Konstrukcija paviljona broj 40 Zagrebakog velesajma

(http://www.gradimo.hr/clanak/konstrukcija-paviljona-broj-40-zagrebackog-velesajma/14141)
Paviljon br. 40 Zagrebakog Velesajma projektiran je pod nazivom Izlobeni paviljon Zapadne Njemake.
Projektant paviljona bio je arhitekt Ivan Viti a konstruktor projektant konstrukcije inenjer Kruno Tonkovi,
kasnije profesor na Graevinskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu i najpoznatiji hrvatski mostograditelj. Za
razliku od veine dotad izvedenih izlobenih paviljona s konvencionalnim rjeenjima prihvaen je prijedlog da
se izgradi paviljon s krovom vlanom membranom koji se svojim rjeenjem i dimenzijama mogao mjeriti s
vrhunskim svjetskim ostvarenjima tog vremena. Pored sasvim nove konstrukcije bio je zadan i nevjerojatno
kratki rok za projektiranje i izvedbu od poetka svibnja do poetka jesenskog velesajma u rujnu 1957. godine.
Ve mjesec dana nakon poetka projektiranja poeli su radovi na iskopu temelja a svi su radovi trajali tek neto
vie od tri mjeseca. Vanjske su dimenzije paviljona 954016 m. Duljina je krova na mjestu uzdunih fasada
95m a na mjestu sredine krova 91m, dok je irina cijelog paviljona konstantna i iznosi 40m. Na razini poda
paviljona duljina je na mjestu uzdunih fasada 82m a u sredini 79m. Visina je zabatne stijene na krajevima 16m
a u sredini 15m, dok je visina paviljona u sredini duine takoer promjenljiva i na mjestu uzdunih fasada iznosi
8, 5m a u sredini 10m. Konstrukcija se sastoji od sljedeih dijelova: viseeg krova s nosivim elementima
kabelima u oba smjera od visokovrijednog elika, zabatne betonske konstrukcije koja se sastoji od kosog zida
ojaanog rebrima koji u uzdunom smjeru imaju oblik (?), a u poprenom smjeru oblik Y i konstrukcije
uzdune stijene koja se sastoji od vlanih elemenata fasade - elinih tapova izvedenih kao ukrtene dijagonale
i tlanih elemenata kosih elinih stupova. Usporedba projekta Paviljona broj 40 s dvije sline konstrukcije u
inozemstvu nastale priblino u isto vrijeme pokazuje da je njegovo rjeenje bilo u razini onodobnih vrhunskih
ostvarenja na podruju viseih konstrukcija. Glede same uporabe Paviljona usporedba vie nije tako povoljna:
ovaj spomenik nae kulture i dalje eka vlasnika svjesnog njegove vrijednosti.
Uvod - Paviljon br. 40 Zagrebakog velesajma projektiran je pod nazivom Izlobeni paviljon Zapadne
Njemake, a danas je to Klizalite Velesajam i vie nije u sastavu ZV.
Projektant paviljona bio je arhitekt Ivan Viti, a konstruktor odnosno projektant konstrukcije inenjer Kruno
Tonkovi, poslije profesor na Graevinskom fakultetu u Zagrebu i najpoznatiji hrvatski graditelj mostova. Samo
projektiranje i izgradnja dogaali su se u dosta dramatinim okolnostima Beograd je elio preuzeti Velesajam,
a tome se suprotstavio legendarni zagrebaki gradonaelnik Veeslav Holjevac, pa je poetkom svibnja 1957.
godine donesena odluka o izgradnji novoga, reprezentativnog paviljona.
Za razliku od veine dotad izvedenih izlobenih paviljona s konvencionalnim rjeenjima, prihvaen je prijedlog
da se izgradi paviljon s krovom vlanom membranom koji se svojim rjeenjem i dimenzijama mogao mjeriti
s vrhunskim svjetskim ostvarenjima tog vremena. Takva je odluka arhitekta Vitia u skladu s njegovim brojnim
projektima u kojima je kao bitnu oblikovnu znaajku predviao primjenu suvremenih plonih konstrukcija
velikih raspona: Mali stadion u Beogradu 1947. (zajedno s N. Vitiem, B. Katunariem i S. Fabrisom), Zimski
bazen u Jesenicama 1953., Palaa nacija na Zagrebakom velesajmu 1956., paviljon za EXPO u Bruxellesu
1956. te Plivalite u ibeniku 1957. I inenjer Tonkovi bio je uvijek sklon izboru originalnih rjeenja u
svojim projektima te prihvaanju izazova koji su s tim bili povezani.
A izazov je pored sasvim nove konstrukcije bio i u nevjerojatno kratkom roku za projektiranje i izvedbu od
poetka svibnja do poetka jesenskog velesajma u rujnu. Tonkovi je kao voditelj projektne grupe u
Inenjerskom projektnom zavodu formirao skupinu od desetak inenjera i nekoliko tehniara koji su za tri
mjeseca zavrili glavni i izvedbeni projekt. Ve mjesec dana nakon poetka projektiranja poeli su radovi na
iskopu temelja, a svi su radovi trajali tek neto vie od tri mjeseca. Unato tako kratkom roku radovi su izvedeni
vrlo kvalitetno.
Opis konstrukcije i naina prijenosa optereenja

Opis e biti ogranien na samu konstrukciju paviljona bez konstrukcije galerije koja predstavlja standardnu
konstrukciju od elinih greda i betonske ploe koja se oslanja na eline stupove.
Vanjske su dimenzije paviljona 954016 m. Duljina je krova na mjestu uzdunih fasada 95 m, a na mjestu
sredine krova 91 m, dok je irina cijelog paviljona konstantna i iznosi 40 m. Na razini poda paviljona duljina je
na mjestu uzdunih fasada 82 m, a u sredini 79 m. Visina je zabatne stijene na krajevima 16 m, u sredini 15 m
dok je visina paviljona u sredini duine takoer promjenljiva i na mjestu uzdunih fasada iznosi 8,5 m, a u
sredini 10 m.
Konstrukcija se sastoji od sljedeih dijelova:
viseeg krova s nosivim elementima kabelima u oba smjera od visokovrijednog elika za prednapinjanje u
rasteru 1,25x1,25 m na koje je postavljena drvena konstrukcija pokrova koja se sastoji od daanih okvira te
gornje i donje daane oplate. Optereenje se od kabela predaje na zabatnu konstrukciju i na konstrukciju
uzdune stijene preko odgovarajuih rubnih greda.
zabatne betonske konstrukcije, a u poprenom smjeru oblik Y. Zabatna stijena predaje svoje optereenje na tlo
posredstvom odgovarajuih temelja, pri emu je temelj vlanog elementa dublji i optereen znatnim slojem
zemlje, da se sprijei odizanje.koja se sastoji od kosog zida ojaanog rebrima koji u uzdunom smjeru imaju
oblik
konstrukcije uzdune stijene koja se sastoji od vlanih elemenata fasade elinih tapova izvedenih kao
ukrtene dijagonale i tlanih elemenata kosih elinih stupova. Optereenje se prenosi na tlo posredstvom
temelja, pri emu je temelj fasade vlanog elementa opet dublji i optereen znatnim slojem zemlje, da se
sprijei odizanje.

Konstrukcija viseeg krova predstavlja vlanu membranu sedlastu plohu. Zakrivljenost u poprenom smjeru,
i to suprotnog predznaka nego u uzdunom, potrebna je zbog stabilizacije krovne plohe, tj. spreavanja velikih
pomaka koji bi ugrozili funkcije pokrova. Uvjet je da za sve mogue kombinacije optereenja svi kabeli moraju
biti napeti. Prilikom izvedbe najprije se postavljaju uzduni kabeli, a zatim popreni koji se onda napinju na
potrebnu silu. Optereivanje krova pokrovom i snijegom uzrokuje poveanje sila u uzdunim kabelima i
smanjenje sila u poprenim kabelima u kojima i za najvee optereenje treba ostati jo odreena vlana sila, da
bi krovna ploha zadrala potrebnu geometrijsku stabilnost.
Koliina elika za prednapinjanje krovnih kabela razmjerno je mala (oko 7,5 kg/m2), no zbog razmjerno malog
odnosa strelice (razlike visine izmeu toaka oslanjanja i najnie toke) i raspona, kabeli djeluju na konstrukcije
zabata i uzdune stijene vrlo velikim horizontalnim silama. One iznose za zabatne stijene izmeu 320 i 440 kN

po dunom metru, a za konstrukciju zabatne stijene oko 60 kN po dunom metru. Pritom ne treba zaboraviti da
te sile djeluju na znatnim visinama pa njihovo preuzimanje predstavlja ozbiljni konstruktorski zadatak.

Konstrukcija zabatne stijene sastoji se od kose stijene debljine 40 cm i rebara opisana oblika znatnih presjeka
od 60/60 cm dolje i gore, do 120/220 cm na visini ravanja stupa u poprenom smjeru.
Razmak toaka u kojima se gore preuzima optereenje od krova, a dolje predaje optereenje temeljima je 5 m.
Zid i rebra uz zid predaju temelju tlanu silu, a svako vanjsko rebro (na slici desno) ima kosu vlanu silu od
3740 kN s vertikalnom komponentom silom odizanja od 3000 kn. Za preuzimanje te sile predvien je temelj
irine 8 m i dubine 4 m koji zajedno s nadslojem zemlje daje potreban protuuteg.
Konstrukcija uzdune stijene sastoji se od elinih elemenata ukrtenih dijagonala na fasadi i kosih elinih
stupova. Ukrtene dijagonale imaju krini presjek i sastoje se od po etiri kutnika 9013010 mm, dakle
okomito na fasadu ima dimenziju 260 mm, a u ravnini fasade 180 mm. Kosi stup ima sanduasti presjek,
vanjskih dimenzija 350280 mm.
Zbog razmjerno strmog nagiba stupa (da se ne ugrozi funkcija dvorane) sile su u oba spomenuta elementa velike
priblino etverostruke u odnosu na odgovarajuu horizontalnu silu krovnih kabela. Vlana sila od fasade
prema temelju i opet je znatna 340 kN po dunom metru. Za preuzimanje te sile predvien je temelj irine 5 m
i dubine 3,5 m koji zajedno s nadslojem zemlje daje potreban protuuteg.

Analiza konstrukcije i usporedba s dvije onodobne visee konstrukcije

Kratak osvrt na odnos konstrukcije i arhitekture Pogled na paviljon izvana kao i brojne vrlo uspjele fotografije
pokazuju izvanrednu ekspresivnost i laku itljivost konstrukcije u uzdunom smjeru viseeg krova i monih
zabatnih stijena pri emu se postie sklad i jedinstvo arhitekture i konstrukcije. U poprenom je smjeru
konstrukcija manje jasno itljiva, do te mjere da je jedan suvremeni autor u lanku u arhitektonskom asopisu
napisao da je uzduna stijena nekonstruktivna. I doista, autor ovog lanka trebao se dosta potruditi da nae
mjesto s kojeg se (izvana) vidi dvostruka zakrivljenost krova.
Iznutra je stvar drugaija vidi se poprena zakrivljenost krova i kosi stupovi pa upueni promatra moe
nazrijeti nosivu konstrukciju uzdunih stijena. No ukupno gledano izabrano je rjeenje logino poprena
zakrivljenost bila je nuno zlo zbog potrebe stabilizacije krova. Alternativa bi za sluaj samo jednostruke
zakrivljenosti znaila potrebu za tekim betonskim krovom (vidjeti kasnije plivalite u Wuppertalu), koji bi

zbog velikog raspona nosivih kabela zahtijevao jo jau konstrukciju zabata. Naime, veliina horizontalne sile
djelovanja kabela na mjestu ovjeenja jednaka je
H = qL2/8f
dakle upravno je proporcionalna teini krova i kvadratu raspona, a obrnuto proporcionalna veliini strelice
(provjesa). Ako tu silu za zadani raspon elimo zadrati u nekim granicama, moramo imati im laki pokrov i
im vei provjes pri emu je potonje povezano s potekoama u usklaivanju oblika i funkcije graevine.

AMERIKI PAVILJON
(http://pogledaj.to/arhitektura/hrvatska-arhitektura-u-londonu/)

Matematike skulpture: Ivan Viti: SAD Paviljon, Zagrebaki velesajam, studija, 1965.