O knjizi

Moja je filozofija prilino jednostavna svaki dan u kojem me nitko ne

pokua ubiti za mene je dobar. U posljednje vrijeme nemam previe dobrih
dana."
MacKayla Lane ima dobar ivot. Ima super prijatelje, pristojan posao i
auto koji se kvari samo svaka dva tjedna iIi tako nekako. Drugim rijeima, ona
je obina cura 21. stoljea. Ili barem tako misli ... dok joj se ne dogodi neto
nevjerojatno.
Kad je MacKaylina sestra ubijena i ostavi trag o svojem ubojici
tajanstvenu poruku na MacKaylinom telefonu Mac otputuje u Irsku u potrazi
za odgovorima: U Dublinu, Mac se nae u svijetu polusjena u kojem nita nije
onakvo kakvim se ini, a dobro i zlo nose jednaku izdajniku i zavodljivu
masku. Uskoro se Mac nae pred jo veim izazovom: mora preivjeti dovoljno
dugo da ovlada moi za koju nije ni znala da ju posjeduje darom koji joj
omoguava da vidi vie od svijeta koji je okruuje, da vidi u opasan svijet Fae
...
Dok se Mac uvlai sve vie u maglu kojom je obavijena smrt njezine
sestre, svaki njezin pogled prati mrani i tajanstveni Jericho, ovjek koji
prolosti nema, a budunosti se ruga. Kako se Mac pribliava istini, bezoni
V'Lane jedan od voa Fae, koji ene pretvara u ovisnice o seksu pribliava
se njoj.
Dok se granice izmeu svjetova rue, Mac postaje jasno koji je njezin
pravi zadatak: pronai zagubljenu Knjigu Tame, Sinsar Dubh, prije nego to
ona padne u bilo ije ruke jer onaj u ijim je rukama ova knjiga stjee
apsolutnu vlast nad oba svijeta.
Moning Groznicom tame otvara zanimljivu novu seriju koja je egzotina i
puna preokreta ...

Knjiga je posveena Neilu,

koji me primio za ruku
i uao sa mnom u Zonu Tame

Kad se zidovi stanu ruiti

Kad se zidovi stanu mrviti
John Cougar Mellencamp

PROLOG

Moja je ivotna filozofija prilino jednostavna svaki dan u kojem me nitko ne

pokua ubiti za mene je dobar.
Nisam ba imala takvih dana u posljednje vrijeme.
Otkako su poeli nestajati zidovi izmeu ovjeanstva i Fae.
Otkako se to dogodilo, niti jedan sidhe-seer nije imao dobar dan.
Prije nego to su ljudi i Fae sklopili Ugovor (negdje oko 4000.p.n.e., za
one od vas koji niste na isto s povijesti Fae), Unseelie lovci, nas ljude, su lovili
kao da smo ivotinje, ubijali nas. Onda je Sporazum zabranio Fae prolijevanje
ljudske krvi, pa su sljedeih est tisua godina stoljee vie manje ljudi
obdareni Darom vida ljudi poput mene, koje privid ili arolija Fae ne mogu
zavarati bili hvatani i zatvarani u Kraljevstvu Fae do kraja ivota. Sitna razlika
izmeu to dvoje od presudne je vanosti: smrt ili zatvor u Kraljevstvu. Za
razliku od nekih ljudi, mene Fae uope ne fasciniraju. Odnos prema Fae je meni
isti kao odnos prema drugim ovisnostima ako im se prepustite, obuzet e vas
cijele; ako se uspijete oduprijeti, nastavit e vas opsjedati.
Sada kada se zidovi rue, Lovci su se vratili i ponovno nas ubijaju.
Istrebljuju nas kao da smo mi poast, a ne oni.
Aoibheal, Seelie Kraljica Svjetlosti, vie nema moi. Prava je istina da
nitko i ne zna gdje je ona, a neki se pitaju i je li uope jo na ivotu. Otkako je
nestala, Seelie i Unseelie svoj krvavi rat razvlae i po naem svijetu, a usprkos
tome to e me zbog ovakvog razmiljanja neki proglasiti pesimistom i
mranom, moram rei da Unseelie sve uspjenije nadjaavaju svoju bolju
brau.
A to je zbilja jako loe.
Nemojte me krivo shvatiti, ni Seelie mi nisu puno drai. to se mene tie,
jedino je mrtav Fae dobar Fae. Ali istina jest da Seelie nisu takvi ubojice kao
Unseelie. Seelie nas ne ubijaju im nas spaze. Oni nas samo iskoritavaju.

Za seks.
Iako nas smatraju jedva dovoljno inteligentnima da diemo, u krevetu
smo im privlani.
Kad Seelie propusti enu kroza svoje ruke, nema joj spasa. Obuzme ju
ovisnost. Nezatien seks sa Fae budi u eni seksualnu glad za neime to
nikada nije trebala upoznati, a to sada ne moe izbaciti iz glave. Od toga se
oporavlja itav ivot ali barem jo ima ivot.
A to znai da se moe nastaviti boriti. Pokuati pronai naina da se na
svijet vrati u normalu.
Da sve te odurne Fae vratimo u pakao iz kojeg su izali. Ali sad brzam, a
vrijeme je za priu.
Pria poinje kao i mnoge druge. Ne neke mrane, olujne noi. Ne uz
zlokobnu glazbu koja nagovjeuje da na scenu stupa zlikovac, ne uz zloguka
upozorenja sa dna alice kave, ili zastraujue znake na nebu.
Pria poinje neprimjetno i bezazleno, kao i veina drugih katastrofa.
Negdje daleko leptir zalepra krilima i promijeni smjer vjetra, negdje iznad
obale zapadne Afrike sudare se topla i hladna fronta i prije nego to se itko
snae zakovitla se uragan. Do trenutka u kojem je itko primijetio da ovaj
uragan prijeti, bilo je prekasno za bilo kakav pokuaj obrane, ostalo je vremena
jedino za zbijanje redova i hitnu intervenciju smanjenja tete na minimum.
Moje je ime MacKayla. Zovu me Mac. Ja sam sidhe-seer, to je injenica
s kojom sam se pomirila relativno nedavno i krajnje nevoljko.
Takvih kao ja u svijetu ima vie nego to bilo tko zna. to je jako, jako
dobra stvar.
Jer mi smo zadueni za hitne intervencije.

JEDAN

Godinu dana ranije ...

9. lipnja, Ashford, Georgia
Tridesetetiri i pol stupnja Celzija. Sedamdesetdevet posto vlage u zraku.
Ljeta su na jugu upravo sumanuto topla, ali mala je to cijena za kratke i
blage zime. Meni su gotovo sva godinja doba i svi vremenski uvjeti dragi.
Jednako znam uivati u kinom i oblanom jesenskom danu sjajnom za
sklupati se pod pokrivaem s dobrom knjigom u ruci kao i u vedrom modrom
ljetnom nebu bez ijednog oblaka, ali led i snijeg jednostavno mi se nikad nisu
previe sviali. Nemam pojma kako ih podnose na sjeveru. Ili zato. Ali valjda
je ipak dobro da ih podnose, jer inae bi se svi sjurili ovdje k nama na jug i
potjerali nas.
Kao prava junjakinja, izleavala sam se kraj bazena u dvoritu
roditeljske kue, obuena samo u svoj omiljeni dvodjelni kupai kostim s roza
tokicama, koji je savreno pristajao uz boju laka na mojim noktima ureenim
profesionalno, da svi odmah znaju da je moj posao konobarice samo faza u
mom ivotu. Izvaljena na lealjci nakrcanoj jastuiima, upijala sam suneve
zrake, a moja duga plava kosa bila je podignuta u upavu punu na vrhu
tjemena onako neuredno kao kad se nadate da vas toga dana nitko nee
vidjeti. Mama i tata su bili na putovanju, proslavljajui trideset godina braka
krstarenjem od tri tjedna kroz trope, na koje su krenuli prije dva tjedna na
Mauiju i koje je trebalo zavriti za tjedan dana u Miamiju.
U njihovoj odsutnosti ja sam se predano posvetila sunanju, te se s
vremena na vrijeme na brzinu okupala u kristalno plavoj vodi bazena, pa se
onda rastegnula na suncu, putajui da toplina osui kapljice vode na mojoj
koi, razmiljajui kako bi bilo lijepo da je moja sestra Alina sa mnom i kako

bismo mogle pozvati i nekoliko prijatelja.

Moj iPod bio je smjeten u sustav Bose SoundDock kojeg je moj tata
drao na stolu na verandi i iz kojeg je trenutno dopirala vesela glazba koju sam
bila odabrala posebno za sunanje kraj bazena moja vlastita lista najveih
trend kitova iz posljednjih nekoliko desetljea i jo nekoliko pjesama koje bi me
uvijek razveselile vesela i bezbrina glazba za veselo i bezbrino izleavanje.
Sada je na redu bila stara pjesma Louisa Armstronga "What A Wonderful
World". Iako dio generacije koja smatra da je cool biti cinian i bez mate,
nisam njezin najbolji predstavnik. I ba me briga.
Nadohvat ruke mi je stajala velika aa ledenog aja, u blizini i telefon za
sluaj da se mama i tata vrate ranije nego to bi trebali. Trebali su pristati na
sljedeem otoku tek sutra, ali ve dva puta pristali su ranije nego to je bilo
planirano. Par dana ranije moj mobitel je sluajno sletio u bazen i tako sam
sada za sobom vukla kuni beini telefon da ne propustim niiji poziv.
Da vam pravo kaem, roditelji su mi jako nedostajali.
U prvi mah nakon to su otili bila sam ushiena idejom da u ivjeti
sama. Inae ivim s roditeljima i kad su oni doma kua ponekad podsjea na
Glavni kolodvor, jer svako malo navrate mamine prijateljice, tatini kompii s
golfa, gospode koje obavljaju dobrotvorne poslove za crkvu, a s vremena na
vrijeme i klinci iz susjedstva, koji se prave da su doli iz ovog ili onog razloga,
ali uvijek se pojave prikladno odjeveni u kupae kostime hm, da se to oni
moda ne ele dati pozvati na na bazen?
Ali nakon dva tjedna ta toliko prieljkivana samoa me poela guiti.
Inae iva, kua je sada bila bolno tiha, posebno veerima. Kad bi dolo
vrijeme za veeru, osjeala sam se potpuno izgubljeno. Da ne spominjem
gladno. Mama je sjajna kuharica, a meni je bilo dosta pizze, ipsa, tjestenine sa
sirom. Jedva sam ekala da mama napravi pohano pile, pire krumpir, salatu i
pitu od bresaka s tuenim vrhnjem, jednu svoju klasinu veeru. ak sam, u
iekivanju, otila u kupovinu namirnica, napunila smonicu da mama ima sve
to joj je potrebno kad se vrati.
Oboavam hranu. Nasreu, to se ne primijeti. Imam prsa i guzu ugodnih
dimenzija, ali tanak struk i noge. Imam super metabolizam, iako mama kae
Ha, samo ti ekaj dok navri tridesetu. Pa etrdesetu, pa pedesetu. Onda tata
kae Velike cure se lake voli, Rainey, a mama ga pogleda tako da odmah
ponem napeto misliti na bilo to drugo. Zbilja bilo to. Oboavam ja svoje
roditelje, ali to je previe, previe je. Neke stvari ne elim znati.
Sve u svemu, moj je ivot super, osim to mi trenutno nedostaju roditelji
i brojim dane do Alininog povratka iz Irske, no oba ta problema su privremena,
a rjeenje iza ugla. Moj e ivot za par dana opet biti savren.
Mislite li da je mogue biti toliko sretan da time izazovete Sudbinu da
preree jednu od najvanijih niti to sainjava tkanje vaeg ivota?
Kad je zazvonio telefon, pomislila sam da me zovu roditelji. Bila sam u
krivu.
udno je to kako obina, nevana, bezvezna radnja koju obavljate deset
puta dnevno moe postati granina linija. Odgovaranje na telefonski poziv.

Pritisak na tipku.
Prije nego to sam pritisnula tipku barem sam tako mislila moja
sestra Alina je bila iva. U trenutku kad sam ju pritisnula moj se ivot podijelo
na dva jasno razdijeljena razdoblja: Prije poziva i Poslije poziva.
Prije poziva pojmovi poput "granina linija" nisu mi trebali u ivotu, osim
moda u partiji Scrabblea. Prije poziva lebdjela sam kroza ivot od jednog
ugodnog trenutka do drugog. Prije sam mislila da sve znam. Mislila sam da
znam tko sam, kamo pripadam, da znam tono to mi budunost donosi.
Prije, mislila sam da znam da uope imam budunost.
Poslije poziva poela sam shvaati da ustvari nikada nisam znala nita.
Nakon dana kada sam saznala da mi je sestra ubijena ekala sam dva tjedna da
netko neto poduzme bilo to osim da ju utrpaju u tlo nakon pogreba sa
zatvorenim lijesom, prekriju ruama i aluju.
alovanje ju nije moglo vratiti, a nikako mi od toga nije moglo biti bolje
jer sam znala da njezin ubojica iv i zdrav hoda okolo, sav zadovoljan na
nekakav svoj psihotian nain, dok moja sestra ledena i blijeda poiva ispod
dva metra praine.
Ti e mi tjedni zauvijek ostati u magli. Cijelo sam vrijeme plakala,
sjeanja i misli na nju mutili su mi suze. Suze nisam mogla kontrolirati. Bile su
odraz tuge moje due. Alina nije bila samo moja sestra, ona je bila moja
najbolja prijateljica. Iako je proteklih osam mjeseci bila daleko, na studiju u
Dublinu, na sveuilitu Trinity, neprestano smo bile u kontaktu e-mailom i
razgovarale smo svaki tjedan, dijelile sve, svaku tajnu.
Ili sam barem tako mislila. I gadno sam se prevarila.
Imale smo plan zajedno unajmiti stan kad se ona vrati kui. Imale smo
plan preseliti se u grad, gdje bih se ja konano ozbiljno posvetila fakultetu, a
Alina bi radila na doktoratu na istom sveuilitu kao ja, u Atlanti. Nije bila
nikakva tajna da je moja sestra pokupila svu ambicioznost u obitelji. Od
zavretka srednje kole mene je sasvim zadovoljavao posao barmena u kafiu
Brickyard etiri ili pet veeri tjedno; odgovaralo mi je da nastavim ivjeti s
roditeljima i stavljam na stranu vei dio zarade, te pohadam tono toliko
predmeta na lokalnoj vioj koli (predmet ili dva po semestru i to ozbiljniji
predmet, jer Internetska komunikologija i Bonton prema mojim roditeljima se
nisu raunali u obrazovanje) da se mama i tata nastave nadati da u se jednog
dana uozbiljiti i diplomirati, pa si nai pravi posao u stvarnom svijetu.
Ambiciozna ili ne, stvarno sam se planirala uozbiljiti kad se Alina vrati i ozbiljno
promijeniti svoj ivot.
Kada sam se prije svih tih mjeseci oprostila od nje u zranoj luci, nije mi
ni na pamet padalo da ju nikada vie neu vidjeti ivu. Alina je bila vrsta
injenica, poput izlaska i zalaska sunca. Ona je bila roena pod sretnom
zvijezdom. Imala je dvadesetetiri godine, ja dvadesetdvije. Trebale smo
ivjeti zauvek. Trideseta je bila udaljena milijunima svjetlonosnih godina.
etrdeseta nije ni bila u istoj galaksiji s nama. Smrt? Ha. Smrt je bila neto za

jako stare ljude.

Ili ne.
Nakon dva tjedna moja suzna izmaglica se poela razilaziti. Bol nije
prestala. Samo mislim da sam konano istisnula posljednju kap tekuine iz
tijela koja mi nije bila potrebna da ostanem na ivotu. Bijes je napojio moju
ednu duu. eljela sam odgovore. eljela sam pravdu.
eljela sam osvetu.
inilo se da sam jedina s takvim idejama.
Par godina ranije pohaala sam predavanja iz psihologije i saznala da se
ljudi nose sa smru prolazei kroz razne stadije boli. Prva faza navodno je bila
poricanje istine, no obamrlost koju takvo neto sa sobom donosi nije mi bila
dana. Ja sam skoila s obamrlosti na goruu bol u sekundi. Kako mame i tate
nije bilo, ja sam bila ta koju su pozvali da identificira tijelo. Scena je bila uasna
i nije ostavila mjesta poricanju Alina je uistinu bila mrtva.
Nakon dva tjedna bila sam daleko unutar faze bijesa. Sljedea faza
navodno je trebala biti depresija. Na kraju, ako bi sve prolo kako treba,
prihvaanje. Oko sebe sam ve primjeivala prve znakove prihvaanja, kao da
su svi ravno s obamrlosti preli na priznavanje poraza. Govorili su o
"besmislenom nasilju". Priali su kako trebamo "nastaviti sa ivotom". Rekli su
nam da su "sigurni da je sluaj u dobrim rukama sposobne policije".
Kod mene nita nije bilo kako treba. A nisam uope bila uvjerena da je
irska policija sposobna. Da prihvatim Alininu smrt? Nikada.
Nikamo ti ne ide, Mac, i to je moja posljednja.
Mama je stajala uz kuhinjski pult, s kuhinjskom krpom prebaenom
preko ramena, oko struka je imala zavezanu veselu pregau s crvenim, utim i
bijelim cvjetovima magnolije, a ruke su joj bile bijele od brana.
Mama je u zadnje vrijeme mnogo pekla. I kuhala. I istila. Pa onda opet
pekla. Pretvorila se u Tasmanijsko udovite s kuanskim sklonostima. Roena
i odrasla na dalekom Jugu, mama je sve to smatrala nainom da preivi ovaj
udarac. Ovdje na jugu kad netko umre ene se posvete kuanstvu kao da im
ivot ovisi o tome. Jednostavno su sve takve.
Prolih sat vremena protekao nam je u svadi. Veer ranije nazvala nas je
dublinska policija i reeno nam je da im je uasno ao, ali da zbog nedostataka
dokaza ili bilo kakvih svjedoka odustaju od sluaja jer nemaju tragova. Nazvali
su da nas slubeno obavijeste da nemaju drugog izbora i da moraju predati
Alinin sluaj Odjelu za nerijeene sluajeve, za kojeg je svaka budala znala da
ustvari i nije odjel, nego ormar s ladicama u nekakvom jedva osvijetljenom i
potpuno zaboravljenom podrumskom skladitu. Usprkos uvjeravanju da e s
vremena na vrijeme baciti pogled na sluaj ako im u ruke dospiju novi dokazi,
da e napraviti sve to je u njihovoj moi, poruka je bila jasna: Alina je mrtva,
vratili smo ju u njezinu zemlju, vie nije naa briga.
Odustali su.
Ako to nije bilo u rekordnom roku, ne znam to je. Tri tjedna. Puni
dvadesetjedan dan. Za ne povjerovati!
Kladim se u to god hoe da ne bi tako lako dostali da se radi o nekome

otamo rekla sam ogoreno.

Ne znamo to, Mac.
Mama je odmaknula pepeljasto plave ike koje su joj padale u plave oi,
sada obrubljene crvenim kolobarima od plakanja, a na elu joj je ostao trag od
brana.
Daj mi priliku da saznam.
Usnice su joj se stisnule u tanku liniju bijelih rubova.
Ne dolazi u obzir. Ta mi je zemlja ve uzela jednu ker.
Nemam joj namjere dati i drugu.
Pat-pozicija. Tako su stvari stajale od doruka, otkako sam objavila svoju
namjeru da uzmem pauzu od svega i odem u Dublin, saznam to policija
poduzima da rijei Alinino ubojstvo.
Namjeravala sam zatraiti kopiju dosjea, te uiniti sve to je u mojoj
moi da ih potaknem da nastave istragu. Namjeravala sam im pokazati da
obitelj rtve ima i lice i glas i to glasan, nadam se i vrlo uvjerljiv glas. Nisam
se mogla rijeiti osjeaja da bi istraga odmah bila ozbiljnije shvaena da je
moja sestra imala predstavnika u Dublinu.
Pokuala sam nagovoriti tatu da ide sa mnom, ali nisam uope mogla
doprijeti do njega. Bio je izgubljen u boli. Iako smo Alina i ja imale razliite crte
lica, bile razliite tjelesne grae, imale smo istu boju kose i oiju, a u
posljednjih nekoliko puta kad je uope smogao snage da me pogleda, imao je
tako oajan izraz na licu da sam poeljela biti nevidljiva. Ili da barem imam
smeu kosu, smee oi kao on, umjesto svijetloplave kose i zelenih oiju.
U poetku, nakon pogreba, bio je odluan i poduzetan, telefonirao je na
sve strane, zvao sve i svakoga. U veleposlanstvu su bili ljubazni, ali su mu rekli
da se obrati Interpolu. Interpol ga je ostavio da eka par dana dok se oni ne
"pozabave istragom", pa su mu onda diplomatski rekli da se vrati prvom izvoru
informacija dublinskoj policiji. Dublinska policija je ostala vrsta pri svojem
stajalitu. Dokaza nema. Tragova nema. Istraga je nemogua. Ako elite uloiti
prosvjed, gospodine, obratite se svojem veleposlanstvu.
Nazvao je i policiju u Ashfordu ali ne, oni nisu mogli otii voditi istragu
u Dublin. Onda je ponovno nazvao policiju u Dublinu jesu li sigurno
razgovarali sa svim Alininim prijateljima,, kolegama s fakulteta, profesorima?
Bilo mi je dovoljno da ujem samo njegovu stranu tog razgovora da shvatim da
dublinska policija gubi strpljenje.
Na kraju je nazvao i starog prijatelja s fakulteta koji je sada bio na nekom
visokom i tajanstvenom poloaju u vladi. to god da mu je taj prijatelj rekao, to
ga je dotuklo. Zatvorio se u sebe i odonda se nije otvorio.
U kui Laneovih klima je bila nepogreivo tmurna; mama je bila tornado
u kuhinji, a tata crna rupa u radnoj sobi. Nisam mogla prekrienih ruku sjediti
i ekati da oni dou k sebi. Vrijeme je prolazilo i trag se hladio sa svakom
minutom. Ako je itko namjeravao ita poduzeti, to je moralo biti sada, a to
znai da sam ta osoba morala biti ja.
Rekla sam "Ja idem i ne zanima me svia li se to tebi ili ne".
Mama je briznula u pla. Tresnula je tijesto koje je mijesila na radnu

plohu i istrala iz kuhinje. Nakon par trenutaka ula sam kako je zalupila
vratima spavae sobe u dnu hodnika.
Ako neto ne mogu podnijeti, to su mamine suze. Kao da joj u zadnje
vrijeme nije bilo dosta suza, ba sam ju jo i ja morala opet rasplakati. Iskrala
sam se iz kuhinje i popela na kat, osjeajui se kao najgori od svih najgorih
oloa na svijetu.
Skinula sam pidamu, otuirala se, osuila kosu i obukla se, a onda stala
i bez ikakvih misli, potpuno odsutno se zagledala u zatvorena vrata Alinine
sobe na drugom kraju hodnika.
Koliko tisua puta smo se dovikivale iz sobe u sobu tijekom dana,
apatom razgovarale noima, budile jedna drugu za utjehu zbog runih snova?
Sada sam bila sasvim sama sa svojim stranim snovima.
Priberi se, Mac. Stresla sam se i odluila otii do fakulteta. Ako ostanem
doma, crna rupa bi mogla i mene progutati. Ve sam osjeala kako se obzor
dogadaja eksponencijalno iri.
Dok sam se vozila prema gradu, sjetila sam se da mi je mobitel upao u
bazen Isuse, je li mogue da je od toga prolo toliko tjedana? i odluila da
moram stari pored malla i kupiti novi, za sluaj da me mama ili tata zovu dok
sam vani.
Ako uope primijete da sam izala.
Parkirala sam se pred duanom, kupila najjeftiniju Nokiju koju su imali,
zamolila da iskljue stari broj i presele ga na novu karticu.
Doekalo me etrnaest novih poruka, to je vjerojatno moj osobni
rekord. Nisam osobito popularna u drutvu. Nisam od onih ljudi koji stalno vise
na drutvenim mreama i uvijek su u potrazi za novim nainima da upoznaju
jo ljudi. Pomisao na to da sam stalno dostupna i da me tako lako mogu nai
me ak pomalo plai. Nemam telefon s kamerom, ne mogu slati slikovne
poruke. Nemam internet na telefonu, kao ni satelitski radio, nego samo obian
telefon i to mi je dosta, hvala. Jedino to osim toga trebam je moj vjerni iPod
glazba je moje utoite.
Vratila sam se u auto, pokrenula motor tako da se klimatizacijski ureaj
bori s neumornom srpanjskom egom i bacila se na presluavanje poruka.
Veina je poruka bila stara tjednima, od prijatelja sa faksa ili iz kafia s kojima
sam se ionako ve ula nakon progreba.
Mislim da sam negdje duboko u podsvijesti znala da sam ostala bez
telefona nekoliko dana prije nego to je Alina umrla i da sam se nadala da bi
meu porukama mogla biti i njezina. Nadala sam se da me nazvala, da je
zvuala sretno prije smrti. Nadala sam se da je u poruci moda rekla neto to
e ublaiti moju bol, pa makar i nakratko. Bila sam oajna u elji da jo jednom
ujem njezin glas.
Kad sam naletjela na njezinu poruku, telefon mi je gotovo ispao iz ruke.
Alinin glas je odjeknuo iz siunog zvunika prepun uasa, prestravljen.
Mac! Zaboga, Mac, gdje si ti? Moramo razgovarati! Zato ti je telefon
iskljuen? Nije ni zvonio, odmah se ukljuila sekretarica! Mora me nazvati iste
sekunde kad ovo uje! Zbilja mislim iste sekunde!

Usprkos tekoj ljetnoj sparini, odjednom mi je bilo hladno, koa mi je

postala ledena i ljepljiva.
O, Mac, sve je krenulo totalno krivo! Mislila sam da znam to radim.
Mislila sam da mi pomae, ali Boe, ne vjerujem da sam bila tako glupa!
Mislila sam da smo zaljubljeni, a on je jedan od njih, Mac! Jedan od njih!
Zatreptala sam ne shvaajui. Jedan od kojih njih? A kad smo kod toga,
tko je tono taj "on" koji je jedan od "njih"? Alina zaljubljena? Nema anse!
Alina i ja smo jedna drugoj govorile sve. Osim par tipova s kojima je s vremena
na vrijeme znala izai tijekom prvih par mjeseci boravka u Dublinu, nije
spominjala nikakvog drugog njega. A pogotovo nije rekla ni rijei o tome da je
u nekoga zaljubljena!
U glasu joj se pojavilo preklinjanje. Prsti su mi se stisnuli oko telefona
kao da u tako na neki nain uspjeti zadrati sestru. Da u barem ovu Alinu
uspjeti spasiti, odrati na ivotu. Zatim sam ula nekoliko sekudna smetnji i
uma, a kada je Alina ponovno progovorila, glas joj je bio jedva ujan, kao da
se bojala da netko prislukuje to pria.
Moramo razgovarati, Mac! Toliko toga ti ne zna. Zaboga miloga, pa ti
ni ne zna to si ti! Toliko toga sam ti trebala rei, ali mislila sam da u te moi
potedjeti svega toga dok situacija ne postane sigurnija za nas obje. Pokuat
u se vratiti doma tu je zastala i gorko se nasmijala nekakvim cininim
smijehom kojeg ne bih nikada povezala s njom ali mislim da mi on nee
dozvoliti da napustim zemlju. Nazvat u te uskoro jo smetnji. Uspanien
uzdah. O, Mac, on dolazi! Glas joj je sada bio uurbani apat. Sluaj me!
Pronai emo sljedea je rije zvuala kao neto na stranom jeziku ili kao
zaplitanje jezikom, neto kao i-sadu, barem mi se tako uinilo. Sve ovisi o
tome! Ne smijemo im dopustiti da je se doepaju! Mi ju moramo prve pronai!
Cijelo mi je vrijeme lagao! Sad znam to je ona i znam gdje ...
Grobna tiina.
Poziv je bio gotov.
Sjedila sam zaprepatena, pokuavajui pronai smisao u svemu ovome
to sam upravo ula. Pomislila sam da mi se linost podijelila i da sada postoje
dvije Mac: jedna koja je znala to se dogada u svijetu oko nje i druga koja je sa
stvarnou imala tono toliko veze da se zna obui i obuti ujutro. Mac koja je
imala ikakvog pojma o bilo emu je sigurno umrla s Alinom, jer ova Mac
oigledno nije imala ni najblaeg pojma o tome tko je njezina sestra.
Alina je bila zaljubljena i nije mi ni rijei o tome rekla! Ni rijei! A sada mi
se inilo da je to jo i bila najbezazlenija stvar koju mi nije rekla. Bila sam bez
rijei. Osjeala sam se izdano. Moja mi je sestra mjesecima tajila sve o
oiglednom velikom dijelu svojeg ivota.
Kakva joj je to opasnost prijetila? ega me to pokuavala potedjeti?
Kakva je to situacija morala postati sigurnija? to smo morale pronai? Je li
njezin ubojica bio ovjek za kojeg je vjerovala da ga voli? Zato jao, zato
mi nije rekla njegovo ime?
Provjerila sam datum i vrijeme poziva poslijepodne onoga dana kada
mi je mobitel pao u bazen. eludac mi se stegnuo. Alina me trebala, a ja joj

nisam bila od pomoi. U trenutku kada je Alina panino pokuavala doprijeti do

mene, ja sam se lijeno sunala u dvoritu, sluala svojih top stotinu najdraih
besmislenih bezbrinih pjesama, a moj je mobitel pokvaren i zaboravljen
stajao na stolu u blagovaonici.
Paljivo sam pritisnula tipku za spremanje poruke, zatim presluala
ostatak poruka u nadi da me moda nazvala jo koji put, ali nije bilo niega.
Prema policijskom izvjetaju, Alina je umrla otprilike etiri sata nakon to me
pokuala nazvati, iako su njezino tijelo pronali u pokrajnjoj uliici tek dva dana
nakon smrti.
Taj sam prizor svim silama nastojala izbaciti iz glave.
Zatvorila sam oi i pokuavala ne razmiljati previe o tome da sam
propustila posljednju priliku da se ujem sa sestrom, pokuavala sam se ne
baviti pomilju da je moda postojalo neto to sam mogla poduzeti da ju
spasim da sam se samo javila na poziv. Od takvih misli mogla bih izgubiti
razum.
Ponovno sam posluala poruku. to je i-sadu? I to joj znai to tajnovito
ni sama ne zna to si? to mi je Alina time eljela rei?
Nakon treeg sluanja poruku sam znala napamet.
Jednako tako sam znala i da nema ni najmanje anse da ju ikada pustim
mami i tati. To ih ne bi samo gurnulo jo dublje u tamu (ako je uope postojala
jo dublja tama od one u kojoj su se trenutno nalazili) , nego vjerojatno i navelo
da me zakljuaju u sobu i bace klju. Znala sam da ne bi riskirali ivot svojeg
jedinog preostalog djeteta.
Ali ... ako odem u Dublin i pustim policiji tu poruku, morat e ponovno
otvoriti sluaj, nije li tako? Ovo je bio uvjerljiv trag. Ako je Alina bila u vezi s
nekim, sigurno su ih vidjeli negdje zajedno, bilo gdje. Na faksu, ispred stana,
na poslu, bilo gdje. Netko e valjda znati tko je dotini.
Ako se i pokae da ju tajanstveni mukarac nije ubio, sigurna sam da e
biti kljuan za otkrivanje toga tko je. Na kraju krajeva, on je bio "jedan od
njih".
Namrtila sam se.
Tkogod ili togod "oni" bili.

DVA

Vrlo brzo sam shvatila da su ideja o tome da odletim u Dublin i zahtijevam

pravdu za svoju ubijenu sestru i injenica da se nalazim u Dublinu, izmorena
putovanjem i vremenskom razlikom, s druge strane oceana, est i pol tisua
kilometara od doma, dvije sasvim razliite stvari.
No sad sam bila tu, okruena sumrakom koji je postajao sve mraniji, na
kamenom poplonoj ulici u srcu nepoznatog mi grada, promatrajui kako odlazi
taksi koji me tamo doveo, okruena ljudima ija mi je verzija engleskog bila
gotovo potpuno nerazumljiva, pokuavajui se ophrvati s injenicom da, iako
se nalazim u gradu koji zajedno s okolicom ima vie od milijun stanovnika, ne
poznajem ni ivu duu.
Ni u Dublinu, ni u Irskoj, ni na cijelom kontinentu.
Bila sam potpuno sama.
Prije nego to sam otila, gadno sam se posvaala s mamom i tatom, pa
sad nisu razgovarali sa mnom. S druge strane, nisu razgovarali ni jedno s
drugim, pa se nisam previe uvrijedila. Dala sam otkaz na poslu i ispisala se s
fakulteta. Ispraznila sam tedni raun, pa i tekui raun. I sad sam bila
dvadesetdvogodinja bijela cura posred strane zemlje u kojoj joj je ubijena
sestra.
vrsto drei putnu torbu u svakoj ruci, okrenula sam se oko vlastite osi
stojei na ploniku. to sam za ime Boje izvodila? Prije nego to sam dopustila
toj misli da me natjera da u panici potrim za taksijem to je odmicao, podigla
sam ramena, okrenula se i odvano ula u Clarin House.
Odabrala sam taj pansion iz dva razloga: nalazio se nedaleko od mjesta
na kojem je Alina imala unajmljen malen i buan stan, iznad jednog od brojnih
dublinskuh pubova, a i bio je jedan od najjeftinijih u okolici. Nisam mogla
procijeniti koliko u morati ostati, pa sam rezervirala najjeftiniju jednosmjernu
kartu koju sam uspjela pronai. Sredstva su mi bila ograniena i morala sam

paziti na svaki novi, jer bi mi se u protivnom moglo dogoditi da se naem u

stranoj zemlji bez dovoljno novca za povratak kui. Znala sam da neu niti
pomiljati na odlazak iz Irske sve dok se ne uvjerim da policija ovdje su ih
slubeno zvali An Garda Siochana doista poduzima sve to je u njihovoj moi.
Na putu do ovamo progutala sam dva pomalo zastarjela vodia kroz
Dublin koje sam dan prije leta pronala u The Book Nook, jedinoj knjiari
rabljenim knjigama u Ashfordu. Provela sam dosta vremena nadvijena nad
karte, pokuavajui saznati to je vie mogue o povijesti Irske i upoznati se s
lokalnim obiajima. Pauzu od tri sata izmeu dva leta u Bostonu sam provela
zatvorenih oiju, pokuavajui se prisjetiti svake sitnice o Dublinu koju sam
ikada ula od Aline, bilo u telefonskim razgovorima, ili u dopisivanju e-mailom.
Bojala sam se da sam jo zelena poput nezrele breskve iz naeg dvorita, ali i
nadala da neu biti jedan od onih uasnih turista koji se popikavaju na vlastite
noge svaki put kad zakoraknu.
Ula sam u predvorje Clarin House i uputila se prema recepciji.
Dobarveercuro obratio mi se recepcioner veselo. Nadam se da ste
rezervirali, jer bez rezervacije teko da emo neto nai ovako usred sezone.
Zatreptala sam i prevrtila u glavi sve to je rekao, samo puno sporije, da
se probijem kroz naglasak. Rezervacije rekla sam. Pa naravno. Predala sam
gospodinu u godinama s interneta ispisanu potvrdu. Imao je snijenobijelu
kosu, uredno podrezanu dugaku bradu, ive oi iza okruglih naoala bez
okvira, te zaudujue male ui i izgledao je tono onako kako izgledaju veseli
vilenjaci sa bajkovitog Smaragdnog otoka. Dok je on provjeravao moju
rezervaciju i upisivao me u knjigu gostiju, istovremeno me obasipao
prospektima i bez prestanka naklapao o tome to moram posjetiti i to vidjeti.
Barem mislim da je o tome govorio.
Da vam kaem istinu, nisam ba najbolje uspijevala razumjeti taj njegov
engleski. Iako mu je naglasak bio oaravaju, potvrdila se sumnja koja se u
meni rodila ve u zranoj luci: moj otuno jednojezini ameriki mozak trebat
e neko vrijeme da se privikne na irski izgovor i jedinstven nain priopavanja
stvari. Koliko je recepcioner brzo govorio, to se mene tie mogao je u
meuvremenu prijei i na galsko avrljanje (kako je to slikovito pisalo u mom
vodiu) , jer meni sve to skupa uope nije imalo smisla.
Nekoliko minuta kasnije, jo uvijek jednako neinformirana o bilo emu o
emu me recepcioner pokuao informirati, nala sam se na treem katu,
otkljuavajui vrata svoje sobe. Kao to sam i oekivala za tu cijenu, soba nije
bila bogzna kakva. Bila je siuna, jedva tri metra u svakom smjeru,
jednostavno namjetena branim krevetom to je stajao ispred uskog, visokog
prozora, malenim ormariem sa tri ladice na kojem je stajala svjetiljka sa
zamrljanim utim sjenilom, kripavim stolcem, umivaonikom, te ormarom
irokim otprilike koliko i ja u kojem su otvorila sam ga ekale ak dvije
iane vjealice, obje totalno izobliene. Kupaonica zajednika nalazila se u
dnu hodnika. Jedini pokuaj uredenja bili su izblijedjeli naranastoruiasti
tepih i zavjese s jednakim uzorkom.
Spustila sam torbe na krevet, odgurnula zavjesu, pogledala grad u kojem

je umrla moja sestra.

Nisam eljela da bude lijep, ali bio je.
Bilo se potpuno smrailo i Dublin je bio bljetavo osvijetljen. Nedavno je
padala kia, a na ugljenocrnoj pozadini noi ulatenim kamenom poploene
ulice presijavale su se odbljescima jantarnih, ruiastih i neonsko plavih
svjetala reklama i natpisa. Graevine su bile ovakve kakve sam dotad susretala
samo u knjigama i filmovima: Stari svijet, elegantan i grandiozan. Zgrade su
ponosno isticale okiena proelja, poneke sa stupovima i lukovima, drugdje sa
vjeto izrezbarenim drvenim ukrasima i visokim velianstvenim prozorima.
Clarin House je stajao na rubu okruga Temple Bar, koji je, barem prema mojem
vodiu kroz grad, bio najivlji, najdinaminiji dio grada, gdje je craic irska
ulina rije za 'zbilja dobru zabavu' prtao na svakom koraku.
Ljudi su se etkali ulicama, lutajui od jednog od bezbroj pubova u etvrti
do drugog. "Lijep bi izazov bio", napisao je James Joyce, "proi kroz Dublin, a
da ne naletite niti na jedan pub." Dublin ima vie od est tisua pubova!
ponosno se derao jedan od letaka koje mi je ivahni recepcioner bio uvalio u
ruku. Ako je za vjerovati onome to sam opazila pri dolasku, letak je govorio
istinu. Alina je naporno radila da ju prime u ekskluzivni program studiranja u
inozemstvu na sveuilitu Trinity, ali znam da je istovremeno i apsolutno
uivala u energiji, drutvenom ivotu, brojnim pubovima ovoga grada. Znam
da je oboavala Dublin.
Promatrajui ljude dolje na ulici kako se smiju i razgovaraju, osjetila sam
se poput zrnca praine to svjetluca na zraci mjeseine.
I otprilike jednako toliko povezano s ostatkom svijeta.
Dakle, povei se promrmljala sam sebi u bradu. Ti si Alinina
posljednja nada.
A u tom trenutku Alinina Posljednja Nada nije znala je li gladnija ili
umornija nakon tri presjedanja i dvadeset sati putovanja, bila sam mrtva od
umora. Nikada mi nije uspijevalo zaspati praznog eluca i znala sam da u
morati pronai neto za jesti prije nego to se spremim u krevet. Ako ne naem
hrane, prevrtat u se budna cijele noi, te se probuditi jo gladnija i jo
iscrpljenja, a to si nisam mogla dopustiti. Sutranji dan e mi biti naporan i
moram biti u punoj formi.
Odluila sam da se jednako tako mogu povezati s okolinom sad kao i bilo
kad kasnije. Umila sam se hladnom vodom, popravila minku i poeljala se.
Presvukla sam se u svoju najdrau bijelu suknju u kojoj su se isticale moje
osunane noge, ljupku svijetloljubiastu majicu i vestu na kopanje iste boje,
poeljala sam svoju dugu plavu kosu u visoki konjski rep, zakljuala sobu i
izala iz pansiona u dublinsku no.
Ula sam u prvi pub koji mi je izgledao primamljivo i onako autentino irski.
Odabrala sam si mjesto koje je odisalo Starim svijetom, radije nego nekakav
bljetavi urbani pub u centru grada. Jedino to sam eljela je bila dobra hrana
i to bez previe guve. To sam i dobila: tanjur finog gulaa, toplu pogau, nitu
kolaa s okoladom i viskijem, sve to zaliveno savreno natoenom kriglom
Guinessa.

Iako sam nakon tog bogatog obroka bila ugodno pospana, naruila sam
jo jednu kriglu piva, zavalila se u svoj stolac i ogledala se oko sebe, upijajui
atmosferu. Pitala sam se je li Alina ikada bila u ovom pubu, ak si dopustila
malu matariju u kojoj je ona bila ovdje sa prijateljima, nasmijana i vesela. Pub
je bio krasan, s udobnim separeima s visokim, koom presvuenim
naslonjaima koje su svi ovdje zvali fotelje, te zidovima od gole cigle. Sank je
bio smjeten u sredini velike prostorije i impresivan, izraen od mahagonija i
mjedi, ukraen ogledalima. Bio je okruen visokim stolovima i stolicama i za
jedan od tih stolova sam sjela.
Pub je bio krcat eklektinom mjeavinom gostiju, od studenata do
penzionera turista, od skockanih trendovaca do sportski ili nemarno obuenih.
Kao barmena uvijek me zanima kakvi su drugi kafii: to nude, koga privlae,
kakve se drame u njima odvijaju jer drame uvijek ima. Isto tako u svakom
kafiu svake veeri uvijek ima par prezgodnih tipova, uvijek ima pokoja
tunjava, uvijek pokoja romansa i uvijek par udaka.
Ova veer nee bit iznimka.
Ve sam bila platila raun i dovravala sam svoje pivo kad je uao on.
Primijetila sam ga jer ga je bilo nemogue ne primijetiti. Iako ga nisam opazila
dok me ve nije bio proao i sad mi je stajao okrenut ledima, ta su leda bila
dostojna vrhunskog sportaa. Visok, snaan i miiav, na sebi je imao pripijene
crne kone hlae, crne izme i o da, pogodili ste, kao pravi junak drame crnu
koulju. Dovoljno sam vremena provela iza anka da znam ocijeniti ljude
prema odjei koju odaberu. Likovi koji su od glave do pete u crnom dijele se u
dvije kategorije: ili ele biti opasni, ili jesu opasni. Nastojim se drati dalje od
takvih. ene koje nose crno od glave do pete su sasvim druga pria, ali to sad
nije vano.
Dakle, prvo sam ga odmjerila s leda, i dok sam ja njega tako znalaki
promatrala (jer opasan ili ne, bio je pravi uitak za oi), on lijepo krene ravno
prema anku, nagne se preko njega i s najvie police zgrabi bocu skupog
viskija Ama ba nitko to nije primijetio.
Odmah sam osjetila prezir prema njemu, ponajprije zbog suosjeanja sa
barmenom: znala sam da e scotch od ezdesetpet dolara po svoj prilici biti
plaen iz njegovog depa kad se na kraju dana naplaeni raun ne budu
poklapali.
Skliznula sam sa stolca. O da, imala sam najbolju namjeru i to k tome
strankinja u stranoj zemlji otkucati lopova barmenu. Barmeni si moraju
meusobno pomagati.
Onda se tip okrenuo.
Zastala sam, noge oslonjene na donju preku visokog stolca, na pola
puta prema tlu. Mislim da sam ak i prestala disati. Malo bi bilo rei da je tip
izgledao poput filmske zvijezde. Rijei poput prekrasan takoer ga ne bi dobro
opisale. Definicija poput 'arhanele je Bog moda velikoduno obdario takvim
licem' jedva bi bila poetak opisa ovog mukarca. Duga plava kosa, oi toliko
blijedo plave da su djelovale srebrno, zlaana koa bio je zasljepljujue lijep.
Svaka se dlaica na mojem tijelu uspravila, sve odjednom kao na komandu.

Kroz glavu mi je prola bizarna misao: Ovo nije ljudsko bie.

Stresla sam glavom da otjeram sulude misli i vratila se natrag na stolac.
I dalje sam ga namjeravala otkucati barmenu, ali ne dok se ne udalji od anka.
Odjednom mi se nekako nije dalo prii mu preblizu.
Ali nije se odmaknuo ni koraka. tovie, naslonio se na ank, odvrnuo
ep i potegnuo prilian gutljaj iz boce.
Dok sam ga promatrala, dogodilo se neto potpuno neobjanjivo. Fine
dlaice na mojoj koi poele su vibrirati, hrana koju sam netom pojela
pretvorila se u gvalju u mojem elucu i odjednom mi se ukazala uznemirujua
vizija. Kafi je i dalje bio na svojem mjestu, on je i dalje stajao tamo, ali u ovoj
verziji dogadaja nije bio ni najmanje prekrasan. Bio je odvratan, paljivo
zamaskirana grdoba; ispod svog tog savrenstva iz njegove se koe uzdizao
smrad trulei. inilo mi se da e me taj smrad raspadanja uguiti nasmrt ako
priem imalo blie. I to jo nije bilo sve. Imala sam osjeaj da u ako samo
jo malo bolje otvorim oi vidjeti jo i vie. Da u vidjeti to on uistinu jest,
ako samo naem naina da ga bolje pogledam.
Ne znam koliko sam tako sjedila tamo buljei. Kasnije u saznati da je
prolo gotovo dovoljno vremena da me to stoji glave, ali u tom trenutku o
svemu tome nisam imala pojma.
Spas od pogibelji kojoj sam se izloila i spas od kraja moje prie tamo i
tada ukazao se u obliku snane vrge koja je pogodila moj zatiljak.
Au! skoila sam sa stolca, okrenula se i otro pogledala svog
napadaa.
Napadaica se jednako otro zapiljila u mene siuna starica od
najmanje osamdeset godina. Imala je koato lice finih crta, srebrnkastobijelu
kosu upletenu u pletenicu i poeljanu od lica. Bila je od glave do pete u crnim
i na trenutak sam se nala uznemirena injenicom da u morati revidirati svoje
teorije o enama u crnom.
to ti je, to izvodi? propela se na prste i ponovno me vrgnula,
ovoga puta vrsto stegnutim koatim prstima po elu.
Au! Prestanite s tim!
Kako se usuuje tako buljiti u njega? prosiktala je na mene.
Odvane plave oi bijesno su me promatrale, usaene duboko u borama
okruena gnijezda. Sve nas dovodi u opasnost, budalo jedna!
Ha? kao i sa vilenjakom za recepcijom pansiona, i ovoga puta morala
sam presluati sve reeno u nioj brzini. Svejedno nisam imala pojma o emu
govori.
Mrani Tuatha De! Kako se usuuje izdati nas tako! I to ti jedna
O'Connorica, ni manje ni vie! Da zna da u te prijaviti tvojima, jesi me ula?
Ha? odjednom je to bila jedina rije koju sam bila sposobna izustiti.
Jesam li ja nju dobro ula? Koji je vrag tuaahday? I to si ona misli tko sam ja?
Podigla je ruku i pobojala sam se da e me opet vrgnuti, pa sam brzo izvalila
"Nisam ja nikakva O'Connorica!"
Naravno da jesi zakolutala je oima. Ta kosa, te oi. I ta koa! O da,
ti si O'Connorica i to prava. Takvi kao ovaj tamo slaahno bience poput tebe

pretrgali bi napola i akali si zube tvojim kostima prije nego to bi se ti snala

dovoljno da ti iz tih ljupkih usta izae molba za milost. A sad se gubi odavde
prije nego to nas sve ugrozi!
Zatreptala sam.
Ali ja ...
Utiala me strogim pogledom kojeg je oigledno uvjebavala najmanje
pola stoljea.
Van! Odmah! I da se nisi vraala ovamo. Niti veeras, niti ikada. Ako se
ne zna drati neupadljivo i ne potuje vlastitu krv, onda nam svima uini
uslugu i gubi se poginuti nekamo drugamo.
Au. Jo uvijek zbunjeno trepui, pipajui sam pronala torbicu. Nije me
trebalo udariti po glavi i tapom da shvatim da sam ovdje nepoeljna. Nekoliko
vrga me sasvim uvjerilo. Uzdignute glave i oiju uperenih ravno prema
naprijed izala sam natrake, isto za sluaj da stanici opet padne na pamet da
me zvekne. Kad sam se odmaknula na sigurnu udaljenost, okrenula sam se i
izmarirala iz puba.
Dakle, to je to promrmljala sam si u bradu bijesno nabadajui prema
svojoj minijaturnoj, neudobnoj sobici u pansionu. Dobro nam dola u Irsku,
Mac.
Nisam se mogla odluiti to me vie uznemirilo moja bizarna
halucinacija, ili neljubazna babetina.
Posljednja misao prije nego to sam utonula u san bila mi je da je starica
oigledno luda. Ili ona ili ja, a ja sigurno nisam.

TRI

Sljedeeg dana trebalo mi je neto vremena da pronadem policijsku postaju u

ulici Pearse. Stvari su izgledale potpuno drugaije ovako dok sam se kretala po
ulicama sa svoje praktine male karte grada, nego kad sam ih po njoj pratila
prstom. Ulice se nisu kriale pod zgodnim pravim kutevima, imena su bila
drugaija bez ikakvog objanjenja.
Tri puta sam prola pored jednog te istog kafia ispred kojeg su stajali
stolovi i pored kioska s novinama. ovjek vidio vraa u polju kukuruza u
okrugu Clare, esto vienje ovog mjeseca, najavljivao je senzaciju jedan
tabloid. Stari narod se vraa, kae vidjelica, tvrdio je drugi. Pitajui se tko
je tono Stari narod moda neki lokalni rock bend u godinama popustila
sam pri etvrtom prolasku pred kioska i zamolila postarijeg prodavaa da mi
kae kuda da krenem.
Nisam razumjela ni rijei od onoga to mi je govorio. Nekako mi je
postajalo sve jasnije da postoji snana veza izmeu godina govornika i
nerazumljivosti izgovora. Dok je iz prosijedog gospodina izvirala bujica
privlano naglaenih rijei koje mi nisu znaile ba nita, kimala sam i
smjekala se to sam vie mogla, pokuavajui djelovati inteligentno. Priekala
sam dok nije utihnuo, a onda se odvaila na rizik a zato ne, kad su mi anse
bile pedeset-pedeset i krenula prema sjeveru.
Zacoktao je jezikom na sav glas, zgrabio me za rame, okrenuo u
suprotnom smjeru i obrecnuo se:
Jes' ti gluha, curo?
Barem mislim. Koliko sam ga razumjela, isto me tako mogao nazvati i
purom.
Jo uvijek ljubazno nasmijeena, krenula sam prema jugu.
Dnevna recepcionerka Clarin Housea, dvadesetinetogodinjakinja
imenom Bonita (koju sam razumjela bez previe potekoa) mi je bila rekla da

nema anse da ne pronaem policijsku postaju kad uem u ulicu. Rekla je da se

postaja nalazi u zgradi od povijesne vanosti koja izgleda kao stare palae
engleskog plemstva, sa nizom dimnjaka i okruglim tornjiem na svakom kraju.
Bila je u pravu, odmah sam ju spazila.
Ula sam u postaju kroz visoka drvena vrata uokvirena dubokim
kamenim dovratnikom i prila policajki za pultom.
Moje je ime MacKayla Lane. odluila sam odmah prijei na stvar.
Moja je sestra ubijena ovdje prolog mjeseca.
Trebala bih detektiva koji radi na njezinom sluaju. Imam nove
informacije za njega.
A s kim ste dosad suraivali, draga?
Inspektorom O'Duffyjem. Patrickom O'Duffyjem.
ao mi je, draga. Pattyja nema sljedeih nekoliko dana. Mogu ti
dogovoriti prijem kod njega u etvrtak.
Prijem u etvrtak? Ja sam imala novi trag sad. Nisam htjela ekati tri
dana.
Imate li jo kojeg inspektora s kojim bih mogla porazgovarati o tome?
Slegnula je ramenima.
Imamo. Ali najvie e ti pomoi onaj koji od poetka radi na sluaju. Da
se radi o mojoj sestri, ja bih priekala Pattyja.
Nestrpljivo sam prebacila teinu s jedne noge na drugu. elja da neto
poduzmem poput vatre mi je izjedala eludac, ali eljela sam uiniti ono to je
najbolje za Alinu, a ne samo ono to je najbre.
U redu onda, prihvaam prijem u etvrtak. Moete li mi nai neto
odmah ujutro?
Zapisala me za prvi O'Duffyjev sastanak dana.
Zatim sam otila do Alininog stana.
Iako je bila platila najam do kraja mjeseca i to bez mogunosti povrata
novca nisam imala pojma koliko e mi dugo trebati da pregledam sve njezine
stvari i spakiram sve to u kutije za slanje u Georgiju, pa sam zakljuila da je
bolje da odmah ponem. Nije mi padalo na pamet da ijedan najmanji trag svoje
sestre ostavim est tisua kilometara od doma.
Preko vrata je bila zalijepljena policijska traka, ali ve je bila prerezana.
Otkljuala sam vrata kljuem kojeg nam je inspektor O'Duffy bio poslao
potom, u malenom paketiu u kojem su bile stvari koje su nali kod Aline na
mjestu ubojstva. Stan je mirisao tono kao njezina soba u naoj kui, po
mirisnim svijeama s gromom bresaka i parfemu Beautiful.
Unutra je bilo mrano, rolete su bile sputene. Pub ispod stana jo nije
bio otvoren, bilo je prerano, pa je stan bio tih poput grobnice. U mraku sam
pokuala pronai prekida za svjetlo. Iako su nas bili obavijestili da je stan bio
ispremetan, nisam bila spremna za prizor koji me doekao. Na svim je
povrinama bilo praha za skidanje otisaka prstiju. Sve to se dalo slomiti bilo je
slomljeno: svjetiljke, ukrasi, posue, ak i ogledalo postavljeno visoko na zid,

iznad kamina. Naslonja je bio rasparan, jastuci poderani, knjigama iupane

stranice, police potrgane, ak su i zavjese visjele razderane. Kad sam
zakoraila u dnevnu sobu, ispod nogu sam osjetila pucanje CD-ova.
Je li ovo netko napravio prije ili poslije njezine smrti? Policija se nije
izjasnila o vremenskom slijedu dogaaja. Nisam znala je li prizor pred mojim
oima proizvod neijeg bezumnog bijesa, ili je ubojica bio u potrazi za neim.
Moda za onime to mi je Alina spomenula, za neime to smo ona i ja morale
pronai. Moda je ubojica, tkogod on bio, mislio da je Alina ve pronala to
neto.
Alinino tijelo je bilo pronaeno kilometrima daleko od stana, u smeem
prekrivenoj uliici na drugoj strani rijeke Liffey. Tono sam znala gdje je to
mjesto. Vidjela sam slike s mjesta zloina. Prije nego to odem, znala sam
dobro, otii u tamo i posljednji se put oprostiti sa sestrom, ali nije mi se urilo.
Ve je i ovo bilo dovoljno muno.
Ustvari, pet minuta u tom stanu je bilo najvie to sam mogla izdrati.
Zakljuala sam i sjurila se niza stube, te poput metka izletjela iz uskog
stubita bez prozora na zamagljenu uliicu iza puba. Bila sam zahvalna da sam
imala tri i pol tjedna na raspolaganju da obavim sve to trebam u stanu prije
nego to najam istekne. Kada se vratim ovamo, moram biti spremna na ono to
me eka. Kada se vratim, imat u sa sobom kutije, vree za smee, metlu.
Kada se vratim, rekla sam sama sebi briui mokri obraz, neu ponovno
plakati.
Ostatak jutra i dobar dio kiicom proaranog poslijepodneva provela sam
uurena u kutak internet kafia, pokuavajui pronai ono to je Alina rekla
da moramo nai i-sadu. Pretraila sam pojam uz pomo svih trailica.
Googlala sam ga. Pretraila sam i lokalne novine u nadi da u neto tamo nai.
Glavni je problem bio u tome to nisam znala kako se ta stvar uope pie,
nisam znala je li to ime osobe ili mjesta, je li predmet; i koliko god sam se puta
vraala na Alininu poruku, jo uvijek nisam mogla sa sigurnou razaznati to
govori.
Kad ve nisam imala to izgubiti, pokuala sam pronai rije koju mi je
rekla udna starica neku veer tuaahday. Ni s njom nisam imala sree.
Nakon nekoliko sati te frustrirajue potrage i par e-mail poruka,
ukljuujui jednu jako osjeajnu mami i tati naruila sam jo jednu kavu i i
upitala dva zgodna Irca otprilike mojih godina koji su stajali iza anka znaju li
moda to je i-sadu.
Nisu znali.
A tuaahday, znate li to je to? upitala sam, oekujui isti odgovor.
Tuaahday? ponovio je za mnom onaj s tamnom kosom, ali izgovorio
je to malo drugaije nego ja.
Kimnula sam glavom.
To mi je spomenula neka starica u pubu sino. Imate li pojma to to
znai?

 Naravno nasmijao se. To ti je ono za ime svi vi smijeni Ameri

dolazite u potragu ovdje k nama. Za time i za upom punim zlatnika, jelda,
Seamus? nacerio se svom plavokosom prijatelju, koji se jednako tako iroko
nacerio njemu.
A to bi bilo? rekla sam oprezno.
Zamahnuo je rukama kao da ima siuna krilca, pa mi namignuo.
Pa majuna vila, draga moja, a to drugo?
Majuna vila. Ma naravno. Nego to. Uzela sam svoju vruu kavu, platila
i uarenih obraza, dok mi je na elu bljetao neonski znak na kojem je pisalo
Turist, vratila se za svoj stol.
Luda stara baba, pomislila sam iivcirano, te zatvorila prozor s trailicom.
Ako ju jo koji put sretnem, ut e ona mene.
Ne bih se bila izgubila da nije bilo magle.
Da je dan bio sunan, bila bih se snala. Ali magla ima krasnu sposobnost
da ak i najpoznatiji prizor pretvori u neto strano i zlokobno, a ovaj mi je grad
ionako ve bio toliko nepoznat da je vrlo brzo poprimio zlokobne obrise. Jednog
trena bila sam uvjerena da se kreem tono prema Clarin House, te uvjereno
grabila ulicama kvart po kvart, a ve sljedeeg se nala okruena sa sve manje
ljudi, u ulici koju nikada prije vidjela nisam, da bih se na kraju nala gotovo
sama, jedna od troje ljudi u maglom ispunjenoj, sablasno tihoj ulici. Nisam
imala pojma kako sam dotamo dola. Misli su mi bile negdje drugdje. Koliko ja
znam, hodala sam i kilometar.
Mislila sam da mi je ideja zbilja dobra. Odluila sam slijediti jednu
pjeakinju i bila uvjerena da e me ona odvesti natrag u sredite grada.
Kiica je sipila, pa sam zakopala jaknu, pa odabrala bliu od dvoje
pjeaka na vidiku; enu u pedesetima u be baloneru, sa plavim alom. Morala
sam joj prii zbilja blizu, jer je magla postajala sve gua.
Nakon to smo tako prole dva kvarta, primijetila sam da je vrsto
zgrabila torbicu i privinula ju uz tijelo, kao i da baca nemirne poglede preko
ramena. Trebalo mi je par minuta da shvatim ega se tako boji mene. Tek
sam se tada sjetila to sam u svojem vodiu proitala o kriminalu u centru
grada i o tome da je za veinu napada na prolaznike kriva mlade oba spola.
Pokuala sam ju smiriti.
Izgubila sam se! povikala sam. Pokuavam pronai put do hotela.
Moete li mi pomoi?
Prestani me pratiti! Dri se dalje od mene! odgovorila je i ubrzala
korak, dok je baloner vijorio oko nje.
U redu, miem se stala sam nasred ulice. Posljednje to sam trebala
je da se prebrzo udalji i ostavi me tamo jer trei pjeak je bio netragom nestao
i morala sam ju slijediti. Magla je postajala sve gua iz minute u minutu, a ja
nisam imala ni najblaeg pojma gdje se nalazim.
ujte, ao mi je to sam vas prestraila. Moete li mi samo rei kako da
se vratim u kvart Temple Bar? Molim vas? Turist sam, iz Amerike, izgubila sam

se.

Ne okreui se i ne usporavajui mi je rukom odmahnula nekamo

nalijevo, a onda zala iza ugla i nestala ostavivi me samu u magli.
Uzdahnula sam. Dakle, lijevo.
Dola sam do ugla, skrenula, te krenula umjerenim korakom. Hodajui
sam se ogledavala oko sebe, pa zatim ubrzala shvativi da zalazim sve dublje
u oronuo industrijski dio grada. Iz ulica u kojima su stajale zgrade s trgovinama
iznad kojih su bili stanovi ula sam u etvrt u kojoj su s obje strane ulica bile
propale zgrade u kojima su valjda nekada bila skladita, sada oronule,
razbijenih i nakrivljenih vrata. Plonik se suzio na svega metar irine i sa
svakim korakom je na njemu bilo sve vie smea. Osjetila sam snanu
muninu, vjerojatno jer se osjeao estok smrad kanalizacije. U blizini je
sigurno bila nekakva tvornica papira, jer su se pustim ulicama kovitlali debeli
listovi poroznog ukastog papira raznih veliina, a vjetar ih je raznosio
posvuda. Uske i mrane uliice odvajale su se sa glavne ulice, pred njima
zahrali putokazi i oznake duana iji su prilazi izgledali kao da je posljednji
kamion s robom tamo stao prije dvadeset godina.
S jedne sam strane spazila oblak dima kako se uzdie i nestaje u magli.
S druge strane je stajao naputen automobil irom otvorenih vrata na vozakoj
strani, a pored njega je leao par cipela i zguvana hrpica odjee, kao da je
voza jednostavno izaao iz auta, skinuo se i ostavio sve nestavi netragom.
Mjesto je bilo sablasno tiho. Jedini zvuci koji su se uli bili su priguen topot
mojih koraka i polagano kapanje tekuine koja se iz kanala slijevala u
podzemnu kanalizaciju. to sam ulazila dublje u ovu oronulu etvrt, to me vie
obuzimala elja da pobjegnem trkom ili barem krajnje ustrim hodom, ali
bojala sam se da bi glasan zvuk mojih potpetica na ploniku mogao privui
panju potencijalno neugodnih stanovnika ovog dijela grada. Ono to me
plailo je bila pomisao da je ovaj dio grada tako pust jer su se duani
pozatvarali kad su se ovdje namnoile bande. Tko zna to vreba iz tih razbijenih
prozora? Tko zna to se skriva iz poluotvorenih vrata?
Sljedeih deset minuta bile su jedne od namunijih u mojem ivotu.
Nala sam se u opasnoj etvrti u stranom gradu, nisam imala pojma jesam li
krenula pravim putem, sam na najboljem putu za jo goru situaciju. Dva puta
mi se uinilo da sam u uliicama pored kojih sam prolazila ula nekakvo
komeanje. Dva puta sam potisnula paniku i savladala elju da potrim. Nisam
mogla prestati razmiljati o Alini, o mjestu na kojem su nali njezino tijelo i koje
je bilo toliko slino ovome. Nisam se mogla rijeiti osjeaja da neto nije u
redu, te da je to neto puno gore od propadanja dijela grada. Cijela ova etvrt
nije mi se inila toliko zaputenom, koliko naputenom od svih, zaboravljenom
... kao da je negdje na poetku kvarta trebala stajati ploa s upozorenjem
Zaboravite svaku nacht, vi koji ovamo ulazite.
Osjeala sam se sve loije, munina je bila sve jaa i koa mi je gorjela
marcima. urnim korakom prolazila sam pored nizova zgrada, skreui
nalijevo koliko god je to mrea ulica dozvoljavala. Iako je bilo tek poslijepodne,
kia i magla pretvorili su dan u polumrak, a i onih nekoliko ulinih svjetiljki koje

nisu razbijene godinama prije odjednom su poele treperiti i zasvijetlile su.

Sputala se no i uskoro e dijelovi plonika izmeu svijetljki na koje nije
padala njihova nestabilna i slabana svjetlost postati zastraujue mrani.
Ubrzala sam korak gotovo do tranja. Bila sam na rubu histerije i
pomisao na to da sam se izgubila u ovom uasnom dijelu grada i da pada no
me toliko izbezumila da sam gotovo zaplakala od olakanja kad sam opazila
jarko osvijetljenu zgradu ravno ispred sebe, udaljenu nekoliko ulica, koja je
izgledala poput oaze svjetlosti.
Prestala sam se opirati elji da potrim i jednostavno krenula.
Kad sam prila blie toj zgradi shvatila sam da su svi prozori na njoj
itavi, da je graena od cigle, vrlo visoka i u savrenom stanju, te da ima
skupocjenu, nedavno obnovljenu tamnocrvenu fasadu i ukrase od mjedi. Ulaz
je bio nadsvoen i sa svake je strane stajao po jedan iroko ukrasni stup, vrata
izraena od drva trenje, dok su fenjeri na vratima bili od obojanog stakla s
jednakim uzorkom kao stakleni gornji dio vrata. Prozori su takoer bili ureeni
stupovima, identinog dizajna kao onih pored vrata, ali manjima; visoki i
zatieni eljeznim reetkama od kovanog eljeza izvedenima poput delikatne
metalne ipke. Ispred zgrade bio je parkiran novi model gradske limuzine, a
pored njega i skupocjeni motocikl.
Iza te zgrade nazirala su se proelja zgrada sa trgovinama u prizemlju i
stanovima na katu. Na ulici je bilo ljudi, normalnih i obinih ljudi koji su izali u
shopping, na veeru u pub.
U jednom trenutku sve se preokrenulo i nala sam se u pristojnom dijelu
grada! Hvala Bogu, pomislila sam. Kasnije u se zapitati je li me Bog spasio od
opasnosti taj dan i jesam li uope bila spaena. Mi u Georgiji za takvo neto
kaemo iz zla u gore. E pa ja sam se uskoro nala u mnogo gorem.
Barrons Books and Baubles, pisalo je na kienom metalnom znaku to je
visio okomito u odnosu na zgradu, objeen preko plonika na jednako kienom
mjedenom stupiu usaenom u ciglu iznad vrata. Osvijetljen znak postavljen u
starinski izlog sa zelenkastim staklima oglaavao je da je lokal Otvoren. Da je
na znaku pisalo i Dobrodoli, izgubjeni turisti, molim vas uite i posluite se
naim telefonom da si pozovete taksi ovaj lokal mi se ne bi mogao vie svidjeti.
Bilo mi je dosta svega za jedan dan. Nisam vie imala elje za
zapitkivanjem da me netko uputi na pravi put, nisam imala elje za hodanjem.
Bilo mi je hladno i bila sam pomalo mokra. eljela sam tanjur vrele juhe i jo
vreliji tu. Sve to sam eljela odmah i bilo mi je vanije nego utedjeti koji
novi.
Kad sam gurnula vrata, oglasila su se zvonca.
Ula sam i zastala, zadivljena i zapanjena. Prema vanjskom izgledu
zgrade, oekivala sam simpatinu malu knjiaru krcatu papirima i sitnicama,
dimenzija otprilike kafia na sveuilinom kampusu. Prostor u kojem sam se
nala bio je golem, ispunjen s toliko knjiga da je knjinica iz bajke o Ljepotice
i Zvjeri djelovala siromano.
Usput reeno, oboavam knjige, puno su mi drae od filmova. Filmovi
vam serviraju miljenje. Dobra knjiga vam doputa da ga sami oblikujete.

Filmovi vam pokau da je kua ruiasta. Dobra knjiga vas obav jesti da tu ima
neka ruiasta kua i ostavlja vam priliku da ju sami oliite, odluite kakav krov
ima, kakav je auto parkiran ispred nje. Moja je mata uvijek bila zanimljivija od
bilo kojeg filma. I da vam jo ovo kaem Fleur Delacour, vjetica iz Harryja
Pottera, uope nije trebala tako izgledati kao u filmu.
Ipak, ni moja mata nije si nikada predoila knjiaru poput ove.
Prostorija je bila dugaka oko trideset i iroka dvanaestak metara. Prednja
polovica knjiare imala je strop visok koliko i sama zgrada, otprilike etiri kata,
a na kupolastom je stropu bio naslikan mural, kojem nisam mogla razaznati
detalje, ali sam vidjela daje vrlo kien. Na svakom katu zidove su prekrivale
police s knjigama, od poda do stropa. Iza elegantnih rukohvata stubita stajale
su platforme koje su omoguavale pristup knjigama na drugom, treem i
etvrtom katu. Ljestve na dobro nauljenim kotaiima vodile su od jednog do
drugog dijela police.
Prvi je kat imao police koje su stajale samostalno, nisu bile privene za
zid i protezale su se u dva reda s moje lijeve strane, dok su s desne stajala dva
naslonjaa i blagajna. Nisam mogla razaznati nita iza ograda na najviim
katovima, ali nagaala sam da tamo ima samo jo vie knjiga i moda neto od
onih sitnica koje je obeavao znak na ulazu.
Na vidiku nije bilo ni ive due.
Dobar dan!, povikala sam okreui se oko sebe same da bolje upijem
atmosferu. Knjiara poput ove bila je velianstveno otkrie, krasan zavretak
mojeg uasnog dana. Odluila sam prolistati nove asopise dok ekam taksi.
Dobar dan, ima li koga?
Eto me za trenutak, duo zaula sam enski glas to je doplutao
odnekud iza stranjeg dijela prostorije.
Zaula sam tihi apat, muki i enski glas, a zatim kuckanje visokih
potpetica na drvenim parketima.
Bujna i otmjena ena koja je ula u moj dio knjiare sigurno je u cvatu
mladosti bila velianstveno lijepa, poput filmskih zvijezda glamuroznih dana.
Bila je neto starija od pedeset, imala je sjajnu crnu kosu skupljenu u visoku
punu i lice klasine ljepote, alabasterno bijele koe. Iako su vrijeme i
gravitacija na nekad podatnoj koi ostavili fine linije i proarali elo borama,
ova je ena bila lijepa i to e biti do smrti. Bila je odjevena u pripijenu sivu
suknju i bluzu od tankog lana koja joj je naglaavala bujnu grau i ispod koje se
nazirala delikatna ipka potkoulje. Raskoni biseri diskretnim su sjajem
blistali oko njezinog vrata, zapea i na uima.
Ja sam Fiona. to mogu uiniti za vas?
Molila bih vas da mi dozvolite da s vaeg telefona pozovem taksi.
Naravno, spremna sam neto i kupiti dodala sam urno. Mnogo gradskih
trgovina u izlozima je imalo jasno istaknute natpise koji su obavijetavali da su
telefon i uporaba toaleta privilegija muterija koje neto kupe.
Nasmijeila se.
Nije potrebno, duo, osim ako ba eli. Samo se ti poslui telefonom.
Nakon to sam u telefonskom imeniku pronala broj i nazvala taksi,

odluila sam iskoristiti vrijeme do dolaska auta od dvadeset minuta i s police

odabrala dva trilera, najnoviju knjigu Janet Evanovich i modni asopis. Kad me
Fiona pozvala blie, odluila sam pokuati saznati neto ako ikako mogu, u nadi
da e netko tko je po cijele dane okruen knjigama moda znati poneto o
svemu.
Pokuavam saznati to jedna rije znai, ali nisam sigurna iz kojeg je
uope jezika i kako se zapravo izgovara rekla sam joj.
Skenirala je bar kod posljednje knjige koju sam bila odabrala i rekla mi
koliko sve skupa stoji.
Koja te rije zanima, duo?
Spustila sam pogled, kopajui po torbici u potrazi za kreditnom karticom.
Knjige nisu bile na popisu mojih izdataka ovdje i plaanje sam eljela odgoditi
do povratka doma.
i-sadu. Barem mislim da se tako izgovara.
Pronala sam novanik, izvukla Visa karticu i vratila pogled na
prodavaica. Stajala je nepomino poput kipa, blijeda kao duh.
Nikad ula. A zato to istrauje? odgovorila je ukoeno.
mirnula sam.
Tko kae da istraujem?
Nisam bila rekla da ita istraujem. Samo sam pitala zna li to ta rije
znai.
A zato bi me inae to pitala?
Samo me zanima to znai rekla sam.
Gdje si ju uope ula?
A zato to vas zanima? bila sam svjesna da zvuim bezobrazno, ali
ba me zanimalo zato ju to toliko kopka. Oigledno je ta rije za nju imala
neku vanost. Zato mi nije htjela rei to znai?
ujte, to mi je zbilja vano.
Zato vam je vano? upitala me.
to je oekivala od mene? Da joj ponudim novac? To bi mogao biti
problem.
Prilino vano.
Pogledala je nekamo iza mene, preko mojeg ramena i izrekla jednu
jedinu rije kao da izrie blagoslov.
Jericho.
Jericho? ponovila sam za njom ne shvaajui. Mislite kao povijesni
grad?
Jericho Barrons izgovorio je ugodan i kontroliran muki glas iza
mene. A vi ste?
Naglasak mu nije bio irski. Nisam ga mogla nikamo smjestiti.
Okrenula sam se, spremna izgovoriti svoje ime, ali nisam dovrila tu
nakanu. Nije udo da je Fiona izrekla njegovo ime tako kako ga je izrekla. Malo
sam se stresla u sebi da se priberem i ispruila ruku.
MacKayla, ali ljudi me najee zovu Mac.
Ima li i prezime, MacKayla? nakratko je prislonio usne uz moju ruku

i onda ju pustio. Na tom mjestu me koa zagolicala.

Nisam znala umiljam li ja to ili me gleda poput grabeljivca. Pobojala
sam se da postajem paranoina. Ipak mi je dan bio udan i jako dugaak, a
prethodila mu je jo udnija no. U glavi mi se stvorio potencijalan naslov na
lokalnim ashfordskim novinama: I druga sestra Lane zaglavila u Dublinu, u
knjiari.
Mac je dovoljno namjerno sam izbjegla odgovor.
A to ti zna o tom i-sadu, Mac?
Nita. Zato i pitam. A to je to?
Nemam pojma rekao je. Gdje si ula tu rije?
Ne sjeam se. Zato me to pitate?
Prekriio je ruke.
I ja sam prekriila ruke. Zato mi pobogu ovi ljudi lau? to je tono ta
stvar za koju se raspitujem?
Promotrio me tim svojim pogledom grabeljivca, procjenjivaki, od glave
do pete. Pa sam i ja njega promotrila. Nije samo stajao u prostoriji, ve ju je
ispunjavao. Prostorija koja je do maloprije bila puna knjiga sada je bila
ispunjena njime. Mogao je imati tridesetak godina, bio je negdje oko metar i
devedeset, bio je tamnokos i tamnook, zlaane koe. Crte lica bile su mu
muevne, kao isklesane. Porijeklo mu nisam mogla razaznati nita jasnije nego
naglasak; izgledao je kao da ima europske korijene uz kapljicu krvi kakve
antike mediteranske civilizacije, ili kakvog pretka tamne romske krvi. Na sebi
je imao elegantno tamnosivo talijansko odijelo, snijenobijelu koulju i kravatu
s neupadljivim uzorkom. Nije bio zgodan. To je neadekvatna rije. Bio je
ekstremno muevan. Bio je seksualan. Privlaio je. Iz svakog je djelia njegove
pojave izvirivala putenost, iz njegovih tamnih oiju, iz punih usnica, iz naina
na koji je stajao. Ovo je bila vrsta mukarca s kojim se ne bih upustila u flert ni
za milijun godina.
Usne su mu se iskrivile u osmijeh. Iako je osmijeh bio ljubazniji od
cjeline, nije me zavarao ni na trenutak.
Vi znate to ta rije znai rekla sam mu. Zato mi ne elite rei?
I vi znate neto o tome rekao je. Zato vi ne kaete meni?
Ja sam vas prva pitala odgovor je moda bio djetinjast, ali ujedno i
jedini kojeg sam se mogla sjetiti. Nije se niti udostojio odgovoriti na to.
Saznat u to elim na ovaj ili onaj nain izjavila sam. Ako ovo dvoje
zna to je ta stvar koju traim, sigurno to zna jo netko u Dublinu.
Ja takoer. Ni ne sumnjaj u to, Mac.
Pogledala sam ga to sam hladnije mogla, pogledom kojeg sam do
savrenstva uvjebala na razuzdanim pijanim muterijama Brickyarda.
Je li to prijetnja?
Zakoraknuo je prema meni i ukoila sam se, ali samo je posegnuo za
neime iza mene, preko mojeg ramena. Kad se odmaknuo, u rukama je drao
moju kreditnu karticu.
Naravno da nije bacio je pogled na ime na kartici gospodina Lane.
Vidim da vam je karticu izdala banka SunTrust. To je banka s juga Sjedinjenih

Drava?
Moda zgrabila sam karticu iz njegove ruke.
A iz koje ste vi june drave?
Iz Teksasa slagala sam.
Tako dakle. A to vas dovodi u Dublin?
to vas se to tie?
Poelo me se ticati iste sekunde kad ste uli u moju knjiaru i poeli se
raspitivati za i-sadu.
Znai ipak znate to je to! Upravo ste priznali.
Nita ja ne priznajem. Ali ovo u vam ipak rei: uvalili ste se preko
glave, gospodina Lane. Posluajte moj savjet i izvucite se iz svega ovoga dok
jo moete.
Prekasno je za to. Ne mogu.
To njegovo obraanje svisoka pod krinkom dobronamjernosti me
razbjesnilo. A kad se razbjesnim, zauzmem poloaj i ne odustajem.
teta. Kako ste krenuli, ovako nezrelo i nezgrapno, neete izdrati niti
tjedan dana. Ako se udostojite ispriati mi to znate, moda vam poveam
anse za preivljavanje.
Ni u ludilu. Osim ako vi meni prvi ne kaete to znate. Ispustio je
nekakav zvuk nestrpljenja i oi su mu se suzile.
Glupao jedna, pojma nema u to si se ...
Netko je pozvao taksi? oglasila su se zvonca na vratima.
Ja! dobacila sam mu preko ramena.
Jericho Barrons je napravio prvu naznaku pokreta kao da e skoiti na
mene, fiziki me obuzdati da me zadri. Do tog trenutka, iako je atmosfera bila
ispunjena agresijom i prijetnja je visjela u zraku, nita me od toga nije
zastrailo. Do ovog trenutka bila sam uzrujana, sada sam bila pomalo
prestraena.
Pogledi su nam se susreli i tako smo stajali nekoliko trenutaka, smrznuti.
Imala sam snaan osjeaj da pokuava proraunati koliko je ovaj na sluajan
susret vaan.
Zatim se nasmijeio nekakvim slabanim sarkastinim osmijehom i
nagnuo glavu kao da eli rei Ovaj put pobjeujete, gospodina Lane.
Ne raunajte na pobjedu drugi put promrmljao je.
Iznenada spaena, zgrabila sam svoju vreicu s knjigama i uzmaknula
prema vratima. Nisam skinula pogleda s Jerichoa Barronsa sve dok nisam
izala iz zgrade.

ETIRI

Zajednika kupaonica je bila grozna ideja.

Vruu juhu sam dobila, ali tu je bio leden. Kad sam se vratila u Clarin
House, otkrila sam neugodnu injenicu da svi stanari pansiona ekaju ranu
veer da se otuiraju prije izlaska na veeru ili zabavu. Nepristojni turisti. Voda
je bila toliko ledena da se nisam odvaila oprati i kosu, pa sam nazvala
recepciju i naruila buenje za est ujutro da probam ponovno. Pomislila sam
da e se u to doba neki turisti vjerojatno tek vraati sa zabave.
Presvukla sam se iz odjee koju sam bila navukla nakon tua u pidamu
boje breskve sa kratkim hlaicama. To je bio jo jedan problem sa zajednikom
kupaonicom jedine dvije mogunosti bile su hodanje u odjei do kupaonice i
presvlaenje nakon povratka u sobu, ili suluda polugola trka kroz cijeli hodnik,
pored desetak vrata od kojih su se svaka mogla u svakom trenutku otvoriti. Pa
sam odabrala dvostruko presvlaenje.
Konano sam dovrila raspremanje prtljage. Od kue sam bila ponijela
nekoliko sitnica da mi uljepaju boravak, pa sam sad izvukla jednu od Alininih
mirisnih svijea s aromom breskve, dvije okoladice Hershey, svoje omiljene
kratko odrezane traperice koje su bile toliko izblijedjele od pranja da je mama
uvijek prijetila da e ih baciti u smee, te malu uokvirenu sliku obitelji koju sam
odmah naslonila uza svjetiljka na nonom ormariu.
Potom sam prekopala po ruksaku i izvukla biljenicu koju sam kupila prije par
tjedana, pa prekrienih nogu sjela na krevet. Alina je sve misli biljeila u
dnevnik jo od malih nogu. Ja sam kao prava uasna mala seka uvijek traila
kamo ga je sakrila i uvijek bih ga pronala istina, s godinama je postala sve
vjetija u skrivanju i posljednji kojeg sam pronala bio je sakriven iza
rasklimane daske u njezinom ormaru pa ju onda bez milosti gnjavila i

zadirkivala zbog najnovije simpatije, proizvodei iritante zvukove cmakanja.

Sve donedavno osobni dnevnik mi je bio stran pojam. Nakon pogreba
osjetila sam oajniku potrebu da se izrazim i pretoila sam svoju bol na
stranice biljenice. U posljednje sam vrijeme u nju zapisivala popise: to
moram spakirati, to moram kupiti, o emu se informirati, kamo prvo krenuti.
Ti su popisi postali okosnica mojeg ivota. Pomogli su mi da preivim dane.
Zaborav sna pomogao mi je da preivim noi. Sve dok sam znala tono to
radim i kamo idem sljedeeg dana, znala sam da se neu pokolebati.
Bila sam jako ponosna na sebe i na svoju prodornost cijelog prvog dana
u Dublinu. S druge strane, kako je prodornost bila moje jedino oruje, nije mi
se bilo tako teko njome i posluiti. Imala sam vrlo realistinu sliku o sebi
samoj: zgodna cura jedva dovoljno stara da smije posluivati pia u baru, koja
je jedva par puta zakoraila preko granice Georgije, koja je nedavno izgubila
sestru i koja se kao to je to Jericho Barrons rekao uvalila preko glave.
Posjet sveuilitu Trinity, razgovor s Alininim profesorima, pokuaj
pronalaenja kolega i prijatelja stajalo je pod brojem jedan na mojem popisu
stvari za obaviti sutradan. Imala sam spreman ispis rasporeda njezinih
predavanja, s napisanim vremenom poetka i imenom predavaa, kojeg mi je
bila poslala na poetku semestra da znam kad je na satu, a kad imam anse
uhvatiti ju na telefon da porazgovaramo dok je doma. Uz malo sree netko od
ljudi s kojima sutra namjeravam razgovarati znat e s kim se Alina viala i tko
je taj misteriozni tip kojeg je spomenula. Posjet najblioj knjinici i istraivanje
i-sadu, stajalo je pod brojem dva na popisu. Nije bilo anse da se vratim u onu
knjiaru, to me zbilja ljutilo jer je knjiara sama po sebi bila genijalna. Ali
nisam se mogla osloboditi osjeaja da sam danas izvukla ivu glavu pukom
sreom. Da bi me Jericho Barrons, da taksist nije uao u pravom trenutku,
zavezao za najblii stolac i muio me dok mu ne kaem sve to ga zanima.
Kupiti kuge, vreice i metlu za sreivanje Alininog stana, pisalo je pod tri. To je
jo uvijek bilo neizvjesno. Nisam bila sigurna da sam ve u stanju vratiti se
onamo. Grickala sam vrh olovke razmiljajui o tome koliko bi bilo dobro da se
mogu sastati s inspektorom O'Duffyjem. Nadala sam se da e mi on dati sva
izvjea i da u uspjeti slijediti iste tragove kao gardai. Ta opcija je naalost
morala priekati jo par dana.
Sastavila sam kratak popis stvari koje sam morala kupiti: adapter za
punjenje iPoda, sok, par sitnica za prigristi u sobi; a zatim ugasila svjetlo i
zaspala dubokim snom bez snova gotovo im mi je glava dodirnula jastuk.
Probudilo me kucanje na vratima.
Sjela sam, protrljala umorne, nateene oi koje kao da sam zatvorila
nekoliko trenutaka ranije. Trebalo mi je neko vrijeme da se prisjetim gdje sam
u branom krevetu u prohladnoj sobi u Dublinu, dok kia tiho kucka po
prozoru.
Nedugo prije buenja usnila sam fantastian san. Alina i ja smo igrale
odbojku na jednom od brojnih akumulacijskih jezera koja su pripadala

dravnoj elektrani i kojih je bilo posvuda po Georgiji. U okolici Ashforda su bila

tri takva i uvijek bismo ljeti vikendima odlazile na jedno od njih, zabavljale se,
sunale i promatrale deke. Moj je san bio tolik iv da sam u ustima osjetila
okus Corona piva s limetom, namirisala kokosovo ulje za sunanje, osjetila
svilenkasti pijesak kojeg su kamioni elektrane bili nabacali oko jezera.
Bacila sam pogled na sat. Dva ujutro. Bila sam pospana i mrzovoljna i
nisam to ni pokuavala sakriti.
Tko je?
Jericho Barrons.
Buenje mi ne bi bilo okrutnije ni da me netko opalio po glavi jednom od
maminih tekih eljeznih tava sa debelim dnom. to je on radio ovdje? Kako
me uope naao? Naglo sam se uspravila, drei ruku iznad telefona, spremna
da svake sekunde nazovem recepciju i traim da pozovu policiju.
to elite?
Imamo informacije jedno za drugo. Vi elite znati to to jest. Ja elim
znati to vi znate o tome.
Nisam mu imala namjeru priznati koliko me prestraila injenica da me
tek tako pronaao.
Bistar ste vi momak, ha? Shvatila sam to jo u knjiari. Kako to da vam
je tako dugo trebalo?
Nastala je duga tiina, toliko duga da sam se upitala je li moda otiao.
Nisam navikao moliti da dobijem ono to elim. Niti sam navikao na
cjenkanje sa enama naposlijetku je rekao.
E pa stari moj, sa mnom e se morati na oboje naviknuti, jer meni
nitko nee nareivati to da radim. I ne namjeravam ti nita dati besplatno.
Prodorno, Mac, samo prodorno, hrabrila sam samu sebe. Ali on to nije
znao.
Imate li namjere otvoriti ova vrata, gospodina Lane, emo ovaj
razgovovor voditi ovako javno da nas svi mogu uti?
Imate li vi uistinu namjere razmijeniti informacije? odgovorila sam
protupitanjem.
Imam.
I prvi ete odgovoriti na moja pitanja?
Hou.
Ramena su mi se opustila. Odmaknula sam ruku od telefona. Brzo sam
izravnala ramena i uspravila se. Znala sam koliko je korisno nasmijeiti se kad
si sav jadan nakon nekog vremena se pone osjeati bolje. Sa hrabrou je
bilo jednako tako. Jerichou Barronsu nisam vjerovala koliko je crno pod
noktom, dakle niti mrvicu, ali on zna to je i-sadu, a ja sam se nadala da u tu
informaciju pronai i negdje drugdje no istovremeno sam se pitala to u ako
ju ne pronadem? to ako bacim u vjetar tjedne i ne uspijem nita saznati?
Vrijeme je novac, a ja i jednog i drugog imam u ogranienim koliinama. Ako je
spreman za razmjenu informacija, otvorit u vrata. Osim ako ...
Moemo mi informacije razmijeniti i kroz zatvorena vrata rekla sam.
Ne moemo.

 Zato ne?
Ja jako cijenim vlastitu privatnost, gospodina Lane. O ovome uope
nema pregovora.
Ali ...
Ne moe.
Uzrujano sam uzdahnula. Po nainu na koji je izgovarao to svoje ne znala
sam da su pokuaji pregovora najobiniji gubitak vremena. Ustala sam i
potraila traperice.
Kako ste me pronali?
Zakopala sam hlae i provukla prste kroz kosu, koja se kao i uvijek bila
zapetljala u snu jer je bila jako dugaka. Bila sam raupana i to naveliko.
Pozvali ste slubu prijevoza u moj lokal.
Kod mene doma to zovemo taksi. I knjiara. Isuse, kako je ukoen.
Ovdje kod nas imamo dobar odgoj, gospodina Lane. Jeste li ikada uli
za taj pojam?
Pravi se javio. Nisam ja kriva, kad mi prijete pokaem najgore lice.
Otvorila sam vrata par centimetara i zapiljila se u njega koliko mi je to
doputao lanac na vratima. Nisam si mogla zamisliti kako je Jericho Barrons
izgledao kao dijete, svjee umivenog lica i uredno poeljane kose, s uinom
u ruci. Bila sam uvjerena da i nije roen, nego da je nastao u nekakvoj
kataklizminoj elementarnoj nepogodi.
Nakrivio je glavu i promotrio me vrlo detaljno kroz uski otvor, zadravi
se nekoliko sekundi na svakom djeliu moje pojave: od raupane kose i od sna
jo nateenih oiju i usana, preko ipkaste spavaice i traperica, sve do nonih
prstiju. Kad je zavrio imala sam osjeaj da je svaki detalj zapamtio toliko
pouzdano kao da ga je raunalno pohranio.
Smijem li ui? upitao je.
Da se mene pitalo, ne biste bili uli ni kroz vrata zgrade.
Bila sam bijesna na recepcionera to ga je pustio unutra. Mislila sam da
e se bolje brinuti za sigurnost gostiju. Odmah ujutro popriat u s
upraviteljem.
Rekao sam im da sam va brat kao da mi je iz izraza lica proitao
misli.
Ma naravno. Jer toliko smo slini.
On je zima, a ja ljeto. Ja sam sunce, on je no. Mrkla i olujna no.
U pogledu mu se nije mogla proitati niti iskrica humora.
Dakle, gospodina Lane?
Razmiljam.
Sad kad ve zna gdje sam odsjela, moe me napasti kad god mu se
prohtije. Valjda to nee biti ba noas. Moe me saekati i zaskoiti negdje
sutra posred ulice. Ubudue neu biti nita sigurnija od njega nego to sam to
sad, osim ako se nemam namjeru seljakati od jednog do drugog pansiona u
nadi da u mu pobjei, to nemam. Morala sam ostati u ovom dijelu grada. A na
kraju krajeva, nije ni izgledao kao netko tko bi ubio djevojku u hotelskoj sobi,
uz puno pompe: djelovao je kao kreten koji bi me smjestio pred ciljnik

snajperske puke plaenog ubojice i pritom ne bi ni trepnuo. Ve me i sama

injenica da je taj argument iao njemu u korist trebala zabrinuti. Kasnije sam
tek shvatila da sam za tih prvih par tjedana u Dublinu jo uvijek bila pomalo
pod dojmom Alinine smrti i zbog toga i vie nego pomalo neoprezna. Uzdahnula
sam.
No dobro. Izvolite ui.
Zatvorila sam vrata, otkaila lanac, ponovno otvorila vrata, pa zakoraila
korak unatrag da ga pustim da ue. Vrata sam irom otvorila i prislonila ih uza
zid kako bi bilo tko u prolazu mogao proviriti unutra, te da u sluaju nude
mogu dii cijeli trei kat zgrade na noge svojim povicima upomo. Tijelom mi je
jurcao adrenalin, malo sam drhtala. Barrons je jo uvijek na sebi imao ono
savreno krojeno talijansko odijelo, a koulja mu je jo uvijek bila jednako
snijenobijela kao i nekoliko sati ranije. Moja minijaturna soba odjednom je bila
do posljednjeg milimetra pa i vie ispunjena njegovom pojavom. Ako svi mi
normalni, prostor u kojem se nalazimo ispunimo do sto posto, on je nekako u
isti taj prostor uspijevao ugurati dvjesto posto prisutnosti.
Bacio je kratak, ali detail an pogled oko sebe i bila sam vrsto uvjerena
da bi kasnije znao opisati svaki njezin centimetar, svaku sitnicu od mrlja od
vode boje hre visoko na stropu, pa sve do mojeg zgodnog grudnjaka sa
cvjetnim uzorkom na tepihu. Pogurnula sam tepih nogom i smjestila i njega i
grudnjak ispod kreveta.
Dakle, sluam to je to? rekla sam. Ne, ekajte, prvo da ujem kako
se rije uope pie?
Jest da sam ve bila pretraila sve to sam mogla, ali za sluaj da mi kae
istinu i da preivim ovaj susret, elim pokuati opet sama istraiti o emu se
radi.
Obiao me u malom krugu, a ja sam se okretala zajedno s njim jer mu
nikako nisam eljela okrenuti leda.
S-i-n-s-a-r izjavio je slovo po slovo.
Sinsar? upitala sam.
Odmahnuo je glavom.
Izgovara se i-sa. i-sa-du.
Pa nego kako drugaije. A to je odjednom 'du'?
Prestao je kruiti oko mene, pa sam se i ja prestala okretati i stali smo
jedno nasuprot drugome, on ledima okrenut prema zidu, a ja prema otvorenim
vratima. S vremenom, nakon to sam poela promatrati nain na koji Barrons
die, uoila sam da nikada ne stoji ledima okrenut otvorenim prozorima ili
vratima. Nije to bilo iz straha, nego iz elje za kontrolom.
D-u-b-h.
Dubh se ita Du? bila sam nepovjerljiva. Nije udo da sama nisam
uspjela pronai vraju rije. Znai pub se ita pu?
Dubh je rije iz galskog jezika, gospodina Lane. Pub nije.
Nemojte da vam pluno krilo prsne od smijanja.
Meni je moja ala bila smijena. Kao to rekoh, lik je bio ukoen.
Nita vezano za Sinsar Dubh nije mi smijeno.

 Moja greka. A to je tono ta opasna stvarica?

Spustio je pogled s mojih oiju sve do nonih prstiju i oratio ga natrag.
Bilo je oigledno da ga ono to je odmjerio nije previe zadivilo.
Vratite se doma, gospodina Lane. Budite zgodna mlada cura. Udajte
se. Rodite djeicu. Ostarite sa svojim jednako zgodnim muiem.
Njegova opaska zapekla me poput kiseline na koi. Bila sam plava i
zgodna i deki su pokuavali privui moju panju negdje od sedmog razreda i
godinama sam trpila ovakve primjedbe i usporedbe s Barbie. U tome svemu
nije mi pomagala injenica da mi je najdraa boja uistinu i bila ruiasta, kao ni
da sam oboavala nakit i cipele s visokim potpeticama. Ali nikada me nisu
privlaili tipovi poput Kena ak i prije nego to sam ga skinula i shvatila da mu
nedostaje dio anatomije nikada nisam eznula za kuicom u cvijeu i
obiteljskim automobilom ispred garae, pa su me ovakvi komentari uvijek
ivcirali. Raaj i onda umri, to je ionako jedino za to su takve kao ti sposobne.
Najpametnija moda nisam, ali ni najgluplja.
Ma odi kvragu, Jericho Barrons. Reci mi to je to. Obeao si.
Ako ba inzistira. Ali ne budi blesava. Ne inzistiraj.
E pa inzistiram. to je to?
Posljednja ansa.
Briga me. Ne zanimaju me posljednje anse. Da ujem.
Njegov tamni pogled kao da je prodro u moj. No onda je slegnuo
ramenima, a fino odijelo skliznulo je gore-dolje po njegovom tijelu tako
podatno i dostojanstveno kao to to moe samo pretjerano skupa, runo i po
mjeri ivana odjea.
Sinsar Dubh je knjiga.
Knjiga? To je to? To je sve, samo knjiga? odgovor je bio nezamislivo
obeshrabruju.
Nemojte se zavaravati, gospodina Lane; nije to samo knjiga. To je
izvanredno rijedak i nevjerojatno star rukopis za kojeg bi bezbroj ljudi ubilo.
Ukljuujui i vas? Biste li vi ubili da ga se doepate? morala sam tono
znati na emu sam ja i na emu smo nas dvoje.
Naravno.
Promatrao je moje lice dok sam ja probavljala tu informaciju.
Razmiljate o odlasku, gospodina Lane?
Ni u ludilu.
Onda ete doma otputovati u lijesu.
Je li opet neka prijetnja?
Neu vas ja strpati u lijes.
Nego tko?
Ja sam na vaa pitanja odgovorio, sada je red da vi odgovorite na moja.
to vi znate o Sinsar Dubhu, gospodina Lane?
Oigledno ni priblino koliko bih trebala. U to se, pobogu, uplela moja
sestra? Nekakve mrane igrice dublinskog podzemlja u kojima se trgovalo
ukradenim umjetninama i koje su igrali ubojice i beskrupulozni lopovi?
Sluam ponovio je. I bez lai, znat u govorite li istinu.

Bacila sam brz pogled na njega, gotovo uvjerena da bi zbilja i mogao. Ne

mislim pritom na izvanosjetilnu percepciju takve stvari ne vjerujem vam ja u
to nego na to da je on vrsta ovjeka koja ljude promatra primjeujui sve,
zapaajui svaki njihov pokret ili gestu, odmjeravajui ih.
Moja je sestra bila ovdje na sveuilitu.
On je meni rekao minimum, ja njemu nisam namjeravala rei ita vie od
toga.
Prije mjesec dana je ubijena. Ostavila mi je glasovnu poruku tik prije
smrti, u kojoj mi nalae da pronaem Sinsar Dubh.
Zato?
To nije rekla. Ali je rekla da sve ovisi o tome.
Nestrpljivo je frknuo.
Gdje je ta poruka? Moram ju sam posluati.
Sluajno sam ju izbrisala slagala sam. Prekriio je ruke na prsima i
naslonio se ledima na zid.
La. Ne biste bili tako neoprezni s porukom sestre za koju ste spremni
umrijeti. Gdje je poruka?
Kako nisam odgovorila, rekao je tiho:
Ako niste sa mnom, gospodina Lane, onda ste protiv mene. A prema
neprijateljima ne pokazujem milost.
Slegnula sam ramenima. elio je pronai isti predmet kao ja i bio je
spreman ubiti da ga pronae. Kako god da sam pokuala procijeniti situaciju,
ispadalo je da se nalazimo na suprotnim stranama. Preko ramena sam bacila
pogled na hodnik kroz otvorena vrata i razmislila to da sljedee napravim.
Prijetnja me nije zaplaila eljela sam mu vidjeti izraz na licu kad poslua
poruku. Ako je na bilo koji nain bio upleten u Alininu smrt, nadala sam se da
e se nekako izdati kad uje njezin glas i njezine rijei. Isto sam tako eljela da
zna da ja svata znam i da povjeruje da sam sva svoja saznanja podijelila s
policijom.
Kopiju poruke ve sam predala dublinskoj policiji rekla sam mu
vadei mobitel iz torbice i listajui po izborniku spremljenih poruka. Upravo
pokuavaju pronai mukarca s kojim je Alina bila u vezi.
Blefiraj, Mac. U svakom sluaju je zvualo bolje od Bjei, Mac. I zbilja
puno bolje od Bedasta Mac, vrijeme je da umre. Na moje rijei nije odgvorio
nita toliko o tome da e znati ako mu budem lagala. Ukljuila sam zvunik na
mobitelu, pustila poruku i Alinin glas je preplavio malu sobu.
Stresla sam se. Koliko god puta da sam sluala tu poruku, uvijek me
iznova dotukla moja je sestra zvuala toliko prestraeno svega nekoliko sati
prije smrti. Desetljeima kasnije sjeat u se svake njezine rijei.
Sve je krenulo totalno krivo ... mislila sam da smo zaljubljeni, a on je
jedan od njih ... moramo pronai Sinsar Dubh, sve ovisi o tome ... ne smijemo
im dopustiti da je se doepaju ... cijelo mi je vrijeme lagao ...
Dok je sluao poruku paljivo sam ga promatrala. Bio je pribran,
distanciran; iz njegovog izgleda nisam saznala nita.
Jeste li poznavali moju sestru?

 Odmahnuo je glavom.
Oboje ste bili u potrazi za tom "ekstremno rijetkom knjigom", ali nikada
se niste susreli? optuujue sam upitala.
Dublin je grad sa milijun i neto stanovnika, u kojeg se svaki dan sliju
bezbrojni pridolice i kojeg neprestano opsjedaju beskrajne horde turista,
gospodina Lane. Bilo bi pravo udo da se jesmo susreli. to je misila pod onim
"ni sama ne zna to si ti"?
Njegov mraan pogled zaustavio se na mojem licu i sad je zurio u mene
kao da oima eli izmjeriti istinitost mojih odgovora.
To sam se i ja pitala. Nemam pojma.
Ni najmanjeg?
Ni najmanjeg.
Hmm. Ovo je sve to vam je ostavila? Samo poruku?
Kimnula sam glavom.
Nita vie? Nikakvu ceduljicu, nekakav paketi, nita slino?
Odmahnula sam glavom.
I nemate pojma to je eljela rei spominjui Sinsar Dubh? Sestra vam
to nije rasvijetlila nekom drugom prilikom?
Mislila sam da mi govori sve. Ali izgleda da sam bila u krivu.
Nisam mogla prikriti ogorenost u glasu.
A na koga je mislila spominjui "njih"?
Mislila sam da ete vi meni moi to rasvijetliti rekla sam otro.
Ja nisam jedan od tih "njih", ako to implicirate rekao je. Mnogi trae
Sinsar Dubh, meu njima ima i pojedinaca i grupa. I ja ga elim, istina; ali u
tome nisam jedini.
Zato ga vi elite?
Slegnuo je ramenima.
Jer je beskrajno vrijedan. A ja sam skuplja knjiga.
I zbog toga ste spremni ubiti da ga se dokopate? I to ete onda s njim?
Prodati ga onome tko ponudi najvie?
Ako vam se moji postupci ne sviaju, Brite se dalje od mene.
Dobro.
Onda dobro. to mi jo imate za rei, gospodina Lane?
Ba nita uzela sam mu telefon iz ruke, ponovno pohranila poruku, te
mu pogledom drsko pokazala prema vratima u elji da u ga potaknuti da ode.
Nasmijao se dubokim i grienim smijehom.
ini mi se da me dama otputa iz svoje slube. Ne sjeam se kad sam
posljednji put tako dobio dozvolu da se udaljim.
Nisam ni vidjela to mi se sprema. Ve je gotovo bio proao pored mene,
gotovo stigao do vrata, kad me zgrabio i stisnuo uza sebe. Tijelo mu je bilo
vrsto poput ciglenog zida. Moj potiljak odbio se od njegovih prsa, a gornja i
donja eljust sudarile od siline udarca.
Otvorila sam usta za vrisak, ali odmah ih je poklopio rukom. Oko mojih
rebara je obavio svoju ruku toliko vrsto da nisam mogla uvui zrak u plua.
Ispod tog finog odijela skrivalo se tijelo daleko snanije nego to se to inilo,

snano poput elika. U tom sam trenutku shvatila da su otvorena vrata bila tek
placebo, sitnica koju mi je dopustio da me zavara i uljuljka u laan osjeaj
sigurnosti, varka na koju sam nasjela. Mogao mi je slomiti vrat u svakom
trenutku, a ja ne bih imala vremena ni za ispustiti jedan jedini vrisak. Isto tako
me mogao i zadaviti, a trenutno je bio na najboljem putu. Njegova je snaga bila
zadivljujua, golema. A koristio je tek njezin minimalni dio. Osjetila sam da se
suzdrava; da je vrlo, vrlo oprezan.
Prislonio je usnice uz moje uho.
Vratite se doma, gospodina Lane. Ne pripadate ovamo. Prestanite
gnjaviti policiju. Prestanite se raspitivati. Prekinite svoju potragu za Sinsar
Dubhom, ili ete umrijeti ovdje u Dublinu.
Popustio je pritisak ruke na mojim ustima da mi omogui da odgovorim,
smanjio pritisak oko mojih rebara da udahnem dovoljno zraka za taj odgovor.
Udahnula sam toliko eljeni kisik.
I opet mi prijetite proitala sam. Radije u umrijeti prigovarajui,
nego cmizdrei.
Ruka mu se sad zabila u moja rebra i ponovno prekinula dovod zraka.
Ne prijetim, nego upozoravam. Nisam ja u lovu na Sinsar Dubh ovoliko
dugo i nisam doao ovoliko blizu da mi se sada bilo tko nae na putu i sjebe me.
Na ovom svijetu postoje dvije erste ljudi, gospodina Lane: oni koji preive bez
obzira ne cijenu i oni koji su rtve, a da to ni ne znaju.
Pritisnuo mi je usnice uz vrat. Na dijelu koe ispod kojeg je prolazila vena
osjetila sam njegov jezik.
Vi ste rtva, gospodina Lane, janje u gradu punom vukova. Dajem
vam do devet sati sutra naveer da se izgubite i iz ove zemlje i maknete meni
s puta.
Pustio me iz stiska i pala sam na pod poput vree, dok mi je krv vapila za
kisikom.
Kad sam dola k sebi, ve je bio nestao.

PET

Nadala sam se da ete mi moi rei neto o mojoj sestri upitala sam
pretposljednjeg profesora na svojoj listi, imenom S.S. Ahearn. Poznajete li
moda neke njezine prijatelje, znate li gdje su provodili vrijeme?
Ovime sam se bavila vei dio dana. Stiui Alinin raspored u jednoj i
kartu kampusa u drugoj ruci, hodala sam od uionice do uionice, stajala pred
vratima do kraja predavanja, pa se onda obruila na profesore svojim
pitanjima. Sutra me ekao isti taj zadatak, ali sutra e rtva mojih ispitivanja
biti studenti. Nadala sam se da u sa studentima imati vie sree. Dosada sam
saznala zbilja jako malo. I nita od toga nije bilo lijepo.
Ve sam ispriao policiji sve to znam.
Visok i mrav poput uline svjetiljke, profesor je pospremao papire sa
katedre ustrom efikasnou.
Mislim da je istragu vodio detektiv po imenu O'Duffy. Jeste li
razgovarali s njim?
Ugovorila sam sastanak s njim kasnije u tjednu, ali nadala sam se da
ete mi i vi moi posvetiti par minuta svojeg vremena.
Pospremio je papire u torbu i zatvorio ju uz glasan zvuk kopi.
ao mi je, gospodice Lane, ali uistinu sam znao vrlo malo o vaoj sestri.
Onih rijetkih dana kada bi se uope udostojili doi na predavanje, jedva je u
njemu sudjelovala.
Rijetkih dana kad bi se uope pojavila na predavanju? ponovila sam
za njim. Alina je oboavala fakultet, oboavala je i predavanja i uenje. Nikada
nije izostajala sa predavanja.
Tono tako. I kao to sam ve rekao policiji, u poetku je dolazila
redovito, ali nakon nekog vremena su njezini dolasci postali sasvim sporadini.
Znala je izostati sa tri etiri predavanja zaredom.
Vjerojatno sam izgledala zaprepateno, moda ak i potreseno, jer je

dodao:
Nije to nita udno za studente na razmjeni, gospoice Lane. Mladi ljudi
daleko od doma po prvi put u ivotu ... nema roditelja, nema pravila ...
dinamian grad pun pubova. Alina je bila krasna mlada djevojka ... siguran
sam da je imala pametnijeg posla od sjedenja u zaguljivoj uionici.
Alina je uvijek bila drugaija protestirala sam. Moja je sestra
oboavala zaguljive uionice. Ovakva mjesta bila su joj draa od gotovo svega
na svijetu. Prilika za studiranje na sveuilitu Trinity joj je bila beskrajno vana.
ao mi je. Ja vam samo kaem to sam primijetio.
Znate li moda s kim se druila?
Bojim se da ne znam.
Je li imala deka? bila sam uporna.
Koliko ja znam, nije. Ako je onih dana kada je dola ovamo i bila s
nekim, nisam primijetio. ao mi je, gospoice Lane, ali vaa je sestra bila tek
jedan od mnogobrojnih studenata koji svakoga semestra prolaze ovim
hodnicima, i ako se uope neime isticala, to je bila njezina odsutnost, a ne
prisutnost.
Poraena, zahvalila sam mu i otila.
Profesor Ahearn je bio peti Alinin profesor s kojim sam razgovarala, a
rijei kojima su svi oni opisivali moju sestru nisu imale veze s Alinom koju sam
ja poznavala. Njihova Alina nije dolazila na predavanja, nije ju zanimalo
uenje, nije ni imala prijatelja.
Provjerila sam svoj popis. Jo je samo jedna profesorica bila na mojoj listi
za ispitivanje, ali bila je na fakultetu samo srijedom i petkom. Odluila sam otii
do knjinice. Dok sam brzim korakom prolazila travnatim unutarnjim
dvoritem sveuilita koje je vrvjelo studentima to su upijali
kasno-poslijepodnevno sunce, razmiljala sam koji su razlozi mogli navesti
Alinu na takvo krajnje neobino akademsko ponaanje. Predavanja koja su se
nudila u programu studentske razmjene esto su bila vezana za promicanje
kulture zemlje domaina, pa je moja sestra koja je studirala engleski jezik i
namjeravala upisati magisterij iz knjievnosti na kraju bila prisiljena sluati i
predavanja pod nazivima Keltska Galya u doba Cezara i Utjecaj industrije na
Irsku u dvadesetom stoljeu. Moda joj je jednostavno bilo dosadno?
Ta mi je teorija bila sumnjiva. Alinu je uvijek zanimalo sve.
Uzdahnula sam i istoga trenutka poalila tako dubok udah. Rebra su me
boljela. Jutros sam otkrila iroku prugu masnica preko torza, tik ispod grudi.
Nisam ni grudnjak mogla obui jer me ica previe ubadala, pa sam umjesto
toga obukla ipkastu potkuulju sa sitnim uzorkom rua i ruiastu vestu boje
jednake onoj na mojim noktima ruku i nogu. Imala sam na sebi crne capri
hlae, irok srebrni pojas i srebrne sandale, te za kraj malenu Juicy Couture
torbicu metalik boje za koju sam tedjela cijelog prolog ljeta. Svoju dugu
plavu kosu zavezala sam u visoki konjski rep i ukrasila zgodnom lakiranom
kopom. Moda jesam bila puna masnica i u oku, ali tako mi svega, izgledala
sam super. Kao kad se nasmijeite iako vam se ne smije, uredila sam se i
odmah osjetila nekako smirenije, bolje a svako ohrabrenje mi je bilo itekako

potrebno.
Dajem vam do devet sati sutra naveer da se izgubite iz zemje i maknete
meni s puta. Kakav bezobrazluk. Jedva sam se bila savladala da se djetinjasto
ne obrecnem na njega i kaem A to ako neu? niste vi meni ef, a od tog je
poriva jai bio samo onaj jo djetinjastiji da nazovem mamu i kukam Ovdje me
nitko ne voli, a ak ni ne znam zato!
A kakvo si je tek miljenje doputao o ljudima! Kakav cinik.
rtva, dunju moju promrmljala sam. Onda sam shvatila to sam rekla
i namrtila se. Roena sam i odrasla na bogobojaznom jugu i mama nam je
uvijek najstroe zabranjivala psovke dok smo odrastale Lepa djevojka ne
govori rune govorila je, pa smo Alina i ja smislile
vlastiti mini-vokabular bedastih rijei koje su nam sluile kao psovke. Sranje
je bilo ljiva, dupe dunja, govno gljiva, a rije na j koju nisam upotrijebila ni
sama ne znam koliko dugo je. Uglavnom, znate na to mislim.
Naalost, te smo svoje rijei toliko esto koristile kao djeca da su nam
prele u naviku jednako toliko upornu koliko i obino psovanje. Na moju
beskrajnu sramotu, moram rei daje razina moje ljutnje najee ila ruku pod
ruku sa vjerojatnosti da se posluim tim djejim psovkama. Pa sam se tako s
vremena na vrijeme nala u situaciji da se u baru u kojem radim moram braniti
od nastrljivih slavljenika kakve momake veeri rijeima Odjei od mene inae
e ti redari ispraiti dunju, ljivaru jedan! U vremenima u kakvima ivimo, u
kojima nitko nije osjetljiv na rune rijei, ovakav je vokabular najee izazvao
salve smijeha.
Nakaljala sam i pokuala ponovno.
rtva, dupe moje.
OK, priznajem, nakon onog susreta sa Barronsom tresla sam se kao iba
na vodi. Ali sad me prolo. Nisam ni najmanje sumnjala da je on okrutan i
opasan ovjek. Ali da je i ubojit, sino bi me bio ubio i rijeio me se zauvijek. A
nije. Ostavio me na ivotu i ja sam si to protumaila kao da me nema namjeru
ubiti ni sad ni ikad. Moda e mi opet prijetiti, moda e me opet maltretirati,
pa ak i pokoju masnicu napraviti, ali ubiti me nee.
Nita se nije promijenilo. Jo uvijek sam trebala pronai ubojicu svoje
sestre i nisam imala namjeru nikamo otii. Sad kad sam znala kako se Sinsar
Dubh pie, odluila sam saznati to on uistinu jest. Znala sam samo da je
knjiga ali knjiga o emu?
U nadi da u izbjei najgore guve i utedjeti neto novca kupujui
obilnije obroke u duljim vremenskim razmacima, pojela sam prenu ribu i
krumpirie kasno poslijepodne i onda se uputila u knjiaru. Par sati kasnije
pronala sam sve to me zanimalo. I dalje nisam imala pojma to da mislim o
svemu ovome, ali injenice sam imala pred sobom.
Sigurna sam da je Alina znala pametnije naine za pretraivanje baza
podataka i da je do rezultate dola efikasno i brzo, ali ja sam bila od onih
bedaka koji bi se izgubili u knjinici da pored redova polica ne vise natpisi s
temama. Prvih pola sata u knjinici sam provela kopajui po policama s
knjigama o povijesti, pregledavajui knjige i trpajui ih na kolica u kutu. Sat

poslije toga provela sam listajui jednu po jednu. Da ipak ne mislite da sam
glupa, moram rei da sam se ipak posluila popisom tema i poglavlja i
knjigama, te naposlijetku pronala to sam traila.
Sinsar Dubh[1]: Relikvija Tame[2] koja pripada mitskoj rasi
Tuatha De Danaan. Knjiga je napisana na jeziku razumljivom
samo jo najstarijim pripadnicima te rase, a prema nekim
podacima na njezinim kriptinim stranicama napisana je
najopasnya maga uope. Knjigu su u Irsku donijeli Tuatha De
tijekom invazija o kojima govori pseudopovijesna knjiga Leabhar
Gabhala[3], ukradena je kao i druge Relikvije Tame i prema
posljednjim legendama, sada se nalazi u svijetu ovjeka.
Trepnula sam. Onda sam pogledala dno stranice da pronaem biljeke.
1 Meu odreenim nouveauriche kolekcionarima nedavno se
javio porast interesa za mitoloke relikvije,a neki od njih tvrde
da su u rukama imali fotokopije stranice dvije iz ove "uklete
knjige". Sinsar Dubh po svoj prilici nije nita vie stvaran od
mitolokog bia koje ga je navodno napisalo prije vie od milijun
godina 'Kraja Tame' rase Tuatha De Danaan. Kako je knjiga
navodno napisana nerazumljivim ifriranim pismom, na mrtvom
jeziku, autora ove knjige zanima kako bilo tko od ljudi koji tvrde
da su s njome doli u dodir zapravo zna daje to bio ba Sinsar
Dubh.
2 Tuatha De Danaan su navodno posjedovali osam prastarih
relikvija bezgranine moi: etiri Relikvije Svjetlosti i etiri
Relikvije Tame. Relikvije Svjetlosti bile su kamen, koplje, ma i
kotao. Relikvije Tame bile su ogledalo, kutu, amulet i knjiga
(Sinsar Dubh).
3 Leabhar Gabhala (Knjiga Invazija) kae da su Tuatha De
Danaan u irsku doli tridesetsedam godina nakon Fir Bolga (koje
je tamo dovela Cesair, unuka Noaha, a koji su doli nakon
Nemediana i Partholoniana), te dvjestodevedesetsedam godina
prije Milesiana ili Q-Kelta, galskog naroda. Raniji ili kasni zapisi
dovode u pitanje kako pravo porijeklo Tuatha De, tako i vrijeme
njihovog dolaska u Irsku, kako dokazuje tekst iz 12.st.

Zaklopila sam Kompletan vodi kroz autentine i mitoloke artefakte i zapiljila

se u prazno. Bila sam u oku. Onako kao u televizijskim serijama, oku toliko
potpunom i snanom da sam samo ekala da odnekud izviri medicinski tehniar
vatrogasac i ponudi mi deku i alicu aja.
Mitoloka rasa? Kralj Tame? Magija? Je li sve ovo nekakva ala?
Alina nije bila zainteresirana za arobiranje i takve bedastoe nita vie
nego ja. Istina, s vremena na vrijeme obje smo oboavale itati i s vremena na
vrijeme znale pogledati kakav film, ali uvijek su nas vie zanimali obini krimii,
trileri, romatine komedije, a ne bizarne paranormalne gluposti.
Vampiri? Bljak. Mrtvi su. To mi je dovoljno. Putovanje kroz vrijeme? Daj
ti meni uljudne civilizirane moderne ljude, a ne praljude ili gortake davnina.
Vukodlaci? E tek je to posebna glupost. Koga zanima mukarac koji doputa da
ga nadvlada cucak koji ui u njemu? Kao da veina mukaraca i ne hoda na
etiri noge, sa ili bez vukodlakih gena.
Ne hvala, stvarnost mi je uvijek bila dovoljno zanimljiva. Nikada mi nije
bio potreban bijeg u matu. Alina je bila ista kao ja u tome ili sam barem tako
mislila. Sada sam se ozbiljno pitala jesam li uope poznavala svoju sestru.
Jednostavno nisam shvaala. Zato bi mi ostavila poruku da moram
pronai knjigu magije koja povrh svega ni ne postoji, barem ako se pita T. A.
Murtougha i Kompletan vodi kroz autentine i mitoloke artefakte.
Ponovno sam otvorila knjigu i proitala prvu biljeku. Je li mogue da
negdje na svijetu postoje ljudi koji vjeruju u knjigu arolija napisanu prije vie
od milijun godina i da je moja sestra ubijena jer se nala na putu njihovoj
sumanutoj potrazi za tom knjigom?
Jericho Barrons je vjerovao u postojanje knjige.
Promislila sam malo o tome. U tom sluaju je i on lud, zakljuila sam i
slegnula ramenima. Koliko god bi ta knjiga bila kvalitetno izraena, nakon par
tisua godina bi se poela raspadati. Knjiga stara milijun godina odavno bi se
bila pretvorila u prainu. Uostalom, ako ju nitko nije razumio i mogao proitati,
zato bi ju itko elio?
Zbunjena, vratila sam se svojim knjigama i proitala cijelu drugu hrpu,
pa i polovicu tree. Nakon sat i pol pronala sam odgovor i na to pitanje, i to u
knjizi o irskim mitovima i legendama.
Prema legendi, klju za deifriranje prastarog jezika i razumijevanje
Sinsar Dubha skriva se u etiri mitska kamena. (etiri je bio sveti broj Tuatha
De: postojale su etiri krajevske kue, etiri Relikvije, etiri kamenaj. U rukama
vjetog druida svaki kamen zasebno moe posluiti za rasvjetjivanje
odreenog malenog dijela teksta, ali jedino sva etiri kamena udruena u jedan
otkrit e pravo znaenje cijelog teksta.
Super. Sad su nam se i druidi upleli. Pa sam potraila druide.
U pretkranskom keltskom drutvu druidi su bili vjerski vode, imali su
ulogu soca i sudjelovali su u donoenju zakona, bili su mislioci i obrazovali su
mlade iz obitelji viih stalea za pristup njihovim redovima.
Ovo nije zvualo toliko glupo. Nastavila sam itati.

Druidi su prinosili ljudske rtve ijeli ir da se pripreme za proricanje

budunosti. Vjerovali su da iza dana slijedi no i djelovali prema principu
metempsihoze, vjerovanja da ljudska dua nakon smrti tijela ne umire, ve se
raa u drugaijem obliku. U davna vremena vjerovalo se da druidi poznaju
tajne bogova, prostora, pa ak i vremena, te da posjeduju mo manipulacije
fizikim svijetom. U starom irskom jeziku rije "drui" oznaava arobnjaka,
proroka ...
OK, sad mi je dosta. Naglo sam zatvorila knjigu i zakljuila da sam gotova
za veeras. Moja je spremnost da povjerujem u sve ovo bivala sve tanja. Ovo
nije moglo imati veze s mojom sestrom. Nita od ovoga. Samo se jedno
objanjenje inilo vjerodostojnim.
Jericho Barrons mi je lagao. I sad je vjerojatno sjedio u svojoj
minkerskoj knjiari, u svojem minkerskom odijelu od pet tisua dolara i
smijao se na moj raun.
Bacio mi je pijesak u oi i to punu aku. Skrenuo me sa traga i zamutio
vodu da ne vidim to je Alina zapravo htjela od mene, i to ni manje ni vie nego
mjesnim bedastoama o nekakvim glupim knjigama o crnoj magiji koje ni ne
postoje. Kao svaki vjet laac, sve je te idiotarije zainio s mrvicom istine to
god knjiga bila, on ju je uistinu elio za sebe, zato mi je i lagao. Zabavljen
mojom naivnou, vjerojatno je samo pronaao rije koja je zvuala najblie
onoj koju je Alina izgovorila u poruci. i-sadu. Izgovorila sam ta tri slova
naglas, pokuavajui dokuiti kako se to njezino doista pie. Bila sam jako
lakovjerna. Moda je rije koju je Alinina spomenula u poruci imala svega dva
ili tri slova razlike od te koju mi je Barrons pokuavao podvaliti i moda je tih
nekoliko slova bilo presudno za promjenu znaenja od ove besmislice do nekog
stvarnog, opipljivog predmeta koji bi mi mogao pomoi da saznam neto o
Alinijoj smrti. Ako je uope govorio istinu kad je rekao da je rije iz galskog
jezika. Nisam mogla vjerovati niemu to je rekao.
Za kraj cijele ove svinjarije, pokuao me zaplaiti prijetnjama i potjerati
me iz zemlje. A i masnice mi je ostavio.
Svake sam minute bila sve ljua.
Izala sam iz knjinice i zastala u drogeriji kupiti neke sitnice, a zatim se
uputila uurbanom etvrti Temple Bar, natrag prema Clarin House. Ulice su
vrvjele prolaznicima. Pubovi su bili jarko osvijetljeni, vrata otvorenih u blagu
srpanjsku no, a iz njih se glazba irila na plonike. Na sve je strane bilo
zgodnih deki i lijep broj se okrenuo za mnom, ak sam dobila i nekoliko
zviduka. To je irski craic.
Nije mi se uope svidio.
Kad se razljutim u glavi vodim razgovore znate na to mislim, na one
izmiljene razgovore u kojima se sjetite svih pametnih odgovora koji vam nisu
pali na pamet za vrijeme stvarnog razgovora i ponekad se znam tako zadubiti
u takav razgovor sa samom sobom da prestanem opaati to se dogada oko
mene.
Upravo tako sam se nala ispred Barrons Books and Baubles umjesto
ispred Clarin House. Nisam imala namjere ii tamo. Noge su me jednostavno

odvele tamo gdje mi je um ve bio. Bilo je dvadeset minuta poslije devet, ali
boljela je mene dunja to je gospodinu Barronsu radno vrijeme zavreno.
Stala sam ispred knjiare i pogledala nalijevo, prema naputenom dijelu
grada u kojem sam se neki dan bila izgubila. Sa svoja etiri kata od nove cigle,
drva i kamena, zgrada Barrons Books and Baubles je stajala poput utvrde na
granici izmeu dobrog i loeg dijela grada. Meni s desne strane uline svjetiljke
su bacale na ulicu toplo naranasto svjetlo, ljudi su se dovikivali, smijali se i
razgovarali. S moje lijeve strane i one rijetke uline svjetiljke koje su jo radile
bacale su blijedo, bjelkasto svjetlo, a tiinu je prekidao tek povremen zvuk
vrata na potrganim arkama kojima je vjetar udarao. Okrenula sam glavu od
neugodne etvrti. Sada me zanimao Barrons. Znak Otvoreno u izlogu nije bio
osvijetljen i na vratima je stajala obavijest da knjiara radi od podneva do
osam naveer unutranjost je bila jedva osvijetljena priguenim svjetlom, ali
skupi motocikl stajao je parkiran ispred zgrade na istom mjestu kao i juer.
Nisam si mogla zamisliti Fionu kako se koeperi na mao crnom motociklu sa
krpom kroma nita vie nego to sam Barronsa vidjela za upravljaem sive
gradske limuzine vieg srednjeg cjenovnog praga. to znai da je Barrons bio
tu negdje.
Sklopila sam prste u aku i pokucala na vrata. Bila sam zbilja loe volje,
razdraena raznim nepravdama i ponienjima kojima sam bila izloena od svih
u Dublinu. Otkako sam stigla tek su rijetki bili priblino pristojni, nitko nije bio
ljubazan, a nekoliko je ljudi prema meni bilo upravo neoprostivo bezobrazno. A
ljudi kau da su Amerikanci neodgojeni. Ponovno sam pokucala. Priekala sam
dvadeset sekundi, pa pokucala jo jednom. Mama mi esto kae da imam
temperament crvenokose, ali poznajem nekoliko crvenokosih cura i mislim da
nisam ni blizu tako temperamentna. Ali kad si neto zabijem u glavu, onda to
uvijek i ostvarim. Jedna od tih stvari koje sam si zabila u glavu bio je dolazak u
Dublin i poticanje policije da ponovno otvore istragu Alininog ubojstva.
Barrons, znam da si tu. Otvori povikala sam. Naizmjence sam lupala
po vratima i vikala nekoliko minuta. Ba kad sam pomislila da moda i nije
ovdje, iz tame s moje lijeve strane sam zaula dubok glas neobinog,
neodredivog naglaska koji je nagovijetao vrijeme provedeno u egzotinim
zemljama. Onima s haremima i puionicama opijuma.
Curo, niti ne zna koliko si luda.
Zapiljila sam se u tamu. Na pola puta kroz etvrt ugledala sam oblak
gue, mranije tame i pretpostavila da je to Barrons. Nisam mogla razaznati
oblik, ali taj je oblak tame imao gustou, supstancu, bio je drugaiji od sjena
oko njega. Zadrhtala sam. O da, to je bio Barrons.
Nisam toliko luda koliko ti misli da jesam, Barrons. Nisam toliko ni
glupa ni luda da nasjednem na tvoju blesavu priu.
Janje u gradu punom vukova. Koji e te od njih zaklati, pitam se.
Janje dunj ... dupe moje. Ne bojim te se.
O da, luda si i glupa.
Znam da si mi lagao. to je zapravo taj i-sadu, ha, Barrons?
Iako nisam imala namjeru posebno glasno izgovoriti tu meni jo uvijek

nepoznatu rije, inilo se kao da je odjeknula od okolnih zgrada poput metka.

Ili to, ili je za kratak i bizaran trenutak no postala sablasno tiha, kao to se
nekad dogodi usred razgovora, da sve odjednom utihne ba u trenutku kad vi
na sav glas izgovarate krasnu reenicu poput Ja ne vjerujem kakva je Ta i ta
drolja!, a Ta i ta stoji na metar od vas i dode vam da propadnete u zemlju.
Bolje ti je da mi kae, jer nemam namjere otii sve dok ne saznam.
Nacrtao se pored mene prije nego to sam uspjela trepnuti. Lik je imao
reflekse munje. Ali moram rei da uope nije stajao tamo gdje sam mislila da
stoji. Odlijepio se od tame jedva tri metra od mene i pritisnuo me uz vrata.
Budalo luda, ne izgovaraj tu rije usred tame!
Nagurao me jo blie vratima, te posegnuo iza mene za kvakom.
Ma govorit u ja o emu god i onda sam zastala, pogleda uperenog iza
njega. Onaj oblak tame za kojeg sam vjerovala da je on odjednom se
pomaknuo. Zatim sam primijetila jo jedan takav oblak kako klizi uza zid
oblinje zgrade, malo nie niz ulicu, krajnje neobino visok oblak. Bacila sam
pogled na drugu stranu ulice da vidim koji se to kreten usudi hodati nou kroz
ovu uasnu etvrt.
Nisam vidjela nikoga tko bi bacao sjenu.
Ponovno sam pogledala prema oba oblaka tame. Kretali su se prema
nama. Vrlo brzo.
Podigla sam pogled prema Barronsu. Bio je nepomian, gledao me bez
treptanja. Onda se okrenuo i pogledao preko ramena, u istom smjeru kao ja,
pa naposlijetku ponovno ravno u mene.
Zatim je otvorio vrata knjiare, ugurao me unutra, zatvorio vrata za
nama i zakraunao ih sa tri lokota.

EST

Objasnit ete mi ovo rekao je grubo, gurajui me sve dublje u prostoriju, sve
dalje od vrata. Okrenuo mi je leda i stao paliti sva svjetla u knjiari, jedno za
drugim. U knjiari su se upalile sve stolne svjetiljke, sva zidna svjetla. Vani su
hladna bijela ulina svjetla osvijetlila no.
Da ti objasnim? A to da ti objasnim? Ti meni objasni. Zato si mi
lagao? Isuse, ja zbilja ne shvaam nita ovdje! Alina je priala kako je Dublin
super grad u kojem su svi ludo ljubazni i sve je tako lijepo, ali nita ovdje nije
lijepo i nitko nije ljubazan i tako mi svega, nanijet u fiziku bol prvom
sljedeem kretenu koji kae da se nosim doma!
Niste vi to u stanju. Polomili biste nokat.
Pogled kojeg mi je dobacio preko ramena bio je pun prijezira.
Nita ti ne zna o meni, Barrons.
Ja sam njega pogledala jednako prijezirno. Bio je gotov s paljenjem
svjetala i okrenuo se prema meni. Vidjevi ga tako osvijetljenog svim tim
svjetlima malo sam se lecnula. Valjda ga juer nisam bila dobro promotrila, jer
nije bio samo muevan i senzualan, bio je puten toliko da bi svatko u njega
poelio zarinuti zube, gotovo zastraujue. Veeras je izgledao drugaije nego
prije. inio se viim, miiavijim, opakijim, koa mu je bila napeta preko
miia, a crte lica kao urezane u kamen, jagodice poput otrica na tom
njegovom argonatnom licu u kojem su se spojile neoekivane osobine raznih
predaka.
A otkud si ti uope? dobacila sam iznervirano, povlaei se unatrag da
se to vie udaljim od njega.
Pogledao me bezizraajno, zateen tako osobnim pitanjem, kao da ga
nitko nikada nije upitao neto takvo i nije znao kako da reagira. Zastao je kao
da se sam sa sobom dogovara to da mi kae, pa onda nakon nekoliko
trenutaka slegnuo ramenima.

 Preci su mi bili Baski i Kelti. Pikti, da budem precizniji, gospodina Lane,

ali isto sumnjam da vi znate razliku izmeu Kelta i Pikta.
Nisam bila neznalica to se povijesti tie, sluala sam nekoliko
predavanja iz svjetske povijesti i poznavala sam obje kulture koje je
spomenuo, pa su mi neke stvari odmah postale jasne. Kriminalci i barbari. Sad
mi je bila jasnija blaga nakoenost njegovih oiju, zlaana boja koe,
neprijateljsko raspoloenje. Ne vjerujem da uope moe postojati primitivnija
kombinacija gena.
Nisam ni bila svjesna da sam tu posljednju misao izgovorila naglas dok
mi nije smireno odgovorio:
Siguran sam da negdje postoji. A sad da ujem to ste vidjeli tamo
vani, gospodina Lane.
Nisam vidjela nita, slagala sam.
Prava je istina bila da nisam ni sama znala to sam vidjela i nisam bila
raspoloena za analizu. Bila sam umorna i ona riba koju sam pojela
poslijepodne oigledno nije bila svjea. Bilo mi je muka, ali bila sam i alosna,
a alost vam moe pomutiti pamet.
Napravio je nekakav nestrpljiv znak.
Nemam strpljenja za lai, gospo.
Quid pro quo, Barrons.
Poput djeteta sam uivala u injenici da sam ga prekinula usred rijei.
Izraz na njegovom licu je govorio sve nitko ga nikada nije tako presjekao.
Odetala sam do jednog od kutaka za itanje, spustila svoju vreicu iz drogerije
i svoju Juicy torbicu na stoli, te se svalila na naslonja presvuen koom boje
karamela. Zakljuila sam da mi je bolje da se udobno smjestim, jer nisam
imala namjere maknuti se odavde dok ne dobijem barem neke odgovore, a
svjesna injenice daje Jericho Barrons tvrdoglavi tiranin, znala sam da bi to
moje ekanje moglo potrajati cijelu no. Podigla sam svoje lijepe srebrne
sandale na stoli za kavu i prekriila noge u glenjevima. Da me mama vidi
kako sjedim, gadno bih nadrapala ali mama nije ovdje.
Vi meni neto recite i ja u vama neto rei. Ali ovoga puta elim da mi
dokaete da je to to govorite istina prije nego to ja vama bilo to kaem.
Bacio se na mene prije nego to je moj mozak uope uspio probaviti
injenicu da se baca na mene. Ovo mu je bio trei put da me tako spopada i ve
mi je pomalo bilo dosta. Lik je ili Olimpijac, ili ja ne znam nita ni o emu, to
ne bi bilo udno jer nikad se nisam pokuala tako u skoku baciti na nekoga.
Njegov je skok bio bri od mojih misli.
Stisnutih usana i lica napetog od bijesa podigao me s naslonjaa, drei
me jednom rukom za kosu, a drugom stiui moj vrat, te me tako odvukao
prema najbliem zidu.
Ma samo daj! povikala sam. Lijepo me ubij i gotovo! Potedi me
daljnih muka!
Ve je i injenica da vie nemam Alinu bila dovoljna da mi vie ni do ega
nije stalo, kao nasmrt bolesnima. S jednom razlikom kad bolujete od
neizljeive bolesti barem znate da e sva ta bol kad tad prestati. Ja nisam

vidjela nikakvo svjetlo na kraju tunela. Bol me prodirali iz dana u dan, iz noi
u no i znala sam da iako e me naposlijetku progutati, nee me ubiti koliko
god eljela da me dokraji. Do kraja ivota postojat u s prazninom u srcu. Do
posljednjeg dana ivota osjeat u bol zbog gubitka sestre. Ako ne znate o
emu priam, ili mislite da dramatiziram, onda vam moram rei da nikada niste
nekoga zapravo voljeli.
Ne mislite to to govorite.
Kao to rekoh, ne poznate vi mene.
Nasmijao se.
Pogledajte si ruke.
Pogledala sam. Obje su bile vrsto omotane oko njegove podlaktice. Moji
draesni, ruiasto lakirani, manikirani nokti sa bijelim vrhovima bili su poput
kanda zabijeni u njegovo odijelo, ruke su davale sve od sebe da ga natjeraju
da popusti stisak. Nisam ni bila svjesan da sam podigla ruke.
Ali poznajem ljude, gospodina Lane. Svi misle da su spremni umrijeti,
ponekad ak i kau da ele umrijeti. Ali nikada to i ne misle. U posljednjem
trenutku se predomisle, zaskvie poput svinje i ponu se boriti za ivot.
Zvuao je ogoreno, kao da sve to zna iz osobnog iskustva. Odjednom
vie nisam bila toliko sigurna da Jericho Barrons nije ubojica.
Podigao me, leda mi jo uvijek oslonjenih o zid, te me drao tako
odignutu od tla, drei mi ruku na grlu, a mraan mu je pogled prelazio mojim
licem, preko vrata, preko mojih grudi to su se nadimale ispod ipkaste
potkoulje. Posebno paljivo preko mojih grudi. Da sam imala dovoljno kisika
za to, moda bih bila frknula nosom. Nema anse da Jericho Barrons misli da
sam privlana. On i ja smo toliko razliiti da je takvo neto potpuno nemogue.
On je Antarktik, ja Sahara. to onda izvodi? Moda je ovo nekakva nova taktika
da me zastrai silovanje umjesto ubojstva? Ili moda silovanje i ubojstvo?
Jo u vas jednom upitati, gospodina Lane, i savjetujem vam da se ne
zezate sa mnom. Veeras mi je strpljenje doista na minimalnoj razini, a imam
i pametnijeg posla. to ste vidjeli tamo vani?
Zatvorila sam oi i razmotrila opcije. Ja vam imam prilian problem s
ponosom. Mama kae da je to moja nezgodna, siuna mana. A kako sam na
poetku naeg sukoba bila zauzela tako naglaeno prkosan stav, svako
pristajanje na suradnju sada bi bilo znak slabosti. Otvorila sam oi.
Nita.
Prava teta, rekao je. Ako niste nita vidjeli, onda mi niste ni od
kakve koristi. Ako ste ipak neto vidjeli, onda jeste. Ako niste nita vidjeli, va
mi ivot ba nita ne znai. Ako pak jeste neto vidjeli, va ivot ...
OK, shvaam! zareala sam. Ponavljate se.
Dakle? to ste vidjeli?
Pustite mi vrat morala sam barem jednu pobjedu izvojevati.
Pustio me i zateturala sam. Nisam bila do kraja svjesna da sam se
oslanjala samo na vrhove prstiju dok me tako drao za vrat, no kad su mi pete
dotakle pod odjednom sam postala itekako svjesna te injenice. Protrljala sam
vrat i iznervirano rekla:

 Sjenke, Barrons. To je jedino to sam vidjela.

Opiite mi te sjenke.
Opisala sam mu ih, a on me bez rijei sluao sve dok nisam dovrila;
tamne oi netremice su preispitivale moje lice.
Jeste li ikada prije vidjeli neto takvo? upitao me.
Nisam.
Nikada?
Slegnula sam ramenima.
Pa i ne ba malo sam razmislila, pa dodala:
Ali neto udno mi se jest dogodilo prije veer-dvije u pubu.
Govori naredio je.
Stajala sam izmeu njega i zida i odjednom osjetila potrebu za
prostorom. Ovakva fizika blizina Barronsu bila je uznemirujua, osjeala sam
se kao da stojim pored magnetskog polja. Skliznula sam pored njega, dajui
sve od sebe da ga ne dodirnem to ga je jako zabavilo i krenula prema
naslonjau. Ispriala sam mu sve o tome kako sam prvo vidjela jedno, pa
drugo, sve o neprijateljski raspoloenoj stanici, o tome to mi je rekla. Imao je
hrpu pitanja za mene, natjerao na krajnje detaljne odgovore. Nisam imala ni
priblino tako razvijenu mo zapaanja kao Barrons i nisam mogla odgovoriti
niti na polovicu njegovih pitanja. Nije se ni trudio sakriti gaenje prema mojoj
nesposobnosti da razjasnim ili viziju, ili ponaanje starice. Kad je konano bio
gotov s ispitivanjem, nasmijao se otro i kao u nevjerici.
Ne bih nikada rekao da bi negdje u svijetu mogao postojati netko poput
vas. Neiskusna i nesvjesna iega. Nemate pojma to ste, zar ne?
Sila s uma? pokuala sam se naaliti.
Zatresao je glavom i stao koraati oko mene. Kad sam se instinktivno
povukla unatrag zastao je, jedva se osmjehujui.
Bojite me se, gospodina Lane?
Ne bih rekla. Samo nisam luda za masnicama.
Masnice nestaju. A u noi se skrivaju gore zvjerke od mene.
Otvorila sam usta za nekakav pametan komentar, ali me uutkao
pokretom ruke.
Potedite me svojih blefova, gospodina Lane. Prozirni su. Ne, niste
izgubili razum. Ali zato ste utjelovljenje nevjerojatnosti. Nemam pojma kako
ste uope preivjeli. Pretpostavljam da ste odrasli u toliko zabaenom i
nezanimljivom mjestu da se nikada niste susreli s nekim od njih. Gradiu usred
niega, toliko esktremno dosadnim i ni po emu posebnim da nitko od njih
nikada niti je doao tamo, niti ikada hoe.
Nisam imala pojma tko su ti "oni" koji moda jesu, a moda i nisu stigli do
mog gradia, ali nisam imala nikakvih argumenata da mu proturjeim. Bila sam
prilino sigurna da je Ashford na popisu gradova u saveznoj dravi Georgiji
zapisan pod P kao 'provincija' i najozbiljnije sam sumnjala da se moj gradi
razlikovao od bilo kojeg drugog na dubokom jugu Amerike, niti zbog godinjeg
natjecanja u pohanju piletine, niti zbog Boine parade u kojoj su svake godine
sudjelovali svi gradski starii.

 Pa to sad rekla sam pomalo bezobrazno. Voljela sam svoj gradi.

to time elite rei?
Vi ste, gospodina Lane, sidhe-seer1.
Ha?
Koji je vrag i-seer?
Sidhe-seer. Imate sposobnost vidjeti Fae . Prasnula sam u smijeh.
Nita u tome nije smijeno rekao je okrutno. Ovo je pitanje ivota
i smrti, glupao. Jo sam se glasnije nasmijala.
A to mi moe siuna vila? Oi su mu se suzile.
to si vi tono mislite kakve su ono sjene, gospodina Lane?
Samo sjene odvratila sam, ali bilo mi je sve manje zabavno. Sad sam
ve bila ljuta na sebe. Bilo mi je dosta toga da mi se priaju bajke. Oni oblaci
tame vani bili su samo sjene i nita vie. Vile ne postoje, ljudi ih ne vide, a isto
tako ne postoje ni knjige magije napisane prije milijun godina.
Te Sjenke iz vas mogu isisati i zadnju kap ivota; od vas bi ostala tek ljutura;
prazna, sasuena, prozirna kona ljutura to se povlai ulicama na nonom
povjetarcu rekao je hladno. Ne bi bilo ni tijela koje bi bilo poslano vaim
roditeljima. Nikada ne bi saznali to vas je snalo. Samo jo jedan turist nestao
u stranoj zemlji.
Ma naravno obrecnula sam se. Koliko u jo takvih idiotarija tono
uti od vas? Da je ta i-sadu stvarica knjiga arolija? Da ju je prije milijun
godina napisao Kralj Tame? Koliko vi tono mislite da sam ja glupa? Samo sam
htjela znati to ta rije znai jer sam mislila da bih mogla pomoi policiji da
pronau ubojicu moje sestre ...
Kako je umrla vaa sestra, gospodina Lane?
Barrons je to pitanje postavio glasom njenim poput svile, ali mene je
pogodilo poput malja.
Stegnula sam eljust i pogledala u stranu. Nakon minute sam rekla:
Ne elim o tome govoriti. To se vas ne tie.
Je li njezina smrt bila nasilna? Uasna, gospodina Lane? Recite mi, je
li njezino tijelo izgledalo kao da su ga razderale zvijeri? Okrutne zvijeri?
Okrenula sam se silovito naglo.
Odjebi i zaepi bijesno sam protisnula kroza zube.
U pogledu mu se zaarila iskra nestrpljenja.
elite li i vi tako poginuti?
Ljutito sam ga pogledala. Nisam eljela plakati pred njim. Nisam eljela
razmiljati o onome to sam vidjela onoga dana kada su me pozvali da
identificiram Alinino tijelo. Niti u najgoroj nonoj mori nisam pomiljala na
takvu smrt.
Proitao mi je odgovor s lica i usne su mu se iskrivile u preziran osmijeh.
Nisam ni mislio, gospodina Lane. Posluajte me i zapamtite to vam
1

Vidi rijenik pojmova na kraju knjige

govorim, pomoi u vam.

A zato biste vi to uope htjeli? frknula sam nosom. Ba i niste dobri
Samaritanac. Ustvari, mislim da uz objanjenje rijei "plaenik" u enciklopediji
stoji vaa slika. A ja nisam pri novcima.
Sad su mu se iskrivile cijele usne u bezobrazan cerek no onda je brzo
izbrisao svaku emociju s lica i navukao masku prepredene europske
pristojnosti. Aha, pomislila sam; ovo te strefilo. Neto od ovoga to sam mu
izgovorila probilo je njegovu smirenost, a ini mi se da je to bila rije
"plaenik".
Pa ne mogu vas pustiti da poginete. To mi ne bi najbolje leglo na
savjest.
Vi ne posjedujete savjest, Barrons.
A vi ne znate nita o meni, gospodina Lane.
I nemam namjere saznati. Razgovarat u s policijom i ponovno e
otvoriti istragu o smrti moje sestre. Nikada vie neu uti ni za vas, ni za
nikakve glupe sjenke. I uope vas vie neu pitati to je taj i-sadu, jer
oigledno patite od nekakvog poremeaja percepcije stvarnosti. Drite se dalje
od mene, inae u i vas i vae sumanute ideje i prijetnje prijaviti policiji.
epala sam svoju vreicu i torbicu i krenula prema vratima.
Ovo vam je golema pogreka, gospodina Lane.
Naglim pokretom sam otvorila vrata.
Jedina pogreka koju sam poinila je bilo ono juer, kad sam
povjerovala sve to to ste mi napriali. A tu pogreku neu ponoviti.
Savjetujem vam da ne prelazite preko tog praga. Ako izaete iz moje
knjiare umrijet ete. Dajem vam najvie tri dana.
To ak nisam ni udostojili odgovora. Pustila sam da za mene govori
tresak vrata.
Mislim da je neto povikao za mnom, neto udno to je zvualo kao
Ostanite na svjetlu, ali nisam ga razumjela i nije me zanimalo.
Jericho Barrons i ja smo zavrili jedno s drugim.
Ili sam barem tako mislila. Pokazat e se daje to bila samo jo jedna u
nizu stvari u kojima sam bila u krivu. Uskoro emo se toliko zbliiti da emo
doslovno ivjeti zajedno, svialo nam se to ili ne.
Vjerujte mi kad vam kaem da nam se nee svidjeti.

SEDAM

Kasnije u se dana koji su slijedili prisjeati kao posljednjih normalnih u ivotu,

iako su mi se ustvari inili sve prije nego mirnima. Normalni su pita od bresaka
i mamine mahune, rad za ankom i pregovaranje s autom da izdri jo kojih par
kilometara do servisa i novog krpanja od par stotina dolara, a ne istraivanje
ubojstva moje sestre u Dublinu.
Cijelu sam srijedu provela na Trinityju, u kampusu. Razgovarala sam i sa
posljednjom profesoricom s mojeg popila, ali nije mi rekla nita novoga.
Razgovarala sam i sa desetak Alininih kolega kad su im bila gotova predavanja.
Svi su mi redom govorili isto da su jedine mogunosti bile da su se svi urotili u
jednu opsenu zavjeru kao u Dosjeima X nikad mi se nije sviala ta serija,
uvijek je bila previe zakukuljena i nikada nije ponudila jasne odgovore kakve
ja volim ili da je moja sestra u ovome gradu uistinu bila takva kakvom su je
prikazivali.
Rekli su mi da je prva dva mjeseca bila vesela, otvorena, pametna, netko
s kime su se svi eljeli druiti. To je bila Alina koju sam i ja poznavala.
Onda se iznenada promijenila. Poela je izostajati s predavanja. Kad bi se
i pojavila, ako bi ju netko upitao gdje je bila nije davala odgovore, ponaala se
tajnovito, udno. Djelovala je zaokupljeno i uzbueno, kao da je otkrila neto
daleko zanimljivije od predavanja i potpuno se posvetila samo tome. Na kraju
svega, posljednjih je mjeseci izgubila na kilai i uvijek je izgledala iscrpljeno,
kao da svake veeri izlazi i tulumari i pije cijele noi, pa da joj se to konano
odraava na zdravlju i formi. Rijei poput "napeta" i "nervozna" nikada ne bih
povezala sa svojom sestrom, a ipak njezini kolege koristili su upravo te dvije
rjei da bi ju opisali.
Je li se viala s nekime?, pitala sam ih. Dvoje od njeznih kolega s kojima
sam razgovarala su rekli da jest, dvije djevojke koje su, izgleda, poznavale
Alinu bolje nego drugi. Rekle su daje definitivno imala deka. Obje su dobile

dojam da je bio stariji od nje. Imuan. Profinjen i ugodne vanjtine, ali ne, nisu
ga upoznale. Nitko ga od njih nije upoznao. Nikada ga nije dovela u drutvo.
Prema kraju, onih rijetkih dana kad bi se uope pojavila na predavanju,
izgledalo je kao da pokuava poduzeti posljednje oajnike korake da vrati
ivot u normalu, ali djelovala je izmoreno i poraeno, kao da je znala da je bitka
koju pokuava voditi ve izgubljena.
Kasnije te veeri otila sam do internet kafia i snimila hrpu pjesama za
svoj iPod. Da vam kaem, iTunes je lud za mojom Visom. Znam da bih trebala
biti tedljivija, ali moje slabosti su knjige i glazba, a iskreno vjerujem da ima i
gorih slabosti od tih. Cjenkala sam se za alubum Najvei hitovi Green Daya
(nekako mi rijei pjesme "ponekad sam sebe plaim, ponekad me plai vlastiti
um" postaju sve bliskije u zadnje vrijeme), te ga dobila po snienoj cijeni od
9.99$, to je manje nego to bih ga platila u trgovini. Sad vam je jasno kako
pronalazim opravdanja za svoje ovisnosti ako neto pronaem po nioj cijeni
nego to bih platila u duanu, odmah to kupujem.
Poslala sam dugaku i namjerno veselu e-mail poruku mami i tati, te
neto krae nekolicini prijatelja kod kue. Georgija mi se nikada nije inila tako
daleko.
Kada sam krenula natrag prema pansionu, vani se ve bilo smrailo.
Nisam ba voljela biti u sobi, nije bila ni komforna, niti sam se tamo posebno
ugodno osjeala, pa sam se pokuavala svaime zabaviti sve dok mi se nije
poinjalo spavati. Na putu prema pansionu sam dva puta dobila iznenadan
osjeaj da me netko slijedi, ali oba puta kad sam se okrenula oko mene je bila
sasvim normalna dublinska veer u Temple Baru. Jarko osvijetljena, ugodna i
primamljiva, nakrcana mjetanima i turistima. Nita oko mene nije bilo
uznemirujue, nisam opazila nita to bi bilo razlog marcima koje sam osjetila
uz kraljenicu.
Oko tri ujutro iznenada sam se probudila, neobjanjivo uznemirena.
Razmaknula sam zavjese i pogledala kroz prozor. Jericho Barrons je stajao na
ploniku ispred Clarin House, oslonjen o ulinu svjetiljku, ruku prekrienih na
prsima, pogleda prikovanog za pansion. Na sebi je imao dugaak crni kaput
koji mu je dopirao gotovo do glenjeva, arko crvenu koulju, crne hlae.
Isijavao je leernom europskom elegancijom i arogancijom. Kosa mu je padala
sve do ispod brade, a dosad nisam ni shvatila koliko je ustvari bila dugaka jer
ju je uvijek nosio zaeljanu unatrag, od lica. Ba je i imao lice za to: isklesanih
crta, simetrine strukture kostiju. Ujutro sam zakljuila da je sve to bio samo
san.
U etvrtak sam se susrela s inspektorom O'Duffyjem, koji je bio pretio,
proelav i crven u licu, te je na sebi imao hlae zavezane pojasom nisko ispod
napetog trbuha to je zatezao koulju. Bio je Britanac, a ne Irac, na emu sam
bila zahvalna jer je to znailo da se neu morati muiti s deifriranjem
naglaska.
Naalost, moj razgovor s O'Duffyjem se pokazao jo neugodnijim i
poraznijim od onoga s Alininim kolegama. U poetku se inilo kao da u
konano nekamo dospjeti. Iako mi je objasnio da njegove osobne biljeke o

sluaju nisu na raspolaganju nikome izvan policije, predao mi je (jo jednu)

kopiju slubenog izvjea i paljivo mi ponovio sve ono to je ve rekao mojem
ocu. Da, i oni su razgovarali s Alininim profesorima i kolegama. Ne, nitko od
njih nije imao pojma zato se Alina bila toliko promijenila. Da, neki od njih jesu
spomenuli nekakvog deka, ali nitko od njih nije znao nita o njemu. Imuan,
stariji od nje, profinjen, nije Irac to je jedino to je policija uspjela saznati.
Pustila sam mu njezinu uspanienu poruku s mobitela. Posluao ju je
dvaput, onda se zavalio u svoj stolac i isprepleo prste ispod brade.
Je li se vaa sestra dugo drogirala, gospoice Lane?
Nisam shvaala.
Drogirala? Ne, gospodine, Alina se uope nije drogirala.
Pogledao me onim pogledom kojeg odrasli izvuku kad misle da vam
govore neto za vae dobro i pokuavaju biti paljivi. Taj me pogled uvijek
beskrajno razbjesni kad je dotina odrasla osoba oigledno u krivu. Ali
odraslima se nikada nita ne moe dokazati nakon to si neto zabiju u glavu.
To propadanje koje su opisali njezini kolege u potpunosti odgovara
ponaanju ovisnika koji tone sve dublje.
Uzeo je fascikl i proitao dio izvjetaja.
Subjekt se ponaao sve uzrujanije, nervoznije, napetije, gotovo
paranoino. Subjekt je izgubio na teini, cijelo vrijeme je izgledao iscrpljeno.
Pogledao me onim iritantnim pogledom s jednom obrvom podignutom,
kao da oekuje od mene da konano shvatim to mi je pred nosom, kao da e
me taj pogled navesti da se opametim.
Netremice sam se zapiljila u njega, zamjerajui mu iz dna due to je
Alinu nazivao subjektom.
Sve to ne znai da se drogirala. To znai da je bila u opasnosti.
Ali ipak ni vama, ni roditeljima nije rekla nita o toj opasnosti? Pa tako
mjesecima? Vi ste mi sami rekli da je vaa obitelj vrlo bliska; zar vam sestra ne
bi nita rekla da joj je ivot uistinu bio u opasnosti? ao mi je, gospodice Lane,
ali puno je vjerojatnije da je vaa sestra prikrivala ovisnost o drogama, nego da
je bila u ivotnoj opasnosti i ni rijei nikome o tome nije rekla. Takvo ponaanje
esto susreemo kod ovdanje gradske mladei.
Rekla je da me pokuavala zatititi podsjetila sam ga svisok. Da
nam zato nije mogla nita rei.
Zatiti od ega?
Ne znam! To je upravo ono to moramo otkriti. Zar ne biste mogli
ponovno otvoriti sluaj i pokuati otkriti tko je bio taj njezin deko? Sigurno ih
je netko negdje vidio zajedno! U poruci je zvuala kao da se skriva od nekoga.
Rekla je daju je taj netko pronaao. Da ne vjeruje da e ju pustiti da pobjegne
iz zemlje. Oigledno joj je netko prijetio!
Neko me vrijeme promatrao, a zatim duboko uzdahnuo.
Gospodice Lane, na rukama vae sestre je bilo tragova uboda. Uboda
od igle.
Naglo sam skoila na noge.
Cijelo tijelo moje sestre je bilo prekriveno tragovima svega i svaega,

inspektore! Ne samo njezine ruke! Mrtvoroznik jer rekao da izgledaju kao

tragovi zuba!
Ali ne niti ljudskih zuba, niti zuba bilo koje ivotinje koju je on poznavao,
pomislila sam.
A neki dijelovi njezinog tijela jednostavno su bili otkinuti!
Tresla sam se. Sjeanje na to mi je bilo uasno. Bilo mi je muka. Nadala
sam se da je Alina ve bila mrtva kada su ti tragovi nastali. Bila sam prilino
uvjerena da nije. Pogled na Alinino tijelo bilo je ono to je mamu i tatu gurnulo
u ponor. I mene isto, ali ja sam se vratila iz tog pakla jer je netko od nas
jednostavno morao.
Mi smo isto izvrili autopsiju, gospodice Lane. Te tragove nisu napravili
ni ljudski, ni ivotinjski zubi.
E pa nisu ni igle rekla sam bijesno.
Hoete li sjesti, molim v ...
Hoete li vi ponovno otvoriti sluaj ili neete? inzistirala sam.
Podigao je ruke, dlanova okrenutih prema gore.
Suajte, ne mogu si priutiti da poaljem svoje ljude da istrauju sluaj
za kojeg nemamo nikakvih tragova kad smo zatrpani sluajevima za koje
imamo tragova. U posljednje vrijeme u ovom gradu su ubojstva i sluajevi
nestalih osoba brojniji nego ikada.
Izgledao je zgaeno.
Izgleda da je pola grada pomahnitalo. Ionako nemamo dovoljno ljudi.
Jednostavno ne mogu opravdati premjetanje osoblja na sluaj vae sestre jer
ne znamo kako nastaviti s istragom. alim zbog vaeg gubitka, gospoice
Lane. Znam kako je kada izgubite nekoga koga volite. Ali ne vidim kako vam
jo mogu pomoi. Moj vam je savjet da se vratite doma i zajedno s obitelji sve
ovo prebrodite.
I time je na razgovor bio zavren.
Osjeajui se kao potpuni promaaj, u elji da barem u neemu uspijem,
odvukla sam se natrag u pansion i sakupila sve vreice, kutije i torbe, uzela
metlu i naruila taksi jer nije bilo anse da sve to pjeice nosim do Alininog
stana. Kad ve nisam mogla nita drugo obaviti kako treba, barem mogu
pospremati. To ionako radim svake veeri na kraju radnog dana u Brickyardu i
znam da mi to ide od ruke.
Cijelo vrijeme dok sam mela sam plakala. Bila sam tuna zbog Aline,
tuna zbog sebe, tuna zbog svijeta u kojem je netko poput moje sestre rtva
tako brutalnog zloina.
Kada sam bila gotova s metenjem i plakanjem, prekrienih nogu sam
sjela na pod i poela pakirati. Nisam se mogla prisiliti da bilo to bacim, pa ak
ni stvari za koje sam znala da bi ih sama Alina bacila, poput poderane odjee ili
potrganih sitnica. Svaki sam predmet njeno zamotala i zapakirala. Moda
jednoga dana, kad sve ovo bude davna prolost, izvuem sve te kutije s tavana
nae kue u Georgiji i razvrstam ih pomnije. Ali sad nisam imala snage za to.

Tamo sam provela cijelo poslijepodne i obavila sasvim pristojan posao.

Trebat e mi jo par dana da sve dovrim, poistim i provjerim je li bilo nekakve
tete koju polog nije pokrivao. Kad sam izala, vani je bilo oblano i lijevala je
kia. Nigdje na vidiku nije bilo taksija. Nisam imala kiobran i bila sam
izgladnjela, pa sam preskaui preko lokvi utrala u prvi pub na kojeg sam
naila.
Tada to nisam znala, ali time sam zatvorila posljednje poglavlje
normalnog dijela svojeg ivota.
Sjedio je za stolom otprilike etiri metra od mojeg separea, nasuprot sitnoj
mladoj eni u ranim tridesetima, smee kose bez sjaja do pola vrata.
Njezin izgled je bio tek mrvicu bolji od neuglednog, a upravo zato sam ih
i primijetila, jer on je bio nevjerojatno zgodan. Ne samo zgodan, nego toliko
zgodan da ne vidim kako ga je ijedna ena mogla pogledati i ne poeljeti. esto
se vide parovi udni na potpuno obrnut nain prekrasna ena i krajnje
neprivlaan mukarac, ali ovako zgodni mukarci ne lijepe se tako esto na
neugledne ene.
Visok, miiav, napetog i osunanog tijela, u bijeloj koulji i izblijedjelim
trapericama, imao je dugu plavu kosu koja je svjetlucala poput zlata. Imao je
egzotine crte lica, poput fotomodela; seksi smee oi, pune i senzualne usne.
Svaka je sitnica na njemu bila prekrasna. Bio je elegantan, ali nekako stvaran;
skladan, ali impresivan, ak i u trapericama je izgledao kao da je ustvari bogat
kao Krez.
Priznajem da sam bila oarana. Iako je ena na sebi imala suknju s
volanima, svilenu bluzu, otmjen nakit i bila je savreno uredena od glave do
perfektno oblikovanih noktiju na nogama, najvei kompliment kojeg bi joj itko
udijelio bi bio obina, no mukarac nije skidao pogleda s nje. Ni ruke,
neprestano ju je dodirivao.
A onda me epala jedna od onih glupih vizija.
Ba sam bila pojela svoj cheeseburger i oputeno sam se naslonila na
stolac da uivam u krumpiriima (ja vam zbilja oboavam krumpirie, ili sam ih
barem oboavala dotad; estoko posolim i popaprim keap i onda ih obilato
zalijem time, pa ih jedem polako, jednog po jednog, nakon to sam gotova sa
svom drugom hranom), kad sam primijetila da su njegovi pokreti vie ljigavi,
nego armantni; lice vie ispijeno nego isklesano.
Iznenada je na trenutak nestao, a na njegovom mjestu je sjedilo neto
sasvim drugaije. Sve se to dogodilo toliko brzo da nisam ni uspjela vidjeti to
ga je tono zamijenilo, samo sam vidjela da na tom stolcu vie nije bio on.
Zatvorila sam oi, protrljala ih, ponovno ih otvorila. Plavokosi bog
seksipila ponovno je sjedio na svojem mjestu, njeno dodirujui bradu svoje
prijateljice, prelazei joj prstima preko usnica prstima koji su zavravali
otrim utim kandama to su izbijale kroz meso ruke koja je izgledala kao da
je tanak sloj trule sive koe nategnut preko kostju lea!
Odluno sam stresla glavom, pokrila lice rukama, te jo temeljitije

protrljala oi, toliko estoko da sam si razmazala maskaru. Uz obrok sam bila
popila dvije krigle piva, pa iako inae mogu podnijeti tri do etiri prije nego to
mi alkohol udari u glavu, tamni Guiness je jai od piva koje pijem doma.
Kad otvorim oi rekla sam sama sebi vidjet u samo ono to doista
jest tamo.
Ljudsko bie, ne moje halucinacije.
Ovo posljednje sam valjda trebala posebno naglasiti, jer kad sam otvorila
oi, jedva sam se suzdrala da ne zavritim. Seksi boanstvo je nestalo, a
neugledna ena je drala usne na ruci udovita kao iz horora i ljubila je tu
ruku.
Upalih obraza, toliko mravo kao da je na rubu smrti, udovite je bilo
visoko i to zbija visoko, negdje tri metra. Bilo je sivo, koe potpuno
prekrivene irevima i krastama, otvorenim vlanim ranama. Imalo je donekle
ljudski izgled ali jako uvjetno reeno i to samo zbog toga ljudski jer je imalo
ruke, noge, glavu. No sva je slinost sa ovjekom tamo i zavravala. Lice mu je
bilo dvostruko vie od ljudske glave i usko kao da ga je neto spljotilo; nije bilo
ire od mojeg dlana. Oi su mu bile potpuno crne, bez bjeloonica i arenica.
Kad je progovorio, opazila sam da mu usta koja su zauzimala cijelu donju
polovicu tog ogavnog lica nisu ruiasta iznutra, ve da su mu i jezik i zubno
meso jednake sive boje kao i ostatak njegovog trulog tijela, prekrivena
jednakim otvorenim ranama. Nije imalo usne, ali je imalo dva reda zuba na
obje vilice, poput morskog psa. Jednom rjeju, bilo je gnjusno.
Onda se oratio plavokosi bog seksipila. I gledao je ravno u mene. Ba me
promatrao. Vie nije razgovarao sa enom, ve je samo buljio u mene. Nije
izgledao sretno.
Probudila sam se. Ni sama ne znam kako sam u tom trenutku znala to to
sam znala; to znanje kao da je bilo programom uneseno u mene na staninoj
razini. Moj se um podijelo na strane. Prva se strana eljela pretvarati da je sve
ovo moja halucinacija i nije stvarno. Druga je strana navijala za to da pokupim
svoje stvari, zgrabim torbicu, bacim novac za veeru na stol i istrim iz puba
koliko me noge nose. Obje su strane zvuale pomalo histerino, ak i meni
samoj.
Trea je strana bila smirena, hladnokrvna. Ledenom odlunou je
inzistirala da dam sve od sebe da uvjerim bie koje sjedi za tim stolom i
pretvara se da je ovjek da uope ne vidim to je ono ustvari, da ne vidim to
se skriva iza privida inae u umrijeti.
Tu sam stranu posluala bez oklijevanja. Prislila sam se da mu se
nasmijeim i pognula glavu kao da se polaskano rumenim ve i zbog toga to
me takvo utjelovljenje seksipila uope gleda.
Kada sam vratila pogled na njega, ponovno je izgledao kao sivo krastavo
udovite. Glava udovita nalazila se znatno vie nego to bi se nalazila glava
seksi boanstva, pa sam se morala usredotoiti i piljiti u podruje oko pupka
udovita samo to nije imalo pupak u nadi da u pogoditi pravu visinu.
Osjetila sam da me udovite promatra krajnje sumnjiavo. Uputila sam jo
jedan srameljiv i edan pogled pupanom podruju, pa se ponovno posvetila

svojim krumpiriima.
Od tog dana nisam ni okusila krumpirie. Prisilila sam se da ostanem
sjediti i dovrim krumpirie, jednog po jednog. Prisilila sam se da se nastavim
pretvarati daje odurno trulo udovite ustvari prekrasan mukarac. Do dana
dananjega vjerujem da je povjerovalo u moj blef samo zato to sam ostala
sjediti tamo. Do dana dananjeg mi se povraa kad vidim krumpirie.
Sa svakim dodirom udovite je deralo djeli ene. Upijalo je dio po dio
njezine ljepote kroz otvorene rane na svojim rukama. Jela sam krumpirie i
promatrala kako joj kosa postaje sve bezbojnija, kako joj koa postaje
ukasta i usahla, kako ona sama postaje sve neuglednija, neprivlanija, sve
siva sa svakim dodirom udovita. Pretpostavila sam da je nekada bila
nevjerojatno lijepa. Zapitala sam se to e ostati od nje kada udovite bude
gotovo s njom. Hoe li se jednoga jutra probuditi, pogledati u ogledalo i
zavritati. Zapitala sam se hoe li ju obitelj i prijatelji prepoznati, hoe li znati
tko je ona bila.
Izali su iz puba prije mene; niska runa ena i tri metra visoko
udovite. Sjedila sam na svojem mjestu jo dugo nakon njihovog odlaska,
piljei u svoju treu kriglu piva.
Kad sam konano platila raun i izala iz svog separea, krenula sam
ravno prema Jerichou Barronsu.

OSAM

Bilo je tek sedam i trideset, ali uporna, neumorna kia je dok sam ja sjedila u
pubu pomogla tami da se spusti i iz puha sam izala u no. Ulice su bile mrane,
gotovo prazne, tek je neto turista bilo dovoljno edno da prkosi pljusku za
kriglu piva umjesto da ga popiju u barovima svojih hotela. Veeras se barmeni
pubova nee obogatiti na napojnicama.
Natkrila sam glavu presavijenim, kiom natopljenim novinama i
skakutala preko lokvica. Bilo mi je drago da sam se bila presvukla iz odijela od
finog utog lana koje sam bila obukla za razgovor s policijskim inspektorom u
traperice, svijetlozelenu majicu s V-izrezom i japanke sve to za ienje
Alininog stana ali poeljela sam da sam bila dovoljno pametna da uzmem i
jaknu. Temperatura se sa hladnom kiom bila naglo spustila. Srpanj u ovom
dijelu Irske nije bio topao, a pogotovo za curu naviknutu na sparna ljeta june
Georgije. U Dublinu je posred ljeta temperatura jedva dosizala devetnaest, a
znala se spustiti sve do deset stupnjeva. Noas je bila ak i nia od deset.
Osjetila sam olakanje kada sam vidjela da je knjiara jo uvijek jarko
osvijetljena. Tada to jo nisam znala, ali prela sam preko jo jedne od onih
graninih linija. Nekada mi je bila potrebna potpuno zamraena soba da bih
mogla zaspati, nikakva se zraka svjetlosti nije smjela probijati kroz rolete,
nikakva plavkasta neonska svjetlost nije smjela dopirati s mojeg stereo
uredaja ili raunala. Nikada vie nisam zaspala u potpunom mraku.
Barrons nije bio u knjiari, ali Fiona jest. Bacila je pogled prema meni
preko glava muterija pred blagajnom i veselo rekla:
Dobrodola nam opet, duo. Ma vidi ti to ti je kia uinila! Hoe li
malo doi k sebi kod nas? Evo me za trenutak rekla je muterijama. Ukoeno
se smijeei zgrabila me za lakat i takorei odvukla u kupaonicu u stranjem
dijelu prostorije.

Kad sam ugledala vlastiti odraz u ogledalu iznad umivaonika, shvatila

sam zato je tako reagirala. I ja bih samu sebe izvukla iz knjiare. Izgledala
sam uasno. Oi su mi bile iroko razrogaane, izraz na licu skamenjen od
uasa. Maskara i tu su mi se slili u tamne kolobare oko oiju. Bila sam blijeda
kao papir, sav mi je ru nestao jer sam izgrizla usnice i sada se ocrtavao samo
u oba kuta usana, a na desnom obrazu imala sam veliku mrlju od keapa. Bila
sam morka do koe, a visoki rep u kojeg je bila zavezana moja kosa visio je
otuno iza mojeg lijevog uha. Bila sam hodajua katastrofa.
Nisam se urila s ureivanjem. Skinula sam majicu i iscijedila vodu iz nje
u umivaonik, a zatim papirnatim runicima posuila grudnjak to sam bolje
mogla i ponovno obukla majicu. Masnice na rebrima i dalje su bile vidljive, ali
manje su boljele. Poeljala sam se, zatim smoila jo papirnatih runika i
obrisala lice, paljivo uklonivi mrlje od rastopljene minke s njene koe oko
oiju. Izvukla sam kozmetiku iz torbice komplet minijaturnih verzija svih
proizvoda koji jednoj junjakoj ljepotici slue za uljepavanje, jednu od para
kojeg je Alini i meni mama poklonila posljednjeg Boia. Nanijela sam vlanu
kremu, matirala lice puderom, stavila mrvicu rumenila i ocrtala oi tuem, te za
kraj namazala usne svijetloruiastim sjajilom.
Otvorila sam vrata, izala, sudarila se s prsima Jerichoa Barronsa i
vrisnula. Nisam se mogla sprijeiti. Taj sam vrisak potiskivala jo otkako sam
ugledala ono uasno bie u pubu i vie ga nisam mogla zadrati u sebi.
Zgrabio me za ramena mislim zato da me smiri a ja sam ga udarila.
Ni sama ne znam zato. Moda sam bila histerina. Moda sam upravo poela
shvaati da neto nije u redu sa mnom i to mi se nije svidjelo. Kad se
nenormalne stvari oko vas ponu slagati u sasvim normalne sklopove, tada
znate da neto nije u redu. A za sve je bio kriv on. On je bio taj koji mi je prvi
rekao za sve te besmislice. Udarila sam akama po njemu. Samo je stajao i
mirno sve podnio, ruku poloenih na moja ramena, promatrajui me svojim
tamnim oima. Nemojte me krivo shvatiti, nije to ba elegantno podnosio,
izgledao je beskrajno ljutito. Ali dopustio mi je da ga udaram. I nije mi oratio
jednakom mjerom. to je, sve mi se ini, jako plemenito kad se o njemu radi.
to si vidjela? upitao me kad sam konano prestala. Nisam se uope
gnjavila s pitanjem otkud zna to mi se dogodilo. Oboje smo bili svjesni
injenice da se ne bih ponovno pojavila kod njega da mi nije trebalo neto to
ne bih mogla dobiti nigdje drugdje na primjer, oni odgovori koje nisam eljela
uti posljednji put kad sam bila ovdje. A sve je to znailo da mi se dogodilo
neto zbog ega sam promijenila miljenje.
Jo uvijek je drao ruke na mojim ramenima. Veeras je njegova blizina
na mene djelovala drugaije nego prije, ali nita manje uznemirujue. Ne znam
jeste li ikada izali iz automobila u blizini sruenih elektrinih stupova na cesti
usred oluje, ali ja jesam. Iz vodova izbija energija, zrak se ispuni nabojem, a
vodovi se uvijaju na zemlji i postane vam jasno da stojite u blizini sirove snage
koja se moe pretvoriti u ubojitu silu u svakom trenutku. Privukla sam ramena.
Makni se od mene.
Maknuo je ruke.

 Vi ste doli k meni, sjeate se?

Ba me nije putao da ita zaboravim. Sami ste to odabrali, rei e mi
kasnije. Mogli ste se vratiti doma.
Mislim da e mi pozliti rekla sam.
Nee. elite da vam pozli, ali nee vam pozliti. S vremenom ete se
naviknuti na taj osjeaj.
Bio je u pravu. Te veeri nisam povratila, ali svejedno mi je ostao osjeaj
da bih kad-tad mogla ponovno ugledati sve one progutane krumpirie i keap.
Doite.
Poveo me natrag u prednji dio knjiare i otpratio do istog onog
naslonjaa boje karamela na kojem sam sjedila nekoliko veeri ranije. Preko
koe naslonjaa nadvio je deku da ga zatiti od mojih mokrih traperica. Kod nas
na jugu naslonja nikada nije vaniji od osobe koja na njemu sjedi; mi vam to
zovemo gostoljubivost. Bilo mi je toliko hladno da sam se stresla, a i muio me
sitan problemi utjecaja kojeg je mokra majica imala na moje bradavice. Zato
sam mu dobacila bezobrazan pogled i umjesto naslonjaa zamotala sebe u
deku. Zahvaljujui onim svojim munjevitim refleksima zgrabio je drugu deku i
prostro ju tik prije nego to je moja stranjica dotakla naslonja. Onda je sjeo
na stolac nasuprot meni. Fiona je bila otila kui i znak u izlogu bio je ugaen.
Barrons Books and Baubles je zatvorio svoje dveri za tu veer.
Sluam rekao je.
Prepriala sam mu to sam vidjela. Kao i prvi put, postavio mi je niz
pitanja, zahtijevao da mu kaem i najsitnije detalje. Ovog puta je bio
zadovoljniji mojim darom opaanja. ak su se i meni moji opisi ovoga puta
inili detaljnijima, ali kad se susretnete sa Smru to vam se zbilja uree u
sjeanje.
Nije to bila Smrt rekao mi je. Sivi ovjek.
Sivi ovjek?
Nisam ni znao da je ovdje promrmljao je. Nisam znao da su stvari
toliko daleko odmakle.
Protrljao je bradu, oigledno nezadovoljan razvojem stvari.
Zakiljila sam.
to ti je to na ruci, Barrons? Krv?
Prenuo se, pogledao prvo mene, pa svoju ruku.
A, to rekao je kao da se prisjea. Izaao sam u etnju i naiao na
ozlijeenog psa na ulici. Odnio sam ga vlasniku u oblinji duan, gdje je uginuo.
Aha.
udima nikad kraja. Vie mi se inio kao tip koji bi psa ubio na licu mjesta
da ga potedi daljnje patnje, moda bi mu onako naglo zaokrenuo vratom ili
sredio dobro odmjerenim udarcem, a da ni ne spominjem to da mi se sve to
skupa inilo previe ljudskim za njega. Kasnije se ispostavilo da je moj instinkt
bio ispravan: te noi Barrons nije bio naiao ni na kakvog psa. Krv na njegovim
rukama bila je ljudska.
Dakle tko je taj Sivi ovjek?
Tono ono to ste pomislili da jest. udovite koje odabire najljepe

ene koje moe pronai i krade njihovu ljepotu malo po malo dok od nje ne
ostane nita.
Zato?
Slegnuo je ramenima.
A zato ne? On je Unseelie. Njima ne treba ni razloga, ni smisla da
neto naprave. Oni su sile Tame. Legende kau da je Sivi ovjek toliko ruan da
mu se i njegova vlastita rasa ruga. Krade tuu ljepotu iz razarajue zavisti i
mrnje. Kao i veina Tamnih Fae, unitava tek tako, jer to moe.
to se dogodi enama kad mu dosade?
Pretpostavljam da se veina njih ubije. Lijepe ene rijetko posjeduju
dovoljno dubok karakter da preive bez svoje privlane vanjtine. Kad im se
ona oduzme, slome se.
Uputio mi je pogled suca, porote i krvnika u jednom.
Nisam ni pokuala prikriti sarkazam u glasu.
Koliko god mi laskalo da me ubraja u lijepe ljude, Barrons, dopusti mi
da istaknem injenicu da sam jo na ivotu. Susrela sam se sa Sivim ovjekom
i preivjela, jo uvijek jednako lijepa kao i uvijek, govnaru.
Podigao je obrvu.
Slikovito reeno.
Bila sam razoarana sobom. Nikada u ivotu nikoga nisam nazvala
govnarom. Ali to je tu je. Dan mi je bio gadan. Pardon, mama.
to sa mnom nije u redu? I ne pitam to zato da mi krenete nabrajati sve
karakterne mane koje ste zamijetili na meni.
Blago se osmjehnuo.
Rekao sam vam neku veer. Vi ste sidhe-seer, gospodina Lane. Imate
sposobnost vidjeti Fae. Iako imate sposobnost vidjeti i Fae Svjetlosti i Fae
Tame, izgleda da ste se dosad imali priliku susresti samo sa neugodnom
polovicom te rase. Nadajmo se da e to tako i ostati, barem jo neko vrijeme,
dok vas ne poduim nekim stvarima. Seelie, Fae Svjetlosti, su jednako toliko
uznemirujue prekrasni koliko su njihova tamna braa odbojno ogavna.
Stresla sam glavom.
To je nemogue.
Vi ste se meni obratili, gospodina Lane, zato to znate da nije
nemogue. Moete se nastaviti zavaravati svojim slatkim malim iluzijama i nai
nain da samu sebe uvjerite da ovo to ste veeras vidjeli nije stvarno, ili
moete pronai nain da preivite sve ovo. Sjeate li se kad sam vas nazvao
rtvom? ena koju ste vi veeras vidjeli je bila tono to; rtva. to vi elite,
gospodina Lane? Preivjeti ili postati rtva? Iskreno, nisam siguran bih li vam
ak i ja mogao pomoi da preivite, s obzirom na sirovost materijala s kojim bih
morao neto napraviti, ali u svakom sluaju sam jedini koji je uope voljan
pokuati.
Da znate da ste gad.
Slegnuo je ramenima.
Samo vam kaem kako ja vidim stvari. Naviknite se na to. Ako se
budete drali mene dovoljno dugo, moda to nauite i cijeniti.

Ustao je i krenuo prema stranjem dijelu prostora.

Kamo ste krenuli?
U kupaonicu. Moram oprati ruke. Bojite se ostati sami, gospodina
Lane?
Ne slagala sam.
Tono ga toliko dugo nije bilo da sam se poela okretati po prostoriji,
zavirivati u kutke da se uvjerim da svaku sjenu u knjiari baca neki predmet i
da se sve ponaaju prema zakonima fizike.
OK rekla sam kad se oratio. Recimo da vjerujem u tu vau priu,
barem privremeno. Gdje su sva ta udovita dosad bila? Motala su se oko
mene, a ja ih nisam vidjela?
Dobacio mi je zguvanu hrpicu odjee. Pogodio me ravno u prsa.
Presvucite se, mokri ste. Ja nisam medicinska sestra. Ako se razbolite,
sami ete se brinuti za sebe.
Iako sam bila zahvalna za suhu odjeu, ipak sam pomislila da bi ga netko
trebao poduiti pristojnosti.
Vaa je briga za mene dirljiva, Barrons.
Gotovo sam utrala u kupaonicu da se presvuem. Bilo mi je hladno i
drhtala sam, a pomisao da se razbolim i moram provoditi dane u svojoj
siunoj sobici, u Dublinu, bez mamine domae pilee juhe s rezancima i
njene brige bila mi je zabrinjavajua.
Vesta boje slonovae koju mi je dao bila je od mjeavine svile i runo
predene vune, a dopirala mi je do polovice bedara. Rukave sam morala
podvrnuti etiri puta. Hlae od crnog lana su mi se uinile kao loa ala. Moj
struk ima opseg od ezdesetjednog centimetra. Njegov otprilike devedeset, a
noge su mu barem dvadeset-trideset centimetara dulje od mojih. Podvrnula
sam nogavice, izvukla remen iz svojih traperica i pritegnula hlae. Ba me i nije
bilo briga kako izgledam. Bila sam u suhoj odjei i ve mi je bilo toplije.
Dakle?
Maknuo je vlanu deku s naslonjaa i sad ga je brisao spuvom, pa sam
se prekrienih nogu svalila na ukrasne jastuie i nadovezala se na na
razgovor otprije.
Ve sam vam rekao. Sigurno ste odrasli u toliko malenom i toliko
nezanimljivom gradiu da ga niti jedan Fae nije posjetio. Niste puno putovali,
zar ne, gospodina Lane?
Odmahnula sam glavom. Kao i moj gradi, i ja sam bila Provincijalka s
velikim poetnim P.
Osim toga, ta udovita, kako ih vi nazivate, nisu oduvijek u naem
svijetu. Prije su samo Seelie imali sposobnost kretanja raznim svjetovima.
Unseelie su na na svijet stigli zarobljeni u njihovim zatvorima. Rijetki meu
njima su s vremena na vrijeme putani na slobodu po zapovjedi Kraljice Seelie
ili Velikog Vijea.
Jedna me reenica zaokupila.
Stigli na na svijet? ponovila sam. Trebala mi je minuta da razmislim
o tome. Kuim. Dakle, ta udovita su ustvari vanzemaljci koji putuju

svemirom. A ja blesaa to nisam sama shvatila. Mogu li oni i kroz vrijeme

putovati, Barrons?
Niste valjda mislili da su oni iz naeg svijeta?
Uspio je zvuati jo malo drskije od mene, to je krasan pothvat i reklo bi
se, nemogu.
A to se tie putovanja kroz vrijeme, gospodina Lane, to barem zasad
ne mogu. Ali neki Seelie su nekada imali sposobnost putovanja kroz vrijeme
pripadnici etiri kraljevske kue. Neke stvari su se nedavno poele dogaati.
Neobjanjive stvari. Nitko ne zna tono to se dogaa, pa ak niti u ijim je
rukama trenutno mo u njihovom svijetu, no pria se da se Fae vie ne mogu
kretati kroz vrijeme. Da su po prvi put u svojem beskrajno dugom postojanju
zarobljeni u sadanjem vremenu ba poput vas ili mene.
Bez rijei sam buljila u njega. Moja opaska o putovanju kroz vrijeme je
bila ala. Iz mene je izletio drzak smijeh.
Za Boga miloga, pa vi vi ste ozbiljni, zar ne? Mislim, vi stvarno
vjerujete da ...
U jednom se pokretu naao na nogama.
to ste veeras vidjeli u pubu, gospodina Lane? upitao me odrjeito.
Jeste li to tako brzo zaboravili? Ili vam je samo zbilja kratko trebalo da si sve
to objasnite praktinom malom lai?
I ja sam ustala, s rukama na bokovima i uzdignute brade.
Moda je sve to bila halucinacija, Barrons. Moda sam se opako
prehladila i moda sam sad bolesna, u groznici, u svojoj hotelskoj sobi i sve ovo
upravo sanjam. Moda sam POLUDJELA!
Cijelo mi se tijelo treslo od ara s kojim sam izgovorila ovo posljednje.
Nogom je odbacio u stranu stoli koji je stajao izmeu nas, s njega su
poletjele knjige, a on je stao tik ispred mene.
Koliko ete ih jo morati ugledati da mi povjerujete, gospodina Lane?
Jednog dnevno? Sve se moe srediti. A moda vam treba podsjetnik upravo
sad. Doite. Idemo se proetati.
Zgrabio me za ruku i poeo vui prema vratima. Dala sam sve od sebe da
se oduprem, ali japanke su mi bile ostale u kupaonici i bosa stopala su mi klizila
po ulatenom parketu knjiare.
Ne! Pusti me! Ne elim van! udarala sam ga po ruci, po ramenima.
Nema anse da izaem tamo.
Zato ne? Pa to su samo sjene, zar ne, gospodina Lane? Sjeate se?
To ste vi rekli. Da vas odvedem do naputenog dijela grada i ostavim s tim
sjenama neko vrijeme? Hoete li onda povjerovati?
Stigli smo do vrata. Otvarao je zasune jedan za drugim.
Zato mi ovo radite? bila sam na rubu suza. Ruka mu se zaustavila na
treem zasunu.
Jer imate samo jedan nain da preivite, gospodina Lane. Morate mi
vjerovati i morate se bojati; u suprotnom samo gubite moje vrijeme. Jebite se
i vi i to vae Recimo da vjerujem u tu nau priu. Ako mi niste spremni rei
Sluam vas, nauite me sve to znate, elim preivjeti, onda se gubite odavde!

eljela sam se rasplakati. eljela sam se sklupati u hrpicu pored vrata i

cviliti elim da sve to nestane. elim da moja sestra bude iva i zdrava, elim
da se vratimo doma i zaboravimo da smo ikada bile ovdje. elim da se ti ija
nikada nismo upoznali. elim da moj ivot ponovno bude onakav kakav je bio.
Ponekad, gospodina Lane rekao je moramo se osloboditi vlastite
prolosti da bismo prihvatili budunost. To nikada nije jednostavno. Ali
sposobnost za takvo neto je upravo ono po emu se rtve razlikuju od onih
koji preive. Sposobnost da odbacite ono to je bilo da biste preivjeli ono to
jest.
Potegnuo je i posljednji zasun i naglim pokretom otvorio vrata.
Zatvorila sam oi. Iako sam znala to sam vidjela u pubu veeras, jedan
dio mene jo je to poricao. Ljudski mozak ima velianstvenu sposobnost da
odbaci sve to se suprotstavlja njegovim osnovnim uvjerenjima, a udovine
Vile Iz Svemira bile su u estokoj suprotnosti sa svim mojim uvjerenjima. Dok
ste mali sve vam ima smisla nema veze ako vi samo ne razumijete zakone
prema kojima funkcionira svemir, jer znate da negdje tamo neki treberski
znanstvenik sve to razumije i to vas tjei na neki nain.
Znala sam da nema tog znanstvenika koji bi povjerovao u moju priu i u
tome nije bilo nikakve utjehe. Ipak, pomislila sam da bi jo manje utjeno od
svega toga bilo umrijeti kao Alina.
Nisam mogla mirne due rei Sluam, podui me svemu kad je jedino to
sam uistinu eljela bilo prekriti ui kao djeca i praviti se da ga ne ujem.
Ali zato sam mogla s potpunim uvjerenjem rei da elim ivjeti.
U redu, Barrons rekla sam ozbiljno. Zatvori vrata. Sluam.

DEVET

Fae: poznati i kao Tuatha De Danaan. Podijeljeni na dva dvora:

Seelie ili Dvor Svjetlosti i Unseelie ili Dvor Tame. Oba su Dvora
podijeljena na razliite stalee Fae, a etiri kraljevske kue
sainjavaju najvii stale na oba Dvora. Kraljica Seelie i njezin
suprug viaaju Dvorom Svjetlosti. Kraj Unseelie i njegova
trenutna prilenica vladaju Dvorom Tame.
Pogledala sam zapis kojeg sam upravo bila unijela u svoj dnevnik i stresla
glavom. Sjedila sam u svom etrnaestom pubu danas, ve je bila predveer.
Cijeli sam dan provela hodajui od puba do puba, pokuavajui naii na
predmet svoje nove vizije. Dosad nisam u tome uspjela, a kako je dan
odmicao, to su mi se udaljenijima i manje vjerojatnima inili dogaaji od prole
noi. Jednako udaljen inio mi se i zdrav razum, s obzirom da sam upravo
zapisala to to sam zapisala.
Sjenke: jedan od najniih stalea Unseelie. Inteligentna bia, ali
jedva. Pokree ih glad. Ne podnose izloenost izravnoj svjetlosti
i love samo nou. Hrane se ivotom kao to Sivi ovjek krade
ljepotu, a svoje rtve dokraje vampirskom spretnou i
brzinom. Razina opasnosti: smrtonosna.
Jericho Barrons mi je sino, prije nego to me smjestio u taksi za Clarin House,
ispriao svata. Odluila sam sve to zapisati, savreno svjesna injenice da sve

to skupa zvui kao jedan od onih jako loih znanstveno-fantastinih horora

kakvi su na programu kasno naveer.
Kraljevski Lovci: srednji stale Unseelie. Inteligentni i ratoborni,
izgledom podsjeaju na tradicionalni opis vraga; imaju
rascijepljene papke, rogove, izduljena lica poput satira, debela
konata krila, vatreno naranaste oi i repove. Visoki su izmeu
dva i tri metra, te nevjerojatno brzi i kad se kreu tlom i kad lete.
Primarna funkcija: istrebljivai sidhe-seera. Razina opasnosti:
smrtonosna.
A to nas je dovelo do najzabavnijeg dijela:
Sidhe-seer: ljudska osoba na koju arolija Fae ne djeluje, koja
vidi ispod privida ili 'ari' koju projicira Fae i spoznaje pravu
prirodu Fae koja se skriva ispod privida. Neki od njih takoer
nide i Tabh'r, drugima nevidljive portale izmeu naeg i njihovog
svijeta. Drugi sidhe-seer mogu vidjeti Seelie i Unseelie relikvije.
Svaki je sidhe-seer drugaiji, te svaki ima drugaiju razinu
otpornosti na djelovanje Fae. Neki su u svojim sposobnostima
ogranieni, a neki obdareni viestrukim "posebnim moima".
Frknula sam nosom. Posebne moi. Netko je ovdje previe vremena proveo
gledajui znanstvenu fantastiku, a to nisam bila ja. Najbolje od svega je bilo to
sam navodno ja bila jedna od tih sidhe-seera. Barrons je rekao da se ta
sposobnost vienja ispod privida nasljeuje unutar obitelji. Bio je uvjeren da ju
je i Alina imala, te da je upravo zato i ubijena; da ju je ubila Fae koju je tako
vidjela.
Zaklopila sam dnevnik. Ve je bio ispisan do dvije treine. Jo malo pa e
mi trebati nova biljenica. Prva polovica ove bila je ispunjena mojom boli i
nasuminim uspomenama na Alinu. Onda je Blijedilo trideset stranica mojih
popisa i ideja za pronalaenje njezinog ubojice.
A posljednje stranice te sam ispunjavala notornim besmislicama.
Mama i tata bi me poslali u neku ustanovu i nakljukali lijekovima da sve ovo
proitaju. Ne znamo to se dogodilo, doktore, doslovno sam mogla uti tatu
kako govori, predajui lijeniku moj dnevnik. Otila je u Dublin i tamo sila s
uma. Odjednom mi je postalo jasno zato je Alina uvijek skrivala svoj dnevnik.
Zastala sam i ponovno u sebi izgovorila posljednju reenicu Alina je
uvek skrivala svoj dnevnik.
Pa naravno kako sam na to zaboravila?
Alina je cijeli ivot pisala dnevnik. Jo dok smo bile djeca, zapisavala je u

njega svoje misli svaki dan. Znala sam ju promatrati kroz otvorena vrata naih
soba, u njezinoj sobi na drugom kraju hodnika, izvaljenu na krevet, zanesenu
pisanjem. Moda ti jednog dana dopustim da ovo proita, Junior, rekla bi mi.
Kad smo bile male prozvala me Mini Mac nadahnuta Big Macom ali onda je
to promijenila u Junior kad smo malo odrasle. Dat u ti da ga ita kad obje
budemo u osamdesetima i kad vie ne bude straha da e preuzeti moje loe
navike. Na to bi se nasmijala, a ja za njom, jer Alina nije imala nikakvih loih
navika i obje smo to znate. Dnevnik joj je bio najbolji prijatelj, njemu je
povjeravala sve. Njemu je povjeravala stvari koje meni nije govorila. Znam to
jer sam pronala vie njezinih sakrivenih dnevnika. Kako sam odrastala,
prestala sam svoju potragu za njezinim tajnama, ali ona ih nije prestala
sakrivati. Iako je sve stare dnevnike, one iz mlaih godina, potrpala u
zakljuan sanduk na tavanu, zezala me da nikada neu pronai najnovije
skrovite.
Da zna da hou obeala sam joj. Zarekla sam se da neu stati dok ga
ne naem, pa makar to znailo da moram rastaviti cijeli njezin stan, dio po dio.
Nisam mogla vjerovati da mi to ranije nije palo na pamet negdje u ovom
gradu postoji zapis svega to se mojoj sestri dogodilo otkako je stigla ovamo,
pa ak i sve o tajanstvenom mukarcu s kojim se viala ali mene su
zaoukupili elja da uvjerim policiju da mi pomogne i pakiranje i bizarne stvari
koje sam viala na sve strane.
Odjednom me uhvatio nenadan strah ... je li moda dnevnik bio razlog iz
kojeg joj je netko ispremetao stan? Jer je mukarac kojeg je viala znao da ona
sve zapisuje u dnevnik i takoer ga je elio pronai? Ako je tako, moda sam se
prekasno sjetila?
Ionako sam se svega ovoga prekasno sjetila. Nisam htjela gubiti vrijeme.
Bacila sam neto novca na stol, zgrabila dnevnik i torbicu i izala iz puha.
Stajalo je tamo samo tako stajalo u tami; kako sam dovraga trebala znati?
kad sam skrenula iza ugla i zabila se ravno u to.
Hodala sam uurbanim korakom da to prije stignem do Alininog stana i
pronaem njezin dnevnik, dokaem sama sebi daje moju sestru ubio obian
ovjek naravno, totalno poremeeni ubojica, ali ljudskog roda, a ne nekakvo
mitsko udovite. Da sam tako zala iza ugla i zabila se u drugu osobu, i to bi
me prepalo. Ali ja sam se svom silom zabila u neto to je izgledalo toliko
gadno da se Sivi ovjek u usporedbi s time inio kao netko koga biste mogli
povesti na kolski ples. Moja je vizija trajala manje od otkucaja srca; od
trenutka kad sam ga ugledala do trenutka kada sam se zaletjela u njega.
Pokuala sam ga izbjei, ali nisam reagirala dovoljno brzo. Zabila sam se
u njega ramenom, odbila se od njega, te tresnula o zid oblinje zgrade.
Oamuena, posrnula sam i pala koljenima i dlanovima na plonik. Tako sam
ostala etveronoke, buljei u njega, uasnuta. Privid kojeg je to bie stvarao
bio je toliko slabaan da se uope nisam morala truditi da vidim kroz njega. Ne
znam kako je uope ikoga zavarao.

Kao i Sivi ovjek, bio je manje-vie ljudskog oblija. Samo to je, za

razliku od Sivog ovjeka, imao i neto dijelova vika. Neki su mu udovi bili
siuni, neki groteskno preveliki. Glava mu je bila golema, bez ijedne dlake,
prekrivena desecima oiju. Imalo je vie usta nego to sam se usudila izbrojiti
barem mislim da su ti vlani, ruiasti otvori oblika pijavice rasuti po
izoblienoj glavi i trbuhu bili i vidjela sam bljesak otrih zuba kako su se
odurna slinava usta otvarala i zatvarala na sivom, naboranom tkivu i to, sve mi
se inilo, gladnim pokretima. etiri tanane ruice visjele su s njegovog
bavastog tijela, dvije potpuno zakrljale padale su mu s bokova. Stajalo je
oslonjeno na debele ravne noge poput panjeva, a muki organ je strao
izduljen i grotesknih dimenzija. Zbilja mislim grotesknih, poput palice za
bejzbol koja visi do ispod koljena.
Na vlastiti uas shvatila sam da pohlepno pilji u mene sa svim svojim
oima i razjapljenim svim onim ustima. S jo gorim uasom sam primijetila da
je posegnulo dolje i poelo se dodirivati.
Bila sam skamenjena. Toga se do dana dananjega sramim. Svi se mi
pitamo kako bismo se snali u kriznom trenutku; bismo li pronali u sebi snage
za borbu ili shvatili da ste si cijelo vrijeme lagali, zavaravali se da ispod krhke
vanjtine cvijeta krijete elik u sebi. Ja sam saznala da u meni nema elika.
Latice i pelud, to je bilo sve. Privlana vanjtina koja je sigurno znala namamiti
partnera da ju oprai i produlji vrstu, to je bilo sve. Ipak sam bila samo Barbie.
Jedva sam uspjela istisnuti tih vrisak kad me epao.

DESET

Ovo nam prelazi u naviku, gospodina Lane rekao je Barrons drsko, podigavi
nakratko pogled s knjige koju je prouavao kad sam utrala u knjiaru.
Tresnula sam vratima i stala navlaiti zasune.
Na zvuk svih tih brava podigao je pogled i bacio knjigu na stoli.
to nije u redu?
Mislim da e mi pozliti.
Morala sam se oprati. Vrelom vodom i varikinom. Moda e stotinu
tuiranja biti dovoljno.
Nee. Sluajte mene. Taj e vas poriv proi.
Zapitala sam se je li doista uvjeren u to, ili me samo pokuava trenirati
svim tim poricanjem moje munine, uvjeriti da se ne ispovraam po njegovom
oboavanom naslonjau ili jednom od tih skupocjenih sagova.
to se dogodilo? Blijedi ste kao papir.
Bacila sam pogled na Fionu, koja je stajala za blagajnom.
Pred njom moete otvoreno govoriti rekao je.
Prila sam blagajni i naslonila se ledima na nju jer nisam mogla stajati.
Noge su mi se tresle, koljena plesala.
Vidjela sam jo jednoga rekla sam mu.
Okretao se kako sam se ja kretala po knjiari i sad je stajao ledima
oslonjen na rezbarijama ureenu policu od punog drva.
Pa? Rekao sam vam da ete ih viati. Bilo je ogavno? Je li u tome stvar?
Preplaili ste se?
Duboko sam udahnula.
Zna da sam ga vidjela.
Barronsova usta su se otvorila. Neko je vrijeme tako gledao u mene u
oku. Onda se naglo okrenuo i toliko jako udario policu da su sve knjige
popadale, red po red. Kad se ponovno okrenuo prema meni, lice mu je bilo

izoblieno od bijesa.
U vraju mater! eksplodirao je. Nevjerojatno! Jebemu! Vi,
gospodina Lane, ste prijetnja svima! Katastrofa u ruiastom na dvije noge!
Da pogled ubija, od mene bi bila ostala hrpica pepela.
Jeste li uli ita od svega onoga to sam vam rekao sino? Jeste li me
uope sluali?
ula sam svaku rije rekla sam ukoeno. I tek toliko da se zna,
nisam uvijek u ruiastom. Nosim ja i ljubiastu i boju breskve. Pripremili ste
me za Sivog ovjeka, za Lovca ili za Sjenku. Niste me pripremili za ovo.
Pa koliko je gore od njih moglo biti? upitao me u nevjerici.
Puno gore odgovorila sam. Pojma vi nemate.
Opiite ga.
Opisala sam bie to sam preciznije mogla, ali se malo smotala kad sam
dola do dimenzija. Opet mi je pozlilo od same pomisli na tu grotesknu pojavu.
Kad sam dovrila s opisom rekla sam:
to je to bilo?
Ali ustvari sam eljela pitati Kako ubija? Ba me bilo briga za imena i
nazive. Nisu me zanimala udovita. Ali postala sam upravo opsjednuta raznim
nainima na koje mi je prijetila smrt. Pogotovo kad se uzmu u obzir oigledne
namjere tog stvora. Radije bih da me dokraji Sivi ovjek, ili ak Sjenka.
tovie, lijepo molim da me se radije odmah preda na milost i nemilost
Kraljevskim Lovcima. Neka mi oderu kou i nabiju me na kolac, Barrons mi je
rekao da to rade.
Nemam pojma. Je li bilo samo ili s drugim takvima?
Samo.
I potpuno ste sigurni da vas je vidjelo? Moda vam se samo ini?
O, ne. Nemam ni najmanje sumnje u to. Dodirnulo me stresla sam se
i od samog sjeanja na to.
Nasmijao se nekako sumorno, suho.
Zgodno, gospodina Lane. A sad mi lijepo recite to se uistinu dogodilo.
Sad sam vam rekla. Dodirnulo me.
Nemogue rekao je. Da vas je dodirnulo, ne biste stajali ovdje.
Govorim istinu, Barrons. Zato bih o tome lagala? Ta stvar me zgrabila.
I odjednom mi je dolo da se operem i izribam, jer sam i ja to bila
zgrabila, pokuavajui se otrgnuti. Koa mu je na dodir bila poput koe reptila;
skliska, a i tako izbliza sam i predobro pogledala sva ta odurna usta koja su se
otvarala i zatvarala.
I to je onda bilo? Reklo je "Ja se ispriavam, gospodina Lane, to sam
vam zguvao vau zgodnu kouljicu? Dopustite da vam ju izglaam." Ili ste ga
moda dohvatili tim svojim ljupkim ruiastim noktiima?
Ba me zanimalo koga vraga ga toliko smeta ruiasta boja, no sarkazam
u glasu mu nisam mogla zamjeriti. Ni meni nije imalo smisla sve to, pogotovo
ono to se dogodilo kad me bie dodirnulo, a ja sam o tome razmiljala skoro
pola sata. U svakom sluaju nije se dogodilo nita to sam oekivala.
Iskreno rekla sam i meni je bilo udno. Zgrabilo me i onda je samo

stalo tako, izgledajui ... a joj, pretpostavljam da se radi o ljudskom biu da bih
upotrijebila rije zbunjen.
Zbunjeno? ponovio je za mnom. Jedan Unseelie je samo stajao i
izgledao zbunjeno? Zbunjeno kao smeteno, zapanjeno, u nevjerici?
Kimnula sam.
Iza mene je Fiona rekla:
Jericho, to nema nikakvog smisla.
Znam, Fio glas mu se promijenio kad se obratio njoj, primjetno se
smekao. Kad je nastavio s ispitivanjem, opet je bio otar poput noa. Dakle,
izgledalo je zbunjeno. I to je onda bilo, gospodina Lane?
Slegnula sam ramenima. Dok je stvar tako skamenjeno stajala, osjetila
sam ispod svoje cvjetne vanjtine i malo elika.
Opalila sam ga u eludac i otrala. Krenulo je za mnom, ali ne odmah.
Prvo je samo stajalo otprilike minutu. to mi je bilo dovoljno da pozovem taksi
i zbriem. Natjerala sam taksista da me malo vozika po gradu, da budem
sasvim sigurna da nas udovite nije slijedilo.
A i da razmislim o tome to se dogodilo. Smrt me epala, pa pustila, a ja
nisam mogla dokuiti zato. Padala mi je na pamet samo jedna osoba koja bi
mogla znati odgovor.
Onda sam se uputila ovamo.
Barem ste bili dovoljno prisebni da zametete trag do ovamo
promrmljao je. Priao mi je blie, odmjeravajui me od glave do pete kao da
sam pripadnica nekakve udne vrste kakvu nikada prije nije vidio. Koji ste vi
vrag, gospodina Lane?
Nemam pojma o emu priate.
Ti ni sama ne zna to si, rekla je Alina u svojoj poruci. Ako se ne zna
drati neupadljivo i ne potuje vlastitu krv ... gubi se poginuti nekamo
drugamo ... siktala je na mene starica u pubu. A sad je Barrons zahtijevao da
mu kaem to sam.
Radim u kafiu. Volim glazbu. Moja je sestra nedavno ubijena. Nakon
toga sam, izgleda, poludjela.
Ovo posljednje sam dodala kao da priam o vremenu.
Bacio je pogled prema Fioni, iza mene.
Pokuaj pronai neki zapis, kako god nevaan bio, o neem ovakvom.
Zna da to nije potrebno, Jericho rekla je. Zna da takav zapis
postoji.
Stresao je glavom.
Ne moe ona biti null, Fio. Oni su mit.
Fionin smijeh bio je leprav poput glazbe.
Ma naravno. Pa mnoge stvari su mit, zar ne, Jericho?
to je null? upitala sam.
Barrons se nije obazirao na moje pitanje.
Opiite tog Unseelie stvora Fioni, gospodina Lane, i to to detaljnije
moete. Moda ga ona uspije identificirati.
Onda se obratio Fioni.

 Kad budete gotove ovdje, smjestite gospodinu Lane u jednu od soba.

Sutra kupite kare i boje za kosu, njih nekoliko, da sama odabere koju eli.
Sobu? vrlo glasno je upitala Fiona.
kare? Boju? ja sam bila i glasnija. Ruka mi je poletjela prema kosi.
Dijelom reenice u kojem se spominjala soba u se pozabaviti za minuticu. Ali
ovo je bio prioritet.
Mrska vam je pomisao da izgubite svoju privlanu vanjtinu,
gospodina Lane? A to ste mislili? Zna da ste ga vidjeli. Nee prestati potragu
za vama do smrti vae njegove. A vjerujte mi kad vam kaem da oni ne umiru
tako lako. Jedino pitanje na koje nemamo odgovora je hoe li obavijestiti
Kraljevske Lovce, ili vas loviti samo. Ako imate sree, onda je usamljenik,
poput Sivog ovjeka. Nii stalei radije love sami.
Mislite, moda ne kae nikome od Unseelie da me vidio?
Osjetila sam lagan nalet nade. Moda uspijem preivjeti jednu Unseelie
neman, ali ve i pomisao da bi me mogle naganjati horde odurnih udovita bila
je dovoljna da odustanem i prije nego to sam uope pokuala. I prelako sam
si mogla zamisliti kako me horda gnjusnih stvoreva ganja kroz no ulicama
Dublina. Umrla bih od sranog udara daleko prije nego to bi me sustigli.
I oni su meusobno podijeljeni na grupe ba kao ljudi rekao je. Fae,
a pogotovo Unseelie ne vjeruju jedni drugima nita vie nego to biste vi
vjerovali gladnome lavu da ste s njim zatvoreni u kavez.
Ili Jerichou Barronsu, razmiljala sam petnaest minuta kasnije, dok me
Fiona vodila prema sobi. Tono sam takav osjeaj imala dok sam se pripremala
provesti no u Barrons Books and Baublesu kao da me u svojem brlogu
ugostio lav. Iz zla u gore. Da, to bi bilo to. Ali nisam se namjeravala previe
buniti, jer sam jedino mogla ostati u pansionu sama samcata, ili u knjiari, gdje
je bila manja ansa da umrem tako sama samcata i da to nitko ni ne primijeti
par dana kao to je to bio sluaj s Alinom.
Knjiara se u dubinu prostirali puno vie nego to se to dalo naslutiti. U
stranjoj polovici zgrade nisu bile knjige, nego je bila ureena kao stan. Fiona
je ustro otkljuala jedna vrata, provela me kroz kratki hodnik, otkljuala jo
jedna vrata i ule smo u Barronsovu privatnu rezidenciju. Dok me vodila kroz
predvorje, hodnik, te stubitem, opazila sam diskretne znakove impresivnog
bogatstva.
Vidite li ih i vi? upitala sam dok smo se penjale stubama do
posljednjeg kata.
U svakome mitu postoji zrnce istine, gospoice Lane. Imala sam u
rukama knjige i predmete koji nikada nee nai put do muzeja ili knjinice,
predmete o kojima arheolozi i povjesniara ne bi znali to da misle. Mnogo se
razina stvarnosti skriva u ovoj koju mi priznajemo. Veina prolazi kroza ivot
zatvorenih oiju, ne vide dalje od nosa. Neki od nas vide svata.
to mi ustvari nije reklo ba nita o njoj, ali nije djelovala nimalo
prijateljski, pa ju nisam nita vie pitala. Nakon to je Barrons otiao, ponovno
sam joj opisala onog stvora. Otrom efikasnou je zapisala detalje, jedva
pogledavajui prema meni. Imala je jednako zatvoren izraz lica kao moja

mama kad joj neto nije bilo po volji. Bila sam prilino sigurna da sam to neto
u Fioninom sluaju ja, ali nisam pojma imala zato.
Stale smo ispred vrata u samom dnu hodnika.
Izvolite Fiona mi je gurnula klju u ruku, pa krenula natrag prema
stubitu. Jo neto, gospodice Lane dobacila mi je preko ramena ja bih se
zakljuala na vaem mjestu.
To je bio savjet kojeg mi nitko nije trebao dati. ak sam stolcem zaglavila
kvaku na vratima. Da sam mogla, bila bih ispred vrata dogurala i komodu, ali
bila je preteka i nisam ju mogla ni pomaknuti.
Prozori sobe gledali su na ulicu iz knjiare, sa etvrtog kata. Uliica se
gubila u tami na lijevoj strani, u polutami na desnoj, te dijelila uske, kamenom
poploene puteljke sa svake strane zgrade. Preko puta zgrade se nalazila velika
jednokatnica koja je izgledala kao ogromno skladite garaa, sa crno lakiranim
prozorima od debelih staklenih blokova kroz koje se unutranjost nije nazirala.
Snane svjetiljke bacale su snop bijele svjetlosti na prostor izmeu knjiare i te
zgrade, oblikujui stanu. Dublin se prostirao pred mojim oima, more krovova
to se stapa s nonim nebom. S lijeve strane rijetka svjetla jedva su se
probijala kroz tamu i etvrt je izgledala mrtvo. S olakanjem sam primijetila da
knjiara nema vanjsko stubite za sluaj nude. Nijedna od Unseelie nemam
koje sam vidjela nije se bar mislim mogla uspeti uz glatki zid zgrade. Nisam
htjela razmiljati o tome mogu li to letei Lovci.
Dva puta sam provjerila jesu li sve brave zakljuane, navukla zavjese.
Onda sam iz torbice izvukla etku za kosu, sjela na krevet i stala se
eljati. Dugo sam tako sjedila, sve dok mi kosa nije zablisatala poput zlatne
svile.
Nedostajat e mi kosa.
Ne izlazite iz knjiare dok se ja ne vratim, pisalo je na poruci koja je tijekom
noi bila progurana ispod mojih vrata. Zguvala sam ju, iziritirana. A to bih
trebala jesti? Bilo je deset ujutro. Dugo sam spavala i sad sam bila izgladnjela.
Ja sam vam od onih koji trebaju hranu im se probude.
Odmaknula sam stolac koji je blokirao kvaku. Iako me zbog mojeg
potenog junjakog odgoja uasavala pomisao da se uljam po tuoj kui bez
doputenja, zakljuila sam da nemam drugog izbora nego da istraim to ima
za jelo u kuhinji. Ako predugo budem bez hrane, poet e me boljeti glava.
Mama kae da je to zato jer imam jako brz metabolizam.
Kad sam otvorila vrata, otkrila sam da se netko lijepo potrudio dok sam
ja spavala. Pred vratima je stajala vreica iz pekare, pored nje kava s mlijekom
i moja prtljaga. Kod nas na jugu je kupovna hrana ostavljena ispred vrata
kunog gosta ravna uvredi, a ne gostoprimstvu. Iako je dao donijeti moje
stvari iz pansiona, Barrons nije mogao jasnije izraziti naredbu da se ne
udomaim. Dri se daje od moje kuhinje, moglo je ba i pisati na toj vreici; i ne
njukaj okolo. Kod nas na jugu to je znailo Odlazi prije ruka, a po mogunosti
odmah.

Pojela sam dva kroasana, popila kavu, obukla se i, prisjeajui se

sinonjeg puta, vratila do knjiare. Dok sam prolazila privatnim dijelom zgrade,
odbijala sam pogledati bilo kamo osim ispred sebe. Koliko god sam bila
znatieljna i eljela saznati svata o Barronsu, moj mi je ponos bio vaniji. Ja
sam njemu smetala super, jer ionako nisam htjela biti ovdje. Ustvari nisam ni
bila sigurna zato sam ovdje. Mislim, znam ja zato sam ja ostala, ali nije mi
bilo jasno zato mi je dopustio da ostanem. Nisam bila toliko naivna da
pomislim da Jericho Barrons ima zatitnike porive spaavanje damica u
nevolji nije bio njegov stil.
Zato mi pomaete? upitala sam ga te veeri, kad se oratio u
knjiaru. Pitala sam se gdje je bio. Ja sam i dalje bila tamo gdje sam provela
cijeli dan: u stranjem dijelu knjiare, u kutku za sjedenje najudaljenijem od
blagajne, jedva vidijivom s ulaza; smjetenom izmeu toaleta i svih tih vrata
to vode do Barronsovih privatnih prostorija. Pretvarala sam se da itam, no
ustvari sam pokuavala shvatiti u kojem smjeru mi se ivot kree i odluiti se
za jednu od boja za kosu koje mi je Fiona bila donijela kad je otvorila knjiaru
oko podneva. Nije se obazirala na moje pokuaje da zaponem razgovor i nije
mi se obratila cijeli dan, osim da mi u vijeme ruka ponudi sendvi. U osam i
deset je zakljuala i otila. Nekoliko minuta kasnije pojavio se Barrons.
Sjeo je u naslonja nasuport mojem; utjelovljenje elegancije i arogancije
u crnim hlaaa, crnim izmama i koulji od bijele svile koju se nije ni potrudio
ugurati u hlae. Snijenobijela tkanina bila je potpunoj suprotnosti s cijelom
njegovom pojavom, pa je zbog nje njegova unatrag poeljana kosa bila tamna
poput ponoi, oi mrane poput opsidijana, koa bronana. Rukave je bio
podvrnuo iznad zapea; na jednoj se snanoj ruci koeperio sat od platine s
dijamantima, na drugoj iroka srebrna narukvica sa gravurama koja, je
izgledala vrlo staro i keltski. Visok, taman, senzualan na nain koji bi,
pretpostavljam, mnogim enama bio neodoljivo privlaan, Barrons je, kao i
uvijek, zraio uzemirujuom vitalnou.
Nisam ja tu da vama pomaem, gospodina Lane. Samo doputam da
postoji mogunost da biste vi meni mogli biti od koristi. Za takvo neto biste mi
trebali ivi.
Kako ja vama mogu biti od koristi?
elim Sinsar Dubh.
I ja sam ga eljela. Ali nisam vidjela kako bi moje anse da ga se
doepam mogle biti vee od njegovih. tovie, s obzirom na sve to se nedavno
dogaalo, rekla bih da su moje anse da se doepam te prokletinje bile ravne
nuli. Zato bi onda on mene trebao?
Mislite da vam ja nekako mogu pomoi da ga pronaete?
Moda. Zato jo niste promijenili izgled, gospodina Lane? Zar vam
Fiona nije donijela sve potrebno?
Mislila sam da bih moda mogla samo navui ilt-kapu.
Pogledom je preao preko cijele moje pojave, od lica do stopala i natrag
do lica, a izraz je jasno pokazivao da me jo jednom procijenio i ni najmanje mu
se nije svidjelo to je vidio.

 Mogu ju ugurati ispod kape i spustiti ilt nisko na lice rekla sam. Ve
sam ja to tako radila, doma, kad bi mi kosa loe izgledala. Jo kad stavim
sunane naoale, nee me nitko prepoznati.
Prekriio je ruke na prsima.
Moglo bi upaliti rekla sam kao da se branim.
Jednom je odmahnuo glavom, jedva ju pomaknuvi par centimetara
nalijevo, pa natrag.
Kad zavrite sa ianjem i bojanjem kose, vratite se ovamo. Kratko i
tamno, gospodina Lane. Zaboravite na Barbie stil.
Nisam plakala reui kosu. Ali zato jesam proklet bio Jericho Barrons
zbog onoga to mi je to priutio povratila po njegovom skupocjenom
perzijskom tepihu iste sekunde kad sam se vratila natrag u knjiaru.
Kad se sad toga prisjetim, shvaam da mi je bilo muka jo dok sam
ispirala boju s kose, na katu, u kupaonici pored svoje sobe. Preplavio me
iznenadan val snane munine, ali pomislila sam daje to samo emocionalna
reakcija na naglu i otru promjenu izgleda. Ionako sam se poela pitati tko sam
uistinu i to sa mnom nije u redu, a sad ni neu izgledati kako bih trebala.
Osjeaj munine pojaao se dok sam silazila, a zatim postao jo jasniji
kako sam se pribliavala stranjem dijelu knjiare. Trebala sam na to obratiti
vie panje, ali bila sam na rubu suza, saalijevala sam samu sebe i nisam nita
drugo primjeivala.
Kad sam prola kroz druga od dvoja vrata to su dijelila Barronsove
privatne odaje od knjiare, ve sam se tresla i preznojavala u isto vrijeme,
dlanovi su mi bili ljepljivi, eludac u grevima. Nikada u ivotu mi nije tako brzo
i tako estoko pozlilo.
Barrons je sjedio na naslonjau s kojeg sam ja bila ustala, ruku
ispruenih na naslon, rairenih nogu, oputenog izgleda lava koji je upravo
neto ulovio. Pogled mu ipak nije bio oputen, ve otar poput sokolovog. Kad
sam prola kroz vrata, pogledao me s pohlepnim zanimanjem. Pored njega su
na naslonjau leali nekakvi papiri za koje jo nisam znala od kolike su
vanosti.
Zatvorila sam vrata i iste se skunde presavinula u struku i povratila dio
ruka kojeg nisam stigla probaviti. Veinu tete na tepihu je ipak nanijela voda,
jer ja uvijek pijem puno vode. Vlaenje koe iznutra jo je vanije od dobre
hidratantne kreme. Ostavila sam duu na tepihu, dakle, pa i kad je sve izalo iz
mene jo me par puta uhvatila elja da nastavim. Ponovno sam bila na sve
etiri, drugi put u dva dana, i opet mi se nije svidjelo. Rukavom sam obrisala
usta i pogledala prema njemu. Nova kosa mi je bila odurna i cijeli moj ivot mi
je bio mrzak i znala sam da mi se sve to vidi u pogledu.
A Barrons je izgledao sretno poput djeteta.
to je ovo bilo, Barrons? to si mi uinio? optuujue sam rekla.
Koliko god se to inilo nevjerojatnim, bila sam uvjerena da je upravo on jedini
krivac za moju iznenadan nedau.
Nasmijao se i ustao, pa me pogledao tako odozdo.
Vi, gospodina Lane, imate sposobnost osjetiti blizinu Sinsar Dubha. I

zbog toga ste mi upravo postali jako, jako korisni.

JEDANAEST

Ne elim ih! ponovila sam uzmiui. Maknite ih od mene!

Nee vam nita biti, gospodina Lane. Barem ne ovako kao maloprije
jo mi je jednom ponovio.
Nisam mu vjerovala peti put nita vie nego prvi. Rukom sam pokazala
iza sebe, prema tepihu jo uvijek vlanom od mojeg pokuaja ienja.
A kako to nazivate? Da mi je jo ita ostalo u elucu, i dalje bih bila na
sve etiri. Ne znam kako vi, ali ja naglo povraanje nazivam neime, a ne
niime.
A da ni ne spominjem osjeaj straha kojeg se jo nisam bila rijeila.
Svaka je dlaica na mojem tijelu stajala okomito, kao da me netko dohvatio
elektrinim kabelom pod naponom. eljela sam se to je vie mogue
odmaknuti od njih.
Naviknut ete se ...
Stalno to sluam promrmljala sam.
I reakcija e se s vremenom ublaiti.
Nemam namjere provesti toliko vremena u blizini te stvari.
Ta stvar su bile fotokopije dviju stranica navodno iupanih is Sinsar
Dubha. Fotokopije ak ne ni sama knjiga koj e je uporno gurao prema
meni. Najobinije kopije su me prikovale uza zid jer sam im se panino
pokuavala maknuti s puta. Predosjeala sam da mi se sprema jo jedan nalet
paranormalnih nedaa. Ako se ne odmakne, morat u se popeti uza zid
koristei svoje blijedoruiasto lakirane noktie kao iljke, iako iskreno
sumnjam da u u tome uspjeti.
Polako i duboko diite rekao je Barrons. Moete vi to nadvladati.
Usredotoite se, gospodina Lane.
Udahnula sam. Nije pomoglo.
Rekao sam da diete, ne da se borite za zrak poput ribe na suhom.

Hladno sam ga pogledala, udahnula zrak, zadrala ga. Nakon duljeg

trenutka, Barrons je kimnuo i polako sam izdahnula.
Tako je bolje rekao je.
Zato mi se ovo dogada? upitala sam.
Jer je to dio vas, gospodina Lane. Prije vie tisua godina, dok su Fae
jo lovili ljude, unitavajui sve to im se nalo na putu, isto tako su se osjeali
sidhe-seer kad bi se jahai Tuatha De pribliavali u velikom broju. To im je bilo
upozorenje da ljude povedu na sigurno.
Nisam se tako osjeala kad sam vidjela one Unseelie rekla sam
uvjereno. Ali sad kad razmislim o ta prva dva incidenta, istina jest da sam
osjetila muninu i da me oba puta uhvatio neki neobjanjiv lo osjeaj, neka
uznemirenost tik prije vizije. Samo nisam taj osjeaj prepoznala kao muninu
jer nisam znala s im da ga poveem. Kad se radi o ovom drugom udovitu,
bila sam toliko uurbana u nastojanju da to prije stignem do Alininog stana i
toliko sam se estoko zabila u njega da ni sama ne znam je li mi bilo muno ili
nije.
Rekao sam u veem broju objasnio je. Kad je jedan Fae sam ili kad
ih je dvoje, nemaju toliko utjecaja na vas. Lako je mogue da je Sinsar Dubh
jedino od ega e vam biti ovoliko lo ili moda ako se tisue Unseelie obrui
na vas. Knjiga Tame je najmonija od svih Fae relikvija. I najsmrtonosnija.
Ostani gdje jesi obrecnula sam se. Bio mi se pribliio na manje od
metra, drei te jezive stranice u ruci. Zakoraio je prema meni i pokuala sam
se stopiti sa zidom, pretvoriti u tapetu s uzorkom straha i beskimenjatva.
Savladajte svoj strah, gospodina Lane. Ovo su samo kopije pravih
stranica. Samo vam stvarne stranice Knjige Tame mogu nanijeti trajnu tetu.
A mogu to? ovo bi mogao biti poprilian problem. Znai ak i da
naemo tu knjigu, neu ju moi dodirnuti?
Usne su mu se iskrivile u osmijeh, ali izraz na licu je ostao hladan.
Mogli biste. Samo nisam siguran da biste se i dalje sviali sami sebi
nakon toga.
A zato ne bih zastala sam usred reenice, zatresla glavom. Ma
zaboravi, nije da elim znati. Samo mi se ne pribliavaj s tim stranicama.
Znai li to da ste odustali od potrage za ubojicom vae sestre,
gospodina Lane? Mislio sam da vas je ona preklinjala da pronaete Sinsar
Dubh. Mislio sam da vam je rekla da sve ovisi o tome.
Zatvorila sam oi i ponovno se oslonila o zid. Na nekoliko trenutaka bila
sam potpuno zaboravila na Alinu.
Zato? proaptala sam kao da je ona pored mene i uje me. Zato
mi nisi rekla sve ovo? Mogle smo jedna drugoj pomoi. Moda smo mogle jedna
drugu odrati na ivotu.
A to je bilo najgore u svemu ovome da su stvari mogle ispasti potpuno
drugaije da mi je sestra povjerila svoju tajnu.
Sumnjam da biste joj povjerovali, ak i da vam je rekla. Ni meni ne
vjerujete, gospodina Lane. to god vidjeli uli, i dalje poriete da je ovo
stvarno.

Njegov je glas bio preblizu. Barrons se pribliio. Otvorila sam oi. Stajao
je tik ispred mene, no meni nije bilo nita munije nego prije jer nisam vidjela
da mi se pribliava. Bio je u pravu, moja reakcija je bila u jednakoj mjeri stvar
mozga koliko i tijela, to znai da bih ju barem djelomino mogla drati pod
kontrolom. Mogla sam se povui iz svega ovoga, vratiti se doma i pokuati
zaboraviti sve to mi se dogodilo otkako sam stigla u Dublin, ili sam mogla
pronai nain da nastavim. Dodirnula sam svoju kratku tamnu kosu. Nisam
uzalud izmasakrirala svoju krasnu plavu kosu.
I ti vidi Fae, Barrons, pa ti nije zlo dok dri te stranice.
Ponavljanje moe otupjeti i najizotrenija osjetila, gospodina Lane.
Jeste li spremni poeti uiti?
Dva sata kasnije Barrons je odluio da sam dosta uila. Nisam se mogla
natjerati da dodirnem fotokopirane stranice, ali barem mi se eludac vie nije
grio dok su mi bile blizu. Pronala sam i nain da sprijeim refleks u grlu koji
me tjerao na povraanje. Jo uvijek sam se osjeala krajnje jadno u blizini tih
stranica, ali uspijevala sam navui i zadrati masku prisebnosti.
Nije loe rekao je. Obucite se. Idemo nekamo.
Obuena sam.
Okrenuo se prema prednjem dijelu knjiare i pogledao u no kroz prozor.
Navucite neto ... za odrasle, gospodina Lane.
Molim? imala sam na sebi bijele capri hlae, sandale s tankim
remeniima i ruiastu majicu bez rukava preko ipkastog grudnjaka. Mislila
sam da izgledam ba odraslo. Okrenula sam se ispred njega.
to mi fali?
Bacio je kratak pogled na mene.
Moda da obuete neto ... enstvenije?
Uz moju grau nitko mi nikada nije predbacio da ne izgledam dovoljno
enstveno. Moda ne shvaam najbre, ali uvijek sve na kraju shvatim.
Mukarci. Odvedite ih u najotmjeniju prodavaonicu donjeg rublja i jamim vam
da e pronai jedini droljasti komad vea tamo, neto od jeftine crne koe s
lancima. Suzila sam oi.
Mislite neto droljasto?
Mislim neto to bi nosile ene s kakvima me inae viaju. Odrasle
ene, ako ste to uope u stanju, gospodina Lane. Ako obuete neto crno,
moda postignete izgled osobe dovoljno stare za vozaku dozvolu. Nova kosa
je ... bolja. Ali uinite neto s njom. Neka izgleda leerno, kao one noi kad sam
vas probudio.
elite da namjerno izgledam raupano?
Ako vi to tako zovete. Hoe li vam sat vremena biti dovoljno?
injenica da mi nudi puni sat znaila je da moram puno toga promijeniti.
Vidjet u to mogu uiniti rekla sam smireno. Bila sam spremna za
dvadeset minuta.

Moja nagaanja o zgradi preko puta knjiare bila su tona: to jest bila garaa,
a Jericho Barrons je bio vrlo imuan ovjek. Izgleda da su knjige i triarije za
pisanje prilino unosan posao.
Iz kolekcije automobila posloenih u garai od koje je meni stao mozak
odabrao je crni Porsche 911 Turbo skroman izbor u usporedbi s ostalim
ponudenima koji je mono zareao svojim savrenim motorom od pet stotina
i petnaest konjskih snaga kad je Barrons gurnuo klju u upravlja postavljen na
krivoj strani i okrenuo ga. Da, razumijem se u aute. Volim skupe brze aute, a
samozatajna otmjenost skupocjenog Porschea privlaila me do posljednjeg
atoma mojeg povrnog, zadivljenog dvadesetdvogodinjeg tijela.
Spustio je krov i vozio vie nego prebrzo, ali s tono onakvom strunom
agresivnou kakvu je zahtijevao bilo koji automobil koji brzinu od nula do
stotinu kilometara na sat postie u tri sekunde i est stotinki.
etvrti pored kojih smo prolazili stapale su se u jednu dok je Barrons
izvlaio najbolje iz motora, mijenjajui brzine kroz gradski promet. Kad smo
izali iz ireg gradskog podruja, dao je gas. No je obasjavao gotovo pun
Mjesec, a mi smo se utrkivali s vjetrom. Zrak je bio topao, nebo prepuno
zvijezda i u bilo kojim drugim okolnostima uivala bih u ovoj vonji.
Bacila sam pogled na Barronsa. Kakav god bio oigledno i sam
sidhe-seer i naporan kao sama u dunj-dupetu veinu vremena trenutno je
bio mukarac kao i svaki drugi, zanesen uivanjem u trenutku, zanesen
monim automobilom koji mu je bio preputen na milost i nemilost, otvorenom
cestom i noi koja kao da nije trebala nikada zavriti.
Kamo idemo? morala sam zavikati da nadglasam buku motora i
vjetra.
Ne skidajui pogled s ceste, za to sam bila beskrajno zahvalna jer smo
se vozili stosedamdeset na sat, rekao je:
Tri su velika igraa ovdje zainteresirana za knjigu i trae ju. elim znati
jesu li neto pronali. Vi ste moj pas krvosljednik, gospodina Lane odvratio
je jednako glasno.
Pogledala sam na sat na upravljakoj ploi.
Dva su sata ujutro, Barrons. Koji nam je plan, provaliti u neiju kuu i
pronjukati okolo dok vlasnik spava?
Lijep je pokazatelj razine do koje je moj ivot postao nadrealan to da bih
ga, da je na to pitanje odgovorio potvrdno, po svoj prilici prvo napala zbog toga
to me natjerao da se presveano obuem za provalu, a ne samo napala jer me
vodi u provalu. Kratka suknja i visoke pete svakako bi oteali bjeanje od
policije ili bijesnih, naoruanih vlasnika kue. Malo je usporio da ga bolje
ujem.
Ne, to su ljudi koji ive nou, gospodina Lane. Bit e ne samo budni,
nego e i jedva doekati da razgovaraju sa mnom, ba kao i ja s njima. U naim
krugovima volimo znati kako tko stoji. Ali oni nemaju vas.
Usne su mu se iskrivile u blag osmjeh. Novo tajno oruje koje mu je moja
prisutnost stavljala na raspolaganje bilo mu je ludo zabavno. Odjednom mi se

u glavi stvorila slika sumorne budunosti u kojoj me vodao okolo i bez

prestanka ispitivao Je li vam ovdje zlo? A ovdje?
Ubrzao je i desetak minuta smo se vozili u tiini, a onda je skrenuo sa
glavne ceste i nali smo se na prilazu imanju okruenom zidom. Nakon to su
nas dva smrtno ozbiljna i u bijelo odjevena zatitara propustila kroz golema
elina reetkasta vrata ali ne prije nego to su s nekime obavili diskretan
telefonski razgovor uz tiho brujanje motora krenuli smo dugom, zavojitom
prilaznom cestom, s obje strane obrubljenom visokim starim drveem.
Kua na kraju ceste bila je anakronizam u svojem okruenju, koje je dalo
naslutiti da je na njezinom mjestu neko stajao dvorac koji je oigledno bio
sravnjen sa zemljom i na ijem je mjestu sada stajala visoka, hladna, bljetavo
osvijetljena
futuristika
zgrada
od
elika
i
stakla
kao
iz
znanstveno-fantastinog filma. Stakleni vanjski hodnici povezivali su pet razina
koje su stajale nagnute pod kutom malo veim od pravoga u odnosu na tlo, a
metalom obrubljene terase ponosno su isticale avangardni namjetaj koji je
izgledao apsolutno neprivlano i neudodno. Priznajem, staromodna sam. Za
mene su kue sa trijemom koji mami bijelim naslonjaima od vrbovog prua,
ljuljakom na svakom kraju, stropom na kojima se polako vrte ventilatori,
ogradom obraslom brljanom i objeenim koarama sa paprati, sve to u hladu
svoda od mesnatih cvjetova magnolije. Ova kua bila je previe pozerska, nije
mi izgledala poput doma.
Kad smo izali iz auta Barrons je rekao:
Budite na oprezu i pokuajte ne dodirnuti nita to ne izgleda ljudski,
gospodina Lane.
Jedva sam suspregnula nervozan smijeh. Kamo su nestala dobra stara
upozorenja poput "Dri se mame, primi sestru za ruku i gledaj prije nego
prijee cestu"? Pogledala sam ga.
Nisam ni namjeravala, ali svejedno moram pitati zato?
Vjerujem da bi Fiona mogla biti u pravu rekao je i da ste null, to
znai da ete nas odmah prokazati ako dodirnete Fae rukom.
Pogledala sam svoje ruke i ljupke ruiaste nokte koji i nisu najbolje
odgovarali mojem novom izgledu. Uz moju tamnu kosu bolje bi pristajale neke
snanije boje. Morat u obnoviti garderobu i nakit.
to je null?
Nije mi bilo lako odravati korak s njim, jer moje cipele s visokim
potpeticama nisu bile najbolji izbor za svjetlucav puteljak prekriven ljunkom
od bijelog kvarca.
Legende spominju da neki sidhe-seer imaju sposobnost smrzavanja
Fae u pokretu dodirom, sposobnost da ga uine nepokretnim na nekoliko
minuta, sprijee ga da se pokrene u naem svijetu ili sklizne u svoj.
Sklizne?
Kasnije emo o tome. Jeste li zapamtili to vam je initi, gospodina
Lane?
Odmjerila sam kuu. Izgleda da je vlasnik priredio zabavu. Ljudi su se
druili na terasama, zvuci smijeha, glazbe i kuckanje leda u aama dopirali su

sve do nas.
Jesam. Ako mi pozli, moram zamoliti da mi pokau gdje je kupaonica.
Vi ete me do nje otpratiti.
Vrlo dobro. I jo neto, gospodina Lane?
Upitno sam ga pogledala.
Potrudite se djelovati kao da vam se sviam.
Kad me zagrlio i privukao blie, od glave do pete su me proli marci.
Kua je bila uredena iskjuivo u crno i bijelo. Ljudi takoer. Da se mene pita,
hodala bih okolo s golemim kistom u ruci i bojala svijet, uljepavala ga
pastelnim bojama, naranastom i ljubiastom, ruiastom i crvenom, bojom
breskve i tirkiza. Ovo drutvance je izgleda mislilo da je liavanje svijeta boje
cool. Zakljuila sam da su svi teki depresivci.
Jericho rekla je grleno i strastveno prekrasna tamnokosa ena u
bijeloj veernjoj haljini dubokog izreza, nakiena dijamantima. Ali osmjeh joj je
bio opak i otar, upuen meni, ne njemu. Gotovo te nisam prepoznala. Nisam
ni sigurna jesmo li ikada vidjeli jedno drugo odjeveni.
Marilyn kratko je kimnuo umjesto pozdrava dok smo prolazili pored
nje, to ju je oigledno jako razljutilo.
Tko je tvoja mala prijateljica, Barrons? upitao je visok, anoreksino
mrav mukarac s nevjerojatnom upom sijede kose. Dolo mi je da ga
povuem u stranu i objasnim mu da u crnom djeluje jo mravije i jo
bolesnije, ali trenutak nije bio dobar za to.
Odjebi, ne tie te se rekao je Barrons.
Ah, ljubazni smo kao i inae podsmjehnuo se ovjek.
Ovo tvoje 'mi' bi znailo da smo si prijatelji, Ellis. A nismo ni ista vrsta.
Arogantni seronja promrmljao je ovjek kad smo ve proli.
Vidim da ovdje imate puno prijatelja primijetila sam suho.
Ovdje nitko nema prijatelja, gospodina Lane. U Casa Blanc postoje
samo dvije erste oni koji iskoritavaju i oni koje iskoritavaju.
Ja sam iznimka rekla sam. udno ime za udnu kuu.
Letimino me pogledao.
Sve ete nauiti. Ako poivite dovoljno dugo.
ak i da doivim devedesetu, nikada neu postati poput ljudi u ovoj kui.
Kako smo prolazili kroz prostorije nastavili su se promrmljani pozdravi, neki
eznutljivi preteno od ena i neki uvredljivi preteno od mukaraca. Meni
su svi oni skupa bili hrpa gadova. Odjednom me probola patnja za domom,
mama i tata nedostajali su mi vie nego ikad.
Nisam opazila nita neljudsko dok nismo stigli do posljednje prostorije, u
najudaljenijem dijelu kue, na petom katu. Morali smo proi kroz tri kordona
tjelohranitelja da stignemo do tamo.
Sagledala sam injenice: bila sam na zabavi s naoruanim
tjelohraniteljima, obuena u crno. To nije mogla biti moja stvarnost. Ja
jednostavno nisam bila takva. Naalost, usprkos kratkoj suknji koja je moje

duge, pocrnjele noge otkrivala vie od polovice bedara, usprkos uskoj majcici u
kojoj su mi se prsa lijepo isticala i usprkos visokim petama, u usporedbi s
ostalim enama u Casa Blanc i dalje sam izgledala kao da imam petnaest
godina. Mislila sam da sam svoju sad do ramena dugaku kosu uspjeno
pretvorila u divlju i seksi friziru, ali oigledno nisam shvaala pravo znaenje
nijedne od te dvije rijei. Isto tako nisam shvaala ni to znai profesionalno
nanijeti minku.
Prestani se vrpoljiti rekao je Barrons.
Duboko sam udahnula i zadrala dah tri sekunde.
Drugi put biste mi moda mogli otkriti malo vie detalja o tome kamo
idemo.
Osvrnite se oko sebe, gospodina Lane, i drugi put vam moje upute
nee biti potrebne.
Zakoraili smo kroz golema dvokrilna bijela vrata i uli u jo bjelju sobu:
bijeli zidovi, bijeli tepih, bijele ostakijene vitrine, paljivo posijani bijeli stupovi
na kojima su poivale vrijedne umjetnine. Ukoila sam se od uasa koji me
preplavio zbog dvije vizije u isto vrijeme. Sad kad sam znala da te nemani
postoje, lake mi ih je bilo pronai. Zakljuila sam da se nijedan od ove dvojice
ne trudi previe prikriti to su, ili da ja postajem sve bolja u razotkrivanju
privida, jer kad sam prozrela njihov laan izgled miiavih plavokosih
tjelohranitelja, pred oima mi je bez ikakvog treperenja trajno ostala slika
Unseelie udovita.
Mir promrmljao je Barrons, osjetivi da sam napeta. Mukarcu koji je
tik ispred nas sjedio na apsurdnom bijelom naslonjau izgleda i dimenzija
prijestolja kao da je usred audijencije podanika, obratio se monotnim glasom
kao da se dosauje:
McCabe.
Barrons.
U pravilu nisam luda za visokim i nabijenim crvenokosim mukarcima, no
McCabe mi se, na moje vlastito iznenaenje, svidio na neki svoj sirovi irski
nain koji nikada nee postati uglaen, bez obzira na imetak koji nagomila i
umjetnine kojima se okrui. Dva Unseelie koji su stajali pored njega, svaki s
jedne strane, nisu mi bili ni najmanje privlani. Bili su golemi, runi, sive koe
i podsjeali su me na nosoroge sa svojim kvrgavim golemim elima, siunim
oima, krupnim donjim vilicama i otvorima bez usana koji su oigledno bili
usta. Njihova iroka i zdepasta tijela bavastog oblika bila su jedva utrpana u
bijela odijela koja tek to nisu popucala po avovima. Ruke i noge bile su im
poput balvana i neprestano su isputali nekakvo duboko grleno itanje, poput
roktanja prasaca kad ruju po blatu ili ime ve da se bave. Nisu mi bili
zastraujui, nego samo runi. Usmjerila sam svu panju na to da ne
usmjeravam panju na njih. Osim lagane garavice i blagog osjeaja nelagode
zbog njih mi uope nije bilo loe. Ali ipak, ni sad, ni ikada vie nijedan Fae nee
na mene imati snano djelovanje u blizini mrane sile Sinsar Dubha.
to te vodi u Casa Blanc? rekao je McCabe, poravnavajui svoju bijelu
kravatu na bijeloj koulji ispod bijelog sakoa svojeg bijelog odijela. emu to?,

pomislila sam. Kravata je modni dodatak i sama po sebi se treba isticati,

uljepavati i nadopunjavati odjevnu kombinaciju svojom bojom, teksturom i
uzorkom. Halo, ljudiii je li itko od vas ikada uo rije "boja"? Mogao se
jednostavno dati obojati u bijelo.
Barrons je slegnuo ramenima.
No je lijepa, malo sam se provozao.
Mjesec je gotovo pun, Barrons. Situacija moe postati opasna tamo
vani.
Opasnosti ima posvud, McCabe.
McCabe se nasmijao i otkrio bijele zube filmske zvijezde. Onda me
odmjerio.
Neto drugaije ovoga puta, Barrons? Tko ti je curica?
Ne govorite, bio mi je rekao Barrons dok smo se vozili ovamo, togod
netko rekao. Ne zanima me koliko vas neto ljutilo. Prjeite preko toga. Ovo
'curica' me zapeklo, ali sam stisunula zube i nisam rekla ni rijei.
Samo najnovija zabava, McCabe.
Vie nisam morala stiskati zube. Sad sam doista i bila bez rijei.
McCabe se nasmijao.
Govori li ona?
Ne govori dok joj ne dopustim. Usta su joj ionako najee puna.
Obrazi su mi se zaarili.
McCabe se ponovno nasmijao.
Kad odraste, poalji ju meni, moe?
Odmjerio me detaljno, njegove ledeno plave oi zadrale su se neto
dulje na mojim grudima i stranjici, a kad je konano skinuo pogled s mene
imala sam osjeaj kao da me ne samo vidio golu, nego i kao da sad zna da
imam minijaturan made u obliku srca na desnoj strani pozadine ijedan isti
takav na desnoj dojci, lijevo od bradavice. Izraz na licu mu se promijenio,
nosnice rairile, oi suzile.
Kad bolje razmislim promrmljao je bolje da joj ne damo da previe
odraste. to trai da mi ju odmah sad da?
Barrons se izazivaki nasmijeio.
Ima jedna knjiga koja me zanima.
McCabe je frknuo nosom, spojio vrhove kaiprsta i palca i pravio se da
mie nepostojee zrnce prljavtine s rukava.
Nijedna droca nije toliko dobra. Na jednoj strani su ene, a na drugoj
mo i nijedno od toga ne vrijedi onoliko koliko svi misle.
Izraz na licu opet mu se promijenio, ovoga puta je skupio usne u crtu i
pogled mu je postao zastraujue prazan.
McCabe je tek tako u sekundi izgubio zanimanje za mene i zaprepastila
me spoznaja da u njegovim oima ja nisam ljudsko bie. Bila sam predmet,
poput ... ne znam, kondoma; neega to iskoristite i odbacite ostatke daleko od
sebe pa makar se u tom trenutku nalazili u sportskom autu na autocesti ili u
mlanjaku na letu preko Atlantika; to onda?
Je li Alina bila dio ovog svijeta? Je li poznavala ovog

opsesivno-kompulzivnog ovjeka u bijelom? Svakako sam ga mogla zamisliti

kako ju ubija ili kako ubija bilo koga drugoga, kad smo kod toga. Ali jesam li
mogla zamisliti Alinu kako se zaljubljuje u ovjeka poput njega? Istina, bio je
imuan, kulturan, privlaan na okrutan i moan nain. Ali i inspektor i dvije
njezine prijateljice s kojima sam razgovarala su bili uvjereni da Alinin deko
nije bio sa Smaragdnog otoka, a McCabe je usprkos svom svojem
napuhanom dranju bio roeni irski seljaki deko od glave do pete.
Jesi li uo neto o knjizi? Barronsa takoer nisam vie zanimala i
prebacio se na drugu temu. Bili su dva mukarca koji leerno razgovaraju o
poslu, a pored njih stoji seks-igraka od krvi i mesa, spremna posluiti im za
sluaj da neto poele od nje, poput pladnja otriga.
Ne rekao je McCabe bezizraajno. A ti?
Ne Barrons je odgovorio jednako sumorno.
McCabe je kimnuo.
Onda se gubi. Ostavi mi nju i odlazi. Ili samo odlazi.
Bilo je jasno da ga uope ne zanima za koju e se od te dvoje mogunosti
Barrons odluiti. Ustvari, prilino sam sigurna da me McCabe ne bi ni primijetio
nekoliko dana u sluaju da me Barrons doista tamo i ostavio.
Bijeli Kralj nas je otpustio.

DVANAEST

Privid: koju Fae stvara da bi prikrila stvaran izgled. to je Fae

moniji, to je tee prodnjeti ispod privida. Prosjena ljudska
osoba vidi samo ono to im Fae doputa, a od sudaranja sa Fae ili
sluajnog dodirivanja ga sprjeava polje prostornog izoblienja
kojeg Fae stvara kao dio svojeg privida.
Znai tako je udovite, u onoj uliici, s genitalijama konja i pijaviastim ustima
odmah znalo to sam jer sam se zaletjela ravno u njega.
Svatko normalan bi se spotaknuo prije sudara sa udovitem, takoreku
o prazan prostor. Znate ono kad vam se noge sapletu i nemate pojma to vam
je? E pa, to vam je.
Barrons je rekao da McCabe nema pojma da su njegovi tjelohranitelji
zapravo Unseelie, koji su se meusobno oslovljavali imenima Ob i Yrg dok su
nas vodili iz Sobe s Prijestoljem, izgovarajui to guturalnim tonovima za koje
smo se Barrons i ja pretvarali da ih ne ujemo. McCabeova vojska
tjelohranitelja je prije tri mjeseca nestala i zamijenili su ih Nosorozi, Unseelie
nieg srednjeg stalea za koju je Barrons vjerovao da slue kao uvari
pojedincima najvieg stalea Fae.
Neko sam vrijeme razmiljala o tome i dola do loginog zakljuka, pa
rekla Znai li to da netko od Unseelie takoer trai Sinsar Dubh?
Izgleda daje tako, odgovorio je Barrons. I to netko moan, ini se. Nauo
sam da Unseelie spominju nekoga koga nazivaju Gospodar, ali zasad nisam
uspio saznati ni tko je to, ni ega je gospodar. Rekao sam ja vama, gospodina
Lane, da nemate pojma u to se uputate.
Ve su mi i Unseelie bili dovoljno zastraujui. Nisam imala nikakve elje
susresti nekoga kome se oni klanjaju. Moda je onda sada pravi trenutak da se

izvuem iz svega ovoga, odvratila sam.

Samo probajte, govorio je pogled kojeg mi je uputio. ak i da pronaen
naina da zaboravim to dugujem sestri, da zaboravim potragu za njezinim
ubojicom, Jericho Barrons me nikada ne bi pustio da odem.
alosna injenica je bila da smo trebali jedno drugo. Ja sam imala
sposobnost osjetiti blizinu Sinsar Dubha, a on je znao sve to uope itko zna o
toj knjizi, ukljuujui i to gdje bi se mogla nalaziti i tko bi joj jo mogao biti na
tragu. Preputena sama sebi, nikada ne bih pronala zabave poput one u Casa
Blanc, niti bih uspjela ui na njih. Bez mene, Barrons ne bi znao da se pribliio
knjizi, ne bi znao da se nalazi u istoj prostoriji s njom. Mogao bi stajati na metar
od Sinsar Dubha i nemati pojma o tome.
Prole noi sam shvatila koliko sam ja tono njemu vana. Da je Sinsar
Dubh od metala, ja bih bila osobni, savreno precizni detektor za metal
Jerichoa Barronsa. Nakon to su se Ob i Yrg vratili McCabeu, Barrons me
proveo kroz sve katove ekstravagantno uredene kue. Nisam osjetila muninu,
pa me proveo i savreno manikiranim dvoritem i vrtom, pa ak i pomonim
zgradama. Inzistirao je da toliko detaljno pregledamo svaki kutak imanja da
sam se u svoju privremenu sobu i posudeni krevet vratila tik prije zore. Iako
sam se pribojavala da e me ponovno preplaviti onaj toliko straan osjeaj
munine, ipak sam bila gotovo razoarana kad moje novosteeno
super-osjetilo nije nabasalo ni na to.
Sve ovo za mene je ipak imalo vii smisao nije to bila samo potraga za
Knjigom Tame. Za mene je ovo bila potraga za detaljima o tajnom ivotu moje
sestre. Samo sam eljela znati to je ili tko ubio Alinu i samo sam eljela vidjeti
to njega mrtvog. Nakon toga bih se lijepo vratila u svoju ugodnu provincijalnu
selendru na sparnom jugu Georgije i zaboravila sve to mi se dogodilo u
Dublinu. Fae ne zalaze u Ashford? Super. Udala bih se za obinog mjesnog
deka koji vozi polovni Chevy kamionet iz kojeg treti "Who's your daddy?"
Tobya Keitha i ima najmanje osam generacija ponosnih, potenih, radinih,
takoer potpuno mjesnih predaka. Osim povremenog izleta u shopping do
Atlante, nikada vie ne bih napustila Ashford.
Ali zasad mi je suradnja sa Barronsom bila jedina mogunost. Ljudi na
koje sam nailazila tijekom nae potrage moda su se susreli i s Alinom. Ako
naem naina da proem istim stopama kao i ona kroz ovaj bizarni svijet kao iz
nekakvog noir filma, moda me sve to odvede do njezinog ubojice.
Nee mi dugo trebati da se upitam koliko je takvo razmiljanje bilo
mudro.
Uzela sam olovku u ruke. Bila je nedjelja i knjiara Barrons Books and
Baubles je bila zatvorena. Probudila sam se ne znajui u prvi mah gdje sam i
jako mi je nedostajala mama, ali kad sam nazvala doma, tata mi je rekao daje
mama u krevetu i daju ne eli uznemiravati. Rekao mi je da ne spava najbolje
u zadnje vrijeme ak ni uz lijekove koji bi joj trebali pomoi da se smiri.
Razgovor s tatom bio je alosno jednostran i trudili smo se nekoliko minuta, ali
osjeala sam da jedva nalazi snage za prianje sa mnom, pa sam odustala. Ne
znajui to da radim, naposlijetku sam zgrabila svoj dnevnik i sila u knjiaru.

Sad sam leala izvaljena potrbuke na udobnom naslonjau u stranjem

dijelu knjiare, a dnevnik je otvoren leao na jastuku ispred mene.
Skliznuti, glagol, opisuje nain na koji se Fae kreu, zapisala sam.
Grickala sam vrh svoje keramike olovke s tamnoruiastom tintom,
pokuavajui smisliti kako da ovo objasnim u dnevniku. Kad mi je Barrons
objasnio o emu je rije, bila sam uasnuta.
elite mi rei da oni samo pomisle gdje ele biti i iste sekunde se tamo
nau? Poele biti negdje i odmah su tamo? Barrons je kimnuo glavom.
elite mi rei da ja tako mogu hodati svojim putem i Fae se moe nacrtati
pored mene i zgrabiti me?
Ah, gospodina Lane, vi imate krasnu prednost u odnosu na njih. Kad vas
Fae zgrabi, zgrabite i vi njega i zamrznut ete ga kao to ste imobilizirali onoga
u uliici. Ali to morate uinit brzo, prije nego to sklizne i povue vas sa sobom
nekamo gdje se doista ne elite nai.
A to bih onda trebala? Poeti nositi oruje sa sobom da ih mogu ubiti dok
su tako smrznuti? Koliko god su mi Unseelie bili uasni, pomisao da nekoga
rasporim dok se ni pomaknuti ne moe bila mi je uasavajue odbojna.
Ne vjerujem da biste to uope mogli, rekao je Barrons. I Seelie i Unseelie
su takorei neunitivi. to su uieg stalea, to ih je tee ubiti.
Super, rekla sam. Imate li onda kakvu drugu ideju to da s njima radim
kad ih pretvorim u naalost privremene kipove?
Imam, gospodina Lane, odgovorio je s onim mranim, sarkastinim
osmjehom na licu. Bjeite koliko vas noge nose.
Namazala sam trepavice svijetlosmeom maskarom i pokuala se domisliti to
da obuem za sastanak s vampirom. Otmjena crvena vesta koju sam ponijela
iz Ashforda ne samo da se nije najbolje slagala s mojom novom, tamnom
kosom, nego sam se bojala da bi mogla biti protumaena kao poziv da me
dotini vampir cijelu oboji u krvavo crvenu. Povee srebrne naunice u obliku
kria koje mi je teta Sue kupila za posljednji roendan takoer su mi se inile
kao izazivanje nevolje. Bacila sam pogled na sat. Zbog neodlunosti pri
odijevanju sam ve kasnila na moj pononi sastanak sa Barronsom. Sad neu
imati vremena 'da skoknem do crkve i natapkam zapea i vrat posveenom
vodicom, ili kako sam ja to zvala, Eau de Vampirugubise.
Pogledala sam se u ogledalu. Sve i da sam htjela, nisam se mogla
pretvoriti u jednu od onih ena iz Casa Blanc a nisam. Sviale sam se sebi
takva kakva jesam. Sviale su mi se moje boje. Moja duga kosa mi je
nedostajala toliko da me skoro boljelo.
S uzdahom sam se nagnula, okrenula glavu prema dolje, obilato ju
naprskala lakom za kosu i onda osuila lak suilom. Kad sam se uspravila i
provukla prste kroz kosu, zahvaljujui uvijaima i spretnosti imala sam punu
kosu uvojaka koji su mi zavodoljivo uokvirivali lice i isticali zelenu boju mojih
oiju. Lagano nakoene na vanjskim kutevima, s dugakim tamnim
trepavicama, intenzivne zelene boje poput mlade trave oko Uskrsa, moje su oi

bile jedan od mojih estetskih aduta. Imam lijep ten ujednaene boje koji lako
potamni u krasnu nijansu i gotovo mi svaka boja pristaje. Tamna kosa mi je
stajala prilino dobro. Problem je bio samo u tome da sam izgledala kao netko
drugi. Izgledala sam starije, pogotovo nakon to sam nanijela tamnocrveno
sjajilo na usne, to sam uinila tek toliko da usreim Barronsa kad sam ve
znala da ga nee usreiti odjea koju sam si odabrala.
Dok sam se oblaila prisjeala sam se kako smo se Alina i ja smijale
knjigama i filmovima s vampirskim temama, cijeloj toj zaludenosti
paranormalnim pojavama i biima koja je poela sa siunim blijedim dekiem
s okruglim naoalama koji ivi ispod stuba.
To je bilo prije nego to sam znala da u mraku doista i vrebaju svakakva
bia.
Za milost Boju, to ste to obukli, gospodina Lane? Barrons me pozvao na
red.
A obukla sam preslatku laganu suknju u skoro svim pastelnim bojama
koje postoje, pripijenu na bokovima i lepravu oko glenjeva, usku ruiastu
vestu s kratkim rukavima obrubljenim svilom i dubokim izrezom, takoer
obrubljenim svilom, koji je naglaavao moje poprsje, te ruiaste sandale s
remeniima koji su se vezivali oko glenjeva. Sve te boje na podlozi moje
osunane koe i tamnih kovra izgledale su fantastino. Izgledala sam
enstveno, njeno i seksi kao pristojna mlada dama, a ne kao one ene u Casa
Blanc. ustro sam prola pored niza polica s knjigama i prila mu, pa uperila
prst u njega.
Ako mi se ove veeri ijednom obrati kao da sam jedna od tvojih droca,
zaboravi cijeli na dogovor, Barrons. Ti mene treba jednako koliko i ja tebe.
Prema mojim pravilima to nas ini partnerima.
E pa pravila su ti loa odgovorio je hladno.
Ne, tvoja su loa rekla sam s jednakom hladnoom. Pronai drugi
nain da me predstavi. Ne tie me se koju e mi funkciju nai. Ali ako se jo
jednom osvrne na moju dunju ili ako ujem jo jednu jedinu neopravdanu
gnjusnu primjedbu na moja usta i oralni seks s tobom, prekrii si moju pomo.
Podigao je obrvu.
Kakvu "dunju", gospodina Lane?
Namrtila sam se.
Guzicu, Barrons.
Prekriio je ruke i pogled mu se spustio na moje krvavo crvene usne.
Znai li to da postoje opravdane primjedbe vezane za vaa usta, oralni
seks i mene, gospodina Lane? Ba me zanima ...
Suzila sam oi i prela preko njegovog debilnog izazivanja.
Je li taj Malluc uistinu vampir, Barrons?
Slegnuo je ramenima.
Tvrdi da je. Okruio se ljudima koji vjeruju da je.
Odmjerio me od glave do pete.

 Traili ste da vam kaem to vas oekuje da biste lake odabrali odjeu.
Ja vam kaem da idemo u posjet vampiru u njegovoj gotiki mranoj jazbini, a
vi, gospodina Lane, se obuete kao da glumite veselu nasmijanu dugu?
Sad sam ja slegnula ramenima.
Uzmi ili ostavi, Barrons.
Uzeo je.
Tako sam si i mislila. Dobar lovac nikada ne ide u lov bez esencijalne
opreme.
Krvosljednik je esencijalan.
McCabe je ivio dvadeset minuta sjeverno od grada, u modernistikoj
kui iz moje none more.
Malluc je ivio deset minuta juno, okruen najkiastijim kiem u
povijesti. Viktorijansko doba razdoblje vladavine Kraljice Viktorije, koja je
bila i carica Indije, te vladala ezdesettri godine, od 1837. do 1901. ostalo je
zapameno, iako moda nezaslueno, kao najraskonije, najkienije,
najsenzualnije i najee najnatrpanije razdoblje u ureenju interijera.
U Mallucovoj kuerini tema veeri je bila steampunk: odjea nadahnuta
Viktorijanskim razdobljem, ali doraena na ekstremne naine; poderana,
rastrgana i izobliena, skrpana s najboljim od gotha, riveta i punka ali ne
vjerujte mi svaku rije, jer ponekad se izgubim u suptilnim razlikama na koje
su tako osjetljivi modno osvijeteni pripadnici mranog podzemlja. To je valjda
jedna od onih subkultura koje ne razumije nitko osim njezinih pripadnika.
Porsche smo predali u ruke Unseelie Nosorogu preruenom u pomagaa
na parkingu, koji je povrh svega izgledao kao najmraniji mrani death-punker
ikad. Pored njega sam zbilja i izgledala kao vesela mala duga.
Mallucova jazbina je bila monstruozna nakinurena kuerina od cigle i
kamena u kojoj se krajnje neskladno spajalo nekoliko stilova viktorijanske
arhitekture, sve skupa najvie nalik seriji Obitelj Addams, s obiljem tornjia i
mansardica, balkonia s ogradom od kovanog eljeza, utvrdica, stupia i
frizova, te dovoljno kamenih ukrasia da vas zabole i oi i dua.
etiri kata zgradurine bila su nabacana jedan na drugi, a na vrhu svega
se na pozadini kobaltnoplavog nonog neba koeperio crni krov besmislenih
linija, as strm, as gotovo vodoravan. Drvee kosturastih grana koje je
odavno trebalo podrezati grebalo je o kriljevac krova, stvarajui zvuk poput
avala na lijesu.
Kua se protezala na najmanje hektaru terena i uope me ne bi udilo
daje imala ezdeset ili sedamdeset soba. Na najviem katu iz uskih visokih
prozora dopirali su isprekidani bljesci reflektora, sasvim u skladu s preglasnom
napadnom glazbom. Na niim katovima ugoaj je bio drugaiji: ovdje je jedina
svjetlost dopirala iz crvenih i crnih svijea, a glazba je bila tiha, sanjiva i
ugodna.
Barrons mi je na putu do ovamo ispriao dosta toga o naem
veeranjem domainu. Malluc je pri roenju dobio ime John Johnstone Jr. i
roen je u imunoj i uglednoj engleskoj obitelji prije tridesetak godina. Kad su
mama i tata Johnstone poginuli u sumnjivoj prometnoj nesrei i tada

dvadesetetverogodinjeg Johna Jr. uinili jedinim nasljednikom imetka od

nekoliko stotina milijuna dolara, J.J.Jr. je okrenuo leda oevom golemom
poslovnom carstvu, rasprodao kompanije u sada njegovom vlasnitvu jednu za
drugom, te sve to unovio. Odbacio je svoje sramotno redundantno ime i
zakonski ga promijenio u kratko i romantino Malluc, obukao se u najskuplje
i najelegantnije krpice steampunk mode i debitirao u svijetu gotike kao
najnovija ne-mrtva zvijezda.
Kroz godine mu je tih nekoliko stotina milijuna dolara prikupilo
mnogoljudan kult istomiljenika i zadrtih oboavatelj a, a u nekim je krugovima
njegovo ime bilo izgovarano s jednakim zanosom kao Lestatovo.
Barrons se s njime nikada nije susreo osobno, ali vie ga je puta vidio u
trendovskim nonim klubovima. Dao si je u zadatak da prati svaki Mallucov
interes, da sazna za svaku njegovu novu akviziciju.
Zanimaju ga mnogi artefakti koji zanimaju i mene objasnio mi je.
Zadnji put kad me pokuao pobijediti na drabi imuni i povuen londonski
kolekcionar Lucas Trevayne je netragom nestao i kroz par dana je vei dio
njegove kolekcije ponuen za prodaju na crnom tritu zaposlio sam hakera
koji je u presudnom trenutku sruio Mallucovu raunalnu mreu.
Barronsov osmijeh i sjaj u njegovim tamnim oima dali su mu izgled
grabeljivca koji uiva u prisjeanju na posebno dobar lov.
Ali kad je nastavio, osmijeha je nestalo.
Naalost, ono to sam se nadao pronai u Trevayneovoj kolekciji tada
vie nije bilo tamo. Netko me preduhitrio. U svakom sluaju, Malluc je sigurno
saznao za Sinsar Dubh prije oeve smrti. Johnstone Senior pomalo se bavio
skupljanjem umjetnina, a prije nekog vremena svijet trgovanja ovakvim
predmetima uzbudio se kada su se na tritu pojavile fotokopirane stranice
da, znam, kakva je to umjetnina mitske knjige. Nemam pojma koliko takvih
fotokopija uope postoji, ali znam daje Malluc te stranice vidio barem jednom.
I sad mi je taj ne-mrtvi seronja stalno na putu.
Barrons je ovo "ne-mrtvi seronja" izgovorio kao da snano eli da se to
pretvori u "mrtvi seronja" a ne kao da doista vjeruje da je besmrtan.
Ne vjerujete da je uistinu vampir rekla sam tihim glasom dok smo se
probijali iz prostorije u prostoriju punu ljudi koji su svi redom izgledali
napueno, izvaljeni na niskim, barunom presvuenim naslonjaima,
onesvijeteni na brokatnim foteljama, isprueni manje ili vie razodjeveni
na podu. Ono to smo traili je bio ulaz u podrumski dio, jer nam je ponizna
gotiarka oiju obrubljenih kolobarima rekla da se tamo Gospodar nalazi.
Nastojala sam ne primjeivati ritmiko stenjanje, uzdahe i jecanje dok sam
polako prelazila preko i pored napola razgolienih tijela.
Kratko se nasmijao nekakvim suhim smijehom u kojem nije bilo ni trunke
humora.
Ako jest vampir, onda bi onoga tko ga je u to pretvorio trebalo utopiti
u svetoj vodi, iupati mu onjake, ukopiti ga, oderati mu kou i ostaviti ga da
se u agoniji pee na suncu.
Malo je utio, pa onda upitao:

 Osjeate Ii ita, gospodina Lane?

Pretpostavila sam da ne misli na nelagodu zbog para preko kojeg sam
upravo prekoraila, pa sam odmahnula glavom.
Do podruma smo proli pored desetak Unseelie, pa i vie. Pomijeani sa
svim tim blijedim ljudima koe probijene metalom, crnog rua na ustima, s
crnim lakom na noktima i ukraenim lancima, Mrani Fae su sa svojom naizgled
jednakom vanjtinom svojim toga nesvjesnim rtvama inili uase koje sam
odbijala i pogledati. Iako nisam opazila nita toliko uasno kao to su bili Sivi
ovjek i Stvor Sa Stotinu Usta, shvatila sam da jednostavno ne postoji
privlaan Unseelie.
Nije istina odvratio je Barrons kad sam mu iznijela svoju opasku.
Kraljevski soj Unseelie, prinevi i princeze etiriju kraljevskih kua su jednako
tako nemogue lijepi kao i Seelie plemstvo. Ustvari, gotovo ih je nemogue
razlikovati.
Zato ovdje ima toliko Unseelie?
Oaranost smru je njima poput kisika, gospodina Lane. Na mjestu
poput ovoga oni diu punim pluima.
Ve smo neko vrijeme prolazili podzemnim labirintom. Sada smo skrenuli
u dugaak i mraan hodnik koji je zavravao golemim crnim vratima ojaanim
elinim prekama. Izmeu Malluca i kakvog prerevnog poklonika stajala je
vojska od desetak uvara opasanih municijom, naoruanih automatskim
orujem.
Visok mukarac bikovskog izgleda i obrijane glave stao je pred nas i
preprijeio nam put. Pribadae koje je imao provuene kroz uke nisu nie
uznemirile. One koje je imao provuene kroz kapke itekako jesu.
A kamo ste vi krenuli? zareao je, uperivi Barronsu oruje u prsa
jednom rukom, dok je drugu leerno poloio na pitolj koji mu je bio zataknut
o crne kone hlae.
Obavijesti Malluca da ga Jericho Barrons eli vidjeti.
Jebe se njemu za tebe.
Imam neto to mu treba.
Ma da? A to to?
Barrons se nasmijeio i po prvi put sam mu u oima vidjela da se iskreno
zabavija.
Reci mu da pokua pristupiti ijednom od svojih bankovnih rauna.
Deset minuta kasnije vrata Mallucovog privatnog svetita su se naglo otvorila.
Glasnik obrijane glave posrui je istrao pepeljastog lica i zakrvavljene
koulje.
Za njim su nahrupila dva Unseelie Nosoroga koji su nam zabili oruje u
rebra i ugurali nas kroz vrata, ravno u vampirovu jazbinu. Munina nie
preplavila i stegnula mi eludac, a objema rukama sam grevito stegnula
torbicu da sluajno ne dodirnem nae ogavne pratitelje.
Prostorija iza metalom okovanih vrata bila je toliko raskono ureena u

barunu, brokatu, satenu i organdiju, toliko nakrcana neoviktorijanskim

namjetajem da na prvi pogled nisam uope razaznala gdje se nalazi na
domain usred svega toga. Raspoznavanju je odmagala i injenica da je i sam
bio obuen u jednake materijale i uzorke, olienje romantine gotike.
Naposlijetku sam ga spazila. Sjedei nepomino na niskom naslonjau
presvuenom kienom tkaninom, nakrcanom jastuiima sa zlatnim vezom i
ukrasnim prekrivaima s pomponima, Malluc je bio odjeven u utirkane
vezene crno-smee hlae i runo raene talijanske papue. Koulja boje ljuske
od jajeta obilovala je ipkama i volanima to su mu se prelijevali oko vrata i
zapea, na ovratniku je bilo krvi. Preko koulje je imao prsluk od brokata i
baruna u kombinaciji boja jantara, hre, grimiza i zlata, a iz unutarnjeg depa
tog prsluka je izvukao snijenobijeli rupi kojim je njeno tapkajui obrisao
nekoliko sitnih kapljica krvi s usana. Miiav i graciozan poput make, bio je
blijed i gladak kao mramorni kip. Mrtve ute oi njegovom su preblijedom licu
markantnih crta davale divlji izgled. Duga plava kosa bila mu je skupljena u
oputeni rep ureen jantarnim perlicama i samo je naglaavala koliko je
abnormalno blijed.
Vampir je u jednom skladnom usporenom pokretu ustao s naslonjaa,
drei na rukama laptop, to je djelovalo komino. Laganim pokretom
delikatnih prstiju zaklopio je raunalo s kromiranim kuitem, nemarno ga
odbacio na barunom presvuen stoli, pa nam, kao da klizi, priao i stao pred
nas.
Dok je tako stajao u svojoj ne-mrtvoj mirnoi, licem u lice s putenom
mukou i uznemirujuom vitalnou to su izbijale iz Jerichoa Barronsa, bila
sam zaprepatena spoznajom da bih, da me netko prislio da odluim koji je od
ove dvojice opasniji ak i tako stojei duboko u vampirskoj jazbini, okruena
njegovim sljedbenicima i udovinim sluganima zakljuila da Malluc to nije.
Suenih oiju promatrala sam sad jednog, sad drugog. Neto me izjedalo,
neto to nisam ba mogla definirati. Neto to u svojoj gluposti neu uspjeti
definirati sve dok ne bude prekasno. Vrlo brzo u shvatiti da te noi nita nije
uistinu bilo onako kako se inilo, te da je razlog iz kojeg se Barrons tako
hladnokrvno suoio s Gospodarom krvopija bio taj to je tamo i uao
stopostotno uvjeren da e otamo izai iv i to ne zato to je Malluca slikovito
reeno zgrabio za fiskalna muda.
to si uinio s mojim novcem? upitao je vampir svilenim glasom koji
je bio u suprotnosti s elinim pogledom njegovih bizarnih utih oiju.
Barrons se nasmijao, a bijeli zubi bljesnuli su na tamnoj pozadini
njegovog lica.
Gledaj na to kao na policu osiguranja. Dobit e ga natrag kad budemo
gotovi, Johnstone.
Vampirova usta su se zategnula, otkrivi duge i otre zailjene onjake.
Na njima se jo vidjela krv. Bljesak potpunog i bezumnog bijesa mu je preletio
licem.
Zovem se Malluc, seronjo zaitao je.
Prvi bod ide Barronsu, pomislila sam. J.J.Jr. jo uvijek prezire svoje ime.

Izgleda da ga gubitak kontrole nad neizmjernim bogatstvom nije smetao ni

priblino toliko kao najobinije spominjanje imena koje mu je dano na krtenju.
Barrons je dobacio preziran pogled vampiru, odmjerivi ga od
zakrvavljenog ipkastog ovratnike do konih papua sa svilenim rubom i
zailjenim vrhom.
Malluc seronjo, kae ponovio je istim tonom. A ja sam mislio da
se odaziva na Olienje Kia.
Mallucove neljudske oi suzile su se na procjepe.
Ne cijeni vlastiti ivot, ovjee?
Brzo je doao k sebi i lice mu je opet bilo kameno, glas samouvjeren,
prozraan i melodian da su mu rijei zvuale poput verbalnog milovanja.
Barrons se opet nasmijao.
Moda. Ali ne vidim kakve ti veze ima s time. to zna o Sinsar
Dubhu?
Malluc se lecnuo, gotovo neprimjetno, ali samo gotovo. Da ga nisam
tako paljivo promatrala, ne bih to bila opazila. Ve je dva puta pala njegova
maska, dva je puta izgubio kontrolu, a bila sam uvjerena da mu se to ne
dogaa esto. Pogledao je prema svojim tjelohraniteljima, pa zatim i prema
vratima.
Van rekao je. Svi osim tebe pokazao je prstomprema Barronsu.
Barrons me obgrlio oko ramena i na trenutak sam zadrhtala, ba kao i
sino kad me dodirnuo. Svaki je njegov dodir bio krajnje bizaran.
Ona ide kuda ja idem rekao je Barrons.
Malluc me odmjerio gotovo saalno. Usne su mu se polako, jako polako
iskrivile u osmijeh. Koji se uope nije odrazio u tim njegovim ledenim, mrtvim
oima zvijeri.
Netko je jako doslovno shvatio onu staru pjesmicu Rolling Stonesa, ha?
promrmljao je.
Svatko si uzima za pravo da kritizira. Tono sam znala na koju pjesmu
misli: "She's a Rainbow". Kad god bih naila na nju na svom iPodu, zatvorila bih
i oi i vrtila se kao da sam na suncem okupanom proplanku, irom rairenih
ruku i glave zabaene unatrag, zamiljajui kako iz vrhova mojih prstiju izlaze
razne boje, kako poput ivih malih kistova oni boje drvee, ptice, pele i
cvijee, pa ak i sunce na nebu u velianstvene boje. Oboavam tu pjesmu.
Kad mu nisam nita odgovorila Barrons i ja smo se moda dogovorili na koji
nain i kojim rijeima me smije, a kako ne smije predstavljati, ali jo uvijek
sam imala naredbu da drim jezik za zubima Malluc se okrenuo prema
svojim uvarima, koji se nisu bili pomakli ni za centimetar i bijesno protisnuo:
Rekoh, van.
Dva su se Unseelie meusobno pogledala, a onda je jedan od njih
dubokim glasom kao iz groba probao sa:
Ali, O, Veliki Ne-mrtvi Gospodaru ...
ali se, Jr. promrljao je Barrons, tresui glavom. Nisi li mogao
smisliti neto originalnije?
Odmah proitao je Malluc pokazavi onjake i Nosorozi su izali.

Pritom uope nisu izgledali sretno.

TRINAEST

Dakle, ovo je bio isti gubitak vremena reao je Barrons dok smo se probijali
prema izlazu kroz Mallucovu kuu prepunu pretjerano starinskog namjetaja i
jo pretjeranije modernih moralnih vrijednosti.
Nisam rekla ni rijei. Unseelie Nosorozi su bili tik iza nas, slijedili su nas
da se uvjere da odlazimo. "Gospodaru" se uope nismo svidjeli.
Kad se rijeio tjelohranitelja, Malluc nam je pokuao prodati priu da
nema pojma o emu Barrons govori, pravio se da nikad nije uo za Sinsar
Dubh, iako bi i slijepac vidio da ne samo da vrlo dobro zna to je to, nego zna
i neto o knjizi to ga je plailo i uznemiravalo. On i Barrons su se vrlo brzo
upleli u pravo muko natjecanje, stali razmjenjivati podbadanja i uvrede i u
tren oka zaboravili da postojim.
Desetak minuta od poetka njihovog testosteronskog rata jedan je od
Mallucovih tjelohranitelja jedan od ljudskih bio toliko glup da je upao i
prekinuo ih i svjedoila sam neemu to me uvjerilo da je J.J.Jr. prava stvar
ili barem neto neljudsko. Vampir je razbijaa visokog preko dva metra primio
za vrat i svojom blijedom ruicom odigao od tla, pa ga bacio preko cijele
prostorije toliko snano da se ovaj zabio u zid, skliznuo niz njega i svalio se na
pod, pa ostao tako leati glave objeene na prsima pod nemoguim kutom, dok
mu je krv curila iz nosa i uiju. Onda je stao iznad njega, neprirodno zaarenih
utih oiju i na trenutak sam se pobojala da e se baciti na tu okrvavljenu masu
i poeti se gostiti.
Vrijeme je da nestanemo, pomislila sam, na rubu histerije. Ali Barrons
je ponovno rekao nekakvu teku uvredu i uas su se on i Malluc nali usred
novog rata, pa sam samo stajala tamo obavivi ruke oko sebe jer me prola
ledena zimica, nervozno udarajui stopalom o tlo, pokuavajui se ne
ispovraati.
Nosorozi nas nisu ostavili pred vratima kue, nego su nas otpratili sve do

Porschea, te saekali da uemo. Dok smo urno odlazili, oni su jo stajali tamo,
pored svojeg frenda na parkingu. Promatrala sam ih u retrovizoru dok nisu
nestali s vidika, a onda ispustila estok uzdah olakanja. Ovo mi je bez ikakve
sumnje bilo najuasnije iskustvo u ivotu, a nadilo je ak i susret s ogavnim
Stvorom Sa Stotinu Usta.
Recite mi da se nikada vie ne moramo vratiti onamo rekla sam
Barronsu, briui znojne dlanove o suknju.
Ali moramo, gospodina Lane. Nismo imali prilike pretraiti imanje.
Morat emo se vratiti za dan-dva i temeljito sve pregledati.
Tamo nema niega. rekla sam mu.
Pogledao me.
Ne znate to. Mallucovo imanje se protee stotinama hektara.
Uzdahnula sam. Nisam ni sumnjala da bi me Barrons, da mu dopustim,
natjerao da pronjukam svaki prokleti centimetar imanja, mrvicu po mrvicu,
naprijed-natrag, kao da sam neumorni mali lovaki pas.
Nema tamo niega, Barrons ponovila sam.
A ja vam opet kaem da to ne moete znati gospodina Lane. Niste ni
osjetili da ja posjedujem fotokopirane stranice Sinsar Dubha dok ih nisam
izvadio iz sefa smjetenog tri kata ispod garae i unio ih u knjiaru.
Nije mi bilo jasno.
Tri kata ispod garae? Zato pobogu?
Barrons je stisnuo eljust kao da je poalio to priznanje. Shvatila sam da
o tome vie neu izvui ni rijei, pa sam se vratila na prvotnu raspravu. Nije bilo
anse da se vratim u vampirovo leglo niti sutra, niti prekosutra, niti ikad. Ako
me uhvate, ubit e me, u to sam bila uvjerena. Ono to sam napravila nije ba
bilo diskretno.
Niste u pravu rekla sam. Mislim da Malluc sve vrijedno dri blizu
sebe. Ako nita drugo, sve vrijedan to posjeduje eli svako malo izvaditi i
uivati u tome.
Barrons me iskosa pogledao.
A vi ste odjednom strunjakinja za temu Malluca?
Strunjakinja nisam, ali poneto i ja znam rekla sam u svoju obranu.
A to vi to znate, gospodina Dugine Boje?
Ba je nekad bio seronja. No nisam nita rekla jer e mu zbog tog
ponaanja ovo to u sad izvesti jo vie prisjesti. Moj je pothvat gotovo bio
vrijedan gubitka kozmetike torbice koju mi je mama bila poklonila; moje etke
za kosu, najdraeg ruiastog laka za nokte i dvije okoladice sve samo da
vidim izraz na Barronsovom licu kad sam otvorila torbicu, izvukla iz nje lakiranu
crnu kutiju, podigla ju i zamahnula njome tik ispred njegovog nosa.
Jer tamo sam nala ovo rekla sam samodopadno. Njemu nadohvat
ruke.
Barrons je ubacio u niu brzinu i nagazio na konicu toliko naglo da su
gume zaskviale, a iz konica se izvio dim.
Bila sam super. Da te ujem, Barrons, priznaj ohrabrivala sam ga.
Bila sam super, nisam li?

Sinsar Dubh nije bio jedino to sam mogla nanjuiti, nego oigledno i sve
druge Predmete Moi ili PM, kako u ih ubrzo nazivati svakodnevno koje su
pripadale svijetu Fae, a bila sam posebno ponosna na sebe jer samo tako
uspjeno otuila svoj prvi PM.
Vratili smo se u knjiaru brzinom tek neto manjom od brzine svjetlosti i
sad smo sjedili u stranjem dijelu knjiare, a Barrons je pregledavao moj prvi
plijen.
Osim to ste takorei ostavili posjetnicu kod Malluca na stoliu da ju
lijepo nade, gospodina Lane rekao je, okreui ukraenu kutiju u rukama
to je bilo vie nego idiotski, pretpostavljam da ste uspjeli ve i samim time to
niste izazvali vlastitu pogibiju. Jo.
Frknula sam nosom. Ali pretpostavljam da je takva uvredljiva pohvala
vjerojatno bila najljepe to je itko ikada uo od Jerichoa Barronsa. Kad smo se
uz dim guma i konica zaustavili nasred ceste ni priblino dovoljno daleko od
Mallucove jazbine i kad sam mu priznala da sam ostavila neke osobne
sitnice kod vampira, ubacio je Porsche u najviu brzinu i odjurili smo natrag u
grad.
Nisam imala izbora rekla sam po tko zna koji put. Rekla sam vam
ve, drugaije ne bih mogla strpati kutiju u torbicu.
Bacila sam pogled na njega, no on je netremice gledao u PM kojeg je jo
uvijek pokuavao otvoriti.
Drugi put u biti pametnija i ostaviti PM tamo rekla sam ljutito. Bi li
vas to usreilo?
Pogledao me odozdo, a iz tamnih oiju mu je izbijao uzvieni prijezir za
kakvog su samo Europljani sposobni.
Dobro vi znate to sam ja mislio, gospodina Lane.
Oponaajui njegov pogled, odvratila sam:
Onda me ne korite jer sam uinila neto na jedini mogu nain,
Barrons. Nisam mogla smisliti kako da prokrijumarim kutijicu ispod suknje, a
ne vidim kako sam ju mogla utrpati u grudnjak.
Pogled mu je skrenuo prema mojim prsima i zadrao se tamo neko
vrijeme.
Kad je oratio pogled na kutijicu, zadrala sam dah i zagledala se u njega
odozgo. Barrons me upravo pogledao najputenijim, najseksualnijim,
najeksplicitnijim, najgladnijim pogledom kojim me itko ikada pogledao i bila
sam prilino sigurna da toga uope nije ni bio svjestan. U grudima sam osjetila
vruinu, dah mi se ubrzao, a usta odjednom neugodno osuila. Jericho Barrons
je od mene moda bio stariji tek sedam ili osam godina i moda bi prema
miljenju veine ena bio izvanredno privlaan na nekakav mraan i zabranjen
nain, ali on i ja smo potjecati iz dva razliita cvijeta, nismo imali jednake
stavove o ivotu. Antilope se ne drue s lavovima, barem ne ive i zdrave,
neokrvavljene. Nakon dugog trenutka zbunjenosti zatresla sam glavom i
otjerala od sebe i sjeanje na taj neobjanjiv pogled u mojoj stvarnosti za
takvo neto nije bilo mjesta pa na brzinu promijenila temu.
Dakle, to je to? Znate li?

Zbog te kutijice nije mi bilo onako muno kao od fotokopiranih stranica

Sinsar Dubha. Iako sam osjetila muninu istog trenutka kad smo uli u
prostoriju, ta munina nije bila ni blizu one paralizirajue katastrofe ak niti kad
sam shvatila to tu muninu izaziva i stala tik pored PM. Iskoristila sam
apsurdnu bitku uvredama koju su vodili Malluc i Barrons i potajice zdipila
kutijicu. Nije mi ju bilo ugodno dodirivati, ali uspjela sam se suzdrati od
povraanja.
Ako je to ono to mislim da jest odvratio je Barrons, onda je to
gotovo jednako vano kao i sama Knjiga Tame, neophodno nam je. Aha
izjavio je zadovoljno imam te.
Kutijica se otvorila uz niz tihih metalnih klikova.
Nagnula sam se i zavirila unutra. Na jastuiu presvuenom crnim
barunom unutra je leao prozirni crno-plavi kamen koji je izgledao kao daje
snanim i odmjerenim potezima odrezan od veeg takvog. I glatke vanjske i
hrapave unutarnje facete bile su ispisane ispupenim pismom nalik na rune. Iz
kamena je izbijao sablasan plavkasti sjaj koji se prema vanjskim rubovima
pretvarao u ugljenocrni. Proli su me marci ve od samog pogleda na to.
O, da, gospodina Lane promrljao je Barrons. Ovoga puta uistinu
zasluujete pohvalu. Zaboravimo zasad na traljave metode, jer zbog vas smo
trenutno u posjedu dva od etiri sveta kamena potrebna za razumijevanje tajni
Sinsar Dubha.
Ja vidim samo jedan kamen rekla sam.
Njegov kompi je kod mene u sefu.
Preao je prstima preko izboene povrine kamena to je lagano zujao.
Zato stvara taj zvuk?
Osjeala sam sve veu elju da saznam to se jo sve skriva ispod
Barronsove garae.
Vjerojatno osjea blizinu mojeg kamena. Legenda kae da e sva etiri
kamena postavljena jedan pored drugoga zapjevati Pjesmu Postanka.
Mislite, stvorit e neto?
Barrons je slegnuo ramenima.
Fae jezik ne poznaje rijei poput 'stvoriti' Postoji samo Postanak, koji
ujedno ukljuuje i nestanak neega.
To je udno rekla sam. Jezik im je oigledno vrlo ogranien.
Jezik im je, gospodina Lane, vrlo precizan. Ako se malo time
pozabavite, shvatit ete da su potpuno u pravu: pogledajte vlastiti primjer
kad neto shvatite, unitit ete neshvaanje.
Molim? moje neshvaanje ni u kojem sluaju nije bilo uniteno.
tovie, osjeala sam da se produbilo.
Da biste neto stvorili, gospodina Lane, morate unititi neto to je
bilo prije toga. ak i kad kreete od nule, unitavate nitavilo koje je postojalo
dok vi niste neto stvorili. Tuatha De ne poznaju razliku izmeu stvaranja i
unitavanja. Samo razliku izmeu statusa quo i promjene.
Ja sam jednostavna cura. Na faksu sam jedva izvlaila trojke iz
psihologije. Kad sam pokuala itati Sartreovo Bitak i nita, nenadano sam

oboljela od snane narkolepsije koja me svako malo pogurnula u dubok

komatozan san. Jedino to pamtim iz Kafkinog Preobraaja je ona grozna
jabuka koja se insektu zaglavila u ledima, a Borgesova glupa pria o
kornjaama nije me ba ni na koji nain prosvijetlila osim to mi je pokazala
koliko cijenim En Ten Tini jer se uz to bar moe lijepo skakutati.
Ono to mi je Barrons rekao ja sam si protumaila ovako: Fae ne samo da
uope nije briga jesam li ja iva ili mrtva, nego ne bi ni primetili da sam mrtva,
nego bi samo vidjeli da sam se prije mogla kretati i govoriti, a sada ne mogu,
kao da mi je netko izvadio baterije.
Shvatila sam da bih zbilja mogla zamrziti te Fae.
Promrmljavi ispriku mami, zgrabila sam razrezani jastuk i bacila ga
preko cijele razbacane sobe, pa povikala:
Dovraga, dovraga, dovraga! Gdje si ga sakrila, Alina?
Perje se poput snijega spustilo na sobu. Dio jastuka koji se jo drao u
jednom komadu sletio je na uokvirenu sliku ladanjske kuice iznad zaglavlja
kreveta jedan od rijetkih predmeta u Alininom stanu koji nije bio baen na
pod i sruio ju sa zida. Nasreu, slika je pala na krevet i staklo se nije razbilo.
Na nesreu, iza nje nije bilo nikakvo skrovite u zidu.
Svalila sam se na pod i naslonila na zid, pogleda uperenog u strop,
oekujui kakav nalet nadahnua. Nita nije naletjelo. Iscrpila sam sve ideje.
Provjerila sam sva mjesta na kojima je Alina sakrivala svoje dnevnike doma, pa
onda i sva druga mjesta kojih sam se sjetila, ali nita. Ne samo da nisam
pronala njezin dnevnik, nego sam otkrila da jo stvari nedostaje: albumi s
fotografijama, rokovnik sa stranicama s cvjetnim uzorkom. Alina je uvijek sa
sobom nosila rokovnik i dnevnik, a znam i da je imala dva albuma s
fotografijama jedan s obiteljskim slikama i slikama naeg doma u Ashfordu
da ih pokae novim prijateljima u Dublinu i jedan prazni, za fotografije koje
nastanu ovdje.
Nisam nala nita od toga. A pretraila sam sve.
ak sam na putu do ovamo stala u eljezariji i kupila eki da uklonim
stranju dasku njezinog ormara. Na kraju sam spe poklopce i sva vrataca i
otvore u sobi razvalila uz pomo poluge, u potrazi za bilo ime. Kucnula sam o
svaki drveni poklopac, o svaku dasku, ak i o kamin. ekiem sam lupkala o
podne daske i oslukivala skriva li se ispod njih kakva upljina. Provjerila sam
svaki komad namjetaja u stanu sa strana, odozdo, odozdo; provjerila sam
ispod vodokotlia i u vodokotliu.
Nisam pronala nita.
Ako je njezin dnevnik bio sakriven u ovome stanu, sestra me ovoga puta
nadmaila. Jedino to mi je preostalo je bilo potpuno demoliranje stana:
razbijanje zidova, trganje ormaria, podizanje podova, no nakon toga bih
morala kupiti cijelu prokletu zgradu da nadoknadim tetu, a za to nisam bila
dovoljno bogata.
Zastala sam. Ali Barrons je moda dovoljno bogat. Moda ako mu
ponudim poticaj i on e poeljeti pronai Alininin dnevnik. Meni je on bio
potreban jer sam se nadala da u unutra pronai informacije koje e mi odati

identite njezinog ubojice, ali postojala je i mogunost da dnevnik sadri i

informacije o tome gdje se nalazi Sinsar Dubh. Naposlijetku, posljednje to je
moja sestra rekla u svojoj poruci bilo je Sada znam to je to i znam gdje prije
nego to je naglo zautjela. Vjerojatno je o tome neto zapisala u svoj dnevnik.
Pitanje je bilo mogu li vjerovati Jerichou Barronsu, te u kojoj mjeri.
Buljila sam u prazan prostor, pokuavajui shvatiti koliko u biti znam o
njemu. Ne previe. Mrano egzotian pola Bask, pola Pikt bio je misterij i
kladim se da nikada nikoga nije pustio dovoljno blizu da ga uope pokua
razumjeti. Fiona moda zna neto o njemu, ali i ona je misterij.
Ovo sam ipak znala: bit e poprilino bijesan na mene kad me ponovno
vidi, jer posljednje to mi je rekao, onako tipino svisoka, prije nego to sam se
pred jutro potpuno iscrpeljena uvukla u krevet bilo je "Gospodina Lane, sutra
moram izai radi raznih poslova. Ostanite u knjiari dok se ne vratim. Fiona e
vam pribaviti sve to vam treba."
Nisam se obazrela na te naredbe i nedugo nakon to sam se probudila
oko pola tri popodne izala sam kroza stranja vrata i nestala uliicom iza
knjiare. Ne, nisam odjednom oglupavjela i nisam se imala namjeru dati ubiti.
Ali pred sobom sam imala jasan cilj i nisam smjela dozvoliti strahu da me
omete, jer inae bih komotno mogla sjesti na prvi let za Georgiju, podviti rep i
vratiti se doma mami i tati.
Da, znala sam da je Stvor Sa Stotinu Usta tamo negdje vani, u potrazi za
plavokosom, lepravom verzijom mene.
Da, znala sam i da dok Malluc jedva preivljava duge dnevne sate, bez
sumnje uukan u kiasti romantiko-gotiki lijes negdje doma, umotan u
krvavu ipku, njegova vojska ve pretrauje Dublin u potrazi za kradljivom
gicom Dugine Boje.
Ali nitko od njih ne trai ovu mene. Bila sam incognito.
Svoju tamnu kosu zategla sam unatrag i svezala u kratak konjski rep,
kojeg sam ugurala ispod ilt-kape navuene nisko na oi. Na sebi sam imala
svoje omiljene izblijedjele traperice,' preveliku majicu s kratkim rukavima,
gotovo u raspadu od pranja, koju sam zdipila tati prije odlaska, a koja je prije
nekoliko stotina pranja bila crna, te ofucane tenisice. Nisam imala niti jedan
komad nakita, a umjesto torbice u rukama sam imala papirnatu vreicu. Nisam
se uope naminkala, ni malo, ni mrviak; ak ni ru, iako su mi usne bile jako
udne bez njega. Prilino sam ovisna o proizvodima za vlaenje koe. Mislim da
je to posljedica toga da sam s vrueg juga. ak i najnezahtjevnija koa na toj
vruini treba malo njege. Ali dragulj u kruni moje maske bile su uistinu gnjusno
rune naoale koje sam kupila u drogeriji na putu ovamo, a koje su trenutno
visjele zataknute o izrez moje pohabane majice.
Moda se sve ovo vama i ne ini kao Bog zna kakva maska, ali ja
poznajem ljude. Svijet primjeuje samo zgodne, lijepo odjevene djevojke. I
svim se silama trudi ne primijetiti neugledne, nedotjerane. Ako ste dovoljno
neugledni, pogledat e vas negdje s kilometra i odmah zakljuiti da niste
zanimljivi. Bez svake sumnje sam izgledala gore nego ikada u ivotu. Nisam na
to bila ponosna, ali ipak na neki nain jesam. Moda nikada neu biti runa, ali

uspjela sam izgledati neprimjetno.

Pogledala sam na runi sat i skoila na noge. Pretraivala sam Alinin stan
satima. Barrons je imao naviku ukazivanja u knjiari malo poslije osam i eljela
sam se vratiti prije nego to stigne. Znala sam da e me Fiona ipak otkucati, ali
zakljuila sam da nee biti ni u pola toliko bijesan to sam izala ako njegov
osobni PM detektor bude na sigurnom u knjiari prije nego to on uope doe,
koliko bi bio da ga ostavim da me malo nervozno eka i razmilja to mi se
dogodilo.
Uzela sam svoju papirnatu vreicu, stavila jezive naoale, navukla
iltericu to sam nie mogla, pogasila svjetla i zakljuala.
Kad sam izala iz zgrade, zrak je bio topao, nebo proarano naranastim i
grimiznim tonovima velianstvenog zalaska sunca. Na Dublin se sputala jo
jedna prekrasna ljetna veer. Alinin stan i Barronsova knjiara bili su na
suprotnim stranama etvrti Temple Bar, ali nije mi smetalo to sam se morala
probijati kroz gomilu veselih ljudi ispred pubova da doem do knjiare. Ja
moda nisam bila sretna, ali bilo je nekako ugodno vidjeti da drugi jesu. To je
u meni probudilo nadu da e i meni biti bolje.
Dok sam uurbano prolazila poploanim ulicama, nitko me iv nije
pogledao. Bila sam zadovoljna svojom neprimjetnou i odluila sam se
nakratko udaljiti od svojeg sve stranijeg, sve alosnijeg svijeta, pa sam
ukljuila iPod. Ba sam sluala jednu od onih svojih veselih Jamesa i "Laid"
this bed is on fire with passionate love, the neighbors complain about the
noises above, but she only comes when she's on top kad sam ga ugledala.
eljela sam se poeviti im sam ga spazila.
Ve sam vam rekla da meni prostote ba i ne idu od ruke, a pogotovo ova
prostota, pa vidite kakav je utjecaj na mene imao ovaj Fae kad mi je ta rije
prva i jedina pala na pamet i nametnula se. Ego i superego maknuti su s puta
ubojito preciznim potezom, a na njihovom se mjestu koeperio novi vladar
mojeg bia primitivni mali hedonistiki gad, id.
Iste su mi se sekunde gaice ovlaile, zakuhala sam, svaka mi je stanica
u tijeli nabubrila od elje. Grudi i prepone su mi nabujale od samog pogleda na
njega; omekale, oteale, isupunile se. Trenje bradavica o grudnjak odjednom
se pretvorilo u nezamislivo okrutnu spravu za seksualno muenje, gaice
postale okrutnije od lanaca i uadi i osjetila sam uasnu potrebu da osjetim
neto izmeu nogu, neto to se zabija u mene i ispunjava me. Trebala mi je
frikcija. Trebala mi je frikcija, neto debelo, dugako, vrue, unutra pa van.
Unutra pa van i opet iznova, oh, Boe, trebalo mi je neto! Nita drugo ne bi
zaustavilo moju bol, nita drugo ne bi zadovoljilo smisao mog postojanja
morala sam se poeviti.
Odjea me boljela na koi. Morala sam sve to skinuti sa sebe. Zgrabila
sam donji dio majice i poela ju navlaiti preko glave.
Povjetarac na goloj koi me zaustavio. Ukipila sam se tako, majice
navuene preko glave.

Koga sam vraga izvodila?

Moja je sestra bila mrtva. Pokopana, trunula je u grobu pored crkve u
koju smo odlazile jo kao djeca. Crkve u kojoj smo se trebale udati. Alina se
nikada nee udati.
Za to su Fae bili krivi, u to nisam sumnjala. Nakon svega to se dogodilo
u posljednjih nekoliko dana bila sam uvjerena da je jedan Fae ili nekoliko njih
krivo za brutalno ubojstvo moje sestre. Razderali su ju i izgrizli svojim zubima
i kandama, a sam Bog zna to su joj jo napravili. Mrtvozornik nije naao
spermu, ali ono to jest naao nije mogao objasniti. Veinu vremena trudila
sam se ne razmiljati o tome.
Ne bih rekla prosiktala sam i povukla majicu natrag prema dolje.
Iskoristila sam taj trenutak i da izvadim slualice iz uiju. Jamesova pjesma o
opsesivno-kompulzivnom seksu trenutno je bila poput benzina na plamen.
togod da izvodi, moe odmah prestati. Na mene ti to nee djelovati. Gubi
vrijeme.
Nije to neto to ja izvodim, sidhe-seer reklo je. To je neto to ja
jesam. Ja sam svaki erotski san kojeg si ikad usnila i jo tisue snova koje
nikada nisi. Ja sam seks koji e te izokrenuti iznutra prema van i od kojeg e
izgorjeti do pepela nasmijeilo se. A ako poelim, uinit u te potpunom.
Glas mu je bio dubok, podatan, melodian i na mene je djelovao poput
njenog, senzualnog lizanja mojih nabreklih bradavica. Erotski inferno
ponovno je podivljao u meni. Odmaknula sam se i zabila ravno u izlog puba iza
sebe. Stisnula sam se uza staklo drhtei.
Alina je mrtva zbog jednog od ovih. Drala sam se za tu pomisao kao da
je pojas za spaavanje.
Fae je stajao nasred kamenom poploene ulice pet-est metara od mene
i nije se pribliavao. Ovaj dio grada je bio pjeaka iona i na ulici je bilo samo
pjeaka, koji su oko Fae obilazili mirno, ni ne pogledavi u njegovom smjeru.
Nitko nije obraao panju ni na mene, to me ba i ne bi previe udilo da
mi majica nije bila ponovno podignuta na pola puta preko glave i da svijetu
nisam nudila uvid u svoj najdrai ruiasti ipkasti push-up grudnjak i dobar dio
grudi. Naglo sam udahnula i odluno spustila majicu.
ak i danas, nakon svega to sam vidjela, ne nalazim rijei koje dostojno
opisuju V'Lanea, princa Tuatha De Danaan. Neke su stvari jednostavno
preraskone, prebogate da bi ih se moglo rijeima opisati. Najbolje to mogu
jest ovo: zamislite visokog, monog, snanog arhanela, zastraujue
muevnog, uasavajue lijepog. Zatim ga obojite najbogatijim tonovima
bronce, jantara i zlata koje moete zamisliti. Podarite mu grivu to se presijava
bojama cimeta pozlaenog suncem, put boje starog konjaka, oi poput tekueg
jantara i rastopljenog zlata.
Ovaj Fae je bio beskrajno lijep.
I eljela sam ga eviti i eviti i eviti dok ne umrem.
Tada sam shvatila. Svaki Fae kojeg sam dosad susrela imao je neto
svoje, neto poput posjetnice. Sivi ovjek je krao ljepotu. Sjenke su isisavale
ivot. Stvor Sa Stotinu Usta je po svoj prilici prodirao meso.

Ovaj Fae je ubijao seksom. Smlavio bi rtva orgazmom, a najgore od

svega je vjerojatno bilo to to je rtva nekim udaljenim dijelom mozga
spoznavala injenicu da umire, ak i dok je preklinjala za upravo ono to ju je
ubijalo. Odjednom me snala uasna vizija u kojoj sam gola i oajna nasred
ulice preklinjala Fae da zadovolji moju neutaivu elju, kleei pred njime koji
je prolaznicima bio nevidljiv, umirala tako.
Nikada.
Imala sam samo jedan izlaz: ako mu se dovoljno pribliim, moda ga
uspijem zamrznuti i pobjei. Da samu sebe ovrsnem prisjetila sam se uasnih
prizora koje sam vidjela onog dana kad su me pozvali da identificiram Alinino
tijelo, pa se odvojila od prozora i krenula prema njemu.
Fae je zakoraknuo unatrag.
Nisam shvaala.
Molim?
Ne povlaim se, enko rekao je hladno. Nestrpljiv sam. Znam to si
ti, sidhe-seer. Ne moramo se igrati lovice.
Znai tako prasnula sam. Ali zato emo se igrati ubijanja seksom.
Slegnuo je ramenima.
Ne bih te bio ubio. Vana si nam.
Kad se nasmijeio, na trenutak mi se mozak ispraznio, kao da je sunce
provirilo iza oblaka i zasjalo samo na mene, ali je bilo toliko vrue da me
potpuno sprilo. Bio bih ti pokazao uitak svoje veliastvenosti rekao je a
ne bol. Moemo to i sad uiniti, zna?
Zadrhtala sam ve i na samu pomisao sva ta vruina, ali nigdje leda;
sav taj seks, ali bez smrti. Noni zrak je iznenada bio leden na uarenoj koi
mojih grudi, leden na mojim goruim bradavicama. Pogledala sam prema tlu.
Moja majica i grudnjak su leali na ulici pored mojih nogu, na smeu to se
skupilo tijekom dana i gradskom prljavtinom.
Stisnutih vilica i drhtavih ruku sagnula sam se da pokupim odjeu.
Crvenei se svim tonovima crvene navukla sam grudnjak i majicu. Podigla sam
svoju papirnatu vreicu i iPod sa tla, nabila iltericu na glavu, ali nisam vratila
i rune naoale nisam eljela da mi uveaju Fae da ga jo bolje vidim. Onda
sam se bez oklijevanja uspravila i bacila na Fae. Morala sam ga zamrznuti. To
mi je bio jedini spas. Sam Bog zna to mu je bio sljedei korak.
Prije nego to sam ga dodirnula nestao je. U jednom je trenutku bio
ispred mene, a u sljedeem vie nije. Bila sam prilino uvjerena da je "skliznuo"
onako kako mi je Barrons ispriao. Ali kamo je nestao?
Iza tebe sam, enko rekao je.
Naglo sam se okrenula i ugledala ga na ploniku, oko etiri metra lijevo
od mene. Pjeaci su prolazili oko njega ne primjeujui ga i izgledao je poput
Mojsija koji razdvaja Crveno more, samo jo uvjerljivije. tovie, broj
prolaznika se u cijeloj ulici naglo smanjio, a zaula sam i vrata nekoliko pubova
kako se s treskom zatvaraju i ostavljaju nas same na neuobiajeno hladnom
srpanjskom zraku.
Nemamo vremena za budalatine, MacKayla Lane.

Lecnula sam se.

Kako zna moje ime?
Znamo mi svata o tebi, null rekao je. Ti si jedna od najmonijih
sidhe-seer s kojima smo se susreli. Vjerujemo da si tek poela otkrivati svoj
potencijal.
Tko smo to "mi"? upitala sam.
Oni meu nama koje zanima budunost obaju naih svjetova.
A tko su tono ti "mi"?
Ja sam V'Lane, princ Tuatha De Danaan i ovdje sam po naredbi
Aoibheal, uzviene Kraljice naeg naroda. Ona ima zadatak za tebe,
sidhe-seer.
Jedva sam se suzdravala da se ne nasmijem. Posljednje to bih mislila
da u uti od Fae bilo je Tvoja misu, ako na nju pristane, bit e ...
Ovaj, ini se da si zaboravio mislim, nije da te podsjeam ili tako
neto, ali niste li vi Fae skloniji ubijanju sidhe-seer, nego zapoljavanju za sitne
poslie?
Ve neko vrijeme nismo ubili nikoga od tvoje erste za primjer ostalima
rekao je. Kao dokaz nae dobre volje i u znak potovanja nae Kraljice
prema tebi, imam za tebe dar.
A, ne odmahnula sam glavom. Ne bih poklone, ne hvala.
Znala sam ja sve o debaklu s Trojanskim konjem i nisam uope sumnjala
da bi poklon od Fae bio jo opasniji od varke grke vojske.
Koliko sam ja shvatio, izdala si se pred najmanje jednim, ako ne i vie
Seelie rekao je smireno.
Ukoila sam se. Kako je to znao? I to mu je znailo "ako ne i vie"? Jesu
li za mene ve znali i Kraljevski Lovci?
Pa? slegnula sam ramenima, jer to je bila moja najbolja i ujedno
posljednja metoda obrane: blef.
Na dar zatitit e te od onih koji ti ele zlo.
Ukljuujui vas? izvalila sam. Iako sam se uspijevala odrati u
razgovoru a vjerujte mi, uza sve to to sam osjeala bilo je prilino teko
uope izgovarati rijei jedne za drugima, a kamoli povezivati ih u smislene
reenice ve sam dva puta morala povlaiti napola dignutu majicu prema
dolje i upravo sad sam shvatila da otkopavam traperice.
Od nekoga poput nas ne postoji zatita, sidhe-seer. Pripadnici
kraljevskih kua na ljude ovako utjeu i nitko tu ne moe nita poduzeti, niti to
sprijeiti.
Jednog dana znat u da je i to la. Ali ne prije nego to me djeli istine u
tome opee.
emu onda slui tvoj glupi dar?
Ljutito sam zakopala grudnjak. Grudi su mi bile toliko vrue i napete da
su me boljele. Prekrila sam ih rukama i protrljala, ali moj oajniki pokuaj
masae nije mi pomogao.
Na dar zatitio bi te od mnogih koji te ele ubiti rekao je. Ali ne i od
onih koji na to imaju pravo.

Oi su mi se suzile i ruke pale uz tijelo, stisnutih aka. Nokte sam zabila

u dlanove, gdje su ostavili tragove oblika polumjeseca.
Pravo da me ubiju? obrecnula sam se. Je li tako bilo i s mojom
sestrom, je li njezin ubojica to mislio? Da ju ima pravo ubiti?
Prouavao me pogledom.
Nitko od nas ne bi te ubio.
Ma naravno a piranje su vegetarijanci.
Koji mi to dar nudite? upitala sam.
Fae mi je pruio masivnu zlatnu narukvicu sa srebrnim ukrasima i
vatrenim rubinima.
Obru Crucea. Nainjen je prije mnogo vremena, a Cruce ga je dao
izraditi za jednu od svojih ljudskih prilenica. Stvara svojevrsan tit od mnogih
Unseelie i mnogih drugih ... neugodnih stvari.
A Seelie, to je s njima? titi li od njih?
Odmahnuo je svojom zastraujue lijepom glavom.
Razmislila sam malo.
Bi li me zatitila od Kraljevskih lovaca? upitala sam.
Bi odgovorio je.
Doista? uzviknula sam. Ve i samo zbog toga sam ju eljela. Otkako
sam ula za vragolike Lovce i sama pomisao na njih mi je stvarala nelagodu,
kao da je u moje gene strah od tog stalea Unseelie bio upisan dublje nego od
ostalih.
U emu je kvaka? upitala sam. Glupo pitanje, znam. Kao da bi mi
rekao. Nisam mu smjela nita vjerovati. Nisam smetnula s uma Barronsovu
opasku o tome kako je gotovo nemogue razlikovati pripadnike kraljevskih
kua Seelie i Unseelie. Iako je ovaj princ V'Lane od Tuatha De Danaan tvrdio da
pripada kraljevskoj lozi Seelei da djeluje u ime njihove Kraljice, za to nisam
imala nikakvog dokaza; nisam ak niti znala je li on uistinu onaj za kojega se
izdaje.
Nema kvake rekao je.
Kao to sam rekla, glupo pitanje.
Ostajem pri svome obavijestila sam ga. Ne bih nikakve darove,
hvala. Eto, rijeili smo i to. A sad da prijeemo na stvar: to eli od mene?
Opet sam spustila majicu. eljela sam da na mali razgovor za posao to
prije zavri.
Zrak me hladio, kao da ga je Fae, nezadovoljan mojim odgovorima,
namjerno smrznuo.
U svijetu Fae vlada nemir rekao je. A i sama si vidjela da ni tvoj
svijet vie nije miran, sidhe-seer. Nakon vjenosti provedene u suanjstvu,
neki od niih stalea Unseelie pobjegli su iz naih zatvora. Usprkos naim
naporima da uklonimo tu slabu toku iz tkiva naeg svijeta, nismo uspjeli
saznati kako se uspijevaju osloboditi.
Slegnula sam ramenima.
A to bih ja trebala poduzeti u vezi toga?
Kraljica Aoibheal eli Sinsar Dubh, sidhe-seer.

Pomislila sam da bi moda lake bilo napraviti listu onih u Dublinu koji ne
ele Sinsar Dubh. Hmm, da vidimo, nema takvih.
A to ju sprjeava da ga pronae? Koliko sam ja shvatila, ona je
najmonija Fae .
Bila sam prilino sigurna da mi je Barrons tako neto rekao. Osim moda
onog Kralja Unseelie koji je, prema nekima, bio moniji od svih Fae, dok su
drugi tvrdili da je on samo figura jer "djeca Boga Danu" ive u matrijarhatu.
Barrons je rekao da nitko ustvari ne zna nita pouzdano o Kralju Unseelie.
Tu postoji jedan mali problem. Mi nemamo sposobnost pronalaenja
naih relikvija osjetilima. Samo sidhe-seer moe osjetiti gdje su one. Mi ne
znamo gdje je Sinsar Dubh.
Fae je izgledao uvrijeen ovim priznanjem. Kako se svijet usuduje ne
prostrijeti se pred njegove noge? Kako se svemir usuduje ne posloiti sve
kockice tako kako se njemu svia? Kako se obian ovjek usuduje posjedovati
sposobnosti vee od njegovih?
Jo neke relikvije nestale su kao Sinsar Dubh, pa i njih elimo pronai.
A to bih, dakle, ja trebala poduzeti u vezi svega toga?
Uope mi se nije svialo kamo je skretao ovaj razgovor. Nisam bila
uvjerena da se iz ovoga mogu izvui iva.
Kraljica samo eli da nastavi svoju potragu kao i dosad, a mi emo s
vremena na vrijeme provjeriti kako napreduje. Ako ita sazna koliko god
maleno bilo o bilo kojoj od naih relikvija, a posebno o Sinsar Dubhu,
obavijestit e mene.
Odahnula sam s olakanjem. Ve sam se bila pobojala da e se zalijepiti
za mene dok ja istraujem. Hvala Bogu, nije namjeravao.
A kako da te kontaktiram?
Ponovno mi je pruio Obru Crucea.
Ovime. Pokazat u ti kako da se njime slui.
Odmahnula sam glavom.
Ne elim ga.
Ne budi luda. I tvoj svijet pati.
Za sve ovo imam samo tvoju rije rekla sam. to se mene tie, sve
bi ovo mogla biti la i ta narukvica bi me mogla ubiti im ju stavim na ruku.
Dok ti pronae dokaze koji e te zadovoljiti, sidhe-seer rekao je
ledeno, moda e biti prekasno za tvoju vrstu.
To nije moj problem odvratila sam. Nisam ja eljela biti sidhe-seer,
a jo uvijek ni ne priznajem da to uope jesam.
Na faksu sam poznavala nekoliko ljudi koji su silno elejli biti superheroji,
promijeniti svijet: pridruiti se Mirovnim snagama, postati lijenici i rezuckati
ljude da ih poprave i ponovno zaiju, ali osobno nikada nisam osjetila elju da
spaavam svijet. Da ga ukrasim? Da ga spasim? Ne. Sve do prije nekoliko
tjedana bila sam cura iz malog grada, s malim snovima, savreno zadovoljna s
onime to mi je sudbina dodijelila. Onda je netko unitio moj mali svijet i prislio
me da izaem iz svoje udobne jazbine. Stigla sam u Dublin s jednim jedinim
ciljem: da osvetim smrt moje sestre. Tek nakon toga moi u se mirno vratiti u

Ashford i donijeti mami i tati osjeaj mira. Moda emo se onda svi zajedno
moi poeti oporavljati, ponovno biti obitelj. To je bio jedini svijet kojeg sam
eljela spasiti moj.
Promijenit e miljenje rekao je.
I nestao.
Bezizraajno sam buljila u prostor na kojem se do tog trenutka nalazio i
tek nakon par sekundi dola k sebi. Usprkos uasima kojih sam se u posljednje
vrijeme nagledala, ni priblino nisam bila navikla na ovakve stvari, a injenica
da netko tek tako moe nestati ispred mojih oiju bila mi je duboko
uznemirujua.
Ogledala sam se oko sebe da se uvjerim da se nije oratio i da me ne
pijunira ili tako neto, ali na ulici nije bilo nikoga osim mene. Bila sam
zapanjena injenicom da je temperatura oko mene tako naglo pala da mi se
dah ledio. Desetak metara od mene stajao je oblai ledene magle, na mjestu
gdje se ledeni zrak susreo sa srpanjskim. Vrlo brzo u saznati da pripadnici
kraljevske kue Fae imaju sposobnost preoblikovanja prostora da pokau
zadovoljstvo nezadovoljstvo.
Jo sam se jednom osvrnula na sve strane. Da, ulica je bila prazna, sva
su vrata bila zatvorena i na vidiku nije bilo ni ive due.
Koliko god da sam bila duboko posramljena, isto sam toliko bila i
uzbuena i gurnula sam ruku u hlae.
Svrila sam iste sekunde kad sam se dodirnula.

ETRNAEST

Kad sam se vratila u knjiaru bilo je osam i petnaest. Znala sam da je Barrons
stigao im sam skrenula iza ugla. Njegov je veliki kromirani motocikl stajao
parkiran ispred bljetavo osvijetljene zgrade, uz bok Fionine gradske limuzine.
Zakolutala sam oima. Dan se razvijao sve gore. Nadala sam se da je bar
Fiona otila kad i inae, prije nego to je Barrons stigao i prije nego to me
stigla otkucati.
Nisam bila te sree.
Obila sam zgradu u namjeri da se uvuem kroza stranja vrata i pravim
se da sam cijeli dan provela na katu sa slualicama na uima, ako netko bude
tvrdio da je kucao na vrata pa mi moda i uspije. Nema pojma to e ti
uspjeti dok ne proba. Moda mi nitko i nije kucao na vrata.
Kad sam zaobila zgradu, pogled mi se automatski usmjerio prema kraju
uliice, pored knjiare, prema mranom dijelu naputene etvrti iza posljednje
uline svjetiljke. Zastala sam, pretraujui mrak u potrazi za sjenom kojoj
tamo nije mjesto. Neveseo smjeak mi je iskrivio usta kad sam shvatila da mi
je tako bizarna stvar postala instinktivna.
Opazila sam etiri sjene koje nisu izgledale prirodno. Tri su se drale
mraka tree zgrade od mene nadesno, a etvrta je bila meni s lijeve strane i
ponaala se daleko odvanije od ostalih. Pomicala se lijevo-desno po kamenom
prizemnom dijelu zgrade koja se naslanjala na Barronsovu knjiaru, izvlaei i
uvlaei mrane pipke kao da ispituje snopove svjetla to su ih svjetiljke bacale
na stranja vrata.
Sve etiri sjene gladno su pulsirale dok sam im se pribliavala.
Drite se svjetla, rekao je Barrons, i na sigurnom ste. Sjenke vas se
mogu doepati samo u potpunoj tami. Ne podnose ni najmanji traak svjetlosti.
U naputenu etvrt, gospodina Lane, nikada ne ulazite nou.
Pa zato netko ne ode tamo danju i zamijeni sve te pregorjele aruje?,

upitala sam. Zar ih to ne bi ojeralo? Ili barem privremeno pomoglo?

Grad je zaboravio da ta etvrt uope postoji, odgovorio je. Njedna
policijska postaja ne eli za nju biti nadlena, gradske kompan je za dovod
struje i plina uope nemaju dokumente vezane za usluge u tom delu grada.
Frknula sam nosom. Gradovi ne gube tek tako cijele etvrti. To je
nemogue.
Blijedo se nasmijeio. S vremenom ete prestati koristiti tu rije,
gospodina Lane.
Dok sam se uspinjala stubama do stranjih vrata, podigla sam ruku i
zaprijetila Sjenkama akom. Bilo mi je dosta udovita za jednu no. Sjenka
koja je usamljena puzala u podnoju susjedne zgrade preplaila me jasno
uzvraenom prijetnjom. Taj iskaz neprijateljstva me skamenio.
Stranja su vrata bila zakljuana, ali trei prozor kojeg sam pokuala
pomaknuti otvorio se. Tiho sam promrmljala neto o Barronsovoj oigledno
zabrinjavajuoj nebrizi za sigurnom i prela preko prozorske daske. Nakon
posjeta kupaonici uputila sam se u prednji dio knjiare.
Nisam sigurna to me tono sprijeilo da otvorim ona druga vrata koja su
dijelila privatni dio zgrade od knjiare, ali neto me sprijeilo. Moda sam
zaula svoje ime dok sam u mraku traila kvaku, ili me na to navela znatielja
izazvana tajnovitou u Fioninom glasu koji se jasno uo kroz vrata iako nisam
razumjela rijei. Koji god razlog bio, nisam im se pokazala, nego sam
odkrinula vrata, pritisnula uho o procjep, te pokazala nedostatak odgoja koji
bi svaku enu u mojoj obitelji unatrag deset generacija upravo sablaznio:
prislukivala sam tui razgovor.
Nema pravo na to, Jericho i zna to? Fiona je vikala.
Kada e shvatiti da onaj tko je jai uzima pravo, Fio? Jai sam i to je
sve.
Ona ne pripada ovamo. Ne smije joj dozvoliti da ostane. Ne doputam
to!
Ti to ne doputa? A kad si ti postala moja uvarica, Fio?
U njenosti s kojom je Barrons ovo upitao bilo je prikrivene opasnosti, ali
Fiona ju ili nije primijetila, ili se pravila da ju ne primjeuje.
Kad ti je postao potreban uvar! Dovodi se u opasnost time to joj
dozvoljava da ostane, Jericho. Mora otii i to veeras, ako je mogue, ili
najkasnije sutra! Ja ne mogu biti ovdje po cijele dane i paziti da se neto ne
dogodi!
Nitko te to nije ni traio odvratio je Barrons ledeno.
Netko mora paziti! zavapila je.
Ljubomora, Fio? Ne pristaje ti.
Fiona je napadno glasno uzdahnula. Gotovo sam ju mogla vidjeti kako
stoji oiju zaarenih od strasti, blistavih toaka ive boje na njezinom licu
filmske zvijezde u godinama.
Ako se ba eli sputati na osobnu razinu, onda priznajem, Jericho,
ljubomorna sam. Zna da ne podnosim to je ovdje. Ali nije vano samo to to
mene smeta. To dete je neznalica i naivka ...

OK; ovo je bilo zbilja uvredljivo.

I nema pojma to radi. Nema pojma u kakvoj se opasnosti nalazi, a ti
ju nema pravo i dalje dovoditi u opasnost.
Ne treba mi pravo jer sam jai, Fio, sjea se? Ne zanimaju me prava.
Nikad me nisu zanimala.
Ne vjerujem u to, Jericho. Poznajem te.
Ne, Fio, samo misli da me poznaje. Ali ustvari me uope ne poznaje.
Dri se dalje od ovoga ili odlazi. Siguran sam da u pronai nekog drugog da me
zastao je na trenutak kao da trai odgovarajuu rije opsluuje.
Oh! Opslu oh! Tako ti to zove? Opsluivanje? To mi ba i lii na tebe,
da si nae nekog novog. Strpa me na prvi vlak odavde. Kladim se da se ne bi
ni oprostio, jesam li u pravu? Nikad me se vie ne bi ni sjetio!
Barrons se tiho nasmijao i iako nisam vidjela nijedno od njih,
pretpostavila sam daju je primio za ramena, moda joj i pomilovao blijedo,
njeno, zaobljeno lice.
Fio rekao je. Slatka moja vjerna bedasta Fio, uvijek e mi biti
vana. Ali nisam mukarac kakvim me smatra. Vidi me neoprostivo boljim
nego to jesam.
Ne vidim te nita boljim nego to jesi ili moe biti, Jericho izjavila je
Fiona uvjereno i ak je naivna neznalica poput mene da se posluim njezinim
opisom u njezinom glasu mogla osjetiti slijepo povjerenje ljubavi.
Barrons se jo jednom nasmijao.
I tako si, draga moja Fio, poinila jednu od najgorih pogreaka
enskoga roda: zaljubila si se u mukarev potencijal. Mukarci taj potencijal
rijetko kada prepoznaju u sebi samima, a jo rjee iskoriste. Vrijeme je da
prestane oboavati mukarca kakav bih mogao biti i jasno i realno promotri
ovo to jesam.
U mojoj verziji dogadaja Barrons je naglasio rije jesam i prodrmao Fio
nimalo njeno.
Nastupila je utnja, a zatim se zauo otar enski uzdah, te opet utnja,
ovoga puta znatno dulja.
Cura ostaje, Fio promrmljao je Barrons nakon nekog vremena. I
ovo je posljednji put da me gnjavi s time, je li jasno?
Pomislila sam da moda nisam ula njezin odgovor kad je Barrons
ponovno progovorio, grublje.
Je li jasno?
Naravno, Jericho odgovorila je tiho. Kako god eli.
Glas joj je bio uspavan, bezbrian poput djejeg.
Zapanjena naglom i drastinom promjenom raspoloenja, paljivo sam
zatvorila vrata.
Onda sam se okrenula i urno vratila u upitnu sigurnost moje posuene
sobe.
Kasnije te veeri nakon to je Barrons doao vikati na mene kroza
zatvorene vrata zbog toga to sam danas izala i dovela u opasnost njegov
osobni detektor PM, pa otiao naravno, Fiona me je bila otkucala stala sam

pored prozora svoje sobe i zagledala se u no. Misli su mi bile zbrkane. Letjele
su mi glavom kao to jesensko lie leti zrakom noeno vjetrom.
Gdje bi mogao biti Alinin dnevnik? Nije bilo ni najmanje anse da ga nije
pisala. Ako je mislila da je zaljubljena, sigurna sam da je svake veeri ispisivala
stranicu za stranicom rijeima o svojem novom deku, a pogotovo ako o njemu
nije ni sa kim drugim razgovarala. Iako sam se neko vrijeme bavila idejom da
Barronsa zamolim da mi pomogne u potrazi za dnevnikom, nakon razgovora
kojeg sam upravo ula ta je opcija pala u vodu. Nisam mu namjeravala otkriti
ni to da me posjetio seksi Fae.
Je li V'Lane uistinu bio princ Seelie? Pozitivac? Meni se nije inio kao good
guy. Ali bilo mi je jasno da sidhe-seer vjerojatno Fae nikada ne vide kao
pozitivce. to jo uvijek ne znai da sam priznavala da sam ja jedna od njih ili
tako neto. Jo sam se uvijek drala za posljednju slamku nade da se ustvari
dogada neto drugo. Moda sanjam, moda sam zapela u nekakvoj uasnoj,
dugakoj nonoj mori koja e prestati tek kad se probudim. A moda me udario
auto i sad leim u bolnikom krevetu u Ashfordu i tako u komi haluciniram.
Sve bi mi bilo drae nego da sama sebi priznam da sam sidhe-seer. To bi
bilo priznavanje poraza, kao da sam svojevoljno podlegla toj mranoj vatri koja
me obuhvatila im sam kroila nogom u Irsku. Svo ovo ludilo je poelo iste
veeri kad sam ovamo stigla, sa Fae u pubu i aavom staricom.
Kad pogledam unatrag, jasno mi je da starica nije bila luda, nego
sidhe-seer, te da mi je te veeri spasila ivot. Tko zna kako bi stvari krenule da
me nije sprijeila da se izdam? Potuj vlastitu krv, rekla mi je.
Kakvu krv? Krv sidhe-seera? Svako pitanje koje bih si postavila za sobom
je povlailo hrpu drugih. Znai li to da je i moja mama bila sidhe-seer? Ta je
ideja bila jednostavno apsurdna. Nisam si mogla zamisliti Rainey Lane kako se
s kuhaom u jednoj i kuhinjskom krpom u drugoj ruci pretvara da ne
primjeuje Fae nita vie nego to sam si mogla zamisliti scenarij u kojem mi
Malluc oprata to sam mu ukrala kamen i poziva me u shopping da obnovimo
goth garderobu. Jednako je teko bilo zamisliti mog oca, odvjetnika
specijaliziranog za poreze, kako se pravi da ne vidi Fae.
Misli su mi se vratile na V'Lanea. to ako je lagao, to ako je ustvari
Unseelie koji pokuava osloboditi to vie svoje brae i pustiti ih poput
grabeljivaca na moj svijet? A ako govori istinu, zato bi Kraljica Seelie eljela
posjedovati knjigu najsmrtonosnije magije? to je Aoibheal namjeravala uiniti
s tom knjigom i kako se uope ta knjiga koju su svi toliko eljeli izgubila?
Kome vjerovati? Kome se obratiti?
Je li Alina znala ita o svemu ovome?
Je li i ona bila kod McCabea, kod Malluca? to se njoj dogodilo kad je
dola u Dublin, prije toliko vremena? togod da joj se dogodilo u poetku
barem vjerovala je da je uzbudljivo. Je li susrela mukarca koji ju je odvukao
u taj mrani podzemni svijet, kao to se to meni dogodilo? Je li nabasala na Fae
koji ju je omamio i zaveo? Celo mi je vrijeme lagao, rekla je u poruci. On je
jedan od njih. Je li pod time mislila na Fae? Boe moj, proaptala sam, okirana
tom pomisli. Je li Alina mislila da je zaljubljena u nekog Fae? Je li ju zaveo i

iskoristio? Je li i ona bila PM detektor? I null poput mene?

Jesam li nesvjesno slijedila njezine korake, kretala se istim putem prema
jednakom kraju smrti?
U glavi sam napravila listu svih onih koji su eljeli pronai Sinsar Dubh:
Barrons, McCabe, Malluc, V'Lane, a ako je njemu za vjerovati i Kraljica Seelie,
te za kraj, ako je suditi prema prisustvu velikog broja Unseelie uvari. kod
McCabea i Malluca, ak i jedan moni Unseelie koji moda je, a moda i nije
Gospodar. Zato? to je zanimalo sve te ... ovaj, ljude, da se tako izrazim? Jesu
li svi eljeli Sinsar Dubh iz jednog te istog razloga? A ako jesu, koji je to razlog
bio?
Ne smijemo dopustiti da ga se doepaju, rekla je Alina o Sinsar Dubhu.
"Super, sekice, moda si mogla biti malo jasnija?", promrmljala sam. "Tko ga
se ne smije doepati?" ak i da nekim udnim slijedom sudbine pronadem tu
vraju knjigu, ne samo da ju vjerojatno uope ne bi mogla dodirnuti, kako mi je
rekao Barrons, nego i ne bih znala to da s njom ponem.
Uzdahnula sam. Imala sam sama pitanja, a nisam znala kome da ih
postavim. Bila sam okruena ljudima koji su bili prepuni tajni, radili za vlastite
skrivene ciljeve i to im je bilo normalno poput spavanja ili disanja ili po svoj
prilici ubijanja. Pogledajmo samo muku stranu mojih novih poznanika:
McCabe, Malluc, V'Lane, Barrons. Nijedan ni priblino normalan. Nijedan ni
priblino bezopasan. Janje u gradu punom vukova, rekao mi je Barrons nedugo
nakon to smo se upoznali. Koji e te od njih ubiti, pitam se.
Tajne. Svi su skrivali tajne. Alina je svoje tajne ponijela u grob. Nisam
uope sumnjala da bi svako pitanje postavljeno V'Laneu kad ga ponovno vidim
a nisam ni bila toliko glupa da mislim da je prvi susret bio i jedini bilo isti
gubitak vremena. Navodni princ bi mi moda i pruio nekakve odgovore, ali ja
sam PM detektor, a ne detektor lai. A Barrons nije bio nita bolji. Kao to je
pokazala njegova mala prepirka s Fionom, i on je imao tajne, a ja sam bila u
veoj opasnosti nego to sam mislila.
Vesela pomisao. Jutros sam shvatila da sam po svoj prilici svaki put kad
bih nogom kroila kroz vrata morala biti na oprezu, ali i da opasnot nije vrebala
samo izvan knjiare.
Boe, kako mi je nedostajao dom! Nedostajao mi je moj ivot.
Nedostajao mi je Brickyard. Nedostajale su mi subotnje veeri i zatvaranje
bara sa svim mojim kolegama. Nedostajali su mi izleti u sitne sate nakon
zatvaranja do Huddle House na palainke gdje bismo se oputali od veeri u
baru prije spavanja i popodnevnog susreta na jezeru.
Sutra emo posjetiti Roarka O'Banniona, gospodina Lane, rekao mi je
Barrons kroz moja zakljuana i zabarikadirana vrata kad se uspeo do etvrtog
kata da me oriba. On je jedan od vanijih igraa u kolekcionarskom svijetu.
Izmeu ostaloga, on je vlasnik O'Bannionsa, pomodnog puba u centru Dublina.
Vrlo je starinski i tamo nalaze samo imuni. Budui da, ini se, ne znate kako se
prikladno odjenuti, Fiona e vam doneti sve potrebno. Ne izlazite vie iz
knjiare bez moje pratnje, gospodina Lane.
Nisam zasapala sve do tri ujutro, a kada sam konano zaspala ostavila

sam vrata ormara otvorena, a svaku svjetiljku u sobi i kupaonici upaljenu.

PETNAEST

Roark "Rocky" O'Bannion roen je u siromanoj katolikoj irskoj obitelji, te

naslijedio gene koji su mu podarili snagu, izdrljivost i miie vrhunskog
boksaa i to prije osamnaestog roendana.
Zbog izgleda je pripadao grupi koja se naziva crnim Ircima, no njegovim
ilama nije tekla tamna krv panjolaca ili Afrikanaca, ve je tu neustraivu,
mranu i okrutnu crtu u njegove vene unio jedan arapski predak.
Roden u vrijeme kad su Dublinom vladale dvije zaraene irske kriminalne
obitelji Halloran i O'Kierney Roark O'Bannion se akama izborio do vrha u
ringu, ali to ambicioznom boksakom prvaku nije bilo dovoljno; elio je vie.
Jedne veeri, kada je Rocky imao dvadesetosam godina, ubijeni su voe obitelji
Halloran i O'Kierney, njihovi sinovi i unuci, ak i sve trudne ene u obje obitelji.
Te je veeri ivot izgubilo dvadesetsedam ljudi, koji su pali pokoeni metcima,
razneseni eskplozivom, dokrajeni otrovom ili noem, ili zadavljeni. Grad
nikada nije vidio takvo neto. Skupina besprijekorno usklaenih i uvjebanih
ubojica stvorila se u svakom restoranu, domu, hotelu ili klubu gdje je bilo
pripadnika dviju obitelji i svi su oni napali u isti as.
Uasno, rekla je veina. Briljantno, rekla je nekolicina. Hvala Bogu, rekli
su gotovo svi, ukljuujui policiju. Sljedeega dana, kada se odjednom
prebogati Rocky O'Bannion, boksaki prvak i idol djeaka povukao iz ringa i
preuzeo kontrolu nad kompanijama i raznim poslovima u Dublinu i okolici koje
su do prije toga vodile obitelji Halloran i O'Kierney, siromana radnika klasa
ije su nade i bankovni raun bilo jednako mravi koliko su im snovi bili veliki
pozdravila ga je kao junaka, usprkos svjeoj i jasno vidljivoj krvi na njegovim
rukama, te usprkos eti opakih bivih boksaa i ulinih razbijaa koja ga je
pratila u stopu.
injenica da je bio "prokleto zgodan" samo mu je ila u prilog. Rocky je
bio na glasu kao zavodnik i ljubimac ena, ali zavodnik koji dri do asti, na

emu su mu oboavatelji estitali: nije spavao s udanim enama. Nikada.

ovjek koji nije potivao ni ljudski ivot, ni ljudske zakone potivao je
sakrament braka.
Jesam li ve spomenula da je bio Irac i katolik? U gradu se godinama
priao vic: mladi O'Bannion izostao je iz kole kad je vjerouitelj poduavao
Deset zapovjedi, a sljedeeg dana kolski kolege su mu prepriali lekciju na
saet nain: Ne poeli ene blinjega svoga ali sve drugo slobodno uzmi.
Unato ivopisnim podacima koje mi je Barrons ispriao o naem
sljedeem, treem domainu i rtvi koja toga jo nije svjesna ni u ludilu
nisam bila spremna za suprotnosti koje je u sebi sjedinjavao Rocky O'Bannion.
uj, Barrons rekla sam. Meni se nekako ne ini da je mudro pokrasti
ovog tipa.
Nagledala sam se ja mafijakih filmova. Ne moe se tek tako uetati
Kumu u kuu i pokrasti ga barem ne ako ne planirate jo neko vrijeme ivjeti.
Mene je ve ionako ganjalo previe zastraujuih stvari.
Time emo se pozabaviti kad nam voda dode do grla, gospodina Lane
odvratio je.
Pogledala sam ga. Moj mi se ivot inio nadrealnim. Veeras je Barrons iz
svoje nestvarne kolekcije automobila odabrao Lamborghini Countach iz 1975.,
jedan od svega tri Wolfa ikad proizvedena.
Mislim da si ekstremno shvatio taj izraz, Barrons. Koji je tvoj cilj? Da
mene naganja svaki freak, svaki vampir, Fae i mafija u gradu? to ti tono
misli da ja jo mogu izvesti sa svojom kosom? Da zna da nema anse da ju
obojim u crveno. Na to jednostavno ne pristajem. Volim ja narane, ali kosa mi
jednostavno nee biti te boje.
Nasmijao se. Pravi smijeh bio je tolika rijetkost na njegovom kamenom
otmjenom licu da sam zastala i zapiljila se u njega netremice.
Zgodno, gospodina Lane rekao je, pa dodao elite li vi voziti?
Molim? razjapila sam usta. to mu je? Otkako sam sila neto poslije
jedanaest, odjevena u krajnje neugodnu haljinu koju mi je Fiona bila odabrala
kad sam ju navukla prvo sam neko vrijeme stajala mirno, pokuavajui
utvrditi je li ju natopila nekakvim uasnim otrovom od kojeg e me pei koa
ponaao se ovako i jednostavno nisam mogla dokuiti zato. Bio je ... ne znam
kako da se izrazim ... veseo. Raspoloen. Kao da je pijan, ali bistro razmilja.
Da se radilo o bilo kome drugome, posumnjala bih da je na drogama, na
kokainu ili to ve. Ali Barrons je bio preveliki puritanac za to; njega su opijali
novac, mo i kontrola.
Pa ipak, veeras je bio toliko ivahan da se inilo da je nabijen
elektricitetom.
alim se izjavio je.
Ni to nije bilo nalik na njega. Jericho Barrons nije imao smisla za humor.
Nije smijeno. Oduvijek sam sanjala da vozim C ... Lamborghini.
Ne moete izgovoriti Countach, gospodina Lane?
Uz taj njegov neodredivi naglasak, Kuhn-tah je zvualo jo udnije nego
to bi trebalo.

 Mogu rekla sam iznervirano. Ali ne elim. Mama me nauila da ne

psujem.
Pogledao me iskosa.
Ma kako to, gospodina Lane?
Runa rije je runa na svakom jeziku rekla sam poput djevojice.
Znala sam to znai Countach. Tata mi je usadio ljubav prema brzim autima.
Kad sam imala sedam godina poeo me voditi po sajmovima egzotinih
automobila umjesto sina kojeg nije imao. Kroz godine nas je ta ljubav prema
brzim i blistavim stvaricama sve dublje povezivala. Talijanska rije Countach
odgovarala je uzviku 'Jebemtive!', to je tono ono to bih i ja osjetila pri
pogledu na ovaj automobila, ali to svejedno ne znai da sam to trebala i
izgovoriti naglas. Ako sam ita od svojeg starog ivota mogla zadrati usred
svog ovog ludila, onda su to bili moja pristojnost i dobar odgoj.
ini se da se razumijete u aute, gospodina Lane promrmljao je
Barrons.
Poneke rekla sam skromno.
Trenutno je to priznanje bilo jedino skromno na meni. Upravo smo
prelazili preko prve od dvije pruge na naem putu i prsa su mi poput pudinga
poskoila i gotovo iskoila u haljini koja je vie otkrivala nego skrivala. OK,
veinu vremena sam se trudila odrati pristojnost i dobar odgoj, ali povremeno
je pola Dublina na uvid dobilo moje grudi, no malo sam se tjeila idejom da me
juer, kad sam izvela svoj nenadan, improvizirani striptiz zbog seksi Fae, nitko
nije vidio ba zbog privida kojim je dotini Fae i mene obavio.
Ba smo se nali pred drugom eljeznikom prugom, pa sam prekriila
ruke na prsima u nastojanju da ih sprijeim da poskakuju. Dok smo prelazlili
preko tranica, osjetila sam Barronsov pogled na svojem tijelu, njegovu
vruinu i znala sam i bez gledanja da na licu opet ima onaj gladni izraz kao
juer. Odbijala sam mu odvratiti pogled i nekoliko kilometara smo se vozili u
tiini, dok je on tako ispunjavao automobil s previe vlastite pojave, a udna
napetost je derala i ono malo to je ostalo.
Jeste li vidjeli novi Gallardo Spyder? naposlijetku sam izvalila.
Nisam odgovorio je iste sekunde. Recite mi neto o njemu,
gospodina Lane.
Zaigranost u njegovom glasu bila je nestala i sad je opet bio guturalan i
ozbiljan.
Pravila sam se da to ne primjeujem i poela poetski sliniti po V-10 i
njegovim otrim linija, a motoru od 512 KS koji, iako nije mogao nadmaiti
Porsche 911 Turbo na testu ubrzanja od nula do sto, jo uvijek nije bio za
bacanje i bio je itekako moan, a nisam se ni snala i ve smo usporavali ispred
O'Bannionovog puba, pa zatim stali i priekali da osoblje raisti mjesta za nas
izmeu jednog Maybacha i jedne limuzine. O'Bannionovo osoblje bilo je
ljudsko, a ne Fae Nosorozi, to je svakako bila lijepa promjena.
Priznajem da sam dodirnula Maybach i ostavila tragove prstiju. Morala
sam ga dodirnuti kad smo prolazili pored njega, tek toliko da mogu rei tati da
sam dodirnula Maybach. Da ivim ivot kao prije, ivot u kojem Alina nije

ubijena, a ja se ne nalazim usred jezive none more, nazvala bih ga s mobitela

iste sekunde i opisala mu Maybach s njegovim twin-turbo V-12 motorom za
one koji kako kae reklama 'ele uivati u vonji vlastitog Maybacha' sve
do posljednjeg detalja unutranjosti u sjajnom crnom laku i bijeloj koi. Bio bi
jednako uzbuen kao i ja, raspitivao se o detaljiima i poslao me u najblii
duan da kupim potroni fotoaparat ili desetak da poslikam auto.
Ali Alina jest bila ubijena i moji su roditelji bili u dubokoj tuzi, pa ne bi
imalo nikakvog smisla nazvati tatu. Znam to jer sam ga nazvala ranije veeras,
nakon to sam se obukla. U Dublinu je bilo petnaest do jedanaest, to znai da
je u Georgiji bilo kasno poslijepodne. Sjedila sam tako na rubu svojeg
posuenog kreveta i piljila u arape koje su se prikopavale na prave pravcate
podvezice, u cipele s bezobzirno visokim potepticama i u rubin veliine jajeta
koji mi se udobno smjestio izmeu grudi, pitajui se u to se to pretvaram.
Tata se na telefon javio pripit. Nisam ga vidjela niti ula pijanog
godinama. est godina, tonije; jo otkako mu je brat poginuo na putu za
vlastito vjenanje i ostavio svoju trudnu zarunicu i mojeg oca, kuma mrtvog
ovjeka, da stoje pred oltarom. Prekinula sam vezu im sam ula tatin glas, jer
se veeras nisam mogla s time nositi. Meni je trebao oslonac nisam mogla biti
oslonac nikome.
Pamet u glavu, gospodina Lane upozorio me Barrons aptom sasvim
blizu uha, prenuvi me iz mranih misli u koje sam sve dublje padala. Trebat
e vam pameti unutra.
Stavio mi je lijevu ruku oko struka, desnu na rame, dodirujui mi grudi
jedva primjetno, te me ugurao kroz vrata prijetei pogledavajui svakog
mukarca koji je bio dovoljno hrabar ili glup da si dozvoli da mu pogled sklizne
ispod razine mojih oiju, piljei u njih sve dok ne bi odustali i udaljili se. Da mi
je peat na elo udario ne bi me jasnije bio obiljeio kao svoje vlasnitvo.
im smo uli u pub shvatila sam sve. ene su ovdje bile tono to:
prekrasne, savreno manikirane, pedikirane, poeljane i naminkane, tihe i
nasmijeene prekrasne ljatee stvari. Trofeji. Nisu bile osobe, nisu postojale
ni u kojem drugom obliku osim kao odraz svojih mukaraca. U jednakoj mjeri
paene, maene i nadzirane, blistale su i privlaile poput dijamanata,
pokazujui svijetu koliko su uspjeni njihov partneri, kakve face.
Mac u duginm bojama ovdje bi strala kao dikobraz. Ispravila sam se,
podigla glavu i zaboravila da dvije treine mojeg podatnog mladog tijela
izviruje iz kratke i uske crne haljine golih leda i dubokog izreza.
Barronsa su ovdje poznavali. Dok smo prolazili, glave su kimale
pozdrave, razmjenjivali su se promrmljani pozdravi; u O'Bannionovom pubu
sve je bilo mirno i ugodno, sve dok su se svi lijepo pravili da ne vide da svaki
mukarac u svakoj prostoriji nosi oruje.
Nagnula sam se blie Barronsu da mu priapnem svoje sljedee pitanje,
jer iako sam nosila visoke pete bio je za glavu vii od mene.
Ima li i ti nekakav pitolj?
Zbilja sam se nadala da ima.
Usne su mu se iskrivile i dodirnule moju kosu dok mi je odgovarao.

 Na ovakvom mjestu bi vam pitolj samo pomogao da se dovedete u

opasnost bre nego inae, gospodina Lane. Ne brinite. Ne namjeravam nikoga
ovdje razljutiti.
Kimnuo je glavom niskom, enormno pretilom mukarcu s cigarom u
ustima, s ije je svake strane stajala prekrasna ena.
Barem ne jo promrmljao je kad smo ih proli.
Sjeli smo u separe u dnu puba, a Barrons je naruio veeru i pie za
oboje.
Kako zna da volim srednje peen odrezak? bila sam ljuta. Ili da
elim mijeanu salatu? Nisi me ak ni pitao.
Osvrnite se oko sebe i shvatite kako stvari stoje, gospodina Lane.
Ovdje jednostavno nema konobara koji bi primio narudbu od ene. U
O'Bannionovom lokalu ene jedu to im se donese, bez obzira na to ele ili ne.
Dobrodoli u dobra stara vremena, gospodina Lane, kad su mukarci davali, a
ene prihvaale. I ako im se nije svialo, pravile se da im se svia.
Wow. A ja mislila da je moj daleki jug zaostao. Nasreu, odrezak zbilja i
volim srednje peen, pa ak i manje, a salate volim sve usto sam bila
oduevljena to mi netko plaa skupu veeru, pa sam se brzo pomirila sa
svime. Jedino to sam pojela danas su bile dvije porcije itnih pahuljica i bila
sam izgladnjela. Kad sam dovrila, shvatila sam da je Barronsov tanjur napola
pun i podigla obrvu.
Gurnuo je tanjur prema meni.
Maloprije sam jeo rekao je.
Zato ste onda ita naruivali? upitala sam to sam pristojnije mogla,
vaui nevjerojatno dobar filet mignon.
Nitko ne dolazi u O'Bannionov lokal i ne tedi na novcu rekao je
Barrons.
Koliko se meni ini, vi ovdje imate puno glupih pravila promrsila sam.
U tom trenutku nam je priao nabijen mukarac golemih aka,
spljotenog nosa i kvrgavih uiju.
Lijepo vas je ponovno vidjeti, gospodine Barrons. Gospodin O'Bannion
vas i vau pratilju poziva na druenje u stranjem dijelu lokala.
To zapravo nije bila pozivnica i nijedan od njih se nije ni pretvarao da
jest. Barrons je iste sekunde ustao, zgrabio me i pritisnuo sasvim uza sebe, te
me vodio gotovo guranjem dok smo slijedili biveg boksaa kao da bih se bez
njegovog vodstva zabijala u zidove poput kakve stepfordske supruge kojoj su
se pokvarili sklopovi.
Jedva sam ekala da se maknem odavde.
"Stranji dio lokala" ustvari je bila potpuno druga zgrada, dosta udaljena
od puba. Do nje smo doli podzemnim tunelom, pratei O'Bannionovog ovjeka
kroz kuhinju, niz dugako stubite, u vlaan, te kroz, ali dobro osvijetljen tunel.
Proli smo pored vie otvora prema drugim tunelima od kojih su neki bili
zazidani kamenom i betonom, a na drugima su stajala teka vrata ojaana
elikom, a Barrons mi je priapuno "U nekim dijelovima Dublina ispod grada se
skriva jo jedan grad".

 Jezivo odvratila sam tiho, dok smo se sputali jo jednim dugakim

stubitem.
Pretpostavljam da sam oekivala neto kao u filmu: hrpu amoralnih
gadova naglaenih vilica naguranih u malu, dimom ispunjenu prostoriju, kako
sjede za stolom u znojem natopljenim kouljama, svaki s pitoljem za pojasom
i cigarom u ustima, zabavljeni pokerom s visokim ulozima i okrueni posterima
polugolih djevojaka na zidovima.
Ono to sam ugledala bilo je desetak lijepo obuenih mukaraca koji su
tiho razgovarali u prostranoj, elegantnoj prostoriji uredenoj u mahagoniju i
koi, a jedina ena na zidu bila je Djevica Marja s Djetetom. I to u vie verzija:
zidovi ove gotovo sveane prostorije su bili prekriveni religijskim slikama.
Izmeu slika stajale su zidne police s kolekcijom Biblija zbog koje bi i Papa
poinio grijeh zavisti; pored njih raspela od srebra, zlata, drva, pa ak i
nekakvog materijala koji je svijetlio u mraku. Iza raskonog pisaeg stola visio
je niz od dvanaest slika koje su prikazivale posljednje trenutke Kristovog
ivota, a iznad kamina reprodukcija Pos jednje veere. U dnu prostorije stajala
su dva oltara ureena upaljenim svijeama to su treperile, te izmeu njih
trei, vei, na kojem se koeperila bogato ukraena kutija koja je oigledno
sadravale nekakvu relikviju moda zub ili koicu kakvog sveca. Ispred tog
svetita stajao je snano graen tamnokos mukarac, prema nama okrenut
ledima.
Pravila sam se da sam se spotaknula na pragu. Barrons me uhvatio da ne
padnem. "U tri PM", rekla sam znakovito. Iako se nismo bili dogovorili oko ifre,
znala sam da e shvatiti o emu priam. Negdje u blizini nalazio se Predmet
Moi. Nije bio u ovoj sobi, ali ipak sasvim blizu. Prema iznenadnom naletu
eluane kiseline koja je, inilo mi se, progrizla sve pred sobom sve do stopala,
pretpostavila sam da se predmet, to god on bio, nalazi tono ispod nas, u
onome to je Barrons nazvao "gradom ispod grada".
Ako je Barrons shvatio moju nimalo suptilnu opasku, nije to ni na koji
nain pokazivao. Oi su mu bile usmjerene na ovjeka pred svetitem, a vilica
stisnuta.
Kad se mukarac okrenuo od svetita, s njim su se okrenula i dva
Unseelie koji su mu stajali svaki s jedne strane. Tko god je glavni Unseelie
zlikovac bio, i ovdje je postavio svoje pse uvare. Na je neznani protivnik
nadzirao iste ljude za koje se Barrons zanimao: McCabea, Malluca i sada
O'Banniona. Za razliku od onih Nosoroga koje smo vidjeli kod McCabea i
Malluca, ovi se uope nisu ni trudili izgledati ljudski, to me zbunjivalo dok
nisam shvatila da im to nije neophodno. I bez privida bili su nevidljivi svima
osim sidhe-seerima poput Barronsa i mene, a izgleda da su ljudi poput nas bili
prava rijetkost. Nisam mogla dokuiti zato su se ovi Nosorozi odluili na
nevidljivost umjesto da se prikau ljudskim likom i uvuku u O'Bannionov svijet
kao to su to uinili oni kod McCabea i Malluca, ali ipak jesu, pa sam morala
izbjegavati ijedan pogled u njihovom smjeru. Kad naletim na Unseelie koji se
pretvaraju da su ljudi, mogu gledati u taj prividi i ne otkriti da znam to su, ali
kad naletim na ovakve koji se skrivaju u potpunosti, ne usuujem se ni

pogledati ih, to nije jednostavno. Ne gledati u neto to izgleda kao da je s

drugog planeta je pomalo zahtjevno.
Ugledala sam se na Barronsa i prikovala pogled na ovjeka izmeu njih,
koji je bez sumnje bio Rocky O'Bannion.
Na prvi pogled sam razumjela kako je dogurao do svojeg poloaja. U
svakom bi stoljeu on bio borac, voa. Mrk i snaan, bio je metar i devedeset
visok spiet miia u crnim hlaama, bijeloj koulji i lijepoj jakni od fine
talijanske koe. Imao je samouvjerene pokrete ovjeka koji zna da je i njegova
najmanja elja ostatku svijeta naredba. Imao je gustu, kratku crnu kosu i
savrene bijele zube biveg boksaa s puno novaca, a kad se nasmijeio to
je upravo uinio i to u Barronsovom smjeru bio je to bljesak zloestog irskog
vragolana.
Dobrodoao, Barrons.
Barrons je kimnuo.
O'Bannion.
to te vodi k meni?
Barrons je protisnuo nekakav kompliment pubu, a onda su se obojica
okrenula temi nedavnih problema koji su snali jednu O'Bannionovu brodarsku
tvrtku koja je poslovala na dokovima. Barrons je rekao da je na ulicama uo
neto to bi O'Bannionu moglo biti od koristi.
Dok su razgovarali, ja sam ih promatrala. Rocky O'Bannion je bio
magnetski privlaan, gotovo dva metra karizmatine miiavosti. Mukarci su
eljeli biti kao on, ene su eljele da ih odvue u krevet i doista mislim
odvue, jer ovim mukarcem nije mogla vladati nijedna ena. Nisam nimalo
sumnjala da je ovaj snaan i okrutno privlaan Irac kamene eljusti ujedno i
hladnokrvni ubojica, a sudei prema opsjednutosti s kojom je vjerskim arom
prekrivao svoje grijehe, pomislila sam i da je i potencijalni psihopat.
Pa ipak, nijedno od toga nije umanjilo privlanost koju sam osjetila
prema njemu to vam govori koliko je impresivan bio. Bio mi je odbojan, ali
bojim se da bih, da je odluio usmjeriti taj svoj zloesti irski arm na mene i
pogledati me tim svojim oima, pocrvenila od zadovoljstva ak i usprkos tome
to sam znala da bi se trebala dati u bijeg koliko me noge nosile. Ve i zbog te
spoznaje ulijevao mi je strah kao nita dotad.
Iznenadila me spoznaja da Barronsu u njegovoj blizini nije nita ugodnije
nego meni, a to me jo i vie zabrinulo. Jericho Barrons nije se dao uznemiriti,
ali ipak sam primijetila napetost u njegovim pokretima, zategnutost miia lica,
posebno oko usta i oiju. Svaki je traak one zaigranosti od ranije nestao. Opet
je bio krut, ozbiljan i prijete, pa ak i kao da je ispod te svoje egzotine
zlaane koe bio blijed. Iako je bio dosta vii od naeg domaina i ak krupnije
grae, iako je inae zraio prisutnou i vitalnou, u ovom trenutku se inio ...
ublaenim, i odjednom me preplavio udan osjeaj da je devedesetdevet posto
njegovog bia trenutno negdje drugdje, a samo jedan posto u ovoj prostoriji
slua O'Banniona.
Lijepa ena, Jericho rekao je zatim O'Bannion i pogledao kako sam
se i bojala prema meni. I kao to sam se bojala jo vie, zacrvenjela sam se.

Boksa mi je priao, obiao me, odmjerio me od glave do pete i ispustio

nekakav grubi zvuk odobravanja iz dubine grla.
Jelda? odvratio je Barrons.
Nije Irkinja primijetio je O'Bannion.
Amerikanka.
Katolkinja?
Protestantica rekao je Barrons.
Na tu la nisam ni trepnula okom.
teta.
Rockyjeva panja ponovno se usmjerila na Barronsa i ja sam ponovno
poela disati.
Drago mi je bilo, Jericho. Ako uje jo neto o mojim problemima u
Javit u ti se rekao je Barrons.
Svia vam se on rekla sam kasnije, dok smo gotovo pustim
ranojutarnjim ulicama Dublina grabili prema knjiari. Informacija koju je
Barrons imao za O'Banniona je uistinu i bila vana, jer mu je otkrio da je za
njegove probleme kriva lokalna banda i imenovao njezine lanove.
Ne, gospodina Lane odgovorio je Barrons.
OK, moda vam se ne svia ispravila sam se. Ali potujete
O'Banniona.
Barrons je ponovno odmahnuo glavom.
Nego to onda?
Barrons se drao nekako dostojanstveno i odmjereno u O'Bannionovom
prisustvu, uz potivanje, to je svakako bilo prvi put da ga vidim takvog i
eljela sam znati zato.
Malo je razmislio.
Da se nalazim usred planina u Afganistanu i da mogu odabrati ili jednog
jedinog ovjeka da se golim rukama bori uz mene, ili komplet najmodernijeg
oruja, izabrao bih O'Banniona. Nije to naklonost, niti potovanje, nego
jednostavno priznajem da je to to jest.
Nekoliko ulica proli smo u tiini.
Bila sam zahvalna to mogu izuti cipele s visokim petama i presvui se u
svoje uobiajene. Kad smo otili od O'Banniona Barrons nas je urno oratio u
knjiaru i zahtijevao da mu podnesem detaljan izvjetaj o svemu to sam
osjetila. Nakon to sam dovrila, ostavio me samu u knjiari i otiao nekamo
sam uz objanjenje da se mora 'bolje upoznati s kanalizacijskim sustavom
grada'.
Dok njega nije bilo otila sam gore i presvukla se. I bez uputa znala sam
kakva se odjea oekuje od mene za puzanje kroz kanalizaciju neto staro,
crno i ofucano.
Vratili smo se negdje do O'Bannionovog puba i restorana u crnom
automobilu kojeg nisam ni zapazila u stranjem dijelu Barronsove fascinantne
garae, ostavili ga na ploniku nekoliko ulica dalje od naeg odredita i zatim
nastavili pjeice.
Priekajte ovdje.

Barrons mi je poloio ruku na rame da me zaustavi, pa nastavio sam

sredinom ulice. Ponovno je bio isti kao uvijek, zauzimao je vie prostora nego
to mu je po zakonima fizike pripadalo. I on se bio presvukao, u svijetloplave
traperice, crnu majicu kratkih rukava i crne izme. To je bilo prvi put da ga
vidim u neem tako ... prizemnom, a tijelo koje se savreno iscrtavalo ispod te
odjee bilo je napeto, miiavo i jednom rjeju nevjerojatno; naravno, ako vas
je zanimao taj tip mukarca. Nasreu, mene nije. Prizor je bio jako udan kao
da vidite monu crnu panteru kako se ulja i krv joj kapa niz njuku ... u
trapericama.
Reci mi da se ali rekla sam na sav glas kad sam ga vidjela kako
nagnut, nabreklih miia, podie poklopac kanahzacijskog otvora, mie ga u
stranu i poziva me glavom.
A kako ste vi mislili da emo ui u kanalizacij ski sustav, gospodina
Lane? rekao je Barrons nestrpljivo.
Nisam nita mislila. Valjda sam namjerno izbjegavala razmiljati o
tome.
Prila sam.
Jeste li sigurni da negdje u blizini ne postoji nikakvo praktino stubite?
Slegnuo je ramenima.
Postoji. Ali nam nije najpraktinije bacio je pogled prema nebu.
Moramo ui i izai u to je mogue kraem roku, gospodina Lane.
To sam shvaala. Zora je bila blizu, a dublinske ulice ispunjavale su se
prolaznicima vrlo rano ujutro. Ne bi bilo zgodno tek tako izroniti iz kanalizacije
pred prolaznicima, jo gore, ispred jureeg automobila.
Stala sam nad otvor u cesti i pogledala dolje u mrak.
takori? upitala sam alosno.
Svakako.
Pa naravno duboko sam udahnula i polako izdahnula. Sjenke?
Dolje za njih nema dovoljno hrane. Drae su im ulice. Dajte mi ruku i
spustit u vas, gospodina Lane.
Kako emo se vratiti? brinulo me.
Za povratak imam u planu drugu rutu.
Ima li na toj ruti kakvo stubite? upitala sam s nadom.
Ne.
Pa naravno da nema. Glupog li pitanja. Avantura na povratku rekla
sam glasom najavljivaa na kvizu odvest e nae natjecatelje uz Mount
Everest, pod sponzorstvom knjiare Barrons Books and Baubles, koja e
darovati opremu.
Zabavno, gospodina Lane rekao je Barrons, ne izgledajui kao da se
uope zabavija. A sad silazite.
Primila sam ruku koju je cijelo vrijeme drao ispruenu, dala mu da me
prebaci preko ruba i spusti. Odredite: jo mraniji, jo straniji Dublin, duboko
pod zemljom.

ESNAEST

Podzemlje se pokazalo tek malo stranim.

Zapravo, bilo je znatno manje strano nego nadzemlje.
Dolje, u beivotnim i prljavim kanalima ispod grada, shvatila sam koliko
se drastino moj ivot promijenio i to u kako kratkom vremenu.
Kako bi se takor sitnih oiju i nemirne njuke pa ak i stotinu takora
mogli usporediti sa Sivim ovjekom? Kakva su prijetnja bili kanali i smrad u
usporedbi sa sudbinom koja me oekivala u susretu sa Stvor Sa Stotinu Usta?
to su znaile upropatene cipele ili nokti uniteni na kamenu podzemlja grada
u usporedbi sa drskim i opasnim inom na kojeg sam se spremala? Pokrasti
ovjeka koji je pobio dvadsetsedam ljudi u jednoj noi samo zato jer su stajali
na putu njegovoj blistavoj budunosti?
Skrenuli smo na jednu, pa zatim i drugu stranu, proli kroz prazne tunele
bez otpada na tlu i kroz one kojima je tekla smrdljiva rijeka. Zatim smo se
spustili jo dublje, zatim malo uspeli, pa opet spustili.
to je to? pokazala sam prema irokom potoku koji je brzo u tunelu
tekao pred nas, vidljiv kroz reetkasti otvor na zidu tunela. Proli smo pored
mnogo takvih reetaka, dodue manjih od ove, postavljenih nisko iznad tla.
Veina ih je bila uglavljena u dijelove zida ispod vode, oko njih su stajala
jezerca crne vode, ali ovakvo neto jo nisam vidjela. Izgledalo je kao rijeka.
I bilo je.
Rijeka Poddle rekao je Barrons. Tee ispod povrine. Kroz ovakvu
reetku kod mosta Millennium vidi se gdje se ulijeva u rijeku Liffey. Krajem
osamnaestog stoljea dvojica su voa pobunjenika pobjegla iz gradskog
zatvora kroz kanalizaciju i na kraju rijekom. Tko zna kako se rijeke i
kanalizacija ovdje susreu i kriaju, moe se sasvim lijepo snai u podzemlju.
A vi znate rekla sam.

 Znam potvrdio je.

Postoji li ita to ne znate?
Prastare umjetnine, zamrzavanje opsceno opsenih bankovnih rauna,
sumnjive subkulture, a da ni ne spominjem toan raspored prljavih crijeva
grada.
Nema toga mnogo.
U tom odgovoru nije bilo arogancije, samo isticanje injenica.
Kako ste sve to nauili?
A kad ste vi postali takva brbljavica, gospodina Lane?
Zautila sam. Ve sam vam rekla da imam problemi s ponosom. Ne eli
me sluati? Super, briga mene, neu troiti dah na njega.
Gdje ste roeni? upitala sam.
Barrons je zastao, okrenuo se i pogledao me kao da je u oku zbog mojeg
nenadanog naleta priljivosti.
Podigla sam ruku, zapanjena.
Ni sama ne znam zato sam to pitala. Imala sam najbolju namjeru
prestati priati, ali onda sam poela razmiljati o tome da ustvari ne znam nita
o vama. Ne znam gdje ste roeni, jesu li vam roditelji ivi, imate li brae i
sestara, enu, djecu, pa ak ni ime se ustvari bavite.
Znate sve to trebate znati o meni, gospodina Lane. Ba kao i ja o
vama. A sad krenite. Imamo jako malo vremena.
Desetak metara kasnije pokazao mi je da se uspnem metalnim prekama
ugraenim u zid i iste sekunde mi je postalo zlo.
Ravno ispred nas nalazio se vrlo moan PM.
Tamo iza, Barrons rekla sam posramljeno. Izgleda da smo u nevolji, ha?
"Tamo iza" je bilo iza vrata koja su izgledala kao da su blindirana. Onakva
kao u bankama na sefovima, izraena od gotovo neprobojne metalne legure,
debela nekoliko desetaka centimetara, koja se otvaraju onakvim metalnim
obruem koji se okree, kao na vratima podmornica. A ta 'kvaka' nije bila na
naoj strani.
Pretpostavljam da nemate negdje nekakav paketi eksploziva?
naalila sam se.
Bila sam uplaena i umorna i sve mi se ovo inilo bedastim, ili sam moda
tek postajala svjesna apsurdnosti situacije u kojoj sam se nalazila, pa mi je sve
postalo smijeno.
Barrons je nakratko promotrio masivna vrata, pa zatvorio oi.
Na licu mu je bilo vidljivo da analizira situaciju. Oi su mu se brzo kretale
ispod zatvorenih vjea, kao da u glavi skenira plan gradske kanalizacije, da kao
Terminator proraunava gdje se trenutno nalazimo i trai mjesto za ulaz. Onda
je otvorio oi.
Sigurni ste da je PM iza tih vrata?

Kimnula sam glavom.

Apsolutno. Mogla bih se ispovraati na mjestu.
Pokuajte se suzdrati, gospodina Lane okrenuo se i krenuo u
drugom smjeru. Ostanite ovdje.
Ukoila sam se.
A kamo vi idete?
Depna svjetiljka mi se odjednom inila kao krajnje neodgovarajue
drutvo.
O'Bannion rauna na prirodne prepreke kao zatitu dobacio mi je
Barrons preko ramena. Ja sam izvrstan pliva.
Promatrala sam kako svjetlo njegove depne svjetiljke plee u mraku
dok je trao tunelom meni slijeva, a zatim je nestao iza ugla i vie nisam vidjela
nita; nala sam se sama u tami, a izmeu mene i potpune jeze stajale su samo
depne svjetiljke. Mrzim mrak. Nekad mi nije smetao, ali sad ga ne podnosim.
Imala sam osjeaj da ekam satima, ali ustvari je prolo tek sedam i pol
minuta prije nego to je Barrons, mokar do koe, otvorio masivna vrata s druge
strane.
Boe moj, kakvo je ovo mjesto? rekla sam, okreui se polako oko sebe,
zadivljena. Nalazili smo se u sobi s kamenim zidovima u koju je bilo nagurano
jo relikvija, a pored njih i antika oruja. Prema tragovima od vode na zidu bilo
je jasno da prostoriju s vremena na vrijeme poplave podzemne rijeke, ali sve
su O'Bannionove vrednote bile postavljene visoko na zidove, objeene na
nosae ugraene u kamen ili izloene na visokim kamenim postoljima.
Mogla sam si predoiti visokog, markantnog i psihopatskog biveg
boksaa kako stoji ovdje i naslauje se pogledom na svoje blago, a u njegovim
krupnim oima tekih vjea gori religijski ar.
Mokri otisci nogu vodili su od eljezne reetke nisko u zidu iza koje se
nazirala duboka crna rijeka ravno do vrata. Barrons se nije ni zaustavio da
razgleda nakon to je uao, odmah je krenuo prema vratima.
Pronadite PM i kreemo zareao je na mene.
Zaboravila sam da on bez mene ne zna koji je od ovih predmeta PM.
Samo sam ga ja mogla raspoznati. Okrenula sam se oko sebe polagano,
putajui svoje novosteeno ekstra-osjetilo da se aktivira.
Onda mi je dolo da povratim. Nasreu, nisam. Izgleda da postajem bolja
u ovome. Moja veera je ostala na svom mjestu. Pred oima mi se ukazao
O'Bannion kako silazi ovamo i otkriva da mu neto nedostaje, a zatim opaa
male hrpice bljuvotine na podu i zapitala se to bi pomislio. Onda sam se
stresla, ve je i takvo razmiljanje bilo pokazatelj toga da mi je ivot otiao
kvragu.
To pokazala sam predmet tono iznad moje glave, gotovo zakopan
ispod hrpe slinih koji su ga okruivali, pa se okrenula prema Barronsu koji je
stajao iza mene, pored vrata. Okrenuo se prema meni i pogledao me.
Jebemu eksplodirao je. Kako to nisam vidio pa je onda jo glasnije

ponovio. Jebemu.
Okrenuo se od mene, zatim ponovno prema meni i upitao:
Jeste li sigurni da je to to?
Apsolutno.
Onda ga zgrabite, gospodina Lane, nemojte samo stajati tako.
Bila sam zbunjena.
Ja?
Stojite tik pored toga.
Ali muno mi je od njega protestirala sam.
Sad je savren trenutak da se s time uhvatite u kotac. Uzmite ga.
Dok mi je eludac protestirao, podigla sam tu stvaricu sa zida. Metalni
nosai na kojima je stajala napravili su jasno ujan klik kad sam ga podigla.
I to sad? upitala sam.
Barrons se naglas nasmijao i zvuk je odjeknuo od kamena.
Sad, gospodina Lane, dajte se u bijeg, jer ste upravo aktivirali desetak
alarma.
Trznula sam se.
O emu govorite? Ne ujem nita.
Tihi alarmi. Oglaavaju se u svim kuama koje O'Bannion posjeduje.
Ovisno o tome gdje se trenutno nalazi, imamo malo ili jo manje vremena za
bijeg.
Barrons se pokazao kao jako lo utjecaj. U istoj noi me naveo da se
obuem kao droca, poveo me u pljaku i sad sam jo i psovala kao mornar.
Jebemu sloila sam se uzvikom.
Dok smo jurili ulicama Dublina kroz no koja je blijedila i pod rukom mi je lealo
koplje dulje nego to sam ja bila visoka, sinulo mi je da sam moda nadomak
smrti.
Dosta pesimizma, gospodina Lane rekao je Barrons kad sam ga
obavijestila o svojem zakljuku. Inae ete si na vrat navui proroanstvo
koje ete natjerati da se obistini.
Molim? rekla sam, pokuavajui doi do zraka. Pokuala sam uskoiti
u auto, ali zbog kopija sam se zaglavila u poluotvorenim vratima.
Prebacite koplje preko prednjeg sjedala i sjednite na stranje sjedalo
Barrons je proreao naredbu.
Nekako sam se ispetljala i posluala naredbu, ali morala sam malo
otvoriti prozor i progurati vrh kopija iz auta. Barrons je sjeo za upravlja u
istom trenutku kad sam se ja konano ugurala na stranje sjedalo i
istovremeno smo zalupili vratima.
Oekujte smrt rekao je, i umrijet ete. Snaga misli daleko je vea
nego to to veina ljudi moe zamisliti. Upalio je motor i sili smo s plonika na
cestu.
Jebiga ponovno je rekao. Izgleda da je to bila rije veeri.
Pored nas je vrlo sporo prolazio policijski automobil. Nasreu, prolazio je

s Barronsove strane, a ne moje, pa policajci nisu vidjeli drku kopija to je virila

kroz prozor.
Ne radimo nita nezakonito rekla sam iste sekunde. Mislim, barem
to se njih tie, zar ne? Policija sigurno jo ne zna za alarm, zar ne?
Moda zna, a moda i ne zna, ali u svakom sluaju nas je oboje dobro
pogledao, gospodina Lane. Nalazimo se na O'Bannionovom teritoriju. to
mislite tko ovom policajcu plaa da u sitne sate patrolira ovim dijelom grada?
Polako sam shvaala.
Hoete rei da ak i ako policija jo ne zna, im se prouje da je
O'Bannion opljakan ... zastala sam.
Svima e rei da nas je vidio i detaljno nas opisati Barrons je dovrio
moju reenicu.
Mrtvi smo rekla sam uvjereno.
Opet taj va pesimizam rekao je Barrons.
Realizam. Ovo je stvarnost, Barrons. Izvucite glavu iz pijeska. to
mislite to e nam O'Bannion napraviti kad sazna da smo ga mi opljakali?
Pecnuti nas po prstima?
Stvarnost se moe oblikovati pozitivnim stavom, a va stav, da to
kaem slikovito kao vi Amerikanci, je puiona.
Te veeri nisam shvatila to mi pokuava rei, ah kasnije sam se sjetila
tih rijei i razumjela i to u pravom trenutku. Najvea prednost koju itko moe
ponijeti sa sobom u bitku je nada. Sidhe-seer bez nade, bez postojane
uvjerenosti da e preivjeti, je ve pokojan. Sidhe-seer koji vjeruje da je
nadjaan brojano ili orujem to uvjerenje moe si uperiti u sljepoonicu i
povui okida, jer ono je ravno samoubojstvu. Za nekoga poput nas postoje
samo dva uvjerenja, dva stajalita: nada i strah. Nada jaa, strah ubija.
No nita od svega ovoga nisam shvaala te veeri i utjela sam napeto
dok smo se vozili praznim dublinskim ulicama i na kraju uli u jarko osvijetljenu
uliicu izmeu Barronsove garae i knjiare.
Kog smo mi to vraga ukrali, Barrons? upitala sam.
Malo se nasmijeio i podigao vrata garae. Prednja svjetla naeg
automobila obasjala su ostale izloke u njegovoj motornoj kolekciji. Uvezli smo
se i parkirali u dnu garae.
Nazivali su ga mnogim imenima, ali vama e vjerojatno biti poznato
kao Longinusovo koplje.
Nikad ula rekla sam.
A Koplje sudbine? upitao je. Ili Sveto koplje?
Odmahnula sam glavom.
Jeste li vi uope religizioni, gospodina Lane?
Izvukla sam se iz auta i posegnula za kopljem.
Ponekad odem u crkvu.
U ruci dritte koplje kojim je Krist proboden na kriu rekao je.
Gotovo sam ga ispustila iz ruke.
Ova stvar je ubila Isusa? uzviknula sam u oku. I sad ga ja drim u
ruci? Pourila sam za Barronsom kroz otvorena vrata garae. Ne smatram se

posebno religioznom osobom, ali odjednom sam osjetila nezadrivu potrebu da

koplje odbacim to dalje mogu, izribam ruke i odjurim do najblie crkve moliti.
Sagnuli smo se i proli ispod vrata dok su se beumno klizei zatvarala,
pa se zaputili preko ulice. Sjenke su nas vrebale s desne strane, tono iza
granice kruga svjetlosti koji se irio oko svake svjetiljke pored stranjeg ulaza,
ali nisam se obazirala na njih. Bila sam odluna utrpati se to prije u zgradu i
maknuti se iz prijeteeg mraka u kojem me tjelohranitelj dublinskog kralja
podzemlja mogao dobro naciljanim hicem smaknuti svake sekunde.
Krist je ve bio mrtav kad se to dogodilo, gospodina Lane. Rimski
vojnik po imenu Gaius Cassius Longinus ga je probo. Dan poslije je bila Pasha
i idovski voe nisu eljeli da na sveani dan rtve smaknua vise na krievima.
Zamolili su Pilata da ubrza njihove smrti da ih se moe ukloniti s pogleda
javnosti. Razapinjanje objasnio je Barrons je znailo polaganu smrt; to je
moglo trajati danima. Kad su rimski vojnici polomili noge zloincima koji su bili
razapeti na krievima pored Krista, ovi se nisu vie mogli upirati prema gore,
sve su slabije dolazili do dana i ubrzo su se uguili. No Krist je u to vrijeme ve
bio mrtav, pa ga je vojnik samo probo kopljem da se uvjeri u to. Perverznim
spletom okolnosti takozvano Longinusovo koplje otada je predmet oboavanja,
relikvija koja navodno posjeduje mitske moi. Mnogi su monici kroz povijest
tvrdili da posjeduju koplje: car Konstantin, Karlo Veliki, Oton Veliki, pa ak i
Adolf Hitler, da navedem samo neke. Svaki je od njih vjerovao da upravo u tom
koplju lei tajna njihove snage.
Zakoraila sam u predvorje Barronsovih privatnih prostorija, zalupila
vratima iza sebe i zaobila ga, pa pogledala s nevjericom.
Da vidimo jesam li dobro shvatila. Upravo smo provalili u privatnu
zbirku jednog mafijaa i ukrali stvaricu za koju on vjeruje da je stvarni izvor
njegove moi? A sve smo to izveli jer ...?
Jer Koplje sudbine, gospodina Lane, ima i drugo ime, Vatreno koplje i
uope nije oruje rimskog vojnika, ve su ga u na svijet donijeli Tuatha De
Danaan. Ono je relikvija Seelie i, krasne li sluajnosti, jedno od jedina dva
oruja poznata ljudima koji mogu ubiti Fae. Bilo koga od njih. Bez obzira na
kastu. Kau da se ak i sama Kraljica boji ovoga kopija. Ali ako elite, mogao
bih nazvati O'Banniona i provjeriti eli li moda da mu ga vratimo. to vam se
ini, gospodina Lane?
Stisnula sam koplje vrsto.
Ovo moe ubiti Stvora Sa Stotinu Usta?
Kimnuo je glavom.
I Sivog ovjeka?
Opet je kimnuo.
Lovce?
Tree kimanje.
ak i kraljevski stale Fae ? eljela sam da mi i ovo potvrdi, isto da
budem sigurna.
Da, gospodina Lane.
Zbilja? izvalila sam.

 Uistinu.
Suzila sam oi.
Imate li plan za suoavanje s O'Bannionom?
Barrons je proao pred mene, upalio stropnu svjetiljku u predvorju, pa
ugasio svjetiljke na ulici. Kroz prozor sam vidjela da je uliicu preplavila tama.
Zatvorite se u svoju sobu, gospodina Lane i ne izlazite ni iz kojeg
razloga ni za ivu glavu dok vas ne pozovem. Jesmo li se razumjeli?
Nema anse da se zavuem nekamo i pasivno ekam vlastitu smrt,
odluila sam.
Ne pada mi na pamet da se zavuem ispod deke kao kukavica ...
Odmah.
Oinula sam ga pogledom. Mrzim kad me presijee usred reenice
takvom naredbicom od jedne jedine rijei. Morala sam mu dati do znanja da mu
ja nisam Fiona koja pati za njim i zahvalna je na svakoj mrvici njegove panje,
jedva eka da mu ispuni svaku elju da dobije jo malo panje.
Ne moete vi meni nareivati kao da sam Fi ovog puta mi je bilo
drago da me prekinuo, jer sam shvatila da bih se mogla izdati da sam
prislukivala.
Moete li nekamo drugamo otii, gospodina Lane? upitao je smireno.
Je li u tome stvar?
Njegov je osmijeh bio hladan i proraunat, oigledno potaknut
zadovoljstvom osobe koja zna da me ima u aci.
Namjeravate se vratiti u Clarin House i nadati se da vas Malluc tamo
nee potraiti? Da vam neto kaem, gospodina Lane: mogli biste napuniti
bazen posveenom vodom odjeveni u kostim od enjaka, na sav glas braniti
svim vampirima u svemiru da prijeu va prag i sve to ne bi zaustavilo vampira
koji se nedavno propisno nahranio.
A moda biste se mogli preseliti u drugi hotel i nadati da nitko od osoblja
nije na O'Bannionovoj platnoj listi? Ili ne, ekajte, znam moda da se vratite
doma u Georgiju. Je li to vae rjeenje? ao mi je to vam ba ja ovo moram
rei, gospodina Lane, ali kasno je za to.
Nisam uope eljela pitati zato je kasno: jer e me O'Bannion ganjati na
kraj svijeta, jer e robovi ispranog mozga u goth odjei preplivati oceane da me
dovuku svojem Gospodaru, ili jer e me loviti sam Barrons.
Gade procijedila sam.
Prije nego to me on poeo vui po kuama gradskih faca, jednog
bizarnijeg od drugog, prije nego to me navukao da opljakam prvo vampira,
pa onda i mafijaa, jo sam imala anse za bijeg. Moda je ta ansa bila
minimalna, ali je ipak postojala. Sad je sve odjednom bilo drugaije i ja jedina
nisam znala pravila te nove igre, svi drugi su se snalazili savreno. inilo mi se
da je to i bio Barronsov plan od samog poetka: da mi smanji broj opcija, da mi
ubija jedan po jedan nain za spas i na kraju svede moj izbor na jedan jedini:
drati se njega ili umrijeti.
Bila sam bijesna na njega, bijesna na sebe. Osjeala sam se kao zadnja
budala. I nisam vidjela izlaza iz svega ovoga. Ipak, nisam bila ba potpuno

bespomona. Ja sam njega trebala? S tim sam se mogla pomiriti ako sam ba
morala jer i on je trebao mene i nisam mu imala namjere dati da to ikad
smetne s uma.
Nek ti bude, Barrons rekla sam. Ali ovo ide sa mnom. O tome nema
razgovora.
Podigla sam koplje vrsto ga drei. Moda se nisam mogla boriti protiv
mafijaa i vampira, ali barem sam se Fae mogla poteno suprotstaviti.
Nekoliko je trenutaka promatrao koplje i nisam mogla dokuiti to se
krije iza njegovog mranog pogleda. Onda je rekao:
Koplje je od poetka i bilo namijenjeno vama, gospodina Lane.
Predlaem da odvojite dugaki drak i zadrite samo metalni vrh, da ga moete
nositi okolo sa sobom. Drak nije originalni, samo je vrh vaan.
Nije mi bilo jasno. Koplje je za mene? Relikvija poput ovog kopija je
valjda na crnom tritu vrijedila pravo bogatstvo, a osim toga Barrons je i sam
bio sidhe-seer i njemu bi takoer dobro dolo za zatitu, a preputao ga je
meni?
Stvarno?
Kimnuo je glavom.
Posluajte me, gospodina Lane rekao je, i odrat u vas na ivotu.
Ne bi me nitko trebao odravati na ivotu obrecnula sam se da me
niste uvukli u ovaj kaos.
Vi ste se sami uvukli u ovaj kaos, gospodina Lane. Vi ste bezbrino
uetali ovamo i naivno i bedasto se poeli raspitivati o Sinsar Dubhu, sjeate
se? A ja sam vam rekao da se vratite doma.
No da, ali to je bilo prije nego to ste shvatili da vam mogu pomoi da
pronaete predmete. Sad biste me vjerojatno zavezali i drogirali da me
zadrite ovdje optuujue sam rekla.
Vjerojatno sloio se. Iako ne sumnjam da bih bez problema naao
bolji nain da vas zadrim.
Pogledala sam ga ozbiljno. Nije se alio. A ja sam znala da nikada ne
elim saznati to je mislio pod time bolji nain.
Ali s obzirom na to to vas sve ganja, gospodina Lane, ne moram se
previe truditi, zar ne? to nas vraa na poetak ove rasprave: zatvorite se u
sobu i ne izlazite ni iz kojeg razloga dok vas ne pozovem. Jeste li me shvatili?
Mama uvijek kae da mi poniznost nije jaa strana i u pravu je. Svaki
odgovor na ovo znaio bi predaju ili u najboljem sluaju priznavanje da je u
pravu, pa iako je ova bitka oigledno pripala njemu, nisam mu to morala i
potvrditi i samo sam nepomino piljila u koplje. Metalni dio svjetlucao je poput
srebrnastog alabastera u jarko osvijetljenom predvorju. Ako maknem drveni
dio, bit e dugako tridesetak centimetara. Sam vrh mu je bio otar poput
britve, donji rub irok desetak centimetara. Znala sam da u ga moi ugurati u
svoju najveu torbicu, ali samo ako naem nain da sprijeim vrh da ju
probui.
Kad sam podigla pogled, bila sam sama.
Barrons je nestao.

SEDAMNAEST

Moji starci imaju neke udne pojmove o ivotu. Roeni su u neka druga
vremena, pripadaju drugoj generaciji. Njihova generacija vjerovala je u to da
e samo naporan rad biti bogato nagraen. Njihovoj generaciji nije bilo lako, ali
ni mojoj, za koju svi tvrde da smo lijeni i apatini, ne ide sve glatko.
Moja generacija su klinci koji misle da im sve u ivotu mora biti
poklonjeno, da na sve imaju pravo ve samo zato to su se rodili, a ako ih
roditelji ne obasipaju svime i svaime to shvaaju kao da ih osuuju na ivot
jada i mizerije. Odrasli smo odgajani raunalnim igricama, satelitskom
televizijom, Internetom i najnovijim igrakama potroake elektronike jer
roditelji po cijele dane rade da bi nam sve to priutili i veina pripadnika moje
generacije vjeruje da ako neto i nije u redu s njima za to nisu krivi oni sami,
nego njihovi roditelji koji im nisu neto pruili valjda zato to nikad nisu kod
kue. U tom lei kvaka 22 i roditelji tu ne mogu pobijediti.
Moji starci mene nisu ni u emu zakinuli. to god da sa mnom nije u redu,
sama sam si kriva. Sve vam ovo priam da vam objasnim kako sam shvatila
ono o emu mi je tata priao kad bih neto skrivila "Ne zanima me to si
namjeravala ili nisi, Mac. in ili propust rezultat je isti."
Sada shvaam. To je poput razlike izmeu nehotinog ubojstva i
ubojstva: ubijena osoba je mrtva bez obzira na tu razliku i isto sumnjam daje
pravna razlika u tom trenutku vana.
inom ili propustom, nakon jedne narane, dvije okoladice, vreice miri
pereca i dvadesetest sati moje su ruke bile okrvavljene.
Nikada u ivotu nisam bila toliko sretna to vidim prve trake zore kao tog
jutra. Na kraju sam bila napravila tono ono to sam se sama sebi zaklela da
neu: kukaviki sam se zakljuala u svoju jarko osvijetljenu posuenu sobu od

jednog do drugog praskozorja, pokuavajui rastegnuti ono malo hrane to

sam imala u sobi na te duge sate, pitajui se kakav to plan Barrons uope moe
imati da nas zatiti od Rockyja O'Banniona, krajnje pesimistino uvjerena da
takav plan ne postoji. ak i ako uspije otjerati nekoliko O'Bannionovih ljudi,
ovaj e uvijek poslati nove. Mislim stvarno, kako se itko uope moe nadati da
e se suprotstaviti okrutnom mafijau i njegovoj vjernoj vojsci razbijaa i bivih
boksaa koji su u jednoj noi poubijali dvadesetsedam ljudi?
Kad su prve zrake ruiastog sunca pomilovale moje zavjese, pourila
sam prema prozoru i razmaknula ih. Preivjela sam jo jednu no u Dublinu i
ve je i to, samo po sebi, bilo sve vaniji razlog za slavlje u mojem malom,
groteskno iskrivljenom svijetu. Bedasto sam promatrala uliicu neko vrijeme
dok nisam shvatila u to zapravo gledam.
Kad razmislim, i nisam ba shvatila, jer sam se ve idueg trenutka bosa
iz svojeg utoita na etvrtom katu sjurila stranjim stubitem na ulicu da sve
bolje razgledam. Kad sam izletjela kroz vrata doekalo me prohladno rano
irsko jutro. Betonske stube bile su vlane od rose pod mojim bosim stopalima
dok sam doslovno trala prema tlu.
Nekoliko metara od mene na ranom jutarnjem svjetlu ljeskao se crni
Maybach; sva etvora vrata su mu bila otvorena. Iz njega se uo onaj dosadni
zvuk ping-ping koji je upozoravao na otvorena vrata, te mi dao do znanja da su
kljuevi jo u bravi, akumulator jo na ivotu. Iza Maybacha su stajala jo tri
crna automobila, nanizana jedan iza drugoga sve do propalog dijela etvrti pod
vladavinom Sjenki i iz svih se uo isti pingajui zvuk.
Ispred svakog automobila, blizu svakih vrata, leale su hrpice odjee. U
glavi mi se iznebuha stvorio prizor na kojeg sam nabasala onoga dana kad sam
se izgubila u onoj naputenoj etvrti auto bez vlasnika, hrpica odjee pored
vozaevih vrata.
Kad sam shvatila u to gledam ustuknula sam od uasa.
Nije trebalo biti pametan da bi se shvatilo to se dogodilo.
Ali je trebalo biti sidhe-seer koji zna kakvi se sve stvorovi nou motaju
ovim ulicama.
Policajac koji nas je vidio juer pred zoru oigledno je o tome obavijestio
O'Banniona i u neko doba nakon to se spustila no mafija nas je doao
posjetiti s cijelom svojom vojskom, a kao to je bilo jasno iz injenice da su
nam prili sa stranje strane zgrade, nije imao namjere s nama ugodno
proavrljati.
Jednostavnost Barronsovog plana ujedno me zapanjila i izbezumila:
jednostavno je pogasio svjetla i ispred i iza zgrade i pustio da tama proguta
cijelo podruje oko zgrade. O'Bannion i njegovi ljudi su izali iz auta i i uetali
ravno u ralje Unseelie.
Barrons je znao da e nas ovdje traiti. ak sam se bila spremna kladiti i
da je znao da e O'Bannion povesti sve svoje ljude. A sasvim sigurno je znao da
nee dospjeti dalje nego korak-dva od automobila. Ja sam u knjiari bila
savreno sigurna. Sva su svjetla bila upaljena, a sva vanjska pogaena, pa ni
ovjek, ni udovita nisu mogli do mene.

Barrons je postavio zamku koja je bila potrebna zbog moje krade. Kad
sam bez razmiljanja skinula koplje sa zida, potpisala sam smrtne presude
esnaestero ljudi.
Okrenula sam se i zagledala u knjiaru, vidjevi ju po prvi put u novom
svjetlu ona nije bila zgrada, nego oruje. Prije svega tjedan dana stajala sam
pred istom ovom zgradom i pomislila da izgleda poput utvrde, poput
pogranine tvrave izmeu dobrog i loeg dijela grada. Sada sam shvatila da je
knjiara uistinu i bila utvrda posljednja linija obrane, posljednja granica a
Barrons je zadravao napredovanje Bila tame svojim brojnim, snanim,
strateki razmjetenim reflektorima, a jedino to je morao uiniti da zatiti
svoju zgradu od opasnosti nou je bilo pogasiti sva svjetla i pustiti Sjenke,
izgladnjele pse pakla, da napadnu.
Voena nekom sablasnom privlanou ili nekom, do ovog trenutka,
uspavanom genetskom potrebom da shvatim sve to mogu o Fae, prila sam
Maybachu. Na vrhu hrpice odjee pored vozakog sjedala leala je jakna od
fine crne koe koja je izgledala ba kao ona koju je Rocky O'Bannion nosio one
veeri kad sam ga vidjela.
Jedva suspreui drhtanje, sagnula sam se i podigla ju. Kad sam odigla
podatnu talijansku kou od tla, iz nje je ispala debela ljuska koja je izgledala
poput poutjelog, poroznog pergamenta.
Snano sam se stresla i bacila jaknu. Ve sam vidjela takav "pergament".
Vidjela sam na desetke njih, raznih oblika i veliina, kako se noeni vjetrom
kotrljaju niz puste ulice naputene etvrti onoga dana kad sam se izgubila u
magli.
Ti "pergamenti" to su letjeli oko mene toga dana nisu bili papir, nego
audi. Ili barem ono to je od njih ostalo. Da toga dana nisam izala iz te etvrti
prije noi, od mene bi ostala ista ovakva ... ovakva ... sasuena ljutura
isuenog ljudskog mesa.
Ustuknula sam. Nisam morala zaviriti ispod jo koje jakne da potvrdim
da su te ljuske sve to je ostalo od Rockyja O'Banniona i petnaest njegovih
ljudi, ali svejedno sam to uinila. Podigla sam jo tri jakne, a onda vie nisam
mogla. Ti ljudi nisu ni znali to ih ubija. Zapitala sam se jesu li ih Sjenke napale
sve odjednom, ekajui dok svi ne izau iz automobila, ili su prvo izala po
dvojica iz svakog auta, pa onda i ostali kada su vidjeli to je snalo prve; kad su
vidjeli kako nestaju i pretvaraju se u komprimirane ljuske sastavljene od
dijelova ljudskog tijela koje nepcima Sjenki nisu bili probavljivi i oni su izletjeti
iz auta, vjerojatnu pucajui na sve strane, pa zatim doivjeli jednaku subinu.
Zapitala sam se jesu li Sjenke bile dovoljno inteligentne da ih ekaju u zasjedi,
ili je njima upravljala samo razorna i neutaiva glad.
Da su Sjenke mene napale one prve noi, ja bih ih bila vidjela tama
gusta poput ulja ali ne bih bila svjesna injenice da sam null, pa ak niti
sidhe-seer, pa iako bih vjerojatno bila podigla ruke da se zatitim, nisam
uvjerena da su Sjenke imale masu, neto to bih mogla dodirnuti da ih
zamrznem.
Moram zapamtiti da to pitam Barronsa.

Netremice sam promatrala etiri automobila, hrpice koje su predstavljale

ostatke esnaest mukaraca: odjeu, cipele, nakit, pitolje; puno pitolja.
Sigurno je svaki od njih imao po dva pitolja; modri elik svjetlucao je posvuda
po ploniku oko automobila. Izgleda da su Sjenke ubijale brzo, su svi pitolji
imali priguivae, jer ja sino nisam ula nijedan jedini pucanj.
Nije bilo vano to su ti ljudi bili kriminalci i ubojice, nije bilo vano to su
poubijali dvije cijele obitelji, znala sam da je njihova smrt na mojoj dui. inom
ili propustom, njihova je krv bila na mojim rukama i tu u spoznaju nositi sa
sobom do kraja ivota, pohranjenu u dio mojeg bia s kojim u se pomiriti, ali
ga nikada neu prihvatiti.
Fiona je stigla u deset do podneva i otvorila knjiaru. Poslijepodne se
naoblailo, poela je kiica i zahladilo je, pa sam ubacila par cjepanica u kamin
u stranjem dijelu knjiare, sklupala se na naslonjau s modnim asopisom u
rukama i promatrala kupce kako dolaze i odlaze, pitajui se kakvi su njihovi
ivoti i zato moj nije takav.
Fiona je veselo avrljala sa svima osim mene i telefonom naruivala nove
knjige sve do tono osam sati, kad je zakljuala i otila.
Svega nekoliko sati nakon to je njezin uljudni vlasnik ubio esnaest
ljudi, knjiara Barrons Books and Baubles je bila olienje uhodanog poslovanja,
to me navelo na razmiljanje: tko je hladnokrvniji ubojica temperamentni
bivi boksa koji je postao kriminalac, ili vlasnik knjiare koji skuplja
automobile?
Mafija je bio mrtav. Vlasnik knjiare, vrlo iv, upravo je uao s kie,
malo kasnije nego inae oko pola devet ali svejedno je izgledao
besprijekorno. Kad je uao za sobom je zakljuao vrata, pa zastao kod blagajne
i provjerio poruke o dvije posebne narudbe koje mu je Fiona ostavila i onda mi
priao, smjestivi se u naslonja nasuprot mojem. Njegova je krvavo crvena
svilena koulja bila osuta kapljicama kie i prijanjala mu je uz miiavo tijelo
poput druge koe. Crne hlae pripijale su se uz njegove dugake snane noge,
a imao je i crne izme sa petama i prstima okovanim graviranim srebrom. I
danas je oko zapea imao onu debelu srebrnu narukvicu s keltskim ukrasima
koja me podsjetila na mrane napjeve i menhire, a za kraj i krutu crno-srebrnu
ogrlicu. Iz njega je isijavala uobiajena apsurdna koliina energije i mrane,
putene poude.
Pogledala sam ga ravno u oi, a on mi je uzvratio pogled i nijedno od nas
nije reklo ni rijei. On nije rekao Siguran sam da ste vidjeli aute iza knjiare,
gospodina Lane, a ja nisam rekla Ti hladnokrvni gade, kako si mogao? Na to
on nije odvratio Na ivotu ste, zar ne? pa ga nisam podsjetila da je on taj koji
je ugrozio moj ivot. Ne znam koliko smo dugo tako sjedili, ali pogledima smo
obavili cijeli razgovor. U oima Jerichoa Barronsa bilo je sakrivenog znanja,
ponor spoznaje. Na trenutak mi se uinilo da sam tamo negdje opazila i Drvo
spoznaje, grana otealih pod ukusnim, sjajnim crvenim jabukama koje su
preklinjale da se u njih zagrize, ali to je bio samo odraz crvene svile i vatre iz

kamina u njegovim zjenicama toliko tamnim da su djelovale poput ogledala.

Jedno pitanje nismo dotakli u svojem razgovoru bez rijei, a ja sam arko
eljela na njega znati odgovor.
Je li ti to barem bila teka odluka, Barrons? Jesi li barem oklijevao?
Kad nije odgovorio, ponovila sam.
Jesi li barem na trenutak razmislio o njihovim obiteljima? Ili se moda
zapitao je li netko od njih moda bio zamjena, moda je uskoio u posljednji
trenutak i nikada u ivotu nije uinio nita loe, moda ukrao nekome uinu kao
klinac?
Da su oi bile bodei, moje bi prole ravno kroz njega. Takvim sam se
mislima bavila cijeli dan; mislima da negdje u ovome gradu ive ene i djeca iji
muevi i oevi vie nee doi doma, ene i djeca koji nikada nee saznati to im
se dogodilo. Moda bih trebala pobrati njihove stvari s ulice naravno, ne i
jezive ostatke njihovih tijela te ih anonimno poslati policiji? Odjednom sam
razumjela kolike je jezive utjehe bilo u injenici da znam da je Alina mrtva, da
sam vidjela njezino tijelo i pokopala ju. Da je jednostavno nestala, svaki dan do
kraja ivota opsjedala bi me nezadriva, oajnika nada; traila bi ju meu
licima u gomili, pitala se je li negdje tamo, iva. Molila se da nije u rukama
kakvog psihopata.
Sutra obavijestio me Barrons, idete u Nacionalni muzej.
Nisam ni bila primijetila da sam zadravala dah, valjda u nadi da e mi
dati nekakav odgovor koji e ublaiti krivnju koja me pekla, dok mi se nije tako
svisoka obratio. Tipino za Barronsa. Zatrai odgovor i dobije naredbu.
A to je bilo s onim 'Ostat ete ovdje dok se ja ne vratim, gospodina
Lane'? rekla sam podrugljivo. to je bilo s Mallucom i njegovim
podanicima? Jeste li zaboravili na taj problemi?
Moda je O'Bannion bio mrtav i moda se sada mogu obraniti od Fae, ali
negdje u ovom gradu jo je uvijek jedan vampir jako ljut na mene.
Malluca je sino pozvao netko ije naredbe oigledno nije mogao, ili
nije elio odbiti. Njegovi podanici oekuju da se vrati tek za nekoliko dana,
moda tek za tjedan dana rekao je Barrons.
Moj poljuljan duh malo je ivnuo. To je znailo da se barem tjedan dana
mogu odvaiti izai na ulicu i kretati gradom gotovo kao normalna osoba, te da
se moram brinuti samo zbog Fae. eljela sam se vratiti u Alinin stan i odluiti
koliko sam mu tete bila spremna nanijeti u nastavku svoje potrage za
njezinim dnevnikom, eljela sam kupiti jo hrane za sluaj da se opet moram
zabarikadirati u sobi, a najvie od svega sam eljela kupiti platformu za svoj
iPod. Slualice su mi bile sve manje drage: pretvarala sam se u paranoinu
osobu koja si nije mogla zamisliti da ne uje svaki zvuk oko sebe, svaki um
koji bi mogao predstavljati ivotnu opasnost. Ali zato sam mogla sluati glazbu
s platforme u sobi, a budui da sam utedjela dosta novaca jer nisam morala
plaati sobu u hotelu, taj sam si troak lako opravdala.
Zato idem u muzej?
elim da provjerite skrivaju li se tamo PM, kako ih vi zovete. Dugo se
ve pitam skrivaju li se relikvije Fae nama ispred nosa, svima na vidiku,

izloene pod drugim nazivima. Sad kad imam vas mogu provjeriti tu teoriju.
Zar vi ne znate koji sve PM postoje i gdje se nalaze? upitala sam.
Odmahnuo je glavom.
Da je barem tako jednostavno. Ali ak niti sami Fae ne znaju sve svoje
relikvije nasmijao se kratko i zloesto. Pretpostavljam da je to posljedica
tako dugog ivota. Zato se zamarati pamenjem stvari ili dogadaja? Koga
briga? iv si danas. Bit e iv i sutra. Ljudi umiru. Njihov se svijet mijenja. Va
ne. Detalji, gospodina Lane rekao je, se gube u vremenu ba kao i osjeaji.
Nisam shvaala.
Molim?
Fae, gospodina Lane rekao je. Oni nisu poput ljudi. Izvanredna
dugovjenost ih je pretvorila u neto drugo. Nikada to nemojte smetnuti s uma.
Vjerujte mi rekla sam, nisam imala takve namjere. Znam da su svi
oni udovita. ak i oni lijepi.
Oi su mu se suzile.
Lijepi, gospodina Lane? Mislio sam da ste dosad vidjeli samo rune
Fae. Jeste li mi neto preutjeli?
Gotovo sam se izdala i spomenula V'Lanea, temu o kojoj radije ne bih
raspravljala s Barronsom. Dok se ne uvjerim kome mogu vjerovati ako uope
mogu ikome vjerovati i u kojoj mjeri, neke stvari moram zadrati za sebe.
Jeste li vi meni neto zatajili? odvratila sam smireno. Kako se on
mene usuduje prozivati na red radi tajna kad ih je pun kao ipak kotica? ak
se nisam niti trudila sakriti da neto skrivam. Samo sam ga porazila njegovom
vlastitom metodom izbjegla sam odgovor na pitanje postavljanjem vlastitog
pitanja.
Obavili smo jo jedan razgovor bez rijei, ovoga puta o istim, varkama i
blefiranju, a moram rei da sam bivala sve vjetija u itanju njegovih izraza lica
jer sam opazila toan trenutak u kojem je Barrons odluio da istjerivanje tajni
iz mene nije vrijedno odavanja ijedne njegove.
Pokuajte obaviti posao u muzeju to bre moete rekao je. Kad
budete gotovi tamo, eka nas lista mjesta po Irskoj na kojoj se moda skrivaju
preostala dva kamena Sinsar Dubh, a ta je lista dulja od vae ruke.
Za Boga miloga, ovako e sad izgledati moj ivot, je li tako? uzviknula
sam. Vui ete me od mjesta do mjesta nosa pritisnutog uz tlo kao da sam
pas, u nadi da u nanjuiti neki PM, zar ne?
Jeste li se predomislili i vie vam nije stalo da pronaete Sinsar Dubh,
gospodina Lane?
Naravno da nisam.
Znate li gdje ga treba traiti?
Namrtila sam se. Oboje smo znali da nemam pojma.
Ne mislite li da je najbolji nain da pronaete Knjigu Tame i ubojicu
vae sestre ulazak u svijet koji ju je stajao ivota?
Naravno da sam to znala. Sve sam to i sama shvatila jo prolog tjedna.
Ako taj svijet i mene ne ubije prije nego to ita saznam rekla sam.
A koliko mi se ini, daje sve od sebe da me se rijei.

Blijedo se osmjehnuo.
Mislim da me niste shvatili, gospodina Lane. Ja tom svijetu neu
dopustiti da vas ubije. Ni pod koju cijenu.
Ustao je i preao preko sobe. Kad je otvorio vrata, osvrnuo se preko
ramena i dobacio:
I jednog dana ete mi zahvaliti na tome.
Sigurno se ali. Zahvalit u mu to mi je ruke umrljao krvlju?
Ne bih rekla, Barrons izjavila sam vrsto, ali vrata su se ve bila
zatvorila i on je nestao u kiovitu dublinsku no.

OSAMNAEST

Sjenke: vjerojatno moj najvei neprijatelj meu Fae, zapisala sam u svoj
dnevnik.
Spustila sam olovku na dnevnik, pa ponovno pogledala na sat; do
otvaranja muzeja preostalo je jo deset minuta. Prole sam noi runo sanjala
i toliko sam eljela izai iz knjiare u sunano jutro, raditi stvari koje rade
turisti, neto osvjeavajue normalno, da nisam ni provjerila kad se muzej
otvara. Nakon doruka kave i peciva jo sam imala pola sata vika i sad sam
stajala ispred kupolaste zgrade Muzeja arheologije i povijesti u Ulici Kildare kao
jo otprilike milijun ljudi koji su takoer stajali u grupicama ili sjedili na
oblinjim klupicama.
Sjela sam na klupicu i odluila iskoristiti preostalo vrijeme da zapiem
nedavne dogadaje u svoj dnevnik i izvedem kakve-takve zakljuke iz svega to
sam nauila. Moja opsjednutost pronalaenjem Alininog dnevnika odrazila se
na to to sam odluila zapisivati u svoj, i u kojem obliku: svaki dogaaj, svaki
detalj. Pogled unatrag uvijek otkriva stvari koje u tom trenutku ne znate, a
nikad se ne zna kakve e vane sitnice netko iitati kasnije koje vi niste vidjeli
dok ste se usred tih dogadaja nalazili. Ako se meni ita dogodi, elim iza sebe
ostaviti najbolju moguu dokumentaciju za sluaj da netko odlui nastaviti
mojim putem iako iskreno reeno, nemam pojma zato bi to itko poelio pa
sam se nadala da je Alina razmiljala na jednak nain.
Uzela sam olovku u ruke.
Barrons kae, zapisala sam, da Sjenke nemaju materiju, to znai da ih
ne mogu ni zamrznuti, ni probosti. Izgleda da nemam nikakve obrane od ove
nie kaste Unseelie.
Ta me ironija zabavila. Sjenke su bile najnii red svoje vrste, jedva
inteligentne, ali usprkos koplju koje sam skrivala u torbici (vrha, sigurnosti
radi, omotanog u aluminijsku foliju) i koje je navodno moglo usmrtiti i

najmonije morske pse golemog mora Fae jo sam uvijek bila bespomona
naspram oloa sa dna bare.
E pa onda u se jednostavno morati drati dalje od dna, zakljuila sam, i
do zuba se naoruati onime to provjereno djeluje protiv njih. Dodala sam jo
jedan predmet na listu za kupovinu koju sam sastavljala na drugoj stranici
dnevnika: nekoliko depnih svjetiljki razliitih dimenzija. Namjeravala sam u
svakom trenutku imati kraj sebe najmanje dvije svjetiljke, a ostale posijati po
knjiari, postaviti jednu u svaki kutak da mi se nau pri ruci u sluaju
uasavajue li pomisli da knjiara jedne noi ostane bez struje. Iako sam
sjedila na bljetavom jutarnjem suncu, stresla sam se od same pomisli na tako
neto. Sjenke mi nisu izlazile iz glave otkako sam juer pronala one hrpice
odjee zguvane oko papirnih ostataka ljudskih bia.
Zato Sjenke ne proderu i odjeu?, upitala sam Barronsa kad smo se
mimoili u stranjem hodniku kasno sino, na putu prema krevetu. Barrons je
bio prava nona ptica. lako sam bila mlaa od njega ali moram napomenuti
da mi je ivot u posljednje vrijeme bio izrazito stresan bila sam iscrpljena i
jedva sam drala otvorene oi ve oko jedan ujutro, no on je izgledao upravo
bezobrazno ivahno i budno, upravo svjee. Znala sam da moje pitanje uope
nije vano, pogotovo u usporedbi sa svim drugima, ali ponekad me od svega na
to naiem zanima najbezveznija, najnevanija sitnica.
Ba kao to Sivi ovjek udi za ljepotom koju nikada nee sam
posjedovati, gospodina Lane, pojasnio mi je Barrons, Sjenke uzimaju ono to
nemaju same: tjelesnost, fiziku prisutnost. Zato proderu nau tjelesonst i
ostane ono to ih ne zanima jer nje nikada bilo ivo. Odjea je neiva.
A to su one papirne stvari?, upitala sam, fascinirana i zgroena u isto
vrijeme. Pretpostavjam da je i to neki dio naih tijela, ali koji?
Veeras smo morbidni, ha, gospodina Lane? A kako bih ja to znao? To
Barronsovo slijeganje ramenima bilo je prava predstava, svi ti keltski miii
ispod grimiza koulje. Moda su to koa, kosti, zubi, nokti i tko zna to jo,
komprimirani, lieni zadnje trunke ivota. Ili im se moda ne svia okus naih
mozgova. Moda im imaju okus po abama, gospodina Lane; a Sjenke moda
mrze abe.
Bljak promrmljala sam zapisujui saetak naeg nonog razgovora na
novu stranicu.
Dok sam dovravala pisanje, masa oko mene se iznenada poela kretati
i bacila sam pogled prema vratima muzeja, koja su sada bila otvorena. Paljivo
sam ugurala dnevnik u torbicu da mi ne zaprijei pristup kopiju, prebacila torbu
preko ramena i ustala, zadovoljna injenicom da usprkos tolikoj blizini s PM-om
jedva osjeam muninu. Nisam se namjeravala odvajati od kopija, pa sam se
prethodne noi prisilila da spavam s njime u nadi da e me njegova prisutnost
to manje smetati to vie vremena bude u mojoj blizini. ini se da je moj plan
djelovao.
im sam ula u predvorje muzeja natkriveno kupolom raspoloenje mi se
popravilo. Oduvijek sam voljela muzeje. Vjerojatno bih se sad trebala praviti
da ih volim zato to sam edna znanja, pravi erudit kojem nikad nije dosta

novih spoznaja, ali da vam iskreno kaem, volim ih jer se u njima nalaze krasni
izloci, a koliko sam ula o ovome muzeju, prepun je divota. Jedva sam ekala
da ih sve razgledam.
Naalost, neu vidjeti bogzna to.
Jednog u se dana prestati skidati u V'Laneovoj blizini, ali cijena tog
otpora bit e gubitak dijela moje due.
Danas, sad i ovdje, etajui Nacionalnim muzejem arheologije i povijesti,
zadivljena i oduevljena izlobom r, koja je predstavila stare irske zlatne
predmete, nisam ni znala da dijelovi due mogu biti izgubljeni.
Tada sam bila toliko slijepa, nisam vidjela nita od svega to se dogaalo
oko mene. Imala sam dvadesetdvije godine, bila sam zgodna i svega mjesec
dana prije svih tih dogadaja moja je najvea briga bila opasnost od toga da
Revlon povue moju omiljenu nijansu ruiastog laka za nokte, jer to bi zbilja
bila katastrofa epskih razmjera pa zaboga, ostala bih bez savrene boje uz
kratku ruiastu suknjicu koju sam i sad imala na sebi, uz usku bijelu majicu,
svjetlucave zlatne sandale s tono toliko visokim potpeticama da naglase moje
vrste osunane noge. Izmeu mojih vrstih grudi njihala se dugaka ogrlica s
nekoliko nizova sitnih bisera, jednakog stila kao moje naunice i narukvica koji
su mi davali tono toliko glamura koliko mlada osoba treba imati. Tamne
kovre njeno su mi padale oko lica i privlaila sam poglede. Podigla sam bradu
i nasmijeila se u sebi. Ah, mala zadovoljstva ...
Nekoliko vitrina s izlocima dalje od mene, pored stuba, stajao je zbilja
zgodan deko i gledao ravno u mene. Bio je visok, atletske grade, kratke tamne
kose i najljepih plavih oiju koje sam ikad vidjela. Bio je otprilike mojih
godina, moda koju godinu stariji mogla sam se kladiti da je student i
izgledao je tono kao tip deka s kojim bih izlazila doma, u Georgiji. Pogledom
mi je dao do znanja da mu se sviam i nasmijeio se. U ovo doba u kojem
djevojke mladiima odmah doputaju sve, govorila je mama Alini i meni,
izdignite se iz mase i natjerajte deke da se pomue da zadobiju nau panju.
Kad ju konano dobije, mislit e daje osvojio nagradu i trudit e se daju i zadri.
Deki se ha kraju pretvore u mukarce, a mukarci najvie cijene rijetku robu.
Jesam li ve spomenula koliko je moja majka mudra? Tata je jo lud za
njom nakon trideset godina braka, jo uvijek vjeruje da svijet poinje i
zavrava njezinim osmjehom i da se ona jednog dana ne probudi, cijeli bi svijet
nestao. I njegov svijet. Alinu i mene su uvijek oboavali, ali uvijek smo znale da
nai roditelji vole jedno drugo vie nego nas. Uvijek mi je u isto vrijeme bilo
ljigavo i nekako smirujue da nas potjeraju u drugi kraj kue i zatvore se u
spavau sobu barem jednom a nekad i dva puta dnevno. Nas dvije bismo
zakolutale oima, ali u svijetu u kojem je stopa razvoda via od cijene goriva,
njihova je postojana ljubav bila na oslonac.
Ba sam se krenula nasmijeiti tom deku kad sam zastala usred
pokreta. emu sve to? Nije da u svoj novi raspored nekako mogu ubaciti
izlaske s dekima, tu negdje izmeu Fae koji prodire ljude, mafijaa i
detektiranja PM-ova. Da ne bi moda dolazili u knjiaru po mene? A to ako moj
zagonetni i hladnokrvni domain opet odlui pogasiti sva svjetla na ulici?

Zbogom, zgodni deko, sad si samo hrpica odjee.

Ta mi je pomisao sledila krv u ilama. Ubrzala sam izmeu izlobenih
vitrina i odmaknula se od njega. Brzim korakom prolazila sam izmeu izloaka
i usredotoila se na svoju misiju, pokuavajui osjetiti ima li kakvih PM-ova u
blizini.
Nigdje nieg.
Kretala sam se iz prostorije u prostoriju, prolazila pored relikvija i
starina, vitrine za vitrinom, ali munini ni traga. Ali zato sam osjetila neto
drugo. Oigledno je onaj zgodni uznemirio moje hormone, jer svata mi je
zloestoga odjednom padalo na pamet. ak sam se zapitala ima li moda i
brata, ili dva. Moda ak i tri ...
to
zbija
nije
bilo
nalik
na
mene.
Ja
vjerujem
u
jedna-ena-jedan-mukarac-veze. ak i u najvruim matarijama zamiljam
scene jedan-na-jedan, a ne porno scenarije s vie partnera. No sad mi je u
glavi bila izrazito detaljna slika zgodnog deka i njegove zamiljene brae i
gotovo sam posrnula od te sirove erotike. Poteno sam zatresla glavom i
podsjetila samu sebe po to sam dola u muzej: PM-ove, a ne bezumne orgije.
Gotovo sam odustala od pomisli da u pronai ita zanimljivo kad mi je
pogled privukla guvica ruiaste svile i ipke koja je leala na podu koji metar
od mene, s lijeve strane, u smjeru iz kojeg sam dola.
Pomislila sam da ba zgodno izgleda i prila da vidim to je.
Obrazi su mi se zaarili. Naravno da mi je ta guvica bila zgodna.
To su bile moje gaice.
Brzo sam ih podigla i provjerila je li sve ostalo na meni na mjestu.
Suknja je tu, majica je tu, grudnjak je tu, dobro je. Hvala Bogu. Osim
propuha oko gole mi stranjice i neizdrivog stanja napaljenosti koja me
muila, sve drugo je izgledalo OK. Izgleda da sam bila posegnula ispod suknje,
zgrabila gaice, skinula ih i nastavila hodati, a da sve to nisam ni primijetila. Da
nisam uvijek primijeivala sve ruiasto i da me nisu toliko privlaile krpice,
vjerojatno bih se nastavila tako etkati i svlaiti, zaokupljena veselim vruim
razmiljanjima da bi se na kraju etkala muzejem potpuno gola. Nasreu, u
tome me sprijeio pogled na moje vlastite ukusno odabrane gaice posred
muzejskog poda. Nisam bila sigurna bi li me moja povrnost trebala odueviti
ili zgroziti.
Gdje si? prosiktala sam, navlaei gaice i poravnavajui suknju. Iako
sam se nalazila usred goleme prostorije kojom su se etali posjetitelji zadivljeni
blagom izlobe, nitko nije obazirao panju na mene. Bila sam savreno svjesna
tko me upravo doveo do toliko estoke, sirove napaljenosti da sam se poela
skidati.
Negdje u blizini se skrivao Fae, prikriven svojom uobiajenom maskom,
i to jedan od onih seksi Fae. Pretpostavila sam da je to V'Lane, ponajprije zato
to mi je pomisao da bi u mojem svijetu mogao biti jo koji tako uasavajue
lijep Fae, jo netko tko e mi pomutiti um i uznemiriti libido, bila krajnje
uznemirujua.
Negdje iza sebe zaula sam smijeh koji mi je poput glatkih, okruglih,

hladnih bisera preao preko klitorisa i odjednom sam bila tek beskrajna
provalija uarene potrebe za seksom. Noge su mi se tresle, gaice opet nestale
s mene, unutranjost bedara oviaila i bila sam toliko eljna seksa da sam znala
da u umrijeti ako ga ne dobijem odmah tu i sad.
Zveckanje me navelo da pogledam prema tlu. Pored mojih gaica leala
je moja biserna oglica. Nisam bila sigurna jesam li ja uinila ono to sam
maloprije osjetila meu nogama, ili je Fae bio odgovoran za to.
V'Lane proaptala sam usnama jednako nabreklim kao i moje grudi.
Tijelo mi se mijenjalo, spremalo na dodir Gospodara, smekavalo, postajalo
zrelije, spremnije, bujnije.
Na koljena, enko rekao je glas.
Preko mene mrtve, Fae zareala sam.
Opet se nasmijao, a bradavice su mi se zaarile.
Ne jo, sidhe-seer, ali jednog dana moda e preklinjati za smrt.
Srdba. Ono to me spasilo u ranijem susretu bila je srdba. Srdba i jo
neto na s ... Ali koja je ta druga rije bila? to me onda spasilo? Koja me
mrana pomisao navela da se oduprem, da postanem hladna i prazna kao
sama Smrt?
Slanina promrmljala sam. Ne, to nije bilo to. Starina? Sumrak?
Sjetva? Seks? Nije li seks odmah i ovdje krasna ideja? Nije li Fae rekao "Na
koljena, enko"? Tko sam ja da mu proturjeim?
Kleknula sam na hladni mramorni pod muzeja i povukla suknju preko
bokovao, otkrivajui se. Evo me. Uzmi me.
Na sve etiri rekao je glas iza mene, opet se smijui i opet sam
osjetila kako mi izmeu bedara, preko napetih, glatkih usana polako prolazi
hladna niska bisera. Kraljenica mi se izvila, stranjica uperila prema gore i
ispustila sam zvuk koji uope nije bio ljudski.
Misli su mi letjele. Osjeala sam Fae iza sebe, ali jo uvijek nisam znala je
li V'Lane ili netko drugi taj koji e me prikovati za pod i eviti dok ne umrem.
Onda sam osjetila njegove ruke na svojoj stranjici i namjetao me kako mu se
svia, pa iako sam bila null, zaboravila sam da uope imam ruke, iako je u
blizini bilo moje koplje, zaboravila sam da uope imam torbicu, iako sam neko
imala sestru koja je ubijena negdje u Dublinu ...
Sestra!
Ta je rije poput eksplozije izletjela iz mene s takvom odlunou i
takvim oajem da je sa sobom povukla i kapljice sline.
Otrgnula sam se iz stiska Fae, okrenula i zabila oba dlana u V'Laneova
prsa.
Svinjo jedna! otpuzala sam postrance poput kakvog gologuzog raka,
u oajnikoj elji da se doepam svoje torbice koju sam bila odbacila nekoliko
metara dalje, pored majice i cipela.
Dok sam stigla do hrpice svojih odbaenih stvari, Fae se bio ponovno
pokrenuo. Barrons je bio u pravu: to su vieg stalea, to su moniji. Kraljevski
stale oigledno sam mogla zamrznuti svega na nekoliko sekundi. Ni priblino
dovoljno.

 Nismo mi svinje rekao je hladno, ustajui. Ljudi su ivotinje, ne mi.

Ma naravno. Nisam ja ta koja je sama sebe umalo silovala!
eljela si me i jo me eli rekao je bezosjeajno. Tvoje tijelo izgara
od elje za mnom, enko. eli me oboavati. eli biti na koljenima.
Najgore od svega je bilo to je bio u pravu. eljela sam ga. ak i u ovom
trenutku lea su mi bila izvijena u senzualnom pozivu, stranjica uperena uvis
kao u make u veljai, svaki pokret podatan i izazovan. Bila sam golema
seksualna ponuda. U meni je uala bezumna nimfomanka koju se uope nije
ticalo s koliko e ju orgazama Fae ubiti. Drhtavim rukama sam zgrabila torbicu.
Dri se dalje od mene upozorila sam ga.
Po izrazu lica vidjelo se da nema ni najmanje elje za pribliavanjem. Po
izrazu lica vidjelo se da mu se gadi injenica da imam mo nad njime, makar i
tako kratku; da obino ljudsko bie ima mo nad njime, tako monim.
Zato si dola ovamo? to je naega ovdje, sidhe-seer? upitao je
strogo.
Otkopala sam torbicu, odgurnula aluminijsku kuglicu s vrha kopija i
uhvatila ga, ali nisam izvadila. eljela sam zadrati element iznenaenja.
Nita.
Lae.
Ne, ne laem, ovdje nema nieg vaeg rekla sam iskreno, ali ni da je
bilo drugaije, ne bih bila rekla neto drugo.
Prolo je pet dana, sidhe-seer. to si uzela od O'Banniona?
Sumnjiavo sam trepnula. Kako je znao za to?
Poginuo je pokuavajui vratiti to to si uzela, eto kako znam. Znam
gdje ivi rekao je. Znam kuda se kree. Beskorisno je lagati mi.
Uvjeravala sam samu sebe da mi je Fae to pitanje proitao s lica, a, ne iz
misli. Zagrizla sam si jezik da ne bih jecala. Opet mi je neto radio. Opet je
imao moje bisere u ruci. I provlaio ih je izmeu mojih nogu, jednu po jednu
tvrdu hladnu kuglicu.
Govori, sidhe-seer.
eli znati to smo uzeli? Pokazat u ti to smo uzeli! vrsto sam
obavinula prste oko drke kopija, naglim potezom ga izvukla iz torbice i
prijetei ga uperila prema njemu. Ovo!
To je bio prvi put da sam vidjela takav izraz na licu jednog Fae, ali ne i
posljednji. Ispunio mi je ile ludim osjeajem moi snanim gotovo koliko i
seksualna uzbuenost koja me jo drala.
V'Lane, princ Tuatha De Danaan, se neega plaio.
A to neto je bilo u mojoj ruci.
Velianstveni Fae je nestao. Tek tako. U tren oka, rekla bih da sam
trepunula. Ali nisam. Nestao je.
Sjela sam, duboko diui, grevito drei koplje, pokuavajui doi k
sebi.
Polako sam ponovno postajala svjesna prostora oko sebe: amora, boja,
te naposlijetku i dijelova razgovora.
to misli, to izvodi?

 Nemam pojma, stari, ali dupe joj je super. A cice za umrijeti!

Pokrij oi, Danny. Smjesta ula sam glasan i prodoran glas neke
majke. Prostakua.
Meni izgleda sasvim pristojno ovaj je komentar bio popraen
zvidukom i bljeskom fotoaparata.
Koga to vraga ima u ruci? Da pozovemo policiju?
Nemam pojma, moda hitnu pomo? Ne izgleda mi ba zdravo.
Bacila sam pogled oko sebe poput ivotinje. Bila sam na podu, sa svih
strana okruena ljudima koji su se pribliavali, odozgo buljili u mene
pohlepnim, znatieljnim pogledima.
Udahnula sam isprekidano, eljela sam se rasplakati i cviliti, gurnula
koplje natrag u torbicu kako bi pobogu objasnila otkud mi povukla suknju
dolje preko stranjice, zakopala grudnjak, napipala na podu majicu i navukla
ju, pokupila cipele i ustala.
Miite se zavapila sam, pa se razmiui te leinare probila kroz masu.
Nisam si mogla pomoi. Zaplakala sam im sam trkom izjurila iz
prostorije.
Za enu u njezinim godinama bila je impresivno brza.
Presjekla mi je put manje od pola ulice od muzeja, stala ispred mene i
isprijeila mi se na putu.
Naglo sam skrenula ulijevo i zaobila ju bez zaustavljanja.
Stani! povikala je.
Nosite se kvragu! ljutito sam dobacila preko ramena dok su mi se
vrue suze slijevale niz obraze. Moj trijumf nad V'Laneom i premo koju mi je
dalo koplje bili su potpuno zasjenjeni mojim javnim ponienjem. Tko zna koliko
sam dugo sjedila tamo, pruajui svima uvid u dijelove tijela koje nijedan
mukarac nikada nije pogledao na danjoj svjetlosti osim ako nije bio oboruan
medicinskim instrumentima i lijenikom titulom? Tko zna koliko su me dugo
promatrali? Zato me nitko nije pokuao pokriti neime? Kod nas na jugu neki
kavalir ogrnuo bi me svojom jaknom. Pritom bi bacio pogled na sve to se nudi,
mislim, grudi su grudi, a mukarci su mukarci, ali kavalirstvo jo ivi u naem
kraju.
Voajeri rekla sam ogoreno. Bolesnici eljni skandala.
Hvala vam na tome, reality programi. Ljudi su se toliko navikli buljiti u
privatne, intimne trenutke drugih ljudi i nasladivati se najniim momentima
njihovih ivota da im je postalo potpuno prirodno da kad palete na ovakvo
neto stanu i gledaju, umjesto da pokuaju pomoi nekome u nevolji.
Starica se opet nala ispred mene i ovoga puta pokuala sam ju zaobii s
desne strane, ali zakoraila je u isto vrijeme kad i ja i zabila sam se ravno u nju.
Bila je toliko stara, toliko Bitna i izgledala je toliko krhko da sam se pobojala da
bi mogla pasti, a u njezinim godinama pad je vjerojatno znaio slomljene kosti
i dug oporavak. Dobar odgoj za razliku od onih gadova u muzeju, neki od nas
su dobili kuni odgoj je privremeno nadjaao moj jad i zastala sam, primivi

ju za laktove.
to je? upitala sam. to elite od mene? elite me opet opaliti po
glavi? Samo naprijed! Opalite me da i to obavimo! Ali mislim da vam ipak
moram rei da ovoga nisam mogla izbjei i da je situacija ah, naravno, a
kakva bi bila nego sloena.
Moj je napada bila ista ona starica iz puba koja me prve veeri kad sam
stigla u Dublin vrgnula po glavi i naredila mi da prestanem buljiti u Fae i gubim
se nekamo drugamo poginuti i iako sam sada znala da mi je te veeri spasila
ivot znam i daje to mogla ljubaznije izvesti trenutno mi nije bilo do
razgovora s njom.
Zabacila je svoju glavu kao okrunjenu srebrnastobijelom kosom i
pogledala me sa zaprepatenim izrazom na licu.
Tko si ti? povikala je.
Kako to mislite, tko sam? rekla sam ojaeno. Zato me progonite
ako ne znate tko sam? I inae tako trite za strancima?
Bila sam u muzeju rekla je. Vidjela sam to si napravila! Dragi Isuse
i Marijo i svi sveci, tko si ti, curo?
Bilo mi je toliko dosta ljudi openito da sam se zaderala:
Vidjeli ste to mi ta stvar radi i niste mi ni pokuali pomoi? Da me
silovao, biste li isto tako stajali i gledali? Ba vam hvala! Lijepo od vas. Da znate
da mi trenutno uope nije jasno tko su vea udovita oni ili mi.
Naglo sam se okrenula i pokuala otii, ali me epala za nadlakticu
zapanjujue snanim stiskom.
Nisam ti mogla pomoi i ti to dobro zna proitala je. Zna pravila.
Stresla sam ruku da se oslobodim njezinog stiska.
Zapravo i ne znam. Svi ih znaju, izgleda. Svi osim mene.
Ako se jedna od nas izda, mrtva je rekla je otro. Ako se izdaju
dvije, obje su mrtve. Malo nas je i svaka je od nas vana, moda sada i vanija
nego ikad. Ne smijemo se izlagati riziku da nas otkriju, a ja pogotovo. Osim
toga, ti si se sasvim dobro drala i to protiv princa, ni manje ni vie. Blagi
Boe, kako si to izvela? to si ti?
Pogledom je brzo prela s mojeg lijevog na desno oko, pa zatim natrag.
U prvi mah me tvoja kosa zavarala, ali onda sam te prepoznala, znala
sam da si ti ona iz puba. Ta koa, te oi, nain na koji hoda oh, da, ba kao
Patrona! Ali nisi ti Patronina, znala bih ja za to. Iz kojeg si ti dijela loze
O'Connorovih? Tko ti je majka? upitala me.
Nestrpljivo sam stresla glavom.
ujte, gospoo, rekla sam vam jo one veeri u pubu da nisam nikakva
O'Connorica. Prezivam se Lane. MacKayla Lane iz Georgije. Moja mama se zove
Rainey Lane, a djevojako ime joj je bilo Rainey Frye. To je to. ao mi je to vas
moram razoarati, ali u cijeloj naoj obitelji nema nijednog O'Connora.
Onda si posvojena rekla je starica uvjereno.
Uzdahnula sam.
Nema anse da sam usvojena!
to ti zna! obrecnula se. Nemam pojma kako i zato, ali ti si

O'Connorica i toka!
Mislim stvarno! sad sam ja povikala. Kako se usuujete prii mi i
uvjeravati me da ne znam tko sam? Ja sam MacKayla Lane i roena sam u
bolnici Christ ba kao i moja sestra, a moj tata je bio u raaonici s mojom
mamom dok sam se raala i nisam usvojena, a vi nemate pojma ni o meni, ni
o mojoj obitelji!
Oigledno odvratila je starica nema ni ti.
Otvorila sam usta, pa se predomislila i zatvorila ih, okrenula se i otila.
Raspravom s ovom staricom samo bih davala vjerodostojnost njezinim
zabludama. Nisam bila usvojena i u to sam bila jednako toliko uvjerena koliko
sam znala da je ova starica luda.
Kamo si krenula? upitala me. Postoje stvari koje moram znati. Tko
si ti, moemo li ti vjerovati i kako si se, za ime Boje, doepala jedne od
njihovih relikvija? One veeri u pubu sam mislila da si pri-ya tu je rije
ispljunula iz usta gotovo s gaenjem, kao da je prljava koliko si oarano
buljila u onoga. Sad nemam pojma to si. Smjesta mora poi sa mnom. Stani,
O'Connorice.
Ovo posljednje rekla je glasom koji bi me ne tako davno zaustavio u
mjestu i natjerao da se okrenem isto iz potovanja prema starijima, ali ta je
cura bila prolost. Ustvari, nisam ni bila sigurna tko je ta cura bila, kao da je
Mac OP Otprije Poziva kojeg sam primila onoga dana pored bazena bila
nestvarna, samo krasan i prazan skup pomodne odjee, vesele glazbe i
jogunastih snova.
Prestanite me tako zvati prosiktala sam na nju preko ramena i
drite se dalje od mene, stara babo.
Potrala sam, ali svejedno nisam bila dovoljno brza da me ne sustignu
njezine posljednje rijei. im ih je izgovorila znala sam da e me muiti uporno
poput otrog kamenia u cipeli.
Onda ju pitaj starica je povikala izazivaki. Ako si toliko uvjerena da
nisi posvojena, MacKayla Lane, porazgovaraj sa svojom majkom i upitaj ju.

DEVETNAEST

to nam je u planu za veeras? upitala sam Barronsa im je uao u knjiaru.

Cijelu sam se veer etkala pred prednjim prozorima, sa svim svjetlima
upaljenim i u knjiari i ispred nje, promatrajui kako se no sputa oko
bljetave utvrde.
Valjda sam zvuala pomalo napeto jer je podigao obrvu i zagledao se u
mene.
Neto nije kako treba, gospodina Lane?
Sve OK. Ba sve. Ja sam OK. Samo sam htjela znati emu se mogu
radovati veeras rekla sam. Pljakanju nekoga koga emo potedjeti, ili
pljakanju nekoga koga emo stajati ivota.
ak sam i samoj sebi zvuala zajedljivo, ali eljela sam znati koliko u
gora osoba postati prije nego to svane sljedee jutro. Svakog mi je dana bilo
sve tee prepoznati enu koja me promatrala iz ogledala.
Barrons me obiao sporim korakom.
Jeste li sigurni da je sve u redu, gospodina Lane? Djelujete malo
napeto.
Okretala sam se oko vlastite osi, pratei ga pogledom.
Sve superika rekla sam.
Oi su mu se suzile.
Jeste li pronali ita u muzeju?
Ne.
Jeste li pretraili sve izlobe?
Ne.
Zato ne?
Nije mi se dalo rekla sam.
Nije vam se dalo?
Barrons je na trenutak izgledao potpuno zbunjeno, kao da mu je i sama

pomisao da bi netko mogao odbiti njegovu naredbu bila jednako nezamisliva

kao preseljenje ovjeanstva na Mars.
Nisam ja va konj za vuu rekla sam. Imam ja i svoj ivot. Barem
sam ga imala. Nekad sam radila savreno normalne stvari, izlazila s dekima,
ila na veere i u kino, druila se s prijateljima i nikad u ivotu ni pomislila
nisam na vampire ili udovita ili mafijae. Zato mi ne poinjite s prigovorima
da nisam ispunila vaa oekivanja. Ja vama ne govorim kako ete provesti dan,
zar ne? ak i PM-detektor s vremena na vrijeme treba odmor pogledala sam
ga zgaeno. Moete biti sretni da vam uope pomaem, Barrons.
Poeo mi se pribliavati i nije stao sve dok nije bio dovoljno blizu da
osjetim toplinu koja je isijavala iz njegovog velikog, vrstog tijela. Sve dok
nisam morala zabaciti glavu unatrag da bih ga mogla pogledati, a kad sam to
uinila sudarila sam se s pogledom njegovih oiju tamnih poput ponoi, s
njegovom barunastom zlaanom koom, senzualno izvijenim usnama i punom
donjom usnom koja je nagovijetala nezasitnu poudu, donjom koja je odavala
samokontrolu, pa ak i malo okrutnosti i odmah sam se zapitala kako bi bilo ...
Hopla. Naglo sam se stresla da razbistrim misli. Iz svoja dva susreta sa
V'Laneom shvatila sam da je dosta biti u blizini seks-Fae da bi hormoni potpuno
poludjeli i da ta napetost ne prestaje dok se ne oslobodi na neki nain. Ono to
mi je V'Lane napravio ostavilo me u stanju uasne napaljenosti koja je nestala
tek nakon impresivnog broja orgazama i dugog ledenog tua. A ipak mi se sad
inilo da nisam bila gotova, jer sam jo osjeala tragove tog napada. Inae
nema drugog naina da se objasni zato sam sad stajala ovako i razmiljala
kako je to ljubiti se s Barronsom.
Nasreu odabrao je ba taj trenutak da otvori ta usta koja su me tako
uznemirujue privukla i pone neto priati. Njegove su rijei brzo i okrutno
popravile moju perspektivu.
Jo uvijek mislite da se jednostavno moete maknuti od svega ovoga,
zar ne, gospodina Lane? rekao je smireno. Vi jo uvijek mislite da je
smisao ovoga pronai Sinsar Dubh, mislite da je smisao saznati tko je ubio
vau sestru ali prava je istina da va svijet odlazi kvragu, a vi ste jedna od
rijetkih koji mogu neto poduzeti da to sprijee. Ako Sinsar Dubh padne u krive
ruke, neete oplakivati samo gubitak vlastitog manikiranog svijeta duginih
boja, nego propast ovjeanstva. to mislite, koliko ete preivjeti u svijetu u
kojem se Knjige doepao netko poput Malluca onog Unseelie koji je svoje
Nosoroge postavio na strateka mjesta diljem grada? to mislite koliko dugo
ete eljeti ivjeti u tom svijetu? Ovo nije zabava, gospodina Lane; ovo nije
igra. Nije ak ni pitanje ivota i smrti. Ovo je pitanje sudbine koja je mnogo
gora od smrti.
Mislite li stvarno da ja to ne znam? obrecnula sam se. Moda nisam
priala o svemu ovome to je on upravo istresao, ali sam o tome u svakom
sluaju razmiljala. Znala sam da se radi o stvarima daleko veim i vanijim od
toga to se dogaa u mojem ivotu, u mojem kutku svijeta. Otkako sam sjedila
i jela krumpirie i keap i promatrala Sivog ovjeka kako unitava onu
bespomonu enu, svake sam se veeri pitala koga je odabrao za novu rtva.

Izbliza sam pogledala sva usta Stvora Sa Stotinu Usta i znala sam da je negdje
vani, da nekoga prodire. Upitala sam se pokuavajui skoiti godinu ili dvije
unaprijed kroz vrijeme kako e Dublin izgledati. Nisam sumnjala da e se
Zona Tame naputene etvrti nastaviti iriti, znala sam da se iri i dok ja tu
stojim s Barronsom, negdje vani pregorjela je jo jedna ulina svjetiljka,
poslavi posljednji slabani traak svjetlosti u tamu prije nego to se ugasila, a
Sjenke su se odmah obavile oko nje i sutra, ako je za vjerovati Barronsu, toga
dijela grada nitko se nee sjeati.
Takve brige nisu me muile samo danju; nale su put i do mojih snova.
Prole sam noi imala nonu moru u kojoj sam lebdjela nad Dublinom koji je bio
potpuno zavijen u tamu i jedino to je bilo osvijetljeno je bila knjiara,
etverokatna utvrda usred grada. Onako nadrealno kako to ve biva u
snovima, u isto sam vrijeme bila i iznad grada i u knjiari, gledajui kroz prozor.
Toliko je Dublina bilo u rukama tame da sam znala da ak i ako bih krenula iz
knjiare s prvim zrakama jutarnjeg sunca, ne bih stigla do sljedeeg
osvijetljenog utoita prije mraka; znala sam da sam zarobljena u Barrons
Books and Baubles do kraja ivota.
Probudila sam se razmiljajui o prorokim snovima i apokalipsama
umjesto o veselim stvaricama koje su me uvijek zabavljale ujutro to u
toga dana jesti, to u obui.
O da, znala sam ja da postoje sudbine gore od smrti. Naprimjer nastaviti
ivjeti nakon to vam je sestra ubijena. Naprimjer saznati da je sve to ste
mislili da znate o sebi i svijetu openito jedna golema gadna la. Ali prava istina
o kojoj je govorio Barrons nije me se ticala. Ja sam u Dublin dola saznati tko
je ubio Alinu, provesti pravdu kako znam i umijem, te se zatim vratiti doma
a to sam jo uvijek planirala. O'Bannion vie nije predstavljao prijetnju, a
moda e Malluc zaboraviti na mene ako mu se maknem s puta. Moda e
Barrons spasiti grad od Fae. Moda e Kraljica ako je ita od onoga to je
rekao V'Lane istina pronai Knjigu Tame i bez moje pomoi, vratiti Unseelie u
zatvor, moda se tada na svijet vrati u normalu. Moda ako ja odem se sve sile
Tame koje ele Sinsar Dubh obrue jedne na druge i bore do smrti. Mogunosti
ima napretek i nijedna od njih ne mora ukljuivati mene. Bilo mi je dosta ovoga
grada. eljela sam otii prije nego to se pored mene otvori jo koja paralelna
stvarnost.
Zato se onda tako ponaate? upitao je Barrons. I zato niste
dovrili posao u muzeju?
Jer mi je dan bio lo, OK? rekla sam hladno, iako sam iznutra kljuala
poput vulkana spremnog na erupciju u svakom trenutku. Nemamo li svi
pravo na lo dan povremeno?
Ispitivaki je promatrao moje lice neko vrijeme, pa onda slegnuo
ramenima.
No dobro. Dovrite ga sutra.
Zakolutala sam oima.
A to radimo veeras?
Slabano se nasmijeio.

 Veeras ete, gospodina Lane, nauiti ubijati.

Znam to se sada pitate, jer i sama sam se to pitala: jesam li nazvala mamu?
Nisam ni toliko glupa, ni toliko bezobzirna. Znala sam da je mama jo u
oku zbog Alinine smrti i nisam ju namjeravala dodatno uzrujavati.
Pa ipak, morala sam dokazati onoj staroj kokoi da nije u pravu, pa sam
se nakon dovravanja posla u muzeju i kratkog posjeta eljezari da kupim
zalihu depnih svjetiljki brzo vratila u knjiaru da to prije nazovem bolnicu u
kojoj sam roena i zauvijek stanem na kraj ludim tvrdnjama starice.
Ono to je zbilja super kod malih gradova je da su ljudi puno spremniji
pomoi nego u velikom gradu. Mislim da je to zato to su svjesni injenice da je
osoba na drugom kraju telefonske ice netko na koga bi mogli naletjeti kad u
utorak budu vodili dijete na trening bejzbola, ili u srijedu u kuglani, ili na
jednom od piknika i sajmova koje crkva svako malo prireduje.
Nakon to su me prebacivali s jednog odjela na drugi i ostavili da ekam
par puta, konano sam se probila do gospode koja je vodila bolniki arhiv, po
imenu Eugenia Patsy Bell i naravno da je bila super ljubazna. Nakon par minuta
razgovora saznala sam da sam ila u srednju kolu s njezinom neakinjom
Chandrom.
Rekla sam joj to me zanima i potvrdila mi je da bolnica vodi evidenciju
o roenima i umrlima, i to i na papiru i u raunalima. Zamolila sam ju da
pronae moj matini list i proita mi ga ovako preko telefona. Rekla je da joj je
jako ao, ali da to ne smije uiniti, no ako joj potvrdim da sam doista ona za
koju se izdajem, moe mi ispisati izvadak iz matine knjige roenih s raunala
i poslati mi ga popodnevnom ekspres potom.
Dala sam joj Barronsovu adresu i ba sam se spremala prekinuti
razgovor kad me zamolila da malo priekam. Sjedila sam tako na drugom kraju
linije i sluala ju kako tipka neto po tipkovnici. Dva puta me zamolila da joj
ponovim osobne podatke, pa i jesam, ali svaki put me hvatao sve vei strah.
Onda me zamolila da priekam jo malo dok ona provjeri i pisani arhiv. ekala
sam dugo i bilo mi je drago da sam zvala sa fiksnog telefona u knjiari, na
Barronsov raun.
Onda se Eugenia vratila i rekla ma nije li to udno? da nema nikakvih
podataka i ne moe to nikako objasniti jer je bila sigurna da bolnica uva sve
podatke. Bolniki arhiv biljeio je sva roenja od poetka dvadesetog stoljea i
ba je ona bila zaduena za unos novih podataka, u emu je bila vrlo pedantna.
Rekla je da joj je jako ao to mi ne moe pomoi, ali u arhivu bolnice ne
postoji nikakav zapis, ni raunalni ni bilo kakav drugaiji, da je tamo prije
dvadesetdvije godine roena neka MacKayla Lane. Kad sam inzistirala,
potvrdila je da takoer nema podataka ni da je prije dvadesetetiri godine
roena neka Alina Lane. Ustvari, rekla je, nema nikakvih podataka da je u toj
bolnici u prolih pedeset godina roen itko s tim prezimenom.

Nismo mogli pronai nijednog Unseelie.

Hodali smo ulicama, ulazili u pubove, ali nismo pronali nijednog.
Bila sam naoruana kopljem koje je moglo ubiti Fae i to je jo vanije,
bila sam jako loe volje, a bila mi je uskraena prilika da se ispuem ubijajui
jedno od tih udovita koja su bila glavni krivac za to to mi se ivot pretvorio
u totalni kaos.
Nije da sam ba bila sigurna da u uspjeti ubiti Fae. Mislim, znala sam da
sam mentalno spremna na svata, ali nisam znala hoe li me tijelo posluati i
napraviti to se od njega oekuje. Bila sam prilino sigurna da osjeam ono to
deki osjeaju prije prve prave tunjave: pita se hoe li uspjeti sruiti
protivnika, ili e se javno poniziti udarajui kao curica, ili jo gore, potpuno
promaiti.
Zato sam vas doveo ovamo veeras rekao je Barrons kad sam mu
otkrila svoje brige. Radije bih da pogrijeite dok sam ja u blizini, nego da kad
prvi pokuate ubiti Fae sami umjesto toga on ubije vas.
Nisam ni znala koliko e se njegove rijei pokazati proroanskima.
Znai samo ste produljiti radno vrijeme, titite svoju imovinu, ha?
rekla sam suho dok smo izlazili iz jo jednog puba krcatog ljudima, bez ijednog
udovita. Ali na stranu sarkazam, bilo mi je drago da je kraj mene i da mi
moe priskoiti upomo. Moda ne vjerujem Barronsu, ali u meuvremenu sam
razvila pristojnu dozu potovanja prema njegovoj sposobnosti da se "snae" u
svakakvim situacijama.
Dakle sluam; kako bih ja to trebala izvesti? upitala sam. Postoji li
kakav dobar trik?
Samo ga zamrznite i probodite, gospodina Lane. Ali uinite to brzo.
Ako sklizne nekamo, neu vas moi spasiti.
Bih li ga trebala ubosti na neko posebno mjesto? Mislim, ako naletimo
na stvora koji posjeduje dijelove tijela donekle sline ljudskima.
Moda su oni kao vampiri? Moda ih moram dohvatiti ravno u srce? A kad
smo ve kod toga, imaju li oni uope srca?
eludac je uvijek dobar izbor.
Bacila sam pogled na svoju svijetloljubiastu majicu i kratku suknju s
ljubiastim cvjetovima. Ta je boja super pristajala uz moju tamnu kosu.
Krvare li?
Neki krvare. Odnosno, moglo bi se rei da krvare, gospodina Lane.
Nasmijeio se kratko i zloesto, nimalo ljubazno i iste sam sekunde znala
da e mi se opako gaditi ta tekuina ili to ve iscuri iz probodenog Unseelie.
Moda biste se trebali odjenuti u crno drugi put. Ali s druge strane,
uvijek vas moemo oprati crijevom iza garae.
Dok smo prelazili prag etrnaestog puba te veeri, namrtila sam se.
Postoje li i takvi meu njima koji samo nestanu u oblaiu?
Zar nije to ono to se dogodi s udovitima kad ih ubijete? Iste se
sekunde raspre u prainu koju sekundu kasnije raznese povjetarac to se
pojavio u pravom trenutku?
Oblaiu, gospodina Lane?

U pubu u kojeg smo upravo uli bila je glazbena veer i svirao je bend, pa
je bio dupkom pun. Progurala sam se u gomilu, slijedei Barronsova iroka
lea.
Ma znate, nestanu. Tako da nitko ne mora nita istiti objanjavati
kakvi su to neobjanjivi leevi posred naeg svijeta pojasnila sam.
Pogledao me uzdignute obrve.
Otkud vama takve ideje?
Slegnula sam ramenima.
Iz knjiga i filmova. Kad probodete vampira stvori se oblai i puf
nema ga vie.
Stvarno? frkuno je nosom. ivot je rijetko kada tako praktian.
Stvarni svijet je znatno kompliciraniji.
Prilazei anku u sreditu puba dobacio mi je preko ramena:
Da sam na vaem mjestu, ne bih se pouzdao u glogov kolac protiv
vampira, gospodina Lane. Bit ete grdno razoarani. A da ni ne spominjem da
ete biti mrtvi.
Pa onda kako se tono ubija vampira? upitala sam njegova lea.
Dobro pitanje.
Tipian Barronsovski odgovor nikakav odgovor. Kad tad u ja njega
pritisnuti pitanjima i neu ga pustiti da se izvue, jedan dan kad me ne bude
toliko drugih stvari muilo. Zatresla sam glavom i usredotoila se na ljude oko
sebe, pretraujui lica u potrazi za jednim koje e zadrhtati, rastopiti se kao
vosak i razotkriti udovite koje se skriva ispod njega.
Ovoga puta nisam bila razoarana. Barrons ga je opazio u istom trenutku
kad ja.
Pored kamina je rekao je tiho.
Oi su mi se suzile, ake stisnule u pesnice. O da, ovoga bih htjela
dokrajiti. To bi svakako stalo na kraj barem dijelu mojih nonih mora.
Vidim ga rekla sam. to da radim?
ekajte da izae. Ne smijemo se boriti u javnosti. Kad umre, privida e
nestati. Cijeli pub bi vidio kako zapravo izgleda.
Pa moda bi cijeli pub i trebao vidjeti kako zapravo izgleda rekla sam.
Moda bi trebali znati to se dogada i to vreba tamo vani.
Barrons me pogledao.
Zato? Da bi se bojali bia protiv kojih se nikako ne mogu obraniti? Da
bi imali none more zbog udovita koja ih mogu epati prije nego to ih
primijete? Ljudi nam u ovoj bitci nisu ni od kakve koristi.
Prekrila sam usta rukom i dala sve od sebe da ne povratim veeru, kokice
iz mikrovalne. Imala sam osjeaj kao da ponovno pucketaju, ovoga puta u
mojem elucu, i tek to nisu eksplodirale.
Ne mogu samo stajati i promatrati ovo rekla sam. Nisam znala je li
moja iznenadna munina rekacija na Unseelie udovite ili njegovu rtva.
Jo malo pa je gotovo, gospodina Lane. Skoro e ju dokrajiti. Za
sluaj da to i sami ne vidite.
Ali itekako sam vidjela. Istoga trenutka kad sam opazila Sivog ovjeka i

njegovu odabranicu znala sam da je skoro gotov. ena koju je prodiralo

isueno, tri metra visoko udovite bila je krasno graena. Imala je strukturu
lica manekenke, crte lica kojima se supermodeli razlikuju od obinih zgodnih
cura. Ja sam zgodna cura. Ova ena je neko bila prekrasna.
Sada su te krasne kosti bile sve to je od nje ostalo ispod tananog sloja
blijedog, isuenog, mlitavog mesa. A upropatena ena jo je uvijek gledala
odurnog Unseelie stvora pogledom punim oboavanja. ak i s mjesta na kojem
sam stajala vidjela sam da su joj oi krvave, zamuene. Znala sam da su joj
zubi sigurno nekada bili biserno bijeli, no sada su bili sivi, krti i izgledali su kao
da e se svakog trenutka raspasti. U uglu usta imala je malu, ali gadnu ranu
ispunjenu gnojem, a na elu joj se javljala jo jedna. Kad je zamahnula glavom
zavodniki se osmjehujui vlastitoj propasti koja je u njezinim oima
izgledala kao prekrasan plavokos mukarac ispala su joj dva pramena kose;
jedan na pod, a drugi na cipelu mukarca koji je stajao iza nje, koji je pogledao
prema dolje, vidio taj alosni uperak na svojoj cipeli i odbacio ga nogom uz
gaenje. Zatim je pogledao rtvu Sivog ovjeka, zgrabio svoju curu za ruku i
odvukao je kroz gomilu kao da bjei od kuge.
Odvratila sam pogled. Nisam to mogla izdrati.
Mislila sam da zbog njega samo porune. Nisam znala da se hrani njima
dok ih ne ubije.
Najee i ne hrani.
Ubija ju, Barrons! Moramo ga zaustaviti! ak sam i ja ula histeriju u
vlastitom glasu.
Okrenuo me prema sebi primivi me za ramena i protresao me. Njegov
me dodir proeo poput udara groma.
Priberite se, gospodina Lane! Prekasno je. Za nju vie ne moemo
nita uiniti. Ta ena nema ni najmanje anse da se ikada oporavi od toga to
joj je napravio. Umrijet e. Samo je pitanje vremena kad. Noas zbog njega,
sutra od vlastite ruke, ili za nekoliko tjedana od teke i progresivne bolesti koju
lijenici nee znati ni prepoznati, ni zaustaviti njima poznatim metodama.
Gledala sam ga netremice.
ali se? Misli, ak i ako rtva pokua ponovno preuzeti kontrolu nad
vlastitim ivotom koliko god moe, svejedno e s vremenom umrijeti?
Ako Sivi ovjek dovede stvari do ovog stanja, svakako. Ali najee
ipak ne. Najee ostavlja svoje rtve na ivotu jer ih voli ponovno posjetiti s
vremena na vrijeme, uivati u njihovoj boli na dulje vrijeme. Ipak, povremeno
nade rtvu koja je toliko lijepa da kao da ne moe podnijeti njezino postojanje,
pa ju ubija odmah. Barem se nikada nee morati pogledati u ogledalo,
gospodina Lane. Barem e njezin boravak u paklu biti kratak.
To bi trebalo biti utjeno? zavapila sam. Da e patnja biti kratka?
Podcjenjujete vrijednost prolaznosti, gospodina Lane oi su mu bile
ledene, osmjeh jo i hladniji. Koliko ste vi stari, dvadesetjednu, dvije?
Iza mene se zauo prasak lomljenja stakla, tupi udar tijela to pada na
pod, pa onda kolektivni uzdah. Barrons je pogledao preko moga ramena.
Njegov je arktiki osmijeh nestao.

 O, Boe, je li mrtva? povikao je enski glas.

Izgleda kao da joj lice truli! uzviknuo je neko mukarac, zgaeno
uzrujan.
Sada, gospodina Lane naredio je Barrons. Krenuo je. Kree se
prema vratima. Slijedite ga. Ja sam iza vas.
Pokuala sam pogledati to se dogada iza mene. Ne znam jesam li se
htjela uvjeriti da ona ena uistinu vie ne pati, me vodila nekakva uroena
ljudska znatielja vezana za smrt koja bi svakako objasnila i zapadnjake
pogrebne rituale i sve one ljude koji se naguraju oko poprita prometnih
nesrea i zaepe promet po Atlanti. Ali Barrons me primio za bradu i prisilio me
da ga pogledam u oi.
Ne gledaj rekao je otro. Mrtvi e ti se urezati u sjeanje. Samo
izai i ubij smee koje joj je to uinilo.
Zvualo je kao dobar savjet. Izali smo iz puba.
Slijedila sam Sivog ovjeka, a Barrons je slijedio mene, na udaljenosti od
desetak koraka. Posljednji put kad sam se susrela s ovim Unseelie, imala sam
dugu plavu kosu. Mislim da me nee prepoznati s mojim novim imidem. Ne
zna da sam sidhe-seer, ne zna da sam null, pa mislim da e mi anse da ga
sredim biti prilino dobre ako se uspijem dovoljno pribliiti.
Ali to pribliavanje bi moglo biti problem. Bio je neljudski visok, ali i
neljudski brz. Ve sam jako brzo hodala da uope odrim korak s njim. Da ga
uhvatim, morat u potrati. A bit e se nekako teko prikrasti u punom galopu,
pogotovo u visokim petama.
Pobjei e nam, gospodina Lane Barrons je zareao iza mene.
Mislite da ja to ne znam? obrecnula sam se. Bie je ve bilo odmaklo
do pola etvrti i izgleda da je pojaalo to god da je odailjalo jer su mu se ljudi
micali s puta i zaobilazili ga u irokom luku iako ga nisu vidjeli. Odjednom se
ispred mene otvorio put i jasno sam ga vidjela niz ulicu, to nije bilo dobro
teko u ga moi slijediti ako izmeu nas ne bude niega i nikoga iza koga se
mogu sakriti. Znala sam da moram brzo potrati.
Onda je stalo, okrenulo se i pogledalo ravno u mene.
Smrznula sam se. Nisam znala kako je znao, ali je znao da ja znam, a ja
sam znala da on zna za mene i nije se vie imalo smisla pretvarati.
Dovraga ula sam Barronsa kako tiho psuje, a zatim grebanje elika
na kamenu i uanj tkanine negdje iza mene, pa onda nita, tiinu.
Gledali smo se oi u oi, Sivi ovjek i ja. Onda se nacerio onim svojim
odurnim ustima koja su mu prekrivala pola uskog, mravog lica.
Vidim te, sidhe-seer reklo je. Smijeh mu je zvuao kao noice ohara
na sasuenom liu. Vidio sam te jo u pubu. Kako eli umrijeti opet se
nasmijalo. Polako polake?
Poeljela sam da sam se ranije sjetila upitati Barronsa o onoj udnoj rijei
koju je starica danas upotrijebila, o tome znai li ono to mislim da znai. Zbog
konteksta u kojem ju je upotrijebila sam bila prilino sigurna da sam ju pravilno
razumjela, ali sad je preda mnom bio samo jedan nain da to i provjerim.
Ovlaila sam usne, zatreptala trepavicama, i molei se u sebi da sam u pravu,

rekla kao bez dana:

Kako god elite, Gospodaru. Ja sam pri-ya.
Sivi ovjek je uvukao dah dugakim siktavim udahom koji je otkrio
nizove zuba kao u morskog psa usadene u ta usta bez usana. Dotad se
podrugljivo zabavljao, no sada mu je u crnim oima bljesnuo iznenadan interes
u kojem su se spajali seksualno uzbuenje i ubilaki sadizam, na nain od kojeg
sam se sledila.
Zagrizla sam jezik da ne odam koliko mi se gadi. Bila sam u pravu. Pri-ya
je bilo neto kao Fae-ovisnik, Fae-kurva. Kad sve ovo zavri moram upitati
Barronsa to ta rije tono znai. No sada sam mu se morala pribliiti. Sivi
ovjek je moda primijetio da ga vidim i slijedim, ali jo uvijek nije znao da sam
null, niti da posjedujem oruje koje ga moe ubiti.
Bilo je oito da eli ono to je mislio da nudim, barem toliko da mi
povjeruje. To je bila njegova slabost, shvatila sam; Ahilova peta ovog stvora.
Imao je mo isisavanja ljepote, imao je mo stvaranja privida toliko privlane
vanjtine da bi i najljepa ena poeljela biti njegova, ali nitko ga nije elio u
njegovom stvarnom obliku i toga je bio svjestan.
Osim ... moda ... netko tko je pri-ya. ena koja je opsjednuta Fae, koja
ivi za Fae, koja se podaje svima, i Seelie i Unseelie. Takva bi bolesna odanost
bila najblie stvarnoj privlanosti to ju ovo udovite moe ikada spoznati.
Protrljalo je irevima prekrivene ruke i nacerilo se pohotno. Ipak, za
razliku od Stvora Sa Stotinu Usta, barem je imalo samo jedna usta za pohotan
cerek.
Na koljena, pri-ya rekao je.
Palo mi je na pamet da ti Fae zbilja vole ene na koljenima. Koja je fora
s tim? Da nisu oni svi fetiisti? Nabacila sam ukoen osmijeh oponaajui onaj
kakvog je imala slijepo pokorna goth-cura kod Malluca, pa kleknula na
plonik, golim koljenima o kamen. Iza mene na ulici nije bilo ni Barronsa, ni bilo
koga drugog. Nisam imala pojma kamo su svi nestali. Izgleda da je mo
odbijanja Sivog ovjeka bila ravna V'Laneovoj.
Torbica mi je bila otkopana, ruke spremne. Ako ostane smrznut upola
toliko dugo kao Stvor Sa Stotinu Usta, imat u i vie nego dovoljno vremena da
ga ubijem. im mi se priblii, mrtav je.
Taj je plan mogao upaliti i zbilja je trebao upaliti, ali poinila sam kritinu
greku. to da vam kaem? Bio mi je prvi put. Moja oekivanja nisu imala veze
sa stvarnou. Dok je bjeao od mene niz ulicu, hodao je, pa sam oekivala da
mi tako i sad pride.
Ali nije.
Skliznuo je.
epao me i zgrabio jednom rukom sa utim kandama za kosu prije
nego to sam uope uspjela shvatiti to se dogaa. Neljudski snano, podigao
me sa tla, drei me vrsto za kosu.
Nasreu, moji instinkti sidhe-seer su se aktivirali i zabila sam obje ruke u
njegova prsa dok me tako dizao.
Na nesreu, smrznuo se tono u toj pozi, drei me za kosu, a ja sam

ostala visjeti. Vana injenica. Moje su ruke prosjene ljudske duljine. Koplje
mi je bilo u torbici. A torbica je leala na ploniku, barem pola metra ispod
mojih nogu.
Barrons prosiktala sam oajno. Gdje si?
Nevjerojatno zaula sam sarkastian ton iznad glave. Ovaj scenarij
nije bio nigdje meu krpom potencijalnih scenarija koje sam predvidio.
Pokuala sam pogledati uvis, ali odustala jer je previe boljelo i umjesto
toga se s obje ruke primila za glavu. to je Barrons radio na krovu? Jo bolje
pitanje, kako je uope dospio na krov? Ne sjeam se da smo proli pored kakvih
praktino smjetenih ljestava. A zgrada je bila visoka dva kata?
Pouri, boli me! zavapila sam. Znala sam koliko sree imam da je
tamo. Da sam se u ovu nevolju uvalila sama, morala bih si iupati kosu s glave
da mu pobjegnem, a iskreno reeno nisam sigurna da je to uope izvedivo.
Imam zbilja gustu kosu, a ovaj monstrum dri golem pramen.
Pouri, to eka! Zgrabi moju torbicu! Ne znam koliko dugo e ostati
smrznut.
Barrons je skoio na plonik ispred mene mekanim pokretom, uza zvuk
izama koje su udarile o kamen, a dugaki crni kaput vijorijo je oko njega.
Vjerojatno ste o tome trebali razmisliti prije nego to ste ga smrznuli,
gospodina Lane rekao je hladno.
Na visini na kojoj sam visjela gledala sam ga ravno u oi. Premjestila sam
ake sa vlastite glave na nepokretnu ruku Sivog ovjeka i svom snagom se
objesila o nju da smanjim pritisak na kosu.
Moemo li o tome nakon to me spustite? dobacila sam otro.
Prekriio je ruke na prsima.
Ne bi postojalo nakon da nisam ovdje i da vas ne spaavam. Da vidimo
gdje ste pogrijeili, to kaete?
Znala sam da to nije pitanje, ali svejedno sam odgovorila:
Ja kaem da radije ne bih sad o tome.
Prva greka: niste oekivali da sklizne do vas i niste bili spremni na to.
Koplje je lealo pored vas. Torbicu ste trebali drati u ruci i trebali ste biti
spremni na to da ubodete Sivog ovjeka kroz torbicu.
OK, zabrljala sam. Moete li mi sada dodati torbicu?
Dva: ispustili ste oruje iz ruke. Nikada ne isputajte oruje iz ruke. Ba
me briga ako budete morali nositi iroku odjeu i privezati si koplje ispod nje,
na tijelo. Nikada ne isputajte oruje.
Kimnula sam ali, ustvari i nisam. Nisam toliko mogla pomaknuti glavu.
Kuim. Skuila sam i prvi put kad ste mi rekli. Mogu li sada dobiti svoju
torbicu?
Tree: niste promisliti prije napada. Vaa je najvea prednost u borbi
jedan na jedan s bilo kojim Fae to to oni ne znaju da ste vi null. Naalost, ovaj
to sada zna.
Podigao je moju torbicu konano i objeruke sam posegnula za njom,
ali drao ju je izvan mog dosega. Vratila sam ruke na ruku Sivog ovjeka.
Glava me poinjala estoko boljeti. Pokuala sam ga dohvatiti nogom, ali

izmaknuo se bez muke. Jericho Barrons je imao reflekse kakvi se viaju samo
kod profesionalnih sportaa. Ili ivotinja.
Nikada ne zamrzavajte Fae, gospodina Lane, osim ako ste apsolutno,
stopostotno sigurni da ga moete ubiti prije nego to se odmrzne. Jer ovaj
ovdje potapao je krutu Unseelie vjealicu za odjeu na kojoj sam visjela je
savreno svjestan svega to se dogada i istog trenutka kad se odmrzne skliznut
e tko zna kamo i povesti vas sa sobom. Nestat ete iz ovoga svijeta prije nego
to va mozak i primijeti da se Sivi ovjek uope odmrznuo. Ovisno o tome
kamo vas odvede, mogli biste se nai okruen desecima takvih kao on; vi ete
biti tamo, koplje e biti tu i neete imati pojma to da radite ...
O, za Boga miloga, Barrons eksplodirala sam, ritajui se sumanuto
usred zraka dosta vie! Hoete li konano zaepiti i dodati mi torbicu!
Barrons je pogledao prema kopiju, koje je napola virilo iz torbice, pa
maknuo kuglicu folije sa iljatog vrha. Onda se nagnuo prema meni i unio mi se
u lice. Tako izbliza sam shvatila do koje je mjere ljut na mene. Uglovi usta i
rubovi nosnica bili su mu bijeli, tamne oi gorjele su od bijesa.
Nikada da se vie niste odvojili od ove stvarice. Jeste li me razumjeli,
gospodina Lane? S njim ete spavati, s njim ete se tuirati, s njim ete se
eviti.
Otvorila sam usta da mu kaem da ne samo da nemam nikoga s kim bih
mogla obavljati ovu posljednju aktivnost, nego da ja to tako ne nazivam i da mi
se nimalo ne svia to se on posluio tom rijei, kad se moja perspektiva naglo
promijenila. Nisam sigurna je li se Sivi ovjek poeo micati prije nego to ga je
Barrons probo posred eluca ili poslije, ali odjednom me poprskalo neto
mokro, a stvor je pusti moju kosu. Pala sam na koljena i poljubila plonik.
Sivi ovjek je pao pred mene. Odmah sam instinktivno ustuknula na
dlanovima i koljenima. Iz duboke rane na abdomenu curila mu je jednaka
ogavna zelenosiva sluz kakve je, s gaenjem sam otkrila, bilo i po mojoj
majici, suknji i golim nogama. Unseelie je pogledao prvo Barronsa, pa koplje
napola omotano u neto to je nekada bila moja najdraa torbica i moda bi jo
bila da s nje nije kapala sluz a u oima su mu se arile nevjerica, mrnja i
srdba.
Iako je sav taj bijes bio orijentiran na Barronsa, okrenuo je glavu i
posljednje rijei uputio meni:
Gospodar se vratio, kuko glupa i tebi e uiniti isto ono to je uinio
onoj drugoj zgodnoj maloj sidhe-seer. Poeljet e da si umrla od moje ruke.
Preklinjat e da te dokraji ba kao to je i ona preklinjala.
Nekoliko trenutaka kasnije, kad mi je Barrons vratio torbicu, iako sam
znala da je stvor mrtav izvadila sam koplje i svejedno ga jo jednom probola.

DVADESET

U godini dana od dana kada sam sjela na zrakoplov i doletjela u Dublin, odluna
u namjeri da pronaem ubojicu svoje sestre i privedem ga pravdi, nauila sam
da moe saznati jednako toliko iz onoga to ti ljudi ne kau kao i iz onoga to
kau.
Nije dovoljno sluati njihove rijei. Morate poput rudara probiti slojeve
neizreenoga i pronai sakriveno. esto je jedina istina ona koja se skriva u
laima koje odbijemo izgovoriti.
Barrons se te veeri rijeio tijela Sivog ovjeka nisam pitala kako. Ja
sam se vratila u knjiaru, dugo tuirala vodom toplijom nego ikad u ivotu,
oprala kosu tri puta. I da, koplje je bilo sa mnom pod tuem. Tu sam lekciju
nauila.
Sljedeeg dana dovrila sam pretraivanje muzeja bez incidenata. Nigdje
V'Lanea, nigdje one starice, nigdje nijednog PMa.
Po prvi put otkako sam ivjela u knjiari, Barrons se te veeri nije
pojavio. Pretpostavila sam da je izaao dok sam ja u svojoj sobi na katu
odgovarala na e-mail poruke na svom laptopu. Bila je subota i pomislila sam da
moda ima spoj, a onda se zapitala kamo netko poput njega uope izlazi.
Zapitala sam se i kakve ene izlaze s njim, no onda sam se sjetila one iz Casa
Blanc. Iz iste dosade pokuala sam ih zamisliti kako se seksaju, ali kad je ena
u mojim mislima poela sve vie liiti na mene, zakljuila sam da ima i
pametnijih naina da se ubije vrijeme.
Provela sam veer sama, gledajui stare filmove na malom televizoru
kojeg je Fiona drala iza pulta u knjiari, pokuavajui ne buljiti u telefon, ne
razmiljati previe.
Do nedjelje ujutro bila sam na rubu ludila. Sama sa svim tim pitanjima,
nigdje ive due za razgovor, uinila sam ono to sam se zaklela da neu
uiniti.

Nazvala sam doma.

Javio se tata, kao i svaki put dosad kad sam nazvala iz Irske.
Bok rekla sam ivahno, prekriivi noge i namotavajui icu telefona
oko prsta. Sjedila sam na svom udobnom naslonjau u dnu knjiare. Kako
ide?
Bezvoljno smo avrljali nekoliko minuta o vremenu u Georgiji i vremenu
u Dublinu, pa krenuli s usporedbama hrane u Georgiji sa hranom u Dublinu, a
onda se on upustio u dugaku tiradu o navodnoj povezanosti klimatskih
podruja sa mnogo padalina i loeg raspoloenja i ba kad sam mislila da je
sigurno iscrpio banalne teme i da emo moi poeti zapravo razgovarati, poeo
je s jednom od njemu draih tema za popunjavanje praznine, koju je znao
satima razvlaiti: uvijek problematina cijena goriva u Americi i uloga
predsjednika u naim trenutnim ekonomskim tekoama.
Skoro sam se rasplakala.
Zar smo do toga doli do ukoenih razgovora meu strancima?
Dvadesetdvije godine ovaj je ovjek bio moj oslonac, moj trener bejzbola,
zaduen za ljubljenje oderanih koljena, za rasprave o automobilima, moj uitelj
i iako sam znala da nikada nisam bila ambiciozna nadala sam se da sam mu
izvor ponosa i radosti. On je izgubio ker, ja sam izgubila sestru, nismo li mogli
nai naina da utjeimo jedno drugo?
Nervozno sam se igrala s telefonskom icom, nadajui se da e prestati s
bezvezarijama, ali nije i naposlijetku nisam vie mogla ekati. Razgovor s
njime nije nikamo vodio.
Tata, mogu li razgovarati s mamom? prekinula sam ga.
Dobila sam ukoen odgovor: mama spava, a on ju ne eli buditi jer se u
zadnje vrijeme samo prevre bez sna unato svim tim lijekovima koje pije, a
lijenik je rekao da joj nita nee pomoi da se oporavi osim vremena i odmora,
a tata je htio da mu se njegova enica vrati i zar nisam ja eljela da mami bude
bolje? Zato bismo ju oboje trebali ostaviti da se odmara.
Moram razgovarati s mamom inzistirala sam.
Nije se dao uvjeriti. Mislim da sam tvrdoglavost naslijedila od njega.
Oboje se ukopamo i ni makac ako nas netko pokuava na bilo to prisiliti.
Je li mama toliko loe da mi ne eli ni rei? upitala sam.
Uzdahnuo je toliko tunim, toliko iscrpljenim uzdahom da sam znala da
ga sad vidim shvatila bih da je ostario deset godina u dva tjedna koliko mene
nije bilo.
Malo je poludjela od boli, Mac. Krivi sebe za to to se dogodilo Alini i
nema naina da ju uvjerim u suprotno rekao je.
Kako bi ona ikako mogla biti kriva za Alininu smrt? uzviknula sam.
Jer ju je ona pustila da ode u Irsku rekao je umorno i odmah sam
znala da je isti ovaj razgovor vodio s mamom desetke puta i nije joj nita
dokazao. Moda sam naslijedila tvrdoglavost od obje strane. I mama se ukopa.
To je apsurdno. To je kao da ja sjednem u taksi i poginem u sudaru, a
ti sebe krivi. Moja je odluka bila sjesti u taksi. Nisi mogao znati da e neto
poi po krivu, a nije ni mama.

 Osim ako nas je netko na tono to upozorio rekao je toliko tihim

glasom da sam ga jedva ula, a ni ovako nisam bila sigurna jesam li ga dobro
shvatila.
Ha? rekla sam. to si rekao? Netko te upozorio da ne puta Alinu
u Irsku? Ma daj, tata, ljudi su uvijek takvi, svega se boje! A lako je rei znao
sam ja. Ne smije sluati takve!
Iako volim Ashford, znam da ima svoje traerice i tono si mogu zamisliti
par dokonih gospoda koje uvijek guraju nos u sve i kako preglasno izgovaraju
takve komentare dok moji roditelji prolaze pored njih u samoposluivanju.
Komentare poput A to su drugo oekivali tako poslati ker tisuama milja
daleko od doma!
Kao da me uo, tata je rekao:
Kakvi roditelji putaju ker etiri tisue milja od doma, samu samcatu?
Svakakvi roditelji putaju djecu da studiraju u stranim zemljama
protestirala sam. Ne smijete sebe kriviti.
A sad si i ti daleko, Mac. Zar ti ovdje nije lijepo? Nije li ti bilo dobro s
nama? Mi smo uvijek mislili da ste ti i tvoja sestra sretne ovdje rekao je.
Jesmo! uzviknula sam. Bila sam sretna! Prije nego to je Alina
poginula!
Nastala je teka tiina koju sam ja sebi popunila razmiljanjem o tome da
sam trebala drati svoj lajavi jezik za zubima, a onda je tata rekao:
Pusti sve to na miru, Mac. Samo doi doma. Zaboravi sve.
Molim? bila sam u oku. Kako je mogao tako neto rei? Misli, doi
doma i pusti udovite koje je ubilo Alinu da se izvue? Da ostane na slobodi i
ubije jo neiju ker?
Jebe se meni ivo za tue keri!
Lecnula sam se. Nijednom u ivotu nisam ula tatu da psuje. Ako je
uope psovao, onda je to valjda inio sam sa sobom, potiho.
Zanima me samo moja ker. Alina je mrtva. Ti nisi. Potrebna si majci.
Potrebna si meni. Kupi avionsku kartu, spakiraj se odmah i doi doma, Mac!
Razmiljala sam o ovome dugo, smislila tisuu naina da to izvedem od
dugakog uvoda do petominutnog objanjenja i isprike to uope pitam to to
pitam, ali nita od toga nisam uspjela izgovoriti. Otvorila sam usta i ostala tako,
ali sam jedva nekako uspijevala disati u slualicu i nastaviti razmiljati o
stvarima koje nisam mogla ili trebala rei, pa ak i razmislila da odmah zautim
i nikad ne potegnem to pitanje.
U estom razredu smo na biologiji na primjeru smeih i plavih oiju uili
o genetici, o dominantnim i recesivnim genima, o tome kakvu boju oiju djeca
mogu naslijediti od roditelja i te sam veeri otila doma i dobro pogledala svoje
roditelje. Nisam rekla nita, jer Alina je imala jednake zelene oi kao moje, pa
smo si oigledno bile u rodu, a i ja sam uvijek bila sklona guranju glave u
pijesak, pravi sam noj ponekad i zabijem glavu toliko duboko da uvjerim samu
sebe da ako ja nikoga ne vidim, ni mene nitko ne vidi, pa koliko god svi
prigovarali, ja uvijek kaem da percepcija oblikuje stvarnost. Mi smo ono to
vjerujemo da jesmo. Prije jedanaest godina odluila sam vjerovati da sam

sretna ker sretne obitelji. Odabrala sam se uklopiti u tu obitelj, pripadati

nekamo, osjeati se sigurno i voljeno i prigrliti svoje duboke i ponosne
junjake korijene. Odluila sam vjerovati da je znanost od DNK u krivu.
Odluila sam vjerovati da profesori ne znaju uvijek sve, te da znanstvenici
nikada nee znati sve tajne ljudskog tijela. Nisam o tome ni sa kim razgovarala.
Nisam ni morala. Znala sam to ja mislim i to mi je bilo dovoljno. Provukla sam
se kroz srednju kolu s dvojkom iz biologije i nikad vie nisam ni ula za nju.
Tata, jesam li ja usvojena? upitala sam.
S druge strane linije osjetila se neujna eksplozija, kao da je netko Jacka
Lanea udario palicom za bejzbol ravno posred eludca.
Reci ne, tata, reci ne, tata, reci ne.
Tiina se nastavila.
Zamirila sam kad su me zapekle suze.
Molim te, reci neto.
Tiina se opet nastavila, duga i strana, a onda ju je prekinuo dubok
uzdah.
Mac, ne mogu ostaviti tvoju majku samu. Ne smije biti sama. Previe
lijekova pije, previe je nestabilna. Nakon to si ti otila u Dublin ...
jednostavno je ... raspala se. Najbolje to sada moe uiniti za sve nas je
vratiti se doma. Odmah. Veeras.
Zastao je, pa oprezno rekao:
Duo, ti si naa ker u svakom pogledu.
Zbilja? glas mi je postajao piskav. Misli po roenju? Ja sam i na taj
nain vaa ker, tata?
Otvorila sam oi, ali pogled mi je bio mutan.
Prestani, Mac! Ne znam otkud ti to! Zato me sad takve stvari pita, ba
sad? Vrati se doma!
Nije vano otkud mi. Ali odgovor je vaan. Reci mi da Alina i ja nismo
usvojene, tata inzistirala sam. Samo mi to reci. Reci mi! Izgovori te rijei i
ovaj razgovor odmah prestaje. To je sve to trebam uti. Alina i ti niste
usvojene. Reci mi. Osim ako ne moe.
Tiina je bila uasavajua, prestrana. Onda je rekao:
Mac, duo, volimo te. Vrati nam se.
Njegov dubok i uvijek smiren bariton pukao je na ovim zadnjim rijeima.
Nakaljao se i kad je ponovno progovorio, glas mu je bio kontrolirani glas
poreznog odvjetnika koji je odavao samo godine iskustva i sigurnost, koji je
navodio na povjerenje. Miran, samouvjeren, snaan junjaki glas koji je na
mene uvijek tako djelovao.
uj, Mac, ja u ti rezervirati avionsku kartu im prekinemo. Izvoli se
spakirati iste sekunde i pravac zrana luka. Nikakva razmiljanja ni o emu.
Samo idi, bez odjavljivanja iz hotela, ja u srediti sve raune telefonom. Jesmo
li se razumjeti? Nazvat u te za par minuta i javiti ti na kojem si letu. Spakiraj
se i kreni. Jesi li me ula?
Buljila sam kroz prozor. Poela je kia. Dakle tu smo. Nije mi mogao
lagati. Da nisam usvojena, tata bi mi to bez oklijevanja rekao. Nasmijao bi se i

rekao "Pa naravno da nisi usvojena, bedasto moje". I oboje bismo se smijali
kako sam glupa bila. Ali nije rekao nita takvoga i to zato to nije mogao.
Zaboga, tata, tko sam ja?
Moja ker rekao je vatreno. Eto tko si! Kerkica Rainey i Jacka
Lanea!
Ali nisam to bila. Barem ne po roenju. I oboje smo to znali. A jedan dio
mene to je znao i ranije, pretpostavljam.
1. Vile su stvarne.
2. Vampiri su stvarni.
3. Mafija i njegovih petnaest ubojica su mrtvi zbog mene.
4. Usvojena sam.
Piljila sam u svoj dnevnik koji je bio blizu posljednje prazne stranice, ne
obazirui se na vodopad mojih suza koji je topio tintu na stranici.
Od etiri injenice na ovoj listi samo je jedna bila dovoljno uasna da me
paralizira. Mogla sam prihvatiti sve bizarnosti, prilagoditi se svakoj novoj
stvarnosti osim jednoj.
Usvojena sam.
Mogla sam se nositi i s vilama i s vampirima i mogla sam ivjeti
okrvavljenih ruku, ali samo ako sam mogla ustati i s ponosom izjaviti Ja sam
MacKayla Lane iz Ashforda u Georgiji, iz obitelji Frye-Lane, znate ih? Nosim iste
gene kao i svaki lan te obitelji. Svi smo jednostavni, obini ljudi, od
prapradjeda do najmlae bebice. Ja sam jedna od njih. Ja nekamo pripadam.
Nemate pojma koliko je takvo neto vano, koliko je smirujue, dok to ne
izgubite. Cijeloga ivota do tog trenutka osjeala sam se kao omotana u
mekanu i toplu dekicu koju su isplele moje tete, moji ujaci, ukrasili bratii i
sestrine, bake i djedovi, prabake.
Ta je dekica upravo pala s mojih ramena. Osjeala sam se usamljeno i
izgubljeno, odjednom mi je bilo hladno.
O'Connorica, tako me nazvala ona starica. Rekla je da imam njihovu kou
i oi. Spomenula je i neko udno ime, Patrona. Jesam li ja zbija O'Connorica?
Imam li rodbinu negdje ovdje u Irskoj? Zato me roditelji nisu zadrali? Zato
su dali Alinu i mene na posvajanje? Gdje su nas mama i tata nali? Kada? I kako
su svi moji priljivi strievi, tete, bake i djedovi uspjeli sauvati tu tajnu? Nitko
od njih nikada ni rijei nije rekao. Koliko sam bila stara kad su me usvojili?
Sigurno sam bila novoroene, jer se ne sjeam niega osim ovakvog ivota, a
ni Alina nikada nije rekla nita slino. Ona je bila dvije godine starija od mene,
ona bi se moda mogla neega prisjeati. Ili su se njezine uspomene na drugi
ivot na drugom mjestu jednostavno stopile s naim novim ivotom, izblijedile
bez traga?
Usvojena sam. Ta me pomisao pomela poput oluje, poput tornada,
iupala me iz korijena, a to jo i nije bilo najgore od svega.
Ono to me najvie boljelo, ono to se poput otrih zuba zarinulo u mene
i nije me putalo je bila injenica da je jedina osoba koja mi je sigurno bila

krvna obitelj bila mrtva. Moja sestra, moja Alina. Moja jedina obitelj na
cijelome svijetu bila je mrtva.
Odjednom me snala strana pomisao: je li Alina znala? Je li saznala da
smo usvojene i preutjela mi to? Je li to dio onoga to je mislila pod Toliko toga
sam ti trebala rei?
Je li i ona to saznala ovdje u Dublinu i pogodilo ju je koliko i mene, je li i
ona osjetila ovakvu zbunjenost, osamljenost?
Boe moj rekla sam, a suze su mi prerasle u pla, drhtav i bolan.
Plakala sam zbog sebe, zbog svoje sestre, zbog stvari koje nisam ni znala
izraziti rijeima i koje moda nikada neu uspjeti objasniti. Osjeala sam se
otprilike ovako: nekada sam hodala, a sada jedva puem. Nisam znala koliko
e mi dugo trebati da se osovim na noge, da ponovno pronaem ravnoteu, ali
imala sam osjeaj da kada se uspijem uspraviti i ponovno prohodam, moj hod
nee biti kao prije.
Ne znam koliko sam tako sjedila i plakala, ali nakon nekog vremena mi je
u glavi tutnjalo i vie nisam mogla ni plakati.
Na poetku ove prie rekla sam vam da je Alinino tijelo pronaeno
nekoliko kilometara od Clarin House, u smeem prekrivenoj uliici na drugoj
strani rijeke Liffey. To sam pouzdano znala jer sam vidjela slike s mjesta
zloina, ba kao to sam znala da u prije nego to odem iz Irske otii na to
mjesto da se oprostim od sestre.
S mukom sam se odlijepila od naslonjaa, otila do svoje posuene sobe,
utrpala novac i putovnicu u dep da mi se ne isprijee na putu za sluaj da
trebam brzo izvui drugi predmet iz torbice, prebacila torbicu preko ramena,
nabila ilt-kapu sve do oiju i stavila sunane naoale, pa izala pred knjiaru
da si pozovem taksi.
Bilo je vrijeme da posjetim onu uliicu. Ali ne da bih se oprostila da bih
se upoznala sa sestrom koju nisam poznavala dokje bila iva, a sada nikada
neu imati prilike: Alini koja je bila moj jedini kruni rod, koja se rodila u kaosu
Dublina, koja je donijela teke odluke i nauila gorke lekcije. Ako je za mjeseci
provedenih ovdje nabasala makar samo na polovicu od onoga na to sam ja
naletjela, razumijem zato je uinila sve to je uinila.
Sjeam se da su mama i tata dva puta pokuali posjetiti Alinu ovdje. Oba
je puta rekla da ne dolaze. Prvi put je rekla da je bila bolesna i da je u velikom
zaostatku s predavanjima. Drugi put je rekla da ju eka hrpa ispita. Nijednom
me nije pozvala da doem, a jedan jedini put kad sam ja spomenula da bih
mogla utedjeti neto novca i doi, iste mi je sekunde rekla da ga ne troim
bezveze, nego radije potroim na lijepu odjeu, novu glazbu i da izaem
nekamo plesati oboavale smo izlaziti zajedno dok ona ui, pa da e mi
vrijeme do njezinog povratka proi u tren oka.
Sada sam shvaala koliko su ju te rijei stajale.
Sada kada znam to se sve skriva i gmie ulicama Dublina, bih li ikome
koga volim dozvolila da dode ovamo zbog mene?
Ni u ludilu. Lagala bih koliko god treba da ih u tome sprijeim.
Da imam mlau sestru koja mi je jedini pravi rod, koja je na sigurnom u

naem domu, bih li joj ispriala o iemu od svega ovoga i izloila ju opasnosti?
Ne. Uinila bih tono to je uinila Alina: titila bih sestru do posljednjeg dana.
Potedjela bih ju i eljela bih da bude sretna koliko god mogu.
Sestra mi je oduvijek bila uzor, ali sada sam ju cijenila vie nego ikad.
Obuzeta ovim osjeajima, eljela sam otii nekamo gdje znam daje i ona bila.
Na neko mjesto na kojem je ostavila traga, a njezin stan tome nije bio ni blizu.
Osim mirisa bresaka i parfema Beautiful nita me u tom stanu nije podsjetilo na
nju, kao da tamo nije provodila previe vremena, nego samo kad je spavala ili
telefonski razgovarala sa mnom. Ni na sveuilinom kampusu ju nisam osjetila,
ali palo mi je na pamet jedno mjesto za koje sam znala da u osjetiti njezinu
pristunost.
Morala sam poi tamo gdje je stjerana u kut, svega nekoliko sati nakon
to je mene nazvala. Morala sam se suoiti s uasnom boli i stati na isto mjesto
na kamenom ploniku na kojem je moja sestra udahnula svoj posljednji dah i
zauvijek zatvorila oi.
Morbidno? Moda. Ali da vidim vas da vam umre sestra i da saznate da
ste usvojeni, pa da ne osjetite potrebu za time. Ne optuujte me za morbidnost
kad sam samo proizvod drutva koje kosti onih koje vole zakapa u ljupke
vrtove s drveem i cvijeem da im budu blizu, pa onda odlazi na te grobove i
pria s njima. To je morbidno. A da ni ne priam koliko je bizarno. Kosti
zakapaju i psi.
Kud god pogledam sada vidim linije razgranienja. Rijeka Liffey je jedna od tih
linija; dijeli grad na sjeverni i juni dio, ali i na druge naine.
Juni dio grada, u kojem sam ja odsjela, je dio grada u kojem su Temple
Bar, Sveuilite Trinity, Nacionalni Muzej i Leinster House, da spomenem samo
neke od poznatijih mjesta, a smatra se i boljim dijelom grada: bogatijim,
snobovskijim, liberalnijim.
U sjevernoj strani grada nalaze se Ulica O'Connell puna lijepih spomenika
i kipova, trnica u Ulici Moore, katedrala St. Mary, Custom House koji gleda na
rijeku Liffey, a sjever se najee smatra radnikim, industrijskim, siromanim.
Kao to to ve biva s linijama razgranienja, ni ova nije apsolutna. S obje
strane postoje enklave bogate i pomodne na sjeveru, siromane i derutne na
jugu. Ipak, svi se slau da je opa atmosfera u sjevernoj strani grada drugaija
od one u junoj i obrnuto. Teko je to objasniti nekome tko nije proveo dosta
vremena s obje strane rijeke, upio mirise i zvukove.
Taksist koji me dovezao u sjeverni dio grada uope nije djelovao sretno
kad sam mu rekla da me iskrca u Ulici Allen potpuno samu, no dala sam mu
velikodunu napojnicu i pristao me ostaviti. U zadnje sam vrijeme vidjela i
previe uistinu zastraujuih prizora da bi me derutna etvrt previe zaplaila,
barem ne usred dana.
Slijepa ulica u kojoj je bilo pronadeno Alinino tijelo nije ak ni ime imala,
bila je poploena kamenom kojeg su godine i kie izlizali i izbrazdali, odvajala
se od glavne ulice i bila je dugaka nekoliko stotina metara. S lijeve strane

stajala je stambena zgrada u raspadnom stanju koja je i kad je bila nova bila
neugledna i koja je sad imala zazidane prozore, s desne skladite preko ijih su
prozora bile prikucane daske, a izmeu njih su bili posijani kante za smee i
kontejneri. Tlo je bilo prekriveno starim novinama, kartonskim kutijama,
bocama od piva i otpatcima. Ugoaj je bio jednak onome kao u naputenoj
etvrti Sjenki. Nisam se namjeravala zadrati ovdje dovoljno dugo da saznam
rade li ovdje uline svjetiljke.
Tata nije znao da sam vidjela slike sa poprita zloina koje je sakrio u
plavo-srebrni fascikl s dokumentima o financijskom planu na kojem je radio za
klijenticu po imenu Myrna Taylor-Hollingsworth. Iskreno, nemam pojma kako
ih je uope dobio. Koliko ja znam, policija ne distribuira te fotografije tek tako,
ne daje ih roditeljima ludim od boli, a pogotovo ako su tako jezive i tako
detaljne.
Shrvalo me ve i to to sam ja morala identificirati njezino tijelo.
Fotografije sam pronala dan prije odlaska u Irsku, kad sam ula u tatinu radnu
sobu po olovke.
Sada sam, pribliavajui se zidu u dnu uliice, preklapala slike iz glave s
prizorom ispred sebe. Alina je leala tono tamo, meni s desne strane, oko
etiri metra od pet metara visokog zida od cigle koji je zatvarao uliicu i
sprijeio ju u bijegu. Nisam eljela znati je li Alina na tim ciglama polomila
nokte u paninom pokuaju da se uspne uz ravnu povrinu i pobjegne svom
progonitelju tko god on bio, pa sam okrenula glavu od zida i pogledala dolje, na
dio ulice na kojem je umrla. Pronali su ju sklupanu uz cigleni zid. Potedjet u
vas detalja koje radije ni sama ne bih znala.
Tjerana nekom uasnom tamom u nutrini legla sam na prljavi kamen
ulice i postavila se u poloaj identian onome u kojem je naena moja sestra.
Za razliku od prizora sa slike, sada nije bilo krvi na sve strane, po kamenu, po
ciglama zida. Kia je isprala svaki trag njezine borbe jo tjednima prije. Ovdje
je udahnula posljednji put. Ovdje su umrli snovi i nade Aline Lane.
Boe, Alina, toliko mi nedostaje!
Osjeala sam se tono toliko slomljeno koliko je to zvualo i opet sam
zaplakala. Zaklela sam se sama sebi da e to biti posljednji put da plaem. I
odrala sam to obeanje dosta dugo.
Ne znam koliko sam dugo tako sjedila prije nego to sam primijetila
kozmetiku torbicu koju je mama poklonila Alini i meni za Boi kako napola
prekrivena smeem lei pored mene. Identina onoj koju sam ja bila prisiljena
ostaviti kod Maluca, ova je mala zlatna torbica bila potpuno unitena;
izblijedila je na suncu i kia ju je razmoila. Odgurnula sam stare novine s nje,
podigla ju i privinula uza se.
Znam to si sad mislite i ja sam pomislila isto, da e se u torbici sigurno
nalaziti neki trag. Da je Alina u nju ugurala nekakav zgodni saetak cijelog
svojeg dnevnika, ili nekakav sofisticirani raunalni ip na kojem su bile sve
informacije koje trebam, koje su policiji promaknule i koje sam ja na ovako
udesan nain pronala ba u pravom trenutku.
ivot je rijetko kad tako velikoduan, rekao bi mi Barrons. Gledamo

previe filmova, rekla bih ja.

U unitenoj torbici nije bilo niega osim kozmetike koju nam je mama
probrala, nedostajala je samo mala metalna turpijica za nokte. Ni u podstavi
nije bilo niega, nita nije bilo sakriveno u pudrijeru ni u ru. Sve ovo znam jer
sam gotovo sve rastavila na dijelove pokuavajui neto pronai.
Neu vas optereivati mislima na Alinu koje su mi se motale po glavi dok
sam sjedila tamo, niti tugom koja me obuzela. Ako ste ikad ikoga izgubili, onda
znate to vam prolazi kroz glavu u takvim trenucima i ne trebam vas na to
podsjeati. Ako nikada niste nikoga izgubili super, nadam se da e proi
vjenost prije nego to vas to snae.
Oprostila sam se od Aline i upoznala ju ispoetka, i dok sam se rukama
odupirala o tlo da ustanem, krajikom oka sam opazila srebrnasto svjetlucanje
metala pored noge. Odbljesak je stvarao vrh Alinine turpije za nokte, takoer
izgrebene, unitene. Sagnula sam se i razmaknula smee da ju podignem, a
onda ostala bez daha od oka.
Cijelo sam se ovo vrijeme tjeila pomisli da je Alina umrla brzo. Da nije
leala u ovoj uliici sama samcata, umirala dugo krvarei. Ali to nije mogla biti
istina, jer svoju je turpijicu iskoristila da uree neto u kamen.
Kleknula sam na plonik i odgurnula smee, otpuhnula prainu i
prljavtinu.
Bila sam i razoarana i sretna to nije stigla napisati vie. Razoarana jer
mi je trebao svaki trag, sretna jer je to znailo da je umirala nekoliko minuta,
ne nekoliko sati.
1247 LaRuhe, Jr, bilo je jedino to je zapisala.

DVADESET JEDAN

Inspektora O'Duffyja, molim vas rekla sam ustro. Zgrabila sam telefon iste
sekunde kad sam otkljuala vrata Barrons Books and Baubles i nazvala
policijsku postaju u Ulici Pearse. Da, priekat u.
Dok sam ekala da policajac na drugom kraju linije prespoji moj poziv s
detektivom zaduenim za Alinin sluaj, nestrpljivo sam kuckala prstima po
pultu s blagajnom gdje je inae stajala Fiona.
Imala sam novi trag za njega, a ovaj je bio neizbrisiv: 1247 LaRuhe.
eljela sam poi s njim na tu adresu, a ako mi ne dopusti onda u ga
jednostavno morati pratiti. Uza svo to uljanje po gradu kojim sam se u
posljednje vrijeme bavila, postajala sam impresivno nevidljiva.
Izvolite, gospodice Lane? detektiv je zvuao ivano kad se javio na
telefon, pa sam mu brzo objasnila kamo sam otila i to sam nala. Ve smo
o ovome razgovarali rekao je kad sam dovrila.
Tko je o emu razgovarao?
Adresa objasnio je. Za poetak, nema nikakvog dokaza da je to
doista napisala Alina. Bilo tko je mogao ...
Inspektore, Alina me zvala Junior prekinula sam ga. A njezina
turpijica za nokte bila je tono tamo na popritu, savijena i izgrebana jer je ona
njome urezala ovo u kamen. ak i iako niste znali da me zvala Junior, udi me
da netko od vaih ljudi nije zbrojio dva i dva.
Da ni ne spominjem da nisu pronali kozmetiku torbicu. Jesu li uope
pretraili poprite zloina?
Opazili smo mi adresu, gospodice Lane, ali uzmite u obzir da je Alinino
tijelo otkriveno dosta prije nego to smo mi zaprimili prijavu, bilo tko od
prolaznika je mogao to napisati. Ako ste bili tamo, vidjeli ste koliko smea ima
u toj uliici. Nismo ba mogli pokupiti sve to lei na tlu kao dokaz. Nismo znali
je li ita od smea na ulici ispalo iz Alinine torbice.

 A nije vam se inilo nimalo udnim to je odmah pored tijela na cesti u

kamen urezana adresa? povikala sam.
Naravno da jest.
Pa? Jeste li ju pronali? Jeste li otili tamo? upitala sam nestrpljivo.
Nismo mogli, gospodice Lane. Ta adresa ne postoji. U Dublinu nema
Ulice LaRuhe i kunog broja 1247. Nema ulice, avenije, bulevara ili prilaza s tim
imenom. ak niti slijepe ulice.
Zagrizla sam usnicu, razmiljajui.
Moda izvan gradskog podruja. Moda u nekom oblinjem gradu.
I to smo provjerili. Nigdje u Irskoj nismo pronali ni slinu adresu. ak
smo pokuali i pod drugim slinim imenima, poput Laroux ili La Rue. Nigdje ni
traga broju 1247.
Moda ... moda u Londonu ili tako neto bila sam uporna. Jeste li
provjerili i druge gradove?
Inspektor O'Duffy je glasno udahnuo i mogla sam si ga predoiti kako
odmahuje glavom s druge strane linije.
Koliko tono zemalja mislite da bismo trebali pretraiti, gospodice
Lane? upitao me.
Udahnula sam i polako izdahnula, suzdravajui se da ne odgovorim
Koliko god bude potrebno da pronadete ubojicu moje sestre. Briga me i da ih je
tisuu.
Kad nisam nita odgovorila, rekao je:
Poslali smo njezin dosje Interpolu. Da su ita otkrili, dosad bi nas ve
bili obavijestili. ao mi je, ali ne moemo nita vie, napraviti.
Oboruana kopljem i depnim svjetiljkama otrala sam sve mranijim ulicama
do puba i suvenirnice u Temple Baru koji je nudio irok izbor turistikih karata,
od prekrasnih, laminiranih karata Dublina do detaljnih prikaza cijele Irske u
knjiicama. Kupila sam po jednu od svake vrste, ubacila karte Engleske i
kotske za svaki sluaj, pa se onda vratila u svoju posuenu sobu i ba kad je
vani sumrak preao u no sjela prekrienih nogu i poela ih pretraivati.
Policajac u stranoj zemlji ne moe biti toliko motiviran kao sestra gladna
osvete.
Prestala sam tik prije ponoi i to samo zato to je pet sati kiljenja nad
sitnim slovima karte pretvorilo moju u poetku slabanu glavobolju u napad
svim silama po unutranjosti moje lubanje pneumatskom builicom. Pronala
sam mnogo varijacija imena LaRuhe, ali nijedan broj 1247 u tim ulicama, pa
ak niti 1347 ili 1427, ili bilo koji drugi broj dovoljno slian da bi se Alina mogla
zabuniti, iako nisam vjerovala da se zabunila. U posljednjim trenutcima ivota
urezala je za mene poruku u kamen i ne vidim kako bi u tome pogrijeila. Trag
je bio vaan, ali ja nisam mogla shvatiti kako.
Njeno sam protrljala sljepoonice. Ne mue me esto glavobolje, ali kad
me mue onda su ubitane i idueg dana sam izmodena. Presavinula sam
karte i sloila ih u uredan stupac pored kreveta. Moda Barrons zna, pomislila

sam. ini se da Barrons zna sve. Upitat u ga sutra. Sada se samo elim
rastegnuti i zaspati.
Ustala sam, rastegnula se, onda otapkala do prozora, odgurnula zavjesu
i pogledala u no.
Dublin je leao preda mnom poput mora krovova. Na njegovim ulicama
postojao je svijet kakvog nikada ni zamisliti nisam mogla.
Postojala je tama naputene etvrti. Zapitala sam se hou li za mjesec
dana jo gledati van kroz ovaj prozor zaboga, nadam se da neu i hoe li
Zona Tame biti vea?
Postojala su tri od etiri automobila O'Banniona i njegove pratnje. Netko
je odvezao Maybach i pozatvarao vrata na ostalim automobilima. Svih esnaest
hrpica odjee jo je lealo tamo. Zbilja bi bilo vrijeme da neto poduzmem u
vezi toga. Nekome tko zna to one predstavljaju pogled na njih je jednak
pogledu kroz prozor na esnaest trupala.
Postojale su Sjenke, smrtonosne male gadure, koje su opsjedale ulicu na
rubu Zone Tame, pulsirajui uza zgrade kao da su bijesne na Barronsa to ih
dri podalje svojim otrovnim snopom svjetla.
Dah mi je stao.
Usred svega toga postojao je i on: upravo je uao u naputenu etvrt,
odmaknuvi se daleko od sigurnosti koju su pruale uline svjetiljke, ravno u
potpunu tamu.
I nije nosio depnu svjetiljku!
Podigla sam ruku da zakucam po prozoru. Ne znam to sam si mislila;
vjerojatno da mu trebam privui panju i navesti ga da se vrati prije nego to
uini neto glupo.
Onda sam zastala, prstiju svega centimetar od stakla.
Barrons je sve prije nego glup. Ne radi nita bez razloga.
Visok, taman i graciozan poput none pantere, bio je od glave do pete u
crnom i imao je dugaak crni kaput, a dok je koraao uhvatila sam odbljesak
metalnog dijela njegovih izama. A tada je ak i to nestalo, jer metal nije naao
svjetlost koja bi se od njega odbila i Barrons je postao tek jedna svjetlija sjena
u tami.
Nikada ni za ivu glavu ne ulazite u naputenu etvrt nou, gospodina
Lane, rekao je ne tako davno.
OK, a zato onda on ulazi? to se dogada?
Stresla sam glavom i iste sekunde platila taj pokret jer su se mali
pneumatski ekii u lubanji prvo prevrnuli, pa onda uspravili i nastavili svoj
napad jo ustrije: rat-a-tat-tat-TAT-TAT! Primila sam se za glavu i pogledala
kroz prozor na ulicu, ne shvaajui.
Sjenke nisu uope obraale panju na Barronsa. Ustvari, da sam od onih
damica koje podlijeu fantazijama, rekla bih da su se gaenjem razmicale dok
je Jericho Barrons prolazio.
Vidjela sam ljuture koje su Sjenke ostavljale iza sebe. Vidjela sam
dokaze njihovog nezasitnog apetita. Jedino ega su se bojale je bila svjetlost.
Ubit e vampirskom spretnou, rekao je Barrons. Tu sam reenicu zapisala u

dnevnik, jer mi se svidio opis.

Promatrala sam ga kako ulazi sve dublje u naputenu etvrt, crna prilika
na crnoj pozadini, dok on i no nisu postali jedno. Zbunjeno sam gledala za
njim niz ulicu dugo nakon to je nestao u noi, pokuavajui shvatiti to sam
upravo vidjela.
Mogla sam se dosjetiti samo dvjema mogunostima: ili mi je Barrons
lagao o Sjenkama, ili je sklopio nekakav mraan sporazum s Fae deraicama
ivota.
Koja god od te dvije mogunosti da je bila tona, konano sam dobila
odgovor na pitanje mogu li mu vjerovati.
Ni za ivu glavu.
Kad sam se napokon maknula od prozora, oprala zube i oistila ih
koncem, umila se, nanijela hidratantnu kremu, poeljala se i navukla svoju
najdrau kratku piamu, pa se zavukla pod pokrivae, i dalje nisam znala
mnogo, ali u jedno sam bila sigurna. Ni o kakvim adresama sutra neu pitati
Barronsa.
Sljedeeg sam se jutra probudila s odgovorom na jedno pitanje.
Prije nekoliko godina u jednoj knjizi koju sam itala autor je tvrdio da se
ljudski mozak tek malo razlikuje od raunala i da je jedna od osnovnih funkcija
sna odmor preko dana aktivnog dijela mozga tijekom kojeg ostatak mozga
obrauje nove programe, preureuje podatke za efikasnije spremanje,
defragmentira i odbacuje nevane sitnice da bismo ujutro mogli svjei poetki
ispoetka.
Dok sam spavala, moja podsvijest se pozabavila smeem koje se
nakupilo u mojoj svijesti, proraljala sve to da izvue vane podatke i
omoguila mi da shvatim neto to bih vjerojatno mnogo ranije shvatila da
nisam bila zaslijepljena unutarnjim kaosom. Da me ujutro kad sam se
probudila glava nije jo mrvicu boljela, bila bih samu sebe ispljuskala jer to
nisam ranije vidjela.
Izvukla sam se iz kreveta nisam trebala paliti svjetlo, jer spavala sam
sa svim svjetiljkama u sobi upaljenim kao to u to initi i mnogo narednih
godina i pregledala jednu po jednu kartu, provjeravajui datum izdavanja.
Svaka je karta bila potpuno nova, ba kao, to to ovjek oekuje od dobre
turistike karte, to znai da su sve sadravale samo podatke prikupljene
tijekom prole godine.
Ali Barrons mi je bio rekao daje grad "zaboravio" da postoji cijeli jedan
njegov dio naputena etvrt. Da nije potpadala ni pod jednu policijsku
postaju, da gradske slube nisu znale da ona postoji. Znai li to da u Dublinu
postoje ulice ijih se imena nitko ne sjea? A ako postoje, znai li to i da su
nestale s lica karte, da se tako izrazim?
Ako pregledam jo koju kartu staru, recimo, pet godina hoe li Dublin
na plastifiiranom papiru s uzrokom djeteline biti jednak ovome u kojeg sada
gledam? Ili e neki dij elovi nedostajati?

Je li mogue da je odgovor kojeg traim cijelo vrijeme iza prozorskog

stakla?
Bingo! zapiknula sam vrh svojeg tamnoruiastog flomastera u kartu. Tu si!
Upravo sam pronala ulicu LaRuhe i ba kao to sam pretpostavila
nalazila se duboko usred naputene etvrti.
Sino, kad mi je zatrebala karta, otila sam do prvog duana u kojem
sam opazila karte u izlogu. Nisam se ni sjetila da bi Barrons mogao imati karte
u knjiari. Na treem katu nala sam veliku kolekciju atlasa i karata, zgrabila ih
desetak i odvukla ih do svojeg omiljenog naslonjaa da ponovim svoju
pretragu.
Ono to sam otkrila me okiralo. Zona Tame nije bila jedini dio Dublina
koji je nedostajao. Na novim kartama nisu bile ucrtane jo dvije etvrti; koje su
bile prikazane na starijima. Bile su mnogo manje od Zone Tame i smjetene na
rubu grada, ali nisam ni najmanje sumnjala da su i one pretrpjele invaziju
Sjenki.
Poput raka, ove su se Unseelie deraice ivota irile. Nisam mogla ni
priblino procijeniti kako su dospjele tako daleko, gotovo do ruralnog podruja,
ali s druge strane, nisam znala ni kako su nale put do sredita grada. Moda ih
je netko selio s mjesta na mjesto ni ne znajui, kao ohare koji se sakriju u
kutije. Ili moda ... sinula mi je uasavajua pomisao ... moda je to bila cijena
Barronsovog primirja s njima. Moda ih je on prevozio u nove dijelove grada i
zauzvrat su ga putale da se kree Zonom Tame. Jesu li uope dovoljno
inteligentne za pregovaranje? Kamo Sjenke odlaze danju? Koja to mrana
mjesta pronalaze? Stane li stotinu njih u kutiju od ibica? Stresla sam glavom.
Nisam se sada mogla baviti misterijom Sjenki. Alina mi je ostavila trag.
Konano sam ga pronala i jedino na to sam smjela misliti je bilo kako pronai
to to je ona eljela da pronadem.
Prostrla sam plastificirane karte grada na stol ispred sebe jednu uz
drugu, pa ih dugo prouavala. Karta nadesno bila je nova, karta nalijevo bila je
stara sedam godina.
Na novoj karti Ulica Collins je bila odavde udaljena jednu ulicu i bila je
paralelna s Avenijom Larkspur na karti otprije sedam godina izmeu te dvije
ulice nalazilo se osamnaest ulica.
Zatresla sam glavom, mrknula i slegnula glavom sve odjednom, poput
kakvog eksplozivnog izraza stupnja moje zaprepatenosti. Ovo je uasno. Zna
li itko za to? Jesmo li Barrons i ja a sam Bog zna tko je Barrons zapravo, jer
ja sigurno ne znam jedino dvoje ljudi koji imaju pojma da se ovakve stvari
dogaaju?
Prava je istina da va svijet polako ide kvragu, rekao je Barrons.
Prisjeajui se njegovih rijei shvatila sam neto to tada nisam. Rekao je "va"
svijet. Ne "na" svijet. Moj. Zar ovo nije i njegov svijet?
Kao i inae, imala sam milijun pitanja, nisam mogla nikome vjerovati, a
nisam mogla nikamo osim naprijed. Povratak unatrag za mene je odavno

prestao biti opcija.

Istrgala sam stranicu iz dnevnika sada su ostale jo samo etiri prazne
stranice i poloila ju na laminiranu kartu da precrtam, kamo moram krenuti;
etvrt po etvrt, upisujui imena ulica. Bilo bi mi nespretno nositi cijelu kartu.
Morala sam imati slobodne ruke. Ulica LaRuhe se nalazila na kraju neravnog
puta etrnaest ulica odavde u Zonu Tame, imala je svega dva niza zgrada i bila
je tek jedna od onih kratkih uliica koje povezuju dvije glavne ceste u blizini
krianja sa pet pravaca.
Kad se toga prisjetim, jo mi je uvijek nestvarno da sam toga dana tako
sama uetala u naputenu etvrt. Pravo je udo da sam preivjela. Nisam
sigurna to sam si mislila. Dok vam priam svoju priu i prisjeam se, najee
vam mogu prilino tono rei to mi se u kojem trenutku motalo po glavi. Ali taj
dan iako u se sredine dana zauvijek sjeati jer je ostala uarenim peatom
urezana u moje sjeanje poeo je kao u izmaglici i zavrio u gustoj magli.
Moda sam mislila da je jo rano i da su Sjenke opasne samo nou, da
nosim koplje sa sobom i da u biti sigurna. Moda sam bila toliko otupjela od
previe okova da nisam osjeala dovoljno straha.
Moda me, nakon svega to sam izgubila u posljednje vrijeme,
jednostavno nije bilo briga ni za to. Barrons me one noi kad smo opljakali
Mahluca
nazvao
gospodina
Dugine
Boje.
Usprkos
njegovom
omalovaavajuem tonu, nadimak mi se svidio. Ali dugama je za postojanje
potrebna suneva svjetlost, a u mojem svijetu toga u zadnje vrijeme nije bilo
previe.
Razlog i dalje ne znam, ali ustala sam, otuirala se, paljivo odabrala
odjeu, pokupila koplje i depne svjetiljke i sama samcata krenula prema 1247
LaRuhe.
Bilo je gotovo podne i ula sam tiho predenje Fionine luksuzne gradske
limuzine iza leda koja se zaustavljala ba kad sam ja zakoraila u ono to e svi
sidhe-seer jednoga dana nazivati imenom koje sam ja odabrala, ono to e
jednoga dana u ne tako dalekoj budunosti postati stvarnost na cijelom
planetu i iskrsavati posvuda: u Zonu Tame.
Nijednom nisam pogledala unatrag.

DVADESET DVA

Iako su od dana kad sam se izgubila u pustim, sablasnim ulicama naputene

etvrti prola tek dva tjedna, imala sam osjeaj kao da je to bilo u nekom
drugom ivotu.
Vjerojatno jer je to i bilo tako.
Ona Mac koja je slijedila ispruenu ruku prolaznice u gradsku pusto
onoga dana bila je krasno obuena u capri hlae od ruiastog lana koje su joj
padale nisko oko bokova, ruiastom svilom obrubljenu majicu kratkih rukava,
svoje omiljene srebrne sandale i odgovarajue srebrne ukrase. Imala je
prekrasnu dugaku plavu kosu poeljanu u visok konjski rep koji je poigravao
na polovici njezinih lea sa svakim poletnim mladenakim korakom.
Ova Mac imala je crnu kosu do ramena jer se morala skrivati od udovita
koja su progonila raniju verziju Mac. Ova je Mac bila obuena u crne traperice
i crnu majicu kratkih rukava jer se na crnome nisu vidjele potencijalne mrlje od
krvi. Ruiasto lakirane nokte ove Mac skrivale su tenisice, jer su bile
praktinije za bijeg od ivotne opasnosti. Neugledna odjea ove Mac bila je
upotpunjena prevelikom jaknom koju je dohvatila sa vjealice u knjiari jer je
morala sakriti trideset centimetara dugako koplje zataknuto o pojas njezinih
traperica (vrha zamotanog u foliju), jedini srebrni detalj na ovom paljivo
odabranom kompletu.
U stranje depove ova je Mac ugurala svjetiljke, a u jakni ih je imala jo.
Zbogom poletnome koraku koji kao da ju je vodio zrakom. Nova Mac
hodala je odluno, usredotoeno, nogu vrsto na tlu.
Ovoga puta dok sam ulazila u Zonu Tame shvatila sam koji me ono
osjeaj bio preplavio prvi put kad sam ovuda prola: mjeavina munine,
straha i tog napetog i snanog poriva da pobjegnem. Moja su se osjetila
svojstvena samo sidhe-seer probudila istog trenutka kad sam prela preko
Avenije Larkspur i ni ne znajui ula u podruje s nestalih osamnaest ulica

izmeu nje i Ulice Collins. Iako su se tijekom dana Sjenke povlaile i nestajale
nekamo u mrak, to je njihovo mrano skrovite sigurno bilo negdje u blizini.
Posvud oko sebe osjeala sam prisutnost Unseelie ba kao i onoga dana ali
tada jo nisam znala ni tko sam, ni u to sam se uvalila.
Ovoga puta osjeala sam jo neto. Bila sam sigurna da mi je mala karta
koju sam si nacrtala ustvari nepotrebna. Neto me vuklo prema jugoistonom
dijelu Zone, privlailo me i odbijalo u isti mah. Taj me osjeaj podsjetio na
nonu moru koja mi se davno urezala u pamenje.
U tom sam snu bila na groblju nou, po kii. Nekoliko mjesta od groba
ispred kojeg sam stajala leao je moj vlastiti grob. Nisam ga vidjela, ali sam
jednostavno znala daje tamo onom sigurnou koja se doivljava samo u
snovima. Jedan je dio mene elio pobjei, potrati da se udalji od kiom
natopljene skliske trave i kamena i kostiju koliko me noge nose i ne okretati se,
kao da bi i sam pogled na moj grob mogao zapeatiti moju sudbinu. Ali drugi
dio mene znao je da nikada vie neu nai mira ako se sada budem bojala prii
grobu, pogledati vlastitu nadgrobnu plou, proitati svoje ime i naglas
izgovoriti datum vlastite smrti.
Iz te sam se none more probudila prije nego to sam morala odabrati.
Nisam bila toliko naivna da mislim da u se tako probuditi i iz ove.
Uporno ignorirajui isuene ljudske ljuske koje je vjetar nosio maglom
prekrivenom, naputenom ulicom, preklopila sam svoju rukom crtanu kartu u
prednji lijevi dep traperica i prepustila se, kao da slijedim neki unutarnji glas.
Ovoga puta kad sam ula u neputenu etvrt, shvatila sam to je ona zapravo.
Groblje.
Sjeam se na to mi se inspektor O'Duffy poalio na onom prvom
sastanku: U posljednje vrijeme sve je vie ubojstava i sluajeva nestalih osoba,
tako neto nikada prije nismo vidjeli. Kao daje pola grada poludjelo.
Pola grada ne, barem ne zasad iako mogu zamisliti kakvo su
uasavanje izazivali leevi poput onog kojeg je Sivi ovjek neku veer ostavio
iza sebe u pubu ali evo gdje su bili O'Duffyjevi nestali.
Posvud oko mene. Prolazila sam pored njih ulicu za ulicom.
Bilo ih je pored naputenih automobila, sloenih u hrpice. Bilo ih je
razbacanih po plonicima, napola zatrpanih smeem koje nitko nikada nee
maknuti jer gradske slube za ove ulice nisu znale, nije ih bilo na njihovim
kartama. Kakav savjestan smetlar moda bi s vremena na vrijeme i pogledao u
prolazu, pomislio "Jao, kakav nered tamo vlada", ali odmah nakon toga
vjerojatno bi pomislio "Briga me, to nije moja ruta".
Opasnost Zone Tame leala je u ovome: iako se ove ulice i ove avenije
nije moglo pronai ni na jednoj karti grada, nije postojalo nita to je ljude
sprjeavalo da u njih skrenu automobilom ili pjeice, ba kao to sam ja uetala
svojeg prvog dana u Dublinu. Tako blizu Temple Bara pjeakog je prometa
bilo na sve strane, a na svoje sam se oi uvjerila koliki su dio sudionika tog
prometa turisti prepijani i preveseli da primijete da se neto drastino
promijenilo u okoliu dok za to nije prekasno. Autom bi se moda i moglo proi
ovuda nou, s ukljuenim prednjim svjetlima i.svjetlima u unutranjosti,

naravno, ako se voza ne bi zaustavio i izaao iz nekog razloga primjerice da

onako pijan obavi nudu ali ni u to nisam bila sigurna.
Primijetila sam jo jedan detalj koji mi prvi put nije bio upao u oi: ovdje
nije bilo ivotinja. Nigdje ljute uline make, nigdje takora sjajnih oiju, nigdje
goluba koji kaka na sve strane. Ovo je uistinu bila mrtva etvrt. A sada sam
shvatila i to su one male ljuske.
Sjenke deru i ivotinje.
"Samo Barronsa ne", promrmljala sam, razoaranija nego to sam si
eljela priznati. One noi kad smo sredili Sivog ovjeka osjetila sam
povezanost sa svojim tajanstvenim mentorom. Bili smo tim. Uklonili smo jedno
udovite s ulica grada. Moda sam ja zabrljala svoj prvi pokuaj, ali na kraju je
ipak ispalo dobro, a drugi put e ispasti i bolje. Ja sam ga zamrznula on ga je
probo. Vie nee isisati ljepotu i mladost ni iz jedne ene. Nijedna vie nee
umrijeti uasnom smru. Taj je osjeaj bio dobar. Pretpostavljam da sam
negdje duboko u sebi pomislila da e mi Barrons, kad pronaem Alininog
ubojicu, pomoi da ga sredim.
Nisam se zavaravala da e mi policija ili sud pomoi u mojoj potrazi za
pravdom. Sada vie nisam sumnjala da je njezin ubojica (ili ubojice?) neto to
samo Barrons, ja i ostali sidhe-seer moemo vidjeti, a ja sam znala za samo jo
jednu sidhe-seer. Ne samo da nisam vjerovala da bi ona starica mogla biti od
koristi u lovu na jednog ili deset Unseelie, nego i nisam eljela njezinu pomo.
Nisam ju nikada vie eljela vidjeti. Znam da nije poteno ubiti glasnika, ali
takvi izrazi ulaze u jezik jer ih ljudi dobro razumiju i esto se nau u takvim
situacijama. Ta mi je ena bila jednako mrska koliko i poruka koju mi je
donijela.
Stresla sam glavom i usredotoila se na sestru. 1247 LaRuhe, napisala je
Alina posljednjim snagama. eljela je da odem tamo i otkrijem neto. Nadala
sam se da e to neto biti njezin dnevnik, iako ne vidim zato bi ga sakrila u
naputenoj etvrti. Sumnjala sam da e to neto biti Sinsar Dubh, jer iako
sam osjeala muninu tipinu za blizinu Fae, koju sam, usput reeno, sve bolje
podnosila nije mi bilo ni upola onoliko muno kao u blizini najobinijih
fotokopija knjige. Iz smjera prema kojem me vukao instinkt, s jugoistoka je
dopirao osjeaj nadnaravne opasnosti, ali priguene, kao da je ono to me
eka, to god to bilo ... uspavano.
Ta me injenica ipak nije previe tjeila, jer 'uspavan' je za mene sinonim
za 'tek to se nije probudio i eksplodirao', a ako je za suditi prema smjeru u
kojem mi se ivot u posljednje vrijeme kree, u sluaju da se negdje u blizini
skriva vulkan, za oekivati je da e se uarena lava svaliti ravno na mene.
S uzdahom sam ubrzala korak kroz maglu.
1247 LaRuhe nije bilo ono to sam oekivala.
Ono to sam oekivala je bilo ili nekakvo skladite, jedna od onih oronulih
stambenih zgrada kakve su zamijenile obiteljske kue u ovom dijelu grada kad
je industrija napredovala i grad se promijenio.
Ono to sam pronala je bila visoka i lijepa kua od cigle sa krasnim
proeljem od kriljevca, usaena usred etvrti prepune skladita i tvornica.

Vlasnik ju je oigledno odbijao prodati i drao ili drala se hrabro do

posljednjeg daha pred promjenama i propadanjem koji su zahvatili etvrt. Ova
je kua jednako toliko pristajala u svoju etvrt koliko bi luskuzna robna kua
poput Bloomingdale's pristajala u socijalnu etvrt.
U velikom i maglom prekrivenom dvoritu ispred kue uokvirenom
ogradom od lijevanog eljeza stajala su tri mrtva drva na ijim granama nije
bilo ptica, a sigurna sam da kad bih zarinula prste u zemlju oko korijena, u njoj
ne bih nala nijednog crva. Vrt je bio podijeljen na terase raznih visina, bez
ijedne biljice, a fontana pored velianstvenog ulaza nadvijenog lukom bila je
suha, vidjelo se da je presahnula jako davno.
Ovo je bila Pusto.
Sa zebnjom sam odmjerila elegantnu kuu. Njezin je bogati graanski
sjaj zasjenilo stanje njezinih visokih, ukraenih prozora.
Svi do jednoga su bili prebojani u crno.
Spopao me neugodan osjeaj da netko stoji iza tih mranih oiju kue i
promatra me.
to sad, Alina? proaputala sam. Zbilja si mislila da bih trebala ui
ovamo?
Jer zbilja nisam eljela.
Nisam oekivala nikakav odgovor i nisam ga ni dobila Ako aneli uistinu
bdiju nad nama kao to neki vjeruju, moj aneo uvar je gluhonijem. Ali moje
je pitanje ionako bilo samo retoriko.
Nisam mogla jednostavno otii. Alina me ovamo poslala i znala sam da
moram ui, pa makar mi to bilo zadnje to u uiniti u ivotu. Shvatila sam da
bi mi i moglo biti zadnje ...
Nisam se niti trudila biti neprimjetna. Ako me netko neto promatra,
neprimjetnost je sad ve suvina. Ispravila sam se, duboko udahnula, odluno
prola vijugavim putiem poploanim svijetlim kamenom, uspela se uza stube
i zalupala tekim zvekirom po vratima.
Nije bilo odgovora. Priekala sam par trenutaka, pa zakucala ponovno,
pa onda pritisnula kvaku. Vlasnik kue oigledno se nije zabrinjavao vlastitom
sigurnou, jer vrata su bila otkljuana i ula sam u raskono predvorje. Ispod
bljetavog lustera svjetlucao je pod poploen crnim i bijelim mramorom. U dnu
hodnika stajao je okrugli ukrasni stoli, na njemu golema vaza sa prekrasnim
umjetnim svilenim cvijeem, a iza njega uza zid se privijalo spiralno stubite s
lijepim rukohvatom.
Ula sam. Iako je izvana zgrada izgledala naeta vremenom i oigledno
dugo nije vidjela radove poput ienja ljebova ili popravka krova,
unutranjost je bila ureena u kasnom stilu Louisa XIV, mekanim naslonjaima
i stolcima posijanim izmeu stupova raznih stilova i dimenzija, bogato
rezbarenim mramornim stoliima, prekrasnim svjetiljkama boje jantara i zlata.
Mogla sam si predoiti spavaonice u stilu Kralja Sunca. Zidovi su bili ureeni
velikim ogledalima s pozlaenim okvirima i slikama s mitolokim prizorima.
Nekoliko minuta sam oslukivala, pa se onda odvaila proetati jedva
osvijetljenom kuom, te sa svjetiljkom u jednoj i kopljem drugoj ruci

pokuala zamisliti njezinog stanara. to sam vie soba otkrivala, to mi je manje

bilo jasno. U svojem kratkom boravku u Dublinu vidjela sam toliko runoga da
saekivala samo jo vie toga, pogotovo u ovako oronuloj etvrti, ali izgledalo
je da je stanar ove kue imuna, kulturna osoba profinjenog ukusa i ...
Mentalno sam se opalila dlanom po elu je li ovo kua Alininog deka?
Je li me poslala ravno u kuu svojeg ubojice?
Deset minuta kasnije pronala sam odgovor na to pitanje u jednoj od
spavaih soba na katu, iza golemog kreveta, u velikoj garderobi krcatoj
odjeom ak i skupljom nego to je bila Barronsova. Tko god ili to god bio
vlasnik ove kue, oigledno ga je zanimalo samo najbolje od svega. Pritom
mislim apsolutno najbolje stvari za koje ljudi plaaju apsurdne svote novca
da bi bili sigurni da ih samo oni posjeduju.
Nemarno odbaen na podu, pored kolekcije izama i cipela dovoljno
brojne da obuje vojsku Armanijevih manekena, leao je Alinin rokovnik, a
pored njega i njezini foto albumi i dva paketia slika nabrzinu razvijenih u
jednoj od ekspres radnji u Temple Baru. Ugurala sam rokovnik i albume u
jaknu, ali zadrala ostale fotografije u ruci.
Jo sam brzo pregledala garderobu i ostatak spavae sobe da se uvjerim
da nisam previdjela nita to je pripadalo Alini, pa se sjurila stubama da budem
to blie izlazu ako mi zatreba.
Onda sam sjela na najniu stubu, tono ispod lustera od zlata i jantara i
otvorila prvi paket fotografija.
Kau da slika vrijedi tisuu rijei.
U pravu su.
Konano u vam ovo priznati: otkako sam ula opis Alininog deka
stariji od nje, obrazovan, privlaan, nije Irac uhvatila me totalna paranoja.
Uplaila sam se da slijedim Alinine korake i to doslovno. Ravno do
ovjeka koji ju je izdao. Zapitala sam se je li osoba s kojom je moja sestra bila
u vezi Jericho Barrons. Je li moj tajanstveni domain i navodni zatitnik osoba
koja je nju ubila.
Kad sam ula u ovu kuu, djeli mene je pomislio Aha, znai ovamo je
iao one veeri. Ovo je njegov pravi dom, a ne knjiara; an je Fae Tame i iz
nekog razloga ni ja, ba kao ni Alina, nisam to shvatila. Kako sam mogla znati?
To bi u svakom sluaju objasnilo zato me s vremena na vrijeme toliko snano
privlai ispod sve te kontrolirane vanjtine skriva se seksFae. Moda postoje
Fae koji se bolje prikrivaju. Moda postoje nekakvi talismani ili arolije koje im
pomau da sakriju to su. U posljednje vrijeme sam vidjela toliko neobjanjivih
stvari da mi se vie nita nije inilo nemoguim.
Moje miljenje o tom pitanju se mijenjalo iz dana u dan: as sam mislila
da nema anse da je Barrons bio Alinin deko, as bila skoro uvjerena da jest.
Sada sam znala odgovor na to pitanje. Alinin deko sasvim sigurno nije
bio Jericho Barrons.
Fotografije su me provele kroz dio ivota moje sestre kojeg nisam mislila

da u ikada vidjeti poevi s njezinim prvim danom ovdje u Irskoj; bilo je tu

slika s Trinityja, slika Aline nasmijane, sa prijateljima u pubu, jo slika iz puba
kako plee. Vidjela sam daje bila sretna ovdje. Polako sam i s ljubavlju
pregledala svaku sliku, dodirujui rumenilo njezinih obraza, glatke obrise
njezine duge plave kose, naizmjence smijui se i pokuavajui se ne rasplakati
pri pogledu na svijet kojeg, sam mislila da neu imati prilike vidjeti Alina, iva
u ovom gradu punog ludila i udovita. Boe, kako mi je nedostajala! Pogled na
fotografije zabolio me poput udarca u eludac. Promatrajui ove fotografije
osjeala sam njezinu prisutnost kao da Alina stoji iza mene i govori mi Volim te,
Jr. Pored tebe sam. Moe ti to. Znam da moe.
Onda su se slike promijenile; otprilike etiri mjeseca nakon to je stigla u
Dublin, prema datumima na fotografijama. U drugom paketiu fotografija bilo
je na desetke slika Aline same, posvuda po gradu, a sudei prema nainu na
koji je gledala osobu koja ju je slikala vidjelo se daje ve bila zaljubljena. Koliko
god me to boljelo, morala sam priznati da su te fotografije bile neke od
najljepih portreta moje sestre koje sam ikada vidjela.
Svi mi elimo vjerovati u crno i bijelo, u dobro i zlo, u junake koji se
uvijek ponaaju junaki i zlikovce koji su zli do sri, ali ve sam odavno shvatila
da su stvari rijetko kad tako jednostavne. Pozitivci znaju biti sposobni za
uistinu uasne poteze, negativci vas mogu iznenaditi s vremena na vrijeme.
Ovaj negativac je otkrio i ovjekovjeio najbolju stranu moje sestre. Ne
samo njezinu ljepotu, nego jedinstvenu unutarnju svjetlost koja je iz nje
isijavali.
Sve dok ju on nije ugasio.
Nisam mogla shvatiti kako mi ga nitko nije uspio opisati. On i moja sestra
bili su toliko lijepi da su se za njima sigurno okretale glave po gradu, a meni
nitko od njezinih kolega nije znao ni rei kakvu boje kose on ima.
Kosa mu se presijavala tonovima bakra i zlata, padala mu je do struka.
Pa sad vi meni recite kako se netko toga ne sjeti? Bio je vii i od Barronsa, a
ispod njegove skupocjene odjee skrivalo se tijelo oblikovano dizanjem utega i
estokom disciplinom. Izgledao je kao da ima tridesetak, ali mogao je biti i
mlai i stariji od toga; djelovao je nekako bezvremenski. Koa mu je bila
tamna, zlaana, savreno glatka. Iako se smijeio, njegove udne oi bakrene
boje odavale su aristokratsku aroganciju i dominantnost. Sada mi je bilo jasno
zato je dom uredio u raskonom i pretjeranom stilu Kralja Sunca koji si je
izgradio dvorac Versailles savreno mu je pristajao. Uope ne bih bila
iznenaena da saznam da ijestbio kralj jedne od onih minijaturnih stranih
zemalja za koje nitko nikad nije uo. Jedina sitnica koja je naruavala njegov
savren izgled bio je dugaak oiljak na lijevom obranu, koji se protezao od
jagodice do ugla usta, ali nije ga uope nagrivao. Zbog njega je bio samo jo
interesantniji.
Meu fotografijama je bilo mnogo onih na kojima su Alina i on bili
zajedno, koje je oigledno slikao netko trei a ipak ga nitko iv nije uspio
opisati policiji, niti rei kako se zove. Na ovoj slici drali su se za ruke i smijeili
jedno drugome. Na ovoj su bili u shoppingu. Na ovoj su plesali na stolu u pubu

u Temple Baru.
Na ovoj su se ljubili.
to sam vie gledala fotografije, to mi je bilo tee promatrati ga kao
zloinca. Izgledala je sretno s njim i on je izgledao jednako tako sretno s njom.
Otro sam stresla glavom. I Alina je isto to mislila. Vjerovala mu je sve do
dana kad me nazvala i ostavila uspanienu poruku: Mislila sam da mi pomae,
rekla je, alt Boe, ne mogu vjerovati da sam bila toliko glupa! Mislila sam da
ga volim; a an je jedan od njih, Mac! On je jedan od njih!
Jedan od koga? Unseelie koji se nekako uspijevao prikazati ljudskim
biem toliko dobro da zavara i sidhe-seer? Opet sam se zapitala je li tako neto
mogue. Ako nije Unseelie, to je onda, zato je na strani udovita? Oigledno
je bio izvanredan glumac kad je uspio zavarati Alinu. Ali na kraju ga je
raskrinkala. Moda je posumnjala i slijedila ga ovamo? U njegov dom u Zoni
Tame, posred mjesta na kojem su sva moja' osjetila bila uznemirena zbog
nadnaravne opasnosti?
Kad smo kod nadnaravne opasnosti, bila sam toliko odluna u namjeri da
istraim adresu koju mi je Alina ostavila, a nakon toga su me zaokupile
fotografije, pa nisam odmah shvatila da se ono to me vuklo dublje u
naputenu etvrt uope nije nalazilo u ovoj kui. Bilo je negdje vani, dalje od
kue.
A osjeaj je bio sve jai.
Mnogo jai. Kao da se to neto upravo probudilo.
Pospremila sam fotografije u plastine ovitke, ugurala ih u unutranji
dep jakne i urno ustala. Dok sam hodala prvim katom kue u potrazi za
stranjim izlazom, primijetila sam da su sva ogledala na zidovima bizarna i
uasavajua. Toliko uasavajua da sam pogledala samo u nekoliko prvih i
odustala, te ubrzala korak. Ta nadrealna ogledala bila su mi prvi uvid u stvarnu
razliku izmeu nas i Fae. Iako neki Seelie i Unseelie hodaju okolo s naim
likom, mi i oni smo jako razliiti.
Pronala sam stranja vrata i izala, pa krenula ravno prema dopola
podignutim vratima od valovitog elika na skladitu to je stajalo petnaestak
metara od ulaza u uliicu iza 1247 LaRuhe. togod me privlailo, bilo je tamo.
Jedino objanjenje koje danas imam je da sam toga dana privremeno
poludjela. Iako sam se kretala beumno i drala se uza zid, uetala sam ravno
u sve to. Temperatura je porasla iste sekunde kad sam prela prag i ula u
sjenovitu unutranjost. Zgrada je bila toliko velika da bi unutra bez problema
stalo nekoliko igralita za nogomet. Nekada je oigledno bila distribucijski
centar, jer goleme metalne skladine police stajale su meni i s lijeve i s desne
strane, visoke najmanje deset metara, a prolaz izmeu njih bio je dovoljno
irok da njime u oba smjera istovremeno voze dostavni kamioni. Prolaz je bio
dugaak i itavom duljinom zakren plastikom omotanim paletama s robom,
naslaganima izmeu tri i pet metara uvis, koje su oigledno ekale da ih se
prebaci na police. Betonski pod skladita bio je raspukao na mnogo mjesta, a
posvuda je bilo nasumice ostavljenih drvenih sanduka, naputenih viliara koji
su izgledali kao da je netko tek izaao iz njih i otiao usred posla. U dnu prolaza

vidjela se snana i jasna svjetlost, a zaula sam i glasove.

Priuljala sam se svjetlosti sakrivajui se niz prolaz iza viliara, sanduka
i paleta, polako napredujui, privlaena instinktom kojeg nisam mogla ni
shvatiti, ni zanemariti. to sam prilazila blie svjetlosti, to mi je bilo hladnije.
Kad sam stigla do treeg od jo tri reda polica izmeu mene i onoga to me
ekalo ispred, tresla sam se i mogla vidjeti vlastiti dah kako stvara siune
kristalie leda u zraku.
Kod drugog reda polica metal viliara iza kojeg sam unula bio je bolno
leden na dodir.
Kad sam dola do prvog reda bilo mi je toliko muno da sam morala sjesti
i ostati tako neko vrijeme. Jedino to je jo stajalo izmeu mene i onoga to me
oekivalo bile su naslagane palete, neuredne, kao da ih je netko nagurao
unatrag da ih razmakne i stvori prostor za neto na podu. Iza tih paleta vidjela
sam neto to je izgledalo kao vrhovi etiri velika kamena. Snana svjetlost
koja se probijala kroz tamu u kojoj sam sjedila nije bila prirodna. Bila je teka;
nekakvo tamno svjetlo, a nijedan od predmeta koje je obasjavala nije bacao
sjenu.
Nemam pojma koliko dugo mi je trebalo da smirim svoj nemiran eludac.
Moda sam sjedila tako pet minuta, moda pola sata, no naposlijetku sam
uspjela ustati i nastaviti prema naprijed. Palo mi je na pamet da moda nisam
trebala nastaviti, nego pobjei koliko me noge nose, kao to mi je Barrons
jednom savjetovao i ne gledati za sobom ali togod me privlailo, sad me
privlailo jo snanije. Morala sam vidjeti to je tamo. Morala sam znati.
Predaleko sam dogurala da se sad okrenem i odem.
Provirila sam iza naslaganih paleta i naglo odskoila unatrag.
Sjela sam polako jer su mi se noge opet tresle, ruke pritisnute o srce koje
je ludo udaralo, sa arkom eljom da jutros nisam ustala iz kreveta.
Nakon nekoliko dubokih koncentriranih udaha, nagnula sam se prema
naprijed i ponovno pogledala. Mislim da sam se nadala da sam sve samo
zamislila.
Ali nisam.
Iako sam vidjela slike u vodiima i na razglednicama, ovakvo neto bih
prije oekivala usred polja, a ne u stranjem dijelu industrijskog skladita u
trgovakoj etvrti u sreditu grada. Osim toga, mislila sam da su srednje
veliine. Ali ovaj je bio golem. Pokuala sam shvatiti kako je stigao ovamo, a
onda se sjetila da jo uvijek razmiljam o ljudskim nainima kretanja. Kad se o
Fae radi, sve je mogue.
Nadvijajui se zlokobno nad stotinjak Nosoroga i drugih Unseelie svih
vrata koji nisu bacali sjenu na tekom, udnom svjetlu to je iz njega dopiralo
stajao je dolmen. Dva ogromna kamena stajala su meusobno udaljena oko
osam metara, a na njih je bio postavljen trei, ravan i ta su tri prastara
megalita sainjavala vrata.
Posvud oko tih vrata u beton su bile urezane rune i drugi simboli. Neki su
znakovi svijetlili grimiznim sjajem, drugi isijavali ovakvu udnu crno-plavu
svjetlost kao kamen kojeg smo ukrali Mallucu. Okrenuta prema dolmenima,

stajala je prilika zaogrnuta crvenim platom, lica skrivenog kapuljaom.

Kroz prolaz je zapuhao leden vjetar toliko hladan da su me zaboljela
plua, ali i vie od tijela: taj mraan vjetar zarinuo je u moju duu svoje otre
ledene zube i u trenutku sam shvatila da bih, dugo stojei na tom vjetru, polako
poela zaboravljati svaki san, svaku nadu koja je ikada grijala moje srce.
Ali niti vjetar to mi je pustoio duu, niti Nosorozi, pa ak niti u crveno
odjevena prilika koju su ti psi uvari Fae oslovljavali sa "Gospodaru" nisu bili
razlog iz kojeg sam se, tresui se, skutrila u sjeni.
Golemi prolaz bio je otvoren. Kroz njega je nadirala vojska Unseelie.

DVADESET TRI

Neu vam dosaivati detaljnim opisima udovita koja su izala kroz prolaz
toga dana. Barrons i ja emo ih kasnije analizirati i pokuati prepoznati iz kojeg
su stalea, a veinu njih ionako ete i prebrzo upoznati.
Dovoljno je da vam kaem da ih je izalo na stotine, visokih i niskih, s
krilima i kopitima, ispijenih i debelih, redom zastraujuih, a kako su izlazili
redali su se u grupe po desetak ispred svakog Nosoroga. Koliko sam
promatrajui ih shvatila, Nosorozi su bili zadueni da svoje nove tienike
podue i priviknu na svijet.
Moj svijet.
Stisnula sam se iza paleta, promatrajui, previe ustraena da se
pomaknem. Konano je kroz prolaz stiglo posljednje udovite. Gospodar u
crvenom platu nekakvim je napjevima i odmjerenim udarcima crno-zlatnog
ezla po nekima od svijetleih simbola zatvorio prolaz. Simboli su prestali
svijetliti i gorki je vjetar prestao. Svjetlo u skladitu se promijenilo, postalo
lake i ugodnije, a Unseelie su sada imali sjene. U moje promrzlo lice i prste
oratio se osjet, snovi su ponovno ispunili moje srce.
Znate to vam je initi rekao je Gospodar i upitala sam se kako neto
toliko zlo moe imati tako lijep glas.
Nosorozi su mu se poklonili kao da je boanstvo, pa stali gurati svoju
novopridolu brau prema prolazu izmeu paleta. Grupa od tridesetak raznih
udovita ostala je stajati pored Gospodara.
Priljubila sam se uza palete dok su sva ta udovita prolazila par metara
od mene, praena "trenerima". Te su minute bile najgore u mom ivotu. Izbliza
sam pogledala stvorenja kakva mi ljudi nismo mogli zamisliti ni u hororima.
Nakon to su svi do posljednjega progmizali, promarirali proletjeli
prolazom i izali iz zgrade, s olakanjem sam se zavalila na palete, zatvorila oi
i ostala tako.

Znai to je bilo ono to mi je Alina eljela pokazati: iza 1247 LaRuhe se

nalaze vrata pakla, a Gospodar kroz njega dovodi svoje mrane sluge koji prije
nisu mogli pobjei iz Unseelie zatvora i puta ih u na svijet.
OK, sad znam.
I to bih ja sad trebala poduzeti? Alina je ozbiljno precijenila moje
sposobnosti ako je mislila da bih mogla ili trebala uiniti bilo to u vezi s ovime.
Ovo nije bio moj problem. Moj je problem bio pronai gada koji ju je izdao i
privesti ga pravdi kako znam i umijem. Ako je dotini ovjek, privesti ga sudu.
Ako je Unseelie koji se pretvara da je ovjek, ubit e ga moje koplje. To je bilo
jedino to me zanimalo.
Moramo pronai Sinsar Dubh, rekla je Alina. Sve ovisi o tome.
to ovisio tome? Imala sam gadan predosjeaj da je odgovor na to
pitanje jedan od onih Sudbina Svijeta Je U Tvojim Rukama. Ja ne elim sudbinu
u svojim rukama. To mi nije u opisu posla. Ja toim pivo i spravljam koktele,
perem 'sank i ae. Poslije zatvaranja metem.
Je li Alina htjela da pronaem Knjigu Tame jer se negdje na njezinim
opasnim neitljivim stranicama krije nain kako da porazimo Gospodara i
unitimo njegov portal za Unseelie udovita? to je mene briga za to? Ovo je
Dublin, a ne Georgia! Ovo je problem Irske. Nek se sami bave svojim
problemima. Uostalom, ak i ako uspijem nemogue i pronaem ugavu Knjigu
Tame, kako u je prevesti? Barrons je imao dva kamena potrebna za to, ali
nisam znala na ijoj je on strani. A nisam znala ni gdje su preostala dva
kamena, kako ih pronai, ili kako ih upotrijebiti uz golemu pretpostavku da u
ih se ikada doepati.
to je Alina oekivala od mene? Da ostanem u Dublinu zauvijek,
istraujem sve te jezive stvari i ivim u stalnom strahu? Da posvetim svoj ivot
ovome? Da budem spremna i umrijeti za to?
Ovo je zbilja bila velika narudba za tako malog barmena kao ja. Bila bih
frknula nosom da nisam bila na rubu da se popikim u gaice od straha ve sat
i pol.
Ona je dala ivot za ovo.
Stegnula sam eljust i jo vre zatvorila oi.
Nikada nisam bila dorasla Alini, niti u ikada biti. Nisam eljela otvoriti
oi. Moda vidim jo neto to bi moglo pasti na moja leda, pomislila sam
ljutito. Odluila sam otii. Odluila sam se udaljiti to je vie mogue od portala
iz zatvora, od Gospodara u crvenom platu, od cijele Zone Tame.
Uzdahnula sam.
Zbilja sam namjeravala otii. im bacim jo jedan kratak, posljednji
pogled iza ugla da vidim dogada li se jo neto to bih trebala znati. Mislim, nije
da sam namjeravala neto poduzeti ako bilo to saznam. Samo sam si mislila
da bih mogla saznati sve to mogu kad sam ve tamo. Moda bih mogla sve to
ispriati onoj starici koja me stalno gnjavi, V'Laneu, pa moda jedno od njih
neto poduzme. Ako je V'Lane uistinu na strani dobra, onda bi on i njegova
kraljica trebali poduzeti neto odmah i zaepiti ovu krajnje neprihvatljivu rupu
izmeu naih svjetova. Zar nije Barrons spomenuo nekakav Ugovor? Nije li ovo

bilo krenje nekakvog sporazuma?

Otvorila sam oi.
I podbacila u pokuaju da izaem iz vlastite koe i pokuaju da
propadnem u zemlju.
Barrons se pitao kamo je nestao Mahluc. Sada sam znala.
Stajao je manje od pet metara od mene, nailjenih onjaka, okruen
etom od est Nosoroga gladnih pogleda.

DVADESET ETIRI

Budui da pokuaj nestajanja nije upalio, odluila sam se za eksploziju i

vritei, udarajui objema rukama se bacila na njih dodirujui usput sve to
sam mogla. Za razliku od onoga prije nekoliko veeri kad sam pokuavala ubiti
Sivog ovjeka, sada nisam imala vremena za razmiljanje o tome to da radim,
djelovala sam oslanjajui se iskljuivo na instinkt.
A ispalo je da mi je instinkt fantastian.
Koplje sam bila zataknula o pojas da mogu zamahivati objema rukama.
Neto u meni navodilo me poput sustava za rakete ratnog zrakoplova,
omoguavalo mi da raspoznam i napadnem svakog Fae u dometu od nekoliko
metara.
Kad je Malluc ustuknuo i pustio est Nosoroga da se zalete na mene,
zamahnula sam dlanovima u suprotnim smjerovima i smjestila dvojci ruke
ravno posred nabijenih prsa. Onda sam se okrenula, zamahnula jo jednom,
dohvatila jo dvojicu u rebra, pa se bacila na pod i zamahnula trei put.
Kleei sam zamahnula glavom da maknem kosu iz oiju i procijenila
situaciju. Zamrznula sam ih svu estoricu u dvije sekunde.
Ali koliko dugo e ostati zamrznuti? To je pitanje bilo od esencijalne
vanosti.
Malluc je izgledao zaprepateno valjda nikad prije nije vidio to moe
null pa onda skliznuo prema meni onako neprimjetno kao i inae. Posegnula
sam u unutranji dep za kopljem, a onda se sjetila onoga to mi je Barrons
rekao o tome kako se moe tonije, ne moe ubiti vampira. Malluc nije
Fae, pa ga ne mogu ni smrznuti, ni ubiti kopljem i oekivati rezultate. Izvadila
sam ruku iz jakne. Nisam mu eljela pokazati sakriven adut sve do posljednjeg
trenutka. Moda, mislim moda, bih se mogla nekako pribliiti Gospodaru. I
moda bih njega mogla ubiti kopljem. A onda bih moda mogla zamrznuti sve
Unseelie i jo k tome pobjei vampiru. To je manje-vie bio moj plan. Jedini
kojeg sam se mogla sjetiti.
Ustala sam i poela se kretati unatrag. Izgleda da je vampir tono to i
htio. Fiksirao me svojim svijetlim utim oima dok sam uzmicala pored paleta,
preko poda s runama pored dolmena, u krug Unseelie Nosoroga i drugih

udovita.
to nam je to, Malluc?
Iako je stajao iza mene i nisam ga vidjela, glas Gpospodara je bio previe
prepozntaljiv da ne bih znala kome pripada. Bio je bogat, harmonian, poput
glazbe; poput V'Laneovog.
Mislio sam da neto ujem iza paleta rekao je Malluc. Ona je null,
Gospodaru. Jo jedna.
Nisam mogla odoljeti. Morala sam znati.
Misli kao Alina, zar ne? Druga null je bila Alina Lane, zare ne?
optuujue sam rekla.
Vampirove jezive ute oi su se suzile. Izmijenio je dugaak pogled s
biem u crvenom platu iza mene.
to ti zna o Alini Lane? upitao je Gospodar njeno, onim svojim
melodioznim glasom. Bio je to glas neeg neljudskog, neeg vanijeg od
ovjeka moda arhanela, palog arhanela.
Ona je bila moja sestra, zareala sam, okreui se. A ja u ubiti gada
koji je ubio nju. to ti zna o njoj?
Grimizna kapuljaa stresla se od smijeha. Stisnula sam ake o tijelo da se
sprijeim da izvadim koplje i zaletim se na priliku u crvenom ogrtau. Oprezno,
rekla sam si. Smireno. Sumnjala sam da u dobiti drugu priliku.
Rekao sam ti da e doi, Malluc rekao je Gospodar. Iskoristit emo
ju da dovri ono to je zapoela njezina sestra.
Podigao je ruke kao da e obuhvatiti grupu i obratio se Unseelie
okupljenih oko sebe. Kad sve bude na mjestu, otvorit u portal i pustiti cijeli
Unseelie zatvor na ovaj svijet, kao to sam vam i obeao. Uhvatite ju. Ona ide
s nama.
E pa ovo vam je bilo glupo, gospodina Lane rekao je Barrons tresui
glavom, te skoio na tlo pored mene dok mu se crni ogrta vijorio. Zar ste im
ba morali rei tko ste? Ionako bi i sami prebrzo shvatili.
Zatreptala sam zbunjeno.
Pretpostavljam da su Gospodar, Malluc i ostali bili jednako zaprepateni
neoekivanim pridolicom kao i ja, jer smo svi buljili u njega, pa onda svi
pogledali prema gore. Ja sam samo pokuavala shvatiti otkud se stvorio.
Mislim da su oni eljeli provjeriti skriva li se jo tko gore. Sigurno se skrivao na
stropnim gredama. Strop je bio visok deset metara. Nigdje nisam vidjela
nikakvo ue.
Kad sam vratila pogled, Gospodar Unseelie je zabacio kapuljau i
netremice se zagledao u Barronsa. Izgledao je kao da mu se ne svia ono to
vidi.
Ostala sam bez dana i teksta.
U nevjerici sam gledala Alininog deka, Gospodara. Voda Unseelie uope
nije bio Fae! ak je i Barrons djelovao malo zateeno.
Gospodar je zalajao nekakvu naredbu, onda se okrenuo u kovitlacu
crvene tkanine. Desetci Unseelie istog su se trenutka zaletjeli na nas.
Onda su stvari potpuno poludjele i jo uvijek mi nije jasno to se sve

dogaalo. Kad su nam se njegovi slugani isprijeili na putu, seronja koji je

iskoristio i ubio moju sestru i cijelo je vrijeme namjeravao isto uiniti i meni,
izdao je naredbu da me uhvate ivu ili su gotovi, a ovog drugog da ubiju.
Onda sam se nala okruena Unseelie i izgubila Barronsa iz vida. Negdje
u daljini zaula sam isto ono pjevuenje, a rune ispod mojih nogu ponovno su
zasvijetlile.
Izbacila sam iz misli sve osim bitke. Borila sam se.
Borila sam se za svoju sestru, koja je umrla sama u onoj uliici. Borila
sam se za enu koju je Sivi ovjek derao dok sam ja jela krumpirie i onu koju
je poderao prekjuer dok sam ja bespomono uasnuta promatrala. Borila
sam se za ljude koje je Stvor Sa Stotinu Usta ubio. Borila sam se za isuene
ljudske ljuske noene vjetrom zaboravljenim ulicama izmeu Collinsa i
Larkspura. Moda sam se borila ak i za O'Bannionove razbijae. Borila sam se
za dvadesetdvogodinjakinju koja je stigla u Dublin sigurna u sebe, a sada nije
imala pojma ni tko je, ni kamo ide, koja je upravo slomila i trei ruiasti nokat.
Alabasterno koplje u mojoj ruci kao da je isijavalo boanskom svjetlou
dok sam se saginjala, skakala, izmicala, udarala i probadala. Osjetila sam kako
se pretvaram u neto drugo i osjeaj je bio dobar. U jednom sam trenutku
uhvatila Barronsov zapanjen pogled i znala sam da sam uistinu poseban prizor
kad me on tako promatra. Osjeala sam se kao poseban prizor. Osjeala sam
se kao savreno sastavljen i podmazan stroj sa samo jednom svrhom: ubijati
Fae. Dobre i loe. Sve redom.
Pa i jesam, jednog za drugim. Sagni se, zamahni, probodi. Okreni se,
udari, probodi. Padali su brzo, na sve strane. Koplje je za njih bilo isti otrov, a
mene je uhvatila nekakva udna groznica dok sam ih promatrala kako umiru.
Nemam pojma koliko sam dugo tako mogla nastaviti da su svi oko mene bili
Fae, ali nisu i zeznula sam stvar.
Zaboravila sam na Malluca.
Kad mi se priuljao s leda, osjetila sam opasnost kao da je i on Fae ini
se da moje osjetilo pohvata sve to nije iz naeg svijeta im mi pride dovoljno
blizu okrenula se i ubola ga u trbuh.
Iste sam sekunde shvatila da sam pogrijeila, iako nisam znala kako da
to popravim. Ovaj vampir bio mi je daleko vea prijetnja nego bilo koji
Unseelie, pa ak i Sjenke njih sam barem mogla natjerati na povlaenje
svjetlou. Nisam imala pojma koja je slabost ovog deraa ivota, ak nisam
znala ni posjeduje li ijednu. Barrons je o ubijanju vampira govorio kao o neem
nemoguem.
Na trenutak sam samo tako stajala, drei koplje u njegovom trbuhu,
nadajui se da e ve nekako djelovati. Ako ga je to na bilo koji nain ozlijedilo,
nije se vidjelo. Blesavo sam piljila u te njegove divlje ute oi to su bljetale na
prebijelome licu. Onda sam dola k sebi i pokuala izvui koplje da ga
probodem jo jednom, ovoga puta u prsa moda je Barrons bio u krivu,
morala sam neto poduzeti ali otrica kopija bila se zaglavila u hrskavici ili
kosti i nisam ga mogla izvaditi.
Zgrabio je moju ruku svojom. Dodir mu je bio mrtvaki i leden.

 Kuko mala! Gdje je moj kamen? prosiktao je vampir.

U tom sam trenutku shvatila zato to nije ranije spomenuo, odmah im
me opazio. Jer je radio iza lea Gospodaru i nije smio riskirati da Nosorozi za to
saznaju.
Boe, Boe, pa on ni ne zna da si ti imao kamen, je li? uzviknula sam.
im sam izgovorila te rijei, shvatila sam da je to bila greka. Malluc je mogao
daleko vie izgubiti ako Gospodar sazna da ga je izdao, nego ako sluajno ubije
sidhe-seer u aru borbe. Upravo sam potpisala vlastitu smrtnu presudu.
Panino sam povukla koplje. Kad sam ga izvukla, Malluc je zasiktao na
mene pokazujui onjake, a ja sam posrnula. Izgubivi ravnoteu, pokuala
sam ga ponovno ubosti, no tisuinku sekunde prekasno. Vampir me udario
stranjom stranom dlana preko lica i poletjela sam unatrag zrakom, ruku i
nogu mlitavih kao da sam krpena lutka, ba kao to je one veeri u njegovoj
gotikoj vili odletio i njegov tjelohranitelj .
Zabila sam se u skupinu naslaganih paleta tvrdoe zida od cigle. Glavom
sam udarila o njih i lubanjom mi se proirila bol. ula sam lom kostiju u
vlastitom tijelu.
Mac! zaula sam Barronsov uzvik.
Pala sam na taj plastikom prekriven zid razmiljajui kako udno zvui
kad me zove Mac. Uvijek me zvao samo gospodina Lane. Nisam mogla disati.
Prsa su mi bila nepomina i pomislila sam da sam slomila rebra i da su mi
probijena plua. Koplje mi je klizilo iz ruke. Onaj ledeni vjetar se oratio, ledei
mi tijelo i duu i kroz izmaglicu sam shvatila da je portal ponovno otvoren.
Vjee su mi bile teke poput utega za papir i treptala sam s mukom. Lice
mi je bilo vlano. Nisam sigurna, ali mislim da sam plakala. Ne mogu sad
umrijeti. Konano sam otkrila tko je ubio moju sestru. Vidjela sam njegovo lice.
Jo ju nisam osvetila.
Ispred oiju mi se stvorio Barrons.
Odnijet u te odavde. Dri se rekao je kao u usporenoj sceni na filmu,
a zatim nestao.
Ponovno sam s naporom trepnula. Jo uvijek nisam mogla disati, a
vidjela sam tek povremeno, posebno na jedno oko. Jednog je trenutka sve bilo
tamno, a sljedeeg sam ponovno vidjela Barronsa. On i Malluc su stajali jedan
nasuprot drugome, koraajui u uskom krugu. Vampirove oi su blistale,
onjaci bili ogoljeni.
Dok sam gubila svijest, pokuala sam shvatiti to je tono Barrons
napravio Mallucu da se taj nestvarno snaan vampir zabio u palete, pa onda i
u viliar; kako sam dospjela u njegovo naruje i kamo me to vodi
nevjerojatnom brzinom.
U bolnicu, ponadala sam se.
Tijekom naeg bijega nekoliko sam puta dola k svijesti.
Prvi put dovoljno dugo da shvatim da nisam umrla, to me usprkos
omamljenosti iznenadilo. Posljednji put kad sam vidjela da je Malluc nekoga

odbacio u zid, to je bio mukarac mnogo vei od mene i umro je na mjestu,

krvarei iz vie tjelesnih otvora.
Sigurno sam i promrmljala neto takvo, jer su Barronsova prsa zagrmjela
ispod mog uha kad je rekao:
Koplje ga je oslabilo, gospodina Lane. Nisam siguran kako ili zato, ali
usporilo ga je.
Drugi put kad sam se osvijestila rekao je:
Moete li prebaciti ruku preko mojeg ramena i drati se?
Moj je odgovor bio mogu, ali jednu. Drugu nisam mogla ni pomaknuti.
Mlitavo je visjela iz ramena.
Barrons je bio sjajan trka. Kretali smo se kanalima, znala sam po
pljeskanju njegovih izama i smradu. Nadala sam se da se ne zavaravam
optimizmom, ali nisam ula zvuke potjere. Jesmo li im pobjegli? Svima?
Oni ne poznaju podzemlje kao ja rekao je. Nitko ga ne poznaje kao
ja.
Ba udno. Ja sam priala, a da toga nisam ni bila svjesna, izbacivala
pitanje za pitanjem usprkos tome to me sve boljelo. Ili mi je Barrons itao
misli?
Ne itam misli, gospodina Lane rekao je. Vae su misli ponekad
ispisane na vaem licu. Morate poraditi na tome.
Ne bih li trebala u bolnicu? promrsila sam kad sam se osvijestila po
trei put. Bila sam u krevetu u svojoj posuenoj sobi u Barrons Books and
Baubles. Sigurno sam dugo bila u nesvijesti. Mislim da sam neto slomila.
Lijevu ruku, dva rebra i nekoliko prstiju. Cijelo tijelo vam je izudarano.
Imali ste sree.
Poloio je hladan oblog na moj obraz i zapekla me snana bol. Barem
vam kosti nisu popucale kad vas je oamario. Bojao sam se da moda jesu.
Izgledate uasno, gospodina Lane.
Bolnica? probala sam opet.
Ne moe uiniti nita za vas to ja ve nisam i samo bi vas ispitivali
stvari na koje im ne biste mogli dati odgovore. Ako vas ja dovedem u ovakvom
stanju, a vi odbijete odgovoriti na njihova pitanja, okrivit e mene. Ve sam
vam namjestio kosti ruke i prsiju rekao je. Rebra e zarasti. Lice e vam
izgledati sasvim ... dobro ... da. Ozdravit ete s vremenom, gospodina Lane.
To je zvualo gadno.
Ogledalo? slabano sam procijedila.
ao mi je rekao je. Nemam nijedno pri ruci.
Pokuala sam pomaknuti lijevu ruku, pitajui se kad je tono Barrons
svojoj oigledno neiscrpnoj listi sposobnosti dodao gipsanje udova. Ali nije.
Ruka mi je bila u udlazi, kao i nekoliko prstiju na istoj toj ruci.
Zar mi ne treba gips?
Prstima je dobro ovako. Prijelom ruke nije straan i ako vam ju
zagipsam samo e vam miii atrofirati. Morate se brzo oporaviti. Za sluaj da
niste primijetili, gospodina Lane, imamo par problemia.
Ne shvaajui sam piljila u njega onim jednim zdravim okom. Desno oko

mi je bilo potpuno zatvoreno zbog nateenog obraza. Kad me Malluc udario u

skladitu, Barrons me nazvao Mac. Usprkos tome to sam sumnjala u njega i
brinula se da ima nekakav dogovor sa Sjenkama, bio je uz mene kad sam ga
trebala. Pronaao me. Spasio mi je ivot. Pokrpao me, spakirao u krevet i znala
sam da e bdjeti nada mnom dok ne ozdravim. U takvim okolnostima inilo mi
se apsurdnim da me nastavi zvati gospodina Lane, pa sam mu to i rekla.
Moda je vrijeme da i ja njega ponem zvati nekako drugaije, a ne "Barrons".
Moe me zvati Mac, ovaj ... Jericho. I hvala to si me spasio.
Jedna se tamna obrva uzdigla i izgledao je kao da se zabavlja.
Samo vi nastavite sa Barrons, gospodina Lane rekao je suho.
Potreban vam je odmor. Spavajte.
Vjee su mi zatreptale kao daje izrekao aroliju i otplutala sam na neko
sretno mjesto, hodnik iji su zidovi bili ukraeni slikama moje sestre. Sada sam
znala tko ju je ubio i osvetit u ju. Bila sam na pola puta do doma. Ako mu se
ne svia, neu ga zvati Jericho. Ali eljela sam da me zove Mac, inzistirala sam
pospano. Bilo mi je dosta toga da sam tisuama kilometara od doma i toliko
usamljena. Bilo bi lijepo ovdje imati nekoga tko me zove imenom. Bilo koga,
ak i Barronsa.
Mac izgovorio je moje ime i nasmijao se. Kakvo ime za neto poput
vas. Mac ponovno se nasmijao.
eljela sam upitati to je pod time mislio, ali za to nisam imala snage.
Onda sam osjetila njegove prste kako poput leptira prelaze preko mojeg
izubijanog lica i ula ga kako mi apue neto, ali ne na engleskom. Zvualo je
kao jedan od onih mrtvih jezika kojima se slue u filmovima koje nikad ne bih
uspjela pogledati do kraja a sad sam poalila to nisam barem jednog ili dva
dovrila, jer moda bih bila malo bolje pripremljena za sve ovo.
Mislim da me tada poljubio. Nikada prije nisam doivjela takav poljubac.
Onda se spustila tama. I sanjala sam.

DVADESET PET

Ne tako, ne. Sve curi. Prvi sloj bi trebao biti tanak rekla sam mu. Ne stavlja
glazuru na tortu. Ovo je nokat.
Sjedili smo na krovu Barrons Books and Baubles, u stakleniku za kojeg
nisam ni znala da je tamo dok mi Fiona, koja se pokazala mnogo
uznemirenijom zbog mojih ozljeda nego to sam mislila, rekla da postoji.
Provela sam drugi dio poslijepodneva izvaljena na lealjku, pravei se da itam,
ali ustvari nisam radila nita. Kad su se malo prije mraka upalili snani
reflektori postavljeni sa svih strana krova i osvijetlili vrt, promotrila sam svoje
iskrhane nokte, otila po svoj pribor za manikuru, vratila se na krov i
rasprostrla svoje oruje po stoliu od lijevanog eljeza i stakla tik iznad ulaza u
knjiaru, ispod najsnanijeg reflektora, pa odluila pokuati srediti stvar. Ali
koliko god sam se trudila, nisam mogla urediti nokte na desnoj ruci jer su mi
prsti lijeve bili u udlazi. Onda se pojavio Barrons i odmah sam ga zaposlila.
Stegnuo je vilicu i na licu mu je zaplesao mii.
Podsjetite me zato ja ovo radim, gospodina Lane?
Mislim, stvarno rekla sam. Jer ja imam slomljenu ruku.
Zamahala sam mu udlagom ispred nosa za sluaj da je zaboravio.
Mislim da se niste dovoljno potrudili rekao je. Mislim da biste trebali
pokuati ponovno. Ako nagnete ruku ovako pokazao je, prevrnuvi pritom
boicu s lakom za nokte na pod staklenika a drugu izvinete ovako kimnuo je
zadovoljno. Da, to bi trebalo upaliti.
Odmjerila sam ga hladno.
Vi mene vuete po cijelom gradu u potrazi za PM-ovima, ali jeste li me
ijednom uli da se alim? Niste. Zato dosta prigovaranja, Barrons. Najmanje
to moete uiniti jest da mi lakirate nokte dok mi je ruka slomljena. Nije da
sam vas traila da mi manikirate obje ruke. I uope vas neu traiti da se

trudite oko noktiju na nogama. Iako mi je zbilja trebala pomo oko toga.
Pedikura se ne moe obaviti poteno bez dvije ruke.
Namrtio se na pomisao da mi lakira nokte na nogama
ruiasto-zlaanim lakom Ice Princes Blush to je ime koje mi se ini kao
totalni oksimoron, da vam pravo kaem, otprilike kao jumbo kampi. Nijedna
ledena princezica koju sam ja poznavala u srednjoj koli ili na faksu nije bila od
onih koje se zbog bilo ega rumene.
Neki deki obavijestila sam ga leerno bi dali sve da mi smiju
lakirati nokte.
Barrons je nagnuo glavu iznad moje ruke i paljivo nanosio tanak sloj
svijetloruiastog laka. Izgledao je muki i golemo i bedasto s kistiem u ruci,
kao da vidite centuriona rimske vojske s pregaom s volanima. Zagrizla sam
unutarnji dio obraza da se ne nasmijem.
Siguran sam da bi, gospodina Lane rekao je suho.
Jo me uvijek zvao gospodina Lane.
Nakon svega to smo proli. Kao da nije pronaao moju kartu i ruiastu
toku koju sam oznaila, slijedio me u Zonu Tame, spasio me, sredio mi ruku,
stavio led i zavoje na ozljede, pa ak me i poljubio, bar mislim.
Suzila sam oi promatrajui njegovu tamnu, nakrivljenu glavu. Znala
sam kako me pronaao. Fiona mi je rekla da ga je nazvala im me opazila kako
ulazim u naputenu etvrt. Ipak, zbog njezinog pomalo krivog bdijenja nad
mojim ozljedama, inilo mi se da ga nije nazvala odmah nakon to me vidjela,
ako shvaate to vam elim rei.
Ali to je bilo sve to sam znala. Tri dana otkako sam otila u 1247 LaRuhe
provela sam preteno u dubokom snu, pod lijekovima, budivi se na trenutke
tono dovoljno duge da me Barrons nahrani prije nego to ponovno zaspim.
Lea i bokovi su mi bili natuen, vie dijelova tijela u zavojima i
imobiliziran, rebra omotana zavojima i svaki me udah bolio, ali barem su mi
sad oba oka bila otvorena. Jo se nisam bila ohrabrila pogledati se u ogledalo,
a nisam se ni tuirala etiri dana, ali trenutno sam imala pametnijeg posla,
primjerice pronai odgovore na pitanja koja su me cijeli dan muila.
OK, Barrons, vrijeme je.
Ne pada mi na pamet da vam brijem noge rekao je iste sekunde.
Ma dajte molim vas. Pa ne mislite valjda da bih vam to dopustila. Mislila
sam na pitanja.
Aha.
to ste vi? ovo sam pitanje svalila na njega kao kantu ledene vode.
Ne shvaam pitanje slegnuo je ramenima onako elegantno i galski.
Skoili ste s visine od deset metara u skladitu. Trebali ste neto
slomiti. Trebali ste slomiti dva neega recimo, noge. Dakle, to ste?
Opet je slegnuo ramenima.
Netko s uetom?
Ha-ha. Nigdje nisam vidjela ue.
A to ja tu mogu?
Pogledao me kao da se smrtno dosauje i to tako bezizraajno da sam

posumnjala to sam doista vidjela te noi. Naposlijetku, bila sam prilino pod
dojmom. Nisam znala da recimo, nije imao jedan od onih super tankih kablova
kakve vidite u filmskim pljakama. Odluila sam se za drugi pristup.
Malluca ste odbacili metrima kroz zrak. Razbio se prvo o palete, pa
onda o viliar.
Snaan sam ja, gospodina Lane. elite li provjeriti moje miie?
nacerio se, ali nije to bio iskren osmijeh i oboje smo to znali. Prije dva tjedna
takav cerek bi me preplaio.
Ne zanimaju me vai miii. Malluc je super jak. On je vampir.
Moda. Moda i nije. Njegovi pristae misle da je mrtav, ini se.
Sretna li dana rekla sam sa arom. Jedan manje.
Jo nam ih ostaje oko tisuu, prema mojoj procjeni, ali pobojala sam se
da bih mogla biti potpuno u krivu, moglo ih je biti daleko vie.
Nije jo vrijeme za slavlje, gospodina Lane. Ne vjerujte da je ita
mrtvo dok ga ne spalite, proakate pepeo i onda priekate dan-dva da vidite
hoe li se iz njega neto uzdii.
alite se. Neke od tih stvari je toliko teko ubiti?
Neke stvari, gospodina Lane rekao je, stavljajui drugi sloj laka, je
nemogue ubiti. Ali ipak vjerujem da Malluc nije bio jedan od takvih. To emo
jo vidjeti.
Ispalila sam svoje sljedee pitanje.
Zato vam Sjenke doputaju da se kreete Zonom Tame, Barrons?
Prelio mi je cijeli palac lakom. A onda je jo imao obraza pogledati mene
kao da sam ja kriva.
Kvargu, Barrons, izgledali su super sve do sad! trznula sam ruku.
Natopite jednu od tih vatica ovime rekla sam i pruila mu boicu
odstranjivaa laka.
Primio ju je i otro me pogledao.
pijunirate me, gospodina Lane?
Samo sam imala sree, Barrons. Ba sam gledala kroz prozor kad ste vi
izvodili svoje nedjelo, to me navelo da se zapitam kakva sve nedjela izvodite
dok ja ne gledam kroz prozor. Gdje je Maybach?
Sad se na njegovim usnama ocrtao pravi smjeak, brz i posesivan
smjeak mukarca s novom igrakom u rukama.
O'Bannionu vie nije trebao. Policija ni ne vidi kako ste vi to nazvali?
Zonu Tame? Stajao bi tamo dovijeka. Kakva teta.
Bezduni ste. uzdahnula sam. Nije bio mrtav ni cijeli dan.
Ratni plijen, gospodina Lane.
Zar onda niste mogli skloniti one ljuske i odjeu?
Slegnuo je ramenima.
Nakon nekog vremena ih prestanete primjeivati.
Nadam se da ne. To bi znailo da je dio mene mrtav kao i dio njega.
Kakav dogovor imate sa Sjenkama, Barrons?
Oekivala sam da izbjegne odgovor, ali nisam bila spremna da me
napadne pitanjem.

 Zato mi niste rekli da ste susreli V'Lanea, gospodina Lane? rekao je

barunastim glasom.
Lecnula sam se.
Kako znate za to?
V'Lane mi je rekao.
Kako Vi znate V'Lanea? zahtijevala sam odgovor.
Ja znam sve, gospodina Lane.
Ma zbilja? rekla sam slatko. A onda tko je Gospodar? Da vas ujem.
Nije Fae, to vidim. Ali nije mi se inio ni ... do kraja ovjekom, to ne.
Deko vae sestre ispalio je. A sad kad i to znamo, to da mislim o
vama?
Gledala sam ga kao da nita ne razumijem, pa je nastavio.
Pronaao sam fotografije u vaoj jakni.
Dolo mi je da samoj sebi opalim amar. Fotografije! Potpuno sam
zaboravila da sam svata zdipila iz Gospodareve rezidencije.
Kamo ste stavili druge stvari koje su bile u jakni? upitala sam. Ne
sjeam se da je ijedan od dva albuma bio negdje u mojoj sobi, kao ni Alinin
rokovnik. Morala sam proeljati njezin rokovnik jako detaljno. Moda se tamo
kriju svakakve informacije: imena, adrese, datumi.
U jakni nije bilo niega vie.
E pa bilo je protestirala sam.
Odmahnuo je glavom.
Jeste li sigurni?
Apsolutno.
Zagledala sam se u njega. Je li mi rekao istinu? Jesu li sve te stvari
poispadale dok sam se borila? Ili ih je on uzeo iz nekog razloga? Razoarano
sam shvatila da u se moda morati vratiti u 1247 LaRuhe da budem sigurna.
Nisam znala da je on bio deko moje sestre, Barrons rekla sam u
svoju obranu. Ni ona nije znala to je on. Sjeate se poruke? Rekla je da joj
je cijelo vrijeme lagao. Da je on jedan od njih i da dotad to nije znala. Prevario
ju je i izdao rekla sam ogoreno. Eto, odgovorila sam na vae pitanje. Sad
vi odgovorite na moje. Zato vam Sjenke doputaju da se kreete Zonom
Tame?
Dugo vremena nije odgovorio, samo je lakirao moje nokte posljednjim
slojem prozirnog laka i u tiini ureivao koicu oko noktiju. Bio je bolji od veine
kozmetiarki; pravi perfekcionist. Ba sam se pomirila s tim da nee odgovoriti,
kad je rekao:
Svi imamo svoje ... darove, gospodina Lane. Vi ste null, ja sam ...
neto drugo. Ali ono to nisam je va neprijatelj. Niti sam u dosluhu sa
Sjenkama. To ete mi jednostavno morati vjerovati na rije.
Bilo bi mi puno lake vjerovati vam da jednostavno odgovorite na moje
pitanje.
Ne znam ni zato me ita pitate. Kao da vam ne bih mogao slagati, a da
ni ne znate. Moja djela govore vie. Spasio sam vam ivot.
No da, ali va PM-detektor ne bi ba najbolje funkcionirao mrtav, zar

ne? istaknula sam.

Snalazio sam se sasvim dobro i bez vas, gospodina Lane, a bio bih
nastavio jednako sjajno i da nestanete. Istina, imate sposobnost pronalaenja
PM-ova, ali da vam pravo kaem, moj je ivot bio znatno manje kompliciran
prije nego to ste dobauljali u moju knjiaru.
Uzdahnuo je.
Dovraga, kako mi nedostaju ta vremena.
ao mi je to vam stvaram toliko problema odvratila sam, ali ni moj
ivot nije ba bajan otkako sam dobauljala k vama, da znate.
Neko smo vrijeme oboje sjedili utke, gledali u no, bavili se vlastitim
mislima.
Ali sad barem znam tko je ubio Alinu rekla sam naposlij etku.
Brzo me pogledao.
Jeste li vi u tom skladitu uli neto to ja nisam, gospodina Lane?
Mislim stvarno, deko joj je bio Gospodar, a ona to nije znala. Sigurno
ga je jednog dana slijedila i otkrila je to je on, ba kao ja. A on ju je zbog toga
ubio.
Rjeenje je bilo toliko oito da nisam mogla vjerovati da ga Barrons nije
i sam vidio.
Ali nije. U pogledu mu se ocrtavao skepticizam.
Ma to? rekla sam. Jesam li neto previdjela? elite mi rei da ga ne
bih trebala loviti?
A ne, mi bismo ga svakako trebali uloviti rekao je Barrons. Nadam
se da ste primijetili ovo mi u toj reenici, gospodina Lane. Usudite se jo
jednom odetati sami za neim velikim i opasnim i ja u vas srediti puno gore
nego ijedno udovite. elim vidjeti Gospodara mrtvog ako i iz samo jednog
razloga: dosta mi je prokletih Unseelie stvorova u mom gradu. Ali ako sam
neto nauio u ivotu, onda je to ovo: pretpostavke ne vrijede ni piljivu bobu.
Slatko rekla sam, zabavljajui se injenicom da je Barrons rekao
pijiv.
Nije mi bila namjera biti sladak. elim vas upozoriti da ne smijete
pretpostaviti da znate tko je ubio vau sestru dok ne budete imali vrste
dokaze u rukama. Pretpostavke rekao je smrknuto, mogu biti puno
opasnije nego to moete zamisliti.
Ba sam ga se spremala upitati "Kako opasnije?" kad me odjednom
uhvatila snana munina. u mi se razlila stranjim dijelom grla bez ikakvog
upozorenja i imala sam osjeaj da mi je netko zabio no u lubanju znala sam
da mi iz svake sljepoonice viri dio otrice od najmanje trideset centimetara.
S mukom sam ustala, zatim se spotaknula o stoli i unitila sve lijepo
nalakirane noktie pokuavajui zadrati ravnoteu. Sigurno bih bila pala i
ponovno slomila ruku da me Barrons nije epao. Mislim da sam povratila.
Tik prije nego to sam izgubila svijest.
Kad sam se osvijestila, bila sam ispruena na lealjci, a Barrons je stajao
nadvijen nad mene, ozbiljan i zabrinut.
to je bilo? upitao je odrjeito. to vam se upravo dogodilo,

gospodina Lane?
Boe mmmoj rekla sam slabano. Nikad u ivotu nisam osjetila tako
neto i nisam eljela ponoviti ovo iskustvo. To je to. Idem doma. Naputam
sve. Osvetniki pohod gotov. Odustajem. Dajem otkaz na mjesto sidhe-seer.
to je? ponovno je upitao.
N-n-ne m-m-mogu p-p-prestati drh-drh-drh glas mi se izgubio.
"Drhtati"; rije koju sam traila je bila "drhtati", ali zubi su mi cvokotali
presnano da ju dovrim. Krv mi se sledila u ilama. Bilo mi je hladno, tako
hladno. Mislila sam da mi nikada vie nee biti toplo.
Barrons je skinuo jaknu i zaogrnuo me njome.
Bolje?
Priekao je pune dvije sekunde, pa ponovio pitanje.
Dakle? to je bilo? nestrpljivo je rekao.
B-bbila je ovdje konano sam promucala, pokazujui zdravom
rukom prema rubu krova. Negdje d-d-dolje. Mislim da je bila u autu. Kretao
se brzo. Sad je nestala.
to je bilo ovdje? to je nestalo?
Posljednji drhtaj je proao i vie nisam mucala.
A to misli, Barrons? rekla sam. Knjiga, Sinsar Dubh.
Duboko sam udahnula i polako izdahnula. Sada sam znala neto o toj
neuhvatljivoj knjizi to prije nisam znala: bila je toliko zla da je kvarila svakoga
tko bi s njome doao u dodir bez iznimki.
Boe moj, zbilja smo u nevoljama? uzdahnula sam.
Iako nijedno od nas dvoje to nije spomenulo, znala sam da oboje
razmiljamo o hordama Unseelie stvorova koji su onoga dana doli kroz prolaz
od dolmena i sada su se negdje privikavali na na svijet, uili kako stvarati
privid da se mogu pomijeati s nama, vrebati nas.
Kad sve bude na svome mjestu, rekao je Gospodar, otvorit u portal i
osloboditi cjeli zatvor Unseelie u ovaj svijet.
Nisam imala pojma koliko je velik taj zatvor Unseelie i nisam ni eljela
saznati. Ali imala sam gadan osjeaj da emo svi saznati.
Postoje li i drugi sidhe-seer. Barrons? upitala sam. Osim nas?
Kimnuo je glavom.
Fino. Jer e nam trebati.
Pred nama je bio rat. Osjeala sam to. Rat staniji od svih ratova.
A ovjeanstvo nije ni znalo to se sprema.

Rijenik pojmova iz
dnevnika MacKayle Lane
ETIRI KAMENA: prozirno crno-plavo kamenje prekriveno simbolima nalik na
rune. Klju za razumijevanje starog jezika i deifriranje sadraja Sinsar Dubha
sadran je negdje u ova etiri mitska kamena. Svaki kamen zasebno moe
rasvijetliti malen dio teksta, no samo sva etiri kamena zajedno mogu pomoi
u razumijevanju teksta u potpunosti. (Irski mitovi i legende).
DRUID: u predkranskom keltskom drutvu druidi su bili sveenici, donosili
su vjerske, pravne i zakonodavne odluke, bavili su se filozofijom i
obrazovanjem djece iz obitelji visokog roda, koje su ponekad prihvaali u svoje
redove. Navodno su druidi poznavali tajne bogova, te imali sposobnost
manipulacije fizikim svijetom, prostorom, pa ak i vremenom. Staroirska rije
Drui oznaava arobnjaka, proroka. (Irski mitovi i legende).
FAE: drugi naziv: Tuatha De Danaan. Podijeljen na dva Dvora; Dvor Seelie ili
Dvor Svjetlosti, te Dvor Unseelie ili Dvor Tame. U oba Dvora Fae su podijeljen
na stalee, a najvii stale obaju Dvorova su Kraljevske kue. Kraljica Seelie i
njezin suprug vladaju Dvorom Svjetlosti. Kralj Unseelie i njegova trenutna
prilenica vladaju Dvorom Tame. (Pojam definirao J.B.)
KOPLJE SVJETLA: (poznato i kao Koplje Luina, Longinovo Koplje, Koplje
Sudbine): koplje kojim je proboden Isus Krist na kriu. Nije ga izradila ljudska
ruka; ono je Relikvija Svjetlosti naroda Tuatha De Danaan i jedan od svega
nekolicine predmeta kojima se moe ubiti Fae bez obzira na stale i mo.
(Pojam definirao J.B.)

KRALJEVSKI LOVCI: srednji stale Unseelie. Ratoborni, izgledom podsjeaju

na tradicionalan opis vraga; imaju rascijepljene papke, rogove, izduljen lica
poput satira, kona krila, uarene naranaste oi i repove. Visoki su izmeu dva
i pol i tri i pol metra, a izrazito su brzi i kada hodaju i kada lete. Glavna funkcija:
istrebljivai sidhe-seera. Procjena opasnosti: smrtnosni. (Pojam definirao J.B.)
NOSOROZI: nii srednji stale Unseelie razbijaa koji preteno slue Fae vieg
stalea. (Osobno iskustvo).
NULL: sidhe-seer koji ima sposobnost zamrznuti Fae dodirom ruke (npr. ja).
to je Fae iz vieg stalea i moniji, to je krae vrijeme koje ostaje zamrznut.
(Pojam definirao J.B.)
PM: kratica za Predmet Moi, Relikviju Fae koja ima odreenu posebnu mo.
(Pojam definirala Mac).
PRI-YA: ena ovisna o seksu sa Fae. (Ja mislim. Pojam jo nije do kraja
definiran).
PRIVID: iluzija koju Fae stvaraju da bi prikrili svoje stvarno oblije. to je Fae
moniji, to je tee prozreti ovaj privid. Prosjean ovjek vidi samo ono to Fae
eli pokazati, a Fae ljude odbijaju svojim prisustvom iskrivljavajui prostor oko
sebe. (Pojam definirao J.B.)
RELIKVIJE: osam starih relikvija bezgranine moi: etiri Relikvije Svjetlosti i
etiri Relikvije Tame. Relikvije Svjetlosti su kamen, koplje, ma i kotao.
Relikvije Tame su ogledalo, kutija, amulet i knjiga (Sinsar Dubh ili Knjiga
Tame). (Kompletan vodi kroz autentine i mitoioke artefakte).
SEELIE: pripadnici Dvora Svjetlosti naroda Tuatha De Danaan, nad kojima
vlada Kraljica Seelie, Aoibheal. (Pojam definirao J.B.)
SEKS-FAE (npr. V'Lane): Fae koji je toliko seksualno "moan" da ljudi umire
od snoaja s njim, osim ukoliko Fae ne zatiti ovjeka od snage svoje
smrtonosne senzualnosti. (Pojam jo nije do kraja jasan).
SIDHE-SEER (izgovara se i-seer): ovjek ili ena na koju ne djeluje arolija
Fae, koji vide ono to se skriva iza privida ili iluzije koju stvara Fae, te vide
njihov pravi oblik. Neki sidhe-seer mogu vidjeti i Tabh'r, sakriven portale
izmeu svijeta ovjeka i svijeta Fae. Drugi mogu vidjeti Predmete Moi Seelie
i Unseelie. Svaki je sidhe-seer razliit i postoje razni stupnjevi "otpornosti" na
moi Fae. Neki sidhe-seer imaju ograniene sposobnosti, a neki su napredniji i
imaju vie tih posebnih moi. (Pojam defmirao J.B.)
SINSAR DUBH: (izgovara se i-sa-DU): Relikvija Tame naroda Tuatha De
Danaan. Napisana na jeziku kojeg razumiju samo najstariji pripadnici tog

naroda, ova knjiga prema predaji na svojim ifriranim stranicama sadri

najsmrtonosniju magiju. U Irsku su ju donijeli Tuatha De Danaan tijekom
invazija opisanim u pseudo-povijesnim zapisima Leabhar Gabhla, a ukradena
je zajedno s ostalim Relikvijama Tame i pria se da se sada nalazi negdje u
svijetu ovjeka. Prema legendi ju je napisao Kralj Unseelie prije vie od milijun
godina. (Kompletan vodi kroz autentine i mitoloke artefakte).
SIVI OVJEK: udovino ruan i odvratan Unseelie koji se hrani ljepotom
ena. Procjena opasnosti: sposoban je ubiti, ali svoje rtve radije ostavlja na
ivotu da pate izobliene, upropatene ljepote. (Osobno iskustvo).
SJENKE: jedan od najniih stalea Unseelie. Inteligentne, ali jedva. Pokree ih
glad. Ne podnose izravnu svjetlost i love iskljuivo nou. Hrane se ivotom
otprilike onako kako se Sivi ovjek hrani ljepotom, isisavajui ga iz svojih
rtava vampirskom vjetinom, ostavljajui iza sebe samo hrpice odjee i
isuenu ljusku ljudskih ostataka. Procjena opasnosti: smrtonosni. (Osobno
iskustvo).
SKLIZNUTI: glagol, oznaava nain kretanja Fae, bri od ljudske misli. (Ovo
sam vidjela!)
SREBRNA OGLEDALA ILI OGLEDALA: razgranat labirint ogledala koji je
neko sluio kao glavni prolaz kojim su se Fae kretali izmeu svjetova, dok
Cruce nije arolijom sprijeio koritenje tih prolaza. Sada se nijedan Fae ne
usudi ui u Ogledala. (Pojam definirao J.B.)
STVOR SA STOTINU USTA: oduran Unseelie sa bezbroj usta izgleda pijavice,
sa desetcima oiju i pretjerano razvijenim spolnim organima. Stale Unseelie:
u ovom trenutku nepoznat. Procjena opasnosti: u ovom trenutku nepoznata,
ali pretpostavljam da ubija na nain o kojem radije ne bih razmiljala. (Osobno
iskustvo).
TABH'R: (izgovara se Taa-vr): vrata ili portal izmeu svjetova, esto sakriven
u svijetu ovjeka. (Pojam definirao J.B.)
TUATHA DE DANAAN ILI TUATHA DE (izgovara se TUA day dana ili tua
DAY): (vidi pod Fae) napredan i moan narod koji je na Zemlju stigao iz drugog
svijeta. (Pojam jo nije do kraja definiran).
UNSEELIE: pripadnici Dvora Tame naroda Tuatha De Danaan. Prema legendi
Tuatha De Danaan, Unseelie su stotinama tisua godina bih zatoeni u zatvoru
iz kojeg je bijeg nemogu. A ja kaem nemogu malo sutra.
ZONA TAME: podruje koje su preuzele Sjenke. Tijekom dana izgleda kao
obina naputena, derutna etvrt. Kad padne no, pretvara se u smrtonosnu
zamku. (Pojam uvela Mac).