O knjizi

Moja je filozofija prilino jednostavna svaki dan u kojem me nitko

ne pokua ubiti za mene je dobar. U posljednje vrijeme nemam
previe dobrih dana.
MacKayla Lane ima dobar ivot. Ima super prijatelje, pristojan posao i
auto koji se kvari samo svaka dva tjedna iIi tako nekako. Drugim
rijeima, ona je obina cura 21. stoljea. Ili barem tako misli dok joj se
ne dogodi neto nevjerojatno.
Kad je MacKaylina sestra ubijena i ostavi trag o svojem ubojici
tajanstvenu poruku na MacKaylinom telefonu Mac otputuje u Irsku u
potrazi za odgovorima: U Dublinu, Mac se nae u svijetu polusjena u
kojem nita nije onakvo kakvim se ini, a dobro i zlo nose jednaku
izdajniku i zavodljivu masku. Uskoro se Mac nae pred jo veim
izazovom: mora preivjeti dovoljno dugo da ovlada moi za koju nije ni
znala da ju posjeduje darom koji joj omoguava da vidi vie od svijeta
koji je okruuje, da vidi u opasan svijet Fae
Dok se Mac uvlai sve vie u maglu kojom je obavijena smrt njezine
sestre, svaki njezin pogled prati mrani i tajanstveni Jericho, ovjek koji
prolosti nema, a budunosti se ruga. Kako se Mac pribliava istini,
bezoni VLane jedan od voa Fae, koji ene pretvara u ovisnice o seksu
pribliava se njoj.
Dok se granice izmeu svjetova rue, Mac postaje jasno koji je njezin
pravi zadatak: pronai zagubljenu Knjigu Tame, Sinsar Dubh, prije nego
to ona padne u bilo ije ruke jer onaj u ijim je rukama ova knjiga
stjee apsolutnu vlast nad oba svijeta.
Moning Groznicom tame otvara zanimljivu novu seriju koja je egzotina
i puna preokreta

Knjiga je posveena Neilu,

koji me primio za ruku
i uao sa mnom u Zonu Tame

Kad se zidovi stanu ruiti

Kad se zidovi stanu mrviti
John Cougar Mellencamp

PROLOG

Moja je ivotna filozofija prilino jednostavna svaki dan u kojem me

nitko ne pokua ubiti za mene je dobar.
Nisam ba imala takvih dana u posljednje vrijeme.
Otkako su poeli nestajati zidovi izmeu ovjeanstva i Fae.
Otkako se to dogodilo, niti jedan sidhe-seer nije imao dobar dan.
Prije nego to su ljudi i Fae sklopili Ugovor (negdje oko 4000.p.n.e., za
one od vas koji niste na isto s povijesti Fae), Unseelie lovci, nas ljude, su
lovili kao da smo ivotinje, ubijali nas. Onda je Sporazum zabranio Fae
prolijevanje ljudske krvi, pa su sljedeih est tisua godina stoljee vie
manje ljudi obdareni Darom vida ljudi poput mene, koje privid ili
arolija Fae ne mogu zavarati bili hvatani i zatvarani u Kraljevstvu Fae
do kraja ivota. Sitna razlika izmeu to dvoje od presudne je vanosti:
smrt ili zatvor u Kraljevstvu. Za razliku od nekih ljudi, mene Fae uope
ne fasciniraju. Odnos prema Fae je meni isti kao odnos prema drugim
ovisnostima ako im se prepustite, obuzet e vas cijele; ako se uspijete
oduprijeti, nastavit e vas opsjedati.
Sada kada se zidovi rue, Lovci su se vratili i ponovno nas ubijaju.
Istrebljuju nas kao da smo mi poast, a ne oni.
Aoibheal, Seelie Kraljica Svjetlosti, vie nema moi. Prava je istina da
nitko i ne zna gdje je ona, a neki se pitaju i je li uope jo na ivotu.
Otkako je nestala, Seelie i Unseelie svoj krvavi rat razvlae i po naem
svijetu, a usprkos tome to e me zbog ovakvog razmiljanja neki
proglasiti pesimistom i mranom, moram rei da Unseelie sve uspjenije

nadjaavaju svoju bolju brau.

A to je zbilja jako loe.
Nemojte me krivo shvatiti, ni Seelie mi nisu puno drai. to se mene
tie, jedino je mrtav Fae dobar Fae. Ali istina jest da Seelie nisu takvi
ubojice kao Unseelie. Seelie nas ne ubijaju im nas spaze. Oni nas samo
iskoritavaju.
Za seks.
Iako nas smatraju jedva dovoljno inteligentnima da diemo, u krevetu
smo im privlani.
Kad Seelie propusti enu kroza svoje ruke, nema joj spasa. Obuzme ju
ovisnost. Nezatien seks sa Fae budi u eni seksualnu glad za neime to
nikada nije trebala upoznati, a to sada ne moe izbaciti iz glave. Od toga
se oporavlja itav ivot ali barem jo ima ivot.
A to znai da se moe nastaviti boriti. Pokuati pronai naina da se na
svijet vrati u normalu.
Da sve te odurne Fae vratimo u pakao iz kojeg su izali. Ali sad brzam,
a vrijeme je za priu.
Pria poinje kao i mnoge druge. Ne neke mrane, olujne noi. Ne uz
zlokobnu glazbu koja nagovjeuje da na scenu stupa zlikovac, ne uz
zloguka upozorenja sa dna alice kave, ili zastraujue znake na nebu.
Pria poinje neprimjetno i bezazleno, kao i veina drugih katastrofa.
Negdje daleko leptir zalepra krilima i promijeni smjer vjetra, negdje
iznad obale zapadne Afrike sudare se topla i hladna fronta i prije nego to
se itko snae zakovitla se uragan. Do trenutka u kojem je itko primijetio
da ovaj uragan prijeti, bilo je prekasno za bilo kakav pokuaj obrane,
ostalo je vremena jedino za zbijanje redova i hitnu intervenciju
smanjenja tete na minimum.
Moje je ime MacKayla. Zovu me Mac. Ja sam sidhe-seer, to je
injenica s kojom sam se pomirila relativno nedavno i krajnje nevoljko.
Takvih kao ja u svijetu ima vie nego to bilo tko zna. to je jako, jako
dobra stvar.
Jer mi smo zadueni za hitne intervencije.

JEDAN
Godinu dana ranije

9. lipnja, Ashford, Georgia

Tridesetetiri i pol stupnja Celzija. Sedamdesetdevet posto vlage u zraku.
Ljeta su na jugu upravo sumanuto topla, ali mala je to cijena za kratke i
blage zime. Meni su gotovo sva godinja doba i svi vremenski uvjeti dragi.
Jednako znam uivati u kinom i oblanom jesenskom danu sjajnom
za sklupati se pod pokrivaem s dobrom knjigom u ruci kao i u
vedrom modrom ljetnom nebu bez ijednog oblaka, ali led i snijeg
jednostavno mi se nikad nisu previe sviali. Nemam pojma kako ih
podnose na sjeveru. Ili zato. Ali valjda je ipak dobro da ih podnose, jer
inae bi se svi sjurili ovdje k nama na jug i potjerali nas.
Kao prava junjakinja, izleavala sam se kraj bazena u dvoritu
roditeljske kue, obuena samo u svoj omiljeni dvodjelni kupai kostim s
roza tokicama, koji je savreno pristajao uz boju laka na mojim noktima
ureenim profesionalno, da svi odmah znaju da je moj posao konobarice
samo faza u mom ivotu. Izvaljena na lealjci nakrcanoj jastuiima,
upijala sam suneve zrake, a moja duga plava kosa bila je podignuta u
upavu punu na vrhu tjemena onako neuredno kao kad se nadate da vas
toga dana nitko nee vidjeti. Mama i tata su bili na putovanju,
proslavljajui trideset godina braka krstarenjem od tri tjedna kroz trope,
na koje su krenuli prije dva tjedna na Mauiju i koje je trebalo zavriti za
tjedan dana u Miamiju.
U njihovoj odsutnosti ja sam se predano posvetila sunanju, te se s

vremena na vrijeme na brzinu okupala u kristalno plavoj vodi bazena, pa

se onda rastegnula na suncu, putajui da toplina osui kapljice vode na
mojoj koi, razmiljajui kako bi bilo lijepo da je moja sestra Alina sa
mnom i kako bismo mogle pozvati i nekoliko prijatelja.
Moj iPod bio je smjeten u sustav Bose SoundDock kojeg je moj tata
drao na stolu na verandi i iz kojeg je trenutno dopirala vesela glazba
koju sam bila odabrala posebno za sunanje kraj bazena moja vlastita
lista najveih trend kitova iz posljednjih nekoliko desetljea i jo
nekoliko pjesama koje bi me uvijek razveselile vesela i bezbrina glazba
za veselo i bezbrino izleavanje. Sada je na redu bila stara pjesma Louisa
Armstronga What A Wonderful World. Iako dio generacije koja smatra
da je cool biti cinian i bez mate, nisam njezin najbolji predstavnik. I ba
me briga.
Nadohvat ruke mi je stajala velika aa ledenog aja, u blizini i telefon
za sluaj da se mama i tata vrate ranije nego to bi trebali. Trebali su
pristati na sljedeem otoku tek sutra, ali ve dva puta pristali su ranije
nego to je bilo planirano. Par dana ranije moj mobitel je sluajno sletio
u bazen i tako sam sada za sobom vukla kuni beini telefon da ne
propustim niiji poziv.
Da vam pravo kaem, roditelji su mi jako nedostajali.
U prvi mah nakon to su otili bila sam ushiena idejom da u ivjeti
sama. Inae ivim s roditeljima i kad su oni doma kua ponekad podsjea
na Glavni kolodvor, jer svako malo navrate mamine prijateljice, tatini
kompii s golfa, gospode koje obavljaju dobrotvorne poslove za crkvu, a s
vremena na vrijeme i klinci iz susjedstva, koji se prave da su doli iz ovog
ili onog razloga, ali uvijek se pojave prikladno odjeveni u kupae kostime
hm, da se to oni moda ne ele dati pozvati na na bazen?
Ali nakon dva tjedna ta toliko prieljkivana samoa me poela guiti.
Inae iva, kua je sada bila bolno tiha, posebno veerima. Kad bi dolo
vrijeme za veeru, osjeala sam se potpuno izgubljeno. Da ne spominjem
gladno. Mama je sjajna kuharica, a meni je bilo dosta pizze, ipsa,
tjestenine sa sirom. Jedva sam ekala da mama napravi pohano pile, pire
krumpir, salatu i pitu od bresaka s tuenim vrhnjem, jednu svoju
klasinu veeru. ak sam, u iekivanju, otila u kupovinu namirnica,
napunila smonicu da mama ima sve to joj je potrebno kad se vrati.
Oboavam hranu. Nasreu, to se ne primijeti. Imam prsa i guzu

ugodnih dimenzija, ali tanak struk i noge. Imam super metabolizam, iako
mama kae Ha, samo ti ekaj dok navri tridesetu. Pa etrdesetu, pa
pedesetu. Onda tata kae Velike cure se lake voli, Rainey, a mama ga
pogleda tako da odmah ponem napeto misliti na bilo to drugo. Zbilja
bilo to. Oboavam ja svoje roditelje, ali to je previe, previe je. Neke
stvari ne elim znati.
Sve u svemu, moj je ivot super, osim to mi trenutno nedostaju
roditelji i brojim dane do Alininog povratka iz Irske, no oba ta problema
su privremena, a rjeenje iza ugla. Moj e ivot za par dana opet biti
savren.
Mislite li da je mogue biti toliko sretan da time izazovete Sudbinu da
preree jednu od najvanijih niti to sainjava tkanje vaeg ivota?
Kad je zazvonio telefon, pomislila sam da me zovu roditelji. Bila sam u
krivu.
udno je to kako obina, nevana, bezvezna radnja koju obavljate deset
puta dnevno moe postati granina linija. Odgovaranje na telefonski
poziv. Pritisak na tipku.
Prije nego to sam pritisnula tipku barem sam tako mislila moja
sestra Alina je bila iva. U trenutku kad sam ju pritisnula moj se ivot
podijelo na dva jasno razdijeljena razdoblja: Prije poziva i Poslije poziva.
Prije poziva pojmovi poput granina linija nisu mi trebali u ivotu,
osim moda u partiji Scrabblea. Prije poziva lebdjela sam kroza ivot od
jednog ugodnog trenutka do drugog. Prije sam mislila da sve znam.
Mislila sam da znam tko sam, kamo pripadam, da znam tono to mi
budunost donosi.
Prije, mislila sam da znam da uope imam budunost.
Poslije poziva poela sam shvaati da ustvari nikada nisam znala nita.
Nakon dana kada sam saznala da mi je sestra ubijena ekala sam dva
tjedna da netko neto poduzme bilo to osim da ju utrpaju u tlo nakon
pogreba sa zatvorenim lijesom, prekriju ruama i aluju.
alovanje ju nije moglo vratiti, a nikako mi od toga nije moglo biti
bolje jer sam znala da njezin ubojica iv i zdrav hoda okolo, sav
zadovoljan na nekakav svoj psihotian nain, dok moja sestra ledena i
blijeda poiva ispod dva metra praine.
Ti e mi tjedni zauvijek ostati u magli. Cijelo sam vrijeme plakala,

sjeanja i misli na nju mutili su mi suze. Suze nisam mogla kontrolirati.

Bile su odraz tuge moje due. Alina nije bila samo moja sestra, ona je bila
moja najbolja prijateljica. Iako je proteklih osam mjeseci bila daleko, na
studiju u Dublinu, na sveuilitu Trinity, neprestano smo bile u kontaktu
e-mailom i razgovarale smo svaki tjedan, dijelile sve, svaku tajnu.
Ili sam barem tako mislila. I gadno sam se prevarila.
Imale smo plan zajedno unajmiti stan kad se ona vrati kui. Imale smo
plan preseliti se u grad, gdje bih se ja konano ozbiljno posvetila
fakultetu, a Alina bi radila na doktoratu na istom sveuilitu kao ja, u
Atlanti. Nije bila nikakva tajna da je moja sestra pokupila svu
ambicioznost u obitelji. Od zavretka srednje kole mene je sasvim
zadovoljavao posao barmena u kafiu Brickyard etiri ili pet veeri
tjedno; odgovaralo mi je da nastavim ivjeti s roditeljima i stavljam na
stranu vei dio zarade, te pohadam tono toliko predmeta na lokalnoj
vioj koli (predmet ili dva po semestru i to ozbiljniji predmet, jer
Internetska komunikologija i Bonton prema mojim roditeljima se nisu
raunali u obrazovanje) da se mama i tata nastave nadati da u se jednog
dana uozbiljiti i diplomirati, pa si nai pravi posao u stvarnom svijetu.
Ambiciozna ili ne, stvarno sam se planirala uozbiljiti kad se Alina vrati i
ozbiljno promijeniti svoj ivot.
Kada sam se prije svih tih mjeseci oprostila od nje u zranoj luci, nije
mi ni na pamet padalo da ju nikada vie neu vidjeti ivu. Alina je bila
vrsta injenica, poput izlaska i zalaska sunca. Ona je bila roena pod
sretnom zvijezdom. Imala je dvadesetetiri godine, ja dvadesetdvije.
Trebale smo ivjeti zauvek. Trideseta je bila udaljena milijunima
svjetlonosnih godina. etrdeseta nije ni bila u istoj galaksiji s nama.
Smrt? Ha. Smrt je bila neto za jako stare ljude.
Ili ne.
Nakon dva tjedna moja suzna izmaglica se poela razilaziti. Bol nije
prestala. Samo mislim da sam konano istisnula posljednju kap tekuine
iz tijela koja mi nije bila potrebna da ostanem na ivotu. Bijes je napojio
moju ednu duu. eljela sam odgovore. eljela sam pravdu.
eljela sam osvetu.
inilo se da sam jedina s takvim idejama.
Par godina ranije pohaala sam predavanja iz psihologije i saznala da
se ljudi nose sa smru prolazei kroz razne stadije boli. Prva faza navodno

je bila poricanje istine, no obamrlost koju takvo neto sa sobom donosi

nije mi bila dana. Ja sam skoila s obamrlosti na goruu bol u sekundi.
Kako mame i tate nije bilo, ja sam bila ta koju su pozvali da identificira
tijelo. Scena je bila uasna i nije ostavila mjesta poricanju Alina je
uistinu bila mrtva.
Nakon dva tjedna bila sam daleko unutar faze bijesa. Sljedea faza
navodno je trebala biti depresija. Na kraju, ako bi sve prolo kako treba,
prihvaanje. Oko sebe sam ve primjeivala prve znakove prihvaanja,
kao da su svi ravno s obamrlosti preli na priznavanje poraza. Govorili su
o besmislenom nasilju. Priali su kako trebamo nastaviti sa ivotom.
Rekli su nam da su sigurni da je sluaj u dobrim rukama sposobne
policije.
Kod mene nita nije bilo kako treba. A nisam uope bila uvjerena da je
irska policija sposobna. Da prihvatim Alininu smrt? Nikada.
Nikamo ti ne ide, Mac, i to je moja posljednja.
Mama je stajala uz kuhinjski pult, s kuhinjskom krpom prebaenom
preko ramena, oko struka je imala zavezanu veselu pregau s crvenim,
utim i bijelim cvjetovima magnolije, a ruke su joj bile bijele od brana.
Mama je u zadnje vrijeme mnogo pekla. I kuhala. I istila. Pa onda opet
pekla. Pretvorila se u Tasmanijsko udovite s kuanskim sklonostima.
Roena i odrasla na dalekom Jugu, mama je sve to smatrala nainom da
preivi ovaj udarac. Ovdje na jugu kad netko umre ene se posvete
kuanstvu kao da im ivot ovisi o tome. Jednostavno su sve takve.
Prolih sat vremena protekao nam je u svadi. Veer ranije nazvala nas
je dublinska policija i reeno nam je da im je uasno ao, ali da zbog
nedostataka dokaza ili bilo kakvih svjedoka odustaju od sluaja jer
nemaju tragova. Nazvali su da nas slubeno obavijeste da nemaju drugog
izbora i da moraju predati Alinin sluaj Odjelu za nerijeene sluajeve, za
kojeg je svaka budala znala da ustvari i nije odjel, nego ormar s ladicama
u nekakvom jedva osvijetljenom i potpuno zaboravljenom podrumskom
skladitu. Usprkos uvjeravanju da e s vremena na vrijeme baciti pogled
na sluaj ako im u ruke dospiju novi dokazi, da e napraviti sve to je u
njihovoj moi, poruka je bila jasna: Alina je mrtva, vratili smo ju u
njezinu zemlju, vie nije naa briga.
Odustali su.
Ako to nije bilo u rekordnom roku, ne znam to je. Tri tjedna. Puni

dvadesetjedan dan. Za ne povjerovati!

Kladim se u to god hoe da ne bi tako lako dostali da se radi o
nekome otamo rekla sam ogoreno.
Ne znamo to, Mac.
Mama je odmaknula pepeljasto plave ike koje su joj padale u plave
oi, sada obrubljene crvenim kolobarima od plakanja, a na elu joj je
ostao trag od brana.
Daj mi priliku da saznam.
Usnice su joj se stisnule u tanku liniju bijelih rubova.
Ne dolazi u obzir. Ta mi je zemlja ve uzela jednu ker.
Nemam joj namjere dati i drugu.
Pat-pozicija. Tako su stvari stajale od doruka, otkako sam objavila
svoju namjeru da uzmem pauzu od svega i odem u Dublin, saznam to
policija poduzima da rijei Alinino ubojstvo.
Namjeravala sam zatraiti kopiju dosjea, te uiniti sve to je u mojoj
moi da ih potaknem da nastave istragu. Namjeravala sam im pokazati da
obitelj rtve ima i lice i glas i to glasan, nadam se i vrlo uvjerljiv glas.
Nisam se mogla rijeiti osjeaja da bi istraga odmah bila ozbiljnije
shvaena da je moja sestra imala predstavnika u Dublinu.
Pokuala sam nagovoriti tatu da ide sa mnom, ali nisam uope mogla
doprijeti do njega. Bio je izgubljen u boli. Iako smo Alina i ja imale
razliite crte lica, bile razliite tjelesne grae, imale smo istu boju kose i
oiju, a u posljednjih nekoliko puta kad je uope smogao snage da me
pogleda, imao je tako oajan izraz na licu da sam poeljela biti nevidljiva.
Ili da barem imam smeu kosu, smee oi kao on, umjesto svijetloplave
kose i zelenih oiju.
U poetku, nakon pogreba, bio je odluan i poduzetan, telefonirao je na
sve strane, zvao sve i svakoga. U veleposlanstvu su bili ljubazni, ali su mu
rekli da se obrati Interpolu. Interpol ga je ostavio da eka par dana dok se
oni ne pozabave istragom, pa su mu onda diplomatski rekli da se vrati
prvom izvoru informacija dublinskoj policiji. Dublinska policija je
ostala vrsta pri svojem stajalitu. Dokaza nema. Tragova nema. Istraga
je nemogua. Ako elite uloiti prosvjed, gospodine, obratite se svojem
veleposlanstvu.
Nazvao je i policiju u Ashfordu ali ne, oni nisu mogli otii voditi
istragu u Dublin. Onda je ponovno nazvao policiju u Dublinu jesu li

sigurno razgovarali sa svim Alininim prijateljima,, kolegama s fakulteta,

profesorima? Bilo mi je dovoljno da ujem samo njegovu stranu tog
razgovora da shvatim da dublinska policija gubi strpljenje.
Na kraju je nazvao i starog prijatelja s fakulteta koji je sada bio na
nekom visokom i tajanstvenom poloaju u vladi. to god da mu je taj
prijatelj rekao, to ga je dotuklo. Zatvorio se u sebe i odonda se nije
otvorio.
U kui Laneovih klima je bila nepogreivo tmurna; mama je bila
tornado u kuhinji, a tata crna rupa u radnoj sobi. Nisam mogla
prekrienih ruku sjediti i ekati da oni dou k sebi. Vrijeme je prolazilo i
trag se hladio sa svakom minutom. Ako je itko namjeravao ita poduzeti,
to je moralo biti sada, a to znai da sam ta osoba morala biti ja.
Rekla sam Ja idem i ne zanima me svia li se to tebi ili ne.
Mama je briznula u pla. Tresnula je tijesto koje je mijesila na radnu
plohu i istrala iz kuhinje. Nakon par trenutaka ula sam kako je zalupila
vratima spavae sobe u dnu hodnika.
Ako neto ne mogu podnijeti, to su mamine suze. Kao da joj u zadnje
vrijeme nije bilo dosta suza, ba sam ju jo i ja morala opet rasplakati.
Iskrala sam se iz kuhinje i popela na kat, osjeajui se kao najgori od svih
najgorih oloa na svijetu.
Skinula sam pidamu, otuirala se, osuila kosu i obukla se, a onda
stala i bez ikakvih misli, potpuno odsutno se zagledala u zatvorena vrata
Alinine sobe na drugom kraju hodnika.
Koliko tisua puta smo se dovikivale iz sobe u sobu tijekom dana,
apatom razgovarale noima, budile jedna drugu za utjehu zbog runih
snova?
Sada sam bila sasvim sama sa svojim stranim snovima.
Priberi se, Mac. Stresla sam se i odluila otii do fakulteta. Ako
ostanem doma, crna rupa bi mogla i mene progutati. Ve sam osjeala
kako se obzor dogadaja eksponencijalno iri.
Dok sam se vozila prema gradu, sjetila sam se da mi je mobitel upao u
bazen Isuse, je li mogue da je od toga prolo toliko tjedana? i
odluila da moram stari pored malla i kupiti novi, za sluaj da me mama
ili tata zovu dok sam vani.
Ako uope primijete da sam izala.
Parkirala sam se pred duanom, kupila najjeftiniju Nokiju koju su

imali, zamolila da iskljue stari broj i presele ga na novu karticu.

Doekalo me etrnaest novih poruka, to je vjerojatno moj osobni
rekord. Nisam osobito popularna u drutvu. Nisam od onih ljudi koji
stalno vise na drutvenim mreama i uvijek su u potrazi za novim
nainima da upoznaju jo ljudi. Pomisao na to da sam stalno dostupna i
da me tako lako mogu nai me ak pomalo plai. Nemam telefon s
kamerom, ne mogu slati slikovne poruke. Nemam internet na telefonu,
kao ni satelitski radio, nego samo obian telefon i to mi je dosta, hvala.
Jedino to osim toga trebam je moj vjerni iPod glazba je moje utoite.
Vratila sam se u auto, pokrenula motor tako da se klimatizacijski
ureaj bori s neumornom srpanjskom egom i bacila se na presluavanje
poruka. Veina je poruka bila stara tjednima, od prijatelja sa faksa ili iz
kafia s kojima sam se ionako ve ula nakon progreba.
Mislim da sam negdje duboko u podsvijesti znala da sam ostala bez
telefona nekoliko dana prije nego to je Alina umrla i da sam se nadala da
bi meu porukama mogla biti i njezina. Nadala sam se da me nazvala, da
je zvuala sretno prije smrti. Nadala sam se da je u poruci moda rekla
neto to e ublaiti moju bol, pa makar i nakratko. Bila sam oajna u
elji da jo jednom ujem njezin glas.
Kad sam naletjela na njezinu poruku, telefon mi je gotovo ispao iz
ruke. Alinin glas je odjeknuo iz siunog zvunika prepun uasa,
prestravljen.
Mac! Zaboga, Mac, gdje si ti? Moramo razgovarati! Zato ti je telefon
iskljuen? Nije ni zvonio, odmah se ukljuila sekretarica! Mora me
nazvati iste sekunde kad ovo uje! Zbilja mislim iste sekunde!
Usprkos tekoj ljetnoj sparini, odjednom mi je bilo hladno, koa mi je
postala ledena i ljepljiva.
O, Mac, sve je krenulo totalno krivo! Mislila sam da znam to radim.
Mislila sam da mi pomae, ali Boe, ne vjerujem da sam bila tako
glupa! Mislila sam da smo zaljubljeni, a on je jedan od njih, Mac! Jedan
od njih!
Zatreptala sam ne shvaajui. Jedan od kojih njih? A kad smo kod toga,
tko je tono taj on koji je jedan od njih? Alina zaljubljena? Nema
anse! Alina i ja smo jedna drugoj govorile sve. Osim par tipova s kojima
je s vremena na vrijeme znala izai tijekom prvih par mjeseci boravka u
Dublinu, nije spominjala nikakvog drugog njega. A pogotovo nije rekla ni

rijei o tome da je u nekoga zaljubljena!

U glasu joj se pojavilo preklinjanje. Prsti su mi se stisnuli oko telefona
kao da u tako na neki nain uspjeti zadrati sestru. Da u barem ovu
Alinu uspjeti spasiti, odrati na ivotu. Zatim sam ula nekoliko sekudna
smetnji i uma, a kada je Alina ponovno progovorila, glas joj je bio jedva
ujan, kao da se bojala da netko prislukuje to pria.
Moramo razgovarati, Mac! Toliko toga ti ne zna. Zaboga miloga, pa
ti ni ne zna to si ti! Toliko toga sam ti trebala rei, ali mislila sam da u
te moi potedjeti svega toga dok situacija ne postane sigurnija za nas
obje. Pokuat u se vratiti doma tu je zastala i gorko se nasmijala
nekakvim cininim smijehom kojeg ne bih nikada povezala s njom ali
mislim da mi on nee dozvoliti da napustim zemlju. Nazvat u te uskoro
jo smetnji. Uspanien uzdah. O, Mac, on dolazi! Glas joj je sada bio
uurbani apat. Sluaj me! Pronai emo sljedea je rije zvuala kao
neto na stranom jeziku ili kao zaplitanje jezikom, neto kao i-sadu,
barem mi se tako uinilo. Sve ovisi o tome! Ne smijemo im dopustiti da
je se doepaju! Mi ju moramo prve pronai! Cijelo mi je vrijeme lagao!
Sad znam to je ona i znam gdje
Grobna tiina.
Poziv je bio gotov.
Sjedila sam zaprepatena, pokuavajui pronai smisao u svemu
ovome to sam upravo ula. Pomislila sam da mi se linost podijelila i da
sada postoje dvije Mac: jedna koja je znala to se dogada u svijetu oko nje
i druga koja je sa stvarnou imala tono toliko veze da se zna obui i
obuti ujutro. Mac koja je imala ikakvog pojma o bilo emu je sigurno
umrla s Alinom, jer ova Mac oigledno nije imala ni najblaeg pojma o
tome tko je njezina sestra.
Alina je bila zaljubljena i nije mi ni rijei o tome rekla! Ni rijei! A sada
mi se inilo da je to jo i bila najbezazlenija stvar koju mi nije rekla. Bila
sam bez rijei. Osjeala sam se izdano. Moja mi je sestra mjesecima tajila
sve o oiglednom velikom dijelu svojeg ivota.
Kakva joj je to opasnost prijetila? ega me to pokuavala potedjeti?
Kakva je to situacija morala postati sigurnija? to smo morale pronai?
Je li njezin ubojica bio ovjek za kojeg je vjerovala da ga voli? Zato jao,
zato mi nije rekla njegovo ime?
Provjerila sam datum i vrijeme poziva poslijepodne onoga dana kada

mi je mobitel pao u bazen. eludac mi se stegnuo. Alina me trebala, a ja

joj nisam bila od pomoi. U trenutku kada je Alina panino pokuavala
doprijeti do mene, ja sam se lijeno sunala u dvoritu, sluala svojih top
stotinu najdraih besmislenih bezbrinih pjesama, a moj je mobitel
pokvaren i zaboravljen stajao na stolu u blagovaonici.
Paljivo sam pritisnula tipku za spremanje poruke, zatim presluala
ostatak poruka u nadi da me moda nazvala jo koji put, ali nije bilo
niega. Prema policijskom izvjetaju, Alina je umrla otprilike etiri sata
nakon to me pokuala nazvati, iako su njezino tijelo pronali u
pokrajnjoj uliici tek dva dana nakon smrti.
Taj sam prizor svim silama nastojala izbaciti iz glave.
Zatvorila sam oi i pokuavala ne razmiljati previe o tome da sam
propustila posljednju priliku da se ujem sa sestrom, pokuavala sam se
ne baviti pomilju da je moda postojalo neto to sam mogla poduzeti da
ju spasim da sam se samo javila na poziv. Od takvih misli mogla bih
izgubiti razum.
Ponovno sam posluala poruku. to je i-sadu? I to joj znai to
tajnovito ni sama ne zna to si? to mi je Alina time eljela rei?
Nakon treeg sluanja poruku sam znala napamet.
Jednako tako sam znala i da nema ni najmanje anse da ju ikada
pustim mami i tati. To ih ne bi samo gurnulo jo dublje u tamu (ako je
uope postojala jo dublja tama od one u kojoj su se trenutno nalazili) ,
nego vjerojatno i navelo da me zakljuaju u sobu i bace klju. Znala sam
da ne bi riskirali ivot svojeg jedinog preostalog djeteta.
Ali ako odem u Dublin i pustim policiji tu poruku, morat e ponovno
otvoriti sluaj, nije li tako? Ovo je bio uvjerljiv trag. Ako je Alina bila u
vezi s nekim, sigurno su ih vidjeli negdje zajedno, bilo gdje. Na faksu,
ispred stana, na poslu, bilo gdje. Netko e valjda znati tko je dotini.
Ako se i pokae da ju tajanstveni mukarac nije ubio, sigurna sam da e
biti kljuan za otkrivanje toga tko je. Na kraju krajeva, on je bio jedan od
njih.
Namrtila sam se.
Tkogod ili togod oni bili.

DVA

Vrlo

brzo sam shvatila da su ideja o tome da odletim u Dublin i

zahtijevam pravdu za svoju ubijenu sestru i injenica da se nalazim u
Dublinu, izmorena putovanjem i vremenskom razlikom, s druge strane
oceana, est i pol tisua kilometara od doma, dvije sasvim razliite stvari.
No sad sam bila tu, okruena sumrakom koji je postajao sve mraniji,
na kamenom poplonoj ulici u srcu nepoznatog mi grada, promatrajui
kako odlazi taksi koji me tamo doveo, okruena ljudima ija mi je verzija
engleskog bila gotovo potpuno nerazumljiva, pokuavajui se ophrvati s
injenicom da, iako se nalazim u gradu koji zajedno s okolicom ima vie
od milijun stanovnika, ne poznajem ni ivu duu.
Ni u Dublinu, ni u Irskoj, ni na cijelom kontinentu.
Bila sam potpuno sama.
Prije nego to sam otila, gadno sam se posvaala s mamom i tatom, pa
sad nisu razgovarali sa mnom. S druge strane, nisu razgovarali ni jedno s
drugim, pa se nisam previe uvrijedila. Dala sam otkaz na poslu i ispisala
se s fakulteta. Ispraznila sam tedni raun, pa i tekui raun. I sad sam
bila dvadesetdvogodinja bijela cura posred strane zemlje u kojoj joj je
ubijena sestra.
vrsto drei putnu torbu u svakoj ruci, okrenula sam se oko vlastite
osi stojei na ploniku. to sam za ime Boje izvodila? Prije nego to sam
dopustila toj misli da me natjera da u panici potrim za taksijem to je
odmicao, podigla sam ramena, okrenula se i odvano ula u Clarin
House.

Odabrala sam taj pansion iz dva razloga: nalazio se nedaleko od mjesta

na kojem je Alina imala unajmljen malen i buan stan, iznad jednog od
brojnih dublinskuh pubova, a i bio je jedan od najjeftinijih u okolici.
Nisam mogla procijeniti koliko u morati ostati, pa sam rezervirala
najjeftiniju jednosmjernu kartu koju sam uspjela pronai. Sredstva su mi
bila ograniena i morala sam paziti na svaki novi, jer bi mi se u
protivnom moglo dogoditi da se naem u stranoj zemlji bez dovoljno
novca za povratak kui. Znala sam da neu niti pomiljati na odlazak iz
Irske sve dok se ne uvjerim da policija ovdje su ih slubeno zvali An
Garda Siochana doista poduzima sve to je u njihovoj moi.
Na putu do ovamo progutala sam dva pomalo zastarjela vodia kroz
Dublin koje sam dan prije leta pronala u The Book Nook, jedinoj knjiari
rabljenim knjigama u Ashfordu. Provela sam dosta vremena nadvijena
nad karte, pokuavajui saznati to je vie mogue o povijesti Irske i
upoznati se s lokalnim obiajima. Pauzu od tri sata izmeu dva leta u
Bostonu sam provela zatvorenih oiju, pokuavajui se prisjetiti svake
sitnice o Dublinu koju sam ikada ula od Aline, bilo u telefonskim
razgovorima, ili u dopisivanju e-mailom. Bojala sam se da sam jo zelena
poput nezrele breskve iz naeg dvorita, ali i nadala da neu biti jedan od
onih uasnih turista koji se popikavaju na vlastite noge svaki put kad
zakoraknu.
Ula sam u predvorje Clarin House i uputila se prema recepciji.
Dobarveercuro obratio mi se recepcioner veselo. Nadam se da
ste rezervirali, jer bez rezervacije teko da emo neto nai ovako usred
sezone.
Zatreptala sam i prevrtila u glavi sve to je rekao, samo puno sporije,
da se probijem kroz naglasak. Rezervacije rekla sam. Pa naravno.
Predala sam gospodinu u godinama s interneta ispisanu potvrdu. Imao je
snijenobijelu kosu, uredno podrezanu dugaku bradu, ive oi iza
okruglih naoala bez okvira, te zaudujue male ui i izgledao je tono
onako kako izgledaju veseli vilenjaci sa bajkovitog Smaragdnog otoka.
Dok je on provjeravao moju rezervaciju i upisivao me u knjigu gostiju,
istovremeno me obasipao prospektima i bez prestanka naklapao o tome
to moram posjetiti i to vidjeti.
Barem mislim da je o tome govorio.
Da vam kaem istinu, nisam ba najbolje uspijevala razumjeti taj

njegov engleski. Iako mu je naglasak bio oaravaju, potvrdila se sumnja

koja se u meni rodila ve u zranoj luci: moj otuno jednojezini ameriki
mozak trebat e neko vrijeme da se privikne na irski izgovor i jedinstven
nain priopavanja stvari. Koliko je recepcioner brzo govorio, to se mene
tie mogao je u meuvremenu prijei i na galsko avrljanje (kako je to
slikovito pisalo u mom vodiu) , jer meni sve to skupa uope nije imalo
smisla.
Nekoliko minuta kasnije, jo uvijek jednako neinformirana o bilo emu
o emu me recepcioner pokuao informirati, nala sam se na treem
katu, otkljuavajui vrata svoje sobe. Kao to sam i oekivala za tu cijenu,
soba nije bila bogzna kakva. Bila je siuna, jedva tri metra u svakom
smjeru, jednostavno namjetena branim krevetom to je stajao ispred
uskog, visokog prozora, malenim ormariem sa tri ladice na kojem je
stajala svjetiljka sa zamrljanim utim sjenilom, kripavim stolcem,
umivaonikom, te ormarom irokim otprilike koliko i ja u kojem su
otvorila sam ga ekale ak dvije iane vjealice, obje totalno
izobliene. Kupaonica zajednika nalazila se u dnu hodnika. Jedini
pokuaj uredenja bili su izblijedjeli naranastoruiasti tepih i zavjese s
jednakim uzorkom.
Spustila sam torbe na krevet, odgurnula zavjesu, pogledala grad u
kojem je umrla moja sestra.
Nisam eljela da bude lijep, ali bio je.
Bilo se potpuno smrailo i Dublin je bio bljetavo osvijetljen. Nedavno
je padala kia, a na ugljenocrnoj pozadini noi ulatenim kamenom
poploene ulice presijavale su se odbljescima jantarnih, ruiastih i
neonsko plavih svjetala reklama i natpisa. Graevine su bile ovakve
kakve sam dotad susretala samo u knjigama i filmovima: Stari svijet,
elegantan i grandiozan. Zgrade su ponosno isticale okiena proelja,
poneke sa stupovima i lukovima, drugdje sa vjeto izrezbarenim drvenim
ukrasima i visokim velianstvenim prozorima. Clarin House je stajao na
rubu okruga Temple Bar, koji je, barem prema mojem vodiu kroz grad,
bio najivlji, najdinaminiji dio grada, gdje je craic irska ulina rije za
zbilja dobru zabavu prtao na svakom koraku.
Ljudi su se etkali ulicama, lutajui od jednog od bezbroj pubova u
etvrti do drugog. Lijep bi izazov bio, napisao je James Joyce, proi
kroz Dublin, a da ne naletite niti na jedan pub. Dublin ima vie od

est tisua pubova! ponosno se derao jedan od letaka koje mi je

ivahni recepcioner bio uvalio u ruku. Ako je za vjerovati onome to sam
opazila pri dolasku, letak je govorio istinu. Alina je naporno radila da ju
prime u ekskluzivni program studiranja u inozemstvu na sveuilitu
Trinity, ali znam da je istovremeno i apsolutno uivala u energiji,
drutvenom ivotu, brojnim pubovima ovoga grada. Znam da je
oboavala Dublin.
Promatrajui ljude dolje na ulici kako se smiju i razgovaraju, osjetila
sam se poput zrnca praine to svjetluca na zraci mjeseine.
I otprilike jednako toliko povezano s ostatkom svijeta.
Dakle, povei se promrmljala sam sebi u bradu. Ti si Alinina
posljednja nada.
A u tom trenutku Alinina Posljednja Nada nije znala je li gladnija ili
umornija nakon tri presjedanja i dvadeset sati putovanja, bila sam
mrtva od umora. Nikada mi nije uspijevalo zaspati praznog eluca i znala
sam da u morati pronai neto za jesti prije nego to se spremim u
krevet. Ako ne naem hrane, prevrtat u se budna cijele noi, te se
probuditi jo gladnija i jo iscrpljenja, a to si nisam mogla dopustiti.
Sutranji dan e mi biti naporan i moram biti u punoj formi.
Odluila sam da se jednako tako mogu povezati s okolinom sad kao i
bilo kad kasnije. Umila sam se hladnom vodom, popravila minku i
poeljala se. Presvukla sam se u svoju najdrau bijelu suknju u kojoj su
se isticale moje osunane noge, ljupku svijetloljubiastu majicu i vestu
na kopanje iste boje, poeljala sam svoju dugu plavu kosu u visoki
konjski rep, zakljuala sobu i izala iz pansiona u dublinsku no.
Ula sam u prvi pub koji mi je izgledao primamljivo i onako autentino
irski. Odabrala sam si mjesto koje je odisalo Starim svijetom, radije nego
nekakav bljetavi urbani pub u centru grada. Jedino to sam eljela je bila
dobra hrana i to bez previe guve. To sam i dobila: tanjur finog gulaa,
toplu pogau, nitu kolaa s okoladom i viskijem, sve to zaliveno
savreno natoenom kriglom Guinessa.
Iako sam nakon tog bogatog obroka bila ugodno pospana, naruila sam
jo jednu kriglu piva, zavalila se u svoj stolac i ogledala se oko sebe,
upijajui atmosferu. Pitala sam se je li Alina ikada bila u ovom pubu, ak
si dopustila malu matariju u kojoj je ona bila ovdje sa prijateljima,

nasmijana i vesela. Pub je bio krasan, s udobnim separeima s visokim,

koom presvuenim naslonjaima koje su svi ovdje zvali fotelje, te
zidovima od gole cigle. Sank je bio smjeten u sredini velike prostorije i
impresivan, izraen od mahagonija i mjedi, ukraen ogledalima. Bio je
okruen visokim stolovima i stolicama i za jedan od tih stolova sam sjela.
Pub je bio krcat eklektinom mjeavinom gostiju, od studenata do
penzionera turista, od skockanih trendovaca do sportski ili nemarno
obuenih. Kao barmena uvijek me zanima kakvi su drugi kafii: to nude,
koga privlae, kakve se drame u njima odvijaju jer drame uvijek ima.
Isto tako u svakom kafiu svake veeri uvijek ima par prezgodnih tipova,
uvijek ima pokoja tunjava, uvijek pokoja romansa i uvijek par udaka.
Ova veer nee bit iznimka.
Ve sam bila platila raun i dovravala sam svoje pivo kad je uao on.
Primijetila sam ga jer ga je bilo nemogue ne primijetiti. Iako ga nisam
opazila dok me ve nije bio proao i sad mi je stajao okrenut ledima, ta su
leda bila dostojna vrhunskog sportaa. Visok, snaan i miiav, na sebi je
imao pripijene crne kone hlae, crne izme i o da, pogodili ste, kao
pravi junak drame crnu koulju. Dovoljno sam vremena provela iza
anka da znam ocijeniti ljude prema odjei koju odaberu. Likovi koji su
od glave do pete u crnom dijele se u dvije kategorije: ili ele biti opasni, ili
jesu opasni. Nastojim se drati dalje od takvih. ene koje nose crno od
glave do pete su sasvim druga pria, ali to sad nije vano.
Dakle, prvo sam ga odmjerila s leda, i dok sam ja njega tako znalaki
promatrala (jer opasan ili ne, bio je pravi uitak za oi), on lijepo krene
ravno prema anku, nagne se preko njega i s najvie police zgrabi bocu
skupog viskija Ama ba nitko to nije primijetio.
Odmah sam osjetila prezir prema njemu, ponajprije zbog suosjeanja
sa barmenom: znala sam da e scotch od ezdesetpet dolara po svoj prilici
biti plaen iz njegovog depa kad se na kraju dana naplaeni raun ne
budu poklapali.
Skliznula sam sa stolca. O da, imala sam najbolju namjeru i to k
tome strankinja u stranoj zemlji otkucati lopova barmenu. Barmeni si
moraju meusobno pomagati.
Onda se tip okrenuo.
Zastala sam, noge oslonjene na donju preku visokog stolca, na pola
puta prema tlu. Mislim da sam ak i prestala disati. Malo bi bilo rei da je

tip izgledao poput filmske zvijezde. Rijei poput prekrasan takoer ga ne

bi dobro opisale. Definicija poput arhanele je Bog moda velikoduno
obdario takvim licem jedva bi bila poetak opisa ovog mukarca. Duga
plava kosa, oi toliko blijedo plave da su djelovale srebrno, zlaana koa
bio je zasljepljujue lijep. Svaka se dlaica na mojem tijelu uspravila, sve
odjednom kao na komandu. Kroz glavu mi je prola bizarna misao: Ovo
nije ljudsko bie.
Stresla sam glavom da otjeram sulude misli i vratila se natrag na
stolac. I dalje sam ga namjeravala otkucati barmenu, ali ne dok se ne
udalji od anka. Odjednom mi se nekako nije dalo prii mu preblizu.
Ali nije se odmaknuo ni koraka. tovie, naslonio se na ank, odvrnuo
ep i potegnuo prilian gutljaj iz boce.
Dok sam ga promatrala, dogodilo se neto potpuno neobjanjivo. Fine
dlaice na mojoj koi poele su vibrirati, hrana koju sam netom pojela
pretvorila se u gvalju u mojem elucu i odjednom mi se ukazala
uznemirujua vizija. Kafi je i dalje bio na svojem mjestu, on je i dalje
stajao tamo, ali u ovoj verziji dogadaja nije bio ni najmanje prekrasan.
Bio je odvratan, paljivo zamaskirana grdoba; ispod svog tog savrenstva
iz njegove se koe uzdizao smrad trulei. inilo mi se da e me taj smrad
raspadanja uguiti nasmrt ako priem imalo blie. I to jo nije bilo sve.
Imala sam osjeaj da u ako samo jo malo bolje otvorim oi vidjeti
jo i vie. Da u vidjeti to on uistinu jest, ako samo naem naina da ga
bolje pogledam.
Ne znam koliko sam tako sjedila tamo buljei. Kasnije u saznati da je
prolo gotovo dovoljno vremena da me to stoji glave, ali u tom trenutku o
svemu tome nisam imala pojma.
Spas od pogibelji kojoj sam se izloila i spas od kraja moje prie tamo i
tada ukazao se u obliku snane vrge koja je pogodila moj zatiljak.
Au! skoila sam sa stolca, okrenula se i otro pogledala svog
napadaa.
Napadaica se jednako otro zapiljila u mene siuna starica od
najmanje osamdeset godina. Imala je koato lice finih crta,
srebrnkastobijelu kosu upletenu u pletenicu i poeljanu od lica. Bila je
od glave do pete u crnim i na trenutak sam se nala uznemirena
injenicom da u morati revidirati svoje teorije o enama u crnom.
to ti je, to izvodi? propela se na prste i ponovno me vrgnula,

ovoga puta vrsto stegnutim koatim prstima po elu.

Au! Prestanite s tim!
Kako se usuuje tako buljiti u njega? prosiktala je na mene.
Odvane plave oi bijesno su me promatrale, usaene duboko u borama
okruena gnijezda. Sve nas dovodi u opasnost, budalo jedna!
Ha? kao i sa vilenjakom za recepcijom pansiona, i ovoga puta
morala sam presluati sve reeno u nioj brzini. Svejedno nisam imala
pojma o emu govori.
Mrani Tuatha De! Kako se usuuje izdati nas tako! I to ti jedna
OConnorica, ni manje ni vie! Da zna da u te prijaviti tvojima, jesi me
ula?
Ha? odjednom je to bila jedina rije koju sam bila sposobna
izustiti. Jesam li ja nju dobro ula? Koji je vrag tuaahday? I to si ona
misli tko sam ja? Podigla je ruku i pobojala sam se da e me opet
vrgnuti, pa sam brzo izvalila Nisam ja nikakva OConnorica!
Naravno da jesi zakolutala je oima. Ta kosa, te oi. I ta koa! O
da, ti si OConnorica i to prava. Takvi kao ovaj tamo slaahno bience
poput tebe pretrgali bi napola i akali si zube tvojim kostima prije nego
to bi se ti snala dovoljno da ti iz tih ljupkih usta izae molba za milost.
A sad se gubi odavde prije nego to nas sve ugrozi!
Zatreptala sam.
Ali ja
Utiala me strogim pogledom kojeg je oigledno uvjebavala najmanje
pola stoljea.
Van! Odmah! I da se nisi vraala ovamo. Niti veeras, niti ikada. Ako
se ne zna drati neupadljivo i ne potuje vlastitu krv, onda nam svima
uini uslugu i gubi se poginuti nekamo drugamo.
Au. Jo uvijek zbunjeno trepui, pipajui sam pronala torbicu. Nije
me trebalo udariti po glavi i tapom da shvatim da sam ovdje nepoeljna.
Nekoliko vrga me sasvim uvjerilo. Uzdignute glave i oiju uperenih
ravno prema naprijed izala sam natrake, isto za sluaj da stanici opet
padne na pamet da me zvekne. Kad sam se odmaknula na sigurnu
udaljenost, okrenula sam se i izmarirala iz puba.
Dakle, to je to promrmljala sam si u bradu bijesno nabadajui
prema svojoj minijaturnoj, neudobnoj sobici u pansionu. Dobro nam
dola u Irsku, Mac.

Nisam se mogla odluiti to me vie uznemirilo moja bizarna

halucinacija, ili neljubazna babetina.
Posljednja misao prije nego to sam utonula u san bila mi je da je
starica oigledno luda. Ili ona ili ja, a ja sigurno nisam.

TRI

Sljedeeg

dana trebalo mi je neto vremena da pronadem policijsku

postaju u ulici Pearse. Stvari su izgledale potpuno drugaije ovako dok
sam se kretala po ulicama sa svoje praktine male karte grada, nego kad
sam ih po njoj pratila prstom. Ulice se nisu kriale pod zgodnim pravim
kutevima, imena su bila drugaija bez ikakvog objanjenja.
Tri puta sam prola pored jednog te istog kafia ispred kojeg su stajali
stolovi i pored kioska s novinama. ovjek vidio vraa u polju
kukuruza u okrugu Clare, esto vienje ovog mjeseca,
najavljivao je senzaciju jedan tabloid. Stari narod se vraa, kae
vidjelica, tvrdio je drugi. Pitajui se tko je tono Stari narod moda
neki lokalni rock bend u godinama popustila sam pri etvrtom prolasku
pred kioska i zamolila postarijeg prodavaa da mi kae kuda da krenem.
Nisam razumjela ni rijei od onoga to mi je govorio. Nekako mi je
postajalo sve jasnije da postoji snana veza izmeu godina govornika i
nerazumljivosti izgovora. Dok je iz prosijedog gospodina izvirala bujica
privlano naglaenih rijei koje mi nisu znaile ba nita, kimala sam i
smjekala se to sam vie mogla, pokuavajui djelovati inteligentno.
Priekala sam dok nije utihnuo, a onda se odvaila na rizik a zato ne,
kad su mi anse bile pedeset-pedeset i krenula prema sjeveru.
Zacoktao je jezikom na sav glas, zgrabio me za rame, okrenuo u
suprotnom smjeru i obrecnuo se:
Jes ti gluha, curo?
Barem mislim. Koliko sam ga razumjela, isto me tako mogao nazvati i

purom.
Jo uvijek ljubazno nasmijeena, krenula sam prema jugu.
Dnevna recepcionerka Clarin Housea, dvadesetinetogodinjakinja
imenom Bonita (koju sam razumjela bez previe potekoa) mi je bila
rekla da nema anse da ne pronaem policijsku postaju kad uem u
ulicu. Rekla je da se postaja nalazi u zgradi od povijesne vanosti koja
izgleda kao stare palae engleskog plemstva, sa nizom dimnjaka i
okruglim tornjiem na svakom kraju. Bila je u pravu, odmah sam ju
spazila.
Ula sam u postaju kroz visoka drvena vrata uokvirena dubokim
kamenim dovratnikom i prila policajki za pultom.
Moje je ime MacKayla Lane. odluila sam odmah prijei na stvar.
Moja je sestra ubijena ovdje prolog mjeseca.
Trebala bih detektiva koji radi na njezinom sluaju. Imam nove
informacije za njega.
A s kim ste dosad suraivali, draga?
Inspektorom ODuffyjem. Patrickom ODuffyjem.
ao mi je, draga. Pattyja nema sljedeih nekoliko dana. Mogu ti
dogovoriti prijem kod njega u etvrtak.
Prijem u etvrtak? Ja sam imala novi trag sad. Nisam htjela ekati tri
dana.
Imate li jo kojeg inspektora s kojim bih mogla porazgovarati o
tome?
Slegnula je ramenima.
Imamo. Ali najvie e ti pomoi onaj koji od poetka radi na sluaju.
Da se radi o mojoj sestri, ja bih priekala Pattyja.
Nestrpljivo sam prebacila teinu s jedne noge na drugu. elja da neto
poduzmem poput vatre mi je izjedala eludac, ali eljela sam uiniti ono
to je najbolje za Alinu, a ne samo ono to je najbre.
U redu onda, prihvaam prijem u etvrtak. Moete li mi nai neto
odmah ujutro?
Zapisala me za prvi ODuffyjev sastanak dana.
Zatim sam otila do Alininog stana.
Iako je bila platila najam do kraja mjeseca i to bez mogunosti
povrata novca nisam imala pojma koliko e mi dugo trebati da

pregledam sve njezine stvari i spakiram sve to u kutije za slanje u

Georgiju, pa sam zakljuila da je bolje da odmah ponem. Nije mi padalo
na pamet da ijedan najmanji trag svoje sestre ostavim est tisua
kilometara od doma.
Preko vrata je bila zalijepljena policijska traka, ali ve je bila prerezana.
Otkljuala sam vrata kljuem kojeg nam je inspektor ODuffy bio poslao
potom, u malenom paketiu u kojem su bile stvari koje su nali kod
Aline na mjestu ubojstva. Stan je mirisao tono kao njezina soba u naoj
kui, po mirisnim svijeama s gromom bresaka i parfemu Beautiful.
Unutra je bilo mrano, rolete su bile sputene. Pub ispod stana jo nije
bio otvoren, bilo je prerano, pa je stan bio tih poput grobnice. U mraku
sam pokuala pronai prekida za svjetlo. Iako su nas bili obavijestili da
je stan bio ispremetan, nisam bila spremna za prizor koji me doekao. Na
svim je povrinama bilo praha za skidanje otisaka prstiju. Sve to se dalo
slomiti bilo je slomljeno: svjetiljke, ukrasi, posue, ak i ogledalo
postavljeno visoko na zid, iznad kamina. Naslonja je bio rasparan,
jastuci poderani, knjigama iupane stranice, police potrgane, ak su i
zavjese visjele razderane. Kad sam zakoraila u dnevnu sobu, ispod nogu
sam osjetila pucanje CD-ova.
Je li ovo netko napravio prije ili poslije njezine smrti? Policija se nije
izjasnila o vremenskom slijedu dogaaja. Nisam znala je li prizor pred
mojim oima proizvod neijeg bezumnog bijesa, ili je ubojica bio u
potrazi za neim. Moda za onime to mi je Alina spomenula, za neime
to smo ona i ja morale pronai. Moda je ubojica, tkogod on bio, mislio
da je Alina ve pronala to neto.
Alinino tijelo je bilo pronaeno kilometrima daleko od stana, u
smeem prekrivenoj uliici na drugoj strani rijeke Liffey. Tono sam
znala gdje je to mjesto. Vidjela sam slike s mjesta zloina. Prije nego to
odem, znala sam dobro, otii u tamo i posljednji se put oprostiti sa
sestrom, ali nije mi se urilo. Ve je i ovo bilo dovoljno muno.
Ustvari, pet minuta u tom stanu je bilo najvie to sam mogla izdrati.
Zakljuala sam i sjurila se niza stube, te poput metka izletjela iz uskog
stubita bez prozora na zamagljenu uliicu iza puba. Bila sam zahvalna da
sam imala tri i pol tjedna na raspolaganju da obavim sve to trebam u
stanu prije nego to najam istekne. Kada se vratim ovamo, moram biti
spremna na ono to me eka. Kada se vratim, imat u sa sobom kutije,

vree za smee, metlu.

Kada se vratim, rekla sam sama sebi briui mokri obraz, neu
ponovno plakati.
Ostatak jutra i dobar dio kiicom proaranog poslijepodneva provela sam
uurena u kutak internet kafia, pokuavajui pronai ono to je Alina
rekla da moramo nai i-sadu. Pretraila sam pojam uz pomo svih
trailica. Googlala sam ga. Pretraila sam i lokalne novine u nadi da u
neto tamo nai. Glavni je problem bio u tome to nisam znala kako se ta
stvar uope pie, nisam znala je li to ime osobe ili mjesta, je li predmet; i
koliko god sam se puta vraala na Alininu poruku, jo uvijek nisam
mogla sa sigurnou razaznati to govori.
Kad ve nisam imala to izgubiti, pokuala sam pronai rije koju mi je
rekla udna starica neku veer tuaahday. Ni s njom nisam imala sree.
Nakon nekoliko sati te frustrirajue potrage i par e-mail poruka,
ukljuujui jednu jako osjeajnu mami i tati naruila sam jo jednu
kavu i i upitala dva zgodna Irca otprilike mojih godina koji su stajali iza
anka znaju li moda to je i-sadu.
Nisu znali.
A tuaahday, znate li to je to? upitala sam, oekujui isti odgovor.
Tuaahday? ponovio je za mnom onaj s tamnom kosom, ali
izgovorio je to malo drugaije nego ja.
Kimnula sam glavom.
To mi je spomenula neka starica u pubu sino. Imate li pojma to to
znai?
Naravno nasmijao se. To ti je ono za ime svi vi smijeni Ameri
dolazite u potragu ovdje k nama. Za time i za upom punim zlatnika,
jelda, Seamus? nacerio se svom plavokosom prijatelju, koji se jednako
tako iroko nacerio njemu.
A to bi bilo? rekla sam oprezno.
Zamahnuo je rukama kao da ima siuna krilca, pa mi namignuo.
Pa majuna vila, draga moja, a to drugo?
Majuna vila. Ma naravno. Nego to. Uzela sam svoju vruu kavu,
platila i uarenih obraza, dok mi je na elu bljetao neonski znak na
kojem je pisalo Turist, vratila se za svoj stol.
Luda stara baba, pomislila sam iivcirano, te zatvorila prozor s

trailicom. Ako ju jo koji put sretnem, ut e ona mene.

Ne bih se bila izgubila da nije bilo magle.
Da je dan bio sunan, bila bih se snala. Ali magla ima krasnu
sposobnost da ak i najpoznatiji prizor pretvori u neto strano i zlokobno,
a ovaj mi je grad ionako ve bio toliko nepoznat da je vrlo brzo poprimio
zlokobne obrise. Jednog trena bila sam uvjerena da se kreem tono
prema Clarin House, te uvjereno grabila ulicama kvart po kvart, a ve
sljedeeg se nala okruena sa sve manje ljudi, u ulici koju nikada prije
vidjela nisam, da bih se na kraju nala gotovo sama, jedna od troje ljudi u
maglom ispunjenoj, sablasno tihoj ulici. Nisam imala pojma kako sam
dotamo dola. Misli su mi bile negdje drugdje. Koliko ja znam, hodala
sam i kilometar.
Mislila sam da mi je ideja zbilja dobra. Odluila sam slijediti jednu
pjeakinju i bila uvjerena da e me ona odvesti natrag u sredite grada.
Kiica je sipila, pa sam zakopala jaknu, pa odabrala bliu od dvoje
pjeaka na vidiku; enu u pedesetima u be baloneru, sa plavim alom.
Morala sam joj prii zbilja blizu, jer je magla postajala sve gua.
Nakon to smo tako prole dva kvarta, primijetila sam da je vrsto
zgrabila torbicu i privinula ju uz tijelo, kao i da baca nemirne poglede
preko ramena. Trebalo mi je par minuta da shvatim ega se tako boji
mene. Tek sam se tada sjetila to sam u svojem vodiu proitala o
kriminalu u centru grada i o tome da je za veinu napada na prolaznike
kriva mlade oba spola.
Pokuala sam ju smiriti.
Izgubila sam se! povikala sam. Pokuavam pronai put do hotela.
Moete li mi pomoi?
Prestani me pratiti! Dri se dalje od mene! odgovorila je i ubrzala
korak, dok je baloner vijorio oko nje.
U redu, miem se stala sam nasred ulice. Posljednje to sam
trebala je da se prebrzo udalji i ostavi me tamo jer trei pjeak je bio
netragom nestao i morala sam ju slijediti. Magla je postajala sve gua iz
minute u minutu, a ja nisam imala ni najblaeg pojma gdje se nalazim.
ujte, ao mi je to sam vas prestraila. Moete li mi samo rei kako
da se vratim u kvart Temple Bar? Molim vas? Turist sam, iz Amerike,
izgubila sam se.

Ne okreui se i ne usporavajui mi je rukom odmahnula nekamo

nalijevo, a onda zala iza ugla i nestala ostavivi me samu u magli.
Uzdahnula sam. Dakle, lijevo.
Dola sam do ugla, skrenula, te krenula umjerenim korakom. Hodajui
sam se ogledavala oko sebe, pa zatim ubrzala shvativi da zalazim sve
dublje u oronuo industrijski dio grada. Iz ulica u kojima su stajale zgrade
s trgovinama iznad kojih su bili stanovi ula sam u etvrt u kojoj su s
obje strane ulica bile propale zgrade u kojima su valjda nekada bila
skladita, sada oronule, razbijenih i nakrivljenih vrata. Plonik se suzio
na svega metar irine i sa svakim korakom je na njemu bilo sve vie
smea. Osjetila sam snanu muninu, vjerojatno jer se osjeao estok
smrad kanalizacije. U blizini je sigurno bila nekakva tvornica papira, jer
su se pustim ulicama kovitlali debeli listovi poroznog ukastog papira
raznih veliina, a vjetar ih je raznosio posvuda. Uske i mrane uliice
odvajale su se sa glavne ulice, pred njima zahrali putokazi i oznake
duana iji su prilazi izgledali kao da je posljednji kamion s robom tamo
stao prije dvadeset godina.
S jedne sam strane spazila oblak dima kako se uzdie i nestaje u magli.
S druge strane je stajao naputen automobil irom otvorenih vrata na
vozakoj strani, a pored njega je leao par cipela i zguvana hrpica odjee,
kao da je voza jednostavno izaao iz auta, skinuo se i ostavio sve
nestavi netragom. Mjesto je bilo sablasno tiho. Jedini zvuci koji su se
uli bili su priguen topot mojih koraka i polagano kapanje tekuine koja
se iz kanala slijevala u podzemnu kanalizaciju. to sam ulazila dublje u
ovu oronulu etvrt, to me vie obuzimala elja da pobjegnem trkom ili
barem krajnje ustrim hodom, ali bojala sam se da bi glasan zvuk mojih
potpetica na ploniku mogao privui panju potencijalno neugodnih
stanovnika ovog dijela grada. Ono to me plailo je bila pomisao da je
ovaj dio grada tako pust jer su se duani pozatvarali kad su se ovdje
namnoile bande. Tko zna to vreba iz tih razbijenih prozora? Tko zna to
se skriva iz poluotvorenih vrata?
Sljedeih deset minuta bile su jedne od namunijih u mojem ivotu.
Nala sam se u opasnoj etvrti u stranom gradu, nisam imala pojma
jesam li krenula pravim putem, sam na najboljem putu za jo goru
situaciju. Dva puta mi se uinilo da sam u uliicama pored kojih sam
prolazila ula nekakvo komeanje. Dva puta sam potisnula paniku i

savladala elju da potrim. Nisam mogla prestati razmiljati o Alini, o

mjestu na kojem su nali njezino tijelo i koje je bilo toliko slino ovome.
Nisam se mogla rijeiti osjeaja da neto nije u redu, te da je to neto
puno gore od propadanja dijela grada. Cijela ova etvrt nije mi se inila
toliko zaputenom, koliko naputenom od svih, zaboravljenom kao da
je negdje na poetku kvarta trebala stajati ploa s upozorenjem
Zaboravite svaku nacht, vi koji ovamo ulazite.
Osjeala sam se sve loije, munina je bila sve jaa i koa mi je gorjela
marcima. urnim korakom prolazila sam pored nizova zgrada, skreui
nalijevo koliko god je to mrea ulica dozvoljavala. Iako je bilo tek
poslijepodne, kia i magla pretvorili su dan u polumrak, a i onih nekoliko
ulinih svjetiljki koje nisu razbijene godinama prije odjednom su poele
treperiti i zasvijetlile su. Sputala se no i uskoro e dijelovi plonika
izmeu svijetljki na koje nije padala njihova nestabilna i slabana
svjetlost postati zastraujue mrani.
Ubrzala sam korak gotovo do tranja. Bila sam na rubu histerije i
pomisao na to da sam se izgubila u ovom uasnom dijelu grada i da pada
no me toliko izbezumila da sam gotovo zaplakala od olakanja kad sam
opazila jarko osvijetljenu zgradu ravno ispred sebe, udaljenu nekoliko
ulica, koja je izgledala poput oaze svjetlosti.
Prestala sam se opirati elji da potrim i jednostavno krenula.
Kad sam prila blie toj zgradi shvatila sam da su svi prozori na njoj
itavi, da je graena od cigle, vrlo visoka i u savrenom stanju, te da ima
skupocjenu, nedavno obnovljenu tamnocrvenu fasadu i ukrase od mjedi.
Ulaz je bio nadsvoen i sa svake je strane stajao po jedan iroko ukrasni
stup, vrata izraena od drva trenje, dok su fenjeri na vratima bili od
obojanog stakla s jednakim uzorkom kao stakleni gornji dio vrata.
Prozori su takoer bili ureeni stupovima, identinog dizajna kao onih
pored vrata, ali manjima; visoki i zatieni eljeznim reetkama od
kovanog eljeza izvedenima poput delikatne metalne ipke. Ispred zgrade
bio je parkiran novi model gradske limuzine, a pored njega i skupocjeni
motocikl.
Iza te zgrade nazirala su se proelja zgrada sa trgovinama u prizemlju i
stanovima na katu. Na ulici je bilo ljudi, normalnih i obinih ljudi koji su
izali u shopping, na veeru u pub.
U jednom trenutku sve se preokrenulo i nala sam se u pristojnom

dijelu grada! Hvala Bogu, pomislila sam. Kasnije u se zapitati je li me

Bog spasio od opasnosti taj dan i jesam li uope bila spaena. Mi u
Georgiji za takvo neto kaemo iz zla u gore. E pa ja sam se uskoro nala
u mnogo gorem.
Barrons Books and Baubles, pisalo je na kienom metalnom znaku to
je visio okomito u odnosu na zgradu, objeen preko plonika na jednako
kienom mjedenom stupiu usaenom u ciglu iznad vrata. Osvijetljen
znak postavljen u starinski izlog sa zelenkastim staklima oglaavao je da
je lokal Otvoren. Da je na znaku pisalo i Dobrodoli, izgubjeni turisti,
molim vas uite i posluite se naim telefonom da si pozovete taksi ovaj
lokal mi se ne bi mogao vie svidjeti.
Bilo mi je dosta svega za jedan dan. Nisam vie imala elje za
zapitkivanjem da me netko uputi na pravi put, nisam imala elje za
hodanjem. Bilo mi je hladno i bila sam pomalo mokra. eljela sam tanjur
vrele juhe i jo vreliji tu. Sve to sam eljela odmah i bilo mi je vanije
nego utedjeti koji novi.
Kad sam gurnula vrata, oglasila su se zvonca.
Ula sam i zastala, zadivljena i zapanjena. Prema vanjskom izgledu
zgrade, oekivala sam simpatinu malu knjiaru krcatu papirima i
sitnicama, dimenzija otprilike kafia na sveuilinom kampusu. Prostor u
kojem sam se nala bio je golem, ispunjen s toliko knjiga da je knjinica
iz bajke o Ljepotice i Zvjeri djelovala siromano.
Usput reeno, oboavam knjige, puno su mi drae od filmova. Filmovi
vam serviraju miljenje. Dobra knjiga vam doputa da ga sami oblikujete.
Filmovi vam pokau da je kua ruiasta. Dobra knjiga vas obav jesti da
tu ima neka ruiasta kua i ostavlja vam priliku da ju sami oliite,
odluite kakav krov ima, kakav je auto parkiran ispred nje. Moja je mata
uvijek bila zanimljivija od bilo kojeg filma. I da vam jo ovo kaem
Fleur Delacour, vjetica iz Harryja Pottera, uope nije trebala tako
izgledati kao u filmu.
Ipak, ni moja mata nije si nikada predoila knjiaru poput ove.
Prostorija je bila dugaka oko trideset i iroka dvanaestak metara.
Prednja polovica knjiare imala je strop visok koliko i sama zgrada,
otprilike etiri kata, a na kupolastom je stropu bio naslikan mural, kojem
nisam mogla razaznati detalje, ali sam vidjela daje vrlo kien. Na svakom
katu zidove su prekrivale police s knjigama, od poda do stropa. Iza

elegantnih rukohvata stubita stajale su platforme koje su omoguavale

pristup knjigama na drugom, treem i etvrtom katu. Ljestve na dobro
nauljenim kotaiima vodile su od jednog do drugog dijela police.
Prvi je kat imao police koje su stajale samostalno, nisu bile privene
za zid i protezale su se u dva reda s moje lijeve strane, dok su s desne
stajala dva naslonjaa i blagajna. Nisam mogla razaznati nita iza ograda
na najviim katovima, ali nagaala sam da tamo ima samo jo vie knjiga
i moda neto od onih sitnica koje je obeavao znak na ulazu.
Na vidiku nije bilo ni ive due.
Dobar dan!, povikala sam okreui se oko sebe same da bolje upijem
atmosferu. Knjiara poput ove bila je velianstveno otkrie, krasan
zavretak mojeg uasnog dana. Odluila sam prolistati nove asopise dok
ekam taksi.
Dobar dan, ima li koga?
Eto me za trenutak, duo zaula sam enski glas to je doplutao
odnekud iza stranjeg dijela prostorije.
Zaula sam tihi apat, muki i enski glas, a zatim kuckanje visokih
potpetica na drvenim parketima.
Bujna i otmjena ena koja je ula u moj dio knjiare sigurno je u cvatu
mladosti bila velianstveno lijepa, poput filmskih zvijezda glamuroznih
dana. Bila je neto starija od pedeset, imala je sjajnu crnu kosu skupljenu
u visoku punu i lice klasine ljepote, alabasterno bijele koe. Iako su
vrijeme i gravitacija na nekad podatnoj koi ostavili fine linije i proarali
elo borama, ova je ena bila lijepa i to e biti do smrti. Bila je odjevena u
pripijenu sivu suknju i bluzu od tankog lana koja joj je naglaavala bujnu
grau i ispod koje se nazirala delikatna ipka potkoulje. Raskoni biseri
diskretnim su sjajem blistali oko njezinog vrata, zapea i na uima.
Ja sam Fiona. to mogu uiniti za vas?
Molila bih vas da mi dozvolite da s vaeg telefona pozovem taksi.
Naravno, spremna sam neto i kupiti dodala sam urno. Mnogo
gradskih trgovina u izlozima je imalo jasno istaknute natpise koji su
obavijetavali da su telefon i uporaba toaleta privilegija muterija koje
neto kupe.
Nasmijeila se.
Nije potrebno, duo, osim ako ba eli. Samo se ti poslui
telefonom.

Nakon to sam u telefonskom imeniku pronala broj i nazvala taksi,

odluila sam iskoristiti vrijeme do dolaska auta od dvadeset minuta i s
police odabrala dva trilera, najnoviju knjigu Janet Evanovich i modni
asopis. Kad me Fiona pozvala blie, odluila sam pokuati saznati neto
ako ikako mogu, u nadi da e netko tko je po cijele dane okruen
knjigama moda znati poneto o svemu.
Pokuavam saznati to jedna rije znai, ali nisam sigurna iz kojeg je
uope jezika i kako se zapravo izgovara rekla sam joj.
Skenirala je bar kod posljednje knjige koju sam bila odabrala i rekla mi
koliko sve skupa stoji.
Koja te rije zanima, duo?
Spustila sam pogled, kopajui po torbici u potrazi za kreditnom
karticom. Knjige nisu bile na popisu mojih izdataka ovdje i plaanje sam
eljela odgoditi do povratka doma.
i-sadu. Barem mislim da se tako izgovara.
Pronala sam novanik, izvukla Visa karticu i vratila pogled na
prodavaica. Stajala je nepomino poput kipa, blijeda kao duh.
Nikad ula. A zato to istrauje? odgovorila je ukoeno.
mirnula sam.
Tko kae da istraujem?
Nisam bila rekla da ita istraujem. Samo sam pitala zna li to ta rije
znai.
A zato bi me inae to pitala?
Samo me zanima to znai rekla sam.
Gdje si ju uope ula?
A zato to vas zanima? bila sam svjesna da zvuim bezobrazno, ali
ba me zanimalo zato ju to toliko kopka. Oigledno je ta rije za nju
imala neku vanost. Zato mi nije htjela rei to znai?
ujte, to mi je zbilja vano.
Zato vam je vano? upitala me.
to je oekivala od mene? Da joj ponudim novac? To bi mogao biti
problem.
Prilino vano.
Pogledala je nekamo iza mene, preko mojeg ramena i izrekla jednu
jedinu rije kao da izrie blagoslov.
Jericho.

 Jericho? ponovila sam za njom ne shvaajui. Mislite kao

povijesni grad?
Jericho Barrons izgovorio je ugodan i kontroliran muki glas iza
mene. A vi ste?
Naglasak mu nije bio irski. Nisam ga mogla nikamo smjestiti.
Okrenula sam se, spremna izgovoriti svoje ime, ali nisam dovrila tu
nakanu. Nije udo da je Fiona izrekla njegovo ime tako kako ga je izrekla.
Malo sam se stresla u sebi da se priberem i ispruila ruku.
MacKayla, ali ljudi me najee zovu Mac.
Ima li i prezime, MacKayla? nakratko je prislonio usne uz moju
ruku i onda ju pustio. Na tom mjestu me koa zagolicala.
Nisam znala umiljam li ja to ili me gleda poput grabeljivca. Pobojala
sam se da postajem paranoina. Ipak mi je dan bio udan i jako dugaak,
a prethodila mu je jo udnija no. U glavi mi se stvorio potencijalan
naslov na lokalnim ashfordskim novinama: I druga sestra Lane zaglavila
u Dublinu, u knjiari.
Mac je dovoljno namjerno sam izbjegla odgovor.
A to ti zna o tom i-sadu, Mac?
Nita. Zato i pitam. A to je to?
Nemam pojma rekao je. Gdje si ula tu rije?
Ne sjeam se. Zato me to pitate?
Prekriio je ruke.
I ja sam prekriila ruke. Zato mi pobogu ovi ljudi lau? to je tono ta
stvar za koju se raspitujem?
Promotrio me tim svojim pogledom grabeljivca, procjenjivaki, od
glave do pete. Pa sam i ja njega promotrila. Nije samo stajao u prostoriji,
ve ju je ispunjavao. Prostorija koja je do maloprije bila puna knjiga sada
je bila ispunjena njime. Mogao je imati tridesetak godina, bio je negdje
oko metar i devedeset, bio je tamnokos i tamnook, zlaane koe. Crte lica
bile su mu muevne, kao isklesane. Porijeklo mu nisam mogla razaznati
nita jasnije nego naglasak; izgledao je kao da ima europske korijene uz
kapljicu krvi kakve antike mediteranske civilizacije, ili kakvog pretka
tamne romske krvi. Na sebi je imao elegantno tamnosivo talijansko
odijelo, snijenobijelu koulju i kravatu s neupadljivim uzorkom. Nije bio
zgodan. To je neadekvatna rije. Bio je ekstremno muevan. Bio je
seksualan. Privlaio je. Iz svakog je djelia njegove pojave izvirivala

putenost, iz njegovih tamnih oiju, iz punih usnica, iz naina na koji je

stajao. Ovo je bila vrsta mukarca s kojim se ne bih upustila u flert ni za
milijun godina.
Usne su mu se iskrivile u osmijeh. Iako je osmijeh bio ljubazniji od
cjeline, nije me zavarao ni na trenutak.
Vi znate to ta rije znai rekla sam mu. Zato mi ne elite rei?
I vi znate neto o tome rekao je. Zato vi ne kaete meni?
Ja sam vas prva pitala odgovor je moda bio djetinjast, ali ujedno i
jedini kojeg sam se mogla sjetiti. Nije se niti udostojio odgovoriti na to.
Saznat u to elim na ovaj ili onaj nain izjavila sam. Ako ovo
dvoje zna to je ta stvar koju traim, sigurno to zna jo netko u Dublinu.
Ja takoer. Ni ne sumnjaj u to, Mac.
Pogledala sam ga to sam hladnije mogla, pogledom kojeg sam do
savrenstva uvjebala na razuzdanim pijanim muterijama Brickyarda.
Je li to prijetnja?
Zakoraknuo je prema meni i ukoila sam se, ali samo je posegnuo za
neime iza mene, preko mojeg ramena. Kad se odmaknuo, u rukama je
drao moju kreditnu karticu.
Naravno da nije bacio je pogled na ime na kartici gospodina
Lane. Vidim da vam je karticu izdala banka SunTrust. To je banka s juga
Sjedinjenih Drava?
Moda zgrabila sam karticu iz njegove ruke.
A iz koje ste vi june drave?
Iz Teksasa slagala sam.
Tako dakle. A to vas dovodi u Dublin?
to vas se to tie?
Poelo me se ticati iste sekunde kad ste uli u moju knjiaru i poeli
se raspitivati za i-sadu.
Znai ipak znate to je to! Upravo ste priznali.
Nita ja ne priznajem. Ali ovo u vam ipak rei: uvalili ste se preko
glave, gospodina Lane. Posluajte moj savjet i izvucite se iz svega ovoga
dok jo moete.
Prekasno je za to. Ne mogu.
To njegovo obraanje svisoka pod krinkom dobronamjernosti me
razbjesnilo. A kad se razbjesnim, zauzmem poloaj i ne odustajem.
teta. Kako ste krenuli, ovako nezrelo i nezgrapno, neete izdrati

niti tjedan dana. Ako se udostojite ispriati mi to znate, moda vam

poveam anse za preivljavanje.
Ni u ludilu. Osim ako vi meni prvi ne kaete to znate. Ispustio je
nekakav zvuk nestrpljenja i oi su mu se suzile.
Glupao jedna, pojma nema u to si se
Netko je pozvao taksi? oglasila su se zvonca na vratima.
Ja! dobacila sam mu preko ramena.
Jericho Barrons je napravio prvu naznaku pokreta kao da e skoiti na
mene, fiziki me obuzdati da me zadri. Do tog trenutka, iako je
atmosfera bila ispunjena agresijom i prijetnja je visjela u zraku, nita me
od toga nije zastrailo. Do ovog trenutka bila sam uzrujana, sada sam bila
pomalo prestraena.
Pogledi su nam se susreli i tako smo stajali nekoliko trenutaka,
smrznuti. Imala sam snaan osjeaj da pokuava proraunati koliko je
ovaj na sluajan susret vaan.
Zatim se nasmijeio nekakvim slabanim sarkastinim osmijehom i
nagnuo glavu kao da eli rei Ovaj put pobjeujete, gospodina Lane.
Ne raunajte na pobjedu drugi put promrmljao je.
Iznenada spaena, zgrabila sam svoju vreicu s knjigama i uzmaknula
prema vratima. Nisam skinula pogleda s Jerichoa Barronsa sve dok
nisam izala iz zgrade.

ETIRI

Zajednika kupaonica je bila grozna ideja.

Vruu juhu sam dobila, ali tu je bio leden. Kad sam se vratila u Clarin
House, otkrila sam neugodnu injenicu da svi stanari pansiona ekaju
ranu veer da se otuiraju prije izlaska na veeru ili zabavu. Nepristojni
turisti. Voda je bila toliko ledena da se nisam odvaila oprati i kosu, pa
sam nazvala recepciju i naruila buenje za est ujutro da probam
ponovno. Pomislila sam da e se u to doba neki turisti vjerojatno tek
vraati sa zabave.
Presvukla sam se iz odjee koju sam bila navukla nakon tua u
pidamu boje breskve sa kratkim hlaicama. To je bio jo jedan problem
sa zajednikom kupaonicom jedine dvije mogunosti bile su hodanje u
odjei do kupaonice i presvlaenje nakon povratka u sobu, ili suluda
polugola trka kroz cijeli hodnik, pored desetak vrata od kojih su se svaka
mogla u svakom trenutku otvoriti. Pa sam odabrala dvostruko
presvlaenje.
Konano sam dovrila raspremanje prtljage. Od kue sam bila ponijela
nekoliko sitnica da mi uljepaju boravak, pa sam sad izvukla jednu od
Alininih mirisnih svijea s aromom breskve, dvije okoladice Hershey,
svoje omiljene kratko odrezane traperice koje su bile toliko izblijedjele od
pranja da je mama uvijek prijetila da e ih baciti u smee, te malu
uokvirenu sliku obitelji koju sam odmah naslonila uza svjetiljka na
nonom ormariu.

Potom sam prekopala po ruksaku i izvukla biljenicu koju sam kupila

prije par tjedana, pa prekrienih nogu sjela na krevet. Alina je sve misli
biljeila u dnevnik jo od malih nogu. Ja sam kao prava uasna mala seka
uvijek traila kamo ga je sakrila i uvijek bih ga pronala istina, s
godinama je postala sve vjetija u skrivanju i posljednji kojeg sam
pronala bio je sakriven iza rasklimane daske u njezinom ormaru pa ju
onda bez milosti gnjavila i zadirkivala zbog najnovije simpatije,
proizvodei iritante zvukove cmakanja.
Sve donedavno osobni dnevnik mi je bio stran pojam. Nakon pogreba
osjetila sam oajniku potrebu da se izrazim i pretoila sam svoju bol na
stranice biljenice. U posljednje sam vrijeme u nju zapisivala popise: to
moram spakirati, to moram kupiti, o emu se informirati, kamo prvo
krenuti. Ti su popisi postali okosnica mojeg ivota. Pomogli su mi da
preivim dane. Zaborav sna pomogao mi je da preivim noi. Sve dok sam
znala tono to radim i kamo idem sljedeeg dana, znala sam da se neu
pokolebati.
Bila sam jako ponosna na sebe i na svoju prodornost cijelog prvog dana
u Dublinu. S druge strane, kako je prodornost bila moje jedino oruje,
nije mi se bilo tako teko njome i posluiti. Imala sam vrlo realistinu
sliku o sebi samoj: zgodna cura jedva dovoljno stara da smije posluivati
pia u baru, koja je jedva par puta zakoraila preko granice Georgije, koja
je nedavno izgubila sestru i koja se kao to je to Jericho Barrons rekao
uvalila preko glave.
Posjet sveuilitu Trinity, razgovor s Alininim profesorima, pokuaj
pronalaenja kolega i prijatelja stajalo je pod brojem jedan na mojem
popisu stvari za obaviti sutradan. Imala sam spreman ispis rasporeda
njezinih predavanja, s napisanim vremenom poetka i imenom
predavaa, kojeg mi je bila poslala na poetku semestra da znam kad je
na satu, a kad imam anse uhvatiti ju na telefon da porazgovaramo dok je
doma. Uz malo sree netko od ljudi s kojima sutra namjeravam
razgovarati znat e s kim se Alina viala i tko je taj misteriozni tip kojeg
je spomenula. Posjet najblioj knjinici i istraivanje i-sadu, stajalo je
pod brojem dva na popisu. Nije bilo anse da se vratim u onu knjiaru,
to me zbilja ljutilo jer je knjiara sama po sebi bila genijalna. Ali nisam
se mogla osloboditi osjeaja da sam danas izvukla ivu glavu pukom
sreom. Da bi me Jericho Barrons, da taksist nije uao u pravom

trenutku, zavezao za najblii stolac i muio me dok mu ne kaem sve to

ga zanima. Kupiti kuge, vreice i metlu za sreivanje Alininog stana,
pisalo je pod tri. To je jo uvijek bilo neizvjesno. Nisam bila sigurna da
sam ve u stanju vratiti se onamo. Grickala sam vrh olovke razmiljajui
o tome koliko bi bilo dobro da se mogu sastati s inspektorom
ODuffyjem. Nadala sam se da e mi on dati sva izvjea i da u uspjeti
slijediti iste tragove kao gardai. Ta opcija je naalost morala priekati jo
par dana.
Sastavila sam kratak popis stvari koje sam morala kupiti: adapter za
punjenje iPoda, sok, par sitnica za prigristi u sobi; a zatim ugasila svjetlo i
zaspala dubokim snom bez snova gotovo im mi je glava dodirnula
jastuk.
Probudilo me kucanje na vratima.
Sjela sam, protrljala umorne, nateene oi koje kao da sam zatvorila
nekoliko trenutaka ranije. Trebalo mi je neko vrijeme da se prisjetim gdje
sam u branom krevetu u prohladnoj sobi u Dublinu, dok kia tiho
kucka po prozoru.
Nedugo prije buenja usnila sam fantastian san. Alina i ja smo igrale
odbojku na jednom od brojnih akumulacijskih jezera koja su pripadala
dravnoj elektrani i kojih je bilo posvuda po Georgiji. U okolici Ashforda
su bila tri takva i uvijek bismo ljeti vikendima odlazile na jedno od njih,
zabavljale se, sunale i promatrale deke. Moj je san bio tolik iv da sam
u ustima osjetila okus Corona piva s limetom, namirisala kokosovo ulje
za sunanje, osjetila svilenkasti pijesak kojeg su kamioni elektrane bili
nabacali oko jezera.
Bacila sam pogled na sat. Dva ujutro. Bila sam pospana i mrzovoljna i
nisam to ni pokuavala sakriti.
Tko je?
Jericho Barrons.
Buenje mi ne bi bilo okrutnije ni da me netko opalio po glavi jednom
od maminih tekih eljeznih tava sa debelim dnom. to je on radio ovdje?
Kako me uope naao? Naglo sam se uspravila, drei ruku iznad
telefona, spremna da svake sekunde nazovem recepciju i traim da
pozovu policiju.
to elite?

 Imamo informacije jedno za drugo. Vi elite znati to to jest. Ja elim

znati to vi znate o tome.
Nisam mu imala namjeru priznati koliko me prestraila injenica da
me tek tako pronaao.
Bistar ste vi momak, ha? Shvatila sam to jo u knjiari. Kako to da
vam je tako dugo trebalo?
Nastala je duga tiina, toliko duga da sam se upitala je li moda otiao.
Nisam navikao moliti da dobijem ono to elim. Niti sam navikao na
cjenkanje sa enama naposlijetku je rekao.
E pa stari moj, sa mnom e se morati na oboje naviknuti, jer meni
nitko nee nareivati to da radim. I ne namjeravam ti nita dati
besplatno.
Prodorno, Mac, samo prodorno, hrabrila sam samu sebe. Ali on to nije
znao.
Imate li namjere otvoriti ova vrata, gospodina Lane, emo ovaj
razgovovor voditi ovako javno da nas svi mogu uti?
Imate li vi uistinu namjere razmijeniti informacije? odgovorila
sam protupitanjem.
Imam.
I prvi ete odgovoriti na moja pitanja?
Hou.
Ramena su mi se opustila. Odmaknula sam ruku od telefona. Brzo sam
izravnala ramena i uspravila se. Znala sam koliko je korisno nasmijeiti
se kad si sav jadan nakon nekog vremena se pone osjeati bolje. Sa
hrabrou je bilo jednako tako. Jerichou Barronsu nisam vjerovala koliko
je crno pod noktom, dakle niti mrvicu, ali on zna to je i-sadu, a ja sam
se nadala da u tu informaciju pronai i negdje drugdje no istovremeno
sam se pitala to u ako ju ne pronadem? to ako bacim u vjetar tjedne i
ne uspijem nita saznati? Vrijeme je novac, a ja i jednog i drugog imam u
ogranienim koliinama. Ako je spreman za razmjenu informacija,
otvorit u vrata. Osim ako
Moemo mi informacije razmijeniti i kroz zatvorena vrata rekla
sam.
Ne moemo.
Zato ne?
Ja jako cijenim vlastitu privatnost, gospodina Lane. O ovome uope

nema pregovora.
Ali
Ne moe.
Uzrujano sam uzdahnula. Po nainu na koji je izgovarao to svoje ne
znala sam da su pokuaji pregovora najobiniji gubitak vremena. Ustala
sam i potraila traperice.
Kako ste me pronali?
Zakopala sam hlae i provukla prste kroz kosu, koja se kao i uvijek
bila zapetljala u snu jer je bila jako dugaka. Bila sam raupana i to
naveliko.
Pozvali ste slubu prijevoza u moj lokal.
Kod mene doma to zovemo taksi. I knjiara. Isuse, kako je ukoen.
Ovdje kod nas imamo dobar odgoj, gospodina Lane. Jeste li ikada
uli za taj pojam?
Pravi se javio. Nisam ja kriva, kad mi prijete pokaem najgore lice.
Otvorila sam vrata par centimetara i zapiljila se u njega koliko mi je to
doputao lanac na vratima. Nisam si mogla zamisliti kako je Jericho
Barrons izgledao kao dijete, svjee umivenog lica i uredno poeljane
kose, s uinom u ruci. Bila sam uvjerena da i nije roen, nego da je nastao
u nekakvoj kataklizminoj elementarnoj nepogodi.
Nakrivio je glavu i promotrio me vrlo detaljno kroz uski otvor,
zadravi se nekoliko sekundi na svakom djeliu moje pojave: od
raupane kose i od sna jo nateenih oiju i usana, preko ipkaste
spavaice i traperica, sve do nonih prstiju. Kad je zavrio imala sam
osjeaj da je svaki detalj zapamtio toliko pouzdano kao da ga je raunalno
pohranio.
Smijem li ui? upitao je.
Da se mene pitalo, ne biste bili uli ni kroz vrata zgrade.
Bila sam bijesna na recepcionera to ga je pustio unutra. Mislila sam
da e se bolje brinuti za sigurnost gostiju. Odmah ujutro popriat u s
upraviteljem.
Rekao sam im da sam va brat kao da mi je iz izraza lica proitao
misli.
Ma naravno. Jer toliko smo slini.
On je zima, a ja ljeto. Ja sam sunce, on je no. Mrkla i olujna no.
U pogledu mu se nije mogla proitati niti iskrica humora.

 Dakle, gospodina Lane?

Razmiljam.
Sad kad ve zna gdje sam odsjela, moe me napasti kad god mu se
prohtije. Valjda to nee biti ba noas. Moe me saekati i zaskoiti
negdje sutra posred ulice. Ubudue neu biti nita sigurnija od njega
nego to sam to sad, osim ako se nemam namjeru seljakati od jednog do
drugog pansiona u nadi da u mu pobjei, to nemam. Morala sam ostati
u ovom dijelu grada. A na kraju krajeva, nije ni izgledao kao netko tko bi
ubio djevojku u hotelskoj sobi, uz puno pompe: djelovao je kao kreten
koji bi me smjestio pred ciljnik snajperske puke plaenog ubojice i
pritom ne bi ni trepnuo. Ve me i sama injenica da je taj argument iao
njemu u korist trebala zabrinuti. Kasnije sam tek shvatila da sam za tih
prvih par tjedana u Dublinu jo uvijek bila pomalo pod dojmom Alinine
smrti i zbog toga i vie nego pomalo neoprezna. Uzdahnula sam.
No dobro. Izvolite ui.
Zatvorila sam vrata, otkaila lanac, ponovno otvorila vrata, pa
zakoraila korak unatrag da ga pustim da ue. Vrata sam irom otvorila i
prislonila ih uza zid kako bi bilo tko u prolazu mogao proviriti unutra, te
da u sluaju nude mogu dii cijeli trei kat zgrade na noge svojim
povicima upomo. Tijelom mi je jurcao adrenalin, malo sam drhtala.
Barrons je jo uvijek na sebi imao ono savreno krojeno talijansko
odijelo, a koulja mu je jo uvijek bila jednako snijenobijela kao i
nekoliko sati ranije. Moja minijaturna soba odjednom je bila do
posljednjeg milimetra pa i vie ispunjena njegovom pojavom. Ako svi
mi normalni, prostor u kojem se nalazimo ispunimo do sto posto, on je
nekako u isti taj prostor uspijevao ugurati dvjesto posto prisutnosti.
Bacio je kratak, ali detail an pogled oko sebe i bila sam vrsto uvjerena
da bi kasnije znao opisati svaki njezin centimetar, svaku sitnicu od mrlja
od vode boje hre visoko na stropu, pa sve do mojeg zgodnog grudnjaka
sa cvjetnim uzorkom na tepihu. Pogurnula sam tepih nogom i smjestila i
njega i grudnjak ispod kreveta.
Dakle, sluam to je to? rekla sam. Ne, ekajte, prvo da ujem
kako se rije uope pie?
Jest da sam ve bila pretraila sve to sam mogla, ali za sluaj da mi
kae istinu i da preivim ovaj susret, elim pokuati opet sama istraiti o
emu se radi.

Obiao me u malom krugu, a ja sam se okretala zajedno s njim jer mu

nikako nisam eljela okrenuti leda.
S-i-n-s-a-r izjavio je slovo po slovo.
Sinsar? upitala sam.
Odmahnuo je glavom.
Izgovara se i-sa. i-sa-du.
Pa nego kako drugaije. A to je odjednom du?
Prestao je kruiti oko mene, pa sam se i ja prestala okretati i stali smo
jedno nasuprot drugome, on ledima okrenut prema zidu, a ja prema
otvorenim vratima. S vremenom, nakon to sam poela promatrati nain
na koji Barrons die, uoila sam da nikada ne stoji ledima okrenut
otvorenim prozorima ili vratima. Nije to bilo iz straha, nego iz elje za
kontrolom.
D-u-b-h.
Dubh se ita Du? bila sam nepovjerljiva. Nije udo da sama nisam
uspjela pronai vraju rije. Znai pub se ita pu?
Dubh je rije iz galskog jezika, gospodina Lane. Pub nije.
Nemojte da vam pluno krilo prsne od smijanja.
Meni je moja ala bila smijena. Kao to rekoh, lik je bio ukoen.
Nita vezano za Sinsar Dubh nije mi smijeno.
Moja greka. A to je tono ta opasna stvarica?
Spustio je pogled s mojih oiju sve do nonih prstiju i oratio ga natrag.
Bilo je oigledno da ga ono to je odmjerio nije previe zadivilo.
Vratite se doma, gospodina Lane. Budite zgodna mlada cura. Udajte
se. Rodite djeicu. Ostarite sa svojim jednako zgodnim muiem.
Njegova opaska zapekla me poput kiseline na koi. Bila sam plava i
zgodna i deki su pokuavali privui moju panju negdje od sedmog
razreda i godinama sam trpila ovakve primjedbe i usporedbe s Barbie. U
tome svemu nije mi pomagala injenica da mi je najdraa boja uistinu i
bila ruiasta, kao ni da sam oboavala nakit i cipele s visokim
potpeticama. Ali nikada me nisu privlaili tipovi poput Kena ak i prije
nego to sam ga skinula i shvatila da mu nedostaje dio anatomije
nikada nisam eznula za kuicom u cvijeu i obiteljskim automobilom
ispred garae, pa su me ovakvi komentari uvijek ivcirali. Raaj i onda
umri, to je ionako jedino za to su takve kao ti sposobne. Najpametnija
moda nisam, ali ni najgluplja.

 Ma odi kvragu, Jericho Barrons. Reci mi to je to. Obeao si.

Ako ba inzistira. Ali ne budi blesava. Ne inzistiraj.
E pa inzistiram. to je to?
Posljednja ansa.
Briga me. Ne zanimaju me posljednje anse. Da ujem.
Njegov tamni pogled kao da je prodro u moj. No onda je slegnuo
ramenima, a fino odijelo skliznulo je gore-dolje po njegovom tijelu tako
podatno i dostojanstveno kao to to moe samo pretjerano skupa, runo i
po mjeri ivana odjea.
Sinsar Dubh je knjiga.
Knjiga? To je to? To je sve, samo knjiga? odgovor je bio
nezamislivo obeshrabruju.
Nemojte se zavaravati, gospodina Lane; nije to samo knjiga. To je
izvanredno rijedak i nevjerojatno star rukopis za kojeg bi bezbroj ljudi
ubilo.
Ukljuujui i vas? Biste li vi ubili da ga se doepate? morala sam
tono znati na emu sam ja i na emu smo nas dvoje.
Naravno.
Promatrao je moje lice dok sam ja probavljala tu informaciju.
Razmiljate o odlasku, gospodina Lane?
Ni u ludilu.
Onda ete doma otputovati u lijesu.
Je li opet neka prijetnja?
Neu vas ja strpati u lijes.
Nego tko?
Ja sam na vaa pitanja odgovorio, sada je red da vi odgovorite na
moja. to vi znate o Sinsar Dubhu, gospodina Lane?
Oigledno ni priblino koliko bih trebala. U to se, pobogu, uplela moja
sestra? Nekakve mrane igrice dublinskog podzemlja u kojima se
trgovalo ukradenim umjetninama i koje su igrali ubojice i beskrupulozni
lopovi?
Sluam ponovio je. I bez lai, znat u govorite li istinu.
Bacila sam brz pogled na njega, gotovo uvjerena da bi zbilja i mogao.
Ne mislim pritom na izvanosjetilnu percepciju takve stvari ne vjerujem
vam ja u to nego na to da je on vrsta ovjeka koja ljude promatra
primjeujui sve, zapaajui svaki njihov pokret ili gestu, odmjeravajui

ih.
Moja je sestra bila ovdje na sveuilitu.
On je meni rekao minimum, ja njemu nisam namjeravala rei ita vie
od toga.
Prije mjesec dana je ubijena. Ostavila mi je glasovnu poruku tik prije
smrti, u kojoj mi nalae da pronaem Sinsar Dubh.
Zato?
To nije rekla. Ali je rekla da sve ovisi o tome.
Nestrpljivo je frknuo.
Gdje je ta poruka? Moram ju sam posluati.
Sluajno sam ju izbrisala slagala sam. Prekriio je ruke na prsima i
naslonio se ledima na zid.
La. Ne biste bili tako neoprezni s porukom sestre za koju ste
spremni umrijeti. Gdje je poruka?
Kako nisam odgovorila, rekao je tiho:
Ako niste sa mnom, gospodina Lane, onda ste protiv mene. A prema
neprijateljima ne pokazujem milost.
Slegnula sam ramenima. elio je pronai isti predmet kao ja i bio je
spreman ubiti da ga pronae. Kako god da sam pokuala procijeniti
situaciju, ispadalo je da se nalazimo na suprotnim stranama. Preko
ramena sam bacila pogled na hodnik kroz otvorena vrata i razmislila to
da sljedee napravim. Prijetnja me nije zaplaila eljela sam mu vidjeti
izraz na licu kad poslua poruku. Ako je na bilo koji nain bio upleten u
Alininu smrt, nadala sam se da e se nekako izdati kad uje njezin glas i
njezine rijei. Isto sam tako eljela da zna da ja svata znam i da
povjeruje da sam sva svoja saznanja podijelila s policijom.
Kopiju poruke ve sam predala dublinskoj policiji rekla sam mu
vadei mobitel iz torbice i listajui po izborniku spremljenih poruka.
Upravo pokuavaju pronai mukarca s kojim je Alina bila u vezi.
Blefiraj, Mac. U svakom sluaju je zvualo bolje od Bjei, Mac. I zbilja
puno bolje od Bedasta Mac, vrijeme je da umre. Na moje rijei nije
odgvorio nita toliko o tome da e znati ako mu budem lagala. Ukljuila
sam zvunik na mobitelu, pustila poruku i Alinin glas je preplavio malu
sobu.
Stresla sam se. Koliko god puta da sam sluala tu poruku, uvijek me
iznova dotukla moja je sestra zvuala toliko prestraeno svega nekoliko

sati prije smrti. Desetljeima kasnije sjeat u se svake njezine rijei.

Sve je krenulo totalno krivo mislila sam da smo zaljubljeni, a on je
jedan od njih moramo pronai Sinsar Dubh, sve ovisi o tome ne
smijemo im dopustiti da je se doepaju cijelo mi je vrijeme lagao
Dok je sluao poruku paljivo sam ga promatrala. Bio je pribran,
distanciran; iz njegovog izgleda nisam saznala nita.
Jeste li poznavali moju sestru?
Odmahnuo je glavom.
Oboje ste bili u potrazi za tom ekstremno rijetkom knjigom, ali
nikada se niste susreli? optuujue sam upitala.
Dublin je grad sa milijun i neto stanovnika, u kojeg se svaki dan
sliju bezbrojni pridolice i kojeg neprestano opsjedaju beskrajne horde
turista, gospodina Lane. Bilo bi pravo udo da se jesmo susreli. to je
misila pod onim ni sama ne zna to si ti?
Njegov mraan pogled zaustavio se na mojem licu i sad je zurio u mene
kao da oima eli izmjeriti istinitost mojih odgovora.
To sam se i ja pitala. Nemam pojma.
Ni najmanjeg?
Ni najmanjeg.
Hmm. Ovo je sve to vam je ostavila? Samo poruku?
Kimnula sam glavom.
Nita vie? Nikakvu ceduljicu, nekakav paketi, nita slino?
Odmahnula sam glavom.
I nemate pojma to je eljela rei spominjui Sinsar Dubh? Sestra
vam to nije rasvijetlila nekom drugom prilikom?
Mislila sam da mi govori sve. Ali izgleda da sam bila u krivu.
Nisam mogla prikriti ogorenost u glasu.
A na koga je mislila spominjui njih?
Mislila sam da ete vi meni moi to rasvijetliti rekla sam otro.
Ja nisam jedan od tih njih, ako to implicirate rekao je. Mnogi
trae Sinsar Dubh, meu njima ima i pojedinaca i grupa. I ja ga elim,
istina; ali u tome nisam jedini.
Zato ga vi elite?
Slegnuo je ramenima.
Jer je beskrajno vrijedan. A ja sam skuplja knjiga.
I zbog toga ste spremni ubiti da ga se dokopate? I to ete onda s

njim? Prodati ga onome tko ponudi najvie?

Ako vam se moji postupci ne sviaju, Brite se dalje od mene.
Dobro.
Onda dobro. to mi jo imate za rei, gospodina Lane?
Ba nita uzela sam mu telefon iz ruke, ponovno pohranila poruku,
te mu pogledom drsko pokazala prema vratima u elji da u ga potaknuti
da ode.
Nasmijao se dubokim i grienim smijehom.
ini mi se da me dama otputa iz svoje slube. Ne sjeam se kad sam
posljednji put tako dobio dozvolu da se udaljim.
Nisam ni vidjela to mi se sprema. Ve je gotovo bio proao pored
mene, gotovo stigao do vrata, kad me zgrabio i stisnuo uza sebe. Tijelo
mu je bilo vrsto poput ciglenog zida. Moj potiljak odbio se od njegovih
prsa, a gornja i donja eljust sudarile od siline udarca.
Otvorila sam usta za vrisak, ali odmah ih je poklopio rukom. Oko
mojih rebara je obavio svoju ruku toliko vrsto da nisam mogla uvui
zrak u plua. Ispod tog finog odijela skrivalo se tijelo daleko snanije
nego to se to inilo, snano poput elika. U tom sam trenutku shvatila
da su otvorena vrata bila tek placebo, sitnica koju mi je dopustio da me
zavara i uljuljka u laan osjeaj sigurnosti, varka na koju sam nasjela.
Mogao mi je slomiti vrat u svakom trenutku, a ja ne bih imala vremena
ni za ispustiti jedan jedini vrisak. Isto tako me mogao i zadaviti, a
trenutno je bio na najboljem putu. Njegova je snaga bila zadivljujua,
golema. A koristio je tek njezin minimalni dio. Osjetila sam da se
suzdrava; da je vrlo, vrlo oprezan.
Prislonio je usnice uz moje uho.
Vratite se doma, gospodina Lane. Ne pripadate ovamo. Prestanite
gnjaviti policiju. Prestanite se raspitivati. Prekinite svoju potragu za
Sinsar Dubhom, ili ete umrijeti ovdje u Dublinu.
Popustio je pritisak ruke na mojim ustima da mi omogui da
odgovorim, smanjio pritisak oko mojih rebara da udahnem dovoljno
zraka za taj odgovor.
Udahnula sam toliko eljeni kisik.
I opet mi prijetite proitala sam. Radije u umrijeti prigovarajui,
nego cmizdrei.
Ruka mu se sad zabila u moja rebra i ponovno prekinula dovod zraka.

 Ne prijetim, nego upozoravam. Nisam ja u lovu na Sinsar Dubh

ovoliko dugo i nisam doao ovoliko blizu da mi se sada bilo tko nae na
putu i sjebe me. Na ovom svijetu postoje dvije erste ljudi, gospodina
Lane: oni koji preive bez obzira ne cijenu i oni koji su rtve, a da to ni ne
znaju.
Pritisnuo mi je usnice uz vrat. Na dijelu koe ispod kojeg je prolazila
vena osjetila sam njegov jezik.
Vi ste rtva, gospodina Lane, janje u gradu punom vukova. Dajem
vam do devet sati sutra naveer da se izgubite i iz ove zemlje i maknete
meni s puta.
Pustio me iz stiska i pala sam na pod poput vree, dok mi je krv vapila
za kisikom.
Kad sam dola k sebi, ve je bio nestao.

PET

Nadala sam se da ete mi moi rei neto o mojoj sestri upitala sam
pretposljednjeg profesora na svojoj listi, imenom S.S. Ahearn.
Poznajete li moda neke njezine prijatelje, znate li gdje su provodili
vrijeme?
Ovime sam se bavila vei dio dana. Stiui Alinin raspored u jednoj i
kartu kampusa u drugoj ruci, hodala sam od uionice do uionice, stajala
pred vratima do kraja predavanja, pa se onda obruila na profesore
svojim pitanjima. Sutra me ekao isti taj zadatak, ali sutra e rtva mojih
ispitivanja biti studenti. Nadala sam se da u sa studentima imati vie
sree. Dosada sam saznala zbilja jako malo. I nita od toga nije bilo lijepo.
Ve sam ispriao policiji sve to znam.
Visok i mrav poput uline svjetiljke, profesor je pospremao papire sa
katedre ustrom efikasnou.
Mislim da je istragu vodio detektiv po imenu ODuffy. Jeste li
razgovarali s njim?
Ugovorila sam sastanak s njim kasnije u tjednu, ali nadala sam se da
ete mi i vi moi posvetiti par minuta svojeg vremena.
Pospremio je papire u torbu i zatvorio ju uz glasan zvuk kopi.
ao mi je, gospodice Lane, ali uistinu sam znao vrlo malo o vaoj
sestri. Onih rijetkih dana kada bi se uope udostojili doi na predavanje,
jedva je u njemu sudjelovala.
Rijetkih dana kad bi se uope pojavila na predavanju? ponovila
sam za njim. Alina je oboavala fakultet, oboavala je i predavanja i

uenje. Nikada nije izostajala sa predavanja.

Tono tako. I kao to sam ve rekao policiji, u poetku je dolazila
redovito, ali nakon nekog vremena su njezini dolasci postali sasvim
sporadini. Znala je izostati sa tri etiri predavanja zaredom.
Vjerojatno sam izgledala zaprepateno, moda ak i potreseno, jer je
dodao:
Nije to nita udno za studente na razmjeni, gospoice Lane. Mladi
ljudi daleko od doma po prvi put u ivotu nema roditelja, nema pravila
dinamian grad pun pubova. Alina je bila krasna mlada djevojka
siguran sam da je imala pametnijeg posla od sjedenja u zaguljivoj
uionici.
Alina je uvijek bila drugaija protestirala sam. Moja je sestra
oboavala zaguljive uionice. Ovakva mjesta bila su joj draa od gotovo
svega na svijetu. Prilika za studiranje na sveuilitu Trinity joj je bila
beskrajno vana.
ao mi je. Ja vam samo kaem to sam primijetio.
Znate li moda s kim se druila?
Bojim se da ne znam.
Je li imala deka? bila sam uporna.
Koliko ja znam, nije. Ako je onih dana kada je dola ovamo i bila s
nekim, nisam primijetio. ao mi je, gospoice Lane, ali vaa je sestra bila
tek jedan od mnogobrojnih studenata koji svakoga semestra prolaze ovim
hodnicima, i ako se uope neime isticala, to je bila njezina odsutnost, a
ne prisutnost.
Poraena, zahvalila sam mu i otila.
Profesor Ahearn je bio peti Alinin profesor s kojim sam razgovarala, a
rijei kojima su svi oni opisivali moju sestru nisu imale veze s Alinom
koju sam ja poznavala. Njihova Alina nije dolazila na predavanja, nije ju
zanimalo uenje, nije ni imala prijatelja.
Provjerila sam svoj popis. Jo je samo jedna profesorica bila na mojoj
listi za ispitivanje, ali bila je na fakultetu samo srijedom i petkom.
Odluila sam otii do knjinice. Dok sam brzim korakom prolazila
travnatim unutarnjim dvoritem sveuilita koje je vrvjelo studentima
to su upijali kasno-poslijepodnevno sunce, razmiljala sam koji su
razlozi mogli navesti Alinu na takvo krajnje neobino akademsko
ponaanje. Predavanja koja su se nudila u programu studentske razmjene

esto su bila vezana za promicanje kulture zemlje domaina, pa je moja

sestra koja je studirala engleski jezik i namjeravala upisati magisterij iz
knjievnosti na kraju bila prisiljena sluati i predavanja pod nazivima
Keltska Galya u doba Cezara i Utjecaj industrije na Irsku u dvadesetom
stoljeu. Moda joj je jednostavno bilo dosadno?
Ta mi je teorija bila sumnjiva. Alinu je uvijek zanimalo sve.
Uzdahnula sam i istoga trenutka poalila tako dubok udah. Rebra su
me boljela. Jutros sam otkrila iroku prugu masnica preko torza, tik
ispod grudi. Nisam ni grudnjak mogla obui jer me ica previe ubadala,
pa sam umjesto toga obukla ipkastu potkuulju sa sitnim uzorkom rua
i ruiastu vestu boje jednake onoj na mojim noktima ruku i nogu. Imala
sam na sebi crne capri hlae, irok srebrni pojas i srebrne sandale, te za
kraj malenu Juicy Couture torbicu metalik boje za koju sam tedjela
cijelog prolog ljeta. Svoju dugu plavu kosu zavezala sam u visoki konjski
rep i ukrasila zgodnom lakiranom kopom. Moda jesam bila puna
masnica i u oku, ali tako mi svega, izgledala sam super. Kao kad se
nasmijeite iako vam se ne smije, uredila sam se i odmah osjetila nekako
smirenije, bolje a svako ohrabrenje mi je bilo itekako potrebno.
Dajem vam do devet sati sutra naveer da se izgubite iz zemje i
maknete meni s puta. Kakav bezobrazluk. Jedva sam se bila savladala da
se djetinjasto ne obrecnem na njega i kaem A to ako neu? niste vi
meni ef, a od tog je poriva jai bio samo onaj jo djetinjastiji da nazovem
mamu i kukam Ovdje me nitko ne voli, a ak ni ne znam zato!
A kakvo si je tek miljenje doputao o ljudima! Kakav cinik.
rtva, dunju moju promrmljala sam. Onda sam shvatila to sam
rekla i namrtila se. Roena sam i odrasla na bogobojaznom jugu i mama
nam je uvijek najstroe zabranjivala psovke dok smo odrastale Lepa
djevojka ne govori rune govorila je, pa smo Alina i ja smislile
vlastiti mini-vokabular bedastih rijei koje su nam sluile kao psovke.
Sranje je bilo ljiva, dupe dunja, govno gljiva, a rije na j koju nisam
upotrijebila ni sama ne znam koliko dugo je. Uglavnom, znate na to
mislim.
Naalost, te smo svoje rijei toliko esto koristile kao djeca da su nam
prele u naviku jednako toliko upornu koliko i obino psovanje. Na moju
beskrajnu sramotu, moram rei daje razina moje ljutnje najee ila
ruku pod ruku sa vjerojatnosti da se posluim tim djejim psovkama. Pa

sam se tako s vremena na vrijeme nala u situaciji da se u baru u kojem

radim moram braniti od nastrljivih slavljenika kakve momake veeri
rijeima Odjei od mene inae e ti redari ispraiti dunju, ljivaru jedan!
U vremenima u kakvima ivimo, u kojima nitko nije osjetljiv na rune
rijei, ovakav je vokabular najee izazvao salve smijeha.
Nakaljala sam i pokuala ponovno.
rtva, dupe moje.
OK, priznajem, nakon onog susreta sa Barronsom tresla sam se kao
iba na vodi. Ali sad me prolo. Nisam ni najmanje sumnjala da je on
okrutan i opasan ovjek. Ali da je i ubojit, sino bi me bio ubio i rijeio
me se zauvijek. A nije. Ostavio me na ivotu i ja sam si to protumaila
kao da me nema namjeru ubiti ni sad ni ikad. Moda e mi opet prijetiti,
moda e me opet maltretirati, pa ak i pokoju masnicu napraviti, ali
ubiti me nee.
Nita se nije promijenilo. Jo uvijek sam trebala pronai ubojicu svoje
sestre i nisam imala namjeru nikamo otii. Sad kad sam znala kako se
Sinsar Dubh pie, odluila sam saznati to on uistinu jest. Znala sam
samo da je knjiga ali knjiga o emu?
U nadi da u izbjei najgore guve i utedjeti neto novca kupujui
obilnije obroke u duljim vremenskim razmacima, pojela sam prenu ribu
i krumpirie kasno poslijepodne i onda se uputila u knjiaru. Par sati
kasnije pronala sam sve to me zanimalo. I dalje nisam imala pojma to
da mislim o svemu ovome, ali injenice sam imala pred sobom.
Sigurna sam da je Alina znala pametnije naine za pretraivanje baza
podataka i da je do rezultate dola efikasno i brzo, ali ja sam bila od onih
bedaka koji bi se izgubili u knjinici da pored redova polica ne vise natpisi
s temama. Prvih pola sata u knjinici sam provela kopajui po policama s
knjigama o povijesti, pregledavajui knjige i trpajui ih na kolica u kutu.
Sat poslije toga provela sam listajui jednu po jednu. Da ipak ne mislite
da sam glupa, moram rei da sam se ipak posluila popisom tema i
poglavlja i knjigama, te naposlijetku pronala to sam traila.
Sinsar Dubh[1]: Relikvija Tame[2] koja pripada mitskoj rasi Tuatha
De Danaan. Knjiga je napisana na jeziku razumljivom samo jo
najstarijim pripadnicima te rase, a prema nekim podacima na
njezinim kriptinim stranicama napisana je najopasnya maga

uope. Knjigu su u Irsku donijeli Tuatha De tijekom invazija o

kojima govori pseudopovijesna knjiga Leabhar Gabhala[3],
ukradena je kao i druge Relikvije Tame i prema posljednjim
legendama, sada se nalazi u svijetu ovjeka.
Trepnula sam. Onda sam pogledala dno stranice da pronaem biljeke.
1. Meu odreenim nouveauriche kolekcionarima nedavno se javio
porast interesa za mitoloke relikvije,a neki od njih tvrde da su u
rukama imali fotokopije stranice dvije iz ove uklete knjige. Sinsar
Dubh po svoj prilici nije nita vie stvaran od mitolokog bia koje
ga je navodno napisalo prije vie od milijun godina Kraja Tame
rase Tuatha De Danaan. Kako je knjiga navodno napisana
nerazumljivim ifriranim pismom, na mrtvom jeziku, autora ove
knjige zanima kako bilo tko od ljudi koji tvrde da su s njome doli u
dodir zapravo zna daje to bio ba Sinsar Dubh.
2. Tuatha De Danaan su navodno posjedovali osam prastarih
relikvija bezgranine moi: etiri Relikvije Svjetlosti i etiri Relikvije
Tame. Relikvije Svjetlosti bile su kamen, koplje, ma i kotao.
Relikvije Tame bile su ogledalo, kutu, amulet i knjiga (Sinsar Dubh).
3. Leabhar Gabhala (Knjiga Invazija) kae da su Tuatha De Danaan
u irsku doli tridesetsedam godina nakon Fir Bolga (koje je tamo
dovela Cesair, unuka Noaha, a koji su doli nakon Nemediana i
Partholoniana), te dvjestodevedesetsedam godina prije Milesiana ili
Q-Kelta, galskog naroda. Raniji ili kasni zapisi dovode u pitanje
kako pravo porijeklo Tuatha De, tako i vrijeme njihovog dolaska u
Irsku, kako dokazuje tekst iz 12.st.
Zaklopila sam Kompletan vodi kroz autentine i mitoloke artefakte i
zapiljila se u prazno. Bila sam u oku. Onako kao u televizijskim
serijama, oku toliko potpunom i snanom da sam samo ekala da

odnekud izviri medicinski tehniar vatrogasac i ponudi mi deku i alicu

aja.
Mitoloka rasa? Kralj Tame? Magija? Je li sve ovo nekakva ala?
Alina nije bila zainteresirana za arobiranje i takve bedastoe nita vie
nego ja. Istina, s vremena na vrijeme obje smo oboavale itati i s
vremena na vrijeme znale pogledati kakav film, ali uvijek su nas vie
zanimali obini krimii, trileri, romatine komedije, a ne bizarne
paranormalne gluposti.
Vampiri? Bljak. Mrtvi su. To mi je dovoljno. Putovanje kroz vrijeme?
Daj ti meni uljudne civilizirane moderne ljude, a ne praljude ili gortake
davnina. Vukodlaci? E tek je to posebna glupost. Koga zanima mukarac
koji doputa da ga nadvlada cucak koji ui u njemu? Kao da veina
mukaraca i ne hoda na etiri noge, sa ili bez vukodlakih gena.
Ne hvala, stvarnost mi je uvijek bila dovoljno zanimljiva. Nikada mi
nije bio potreban bijeg u matu. Alina je bila ista kao ja u tome ili sam
barem tako mislila. Sada sam se ozbiljno pitala jesam li uope poznavala
svoju sestru.
Jednostavno nisam shvaala. Zato bi mi ostavila poruku da moram
pronai knjigu magije koja povrh svega ni ne postoji, barem ako se pita T.
A. Murtougha i Kompletan vodi kroz autentine i mitoloke artefakte.
Ponovno sam otvorila knjigu i proitala prvu biljeku. Je li mogue da
negdje na svijetu postoje ljudi koji vjeruju u knjigu arolija napisanu
prije vie od milijun godina i da je moja sestra ubijena jer se nala na
putu njihovoj sumanutoj potrazi za tom knjigom?
Jericho Barrons je vjerovao u postojanje knjige.
Promislila sam malo o tome. U tom sluaju je i on lud, zakljuila sam i
slegnula ramenima. Koliko god bi ta knjiga bila kvalitetno izraena,
nakon par tisua godina bi se poela raspadati. Knjiga stara milijun
godina odavno bi se bila pretvorila u prainu. Uostalom, ako ju nitko nije
razumio i mogao proitati, zato bi ju itko elio?
Zbunjena, vratila sam se svojim knjigama i proitala cijelu drugu hrpu,
pa i polovicu tree. Nakon sat i pol pronala sam odgovor i na to pitanje, i
to u knjizi o irskim mitovima i legendama.
Prema legendi, klju za deifriranje prastarog jezika i razumijevanje
Sinsar Dubha skriva se u etiri mitska kamena. (etiri je bio sveti broj
Tuatha De: postojale su etiri krajevske kue, etiri Relikvije, etiri

kamenaj. U rukama vjetog druida svaki kamen zasebno moe posluiti

za rasvjetjivanje odreenog malenog dijela teksta, ali jedino sva etiri
kamena udruena u jedan otkrit e pravo znaenje cijelog teksta.
Super. Sad su nam se i druidi upleli. Pa sam potraila druide.
U pretkranskom keltskom drutvu druidi su bili vjerski vode, imali
su ulogu soca i sudjelovali su u donoenju zakona, bili su mislioci i
obrazovali su mlade iz obitelji viih stalea za pristup njihovim
redovima.
Ovo nije zvualo toliko glupo. Nastavila sam itati.
Druidi su prinosili ljudske rtve ijeli ir da se pripreme za proricanje
budunosti. Vjerovali su da iza dana slijedi no i djelovali prema
principu metempsihoze, vjerovanja da ljudska dua nakon smrti tijela
ne umire, ve se raa u drugaijem obliku. U davna vremena vjerovalo
se da druidi poznaju tajne bogova, prostora, pa ak i vremena, te da
posjeduju mo manipulacije fizikim svijetom. U starom irskom jeziku
rije drui oznaava arobnjaka, proroka
OK, sad mi je dosta. Naglo sam zatvorila knjigu i zakljuila da sam
gotova za veeras. Moja je spremnost da povjerujem u sve ovo bivala sve
tanja. Ovo nije moglo imati veze s mojom sestrom. Nita od ovoga. Samo
se jedno objanjenje inilo vjerodostojnim.
Jericho Barrons mi je lagao. I sad je vjerojatno sjedio u svojoj
minkerskoj knjiari, u svojem minkerskom odijelu od pet tisua dolara
i smijao se na moj raun.
Bacio mi je pijesak u oi i to punu aku. Skrenuo me sa traga i zamutio
vodu da ne vidim to je Alina zapravo htjela od mene, i to ni manje ni
vie nego mjesnim bedastoama o nekakvim glupim knjigama o crnoj
magiji koje ni ne postoje. Kao svaki vjet laac, sve je te idiotarije zainio
s mrvicom istine to god knjiga bila, on ju je uistinu elio za sebe, zato
mi je i lagao. Zabavljen mojom naivnou, vjerojatno je samo pronaao
rije koja je zvuala najblie onoj koju je Alina izgovorila u poruci. isadu. Izgovorila sam ta tri slova naglas, pokuavajui dokuiti kako se to
njezino doista pie. Bila sam jako lakovjerna. Moda je rije koju je
Alinina spomenula u poruci imala svega dva ili tri slova razlike od te koju
mi je Barrons pokuavao podvaliti i moda je tih nekoliko slova bilo
presudno za promjenu znaenja od ove besmislice do nekog stvarnog,
opipljivog predmeta koji bi mi mogao pomoi da saznam neto o Alinijoj

smrti. Ako je uope govorio istinu kad je rekao da je rije iz galskog

jezika. Nisam mogla vjerovati niemu to je rekao.
Za kraj cijele ove svinjarije, pokuao me zaplaiti prijetnjama i potjerati
me iz zemlje. A i masnice mi je ostavio.
Svake sam minute bila sve ljua.
Izala sam iz knjinice i zastala u drogeriji kupiti neke sitnice, a zatim
se uputila uurbanom etvrti Temple Bar, natrag prema Clarin House.
Ulice su vrvjele prolaznicima. Pubovi su bili jarko osvijetljeni, vrata
otvorenih u blagu srpanjsku no, a iz njih se glazba irila na plonike. Na
sve je strane bilo zgodnih deki i lijep broj se okrenuo za mnom, ak sam
dobila i nekoliko zviduka. To je irski craic.
Nije mi se uope svidio.
Kad se razljutim u glavi vodim razgovore znate na to mislim, na one
izmiljene razgovore u kojima se sjetite svih pametnih odgovora koji vam
nisu pali na pamet za vrijeme stvarnog razgovora i ponekad se znam
tako zadubiti u takav razgovor sa samom sobom da prestanem opaati to
se dogada oko mene.
Upravo tako sam se nala ispred Barrons Books and Baubles umjesto
ispred Clarin House. Nisam imala namjere ii tamo. Noge su me
jednostavno odvele tamo gdje mi je um ve bio. Bilo je dvadeset minuta
poslije devet, ali boljela je mene dunja to je gospodinu Barronsu radno
vrijeme zavreno.
Stala sam ispred knjiare i pogledala nalijevo, prema naputenom
dijelu grada u kojem sam se neki dan bila izgubila. Sa svoja etiri kata od
nove cigle, drva i kamena, zgrada Barrons Books and Baubles je stajala
poput utvrde na granici izmeu dobrog i loeg dijela grada. Meni s desne
strane uline svjetiljke su bacale na ulicu toplo naranasto svjetlo, ljudi
su se dovikivali, smijali se i razgovarali. S moje lijeve strane i one rijetke
uline svjetiljke koje su jo radile bacale su blijedo, bjelkasto svjetlo, a
tiinu je prekidao tek povremen zvuk vrata na potrganim arkama kojima
je vjetar udarao. Okrenula sam glavu od neugodne etvrti. Sada me
zanimao Barrons. Znak Otvoreno u izlogu nije bio osvijetljen i na vratima
je stajala obavijest da knjiara radi od podneva do osam naveer
unutranjost je bila jedva osvijetljena priguenim svjetlom, ali skupi
motocikl stajao je parkiran ispred zgrade na istom mjestu kao i juer.
Nisam si mogla zamisliti Fionu kako se koeperi na mao crnom

motociklu sa krpom kroma nita vie nego to sam Barronsa vidjela za

upravljaem sive gradske limuzine vieg srednjeg cjenovnog praga. to
znai da je Barrons bio tu negdje.
Sklopila sam prste u aku i pokucala na vrata. Bila sam zbilja loe volje,
razdraena raznim nepravdama i ponienjima kojima sam bila izloena
od svih u Dublinu. Otkako sam stigla tek su rijetki bili priblino pristojni,
nitko nije bio ljubazan, a nekoliko je ljudi prema meni bilo upravo
neoprostivo bezobrazno. A ljudi kau da su Amerikanci neodgojeni.
Ponovno sam pokucala. Priekala sam dvadeset sekundi, pa pokucala jo
jednom. Mama mi esto kae da imam temperament crvenokose, ali
poznajem nekoliko crvenokosih cura i mislim da nisam ni blizu tako
temperamentna. Ali kad si neto zabijem u glavu, onda to uvijek i
ostvarim. Jedna od tih stvari koje sam si zabila u glavu bio je dolazak u
Dublin i poticanje policije da ponovno otvore istragu Alininog ubojstva.
Barrons, znam da si tu. Otvori povikala sam. Naizmjence sam
lupala po vratima i vikala nekoliko minuta. Ba kad sam pomislila da
moda i nije ovdje, iz tame s moje lijeve strane sam zaula dubok glas
neobinog, neodredivog naglaska koji je nagovijetao vrijeme provedeno
u egzotinim zemljama. Onima s haremima i puionicama opijuma.
Curo, niti ne zna koliko si luda.
Zapiljila sam se u tamu. Na pola puta kroz etvrt ugledala sam oblak
gue, mranije tame i pretpostavila da je to Barrons. Nisam mogla
razaznati oblik, ali taj je oblak tame imao gustou, supstancu, bio je
drugaiji od sjena oko njega. Zadrhtala sam. O da, to je bio Barrons.
Nisam toliko luda koliko ti misli da jesam, Barrons. Nisam toliko ni
glupa ni luda da nasjednem na tvoju blesavu priu.
Janje u gradu punom vukova. Koji e te od njih zaklati, pitam se.
Janje dunj dupe moje. Ne bojim te se.
O da, luda si i glupa.
Znam da si mi lagao. to je zapravo taj i-sadu, ha, Barrons?
Iako nisam imala namjeru posebno glasno izgovoriti tu meni jo uvijek
nepoznatu rije, inilo se kao da je odjeknula od okolnih zgrada poput
metka. Ili to, ili je za kratak i bizaran trenutak no postala sablasno tiha,
kao to se nekad dogodi usred razgovora, da sve odjednom utihne ba u
trenutku kad vi na sav glas izgovarate krasnu reenicu poput Ja ne
vjerujem kakva je Ta i ta drolja!, a Ta i ta stoji na metar od vas i dode

vam da propadnete u zemlju.

Bolje ti je da mi kae, jer nemam namjere otii sve dok ne saznam.
Nacrtao se pored mene prije nego to sam uspjela trepnuti. Lik je imao
reflekse munje. Ali moram rei da uope nije stajao tamo gdje sam
mislila da stoji. Odlijepio se od tame jedva tri metra od mene i pritisnuo
me uz vrata.
Budalo luda, ne izgovaraj tu rije usred tame!
Nagurao me jo blie vratima, te posegnuo iza mene za kvakom.
Ma govorit u ja o emu god i onda sam zastala, pogleda uperenog
iza njega. Onaj oblak tame za kojeg sam vjerovala da je on odjednom se
pomaknuo. Zatim sam primijetila jo jedan takav oblak kako klizi uza zid
oblinje zgrade, malo nie niz ulicu, krajnje neobino visok oblak. Bacila
sam pogled na drugu stranu ulice da vidim koji se to kreten usudi hodati
nou kroz ovu uasnu etvrt.
Nisam vidjela nikoga tko bi bacao sjenu.
Ponovno sam pogledala prema oba oblaka tame. Kretali su se prema
nama. Vrlo brzo.
Podigla sam pogled prema Barronsu. Bio je nepomian, gledao me bez
treptanja. Onda se okrenuo i pogledao preko ramena, u istom smjeru kao
ja, pa naposlijetku ponovno ravno u mene.
Zatim je otvorio vrata knjiare, ugurao me unutra, zatvorio vrata za
nama i zakraunao ih sa tri lokota.

EST

Objasnit

ete mi ovo rekao je grubo, gurajui me sve dublje u

prostoriju, sve dalje od vrata. Okrenuo mi je leda i stao paliti sva svjetla u
knjiari, jedno za drugim. U knjiari su se upalile sve stolne svjetiljke, sva
zidna svjetla. Vani su hladna bijela ulina svjetla osvijetlila no.
Da ti objasnim? A to da ti objasnim? Ti meni objasni. Zato si mi
lagao? Isuse, ja zbilja ne shvaam nita ovdje! Alina je priala kako je
Dublin super grad u kojem su svi ludo ljubazni i sve je tako lijepo, ali
nita ovdje nije lijepo i nitko nije ljubazan i tako mi svega, nanijet u
fiziku bol prvom sljedeem kretenu koji kae da se nosim doma!
Niste vi to u stanju. Polomili biste nokat.
Pogled kojeg mi je dobacio preko ramena bio je pun prijezira.
Nita ti ne zna o meni, Barrons.
Ja sam njega pogledala jednako prijezirno. Bio je gotov s paljenjem
svjetala i okrenuo se prema meni. Vidjevi ga tako osvijetljenog svim tim
svjetlima malo sam se lecnula. Valjda ga juer nisam bila dobro
promotrila, jer nije bio samo muevan i senzualan, bio je puten toliko da
bi svatko u njega poelio zarinuti zube, gotovo zastraujue. Veeras je
izgledao drugaije nego prije. inio se viim, miiavijim, opakijim, koa
mu je bila napeta preko miia, a crte lica kao urezane u kamen, jagodice
poput otrica na tom njegovom argonatnom licu u kojem su se spojile
neoekivane osobine raznih predaka.
A otkud si ti uope? dobacila sam iznervirano, povlaei se unatrag
da se to vie udaljim od njega.

Pogledao me bezizraajno, zateen tako osobnim pitanjem, kao da ga

nitko nikada nije upitao neto takvo i nije znao kako da reagira. Zastao je
kao da se sam sa sobom dogovara to da mi kae, pa onda nakon nekoliko
trenutaka slegnuo ramenima.
Preci su mi bili Baski i Kelti. Pikti, da budem precizniji, gospodina
Lane, ali isto sumnjam da vi znate razliku izmeu Kelta i Pikta.
Nisam bila neznalica to se povijesti tie, sluala sam nekoliko
predavanja iz svjetske povijesti i poznavala sam obje kulture koje je
spomenuo, pa su mi neke stvari odmah postale jasne. Kriminalci i
barbari. Sad mi je bila jasnija blaga nakoenost njegovih oiju, zlaana
boja koe, neprijateljsko raspoloenje. Ne vjerujem da uope moe
postojati primitivnija kombinacija gena.
Nisam ni bila svjesna da sam tu posljednju misao izgovorila naglas dok
mi nije smireno odgovorio:
Siguran sam da negdje postoji. A sad da ujem to ste vidjeli tamo
vani, gospodina Lane.
Nisam vidjela nita, slagala sam.
Prava je istina bila da nisam ni sama znala to sam vidjela i nisam bila
raspoloena za analizu. Bila sam umorna i ona riba koju sam pojela
poslijepodne oigledno nije bila svjea. Bilo mi je muka, ali bila sam i
alosna, a alost vam moe pomutiti pamet.
Napravio je nekakav nestrpljiv znak.
Nemam strpljenja za lai, gospo.
Quid pro quo, Barrons.
Poput djeteta sam uivala u injenici da sam ga prekinula usred rijei.
Izraz na njegovom licu je govorio sve nitko ga nikada nije tako
presjekao. Odetala sam do jednog od kutaka za itanje, spustila svoju
vreicu iz drogerije i svoju Juicy torbicu na stoli, te se svalila na
naslonja presvuen koom boje karamela. Zakljuila sam da mi je bolje
da se udobno smjestim, jer nisam imala namjere maknuti se odavde dok
ne dobijem barem neke odgovore, a svjesna injenice daje Jericho
Barrons tvrdoglavi tiranin, znala sam da bi to moje ekanje moglo
potrajati cijelu no. Podigla sam svoje lijepe srebrne sandale na stoli za
kavu i prekriila noge u glenjevima. Da me mama vidi kako sjedim,
gadno bih nadrapala ali mama nije ovdje.
Vi meni neto recite i ja u vama neto rei. Ali ovoga puta elim da

mi dokaete da je to to govorite istina prije nego to ja vama bilo to

kaem.
Bacio se na mene prije nego to je moj mozak uope uspio probaviti
injenicu da se baca na mene. Ovo mu je bio trei put da me tako spopada
i ve mi je pomalo bilo dosta. Lik je ili Olimpijac, ili ja ne znam nita ni o
emu, to ne bi bilo udno jer nikad se nisam pokuala tako u skoku
baciti na nekoga. Njegov je skok bio bri od mojih misli.
Stisnutih usana i lica napetog od bijesa podigao me s naslonjaa, drei
me jednom rukom za kosu, a drugom stiui moj vrat, te me tako
odvukao prema najbliem zidu.
Ma samo daj! povikala sam. Lijepo me ubij i gotovo! Potedi me
daljnih muka!
Ve je i injenica da vie nemam Alinu bila dovoljna da mi vie ni do
ega nije stalo, kao nasmrt bolesnima. S jednom razlikom kad bolujete
od neizljeive bolesti barem znate da e sva ta bol kad tad prestati. Ja
nisam vidjela nikakvo svjetlo na kraju tunela. Bol me prodirali iz dana u
dan, iz noi u no i znala sam da iako e me naposlijetku progutati, nee
me ubiti koliko god eljela da me dokraji. Do kraja ivota postojat u s
prazninom u srcu. Do posljednjeg dana ivota osjeat u bol zbog gubitka
sestre. Ako ne znate o emu priam, ili mislite da dramatiziram, onda
vam moram rei da nikada niste nekoga zapravo voljeli.
Ne mislite to to govorite.
Kao to rekoh, ne poznate vi mene.
Nasmijao se.
Pogledajte si ruke.
Pogledala sam. Obje su bile vrsto omotane oko njegove podlaktice.
Moji draesni, ruiasto lakirani, manikirani nokti sa bijelim vrhovima
bili su poput kanda zabijeni u njegovo odijelo, ruke su davale sve od
sebe da ga natjeraju da popusti stisak. Nisam ni bila svjesan da sam
podigla ruke.
Ali poznajem ljude, gospodina Lane. Svi misle da su spremni
umrijeti, ponekad ak i kau da ele umrijeti. Ali nikada to i ne misle. U
posljednjem trenutku se predomisle, zaskvie poput svinje i ponu se
boriti za ivot.
Zvuao je ogoreno, kao da sve to zna iz osobnog iskustva. Odjednom
vie nisam bila toliko sigurna da Jericho Barrons nije ubojica.

Podigao me, leda mi jo uvijek oslonjenih o zid, te me drao tako

odignutu od tla, drei mi ruku na grlu, a mraan mu je pogled prelazio
mojim licem, preko vrata, preko mojih grudi to su se nadimale ispod
ipkaste potkoulje. Posebno paljivo preko mojih grudi. Da sam imala
dovoljno kisika za to, moda bih bila frknula nosom. Nema anse da
Jericho Barrons misli da sam privlana. On i ja smo toliko razliiti da je
takvo neto potpuno nemogue. On je Antarktik, ja Sahara. to onda
izvodi? Moda je ovo nekakva nova taktika da me zastrai silovanje
umjesto ubojstva? Ili moda silovanje i ubojstvo?
Jo u vas jednom upitati, gospodina Lane, i savjetujem vam da se
ne zezate sa mnom. Veeras mi je strpljenje doista na minimalnoj razini,
a imam i pametnijeg posla. to ste vidjeli tamo vani?
Zatvorila sam oi i razmotrila opcije. Ja vam imam prilian problem s
ponosom. Mama kae da je to moja nezgodna, siuna mana. A kako sam
na poetku naeg sukoba bila zauzela tako naglaeno prkosan stav, svako
pristajanje na suradnju sada bi bilo znak slabosti. Otvorila sam oi.
Nita.
Prava teta, rekao je. Ako niste nita vidjeli, onda mi niste ni od
kakve koristi. Ako ste ipak neto vidjeli, onda jeste. Ako niste nita
vidjeli, va mi ivot ba nita ne znai. Ako pak jeste neto vidjeli, va
ivot
OK, shvaam! zareala sam. Ponavljate se.
Dakle? to ste vidjeli?
Pustite mi vrat morala sam barem jednu pobjedu izvojevati.
Pustio me i zateturala sam. Nisam bila do kraja svjesna da sam se
oslanjala samo na vrhove prstiju dok me tako drao za vrat, no kad su mi
pete dotakle pod odjednom sam postala itekako svjesna te injenice.
Protrljala sam vrat i iznervirano rekla:
Sjenke, Barrons. To je jedino to sam vidjela.
Opiite mi te sjenke.
Opisala sam mu ih, a on me bez rijei sluao sve dok nisam dovrila;
tamne oi netremice su preispitivale moje lice.
Jeste li ikada prije vidjeli neto takvo? upitao me.
Nisam.
Nikada?
Slegnula sam ramenima.

 Pa i ne ba malo sam razmislila, pa dodala:

Ali neto udno mi se jest dogodilo prije veer-dvije u pubu.
Govori naredio je.
Stajala sam izmeu njega i zida i odjednom osjetila potrebu za
prostorom. Ovakva fizika blizina Barronsu bila je uznemirujua, osjeala
sam se kao da stojim pored magnetskog polja. Skliznula sam pored njega,
dajui sve od sebe da ga ne dodirnem to ga je jako zabavilo i krenula
prema naslonjau. Ispriala sam mu sve o tome kako sam prvo vidjela
jedno, pa drugo, sve o neprijateljski raspoloenoj stanici, o tome to mi je
rekla. Imao je hrpu pitanja za mene, natjerao na krajnje detaljne
odgovore. Nisam imala ni priblino tako razvijenu mo zapaanja kao
Barrons i nisam mogla odgovoriti niti na polovicu njegovih pitanja. Nije
se ni trudio sakriti gaenje prema mojoj nesposobnosti da razjasnim ili
viziju, ili ponaanje starice. Kad je konano bio gotov s ispitivanjem,
nasmijao se otro i kao u nevjerici.
Ne bih nikada rekao da bi negdje u svijetu mogao postojati netko
poput vas. Neiskusna i nesvjesna iega. Nemate pojma to ste, zar ne?
Sila s uma? pokuala sam se naaliti.
Zatresao je glavom i stao koraati oko mene. Kad sam se instinktivno
povukla unatrag zastao je, jedva se osmjehujui.
Bojite me se, gospodina Lane?
Ne bih rekla. Samo nisam luda za masnicama.
Masnice nestaju. A u noi se skrivaju gore zvjerke od mene.
Otvorila sam usta za nekakav pametan komentar, ali me uutkao
pokretom ruke.
Potedite me svojih blefova, gospodina Lane. Prozirni su. Ne, niste
izgubili razum. Ali zato ste utjelovljenje nevjerojatnosti. Nemam pojma
kako ste uope preivjeli. Pretpostavljam da ste odrasli u toliko
zabaenom i nezanimljivom mjestu da se nikada niste susreli s nekim od
njih. Gradiu usred niega, toliko esktremno dosadnim i ni po emu
posebnim da nitko od njih nikada niti je doao tamo, niti ikada hoe.
Nisam imala pojma tko su ti oni koji moda jesu, a moda i nisu stigli
do mog gradia, ali nisam imala nikakvih argumenata da mu proturjeim.
Bila sam prilino sigurna da je Ashford na popisu gradova u saveznoj
dravi Georgiji zapisan pod P kao provincija i najozbiljnije sam sumnjala
da se moj gradi razlikovao od bilo kojeg drugog na dubokom jugu

Amerike, niti zbog godinjeg natjecanja u pohanju piletine, niti zbog

Boine parade u kojoj su svake godine sudjelovali svi gradski starii.
Pa to sad rekla sam pomalo bezobrazno. Voljela sam svoj gradi.
to time elite rei?
Vi ste, gospodina Lane, sidhe-seer*.
Ha?
Koji je vrag i-seer?
Sidhe-seer. Imate sposobnost vidjeti Fae . Prasnula sam u smijeh.
Nita u tome nije smijeno rekao je okrutno. Ovo je pitanje
ivota i smrti, glupao. Jo sam se glasnije nasmijala.
A to mi moe siuna vila? Oi su mu se suzile.
to si vi tono mislite kakve su ono sjene, gospodina Lane?
Samo sjene odvratila sam, ali bilo mi je sve manje zabavno. Sad
sam ve bila ljuta na sebe. Bilo mi je dosta toga da mi se priaju bajke.
Oni oblaci tame vani bili su samo sjene i nita vie. Vile ne postoje, ljudi
ih ne vide, a isto tako ne postoje ni knjige magije napisane prije milijun
godina.
Te Sjenke iz vas mogu isisati i zadnju kap ivota; od vas bi ostala tek
ljutura; prazna, sasuena, prozirna kona ljutura to se povlai ulicama
na nonom povjetarcu rekao je hladno. Ne bi bilo ni tijela koje bi bilo
poslano vaim roditeljima. Nikada ne bi saznali to vas je snalo. Samo
jo jedan turist nestao u stranoj zemlji.
Ma naravno obrecnula sam se. Koliko u jo takvih idiotarija
tono uti od vas? Da je ta i-sadu stvarica knjiga arolija? Da ju je prije
milijun godina napisao Kralj Tame? Koliko vi tono mislite da sam ja
glupa? Samo sam htjela znati to ta rije znai jer sam mislila da bih
mogla pomoi policiji da pronau ubojicu moje sestre
Kako je umrla vaa sestra, gospodina Lane?
Barrons je to pitanje postavio glasom njenim poput svile, ali mene je
pogodilo poput malja.
Stegnula sam eljust i pogledala u stranu. Nakon minute sam rekla:
Ne elim o tome govoriti. To se vas ne tie.
Je li njezina smrt bila nasilna? Uasna, gospodina Lane? Recite mi,
je li njezino tijelo izgledalo kao da su ga razderale zvijeri? Okrutne
zvijeri?

Okrenula sam se silovito naglo.

Odjebi i zaepi bijesno sam protisnula kroza zube.
U pogledu mu se zaarila iskra nestrpljenja.
elite li i vi tako poginuti?
Ljutito sam ga pogledala. Nisam eljela plakati pred njim. Nisam eljela
razmiljati o onome to sam vidjela onoga dana kada su me pozvali da
identificiram Alinino tijelo. Niti u najgoroj nonoj mori nisam pomiljala
na takvu smrt.
Proitao mi je odgovor s lica i usne su mu se iskrivile u preziran
osmijeh.
Nisam ni mislio, gospodina Lane. Posluajte me i zapamtite to vam
govorim, pomoi u vam.
A zato biste vi to uope htjeli? frknula sam nosom. Ba i niste
dobri Samaritanac. Ustvari, mislim da uz objanjenje rijei plaenik u
enciklopediji stoji vaa slika. A ja nisam pri novcima.
Sad su mu se iskrivile cijele usne u bezobrazan cerek no onda je
brzo izbrisao svaku emociju s lica i navukao masku prepredene europske
pristojnosti. Aha, pomislila sam; ovo te strefilo. Neto od ovoga to sam
mu izgovorila probilo je njegovu smirenost, a ini mi se da je to bila rije
plaenik.
Pa ne mogu vas pustiti da poginete. To mi ne bi najbolje leglo na
savjest.
Vi ne posjedujete savjest, Barrons.
A vi ne znate nita o meni, gospodina Lane.
I nemam namjere saznati. Razgovarat u s policijom i ponovno e
otvoriti istragu o smrti moje sestre. Nikada vie neu uti ni za vas, ni za
nikakve glupe sjenke. I uope vas vie neu pitati to je taj i-sadu, jer
oigledno patite od nekakvog poremeaja percepcije stvarnosti. Drite se
dalje od mene, inae u i vas i vae sumanute ideje i prijetnje prijaviti
policiji.
epala sam svoju vreicu i torbicu i krenula prema vratima.
Ovo vam je golema pogreka, gospodina Lane.
Naglim pokretom sam otvorila vrata.
Jedina pogreka koju sam poinila je bilo ono juer, kad sam
povjerovala sve to to ste mi napriali. A tu pogreku neu ponoviti.
Savjetujem vam da ne prelazite preko tog praga. Ako izaete iz moje

knjiare umrijet ete. Dajem vam najvie tri dana.

To ak nisam ni udostojili odgovora. Pustila sam da za mene govori
tresak vrata.
Mislim da je neto povikao za mnom, neto udno to je zvualo kao
Ostanite na svjetlu, ali nisam ga razumjela i nije me zanimalo.
Jericho Barrons i ja smo zavrili jedno s drugim.
Ili sam barem tako mislila. Pokazat e se daje to bila samo jo jedna u
nizu stvari u kojima sam bila u krivu. Uskoro emo se toliko zbliiti da
emo doslovno ivjeti zajedno, svialo nam se to ili ne.
Vjerujte mi kad vam kaem da nam se nee svidjeti.

SEDAM

Kasnije u se dana koji su slijedili prisjeati kao posljednjih normalnih u

ivotu, iako su mi se ustvari inili sve prije nego mirnima. Normalni su
pita od bresaka i mamine mahune, rad za ankom i pregovaranje s autom
da izdri jo kojih par kilometara do servisa i novog krpanja od par
stotina dolara, a ne istraivanje ubojstva moje sestre u Dublinu.
Cijelu sam srijedu provela na Trinityju, u kampusu. Razgovarala sam i
sa posljednjom profesoricom s mojeg popila, ali nije mi rekla nita
novoga. Razgovarala sam i sa desetak Alininih kolega kad su im bila
gotova predavanja. Svi su mi redom govorili isto da su jedine mogunosti
bile da su se svi urotili u jednu opsenu zavjeru kao u Dosjeima X
nikad mi se nije sviala ta serija, uvijek je bila previe zakukuljena i
nikada nije ponudila jasne odgovore kakve ja volim ili da je moja sestra
u ovome gradu uistinu bila takva kakvom su je prikazivali.
Rekli su mi da je prva dva mjeseca bila vesela, otvorena, pametna,
netko s kime su se svi eljeli druiti. To je bila Alina koju sam i ja
poznavala.
Onda se iznenada promijenila. Poela je izostajati s predavanja. Kad bi
se i pojavila, ako bi ju netko upitao gdje je bila nije davala odgovore,
ponaala se tajnovito, udno. Djelovala je zaokupljeno i uzbueno, kao da
je otkrila neto daleko zanimljivije od predavanja i potpuno se posvetila
samo tome. Na kraju svega, posljednjih je mjeseci izgubila na kilai i
uvijek je izgledala iscrpljeno, kao da svake veeri izlazi i tulumari i pije
cijele noi, pa da joj se to konano odraava na zdravlju i formi. Rijei

poput napeta i nervozna nikada ne bih povezala sa svojom sestrom, a

ipak njezini kolege koristili su upravo te dvije rjei da bi ju opisali.
Je li se viala s nekime?, pitala sam ih. Dvoje od njeznih kolega s
kojima sam razgovarala su rekli da jest, dvije djevojke koje su, izgleda,
poznavale Alinu bolje nego drugi. Rekle su daje definitivno imala deka.
Obje su dobile dojam da je bio stariji od nje. Imuan. Profinjen i ugodne
vanjtine, ali ne, nisu ga upoznale. Nitko ga od njih nije upoznao. Nikada
ga nije dovela u drutvo.
Prema kraju, onih rijetkih dana kad bi se uope pojavila na predavanju,
izgledalo je kao da pokuava poduzeti posljednje oajnike korake da
vrati ivot u normalu, ali djelovala je izmoreno i poraeno, kao da je znala
da je bitka koju pokuava voditi ve izgubljena.
Kasnije te veeri otila sam do internet kafia i snimila hrpu pjesama
za svoj iPod. Da vam kaem, iTunes je lud za mojom Visom. Znam da bih
trebala biti tedljivija, ali moje slabosti su knjige i glazba, a iskreno
vjerujem da ima i gorih slabosti od tih. Cjenkala sam se za alubum
Najvei hitovi Green Daya (nekako mi rijei pjesme ponekad sam sebe
plaim, ponekad me plai vlastiti um postaju sve bliskije u zadnje
vrijeme), te ga dobila po snienoj cijeni od 9.99$, to je manje nego to
bih ga platila u trgovini. Sad vam je jasno kako pronalazim opravdanja za
svoje ovisnosti ako neto pronaem po nioj cijeni nego to bih platila
u duanu, odmah to kupujem.
Poslala sam dugaku i namjerno veselu e-mail poruku mami i tati, te
neto krae nekolicini prijatelja kod kue. Georgija mi se nikada nije
inila tako daleko.
Kada sam krenula natrag prema pansionu, vani se ve bilo smrailo.
Nisam ba voljela biti u sobi, nije bila ni komforna, niti sam se tamo
posebno ugodno osjeala, pa sam se pokuavala svaime zabaviti sve dok
mi se nije poinjalo spavati. Na putu prema pansionu sam dva puta
dobila iznenadan osjeaj da me netko slijedi, ali oba puta kad sam se
okrenula oko mene je bila sasvim normalna dublinska veer u Temple
Baru. Jarko osvijetljena, ugodna i primamljiva, nakrcana mjetanima i
turistima. Nita oko mene nije bilo uznemirujue, nisam opazila nita to
bi bilo razlog marcima koje sam osjetila uz kraljenicu.
Oko tri ujutro iznenada sam se probudila, neobjanjivo uznemirena.
Razmaknula sam zavjese i pogledala kroz prozor. Jericho Barrons je

stajao na ploniku ispred Clarin House, oslonjen o ulinu svjetiljku, ruku

prekrienih na prsima, pogleda prikovanog za pansion. Na sebi je imao
dugaak crni kaput koji mu je dopirao gotovo do glenjeva, arko crvenu
koulju, crne hlae. Isijavao je leernom europskom elegancijom i
arogancijom. Kosa mu je padala sve do ispod brade, a dosad nisam ni
shvatila koliko je ustvari bila dugaka jer ju je uvijek nosio zaeljanu
unatrag, od lica. Ba je i imao lice za to: isklesanih crta, simetrine
strukture kostiju. Ujutro sam zakljuila da je sve to bio samo san.
U etvrtak sam se susrela s inspektorom ODuffyjem, koji je bio pretio,
proelav i crven u licu, te je na sebi imao hlae zavezane pojasom nisko
ispod napetog trbuha to je zatezao koulju. Bio je Britanac, a ne Irac, na
emu sam bila zahvalna jer je to znailo da se neu morati muiti s
deifriranjem naglaska.
Naalost, moj razgovor s ODuffyjem se pokazao jo neugodnijim i
poraznijim od onoga s Alininim kolegama. U poetku se inilo kao da u
konano nekamo dospjeti. Iako mi je objasnio da njegove osobne biljeke
o sluaju nisu na raspolaganju nikome izvan policije, predao mi je (jo
jednu) kopiju slubenog izvjea i paljivo mi ponovio sve ono to je ve
rekao mojem ocu. Da, i oni su razgovarali s Alininim profesorima i
kolegama. Ne, nitko od njih nije imao pojma zato se Alina bila toliko
promijenila. Da, neki od njih jesu spomenuli nekakvog deka, ali nitko od
njih nije znao nita o njemu. Imuan, stariji od nje, profinjen, nije Irac
to je jedino to je policija uspjela saznati.
Pustila sam mu njezinu uspanienu poruku s mobitela. Posluao ju je
dvaput, onda se zavalio u svoj stolac i isprepleo prste ispod brade.
Je li se vaa sestra dugo drogirala, gospoice Lane?
Nisam shvaala.
Drogirala? Ne, gospodine, Alina se uope nije drogirala.
Pogledao me onim pogledom kojeg odrasli izvuku kad misle da vam
govore neto za vae dobro i pokuavaju biti paljivi. Taj me pogled uvijek
beskrajno razbjesni kad je dotina odrasla osoba oigledno u krivu. Ali
odraslima se nikada nita ne moe dokazati nakon to si neto zabiju u
glavu.
To propadanje koje su opisali njezini kolege u potpunosti odgovara
ponaanju ovisnika koji tone sve dublje.
Uzeo je fascikl i proitao dio izvjetaja.

 Subjekt se ponaao sve uzrujanije, nervoznije, napetije, gotovo

paranoino. Subjekt je izgubio na teini, cijelo vrijeme je izgledao
iscrpljeno.
Pogledao me onim iritantnim pogledom s jednom obrvom podignutom,
kao da oekuje od mene da konano shvatim to mi je pred nosom, kao
da e me taj pogled navesti da se opametim.
Netremice sam se zapiljila u njega, zamjerajui mu iz dna due to je
Alinu nazivao subjektom.
Sve to ne znai da se drogirala. To znai da je bila u opasnosti.
Ali ipak ni vama, ni roditeljima nije rekla nita o toj opasnosti? Pa
tako mjesecima? Vi ste mi sami rekli da je vaa obitelj vrlo bliska; zar
vam sestra ne bi nita rekla da joj je ivot uistinu bio u opasnosti? ao mi
je, gospodice Lane, ali puno je vjerojatnije da je vaa sestra prikrivala
ovisnost o drogama, nego da je bila u ivotnoj opasnosti i ni rijei nikome
o tome nije rekla. Takvo ponaanje esto susreemo kod ovdanje
gradske mladei.
Rekla je da me pokuavala zatititi podsjetila sam ga svisok. Da
nam zato nije mogla nita rei.
Zatiti od ega?
Ne znam! To je upravo ono to moramo otkriti. Zar ne biste mogli
ponovno otvoriti sluaj i pokuati otkriti tko je bio taj njezin deko?
Sigurno ih je netko negdje vidio zajedno! U poruci je zvuala kao da se
skriva od nekoga. Rekla je daju je taj netko pronaao. Da ne vjeruje da e
ju pustiti da pobjegne iz zemlje. Oigledno joj je netko prijetio!
Neko me vrijeme promatrao, a zatim duboko uzdahnuo.
Gospodice Lane, na rukama vae sestre je bilo tragova uboda. Uboda
od igle.
Naglo sam skoila na noge.
Cijelo tijelo moje sestre je bilo prekriveno tragovima svega i svaega,
inspektore! Ne samo njezine ruke! Mrtvoroznik jer rekao da izgledaju
kao tragovi zuba!
Ali ne niti ljudskih zuba, niti zuba bilo koje ivotinje koju je on
poznavao, pomislila sam.
A neki dijelovi njezinog tijela jednostavno su bili otkinuti!
Tresla sam se. Sjeanje na to mi je bilo uasno. Bilo mi je muka. Nadala
sam se da je Alina ve bila mrtva kada su ti tragovi nastali. Bila sam

prilino uvjerena da nije. Pogled na Alinino tijelo bilo je ono to je mamu

i tatu gurnulo u ponor. I mene isto, ali ja sam se vratila iz tog pakla jer je
netko od nas jednostavno morao.
Mi smo isto izvrili autopsiju, gospodice Lane. Te tragove nisu
napravili ni ljudski, ni ivotinjski zubi.
E pa nisu ni igle rekla sam bijesno.
Hoete li sjesti, molim v
Hoete li vi ponovno otvoriti sluaj ili neete? inzistirala sam.
Podigao je ruke, dlanova okrenutih prema gore.
Suajte, ne mogu si priutiti da poaljem svoje ljude da istrauju
sluaj za kojeg nemamo nikakvih tragova kad smo zatrpani sluajevima
za koje imamo tragova. U posljednje vrijeme u ovom gradu su ubojstva i
sluajevi nestalih osoba brojniji nego ikada.
Izgledao je zgaeno.
Izgleda da je pola grada pomahnitalo. Ionako nemamo dovoljno ljudi.
Jednostavno ne mogu opravdati premjetanje osoblja na sluaj vae
sestre jer ne znamo kako nastaviti s istragom. alim zbog vaeg gubitka,
gospoice Lane. Znam kako je kada izgubite nekoga koga volite. Ali ne
vidim kako vam jo mogu pomoi. Moj vam je savjet da se vratite doma i
zajedno s obitelji sve ovo prebrodite.
I time je na razgovor bio zavren.
Osjeajui se kao potpuni promaaj, u elji da barem u neemu uspijem,
odvukla sam se natrag u pansion i sakupila sve vreice, kutije i torbe,
uzela metlu i naruila taksi jer nije bilo anse da sve to pjeice nosim do
Alininog stana. Kad ve nisam mogla nita drugo obaviti kako treba,
barem mogu pospremati. To ionako radim svake veeri na kraju radnog
dana u Brickyardu i znam da mi to ide od ruke.
Cijelo vrijeme dok sam mela sam plakala. Bila sam tuna zbog Aline,
tuna zbog sebe, tuna zbog svijeta u kojem je netko poput moje sestre
rtva tako brutalnog zloina.
Kada sam bila gotova s metenjem i plakanjem, prekrienih nogu sam
sjela na pod i poela pakirati. Nisam se mogla prisiliti da bilo to bacim,
pa ak ni stvari za koje sam znala da bi ih sama Alina bacila, poput
poderane odjee ili potrganih sitnica. Svaki sam predmet njeno zamotala
i zapakirala. Moda jednoga dana, kad sve ovo bude davna prolost,

izvuem sve te kutije s tavana nae kue u Georgiji i razvrstam ih

pomnije. Ali sad nisam imala snage za to.
Tamo sam provela cijelo poslijepodne i obavila sasvim pristojan posao.
Trebat e mi jo par dana da sve dovrim, poistim i provjerim je li bilo
nekakve tete koju polog nije pokrivao. Kad sam izala, vani je bilo
oblano i lijevala je kia. Nigdje na vidiku nije bilo taksija. Nisam imala
kiobran i bila sam izgladnjela, pa sam preskaui preko lokvi utrala u
prvi pub na kojeg sam naila.
Tada to nisam znala, ali time sam zatvorila posljednje poglavlje
normalnog dijela svojeg ivota.
Sjedio je za stolom otprilike etiri metra od mojeg separea, nasuprot
sitnoj mladoj eni u ranim tridesetima, smee kose bez sjaja do pola
vrata.
Njezin izgled je bio tek mrvicu bolji od neuglednog, a upravo zato sam
ih i primijetila, jer on je bio nevjerojatno zgodan. Ne samo zgodan, nego
toliko zgodan da ne vidim kako ga je ijedna ena mogla pogledati i ne
poeljeti. esto se vide parovi udni na potpuno obrnut nain
prekrasna ena i krajnje neprivlaan mukarac, ali ovako zgodni
mukarci ne lijepe se tako esto na neugledne ene.
Visok, miiav, napetog i osunanog tijela, u bijeloj koulji i
izblijedjelim trapericama, imao je dugu plavu kosu koja je svjetlucala
poput zlata. Imao je egzotine crte lica, poput fotomodela; seksi smee
oi, pune i senzualne usne. Svaka je sitnica na njemu bila prekrasna. Bio
je elegantan, ali nekako stvaran; skladan, ali impresivan, ak i u
trapericama je izgledao kao da je ustvari bogat kao Krez.
Priznajem da sam bila oarana. Iako je ena na sebi imala suknju s
volanima, svilenu bluzu, otmjen nakit i bila je savreno uredena od glave
do perfektno oblikovanih noktiju na nogama, najvei kompliment kojeg
bi joj itko udijelio bi bio obina, no mukarac nije skidao pogleda s nje.
Ni ruke, neprestano ju je dodirivao.
A onda me epala jedna od onih glupih vizija.
Ba sam bila pojela svoj cheeseburger i oputeno sam se naslonila na
stolac da uivam u krumpiriima (ja vam zbilja oboavam krumpirie, ili
sam ih barem oboavala dotad; estoko posolim i popaprim keap i onda
ih obilato zalijem time, pa ih jedem polako, jednog po jednog, nakon to

sam gotova sa svom drugom hranom), kad sam primijetila da su njegovi

pokreti vie ljigavi, nego armantni; lice vie ispijeno nego isklesano.
Iznenada je na trenutak nestao, a na njegovom mjestu je sjedilo neto
sasvim drugaije. Sve se to dogodilo toliko brzo da nisam ni uspjela
vidjeti to ga je tono zamijenilo, samo sam vidjela da na tom stolcu vie
nije bio on.
Zatvorila sam oi, protrljala ih, ponovno ih otvorila. Plavokosi bog
seksipila ponovno je sjedio na svojem mjestu, njeno dodirujui bradu
svoje prijateljice, prelazei joj prstima preko usnica prstima koji su
zavravali otrim utim kandama to su izbijale kroz meso ruke koja je
izgledala kao da je tanak sloj trule sive koe nategnut preko kostju lea!
Odluno sam stresla glavom, pokrila lice rukama, te jo temeljitije
protrljala oi, toliko estoko da sam si razmazala maskaru. Uz obrok sam
bila popila dvije krigle piva, pa iako inae mogu podnijeti tri do etiri prije
nego to mi alkohol udari u glavu, tamni Guiness je jai od piva koje
pijem doma.
Kad otvorim oi rekla sam sama sebi vidjet u samo ono to
doista jest tamo.
Ljudsko bie, ne moje halucinacije.
Ovo posljednje sam valjda trebala posebno naglasiti, jer kad sam
otvorila oi, jedva sam se suzdrala da ne zavritim. Seksi boanstvo je
nestalo, a neugledna ena je drala usne na ruci udovita kao iz horora i
ljubila je tu ruku.
Upalih obraza, toliko mravo kao da je na rubu smrti, udovite je bilo
visoko i to zbija visoko, negdje tri metra. Bilo je sivo, koe potpuno
prekrivene irevima i krastama, otvorenim vlanim ranama. Imalo je
donekle ljudski izgled ali jako uvjetno reeno i to samo zbog toga
ljudski jer je imalo ruke, noge, glavu. No sva je slinost sa ovjekom tamo
i zavravala. Lice mu je bilo dvostruko vie od ljudske glave i usko kao da
ga je neto spljotilo; nije bilo ire od mojeg dlana. Oi su mu bile
potpuno crne, bez bjeloonica i arenica. Kad je progovorio, opazila sam
da mu usta koja su zauzimala cijelu donju polovicu tog ogavnog lica
nisu ruiasta iznutra, ve da su mu i jezik i zubno meso jednake sive
boje kao i ostatak njegovog trulog tijela, prekrivena jednakim otvorenim
ranama. Nije imalo usne, ali je imalo dva reda zuba na obje vilice, poput
morskog psa. Jednom rjeju, bilo je gnjusno.

Onda se oratio plavokosi bog seksipila. I gledao je ravno u mene. Ba

me promatrao. Vie nije razgovarao sa enom, ve je samo buljio u mene.
Nije izgledao sretno.
Probudila sam se. Ni sama ne znam kako sam u tom trenutku znala to
to sam znala; to znanje kao da je bilo programom uneseno u mene na
staninoj razini. Moj se um podijelo na strane. Prva se strana eljela
pretvarati da je sve ovo moja halucinacija i nije stvarno. Druga je strana
navijala za to da pokupim svoje stvari, zgrabim torbicu, bacim novac za
veeru na stol i istrim iz puba koliko me noge nose. Obje su strane
zvuale pomalo histerino, ak i meni samoj.
Trea je strana bila smirena, hladnokrvna. Ledenom odlunou je
inzistirala da dam sve od sebe da uvjerim bie koje sjedi za tim stolom i
pretvara se da je ovjek da uope ne vidim to je ono ustvari, da ne vidim
to se skriva iza privida inae u umrijeti.
Tu sam stranu posluala bez oklijevanja. Prislila sam se da mu se
nasmijeim i pognula glavu kao da se polaskano rumenim ve i zbog toga
to me takvo utjelovljenje seksipila uope gleda.
Kada sam vratila pogled na njega, ponovno je izgledao kao sivo
krastavo udovite. Glava udovita nalazila se znatno vie nego to bi se
nalazila glava seksi boanstva, pa sam se morala usredotoiti i piljiti u
podruje oko pupka udovita samo to nije imalo pupak u nadi da u
pogoditi pravu visinu. Osjetila sam da me udovite promatra krajnje
sumnjiavo. Uputila sam jo jedan srameljiv i edan pogled pupanom
podruju, pa se ponovno posvetila svojim krumpiriima.
Od tog dana nisam ni okusila krumpirie. Prisilila sam se da ostanem
sjediti i dovrim krumpirie, jednog po jednog. Prisilila sam se da se
nastavim pretvarati daje odurno trulo udovite ustvari prekrasan
mukarac. Do dana dananjega vjerujem da je povjerovalo u moj blef
samo zato to sam ostala sjediti tamo. Do dana dananjeg mi se povraa
kad vidim krumpirie.
Sa svakim dodirom udovite je deralo djeli ene. Upijalo je dio po
dio njezine ljepote kroz otvorene rane na svojim rukama. Jela sam
krumpirie i promatrala kako joj kosa postaje sve bezbojnija, kako joj
koa postaje ukasta i usahla, kako ona sama postaje sve neuglednija,
neprivlanija, sve siva sa svakim dodirom udovita. Pretpostavila sam da
je nekada bila nevjerojatno lijepa. Zapitala sam se to e ostati od nje

kada udovite bude gotovo s njom. Hoe li se jednoga jutra probuditi,

pogledati u ogledalo i zavritati. Zapitala sam se hoe li ju obitelj i
prijatelji prepoznati, hoe li znati tko je ona bila.
Izali su iz puba prije mene; niska runa ena i tri metra visoko
udovite. Sjedila sam na svojem mjestu jo dugo nakon njihovog
odlaska, piljei u svoju treu kriglu piva.
Kad sam konano platila raun i izala iz svog separea, krenula sam
ravno prema Jerichou Barronsu.

OSAM

Bilo

je tek sedam i trideset, ali uporna, neumorna kia je dok sam ja

sjedila u pubu pomogla tami da se spusti i iz puha sam izala u no. Ulice
su bile mrane, gotovo prazne, tek je neto turista bilo dovoljno edno da
prkosi pljusku za kriglu piva umjesto da ga popiju u barovima svojih
hotela. Veeras se barmeni pubova nee obogatiti na napojnicama.
Natkrila sam glavu presavijenim, kiom natopljenim novinama i
skakutala preko lokvica. Bilo mi je drago da sam se bila presvukla iz
odijela od finog utog lana koje sam bila obukla za razgovor s policijskim
inspektorom u traperice, svijetlozelenu majicu s V-izrezom i japanke
sve to za ienje Alininog stana ali poeljela sam da sam bila dovoljno
pametna da uzmem i jaknu. Temperatura se sa hladnom kiom bila naglo
spustila. Srpanj u ovom dijelu Irske nije bio topao, a pogotovo za curu
naviknutu na sparna ljeta june Georgije. U Dublinu je posred ljeta
temperatura jedva dosizala devetnaest, a znala se spustiti sve do deset
stupnjeva. Noas je bila ak i nia od deset.
Osjetila sam olakanje kada sam vidjela da je knjiara jo uvijek jarko
osvijetljena. Tada to jo nisam znala, ali prela sam preko jo jedne od
onih graninih linija. Nekada mi je bila potrebna potpuno zamraena
soba da bih mogla zaspati, nikakva se zraka svjetlosti nije smjela probijati
kroz rolete, nikakva plavkasta neonska svjetlost nije smjela dopirati s
mojeg stereo uredaja ili raunala. Nikada vie nisam zaspala u potpunom
mraku.
Barrons nije bio u knjiari, ali Fiona jest. Bacila je pogled prema meni

preko glava muterija pred blagajnom i veselo rekla:

Dobrodola nam opet, duo. Ma vidi ti to ti je kia uinila! Hoe li
malo doi k sebi kod nas? Evo me za trenutak rekla je muterijama.
Ukoeno se smijeei zgrabila me za lakat i takorei odvukla u kupaonicu
u stranjem dijelu prostorije.
Kad sam ugledala vlastiti odraz u ogledalu iznad umivaonika, shvatila
sam zato je tako reagirala. I ja bih samu sebe izvukla iz knjiare.
Izgledala sam uasno. Oi su mi bile iroko razrogaane, izraz na licu
skamenjen od uasa. Maskara i tu su mi se slili u tamne kolobare oko
oiju. Bila sam blijeda kao papir, sav mi je ru nestao jer sam izgrizla
usnice i sada se ocrtavao samo u oba kuta usana, a na desnom obrazu
imala sam veliku mrlju od keapa. Bila sam morka do koe, a visoki rep u
kojeg je bila zavezana moja kosa visio je otuno iza mojeg lijevog uha.
Bila sam hodajua katastrofa.
Nisam se urila s ureivanjem. Skinula sam majicu i iscijedila vodu iz
nje u umivaonik, a zatim papirnatim runicima posuila grudnjak to
sam bolje mogla i ponovno obukla majicu. Masnice na rebrima i dalje su
bile vidljive, ali manje su boljele. Poeljala sam se, zatim smoila jo
papirnatih runika i obrisala lice, paljivo uklonivi mrlje od rastopljene
minke s njene koe oko oiju. Izvukla sam kozmetiku iz torbice
komplet minijaturnih verzija svih proizvoda koji jednoj junjakoj
ljepotici slue za uljepavanje, jednu od para kojeg je Alini i meni mama
poklonila posljednjeg Boia. Nanijela sam vlanu kremu, matirala lice
puderom, stavila mrvicu rumenila i ocrtala oi tuem, te za kraj namazala
usne svijetloruiastim sjajilom.
Otvorila sam vrata, izala, sudarila se s prsima Jerichoa Barronsa i
vrisnula. Nisam se mogla sprijeiti. Taj sam vrisak potiskivala jo otkako
sam ugledala ono uasno bie u pubu i vie ga nisam mogla zadrati u
sebi.
Zgrabio me za ramena mislim zato da me smiri a ja sam ga udarila.
Ni sama ne znam zato. Moda sam bila histerina. Moda sam upravo
poela shvaati da neto nije u redu sa mnom i to mi se nije svidjelo. Kad
se nenormalne stvari oko vas ponu slagati u sasvim normalne sklopove,
tada znate da neto nije u redu. A za sve je bio kriv on. On je bio taj koji
mi je prvi rekao za sve te besmislice. Udarila sam akama po njemu.
Samo je stajao i mirno sve podnio, ruku poloenih na moja ramena,

promatrajui me svojim tamnim oima. Nemojte me krivo shvatiti, nije

to ba elegantno podnosio, izgledao je beskrajno ljutito. Ali dopustio mi
je da ga udaram. I nije mi oratio jednakom mjerom. to je, sve mi se ini,
jako plemenito kad se o njemu radi.
to si vidjela? upitao me kad sam konano prestala. Nisam se
uope gnjavila s pitanjem otkud zna to mi se dogodilo. Oboje smo bili
svjesni injenice da se ne bih ponovno pojavila kod njega da mi nije
trebalo neto to ne bih mogla dobiti nigdje drugdje na primjer, oni
odgovori koje nisam eljela uti posljednji put kad sam bila ovdje. A sve
je to znailo da mi se dogodilo neto zbog ega sam promijenila miljenje.
Jo uvijek je drao ruke na mojim ramenima. Veeras je njegova
blizina na mene djelovala drugaije nego prije, ali nita manje
uznemirujue. Ne znam jeste li ikada izali iz automobila u blizini
sruenih elektrinih stupova na cesti usred oluje, ali ja jesam. Iz vodova
izbija energija, zrak se ispuni nabojem, a vodovi se uvijaju na zemlji i
postane vam jasno da stojite u blizini sirove snage koja se moe pretvoriti
u ubojitu silu u svakom trenutku. Privukla sam ramena.
Makni se od mene.
Maknuo je ruke.
Vi ste doli k meni, sjeate se?
Ba me nije putao da ita zaboravim. Sami ste to odabrali, rei e mi
kasnije. Mogli ste se vratiti doma.
Mislim da e mi pozliti rekla sam.
Nee. elite da vam pozli, ali nee vam pozliti. S vremenom ete se
naviknuti na taj osjeaj.
Bio je u pravu. Te veeri nisam povratila, ali svejedno mi je ostao
osjeaj da bih kad-tad mogla ponovno ugledati sve one progutane
krumpirie i keap.
Doite.
Poveo me natrag u prednji dio knjiare i otpratio do istog onog
naslonjaa boje karamela na kojem sam sjedila nekoliko veeri ranije.
Preko koe naslonjaa nadvio je deku da ga zatiti od mojih mokrih
traperica. Kod nas na jugu naslonja nikada nije vaniji od osobe koja na
njemu sjedi; mi vam to zovemo gostoljubivost. Bilo mi je toliko hladno
da sam se stresla, a i muio me sitan problemi utjecaja kojeg je mokra
majica imala na moje bradavice. Zato sam mu dobacila bezobrazan

pogled i umjesto naslonjaa zamotala sebe u deku. Zahvaljujui onim

svojim munjevitim refleksima zgrabio je drugu deku i prostro ju tik prije
nego to je moja stranjica dotakla naslonja. Onda je sjeo na stolac
nasuprot meni. Fiona je bila otila kui i znak u izlogu bio je ugaen.
Barrons Books and Baubles je zatvorio svoje dveri za tu veer.
Sluam rekao je.
Prepriala sam mu to sam vidjela. Kao i prvi put, postavio mi je niz
pitanja, zahtijevao da mu kaem i najsitnije detalje. Ovog puta je bio
zadovoljniji mojim darom opaanja. ak su se i meni moji opisi ovoga
puta inili detaljnijima, ali kad se susretnete sa Smru to vam se zbilja
uree u sjeanje.
Nije to bila Smrt rekao mi je. Sivi ovjek.
Sivi ovjek?
Nisam ni znao da je ovdje promrmljao je. Nisam znao da su
stvari toliko daleko odmakle.
Protrljao je bradu, oigledno nezadovoljan razvojem stvari.
Zakiljila sam.
to ti je to na ruci, Barrons? Krv?
Prenuo se, pogledao prvo mene, pa svoju ruku.
A, to rekao je kao da se prisjea. Izaao sam u etnju i naiao na
ozlijeenog psa na ulici. Odnio sam ga vlasniku u oblinji duan, gdje je
uginuo.
Aha.
udima nikad kraja. Vie mi se inio kao tip koji bi psa ubio na licu
mjesta da ga potedi daljnje patnje, moda bi mu onako naglo zaokrenuo
vratom ili sredio dobro odmjerenim udarcem, a da ni ne spominjem to da
mi se sve to skupa inilo previe ljudskim za njega. Kasnije se ispostavilo
da je moj instinkt bio ispravan: te noi Barrons nije bio naiao ni na
kakvog psa. Krv na njegovim rukama bila je ljudska.
Dakle tko je taj Sivi ovjek?
Tono ono to ste pomislili da jest. udovite koje odabire najljepe
ene koje moe pronai i krade njihovu ljepotu malo po malo dok od nje
ne ostane nita.
Zato?
Slegnuo je ramenima.
A zato ne? On je Unseelie. Njima ne treba ni razloga, ni smisla da

neto naprave. Oni su sile Tame. Legende kau da je Sivi ovjek toliko
ruan da mu se i njegova vlastita rasa ruga. Krade tuu ljepotu iz
razarajue zavisti i mrnje. Kao i veina Tamnih Fae, unitava tek tako,
jer to moe.
to se dogodi enama kad mu dosade?
Pretpostavljam da se veina njih ubije. Lijepe ene rijetko posjeduju
dovoljno dubok karakter da preive bez svoje privlane vanjtine. Kad im
se ona oduzme, slome se.
Uputio mi je pogled suca, porote i krvnika u jednom.
Nisam ni pokuala prikriti sarkazam u glasu.
Koliko god mi laskalo da me ubraja u lijepe ljude, Barrons, dopusti
mi da istaknem injenicu da sam jo na ivotu. Susrela sam se sa Sivim
ovjekom i preivjela, jo uvijek jednako lijepa kao i uvijek, govnaru.
Podigao je obrvu.
Slikovito reeno.
Bila sam razoarana sobom. Nikada u ivotu nikoga nisam nazvala
govnarom. Ali to je tu je. Dan mi je bio gadan. Pardon, mama.
to sa mnom nije u redu? I ne pitam to zato da mi krenete nabrajati
sve karakterne mane koje ste zamijetili na meni.
Blago se osmjehnuo.
Rekao sam vam neku veer. Vi ste sidhe-seer, gospodina Lane.
Imate sposobnost vidjeti Fae. Iako imate sposobnost vidjeti i Fae
Svjetlosti i Fae Tame, izgleda da ste se dosad imali priliku susresti samo
sa neugodnom polovicom te rase. Nadajmo se da e to tako i ostati,
barem jo neko vrijeme, dok vas ne poduim nekim stvarima. Seelie, Fae
Svjetlosti, su jednako toliko uznemirujue prekrasni koliko su njihova
tamna braa odbojno ogavna.
Stresla sam glavom.
To je nemogue.
Vi ste se meni obratili, gospodina Lane, zato to znate da nije
nemogue. Moete se nastaviti zavaravati svojim slatkim malim
iluzijama i nai nain da samu sebe uvjerite da ovo to ste veeras vidjeli
nije stvarno, ili moete pronai nain da preivite sve ovo. Sjeate li se
kad sam vas nazvao rtvom? ena koju ste vi veeras vidjeli je bila tono
to; rtva. to vi elite, gospodina Lane? Preivjeti ili postati rtva?
Iskreno, nisam siguran bih li vam ak i ja mogao pomoi da preivite, s

obzirom na sirovost materijala s kojim bih morao neto napraviti, ali u

svakom sluaju sam jedini koji je uope voljan pokuati.
Da znate da ste gad.
Slegnuo je ramenima.
Samo vam kaem kako ja vidim stvari. Naviknite se na to. Ako se
budete drali mene dovoljno dugo, moda to nauite i cijeniti.
Ustao je i krenuo prema stranjem dijelu prostora.
Kamo ste krenuli?
U kupaonicu. Moram oprati ruke. Bojite se ostati sami, gospodina
Lane?
Ne slagala sam.
Tono ga toliko dugo nije bilo da sam se poela okretati po prostoriji,
zavirivati u kutke da se uvjerim da svaku sjenu u knjiari baca neki
predmet i da se sve ponaaju prema zakonima fizike.
OK rekla sam kad se oratio. Recimo da vjerujem u tu vau priu,
barem privremeno. Gdje su sva ta udovita dosad bila? Motala su se oko
mene, a ja ih nisam vidjela?
Dobacio mi je zguvanu hrpicu odjee. Pogodio me ravno u prsa.
Presvucite se, mokri ste. Ja nisam medicinska sestra. Ako se
razbolite, sami ete se brinuti za sebe.
Iako sam bila zahvalna za suhu odjeu, ipak sam pomislila da bi ga
netko trebao poduiti pristojnosti.
Vaa je briga za mene dirljiva, Barrons.
Gotovo sam utrala u kupaonicu da se presvuem. Bilo mi je hladno i
drhtala sam, a pomisao da se razbolim i moram provoditi dane u svojoj
siunoj sobici, u Dublinu, bez mamine domae pilee juhe s rezancima i
njene brige bila mi je zabrinjavajua.
Vesta boje slonovae koju mi je dao bila je od mjeavine svile i runo
predene vune, a dopirala mi je do polovice bedara. Rukave sam morala
podvrnuti etiri puta. Hlae od crnog lana su mi se uinile kao loa ala.
Moj struk ima opseg od ezdesetjednog centimetra. Njegov otprilike
devedeset, a noge su mu barem dvadeset-trideset centimetara dulje od
mojih. Podvrnula sam nogavice, izvukla remen iz svojih traperica i
pritegnula hlae. Ba me i nije bilo briga kako izgledam. Bila sam u suhoj
odjei i ve mi je bilo toplije.
Dakle?

Maknuo je vlanu deku s naslonjaa i sad ga je brisao spuvom, pa sam

se prekrienih nogu svalila na ukrasne jastuie i nadovezala se na na
razgovor otprije.
Ve sam vam rekao. Sigurno ste odrasli u toliko malenom i toliko
nezanimljivom gradiu da ga niti jedan Fae nije posjetio. Niste puno
putovali, zar ne, gospodina Lane?
Odmahnula sam glavom. Kao i moj gradi, i ja sam bila Provincijalka s
velikim poetnim P.
Osim toga, ta udovita, kako ih vi nazivate, nisu oduvijek u naem
svijetu. Prije su samo Seelie imali sposobnost kretanja raznim
svjetovima. Unseelie su na na svijet stigli zarobljeni u njihovim
zatvorima. Rijetki meu njima su s vremena na vrijeme putani na
slobodu po zapovjedi Kraljice Seelie ili Velikog Vijea.
Jedna me reenica zaokupila.
Stigli na na svijet? ponovila sam. Trebala mi je minuta da
razmislim o tome. Kuim. Dakle, ta udovita su ustvari vanzemaljci
koji putuju svemirom. A ja blesaa to nisam sama shvatila. Mogu li oni i
kroz vrijeme putovati, Barrons?
Niste valjda mislili da su oni iz naeg svijeta?
Uspio je zvuati jo malo drskije od mene, to je krasan pothvat i reklo
bi se, nemogu.
A to se tie putovanja kroz vrijeme, gospodina Lane, to barem
zasad ne mogu. Ali neki Seelie su nekada imali sposobnost putovanja
kroz vrijeme pripadnici etiri kraljevske kue. Neke stvari su se
nedavno poele dogaati. Neobjanjive stvari. Nitko ne zna tono to se
dogaa, pa ak niti u ijim je rukama trenutno mo u njihovom svijetu,
no pria se da se Fae vie ne mogu kretati kroz vrijeme. Da su po prvi put
u svojem beskrajno dugom postojanju zarobljeni u sadanjem vremenu
ba poput vas ili mene.
Bez rijei sam buljila u njega. Moja opaska o putovanju kroz vrijeme je
bila ala. Iz mene je izletio drzak smijeh.
Za Boga miloga, pa vi vi ste ozbiljni, zar ne? Mislim, vi stvarno
vjerujete da
U jednom se pokretu naao na nogama.
to ste veeras vidjeli u pubu, gospodina Lane? upitao me
odrjeito. Jeste li to tako brzo zaboravili? Ili vam je samo zbilja kratko

trebalo da si sve to objasnite praktinom malom lai?

I ja sam ustala, s rukama na bokovima i uzdignute brade.
Moda je sve to bila halucinacija, Barrons. Moda sam se opako
prehladila i moda sam sad bolesna, u groznici, u svojoj hotelskoj sobi i
sve ovo upravo sanjam. Moda sam POLUDJELA!
Cijelo mi se tijelo treslo od ara s kojim sam izgovorila ovo posljednje.
Nogom je odbacio u stranu stoli koji je stajao izmeu nas, s njega su
poletjele knjige, a on je stao tik ispred mene.
Koliko ete ih jo morati ugledati da mi povjerujete, gospodina
Lane? Jednog dnevno? Sve se moe srediti. A moda vam treba
podsjetnik upravo sad. Doite. Idemo se proetati.
Zgrabio me za ruku i poeo vui prema vratima. Dala sam sve od sebe
da se oduprem, ali japanke su mi bile ostale u kupaonici i bosa stopala su
mi klizila po ulatenom parketu knjiare.
Ne! Pusti me! Ne elim van! udarala sam ga po ruci, po ramenima.
Nema anse da izaem tamo.
Zato ne? Pa to su samo sjene, zar ne, gospodina Lane? Sjeate se?
To ste vi rekli. Da vas odvedem do naputenog dijela grada i ostavim s
tim sjenama neko vrijeme? Hoete li onda povjerovati?
Stigli smo do vrata. Otvarao je zasune jedan za drugim.
Zato mi ovo radite? bila sam na rubu suza. Ruka mu se zaustavila
na treem zasunu.
Jer imate samo jedan nain da preivite, gospodina Lane. Morate mi
vjerovati i morate se bojati; u suprotnom samo gubite moje vrijeme.
Jebite se i vi i to vae Recimo da vjerujem u tu nau priu. Ako mi niste
spremni rei Sluam vas, nauite me sve to znate, elim preivjeti, onda
se gubite odavde!
eljela sam se rasplakati. eljela sam se sklupati u hrpicu pored vrata
i cviliti elim da sve to nestane. elim da moja sestra bude iva i zdrava,
elim da se vratimo doma i zaboravimo da smo ikada bile ovdje. elim
da se ti ija nikada nismo upoznali. elim da moj ivot ponovno bude
onakav kakav je bio.
Ponekad, gospodina Lane rekao je moramo se osloboditi vlastite
prolosti da bismo prihvatili budunost. To nikada nije jednostavno. Ali
sposobnost za takvo neto je upravo ono po emu se rtve razlikuju od
onih koji preive. Sposobnost da odbacite ono to je bilo da biste

preivjeli ono to jest.

Potegnuo je i posljednji zasun i naglim pokretom otvorio vrata.
Zatvorila sam oi. Iako sam znala to sam vidjela u pubu veeras, jedan
dio mene jo je to poricao. Ljudski mozak ima velianstvenu sposobnost
da odbaci sve to se suprotstavlja njegovim osnovnim uvjerenjima, a
udovine Vile Iz Svemira bile su u estokoj suprotnosti sa svim mojim
uvjerenjima. Dok ste mali sve vam ima smisla nema veze ako vi samo
ne razumijete zakone prema kojima funkcionira svemir, jer znate da
negdje tamo neki treberski znanstvenik sve to razumije i to vas tjei na
neki nain.
Znala sam da nema tog znanstvenika koji bi povjerovao u moju priu i
u tome nije bilo nikakve utjehe. Ipak, pomislila sam da bi jo manje
utjeno od svega toga bilo umrijeti kao Alina.
Nisam mogla mirne due rei Sluam, podui me svemu kad je jedino
to sam uistinu eljela bilo prekriti ui kao djeca i praviti se da ga ne
ujem.
Ali zato sam mogla s potpunim uvjerenjem rei da elim ivjeti.
U redu, Barrons rekla sam ozbiljno. Zatvori vrata. Sluam.

DEVET

Fae: poznati i kao Tuatha De Danaan. Podijeljeni na dva dvora:

Seelie ili Dvor Svjetlosti i Unseelie ili Dvor Tame. Oba su Dvora
podijeljena na razliite stalee Fae, a etiri kraljevske kue
sainjavaju najvii stale na oba Dvora. Kraljica Seelie i njezin
suprug viaaju Dvorom Svjetlosti. Kraj Unseelie i njegova trenutna
prilenica vladaju Dvorom Tame.
Pogledala sam zapis kojeg sam upravo bila unijela u svoj dnevnik i stresla
glavom. Sjedila sam u svom etrnaestom pubu danas, ve je bila
predveer. Cijeli sam dan provela hodajui od puba do puba, pokuavajui
naii na predmet svoje nove vizije. Dosad nisam u tome uspjela, a kako je
dan odmicao, to su mi se udaljenijima i manje vjerojatnima inili
dogaaji od prole noi. Jednako udaljen inio mi se i zdrav razum, s
obzirom da sam upravo zapisala to to sam zapisala.
Sjenke: jedan od najniih stalea Unseelie. Inteligentna bia, ali
jedva. Pokree ih glad. Ne podnose izloenost izravnoj svjetlosti i
love samo nou. Hrane se ivotom kao to Sivi ovjek krade ljepotu,
a svoje rtve dokraje vampirskom spretnou i brzinom. Razina
opasnosti: smrtonosna.

Jericho Barrons mi je sino, prije nego to me smjestio u taksi za Clarin

House, ispriao svata. Odluila sam sve to zapisati, savreno svjesna
injenice da sve to skupa zvui kao jedan od onih jako loih znanstvenofantastinih horora kakvi su na programu kasno naveer.
Kraljevski Lovci: srednji stale Unseelie. Inteligentni i ratoborni,
izgledom podsjeaju na tradicionalni opis vraga; imaju
rascijepljene papke, rogove, izduljena lica poput satira, debela
konata krila, vatreno naranaste oi i repove. Visoki su izmeu dva
i tri metra, te nevjerojatno brzi i kad se kreu tlom i kad lete.
Primarna funkcija: istrebljivai sidhe-seera. Razina opasnosti:
smrtonosna.
A to nas je dovelo do najzabavnijeg dijela:
Sidhe-seer: ljudska osoba na koju arolija Fae ne djeluje, koja vidi
ispod privida ili ari koju projicira Fae i spoznaje pravu prirodu
Fae koja se skriva ispod privida. Neki od njih takoer nide i Tabhr,
drugima nevidljive portale izmeu naeg i njihovog svijeta. Drugi
sidhe-seer mogu vidjeti Seelie i Unseelie relikvije. Svaki je sidhe-seer
drugaiji, te svaki ima drugaiju razinu otpornosti na djelovanje
Fae. Neki su u svojim sposobnostima ogranieni, a neki obdareni
viestrukim posebnim moima.
Frknula sam nosom. Posebne moi. Netko je ovdje previe vremena
proveo gledajui znanstvenu fantastiku, a to nisam bila ja. Najbolje od
svega je bilo to sam navodno ja bila jedna od tih sidhe-seera. Barrons je
rekao da se ta sposobnost vienja ispod privida nasljeuje unutar obitelji.
Bio je uvjeren da ju je i Alina imala, te da je upravo zato i ubijena; da ju je
ubila Fae koju je tako vidjela.
Zaklopila sam dnevnik. Ve je bio ispisan do dvije treine. Jo malo pa
e mi trebati nova biljenica. Prva polovica ove bila je ispunjena mojom
boli i nasuminim uspomenama na Alinu. Onda je Blijedilo trideset
stranica mojih popisa i ideja za pronalaenje njezinog ubojice.

A posljednje stranice te sam ispunjavala notornim besmislicama.

Mama i tata bi me poslali u neku ustanovu i nakljukali lijekovima da sve
ovo proitaju. Ne znamo to se dogodilo, doktore, doslovno sam mogla
uti tatu kako govori, predajui lijeniku moj dnevnik. Otila je u Dublin i
tamo sila s uma. Odjednom mi je postalo jasno zato je Alina uvijek
skrivala svoj dnevnik.
Zastala sam i ponovno u sebi izgovorila posljednju reenicu Alina je
uvek skrivala svoj dnevnik.
Pa naravno kako sam na to zaboravila?
Alina je cijeli ivot pisala dnevnik. Jo dok smo bile djeca, zapisavala je
u njega svoje misli svaki dan. Znala sam ju promatrati kroz otvorena
vrata naih soba, u njezinoj sobi na drugom kraju hodnika, izvaljenu na
krevet, zanesenu pisanjem. Moda ti jednog dana dopustim da ovo
proita, Junior, rekla bi mi. Kad smo bile male prozvala me Mini Mac
nadahnuta Big Macom ali onda je to promijenila u Junior kad smo
malo odrasle. Dat u ti da ga ita kad obje budemo u osamdesetima i
kad vie ne bude straha da e preuzeti moje loe navike. Na to bi se
nasmijala, a ja za njom, jer Alina nije imala nikakvih loih navika i obje
smo to znate. Dnevnik joj je bio najbolji prijatelj, njemu je povjeravala
sve. Njemu je povjeravala stvari koje meni nije govorila. Znam to jer sam
pronala vie njezinih sakrivenih dnevnika. Kako sam odrastala, prestala
sam svoju potragu za njezinim tajnama, ali ona ih nije prestala sakrivati.
Iako je sve stare dnevnike, one iz mlaih godina, potrpala u zakljuan
sanduk na tavanu, zezala me da nikada neu pronai najnovije skrovite.
Da zna da hou obeala sam joj. Zarekla sam se da neu stati dok
ga ne naem, pa makar to znailo da moram rastaviti cijeli njezin stan,
dio po dio. Nisam mogla vjerovati da mi to ranije nije palo na pamet
negdje u ovom gradu postoji zapis svega to se mojoj sestri dogodilo
otkako je stigla ovamo, pa ak i sve o tajanstvenom mukarcu s kojim se
viala ali mene su zaoukupili elja da uvjerim policiju da mi pomogne i
pakiranje i bizarne stvari koje sam viala na sve strane.
Odjednom me uhvatio nenadan strah je li moda dnevnik bio razlog
iz kojeg joj je netko ispremetao stan? Jer je mukarac kojeg je viala znao
da ona sve zapisuje u dnevnik i takoer ga je elio pronai? Ako je tako,
moda sam se prekasno sjetila?
Ionako sam se svega ovoga prekasno sjetila. Nisam htjela gubiti

vrijeme. Bacila sam neto novca na stol, zgrabila dnevnik i torbicu i izala
iz puha.
Stajalo je tamo samo tako stajalo u tami; kako sam dovraga trebala
znati? kad sam skrenula iza ugla i zabila se ravno u to.
Hodala sam uurbanim korakom da to prije stignem do Alininog stana
i pronaem njezin dnevnik, dokaem sama sebi daje moju sestru ubio
obian ovjek naravno, totalno poremeeni ubojica, ali ljudskog roda, a
ne nekakvo mitsko udovite. Da sam tako zala iza ugla i zabila se u
drugu osobu, i to bi me prepalo. Ali ja sam se svom silom zabila u neto
to je izgledalo toliko gadno da se Sivi ovjek u usporedbi s time inio
kao netko koga biste mogli povesti na kolski ples. Moja je vizija trajala
manje od otkucaja srca; od trenutka kad sam ga ugledala do trenutka
kada sam se zaletjela u njega.
Pokuala sam ga izbjei, ali nisam reagirala dovoljno brzo. Zabila sam
se u njega ramenom, odbila se od njega, te tresnula o zid oblinje zgrade.
Oamuena, posrnula sam i pala koljenima i dlanovima na plonik. Tako
sam ostala etveronoke, buljei u njega, uasnuta. Privid kojeg je to bie
stvarao bio je toliko slabaan da se uope nisam morala truditi da vidim
kroz njega. Ne znam kako je uope ikoga zavarao.
Kao i Sivi ovjek, bio je manje-vie ljudskog oblija. Samo to je, za
razliku od Sivog ovjeka, imao i neto dijelova vika. Neki su mu udovi
bili siuni, neki groteskno preveliki. Glava mu je bila golema, bez ijedne
dlake, prekrivena desecima oiju. Imalo je vie usta nego to sam se
usudila izbrojiti barem mislim da su ti vlani, ruiasti otvori oblika
pijavice rasuti po izoblienoj glavi i trbuhu bili i vidjela sam bljesak
otrih zuba kako su se odurna slinava usta otvarala i zatvarala na sivom,
naboranom tkivu i to, sve mi se inilo, gladnim pokretima. etiri tanane
ruice visjele su s njegovog bavastog tijela, dvije potpuno zakrljale
padale su mu s bokova. Stajalo je oslonjeno na debele ravne noge poput
panjeva, a muki organ je strao izduljen i grotesknih dimenzija. Zbilja
mislim grotesknih, poput palice za bejzbol koja visi do ispod koljena.
Na vlastiti uas shvatila sam da pohlepno pilji u mene sa svim svojim
oima i razjapljenim svim onim ustima. S jo gorim uasom sam
primijetila da je posegnulo dolje i poelo se dodirivati.
Bila sam skamenjena. Toga se do dana dananjega sramim. Svi se mi

pitamo kako bismo se snali u kriznom trenutku; bismo li pronali u sebi

snage za borbu ili shvatili da ste si cijelo vrijeme lagali, zavaravali se da
ispod krhke vanjtine cvijeta krijete elik u sebi. Ja sam saznala da u
meni nema elika. Latice i pelud, to je bilo sve. Privlana vanjtina koja je
sigurno znala namamiti partnera da ju oprai i produlji vrstu, to je bilo
sve. Ipak sam bila samo Barbie.
Jedva sam uspjela istisnuti tih vrisak kad me epao.

DESET

Ovo nam prelazi u naviku, gospodina Lane rekao je Barrons drsko,

podigavi nakratko pogled s knjige koju je prouavao kad sam utrala u
knjiaru.
Tresnula sam vratima i stala navlaiti zasune.
Na zvuk svih tih brava podigao je pogled i bacio knjigu na stoli.
to nije u redu?
Mislim da e mi pozliti.
Morala sam se oprati. Vrelom vodom i varikinom. Moda e stotinu
tuiranja biti dovoljno.
Nee. Sluajte mene. Taj e vas poriv proi.
Zapitala sam se je li doista uvjeren u to, ili me samo pokuava trenirati
svim tim poricanjem moje munine, uvjeriti da se ne ispovraam po
njegovom oboavanom naslonjau ili jednom od tih skupocjenih sagova.
to se dogodilo? Blijedi ste kao papir.
Bacila sam pogled na Fionu, koja je stajala za blagajnom.
Pred njom moete otvoreno govoriti rekao je.
Prila sam blagajni i naslonila se ledima na nju jer nisam mogla stajati.
Noge su mi se tresle, koljena plesala.
Vidjela sam jo jednoga rekla sam mu.
Okretao se kako sam se ja kretala po knjiari i sad je stajao ledima
oslonjen na rezbarijama ureenu policu od punog drva.
Pa? Rekao sam vam da ete ih viati. Bilo je ogavno? Je li u tome
stvar? Preplaili ste se?

Duboko sam udahnula.

Zna da sam ga vidjela.
Barronsova usta su se otvorila. Neko je vrijeme tako gledao u mene u
oku. Onda se naglo okrenuo i toliko jako udario policu da su sve knjige
popadale, red po red. Kad se ponovno okrenuo prema meni, lice mu je
bilo izoblieno od bijesa.
U vraju mater! eksplodirao je. Nevjerojatno! Jebemu! Vi,
gospodina Lane, ste prijetnja svima! Katastrofa u ruiastom na dvije
noge!
Da pogled ubija, od mene bi bila ostala hrpica pepela.
Jeste li uli ita od svega onoga to sam vam rekao sino? Jeste li me
uope sluali?
ula sam svaku rije rekla sam ukoeno. I tek toliko da se zna,
nisam uvijek u ruiastom. Nosim ja i ljubiastu i boju breskve.
Pripremili ste me za Sivog ovjeka, za Lovca ili za Sjenku. Niste me
pripremili za ovo.
Pa koliko je gore od njih moglo biti? upitao me u nevjerici.
Puno gore odgovorila sam. Pojma vi nemate.
Opiite ga.
Opisala sam bie to sam preciznije mogla, ali se malo smotala kad
sam dola do dimenzija. Opet mi je pozlilo od same pomisli na tu
grotesknu pojavu. Kad sam dovrila s opisom rekla sam:
to je to bilo?
Ali ustvari sam eljela pitati Kako ubija? Ba me bilo briga za imena i
nazive. Nisu me zanimala udovita. Ali postala sam upravo opsjednuta
raznim nainima na koje mi je prijetila smrt. Pogotovo kad se uzmu u
obzir oigledne namjere tog stvora. Radije bih da me dokraji Sivi ovjek,
ili ak Sjenka. tovie, lijepo molim da me se radije odmah preda na
milost i nemilost Kraljevskim Lovcima. Neka mi oderu kou i nabiju me
na kolac, Barrons mi je rekao da to rade.
Nemam pojma. Je li bilo samo ili s drugim takvima?
Samo.
I potpuno ste sigurni da vas je vidjelo? Moda vam se samo ini?
O, ne. Nemam ni najmanje sumnje u to. Dodirnulo me stresla sam
se i od samog sjeanja na to.
Nasmijao se nekako sumorno, suho.

 Zgodno, gospodina Lane. A sad mi lijepo recite to se uistinu

dogodilo.
Sad sam vam rekla. Dodirnulo me.
Nemogue rekao je. Da vas je dodirnulo, ne biste stajali ovdje.
Govorim istinu, Barrons. Zato bih o tome lagala? Ta stvar me
zgrabila.
I odjednom mi je dolo da se operem i izribam, jer sam i ja to bila
zgrabila, pokuavajui se otrgnuti. Koa mu je na dodir bila poput koe
reptila; skliska, a i tako izbliza sam i predobro pogledala sva ta odurna
usta koja su se otvarala i zatvarala.
I to je onda bilo? Reklo je Ja se ispriavam, gospodina Lane, to
sam vam zguvao vau zgodnu kouljicu? Dopustite da vam ju izglaam.
Ili ste ga moda dohvatili tim svojim ljupkim ruiastim noktiima?
Ba me zanimalo koga vraga ga toliko smeta ruiasta boja, no
sarkazam u glasu mu nisam mogla zamjeriti. Ni meni nije imalo smisla
sve to, pogotovo ono to se dogodilo kad me bie dodirnulo, a ja sam o
tome razmiljala skoro pola sata. U svakom sluaju nije se dogodilo nita
to sam oekivala.
Iskreno rekla sam i meni je bilo udno. Zgrabilo me i onda je
samo stalo tako, izgledajui a joj, pretpostavljam da se radi o ljudskom
biu da bih upotrijebila rije zbunjen.
Zbunjeno? ponovio je za mnom. Jedan Unseelie je samo stajao i
izgledao zbunjeno? Zbunjeno kao smeteno, zapanjeno, u nevjerici?
Kimnula sam.
Iza mene je Fiona rekla:
Jericho, to nema nikakvog smisla.
Znam, Fio glas mu se promijenio kad se obratio njoj, primjetno se
smekao. Kad je nastavio s ispitivanjem, opet je bio otar poput noa.
Dakle, izgledalo je zbunjeno. I to je onda bilo, gospodina Lane?
Slegnula sam ramenima. Dok je stvar tako skamenjeno stajala, osjetila
sam ispod svoje cvjetne vanjtine i malo elika.
Opalila sam ga u eludac i otrala. Krenulo je za mnom, ali ne
odmah. Prvo je samo stajalo otprilike minutu. to mi je bilo dovoljno da
pozovem taksi i zbriem. Natjerala sam taksista da me malo vozika po
gradu, da budem sasvim sigurna da nas udovite nije slijedilo.
A i da razmislim o tome to se dogodilo. Smrt me epala, pa pustila, a

ja nisam mogla dokuiti zato. Padala mi je na pamet samo jedna osoba

koja bi mogla znati odgovor.
Onda sam se uputila ovamo.
Barem ste bili dovoljno prisebni da zametete trag do ovamo
promrmljao je. Priao mi je blie, odmjeravajui me od glave do pete kao
da sam pripadnica nekakve udne vrste kakvu nikada prije nije vidio.
Koji ste vi vrag, gospodina Lane?
Nemam pojma o emu priate.
Ti ni sama ne zna to si, rekla je Alina u svojoj poruci. Ako se ne zna
drati neupadljivo i ne potuje vlastitu krv gubi se poginuti nekamo
drugamo siktala je na mene starica u pubu. A sad je Barrons zahtijevao
da mu kaem to sam.
Radim u kafiu. Volim glazbu. Moja je sestra nedavno ubijena.
Nakon toga sam, izgleda, poludjela.
Ovo posljednje sam dodala kao da priam o vremenu.
Bacio je pogled prema Fioni, iza mene.
Pokuaj pronai neki zapis, kako god nevaan bio, o neem ovakvom.
Zna da to nije potrebno, Jericho rekla je. Zna da takav zapis
postoji.
Stresao je glavom.
Ne moe ona biti null, Fio. Oni su mit.
Fionin smijeh bio je leprav poput glazbe.
Ma naravno. Pa mnoge stvari su mit, zar ne, Jericho?
to je null? upitala sam.
Barrons se nije obazirao na moje pitanje.
Opiite tog Unseelie stvora Fioni, gospodina Lane, i to to detaljnije
moete. Moda ga ona uspije identificirati.
Onda se obratio Fioni.
Kad budete gotove ovdje, smjestite gospodinu Lane u jednu od soba.
Sutra kupite kare i boje za kosu, njih nekoliko, da sama odabere koju
eli.
Sobu? vrlo glasno je upitala Fiona.
kare? Boju? ja sam bila i glasnija. Ruka mi je poletjela prema
kosi. Dijelom reenice u kojem se spominjala soba u se pozabaviti za
minuticu. Ali ovo je bio prioritet.
Mrska vam je pomisao da izgubite svoju privlanu vanjtinu,

gospodina Lane? A to ste mislili? Zna da ste ga vidjeli. Nee prestati

potragu za vama do smrti vae njegove. A vjerujte mi kad vam kaem
da oni ne umiru tako lako. Jedino pitanje na koje nemamo odgovora je
hoe li obavijestiti Kraljevske Lovce, ili vas loviti samo. Ako imate sree,
onda je usamljenik, poput Sivog ovjeka. Nii stalei radije love sami.
Mislite, moda ne kae nikome od Unseelie da me vidio?
Osjetila sam lagan nalet nade. Moda uspijem preivjeti jednu Unseelie
neman, ali ve i pomisao da bi me mogle naganjati horde odurnih
udovita bila je dovoljna da odustanem i prije nego to sam uope
pokuala. I prelako sam si mogla zamisliti kako me horda gnjusnih
stvoreva ganja kroz no ulicama Dublina. Umrla bih od sranog udara
daleko prije nego to bi me sustigli.
I oni su meusobno podijeljeni na grupe ba kao ljudi rekao je.
Fae, a pogotovo Unseelie ne vjeruju jedni drugima nita vie nego to
biste vi vjerovali gladnome lavu da ste s njim zatvoreni u kavez.
Ili Jerichou Barronsu, razmiljala sam petnaest minuta kasnije, dok
me Fiona vodila prema sobi. Tono sam takav osjeaj imala dok sam se
pripremala provesti no u Barrons Books and Baublesu kao da me u
svojem brlogu ugostio lav. Iz zla u gore. Da, to bi bilo to. Ali nisam se
namjeravala previe buniti, jer sam jedino mogla ostati u pansionu sama
samcata, ili u knjiari, gdje je bila manja ansa da umrem tako sama
samcata i da to nitko ni ne primijeti par dana kao to je to bio sluaj s
Alinom.
Knjiara se u dubinu prostirali puno vie nego to se to dalo naslutiti.
U stranjoj polovici zgrade nisu bile knjige, nego je bila ureena kao stan.
Fiona je ustro otkljuala jedna vrata, provela me kroz kratki hodnik,
otkljuala jo jedna vrata i ule smo u Barronsovu privatnu rezidenciju.
Dok me vodila kroz predvorje, hodnik, te stubitem, opazila sam
diskretne znakove impresivnog bogatstva.
Vidite li ih i vi? upitala sam dok smo se penjale stubama do
posljednjeg kata.
U svakome mitu postoji zrnce istine, gospoice Lane. Imala sam u
rukama knjige i predmete koji nikada nee nai put do muzeja ili
knjinice, predmete o kojima arheolozi i povjesniara ne bi znali to da
misle. Mnogo se razina stvarnosti skriva u ovoj koju mi priznajemo.
Veina prolazi kroza ivot zatvorenih oiju, ne vide dalje od nosa. Neki od

nas vide svata.

to mi ustvari nije reklo ba nita o njoj, ali nije djelovala nimalo
prijateljski, pa ju nisam nita vie pitala. Nakon to je Barrons otiao,
ponovno sam joj opisala onog stvora. Otrom efikasnou je zapisala
detalje, jedva pogledavajui prema meni. Imala je jednako zatvoren izraz
lica kao moja mama kad joj neto nije bilo po volji. Bila sam prilino
sigurna da sam to neto u Fioninom sluaju ja, ali nisam pojma imala
zato.
Stale smo ispred vrata u samom dnu hodnika.
Izvolite Fiona mi je gurnula klju u ruku, pa krenula natrag prema
stubitu. Jo neto, gospodice Lane dobacila mi je preko ramena ja
bih se zakljuala na vaem mjestu.
To je bio savjet kojeg mi nitko nije trebao dati. ak sam stolcem
zaglavila kvaku na vratima. Da sam mogla, bila bih ispred vrata dogurala i
komodu, ali bila je preteka i nisam ju mogla ni pomaknuti.
Prozori sobe gledali su na ulicu iz knjiare, sa etvrtog kata. Uliica se
gubila u tami na lijevoj strani, u polutami na desnoj, te dijelila uske,
kamenom poploene puteljke sa svake strane zgrade. Preko puta zgrade
se nalazila velika jednokatnica koja je izgledala kao ogromno skladite
garaa, sa crno lakiranim prozorima od debelih staklenih blokova kroz
koje se unutranjost nije nazirala. Snane svjetiljke bacale su snop bijele
svjetlosti na prostor izmeu knjiare i te zgrade, oblikujui stanu. Dublin
se prostirao pred mojim oima, more krovova to se stapa s nonim
nebom. S lijeve strane rijetka svjetla jedva su se probijala kroz tamu i
etvrt je izgledala mrtvo. S olakanjem sam primijetila da knjiara nema
vanjsko stubite za sluaj nude. Nijedna od Unseelie nemam koje sam
vidjela nije se bar mislim mogla uspeti uz glatki zid zgrade. Nisam
htjela razmiljati o tome mogu li to letei Lovci.
Dva puta sam provjerila jesu li sve brave zakljuane, navukla zavjese.
Onda sam iz torbice izvukla etku za kosu, sjela na krevet i stala se
eljati. Dugo sam tako sjedila, sve dok mi kosa nije zablisatala poput
zlatne svile.
Nedostajat e mi kosa.
Ne izlazite iz knjiare dok se ja ne vratim, pisalo je na poruci koja je
tijekom noi bila progurana ispod mojih vrata. Zguvala sam ju,

iziritirana. A to bih trebala jesti? Bilo je deset ujutro. Dugo sam spavala i
sad sam bila izgladnjela. Ja sam vam od onih koji trebaju hranu im se
probude.
Odmaknula sam stolac koji je blokirao kvaku. Iako me zbog mojeg
potenog junjakog odgoja uasavala pomisao da se uljam po tuoj kui
bez doputenja, zakljuila sam da nemam drugog izbora nego da istraim
to ima za jelo u kuhinji. Ako predugo budem bez hrane, poet e me
boljeti glava. Mama kae da je to zato jer imam jako brz metabolizam.
Kad sam otvorila vrata, otkrila sam da se netko lijepo potrudio dok sam
ja spavala. Pred vratima je stajala vreica iz pekare, pored nje kava s
mlijekom i moja prtljaga. Kod nas na jugu je kupovna hrana ostavljena
ispred vrata kunog gosta ravna uvredi, a ne gostoprimstvu. Iako je dao
donijeti moje stvari iz pansiona, Barrons nije mogao jasnije izraziti
naredbu da se ne udomaim. Dri se daje od moje kuhinje, moglo je ba i
pisati na toj vreici; i ne njukaj okolo. Kod nas na jugu to je znailo
Odlazi prije ruka, a po mogunosti odmah.
Pojela sam dva kroasana, popila kavu, obukla se i, prisjeajui se
sinonjeg puta, vratila do knjiare. Dok sam prolazila privatnim dijelom
zgrade, odbijala sam pogledati bilo kamo osim ispred sebe. Koliko god
sam bila znatieljna i eljela saznati svata o Barronsu, moj mi je ponos
bio vaniji. Ja sam njemu smetala super, jer ionako nisam htjela biti
ovdje. Ustvari nisam ni bila sigurna zato sam ovdje. Mislim, znam ja
zato sam ja ostala, ali nije mi bilo jasno zato mi je dopustio da ostanem.
Nisam bila toliko naivna da pomislim da Jericho Barrons ima zatitnike
porive spaavanje damica u nevolji nije bio njegov stil.
Zato mi pomaete? upitala sam ga te veeri, kad se oratio u
knjiaru. Pitala sam se gdje je bio. Ja sam i dalje bila tamo gdje sam
provela cijeli dan: u stranjem dijelu knjiare, u kutku za sjedenje
najudaljenijem od blagajne, jedva vidijivom s ulaza; smjetenom izmeu
toaleta i svih tih vrata to vode do Barronsovih privatnih prostorija.
Pretvarala sam se da itam, no ustvari sam pokuavala shvatiti u kojem
smjeru mi se ivot kree i odluiti se za jednu od boja za kosu koje mi je
Fiona bila donijela kad je otvorila knjiaru oko podneva. Nije se obazirala
na moje pokuaje da zaponem razgovor i nije mi se obratila cijeli dan,
osim da mi u vijeme ruka ponudi sendvi. U osam i deset je zakljuala i
otila. Nekoliko minuta kasnije pojavio se Barrons.

Sjeo je u naslonja nasuport mojem; utjelovljenje elegancije i

arogancije u crnim hlaaa, crnim izmama i koulji od bijele svile koju se
nije ni potrudio ugurati u hlae. Snijenobijela tkanina bila je potpunoj
suprotnosti s cijelom njegovom pojavom, pa je zbog nje njegova unatrag
poeljana kosa bila tamna poput ponoi, oi mrane poput opsidijana,
koa bronana. Rukave je bio podvrnuo iznad zapea; na jednoj se
snanoj ruci koeperio sat od platine s dijamantima, na drugoj iroka
srebrna narukvica sa gravurama koja, je izgledala vrlo staro i keltski.
Visok, taman, senzualan na nain koji bi, pretpostavljam, mnogim
enama bio neodoljivo privlaan, Barrons je, kao i uvijek, zraio
uzemirujuom vitalnou.
Nisam ja tu da vama pomaem, gospodina Lane. Samo doputam da
postoji mogunost da biste vi meni mogli biti od koristi. Za takvo neto
biste mi trebali ivi.
Kako ja vama mogu biti od koristi?
elim Sinsar Dubh.
I ja sam ga eljela. Ali nisam vidjela kako bi moje anse da ga se
doepam mogle biti vee od njegovih. tovie, s obzirom na sve to se
nedavno dogaalo, rekla bih da su moje anse da se doepam te
prokletinje bile ravne nuli. Zato bi onda on mene trebao?
Mislite da vam ja nekako mogu pomoi da ga pronaete?
Moda. Zato jo niste promijenili izgled, gospodina Lane? Zar vam
Fiona nije donijela sve potrebno?
Mislila sam da bih moda mogla samo navui ilt-kapu.
Pogledom je preao preko cijele moje pojave, od lica do stopala i natrag
do lica, a izraz je jasno pokazivao da me jo jednom procijenio i ni
najmanje mu se nije svidjelo to je vidio.
Mogu ju ugurati ispod kape i spustiti ilt nisko na lice rekla sam.
Ve sam ja to tako radila, doma, kad bi mi kosa loe izgledala. Jo kad
stavim sunane naoale, nee me nitko prepoznati.
Prekriio je ruke na prsima.
Moglo bi upaliti rekla sam kao da se branim.
Jednom je odmahnuo glavom, jedva ju pomaknuvi par centimetara
nalijevo, pa natrag.
Kad zavrite sa ianjem i bojanjem kose, vratite se ovamo. Kratko i
tamno, gospodina Lane. Zaboravite na Barbie stil.

Nisam plakala reui kosu. Ali zato jesam proklet bio Jericho Barrons
zbog onoga to mi je to priutio povratila po njegovom skupocjenom
perzijskom tepihu iste sekunde kad sam se vratila natrag u knjiaru.
Kad se sad toga prisjetim, shvaam da mi je bilo muka jo dok sam
ispirala boju s kose, na katu, u kupaonici pored svoje sobe. Preplavio me
iznenadan val snane munine, ali pomislila sam daje to samo
emocionalna reakcija na naglu i otru promjenu izgleda. Ionako sam se
poela pitati tko sam uistinu i to sa mnom nije u redu, a sad ni neu
izgledati kako bih trebala.
Osjeaj munine pojaao se dok sam silazila, a zatim postao jo jasniji
kako sam se pribliavala stranjem dijelu knjiare. Trebala sam na to
obratiti vie panje, ali bila sam na rubu suza, saalijevala sam samu sebe
i nisam nita drugo primjeivala.
Kad sam prola kroz druga od dvoja vrata to su dijelila Barronsove
privatne odaje od knjiare, ve sam se tresla i preznojavala u isto vrijeme,
dlanovi su mi bili ljepljivi, eludac u grevima. Nikada u ivotu mi nije
tako brzo i tako estoko pozlilo.
Barrons je sjedio na naslonjau s kojeg sam ja bila ustala, ruku
ispruenih na naslon, rairenih nogu, oputenog izgleda lava koji je
upravo neto ulovio. Pogled mu ipak nije bio oputen, ve otar poput
sokolovog. Kad sam prola kroz vrata, pogledao me s pohlepnim
zanimanjem. Pored njega su na naslonjau leali nekakvi papiri za koje
jo nisam znala od kolike su vanosti.
Zatvorila sam vrata i iste se skunde presavinula u struku i povratila dio
ruka kojeg nisam stigla probaviti. Veinu tete na tepihu je ipak nanijela
voda, jer ja uvijek pijem puno vode. Vlaenje koe iznutra jo je vanije
od dobre hidratantne kreme. Ostavila sam duu na tepihu, dakle, pa i kad
je sve izalo iz mene jo me par puta uhvatila elja da nastavim. Ponovno
sam bila na sve etiri, drugi put u dva dana, i opet mi se nije svidjelo.
Rukavom sam obrisala usta i pogledala prema njemu. Nova kosa mi je
bila odurna i cijeli moj ivot mi je bio mrzak i znala sam da mi se sve to
vidi u pogledu.
A Barrons je izgledao sretno poput djeteta.
to je ovo bilo, Barrons? to si mi uinio? optuujue sam rekla.
Koliko god se to inilo nevjerojatnim, bila sam uvjerena da je upravo on
jedini krivac za moju iznenadan nedau.

Nasmijao se i ustao, pa me pogledao tako odozdo.

Vi, gospodina Lane, imate sposobnost osjetiti blizinu Sinsar Dubha.
I zbog toga ste mi upravo postali jako, jako korisni.

JEDANAEST

Ne elim ih! ponovila sam uzmiui. Maknite ih od mene!

Nee vam nita biti, gospodina Lane. Barem ne ovako kao maloprije
jo mi je jednom ponovio.
Nisam mu vjerovala peti put nita vie nego prvi. Rukom sam pokazala
iza sebe, prema tepihu jo uvijek vlanom od mojeg pokuaja ienja.
A kako to nazivate? Da mi je jo ita ostalo u elucu, i dalje bih bila
na sve etiri. Ne znam kako vi, ali ja naglo povraanje nazivam neime, a
ne niime.
A da ni ne spominjem osjeaj straha kojeg se jo nisam bila rijeila.
Svaka je dlaica na mojem tijelu stajala okomito, kao da me netko
dohvatio elektrinim kabelom pod naponom. eljela sam se to je vie
mogue odmaknuti od njih.
Naviknut ete se
Stalno to sluam promrmljala sam.
I reakcija e se s vremenom ublaiti.
Nemam namjere provesti toliko vremena u blizini te stvari.
Ta stvar su bile fotokopije dviju stranica navodno iupanih is Sinsar
Dubha. Fotokopije ak ne ni sama knjiga koj e je uporno gurao
prema meni. Najobinije kopije su me prikovale uza zid jer sam im se
panino pokuavala maknuti s puta. Predosjeala sam da mi se sprema
jo jedan nalet paranormalnih nedaa. Ako se ne odmakne, morat u se
popeti uza zid koristei svoje blijedoruiasto lakirane noktie kao iljke,
iako iskreno sumnjam da u u tome uspjeti.

 Polako i duboko diite rekao je Barrons. Moete vi to nadvladati.

Usredotoite se, gospodina Lane.
Udahnula sam. Nije pomoglo.
Rekao sam da diete, ne da se borite za zrak poput ribe na suhom.
Hladno sam ga pogledala, udahnula zrak, zadrala ga. Nakon duljeg
trenutka, Barrons je kimnuo i polako sam izdahnula.
Tako je bolje rekao je.
Zato mi se ovo dogada? upitala sam.
Jer je to dio vas, gospodina Lane. Prije vie tisua godina, dok su
Fae jo lovili ljude, unitavajui sve to im se nalo na putu, isto tako su
se osjeali sidhe-seer kad bi se jahai Tuatha De pribliavali u velikom
broju. To im je bilo upozorenje da ljude povedu na sigurno.
Nisam se tako osjeala kad sam vidjela one Unseelie rekla sam
uvjereno. Ali sad kad razmislim o ta prva dva incidenta, istina jest da sam
osjetila muninu i da me oba puta uhvatio neki neobjanjiv lo osjeaj,
neka uznemirenost tik prije vizije. Samo nisam taj osjeaj prepoznala kao
muninu jer nisam znala s im da ga poveem. Kad se radi o ovom
drugom udovitu, bila sam toliko uurbana u nastojanju da to prije
stignem do Alininog stana i toliko sam se estoko zabila u njega da ni
sama ne znam je li mi bilo muno ili nije.
Rekao sam u veem broju objasnio je. Kad je jedan Fae sam ili
kad ih je dvoje, nemaju toliko utjecaja na vas. Lako je mogue da je
Sinsar Dubh jedino od ega e vam biti ovoliko lo ili moda ako se
tisue Unseelie obrui na vas. Knjiga Tame je najmonija od svih Fae
relikvija. I najsmrtonosnija.
Ostani gdje jesi obrecnula sam se. Bio mi se pribliio na manje od
metra, drei te jezive stranice u ruci. Zakoraio je prema meni i pokuala
sam se stopiti sa zidom, pretvoriti u tapetu s uzorkom straha i
beskimenjatva.
Savladajte svoj strah, gospodina Lane. Ovo su samo kopije pravih
stranica. Samo vam stvarne stranice Knjige Tame mogu nanijeti trajnu
tetu.
A mogu to? ovo bi mogao biti poprilian problem. Znai ak i da
naemo tu knjigu, neu ju moi dodirnuti?
Usne su mu se iskrivile u osmijeh, ali izraz na licu je ostao hladan.
Mogli biste. Samo nisam siguran da biste se i dalje sviali sami sebi

nakon toga.
A zato ne bih zastala sam usred reenice, zatresla glavom. Ma
zaboravi, nije da elim znati. Samo mi se ne pribliavaj s tim stranicama.
Znai li to da ste odustali od potrage za ubojicom vae sestre,
gospodina Lane? Mislio sam da vas je ona preklinjala da pronaete
Sinsar Dubh. Mislio sam da vam je rekla da sve ovisi o tome.
Zatvorila sam oi i ponovno se oslonila o zid. Na nekoliko trenutaka
bila sam potpuno zaboravila na Alinu.
Zato? proaptala sam kao da je ona pored mene i uje me. Zato
mi nisi rekla sve ovo? Mogle smo jedna drugoj pomoi. Moda smo
mogle jedna drugu odrati na ivotu.
A to je bilo najgore u svemu ovome da su stvari mogle ispasti
potpuno drugaije da mi je sestra povjerila svoju tajnu.
Sumnjam da biste joj povjerovali, ak i da vam je rekla. Ni meni ne
vjerujete, gospodina Lane. to god vidjeli uli, i dalje poriete da je ovo
stvarno.
Njegov je glas bio preblizu. Barrons se pribliio. Otvorila sam oi.
Stajao je tik ispred mene, no meni nije bilo nita munije nego prije jer
nisam vidjela da mi se pribliava. Bio je u pravu, moja reakcija je bila u
jednakoj mjeri stvar mozga koliko i tijela, to znai da bih ju barem
djelomino mogla drati pod kontrolom. Mogla sam se povui iz svega
ovoga, vratiti se doma i pokuati zaboraviti sve to mi se dogodilo otkako
sam stigla u Dublin, ili sam mogla pronai nain da nastavim. Dodirnula
sam svoju kratku tamnu kosu. Nisam uzalud izmasakrirala svoju krasnu
plavu kosu.
I ti vidi Fae, Barrons, pa ti nije zlo dok dri te stranice.
Ponavljanje moe otupjeti i najizotrenija osjetila, gospodina Lane.
Jeste li spremni poeti uiti?
Dva sata kasnije Barrons je odluio da sam dosta uila. Nisam se mogla
natjerati da dodirnem fotokopirane stranice, ali barem mi se eludac vie
nije grio dok su mi bile blizu. Pronala sam i nain da sprijeim refleks u
grlu koji me tjerao na povraanje. Jo uvijek sam se osjeala krajnje
jadno u blizini tih stranica, ali uspijevala sam navui i zadrati masku
prisebnosti.
Nije loe rekao je. Obucite se. Idemo nekamo.

 Obuena sam.
Okrenuo se prema prednjem dijelu knjiare i pogledao u no kroz
prozor.
Navucite neto za odrasle, gospodina Lane.
Molim? imala sam na sebi bijele capri hlae, sandale s tankim
remeniima i ruiastu majicu bez rukava preko ipkastog grudnjaka.
Mislila sam da izgledam ba odraslo. Okrenula sam se ispred njega.
to mi fali?
Bacio je kratak pogled na mene.
Moda da obuete neto enstvenije?
Uz moju grau nitko mi nikada nije predbacio da ne izgledam dovoljno
enstveno. Moda ne shvaam najbre, ali uvijek sve na kraju shvatim.
Mukarci. Odvedite ih u najotmjeniju prodavaonicu donjeg rublja i
jamim vam da e pronai jedini droljasti komad vea tamo, neto od
jeftine crne koe s lancima. Suzila sam oi.
Mislite neto droljasto?
Mislim neto to bi nosile ene s kakvima me inae viaju. Odrasle
ene, ako ste to uope u stanju, gospodina Lane. Ako obuete neto crno,
moda postignete izgled osobe dovoljno stare za vozaku dozvolu. Nova
kosa je bolja. Ali uinite neto s njom. Neka izgleda leerno, kao one
noi kad sam vas probudio.
elite da namjerno izgledam raupano?
Ako vi to tako zovete. Hoe li vam sat vremena biti dovoljno?
injenica da mi nudi puni sat znaila je da moram puno toga
promijeniti.
Vidjet u to mogu uiniti rekla sam smireno. Bila sam spremna za
dvadeset minuta.
Moja nagaanja o zgradi preko puta knjiare bila su tona: to jest bila
garaa, a Jericho Barrons je bio vrlo imuan ovjek. Izgleda da su knjige i
triarije za pisanje prilino unosan posao.
Iz kolekcije automobila posloenih u garai od koje je meni stao mozak
odabrao je crni Porsche 911 Turbo skroman izbor u usporedbi s ostalim
ponudenima koji je mono zareao svojim savrenim motorom od pet
stotina i petnaest konjskih snaga kad je Barrons gurnuo klju u upravlja
postavljen na krivoj strani i okrenuo ga. Da, razumijem se u aute. Volim

skupe brze aute, a samozatajna otmjenost skupocjenog Porschea

privlaila me do posljednjeg atoma mojeg povrnog, zadivljenog
dvadesetdvogodinjeg tijela.
Spustio je krov i vozio vie nego prebrzo, ali s tono onakvom
strunom agresivnou kakvu je zahtijevao bilo koji automobil koji
brzinu od nula do stotinu kilometara na sat postie u tri sekunde i est
stotinki.
etvrti pored kojih smo prolazili stapale su se u jednu dok je Barrons
izvlaio najbolje iz motora, mijenjajui brzine kroz gradski promet. Kad
smo izali iz ireg gradskog podruja, dao je gas. No je obasjavao gotovo
pun Mjesec, a mi smo se utrkivali s vjetrom. Zrak je bio topao, nebo
prepuno zvijezda i u bilo kojim drugim okolnostima uivala bih u ovoj
vonji.
Bacila sam pogled na Barronsa. Kakav god bio oigledno i sam sidheseer i naporan kao sama u dunj-dupetu veinu vremena trenutno je
bio mukarac kao i svaki drugi, zanesen uivanjem u trenutku, zanesen
monim automobilom koji mu je bio preputen na milost i nemilost,
otvorenom cestom i noi koja kao da nije trebala nikada zavriti.
Kamo idemo? morala sam zavikati da nadglasam buku motora i
vjetra.
Ne skidajui pogled s ceste, za to sam bila beskrajno zahvalna jer smo
se vozili stosedamdeset na sat, rekao je:
Tri su velika igraa ovdje zainteresirana za knjigu i trae ju. elim
znati jesu li neto pronali. Vi ste moj pas krvosljednik, gospodina Lane
odvratio je jednako glasno.
Pogledala sam na sat na upravljakoj ploi.
Dva su sata ujutro, Barrons. Koji nam je plan, provaliti u neiju kuu
i pronjukati okolo dok vlasnik spava?
Lijep je pokazatelj razine do koje je moj ivot postao nadrealan to da
bih ga, da je na to pitanje odgovorio potvrdno, po svoj prilici prvo napala
zbog toga to me natjerao da se presveano obuem za provalu, a ne samo
napala jer me vodi u provalu. Kratka suknja i visoke pete svakako bi
oteali bjeanje od policije ili bijesnih, naoruanih vlasnika kue. Malo je
usporio da ga bolje ujem.
Ne, to su ljudi koji ive nou, gospodina Lane. Bit e ne samo budni,
nego e i jedva doekati da razgovaraju sa mnom, ba kao i ja s njima. U

naim krugovima volimo znati kako tko stoji. Ali oni nemaju vas.
Usne su mu se iskrivile u blag osmjeh. Novo tajno oruje koje mu je
moja prisutnost stavljala na raspolaganje bilo mu je ludo zabavno.
Odjednom mi se u glavi stvorila slika sumorne budunosti u kojoj me
vodao okolo i bez prestanka ispitivao Je li vam ovdje zlo? A ovdje?
Ubrzao je i desetak minuta smo se vozili u tiini, a onda je skrenuo sa
glavne ceste i nali smo se na prilazu imanju okruenom zidom. Nakon
to su nas dva smrtno ozbiljna i u bijelo odjevena zatitara propustila
kroz golema elina reetkasta vrata ali ne prije nego to su s nekime
obavili diskretan telefonski razgovor uz tiho brujanje motora krenuli
smo dugom, zavojitom prilaznom cestom, s obje strane obrubljenom
visokim starim drveem.
Kua na kraju ceste bila je anakronizam u svojem okruenju, koje je
dalo naslutiti da je na njezinom mjestu neko stajao dvorac koji je
oigledno bio sravnjen sa zemljom i na ijem je mjestu sada stajala
visoka, hladna, bljetavo osvijetljena futuristika zgrada od elika i stakla
kao iz znanstveno-fantastinog filma. Stakleni vanjski hodnici povezivali
su pet razina koje su stajale nagnute pod kutom malo veim od pravoga u
odnosu na tlo, a metalom obrubljene terase ponosno su isticale
avangardni namjetaj koji je izgledao apsolutno neprivlano i neudodno.
Priznajem, staromodna sam. Za mene su kue sa trijemom koji mami
bijelim naslonjaima od vrbovog prua, ljuljakom na svakom kraju,
stropom na kojima se polako vrte ventilatori, ogradom obraslom
brljanom i objeenim koarama sa paprati, sve to u hladu svoda od
mesnatih cvjetova magnolije. Ova kua bila je previe pozerska, nije mi
izgledala poput doma.
Kad smo izali iz auta Barrons je rekao:
Budite na oprezu i pokuajte ne dodirnuti nita to ne izgleda ljudski,
gospodina Lane.
Jedva sam suspregnula nervozan smijeh. Kamo su nestala dobra stara
upozorenja poput Dri se mame, primi sestru za ruku i gledaj prije nego
prijee cestu? Pogledala sam ga.
Nisam ni namjeravala, ali svejedno moram pitati zato?
Vjerujem da bi Fiona mogla biti u pravu rekao je i da ste null, to
znai da ete nas odmah prokazati ako dodirnete Fae rukom.
Pogledala sam svoje ruke i ljupke ruiaste nokte koji i nisu najbolje

odgovarali mojem novom izgledu. Uz moju tamnu kosu bolje bi pristajale

neke snanije boje. Morat u obnoviti garderobu i nakit.
to je null?
Nije mi bilo lako odravati korak s njim, jer moje cipele s visokim
potpeticama nisu bile najbolji izbor za svjetlucav puteljak prekriven
ljunkom od bijelog kvarca.
Legende spominju da neki sidhe-seer imaju sposobnost smrzavanja
Fae u pokretu dodirom, sposobnost da ga uine nepokretnim na nekoliko
minuta, sprijee ga da se pokrene u naem svijetu ili sklizne u svoj.
Sklizne?
Kasnije emo o tome. Jeste li zapamtili to vam je initi, gospodina
Lane?
Odmjerila sam kuu. Izgleda da je vlasnik priredio zabavu. Ljudi su se
druili na terasama, zvuci smijeha, glazbe i kuckanje leda u aama
dopirali su sve do nas.
Jesam. Ako mi pozli, moram zamoliti da mi pokau gdje je
kupaonica. Vi ete me do nje otpratiti.
Vrlo dobro. I jo neto, gospodina Lane?
Upitno sam ga pogledala.
Potrudite se djelovati kao da vam se sviam.
Kad me zagrlio i privukao blie, od glave do pete su me proli marci.
Kua je bila uredena iskjuivo u crno i bijelo. Ljudi takoer. Da se mene
pita, hodala bih okolo s golemim kistom u ruci i bojala svijet, uljepavala
ga pastelnim bojama, naranastom i ljubiastom, ruiastom i crvenom,
bojom breskve i tirkiza. Ovo drutvance je izgleda mislilo da je liavanje
svijeta boje cool. Zakljuila sam da su svi teki depresivci.
Jericho rekla je grleno i strastveno prekrasna tamnokosa ena u
bijeloj veernjoj haljini dubokog izreza, nakiena dijamantima. Ali
osmjeh joj je bio opak i otar, upuen meni, ne njemu. Gotovo te nisam
prepoznala. Nisam ni sigurna jesmo li ikada vidjeli jedno drugo odjeveni.
Marilyn kratko je kimnuo umjesto pozdrava dok smo prolazili
pored nje, to ju je oigledno jako razljutilo.
Tko je tvoja mala prijateljica, Barrons? upitao je visok, anoreksino
mrav mukarac s nevjerojatnom upom sijede kose. Dolo mi je da ga
povuem u stranu i objasnim mu da u crnom djeluje jo mravije i jo

bolesnije, ali trenutak nije bio dobar za to.

Odjebi, ne tie te se rekao je Barrons.
Ah, ljubazni smo kao i inae podsmjehnuo se ovjek.
Ovo tvoje mi bi znailo da smo si prijatelji, Ellis. A nismo ni ista
vrsta.
Arogantni seronja promrmljao je ovjek kad smo ve proli.
Vidim da ovdje imate puno prijatelja primijetila sam suho.
Ovdje nitko nema prijatelja, gospodina Lane. U Casa Blanc postoje
samo dvije erste oni koji iskoritavaju i oni koje iskoritavaju.
Ja sam iznimka rekla sam. udno ime za udnu kuu.
Letimino me pogledao.
Sve ete nauiti. Ako poivite dovoljno dugo.
ak i da doivim devedesetu, nikada neu postati poput ljudi u ovoj
kui. Kako smo prolazili kroz prostorije nastavili su se promrmljani
pozdravi, neki eznutljivi preteno od ena i neki uvredljivi
preteno od mukaraca. Meni su svi oni skupa bili hrpa gadova.
Odjednom me probola patnja za domom, mama i tata nedostajali su mi
vie nego ikad.
Nisam opazila nita neljudsko dok nismo stigli do posljednje
prostorije, u najudaljenijem dijelu kue, na petom katu. Morali smo proi
kroz tri kordona tjelohranitelja da stignemo do tamo.
Sagledala sam injenice: bila sam na zabavi s naoruanim
tjelohraniteljima, obuena u crno. To nije mogla biti moja stvarnost. Ja
jednostavno nisam bila takva. Naalost, usprkos kratkoj suknji koja je
moje duge, pocrnjele noge otkrivala vie od polovice bedara, usprkos
uskoj majcici u kojoj su mi se prsa lijepo isticala i usprkos visokim
petama, u usporedbi s ostalim enama u Casa Blanc i dalje sam izgledala
kao da imam petnaest godina. Mislila sam da sam svoju sad do ramena
dugaku kosu uspjeno pretvorila u divlju i seksi friziru, ali oigledno
nisam shvaala pravo znaenje nijedne od te dvije rijei. Isto tako nisam
shvaala ni to znai profesionalno nanijeti minku.
Prestani se vrpoljiti rekao je Barrons.
Duboko sam udahnula i zadrala dah tri sekunde.
Drugi put biste mi moda mogli otkriti malo vie detalja o tome
kamo idemo.
Osvrnite se oko sebe, gospodina Lane, i drugi put vam moje upute

nee biti potrebne.

Zakoraili smo kroz golema dvokrilna bijela vrata i uli u jo bjelju
sobu: bijeli zidovi, bijeli tepih, bijele ostakijene vitrine, paljivo posijani
bijeli stupovi na kojima su poivale vrijedne umjetnine. Ukoila sam se
od uasa koji me preplavio zbog dvije vizije u isto vrijeme. Sad kad sam
znala da te nemani postoje, lake mi ih je bilo pronai. Zakljuila sam da
se nijedan od ove dvojice ne trudi previe prikriti to su, ili da ja postajem
sve bolja u razotkrivanju privida, jer kad sam prozrela njihov laan izgled
miiavih plavokosih tjelohranitelja, pred oima mi je bez ikakvog
treperenja trajno ostala slika Unseelie udovita.
Mir promrmljao je Barrons, osjetivi da sam napeta. Mukarcu koji
je tik ispred nas sjedio na apsurdnom bijelom naslonjau izgleda i
dimenzija prijestolja kao da je usred audijencije podanika, obratio se
monotnim glasom kao da se dosauje:
McCabe.
Barrons.
U pravilu nisam luda za visokim i nabijenim crvenokosim mukarcima,
no McCabe mi se, na moje vlastito iznenaenje, svidio na neki svoj sirovi
irski nain koji nikada nee postati uglaen, bez obzira na imetak koji
nagomila i umjetnine kojima se okrui. Dva Unseelie koji su stajali pored
njega, svaki s jedne strane, nisu mi bili ni najmanje privlani. Bili su
golemi, runi, sive koe i podsjeali su me na nosoroge sa svojim
kvrgavim golemim elima, siunim oima, krupnim donjim vilicama i
otvorima bez usana koji su oigledno bili usta. Njihova iroka i zdepasta
tijela bavastog oblika bila su jedva utrpana u bijela odijela koja tek to
nisu popucala po avovima. Ruke i noge bile su im poput balvana i
neprestano su isputali nekakvo duboko grleno itanje, poput roktanja
prasaca kad ruju po blatu ili ime ve da se bave. Nisu mi bili
zastraujui, nego samo runi. Usmjerila sam svu panju na to da ne
usmjeravam panju na njih. Osim lagane garavice i blagog osjeaja
nelagode zbog njih mi uope nije bilo loe. Ali ipak, ni sad, ni ikada vie
nijedan Fae nee na mene imati snano djelovanje u blizini mrane sile
Sinsar Dubha.
to te vodi u Casa Blanc? rekao je McCabe, poravnavajui svoju
bijelu kravatu na bijeloj koulji ispod bijelog sakoa svojeg bijelog odijela.
emu to?, pomislila sam. Kravata je modni dodatak i sama po sebi se

treba isticati, uljepavati i nadopunjavati odjevnu kombinaciju svojom

bojom, teksturom i uzorkom. Halo, ljudiii je li itko od vas ikada uo
rije boja? Mogao se jednostavno dati obojati u bijelo.
Barrons je slegnuo ramenima.
No je lijepa, malo sam se provozao.
Mjesec je gotovo pun, Barrons. Situacija moe postati opasna tamo
vani.
Opasnosti ima posvud, McCabe.
McCabe se nasmijao i otkrio bijele zube filmske zvijezde. Onda me
odmjerio.
Neto drugaije ovoga puta, Barrons? Tko ti je curica?
Ne govorite, bio mi je rekao Barrons dok smo se vozili ovamo, togod
netko rekao. Ne zanima me koliko vas neto ljutilo. Prjeite preko toga.
Ovo curica me zapeklo, ali sam stisunula zube i nisam rekla ni rijei.
Samo najnovija zabava, McCabe.
Vie nisam morala stiskati zube. Sad sam doista i bila bez rijei.
McCabe se nasmijao.
Govori li ona?
Ne govori dok joj ne dopustim. Usta su joj ionako najee puna.
Obrazi su mi se zaarili.
McCabe se ponovno nasmijao.
Kad odraste, poalji ju meni, moe?
Odmjerio me detaljno, njegove ledeno plave oi zadrale su se neto
dulje na mojim grudima i stranjici, a kad je konano skinuo pogled s
mene imala sam osjeaj kao da me ne samo vidio golu, nego i kao da sad
zna da imam minijaturan made u obliku srca na desnoj strani pozadine
ijedan isti takav na desnoj dojci, lijevo od bradavice. Izraz na licu mu se
promijenio, nosnice rairile, oi suzile.
Kad bolje razmislim promrmljao je bolje da joj ne damo da
previe odraste. to trai da mi ju odmah sad da?
Barrons se izazivaki nasmijeio.
Ima jedna knjiga koja me zanima.
McCabe je frknuo nosom, spojio vrhove kaiprsta i palca i pravio se da
mie nepostojee zrnce prljavtine s rukava.
Nijedna droca nije toliko dobra. Na jednoj strani su ene, a na drugoj
mo i nijedno od toga ne vrijedi onoliko koliko svi misle.

Izraz na licu opet mu se promijenio, ovoga puta je skupio usne u crtu i

pogled mu je postao zastraujue prazan.
McCabe je tek tako u sekundi izgubio zanimanje za mene i zaprepastila
me spoznaja da u njegovim oima ja nisam ljudsko bie. Bila sam
predmet, poput ne znam, kondoma; neega to iskoristite i odbacite
ostatke daleko od sebe pa makar se u tom trenutku nalazili u
sportskom autu na autocesti ili u mlanjaku na letu preko Atlantika; to
onda?
Je li Alina bila dio ovog svijeta? Je li poznavala ovog opsesivnokompulzivnog ovjeka u bijelom? Svakako sam ga mogla zamisliti kako
ju ubija ili kako ubija bilo koga drugoga, kad smo kod toga. Ali jesam li
mogla zamisliti Alinu kako se zaljubljuje u ovjeka poput njega? Istina,
bio je imuan, kulturan, privlaan na okrutan i moan nain. Ali i
inspektor i dvije njezine prijateljice s kojima sam razgovarala su bili
uvjereni da Alinin deko nije bio sa Smaragdnog otoka, a McCabe je
usprkos svom svojem napuhanom dranju bio roeni irski seljaki
deko od glave do pete.
Jesi li uo neto o knjizi? Barronsa takoer nisam vie zanimala i
prebacio se na drugu temu. Bili su dva mukarca koji leerno razgovaraju
o poslu, a pored njih stoji seks-igraka od krvi i mesa, spremna posluiti
im za sluaj da neto poele od nje, poput pladnja otriga.
Ne rekao je McCabe bezizraajno. A ti?
Ne Barrons je odgovorio jednako sumorno.
McCabe je kimnuo.
Onda se gubi. Ostavi mi nju i odlazi. Ili samo odlazi.
Bilo je jasno da ga uope ne zanima za koju e se od te dvoje
mogunosti Barrons odluiti. Ustvari, prilino sam sigurna da me
McCabe ne bi ni primijetio nekoliko dana u sluaju da me Barrons doista
tamo i ostavio.
Bijeli Kralj nas je otpustio.

DVANAEST

Privid: koju Fae stvara da bi prikrila stvaran izgled. to je Fae

moniji, to je tee prodnjeti ispod privida. Prosjena ljudska osoba
vidi samo ono to im Fae doputa, a od sudaranja sa Fae ili
sluajnog dodirivanja ga sprjeava polje prostornog izoblienja
kojeg Fae stvara kao dio svojeg privida.
Znai tako je udovite, u onoj uliici, s genitalijama konja i pijaviastim
ustima odmah znalo to sam jer sam se zaletjela ravno u njega.
Svatko normalan bi se spotaknuo prije sudara sa udovitem,
takoreku o prazan prostor. Znate ono kad vam se noge sapletu i nemate
pojma to vam je? E pa, to vam je.
Barrons je rekao da McCabe nema pojma da su njegovi tjelohranitelji
zapravo Unseelie, koji su se meusobno oslovljavali imenima Ob i Yrg
dok su nas vodili iz Sobe s Prijestoljem, izgovarajui to guturalnim
tonovima za koje smo se Barrons i ja pretvarali da ih ne ujemo.
McCabeova vojska tjelohranitelja je prije tri mjeseca nestala i zamijenili
su ih Nosorozi, Unseelie nieg srednjeg stalea za koju je Barrons
vjerovao da slue kao uvari pojedincima najvieg stalea Fae.
Neko sam vrijeme razmiljala o tome i dola do loginog zakljuka, pa
rekla Znai li to da netko od Unseelie takoer trai Sinsar Dubh?
Izgleda daje tako, odgovorio je Barrons. I to netko moan, ini se.

Nauo sam da Unseelie spominju nekoga koga nazivaju Gospodar, ali

zasad nisam uspio saznati ni tko je to, ni ega je gospodar. Rekao sam ja
vama, gospodina Lane, da nemate pojma u to se uputate.
Ve su mi i Unseelie bili dovoljno zastraujui. Nisam imala nikakve
elje susresti nekoga kome se oni klanjaju. Moda je onda sada pravi
trenutak da se izvuem iz svega ovoga, odvratila sam.
Samo probajte, govorio je pogled kojeg mi je uputio. ak i da pronaen
naina da zaboravim to dugujem sestri, da zaboravim potragu za
njezinim ubojicom, Jericho Barrons me nikada ne bi pustio da odem.
alosna injenica je bila da smo trebali jedno drugo. Ja sam imala
sposobnost osjetiti blizinu Sinsar Dubha, a on je znao sve to uope itko
zna o toj knjizi, ukljuujui i to gdje bi se mogla nalaziti i tko bi joj jo
mogao biti na tragu. Preputena sama sebi, nikada ne bih pronala zabave
poput one u Casa Blanc, niti bih uspjela ui na njih. Bez mene, Barrons
ne bi znao da se pribliio knjizi, ne bi znao da se nalazi u istoj prostoriji s
njom. Mogao bi stajati na metar od Sinsar Dubha i nemati pojma o tome.
Prole noi sam shvatila koliko sam ja tono njemu vana. Da je Sinsar
Dubh od metala, ja bih bila osobni, savreno precizni detektor za metal
Jerichoa Barronsa. Nakon to su se Ob i Yrg vratili McCabeu, Barrons me
proveo kroz sve katove ekstravagantno uredene kue. Nisam osjetila
muninu, pa me proveo i savreno manikiranim dvoritem i vrtom, pa
ak i pomonim zgradama. Inzistirao je da toliko detaljno pregledamo
svaki kutak imanja da sam se u svoju privremenu sobu i posudeni krevet
vratila tik prije zore. Iako sam se pribojavala da e me ponovno preplaviti
onaj toliko straan osjeaj munine, ipak sam bila gotovo razoarana kad
moje novosteeno super-osjetilo nije nabasalo ni na to.
Sve ovo za mene je ipak imalo vii smisao nije to bila samo potraga
za Knjigom Tame. Za mene je ovo bila potraga za detaljima o tajnom
ivotu moje sestre. Samo sam eljela znati to je ili tko ubio Alinu i samo
sam eljela vidjeti to njega mrtvog. Nakon toga bih se lijepo vratila u
svoju ugodnu provincijalnu selendru na sparnom jugu Georgije i
zaboravila sve to mi se dogodilo u Dublinu. Fae ne zalaze u Ashford?
Super. Udala bih se za obinog mjesnog deka koji vozi polovni Chevy
kamionet iz kojeg treti Whos your daddy? Tobya Keitha i ima
najmanje osam generacija ponosnih, potenih, radinih, takoer potpuno
mjesnih predaka. Osim povremenog izleta u shopping do Atlante, nikada

vie ne bih napustila Ashford.

Ali zasad mi je suradnja sa Barronsom bila jedina mogunost. Ljudi na
koje sam nailazila tijekom nae potrage moda su se susreli i s Alinom.
Ako naem naina da proem istim stopama kao i ona kroz ovaj bizarni
svijet kao iz nekakvog noir filma, moda me sve to odvede do njezinog
ubojice.
Nee mi dugo trebati da se upitam koliko je takvo razmiljanje bilo
mudro.
Uzela sam olovku u ruke. Bila je nedjelja i knjiara Barrons Books and
Baubles je bila zatvorena. Probudila sam se ne znajui u prvi mah gdje
sam i jako mi je nedostajala mama, ali kad sam nazvala doma, tata mi je
rekao daje mama u krevetu i daju ne eli uznemiravati. Rekao mi je da ne
spava najbolje u zadnje vrijeme ak ni uz lijekove koji bi joj trebali
pomoi da se smiri. Razgovor s tatom bio je alosno jednostran i trudili
smo se nekoliko minuta, ali osjeala sam da jedva nalazi snage za
prianje sa mnom, pa sam odustala. Ne znajui to da radim, naposlijetku
sam zgrabila svoj dnevnik i sila u knjiaru.
Sad sam leala izvaljena potrbuke na udobnom naslonjau u
stranjem dijelu knjiare, a dnevnik je otvoren leao na jastuku ispred
mene.
Skliznuti, glagol, opisuje nain na koji se Fae kreu, zapisala sam.
Grickala sam vrh svoje keramike olovke s tamnoruiastom tintom,
pokuavajui smisliti kako da ovo objasnim u dnevniku. Kad mi je
Barrons objasnio o emu je rije, bila sam uasnuta.
elite mi rei da oni samo pomisle gdje ele biti i iste sekunde se tamo
nau? Poele biti negdje i odmah su tamo? Barrons je kimnuo glavom.
elite mi rei da ja tako mogu hodati svojim putem i Fae se moe
nacrtati pored mene i zgrabiti me?
Ah, gospodina Lane, vi imate krasnu prednost u odnosu na njih. Kad
vas Fae zgrabi, zgrabite i vi njega i zamrznut ete ga kao to ste
imobilizirali onoga u uliici. Ali to morate uinit brzo, prije nego to
sklizne i povue vas sa sobom nekamo gdje se doista ne elite nai.
A to bih onda trebala? Poeti nositi oruje sa sobom da ih mogu ubiti
dok su tako smrznuti? Koliko god su mi Unseelie bili uasni, pomisao da
nekoga rasporim dok se ni pomaknuti ne moe bila mi je uasavajue
odbojna.

Ne vjerujem da biste to uope mogli, rekao je Barrons. I Seelie i

Unseelie su takorei neunitivi. to su uieg stalea, to ih je tee ubiti.
Super, rekla sam. Imate li onda kakvu drugu ideju to da s njima
radim kad ih pretvorim u naalost privremene kipove?
Imam, gospodina Lane, odgovorio je s onim mranim, sarkastinim
osmjehom na licu. Bjeite koliko vas noge nose.
Namazala sam trepavice svijetlosmeom maskarom i pokuala se
domisliti to da obuem za sastanak s vampirom. Otmjena crvena vesta
koju sam ponijela iz Ashforda ne samo da se nije najbolje slagala s
mojom novom, tamnom kosom, nego sam se bojala da bi mogla biti
protumaena kao poziv da me dotini vampir cijelu oboji u krvavo
crvenu. Povee srebrne naunice u obliku kria koje mi je teta Sue kupila
za posljednji roendan takoer su mi se inile kao izazivanje nevolje.
Bacila sam pogled na sat. Zbog neodlunosti pri odijevanju sam ve
kasnila na moj pononi sastanak sa Barronsom. Sad neu imati vremena
da skoknem do crkve i natapkam zapea i vrat posveenom vodicom, ili
kako sam ja to zvala, Eau de Vampirugubise.
Pogledala sam se u ogledalu. Sve i da sam htjela, nisam se mogla
pretvoriti u jednu od onih ena iz Casa Blanc a nisam. Sviale sam se
sebi takva kakva jesam. Sviale su mi se moje boje. Moja duga kosa mi je
nedostajala toliko da me skoro boljelo.
S uzdahom sam se nagnula, okrenula glavu prema dolje, obilato ju
naprskala lakom za kosu i onda osuila lak suilom. Kad sam se uspravila
i provukla prste kroz kosu, zahvaljujui uvijaima i spretnosti imala sam
punu kosu uvojaka koji su mi zavodoljivo uokvirivali lice i isticali zelenu
boju mojih oiju. Lagano nakoene na vanjskim kutevima, s dugakim
tamnim trepavicama, intenzivne zelene boje poput mlade trave oko
Uskrsa, moje su oi bile jedan od mojih estetskih aduta. Imam lijep ten
ujednaene boje koji lako potamni u krasnu nijansu i gotovo mi svaka
boja pristaje. Tamna kosa mi je stajala prilino dobro. Problem je bio
samo u tome da sam izgledala kao netko drugi. Izgledala sam starije,
pogotovo nakon to sam nanijela tamnocrveno sjajilo na usne, to sam
uinila tek toliko da usreim Barronsa kad sam ve znala da ga nee
usreiti odjea koju sam si odabrala.
Dok sam se oblaila prisjeala sam se kako smo se Alina i ja smijale

knjigama i filmovima s vampirskim temama, cijeloj toj zaludenosti

paranormalnim pojavama i biima koja je poela sa siunim blijedim
dekiem s okruglim naoalama koji ivi ispod stuba.
To je bilo prije nego to sam znala da u mraku doista i vrebaju
svakakva bia.
Za milost Boju, to ste to obukli, gospodina Lane? Barrons me pozvao
na red.
A obukla sam preslatku laganu suknju u skoro svim pastelnim bojama
koje postoje, pripijenu na bokovima i lepravu oko glenjeva, usku
ruiastu vestu s kratkim rukavima obrubljenim svilom i dubokim
izrezom, takoer obrubljenim svilom, koji je naglaavao moje poprsje, te
ruiaste sandale s remeniima koji su se vezivali oko glenjeva. Sve te
boje na podlozi moje osunane koe i tamnih kovra izgledale su
fantastino. Izgledala sam enstveno, njeno i seksi kao pristojna mlada
dama, a ne kao one ene u Casa Blanc. ustro sam prola pored niza
polica s knjigama i prila mu, pa uperila prst u njega.
Ako mi se ove veeri ijednom obrati kao da sam jedna od tvojih
droca, zaboravi cijeli na dogovor, Barrons. Ti mene treba jednako koliko
i ja tebe. Prema mojim pravilima to nas ini partnerima.
E pa pravila su ti loa odgovorio je hladno.
Ne, tvoja su loa rekla sam s jednakom hladnoom. Pronai
drugi nain da me predstavi. Ne tie me se koju e mi funkciju nai. Ali
ako se jo jednom osvrne na moju dunju ili ako ujem jo jednu jedinu
neopravdanu gnjusnu primjedbu na moja usta i oralni seks s tobom,
prekrii si moju pomo.
Podigao je obrvu.
Kakvu dunju, gospodina Lane?
Namrtila sam se.
Guzicu, Barrons.
Prekriio je ruke i pogled mu se spustio na moje krvavo crvene usne.
Znai li to da postoje opravdane primjedbe vezane za vaa usta,
oralni seks i mene, gospodina Lane? Ba me zanima
Suzila sam oi i prela preko njegovog debilnog izazivanja.
Je li taj Malluc uistinu vampir, Barrons?
Slegnuo je ramenima.

 Tvrdi da je. Okruio se ljudima koji vjeruju da je.

Odmjerio me od glave do pete.
Traili ste da vam kaem to vas oekuje da biste lake odabrali
odjeu. Ja vam kaem da idemo u posjet vampiru u njegovoj gotiki
mranoj jazbini, a vi, gospodina Lane, se obuete kao da glumite veselu
nasmijanu dugu?
Sad sam ja slegnula ramenima.
Uzmi ili ostavi, Barrons.
Uzeo je.
Tako sam si i mislila. Dobar lovac nikada ne ide u lov bez esencijalne
opreme.
Krvosljednik je esencijalan.
McCabe je ivio dvadeset minuta sjeverno od grada, u modernistikoj
kui iz moje none more.
Malluc je ivio deset minuta juno, okruen najkiastijim kiem u
povijesti. Viktorijansko doba razdoblje vladavine Kraljice Viktorije, koja
je bila i carica Indije, te vladala ezdesettri godine, od 1837. do 1901.
ostalo je zapameno, iako moda nezaslueno, kao najraskonije,
najkienije, najsenzualnije i najee najnatrpanije razdoblje u ureenju
interijera.
U Mallucovoj kuerini tema veeri je bila steampunk: odjea
nadahnuta Viktorijanskim razdobljem, ali doraena na ekstremne
naine; poderana, rastrgana i izobliena, skrpana s najboljim od gotha,
riveta i punka ali ne vjerujte mi svaku rije, jer ponekad se izgubim u
suptilnim razlikama na koje su tako osjetljivi modno osvijeteni
pripadnici mranog podzemlja. To je valjda jedna od onih subkultura koje
ne razumije nitko osim njezinih pripadnika.
Porsche smo predali u ruke Unseelie Nosorogu preruenom u
pomagaa na parkingu, koji je povrh svega izgledao kao najmraniji
mrani death-punker ikad. Pored njega sam zbilja i izgledala kao vesela
mala duga.
Mallucova jazbina je bila monstruozna nakinurena kuerina od cigle
i kamena u kojoj se krajnje neskladno spajalo nekoliko stilova
viktorijanske arhitekture, sve skupa najvie nalik seriji Obitelj Addams, s
obiljem tornjia i mansardica, balkonia s ogradom od kovanog eljeza,
utvrdica, stupia i frizova, te dovoljno kamenih ukrasia da vas zabole i

oi i dua.
etiri kata zgradurine bila su nabacana jedan na drugi, a na vrhu svega
se na pozadini kobaltnoplavog nonog neba koeperio crni krov
besmislenih linija, as strm, as gotovo vodoravan. Drvee kosturastih
grana koje je odavno trebalo podrezati grebalo je o kriljevac krova,
stvarajui zvuk poput avala na lijesu.
Kua se protezala na najmanje hektaru terena i uope me ne bi udilo
daje imala ezdeset ili sedamdeset soba. Na najviem katu iz uskih
visokih prozora dopirali su isprekidani bljesci reflektora, sasvim u skladu
s preglasnom napadnom glazbom. Na niim katovima ugoaj je bio
drugaiji: ovdje je jedina svjetlost dopirala iz crvenih i crnih svijea, a
glazba je bila tiha, sanjiva i ugodna.
Barrons mi je na putu do ovamo ispriao dosta toga o naem
veeranjem domainu. Malluc je pri roenju dobio ime John
Johnstone Jr. i roen je u imunoj i uglednoj engleskoj obitelji prije
tridesetak godina. Kad su mama i tata Johnstone poginuli u sumnjivoj
prometnoj nesrei i tada dvadesetetverogodinjeg Johna Jr. uinili
jedinim nasljednikom imetka od nekoliko stotina milijuna dolara, J.J.Jr.
je okrenuo leda oevom golemom poslovnom carstvu, rasprodao
kompanije u sada njegovom vlasnitvu jednu za drugom, te sve to
unovio. Odbacio je svoje sramotno redundantno ime i zakonski ga
promijenio u kratko i romantino Malluc, obukao se u najskuplje i
najelegantnije krpice steampunk mode i debitirao u svijetu gotike kao
najnovija ne-mrtva zvijezda.
Kroz godine mu je tih nekoliko stotina milijuna dolara prikupilo
mnogoljudan kult istomiljenika i zadrtih oboavatelj a, a u nekim je
krugovima njegovo ime bilo izgovarano s jednakim zanosom kao
Lestatovo.
Barrons se s njime nikada nije susreo osobno, ali vie ga je puta vidio u
trendovskim nonim klubovima. Dao si je u zadatak da prati svaki
Mallucov interes, da sazna za svaku njegovu novu akviziciju.
Zanimaju ga mnogi artefakti koji zanimaju i mene objasnio mi je.
Zadnji put kad me pokuao pobijediti na drabi imuni i povuen
londonski kolekcionar Lucas Trevayne je netragom nestao i kroz par dana
je vei dio njegove kolekcije ponuen za prodaju na crnom tritu
zaposlio sam hakera koji je u presudnom trenutku sruio Mallucovu

raunalnu mreu.
Barronsov osmijeh i sjaj u njegovim tamnim oima dali su mu izgled
grabeljivca koji uiva u prisjeanju na posebno dobar lov.
Ali kad je nastavio, osmijeha je nestalo.
Naalost, ono to sam se nadao pronai u Trevayneovoj kolekciji tada
vie nije bilo tamo. Netko me preduhitrio. U svakom sluaju, Malluc je
sigurno saznao za Sinsar Dubh prije oeve smrti. Johnstone Senior
pomalo se bavio skupljanjem umjetnina, a prije nekog vremena svijet
trgovanja ovakvim predmetima uzbudio se kada su se na tritu pojavile
fotokopirane stranice da, znam, kakva je to umjetnina mitske knjige.
Nemam pojma koliko takvih fotokopija uope postoji, ali znam daje
Malluc te stranice vidio barem jednom. I sad mi je taj ne-mrtvi seronja
stalno na putu.
Barrons je ovo ne-mrtvi seronja izgovorio kao da snano eli da se to
pretvori u mrtvi seronja a ne kao da doista vjeruje da je besmrtan.
Ne vjerujete da je uistinu vampir rekla sam tihim glasom dok smo
se probijali iz prostorije u prostoriju punu ljudi koji su svi redom
izgledali napueno, izvaljeni na niskim, barunom presvuenim
naslonjaima, onesvijeteni na brokatnim foteljama, isprueni manje
ili vie razodjeveni na podu. Ono to smo traili je bio ulaz u podrumski
dio, jer nam je ponizna gotiarka oiju obrubljenih kolobarima rekla da
se tamo Gospodar nalazi. Nastojala sam ne primjeivati ritmiko
stenjanje, uzdahe i jecanje dok sam polako prelazila preko i pored napola
razgolienih tijela.
Kratko se nasmijao nekakvim suhim smijehom u kojem nije bilo ni
trunke humora.
Ako jest vampir, onda bi onoga tko ga je u to pretvorio trebalo utopiti
u svetoj vodi, iupati mu onjake, ukopiti ga, oderati mu kou i ostaviti
ga da se u agoniji pee na suncu.
Malo je utio, pa onda upitao:
Osjeate Ii ita, gospodina Lane?
Pretpostavila sam da ne misli na nelagodu zbog para preko kojeg sam
upravo prekoraila, pa sam odmahnula glavom.
Do podruma smo proli pored desetak Unseelie, pa i vie. Pomijeani
sa svim tim blijedim ljudima koe probijene metalom, crnog rua na
ustima, s crnim lakom na noktima i ukraenim lancima, Mrani Fae su sa

svojom naizgled jednakom vanjtinom svojim toga nesvjesnim rtvama

inili uase koje sam odbijala i pogledati. Iako nisam opazila nita toliko
uasno kao to su bili Sivi ovjek i Stvor Sa Stotinu Usta, shvatila sam da
jednostavno ne postoji privlaan Unseelie.
Nije istina odvratio je Barrons kad sam mu iznijela svoju opasku.
Kraljevski soj Unseelie, prinevi i princeze etiriju kraljevskih kua su
jednako tako nemogue lijepi kao i Seelie plemstvo. Ustvari, gotovo ih je
nemogue razlikovati.
Zato ovdje ima toliko Unseelie?
Oaranost smru je njima poput kisika, gospodina Lane. Na mjestu
poput ovoga oni diu punim pluima.
Ve smo neko vrijeme prolazili podzemnim labirintom. Sada smo
skrenuli u dugaak i mraan hodnik koji je zavravao golemim crnim
vratima ojaanim elinim prekama. Izmeu Malluca i kakvog
prerevnog poklonika stajala je vojska od desetak uvara opasanih
municijom, naoruanih automatskim orujem.
Visok mukarac bikovskog izgleda i obrijane glave stao je pred nas i
preprijeio nam put. Pribadae koje je imao provuene kroz uke nisu nie
uznemirile. One koje je imao provuene kroz kapke itekako jesu.
A kamo ste vi krenuli? zareao je, uperivi Barronsu oruje u prsa
jednom rukom, dok je drugu leerno poloio na pitolj koji mu je bio
zataknut o crne kone hlae.
Obavijesti Malluca da ga Jericho Barrons eli vidjeti.
Jebe se njemu za tebe.
Imam neto to mu treba.
Ma da? A to to?
Barrons se nasmijeio i po prvi put sam mu u oima vidjela da se
iskreno zabavija.
Reci mu da pokua pristupiti ijednom od svojih bankovnih rauna.
Deset minuta kasnije vrata Mallucovog privatnog svetita su se naglo
otvorila. Glasnik obrijane glave posrui je istrao pepeljastog lica i
zakrvavljene koulje.
Za njim su nahrupila dva Unseelie Nosoroga koji su nam zabili oruje
u rebra i ugurali nas kroz vrata, ravno u vampirovu jazbinu. Munina nie
preplavila i stegnula mi eludac, a objema rukama sam grevito stegnula

torbicu da sluajno ne dodirnem nae ogavne pratitelje.

Prostorija iza metalom okovanih vrata bila je toliko raskono ureena
u barunu, brokatu, satenu i organdiju, toliko nakrcana
neoviktorijanskim namjetajem da na prvi pogled nisam uope razaznala
gdje se nalazi na domain usred svega toga. Raspoznavanju je odmagala
i injenica da je i sam bio obuen u jednake materijale i uzorke, olienje
romantine gotike.
Naposlijetku sam ga spazila. Sjedei nepomino na niskom naslonjau
presvuenom kienom tkaninom, nakrcanom jastuiima sa zlatnim
vezom i ukrasnim prekrivaima s pomponima, Malluc je bio odjeven u
utirkane vezene crno-smee hlae i runo raene talijanske papue.
Koulja boje ljuske od jajeta obilovala je ipkama i volanima to su mu se
prelijevali oko vrata i zapea, na ovratniku je bilo krvi. Preko koulje je
imao prsluk od brokata i baruna u kombinaciji boja jantara, hre,
grimiza i zlata, a iz unutarnjeg depa tog prsluka je izvukao snijenobijeli
rupi kojim je njeno tapkajui obrisao nekoliko sitnih kapljica krvi s
usana. Miiav i graciozan poput make, bio je blijed i gladak kao
mramorni kip. Mrtve ute oi njegovom su preblijedom licu markantnih
crta davale divlji izgled. Duga plava kosa bila mu je skupljena u oputeni
rep ureen jantarnim perlicama i samo je naglaavala koliko je
abnormalno blijed.
Vampir je u jednom skladnom usporenom pokretu ustao s naslonjaa,
drei na rukama laptop, to je djelovalo komino. Laganim pokretom
delikatnih prstiju zaklopio je raunalo s kromiranim kuitem, nemarno
ga odbacio na barunom presvuen stoli, pa nam, kao da klizi, priao i
stao pred nas.
Dok je tako stajao u svojoj ne-mrtvoj mirnoi, licem u lice s putenom
mukou i uznemirujuom vitalnou to su izbijale iz Jerichoa
Barronsa, bila sam zaprepatena spoznajom da bih, da me netko prislio
da odluim koji je od ove dvojice opasniji ak i tako stojei duboko u
vampirskoj jazbini, okruena njegovim sljedbenicima i udovinim
sluganima zakljuila da Malluc to nije. Suenih oiju promatrala sam
sad jednog, sad drugog. Neto me izjedalo, neto to nisam ba mogla
definirati. Neto to u svojoj gluposti neu uspjeti definirati sve dok ne
bude prekasno. Vrlo brzo u shvatiti da te noi nita nije uistinu bilo
onako kako se inilo, te da je razlog iz kojeg se Barrons tako hladnokrvno

suoio s Gospodarom krvopija bio taj to je tamo i uao stopostotno

uvjeren da e otamo izai iv i to ne zato to je Malluca slikovito
reeno zgrabio za fiskalna muda.
to si uinio s mojim novcem? upitao je vampir svilenim glasom
koji je bio u suprotnosti s elinim pogledom njegovih bizarnih utih
oiju.
Barrons se nasmijao, a bijeli zubi bljesnuli su na tamnoj pozadini
njegovog lica.
Gledaj na to kao na policu osiguranja. Dobit e ga natrag kad
budemo gotovi, Johnstone.
Vampirova usta su se zategnula, otkrivi duge i otre zailjene onjake.
Na njima se jo vidjela krv. Bljesak potpunog i bezumnog bijesa mu je
preletio licem.
Zovem se Malluc, seronjo zaitao je.
Prvi bod ide Barronsu, pomislila sam. J.J.Jr. jo uvijek prezire svoje
ime. Izgleda da ga gubitak kontrole nad neizmjernim bogatstvom nije
smetao ni priblino toliko kao najobinije spominjanje imena koje mu je
dano na krtenju.
Barrons je dobacio preziran pogled vampiru, odmjerivi ga od
zakrvavljenog ipkastog ovratnike do konih papua sa svilenim rubom i
zailjenim vrhom.
Malluc seronjo, kae ponovio je istim tonom. A ja sam mislio
da se odaziva na Olienje Kia.
Mallucove neljudske oi suzile su se na procjepe.
Ne cijeni vlastiti ivot, ovjee?
Brzo je doao k sebi i lice mu je opet bilo kameno, glas samouvjeren,
prozraan i melodian da su mu rijei zvuale poput verbalnog milovanja.
Barrons se opet nasmijao.
Moda. Ali ne vidim kakve ti veze ima s time. to zna o Sinsar
Dubhu?
Malluc se lecnuo, gotovo neprimjetno, ali samo gotovo. Da ga nisam
tako paljivo promatrala, ne bih to bila opazila. Ve je dva puta pala
njegova maska, dva je puta izgubio kontrolu, a bila sam uvjerena da mu
se to ne dogaa esto. Pogledao je prema svojim tjelohraniteljima, pa
zatim i prema vratima.
Van rekao je. Svi osim tebe pokazao je prstomprema Barronsu.

Barrons me obgrlio oko ramena i na trenutak sam zadrhtala, ba kao i

sino kad me dodirnuo. Svaki je njegov dodir bio krajnje bizaran.
Ona ide kuda ja idem rekao je Barrons.
Malluc me odmjerio gotovo saalno. Usne su mu se polako, jako
polako iskrivile u osmijeh. Koji se uope nije odrazio u tim njegovim
ledenim, mrtvim oima zvijeri.
Netko je jako doslovno shvatio onu staru pjesmicu Rolling Stonesa,
ha? promrmljao je.
Svatko si uzima za pravo da kritizira. Tono sam znala na koju pjesmu
misli: Shes a Rainbow. Kad god bih naila na nju na svom iPodu,
zatvorila bih i oi i vrtila se kao da sam na suncem okupanom proplanku,
irom rairenih ruku i glave zabaene unatrag, zamiljajui kako iz
vrhova mojih prstiju izlaze razne boje, kako poput ivih malih kistova oni
boje drvee, ptice, pele i cvijee, pa ak i sunce na nebu u velianstvene
boje. Oboavam tu pjesmu. Kad mu nisam nita odgovorila Barrons i ja
smo se moda dogovorili na koji nain i kojim rijeima me smije, a kako
ne smije predstavljati, ali jo uvijek sam imala naredbu da drim jezik za
zubima Malluc se okrenuo prema svojim uvarima, koji se nisu bili
pomakli ni za centimetar i bijesno protisnuo:
Rekoh, van.
Dva su se Unseelie meusobno pogledala, a onda je jedan od njih
dubokim glasom kao iz groba probao sa:
Ali, O, Veliki Ne-mrtvi Gospodaru
ali se, Jr. promrljao je Barrons, tresui glavom. Nisi li mogao
smisliti neto originalnije?
Odmah proitao je Malluc pokazavi onjake i Nosorozi su izali.
Pritom uope nisu izgledali sretno.

TRINAEST

Dakle, ovo je bio isti gubitak vremena reao je Barrons dok smo se
probijali prema izlazu kroz Mallucovu kuu prepunu pretjerano
starinskog namjetaja i jo pretjeranije modernih moralnih vrijednosti.
Nisam rekla ni rijei. Unseelie Nosorozi su bili tik iza nas, slijedili su
nas da se uvjere da odlazimo. Gospodaru se uope nismo svidjeli.
Kad se rijeio tjelohranitelja, Malluc nam je pokuao prodati priu da
nema pojma o emu Barrons govori, pravio se da nikad nije uo za Sinsar
Dubh, iako bi i slijepac vidio da ne samo da vrlo dobro zna to je to, nego
zna i neto o knjizi to ga je plailo i uznemiravalo. On i Barrons su se
vrlo brzo upleli u pravo muko natjecanje, stali razmjenjivati podbadanja
i uvrede i u tren oka zaboravili da postojim.
Desetak minuta od poetka njihovog testosteronskog rata jedan je od
Mallucovih tjelohranitelja jedan od ljudskih bio toliko glup da je
upao i prekinuo ih i svjedoila sam neemu to me uvjerilo da je J.J.Jr.
prava stvar ili barem neto neljudsko. Vampir je razbijaa visokog
preko dva metra primio za vrat i svojom blijedom ruicom odigao od tla,
pa ga bacio preko cijele prostorije toliko snano da se ovaj zabio u zid,
skliznuo niz njega i svalio se na pod, pa ostao tako leati glave objeene
na prsima pod nemoguim kutom, dok mu je krv curila iz nosa i uiju.
Onda je stao iznad njega, neprirodno zaarenih utih oiju i na trenutak
sam se pobojala da e se baciti na tu okrvavljenu masu i poeti se gostiti.
Vrijeme je da nestanemo, pomislila sam, na rubu histerije. Ali
Barrons je ponovno rekao nekakvu teku uvredu i uas su se on i Malluc

nali usred novog rata, pa sam samo stajala tamo obavivi ruke oko sebe
jer me prola ledena zimica, nervozno udarajui stopalom o tlo,
pokuavajui se ne ispovraati.
Nosorozi nas nisu ostavili pred vratima kue, nego su nas otpratili sve
do Porschea, te saekali da uemo. Dok smo urno odlazili, oni su jo
stajali tamo, pored svojeg frenda na parkingu. Promatrala sam ih u
retrovizoru dok nisu nestali s vidika, a onda ispustila estok uzdah
olakanja. Ovo mi je bez ikakve sumnje bilo najuasnije iskustvo u
ivotu, a nadilo je ak i susret s ogavnim Stvorom Sa Stotinu Usta.
Recite mi da se nikada vie ne moramo vratiti onamo rekla sam
Barronsu, briui znojne dlanove o suknju.
Ali moramo, gospodina Lane. Nismo imali prilike pretraiti imanje.
Morat emo se vratiti za dan-dva i temeljito sve pregledati.
Tamo nema niega. rekla sam mu.
Pogledao me.
Ne znate to. Mallucovo imanje se protee stotinama hektara.
Uzdahnula sam. Nisam ni sumnjala da bi me Barrons, da mu dopustim,
natjerao da pronjukam svaki prokleti centimetar imanja, mrvicu po
mrvicu, naprijed-natrag, kao da sam neumorni mali lovaki pas.
Nema tamo niega, Barrons ponovila sam.
A ja vam opet kaem da to ne moete znati gospodina Lane. Niste ni
osjetili da ja posjedujem fotokopirane stranice Sinsar Dubha dok ih
nisam izvadio iz sefa smjetenog tri kata ispod garae i unio ih u knjiaru.
Nije mi bilo jasno.
Tri kata ispod garae? Zato pobogu?
Barrons je stisnuo eljust kao da je poalio to priznanje. Shvatila sam
da o tome vie neu izvui ni rijei, pa sam se vratila na prvotnu raspravu.
Nije bilo anse da se vratim u vampirovo leglo niti sutra, niti prekosutra,
niti ikad. Ako me uhvate, ubit e me, u to sam bila uvjerena. Ono to sam
napravila nije ba bilo diskretno.
Niste u pravu rekla sam. Mislim da Malluc sve vrijedno dri
blizu sebe. Ako nita drugo, sve vrijedan to posjeduje eli svako malo
izvaditi i uivati u tome.
Barrons me iskosa pogledao.
A vi ste odjednom strunjakinja za temu Malluca?
Strunjakinja nisam, ali poneto i ja znam rekla sam u svoju

obranu.
A to vi to znate, gospodina Dugine Boje?
Ba je nekad bio seronja. No nisam nita rekla jer e mu zbog tog
ponaanja ovo to u sad izvesti jo vie prisjesti. Moj je pothvat gotovo
bio vrijedan gubitka kozmetike torbice koju mi je mama bila poklonila;
moje etke za kosu, najdraeg ruiastog laka za nokte i dvije okoladice
sve samo da vidim izraz na Barronsovom licu kad sam otvorila torbicu,
izvukla iz nje lakiranu crnu kutiju, podigla ju i zamahnula njome tik
ispred njegovog nosa.
Jer tamo sam nala ovo rekla sam samodopadno. Njemu
nadohvat ruke.
Barrons je ubacio u niu brzinu i nagazio na konicu toliko naglo da su
gume zaskviale, a iz konica se izvio dim.
Bila sam super. Da te ujem, Barrons, priznaj ohrabrivala sam ga.
Bila sam super, nisam li?
Sinsar Dubh nije bio jedino to sam mogla nanjuiti, nego oigledno i
sve druge Predmete Moi ili PM, kako u ih ubrzo nazivati
svakodnevno koje su pripadale svijetu Fae, a bila sam posebno ponosna
na sebe jer samo tako uspjeno otuila svoj prvi PM.
Vratili smo se u knjiaru brzinom tek neto manjom od brzine
svjetlosti i sad smo sjedili u stranjem dijelu knjiare, a Barrons je
pregledavao moj prvi plijen.
Osim to ste takorei ostavili posjetnicu kod Malluca na stoliu da
ju lijepo nade, gospodina Lane rekao je, okreui ukraenu kutiju u
rukama to je bilo vie nego idiotski, pretpostavljam da ste uspjeli ve i
samim time to niste izazvali vlastitu pogibiju. Jo.
Frknula sam nosom. Ali pretpostavljam da je takva uvredljiva pohvala
vjerojatno bila najljepe to je itko ikada uo od Jerichoa Barronsa. Kad
smo se uz dim guma i konica zaustavili nasred ceste ni priblino
dovoljno daleko od Mallucove jazbine i kad sam mu priznala da sam
ostavila neke osobne sitnice kod vampira, ubacio je Porsche u najviu
brzinu i odjurili smo natrag u grad.
Nisam imala izbora rekla sam po tko zna koji put. Rekla sam vam
ve, drugaije ne bih mogla strpati kutiju u torbicu.
Bacila sam pogled na njega, no on je netremice gledao u PM kojeg je
jo uvijek pokuavao otvoriti.

 Drugi put u biti pametnija i ostaviti PM tamo rekla sam ljutito.

Bi li vas to usreilo?
Pogledao me odozdo, a iz tamnih oiju mu je izbijao uzvieni prijezir za
kakvog su samo Europljani sposobni.
Dobro vi znate to sam ja mislio, gospodina Lane.
Oponaajui njegov pogled, odvratila sam:
Onda me ne korite jer sam uinila neto na jedini mogu nain,
Barrons. Nisam mogla smisliti kako da prokrijumarim kutijicu ispod
suknje, a ne vidim kako sam ju mogla utrpati u grudnjak.
Pogled mu je skrenuo prema mojim prsima i zadrao se tamo neko
vrijeme.
Kad je oratio pogled na kutijicu, zadrala sam dah i zagledala se u njega
odozgo. Barrons me upravo pogledao najputenijim, najseksualnijim,
najeksplicitnijim, najgladnijim pogledom kojim me itko ikada pogledao i
bila sam prilino sigurna da toga uope nije ni bio svjestan. U grudima
sam osjetila vruinu, dah mi se ubrzao, a usta odjednom neugodno
osuila. Jericho Barrons je od mene moda bio stariji tek sedam ili osam
godina i moda bi prema miljenju veine ena bio izvanredno privlaan
na nekakav mraan i zabranjen nain, ali on i ja smo potjecati iz dva
razliita cvijeta, nismo imali jednake stavove o ivotu. Antilope se ne
drue s lavovima, barem ne ive i zdrave, neokrvavljene. Nakon dugog
trenutka zbunjenosti zatresla sam glavom i otjerala od sebe i sjeanje na
taj neobjanjiv pogled u mojoj stvarnosti za takvo neto nije bilo mjesta
pa na brzinu promijenila temu.
Dakle, to je to? Znate li?
Zbog te kutijice nije mi bilo onako muno kao od fotokopiranih
stranica Sinsar Dubha. Iako sam osjetila muninu istog trenutka kad smo
uli u prostoriju, ta munina nije bila ni blizu one paralizirajue
katastrofe ak niti kad sam shvatila to tu muninu izaziva i stala tik
pored PM. Iskoristila sam apsurdnu bitku uvredama koju su vodili
Malluc i Barrons i potajice zdipila kutijicu. Nije mi ju bilo ugodno
dodirivati, ali uspjela sam se suzdrati od povraanja.
Ako je to ono to mislim da jest odvratio je Barrons, onda je to
gotovo jednako vano kao i sama Knjiga Tame, neophodno nam je. Aha
izjavio je zadovoljno imam te.
Kutijica se otvorila uz niz tihih metalnih klikova.

Nagnula sam se i zavirila unutra. Na jastuiu presvuenom crnim

barunom unutra je leao prozirni crno-plavi kamen koji je izgledao kao
daje snanim i odmjerenim potezima odrezan od veeg takvog. I glatke
vanjske i hrapave unutarnje facete bile su ispisane ispupenim pismom
nalik na rune. Iz kamena je izbijao sablasan plavkasti sjaj koji se prema
vanjskim rubovima pretvarao u ugljenocrni. Proli su me marci ve od
samog pogleda na to.
O, da, gospodina Lane promrljao je Barrons. Ovoga puta uistinu
zasluujete pohvalu. Zaboravimo zasad na traljave metode, jer zbog vas
smo trenutno u posjedu dva od etiri sveta kamena potrebna za
razumijevanje tajni Sinsar Dubha.
Ja vidim samo jedan kamen rekla sam.
Njegov kompi je kod mene u sefu.
Preao je prstima preko izboene povrine kamena to je lagano zujao.
Zato stvara taj zvuk?
Osjeala sam sve veu elju da saznam to se jo sve skriva ispod
Barronsove garae.
Vjerojatno osjea blizinu mojeg kamena. Legenda kae da e sva
etiri kamena postavljena jedan pored drugoga zapjevati Pjesmu
Postanka.
Mislite, stvorit e neto?
Barrons je slegnuo ramenima.
Fae jezik ne poznaje rijei poput stvoriti Postoji samo Postanak, koji
ujedno ukljuuje i nestanak neega.
To je udno rekla sam. Jezik im je oigledno vrlo ogranien.
Jezik im je, gospodina Lane, vrlo precizan. Ako se malo time
pozabavite, shvatit ete da su potpuno u pravu: pogledajte vlastiti primjer
kad neto shvatite, unitit ete neshvaanje.
Molim? moje neshvaanje ni u kojem sluaju nije bilo uniteno.
tovie, osjeala sam da se produbilo.
Da biste neto stvorili, gospodina Lane, morate unititi neto to je
bilo prije toga. ak i kad kreete od nule, unitavate nitavilo koje je
postojalo dok vi niste neto stvorili. Tuatha De ne poznaju razliku izmeu
stvaranja i unitavanja. Samo razliku izmeu statusa quo i promjene.
Ja sam jednostavna cura. Na faksu sam jedva izvlaila trojke iz
psihologije. Kad sam pokuala itati Sartreovo Bitak i nita, nenadano

sam oboljela od snane narkolepsije koja me svako malo pogurnula u

dubok komatozan san. Jedino to pamtim iz Kafkinog Preobraaja je ona
grozna jabuka koja se insektu zaglavila u ledima, a Borgesova glupa pria
o kornjaama nije me ba ni na koji nain prosvijetlila osim to mi je
pokazala koliko cijenim En Ten Tini jer se uz to bar moe lijepo
skakutati.
Ono to mi je Barrons rekao ja sam si protumaila ovako: Fae ne samo
da uope nije briga jesam li ja iva ili mrtva, nego ne bi ni primetili da
sam mrtva, nego bi samo vidjeli da sam se prije mogla kretati i govoriti, a
sada ne mogu, kao da mi je netko izvadio baterije.
Shvatila sam da bih zbilja mogla zamrziti te Fae.
Promrmljavi ispriku mami, zgrabila sam razrezani jastuk i bacila ga
preko cijele razbacane sobe, pa povikala:
Dovraga, dovraga, dovraga! Gdje si ga sakrila, Alina?
Perje se poput snijega spustilo na sobu. Dio jastuka koji se jo drao u
jednom komadu sletio je na uokvirenu sliku ladanjske kuice iznad
zaglavlja kreveta jedan od rijetkih predmeta u Alininom stanu koji nije
bio baen na pod i sruio ju sa zida. Nasreu, slika je pala na krevet i
staklo se nije razbilo. Na nesreu, iza nje nije bilo nikakvo skrovite u
zidu.
Svalila sam se na pod i naslonila na zid, pogleda uperenog u strop,
oekujui kakav nalet nadahnua. Nita nije naletjelo. Iscrpila sam sve
ideje. Provjerila sam sva mjesta na kojima je Alina sakrivala svoje
dnevnike doma, pa onda i sva druga mjesta kojih sam se sjetila, ali nita.
Ne samo da nisam pronala njezin dnevnik, nego sam otkrila da jo stvari
nedostaje: albumi s fotografijama, rokovnik sa stranicama s cvjetnim
uzorkom. Alina je uvijek sa sobom nosila rokovnik i dnevnik, a znam i da
je imala dva albuma s fotografijama jedan s obiteljskim slikama i
slikama naeg doma u Ashfordu da ih pokae novim prijateljima u
Dublinu i jedan prazni, za fotografije koje nastanu ovdje.
Nisam nala nita od toga. A pretraila sam sve.
ak sam na putu do ovamo stala u eljezariji i kupila eki da uklonim
stranju dasku njezinog ormara. Na kraju sam spe poklopce i sva vrataca
i otvore u sobi razvalila uz pomo poluge, u potrazi za bilo ime. Kucnula
sam o svaki drveni poklopac, o svaku dasku, ak i o kamin. ekiem sam
lupkala o podne daske i oslukivala skriva li se ispod njih kakva upljina.

Provjerila sam svaki komad namjetaja u stanu sa strana, odozdo,

odozdo; provjerila sam ispod vodokotlia i u vodokotliu.
Nisam pronala nita.
Ako je njezin dnevnik bio sakriven u ovome stanu, sestra me ovoga
puta nadmaila. Jedino to mi je preostalo je bilo potpuno demoliranje
stana: razbijanje zidova, trganje ormaria, podizanje podova, no nakon
toga bih morala kupiti cijelu prokletu zgradu da nadoknadim tetu, a za
to nisam bila dovoljno bogata.
Zastala sam. Ali Barrons je moda dovoljno bogat. Moda ako mu
ponudim poticaj i on e poeljeti pronai Alininin dnevnik. Meni je on bio
potreban jer sam se nadala da u unutra pronai informacije koje e mi
odati identite njezinog ubojice, ali postojala je i mogunost da dnevnik
sadri i informacije o tome gdje se nalazi Sinsar Dubh. Naposlijetku,
posljednje to je moja sestra rekla u svojoj poruci bilo je Sada znam to
je to i znam gdje prije nego to je naglo zautjela. Vjerojatno je o tome
neto zapisala u svoj dnevnik.
Pitanje je bilo mogu li vjerovati Jerichou Barronsu, te u kojoj mjeri.
Buljila sam u prazan prostor, pokuavajui shvatiti koliko u biti znam o
njemu. Ne previe. Mrano egzotian pola Bask, pola Pikt bio je misterij i
kladim se da nikada nikoga nije pustio dovoljno blizu da ga uope pokua
razumjeti. Fiona moda zna neto o njemu, ali i ona je misterij.
Ovo sam ipak znala: bit e poprilino bijesan na mene kad me ponovno
vidi, jer posljednje to mi je rekao, onako tipino svisoka, prije nego to
sam se pred jutro potpuno iscrpeljena uvukla u krevet bilo je
Gospodina Lane, sutra moram izai radi raznih poslova. Ostanite u
knjiari dok se ne vratim. Fiona e vam pribaviti sve to vam treba.
Nisam se obazrela na te naredbe i nedugo nakon to sam se probudila
oko pola tri popodne izala sam kroza stranja vrata i nestala uliicom iza
knjiare. Ne, nisam odjednom oglupavjela i nisam se imala namjeru dati
ubiti. Ali pred sobom sam imala jasan cilj i nisam smjela dozvoliti strahu
da me omete, jer inae bih komotno mogla sjesti na prvi let za Georgiju,
podviti rep i vratiti se doma mami i tati.
Da, znala sam da je Stvor Sa Stotinu Usta tamo negdje vani, u potrazi
za plavokosom, lepravom verzijom mene.
Da, znala sam i da dok Malluc jedva preivljava duge dnevne sate, bez
sumnje uukan u kiasti romantiko-gotiki lijes negdje doma, umotan

u krvavu ipku, njegova vojska ve pretrauje Dublin u potrazi za

kradljivom gicom Dugine Boje.
Ali nitko od njih ne trai ovu mene. Bila sam incognito.
Svoju tamnu kosu zategla sam unatrag i svezala u kratak konjski rep,
kojeg sam ugurala ispod ilt-kape navuene nisko na oi. Na sebi sam
imala svoje omiljene izblijedjele traperice, preveliku majicu s kratkim
rukavima, gotovo u raspadu od pranja, koju sam zdipila tati prije odlaska,
a koja je prije nekoliko stotina pranja bila crna, te ofucane tenisice.
Nisam imala niti jedan komad nakita, a umjesto torbice u rukama sam
imala papirnatu vreicu. Nisam se uope naminkala, ni malo, ni
mrviak; ak ni ru, iako su mi usne bile jako udne bez njega. Prilino
sam ovisna o proizvodima za vlaenje koe. Mislim da je to posljedica
toga da sam s vrueg juga. ak i najnezahtjevnija koa na toj vruini treba
malo njege. Ali dragulj u kruni moje maske bile su uistinu gnjusno rune
naoale koje sam kupila u drogeriji na putu ovamo, a koje su trenutno
visjele zataknute o izrez moje pohabane majice.
Moda se sve ovo vama i ne ini kao Bog zna kakva maska, ali ja
poznajem ljude. Svijet primjeuje samo zgodne, lijepo odjevene djevojke.
I svim se silama trudi ne primijetiti neugledne, nedotjerane. Ako ste
dovoljno neugledni, pogledat e vas negdje s kilometra i odmah zakljuiti
da niste zanimljivi. Bez svake sumnje sam izgledala gore nego ikada u
ivotu. Nisam na to bila ponosna, ali ipak na neki nain jesam. Moda
nikada neu biti runa, ali uspjela sam izgledati neprimjetno.
Pogledala sam na runi sat i skoila na noge. Pretraivala sam Alinin
stan satima. Barrons je imao naviku ukazivanja u knjiari malo poslije
osam i eljela sam se vratiti prije nego to stigne. Znala sam da e me
Fiona ipak otkucati, ali zakljuila sam da nee biti ni u pola toliko bijesan
to sam izala ako njegov osobni PM detektor bude na sigurnom u
knjiari prije nego to on uope doe, koliko bi bio da ga ostavim da me
malo nervozno eka i razmilja to mi se dogodilo.
Uzela sam svoju papirnatu vreicu, stavila jezive naoale, navukla
iltericu to sam nie mogla, pogasila svjetla i zakljuala.
Kad sam izala iz zgrade, zrak je bio topao, nebo proarano naranastim i
grimiznim tonovima velianstvenog zalaska sunca. Na Dublin se sputala
jo jedna prekrasna ljetna veer. Alinin stan i Barronsova knjiara bili su

na suprotnim stranama etvrti Temple Bar, ali nije mi smetalo to sam se

morala probijati kroz gomilu veselih ljudi ispred pubova da doem do
knjiare. Ja moda nisam bila sretna, ali bilo je nekako ugodno vidjeti da
drugi jesu. To je u meni probudilo nadu da e i meni biti bolje.
Dok sam uurbano prolazila poploanim ulicama, nitko me iv nije
pogledao. Bila sam zadovoljna svojom neprimjetnou i odluila sam se
nakratko udaljiti od svojeg sve stranijeg, sve alosnijeg svijeta, pa sam
ukljuila iPod. Ba sam sluala jednu od onih svojih veselih Jamesa i
Laid this bed is on fire with passionate love, the neighbors complain
about the noises above, but she only comes when shes on top kad sam
ga ugledala.
eljela sam se poeviti im sam ga spazila.
Ve sam vam rekla da meni prostote ba i ne idu od ruke, a pogotovo
ova prostota, pa vidite kakav je utjecaj na mene imao ovaj Fae kad mi je
ta rije prva i jedina pala na pamet i nametnula se. Ego i superego
maknuti su s puta ubojito preciznim potezom, a na njihovom se mjestu
koeperio novi vladar mojeg bia primitivni mali hedonistiki gad, id.
Iste su mi se sekunde gaice ovlaile, zakuhala sam, svaka mi je stanica
u tijeli nabubrila od elje. Grudi i prepone su mi nabujale od samog
pogleda na njega; omekale, oteale, isupunile se. Trenje bradavica o
grudnjak odjednom se pretvorilo u nezamislivo okrutnu spravu za
seksualno muenje, gaice postale okrutnije od lanaca i uadi i osjetila
sam uasnu potrebu da osjetim neto izmeu nogu, neto to se zabija u
mene i ispunjava me. Trebala mi je frikcija. Trebala mi je frikcija, neto
debelo, dugako, vrue, unutra pa van. Unutra pa van i opet iznova, oh,
Boe, trebalo mi je neto! Nita drugo ne bi zaustavilo moju bol, nita
drugo ne bi zadovoljilo smisao mog postojanja morala sam se poeviti.
Odjea me boljela na koi. Morala sam sve to skinuti sa sebe. Zgrabila
sam donji dio majice i poela ju navlaiti preko glave.
Povjetarac na goloj koi me zaustavio. Ukipila sam se tako, majice
navuene preko glave.
Koga sam vraga izvodila?
Moja je sestra bila mrtva. Pokopana, trunula je u grobu pored crkve u
koju smo odlazile jo kao djeca. Crkve u kojoj smo se trebale udati. Alina
se nikada nee udati.
Za to su Fae bili krivi, u to nisam sumnjala. Nakon svega to se

dogodilo u posljednjih nekoliko dana bila sam uvjerena da je jedan Fae ili
nekoliko njih krivo za brutalno ubojstvo moje sestre. Razderali su ju i
izgrizli svojim zubima i kandama, a sam Bog zna to su joj jo napravili.
Mrtvozornik nije naao spermu, ali ono to jest naao nije mogao
objasniti. Veinu vremena trudila sam se ne razmiljati o tome.
Ne bih rekla prosiktala sam i povukla majicu natrag prema dolje.
Iskoristila sam taj trenutak i da izvadim slualice iz uiju. Jamesova
pjesma o opsesivno-kompulzivnom seksu trenutno je bila poput benzina
na plamen. togod da izvodi, moe odmah prestati. Na mene ti to
nee djelovati. Gubi vrijeme.
Nije to neto to ja izvodim, sidhe-seer reklo je. To je neto to ja
jesam. Ja sam svaki erotski san kojeg si ikad usnila i jo tisue snova koje
nikada nisi. Ja sam seks koji e te izokrenuti iznutra prema van i od kojeg
e izgorjeti do pepela nasmijeilo se. A ako poelim, uinit u te
potpunom.
Glas mu je bio dubok, podatan, melodian i na mene je djelovao poput
njenog, senzualnog lizanja mojih nabreklih bradavica. Erotski inferno
ponovno je podivljao u meni. Odmaknula sam se i zabila ravno u izlog
puba iza sebe. Stisnula sam se uza staklo drhtei.
Alina je mrtva zbog jednog od ovih. Drala sam se za tu pomisao kao
da je pojas za spaavanje.
Fae je stajao nasred kamenom poploene ulice pet-est metara od
mene i nije se pribliavao. Ovaj dio grada je bio pjeaka iona i na ulici je
bilo samo pjeaka, koji su oko Fae obilazili mirno, ni ne pogledavi u
njegovom smjeru.
Nitko nije obraao panju ni na mene, to me ba i ne bi previe udilo
da mi majica nije bila ponovno podignuta na pola puta preko glave i da
svijetu nisam nudila uvid u svoj najdrai ruiasti ipkasti push-up
grudnjak i dobar dio grudi. Naglo sam udahnula i odluno spustila
majicu.
ak i danas, nakon svega to sam vidjela, ne nalazim rijei koje
dostojno opisuju VLanea, princa Tuatha De Danaan. Neke su stvari
jednostavno preraskone, prebogate da bi ih se moglo rijeima opisati.
Najbolje to mogu jest ovo: zamislite visokog, monog, snanog
arhanela, zastraujue muevnog, uasavajue lijepog. Zatim ga obojite
najbogatijim tonovima bronce, jantara i zlata koje moete zamisliti.

Podarite mu grivu to se presijava bojama cimeta pozlaenog suncem,

put boje starog konjaka, oi poput tekueg jantara i rastopljenog zlata.
Ovaj Fae je bio beskrajno lijep.
I eljela sam ga eviti i eviti i eviti dok ne umrem.
Tada sam shvatila. Svaki Fae kojeg sam dosad susrela imao je neto
svoje, neto poput posjetnice. Sivi ovjek je krao ljepotu. Sjenke su
isisavale ivot. Stvor Sa Stotinu Usta je po svoj prilici prodirao meso.
Ovaj Fae je ubijao seksom. Smlavio bi rtva orgazmom, a najgore od
svega je vjerojatno bilo to to je rtva nekim udaljenim dijelom mozga
spoznavala injenicu da umire, ak i dok je preklinjala za upravo ono to
ju je ubijalo. Odjednom me snala uasna vizija u kojoj sam gola i oajna
nasred ulice preklinjala Fae da zadovolji moju neutaivu elju, kleei
pred njime koji je prolaznicima bio nevidljiv, umirala tako.
Nikada.
Imala sam samo jedan izlaz: ako mu se dovoljno pribliim, moda ga
uspijem zamrznuti i pobjei. Da samu sebe ovrsnem prisjetila sam se
uasnih prizora koje sam vidjela onog dana kad su me pozvali da
identificiram Alinino tijelo, pa se odvojila od prozora i krenula prema
njemu.
Fae je zakoraknuo unatrag.
Nisam shvaala.
Molim?
Ne povlaim se, enko rekao je hladno. Nestrpljiv sam. Znam to
si ti, sidhe-seer. Ne moramo se igrati lovice.
Znai tako prasnula sam. Ali zato emo se igrati ubijanja seksom.
Slegnuo je ramenima.
Ne bih te bio ubio. Vana si nam.
Kad se nasmijeio, na trenutak mi se mozak ispraznio, kao da je sunce
provirilo iza oblaka i zasjalo samo na mene, ali je bilo toliko vrue da me
potpuno sprilo. Bio bih ti pokazao uitak svoje veliastvenosti rekao
je a ne bol. Moemo to i sad uiniti, zna?
Zadrhtala sam ve i na samu pomisao sva ta vruina, ali nigdje leda;
sav taj seks, ali bez smrti. Noni zrak je iznenada bio leden na uarenoj
koi mojih grudi, leden na mojim goruim bradavicama. Pogledala sam
prema tlu. Moja majica i grudnjak su leali na ulici pored mojih nogu, na
smeu to se skupilo tijekom dana i gradskom prljavtinom.

Stisnutih vilica i drhtavih ruku sagnula sam se da pokupim odjeu.

Crvenei se svim tonovima crvene navukla sam grudnjak i majicu.
Podigla sam svoju papirnatu vreicu i iPod sa tla, nabila iltericu na
glavu, ali nisam vratila i rune naoale nisam eljela da mi uveaju Fae
da ga jo bolje vidim. Onda sam se bez oklijevanja uspravila i bacila na
Fae. Morala sam ga zamrznuti. To mi je bio jedini spas. Sam Bog zna to
mu je bio sljedei korak.
Prije nego to sam ga dodirnula nestao je. U jednom je trenutku bio
ispred mene, a u sljedeem vie nije. Bila sam prilino uvjerena da je
skliznuo onako kako mi je Barrons ispriao. Ali kamo je nestao?
Iza tebe sam, enko rekao je.
Naglo sam se okrenula i ugledala ga na ploniku, oko etiri metra lijevo
od mene. Pjeaci su prolazili oko njega ne primjeujui ga i izgledao je
poput Mojsija koji razdvaja Crveno more, samo jo uvjerljivije. tovie,
broj prolaznika se u cijeloj ulici naglo smanjio, a zaula sam i vrata
nekoliko pubova kako se s treskom zatvaraju i ostavljaju nas same na
neuobiajeno hladnom srpanjskom zraku.
Nemamo vremena za budalatine, MacKayla Lane.
Lecnula sam se.
Kako zna moje ime?
Znamo mi svata o tebi, null rekao je. Ti si jedna od najmonijih
sidhe-seer s kojima smo se susreli. Vjerujemo da si tek poela otkrivati
svoj potencijal.
Tko smo to mi? upitala sam.
Oni meu nama koje zanima budunost obaju naih svjetova.
A tko su tono ti mi?
Ja sam VLane, princ Tuatha De Danaan i ovdje sam po naredbi
Aoibheal, uzviene Kraljice naeg naroda. Ona ima zadatak za tebe, sidheseer.
Jedva sam se suzdravala da se ne nasmijem. Posljednje to bih mislila
da u uti od Fae bilo je Tvoja misu, ako na nju pristane, bit e
Ovaj, ini se da si zaboravio mislim, nije da te podsjeam ili tako
neto, ali niste li vi Fae skloniji ubijanju sidhe-seer, nego zapoljavanju
za sitne poslie?
Ve neko vrijeme nismo ubili nikoga od tvoje erste za primjer
ostalima rekao je. Kao dokaz nae dobre volje i u znak potovanja

nae Kraljice prema tebi, imam za tebe dar.

A, ne odmahnula sam glavom. Ne bih poklone, ne hvala.
Znala sam ja sve o debaklu s Trojanskim konjem i nisam uope
sumnjala da bi poklon od Fae bio jo opasniji od varke grke vojske.
Koliko sam ja shvatio, izdala si se pred najmanje jednim, ako ne i
vie Seelie rekao je smireno.
Ukoila sam se. Kako je to znao? I to mu je znailo ako ne i vie?
Jesu li za mene ve znali i Kraljevski Lovci?
Pa? slegnula sam ramenima, jer to je bila moja najbolja i ujedno
posljednja metoda obrane: blef.
Na dar zatitit e te od onih koji ti ele zlo.
Ukljuujui vas? izvalila sam. Iako sam se uspijevala odrati u
razgovoru a vjerujte mi, uza sve to to sam osjeala bilo je prilino
teko uope izgovarati rijei jedne za drugima, a kamoli povezivati ih u
smislene reenice ve sam dva puta morala povlaiti napola dignutu
majicu prema dolje i upravo sad sam shvatila da otkopavam traperice.
Od nekoga poput nas ne postoji zatita, sidhe-seer. Pripadnici
kraljevskih kua na ljude ovako utjeu i nitko tu ne moe nita poduzeti,
niti to sprijeiti.
Jednog dana znat u da je i to la. Ali ne prije nego to me djeli istine
u tome opee.
emu onda slui tvoj glupi dar?
Ljutito sam zakopala grudnjak. Grudi su mi bile toliko vrue i napete
da su me boljele. Prekrila sam ih rukama i protrljala, ali moj oajniki
pokuaj masae nije mi pomogao.
Na dar zatitio bi te od mnogih koji te ele ubiti rekao je. Ali ne i
od onih koji na to imaju pravo.
Oi su mi se suzile i ruke pale uz tijelo, stisnutih aka. Nokte sam
zabila u dlanove, gdje su ostavili tragove oblika polumjeseca.
Pravo da me ubiju? obrecnula sam se. Je li tako bilo i s mojom
sestrom, je li njezin ubojica to mislio? Da ju ima pravo ubiti?
Prouavao me pogledom.
Nitko od nas ne bi te ubio.
Ma naravno a piranje su vegetarijanci.
Koji mi to dar nudite? upitala sam.
Fae mi je pruio masivnu zlatnu narukvicu sa srebrnim ukrasima i

vatrenim rubinima.
Obru Crucea. Nainjen je prije mnogo vremena, a Cruce ga je dao
izraditi za jednu od svojih ljudskih prilenica. Stvara svojevrsan tit od
mnogih Unseelie i mnogih drugih neugodnih stvari.
A Seelie, to je s njima? titi li od njih?
Odmahnuo je svojom zastraujue lijepom glavom.
Razmislila sam malo.
Bi li me zatitila od Kraljevskih lovaca? upitala sam.
Bi odgovorio je.
Doista? uzviknula sam. Ve i samo zbog toga sam ju eljela. Otkako
sam ula za vragolike Lovce i sama pomisao na njih mi je stvarala
nelagodu, kao da je u moje gene strah od tog stalea Unseelie bio upisan
dublje nego od ostalih.
U emu je kvaka? upitala sam. Glupo pitanje, znam. Kao da bi mi
rekao. Nisam mu smjela nita vjerovati. Nisam smetnula s uma
Barronsovu opasku o tome kako je gotovo nemogue razlikovati
pripadnike kraljevskih kua Seelie i Unseelie. Iako je ovaj princ VLane
od Tuatha De Danaan tvrdio da pripada kraljevskoj lozi Seelei da djeluje
u ime njihove Kraljice, za to nisam imala nikakvog dokaza; nisam ak niti
znala je li on uistinu onaj za kojega se izdaje.
Nema kvake rekao je.
Kao to sam rekla, glupo pitanje.
Ostajem pri svome obavijestila sam ga. Ne bih nikakve darove,
hvala. Eto, rijeili smo i to. A sad da prijeemo na stvar: to eli od
mene?
Opet sam spustila majicu. eljela sam da na mali razgovor za posao
to prije zavri.
Zrak me hladio, kao da ga je Fae, nezadovoljan mojim odgovorima,
namjerno smrznuo.
U svijetu Fae vlada nemir rekao je. A i sama si vidjela da ni tvoj
svijet vie nije miran, sidhe-seer. Nakon vjenosti provedene u
suanjstvu, neki od niih stalea Unseelie pobjegli su iz naih zatvora.
Usprkos naim naporima da uklonimo tu slabu toku iz tkiva naeg
svijeta, nismo uspjeli saznati kako se uspijevaju osloboditi.
Slegnula sam ramenima.
A to bih ja trebala poduzeti u vezi toga?

Kraljica Aoibheal eli Sinsar Dubh, sidhe-seer.

Pomislila sam da bi moda lake bilo napraviti listu onih u Dublinu
koji ne ele Sinsar Dubh. Hmm, da vidimo, nema takvih.
A to ju sprjeava da ga pronae? Koliko sam ja shvatila, ona je
najmonija Fae .
Bila sam prilino sigurna da mi je Barrons tako neto rekao. Osim
moda onog Kralja Unseelie koji je, prema nekima, bio moniji od svih
Fae, dok su drugi tvrdili da je on samo figura jer djeca Boga Danu ive u
matrijarhatu. Barrons je rekao da nitko ustvari ne zna nita pouzdano o
Kralju Unseelie.
Tu postoji jedan mali problem. Mi nemamo sposobnost pronalaenja
naih relikvija osjetilima. Samo sidhe-seer moe osjetiti gdje su one. Mi
ne znamo gdje je Sinsar Dubh.
Fae je izgledao uvrijeen ovim priznanjem. Kako se svijet usuduje ne
prostrijeti se pred njegove noge? Kako se svemir usuduje ne posloiti sve
kockice tako kako se njemu svia? Kako se obian ovjek usuduje
posjedovati sposobnosti vee od njegovih?
Jo neke relikvije nestale su kao Sinsar Dubh, pa i njih elimo
pronai.
A to bih, dakle, ja trebala poduzeti u vezi svega toga?
Uope mi se nije svialo kamo je skretao ovaj razgovor. Nisam bila
uvjerena da se iz ovoga mogu izvui iva.
Kraljica samo eli da nastavi svoju potragu kao i dosad, a mi emo s
vremena na vrijeme provjeriti kako napreduje. Ako ita sazna koliko
god maleno bilo o bilo kojoj od naih relikvija, a posebno o Sinsar
Dubhu, obavijestit e mene.
Odahnula sam s olakanjem. Ve sam se bila pobojala da e se zalijepiti
za mene dok ja istraujem. Hvala Bogu, nije namjeravao.
A kako da te kontaktiram?
Ponovno mi je pruio Obru Crucea.
Ovime. Pokazat u ti kako da se njime slui.
Odmahnula sam glavom.
Ne elim ga.
Ne budi luda. I tvoj svijet pati.
Za sve ovo imam samo tvoju rije rekla sam. to se mene tie,
sve bi ovo mogla biti la i ta narukvica bi me mogla ubiti im ju stavim na

ruku.
Dok ti pronae dokaze koji e te zadovoljiti, sidhe-seer rekao je
ledeno, moda e biti prekasno za tvoju vrstu.
To nije moj problem odvratila sam. Nisam ja eljela biti sidheseer, a jo uvijek ni ne priznajem da to uope jesam.
Na faksu sam poznavala nekoliko ljudi koji su silno elejli biti
superheroji, promijeniti svijet: pridruiti se Mirovnim snagama, postati
lijenici i rezuckati ljude da ih poprave i ponovno zaiju, ali osobno
nikada nisam osjetila elju da spaavam svijet. Da ga ukrasim? Da ga
spasim? Ne. Sve do prije nekoliko tjedana bila sam cura iz malog grada, s
malim snovima, savreno zadovoljna s onime to mi je sudbina dodijelila.
Onda je netko unitio moj mali svijet i prislio me da izaem iz svoje
udobne jazbine. Stigla sam u Dublin s jednim jedinim ciljem: da osvetim
smrt moje sestre. Tek nakon toga moi u se mirno vratiti u Ashford i
donijeti mami i tati osjeaj mira. Moda emo se onda svi zajedno moi
poeti oporavljati, ponovno biti obitelj. To je bio jedini svijet kojeg sam
eljela spasiti moj.
Promijenit e miljenje rekao je.
I nestao.
Bezizraajno sam buljila u prostor na kojem se do tog trenutka nalazio
i tek nakon par sekundi dola k sebi. Usprkos uasima kojih sam se u
posljednje vrijeme nagledala, ni priblino nisam bila navikla na ovakve
stvari, a injenica da netko tek tako moe nestati ispred mojih oiju bila
mi je duboko uznemirujua.
Ogledala sam se oko sebe da se uvjerim da se nije oratio i da me ne
pijunira ili tako neto, ali na ulici nije bilo nikoga osim mene. Bila sam
zapanjena injenicom da je temperatura oko mene tako naglo pala da mi
se dah ledio. Desetak metara od mene stajao je oblai ledene magle, na
mjestu gdje se ledeni zrak susreo sa srpanjskim. Vrlo brzo u saznati da
pripadnici kraljevske kue Fae imaju sposobnost preoblikovanja prostora
da pokau zadovoljstvo nezadovoljstvo.
Jo sam se jednom osvrnula na sve strane. Da, ulica je bila prazna, sva
su vrata bila zatvorena i na vidiku nije bilo ni ive due.
Koliko god da sam bila duboko posramljena, isto sam toliko bila i
uzbuena i gurnula sam ruku u hlae.
Svrila sam iste sekunde kad sam se dodirnula.

ETRNAEST

Kad sam se vratila u knjiaru bilo je osam i petnaest. Znala sam da je

Barrons stigao im sam skrenula iza ugla. Njegov je veliki kromirani
motocikl stajao parkiran ispred bljetavo osvijetljene zgrade, uz bok
Fionine gradske limuzine.
Zakolutala sam oima. Dan se razvijao sve gore. Nadala sam se da je
bar Fiona otila kad i inae, prije nego to je Barrons stigao i prije nego
to me stigla otkucati.
Nisam bila te sree.
Obila sam zgradu u namjeri da se uvuem kroza stranja vrata i
pravim se da sam cijeli dan provela na katu sa slualicama na uima,
ako netko bude tvrdio da je kucao na vrata pa mi moda i uspije. Nema
pojma to e ti uspjeti dok ne proba. Moda mi nitko i nije kucao na
vrata.
Kad sam zaobila zgradu, pogled mi se automatski usmjerio prema
kraju uliice, pored knjiare, prema mranom dijelu naputene etvrti iza
posljednje uline svjetiljke. Zastala sam, pretraujui mrak u potrazi za
sjenom kojoj tamo nije mjesto. Neveseo smjeak mi je iskrivio usta kad
sam shvatila da mi je tako bizarna stvar postala instinktivna.
Opazila sam etiri sjene koje nisu izgledale prirodno. Tri su se drale
mraka tree zgrade od mene nadesno, a etvrta je bila meni s lijeve strane
i ponaala se daleko odvanije od ostalih. Pomicala se lijevo-desno po
kamenom prizemnom dijelu zgrade koja se naslanjala na Barronsovu
knjiaru, izvlaei i uvlaei mrane pipke kao da ispituje snopove svjetla

to su ih svjetiljke bacale na stranja vrata.

Sve etiri sjene gladno su pulsirale dok sam im se pribliavala.
Drite se svjetla, rekao je Barrons, i na sigurnom ste. Sjenke vas se
mogu doepati samo u potpunoj tami. Ne podnose ni najmanji traak
svjetlosti. U naputenu etvrt, gospodina Lane, nikada ne ulazite nou.
Pa zato netko ne ode tamo danju i zamijeni sve te pregorjele aruje?,
upitala sam. Zar ih to ne bi ojeralo? Ili barem privremeno pomoglo?
Grad je zaboravio da ta etvrt uope postoji, odgovorio je. Njedna
policijska postaja ne eli za nju biti nadlena, gradske kompan je za
dovod struje i plina uope nemaju dokumente vezane za usluge u tom
delu grada.
Frknula sam nosom. Gradovi ne gube tek tako cijele etvrti. To je
nemogue.
Blijedo se nasmijeio. S vremenom ete prestati koristiti tu rije,
gospodina Lane.
Dok sam se uspinjala stubama do stranjih vrata, podigla sam ruku i
zaprijetila Sjenkama akom. Bilo mi je dosta udovita za jednu no.
Sjenka koja je usamljena puzala u podnoju susjedne zgrade preplaila
me jasno uzvraenom prijetnjom. Taj iskaz neprijateljstva me skamenio.
Stranja su vrata bila zakljuana, ali trei prozor kojeg sam pokuala
pomaknuti otvorio se. Tiho sam promrmljala neto o Barronsovoj
oigledno zabrinjavajuoj nebrizi za sigurnom i prela preko prozorske
daske. Nakon posjeta kupaonici uputila sam se u prednji dio knjiare.
Nisam sigurna to me tono sprijeilo da otvorim ona druga vrata koja
su dijelila privatni dio zgrade od knjiare, ali neto me sprijeilo. Moda
sam zaula svoje ime dok sam u mraku traila kvaku, ili me na to navela
znatielja izazvana tajnovitou u Fioninom glasu koji se jasno uo kroz
vrata iako nisam razumjela rijei. Koji god razlog bio, nisam im se
pokazala, nego sam odkrinula vrata, pritisnula uho o procjep, te
pokazala nedostatak odgoja koji bi svaku enu u mojoj obitelji unatrag
deset generacija upravo sablaznio: prislukivala sam tui razgovor.
Nema pravo na to, Jericho i zna to? Fiona je vikala.
Kada e shvatiti da onaj tko je jai uzima pravo, Fio? Jai sam i to je
sve.
Ona ne pripada ovamo. Ne smije joj dozvoliti da ostane. Ne
doputam to!

 Ti to ne doputa? A kad si ti postala moja uvarica, Fio?

U njenosti s kojom je Barrons ovo upitao bilo je prikrivene opasnosti,
ali Fiona ju ili nije primijetila, ili se pravila da ju ne primjeuje.
Kad ti je postao potreban uvar! Dovodi se u opasnost time to joj
dozvoljava da ostane, Jericho. Mora otii i to veeras, ako je mogue,
ili najkasnije sutra! Ja ne mogu biti ovdje po cijele dane i paziti da se
neto ne dogodi!
Nitko te to nije ni traio odvratio je Barrons ledeno.
Netko mora paziti! zavapila je.
Ljubomora, Fio? Ne pristaje ti.
Fiona je napadno glasno uzdahnula. Gotovo sam ju mogla vidjeti kako
stoji oiju zaarenih od strasti, blistavih toaka ive boje na njezinom licu
filmske zvijezde u godinama.
Ako se ba eli sputati na osobnu razinu, onda priznajem, Jericho,
ljubomorna sam. Zna da ne podnosim to je ovdje. Ali nije vano samo
to to mene smeta. To dete je neznalica i naivka
OK; ovo je bilo zbilja uvredljivo.
I nema pojma to radi. Nema pojma u kakvoj se opasnosti nalazi, a ti
ju nema pravo i dalje dovoditi u opasnost.
Ne treba mi pravo jer sam jai, Fio, sjea se? Ne zanimaju me prava.
Nikad me nisu zanimala.
Ne vjerujem u to, Jericho. Poznajem te.
Ne, Fio, samo misli da me poznaje. Ali ustvari me uope ne
poznaje. Dri se dalje od ovoga ili odlazi. Siguran sam da u pronai
nekog drugog da me zastao je na trenutak kao da trai odgovarajuu
rije opsluuje.
Oh! Opslu oh! Tako ti to zove? Opsluivanje? To mi ba i lii na
tebe, da si nae nekog novog. Strpa me na prvi vlak odavde. Kladim se
da se ne bi ni oprostio, jesam li u pravu? Nikad me se vie ne bi ni sjetio!
Barrons se tiho nasmijao i iako nisam vidjela nijedno od njih,
pretpostavila sam daju je primio za ramena, moda joj i pomilovao
blijedo, njeno, zaobljeno lice.
Fio rekao je. Slatka moja vjerna bedasta Fio, uvijek e mi biti
vana. Ali nisam mukarac kakvim me smatra. Vidi me neoprostivo
boljim nego to jesam.
Ne vidim te nita boljim nego to jesi ili moe biti, Jericho izjavila

je Fiona uvjereno i ak je naivna neznalica poput mene da se posluim

njezinim opisom u njezinom glasu mogla osjetiti slijepo povjerenje
ljubavi.
Barrons se jo jednom nasmijao.
I tako si, draga moja Fio, poinila jednu od najgorih pogreaka
enskoga roda: zaljubila si se u mukarev potencijal. Mukarci taj
potencijal rijetko kada prepoznaju u sebi samima, a jo rjee iskoriste.
Vrijeme je da prestane oboavati mukarca kakav bih mogao biti i jasno
i realno promotri ovo to jesam.
U mojoj verziji dogadaja Barrons je naglasio rije jesam i prodrmao Fio
nimalo njeno.
Nastupila je utnja, a zatim se zauo otar enski uzdah, te opet utnja,
ovoga puta znatno dulja.
Cura ostaje, Fio promrmljao je Barrons nakon nekog vremena. I
ovo je posljednji put da me gnjavi s time, je li jasno?
Pomislila sam da moda nisam ula njezin odgovor kad je Barrons
ponovno progovorio, grublje.
Je li jasno?
Naravno, Jericho odgovorila je tiho. Kako god eli.
Glas joj je bio uspavan, bezbrian poput djejeg.
Zapanjena naglom i drastinom promjenom raspoloenja, paljivo sam
zatvorila vrata.
Onda sam se okrenula i urno vratila u upitnu sigurnost moje
posuene sobe.
Kasnije te veeri nakon to je Barrons doao vikati na mene kroza
zatvorene vrata zbog toga to sam danas izala i dovela u opasnost njegov
osobni detektor PM, pa otiao naravno, Fiona me je bila otkucala
stala sam pored prozora svoje sobe i zagledala se u no. Misli su mi bile
zbrkane. Letjele su mi glavom kao to jesensko lie leti zrakom noeno
vjetrom.
Gdje bi mogao biti Alinin dnevnik? Nije bilo ni najmanje anse da ga
nije pisala. Ako je mislila da je zaljubljena, sigurna sam da je svake veeri
ispisivala stranicu za stranicom rijeima o svojem novom deku, a
pogotovo ako o njemu nije ni sa kim drugim razgovarala. Iako sam se
neko vrijeme bavila idejom da Barronsa zamolim da mi pomogne u
potrazi za dnevnikom, nakon razgovora kojeg sam upravo ula ta je opcija

pala u vodu. Nisam mu namjeravala otkriti ni to da me posjetio seksi Fae.

Je li VLane uistinu bio princ Seelie? Pozitivac? Meni se nije inio kao
good guy. Ali bilo mi je jasno da sidhe-seer vjerojatno Fae nikada ne vide
kao pozitivce. to jo uvijek ne znai da sam priznavala da sam ja jedna
od njih ili tako neto. Jo sam se uvijek drala za posljednju slamku nade
da se ustvari dogada neto drugo. Moda sanjam, moda sam zapela u
nekakvoj uasnoj, dugakoj nonoj mori koja e prestati tek kad se
probudim. A moda me udario auto i sad leim u bolnikom krevetu u
Ashfordu i tako u komi haluciniram.
Sve bi mi bilo drae nego da sama sebi priznam da sam sidhe-seer. To
bi bilo priznavanje poraza, kao da sam svojevoljno podlegla toj mranoj
vatri koja me obuhvatila im sam kroila nogom u Irsku. Svo ovo ludilo
je poelo iste veeri kad sam ovamo stigla, sa Fae u pubu i aavom
staricom.
Kad pogledam unatrag, jasno mi je da starica nije bila luda, nego sidheseer, te da mi je te veeri spasila ivot. Tko zna kako bi stvari krenule da
me nije sprijeila da se izdam? Potuj vlastitu krv, rekla mi je.
Kakvu krv? Krv sidhe-seera? Svako pitanje koje bih si postavila za
sobom je povlailo hrpu drugih. Znai li to da je i moja mama bila sidheseer? Ta je ideja bila jednostavno apsurdna. Nisam si mogla zamisliti
Rainey Lane kako se s kuhaom u jednoj i kuhinjskom krpom u drugoj
ruci pretvara da ne primjeuje Fae nita vie nego to sam si mogla
zamisliti scenarij u kojem mi Malluc oprata to sam mu ukrala kamen i
poziva me u shopping da obnovimo goth garderobu. Jednako je teko bilo
zamisliti mog oca, odvjetnika specijaliziranog za poreze, kako se pravi da
ne vidi Fae.
Misli su mi se vratile na VLanea. to ako je lagao, to ako je ustvari
Unseelie koji pokuava osloboditi to vie svoje brae i pustiti ih poput
grabeljivaca na moj svijet? A ako govori istinu, zato bi Kraljica Seelie
eljela posjedovati knjigu najsmrtonosnije magije? to je Aoibheal
namjeravala uiniti s tom knjigom i kako se uope ta knjiga koju su svi
toliko eljeli izgubila?
Kome vjerovati? Kome se obratiti?
Je li Alina znala ita o svemu ovome?
Je li i ona bila kod McCabea, kod Malluca? to se njoj dogodilo kad je
dola u Dublin, prije toliko vremena? togod da joj se dogodilo u

poetku barem vjerovala je da je uzbudljivo. Je li susrela mukarca koji

ju je odvukao u taj mrani podzemni svijet, kao to se to meni dogodilo?
Je li nabasala na Fae koji ju je omamio i zaveo? Celo mi je vrijeme lagao,
rekla je u poruci. On je jedan od njih. Je li pod time mislila na Fae? Boe
moj, proaptala sam, okirana tom pomisli. Je li Alina mislila da je
zaljubljena u nekog Fae? Je li ju zaveo i iskoristio? Je li i ona bila PM
detektor? I null poput mene?
Jesam li nesvjesno slijedila njezine korake, kretala se istim putem
prema jednakom kraju smrti?
U glavi sam napravila listu svih onih koji su eljeli pronai Sinsar
Dubh: Barrons, McCabe, Malluc, VLane, a ako je njemu za vjerovati i
Kraljica Seelie, te za kraj, ako je suditi prema prisustvu velikog broja
Unseelie uvari. kod McCabea i Malluca, ak i jedan moni Unseelie koji
moda je, a moda i nije Gospodar. Zato? to je zanimalo sve te ovaj,
ljude, da se tako izrazim? Jesu li svi eljeli Sinsar Dubh iz jednog te istog
razloga? A ako jesu, koji je to razlog bio?
Ne smijemo dopustiti da ga se doepaju, rekla je Alina o Sinsar Dubhu.
Super, sekice, moda si mogla biti malo jasnija?, promrmljala sam.
Tko ga se ne smije doepati? ak i da nekim udnim slijedom sudbine
pronadem tu vraju knjigu, ne samo da ju vjerojatno uope ne bi mogla
dodirnuti, kako mi je rekao Barrons, nego i ne bih znala to da s njom
ponem.
Uzdahnula sam. Imala sam sama pitanja, a nisam znala kome da ih
postavim. Bila sam okruena ljudima koji su bili prepuni tajni, radili za
vlastite skrivene ciljeve i to im je bilo normalno poput spavanja ili disanja
ili po svoj prilici ubijanja. Pogledajmo samo muku stranu mojih
novih poznanika: McCabe, Malluc, VLane, Barrons. Nijedan ni priblino
normalan. Nijedan ni priblino bezopasan. Janje u gradu punom vukova,
rekao mi je Barrons nedugo nakon to smo se upoznali. Koji e te od njih
ubiti, pitam se.
Tajne. Svi su skrivali tajne. Alina je svoje tajne ponijela u grob. Nisam
uope sumnjala da bi svako pitanje postavljeno VLaneu kad ga ponovno
vidim a nisam ni bila toliko glupa da mislim da je prvi susret bio i
jedini bilo isti gubitak vremena. Navodni princ bi mi moda i pruio
nekakve odgovore, ali ja sam PM detektor, a ne detektor lai. A Barrons
nije bio nita bolji. Kao to je pokazala njegova mala prepirka s Fionom, i

on je imao tajne, a ja sam bila u veoj opasnosti nego to sam mislila.

Vesela pomisao. Jutros sam shvatila da sam po svoj prilici svaki put
kad bih nogom kroila kroz vrata morala biti na oprezu, ali i da opasnot
nije vrebala samo izvan knjiare.
Boe, kako mi je nedostajao dom! Nedostajao mi je moj ivot.
Nedostajao mi je Brickyard. Nedostajale su mi subotnje veeri i
zatvaranje bara sa svim mojim kolegama. Nedostajali su mi izleti u sitne
sate nakon zatvaranja do Huddle House na palainke gdje bismo se
oputali od veeri u baru prije spavanja i popodnevnog susreta na jezeru.
Sutra emo posjetiti Roarka OBanniona, gospodina Lane, rekao mi je
Barrons kroz moja zakljuana i zabarikadirana vrata kad se uspeo do
etvrtog kata da me oriba. On je jedan od vanijih igraa u
kolekcionarskom svijetu. Izmeu ostaloga, on je vlasnik OBannionsa,
pomodnog puba u centru Dublina. Vrlo je starinski i tamo nalaze samo
imuni. Budui da, ini se, ne znate kako se prikladno odjenuti, Fiona e
vam doneti sve potrebno. Ne izlazite vie iz knjiare bez moje pratnje,
gospodina Lane.
Nisam zasapala sve do tri ujutro, a kada sam konano zaspala ostavila
sam vrata ormara otvorena, a svaku svjetiljku u sobi i kupaonici
upaljenu.

PETNAEST

Roark

Rocky OBannion roen je u siromanoj katolikoj irskoj

obitelji, te naslijedio gene koji su mu podarili snagu, izdrljivost i miie
vrhunskog boksaa i to prije osamnaestog roendana.
Zbog izgleda je pripadao grupi koja se naziva crnim Ircima, no
njegovim ilama nije tekla tamna krv panjolaca ili Afrikanaca, ve je tu
neustraivu, mranu i okrutnu crtu u njegove vene unio jedan arapski
predak.
Roden u vrijeme kad su Dublinom vladale dvije zaraene irske
kriminalne obitelji Halloran i OKierney Roark OBannion se akama
izborio do vrha u ringu, ali to ambicioznom boksakom prvaku nije bilo
dovoljno; elio je vie. Jedne veeri, kada je Rocky imao dvadesetosam
godina, ubijeni su voe obitelji Halloran i OKierney, njihovi sinovi i
unuci, ak i sve trudne ene u obje obitelji. Te je veeri ivot izgubilo
dvadesetsedam ljudi, koji su pali pokoeni metcima, razneseni
eskplozivom, dokrajeni otrovom ili noem, ili zadavljeni. Grad nikada
nije vidio takvo neto. Skupina besprijekorno usklaenih i uvjebanih
ubojica stvorila se u svakom restoranu, domu, hotelu ili klubu gdje je bilo
pripadnika dviju obitelji i svi su oni napali u isti as.
Uasno, rekla je veina. Briljantno, rekla je nekolicina. Hvala Bogu,
rekli su gotovo svi, ukljuujui policiju. Sljedeega dana, kada se
odjednom prebogati Rocky OBannion, boksaki prvak i idol djeaka
povukao iz ringa i preuzeo kontrolu nad kompanijama i raznim
poslovima u Dublinu i okolici koje su do prije toga vodile obitelji

Halloran i OKierney, siromana radnika klasa ije su nade i bankovni

raun bilo jednako mravi koliko su im snovi bili veliki pozdravila ga je
kao junaka, usprkos svjeoj i jasno vidljivoj krvi na njegovim rukama, te
usprkos eti opakih bivih boksaa i ulinih razbijaa koja ga je pratila u
stopu.
injenica da je bio prokleto zgodan samo mu je ila u prilog. Rocky je
bio na glasu kao zavodnik i ljubimac ena, ali zavodnik koji dri do asti,
na emu su mu oboavatelji estitali: nije spavao s udanim enama.
Nikada. ovjek koji nije potivao ni ljudski ivot, ni ljudske zakone
potivao je sakrament braka.
Jesam li ve spomenula da je bio Irac i katolik? U gradu se godinama
priao vic: mladi OBannion izostao je iz kole kad je vjerouitelj
poduavao Deset zapovjedi, a sljedeeg dana kolski kolege su mu
prepriali lekciju na saet nain: Ne poeli ene blinjega svoga ali sve
drugo slobodno uzmi.
Unato ivopisnim podacima koje mi je Barrons ispriao o naem
sljedeem, treem domainu i rtvi koja toga jo nije svjesna ni u
ludilu nisam bila spremna za suprotnosti koje je u sebi sjedinjavao Rocky
OBannion.
uj, Barrons rekla sam. Meni se nekako ne ini da je mudro
pokrasti ovog tipa.
Nagledala sam se ja mafijakih filmova. Ne moe se tek tako uetati
Kumu u kuu i pokrasti ga barem ne ako ne planirate jo neko vrijeme
ivjeti. Mene je ve ionako ganjalo previe zastraujuih stvari.
Time emo se pozabaviti kad nam voda dode do grla, gospodina
Lane odvratio je.
Pogledala sam ga. Moj mi se ivot inio nadrealnim. Veeras je Barrons
iz svoje nestvarne kolekcije automobila odabrao Lamborghini Countach
iz 1975., jedan od svega tri Wolfa ikad proizvedena.
Mislim da si ekstremno shvatio taj izraz, Barrons. Koji je tvoj cilj? Da
mene naganja svaki freak, svaki vampir, Fae i mafija u gradu? to ti
tono misli da ja jo mogu izvesti sa svojom kosom? Da zna da nema
anse da ju obojim u crveno. Na to jednostavno ne pristajem. Volim ja
narane, ali kosa mi jednostavno nee biti te boje.
Nasmijao se. Pravi smijeh bio je tolika rijetkost na njegovom kamenom
otmjenom licu da sam zastala i zapiljila se u njega netremice.

 Zgodno, gospodina Lane rekao je, pa dodao elite li vi voziti?

Molim? razjapila sam usta. to mu je? Otkako sam sila neto
poslije jedanaest, odjevena u krajnje neugodnu haljinu koju mi je Fiona
bila odabrala kad sam ju navukla prvo sam neko vrijeme stajala mirno,
pokuavajui utvrditi je li ju natopila nekakvim uasnim otrovom od
kojeg e me pei koa ponaao se ovako i jednostavno nisam mogla
dokuiti zato. Bio je ne znam kako da se izrazim veseo. Raspoloen.
Kao da je pijan, ali bistro razmilja. Da se radilo o bilo kome drugome,
posumnjala bih da je na drogama, na kokainu ili to ve. Ali Barrons je
bio preveliki puritanac za to; njega su opijali novac, mo i kontrola.
Pa ipak, veeras je bio toliko ivahan da se inilo da je nabijen
elektricitetom.
alim se izjavio je.
Ni to nije bilo nalik na njega. Jericho Barrons nije imao smisla za
humor.
Nije smijeno. Oduvijek sam sanjala da vozim C Lamborghini.
Ne moete izgovoriti Countach, gospodina Lane?
Uz taj njegov neodredivi naglasak, Kuhn-tah je zvualo jo udnije
nego to bi trebalo.
Mogu rekla sam iznervirano. Ali ne elim. Mama me nauila da
ne psujem.
Pogledao me iskosa.
Ma kako to, gospodina Lane?
Runa rije je runa na svakom jeziku rekla sam poput djevojice.
Znala sam to znai Countach. Tata mi je usadio ljubav prema brzim
autima. Kad sam imala sedam godina poeo me voditi po sajmovima
egzotinih automobila umjesto sina kojeg nije imao. Kroz godine nas je
ta ljubav prema brzim i blistavim stvaricama sve dublje povezivala.
Talijanska rije Countach odgovarala je uzviku Jebemtive!, to je tono
ono to bih i ja osjetila pri pogledu na ovaj automobila, ali to svejedno ne
znai da sam to trebala i izgovoriti naglas. Ako sam ita od svojeg starog
ivota mogla zadrati usred svog ovog ludila, onda su to bili moja
pristojnost i dobar odgoj.
ini se da se razumijete u aute, gospodina Lane promrmljao je
Barrons.
Poneke rekla sam skromno.

Trenutno je to priznanje bilo jedino skromno na meni. Upravo smo

prelazili preko prve od dvije pruge na naem putu i prsa su mi poput
pudinga poskoila i gotovo iskoila u haljini koja je vie otkrivala
nego skrivala. OK, veinu vremena sam se trudila odrati pristojnost i
dobar odgoj, ali povremeno je pola Dublina na uvid dobilo moje grudi, no
malo sam se tjeila idejom da me juer, kad sam izvela svoj nenadan,
improvizirani striptiz zbog seksi Fae, nitko nije vidio ba zbog privida
kojim je dotini Fae i mene obavio.
Ba smo se nali pred drugom eljeznikom prugom, pa sam prekriila
ruke na prsima u nastojanju da ih sprijeim da poskakuju. Dok smo
prelazlili preko tranica, osjetila sam Barronsov pogled na svojem tijelu,
njegovu vruinu i znala sam i bez gledanja da na licu opet ima onaj
gladni izraz kao juer. Odbijala sam mu odvratiti pogled i nekoliko
kilometara smo se vozili u tiini, dok je on tako ispunjavao automobil s
previe vlastite pojave, a udna napetost je derala i ono malo to je
ostalo.
Jeste li vidjeli novi Gallardo Spyder? naposlijetku sam izvalila.
Nisam odgovorio je iste sekunde. Recite mi neto o njemu,
gospodina Lane.
Zaigranost u njegovom glasu bila je nestala i sad je opet bio guturalan i
ozbiljan.
Pravila sam se da to ne primjeujem i poela poetski sliniti po V-10 i
njegovim otrim linija, a motoru od 512 KS koji, iako nije mogao
nadmaiti Porsche 911 Turbo na testu ubrzanja od nula do sto, jo uvijek
nije bio za bacanje i bio je itekako moan, a nisam se ni snala i ve smo
usporavali ispred OBannionovog puba, pa zatim stali i priekali da
osoblje raisti mjesta za nas izmeu jednog Maybacha i jedne limuzine.
OBannionovo osoblje bilo je ljudsko, a ne Fae Nosorozi, to je svakako
bila lijepa promjena.
Priznajem da sam dodirnula Maybach i ostavila tragove prstiju. Morala
sam ga dodirnuti kad smo prolazili pored njega, tek toliko da mogu rei
tati da sam dodirnula Maybach. Da ivim ivot kao prije, ivot u kojem
Alina nije ubijena, a ja se ne nalazim usred jezive none more, nazvala
bih ga s mobitela iste sekunde i opisala mu Maybach s njegovim twinturbo V-12 motorom za one koji kako kae reklama ele uivati u
vonji vlastitog Maybacha sve do posljednjeg detalja unutranjosti u

sjajnom crnom laku i bijeloj koi. Bio bi jednako uzbuen kao i ja,
raspitivao se o detaljiima i poslao me u najblii duan da kupim
potroni fotoaparat ili desetak da poslikam auto.
Ali Alina jest bila ubijena i moji su roditelji bili u dubokoj tuzi, pa ne bi
imalo nikakvog smisla nazvati tatu. Znam to jer sam ga nazvala ranije
veeras, nakon to sam se obukla. U Dublinu je bilo petnaest do
jedanaest, to znai da je u Georgiji bilo kasno poslijepodne. Sjedila sam
tako na rubu svojeg posuenog kreveta i piljila u arape koje su se
prikopavale na prave pravcate podvezice, u cipele s bezobzirno visokim
potepticama i u rubin veliine jajeta koji mi se udobno smjestio izmeu
grudi, pitajui se u to se to pretvaram.
Tata se na telefon javio pripit. Nisam ga vidjela niti ula pijanog
godinama. est godina, tonije; jo otkako mu je brat poginuo na putu za
vlastito vjenanje i ostavio svoju trudnu zarunicu i mojeg oca, kuma
mrtvog ovjeka, da stoje pred oltarom. Prekinula sam vezu im sam ula
tatin glas, jer se veeras nisam mogla s time nositi. Meni je trebao
oslonac nisam mogla biti oslonac nikome.
Pamet u glavu, gospodina Lane upozorio me Barrons aptom
sasvim blizu uha, prenuvi me iz mranih misli u koje sam sve dublje
padala. Trebat e vam pameti unutra.
Stavio mi je lijevu ruku oko struka, desnu na rame, dodirujui mi grudi
jedva primjetno, te me ugurao kroz vrata prijetei pogledavajui svakog
mukarca koji je bio dovoljno hrabar ili glup da si dozvoli da mu pogled
sklizne ispod razine mojih oiju, piljei u njih sve dok ne bi odustali i
udaljili se. Da mi je peat na elo udario ne bi me jasnije bio obiljeio kao
svoje vlasnitvo.
im smo uli u pub shvatila sam sve. ene su ovdje bile tono to:
prekrasne, savreno manikirane, pedikirane, poeljane i naminkane,
tihe i nasmijeene prekrasne ljatee stvari. Trofeji. Nisu bile osobe,
nisu postojale ni u kojem drugom obliku osim kao odraz svojih
mukaraca. U jednakoj mjeri paene, maene i nadzirane, blistale su i
privlaile poput dijamanata, pokazujui svijetu koliko su uspjeni njihov
partneri, kakve face.
Mac u duginm bojama ovdje bi strala kao dikobraz. Ispravila sam se,
podigla glavu i zaboravila da dvije treine mojeg podatnog mladog tijela
izviruje iz kratke i uske crne haljine golih leda i dubokog izreza.

Barronsa su ovdje poznavali. Dok smo prolazili, glave su kimale

pozdrave, razmjenjivali su se promrmljani pozdravi; u OBannionovom
pubu sve je bilo mirno i ugodno, sve dok su se svi lijepo pravili da ne vide
da svaki mukarac u svakoj prostoriji nosi oruje.
Nagnula sam se blie Barronsu da mu priapnem svoje sljedee pitanje,
jer iako sam nosila visoke pete bio je za glavu vii od mene.
Ima li i ti nekakav pitolj?
Zbilja sam se nadala da ima.
Usne su mu se iskrivile i dodirnule moju kosu dok mi je odgovarao.
Na ovakvom mjestu bi vam pitolj samo pomogao da se dovedete u
opasnost bre nego inae, gospodina Lane. Ne brinite. Ne namjeravam
nikoga ovdje razljutiti.
Kimnuo je glavom niskom, enormno pretilom mukarcu s cigarom u
ustima, s ije je svake strane stajala prekrasna ena.
Barem ne jo promrmljao je kad smo ih proli.
Sjeli smo u separe u dnu puba, a Barrons je naruio veeru i pie za
oboje.
Kako zna da volim srednje peen odrezak? bila sam ljuta. Ili da
elim mijeanu salatu? Nisi me ak ni pitao.
Osvrnite se oko sebe i shvatite kako stvari stoje, gospodina Lane.
Ovdje jednostavno nema konobara koji bi primio narudbu od ene. U
OBannionovom lokalu ene jedu to im se donese, bez obzira na to ele
ili ne. Dobrodoli u dobra stara vremena, gospodina Lane, kad su
mukarci davali, a ene prihvaale. I ako im se nije svialo, pravile se da
im se svia.
Wow. A ja mislila da je moj daleki jug zaostao. Nasreu, odrezak zbilja i
volim srednje peen, pa ak i manje, a salate volim sve usto sam bila
oduevljena to mi netko plaa skupu veeru, pa sam se brzo pomirila sa
svime. Jedino to sam pojela danas su bile dvije porcije itnih pahuljica i
bila sam izgladnjela. Kad sam dovrila, shvatila sam da je Barronsov
tanjur napola pun i podigla obrvu.
Gurnuo je tanjur prema meni.
Maloprije sam jeo rekao je.
Zato ste onda ita naruivali? upitala sam to sam pristojnije
mogla, vaui nevjerojatno dobar filet mignon.
Nitko ne dolazi u OBannionov lokal i ne tedi na novcu rekao je

Barrons.
Koliko se meni ini, vi ovdje imate puno glupih pravila promrsila
sam.
U tom trenutku nam je priao nabijen mukarac golemih aka,
spljotenog nosa i kvrgavih uiju.
Lijepo vas je ponovno vidjeti, gospodine Barrons. Gospodin
OBannion vas i vau pratilju poziva na druenje u stranjem dijelu
lokala.
To zapravo nije bila pozivnica i nijedan od njih se nije ni pretvarao da
jest. Barrons je iste sekunde ustao, zgrabio me i pritisnuo sasvim uza
sebe, te me vodio gotovo guranjem dok smo slijedili biveg boksaa kao
da bih se bez njegovog vodstva zabijala u zidove poput kakve stepfordske
supruge kojoj su se pokvarili sklopovi.
Jedva sam ekala da se maknem odavde.
Stranji dio lokala ustvari je bila potpuno druga zgrada, dosta
udaljena od puba. Do nje smo doli podzemnim tunelom, pratei
OBannionovog ovjeka kroz kuhinju, niz dugako stubite, u vlaan, te
kroz, ali dobro osvijetljen tunel. Proli smo pored vie otvora prema
drugim tunelima od kojih su neki bili zazidani kamenom i betonom, a na
drugima su stajala teka vrata ojaana elikom, a Barrons mi je priapuno
U nekim dijelovima Dublina ispod grada se skriva jo jedan grad.
Jezivo odvratila sam tiho, dok smo se sputali jo jednim dugakim
stubitem.
Pretpostavljam da sam oekivala neto kao u filmu: hrpu amoralnih
gadova naglaenih vilica naguranih u malu, dimom ispunjenu prostoriju,
kako sjede za stolom u znojem natopljenim kouljama, svaki s pitoljem
za pojasom i cigarom u ustima, zabavljeni pokerom s visokim ulozima i
okrueni posterima polugolih djevojaka na zidovima.
Ono to sam ugledala bilo je desetak lijepo obuenih mukaraca koji su
tiho razgovarali u prostranoj, elegantnoj prostoriji uredenoj u
mahagoniju i koi, a jedina ena na zidu bila je Djevica Marja s Djetetom.
I to u vie verzija: zidovi ove gotovo sveane prostorije su bili prekriveni
religijskim slikama. Izmeu slika stajale su zidne police s kolekcijom
Biblija zbog koje bi i Papa poinio grijeh zavisti; pored njih raspela od
srebra, zlata, drva, pa ak i nekakvog materijala koji je svijetlio u mraku.
Iza raskonog pisaeg stola visio je niz od dvanaest slika koje su

prikazivale posljednje trenutke Kristovog ivota, a iznad kamina

reprodukcija Pos jednje veere. U dnu prostorije stajala su dva oltara
ureena upaljenim svijeama to su treperile, te izmeu njih trei, vei,
na kojem se koeperila bogato ukraena kutija koja je oigledno
sadravale nekakvu relikviju moda zub ili koicu kakvog sveca. Ispred
tog svetita stajao je snano graen tamnokos mukarac, prema nama
okrenut ledima.
Pravila sam se da sam se spotaknula na pragu. Barrons me uhvatio da
ne padnem. U tri PM, rekla sam znakovito. Iako se nismo bili dogovorili
oko ifre, znala sam da e shvatiti o emu priam. Negdje u blizini nalazio
se Predmet Moi. Nije bio u ovoj sobi, ali ipak sasvim blizu. Prema
iznenadnom naletu eluane kiseline koja je, inilo mi se, progrizla sve
pred sobom sve do stopala, pretpostavila sam da se predmet, to god on
bio, nalazi tono ispod nas, u onome to je Barrons nazvao gradom ispod
grada.
Ako je Barrons shvatio moju nimalo suptilnu opasku, nije to ni na koji
nain pokazivao. Oi su mu bile usmjerene na ovjeka pred svetitem, a
vilica stisnuta.
Kad se mukarac okrenuo od svetita, s njim su se okrenula i dva
Unseelie koji su mu stajali svaki s jedne strane. Tko god je glavni
Unseelie zlikovac bio, i ovdje je postavio svoje pse uvare. Na je neznani
protivnik nadzirao iste ljude za koje se Barrons zanimao: McCabea,
Malluca i sada OBanniona. Za razliku od onih Nosoroga koje smo
vidjeli kod McCabea i Malluca, ovi se uope nisu ni trudili izgledati
ljudski, to me zbunjivalo dok nisam shvatila da im to nije neophodno. I
bez privida bili su nevidljivi svima osim sidhe-seerima poput Barronsa i
mene, a izgleda da su ljudi poput nas bili prava rijetkost. Nisam mogla
dokuiti zato su se ovi Nosorozi odluili na nevidljivost umjesto da se
prikau ljudskim likom i uvuku u OBannionov svijet kao to su to uinili
oni kod McCabea i Malluca, ali ipak jesu, pa sam morala izbjegavati
ijedan pogled u njihovom smjeru. Kad naletim na Unseelie koji se
pretvaraju da su ljudi, mogu gledati u taj prividi i ne otkriti da znam to
su, ali kad naletim na ovakve koji se skrivaju u potpunosti, ne usuujem
se ni pogledati ih, to nije jednostavno. Ne gledati u neto to izgleda kao
da je s drugog planeta je pomalo zahtjevno.
Ugledala sam se na Barronsa i prikovala pogled na ovjeka izmeu njih,

koji je bez sumnje bio Rocky OBannion.

Na prvi pogled sam razumjela kako je dogurao do svojeg poloaja. U
svakom bi stoljeu on bio borac, voa. Mrk i snaan, bio je metar i
devedeset visok spiet miia u crnim hlaama, bijeloj koulji i lijepoj
jakni od fine talijanske koe. Imao je samouvjerene pokrete ovjeka koji
zna da je i njegova najmanja elja ostatku svijeta naredba. Imao je gustu,
kratku crnu kosu i savrene bijele zube biveg boksaa s puno novaca, a
kad se nasmijeio to je upravo uinio i to u Barronsovom smjeru bio
je to bljesak zloestog irskog vragolana.
Dobrodoao, Barrons.
Barrons je kimnuo.
OBannion.
to te vodi k meni?
Barrons je protisnuo nekakav kompliment pubu, a onda su se obojica
okrenula temi nedavnih problema koji su snali jednu OBannionovu
brodarsku tvrtku koja je poslovala na dokovima. Barrons je rekao da je na
ulicama uo neto to bi OBannionu moglo biti od koristi.
Dok su razgovarali, ja sam ih promatrala. Rocky OBannion je bio
magnetski privlaan, gotovo dva metra karizmatine miiavosti.
Mukarci su eljeli biti kao on, ene su eljele da ih odvue u krevet i
doista mislim odvue, jer ovim mukarcem nije mogla vladati nijedna
ena. Nisam nimalo sumnjala da je ovaj snaan i okrutno privlaan Irac
kamene eljusti ujedno i hladnokrvni ubojica, a sudei prema
opsjednutosti s kojom je vjerskim arom prekrivao svoje grijehe,
pomislila sam i da je i potencijalni psihopat.
Pa ipak, nijedno od toga nije umanjilo privlanost koju sam osjetila
prema njemu to vam govori koliko je impresivan bio. Bio mi je
odbojan, ali bojim se da bih, da je odluio usmjeriti taj svoj zloesti irski
arm na mene i pogledati me tim svojim oima, pocrvenila od
zadovoljstva ak i usprkos tome to sam znala da bi se trebala dati u bijeg
koliko me noge nosile. Ve i zbog te spoznaje ulijevao mi je strah kao
nita dotad.
Iznenadila me spoznaja da Barronsu u njegovoj blizini nije nita
ugodnije nego meni, a to me jo i vie zabrinulo. Jericho Barrons nije se
dao uznemiriti, ali ipak sam primijetila napetost u njegovim pokretima,
zategnutost miia lica, posebno oko usta i oiju. Svaki je traak one

zaigranosti od ranije nestao. Opet je bio krut, ozbiljan i prijete, pa ak i

kao da je ispod te svoje egzotine zlaane koe bio blijed. Iako je bio dosta
vii od naeg domaina i ak krupnije grae, iako je inae zraio
prisutnou i vitalnou, u ovom trenutku se inio ublaenim, i
odjednom me preplavio udan osjeaj da je devedesetdevet posto
njegovog bia trenutno negdje drugdje, a samo jedan posto u ovoj
prostoriji slua OBanniona.
Lijepa ena, Jericho rekao je zatim OBannion i pogledao kako
sam se i bojala prema meni. I kao to sam se bojala jo vie, zacrvenjela
sam se. Boksa mi je priao, obiao me, odmjerio me od glave do pete i
ispustio nekakav grubi zvuk odobravanja iz dubine grla.
Jelda? odvratio je Barrons.
Nije Irkinja primijetio je OBannion.
Amerikanka.
Katolkinja?
Protestantica rekao je Barrons.
Na tu la nisam ni trepnula okom.
teta.
Rockyjeva panja ponovno se usmjerila na Barronsa i ja sam ponovno
poela disati.
Drago mi je bilo, Jericho. Ako uje jo neto o mojim problemima u
Javit u ti se rekao je Barrons.
Svia vam se on rekla sam kasnije, dok smo gotovo pustim
ranojutarnjim ulicama Dublina grabili prema knjiari. Informacija koju
je Barrons imao za OBanniona je uistinu i bila vana, jer mu je otkrio da
je za njegove probleme kriva lokalna banda i imenovao njezine lanove.
Ne, gospodina Lane odgovorio je Barrons.
OK, moda vam se ne svia ispravila sam se. Ali potujete
OBanniona.
Barrons je ponovno odmahnuo glavom.
Nego to onda?
Barrons se drao nekako dostojanstveno i odmjereno u
OBannionovom prisustvu, uz potivanje, to je svakako bilo prvi put da
ga vidim takvog i eljela sam znati zato.
Malo je razmislio.
Da se nalazim usred planina u Afganistanu i da mogu odabrati ili

jednog jedinog ovjeka da se golim rukama bori uz mene, ili komplet

najmodernijeg oruja, izabrao bih OBanniona. Nije to naklonost, niti
potovanje, nego jednostavno priznajem da je to to jest.
Nekoliko ulica proli smo u tiini.
Bila sam zahvalna to mogu izuti cipele s visokim petama i presvui se
u svoje uobiajene. Kad smo otili od OBanniona Barrons nas je urno
oratio u knjiaru i zahtijevao da mu podnesem detaljan izvjetaj o svemu
to sam osjetila. Nakon to sam dovrila, ostavio me samu u knjiari i
otiao nekamo sam uz objanjenje da se mora bolje upoznati s
kanalizacijskim sustavom grada.
Dok njega nije bilo otila sam gore i presvukla se. I bez uputa znala
sam kakva se odjea oekuje od mene za puzanje kroz kanalizaciju
neto staro, crno i ofucano.
Vratili smo se negdje do OBannionovog puba i restorana u crnom
automobilu kojeg nisam ni zapazila u stranjem dijelu Barronsove
fascinantne garae, ostavili ga na ploniku nekoliko ulica dalje od naeg
odredita i zatim nastavili pjeice.
Priekajte ovdje.
Barrons mi je poloio ruku na rame da me zaustavi, pa nastavio sam
sredinom ulice. Ponovno je bio isti kao uvijek, zauzimao je vie prostora
nego to mu je po zakonima fizike pripadalo. I on se bio presvukao, u
svijetloplave traperice, crnu majicu kratkih rukava i crne izme. To je bilo
prvi put da ga vidim u neem tako prizemnom, a tijelo koje se savreno
iscrtavalo ispod te odjee bilo je napeto, miiavo i jednom rjeju
nevjerojatno; naravno, ako vas je zanimao taj tip mukarca. Nasreu,
mene nije. Prizor je bio jako udan kao da vidite monu crnu panteru
kako se ulja i krv joj kapa niz njuku u trapericama.
Reci mi da se ali rekla sam na sav glas kad sam ga vidjela kako
nagnut, nabreklih miia, podie poklopac kanahzacijskog otvora, mie ga
u stranu i poziva me glavom.
A kako ste vi mislili da emo ui u kanalizacij ski sustav, gospodina
Lane? rekao je Barrons nestrpljivo.
Nisam nita mislila. Valjda sam namjerno izbjegavala razmiljati o
tome.
Prila sam.
Jeste li sigurni da negdje u blizini ne postoji nikakvo praktino

stubite?
Slegnuo je ramenima.
Postoji. Ali nam nije najpraktinije bacio je pogled prema nebu.
Moramo ui i izai u to je mogue kraem roku, gospodina Lane.
To sam shvaala. Zora je bila blizu, a dublinske ulice ispunjavale su se
prolaznicima vrlo rano ujutro. Ne bi bilo zgodno tek tako izroniti iz
kanalizacije pred prolaznicima, jo gore, ispred jureeg automobila.
Stala sam nad otvor u cesti i pogledala dolje u mrak.
takori? upitala sam alosno.
Svakako.
Pa naravno duboko sam udahnula i polako izdahnula. Sjenke?
Dolje za njih nema dovoljno hrane. Drae su im ulice. Dajte mi ruku
i spustit u vas, gospodina Lane.
Kako emo se vratiti? brinulo me.
Za povratak imam u planu drugu rutu.
Ima li na toj ruti kakvo stubite? upitala sam s nadom.
Ne.
Pa naravno da nema. Glupog li pitanja. Avantura na povratku rekla
sam glasom najavljivaa na kvizu odvest e nae natjecatelje uz Mount
Everest, pod sponzorstvom knjiare Barrons Books and Baubles, koja e
darovati opremu.
Zabavno, gospodina Lane rekao je Barrons, ne izgledajui kao da
se uope zabavija. A sad silazite.
Primila sam ruku koju je cijelo vrijeme drao ispruenu, dala mu da
me prebaci preko ruba i spusti. Odredite: jo mraniji, jo straniji
Dublin, duboko pod zemljom.

ESNAEST

Podzemlje se pokazalo tek malo stranim.

Zapravo, bilo je znatno manje strano nego nadzemlje.
Dolje, u beivotnim i prljavim kanalima ispod grada, shvatila sam
koliko se drastino moj ivot promijenio i to u kako kratkom vremenu.
Kako bi se takor sitnih oiju i nemirne njuke pa ak i stotinu
takora mogli usporediti sa Sivim ovjekom? Kakva su prijetnja bili
kanali i smrad u usporedbi sa sudbinom koja me oekivala u susretu sa
Stvor Sa Stotinu Usta? to su znaile upropatene cipele ili nokti uniteni
na kamenu podzemlja grada u usporedbi sa drskim i opasnim inom na
kojeg sam se spremala? Pokrasti ovjeka koji je pobio dvadsetsedam ljudi
u jednoj noi samo zato jer su stajali na putu njegovoj blistavoj
budunosti?
Skrenuli smo na jednu, pa zatim i drugu stranu, proli kroz prazne
tunele bez otpada na tlu i kroz one kojima je tekla smrdljiva rijeka. Zatim
smo se spustili jo dublje, zatim malo uspeli, pa opet spustili.
to je to? pokazala sam prema irokom potoku koji je brzo u
tunelu tekao pred nas, vidljiv kroz reetkasti otvor na zidu tunela. Proli
smo pored mnogo takvih reetaka, dodue manjih od ove, postavljenih
nisko iznad tla. Veina ih je bila uglavljena u dijelove zida ispod vode, oko
njih su stajala jezerca crne vode, ali ovakvo neto jo nisam vidjela.
Izgledalo je kao rijeka.
I bilo je.
Rijeka Poddle rekao je Barrons. Tee ispod povrine. Kroz ovakvu

reetku kod mosta Millennium vidi se gdje se ulijeva u rijeku Liffey.

Krajem osamnaestog stoljea dvojica su voa pobunjenika pobjegla iz
gradskog zatvora kroz kanalizaciju i na kraju rijekom. Tko zna kako se
rijeke i kanalizacija ovdje susreu i kriaju, moe se sasvim lijepo snai u
podzemlju.
A vi znate rekla sam.
Znam potvrdio je.
Postoji li ita to ne znate?
Prastare umjetnine, zamrzavanje opsceno opsenih bankovnih rauna,
sumnjive subkulture, a da ni ne spominjem toan raspored prljavih
crijeva grada.
Nema toga mnogo.
U tom odgovoru nije bilo arogancije, samo isticanje injenica.
Kako ste sve to nauili?
A kad ste vi postali takva brbljavica, gospodina Lane?
Zautila sam. Ve sam vam rekla da imam problemi s ponosom. Ne
eli me sluati? Super, briga mene, neu troiti dah na njega.
Gdje ste roeni? upitala sam.
Barrons je zastao, okrenuo se i pogledao me kao da je u oku zbog mojeg
nenadanog naleta priljivosti.
Podigla sam ruku, zapanjena.
Ni sama ne znam zato sam to pitala. Imala sam najbolju namjeru
prestati priati, ali onda sam poela razmiljati o tome da ustvari ne znam
nita o vama. Ne znam gdje ste roeni, jesu li vam roditelji ivi, imate li
brae i sestara, enu, djecu, pa ak ni ime se ustvari bavite.
Znate sve to trebate znati o meni, gospodina Lane. Ba kao i ja o
vama. A sad krenite. Imamo jako malo vremena.
Desetak metara kasnije pokazao mi je da se uspnem metalnim
prekama ugraenim u zid i iste sekunde mi je postalo zlo.
Ravno ispred nas nalazio se vrlo moan PM.
Tamo iza, Barrons rekla sam posramljeno. Izgleda da smo u nevolji,
ha?
Tamo iza je bilo iza vrata koja su izgledala kao da su blindirana.

Onakva kao u bankama na sefovima, izraena od gotovo neprobojne

metalne legure, debela nekoliko desetaka centimetara, koja se otvaraju
onakvim metalnim obruem koji se okree, kao na vratima podmornica.
A ta kvaka nije bila na naoj strani.
Pretpostavljam da nemate negdje nekakav paketi eksploziva?
naalila sam se.
Bila sam uplaena i umorna i sve mi se ovo inilo bedastim, ili sam
moda tek postajala svjesna apsurdnosti situacije u kojoj sam se nalazila,
pa mi je sve postalo smijeno.
Barrons je nakratko promotrio masivna vrata, pa zatvorio oi.
Na licu mu je bilo vidljivo da analizira situaciju. Oi su mu se brzo
kretale ispod zatvorenih vjea, kao da u glavi skenira plan gradske
kanalizacije, da kao Terminator proraunava gdje se trenutno nalazimo i
trai mjesto za ulaz. Onda je otvorio oi.
Sigurni ste da je PM iza tih vrata?
Kimnula sam glavom.
Apsolutno. Mogla bih se ispovraati na mjestu.
Pokuajte se suzdrati, gospodina Lane okrenuo se i krenuo u
drugom smjeru. Ostanite ovdje.
Ukoila sam se.
A kamo vi idete?
Depna svjetiljka mi se odjednom inila kao krajnje neodgovarajue
drutvo.
OBannion rauna na prirodne prepreke kao zatitu dobacio mi je
Barrons preko ramena. Ja sam izvrstan pliva.
Promatrala sam kako svjetlo njegove depne svjetiljke plee u mraku
dok je trao tunelom meni slijeva, a zatim je nestao iza ugla i vie nisam
vidjela nita; nala sam se sama u tami, a izmeu mene i potpune jeze
stajale su samo depne svjetiljke. Mrzim mrak. Nekad mi nije smetao, ali
sad ga ne podnosim.
Imala sam osjeaj da ekam satima, ali ustvari je prolo tek sedam i pol
minuta prije nego to je Barrons, mokar do koe, otvorio masivna vrata s
druge strane.
Boe moj, kakvo je ovo mjesto? rekla sam, okreui se polako oko sebe,
zadivljena. Nalazili smo se u sobi s kamenim zidovima u koju je bilo

nagurano jo relikvija, a pored njih i antika oruja. Prema tragovima od

vode na zidu bilo je jasno da prostoriju s vremena na vrijeme poplave
podzemne rijeke, ali sve su OBannionove vrednote bile postavljene
visoko na zidove, objeene na nosae ugraene u kamen ili izloene na
visokim kamenim postoljima.
Mogla sam si predoiti visokog, markantnog i psihopatskog biveg
boksaa kako stoji ovdje i naslauje se pogledom na svoje blago, a u
njegovim krupnim oima tekih vjea gori religijski ar.
Mokri otisci nogu vodili su od eljezne reetke nisko u zidu iza koje
se nazirala duboka crna rijeka ravno do vrata. Barrons se nije ni
zaustavio da razgleda nakon to je uao, odmah je krenuo prema vratima.
Pronadite PM i kreemo zareao je na mene.
Zaboravila sam da on bez mene ne zna koji je od ovih predmeta PM.
Samo sam ga ja mogla raspoznati. Okrenula sam se oko sebe polagano,
putajui svoje novosteeno ekstra-osjetilo da se aktivira.
Onda mi je dolo da povratim. Nasreu, nisam. Izgleda da postajem
bolja u ovome. Moja veera je ostala na svom mjestu. Pred oima mi se
ukazao OBannion kako silazi ovamo i otkriva da mu neto nedostaje, a
zatim opaa male hrpice bljuvotine na podu i zapitala se to bi pomislio.
Onda sam se stresla, ve je i takvo razmiljanje bilo pokazatelj toga da mi
je ivot otiao kvragu.
To pokazala sam predmet tono iznad moje glave, gotovo zakopan
ispod hrpe slinih koji su ga okruivali, pa se okrenula prema Barronsu
koji je stajao iza mene, pored vrata. Okrenuo se prema meni i pogledao
me.
Jebemu eksplodirao je. Kako to nisam vidio pa je onda jo
glasnije ponovio. Jebemu.
Okrenuo se od mene, zatim ponovno prema meni i upitao:
Jeste li sigurni da je to to?
Apsolutno.
Onda ga zgrabite, gospodina Lane, nemojte samo stajati tako.
Bila sam zbunjena.
Ja?
Stojite tik pored toga.
Ali muno mi je od njega protestirala sam.
Sad je savren trenutak da se s time uhvatite u kotac. Uzmite ga.

Dok mi je eludac protestirao, podigla sam tu stvaricu sa zida. Metalni

nosai na kojima je stajala napravili su jasno ujan klik kad sam ga
podigla.
I to sad? upitala sam.
Barrons se naglas nasmijao i zvuk je odjeknuo od kamena.
Sad, gospodina Lane, dajte se u bijeg, jer ste upravo aktivirali
desetak alarma.
Trznula sam se.
O emu govorite? Ne ujem nita.
Tihi alarmi. Oglaavaju se u svim kuama koje OBannion posjeduje.
Ovisno o tome gdje se trenutno nalazi, imamo malo ili jo manje
vremena za bijeg.
Barrons se pokazao kao jako lo utjecaj. U istoj noi me naveo da se
obuem kao droca, poveo me u pljaku i sad sam jo i psovala kao
mornar.
Jebemu sloila sam se uzvikom.
Dok smo jurili ulicama Dublina kroz no koja je blijedila i pod rukom mi
je lealo koplje dulje nego to sam ja bila visoka, sinulo mi je da sam
moda nadomak smrti.
Dosta pesimizma, gospodina Lane rekao je Barrons kad sam ga
obavijestila o svojem zakljuku. Inae ete si na vrat navui
proroanstvo koje ete natjerati da se obistini.
Molim? rekla sam, pokuavajui doi do zraka. Pokuala sam
uskoiti u auto, ali zbog kopija sam se zaglavila u poluotvorenim vratima.
Prebacite koplje preko prednjeg sjedala i sjednite na stranje sjedalo
Barrons je proreao naredbu.
Nekako sam se ispetljala i posluala naredbu, ali morala sam malo
otvoriti prozor i progurati vrh kopija iz auta. Barrons je sjeo za upravlja
u istom trenutku kad sam se ja konano ugurala na stranje sjedalo i
istovremeno smo zalupili vratima.
Oekujte smrt rekao je, i umrijet ete. Snaga misli daleko je vea
nego to to veina ljudi moe zamisliti. Upalio je motor i sili smo s
plonika na cestu.
Jebiga ponovno je rekao. Izgleda da je to bila rije veeri.
Pored nas je vrlo sporo prolazio policijski automobil. Nasreu, prolazio

je s Barronsove strane, a ne moje, pa policajci nisu vidjeli drku kopija

to je virila kroz prozor.
Ne radimo nita nezakonito rekla sam iste sekunde. Mislim,
barem to se njih tie, zar ne? Policija sigurno jo ne zna za alarm, zar
ne?
Moda zna, a moda i ne zna, ali u svakom sluaju nas je oboje dobro
pogledao, gospodina Lane. Nalazimo se na OBannionovom teritoriju.
to mislite tko ovom policajcu plaa da u sitne sate patrolira ovim
dijelom grada?
Polako sam shvaala.
Hoete rei da ak i ako policija jo ne zna, im se prouje da je
OBannion opljakan zastala sam.
Svima e rei da nas je vidio i detaljno nas opisati Barrons je
dovrio moju reenicu.
Mrtvi smo rekla sam uvjereno.
Opet taj va pesimizam rekao je Barrons.
Realizam. Ovo je stvarnost, Barrons. Izvucite glavu iz pijeska. to
mislite to e nam OBannion napraviti kad sazna da smo ga mi
opljakali? Pecnuti nas po prstima?
Stvarnost se moe oblikovati pozitivnim stavom, a va stav, da to
kaem slikovito kao vi Amerikanci, je puiona.
Te veeri nisam shvatila to mi pokuava rei, ah kasnije sam se sjetila
tih rijei i razumjela i to u pravom trenutku. Najvea prednost koju itko
moe ponijeti sa sobom u bitku je nada. Sidhe-seer bez nade, bez
postojane uvjerenosti da e preivjeti, je ve pokojan. Sidhe-seer koji
vjeruje da je nadjaan brojano ili orujem to uvjerenje moe si uperiti u
sljepoonicu i povui okida, jer ono je ravno samoubojstvu. Za nekoga
poput nas postoje samo dva uvjerenja, dva stajalita: nada i strah. Nada
jaa, strah ubija.
No nita od svega ovoga nisam shvaala te veeri i utjela sam napeto
dok smo se vozili praznim dublinskim ulicama i na kraju uli u jarko
osvijetljenu uliicu izmeu Barronsove garae i knjiare.
Kog smo mi to vraga ukrali, Barrons? upitala sam.
Malo se nasmijeio i podigao vrata garae. Prednja svjetla naeg
automobila obasjala su ostale izloke u njegovoj motornoj kolekciji.
Uvezli smo se i parkirali u dnu garae.

 Nazivali su ga mnogim imenima, ali vama e vjerojatno biti poznato

kao Longinusovo koplje.
Nikad ula rekla sam.
A Koplje sudbine? upitao je. Ili Sveto koplje?
Odmahnula sam glavom.
Jeste li vi uope religizioni, gospodina Lane?
Izvukla sam se iz auta i posegnula za kopljem.
Ponekad odem u crkvu.
U ruci dritte koplje kojim je Krist proboden na kriu rekao je.
Gotovo sam ga ispustila iz ruke.
Ova stvar je ubila Isusa? uzviknula sam u oku. I sad ga ja drim u
ruci? Pourila sam za Barronsom kroz otvorena vrata garae. Ne smatram
se posebno religioznom osobom, ali odjednom sam osjetila nezadrivu
potrebu da koplje odbacim to dalje mogu, izribam ruke i odjurim do
najblie crkve moliti.
Sagnuli smo se i proli ispod vrata dok su se beumno klizei zatvarala,
pa se zaputili preko ulice. Sjenke su nas vrebale s desne strane, tono iza
granice kruga svjetlosti koji se irio oko svake svjetiljke pored stranjeg
ulaza, ali nisam se obazirala na njih. Bila sam odluna utrpati se to prije
u zgradu i maknuti se iz prijeteeg mraka u kojem me tjelohranitelj
dublinskog kralja podzemlja mogao dobro naciljanim hicem smaknuti
svake sekunde.
Krist je ve bio mrtav kad se to dogodilo, gospodina Lane. Rimski
vojnik po imenu Gaius Cassius Longinus ga je probo. Dan poslije je bila
Pasha i idovski voe nisu eljeli da na sveani dan rtve smaknua vise
na krievima. Zamolili su Pilata da ubrza njihove smrti da ih se moe
ukloniti s pogleda javnosti. Razapinjanje objasnio je Barrons je
znailo polaganu smrt; to je moglo trajati danima. Kad su rimski vojnici
polomili noge zloincima koji su bili razapeti na krievima pored Krista,
ovi se nisu vie mogli upirati prema gore, sve su slabije dolazili do dana i
ubrzo su se uguili. No Krist je u to vrijeme ve bio mrtav, pa ga je vojnik
samo probo kopljem da se uvjeri u to. Perverznim spletom okolnosti
takozvano Longinusovo koplje otada je predmet oboavanja, relikvija
koja navodno posjeduje mitske moi. Mnogi su monici kroz povijest
tvrdili da posjeduju koplje: car Konstantin, Karlo Veliki, Oton Veliki, pa
ak i Adolf Hitler, da navedem samo neke. Svaki je od njih vjerovao da

upravo u tom koplju lei tajna njihove snage.

Zakoraila sam u predvorje Barronsovih privatnih prostorija, zalupila
vratima iza sebe i zaobila ga, pa pogledala s nevjericom.
Da vidimo jesam li dobro shvatila. Upravo smo provalili u privatnu
zbirku jednog mafijaa i ukrali stvaricu za koju on vjeruje da je stvarni
izvor njegove moi? A sve smo to izveli jer ?
Jer Koplje sudbine, gospodina Lane, ima i drugo ime, Vatreno koplje
i uope nije oruje rimskog vojnika, ve su ga u na svijet donijeli Tuatha
De Danaan. Ono je relikvija Seelie i, krasne li sluajnosti, jedno od jedina
dva oruja poznata ljudima koji mogu ubiti Fae. Bilo koga od njih. Bez
obzira na kastu. Kau da se ak i sama Kraljica boji ovoga kopija. Ali ako
elite, mogao bih nazvati OBanniona i provjeriti eli li moda da mu ga
vratimo. to vam se ini, gospodina Lane?
Stisnula sam koplje vrsto.
Ovo moe ubiti Stvora Sa Stotinu Usta?
Kimnuo je glavom.
I Sivog ovjeka?
Opet je kimnuo.
Lovce?
Tree kimanje.
ak i kraljevski stale Fae ? eljela sam da mi i ovo potvrdi, isto da
budem sigurna.
Da, gospodina Lane.
Zbilja? izvalila sam.
Uistinu.
Suzila sam oi.
Imate li plan za suoavanje s OBannionom?
Barrons je proao pred mene, upalio stropnu svjetiljku u predvorju, pa
ugasio svjetiljke na ulici. Kroz prozor sam vidjela da je uliicu preplavila
tama.
Zatvorite se u svoju sobu, gospodina Lane i ne izlazite ni iz kojeg
razloga ni za ivu glavu dok vas ne pozovem. Jesmo li se razumjeli?
Nema anse da se zavuem nekamo i pasivno ekam vlastitu smrt,
odluila sam.
Ne pada mi na pamet da se zavuem ispod deke kao kukavica
Odmah.

Oinula sam ga pogledom. Mrzim kad me presijee usred reenice

takvom naredbicom od jedne jedine rijei. Morala sam mu dati do znanja
da mu ja nisam Fiona koja pati za njim i zahvalna je na svakoj mrvici
njegove panje, jedva eka da mu ispuni svaku elju da dobije jo malo
panje.
Ne moete vi meni nareivati kao da sam Fi ovog puta mi je bilo
drago da me prekinuo, jer sam shvatila da bih se mogla izdati da sam
prislukivala.
Moete li nekamo drugamo otii, gospodina Lane? upitao je
smireno. Je li u tome stvar?
Njegov je osmijeh bio hladan i proraunat, oigledno potaknut
zadovoljstvom osobe koja zna da me ima u aci.
Namjeravate se vratiti u Clarin House i nadati se da vas Malluc
tamo nee potraiti? Da vam neto kaem, gospodina Lane: mogli biste
napuniti bazen posveenom vodom odjeveni u kostim od enjaka, na sav
glas braniti svim vampirima u svemiru da prijeu va prag i sve to ne bi
zaustavilo vampira koji se nedavno propisno nahranio.
A moda biste se mogli preseliti u drugi hotel i nadati da nitko od
osoblja nije na OBannionovoj platnoj listi? Ili ne, ekajte, znam moda
da se vratite doma u Georgiju. Je li to vae rjeenje? ao mi je to vam
ba ja ovo moram rei, gospodina Lane, ali kasno je za to.
Nisam uope eljela pitati zato je kasno: jer e me OBannion ganjati
na kraj svijeta, jer e robovi ispranog mozga u goth odjei preplivati
oceane da me dovuku svojem Gospodaru, ili jer e me loviti sam Barrons.
Gade procijedila sam.
Prije nego to me on poeo vui po kuama gradskih faca, jednog
bizarnijeg od drugog, prije nego to me navukao da opljakam prvo
vampira, pa onda i mafijaa, jo sam imala anse za bijeg. Moda je ta
ansa bila minimalna, ali je ipak postojala. Sad je sve odjednom bilo
drugaije i ja jedina nisam znala pravila te nove igre, svi drugi su se
snalazili savreno. inilo mi se da je to i bio Barronsov plan od samog
poetka: da mi smanji broj opcija, da mi ubija jedan po jedan nain za
spas i na kraju svede moj izbor na jedan jedini: drati se njega ili umrijeti.
Bila sam bijesna na njega, bijesna na sebe. Osjeala sam se kao zadnja
budala. I nisam vidjela izlaza iz svega ovoga. Ipak, nisam bila ba potpuno
bespomona. Ja sam njega trebala? S tim sam se mogla pomiriti ako sam

ba morala jer i on je trebao mene i nisam mu imala namjere dati da to

ikad smetne s uma.
Nek ti bude, Barrons rekla sam. Ali ovo ide sa mnom. O tome
nema razgovora.
Podigla sam koplje vrsto ga drei. Moda se nisam mogla boriti protiv
mafijaa i vampira, ali barem sam se Fae mogla poteno suprotstaviti.
Nekoliko je trenutaka promatrao koplje i nisam mogla dokuiti to se
krije iza njegovog mranog pogleda. Onda je rekao:
Koplje je od poetka i bilo namijenjeno vama, gospodina Lane.
Predlaem da odvojite dugaki drak i zadrite samo metalni vrh, da ga
moete nositi okolo sa sobom. Drak nije originalni, samo je vrh vaan.
Nije mi bilo jasno. Koplje je za mene? Relikvija poput ovog kopija je
valjda na crnom tritu vrijedila pravo bogatstvo, a osim toga Barrons je i
sam bio sidhe-seer i njemu bi takoer dobro dolo za zatitu, a preputao
ga je meni?
Stvarno?
Kimnuo je glavom.
Posluajte me, gospodina Lane rekao je, i odrat u vas na
ivotu.
Ne bi me nitko trebao odravati na ivotu obrecnula sam se da
me niste uvukli u ovaj kaos.
Vi ste se sami uvukli u ovaj kaos, gospodina Lane. Vi ste bezbrino
uetali ovamo i naivno i bedasto se poeli raspitivati o Sinsar Dubhu,
sjeate se? A ja sam vam rekao da se vratite doma.
No da, ali to je bilo prije nego to ste shvatili da vam mogu pomoi da
pronaete predmete. Sad biste me vjerojatno zavezali i drogirali da me
zadrite ovdje optuujue sam rekla.
Vjerojatno sloio se. Iako ne sumnjam da bih bez problema
naao bolji nain da vas zadrim.
Pogledala sam ga ozbiljno. Nije se alio. A ja sam znala da nikada ne
elim saznati to je mislio pod time bolji nain.
Ali s obzirom na to to vas sve ganja, gospodina Lane, ne moram se
previe truditi, zar ne? to nas vraa na poetak ove rasprave: zatvorite se
u sobu i ne izlazite ni iz kojeg razloga dok vas ne pozovem. Jeste li me
shvatili?
Mama uvijek kae da mi poniznost nije jaa strana i u pravu je. Svaki

odgovor na ovo znaio bi predaju ili u najboljem sluaju priznavanje da je

u pravu, pa iako je ova bitka oigledno pripala njemu, nisam mu to
morala i potvrditi i samo sam nepomino piljila u koplje. Metalni dio
svjetlucao je poput srebrnastog alabastera u jarko osvijetljenom
predvorju. Ako maknem drveni dio, bit e dugako tridesetak
centimetara. Sam vrh mu je bio otar poput britve, donji rub irok
desetak centimetara. Znala sam da u ga moi ugurati u svoju najveu
torbicu, ali samo ako naem nain da sprijeim vrh da ju probui.
Kad sam podigla pogled, bila sam sama.
Barrons je nestao.

SEDAMNAEST

Moji starci imaju neke udne pojmove o ivotu. Roeni su u neka druga
vremena, pripadaju drugoj generaciji. Njihova generacija vjerovala je u to
da e samo naporan rad biti bogato nagraen. Njihovoj generaciji nije bilo
lako, ali ni mojoj, za koju svi tvrde da smo lijeni i apatini, ne ide sve
glatko.
Moja generacija su klinci koji misle da im sve u ivotu mora biti
poklonjeno, da na sve imaju pravo ve samo zato to su se rodili, a ako ih
roditelji ne obasipaju svime i svaime to shvaaju kao da ih osuuju na
ivot jada i mizerije. Odrasli smo odgajani raunalnim igricama,
satelitskom televizijom, Internetom i najnovijim igrakama potroake
elektronike jer roditelji po cijele dane rade da bi nam sve to priutili i
veina pripadnika moje generacije vjeruje da ako neto i nije u redu s
njima za to nisu krivi oni sami, nego njihovi roditelji koji im nisu neto
pruili valjda zato to nikad nisu kod kue. U tom lei kvaka 22 i
roditelji tu ne mogu pobijediti.
Moji starci mene nisu ni u emu zakinuli. to god da sa mnom nije u
redu, sama sam si kriva. Sve vam ovo priam da vam objasnim kako sam
shvatila ono o emu mi je tata priao kad bih neto skrivila Ne zanima
me to si namjeravala ili nisi, Mac. in ili propust rezultat je isti.
Sada shvaam. To je poput razlike izmeu nehotinog ubojstva i
ubojstva: ubijena osoba je mrtva bez obzira na tu razliku i isto sumnjam
daje pravna razlika u tom trenutku vana.
inom ili propustom, nakon jedne narane, dvije okoladice, vreice

miri pereca i dvadesetest sati moje su ruke bile okrvavljene.

Nikada u ivotu nisam bila toliko sretna to vidim prve trake zore kao
tog jutra. Na kraju sam bila napravila tono ono to sam se sama sebi
zaklela da neu: kukaviki sam se zakljuala u svoju jarko osvijetljenu
posuenu sobu od jednog do drugog praskozorja, pokuavajui rastegnuti
ono malo hrane to sam imala u sobi na te duge sate, pitajui se kakav to
plan Barrons uope moe imati da nas zatiti od Rockyja OBanniona,
krajnje pesimistino uvjerena da takav plan ne postoji. ak i ako uspije
otjerati nekoliko OBannionovih ljudi, ovaj e uvijek poslati nove. Mislim
stvarno, kako se itko uope moe nadati da e se suprotstaviti okrutnom
mafijau i njegovoj vjernoj vojsci razbijaa i bivih boksaa koji su u
jednoj noi poubijali dvadesetsedam ljudi?
Kad su prve zrake ruiastog sunca pomilovale moje zavjese, pourila
sam prema prozoru i razmaknula ih. Preivjela sam jo jednu no u
Dublinu i ve je i to, samo po sebi, bilo sve vaniji razlog za slavlje u
mojem malom, groteskno iskrivljenom svijetu. Bedasto sam promatrala
uliicu neko vrijeme dok nisam shvatila u to zapravo gledam.
Kad razmislim, i nisam ba shvatila, jer sam se ve idueg trenutka
bosa iz svojeg utoita na etvrtom katu sjurila stranjim stubitem na
ulicu da sve bolje razgledam. Kad sam izletjela kroz vrata doekalo me
prohladno rano irsko jutro. Betonske stube bile su vlane od rose pod
mojim bosim stopalima dok sam doslovno trala prema tlu.
Nekoliko metara od mene na ranom jutarnjem svjetlu ljeskao se crni
Maybach; sva etvora vrata su mu bila otvorena. Iz njega se uo onaj
dosadni zvuk ping-ping koji je upozoravao na otvorena vrata, te mi dao
do znanja da su kljuevi jo u bravi, akumulator jo na ivotu. Iza
Maybacha su stajala jo tri crna automobila, nanizana jedan iza drugoga
sve do propalog dijela etvrti pod vladavinom Sjenki i iz svih se uo isti
pingajui zvuk.
Ispred svakog automobila, blizu svakih vrata, leale su hrpice odjee. U
glavi mi se iznebuha stvorio prizor na kojeg sam nabasala onoga dana kad
sam se izgubila u onoj naputenoj etvrti auto bez vlasnika, hrpica
odjee pored vozaevih vrata.
Kad sam shvatila u to gledam ustuknula sam od uasa.
Nije trebalo biti pametan da bi se shvatilo to se dogodilo.

Ali je trebalo biti sidhe-seer koji zna kakvi se sve stvorovi nou motaju
ovim ulicama.
Policajac koji nas je vidio juer pred zoru oigledno je o tome
obavijestio OBanniona i u neko doba nakon to se spustila no mafija
nas je doao posjetiti s cijelom svojom vojskom, a kao to je bilo jasno iz
injenice da su nam prili sa stranje strane zgrade, nije imao namjere s
nama ugodno proavrljati.
Jednostavnost Barronsovog plana ujedno me zapanjila i izbezumila:
jednostavno je pogasio svjetla i ispred i iza zgrade i pustio da tama
proguta cijelo podruje oko zgrade. OBannion i njegovi ljudi su izali iz
auta i i uetali ravno u ralje Unseelie.
Barrons je znao da e nas ovdje traiti. ak sam se bila spremna kladiti
i da je znao da e OBannion povesti sve svoje ljude. A sasvim sigurno je
znao da nee dospjeti dalje nego korak-dva od automobila. Ja sam u
knjiari bila savreno sigurna. Sva su svjetla bila upaljena, a sva vanjska
pogaena, pa ni ovjek, ni udovita nisu mogli do mene.
Barrons je postavio zamku koja je bila potrebna zbog moje krade.
Kad sam bez razmiljanja skinula koplje sa zida, potpisala sam smrtne
presude esnaestero ljudi.
Okrenula sam se i zagledala u knjiaru, vidjevi ju po prvi put u novom
svjetlu ona nije bila zgrada, nego oruje. Prije svega tjedan dana stajala
sam pred istom ovom zgradom i pomislila da izgleda poput utvrde, poput
pogranine tvrave izmeu dobrog i loeg dijela grada. Sada sam shvatila
da je knjiara uistinu i bila utvrda posljednja linija obrane, posljednja
granica a Barrons je zadravao napredovanje Bila tame svojim brojnim,
snanim, strateki razmjetenim reflektorima, a jedino to je morao
uiniti da zatiti svoju zgradu od opasnosti nou je bilo pogasiti sva
svjetla i pustiti Sjenke, izgladnjele pse pakla, da napadnu.
Voena nekom sablasnom privlanou ili nekom, do ovog trenutka,
uspavanom genetskom potrebom da shvatim sve to mogu o Fae, prila
sam Maybachu. Na vrhu hrpice odjee pored vozakog sjedala leala je
jakna od fine crne koe koja je izgledala ba kao ona koju je Rocky
OBannion nosio one veeri kad sam ga vidjela.
Jedva suspreui drhtanje, sagnula sam se i podigla ju. Kad sam odigla
podatnu talijansku kou od tla, iz nje je ispala debela ljuska koja je
izgledala poput poutjelog, poroznog pergamenta.

Snano sam se stresla i bacila jaknu. Ve sam vidjela takav

pergament. Vidjela sam na desetke njih, raznih oblika i veliina, kako se
noeni vjetrom kotrljaju niz puste ulice naputene etvrti onoga dana kad
sam se izgubila u magli.
Ti pergamenti to su letjeli oko mene toga dana nisu bili papir, nego
audi. Ili barem ono to je od njih ostalo. Da toga dana nisam izala iz te
etvrti prije noi, od mene bi ostala ista ovakva ovakva sasuena
ljutura isuenog ljudskog mesa.
Ustuknula sam. Nisam morala zaviriti ispod jo koje jakne da potvrdim
da su te ljuske sve to je ostalo od Rockyja OBanniona i petnaest
njegovih ljudi, ali svejedno sam to uinila. Podigla sam jo tri jakne, a
onda vie nisam mogla. Ti ljudi nisu ni znali to ih ubija. Zapitala sam se
jesu li ih Sjenke napale sve odjednom, ekajui dok svi ne izau iz
automobila, ili su prvo izala po dvojica iz svakog auta, pa onda i ostali
kada su vidjeli to je snalo prve; kad su vidjeli kako nestaju i pretvaraju
se u komprimirane ljuske sastavljene od dijelova ljudskog tijela koje
nepcima Sjenki nisu bili probavljivi i oni su izletjeti iz auta, vjerojatnu
pucajui na sve strane, pa zatim doivjeli jednaku subinu. Zapitala sam se
jesu li Sjenke bile dovoljno inteligentne da ih ekaju u zasjedi, ili je njima
upravljala samo razorna i neutaiva glad.
Da su Sjenke mene napale one prve noi, ja bih ih bila vidjela tama
gusta poput ulja ali ne bih bila svjesna injenice da sam null, pa ak niti
sidhe-seer, pa iako bih vjerojatno bila podigla ruke da se zatitim, nisam
uvjerena da su Sjenke imale masu, neto to bih mogla dodirnuti da ih
zamrznem.
Moram zapamtiti da to pitam Barronsa.
Netremice sam promatrala etiri automobila, hrpice koje su
predstavljale ostatke esnaest mukaraca: odjeu, cipele, nakit, pitolje;
puno pitolja. Sigurno je svaki od njih imao po dva pitolja; modri elik
svjetlucao je posvuda po ploniku oko automobila. Izgleda da su Sjenke
ubijale brzo, su svi pitolji imali priguivae, jer ja sino nisam ula
nijedan jedini pucanj.
Nije bilo vano to su ti ljudi bili kriminalci i ubojice, nije bilo vano
to su poubijali dvije cijele obitelji, znala sam da je njihova smrt na mojoj
dui. inom ili propustom, njihova je krv bila na mojim rukama i tu u
spoznaju nositi sa sobom do kraja ivota, pohranjenu u dio mojeg bia s

kojim u se pomiriti, ali ga nikada neu prihvatiti.

Fiona je stigla u deset do podneva i otvorila knjiaru. Poslijepodne se
naoblailo, poela je kiica i zahladilo je, pa sam ubacila par cjepanica u
kamin u stranjem dijelu knjiare, sklupala se na naslonjau s modnim
asopisom u rukama i promatrala kupce kako dolaze i odlaze, pitajui se
kakvi su njihovi ivoti i zato moj nije takav.
Fiona je veselo avrljala sa svima osim mene i telefonom naruivala
nove knjige sve do tono osam sati, kad je zakljuala i otila.
Svega nekoliko sati nakon to je njezin uljudni vlasnik ubio esnaest
ljudi, knjiara Barrons Books and Baubles je bila olienje uhodanog
poslovanja, to me navelo na razmiljanje: tko je hladnokrvniji ubojica
temperamentni bivi boksa koji je postao kriminalac, ili vlasnik knjiare
koji skuplja automobile?
Mafija je bio mrtav. Vlasnik knjiare, vrlo iv, upravo je uao s kie,
malo kasnije nego inae oko pola devet ali svejedno je izgledao
besprijekorno. Kad je uao za sobom je zakljuao vrata, pa zastao kod
blagajne i provjerio poruke o dvije posebne narudbe koje mu je Fiona
ostavila i onda mi priao, smjestivi se u naslonja nasuprot mojem.
Njegova je krvavo crvena svilena koulja bila osuta kapljicama kie i
prijanjala mu je uz miiavo tijelo poput druge koe. Crne hlae pripijale
su se uz njegove dugake snane noge, a imao je i crne izme sa petama i
prstima okovanim graviranim srebrom. I danas je oko zapea imao onu
debelu srebrnu narukvicu s keltskim ukrasima koja me podsjetila na
mrane napjeve i menhire, a za kraj i krutu crno-srebrnu ogrlicu. Iz njega
je isijavala uobiajena apsurdna koliina energije i mrane, putene
poude.
Pogledala sam ga ravno u oi, a on mi je uzvratio pogled i nijedno od
nas nije reklo ni rijei. On nije rekao Siguran sam da ste vidjeli aute iza
knjiare, gospodina Lane, a ja nisam rekla Ti hladnokrvni gade, kako si
mogao? Na to on nije odvratio Na ivotu ste, zar ne? pa ga nisam
podsjetila da je on taj koji je ugrozio moj ivot. Ne znam koliko smo dugo
tako sjedili, ali pogledima smo obavili cijeli razgovor. U oima Jerichoa
Barronsa bilo je sakrivenog znanja, ponor spoznaje. Na trenutak mi se
uinilo da sam tamo negdje opazila i Drvo spoznaje, grana otealih pod
ukusnim, sjajnim crvenim jabukama koje su preklinjale da se u njih

zagrize, ali to je bio samo odraz crvene svile i vatre iz kamina u njegovim
zjenicama toliko tamnim da su djelovale poput ogledala.
Jedno pitanje nismo dotakli u svojem razgovoru bez rijei, a ja sam
arko eljela na njega znati odgovor.
Je li ti to barem bila teka odluka, Barrons? Jesi li barem oklijevao?
Kad nije odgovorio, ponovila sam.
Jesi li barem na trenutak razmislio o njihovim obiteljima? Ili se
moda zapitao je li netko od njih moda bio zamjena, moda je uskoio u
posljednji trenutak i nikada u ivotu nije uinio nita loe, moda ukrao
nekome uinu kao klinac?
Da su oi bile bodei, moje bi prole ravno kroz njega. Takvim sam se
mislima bavila cijeli dan; mislima da negdje u ovome gradu ive ene i
djeca iji muevi i oevi vie nee doi doma, ene i djeca koji nikada nee
saznati to im se dogodilo. Moda bih trebala pobrati njihove stvari s
ulice naravno, ne i jezive ostatke njihovih tijela te ih anonimno
poslati policiji? Odjednom sam razumjela kolike je jezive utjehe bilo u
injenici da znam da je Alina mrtva, da sam vidjela njezino tijelo i
pokopala ju. Da je jednostavno nestala, svaki dan do kraja ivota
opsjedala bi me nezadriva, oajnika nada; traila bi ju meu licima u
gomili, pitala se je li negdje tamo, iva. Molila se da nije u rukama kakvog
psihopata.
Sutra obavijestio me Barrons, idete u Nacionalni muzej.
Nisam ni bila primijetila da sam zadravala dah, valjda u nadi da e mi
dati nekakav odgovor koji e ublaiti krivnju koja me pekla, dok mi se
nije tako svisoka obratio. Tipino za Barronsa. Zatrai odgovor i dobije
naredbu.
A to je bilo s onim Ostat ete ovdje dok se ja ne vratim, gospodina
Lane? rekla sam podrugljivo. to je bilo s Mallucom i njegovim
podanicima? Jeste li zaboravili na taj problemi?
Moda je OBannion bio mrtav i moda se sada mogu obraniti od Fae,
ali negdje u ovom gradu jo je uvijek jedan vampir jako ljut na mene.
Malluca je sino pozvao netko ije naredbe oigledno nije mogao, ili
nije elio odbiti. Njegovi podanici oekuju da se vrati tek za nekoliko
dana, moda tek za tjedan dana rekao je Barrons.
Moj poljuljan duh malo je ivnuo. To je znailo da se barem tjedan
dana mogu odvaiti izai na ulicu i kretati gradom gotovo kao normalna

osoba, te da se moram brinuti samo zbog Fae. eljela sam se vratiti u

Alinin stan i odluiti koliko sam mu tete bila spremna nanijeti u
nastavku svoje potrage za njezinim dnevnikom, eljela sam kupiti jo
hrane za sluaj da se opet moram zabarikadirati u sobi, a najvie od svega
sam eljela kupiti platformu za svoj iPod. Slualice su mi bile sve manje
drage: pretvarala sam se u paranoinu osobu koja si nije mogla zamisliti
da ne uje svaki zvuk oko sebe, svaki um koji bi mogao predstavljati
ivotnu opasnost. Ali zato sam mogla sluati glazbu s platforme u sobi, a
budui da sam utedjela dosta novaca jer nisam morala plaati sobu u
hotelu, taj sam si troak lako opravdala.
Zato idem u muzej?
elim da provjerite skrivaju li se tamo PM, kako ih vi zovete. Dugo se
ve pitam skrivaju li se relikvije Fae nama ispred nosa, svima na vidiku,
izloene pod drugim nazivima. Sad kad imam vas mogu provjeriti tu
teoriju.
Zar vi ne znate koji sve PM postoje i gdje se nalaze? upitala sam.
Odmahnuo je glavom.
Da je barem tako jednostavno. Ali ak niti sami Fae ne znaju sve
svoje relikvije nasmijao se kratko i zloesto. Pretpostavljam da je to
posljedica tako dugog ivota. Zato se zamarati pamenjem stvari ili
dogadaja? Koga briga? iv si danas. Bit e iv i sutra. Ljudi umiru.
Njihov se svijet mijenja. Va ne. Detalji, gospodina Lane rekao je, se
gube u vremenu ba kao i osjeaji.
Nisam shvaala.
Molim?
Fae, gospodina Lane rekao je. Oni nisu poput ljudi. Izvanredna
dugovjenost ih je pretvorila u neto drugo. Nikada to nemojte smetnuti
s uma.
Vjerujte mi rekla sam, nisam imala takve namjere. Znam da su
svi oni udovita. ak i oni lijepi.
Oi su mu se suzile.
Lijepi, gospodina Lane? Mislio sam da ste dosad vidjeli samo rune
Fae. Jeste li mi neto preutjeli?
Gotovo sam se izdala i spomenula VLanea, temu o kojoj radije ne bih
raspravljala s Barronsom. Dok se ne uvjerim kome mogu vjerovati ako
uope mogu ikome vjerovati i u kojoj mjeri, neke stvari moram zadrati

za sebe.
Jeste li vi meni neto zatajili? odvratila sam smireno. Kako se on
mene usuduje prozivati na red radi tajna kad ih je pun kao ipak kotica?
ak se nisam niti trudila sakriti da neto skrivam. Samo sam ga porazila
njegovom vlastitom metodom izbjegla sam odgovor na pitanje
postavljanjem vlastitog pitanja.
Obavili smo jo jedan razgovor bez rijei, ovoga puta o istim, varkama i
blefiranju, a moram rei da sam bivala sve vjetija u itanju njegovih
izraza lica jer sam opazila toan trenutak u kojem je Barrons odluio da
istjerivanje tajni iz mene nije vrijedno odavanja ijedne njegove.
Pokuajte obaviti posao u muzeju to bre moete rekao je. Kad
budete gotovi tamo, eka nas lista mjesta po Irskoj na kojoj se moda
skrivaju preostala dva kamena Sinsar Dubh, a ta je lista dulja od vae
ruke.
Za Boga miloga, ovako e sad izgledati moj ivot, je li tako?
uzviknula sam. Vui ete me od mjesta do mjesta nosa pritisnutog uz
tlo kao da sam pas, u nadi da u nanjuiti neki PM, zar ne?
Jeste li se predomislili i vie vam nije stalo da pronaete Sinsar
Dubh, gospodina Lane?
Naravno da nisam.
Znate li gdje ga treba traiti?
Namrtila sam se. Oboje smo znali da nemam pojma.
Ne mislite li da je najbolji nain da pronaete Knjigu Tame i ubojicu
vae sestre ulazak u svijet koji ju je stajao ivota?
Naravno da sam to znala. Sve sam to i sama shvatila jo prolog tjedna.
Ako taj svijet i mene ne ubije prije nego to ita saznam rekla sam.
A koliko mi se ini, daje sve od sebe da me se rijei.
Blijedo se osmjehnuo.
Mislim da me niste shvatili, gospodina Lane. Ja tom svijetu neu
dopustiti da vas ubije. Ni pod koju cijenu.
Ustao je i preao preko sobe. Kad je otvorio vrata, osvrnuo se preko
ramena i dobacio:
I jednog dana ete mi zahvaliti na tome.
Sigurno se ali. Zahvalit u mu to mi je ruke umrljao krvlju?
Ne bih rekla, Barrons izjavila sam vrsto, ali vrata su se ve bila
zatvorila i on je nestao u kiovitu dublinsku no.

OSAMNAEST

Sjenke: vjerojatno moj najvei neprijatelj meu Fae, zapisala sam u svoj
dnevnik.
Spustila sam olovku na dnevnik, pa ponovno pogledala na sat; do
otvaranja muzeja preostalo je jo deset minuta. Prole sam noi runo
sanjala i toliko sam eljela izai iz knjiare u sunano jutro, raditi stvari
koje rade turisti, neto osvjeavajue normalno, da nisam ni provjerila
kad se muzej otvara. Nakon doruka kave i peciva jo sam imala pola
sata vika i sad sam stajala ispred kupolaste zgrade Muzeja arheologije i
povijesti u Ulici Kildare kao jo otprilike milijun ljudi koji su takoer
stajali u grupicama ili sjedili na oblinjim klupicama.
Sjela sam na klupicu i odluila iskoristiti preostalo vrijeme da zapiem
nedavne dogadaje u svoj dnevnik i izvedem kakve-takve zakljuke iz
svega to sam nauila. Moja opsjednutost pronalaenjem Alininog
dnevnika odrazila se na to to sam odluila zapisivati u svoj, i u kojem
obliku: svaki dogaaj, svaki detalj. Pogled unatrag uvijek otkriva stvari
koje u tom trenutku ne znate, a nikad se ne zna kakve e vane sitnice
netko iitati kasnije koje vi niste vidjeli dok ste se usred tih dogadaja
nalazili. Ako se meni ita dogodi, elim iza sebe ostaviti najbolju moguu
dokumentaciju za sluaj da netko odlui nastaviti mojim putem iako
iskreno reeno, nemam pojma zato bi to itko poelio pa sam se nadala
da je Alina razmiljala na jednak nain.
Uzela sam olovku u ruke.
Barrons kae, zapisala sam, da Sjenke nemaju materiju, to znai da ih

ne mogu ni zamrznuti, ni probosti. Izgleda da nemam nikakve obrane

od ove nie kaste Unseelie.
Ta me ironija zabavila. Sjenke su bile najnii red svoje vrste, jedva
inteligentne, ali usprkos koplju koje sam skrivala u torbici (vrha,
sigurnosti radi, omotanog u aluminijsku foliju) i koje je navodno moglo
usmrtiti i najmonije morske pse golemog mora Fae jo sam uvijek bila
bespomona naspram oloa sa dna bare.
E pa onda u se jednostavno morati drati dalje od dna, zakljuila sam,
i do zuba se naoruati onime to provjereno djeluje protiv njih. Dodala
sam jo jedan predmet na listu za kupovinu koju sam sastavljala na
drugoj stranici dnevnika: nekoliko depnih svjetiljki razliitih dimenzija.
Namjeravala sam u svakom trenutku imati kraj sebe najmanje dvije
svjetiljke, a ostale posijati po knjiari, postaviti jednu u svaki kutak da mi
se nau pri ruci u sluaju uasavajue li pomisli da knjiara jedne
noi ostane bez struje. Iako sam sjedila na bljetavom jutarnjem suncu,
stresla sam se od same pomisli na tako neto. Sjenke mi nisu izlazile iz
glave otkako sam juer pronala one hrpice odjee zguvane oko papirnih
ostataka ljudskih bia.
Zato Sjenke ne proderu i odjeu?, upitala sam Barronsa kad smo se
mimoili u stranjem hodniku kasno sino, na putu prema krevetu.
Barrons je bio prava nona ptica. lako sam bila mlaa od njega ali
moram napomenuti da mi je ivot u posljednje vrijeme bio izrazito
stresan bila sam iscrpljena i jedva sam drala otvorene oi ve oko
jedan ujutro, no on je izgledao upravo bezobrazno ivahno i budno,
upravo svjee. Znala sam da moje pitanje uope nije vano, pogotovo u
usporedbi sa svim drugima, ali ponekad me od svega na to naiem
zanima najbezveznija, najnevanija sitnica.
Ba kao to Sivi ovjek udi za ljepotom koju nikada nee sam
posjedovati, gospodina Lane, pojasnio mi je Barrons, Sjenke uzimaju
ono to nemaju same: tjelesnost, fiziku prisutnost. Zato proderu nau
tjelesonst i ostane ono to ih ne zanima jer nje nikada bilo ivo. Odjea je
neiva.
A to su one papirne stvari?, upitala sam, fascinirana i zgroena u isto
vrijeme. Pretpostavjam da je i to neki dio naih tijela, ali koji?
Veeras smo morbidni, ha, gospodina Lane? A kako bih ja to znao?
To Barronsovo slijeganje ramenima bilo je prava predstava, svi ti keltski

miii ispod grimiza koulje. Moda su to koa, kosti, zubi, nokti i tko
zna to jo, komprimirani, lieni zadnje trunke ivota. Ili im se moda
ne svia okus naih mozgova. Moda im imaju okus po abama,
gospodina Lane; a Sjenke moda mrze abe.
Bljak promrmljala sam zapisujui saetak naeg nonog razgovora
na novu stranicu.
Dok sam dovravala pisanje, masa oko mene se iznenada poela kretati
i bacila sam pogled prema vratima muzeja, koja su sada bila otvorena.
Paljivo sam ugurala dnevnik u torbicu da mi ne zaprijei pristup kopiju,
prebacila torbu preko ramena i ustala, zadovoljna injenicom da usprkos
tolikoj blizini s PM-om jedva osjeam muninu. Nisam se namjeravala
odvajati od kopija, pa sam se prethodne noi prisilila da spavam s njime u
nadi da e me njegova prisutnost to manje smetati to vie vremena bude
u mojoj blizini. ini se da je moj plan djelovao.
im sam ula u predvorje muzeja natkriveno kupolom raspoloenje mi
se popravilo. Oduvijek sam voljela muzeje. Vjerojatno bih se sad trebala
praviti da ih volim zato to sam edna znanja, pravi erudit kojem nikad
nije dosta novih spoznaja, ali da vam iskreno kaem, volim ih jer se u
njima nalaze krasni izloci, a koliko sam ula o ovome muzeju, prepun je
divota. Jedva sam ekala da ih sve razgledam.
Naalost, neu vidjeti bogzna to.
Jednog u se dana prestati skidati u VLaneovoj blizini, ali cijena tog
otpora bit e gubitak dijela moje due.
Danas, sad i ovdje, etajui Nacionalnim muzejem arheologije i
povijesti, zadivljena i oduevljena izlobom r, koja je predstavila stare
irske zlatne predmete, nisam ni znala da dijelovi due mogu biti
izgubljeni.
Tada sam bila toliko slijepa, nisam vidjela nita od svega to se
dogaalo oko mene. Imala sam dvadesetdvije godine, bila sam zgodna i
svega mjesec dana prije svih tih dogadaja moja je najvea briga bila
opasnost od toga da Revlon povue moju omiljenu nijansu ruiastog
laka za nokte, jer to bi zbilja bila katastrofa epskih razmjera pa zaboga,
ostala bih bez savrene boje uz kratku ruiastu suknjicu koju sam i sad
imala na sebi, uz usku bijelu majicu, svjetlucave zlatne sandale s tono
toliko visokim potpeticama da naglase moje vrste osunane noge.
Izmeu mojih vrstih grudi njihala se dugaka ogrlica s nekoliko nizova

sitnih bisera, jednakog stila kao moje naunice i narukvica koji su mi

davali tono toliko glamura koliko mlada osoba treba imati. Tamne
kovre njeno su mi padale oko lica i privlaila sam poglede. Podigla sam
bradu i nasmijeila se u sebi. Ah, mala zadovoljstva
Nekoliko vitrina s izlocima dalje od mene, pored stuba, stajao je zbilja
zgodan deko i gledao ravno u mene. Bio je visok, atletske grade, kratke
tamne kose i najljepih plavih oiju koje sam ikad vidjela. Bio je otprilike
mojih godina, moda koju godinu stariji mogla sam se kladiti da je
student i izgledao je tono kao tip deka s kojim bih izlazila doma, u
Georgiji. Pogledom mi je dao do znanja da mu se sviam i nasmijeio se.
U ovo doba u kojem djevojke mladiima odmah doputaju sve, govorila
je mama Alini i meni, izdignite se iz mase i natjerajte deke da se pomue
da zadobiju nau panju. Kad ju konano dobije, mislit e daje osvojio
nagradu i trudit e se daju i zadri. Deki se ha kraju pretvore u
mukarce, a mukarci najvie cijene rijetku robu.
Jesam li ve spomenula koliko je moja majka mudra? Tata je jo lud za
njom nakon trideset godina braka, jo uvijek vjeruje da svijet poinje i
zavrava njezinim osmjehom i da se ona jednog dana ne probudi, cijeli bi
svijet nestao. I njegov svijet. Alinu i mene su uvijek oboavali, ali uvijek
smo znale da nai roditelji vole jedno drugo vie nego nas. Uvijek mi je u
isto vrijeme bilo ljigavo i nekako smirujue da nas potjeraju u drugi kraj
kue i zatvore se u spavau sobu barem jednom a nekad i dva puta
dnevno. Nas dvije bismo zakolutale oima, ali u svijetu u kojem je stopa
razvoda via od cijene goriva, njihova je postojana ljubav bila na oslonac.
Ba sam se krenula nasmijeiti tom deku kad sam zastala usred
pokreta. emu sve to? Nije da u svoj novi raspored nekako mogu ubaciti
izlaske s dekima, tu negdje izmeu Fae koji prodire ljude, mafijaa i
detektiranja PM-ova. Da ne bi moda dolazili u knjiaru po mene? A to
ako moj zagonetni i hladnokrvni domain opet odlui pogasiti sva svjetla
na ulici?
Zbogom, zgodni deko, sad si samo hrpica odjee.
Ta mi je pomisao sledila krv u ilama. Ubrzala sam izmeu izlobenih
vitrina i odmaknula se od njega. Brzim korakom prolazila sam izmeu
izloaka i usredotoila se na svoju misiju, pokuavajui osjetiti ima li
kakvih PM-ova u blizini.
Nigdje nieg.

Kretala sam se iz prostorije u prostoriju, prolazila pored relikvija i

starina, vitrine za vitrinom, ali munini ni traga. Ali zato sam osjetila
neto drugo. Oigledno je onaj zgodni uznemirio moje hormone, jer
svata mi je zloestoga odjednom padalo na pamet. ak sam se zapitala
ima li moda i brata, ili dva. Moda ak i tri
to zbija nije bilo nalik na mene. Ja vjerujem u jedna-ena-jedanmukarac-veze. ak i u najvruim matarijama zamiljam scene jedanna-jedan, a ne porno scenarije s vie partnera. No sad mi je u glavi bila
izrazito detaljna slika zgodnog deka i njegove zamiljene brae i gotovo
sam posrnula od te sirove erotike. Poteno sam zatresla glavom i
podsjetila samu sebe po to sam dola u muzej: PM-ove, a ne bezumne
orgije.
Gotovo sam odustala od pomisli da u pronai ita zanimljivo kad mi je
pogled privukla guvica ruiaste svile i ipke koja je leala na podu koji
metar od mene, s lijeve strane, u smjeru iz kojeg sam dola.
Pomislila sam da ba zgodno izgleda i prila da vidim to je.
Obrazi su mi se zaarili. Naravno da mi je ta guvica bila zgodna.
To su bile moje gaice.
Brzo sam ih podigla i provjerila je li sve ostalo na meni na mjestu.
Suknja je tu, majica je tu, grudnjak je tu, dobro je. Hvala Bogu. Osim
propuha oko gole mi stranjice i neizdrivog stanja napaljenosti koja me
muila, sve drugo je izgledalo OK. Izgleda da sam bila posegnula ispod
suknje, zgrabila gaice, skinula ih i nastavila hodati, a da sve to nisam ni
primijetila. Da nisam uvijek primijeivala sve ruiasto i da me nisu
toliko privlaile krpice, vjerojatno bih se nastavila tako etkati i svlaiti,
zaokupljena veselim vruim razmiljanjima da bi se na kraju etkala
muzejem potpuno gola. Nasreu, u tome me sprijeio pogled na moje
vlastite ukusno odabrane gaice posred muzejskog poda. Nisam bila
sigurna bi li me moja povrnost trebala odueviti ili zgroziti.
Gdje si? prosiktala sam, navlaei gaice i poravnavajui suknju.
Iako sam se nalazila usred goleme prostorije kojom su se etali
posjetitelji zadivljeni blagom izlobe, nitko nije obazirao panju na mene.
Bila sam savreno svjesna tko me upravo doveo do toliko estoke, sirove
napaljenosti da sam se poela skidati.
Negdje u blizini se skrivao Fae, prikriven svojom uobiajenom
maskom, i to jedan od onih seksi Fae. Pretpostavila sam da je to VLane,

ponajprije zato to mi je pomisao da bi u mojem svijetu mogao biti jo

koji tako uasavajue lijep Fae, jo netko tko e mi pomutiti um i
uznemiriti libido, bila krajnje uznemirujua.
Negdje iza sebe zaula sam smijeh koji mi je poput glatkih, okruglih,
hladnih bisera preao preko klitorisa i odjednom sam bila tek beskrajna
provalija uarene potrebe za seksom. Noge su mi se tresle, gaice opet
nestale s mene, unutranjost bedara oviaila i bila sam toliko eljna seksa
da sam znala da u umrijeti ako ga ne dobijem odmah tu i sad.
Zveckanje me navelo da pogledam prema tlu. Pored mojih gaica leala
je moja biserna oglica. Nisam bila sigurna jesam li ja uinila ono to sam
maloprije osjetila meu nogama, ili je Fae bio odgovoran za to.
VLane proaptala sam usnama jednako nabreklim kao i moje
grudi. Tijelo mi se mijenjalo, spremalo na dodir Gospodara, smekavalo,
postajalo zrelije, spremnije, bujnije.
Na koljena, enko rekao je glas.
Preko mene mrtve, Fae zareala sam.
Opet se nasmijao, a bradavice su mi se zaarile.
Ne jo, sidhe-seer, ali jednog dana moda e preklinjati za smrt.
Srdba. Ono to me spasilo u ranijem susretu bila je srdba. Srdba i
jo neto na s Ali koja je ta druga rije bila? to me onda spasilo? Koja
me mrana pomisao navela da se oduprem, da postanem hladna i prazna
kao sama Smrt?
Slanina promrmljala sam. Ne, to nije bilo to. Starina? Sumrak?
Sjetva? Seks? Nije li seks odmah i ovdje krasna ideja? Nije li Fae rekao
Na koljena, enko? Tko sam ja da mu proturjeim?
Kleknula sam na hladni mramorni pod muzeja i povukla suknju preko
bokovao, otkrivajui se. Evo me. Uzmi me.
Na sve etiri rekao je glas iza mene, opet se smijui i opet sam
osjetila kako mi izmeu bedara, preko napetih, glatkih usana polako
prolazi hladna niska bisera. Kraljenica mi se izvila, stranjica uperila
prema gore i ispustila sam zvuk koji uope nije bio ljudski.
Misli su mi letjele. Osjeala sam Fae iza sebe, ali jo uvijek nisam znala
je li VLane ili netko drugi taj koji e me prikovati za pod i eviti dok ne
umrem. Onda sam osjetila njegove ruke na svojoj stranjici i namjetao
me kako mu se svia, pa iako sam bila null, zaboravila sam da uope
imam ruke, iako je u blizini bilo moje koplje, zaboravila sam da uope

imam torbicu, iako sam neko imala sestru koja je ubijena negdje u
Dublinu
Sestra!
Ta je rije poput eksplozije izletjela iz mene s takvom odlunou i
takvim oajem da je sa sobom povukla i kapljice sline.
Otrgnula sam se iz stiska Fae, okrenula i zabila oba dlana u VLaneova
prsa.
Svinjo jedna! otpuzala sam postrance poput kakvog gologuzog
raka, u oajnikoj elji da se doepam svoje torbice koju sam bila odbacila
nekoliko metara dalje, pored majice i cipela.
Dok sam stigla do hrpice svojih odbaenih stvari, Fae se bio ponovno
pokrenuo. Barrons je bio u pravu: to su vieg stalea, to su moniji.
Kraljevski stale oigledno sam mogla zamrznuti svega na nekoliko
sekundi. Ni priblino dovoljno.
Nismo mi svinje rekao je hladno, ustajui. Ljudi su ivotinje, ne
mi.
Ma naravno. Nisam ja ta koja je sama sebe umalo silovala!
eljela si me i jo me eli rekao je bezosjeajno. Tvoje tijelo
izgara od elje za mnom, enko. eli me oboavati. eli biti na
koljenima.
Najgore od svega je bilo to je bio u pravu. eljela sam ga. ak i u ovom
trenutku lea su mi bila izvijena u senzualnom pozivu, stranjica
uperena uvis kao u make u veljai, svaki pokret podatan i izazovan. Bila
sam golema seksualna ponuda. U meni je uala bezumna nimfomanka
koju se uope nije ticalo s koliko e ju orgazama Fae ubiti. Drhtavim
rukama sam zgrabila torbicu.
Dri se dalje od mene upozorila sam ga.
Po izrazu lica vidjelo se da nema ni najmanje elje za pribliavanjem.
Po izrazu lica vidjelo se da mu se gadi injenica da imam mo nad njime,
makar i tako kratku; da obino ljudsko bie ima mo nad njime, tako
monim.
Zato si dola ovamo? to je naega ovdje, sidhe-seer? upitao je
strogo.
Otkopala sam torbicu, odgurnula aluminijsku kuglicu s vrha kopija i
uhvatila ga, ali nisam izvadila. eljela sam zadrati element iznenaenja.
Nita.

 Lae.
Ne, ne laem, ovdje nema nieg vaeg rekla sam iskreno, ali ni da je
bilo drugaije, ne bih bila rekla neto drugo.
Prolo je pet dana, sidhe-seer. to si uzela od OBanniona?
Sumnjiavo sam trepnula. Kako je znao za to?
Poginuo je pokuavajui vratiti to to si uzela, eto kako znam. Znam
gdje ivi rekao je. Znam kuda se kree. Beskorisno je lagati mi.
Uvjeravala sam samu sebe da mi je Fae to pitanje proitao s lica, a, ne
iz misli. Zagrizla sam si jezik da ne bih jecala. Opet mi je neto radio.
Opet je imao moje bisere u ruci. I provlaio ih je izmeu mojih nogu,
jednu po jednu tvrdu hladnu kuglicu.
Govori, sidhe-seer.
eli znati to smo uzeli? Pokazat u ti to smo uzeli! vrsto sam
obavinula prste oko drke kopija, naglim potezom ga izvukla iz torbice i
prijetei ga uperila prema njemu. Ovo!
To je bio prvi put da sam vidjela takav izraz na licu jednog Fae, ali ne i
posljednji. Ispunio mi je ile ludim osjeajem moi snanim gotovo
koliko i seksualna uzbuenost koja me jo drala.
VLane, princ Tuatha De Danaan, se neega plaio.
A to neto je bilo u mojoj ruci.
Velianstveni Fae je nestao. Tek tako. U tren oka, rekla bih da sam
trepunula. Ali nisam. Nestao je.
Sjela sam, duboko diui, grevito drei koplje, pokuavajui doi k
sebi.
Polako sam ponovno postajala svjesna prostora oko sebe: amora, boja,
te naposlijetku i dijelova razgovora.
to misli, to izvodi?
Nemam pojma, stari, ali dupe joj je super. A cice za umrijeti!
Pokrij oi, Danny. Smjesta ula sam glasan i prodoran glas neke
majke. Prostakua.
Meni izgleda sasvim pristojno ovaj je komentar bio popraen
zvidukom i bljeskom fotoaparata.
Koga to vraga ima u ruci? Da pozovemo policiju?
Nemam pojma, moda hitnu pomo? Ne izgleda mi ba zdravo.
Bacila sam pogled oko sebe poput ivotinje. Bila sam na podu, sa svih
strana okruena ljudima koji su se pribliavali, odozgo buljili u mene

pohlepnim, znatieljnim pogledima.

Udahnula sam isprekidano, eljela sam se rasplakati i cviliti, gurnula
koplje natrag u torbicu kako bi pobogu objasnila otkud mi povukla
suknju dolje preko stranjice, zakopala grudnjak, napipala na podu
majicu i navukla ju, pokupila cipele i ustala.
Miite se zavapila sam, pa se razmiui te leinare probila kroz
masu.
Nisam si mogla pomoi. Zaplakala sam im sam trkom izjurila iz
prostorije.
Za enu u njezinim godinama bila je impresivno brza.
Presjekla mi je put manje od pola ulice od muzeja, stala ispred mene i
isprijeila mi se na putu.
Naglo sam skrenula ulijevo i zaobila ju bez zaustavljanja.
Stani! povikala je.
Nosite se kvragu! ljutito sam dobacila preko ramena dok su mi se
vrue suze slijevale niz obraze. Moj trijumf nad VLaneom i premo koju
mi je dalo koplje bili su potpuno zasjenjeni mojim javnim ponienjem.
Tko zna koliko sam dugo sjedila tamo, pruajui svima uvid u dijelove
tijela koje nijedan mukarac nikada nije pogledao na danjoj svjetlosti
osim ako nije bio oboruan medicinskim instrumentima i lijenikom
titulom? Tko zna koliko su me dugo promatrali? Zato me nitko nije
pokuao pokriti neime? Kod nas na jugu neki kavalir ogrnuo bi me
svojom jaknom. Pritom bi bacio pogled na sve to se nudi, mislim, grudi
su grudi, a mukarci su mukarci, ali kavalirstvo jo ivi u naem kraju.
Voajeri rekla sam ogoreno. Bolesnici eljni skandala.
Hvala vam na tome, reality programi. Ljudi su se toliko navikli buljiti u
privatne, intimne trenutke drugih ljudi i nasladivati se najniim
momentima njihovih ivota da im je postalo potpuno prirodno da kad
palete na ovakvo neto stanu i gledaju, umjesto da pokuaju pomoi
nekome u nevolji.
Starica se opet nala ispred mene i ovoga puta pokuala sam ju zaobii
s desne strane, ali zakoraila je u isto vrijeme kad i ja i zabila sam se
ravno u nju. Bila je toliko stara, toliko Bitna i izgledala je toliko krhko da
sam se pobojala da bi mogla pasti, a u njezinim godinama pad je
vjerojatno znaio slomljene kosti i dug oporavak. Dobar odgoj za

razliku od onih gadova u muzeju, neki od nas su dobili kuni odgoj je

privremeno nadjaao moj jad i zastala sam, primivi ju za laktove.
to je? upitala sam. to elite od mene? elite me opet opaliti po
glavi? Samo naprijed! Opalite me da i to obavimo! Ali mislim da vam ipak
moram rei da ovoga nisam mogla izbjei i da je situacija ah, naravno, a
kakva bi bila nego sloena.
Moj je napada bila ista ona starica iz puba koja me prve veeri kad
sam stigla u Dublin vrgnula po glavi i naredila mi da prestanem buljiti u
Fae i gubim se nekamo drugamo poginuti i iako sam sada znala da mi
je te veeri spasila ivot znam i daje to mogla ljubaznije izvesti
trenutno mi nije bilo do razgovora s njom.
Zabacila je svoju glavu kao okrunjenu srebrnastobijelom kosom i
pogledala me sa zaprepatenim izrazom na licu.
Tko si ti? povikala je.
Kako to mislite, tko sam? rekla sam ojaeno. Zato me progonite
ako ne znate tko sam? I inae tako trite za strancima?
Bila sam u muzeju rekla je. Vidjela sam to si napravila! Dragi
Isuse i Marijo i svi sveci, tko si ti, curo?
Bilo mi je toliko dosta ljudi openito da sam se zaderala:
Vidjeli ste to mi ta stvar radi i niste mi ni pokuali pomoi? Da me
silovao, biste li isto tako stajali i gledali? Ba vam hvala! Lijepo od vas. Da
znate da mi trenutno uope nije jasno tko su vea udovita oni ili mi.
Naglo sam se okrenula i pokuala otii, ali me epala za nadlakticu
zapanjujue snanim stiskom.
Nisam ti mogla pomoi i ti to dobro zna proitala je. Zna
pravila.
Stresla sam ruku da se oslobodim njezinog stiska.
Zapravo i ne znam. Svi ih znaju, izgleda. Svi osim mene.
Ako se jedna od nas izda, mrtva je rekla je otro. Ako se izdaju
dvije, obje su mrtve. Malo nas je i svaka je od nas vana, moda sada i
vanija nego ikad. Ne smijemo se izlagati riziku da nas otkriju, a ja
pogotovo. Osim toga, ti si se sasvim dobro drala i to protiv princa, ni
manje ni vie. Blagi Boe, kako si to izvela? to si ti?
Pogledom je brzo prela s mojeg lijevog na desno oko, pa zatim natrag.
U prvi mah me tvoja kosa zavarala, ali onda sam te prepoznala, znala
sam da si ti ona iz puba. Ta koa, te oi, nain na koji hoda oh, da, ba

kao Patrona! Ali nisi ti Patronina, znala bih ja za to. Iz kojeg si ti dijela
loze OConnorovih? Tko ti je majka? upitala me.
Nestrpljivo sam stresla glavom.
ujte, gospoo, rekla sam vam jo one veeri u pubu da nisam
nikakva OConnorica. Prezivam se Lane. MacKayla Lane iz Georgije.
Moja mama se zove Rainey Lane, a djevojako ime joj je bilo Rainey Frye.
To je to. ao mi je to vas moram razoarati, ali u cijeloj naoj obitelji
nema nijednog OConnora.
Onda si posvojena rekla je starica uvjereno.
Uzdahnula sam.
Nema anse da sam usvojena!
to ti zna! obrecnula se. Nemam pojma kako i zato, ali ti si
OConnorica i toka!
Mislim stvarno! sad sam ja povikala. Kako se usuujete prii mi i
uvjeravati me da ne znam tko sam? Ja sam MacKayla Lane i roena sam
u bolnici Christ ba kao i moja sestra, a moj tata je bio u raaonici s
mojom mamom dok sam se raala i nisam usvojena, a vi nemate pojma
ni o meni, ni o mojoj obitelji!
Oigledno odvratila je starica nema ni ti.
Otvorila sam usta, pa se predomislila i zatvorila ih, okrenula se i otila.
Raspravom s ovom staricom samo bih davala vjerodostojnost njezinim
zabludama. Nisam bila usvojena i u to sam bila jednako toliko uvjerena
koliko sam znala da je ova starica luda.
Kamo si krenula? upitala me. Postoje stvari koje moram znati.
Tko si ti, moemo li ti vjerovati i kako si se, za ime Boje, doepala jedne
od njihovih relikvija? One veeri u pubu sam mislila da si pri-ya tu je
rije ispljunula iz usta gotovo s gaenjem, kao da je prljava koliko si
oarano buljila u onoga. Sad nemam pojma to si. Smjesta mora poi sa
mnom. Stani, OConnorice.
Ovo posljednje rekla je glasom koji bi me ne tako davno zaustavio u
mjestu i natjerao da se okrenem isto iz potovanja prema starijima, ali
ta je cura bila prolost. Ustvari, nisam ni bila sigurna tko je ta cura bila,
kao da je Mac OP Otprije Poziva kojeg sam primila onoga dana pored
bazena bila nestvarna, samo krasan i prazan skup pomodne odjee,
vesele glazbe i jogunastih snova.
Prestanite me tako zvati prosiktala sam na nju preko ramena i

drite se dalje od mene, stara babo.

Potrala sam, ali svejedno nisam bila dovoljno brza da me ne sustignu
njezine posljednje rijei. im ih je izgovorila znala sam da e me muiti
uporno poput otrog kamenia u cipeli.
Onda ju pitaj starica je povikala izazivaki. Ako si toliko uvjerena
da nisi posvojena, MacKayla Lane, porazgovaraj sa svojom majkom i
upitaj ju.

DEVETNAEST

to nam je u planu za veeras? upitala sam Barronsa im je uao u

knjiaru. Cijelu sam se veer etkala pred prednjim prozorima, sa svim
svjetlima upaljenim i u knjiari i ispred nje, promatrajui kako se no
sputa oko bljetave utvrde.
Valjda sam zvuala pomalo napeto jer je podigao obrvu i zagledao se u
mene.
Neto nije kako treba, gospodina Lane?
Sve OK. Ba sve. Ja sam OK. Samo sam htjela znati emu se mogu
radovati veeras rekla sam. Pljakanju nekoga koga emo potedjeti,
ili pljakanju nekoga koga emo stajati ivota.
ak sam i samoj sebi zvuala zajedljivo, ali eljela sam znati koliko u
gora osoba postati prije nego to svane sljedee jutro. Svakog mi je dana
bilo sve tee prepoznati enu koja me promatrala iz ogledala.
Barrons me obiao sporim korakom.
Jeste li sigurni da je sve u redu, gospodina Lane? Djelujete malo
napeto.
Okretala sam se oko vlastite osi, pratei ga pogledom.
Sve superika rekla sam.
Oi su mu se suzile.
Jeste li pronali ita u muzeju?
Ne.
Jeste li pretraili sve izlobe?
Ne.

 Zato ne?
Nije mi se dalo rekla sam.
Nije vam se dalo?
Barrons je na trenutak izgledao potpuno zbunjeno, kao da mu je i sama
pomisao da bi netko mogao odbiti njegovu naredbu bila jednako
nezamisliva kao preseljenje ovjeanstva na Mars.
Nisam ja va konj za vuu rekla sam. Imam ja i svoj ivot. Barem
sam ga imala. Nekad sam radila savreno normalne stvari, izlazila s
dekima, ila na veere i u kino, druila se s prijateljima i nikad u ivotu
ni pomislila nisam na vampire ili udovita ili mafijae. Zato mi ne
poinjite s prigovorima da nisam ispunila vaa oekivanja. Ja vama ne
govorim kako ete provesti dan, zar ne? ak i PM-detektor s vremena na
vrijeme treba odmor pogledala sam ga zgaeno. Moete biti sretni da
vam uope pomaem, Barrons.
Poeo mi se pribliavati i nije stao sve dok nije bio dovoljno blizu da
osjetim toplinu koja je isijavala iz njegovog velikog, vrstog tijela. Sve dok
nisam morala zabaciti glavu unatrag da bih ga mogla pogledati, a kad sam
to uinila sudarila sam se s pogledom njegovih oiju tamnih poput
ponoi, s njegovom barunastom zlaanom koom, senzualno izvijenim
usnama i punom donjom usnom koja je nagovijetala nezasitnu poudu,
donjom koja je odavala samokontrolu, pa ak i malo okrutnosti i odmah
sam se zapitala kako bi bilo
Hopla. Naglo sam se stresla da razbistrim misli. Iz svoja dva susreta
sa VLaneom shvatila sam da je dosta biti u blizini seks-Fae da bi
hormoni potpuno poludjeli i da ta napetost ne prestaje dok se ne oslobodi
na neki nain. Ono to mi je VLane napravio ostavilo me u stanju uasne
napaljenosti koja je nestala tek nakon impresivnog broja orgazama i
dugog ledenog tua. A ipak mi se sad inilo da nisam bila gotova, jer sam
jo osjeala tragove tog napada. Inae nema drugog naina da se objasni
zato sam sad stajala ovako i razmiljala kako je to ljubiti se s
Barronsom.
Nasreu odabrao je ba taj trenutak da otvori ta usta koja su me tako
uznemirujue privukla i pone neto priati. Njegove su rijei brzo i
okrutno popravile moju perspektivu.
Jo uvijek mislite da se jednostavno moete maknuti od svega ovoga,
zar ne, gospodina Lane? rekao je smireno. Vi jo uvijek mislite da je

smisao ovoga pronai Sinsar Dubh, mislite da je smisao saznati tko je

ubio vau sestru ali prava je istina da va svijet odlazi kvragu, a vi ste
jedna od rijetkih koji mogu neto poduzeti da to sprijee. Ako Sinsar
Dubh padne u krive ruke, neete oplakivati samo gubitak vlastitog
manikiranog svijeta duginih boja, nego propast ovjeanstva. to mislite,
koliko ete preivjeti u svijetu u kojem se Knjige doepao netko poput
Malluca onog Unseelie koji je svoje Nosoroge postavio na strateka
mjesta diljem grada? to mislite koliko dugo ete eljeti ivjeti u tom
svijetu? Ovo nije zabava, gospodina Lane; ovo nije igra. Nije ak ni
pitanje ivota i smrti. Ovo je pitanje sudbine koja je mnogo gora od smrti.
Mislite li stvarno da ja to ne znam? obrecnula sam se. Moda
nisam priala o svemu ovome to je on upravo istresao, ali sam o tome u
svakom sluaju razmiljala. Znala sam da se radi o stvarima daleko veim
i vanijim od toga to se dogaa u mojem ivotu, u mojem kutku svijeta.
Otkako sam sjedila i jela krumpirie i keap i promatrala Sivog ovjeka
kako unitava onu bespomonu enu, svake sam se veeri pitala koga je
odabrao za novu rtva. Izbliza sam pogledala sva usta Stvora Sa Stotinu
Usta i znala sam da je negdje vani, da nekoga prodire. Upitala sam se
pokuavajui skoiti godinu ili dvije unaprijed kroz vrijeme kako e
Dublin izgledati. Nisam sumnjala da e se Zona Tame naputene etvrti
nastaviti iriti, znala sam da se iri i dok ja tu stojim s Barronsom, negdje
vani pregorjela je jo jedna ulina svjetiljka, poslavi posljednji slabani
traak svjetlosti u tamu prije nego to se ugasila, a Sjenke su se odmah
obavile oko nje i sutra, ako je za vjerovati Barronsu, toga dijela grada
nitko se nee sjeati.
Takve brige nisu me muile samo danju; nale su put i do mojih snova.
Prole sam noi imala nonu moru u kojoj sam lebdjela nad Dublinom
koji je bio potpuno zavijen u tamu i jedino to je bilo osvijetljeno je bila
knjiara, etverokatna utvrda usred grada. Onako nadrealno kako to ve
biva u snovima, u isto sam vrijeme bila i iznad grada i u knjiari,
gledajui kroz prozor. Toliko je Dublina bilo u rukama tame da sam znala
da ak i ako bih krenula iz knjiare s prvim zrakama jutarnjeg sunca, ne
bih stigla do sljedeeg osvijetljenog utoita prije mraka; znala sam da
sam zarobljena u Barrons Books and Baubles do kraja ivota.
Probudila sam se razmiljajui o prorokim snovima i apokalipsama
umjesto o veselim stvaricama koje su me uvijek zabavljale ujutro to

u toga dana jesti, to u obui.

O da, znala sam ja da postoje sudbine gore od smrti. Naprimjer
nastaviti ivjeti nakon to vam je sestra ubijena. Naprimjer saznati da je
sve to ste mislili da znate o sebi i svijetu openito jedna golema gadna
la. Ali prava istina o kojoj je govorio Barrons nije me se ticala. Ja sam u
Dublin dola saznati tko je ubio Alinu, provesti pravdu kako znam i
umijem, te se zatim vratiti doma a to sam jo uvijek planirala.
OBannion vie nije predstavljao prijetnju, a moda e Malluc zaboraviti
na mene ako mu se maknem s puta. Moda e Barrons spasiti grad od
Fae. Moda e Kraljica ako je ita od onoga to je rekao VLane istina
pronai Knjigu Tame i bez moje pomoi, vratiti Unseelie u zatvor, moda
se tada na svijet vrati u normalu. Moda ako ja odem se sve sile Tame
koje ele Sinsar Dubh obrue jedne na druge i bore do smrti. Mogunosti
ima napretek i nijedna od njih ne mora ukljuivati mene. Bilo mi je dosta
ovoga grada. eljela sam otii prije nego to se pored mene otvori jo koja
paralelna stvarnost.
Zato se onda tako ponaate? upitao je Barrons. I zato niste
dovrili posao u muzeju?
Jer mi je dan bio lo, OK? rekla sam hladno, iako sam iznutra
kljuala poput vulkana spremnog na erupciju u svakom trenutku.
Nemamo li svi pravo na lo dan povremeno?
Ispitivaki je promatrao moje lice neko vrijeme, pa onda slegnuo
ramenima.
No dobro. Dovrite ga sutra.
Zakolutala sam oima.
A to radimo veeras?
Slabano se nasmijeio.
Veeras ete, gospodina Lane, nauiti ubijati.
Znam to se sada pitate, jer i sama sam se to pitala: jesam li nazvala
mamu?
Nisam ni toliko glupa, ni toliko bezobzirna. Znala sam da je mama jo
u oku zbog Alinine smrti i nisam ju namjeravala dodatno uzrujavati.
Pa ipak, morala sam dokazati onoj staroj kokoi da nije u pravu, pa sam
se nakon dovravanja posla u muzeju i kratkog posjeta eljezari da kupim
zalihu depnih svjetiljki brzo vratila u knjiaru da to prije nazovem

bolnicu u kojoj sam roena i zauvijek stanem na kraj ludim tvrdnjama

starice.
Ono to je zbilja super kod malih gradova je da su ljudi puno spremniji
pomoi nego u velikom gradu. Mislim da je to zato to su svjesni
injenice da je osoba na drugom kraju telefonske ice netko na koga bi
mogli naletjeti kad u utorak budu vodili dijete na trening bejzbola, ili u
srijedu u kuglani, ili na jednom od piknika i sajmova koje crkva svako
malo prireduje.
Nakon to su me prebacivali s jednog odjela na drugi i ostavili da
ekam par puta, konano sam se probila do gospode koja je vodila
bolniki arhiv, po imenu Eugenia Patsy Bell i naravno da je bila super
ljubazna. Nakon par minuta razgovora saznala sam da sam ila u srednju
kolu s njezinom neakinjom Chandrom.
Rekla sam joj to me zanima i potvrdila mi je da bolnica vodi
evidenciju o roenima i umrlima, i to i na papiru i u raunalima. Zamolila
sam ju da pronae moj matini list i proita mi ga ovako preko telefona.
Rekla je da joj je jako ao, ali da to ne smije uiniti, no ako joj potvrdim
da sam doista ona za koju se izdajem, moe mi ispisati izvadak iz matine
knjige roenih s raunala i poslati mi ga popodnevnom ekspres potom.
Dala sam joj Barronsovu adresu i ba sam se spremala prekinuti
razgovor kad me zamolila da malo priekam. Sjedila sam tako na drugom
kraju linije i sluala ju kako tipka neto po tipkovnici. Dva puta me
zamolila da joj ponovim osobne podatke, pa i jesam, ali svaki put me
hvatao sve vei strah. Onda me zamolila da priekam jo malo dok ona
provjeri i pisani arhiv. ekala sam dugo i bilo mi je drago da sam zvala sa
fiksnog telefona u knjiari, na Barronsov raun.
Onda se Eugenia vratila i rekla ma nije li to udno? da nema
nikakvih podataka i ne moe to nikako objasniti jer je bila sigurna da
bolnica uva sve podatke. Bolniki arhiv biljeio je sva roenja od poetka
dvadesetog stoljea i ba je ona bila zaduena za unos novih podataka, u
emu je bila vrlo pedantna.
Rekla je da joj je jako ao to mi ne moe pomoi, ali u arhivu bolnice
ne postoji nikakav zapis, ni raunalni ni bilo kakav drugaiji, da je tamo
prije dvadesetdvije godine roena neka MacKayla Lane. Kad sam
inzistirala, potvrdila je da takoer nema podataka ni da je prije
dvadesetetiri godine roena neka Alina Lane. Ustvari, rekla je, nema

nikakvih podataka da je u toj bolnici u prolih pedeset godina roen itko

s tim prezimenom.
Nismo mogli pronai nijednog Unseelie.
Hodali smo ulicama, ulazili u pubove, ali nismo pronali nijednog.
Bila sam naoruana kopljem koje je moglo ubiti Fae i to je jo vanije,
bila sam jako loe volje, a bila mi je uskraena prilika da se ispuem
ubijajui jedno od tih udovita koja su bila glavni krivac za to to mi se
ivot pretvorio u totalni kaos.
Nije da sam ba bila sigurna da u uspjeti ubiti Fae. Mislim, znala sam
da sam mentalno spremna na svata, ali nisam znala hoe li me tijelo
posluati i napraviti to se od njega oekuje. Bila sam prilino sigurna da
osjeam ono to deki osjeaju prije prve prave tunjave: pita se hoe li
uspjeti sruiti protivnika, ili e se javno poniziti udarajui kao curica, ili
jo gore, potpuno promaiti.
Zato sam vas doveo ovamo veeras rekao je Barrons kad sam mu
otkrila svoje brige. Radije bih da pogrijeite dok sam ja u blizini, nego
da kad prvi pokuate ubiti Fae sami umjesto toga on ubije vas.
Nisam ni znala koliko e se njegove rijei pokazati proroanskima.
Znai samo ste produljiti radno vrijeme, titite svoju imovinu, ha?
rekla sam suho dok smo izlazili iz jo jednog puba krcatog ljudima, bez
ijednog udovita. Ali na stranu sarkazam, bilo mi je drago da je kraj
mene i da mi moe priskoiti upomo. Moda ne vjerujem Barronsu, ali u
meuvremenu sam razvila pristojnu dozu potovanja prema njegovoj
sposobnosti da se snae u svakakvim situacijama.
Dakle sluam; kako bih ja to trebala izvesti? upitala sam. Postoji
li kakav dobar trik?
Samo ga zamrznite i probodite, gospodina Lane. Ali uinite to brzo.
Ako sklizne nekamo, neu vas moi spasiti.
Bih li ga trebala ubosti na neko posebno mjesto? Mislim, ako
naletimo na stvora koji posjeduje dijelove tijela donekle sline ljudskima.
Moda su oni kao vampiri? Moda ih moram dohvatiti ravno u srce? A
kad smo ve kod toga, imaju li oni uope srca?
eludac je uvijek dobar izbor.
Bacila sam pogled na svoju svijetloljubiastu majicu i kratku suknju s
ljubiastim cvjetovima. Ta je boja super pristajala uz moju tamnu kosu.

 Krvare li?
Neki krvare. Odnosno, moglo bi se rei da krvare, gospodina Lane.
Nasmijeio se kratko i zloesto, nimalo ljubazno i iste sam sekunde
znala da e mi se opako gaditi ta tekuina ili to ve iscuri iz probodenog
Unseelie.
Moda biste se trebali odjenuti u crno drugi put. Ali s druge strane,
uvijek vas moemo oprati crijevom iza garae.
Dok smo prelazili prag etrnaestog puba te veeri, namrtila sam se.
Postoje li i takvi meu njima koji samo nestanu u oblaiu?
Zar nije to ono to se dogodi s udovitima kad ih ubijete? Iste se
sekunde raspre u prainu koju sekundu kasnije raznese povjetarac to
se pojavio u pravom trenutku?
Oblaiu, gospodina Lane?
U pubu u kojeg smo upravo uli bila je glazbena veer i svirao je bend,
pa je bio dupkom pun. Progurala sam se u gomilu, slijedei Barronsova
iroka lea.
Ma znate, nestanu. Tako da nitko ne mora nita istiti objanjavati
kakvi su to neobjanjivi leevi posred naeg svijeta pojasnila sam.
Pogledao me uzdignute obrve.
Otkud vama takve ideje?
Slegnula sam ramenima.
Iz knjiga i filmova. Kad probodete vampira stvori se oblai i puf
nema ga vie.
Stvarno? frkuno je nosom. ivot je rijetko kada tako praktian.
Stvarni svijet je znatno kompliciraniji.
Prilazei anku u sreditu puba dobacio mi je preko ramena:
Da sam na vaem mjestu, ne bih se pouzdao u glogov kolac protiv
vampira, gospodina Lane. Bit ete grdno razoarani. A da ni ne
spominjem da ete biti mrtvi.
Pa onda kako se tono ubija vampira? upitala sam njegova lea.
Dobro pitanje.
Tipian Barronsovski odgovor nikakav odgovor. Kad tad u ja njega
pritisnuti pitanjima i neu ga pustiti da se izvue, jedan dan kad me ne
bude toliko drugih stvari muilo. Zatresla sam glavom i usredotoila se
na ljude oko sebe, pretraujui lica u potrazi za jednim koje e zadrhtati,
rastopiti se kao vosak i razotkriti udovite koje se skriva ispod njega.

Ovoga puta nisam bila razoarana. Barrons ga je opazio u istom

trenutku kad ja.
Pored kamina je rekao je tiho.
Oi su mi se suzile, ake stisnule u pesnice. O da, ovoga bih htjela
dokrajiti. To bi svakako stalo na kraj barem dijelu mojih nonih mora.
Vidim ga rekla sam. to da radim?
ekajte da izae. Ne smijemo se boriti u javnosti. Kad umre, privida
e nestati. Cijeli pub bi vidio kako zapravo izgleda.
Pa moda bi cijeli pub i trebao vidjeti kako zapravo izgleda rekla
sam. Moda bi trebali znati to se dogada i to vreba tamo vani.
Barrons me pogledao.
Zato? Da bi se bojali bia protiv kojih se nikako ne mogu obraniti?
Da bi imali none more zbog udovita koja ih mogu epati prije nego
to ih primijete? Ljudi nam u ovoj bitci nisu ni od kakve koristi.
Prekrila sam usta rukom i dala sve od sebe da ne povratim veeru,
kokice iz mikrovalne. Imala sam osjeaj kao da ponovno pucketaju, ovoga
puta u mojem elucu, i tek to nisu eksplodirale.
Ne mogu samo stajati i promatrati ovo rekla sam. Nisam znala je li
moja iznenadna munina rekacija na Unseelie udovite ili njegovu rtva.
Jo malo pa je gotovo, gospodina Lane. Skoro e ju dokrajiti. Za
sluaj da to i sami ne vidite.
Ali itekako sam vidjela. Istoga trenutka kad sam opazila Sivog ovjeka i
njegovu odabranicu znala sam da je skoro gotov. ena koju je prodiralo
isueno, tri metra visoko udovite bila je krasno graena. Imala je
strukturu lica manekenke, crte lica kojima se supermodeli razlikuju od
obinih zgodnih cura. Ja sam zgodna cura. Ova ena je neko bila
prekrasna.
Sada su te krasne kosti bile sve to je od nje ostalo ispod tananog sloja
blijedog, isuenog, mlitavog mesa. A upropatena ena jo je uvijek
gledala odurnog Unseelie stvora pogledom punim oboavanja. ak i s
mjesta na kojem sam stajala vidjela sam da su joj oi krvave, zamuene.
Znala sam da su joj zubi sigurno nekada bili biserno bijeli, no sada su bili
sivi, krti i izgledali su kao da e se svakog trenutka raspasti. U uglu usta
imala je malu, ali gadnu ranu ispunjenu gnojem, a na elu joj se javljala
jo jedna. Kad je zamahnula glavom zavodniki se osmjehujui vlastitoj
propasti koja je u njezinim oima izgledala kao prekrasan plavokos

mukarac ispala su joj dva pramena kose; jedan na pod, a drugi na

cipelu mukarca koji je stajao iza nje, koji je pogledao prema dolje, vidio
taj alosni uperak na svojoj cipeli i odbacio ga nogom uz gaenje. Zatim
je pogledao rtvu Sivog ovjeka, zgrabio svoju curu za ruku i odvukao je
kroz gomilu kao da bjei od kuge.
Odvratila sam pogled. Nisam to mogla izdrati.
Mislila sam da zbog njega samo porune. Nisam znala da se hrani
njima dok ih ne ubije.
Najee i ne hrani.
Ubija ju, Barrons! Moramo ga zaustaviti! ak sam i ja ula histeriju
u vlastitom glasu.
Okrenuo me prema sebi primivi me za ramena i protresao me. Njegov
me dodir proeo poput udara groma.
Priberite se, gospodina Lane! Prekasno je. Za nju vie ne moemo
nita uiniti. Ta ena nema ni najmanje anse da se ikada oporavi od toga
to joj je napravio. Umrijet e. Samo je pitanje vremena kad. Noas zbog
njega, sutra od vlastite ruke, ili za nekoliko tjedana od teke i progresivne
bolesti koju lijenici nee znati ni prepoznati, ni zaustaviti njima
poznatim metodama.
Gledala sam ga netremice.
ali se? Misli, ak i ako rtva pokua ponovno preuzeti kontrolu
nad vlastitim ivotom koliko god moe, svejedno e s vremenom
umrijeti?
Ako Sivi ovjek dovede stvari do ovog stanja, svakako. Ali najee
ipak ne. Najee ostavlja svoje rtve na ivotu jer ih voli ponovno
posjetiti s vremena na vrijeme, uivati u njihovoj boli na dulje vrijeme.
Ipak, povremeno nade rtvu koja je toliko lijepa da kao da ne moe
podnijeti njezino postojanje, pa ju ubija odmah. Barem se nikada nee
morati pogledati u ogledalo, gospodina Lane. Barem e njezin boravak u
paklu biti kratak.
To bi trebalo biti utjeno? zavapila sam. Da e patnja biti kratka?
Podcjenjujete vrijednost prolaznosti, gospodina Lane oi su mu
bile ledene, osmjeh jo i hladniji. Koliko ste vi stari, dvadesetjednu,
dvije?
Iza mene se zauo prasak lomljenja stakla, tupi udar tijela to pada na
pod, pa onda kolektivni uzdah. Barrons je pogledao preko moga ramena.

Njegov je arktiki osmijeh nestao.

O, Boe, je li mrtva? povikao je enski glas.
Izgleda kao da joj lice truli! uzviknuo je neko mukarac, zgaeno
uzrujan.
Sada, gospodina Lane naredio je Barrons. Krenuo je. Kree se
prema vratima. Slijedite ga. Ja sam iza vas.
Pokuala sam pogledati to se dogada iza mene. Ne znam jesam li se
htjela uvjeriti da ona ena uistinu vie ne pati, me vodila nekakva
uroena ljudska znatielja vezana za smrt koja bi svakako objasnila i
zapadnjake pogrebne rituale i sve one ljude koji se naguraju oko
poprita prometnih nesrea i zaepe promet po Atlanti. Ali Barrons me
primio za bradu i prisilio me da ga pogledam u oi.
Ne gledaj rekao je otro. Mrtvi e ti se urezati u sjeanje. Samo
izai i ubij smee koje joj je to uinilo.
Zvualo je kao dobar savjet. Izali smo iz puba.
Slijedila sam Sivog ovjeka, a Barrons je slijedio mene, na udaljenosti
od desetak koraka. Posljednji put kad sam se susrela s ovim Unseelie,
imala sam dugu plavu kosu. Mislim da me nee prepoznati s mojim
novim imidem. Ne zna da sam sidhe-seer, ne zna da sam null, pa mislim
da e mi anse da ga sredim biti prilino dobre ako se uspijem dovoljno
pribliiti.
Ali to pribliavanje bi moglo biti problem. Bio je neljudski visok, ali i
neljudski brz. Ve sam jako brzo hodala da uope odrim korak s njim. Da
ga uhvatim, morat u potrati. A bit e se nekako teko prikrasti u punom
galopu, pogotovo u visokim petama.
Pobjei e nam, gospodina Lane Barrons je zareao iza mene.
Mislite da ja to ne znam? obrecnula sam se. Bie je ve bilo
odmaklo do pola etvrti i izgleda da je pojaalo to god da je odailjalo jer
su mu se ljudi micali s puta i zaobilazili ga u irokom luku iako ga nisu
vidjeli. Odjednom se ispred mene otvorio put i jasno sam ga vidjela niz
ulicu, to nije bilo dobro teko u ga moi slijediti ako izmeu nas ne
bude niega i nikoga iza koga se mogu sakriti. Znala sam da moram brzo
potrati.
Onda je stalo, okrenulo se i pogledalo ravno u mene.
Smrznula sam se. Nisam znala kako je znao, ali je znao da ja znam, a ja
sam znala da on zna za mene i nije se vie imalo smisla pretvarati.

 Dovraga ula sam Barronsa kako tiho psuje, a zatim grebanje elika
na kamenu i uanj tkanine negdje iza mene, pa onda nita, tiinu.
Gledali smo se oi u oi, Sivi ovjek i ja. Onda se nacerio onim svojim
odurnim ustima koja su mu prekrivala pola uskog, mravog lica.
Vidim te, sidhe-seer reklo je. Smijeh mu je zvuao kao noice
ohara na sasuenom liu. Vidio sam te jo u pubu. Kako eli umrijeti
opet se nasmijalo. Polako polake?
Poeljela sam da sam se ranije sjetila upitati Barronsa o onoj udnoj
rijei koju je starica danas upotrijebila, o tome znai li ono to mislim da
znai. Zbog konteksta u kojem ju je upotrijebila sam bila prilino sigurna
da sam ju pravilno razumjela, ali sad je preda mnom bio samo jedan
nain da to i provjerim. Ovlaila sam usne, zatreptala trepavicama, i
molei se u sebi da sam u pravu, rekla kao bez dana:
Kako god elite, Gospodaru. Ja sam pri-ya.
Sivi ovjek je uvukao dah dugakim siktavim udahom koji je otkrio
nizove zuba kao u morskog psa usadene u ta usta bez usana. Dotad se
podrugljivo zabavljao, no sada mu je u crnim oima bljesnuo iznenadan
interes u kojem su se spajali seksualno uzbuenje i ubilaki sadizam, na
nain od kojeg sam se sledila.
Zagrizla sam jezik da ne odam koliko mi se gadi. Bila sam u pravu. Priya je bilo neto kao Fae-ovisnik, Fae-kurva. Kad sve ovo zavri moram
upitati Barronsa to ta rije tono znai. No sada sam mu se morala
pribliiti. Sivi ovjek je moda primijetio da ga vidim i slijedim, ali jo
uvijek nije znao da sam null, niti da posjedujem oruje koje ga moe
ubiti.
Bilo je oito da eli ono to je mislio da nudim, barem toliko da mi
povjeruje. To je bila njegova slabost, shvatila sam; Ahilova peta ovog
stvora. Imao je mo isisavanja ljepote, imao je mo stvaranja privida
toliko privlane vanjtine da bi i najljepa ena poeljela biti njegova, ali
nitko ga nije elio u njegovom stvarnom obliku i toga je bio svjestan.
Osim moda netko tko je pri-ya. ena koja je opsjednuta Fae, koja
ivi za Fae, koja se podaje svima, i Seelie i Unseelie. Takva bi bolesna
odanost bila najblie stvarnoj privlanosti to ju ovo udovite moe
ikada spoznati.
Protrljalo je irevima prekrivene ruke i nacerilo se pohotno. Ipak, za
razliku od Stvora Sa Stotinu Usta, barem je imalo samo jedna usta za

pohotan cerek.
Na koljena, pri-ya rekao je.
Palo mi je na pamet da ti Fae zbilja vole ene na koljenima. Koja je fora
s tim? Da nisu oni svi fetiisti? Nabacila sam ukoen osmijeh
oponaajui onaj kakvog je imala slijepo pokorna goth-cura kod
Malluca, pa kleknula na plonik, golim koljenima o kamen. Iza mene na
ulici nije bilo ni Barronsa, ni bilo koga drugog. Nisam imala pojma kamo
su svi nestali. Izgleda da je mo odbijanja Sivog ovjeka bila ravna
VLaneovoj.
Torbica mi je bila otkopana, ruke spremne. Ako ostane smrznut upola
toliko dugo kao Stvor Sa Stotinu Usta, imat u i vie nego dovoljno
vremena da ga ubijem. im mi se priblii, mrtav je.
Taj je plan mogao upaliti i zbilja je trebao upaliti, ali poinila sam
kritinu greku. to da vam kaem? Bio mi je prvi put. Moja oekivanja
nisu imala veze sa stvarnou. Dok je bjeao od mene niz ulicu, hodao je,
pa sam oekivala da mi tako i sad pride.
Ali nije.
Skliznuo je.
epao me i zgrabio jednom rukom sa utim kandama za kosu prije
nego to sam uope uspjela shvatiti to se dogaa. Neljudski snano,
podigao me sa tla, drei me vrsto za kosu.
Nasreu, moji instinkti sidhe-seer su se aktivirali i zabila sam obje ruke
u njegova prsa dok me tako dizao.
Na nesreu, smrznuo se tono u toj pozi, drei me za kosu, a ja sam
ostala visjeti. Vana injenica. Moje su ruke prosjene ljudske duljine.
Koplje mi je bilo u torbici. A torbica je leala na ploniku, barem pola
metra ispod mojih nogu.
Barrons prosiktala sam oajno. Gdje si?
Nevjerojatno zaula sam sarkastian ton iznad glave. Ovaj
scenarij nije bio nigdje meu krpom potencijalnih scenarija koje sam
predvidio.
Pokuala sam pogledati uvis, ali odustala jer je previe boljelo i
umjesto toga se s obje ruke primila za glavu. to je Barrons radio na
krovu? Jo bolje pitanje, kako je uope dospio na krov? Ne sjeam se da
smo proli pored kakvih praktino smjetenih ljestava. A zgrada je bila
visoka dva kata?

 Pouri, boli me! zavapila sam. Znala sam koliko sree imam da je
tamo. Da sam se u ovu nevolju uvalila sama, morala bih si iupati kosu s
glave da mu pobjegnem, a iskreno reeno nisam sigurna da je to uope
izvedivo. Imam zbilja gustu kosu, a ovaj monstrum dri golem pramen.
Pouri, to eka! Zgrabi moju torbicu! Ne znam koliko dugo e
ostati smrznut.
Barrons je skoio na plonik ispred mene mekanim pokretom, uza
zvuk izama koje su udarile o kamen, a dugaki crni kaput vijorijo je oko
njega.
Vjerojatno ste o tome trebali razmisliti prije nego to ste ga smrznuli,
gospodina Lane rekao je hladno.
Na visini na kojoj sam visjela gledala sam ga ravno u oi. Premjestila
sam ake sa vlastite glave na nepokretnu ruku Sivog ovjeka i svom
snagom se objesila o nju da smanjim pritisak na kosu.
Moemo li o tome nakon to me spustite? dobacila sam otro.
Prekriio je ruke na prsima.
Ne bi postojalo nakon da nisam ovdje i da vas ne spaavam. Da
vidimo gdje ste pogrijeili, to kaete?
Znala sam da to nije pitanje, ali svejedno sam odgovorila:
Ja kaem da radije ne bih sad o tome.
Prva greka: niste oekivali da sklizne do vas i niste bili spremni na
to. Koplje je lealo pored vas. Torbicu ste trebali drati u ruci i trebali ste
biti spremni na to da ubodete Sivog ovjeka kroz torbicu.
OK, zabrljala sam. Moete li mi sada dodati torbicu?
Dva: ispustili ste oruje iz ruke. Nikada ne isputajte oruje iz ruke.
Ba me briga ako budete morali nositi iroku odjeu i privezati si koplje
ispod nje, na tijelo. Nikada ne isputajte oruje.
Kimnula sam ali, ustvari i nisam. Nisam toliko mogla pomaknuti glavu.
Kuim. Skuila sam i prvi put kad ste mi rekli. Mogu li sada dobiti
svoju torbicu?
Tree: niste promisliti prije napada. Vaa je najvea prednost u borbi
jedan na jedan s bilo kojim Fae to to oni ne znaju da ste vi null.
Naalost, ovaj to sada zna.
Podigao je moju torbicu konano i objeruke sam posegnula za
njom, ali drao ju je izvan mog dosega. Vratila sam ruke na ruku Sivog
ovjeka. Glava me poinjala estoko boljeti. Pokuala sam ga dohvatiti

nogom, ali izmaknuo se bez muke. Jericho Barrons je imao reflekse kakvi
se viaju samo kod profesionalnih sportaa. Ili ivotinja.
Nikada ne zamrzavajte Fae, gospodina Lane, osim ako ste
apsolutno, stopostotno sigurni da ga moete ubiti prije nego to se
odmrzne. Jer ovaj ovdje potapao je krutu Unseelie vjealicu za odjeu
na kojoj sam visjela je savreno svjestan svega to se dogada i istog
trenutka kad se odmrzne skliznut e tko zna kamo i povesti vas sa sobom.
Nestat ete iz ovoga svijeta prije nego to va mozak i primijeti da se Sivi
ovjek uope odmrznuo. Ovisno o tome kamo vas odvede, mogli biste se
nai okruen desecima takvih kao on; vi ete biti tamo, koplje e biti tu i
neete imati pojma to da radite
O, za Boga miloga, Barrons eksplodirala sam, ritajui se sumanuto
usred zraka dosta vie! Hoete li konano zaepiti i dodati mi torbicu!
Barrons je pogledao prema kopiju, koje je napola virilo iz torbice, pa
maknuo kuglicu folije sa iljatog vrha. Onda se nagnuo prema meni i
unio mi se u lice. Tako izbliza sam shvatila do koje je mjere ljut na mene.
Uglovi usta i rubovi nosnica bili su mu bijeli, tamne oi gorjele su od
bijesa.
Nikada da se vie niste odvojili od ove stvarice. Jeste li me
razumjeli, gospodina Lane? S njim ete spavati, s njim ete se tuirati, s
njim ete se eviti.
Otvorila sam usta da mu kaem da ne samo da nemam nikoga s kim
bih mogla obavljati ovu posljednju aktivnost, nego da ja to tako ne
nazivam i da mi se nimalo ne svia to se on posluio tom rijei, kad se
moja perspektiva naglo promijenila. Nisam sigurna je li se Sivi ovjek
poeo micati prije nego to ga je Barrons probo posred eluca ili poslije,
ali odjednom me poprskalo neto mokro, a stvor je pusti moju kosu. Pala
sam na koljena i poljubila plonik.
Sivi ovjek je pao pred mene. Odmah sam instinktivno ustuknula na
dlanovima i koljenima. Iz duboke rane na abdomenu curila mu je
jednaka ogavna zelenosiva sluz kakve je, s gaenjem sam otkrila, bilo i
po mojoj majici, suknji i golim nogama. Unseelie je pogledao prvo
Barronsa, pa koplje napola omotano u neto to je nekada bila moja
najdraa torbica i moda bi jo bila da s nje nije kapala sluz a u oima
su mu se arile nevjerica, mrnja i srdba.
Iako je sav taj bijes bio orijentiran na Barronsa, okrenuo je glavu i

posljednje rijei uputio meni:

Gospodar se vratio, kuko glupa i tebi e uiniti isto ono to je uinio
onoj drugoj zgodnoj maloj sidhe-seer. Poeljet e da si umrla od moje
ruke. Preklinjat e da te dokraji ba kao to je i ona preklinjala.
Nekoliko trenutaka kasnije, kad mi je Barrons vratio torbicu, iako sam
znala da je stvor mrtav izvadila sam koplje i svejedno ga jo jednom
probola.

DVADESET

U godini dana od dana kada sam sjela na zrakoplov i doletjela u Dublin,

odluna u namjeri da pronaem ubojicu svoje sestre i privedem ga
pravdi, nauila sam da moe saznati jednako toliko iz onoga to ti ljudi
ne kau kao i iz onoga to kau.
Nije dovoljno sluati njihove rijei. Morate poput rudara probiti slojeve
neizreenoga i pronai sakriveno. esto je jedina istina ona koja se skriva
u laima koje odbijemo izgovoriti.
Barrons se te veeri rijeio tijela Sivog ovjeka nisam pitala kako. Ja
sam se vratila u knjiaru, dugo tuirala vodom toplijom nego ikad u
ivotu, oprala kosu tri puta. I da, koplje je bilo sa mnom pod tuem. Tu
sam lekciju nauila.
Sljedeeg dana dovrila sam pretraivanje muzeja bez incidenata.
Nigdje VLanea, nigdje one starice, nigdje nijednog PMa.
Po prvi put otkako sam ivjela u knjiari, Barrons se te veeri nije
pojavio. Pretpostavila sam da je izaao dok sam ja u svojoj sobi na katu
odgovarala na e-mail poruke na svom laptopu. Bila je subota i pomislila
sam da moda ima spoj, a onda se zapitala kamo netko poput njega uope
izlazi. Zapitala sam se i kakve ene izlaze s njim, no onda sam se sjetila
one iz Casa Blanc. Iz iste dosade pokuala sam ih zamisliti kako se
seksaju, ali kad je ena u mojim mislima poela sve vie liiti na mene,
zakljuila sam da ima i pametnijih naina da se ubije vrijeme.
Provela sam veer sama, gledajui stare filmove na malom televizoru
kojeg je Fiona drala iza pulta u knjiari, pokuavajui ne buljiti u

telefon, ne razmiljati previe.

Do nedjelje ujutro bila sam na rubu ludila. Sama sa svim tim
pitanjima, nigdje ive due za razgovor, uinila sam ono to sam se
zaklela da neu uiniti.
Nazvala sam doma.
Javio se tata, kao i svaki put dosad kad sam nazvala iz Irske.
Bok rekla sam ivahno, prekriivi noge i namotavajui icu
telefona oko prsta. Sjedila sam na svom udobnom naslonjau u dnu
knjiare. Kako ide?
Bezvoljno smo avrljali nekoliko minuta o vremenu u Georgiji i
vremenu u Dublinu, pa krenuli s usporedbama hrane u Georgiji sa
hranom u Dublinu, a onda se on upustio u dugaku tiradu o navodnoj
povezanosti klimatskih podruja sa mnogo padalina i loeg raspoloenja i
ba kad sam mislila da je sigurno iscrpio banalne teme i da emo moi
poeti zapravo razgovarati, poeo je s jednom od njemu draih tema za
popunjavanje praznine, koju je znao satima razvlaiti: uvijek
problematina cijena goriva u Americi i uloga predsjednika u naim
trenutnim ekonomskim tekoama.
Skoro sam se rasplakala.
Zar smo do toga doli do ukoenih razgovora meu strancima?
Dvadesetdvije godine ovaj je ovjek bio moj oslonac, moj trener bejzbola,
zaduen za ljubljenje oderanih koljena, za rasprave o automobilima, moj
uitelj i iako sam znala da nikada nisam bila ambiciozna nadala sam
se da sam mu izvor ponosa i radosti. On je izgubio ker, ja sam izgubila
sestru, nismo li mogli nai naina da utjeimo jedno drugo?
Nervozno sam se igrala s telefonskom icom, nadajui se da e prestati
s bezvezarijama, ali nije i naposlijetku nisam vie mogla ekati. Razgovor
s njime nije nikamo vodio.
Tata, mogu li razgovarati s mamom? prekinula sam ga.
Dobila sam ukoen odgovor: mama spava, a on ju ne eli buditi jer se u
zadnje vrijeme samo prevre bez sna unato svim tim lijekovima koje
pije, a lijenik je rekao da joj nita nee pomoi da se oporavi osim
vremena i odmora, a tata je htio da mu se njegova enica vrati i zar nisam
ja eljela da mami bude bolje? Zato bismo ju oboje trebali ostaviti da se
odmara.
Moram razgovarati s mamom inzistirala sam.

Nije se dao uvjeriti. Mislim da sam tvrdoglavost naslijedila od njega.

Oboje se ukopamo i ni makac ako nas netko pokuava na bilo to prisiliti.
Je li mama toliko loe da mi ne eli ni rei? upitala sam.
Uzdahnuo je toliko tunim, toliko iscrpljenim uzdahom da sam znala
da ga sad vidim shvatila bih da je ostario deset godina u dva tjedna koliko
mene nije bilo.
Malo je poludjela od boli, Mac. Krivi sebe za to to se dogodilo Alini i
nema naina da ju uvjerim u suprotno rekao je.
Kako bi ona ikako mogla biti kriva za Alininu smrt? uzviknula sam.
Jer ju je ona pustila da ode u Irsku rekao je umorno i odmah sam
znala da je isti ovaj razgovor vodio s mamom desetke puta i nije joj nita
dokazao. Moda sam naslijedila tvrdoglavost od obje strane. I mama se
ukopa.
To je apsurdno. To je kao da ja sjednem u taksi i poginem u sudaru, a
ti sebe krivi. Moja je odluka bila sjesti u taksi. Nisi mogao znati da e
neto poi po krivu, a nije ni mama.
Osim ako nas je netko na tono to upozorio rekao je toliko tihim
glasom da sam ga jedva ula, a ni ovako nisam bila sigurna jesam li ga
dobro shvatila.
Ha? rekla sam. to si rekao? Netko te upozorio da ne puta
Alinu u Irsku? Ma daj, tata, ljudi su uvijek takvi, svega se boje! A lako je
rei znao sam ja. Ne smije sluati takve!
Iako volim Ashford, znam da ima svoje traerice i tono si mogu
zamisliti par dokonih gospoda koje uvijek guraju nos u sve i kako
preglasno izgovaraju takve komentare dok moji roditelji prolaze pored
njih u samoposluivanju. Komentare poput A to su drugo oekivali
tako poslati ker tisuama milja daleko od doma!
Kao da me uo, tata je rekao:
Kakvi roditelji putaju ker etiri tisue milja od doma, samu
samcatu?
Svakakvi roditelji putaju djecu da studiraju u stranim zemljama
protestirala sam. Ne smijete sebe kriviti.
A sad si i ti daleko, Mac. Zar ti ovdje nije lijepo? Nije li ti bilo dobro s
nama? Mi smo uvijek mislili da ste ti i tvoja sestra sretne ovdje rekao
je.
Jesmo! uzviknula sam. Bila sam sretna! Prije nego to je Alina

poginula!
Nastala je teka tiina koju sam ja sebi popunila razmiljanjem o tome
da sam trebala drati svoj lajavi jezik za zubima, a onda je tata rekao:
Pusti sve to na miru, Mac. Samo doi doma. Zaboravi sve.
Molim? bila sam u oku. Kako je mogao tako neto rei? Misli,
doi doma i pusti udovite koje je ubilo Alinu da se izvue? Da ostane na
slobodi i ubije jo neiju ker?
Jebe se meni ivo za tue keri!
Lecnula sam se. Nijednom u ivotu nisam ula tatu da psuje. Ako je
uope psovao, onda je to valjda inio sam sa sobom, potiho.
Zanima me samo moja ker. Alina je mrtva. Ti nisi. Potrebna si
majci. Potrebna si meni. Kupi avionsku kartu, spakiraj se odmah i doi
doma, Mac!
Razmiljala sam o ovome dugo, smislila tisuu naina da to izvedem
od dugakog uvoda do petominutnog objanjenja i isprike to uope
pitam to to pitam, ali nita od toga nisam uspjela izgovoriti. Otvorila
sam usta i ostala tako, ali sam jedva nekako uspijevala disati u slualicu i
nastaviti razmiljati o stvarima koje nisam mogla ili trebala rei, pa ak i
razmislila da odmah zautim i nikad ne potegnem to pitanje.
U estom razredu smo na biologiji na primjeru smeih i plavih oiju
uili o genetici, o dominantnim i recesivnim genima, o tome kakvu boju
oiju djeca mogu naslijediti od roditelja i te sam veeri otila doma i
dobro pogledala svoje roditelje. Nisam rekla nita, jer Alina je imala
jednake zelene oi kao moje, pa smo si oigledno bile u rodu, a i ja sam
uvijek bila sklona guranju glave u pijesak, pravi sam noj ponekad i
zabijem glavu toliko duboko da uvjerim samu sebe da ako ja nikoga ne
vidim, ni mene nitko ne vidi, pa koliko god svi prigovarali, ja uvijek
kaem da percepcija oblikuje stvarnost. Mi smo ono to vjerujemo da
jesmo. Prije jedanaest godina odluila sam vjerovati da sam sretna ker
sretne obitelji. Odabrala sam se uklopiti u tu obitelj, pripadati nekamo,
osjeati se sigurno i voljeno i prigrliti svoje duboke i ponosne junjake
korijene. Odluila sam vjerovati da je znanost od DNK u krivu. Odluila
sam vjerovati da profesori ne znaju uvijek sve, te da znanstvenici nikada
nee znati sve tajne ljudskog tijela. Nisam o tome ni sa kim razgovarala.
Nisam ni morala. Znala sam to ja mislim i to mi je bilo dovoljno.
Provukla sam se kroz srednju kolu s dvojkom iz biologije i nikad vie

nisam ni ula za nju.

Tata, jesam li ja usvojena? upitala sam.
S druge strane linije osjetila se neujna eksplozija, kao da je netko
Jacka Lanea udario palicom za bejzbol ravno posred eludca.
Reci ne, tata, reci ne, tata, reci ne.
Tiina se nastavila.
Zamirila sam kad su me zapekle suze.
Molim te, reci neto.
Tiina se opet nastavila, duga i strana, a onda ju je prekinuo dubok
uzdah.
Mac, ne mogu ostaviti tvoju majku samu. Ne smije biti sama. Previe
lijekova pije, previe je nestabilna. Nakon to si ti otila u Dublin
jednostavno je raspala se. Najbolje to sada moe uiniti za sve nas je
vratiti se doma. Odmah. Veeras.
Zastao je, pa oprezno rekao:
Duo, ti si naa ker u svakom pogledu.
Zbilja? glas mi je postajao piskav. Misli po roenju? Ja sam i na
taj nain vaa ker, tata?
Otvorila sam oi, ali pogled mi je bio mutan.
Prestani, Mac! Ne znam otkud ti to! Zato me sad takve stvari pita,
ba sad? Vrati se doma!
Nije vano otkud mi. Ali odgovor je vaan. Reci mi da Alina i ja nismo
usvojene, tata inzistirala sam. Samo mi to reci. Reci mi! Izgovori te
rijei i ovaj razgovor odmah prestaje. To je sve to trebam uti. Alina i ti
niste usvojene. Reci mi. Osim ako ne moe.
Tiina je bila uasavajua, prestrana. Onda je rekao:
Mac, duo, volimo te. Vrati nam se.
Njegov dubok i uvijek smiren bariton pukao je na ovim zadnjim
rijeima. Nakaljao se i kad je ponovno progovorio, glas mu je bio
kontrolirani glas poreznog odvjetnika koji je odavao samo godine
iskustva i sigurnost, koji je navodio na povjerenje. Miran, samouvjeren,
snaan junjaki glas koji je na mene uvijek tako djelovao.
uj, Mac, ja u ti rezervirati avionsku kartu im prekinemo. Izvoli se
spakirati iste sekunde i pravac zrana luka. Nikakva razmiljanja ni o
emu. Samo idi, bez odjavljivanja iz hotela, ja u srediti sve raune
telefonom. Jesmo li se razumjeti? Nazvat u te za par minuta i javiti ti na

kojem si letu. Spakiraj se i kreni. Jesi li me ula?

Buljila sam kroz prozor. Poela je kia. Dakle tu smo. Nije mi mogao
lagati. Da nisam usvojena, tata bi mi to bez oklijevanja rekao. Nasmijao
bi se i rekao Pa naravno da nisi usvojena, bedasto moje. I oboje bismo
se smijali kako sam glupa bila. Ali nije rekao nita takvoga i to zato to
nije mogao.
Zaboga, tata, tko sam ja?
Moja ker rekao je vatreno. Eto tko si! Kerkica Rainey i Jacka
Lanea!
Ali nisam to bila. Barem ne po roenju. I oboje smo to znali. A jedan
dio mene to je znao i ranije, pretpostavljam.
1. Vile su stvarne.
2. Vampiri su stvarni.
3. Mafija i njegovih petnaest ubojica su mrtvi zbog mene.
4. Usvojena sam.
Piljila sam u svoj dnevnik koji je bio blizu posljednje prazne stranice, ne
obazirui se na vodopad mojih suza koji je topio tintu na stranici.
Od etiri injenice na ovoj listi samo je jedna bila dovoljno uasna da
me paralizira. Mogla sam prihvatiti sve bizarnosti, prilagoditi se svakoj
novoj stvarnosti osim jednoj.
Usvojena sam.
Mogla sam se nositi i s vilama i s vampirima i mogla sam ivjeti
okrvavljenih ruku, ali samo ako sam mogla ustati i s ponosom izjaviti Ja
sam MacKayla Lane iz Ashforda u Georgiji, iz obitelji Frye-Lane, znate
ih? Nosim iste gene kao i svaki lan te obitelji. Svi smo jednostavni,
obini ljudi, od prapradjeda do najmlae bebice. Ja sam jedna od njih.
Ja nekamo pripadam.
Nemate pojma koliko je takvo neto vano, koliko je smirujue, dok to
ne izgubite. Cijeloga ivota do tog trenutka osjeala sam se kao
omotana u mekanu i toplu dekicu koju su isplele moje tete, moji ujaci,
ukrasili bratii i sestrine, bake i djedovi, prabake.
Ta je dekica upravo pala s mojih ramena. Osjeala sam se usamljeno i
izgubljeno, odjednom mi je bilo hladno.
OConnorica, tako me nazvala ona starica. Rekla je da imam njihovu
kou i oi. Spomenula je i neko udno ime, Patrona. Jesam li ja zbija

OConnorica? Imam li rodbinu negdje ovdje u Irskoj? Zato me roditelji

nisu zadrali? Zato su dali Alinu i mene na posvajanje? Gdje su nas
mama i tata nali? Kada? I kako su svi moji priljivi strievi, tete, bake i
djedovi uspjeli sauvati tu tajnu? Nitko od njih nikada ni rijei nije rekao.
Koliko sam bila stara kad su me usvojili? Sigurno sam bila novoroene,
jer se ne sjeam niega osim ovakvog ivota, a ni Alina nikada nije rekla
nita slino. Ona je bila dvije godine starija od mene, ona bi se moda
mogla neega prisjeati. Ili su se njezine uspomene na drugi ivot na
drugom mjestu jednostavno stopile s naim novim ivotom, izblijedile
bez traga?
Usvojena sam. Ta me pomisao pomela poput oluje, poput tornada,
iupala me iz korijena, a to jo i nije bilo najgore od svega.
Ono to me najvie boljelo, ono to se poput otrih zuba zarinulo u
mene i nije me putalo je bila injenica da je jedina osoba koja mi je
sigurno bila krvna obitelj bila mrtva. Moja sestra, moja Alina. Moja
jedina obitelj na cijelome svijetu bila je mrtva.
Odjednom me snala strana pomisao: je li Alina znala? Je li saznala da
smo usvojene i preutjela mi to? Je li to dio onoga to je mislila pod
Toliko toga sam ti trebala rei?
Je li i ona to saznala ovdje u Dublinu i pogodilo ju je koliko i mene, je li
i ona osjetila ovakvu zbunjenost, osamljenost?
Boe moj rekla sam, a suze su mi prerasle u pla, drhtav i bolan.
Plakala sam zbog sebe, zbog svoje sestre, zbog stvari koje nisam ni znala
izraziti rijeima i koje moda nikada neu uspjeti objasniti. Osjeala sam
se otprilike ovako: nekada sam hodala, a sada jedva puem. Nisam znala
koliko e mi dugo trebati da se osovim na noge, da ponovno pronaem
ravnoteu, ali imala sam osjeaj da kada se uspijem uspraviti i ponovno
prohodam, moj hod nee biti kao prije.
Ne znam koliko sam tako sjedila i plakala, ali nakon nekog vremena mi
je u glavi tutnjalo i vie nisam mogla ni plakati.
Na poetku ove prie rekla sam vam da je Alinino tijelo pronaeno
nekoliko kilometara od Clarin House, u smeem prekrivenoj uliici na
drugoj strani rijeke Liffey. To sam pouzdano znala jer sam vidjela slike s
mjesta zloina, ba kao to sam znala da u prije nego to odem iz Irske
otii na to mjesto da se oprostim od sestre.
S mukom sam se odlijepila od naslonjaa, otila do svoje posuene

sobe, utrpala novac i putovnicu u dep da mi se ne isprijee na putu za

sluaj da trebam brzo izvui drugi predmet iz torbice, prebacila torbicu
preko ramena, nabila ilt-kapu sve do oiju i stavila sunane naoale, pa
izala pred knjiaru da si pozovem taksi.
Bilo je vrijeme da posjetim onu uliicu. Ali ne da bih se oprostila da
bih se upoznala sa sestrom koju nisam poznavala dokje bila iva, a sada
nikada neu imati prilike: Alini koja je bila moj jedini kruni rod, koja se
rodila u kaosu Dublina, koja je donijela teke odluke i nauila gorke
lekcije. Ako je za mjeseci provedenih ovdje nabasala makar samo na
polovicu od onoga na to sam ja naletjela, razumijem zato je uinila sve
to je uinila.
Sjeam se da su mama i tata dva puta pokuali posjetiti Alinu ovdje.
Oba je puta rekla da ne dolaze. Prvi put je rekla da je bila bolesna i da je u
velikom zaostatku s predavanjima. Drugi put je rekla da ju eka hrpa
ispita. Nijednom me nije pozvala da doem, a jedan jedini put kad sam ja
spomenula da bih mogla utedjeti neto novca i doi, iste mi je sekunde
rekla da ga ne troim bezveze, nego radije potroim na lijepu odjeu,
novu glazbu i da izaem nekamo plesati oboavale smo izlaziti zajedno
dok ona ui, pa da e mi vrijeme do njezinog povratka proi u tren oka.
Sada sam shvaala koliko su ju te rijei stajale.
Sada kada znam to se sve skriva i gmie ulicama Dublina, bih li ikome
koga volim dozvolila da dode ovamo zbog mene?
Ni u ludilu. Lagala bih koliko god treba da ih u tome sprijeim.
Da imam mlau sestru koja mi je jedini pravi rod, koja je na sigurnom
u naem domu, bih li joj ispriala o iemu od svega ovoga i izloila ju
opasnosti? Ne. Uinila bih tono to je uinila Alina: titila bih sestru do
posljednjeg dana. Potedjela bih ju i eljela bih da bude sretna koliko god
mogu.
Sestra mi je oduvijek bila uzor, ali sada sam ju cijenila vie nego ikad.
Obuzeta ovim osjeajima, eljela sam otii nekamo gdje znam daje i ona
bila. Na neko mjesto na kojem je ostavila traga, a njezin stan tome nije
bio ni blizu. Osim mirisa bresaka i parfema Beautiful nita me u tom
stanu nije podsjetilo na nju, kao da tamo nije provodila previe vremena,
nego samo kad je spavala ili telefonski razgovarala sa mnom. Ni na
sveuilinom kampusu ju nisam osjetila, ali palo mi je na pamet jedno
mjesto za koje sam znala da u osjetiti njezinu pristunost.

Morala sam poi tamo gdje je stjerana u kut, svega nekoliko sati nakon
to je mene nazvala. Morala sam se suoiti s uasnom boli i stati na isto
mjesto na kamenom ploniku na kojem je moja sestra udahnula svoj
posljednji dah i zauvijek zatvorila oi.
Morbidno? Moda. Ali da vidim vas da vam umre sestra i da saznate da
ste usvojeni, pa da ne osjetite potrebu za time. Ne optuujte me za
morbidnost kad sam samo proizvod drutva koje kosti onih koje vole
zakapa u ljupke vrtove s drveem i cvijeem da im budu blizu, pa onda
odlazi na te grobove i pria s njima. To je morbidno. A da ni ne priam
koliko je bizarno. Kosti zakapaju i psi.
Kud god pogledam sada vidim linije razgranienja. Rijeka Liffey je jedna
od tih linija; dijeli grad na sjeverni i juni dio, ali i na druge naine.
Juni dio grada, u kojem sam ja odsjela, je dio grada u kojem su
Temple Bar, Sveuilite Trinity, Nacionalni Muzej i Leinster House, da
spomenem samo neke od poznatijih mjesta, a smatra se i boljim dijelom
grada: bogatijim, snobovskijim, liberalnijim.
U sjevernoj strani grada nalaze se Ulica OConnell puna lijepih
spomenika i kipova, trnica u Ulici Moore, katedrala St. Mary, Custom
House koji gleda na rijeku Liffey, a sjever se najee smatra radnikim,
industrijskim, siromanim.
Kao to to ve biva s linijama razgranienja, ni ova nije apsolutna. S
obje strane postoje enklave bogate i pomodne na sjeveru, siromane i
derutne na jugu. Ipak, svi se slau da je opa atmosfera u sjevernoj strani
grada drugaija od one u junoj i obrnuto. Teko je to objasniti nekome
tko nije proveo dosta vremena s obje strane rijeke, upio mirise i zvukove.
Taksist koji me dovezao u sjeverni dio grada uope nije djelovao sretno
kad sam mu rekla da me iskrca u Ulici Allen potpuno samu, no dala sam
mu velikodunu napojnicu i pristao me ostaviti. U zadnje sam vrijeme
vidjela i previe uistinu zastraujuih prizora da bi me derutna etvrt
previe zaplaila, barem ne usred dana.
Slijepa ulica u kojoj je bilo pronadeno Alinino tijelo nije ak ni ime
imala, bila je poploena kamenom kojeg su godine i kie izlizali i
izbrazdali, odvajala se od glavne ulice i bila je dugaka nekoliko stotina
metara. S lijeve strane stajala je stambena zgrada u raspadnom stanju
koja je i kad je bila nova bila neugledna i koja je sad imala zazidane

prozore, s desne skladite preko ijih su prozora bile prikucane daske, a

izmeu njih su bili posijani kante za smee i kontejneri. Tlo je bilo
prekriveno starim novinama, kartonskim kutijama, bocama od piva i
otpatcima. Ugoaj je bio jednak onome kao u naputenoj etvrti Sjenki.
Nisam se namjeravala zadrati ovdje dovoljno dugo da saznam rade li
ovdje uline svjetiljke.
Tata nije znao da sam vidjela slike sa poprita zloina koje je sakrio u
plavo-srebrni fascikl s dokumentima o financijskom planu na kojem je
radio za klijenticu po imenu Myrna Taylor-Hollingsworth. Iskreno,
nemam pojma kako ih je uope dobio. Koliko ja znam, policija ne
distribuira te fotografije tek tako, ne daje ih roditeljima ludim od boli, a
pogotovo ako su tako jezive i tako detaljne.
Shrvalo me ve i to to sam ja morala identificirati njezino tijelo.
Fotografije sam pronala dan prije odlaska u Irsku, kad sam ula u tatinu
radnu sobu po olovke.
Sada sam, pribliavajui se zidu u dnu uliice, preklapala slike iz glave s
prizorom ispred sebe. Alina je leala tono tamo, meni s desne strane,
oko etiri metra od pet metara visokog zida od cigle koji je zatvarao
uliicu i sprijeio ju u bijegu. Nisam eljela znati je li Alina na tim
ciglama polomila nokte u paninom pokuaju da se uspne uz ravnu
povrinu i pobjegne svom progonitelju tko god on bio, pa sam okrenula
glavu od zida i pogledala dolje, na dio ulice na kojem je umrla. Pronali
su ju sklupanu uz cigleni zid. Potedjet u vas detalja koje radije ni sama
ne bih znala.
Tjerana nekom uasnom tamom u nutrini legla sam na prljavi kamen
ulice i postavila se u poloaj identian onome u kojem je naena moja
sestra. Za razliku od prizora sa slike, sada nije bilo krvi na sve strane, po
kamenu, po ciglama zida. Kia je isprala svaki trag njezine borbe jo
tjednima prije. Ovdje je udahnula posljednji put. Ovdje su umrli snovi i
nade Aline Lane.
Boe, Alina, toliko mi nedostaje!
Osjeala sam se tono toliko slomljeno koliko je to zvualo i opet sam
zaplakala. Zaklela sam se sama sebi da e to biti posljednji put da plaem.
I odrala sam to obeanje dosta dugo.
Ne znam koliko sam dugo tako sjedila prije nego to sam primijetila
kozmetiku torbicu koju je mama poklonila Alini i meni za Boi kako

napola prekrivena smeem lei pored mene. Identina onoj koju sam ja
bila prisiljena ostaviti kod Maluca, ova je mala zlatna torbica bila
potpuno unitena; izblijedila je na suncu i kia ju je razmoila.
Odgurnula sam stare novine s nje, podigla ju i privinula uza se.
Znam to si sad mislite i ja sam pomislila isto, da e se u torbici
sigurno nalaziti neki trag. Da je Alina u nju ugurala nekakav zgodni
saetak cijelog svojeg dnevnika, ili nekakav sofisticirani raunalni ip na
kojem su bile sve informacije koje trebam, koje su policiji promaknule i
koje sam ja na ovako udesan nain pronala ba u pravom trenutku.
ivot je rijetko kad tako velikoduan, rekao bi mi Barrons. Gledamo
previe filmova, rekla bih ja.
U unitenoj torbici nije bilo niega osim kozmetike koju nam je mama
probrala, nedostajala je samo mala metalna turpijica za nokte. Ni u
podstavi nije bilo niega, nita nije bilo sakriveno u pudrijeru ni u ru.
Sve ovo znam jer sam gotovo sve rastavila na dijelove pokuavajui neto
pronai.
Neu vas optereivati mislima na Alinu koje su mi se motale po glavi
dok sam sjedila tamo, niti tugom koja me obuzela. Ako ste ikad ikoga
izgubili, onda znate to vam prolazi kroz glavu u takvim trenucima i ne
trebam vas na to podsjeati. Ako nikada niste nikoga izgubili super,
nadam se da e proi vjenost prije nego to vas to snae.
Oprostila sam se od Aline i upoznala ju ispoetka, i dok sam se rukama
odupirala o tlo da ustanem, krajikom oka sam opazila srebrnasto
svjetlucanje metala pored noge. Odbljesak je stvarao vrh Alinine turpije
za nokte, takoer izgrebene, unitene. Sagnula sam se i razmaknula
smee da ju podignem, a onda ostala bez daha od oka.
Cijelo sam se ovo vrijeme tjeila pomisli da je Alina umrla brzo. Da nije
leala u ovoj uliici sama samcata, umirala dugo krvarei. Ali to nije
mogla biti istina, jer svoju je turpijicu iskoristila da uree neto u kamen.
Kleknula sam na plonik i odgurnula smee, otpuhnula prainu i
prljavtinu.
Bila sam i razoarana i sretna to nije stigla napisati vie. Razoarana
jer mi je trebao svaki trag, sretna jer je to znailo da je umirala nekoliko
minuta, ne nekoliko sati.
1247 LaRuhe, Jr, bilo je jedino to je zapisala.

DVADESET JEDAN

Inspektora

ODuffyja, molim vas rekla sam ustro. Zgrabila sam

telefon iste sekunde kad sam otkljuala vrata Barrons Books and Baubles
i nazvala policijsku postaju u Ulici Pearse. Da, priekat u.
Dok sam ekala da policajac na drugom kraju linije prespoji moj poziv
s detektivom zaduenim za Alinin sluaj, nestrpljivo sam kuckala prstima
po pultu s blagajnom gdje je inae stajala Fiona.
Imala sam novi trag za njega, a ovaj je bio neizbrisiv: 1247 LaRuhe.
eljela sam poi s njim na tu adresu, a ako mi ne dopusti onda u ga
jednostavno morati pratiti. Uza svo to uljanje po gradu kojim sam se u
posljednje vrijeme bavila, postajala sam impresivno nevidljiva.
Izvolite, gospodice Lane? detektiv je zvuao ivano kad se javio na
telefon, pa sam mu brzo objasnila kamo sam otila i to sam nala. Ve
smo o ovome razgovarali rekao je kad sam dovrila.
Tko je o emu razgovarao?
Adresa objasnio je. Za poetak, nema nikakvog dokaza da je to
doista napisala Alina. Bilo tko je mogao
Inspektore, Alina me zvala Junior prekinula sam ga. A njezina
turpijica za nokte bila je tono tamo na popritu, savijena i izgrebana jer
je ona njome urezala ovo u kamen. ak i iako niste znali da me zvala
Junior, udi me da netko od vaih ljudi nije zbrojio dva i dva.
Da ni ne spominjem da nisu pronali kozmetiku torbicu. Jesu li uope
pretraili poprite zloina?
Opazili smo mi adresu, gospodice Lane, ali uzmite u obzir da je

Alinino tijelo otkriveno dosta prije nego to smo mi zaprimili prijavu, bilo
tko od prolaznika je mogao to napisati. Ako ste bili tamo, vidjeli ste
koliko smea ima u toj uliici. Nismo ba mogli pokupiti sve to lei na
tlu kao dokaz. Nismo znali je li ita od smea na ulici ispalo iz Alinine
torbice.
A nije vam se inilo nimalo udnim to je odmah pored tijela na cesti
u kamen urezana adresa? povikala sam.
Naravno da jest.
Pa? Jeste li ju pronali? Jeste li otili tamo? upitala sam
nestrpljivo.
Nismo mogli, gospodice Lane. Ta adresa ne postoji. U Dublinu nema
Ulice LaRuhe i kunog broja 1247. Nema ulice, avenije, bulevara ili
prilaza s tim imenom. ak niti slijepe ulice.
Zagrizla sam usnicu, razmiljajui.
Moda izvan gradskog podruja. Moda u nekom oblinjem gradu.
I to smo provjerili. Nigdje u Irskoj nismo pronali ni slinu adresu.
ak smo pokuali i pod drugim slinim imenima, poput Laroux ili La
Rue. Nigdje ni traga broju 1247.
Moda moda u Londonu ili tako neto bila sam uporna. Jeste
li provjerili i druge gradove?
Inspektor ODuffy je glasno udahnuo i mogla sam si ga predoiti kako
odmahuje glavom s druge strane linije.
Koliko tono zemalja mislite da bismo trebali pretraiti, gospodice
Lane? upitao me.
Udahnula sam i polako izdahnula, suzdravajui se da ne odgovorim
Koliko god bude potrebno da pronadete ubojicu moje sestre. Briga me i
da ih je tisuu.
Kad nisam nita odgovorila, rekao je:
Poslali smo njezin dosje Interpolu. Da su ita otkrili, dosad bi nas ve
bili obavijestili. ao mi je, ali ne moemo nita vie, napraviti.
Oboruana kopljem i depnim svjetiljkama otrala sam sve mranijim
ulicama do puba i suvenirnice u Temple Baru koji je nudio irok izbor
turistikih karata, od prekrasnih, laminiranih karata Dublina do detaljnih
prikaza cijele Irske u knjiicama. Kupila sam po jednu od svake vrste,
ubacila karte Engleske i kotske za svaki sluaj, pa se onda vratila u svoju

posuenu sobu i ba kad je vani sumrak preao u no sjela prekrienih

nogu i poela ih pretraivati. Policajac u stranoj zemlji ne moe biti toliko
motiviran kao sestra gladna osvete.
Prestala sam tik prije ponoi i to samo zato to je pet sati kiljenja nad
sitnim slovima karte pretvorilo moju u poetku slabanu glavobolju u
napad svim silama po unutranjosti moje lubanje pneumatskom
builicom. Pronala sam mnogo varijacija imena LaRuhe, ali nijedan broj
1247 u tim ulicama, pa ak niti 1347 ili 1427, ili bilo koji drugi broj
dovoljno slian da bi se Alina mogla zabuniti, iako nisam vjerovala da se
zabunila. U posljednjim trenutcima ivota urezala je za mene poruku u
kamen i ne vidim kako bi u tome pogrijeila. Trag je bio vaan, ali ja
nisam mogla shvatiti kako.
Njeno sam protrljala sljepoonice. Ne mue me esto glavobolje, ali
kad me mue onda su ubitane i idueg dana sam izmodena. Presavinula
sam karte i sloila ih u uredan stupac pored kreveta. Moda Barrons zna,
pomislila sam. ini se da Barrons zna sve. Upitat u ga sutra. Sada se
samo elim rastegnuti i zaspati.
Ustala sam, rastegnula se, onda otapkala do prozora, odgurnula zavjesu
i pogledala u no.
Dublin je leao preda mnom poput mora krovova. Na njegovim
ulicama postojao je svijet kakvog nikada ni zamisliti nisam mogla.
Postojala je tama naputene etvrti. Zapitala sam se hou li za mjesec
dana jo gledati van kroz ovaj prozor zaboga, nadam se da neu i hoe
li Zona Tame biti vea?
Postojala su tri od etiri automobila OBanniona i njegove pratnje.
Netko je odvezao Maybach i pozatvarao vrata na ostalim automobilima.
Svih esnaest hrpica odjee jo je lealo tamo. Zbilja bi bilo vrijeme da
neto poduzmem u vezi toga. Nekome tko zna to one predstavljaju
pogled na njih je jednak pogledu kroz prozor na esnaest trupala.
Postojale su Sjenke, smrtonosne male gadure, koje su opsjedale ulicu
na rubu Zone Tame, pulsirajui uza zgrade kao da su bijesne na Barronsa
to ih dri podalje svojim otrovnim snopom svjetla.
Dah mi je stao.
Usred svega toga postojao je i on: upravo je uao u naputenu etvrt,
odmaknuvi se daleko od sigurnosti koju su pruale uline svjetiljke,
ravno u potpunu tamu.

I nije nosio depnu svjetiljku!

Podigla sam ruku da zakucam po prozoru. Ne znam to sam si mislila;
vjerojatno da mu trebam privui panju i navesti ga da se vrati prije nego
to uini neto glupo.
Onda sam zastala, prstiju svega centimetar od stakla.
Barrons je sve prije nego glup. Ne radi nita bez razloga.
Visok, taman i graciozan poput none pantere, bio je od glave do pete u
crnom i imao je dugaak crni kaput, a dok je koraao uhvatila sam
odbljesak metalnog dijela njegovih izama. A tada je ak i to nestalo, jer
metal nije naao svjetlost koja bi se od njega odbila i Barrons je postao
tek jedna svjetlija sjena u tami.
Nikada ni za ivu glavu ne ulazite u naputenu etvrt nou,
gospodina Lane, rekao je ne tako davno.
OK, a zato onda on ulazi? to se dogada?
Stresla sam glavom i iste sekunde platila taj pokret jer su se mali
pneumatski ekii u lubanji prvo prevrnuli, pa onda uspravili i nastavili
svoj napad jo ustrije: rat-a-tat-tat-TAT-TAT! Primila sam se za glavu i
pogledala kroz prozor na ulicu, ne shvaajui.
Sjenke nisu uope obraale panju na Barronsa. Ustvari, da sam od
onih damica koje podlijeu fantazijama, rekla bih da su se gaenjem
razmicale dok je Jericho Barrons prolazio.
Vidjela sam ljuture koje su Sjenke ostavljale iza sebe. Vidjela sam
dokaze njihovog nezasitnog apetita. Jedino ega su se bojale je bila
svjetlost. Ubit e vampirskom spretnou, rekao je Barrons. Tu sam
reenicu zapisala u dnevnik, jer mi se svidio opis.
Promatrala sam ga kako ulazi sve dublje u naputenu etvrt, crna
prilika na crnoj pozadini, dok on i no nisu postali jedno. Zbunjeno sam
gledala za njim niz ulicu dugo nakon to je nestao u noi, pokuavajui
shvatiti to sam upravo vidjela.
Mogla sam se dosjetiti samo dvjema mogunostima: ili mi je Barrons
lagao o Sjenkama, ili je sklopio nekakav mraan sporazum s Fae
deraicama ivota.
Koja god od te dvije mogunosti da je bila tona, konano sam dobila
odgovor na pitanje mogu li mu vjerovati.
Ni za ivu glavu.
Kad sam se napokon maknula od prozora, oprala zube i oistila ih

koncem, umila se, nanijela hidratantnu kremu, poeljala se i navukla

svoju najdrau kratku piamu, pa se zavukla pod pokrivae, i dalje nisam
znala mnogo, ali u jedno sam bila sigurna. Ni o kakvim adresama sutra
neu pitati Barronsa.
Sljedeeg sam se jutra probudila s odgovorom na jedno pitanje.
Prije nekoliko godina u jednoj knjizi koju sam itala autor je tvrdio da
se ljudski mozak tek malo razlikuje od raunala i da je jedna od osnovnih
funkcija sna odmor preko dana aktivnog dijela mozga tijekom kojeg
ostatak mozga obrauje nove programe, preureuje podatke za efikasnije
spremanje, defragmentira i odbacuje nevane sitnice da bismo ujutro
mogli svjei poetki ispoetka.
Dok sam spavala, moja podsvijest se pozabavila smeem koje se
nakupilo u mojoj svijesti, proraljala sve to da izvue vane podatke i
omoguila mi da shvatim neto to bih vjerojatno mnogo ranije shvatila
da nisam bila zaslijepljena unutarnjim kaosom. Da me ujutro kad sam se
probudila glava nije jo mrvicu boljela, bila bih samu sebe ispljuskala jer
to nisam ranije vidjela.
Izvukla sam se iz kreveta nisam trebala paliti svjetlo, jer spavala sam
sa svim svjetiljkama u sobi upaljenim kao to u to initi i mnogo
narednih godina i pregledala jednu po jednu kartu, provjeravajui
datum izdavanja. Svaka je karta bila potpuno nova, ba kao, to to ovjek
oekuje od dobre turistike karte, to znai da su sve sadravale samo
podatke prikupljene tijekom prole godine.
Ali Barrons mi je bio rekao daje grad zaboravio da postoji cijeli jedan
njegov dio naputena etvrt. Da nije potpadala ni pod jednu policijsku
postaju, da gradske slube nisu znale da ona postoji. Znai li to da u
Dublinu postoje ulice ijih se imena nitko ne sjea? A ako postoje, znai
li to i da su nestale s lica karte, da se tako izrazim?
Ako pregledam jo koju kartu staru, recimo, pet godina hoe li
Dublin na plastifiiranom papiru s uzrokom djeteline biti jednak ovome
u kojeg sada gledam? Ili e neki dij elovi nedostajati?
Je li mogue da je odgovor kojeg traim cijelo vrijeme iza prozorskog
stakla?

Bingo! zapiknula sam vrh svojeg tamnoruiastog flomastera u kartu.

Tu si!
Upravo sam pronala ulicu LaRuhe i ba kao to sam pretpostavila
nalazila se duboko usred naputene etvrti.
Sino, kad mi je zatrebala karta, otila sam do prvog duana u kojem
sam opazila karte u izlogu. Nisam se ni sjetila da bi Barrons mogao imati
karte u knjiari. Na treem katu nala sam veliku kolekciju atlasa i
karata, zgrabila ih desetak i odvukla ih do svojeg omiljenog naslonjaa da
ponovim svoju pretragu.
Ono to sam otkrila me okiralo. Zona Tame nije bila jedini dio
Dublina koji je nedostajao. Na novim kartama nisu bile ucrtane jo dvije
etvrti; koje su bile prikazane na starijima. Bile su mnogo manje od Zone
Tame i smjetene na rubu grada, ali nisam ni najmanje sumnjala da su i
one pretrpjele invaziju Sjenki.
Poput raka, ove su se Unseelie deraice ivota irile. Nisam mogla ni
priblino procijeniti kako su dospjele tako daleko, gotovo do ruralnog
podruja, ali s druge strane, nisam znala ni kako su nale put do sredita
grada. Moda ih je netko selio s mjesta na mjesto ni ne znajui, kao
ohare koji se sakriju u kutije. Ili moda sinula mi je uasavajua
pomisao moda je to bila cijena Barronsovog primirja s njima. Moda
ih je on prevozio u nove dijelove grada i zauzvrat su ga putale da se
kree Zonom Tame. Jesu li uope dovoljno inteligentne za pregovaranje?
Kamo Sjenke odlaze danju? Koja to mrana mjesta pronalaze? Stane li
stotinu njih u kutiju od ibica? Stresla sam glavom. Nisam se sada mogla
baviti misterijom Sjenki. Alina mi je ostavila trag. Konano sam ga
pronala i jedino na to sam smjela misliti je bilo kako pronai to to je
ona eljela da pronadem.
Prostrla sam plastificirane karte grada na stol ispred sebe jednu uz
drugu, pa ih dugo prouavala. Karta nadesno bila je nova, karta nalijevo
bila je stara sedam godina.
Na novoj karti Ulica Collins je bila odavde udaljena jednu ulicu i bila je
paralelna s Avenijom Larkspur na karti otprije sedam godina izmeu te
dvije ulice nalazilo se osamnaest ulica.
Zatresla sam glavom, mrknula i slegnula glavom sve odjednom,
poput kakvog eksplozivnog izraza stupnja moje zaprepatenosti. Ovo je
uasno. Zna li itko za to? Jesmo li Barrons i ja a sam Bog zna tko je

Barrons zapravo, jer ja sigurno ne znam jedino dvoje ljudi koji imaju
pojma da se ovakve stvari dogaaju?
Prava je istina da va svijet polako ide kvragu, rekao je Barrons.
Prisjeajui se njegovih rijei shvatila sam neto to tada nisam. Rekao je
va svijet. Ne na svijet. Moj. Zar ovo nije i njegov svijet?
Kao i inae, imala sam milijun pitanja, nisam mogla nikome vjerovati,
a nisam mogla nikamo osim naprijed. Povratak unatrag za mene je
odavno prestao biti opcija.
Istrgala sam stranicu iz dnevnika sada su ostale jo samo etiri
prazne stranice i poloila ju na laminiranu kartu da precrtam, kamo
moram krenuti; etvrt po etvrt, upisujui imena ulica. Bilo bi mi
nespretno nositi cijelu kartu. Morala sam imati slobodne ruke. Ulica
LaRuhe se nalazila na kraju neravnog puta etrnaest ulica odavde u Zonu
Tame, imala je svega dva niza zgrada i bila je tek jedna od onih kratkih
uliica koje povezuju dvije glavne ceste u blizini krianja sa pet pravaca.
Kad se toga prisjetim, jo mi je uvijek nestvarno da sam toga dana tako
sama uetala u naputenu etvrt. Pravo je udo da sam preivjela. Nisam
sigurna to sam si mislila. Dok vam priam svoju priu i prisjeam se,
najee vam mogu prilino tono rei to mi se u kojem trenutku motalo
po glavi. Ali taj dan iako u se sredine dana zauvijek sjeati jer je ostala
uarenim peatom urezana u moje sjeanje poeo je kao u izmaglici i
zavrio u gustoj magli.
Moda sam mislila da je jo rano i da su Sjenke opasne samo nou, da
nosim koplje sa sobom i da u biti sigurna. Moda sam bila toliko
otupjela od previe okova da nisam osjeala dovoljno straha.
Moda me, nakon svega to sam izgubila u posljednje vrijeme,
jednostavno nije bilo briga ni za to. Barrons me one noi kad smo
opljakali Mahluca nazvao gospodina Dugine Boje. Usprkos njegovom
omalovaavajuem tonu, nadimak mi se svidio. Ali dugama je za
postojanje potrebna suneva svjetlost, a u mojem svijetu toga u zadnje
vrijeme nije bilo previe.
Razlog i dalje ne znam, ali ustala sam, otuirala se, paljivo odabrala
odjeu, pokupila koplje i depne svjetiljke i sama samcata krenula prema
1247 LaRuhe.
Bilo je gotovo podne i ula sam tiho predenje Fionine luksuzne gradske
limuzine iza leda koja se zaustavljala ba kad sam ja zakoraila u ono to

e svi sidhe-seer jednoga dana nazivati imenom koje sam ja odabrala,

ono to e jednoga dana u ne tako dalekoj budunosti postati
stvarnost na cijelom planetu i iskrsavati posvuda: u Zonu Tame.
Nijednom nisam pogledala unatrag.

DVADESET DVA

Iako

su od dana kad sam se izgubila u pustim, sablasnim ulicama

naputene etvrti prola tek dva tjedna, imala sam osjeaj kao da je to
bilo u nekom drugom ivotu.
Vjerojatno jer je to i bilo tako.
Ona Mac koja je slijedila ispruenu ruku prolaznice u gradsku pusto
onoga dana bila je krasno obuena u capri hlae od ruiastog lana koje
su joj padale nisko oko bokova, ruiastom svilom obrubljenu majicu
kratkih rukava, svoje omiljene srebrne sandale i odgovarajue srebrne
ukrase. Imala je prekrasnu dugaku plavu kosu poeljanu u visok
konjski rep koji je poigravao na polovici njezinih lea sa svakim poletnim
mladenakim korakom.
Ova Mac imala je crnu kosu do ramena jer se morala skrivati od
udovita koja su progonila raniju verziju Mac. Ova je Mac bila obuena u
crne traperice i crnu majicu kratkih rukava jer se na crnome nisu vidjele
potencijalne mrlje od krvi. Ruiasto lakirane nokte ove Mac skrivale su
tenisice, jer su bile praktinije za bijeg od ivotne opasnosti. Neugledna
odjea ove Mac bila je upotpunjena prevelikom jaknom koju je dohvatila
sa vjealice u knjiari jer je morala sakriti trideset centimetara dugako
koplje zataknuto o pojas njezinih traperica (vrha zamotanog u foliju),
jedini srebrni detalj na ovom paljivo odabranom kompletu.
U stranje depove ova je Mac ugurala svjetiljke, a u jakni ih je imala
jo.
Zbogom poletnome koraku koji kao da ju je vodio zrakom. Nova Mac

hodala je odluno, usredotoeno, nogu vrsto na tlu.

Ovoga puta dok sam ulazila u Zonu Tame shvatila sam koji me ono
osjeaj bio preplavio prvi put kad sam ovuda prola: mjeavina munine,
straha i tog napetog i snanog poriva da pobjegnem. Moja su se osjetila
svojstvena samo sidhe-seer probudila istog trenutka kad sam prela
preko Avenije Larkspur i ni ne znajui ula u podruje s nestalih
osamnaest ulica izmeu nje i Ulice Collins. Iako su se tijekom dana
Sjenke povlaile i nestajale nekamo u mrak, to je njihovo mrano
skrovite sigurno bilo negdje u blizini. Posvud oko sebe osjeala sam
prisutnost Unseelie ba kao i onoga dana ali tada jo nisam znala ni
tko sam, ni u to sam se uvalila.
Ovoga puta osjeala sam jo neto. Bila sam sigurna da mi je mala
karta koju sam si nacrtala ustvari nepotrebna. Neto me vuklo prema
jugoistonom dijelu Zone, privlailo me i odbijalo u isti mah. Taj me
osjeaj podsjetio na nonu moru koja mi se davno urezala u pamenje.
U tom sam snu bila na groblju nou, po kii. Nekoliko mjesta od groba
ispred kojeg sam stajala leao je moj vlastiti grob. Nisam ga vidjela, ali
sam jednostavno znala daje tamo onom sigurnou koja se doivljava
samo u snovima. Jedan je dio mene elio pobjei, potrati da se udalji od
kiom natopljene skliske trave i kamena i kostiju koliko me noge nose i
ne okretati se, kao da bi i sam pogled na moj grob mogao zapeatiti moju
sudbinu. Ali drugi dio mene znao je da nikada vie neu nai mira ako se
sada budem bojala prii grobu, pogledati vlastitu nadgrobnu plou,
proitati svoje ime i naglas izgovoriti datum vlastite smrti.
Iz te sam se none more probudila prije nego to sam morala odabrati.
Nisam bila toliko naivna da mislim da u se tako probuditi i iz ove.
Uporno ignorirajui isuene ljudske ljuske koje je vjetar nosio maglom
prekrivenom, naputenom ulicom, preklopila sam svoju rukom crtanu
kartu u prednji lijevi dep traperica i prepustila se, kao da slijedim neki
unutarnji glas. Ovoga puta kad sam ula u neputenu etvrt, shvatila sam
to je ona zapravo.
Groblje.
Sjeam se na to mi se inspektor ODuffy poalio na onom prvom
sastanku: U posljednje vrijeme sve je vie ubojstava i sluajeva nestalih
osoba, tako neto nikada prije nismo vidjeli. Kao daje pola grada
poludjelo.

Pola grada ne, barem ne zasad iako mogu zamisliti kakvo su

uasavanje izazivali leevi poput onog kojeg je Sivi ovjek neku veer
ostavio iza sebe u pubu ali evo gdje su bili ODuffyjevi nestali.
Posvud oko mene. Prolazila sam pored njih ulicu za ulicom.
Bilo ih je pored naputenih automobila, sloenih u hrpice. Bilo ih je
razbacanih po plonicima, napola zatrpanih smeem koje nitko nikada
nee maknuti jer gradske slube za ove ulice nisu znale, nije ih bilo na
njihovim kartama. Kakav savjestan smetlar moda bi s vremena na
vrijeme i pogledao u prolazu, pomislio Jao, kakav nered tamo vlada, ali
odmah nakon toga vjerojatno bi pomislio Briga me, to nije moja ruta.
Opasnost Zone Tame leala je u ovome: iako se ove ulice i ove avenije
nije moglo pronai ni na jednoj karti grada, nije postojalo nita to je
ljude sprjeavalo da u njih skrenu automobilom ili pjeice, ba kao to
sam ja uetala svojeg prvog dana u Dublinu. Tako blizu Temple Bara
pjeakog je prometa bilo na sve strane, a na svoje sam se oi uvjerila
koliki su dio sudionika tog prometa turisti prepijani i preveseli da
primijete da se neto drastino promijenilo u okoliu dok za to nije
prekasno. Autom bi se moda i moglo proi ovuda nou, s ukljuenim
prednjim svjetlima i.svjetlima u unutranjosti, naravno, ako se voza ne
bi zaustavio i izaao iz nekog razloga primjerice da onako pijan obavi
nudu ali ni u to nisam bila sigurna.
Primijetila sam jo jedan detalj koji mi prvi put nije bio upao u oi:
ovdje nije bilo ivotinja. Nigdje ljute uline make, nigdje takora sjajnih
oiju, nigdje goluba koji kaka na sve strane. Ovo je uistinu bila mrtva
etvrt. A sada sam shvatila i to su one male ljuske.
Sjenke deru i ivotinje.
Samo Barronsa ne, promrmljala sam, razoaranija nego to sam si
eljela priznati. One noi kad smo sredili Sivog ovjeka osjetila sam
povezanost sa svojim tajanstvenim mentorom. Bili smo tim. Uklonili
smo jedno udovite s ulica grada. Moda sam ja zabrljala svoj prvi
pokuaj, ali na kraju je ipak ispalo dobro, a drugi put e ispasti i bolje. Ja
sam ga zamrznula on ga je probo. Vie nee isisati ljepotu i mladost ni
iz jedne ene. Nijedna vie nee umrijeti uasnom smru. Taj je osjeaj
bio dobar. Pretpostavljam da sam negdje duboko u sebi pomislila da e
mi Barrons, kad pronaem Alininog ubojicu, pomoi da ga sredim.
Nisam se zavaravala da e mi policija ili sud pomoi u mojoj potrazi za

pravdom. Sada vie nisam sumnjala da je njezin ubojica (ili ubojice?)

neto to samo Barrons, ja i ostali sidhe-seer moemo vidjeti, a ja sam
znala za samo jo jednu sidhe-seer. Ne samo da nisam vjerovala da bi ona
starica mogla biti od koristi u lovu na jednog ili deset Unseelie, nego i
nisam eljela njezinu pomo. Nisam ju nikada vie eljela vidjeti. Znam
da nije poteno ubiti glasnika, ali takvi izrazi ulaze u jezik jer ih ljudi
dobro razumiju i esto se nau u takvim situacijama. Ta mi je ena bila
jednako mrska koliko i poruka koju mi je donijela.
Stresla sam glavom i usredotoila se na sestru. 1247 LaRuhe, napisala
je Alina posljednjim snagama. eljela je da odem tamo i otkrijem neto.
Nadala sam se da e to neto biti njezin dnevnik, iako ne vidim zato bi ga
sakrila u naputenoj etvrti. Sumnjala sam da e to neto biti Sinsar
Dubh, jer iako sam osjeala muninu tipinu za blizinu Fae, koju sam,
usput reeno, sve bolje podnosila nije mi bilo ni upola onoliko muno
kao u blizini najobinijih fotokopija knjige. Iz smjera prema kojem me
vukao instinkt, s jugoistoka je dopirao osjeaj nadnaravne opasnosti, ali
priguene, kao da je ono to me eka, to god to bilo uspavano.
Ta me injenica ipak nije previe tjeila, jer uspavan je za mene
sinonim za tek to se nije probudio i eksplodirao, a ako je za suditi
prema smjeru u kojem mi se ivot u posljednje vrijeme kree, u sluaju
da se negdje u blizini skriva vulkan, za oekivati je da e se uarena lava
svaliti ravno na mene.
S uzdahom sam ubrzala korak kroz maglu.
1247 LaRuhe nije bilo ono to sam oekivala.
Ono to sam oekivala je bilo ili nekakvo skladite, jedna od onih
oronulih stambenih zgrada kakve su zamijenile obiteljske kue u ovom
dijelu grada kad je industrija napredovala i grad se promijenio.
Ono to sam pronala je bila visoka i lijepa kua od cigle sa krasnim
proeljem od kriljevca, usaena usred etvrti prepune skladita i
tvornica.
Vlasnik ju je oigledno odbijao prodati i drao ili drala se hrabro
do posljednjeg daha pred promjenama i propadanjem koji su zahvatili
etvrt. Ova je kua jednako toliko pristajala u svoju etvrt koliko bi
luskuzna robna kua poput Bloomingdales pristajala u socijalnu etvrt.
U velikom i maglom prekrivenom dvoritu ispred kue uokvirenom
ogradom od lijevanog eljeza stajala su tri mrtva drva na ijim granama

nije bilo ptica, a sigurna sam da kad bih zarinula prste u zemlju oko
korijena, u njoj ne bih nala nijednog crva. Vrt je bio podijeljen na terase
raznih visina, bez ijedne biljice, a fontana pored velianstvenog ulaza
nadvijenog lukom bila je suha, vidjelo se da je presahnula jako davno.
Ovo je bila Pusto.
Sa zebnjom sam odmjerila elegantnu kuu. Njezin je bogati graanski
sjaj zasjenilo stanje njezinih visokih, ukraenih prozora.
Svi do jednoga su bili prebojani u crno.
Spopao me neugodan osjeaj da netko stoji iza tih mranih oiju kue i
promatra me.
to sad, Alina? proaputala sam. Zbilja si mislila da bih trebala
ui ovamo?
Jer zbilja nisam eljela.
Nisam oekivala nikakav odgovor i nisam ga ni dobila Ako aneli
uistinu bdiju nad nama kao to neki vjeruju, moj aneo uvar je
gluhonijem. Ali moje je pitanje ionako bilo samo retoriko.
Nisam mogla jednostavno otii. Alina me ovamo poslala i znala sam da
moram ui, pa makar mi to bilo zadnje to u uiniti u ivotu. Shvatila
sam da bi mi i moglo biti zadnje
Nisam se niti trudila biti neprimjetna. Ako me netko neto promatra,
neprimjetnost je sad ve suvina. Ispravila sam se, duboko udahnula,
odluno prola vijugavim putiem poploanim svijetlim kamenom,
uspela se uza stube i zalupala tekim zvekirom po vratima.
Nije bilo odgovora. Priekala sam par trenutaka, pa zakucala ponovno,
pa onda pritisnula kvaku. Vlasnik kue oigledno se nije zabrinjavao
vlastitom sigurnou, jer vrata su bila otkljuana i ula sam u raskono
predvorje. Ispod bljetavog lustera svjetlucao je pod poploen crnim i
bijelim mramorom. U dnu hodnika stajao je okrugli ukrasni stoli, na
njemu golema vaza sa prekrasnim umjetnim svilenim cvijeem, a iza
njega uza zid se privijalo spiralno stubite s lijepim rukohvatom.
Ula sam. Iako je izvana zgrada izgledala naeta vremenom i oigledno
dugo nije vidjela radove poput ienja ljebova ili popravka krova,
unutranjost je bila ureena u kasnom stilu Louisa XIV, mekanim
naslonjaima i stolcima posijanim izmeu stupova raznih stilova i
dimenzija, bogato rezbarenim mramornim stoliima, prekrasnim
svjetiljkama boje jantara i zlata. Mogla sam si predoiti spavaonice u stilu

Kralja Sunca. Zidovi su bili ureeni velikim ogledalima s pozlaenim

okvirima i slikama s mitolokim prizorima.
Nekoliko minuta sam oslukivala, pa se onda odvaila proetati jedva
osvijetljenom kuom, te sa svjetiljkom u jednoj i kopljem drugoj ruci
pokuala zamisliti njezinog stanara. to sam vie soba otkrivala, to mi je
manje bilo jasno. U svojem kratkom boravku u Dublinu vidjela sam
toliko runoga da saekivala samo jo vie toga, pogotovo u ovako
oronuloj etvrti, ali izgledalo je da je stanar ove kue imuna, kulturna
osoba profinjenog ukusa i
Mentalno sam se opalila dlanom po elu je li ovo kua Alininog
deka? Je li me poslala ravno u kuu svojeg ubojice?
Deset minuta kasnije pronala sam odgovor na to pitanje u jednoj od
spavaih soba na katu, iza golemog kreveta, u velikoj garderobi krcatoj
odjeom ak i skupljom nego to je bila Barronsova. Tko god ili to god
bio vlasnik ove kue, oigledno ga je zanimalo samo najbolje od svega.
Pritom mislim apsolutno najbolje stvari za koje ljudi plaaju apsurdne
svote novca da bi bili sigurni da ih samo oni posjeduju.
Nemarno odbaen na podu, pored kolekcije izama i cipela dovoljno
brojne da obuje vojsku Armanijevih manekena, leao je Alinin rokovnik,
a pored njega i njezini foto albumi i dva paketia slika nabrzinu
razvijenih u jednoj od ekspres radnji u Temple Baru. Ugurala sam
rokovnik i albume u jaknu, ali zadrala ostale fotografije u ruci.
Jo sam brzo pregledala garderobu i ostatak spavae sobe da se uvjerim
da nisam previdjela nita to je pripadalo Alini, pa se sjurila stubama da
budem to blie izlazu ako mi zatreba.
Onda sam sjela na najniu stubu, tono ispod lustera od zlata i jantara i
otvorila prvi paket fotografija.
Kau da slika vrijedi tisuu rijei.
U pravu su.
Konano u vam ovo priznati: otkako sam ula opis Alininog deka
stariji od nje, obrazovan, privlaan, nije Irac uhvatila me totalna
paranoja.
Uplaila sam se da slijedim Alinine korake i to doslovno. Ravno do
ovjeka koji ju je izdao. Zapitala sam se je li osoba s kojom je moja sestra
bila u vezi Jericho Barrons. Je li moj tajanstveni domain i navodni

zatitnik osoba koja je nju ubila.

Kad sam ula u ovu kuu, djeli mene je pomislio Aha, znai ovamo je
iao one veeri. Ovo je njegov pravi dom, a ne knjiara; an je Fae Tame i
iz nekog razloga ni ja, ba kao ni Alina, nisam to shvatila. Kako sam
mogla znati? To bi u svakom sluaju objasnilo zato me s vremena na
vrijeme toliko snano privlai ispod sve te kontrolirane vanjtine skriva
se seksFae. Moda postoje Fae koji se bolje prikrivaju. Moda postoje
nekakvi talismani ili arolije koje im pomau da sakriju to su. U
posljednje vrijeme sam vidjela toliko neobjanjivih stvari da mi se vie
nita nije inilo nemoguim.
Moje miljenje o tom pitanju se mijenjalo iz dana u dan: as sam
mislila da nema anse da je Barrons bio Alinin deko, as bila skoro
uvjerena da jest.
Sada sam znala odgovor na to pitanje. Alinin deko sasvim sigurno nije
bio Jericho Barrons.
Fotografije su me provele kroz dio ivota moje sestre kojeg nisam
mislila da u ikada vidjeti poevi s njezinim prvim danom ovdje u Irskoj;
bilo je tu slika s Trinityja, slika Aline nasmijane, sa prijateljima u pubu,
jo slika iz puba kako plee. Vidjela sam daje bila sretna ovdje. Polako
sam i s ljubavlju pregledala svaku sliku, dodirujui rumenilo njezinih
obraza, glatke obrise njezine duge plave kose, naizmjence smijui se i
pokuavajui se ne rasplakati pri pogledu na svijet kojeg, sam mislila da
neu imati prilike vidjeti Alina, iva u ovom gradu punog ludila i
udovita. Boe, kako mi je nedostajala! Pogled na fotografije zabolio me
poput udarca u eludac. Promatrajui ove fotografije osjeala sam
njezinu prisutnost kao da Alina stoji iza mene i govori mi Volim te, Jr.
Pored tebe sam. Moe ti to. Znam da moe.
Onda su se slike promijenile; otprilike etiri mjeseca nakon to je stigla
u Dublin, prema datumima na fotografijama. U drugom paketiu
fotografija bilo je na desetke slika Aline same, posvuda po gradu, a sudei
prema nainu na koji je gledala osobu koja ju je slikala vidjelo se daje ve
bila zaljubljena. Koliko god me to boljelo, morala sam priznati da su te
fotografije bile neke od najljepih portreta moje sestre koje sam ikada
vidjela.
Svi mi elimo vjerovati u crno i bijelo, u dobro i zlo, u junake koji se
uvijek ponaaju junaki i zlikovce koji su zli do sri, ali ve sam odavno

shvatila da su stvari rijetko kad tako jednostavne. Pozitivci znaju biti

sposobni za uistinu uasne poteze, negativci vas mogu iznenaditi s
vremena na vrijeme.
Ovaj negativac je otkrio i ovjekovjeio najbolju stranu moje sestre. Ne
samo njezinu ljepotu, nego jedinstvenu unutarnju svjetlost koja je iz nje
isijavali.
Sve dok ju on nije ugasio.
Nisam mogla shvatiti kako mi ga nitko nije uspio opisati. On i moja
sestra bili su toliko lijepi da su se za njima sigurno okretale glave po
gradu, a meni nitko od njezinih kolega nije znao ni rei kakvu boje kose
on ima.
Kosa mu se presijavala tonovima bakra i zlata, padala mu je do struka.
Pa sad vi meni recite kako se netko toga ne sjeti? Bio je vii i od Barronsa,
a ispod njegove skupocjene odjee skrivalo se tijelo oblikovano dizanjem
utega i estokom disciplinom. Izgledao je kao da ima tridesetak, ali
mogao je biti i mlai i stariji od toga; djelovao je nekako bezvremenski.
Koa mu je bila tamna, zlaana, savreno glatka. Iako se smijeio,
njegove udne oi bakrene boje odavale su aristokratsku aroganciju i
dominantnost. Sada mi je bilo jasno zato je dom uredio u raskonom i
pretjeranom stilu Kralja Sunca koji si je izgradio dvorac Versailles
savreno mu je pristajao. Uope ne bih bila iznenaena da saznam da
ijestbio kralj jedne od onih minijaturnih stranih zemalja za koje nitko
nikad nije uo. Jedina sitnica koja je naruavala njegov savren izgled bio
je dugaak oiljak na lijevom obranu, koji se protezao od jagodice do ugla
usta, ali nije ga uope nagrivao. Zbog njega je bio samo jo
interesantniji.
Meu fotografijama je bilo mnogo onih na kojima su Alina i on bili
zajedno, koje je oigledno slikao netko trei a ipak ga nitko iv nije
uspio opisati policiji, niti rei kako se zove. Na ovoj slici drali su se za
ruke i smijeili jedno drugome. Na ovoj su bili u shoppingu. Na ovoj su
plesali na stolu u pubu u Temple Baru.
Na ovoj su se ljubili.
to sam vie gledala fotografije, to mi je bilo tee promatrati ga kao
zloinca. Izgledala je sretno s njim i on je izgledao jednako tako sretno s
njom.
Otro sam stresla glavom. I Alina je isto to mislila. Vjerovala mu je sve

do dana kad me nazvala i ostavila uspanienu poruku: Mislila sam da mi

pomae, rekla je, alt Boe, ne mogu vjerovati da sam bila toliko glupa!
Mislila sam da ga volim; a an je jedan od njih, Mac! On je jedan od njih!
Jedan od koga? Unseelie koji se nekako uspijevao prikazati ljudskim
biem toliko dobro da zavara i sidhe-seer? Opet sam se zapitala je li tako
neto mogue. Ako nije Unseelie, to je onda, zato je na strani
udovita? Oigledno je bio izvanredan glumac kad je uspio zavarati
Alinu. Ali na kraju ga je raskrinkala. Moda je posumnjala i slijedila ga
ovamo? U njegov dom u Zoni Tame, posred mjesta na kojem su sva moja
osjetila bila uznemirena zbog nadnaravne opasnosti?
Kad smo kod nadnaravne opasnosti, bila sam toliko odluna u namjeri
da istraim adresu koju mi je Alina ostavila, a nakon toga su me
zaokupile fotografije, pa nisam odmah shvatila da se ono to me vuklo
dublje u naputenu etvrt uope nije nalazilo u ovoj kui. Bilo je negdje
vani, dalje od kue.
A osjeaj je bio sve jai.
Mnogo jai. Kao da se to neto upravo probudilo.
Pospremila sam fotografije u plastine ovitke, ugurala ih u unutranji
dep jakne i urno ustala. Dok sam hodala prvim katom kue u potrazi za
stranjim izlazom, primijetila sam da su sva ogledala na zidovima bizarna
i uasavajua. Toliko uasavajua da sam pogledala samo u nekoliko
prvih i odustala, te ubrzala korak. Ta nadrealna ogledala bila su mi prvi
uvid u stvarnu razliku izmeu nas i Fae. Iako neki Seelie i Unseelie
hodaju okolo s naim likom, mi i oni smo jako razliiti.
Pronala sam stranja vrata i izala, pa krenula ravno prema dopola
podignutim vratima od valovitog elika na skladitu to je stajalo
petnaestak metara od ulaza u uliicu iza 1247 LaRuhe. togod me
privlailo, bilo je tamo.
Jedino objanjenje koje danas imam je da sam toga dana privremeno
poludjela. Iako sam se kretala beumno i drala se uza zid, uetala sam
ravno u sve to. Temperatura je porasla iste sekunde kad sam prela prag i
ula u sjenovitu unutranjost. Zgrada je bila toliko velika da bi unutra bez
problema stalo nekoliko igralita za nogomet. Nekada je oigledno bila
distribucijski centar, jer goleme metalne skladine police stajale su meni
i s lijeve i s desne strane, visoke najmanje deset metara, a prolaz izmeu
njih bio je dovoljno irok da njime u oba smjera istovremeno voze

dostavni kamioni. Prolaz je bio dugaak i itavom duljinom zakren

plastikom omotanim paletama s robom, naslaganima izmeu tri i pet
metara uvis, koje su oigledno ekale da ih se prebaci na police. Betonski
pod skladita bio je raspukao na mnogo mjesta, a posvuda je bilo
nasumice ostavljenih drvenih sanduka, naputenih viliara koji su
izgledali kao da je netko tek izaao iz njih i otiao usred posla. U dnu
prolaza vidjela se snana i jasna svjetlost, a zaula sam i glasove.
Priuljala sam se svjetlosti sakrivajui se niz prolaz iza viliara,
sanduka i paleta, polako napredujui, privlaena instinktom kojeg nisam
mogla ni shvatiti, ni zanemariti. to sam prilazila blie svjetlosti, to mi je
bilo hladnije. Kad sam stigla do treeg od jo tri reda polica izmeu mene
i onoga to me ekalo ispred, tresla sam se i mogla vidjeti vlastiti dah
kako stvara siune kristalie leda u zraku.
Kod drugog reda polica metal viliara iza kojeg sam unula bio je
bolno leden na dodir.
Kad sam dola do prvog reda bilo mi je toliko muno da sam morala
sjesti i ostati tako neko vrijeme. Jedino to je jo stajalo izmeu mene i
onoga to me oekivalo bile su naslagane palete, neuredne, kao da ih je
netko nagurao unatrag da ih razmakne i stvori prostor za neto na podu.
Iza tih paleta vidjela sam neto to je izgledalo kao vrhovi etiri velika
kamena. Snana svjetlost koja se probijala kroz tamu u kojoj sam sjedila
nije bila prirodna. Bila je teka; nekakvo tamno svjetlo, a nijedan od
predmeta koje je obasjavala nije bacao sjenu.
Nemam pojma koliko dugo mi je trebalo da smirim svoj nemiran
eludac. Moda sam sjedila tako pet minuta, moda pola sata, no
naposlijetku sam uspjela ustati i nastaviti prema naprijed. Palo mi je na
pamet da moda nisam trebala nastaviti, nego pobjei koliko me noge
nose, kao to mi je Barrons jednom savjetovao i ne gledati za sobom ali
togod me privlailo, sad me privlailo jo snanije. Morala sam vidjeti
to je tamo. Morala sam znati. Predaleko sam dogurala da se sad
okrenem i odem.
Provirila sam iza naslaganih paleta i naglo odskoila unatrag.
Sjela sam polako jer su mi se noge opet tresle, ruke pritisnute o srce
koje je ludo udaralo, sa arkom eljom da jutros nisam ustala iz kreveta.
Nakon nekoliko dubokih koncentriranih udaha, nagnula sam se prema
naprijed i ponovno pogledala. Mislim da sam se nadala da sam sve samo

zamislila.
Ali nisam.
Iako sam vidjela slike u vodiima i na razglednicama, ovakvo neto bih
prije oekivala usred polja, a ne u stranjem dijelu industrijskog skladita
u trgovakoj etvrti u sreditu grada. Osim toga, mislila sam da su
srednje veliine. Ali ovaj je bio golem. Pokuala sam shvatiti kako je
stigao ovamo, a onda se sjetila da jo uvijek razmiljam o ljudskim
nainima kretanja. Kad se o Fae radi, sve je mogue.
Nadvijajui se zlokobno nad stotinjak Nosoroga i drugih Unseelie svih
vrata koji nisu bacali sjenu na tekom, udnom svjetlu to je iz njega
dopiralo stajao je dolmen. Dva ogromna kamena stajala su meusobno
udaljena oko osam metara, a na njih je bio postavljen trei, ravan i ta su
tri prastara megalita sainjavala vrata.
Posvud oko tih vrata u beton su bile urezane rune i drugi simboli. Neki
su znakovi svijetlili grimiznim sjajem, drugi isijavali ovakvu udnu crnoplavu svjetlost kao kamen kojeg smo ukrali Mallucu. Okrenuta prema
dolmenima, stajala je prilika zaogrnuta crvenim platom, lica skrivenog
kapuljaom.
Kroz prolaz je zapuhao leden vjetar toliko hladan da su me zaboljela
plua, ali i vie od tijela: taj mraan vjetar zarinuo je u moju duu svoje
otre ledene zube i u trenutku sam shvatila da bih, dugo stojei na tom
vjetru, polako poela zaboravljati svaki san, svaku nadu koja je ikada
grijala moje srce.
Ali niti vjetar to mi je pustoio duu, niti Nosorozi, pa ak niti u
crveno odjevena prilika koju su ti psi uvari Fae oslovljavali sa
Gospodaru nisu bili razlog iz kojeg sam se, tresui se, skutrila u sjeni.
Golemi prolaz bio je otvoren. Kroz njega je nadirala vojska Unseelie.

DVADESET TRI

Neu

vam dosaivati detaljnim opisima udovita koja su izala kroz

prolaz toga dana. Barrons i ja emo ih kasnije analizirati i pokuati
prepoznati iz kojeg su stalea, a veinu njih ionako ete i prebrzo
upoznati.
Dovoljno je da vam kaem da ih je izalo na stotine, visokih i niskih, s
krilima i kopitima, ispijenih i debelih, redom zastraujuih, a kako su
izlazili redali su se u grupe po desetak ispred svakog Nosoroga. Koliko
sam promatrajui ih shvatila, Nosorozi su bili zadueni da svoje nove
tienike podue i priviknu na svijet.
Moj svijet.
Stisnula sam se iza paleta, promatrajui, previe ustraena da se
pomaknem. Konano je kroz prolaz stiglo posljednje udovite. Gospodar
u crvenom platu nekakvim je napjevima i odmjerenim udarcima crnozlatnog ezla po nekima od svijetleih simbola zatvorio prolaz. Simboli su
prestali svijetliti i gorki je vjetar prestao. Svjetlo u skladitu se
promijenilo, postalo lake i ugodnije, a Unseelie su sada imali sjene. U
moje promrzlo lice i prste oratio se osjet, snovi su ponovno ispunili moje
srce.
Znate to vam je initi rekao je Gospodar i upitala sam se kako
neto toliko zlo moe imati tako lijep glas.
Nosorozi su mu se poklonili kao da je boanstvo, pa stali gurati svoju
novopridolu brau prema prolazu izmeu paleta. Grupa od tridesetak
raznih udovita ostala je stajati pored Gospodara.

Priljubila sam se uza palete dok su sva ta udovita prolazila par

metara od mene, praena trenerima. Te su minute bile najgore u mom
ivotu. Izbliza sam pogledala stvorenja kakva mi ljudi nismo mogli
zamisliti ni u hororima.
Nakon to su svi do posljednjega progmizali, promarirali proletjeli
prolazom i izali iz zgrade, s olakanjem sam se zavalila na palete,
zatvorila oi i ostala tako.
Znai to je bilo ono to mi je Alina eljela pokazati: iza 1247 LaRuhe se
nalaze vrata pakla, a Gospodar kroz njega dovodi svoje mrane sluge koji
prije nisu mogli pobjei iz Unseelie zatvora i puta ih u na svijet.
OK, sad znam.
I to bih ja sad trebala poduzeti? Alina je ozbiljno precijenila moje
sposobnosti ako je mislila da bih mogla ili trebala uiniti bilo to u vezi s
ovime. Ovo nije bio moj problem. Moj je problem bio pronai gada koji ju
je izdao i privesti ga pravdi kako znam i umijem. Ako je dotini ovjek,
privesti ga sudu. Ako je Unseelie koji se pretvara da je ovjek, ubit e ga
moje koplje. To je bilo jedino to me zanimalo.
Moramo pronai Sinsar Dubh, rekla je Alina. Sve ovisi o tome.
to ovisio tome? Imala sam gadan predosjeaj da je odgovor na to
pitanje jedan od onih Sudbina Svijeta Je U Tvojim Rukama. Ja ne elim
sudbinu u svojim rukama. To mi nije u opisu posla. Ja toim pivo i
spravljam koktele, perem sank i ae. Poslije zatvaranja metem.
Je li Alina htjela da pronaem Knjigu Tame jer se negdje na njezinim
opasnim neitljivim stranicama krije nain kako da porazimo Gospodara
i unitimo njegov portal za Unseelie udovita? to je mene briga za to?
Ovo je Dublin, a ne Georgia! Ovo je problem Irske. Nek se sami bave
svojim problemima. Uostalom, ak i ako uspijem nemogue i pronaem
ugavu Knjigu Tame, kako u je prevesti? Barrons je imao dva kamena
potrebna za to, ali nisam znala na ijoj je on strani. A nisam znala ni gdje
su preostala dva kamena, kako ih pronai, ili kako ih upotrijebiti uz
golemu pretpostavku da u ih se ikada doepati.
to je Alina oekivala od mene? Da ostanem u Dublinu zauvijek,
istraujem sve te jezive stvari i ivim u stalnom strahu? Da posvetim svoj
ivot ovome? Da budem spremna i umrijeti za to?
Ovo je zbilja bila velika narudba za tako malog barmena kao ja. Bila
bih frknula nosom da nisam bila na rubu da se popikim u gaice od

straha ve sat i pol.

Ona je dala ivot za ovo.
Stegnula sam eljust i jo vre zatvorila oi.
Nikada nisam bila dorasla Alini, niti u ikada biti. Nisam eljela otvoriti
oi. Moda vidim jo neto to bi moglo pasti na moja leda, pomislila sam
ljutito. Odluila sam otii. Odluila sam se udaljiti to je vie mogue od
portala iz zatvora, od Gospodara u crvenom platu, od cijele Zone Tame.
Uzdahnula sam.
Zbilja sam namjeravala otii. im bacim jo jedan kratak, posljednji
pogled iza ugla da vidim dogada li se jo neto to bih trebala znati.
Mislim, nije da sam namjeravala neto poduzeti ako bilo to saznam.
Samo sam si mislila da bih mogla saznati sve to mogu kad sam ve
tamo. Moda bih mogla sve to ispriati onoj starici koja me stalno gnjavi,
VLaneu, pa moda jedno od njih neto poduzme. Ako je VLane uistinu
na strani dobra, onda bi on i njegova kraljica trebali poduzeti neto
odmah i zaepiti ovu krajnje neprihvatljivu rupu izmeu naih svjetova.
Zar nije Barrons spomenuo nekakav Ugovor? Nije li ovo bilo krenje
nekakvog sporazuma?
Otvorila sam oi.
I podbacila u pokuaju da izaem iz vlastite koe i pokuaju da
propadnem u zemlju.
Barrons se pitao kamo je nestao Mahluc. Sada sam znala.
Stajao je manje od pet metara od mene, nailjenih onjaka, okruen
etom od est Nosoroga gladnih pogleda.

DVADESET ETIRI

Budui da pokuaj nestajanja nije upalio, odluila sam se za eksploziju i

vritei, udarajui objema rukama se bacila na njih dodirujui usput sve
to sam mogla. Za razliku od onoga prije nekoliko veeri kad sam
pokuavala ubiti Sivog ovjeka, sada nisam imala vremena za
razmiljanje o tome to da radim, djelovala sam oslanjajui se iskljuivo
na instinkt.
A ispalo je da mi je instinkt fantastian.
Koplje sam bila zataknula o pojas da mogu zamahivati objema rukama.
Neto u meni navodilo me poput sustava za rakete ratnog zrakoplova,
omoguavalo mi da raspoznam i napadnem svakog Fae u dometu od
nekoliko metara.
Kad je Malluc ustuknuo i pustio est Nosoroga da se zalete na mene,
zamahnula sam dlanovima u suprotnim smjerovima i smjestila dvojci
ruke ravno posred nabijenih prsa. Onda sam se okrenula, zamahnula jo
jednom, dohvatila jo dvojicu u rebra, pa se bacila na pod i zamahnula
trei put.
Kleei sam zamahnula glavom da maknem kosu iz oiju i procijenila
situaciju. Zamrznula sam ih svu estoricu u dvije sekunde.
Ali koliko dugo e ostati zamrznuti? To je pitanje bilo od esencijalne
vanosti.
Malluc je izgledao zaprepateno valjda nikad prije nije vidio to
moe null pa onda skliznuo prema meni onako neprimjetno kao i
inae. Posegnula sam u unutranji dep za kopljem, a onda se sjetila

onoga to mi je Barrons rekao o tome kako se moe tonije, ne moe

ubiti vampira. Malluc nije Fae, pa ga ne mogu ni smrznuti, ni ubiti
kopljem i oekivati rezultate. Izvadila sam ruku iz jakne. Nisam mu
eljela pokazati sakriven adut sve do posljednjeg trenutka. Moda, mislim
moda, bih se mogla nekako pribliiti Gospodaru. I moda bih njega
mogla ubiti kopljem. A onda bih moda mogla zamrznuti sve Unseelie i
jo k tome pobjei vampiru. To je manje-vie bio moj plan. Jedini kojeg
sam se mogla sjetiti.
Ustala sam i poela se kretati unatrag. Izgleda da je vampir tono to i
htio. Fiksirao me svojim svijetlim utim oima dok sam uzmicala pored
paleta, preko poda s runama pored dolmena, u krug Unseelie Nosoroga i
drugih udovita.
to nam je to, Malluc?
Iako je stajao iza mene i nisam ga vidjela, glas Gpospodara je bio
previe prepozntaljiv da ne bih znala kome pripada. Bio je bogat,
harmonian, poput glazbe; poput VLaneovog.
Mislio sam da neto ujem iza paleta rekao je Malluc. Ona je
null, Gospodaru. Jo jedna.
Nisam mogla odoljeti. Morala sam znati.
Misli kao Alina, zar ne? Druga null je bila Alina Lane, zare ne?
optuujue sam rekla.
Vampirove jezive ute oi su se suzile. Izmijenio je dugaak pogled s
biem u crvenom platu iza mene.
to ti zna o Alini Lane? upitao je Gospodar njeno, onim svojim
melodioznim glasom. Bio je to glas neeg neljudskog, neeg vanijeg od
ovjeka moda arhanela, palog arhanela.
Ona je bila moja sestra, zareala sam, okreui se. A ja u ubiti
gada koji je ubio nju. to ti zna o njoj?
Grimizna kapuljaa stresla se od smijeha. Stisnula sam ake o tijelo da
se sprijeim da izvadim koplje i zaletim se na priliku u crvenom ogrtau.
Oprezno, rekla sam si. Smireno. Sumnjala sam da u dobiti drugu priliku.
Rekao sam ti da e doi, Malluc rekao je Gospodar. Iskoristit
emo ju da dovri ono to je zapoela njezina sestra.
Podigao je ruke kao da e obuhvatiti grupu i obratio se Unseelie
okupljenih oko sebe. Kad sve bude na mjestu, otvorit u portal i pustiti
cijeli Unseelie zatvor na ovaj svijet, kao to sam vam i obeao. Uhvatite

ju. Ona ide s nama.

E pa ovo vam je bilo glupo, gospodina Lane rekao je Barrons
tresui glavom, te skoio na tlo pored mene dok mu se crni ogrta vijorio.
Zar ste im ba morali rei tko ste? Ionako bi i sami prebrzo shvatili.
Zatreptala sam zbunjeno.
Pretpostavljam da su Gospodar, Malluc i ostali bili jednako
zaprepateni neoekivanim pridolicom kao i ja, jer smo svi buljili u
njega, pa onda svi pogledali prema gore. Ja sam samo pokuavala shvatiti
otkud se stvorio. Mislim da su oni eljeli provjeriti skriva li se jo tko
gore. Sigurno se skrivao na stropnim gredama. Strop je bio visok deset
metara. Nigdje nisam vidjela nikakvo ue.
Kad sam vratila pogled, Gospodar Unseelie je zabacio kapuljau i
netremice se zagledao u Barronsa. Izgledao je kao da mu se ne svia ono
to vidi.
Ostala sam bez dana i teksta.
U nevjerici sam gledala Alininog deka, Gospodara. Voda Unseelie
uope nije bio Fae! ak je i Barrons djelovao malo zateeno.
Gospodar je zalajao nekakvu naredbu, onda se okrenuo u kovitlacu
crvene tkanine. Desetci Unseelie istog su se trenutka zaletjeli na nas.
Onda su stvari potpuno poludjele i jo uvijek mi nije jasno to se sve
dogaalo. Kad su nam se njegovi slugani isprijeili na putu, seronja koji
je iskoristio i ubio moju sestru i cijelo je vrijeme namjeravao isto uiniti i
meni, izdao je naredbu da me uhvate ivu ili su gotovi, a ovog drugog da
ubiju.
Onda sam se nala okruena Unseelie i izgubila Barronsa iz vida.
Negdje u daljini zaula sam isto ono pjevuenje, a rune ispod mojih nogu
ponovno su zasvijetlile.
Izbacila sam iz misli sve osim bitke. Borila sam se.
Borila sam se za svoju sestru, koja je umrla sama u onoj uliici. Borila
sam se za enu koju je Sivi ovjek derao dok sam ja jela krumpirie i
onu koju je poderao prekjuer dok sam ja bespomono uasnuta
promatrala. Borila sam se za ljude koje je Stvor Sa Stotinu Usta ubio.
Borila sam se za isuene ljudske ljuske noene vjetrom zaboravljenim
ulicama izmeu Collinsa i Larkspura. Moda sam se borila ak i za
OBannionove razbijae. Borila sam se za dvadesetdvogodinjakinju koja
je stigla u Dublin sigurna u sebe, a sada nije imala pojma ni tko je, ni

kamo ide, koja je upravo slomila i trei ruiasti nokat.

Alabasterno koplje u mojoj ruci kao da je isijavalo boanskom
svjetlou dok sam se saginjala, skakala, izmicala, udarala i probadala.
Osjetila sam kako se pretvaram u neto drugo i osjeaj je bio dobar. U
jednom sam trenutku uhvatila Barronsov zapanjen pogled i znala sam da
sam uistinu poseban prizor kad me on tako promatra. Osjeala sam se
kao poseban prizor. Osjeala sam se kao savreno sastavljen i podmazan
stroj sa samo jednom svrhom: ubijati Fae. Dobre i loe. Sve redom.
Pa i jesam, jednog za drugim. Sagni se, zamahni, probodi. Okreni se,
udari, probodi. Padali su brzo, na sve strane. Koplje je za njih bilo isti
otrov, a mene je uhvatila nekakva udna groznica dok sam ih promatrala
kako umiru. Nemam pojma koliko sam dugo tako mogla nastaviti da su
svi oko mene bili Fae, ali nisu i zeznula sam stvar.
Zaboravila sam na Malluca.
Kad mi se priuljao s leda, osjetila sam opasnost kao da je i on Fae
ini se da moje osjetilo pohvata sve to nije iz naeg svijeta im mi pride
dovoljno blizu okrenula se i ubola ga u trbuh.
Iste sam sekunde shvatila da sam pogrijeila, iako nisam znala kako da
to popravim. Ovaj vampir bio mi je daleko vea prijetnja nego bilo koji
Unseelie, pa ak i Sjenke njih sam barem mogla natjerati na povlaenje
svjetlou. Nisam imala pojma koja je slabost ovog deraa ivota, ak
nisam znala ni posjeduje li ijednu. Barrons je o ubijanju vampira govorio
kao o neem nemoguem.
Na trenutak sam samo tako stajala, drei koplje u njegovom trbuhu,
nadajui se da e ve nekako djelovati. Ako ga je to na bilo koji nain
ozlijedilo, nije se vidjelo. Blesavo sam piljila u te njegove divlje ute oi
to su bljetale na prebijelome licu. Onda sam dola k sebi i pokuala
izvui koplje da ga probodem jo jednom, ovoga puta u prsa moda je
Barrons bio u krivu, morala sam neto poduzeti ali otrica kopija bila se
zaglavila u hrskavici ili kosti i nisam ga mogla izvaditi.
Zgrabio je moju ruku svojom. Dodir mu je bio mrtvaki i leden.
Kuko mala! Gdje je moj kamen? prosiktao je vampir.
U tom sam trenutku shvatila zato to nije ranije spomenuo, odmah im
me opazio. Jer je radio iza lea Gospodaru i nije smio riskirati da
Nosorozi za to saznaju.
Boe, Boe, pa on ni ne zna da si ti imao kamen, je li? uzviknula

sam. im sam izgovorila te rijei, shvatila sam da je to bila greka.

Malluc je mogao daleko vie izgubiti ako Gospodar sazna da ga je izdao,
nego ako sluajno ubije sidhe-seer u aru borbe. Upravo sam potpisala
vlastitu smrtnu presudu.
Panino sam povukla koplje. Kad sam ga izvukla, Malluc je zasiktao
na mene pokazujui onjake, a ja sam posrnula. Izgubivi ravnoteu,
pokuala sam ga ponovno ubosti, no tisuinku sekunde prekasno. Vampir
me udario stranjom stranom dlana preko lica i poletjela sam unatrag
zrakom, ruku i nogu mlitavih kao da sam krpena lutka, ba kao to je one
veeri u njegovoj gotikoj vili odletio i njegov tjelohranitelj .
Zabila sam se u skupinu naslaganih paleta tvrdoe zida od cigle.
Glavom sam udarila o njih i lubanjom mi se proirila bol. ula sam lom
kostiju u vlastitom tijelu.
Mac! zaula sam Barronsov uzvik.
Pala sam na taj plastikom prekriven zid razmiljajui kako udno zvui
kad me zove Mac. Uvijek me zvao samo gospodina Lane. Nisam mogla
disati. Prsa su mi bila nepomina i pomislila sam da sam slomila rebra i
da su mi probijena plua. Koplje mi je klizilo iz ruke. Onaj ledeni vjetar se
oratio, ledei mi tijelo i duu i kroz izmaglicu sam shvatila da je portal
ponovno otvoren.
Vjee su mi bile teke poput utega za papir i treptala sam s mukom.
Lice mi je bilo vlano. Nisam sigurna, ali mislim da sam plakala. Ne
mogu sad umrijeti. Konano sam otkrila tko je ubio moju sestru. Vidjela
sam njegovo lice. Jo ju nisam osvetila.
Ispred oiju mi se stvorio Barrons.
Odnijet u te odavde. Dri se rekao je kao u usporenoj sceni na
filmu, a zatim nestao.
Ponovno sam s naporom trepnula. Jo uvijek nisam mogla disati, a
vidjela sam tek povremeno, posebno na jedno oko. Jednog je trenutka sve
bilo tamno, a sljedeeg sam ponovno vidjela Barronsa. On i Malluc su
stajali jedan nasuprot drugome, koraajui u uskom krugu. Vampirove
oi su blistale, onjaci bili ogoljeni.
Dok sam gubila svijest, pokuala sam shvatiti to je tono Barrons
napravio Mallucu da se taj nestvarno snaan vampir zabio u palete, pa
onda i u viliar; kako sam dospjela u njegovo naruje i kamo me to vodi
nevjerojatnom brzinom.

U bolnicu, ponadala sam se.

Tijekom naeg bijega nekoliko sam puta dola k svijesti.
Prvi put dovoljno dugo da shvatim da nisam umrla, to me usprkos
omamljenosti iznenadilo. Posljednji put kad sam vidjela da je Malluc
nekoga odbacio u zid, to je bio mukarac mnogo vei od mene i umro je
na mjestu, krvarei iz vie tjelesnih otvora.
Sigurno sam i promrmljala neto takvo, jer su Barronsova prsa
zagrmjela ispod mog uha kad je rekao:
Koplje ga je oslabilo, gospodina Lane. Nisam siguran kako ili zato,
ali usporilo ga je.
Drugi put kad sam se osvijestila rekao je:
Moete li prebaciti ruku preko mojeg ramena i drati se?
Moj je odgovor bio mogu, ali jednu. Drugu nisam mogla ni pomaknuti.
Mlitavo je visjela iz ramena.
Barrons je bio sjajan trka. Kretali smo se kanalima, znala sam po
pljeskanju njegovih izama i smradu. Nadala sam se da se ne zavaravam
optimizmom, ali nisam ula zvuke potjere. Jesmo li im pobjegli? Svima?
Oni ne poznaju podzemlje kao ja rekao je. Nitko ga ne poznaje
kao ja.
Ba udno. Ja sam priala, a da toga nisam ni bila svjesna, izbacivala
pitanje za pitanjem usprkos tome to me sve boljelo. Ili mi je Barrons
itao misli?
Ne itam misli, gospodina Lane rekao je. Vae su misli ponekad
ispisane na vaem licu. Morate poraditi na tome.
Ne bih li trebala u bolnicu? promrsila sam kad sam se osvijestila
po trei put. Bila sam u krevetu u svojoj posuenoj sobi u Barrons Books
and Baubles. Sigurno sam dugo bila u nesvijesti. Mislim da sam neto
slomila.
Lijevu ruku, dva rebra i nekoliko prstiju. Cijelo tijelo vam je
izudarano. Imali ste sree.
Poloio je hladan oblog na moj obraz i zapekla me snana bol. Barem
vam kosti nisu popucale kad vas je oamario. Bojao sam se da moda
jesu. Izgledate uasno, gospodina Lane.
Bolnica? probala sam opet.
Ne moe uiniti nita za vas to ja ve nisam i samo bi vas ispitivali

stvari na koje im ne biste mogli dati odgovore. Ako vas ja dovedem u

ovakvom stanju, a vi odbijete odgovoriti na njihova pitanja, okrivit e
mene. Ve sam vam namjestio kosti ruke i prsiju rekao je. Rebra e
zarasti. Lice e vam izgledati sasvim dobro da. Ozdravit ete s
vremenom, gospodina Lane.
To je zvualo gadno.
Ogledalo? slabano sam procijedila.
ao mi je rekao je. Nemam nijedno pri ruci.
Pokuala sam pomaknuti lijevu ruku, pitajui se kad je tono Barrons
svojoj oigledno neiscrpnoj listi sposobnosti dodao gipsanje udova. Ali
nije. Ruka mi je bila u udlazi, kao i nekoliko prstiju na istoj toj ruci.
Zar mi ne treba gips?
Prstima je dobro ovako. Prijelom ruke nije straan i ako vam ju
zagipsam samo e vam miii atrofirati. Morate se brzo oporaviti. Za
sluaj da niste primijetili, gospodina Lane, imamo par problemia.
Ne shvaajui sam piljila u njega onim jednim zdravim okom. Desno
oko mi je bilo potpuno zatvoreno zbog nateenog obraza. Kad me Malluc
udario u skladitu, Barrons me nazvao Mac. Usprkos tome to sam
sumnjala u njega i brinula se da ima nekakav dogovor sa Sjenkama, bio je
uz mene kad sam ga trebala. Pronaao me. Spasio mi je ivot. Pokrpao
me, spakirao u krevet i znala sam da e bdjeti nada mnom dok ne
ozdravim. U takvim okolnostima inilo mi se apsurdnim da me nastavi
zvati gospodina Lane, pa sam mu to i rekla. Moda je vrijeme da i ja
njega ponem zvati nekako drugaije, a ne Barrons.
Moe me zvati Mac, ovaj Jericho. I hvala to si me spasio.
Jedna se tamna obrva uzdigla i izgledao je kao da se zabavlja.
Samo vi nastavite sa Barrons, gospodina Lane rekao je suho.
Potreban vam je odmor. Spavajte.
Vjee su mi zatreptale kao daje izrekao aroliju i otplutala sam na neko
sretno mjesto, hodnik iji su zidovi bili ukraeni slikama moje sestre.
Sada sam znala tko ju je ubio i osvetit u ju. Bila sam na pola puta do
doma. Ako mu se ne svia, neu ga zvati Jericho. Ali eljela sam da me
zove Mac, inzistirala sam pospano. Bilo mi je dosta toga da sam tisuama
kilometara od doma i toliko usamljena. Bilo bi lijepo ovdje imati nekoga
tko me zove imenom. Bilo koga, ak i Barronsa.
Mac izgovorio je moje ime i nasmijao se. Kakvo ime za neto

poput vas. Mac ponovno se nasmijao.

eljela sam upitati to je pod time mislio, ali za to nisam imala snage.
Onda sam osjetila njegove prste kako poput leptira prelaze preko
mojeg izubijanog lica i ula ga kako mi apue neto, ali ne na
engleskom. Zvualo je kao jedan od onih mrtvih jezika kojima se slue u
filmovima koje nikad ne bih uspjela pogledati do kraja a sad sam
poalila to nisam barem jednog ili dva dovrila, jer moda bih bila malo
bolje pripremljena za sve ovo.
Mislim da me tada poljubio. Nikada prije nisam doivjela takav
poljubac.
Onda se spustila tama. I sanjala sam.

DVADESET PET

Ne tako, ne. Sve curi. Prvi sloj bi trebao biti tanak rekla sam mu. Ne
stavlja glazuru na tortu. Ovo je nokat.
Sjedili smo na krovu Barrons Books and Baubles, u stakleniku za kojeg
nisam ni znala da je tamo dok mi Fiona, koja se pokazala mnogo
uznemirenijom zbog mojih ozljeda nego to sam mislila, rekla da postoji.
Provela sam drugi dio poslijepodneva izvaljena na lealjku, pravei se da
itam, ali ustvari nisam radila nita. Kad su se malo prije mraka upalili
snani reflektori postavljeni sa svih strana krova i osvijetlili vrt,
promotrila sam svoje iskrhane nokte, otila po svoj pribor za manikuru,
vratila se na krov i rasprostrla svoje oruje po stoliu od lijevanog eljeza
i stakla tik iznad ulaza u knjiaru, ispod najsnanijeg reflektora, pa
odluila pokuati srediti stvar. Ali koliko god sam se trudila, nisam mogla
urediti nokte na desnoj ruci jer su mi prsti lijeve bili u udlazi. Onda se
pojavio Barrons i odmah sam ga zaposlila. Stegnuo je vilicu i na licu mu
je zaplesao mii.
Podsjetite me zato ja ovo radim, gospodina Lane?
Mislim, stvarno rekla sam. Jer ja imam slomljenu ruku.
Zamahala sam mu udlagom ispred nosa za sluaj da je zaboravio.
Mislim da se niste dovoljno potrudili rekao je. Mislim da biste
trebali pokuati ponovno. Ako nagnete ruku ovako pokazao je,
prevrnuvi pritom boicu s lakom za nokte na pod staklenika a drugu
izvinete ovako kimnuo je zadovoljno. Da, to bi trebalo upaliti.
Odmjerila sam ga hladno.

 Vi mene vuete po cijelom gradu u potrazi za PM-ovima, ali jeste li

me ijednom uli da se alim? Niste. Zato dosta prigovaranja, Barrons.
Najmanje to moete uiniti jest da mi lakirate nokte dok mi je ruka
slomljena. Nije da sam vas traila da mi manikirate obje ruke. I uope vas
neu traiti da se trudite oko noktiju na nogama. Iako mi je zbilja
trebala pomo oko toga. Pedikura se ne moe obaviti poteno bez dvije
ruke.
Namrtio se na pomisao da mi lakira nokte na nogama ruiastozlaanim lakom Ice Princes Blush to je ime koje mi se ini kao totalni
oksimoron, da vam pravo kaem, otprilike kao jumbo kampi. Nijedna
ledena princezica koju sam ja poznavala u srednjoj koli ili na faksu nije
bila od onih koje se zbog bilo ega rumene.
Neki deki obavijestila sam ga leerno bi dali sve da mi smiju
lakirati nokte.
Barrons je nagnuo glavu iznad moje ruke i paljivo nanosio tanak sloj
svijetloruiastog laka. Izgledao je muki i golemo i bedasto s kistiem u
ruci, kao da vidite centuriona rimske vojske s pregaom s volanima.
Zagrizla sam unutarnji dio obraza da se ne nasmijem.
Siguran sam da bi, gospodina Lane rekao je suho.
Jo me uvijek zvao gospodina Lane.
Nakon svega to smo proli. Kao da nije pronaao moju kartu i
ruiastu toku koju sam oznaila, slijedio me u Zonu Tame, spasio me,
sredio mi ruku, stavio led i zavoje na ozljede, pa ak me i poljubio, bar
mislim.
Suzila sam oi promatrajui njegovu tamnu, nakrivljenu glavu. Znala
sam kako me pronaao. Fiona mi je rekla da ga je nazvala im me opazila
kako ulazim u naputenu etvrt. Ipak, zbog njezinog pomalo krivog
bdijenja nad mojim ozljedama, inilo mi se da ga nije nazvala odmah
nakon to me vidjela, ako shvaate to vam elim rei.
Ali to je bilo sve to sam znala. Tri dana otkako sam otila u 1247
LaRuhe provela sam preteno u dubokom snu, pod lijekovima, budivi se
na trenutke tono dovoljno duge da me Barrons nahrani prije nego to
ponovno zaspim.
Lea i bokovi su mi bili natuen, vie dijelova tijela u zavojima i
imobiliziran, rebra omotana zavojima i svaki me udah bolio, ali barem su
mi sad oba oka bila otvorena. Jo se nisam bila ohrabrila pogledati se u

ogledalo, a nisam se ni tuirala etiri dana, ali trenutno sam imala

pametnijeg posla, primjerice pronai odgovore na pitanja koja su me
cijeli dan muila.
OK, Barrons, vrijeme je.
Ne pada mi na pamet da vam brijem noge rekao je iste sekunde.
Ma dajte molim vas. Pa ne mislite valjda da bih vam to dopustila.
Mislila sam na pitanja.
Aha.
to ste vi? ovo sam pitanje svalila na njega kao kantu ledene vode.
Ne shvaam pitanje slegnuo je ramenima onako elegantno i galski.
Skoili ste s visine od deset metara u skladitu. Trebali ste neto
slomiti. Trebali ste slomiti dva neega recimo, noge. Dakle, to ste?
Opet je slegnuo ramenima.
Netko s uetom?
Ha-ha. Nigdje nisam vidjela ue.
A to ja tu mogu?
Pogledao me kao da se smrtno dosauje i to tako bezizraajno da sam
posumnjala to sam doista vidjela te noi. Naposlijetku, bila sam prilino
pod dojmom. Nisam znala da recimo, nije imao jedan od onih super
tankih kablova kakve vidite u filmskim pljakama. Odluila sam se za
drugi pristup.
Malluca ste odbacili metrima kroz zrak. Razbio se prvo o palete, pa
onda o viliar.
Snaan sam ja, gospodina Lane. elite li provjeriti moje miie?
nacerio se, ali nije to bio iskren osmijeh i oboje smo to znali. Prije dva
tjedna takav cerek bi me preplaio.
Ne zanimaju me vai miii. Malluc je super jak. On je vampir.
Moda. Moda i nije. Njegovi pristae misle da je mrtav, ini se.
Sretna li dana rekla sam sa arom. Jedan manje.
Jo nam ih ostaje oko tisuu, prema mojoj procjeni, ali pobojala sam se
da bih mogla biti potpuno u krivu, moglo ih je biti daleko vie.
Nije jo vrijeme za slavlje, gospodina Lane. Ne vjerujte da je ita
mrtvo dok ga ne spalite, proakate pepeo i onda priekate dan-dva da
vidite hoe li se iz njega neto uzdii.
alite se. Neke od tih stvari je toliko teko ubiti?
Neke stvari, gospodina Lane rekao je, stavljajui drugi sloj laka,

je nemogue ubiti. Ali ipak vjerujem da Malluc nije bio jedan od takvih.
To emo jo vidjeti.
Ispalila sam svoje sljedee pitanje.
Zato vam Sjenke doputaju da se kreete Zonom Tame, Barrons?
Prelio mi je cijeli palac lakom. A onda je jo imao obraza pogledati
mene kao da sam ja kriva.
Kvargu, Barrons, izgledali su super sve do sad! trznula sam ruku.
Natopite jednu od tih vatica ovime rekla sam i pruila mu boicu
odstranjivaa laka.
Primio ju je i otro me pogledao.
pijunirate me, gospodina Lane?
Samo sam imala sree, Barrons. Ba sam gledala kroz prozor kad ste
vi izvodili svoje nedjelo, to me navelo da se zapitam kakva sve nedjela
izvodite dok ja ne gledam kroz prozor. Gdje je Maybach?
Sad se na njegovim usnama ocrtao pravi smjeak, brz i posesivan
smjeak mukarca s novom igrakom u rukama.
OBannionu vie nije trebao. Policija ni ne vidi kako ste vi to
nazvali? Zonu Tame? Stajao bi tamo dovijeka. Kakva teta.
Bezduni ste. uzdahnula sam. Nije bio mrtav ni cijeli dan.
Ratni plijen, gospodina Lane.
Zar onda niste mogli skloniti one ljuske i odjeu?
Slegnuo je ramenima.
Nakon nekog vremena ih prestanete primjeivati.
Nadam se da ne. To bi znailo da je dio mene mrtav kao i dio njega.
Kakav dogovor imate sa Sjenkama, Barrons?
Oekivala sam da izbjegne odgovor, ali nisam bila spremna da me
napadne pitanjem.
Zato mi niste rekli da ste susreli VLanea, gospodina Lane? rekao
je barunastim glasom.
Lecnula sam se.
Kako znate za to?
VLane mi je rekao.
Kako Vi znate VLanea? zahtijevala sam odgovor.
Ja znam sve, gospodina Lane.
Ma zbilja? rekla sam slatko. A onda tko je Gospodar? Da vas
ujem.

Nije Fae, to vidim. Ali nije mi se inio ni do kraja ovjekom, to ne.

Deko vae sestre ispalio je. A sad kad i to znamo, to da mislim
o vama?
Gledala sam ga kao da nita ne razumijem, pa je nastavio.
Pronaao sam fotografije u vaoj jakni.
Dolo mi je da samoj sebi opalim amar. Fotografije! Potpuno sam
zaboravila da sam svata zdipila iz Gospodareve rezidencije.
Kamo ste stavili druge stvari koje su bile u jakni? upitala sam. Ne
sjeam se da je ijedan od dva albuma bio negdje u mojoj sobi, kao ni
Alinin rokovnik. Morala sam proeljati njezin rokovnik jako detaljno.
Moda se tamo kriju svakakve informacije: imena, adrese, datumi.
U jakni nije bilo niega vie.
E pa bilo je protestirala sam.
Odmahnuo je glavom.
Jeste li sigurni?
Apsolutno.
Zagledala sam se u njega. Je li mi rekao istinu? Jesu li sve te stvari
poispadale dok sam se borila? Ili ih je on uzeo iz nekog razloga?
Razoarano sam shvatila da u se moda morati vratiti u 1247 LaRuhe da
budem sigurna.
Nisam znala da je on bio deko moje sestre, Barrons rekla sam u
svoju obranu. Ni ona nije znala to je on. Sjeate se poruke? Rekla je da
joj je cijelo vrijeme lagao. Da je on jedan od njih i da dotad to nije znala.
Prevario ju je i izdao rekla sam ogoreno. Eto, odgovorila sam na vae
pitanje. Sad vi odgovorite na moje. Zato vam Sjenke doputaju da se
kreete Zonom Tame?
Dugo vremena nije odgovorio, samo je lakirao moje nokte posljednjim
slojem prozirnog laka i u tiini ureivao koicu oko noktiju. Bio je bolji
od veine kozmetiarki; pravi perfekcionist. Ba sam se pomirila s tim da
nee odgovoriti, kad je rekao:
Svi imamo svoje darove, gospodina Lane. Vi ste null, ja sam
neto drugo. Ali ono to nisam je va neprijatelj. Niti sam u dosluhu sa
Sjenkama. To ete mi jednostavno morati vjerovati na rije.
Bilo bi mi puno lake vjerovati vam da jednostavno odgovorite na
moje pitanje.
Ne znam ni zato me ita pitate. Kao da vam ne bih mogao slagati, a

da ni ne znate. Moja djela govore vie. Spasio sam vam ivot.

No da, ali va PM-detektor ne bi ba najbolje funkcionirao mrtav, zar
ne? istaknula sam.
Snalazio sam se sasvim dobro i bez vas, gospodina Lane, a bio bih
nastavio jednako sjajno i da nestanete. Istina, imate sposobnost
pronalaenja PM-ova, ali da vam pravo kaem, moj je ivot bio znatno
manje kompliciran prije nego to ste dobauljali u moju knjiaru.
Uzdahnuo je.
Dovraga, kako mi nedostaju ta vremena.
ao mi je to vam stvaram toliko problema odvratila sam, ali ni
moj ivot nije ba bajan otkako sam dobauljala k vama, da znate.
Neko smo vrijeme oboje sjedili utke, gledali u no, bavili se vlastitim
mislima.
Ali sad barem znam tko je ubio Alinu rekla sam naposlij etku.
Brzo me pogledao.
Jeste li vi u tom skladitu uli neto to ja nisam, gospodina Lane?
Mislim stvarno, deko joj je bio Gospodar, a ona to nije znala.
Sigurno ga je jednog dana slijedila i otkrila je to je on, ba kao ja. A on ju
je zbog toga ubio.
Rjeenje je bilo toliko oito da nisam mogla vjerovati da ga Barrons
nije i sam vidio.
Ali nije. U pogledu mu se ocrtavao skepticizam.
Ma to? rekla sam. Jesam li neto previdjela? elite mi rei da ga
ne bih trebala loviti?
A ne, mi bismo ga svakako trebali uloviti rekao je Barrons.
Nadam se da ste primijetili ovo mi u toj reenici, gospodina Lane.
Usudite se jo jednom odetati sami za neim velikim i opasnim i ja u
vas srediti puno gore nego ijedno udovite. elim vidjeti Gospodara
mrtvog ako i iz samo jednog razloga: dosta mi je prokletih Unseelie
stvorova u mom gradu. Ali ako sam neto nauio u ivotu, onda je to ovo:
pretpostavke ne vrijede ni piljivu bobu.
Slatko rekla sam, zabavljajui se injenicom da je Barrons rekao
pijiv.
Nije mi bila namjera biti sladak. elim vas upozoriti da ne smijete
pretpostaviti da znate tko je ubio vau sestru dok ne budete imali vrste
dokaze u rukama. Pretpostavke rekao je smrknuto, mogu biti puno

opasnije nego to moete zamisliti.

Ba sam ga se spremala upitati Kako opasnije? kad me odjednom
uhvatila snana munina. u mi se razlila stranjim dijelom grla bez
ikakvog upozorenja i imala sam osjeaj da mi je netko zabio no u
lubanju znala sam da mi iz svake sljepoonice viri dio otrice od
najmanje trideset centimetara.
S mukom sam ustala, zatim se spotaknula o stoli i unitila sve lijepo
nalakirane noktie pokuavajui zadrati ravnoteu. Sigurno bih bila pala
i ponovno slomila ruku da me Barrons nije epao. Mislim da sam
povratila.
Tik prije nego to sam izgubila svijest.
Kad sam se osvijestila, bila sam ispruena na lealjci, a Barrons je
stajao nadvijen nad mene, ozbiljan i zabrinut.
to je bilo? upitao je odrjeito. to vam se upravo dogodilo,
gospodina Lane?
Boe mmmoj rekla sam slabano. Nikad u ivotu nisam osjetila
tako neto i nisam eljela ponoviti ovo iskustvo. To je to. Idem doma.
Naputam sve. Osvetniki pohod gotov. Odustajem. Dajem otkaz na
mjesto sidhe-seer.
to je? ponovno je upitao.
N-n-ne m-m-mogu p-p-prestati drh-drh-drh glas mi se izgubio.
Drhtati; rije koju sam traila je bila drhtati, ali zubi su mi cvokotali
presnano da ju dovrim. Krv mi se sledila u ilama. Bilo mi je hladno,
tako hladno. Mislila sam da mi nikada vie nee biti toplo.
Barrons je skinuo jaknu i zaogrnuo me njome.
Bolje?
Priekao je pune dvije sekunde, pa ponovio pitanje.
Dakle? to je bilo? nestrpljivo je rekao.
B-bbila je ovdje konano sam promucala, pokazujui zdravom
rukom prema rubu krova. Negdje d-d-dolje. Mislim da je bila u autu.
Kretao se brzo. Sad je nestala.
to je bilo ovdje? to je nestalo?
Posljednji drhtaj je proao i vie nisam mucala.
A to misli, Barrons? rekla sam. Knjiga, Sinsar Dubh.
Duboko sam udahnula i polako izdahnula. Sada sam znala neto o toj
neuhvatljivoj knjizi to prije nisam znala: bila je toliko zla da je kvarila

svakoga tko bi s njome doao u dodir bez iznimki.

Boe moj, zbilja smo u nevoljama? uzdahnula sam.
Iako nijedno od nas dvoje to nije spomenulo, znala sam da oboje
razmiljamo o hordama Unseelie stvorova koji su onoga dana doli kroz
prolaz od dolmena i sada su se negdje privikavali na na svijet, uili kako
stvarati privid da se mogu pomijeati s nama, vrebati nas.
Kad sve bude na svome mjestu, rekao je Gospodar, otvorit u portal i
osloboditi cjeli zatvor Unseelie u ovaj svijet.
Nisam imala pojma koliko je velik taj zatvor Unseelie i nisam ni eljela
saznati. Ali imala sam gadan osjeaj da emo svi saznati.
Postoje li i drugi sidhe-seer. Barrons? upitala sam. Osim nas?
Kimnuo je glavom.
Fino. Jer e nam trebati.
Pred nama je bio rat. Osjeala sam to. Rat staniji od svih ratova.
A ovjeanstvo nije ni znalo to se sprema.

Rijenik pojmova iz
dnevnika MacKayle Lane
prozirno crno-plavo kamenje prekriveno simbolima
nalik na rune. Klju za razumijevanje starog jezika i deifriranje sadraja
Sinsar Dubha sadran je negdje u ova etiri mitska kamena. Svaki kamen
zasebno moe rasvijetliti malen dio teksta, no samo sva etiri kamena
zajedno mogu pomoi u razumijevanju teksta u potpunosti. (Irski mitovi
i legende).
ETIRI KAMENA:

u predkranskom keltskom drutvu druidi su bili sveenici,

donosili su vjerske, pravne i zakonodavne odluke, bavili su se filozofijom
i obrazovanjem djece iz obitelji visokog roda, koje su ponekad prihvaali
u svoje redove. Navodno su druidi poznavali tajne bogova, te imali
sposobnost manipulacije fizikim svijetom, prostorom, pa ak i
vremenom. Staroirska rije Drui oznaava arobnjaka, proroka. (Irski
mitovi i legende).
DRUID:

FAE: drugi

naziv: Tuatha De Danaan. Podijeljen na dva Dvora; Dvor Seelie

ili Dvor Svjetlosti, te Dvor Unseelie ili Dvor Tame. U oba Dvora Fae su
podijeljen na stalee, a najvii stale obaju Dvorova su Kraljevske kue.
Kraljica Seelie i njezin suprug vladaju Dvorom Svjetlosti. Kralj Unseelie i
njegova trenutna prilenica vladaju Dvorom Tame. (Pojam definirao J.B.)
(poznato i kao Koplje Luina, Longinovo Koplje, Koplje
Sudbine): koplje kojim je proboden Isus Krist na kriu. Nije ga izradila
ljudska ruka; ono je Relikvija Svjetlosti naroda Tuatha De Danaan i jedan
KOPLJE SVJETLA:

od svega nekolicine predmeta kojima se moe ubiti Fae bez obzira na

stale i mo. (Pojam definirao J.B.)
srednji stale Unseelie. Ratoborni, izgledom
podsjeaju na tradicionalan opis vraga; imaju rascijepljene papke, rogove,
izduljen lica poput satira, kona krila, uarene naranaste oi i repove.
Visoki su izmeu dva i pol i tri i pol metra, a izrazito su brzi i kada hodaju
i kada lete. Glavna funkcija: istrebljivai sidhe-seera. Procjena opasnosti:
smrtnosni. (Pojam definirao J.B.)
KRALJEVSKI

LOVCI:

nii srednji stale Unseelie razbijaa koji preteno slue Fae

vieg stalea. (Osobno iskustvo).
NOSOROZI:

sidhe-seer koji ima sposobnost zamrznuti Fae dodirom ruke (npr.

ja). to je Fae iz vieg stalea i moniji, to je krae vrijeme koje ostaje
zamrznut. (Pojam definirao J.B.)
NULL:

kratica za Predmet Moi, Relikviju Fae koja ima odreenu posebnu

mo. (Pojam definirala Mac).
PM:

ena ovisna o seksu sa Fae. (Ja mislim. Pojam jo nije do kraja

definiran).
PRI-YA:

PRIVID: iluzija

koju Fae stvaraju da bi prikrili svoje stvarno oblije. to je

Fae moniji, to je tee prozreti ovaj privid. Prosjean ovjek vidi samo
ono to Fae eli pokazati, a Fae ljude odbijaju svojim prisustvom
iskrivljavajui prostor oko sebe. (Pojam definirao J.B.)
osam starih relikvija bezgranine moi: etiri Relikvije
Svjetlosti i etiri Relikvije Tame. Relikvije Svjetlosti su kamen, koplje,
ma i kotao. Relikvije Tame su ogledalo, kutija, amulet i knjiga (Sinsar
Dubh ili Knjiga Tame). (Kompletan vodi kroz autentine i mitoioke
artefakte).
RELIKVIJE:

pripadnici Dvora Svjetlosti naroda Tuatha De Danaan, nad

kojima vlada Kraljica Seelie, Aoibheal. (Pojam definirao J.B.)
SEELIE:

(npr. VLane): Fae koji je toliko seksualno moan da ljudi

umire od snoaja s njim, osim ukoliko Fae ne zatiti ovjeka od snage
svoje smrtonosne senzualnosti. (Pojam jo nije do kraja jasan).
SEKS-FAE

SIDHE-SEER

(izgovara se i-seer): ovjek ili ena na koju ne djeluje

arolija Fae, koji vide ono to se skriva iza privida ili iluzije koju stvara
Fae, te vide njihov pravi oblik. Neki sidhe-seer mogu vidjeti i Tabhr,
sakriven portale izmeu svijeta ovjeka i svijeta Fae. Drugi mogu vidjeti
Predmete Moi Seelie i Unseelie. Svaki je sidhe-seer razliit i postoje
razni stupnjevi otpornosti na moi Fae. Neki sidhe-seer imaju
ograniene sposobnosti, a neki su napredniji i imaju vie tih posebnih
moi. (Pojam defmirao J.B.)
(izgovara se i-sa-DU): Relikvija Tame naroda Tuatha De
Danaan. Napisana na jeziku kojeg razumiju samo najstariji pripadnici tog
naroda, ova knjiga prema predaji na svojim ifriranim stranicama sadri
najsmrtonosniju magiju. U Irsku su ju donijeli Tuatha De Danaan
tijekom invazija opisanim u pseudo-povijesnim zapisima Leabhar
Gabhla, a ukradena je zajedno s ostalim Relikvijama Tame i pria se da
se sada nalazi negdje u svijetu ovjeka. Prema legendi ju je napisao Kralj
Unseelie prije vie od milijun godina. (Kompletan vodi kroz autentine i
mitoloke artefakte).
SINSAR DUBH:

udovino ruan i odvratan Unseelie koji se hrani ljepotom

ena. Procjena opasnosti: sposoban je ubiti, ali svoje rtve radije ostavlja
na ivotu da pate izobliene, upropatene ljepote. (Osobno iskustvo).
SIVI OVJEK:

jedan od najniih stalea Unseelie. Inteligentne, ali jedva.

Pokree ih glad. Ne podnose izravnu svjetlost i love iskljuivo nou.
Hrane se ivotom otprilike onako kako se Sivi ovjek hrani ljepotom,
isisavajui ga iz svojih rtava vampirskom vjetinom, ostavljajui iza sebe
samo hrpice odjee i isuenu ljusku ljudskih ostataka. Procjena
opasnosti: smrtonosni. (Osobno iskustvo).
SJENKE:

glagol, oznaava nain kretanja Fae, bri od ljudske misli.

(Ovo sam vidjela!)
SKLIZNUTI:

razgranat labirint ogledala koji je

neko sluio kao glavni prolaz kojim su se Fae kretali izmeu svjetova,
dok Cruce nije arolijom sprijeio koritenje tih prolaza. Sada se nijedan
Fae ne usudi ui u Ogledala. (Pojam definirao J.B.)
SREBRNA OGLEDALA ILI OGLEDALA:

oduran Unseelie sa bezbroj usta izgleda pijavice,

sa desetcima oiju i pretjerano razvijenim spolnim organima. Stale
Unseelie: u ovom trenutku nepoznat. Procjena opasnosti: u ovom
STVOR SA STOTINU USTA:

trenutku nepoznata, ali pretpostavljam da ubija na nain o kojem radije

ne bih razmiljala. (Osobno iskustvo).
(izgovara se Taa-vr): vrata ili portal izmeu svjetova, esto
sakriven u svijetu ovjeka. (Pojam definirao J.B.)
TABHR:

(izgovara se TUA day dana ili tua

DAY): (vidi pod Fae) napredan i moan narod koji je na Zemlju stigao iz
drugog svijeta. (Pojam jo nije do kraja definiran).
TUATHA DE DANAAN ILI TUATHA DE

pripadnici Dvora Tame naroda Tuatha De Danaan. Prema

legendi Tuatha De Danaan, Unseelie su stotinama tisua godina bih
zatoeni u zatvoru iz kojeg je bijeg nemogu. A ja kaem nemogu malo
sutra.
UNSEELIE:

podruje koje su preuzele Sjenke. Tijekom dana izgleda kao

obina naputena, derutna etvrt. Kad padne no, pretvara se u
smrtonosnu zamku. (Pojam uvela Mac).
ZONA TAME:

* Vidi rijenik pojmova na kraju knjige