bcc

Vladimir Bartol Alamut

historijska itanka Miljenka Jergovia
Vlbj biblioteka
TRIDVAJEDAN
Historijska itanka Miljenka Jergovia
knjiga 6.
glavni urednik Nenad Rizvanovi
Vladimir Bartol Alamut
copyright za hrvatsko izdanje V.B.Z. d.o.o.
10010 Zagreb, Dracevicka 12 tei: 01/6235-419, fax: 01/6235-418 e-mail:
info@vbz.hr www.vbz.hr
za nakladnika: Boko Zatezalo
urednik: Ervin Jahi
lektura i korektura: Ivana Zima Galar
grafika priprema: V.B.Z. studio, Zagreb
tisak:
Tiskarna Ljubljana, Ljubljana, 2006.

bcc

Vladimir
Bartol
Alamut
sa slovenskoga preveo: Josip Osti
biblioteka TRIDVAJEDAN
Historijska itanka Miljenka Jergovia

bcc

knjiga 6.
naslov izvornika:
Vladimir Bartol ALAMUT

bcc

vjblz
copyright 1938 by Vladimir Barto! and Sanje All rights reserved.
copyright 2006. za hrvatsko izdanje: V.B.Z. d.o.o.
Zagreb

bcc

CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica Zagreb

UDK 821.163.6-31=163.42
BARTOL, Vladimir
Alamut / Vladimir Bartol : sa slovenskoga preveo Josip Ostl - Zagreb ; V.B.Z.,
2006. -(Biblioteka Trldvajedan) Historijska itanka Miijenka Jergovia ; knj. 6.)
Prijevod djela: Alamut.

bcc

ISBN: 953-201-540-X
ISBN: 953-201-540-X

Nita nije istinito, sve je doputeno.

idovska izreka
Omnia in numero et mensura
Sredinom proljea tisuu devedeset druge godine, starim putem koji vodi iz
Samarkanda i Buhare kroz sjeverni Horasan, a potom krivuda uz podnoje
elbrukog masiva, vukla se vojska, duga karavana. Napustila je Buharu kada se
poeo topiti snijeg i tjednima je ve bila na putu. Gonii su vitlali bievima i
derali se na iscrpljenu stoku dok su u dugom redu, jedna za drugom, ile deve,
mazge i turkestanske dvogrbe deve pokorno nosei svoj teret. Na niskim,
kosmatim konjiima jahala je naoruana pratnja, pa se izmorena dosadom i
obuzeta udnjom osvrtala prema dugom lancu planina koje su se uzdizale na
obzorju. Bili su umorni od dugog jahanja i jedva su ekali da dodu do cilja. Sve
blia se inila snijegom prekrivena kupa Demaven-da, dok je nije skrilo predgorje
pokraj kojeg je vodio put. Pirkao je svje planinski vjetri koji je danju
okrepljivao ljude i stoku, ali noi su bile ledeno studene pa su se vojnici i gonii,
gunajui, zbijali oko vatri.
Na jednoj devi, izmeu njene dvije grbe, bila je privrena mala, krletki slina
sjenica. S vremena na vrijeme njena ruka je odgrtala zavjesu na pro-zoriu, pa
je provirivalo plaljivo djevojako lice. Velike, od suza pocrvenjele oi gledale su
ljude kao da od njih trae odgovor na teko pitanje koje je djevojku muilo cijelim
putem: kuda je vode, i to namjeravaju s njom? Ali nitko se nije obazirao na nju.
Samo bi voda karavane, mraan pedesetogodinji ovjek u irokoj arapskoj halji i
s ogromnim bijelim turbanom na glavi, mrzovoljno trepnuo oima kada bi je
ugledao pokraj otvora. Ona bi tada ponovo, brzo povlaila zavjesu na prozoriu i
pritajivala se u unutranjosti krletke. Otkad su je u Buhari otkupili od njena
gospodara, ivjela je dijelom u smrtnom strahu, dijelom u grozniavoj
radoznalosti kakva li e je sudbina zadesiti.
Jednoga dana, kada su ve bili projahali dobar dio puta, niz obronak koji je bio s
njihove desne strane, sruila se eta jahaa i preprijeila im prolaz. ivotinje koje

bcc

su bile na elu karavane same od sebe su stale. Voa i pratnja izvukli su teke
krive sablje i rasporedili se za juri. Meu napadaima izdvojio se ovjek na
niskom smedem konju i toliko se pribliio karavani da se
mogao uti njegov glas. Viknuo je lozinku, primio odziv od vode karavane a onda
su pohitali jedan prema drugome, uljudno se pozdravili i potom je nova eta
preuzela vodstvo. Karavana je skrenula s puta u grmlje i nije se zaustavljala sve
do ponoi. Naposljetku su se utaborili usred male kotline, u kojoj se ulo daleko
huanje planinske rijeke. Zapalili su vatre, na brzinu neto prezalogajili i potom
zapali u dubok san.
Kada je svanulo, ponovo su bili na nogama. Voda karavane priao je sjenici koju
su gonii skinuli s deve i stavili je na zemlju, odgrnuo je zavjesu i osornim glasom
viknuo:
Halima!
Plaljivo lie pojavilo se na prozoriu, a potom su se otvorila niska, tijesna
vrataca. vrsta ruka zgrabila je djevojku za zapee i povukla je iz sjenice.
Halima je zadrhtala cijelim tijelom. Sada je sa mnom svreno, pomislila je.
Zapovjednik tudinaca koji su se prethodnog dana pridruili karavani drao je u
rukama crni povez. Voda karavane dao mu je znak i ovjek je, ne pro-govorivi,
stavio djevojci maramu preko oiju i vrsto je zavezao na potiljku. Potom je
uzjahao konja, podigao djevojku k sebi u sedlo i ogrnuo je svojom irokom
haljom. On i voda karavane izmijenili su nekoliko rijei. Onda je potjerao konja u
kas. Halima se sklupala i sa strahom privila uz jahaa.
um planinske rijeke inio se sve bliim. Negdje su zastali i jaha je s nekim
kratko porazgovarao. Potom je ponovo podboo konja, ali sada je jahao sporije,
opreznije, i Halimi se inilo kako je put veoma tijesan i kako vodi uz samu rijeku.
Studeno je huknulo iz dubine i uas joj je ponovo stegnuo srce.
Opet su zastali. Halima je ula viku i zveku, a kada su ponovo preli u kas, ispod
kopita je potmulo zatutnjalo. Projahali su most preko rijeke.
Ono to se kasnije zbilo inilo joj se groznim snom. ula je dreku i viku, kao da
se svaa itava vojska ljudi. Jaha je sjahao ne izmotavi se iz svoje ha-lje i
pourio je s njom, sad po ravnom, sad po nekom stubitu, sve dok joj se nije
uinilo da se oko nje jako smrailo. Iznenada je odgrnuo halju i Halima je osjetila
kako su je zgrabile druge ruke. Stresla se u uasu. ovjek koji ju je preuzeo od
jahaa jedva ujno se zahihotao. Odjurio je s njom nekakvim hodnikom. Iznenada
ju je obuzela neobina studen, kao da je dola u podzemni podrum. Pokuavala je
nita ne misliti, ali nije uspijevala. inilo joj se da se sve vie pribliava posljednji
i najstraniji trenutak.
ovjek koji ju je drao u naruju poeo je jednom rukom pipati po zidu. Napipao
je neki predmet i njime snano zamahnuo. Glasno je odjeknuo gong.
Halima je vrisnula i pokuala se istrgnuti ovjeku iz ruku, no on se nasmijeio i
gotovo ljubazno rekao:
Ne deri se, pavijaniu! Nee te nitko oderati.
8

bcc

eljezo je zakripalo i Halima je, kroz povez na oima, ponovo vidjela svjetlucanje. Bacit e me u tamnicu, pomislila je. Pod njom je zahuala voda. Stao
joj je dah.
ula je tabananje bosih nogu. Netko je priao i ovjek koji ju je drao predao ju je
doljaku.
Evo ti je, Adi rekao je.
Ruke koje su je sada prihvatile bile su ogromne poput lavljih apa i sasvim gole.
Kada ju je podigao k sebi, osjetila je da su mu i grudi gole. Bio je pravi div.
Halima se pomirila sa sudbinom. Bezvoljno je pratila ono to se poslije dogaalo.
Nosei je u naruju, ovjek je potrao preko nekakva savitljivog mo-stia koji se
pod njihovom teinom opasno ljuljao. Potom je zakripalo tlo kao da je posuto
sitnim kameniima. Osjeala je ugodnu toplinu sunevih zraka; svjetlost je
prodirala kroz povez na njenim oima. Iznenada je odnekud dopro miris zelenila i
cvijea.
ovjek je zajedno s djevojkom skoio u un koji se snano zaljuljao. Halima je
kriknula i grevito se uhvatila za diva. Nasmijao se visokim, gotovo djetinjim
glasom i ljubazno rekao:
Ne boj se, ljupka gazelice. Prevest u te preko i onda smo na cilju... Sjedi,
ovdje! Posjeo ju je na udobno sjedite i prihvatio se vesala.
Uinilo joj se da izdaleka uje smijeh, veseo djevojaki smijeh. Oslunula je. Ne,
nije se varala. Ve je raspoznavala pojedinane glasove. Kamen joj je pao sa srca.
Moda ju tamo, gdje su ljudi tako veseli, ne eka nita loe.
un je pristao uz obalu. ovjek je uzeo djevojku u naruje i s njom stao na vrsto
tlo. Ponio ju je nekoliko koraka uzbrdo i tamo je postavio na noge. Okruila ju je
glasna vriska i Halima je zaula bat brojnih sandala koje su se pribliavale. Div se
nasmijao i povikao:
Evo vam je!
Potom se vratio unu i odveslao.
Jedna od djevojaka prila je Halimi skidajui joj povez s oiju. Ostale su za to
vrijeme meusobno razgovarale.
Kako je siuna rekla je prva. Druga je dodala:
I tako je mlada. Pravo dijete.
Gledajte kako je mrava primijetila je trea. Sigurno ju je put jako
umorio.
Visoka je i tanka kao empres.
Povez je skliznuo s Haliminih oiju i ona je ostala zapanjena. Oko nje su se
rasprostirali sami vrtovi u prvom proljetnom cvijeu. Djevojke koje su je
9
okruivale bile su lijepe kao hurije. Od svih je najljepa bila ona koja joj je
skinula povez.
Gdje sam? upitala je plaljivim glasiem. Djevojke su se nasmijale kao da
ih njena plaljivost zabavlja. Krv joj je udarila u lice, no ljepotica koja ju je
spasila poveza njeno ju je obgrlila oko pasa i rekla:

bcc

Ne boj se, drago dijete. Kod dobrih si ljudi.

Njen glas je bio pokroviteljski topao. Halima se privila uz nju i po glavi su joj se
poele rojiti glupe misli. Moda sam dola nekom kralju?, mislila je u sebi.
Vodile su je stazom koja je bila posuta okruglim bijelim kameniima. Lijevo i
desno bile su pravilno rasporeene lijehe u kojima su cvjetali tulipani i zumbuli
svih veliina i boja. Jedni tulipani bili su plamenouti, drugi ar-kocrveni ili
ljubiasti, trei opet areni i atirani. Zumbuli su bili bijeli i bli-jedoruiasti,
svijetlo i tamnoplavi, lila i svjetlouti. Neki od njih bili su njeni i prozirni kao da
su od stakla. Ljubiice i jaglaci rasli su po rubovima. Na drugim mjestima pupale
su perunike i narcisi. Tu i tamo prve cvjetove otvarao je raskoni bijeli ljiljan.
Omamljujui miris zgusnuo se u zraku.
Halima se udila.
Prolazile su pokraj ruinjaka. Grmlje je bilo brino obrezano, a na granicama su
se vidjeli pupovi iz kojih su se ponegdje ve nazirali crveni, bijeli i uti cvjetovi.
Staza ih je dalje vodila kroz guste bunove narova koji su bili osuti crvenim
cvjetovima. Potom su se nizali limunovi i breskve. Dole su u vonjak u kojem su
cvjetali bademi i dunje, jabuke i kruke.
Halima je razrogaila oi.
Kako ti je ime, mala? upita jedna od djevojaka.
Halima proaptala je gotovo neujno.
Nasmijale su se. Halimi samo to nisu grunule suze iz oiju.
Ne smijte se, majmunice jedne! izgrdila ih je Halimina pokroviteljica.
Ostavite curicu na miru da doe do daha. Umorna je i sva zbunjena.
10
A Halimi je rekla:
Ne zamjeri im njihovu neozbiljnost. Mlade su i vesele, a kada ih bude bolje
upoznala, vidjet e da nisu loe. Zavoljet e te.
Ule su u gaj samih empresa. Halima je ula uborenje vode koje je do-piralo sa
svih strana. Negdje izdaleka je potmulo tutnjalo, kao da juri planinska rijeka i
sputa se u slap. Kroz drvee je zasvjetlucalo i Halima je znatieljno pogledala.
Ubrzo je poela razaznavati malu utvrdu, koja se, obasjana sunevim zracima, bijelila sred prostranog proplanka. Ispred nje bio je okrugli ribnjak
sa ivim vodoskokom. Tu su zastale i Halima je razgledala oko sebe.
Sa svih strana okruivao ih je planinski masiv. Sunce je sjalo na kamene strmine i
osvjetljavalo snijegom pokrivene grebene. Pogledala je u smjeru odakle je
dolazilo. Velika stijena, slina planini, bila je kao namjerno dovaljana na kraj
doline u kojoj su bili vrtovi. Na stijeni se, obasjana jutarnjim suncem, bijelila
mona tvrava.
to je to? upita bojaljivo i rukom pokae prema bedemima na ijim su se
krajevima uvis dizale dvije visoke kule.
Kasnije e biti dovoljno vremena za pitanja. ree njena pokroviteljica.
Umorna si i najprije emo te okupati, nahraniti i pustiti da se odmori.

bcc

Halima se polako oslobodila straha i poela znatieljno promatrati svoje pratilje.

inilo joj se da su jedna od druge ljupkije i ljepe odjevene. Pri hodu umila je
svila njihovih irokih dimija. Gotovo svaka je imala svoju boju koja joj je najbolje
pristajala. Tijesni prsluci bili su raskono vezeni i ukraeni zlatnim kopama
optoenim draguljima. Ispod njih su virile svijetle ili bluze jarkih boja od najtanje
svile. Oko ruku nosile su bogate narukvice, a oko vrata ogrlice od bisera ili
koralja. Jedne su ile gologlave, druge su imale oko glave omotanu maramu u
obliku malog turbana. Sandale su bile umjetniki izraene od bojene koe. Halima
pogleda svoju sirotinju i osjeti sram.
Moda su mi se zbog toga tako smijale pomislila je.
Pribliavale su se malenoj utvrdi. Bila je okrugla, a oko nje i do nje vodilo je
nisko stubite od bijelog kamena. Brojni stupovi nosili su krov kao kod nekog
drevnog hrama.
Na vratima se pojavila ostarjela ena. Bila je mrava i izduena kao prit-ka, a
drala se uspravno i nekako oholo. Bila je tamne puti i jako upalih obraza. U
njenim velikim tamnim oima bilo je neeg grozniavog, a tanke su joj usne bile
stisnute pa su odavale dojam strogosti i grubosti. Za njom je dotrala nekakva
ukasta maka, iznimno velika i neobino visokih nogu. Zagledala se u Halimu i
neprijateljski zafrktala.
Halima je kriknula od straha i stisnula se uz svoju pokroviteljicu. Ova ju je
pokuala umiriti i rekla:
Ne boj se naeg Ahrimana. To je, istina, pravi gepard, ali pitom je kao janje i
nikome nee uiniti nita. Kada se navikne na tebe, bit ete i dobri prijatelji.
Pozvala je ivotinju k sebi i vrsto je uhvatila za ogrlicu. Rijeima ju je smirivala
sve dok ova nije prestala reati i pokazivati zube. Potom je rekla Halimi:
11
Vidi, odmah je pitomiji. Kada se bude preodjenula, bit e sasvim domai. A
sada ga lijepo pomiluj da se navikne na tebe. Nita se ne boj. vrsto ga drim.
Halima je savladala prvi strah. Izdaleka se ispruila naprijed, oslonila se lijevom
rukom na koljeno a desnom je sasvim lagano pomilovala geparda po leima.
ivotinja ih savi u luk kao prava maka i ljupko zaprede. Halima je naglo
odskoila a potom se, zajedno s djevojkama, nasmijala.
Mirjam, tko je ta plaljiva majmunica? upitala je starica, probadajui
Halimu oima.
Adi mi ju je predao, Apama. Jo je plaljiva, a ime joj je Halima. Starica je
prila Halimi, odmjerila je od glave do pete i opipala je kao to
kupac opipava konja. Moda ne bude tako loa. Samo, trebat e je utoviti da ne
bude takva mravica.
Potom je dodala s nekom posebnom ljutnjom:
Kae, predala ti ju je ona ukopljena crnaka ivotinja? Dakle, imala ju je u
svojim rukama? O, ta osakaena grdoba! Kako samo Sejiduna moe imati toliko
povjerenje u njega!

bcc

Adi je samo izvrio svoju dunost, Apama uzvratila joj je Mirjam.

Hajdemo sad i pobrinimo se za ovo dijete.
Uhvatila je Halimu ispod ruke i, drei drugom jo uvijek geparda za ogrlicu,
povukla ih je oboje za sobom, stubitem u zgradu. Djevojke su ih pratili.
Doli su u visok hodnik koji je vodio oko zgrade. Zidovi su bili od bru-enog
mramora tako da su se u njima predmeti zrcalili kao u ogledalu.
Sum koraka zamirao je u raskonoj prostirci: Mirjam je, kod jednog od brojnih
izlaza, ispustila geparda. Odskakutao je na svojim visokim nogama poput psa,
radoznalo okreui svoju ljupku maju glavicu za Halimom koja je sada konano
odahnula.
Skrenule su novim, poprenim hodnikom i ule u okruglu, visoko zasvo-enu
dvoranu. Halima je vrisnula od zauenosti. Toliku ljepotu nije ni sanjala.
Svjetlost je lila kroz stakleni krov koji je bio sastavljen od pojedinanih komada
jarkih duginih boja. Ljubiasto, plavo, zeleno, uto, crveno i blijedo pramenje
padalo je u okrugli bazen, u kojem je blago pljuskala voda uzbibana nevidljivim
dotokom. Na njenoj povrini poigravale su arene boje, razlijevale se dalje po tlu i
zastajale nepomine na leajima pokraj zida ispred kojih i po kojima su bili
poslagani umjetniki vezeni jastuci.
Halima je zastala na ulazu iskolaenih oiju i otvorenih usta. Mirjam ju je gledala
i tiho se smijuljila. Nadnijela se nad bazen i potopila ruke u vodu.
12
Ba je ugodno topla rekla je. Zapovjedila je djevojkama koje su dole za
njima da pripreme sve potrebno za kupku. Potom je poela svlaiti Halimu.
Halimu je bilo sram pred djevojkama. Skrila se iza Mirjam i oborila pogled.
Djevojke su je znatieljno razgledale i poluglasno se hihotale.
Izlazite, rugobe! najurila ih je Mirjam. Smjesta su se pokunjile i otile.
Mirjam je Halimi povezala kosu, digla je na tjeme kako se ne bi smoila
i potopila je u bazen. Dobro ju je istrljala, oprala, a zatim ju je izvukla iz vode i
obrisala mekim runikom. Dala joj je svilenu bluzu i zapovjedila da obue iroke
dimije koje su pripremile djevojke. Lijep prsluk joj je ipak bio preirok, a areni
haljetak sezao joj je do koljena.
Danas se mora zadovoljiti mojom odjeom rekla je. Ali ubrzo emo ti
skrojiti novu, po tvojoj mjeri, i bit e njome zadovoljna.
Smjestila ju je na leaj i podmetnula gomilu jastuka.
Ovdje se malo odmori, a ja u pogledati to su pripremile djevojke, to e ti se
svidjeti rekla je.
Pomilovala ju je mekom, ruiastom rukom po obrazu. Tog trenutka obje su
osjetile da se vole. Halima je naglo, bez razmiljanja, poljubila njene prste svoje
pokroviteljice. Mirjam ju je naizgled ljutito pogledala, ali Halima je osjeala da
joj ova nije zamjerila. Blaeno se nasmijeila.
Samo to je Mirjam otila, Halimu je svladao umor. Sklopila je oi. Pokuala se
oduprijeti snu. Potom je sebi rekla: Odmah u progledati. Ali ve je vrsto
zaspala.

bcc

Kada se probudila, najprije nije znala ni gdje je ni to je s njom. Odgr-nula je

prekriva kojim su je djevojke pokrile dok je spavala i sjela na rub leaja.
Protrljala je oi i potom zurila u lijepa djevojaka lica koja su bila obasjana
raznobojnom svjetlou. Bilo je ve kasno poslijepodne. Mirjam je klek-nula
pokraj nje na jastuk i ponudila joj zdjelu hladnog mlijeka. Halima ju je prihvatila i
poudno ispraznila.
Mirjam joj je iz arenog vra ponovo nalila mlijeka i ponovo ga je Halima na
duak popila. Prila joj je tamnoputa djevojka i ponudila joj na zlatnom
posluavniku najrazliitije slatkie spravljene od ita, meda i voa. Halima je
pojela sve to je bilo pred njom.
Kako je gladna, sirotica rekla je jedna od djevojaka. Druga je primijetila:
I kako je blijeda.
Stavimo joj na obraze i usne rumenila predlagala je jedna krasna plavokosa.
13
Dijete se mora prvo najesti odvratila joj je Mirjam. Okrenula se crnkinji
koja je drala u rukama zlatni posluavnik i zapovjedila joj:
Oguli bananu ili naranu, Saro. Potom je upitala Halimu:
Koje voe vie voli, drago dijete?
Ne poznajem nijedno. Voljela bih probati oba.
Djevojke su se nasmijale. I Halima se smijeila kada ju je Sara ponudila
bananama i naranama.
Konano je poela posustajati od tolikog izobilja. Oblizala je prste i rekla:
Jo mi nikada nije bilo ovako dobro.
Djevojke su prasnule u veseo smijeh. ak je i Mirjam razvukla usne i potapala
Halimu po obrazu. Halima je osjetila kako joj je ponovo prostrujala krv ilama.
Oi su joj zasjale, odobrovoljila se i poela povjerljivo razgovarati. Djevojke su
posjedale oko nje, ova vezui, ona ijui, i poele je ispitivati. Za to vrijeme
Mirjam joj je tutnula u ruke metalno ogledalce i poela joj mazati obraze i usne
rumenilom, a obrve i trepavice crnilom.
Dakle, ime ti je Halima rekla je plavokosa koja je predloila da joj stave
rumenila na obraze. A mene zovu Zejneb.
Zejneb je lijepo ime priznala je Halima. Ponovo su se nasmijale.
A otkud dolazi? upitala ju je crnkinja koja se zvala Sara.
Iz Buhare.
I ja sam dola otuda primijetila je ljepotica okruglog, mjesecu slinog lica i
punih udova. Imala je oblu, dopadljivu bradicu i tople, barunaste oi. Ime mi
je Fatima. Tko je bio tvoj prijanji gospodar?
Halima je htjela odgovoriti, ali ju je Mirjam, koja joj je upravo mazala usne,
zadrala:
ekaj malo. A vi je ne ometajte. Halima joj brzo poljubi vrke prstiju.
Mir, runa curo! prekorila ju je, no nije joj se posreilo da je runo pogleda
i Halima je sasvim dobro osjeala da je zadobila naklonost sviju. Naprosto je
plivala u zadovoljstvu.

bcc

Tko je bio moj prijanji gospodar? ponovila je, kada joj je Mirjam
narumenila usne. Zadovoljno se promatrala u ogledalu i nastavila:
Trgovac Ali, star i dobar ovjek.
Zato te prodao ako je bio dobar? upitala je Zejneb.
Bio je siromah. Sasvim je osiromaio. Vie nismo imali nita za jelo. Imao je
dvije keri, ali prosci su ga prevarili. Nisu mu nita platili. Imao je i sina, ali on je
nestao. Sigurno su ga ubili razbojnici ili vojnici.
Oi su joj se napunile suzama.
Njemu su me bili namijenili za enu.
Tko su bili tvoji roditelji? upitala je Fatima.
Nisam ih poznavala i nita ne znam o njima. Ono ega se sjeam jest da sam
bila kod trgovca Alija. Sve dok je sin bio kod kue jo smo nekako ivjeli. Ali
onda su nastale tekoe. Gospodar je plakao, upao kosu i molio. ena mu je rekla
da me odvede u Buharu i proda. Natovario me na magarca i stigli smo u Buharu.
Sve kupce je ispitivao kuda i kome bi me odveli, a tada je naao trgovca koji je
kupovao za vaeg gospodara. Taj trgovac je rekao, zaklinjui se Prorokovom
bradom, da e mi biti kao kraljevni. Trgovac Ali pogodio se za cijenu, no kada su
me odveli, glasno je zaplakao. Plakala sam i ja. A sada vidim da je kupac bio u
pravu. Ovdje mi je stvarno kao kraljevni.
Djevojke su se zagledale i, suznih oiju, nasmijeile.
I moj gospodar je plakao kada me prodao rekla je Zejneb. Ja nisam
roena kao robinja. Kao sasvim malo dijete ugrabili su me Turci i poveli sa
sobom na svoje panjake. Nauila sam jahati i gaati lukom poput djeaka. Svi su
se udili, jer sam imala plave oi i zlatnu kosu. Izdaleka su dolazili vidjeti me.
Rekli su da e me sigurno kupiti kakav moan poglavar sazna li za mene. Ali tada
je dola sultanova vojska i moj gospodar je bio ubijen. Tada mi je bilo oko deset
godina. Povlaili smo se pred sultanovom vojskom i izgubili mnogo ljudi i stoke.
Gospodarev sin preuzeo je vodstvo plemena. Zaljubio se u mene i uzeo me za
pravu enu u svoj harem. No sultan nam je sve oduzeo i moj gospodar je
podivljao. Tukao nas je svaki dan, ali sultanu se nije htio pokoriti. Onda su
poglavari sklopili mir. K nama su doli trgovci i poeli kupovati. Zapazio me je
jedan Armenac i pratio je u stopu mog gospodara. Nudio mu je stoku i novac.
Jednom su doli u ator. Kada me gospodar ugledao, izvukao je bode i htio me
ubosti kako ne bi podlegao iskuenju da me proda, ali trgovac ga je sprijeio i
zatim su se pogodili. Mislila sam da u umrijeti. Armenac me odveo u
Samarkand. Bio je odvratan. Tamo me prodao za Sejidunu. Ali prolo je...
Mnogo si propatila, sirotice rekla je Halima i suutno je pomilo-vala po
obrazu. Fatima ju je upitala:
Jesi li bila ena svom gospodaru? Halimi je udarila krv u obraze.
Ne, ne znam to misli.
Nemoj je ispitivati takve stvari, Fatima rekla je Mirjam. Zar ne vidi da
je jo dijete?

bcc

O, sa mnom je bilo strano rekla je Fatima i uzdahnula. Roaci su me

prodali, zajedno s majkom, nekom seljaku. Imala sam jedva deset godina kada
sam mu morala biti ena. Bio je zaduen, i kako nije mogao platiti,
15
dao me u zamjenu za dug, no nije rekao da sam mu ve bila ena. Zbog roga me
novi gospodar nazivao najrunijim imenima, tukao me i muio, vikao da smo ga
ja i seljak prevarili i zaklinjao se svim muenicima da e nam doi glave. Ja nita
nisam shvaala. Gospodar je bio star, ruan, i ja sam se pred njim tresla kao pred
ejtanom. Pustio je da me njegove prijanje ene tuku. Potom je doveo i etvrtu
prema kojoj je bio sladak kao med, samo da bi nas mogao time vie muiti. Na
kraju nas je spasio voda Sejidunine karavane koji me kupio za ove vrtove.
Halima ju je pogledala suznih oiju. Potom se nasmijeila i rekla:
Vidi, na kraju si dola ovamo gdje ti je dobro.
Zasad je dosta prie upala je Mirjam u rije. Skoro e se smraiti, a i
veoma si umorna. Sutra nas eka posao. Tu ti je tapi i oisti zube.
tapi je bio tanak i na jednom kraju raeljan u sitna vlakanca. Halima je brzo
shvatila napravu. Dali su joj zdjelicu s vodom, a kada je obavila taj posao, povele
su je u spavaonicu.
Sara i Zejneb bit e tvoje druice rekla joj je Mirjam.
Dobro odgovorila joj je Halima.
Pod spavaonice bio je prekriven mekim arenim tepisima. Tepisi su pokrivali
zidove, a visjeli su i s niskih leaja koji su bili obloeni lijepo vezenim jastucima.
Pokraj svake postelje bio je umjetniki izrezbaren toaletni stoli na kojem je bilo
privreno veliko srebrno ogledalo. Sa stropa je visio luster s pet svijea,
pozlaen i udnih, izvijenih oblika.
Djevojke su odjenule Halimu u bijeli haljetak od tanke svile. Oko pasa vezale su
joj crvenu vrpcu i posjele je pred ogledalo. ula je kako apuu da je ljupka i
lijepa. Da, uistinu sam lijepa, pomislila je. Poput prave kraljevne. Legla je na
postelju, a djevojke su joj podmetnule jastuke. Pokrile su je perinom i na prstima
otile. Zarila je glavu u meke jastuke i, svjesna bajkovite sree, slatko zaspala.
Probudili su je prvi sunevi zraci koji su prosijali kroz prozor. Otvorila je oi i
zagledala se u slike na zidnim tepisima, koji su bili tkani jarkim bojama. Isprva je
mislila da je jo uvijek na putovanju. Na zidu je vidjela lovca na konju koji s
kopljem u ruci progoni antilopu. Ispod njega snagu su odmjeravali tigar i bivol, a
crnac je iza tita uperio vrh svog koplja u razjarenog lava. Tamo je gepard vrebao
gazelu. Tada se sjetila prethodnog dana i postala svjesna gdje je.
Dobro jutro, pospanko! pozdravila ju je Zejneb koja se upravo digla sa svog
leaja.
16
Halima ju je pogledala i zapanjila se. Kosa joj je, u uvaljanim pramenovima,
padala na ramena i blistala u sunevim zracima poput suhog zlata. Ljepa je od
vile, pomislila je. Otpozdravila je sasvim oparana.

bcc

Pogledala je na drugi leaj. Tamo je spavala Sara. Bila je napola razgoli-ena, a

njeni puni, tamni udovi sijali su poput ebanovine. Razgovor je probudio i nju pa je
polako otvorila oi. Zasjale su kao dvije tamne, uarene zvijezde. Uprla je pogled
u Halimu i udno joj se nasmijeila a onda ga je oborila, poput divlje make koju
je zbunio ovjeji pogled. Ustala je, prila Haliminoj postelji i sjela na nju.
Sino, kada smo Zejneb i ja ile spavati, nisi nas primjeivala rekla je.
Poljubile smo te a ti si samo mrzovoljno progundala i okrenula nam leda.
Halima se nasmijala, mada ju je bilo gotovo strah njena pogleda. Vidjela je i kako
joj gornju usnu pokriva njeno paperje.
Uope vas nisam ula odvratila je. Sara ju je gutala oima. Htjela ju je
zagrliti, ali se nije usuivala. Kriom je pogledala Zejneb koja je ve sjedila ispred
ogledala i eljala kosu.
Tvoju emo morati danas oprati rekla je Sara Halimi.
Doputa li da ti ja operem kosu?
Slaem se.
Ustala je i odvele su je u posebnu kupaonicu.
Zar se kod vas svaki dan kupa? zaudila se.
Naravno! nasmijale su joj se. Potopile su je u drvenu kadu i nestano je
poprskale. Vriskala je, obrisala se runikom i ugodno osvjeena, mug-nula u
odjeu.
Dorukovale su u ovalnoj blagovaonici. Svaka je imala odreeno mjesto i Halima
ih je pobrojala, zajedno s njom, etrnaest. Smjestili su je na gornji kraj, pokraj
Mirjam.
Ona ju je upitala:
Sto si, zapravo, uila?
Znam vesti i ivati, a i kuhati.
Kako je s itanjem i pisanjem?
Malo znam itati.
To e trebati upotpuniti. A to je s bavljenjem pjesnitvom?
To nisam uila.
Vidi. Sve to, a i jo mnogo drugoga, morat e uiti kod nas.
Lijepo veselo je rekla Halima. Uvijek sam eljela neto nauiti.
17
Kaem ti da je kod nas strog kolski red kojeg e se morati tono pridravati.
I na jo jedno te upozoravam: ne pitaj o stvarima koje nemaju veze s nastavnim
predmetima.
Iako je osjeala da joj je naklonjena i da je voli, danas se Mirjam Halimi inila
mnogo ozbiljnijom i stroom nego prethodnog dana.
U svemu u te sluati i sve u raditi tono onako kako mi zapovjedi,
rekla je.
Slutila je da Mirjam mora imati medu drugima neki posebno povlaten poloaj.
Postala je radoznalom, ali ipak, nije smjela pitati!

bcc

Za doruak su pile mlijeko i jele slatke pogaice od suhog voa i meda. Potom je
svaka dobila po jednu naranu.
Poslije doruka poela je nastava. Otile su u staklenu dvoranu kojoj se Halima
prethodnog dana toliko divila. Posjedale su po jastucima i svaka je stavila crnu
tablicu pred sebe, na dignuta koljena. Pripremile su pisaljke i ekale. Mirjam je
Halimi odredila mjesto i dala joj pribor za pisanje.
Dri to onako kako vidi da druge ine, mada jo uvijek ne zna pisati. Kasnije
u te ja nauiti, a sada se bar privikni na tablicu i pisaljku.
Potom je prila ulazu i batom udarila o gong koji je visio na zidu.
U dvoranu je uao crni div s debelom knjigom u ruci. Na sebi je imao kratke
prugaste hlae i haljetak koji mu je sezao do peta a sprijeda je bio otvoren. Na
nogama je imao jednostavne sandale, a glava mu je bila omotana tankim crvenim
turbanom. Spustio se na za njega pripremljen jastuk, licem okrenut djevojkama, i
sjeo na podvijene noge. Rekao je:
Danas emo nastaviti, moje ptiice golubiice, mjestima iz Kur'ana,
na te rijei elom je pobono dotakao knjigu u kojima nam Prorok govori o
posmrtnim radostima i rajskim slastima. Medu vama vidim novu djevojicuuenicu, bistra oka - brza skoka, znanja gladnu i uenja eljnu. Kako joj ne bi
promakla ni trunka mudrosti i svete uenosti, neka nam Fatima, umna i razumna,
ponovi i objasni to se briljivom vrtlaru Adiju posreilo usaditi u vaa srca i u
njima uzgojiti.
Da, to je bio Adi koji ju je juer donio u te vrtove. Halima ga je smjesta
prepoznala po glasu. Sve vrijeme joj se smijalo, ali se hrabro savladavala.
Fatima je podigla svoju lijepu, okruglu bradicu prema uitelju i poela recitirati
ljupkim, gotovo pjevnim glasom:
U suretu petnaestom, a u ajetima od etrdeset petog do etrdeset osmog,
itamo: Vidi, bogobojaljivi e stii u vrtove i k izvorima: Uite u miru, sigurno!
Srca emo im liiti gnjeva i sjedit e na jastucima, jedan naspram drugog. Nee
osjeati umor i nikada ih iz njih neemo izgnati...
18
Adi ju je pohvalio. Potom je pripovijedala napamet i neka druga mjesta. Kada je
zavrila, rekao je Halimi:
ula si, srno moja srebrna, hitronoga i znanju sklona, iza bisera svoje druge i
sestrice mudrije, to je moja vjetina i duha dubina u grudi naih lje-pookih hurija
zasijala i u njima zavidno proklijala. I ti sada djetinjarije iz srca odagnaj i umno
osluni to e ti moja sveta uenost razotkriti, kako bi bila i na ovom i na onom
svijetu vesela.
Potom je poeo polako, rije po rije, diktirati novi odlomak iz Kur'ana. Pisaljke
su kripei klizile po tablicama. Usne djevojaka su, blago se pomiui, tiho
ponavljale ono to je ruka zapisivala.
Sat je bio zavren i Halima je odahnula. Sve joj je izgledalo jako smijeno i
udno, kao da je bilo nestvarno.
Crnac je ustao, tri puta smjerno dotakao knjigu elom i rekao:

bcc

Lijepe djeve i uenice moje vrijedne, spretne i okretne, zasad neka bude
dovoljno uenosti i rasipanja moje mudrosti. Ono to ste sluale i savjesno na
tablice zapisale, u pamet utuvite i sve naizust nauite. Pritom, ljupku prepelicu,
svoju novu drubenicu, naukama svetim pouite i njeno neznanje u znanje
pretvorite.
Nasmijeio se tako da je zablistala niska bijelih zubi, mudro zakolutao oima i
dostojanstveno napustio uionicu.
Samo to se za njim spustila zavjesa, Halima je prasnula u glasan smijeh. Njenoj
veselosti pridruile su se i druge. Samo je Mirjam ozbiljno rekla:
Halima, nikada se vie ne smije smijati Adiju. Moda se u poetku stvarno
ini nekako udan, ali ima zlatno srce i mogao bi sve uiniti za nas. Zna mnoge
vjetine, kako Kur'an tako i svjetovnu filozofiju, vlada pjesnitvom i
govornitvom, vian je arapskoj i pehlevijskoj gramatici. Sejiduna ima veliko
povjerenje u njega.
Halima je oborila oi. Bilo ju je sram, no Mirjam ju je pomilovala po obrazu i
dodala:
Nije strano to si se smijala. Ali sada zna i ubudue e se ponaati drugaije.
Potvrdno je klimnula glavom i otila s djevojkama u vrtove raditi i plesti.
Sara je odvela Halimu u kupaonicu da joj opere kosu. Prvo ju je raeljala, a
potom svukla do pojasa. Pritom su joj ruke blago podrhtavale tako da je Halimi
bilo nekako muno i neugodno, no nije htjela razmiljati o tome.
19
^i^Tko je zapravo na gospodar? upitala je. Znatielja ju je nehotice je
i^tlvl||ala. Bila je svjesna toga da ima nekakvu mo nad Sarom, mada to ^hije
razumijevala, ^^so^^^ra joj je smjesta usluno odgovorila.
Rei u ti sve to znam rekla je, a glas joj je udno drhtao. Samo teko
tebi bude li me izdala. I mora me voljeti. Hoe li mi to obeati?
Hou.
Zna, mi smo sve vlasnitvo Sejidune, a to znai Na gospod. To je strano
moan gospodar. Ali to da ti govorim...
Reci! Reci!
Moda ga nikada nee vidjeti. Ja i jo neke ve smo godinu dana ovdje, pa ga
jo nismo vidjele.
A to je to Na gospod?
Strpi se, sve u ti otkriti. Zna li tko je od ivih prvi iza Alaha?
Kalif.
Nije tono. Nije ni sultan. Prvi iza Alaha je Sejiduna. Halima je razrogaila oi
od uenja. Osjeala se kao da doivljava bajku
iz Tisuu i jedne noi. Samo, sada je nije samo sluala nego je i sama bila usred
nje.
Kae da jo nijedna od vas nije vidjela Sejidunu? Sara je nagnula obraz
sasvim do njena uha. Ne, jedna od nas ga dobro
poznaje. Ali jao nama dozna li tko da o tome govorimo!

bcc

utjet u kao grob. Ali tko je ta koja poznaje Sejidunu? Sasvim jasno je slutila
koja bi to mogla biti i sada je htjela to potvrditi.
Mirjam apnula je Sara. Njih dvoje su u dobrim odnosima. Samo teko
tebi bude li me izdala!
Ni s kim neu govoriti o tome.
Vrlo dobro. Ali mora me voljeti, jer sam ti toliko toga povjerila. Halimu je sve
vie muila znatielja. Upitala je:
Tko je ona stara ena koju smo juer srele ispred kue?
Apama. Ali o njoj je jo opasnije govoriti nego o Mirjam. Mirjam je dobra i
voli nas, a Apama je zla i mrzi nas. I ona dobro poznaje Sejidunu. Ali gledaj da ni
pred kim ne pokae kako neto zna!
Neu, Saro.
Sara je urila da joj opere kosu.
Tako si sva slatka aptala je. Halimu je bilo sram, ali pravila se kao da nita
nije ula. Bilo je jo toliko stvari koje je trebalo saznati.
on
Tko je Adi? upitala je.
Ukopljenik.
Sto je to ukopljenik?
Mukarac koji nije pravi mukarac.
To ne razumijem.
Sara joj je poela potanko objanjavati, ali Halima ju je zlovoljno prekinula:
Ne elim to sluati.
Morat e uti i sve druge stvari. Sara je izgledala uvrijeeno. Nakon to ju je
oprala Sara je Haliminu kosu poela mazati miriljavim
uljima, a onda ju je raeljala. Rado bi je zagrlila i poljubila, ali Halima ju je tako
mrko pogledala ispod oka da se uplaila. Iz kupaonice ju je odvela na sunce kako
bi joj se kosa bre osuila. Neke djevojke, koje su u blizini ravnale gredice,
primijetile su ih i prile im.
Gdje ste bile tako dugo? upitale su. Halima je oborila oi, a Sara je odvratila
velikom rjeitou:
Kada biste samo znale koliko joj je, sirotici, kosa bila prljava! Kao da je od
roenja nije prala! Dovela sam je u red onoliko koliko sam mogla, ali trebat e ju
najmanje jo jedanput temeljito oprati da bi bila onako kako treba.
Samo da Mirjam nije meu djevojkama pomislila je Halima. Sigurno bi
odmah primijetila njenu neistu savjest, a ako bi je upitala ne bi se usudila zatajiti
joj. Tako bi ona vidjela da nije mogla nijedan dan odrati obeanje kako nee
ispitivati.
Kada su djevojke otile, Sara ju je izgrdila.
Bude li se tako ponaala, svatko e odmah pogoditi da neto krije. Mora se
drati kao da nita ne zna. Onda te nitko nita nee pitati... Ja sada idem za
ostalima, a ti ei po suncu kako bi ti se kosa osuila.

bcc

Halima je, otkako je dola u taj udni svijet, zapravo sada prvi put bila sama.
Nita nije sa sigurnou znala: ni gdje je, ni kakav je njen zadatak. Sve oko nje
bilo je tajnovito, ali to ju nije brinulo. Naprotiv! Sasvim dobro se snala u tom
bajkovitom svijetu. Bar je bilo dovoljno hrane za njenu znatielju! Bit e
najbolje da se pravim glupa, pomislila je. Onda se nee osvrtati na mene i moi
u se posvuda motati. A onda e i drugi o meni vie brinuti.
Sara joj je natovarila puno zagonetki koje su je nagonile na razmiljanje. Mirjam,
koju je upoznala kao jako ljubaznu i dobru, imala je i drugo, tajanstveno lice. Sto
je znailo da je ona sa Sejidunom u dobrim odnosima? Kakva je mo Apame, koja
je bila zla, a takoer je poznavala Sejidunu? A smijeni
21
Adi, za kojeg je Mirjani rekla da u njega Sejiduna ima veliko povjerenje? 1,
konano, tko je Sejiduna, taj moni Na gospod, o kojem se Sara usuivala
samo apatom govoriti?
Nije dugo izdrala na istom mjestu. Skrenula je stazom i poela tragati za
novinama. Nadnosila se nad cvjetove, gledala i plaila ivopisne leptire koji su se
sputali na njih. Oko nje su zujale divlje pele i areni bumbari oteali od cvjetnog
praha, oblijetali su je insekti i muice, i sve se zajedno s njom radovalo toplom,
proljetnom suncu. Bio je zaboravljen prijanji ubogi ivot, zaboravljeno je bilo
naporno putovanje puno straha i neizvjesnosti. Sada joj je srce vriskalo od veselja
i ivotne radosti. Osjeala se kao da je uistinu stigla u raj.
U grmlju nara neto je unulo. Osluhnula je. Iza zelenila doskakutala je vitka,
tankonoga ivotinja. Gazela, pomislila je. ivotinja je zastala i gledala ju
svojim lijepim, smeim oima. Halima je savladala poetni strah, unu-la i
poela je vabiti nehotice oponaajui udnog tumaa Kur'ana:
Gazelice pelice, zamekei i meni pritri, vitoroga i tankonoga... Vidi li, vie
ne znam dalje jer ja nisam ueni Adi. Hajde, dodi Halimi koja je mlada i lijepa a
voli milu gazelu pa je eli milovati i tepati joj...
Sama se morala smijati svojoj govorljivosti. Gazelica je, isturene njukice,
dotapkala k njoj i poela je njuiti i lizati po obrazu. Njeno ju je drakala, poela
se smijati i, ale radi, opirati dok je ivotinja sve vie navaljivala na nju. Iznenada
joj se uinilo da ju je i neto drugo, isto tako ivo, dotaklo iza uha i puhnulo u
njega. Osvrnula se i skamenila od straha. Tik pokraj nje stajao je uti Ahriman i
strasno se natjecao s gazelom u iskazivanju ljubavi. Stropo-tala se i jedva
zadrala rukama. Nije mogla ni kriknuti ni ustati. Oiju punih oaja zurila je u
visokonogu maku i ekala kad e se baciti na nju. Ali Ahriman oito nije imao
nikakve napadake namjere. Ubrzo ju je sasvim zanemario i poeo se igrati s
gazelom. Hvatao ju je za ui, zadirkivao je i propi-njao se k njenom vratu. Mora
da su se dobro poznavali i, oito, bili su dobri prijatelji. Halima se ohrabrila i
obgrlila obje ivotinje oko vrata. Gepard je poeo mrmljajui presti poput prave
make, a gazela je ponovo ispruila jezik prema njenom obrazu. Halima im je
tepala najslaim rijeima. Nije joj ilo u glavu kako gepard i gazela mogu biti

bcc

prijatelji na ovom svijetu, kada je Prorok stalno govorio da je Alah to udo

sauvao za itelje raja.
ula je kako ju zovu. Ustala je i otila u smjeru odakle je dopirao glas. Ahriman je
odgegao za njom, a gazela ga je pratila i poput kozlia zaskakivala na njega. Nije
se previe obazirao na nju, tek ju je, s vremena na vrijeme, gric-nuo za uho.
Druge su je ekale i rekle da mora s njima na sat plesa. Povezale su joj kosu, digle
je na tjeme i povele sa sobom u staklenu dvoranu. Uitelj plesa bio je ukopljenik
Esad, mlad ovjek srednjeg rasta, glatkog lica i gipkih, gotovo enskih udova. Bio
je Afrikanac i tamnoput, ali ne tako crn kao Adi. Halimi se inio privlanim i
smijenim istodobno. Kada je uao, odloio je dugi haljetak i pred njima ostao
samo u kratkim, utim hlaama. Poklonio se s ljubaznim smijekom i zadovoljno
protrljao ruke. Pozvao je Fatimu da zasvi-ra na harfi i uz zvuke instrumenta poeo
se vjeto uvijati.
Njegova umjetnost sastojala se uglavnom u gipkosti trbuha i vladanju njegovim
miiima. Kruenje ruku i koraanje nogu bili su samo svojevrsno praenje
trbunih kretnji. Najprije je sam pokazao kako treba, a onda su, iza njega, morale
probati i djevojke. Zapovjedio im je da skinu prsluke i razgolite se do pasa.
Halimu je bilo sram, ali kada je vidjela kako su se druge bezbrino svukle i sama
ih je slijedila. Odredio je Zulejhu za prvu plesaicu i postavio je ispred ostalih.
Potom je poslao Fatimu na njeno mjesto, uzeo dugu i tanku sviralu i poeo svirati.
Tek sada je Halima obratila panju na Zulejhu. Stasom je bila najljepa. Bila je
prva u plesu i pomonica Esadu u njegovu uenju. Tono je izvravala ono to je
elio, a ostale su samo ponavljale za njom. Iao je sa sviralom u ruci od djevojke
do djevojke, struno ocjenjivao gipkost i rad miia, popravljao i sam pokazivao
kako treba.
Nakon kolskog sata Halima je bila umorna i gladna. Otile su u vrtove, ali nisu
smjele daleko jer ih je ekao novi predmet, bavljenje pjesnitvom. Halima se
poalila Sari da je gladna. Sara joj je pokazala gdje da eka, a sama je mugnula u
zgradu otkud se brzo vratila. Gurnula je Halimi u ruku ve oguljenu bananu i
rekla joj:
Mimo obroka nije nam doputeno jesti. U tom pogledu Mirjam je vrlo stroga,
jer se boji da se suvie ne udebljamo. Sigurno bi me kaznila kada bi znala da sam
ti dala jesti.
Da netko ne smije jesti samo zato da se ne udeblja, to Halima jo nikada nije ula.
Naprotiv! to je koja bila deblja, to su je vie hvalili. Zato joj se Sarina novost
nije dopala. Ta u ovom udnom kraju posluivali su ih samim dobrim jelima i
piima!
I ve su djevojke morale ponovo u uionicu. Pjesnitvu ih je uio Adi, i Halimi se
taj predmet inio jako zabavnim. Odmah se oduevila njime. Ovaj put objanjavao
im je kratki stih gazela i sve djevojke su morale sudjelovati svom svojom
sposobnou. Prvi stih je kazala Mirjam i potom sve vrijeme bila slobodna, dok su
se ostale natjecale meusobno i dodavale rimu na rimu. Poslije desetak stihova
iscrpile su svoju domiljatost i ostale su jo samo Fatima

bcc

23
22
i Zejneb, koje su uporno ustrajavale sve dok nisu posustale. Prvi i drugi put Adi je
izostavio Halimu kako bi se privikla. Za vrijeme sluanja izvrsno se zabavljala pa
ju je zato Adi trei put pozvao da se pripremi. Malice se preplaila, ali joj je
laskalo to je ve imao toliko povjerenja u nju, a u sebi je i eljela odmjeriti se s
druicama. Mirjam je dala poetni stih:
Kada bih kao ptica imala krila...
Adi je malo priekao, a onda poeo redom prozivati.
Odgovarale su mu.
Zulejha: K suncu bih poletjela.
Sara: Dobra djela bih inila.
Aia: Siromanima bih pomagala.
Sit: U samoi bih pjesmu pjevala.
Dada: Zabluda se vazda klonila.
Sada je Adi ljubazno klimnuo glavom Halimi i pozvao ju da nastavi. Pocrvenjela
je i pokuala: A ja bih s tobom... Zapela je. Nije mogla dalje.
Na vrh mi je jezika rekla je.
Svi su se smijali. Adi je namignuo Fatimi.
Daj, Fatimice, ti joj pomozi.
A ja bih s tobom istim putem kroila. Halima se odmah usprotivila.
Ne, nisam tako mislila rekla je ljutito. Priekajte, sama u rei. I,
nakaljavi se, stvarno je rekla:
A ja bih s tobom u sam raj letjela.
Njene rijei doekao je glasan smijeh. Ustala je, sva crvena od ljutnje i srama, i
otrala prema vratima. Mirjam joj je preprijeila put.
Sada su sve urile da je utjee i ohrabre. Polako se smirila i obrisala suze. Adi je
objasnio kako je umjetnost pjesnitva samo poslije dugotrajnog truda dostian
cvijetak pa da stoga ne treba oajavati to je prvi put pogrijeila. Potom je pozvao
djevojke da nastave. Ali rime su im ve bile pobjegle. Tako su Fatima i Zejneb
same prele u dijalog.
Fatima: Ono to si ula, neka ti bude pouka, Halima.
Zejneb: A ti, Fatima, nemoj svakom davati nauka.
Fatima: to ti to smeta, ja znam vie nego ti.
Zejneb: Ne smeta, ali ti svoj drski jezik ukroti.
24
Fatima: U redu, znam da ne podnosi moju odrjeitost. Zejneb: Ne radi se o
tom, samo u zlo ti ubrajam umiljenost. Fatima: Tko je lijep, taj je umiljen.
Poniznost je sestra rugobe. Zejneb: Na mene cilja? Ti? Zaba napuhana od
zlobe? Fatima: E, ta ti vrijedi. Da se divim tvojoj mravosti? Zejneb: Nemoj,
ako nee. Samo, smijem se tvome sljepilu. Fatima: Tako?! to li bih tek ja
mogla na tvoju prostotu rei? Zejneb: A ti misli da e grdnjom prazninu duha
izbjei?

bcc

Dosta je, golubiice prekinuo ih je Adi. U lijepim rimama i uenim

maksimama ste se odmjeravale i epurile, prepirale i jedna drugu sa-sijecale,
utrkivale se i duhovno hrvale, meusobno se glodale i oima probadale. Sada
svau zaboravite i lijepo se pomirite. Bit e dosta lijepe uenosti i slatke rjeitosti.
U blagovaonicu pourite i tamo se zaslueno pogostite.
Ljubazno se naklonio i napustio uionicu. Djevojke su jurnule za njim i posjedale
u blagovaonici na svoja mjesta.
Dok ih je ujutro ve ekao doruak na stolu, sad su ih za vrijeme jela posluivala
tri ukopljenika: Hamza, Talha i Suhal. Tom prilikom Halima je saznala da imaju
na raspolaganju sedam ukopljenika. Uz dvojicu uitelja, koje je ve poznavala, i
trojicu koji su im iznosili hranu na stol, bila su jo dva uvara vrtova: Muad i
Mustafa. Kuhinjom je, zapravo, upravljala Apama; Hamza, Talha i Suhal bili su
njeni pomonici.
Obavljali su poslove u domainstvu, pospremali, prali i brinuli o redu i istoi u
cijeloj kui. Svi ukopljenici su, zajedno s Apamom, stanovali u jednom
posebnom vrtu kojeg su od njihovog dijelili prokopi. Ukopljenici su tamo imali
zasebnu zgradu a Apami je pripadala posebna kuica.
Sve te stvari su u Halimi raspirivale znatielju. Nije se usuivala pitati u prisustvu
Mirjam, no jedva je ekala da ponovo ostane nasamo sa Sarom.
Ruak se Halimi inio pravom gozbom. Meko peenje s ukusnim, mirisnim
umakom, razno mahunasto povre, kajgana, sir, pogaa, medeni slatkii s
kuhanim voem. A kao dodatak aa pia, od kojeg se Halimi udno zavrtjelo u
glavi.
To je vino apnula joj je Sara. Sejiduna je pustio da ga pijemo. Poslije
ruka otile su u svoju spavaonicu. Bile su same i Halima je upitala:
Zar Sejiduna smije dopustiti vino, kad ga je Prorok zabranio?
Smije. Ta rekla sam ti da je on prvi poslije Alaha. On je novi prorok.
Rekla si da, osim Mirjam i Apame, jo nitko od vas nije vidio Sejidunu?
25
_Nitko, osim Adija koji je njegov povjerenik. Ali Adi i Apama se nasmrt
mrze. Apama nikoga ne voli. Kao mlada bila je izrazito lijepa, a sada je grize to
je sve prolo.
Tko je u stvari Apama?
_Pst. To je strana ena. Zna sve ljubavne tajne i Sejiduna ju je doveo
ovamo kako bismo neto nauile od nje. ut e poslijepodne. U mladosti je, po
svoj prilici, mnogo uivala.
Zato moramo uiti tolike stvari?
_To ne znam tono. Ali mislim da moramo biti spremne za Sejidunu.
Jesmo li namijenjene za njegov harem?
Moda. A sada ti meni reci voli li me ve malo?
Halima je mrzovoljno namrtila lice. Ljutilo ju je to Sara pita takve gluposti dok
je ona eljela saznati jo toliko vanijih stvari. Legla je na svoju postelju, stavila
ruke pod glavu i zagledala se u strop.

bcc

Sara je sjela pokraj nje. Nepomino ju je gledala a onda se iznenada nagnula i

poela je strasno ljubiti.
Halima se najprije pravila kao da se sve to nje ne tie. Ali ljubljenje joj je dosadilo
pa je, na kraju, odgurnula Saru od sebe.
Voljela bih znati to Sejiduna namjerava s nama rekla je. Sara se pribrala i
popravila kosu.
To bih i ja htjela znati odvratila je. Ali o tome nitko ne govori, a
zabranjeno je i pitati.
to misli, bi li netko mogao pobjei odavde?
Jesi li luda kad pita o takvim stvarima a tek si dola? Kada bi te Apama ula!
Zar nisi vidjela onu tvravu na stijeni? Preko nje je jedini izlaz u svijet pa se
uputi tamo, ako se usuuje!
ija je ona utvrda?
ija?! Sve to vidi uokolo, zajedno s nama, pripada Sejiduni.
ivi li Sejiduna u onoj tvravi?
Ne znam. Moda.
A ne zna kako se zove ovaj kraj?
Ne znam. Mnogo pita. Moda ni Apama, ni Adi to ne znaju. Samo Mirjam.
Zato samo Mirjam?
Pa rekla sam ti da su u dobrim odnosima.
to to znai da su u dobrim odnosima?
Da su kao mu i ena.
26
A tko ti je to rekao?
Pst. To smo mi djevojke same pogodile.
To ne razumijem.
Naravno da ne moe razumjeti kada jo nisi bila u haremu.
Jesi li ti bila u haremu?
Bila sam, slatko, milo moje. Kada bi ti znala! Moj gospodar bio je eik
Muavija. U poetku sam bila njegova robinja. Kupio me kada sam imala dvanaest
godina i brzo sam mu postala ljubavnicom. Isto ovako, kao sada ja kraj tebe,
sjedio je neko on na rubu mog leaja i gledao me. Rekao mi je: Slatka moja
crna makice. Poljubio me. Kada bih ti samo mogla rei kako mi je bilo! Bio je
krasan ovjek. Sve njegove ene bile su ljubomorne na mene, ali nisu mi mogle
nita jer me je volio vie od svih. Od samog gnjeva i zavisti postajale su starije i
sve runije. Vodio me na svoje pohode. Jednom nas je napalo neprijateljsko pleme
i prije nego su se nai ljudi uspjeli pripremiti za obranu, razbojnici su me ugrabili i
odveli sa sobom. Prodali su me na sajmu u Basri za Naeg gospoda. Bila sam jako
nesretna.
Naglas je zaplakala. Teke, krupne kapi padale su Halimi na obraze i grudi.
Ne budi tuna, Saro. Pa dobro ti je kod nas.
Kada bih znala da me bar malo voli, bilo bi mi lake. Tako je lijep bio moj
Muavija, i tako jako me volio.

bcc

Pa volim te, Saro rekla je Halima i pustila joj da je ljubi. Onda je opet
poela zapitkivati:
Je li i Mirjam bila u haremu?
Bila je. Ali s njom je bilo drugaije. Bila je poput kraljice. Dva ovjeka su
poginula zbog nje.
Zato je onda dola ovamo?
Prodali su je roaci njena mua da se osvete, jer mu je bila nevjerna. Time je
cijeloj rodbini nanijela stranu sramotu.
A zato mu je bila nevjerna?
Ti to jo ne razumije, Halima. Nije bio pravi za nju.
Sigurno ju nije volio.
O, volio ju je, jer je od prevelike ljubavi prema njoj i umro.
Kako sve to tako dobro zna?
Sama je priala kada je dola kod nas.
Zar nije bila ovdje prije vas?
i.
_Nije. Prve smo ovdje bile ja, Fatima, Dada i Safija. Tek onda je dola
Mirjam. Tada smo jo meusobno bile jednake. Samo nam je Apama
zapovijedala.
Kako se onda Mirjam upoznala sa Sejidunom?
_To ti ne mogu tono rei. On je prorok i moda sve zna i vidi. Jednom
je poslao po nju. Nije nam rekla, ali smo slutile. Od tada vie nismo bile jednake.
Poela nam je zapovijedati i suprotstavljati se Apami. Njena mo je postajala sve
veom pa je sada i Apama mora sluati. Zato ju i mrzi.
Sve je to jako udno.
Ula je Zejneb i sjela pred ogledalo, za svoj stoli, da uredi kosu i dotjera se.
Moramo ii, Halima rekla je. Sada e nas Apama poduavati, a njoj se
ne smije zamjeriti. Gledaj da ne uleti u uionicu u posljednji trenutak... Ovdje su
ti rumenilo i crnilo da namae obrve i obraze. I ruino ulje da se namirie.
Mirjam ga je dala za tebe. Pouri!
Zajedno sa Sarom pomogla joj je da se dotjera. Potom su sve tri otile u uionicu.
Ula je Apama, a Halima samo to se nije naglas nasmijala. No pogled stariinih
oiju i zloslutna tiina koja je nastala nakon njena ulaska, opomenuli su je da
mora biti oprezna. Djevojke su se digle i duboko naklonile.
Starica je bila udno nakindurena. Oko koatih nogu klatile su se iroke dimije
od crne svile. Prsluk joj je bio crven i opiven srebrom i zlatom a glavu je
pokrivao mali, uti turban s dugim apljinim perom. Na uima su joj vis-jele
goleme zlatne alke s udjenutim draguljima. Oko vrata je nosila vie puta omotanu
ogrlicu od velikih bisera, a na zapeima i glenjevima bile su umjetniki
izraene, skupocjene alke. Sva ta rasko samo je isticala njenu ocva-lost i
runou. Povrh svega, usne i obraze namazala je kriavim rumenilom, a oi
osjenala umjetnim crnilom pa je tako stvarno izgledala poput ivog straila.

bcc

Pokretom je zapovjedila djevojkama da sjednu. Oima je potraila Halimu,

neujno se iskesila a onda poela govoriti kretavim glasom.
Rekla je:
Dobro ste nakitile tu malu. Sada ba bulji krupnim oima u ovjeka kao tele u
arena vrata, kao junica koja jo nije vidjela bika i jo ne zna zato ju ganja... Zato
sad nauli ui da neto pametno naui! Nemoj misliti da su tvoje druice uene
pale s neba. Dodue, tjerale su se po haremima i prije nego su dole u moju kolu,
ali tek ovdje im je poelo svitati kako je sluenje ljubavi teka nauka. U mojoj
domovini, u Indiji, poinju s obukom ve u najranijoj mladosti i zato je mudro
reeno: ivot je kratak u usporedbi s duinom uenja... Zna li uope, jadnice, to
je to mukarac? Zna li zato onaj crni gad, koji te juer donio u nae vrtove, nije
pravi mukarac? Govori!
9fi
Halima se tresla cijelim tijelom. Oima je grozniavo traila pomo oko sebe, ali
djevojke su gledale pred sebe, u pod.
ini mi se da ti se jezik zalijepio za nepce, seljakuo! izderala se starica.
ekaj, ja u ti objasniti.
Poela je s nekakvom zlobnom radou objanjavati muke i enske stvari.
Halimu je bilo toliko sram da nije znala kuda bi pogledala.
Jesi li sada razumjela, mala? upitala ju je na kraju.
Halima je plaljivo klimnula glavom, premda je vie od polovine preu-la, a i
ostalo joj je bilo sasvim nejasno.
Sam veliki Alah me kaznio da moram tu uzvienu mudrost utuvljivati u glave
takvim guskama! uzviknula je. Sanjaju li uope ovi cvrci koliko znanja i
koliko uroenog osjeaja treba ako hoe svestrano zadovoljiti svog gospodara i
ljubavnika? Vjeba, vjeba i opet vjeba! Samo to dovodi uenicu konano do
cilja.
Na sreu, pravedna sudbina uskratila vam je mogunost da svojom kobiljom
pohotom sramotite uzvienu umjetnost ljubavi. O, mukarac je poput osjetljive
harfe na kojoj ena mora umjeti svirati stotine razliitih melodija! Kad je nevjesta
i glupa o, kako e odvratni zvukovi zazvoniti iz nje! A kad je nadarena i neto
je nauila, tada e spretnim rukama iz instrumenta prizvati neoekivane melodije.
Neotesane majmunice! Vae htijenje mora biti: izvui iz danog instrumenta vie
zvukova nego to izgleda da ih ima u njemu. Neka me dobri duhovi potede
pokore da ikad moram uti neuko tandrkanje, kripanje i cviljenje!
Poela je jasno objanjavati ono to je nazivala svojom uzvienom ueno-u i
umjetnou, a Halimi su vrat, ui i obrazi crvenjeli od srama. Ipak je i nehotice
oslukivala. Obuzela ju je grozniava znatielja. Kada bi bila sama sa Sarom ili,
pak, da bar nije bila Mirjam tu, radi koje se najvie sramila, moda bi je Apamino
objanjavanje ak i zabavljalo. Ovako, oborila je oi osjeajui se, iz nepoznatih
razloga, krivom i sukrivom.

bcc

Apama je konano zavrila. Dostojanstveno je napustila uionicu ne pozdravivi,

niti se naklonivi za rastanak. Djevojke su nagrnule van i u grupama otile u
etnju vrtovima. Sara se drala Halime koja se nije usuivala pribliiti Mirjam.
No Mirjam ju je sama pozvala. Obgrlila ju je oko pasa i povukla sa sobom. Sara ih
je pratila poput sjenke.
Jesi li se ve privikla na na nain ivota? upitala je Mirjam.
Sve mi se ini udnim i novim odvratila je Halima.
Nadam se da ti nije neugodno?
I 29
_O, naprotiv! Ba mi se svia. Samo, toliko je stvari koje ne razumijem.
_Strpi se, mila. Sve e, vremenom, doi. Halima je naslonila glavu na njeno rame
i kriom pogledala Saru. Smjekala se. Uhvatila je njen pogled koji je izraavao
muke ljubomore.
Vole me pomislila je. Srce joj se slatko nasmijalo.
Staza ih je dovela kroz kronjaste parkove do umne planinske rijeke koja je
tutnjala duboko dolje, izmeu stijenja. Halima je primijetila da su vrtovi morali
biti izgraeni na stjenovitom tlu.
Na jednoj od obalnih stijena sunali su se guteri. Njihova lea blistala su poput
smaragda.
Pogledaj kako su lijepi rekla je Mirjam. Halima se stresla.
Brrr. Ne volim ih. Zli su.
Zato?
Napadaju djevojke. Mirjam i Sara su se nasmijeile.
Tko li ti je to slagao, drago dijete?
Halima se prepala da je moda opet rekla glupost. Obazrivo je odgovorila:
Moj prijanji gospodar mi je rekao: Boj se mladia! Preskoe li zid i upadnu
li u vrt, bjei od njih. Ispod kaputa sigurno skrivaju gutera ili zmiju. Pustili bi ih
na tebe da te ugrizu.
Mirjam i Sara su se naglas nasmijale. Sara je oima gutala Halimu, a Mirjam je,
grizui usne, rekla:
No, ovdje nema zlih mladia, a i nai guteri su sasvim pitomi i domai. Jo
nikom nita naao nisu uinili.
Nakon toga je poela zvidati. Guteri su okretali glave na sve strane kao da trae
tko ih zove.
Halima se stisnula izmeu Mirjam i Sare. Tako se osjeala dovoljno sigurnom.
Rekla je:
Stvarno. Lijepi su.
Iz pukotine u stijeni ukazala se iljata glavica i zapalacala ravastim jezikom.
Halima se skamenila od straha. Glava se sve vie dizala i sve je dui postajao njen
vrat. Sada vie nije bilo sumnje: iz pukotine je izmiljela velika, ukasta zmija
koju je dozvalo Mirjamino zvidukanje.
Guteri su se razbjeali na sve strane. Halima je kriknula. Htjela je povui Mirjam
i Saru za sobom, no one su je zadrale.

bcc

Nemoj se bojati, Halima smirivala ju je Mirjam. To je naa dobra

poznanica. Zovemo je Peri i kada zazvidimo domili iz svoje rupice. Dobra je i
nitko se ne moe poaliti na nju. Uope, u ovim vrtovima svi smo meusobno
prijatelji: ljudi i ivotinje. Odsjeeni smo od cijelog svijeta i radujemo se jedni
drugima.
Halimi je laknulo iako je eljela biti to dalje od tog mjesta.
Molim vas, hajdemo nagovarala ih je. Posluale su je smijui se.
Ne budi tako plaljiva, ukorila ju je Mirjam. Vidi da te sve volimo.
Imate li i drugih ivotinja?
Imamo ih jo mnogo. U jednom vrtu je cijeli zvjerinjak. Ali tamo treba ii
unom, pa kada jednom bude slobodna, zamoli Adija ili Mustafu da te odvezu
tamo.
O, rado. Je li kraj u kojem smo sada jako prostran?
Tako je prostran da bi umrla od gladi kada bi u njemu zalutala.
Joj! Nikuda vie neu ii sama.
Ipak nije tako strano. Vrt u kojem mi ivimo u stvari je otok koji s jedne
strane zatvara planinska rijeka, a s ostalih strana umjetni prokopi. Nije jako velik i
ako ga ne napusti, a to znai ako ne prijee preko vode, u njemu se ne moe
izgubiti... Ali tamo, ispod onih kamenih litica, tamo su ume, a u njima divlji
gepardi...
Otkud vam Ahriman pa da je tako dobar i pitom?
Upravo iz onih uma. Nema dugo kako je bio sasvim nalik na mladu makicu.
Hranile smo ga kozjim mlijekom, a ni sada mu ne dajemo meso kako ne bi
podivljao. Donio nam ga je Mustafa.
Mustafu ne poznajem.
Dobar je ovjek, kao i svi nai ukopljenici. Nekad je bio bakljonoa kod
jednog uglednog kneza, ali to je bio teak posao i zato je pobjegao. On i Muad
uvaju vrtove... Ali vrijeme je da se vratimo u uionicu. Fatima i Zu-lejha e nas
uiti sviranju i pjevanju. Fatima jako lijepo pjeva.
O, to volim!
Sat pjevanja i sviranja bio je djevojkama ugodna razonoda. Mirjam im je
doputala svu slobodu. Mijenjale su mjesta, puhale u tatarske svirale, prebi-rale po
harfi i lutnji, udarale na egipatsku gitaru, skladale i pjevale aljive pjesmice,
meusobno se kritizirale i prepirale, a Fatima i Zulejha uzalud su se trudile da
zadobiju potreban ugled. Smijale su se, priale prie i uivale u nestalucima.
Sara se opet prilijepila uz Halimu.
31
Ti si zaljubljena u Mirjam. Vidjela sam. Halima je slegnula ramenima.
Meni ne moe sakriti. Vidim to ti je u srcu.
E, pa to onda?
Sari su navrle suze na oi.
Rekla si da e me voljeti.
Nita ti nisam obeala.

bcc

Lae! Zato sam ti i bila toliko povjerila.

Ne elim vie razgovarati o takvim stvarima.
Sve je umuknulo, a i Sara i Halima su osluhnule. Fatima je uzela gitaru i, pratei
se na njoj, poela pjevati stare, lijepe ljubavne pjesme. Halima je bila zanesena.
Te mi rijei mora napisati rekla je Sari.
Hou, ako e me voljeti.
Htjela se stisnuti uz nju, ali Halima ju je odbila.
Ne ometaj me sada. Moram sluati.
Poslije sata ostale su u uionici i svaka se uhvatila svoga posla. ivale su i vezle,
nekoliko ih je radilo veliku, ve upola zavrenu prostirku i nastavilo tkati, a ostale
su dovukle u dvoranu nekoliko lijepo izrezbarenih kolovrata, sjele uz njih i poele
vrtjeti kolo. Meusobno su razgovarale o svakodnevnim stvarima, o svom ranijem
ivotu, o mukarcima i o ljubavi. Mirjam ih je nadzirala eui meu njima s
rukama na leima. Halima je razmiljala o njoj. Jo nije imala svoj vlastiti posao.
Prislukivala je sad tu, sad tamo, sve dok se konano njene misli nisu usredotoile
na Mirjam. Ako je ona bila u dobrim odnosima sa Sejidunom, to li se onda
izmeu njih dogaalo? Je li i ona, kada je bila u haremu, radila stvari o kojima je
govorila Apama? To nije mogla vjerovati, odbacivala je tako rune misli,
uvjeravala se da to ne moe biti istina.
Veerale su tik pred zalazak sunca. Potom su otile u etnju. Na vrtove je
iznenada pala tama i nad njima su zasijale prve zvijezde.
Halima je ila stazom drei se sa Sarom i Zejneb za ruke. Poluglasno su
razgovarale. Oglasio se ubor planinske rijeke i predio, stran i ogroman, irio se
pred njima u nedogled. Halimi se stisnulo oko srca. Bilo joj je i gorko i slatko
istodobno. Kao da se, sasvim mala, izgubila u tuem, arobnom svijetu. Sve joj se
inilo tajanstvenim, gotovo suvie za njen razum.
Usred cestara zaplamsala je vatra. Buktinja se poela kretati i Halima se plaljivo
stisnula uz svoje pratilje. Plamen je prilazio sve blie i, na kraju, pred nju je stupio
ovjek s upaljenom bakljom u ruci.
To je Mustafa rekla je Sara koji nadzire vrtove.
32
Mustafa je bio velik crnac, okruglih obraza, obuen u areni haljetak koji je oko
pasa bio vezan debelim uzetom i sezao mu gotovo do peta. Kada je ugledao
djevojke, dobroduno se nasmijao.
To je, dakle, nova ptiica koju nam je vjetar donio? rekao je ljubazno,
gledajui u Halimu. Siuno, krhko bie.
Oko plamtee baklje zaplesala je tamna sjenka. Velika nona leptiria poela je
kruiti oko vatre. Svi su je pratili pogledom. as je gotovo doticala vatru, as se
vinula u velikom luku uvis i gubila se u tami, ali brzo se ponovo vraala i njen
ples je bio sve divljiji. Sve ui su postajali njeni krugovi oko plamena, sve dok joj
plamen, naposljetku, nije zahvatio krila. Zacvralo je i nona leptiria je, slina
usijanoj zvijezdi padalici, pala na tlo.
Sirotica! uzviknula je Halima. Ali zato je bila tako glupa?

bcc

Alah joj je dao strast da nasre na vatru rekao je Mustafa. Laku no!
To je udno rekla je Halima vie za sebe.
Vratile su se i otile u svoje spavaonice. Svukle su se, legle u postelje a Halimi se
od dogaaja minulog dana vrtjelo u glavi. Smijeni Adi sa svojim rimovanim
govorom, spretni majstor plesa Esad, nakinurena Apama sa svojom besramnom
uenou, tajanstvena Mirjam, djevojke i ukopljenici - i usred svega toga ona,
Halima, koja je odavna sanjarila o nepoznatim krajevima i udila za neobinim
dogaajima.
Ovako je dobro rekla je sebi i pokuala zaspati.
Tada ju je netko njeno dotakao. Prije nego to je stigla povikati, ula je pokraj
svog uha Sarin glas:
Budi potpuno mirna, Halima, da se Zejneb ne probudi. Uvukla se pod njen
pokriva i privila je k sebi.
Rekla sam ti da to neu rekla je Halima isto tako tiho.
Ali Sara ju je obasula poljupcima tako da je bila sasvim nemona. Naposljetku se
nje oslobodila. Sara ju je poela bodriti i aputati joj na uho rijei ljubavi.
Halima je okrenula leda, zatvorila ui prstima i u trenu zaspala. Sara u stvari nije
znala to se s njom dogaa. Sva zbunjena vratila se u svoju postelju.
33
02.
Priblino u isto vrijeme kada je Halima pod tako neobinim okolnostima stigla u
nepoznate vrtove, irokim vojnim putem, samo iz suprotnog smjera, sa zapada,
prema istom cilju jahao je mladi na malom, mrkom magarcu. Nije moglo proi
mnogo vremena otkad je skinuo djeje amulete i oko glave omotao muki turban.
Na bradi su mu se pojavile prve malje, a njegove ive, bistre oi imale su jo
gotovo sasvim djeji izraz. Dolazio je iz grada Save koji je otprilike na sredini
puta izmeu Hemezana i stare prijestolnice Rej. U Savi je njegov djed Tahir prije
mnogo godina ustanovio drutvo ismailitskog bratstva koje je javno propovijedalo
slavljenje muenika Alija, a u stvari se bavilo prevratnikim planovima protiv
seldukih vladara. U to drutvo primili su i jednog biveg isfahanskog mujezina,
no ubrzo poslije toga vlast je iznenadila lanove za vrijeme tajnog sastanka i neke
od njih pozatvarala. Sumnja za dounitvo pala je na mujezina. Motrili su ga i
ubrzo se uvjerili da je njihova sumnja bila opravdana pa su ga tajno osudili na
smrt i presudu izvrili. Vlast je zato uhvatila starjeinu bratstva, Tahira, i
zapovjedila da mu se po nareenju velikog vezira Nizamulmulka odrubi glava.
Bratstvo se u strahu rasprilo i inilo se da je ismailizam u Savi zauvijek zamro.
Kada je Tahirov unuk napunio dvadeset godina, njegov ga je otac uputio u cijelu
stvar. Zapovjedio mu je da osedla magarca i pripremi se za put. Odveo ga je na
kuni toranj i s njega mu pokazao kupasti vrh Demavenda koji se, pokriven
snijegom, svjetlucao u beskonanoj daljini iznad oblaka. Rekao mu je:
Avani, sine moj i Tahirov unue! Kreni ravno cestom koja vodi prema planini
Demavendu. Kada doe u grad Rej, priupitaj kuda vodi put prema Sah-Rudu,
Kraljevoj rijeci. Idi uz njen tok do izvora koji je tik ispod strmih padina. Tamo e

bcc

ugledati utvren grad koji se zove Alamut, Orlovsko Gnijezdo. U njemu stari
prijatelj tvog djeda i moga oca Tahira - pokoj mu dui! okuplja sve one koji
priznaju ismailitsko uenje. Reci mu tko si i ponudi se da bude u njegovoj slubi.
Tako e dobiti mogunost da osveti ubojstvo svoga djeda. Neka te prati moj
blagoslov!
34
tahirov unuk opasao je krivu sablju, smjerno se naklonio pred ocem i uz-jahao
magarca. Bez tekoa dojahao je u Rej i tamo, u karavanskom prenoitu, upitao
kako bi najlake doao do Kraljeve rijeke.
Sto li te privlai Sah-Rudu? pitao je krmar. Da tvoje lice nije tako
neduno, osumnjiio bih te da se hoe pridruiti poglavaru s planine koji oko
sebe okuplja krivovjerne pse.
Ne znam na to misli Tahirov unuk pravio se da ne shvaa. Dolazim iz
Save i idem ususret karavani koju je otac poslao u Buharu a koja se, idui kui,
negdje zadrala na putu.
Kada izae iz grada, ostavi Demavend desno. Doi e na utabanu cestu
kojom dolaze karavane s istoka. Dri se te ceste i ona e te sama dovesti do rijeke.
Tahirov unuk se zahvalio i ponovo uzjahao magarca. Poslije dva dana jahanja
zauo je u daljini huanje vode. Skrenuo je s puta i potjerao ivotinju ravno prema
rijeci. Uz nju je vodila staza: as kroz pjeana polja, as kroz gusto grmlje. Pad
rijeke postajao je sve vei, a huanje vode sve glasnije.
Kada je tako, malo jaui, malo hodajui ve proveo dobar dio dana, iznenada ga
opkoli odred konjanika. Napad je doao tako neoekivano da je Tahirov unuk
zaboravio trgnuti sablju, a kada se sjetio i uhvatio je za drku, nije mu bila od
koristi. U njega je bilo upereno sedam otrih kopalja. Sramota je bojati se,
pomislio je. Ali to uiniti protiv tolike premoi?
Obratio mu se zapovjednik konjanika:
to ti njuka ovuda, utokljune? Zar si doao loviti pastrve? Pazi da ti se
udica ne zakai u vlastitom grkljanu!
Tahirov unuk bio je zbunjen. Ako su to sultanovi konjanici, teko njemu kae li
istinu. A ako su ismailiti, bude li utio, smatrat e ga uhodom. Ispustio je drak
sablje i oajniki traio objanjenje na nijemim licima vojnika. Zapovjednik je
obradovano namignuo svojoj pratnji. Rekao je:
Cini mi se, nedorasli moj pehlivanu, da trai neto to nisi izgubio. Pritom je
naglo zgrabio izmeu stremena i sedla, i na njegovoj je ruci, na
kratkom koplju, zaleprala bijela zastava, znak Alijevih pristalica.
Ako je samo klopka?, pomislio je Avani. Nita! Riskirat u!, viknuo je u
sebi. Skoio je s magarca i pruio ruku za zastavom koju je zapovjednik konjanika
usmjerio prema njemu. Smjerno ju je prinio elu.
Tako treba! uzviknuo je zapovjednik. Ti trai zamak Alamut. Onda s
nama! Potjerao je konja stazom uz ah-Rud. Tahirov unuk je ponovo uzjahao
magarca i pratio ga na njemu. Vojnici su krenuli za njima.
35

bcc

Sve vie su se pribliavali planinskom masivu i huanje rijeke postajalo je sve

jae. Dojahali su do stjenovitog brdaca na kojem se dizao straarski toranj, a na
njegovu vrhu vijorila se bijela zastava. Pokraj tog brdaca korito rijeke skrenulo je
u strmi klanac.
Zapovjednik odreda zadrao je konja i zapovjedio ostalima da zastanu. Zamahnuo
je zastavicom prema tornju i s njegovog vrha primio znak da je prolaz slobodan.
Jaui, uputie se u taman, hladan klanac. Put je bio prilino uzak, ali dobro
napravljen i na nekim mjestima uklesan u ivu stijenu. Duboko ispod njih buala
je planinska rijeka.
Kod jedne okuke zapovjednik je zastao i ispruenom rukom pokazao ispred sebe.
Tahirov unuk ugledao je, nedaleko ispred sebe, dvije visoke kule koje su se sred
mranih planina bijelile iznad padina, poput snovienja. Sunce ih je obasjavalo
tako da su blistale u njegovim zracima.
To je Alamut rekao je voa i krenuo dalje.
Ponovo su strme padine sakrile obje kule. Put je krivudao dalje uz planinsku
rijeku, sve dok se klanac nije proirio. Tahirov unuk razrogaio je oi. Pred sobom
je ugledao ogromnu liticu, a na njoj tvravu koja je bila dijelom uklesana u nju.
Sah-Rud se razdvojio u dva kraka i njima je obgrlio tvravu kao da je dri u
procjepu. Utvrda je bila itavo malo naselje koje se od naprijed prema straga
postepeno dizalo. Njena etiri kuta tvorile su etiri kule, od kojih su se dvije
stranje dizale visoko iznad prednjih. Tvrava, zajedno s rijekom, nalazila se
izmeu dviju strmih, nepristupanih padina pa je tako, poput snane ograde,
zatvarala izlaz iz klanca.
To je bio Alamut, najjaa tvrava od njih pedeset u rudbarskom okrugu. Sagradili
su je dejlemski kraljevi i govorili da je neosvojiva.
Zapovjednik odreda dao je znak i sa suprotne strane, s bedema, spustili su na
eljeznim lancima teak most preko planinske rijeke. Konjanici su preko njega
protutnjali kroz nadsvoenu kapiju u tvravu.
Doli su u prostrano dvorite koje se, u tri iroke terase, postepeno dizalo. Terase
su po sredini spajala kamena stubita. Du bedema, lijevo i desno, rasle su topole i
platane ispod kojih su bili pravi pravcati panjaci. Na njima su pasla krda konja,
magaraca i mazgi. U posebnoj staji lealo je nekoliko desetina deva i mirno
preivalo. Sa strana su bile tale i kasarne, haremi i druge zgrade.
Tahirova unuka doekali su guva i mete kao u pelinjaku. Zaueno je gledao
oko sebe: na srednjoj terasi vjebalo je nekoliko odreda vojnika. uo je
36
odsjene zapovjedi, udarce titova i kopalja, zveket sablji. S vremena na vrijeme
zanjitio bi konj ili zanjakao magarac.
Drugi ljudi utvrivali su bedeme. Mazge su vukle za sobom teko kamenje koje su
radnici dizali koloturima na odreena mjesta. Posvuda su grmjeli vika i dreka,
potpuno zaguujui huanje planinske rijeke.
Sjahali su i zapovjednik je upitao vojnika koji je prolazio:
Je li kapetan Minueher u straarnici? Vojnik je stao mirno i odgovorio:

bcc

Je, desetnik Ebuna.

Zapovjednik je dao znak mladiu da ga slijedi. Skrenuli su k jednoj od donjih
kula. Odnekud su se zauli kratki udarci koje je pratilo bolno jecanje i Tahirov
unuk osvrnuo se u tom pravcu. Uz kameni stup bio je privezan ovjek a lea su
mu bila razgoliena do pasa. Divovski crnac, u kratkim prugastim hlaama i s
crvenim fesom na glavi, mlatio je po njegovoj golotinji biem ispletenim od
remenja. Pri svakom udarcu koa bi pukla na novom mjestu a krv je mlazom tekla
iz rana. Pokraj njega je stajao vojnik s vjedrom vode i s vremena na vrijeme
polijevao nesretnika.
Vidjevi uas u oima Tahirova unuka, desetnik Ebuna se podrugljivo nasmijeio.
Kod nas se ne spava na perinama i ne mae ambrom rekao je. Ako si na
to raunao, jako si se prevario.
Tahirov unuk iao je utke pokraj njega. Volio bi znati to je zgrijeio nesretnik
kada ga tako teko kanjavaju, ali udna zebnja oduzimala mu je hrabrost da
upita.
Uli su u predvorje kule. Ispod njenih svodova Tahirov je unuk postao svjestan
koliko su jaki bili zidovi tvrave. itave naslage kamenja bile su stavljene jedne
povrh drugih. Mrano, vlano stubite vodilo je gore. Stigli su u dugi hodnik, a iz
njega u prostranu sobu iji je pod bio prekriven jednostavnom prostirkom. U kutu
je bilo rasprostrto nekoliko jastuka a na njima je, napola sjedei, napola leei, bio
izvaljen ovjek od pedesetak godina. Bio je dobro uhranjen i nosio je kratku,
kovravu bradu koja je mjestimino ve bila protkana srebrnastim nitima. Na
glavi je imao veliki bijeli turban, a dugi kaput bio mu je vezen srebrom i zlatom.
Desetnik Ebuna se naklonio i ekao da ga ovjek na jastucima oslovi.
to novo donosi, Ebuna?
Ovog djeaka smo uhvatili tijekom izvianja, kapetane Minueheru. Kae da
je namjeravao u Alamut.
37
Na te rijei kapetan je polako ustao. Ispred Tahirova unuka izrastao je ovjek
velik kao planina. Podboio se rukama, upiljio pogled u mladia i po-vikao
gromkim glasom:
Tko si ti, nesretnice?
Tahirov unuk se trgnuo, ali je brzo prizvao u sjeanje oeve rijei i postao
svjestan da je doao u zamak kako bi se dobrovoljno ponudio u slubu. Sabrao se i
prilino mirno odgovorio:
Zovem se Avani i unuk sam onog Tahira iz Save kojem je, po nareenju
velikog vezira, odrubljena glava.
Kapetan ga je pogledao iznenaeno i s nevjericom.
Govori li istinu?
Zato bih lagao, gospodine?
_Ako je tako, onda znaj da je ime tvog djeda zlatnim slovima zapisano
u srce svih ismailita. I Na gospod bit e veseo da te ubroji u svoje ratnike. Zato si
doao u zamak?

bcc

Da, da sluim vrhovnom poglavaru ismailita i da osvetim smrt svog djeda.

Dobro. to si nauio?
itati i pisati, gospodine. I gramatiku, i pisanje pjesama. Napamet znam
gotovo pola Kur'ana.
Kapetan se nasmijeio.
Nije loe. A kako stoji s vojnikim vjetinama? Tahirov unuk se zbunio.
Jaem, gaam lukom, a donekle rukujem maem i kopljem.
Ima li enu?
Mladi je pocrvenio do uiju.
Nemam, gospodine.
Jesi li se odavao raspusnosti?
Nisam, gospodine.
Dobro.
Kapetan Minueher se okrenuo desetniku:
Ebuna! Odvedi Ibn Tahira daiju Ebu Suraki. Kai mu da ga ja aljem. Ako se
ne varam, obradovat e mu se.
Naklonili su se i napustili kapetanovu sobu. Ponovo su doli u dvorite. Stup, uz
koji je ranije bio privezan ovjek kojeg su bievali, sada je bio prazan. Samo je
nekoliko kapi krvi svjedoilo o onome to se dogaalo. Ibn Tahir je jo
38
uvijek osjeao blagi strah, ali ve ga je ispunjavala svijest o vlastitoj sigurnosti
oito je neto znailo to je bio unuk muenika Tahira!
Krenuli su stubitem na srednju terasu. Desno je bila niska zgrada, nekakva
vojarna, pa je pred njom, desetnik stao i gledao oko sebe kao da nekoga trai.
Tamnoputi mladi u bijelom haljetku, u bijelim hlaama i s bijelim fesom na glavi
protrao je pokraj njih. Desetnik ga je zaustavio i ljubazno rekao:
Kapetan me alje s ovim mladiem estitom daiju Ebu Suraki.
Samo za mnom! tamnoputi mladi se irom otvorenih usta, grohotom
nasmijao. Upravo nas estiti dai ui pjesnitvu. Na krovu smo.
A onda, okrenuvi se Ibn Tahiru, dodao je:
Dolazi k nama da postane fidai? Doivjet e mnoga iznenaenja. Ja sam
uenik Ubejde. Ibn Tahir ga je, zajedno s desetnikom pratio ne razum-jevi ga
dobro.
Doli su do krova. Tlo je bilo prekriveno grubim pletenim prostirkama, a na njima
je, podvijenih nogu, sjedilo dvadesetak mladia odjevenih u bijelo, jednako kao
uenik Ubejde. Na koljenima su drali tablice i po njima pisali ono to im je
govorio starac u bijelom haljetku koji je, s knjigom u ruci, uao ispred njih.
Kada je ugledao doljake, predava je ustao. Mrzovoljno je namrtio lice i upitao
desetnika:
to trai kod nas u ovo doba? Zar ne vidi da nastava traje? Desetnik se
zbunjeno nakaljao, a uenik Ubejde se neprimjetno umijeao meu svoje
drugove koji su radoznalo promatrali stranca.
Ebuna je rekao:

bcc

Oprosti to sam te uznemirio za vrijeme nastave, estiti dai. Kapetan me alje k

tebi s ovim mladiem i predaje ti ga.
Stari misionar i uitelj odmjerio je Ibn Tahira od glave do pete.
Tko si ti i to eli, mome? Ibn Tahir se smjerno naklonio.
Ime mi je Avani i unuk sam onog Tahira kojem je, po nareenju velikog
vezira, u Savi odrubljena glava. Otac me alje u Alamut da sluim is-mailitskoj
stvari i osvetim ubojstvo svog djeda.
Starcu se ozarilo lice. Ispruenih ruku pohitao je prema Ibn Tahiru i srdano ga
zagrlio.
Sretne su oi koje te vide u ovom zamku, Tahirov unue! Tvoj djed je bio moj
i Naeg gospoda dobar prijatelj... Hajde, Ebuna, i zahvali kapetanu u moje ime! A
vi, mladii, dobro pogledajte svog novog druga! Kada vam bu39
dem tumaio povijest i borbe ismailizma neu moi zaobii djeda ovog mladia,
ismailita Tahira, koji je u Iranu postao prvi muenik za nau stvar!
Desetnik je namignuo Ibn Tahiru, htijui rei: dobro smo obavili posao, i nestao u
otvoru koji je vodio dolje. Dai Ebu Surake stiskao je mladiu ruku, pitao ga za oca
i kune prilike te obeao da e javiti o njegovu dolasku vrhovnom poglavaru. Na
kraju, zapovjedio je jednom od uenika koji je sjedio na podu:
Sulejmane! Odvedi Ibn Tahira u spavaonicu i pokai mu mjesto onog
nevaljalca koji je morao medu obine vojnike! Pobrini se da opere prainu s puta i
presvue se, pa neka do veernje molitve bude spreman!
Sulejman je skoio na noge, naklonio se pred starcem i rekao:
Pobrinut u se za to, estiti dai!
Pozvao je Ibn Tahira da ga slijedi. Doli su u donje prostorije. Sred tijesnog
hodnika Sulejman je podigao zavjesu iznad ulaza i kroz njega propustio Ibn
Tahira.
Uli su u prostranu spavaonicu.
Du zida, nasuprot ulaza, bilo je dvadesetak niskih leaja. Bile su to velike
platnene vree napunjene suhom travom i pokrivene prekrivaima od konjske
strune. Uzglavlja su bila konjska sedla. Iznad njih su bile o zid privrene, jedna
iznad druge, drvene police, a po njima, u strogom redu sloene raznovrsne
potreptine: glinene zdjele, prostirke za molitvu, pribori za umivanje i ienje.
Pokraj uznoja svake postelje bio je drveni stalak i u njega su bili stavljeni luk s
tobolcem i strijelama, koplje i dilit. Sa suprotnog zida strala su tri bronana
svijenjaka s brojnim kracima u koje su bile pobodene votanice. U kutu bio je
stup s posudom za ulje. Ispod svijea visjelo je dvadeset tekih krivih sablji, a
pokraj njih isto toliko okruglih, pletenih titova kojima je vrh izboine bio
nainjen od bronce. Soba je imala deset malih prozora s reetkama, i sve u njoj
bilo je isto i u najstroem redu.
Ta postelja je prazna rekao je Sulejman i pokazao na jedan od leaja.
Njen raniji vlasnik morao je prije nekoliko dana medu obine vojnike. Tu, pokraj

bcc

tebe, spavam ja, a na onoj strani spava Jusuf iz Damagana. To je najvei i najjai
uenik u eti.
Kae da je moj prethodnik morao medu obine vojnike? zaudio se Ibn
Tahir.
Da. Nije zavrijedio da postane fidai. Sulejman je uzeo s police lijepo sloen
haljetak, bijele hlae i bijeli fes.
Hajde u kupaonicu, pozvao je Ibn Tahira.
40
Otili su u susjednu prostoriju u kojoj je bila kamena kada s tekuom vodom: Ibn
Tahir se brzo okupao. Sulejman mu dade odjeu i on je hitro navue. Vratili su se
u spavaonicu. Ibn Tahir je rekao:
Otac mi je predao pozdrave za vrhovnog poglavara. Kada misli da u moi
izai pred njega?
Sulejman se podsmijehnuo.
Tu misao brzo izbij iz glave, dragi moj. Ovdje sam ve godinu dana, a jo do
danas ne znam kako izgleda. Od nas uenika nitko ga jo nije vidio.
Dakle, nije u tvravi?
Ovdje je. Ali nikada ne naputa svoju kulu. ut e ve takve stvari zbog kojih
e zinuti od uenja. Rekao si da si iz Save. A ja sam rodom iz Kazvina.
Ibn Tahir ga je za to vrijeme paljivo promatrao. Ljepeg mladia gotovo nije
mogao zamisliti. Bio je vitkog stasa poput empresa, lice mu je bilo otro
isklesano i privlano, a obrazi potamnjeli od sunca i vjetra. Kroz tamnu put
izbijalo je zdravo rumenilo. Oi su mu bile barunasto smee i gledale su
orlovskim ponosom na svijet. Ispod nosa i oko brade izbijale su mu njene malje.
Izraz cijelog njegovog lica odavao je hrabrost i odvanost, a kada bi se nasmijao,
zablistala je niska snanih, bijelih zuba. Njegov smijeh bio je iskren, malice
podrugljiv, no to nije odbijalo. Poput nekog pehlivana iz 'Knjige kraljeva',
pomislio je Ibn Tahir. Rekao je:
Primijetio sam da su vam svima lica otra i kruta kao da vam je trideset godina.
Ali po rastu brade jedva bih vam dao dvadeset.
Sulejman se podsmijehnuo, pa odvratio:
Priekaj etrnaest dana pa ni ti nee biti drugaiji od nas. Mi ovdje ne beremo
cvijee i ne hvatamo leptire.
Htio bih te neto upitati nastavi Ibn Tahir: Maloprije sam dolje vidio
kako su bievali uz stup privezanog ovjeka. elio bih znati to je zgrijeio da je
zasluio takvu kaznu.
Straan zloin, dragi moj. Bio je kao pratilac dodijeljen karavani koja je
putovala u Turkestan. Gonii nisu bili ismailiti i usput su pili vino. Ponudili su i
njemu, a on je prihvatio premda ga je Sejiduna najstroe zabranio.
Sejiduna zabranio? zaudio se Ibn Tahir. Pa zabrana potjee jo od
Proroka i vai za sve vjernike!
Ti to ne moe razumjeti, ptice moje. Sejiduna moe dopustiti i zabraniti to
god hoe. Mi, ismailiti, duni smo se pokoravati samo njemu.

bcc

Ibn Tahir se zaudio. Nekako mu se stegnulo u dui. Propitivao je dalje.

Ranije si rekao da su mog prethodnika poslali meu obine vojnike. Sto je
zgrijeio?
41
Govorio je o enama, i to vrlo nepristojno.
Zar je zabranjeno?
Najstroe! Mi smo izabrana eta i kada budemo posveeni, sluit emo
neposredno Sejiduni.
U to emo biti posveeni?
Ve sam ti rekao: u fidaije! Kada zavrimo kolu i poloimo ispite, dobit emo
taj in.
Sto je to fidai?
Fidai je ismailit koji je spreman rtvovati se bez pitanja, po nareenju
vrhovnog poglavara. Ako pritom pogine, postaje muenik, a izvri li teki zadatak
i ostane iv, napreduje u daija ili jo vie.
To to ujem sasvim mi je novo. Misli li da e ispit biti jako teak?
U to nema sumnje. Inae se za njega ne bismo spremali svakog dana od jutra
do mraka.
estorica su ve poklekla pod teretom. Jedan se sruio na mjestu mrtav, a petorica
su molila da ih uvrste meu obine vojnike.
Zato radije nisu otili iz Alamuta nego da se tako ponize?
E, dragi moj, s Alamutom nema ale. Tko je jednom u zamku ne moe
svojevoljno iv iz njega. Oko mnogo ega ovdje je puno tajnovitosti.
U sobu su nahrupili uenici. Usput su se bili umili u kupaonici i tako se pripremili
za veernju molitvu. Div, gotovo za glavu vii od Ibn Tahira, izvalio se na
postelju pokraj njegove i rekao:
Ja sam Jusuf iz Damagana. Nisam lo ovjek ali nikome ne bih savjetovao da
me izaziva ili da se ali sa mnom. Ve e me upoznati.
Protegnuo je svoje snane udove kao da je time htio potkrijepiti svoje rijei.
Ibn Tahir se nasmijeio.
uo sam da si najvei i najjai meu uenicima. Div se munjevito uspravio.
Tko ti je to rekao?
Sulejman.
Razoaran, Jusuf se ponovo izvalio.
Mladii su se smijuljili. Ubejde je stupio pred Ibn Tahira, razvukao svoje crnake
usne i rekao:
42
Kako ti se svia kod nas, Ibn Tahire? Naravno, teko ti je rei, jer si tek doao.
Ali kada bude etiri mjeseca u zamku, koliko sam ve ja, raspli-nut e ti se sve
ono to si izvana sa sobom donio.
Jeste li uli tog crnoguzog? podsmijehnuo se Sulejman. Tek to je
gurnuo svoj kljuni u alamutsku medovinu ve pokuava davati pouke drugima!
Zar da ih dajem tebi, glupom geaku? razjario se Ubejde.

bcc

Mir, brao! zagrmio je Jusuf sa svoje postelje. Ne dajte lo primjer

novaku! Mladi irokih lea, krivih nogu i ozbiljnog lica priao je Ibn Tahiru.
Ja sam Dafer iz Reja predstavio se. U zamku sam godinu dana, i bude
li trebao neko objanjenje to se tie nastave, samo me pitaj.
Ibn Tahir mu se zahvalio. Uenici su prilazili jedan za drugim i predstavljali se.
Afan, Abdurahman, Omer, Abdulah, Ibn Vakas, Halfa, Suheil, Uzejd, Mahmud,
Arslan... Na kraju, pred njega je stupio najmanji.
Ja sam Naim ispod Demavenda rekao je. Svi su se nasmijali.
Nesumnjivo jedan od demona koji ive u planini narugao mu se Sulejman.
Naim ga je ljutito pogledao.
Imamo mnogo nastave rekao je i mnogo onoga to moramo uiti.
Poznaje li nae uitelje? Onaj koji te blagoizvolio primiti je asni dai Ebu
Surake. Slavan je misionar i, uei, proputovao je sve zemlje islama. Sejiduna ga
je postavio nama za starjeinu. Predaje povijest Proroka i svetih muenika koji su
pali za ismailitsku stvar, a uz to i gramatiku i pjesnitvo na domaem jeziku
pehlevi.
Jeste li ga uli, cvrkutana? Od sviju najmanji, a najglasniji. Sulejman se
smijao, a s njim i svi ostali. Potom je sam uzeo rije:
Ubrzo e upoznati svoje uitelje, Ibn Tahire. Zapamti tek da je dai Ib-rahim,
koji nam predaje dogmatiku, algebru, arapsku gramatiku i filozofiju, dobar
prijatelj Sejidune i da mu se nije pametno zamjeriti. Kod njega e sve morati
znati napamet. A Grk el-Hakim, taj podnosi svaku brbljariju samo da ne dri
jezik za zubima. Kapetan Minueher ne trpi prigovore. Kod njega mora sve biti na
brzinu. to bude hitriji u ispunjavanju njegovih nareenja to e te vie cijeniti i
bit e mu miliji. Dai Abdulmalik je mlad, ali Sejiduna polae mnogo na njega.
Jak je i otporan u podnoenju napora i boli pa zato prezire onoga koji ne zna
stisnuti zube: odgaja u nama vrstinu volje i njegov predmet je, uz dogmatiku,
najvaniji...
43
Nemoj mi suvie plaiti golupia! upao mu je Jusuf u rije, -r-Inae e nam
pobjei. Gledajte! Sasvim je blijed.
Ibn Tahir je pocrvenio.
Gladan sam rekao je. Cijeli dan nisam nita jeo. Sulejman se luckasto
zahihotao.
I drugaije e ti postiti kod nas, dragi moj. Samo da upozna daija
Abdulmalika.
Otegnuto se oglasio rog.
Na molitvu! povikao je Jusuf. Svatko je uzeo s police po jednu smotanu
prostirku i s njom odjurio na krov. Ibn Tahir je dohvatio smotuljak koji je bio
iznad njegova leaja i slijedio ostale.
Na krovu ih je ekao dai Ebu Surake. Kada je vidio da su svi doli i pro-strli
sedade, okrenuo se prema zapadu, u smjeru svetih gradova i otpoeo vjerski
obred. S glasnom molitvom bacio se niice, rairio ruke i ponovo se digao, onako

bcc

kako nalau zakoni vjernika. Kada je zavrio jo jedanput se uspravio, rairio ruke
prema nebu i ponovo kleknuo saginjui se elom do tla. Molio je:
Dodi, el-Mehdi, Obeani i Oekivani. Oslobodi nas samozvanaca i spasi nas
od krivovjernika! Muenici Ali i Ismaile, budite nai zatitnici!
Uenici su oponaali njegove kretnje i za njim ponavljali rijei koje je izgovarao.
Iznenada se smrailo. Do njih su sa susjednih krovova dopirali otegnuti,
ravnomjerni molitveni glasovi drugih, i Ibn Tahira obuzela je udna, tje-skobna
ganutost. inilo mu se da sve to to doivljava nije stvarno, da samo sanja
udesne snove koji lie na stvarnost a onda i javno prizivanje Alija i Ismaila,
to su se vjernici izvan Alamuta usuivali initi samo iza dobro zatvorenih vrata!
Bio je uplaen i zbunjen.
Ustali su, vratili se u spavaonicu i pohranili prostirke na njihova mjesta, a onda su
otili na veeru.
Blagovaonica je bila prostrana dvorana u krilu zgrade nasuprot spavaonice. Svaki
uenik imao je svoje mjesto uz zid. Na pod su bili postavljeni mali, od vrbinog
prua ispleteni, podmetai na kojima su uenici sjedili ili uali. Posluivala su ih
tri, po redoslijedu odreena druga. Donijeli su svakome velik komad pogae
ispeene bilo od ita, bilo od suhih smokava ili jabunih kriki. U veliku zdjelu
nalili su im mlijeka koje su uvali u ogromnim glinenim krazima. Nekoliko puta
tjedno uenici su dobivali ribu, a jednom tjedno jeli su meso: peenog vola, janje
ili brava. Ebu Surake ih je nadzirao i jeo s njima. Veerali su utke, zaokupljeni
jelom.
44
Poslije veere podijelili su se u manje grupe. Jedni su otili na krov, a drugi se
razioe po nasipima tvrave.
Jusuf i Sulejman poveli su Ibn Tahira sa sobom da mu pokau tvravu.
Huka i buka su se stiale. Zamkom je vladala tiina i sada je Ibn Tahir jasno uo
uborenje Sah-Ruda koje ga je ispunjavalo udnom sjetom. Okruivala ih je tama
i na nebu su zasijale sitne, prodorno svjetlucave zvijezde. Dvoritem je iao
ovjek s upaljenom bakljom u ruci, a ispred zgrada na gornjoj terasi ukazali su se
straari-bakljonoe i stali ispred ulaza. Stajali su nepomino, a bio ih je itav red.
S planina je zapirkao lagan vjetri i donio studen. Vatra baklji je zalelujala i
sjenke zgrada, drvea i ljudi tajanstveno su zaplesale po tlu. Bedemi su svud
uokolo bili osvijetljeni, ali ta je svjetlost bila udna. Njome obasjane zgrade, kule
i nadzidi izgledali su sasvim drugaije nego danju. Sve je bilo poput bajkovitog
privida, neobino i strano.
Obili su prilian dio obzida koji je opasavao donju i srednju terasu.
Neemo li ii i tamo gore? upitao je Ibn Tahir pokazujui na zgrade ispred
kojih su stajale bakljonoe.
Tamo ne smije nitko osim poglavara objasnio mu je Sulejman. Ljudi koji
uvaju Sejidunu divovski su crnci, ukopljenici, koje je vrhovni zapovjednik
primio na dar od egipatskog kalifa.
Je li Sejiduna u njegovoj slubi?

bcc

To ne znamo tono odvratio je Sulejman. Moe biti i obratno.

Kako to? zaudio se Ibn Tahir. Zar Sejiduna nije zauzeo Alamut u
njegovo ime?
To je opet pria za sebe rekao je Jusuf. Govorka se i ovo, i ono.
Savjetujem ti da ne pita mnogo o tim stvarima.
Mislio sam da je kalif u Kairu vrhovni poglavar svih alijevaca, u koje spadamo
i mi, ismailiti.
Samo je Sejiduna na zapovjednik i nikome se drugom ne trebamo pokoravati
rekli su istodobno Jusuf i Sulejman.
Posjedali su na opkope.
Zato se vrhovni poglavar ne pokazuje vjernicima? upitao je Ibn Tahir.
On je sveti ovjek rekao je Jusuf. Cijeli dan prouava Kur'an, moli i pie
za nas pouke i zapovijesti.
Mi uope ne razmiljamo o tome zato ne dolazi medu nas kazao je
Sulejman. Tako je, a on ve zna zato je to potrebno.
45
Sasvim drugaije sam to sebi predstavljao priznao je Ibn Tahir. Mi, tamo
vani, mislili smo da poglavar ismailita okuplja u Alamutu vojsku kojom e udariti
na sultana i lanog kalifa.
To je sporedna stvar odvratio je Sulejman. Ono glavno to Se-jiduna
zahtijeva od nas jest pokornost i sveta predanost ismailizmu.
Mislite li da u vas stii kada ste ve toliko napredovali? zabrinulo je Ibn
Tahira.
Ispunjavaj bez oklijevanja sve ono to ti budu zapovjedili tvoji pretpostavljeni
pa e postii ono to e ti trebati rekao je Sulejman. Nemoj misliti da je
pokornost neto lako. U tebi e se poeti javljati zao duh otpora, tijelo nee htjeti
slijediti zapovijesti volje, a tvoja pamet aptat e ti tisue razloga protiv nareenja
tvojih nadreenih. Ti budi svjestan da je sav taj otpor samo lukava namjera
demona koji bi te htjeli odvratiti s pravog puta, pa hrabro savladaj svaki otpor u
sebi i postat e teka sablja u ruci Naeg gospoda.
Oglasio se isprekidan zvuk roga.
Moramo na spavanje rekao je Jusuf i ustao. Vratili su se u svoju zgradu i
otili u spavaonicu.
U sobi je gorjelo nekoliko votanica. Jedni mladii su se svlaili, drugi su ve bili
u posteljama.
Ubrzo zatim u spavaonicu je uao Ebu Surake. Pogledao je jesu li svi na broju i je
li sve u redu, a onda je prislonio uza zid niske ljestve i pogasio svijee.
U uglu je, na vrhu stalka, kiljio iak u zdjelici ulja. Dai mu prie i na njemu
pripali kratko, tanko drvce. Potom je, tihim korakom otiao prema izlazu i
paljivo podigao zavjesu kako se ne bi zapalila od baklje. Smugnuo je kroz otvor,
a njegovi koraci izgubili su se u hodniku.
Jutarnja budnica probudila je mladie vrlo rano. Umili su se, obavili jutarnju
molitvu i dorukovali, a onda su uzeli sedla i oruje pa pourili u dvorite.

bcc

Za tren je cijela tvrava bila na nogama. Uenici su otili po konje u ko-njunicu,

postrojili se stojei pokraj ivotinja u dva reda, a dva desetnika stala su im na
elo. Dojahao je kapetan Minueher, pregledao etu i zapovjedio da uzjau konje.
Onda je naredio da se digne most i jedan za drugim su odtut-njali preko njega u
klanac.
Projahali su pokraj straarske kule i stigli na prostranu visoravan. Kapetan je,
zbog novog uenika, jo jedanput kratko objasnio osnovne komande, a zatim je
podijelio etu na dva dijela i naredio im da svaki odjae na svoju stranu. Na red su
doli okreti u borbenoj liniji, a onda jurii na turski i arapski nain. Ibn Tahir je
sada prvi put doivio sliku zajednikog napada i srce mu je,
46
od ponosa, glasnije zakucalo. Kasnije su sjahali i poeli vjebe u borbi sabljom,
bacanju ome i koplja te u gaanju lukom.
Prije druge molitve vratili su se u zamak. Ibn Tahir je bio tako umoran da se jedva
odravao u sedlu. Kada su sjahali i stavili konje u konjunicu, upitao je
Sulejmana:
Ponavljaju li se vojnike vjebe svakog dana?
Sulejman, svje i vedar kao da se upravo vratio iz lagane etnje, osmjehnuo se i
odgovorio:
E, dragi moj, to je tek poetak. Priekaj samo dok doe u ruke dai
Abdulmaliku. Tek e tada vidjeti to su prave muke.
Tako sam gladan da mi se jednostavno magli pred oima poalio se Ibn
Tahir. Da li bih mogao neto pojesti?
Strpi se. Doputeno nam je jesti samo tri puta na dan. Kada bi te uhvatili da
jede mimo odreenih obroka, privezali bi te uz stup kao onog vojnika kojeg si
vidio juer, zbog toga to je pio vino.
U spavaonici su odloili oruje, umili se, uzeli s police tablice i pisaljke i otili na
krov.
Visok i mrav ovjek u haljetku koji mu je nemarno visio, stupio je pred njih.
Obrazi su mu bili upali, a oi duboko usaene. Gledao je mranim pogledom,
ispod oka. Nos mu je bio tanak i povijen, slian jastrebovu kljunu, a rijetka,
prosijeda brada sezala mu je gotovo do grudi. Suhi, koati prsti su mu, poput
kandi grabljivice, grevito stezali sveanj briljivo ispisanih listova. To je bio dai
Ibrahim, stari i zasluni misionar i dobar prijatelj vrhovnog poglavara. Prvo je s
uenicima obavio drugu molitvu. Propisane rijei izgovarao je poluglasno i muklo
mrmljajui, a kada je poeo prizivati Mehdija njegov glas zaorio se divlje i
potmulo, kao da bubnja.
Potom je preao na predmet. Objanjavao je arapsku gramatiku i suhoparno
diktirao stroga jezina pravila koja je pojanjavao primjerima iz Kur'ana. Pisaljke
su predano kripale po tablicama. Jedva se tu i tamo netko usudio glasnije disati.
Ibn Tahiru je taj sat bio odmor. Gramatiku je dobro savladao i veselila ga je misao
da mu taj predmet nee predstavljati tekou.

bcc

Kada je dai Ibrahim zavrio, mrko se naklonio. Dostojanstveno je podigao iroku

halju kako se ne bi zapleo u nju i nestao dolje kroz strmi ulaz.
Uenici su zaagorili. Priekali su jo neko vrijeme kako ne bi sustigli daija
Ibrahima, a onda su nahrupili u dvorite. Tamo su se postrojili po veliini u dvije
vrste.
47
Sulejman je rekao Ibn Tahiru: Sad e upoznati daija Abdulmalika. Savjetujem
ti: stisni zube i sakupi svu svoju volju. Jedan se na ovim vjebama ve sruio
mrtav. Uzdaj se u Alaha i u mudrost Naeg gospoda.
Na elu prve vrste stajao je Jusuf. Negdje u sredini bio je Sulejman, na kraju Ibn
Tahir. Na elu druge vrste bio je Ubejde, na njenom kraju Naim.
Pred njih je, urnog koraka, stupio koati gorostas. Lice mu je bilo etvrtasto, a
pogled vrst i prodoran. Kada je ugledao Ibn Tahira medu uenicima, upitao ga je:
Kako ti je ime, junae?
Ja sam Avani, unuk Tahira iz Save.
Dobro. Ve su mi rekli. Nadam se da e se pokazati dostojnim slavnog djeda.
Odmakao se nekoliko koraka unatrag i povikao:
Izujte obuu i preko bedema.
Za tren oka popadale su sandale s nogu, a uenici su jurnuli prema opkopima i
poeli puzati po okomitom bedemu. Ruke su se pruale prema pukotinama,
otvorima i hvatale se kamenih izboina.
Pri pogledu na strmi zid Ibn Tahir je izgubio hrabrost. Nije znao ni gdje ni kako
da pone. Iznad sebe zauo je aputav glas:
Daj mi ruku!
Pogledao je uvis. Sulejman je bio nasred zida. Jednom rukom drao se za otvor,
drugu je pruio prema njemu.
Ibn Tahir se uhvatio za nju i Sulejman ga je eljeznom snagom povukao do sebe.
Tako! A sada naprijed, za mnom!
Ilo je. Odjednom se naao navrh bedema. Drugi su ve puzali na suprotnu stranu,
u ponor. U podnoju bedema pjenio se Sah-Rud. Ibn Tahir je pogledao u njega i
zavrtjelo mu se u glavi.
Poginut u rekao je plaljivo.
Dri se tik iza mene! apnuo mu je Sulejman. Njegov glas je bio vrst i
zapovjedniki. Poeo se sputati. Kada je doao do vrstog uporita, podmetnuo je
Ibn Tahiru ruku, a onda i rame. Tako su, paljivo i stisnutih zuba, silazili niza zid
prema ponoru. Ibn Tahiru se inilo da je prola cijela vjenost prije nego to su
stigli do obalnog stijenja. Tada je duboko odahnuo, a onda je pogledao uvis i
uasnuo se. Pred njim se visoko dizao okomit zid. Nije mogao vjerovati da se
upravo spustio niz njega.
Navrh zida ukazao se Abdulmalik. Raskoraio se i povikao uenicima ispod sebe:
Na svoja mjesta!
48

bcc

Poeli su se uspinjati. Ibn Tahir se drao Sulejmana. Pratio je svaki njegov prihvat
pa je, prevalivi zid i s druge strane, sretan ponovo osjetio ravno tlo pod nogama.
Uenici su odahnuli. Ibn Tahir se htio zahvaliti Sulejmanu, no on je samo
mrzovoljno namignuo.
Obuli su se i ponovo stali u vrstu.
Drugi put emo s uzetom proaptao je. To e morati ii munjevito.
Abdulmalik je rekao s podrugljivim osmijehom:
Sto ti bi danas, moj Sulejmane, pa nisi bio prvi kao inae? Moda si se
ulijenio? Ili ti je ponestalo hrabrosti? Moda te zaveo novak svojim primjerom?
Drali ste se jedan drugog kao krpelji! Sada mu pokai da si junak! Stani pred
njega i zadri dah!
Sulejman je stao ispred Ibn Tahira pa stisnuo usne i nozdrve. Zagledao se preda
se, ali pogled mu je bio neodreen kao da je usmjeren u veliku daljinu. Ibn Tahir
se prestraio. Primijetio je da je Sulejman prestao disati. Njegovo lice postajalo je
sve zajapurenije, a oi, tupe i bezizraajne, poele su udno iskakati iz svojih
duplji. Ibn Tahir je strepio za njega. Ipak je on bio kriv to je njegova druga
zadesila tako okrutna kazna.
Abdulmalik je priao sasvim do Sulejmana. Prekriio je ruke na grudima i
promatrao ga s panjom strunjaka. Sulejman se poeo guiti, vrat mu je bio
nabrekao, a oi su se sablasno izbuljile. Iznenada se zaljuljao kao da je na ladi, a
onda se, poput potpiljenog drveta, sruio na zemlju.
Jako dobro pohvalno je rekao Abdulmalik.
Sulejman je glasno udahnuo, oi su mu ivnule pa se polako pridigao sa zemlje i
vratio na svoje mjesto.
Hajde, Ubejde! I ti pokai koliko si dosad napredovao u snaenju svoje volje naredio je zatim Abdulmalik.
Tamno Ubejdeovo lice postalo je pepeljasto sivo. Oajniki je pogledao oko sebe
i oklijevajui izaao pred vrstu.
Zadravao je dah. Boja njegova lica postala je blistavo smea i na njemu su se
brzo poeli pojavljivati znakovi guenja.
Abdulmalik ga je promatrao ispod oka. Ibn Tahiru se inilo kao da mu se potiho
podsmjehuje. Ubejde se zanjihao i lagano pao na zemlju.
Abdulmalik se runo zacerekao. Kriom su se podsmjehivali i uenici u vrstama.
Dai je udario nogom Ubejdea koji je leao na podu i upitao podrugljivom
njenou:
Ustani, ustani, golupiu! Da ti se nije neto runo dogodilo?
49
Potom je otro dodao: Kako je bilo? Ubejde je ustao i smeteno se, plaho
nasmijeio.
Onesvijestio sam se, asni dai.
Kako se kanjava la kod ismailita? Ubejde se stresao.
Nisam vie mogao izdrati, asni dai.
Dobro. Uzmi bi i kazni se!

bcc

S gomile sprava koje je uitelj donio sa sobom Ubejde je uzeo kratak koni bi.
Otkopao je dugi kaput na grudima, svukao ga do pasa i oko njega svezao rukave
da mu haljetak ne sklizne s tijela. Njegova crna leda bila su puna i miiava.
Zavitlao je biem preko glave i zviznuo se po leima. Puklo je i u tamnu kou se
ucrtala crvena pruga. Jauknuo je, a zatim nastavio s bievanjem.
Mladi je jako njean podsmijehnuo se Abdulmalik. Jae, jae, junae!
Ubejde se poeo bievati sa strane. Udarci su bili otriji i sve ei. Naposljetku,
preao je u nekakvo divlje, bijesno mrcvarenje svoga tijela. Bi je udarao po
ozlijeenim mjestima i koa je ponegdje ve poela pucati. Krv mu je oblijevala
lea, curila po bijelom haljetku i bijelim hlaama. Tukao se nemilosrdno, kao da
udara po svom smrtnom neprijatelju.
Konano je Abdulmalik podigao ruku i povikao:
Dosta!
Ubejde je ispustio bi i jeei se stropotao. Abdulmalik je naredio Sulej-manu da
odvede druga u kupaonicu pa da mu ispere i previje rane. Potom se okrenuo
uenicima i gledajui u Tahira, rekao:
Ve sam vam vie puta objasnio smisao i cilj naih vjebi. Meu vama je danas
novak i zato nee biti suvino ako jo jednom ukratko ponovim. ovjekov duh,
njegova misao i njegov zanos imali bi polet orla da im nije postavljena velika
prepreka. Ta prepreka je nae tijelo sa svim svojim slabostima. Ima li mladia koji
nema krupne planove?! A ipak, od tisuu planove ostvari samo jedan. Zato to?
Nae tijelo, koje je sklono lijenosti i jeftinoj udobnosti, boji se tekoa kojima bi
ga izloilo ostvarivanje uzvienih ciljeva. Njegove niske strasti unitavaju nau
volju i nae plemenito htijenje. Savladati te strasti i osloboditi duh njegovih
okova, to je cilj naih vjebi. Treba ovrsnu-ti volju i svrhovito je usmjeriti k
odreenom cilju, jer samo tako emo biti sposobni za velike podvige i za inove
portvovnosti. Dakle, ne da postanemo poput tisua onih koji su robovi svoga
tijela i njegovih slabosti, nego da se pribliimo stupnju onog izabranika medu
njima koji je gospodar svog tijela i njegovih slabosti - to neka bude naa tenja!
Tako emo biti sposobni za sluenje Naem gospodu i ispunjavanje njegovih
nareenja.
50
Ibn Tahir ga je sluao uarenih oiju. Da, to je bilo ono za ime je nesvjesno
uvijek teio: savladati svoje slabosti kako bi mogao sluiti uzvienim ciljevima.
Nita mu se, od onoga to je upravo bio doivio, vie nije inilo stranim. Kada ga
je Abdulmalik upitao je li razumio, sasvim uvjereno je odgovorio:
Razumio sam, asni dai.
Izai pred svoj stroj i zadri dah!
Ibn Tahir je bez oklijevanja posluao. Pogledao je pred sebe u daljinu, kao to je
to ranije uinio Sulejman, i zadrao dah. Uinilo mu se da se sve oko njega i u
njemu stialo. Pred oima mu se poelo magliti. Osjeao je kako mu se napinju
ile i tako bi rado poeo disati, ali savladao se. U uima mu je za-umjelo, a u
nogama je osjetio neobinu slabost. Jo jednom se na trenutak osvijestio a potom

bcc

se prepustio obamrlosti. Posljednjom snagom misli jo uvijek je znao: moram,

moram izdrati! Tada ga je obgrlila potpuna tama. Zaljuljao se, tresnuo na zemlju
i tek onda prodisao.
Kako je bilo upitao ga je Abdulmalik smijui se. Ibn Tahir je ustao.
Dobro, asni dai.
Bit e neto od tog deka rekao je. Potom je dodao, okrenuvi se Ibn
Tahiru.
To je tek uvod u vjebe disanja. To je proba koliko tko vlada svojim tijelom.
Ali prava kola tek poinje. Mi smo u tom ve prilino napredovali.
Ubejde i Sulejman su se vratili.
Abdulmalik je izdao novu zapovijed i uenici su poeli uurbano kopati zemlju na
jednom mjestu. Iskopali su jamu, a onda je samo povrno zasuli pijeskom. Bila je
etverokutna i ne naroito duboka. Za to vrijeme neki su na irokoj tavi, iz zgrade,
donijeli ara i nasuli ga u udubljenje. Raspirili su ga i Abdulmalik je rekao:
Vladanje tijelom i mo volje, poslije upornih vjebi, postiu toliki stupanj da
ne savladavate samo ljudske slabosti nego i samu prirodu i njene zakone...
Novae! Otvori oi i uvjeri se u istinitost mojih rijei!
Skinuo je sandale, podigao haljetak tako da mu je dosezao do koljena i pripasao
ga na toj visini. Potom je zavrnuo i uske hlae, stao ispred jame sa arom i
ukoeno se zagledao pred sebe.
Sada koncentrira misli i skuplja volju apnuo je Ibn Tahiru njegov susjed.
Ibn Tahir je zadrao dah. Neto mu je govorilo: sada doivljava velike stvari,
Tahirov unue! Stvari o kojima ljudi tamo, izvan zidina i ne sanjaju.
Abdulmalik se odjednom pokrenuo. Polaganim, pipavim korakom stao je na ar, a
onda ga brzo, uspravan poput empresa, pregazio. S one strane se
51
zaustavio i protresao glavom kao da se budi iz sna. Potom se vratio uenicima i,
vedra lica, pokazao im svoje noge. Na njima se nisu primjeivali znaci ikakvih
opekotina.
ovjek to postie svrhovitim odgojem svoje volje rekao je. Tko se
usuuje pokuati?
Javio se Sulejman.
Uvijek isti mrzovoljno je progunao Abdulmalik.
Pa, i ja u pokuati javio se Jusuf. U njegovu glasu bila je sjenka
oklijevanja.
Po ivoj eravici? upitao je Abdulmalik i jedva primjetno se nasmijeio.
Jusuf je zbunjeno pogledao oko sebe.
Priekaj da zagrijemo plou obzirno je rekao dai. I Dafer je odluio
pokuati.
Vrlo dobro pohvalio ga je Abdulmalik. Ali prvo nam kai to mora
misliti da usredotoi svoju volju.
Veliki i svemogui Alahu uini da me ne pee. I nee me pei odgovorio je
Dafer.

bcc

Dobro. A ima li i potrebno pouzdanje?

Imam, asni dai.
Onda hajde, u Alahovo ime!
Dafer je stao pred etverokutnu jamu i poeo sabirati misli i volju. Uenici su
primijetili kako je ve nekoliko puta odluio krenuti preko vatre, ali se svaki put
predomislio.
Abdulmalik mu je rekao:
Opusti se, otresi se napetosti i kreni s pouzdanjem. Alah je gospodar nae
sudbine.
Tada se Dafer otisnuo od tla kao to se laa otisne od obale, i preao hitro i
sigurno preko eravice. Na suprotnoj strani je izvjesno vrijeme stajao kao
omamljen, a onda se polagano osvrnuo preko ramena. Pod sobom je ugledao
uareno, zadimljeno ugljevlje i blijedim licem preletio mu je blaen osmijeh.
Vidno je odahnuo.
Zaista, valjan mladi! uzviknuo je Abdulmalik. apat priznanja proao je
kroz redove uenika.
Hajde, Sulejmane! I ti se pokai premda smo i posljednji put vidjeli da zna!
52
Abdulmalik je bio dobre volje. Sulejman ga je s vidljivim veseljem posluao.
Koncentrirao se i onda preao eravicu kao da je na to ve dugo naviknut.
A sada u i ja pokuati! naljutio se Jusuf. Isprsio se, napeo miie i stao
pred jamu. Pokuao se smiriti, gotovo naglas je mrmljao potrebne rijei, ali uz to
je sve vrijeme drhtao pri pomisli da bi se ipak mogao opeci. Ve je gotovo odluio
stati na eravicu, no kada je pogledao preda se, zamlatarao je rukama kao kupa
koji bi htio skoio u hladnu vodu a ne usuuje se, i vratio se natrag.
Abdulmalik se nasmijeio.
Misli na Alaha i na njegovu pomo, a na sve drugo zaboravi savjetovao mu
je. ega se boji kada je on s tobom?
Na kraju, kada mu je bilo dosta oklijevanja, Jusuf se jednom nogom lagano
pribliio eravici, ali je smjesta jauknuo i prestraeno odskoio. Pritajeno
hihotanje prolo je kroz redove.
Ima hrabrosti, ali ti je volja slabana rekao je dai. Jusuf je spustio glavu i
vratio se na svoje mjesto.
Smijem li i ja pokuati? plaljivo je upitao Ibn Tahir.
Jo nije dolo tvoje vrijeme, Tahirov unue odgovorio je Abdulmalik.
Vjerujem da e jednom biti medu prvima.
Uenici su iz vojarne dovukli teku metalnu plou. Ponovo su raspirili eravicu i
onda stavili plou preko nje.
Abdulmalik ih je pozvao da preu preko nje. U stroju su dvaput, triput, etiri puta
zaredom koraali preko nje. Ploa se zagrijavala i sve su ih vie pekli tabani. Kada
je ve bila sasvim vrela, Jusuf je, kao pobjenjeo, poeo skakati po njoj. Muio se
i pekao kako bi kaznio sebe za raniji poraz.

bcc

I Ibn Tahira su pekli tabani. Stiskao je zube i uvjeravao sebe da ga ne pee, ali
nita nije pomagalo. Nije se mogao dovoljno sabrati. Bio je umoran od napora na
koje nije navikao i bojao se da ga ne savlada slabost.
Konano je Abdulmalik povikao da je dosta vjebanja, da pospreme sprave i
naprave, a potom su se vrste posljednji put poravnale. Stao je pred njih, strogo
odmjerio uenike i rekao im da razmiljaju o svemu to su vidjeli i uli. Onda se
blago naklonio i otiao dugim, urnim koracima, isto onako kao to je doao.
Uenici su se vratili na vrh krova. Dai Ebu Surake ih je upuivao u pjesnitvo na
domaem, pehlevi jeziku. Ibn Tahir je u tom predmetu smjesta zablistao. Za svaku
vrstu pjesnitva znao je primjer iz Firdusija, Ensarija i drugih starijih pjesnika.
Ebu Surake nije mogao skriti zadovoljstvo. Pred svima ga je pohvalio i rekao:
53
Ratniko umijee i odgoj volje borbenom ismailitu su neophodni, no isto tako
potrebno mu je vjebanje duha i umjetnosti rijei kako bi postao gibak pa nauio
tono i pravilno izraavati svoje misli. Veoma me raduje, Ta-hirov unue, to sam
u tebi naao bistrog uenika.
Dolo je vrijeme tree molitve i Ebu Surake je, zajedno s mladiima, poeo moliti
na mjestu na kojem su se zatekli. Jo nije bio zavrio ni prizivanje Alija i Ismaila,
kada se Ibn Tahir, nenaviknut na tolike napore, onesvijestio. Naim, koji je bio
pokraj njega, primijetio je da je ovaj, kada su posljednji put ustali, ostao leati.
Nagnuo se k njemu i vidio da mu je lice uto kao pustinjski pijesak. Pozvao je
Jusufa i Sulejmana. Uenici su se smjesta okupili, netko je brzo donio vode i
pomou nje su Ibn Tahira osvijestili. Jusuf i Sulej-man odveli su ga u
blagovaonicu. Ve je bilo vrijeme ruku.
Kada se najeo, Ibn Tahiru se vratila snaga. Jusuf ga je veselo potapao po ramenu.
Ne brini zbog toga rekao je. Uskoro e ovrsnuti i onda e s lakoom
izdrati da po dan-dva ne jede, i to usprkos najteih napora. Post kod nas nije
nita neobino. O tome ve brine Abdulmalik.
Sto da inimo s magarcem na kojem si dojahao u zamak? upitao je Ebu
Surake.
Zadrite ga ovdje odgovorio je Ibn Tahir. Ocu nee trebati, a kod nas
moe biti koristan.
U pravu si rekao je uitelj. A sada vie ne misli na kuu. Prekinuo si
posljednju vezu s vanjskim svijetom i tvoje misli odsad neka budu posveene
samo alamutskim stvarima.
Poslije ruka uenici su otili u spavaonicu na kratak odmor. Opruili su se po
posteljama i razgovarali. Mada je Ibn Tahir bio jako umoran, ipak je elio
objanjenje za mnoge stvari koje su ga uznemirivale i koje jo nije razumijevao.
Htio bih znati kakvi su odnosi izmeu nas i vojnika upitao je. I kakav je
odnos izmeu daija i kapetana Minuehera? Zapravo, kakvi sve inovi ismailita
postoje u Alamutu?
Jusuf i Dafer su mu objanjavali:

bcc

Kod ismailita svaki vjernik ima svoje sasvim odreeno mjesto. Lasici su
zajednica obinih sljedbenika. Iznad njih su refici, svjesni i borbeni vjernici koji
lasike ue osnovnim istinama. Tako poueni lasici mogu postati vojnici, dok se
refici u tvravi unapreuju u njihove neposredne pretpostavljene, u desetnike i
vojnike. Mi, koji uimo za fidaije, imamo posebno mjesto. Sve dok se kolujemo
odgovorni smo svojim neposrednim pretpostavljenima. Ka54
da budemo posveeni, sluat emo samo nareenja vrhovnog poglavara ili
zamjenika kojeg on odredi. Slijede daiji, koji propovijedaju nae uenje i znaju
vie istine. Njima je ravan i kapetan Minueher, koji je vojni zapovjednik tvrave.
Iznad njega su veliki daiji ili daiji svih daija. Danas postoje trojica. Dai edduvet Ebu Ali, koji je nedavno doao u Alamut iz Sirije, dai ed-duvet Buzurg
Umid, to znai Velika Nada, koji je zapovjednik zamka Rudbara, i dai edduvet Husein Alkeini, koji je u ime Naeg gospoda osvojio tvravu Zur
Gumbadan u Huzistanu. Vrh tog zdanja, glava svog ismailizma, je Sejiduna, Na
gospod, Hasan ibn Sabah.
Kako mudro ustrojstvo! uzviknuo je Ibn Tahir.
Ali razlike u inovima su jo otrije podvuene rekao je Sulejman. Dai
Abdulmalik je, na primjer, primjetno ispod daija Ibrahima, mada neto iznad daija
Ebu Surake iako je po godinama mladi od njega. No u borbi za ismailizam bio je
zasluniji, a to je pri odreenju ina odluujue. Razlike su i meu nama samima.
Tako si, na primjer, ti, koji si tek juer doao u zamak, za trunku ispod svojih
drugova. Kada se bude bilo ime istakao za ismailizam ili se pokae boljim od
drugih, dogurat e do, prema svom znanju i svojim zaslugama, odgovarajueg
mjesta.
Ima li tako precizno razlikovanje inova neko posebno znaenje? upitao je
Ibn Tahir.
I te kakvo znaenje odgovorio je Sulejman. U odluujuem trenutku
svaki ismailit e znati svoje mjesto, svako e tono znati tko kome nareuje i koga
slua, a time su unaprijed iskljuene svaka zabuna i svaki nesporazum. Je li ti sada
jasno?
Jasno mi je odgovorio je Ibn Tahir. Udarac o gong pozvao ih je dunostima.
Kako je u poslijepodnevnim satima pripeka na krovu bila nepodnoljiva, nastavu
su imali u blagovaonici.
Sada je Ebu Surake tumaio nastanak islama i povijest ismailizma. Prvo je
uenicima postavio nekoliko pitanja iz grae koja je bila ve obraivana kako bi
uveo novog uenika u ono to je propustio. Zatim je nastavio:
To, to je Prorok dao svoju jedinicu Fatimu Aliju za enu, potvruje da je
upravo njega odredio kao nasljednika svog prijestolja. No, poslije njegove smrti,
njegov lukavi tast Ebu Bekr sramotno je izigrao pravog nasljednika i sam sjeo na
prijestolje voe vjernika. Tim danom prekrasno Prorokovo zdanje rascijepljeno je
nadvoje. Lijevo su oni koji priznaju pravomonost nasljedstva izdajici Ebu Bekru.
Njihov barjak je crn, a njihova knjiga je sunet, usmena predaja, zbroj odvratnih

bcc

neistina i lanih svjedoanstava o Proroku. Njihova prijestolnica je Bagdad. U

njoj sada vladaju lani kalifi iz Abasova roda. Abas je bio zloinaki Prorokov
stric. Udvornitvom i laima nagovorio ga
55
je da ga primi medu svoje vjernike kada nitko vie nije morao sumnjati u njegovu
pobjedu. A zatitnik abasida je sultan Malik-ah, Turin i selduki pas, iji rod se
dovukao iz zemlje Goga i Magoga kako bi se domogao iranskog prijestolja.
Desno smo mi koji priznajemo Alija za jedinog pravomonog prvog imama,
onako kako nam je Prorok zapovjedio. Na barjak je bijel, a naa prijestolnica je
Kairo u Egiptu. Jer kalif, koji vlada u njoj, iz roda je Alija i Fatime, keri
Prorokove...
Samozvanca Ebu Bekra slijedila su jo dva lana imena: Omer i Osman. Kada je
posljednji umro, narod je zahtijevao da konano Ali postane Prorokov namjesnik.
Izabrali su ga, ali je ubrzo iskrvario pod noem unajmljenog ubojice. Naslijedio
ga je sin Hasan, ali je morao ustupiti mjesto Muaviji. Poslije njega narod je htio
drugog Alijeva i Fatimina sina, Huseina, na prijestolju, no on je umro
muenikom smru u dolini Kerbele. Otada je krvni Prorokov rod ivio u
planinama i pustinjama, progonjen i ubijan od lanih imama i njihovih zloinakih
titonoa. Uistinu! Nije proitano u knjizi sudbine koju Alah dri u rukama, ali je
plemenito oplakivati muenika...
Rekli smo da su u Kairu zavladali pravomoni namjesnici Alijeva i Fatimina roda.
Da, mi ih priznajemo, no s odreenim ogradama. Te ograde su naa tajna koju
vam namjeravamo postepeno otkriti. Za danas e biti dovoljno da nabrojimo niz
imama koji su doli poslije Huseina, treeg pravomonog Prorokovog namjesnika.
etvrti je bio Huseinov sin Ali Zejnulabidin, peti njegov sin Muhamed el-Bakir,
esti Dafer es-Sadik. Oko sedmoga je nastao spor, jer je Dafer es-Sadik imao
sinove Musu el-Kazima i Ismaila. Oni koji priznaju prvog kao sedmog imama,
znaju jo estoricu nasljednika, od kojih je posljednji Muhamed koji e se jednom
vratiti kao el-Mehdi. Da, doi e el-Mehdi, ali ne iz roda Muse el-Kazima, nego iz
roda Ismailova. U to mi vjerujemo jer su nam poznate vrste injenice. Zato
priznajemo samo sedmoricu javnih imama, od kojih je posljednji i najvei bio
Ismail. Istina: jedna grana njegova roda dola je u Egiptu do vidljive vlasti. Ali
gdje je druga, vea i vanija? Zasad znamo samo to da joj ona u Kairu priprema
put do pobjede i do konane vladavine svekolikim islamom. Jer bilo je reeno da
e iza estorice velikih proroka, Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa i
Muhameda', doi sedmi, najvei: el-Mehdi - a on e biti iz Ismailova roda. Njega
sada oekujemo i za njega se borimo. Istinu vam kaem: u zamku Alamut kriju se
velike tajne!
Ibn Tahir je prvi put uo jezgro ismailitskog uenja. inilo mu se tajanstvenim i
nestrpljivo je oekivao nova otkria.
' Biblijski: Adam, Noa, Abraham, Mojsije, Isusu i Muhamed.
56

bcc

Ebu Surake je otiao, a iza njega je u uionicu uao islamizirani GrkThe-odoros,

kojeg su zvali el-Hakim ili Lijenik. On je bio debeljukast ovjeuljak otre crne
brade i crnih bria.
Lice mu je bilo okruglo i ruiasto, a nos ravan i dug tako da je gotovo dosezao u
visinu usana koje su bile pune i crvene kao u ene. Podbradak mu je bio mek i
objeen, oi okrugle i nasmijane, a kada je govorio, nisi znao misli li ozbiljno ili
se ali. Uenici su ga zvali dai, mada nije bio posveen. O njemu su znali toliko
da ga je vrhovni poglavar doveo sa sobom iz Egipta. Bio je izuen lijenik i
predavao je vie predmeta, u prvom redu grau i funkcioniranje ljudskog tijela.
Vaio je za sufija, mudraca, koji je pokuavao uskladiti uenje Kur'ana s grkom
filozofijom. Pri opisivanju bolesti, otrova i naina smrti uplitao je u predavanja
stavove grkih mislilaca, posebno skeptika, kini-ka i materijalista. Uenici su, na
njegovim predavanjima irili oi od uenja i mnogima se inilo da su njegova
uenja prilino bezbona. Postanak ovjeka, na primjer, tumaio je malo po
Kur'anu, malo po grkim filozofima, unosei i poneto svoga:
Alah je stvorio Adema od etiri elementa. Prvo mu je trebala vrsta materija,
no ona je bila kruta i krhka. Zdrobio ju je u prah i ve mu je bio potreban drugi
element: voda. Nju je pomijeao s prahom i dobio je glinu. Od gline je izmijesio
ovjekovo oblije, ali to je oblije bilo meko i pri svakom dodiru se mijenjalo.
Dakle, stvorio je vatru i njome osuio vanjski sloj ovjekova oblija. Sada je
ovjek imao kou koja je bila gipka, no bio je jako teak. Alah mu je tada iz grudi
izvadio neto materije, a da se zbog nastale praznine vanjski zidovi ne bi sruili,
ispunio je upljinu etvrtim elementom zrakom. Tako je ovjekovo tijelo bilo
dovreno, a jo i danas sastoji se od ona etiri praelementa: od zemlje, vode, vatre
i zraka.
Da bi ovjek oivio, Alah mu je udahnuo duu. Dua je boanska porijekla i zato
je veoma osjetljiva na sklad izmeu pojedinanih elemenata u ljudskom tijelu.
Kada se ravnotea izmeu njih narui, odmah ga naputa i vraa se svom
praizvoru - samom Alahu.
Poremeaji sklada elemenata mogu biti dvojaki: ili prirodni, ili magijski.
Posljedica prirodnih poremeaja mogu biti etiri razliita naina smrti. Izgubi li
tijelo zbog rane svoju krv, dolazi do gubitka elementa vode i posljedica toga je
smrt. Stisnemo li nekoga za grlo ili mu drugaije onemoguimo disanje, uzeli smo
mu element zraka pa se on gui i umire. Kada se netko smrzne, znai da mu je bio
oduzet element vatre. Kada se netko razmrska, znai da je bila zdrobljena njegova
vrsta materija pa je tako smrt neizbjena.
Mnogo su zagonetniji magijski naini smrti, koje nazivamo i medicinskim.
Uzrokuju ih tajnovite prirodne tvari koje zovemo otrovima. Zadatak
57
prirodnih nauka je da ih nauimo prepoznavati i spravljati. To je korisno i
potrebno svakom ismailitu...
I ta uenja su Ibn Tahira jako zaudila. Bila su za njega nova i nikako si nije
mogao objasniti zato su ih morali uiti.

bcc

Grk je, klanjajui se i smijeei, otiao, a iza njega je opet pred uenike izaao dai
Ibrahim. Nastala je grobna tiina. Ibn Tahir osjeti da je na redu vaan predmet.
Dai Ibrahim je ovaj put predavao ismailitsku dogmatiku. Postavio bi pitanje, a
onda prstom pokazao na uenika koji je trebao na njega odgovoriti. Pitanja i
odgovori smjenjivali su se brzo, kratko i odsjeeno.
Ibn Tahir je napeto sluao.
to su to Perije?
Perije su zli duhovi enskog spola koji su vladali svijetom prije Zara-tustre, a
on ih je prognao u podzemlje.
Tko je Zaratustra?
Zaratustra je bio lani prorok, potovalac vatre koju je Muhamed prognao
medu demone.
Gdje je prebivalite demona?
U planini Demavend. Po emu to znamo?
Po parama koje se diu iz planine.
To nije sve!
I po zavijanjima koja odande dopiru.
Tko su Selduci?
Selduci su Turci koji su dotutnjali iz zemlje Goga i Magoga kako bi se
dokopali vlasti nad Iranom.
Kakve su naravi?
Dvostruke su naravi: poluljudske i poludemonske.
Zato?
Devi ili zli duhovi parili su se sa enama ljudskog roda. One su potom rodile
Selduke.
Zato su Selduci primili islam?
Da bi prikrili svoju pravu prirodu.
Kakve su njihove namjere?
Istrijebiti islam i na svijetu uspostaviti vlast demona.
Po emu to znamo?
Po tome to podravaju lanog kalifa u Bagdadu.
58
Tko je u Iranu najvei neprijatelj ismailizma?
Sultanov veliki vezir Nizamulmulk.
Zato je smrtni neprijatelj jedinog pravog uenja?
Zato to je sam od njega otpao.
Koji je njegov najbezboniji zloin?
Njegov najbezboniji zloin je to to je za glavu Naeg gospoda raspisao
nagradu od deset tisua zlatnika.
Ibn Tahir se trgnuo. Da, veliki vezir je bio zloinac koji je naredio da se odrubi
glava njegovu djedu Tahiru. A sada radi o glavi i samom vrhovnom poglavaru
ismailita!

bcc

Tako je dai Ibrahim, ispitujui, ponovio ono to su do tada uili. Rukom je dao
znak da poinje sam izlagati pa su uenici brzo stavili tablice na koljena i
pripremili pisaljke. Tumaio je, diktirajui, kakva je vlast bila dodijeljena
vrhovnom poglavaru ismailita. Postavljao je pitanja i sam na njih odgovarao.
Ibn Tahir je s uenjem zapisivao:
Tko je Sejiduni dao vlast nad vjernicima? Neposredno egipatski kalif
Mustensir Billah, posredno Alah. Kakve je prirode ta vlast? Ta vlast je
dvojake prirode: naravna i nadnaravna.
Kakva je njegova prirodna vlast? Da je gospodar ivota i smrti svih
ismailita u Iranu.
Kakva je njegova natprirodna vlast? Ima mo i pravo poslati u raj koga
hoe.
Zato je Sejiduna najmoniji od svih ljudi koji su ikada ivjeli na zemlji?
Zato to mu je Alah dao klju koji otkljuava vrata raja.
etvrtom molitvom bila je zavrena nastava.
Uenici su se okupili na krovu, ponavljali ono to su tog dana uili i raspravljali o
tome. Oko Ibn Tahira razvila se iva borba rijeima.
Jasno mi je ono to sam vidio i uo od Abdulmalika rekao je. Ali ne
razumijem to je mislio dai Ibrahim kada je rekao da je Alah dao Sejiduni klju
koji otvara vrata raja.
to se tu ima razmiljati? oglasio se Jusuf. Tako ui Sejiduna i naa je
dunost da vjerujemo.
Dobro, ali ne znam moramo li to uenje shvatiti doslovno ili, pak, u njemu
vidjeti alegoriju zapitkivao je dalje Ibn Tahir.
Kakvu alegoriju? razljutio se Jusuf. Tako je bilo reeno i tako to treba
shvatiti.
Dakle, dogodilo se novo udo? bio je uporan Ibn Tahir.
59
Zato ne? mislio je Jusuf.
Zato ne? usprotivio mu se Ibn Tahir. Zato, jer je Prorok izriito rekao
da su se uda dogaala samo u stara vremena. Za vrijeme svoje vladavine, a i u
kasnije doba, nije ih doputao. Jusuf nije znao to da odgovori. Dafer je rekao:
To to je Alah dao Sejiduni klju rajskih vrata ne trebamo smatrati udom. Ta
ni Prorok nije vidio udo u svom putovanju s arhandelom Diebra-ilom u nebesa.
Dobro, uzmimo da je time Sejiduni bila ukazana samo posebna Ala-hova
milost nastavio je Ibn Tahir. Ali ostaje pitanje kada, gdje i na koji nain je
Alah dao Naem gospodu klju rajskih vrata.
Alah se, naravno, ukazao Sejiduni u obliku spaljenog grma ili niskog oblaka
drao je Sulejman isto onako kao to se ukazao i ranijim prorocima. Mogao mu
je dati klju onako kao to je Musau na gori Sinaj dao plou sa zapovijedima.
Sve to mogu zamisliti sve se ee unosio u raspravu Ibn Tahir. Ali ne
ide mi u glavu da mi ivimo u neposrednoj blizini tako uglednog i monog
proroka.

bcc

Moda se ti ne osjea dostojnim toga? podsmjehnuo mu se Sulejman. U

emu smo mi gori od nekadanjeg naroda?
Ibn Tahir je zbunjeno gledao oko sebe. Vidio je lica koja su izraavala veliki
vjerski zanos. Ne, oni nisu mogli shvatiti ono to je njega zaprepaivalo i
dovodilo u dileme.
ini mi se vjerojatnijim od Sulejmanove pretpostavke mislio je Dafer
da je Alah poslao Sejiduni kakvog anela koji ga je doveo u nebo. Tamo mu je
Alah mogao s lakoom dati klju raja.
Bilo ovako ili onako nastavio je Ibn Tahir sada je pitanje kakve prirode
moe biti taj klju. Jer, razmislimo li, ni Alah, ni raj, ni stvari u njemu nisu od iste
materije od koje je na svijet. Kako je onda mogue da se medu nama, na naoj
zemlji, nade predmet koji je od materije s onoga svijeta? Bismo li ga mi mogli
spoznavati naim ulima? A ako bismo mogli, bi li to onda jo uvijek bio rajski
predmet?
Postavio si znaajno pitanje, Tahirov unue obradovao se Jusuf i
zadovoljno protrljao ruke.
A ja mislim pripomenuo je Naim da ta rasprava ve prelazi granice
doputenog.
Jezik za zube, cvre! korio ga je Sulejman. Pravi se javio.
60
U Kur'anu pie rekao je Dafer da e pravedni poslije smrti dospjeti u raj
i uivati njegove blagodati u oblicima koji su sasvim nalik onima na zemlji.
Blaeni e imati ista ula koja su imali na ovom svijetu, i iste radosti. Zato se ni
predmeti onog svijeta nee mnogo razlikovati od ovdanjih. A materija od koje je
nainjen klju raja moe, dakle, biti slina materiji ovozemaljskih stvari.
Ubejde, koji je sve vrijeme utke i paljivo sluao, lukavo se nasmijeio.
Imam dobro objanjenje rekao je koje moe razjasniti cijelu tu
zagonetku o Alahovu kljuu. uli smo da taj klju otvara vrata raja. A ima ga
Sejiduna koji ivi meu nama, na zemlji. Dakle, taj klju otvara vrata u raj izvana,
sa zemaljske strane. Bila priroda raja ovakva ili onakva Sejidunin klju otvara
vrata s nae zemlje, zato mora biti od ovozemaljske materije.
Pogodio si, nema to! uzviknuo je Jusuf.
Prefrigano objanjenje drao je Ibn Tahir.
Ubejde je lukav poput lisca nasmijao se Sulejman.
Moramo pitati daija Ibrahima je li to stvarno tono zabrinuo se Naim.
Loe e proi s takvim pitanjem, tupave moj odvratio mu je Sulejman.
A zato? raestio se Naim.
Zato to asni dai Ibrahim ako to jo ne zna zahtijeva da odgovara
samo na ono to te on pita. A ako bi ga ti, slinavko moj, pokuao nadmudriti,
nastradao bi.
Uenici su se nasmijali. Naim je crvenio od bijesa, a Jusuf, kojem su uvijeni i
ueni razgovori bili najvei uitak, ljutito ga je oinuo pogledom. Drugovima je
rekao:

bcc

Jo, dajmo jo, deki!

No rog ih je pozvao na petu molitvu.
Poslije veere Ibn Tahira je savladao umor pa nije otiao s ostalima u veernju
etnju. Povukao se u spavaonicu i legao u postelju.
Dugo nije mogao oka sklopiti. Slike svega to je doivio u Alamutu nizale su se
pred njegovim oima. Moe biti da su ga ljubazni dai Ebu Surake i strogi kapetan
Minueher najvie podsjeali na raniji ivot tamo izvan zidina. Ali napola
smijeni, napola zagonetni el-Hakim, potom sablasnim silama obdareni dai
Abdulmalik, te najtajanstveniji i najmraniji dai Ibrahim uveli su ga u sasvim novi
svijet. Ve je poeo spoznavati da taj novi svijet ima svoje sasvim posebne, stroge
i krute zakonitosti; da je njegovo ureenje i upravljanje bilo iznutra, iz sebe prema
van, da je bio svrhovito i smisleno izgraen i
61
zatvoren. Nije u njega uao polako nego je naglo i nasilno bio uvuen u njega i
sada je ve stajao sasvim usred njega. Da, jo juer je bio tamo, s one strane, a
danas je ve sasvim bio u Alamutu.
Obuzela ga je teka sjeta zbog oprotaja s ranijim svijetom. Osjeao se kao da mu
je put natrag zauvijek zatvoren, no ve je napeto oekivao budunost obuzet
strasnom radoznalou pred tajnama koje je nasluivao svuda oko sebe i pun
vrste volje da ni u emu ne zaostane za svojim vrnjacima.
Tako, sada sam u Alamutu rekao je sebi gotovo naglas. Zato bih, dakle,
trebao gledati unatrag?
Ipak, jo jednom pred oi prizva rodni dom, oca, majku i sestre. Neujno se
opratao od njih. Slike su mu se zamaglile i u slatkom oekivanju onoga to e
doi vrsto je zaspao.
62
03.
Halima se ubrzo sasvim navikla na novu sredinu i novi ivot. Nekim udnim, njoj
nerazumljivim, okolnostima uvijek je postizala ono to je eljela, a to je, vie od
svega, bilo da su je svi voljeli, i ljudi i ivotinje. ak je ponekad i Apama, na neku
njenu glupost, razvlaila uvele usne u blagi smijeak. Halima je znala iskoristiti
taj svoj povlateni poloaj; postala je jogunasta, tvrdoglava i inilo joj se sasvim
razumljivim da se svi pokoravaju njenim eljama. One su, dodue, bile prilino
skromne.
Pod njen je utjecaj, najprije i najvie, potpala Sara. Najmanji Halimin mig bio joj
je zapovijed i bila je sretna kada joj je mogla u svemu izai usus-ret. Bila je
roena robinja. Strpljivo je podnosila njenu mrzovolju i muia-vost, a kada je
Halima i uemu dala prednost nekoj od druica, bila je utuena i nesretna.
Tako je bilo danju.
Uveer, tek to bi djevojke zaronile u svoje jastuke a Zejneb zaspala, Sara se
uvlaila ispod Halimina pokrivaa pa je poinjala grliti i ljubiti. U poetku se
Halima donekle i opirala, no kasnije se navikla i to mirno podnosila. Osjeala je
da se za brojne usluge koje joj Sara danju ini, ipak, na kraju mora neto i

bcc

rtvovati. Ali nikako nije mogla podnositi Sarinu vjeitu ljubomoru. Svoju
ljupkost voljela je rasipati na sve strane. Sa svima se rado ljubila i grlila, laskala
sad jednoj, sad drugoj, i nije doputala da je u tome bilo tko ograniava. Kada bi
vidjela da je Sara promatra oima punim bolesne ljubomore namjerno bi ju
izazivala i muila, a kada bi je Sara, nasamo, obasula mnotvom prijekora, Halima
bi zaprijetila da je vie nikada nee pogledati.
Sara je oito imala ivotnu potrebu nekome sluiti iz ljubavi i pokoravati se svim
njegovim eljama, ak pod cijenu vjenih muka ljubomore. A Halima se veselila
ivotu, mladosti i suncu, poput ptice ili leptira. inilo joj se sasvim prirodnim to
je postala centar zanimanja i panje, i to su se svi vrtjeli oko nje.
U slobodno vrijeme trala je po vrtovima koji su sve bujnije cvjetali, udisala miris
brojnih rua koje su, jedna za drugom, otvarale svoje raskone krunice,
63
brak cvijee za ukras prostorija i jurcala s Ahrimanom i gazelicom koju su
nazivali Suzanom. S kraja na kraj je premjerila svoje boravite, pronjukala po
svim skrivenim mjestacima i vlastitim oima se uvjerila da njihove vrtove uistinu
uokolo okruuje voda. Vidjela je i da su na suprotnim obalama ponovo poinjali
vrtovi i gajevi koji su se irili unedogled. Zbilja! ivjeli su kao usred pravog raja.
Ubrzo se usuivala sama do stijenja gdje su se sunali guteri i boravila uta zmija
Peri, no ostajala je na pristojnoj udaljenosti premda je sebe uvjeravala kako je
Mirjam bila u pravu. esto je glasno ponavljala: Stvarno! Kako su guteri
lijepi!, pa je ak pokuavala zvidati poput Mirjam kako bi prizvala utu zmiju
Peri iz njene rupice. No obino i prije nego bi ivotinjica pomolila svoju iljastu
glavu, Halima bi jurnula u divlji trk i nije se usuivala pogledati iza sebe sve dok
nije dola u blizinu ljudi.
Upravo na tom mjestu jednom su na nju naili Adi i Mustafa. Htjeli su je mal-ice
prestraiti i pokuali su se tiho pribliiti. Halima je, meutim, bila na oprezu poput
mia. ula je um, osvrnula se i, kada je vidjela crnce koji joj se prikradaju,
poela je bjeati.
Adi, koji je zaostajao, povikao je Mustafi:
Uhvati je! Uhvati je!
I stvarno, u nekoliko skokova Mustafa ju je sustigao. Uzeo ju je u svoje snane
ruke i ponio Adiju. Halima se otimala, tukla, grizla je oko sebe i vikala da je
puste. Ukopljenici su se pritom zabavljali i smijali.
Bacimo je guterima! rekao je Mustafa. Halima je zaurlala tako da su se
stvarno prestraili.
Ne, radije se loptajmo s njom predloio je Adi. Odmakao se nekoliko
koraka, rairio noge i rekao Mustafi:
Baci je meni!
Obujmi koljena rukama! naredio joj je Mustafa. Tako! Uhvati se vrsto
za zapee. Halimi se ve poela sviati ta pustolovina. Napravila je kako joj je
Mustafa naredio i ve u sljedeem trenutku letjela je zrakom poput prave lopte,

bcc

ravno u Adijeve ruke. Jo uvijek je vikala kao da joj deru kou, ali to je ve bilo
zadovoljstvo igrom i vlastitim glasom.
Vika je privukla Ahrimana koji je doao pogledati to se to neobino dogaa. Stao
je pokraj Adija i oima, a i cijelom glavom, pratio ivu loptu koja je letjela
zrakom iz ruku u ruke. Igra mu se, oito, sviala, jer je poeo zadovoljno presti.
Jesi li primijetio kako je postala meka i okrugla? upitao je Mustafa.
64
Adi se veselo nasmijao. Dodao je:
Ljupka moja ptiice i slatka moja pogaice, nado moje uenosti i dobri kupce
moje mudrosti, kod nas si se lijepo razvila i kako treba popunila.
Kada je tako nekoliko puta preletjela zrakom s jedne strane na drugu, sa suprotne
obale iznenada je zagrmjela bijesna dreka.
Apama! trgnuo se Mustafa i brzo postavio Halimu na noge. Djevojka je
jurnula u trk i nestala stazom iza grmlja.
O, ta gadost! Ta ivotinjska pohota! urlala je Apama s one obale. Odat
u vas Sejiduni i on e narediti da vas jo jednom ukope. Zgazili ste najljepi moj
cvjeti, njeni ruin pupoljak!
Ukopljenici su se na sav glas grohotom nasmijali.
Sto se dere, odvratna krastao i stara bludnice?! podsmjehivao joj se Adi.
ekaj, ekaj, kamenjem emo te nagnati i kou ti oderati, vjetice i zlobnice,
zlooka urokljivice.
Smrdljivi jalovnjae! praskala je Apama. Prohtjelo ti se mladog mesa,
pohoto ustrojena! Hvala Alahu to su te u pravo vrijeme uskratili za mukost, crni
ejtanu polomljenih rogova! Ah, kakva srea to ne moe i kada bi htio!
Adi joj je odvratio ponovo se cerei:
Vidi li kako ti se smijemo, stara majmunice i smijena vjetice! Svih sedam
proroka htjela bi imati istodobno, a kada bi tebe htio samo jedan jedini stari pas,
ne bi znala to e od sree.
Apama je bjesnila od nemonog gnjeva. Dotrala je sasvim do obale kao da je
htjela jurnuti u vodu i pregaziti je. Adi je izvukao iza grma jedno od ve-sala koja
je tamo krio, priskoio vodi i spretno zamahnuo po njenoj povrini tako da je mlaz
dobro poprskao Apamu.
Starica je vrisnula a ukopljenici su se previjali od smijeha. Adi je bacio veslo u
grmlje i zatim se s Mustafom dao u trk. Apama je stisnutim akama mahala za
njima i zaklinjala se da e im doi glave.
Zasad se iskalila samo na Halimi. Jo istoga dana ju je pred svima izgrdila
nazvavi je podmuklom pokvarenicom i prizivala je da se na njenu glavu srue
sve kazne ovog i onog svijeta. Halimu je pekla savjest zbog popustljivosti prema
Sari i smatrala se pokvarenom, jer se usuivala, poslije ljubljenja sa crnkinjom,
sasvim neduno pogledati Mirjam u oi. Zato su joj Apamini prijekori doprli do
srca pa je oborila pogled i pocrvenjela do uiju.
Ali kada je Apama otila, Mirjam ju je utjeila govorei da Apaminu grdnju ne
treba uzimati suvie srcu budui da je svakom jasno kako je starica zla

bcc

65
i kako mrzi ukopljenike. Takoer, rekla joj je da nijedna od djevojaka ne sumnja
u nedunost njene igre. Halimu je to povjerenje, koje joj se inilo potpuno
nezasluenim, tako potreslo da se sakrila u kutak i rasplakala se nad samom
sobom. Zaklinjala se da e se popraviti i da Sari vie nee poputati.
No, starih se navika teko odrei i sve je ostalo onako kao to je bilo.
Dani su bili sve dulji, a veeri su bile pune tajanstvenog ivota. Cvrci su cvrali
u vrtovima, a iz prokopa su se oglaavale abe. imii su oblijetali osvijetljene
prozore i neujno hvatali none insekte. U takvim veerima djevojkama je najvei
uitak bio sluanje pria i bajki koje je priala Fatima.
Uope, Fatima je bila divna ena. Znala je tisue prekrasnih stvari i nikada se, ni
zbog ega nije zbunila. Znala je stotine zagonetki, a kada ih je sve odgonetnula,
izmiljala je, iz dana u dan, nove. Znala je sve pjesme koje su pjevane od krajnjeg
juga Arabije do Sirije, i od Egipta, pa sve tamo do sjevernog Turkestana. tota je
jo ona znala. Ukopljenici su joj usred gaja podigli duguljastu staklenu kuicu i
tamo je, na otrgnutim granama duda koji je rastao kao vrba uz obalu, gajila
svilene bube. Govorila je da e iz njihovih ahura dobiti toliko svile koliko bude
potrebno djevojkama u vrtovima.
Djevojke su najvie voljele sluati kako ona pria prie iz Tisuu i jedne noi i
iz Firdusijeve Knjige kraljeva. Pritom nije bila nita manje vjeta od same
eherezade. Ono to je, pod zubom vremena, bilo iezlo iz njena pamenja,
nadomjetala je vlastitom matom pa su tako mnoge prie bile, od poetka do
kraja, njena tvorevina.
Od svih pria djevojke je najvie potresla ona o kiparu Ferhadu i kraljici Si-rin.
Sluajui je, i ne htijui, mislile su na Mirjam i Fatima je tu priu morala bezbroj
puta priati. Sve bi ih duboko ganula, a Halima se svaki put guila u suzama.
Poput Mirjam, i irin je bila kranka. Njena ljepota bila je tako iznimna da je,
kada je ila livadama i vrtovima, ak i cvijee od stida i zavisti povijalo svoje
glavice. Postala je ena najmonijeg kralja Irana, Husrev Per-viza. itav narod se
pobunio kad je uo da je krivovjerna postala kraljicom, no kralj ju je toliko volio
da je uklonio sve njene neprijatelje. Husrev Perviz nije bio samo jak vladar, nego i
mudar ovjek. Znao je kako je prolazna zemaljska ljepota, pa kako bi zauvijek
sauvao ljupko lice i prekrasno tijelo svoje supruge, pozvao je najslavnijeg kipara
tog vremena, Ferhada, da je isklee u mramoru. Gledajui tako iz dana u dan
nebesku priliku kraljice, mladi se kipar smrtno zaljubio u nju. Gdje god je bio, to
god je radio, danju i u snu, svuda ga je pratilo njeno rajsko lice.
Naposljetku nije mogao vie skrivati svoje strasti. Kip i iva kraljica postajali su
sve sliniji. Njegovo djelo, njegovi pogledi i zvuk njegova glasa oda-vali su buru
u njegovu srcu. To je jednoga dana primijetio i kralj. Podivljao od
66
ljubomore, podigao je ma, ali irin je stala ispred kipara i zatitila ga svojim
tijelom. U znak zahvalnosti za njegovo umjetniko djelo Husrev Perviz mu je
darovao ivot, ali ga je zauvijek prognao u puste planine Bizutum. Ferhad je tamo

bcc

od enje i neostvarene ljubavi poludio. U divljem bolu zgrabio je eki i dlijeto i

poeo u kamenom grebenu planine klesati ogroman lik irin. I dan-danas moe ga
se vidjeti, kao da boanska kraljica iva izlazi iz kupke a pred njom stoji kraljev
drijebac ebdis, silan u svojoj mladalakoj snazi.
Tada je kralj poslao glasnika u bizutumske planine s lanom vijeu da je kraljica
irin umrla. Ferhad je nije htio nadivjeti. U nesnosnom bolu bacio se na sjekiru
koja mu je rasjekla grudi nadvoje. Sjeivo se pritome padu zabi-lo u zemlju, i gle!
Drka, nakvaena krvlju kipareva srca, ozelenjela je, procvala i dala plod. Taj plod
je nar koji je, u spomen na Ferhadovu smrt, raspolovljen kao to su bile njegove
grudi, i prokrvari kada ga rani ili otvori. Zato ga i dan-danas zovu Ferhadovom
jabukom.
Djevojke su sluale priu suznih oiju. Samo je Mirjam, naizgled ravnoduno,
zurila u strop, no oi su joj bile neobino suhe i inilo se kao da je negdje daleko.
Kasnije, nou, Safija i Dada, koje su spavale u istoj spavaonici s njom, ule su
kako se nemirno prevre na leaju.
Voljele su sluati priu i o starom iranskom junaku Rustemu koji je u dvoboju, ne
znajui, ubio vlastitog sina Suhraba; zatim prie o Ali Babi i etrdeset razbojnika i
o Aladinovoj svjetiljci, a i one iz Kur'ana koje je Fatima priala na svoj nain.
Dok je govorila o Putifarovoj eni Zulejhi koja je voljela Jusufa, nehotice sve su
pogledale svoju druicu Zulejhu i nasmijeile joj se. U Fatiminim oima
Egipanka vie nije bila pohotna grenica, nego samo njena ljubavnica koju se
mladi Jusuf nije usuivao ni pogledati. S vremenom je svaka od djevojaka dobila
u Fatiminim priama svoj uzor, s kojim se sama usporeivala ili su je
usporeivale druge.
Katkad su djevojke prireivale za sebe sveane gozbe na kojima se izvrsno jelo i
pilo. U te dane Apama je bila posebno otrovna, a Mirjam joj se tiho smijeila.
Djevojke su medu sobom aptale da je Mirjam izmolila od Sejidune dozvolu za te
praznike kako bi razveselila svoje drubenice.
Apamu je grizlo to je morala spravljati jela i pia za ta slavlja.
Za te gozbe ukopljenici bi izlovili riba, a Muad i Mustafa rano izjutra otili bi s
lukovima i sokolovima u lov na ptice. unom bi odveslali dugim prokopom sve
do obale gdje je poinjao divlji cestar koji se irio do uma pod elbrukim
stijenjem. Tamo je bio pravi raj za lovce.
67
U jednoj takvoj prilici Halima je molila Mirjam da ode s lovcima u umu, no taj
se put inio Mirjam preopasnim za djevojku. Zato joj je rekla da se pridrui Adiju
koji je namjeravao po perad i jaja na otok sa ivotinjama.
Adi je smjestio Halimu u un i odveslao prokopom za lovcima. Negdje na pola
puta skrenuo je u boni rukavac i laganim zamasima po mirnoj povrini vode
pribliavao se otoku na kojem su gajili domae i pripitomljene ivotinje.
Bilo je prekrasno jutro. Sunce jo nije obasjalo dolinu, ali njegove zrake zlatile su
planinske obronke i osnjeene vrhove. Stotine ptica cvrkutalo je i pjevalo. Neke
su se kupale u vodi, uzlijetale i zaranjale za ribama. Uz obalu je iz vode rasla

bcc

visoka trska, cvjetale su perunike i bijeli lokvanji. Srebrna aplja stajala je gotovo
do trbuha u vodi i kljucala svojim dugim kljunom po dnu. Kada je ugledala un
koji je mirno klizio vodenom povrinom, ponosno se uspravila, nakostrijeila joj
se uba na tjemenu i dostojanstveno je, podiui noge iz vode, odkoraala prema
obali.
Halima je, sva obradovana, gledala za njom. Ne boj se rekla je. Samo je
ljuta to smo je omeli pri doruku.
Da, sve su ivotinje, koje ive u vrtovima, kao domae potvrdio je Adi.
Nitko im ne ini nita naao.
Doli su do aplje, ali ptica se vie nije obazirala na posjetioce. Mirno se istila
kljunom. Tu i tamo bljesnuo bi trbuh ribe koja se vinula za muicom. Vilini
konjici su se razbudili i letjeli iznad povrine. Sve je, usprkos ivosti, izgledalo
posebno sveano.
O, kako je sve to krasno! uzviknula je Halima.
Da, lijepo je muklo je rekao Adi. Ali jo je ljepe na slobodi. Halima se
zaudila.
Kae, na slobodi? Zar nismo ovdje na slobodi?
ena si i zato to ne razumije. Kaem ti: sretniji je izgladnjeli akal u pustinji
od sitog lava u kavezu.
Halima je mahala glavom i nije razumijevala. Zar smo mi u kavezu? upitala
je.
Adi se nasmijeio.
To sam rekao samo tako odgovorio je. A sada dosta o tome. Na cilju
smo.
un je pristao uz obalu i zakoraili su na kopno. Jedva vidljivi puteljci krivudali
su kroz gusto grmlje vrba i jasika. Stigli su na kamenitu padinu po kojoj su rasle
neobine trave i cvjetalo rijetko cvijee. Zatim su doli na prostranu livadu koja se
pruala do umice. Odatle je dopiralo kokodakanje, cviljenje i divlja rika.
68
Halima je plaljivo uhvatila Adija za ruku. Pokraj umarka je ugledala velike
kaveze u kojima su letjele ptice i trkarale ivotinje. Kada su im se pribliili, neke
od ptica poele su se uplaeno zalijetati u reetke, a dva velika divlja geparda su
bijesno frkui jurnuli prema njima.
Halima je drhtala, a Adi je odloio veliku koaru koju je donio sa sobom i poeo
hraniti zvijeri. ivotinje su se ubrzo smirile jedui svaka svoju hranu.
To obino obavljaju Muad i Mustafa rekao je Adi. Ali danas su otili u
lov i zato je mene zapao taj posao.
Iza grmlja je bio skriven dugaak kokoinjac. Adi se uvukao unutra i poeo
skupljati jaja u koaricu.
A sada se udalji odavde rekao je i zbunjeno se nasmijeio. Trebam
obaviti posao koji je bolje da ne vidi.

bcc

Halima je otrala prema drugim kavezima. Za to vrijeme Adi je podavio nekoliko

pilia, pataka i gusaka. Krijetanje peradi prodiralo je Halimi kroz mozak pa je
sva prestraena zaepila ui.
Adi se vratio iz kokoinjca. Mrtvu perad prekrio je maramom i onda je poeo
Halimi pokazivati raznu zvjerad.
Kada bi ova dva geparda bila slobodna, poput Ahrimana mislila je Halima
sigurno bi me rastrgali, zar ne?
Moda, a moda bi i pobjegli. Gepardi se boje ljudi.
A zato ih drite u kavezima?
Sejiduni trebaju radi mladunaca. Naime, to su mujak i enka, a Seji-duna hoe
da mu odgojimo nekoliko ivotinja za lov. Ima mnogo prijatelja medu knezovima
i njima bi ih darovao.
Je li istina da su mladi gepardi nalik na maie?
Jest. Samo su jo ljupkiji i smjeniji.
Voljela bih imati jednog.
Bude li dobra, donijet u ti jednoga da bude kod tebe dok je mlad.
O, misli li da e Sejiduna dopustiti? Adi se nasmijeio.
Ima utjecajne prijatelje.
Halima je pocrvenjela. Znala je da time misli na Mirjam.
Zato te Apama mrzi? upitala je.
Ta mrzi cijeli svijet. Samo se Sejidune boji. A mene pogotovo ne voli zato to
sam je jednom... ah, to da ti to priam!
Priaj, Adi, priaj!
69
Glupost. Samo, molim te da nikome ne spomene ovo to smo ovdje govorili.
Zna, kada je Apama dola u vrtove, stalno je davala do znanja kako su ona i
Sejiduna ve godinama u dobrim odnosima i kako joj je on, ranije, u Kabulu
poklonio svoje srce. Htjela nas je uvjeriti da ju je Sejiduna, sada kada je postao
moan, iz istog razloga pozvao u zamak. Drala se oholo, odijevala se u svilu,
kindurila se i lickala, tajnovito se smijeila i bila bezobzirna prema svima
ostalima. ak i prema meni, koji poznajem Sejidunu jo iz Egipta gdje sam ga
neko vlastitim tijelom zatitio od njegovih neprijatelja. Jednom sam je sasvim
sluajno zatekao u jednom sasvim ljudskom inu. Bila je smijena i jo odvratnija.
Prasnuo sam u smijeh i od tada, vidi, baca prokletstvo na moju jadnu glavu.
Sumnja da sam i drugima otkrio njenu sramotu i zato bi joj bilo najdrae da svi
krepaju. Da se ne boji Sejidune ve odavno bi nas sve otrovala.
Je li stvarno tako zla?
Zla je zato to mnogo pati, a pri tome je i robinja oholosti. Ne eli biti stara, a
zna da jest.
Uli su dublje u umu i tamo je bio kavez s majmunima. Halima je vriskala od
radosti vidjevi kako se ivotinje pentraju po reetkama, ljuljaju se na lijanama,
gimnasticiraju i meusobno se tipaju.

bcc

Imali smo i medvjeda rekao je Adi. Ali suvie je derao i zato je

Sejiduna naredio da ga ubijemo. Na naem otoku imamo govedo, devu, etiri
konja i nekoliko magaraca. Samo kod nas su i make i psi. Ali na na otok ne
moe doi nitko osim nas. To je Apama postigla kod Sejidune.
Doe li ikad Sejiduna u vrtove?
To ti ne smijem rei, drago dijete.
Voljela bih vidjeti kakav je.
To je teko rei. Ima bradu i veoma je moan gospodin.
Je li lijep? Adi se nasmijao.
Na to jo nisam ni pomislio, ljupka apice. Ruan sigurno nije. Prije bi se
moglo rei da je straan.
Je li velik?
Ne bih rekao. Za glavu je manji od mene.
Onda je, sigurno, veoma jak.
Ne vjerujem. Mogao bih ga jednom rukom oboriti na zemlju.
A zato je onda straan? Ima li veliku vojsku?
Ne posebno. Ali i u Egiptu, u kojem je bio stranac i sasvim sam, ulijevao je
takav strah da je veliki kalif naredio da ga nou uhvate i ukrcaju na
70
lau koja ga je odvezla iz zemlje. Njegovi neprijatelji mogli su ga i ubiti, ali se
nisu usuivali.
udno, udno mislila je glasno Halima. Jesu li on i sultan prijatelji?
Ne. Sultan je njegov najvei neprijatelj.
Jao, ako nas napadne! Sto bi onda bilo s nama?
Ne boj se. Vratio bi se krvave glave, ako bi mu uope ostala na ramenima.
Ima li Sejiduna mnogo ena?
Suvie pita. Ima sina, to znam, i valjda jo dvije male majmunice kao to si ti.
Halima spusti nos.
Sto bi samo mislio o meni? rekla je vie za sebe. Adi se nasmijao.
Ima mnogo drugih briga, bar zasad.
Sigurno je obuen u svilu i kadifu.
Kako kad. Vidio sam ga i u odjei od kostrijeti.
Sigurno se tako oblai samo zato da ga ljudi ne prepoznaju... Je li kralj?
Vie od kralja. Prorok.
Kao i Muhamed? ula sam da je Muhamed bio veoma lijep i da je imao
mnogo ena. Medu njima su bile i sasvim mlade.
Adi se veselo zahihotao.
O, ti... ti, radoznali crvendau! Sto joj se sve ne mota po glavi.
Boje li ga se i ene?
One jo i najvie. Apama je, na primjer, pred njim pitoma kao janje.
Pa to im ini?
Nita! Ba zato ga se svi boje.
Onda mora biti veoma ljut i strog.

bcc

Ni to nije. ak se voli smijati i aliti. No, kada te pogleda, vie te nigdje nema.
Zar ima tako strane oi?
Ne, ne znam. Pa ne ispituj toliko. Ni sam ne znam to je to zbog ega ga se svi
boje. Ali, bude li ga ikada vidjela, imat e osjeaj da zna sve tvoje misli, ak i
one koje pred cijelim svijetom krije. init e ti se da ti vidi do dna srca i da nema
smisla pokazivati se ljepom i pretvarati se jer e tono osjeati kako sve vidi i
sve zna.
Halima se prestraila. Sva krv joj je udarila u obraze.
Joj, kako bih ga se bojala kada bih ga srela! Stvarno, takvi ljudi su najstraniji.
71
Eto, ipak sam ti ispriao! Sada uzmimo koaru i vratimo se kui. A ti, ljupka
gazelice, dri jezii iza svojih bisernih zubia i uti kao riba o svemu to smo
govorili.
Hou, hou, Adi potvrivala je Halima i hitala za njim prema unu.
Naveer, djevojke su se okupile u velikoj dvorani oko bazena. Soba je bila
sveano ukraena, svijee u svjenjacima bile su udvojene, u kutevima su bili
postavljeni stalci sa zdjelicama u kojima je bilo ulje a kroz koje su svjetlucali
raznobojni plamici. Sve je bilo prepleteno zelenilom i ukraeno cvijeem.
Tri Apamina pomonika posluivala su djevojke jelima i piima. Na mjedenim
pladnjevima donosili su peene ptice i drugu perad, prene ribe s limunom, voe i
slatka peciva. Iz velikih zemljanih kraga natakali su vino u ae, a djevojke su ga
odreda ispijale pa se, u poetku priguen apat, ubrzo pretvorio u glasan smijeh i
sveopi cvrkut. Apama, koja je izvjesno vrijeme suzdravajui svoj gnjev sve to
promatrala, ubrzo je ljutita otila.
Ti si odgovorna da sve proe u redu izderala se na Mirjani.
Bez brige, Apama nasmijala joj se Mirjam, odgovarajui. ula je kako i
hodnikom guna sama sa sobom:
Odvratno! Odvratno!
Onda su doli Esad i Adi, a ubrzo iza njih i Muad i Mustafa. Svi su jeli, pili vino,
pa je veselje postalo ope.
Ponimo predstavu predloila je Fatima. Svi su se sloili s njom. Poele su
s recitiranjem stihova. Jedne su govorile odlomke iz Kurana, druge stihove
Ensarija i ostalih pjesnika. Fatima je recitirala svoje.
Ubrzo su ona i Zejneb zapoele dvoboj rimama. Ukopljenici, koji jo nisu
poznavali njihovu spretnost, pri tome su se do suza smijali a Adi ih je pohvalio.
Njegovo lice sijalo je od ponosa i sree.
Nakon recitacija na red je doao ples. Fatima i neke druge uzele su instrumente, a
Mirjam, Halima i Zulejha su zaplesale. Kada su zavrile zajedniku toku, Zulejha
je nastavila sama. Prvo lagano, onako kako su udarale daire, a zatim se njeno
tijelo sve bre izvijalo, da bi na kraju skoila na rub bazena, stranom brzinom se
zavrtjela u mjestu tako da je svima od straha stao dah, a onda se, poput daka
vjetra, izgubila bacivi se meu svoje jastuke.

bcc

Zavriskale su od oduevljenja. Halima joj je pritrala i snano je zagrlila.

Ukopljenici su im napunili ae i ispile su ih u Zulejhino zdravlje. Vino im je ve
snano udarilo u glavu pa su pjevale, ljubile se i grlile. Pravile su ludorije, u ali
se prepirale i zadirkivale, a kraljica svih tih ludosti bila je Halima. Ve poslije
prve ae zavrtjelo joj se u glavi pa joj se inilo da je postala laka
72
poput leptira i da je s tla uzdiu nevidljiva krila. Ubrzo nakon Zulejhina plesa,
tjerana tatinom, zahtijevala je od sviraica da joj zasviraju muziku za ples pa se
poela uvijati i okretati, oponaajui u kretnjama Zulejhu. Svi su joj se smijali i to
je samo poticalo njeno ludiranje, da bi na kraju i ona skoila na rub bazena. Njene
druice su kriknule, Mirjam je pohitala da je pridri, ali bilo je prekasno. Halima
je izgubila ravnoteu i pljusnula u vodu.
Za tren su svi bili oko nje. Snana Adijeva ruka pruila se prema njoj i izvukla je
iz bazena. Ispljunula je vodu koju je progutala, prestraena pogledala Mirjam i,
istodobno, udarila u pla i smijeh. Mirjam ju je ukorila i odvela u spavaonicu, a
tamo ju je istrljala runikom i preobukla. Kada su se vratile, neko vrijeme je bila
krotka i tiha, no nekoliko aa vina vratilo joj je hrabrost. Otila je do ulaza i
udarila batom o gong, dajui znak da se utiaju.
Moje drubenice i lijepe sestrice otpoela je oponaajui Adija ovdje
vidite mladu i ubavu Halimu koju je vino oamutilo.
Djevojke i ukopljenici prasnuli su u smijeh.
Ne trudi se dalje, Halima rekla joj je Mirjam. I onako ti ne ide.
Htjela sam se svima ispriati uvrijeeno je odgovorila Halima. Mirjam je
ustala s leaja, otila po nju i dovukla je za sobom na svoje jastuke. Tamo se
Halima tako raznjeila da su je oblile suze.
Prihvatila je Mirjaminu ruku i poela ljubiti svaki prst posebno.
Sara se cijele veeri nije mogla nigdje smiriti. Bila je navikla da u to vrijeme
Halima pripada samo njoj i sada je ljubomornim oima pratila svaku njenu
kretnju. Sve vrijeme Halima se nije obazirala na nju, no sada, kada je leala
pokraj Mirjam i ljubila joj prste, nehotice se osvrnula prema njoj. Uhvatila je
pogled koji je izraavao oajnu ljubomoru. Oholo se nasmijeila i prkosno poela
milovati Mirjam po kosi, licu i vratu, priljubila se uz nju, zagrlila je i strasno
poljubila u usta.
Sara je podnosila paklene muke. Praznila je au za aom a onda se slomila:
zaplakala je i pobjegla prema izlazu. Tada se Halima otrgnula od Mirjam i otrala
za njom. Pekla ju je savjest i htjela je utjeiti Saru. Mirjam je tog trena sve
shvatila. Problijedjela je i ustala.
Saro! Halima! Ovamo! viknula je otrim glasom. Djevojke su joj prile
plaljivo i oborenog pogleda.
Sto to znai? strogo je upitala.
Halima je pala pred njene noge, obgrlila ih i glasno zaridala.
Tako dakle muklo je rekla Mirjam.
Ne, ne, ja nisam kriva! vritala je Halima. Sara me je zavela.

bcc

73
Mirjam je odgurnula Halimu od sebe a onda je prila Sari i snano je udarila po
obrazu. Sara se, bez glasa, sruila na zemlju.
Mirjam im je okrenula leda. Kada je ugledala oko sebe napola prestraena a
napola nasmijana lica, usne su joj se razvukle u blagi osmijeh.
Saro! povikala je. Pokupi svoje stvari i smjesta se preseli u eliju bez
prozora na kraju hodnika. Odsad e spavati tamo sve dok se ne popravi. Idi! I
noas mi vie ne izlazi pred oi.
Halimi je ve bilo nesnosno teko to je Saru tako runo izdala. Sara je ustala,
bacila tuan pogled na Halimu i tiho nestala iz dvorane. Halima je na koljenima
puzala do Mirjam, moleivo digla ruke prema njoj i gledala je uplakanim oima.
A ti, mala grenice, odsad e se preseliti u moju spavaonicu rekla joj je
Mirjam da te stalno imam na oku. Vidjet emo hoe li se jo uope moi
popraviti. A, Safija i Dada, vi ete se preseliti kod Zejneb.
Halimi se tog trenutka inilo da joj se usred pakla, u koji je upravo bila pala,
otvorilo samo nebo. Jo se nije ni usuivala povjerovati u to. Ohrabrila se i digla
pogled prema svojim druicama. Vidjela je smijeak na njihovim licima pa se i
sama kroz suze nasmijeila.
Ukopljenici su se neopaeno izgubili iz dvorane.
Vrijeme je da idemo na spavanje rekla je Mirjam.
Otile su, prilino utuene, jedna za drugom. Halima je oklijevajui ekala kraj
izlaza.
Sto se ne mie? osorno joj je rekla Mirjam. Idi po svoje stvari i doi za
mnom!
Tek sada je Halima povjerovala. Jest, bila je grenica, odbaena i prokleta.
Izgubila je i Mirjaminu naklonost, ali joj je zato pao u naruje najljepi dar: spavat
e u Mirjaminoj spavaonici, disat e s njom isti zrak, neprestano e uivati u
njenoj blizini. I nalazit e se u neposrednom dodiru sa samom tajnom!
Jedva je primjeivala kako su joj se druge smijeile. Saptale su izmeu sebe kako
je slatka i ljupka, slale joj poljupce. Oinula ih je otrim pogledom ispod obrva i
otila u svoju prijanju spavaonicu po stvari. Pomagale su joj Zejneb, Dada i
Safija. Bilo ju je strano stid, gledala je u pod i jedva se drala. U Mirjaminoj sobi
je, uz njihovu pomo, napravila sebi leaj, brzo se svukla i uvukla pod pokriva
pravei se da je ve zaspala. Zapravo, oslukivala je svaki um u sobi. Konano je
dola Mirjam. Halima je ula kako odlae odjeu, odvezuje sandale a zatim je
osjetila srce joj je za trenutak prestalo kucati tihe korake koji su se pribliili
njenoj postelji. Osjeala je
74
Mirjamin pogled ali se nije usuivala otvoriti oi. A onda o, najvee divote
na njeno elo se spustio njean poljubac. Savladala je drhtaj koji samo to se nije
oteo, i u trenu je uistinu zaspala.
Za Halimu su otpoeli prekrasni dani. Loa savjest nije je vie optereivala kao
ranije. Otkad je njen grijeh postao oiglednim i otkad je primila kaznu za njega,

bcc

srce joj je bilo lako i veselo, no u prisustvu druica bilo joj je jo uvijek pomalo
nelagodno. Znaajno su joj se smijeile i u ali prijetile da e je zavesti. Tada je
stiskala aku svoje sitne ruice, prijetila im njome i ibala ih strogim pogledom.
Jo drskije je prila svoj nosi i nije joj bilo neugodno to je, kao mala grenica,
ponovo postala centar panje.
Sara ju je zaobilazila, a i Halimi je bilo neugodno kada bi se susrele. Vie puta
vidjela je Saru uplakanih oiju a za vrijeme jela bila je izloena njenim bolno
prijekornim pogledima. Jednom je skupila toliko hrabrosti da joj prie i kae:
Zna, Saro, nisam te htjela izdati. Stvarno nisam. Samo od sebe mi se otelo.
Saru su oblile suze, usne su joj se tresle i rado bi neto rekla, ali nije mogla.
Rukama je pokrila lice i pobjegla.
Ali Halimi su se sve te stvari inile bezvrijednima, u usporedbi sa sreom koju je
osjeala jer je smjela spavati u istoj sobi s Mirjam. Sva se predala tome da joj
slui. Bilo joj je malo teko to su Dada i Safija morale zbog nje otii od Mirjam.
Bile su sestre-blizanke i jedna drugoj nalik kao jaje jajetu. Od svih krotkije i
smjernije, Halima ih dugo nije mogla razlikovati, pa kada bi vidjela svaku
posebno, nije znala je li to Dada ili Safija. Njihov jedini nestaluk bilo je to su je
zavitlavale i izdavale se jedna za drugu. Pritom su se do suze smijale. Kada su
morale napustiti Mirjaminu spavaonicu izvjesno su vrijeme izgledale snudene.
Potom su se vezale za Zejneb i sve tri su postale nerazdvojne.
Halima se, dok je jo spavala kod Zejneb i Sare, bojala noi. Sada je nije mogla
doekati. Ve druge veeri Mirjam joj je rekla:
Ni o emu me ne pitaj i nikome nita ne priaj. Ja sam odreena da vas
nadzirem.
Poslije tih tajanstvenih rijei Halimu su muile svakakve misli, ali zasad je samo
potajno promatrala. Mirjam je dolazila posljednja na spavanje. U meuvremenu,
Halima bi joj sve lijepo pripremila, svukla se, legla u postelju i pravila se da ve
spava, no kroz stisnute trepavice gledala je kako bi Mirjam dola u sobu,
rastreseno se raspremila i pogasila svijee. Potom bi joj prila i lagano je
poljubila, a Halima bi tada, osjeajui najvee blaenstvo, zaspala.
75
Jednom se usred noi iznenada probudila s osjeajem da oko nje neto nije u redu.
Uplaila se i htjela zovnuti Mirjam, no kada je pogledala njenu po-steljum,
primijetila je da u njoj nikoga nema. Obuzeo ju je tajnovit uas.
Kuda je otila? upitala se. Moda nadzire druge? pomislila je. Glas u
njoj odgovorio joj je sasvim odreeno. Ne. Kod Sejidune je.
Kod Sejidune? U njenoj dui otvarali su se bezdani puni tajanstvenosti. Jasno je
postala svjesna svoje kukavnosti. Stisnula se u klupko, zadrala dah i oslukivala.
Mirjam nije dolazila i Halima se sasvim razbudila. Razmiljala je, drhtala od
straha i uivala u grozniavoj radoznalosti jer joj se inilo da je ipak doprla do
same sri tajne. Zvijezde su ve izgubile sjaj, zacvrkutale su prve ptice i tada se
zavjesa koja je zatvarala ulaz lagano odgrnula. Mirjam je neujno ula, odjevena u
plat opiven samurovinom, slina nonom duhu. Nepovjerljivo je pogledala

bcc

prema Halimi, zatim je umorno raskopala plat tako da joj je kliznuo s ramena i
ostala u spavaici pokraj svoje postelje. Odvezala je sandale i zagnjurila se meu
jastuke.
Halima nije mogla zaspati sve dok nije odjeknuo udarac o gong koji ih je pozvao
na ustajanje. Tada je za tren utonula u kratak i dubok san, a kada se probudila,
Mirjam je, kao obino, stajala pokraj njene postelje i smijeila joj se.
Dugo spava jutros ljubazno joj je rekla. Sigurno si imala nemirne snove.
I tog trenutka Halima stvarno nije znala je li sve to je bilo samo sanjala. Ustala je
blijeda i izmuena, i cijeloga dana nije se usuivala nikome pogledati u oi.
Od te noi Mirjam je postala povjerljivija prema njoj. U slobodno vrijeme
pouavala ju je pisanju i vjebala itanju. To je objema priinjalo radost. Halima
je uloila sve svoje snage kako se ne bi osramotila pred uiteljicom i brzo je
napredovala, a Mirjam nije tedjela hvale. Podstiui je, priala joj je dogaaje iz
svoje mladosti, o tome kako je kao dijete bila kod svog oca u Alepu, o borbama
krana i idova, o prostranom moru i o laama koje dolaze iz dalekih zemalja.
Pritom su se jedna za drugu vezale kao da su mlada i starija sestra.
Jedne veeri kada je Mirjam dola u spavaonicu i svukla se, rekla je Halimi:
Ne pravi se da spava. Doi kod mene.
Kako? Kod tebe? Ja? zapitkivala je Halima sva zbunjena.
Moda nee? Doi. Neto u ti povjeriti. Halima je drhtei otpuzala do nje i
legla sasvim na rub postelje u strahu da ne oda svoje uzbuenje, i
76
jo uvijek puna neke neshvatljive bojazni da je dotakne. No Mirjam ju je sama
privukla sebi i tek tada se Halima usudila stisnuti uz nju. Ispriat u ti nesreu
mog ivota otpoela je Mirjam. Ve zna da je moj otac bio trgovac u
Alepu. Bio je bogat i njegove lae plovile su daleko na Zapad natovarene
skupocjenom robom. Kao dijete imala sam sve to mi je srce poelje-lo. Oblaili
su me u raskonu svilu, kitili me zlatom i draguljima a posluivale su me tri
robinje. Navikla sam zapovijedati i inilo mi se sasvim prirodnim da mi se svi
pokoravaju.
Kako si bila sretna! uzdahnula je Halima.
Vjeruje li da nisam bila posebno sretna odgovorila je Mirjam. Bar danas
mi se tako ini. Istina, svaka elja bila mi je odmah ispunjena, ali koja elja?!
Samo ona koju je bilo mogue ispuniti novcem. Sve druge tihe, skrivene, o kojima
tako rado sanjaju djevojaka srca, morale su ostati duboko zakopane u meni.
Naime, rano sam nauila kako su ograniene ljudske moi, i kada mi je bilo
etrnaest godina, na oevu glavu sruile su se jedna za drugom brojne nesree.
Poelo je time to mi je umrla majka i otac je zapao u duboku tugu. Izgledalo je
kao da mu vie ni do ega nije stalo. S prvom enom imao je tri sina koji su poeli
samostalno trgovati. Jedan od njih ostao je bez sve imovine a druga dvojica
jamili su za njega. Poslali su brodove na obalu Afrike i ekali dobit, no stigla je
vijest da je vjetar unitio lae. Tada su se sva trojica obratila ocu i on se ponovo

bcc

udruio s njima. Uputili su lae u zemlju Franaka, no tamo su ih zarobili gusari i

tako smo preko noi postali prosjaci.
Oh, bolje bi bilo da ste i ranije bili siromani! uskliknula je Halima. Mirjam
joj se nasmijeila. Privila je Halimu vre uz sebe i nastavila:
Sve te nesree zadesile su nas u vremenu kraem od dvije godine. Tada je
mom ocu doao idov Mojsije, najbogatiji ovjek u Alepu, i rekao mu: Vidi,
Simone - tako je, naime, bilo ime mom ocu. Ti treba novac, a ja trebam enu.
Bjei, bjei, nasmijao mu se moj otac. Star si i ve sina ima koji bi mogao
biti otac mojoj keri. Vie bi priliilo da misli na smrt. Ali Mojsije se nije dao
otjerati naime, tada je cijeli grad govorio da sam najljepa djevojka u Alepu.
Od mene moe dobiti na posudbu koliko hoe, nastavio je. Samo mi daj
Mirjam. Nee joj biti loe kod mene. Otac je svu tu prosidbu smatrao alom, no
kada su za to ula moja polubraa, navalila su na njega i vatreno ga nagovarali da
se pogodi s Mojsijem. Otac je bio u oajnom poloaju. Bio je dobar kranin i nije
htio dati svoje dijete idovu, ali slab i utuen kakav je bio poslije tolikih nesrea,
na kraju se predao i pristao je dati me Mojsiju. Mene nitko nita nije pitao.
Jednoga dana potpisali su pogodbu i morala sam u kuu idova.
Sirota, sirota Mirjam rekla je Halima kroz suze.
77
Zna, moj mu me volio na svoj nain. Bilo bi mi tisuu puta drae da me
mrzio ili da je bio ravnoduan prema meni. Muio me svojom ljubomorom,
zakljuavao me u mojim odajama, a s obzirom na to da je vidio da sam hladna
prema njemu i da mi se gadi, kripao je zubima i prijetio da e me ubosti. Katkad
mi se inilo da je lud i strano sam ga se bojala.
Mirjam je uutjela kao da mora sakupiti snage za ono to je trebala rei. Halima je
naslutila da se pribliila tajni i cijelim tijelom je drhtala. Svoje obraze, koji su
gorjeli poput usijanog eljeza, pritisnula je uz Mirjamina njedra i zadrala dah.
Moj mu je imao nakon izvjesnog vremena produila je Mirjam naviku
koja je duboko vrijeala moju srameljivost. Svijest da sam, ipak, konano postala
njegova svojina, potpuno ga je izbezumila pa je priao svojim poslovnim
prijateljima o meni, slikao im ivim bojama moje drai, moju srameljivost, moje
tjelesne osobine i hvalio se kako je postao gospodar uokolo daleko najvee
ljepote. Oito, elio je izazvati njihovu zavist. Naime, vie puta mi je uveer
priao kako im je opisivao moje drai i svoje naslaivanje njima, te kako su oni
zelenjeli od zavisti. Halima, moe li zamisliti koliko sam ga tada mrzila i kako
mi se gadio? Kada sam morala k njemu, osjeala sam se kao da moram na
gubilite, a on se smijao i rugao utokljuncima, tako je nazivao svoje mlade
poznanike, i govorio im: E, za novac se sve dobije, dragi moji. Siromaha, ma
kako bio lijep, ni stara koka ne pogleda. Te rijei su me strano ljutile i gorile.
O, da sam tada poznavala samo jednog takvog utokljun-ca, pokazala bih Mojsiju
da se uljuljkao u lai! No dogodilo se ono to sam najmanje oekivala. Jedna od
mojih slukinja jednom mi je gurnula u ruku malo pisamce. Odmotala sam ga i

bcc

srce mi je poskoilo ve kod prvih rijei. I danas ga znam napamet, cijelog.

Sluaj, rei u ti kako je glasilo.
Halima je treperila od napete panje. Mirjam je nastavila:
Pisalo je: eik Muhamed Mirjami, cvijetu Alepa, srebrnosjajnoj luni koja
obasjava no i osvjetljava svijet! Volim te, beskrajno te volim otkad sam uo od
Mojsija, tvog prokletog uvara, kako u nebo die tvoju ljepotu i tvoju ednost.
Kao to nevjerniku udari vino u glavu i omami ga, tako je moje srce omamila
vijest o tvom savrenstvu. O, srebrnosjajni mjesece! Samo da zna koliko sam
noi sred pustinje prosanjao o tvojim vrlinama, kako si iva pred mojim oima i
kako sam te vidio kao ruiastu zoru na nebu! Mislio sam da e daljina umanjiti
udnju za tobom, ali ona ju je samo osnaila! Sad sam se vratio i donio ti svoje
srce. Znaj, cvijete Alepa, da je eik Muhamed ovjek koji se ne boji smrti i da je
doao u tvoju blizinu udisati zrak koji ti izdie. Pozdrav!
Najprije sam pomislila da je pismo zamka. Pozvala sam sluavku koja je donijela
pismo i traila da mi kae istinu. Zaplakala je i pokazala mi srebr78
njak koji joj je dao neki sin pustinje, plativi joj da mi urui pismo. Kakav je bio
taj sin pustinje?, upitala sam. Lijep i jo mlad. Sva sam uzdrhtala i ve sam se
zaljubila u Muhameda. Naravno, mislila sam, da nije lijep i mlad ne bi se ni
drznuo napisati mi pismo! I ve me obuzeo strah da e moda biti razoaran kada
me vidi. Pismo sam vie od sto puta proitala, danju ga nosila u njedrima, a nou
sam ga briljivo zakljuavala u krinju. Ubrzo je dolo i drugo pismo, jo strasnije
i ljepe od prvog: sva sam gorjela od tajne ljubavi. Na kraju, Muhamed mi je
zakazao noni sastanak na terasi ispred mog prozora. To znai da je morao dobro
poznavati moju okolinu. - O, moja Halima! Kako da ti opiem te svoje osjeaje!
Tijekom dana deset puta sam mijenjala odluku. Ii u - neu ii; tako sam stalno
mijenjala ono to bih odluila. Na kraju sam odluila da idem i pri tome sam
ostala sve dok nije dolo zakazano vrijeme. Tada sam, kao po nekoj tajnoj
zapovijedi, otila na terasu. Bila je prekrasna no, mrana i bez mjeseca, ali nebo
je bilo osuto zvijezdama koje su svjetlucale. Naizmjenino su me obuzimale as
vrelina, as studen. Neko vrijeme sam ekala na terasi i ve mi je padalo na
pamet: to ako je sve to prijevara, ako se neko htio samo runo naaliti sa mnom
kako bi se narugao starom Mojsiju? Tad uh aputav glas: Ne plai se. Ja sam,
eik Muhamed. ovjek u sivom haljetku se, lak kao pero, prebacio preko ograde
i prije nego sam postala svjesna to se dogaa ve me drao u zagrljaju. inilo
mi se da se pomiu svjetovi i da doivljavam beskonanost. Nije me pitao hou li
s njim: primio me oko pasa i sa mnom se spustio niz pletene ljestve u vrt. S one
strane ograde ugledala sam nekoliko jahaa. Oni su me prihvatili dok je on
prelazio zid a zatim me podigao sebi u sedlo. Odjurili smo iz grada u tamnu no.
I sve si to ti sama doivjela? uzdahnula je Halima. Sretna, presretna
Mirjam!
O, ne govori mi to, Halima. Srce mi puca kada se sjetim onoga to se zatim
dogodilo. Jahali smo cijelu no. Iza brda se pojavio mjesec i obasjavao nas, a

bcc

meni je bilo istodobno i strano i lijepo, kao da sluam bajku. Jahau koji me
drao u zagrljaju dugo se nisam usuivala pogledati u lice. Tek postepeno sam se
oslobodila i digla oi prema njegovima. Paljivo je promatrao put pred sobom.
Tada je njegov pogled bio poput pogleda orla, no kada ga je upro u mene, postao
je mek i topao poput pogleda jelena. Toliko sam ga zavoljela da bih smjesta umrla
za njega. Bio je taj eik Muhamed lijep ovjek. Imao je crne brkove, kratku, gustu
bradu i crvene usne. Oh, Halima! Na putu sam postala njegovom enom... A
nakon tri dana bili su za nama: moja po-lubraa, sin mog mua i cijela eta
naoruanih mjetana. Poslije sam saznala da su odmah, im je moj bijeg bio
otkriven, priklijetili svu poslugu. Nali su
79
Muhamedova pisma a Mojsija, mog mua, od boli i sramote udarila je kap. Obje
obitelji smjesta su se naoruale, uzjahale konje i dale se u potjeru... Bili smo zali
ve duboko u pustinju kada smo ugledali na obzorju etu konjanika. Muhamed je
imao uz sebe samo sedmoricu ljudi. Povikali su mu da me pusti kako bi lake
potjerao konja u trk, ali on je prezrivo odmahnuo rukom. Uzjahali smo odmornog
konja, no progonitelji su nam se sve vie pribliavali. Tada je Muhamed pozvao
svoje prijatelje da okrenu konje i jurnu na go-nitelje. Spustio me na zemlju i sa
sabljom u ruci stao na elo male grupe. Konjanici su udarili jedni na druge, a
pobijedila je premo. Pao je jedan od moje polubrae, ali pao je i Muhamed. Kada
sam to vidjela, od boli sam zaur-lala, poela bjeati, no brzo su me uhvatili i
privezali za sedlo. Za rep mog konja objesili su mrtvog Muhameda...
Uasno, uasno zajeala je Halima i pokrila lice rukama.
Ne mogu ti opisati to sam tada osjeala. Moje srce se stvrdnulo kao kamen i
bilo je otvoreno samo za jednu strast: strast za osvetom. Jedva sam i osjeala
poniavanja i sramoenja koja su potom uslijedila. Kada smo se vratili u Alep,
nala sam svog mua kako umire, ali kada me ugledao, oi su mu oivjele. Uinio
mi se poput ejtana. Njegov me sin vezao za samrtniku postelju i tukao biem.
Stisnula sam zube, utjela, a kada je Mojsije umro, laknulo mi je. inilo mi se kao
da je ispunjen prvi dio osvete... Samo u ti jo ukratko rei to su poslije uinili sa
mnom. Kada su smatrali da su me dovoljno namuili, odveli su me u Basru i tamo
me prodali kao robinju. Tako sam postala vlasnitvo Naeg gospoda, a on je
obeao da e me osvetiti i kranima, i idovima.
Halima je dugo utjela. Mirjam je u njenim oima izrasla u nekakvo poluboanstvo. inilo joj se da je prijateljujui s njom i sama beskrajno mnogo dobila.
Naposljetku ju je upitala:
Je li istina da krani i idovi jedu malu djecu?
Mirjam, koja je jo bila utonula u strane uspomene, iznenada se trgnu-la i glasno
nasmijala.
Nije iskljueno rekla je. Dovoljno su bezduni.
Kakva srea to smo medu pravovjernima!... uj, Mirjam, jesi li ti jo
kranka?
Ne, nisam vie.

bcc

Da nisi moda idovka?

Ne, nisam ni idovka.
Onda si pravovjerna, kao i ja!
80
Kako je tebi pravo, drago dijete.
Da li te Sejiduna mnogo voli?
Rekla sam ti da ne smije ispitivati u ali se namrgodila Mirjam. Ali
budui da sam ti toliko toga povjerila, i to u ti rei. Moda me ne voli, ali je
sigurno da sam mu potrebna.
Kako potrebna? To ne razumijem.
Sam je i nema nikoga s kim bi mogao iskreno porazgovarati.
A voli li ti njega?
Ti to ne moe razumjeti. On nije eik Muhamed, ali jo manje je Mojsije. On
je veliki prorok i ja mu se divim.
Sigurno je jako lijep.
Glupa makice! Hoe li da postanem ljubomorna, kada me pita takve stvari?
Oh, usprkos svemu veoma si sretna, Mirjam iskreno se otelo Halimi.
Tiho, cvrku! Ve je kasno i mora na spavanje. Vrati se u svoju postelju.
Poljubila ju je i Halima je odmigoljila na svoj leaj, ali jo dugo, dugo nije mogla
zaspati. U sebi je jo jednom obnovila sve to je ula od Mirjam. Tako ivopisno
je proivljavala priu o otmici i jahanju u Muhamedovu zagrljaju da je na svom
licu osjeala njegov dah i dodir njegovih brkova.
Zadrhtala je od nepoznate strasti i bila je radosna to je tama pa je nitko ne vidi,
no kada je u mati ugledala mrtvog Muhameda kojeg je privezanog o rep vukao
konj za sobom, zarila je lice u jastuke i zajecala. Tako je, plaui, zaspala.
Ubrzo nakon toga vidjela je prizor koji ju je ispunio neobinim uasom. Po
obiaju je tumarala vrtovima i probijala se kroz grmlje kada je odjednom ula iza
grma nekakav suanj. Tiho se priuljala tom mjestu i u travi ugledala Saru i
ukopljenika Mustafu kako lee i rade stvari o kojima im je obino govorila
Apama na svojim satovima. Sledila se. Htjela je pobjei, ali neka nevidljiva sila
prikovala ju je na mjestu. Stao joj je dah i nije mogla odvojiti pogled od to dvoje.
Ostala je tamo, promatrajui, sve dok se oni nisu spremili za odlazak.
Razmiljala je da li da povjeri Mirjam to je vidjela, jer nije eljela opet imati
neku tajnu koju krije od nje. Ali, nije li ve jednom izdala Saru? Sada je vie ne
smije tuiti! Radije e se praviti da nita nije vidjela, ionako je sve to samo
sluajno otkrila.
A kada je zatim stvarno utjela, odahnula je. Opet je mogla Sari mirno pogledati u
oi. Osjeala je kao da utnjom poravnava stari dug koji je imala prema njoj.
81
04.
Za to vrijeme Ibn Tahir je u tvravi doivljavao svoj veliki ivotni preobraaj.
Nekoliko dana po dolasku jo mu se vrtjelo i maglilo pred oima kao da ga je
neko udario tekim maljem po glavi, no ipak se navikavao na nov nain ivota.

bcc

Nakon prvih etrnaest dana nije samo bio meu najboljim uenicima, nego je
postao i strastven, vatren sljedbenik ismailitskog uenja. Lice mu se izmijenilo:
nestala je mekoa i oblina njegovih obraza, oni su upali, a izraz lica postao je
otar i odluan. Izgledao je deset godina stariji nego kada je doao.
U meuvremenu dobro se upoznao sa svojim drugovima, uiteljima i kolskim
redom.
Kapetan Minueher nije ih samo obuavao savladavanju vojnikih vjetina nego
im je predavao i zemljopis. Jahao je s njima iz utvrde tako daleko na jug da su,
kada se okrenu prema polaznoj toci, mogli vidjeti iznad okolnih planina vrh
Demavenda. Njega je odabrao kao polazite svojih tumaenja. Dok je sluio u
sultanovoj vojsci, nekoliko puta je proputovao cijelo carstvo pa je sad na
ogromnom komadu pergamenta nacrtao sve vee planinske masive, vanija mjesta
i trita te sve vojne i karavanske putove. Rairio je zemljopisnu kartu na tlu
ispred uenika, pomou Demavenda odredio strane svijeta i poeo im objanjavati
poloaj pojedinih zemljopisnih toaka i raskrija. U svoja tumaenja unosio je
uspomene iz vojnikog ivota i time inio nastavu zanimljivijom, a panju
uenika veom. Zadatak svakog od njih bio je tono odrediti udaljenost, poloaj i
smjer svog rodnog kraja, pa su ti sati bili meu najomiljenijima.
Posebno zanimljiv bio je novi predmet koji je predavao el-Hakim. Taj ovjek se,
ranijih godina, kretao po dvorovima Zapada i poznavao je dvorski ivot Bizanta,
Kaira, pa i Bagdada. Posjetio je mnoge mone knezove, vidio brojne narode, ije
navike i obiaje je dobro prouio a sada je spojio sva ta iskustva u posebno uenje
koje je prenosio svojim uenicima. Objanjavao im je kako se pozdravljaju Grci,
idovi, Armenci i Arapi, kakvi su njihovi obiaji, kako piju, jedu, vesele se i ime
se bave kako bi preivjeli. Pokazao im
je kako se mora izai pred ovog ili onog kneza, to zahtijeva ceremonijal kod
pojedinih vladara i na raznim dvorovima, te ih uputio u osnove grkog,
hebrejskog i armenskog jezika. Pritom je sam nastupao poput kakvog grkog
glumca, bio je uzvieni knez, a onda ponizan prosjeni ovjek, malo je hodao
uspravno i ponosno a onda padao niice, klanjao se pred praznim prostorom i
smijeio se as ljubazno, as lukavo. Uenici su ga morali oponaati, glumiti s
njim i pozdravljati na stranim jezicima. esto je nastavu prekidao veseli smijeh
kojem se dobrohotno pridruivao i ueni Grk.
Dai Ibrahim je, osim dogmatike i arapske gramatike, tumaio i Kur'an, te
predavao algebru i ostale raunske znanosti. Ibn Tahir je ubrzo prema njemu
osjeao pravo strahopotovanje. inilo mu se kao da dai Ibrahim sve zna. Kada je
tumaio Kur'an, uputao se u fdozofska razglabanja, govorio je o drugim vjerama,
predoavao uenicima osnove kranstva, hebrejstva, a osim raznih poganstava i
tajanstveno indijsko uenje koje je propovijedao Budha. Jasno je obrazlagao zato
su sve te vjere pogrene i dokazivao koliko je bolje Prorokovo uenje iji je
najpravovjerniji izraz upravo ismailizam. Sva ta objanjavanja u zakljuku je
saeo u jasne pouke koje su uenici morali zapisati i nauiti napamet...

bcc

Jednom je dai Ebu Surake na svoj sat doao s debelim svitkom papira u ruci.
Paljivo ga je odvio, kao da u njemu uva tajanstvenu dragocjenost, i izvukao iz
njega sveanj briljivo ispisanih pergamentnih listova. Stavio ih je ispred sebe na
prostirku i spustio na njih svoju teku ruku. Rekao je:
Danas u vas poeti uiti ivotopisu Naeg gospoda. ut ete o njegovim
patnjama, o njegovim borbama i o velikim rtvama koje je dao za ismai-litsku
stvar. Ovaj sveanj listova koji lei preda mnom, plod je njegova neumornog rada:
sve je to njegova ruka sama napisala za vas da biste iz njegovog ivota nauili
kako se treba rtvovati za pravednu stvar. Zato ete sve to budete uli briljivo
zabiljeiti i zatim dobro nauiti. Pogledajte plod njegove brige za vas!
Uenici su ustali i pribliili se spisima koji su leali pred daijem. S tihim
divljenjem gledali su krasno ispisane listove koji su utavo klizili kroz uiteljeve
prste. Sulejman je pruio ruku kako bi jedan izbliza pogledao, ali Ebu Surake je
naglo rairio dlanove kao da eli list sauvati od svetogra.
Jesi li siao s uma?! uzviknuo je. To je rukopis ivog proroka. Uenici su
se polako vratili na svoja mjesta. Dai ih je sveanim glasom
poeo uvoditi u ivot i djelo njihova vrhovnog poglavara. Prvo im je htio dati
kratak opis vanjskih dogaaja kako bi kasnije lake preao na pojedinosti koje su
bile ispisane na arcima ispred njega. uli su da je Sejiduna, njihov poglavar,
roen prije ezdeset godina u Tusu, da mu je bilo ime Hasan i da je
83
njegov otac Ali bio iz slavne obitelji Sabah Humejri. U ranoj mladosti upoznao je
nekoliko ismailitskih uitelja i misionara pa je brzo shvatio dalekosenu
ispravnost njihovog uenja. Njegov otac i sam je bio prikriveni alijevac, ali da ne
pobudi sumnju, poslao je mladog Hasana u Niapur, sunitskom re-fiku
Muvafakudinu. Tamo se Hasan upoznao sa sadanjim velikim vezirom Nizamulmulkom i zvjezdoznancem i matematiarem Omarom Hajjamom. Bili su
kolski prijatelji i sva trojica su odluili, kada su dobro upoznali lanost suneta i
ispraznost njegovih predstavnika, da e cijeli svoj ivot posvetiti ismai-lizmu.
Zavjetovali su se da e onaj tko prvi postigne uspjeh u javnom ivotu pomoi
ostaloj dvojici kako bi to lake djelovali u korist pravog uenja.
Meutim, veliki vezir nije ispunio obeanje. Naprotiv! Namamio je Seji-dunu na
sultanov dvor i tamo mu postavio opasnu zamku, no Alah je uvao svog
izabranika. Uvio ga je u plat noi i poveo ga u Egipat k tadanjem kalifu. I tamo
su se jalni digli protiv njega ali ih je pobijedio i poslije dugog lutanja vratio se u
svoju domovinu. Alah mu je dodijelio tvravu Alamut kako bi iz nje otpoeo
borbu protiv lanih uenja i konano savladao lane vlasto-drce i nasilnike. itav
njegov ivot ispunjen je udima, smrtnim opasnostima i Alahovom milou... Ebu
Surake je rekao:
Kada budete uli sve te neobine prie koje su naizgled vie sline bajkama
nego istini, u Naem gospodu prepoznat ete pravog i monog Proroka.
Iduih dana poeo im je detaljno priati nevjerojatne dogaaje i doivljaje
vrhovnog poglavara. Pred uenicima se polako dopunjavala slika silnog proroka i

bcc

poslije, njihova je najvea elja bila da ga jednom vide ivog i da se pred njim
istaknu velikim djelom ili velikom rtvom. Znaiti neto u njegovim oima inilo
im se kao visoko se izdii iznad ostalih smrtnika.
Danju se Ibn Tahir vie niemu nije udio. Bio je bistar promatra, posluan
uenik, radio je sve to je bilo potrebno i inilo mu se da sve mora biti ba tako
kako jeste.
A uveer, kada je leao s rukama ispod glave i promatrao crvenkast pla-miak u
zdjelici na postolju, u kutu, neoekivano je postajao svjestan da ivi u nekom
udnom, tajanstvenom svijetu. Obuzela bi ga tad tjeskoba i pitao se: Jesi li ti,
koji sada tu lei, stvarno isti onaj Avani koji je nekad pasao oevo krdo u Savi?
inilo mu se da svijet u kojem sada ivi od prijanjeg dijeli ponor slian onome
koji dijeli svijet snova od svijeta jave.
Od tih misli spaavao se pisanjem pjesama. Dai Ebu Surake dao je uenicima, pri
upuivanju u poetiku, zadatak da u stihovima opjevaju linosti i dogaaje koji su
bili posebno znaajni za ismailizam. Trebali su pisati pjesme o Proroku, Aliju,
Ismailu, o slavnim muenicima i njihovim djelima.
Ibn Tahiru je Ali, Prorokov zet, najvie prirastao srcu. O njemu je ispjevao pjesmu
koja je oduevila Ebu Suraku tako da ju je odluio pokazati Sejiduni. Nauili su je
i ostali uenici pa je uskoro Ibn Tahir po cijelom Alamutu slovio kao pjesnik.
ALI
Poslije Hadide prvi je Proroka upoznao, Ni devet godina tad nije imao. Sve je
vrijeme na njegovoj strani ratovao, Premda mu je neprijatelj teke rane zadavao.
Sam mu je Prorok ker za enu dao, Fatimu - enu najljepu, ubavi cvijet. Za
prijestolje kalifsko ga je odabrao, Da mirnu savjest ima kada napusti svijet.
Poslije smrti Prorokove je bio Lien svih prava i sramno izdan. Ni time mjeru
nepravdi nije prevrio, Krv je svoju prolio, okrutno zaklan.
U Nedefu, pod zlatnim kubetom, Tijelo njegovo u hladu poiva u miru. Vjernici
na grob dolaze mueniku svetom, Slave ga, a iz oiju suze im naviru.
Ohrabren prvim uspjehom, Ibn Tahir je nastavio s pjesnikim pokuajima.
Odjednom mu se uinilo kako je u tome otkrio nain da izrazi neto od onog
nepoznatog to ga je uveer plailo i, ujedno, time ga se oslobodi. Sve to mu se
inilo stranim i nejasnim pokuao je sabiti u stihove i uiniti jasnim. Neki od tih
pokuaja potom su u Alamutu postali ope vlasnitvo i mnogi su ih znali napamet.
Pjesme o Alamutu i o Sejiduni bile su najomiljenije.
ALAMUT
Tamo gdje vrh svoj Elbrus u nebo sue, Tamo divlje vode rue se i hue.
Planinske tamo brze rijeke izviru, Hridi ogromne preskau, ure, uviru.
85
Na stijeni tajanstvena utvrda stoji, Od dejlemskih kraljeva dane broji. Sa svih
njegovih strana vrsti su bedemi, Na udare vjetra i groma otporni.
Nekad su tamo orlovi gnijezdo svijali I jastrebovi s plijenom poivali. Carstvo tu
bjee svake grabljivice. Alamut je ime tvrave na vrh litice.

bcc

Zamak etiri visoke kule brane. Crne se i danju - tajnom hrane. Ako nepozvan do
nje put skriven nae, Drznika tog nevolja najvea snae.
SEJIDUNA
Kao u gnijezdu visina gospodar, U zamku sjedi moan vladar. Vjernike vodi, jer
poznaje ih do sri, A do sultanova miljenja ne dri.
Mada ga nitko nit' uje nit' vidi, Njegova ruka svime upravlja, sve vodi. Ni kada,
ni otkud - ne zna, AT za sve te nagrauje i sve mu plaa.
Alah ga je izabrao i na zemlju poslao, Nakon to je tekih muka dopao. Od Alija,
unatrag, do Proroka, Nije bilo tako svetog ovjeka.
Oko njega mnoga dogaaju se uda.
Za jedne je mudrac nad mudracima, za druge luda.
Ni idov ni kranin ne bi vjerovao:
Alah je njemu klju od raja dao.
S pjesnitvom su bile spojene i vjebe govornitva. Sulejman i Ibn Tahir su se
pred svima u tome odmjeravali. Sulejman je govorio vatrenije, Ibn Tahir
86
razumnije. Za vrijeme tih predmeta najnesretniji je bio Jusuf. esto je uvjeravao
Ibn Tahira da bi radije cijeloga dana vjebao na suncu pred strogim Minueherom
ili se ak na zapovijed Abdulmalika bievao, skakao po usijanoj ploi i izvravao
svih deset napornih vjebi disanja koje su vremenom bili savladali. Samo se jo
neega tako bojao kao pjesnitva, govornitva, gramatike i algebre:
Abdulmalikova posta. Jedino je tada doivljavao trenutke u kojima mu se ivot i
sve to su radili inilo besmislenim i ispraznim. Obuzimala ga je elja da legne,
zaspe i nikada se vie ne probudi.
Inae ga nisu muila nikakva posebna pitanja i malo emu se udio. Od svih stvari
moda mu je ponajvie bila nejasna Ibn Tahirova sposobnost pisanja pjesama koje
jo nigdje nije itao i nitko mu ih nije kazivao. Javno ga je smatrao arobnjakom,
a u sebi je svojom zemaljskom pameu bio uvjeren da Ibn Tahir mora imati
negdje skriven izvor iz kojeg crpi svoju umjetnost. Da su pjesme koje je znao
napisali pjesnici, to mu je ilo u glavu, no to je bilo u maglovito pradoba kada su
po svijetu jo hodili junaci, borili se s demonima i drugim natprirodnim biima.
Ali da njegov prijatelj, koji je spavao na postelji pokraj njega, bio za glavu manji i
mnogo slabiji od njega, moe biti takav pjesnik, tome se njegov tijesan um opirao.
Da je Sejiduna veliki prorok, mada je ivio s njim u tvravi, to mu je bilo jo
nekako razumljivo. Sejiduna je bio nevidljiv i nije smatrao vrijednim da se bilo
kome od njih pokae. A Ibn Tahir se s njim svakog dana prepirao i alio. Unato
toj sumnji duboko u sebi mu se divio i bio je veoma ponosan na svoje prijateljstvo
s njim.
Sulejman, mada sam nenadmaan maevalac i baca ome, te uvijek prvi u
svakom opasnom pothvatu, bio je ljubomoran na uspjehe drugih. Kada su mu
hvalili Jusufa i Ibn Tahira, govorio je:
Prvi je tupavko, a drugi uobraenko.

bcc

Pa ipak, njih su trojica bili nerazdvojni i kada bi netko napadao Jusufa ili Ibn
Tahira, Sulejman je ljutito uzvraao:
Kada vi budete tako daleko bacali koplje ili mogli izdrati tolike napore kao
Jusuf, onda ete imati pravo priati.
A za Ibn Tahira govorio je ovako:
Kada bi u vaim glavama bilo samo zrnce njegove pameti, ne biste bili samo
uobraeni, nego biste se ve odavno rasprsli od napuhanosti.
Sulejmana nisu voljeli samo Ibn Tahir i Jusuf, nego cijela kola zajedno s
uiteljima, i nitko mu nije zamjerao njegovu zajedljivost.
Za jednu od najstroih zabrana vaila je ona koja se odnosila na razgovore o
enama i spolnosti uope. Zato je svim uenicima stao dah kada je, na jednom
satu, Ibrahim neoekivano naeo tu kakljivu temu. Upravo je priao o
Prorokovim
87
enama, suho se nakaljao, za trenutak spustio pogled a onda ga vrsto upro u
mladia ispred sebe i poeo ozbiljnim glasom:
Prorok nije zabranio vjernicima da se ene i vesele u zajednikom ivotu s
drugim spolom. I sam je bio primjer dobrog mua i oca, no s druge strane,
vjernicima je postavio sveti cilj: muenitvo za svetu vjeru i najviu nagradu za tu
rtvu vjene radosti u rajskim vrtovima. Prvi vjernici, slijedei njegov uzvieni
primjer, znali su zdruiti oboje: lijep ivot sa enama i hrabro rtvovanje za
njegovo uenje. Kada je Prorok umro, poeo je razdor medu vjernicima pa su
se ljudi jo samo valjali u haremima i borili za vlast i druga zemaljska dobra. Bila
je zaboravljena Prorokova zapovijed da se za veliku stvar treba rtvovati, boriti se
s maem u ruci ili za nju, ak, umrijeti muenikom smru... Sada je Sejiduna
izmeu toga i svog ponaanja povukao jasnu granicu. S one strane su Bagdad i
selduki tirani sa svojim razuzdanim pristalicama, s ove strane smo mi i vi. Vi,
koji ete biti posveeni u fidaije, izabrana ste eta iji posljednji cilj jesu rtva i
muenitvo za svetu stvar. Dakle, u svemu morate biti drugaiji od njih. Zato je
Sejiduna izdao za vas najstrou zabranu: niti ete se eniti, niti bilo kako drugaije
odavati razuzdanosti. Vama je zabranjeno govoriti o neistim stvarima kao da ve
jeste stanovnici rajskih vrtova koji su stvoreni za vas. Zabranjeno vam je i
razmiljati o njima ili im se u mati potajno predavati. Alahu se ne moe nita
sakriti! On je izabrao Sejidunu i odredio vam ga za vou, a za onoga tko prekri
zabranu, odreene su najstroe kazne. Tko bude uhvaen u nepristojnom
razgovoru, bit e smjesta baen medu obine vojnike. Jednoga od vas ta je kazna
ve zadesila. Ako bi se netko od vas, kada budete posveeni, usput spetljao sa
enom ili ak oenio, bio bi kanjen uasnom smru. Krvnik bi mu prvo uarenim
eljezom iskopao oi, a kada se stiaju najgore boli, sa ivog tijela bili bi mu
otkinuti ostali udovi. Vrhovni poglavar je smatrao da te kazne zasluuje onaj tko
prekri njegovu zabranu.

bcc

Na te rijei uenici osjetie hladne marce. Nisu se usuivali jedan drugoga

pogledati u oi. Neki su u ivim slikama predstavljali strahotne kazne i, premda su
se suzdravali, ulo se kada bi se ponekom oteo pritajen uzdah iz grudi.
Kada je dai Ibrahim vidio uinak svog govora, kamenim licem preletio mu je
neprimjetan smijeak. Nastavio je mnogo blaim glasom:
Ne plaite se te Sejidunine zabrane. Ona je samo naizgled okrutna, jer tko bi od
vas mogao i pomisliti da nagradu, koja ga eka za njegove rtve, zamijeni za
sumnjivo zadovoljstvo koje bi mu moglo pruiti krenje Sejidunine zabrane? Svi
vi, koji budete u potpunosti ispunjavali ono to vam je nareeno, uivat ete u
mnogo veoj raskoi. I to u kakvoj raskoi! Vi, mueni88
ci za svetu stvar, ui ete u vrtove u kojima e uboriti kristalno isti studenci,
leat ete usred staklenih paviljona na visokim jastucima i etati prekrasno
ureenim gajevima u sjenci kroanja stabala. Okruivat e vas gredice pune
plemenitog cvijea i opojnog mirisa, a djevojke crnih, bademastih oiju i bijelih
udova sluit e vas najboljim jelima i piima. Bit e vam na usluzi! Te je djevojke
Alah stvorio na poseban nain i one e ouvati vjenu mladost i vjeno
djevianstvo unato potpunom predavanju vaim eljama... Kada budete
posveeni, bit ete spremni zasluiti tu rasko. Alah je predao Seji-duni klju od
vrtova koji su vama namijenjeni. Onome tko bude tono izvravao zapovijedi,
Sejiduna e otvoriti rajska vrata. Moe li postojati neto to bi vas odvratilo s puta
do te nagrade?
Naveer su se uenici okupili navrh krova i Ibn Tahir je rekao:
Uitelji su nam preporuili da u slobodnim trenucima raspravljamo o svemu
onome to smo tijekom dana nauili. Danas je dai Ibrahim objasnio zato nam je
Sejiduna zabranio bludnienje, kako na djelu tako i u razgovorima i mislima.
Mislim da ne krimo tu zapovijed ako, kao obino, porazgovaramo o svemu
onome to smo uli i sloimo se u tome kako nam se valja ponaati da bismo to
lake izbjegli svaku nepriliku i iskuenje.
Neki uenici su se preplaili tih rijei.
Ja sam protiv toga rekao je Naim. Dai Ibrahim nam je zabranio da
razgovaramo o bludnim stvarima. uo si kakve e kazne stii krivce.
Ne pravi od muhe slona, Naime uzvratio mu je Dafer. Smijemo govoriti
o svemu onome to su nam tog dana tumaili uitelji. Nitko nas ne moe kazniti
budemo li o toj stvari raspravljali pametno i iskreno.
Samo ne o enama i drugim nepodobnim stvarima! uzbudio se Naim. Jusuf
je planuo.
Malog preko ograde!
Naim se prestraeno povukao prema izlazu.
Ostani ovdje! dreknuo je Sulejman na njega. Da se poslije ne bi
izgovarao kako nisi bio prisutan. Bude li i dalje sitniav, dobit e svoje kada se
u spavaonici ugasi svjetlo!
Ibn Tahir je otpoeo:

bcc

Govorit u otvoreno i izravno, kako bismo jednom sa svim tim stvarima bili
naisto. Uvjeren sam da nikome od nas ne pada na pamet da se ikad stvarno
zaboravi s kakvom enom, pa emo odsad i razgovor o tome izbjegavati. Lako je
vladati svojim ponaanjem, svojim jezikom, ali kako vladati svojim
89
mislima koje nas napadaju u trenucima slabosti, ili svojim snovima? Iblis, dakako,
nema vlast nad naom voljom, ali ima nad naom matom i nad naim snovima. Ja
sam se, na primjer, vie puta namjerno suzdrao od svih nepoudnih misli i ve mi
se inilo da u zauvijek biti pobjednik a onda se jave, kao nadahnuti zlim
duhovima, razvratni snovi i potom je misao cijeloga dana u njihovom ropstvu.
Tako ovjek otpoinje stalno iznova, sve dok ponovo ne padne, a zabrana je kruta
i ne zna za te prirodne slabosti. Dakle, to nam je initi?
Sulejman je odgovorio:
Zato time toliko razbijati glavu? Snovi su snovi i tko moe zbog njih biti
pozivan na odgovornost? A i misao koja ti se sluajno omakne ne moe biti neki
veliki grijeh.
Tako je! obradovao se Jusuf. Kao da si mi uzeo rije iz usta.
Ne, ne znam je li to ba tako mislio je Tahir. Zabrana je jasna, odreena i
mora postojati nain na koji moemo savladati svoju slabost.
Javio se Dafer:
Sasvim tono si rekao, Ibn Tahire. Ako je zabrana takva, onda nam mora biti i
dana mogunost da je ne krimo. Svako od nas mora se svim silama oduprijeti
apatu zlog duha i osloboditi svoje misli, pa i svoje snove, njegova utjecaja.
To sam pokuao rekao je Ibn Tahir. Ali ljudska slabost je velika.
Nije pametno izazivati na borbu jaeg protivnika promumljao je Jusuf.
Onda se Ubjede, koji je sve vrijeme utke sluao, lukavo nasmijeio.
Prijatelji, emu toliko rijei i prepirke rekao je kada je stvar ipak mnogo
jednostavnija? Zar mislite da bi nam Sejiduna zapovjedio neto to ne bismo
mogli ispuniti? Ja mislim da ne bi. A sada ujte! Nije li nam Sejiduna za nau
uzdranost i nae rtve obeao nagradu? Jeste, i to rajsku rasko u vrtovima onoga
svijeta? Svi ete rei: sigurno! Prema tome, mi se s pravom veselimo radostima
koje nam je Sejiduna obeao i koje e nam pripasti poslije smrti. Moemo se u
mislima veseliti lijepim vrtovima i uboreim studencima, moemo sebi
predstavljati izabrana jela i pia koja su pripravljena za nas, i konano, matajui
moemo takoer uivati u zagrljajima crnookih djevica koje su stvorene da nas
dvore na onom svijetu. Gdje je tu ikakav blud? Bude li nas, dakle, ikad ubudue
zao duh spopao i pokuao zavesti, mudro emo mu mislima pobjei u prekrasne
rajske vrtove gdje emo uivati do mile volje, a da nam neista savjest ne pokvari
uitak. Tako emo ugoditi i Alahu, koji nam je pripremio rajske vrtove, i Sejiduni,
koji e nam za nae za90
sluge otvoriti ulaz u njih, a i samima sebi, jer emo pustiti mati na volju ne
grijeei pritom.

bcc

Uenici su mu glasno i veselo odobravali.

Ba si vrag, Ubejde! uzviknuo je Jusuf. Kako to meni nije palo na um?
Ubejde je izveo stvar vrlo duhovito tvrdio je Ibn Tahir. Formalno, nema
mu se to osporiti, ali po mom miljenju, ak i ako je smjestimo u rajske vrtove
bludna elja ostaje nepoudna.
ini mi se da ti nije drago to sam nisi doao na tu misao ljutio se Ubejde.
Ne, Ibn Tahir je u pravu rekao je Dafer. Grijeh ostaje grijeh gdje god ga
poinili, a izvrdavanjem se tako jasna zabrana, kakva je ta Sejidunina, ne da
zaobii.
Svojim glodanjem elite sve pokvariti razljutio se Jusuf. Ja mislim da je
Ubejde u pravu i nitko nam ne moe zabraniti da se veselimo nagradi koju emo
poteno zasluiti.
Kako elite primijetio je Dafer i slegnuo ramenima.
Naveer, kada bi pred zgradom vrhovnog poglavara zaplamsale vatre baklji, kada
bi se zaulo daleko klokotanje Sah-Ruda i oglasio se veernji rog koji je pozivao
na molitvu i spavanje, uenike je obuzimala bolna sjeta. Iza njih je bio dan tekog
kolovanja, strogih ispita i duhovne stege, te su im se misli oputale. Jedni su se
povlaili u samou i tamo se predavali tuzi za rodnim krajem, a drugi su opet
razgovarali kako je bilo tamo vani, gdje je ivot tekao sasvim drugaije.
Volio bih biti ptica rekao je jednom Sulejman. Poletio bih i pogledao to
rade moje dvije sestre. Naa majka je umrla, a otac ima druge dvije ene koje
takoer imaju djecu. Moje sestre im predstavljaju teret i sigurno runo postupaju s
njima. Sigurno ih se ele rijeiti. Bojim se da e nagovoriti oca i on e ih prodati
prvom proscu. Uh, kako me sve to grize, grize!
Stisnuo je ake i njima pokrio lice.
A ja imam majku koja je stara rekao je Jusuf i obrisao oi svojom tekom
apom. Mui se sa stokom i njivama, i bojim se da je susjedi varaju jer je
sasvim sama. Zato sam je ostavio?
Da. Zato? upitao je Ibn Tahir.
To je bila njena elja. Rekla mi je: Snaan si pehlivan, sine moj, sam Prorok
bi ti se radovao. I da je tvoj otac jo iv, on, koji je potovao muenika Alija,
sigurno bi te poslao nekom od daija, koji su u slubi pravog kalifa,
91
kako bi te uputio u pravo uenje... Tada je naim krajevima putovao veliki dai
Husein Alkeini i okupljao je sljedbenike za Naeg gospoda. Otiao sam k njemu i
on me uputio ovamo, u Alamut.
A ti, Naime, kako si ti dospio u ovu tvravu? raspitivao se dalje Ibn Tahir.
Moje selo nije daleko odavde odgovorio je Naim. uo sam da moni dai
skuplja u Alamutu vojsku protiv krivovjernog sultana. Mi smo u naoj kui bili
svi pravovjerni. Zato otac nije imao nita protiv da odem sluiti Sejiduni.
A ti, Sulejmane?
Sto se tu ima pitati? Govorili su da e biti rata i da je veliki dai, koji je ve
uinio mnoga uda, osvojio u ime velikog egipatskog kalifa Alamut, te da odatle

bcc

misli udariti na sultana. Tu e se neto zakuhati, Sulejmane, rekao sam samome

sebi. Kroz na kraj putovao je dai Abdulmalik i ja sam mu se pridruio.
Naa obitelj je od davnine bila odana Alijevom imenu rekao je Ubej-de.
Bilo nas je devetoro brae i netko je morao od kue. Molio sam od oca doputenje
da otputujem.
A ti, Dafere?
Savjesno sam prouavao Kur'an, sunet i povijest islama. Uvidio sam da je
Aliju bilo nepravedno oduzeto Prorokovo nasljedstvo i da kalif u Bagdadu
nepravedno sjedi na namjesnikom prijestolju. U naem kraju zaustavio se jedan
ismailitski dai bio je to upravo na starjeina Ebu Surake i s njim sam vodio
uene razgovore. Slagao sam se s njegovim uenjem i molio od oca doputenje da
se pridruim misionaru. Kada je uo da moj uitelj kani u Alamut, kod Sejidune,
rado je pristao. O naem vrhovnom poglavaru govorili su da je sveti ovjek.
Takvi razgovori su im pomagali da savladaju tugu za rodnim krajem, osjeaj
usamljenosti i odsjeenosti od svijeta. Kada ih je sljedeeg jutra rog probudio iz
sna, veernja raznjeenost bila je zaboravljena. Hladna voda kojom su se umivali
podsjetila ih je na tekoe dana, zadatke i uenje. Ponovo su vrsto, s obje noge
bili u Alamutu.
Brinulo ih je samo hoe li dobro odgovarati na pitanje uitelja i nee li zahtjevi
starjeina biti preteki. S vedrinom i hrabrou predali su se radu za is-mailitsku
stvar.
Jednoga jutra, kada su se uenici vratili s vojnikih vjebi s Minueherom u
Alamut, Ebu Surake im je rekao:
92
Danas imate slobodan dan. Doli su daiji iz susjednih tvrava kako bi od
vrhovnog poglavara dobili naputke za rad. Mi emo, isto tako, obavijestiti o vaim
uspjesima i neuspjesima. Budite mirni i iskoristite vrijeme za uenje.
Uenici su se jako obradovali. Pohitali su u spavaonicu po svoje tablice i biljeke.
Jedni su otili na bedeme; drugi, radoznaliji, posjedali su u dvoritu u sjenku
zidina i paljivo motrili zgradu vrhovnog poglavara.
Straa pred ulazom bila je pojaana. Crne buzdovandije stajali su nepomini kao
kipovi. S vremena na vrijeme urno bi proao poneki dai, umotan u sveanu bijelu
odjeu. Uenici su doaptavali ono to su o njemu znali, a kada ga nisu poznavali,
nagaali su tko bi on mogao biti.
Na donjoj terasi, ispred straarske kule, nastala je graja. Kroz ulazna vrata ujahala
je grupa konjanika. Vojnici su priskoili i pridrali im konje kako bi sjahali.
Neugledan ovjeuljak u irokom haljetku, koji je sjahao s niskog kosmatog
bijelca, pourio je stubitem naprijed okruen ostalima koji su ga pratili s
nekakvim posebnim potovanjem.
Ebu Ali! Veliki dai! Poznajem ga uzviknuo je Sulejman i nehotice ustao.
Nestanimo! predloio je Jusuf.

bcc

Ne, priekajmo! rekao je Ibn Tahir. Volio bih ga vidjeti izbliza. Za to

vrijeme grupa im se pribliila. Vojnici, koji su sluajno bili u blizini, okretali su se
prema doljaku i s potovanjem se klanjali.
Sami daiji aptao je Sulejman, a glas mu je grozniavo treperio. Sam
Ebu Ali doao ih je doekati.
Vidi! Meu njima su daiji Ibrahim i Abdulmalik uzviknuo je Jusuf. Ebu Ali
je u svojoj irokoj halji dostojanstveno koraao terasom, sveano
se ljuljajui cijelim tijelom. Dobroduno se smijeio vojnicima koji su ga
pozdravljali. Vidjelo se da je svjestan milosti koju je za njegove pristalice znaio
njegov ljubazni smijeak. Lice mu je bilo potpuno izborano. Rijetka, prosi-jeda
brada i isti takvi objeeni brkovi okruivali su gotovo bezuba usta. Kada je proao
pokraj uenika, oni su mu se vojniki naklonili. Sitne oi su mu radosno zasjale.
Izvukao je ruku ispod halje i ljubazno im, mahanjem, otpo-zdravio. Bio je
nevjerojatno nalik siunoj starici.
Kada je grupa daija prola, uenici se ponovo uspravie.
Jeste li vidjeli! Samo je nama mahnuo rukom! uzviknuo je Sulejman, a glas
mu je drhtao od radosti. Ebu Ali je prvi poslije Sejidune!
teta to nije malo stasitiji smatrao je Jusuf.
Zar misli da pamet ovisi o veliini tijela? - uzvratio mu je Naim.
93
Kada tebe vidim, gotovo bih povjerovao u to.
Svia mi se njegova jednostavnost rekao je Ibn Tahir. Smijeio nam se
kao da smo svi ve njegovi stari znanci.
A ipak je pun dostojanstva drao je Naim.
Uen je i zasluan ovjek napomenuo je Sulejman. A ne mogu ga
zamisliti kao nekog vojnika.
Moda zato to meu nas nije dojurio sa sabljom? ljutio se Naim. Veina
daija, koje sam vidio, izgledaju slabani. Oni su voe, a pomagai su im
gorostasni grmalji.
Priutio bih ti da se jednom nae u Abdulmalikovim akama zafrkavao ga
je Sulejman. Pa da vidi kako su daiji slabani.
Kakav li je Sejiduna? upitao je Ibn Tahir. Pogledae se. Naim odgovori:
To nam jo nitko nije rekao.
Velika zbornica zauzimala je gotovo cijelo krilo u prizemlju zgrade vrhovnog
poglavara. Cijeloga jutra u njoj su se okupljali uitelji, misionari i ostali ismailitski dostojanstvenici. Doli su iz Rudbara i Kazvina, iz Damagana i Sahdu-ra,
ak i iz dalekog Huzistana gdje je ismailitsku stvar vodio veliki dai Huse-in
Alkeini. Oekujui upute vrhovnog poglavara, razgovarali su s domainima i
meusobno izmjenjivali novosti.
Prozori su bili zastrti tekim zavjesama. Dvoranu su osvjetljavale votani-ce u
brojnim svijenjacima. U kuteovima su, na visokim postoljima, bile tave sa
smolom koja je cvrei plamsala u vatri i irila uokolo opojan miris.

bcc

Pod jednim od tih svjetala, oko Grka Theodorosa, okupilo se nekoliko ljudi. Bili
su tu vojni zapovjednik rudbarskog zamka, kapetan Ibn Ismail, debeli veseljak dai
Zaharija i mladi Egipanin Ubejdulah koji je poznavao lijenika jo od njegova
boravka u Kairu. Svi su bili skloni ali i smijeh je esto prekidao njihov razgovor.
Ti si, dakle, doao s Ibn Sabahom u zamak, doktore moj? upitao je
Egipanin domaina. Nevjerojatni glasovi kruili su svijetom o zauzimanju
Alamuta. Priali su da je Ibn Sabah nadmudrio prijanjeg zapovjednika, tako da
mu je ovaj prepustio tvravu. A onda su opet govorili da ga je novcem potkupio.
Ni danas ne znam istinu.
Grk se veselo zahihotao, ali nije nita rekao. Kapetan Ibn Ismail dao im je znak da
primaknu glave, a onda je poeo:
94
Mislim da nee biti loe pojasniti mladiu kako je Ibn Sabah osvojio Alamut.
Dodue, sam nisam bio prisutan, ali to mi je priao jedan od mojih podasnika
koji je tada pomagao naem poglavaru.
Ubejdulah i debeli Zaharija napeto su sluali. Theodoros se podrugljivo namrtio i
ostao na udaljenosti.
Kao to vam je poznato nastavio je Ibn Ismail sultanov namjesnik u
zamku Alamut bio je vrli kapetan Mehdi. Osobno ga nisam poznavao, ali sam uo
da se nije odlikovao ba pretjeranom duhovitou. Ibn Sabah je spretno umakao
zasjedama velikog vezira i, na kraju, probio se do Reja u kojem je bio mjesni
naelnik Muzafer, njegov veliki prijatelj. On mu je pomogao da oko sebe okupi
eticu od sedamdesetak ljudi, meu kojima je bio i podasnik koji mi je priao tu
zgodu. I tada naem voi pade na um osvojiti Alamut, nadaleko najuvaniju
utvrdu. Posavjetuje se s Muzaferom i smisli sljedee lukavstvo...
Dok su Egipanin i debeli dai napeto pratili priu, lijenik se sve vrijeme
dvosmisleno hihotao. Kapetan je to primijetio i to ga je istodobno i zbunjivalo, i
ljutilo.
Zato ti ne pria ako zna bolje? uvrijeeno je upitao.
Pa vidi da te paljivo sluam podrugljivo se ispriavao Grk.
Pusti ga, neka se mrti drao je Egipanin, koji je postao nestrpljiv.
Znamo ga. Uvijek bi htio znati neto vie od drugih.
Ibn Ismail je nastavio:
Dakle, na poglavar smisli varku i posjeti Mehdija u zamku Alamut. Ree mu:
Ja sam dai i obiao sam pola svijeta. Sada mi je dosta putovanja i doao sam
traiti miran kutak. Prodaj mi izvan svojih zidina toliko zemlje koliko obuhvaa
volovska koa. Za zemlju ti dajem pet tisua zlatnika. Mehdi samo to nije
pukao od smijeha. Ako mi stvarno da toliko novca, smjesta ti ustupam eljenu
zemlju. Naime, inilo mu se nemoguim da bi siromani dai mogao imati toliki
imetak. Ibn Sabah posegne ispod halje, izvue vreicu zlatnika i pone brojati
novac. Mehdi nije vjerovao vlastitim oima. Mislio je: Na kraju krajeva, to
moe koditi tvravi prodam li ispod njenih bedema komadie zemlje starom
daiju. A ja u se preko noi obogatiti. Uzmu, dakle, volovsku kou, spuste most

bcc

preko Sah-Ruda i s njega se spuste na stijene ispod bedema. Ibn Sabah izvue iz
pojasa otar no i poe njime rezati kou u tanke remene. asnici i vojnici im se,
jedan za drugim, primakli i gledaju to to radi neobini stranac. Nitko nije ni
sanjao to dai namjerava. Kada je koa bila izrezana, Ibn Sabah povee remenje, u
pukotinu zatakne koli i za njega privee jedan kraj tako napravljene uzice. S
drugim krajem u ruci poeo je opkruivati tvravu. Tek tada je Mehdiju stvar
postala jasna.
95
Lopove! Varalico! izderao se na Ibn Sabaha i podigao oruje. U tom trenutku
zatutnjalo je iznad njihovih glava. Uplaeni, pogledali su gore. Ceta konjanika s
isukanim sabljama u rukama protutnjala je preko mosta u tvravu. Ibn Sahah se
nasmijeio: Prekasno je, prijatelji, rekao je. Zamak je sada moj i bude li mi
nedostajala dlaka s glave, nitko od vas nee ostati iv. Ali ja potujem pogodbu,
Mehdi. Uzmi pet tisua zlatnika i idi sa svojim ljudima kuda te volja.
El-Hakim je prasnuo u glasan smijeh. Drao se za debeli trbui, a suze su mu
tekle iz oiju. Tako se hihotao da ga je sve boljelo.
I Egipanin i debeli dai su se smijali, dijelom veselo a dijelom zbunjeno. Naime,
nisu znali emu se Grk rugao. Samo je kapetan Ibn Ismail bijesnim pogledom
mjerio lijenika.
O, sveta naivnosti! zanjakao je Grk kroz smijeh. Dakle, tako si i ti
nasjeo, stari moj! A Hasan i ja smo tu poslasticu bili namijenili samo sultanu.
Podasnik me, dakle, prevario?! planuo je kapetan a krv mu je oblik obraze
i oi. Od gnjeva mu je skoila ila na elu. Zadavit u ga, pre-bit u ga kao
psa!
Uinio bi mu nepravdu, Ibn Ismaile rekao je Grk. Jer ono to ti je
ispriao iva je istina, naime, iva istina za njega. Ali ne i za tebe, koji pripada
onima iznad. Sam si trebao pogoditi kako je u stvari bilo.
Zato da se pravim vaan! Radije ti ispriaj! ljutio se kapetan.
Najprije, morao bi znati da je Mehmed, bivi zapovjednik ovog zamka, iz
Alijeve obitelji. Kako bi ga sultan pridobio za svoju stvar, dao mu je visoki
poloaj svog namjesnika dok ovaj jo nije imao ni trideset godina. A kako bi
otklonio moguu opasnost za sebe, poslao ga je na kraj svijeta: ovamo, u Alamut.
Tu se mlad, ivota eljan ovjek nasmrt dosaivao. Sa svojim asnicima i
podasnicima od jutra do mraka je pio, kockao se i prepirao. Za noi okupio je
veliki harem ena, plesaica i pjevaica, a o tome to se potom tamo dogaalo u
Reju se nisu usuivali ni apatom govoriti. Pripitomio je cijelo tovilite sokolova i
geparda, pa je s njima lovio po okolnim planinama i umama. Uz to, proklinjao je
sultana i kalifa zaklinjui se da e im se osvetiti. I Malik-ahu su sigurno stigle
vijesti o njegovu naumu, no vladar je mislio: samo neka me proklinje - kada
barbari udare preko granice, morat e im se suprotstaviti ako mu je stalo do
vlastite glave. O svim tim stvarima Muzafer je priao Ibn Sabahu kada je stigao u
Rej. I ja sam se naao tamo, a jednom smo se, Muzaferovim posredovanjem, sreli
s Mehdijem u lovu. Hasan je od kairskog kalifa primio lijepu svotu zlatnika. Pet

bcc

tisua je ponudio zapovjedniku ako mu preda zamak. S novcem bi, potom, mogao
otputovati u Kairo, gdje bi ga Ibn Sabah posebno preporuio i svojim prijateljima,
a mladi
96
veseljak mogao bi se predati velegradskom ivotu. Mehdi je smjesta bio spreman
na to. Trebalo je nai nain kako da se opravda pred svojim ljudima, te da sultan
ne proganja njegove srodnike. A Ibn Sabah je htio upravo sultanu namjestiti jednu
od svojih igara. Rekao je: Htio bih se domoi Alamu-ta nekim otmjenim, a
istodobno smijenim udarcem, kako bi o tome priao cijeli Iran. Sultan bi se
smijao i mislio: Ibn Sabah je ostao stari vragolan. Kako god ga obrne, svuda se
pokae njegovo lakrdijatvo. Neka se, zasad, samo raduje. Pretresali smo desetak
mogunosti. Tada mi pade na pamet stara bajka kako je Didona osvojila Kartagu.
Podsjetim Hasana, a on smjesta prihvati. Uzviknuo je: E, brate, ba sam to
trebao! I ve su on i Mehdi do pojedinosti skovali plan. Pritom smo se sva trojica
tako smijali da smo se svi odreda zagrcnuli. Potom se sve dogodilo tono onako
kako ti je, dragi moj kapetane, priao tvoj vrli vojnik.
Na tu priu se cijelo drutvo previjalo od smijeha.
A to je onda bilo s Mehdijem? upitao je Egipanin, kada se prvotno veselje
stialo.
Ti iz Kaira, on u Kairo odgovorio je Grk. I moda upravo u ovom
trenutku uiva s djevicama, s kojima si se ti prije njega naslaivao.
Kladio bih se sto prema jedan rekao je debeli dai da se na Ibn Sabah,
otkad ga je veliki vezir prognao s dvora u Isfahanu, promijenio u ozbiljnog
ovjeka. Svuda o njemu govore samo sa strahopotovanjem i mnogi ga smatraju
ivim svecem. A po onome to si nam ti sada ispriao, ostao je jo uvijek stari
aljivdija i zabavlja.
Nije dobro da o tome suvie govorimo rekao je Grk mnogo tie. Naime,
otkad je u Alamutu, na poglavar se znatno promijenio.
Danonono ui u svojoj kuli i ne prima nikoga osim Ebu Alija. Sva nareenja idu
samo preko njega. ovjeku je naprosto neugodno to nikada ne zna na emu je.
U dvoranu je uao Ebu Ali s novodolim daijima. Svi su ustali s jastuka i naklonili
se. Veliki dai se ljubazno nasmijeio i pozdravio ih. Pozvao ih je da se rasporede
tako da ne budu predaleko od njega, a potom im se obratio:
asni zbore ismailitskih daija i poglavara! Na gospod Hasan ibn Sabah alje
vam svoj blagoslov. Ujedno vas moli da blagoizvolite uzeti k znanju njegovu
odsutnost. Upravljanje naim velikim bratstvom, pisanje novih zakona i odredaba,
a i njegove godine, onemoguavaju ga da fiziki prisustvuje naem zboru.
Prisustvovat e mu duhovno, a za sve to je vano ovlastio je mene. Ja u ga
izvijestiti o tome to smo ovdje raspravljali i prenijeti mu vae posebne elje.
Q7
Vijest da vrhovni poglavar nee sudjelovali na zboru teko je djelovala na daije
koji su doli sa strane. inilo im se kao da ih omalovaava, kao da je postavio
pregradu izmeu njih i sebe, pa se sam nekud daleko i visoko odmakao.

bcc

Debeli dai je apnuo Grku:

Da to opet nije jedna od njegovih starih ala? Grk mu je odgovorio:
Nije iskljueno. Samo, bojim se da se pri toj ali radi o vaoj glavi.
Veliki dai je zamolio uitelje da ga izvijeste o svojim uspjesima kod uenika.
Upravnik kole Ebu Surake poeo je prvi. Stranim poglavarima predoio je opi
plan nastave, a onda je rekao to su dosad kod njega nauili.
Od svih uenika prednjai rekao je jedan mladi iz Save, unuk onog
Tahira kojem je, po nareenju velikog vezira, prije dvadesetak godine odrubljena
glava. Nije samo iznimno bistar i dobrog pamenja, nego je i nadaren pjesnikim
talentom. Iza njega bih posebno spomenuo Dafera, veoma ozbiljnog mladog
ovjeka koji savjesno izuava Kur'an. Otrouman je, mada ne uvijek pouzdan,
Ubejde, marljiv je. Naim...
Ebu Ali je zapisao imena i dodao kratku napomenu: Ibrahim je takoer stavio Ibn
Tahira na prvo mjesto. Kapetan Minueher najvie je pohvalio Ju-sufa i
Sulejmana dok je u oima Abdulmalika prvi bio Sulejman, a odmah iza njega Ibn
Tahir. Lijenik je bio zadovoljan sa svima i nije spominjao pojedinana imena.
Strani daiji s uenjem su sluali o tako strogoj i opsenoj nastavi. Ono to su uli
ispunjavalo ih je blagom sumnjom jer im nije bilo razumljivo krajnje znaenje i
cilj tog odgoja.
Kada su uitelji zavrili svoja izlaganja, Ebu Ali je zadovoljno trljao ruke.
Kao to ste upravo uli, mi u Alamutu ne gubimo vrijeme. Sve raunice Naeg
gospoda, otkad je prije dvije godine osvojio ovaj zamak, pokazale su se tonima.
Sultanu se jo ne uri da nam uskrati posjedovanje ove tvrave, ba kao to je
Hasan ibn Sabah prije dvije godine predvidio: naime, barbarima s one stranu
granice svejedno je tko je poglavar utvrde. Kada bi htjeli upasti u dravu, isto tako
bi napali nas kao i sultanovu vojsku. A isto tako bismo se morali i mi braniti.
Vrijeme koje nam je iz tih razloga ostavio sultan mi smo u utvrdi znali iskoristiti.
Na poglavar izvrio je potpunu reorganizaciju cjelokupnog ismailizma. Svaki
vjernik izvjebao se u elinog vojnika, a svaki vojnik je ujedno i najvatreniji
vjernik. No od svih mjera na poglavar smatra najvanijom onu kojom je bila
ustanovljena kola za fidaije. Iz te kole izai e izabranici spremni na svaku
rtvu. Prerano je da bismo mogli spoznati dalekosenosti te ustanove, ali ovo
vam, u ime Naeg gospoda, mogu rei: uskoro e biti naotrena sjekira kojom e
biti posjeeno stablo
seldukog roda. Moda vie nije daleko trenutak kada e se oglasiti prvi udarac.
Nae susjedstvo, sve tamo do Reja, danas je naklonjeno ismailizmu. I ako je istina
ono to nam javljaju nai izaslanici iz Huzistana, da e za kratko vrijeme veliki
dai Husein Alkeini u cijeloj zemlji pokrenuti opi otpor protiv sultana, tada ve
priblino moemo znati kada emo i mi nau snagu morati staviti na kunju. Ali
do toga, vjerojatno, ima jo vremena pa do tada djelujte, asni daiji i poglavari,
kao to ste do sada djelovali. Naime, pokuavajte doi do pristalica za nau stvar
idui od ovjeka do ovjeka.

bcc

Dok je od poetka govorio svakodnevnim, ujednaenim glasom, vremenom se

poeo sve vie unositi. Mahao je rukama, lukavo mirkao i smjekao se. Ustao je
s jastuka na kojima je dotad sjedio podvijenih nogu i stao medu daije.
Nastavio je:
Prijatelji moji! Donosim vam posebnu Sejiduninu poruku. Neka vam uspjesi u
pridobivanju istomiljenika ne zamagle oi! Uptavo sada je vaan svaki
pojedinac. Neka vas ne zavede velik broj istovjernika, pa da kaete: zato bih se
trudio pridobiti jo ovog ili onog pojedinca? Ta nema ni ugleda ni imetka. Moda
je upravo to onaj koji e pretegnuti vagu u nau korist. Ne plaite se truda! Idite
od ovjeka do ovjeka i pokuajte ga nagovoriti. Zato je prvo to trebate zadobiti
njegovo povjerenje. Ne smijete biti jednostrani, nego mijenjajte svoj pristup od
sluaja do sluaja. Kada vidite da je neko veliki vjernik i da ima neogranieno
povjerenje u Kur'an, pokaite se i vi takvim. Govorite mu da vjera pod seldukim
sultanima propada i da je kalifu Bagdadu postao sultanov sluga. Ako vam
odgovori da je imam u Kairu stranac i samozvanac, sloite se s njim, a ustrajte i u
tome da s bagdadskim namjesnikom nije sve u redu. Bit e vam lake ako je
predmet vaeg pridobivanja ali-jevac ili bar sklon tom uenju. Vidite li da je
ponosan na svoje iranske pretke, recite mu da na pokret nema nieg zajednikog
s egipatskom vladavinom. Ako su ga domaini nepravedno zapostavljali, utjeite
ga govorei da e, kada zavladaju egipatski Fatimidi, u potpunosti ostvariti svoja
prava. - Gdje naletite na razboritijeg ovjeka koji se kriom, ili ak javno,
podruguje Kur'anu i vjerskom uenju, recite mu da je ismailizam u svojoj jezgri
istovjetan slobodoumlju, te da je uenje o sedmorici imama samo pijesak u oi i
mamac za neuku gomilu. Tako obradujte svakog pojedinca prema njegovom
karakteru i njegovim nazorima, i neprimjetno ga dovedite do toga da pone
sumnjati u pravilnost postojeeg poretka. Uz to, pokaite se skromnima i s malim
zadovoljnim, ponaajte se prema navikama i obiajima tog kraja i tog stalea, a u
svim nebitnim stvarima dajte za pravo svom sugovorniku. Mora stei dojam da
ste, dodue, ueni i iskusni, ali da ga, usprkos tome, visoko cijenite i da vam je
posebno stalo upravo do toga da ba njega izvedete na pravi
99
put. Kada ste tako zadobili njegovo povjerenje, prijei ete na drugu toku svog
plana. Objasnit ete mu da pripadate vjerskom bratstvu koje na svijetu eli
uspostaviti pravdu i istinu, i koje se eli obraunati sa stranim samodr-cima.
Uvucite ga u vatrene diskusije, pobudite u njemu radoznalost, drite se
tajanstveno, nagovjetavajte i obeavajte sve dok ga sasvim ne zbunite. Tada
traite od njega da se zakune kako e utjeti, objasnite mu uenje o sedmorici
imama, ako vjeruje u Kur'an sruite njegovu vjeru, govorite o naoj spremnosti i
elinoj vojsci koja samo eka nareenje da se sukobi sa sultanom. Izvucite iz
njega nove zakletve, povjerite mu da je u Alamutu veliki prorok kojem se
pokoravaju tisue i tisue vjernika, i tako ga pripremite da nam se zavjetuje. Ako
je bogata ili ako bar ivi u snoljivim imovinskim prilikama, izvucite od njega
vee svote novca, kako bi se time osjeao obaveznim. Prema starom iskustvu,

bcc

ovjek se dri onoga u to je uloio svoj novac. Od tih sredstava sitne svote
dijelite siromanim pristalicama, i to u duljim razmacima kako biste ih drali na
uzici. Recite im da su to samo predujmi za nagradu koju e primiti za svoju
odanost ismailizmu od naeg vrhovnog poglavara. Kada je pojedinac potpuno u
vaim rukama, sve vre ga steite u svoju mreu. Govorite mu o strahotnim
kaznama koje e zadesiti otpadnike, o svetakom ivotu naeg vode i o udima
koja se dogaaju oko njega. S vremena na vrijeme ponovo se vratite u isti kraj i ne
ispustite nijednu uspostavljenu vezu. Jer, kao to je govorio Na gospod, nitko
nije tako mali da ne bi mogao sluiti naoj stvari.
Daiji i poglavari su s velikim zanimanjem sluali njegov govor. S vremena na
vrijeme osvrtao se prema ovome ili onome i mahao rukama ispred njega kao da
samo njemu objanjava.
Sada ili nikada uzviknuo je na kraju. To neka bude nae geslo. Vi ste
lovci i ribari dua. Za to vas je izabrao Na gospod i ponovo vas alje u svijet da
izvravate njegove upute. Ne plaite se niega, jer iza svakog od vas stoji itava
naa mo, stoje svi nai vjernici i vojnici.
Potom je donio sanduk s novcem i poeo praviti obraun. Abdulmalik je sjedio
pokraj njega i otvorio veliku knjigu u koju su bili zapisani iznosi, koliko je koji
ranije primio i to mu je vrhovni poglavar jo odredio.
Odsad e svaki od vas primati stalnu godinju plau rekao je Ebu Ali
koju smatrajte nagradom za svoju vjernost i svoj rad.
to budu vei uspjesi i zasluge pojedinca, time e biti vii iznos koji e mu biti
dodijeljen. Poglavari su predoili svoje posebne elje. Jedan je imao vie ena i
djece, drugi dalji put pred sobom. Trei je htio uzeti novac za svog druga koji nije
mogao doi na zbor, etvrti je opet ivio u kraju koji je bio posebno siromaan.
Jedino je izaslanik huzistanskog velikog daija Huseina
inn
Alkeinija donio sa sobom ak tri vreice zlatnika, a za sebe i svog
pretpostavljenog nije traio nita.
Ovaj vam mora sluiti kao primjer rekao je Ebu Ali i veselo zagrlio
huzistanskog izaslanika.
Od razbojnitva se dobro ivi apnuo je el-Hakim daiju Zahariji i znaajno
mu namignuo. Naime, govorilo se da Husein Alkeini saekuje karavane na
putovima koji vode iz Turkestana, a po nareenju samog vrhovnog poglavara ili
bar s njegovim znanjem ih pljaka. To je jedan od izvora koji omoguava Hasanu
Ibn Sabahu izdravanje njegovog brojnog bratstva.
Kada je isplata obavljena, domai poglavari ugostili su doljake peenjem i
vinom, pa se upustili s njima u povjerljivije razgovore. Meusobno su se tuili na
svoje nevolje i brige, a bilo ih je mnogo koji nisu sasvim vjerovali u konaan
uspjeh ismailizma. Govorili su o svojim obiteljskim stvarima. Ovaj je imao u
Alamutu ker, onaj negdje drugdje sina i razmatrali su mogunosti da meu njima
dode do sklapanja braka. Svatko je htio imati svoju rodbinu pod svojim okriljem i
dugo su se prepirali oko toga tko e pustiti dijete da ode od njega. A kada su se

bcc

stari znanci ponovo dovoljno zbliili, poeli su pretresati vrhovnog poglavara i

njegove osobne stvari. Naime, Ebu Surake je imao u svom haremu, na uvanju,
obje Hasanove keri, Hadidu i Fatimu. Prvoj je bilo trinaest, drugoj jedanaest
godina. Hasan ih nikada nije traio k sebi, niti je pitao za njih otkad ih je prepustio
Ebu Suraki. Dai je priao hu-zistanskom izaslaniku, koji je bio njegov gost, da su
djevojice sasvim uplaene i da zadrhte ve na sam spomen oeva imena. Takvo
ponaanje Ebu Suraki nije odobravao, jer sam je bio njean otac. to je s
Hasanovim enama, nitko nije znao. Nisu bile u zamku.
Izaslanik iz Huzistana je priao kako u Zur Gumbadanu, tvravi koju je osvojio
Husein Alkeini, ivi poglavarev sin Husein. Posvaao se s ocem i on ga je, za
kaznu, predao huzistanskom velikom daiju da kod njega slui kao obian vojnik.
Taj Husein je, stvarno, divlji poput zvijeri rekao je izaslanik. Ipak, da
sam mu ja otac, zadrao bih ga kod sebe, jer kada ti je pred oima najlake e
imati priliku da ga izmijeni ili bar donekle popravi. Huseina je ponienje samo
uvrstilo u njegovoj tvrdoglavosti i zlobi pa je Husein Alkeini imao s njim dosta
glavobolje.
Gosti su ostali tri dana u Alamutu, etvrtog dana u zoru krenuli su svaki u svoj
kraj. ivot u zamku vratio se svom redu sve dok ga iz njega nije izbacio
neoekivani posjet.
101
05.
Usred ljeta, jednog vrelog dana, pred Alamut je u pratnji petna-estorice konjanika
dojahao otprilike ezdesetogodinji starac. Pred ulaskom u klanac zaustavila ga je
straa, pitala tko je i to ga je dovelo u utvrdu. Rekao je da je bivi isfahanski
gradonaelnik Ebul-Fadil Lumbani, da dolazi iz Reja i da vrhovnom poglavaru
donosi od tamonjeg reisa veoma vanu vijest. Deurni asnik je smjesta odjahao
u tvravu obavijestiti svog pretpostavljenog o dolasku stranca.
Bilo je to neposredno poslije tree molitve i uenici su upravo bili na
poslijepodnevnom odmoru kada je zvuk roga pozvao na zbor. Brzo su obuli
sandale, opasali halje, zgrabili titove i oruje pa pohitali u dvorite. Kapetan
Minueher i daiji Ebu Surake, Ibrahim i Abdulmalik ve su ekali na osed-lanim
konjima.
Mladii su uzjahali.
Neto se sprema apnuo je Sulejman svom susjedu i duboko udahnuo. Oi
su mu od oekivanja grozniavo zasijale.
U to je dotrao Ebu Ali i uzjahao svog niskog, kosmatog bijelca. Kratkim nogama
obgrlio je trbuh ivotinje pa je izgledalo kao da su srasle uz njega. Potjerao je
konja ispred uenika i povikao im:
Mladii! Dodijelio sam vam astan zadatak da doekate uglednog ovjeka,
dobrog prijatelja Naeg gospoda. Taj ovjek je bivi isfahanski reis Ebul-Fadil,
koji je etiri mjeseca skrivao naeg vrhovnog poglavara od potjere velikog vezira.
Red je da mu priredimo doek koji e odgovarati njegovu ugledu i njegovim
zaslugama za nau stvar.

bcc

Podboo je konja i sa svom pratnjom odjurio preko mosta u klanac.

U meuvremenu, Ebul-Fadil je postao prilino nestrpljiv. Uznemireno se osvrtao
prema klancu, tamo gdje je ieznuo straar. Njegov konj je, pod njim, tupkao u
mjestu kao da osjea raspoloenje svog gospodara.
Konano je iz klanca nahrupila gomila konjanika. Doljak je meu njima
prepoznao svog starog prijatelja Ebu Alija. Galopom je dojahao k njemu i iz sedla
ga zagrlio.
1fl9
Sretan sam to te mogu prvi doekati u zamku Alamut rekao je.
Hvala, i mene to raduje odgovorio je Ebul-Fadil. Glas mu je odavao blago
negodovanje. Ne gori vam ba pod petama. Nekad su tako drugi ekali da ih ja
primim. Kao to poslovica kae: danas meni, sutra tebi.
Ebu Ali se nasmijeio.
Vremena se mijenjaju primijetio je. Ne ljuti se, stari moj. Htio sam ti
prirediti doek kakav prilii tvom ugledu.
To je oito utjeilo Ebul-Fadila. Pogladio je lijepu srebrnu bradu i rukovao se s
ostalim daijima te s Minueherom.
Kapetan je izdao zapovijed i eta uenika se u krasnom rasporedu sjurila prema
zaravni. Na odreenoj udaljenosti iznenada su se razdvojili u dvije grupe koji su
jezdile svaka za sebe, a onda se, naizgled bez reda, rasprile. Otar zviduk i ve
su ponovo bile spojene. elne vode tad su izdale zapovijed i konjanici su,
uperenih kopalja, jurnuli jedni prema drugima. Izgledalo je kao da e se sudariti i
nabosti na koplja - ali u najljepem redu mimoili su jedni druge, okrenuli konje,
ponovo se spojili u jednu vrstu i vratili na polaznu toku.
Krasni deki, uzorna eta uzviknuo je pohvalu Ebul-Fadil. Znoj me oblio
kada su jurnuli jedni prema drugima.
Ebu Ali se, obradovan, nasmijeio.
Izdao je zapovijed i krenuli su klancem prema tvravi.
Kad su stigli u Alamut, kapetan Minueher otpustio je uenike i izdao naredbu da
se pobrinu za reisovu pratnju i njihove konje. Potom se iza gosta i daija uputio
prema zbornici. Ebul-Fadil je putem razgledao utvrenja i zgrade, udio se
mnotvu vojnika i stoke koja je pasla.
Pa ovo je pravi pravcati vojni logor, prijatelju rekao je naposljetku.
Mislio sam da u u zamku naletjeti na proroka, no izgleda da u se sresti s
vojskovoom. Nikako ne mogu vjerovati da je ovo to sam vidio oko sebe djelo
mog starog Ibn Sabaha.
Zar ti nisam rekao da e te jo mnogo toga iznenaditi? smijao se veliki dai.
Inae, u Alamutu nas nema vie od tristo pedeset, ali vojnici su, kao to si
vidio, sjajno uvjebani, a namirnicama i vojnim potreptinama smo dobro
opskrbljeni. U svakoj od susjednih tvrava ima po dvjestotinjak pouzdanih boraca
koji su oduevljeni naom stvari. Cijela okolina nam je naklonjena i u sluaju
opasnosti moemo, u najkraem vremenu, u Alamutu okupiti do tisuu petsto
ljudi.

bcc

Ipak je to premalo, jako malo promrmljao je Ebul-Fadil.

103
Ebu Ali ga je iznenaen pogledao.
Kako to misli?
Pa ne mislite se valjda s tom aicom oduprijeti cijeloj sultanovoj vojsci?
Mislimo, nego to. Ali zasad valjda jo nema opasnosti? Ebul-Fadil je zavrtio
glavom.
Govorit u s Ibn Sabahom rekao je. Daiji su se pogledali.
Stigli su na gornju terasu i pokraj straara s buzdovanima uli u zgradu vrhovnog
poglavara. U zbornici su ih oekivali ostali dostojanstvenici. Ebul-Fadil je medu
njima uzalud pogledom traio svog starog prijatelja.
Gdje je Ibn Sabah? upitao je. Ebu Ali se poeao po bradi i odgovorio:
Idem k njemu obavijestiti ga o tvom dolasku. Za to vrijeme daiji e te ugostiti i
druiti se s tobom.
Odjurio je, a Ebul-Fadil je povikao za njim:
Reci mu da nisam prevalio toliki put radi svoje zabave. alje me reis Mu-zafer
s vanom porukom. Bit e mu ao svakog trena koji dopusti da ekam.
Mrzovoljno se opruio po jastucima. Daiji su posjedali oko njega, a sluge ga
posluivahu jelom i piem.
Ba mi tako izgleda kao da sam ja taj kome se ini usluga mrmljao je
napola za sebe.
Ne ljuti se, asni eie rekao je Ebu Surake. Takvi su sada obiaji u
Alamutu.
Vrhovni poglavar nije mrdnuo iz svojih odaja otkad je osvojio tvravu
objanjavao je Ibrahim. Danima i tjednima ni s kim ne govori, osim s velikim
daijem.
Znamo mi ta sredstva rekao je Ebul-Fadil. Dok sam jo bio reis u
Isfahanu, putao sam onoga koga sam htio posebno smekati da dugo eka ispred
mojih vrata. Ali dobrim prijateljima ona su bila irom otvorena. Upravo Ibn Sabah
bi mogao o tome govoriti.
Guli smo, asni eie, da si ga jednom etiri mjesece skrivao u svojoj kui od
potjere velikog vezira rekao je Grk i lukavo mu namignuo. Reis se glasno
nasmijao.
Je li ti rekao kako sam ga smatrao ludim? upitao je. Htio bih samo znati
tko bi tada u mojoj koi mogao misliti drugaije?
I ja sam neto uo o toj zgodi primijetio je Ebu Surake. Samo ne znam
tono kako je to bilo.
Ako vas zanima, mogu vam ispriati rekao je bivi reis i nakaljao se. Daiji
su mu brzo podmetnuli jo nekoliko jastuka kako bi mogao udobnije leati a
potom su se tjenje zbili oko njega.
Poeo je:
Prolo je mnogo godina otkad se ja i Ibn Sabah nismo vidjeli. ini mi se da se
on otad poprilino promijenio. No, kada sam ga upoznao, bio je nenadmaan

bcc

aljivdija i zabavlja kakvom nije bilo ravnog. Cijeli dvor se smijao njegovim
ludostima. Kada bi sultan bio jako loe raspoloen, Ibn Sabah bi ga samo jednom
svojom ludorijom smjesta oraspoloio. Razumljivo je to je veliki vezir ubrzo
postao ljubomoran na njega i to mu je, na kraju, poteno zapaprio. Ali, Hasan je
sretno pobjegao u Egipat i za godinu dana su se na dvoru jedva sjeali njegova
imena. Naravno, osim velikog vezira koji se, zapravo, bojao njegove osvete. Kada
je do njegovih uiju dolo da je Ibn Sabah napustio Egipat, izdao je tajnu
zapovijed svim svojim uhodama u dravi da nanjue njegovo prebivalite i, ako ga
nadu, da ga uklone s puta. Ali on kao da je u zemlju propao... Jednoga lijepoga
dana, iza zavjese na vratima moje sobe, stupi preda me nekakav eik sav umotan u
odjeu putnika. Tako sam se prepao da me gotovo kap pogodila. Kada se pribrah,
povikah posluzi: Ej, klipani! Tko je pustio ovog ovjeka u kuu? Tada ovjek
odgrnu krajiak ogrtaa s lica i meni se nasmije iv, zdrav i veseo, moj stari
Hasan... Tek tad me spopade uas. Brzo navukoh dvostruku zavjesu na vrata.
Jesi li poludio?, upitao sam ga. Stotinu vezirovih pandura njuka za tobom, a ti
doe-ta u Isfahan i bane, ni pet ni est, potenom muslimanu na vrata.
Nasmijeio se i po starom obiaju potapao me po ramenu. E, moj reise, rekao
je. Bilo je mnotvo mojih prijatelja dok sam jo sultanovao na dvoru. A sada,
kada sam u nemilosti, zatvarate vrata preda mnom. to sam mogao? Volio sam
ga i zadrao sam ga potajno u svojoj kui. Istina da je morao stalno uati u svojoj
sobi, ali bio je strpljiv, danima je krabao perom po nekim papirima, sanjario je i,
kada sam ga posjeivao, zabavljao me veselim alama i dosjetkama. Jednom me
iznenadio prilino udnom izjavom. Da, to moram dodati: pritom se tako
dvosmisleno i lukavo smijuljio kao to uvijek radi kada se s nekim ali. Naravno,
mislio sam da se i taj put ali, i da mu se trebam smijati. Ali ovako mi je rekao:
Dragi prijatelju! Trebaju mi samo dva ili tri ovjeka u koja se mogu potpuno
pouzdati pa u, za manje od godinu dana, sruiti sultana i njegovo carstvo. Tako
sam se smijao da sam gotovo pukao od smijeha. A on ti se najednom uozbilji,
zgrabi me za ramena i prodorno mi se zagleda u oi. Od njegova pogleda marci
su mi proli niz kimu. Rekao
105
104
ni je: Mislio sam sasvim ozbiljno, reise Ebul-Fadile Lumbani. Odskoio sam i
blenuo u njega kao u deveto udo. A tko ne bi blenuo kada bi mu netko, tko povrh
toga nije nitko, rekao da e s dva ili tri ovjeka sruiti dravu koja se prostire od
Antiohije do Indije, i od Bagdada do Kaspijskog mora. Smjesta mi je sinula misao
da je od dugog samovanja i straha zbog proganjanja skrenuo pameu. Rekao sam
mu nekoliko umirujuih rijei i oprezno se iskrao iz njegove sobe. Otrao sam
lijeniku i molio ga da mi da lijek protiv ludila. Taj lijek sam pokatkad na razliite
naine nudio Hasanu, no odbio je, i tada sam osjetio da vie nije imao povjerenja
u mene. Poglavari su se prii veselo smijali.
Stvarno je izvrsna! uzviknuo je Grk. Sasvim je nalik na njega.

bcc

A to danas misli o onim Hasanovim rijeima, asni eie? upitao je Ebu

Surake.
Bojim se, stvarno se bojim da je mislio sasvim ozbiljno. Pogledom je iao od
lica do lica, vrtio glavom i udio se.
Ebu Ali se vratio i rekao gostu:
Hajdemo! Ibn Sabah te eka.
Reis je polako ustao s jastuka, blagim naklonom se oprostio i otiao za velikim
daijem.
Koraali su hodnikom. Na svakom kraju stajao je crn div i oslanjao se na teak
buzdovan. Stigli su do uskog zavojitog stubita koje se strmo dizalo prema vrhu
kule. Poeli su se uspinjati.
Pa nije valjda Ibn Sabah vrh kule odabrao za svoje boravite? upitao je reis
nakon nekog vremena i obrisao znojno elo.
Pogodio si, potovani prijatelju.
Stubite je postajalo sve tjenje i sve strmije. Veliki dai je koraao kao da mu je
dvadeset godina. Ali zato je bivi reis sve tee dahtao.
Stanimo malo rekao je naposljetku. Zadihao sam se. Nisam vie mlad.
Zastali su i reis je odahnuo. Potom su nastavili uspinjanje. Nakon nekog vremena
Ebul-Fadil je ponovo zagrmio:
Tako mi oeve brade! Zar jo nema kraja ovom prokletom stubitu? Nije li
stari lisac izabrao svoj brlog tako visoko da bi se opet ludirao s nama?
Ebu Ali se tiho hihotao. Kada su stigli na vrh stubita, bivi reis je jedva disao.
Glava mu je bila oborena i sve do kraja nije primijetio straara koji je uvao
prilaz. Kada je savladao posljednje stube, gotovo je nosom udario u dvije gole
crne noge. Iznenaen, podigao je pogled i odskoio od straha. Ispred njega
106
je, poput bronanog kipa, stajao polunag crnac, velik kao planina i snaan kao bik.
Pokraj nogu drao je teak buzdovan koji bi reis jedva usudio podii objema
rukama.
Ebu Ali se nasmijeio i pridrao starca da se ne otkotrlja dolje. Ebul-Fadil je
oprezno obiao straara koji je ostao nijem i nepomian na svom mjestu. Kada je
reis odmakao hodnikom, jo jedanput se osvrnuo. Uhvatio je pogled koji ga je
pratio. Crnac je skrenuo oi za njim tako da se ukazala sablasna bjelina.
Nisam vidio ni sultana ni aha promrmljao je gost koji bi bio tako uvan.
Neugodno drutvo, ovakav buzdovanom naoruan Afrikanac.
Kairski kalif poslao je Hasanu na dar itav odred takvih ukopljenika rekao
je Ebu Ali. To je najpouzdanija straa koju moe zamisliti.
Ne, ovaj va Alamut uope nije po mom ukusu smatrao je reis. Nigdje
uokolo ne vidi se nikakva udobnost.
Stigli su do vrata ispred kojih je stajao straar slian ranijem. Ebu Ali je
promrmljao nekoliko rijei i crnac je podigao zavjesu.
Uli su u jednostavno namjeteno predsoblje. Veliki dai se nakaljao. Iza jednog
od ilima na zidu neto se pomaklo. Nevidljiva ruka ga je pridigla i ispod njega se

bcc

ukazao vrhovni poglavar ismailita Hasan ibn Sabah. Oi su mu sijale od radosnog

ganua. Brzim koracima priao je svom starom poznaniku i snano mu pretresao
ruku.
Vidi, vidi! Moj isfahanski domain! Pa nisi mi valjda opet donio lijek protiv
ludila?
Veselo se smijao i pozvao oba starca u svoju sobu.
Reis se naao u udobno namjetenoj sobi koja je po svemu podsjeala na
prebivalite znanstvenika. Nekoliko polica sa strane bilo je ispunjeno knjigama i
spisima. Pod je bio prekriven ilimima a po njima su bile razmjetene razliite
astroloke sprave, instrumenti za mjerenje i raunanje, tablice i pribori za crtanje,
tintarnica i vie gujih pera za pisanje.
Gost je sve to obuhvatio zauenim pogledom. Nikako nije mogao dovesti u vezu
ono to je vidio dolje u tvravi s ovim to je sad bilo ispred njega.
Dakle, ne donosi mi lijek protiv ludila? dalje se alio Hasan i vragolasto
gladio lijepu, gotovo jo sasvim crnu bradu. Pa kakva te onda ovjekoljubiva
namjera dovela ovamo, u ovaj kraj svijeta?
Istina, ne donosim ti lijek protiv ludila, moj Hasane na kraju je progovorio
reis. Ali Muzafer mi je priopio vijest za tebe: sultan je izdao nareenje i emir
Arslan Ta udario je s vojskom od trideset tisua ljudi iz Heme-zana prema
Alamutu. Turska konjica, njegova predstraa, mogla bi stii ve
107
danas ili sutra pred Rudbar, a onda e za nekoliko dana biti pred tvojom
tvravom.
Hasan i Ebu Ali su se kratko pogledali.
Ve? upitao je Hasan i zamislio se. Nisam raunao na tako brzu odluku.
Mora da se u meuvremenu neto na dvoru promijenilo.
Pozvao je prijatelje da sjednu na jastuke. Sam se opruio pokraj njih i, vrtei
glavom, razmiljao.
Rei u ti sve to znam rekao je Ebul-Fadil. A ti misli kako e to prije
pripremiti sve i isprazniti utvrdu.
Hasan je utio. Reis ga je kriom gledao. Na njemu se nije vidjelo da ve ima
ezdeset godina. Bio je mladalaki gibak, ten mu je bio svje, a krupne, pametne
oi gledale su ivahno i prodorno. Bio je prije srednjeg nego visokog rasta, ni
mrav ni debeo. Nos mu je bio dug i ravan, usta puna i jasno ocrtana. Govorio je
glasno i jasno, i gotovo uvijek s nekakvim aljivim prizvukom ili prikrivenom
porugom. No, kada je razmiljao, lice mu se potpuno mijenjalo. Smijeak je
nestajao i neto mrano, gotovo surovo pojavljivalo se u njegovim crtama. Ili je,
pak, izgledao odsutan i usredotoen na neto nevidljivo, kao to su to ponekad
ljudi koji su obdareni snanom matom. Takav je, ne htijui, izazivao strah kod
onih koji su ovisili o njemu. Uope, moglo se rei da je bio lijep ovjek. Mnoge je
zbunjivalo to je esto pokazivao da je svjestan svojih prednosti.
Priaj, sluam rekao je gostu i namrtio elo.

bcc

Ako jo ne zna polako je otpoeo reis rei u ti da tvoj stari neprijatelj

Nizamulmulk vie nije veliki vezir.
Hasan se trgnuo. Sav je zadrhtao.
Sto si rekao? upitao je kao da ne vjeruje vlastitim uima.
Sultan je svrgnuo Nizamulmulka i na njegovo mjesto privremeno imenovao
sultanijinog tajnika.
Tadulmulka? obradovao se Ebu Ali. Pa on je na saveznik.
Sada vie nije, otkada se sultanija nada da e njen sini zakonski biti
proglaen prestolonasljednikom objasnio je reis.
Podlo izdajstvo promrmljao je veliki dai.
Hasan je utio i razmiljao. Nagnuo se naprijed i poeo prstom crtati nekakve
krugove po tepihu.
I starci su uutjeli. Pratili su njegove kretnje i ekali da neto kae.
Ako je sultanijin tajnik doao na Nizamulmulkovo mjesto, onda je jasno da se
na poloaj na dvoru iz temelja promijenio konano je rekao Hasan. To mi
donekle kvari raune. Mislio sam da u imati mira do slje108
deeg proljea. Tada bih bio gotov sa svojim pripremama... Ali, trebat e ih
ubrzati.
Da, gotovo sam zaboravio najvanije upao mu je reis u rije.
Nizamulmulk je, dodue, smijenjen s poloaja vezira, ali je zato dobio zapovijed
da u najkrae vrijeme istrijebi ismailizam.
Znai, borba na ivot i smrt otro je rekao Ebu Ali. To je za velikog
vezira isto kao da je nareeno vuku da slisti obor ovaca.
Ne, stvarno jo nismo obor ovaca nasmijeio se Hasan. U sebi se bio
odluio za neto i vratila mu se ranija vedrina.
Potrebne su nam hitne mjere nastavio je. Sto misli Muzafer? Je li nam
spreman pomoi?
Detaljno smo raspravljali o svemu moguem odgovorio je Ebul-Fadil.
Voli te i spreman je pokrivati tvoje povlaenje pred turskom konjicom. Naravno,
protiv glavnine emirove vojske i sam je nemoan. Razumijem, razumijem
rekao je Hasan. Oko usta i oko oiju zatitrao je njegov stari, lukavi smijeak.
Ali kuda mi savjetuje njegova svjetlost da se povuem?
Upravo o tim mogunostima smo najvatrenije diskutirali odvratio je reis.
Pravio se kao da nije primijetio Hasanov prikriven podsmijeh. Samo su ti dva
puta otvorena, krai prema zapadu, ali koji vodi kroz zemlje divljih Kurda prema
Bizantu i prema Egiptu, i dalji prema istoku. Muzafer ti savjetuje taj put. Kod
Merva ili ak ve kod Niapura mogao bi ti se pridruiti Husein Alkeini sa svojom
vojskom i dalje biste se mogli zajedno povlaiti prema Kabulu pa u Indiju gdje bi
vam neki od tamonjih knezova s radou ponudio utoite.
Izvanredan plan obradovano je rekao Hasan. A to ako moja vojska u
odnosu na sultanovu ne bude dovoljno pokretna?

bcc

Razgovarali smo i o toj mogunosti rekao je reis i sasvim se primakao

Hasanu. Ako ti se povlaenje sa svim tvojim ljudima ini nemoguim, onda
Muzafer tebi i tvojim najbliima nudi pribjeite kod sebe. Upravo zato je mene i
poslao u zamak.
Muzafer je bistar um i njegovu blagonaklonost neu zaboraviti. Ali on ne vidi
to je u mojoj glavi, u mom srcu.
Hasanov glas neoekivano je postao suh i ozbiljan.
Alamut je neosvojiv nastavio je. Dakle, ostat emo u zamku. Unitit
emo tursku konjicu, i prije nego doe glavnina sultanove vojske, bit emo
spremni.
109
Ebu Ali je pogledao Hasana uarenim oima, oima punim povjerenja, a EbulFadil se prepao.
Uvijek sam te, Hasane moj, smatrao spretnim i okretnim ovjekom
rekao je. U posljednje vrijeme tvoj ugled je tako porastao da o tebi govore
po cijelom Iranu. Dokazao si i svojim spletkama na dvoru da si nadasve sposoban
dravnik. Ali to to sada namjerava iskreno me brine i plai.
Moje djelo je tek dopola zavreno odgovorio je Hasan. Dosad sam se
oslanjao na dravniku vjetinu. A sad u isprobati to moe vjera.
Posljednju rije je nekako znaajno naglasio. Okrenuo se velikom daiju i rekao
mu:
Idi i sazovi poglavare na savjetovanje. Ljudstvo smjesta mora pod oruje.
Uenici e sutra poloiti ispit kako bi bili smjesta posveeni u fidai-je. Svi moraju
sve znati... Ti e umjesto mene voditi veliki savjet. Rei e poglavarima da nam
se pribliava posjet i da emo ga doekati na ovom mjestu. Svaki neka ti kae
svoje miljenje, a kada bude sve uo, vratit e se i o svemu me izvijestiti.
Kapetan neka podinjenima naredi pripremu svega potrebnog za obranu tvrave.
Sve e biti izvreno onako kako si zapovjedio rekao je veliki dai i urno
otiao iz sobe.
Odjeci bubnja i zvuk roga pozvali su ljudstvo na oruje, a poglavare na zbor. Ebu
Ali je ozbiljnog lica ekao u zbornici. Stizali su daiji i asnici. Kada su se okupili,
veliki dai ih je preletio pogledom i rekao:
Sultan je smijenio velikog vezira i naredio mu da zatre ismailstvo. Hemezanski emir Arslan Ta s trideset tisua ljudi udario je prema Alamutu.
Predstraa turske konjice bit e danas ili sutra pred Rubdarom, a za nekoliko dana
zavijorit e se njihove crne zastave ispred vrata nae tvrave. Gradonaelnik Reja
Muzafer obeao nam je pomo - ali jo pouzdanija je naa spremnost. Sejiduna
me poslao da saznam vae miljenje kako bismo se najlake suprotstavili napadu.
Kada uje vae savjete, poduzet e potrebne mjere.
Poglavari su se, sjedei na jastucima, iznenaeni pogledavali. Poneko je neto
apnuo svom susjedu, ali dugo se nitko nije javio za rije.
Kapetane, ti si iskusan vojnik rekao je konano Ebu Ali Minue-heru.
Sto misli to je sada najhitnije?

bcc

Napada turske konjice se ne trebamo bojati odgovorio je kapetan.

Tvrava je spremna za obranu i strano bi se opekao onaj tko bi nasrnuo na
nju. Ali veliko je pitanje koliko bismo dugo izdrali opsadu trideset tisua ljudi
koji bi sa sobom dovukli sprave i jurine naprave.
110
Koliko moemo izdrati s hranom koju imamo u utvrenju? upitao je Grk.
Dobrih pola godine odgovorio je kapetan. A ako brzo poaljemo
karavanu u Rej, Muzafer nas moe opskrbiti za jo pola godine.
To je vano rekao je Ebu Ali i neto pribiljeio na tablicu. Sada se oglasio
Abdulmalik.
Ja ovako mislim rekao je. Ne smijemo se dati prebrzo zatvoriti u
tvravu. Turke moemo potui na otvorenom polju, naroito ako nam Muzafer
stvarno poalje pomo. Glavnina sultanove vojske jo je daleko.
Svi mladi asnici bili su oduevljeni njegovim planom.
Ne smijemo prenagliti rekao je Ebu Surake. Moramo misliti na to da su
u utvrdi nae ene i naa djeca, i to e biti s njima ako bismo lakomisleno
riskirali poraz na otvorenom polju.
Nisam li uvijek govorio planuo je Ibrahim da enama i djeci nije mjesto
medu borcima?
Nisam jedini koji ima svoje u tvravi odvratio mu je Ebu Surake. Pritom je
mislio na Hasanove kerke.
Dai Ibrahim ljutito stisnu usne.
Dajem vam sjajan savjet rekao je el-Hakim smijui se. Natovarimo ene
i djeurliju na deve i mazge pa ih poaljimo Muzaferu, a odatle bismo, karavanom
koja e se vratiti, donijeli potrebne namirnice u utvrdu. To bi bila tri pogotka
jednim udarcem. U tvravi bismo smanjili broj usta koje valja hraniti, oslobodili
bismo se munih briga za obitelji, a karavana ne bi uzalud prela pola puta.
Pametna misao priznao je Ebu Ali i na tablici napravio novu pri-biljeku.
Rasprava je postajala sve ustrija. Pretresali su to im jo nedostaje u tvravi,
prepirali se o zadacima koji bi trebali pripasti pojedinim poglavarima, jedni
savjetovali ovo, drugi ono.
Na kraju, Ebu Ali je dao znak za zavretak. Zapovjedio je poglavarima da
priekaju tone upute i vratio se Hasanu na vrh kule.
U meuvremenu Hasan je od biveg isfahanskog gradonaelnika doznao to se na
dvoru promijenilo te se sultan odluio za tako nagle mjere. Naime, s dvorskim
krugovima dosad je imao vrlo dobre veze, jer je u veziru mlade sultanije Turkan
Hatune, Tadulmulku, imao svog povjerenika.
Sultan Malik-ah za prestolonasljednika je zakonito odredio svog prvoro-enog
sina Berkijaruka, kojeg je rodila njegova prva ena. Upravo tada je
111
dvadesetogodinji mladi u ratnom pohodu pokoravao pobunjene knezove na
granicama Indije. To vrijeme pokuavala je iskoristiti mlada sultanija kako bi
osigurala svom etverogodinjem siniu Muhamedu iransko prijestolje. Tom se

bcc

planu najvie opirao Nizamulmulk. Vladar je as podlijegao utjecaju svog starog

vezira, as arima lijepe ene. Veliki vezir imao je snanu podrku, prije svega u
bagdadskom kalifu i u cjelokupnom sunitskom sveenstvu. Sultaniju su podupirali
brojni Nizamovi neprijatelji i svi oni koje je njegova mo uinila beznaajnim, a
kako bi njena stranka imala protuteu protiv sunitskog sveenstva, sultanijin vezir
potraio je kontakte s alijevcima, meu kojima je sekta ismailita s Hasanom na
elu najutjecajnija. Taj sukob na dvoru bio je za alamutskog gospodara kao
naruen. Garantirao je sultaniji da e njegove pristalice u cijelom Iranu podravati
njenu stvar, a Tadulmulk mu je obeao kako e i Turkan Hatuna utjecati na
vladara da ne brine previe o njegovim podvizima na sjeveru Irana.
Tijekom dvije godine sultanija i njen tajnik valjano su ispunjavali svoje obeanje.
Kada je Nizamulmulk snano pritiskao na sultana da poduzme neto protiv
ismailita, njih dvoje su sultanu umanjivali njegove podvige, kao da je sve
nastojanje velikog vezira samo plod njegove osobne mrnje prema Hasa-nu ibn
Sabahu. Sultan je u to rado vjerovao jer je, to se prestolonasljednika tie, vie
naginjao na Nizamovu stranu, a to se tie ismailita tim prije poputao sultaniji i
njenom veziru.
Sada je reis Ebul-Fadil priao Hasanu to je Muzaferu rekao njegov glasnik s
isfahanskog dvora. Kada je Nizamulmulk saznao da se Husein Alkeini utvrdio u
tvravi Zur Gumbadan i u Hasanovo ime digao cijeli Huzistan protiv sultana,
nasmrt se prepao. Znao je da ga s Hasanom eka teak obraun i to ga je navelo
da kod vladara primijeni posljednje sredstvo. Naime, prije vie godina izigrao je
Hasana kod sultana time to ga je prikazao, sluei se lukavstvom, kao
neozbiljnog lakrdijaa koji je njega, vezira, namjeravao podlom prijevarom zbaciti
s poloaja na dvoru. Sultan se razbjesnio i Hasan je morao preko noi pobjei iz
Isfahana. Otada sultan nije uzimao ozbiljno Hasanove podvige. Sada mu je veliki
vezir priznao da je tada Hasana lukavo izigrao i da je poglavar ismailita u stvari
opasno sposoban ovjek. Sultan je problijedio od uvrijeenosti i gnjeva.
Odgurnuo je od sebe starca koji je skrueno kleao pred njim na koljenima i
povukao se u svoje odaje. Odatle je izdao nareenje da Nizam prestaje biti veliki
vezir i da je na to mjesto privremeno imenovan sultanijin tajnik. Ujedno je Nizam
primio strogu zapovijed da mora u najkraem roku savladati Hasana i istrijebiti
ismailizam. Bilo je razumljivo to su sada sultanija i njen tajnik napustili svog
dojueranjeg saveznika, jer je njen
112
najopasniji protivnik bio maknut s puta i sada su sami imali neogranien utjecaj
na sultana...
Poslije tako burnih dana sultan je s cijelim svojim dvorom krenuo na putovanje
prema Bagdadu, kako bi tamo posjetio svoju sestru i njena mua, kalifa. Naime,
njega je htio ukloniti kako bi za svog nasljednika odredio sina kojeg je ovaj imao
upravo s njegovom sestrom.
Kada se Ebu Ali vratio s izvjetajem, Hasan je bio upuen u sve detalje spletki na
isfahanskom dvoru. Sada je paljivo sasluao miljenja svojih poglavara. Kada je

bcc

veliki dai zavrio, ustao je i poeo koraati sobom gore-dolje. U sebi je sagledao
situaciju i mislio to mu je initi. Naposljetku je rekao Ebu Aliju:
Uzmi tablicu i pii!
Veliki dai je sjeo na podvijene noge, stavio tablicu na lijevo koljeno i dohvatio
pisaljku.
Spreman sam, Ibn Sabae rekao je. Hasan je stao pokraj njega tako da mu je
vidio preko ramena, i poeo mu, donekle objanjavajui, diktirati naredbe.
Sto se tie turske konjice rekao je Abdulmalik je u pravu. Ne smijemo
dopustiti da nas prebrzo opkole u tvravi. Doekat emo je na polju i tamo je
potui. Moramo se pobrinuti za to da nam Muzafer na vrijeme poalje svoje ete u
pomo. Ti, Ebu Ali, preuzet e rukovoenje vojskom koja e doekati sultanove
predstrae, a Minueher e se pobrinuti za obranu tvrave. Dodue, malo e
spustiti nos jer je ljubitelj krvavih obrauna, ali upravo njegove sposobnosti su
nam potrebne kako bi tvrava bila dobro pripremljena za sve to je oekuje...
Sljedee to je veoma vano je da se to prije oslobodimo nepotrebnih usta koje
treba hraniti i svega to ide uz to. Abdulmalik mora do noi natovariti hareme sa
enama i djeurlijom na stoku i poslije posljednje molitve krenuti s karavanom na
put. Muzafer je dobroduan i, htio-ne htio, morat e preuzeti ivi tovar na svoja
plea. Glasnik mora smjesta u Rej da ga o svemu unaprijed obavijesti. Pripremit
e namirnice koje e naa karavana, vraajui se, ponijeti sa sobom i odmah
poslati ljudstvo koje mu nije neophodno. ene i djecu neka neim zaposli kako ne
bi nepotrebno trpio tetu... A to ti namjerava, moj Ebul-Fadile?
Zajedljivim smijekom oinuo je reisa.
Poi u s Abdulmalikovom karavanom odgovorio je bivi gradonaelnik.
Ni za to na svijetu ne bih htio zaglaviti u ovoj miolovci kada sultanova vojska
udari na vas. Moji i Muzaferovi savjeti nisu uvaeni. Obavio sam svoju dunost i
nita mi drugo ne preostaje nego blagovremeno pobjei.
113
Ta odluka mi je kao naruena nasmijeio se Hasan. Tvoja pratnja bit e
dovoljna za zatitu karavane, a Abdulmalik moe uzeti sa sobom samo aicu
ljudi. Pri povratku neka mu Muzafer da neto svojih ljudi za osiguranje. Uzdam se
u tebe da e zbrinuti nau haremsku svojtu.
A onda se ponovo okrenuo Ebu Aliju:
Glasnik mora smjesta u Rudbar s naredbom Buzurg Umidu da dode u Alamut.
Njega osobno trebam. Zao mi je to je Huzistan tako daleko i to Husein Alkeini
nee moi blagovremeno stii u tvravu. Ali i on mora biti obavijeten. Naime,
ovdje e se dogaati takve stvari da e i kasnija pokoljenja zanijemiti od uenja...
Zadubljen u svoje misli, tiho se u sebi zahihotao. Izvjesno vrijeme je utio, a onda
rekao reisu:
uj, Ebul-Fadile! ini mi se da me jo smatra budalom kao to si me smatrao
u ono nae isfahansko doba. Ti vidi vojsku od trideset tisua ljudi koja se uputila
protiv nas aice, a ne vidi anele koji su se okupili da nam pomognu i koji e
nas uvati, kao to su neko uvali Proroka i njegove u Bici na Bedru.

bcc

ali se, uvijek se ali odgovorio je Ebul-Fadil s kiselim smijekom.

Naime, bio je malice uvrijeen, jer je mislio da ga Hasan ponovo zafrkava.
Ne, ne alim se, stari prijatelju veselo je rekao Hasan. Samo govorim
donekle slikovito. Kaem ti, spremam vam iznenaenje tako da neete vjerovati
vlastitim uima. Hou pokazati kakva je uda vjera sposobna initi. Potom je
nastavio s konkretnim uputama. Na kraju je rekao Ebu Aliju:
Obavijesti sve kakve sam im zadatke dodijelio. Izaberi glasnike i napii
potrebne zapovijedi. Smjesta moraju na put. Abdulmalik neka mi, prije nego
krene, dovede moje kerke. Kada sve obavi, izai e pred okupljeno ljudstvo i
objelodaniti da je sultan poeo rat s nama. Rei e uenicima da se pripreme jer
sutra rano poinje s ispitima. Budi vrst i strog s njima, iscijedi iz njih sve to
znaju. Prijeti im da nee biti posveeni ali naveer e ih okupiti u bogomolji i
posvetiti ih u fidaije. To neka im bude najsveaniji trenutak u ivotu i ono najvie
to im je dano da na ovom svijetu postignu. Sve to treba biti po uzoru na ono
emu smo sami u Kairu prisustvovali... Dakle, je li ti sve jasno?
Sve mi je jasno, Ibn Sabae.
Hasan otpusti oba starca. Opruio se po jastucima i jo jedanput razmislio o
onome to je odluio. Kada se uvjerio da nita bitno nije izostavio, spokojno je
zadrijemao.
114
Za sve to vrijeme ljudstvo je, na pripeci, ekalo u dvoritu. Vidjeli su poglavare
koji su odlazili u zgradu vrhovnog voe. Odatle se dugo nisu pojavljivali. Vojnici
su tekom mukom svladavali svoje nestrpljenje.
Uenici su stajali poredani u dvije vrste ispred svoje zgrade. Bili su poravnani kao
empresi i ukoeno su gledali ispred sebe. Jo uvijek ih je ispunjavala ponosom
ast to je ba njima dodijeljen doek starog dostojanstvenika, ali postepeno je
njihovo strpljenje poelo poputati.
Sulejman je prvi prekinuo utnju.
Volio bih znati to se to sprema rekao je. Moda e jednom doi kraj
ovom prokletom kolovanju.
ini mi se da bi htio nositi bradu prije nego to su ti se pojavile prve dlaice
narugao mu se Jusuf.
Vrste su se zacerekale.
A meni se ini odvratio mu je Sulejman da je tebe strah kako e ti se
otopiti salo na trbuhu. Zato i ne voli uti kada udare bubnjevi i zatrubi rog.
Ba sam radoznao koga e od nas dvojice neprijatelj prije ugledati.
Tebe, nesumnjivo. Na tim svojim dugim kracima ponosno e viriti iza mojih
lea.
Ostavite se prepirke umijeao se Ibn Tahir. Spremate raanj, a zec je jo
u umi.
Kada bih se pretvorio u muhu, mogao bih sad uti o emu razgovaraju
poglavari rekao je Ubejde.

bcc

Kako e se tek htjeti pretvoriti u muhu onda kada se pojavi neprijatelj

podsmijehnuo mu se Sulejman.
Kada bi junaci pobjeivali otrovnim jezikom, onda bi ti bio prvi medu njima
uzvratio mu je Ubejde. Svekoliki Iran drhtao bi pred tobom.
E, neki Ubejde bi drhtao i pred mojom akom dobacio mu je Sulejman.
Desetnik Ebuna je urno proao pokraj njih. apnuo je onima koji su ekali:
Izgleda da e biti vrue. Sultanovi su krenuli na nas.
Uutjeli su. Obuzela ih je zebnja koja se, postepeno, pretvarala u oduevljenje i
divlju radost.
Ipak jednom! otelo se Sulejmanu iz srca. Meusobno su se gledali. Oi i
obrazi su im se arili, a s vremena na vrijeme ovaj ili onaj se nasmijeio. Proradila
je njihova mata. Pred sobom su vidjeli junake podvige, savladavali su teke
zadatke, zasluili su slavu i besmrtnost.
115
Prokletstvo! Nije li ve dosta ovog ekanja?! planuo je Sulejman. Nije
mogao vie mirno ekati. Neka nam narede da uzjaemo konje i udarimo na
krivovjernike.
Ebuna je s dvojicom ljudi vodio tri konja dvoritem. Bila su to dva vran-ca i Ebu
Alijev bijelac. Neko je proaptao:
Govorit e Sejiduna. Vrste su se uskomeale.
to? Tko e govoriti?
Sejiduna.
Tko to kae? Bijelac je Ebu Alijev, a jedan od vranaca pripada kapetanu.
Ali, iji je trei?
Straa pred ulazom u poglavarstvo stala je mirno i podigla oruje. Iz zgrade su
izali veliki dai i ostali poglavari. Ebu Ali, kapetan i dai Ibrahim uzja-hali su
konje koje je doveo desetnik. Ostale vode otile su svaki svojoj eti, stali ispred
njih i zapovjedili pozdrav prema vrhovnom poglavaru.
Ebu Ali je sa svojim pratiocima odjahao do ruba gornje terase. Podigao je ruku
zahtijevajui muk. U oba donja dvorita zavladala je mrtva tiina. Veliki dai malo
se pridigao u stremenima i povikao snanim glasom:
Vjernici ismailiti! U ime Naeg gospoda i naeg vrhovnog poglavara. Doao je
trenutak iskuenja i odvanosti. S orujem u ruci morat ete dokazati svoju
odanost, svoju ljubav prema svetim muenicima i prema naem vodi. Po
sultanovom nareenju, njegov krvnik, pasji sin Arslan Ta, krenuo je s velikom
vojskom na pravovjerne, da nas sve pokolje. Za nekoliko dana zatru-bit e rogovi
njegove konjice ispred Alamuta i crna zastava psa Abasa zavijorit e se ispred
nae tvrave. Zato nareujem u ime Naeg gospoda: od ovog trenutka nadalje
nitko neka se, ni danju ni nou, ne odvaja od svog oruja. Tko ne bude potovao
naredbu, bit e pogubljen kao pobunjenik. Kada zatru-bi rog, svi morate u
najkrae vrijeme biti na svojim zbornim mjestima. Vae starjeine dat e vam
detaljne upute...
Okrenuo je konja i pogledao prema uenicima. Povikao im je:

bcc

Vi, koji ste spremni da se rtvujete, ujte nareenje Naeg gospoda! Sutra ete
biti pozvani na ispit. Tko poloi, bit e naveer posveen. Pozivam vas: saberite
se, jer e posveenje u fidaije za svakog od vas biti najsvjetliji trenutak u ivotu...
Ponovo se okrenuo cjelokupnoj vojsci. Njegov glas zagrmio je itavim Alamutom.
116
Borci za ismailitsku stvar! uzviknuo je. Sjetite se Prorokovih rijei:
borite se kao lavovi, jer strah nee nikoga spasiti od smrti! Alah je Alah, a
Muhamed je Njegov Prorok! Doi, el-Mehdi!
Uenici su se uskomeali kao da je grom udario medu njih. Pred njima je bio
veliki dan ispita a nitko nije bio za njega pripremljen. Blijedi, gledali su se
meusobno dok su se vraali u svoje odaje.
Eto vraga! uzviknuo je Sulejman. Nita ne znamo i bit e najbolje da se
sami javimo u vojnike.
Da, svi emo se javiti, a onda neka s nama rade to hoe sloio se Ubejde.
Jusuf je od svih bio najmaloduniji. Neprestano je brisao oznojeno elo i u sebi se
nadao da e ipak odnekud zasjati zraak nade.
Hoe li stvarno biti tako strano? plaljivo je upitao.
Ti e tresnuti koliko si dug i irok zlurado mu se nacerio Sulejman. Jusuf
je blago uzdahnuo i pokrio lice rukama.
to da radimo? upitao je Naim.
Jednostavno se baci u ah-Rud. To e za tebe biti najbolje rekao mu je
Sulejman. Onda je progovorio Ibn Tahir.
ujte, momci. Zar mislite da nas je Na gospod zato izabrao za uenike da bi
nas sada ponizio do obinih vojnika? Pa neto valjda znamo! Moj je prijedlog da
uzmemo nae zabiljeke i zajedniki ponovimo sve to smo dosad uili.
Ti nam savjetuj! Ti nam itaj! javljali su se uenici jedan za drugim.
Ibn Tahir ih je pozvao na krov. Posjedali su po podu svaki sa svojim tablicama i
zabiljekama u rukama, a Ibn Tahir je postavljao pitanja i objanjavao ono to im
je bilo nejasno. Polako su se primirili. Samo su s vremena na vrijeme ponekog od
njih podili marci uz kimu, kada se prisjetio sljedeeg dana. Svi su jo uvijek
negdje duboko u srcu strepili od ispita i zapravo su zaboravili na neprijatelja koji
im se pribliavao.
Na donjoj terasi, uz lijevu straarsku kulu s golubarnicima, bila je prikljuena,
topolama i gustim empresima zaklonjena, zgrada harema. Abdulmalik je poput
jastreba upao medu ene i djecu i pozvao ih da se smjesta spreme za odlazak.
Poslije njegove naredbe uslijedili su vika, vritanje, pla i bezumno tranje.
Ukopljeni uvari gledali su sve to s bezbrinim mirom, sve dok ih dai nije
natjerao da ponu pomagati enama pri selidbi.
U meuvremenu desetorica gonia dotjerali su deve i mazge pred zgradu. Doli su
gospodari i poeli se opratati od ena i djece.
117

bcc

Ebu Surake je u zamku imao dvije ene. Prva je bila njegovih godina, ostarjela i
bezuba enica. Rodila mu je dvije keri koje su bile udane u Nia-puru. Od svoje
mladosti dai je bio vezan za nju. Bila mu je potrebna kao majka djetetu.
Druga je bila mlada i s njom je imao ker i sina koji su bili s Hasanovom djecom
u njegovu haremu. Tu enu je volio njeno i sada, kada je odlazila, odjednom je
postao svjestan kako e mu strano nedostajati. Teko se suzdravao da ne pokae
svoje osjeaje...
El-Hakimova ena bila je lijepa Egipanka. Doveo ju je sa sobom iz Kaira. S
njom nije imao djece. Po haremu su o njoj govorili da je prije braka ivjela
ivotom javne ene. Rado je priao drugim mukarcima o njenoj ljepoti,
proklinjao svoju podinjenost i njenu vlast nad njim, ali je pri svakom dolasku
karavane u tvravu gledao to e joj kupiti kako bi ju obradovao. Sav posao
umjesto nje obavljala je stara Etiopljanka, a ona se izleavala na jastucima,
dotjerivala, odijevala u svilu i po cijele dane sanjarila...
Kapetan Minueher imao je u tvravi jednu enu, ali je doveo i troje djece od
dviju prethodnih ena. Sada se od svih kratko oprostio. Naime, bojao se da e se
raznjeiti bude li se predugo zadrao...
Tako su se mukarci koji su imali obitelj u zamku opratali i vraali svojim
mukim dunostima.
Ebu Surake i el-Hakim sreli su se putem i poeli razgovarati.
Sada e biti jo pustije i praznije u tvravi rekao je Ebu Surake.
Moram pohvaliti one filozofe koji su tvrdili da je, osim jela i pia, uivanje sa
enom jo jedino dobro za kojim se isplati teiti u ivotu odgovorio mu je Grk.
Ali nai vrhovni poglavari ive bez toga uzvratio mu je dai. Lijenik se
podrugljivo namrtio.
Stvarno govori kao dijete, stari moj.
Primio je Ebu Suraku za rukav i sasvim tiho mu apnuo:
A to misli da nai gospodari kriju tamo iza zidina? Nije valjda da uzgajaju
make? Hajde, hajde. Bili bi glupi kada si ne bi to poteno priutili. Nas dvojicu
jo nisu zapale tako utovljene guske kakve kljukaju tamo iza.
Ebu Surake je naglo zastao.
Ne, to ti ne vjerujem konano je procijedio iz sebe. Znam, tamo iza
spremaju neto, ali sam uvjeren da to nije za njihovu zabavu nego za nau
zajedniku korist.
Ako nee, ne vjeruj odgovorio mu je lijenik gotovo uvrijeeno. Samo
ti skreem panju na to da svatko prvo misli na sebe.
Gotovo da neto zaboravih rekao je reis Ebul-Fadil kada je predveer doao
Hasanu da se s njim oprosti. Lukavo je namignuo i nastavio:
Stvarno sam ti neto donio, mada to nisu lijekovi protiv ludila. Moda e te
obradovati. Moe li pogoditi?
Hasan se zbunjeno nasmijeio. Najprije je pogledao reisa, potom Ebu Alija koji je
stajao sa strane.
Zaista ne znam rekao je.

bcc

Ali ja ti pokloni neu dati sve dok sam ne pogodi muio ga je reis.
Bogatstva ima dovoljno, rasko si prevladao. U svim svojim potrebama si
skroman, osim u jednoj. Zna li sad?
Moda si mi donio neku knjigu?
Dobro si naciljao, moj Hasane. Jeste neto pisano. Ali tko je napisao?
Kako da pogodim? Moda je neko od starih? Ibn Sina? Nije? Dakle, neko od
mladih? Zar ne da je el-Gazali?
Nije, njega ti nisam donio nasmijao se reis. On bi za tebe bio ipak suvie
poboan... Sve ti je blii onaj ije ti djelo donosim.
Alaha mi, ne znam na koga misli. Ebu Ali se nasmijeio i upitao:
Smijem li i ja pokuati, moda pogodim?
Radoznao sam, pokuaj rekao je Hasan koji je bio klonuo duhom.
Kladio bih se da ti reis donosi neki spis tvog starog prijatelja Omara Haj jama.
Reis se potvrdno nasmijao, a Hasan se rukom udari po elu.
Kako se nisam sjetio! uzviknuo je.
Donio sam ti etiri pjesme koje je jedan moj poznanik u Niapuru prepisao od
samog Omara. Mislio sam da u te njima obradovati.
Ljepi dar mi nisi mogao donijeti! rekao je Hasan. Zahvalan sam ti na
panji.
Ebul-Fadil je izvukao ispod halje omot i predao ga Hasanu. Hasan ga je razmotao
i pogledao u njega. Zamislio se.
To je udno rekao je nakon izvjesnog vremena. Istog dana vijesti od
obojice kolskih drugova, od Nizama i od Hajjama.
Uao je ukopljenik i najavio dolazak Abdulmalika i Hasanovih kerki.
119
Hajde sada, stari prijatelju rekao je Hasan i zagrlio reisa oko ramena.
Pobrini se za nae ene i djecu. A ako ti nekad neto zatreba - tada me se sjeti i
znaj da sam tvoj dunik.
Dao je znak Ebu Aliju i obojica ga napustie.
Abdulmalik je pridrao zavjesu na ulazu i Hasanove kerke, Hadida i Fati-ma,
plaljivo su ule. Stale su do zida pokraj vrata, a dai je smjelo stupio pred
vrhovnog poglavara.
Doveo sam tvoje kerke, Sejiduna rekao je. Hasan je oinuo kerke otrim
pogledom.
to ekate tamo kao dvije pokisle kokoi! Pridite blie! izderao se na njih.
Vaa majka mi vas je natovarila na vrat kako bih se, vidjevi vas, sjetio nje i
ljutio se. Primio sam vas kao to mi je nalagala moja oinska dunost, a sada
poite s ostalima iz harema Muzaferu u Rej.
Okrenuo se Abulmeliku i rekao mu:
A ti, kai Muzaferu neka im daje jesti samo onoliko koliko zaslue predui.
Neka se ne obazire na to to su moje kerke. Ne budu li poslune, neka ih proda
kao robinje. Polovinu novca od prodaje neka zadri na ime trokova koje e imati

bcc

oko njih, a drugu polovinu neka poalje meni... Tako! Sada na molitvu, a onda na
put!
Djevojice su poput dva miia mugnule kroz vrata. Hasan je jo trenutak
zadrao Abdulmalika.
Muzafer e ve znati kako postupati s njima. Mudar je ovjek, a i sam ima
gomilu djece.
Djevojice su pred ulazom ekale daija. Obje su plakale.
Jesi li vidjela kako je lijep? upitala je mlada.
Samo, zato nas uope ne voli? kroz suze je uzdahnula starija. Abdulmalik
ih je odveo iz kule i, tjeei ih, rekao:
Nita se ne bojte, prepeliice. Muzafer je zlatna dua. Ima gomilu djece i s
njima ete se igrati i veseliti.
120
06.
Kuhar je donio veeru, ali Hasan to nije ni primijetio. Zadubljen u svoje misli
izvukao je baklju iz postolja na zidu i pripalio je o svijeu. Izvjebanom,
paljivom kretnjom odgrnuo je tepih na zidu kako se ne bi upalio i kroz ulaz uao
u tijesan hodnii iz kojeg je kratko stubite vodilo na vrh kule. Drei baklju
iznad glave, svijetlio je pred sobom i tako doao na gornju platformu. Udahnuo je
svje, hladan zrak, te priao nadzidu. Visoko je podigao upaljenu lu i zavrtio
njome tri puta iznad glave.
Odozdo, iz tame, ubrzo je primio slian odgovor. Jo jednom je zavitlao bakljom
u znak da su se sporazumjeli a potom se vratio u svoju sobu. Ugasio je baklju,
utaknuo je u nekakav tuljac i vrsto se omotao irokim platem. Ponovo je
odgrnuo pokrivku, sada na suprotnom zidu, i kroz nizak ulaz uao u tijesnu,
krletki slinu prostoriju koja je sva bila obloena mekim tepisima. S poda je digao
teki bat i njime udario o metalni gong. Odjeknuo je rezak zvuk koji se skrivenom
icom prenio do podnoja kule. elija se odjednom pomakla i zajedno s Hasanom
poela sputati pomou mudro nainjenog ko-lotura, kojim su dolje upravljale
nevidljive ruke.
Dug je bio put do dna. Za vrijeme vonje Hasana su svaki puta obuzimali
tjeskobni osjeaji. to kada bi iznenada popustila jedna karika stroja, ili kada bi se
prekinuo konopac pa bi u toj tijesnoj krletki tresnuo o kamenito tlo? Sto ako bi
jedan od crnaca, u koje se tako uzdao, namjerno pokvario njegovu napravu i tako
ga poslao do vraga? Ako bi kakav ukopljenik, u trenutku prosvjetljenja, postao
svjestan svog ponienog ljudskog dostojanstva i udario svog gospodara
buzdovanom po glavi? Jedan od tih stranih egipatskih stra-ara, koje je poput
divlje zvijeri krotio svojim pogledom i koji su gledali u njega kao zmija u frulu
svog majstora? Sve je uinio da ih uvrsti u njihovoj vjernosti. Na svijetu se nisu
nikome pokoravali osim njemu. Zadrhtao je svako tko je morao proi pokraj njih,
ak je, pri susretu s njima, i Ebu Alija obuzimala jeza. Oni su bili njegovo slijepo
orue zbog kojeg je ulijevao strah i svojim daijima i ostalim poglavarima.

bcc

Posredstvom njih je odozgo pritiskao podinjene, a da bi ih i odozdo priklijetio,

sada je pripremao fidaije. Nije se
121
htio zavaravati: daiji i poglavari nisu ni u to vjerovali, i uglavnom su u svemu
traili osobnu korist. Taj ljudski mehanizam, ne htijui, morao je usporeivati s
koloturom kojim se sputao u dubinu. Ako bi samo jedna karika otkazala, ako bi
samo jedna pretpostavka bila pogrena, itavo zdanje bi se sruilo. Samo jedan
krivi proraun i njegovo ivotno djelo rasulo bi se u prah.
Mehanizam je prestao raditi i elija je pristala na dno kule. Crnac koji je upravljao
koloturom podigao je ilim. Hasan je zakoraio u hladnu veu u kojoj je, udaran
neujnim vjetrom, nemirno plamsao plamen buktinje. Upro je otar pogled u
ukopljenika. Ponovo je bio potpuno miran.
Spusti most! rekao je osorno.
Crnac je prihvatio polugu i snano je pritisnuo. Jedan od zidova poeo se sputati.
Zaulo se klokotanje vode, u otvoru je zasvjetlucalo a onda se ukazao komadi
zvjezdanog neba. Most se spustio preko planinske rijeke. Na suprotnom kraju
ekao je ovjek s bakljom.
Hasan je pohitao k njemu. Za njim se most podigao i ulaz u utvrdu bio je ponovo
zatvoren.
Sto ima novo, Adi? upitao je.
Sve je u redu, Sejiduna.
Dovest e Mirjam u lijevi paviljon, gdje u je ekati. Kasnije e otii po
Apamu i smjestit e je u desni. Ali jednoj o drugoj ni rijei!
Kako ti kae, Sejiduna. Obojica su se nasmijeili.
Pjeanim putem stigli su do poprenog prokopa. Sjeli su u un i Adi je zaveslao.
Ubrzo su skrenuli u boni rukavac i, naposljetku, pristali uz pjeanu obalu. Ili su
stazom po blagoj uzbrdici, a onda po ravnom, izmeu cvjetnih vrtova do
staklenog paviljona koji je u noi blistao poput kristalnog dvorca.
Adi je otkljuao vrata. Uao je i upalio smolu u svjetiljkama koje su bile
postavljene u svakom kutu. Usred paviljona zasvjetlucala je voda u okruglom
ribnjaku. Hasan je odvrnuo slavinu i vodeni mlaz iknuo je gotovo do stropa.
Da mi ne bude dosadno dok ekam rekao je i legao na jastuke pokraj zida.
A sada idi po Mirjam.
Sluao je uborenje vodoskoka i otjecanje vode. Toliko je bio zanijet tim
oslukivanjem da nije primijetio kada je Mirjam ula.
Mir s tobom, unue Sabahov pozdravila ga je.
Trgnuo se, a potom joj veselo mahnuo rukom da mu prie.
Odloila je koaricu s jelom i piem, otkopala ogrta tako da joj je skliznuo niz
ramena i spustila se na koljena pokraj njega. Poljubila mu je ruku koju je on,
malice zbunjen, povukao.
Kako napreduju djevojke? upitao je.
122
Po tvojim uputama, Ibn Sabae.

bcc

Dobro. Sad e biti kraj kolovanja. Sultan je poslao vojsku na nas. Za nekoliko
dana ugledat emo je ispred zamka.
Mirjam je irom razrogaila oi. Gledala je Hasana koji se jedva primjetno
smijeio.
A ti si unato tome tako miran?
Sto u? Dogodit e se onako kako je sueno. Zato ne vidim zato me ne bi
posluila vinom, kada si ga ve donijela sa sobom.
Ustala je i pripremila dvije ae. Bila je u ruiastom svilenom haljetku u kojem
je spavala. Hasan ju je promatrao. Njene bijele, prozirne ruke nalijevale su iz vra
u ae. Bila je isto savrenstvo. Hasan je priguio u sebi uzdah neke neznane boli
koja ga je neoekivano obuzela. Znao je da je star i da na svijetu sve dolazi suvie
kasno.
Ponudila mu je au i nazdravili su jedno drugom. Za tren je uhvatila u njegovu
oku vlaan sjaj, ali mogla je samo nasluivati njegovo znaenje. Potom mu je na
licu zaigrao stari, objeenjaki smijeak.
Rekao je:
Sigurno te kopkala radoznalost: to e mu ovi raskoni vrtovi sa staklenim
paviljonima i to e raditi s tolikim mladim djevojkama koje su kolovane na tako,
hm, poseban nain. Ali nikada me nisi pitala, i vjeruj da znam cijeniti tu tvoju
obzirnost.
Mirjam je uzela njegovu meku, mada snanu desnicu u svoje ruke, i razgledajui
je, rekla:
Istina, unue Sabahov, nisam te pitala, ali sam u sebi mislila tota o tvojim
namjerama.
Dat u ti kraljevstvo ako si pogodila.
Hasan se smijao, istodobno i podrugljivo i dobroduno.
A ako stvarno jesam?
Samo reci.
Nisi li ove vrtove namijenio svojim vjernicima kao najviu nagradu za njihovu
odanost i portvovanost?
Daleko si od istine, draga moja.
Tako sam mislila. Drugo ne znam. Mirjam je bila kao pokisla.
Hasan se u sebi zabavljao. Rekao je:
Neko si mi se alila sjea li se? kako ti je na ovom svijetu strano
dosadno i kako te vie nita ne moe zanijeti i obradovati. Onda sam ti ja poeo
tumaiti grke i nae filozofe, upuivati te u nauku o prirodi, o skrivenim
123
ovjekovim pobudama i njegovim djelima, objasnio ti, koliko sam bio u stanju,
ustrojstvo svemira. Priao sam ti o svojim putovanjima, o svojim neuspjelim
podvizima, o knezovima, ahovima, sultanima i kalifima. Pritom sam ti esto
govorio kako bih ti imao jo toga za rei, ali da jo nije dolo vrijeme za to.
Jednom sam te pitao bi li mi htjela pomoi sruiti sultana Malik-aha. Nasmijeila
si se i odgovorila mi: Zato ne? Pruio sam ti ruku u znak prihvaanja tvog

bcc

pristanka. Moda si mislila da sam se alio, ali noas sam doao kako bih te
podsjetio na danu rije.
Mirjam ga je upitno gledala. Nije znala to znae njegove udne rijei.
Na jo neto bih te podsjetio, draga moja. Cesto si mi tvrdila da, poslije svega
to ti se u ivotu dogodilo, ne moe vie ni u to vjerovati. Odgovorio sam ti da
su i mene kako ivot, tako i znanstveno prouavanje doveli do istog zakljuka.
Upitao sam te: Sto je onda doputeno ovjeku koji je spoznao da mu je istina
nedostina i da je, dakle, za njega nema? Sjea li se to si mi odgovorila?
Da, Ibn Sabae. Rekla sam ti otprilike ovako: Kada neko spozna da je sve ono
to ljudi nazivaju sreom, ljubavlju ili radou samoobmana koja je zasnovana na
pogrenim pretpostavkama, onda mu postane strano prazno u srcu, i jedino to bi
ga jo moglo razbuditi iz tog mrtvila jeste rizina igra sa svojom sudbinom, i
sudbinom drugih. Tko to moe, njemu je sve doputeno.
Hasan je radosno zazvidao.
Lijepo, draga moja. Noas ti pruam priliku da se poigra sa svojom sudbinom,
i sudbinom drugih. Jesi li zadovoljna?
Mirjam je malo odmakla glavu i ozbiljno mu se zagledala u oi.
Jesi li mi doao postavljati zagonetke?
Ne. Samo sam ti donio nekoliko pjesama Omara Hajjama da mi ih ita. Ba
noas moram puno misliti na svog starog prijatelja. Kao narueno, danas mi je
njima ukazao ast onaj isfahanski reis koji me je neko, kao to sam ti priao,
smatrao ludim. On je bio taj koji mi je rekao da emo dobiti neprijateljski posjet.
Razvio je omot i predao ga Mirjam.
Uvijek misli ime bi me obradovao, Ibn Sabae.
Ne, ne. Samo sam sebi htio priutiti radost da ujem tvoj glas. Zna da sam
nisam za takve stvari.
Dakle, da itam?
Da.
Naslonila je glavu na njegovo koljeno i itala:
124
Hajjame! Pijan si? Zaljubljen? Raduj se! Ako si se dan-dva opijao, ne ali se!
Sto e poslije biti s nama, ne pitaj! Jer dok jesi, ne zna tko si. Nazdravljaj!
Kako mudro rekao je Hasan, kada je zavrila. Svi mi suvie mislimo na
poslije i zato nam sada uvijek izmie. U etiri retka itav pogled na
svijet... Ali nastavi! Nisam te htio ometati!
Mirjam je itala:
Vojska jutarnja ve no progoni. Vina mi natoi. Poljubi me. Ustani! Usnulih
narcisa obznani sjaj; Dosta si kraj nogu mi bila. Ustaj!
Hasan se nasmijao, ali oi su mu bile vlane.
Zna, stari moj, to valja na ovom svijetu rekao je. Zarana blaga
omamljenost vinom i lijepa djevojka pokraj nogu. Onda si stvarno poput kralja.
Mirjam je nastavila:

bcc

Srce mi udi za licem rumenim; Ruka see ai s vinom opojnim. I ja sam dio
svake estice; Sve skupa estice - samo jedno lice.
Svemir je u tebi, i ti si u svemiru. Da, tako je neko govorio Omar. Hasan se
zamislio.
Kako ga volim! Kako ga volim! aputao je vie za sebe. Mirjam je
produila:
Kada u proljee vidim djevojake oi, Dok mi u au pjenuavo vino toi;
Ma kako se grean prostome inio -Gori od psa bio, ako bih u raj elio.
Kakva jednostavna istina! uzviknuo je Hasan. Cvjetno proljee i
djevojka koja ti toi vino u au. Kakav ti je jo raj potreban! Ali nama je sueno
da se natjeravamo sa sultanom i kujemo mrane planove.
125
Oboje su izvjesno vrijeme utjeli.
Ranije si mi htio neto rei, Ibn Sabae konano je progovorila Mirjam.
Hasan se nasmijeio.
Da, neto bih ti htio rei, ali ne znam kako poeti da me to bolje shvati.
Dvadeset godina nosio sam tajnu u sebi, krio je od svijeta, a sada kada je dolo
vrijeme da je prvi put nekom povjerim, najednom mi je ponestalo rijei.
ini mi se sve nerazumljivijim. Kae da si dvadeset godina nosio tajnu u
sebi? A ta tajna tie se ovih vrtova? Obaranja iranskog carstva? Sve to je sasvim
nejasno.
Znam. Dok ti sve ne objasnim, ne moe razumjeti. Ti vrtovi, te djevojke,
Apama i njena kola, i na kraju: ti i ja, tvrava Alamut i ono to se krije iza nje,
sve to su sastavni dijelovi jednog dugoronog plana koji sam iz mate pretvorio u
stvarnost. Sad e se morati pokazati jesu li moje pretpostavke bile na mjestu.
Potrebna si mi. Pred velikom smo provjerom. Za mene nema puta natrag. Ne
nalazim rijei za ono to bih ti htio rei.
Stalno me iznenauje, Hasane moj. Govori, paljivo u te sluati.
Da bi me lake shvatila, vratit u se daleko unatrag, u svoju mladost. Kao to
zna, roen sam u Tusu, a mom ocu bilo je ime Ali. Bio je protivnik Bagdada i
suneta pa sam u kui esto sluao rasprave o tim stvarima. Svi ti vjerski sporovi
oko Proroka i njegovih nasljednika inili su mi se jako zagonetnim i privlaili su
me nekom neobinom snagom. Od svih boraca za muslimansku vjeru, mom srcu
bio je najblii muenik Ali. Sve oko njega i njegova roda bilo je puno
tajanstvenosti. Najvie me potresalo proroanstvo da e Alah poslati na svijet
nekog iz njegova roda kao Mehdija, koji e biti posljednji i najvei od proroka.
Pitao sam oca, pitao njegovu rodbinu i prijatelje s kakvim znamenjem e se
pojaviti el-Mehdi i kako emo ga prepoznati, ali nisu mi znali rei nita odreeno.
Moja mata bila je uspaljena: sada sam vidio Mehdija u ovom ili onom daiju ili
vjerniku, u ovom ili onom vrnjaku, a u samotnim noima ak sam se pitao nisam
li moda ba ja oekivani spasitelj. Kopkalo me, strano me kopkalo da to vie
saznam o tom uenju... Onda sam uo da se u naem gradu skriva neki dai, po
imenu Amire Zerab, koji je jako dobro upuen u sve tajne o Mehdijevu dolasku.

bcc

Raspitivao sam se o njemu i jedan moj stariji brati, koji nije bio naroito
naklonjen alijev-stvu, rekao mi je da spomenuti dai pripada ismailitskoj sekti i da
su pripadnici te sekte prikriveni sufiji i bezboni slobodoumnici. Tek to me
zainteresiralo. Nemajui jo ni dvanaest godina potraio sam ga i odmah nasrnuo
na njega svojim pitanjima. Htio sam iz njegovih usta saznati je li ismailitsko ue126
nje stvarno samo prikriveno slobodoumlje i to je onda s Mehdijevim dolaskom.
Amire Zerab mi je, s beskrajno uzvienim podsmijehom, poeo objanjavati javno
uenje ismailizma. Rekao je da je Ali bio jedini pravomoni Prorokov nasljednik i
da e se Ismailov sin Muhamed, osmi iz Alijeva roda, jednom vratiti na svijet kao
el-Mehdi. Zatim je do sitnica razglabao o ostalim alijevskim sektama i proklinjao
one koji su tvrdili da e se dvanaesti imam, a koji nee biti iz Ismailove loze,
ukazati vjernicima kao el-Mehdi. Sve to sporenje oko jedne osobe inilo mi se
jadnim i sitniavim. O nekoj tajni tu nije bilo ni traga ni glasa. Nezadovoljan sam
se vratio kui. Odluio sam ne brinuti vie o tim vjerskim sporovima nego se, kao
moji vrnjaci, radovati lake dostinim stvarima. Moda bi mi to i uspjelo da
nekoliko godina nakon toga u na kraj nije doao drugi ismailitski refik, Ebu Ned
Serad. Potraio sam ga i jo ljutit na njegova prethodnika, koji mi nije mogao
otkriti tajnu, poeo sam ga ismijavati zbog sitniavosti njegova uenja koje je isto
tako smijeno poput sunitskog. Govorio sam mu da ni on ni njegovi vjerski
istomiljenici ne znaju nita pouzdano o Mehdijevu dolasku i da vjernike, koji su
eljni istine, samo vuku za nos... Sve vrijeme, dok sam ga obasipao tom bujicom
rijei, oekivao sam da e jurnuti na mene i izbaciti me kroz vrata, ali refik me
mirno sluao. Primijetio sam da mu je tada na usnama zatitrao nekakav
zadovoljan smijeak. Kada mi je, na koncu, ponestalo rijei, rekao je: Ispit si
odlino poloio, mladi prijatelju. Proriem ti da e jednom postati velik i moan
dai. Sazrio si da ti otkrijem pravo ismailitsko uenje, ali prije toga mi mora
obeati da ga nee nikome povjeriti sve dok ne bude posveen. Tim rijeima
bio sam kao gromom pogoen. Dakle, ipak je moja slutnja da postoji neka tajna
bila tona? Zakleo sam mu se drhtavim glasom.
Rekao mi je: Uenje o Aliju i Mehdiju samo je opsjena za masu vjernika kojima
je ime Prorokova zeta sveto i koji mrze Bagdad. Samo onome tko moe shvatiti
kaemo, kao to je ve ustanovio kalif el-Hakim, da je Kur'an proizvod
poremeenog mozga. Istinu ne moemo spoznati. Zato ne vjerujemo ni u to i sve
smijemo initi. Bio sam kao munjom oinut. Prorok je bio ovjek poremeenog
mozga! Njegov zet Ali bio je budala jer mu je vjerovao! A uenje o Mehdijevu
dolasku, prekrasno, puno tajni o dolasku spasitelja, bilo je samo bajka,
izmiljotina za neuku gomilu! Povikao sam: Zato onda obmanjujete ljude?!
Otro me pogledao i rekao: Zar ne vidi da smo postali turske sluge? Da je
Bagdad na njihovoj strani i da su mase nezadovoljne? Njima je Alijevo ime sveto.
Posluili smo se njime kako bi ih okupili protiv sultana i kalifa. Jezik mi se
zalijepio za nepce. Pobjegao sam kui kao raspame-en. Bacio sam se na svoj

bcc

leaj i zaplakao. Posljednji put u ivotu. arobni svijet rasuo mi se u prah. Obolio
sam. etrdeset dana i noi visio sam izmeu
127
ivota i smrti. Na koncu je vruica popustila, snaga mi se vratila, ali i u ivot se
vratio neki drugi ovjek.
Hasan se zamislio i uutio. Mirjam, koja sve vrijeme nije spustila pogled s
njegovih usana, tada ga je upitala:
Kako to, Ibn Sabae, da si tom bezbonom uenju tako vjerovao dok te je
prijanji uitelj sasvim razoarao?
Pokuat u ti to objasniti. Istina je da je prvi dai obznanjivao neke sasvim
odreene istine, ali iza njih sam osjeao neto to je u meni pobuivalo sumnju
u njih. Nisu utaile moju znatielju, moju udnju za istinom, za nekom viom
spoznajom. Pokuavao sam ih prihvatiti kao prave istine, ali srce ih je odbijalo.
Da, i ono to mi je rekao drugi uitelj nisam odmah razumio. Ali to uenje uvuklo
se u moju duu kao daleka slutnja neega mranog i stranog, to e se jednom
razotkriti mojoj spoznaji. Razum ga je htio odbaciti, ali srce ga je prihvatilo. Kada
sam ojaao nakon bolesti, odluio sam sav svoj ivot podesiti tako da sazrem, da
se uzdignem do tog stanja u kojem mi refikova tvrdnja postaje razumljiva sama po
sebi ili, pak, da jasno spoznam njenu netonost. Rekao sam sebi: U stvarnom
ivotu treba provjeriti jesu li refikove tvrdnje tone. Odluio sam uiti sve i ne
izostaviti nita to ljudi znaju. Ubrzo mi se za to pruila prilika. Kao to mladosti
prilii, nisam mogao utjeti. Sa svakim tko me htio sluati poinjao sam raspravu
o stvarima koje su uznemirivale moj duh. Otac, koji je ionako bio na glasu kao
prikriveni alijevac, prestraio se je. Kako bi otklonio sa sebe sumnju da je krivovjernik, poslao me u kolu u Niapur, Muvafahudinu. Tada je taj ovjek bio na
glasu kao uen pravnik i sunitski dogmatik. Kod njega sam upoznao Omara
Hajjama i kasnijeg velikog vezira Nizamulmulka... O naem uitelju nemam to
rei. Dodue, citirao je mnoge autore i Kur'an je znao od prvog do posljednjeg
sureta napamet, ali niti jednom jedinom kapljicom nije mogao smiriti moju strast
za spoznajom... Utoliko je na mene snanije djelovao susret s mojim kolskim
drugovima. Kasniji vezir bio je isto kao i ja, iz Tusa, a imao je i isto ime: Hasan
ibn Ali. Bio je osam ili deset godina stariji od mene i njegovo je znanje, posebno
iz astronomije i matematike, bilo jako iroko. No vjerska pitanja, traenje istine
same po sebi sve to ga nije zanimalo. Tada mi je prvi put postalo jasno kakvi
ponori postoje izmeu pojedinaca. Nikada nije uo da su kroz Tus putovali
nekakvi ismailitski uitelji i nikada nije zapao u krizu uma koja bi gotovo znaila
smrt, kao to se meni dogodilo. A ipak, njegov je razum bio snaan i nadrastao je
druge... Omar je, opet, bio sasvim drugaiji. Bio je iz Niapura i izgledao je pitom
i miran, no kada smo bili sami, sa svime se alio i nikome nije sasvim vjerovao.
Bio je veoma udljiv, katkad nevjerojatno duhovit tako da bi ga ovjek danonono
sluao, a onda
128

bcc

opet sanjar ili mrzovoljan. Silno smo ga zavoljeli. Okupljali smo se svake veeri u
vrtu njegova oca i kovali krupne planove za budunost. irio se miris jasmina,
noni leptiri srkali su med iz njegovih cvjetova a mi smo sjedili ispod grmlja i
ispredali svoju sudbinu... Jednom, sjeam se kao da je to bilo sino, gonjen eljom
da se pokaem pred njima, rekao sam da sam bio lan tajnog is-mailitskog
bratstva. Priao sam im o svojim susretima s onim uiteljima i objasnio im
ismailitsko uenje. Njegovim jezgrom oznaio sam borbu protiv seldukih
vladara i protiv bagdadskog kalifa koji je postao njihov sluga. Kada sam vidio
njihovo uenje, povikao sam im: Hoete li da se mi, potomci Husreva i iranskih
kraljeva, Rustema, Ferhada i Firdusija, predamo tim konjo-kradicama iz
Turkestana?! Ako je njihov barjak crn, na neka bude bijel, jer sramotno je puzati
pred tuinom i klanjati se barbarstvu! Pogodio sam ih u osjetljivu toku. to da
radimo?, upitao je Omar. Odgovorio sam: Moramo se pokuati to prije uspeti
na vrh drutvene ljestvice. Tko prvi u tome uspije, duan je pomagati ostaloj
dvojici. Pristali su, a onda smo se sva trojica sveano zakleli.
Uutio je i Mirjam se tjenje privila uz njega.
Stvarno, ivot je poput bajke - rekla je zamiljenim glasom.
Ali produio je Hasan negdje duboko u mom srcu ostale su one bajke iz
rane mladosti, neprealjena vjera u Mehdijev dolazak i velika tajna o Prorokovu
nasljedstvu. Ta rana je jo uvijek skrivena krvarila, jo uvijek je pe-klo prvo
veliko razoaranje. No, dokazi za uenje kako nita nije istinito poeli su se
gomilati! Jer, isto kao to su alijevci branili svoje tvrdnje, branili su i suniti svoje.
Jednako su se svojim uenjem oduevljavali krani svih sekti, idovi, brahmani,
budisti, oboavaoci vatre i pogani. Filozofi svih usmjerenja tvrdili su svoje,
pobijali su jedan drugoga, jedan je vjerovao da postoji samo jedan bog, drugi da ih
ima mnogo, trei, opet, da nema boga i da je sve puki sluaj. Sve vie i vie poeo
sam razumijevati uzvienu mudrost ismail-itskih daija - istina nam je nedostupna,
za nas nema istine. to je onda pravilno ponaanje? Ako si shvatio da nita ne
moe spoznati, ako ne vjeruje ni u to, onda ti je sve douteno, tada slijedi
svoje strasti. Je li to stvarno posljednja mogua spoznaja? Uiti, o svemu se
propitivati, to je bila moja prva strast. Bio sam u Bagdadu, Basri, Aleksandriji,
Kairu. Prouio sam sve znanosti: matematiku, zvjezdoznanstvo, filozofiju,
kemiju, fiziku, prirodopis. Savladao sam strane jezike, upoznao druge narode i
mentalitete. Ismailitsko uenje mi je postajalo sve bliim... Ali bio sam jo mlad i
poelo me uznemirivati to veina ovjeanstva ivi u zabludi i predaje se glupim
izmiljotinama i laima. Uinilo mi se da je moj zadatak na ovom svijetu sijati
istinu, ovjeanstvu otvoriti oi, osloboditi ga njegovih zabluda i spasiti ga od
opsjenara koji ga
129
kljukaju laima. Ismailizam mi je postao barjakom borbe protiv lai i zabluda, a
samoga sebe osjeao sam kao bakljonou koji treba osvjetljavati ovjeanstvu put
iz tame njegova neznanja. Kako sam se opet grdno prevario! Dodue, sva naa
bratstva su me prihvaala kao velikog borca za ismailizam, ali kada sam vodama

bcc

izloio svoj plan po kojem treba prosvjeivati mase, klimali su glavama i

upozoravali me. Svuda su me istiskivali a onda mi se uinilo da poglavari
namjerno kriju istinu od naroda i iz sebinih ciljeva dre ga u zabludi. Zato sam se
na svojim putovanjima poeo obraati direktno masama. Govorio sam im na
sajmovima, u karavan-sarajima i na hodoaima da je sve u to vjeruju pogreno
i da e, ne otresu li se svih tih bajki i lai, umrijeti eljni a uskraeni za istinu.
Posljedica toga bila je da sam morao bjeati od kamenovanja i grdnih psovki.
Onda sam pokuao bistrijim pojedincima otvoriti oi. Mnogi su me paljivo
sluali, ali kada bih zavrio, odgovarali su mi da su i sami ponekad posumnjali, no
da im se ini korisnijim drati se neeg vrstog nego lutati u vjenoj neizvjesnosti
i neprestanom poricanju. Ne samo prostim ljudima iz gomile, nego i viim
duhovima, opipljiva la bila je draa od neuhvatljive istine. Propali su svi pokuaji
da dovedem do spoznaje bilo pojedince, bilo mase, jer sama istina, koja je za
mene bila na vrhu svih vrijednosti, za ostalo ovjeanstvo bila je bezvrijedna.
Dakle, odrekao sam se svog naumljenog poslanstva i predao se. Na te pokuaje
izgubio sam mnoge godine. Tada sam pogledao to su u meuvremenu postigli
moji kolski drugovi i vidio da sam zaostao daleko iza njih. Moj imenjak iz Tusa
stupio je u slubu nekog seldukog kneza i upravo tada ga je tadanji sultan Alp
Arslan-ah, zbog njegovih dravnikih sposobnosti, pozvao za vezira na svoj
dvor. Omar se prouo kao matematiar i zvjezdoznanac, a Niza-mulmulk, vjeran
svom obeanju iz mladosti, pobrinuo se da iz dravne blagajne dobiva godinju
potporu od tisuu dvjesto zlatnika. Prohtjelo mi se posjetiti Omara na njegovu
posjedu u Niapuru. Krenuo sam na put, bit e od tada nekih dvadesetak godina, i
iznenadio svog starog kolskog druga okruenog vinom, djevojkama i knjigama.
Moje lice vjerojatno nije ulijevalo naroito povjerenje. ak i taj ravnoduni
ovjek se trgnuo kada me ugledao. Pa kakav si to?!, uzviknuo je kada me
prepoznao. Tako si suh i opaljen da bi ovjek pomislio kako stie ravno iz
pakla... Zagrlio me i pozvao da ostanem kod njega kao njegov gost. Prepustio
sam se udobnosti i poslije mnogo godina konano uivao u miru, te u duhovitim i
mudrim razgovorima uz vino. Jedan drugom ispriali smo sve to nam se bilo
dogodilo, povjerili smo jedan drugom svoja gledita i ivotna iskustva, i na
obostrano uenje utvrdili da smo, svaki svojim putem, doli do iznenaujue
slinih zakljuaka. On se gotovo uope nije maknuo od kue, a ja sam proputovao
gotovo pola svijeta. Rekao je: Ako bi mi bila potrebna potvrda da sam u svom
traganju
130
na pravom putu, onda sam je danas dobio iz tvojih usta. A ja sam mu odgovorio:
Sada, kada govorim s tobom i dok se tako dobro slaemo, osjeam se poput
Pitagore koji je uo kako bruje zvijezde u svemiru i usklauju se s harmonijom
sfera. Govorili smo o mogunostima spoznaje. Rekao je: Konana spoznaja je
nemogua, jer naa ula lau. A ona su jedini posrednik izmeu stvari koje nas
okruuju i naih misli, naeg uma. - Isto tvrde Demokrit i Protagora, potvrdio
sam. Zato su ih ljudi osudili za bezbonitvo, a u zvijezde podizali Platona koji

bcc

ih je kljukao bajkama. - Masa je oduvijek bila takva, nastavio je Omar. Boji

se neizvjesnosti i zato joj je la, koja tvrdi neto odreeno, draa i od uzviene
spoznaje koja joj ne nudi vrst oslonac. Tu nita ne pomae. Tko hoe biti prorok
masama, mora postupati s njima kao roditelji s djecom: mora ih hraniti bajkama i
izmiljotinama. Zato e mudrac ostati uvijek daleko od njih. - Ali, ipak su Krist
i Muhamed eljeli masama dobro? - Jest, odvratio je. eljeli su im dobro, ali
su spoznali i svu njihovu oajnu bijedu. Saaljenje ih je nagnalo da im doaraju
bajku o raju, koju e prihvatiti kao onozemaljsku nagradu za sve ovozemaljske
patnje. - Sto misli, zato je Muhamed dopustio da tisue padnu za njegovo
uenje koje je zasnivao na bajci? - Mislim, zato, rekao je, jer je znao da bi se
i inae poklali iz jo niih pobuda. Htio im je stvoriti carstvo sree na zemlji. Da
bi to postigao, izmislio je svoj razgovor s arhanelom Dibrilom, inae mu ne bi
vjerovali. Obeao im je, poslije smrti, rajsku rasko i time ih uinio hrabrima i
nepobjedivima. - Razmislio sam i rekao mu: ini mi se da danas vie nitko ne
bi iao s radou u smrt samo zbog obeanja da e potom stii u raj. - I narodi
stare, odgovorio je. U ljudima je otupila misao na raj i vie ne pobuuje
nikakvu radost. Ljudi vjeruju u njega jo samo zato to su prelijeni da se prihvate
neeg novog. - Dakle, misli, upitao sam ga, da bi danas prorok, koji bi
obeavao masama raj kako bi ih pridobio, loe proao? - Omar se nasmijeio.
Veoma loe. Jer, niti je mogue dvaput upaliti istu baklju, niti ponovo procvjeta
uveli tulipan. Narod je zadovoljan svojim malim uicima. Nema li klju koji bi
mu ivom otvorio vrata raja, bolje je da napusti svaku pomisao kako e mu
postati prorokom. Kao gromom pogoen, uhvatio sam se za glavu. Omar je u ali
izrekao misao koja se u mojoj dui rasplamsala poput poara. Da, narodi su htjeli
bajke i izmiljotine, jer su voljeli opsjenu u kojoj su bludili. Omar je pio vino, a u
meni se, u trenu, rodio plan koji mi se inio tako ogroman i neizmjeran, da ga
svijet jo nije vidio. Iskuati ljudsko sljepilo do njegovih krajnjih granica! Dosei,
njime, najviu mo i neovisnost od cijelog svijeta! Otjeloviti bajku! Pretvoriti
bajku u stvarnost kako bi o njoj govorila i kasnija povijest! Napraviti veliki pokus
s ovjekom!
131
Hasan je odgurnuo Mirjam od sebe i skoio. Uspaljen, kakvog ga jo nije vidjela,
poeo je trkarati oko bazena. Bilo je neeg zastraujueg u njemu. Uinilo joj se
da je moda lud. Poela je nasluivati smisao njegovih rijei. Upitala je plaljivim
glasom:
I to si onda uinio?
Hasan je naglo stao. Pribrao se, savladao, i oko usana mu je zaigrao napola aljiv,
a napola podrugljiv smijeak.
to sam onda uinio? ponovio je za njom pitanje. Traio sam mogunost
da ostvarim bajku pa sam konano dospio u Alamut. Bajka je oivjela, raj je
stvoren i sad samo eka svoje posjetioce.
Mirjam se sasvim zanijela njime. Gledala mu je u lice i polako rekla:

bcc

Ti bi mogao biti onaj kakvim sam te neko sanjala. Hasan se veselo

nasmijeio:
Dakle, tko sam?
Dopusti da se izrazim donekle slikovito: strani sanjar iz pakla. Hasan je
prasnuo u udan smijeh.
Veoma laskavo rekao je. Sada zna moje namjere i vrijeme je da ti dam
tone upute. Tko god se od stanovnika vrtova pred posjetiocima oda, bit e
pogubljen. Ti e o svemu utjeti. Neu initi iznimke. Nadam se da si me
razumjela. Djevojkama treba objasniti da se iz vie razloga moraju ponaati kao
da su u pravom raju. To je zasad tvoj zadatak. Pripremi se za njega. Sutra naveer
me ponovo ekaj. Laku no!
Uz obalu ekao ga je Adi s unom. Sjeo je u njega i tiho zapovjedio:
Apami!
Njegova stara prijateljica ekala ga je u paviljonu sasvim slinom prethodnom.
as je leala velianstveno ispruena na jastucima, as ju je ponovo obuzelo
nestrpljenje pa je ustajala i urno koraala prostorijom. Neprestano je pogledavala
prema vratima, govorila sama sa sobom, ljutila se i poluglasno proklinja-la,
mahanjem ruku objanjavala neto svom nevidljivom sugovorniku. uvi korake,
dostojanstveno se uspravila i prila ulazu.
Kada ju je Hasan ugledao, jedva je suzdrao podrugljiv smijeak. Bila je u svojoj
najsveanijoj haljini. Oko vrata i na uima, na rukama i nogama nosila je sav svoj
nakit. Na glavi je imala krasnu zlatnu dijademu optoenu bljetavim draguljima.
Gotovo ista takva bila je prije trideset godina u Kabulu kada ju je upoznao na
sveanosti kod nekog indijskog kneza. Ali kakva je razlika bila izmeu one i ove
Apame! Umjesto nekadanjih punih, jedrih udova, sada je bila koat kostur
prevuen uvelom, mrkom i naboranom koom.
132
Upale obraze je kriavo narumenila, isto tako usne, a kosu, obrve i crepavice
obojila je crnilom. Hasanu se uinila kao ivi simbol prolaznosti svega to je od
mesa i kostiju.
Ovla mu je poljubila desnu ruku i pozvala ga da sjedne s njom na jastuke. Zatim
mu je prijekorno rekla:
Dolazi od one. Neko me nisi ostavljao da ekam ni koliko je trebalo da
sjednem.
Svata rekao je Hasan i mrzovoljno trepnuo oima. Pozvao sam te radi
vanih stvari. Ostavimo prolost, ionako nam je nitko ne moe oduzeti.
Je li ti moda ao?
Jesam li tako neto tvrdio?
Nisi. Ali...
Nikakvo ali! Pitam te je li sve spremno?
Sve je kao to si naredio.
Vrtovi e dobiti goste. elim se potpuno pouzdati u tebe.

bcc

U to ne sumnjaj. Nikada neu zaboraviti da si me onih godina izvukao iz

bijede.
Dobro. Kako napreduje kola?
Kako uope moe napredovati kada u njoj sjede mlade guske.
Dobro.
Smatram svojom dunou na neto te upozoriti. Ti tvoji ukopljeni-ci ne ine
mi se dovoljno pouzdanim.
Hasan se nasmijao.
Stara pjesma. Zar ne zna nita drugo?
Ne mislim time da se ne bismo mogli uzdati u njih. Za to se suvie boje. Ali mi
se ini da je nekima ostalo neto mukosti.
Hasan je postajao sve raspoloeniji.
Zar si ih provjeravala? Ogoreno se odmakla od njega.
to misli o meni? S takvim psima!
A kako si inae dola na tu zabavnu misao?
Motaju se oko djevojaka, i to sumnjivo! Nee mi se sakriti. I jo neto...
Da!
Posljednji put mi je Mustafa iz daljine neto pokazao. Hasan se tresao
zadravajui smijeh.
Ne budali. Stara si i krmeljiva. Neto drugo ti je podmetnuo kako bi se naalio
s tobom. Zar misli da bi se, vidjevi tebe, uzbudio?
133
Sramoti me. Ali neka ti samo pokvari djevojke.
Ionako nisu ni za to bolje.
A za jednu bi ti bilo bar malice ao?
Hajde, hajde. Zar ne vidi da sam star?
Jo uvijek ne toliko da se ne bi mogao zaljubiti do uiju. Hasan se u sebi
boanski zabavljao.
Kad bi to stvarno bilo tako, na tome bi mi mogla samo estitati. Na alost, sam
se osjeam kao ugaeni vulkan.
Ne pretvaraj se. Istina, tvojim godinama bi odgovaralo neto zrelije.
Vjerojatno Apama? Hajde, hajde, stara moja. S ljubavlju je kao s peenjem: to
su stariji zubi, to janjetina mora biti mlada.
Apami su navrle suze na oi, no ipak je junaki izdrala to peckanje.
Zato si se prihvatio jedne? Zar ne zna staru mudrost da esta promjena
odrava mukarca svjeim i poduzetnijim? Sam Prorok je dao primjer. Posljednji
put sam gledala u kupaonici mladu prepelicu. Sve je na njoj gipko i jedro. Odmah
sam pomislila na tebe. Jedva da joj je etrnaest godina...
I zove se Halima. Znam, znam. Imao sam je u rukama i prije nego to si je ti
vidjela. Ja sam bio onaj koji ju je predao Adiju. Ali kaem ti da je mudracu i jedna
suvie.
A zato ba ona? Zar je se nisi zasitio? Hasan se neujno hihotao.

bcc

Mudro je reeno: budi skroman, pa e ti i zobena pogaa svakog dana prijati

vie od rajskog jela.
Da se ne nasiti tog nadutog neznanja!
Mlijena put i ruiaste usne u tim stvarima nadoknauju i temeljito znanje.
Jednom si mi rekao, jo znam tono, da si u ona tri mjeseca, koliko smo
proivjeli zajedno, nauio vie nego ranije za deset godina.
Mladosti prilii uenje, a starosti uitak pouavanja.
Ipak mi reci to je to to te toliko privlai onoj?
Ne znam. Moda neka daleka srodnost srca.
To kae kako bi me uvrijedio.
Ne pada mi na pamet!
Onda me vrijea!
Hajde, hajde! Pod starost troi vrijeme na ljubomoru.
to si rekao? Ja - ljubomorna?! Apama, sveenica ljubavi pred kojom su
kleala tri kneza, sedam kraljevia, jedan budui kalif i vie od dvjesto vi134
tezova i plemia i ona e sada biti ljubomorna? Na kakvu blentavicu, na tu
krtenu drolju...?!
Glas joj je drhtao od gnjeva. Hasan joj je rekao:
Draga moja, ta vremena su bila i prola! Otad je prolo trideset godina i tvoja
usta su bez zuba, tvoje kosti bez mesa, tvoja put bez soka...
Zajecala je.
Zar misli da izgleda bolje od mene?
Sam Alah neka me sauva pomisli na tako to! Ali izmeu nas postoji jedna
razlika: je sam star i pomirio sam se s tim. Ti si takoer stara, ali to od sebe krije.
Doao si me nasmijavati. Krupne suze tekle su joj niz obraze.
Nemoj, stara moja. Budimo pametni. Poslao sam po tebe jer su mi potrebni
tvoje iskustvo i tvoje umijee. Sama si ranije rekla da sam te izvukao iz bijede kad
sam te pozvao. Dajem ti sve to poeli. Uvijek sam cijenio samo ono po emu je
netko bolji od drugih. Divim se tvom poznavanju ljubavnih stvari i iskazujem ti
svoje potpuno povjerenje. to hoe vie?
Bila je ganuta i dalje je plakala. Hasan se u sebi hihotao. Nagnuo se k njoj i na
uho je upitao:
Poeli li jo...? Naglo ga je pogledala.
to mogu rekla je i zagrlila ga. Takva sam.
Onda u ti poslati snanog crnca. Uvrijeena, odmakla se od njega.
U pravu si. Preruna sam i prestara. Samo, tako me neizrecivo boli to je
zauvijek prolo toliko toga lijepog.
Hasan je ustao i ozbiljnim glasom rekao:
Pripremi paviljone za doek. Sve spremi i oisti. Pazi na djevojke da ne
blebeu i ne zapitkuju. Nastava zavrava. Spremaju se velike stvari. Sutra me
ponovo ekaj. Dat u ti detaljne upute. Ima li kakvu elju?

bcc

Nikakvu, gospodaru moj. Hvala ti. Da moda ipak ne bi htio pokuati i s

nekom drugom?
Ne, hvala. Laku no!
Mirjam se teka srca vratila u svoju spavaonicu. Ono to joj je noas Hasan
ispriao bilo je isuvie da bi mogla tako brzo sve prihvatiti. Samo je osjeala da je
na djelu straan um kojem je sve to ga okruuje, ljudi, ivotinje i mrtva
135
priroda, tek sredstvo da oivi nekakvo vlastito, mrano privienje. Voljela je taj
duh, bojala ga se i ve ga malo-pomalo mrzila. Jako je eljela porazgovarati,
razmijeniti bar nekoliko rijei s biem koje je bilo lieno svakog zla. Prila je
Haliminoj postelji i promatrala je kroz polutamu. Uinilo joj se kao da se pravi da
spava.
Halima! apnula je i sjela na rub njena leaja. Znam, pritajila si se. Samo
me pogledaj.
Halima je otvorila oi i odmakla pokriva s grudi.
Sto je? plaljivo je upitala.
Zna li utjeti?
Znam, Mirjam.
Kao grob?
Kao grob.
Kad bi saznali da sam ti rekla, objema bi nam odrubili glave. Sultanove ete
opkoljavaju tvravu...
Halima je kriknula.
Sto e biti s nama?
Pst. Tiho. Sejiduna brine o nama. Odsad e se svaka nepokornost kanjavati
smru. ekaju nas teka iskuenja. Da zna: nikome tko te bude pitao ne smije
izdati ni gdje smo, ni tko smo.
Poljubila ju je u obraze i legla u svoju postelju.
Te noi obje nisu oka sklopile. Mirjam se osjeala kao da joj se u glavi rue
planine. itav svemir ljuljao se na otrici noa. Na koju li e se stranu sljedeih
dana prevaliti?
Halimu je tresla slatka groznica. Kako je sav taj ivot bio arobna pustolovina!
Turci su opkoljavali tvravu, Sejiduna ju je branio a da nitko niti to vidi, niti to
uje. Pa ipak je na njih vrebala velika opasnost. Kako je sve to bilo tajnovito
lijepo!
136
07.
Sljedeeg jutra mladii su jako rano uzjahali konje i sa svojim uiteljima odjurili
iz tvrave. Dva po dva, u krasnom redu, protutnjali su preko mosta i onda,
jednako poredani, projurili klancem. One koji su ja-hali uz rub planinske rijeke od
strmog obronka dijelilo je samo nekoliko pe-dalja, pa ipak, nitko se nije strovalio
u korito.

bcc

Na zaravni Minueher ih je zaustavio ispod niskog, blagog breuljka. Uenici su

drhtali od grozniave napetosti. Njihovo uzbuenje prenijelo se i na ivotinje koje
su pod njima nestrpljivo rzale. Konano je dojahao Ebu Ali u pratnji daija
Ibrahima. Kratko je razgovarao s kapetanom, a onda je s danima odjahao na vrh
breuljka.
Minueher je izdao zapovijedi i dvije borbene vrste poletjele su svaka na svoju
stranu. Pravili su teke i sloene okrete, napadali jedni druge i ponovo se
izbjegavali, a sve to u najljepem redu.
Ebu Ali je na svom niskom, kosmatom bijelcu promatrao kretanje pod sobom i
davao daijima primjedbe.
Minueher ih je dobro izvjebao rekao je. Ne krijem. Ali ne znam da li
taj turski nain borbe odgovara brdskim predjelima. Mi smo, u svoje vrijeme,
napadali svatko na svoju ruku, ruili to nam je dolazilo pod sablju, a potom bi se,
dok trepne, opet rasprili. Dva-tri puta smo ponavljali takav napad i vie nije bilo
neprijatelja.
A kada su mladii, u sljedeoj vjebi, promijenili nain napada tako to su razbili
poredak vrsta i jurnuli pojedinano jedan na drugoga, oi su mu zasjale od
zadovoljstva. Pogladio je rijetku bradu i odobravajui klimnuo glavom. Sjahao je
s konja i poveo ga za sobom s breuljka da bi na sjenovitoj strani prostro prostirku
na zemlju i podvivi noge spustio se na nju. Okruili su ga daiji koji su doli za
njim.
Kapetan je izdao novu naredbu. Uenici su sili s konja, svukli haljetke i ostali u
lakim, ljuskastim oklopima. Umjesto turbana na glave su nabili tijesne kacige.
Odloili su sablje i prihvatili titove i koplja.
137
I kao pjeaci bili su jednako dobri. Kapetan je ispod oka pogledao velikog daija i
primijetio da se ovaj zadovoljno smije.
Na red su dole odabrane ratne vjetine. Na odreenoj udaljenosti postavili su
mete i poeli ih gaati strijelama. Ibn Tahir i Sulejman su od deset hitaca
promaili samo po jedan, a ostali su samo malo zaostajali za njima.
Nakon toga ogledali su se u bacanju koplja. Kao to su u poetku, zbog prisustva
velikog daija, svi bili napeti i utke ispunjavali nareenja, tako su se na njegovo
zadovoljno odobravanje i klimanje glavom postepeno oputali i zagrijavali. Poeli
su se podbadati i podsticati. Svatko se htio posebno istai i dati od sebe najvie to
moe. Jusuf je svojim snanim zamahom sve nadmaio. Sulejman se nije htio
predati. Bio je zajapuren od napora.
Jo ti tome nisi dorastao rugao mu se Jusuf.
Sulejman je stisnuo usne, uzeo zalet okrenuvi se oko svoje osi i zavitlao koplje.
Oruje je zazvidalo kroz zrak, ali Jusufa nije premaio. Naprotiv, Jusuf je u
posljednjem bacanju nadmaio samoga sebe.
Jako dobro pohvalio ga je Ebu Ali.
U borbi sabljom nitko nije bio kao Sulejman. Odmjeravali su se dvojica po
dvojica, i tko je bio savladan ispadao je iz daljnjeg natjecanja. Ibn Tahir je

bcc

pobijedio Ubejda i Ibn Vakasa, a potom je podlegao silovitom Jusufovom napadu.

Sulejman je redom svladao sve svoje protivnike. Na kraju se morao odmjeriti s
Jusufom. Skrio se iza tita, ali njegove oi koje su gledale iznad njega
podsmjehivale su se protivniku.
Sada se pokai ako si junak izazivao ga je.
Nemoj se prerano radovati, dugonogi skakavce odvratio mu je Jusuf. U
bacanju koplja nisi se naroito pokazao.
Sudarili su se. Jusuf je znao da je njegova prednost u teini pa je smjesta, svom
snagom navalio na protivnika. Sulejman se, na svojim dugim kracima, snano
raskoraio i kretnjama tijela, ne pomakavi se s mjesta, spretno izmicao napadima.
Iznenada je lanim zamahom prevario protivnika tako da je on postavio tit na
pogrenu stranu, i tada ga je munjevito udario po grudnom oklopu.
Uenici i poglavari su se nasmijali. Jusuf je zafrktao od bijesa.
Jo jednom, ako smije! uzviknuo je. Sad me vie nee prevariti.
Minueher se htio umijeati, ali Ebu Ali mu je namignuo da ih ostavi.
Sablje su se ponovo sudarile. Jusuf je navalio poput bijesnog bika i poeo udarati
po Sulejmanovom titu, a ovaj mu se iza njega smijao. Stajao je raskoraen i
spretno mijenjao teite. Iznenada se nagnuo daleko naprijed i udario Jusufa ispod
njegovog tita, pravo u grudi.
138
Zaulo se glasno odobravanje.
Ebu Ali je ustao, uzeo tit i sablju iz ruku najblieg do sebe i pozvao Su-lejmana
da s njim oproba snagu.
Sve oi su se okrenule prema njima. Ebu Ali je bio starac i nitko ne bi pomislio da
je jo u stanju boriti se. Sulejman je, zbunjen, pogledao kapetana.
Izvri nareenje rekao je on. Oklijevajui, Sulejman je zauzeo svoje mjesto.
Neka te ne zbunjuje to me vidi bez oklopa, deko moj blagonaklono je
rekao veliki dai. Htio bih iskuati jesam li jo uvijek vjet. Moda bi mi moglo
zatrebati.
Zamahnuo je prema Sulejmanovom titu kako bi izazvao suparnika, no Sulejman,
oito, nije znao to raditi.
Sto oklijeva? Udari! razljutio se veliki dai.
Sulejman se pripremio za napad, ali prije nego to se pokrenuo sablja mu je ve
odletjela iz ruku. Ispod protivnikove halje ukazao se lakat iji je zglob bio veliine
djeje glave.
apat uenja proao je kroz redove. Ebu Ali se vragolasto smijeio.
Hoemo li probati jo jednom? upitao je.
Sada se Sulejman ozbiljno pripremio. Podigao je tit do oiju i iza njega paljivo
motrio svog opasnog protivnika.
Uhvatili su se ukotac. Ebu Ali je izvjesno vrijeme vjeto odbijao napade, a onda
je sam silovito navalio. Sulejman je poeo uzmicati htijui ga prevariti svojim
lukavstvima, ali starac je bio na sve spreman. Naposljetku je neoekivano
zamahnuo i Sulejmanu je drugi put odletjelo oruje iz ruke.

bcc

Ebu Ali je sa zadovoljnim smijekom vratio sablju i tit.

Bit e dobar borac, moj Sulejmane rekao je kada za sobom bude imao
pedesetak bitaka i borbi, kao to ih ja imam.
Mahnuo je rukom Minueheru u znak da je zadovoljan uspjehom. Onda se
okrenuo uenicima koji su stajali u dvije vrste u stavu mirno, i rekao im:
Sada ete pokazati koliko ste napredovali u jaanju volje. Va je uitelj
Abdulmalik na putu i umjesto njega ja u vas ispitati.
Stao je pred njih, hladno ih odmjerio pogledom i naredio:
Zadrite dah!
Pogledom je prelazio od lica do lica. Vidio je kako su uenici postajali zajapureni,
kako su im nabrekle ile na vratu i sljepoonicama a oi su im postajale izbuljene.
Iznenada se prvi sruio. Priao je tik do njega i paljivo ga promatrao. Kada je
vidio da je opet prodisao, zadovoljno je klimnuo glavom.
139
Uenici su se jedan za drugim ruili na zemlju. Ebu Ali je pogledao daije i
kapetana pa podrugljivo primijetio:
Stvarno! Kao kruke u jesen.
Na kraju, ostala su jo samo trojica: Jusuf, Sulejman i Ibn Tahir. Veliki dai je
priao tik do njih i paljivo promatrao njihove nosnice i usta. Ne, ne diu
rekao je tiho.
Tada se Jusuf zaljuljao. Prvo je blago klecnuo u koljenima a onda snano tresnuo
na zemlju. Poeo je disati, otvorio oi i zaueno pogledao oko sebe.
Odjednom, poput potpiljenog stabla sruio se i Sulejman.
Ibn Tahir je izdrao jo nekoliko trenutaka. Ebu Ali i Minueher s odobravanjem
su se pogledavali. Na koncu se i on zaljuljao i prevrnuo.
Ve je Ebu Ali htio izdati nareenje za sljedeu vjebu kada je u divljem kasu, iz
utvrde, dojurio glasnik i pozvao ga da smjesta pouri vrhovnom poglavaru. S
ispitima e nastaviti poslije podne u kolskoj zgradi.
Veliki dai je naredio da uzjau konje i onda se prvi sjurio kroz klanac.
Ubrzo nakon to su uenici ujutro odjahali iz zamka, straar na vrhu kule
primijetio je kako tudi golub oblijee golubarnik. Obavijestio je upravitelja
golubova pismonoa koji je dojurio na kulu sa zategnutim lukom. U
meuvremenu se ivotinjica umirila i dala se lako uhvatiti. Oko jedne od noica
bio joj je omotan svilen svitak. Upravitelj golubarnika otrao je do vrhovnog
poglavarstva i predao goluba jednom od Hasanovih tjelesnih straara. Hasan je
odvio svitak i itao:
Hasane ibn Sabae, poglavaru ismailita, pozdrav! Hemezanski emir Ars-lan
Ta napao je s velikom vojskom nau. Tvrave zapadno od Rudbara su mu se
predale. Mi smo se spremili i odbili napad konjice koja je odjurila prema
Alamutu. Opsadna vojska pribliava se tvravi. Oekujem hitna nareenja.
Buzurg Umid.
Golub je puten prije nego to je moj glasnik dojahao u Rudbar pomislio je
Hasan. Ili su, pak, glasnika uhvatili Turci. Dakle, ratna igra je poela.

bcc

Nasmijeio se svom miru.

Samo kada bi mladii bili posveeni rekao je samome sebi. Uzeo je iz jedne
krinje komadi svile slian onome kakvog je golub imao
oko noice, i na njemu napisao nareenje da Buzurg Umid smjesta dojae u
Alamut. Ve je htio poslati po jednog od rudbarskih golubova, kada je ponovo
straar donio pernatog glasnika koji je imao upraviteljevu strijelu u grlu.
140
Hasan je odvezao pismo s njegove noice. U njemu je, sitnim slovima, bilo
napisano:
Hasane ibn Sabae, poglavaru ismailita, pozdrav! Emir Kizil Sarik je sa svom
horasanskom i huzistanskom vojskom udario na nas. Manje tvrave su mu se
predale, a vjernici su se sklonili k nama u Zur Gumbadan. Ovdje nas neprijatelj
opkoljava. Pritiska ega, nestat e nam vode a ni namirnica nema dovoljno.
Naredio sam da izdrimo, ali tvoj sin Husein nagovara nae na predaju tvrave
sultanovoj vojsci, kako bi za to dobili slobodan odlazak. Oekujem odluna
nareenja. Husein Alkeini.
Hasanovo lice je posivjelo. Usne su mu se iskrivile od stranog gnjeva. Drhtao je
cijelim tijelom. Kao opsjednut poeo je juriti sobom.
Zloinaki sin! vikao je. Bacit u ga u okove, vlastitom rukom u ga
zadaviti!
Kada je doao veliki dai, bez rijei mu je predao oba pisma i Ebu Ali ih je paljivo
proitao. Rekao je:
S ovo pameti to imam, za te dvije tvrave ne vidim nikakva spasa. Ali ti si
rekao da ima pripremljeno djelotvorno oruje, i ja ti vjerujem.
Tako je odgovorio je Hasan. U Rudbar i Zur Gumbadan poslat u
nekoliko golubova s uputama. Moj izdajniki sin i svi nezadovoljnici moraju u
okove. Neka gladuju i trpe ed. Ostali do posljednjeg moraju izdrati. Napisao je i
drugo pismo i poslao po golubove za obje tvrave. On i Ebu Ali privrstili su im
svilene krpice s nareenjima oko noica, a onda ih je Hasan sam odnio na vrh
svoje kule i pustio.
Vrativi se, rekao je velikom daiju:
Prvo, uenici moraju biti posveeni. Oni su stijena na kojoj elim podii
bedeme nae moi. Kako su se pokazali na ispitu?
Zadovoljan sam njima odgovorio je Ebu Ali. Minueher i Abdulmalik
napravili su od njih vojnike da im gotovo nema ravnih.
Samo da je Buzurg Umid ve ovdje vie za sebe promrmljao je Hasan.
Onda ete vidjeti kakvo sam vam iznenaenje spremio.
Stvarno, predugo moram suzdravati svoju radoznalost rekao je Ebu Ali
smijui se.
Poslije tree molitve uenici su nastavili ispite. Sa svojim uiteljima okupili su se
u blagovaonici i, kada je doao Ebu Ali, ispitivanje je poelo.
141

bcc

Odmah su primijetili da se veliki dai od jutra promijenio. Sjedio je na jastucima

naslonjen na zid i mrko gledao pred sebe u pod. inilo se da ne slua ono to su
govorili uenici, nego da razmilja o neem sasvim drugom.
Ebu Surake je poeo ispitivati povijest ismailizma. Prva etvorica su ve
odgovarala i inilo se da e ispiti protei isto onako glatko kao ujutro, ali kod
petog je veliki dai upao u rije i poeo postavljati pitanja.
Slabo! rekao je kada nije dobio sasvim toan odgovor.
Ebu Surake je brzo prozvao Ibn Tahira koji je na sva pitanja davao dobre
odgovore.
Hajdemo dalje naredio je veliki dai. Htio bih uti i one koji su manje
potkovani. Dafer i Ubejde sretno su prebrodili opasnost. Kada je Ebu Surake
prozvao Sulejmana, Ebu Ali se podrugljivo nasmijao u bradu. Sulej-man je
odgovarao kratko i odsjeno, kao da je u svemu nepogreiv, ali gotovo sve to je
rekao bilo je pogreno i naopako...
Slab si u maevanju s istinom, deko moj vrtei glavom rekao je Ebu Ali.
Fidai mora imati pamet koja nikada ne grijei.
Sulejman se udaljio sav oajan.
Konano je i Jusuf doao na red. Mada su se uenici bojali za njega, ipak su se u
sebi smjekali.
Ebu Surake mu je namijenio najlake pitanje. Morao je nabrojati imame od Alija
do Ismaila, no Jusuf je bio tako uzbuen da mu je ve ime treeg zapelo u grlu.
Tako mi brade muenika Alija! uskliknuo je veliki dai. Ja perem ruke od
tolikog neznanja.
Ebu Surake je bijesno pogledao Jusufa koji se polumrtav sruio.
Lake se iz kripca izvukao el-Hakim, koji je pratio Ebu Suraku. Znao je da Ebu
Ali ne zna njegova tumaenja o ustrojstvu ovjeka i zato je potvrdno klimao
svakom odgovoru, ma kako on bio pogrean.
U zemljopisu su uenici bili bolji. Kapetan se zadovoljno smijeio i Ebu Ali je
brzo preao preko tog predmeta.
Brzo je zavreno i s gramatikom, raunanjem i pjesnitvom. Tek na dogmatici se
veliki dai ponovo zadrao. Tom predmetu pridavao je najveu vanost. Ibrahim je
postavljao svoja jasna i jednostavna pitanja, a uenici su mu na njih uglavnom
dobro odgovarali.
A sada da vidimo kakva je prirodna bistrina naih uenika umijeao se Ebu
Ali u ispitivanje. Jusufe, ti koji si velik junak u bacanju koplja, rei e nam
tko je blii Alahu: Prorok ili arhandel Dibril?
142
Jusuf je ustao i oajnikim pogledom buljio u njega. Ebu Ali je pitao redom sve
oko njega. Jedan je spominjao jednog, drugi drugog, ali nitko nije znao obrazloiti
svoju tvrdnju.
Veliki dai se pakosno cerio.
Odlui ti, Ibn Tahire rekao je naposljetku. Ibn Tahir je ustao i mirno
odgovorio:

bcc

Alah je poslao arhandela Dibrila Muhamedu s vijeu da je izabran za

Proroka. Da Alah nije imao namjeru upravo Muhameda istaknuti iznad sviju,
povjerio bi proroko poslanstvo neposredno svom anelu. A budui da to nije
uinio, sada je Muhamed u raju ispred arhandela Dibrila.
To je toan odgovor rekao je Ebu Ali. Sad nam objasni jo ovo: u
kakvom su meusobnom odnosu Prorok i Sejiduna?
Ibn Tahir se nasmijeio, razmislio a onda odgovorio:
Odnos Sejidune prema Proroku je odnos mlaeg prema starijem.
Dobro. Ali tko sada ima veu vlast nad vjernicima?
Sejiduna. Jer on ima klju koji otvara vrata raja.
Ebu Ali je ustao i za njim su ustali svi ostali. Pogledom je prelazio od uenika do
uenika a onda je sveanim glasom rekao:
Idite, okupajte se i obucite sveanu odjeu. Budite sretni. Pribliava se najvei
trenutak u vaem ivotu. U vrijeme pete molitve svi ete biti posveeni.
Blago se nasmijeio, naklonio i brzim koracima napustio sobu.
Dojurio je glasnik iz Reja i javio Hasanu da je konjica, koju mu alje Muza-fer, na
putu. U tvravi je mogu oekivati ve ove noi. Iza njega dojahao je jedan od
izviaa i obavijestio Hasana da se turske predstrae pribliavaju Ala-mutu
velikom brzinom, pa bi mogle biti pred njim ve predveer ili u ranim jutarnjim
satima. Hasan je odmah naredio da pozovu Ebu Alija i Minue-hera. Primio ih je
u predsoblju i priopio im novosti. Razastro je zemljopisnu kartu po podu i sva
trojica pretresli su mogunosti kako bi sultanovoj vojsci najlake pokazali zube.
Poslat u glasnika ususret Muzaferovim ljudima rekao je Hasan. Bit e
najbolje da uope ne krenu k nama u zamak, nego da ih Abdulmalik odvede
prema cesti koja vodi iz Rudbara. Tamo neka u zasjedi priekaju da Turci projau,
a onda neka ih prate na odgovarajuoj udaljenosti. Mi emo neprijatelja doekati
ispred Alamuta, a oni neka ih udare straga. Tako emo ih samljeti kao izmeu
mlinskog kamenja.
Ebu Ali i kapetan sloili su se s planom. Odredili su asnika koji e, s nekoliko
ljudi, odjahati Muzaferovim vojnicima ususret. Minueher je otiao
143
izdati potrebna nareenja a Hasan je upitao velikog daija kako stvar stoji s
uenicima.
Ne krije se Prorok ba u svakom od njih nasmijeio se Ebu Ali. Ali svi
su predani i njihova je vjera nepokolebljiva.
To je glavno, da, to je najvanije odvratio je Hasan i protrljao ruke. Obojicu
je poela hvatati groznica pri pomisli da se pribliavaju odluujui dogaaji.
Sada idi posvetiti uenike. Ovdje sam ti sastavio tekst zakletve. Govorit e im
o sveanosti noanjeg trenutka, govorit e im o junatvu muenika, govorit e
im vatreno, zanosno, raspirit e im mlade due i uliti u njih gorljivost i
odvanost. Isto tako prijetit e im stranim kaznama i pogubljenjem ne budu li
nas u svemu sluali. Koliko sam samo godina sanjao da u odgojiti takve uenike

bcc

po svojoj zamisli, da u promijeniti njihovu prirodu za svoje ciljeve kako bih na

njima mogao izgraditi snagu svoje ustanove! Konano, konano sam to doekao!
Zna da sam se uvijek uzdao u tvoju mudrost rekao je na to Ebu Ali.
Uvjeren sam da i za sadanje ponaanje ima dobre razloge, no ipak se ne mogu
osloboditi misli kako bi bilo pametnije da sam posveti uenike. Gledaj! Tako
ude da te jednom vide, da se pojavi pred njima, da osjete da si iv ovjek a ne
samo neka nevidljiva sila kojoj su duni biti posluni. Time bi neizmjerno
uveliao trenutak posveenja.
To je istina, ali ipak to neu uiniti. Hasan se zamislio i dugo gledao pred
sebe u pod a zatim je dodao:
Znam to radim. Ako se hoe sluiti ljudima kao sredstvom, onda je bolje da
ti ostanu nepoznate njihove brige. Vano je da si pri velikim odlukama slobodan i
neovisan o svom srcu. Kada doe Buzurg Umid, sve u vam objasniti. Zastava,
koju e predati fidaijima, spremna je. Idi i izvri ono to sam ti naloio.
Posveenje je vanije od pobjede nad Turcima.
Velika zbornica u zgradi vrhovnog poglavara bila je za tu veer pretvorena u
bogomolju. Uenicima je bilo po prvi put doputeno da pristupe tom dijelu
tvrave. Straa ukopljenih buzdovandija bila je udvostruena. Crnci su bili pod
punom ratnom opremom, u oklopima, sa ljemovima i titovima. Osjeaj tjeskobe
obuzimao je uenike kada su se nali u prostoriji koja je bila sveano prazna i sva
zastrta bijelim pokrivkama. Bili su u bijelim haljama, s bijelim fesovima i bosi,
kako je glasila zapovijed. I daiji su bili u bijelom. Rasporedili su uenike po
grupama i apatom im davali upute kako e se ponaati za vrijeme sveanog
obreda. Uenici su drhtali od uzbuenja, bili su blijedi i izmueni, a neke je
obuzimala slabost.
144
Rog je zatrubio poziv na posljednju molitvu. Uao je Ebu Ali, i sam u irokoj
bijeloj halji i s visokim bijelim fesom na glavi. Proao je ravno kroz dvoranu i na
kraju stao pred uenike. Poglavari su stali pokraj njega u dva reda. Sveanost je
poela.
Najprije je Ebu Ali ujednaenim glasom obavio veernju molitvu a onda se
okrenuo uenicima i poeo im govoriti o smislu noanjeg posveenja, o radosti
koja ih pritom mora ispunjavati, o pokornosti koju su duni Sejiduni i njegovim
namjesnicima. Priao im je o blaenstvu muenika i vanosti njihova primjera,
koji im mora postati najviim ciljem.
Pribliava se najsvjetliji trenutak u vaem ivotu rekao je. Postat ete
izabrana eta, fidaiji, a to su oni koji se rtvuju za svetu stvar. Od stotine tisua
vjernika, te asti bit ete udostojeni samo vi, vas dvadesetorica. Ali pribl izava se i
dan kada ete morati s orujem u ruci dokazati svoju vjeru i svoju odanost
Sejiduni. Neprijatelj juri prema Alamutu. Ima li meu vama neko tko e oklijevati
u odluujuem trenutku? Ima li netko tko eli zasluiti sramnu kaznu za
izdajstvo? Znam da takvog meu vama nema. O vama sam govorio Sejiduni i
molio ga da svi budete posveeni. U svojoj milostivosti usliao je moju molbu.

bcc

Neete se valjda pokazati nedostojnim njegove dobrote i mog povjerenja? Vidite,

u njegovo ime sve vas posveujem u fidaije! Govorit u vam zakletvu i svi ete je,
izgovorivi svoje ime, ponavljati za mnom. Kada se zakunete, u vama e se
dogoditi velika promjena. Prestat ete biti uenici i postat ete izabranici Naeg
gopoda. Sada sluajte i izgovarajte za mnom svaku rije!
Rairio je svoje ogromne, lopataste ruke i digao pogled prema stropu. Progovorio
je zanesenim glasom:
Ja... pred Alahom, Prorokom Muhamedom, Alijem i pred svim muenicima
sveano se zaklinjem da u bez oklijevanja izvriti svako nareenje Naeg
gospoda ili njegova namjesnika. Obavezujem se da u svojim ivotom do
posljednjeg daha braniti bijelu zastavu ismailizma. Ovom zakletvom primio sam
posveenje u fidaija i te zakletve me ne moe odrijeiti nitko osim Se-jidune.
Tako mi Alaha, jedinog Boga, i Muhameda, njegova Proroka. Dodi, el-Mehdi!
Uenici su bili potreseni sveanou tog trenutka. Lica su im bila kao od voska, a
oi su mi sjale u groznici. Oko usta titrao im je blaen smijeak. Ispunjavala ih je
uzviena ugoda. Bio je dosegnut cilj dugotrajnog i upornog nastojanja. Primili su
posveenje za kojim su tako arko udili.
Ebu Ali je dao znak Ibrahimu, koji mu je predao barjak. Veliki dai ga je odmotao i
na bijeloj povrini zasijale su zlatom vezene rijei etvrtog ajeta
145
dvadeset osmog sureta:' A mi emo biti milostivi prema nejakima na zemlji i
uinit emo ih uzorima i nasljednicima kraljevstva...
Ibn Tahire! viknuo je. Pridi blie! Tebi, prvom medu izabranima, u ruke
predajem ovaj barjak. Ova bijela zastava neka postane olienje vae asti i vaeg
ponosa. Dopustite li da je neprijatelj zgazi, dopustili ste da zgazi va ponos i vau
ast. Zato ete je uvati vie nego zjenicu svoga oka. Sve dok je ijedan fidai iv
ona ne smije pasti neprijatelju u ruke. Put do nje vodi samo preko mrtvih tijela
sviju vas. Izaberite iz svojih redova najsnaniju petoricu, a drijeb neka odlui tko
e od njih biti zastavnik.
Ibn Tahir je, kao da sanja, uzeo zastavu iz njegovih ruku, vratio se i stao s njom na
elo fidaija. Trenutak koji je znaio vrhunac u njegovu ivotu poeo se
rasplinjavati i neizreciva ugoda koja ga je dotad ispunjavala poela se pretvarati u
areu bol za neim izgubljenim a prekrasnim. Postao je svjestan: trenutak, koji je
upravo doivio i koji je bio tako oajno kratak, nee se nikada vie vratiti.
U meuvremenu su glasnici dolazili u utvrdu i odlazili iz nje. Abdulmalik je bio
pravovremeno obavijeten i s Muzaferovom etom krenuo je prema cesti na kojoj
su oekivali tursku konjicu. Izviai su bili upueni ususret neprijatelju i inili su
neprekidan lanac koji se meusobno mogao sporazumijevati dogovorenim
znacima. Izviaka sluba funkcionirala je besprijekorno. Kada se Ebu Ali vratio
s posveenja, Hasan je s olakanjem rekao:
Samo neka je to obavljeno.
Zatim je zapovjedio velikom daiju da sakupi potrebne ete i krene s njima na
zaravan ispred klanca kako bi doekao sultanove predstrae.

bcc

to e biti s fidaijima? upitao je Ebu Ali.

Ta bitka e biti za njih kao naruena odgovorio je Hasan. Povest e ih
sa sobom, a Ebu Surake neka i sad bude njihov starjeina. Ali pazite da mi ih ne
pobiju. elim ih sauvati za vie ciljeve. Zato ih ne izlazi prevelikoj opasnosti, ali
im povjeri vane zadatke. Neka, na primjer, odapnu prve strijele i time otponu
borbu, no prvi udar ovjeka na ovjeka neka izvedu stari vojnici. Fidaije poalji u
borbu kada pobjeda ve bude odluena ili, naravno, u sluaju krajnje opasnosti.
Njih odredi, bude li prilike, da otmu neprijateljsku zastavu. Uzdam se u tebe. Ti si
stup na kojem gradim nau zajedniku budunost.
U Kur'anu, koji sam konzultirao, ovo je peti ajet dvadeset osmog sureta, a on, u
prijevodu hafiza Muhammeda Pande i De-maluddina auevia, glasi: "I Mi
smo htjeli uiniti dobroinstvo potlaenim na zemlji da ih uinimo voama i da Ih
uinimo nasljednicima. (prim. prev.)
146
Kad je otpustio Ebu Alija, otiao je u vrtove iza zamka...
Vozi me u Mirjamin paviljon, a onda dovedi tamo i Apamu naredio je
Adiju. Sad nije vrijeme za svae.
Mirjam mu je dola ususret. Rekao joj je da je poslao po Apamu.
Ta ena se od sino ponaa jako udno rekla je s blagom povrije-enou.
ini mi se da si joj dao neke posebne upute.
Prolo je vrijeme igrarija odvratio je Hasan. Sada moramo svi mi, koji
nosimo odgovornost, upregnuti sve snage da na plan uspije i neprijatelj bude
uniten.
Adi je doveo Apamu. Ljubomornim pogledom razgledala je kako je namjeten
paviljon.
Lijepo ste si gnjezdace napravili rekla je podrugljivo. Poput pravih
golupia.
Ebu Ali je odjahao s vojskom prema utvrdi na koju sultanove ete mogu
svakog trenutka napasti poeo je Hasan kao da je sasvim preuo Apa-mine
rijei. Pokazao je enama na jastuke i sam legao na njih.
Starica se jako uplaila. Pogledom je arala od Hasana do Mirjam.
Sto e onda biti s nama? upitala je zamuckujuim glasom.
Sve e biti dobro budu li do posljednjeg ispunjavana moja nareenja. U
suprotnom, nad nama e biti izvren pokolj kakav svijet jo nije vidio.
Sve u uiniti to naredi, gospodaru moj obeala je Apama i natoila mu
vino u au.
To zahtijevam i od tebe i od Mirjam. ujte dobro. Prvo to je potrebno jest da
vrtovi dobiju izgled neeg nadzemaljskog. Drugim rijeima reeno, trebaju
obinom i neupuenom posjetiocu ostaviti dojam pravog raja. Naravno, ne danju,
jer tada bi ih njihov poloaj zajedno s okolinom odao, nego nou. Zato nam je u
prvom redu potrebna jaka rasvjeta. Pod njom bi se svaka pojedinost vrtova vidjela
u nekoj posebnoj svjetlosti, a sve oko njih tonulo bi u neprozirnu tamu. Sjea li
se, Apama, one noi koju je tebi u ast priredio tvoj indijski knez u Kabulu?

bcc

Oh, gospodaru! Kako bih zaboravila kada je tada naa mladost bila u punom
cvatu!?
Naime, radi se samo o nekim pojedinostima. Zna li jo kako si se udila
prekrasnim arenim svjetiljkama iz Kine koje su u vrtovima od noi napravile
najarobniji dan? Kada je sve bilo svijetlo, a ipak sasvim drugaije, novo i
izmijenjeno?
Da, kada su naa lica bila as uta, as crvena, zelena, plava, onda arena i svih
boja. Bilo je boanstveno. I sred svega toga naa vrela strast...
147
Hvale vrijedno, stvarno. Ali htio bih saznati od tebe sjea li se jo toliko
dobro onih svjetiljki da bi znala napraviti sline.
U pravu si. to je bilo, bilo je. O tome se ne isplati vie govoriti. Sada je drugo
na redu. Za te svjetiljke me pita? Naravno da bih ih znala napraviti, samo da
imam pergament i boje.
To e dobiti. Bi li ih znala i ukrasiti odgovarajuim crteima?
Imamo djevojku koja je majstor za takve stvari.
To je Fatima dodala je Mirjam koja je, tiho se smijeei, sluala dijalog.
Sve bismo mogle pomoi Apami u tom poslu.
I to e biti potrebno. Jer do sutra uveer sve mora biti gotovo. Ukop-ljenici
neka pripreme jela i pia. Nadam se da u podrumima jo uvijek ima dovoljno
vina?
Vie nego dovoljno.
Dobro. Sutra u izmeu druge i tree molitve obii vrtove. elim se pokazati
djevojkama, kako bih potakao njihov trud, a i zato da im sam dam upute kako se
ponaati prema posjetiocima. Neu se aliti. Ona koja bilo kako oda da nije jedna
od hurija i da vrtovi nisu pravi raj bit e odmah pogubljena. Mislim da im to nee
biti preteko.
Svaka ionako umilja da je kraljevna dodala je Apama.
Morat emo ih i same dovesti do toga da se uive u svoju ulogu zabrinuto je
rekla Mirjam.
Prijetnja smru uinit e svoje rekao je Hasan. Sutra sva tri paviljona
moraju biti sasvim spremna za doek. Djevojke trebaju biti raspoloene i moraju
biti dotjerane od glave do pete. Sve u svili, zlatu i draguljima. Tako ureene da im
nee biti teko umisliti da su stvarno rajske djevojke. Nadam se da je u tom
pogledu kola uinila svoje.
Za to se ne boj, gospodaru moj. Mirjam i ja pobrinut emo se o svemu.
Recite mi vi, koje se razumijete u to, kakav da se pojavim pred tim
majmunicama pa da na njih ostavim to bolji dojam?
Mora doi kao kakav kralj odgovorila je Mirjam. Djevojke te takvog
zamiljaju i takvog ele.
Morat e sa sobom povesti pratnju dodala je Apama kako bi tvoj
dolazak bio to sveaniji. Osim ukopljenih straara i moje dvojice

bcc

potpoglavara nitko ne smije biti upuen u tajnu ovih vrtova. Morat u se

zadovoljiti njima. Ali, kako te kokodakalice zamiljaju kralja?
Dostojanstvenog hoda i uzvienog izraza lica kakav mora biti njihov kralj
sa smijekom je rekla Mirjam. I prije svega: u purpurnom plastu i sa
zlatnom krunom na glavi.
148
Stvarno zabavno. Mudrac se mora maskirati ako eli doi do ugleda i
uvaavanja u narodu.
Takav je svijet dodala je Apama.
No, takvih krpa i prirepaka imamo u utvrdi dovoljno. O svemu smo se na
vrijeme pobrinuli.
Hasan se nasmijao. Nagnuo se Apami i apnuo joj:
Jesi li pripremila onu kiselicu koja izaziva stezanje koe? Naime, posjetioci
moraju dobiti dojam da pokraj sebe imaju vjeno djevianstvo.
Apama se zacerekala i potvrdno klimnula glavom. Mirjam, koja je uhvatila samo
posljednje rijei, porumenjela je.
Jesu li pripremljene kupaonice sa svim to ide uz njih?
Sve je spremno, gospodaru moj.
Dobro. Sutra rano ozbiljno prionite poslu, a potom me s djevojkama ekajte.
Laku no.
Adi ga je ponovno neujno odvezao iz vrtova.
Sad, kad je bio sam u svojim odajama, jo jedanput je o svemu dobro razmislio.
Dvadeset godina se uporno i nepokolebljivo pripremao za ovaj trenutak. Dvadeset
dugih godina. Nikada nije oklijevao i ni pred im se nije uplaio. Bio je strog i
neumoljiv prema sebi. Strog i neumoljiv je bio i prema drugima - a sve samo zato
da ostvari svoj cilj, da oivi svoje snove.
Kakva je bajka bio ivot! Mladost puna snova, doba mukosti puno nemirnog
traganja, a sada, u zrelim godinama, snovi su se poeli pretvarati u stvarnost. Bio
je gospodar trideset tvrava, bio je poglavar tisue vjernika. Samo jo jedno mu je
nedostajalo - da zadobije najviu vlast kako bi postao strah i trepet za sve monike
i strane tirane daleko uokolo. Sredstvo da to postigne bio je plan koji je sada
neposredno pred ostvarenjem. Plan, izgraen na jasnom poznavanju prirode i
ljudskih slabosti. Divlji i lud plan. Plan proraunat i odmjeren. Odjednom mu je
palo na pamet da je moda ipak previdio neku sitnicu koja bi mogla sruiti cijelu
zamisao. Spopao ga je udan strah. Da se u emu nije preraunao?
Uzalud se trudio spasiti se snom. Uznemirivala ga je udna neizvjesnost. Zapravo,
nikada nije ozbiljno pomislio to bi bilo ako njegov sistem ne uspije. Ta ipak je
raunao sa svim mogunostima. Sada je osjeao zebnju.
Samo da preivim jo ovu no rekao je samome sebi. Kasnije e sve biti
u redu. Nedostajalo mu je zraka. Ustao je i otiao na vrh kule. Tamo gore bila je
beskrajna zvjezdana kupola a pod njom je huala planinska rijeka. Pokraj njega
bili su vrtovi sa svojim neobinim ivotom - prvo otjelovljenje njegovih

bcc

udnih snova. Tamo vani, pred zamkom, njegova vojska ekala je na dolazak
sultanovih predstraa. Sve je bilo opinjeno njime. Svi su se prepustili njegovom
vodstvu. Sluti li itko kuda ih on vodi?
Palo mu je na um da ode od svega. Da se baci preko obzida i nestane u ah-Rudu.
To bi zauvijek bio kraj njegove odgovornosti. Bio bi spaen svega. to bi onda
bilo s njegovima? Moda bi Ebu Ali objavio da je vrhovni poglavar iv dospio u
nebo. Poput Empedokla. I slavili bi ga kao velikog proroka i sveca. A moda bi
nali njegovo truplo. to bi onda rekli?
Osjetio je silnu privlanost dubine. Grevito se uhvatio nadzida. Gotovo, gotovo
da ga je ponor vukao.
Odahnuo je tek kada se vratio u svoju sobu. Ubrzo ga je savladao san.
Sanjao je da je jo uvijek na dvoru u Isfahanu, kao onda prije osamnaest godina.
Velika dvorana za prijeme. Uokolo sami velikai i dostojanstvenici. Na
uzvienom prostoru u poluleeem poloaju sultan Melik-ah slua njegov
izvjetaj. Sue duge, rijetke brkove i sre vino. Pokraj njega stoji veliki vezir,
Hasanov nekadanji kolski drug, i pakosno mu namiguje. On, Hasan, ita
izvjetaj i okree listove. Najednom - svi listovi bijeli. Ne moe dalje. Jezik mu
zapeo. Poinje bezvezno mucati. Sultan upire u njega svoja dva stroga, hladna
oka: Dosta!, vie i pokae rukom prema vratima. Koljena mu klecaju.
Dvoranom se prolomi pakleni grohot velikog vezira...
Skoio je iz sna. Bio je sav oznojen. Drhtao je cijelim tijelom.
Hvala Alahu proaptao je s olakanjem. Samo sam sanjao.
Potom je, smiren, vrsto zaspao.
08.
Bila je vedra zvjezdana no, jedna od onih u kojima nam se ini da ujemo
otkucaje srca svemira. S elbrukog stijenja i Dema-venda dopirala je snjena
studen i borila se s vrelinom koja je izbijala iz jo suncem zagrijane zemlje.
Jedan za drugim borci su jezdili kroz klanac. Vodio ih je Ebu Ali. Svaki peti
mahao je bakljom iznad glave i osvjetljavao put onima koji su ili za njim. None
leptirie letjele su oko plamenja, zalijetale se u njega i spaljivale. Topot konjskih
kopita odjekivao je stjenovitim obroncima. Komande asnika i desetnika, vika
gonia deva, rzanje ivotinja - sve se to stapalo u snanu buku koja je nadjaavala
huanje planinske rijeke.
Fidaiji su se ulogorili iza straarskog breuljka. Bili su dobro skriveni. Razapeli su
atore, naloili vatre i postavili strau. Oko dvjesto koraka od njih, na vrhu
uzvienja obraslog iprajem, ugnijezdili su se ostali borci, konjanici, kopljanici i
strijelci. Usred male kotline zapalili su prikrivene niske vatre, grijali se pokraj njih
i pekli cijeloga vola. Tiho su razgovarali i nervozno se smijali. Uznemireno su
pogledavali sjenku na vrhu straarske kule, koja se poput kipa nepomino
ocrtavala na obzorju. Oni koji su bili odreeni za strau ili u grupe za obilaske
umotali su se u ogrtae i legli kako bi se prije deurstva naspavali.
Fidaije je, poslije napornih ispita i uzbuenja za vrijeme posveenja, svladao
umor. Po savjetu Ebu Surake, rano ujutro umotali su se u deke koje su ponijeli sa

bcc

sobom i pokuali zaspati. Posljednja dva dana bili su se ve toliko navikli na

iznenaenja da ih bitka, koja ih je vjerojatno ekala, nije naroito uznemiravala.
Jedni su ubrzo utonuli u san, a drugi su se izvukli iz deka i poeli puhati u gotovo
ugaene vatre.
Hvala Alahu, samo neka smo se rijeili kole rekao je Sulejman. Drugo
je nou vrebati neprijatelja, a drugo danju uljati stranjicu o pete i kripati
pisaljkom po tablici.
Pitanje je hoe li neprijatelj uope doi brinulo je Ibn Vakasa. U koli je bio
medu tiima i manje primjetnima, ali u oekivanju opasnosti u njemu se probudila
ratna groznica.
151
Lijepo bi to bilo rekao je Jusuf da sve ove pripreme i sve ovo uzbuenje
bude uzalud pa da nam Turin uope ne doe pred sablje.
Jo zabavnije bi bilo kada bi, poslije sveg tog truda i napora koji su iza tebe, ti
doao pod sablju naalio se Sulejman.
Naa sudbina zapisana je u knjizi Alahovoj rekao je ravnoduno Dafer.
drijeb je njega odredio za zastavnika i tatinu, koja se zbog toga javljala u
njemu, guio je svojom predanou sudbini.
Ipak bi bilo glupo da smo se toliko muili u koli samo zato da nas na onaj
svijet poalje prvi psoglavac dodao je Ubejde.
Straljiv umire tisuu puta, hrabar samo jednom mudrovao je Dafer.
Misli da sam zato straljivac to mi se ne da ve noas poginuti? ljutio se
Ubejde.
Ne peckajte se smirivao ih je Jusuf. Pogledajte Ibn Tahira kako zuri u
zvijezde. Moda misli da ih gleda posljednji put.
Jusuf postaje mudrac nasmijao se Sulejman.
Ibn Tahir je leao nekoliko koraka od drugih i umotan u deku zurio u nebo.
Kako je udesan ovaj moj ivot govorio je u sebi. Kao ispunjenje davnih
snova. Sjeao se svojih djetinjih godina u roditeljskoj kui i toga kako je
prislukivao razgovore ljudi koji su se okupljali oko njegova oca. Pretresali su
pitanja pravog kalifa, pozivali se na Kur'an, odbacivali sunet i apatom priali o
tajanstvenom Mehdiju iz Alijeve loze koji e doi spasiti svijet od lai i nepravde.
- O, kada bi doao jo za mog ivota - udio je tada. Vidio se njegovim
zatitnikom, kao to je Ali bio Proroku. Nehotice se uvijek usporeivao s
Muhamedovim zetom koji je bio najvatreniji Prorokov pristalica, jo od svojih
djeakih dana borio se i krv prolijevao za njega, ali usprkos tome poslije njegove
smrti bilo mu je uskraeno nasljedstvo. Kada ga je, na kraju, sam narod izabrao,
bio je muki ubijen. Upravo zbog tih okolnosti Ibn Tahir ga je najvie zavolio.
Bio mu je svijetao primjer i uzor kojem se pokuavao to vie pribliiti.
Kako mu je drhtalo srce kada ga je otac poslao u Alamut da stupi u Seji-duninu
slubu! Priali su o tom ovjeku da je svetac i da ga mnogi smatraju prorokom.
Neto mu je od samog poetka govorilo: to je tvoj el-Mehdi, to je onaj kojeg
oekuje i kome si udio sluiti. Ali zato se nikome ne pokazuje? Zato ih on nije

bcc

posvetio u fidaije? Zato je izabrao za posrednika tog bezubog starca, koji je

sliniji staroj enici nego mukarcu i borcu? Do sada, do ovog trenutka, jo mu
nikada nije palo na pamet posumnjati u to da je Sejiduna uistinu u zamku. U tom
trenutku prosvijetljenosti uasnuo se na pomisao da je moda ivio u zabludi, da
Hasan ibn Sabah uope nije u Alamutu ili da uope nije iv. Onda bi Ebu Ali bio
onaj koji vodi ismailitstvo, a svi daiji i poglavari bili bi s njim u nekakvom tajnom
sporazumu. Ebu Ali prorok?
152
Ne, takav niti je mogao, niti smio biti prorok! Moda su ba zato izmislili
Sejidunu, nevidljivog i neujnog, da ne odbiju vjernike. Jer, tko bi htio priznati
Ebu Alija za vrhovnog poglavara ismailizma?
U zamku se krila velika tajna, to je osjeao. Noas, ove noi, poela ga je gristi
vie nego ikad. Hoe li mu ikad biti dano skinuti veo s nje, pogledati joj u lice?
Hoe li ikada vidjeti pravog, ivog Sejidunu?
uo je konjski topot. Nehotice se maio oruja. Ustao je i pogledao oko sebe.
Njegovi drugovi su spavali, vrsto zamotani u deke. Dojahao je glasnik. Vidio je
kako apatom razgovara s Ebu Alijem. Pala je kratka zapovijed i strae su
pogasile posljednje ostatke vatri. Neprijatelj se pribliavao.
Obuzelo ga je spokojstvo. Gledao je u zvijezde koje su sitno a otro blistale iznad
njega. Postao je svjestan svoje siunosti i izgubljenosti u svemiru i bilo mu je
gotovo ugodno s tim osjeajem. - Jednom u moda dospjeti u raj - pomislio je. O, kada bih stvarno u njega dospio! - vatreno je proap-tao u sebi. - Tamo e me
ekati rajske djevojke crnih oiju i bijelih udova. - Sjetio se ena koje je
poznavao, majke, sestara i ostalih iz obitelji. - Hurije moraju biti sasvim drugaije
- pomislio je. - Takve da se isplati za njih iskrvariti na ovom svijetu.
Zamiljao je da je stvarno uao u raj kroz reetkasta, brljanom obrasla vrata.
Osvrtao se uokolo i traio pogledom sve ono to je obeavao Kur'an. vre se
zamotao u deku. Sada je stvarno bio u raju. Prekrasna djevojka izala mu je
ususret. Bio je svjestan da tone u san, ali bilo mu je ugodno i bojao se da ne
prekine njene niti lijepog sna. Tako je naposljetku zaspao.
Ratni rog je otegnuto zatrubio. Zabubnjali su bubnjevi i vojska je skoila na noge.
Fidaiji su u urbi pripasali sablje, privrstili kacige i zgrabili koplja i titove.
Postrojili su se, i jo bunovni upitno se pogledavali.
Upravo je glasnik javio da se pribliava sultanova vojska rekao je Ibn
Vakas, koji je posljednji drao strau.
Ebu Surake je stupio ispred njih i naredio im da pripreme lukove i tobol-ce.
Potom ih je izveo na vrh breuljka i rasporedio po zemlji oko straara. Izvjesno
vrijeme su ekali zadranog daha, a kako neprijatelja nije bilo na vidiku, poeli su
zavlaiti ruke u bisage i vakati suhe smokve, hurme i komade tvrde pogae.
Konji su ostali ispod breuljka. Na njih su pazila dva vojnika. S vremena na
vrijeme ulo se rzanje i uznemirena njiska.
Poelo je svitati. Fidaiji su pogledali prema uzvienju na kojem je logo-rovala
ostala vojska. Ebu Ali je rasporedio konjanike iza grmlja. Stajali su pokraj svojih

bcc

konja s kopljem ili sabljom u ruci i s jednom nogom u uzengi-ji. Na vrhu

breuljka u zasjedi su ekali strijelci s napetim lukovima.
153
Veliki dai je obilazio ete kako bi se uvjerio u njihovu spremnost. Iza njega je iao
vojnik i vodio njegova konja za uzde. Na koncu, doli su k fi-daijima i Ebu Ali se
uspeo na vrh kule.
Ubrzo nakon toga na obzorju se ukazala sitna bijela toka. Ebu Ali je izjurio iz
straarnice, i sav zadihan pokazao je Ebu Suraki.
Zategnite lukove! naredio je dai.
Bijela toka je vidljivo rasla i iz nje se pojavio samo jedan konjanik. Vidjelo se
kako divlje tjera konja. Ebu Ali je gledao, mirkao i sklapao oi. Na kraju je
povikao:
Ne gaajte! To je na ovjek.
Uzjahao je konja i potjerao ga niz breuljak. Dao je znak grupici konjanika da mu
se pridrue. Jednome od njih istrgnuo je zastavu iz ruku i odjurio, maui njome,
prema konjaniku koji se pribliavao.
Jaha je, zadihan i prestraen, okrenuo konja, ali kada je ugledao bijelu zastavu,
potjerao je ivotinju prema Ebu Aliju.
Ovaj ga je u tom trenutku prepoznao. Buzurg Umid! uzviknuo je.
- Ebu Ali! Konjanik je pokazao rukom iza sebe.
Svi su pogledali prema obzorju. Na njemu se ukazala crna crta koja je udno
krivudala i postajala sve veom. Ve su se razaznavali pojedini konjanici. Iznad
njihovih glava vijorile su crne zastave bagdadskog kalifa.
Zategnite lukove! ponovo je naredio Ebu Surake.
Ebu Ali i Buzurg Umid pridruili su se vojnicima na uzvienju. Svi su drhtali od
ratnog uzbuenja, spremni za napad.
Svaki neka izabere svog ovjeka pala je naredba strijelcima. Neprijateljski
konjanici bili su ve sasvim blizu. Jedan je jahao ispred njih
i pokazivao im put. Krenuli su prema ulasku u klanac.
Pali!
Strijele su zafijukale prema Turcima. Nekoliko konja i konjanika sruilo se na
zemlju. Konjica je za trenutak zastala, potom je njen zapovjednik, svima uoljiv
po ogromnoj perjanici koja je vijorila na njegovom ljemu, povikao:
U klanac!
U tom trenutku Ebu Ali je dao znak. Na elu svih sjurio se nizbrdicom pred ulaz u
klanac i zatvorio Turcima put. Koplja su udarila o koplja, a iznad glava bljesnule
su sablje. Bijele zastave pomijeale su se s crnima.
Fidaiji su s vrha breuljka gledali borbu. Obuzelo ih je silno uzbuenje. Sulejman
je povikao:
Naprijed! Na konje! U borbu!
Ve je jurnuo dolje, prema konjima, kada se Ebu Surake bacio na njega i zadrao
ga.
Jesi li poludio!? Zar nisi uo nareenje?

bcc

Sulejman je zaurlao od nemonog gnjeva. Odbacio je luk i koplje i bacio se na

zemlju. Poeo se valjati kao da je siao s pameti, grizao je prste i plakao.
Turci, koje je neoekivani napad razbio, ponovo su se okupili i iznova jurnuli
prema klancu kako bi se probili. Njihov zapovjednik je zakljuio da je sva
ismailitska vojska ispred zamka i da je on slabo branjen. Grozniavo drhtei,
fidaiji su vidjeli kako su pale prve rtve iz alamutskih redova. Teko su podnosili
to su morali gledati borbu prekrienih ruku.
Ebu Surake se neprestano osvrtao prema obzorju. Tamo se napokon ukazala nova
crta. Fidaiji je nisu primijetili, ali Ebu Suraki je od radosti poskoilo srce kada su
iznad onih koji su stizali zavijorile bijele zastave muenika Alija.
Sada je doao trenutak da poalje fidaije u borbu. Pogledom je potraio
neprijateljsku pukovnijsku zastavu i pokazao im je.
Na konje, i po neprijateljsku pukovnijsku zastavu! Svi hrabro u borbu! Mladii
su zavriskali od radosti. Poletjeli su s breuljka i, dok trepne, poskakali na konje. Zavitlali su isukanim sabljama, a Dafer je visoko podigao bijelu
zastavu. Svi su istodobno jurnuli na neprijatelja i u prvom udaru potisnuli ga
prema planinskom potoku.
Meu Turcima je nastala pomutnja. Sulejman je stisnutih usana oborio prvog
protivnika. Dafer je pojurio sa zastavom kroz nastali prolaz, a ostali fidaiji su
krenuli za njim. Jusuf je rikao i mahnito udarao oko sebe tako da su Turci,
uplaeni, uzmicali pred njim. Ibn Tahir je neumorno mlatio po malom okruglom
titu iza kojeg se krio krivonogi Tatar koji je bacio neupotrebljivo koplje iz ruku i
grevito se trudio isukati teku sablju iz korica. Naposljetku mu je ruka koja je
drala tit klonula. Sav krvav pokuavao se izvui iz borbe.
Sulejman i oni koji su bili oko njega oborili su nekoliko neprijatelja s konja.
Bijela zastava se sve vie pribliavala crnoj.
Turski pukovnik je konano prozreo to namjeravaju fidaiji.
Branite pukovnijsku zastavu! zaurlao je tako da su ga uli i prijatelji i
neprijatelji.
Udarimo na pukovnika! povikao je Ibn Tahir.
Turci su se sabili oko svoje zastave i svog zapovjednika. U tom trenutku je medu
njih upao Abdulmalik s Muzaferovim ljudima. Sudar je bio strahovit i Turci su se
rasprili na sve strane.
Sulejman nije isputao iz vida neprijateljskog zastavnika, a Ibn Tahir pukovnika.
Pukovnik je povikao:
1 cm
Natrag! Svaki na svoju stranu! Spasite zastavu!
Tada je Ibn Tahir ve bio pokraj njega i njihove sablje su se sudarile. Dojurili su
Muzaferovi ljudi. Nekoliko Turaka ih je pokualo zadrati. Nastalo je oajno
klupko, zatrpalo je pukovnika i konja pod njim. Ibn Tahir se izvukao. Osvrnuo se
gledajui gdje je neprijateljski zastavnik i ugledao ga kako juri uz planinsku
rijeku. Sulejman ga je gonio. Pojurio je za njim kako bi mu pomogao. Pratilo ga je
nekoliko suboraca.

bcc

Sulejman je bio tik iza zastavnika. Turin je bijesno tjerao konja. Popri-jeio je
koplje kako bi gonitelja drao to dalje od sebe. Sulejman je ve jahao usporedo s
njim, no protivnik je iznenada okrenuo konja i Sulejman naleti na koplje.
Neoekivani udar bio je tako jak da ga je izbacio iz sedla.
Ibn Tahir je zaurlao. Podboo je konja i u trenu bio pokraj zastavnika. Pomislio je
da je Sulejman na zemlji moda mrtav, ali sada je bilo vano samo jedno: izvriti
zadatak i oteti neprijateljsku zastavu.
Pritijesnio je Turina sasvim uz rub planinske rijeke. Odjednom se konju ispod
nogu odronila zemlja i on se sruio zajedno sa zastavnikom u brzu rijeku.
Ibn Tahir je trenutak oklijevao a onda je poletio strmim obronkom u korito. Voda
je za as prekrila i njega i ivotinju. Odmah nakon toga ponovo su izbili na
povrinu i zaplivali za Turinom koji je drao zastavu iznad vode. Ibn Tahir ga je
sustigao i udario sabljom po glavi. Ruka sa zastavom je klonula, a Turin je
nestao ispod valova. Crni stijeg zavijorio je u IbnTahirovim rukama.
S obale ga je pozdravilo pobjedniko klicanje, no voda ga je velikom brzinom
odnosila sve dalje, a konj ispod njega ve se poeo daviti. Fidaiji su usporedo
jurili obalom i bodrili ga da izdri.
Napreui sve snage konano je pritjerao konja uz obalu. ivotinja je napipala
vrsto tlo pod nogama, ali matica ju je jo uvijek vukla za sobom. Jedan od fidaija
skoio je s konja, bacio se na trbuh i pruio prema Ibn Tahiru dugo koplje. Za to
vrijeme drugi su razvezali ome i dobacili ih prijatelju kako bi za njih privezao
ivotinju. Tako su oboje izvukli iz rijenog korita.
Sto je sa Sulejmanom? upitao je Ibn Tahir kada je ponovo stao na obalu.
Kao u bunilu tutnuo je neprijateljski barjak Ibn Vakasu u ruke.
Fidaiji su se zagledali.
Stvarno, to je s njim?
Pogledali su natrag, odakle je, sav utuen, polako dolazio Sulejman i vukao za
sobom svog konja.
Ibn Tahir je pohitao k njemu.
Samo je tvoja zasluga to smo oteli neprijatelju zastavu. Sulejman je
odmahnuo rukom.
156
Ma pustite. Jednom mi se ukazala prilika da izvrim veliko djelo a ja sam je
profukao. Vidim, sudbina je protiv mene.
Uhvatio se za nogu i opsovao. Drugovi su mu pomogli da se popne na konja.
Vratili su se u svoj logor.
Pobjeda nad Turcima bila je potpuna. Pao je zapovjednik neprijatelja i s njim sto
dvanaest ljudi. Zarobili su trideset est ranjenika, a ostali su se razbjeali na sve
strane. Gonioci su se vraali jedan za drugim i priopavali koliko su ih pri
gonjenju pobili. Samih ismailita palo je dvadeset i est. Neto vie od tog bilo je
ranjenih.
Ebu Ali je naredio da iskopaju ispod breuljka veliku jamu u koju su po-bacali
mrtve neprijatelje. Zapovjedio je da turskom pukovniku odrube glavu, nataknu je

bcc

na koplje pa je stave na vrh straarske kule. Iz tvrave je stigao Minueher sa

svojim ljudima koji su tuno sluali buno prianje pobjednika o tijeku bitke. ElHakim je sa svojim pomonicima, koliko je bilo nuno, previo ranjenike i naredio
da ih na nosilima prenesu u Alamut. Znao je da ga tamo eka teak posao.
Kada je bio obavljen posao s ranjenicima i poginulim neprijateljima, Ebu Ali je
naredio da se zatrubi za povratak. Vojnici su stavili pale drugove i plijen na deve i
mazge, uzjahali konje i uz burno klicanje vratili se u utvrdu.
Hasan je iz svoje kule promatrao tijek bitke. Vidio je kako su Turci navalili i kako
im je Ebu Ali presjekao put. Vidio je kako su se fidaiji umijeali u borbu i kako je
Abdulmalik s Muzaferovim konjanicima izvojevao pobjedu. Bio je veoma
zadovoljan.
Udarac o gong obavijestio ga je da su mu stigle vijesti. Pristup u njegovu kulu bio
je zabranjen svima, ak i njegovim eunusima, pod prijetnjom smrtne kazne. Vratio
se u svoju sobu. Tamo ga je ekao Buzurg Umid.
Hasan je skoio k njemu i privio ga na svoje grudi.
Sada sam potpuno sretan! uzviknuo je.
Burzug Umid bio je, za razliku od Ebu Alija, ovjek lijepog izgleda. Bio je
visokog rasta, snaan i plemenitih crta lica. Imao je krasnu crnu, kovravu bradu
koja je samo tu i tamo bila proarana srebrnim nitima. Oi su mu bile ivahne i
izraavale su snanu volju i odlunost. Usne su mu bile jedre i lijepo izvuene a
samo ponekad, kada bi se nasmijao, ukazivale su na vrstinu, pa ak i na surovost.
Bio je odjeven kao i ostale vode, na arapski nain, u bijelu halju, a na glavi je
imao bijeli turban ispod kojeg mu je na ramena padala iroka marama. Njegova
odjea bila je od biranih tkanina i skrojena po njegovu stasu. ak i sada, poslije
dugog i napornog jahanja, izgledao je kao da se dotjerao za prijem.
157
Umalo da dopadnem turskih sablji priao je smijui se. Juer, poslije
tree molitve, tvoj golub pismonoa donio mi je nareenje i tek to sam izdao
upute za vrijeme svoje odsutnosti, doplovio je Kraljevom rijekom i tvoj izaslanik
s vijestima. Naime, Turci su ispred zamka ostavili jak odred i tvoj je ovjek morao
zajedno s konjem u vodu da ga ne uhvate.
Potom je priao kako je izabrao krai put, drugom stranom rijeke, i kako je,
konano, prestigao Turke. Jedva nekoliko stotina koraka ispred njih ponovo je
prebrodio planinsku rijeku i obuzeo ga je pakleni strah da mu Hasa-novi ljudi
nee vie moi spustiti most ili, pak, ako to uine, da e Turci istodobno s njim
upasti u tvravu. Hasan je od radosti trljao ruke.
Sve ide kao po loju rekao je. Vidjet e to sam tebi i Ebu Aliju
pripremio. Kolutat e oima od uenja.
Ebu Ali se vratio i Hasan ga je, nasmijan, zagrlio.
U tebi se, stvarno, nisam prevario rekao je.
Sasluao je detaljan opis tijeka bitke. Fidaiji su ga posebno zanimali.
Dakle, unuk Tahirov, na pjesnik, oteo je pukovnijsku zastavu? Izvrsno,
izvrsno.

bcc

Sulejman je bio tik iza zastavnika, ali sruio se i Ibn Tahir je dovrio posao
objanjavao je Ebu Ali. Turin je s konjem kliznuo u planinsku rijeku, a
pjesnik je jurnuo za njim i oduzeo mu zastavu.
Potom je nabrojao rtve i opisao plijen.
Hajdemo u zbornicu rekao je Hasan. elim osobno estitati svojim
ljudima na hrabroj pobjedi.
El-Hakim je dodijelio svojim pomonicima po nekoliko fidaija kako bi na ivim
primjerima vidjeli njegu i lijeenje ranjenika. Pomagali su mu pri namjetanju
polomljenih udova i previjanju. Nekima je morao spaljivati velike rane tako da se
po cijeloj bolnikoj sobi osjetio vonj spaljenog mesa. Ranjenici su urlali, vritali, i
njihovi krikovi uli su se po cijeloj tvravi. Oni kojima je trebalo odsjei kakav ud
padali su iz nesvijesti u nesvijest i oajno zapomagali.
Ovo je uasno aputao je u sebi Ibn Tahir.
Kakva srea to smo mi, fidaiji, svi iznijeli itavu kou kazao je Jusuf.
Rat je straan rekao je Naim.
Naravno da nije za golupie tvoje vrste podsmjehivao se Sulejman.
Ostavi Naima odvratio mu je Jusuf. Sve vrijeme bio je sa mnom, a ja
nisam bio medu posljednjima.
Tako si urlao da su Turci zaepili ui rukama umjesto da se bore alio se
Sulejman. Nikakvo udo to se na cvrak sklonio pod tvoje okrilje.
158
Do turske zastave nisi doao, mada si se tako strano upinjao bockao ga je
Ubejde. Sulejman je problijedio. Ni rijei nije rekao, samo je pratio Hakima koji
je priao novom ranjeniku.
Grk je bio vjet lijenik. Pla i kuknjava ranjenika nisu ga se ticali. Tu i tamo bi
pokojeg patnika utjeio okrepljujuom rijeju, a inae je svoj posao obavljao
spretno i ozbiljno kao to svoj obavlja neki obrtnik. Uz to, objanjavao je
fidaijima osnove vianja rana, ne proputajui dodati poneku vlastitu mudrost.
Desetniku Ebuni je u borbi s nekim Turinom napukla ruka. El-Hakim mu je
priao, skinuo prvi zavoj, uzeo daicu iz ruku fidaija i uz nju namjestio i
privrstio napukli ud.
Dok je desetnik kripao zubima od boli, Grk je govorio fidaijima:
Tenja za skladom u ljudskom tijelu je tako jaka da se pojedini dijelovi
prelomljenog uda sa udnjom spajaju i srastaju. Mo te strasti za uspostavljanjem
cjeline tolika je da se ak pogreno sastavljeni dijelovi meusobno spajaju.
Vjetina dobrog lijenika je upravo u tome da, poznavajui pravo ustrojstvo tijela,
izbjegne takvu nepravilnost i pojedine dijelove oteenog uda spoji onako kako
odgovara njegovoj prirodi.
Kada je zavrio s ismailitskim ranjenicima, bio je mrtav umoran. Vidio je koliko
je jo ranjenih Turaka ekalo na njega i poslao je Ibn Tahira da pita Ebu Alija to
raditi s njima. U sebi se nadao da e taj posao jako brzo zavriti, tee ranjene
moda ak izlijeiti kakvim sigurnim otrovom.
Ibn Tahir je naletio na Ebu Suraku, a ovaj je otiao upitati velikog daija.

bcc

Naredba je glasila:
Turke treba briljivo njegovati, kao da su prijatelji. Potrebni su nam kao taoci.
Lijenik je opsovao i ponovo se bacio na posao. Sada vie nije rijeima podrke
bodrio one koji su jeali, a ni fidaijima nije vie objanjavao. Manje poslove
prepustio je pomonicima, a od fidaija najspretnijim se pokazao Ubejde.
Tek kasno poslijepodne bio je gotov s povezivanjem i namjetanjem udova.
Svojim pomonicima dao je potrebne upute, a sam je otiao potraiti poglavare.
U meuvremenu, poglavari su u zbornici, uz jelo i vino, razgovarali o dogaajima
tog dana. Nagaali su to e poduzeti vrhovni poglavari i kakve koristi e im
donijeti dananja pobjeda. Svi su hvalili Abdulmalika koji je izvrsno obavio
povjereni mu zadatak.
Raspoloenje je dostiglo vrhunac kada se u dvorani pojavio Hasan s velikim
daijima. Njegovo lice blistalo je od zadovoljstva i, dok se pozdravljao sa svakim
poglavarom pojedinano, obrazi su mu podrhtavali od veselog smijeka.
159
U vama imam odline pomonike rekao je kada su posjedali oko tanjura i
vreva. Posebno je pohvalio Ebu Alija koji je vodio cijeli poduhvat. Potom se
okrenuo Abdulmaliku i upitao ga to je uinio kod Muzafera s haremima.
Pohvalio je njegovo uspjeno ukljuivanje u borbu i na tome mu se zahvalio.
Pohvalio je i Ebu Suraku koji je izdavao zapovijedi fidaijima i tako tono izvrio
njegovo nareenje. Potom je pogledao kapetana Minuehera. Licem mu je preletio
vragoljast smijeak.
Minueher nije sudjelovao u razgovoru. Bio je ozlojeen to je morao ekati
prekrienih ruku dok su drugi osvajali ratne lovorike. Mrano je gledao pred sebe,
jeo malo, a mnogo pio. Njegovo gorostasno tijelo se streslo kada se sreo s
Hasanovim nasmijanim pogledom.
Meu nama su dvojica rekao je Hasan, a glas mu je blago drhtao od
pritajenog vragolanstva koji su za svoje rtve danas zasluili najvea priznanja.
Za pravog vojnika najvea je ast kada se moe odmjeriti s neprijateljem. Ne
samo najvea ast, nego i najvea radost. Onaj koji je, iz viih razloga, prinuen
odrei se te asti i te radosti, time je dokazao da je potpun ovjek. On zasluuje
najvie potovanje.
Pogledao je zauena lica oko sebe, a onda je ozbiljno nastavio:
Meu nama su dvojica, rekao sam, koji su se danas morali odrei te asti i te
radosti, mada su svim srcem vojnici. To smo ja i Minueher. Razlozi zbog kojih
smo to morali uiniti su jasni. Ja imam zadovoljtinu u tome to ste se vi, koji ste
sudjelovali u borbi, pokazali odlinima. A Minuehera je zapala ta ast da sam ga
imenovao emirom i zapovjednikom svih posada ismailit-skih zamaka.
Podigao se i priao Minueheru koji je, sav crven od iznenaenja i zbunjenosti,
ustao.
ali se, Sejiduna promucao je.
Ni najmanje, dragi moj odgovorio je Hasan i zagrlio ga. Ukaz je
potpisan, a Ebu Ali e ti ga predati.

bcc

Meu poglavarima se zaulo odobravajue mrmljanje.

Osim toga, pripast e ti jednak dio plijena kao i ostalim poglavarima dodao
je. Da, sada emo se dogovoriti o podjeli plijena.
Ebu Ali je objasnio koliko im je ivotinja i oruja, koliko novca i drugih
vrijednosti jutros palo u ruke.
Minueher i svaki od poglavara koji su sudjelovali u borbi dobit e po jednog
konja i po jednu ratnu opremu odluivao je Hasan. Osim toga, pripada im i
po deset zlatnika. Isto tako, svaki od Muzaferovih ljudi dobit e po deset zlatnika,
a asnici i desetnici uz to i opremu. Muzaferu emo poslati deset konja i deset
deva, te dvjesto zlatnika kao zahvalu to nam je poslao pomo. Rodbina palih
primit e po pedeset zlatnika. Ostali plijen podijelit
160
emo naim ljudima. Fidaiji nee dobiti nita, jer njima predstavlja ast to to su
se danas smjeli boriti. Kada su tako podijelili plijen, Hasan je rekao:
Kujmo gvoe dok je vrue. Vijest o porazu turskih predstraa prenijet e se
poput vjetra Iranom pa e ohrabriti nae istovjernike i prijatelje, a uvrstiti
kolebljivce. Mnogi koji su u sebi odobravali nae postupke bit e sada ohrabreni
da se otvoreno odlue za nas. Nai u opsjednutim tvravama bit e podstaknuti na
istrajnost, a nai neprijatelji bit e prisiljeni ozbiljno raunati s nama, dok e
nekima i zadrhtati srce u izdajnikim grudima.
Pritom je mislio na velikog vezira i poglavari su potvrdno klimnuli glavama u
znak da su razumjeli.
Sada, poslije pobjede, moemo raunati s velikim prilivom novih vjernika
nastavio je. Naklonjena nam je sva rudbarska okolina i oevi e slati svoje
sinove u tvravu da se uvrste medu borce za ismailizam. Ebu Su-raka, ti e ih
primati i birati, kao to si to dosad inio. Najmlai, najsnaniji i najbistriji neka
postanu fidaiji, uz uvjet da su neoenjeni i da nisu ivjeli razuzdano. Ukratko, ne
smiju poznavati enu i njene drai. Svi ostali koji su sposobni za borbu neka budu
uvrteni meu vojnike. Dopunit emo stara pravila i dodati nove odredbe. Tko je
prije borbe bio u utvrdi imat e izvjesne prednosti. One koji su se istakli emo
unaprijediti. Bit e tono odreeni stupanj, podruje, prava i dunosti svakog
pojedinca. Napisat emo stroe zakone. Svatko mora biti ujedno vojnik i vjernik.
Iskorijenit emo sve svjetovne prohtjeve. Danas neka prvi i posljednji put
vojnicima bude doputeno vino i to zato to su Muzaferovi ljudi u zamku. Tako e
spoznati da smo mi gospodari onoga to jeste i to nije doputeno. Poslije e, ne
znajui, raditi za nas. Da, pridobivanje novih lanova bit e odsad jedna od naih
najvanijih briga. Pustit emo fidaije da se, poput roja pela, razlete zemljom
kako bi govorili i svjedoili o nama. I zatvorenike emo obraivati pa zato neka
brinu o njima. Sultanova vojska nam se pribliava i moda nee trebati dugo da
nas opkoli. Zato su nam potrebni ljudi koji tu vojsku poznaju. Otii e meu ljude
irei nau vjeru i nau gorljivost. Time emo pokuati poljuljati njihove temelje,
a ostalo e se odvijati samo od sebe.

bcc

Abdulmaliku je izdao nareenje da izabere dovoljan broj ljudi i da s njima, rano

sljedeeg jutra, krene prema tvravi Rudbar kako bi, ako je jo tamo, otjerao
tursku predstrau. Potom e s etom prijei cijelo podruje do Kazvina i do Reja,
te ga oistiti od ostataka neprijatelja. Zatim neka poalje izvidnice ususret
sultanovoj vojsci.
Nakon toga se oprostio od poglavara, dao znak velikim daijima i otiao s njima u
svoje odaje.
Sve to vrijeme alamutski i Muzaferovi ljudi glasno su i sa smijehom slavili
dananju pobjedu. Na donjoj i srednjoj terasi na brzinu su zapalili vatre, na
ranjevima pekli debele volove i ugojene janjce. uali su oko njih, ili sjedili na
podvijenim nogama i nestrpljivo ekali peenje. Opojan miris peenog mesa
draio im je nosnice pa su, kako bi bar malo smirili glad, odlamali pogau i
podmetali je ispod ranjeva kako bi se mast cijedila i upijala u nju. Buno su
razgovarali o svojim jutronjim djelima, pokuavali su jedan drugoga nadmaiti i
nadglasati, hvalili se stvarnim i izmiljenim junatvima, te pretjerivali s brojem
ubijenih neprijatelja. Dolo je do runih rijei i svaa. Kada su neko janje ili vol
bili peeni, noevima su navaljivali na njih. Svako je htio dobiti najbolji dio pa su
poeli jedan drugome prijetiti akama i orujem. Desetnici su imali pune ruke
posla smirujui ih. Na kraju su vidjeli da e peenja biti dovoljno za sve i da se ne
trebaju otimati.
Kasnije su na magarcima donijeli velike mjehove meu vojnike. Desetine su
dobile velike vreve i desetnici su poeli u njih natakati vino.
Tko nam je dopustio piti vino? pitali su.
Sejiduna odgovarali su desetnici. On je poglavar ismailita i novi prorok.
Zar smije dopustiti ono to je Prorok zabranio?
Naravno da smije. Alah mu je dao vlast da zapovijeda i zabranjuje. Predao mu
je i klju koji otvara vrata raja.
Nenaviknuti na vino, vojnici su se ubrzo napili. Klicali su vrhovnom poglavaru i
ismailizmu, pretresali i prepirali se o njemu, njegovom uenju, i pitali ljude iz
Alamuta za objanjenja. Mnogi su odluili da e, kada odslue kod Muzafera,
prijei Hasanu u utvrdu.
Fidaiji su se okupili na krovu kolske zgrade i promatrali bunu vrevu pod sobom.
Ispekli su janje i, kada su se najeli, nastavili su svoje razgovore o dananjem danu.
Vino nisu pili. Osjeali su da su izabrana eta. Ne htijui, osjetili su prezir prema
masi koja se divlje zabavljala oko vatri. Oni koji su pomagali lijeniku pri
previjanju ranjenika, vrativi se, priali su o svojim dpjmovima. Ali otimanje
zastave jo dugo je ostalo u sreditu razgovora i razglabanja.
162
09.
U isto vrijeme dok se alamutska vojska borila sa sultanovim predstraama, u
vrtovima iza zamka zavrelo je kao u mravinjaku.
Adi je u ranu zoru dovezao Apamu k djevojkama. Starica je bila bijesna kada je
vidjela da sve jo spavaju pa je zgrabila bat i poela divlje udarati o gong.

bcc

Djevojke su, prestraene, pohitale iz svojih spavaonica. Doekao ih je pljusak

psovki.
Lijene majmunice! Svakoga trena moe banuti Sejiduna, a vi se valjate po
posteljama kao da je praznik. Zatekne li vas tako, ode glava i vama i meni.
Brzo su se spremile. Obuzimali su ih grozniavi osjeaji na vijest da e njihov
gospodar posjetiti vrtove. Apama i Mirjam su im odredile poslove a one su
marljivo prionule.
Apama je trkarala izmeu njih kao opsjednuta. Samo kad bih im smjela rei
to ih eka mrmljala je tako glasno da su je najblie ule. Unijela je meu njih
pravu pomutnju i Mirjam se morala ozbiljno truditi da odri red.
Hasan je poslao iz zamka pergament, boje, svijee i sve to je bilo potrebno za
izradu svjetiljki pa je Apama objasnila Fatimi to treba napraviti. Ona se smjesta
primila posla i ubrzo je prvi lampion bio gotov. Zamraila je, upalila svijeu u
svjetiljci a djevojke su vrisnule od radosti.
Guske glupe! Ne gubite vrijeme zijevajui nego radite! grdila ih je Apama.
Fatima je odmah podijelila poslove. Jedne su prenosile njene uzorke na
pergament, druge su mijeale boje, tree su njima oslikavale stranice svjetiljki,
etvrte su izrezivale, a pete lijepile pojedine dijelove. Tako zavrene lampione
odnosile su do ribnjaka da se osue na suncu i njihov broj bivao je sve vei.
Za sve to vrijeme razgovarale su o dolasku Sejidune.
Zamiljam da e doi poput kralja rekla je Dada. Bit e sav u zlatu i
purpuru.
Doi e poput proroka proturjeila joj je Halima.
163
Ba je tebi to rekao izazivala je Dada. Halimi je bilo na vrh jezika da izda
ono to su joj povjerili Mirjam i Adi, ali se ipak svladala. U blizini je bila Apama
koja bi je pitala otkud to zna.
Muhamed je bio ujedno i prorok i kralj rekla je Fatima.
O Sejiduni govorite? upitala je Apama koja je prolazila. Zlurado se nacerila.
Neke od vas bit e moda jo veeras krae za glavu dodala je. Naime,
uveer ete dobiti i drugi posjet, a onoj koja izda tko ste i gdje ste smjesta e biti
odrubljena glava. A koja od vas ima toliko pameti u glavi da to ne izbrblja?!
Prestraene, okrenule su se prema Mirjam.
Apama je u pravu objasnila im je. Sejiduna je uinio da ovi vrtovi budu
napravljeni nalik na pravi raj. Odsada nadalje morat ete se ponaati kao da ste
uistinu u nebesima. Vi vie niste obine djevojke, ve hurije. U to se morate
uivjeti, a ako se potrudite to nee biti tako teko. Ona koja se pred posjetiocem
oda morat e smjesta umrijeti.
Ja uope neu otvarati usta rekla je Sara. Tako neu morati strahovati da
u se odati.
Na sve to te budu pitali morat e odgovoriti odvratila joj je Apama.
Halima je briznula u pla.
Ja u se sakriti da me nitko ne vidi!

bcc

Samo probaj! izderala se Apama. Raspet emo te na kota za muenje.

Djevojke je spopao strah. Sutjele su i marljivo radile.
Ah, to najzad je rekla Fatima. Bit e to e biti. Bila sam u haremu i
tamo je neprestano bilo potrebno glumiti i pretvarati se. Mukarci, naroito dok su
mladi, nisu neke naroite pameti. Lako ih moe prevariti. Ni glumiti hurije u
ovim vrtovima nee biti preteko.
Sad mi se neto ini rekla je Zulejha da smo moda upravo radi toga
morale uiti ba ona mjesta u Kuranu koja govore o raju i ivotu u njemu. Sto
kaete na to?
Mirjam se nasmijeila. Dosad ni njoj samoj nije pao na um taj detalj. Sada se
ponovo uvjerila kako je Hasan dobro isplanirao svaku sitnicu.
Stvarno, strani sanjar iz pakla rekla je samoj sebi.
U pravu si, Zulejha. Ponavljamo ono isto to znamo iz Kur'ana rekla je
Zejneb.
Djevojke! Ta imate valjda neto mate! bodrila ih je Fatima. Zamislite
da ste u raju i sve ostalo doi e samo od sebe.
ifid
Sto prirodnije budete, utoliko ete lake uspjeti uila ih je Mirjam. Ni u
emu ne pretjerujte, pravite se kao da se samo po sebi podrazumijeva da ste
hurije. Zato, osim ako vas netko ne pita, o tome uope ne govorite.
U meuvremenu Halima se primirila. Stara radoznalost tjerala ju je da upita:
A zato Sejiduna hoe da se pretvaramo kao da smo u raju?
Zato prekorila ju je Apama da bi tako male majmunice nauile
obuzdavati svoj jezik.
Muad i Mustafa vratili su se s torbama punim jarebica, prepelica, ljuka i riba.
Apama je otila sa svojim pomonicima u kuhinju kako bi ih oistila i pripremila.
Djevojke su odahnule.
Halimu je i dalje muila radoznalost.
Kakvi e biti posjetioci kojima emo morati rei da smo hurije? Njeno pitanje
doekao je smijeh.
Prvo, to im neete smjeti rei aljivo ju je pokudila Mirjam jer to e se
ionako morati samo po sebi podrazumijevati. Drugo, Sejiduna e nas posjetiti zato
da nam da tone upute. A da ti ne bi suvie razbijala glavu, odat u ti to ja mislim
o tim posjetiocima. Bit e to sigurno lijepi mladii.
Halima je pocrvenjela kao mak. Sve su je pogledale. Oborila je oi i lupila nogom
o zemlju.
Ja tu neu biti.
Morat e rekla joj je strogo Mirjam. Halima je ponovo zatapkala nogom.
Neu.
Halima?!
Mirjam je pocrvenjela od bijesa.
Dakle, ti se hoe oduprijeti Sejiduninom nareenju? Halima je utjela i
stiskala usne. Naposljetku je progovorila.

bcc

A to e poslije biti? krotko je upitala. Mirjam se nasmijala.

To e vidjeti.
Djevojke su je poele izazivati.
Morat e se ljubiti s njima rekla je Fatima.
I raditi sve ono to si nauila od Apame dodala je Sara.
Bacit u vam neto u glavu ako me ne ostavite na miru zaprijetila im je ona.
165
Radite, radite! opominjala ih je Mirjam. Ne gubite vrijeme trabunjanjem.
Sara je u kutu lijepila i priivala lampione. Halima se sagnula k njoj. U posljednje
vrijeme su se opet sprijateljile, ali na novoj osnovi, kako bi rekla Halima. Fatima
im je izradila kocke od tvrdog drveta i Halimu je uhvatila prava strast za
kockanjem. Sara joj je u tom postala vjerna druica. Igrale su u najrazliitije
stvari: u orahe, banane, narane, slatkie, u poljupce, pitajui koja koju ljubi. Kada
bi Halimu neka pozvala da provede vrijeme poslijepodnevnog odmora kod nje,
izvukla bi kocke ispod pojasa dimija i bacila ih, pitajui to da uradi.
I sada ih je uzela i pozvala Saru da se kocka s njom. Skrile su se iza rasporeenih
svi taka pergamenta. Sara je sauvala nekoliko oraha i njih je stavila kao zalog,
ako izgubi. A ako dobije, morat e je Halima svaki put poljubiti. Sara je ubrzo
proigrala orahe. Sad je morala, ako izgubi, dopustiti da je Halima potegne za uho,
a ova je stalno dobivala.
Ve te etiri puta mogu potegnuti za uho radovala se. Sara je poela
paljivo motriti na nju.
Zato gleda u kocke prije nego to ih baci? upitala ju je.
Tako sam navikla.
Sara je predloila da pitaju kocke koja e dobiti ljepeg momka. Halima je dobila
vei broj.
Halima, ti vara. Vidjela sam kako si namjestila kocke u ruci da bi dobila vei
broj. Onda si ih samo spustila na pod. Ili igraj kao ja, ili neu vie igrati s tobom.
Halima je pokuala i izgubila. Sara se nasmijala.
Jesi li vidjela? Kad ne vara, gubi.
Ovako vie neu rekla je Halima. Nema nikakvog zadovoljstva ako ne
dobivam.
Tako dakle? A to kada bih ja varala?
Ti to ne smije.
Ma da! Dakle, ti moe varati koliko hoe, a ja moram biti jo zadovoljna to
sam tvoja luda?
Mirjam im je prila.
Sto je to opet izmeu vas?
Sara je brzo pokrila kocke koljenom.
Prepirale smo se o tome kako bi se ovo dalo najbolje zalijepiti. Mirjam je
nogom odmaknula njeno koljeno.
166
A to je to dolje?

bcc

Ugledala je kocke i razbjesnila se.

Tako, dakle! Sejiduna svakog trena treba doi u vrtove, a vas dvije se mirno
kockate. Samo se vi kockajte! Naveer ete glavu prokockati!
Otro je pogledala Halimu.
To su tvoje kocke, Halima? Nepopravljiva si grenica. Sto da radim s tobom?
Pokupila je kocke i otila.
Zasada neka bude samo toliko rekla je.
Halimi su navrle suze na oi. Prkosno se nasmijeila i rekla:
Nije mi do kocaka kada me ne puta da dobivam. Ti si kriva, jer si se svaala.
Nastavile su posao.
Bit e lijepo rekla je Sara budu li samo nai posjetioci vjerovali da smo
hurije. Sto misli, hoe li se zaljubiti u nas?
Halima je smjesta prihvatila.
teta to vie nemamo kocke. Mogle bismo ih pitati u koju e se vie zaljubiti.
Ti bi opet varala. Dobro to ih je Mirjam uzela. A ja znam koja e im se od nas
dvije vie dopasti.
Ti misli ti. To im ni na pamet nee pasti.
A to ti zna kako se voli mukarac, nevina majmunice! Sakrit e se u kut i
nitko te nee ni primijetiti.
Halimi su navrle suze na oi.
Rei u im kakva si rekla je.
Samo probaj. Puknut e od smijeha.
ekaj samo! Odat u da si zaljubljena u mene i da mi ne da mira. Sarine oi
su se zaarile.
Ti?!
Halima je ustala.
To je istina!
Nasmijala se, obrisala suze i otila drugoj grupi.
Djevojke su vremenom savladale strah od opasnog zadatka koji ih je ekao.
Veseli smijeh mijeao se sa kripom kara i noeva.
Naveer, kada sve bude osvijetljeno, init e nam se da smo stvarno u raju
rekla je Zulejha.
167
Ja se vie uope ne bojim. Sve emo biti u velovima, pjevat emo i plesati kao
prave hurije.
Jeste, lako je tebi, jer si lijepa i zna plesati uzdahnula je Safija.
Sve ste lijepe i sve znate plesati rekla je Mirjam.
To e bar biti promjena u ovoj jednolinosti rekla je Fatima. A mi emo,
ipak, biti od neke koristi. Inae, bila bi teta tolikog truda i uenja.
Bi li Sejiduna stvarno naredio da nam odrube glave ako bismo odale? jo
uvijek je brinulo Dadu.
U to nema sumnje rekla je Mirjam. Sto je rekao, to e i napraviti. Zato
ne budite lakomislene. Razmislite prije nego progovorite.

bcc

Ne znam, mene uope nije strah rekla je Fatima.

A to ako se kojoj omakne? upitala je Safija.
To bi druga odmah morala popraviti objasnila je Fatima.
Kako popraviti?
Tako to bi, na primjer, okrenula stvar na alu ili na neki drugi nain
preokrenula znaenje.
Ja bih voljela biti pokraj tebe rekla je Dada.
I ja. I ja.
Sve su izrazile istu elju.
Fatima se nasmijeila tolikom povjerenju.
Samo, djevojke, bez suvie straha. Ono to mora, to ovjek i napravi. Imam
osjeaj da e sve sretno proi.
Bile su zavrene ve gomile lampiona.
Vidite da ide kada hoete pohvalila ih je Mirjam. A sada za mnom,
pokazat u vam neto.
Odvela ih je do sobe koja je uvijek bila briljivo zakljuana. Otkljuala ju je i
djevojke su razrogaile oi od uenja.
Ugledale su pred sobom gomile robe. Haljine od svile i brokata, ogrtai opiveni
samurovinom, velovi, prekrasne vezene sandale. Sve najizabranije to se moglo
nai na sajmovima u Samarkandu i Buhari, u Kabulu i Isfaha-nu, u Bagdadu i
Basri bilo je nagomilano u tom tijesnom prostoru. Zlatne i srebrne dijademe
optoene draguljima, biserne ogrlice, zlatne narukvice i kope ukraene dragim
kamenjem, krasne izraevine od tirkiza, naunice s dijamantima i safirima,
skupocjeni lanii svega je tu bilo napretek.
Djevojke nisu mogle doi k sebi.
ije je sve to? upitala je Halima.
Sve je to vlasnitvo Sejidune rekla je Mirjam.
168
Na gospod je stvarno bogat.
Bogatiji od sultana i kalifa.
Sve je to namijenjeno za vau upotrebu objanjavala je Mirjam. Svaka e
uzeti ono to joj najbolje pristaje i spremiti u svojoj spavaonici.
Rekla je djevojkama da probaju svilene haljine i velove. Ogrtala im je preko
ramena ogrtae od tekog brokata, naticala im prstenje i narukvice, stavljala kope
i naunice, poklanjala im prsluke, sandale i vjeala im ogrlice. Svakoj je dala
umjetniki izraeno metalno ogledalce i kutijicu s ambrom i mirisima. Stavljala
im je na glavu dijademe, vrpce, male turbane i razna druga pokrivala.
Djevojke su lebdjele u raskoi. Svaka je sama sebi izgledala kao kraljevna iz
bajke.
Stvarno nee biti teko misliti da smo hurije! uskliknula je Halima. Obrazi
su joj se arili od uzbuenja.
Zar vam nisam rekla? kazala je Fatima. Na kraju uope neemo vjerovati
da smo obine djevojke.

bcc

Halima se ogrnula laganim velom. Prebacila je i ogrta a onda ga pustila da joj

sklizne s ramena, kao to je vidjela da radi Mirjam one noi kada se vratila od
Sejidune.
Joj, kako je lijepa! uzviknula je Sara. Halima je porumenjela.
Neemo valjda biti ovako obuene kada dou posjetioci? upitala je.
Ludica! Pa zato inae sad birate? nasmijala joj se Mirjam.
Bit e me sram.
Svaka je uzela svoje blago i odnijela ga u svoju spavaonicu. Iznenada je zatrubio
rog. Apama je dojurila iz kuhinje.
Brzo, brzo! Sve da ste mi spremne. Dolazi Sejiduna.
Za to vrijeme Hasan je u svojoj sobi s velikim daijima vodio dalekosene
razgovore. Upalio je nekoliko svjetiljki, zagrnuo prozore zavjesama a eunuh je
donio velik vr vina. Pruili su se na jastuke, a vr je kruio od usta do usta.
Hasan je poeo:
Naredio sam da te pozovu iz Rudbara, Buzurg Umide moj, kako bih tebe i Ebu
Alija upoznao sa svojom oporukom. elio sam da tu bude i Hu-sein Alkeini, no
dogaaji su me preduhitrili, a Huzistan je predaleko da bih mogao poslati po
njega. Naime, radi se o naelu nasljedstva u naoj ustanovi.
Ebu Ali se nasmijao:
169
Govori kao da bi se sutra htio oprostiti od ovog svijeta. Kud ti se uri s
oporukom? Moda e mene i Buzurg Umida prije tebe pokriti trava.
Spomenuo si Huseina Alkeinija primijetio je Buzurg Umid ali to je s
rvojim sinom Huseinom? Zaboravio na njega? Ipak je on tvoj prirodni nasljednik.
Ne spominji mi to zadrto tele! Moja ustanova zasniva se na razumu, a ne na
glupim predrasudama! Sin! Sin! Kakav sin! Zar da tu svoju divnu zamisao
poaljem k vragu time to u je ostaviti budali koju je samo puki sluaj uinio
mojim sinom? U tome u se radije ponaati po ugledu na rimsku crkvu koja na
elo postavlja samo najsposobnije. Vladavine koje se oslanjaju na krv i porijeklo
ubrzo propadaju, a rimska ustanova traje ve tisuu godina! Sinovi? Braa? Po
duhu ste mi svi sinovi i braa. A duh je tvorac moje zamisli.
Veliki daiji su se gotovo prepali.
Da sam znao da u te svojom opaskom tako naljutiti, sigurno bih utio
rekao je Buzurg Umid. Ali, kako sam mogao misliti da su tvoji nazori u
pogledu krvi i nasljedstva tako... da, tako osobeni.
Hasan se nasmijeio. Malice ga je bilo sram to je tako planuo.
Kada sam se vratio iz Egipta, i ja sam jo neto drao do krvne veze
odgovorio je, donekle se opravdavajui. Doveli su mi sina koji je bio lijep, jak
i bilo ga je prekrasno pogledati. U njemu e gledati svoju mladost, rekao
sam samome sebi. Primio sam ga u svoju kuu i... kako da vam objasnim svoje
razoaranje? Gdje je bila ona strast za spoznajom istine, gdje je bio onaj zov
uzdignua, gdje je bilo sve to je potresalo moju duu kada sam bio njegovih
godina?! Ni sjenku toga nisam uoio kod njega. Kao uvod rekao sam mu: Kuran

bcc

je knjiga sa sedam peata. Odgovorio mi je: Meni nije do toga da je otpeatim.

- Ali, zar te ne privlai da otkrije tajnu koja je malo kome poznata? Ne, uope
me ne privlai. - Ta ravnodunost bila mi je neshvatljiva. Kako bih ga pokrenuo,
priao sam mu svoje mladalake borbe. I to sad ima od toga to si se toliko
trudio? To je bio sav dojam koji je oeva ispovijest ostavila na sina. Kako bih ga
porazio i izbacio iz tog mira, odluio sam mu povjeriti nau posljednju tajnu.
Zna li to propovijeda nae uenje kao najviu spoznaju?, viknuo sam mu.
Nita nije istinito, sve je doputeno. Odmahnuo je rukom. Takvim stvarima
sam se bavio kada mi je bilo etrnaest godina. Spoznaju, koju sam se ja trudio
dokuiti cijeloga ivota, za iju konanu potvrdu sam se izlagao svim
opasnostima, posjeivao sve kole, prouio sve filozofe, tu spoznaju je on dokuio
i s njom zavrio sa svojih etrnaest godina. Moda je roen tako mudar?, pitao
sam se. Ali nije razumijevao ni najjednostavnije zadatke znanosti. Bio sam
ogoren tolikom tu-pou i predao sam ga Huseinu Alkeiniju da slui kod njega
kao obian vojnik.
170
Veliki daiji su se zagledali. Pritom je Buzurg Umid pomislio na svog sina
Muhameda, kojeg je njeno volio. Zar ga nije htio poslati Hasanu u kolu da
postane fidai? Proli su ga marci.
Ebu Ali je upitao:
Prije si rekao, Ibn Sabae, da se naa ustanova zasniva na razumu. Sto si,
zapravo, time mislio?
Hasan je stavio ruke na leda i poeo polako hodati gore-dolje.
Zamisao moje vladavine nije sasvim nova rekao je. Prije devedeset
godina neto slino je pokuao kalif Hakim Prvi u Kairu, proglasivi se bogom u
ljudskom obliku. Ali to samoproglaenje mu je, oito, udarilo u glavu. Poremetio
je pameu tako da je, na kraju, i sam vjerovao u svoje bo-ansko porijeklo. No,
zato su nam njegovi daiji ostavili tim dragocjenije pre-danje. Mislim, naime, na
nae vrhovno geslo, koje je sluilo i Hakimu u njegovu radu i djelovanju.
Ne ini li ti se, Ibn Sabae bio je miljenja Ebu Ali da je to nae naelo,
otkad toliko ljudi zna za njega, prilino izgubilo na svojoj vrijednosti?
U mudrosti da nita nije istinito i da je sve doputeno ima neka udna
dvosjeklost kao to sam vam upravo pokazao na tunom primjeru moga sina.
Naime, onome kome po prirodi nije namijenjena znai samo skup praznih rijei.
Ali onome tko je roen za nju, njemu moe postati zvijezdom-vodiljom u ivotu.
Karmetiti i Drui, od kojih potie i Hakim Prvi, poznavali su devet stupnjeva koje
su trebali savladati njihovi uenici. Njihovi daiji pridobivali su sljedbenike
priama o Alijevoj rodbini i Mehdijevom dolasku. Veina tako pridobivenih
zadovoljavala se tim jednostavnim bajkama. Oni koji su htjeli znati vie
postavljali su jo pitanja i njima je tumaen Kur'an kao neka udesna alegorija
velike tajne. Onome tko jo nije bio zadovoljan uitelji su poljuljali vjeru u Kur'an
i u islam uope. A ako je netko htio jo dalje, saznao je da su vjere, po svojoj
pravilnosti ili nepravilnosti, jednake. Sve dok, na kraju, nekoliko rijetkih

bcc

izabranika nije bilo zrelo da im se povjeri najvie naelo koje se zasniva na

poricanju svih uenja i predanja. Taj stupanj zahtijeva od ovjeka najveu
hrabrost i najveu snagu, jer mu je sueno cijeli ivot provesti bez vrstog tla pod
nogama i bez ikakvog uporita. Zato se ne treba bojati da e to naelo izgubiti na
svojoj djelotvornosti ako mnogi saznaju za njega. Veina ga ionako nee shvatiti.
Sada mi je jasno rekao je Ebu Ali. Ranije si rekao da si nas pozvao radi
oporuke i radi nasljedstva. to te nagnalo da misli o tome? Pa jo si zdrav i
snaan.
Hasan se nasmijao. Jo uvijek je laganim koracima premjeravao sobu. Veliki daiji
su ga paljivo pratili pogledom.
171
ovjek ne zna to mu donosi sutranji dan odgovorio je. Oporuka koju
mislim ostaviti je takva da se njen izvritelj prvo mora dobro upoznati s posebnim
pojedinostima. A budui da sam vas i Huseina Alkeinija izabrao za nasljednike,
hou danas bar vama koji ste prisutni otkriti svoj plan koji treba postati temelj
nae ustanove. Istina, moja zamisao se u mnogo emu zasniva na iskustvima
Hakima Prvog i Rimske crkve, ali njena prava sutina je, ipak, sasvim moja ideja.
ut ete.
Legao je pokraj njih i oko usta mu je bljesnuo nekakav djetinji smijeak. Takav
smijeak imaju ljudi koji znaju da e se drugi smijati onome to budu rekli i da e
ih, moda, smatrati luckastim.
Tako, smijuljei se, rekao je:
Sjeate li se da je Muhamed obeao oima koje padnu borei se za islam s
maem u ruci rajsku rasko na onom svijetu? Rekao je da e etati livadama,
poljima i izleavati se pokraj bistrih studenaca a oko njih e cvjetati cvijee i oni
e udisati njihov opojni miris. Uivat e u ukusnim jelima i izabranom vou, dok
e ih u staklenim paviljonima posluivati djevojke krupnih crnih oiju i
prekrasnih udova. One e, i pokraj usluga koje im budu pruale, ouvati
srameljivost i vjeno djevianstvo. Nudit e im vino u pozlaenim vrevima, a
ono im nee udarati u glavu. Dani vjenosti prolazit e im u obilju i neprestanom
uivanju...
Veliki daiji su ga paljivo promatrali i s vremena na vrijeme namignuli.
Sve je to nama dobro poznato nasmijao se Ebu Ali. Vjeruj nam.
Dobro rekao je Hasan. Vidite, zaneseni tim obeanjima prvi vjernici su
se borili poput lavova za svog vodu i njegovo uenje. Sve to im je nareivao
izvravali su s radou. Kau da su neki umirali sa smijekom na usnama, imajui
pred oima rasko onoga svijeta koja ih je ekala. Na alost, poslije njegove smrti
vjera i povjerenje u Prorokova obeanja su splasnuli. Gorljivost se ugasila i
vjernici su se prihvatili pouzdanijeg naela: bolje vrabac u ruci nego golub na
grani. Jer, s onoga svijeta se nitko nije vratio i ispriao je li tamo stvarno sve
onako kako je to Prorok propovijedao. Dakle, ako sebe i nau zamisao
usporeujemo s Prorokom i islamom, vidimo kako je Muhamedu bilo lake nego
nama, jer samo takva vjera kakvu su imale prve pristalice islama moe initi uda.

bcc

A bez takvih je ustanova istog razuma, kao to sam ja zamislio nau, neostvariva.
Zato je moj prvi cilj bio da odgojim pristalice koji e imati takvu vjeru.
Moe sebi estitati, Ibn Sabae upao mu je Ebu Ali u rije. Fi-daiji su
jutros dokazali da si uspio.
172
Dragi moj, misli da ne znam koliko fidaiji zaostaju za prvim Muha-medovim
vjernicima? A kaem ti jo i to da ja moram postii vie, mnogo vie nego to je
on postigao.
Veliki daiji su se smijeei pogledali.
Progoni nas kao da si lovaki gepard a nas dvojica divlja primijetio je
Buzurg Umid. Tajnovito se smijulji a nas ve jako zanima na to cilja tim
udnim okolianjima.
Moj plan je ogroman nastavio je Hasan. Zato mi trebaju vjernici koji e
tako uditi za smru da se ni pred im nee uplaiti. Morat e, naprosto, biti
zaljubljeni u smrt. elim da tre za njom i da je trae, preklinju je da im se smiluje
kao da je vrsta i nedareljiva djevica.
Ebu Ali i Buzurg Umid su se naglas zahihotali. Mislili su da ih Hasan, po staroj
navici, zafrkava i da je zato za njihovu ast najbolje da mu pokau kako mu ne
vjeruju.
Hasan je nesmetano nastavio.
Naa ustanova mora postati tako mona da se suprotstavi svakom neprijatelju,
a bude li trebalo, i cijelom svijetu... Treba postati nekakvo vrhovno nadzornitvo
na naem planetu. Da bismo to postigli, pomoi e nam zaljubljenost naih
vjernika u smrt, a time to emo im dopustiti da umru ukazat emo im nau
posebnu milost. Naravno da nain smrti nee izabrati sami. Svaka smrt koju
budemo dopustili morat e nam donijeti novu veliku pobjedu. To je bit mog plana
i ujedno oporuka koju elim danas razastrijeti pred vama.
Usprkos smijeku kojim je govorio, u njegovu glasu odzvanjao je udan zanos.
Veliki daiji nisu znali na emu su.
Ne znam je li dananja pobjeda nad Turcima probudila u tebi takvu
razdraganost da se sada ali s nama ili...
Ebu Aliju je rije zapela u grlu.
No...? Nastavi! nasmijao se Hasan. Vjerojatno si doao na istu misao kao
i reis Lumbani, kada sam bio njegov gost u Isfahanu. Vidim vam u duu. Mislite:
poludio je. A ipak, kakvo sam vam tek iznenaenje spremio!
Ebu Ali se ljutio u sebi.
Bilo kako bilo rekao je zlovoljno sve dok smo mi ljudi takvi kakvi smo
nitko nee biti zaljubljen u smrt, a kamoli trati za njom. Osim ako si u stanju
stvoriti novog ovjeka. Sve ostalo je ala ili ludost.
Upravo to hou! uzviknuo je Hasan veselo. Uuljati se u radionicu
samog Alaha i, budui da je on ovjek star i iznemogao, preuzeti njegov posao.
Odmjeriti se s njim u umijeu, ponovo uzeti glinu u ruke. A onda stvarno
stvoriti novog ovjeka.

bcc

173
Ebu Ali se zlovoljno okrenuo Buzurg Umidu. I onda kae da je Ha-kim Prvi
bio lud!
Buzurg Umid je namignuo Hasanu. Sve vrijeme je paljivo sluao njihov dijalog.
Slutio je da vrhovni poglavar krije neto posebno.
Prvo si govorio o svojoj oporuci rekao je potom o rajskoj raskoi koju je
Prorok obeao onima koji padnu za njegovu stvar, dalje o vladavini kojoj nee biti
dorastao cijeli svijet, a sada kae da hoe stvoriti takvog ovjeka koji e iskreno
uditi za smru. Volio bih sada uti kakva veza postoji izmeu svih tih stvari.
Veza izmeu tih stvari je veoma jednostavna odgovorio je Hasan smijeei
se. Kao oporuku elim vam ostaviti ustanovu koja je moj izum. Mo te
ustanove gradit e se na ljudima sasvim nove vrste. Njihova posebnost bit e luda
elja za smru i slijepa odanost vrhovnom poglavaru. Oboje emo postii
njihovom potpunom vjerom, to vjerom?, njihovim potpunim znanjem da ih
poslije smrti eka vjeno uivanje u raju.
Lijepo bogami! razljutio se Ebu Ali. Rekao si ve da je poslije Prorokove
smrti vjera u onaj svijet splasnula, a sada sam hoe na njoj graditi mo naeg
bratstva. Vrag bi te razumio, ja ne!
Hasan se zahihotao. Radovalo ga je kada je mogao neim zbuniti svog
pomonika.
I to misli, moj Ebu Ali upitao je to bi bilo potrebno pa da kod naih
pristalica rasplamsamo takvu vjeru u rajsku rasko, da ludo poele umrijeti i to
prije joj se predati?
Otvori im vrata u raj i pokai im ga Ijutito je odgovorio Ebu Ali. Daj im
da ga vide jer govori da ima klju od njega. Potom u i ja rado poginuti.
Ipak sam vas doveo tamo gdje sam elio! uskliknuo je Hasan i skoio na
noge. Momci, a sad za mnom! Pokazat u vam klju koji otkljuava rajska
vrata.
Priskoio je zidu kao da mu je dvadeset godina i odgrnuo ilim koji je skrivao
prilaz vrhu kule.
Hajdemo! pozvao ih je i s njima se uspeo na gornju platformu. Veliki daiji
pogledali su se iza njegovih leda. Ebu Ali je pokazao prstom
na elo i upitno namignuo. Buzurg Umid je rukom dao znak da se strpi.
Stupili su na terasu. Ebu Ali je sada prvi put bio na njoj. Bila je to prava
zvjezdarnica. Na tlu je leala velika ploa a na njoj su bile ucrtane putanje Zemlje
i ostalih planeta oko Sunca, kretanje Mjeseca i zodijak. Manje ploe bile su gusto
ispisane raunima, dok su na nekima bili nacrtani geometrijski likovi,
174
krugovi, elipse, parabole i hiperbole. Oko njih su se nalazile sprave za mjerenja i
crtai pribori svih vrsta i veliina, astrolabiji, estari i drugi trigonometrijski
instrumenti. Nasred terase bio je ucrtan sunani sat sa tapom-kazaljkom iji je
poloaj bio tono izraunat. U sluaju loeg vremena za sve te sprave bilo je
pripremljeno malo spremite. Pokraj njega nalazio se nekakav cvijet-njak sa

bcc

staklenim pokrovom koji je sada bio dignut. U njemu nije raslo nita drugo nego
korov visokih stabalaca koji je podsjeao na uvis postavljenu metlu.
Sve su to veliki daiji na brzinu osmotrili. Potom im je pogled pao na vrh kule koja
je bila nasuprot njih. Na njemu je, nepomian poput kipa, stajao veliki crni
buzdovandija.
Sunce je zagrijavalo terasu, ali s planina je pirio ugodan vjetri koji je rashlaivao
zrak i donosio svje miris snijega.
ovjeku se ini kao da je u planinama rekao je Buzurg Umid i duboko
udahnuo hladan zrak.
Nije valjda da bi se ugnijezdio ovdje gore kako bi lake gledao u raj?
podsmijehnuo se Ebu Ali. Ili je moda to klju koji otvara nebeska vrata?
Nego to, s ove zvjezdarnice gledam u raj odvratio je Hasan sa znaajnim
smijekom. A klju koji otvara vrata u raj nalazi se u onom cvijetnjaku.
Priao mu je i pokazao na biljke koje su rasle u njemu.
Veliki daiji prili su za njim. Pogledali su se i zavrtjeli glavama.
Hasane, Hasane rekao je Ebu Ali. Kada nas misli potedjeti svojih
ludorija? Pomisli samo da smo sva trojica ve u godinama i da bi nam priliila
ozbiljnost. Nita ne kaem, danas je radostan dan i malo ale nikome ne kodi. Ali
ti se s nama igra cijelo jutro!
Hasan mu se prodorno zagleda u oi.
To je klju koji otvara vrata u rajsku rasko rekao je naglaavajui rijei.
Taj korov?
Da. I time smo doli do kraja ala.
Pokazao je nekoliko jastuka pokraj spremita i pozvao ih da sjednu s njim.
Ta biljka koju sam vam pokazao je indijska konoplja i njen sok skriva u sebi
neobina svojstva. Sada u vam opisati kakve je prirode. Jednom sam u Kabulu
bio, pokraj mnogih ostalih, gost bogatog indijskog kneza. Gozba je trajala cijelu
no. Kada su se pred jutro gosti razilazili, neke od nas knez je zadrao i odveo nas
u posebnu sobu koja je bila od poda do stropa zastrta ili-mima. Nekoliko
svjetiljki blijedo je kiljilo u kutovima tako da je u prostoriji
175
bila polutama. Za vas sam, prijatelji, pripremio neto posebno, rekao je. Biste
li voljeli vidjeti predjele i gradove koje jo nitko od vas nije vidio? Tamo u vas
odvesti. Gledajte! U onoj kutijici je zatvoreno arobno prijevozno sredstvo iz
Tisuu i jedne noi. Otkljuao je zlatnu kutijicu i pokazao nam nekoliko
kuglica slinih obinim bombonima. Uzmite i progutajte, rekao nam je.
Posluali smo ga jedan za drugim. Kada mi je kuglica bila u ustima, prvo sam
mislio da jedem eer i da se knez naalio s nama. Ali kada se vanjski sloj otopio,
osjetio sam u ustima gorak okus. - Samo da nije otrov, pomislio sam. I stvarno,
hvatala me nekakva vrtoglavica. Najednom sam primijetio neto veoma udno.
Boje zidnih ilima postajale su sve ivlje. Sada vie nisam mislio na otrov. Sva
moja panja bila je usredotoena na neobinu pojavu promjene boja na zidu. Onda
sam opazio da su se poinjale mijenjati i slike na sagovima. Upravo sam vidio

bcc

kako crnobradi ovjek sjedi u krugu svojih odaliski - ali on je odjednom nestao,
odaliske su ustale i poele plesati. - Pa to je nemogue, ipak je to slika, rekao
sam samome sebi. Kada sam bolje pogledao, vidio sam da su odaliske, dodue,
stvarno u plesnom pokretu, ali sasvim nepomine. - To ipak ne moe biti slika,
pomislio sam. Tijela su izgledala plastino, a ruiasta boja mesa bila je tako iva
da nisam mogao povjerovati da se radi o prijevari. Pritom sam potpuno zaboravio
kako se oko mene nalazi jo nekoliko ljudi. Jako me privlaila ta neobina pojava
na zidu. Boje su postajale sve ivlje, likovi su se odvojili od zida i doljuljali na
sredinu prostorije. Tamo su plesali, premetali se i u dui mi je postajalo sve
ugodnije. - Moda sam ja arobnjak koji izaziva sve te promjene, iznenada mi
je palo na pamet. Probe radi, u mislima sam naredio svojim likovima da zauzmu
nov poloaj i moje je nareenje u trenu izvreno. Obuzeo me osjeaj neizmjerne
moi. inilo mi se da sam velianstveni kralj koji gospodari prostorom, stvarima
u njemu i koji je neovisan o vremenu i svemirskom poretku. Naprosto sam se
zaudio kako to da nikada dotad nisam bio svjestan te svoje ogromne moi.
Zar zaostajem u neem za Alahom?, govorio sam u sebi. Predao sam se
uivanju u toj svojoj udesnoj svemoi. Pred mojim oima poele su se gomilati
arko obasjane i kriave boje, udno tjelesne i plastine kocke. Zastajao mi je dah
dok sam gledao kako se od njih gradi grad, vei i velianstveniji od Kaira,
raskoniji od Bagdada i silniji od Alek-sandrije. Moni minareti dizali su se u
nebo, a kupole, zlatne i srebrne, ute, crvene i zelene irile su se iznad krovova.
Dua mi se kupala u uzvienosti i blaenosti. Da, sada si stvarno Alah, rekao je
nekakav glas u meni. Bog! Vladar svemira! Slike predamnom poele su se
kidati. Osjeao sam kako sam doivio nekakav vrhunac i sada se vraam u
svakodnevicu. Obuzeo me strah od gubitka tolike raskoi. Silom sam se
pokuavao zadrati na ranijoj visini, ali udovi su bili malaksali, boje na slikama su
blijedjele, glava mi je
176
postajala tekom i odjednom sam izgubio svijest... Probudio sam se s
vrtoglavicom i osjeanjem velikog gaenja. Prizvao sam u sjeanje slike koje sam
gledao i osjeaje koje sam doivio. Jesam li bio budan? Nisam li sanjao? Nisam
mogao ustanoviti. Bio sam svjestan svega kao da sam bio budan. Ali ako sam bio
budan, jesam li mogao vidjeti stvari kojih nema? U glavi mi je divlje hualo.
Sluga mi je donio hladnog mlijeka i tek tada mi je palo na pamet da nisam sam u
sobi. Oko mene su leali ostali gosti. Teko su hroptali, a lica su im bila udno
blijeda... Doveo sam se u red i tiho se iskrao iz kue...
Veliki daiji su sve vrijeme netremice buljili u njega. Kada je za trenutak prekinuo,
Ebu Ali ga je upitao:
A zna li to je bilo u toj kuglici koja je imala tako udesnu mo?
ujte nastavio je. Istoga dana predveer obuzeo me udan nemir. Nigdje
se nisam mogao skrasiti, pitao sam se to mi zapravo nedostaje, i neoekivano
sam se naao u kui naeg kneza. Domain me primio sa smijekom kao da me
oekivao. I ostali gosti su ovdje, rekao mi je. Naime, svako, tko je ikada kuao

bcc

takvu kuglicu, udi da ponovo doivi rasko koju je tada osjetio. A ako to
ponavlja, vremenom postaje rob tog narkotika i dogaa mu se da bez njega ne
moe ivjeti. Htio bih vas od toga sauvati i zato vam neu dati nove kuglice, niti
u vam otkriti to sadre. Za nekoliko dana u meni se slegao nemir, ali bila je
probuena znatielja i zakleo sam se da moram saznati kakva je tvar bila u onim
kuglicama. Srea mi je bila naklonjena. Tada je u Kabulu kao najljepa odaliska
bila na glasu neka Apama. Mislim da sam vam ve priao o njoj, a moda vam
poneto bude i ugodno iznenaenje.
Hasan se zagonetno nasmijao. Produio je: Bio sam poduzetan i vatren, i nije
bilo stvari ili sile koja bi me zadrala kada je u meni uskipjela strast. Knez je
prisvojio Apamu a ja sam, kod njega, osvojio njeno srce. Usred noi smo se
sastajali u njegovim vrtovima i u zabranjenim zagrljajima uivali rajske blagodati.
Ona je ubrzo svog gospodara sasvim opinila. Kada sam joj jednom povjerio
kakva me radoznalost mui, iz njega je izvukla tajnu. Tvar koja je bila u
kuglicama naziva se hai ili haa, i dobiva se upravo iz te indijske konoplje koju
vidite tamo u cvijetnjaku.
Primicali su se uz spremite koje ih je titilo od ege. Kada je Hasan zavrio, sva
trojica su izvjesno vrijeme utjeli. Ebu Ali je mrtio obrve i gledao u pod, a
Buzurg Umid je zurio u planinsko stijenje.
Konano je progovorio:
Postaje mi jasnije to zapravo namjerava. Po svoj prilici hoe sokom te biljke
u vjernicima rasplamsati divlju gorljivost, probuditi u njima strast za ponovnim
uivanjem i zagospodariti njihovom voljom.
177
Oekuje li od toga neku naroitu korist? zagundao je Ebu Ali. Hoe li
time to e im oduzeti taj svoj aa, ili kako li se ve zove, utjecati na njihovu
prirodu tako da tre za smru? Oprosti, ali to mi se ini pogrenom raunicom. Pa
i ako bez tog narkotika ne bi mogli ivjeti, nigdje nije zapisano da e se rtvovati
onako kako to ti bude htio. Takvog pokuaja bi se u svojim godinama zaista
trebao kloniti. Ne mogu vjerovati da umilja kako e oni povjerovati da ih ta
tvoja kuglica odvodi u raj. Zato radije sada, kao pametni ljudi, porazgovarajmo o
tome to emo uiniti protiv velike sultanove vojske koja nam se svakim danom
sve vie pribliava.
Potpisujem sve to si rekao odgovorio je Hasan lukavo se smjekajui. S
obzirom na snagu neprijatelja koji nam se pribliava, preostaju nam samo dvije
mogunosti: ili brzo spremiti karavanu i pokuati se spasiti bijegom u Afriku, kao
to nam je savjetovao mudri Muzafer, ili se uzdati u udo. Kao to znate, ja sam
se odluio za udo. Ali jo ima vremena da se predomislimo.
Tako mi brade Muhamedove! uzviknuo je Ebu Ali. Poten musliman
kod tebe nikada ne zna na emu je. Volio bih doivjeti da jednom govori
otvoreno.
Dobro, pokuat u. Nisam li vam ranije rekao da ovdje gore imam ne samo
klju raja, nego i da odavde promatram to se u raju dogaa? to je s ove strane

bcc

ispod kule - znate. Ali zar vas nikada nije mamilo da pogledate to je s one strane?
Pridite, molim vas, do nadzida.
Veliki daiji su pourili do ruba terase. Pokraj debelih nadzida su se prope-li tako
da su vidjeli preko njih - i zanijemili su od zauenosti. Pod sobom su, kao na
velikoj zemljopisnoj karti, ugledali prekrasne gajeve i vrtove u cvatu. Rukavci
planinske rijeke obgrljivali su ih u velikom luku. Presijecali su ih i razdvajali
prokopi, tako da su, poput otoka, bili sa svih strana okrueni vodom. Po njima su
se bijelile kameniima posute staze. Izmeu empresa su, kao kristalni dvorci,
svjetlucali staklom pokriveni paviljoni, a u njima su bili smjeteni okrugli ribnjaci
sa ivahnim vodoskocima. Oko jednog od njih trkarala su siuna bia i inila su
se lakokrila poput leptirova.
udo, istinsko udo konano je proaptao Buzurg Umid.
Pjesnik Tisuu i jedne noi mogao bi mu zavidjeti sloio se s njim Ebu
Ali.
Hasan je ustao i priao im. Na licu mu se pojavio izraz zadovoljstva.
Zamislite da ste tada bili sa mnom u Kabulu kod onog kneza rekao je.
Progutali ste kuglicu haia, zajedno sa mnom doivjeli svu onu rasko duha koju
sam vam opisao i onda se onesvijestili. A kada se probudite, ne nalazite se vie u
onoj mranoj prostoriji u kojoj ste zaspali, nego u tim vrtovi178
ma koji su ispod vas, okrueni prekrasnim djevojkama koje vas posluuju sasvim
na nain koji je opisan u Kur'anu. to biste onda pomislili?
Vraji si, Ibn Sabae! uzviknuo je Ebu Ali. Da sam mlad i neiskusan,
tako mi brade muenika Alija, stvarno bih pomislio da sam uao u rajske vrtove.
Ali, kada si i kako sve to uinio? upitao je Buzurg Umid.
Dejlemski kraljevi koji su sagradili Alamut postavili su temelje i tim vrtovima.
Kasniji zapovjednici tvrave su ih zanemarili. Obrasli su u travu i divlje iblje, a
moj prethodnik, dobri Mehdi, vjerojatno uope nije znao put do njih. Ja sam
nauo neka aputanja o njima, i kako je u meni bila ve sazri-jela zamisao o
upotrebi takvih vrtova, napregao sam sve snage da se domog-nem tvrave. Sam
sam sve premjerio i proraunao, napravio sam toan plan i kada su doli
ukopljenici iz Egipta, s njima sam ga ostvario. Tako sam, dio po dio, stvorio taj
raj. Vas dvojica ste, osim mene i ukopljenika, jedini u zamku koji za njega znate.
Zar se ne boji da bi te ukopljenici mogli izdati? upitao je Buzurg Umid.
Ne poznaje ti moje ukopljenike odgovorio je Hasan. Ni s kim ne
govore osim sa mnom. Njihov zapovjednik, kapetan Ali, slijepo mi je odan. Osim
toga, svaki od njih zna da bi ga, ako bi to izbrbljao, zadesila smrtna kazna. Ja se
uzdam u njih.
Ne misli li da e rtve, kojima je raj namijenjen, prozreti tvoju prijevaru? Ebu
Ali je lukavo oinuo pogledom Hasana.
U tu svrhu izabrao sam mladie koji nisu isprobali ljubav sa enom. Nitko nije
naivniji od takvog momia, jer tek ena od mukarca naini potpunog ovjeka.
Posredstvom nje on spoznaje, uz nju postaje zreo, nevinou tijela gubi se i

bcc

nevinost due. Zato momia sve goni na taj sudbonosni dogaaj, i zaslijepljen
nepoznatom strau, spreman je vjerovati u sve, samo da doe do svog cilja. A
tko su ti mladii?
Hasan se nasmijeio. Gledao ga je, ne odgovorivi.
Fidaiji?
Pogodio si.
Na vrhu kule nastao je hladan muk. Veliki daiji gledali su dolje u vrtove. Hasan ih
je promatrao s nekakvom saaljivom porugom.
to ste umuknuli upitao je. Jutros je palo dvadeset est naih u borbi sa
sultanovom predstraom. Budemo li se ogledali s glavninom njegove vojske, svi
emo izginuti. A meni je potrebno nekoliko junaka pred kojima e strepiti kraljevi
i poglavari cijeloga svijeta. Danas sam vas pozvao da vam
179
pokaem kako e biti odgajani takvi ljudi. Noas ete sa mnom prisustvovati
pokuaju preobraaja ljudske prirode. Ti, Ebu Ali, koji poznaje fidaije, reci mi
imena trojice koji se meusobno najvie razlikuju po sposobnostima i karakteru.
Prvo emo morati ispitati koja vrsta ljudi je najupotrebljivija za nae ciljeve. Tri
vrta ekaju svoje posjetioce. Ebu Ali je pogledao Hasana i problijedio.
Kako to misli, Ibn Sabae?
Navedi mi tri fidaija sasvim razliita po karakteru. Ebu Ali je zurio u njega i
nije prozborio ni rijei.
Pomoi u ti. Tko je onaj hrabri, koji je prvi napao Turke?
Sulejman.
Tko je najjai u eti?
Jusuf.
Trei e biti Ibn Tahir. On me posebno zanima. Ako on ne prozre, nee nitko.
elo Buzurg Umida obli hladan znoj. Sjetio se da je htio svog sina Muhameda
poslati u kolu fidaija kako bi time Hasanu izrazio svoje neogranieno povjerenje.
Sada je samo elio vidjeti ga to dalje od Alamuta. Poslat e ga u Siriju ili Egipat.
Hasan ih je promatrao sa strane skrivajui smijeak.
Je li vam zapela kost u grlu rekao je. Ne plaite se prebrzo. Tako u vam
obrazloiti svoje postupke da e vam na tome moi pozavidjeti i klasini ljubitelj
mudrosti. A sada, hajdemo u moju odaju za odijevanje! Preru-it emo se i
posjetiti raj kao pravi kraljevi.
Odveo ih je u manju prostoriju pokraj svoje sobe gdje su dva ukopljeni-ka
pripremila odjeu. Jednoga je Hasan zadrao, drugom je naredio da ode i
obavijesti stanovnice vrtova da dolazi Sejiduna.
Sva trojica su se, uz pomo ukopljenika, bez rijei preodjenuli. Navukli su halje
od tekog bijelog brokata. Hasan je ogrnuo purpurni ogrta, a veliki daiji plave.
Ogrtai su bili opiveni skupocjenim bijelim krznom. Hasan je na glavu nataknuo
zlatnu krunu optoenu raznovrsnim draguljima, a veliki daiji pokrili su glave
turbanima usred kojih je virila zlatna kupasta kapa. Hasan je obuo zlatne, njegovi

bcc

prijatelji srebrne sandale a potom su pripasali duge krive sablje s umjetniki

izrezbarenim drkama. Zatim su se vratili u poglavarevu odaju.
Tako mi brade muenika Alija! uzviknuo je Ebu Ali, kada su bili sami.
Ovako preruen uskoro u i sam vjerovati da sam kralj.
Uinit u te monijim od svih kraljeva rekao je Hasan.
180
Pozvao ih je u eliju kojom se inae sam sputao na dno kule. Dao je znak i
odjednom su se poeli sputati. Ebu Ali je toliko zamlatarao rukama da je skoro
oborio ostale.
Prokleta arolija! opsovao je, kada ga je proao prvi strah. Ne misli nas,
valjda, odvesti u pakao?
Okruuje se takvim stvarima da ovjeku pokraj tebe uistinu postaje neobino
rekao je Buzurg Umid.
U ovom stroju nema nieg posebnog objasnio je Hasan. Izumio ga je
Arhimed. Njegova sutina je sistem kotura kakav esto moe nai kod
pustinjskih bunara.
U vei ih je ekala eta poglavareve tjelesne strae. Vojnici su bili u oklopima i sa
ljemovima, te naoruani od glave do pete. O boku je svakom bio ma, na
ramenima buzdovan, u ruci teko koplje. Ispred su bili bubnjari i trubai.
Spustili su most i preli u vrtove. Primili su ih tamonji ukopljcnici i prevezli ih
prokopom do sredinjeg vrta.
10.
Djevojke su otrale u svoje spavaonice i brzo se spremile za doek. Preobukle su
se i ukrasile a potom su se okupile ispred zgrade. Bile su strano uzbuene i neke
su vidljivo drhtale cijelim tijelom. Mirjam ih je poredala u irok polukrug i
smirivala. Apama je, sva izvan sebe, trkarala ispred njih amo-tamo i oajniki se
hvatala za glavu.
Kakve su! Oh, kakve su! uzdisala je. Unitit e me. Sto e rei Sejiduna?
On je tako strog i temeljit.
Odjednom je stala ispred Halime.
O, svi proroci i muenici! Gledajte Halimu kakva je! Jedna nogavica do peta, a
druga joj jedva pokriva koljeno.
Halima, preplaena, ubrzo se dotjerala. Neke su se, gledajui Apamu, najednom
poele smijuljiti. Slabo je privezala pojas dimija tako da joj se vidjelo pola golog
trbuha. Mirjam joj je prila i skrenula panju na to. Znala sam! Upropastit e
me.
Otrala je u zgradu, tamo se dovela u red, a onda se vratila s dostojanstvenim
izrazom. amci su pristali i Hasan se sa svojom pratnjom iskrcao. Ukop-ljenici
su se postrojili u redove po etvorica, bubnjevi su zabubnjali, a rogovi i trube
zatrubili.
Ona kojoj se Sejiduna obrati neka mu kleei poljubi ruku! nestrpljivo je
proaptala Apama.
Da li da kleknemo im se pojavi? upitala je Fatima.

bcc

Ne odgovorila je Mirjam. Samo ostanite duboko naklonjene sve dok vam

ne zapovijedi da se uspravite.
Onesvijestit u se, sigurno apnula je Halima Dadi. Dada nije nita rekla.
Bila je blijeda i gutala je pljuvaku. Hasan je usput sa svojom pratnjom razgledao
vrtove.
Ni Husrevi ni Behramgur nisu podizali ovako raskone vrtove primijetio je
Buzurg Umid.
Anuirvan bi mogao uiti od tebe bilo je miljenje Ebu Alija.
Hasan se nasmijeio.
Sve su to samo pripreme, samo sredstva za ono to mislimo veeras isprobati.
Doli su do sredine vrta i ugledali djevojke u polukrugu ispred zgrade. Apama i
Mirjam su stajale ispred njih. Dale su znak i sve su se istodobno naklonile.
Ona starica je slavna Apama rekao je Hasan prijateljima i nasmijao se.
Takav je kraj zemaljske slave! tiho, ali bez poruge, uzdahnuo je Ebu Ali.
Dosta je klanjanja! uzviknuo je Hasan. Zdravo da ste! Apama i Mirjam
stupile su pred njega i poljubile mu ruku. Sada su Hasan i njegovi prijatelji
razgledali djevojke.
Sto mislite, hoe li ovo biti dovoljno da doara izgled raja?
Da me je neko u mladosti poslao meu ovakve hurije, ne bi mi trebao tvoj aa
da povjerujem u raj promumljao je Ebu Ali.
Uistinu, same izabrane ljepotice primijetio je Buzurg Umid. Svirai su
utihnuli i Hasan je dao znak da e govoriti.
Djevojke iz naih vrtova otpoeo je. Vae upraviteljice objasnile su vam
to zahtijevamo od vas. Unaprijed, nee biti milosti prema onima koje prekre
nae zapovijedi, ali prema onima koje ih budu savjesno ispunjavale bit emo
milostivi i blagorodni. Jutros je naa vojska porazila sultanove ete koje su u
slubi lanog kalifa. Cijela utvrda slavi s nama pobjedu. Doli smo i vama
prirediti veselje. Vino i ostala dobra pia i jela stoje vam na raspolaganju, a
odluili smo vam poslati i trojicu mladih junaka koji su se jutros u borbi najvie
istakli. Primite ih kao svoje mueve i ljubavnike! Budite s njima njene i ne
tedite ljubaznosti! Tu milost im ukazujemo po Alahovom nareenju. Jedne noi
doao je Boji glasnik po nas i odveo nas, kroz devet nebesa pred Boji prijestol.
Ibn Sabae, proroe i namjesnice na, rekao je Gospod. Dobro razgledaj nae
vrtove. Potom se vrati na zemlju i iza svog zamka podigni iste takve. Okupi u
njima mlade ljepotice i u moje ime zapovjedi im da se ponaaju kao hurije. U te
vrtove slat e najhrabrije junake koji su se borili za pravednu stvar. Oni neka za
nagradu vjeruju da smo ih mi primili u nae boravite. Naime, nikome, osim
Proroku i tebi nije doputeno da za ivota prekorai granice naeg carstva - no,
budui da e tvoji vrtovi biti jednaki naim, njihovi posjetioci, budu li vjerovali, ni
u emu nee biti uskraeni. Poslije njihove smrti eka ih nastavak tih vjenih
radosti u naem carstvu. Tako je govorio Gospod i mi smo izvrili njegovo
nareenje. Od vas zahtijevamo da se prema posjetiocima ponaate kao prave
hurije, jer samo u

bcc

183
tom sluaju njihova e nagrada biti potpuna. Doi e vam ova tri junaka: Jusuf,
straan za dumana, dobar za prijatelja. Sulejman, lijep kao Suhrab, hrabar kao
lav. Ibn Tahir, mudar kao Ferhad, vrst kao bronca, a uz to i pjesnik. Ta trojica su
jutros oteli neprijatelju zastavu. Jusuf je krio put, Sulejman napadao, Ibn Tahir je
dohvatio. Zasluili su da ih poaljemo u raj. Ako se vi odate i oni budu razoarani,
jo ove noi bit e vam odrubljene glave. Bit e kao to kaem, i nikako drugaije.
Djevojke su drhtale od straha. Dadi se zavrtjelo pred oima, poklekla je i
onesvijestila se. Hasan je pokazao na nju, a Mirjam je otrala po vr i vratila je
svijesti.
Hasan je pozvao Apamu i Mirjam u stranu. Dakle, tri vrta su spremna rekao
je. Kako stoji stvar s djevojkama?
Sve su spremne odgovorila je Apama.
Dobro. U svakom vrtu mora jedna od njih preuzeti vodstvo i odgovornost za
uspjeh. Koje su najhrabrije i najspretnije?
Ja bih, na prvom mjestu, spomenula Fatimu rekla je Mirjam. Ona je
okretna i spretna u svim umjetnostima.
Dobro. A poslije nje?
Rekla bih da je to Zulejha. Ona je prva u plesu, a ni u drugom ne zaostaje.
Izvrsno. Ona e biti kao stvorena za Jusufa. A Sulejman neka dobije Fatimu.
Trea e biti ti, Mirjam.
Mirjam je problijedjela.
ali se, Ibn Sabae.
Danas nije vrijeme za alu. Bit e kao to sam rekao. Ibn Tahir je pronicljiv
poput zmije, i ako bih ga povjerio nekoj drugoj, prozreo bi prijevaru.
Hasane!
Mirjam su suze navrle na oi. U Apami se borilo zadovoljstvo sa suosjeanjem.
Povukla se. Hasan je, s blagom porugom, rekao:
Tko mi je jo donedavno tvrdio da ga na svijetu vie nita ne raduje, i da bi mu
samo opasna igra mogla odagnati stranu dosadu?
Dakle, nikada me nisi nimalo volio?
Vie od toga. Trebala si mi i jo mi treba. Ali zato mi ne odgovori na
pitanje?
Igra koju si igrao sa mnom boli.
Ali kakvu ti jedinstvenu priliku pruam noas nastavio je Hasan istim
podrugljivim glasom. Bit e ti potreban sav tvoj razum, sve tvoje znanje i sve
tvoje drai bude li htjela postii da mladi povjeruje u raj.
184
Smrtno si me ranio.
Nisam mislio da ti je toliko stalo do mojih osjeaja. Ali to je odlueno,
odlueno je. Zahtijevam da izvri moje nareenje. U protivnom, neu smjeti
initi iznimke.

bcc

Mirjam se sabrala. Moram biti jaka rekla je samoj sebi. Ne smije vidjeti
sve moje slabosti.
Spremna sam rekla je.
Zahvaljujem ti. Vrati se djevojkama.
Zulejha! pozvao je. Izaberi sedam druica. S njima e primiti Jusufa i
odgovarat e za uspjeh.
Razumijem, Na gospode!
Izala je pred vrstu i poela hrabro prozivati: Hanefija! Esma! Habiba! Mala
Fatima! Rukaja! Zufana!
Uzmi jo onu malu koja se onesvijestila rekao je Hasan. I bit e dosta.
Onda je Fatima dola na red.
Zejneb! Hanum! Turkan! ehere! Sara! Lejla! Aia!
Halima je gledala Fatimu moleivim pogledom, a kako je nije prozvala, sama je
zamolila:
Uzmi i mene!
Istog trenutka je i Hasan rekao:
Bit e ih dovoljno.
A kada je uo kako su se djevojke nasmijale Haliminoj molbi, rekao je s
veselim smijekom:
Hajde, uzmi jo i nju, Fatima!
S Fatimom, Sarom i Zejneb koga da se boji? Otrala je pred Hasana, klek-nula i
poljubila mu ruku.
Samo budi pametna, abice rekao je.
Ljubazno ju je potapao po obrazu i poslao natrag k ostalima. Pocrvenjela i
zbunjena od sree, vratila se u vrstu.
Mirjam je pogledala koje su joj djevojke preostale. Bile su to Safija, Ha-dida, Sit,
Duvejra, Rikana i Teviba. Sada je ponovo vladala sobom.
Hasan je pozvao predvodnice k sebi.
Ukopljenici e donijeti uspavane junake u vrtove. Probudite ih polako i
oprezno, a onda ih okrijepite mlijekom i voem. Svaka od djevojaka smije, prije
nego to vam doe posjet, ispiti po au vina kako bi se ohrabrila. Ali vie
185
od toga ne! Tek kada mladii sami budu pijani, smjet ete uivati u vinu, ali ne
preko mjere! O svemu ete me kasnije precizno izvijestiti. Dobro pazite na znak
za rastanak. Rog e tri puta zatrubiti. Tada ete u ai vina rastopiti tvar koju ete
dobiti od Apame. Mladii je moraju odmah popiti. Zaspat e a ukopljenici e ih
ponovo odnijeti.
Kada je rijeio sve to je bilo potrebno jo jednom je pogledao djevojke, a potom
se blago naklonio opratajui se s njima. Kod amaca ekali su ga Adi i Apama.
Njima je dao posljednje upute.
Apami je tutnuo u ruku zamotuljak i apnuo joj:
Ovo daj predvodnicama i ne pokazuj se posjetiocima. I... pazi na Mirjam. Neka
ne ostaje sama s junakom.

bcc

Potom se s pratnjom vratio u zamak.

U zamku je Hasan otpustio svoje prijatelje. Naredio je da ga povuku na vrh druge
kule, u kojoj su ivjeli ukopljenici - njegova tjelesna straa. Rog je objavio
njegov dolazak. Kapetan Ali mu je dotrao ususret i priopio mu da je sve u redu.
U hodniku su, u stroju, stajala pedesetorica crnih divova. Naoruani, u stavu
mirno, ukoeno su gledali pred sebe. Hasan ih je obiao, ne rekavi nita. Uvijek
kada je stajao pred njima ispunjavao ga je osjeaj opasnosti, ali taj osjeaj nije bio
neugodan nego mu je stvarao nekakav uitak. Znao je, kada bi ga samo jedna od
tih stotinu ruku dohvatila, ne bi nikada vie vidio sunce na nebu.
Ali zato nitko od njih nije nikada uinio tako neto? Zato su sva pedesetorica
ukopljenika spremni slijepo izvriti svako njegovo nareenje? Otkud mu ta mo
koju je imao nad ljudima? - To je mo duha, tako je on to sebi objasnio. Te
ukopljene zvijeri niega se na svijetu ne boje osim snane osobnosti.
Kada je tako izvrio smotru svih ljudi, pozvao je kapetana Alija u stranu i naredio
mu:
Nakon posljednje molitve ekaj me s devetoricom ljudi u podrumu. Dovest u
ti iz svoje kule trojicu uspavanih mladia. Na nosilima ete ih odnijeti u vrtove.
Tamo e vas ekati Adi. Rei ete mu imena uspavanih junaka, a on e vam
pokazati kuda ete ih odnijeti. Neka vas ne brine budu li se putem okretali i jeali,
no bude li netko od njih smaknuo pokriva i pokazivao znakove da se probudio
neka mu onaj tko bude pratio ta nosila bez buke zavrne iju. Isto vai i za
povratak. Doe li do toga, le e predati meni. Jesi li sve razumio?
Sve sam razumio, Sejiduna.
186
Dakle, poslije posljednje molitve! Namignuo je kapetanu u znak pozdrava i
vratio se, pokraj ete koja je stajala mirno, koristei oba dizala, u svoju kulu.
Ebu Ali je ivio u srednjim prostorijama vrhovnog poglavara. Jednu od svojih
soba ustupio je Buzurg Umidu kada je ovaj doao u tvravu. Po povratku iz
vrtova, preodjenuli su se i potom zatvorili u Ebu Alijeve odaje.
Izvjesno vrijeme su se utke gledali i pokuavali jedan drugom pogoditi misli, a
onda je Ebu Ali upitao:
Sto ti misli o svemu ovome?
Upravo sam ja tebe htio pitati isto.
Ibn Sabah je nesumnjivo velik ovjek...
Da, velik ovjek...
Premda mi se ponekad ini... hoe li ostati meu nama ono to budemo ovdje
govorili?
Obeavam ti.
Ponekad mi se ini da je prenapet, kao da mu u glavi nije sve na svom mjestu...
Stvarno, esto njegove misli izgledaju lude... ili bar takve da su nama, obinim
ljudima, strane i izazivaju u nama uas.
Sto misli o njegovu planu, o toj svojevrsnoj oporuci koju nam namjerava
ostaviti kao svoje nasljee? raspitivao se Ebu Ali.

bcc

U tom sluaju pada mi na pamet kralj Naaman. Senamar mu je sazidao

udesnu palau Habernak. Umjesto zahvale, kralj je naredio da ga bace s nadzida
tog zdanja.
Fidaiji e, stvarno, za svoju odanost dobiti pravu Senamarovu nagradu.
Sto e ti uiniti? upitao ga je Buzurg Umid. -Ja?
Ebu Ali se zamislio. Njegov ivot bio je isprazan otkad je izgubio svoje dvije ene
i oba svoja djeteta. Prije petnaestak godina morao je zbog svog mi-sionarstva
pobjei iz Kazvina u Siriju. Kod kue je ostavio dvije ene, stariju Habibu koja
mu je rodila dvoje djece i mladu Aiu koja je bila miljenica njegova srca. Vratio
se nakon tri godine. Habiba mu je rekla da je, za vrijeme njegove odsutnosti, Aia
ljubovala s bogatim mladiem iz susjedstva. Ebu Ali je poludio od ljubomore. N
ajprije je zaklao zavodnika, onda i nevjernu enu, a mrzio je i Habibu koja mu je
odala njeno nevjerstvo. U svom bijesu natovario je nju i djecu na deve pa ih odveo
u Basru gdje ih je prodao kao
1H7
roblje. Poslije ih je uzalud posvuda traio. Na koncu ga je pozvao Hasan da
surauje s njim. Sada mu je rad za ismailizam bio jedino to ima u ivotu.
Odgovorio je:
Nemam izbora.
Buzurg Umid se mrano zagledao u pod. Imao je kruto vojniko srce. Jednom je u
Rudbaru naredio da petnaestorici ljudi odsijeku glave, jer su prekrili zakletvu i
htjeli napustiti ismailitske redove. Protiv neprijatelja svako lukavstvo i svako
nasilje uinilo mu se doputenim. Ali, tako varati najodanije pripadnike?
Sto namjerava s fidaijima kada se vrate iz vrtova? upitao je.
Ne znam. Nesumnjivo bi mu ti aaari, ako bi mu se pokus posreio, sluili
kao strahovito oruje protiv neprijatelja.
Misli li da e uspjeti?
To je u zvijezdama zapisano. Meni se njegova zamisao ini ludom, ali ludim
mi se inio i njegov plan kako osvojiti Alamut. Pa mu se ipak posreilo.
Tako mi je stran da ga jedva pratim.
Ludilo velikih ljudi ini uda.
Imam sina koji mi je veoma drag. Htio sam ga poslati u Hasanovu kolu. Sam
Alah me sauvao da to ne uradim. Sada u ga poslati na drugi kraj svijeta. Jo
noas mora otii glasnik k njemu.
Buzurg Umid je volio ivot i ene. Njegova prva ena, Muhamedova majka,
umrla je pri porodu i on je godinama bio neutjean. Kasnije je uzeo drugu enu,
pa treu i etvrtu i sada ih je u Rudbaru imao pun harem. Njenosti svih njih
zajedno jedva su ublaile njegovu tugu za prvom - izgubljenom. Bio je iz
ismailitske obitelji i zato nije mogao napredovati u sultanovoj slubi. Putovao je u
Egipat i tamonji kalif ga je uputio Hasanu koji mu je dao novac, poloaj i vlast.
Bio je odlian zapovjednik, ali mu je nedostajalo snalaljivosti. Zato je trebao
nekoga od koga e primati tone upute.

bcc

Stvarno, nita nam drugo ne preostaje nego da ostanemo kod Hasana. Propadne
li, propast emo s njim. Uspije li, taj uspjeh e opravdati surovost njegovih
sredstava.
Za nas vjerojatno drugog izbora nema. Divim se Hasanu. Tako e mi biti lake
ii za njim bez obzira na prepreke.
Poslije tog razgovora Buzurg Umid je pourio u svoju sobu i napisao sinu pismo.
Muhamede, sine moj, sreo mog ivota! Preklinjem te, ne idi u Alamut. Otputuj
u Siriju ili, ako moe, u Egipat. Tamo potrai moje prijatelje i reci im da sam te
ja poslao. Primit e te. Posluaj to ti govori oinska
188
ljubav. Moje srce nee biti mirno sve dok ne budem znao da si sretno dospio
tamo.
Potraio je glasnika i poslao ga Muzaferu u Rej.
Dri se istoka upozoravao ga je da te ne uhvate sultanove pred-strae.
Muzafer e ti rei gdje e nai mog sina Muhameda.
Potrai ga i predaj mu pismo. Uradi li to, primit e, kada se vrati, lijepu
nagradu.
Dao mu je novac za put. Kada je vidio kako odlazi iz tvrave, pao mu je kamen sa
srca.
Predveer su se na krovu svojih ispranjenih harema ulogorili lijenik i Ebu
Surake. Pred sobom su imali velike komade peenja i pun vr vina. Krepko su
dohvaali i jedno i drugo, kroz lie drvea gledali vrevu ispred zamka i
mudrovali.
Ej, to ti je uzbudljiv ivot veselo je rekao Grk. Kada sam se, prije mnogo
godina, kolovao u Bizantu, nisam ni sanjao da u pod starost slaviti nekakvu
ismailitsku pobjedu, u nekoj tvravi, tamo daleko na sjeveru Irana! inilo mi se
da e one bune gozbe tamo u Sodomi i Gomori vjeno trajati. A onda ovjek
zbog aice zlatnika gotovo prokocka glavu. Stavili su me u okove i bacili u
tamnicu. Umjesto da plate moj dug, prijatelji su se uutjeli, i tako sam dospio na
galiju. Kasnije su me prodali kao roba, te sam kao lijenik doao kalifu u Kairo.
Ibn Sabah je tada uivao najvie poasti na dvoru i imao sam sreu to su me
dodijelili njemu. Neto je vidio u meni, tako da me otkupio i uzeo sa sobom kao
slobodnog ovjeka. I danas bih bio sasvim sretan da nam Hasan nije naredio da
ispraznimo hareme.
Ebu Surake se nasmijeio.
Jedina utjeha je to smo svi jednako uskraeni. Lijenik mu je namignuo.
Misli? A to je tamo iza tvrave? Moda bogomolja za Hasana i njegovog
velikog daija? Ebu Surake ga je paljivo promatrao.
Ti jo uvijek misli da je Hasan iza zidina sagradio svoje hareme?
Sto bi drugo? Saznao sam da su karavane dovele mnoge ljepotice u tvravu.
Tko ih je od nas vidio?

bcc

To ne vjerujem. Znam da su tamo iza obavljali neke pripreme, ali uvijek sam
vjerovao da su namijenjene pripremanju izlaza u krajnjoj nudi, bude li opsada
predugo trajala.
Lakovjeran si. Poznajem Hasana. On je filozof i kao takav zna da je traganje za
uicima prvi i posljednji smisao ivota. Kakav bi inae bio glupan,
189
kada mu je sve na raspolaganju. A ima li jo iega, osim onoga to spoznajemo
naim ulima? Jedino to je istina, i zato je mudro sluiti svojim strastima a
najgore je zlo ne moi dosei ono emu te tjeraju tvoji nagoni. A u tom pogledu
moram pohvaliti Ibn Sabaha kao mudrog ovjeka jer se svime znao opskrbiti.
Husein Alkeini je dugo za njega pljakao karavane po Horasanu i Huzistanu. Jo i
sad kupi za njega danak od svojih vjernika. Dobra dosjetka, zaista!
Velik je on gospodar rekao je Ebu Surake. U sebi se bojao da ih ne uju
neke nevidljive ui dok s tako malo potovanja govore o vrhovnom poglavaru.
Grk se veselo zahihotao.
Velik i, ak, ugledan gospodar! Zamisli: kada smo bili u Egiptu, na mrtvo ime
se posvaao s Bedr el-Demalijem, stranim zapovjednikom kalifove tjelesne
strae. Svi su strepili za njegov ivot, a on, bez rijei, ravno kalifu i predloi mu
prekrasnu pogodbu. Naime, znao je da ga jo iste noi namjeravaju ukrcati na
neku lau pa je obeao kalifu da e u Iranu skupljati pristalice za njega i pomagati
da bude sruena mo Bagdada. Za to je primio tri teke vreice zlatnika. Jo i sada
dri kalifa u aci. Ako predugo nema nijedne karavane iz Egipta, poalje tamo
glasnika s porukom da e on poeti raditi za vlastiti raun. Onda se najednom
kalifu strano uri. Udari narodu nov danak i pokorna raja u Egiptu plaa kako bi
Na gospod mogao priutiti sebi iza tvrave Alamut bogzna kakvu sve rasko.
Zato ga uistinu moram ubrajati meu prave filozofe. A mi, to se naih ena tie,
moemo fukati...
Na krov je iznenada doao Ebu Ali. Dai i lijenik vidno su se prepali.
Mir s vama, prijatelji! ljubazno ih je pozdravio smijeei se njihovoj
zbunjenosti. Po tebe sam doao, Ebu Suraka. Obavijestit e Jusufa, Sulejmana
i Ibn Tahira da ih izmeu etvrte i pete molitve ekam pred vrhovnim
poglavarstvom. Izai e pred Sejidunu i zato neka se spreme onako kako za to
treba. elim vam laku no!
Meu fidaijima je nastalo komeanje kada su uli da e trojica od njih jo noas
otii k Sejiduni. Zapitkivali su i nagaali zato ih je pozvao k sebi.
Namjerava ih nagraditi za njihovu hrabrost u borbi bilo je miljenje Ibn
Vakasa.
Za kakvu hrabrost? osorno je upitao Ubejde. Za Ibn Tahira ne kaem.
On je Turcima oteo zastavu. Ali to s tim imaju Sulejman, koji je dopustio da
bude izbaen iz sedla, i Jusuf, koji je urlanjem tjerao vlastiti strah?
Sulejman je pobio najvie neprijatelja, a Jusuf je zajedno s njim utirao put
ostalima rekao je Dafer.
190

bcc

Da, tako je potvrdio je Naim. Ja sam bio pokraj njega.

Ti? rugao mu se Ubejde. Sakrio si se iza Jusufovih leda da te Turin ne
primijeti.
Gade crnaki! Naim je ljutito otiao.
Za to vrijeme su se trojica izabranih okupali i spremili za veernji prijem. Sva
trojica su bili uzbueni, no Jusuf se naprosto tresao.
Kako da se ponaamo? upitao je glasom koji je najednom bio plaljiv i
djetinji.
Kako nam veeras zapovjedi veliki dai rekao je Ibn Tahir.
Tako mi brade muenika Alija! uzviknuo je Sulejman dok su ga, od
oekivanja, oblijevali as studen, as vrelina. Ni u snu nisam pomislio da u
tako brzo biti udostojen asti da stanem pred Sejidunu. Mora da smo jutros neto
uinili pa nas je ovako odlikovao.
Misli li stvarno da nas je zato pozvao? htio je znati Jusuf.
ini mi se da ima neistu savjest nasmijao se Sulejman. Moda je zbog
toga pozvao samo mene i Ibn Tahira. A tebe zato da bi te ukorio, jer si samo
grmio ne odapinjui strijele.
Ne plai me. Tebe je Turin izbacio iz sedla. Sulejman se ugrizao za usnu.
Priekaj dok stane pred Sejidunu rekao je nakon izvjesnog vremena.
Vidjet emo kako e se tada pokazati.
Jusuf se uzrujao.
Sto misli, da je Sejiduna Ebu Surake pa da e me pitati o sedmorici imama?
Obojica pazite da se suvie ne obrukate oglasio se Ibn Tahir.
Sva trojica su obukli bijele haljetke i uske bijele hlae. Na glave su natak-li visoke
bijele fesove i tako, sveano odjeveni, vratili se ostalima.
Nisu mogli jesti. Ostali fidaiji ljubomorno su ih promatrali. Kada su odlazili,
Naim je upitao Ibn Tahira:
Hoe li nam, kada se vratite, ispriati kako je bilo i kakav je Sejiduna?
to god bude htio nestrpljivo je odgovorio Ibn Tahir.
Ebu Ali ih je ekao pred ulazom u vrhovno poglavarstvo. Vidio je da su njihova
lica bila grozniava i zabrinuta. Tko bi slutio u to idu! za trenutak mu je
palo na um. Potom je rekao:
191
Hrabro se drite. Kada uete, duboko se naklonite, sve dok vam Seji-duna ne
dopusti da se uspravite. Onaj kojem se obrati neka mu s potovanjem poljubi
ruku. U odgovorima budite kratki i iskreni, jer Sejiduna vidi svakom u duu.
Uspinjali su se stubama na kulu. Kada su doli do crnca koji je stajao na vrhu,
Sulejman je gotovo naletio na njega. Prestraen, odskoio je, a onda pogledao u
pod ispred sebe kao da trai o to je bio zapeo.
Ovoga bih se i ja bojao apnuo je Jusuf Ibn Tahiru. Stupili su u predsoblje i
svu trojicu obuzela je velika tjeskoba. Zavjesa se podigla i zvonak glas je viknuo:
Uite!

bcc

Ebu Ali je iao naprijed, a Sulejman ga je hrabro pratio. Jusufu su cvoko-tali zubi.
Priekao je da i Ibn Tahir ude, a onda mu nije preostalo drugo nego da i sam krene
za njima.
Pokraj Buzurg Umida, kojeg su ve poznavali, stajao je ovjek u jednostavnom
sivom plastu. Na glavi mu je bio bijeli turban. Niti je bio velik, niti se inio
stranim ili posebno strogim. To je bio Sejiduna, nevidljivi poglavar ismailita.
Stali su jedan pokraj drugog i naklonili se. Dobro je, dobro, prijatelji rekao
je, priao im i nasmijeio se napola vragolasto, napola ohrabrujue.
uo sam o vaim zaslugama u borbi sa sultanovom predstraom poeo je.
Pozvao sam vas da nagradim vau vjernost.
Ti, Ibn Tahire rekao je, okrenuvi se ovome obradovao si me svojim
pjesmama jednako kao otimanjem neprijateljeve zastave.
A ti, Sulejmane, pokazao si se kao odvaan borac i nenadmaan rukovatelj
sabljom. Jo e nam trebati.
I ti, moj Jusufe nastavio je s nekim posebnim smijekom koji si, poput
gromoglasnog lava navalio na krivovjernike, i ti si zasluio moju pohvalu!
Svakom je pruio ruku, ali tako brzo da su mu je jedva uspijevali poljubiti.
Oi su im sjale od ponosa. Kako je poznavao svakog od njih a da ih nikada nije
vidio? Je li mu ih Ebu Ali tako tono opisao? Dakle, njihove zasluge morale su
biti veoma velike.
Veliki daiji stajali su postrani. Izraz njihovih lica nije odavao nita osim napete
radoznalosti.
Hasan je produio:
Juer smo ispitali vae znanje, jutros vau hrabrost, no u onome to je
najvanije jo vas nismo iskuali. Tu kunju sauvali smo za veeras. elimo
saznati koliko je vrsta vaa vjera. Uspravio se i stao pred Jusufa.
Vjeruje li u sve ono emu su te tvoje starjeine uili?
192
Vjerujem, Sejiduna.
Njegov glas bio je plaljiv, ali je izraavao istinsko uvjerenje.
A vas dvojica, Ibn Tahire i Sulejmane?
Vjerujemo, Sejiduna.
Vjeruje li vrsto, Jusufe, da je Muenik Ali bio jedini pravosnani Prorokov
nasljednik?
vrsto vjerujem, Sejiduna.
Jusuf se gotovo udio to ga pita takve stvari.
A ti, Sulejmane, vjeruje li da su njegovi sinovi Hasan i Husein bili
nepravedno lieni nasljedstva?
Naravno da vjerujem, Sejiduna.
Ibn Tahire, vjeruje li da je Ismail sedmi pravi imam?
Vjerujem, Sejiduna.
I vjeruje da e doi el-Mehdi kao posljednji veliki prorok na svijet i donijeti
istinu i pravdu?

bcc

I to vjerujem, Sejiduna.
A ti, Jusufe, vjeruje li da je meni, vaem poglavaru, Alah dao vlast?
Vjerujem, Sejiduna.
Sulejmane, vjeruje li da radim sve ono to radim u Njegovo ime?
Vjerujem, Sejiduna.
Hasan je stao tik ispred Ibn Tahira.
Vjeruje li, Ibn Tahire, da mi je dana vlast da putam u raj onoga koga ja hou?
Vjerujem, Sejiduna.
Hasan je dobro oslunuo. Ibn Tahirov glas je jo uvijek izraavao neogranieno
uvjerenje.
Jusufe! Je li tvoja vjera tako vrsta da bi se radovao kada bih ti rekao: idi na
vrh kule i baci se u dubinu, jer e dospjeti u raj?
Jusuf je problijedio. Hasan se jedva primjetno nasmijeio. Pogledao je velike
daije. I njih dvojica su se smjekali. Poslije kratkog oklijevanja Jusuf je rekao:
Radovao bih se, Sejiduna.
Kada bih ti sada, ovaj tren, naredio: idi na kulu i baci se s nje? Moj Jusufe, moj
Jusufe! Vidim ti u duu. Kako je mala tvoja vjera! A ti, Sulejmane, bi li se ti
istinski radovao? Sulejman je odgovorio vrstim glasom:
Istinski bih se radovao, Sejiduna.
Kada bih ti ovaj trenutak naredio? Gle, problijedio si. Tvoj jezik je odluan, ali
je tvoje pouzdanje klimavo. Lako je vjerovati u stvari koje od nas ne zahtijevaju
nikakve rtve. Ali tamo gdje bismo svoju vjeru morali potvrditi svojim ivotom,
tamo nam se zaljulja.
Okrenuo se Ibn Tahiru.
A sada da vidimo i tebe, pjesnie. Vjeruje li nepokolebljivo da mi je predan
klju od rajskih vrata?
Nepokolebljivo vjerujem, Sejiduna, da ima vlast poslati u raj onoga koga
smatra vrijednim toga.
Ali to je s kljuem? O njemu sam te pitao. Ibn Tahir se trgnuo.
Trudim se vjerovati, ali ne znam kakve prirode bi bio taj klju.
Dakle, vjerujete samo u uenje o Aliju i imamima? uzviknuo je Hasan.
Ali nama su potrebni vjernici koji e vjerovati u sve emu ue nai zakoni.
Za fidaije je nastao nesnosan muk. Koljena su im drhtala od uzbuenja. Hladan
znoj im je orosio ela.
Na koncu, Hasan je progovorio muklim glasom:
Prema tome, smatrate me laljivcem? Sva trojica su problijedjela.
Ne, Sejiduna. Sve ti vjerujemo.
A kada vam kaem da stvarno imam klju od rajskih vrata?
Vjerujemo, Sejiduna.
Vidim vam u duu. Htjeli biste vjerovati, ali ne moete. Zato to, Ibn Tahire?
Sve zna i sve vidi, Sejiduna. Teko je vjerovati u neto to je nedokuivo
naem razumu. Volja hoe, ali razum se opire.

bcc

Iskren si i to mi se dopada. Ali to bi rekao onda kada bih te stvarno odveo u

raj da se uvjeri u njega svojim vlastitim rukama, vlastitim uima i oima,
vlastitim ustima? Bi li onda vjerovao?
Kako bih onda mogao sumnjati, Sejiduna?
To me raduje. Jutros ste se istakli u borbi, ali znao sam vau slabost i sada sam
vas pozvao kako bih vas uinio vrstim i odlunim i u vaoj vjeri. Zato sam
odluio veeras vam otkljuati vrata raja.
Mladii razrogaie oi od neopisivog uenja. Bilo ih je strah i nisu vjerovali
jesu li dobro uli.
Zato tako buljite u mene? Zar se ne radujete to vas hou tako odlikovati?
Rekao si da...
Ibn Tahir je zastao usred zamuckivanja.
Rekao sam da u vam otkljuati raj, i to u uiniti. Jeste li spremni? Neka
nevidljiva sila oborila je svu trojicu na koljena. elom su dotakli
pod ispred Hasana i tako ostali.
Hasan je za trenutak bacio pogled na svoje prijatelje. Njihova lica izraavala su
mranu napetost.
Ustanite! naredio je.
Posluali su ga. Izvukao je svijeu iz svijenjaka i njom osvijetlio prostoriju
dizala. U njemu su bila pripremljena tri niska leaja prekrivena ilimima koji su
sezali do poda.
Leite na leaje! naredio je.
Ebu Aliju je dao svijeu da je pridri, Buzurg Umidu je dao vr s vinom, a sam je
s police uzeo zlatnu kutijicu i otkljuao je. Priao je fidaijima koji su, blijedi i
prestraeni, drhtali na leajima.
Put do raja je dug i naporan. Ovdje su jelo i pie za okrepljenje. Primite ih iz
mojih ruku. Iao je od mladia do mladia i svakom stavio u usta malu kuglicu
koju je uzimao iz zlatne kutijice. Jusuf je bio toliko uzbuen da isprva nije mogao
otvoriti usta. Sulejman i Ibn Tahir trudili su se kuglicu to prije progutati.
U poetku je njen ukus bio ugodno sladak a kasnije se s pojavila odvratna gorina.
Kako bi je otklonili, Hasan im je ponudio vino. Potom je pozorno promatrao
djelovanje.
Mladie je najprije omamilo jako vino na koje nisu bili naviknuti. Pred oima im
se zavrtjelo tako da su morali lei nauznak. Jusuf je zahroptao kao vol, a zatim je
potonuo u drijeme.
Kod njegovih prijatelja pijanstvo se borilo sa stranom radoznalou. Sto ako
sam progutao otrov? pomislio je Ibn Tahir, no na njega su ve nasrnule brojne
fantastine prilike koje su poele ludo juriti jedna drugu. Pratio ih je pogledom
kao opinjen.
Hasan je vidio njegove plaljive, irom otvorene oi.
Sto gleda, Ibn Tahire?
Ibn Tahir ga nije uo. Promatrao je likove koji su ga vukli za sobom sve dok im se
nije potpuno predao.

bcc

Sulejman se ljutito borio s privienjima koja su mu htjela izopaiti stvarnost.

Trenutak prije vidio je tri poglavara koji su ga gledali napetih lica, ali
195
brzo ga je odmamila udesna prikaza, i samo ju je jo mogao pratiti pogledom. I
on se u poetku bojao da mu je Hasan dao otrov, ali je brzo na tu misao zaboravio.
Unutranja borba ga je iscrpila, privienja su postajala sve snanija tako da im se
na kraju prepustio.
Jusuf je neko vrijeme jeao i okretao se a potom je vrsto zaspao. Ubrzo nakon
njega zaspali su Sulejman i Ibn Tahir.
Hasan je uzeo tanke crne pokrivae i prebacio ih preko mladia. Onda je dao znak
i sva estorica spustili su se na dno kule.
Doekala ih je Hasanova tjelesna straa. Nakon to je Hasan dao kapetanu Aliju
jo nekoliko tihih uputa, crnci su, dva po dva, prihvatili ruke leaja i u pratnji
treeg odnijeli mladie u vrtove.
Poglavari su nijemo ekali da se vrate, a po povratku Hasan ih je tiho upitao:
Je li sve u redu?
Sve je u redu, Sejiduna. Hasan je duboko odahnuo.
Hajdemo na vrh kule rekao je. Sve je ovo kao u nekoj grkoj tragediji.
Hvala Alahu, prvi in je upravo zavren.
1QR
Do veeri su pripreme u vrtovima bile zavrene. Djevojke su se rasporedile onako
kako je odredio vrhovni poglavar. Mirjam je sa svojim dru-icama ostala na
sredinjem otoku, a Fatimu i Zulejhu su, s njihovim pratiljama, ukopljenici
preveli do njima namijenjenih vrtova. Fatima je bila lijevo od zamka, a Zulejha
desno. Sva tri prostora odvajali su prokopi. Sa strane ih je okruivao Sah-Rud koji
je svojom bukom priguivao glasove tako da oni nisu dopirali iz jednog vrta u
drugi.
Oko paviljona su ukopljenici, uz pomo djevojaka, postavili uzice od grma do
grma i od drveta do drveta, pa su na njih objesili ujutro nainjene svjetiljke. Bile
su razliitih veliina i oblika, raznoliko oslikane i obojene, pa kad se smrailo i
kada su ih poeli paliti, okolina je oivjela u sasvim novoj svjetlosti, u novim
oblicima i sjenkama. Sve je bilo spremno. Djevojke su zaueno treptale, gledale
su jedna drugu, etale stazama, a njihova lica i njihova tijela zasjala bi sad u
jednoj, sad u drugoj boji. Po njima su plesale sjenke sline paucima. Sve je bilo
nekako udesno i nestvarno pa se inilo kao da je postala stvarnom jedna od slika
koje su, inae, gledale u snovima. Sve uokolo, gdje je prestajao svjetlosni pojas,
bila je gusta, neprozirna tama. Nisu se vidjele ni planine, ni utvrda, ni zvijezde.
Paviljoni su bili gotovo zasuti cvijeem. Usred svakog uborio je vodopad. Slap
koji se rasipao na sve strane presijavao se kao tisue bisera duginih boja. Na
niskim, pozlaenim stoliima ekala su jela rasporeena po srebrnim i zlatnim
pladnjevima. Bilo je tu pohanih ptica, prenih riba, umjetniki ukraenih
poslastica i gomile raznovrsnog voa: smokava, dinja, narani, jabuka, bresaka,

bcc

groa. Pokraj stolova bilo je po est dubokih vreva s vinom, a sa strane posude s
mlijekom i medom.
Nakon posljednje molitve Adi je jo jedanput odvezao Apamu od vrta do vrta. Sve
je detaljno pregledala i potom dala posljednje upute. Mirjam, Fatimi i Zulejhi dala
je po dvije kuglice za uspavljivanje gostiju - drugu za sluaj da prva ne bude
dovoljna. Opratajui se od njih, rekla je:
1Q7
Mladiima ne dajte priliku da suvie pitaju. Zaposlite ih, a prije svega ih opijte.
Jer Sejiduna je pravedan, a strog.
Kada je otila, djevojke su znale da se pribliava odluujui trenutak. Njihove
predvodnice su im zapovjedile da popiju po au vina kako bi se ohrabrile.
Kod Fatime je bilo najivlje. Djevojke su grozniavo nestrpljenje potiskivale
vriskom i smijehom, a arobna rasvjeta i vino uinili su svoje. To to su bile
zajedno pomoglo je da zaborave na strah, pa je oekivani posjet jo samo imao
dra nepoznate pustolovine od koje su ih podilazili trnci.
Ime mu je Sulejman, i Sejiduna je rekao da je lijep rekla je Lejla.
Izgleda da ve vreba na njega bockala ju je Sara.
To mi kae ti koja si ve bolesna od poude.
Pustimo Halimu da pone predloila je Hanum. Halima se prestraila.
Ne, ne, ja neu.
Ne boj se, Halima tjeila ju je Fatima. Ja odgovaram za uspjeh i ja u
odrediti to e koja raditi.
U koju li e se zaljubiti? upitala je Aia.
Tvoja lukavost ti nee mnogo pomoi odvratila joj je Sara.
A tebi tvoja crna put jo manje.
Ne svaajte se smirivala ih je Fatima. Svejedno je u koju e se zaljubiti.
Mi smo u slubi Sejidune i naa dunost je samo da ispunjavamo njegova
nareenja.
A ja mislim da e se zaljubiti u Zejneb rekla je Halima.
Zato ba u Zejneb? ljutila se Sara.
Zato to ima lijepu zlatnu kosu i tako lijepe, plave oi. Zejneb joj se nasmijala.
Mislite li da e biti ljepi od Sejidune? opet je htjela znati Halima.
Gledajte vi nju, malu majmunicu uzviknula je Fatima. Sada bi se
zaljubila i u Sejidunu.
Pa stvarno je lijep.
Halima, bar noas ne budi tvrdoglava. Sejiduna nije za nas. O njemu ne smije
tako govoriti.
A zaljubio se u Mirjam Sara je bila bijesna.
Zar si ti Mirjam?
Da mi nikada vie nisi ni pisnula tako neto! ukorila ju je i Fatima.
Kako li e biti odjeven? zapitkivala je Aia.
Sara se nasmijala.
Odjeven? Pa doi e gol.

bcc

Halima ju je rukama odgurnula od sebe.

Ja ga ne bih ni pogledala.
Znate to? predloila je ehere. Smislimo pjesmicu o njemu.
Tako je! Fatima, pokuaj ti.
Pa jo ga nismo ni vidjele.
Fatima se boji da nee biti dovoljno lijep nasmijala se Sara.
Sara, ne ljuti me. Pokuat u. Na primjer ovako: Ljupki djeak Sulejman u
raj doao...
Smijeno! uzviknula je Zejneb. Ta Sulejman je junak koji se borio s
Turcima. Bolje bi bilo da kae: Hrabri borac Sulejman u raj doao...
E, to je stvarno pjesniki! razljutila se Fatima. Dobro da jezik nisi
polomila... Sad sluajte: Sivi sokol Sulejman u raj doao. Lijepu Halimu
ugledao po to je doao, nije pitao.
Ne! Ne stavljaj mene u pjesmicu! Halima je bila sva preplaena.
Dijete glupo! Shvati! To je samo pokuaj, ale radi.
Djevojke kod Zulejhe bile su zabrinutije. Dada se jedva drala na nogama, a
mala Fatima stisnula se u skriveni kutak kao da e tamo biti sigurnija. Es-ma je
zapitkivala o glupim sitnicama, a Hanefija i Zufana prepirale su se ni oko ega.
Samo su se Rukaja i Habiba nekako snalazile.
Zulejha je bila puna nestrpljivog iekivanja. Udarila joj je u glavu ast to je bila
na elu svoje grupe. Sanjarila je kako e se nepoznati, lijepi Jusuf zaljubiti u nju,
ba u nju, a ove ostale nee ni primijetiti. Izmeu toliko djevojaka upravo e ona
biti izabrana. Pa to i zasluuje, jer nije li najljepa, najbujnija?
Ispivi au vina jo se vie raznjeila. Bila je slijepa za sve oko sebe. Prihvatila
se harfe i poela prebirati strune. U mati je vidjela sebe kako je voljena, udena,
inilo joj se da oarava, da pobjeuje, i nije postala svjesnom da se polako i sama
zaljubila u neznanca kojeg su oekivale.
Oko Mirjam, usprkos raskoi, bilo je pusto i mrano. Djevojke u njenom
paviljonu bile su najplaljivije i najnesamostalnije. Rado bi se privile uz nju i
traile u njoj oslonac, ali Mirjam je sa svojim mislima bila daleko od njih.
Nije oekivala kako e je saznanje da je Hasan ne voli tako jako pogoditi. Moda
to i nije bio pravi uzrok njena bola. Najtee ju je porazila svijest da je ona Hasanu
samo sredstvo, samo orue kojim eli postii svoj cilj, a koji
199
nije ni u kakvoj vezi s ljubavlju. Mirno, bez predrasuda, prepustio ju je jedne noi
drugom.
Poznavala je mukarce. Mojsije, njen mu, bio je odvratan starac, ali i ne mislei
o tome bilo joj je jasno da bi on radije umro nego dopustio da je drugi dotakne.
Muhamed, njen dragi, riskirao je ivot kako bi je pridobio, i stvarno ga je izgubio.
Kada su je kasnije prodali u Basru, dobro je znala da je nijedan gospodar koji je
kupi, ak ni kao robinju, nee prepustiti drugom. Ostalo joj je to samopouzdanje i
kada je postala Hasanovo vlasnitvo. Njegova dananja odluka iz temelja je
poljuljala njenu samosvijest i do dna ju ponizila.

bcc

Rasplakala bi se kad bi mogla, ali u njenim oima kao da vie nije bilo suza. Je li
mrzila Hasana? Njeni osjeaji bili su udno zamreni. Najprije je mislila kako joj
ne preostaje drugo nego se baciti u Sah-Rud. Zatim je odluila osvetiti se, ali je i
ta elja nestala i ustupila mjesto dubokoj tuzi. Sto je vie razmiljala, to je jasnije
uviala da je Hasan postupao sasvim dosljedno. Njegovi nazori puni osporavanja
svega onoga to je masa smatrala svetim i nepobitnim, njegova sumnja u
ispravnost svakog znanja i spoznaje, njegova apsolutna sloboda u miljenju i
djelovanju - nije li je sve to bezbroj puta oaravalo i uzbuivalo? To su bile rijei.
Sama je bila suvie slaba da bi se usudila ili mogla svoje elje provesti u djelo.
Zato i nije mislila da je on tako odluan.
Sada ga je poela razumijevati i s te strane. Bio joj je nekako naklonjen, moda ju
je ak i volio. Osjeala je da ga mora potovati. Njemu je spoznaja uma ve bila i
nareenje da je pretvori u injenicu; njega je ono na to ga je prinudio razum, ve
i obvezivalo. Koliko puta mu je sama tvrdila da ne moe vie nikoga istinski
voljeti, da ni u to vie ne moe vjerovati i da ne priznaje nikakva opevaea
naela. Pretvarala se kao da je ve odavno osloboena svih predrasuda. Nije li
svojom posljednjom odlukom pokazao da joj vjeruje? Da je cijeni?
Nita joj vie nije bilo jasno. Bilo to da je mislila ili pokuavala razumjeti na
dnu due ostajala je ista bol, ostajala je svijest da je poniena, da je Hasanu samo
predmet koji on pomie onako kako mu nalae osobna korist.
Kriom se opijala vinom i praznila au za aom, ali inilo joj se da je sve
treznija. Najednom je postala svjesna da zapravo nekoga oekuje. udno, za sve
to vrijeme nije se sjetila Ibn Tahira. Hasan joj je rekao da je iznimno bistar, i da je
pjesnik. Obuzeo ju je nekakav udan osjeaj, kao da ju je oinu-lo nevidljivo
krilo. Trgla se. Osjetila je blizinu sudbine.
Dohvatila je harfu i prela prstima po strunama. Zvuk koji se razlijegao bio je pun
tune udnje.
Kako je lijepa noas apnula je Safija i crnim oima pokazala na nju.
200
Kada je Ibn Tahir ugleda, smjesta e se zaljubiti rekla je Hatida.
To e biti lijepo obradovala se Safija. Spjevat emo pjesmicu o njima.
Bilo bi ti drago da se zaljubi u nju?
I te kako.
Veliki daiji su utke pratili Hasana na vrh kule. Stupivi na terasu, primijetili su na
onoj strani gdje su bili vrtovi mutan sjaj koji je postajao sve slabiji -svjetlost
zvijezda. S Hasanom su otili do nadzida i pogledali ispod sebe.
Tri paviljona bljetala su u moru svjetlosti. Bili su osvijetljeni i izvana i iznutra.
Kroz stakleni toranj i zidove vidjelo se, jako umanjeno, sve to se kretalo i
pomicalo u njima.
Majstor si da ti nema ravnog rekao je Ebu Ali. Rekao bih da si se zakleo
kako e nas voditi iz iznenaenja u iznenaenje.
Prava arolija iz Tisuu i jedne noi promrmljao je Buzurg Umid. S
obzirom na tvoje sposobnosti, nema mjesta dvoumljenju.

bcc

Priekajte i ne hvalite me prerano nasmijao se Hasan. Mladii dolje oito

jo spavaju. Dakle, zavjesa jo nije ni dignuta. Tek kada se to dogodi vidjet emo
vrijedi li ita sve ovo.
Objasnio im je raspored vrtova i u kojem paviljonu je koji od trojice.
Potpuno mi je neshvatljivo rekao je Ebu Ali kako ti je mogao pasti na
pamet takav plan. Ne mogu si to drugaije protumaiti nego da te nadahnuo neki
Duh. Al' ne Alah!
Istina, to nije bio Alah odvratio je Hasan smijui se. Nego na stari,
dobri Omar Hajjam.
Priao je prijateljima kako ga je prije dvadeset godina posjetio u Niapuru i kako
ga je on nehotice nadahnuo milju njegovog noanjeg pokusa. Ebu Ali je,
zauen, uzviknuo:
Od tada si nosio taj plan u sebi? I nisi poludio?! Tako mi brade muenika
Alija! Ja, da sam izmozgao neto tako znaajno, ne bih izdrao ni mjesec dana.
Svim silama bacio bih se na ostvarenje i ne bih odustajao sve dok ne bih uspio ili
propao.
Ja sam odluio uiniti sve to je u ljudskoj moi da ne propadnem. Takva
misao raste i razvija se u ovjekovoj dui poput djeteta u majinoj utrobi. U
poetku je slabana, jo nema nikakvog jasnog lika, samo pobuuje strastvenu
udnju koja ovjeka goni da ustraje i ne odustaje. Ima strahovitu mo. Postupno
proima i opsjeda onoga tko je nosi, tako da on ne vidi nita drugo i ni na to ne
misli osim na to kako da je otjelovi, kako da donese na svijet taj udesan plod. S
takvom milju u sebi ovjek je uistinu nalik na luaka 201
i ne pita je li ispravno ili nije, je li dobro ili je zlo, radi po nekoj nevidljivoj
zapovijedi i zna samo da je sredstvo u vlasti neeg to je jae od njega. I tada mu
nije vano je li ta vlast nebo ili pakao!
A ti za svih dvadeset godina nisi nikada ni pokuao ostvariti taj plan? Niti si
imao ikoga kome bi ga povjerio?
Ebu Aliju to nije ilo u glavu. Hasan se nasmijao.
Da sam svoj plan povjerio tebi ili bilo kome od prijatelja, smatrali biste me
ludom ili budalom. Neu kriti da sam ga u svojoj nestrpljivosti pokuavao
ostvariti. Naravno, prerano ostvariti. Jer kasnije sam uvijek uviao da su me
prepreke koje bi mi se isprijeile na putu, nehotice sauvale od nepopravljivo
pogrenog koraka. Prvi put sam namjeravao izvesti svoju zamisao ubrzo nakon to
mi ju je usadio Omar Hajjam. Naime, on mi je savjetovao da se, kao i on, obratim
velikom veziru, zahtijevam od njega da ispuni obeanje dano u mladosti i
pomogne mi u napredovanju. Nizamulmulk mi je izaao ususret vie nego to sam
oekivao. Preporuio me sultanu kao svog prijatelja, i tako sam bio primljen na
dvor. Moete pretpostaviti da sam ja bio zabavniji dvorjanin od velikog vezira.
Brzo sam stekao sultanovu naklonost i poeo me isticati pred drugima. To je,
naravno, bila voda na moj mlin. ekao sam priliku da dobijem od sultana
zapovjednitvo nad etama u nekom vojnom pohodu. Bio sam jo prostoduan i

bcc

nisam raunao na stranu zavist koju su moji uspjesi izazivali kod mog
nekadanjeg kolskog druga. inilo mi se sasvim prirodnim da se meusobno
natjeemo, no on je to osjeao kao veliko ponienje. To se pokazalo kada je sultan
htio imati popis svih prihoda i rashoda svog ogromnog carstva. Upitao je
Nizamulmulka koliko vremena bi mu trebalo da sakupi sve potrebne podatke. Za
izvrenje tog zadatka potrebne su mi najmanje dvije godine, rekao je vezir. Sto,
dvije godine?!, uzviknuo sam ja. Daj meni etrdeset dana i imat e najtoniji
popis za cijelu dravu. Samo mi daj na raspolaganje svoje inovnitvo. Moj
kolski drug je problijedio i bez rijei otiao iz sobe, a sultan je prihvatio moj
prijedlog. Bio sam veseo to u tako moi pokazati svoje sposobnosti. Upregnuo
sam u posao sve svoje povjerenike irom carstva pa sam uz njihovu, i pomo
sultanova inovnitva, stvarno za etrdeset dana sakupio podatke o svim
prihodima i izdacima u dravi. Kada je dolo vrijeme, sa svojim zabiljekama sam
izaao pred sultana. Poeo sam itati, ali samo to sam okrenuo nekoliko stranica,
na svoj uas, primijetio sam da mi je netko podmetnuo krive popise. Poeo sam
mucati, pokuao sam na osnovi sjeanja nadomjestiti ono to je nedostajalo, ali
sultan je ve uoio moju zbunjenost. Planuo je, usne su mu poele drhtati od
gnjeva, a veliki vezir mu je rekao: Mudri ljudi su raunali da bi za izvrenje tog
posla trebali najmanje dvije godine. Kako da onda ne202
ozbiljni glupan, koji se hvalio da e ga zavriti za etrdeset dana, odgovara na
pitanja drugaije nego smijenim brbljanjem? Osjeao sam kako se u svom srcu
zlurado smijao i znao sam da mi je to on zakuhao. Sa sultanom nije bilo ale.
Osramoen, morao sam napustiti dvor i uputiti se u Egipat. U sultanovim oima
ostao sam besramna luda. Od tada veliki vezir drhti, strahujui od moje osvete, i
uinio je sve da me uniti. Time je prva mogunost za ostvarenje mog plana pala u
vodu, i zbog toga mi nije ao jer mislim da bi to bio prijevremeni porod...
uo sam ve o tvom sukobu s velikim vezirom rekao je Ebu Ali. Mada
stvar odmah dobiva drugo lice kada je ovjek sagleda do pojedinosti. Sada
shvaam zato Nizamulmulk tako strano mrzi ismailizam.
U Egiptu sam nabasao na jo povoljnije prilike. Kalif Mustensir Bilah poslao je
Bedr el-Demalija, zapovjednika svoje tjelesne strae, do granice, meni ususret. U
Kairu su me, kao muenika za alijevsku stvar, primili s najviim poastima. Ubrzo
mi je bila jasna cijela situacija. Oko dvojice kalifovih sinova stvorene su dvije
stranke od kojih je svaka htjela imati svog tienika za prestolonasljednika. Stariji,
Nizar, bio je slabi poput samog kalifa. Njemu je zakon iao u prilog. Njega sam,
kao i njegova oca, brzo uzeo pod svoje, ali nisam raunao s odvanou Bedr elDemalija. On je titio mlaeg, el-Mu-stalija. Kada je osjetio da ga poinjem
ugroavati, naredio je da me ugrabe. Kalif se prepao. Brzo sam uvidio da tu vie
nema ale pa sam odbacio sve dalekosene snove o Egiptu i ukrcao se na jedan
franaki brod. Na tom brodu konano je odluena moja sudbina. Naime, nasred
mora sam primijetio da ne plovimo prema Siriji, kao to mi je obeao Bedr elDemali, nego dalje, prema zapadu, uz afriku obalu. Osjeao sam da je sve

bcc

izgubljeno ako me iskrcaju negdje kod Kajrevana. Digla se jedna od uobiajenih

oluja koje divljaju na tom dijelu mora. Od kalifa sam, ranije, u tajnosti primio
nekoliko vreica zlatnika, pa sam jednu od njih ponudio zapovjedniku okrene li
brod i iskrca li me na obali Sirije. Imat e lijep izgovor da ga je na onu stranu
bacila oluja. Zlato ga je primamilo. Nevrijeme se pogoravalo. Putnici, gotovo
sami Franci, oajavali su, a ja, zadovoljan to sam tako lijepo izveo stvar, mirno
sam sjedio u jednom kutku i vakao suhe datulje. udili su se mom miru. Naime,
nisu znali da smo krenuli u drugom smjeru. Na njihova pitanja odgovarao sam da
mi je Alah poruio kako emo pristati uz obalu Sirije i kako nam se na putu nee
nita loe dogoditi. To proricanje se ostvarilo i preko noi su me smatrali
velikim prorokom. Svi su eljeli da ih primim kao pristalice svog uenja. Prosto
me bilo strah tog nenadanog uspjeha. Sam sam se uvjerio koliko je vjera vrsta i
kako ju je lako probuditi. Treba samo znati neto vie od onih koji trebaju
vjerovati i onda je lako initi uda. A ona su pognojena
203
zemlja iz koje nie plemeniti cvijet vjere. Najednom mi je sve bilo jasno. Da bih
izveo svoj plan. trebala mi je, kao Arhimedu da izbaci svijet iz leita, samo jedna
vrsta toka. Nikakvi poloaji, nikakav utjecaj kod gospodara ovog svijeta! Samo
vrsta rvrdava i sredstva da je preuredim po svojoj zamisli. Tad neka se uvaju
veliki veziri i monici svih zemalja!
Hasanove oi su udno, prijetee zablistale. Ebu Ali je imao osjeaj da se nalazi u
blizini opasne zvijeri koja bi svakog trena mogla pobjesnjeti.
Sada ima tu vrstu toku rekao je nekako umirujue, iako s blagom
nevjericom.
Da odgovorio je Hasan. Udaljio se od nadzida i legao na jastuke koji su bili
rasprostrti na tlu. Pozvao je prijatelje da uine to i on.
Na pladnjevima su ih ekali komadi hladnog peenja i vrevi puni vina. Poeli su
se okrepljivati.
Ja ne oklijevam kada treba prevariti neprijatelja, ali nerado varam prijatelja
iznenada je progovorio Buzurg Umid. Sve vrijeme je utio, razmiljao i sada je
neoekivano izbilo iz njega.
Ako sam te dobro razumio, Ibn Sabae nastavio je mo nae ustanove
gradila bi se na zasljepljenosti fidaija, tih naih najboljih i najodanijih pristalica. U
tu zasljepljenost bismo ih mi dovodili, i to najhladnijom promiljenou i punom
svijeu. Da bismo to postigli, morali bismo se posluiti neuvenom prijevarom.
Tvoja zamisao je zaista velianstvena, ali sredstva za njeno ostvarenje su ivi
ljudi, nai prijatelji.
Hasan, kao da je oekivao takav prigovor, mirno ree:
Mo svake ustanove u sutini poiva na zasljepljenim pristalicama. Ljudi imaju
razliite stupnjeve spoznajnih mogunosti. Tko ih eli voditi, mora potovati
njihove razliitosti. Mase su od proroka zahtijevale uda i ovi su ih morali initi
ako su htjeli ouvati ugled. Sto je nia svijest, to je vea gorljivost. Zato dijelim
ovjeanstvo na dva bitno razliita sloja. Na aicu onih koji znaju u emu je stvar

bcc

i na ogromnu masu onih koji to ne znaju. Prvi su pozvani da vode, drugi da budu
vodeni. Prvi znaju da je istina nedokuiva, a drugi pruaju ruke za njom. Sto
prvima preostaje nego da ih hrane bajkama i izmiljotinama? Sto je to nego la i
prijevara! A ipak ih je na to nagnalo samo milosre. Ako su zasljepljivanje i
prijevara neizbjeni za voenje mase prema nekom cilju koji ti vidi, a ona ga ne
shvaa, zato onda od tog zasljepljivanja i te prijevare ne bi smio izgraditi svjestan
sistem? Kao primjer vam navodim grkog filozofa Empedokla koji je za svog
ivota, kod svojih uenika, uivao upravo Boje poasti. Kada je osjetio da mu se
pribliava kraj, uspeo se na vrh vulkana i strmoglavio se u krater. Naime, proricao
je da e iv otii u nebo. No, na rubu kratera sluajno je izgubio sandalu koja ga je
izdala. Da je nisu
204
nali, moda bi i danas ljudi vjerovali da je iv otiao na onaj svijet. Ako o svemu
tome potanko razmislimo, spomenuto djelo nije mogao uiniti iz koristoljublja, jer
kakve bi koristi on sam imao od toga to njegovi uenici, poslije njegove smrti,
vjeruju u njegovo uznesenje? Radije mislimo da je bio tako tankoutan pa nije
htio, onima koji su mu bili vjerni, razbiti iluziju o svojoj besmrtnosti. Osjeao je
da zahtijevaju od njega la i nije ih htio razoarati.
Takva la je u sutini sasvim nevina poslije duljeg razmiljanja odgovorio
je Buzurg Umid. Ali kod prijevare koju sprema fidaijima, radi se o ivotu i
smrti.
Ranije sam vam obeao da u vam svoj plan do detalja filozofski razloiti
nastavio je Hasan. Za to nam je, prije svega, potrebno sasvim jasno znanje o
tome to se zapravo u vrtovima dogaa. Ralanimo to predvieno dogaanje na
njegove sastavne dijelove. Imamo trojicu mladia koji vjeruju da smo im
otkljuali vrata raja. Kada bi bili stvarno u to uvjereni, to bi onda doivjeli? Jeste
li svjesni toga, prijatelji? Blaenstvo koje jo nije uivao nijedan smrtnik.
A kako li se pritom grdno varaju nasmijao se Ebu Ali to najbolje znamo
nas trojica.
to njih briga to mi to znamo? odvratio je Hasan. Zna li ti, moda, to
e sutra biti s tobom? Moda ja znam to mi sprema sudbina? Moda Buzurg
Umid zna kada e umrijeti? A ipak to mora da je ve tisuama godina odlueno u
ustrojstvu svemira... Protagora je rekao da je ovjek mjerilo svega to postoji. Ono
to zna - postoji ono to ne zna - ne postoji. Ona trojica dolje e duom i tijelom,
svim ulima, doivjeti i spoznati raj. Dakle, raj za njih postoji. Ti si se, Buzurg
Umide, zgrozio nad prijevarom u koju sam uvukao fidaije. Pritom zaboravlja da
smo mi sami svakog dana rtve prijevare naih ula. U tome ja ne bih bio nita
gori od onog zamiljenog bia nad nama koje nas je, kako tvrde razne vjere,
stvorilo. Da smo pritom bili obdareni varljivim ulima, spoznao je jo Demokrit.
Za njega ne postoje boje, ni glasovi, ni slatkoa, ni gorina, niti studen, niti
toplota, nego samo atomi i prostor. A Empedoklo je pogodio da nam sve nae
znanje daju samo naa ula. Onoga ega nema u njima, toga nema ni u naim
mislima. Ako, dakle, naa ula lau, kako onda moe biti pravilna naa spoznaja

bcc

koja proistjee iz njih? Pogledajte te ukopljenike u vrtovima! Dali smo im na

uvanje najljepe djevojke. Oni imaju iste oi kao i mi, ista usta i ista ula. A
ipak! Mali rez na njihovu tijelu bio je dovoljan da se njihova slika svijeta iz
temelja promijeni. to je za njih opojni miris puti mlade djevojke? Odvratno
isparavanje znojne koe. A dodir nabreklih djevianskih grudi? Gadan osjeaj
tueg umaenog dijela tijela. A tajni put k vrhuncu ljudske strasti? Prljava
odvodna cijev. Vidite,
205
takva je pouzdanost naih ula. Slijepac ne mari za aroliku krasotu cvjetnog vrta.
Gluhi je neosjetljiv za pjev slavuja. Ukopljenika ne uzbuuje ar djevice, a
glupan fuka na svu mudrost svijeta.
Ebu Ali i Buzurg Umid su se nehotice nasmijali. Osjeali su se kao da ih je Hasan
primio za ruku i sada ih vodi strmim, krivudavim stubitem u mraan, dubok
ponor u koji se dosad nisu usudili ni pogledati. inilo im se da je morao, sve to
im je sada govorio, odavno dobro promisliti.
Vidite, ako je netko, kao to sam na primjer ja, istinski spoznao nastavio je
Hasan da se sa sigurnou ne moe pouzdati ni u to to vidi oko sebe, to
osjea i to spoznaje; ako je svjestan da je okruen samim neizvjesnostima i
nejasnoama, i da je neprestano rtva samih prijevara, onda on ne osjea vie
svaku od njih kao neto neprijateljsko prema ovjeku, nego one postaju nunost
ivota s kojom se, prije ili kasnije, mora pomiriti. U prijevari, kao jednom od
elemenata svega ivog, koji nam nije nenaklonjen, kao jednom od brojnih
sredstava da jo uope nekako djelujemo i guramo naprijed, vidim jedini mogui
nazor za one koji su dokuili neku viu spoznaju. Heraklitu se svemir inio nekim,
bez plana nagomilanim smetlitem koje vrijeme ureduje. Vrijeme je slino djetetu
koje se igra arenim kameniima, slae ih, a onda sloeno ponovo rui. Kako
uzviena slika! Vrijeme je poput vladara, poput umjetnika. Njegovoj je
graditeljskoj, stvaralakoj strasti slina besmislena volja koja upravlja svemirom.
Ona ih priziva u ivot i ponovo uranja u nitavi-lo. Ali onda kada postoje, tada su
jedinstveni, u sebi zakljueni i pokoravaju se svojim vlastitim strogim
zakonitostima. I mi smo u takvom svijetu. Podloni smo zakonima koji u njemu
vladaju. Dio smo njega i ne moemo iz njega. U ovom svijetu su zabluda i
prijevara vani initelji.
O, milostivi Alahu! uzviknuo je Ebu Ali. Zar nisi i ti, Hasane, stvorio
svijet u kojem vladaju posebni zakoni? Stvorio si svoj svijet, arolik, udan i
straan. Alamut, to je tvoje djelo, Ibn Sabae.
Nasmijao se, a onda se i Hasan nasmijeio. Buzurg Umid je gledao i sluao
poglavara, razmiljao i udio se. Polako je klizio u sasvim strana i nepoznata
podruja.
U tvojoj ali, Ebu Ali, ima mnogo istine nastavio je Hasan sa svojim starim
smijekom. Ta ve dolje sam vam rekao da sam se uuljao u radionicu samog
stvoritelja i zavirio u ono to radi. On je, toboe iz samilosti, sakrio od nas nau
budunost i dan nae smrti. Isto inimo i mi. Gdje je, dovraga, zapisano da nije

bcc

takva prijevara i na ivot na ovoj planeti?! O tome je li neto stvarno ili su,
pak, samo snovi, odluuje naa svijest. Budu li fidaiji, kada se ponovo probude,
svjesni da su bili u raju, onda su zaista bili u raju! Jer izmeu pravog i nepravog
raja nema nikakve razlike. Ako si svjestan da si ne206
gdje bio, onda si tamo stvarno i bio! Nee li njihove ugode, njihova uivanja i
njihove radosti biti upravo tolike kao da su bili u stvarnim nebesima? Epi-kur je
mudro rekao da su izbjegavanje patnje i boli i traganje za uicima i vlastitim
zadovoljstvom jedini cilj ljudskog ivota. Tko e uivati veu sreu od naih
fidaija koje smo odveli u raj? Stvarno! Sto bih dao da mogu biti na njihovom
mjestu! Da mogu bar jedanput biti svjestan kako uivam rajsku rasko!
Kakav sofist! uzviknuo je Ebu Ali. Stavi me na kota za muenje i
pritom me uvjeravaj, kao to si sada nas dvojicu, da mi je bolje nego da leim na
mekoj perini, tako mi brade Ismailove, hihotao bih se od blaenstva!
Hasan i Buzurg Umid prasnuli su u smijeh. Vrijeme je da pogledamo to rade
nai junaci naposljetku je rekao Hasan. Ustali su i prili nadzidima.
Sve je jo mirno konstatirao je Buzurg Umid. Da se vratimo naem
razgovoru. Rekao si, Ibn Sabae, da bi i ti htio jedanput biti svjestan da si bio u
raju. A to e fidaiji, i budu li toga svjesni, posebno doivjeti? Jest e jela koja bi i
inae mogli jesti i uivati s djevojkama kakvih je na tisue pod suncem nebeskim.
Nee biti! odvratio mu je Hasan. Prostom smrtniku nije svejedno je li
gost u kraljevoj palai ili u obinom araju, premda ga i ovdje i tamo posluuju
istim jelima. I zna razliku izmeu kraljevne i pastirice, ma kako one naizgled bile
sline. Nai uici ne ovise samo o naim tjelesnim osjeajima, nego su zamrena
pojava na koju utjeu najrazliitije okolnosti. Djevojka u kojoj vidi huriju s
djevianstvom koje se vjeno obnavlja darovat e ti drugaiju radost od one u
kojoj vidi kupljenu robinju.
Upravo sada si me podsjetio na jednu okolnost upao mu je u rije Ebu Ali.
U Kur'anu pie da rajske djevojke nee nikada izgubiti svoju nevinost. Jesi li i
na to mislio? Pazi da se zbog jedne takve sitnice ne srui sav tvoj plan!
Hasan se veselo zahihotao.
Niti tu dolje ima puno djevianstva odgovorio je niti sam uzalud poslao
u Kabul po Apamu. Mislite da je ona bila nezaslueno na glasu kao najbolja
ljubavnica od Kabula pa do Samarkanda? I poslije deset ljubavnika bila je ista kao
esnaestogodinja djevica. Naime, poznavala je jednu ljubavnu tajnu koja ti se,
kad je otkrivena, ini sasvim jednostavnom, a ako je ne zna, mogao bi vjerovati u
djevianstvo koje se vjeno obnavlja. To sredstvo je, naime, mjeavina minerala
koja u nekoj otopini stee kou, a koje pravilno upotrijebljeno neiskusnog lako
dovede u zabludu pa vjeruje da ima posla s netaknutom djevicom.
207
Ako si se zaista i za to pobrinuo, onda si ivi sotona rekao je, smijui se,
Ebu Ali.
Gledajte! Jedan od fidaija se probudio! uzviknuo je tada Buzurg Umid.

bcc

Sva trojica su zadrali dah. Kroz stakleni krov se vidjelo kako su djevojke
okruile mladia koji im je, oito, neto priao.
To je Sulejman rekao je Hasan i nehotice stiao glas, kao da se bojao da ga
ne uju u vrtovima. On je prvi smrtnik koji se ikada probudio u raju.
Kada su ukopljenici donijeli Sulejmana u paviljon, oko Fatime je nastala grobna
tiina. Bez rijei su ga primili za noge i ramena i poloili ga na jastuke. Potom su
isto tako neujno otili s praznim nosilima.
Djevojke su se jedva usuivale disati. Zurile su u tijelo koje je bilo pokriveno
crnim prekrivaem. Zejneb je apnula Fatimi da odgrne uspavanog gosta.
Fatima mu se pribliavala na prstima. Nadnijela se nad njega, odgrnula pokriva i
stala kao ukopana. Ma koliko je oekivala, nije ni zamiljala Sulejmana tako
lijepog. Obrazi su mu bili rumeni kao u djevojke i pokriveni njenim dlaicama.
Poput trenje crvene usne bile su poluotvorene, a izmeu njih blistala je biserna
niska zubi. Njegove guste i duge trepavice bacale su na obraze lijepo ocrtane
sjenke. Leao je postrance. Jedna ruka bila mu je ispod tijela, drugom je njeno
grlio jastuk.
Svia li ti se, Halima? priguenim glasom upitala je Hanum.
Nimalo.
Pazite! Progutat ete ga oima Sara se tiho zacerekala.
Ti bi ga ve progutala, kad bi se moglo izazivala ju je Zejneb.
Prava se javila!
Fatima se prihvatila harfe i poela prebirati po strunama. Kada je vidjela da
Sulejman i dalje spava, ohrabrila se i poluglasno zapjevala.
Razgovarajte naglas, kao da ste same rekla je Fatima. Moda e trebati
jo dugo ekati da se probudi.
Glasan razgovor uinio je da se djevojke opet opuste. Poele su se aliti,
podbadati i jedna drugoj smijati.
Odjednom se Sulejman uznemirio.
Gledajte, probudit e se! uzviknula je Zejneb. Halima je pokrila oi rukama.
Ne, samo sanja uzdahnula je Sara. Halima je opet pogledala.
20R
Ne pravi mi neugodnosti zaprijetila joj je Fatima.
Tada se Sulejman pridigao na ruke, za trenutak orvorio oi i ponovo ih sklopio.
Brzo ih je iznova irom otvorio i tupo zurio u preplaena no radoznala djevojaka
lica. Stresao je glavom, promrmljao neto nerazumljivo i opet legao na ranije
mjesto.
Moda misli da sanja proaptala je Aia.
Pridi mu, Fatima, i pomiluj ga - savjetovala je Zejneb. Moda e ga to
razbuditi. Fatima je tiho sjela na jastuk pokraj njega. Jo je nekoliko trenutaka
oklijevala a onda ga je sasvim njeno pomilovala po obrazu.
Sulejman se trgnuo. Okrenuo se i njegova je ruka udarila o Fatimino bedro.
Opekla ju je kao dodir plamena. Zadrala je dah i osluhnula, osjeajui
grozniavu slast.

bcc

Ponovo se Sulejman pridigao. S mukom je otvorio oi i zagledao se u Fa-timu

koja je drhturila pred njim. Bez rijei, gotovo ne znajui za sebe, on ju je obgrlio,
privukao sebi, a onda ju je, jednako nesvjesno i tupo, obljubio. Fatima zapravo
nije znala to se s njom dogodilo. Odsutno je upitala:
Voli li me, Sulejmane?
Sulejman je bio nadnijet nad nju. Nepomino ju je gledao u lice i promrmljao:
Bjei, bjei. Da, lijepa jesi, ali znam da su to samo snovi. Prokletstvo, i oni
moraju biti ovjeku pokvareni.
Fatima se trgnula. Pred oima joj se pojavi strana kazna koju je obeao vrhovni
poglavar ako pokus ne uspije. Odgurnula je Sulejmana od sebe i rekla prijekorno:
Zar te nije sram, Sulejmane? U raju si, a proklinje!
U raju?
Brzo je protrljao oi i pogledao oko sebe. Oi su mu se irile od zaprepatenja.
Sto, to je ovo? promucao je.
Poeo se opipavati, pipati oko sebe, uhvatio je jastuk i bojaljivo dotakao Fatimu.
Brzo je ustao, zagledao se u uborav vodoskok, priao bazenu i potopio ruku u
njega.
O, sveta nebesa! proaptao je. Stvarno sam u raju.
Plaljive i zadranog daha promatrale su ga djevojke. Hoe li prozreti? To bi ih
glave stajalo. Ali, hoe li ga moi cijelu veer drati u zabludi? Fatima se prva
snala.
Dug je put iza tebe. Jesi li edan? upitala je.
O, edan sam proaptao je.
Dala je znak i Sara je prinijela zdjelu hladnog mlijeka. Uzeo ju je iz njenih ruku i
poudno ispraznio.
Kao preporoen sam rekao je i smijeak mu je preao licem.
Hajde, okupat emo te rekla je Fatima.
Moe. Ali gledajte u stranu.
Posluale su ga. Sara i Zejneb su se pritajeno zahihotale.
emu se smijete? upitao je nepovjerljivim glasom dok se svlaio.
Takav je ovdje obiaj! Potopio se u vodu.
Kako je ugodno topla obradovao se. Oamuenost je nestajala i on se jo
uvijek udio, ali i polako oputao.
Dajte mi runik! zatraio je glasno i ve je dobio to je zaelio.
Volio bih vidjeti da se i vi kupate. Fatima je dala znak pa su sve ski-nule
velove kojima su bile omotane i spustile se u vodu. Halima se sakrila, no Sara ju
je dovukla u bazen. Poele su se prskati i doskora su se vriska i smijeh razlijegali
paviljonom.
Sulejman se ogrnuo haljetkom i legao na jastuke.
Ovdje je stvarno veselo rekao je smijui se.
Osjetio je slabost i stranu glad. Poudnim oima gledao je u pripremljena jela
koja su ekala na stoliima u kutu. Fatima se ogrnula i prila mu.
Jesi li gladan, Sulejmane? upitala je aneoskom ljubaznou.

bcc

I te kako.
Brzo su ga posluile.
Bacio se na jela kao izgladnjeli vuk i snaga mu se brzo vraala.
Vina mu natoite! proaptala je Fatima.
Pio je velikim gutljajima. Gledao je ljepotice koje su ga posluivale. Njihova put
svijetlila je kroz velove a njemu se od poude zavrtjelo pred oima.
Je li sve to moje? upitao je.
Kako bi provjerio, uhvatio je Aiu za ruku i privukao je sebi. Nije se branila.
Odmah za njom i Lejla se privila uz njega.
Opijajte ga, omamljujte ga apatom je Fatima govorila djevojkama. Vino
mu je polako udaralo u glavu.
Tako mi brade muenika Alija! uzviknuo je. Sejiduna je govorio istinu.
Stvarno mu je dat klju od rajskih vrata.
Grlio je i ljubio sve redom.
210
Samo da nisam umro? najednom ga je zabrinulo.
Ne boj se utjeila ga je Fatima. Sutra e opet biti u Alamutu u
Sejiduninoj slubi.
Zar ga poznajete?
Pa u raju smo!
Onda znate i da smo jutros smlatili krivovjernike?
Naravno da znamo. Ti si gonio Turke, a Ibn Tahir je oteo neprijateljsku
zastavu.
Alah je velik! Da to ispriam Naimu i Ubejdeu, u lice bi mi se smijali.
Zar je njihova vjera tako slaba?
Tako mi brade Prorokove, ni ja ne bih vjerovao kada bi mi njih dvojica priali
neto takvo. A gdje su Ibn Tahir i Jusuf?
U raju, kao i ti. Ponovo ete se nai na onom svijetu i priati jedan drugome
to ste ovdje vidjeli i doivjeli.
Stvarno, tako mi Alaha, udne stvari se dogaaju potenom muslimanu.
Ugodno omamljen, poeo je priati o Alamutu, o svojim uiteljima i prijateljima,
te o jutronjoj borbi s Turcima.
Djevojke su posjedale oko njega i zaneseno ga sluale. Bio je prvi iju su mukost
osjetile u ovim vrtovima, i uz to je bio krasan momak. Sve redom su se zaljubile u
njega.
Fatima je sjela uz harfu, poela prebirati strune i neto poluglasno pjevuiti. S
vremena na vrijeme dotakla je Sulejmana zaljubljenim pogledom.
Fatima smilja pjesmicu proaptala je Hanum.
Halima se skrivala iza nje. Prstima se drala za njena ramena i pokatkad pogledala
Sulejmana. Sviao joj se. Njegovo samosvjesno prianje, njegova otvorenost,
veseli smijeh, njegova smjelost, sve to ju je oaravalo. Sama na sebe se ljutila, ali
bila je ve sva raspameena.

bcc

On bi, za vrijeme pripovijedanja, s vremena na vrijeme uhvatio njen zadivljen

pogled. Osim njega i njenih prstiju na Hanuminim ramenima nita drugo nije
vidio. Pomislio je kako nju jo nije ni dotakao, a Fatimu, Saru, Zejneb, Aiu i
Lejlu je ve po imenima poznavao.
Tko je ona mala koja se skriva iza tvojih lea? upitao je Hanumu.
Halima.
Sve su se nasmijale.
Sulejman je zbunjeno pogledao oko sebe. Krupne oi i prsti iznenada su nestali
iza Hanume.
Prii blie, Halima rekao je. Ta jo te nisam vidio.
211
Hanuma, ehere i druge zgrabile su je i gurnule prema Sulejmanu. Grevito se
uhvatila ilima i jastuka pa je sve skupa povukla za sobom.
Je li taj vraiak uvijek tako plaljiv?
Uvijek. Boji se i gutera i zmija.
Nee se valjda mene bojati? Pa nisi ti Turin ili neki drugi krivovjer-nik. Oni
me se obino boje.
Htio ju je poljubiti, ali ona mu se izmakla i jogunasto spustila glavu.
to to znai? zaudio se
Fatima je zagundala u kutu. Halima mu je iznenada ovila ruke oko vrata i skrila
glavu na njegove grudi.
Ne mogu ih trpjeti oko sebe proaputala je.
Idite kod Fatime naredio je.
Kako je udesno ljupka pomislio je. Njene ruke su ga sve vre grlile, a
lice joj je bilo vrelo poput usijanog eljeza.
O, Alahu, kako je slatka proaptao je i stisnuo je u zagrljaj. Potom mu je
Sara ponudila vina. Dok je pio, Zejneb je brzo zamijenila
jastuke.
Ne znam, tako ljupka i slatka nije bila nijedna promrmljao je. Halima je
otpuzala u kut, zarila lice u jastuke i odmah zaspala. Fatima se nakaljala.
Zapjevat u pjesmicu o ovoj noi rekla je oaravajue se smijeei dok su
joj se na obrazima ocrtavale rupice.
Izvrsno! obradovao se Sulejman. Ispruio se natrag na jastuke i stavio ruke
pod glavu.
Sada sluajte!
Fatima je poela uz pratnju harfe:
Sivi sokol Sulejman U raj doao. Lijepu Fatimu ugledao, to je doao - nije
pitao.
Njeno se uz nju privio. Od sree se topila. Njen gospodar je bio. Dala mu je to
je imala.
212
Aia ljupka doskakuta Lija prepredena. Fatimi momka smota, Sama u njeg'
zagledana.

bcc

Lejlu srce boli, Sulejmana ona voli. Tiho k njemu se prikrade, Vatru srca mu
ukrade.
Tek to to Turkan vidje, Sva mu se prepusti. Iskreno mu se ona svidje. Poljubi je,
nita ne izusti.
Al' ve drugoj opet Nestalno mu srce hrli. Lijepu kao rajski cvijet, Crnu Saru grli.
Oiju se crnih zasitio, Puti tamne mu je dosta. Zejneb svijetlu tad vidio, Pred
oima plavim zasta.
Halimu dii vitak stas. Nogu je dugih, tankih. Alah je stvorio kao ukras, Ljepa je
od djevojaka svih.
I ehere i Hanum K njemu pruie ruke. Pomrai mu se um, Razdiru ga ljubavne
muke.
Za to vrijeme Fatima svirala, Tanane strune prebirala.
Nevjernika strasnog gledala I kriom suze otirala.
Njoj opet prie Sulejman, Stvarno lijep, kran junak. Suze nije lila zaman, Kao i
prije bjee joj sladak.
Onda oko njega se Djevojke sve zavrtjee. Vrh planine da uje se Tako glasno
zapjevae:
Raj ne bjee raj, Dok u nj ne banu pehlivan. Zato usklikni, zapjevaj: ivio nam
Sulejman!
Fatiminu pjesmu doekali su vrisak, smijeh i glasno odobravanje. Djevojke su
povukle Sulejmana na sredinu i zaplesale oko njega. Kliktale su mu i nazdravljale.
Jedva im se istrgao. Pohitao je Fatimi i veselo je zagrlio.
Odlina pjesma! rekao je smijui se. Mora mi je napisati. Kako e
zinuti Naim i Ubejde.
Iz raja ne moe nita ponijeti odvratila mu je Fatima. Naui je napamet.
Buka je naposljetku probudila Halimu. Pogledala je zaueno oko sebe i upitala:
to se dogodilo?
Fatima je spjevala pjesmicu odgovorila je Sara. I ti si u njoj.
Onda je sigurno glupa.
Stisnula se medu jastuke i htjela ponovo zaspati, no tada ju je Sulejman primijetio,
priao joj i protresao je za ramena.
Kako moe spavati kada je gost u kui? Sjeo je pokraj nje, a ona se privila uz
njega. Osjeao je njenu toplinu njena daha, a njeno mirno disanje ubrzo ga je
uspavalo.
Kako su ljupki rekla je Aia.
Ostavimo ih da se naspavaju.
Fatima je pozvala Zejneb.
Smislimo pjesmu o njima tiho je predloila.
Ostale djevojke su se opijale i sve vie veselile. Plesale su, skakale u bazen,
zbijale ale i smijale se.
Pjesma je bila gotova pa je Fatima rekla djevojkama da probude Halimu i
Sulejmana. Oboje su istodobno otvorili oi, zagledali se jedno u drugo i nasmijali.
Eh, da me sada vidi moj Jusuf!

bcc

Sulejman je bio silno sretan. Djevojke su mu ponudile vino, a on je odbio au i

pio iz vra.
Nijednom sultanu nije ovako dobro!
Sluajte sada! Fatima i Zejneb e vam zapjevati pjesmicu. Naslonio se na
jastuke i privio Halimu uza se. Fatima i Zejneb su poele:
Halima je najvea luda Med' hurijama bila. Kad su joj momka spominjale,
Lijepo je elo mrtila.
Zmija i gutera se bojala. Da Alah ih je grdne stvorio,
0 njima tako je mislila, Kako bi sve poput nje plaio.
Za ukopljenicima smijenim Kriom je pogledala. Pretvorene u momke lijepe
Noima ih je snivala.
Kad je Sulejman u raj kroio, Srce joj je ludo poskoilo. Pamet joj je pomutio Nije znala to se dogodilo.
Kada je junak ruku pruio
1 grudi njene pomilovao, Iz nje se mio glasak izvio, A potom joj je dah zastao.
215
Oi je obarala, drhtala. I napola malaksala, Branila se, a to eljela. Od srama sva
je crvenjela.
U sebi se jako bojala Hoe li mu biti mila. Sve to je znala zaboravila, Glava
joj sasvim prazna bila.
A ipak, kad bilo je to je bilo, Kao to to obino biva: Od radosti i sree je sjala,
Kao da sve to samo sniva.
Djevojke su se smijale a Halima je sva pocrvenjela od stida i ljutnje. Su-lejman se
cerekao od zadovoljstva. Ve je bio toliko pijan da je teko mogao ustati.
Bacit u vam jastuke u glavu ako ne uutite! Halima je stisnula svoju sitnu
aicu i prijetila njome.
Tada se iz daljine turobno oglasio rog. Jedanput, dvaput, triput.
Djevojke su umuknule, a Fatima je problijedjela. Kriom je pripremila kuglicu za
napitak. I Sulejman je oslunuo pa s mukom ustao. Jedva se drao na nogama.
Sto to znai? zaueno je upitao.
Krenuo je prema vratima kao da e izai iz paviljona.
Jo jednu au, Sulejmane.
Fatima je jedva prikrivala zabrinutost. Napitak je bio pripremljen i djevojke su
ponovo povukle Sulejmana na jastuke.
Sto e priati Naimu i Ubejdeu o svojim doivljajima u raju? upitala je
Fatima kako bi odvratila njegovu panju od opasnijih misli.
Naimu i Ubejdeu? Ma ti Turci mi nee vjerovati. Ali ja u im ve pokazati.
Samo neka posumnjaju! Ovo u im gurnuti pod nos.
Pokazao je svoju vrstu aku. Fatima mu je ponudila au s napitkom i on ga je
popio gotovo ne obraajui panju.
Obuzela ga je teka omamljenost. Posljednjim snagama pokuavao joj se
oduprijeti.
Dajte mi neto da ponesem sa sobom za uspomenu.

bcc

216
Nita ne moe uzeti sa sobom.
Shvatio je da, to se toga tie, s Fatimom nee nita postii. Njegova, ve
malaksala desnica instinktivno je opipala Halimino zapee i zlatna narukvica
kliznula je u njegov dlan. Sakrio ju je pod halju i potom vrsto zaspao. Halima ga
nije izdala. Kako bi i mogla? Od sveg srca ga je zavoljela.
U paviljonu je bila potpuna tiina. Fatima je tiho uzela crni prekriva i njime
pokrila usnulog. ekale su.
Ne ine nas stvari same po sebi sretnima ili nesretnima rekao je Hasan
prijateljima na kuli kada su ponovo polijegali po jastucima. Nego samo naa
misao, nae uvjerenje koje imamo o njima. Na primjer: krtac zakopa blago na
skrivenom mjestu. Javno se pravi siromahom, a u sebi uiva, svjestan da je
bogata. Susjed nanjui njegovu tajnu i uzme mu blago. krtac e se radovati
bogatstvu sve dok ne otkrije pljaku, a ako ga prije toga zadesi smrt, izdahnut e
sa sretnom svijeu da je bogata. Isto tako je i s muem koji ne zna da ga njegova
ljubljena vara. Da to ne sazna, ivio bi sretan do svoje smrti. U suprotnom
primjeru, njegova najdraa ena moe biti uzor vjernosti, ali ako bi ga laljiva
usta uvjerila da mu je nevjerna, trpio bi paklene muke. Dakle, ni stvari ni
injenice ne odluuju o naoj srei, odnosno nesrei, nego smo sasvim i iskljuivo
ovisni o naim predstavama i o naoj svijesti o njima. Svakog dana otkrivamo
kako su lane i pogrene te predstave. Na kako krhkim nogama stoji naa srea!
Kako je esto neopravdana naa tuga! Zar je onda udno to je mudrac
ravnoduan prema objema?! I to u srei uivaju naivni i glupai?!
Tvoja filozofija nije ba po mom ukusu primijetio je Ebu Ali. Istina, u
ivotu se neprestano varamo i uvijek smo rtve krivih uvjerenja, ali moramo li se,
zato to su moda pretpostavke lane, odrei svake radosti? Kada bi se ovjek
ponaao u skladu s tvojom mudrou, morao bi sve vrijeme proivjeti u sumnjama
i neizvjesnostima.
Zato si se onda bio uzrujao to sam poslao fidaije u raj? Nisu li sretni? Kakva
je razlika izmeu njihove sree i sree nekog drugog koji, isto tako, ne zna njene
prave pretpostavke? Znam to tebe zbunjuje. Zbunjuje te to to nas trojica znamo
ono to oni ne znaju. A usprkos tome, jo uvijek su u boljem poloaju, na primjer,
od mene. Zamisli samo kako bi onoj trojici svaki uitak bio zagoran ve u
zametku kada bi posumnjali da ih ja namjerno navodim na neto u to oni nemaju
uvida. Ili da ja, o svemu tome to se s njima dogaa, znam neto vie nego oni
sami. Ili kada bi slutili da su samo igrake, ahovske figure, bez vlastite volje, u
mojim rukama. Da su samo sredstva koja upotrebljava neka via volja, neki vii
razum za ostvarenje nekog nepoznatog
217
plana. Meni, prijatelji, takve slutnje i takve sumnje zagoravaju svaki dan ivota.
Slutnja da bi mogao biti netko iznad nas tko jasnim duhom sagledava svemir i na
poloaj u njemu, tko bi mogao znati o nama tota, moda i as nae smrti, sve to
je naem razumu neumoljivo skriveno. Netko tko s nama moe imati svoje

bcc

posebne nakane, tko nas moda upotrebljava za svoje pokuse, tko se mogue igra
s nama, s naom sudbinom i naim ivotom, dok se mi, lutke u njegovim rukama,
ovdje veselimo i radujemo umiljajui kako smo sami kovai svoje sudbine. Zato
se upravo vii duhovi tako oajniki bacaju na otkrivanje tajni prirodnih pojava,
zato se ba mudri tako strasno predaju znanosti i razglabaju o svemiru? Epikur je
rekao da bi filozof bio potpuno sretan kada ga ne bi muio strah od nepoznatih
nebeskih pojava i zagonetke smrti. Kako bi otklonio ili bar objasnio taj strah,
posveuje se znanosti i prouavanju prirode.
Jako ueno primijetio je Ebu Ali. Ali, ako sam te dobro razumio, tvoje
mudrovanje moda bi se moglo saeti u ovu konstataciju: potajno te grize
spoznaja da nisi Alah.
Hasan i Buzurg Umid su se nasmijali.
Gotovo da si pogodio rekao je prvi. Priao je nadzidima i pokazao na onu
stranu neba gdje je bila tama, iz koje je prodorno sijalo tisue sitnih zvijezda.
Pogledajte taj neizmjerni nebeski svod! Tko moe izbrojati zvijezde rasute po
njemu? Aristarh je rekao da su to sama sunca. Ima li ljudskog razuma koji bi to
shvatio? A ipak je sve to planski ureeno kao da time upravlja neka svjesna volja.
Svejedno je je li ta volja Alah ili, pak, slijepo djelovanje prirode. Mi smo, u
usporedbi s tim, neizmjerno smijeni i beznaajni. Svoje siunosti naspram
svemira prvi put sam postao svjestan kada mi je bilo deset godina. Sto sve od tad
nisam doivio, i to sve od tad ve nije prolo! Prola je vjera u Alaha i Proroka,
proao je opojni ar prve ljubavi, niti vie onako lijepo mirie cvijet jasmina u
ljetnoj noi, niti tulipani vie cvjetaju u onim arkim bojama. Samo su zurenje u
neizmjernost svemira i strah od nepoznatih nebeskih pojava ostali isti. Svijest da
je naa elja samo zrnce praine u svemiru, da smo mi na njoj samo nekakve uge,
nekakve beskonano male ui, ta svijest me jo uvijek ispunjava oajem.
Ebu Ali je skoio na svoje krive noge i poeo mlatarati rukama oko sebe kao da se
brani od nekih nevidljivih napasnika.
Hvala Alahu to me stvorio tako skromnim i rijeio me takvih briga
uzviknuo je polualjivo. Od srca ih rado preputam Batujima, Memu-nima i
Ebu Mesarima.
Zar misli da meni preostaje ita drugo? odvratio je Hasan s nekom
suzdranom porugom. Da, Protagora, bio si velik kada si izrekao reenicu da je
ovjek mjera svih stvari. to nam drugo preostaje nego se pomiriti s tom
dvosjeklom mudrou? Da se ograniimo na ovu grudicu od blata i vode na kojoj
ivimo i prepustimo silna prostranstva svemira nadljudskim duhovima? Ovdje
dolje, na ovoj ubogoj, maloj planeti nae je poprite, mjesto primjereno naem
razumu i naoj volji. ovjek je mjera svih stvari. i u najednom postaje
potovanja vrijedan initelj! Samo se trebalo ograniiti. Odvojiti se iz prostranstva
svog pogleda svemira i zadovoljiti se vrstom zemljom na kojoj stojimo. Vidite,
prijatelji, kada je moj duh to shvatio, svim snagama sam se bacio na sreivanje u
sebi i oko sebe. Sav svijet inio mi se ogromnom, jo neiscrtanom geografskom
kartom, a usred njega siva pjegica -na planet. U toj pjegici beskrajno mala crna

bcc

toka - ja, moja svijest, jedino to zacijelo poznajem. Bijeloga sam se odrekao.
Trebalo je prodrijeti u sivu pjegicu, izmjeriti joj opseg, zapreminu i onda...
ovladati njome, poeti njome upravljati po svom razumu, po svojoj volji. Jer
strano je biti pod onim koji se pokuao odmjeriti s Alahom.
Gle, tek sada sam te dobro razumio, Ibn Sabae! uzviknuo je Ebu Ali bez
ikakve zajedljivosti. Ti hoe biti na zemlji isto ono to je Alah na nebesima.
Hvala Alahu! Jednom su se i tebi upalile lampice nasmijao se Hasan.
Ve je bilo krajnje vrijeme, inae, stvarno ne bih znao kome u ostaviti svoje
nasljee.
Ali onu bjelinu na geografskoj karti si islikao rekao je Ebu Ali. -Gdje bi,
inae, naao mjesto za svoj raj?
Vidi, razlika izmeu nas, koji smo progledali, i ogromnih masa, koje lutaju u
tami, je ova: mi smo se ograniili, a one nee ili ne brinu za ogranienje. One
zahtijevaju od nas da im otklonimo bjelinu nepoznatog i ne mogu podnijeti
nikakvu neizvjesnost. A budui da nemamo istine, moramo ih tjeiti
izmiljotinama i bajkama.
Ova bajka dolje se brzo razvija rekao je Buzurg Umid koji je, gledajui s
nadzida u vrtove, uhvatio posljednje rijei. I drugi mladi se probudio.
Djevojke pleu oko njega.
Pogledajmo rekao je Hasan i doao s Ebu Alijem do njega.
Djevojke su, zadranog daha, gledale kako Zulejha otkriva usnulog Jusufa. Zbog
njegove duine, kada su ga ukopljenici donijeli, virila su mu stopala izvan nosila.
Sada se ispod pokrivaa ukazalo njegovo ogromno tijelo.
Kakav gorostas! Dada, mogao bi te sakriti pod miku apnula je Zufana
kako bi se ohrabrila.
U njegovoj blizini ni ti nisi bogzna kolika odvratila joj je Rukaja. U
meuvremenu Zulejha je kleknula pokraj njega i sva u zanosu ga promatrala.
to li e uiniti kada se probudi? brinulo je Malu Fatimu. Rukama je pokrila
oi kao da se htjela sakriti od nepoznate opasnosti. Bila je meu najplaljivijima i,
kako bi je razlikovali od prve Fatime, zvali su je Malom Fatimom.
Progutat e te zadirkivala ju je Habiba.
Nemoj je plaiti. Ionako je dovoljno plaljiva. Rukaja se nasmijala.
Ali Jusuf je i dalje spavao. Samo je okrenuo leda svjetlosti koja mu je udarala u
oi. Zulejha je ustala i prila djevojkama.
Spava vrsto kao da je u nesvijesti rekla je. A nije li krasan junak?
Zapjevajmo i zapleimo kako bi se obradovao kada se probudi.
Svaka je uzela svoj instrument pa su tiho zasvirale i zapjevale. Zulejha i Rukaja
uzele su daire i pokuale zaplesati lagan ples. Dada i Mala Fatima su jo uvijek
drhtale od straha.
Zato vas dvije ne pjevate? razljutila se Zulejha. Mislite da ne vidim
kako samo otvarate usta?
Takav je morao biti Suhrab, sin Rustemov rekla je Esma.
Nije valjda da vidi u sebi lijepu Gurdaferid? Zulejha se smijala.

bcc

Ne smij se, Zulejha. I ti si daleko od nje. Umjesto odgovora, Zulejha se poela

uvijati i izazovno pokazivati svoje ari.
Gledajte, Zulejha se dala na zavoenje nasmijala se Esma. Ali njen junak
spava i ne haje za nju.
Isto kao egipatski Jusuf koji nije mario za Putifarovu Zulejhu uzviknula je
Rukaja.
Stvarno! Jusuf i Zulejha! Kako je to lijepo. Dada je bila sva sretna tim
otkriem.
Spjevajmo pjesmu o njima predloila je. Odloile su instrumente i primakle
glave jedna drugoj. Poele su smiljati stihove. Malo-pomalo nastala je prepirka i
Zulejha se umijeala. Tada se Jusuf pridigao na ruke i pogledao oko sebe, a onda
se iznenada poeo srdano smijati. Djevojke su za-vritale od straha.
Jao! Izdale smo se! Sve je uo.
Zulejha se uhvatila za glavu i oajniki zurila u djevojke. Jusuf se trznuo,
pretresao glavom, sklopio pa ponovo otvorio oi. Potom se, s izrazom
zaprepatenja, zagledao u djevojke.
Alah je velik! Ovo nije san!
Sada se Zulejha snala. Prila mu je blago se gibajui i sjela pokraj njega na
jastuke.
Naravno da nije san, Jusufe. Doao si u raj. Mi smo hurije koje te ekaju.
Jusuf ju je oprezno dotakao. Digao se, obiao bazen i nesigurnim pogledom
promatrao djevojke koje su ga nijemo pratile oima. Tada se vratio Zu-lejhi i
uzviknuo vie za sebe.
Tako mi svih muenika! Sejiduna je bio u pravu. A ja mu nisam vjerovao! Sjeo
je na leaj. Obuzimala ga je slabost, a u ustima je osjeao muan okus.
Gdje su Sulejman i Ibn Tahir?
Isto tako u raju, kao i ti.
edan sam.
Dajte mu mlijeka zapovjedila je Zulejha. Ispraznio je punu zdjelu.
Je li ti sada lake, jadni putnie?
Lake mi je.
emu si se smijao kada si se probudio?
Jusuf se pokuao sjetiti. Odjednom ga je ponovo spopao smijeh.
Ah, nita. Samo glupi snovi.
Voljele bismo ih uti.
Smijat ete mi se. Sejiduna mi je dao neku kuglicu i odjednom sam se osjeao
kao da sam uzletio, a kada sam dobro razmislio, shvatio sam da jo uvijek leim
na istom mjestu. Tako mi sedmorice proroka! A kako sam onda dospio ovamo?
Nije valjda da sam na koncu stvarno letio?
Naravno da si letio, Jusufe. Vidjele smo kada si doplovio zrakom u ovaj na
dom.
Milostivi Alahu! Je li to istina? ekajte, ispriat u vam to sam potom sanjao.
(Ako sam uope sanjao?) Letim vam ja tako preko prostranog predjela i doem

bcc

nad veliku pustinju, kad ugledam pod sobom u pijesku sjenku jastreba koja se
pomie onako kako se ja pomiem. Grabljivica te prati, Jusufe, kaem samome
sebi. Pogledam gore, pogledam dolje, zatim lijevo i desno od ptice ni traga.
Zamahnem lijevom rukom, zamahnem desnom, iste pokrete ponovi svojim
krilima sjenka ispod mene. (Moram vam rei da sam,
221
dok sam kao djeak vodio oevo stado na pau, esto vidio kako po zemlji klize
sline sjenke. ivotinje su drhtale i bjeale od njih, i zato se u te stvari dobro
razumijem.) Jusufe, nije valjda da si se pretvorio u orla?, pomislio sam. Tada se
nadoh iznad ogromnog grada. Jo nikada dotad nisam vidio neto slino. Palae
kao planine, izmeu njih trgovi, damije sa arenim kubetima, minareti i tornjevi
kao vojska kopljanika. Da nisi nad Bagdadom ili ak nad Kairom, Jusufe, rekoh
sebi. Doletim nad prostran bazar. Odozdo dopiru vika i vriska. Zaustavim se pred
visokim i tankim minaretom. Na njemu je stajao nekakav kalif, neto vikao i
neumoljivo mlatarao rukama. inilo mi se da nekog pozdravlja i klanja mu se.
Odjednom se s njim podigao i minaret. Osvrnem se kako bih vidio kome je
namijenjeno to klanjanje, ali nisam nikoga primijetio. E, moj Jusufe, kaem
sebi. Visoko si se digao kad ti se klanjaju kalifi s minareta. Kad u kalifu
prepoznah Sejidunu. Spopade me uas. Pogledam uokolo kako bih mu pobjegao.
Tada Sejiduna skoi, poput majmuna, s vrha minareta i pone plesati na jednoj
nozi. Okruie ga svirai, onakvi kakvi nam dolaze iz Indije i krote zmije, a
Sejiduna se na njihovu muziku pone kao lud povijati ukrug. Sto sam mogao?
Poeo sam se na-glas smijati. Onda sam ugledao vas oko sebe. udo nad udima!
Stvarnost je nadmaila snove.
Djevojke su se smijale.
Stvarno neobini snovi rekla je Zulejha. Pratili su te dok su te nevidljiva
krila nosila k nama.
Tada je primijetio stolie na kojima su bila poredana jela i osjetio je strahovitu
glad. Udisao je miris jela i oi su mu se zaarile.
Htio bi jesti? upitala je Zulejha. Propisano je da se najprije mora
okupati. Pogledaj, pripremljena je topla voda.
Kleknula je pokraj njega i poela mu razvezivati sandale. Druge su mu htjele
svui halju ali on se branio.
Ne brani se, Jusufe rekla je Zulejha. U raju smo i sve to ovdje radimo
doputeno je. Uzela ga je za ruku i povukla za sobom do bazena. Odbacio je
maramu kojom su mu bila povezana leda i potopio se u vodu. Zulejha je odmotala
velove kojima je bila umotana i uinila isto. Skinula mu je fes s glave i predala ga
druicama na uvanje, a onda mu je pomogla da se okupa i veselo ga prskala.
Kada je napustio bazen i obrisao se runikom, ponudile su mu hranu. Prihvatio je
brojna jela i trpao u sebe sve to mu je dolo pod ruku. Alah je velik rekao
je. Sada vidim da sam stvarno u raju.
Ponudile su mu vino.
Zar ga Prorok nije zabranio?

bcc

222
Mora da ne pozna Kur'an kada ne zna da ga je Alah u raju dopustio? Ta nee
ti udariti u glavu.
Zulejha ga je tjerala da pije. Bio je jako edan i naduak je ispio pun vr. Ugodno
omamljen izvalio se na jastuke. Zulejha se privila uz njega i stavila njegovu glavu
u svoje naruje.
E, kada bi me sada vidjeli Sulejman i Ibn Tahir!
Osjeao se bogovski. I ne htijui poeo je priati o svojim jutronjim junatvima
dok ga je Rukaja, kleui ispred njega, dalje sluila jelima i vinom. Kada je
zavrio, djevojke su dohvatile instrumente, podesile ih i zapjevale pjesmu koju su
upravo smislile. Jusuf je osluhnuo, a srce mu se topilo od miline i irilo od zanosa.
PJESMA O JUSUFU I ZULEJHI
Kipi Zulejhino jedro tijelo
I drhti kao srce na dlanu lovca.
Koga je njeno oko zanijelo?
Je li Jusuf ime tog hrabrog borca?
Naa je Zulejha djevojka rajska. Alahu je ponos, bit e radost tebi. Tebe hoe,
Jusufe, ta rua majska. Turina si savladao, zar nju ne bi?
O, ne budi kao Jusuf iz Egipta, Jer naa je Zulejha samo tvoja ena. Ne budi s
njom okrutan, srca kamena, Ljepotica ta samo je tebi namijenjena.
Kao gar je crnog oka ta to te eka, vrstih bijelih grudi, vrele strasti. Poput
baruna usta su njena meka, Ah, u naruju njenom rajske su slasti!
Zulejha je obavila ruke Jusufu oko vrata i privukla njegovu glavu svojoj. Njeno,
milujui ga, poljubila ga je u usta.
Od slasti mu se zavrtjelo u glavi. Prije nego se osvijestio ona se digla i dala
djevojkama znak. Zasvirale su muziku za ples.
223
Podigla je ruke tako da su joj se zategnule grudi i poela se uvijati u struku. U
poetku je plesala lagano, jedva se miui, sveano i dostojanstveno. Jusuf ju je
gledao zaarenih oiju. Otupio od omamljenosti, ni na to nije mogao misliti osim
na krasno tijelo koje se pred njim izvijalo i ljuljalo u ritmu muzike. Alah je
velik aptao je u sebi.
Zulejhin ples postajao je sve ivlji i razgibaniji. Sve bre i bre je kruila
bokovima, povijala se odozgo prema dolje poput slapa a svi su joj se udovi tresli
velikim umijeem. Naposljetku se divlje zavrtjela oko svoje osi, deset, dvadeset
puta, a onda, poput odapete strijele, doletjela Jusufu u naruje. Instinktivno ju je
obgrlio, privio uza se i zaboravio na cijeli svijet. Rukaja im je prila na prstima i
pokrila ih pokrivaem.
Kada se Jusuf, poslije izvjesnog vremena, prenuo iz ugodne omamljenosti,
ponovo se zaudio. Naime, u tom polusnu se bojao da e se, kada se probudi, opet
nai u Alamutu i da e se tada pokazati kako je sve bio samo san, a sada je
ugledao nedaleko od sebe sedam djevojaka koje su okruivale Zulejhu. Raj, sam
po sebi, nije mu izgledao posebno tajnovitim. Osjeao se domae kod tih

bcc

djevojaka tako da je bilo istinsko veselje boraviti medu njima. Kroz koprene
bijelili su im se divni udovi. Vidio je zategnute Zulejhine grudi i obuzela ga je
pouda. Oi su mu se zakrvavile, a sjeanje na minute uitka zavrtjelo mu je
pamet.
Hoe li mi itko vjerovati kada o svemu ovom budem priao u tvravi? pitao
se.
Za to vrijeme su djevojke meusobno poluglasno razgovarale. A sada dopusti
da se i mi njime pozabavimo apnula je Rukaja Zulejhi.
Ne trebate se mijeati u moj posao. Ja nareujem i rei u vam kada mi budete
potrebne.
Vidi kako je sebina! Ona misli da nas je Sejiduna poslao ovamo samo da
gledamo?! Rukaja je bila zajapurena od ljutnje.
Pusti Zulejhu neka sama odluuje smirivala ju je Dada.
uti, zrikave mali. Ona bi ga htjela imati samo za sebe.
Pa kad se u nju zaljubio.
- Ta nije mu dala da pogleda oko sebe.
Budi radosna to te nije primijetio. Inae bi posumnjao da je stvarno doao u
raj. Zulejha ju je oinula pogledom s visine. Rukaja je htjela planuti, ali tada su
vidjele da se Jusuf probudio i da ih gleda. Zulejha je bijesno sijevnula oima. Brzo
su dohvatile pladnjeve, vreve i poele ga posluivati, a ona se spustila na koljena
pokraj njega i upitala ga s najljubaznijim smijekom:
224
Jesi li se dobro odmorio, dragi moj? Umjesto odgovora, obuhvatio ju je svojom
tekom rukom oko struka i priljubio uza se. Pritom mu je pogled, preko njenih
ramena, kliznuo prema drugim djevojkama. Ugledao je Dadu i Malu Fatimu koje
su kleale na jastucima pokraj zida. Istodobno su i zadivljeno i plaho zurile u
njega. Namignuo im je, hrabrei ih time, a u sebi mislio: Nisu loe te dvije
grlice.
Kuda si se zagledao, dragi?
Zulejha je osjeala da mislima nije s njom.
Kroz prozor. Tek sada sam primijetio koliko je svjetla tamo vani. Volio bih
razgledati raj.
Povest u te, Jusufe.
I ostale neka podu s nama da ne samuju. Namignuo je Dadi i Maloj Fatimi.
Pa hajde s njima ako ti se vie svia njihovo drutvo. Ja mogu ovdje priekati.
Jusuf se gotovo uplaio Zulejhina glasa iz kojeg je odzvanjao strog ukor.
Zulejha, pa nisam tako mislio. Samo mi je ao da ih ostavimo ovdje same.
uti. Otkrio si se. Ve si me se zasitio.
Prorok i svi muenici su svjedoci da ne laem.
U raju si, a kune se?
Kad me nee posluati, Zulejha.
Priznaj da ti se Mala Fatima i Dada sviaju. Jusuf vie nije znao kako bi se
izvukao.

bcc

Pa hajdemo, Zulejha. Ostale neka uine onako kako im se vie svia. Suze koje
su joj ve blistale u oima zamijenio je pobjedniki smijeak.
Poite za nama da nam budete pri ruci ako zatreba. Izali su iz paviljona.
Jusuf je gledao neobinu rasvjetu i klimao glavom.
Nitko mi u Alamutu nee vjerovati da sam sve ovo uistinu vidio vlastitim
oima.
Zar uiva tako malo povjerenje, Jusufe?
Ne brini. Tresnut u o zid onoga tko mi nee vjerovati.
Ili su stazama kroz mirisne vrtove. Naprijed su ili Jusuf i Zulejha, vrsto
zagrljeni, za njima ostalih sedam djevojaka.
O, kako arobna no! uzdahnula je Dada. Sve mi se vie ini da smo u
pravom raju.
Kako li tek mora biti u dui Jusufu koji stvarno vjeruje da je u njemu!
primijetila je Rukaja.
Bi li ti vjerovala da si se, kao on, probudila usred ovih vrtova? upitala je
Esma.
Ne znam. Moda, da jo uope nisam vidjela svijeta.
udan je ovjek Na gospod. Misli li da mu je Alah stvarno naredio da digne
ove vrtove?
Ne pitaj takve stvari, Esma. Moan je gospodar, moda arobnjak. Ne zna da
li nas i sada slua.
Mene je strah, Rukaja. Dada se vrsto uhvatila za nju.
Sejiduna je rekao da u ostati samo ovu no u raju. Misli li da e me jo kada
poslati ovamo?
Zulejha se trgnula. to da mu odgovori?
Ne znam, Jusufe. Samo to znam da e, kada zauvijek napusti onaj svijet, biti
na gospodar i vjeno emo te dvoriti.
Jusufa je obuzela udna tjeskoba. vre stegnu Zulejhu.
Je li ti ao to e nas napustiti?
Zao mi je, Zulejha.
Hoe li misliti na mene?
Neu te zaboraviti. Zagrlili su jedno drugo. Razbudila ih je hladnoa. Vratili su
se u paviljon.
Poeli su piti. Jusuf, koji se na hladnom zraku otrijeznio, ubrzo je ponovo bio opit.
Ohrabrio se i dok je Zulejha bila zabavljena toenjem vina, privukao je Dadu
sebi i poljubio je.
Hoe li biti moja kada se za stalno preselim k vama?
Umjesto odgovora ovila mu je krhke ruice oko vrata. I nju je vino ohrabrilo.
Zulejha se okrenula i bijesno sijevnula oima.
Dada se odmakla od Jusufa i plaljivo se uurila.
Jusuf se nasmijao. Crven od zbunjenosti priao je Zulejhi i apnuo joj:
Zar nisi vidjela da sam se samo alio?
Ne lai! Dobro je to sam na vrijeme vidjela kakav si. Pokuao ju je zagrliti.

bcc

Pusti me! Idi tamo kuda te srce vue. Okrenula mu je leda. Tada je u prozoru
ugledala Apamino lice koje ju je zloslutno motrilo. Samo tren, i ve ga vie nije
bilo.
Ali Zulejha se najednom sasvim razbistrila.
OOfi
O, Jusufe, Jusufe! Zar nisi primijetio da sam te samo izazivala? Ti si moj
gospodar i gospodar svih nas.
Uhvatila ga je za ruku i njeno ga povukla prema djevojkama.
Ovdje kraljuj i biraj po svojoj volji.
Pojile su ga vinom i srce mu se topilo od ponosa i raskoi. Sada je stvarno bio
pravi vladar, vlasnik prekrasnih vrtova i bajnog paviljona. Samo mu je, s vremena
na vrijeme, kroz pijanstvo izranjala svijest da e se ubrzo morati od svega toga
oprostiti no sljedei vr vina odagnao je al koji mu se prikradao.
Oglasio se znak i Zulejha je spravila napitak. Ruka joj se tresla dok je sputala
kuglicu u au. Mala Fatima je pokrila oi a Dada priguila uzdah. Jusuf je, nita
ne slutei, ispio vino. Ubrzo se sruio na jastuke i vrsto zaspao. Djevojke su ga
pokrile. Ovila ih je studen, kao da se pomrailo sunce.
Zapravo jo uvijek mi nije jasno rekao je na vrhu kule Ebu Ali kakvoj
koristi se nada od tih aiara, ako ti noanji pokus uspije. Zar misli da e
stvarno na njima izgraditi mo i snagu ustanove?
Svakako. Savjesno sam prouio sve vrste vladavine koje poznaje povijest.
Pokuao sam spoznati njihove prednosti i njihove greke. Do sada jo nijedan
vladar nije bilo sasvim neovisan. Glavne prepreke njihovom razmahu svagda su
bili vrijeme i prostor. Aleksandar Makedonski je sa svojom vojskom obletio pola
svijeta i pokorio ga, ali je umro prije nego to je postigao svoj vrhunac. Rimski
vladari su iz pokoljenja u pokoljenje irili svoju vlast. Svaki pedalj zemlje morali
su osvojiti maem. Kada ih nije spreavao prostor, onda im je vrijeme kresalo
krila. Muhamed i njegovi nasljednici izabrali su bolji nain: slali su misionare i
tako bi porobili duhove, oslabili otpor, pa su im zemlje, poput zrelih jabuka,
padale u naruje. Ali ondje gdje je duh bio snaan, kao na primjer kod krana,
slamala se mo njihova nasrtaja. Jo bolji sistem primjenjuje rimska crkva.
Nasljeivanje u njoj ne ovisi o porijeklu i krvi kao to je to u sluaju
muslimanskih kalifa, nego o duhovnim vrijednostima. Samo najbolji um moe se
uspeti na vodee mjesto. Duh je i ono to spaja vjernike u snanu cjelinu. Tako se
ini da je crkva savladala podinjenost vremenu, ali je jo uvijek ovisna o
prostoru. Tamo gdje ne dopire njen utjecaj, ona nema vlasti i s tim mora raunati.
Mora se pogaati i miriti sa svojim protivnicima i traiti jaka saveznitva... Ja sam
izmislio ustanovu koja e sama biti dovoljno jaka da nee trebati nikakvih
saveznika. Dosad su se vladari meusobno borili sa svojim vojskama. Vojskom su
osvajali nove teritorije i pokoravali mone protivnike. Za pedalj zemlje padale su
tisue vojnika, a vladari su se rijetko kada trebali bojati za svoju glavu... No, mi
smo upravo njima namijenili svoje udarce. Pogodi glavu, klone trup. Popustljiv
je

bcc

227
onaj vladar koji se boji za svoju vlastitu glavu. Zato bi najvea mo pripala onome
tko bi drao u strahu sve vladare svijeta. Ali strah koji eli biti djelotvoran mora
biti stvarno utemeljen. Vladari su dobro zatieni i osigurani. Istinski bi ih mogli
ugroziti samo oni koji, ne samo da se ne boje smrti, nego je upravo u takvim
okolnostima strasno ele. Odgojiti takva bia to je svrha naeg noanjeg
pokusa. Od njih hou stvoriti svoje ive bodee koji e savladati vrijeme i prostor.
Trebaju unijeti strah i trepet, ali ne medu masu, nego medu okrunjene i posveene
glave. Smrtni strah neka oblije svakog monika koji nam se suprotstavi...
Na kuli je nastao dug muk. Veliki daiji nisu se usuivali pogledati ni Ha-sana, ni
jedan drugoga. Naposljetku je progovorio Buzurg Umid.
Sve ono to si nam dosad rekao, Ibn Sabae, s jedne strane je sasvim
jednostavno i jasno, a s druge pak, opet tako neuveno i uasno da mi se gotovo
ini kako se taj plan nije mogao roditi u mozgu ovjeka koji rauna sa stvarnim
zakonitostima ovog, nama poznatog svijeta. Prije bih ga pripisao jednom od onih
mranih ovjekomrzaca koji zamjenjuju snove stvarnou.
Hasan se nasmijeio.
ini mi se da me i ti smatra luakom, kao to me neko smatrao Ebu-Fadil. I
to zato to vidi stvarnost samo utabanim putem. Istina, takva je stvarnost
prosjenog. Ali koliko stvarnijim moramo smatrati onoga koji je sainio plan, koji
jo nikada nije bio iskuan, a onda ga ipak ostvario. Tako se, recimo, u poetku i
Muhamedu sva okolina smijala kada je pripovijedao svoju zamisao, i u njemu je
vidjela poluludog sanjara. Konaan uspjeh pokazao je da je njegova raunica bila
stvarnija od kolebanja svih sumnjiava-ca. I ja svoj plan preputam tom iskuenju.
Sve bi mi te posljedice bile jasne kada bih mogao shvatiti da e se u fidaijima
stvarno izvriti onaj preobraaj koji si ti predvidio rekao je Ebu Ali. Ali
kako vjerovati da e iv ovjek ikada uditi za smru, pa makar bio vrsto uvjeren
da ga s one strane eka raj?
Moja pretpostavka nije izgraena samo na poznavanju ovjekove due, nego i
na poznavanju ljudskog tijela. Proputovao sam vie od pola svijeta, bilo na konju,
mazgi ili devi, bilo pjeke ili laom, i upoznao sam brojne narode, njihove navike
i obiaje. Okuao sam se u svim ljudskim djelima i danas mogu tvrditi da cijelo
ovjekovo ustrojstvo, kako duevno, tako i tjelesno, lei preda mnom poput
otvorene knjige. Kada se fidaiji sutra ponovo probude u Alamutu, prvo e ih
obuzeti al to vie nisu u raju. Tu tugu tjeit e pripovijedanjem svojim
drugovima. Za to vrijeme otrov haia djelovat e u njihovu tijelu i pobuditi kod
njih nesavladivu elju da ga opet uivaju. Ta elja bit e nerazdvojivo spojena s
pretpostavkama o rajskoj raskoi. U misli228
ma e gledati ljubljene djevojke i umirati od udnje za njima. U njihovim ilama
obnovit e se ljubavni sokovi i probudit e u njima strast koja e graniiti s
bjesnilom. To stanje e s vremenom postati nesnosno. Svojom matom, svojim
pripovijedanjem i privienjima zarazit e cijelu okolinu. Uzburkana krv pomrait

bcc

e im razum. Nee ni razmiljati, ni rasuivati, nego samo ginuti od poude, a mi

emo ih, pritom, tjeiti. Kada sazrije vrijeme, dat emo im zadatak i obeati da e
im raj biti ponovo otvoren ako zadatak izvre i pritom poginu. Tako e traiti smrt
i umirati s blaenim smijekom na usnama...
Tada je ukopljenik povikao s terase.
Sejiduna! Apama moli da izvoli neodlono doi u sredinji vrt.
Dobro.
Hasan ga je otpustio.
Kada se vratio na vrh kule, sav uzbuen je rekao:
Izgleda da s Ibn Tahirom neto nije u redu. Priekajte me ovdje. vre se
umotao u ogrta, a onda se iz svoje sobe spustio na dno kule.
12.
Kada su ukopljenici donijeli Ibn Tahira, u Mirjaminu paviljonu vladala je mrtva
tiina. Spustili su ga i opet neujno, poput zloslutnih duhova, otili s nosilima.
Safija se stiskala uz Hadidu i prestraen pogled upirala u nepokretno tijelo koje
je lealo ispod crnog pokrivaa. Ostale djevojke su kao skamenjene sjedile oko
bazena. Na uzdignutom prostoru kleala je Mirjani, i naslonjena na harfu, odsutno
je zurila pred sebe.
Ponovo se u njoj javila bol. Dakle, Hasanu je uistinu bilo tako malo stalo do nje
da joj je poslao ljubavnika! O, kada bi ga varala da ne zna, koliko bi ga zato vie
voljela! Da, sada ga je mrzila, morala ga je mrziti. A zajedno s njim mrzila je i
ovog momka, to zaslijepljeno, lakovjerno bie koje joj je predao da se veeras o
njemu brine. Njena ljepota i njeno umijee trebaju ga omamiti kako bi vjerovao da
je u raju! O, kako ga je snano prezirala!
Tijelo ispod pokrivaa se promekoljilo. Djevojke su zaustavile dah.
Rikana! Otkrij ovjeka! Mirjamin glas bio je osoran i strog. Rikana je,
prestraena, posluala. Zaudile su se kada su ugledale Ibn Tahirovo lice. Izgledao je gotovo kao dijete. Jedva su mu poele izbijati prve dlaice
na bradi. Bijeli fes mu je skliznuo s glave. elo mu je bilo visoko, kosa gusta,
kratko oiana. Oi su mu pokrivale duge trepavice, a crvene usne bile su mu
poluzatvorene.
To je Ibn Tahir, pjesnik! apnula je Hadida.
On je jutros Turcima oteo zastavu rekla je Sit.
Lijep je bilo je Safijino miljenje.
Sada je Mirjam pogledala usnulog. Licem joj je preletio smijeak. Svoju rtvu nije
zamiljala takvom.
To da je junak i pjesnik? inilo joj se smijenim.
Ta jo je dijete rekla je sebi.
Ipak je pritom, osjetila olakanje. Ve ju je privlailo hoe li ga uspjeti uvjeriti da
je u raju. Zapravo, zadatak koji joj je dodijelio Hasan, bio je vrlo
zanimljiv. Kako je udan i udesan ovjek taj njen gospodar! Njegova zamisao
bila je ili luda, ili uasno velianstvena. Sada je pokrenuo stroj. Ona je bila jedan
od najvanijih kotaa u njemu. Nije li to bio znak njegova povjerenja? Nije li joj

bcc

samo sitniava tatina prijeila da ga pravilno shvati? Velika igra je uvijek bila
njena strast! Nije li joj Hasan sada dao najljepu priliku da se ta strast u njoj
razbukta? Sto joj jo ivot moe ponuditi osim uzviene glume?
I ostalim djevojkama pao je kamen sa srca kada su vidjele Ibn Tahirovo mlado
lice. ak je i plaljiva Safija rekla:
Ovoga nee biti teko uvjeriti da je u raju. Mirjam je prela prstima preko
struna na harfi.
Zapjevajte i zapleite!
Paviljonom zavlada oputenost. Djevojke su prihvatile svirale i defove i
pripremile se za ples. Lijepo ih je bilo vidjeti kada su oslobodile udove iz koprena.
Mirjam im se nasmijeila kada su se poele njihati i zavodljivo kretati kao da ih
gost ve gleda.
Nee se jo probuditi rekla je Sit razoarano i odloila def s pra-porcima.
Poprskajmo ga vodom predloila je Rikana.
Jesi li poludjela? izgrdila ju je Hadida. Kakav bi onda bio njegov prvi
dojam o raju!
Pjevajte i pleite dalje rekla je Mirjam. Pokuat u ga prizvati k svijesti.
Kleknula je pokraj njega i zagledala mu se u lice. Njegove crte inile su joj se
lijepim i plemenitim.
Njeno je dotakla rukom njegovo rame. Trgnuo se. ula je neko nerazumljivo
mrmljanje. Istodobno su je obuzeli strah i velika radoznalost. to e rei, to e
uiniti kada se nade u ovom nepoznatom prostoru?
Tiho je zazvala njegovo ime. Munjevito se pridigao, iskolaio oi i zbunjeno
pogledao oko sebe.
to to znai?
Njegov glas bio je plaljiv i drhtav.
Djevojke su zastale usred pjesme i plesa, a na njihovim licima primjeivala se
strahovita napetost. Mirjam se brzo snala.
U raju si, Ibn Tahire.
Pogledao ju je zaueno i ponovo legao.
Sanjao sam promrmljao je.
231
Jeste li ule? Ne moe vjerovati da je u raju? sa strahom je proap-tala
Hadida.
Poetak nije lo pomislila je Mirjam. Ponovo ga je dotakla i izgovorila
njegovo ime.
I sada se digao. Njegov pogled zadrao se na Mirjaminom licu, a usne su mu se
poele tresti. Njegove oi izraavale su zaprepatenje, gotovo strah. Pogledao se,
opipao, poeo se osvrtati oko sebe po prostoriji, a onda je preao rukom preko
oiju. Obrazi su mu bili blijedi poput voska.
Ne moe biti istina aptao je. To je ludost! To je prijevara!
Nevjerni Ibn Tahire! Je li to zahvalnost za Sejidunino povjerenje? U
Mirjaminom smijeku bilo je prijekora.

bcc

Ustao je i brzim pogledom prelazio po predmetima. Priao je zidu i dotakao ga.

Otiao je do bazena i smoio prste u vodi. Potom je bacio prestraen pogled na
djevojke i vratio se k Mirjam.
Ne shvaam rekao je drhtavim glasom. Sino nas je pozvao Se-jiduna i
naredio nam da progutamo neke kuglice slatkogorkog ukusa. Zaspao sam i sanjao
udne snove, a sada sam se najednom probudio na sasvim drugom mjestu. Sto je
tamo vani?
Tamo su vrtovi koje poznaje iz Kurana.
Razgledat u ih.
Ja u te odvesti tamo. Ali zar se nee prije toga okupati i okrijepiti?
Za to e kasnije biti vremena. Najprije moram biti siguran gdje sam. Priao je
izlazu i odgrnuo zavjesu.
Mirjam ga je pratila. Uhvatila ga je za ruku i vodila kroz hodnik. Izali su van i
zastali navrh stubita.
O, kakav udesan pogled! uskliknuo je kada je ugledao bajno rasvijetljene
vrtove pred sobom. Ne, toga nema u Alamutu. I nigdje uokolo ne poznajem
sline predjele. Koliko li sam dugo morao spavati kada su me odnijeli tako
daleko!
Nije li te strah tvoje bezbonosti, Ibn Tahire? Zar jo uvijek ne eli vjerovati
da si u raju? Stotine tisua kilometara te dijeli od tvog svijeta. A ipak, kada se
bude opet probudio u Alamutu, za tobom e minuti samo jedna no. Otro ju je
pogledao. Ponovo se opipao po cijelom tijelu.
Dakle, sanjam? Ne bi bilo prvi put da u snovima ustvrdim kako je ovaj put
stvarno sve to doivljavam. Sjeam se kako sam jednom, dok sam jo bio u
oevoj kui, otkrio vr pun zlatnika. Ponekad sam samo sanjao da sam naao
blago, govorio sam samome sebi. A danas me stvarno zadesila ta srea.
Istresao sam zlatnike iz vra, brojao ih i u sebi se smijao. Hvala
232
Alahu to i ovaj put nisu samo snovi, uzdahnuo sam. Tada sam se probudio.
Stvarno su bili samo snovi. Moe zamisliti moje razoaranje. I sada je bolje da se
ne zavaravam. Stvarno, ovi snovi su udesni i neobino ivi, ali razlog tome moe
biti Sejidunina kuglica. Ne bih htio biti odve razoaran kada se probudim.
Zar misli, Ibn Tahire, da sam ja samo privid u tvojim snovima? Ta probudi se!
Evo, pogledaj me, opipaj me!
Uzela je njegovu ruku i prela s njom po svom tijelu.
Zar ne osjea da sam ivo bie kao i ti? Uhvatila ga je za glavu i duboko mu
se zagledala u oi.
Trgnuo se.
Tko si ti? upitao je nerazgovijetno.
Mirjam, rajska djevojka.
Zavrtio je glavom. Siao je niz stubite i iao dalje ispod brojnih arenih svjetiljki
koje su oblijetali noni leptirovi i imii. Pokraj puta rasle su nepoznate biljke,
strano cvijee i voe koje jo nikada nije vidio.

bcc

Sve je kao zaarano. Prava zemlja snova promrmljao je. Mirjam je ila
pokraj njega.
Zar se jo nisi osvijestio? Sada nisi na zemlji, nego u raju.
Iz paviljona su se oglasili muzika i pjesma. Zastao je i osluhnuo.
Glasovi su sasvim zemaljski. A i ti ima sasvim ljudske osobine. Tako ne moe
biti u raju.
Zar si takva neznalica Kur'ana? Nije li u njemu reeno da e u raju sve stvari
biti takve kao to su bile na zemlji, kako bi se vjernici osjeali kao da su se vratili
u svoje domove? emu se udi ako si pravovjernik?
Kako da se ne udim? Zar moe ivo bie, ovjek od kostiju i mesa, doi u raj?
Dakle, Prorok je slagao?
Alah neka me sauva od takve misli!
Zar on nije jo za ivota bio ovdje? Zar nije, od kosti i mesa, izaao pred
Alaha? Nije li zapovjedio da se na Sudnjemu danu ponovo spoji meso s kostima?
Kako moe uivati u rajskim jelima i piima, kako se veseliti s hurijama, ako
nema prave usne, pravo tijelo?
To nam je bilo obeano tek poslije smrti.
Zar misli da e te Alah lake dovesti u raj kada bude mrtav?
To ne. Ali tako je bilo reeno.
233
Reeno je bilo i da je Alah predao Sejiduni klju kojim moe, kome eli,
otvoriti vrata raja. Sumnja li u to?
Ba sam glupan! Morao bih neprestano biti svjestan da jo uvijek samo sanjam.
Ali sve ovo, ovaj razgovor s tobom, tvoja pojava, ova okolina, sve je tako ivo da
me stalno iznova zavarava. Kakva teta to nije istina!
Kako napeta igra pomislila je Mirjam.
teta? Dakle, jo uvijek ne vjeruje, Ibn Tahire? Iznenaena sam tvojom
tvrdoglavou. Hajde, jo jednom me dobro pogledaj!
Stala je pred svjetiljku na kojoj je bila nacrtana tigrova glava razjapljenih eljusti i
uarenih oiju. Ibn Tahir je pogledao sad nju, sad svjetiljku nad njenom glavom i
odjednom je osjetio miris njena tijela.
Sinula mu je nova, luda misao: netko se sigurno ali s njim.
To je paklena igra!
Oi su mu zaiskrile divljom odlunou.
Gdje mi je sablja?!
Bijesno je zgrabio Mirjam za ramena.
Priznaj, eno, da je sve ovo odvratna prijevara!
Kamenii na stazi su zakripali. Teko, tamno tijelo proletjelo je zrakom i
oborilo Ibn Tahira na zemlju. Nijem od straha ugledao je nad sobom dva divlja,
zelena oka.
Ahrimane!
Mirjam je zgrabila geparda i otrgnula ga od Ibn Tahira.
Nesretnice! Sad vjeruje? Umalo da prokocka ivot.

bcc

ivotinja se krotko privila uz Mirjamine noge. Ibn Tahir se digao s tla. Ovo mu se
inilo sve nerazumljivijim. Sada bi se, ako samo sanja, od straha morao probuditi.
Dakle, bila je istina? Ali gdje je bio?
Pogledao je djevojke koje su se saginjale prema udnoj, dugonogoj maki.
ivotinja je izvijala leda, doputala da je miluju i ljupko prela.
U raju, Ibn Tahire, ne smije biti nasilja. Nasmijala se tako slatko da su mu
marci proli kroz mozak do srca. Pa to ako je postao rtva prijevare? Pa to ako
je samo sanjao i ako se jednom bude morao probuditi iz tog sna? Ono to je
doivljavao bilo je neobino, udesno, prekrasno. Zar je uope vano je li sve to
oko njega stvarno? Stvarno je to doivljavao, i to mu je sada bilo najvanije.
Moda se varao to se tie stvarnosti predmeta, ali to se tie stvarnosti svog
osjeaja, svojih misli, u tome se nije mogao varati.
Osvrnuo se oko sebe. inilo mu se da se tamo daleko, u pozadini, neto tamno
die poput stijene visoko prema nebu. Bio je to Alamut.
234
Dlanovima je zaklonio oi od svjetla i otro pogledao.
Sto je ono tamo, iza, to se poput kakve stijene die u nebo?
To je zid el-Araf koji odvaja raj od pakla.
udo neuveno proaptao je. Sad mi se uinilo kao da se na njegovu
vrhu pomakla neka sjenka.
Vjerojatno je to bio jedan od junaka koji su, s orujem u ruci, pali za pravu
vjeru borei se protiv volje svojih roditelja. Sada eznutljivo gledaju u nae
vrtove. K nama ne smiju, jer su prekrili etvrtu Alahovu zapovijed, a ne spadaju
ni u pakao, jer su umrli kao muenici. Zato im je dano da vide na obje strane. Mi
uivamo, a oni spoznaju.
Gdje je onda Alahovo prijestolje, te Milostivi s prorocima i muenicima?
Ne misli da je raj kao nekakav zemaljski predio, Ibn Tahire. Neizmjeran je u
svojoj prostranosti. Ovdje pod Arafom poinje, i potom se prua kroz osam
beskrajnih pokrajina do posljednjeg i najuzvienijeg predjela. Tamo je Alahovo
prijestolje. Samo su Prorok i Sejiduna ivi smjeli do tamo. Za vas, obine
izabranike, odreen je ovaj, poetni dio.
Gdje su Jusuf i Sulejman?
I njih dvojica su ispod Arafa, ali njihovi vrtovi su daleko odavde. Sutra ete u
Alamutu sva trojica priati gdje ste bili i to je svaki od vas doivio.
Jeste, ako me dotad ne unite oekivanje i nestrpljenje. Mirjam se nasmijeila.
Ako te mui radoznalost, samo pitaj.
Najprije mi reci otkud tebi toliko znanje?
Svaka od hurija stvorena je na poseban nain i za posebne namjene. Meni je
Alah dao znanje kako bih utjeila pravovjernika kojeg bude muila strast za
spoznajom.
Sanjam, sanjam mrmljao je Ibn Tahir. Ne moe biti drugaije. Ali nema
stvarnosti koja bi bila jasnija od ovih snova. Sve to vidim i to mi pria ova
prikaza meusobno je u najudesnijem skladu. To je razlika izmeu ovih i obinih

bcc

snova, koji su meusobno nepovezani, a esto i nejasni. Sve to mora da je

izazvala samo neuvena Sejidunina vjetina.
Mirjam je napeto prislukivala njegovo mrmljanje.
Tako si nepopravljiv, Ibn Tahire? Zar si umislio da si svojim ubogim razumom
ve dokuio sve tajne svemira? O, koliko je jo stvari koje su skrite tvojim oima!
Ali, ostavimo sad tu prepirku. Vrijeme je da se vratimo huri-jama koje sigurno
umiru od udnje za svojim dragim gostom.
Pustila je Ahrimana i najurila ga u grmlje, a zatim uzela Ibn Tahira za ruku i
povukla ga prema paviljonu.
235
Ispred stubita zaula je tih zviduk. Trgnula se. Apama je sigurno prislukivala i
sada eli govoriti s njom. Odvela je Ibn Tahira u glavnu prostoriju i njeno ga
gurnula medu djevojke.
Evo vam ga viknula je.
Potom je brzo otrala hodnikom natrag. Na njegovu kraju ekala je Apama.
Oigledno eli izgubiti glavu! Doekala ju je tim rijeima.
Tako dakle ispunjava Sejidunina nareenja?! Umjesto da momka opi-je i
smuti, uputa se dok je jo sasvim trijezan s njim u razgovor o Alahu i raju.
Imam svoju pamet i sama mogu prosuditi to i kako treba.
Tako, dakle? Time bi htjela zavesti ovjeka? Zar nisi nita nauila od mene?
Sto e ti onda crvene usne i bjeloputi udovi?
Bit e, Apama, najbolje da smjesta nestane. Mogao bi te vidjeti i onda bi mu
iezla i posljednja trunka vjere da je u raju.
Apama ju je gledala kao da bi je najradije rastrgla oima.
Djevojuro! Igra se ivotom. Moja je dunost da kaem Sejiduni. ekaj samo!
Nestala je u grmlju, a Mirjam se brzo vratila u sredinju prostoriju.
Za vrijeme njena i Ibn Tahirovog odsustva djevojke su se blago napile. Plesale su,
pjevale, bile ivahne i nestane. Uvukle su Ibn Tahira izmeu sebe, opsjedale ga i
nagovarale da jede i pije.
Kada je Mirjam ula, za trenutak su utihnule. Primijetile su neraspoloe-nje na
njenom licu i pomislile da su ga moda one izazvale. Mirjam ih je brzo umirila.
Gost mora prvo sprati zemaljski umor sa sebe. Budite mu na usluzi i pomozite
mu pri kupanju.
Ibn Tahir je odluno odmahnuo glavom.
Neu se kupati u prisustvu ena.
Na si gospodar i uinit emo onako kako ti kae.
Mirjam je pozvala djevojke i s njima napustila dvoranu. Kada se Ibn Tahir uvjerio
da ga ne mogu vidjeti, pritrao je leajima, zgrabio jastuke, razgledao ih i
pretraivao. Potom je priao stoliima s jelom, uzeo sad jedan sad drugi plod,
opipao ga i omirisao. Mnoge uope nije poznavao. Kopao je po sjeanju, nije li
kadgod uo njihov opis. Onda je otiao k tepisima koji su visjeli na zidovima i
provirio to je iza njih, ali opet nije naao nita to bi mu omoguilo da jasnije
shvati gdje se nalazi. Obuzimao ga je nepoznati strah.

bcc

Pitao se nije li, na kraju krajeva, stvarno u raju. Sve to ga je okruivalo bilo mu je
strano i nepoznato. Ne, ovako raskona dolina s vrtovima, puna
236
neobinog cvijea i stranih plodova nije mogla biti usred divljeg planinskog
predjela. Je li ovo stvarno jo ista no u kojoj je bio pozvan pred vrhovnog
poglavara? Ako jeste, onda to znai ili da je postao rtvom neuvene prijevare i da
mu je Sejidunina kuglica nanijela ove lane snove pred oi, ili da je sve to ui
ismailitsko uenje istina i Sejiduna stvarno ima mo poslati u raj koga hoe.
Sav zbunjen i zdvojan svukao se i potopio u bazen.
Voda je bila oputajue topla. Legao je na dno i predao se ugodnom izleavanju.
Nije mu se izlazilo iz bazena premda je znao da se djevojke mogu svakog trena
vratiti.
Ubrzo je zavjesa na ulazu bila odgrnuta i jedna od djevojaka pogledala je kroz
otvor. Kada je primijetila da se Ibn Tahir nije prestraio i da se smjeka, ula je.
Iza nje su ule i druge. Rikana je rekla:
Ipak je Ibn Tahir shvatio da je ovdje gospodar.
Kada ti bude dosta kupanja, samo reci. Dat emo ti runik. Meusobno su se
natjecale u ljubaznosti, no kada je ula Mirjam, Ibn Tahir se ponovo zbunio i brzo
je zatraio runik i odjeu.
Umjesto njegove odjee ponudile su mu krasan ogrta od tekog broka-ta. Obukao
ga je, opasao se i pogledao u ogledalu. Takvi su bili kraljevii na starim slikama.
Nasmijeio se. Nije se mogao osloboditi osjeaja da se s njim dogodio neki
preobraaj.
Izvalio se na jastuke i zapoela je gozba. Djevojke su ga posluivale jedna za
drugom. Mirjam mu je nazdravila. Nije se mogla otresti neke udne, radosne
oputenosti koja ju je sve vie obuzimala. Meutim, dok joj se prije Ibn Tahirova
dolaska inilo kako je svaka aa ini treznijom, sada je najednom osjeala
ugodan uinak vina. Obuzela ju je elja za razgovorom i smijehom.
Pjesnik si, Ibn Tahire rekla je i oaravajue mu se nasmijeila. Ne brani
se, znamo to. Voljele bismo uti neku tvoju pjesmu.
Tko vam je to slagao? Ibn Tahir je bio crven kao purpur. Ja nisam
pjesnik pa zato i ne mogu nita kazati.
Htio bi zatajiti to? Nije li to loa skromnost? Mi ekamo.
Zaista nije vrijedno razgovora. Samo sam ispunjavao zadatke.
Zar nas se boji? Mi smo tihe i zahvalne sluateljice. Hadida je upitala:
Jesu li tvoje pjesme ljubavne?
Kako, Hadida, moe pitati neto tako? odvratila joj je Mirjam. Ibn
Tahir je u slubi novog proroka i borca za pravo uenje.
237
Mirjam je u pravu. Kako da piem pjesme o stvarima koje ne poznajem?
Djevojke su se smijuljile. Godilo im je to pred sobom imaju tako neiskusnog
mladia.

bcc

Ibn Tahir je pogledao Mirjam i obuzela ga je slatka jeza. Sjetio se prethodne

veeri, veeri pred bitku, kada je leao pod vedrim nebom ispred Ala-muta i zurio
u zvijezde. Tada je njime ovladala neka daleka enja za neim nepoznatim. Bio
je osjetljiv i raznjeen, volio je svoje prijatelje, posebno Su-lejmana koji mu se
inio uzorom ljudske ljepote. Nije li ga ve tada ispunjavala neka nejasna slutnja
da e uskoro sresti drugo lice koje e biti jo ljepe, jo savrenije od njegovog? U
trenutku kada je pogledao u Mirjamine oi, uinilo mu se da je oekivao ba nju i
nikog drugog. Kako je na njoj sve bilo boansko. Njeno lijepo zasvodeno elo,
njen pravilan nos, njene pune crvene usne iji luk je imao neizreciv ar, njene
velike, srnee oi koje su gledale u njega tako pametno i sveznalaki: nije li taj lik
bio isto otjelovljenje zamisli koju je vjeno nosio u sebi? Kakva li je mo morala
biti u Sejiduninoj kuglici pa da moe oivjeti njegovu predstavu i postaviti je kao
to bajno bie izvan njega? Bilo da je sanjao, bilo da je u raju ili paklu, osjeao je
da je na putu prema nekom ogromnom, jo nepoznatom blaenstvu.
ekamo, Ibn Tahire.
Dobro, rei u vam nekoliko pjesama.
Djevojke su se udobno namjestile oko njega kao da se spremaju za poseban
uitak. Mirjam je legla potrbuke i naslonila se na njega. Njeno su ga doticale
njene grudi i od udne, slatke boli zavrtjelo mu se u glavi. Oborio je oi. Tihim,
nesigurnim glasom poeo je recitirati pjesmu o Alamutu.
Ubrzo ga je obuzeo grozniav zanos. Da, rijei njegove pjesme inile su mu se
blijede, prazne, ali njegov im je glas davao sasvim drugaije znaenje, davao im je
neto od onoga to je tad u sebi doivljavao.
Poslije Alamuta govorio je pjesmu o Aliju i o Sejiduni.
Djevojke su slutile skrivene osjeaje u njegovu glasu. O, kako je Mirjam jasno
osjeala da govorio njoj i o njoj! Bez otpora prepustila se uivanju u svijesti da je
voljena, da je moda voljena kao nikad dotad. Zagonetan smijeak drhtao joj je na
usnama. Oslukivala je svoju nutrinu. Rijei koje je izgovarao Ibn Tahir, dopirale
su do nje kao iz velike udaljenosti. Samo se trgnula na pjesmu o Sejiduni. Kad bi
znao!
Sve to nije nita! uzviknuo je kada je zavrio. Kukavno, sasvim prazno.
Oajan sam. Pio bih. Natoite mi vina!
Tjeile su ga i hvalile.
238
Ne, ne, sam dobro znam. To nisu pjesme. Pjesme bi morale biti sasvim
drugaije. Pogledao je Mirjam. Smijeila mu se. Njen smijeak inio mu se
nedokuivim i odjednom mu je sinulo - takva bi morala biti pjesma. Tono, takva
bi morala biti prava pjesma! Sve emu se dotad divio i to je volio bila je samo
zamjena za nju koju je noas upoznao. Ispunjen slatkom jezom postao je svjestan
da prvi put voli, da voli neizmjerno i duboko.
Najednom je shvatio da nisu sami. Zbunilo ga je prisustvo ostalih djevojaka. O,
kada bi sada bili sami kao to su bili prije, ne bi htio znati za stotinu onih
sporednih stvari! Sada bi je uzeo za ruku i gledao joj u oi. Govorio bi joj o sebi, o

bcc

svojim osjeajima, o svojoj ljubavi. Ne bi ga bilo briga kakve su prirode vrtovi

kojima eu! Bilo bi mu svejedno je li to san ili java. Samo da su njegovi osjeaji
prema tom boanskom liku iva istina. Nije li Prorok rekao da je ivot na ovom
svijetu samo iskrivljena slika onoga svijeta? Ali to to ga je sada obuzimalo, i ono
to je bio povod tim osjeajima, nije moglo biti iskrivljena slika neega
nepoznatog. Ono samo bilo je uzvieno, samo dovoljno savreno.
A moda njegovo tijelo jo uvijek lei u mranoj prostoriji ispod vrha Sejidunine
kule? I samo se djeli njegova ja odvojio od due pa sada uiva u svoj toj raskoi?
Bilo kako bilo, Mirjamina ljepota bila je stvarnost i stvarnost su bili njegovi
osjeaji prema njoj.
Primio ju je za ruku, za njenu njenu, ruiastu, udesno oblikovanu ruku i
pritisnuo je na svoje elo.
Kako je vrelo tvoje elo, Ibn Tahire!
Sav gorim proaptao je. Pogledao ju je zaarenih oiju.
U vatri sam.
Kakva strast! pomislila je Mirjam. Srce joj zabubnja jae. Hou li se i ja
zagrijati pokraj tolike vatre?
Poeo je ljubiti njenu ruku. Vrelo, bezumno. Onda ju je primio za drugu i ljubio
obje.
Gledala je preko njegove glave zamiljenim pogledom. Ovako me ljubio
Muhamed kada me odvodio od Mojsija. Samo, bio je zreliji, pomamni-ji.
Zapekla ju je misao: Zato sve najljepe dolazi prekasno?
Djevojke su bile pokunjene kada su vidjele da se Ibn Tahir uope ne interesira za
njih. Postale su tie, razgovarale su apatom i u prisustvu to dvoje zanijetih jedno
drugim postajalo im je sve nelagodnije.
Najzad je Ibn Tahir apnuo Mirjam:
elio bih da budemo sami.
239
Prila je djevojkama i zamolila ih da odu u svoje sobe i tamo se zabavljaju.
Posluale su je. Neke su bile uvrijeene.
Htjela bi sve imati sama tiho je rekla Rikana. to e rei Seji-duna kada
uje da se zaljubila u drugog?
Mirjam se samo vragoljasto nasmijeila.
Djevojke, ponesimo vino! Same emo se zabavljati, kada ne ide drugaije.
Teviba se pomirila sa sudbinom. Mirjam je osjeala svoju mo i zato im
nije nita zamjerala. Svakoj je uputila ljubazan pogled, a Sanju je njeno zagrlila.
Spjevat emo pjesmicu o tome kako si se zaljubila zaprijetila joj je Sit.
Zapjevat emo je kada se vratimo, da je uje.
Samo je vi smiljajte i pjevajte. Otpustila ih je i vratila se Ibn Tahiru. Bio je
zbunjen, a ta zbunjenost prenijela se i na nju. Natoila je ae i nazdravila mu.
Pogledali su se oi u oi.
Neto si mi htio rei, Ibn Tahire.

bcc

Svaka rije je preslaba da izrazi ono to sada osjeam u sebi. A kao da sam
prosvijetljen. O, koliko sam stvari, za ovo kratko vrijeme, shvatio! Zna li priu o
Ferhadu i kraljici irin? Otkad sam te ugledao, osjeam kao da sam se ve neko
sreo s tobom. Sad sam se konano sjetio. Takvom sam uvijek zamiljao kraljicu
irin. Samo to je lik koji sad imam pred sobom mnogo savreniji. Ne smij se,
Mirjam. Onako kao to je Alah u nebesima, tako ja sada shvaam nesretnog
Ferhada. Najprije svakoga dana gledati takvu ljepotu, a onda biti vjeno odvojen
od nje! Nije li to bila paklena kazna? Ferhad je morao poludjeti i morao je u ivi
kamen klesati lik koji mu je neprestano bio pred oima. Alahu, kolika je morala
biti njegova bol! Jer nita ne moe biti strasnije od svakodnevne spoznaje gubitka
tako neizmjerne sree, koja se nikada vie nee vratiti.
Oi su joj bile oborene. Kleala je naslonjena na jastuke, a njeno tijelo svjetlucalo
je kroz veo poput mramornog kipa. Oblina njena lica, njene ruke i njene noge,
njen stas, sve je to bilo u udesnom meusobnom skladu. Sasvim zanijet zurio je u
nju. Osjeao je pobonost kao pred svetinjom. Njegova dua bila je potresena
tolikim savrenstvom i on je uzdisao od slatke boli. Odjednom je primijetio da mu
na ruke kaplju suze.
Mirjam se prestraila.
to je s tobom, Ibn Tahire?
Prelijepa si. Ne mogu podnijeti rvoju ljepotu. Preslab sam.
O, ti ludi, glupi mome!
240
Jeste, lud sam, blesav. Ovaj tren mi je do Sejidune i do muenika Alija stalo
koliko i do kineskog cara. Alaha bih zbacio s prijestolja i tebe postavio na njegovo
mjesto.
Stvarno ludi! To su bogohulne rijei. U raju si!
Svejedno mi je. Bilo u raju ili u paklu, samo da si ti pokraj mene, moja irin,
moja boanska irin.
Nasmijeila se.
Zamjenjuje me. Nisam irin, nego Mirjam, rajska djevojka.
irin si. irin. A ja Ferhad, proklet da odvojen od tebe poludim od boli. Kakva
paklena mudrost, ba njoj poslati tog zanesenog momka! Stvarno.
Ibn Sabah je bio strani sanjar iz pakla.
Naglo se odluila. Ovila je Ibn Tahiru ruke oko vrata i primakla svoje lice
njegovom. Sasvim izbliza pogledala mu je duboko u oi. Poeo je drhtati cijelim
tijelom. Obuzela ga je malaksalost kao da je njegovo tijelo preslaba posuda za
silinu strasti koja se u njemu javljala.
Poljubila ga je u usta.
Nije se pomaknuo, nije ju ni zagrlio. Polako je poeo gubiti svijest. Pribliavao se
vrhunac blaenstva.
Za to vrijeme djevojke su se zbile u jednu od spavaonica. Pobacale su jastuke na
pod i udobno se razmjestile po njima. Natoile su pune ae, ispijale ih jednu za

bcc

drugom i postajale sve nestanije. Zapjevale su, potom se posvaale, pa se opet

pomirile, ljubile se i grlile.
U takvom raspoloenju zatekla ih je Apama. Prvo je oprezno podigla zavjesu, a
kada se uvjerila kako nema opasnosti da se oda gostu, buno je ula.
Gdje vam je gost? Gdje je Mirjam? Tresla se od ljutnje i uzrujanosti.
Sami su u sobi.
Zar tako ispunjavate Sejidunino nareenje? Glave e vam biti odrubljene! Ta
enska moda upravo odaje momiu tajne, a vi tu njitite kao kobile!
Neke su grunule u pla.
Mirjam nam je zapovjedila da ih ostavimo same.
Smjesta k njima! Bacite se na momka i pokuajte izvui iz njega koliko ga je
ve ta djevojura uputila u nae tajne. Jedna od vas neka me doe izvijestiti. ekat
u je iza grma bijelih rua, lijevo od ribnjaka.
Kada su ule u sredinju prostoriju, ugledale su neobian prizor. Ibn Ta-hir je
leao nepomian i blijed poput mrtvaca, ali licem mu je bio razliven blaen
osmijeh. Mirjam se nadnosila nad njega i paljivo ga gledala. Polako je
skrenula pogled s njega i pogledom obuhvatila druice. Po njihovoj uplaeno-sti
znala je da se moralo neto dogoditi. Ustala je i prila im.
Apama? upitala je.
Potvrdno su klimnule glavama. Ona je bezbrino slegnula ramenima.
Jeste li smislile pjesmu?
Jesmo.
Ibn Tahir se razbudio. Protrljao je oi i vedro pogledao oko sebe.
Dopustite li, otpjevat emo vam je.
Pjesmu? Radovat e nas. Ibn Tahir se vidno obradovao.
Prihvatile su harfe i praporce pa hrabro zapjevale:
U raju djeva ivjela, Mirjam joj je bilo ime. Za ljubav kao stvorena, Lijepa i
obdarena svime.
Puti poput mlijeka bjee, Rumenilo na obraz joj palo. Crna kao ugljen kosa, Sred
nje - mjesec - lice sjalo.
Crne oi njene, a usne Purpurne kao latice maka. Vitke ruke, noge duge -Pravog
kraljevskog koraka.
Medu mnogim djevojkama Alah ju je izabrao. Lijepo joj tijelo nainio, Um joj jo
ljepi dao.
Sve je tajne neba I tajne zemlje poznavala, Voljela je nauke teke, Sa strau im
se predavala.
9A9
S ime se noas ta djeva, Kraljica mudrosti, bori? Izgleda veoma zbunjena, A
obraz joj udno gori!
Naravno, mi ostale znamo Sto se to s njom dogodilo. Kako je ugledala pehlivana,
U srce ju je neto zgodilo.
I sada naa kraljica,
Ma koliko se gordo smijeila,

bcc

Od pete se do glave
U tog junaka zaljubila.
U meuvremenu Apama je poslala po Hasana. Adi ga je doekao i dovezao ga
prokopom na skriveno mjesto.
Zato si me zvala? mrzovoljno je upitao.
Ne ljuti se, gospodaru. Sve ide dobro, osim u ovom vrtu. Ili Mirjam ne zna ili
ne eli znati kako treba savladati utokljuno mome.
Ispriala je ono to je ula i vidjela.
ini mi se da je Mirjam krenula pravim putem. Naime, Ibn Tahir se razlikuje
od ostalih mladia. Je li to sve zbog ega si me zvala?
Krenula je pravim putem? To kae meni, a zna da nije bilo mukarca koji mi
se mogao oduprijeti? Ja sam, dakle, neznalica, a Mirjam umjetnica?
Hasan prikri smijeak.
Sto se svaa? Mirjam ima drugaije nazore o tim stvarima.
Ona ima nazore? Sveta nebesa! Otkud joj? Od onog njenog starog Zidova? Ili
od onog pustinjskog divljaka?
A to ako su od mene?
Htio bi me poniziti. Ali znaj, slutim da e te odati momku. Zaljubila se u njega.
Zbog tame nije primijetila rumenilo koje je udarilo Hasanu u obraze, ali je osjetila
da ga je pogodilo to to je rekla.
Ljube se i guu kao dva goluba. Zna, on je pjesnik, a prema tome nije
ravnoduno nijedno ensko srce. Odsad e strepiti za njega. Djevojke je namjerno
poslala iz sobe kako bi ostala s njim nasamo. Upozorit e ga da se pazi.
243
Tlo je zakripalo pod koracima. Adi je doveo Rikanu. Trgnula se kada je vidjela
Hasana pokraj Apame.
Ne boj se. to rade njih dvoje?
Izgleda da se Ibn Tahir zaljubio.
A Mirjam?
Rikana je oborila pogled.
Ne znam.
Htio bih razgovarati s njom rekao je Hasan. Rikana zbunjeno pogleda
Apamu.
to se udi? upitao je.
Kako da joj to kaem? A ako Ibn Tahir krene za njom?
Mora doi. Sama e nai izgovor.
Naklonila se i udaljila urnim korakom. Kad je ula, Mirjam ju je tiho upitala:
Bila si kod Apame?
Da. I Sejiduna je na obali. eka te. Izmisli nekakav izgovor, ostavi Ibn Tahira i
idi. Mirjam se vratila Ibn Tahiru.
Da li me stvarno voli?
Sumnja?
- Dokai. Smisli pjesmu o meni. Ibn Tahir se prepao.

bcc

Kako da ja, siromah, spjevam neto to bi bilo tebe vrijedno? Mirjam, ne

dopusti da se osramotim.
Ako me voli, smisli pjesmu.
Kako bih to mogao? U tvom prisustvu...?
Ne boj se. Neu te ometati. Otii u u vrtove da ti naberem cvijea, a ti za to
vrijeme spjevaj pjesmu o svojoj ljubavi.
Okrenula se prema djevojkama.
Vi ostanite s njim i svirajte mu. Kada je odlazila, apnula je Rikani:
On ne smije iz dvorane! Vi odgovarate. Ogrnuta ogrtaem pourila je u vrtove.
Kod amaca ugledala je Hasana. vrsto ju je primio za ruku.
Vjeruje li da je u raju?
Zaljubljen je i zato vjeruje da je u raju.
To nije odgovor. ini mi se da si se neto promijenila. Znaj da nee biti milosti
ako se momak ne pokae.
244
Ja garantiram da e se pokazati. A ti naredi Apami da se ne mota uokolo kao
sablast i neka me ne ometa u poslu.
Bolje bi bilo da si ostala hladna. Pazi da ne izgubi uzde iz ruku.
Je li dobro ula? Hasan se osjea pogoenim? Dakle, bilo mu je bar malo stalo do
nje?
Ne boj se, Ibn Sabae. Uzde vrsto drim u rukama.
To sam i oekivao. Kako si se opravdala kada si otila?
Dala sam mu zadatak. Rekla sam da mi spjeva pjesmu. Uhvatio ju je pod ruku i
poveo je nekoliko koraka stazom uz obalu.
Misli li da se jako zaljubio?
Naravno.
A ti?
Zar te to zanima?
Po svoj prilici. Inae te ne bih pitao.
Ibn Tahir je nadaren mladi, ali put do ovjeka bit e jo jako dug.
Sada se vrati i to prije ga uspavaj.
Nije se mogla suzdrati. Tiho se zahihotala. Poljubio ju je u elo i vratio se
Apami.
Izgleda da je gospodar ljubomoran.
Mogue. Ali svakako manje nego to je ljubomorna Apama. Mahnuo joj je u
znak pozdrava i naredio Adiju da ga odveze u zamak.
Kada se vratim u kulu, dat u znak trubaima. Bit e dosta zabave za ovu no.
Neki teret mu je legao na srce. Sjetio se Omara Hajjama. U Niapuru lei na
jastucima i pije vino. Posluuje ga lijepa djevojka, a on pie pjesme i smije se
cijelom svijetu. Razmilja i spoznaje. Uiva u miru i spokojstvu. Tog trenutka mu
je zavidio.
Da, on je od nas trojice izabrao najbolji dio.

bcc

Djevojke su vidjele da se Mirjam vratila nasmijanog lica. Donijela je puno naruje

cvijea i njime posula Ibn Tahira koji se nadnosio nad ispisanu tablicu. Smjesta
im je laknulo.
Je li gotova pjesmu?
Bar sam pokuao.
Neto nam je ve itao rekla je Sit. Iznenadit e se.
Umirem od nestrpljenja.
Uzela je kuglicu i drala je u aci. Kleknula je pokraj Ibn Tahira, nasloni la se na
njega i gledala preko njegovih ramena u tablicu. Neprimjetno je spu stila kuglicu
u au.
itao je:
Ah, ja drugi Ferhad, ni slutio nisam Da ljubav tako brzo dolazi Niti znao
Da njena mo je tako jaka
Da nadvlada osjeanja prema
Proroku i Sejiduni
I prema Aliju Mueniku
Koji je dosad bio srcu najdrai.
Alahu, ti, koji nam svima u duu gleda, Koji si Mirjam dao lik ljepi od irinog,
Koji sve vidi, i sve zna, i sve razumijeva: Sto da uinim
Kada mi je ljubav tako srce obuzela Da ne vidim, i ne ujem, niti osjeam to nije
ona, koju si u raj smjestio, Mirjam draga, dua moje due?
Alahu, hajde, daj znak, je li iskuenje Ono to mi sada srce i duu ispunjava?
Hou li kao Adem, praotac svih nas, I ja biti izgnan iz raja? A moda si htio
pokazati nagradu
Koja me eka kada pokraj mene mrtvog bude poloen ma? to da uinim da to
prije zasluim Milost tako bezgraninu?
Predraga Mirjam! Jo juer slijepac sam bio.
Kuda usmjeriti udnju srce nije znalo,
Niti misli um. Sad sve je jasno.
Srce je nalo mir, a um svoj cilj.
I neizmjerna srea me obuzima.
Dok gledam ti, Mirjam, u oi duboke.
U Mirjaminim oima zablistale su suze, pa kako bi ih sakrila, brzo ga je poljubila.
Bilo joj je tako teko da bi najradije umrla.
Siroti momak, pomislila je. Tako iskren, tako dobar i tako mlad. U njegovu
srcu nema mjesta za la i prijevaru. A ba meni je dodijeljeno da ga pripremim za
Hasanovu rtvu.
to ti je, Mirjam?
Tako si mlad i tako dobar.
Nasmijeio se je i porumenio. Oednio je i ispraznio au. Najednom je osjetio
slabost. Zavrtjelo mu se u glavi. Pred oima mu se ukazao novi predio. Uhvatio se
za glavu i pao nauznak.

bcc

Sljepilo! Alahu, sljepilo! Gdje si, Mirjam! Tonem. Letim. Djevojke su se

prestraile. Mirjam ga je zagrlila.
Tu sam, Ibn Tahire. Pokraj tebe.
Osjeam te, Mirjam rekao je, i umorno se nasmijeio. O, Alahu, sve se
promijenilo. Samo sam sanjao. Alahu, istim putem letim natrag. Ranije sam samo
sanjao da sam doao u sveti grad Kairo. uje li, Mirjam? Uao sam u kalifovu
palau. Oko mene je bila tama. O, ista tama je i sada oko mene. Privij se uz mene,
Mirjam, tako da te osjetim! U dvorani je bilo tamno. Kada sam se okrenuo natrag,
prema vratima, opet je bilo sasvim svijetlo. A kada sam pogledao prema
prijestolju oslijepio sam. uo sam kali-fov glas. Bio je to glas Sejidune.
Pogledao sam prema njemu. Bio sam slijep. Okrenuo sam se prema izlazu: odaja
je bila prekrasno osvijetljena. Milostivi Alahu! Kakva slabost! Ne osjeam te vie,
Mirjam! Daj mi znak, ugrizi me, pod srce me ugrizi, jako, da te osjetim, da znam
da si jo pokraj mene.
Odgrnula je njegov ogrta i ugrizla ga pod srce. Bilo joj je beskrajno teko.
Sada te ponovo osjeam, Mirjam. O, kakav krajolik! Gledaj! Ovaj grad ispod
mene! Gledaj ovo zlatno kube, ove zelene i crvene krovove! Vidi li onaj
tamnoplavi toranj! Tisuu barjaka vijori oko njega. Same duge, arene zastave. O,
kako lepraju na vjetru. Zgrade i palae lete mimo mene. Kakvom brzinom!
Zadrite me, preklinjem vas, zadrite me!
Prevalio se i teko zahroptao. Djevojke je spopao uas.
Zadesit e nas nesrea rekla je Sit.
Bolje bi bilo da smo poskakale u rijeku promrmljala je Mirjam. Ibn Tahir je
bio u dubokoj nesvijesti.
Ogrnite ga njegovim haljetkom!
Posluale su. Mirjam je legla nauznak i suhih oiju zagledala se u strop.
***
247
Kada su Ebu Ali i Buzurg Umid ostali sami na kuli, upitno su se pogledali. Potom
su dugo, utke gledali preko nadzida. Na koncu je Buzurg Umid upitao:
Sto kae na sve ovo?
U mrei smo iz koje e se biti teko izvui.
A ja kaem: kao to je Alah Alah, tako je Ibn Sabah luak.
Svakako, opasan sudrug.
Sto misli, da li da ostanemo skrtenih ruku i mirno gledamo? Sto uini tigar
kada se zaleti u mreu za vukove?
Ebu Ali se nasmijao.
Progrize je, naravno.
Dakle?
Pa progrizi je.
Ne boji li se da e moda i nas jednom poslati u tome slian raj?
Bude li dobro, neemo se braniti.
Obraniti se neemo ni bude li loe. Priao je tik do Ebu Alija.

bcc

uj, Ebu Ali. Noas je jo vrijeme. Na kuli smo samo nas trojica.
Sto misli time?
Smijem li se uzdati u tebe?
Vrana vrani oi ne vadi. Radije ih zajedno izvade orlu.
Kada se vrati, priekajmo ga kod ulaza. Ja u ga straga udariti drkom maa po
glavi, da se ne uje. Zatim ga strmoglavimo preko nadzida u Sah-Rud.
A vjernici?
Njima slazimo da se vie nije vratio iz vrtova.
Ali ukopljenici e znati da je doao. Zivi se neemo izvui.
Dok se stvar razjasni, nas dvojica smo ve tko zna gdje.
Nema vjernika koji ne bi riskirao ivot da ga osveti. Mrea je vrsto stegnuta
oko nas.
Za svaki in potreban je rizik.
Manje riskiramo priekamo li na nasljedstvo.
Hasan je lud.
Ne toliko da pogodi nae misli.
Boji se?
Ti moda ne?
Upravo zato bih elio odahnuti jednom zauvijek.
248
Znam da sada nasluuje nae misli. uti kao grob. Ukopljenici su strano
oruje.
Fidaiji e biti jo opasnije.
Zato utimo. Oni nee biti ma samo u njegovim, nego i u naim rukama.
Moda si u pravu, Ebu Ali. Hasan je straan gospodar. Za nas nema puta
natrag. Upueni smo u njegovu tajnu i svako uzmicanje znailo bi smrt.
Ii emo lijepo njegovim stopama.
uj! Vraa se. To priznajem: njegov noanji pokus stvarno je neobian.
Vie od toga, izvrstan je.
Hasan je, zadihan, stigao na vrh. Oinuo je velike daije kratkim pogledom i
nasmijao se.
Nadam se da se niste suvie dosaivali, prijatelji? Imali ste jedan drugom
tota rei i mislim da niste gubili vrijeme.
Brinulo nas je kako se odvija stvar u vrtovima, Ibn Sabae. Zato te je zvala
Apama?
Zbog enske ljubomore. Dolje su se sukobile stare i nove teorije o ljubavi.
Trebalo je rijeiti opasno pitanje kako se mukarac bolje zavodi.
Veliki daiji su prasnuli u smijeh. Osjetili su oputenost. Oluja je prola.
ini mi se da su ti nove teorije drae od starih rekao je Ebu Ali.
Sto moemo. Svijet se neprestano razvija i odriemo se starog u korist novog.
Zar Ibn Tahir nije pao novoj teoriji u ruke?
Vidi ti Ebu Alija! Jo e se razviti u velikog poznavatelja ljudske due!

bcc

udan si ti ljubavnik, tako mi brade Prorokove! Da je meni do neke ene stalo

samo toliko koliko do poderane odjee, prije bih je ubio nego prepustio drugom.
To si ve dokazao, moj Ebu Ali. Zato sad nema ni stare ni nove teorije. A
to se mog sluaja tie, mora uzeti u obzir da sam ja filozof i da prije svega
cijenim ono to mogu opipati. A to se poslije jedne noi nee bogzna koliko
promijeniti.
Ebu Ali se smijao.
Takoer u redu stajalite rekao je. A mislim da kod tebe taj princip vai
samo u pitanjima ljubavi. Nije li jutros netko govorio kako hoe izgraditi svoju
ustanovu na istom razumu?
Progoni me kao pas divlja hihotao se Hasan. Zar stvarno misli da te
dvije suprotnosti nisu spojive? Kako bi inae ili ruku pod ruku tijelo i duh?
249
- Kada bi pakao znao za svece, onda bi ti bio takav svetac.
Tako mi svih muenika! Istih nazora je i moja kraljevna.
Svakako, podudarnost koja raduje.
Ebu Ali je namignuo Buzurg Umidu. Hasan je pripalio baklju i dao znak
trubaima u vrtovima.
Dosta je rajskog uivanja za noas. Sada e se morati pokazati rezultati. Primio
je odgovor iz vrtova, te ugasio i odloio baklju. Da, da, onima
dolje je lako rekao je vie za sebe. One uvijek imaju nekog iznad sebe tko
misli i odluuje za njih. Ali tko e nas spasiti svijesti o odgovornosti i munoj
izdvojenosti? Tko e od nas odagnati noi bez sna, u kojima je svaki trenutak koji
nas pribliava jutru slian udarcu ekiem po naem srcu? Tko e nas osloboditi
straha od smrti, poslije koje e, znamo, doi veliko nita? Sada se jo nono nebo
s tisuama svojih zvijezda zrcali u naim oima, jo osjeamo i jo razmiljamo.
Ali kada dode veliki trenutak, tko e nam ponuditi melem za bol koju nam
priinja svijest da se otpravljamo u vjenu tamu ni-tavila? Da, njima dolje je
lako. Stvorili smo im raj i udahnuli im svijest da ih u njemu, poslije smrti, eka
vjena rasko. Zato im se, uistinu, moe zavidjeti.
Jesi li uo, Buzurg Umide? Hasan bi mogao biti u pravu.
Dakle, i vama se poelo bistriti? Znamo da smo gospodari samo beskrajno
male toke poznatoga i sluge neizmjerne mase nepoznatoga. Usporedio bih nas s
bubicom koja se zagledala u nebo iznad sebe. Popet u se uz travku gore, kae
sebi. Izgleda dovoljno visokom da doem do cilja. Pone ujutro i mili gore do
uveer. Tada je na vrhu i spozna da je sav njen trud bio uzalud. Zemlja je samo
nekoliko pedalja ispod nje, a nad njom se prostire zvjezdano nebo, isto tako
neizmjerno visoko kao to se prostiralo kada je jo bila na zemlji. Samo, sada vie
ne vidi nikakvog puta koji bi vodio gore, kao to ga je vidjela prije nego se poela
uspinjati. Izgubila je vjeru, shvatila da nije nita u usporedbi s nerazrjeivom
veliinom svemira i zauvijek je liena nade i sree.
Namignuo je velikim daijima.
Hajdemo! Moramo doekati prve vjernike koji su se vratili iz raja na zemlju.

bcc

Djevojke oko Fatime vidjele su kroz prozorska stakla kako se pribliavaju

ukopljenici s nosilima.
Kao tri pogrebnika rekla je Sara.
Fatima! Otkrij Sulejmana da ga jo jedanput vidimo molila je Zejneb.
250
Fatima je otkrila lice uspavanog. Leao je mirno i jedva primjetno disao. Sada je
opet bilo neeg djetinjeg na njegovu licu.
Djevojke su zurile u njega rairenih oiju. Halima je ugurala u usta etiri prsta i
zagrizla ih. Bilo joj je uasno teko.
Fatima ga je ponovo brzo pokrila.
Uli su ukopljenici, bez rijei ga stavili na nosila i isto tako tiho su opet otili.
Samo to je pala zavjesa za njima, djevojke su grunule u pla. Halima je vrisnula
od boli i poput kamena pala na pod.
Kada su crnci odnijeli Jusufa, plakale su samo Dada i Mala Fatima. Zulej-ha je
nijemo pratila pogledom njihov dolazak i odlazak. Ponos joj nije doputao da
pokae to osjea.
Sada je i tvojoj slavi doao kraj bockala ju je Hanefija kada su ponovo
ostale same. Mukarca si dobila samo za jednu no, a sada si ga zauvijek
izgubila. Bolje je nama koje ga uope nismo imale.
Zulejha je skrivala svoju zabrinutost, ali bol ju je savladala te se sklupala na
podu i zarila glavu u jastuke.
Bez srca si, Hanefija razljutila se Esma.
Pa nisam mislila tako.
Otila je do Zulejhe i pomilovala je po kosi. I ostale su prile pokuavajui je
utjeiti, ali Zulejha je plakala sve dok nije zaspala.
Kada su ukopljenici otili s Ibn Tahirom, Mirjam je pozvala djevojke da idu u
svoje spavaonice. Noas ih je bilo malo, jer su one koje su bile s Fatimom i
Zulejhom ostale u svojim paviljonima.
I Mirjam je spavala sama, no noas je poeljela da Halima sa svojom ljupkom
bezbrinou bude pokraj nje. Tko zna kako je izdrala ovu sudbonosnu veer?
Sto je bilo s ostalim djevojkama? Zabrinuta, mislila je na njih. Samo da dode
jutro!
Teke misli morile su je sve do zore.
Ukopljenici su donijeli u podrum svoj ivi teret. Hasan ih je upitao:
Je li sve u redu?
Sve je u redu, Sejiduna.
Spustili su nosila u krletku. Za njima su ula trojica poglavara. utke su ekali da
ih nevidljive ruke crnaca dignu pod vrh kule.
251
Gore je Hasan otkrio usnule.
Izgledaju jako umorni apnuo je Buzurg Umid. Hasan se nasmijeio.
Spavat e oni jo dugo nakon to svane. Zatim dolazi buenje. Tada e se
pokazati koliko smo uspjeli.

bcc

Zavjesu na ulazu u eliju ostavio je podignutu kako bi mladii imali dovoljno

zraka, a pokraj vrata je postavio straara. Potom se oprostio s prijateljima.
Dakle, zavren je drugi in nae tragedije. Do vienja sutra. Laku no.
Dolje, u vrtovima, ukopljenici su skidali i gasili svjetiljke. Neke su bile
progorjele. Tu i tamo zaplamsao je plamen u no. Gasilo se svjetlo za svjetlom i
uokolo je postajalo sve tamnije. Noni leptiri uplaeno su letjeli ljudima iznad
glava. imii su jurcali za posljednjim insektima. Iz ipraja se oglaavao uk.
Odgovarao mu je, frkui, gepard.
Ugasila se i posljednja svjetiljka. Bila je to udesna ljetna no s tisuama svojih
tajni. Na nebu su sijale zvijezde, mirkave i treperave. Daleke, nerjeive
zagonetke.
Mustafa je napravio krug bakljom iznad sebe kako bi se razgorjela. Njome je
osvijetlio put pred sobom, a estorica ukopljenika pratili su ga do amaca.
Povirimo usput kod djevojaka predloio je majstor plesa Esad. Noanja
veer bila je za njih teko iskuenje.
Otili su do paviljona u kojem je spavala Fatima sa svojim druicama. Esad je
odgurnuo vrata i podigao zavjesu na ulazu, a Mustafa je s podignutom bakljom
uao u prostoriju.
Djevojke su leale sve zajedno na jastucima. Neke su bile sasvim gole, druge
jedva pokrivene ogrtaima i pokrivaima. Poneka je samo uspjela skinuti nakit, a
mnoge su ga zadrale na sebi. Lijepi, obli udovi blago su uranjali u svilu i brokat.
Grudi su se dizale i sputale.
Taj je dobro kosio rekao je priguenim glasom Esad. Lee kao poslije
bitke na bojnom polju.
Mustafa je zadrhtao tako da mu je skoro ispala baklja iz ruku. Izjurio je van i
otrao natrag prema rijeci. Naglas je zaurlao:
ovjek je zvijer. O, Alahu! to su napravili od nas!
252
13.
Kao to su se dogovorili, veliki daiji su sljedeeg jutra doli Hasanu. Rekao im je:
Upravo sam bio kod momaka. Svi jo uvijek spavaju. Vrijeme je da ih
probudimo.
Uli su u njegovu sobu. Odgrnuo je zavjese tako da je pala puna svjetlost u
prostoriju. Pogledali su u dizalo. Na leajima su leali mladii, isto onako kao
sino, i mirno spavali. Poglavari su im se primakli, a Hasan ih je paljivo
promatrao.
Izvana se uope nisu promijenili. A kakve su njihove due, to emo sad vidjeti.
Prodrmao je Jusufa za rame:
uje li, Jusufe moj?! Vani je ve odavno dan, a ti jo spava? Jusuf je, sav
preplaen, otvorio oi. Digao se na laktove i zbunjeno protresao glavom. Tupo i nita ne shvaajui buljio je u poglavare. Na njegovu licu
pojavio se izraz bezgraninog uenja.

bcc

to li si radio noas kada si se ovako kasno probudio? Hasan se vragolasto

nasmijeio. Jusuf je plaljivo podigao pogled.
Bio sam u raju, tvojom milou, Na gospode.
Lijepi snovi, bez sumnje, mome moj.
Ne, ne, bio sam u pravom raju.
Hajde, hajde. Tvoji prijatelji bi se smijali kada bi im to priao.
Znam to znam, Sejiduna. Stvarno sam bio u raju.
Onda vjeruje da mi je bio dat klju od rajskih vrata?
Sada to znam, Sejiduna.
Sulejmana je probudio glasan razgovor. Sjeo je na leaj i nakostrijeio obrve.
Njegove oi ile su od Hasanova do Jusufova lica i natrag.
Odjednom se svega sjetio. Naglo je opipao svoje tijelo. Ispod halje je osjetio
Haliminu narukvicu i na njegovu licu pojavilo se zaprepatenje.
Vidi, i Sulejman se probudio. to li si radio tijekom noi te si ovako dugo
spavao?
253
Bio sam u raju milou Naeg gospoda.
Ma bjei, bjei, tko e ti to vjerovati?
Samo neka netko pokua posumnjati... Htio sam rei da imam dokaz da sam
stvarno bio tamo...
Ima dokaz? Pa pokai ga!
Sulejman je prekasno shvatio da se odao. Poeo se izgovarati.
Sam ne znam kako mi je ovo ostalo u ruci. Obuzela me malaksalost, hvatao
sam oko sebe i odjednom sam drao narukvicu u aci. Zatim se vie niega ne
sjeam.
Pokai je!
Sulejman je sa aljenjem predao Hasanu svoj plijen. Poglavar ga je razgledao sa
svih strana i onda ga ponudio velikim daijima.
Stvarno nevjerojatno rekao je. Izgleda kao prava rajska narukvica.
I Zulejha je imala slinu uskoio je Jusuf u rije. Ali zabranila mi je da
je ponesem sa sobom na ovaj svijet.
Sulejmane, Sulejmane rekao je Hasan klimajui glavom. Nekako mi je
udno kako si uspio doi do ovog nakita. Nisi valjda sam raj opljakao?
Sulejman se prepao.
Bojao sam se da mi Naim i Ubejde nee vjerovati. Zato sam je zadrao...
Zar medu prijateljima vai za takvog laljivca?
Ni ja ne bih vjerovao njima kada bi mi priali neto slino.
Ja u svakako zadrati narukvicu. Kada te budem ponovo poslao u raj, dat u ti
je da je ponese sa sobom na put, a ti misli kako e se tamo opravdati.
U meuvremenu probudio se i Ibn Tahir. Oamuen i zauen pratio je razgovor.
Polako mu se vraalo sjeanje na dogaaje prole noi. Najednom se opipao ispod
srca i uzdrhtao. Osjetio je trag Mirjaminih zuba. Hasan se okrenuo k njemu.

bcc

Sluam nevjerojatne stvari iz usta tvojih drugova. Sino sam ih, isto kao i tebe,
ostavio u ovom sobiku, a sada bi me htjeli uvjeriti da nisu proveli no na ovom
mjestu nego su putovali ravno na onaj svijet. Bar ti, koji si uvijek bio razborit i
trezven, spasi me dunosti da im vjerujem. Inae e me jo biti strah ivjeti u
blizini ovog mjesta gdje te svakoga trena noni duhovi mogu zgrabiti za ruke i
noge i odnijeti te u bogzna kakvu nepoznatu zemlju.
Znam da se ali, Sejiduna. Sam dobro zna tko je izazvao nae nono
putovanje, a sada bi me htio iskuati.
254
to? I ti, Ibn Tahire moj, tvrdi da nisi prespavao no na ovom mjestu? Onda
nee biti samo alegorija da ja imam rajski klju u rukama?
Oprosti, Sejiduna. Nikada se vie nee sumnja uvui u moje srce.
Lijepo. to ete, prijatelji, rei svojim drugovima kada vas budu pitali gdje ste
proveli no?
Rei emo: bili smo u raju milou Naeg gospoda.
Dobro. Nadam se da e odsad vaa vjera ostati vrsta i nepokolebljiva, da e
biti od vrste za koju se kae: planine e pomicati. Sada se vratite svojim
drugovima.
Pozvao je straara i naredio mu da ih odvede iz kule.
Kada je ostao nasamo s velikim daijima, vidno mu je laknulo.
To je, dakle, prolo kao to sam oekivao. Ebu Ali je jurnuo k njemu.
Due mi! uzviknuo je. Naao si Arhimedovu toku. Obojica su ga
zagrlili.
Do posljednjeg trenutka sumnjao sam u uspjeh priznao je Buzurg Umid.
Sada mislim kako ti se uistinu posreilo da promijeni ovjekovu prirodu. Od tih
aaara skovao si strano oruje.
Sada je trei in pri kraju rekao je Hasan i nasmijao se. Mogli bismo ga
nasloviti Buenje ili, pak, Povratak iz raja.
Poziv trojice drugova vrhovnom poglavaru i, jo vie, njihov izostanak preko
noi, tjerali su fidaije na iva nagaanja i raspravljanja. U spavaonici su o tome
govorili do kasnih sati ekajui da se pozvani vrate i zadovolje njihovu
radoznalost.
Konano emo uti kakav je Sejiduna rekao je Ubejde.
to mislite zato ih je pozvao k sebi? pitao je Naim.
Zato? Vjerojatno zato da ih ukori to su jutros oteli Turcima zastavu. Ubejde
se iskesio.
Nisam tebe pitao. Htio sam uti miljenje pametnijih.
Ne oekuje valjda da e ih poslati na nebesa? naalio se Abdulah.
Pozvao ih je zato da za nagradu prisustvuju gozbi kod poglavara.
Moda si u pravu rekao je Dafer.
Zato se onda tako dugo ne vraaju? nagaao je Ubejde. A moda im je
dodijelio neki posebni, poasni zadatak pa su ve otili iz tvrave?

bcc

Zato mlatimo praznu slamu? bilo je miljenje Abdurahmana. Sve dok se

ne vrate i sami ne kau gdje su bili i to su vidjeli, ne moemo nita znati. Zato je
bolje da zaspimo i tako se zaslueno odmorimo.
255
Sljedeeg jutra bili su ve odavno na nogama kada se odjednom pojavie trojica
odsutnih. Svi su jurnuli prema njima, okruili ih i zasuli gomilom pitanja.
Hajdemo u spavaonicu rekao je Sulejman. Tamo emo govoriti. Gladan
sam i boli me svaka koica kao da su me u rvnju mljeli. Jedva se drim na
nogama.
Otili su u spavaonicu i njih trojica su se svalili na svoje postelje. Donijeli su im
mlijeka i kruha.
Sulejman je upitao: Tko e govoriti?
Ti poni odgovorio je Jusuf. Ja sam suvie nestrpljiv. Teko bih ih
uvjerio. A kada bih vidio da mi ne vjeruju, razljutio bih se pa onda ne bi valjalo.
Sabili su se oko njihovih postelja.
Vjerujete li u uda? upitao je Sulejman. Fidaiji su se pogledali.
U stara da rekao je Naim. U nova nam je Prorok zabranio vjerovati.
O, plako jedan! A to ui Sejiduna?
Ne znam da govori o udima.
Kada je Sulejman tako pitao, Naim je postajao oprezan.
Nisi li uio da je Alah predao Sejiduni klju od rajskih vrata? Zavladao je
napeti muk. Sulejman je trijumfalnim pogledom prelazio od
lica do lica. Kada se tako nauivao njihove radoznalosti, rekao je:
Fidaiji, prole noi Sejiduna nam je ukazao milost i otvorio nam vrata raja.
Zagledali su se. Nitko nije nita prozborio. Odjednom je Ubejde prasnuo u glasan
grohot, a odmah nakon njega svi su se previjali od smijeha. Samo su trojica
nonih putnika ostali ozbiljni.
Dogovorili su se i sada bi nas htjeli navui rekao je Abdurahman.
Sulejman, po starom obiaju, pravi budale od nas dodao je Naim.
Pustimo ih s visine je rekao Ibn Vakas. Sino su se napili, a onda
pijanstvo prespavali u nekoj tali. Vidi im se na licu. Sada ih je sram i zato bi
htjeli sve okrenuti na smijuriju.
Znao sam da e biti ovako ljutito je zareao Sulejman. Ibn Ta-hire, ti im
kai, tebi e najvie vjerovati.
Dosta je ale razljutio se Ubejde. Volio bih znati jeste li uope vidjeli
Sejidunu.
Sada se oglasio Ibn Tahir.
256
Teko je, prijatelji, govoriti o tako nevjerojatnim stvarima kao to su ove koje
smo nas trojica doivjeli prole noi i potpuno vas razumijem kada nam se
smijete. Ali sve to je rekao Sulejman ista je istina. Zato vas molim: strpite se i
sasluajte. On neka nastavi.

bcc

Njegovo lice bilo je sasvim ozbiljno. U njegovu glasu nije bilo nieg aljivog.
Usprkos tome, fidaiji su se pitali nije li ipak sve odlina gluma te trojice.
Vlastitog oca bih optuio da lae rekao je Dafer kada bi tvrdio takve
stvari. Mada mi se ini udnim da bi se ti, Ibn Tahire, uputao u takvu ludoriju.
Neka samo Sulejman pria. Bar emo uti to ste nam naumili rei. Sulejman se
uspravio na leaju, prijetei pogledao oko sebe, a potom progovorio. Poeo je ba
od poetka, kako su se uspinjali na kulu, kako su sreli divovske buzdovandije i
kako ih je Ebu Ali doveo pred Sejidunu. Kad mu je promakla kakva sitnica,
smjesta se javio Jusuf. Tako su do pojedinosti opisali vrhovnog poglavara i
neobian razgovor s njim.
Fidaiji su pratili njegovo prianje sa sve veom napetou. Jusufove upadice bile
su najbolja nenamjerna potvrda istinitosti tog priopenja.
Kada je Sulejman doao do dijela u kojem je Sejiduna naredio njima trojici da udu
u eliju s tri leaja, sluateljima je zastao dah. Oi nisu skidali s njihovih usana.
I Ibn Tahir ga je paljivo sluao. Ne htijui, opipao je grudi i osjetio Mir-jamin
ugriz. Sada kada je ponovo bio usred svog svakidanjeg ivota, poeo ga je
obuzimati uas pri sjeanju na neshvatljiv noni dogaaj. U njemu se prvi put
probudila prava vjera, ona vjera koju poriu iskustvo i razum.
Nakon toga Sulejman je priao kako im je Sejiduna podijelio udesne kuglice koje
su uinile da lete iznad nepoznatih predjela. Rekao je to je pritom sanjao sve dok
nije sasvim izgubio svijest.
Doao je do buenja u raju. Fidaijima su gorjeli obrazi i grozniavo sjale oi.
Vrtjeli su se na svojim mjestima. Govorio je to je najprije ugledao. Precizno je
opisivao paviljon, nije ispustio nijednu sitnicu, a potom je preao na opis
djevojaka.
Moda si sve to sanjao.
Ubejde je pokuao opustiti do krajnosti napete ivce.
I ostalima je postajao nesnosan napor mate. Pogledavali su se i teko disali. Naim
je uao zguren pokraj uzglavlja Ibn Tahirove postelje i blijedio od slatke jeze.
Usred bijela dana podilazili su ga marci kao da slua sablasnu priu o avetima.
Sve to sam vidio u onoj prostoriji bilo je tako stvarno kao to je stvarno to da
ste vi sada oko mene nastavio je Sulejman.
Ljepu dvoranu ne moe zamisliti. Sve, je u srebru i zlatu, leaji su pokriveni
prekrivaima mekim od mahovine, a na njima su jastuci u koje jednostavno
uranja. Najizabranijih jela napretek, slatkoga vina koje te raz-vedrava a ne
obeznanjuje sve ba onako kako pie u Kur'anu. A hurije, deki! Put kao
mlijeko i barun, oi krupne i bistre, a grudi, o, Alahu! Pri samom sjeanju krv mi
se uzburka i uspali.
Detaljno je govorio o svojim ljubavnim doivljajima.
O, da sam ja bio tamo otelo se Ubejdeu iz srca.
Samo jednu kada bi taknuo, golom rukom bih ti iupao utrobu. Sulejmanu su
se oi zablistale kao luaku, i Ubejde se nehotice odmakao. Dovoljno dugo je
poznavao Sulejmana. Istina, s njim nije bilo ale, ali jo

bcc

ga nije vidio takvog kakav je bio tog trenutka. Neto mu je govorilo da se

posljednje noi opasno promijenio.
Te hurije su moje! Shvaate li? Moje su sada i za vijeke vjekova. Nijednu ne
dam ni za ivot. O, moje ljupke gazelice! Izvor moje radosti! Vrelo moje sree!
Nitko od vas nema pravo bilo koju od njih poeljeti. Za mene ih je Alah
pripremio, i ne mogu doekati trenutak kada u zauvijek biti s njima.
Svi su osjeali: Sulejman je preko noi postao sasvim drugi ovjek. Gledali su ga
s nepovjerenjem, gotovo sa strahom.
Moda je Jusuf bio jedini koji nije primijetio tu promjenu, odnosno ta mu se
promjena inila sama po sebi normalnom. Razumio ju je nesvjesno, jer se u njemu
dogodio slian pomak.
Sulejman je dalje opisivao svoje doivljaje s rajskim djevojkama.
Jusuf je najednom planuo:
Valjda bi nam sad htio slagati da si u toj jednoj noi od svih devet hu-rija
nainio svoje ene?
Zato slagati? Zar ti nisi? Jusuf se gnjevno iskesio.
Sulejman ni pri ovako ozbiljnoj stvari ne moe bez pretjerivanja. Sulejman ga
je probadao oima.
Obuzdaj jezik! Ne pretjerujem nita vie nego to pretjeruje Kur'an.
Dakle, Kur'an pretjeruje.
Fidaiji su se nasmijali. Sulejman se ugrizao za usnu.
Moje ene su spjevale pjesmu o mojoj ljubavi. Hoete li tvrditi da hurije lau?
Kai nam je.
Pokuavao se sjetiti, ali ubrzo je zapeo. Jusuf je udario u grohot. Od silnog
smijeha udarao se po koljenima. Ostali su se smijali s njim.
Tada se Sulejman poput strijele bacio preko Ibn Tahirove postelje i svom je
snagom tresnuo Jusufa akom u lice.
Jusuf se instinktivno uhvatio za udareno mjesto. Zaueno je pogledao i polako se
digao. Krv mu je udarila u obraze.
Sto? Mene e ovaj skakavac udarati po licu?! Munjevito se bacio i pri-bio
Sulejmana uz suprotni zid. Zazveckale su sablje koje su visjele na njemu, a
Sulejman je isukao jednu i pogledao Jusufa zakrvavljenih oiju.
Pasji sine! Sad je u pitanju ivot.
Jusuf je problijedio. U trenutku je nestao njegov gnjev.
Ali prije nego to je ita uinio, Ibn Tahir je skoio na Sulejmana i zgrabio ga za
ruku u kojoj je drao sablju. Dafer, Ibn Vakas i drugi pojurili su mu u pomo i
istrgli pobjenjelom oruje.
Jesi li poludio? Sino u raju milou Sejidune, a danas pokolj medu
prijateljima!
Ibn Tahir ga je vrsto posadio natrag na leaj.
A ti, Jusufe, zato ga prekida u prianju? Nismo svi isti, i svatko ivi ivot na
svoj nain.

bcc

U pravu si, Ibn Tahire rekao je Dafer. Neka Sulejman ispria do kraja, a
onda ete vas dvojica, ti i Jusuf, doi na red.
Sada su svi molili Sulejmana da nastavi. Jusuf je uvrijeeno prekriio ruke na
grudima i zagledao se u strop. Sulejman ga je oinuo podrugljivim pogledom, a
onda ispriao svoju priu do kraja.
Vie nitko nije sumnjao da su njih trojica bili u raju. Zanimali su se za pojedinosti,
i ubrzo je svaki od njih do sitnica poznavao sve prostorije i djevojke s kojima je
bio Sulejman. Ve su poeli u sebi sanjariti o lijepim huri-jama i poneki su se,
protiv svoje volje, u neku od njih zaljubili.
I probudio si se ba u istoj tamnoj eliji u kojoj si sino zaspao? Naim je pitao
poput djeteta.
Ba tamo. Sve je bilo isto kao prethodne veeri. Samo, kada sam opipao ispod
haljetka, osjetio sam narukvicu koju mi je u raju dala Halima.
Zato ti ju je Sejiduna uzeo?
Moda se bojao da u je ja izgubiti. A obeao je da e mi je vratiti kada me
drugi put poalje u raj.
Kada e ponovo tamo?
To ne znam. Daj, Alahu, da bude to prije.
259
Jusuf je bio na redu da ispria svoje doivljaje. Poetak i kraj su ve znali. Morao
se ograniiti na prianje o svom boravku u raju. Opisao je pjevanje i plesanje
djevojaka, a kada je poeo govoriti o Zulejhi, pao je u zanos. Opisivao je njenu
ljepotu, njenu vjetinu plesa i njene vrline, te iznova shvaao kako se silno u nju
zaljubio. Sad mu je bilo ao to ju je htio prevariti s Dadom. Nesvjestan svoje
lai tvrdio je kako se pokazao vjernim Zulejhi.
Samo je ona moja prava ena rekao je. Sve ostale su samo njene robinje,
odreene da nas slue. Mada su sve udesno ljupke, ipak joj nijedna ljepotom nije
ravna.
Sulejman je, govorei prvi, svojom priom ve dosegao najveu moguu napetost
i Jusufovo pripovijedanje nije se vie inilo ni upola tako zanimljivim. Samo je
jo jednom fidaijima zastao dah: onda kada je opisivao svoju etnju tajanstveno
osvijetljenim vrtovima. To Sulejman nije doivio. Sada se u sebi kajao to je
dopustio da ga tako omami rasko u paviljonu, pa mu ni na pamet nije palo da
pogleda izvan njega.
Ibn Tahirova pripovijest bila je najkraa. Ispriao je kako ga je u raju doekala
Mirjam, odvela ga u vrtove i pokazala mu zid el-Araf. Rekao je da se na njemu
pomakla nekakva sjenka - po svoj prilici sjenka junaka koji je pao u borbi za
islam, u koju je otiao protiv volje svojih roditelja. O Mirjam je Ibn Tahir rekao
da je bila mudrija od daija Ibrahima. Ispriao je i kako ju je u trenutku sumnje
zgrabio, i kako ga je tada neka velika maka, kojoj je bilo ime Ahriman, oborila
na zemlju. Ta ivotinja, el-Araf i sjenka na njemu bile su stvari kojima su se
fidaiji najvie udili. Htjeli su saznati i neke pojedinosti, ali Ibn Tahir nije bio
naroito priljiv.

bcc

Pustite nas da se odmorimo rekao je. S vremenom ete uti sve to

budete eljeli znati. Zato su se radije obraali Jusufu i Sulejmanu, koji su bili
dareljiviji u objanjenjima. Sva trojica porasli su u njihovim oima u silne
pehlivane koji su gotovo ve bili pravi polubogovi.
Svu no Apama nije sklopila oi. Prolost je izronila iz tame, svi veliki dani i
boanske noi njene mladosti. Prisjeala se dijelova svoje prolosti i trpjela je
paklene muke. Nesnosna je svijest da si neko bio prvi, a zatim mora gledati svoj
pad, korak po korak, sve do dna. Sada su druge vladale u kraljevstvu ljubavi.
Ustala je kada su prvi sunevi zraci pozlatili elbruke vrhove. Upalih obraza,
sijeda i raskutrana, provirila je ispod kroanja koje su se dizale nad ulazom u
njenu kuicu. Tamo naprijed bio je Alamut koji joj je zauvijek zatvarao povratak
u svijet, ali to bi sada i radila tamo kada je bila stara i uvela? Hvala Alahu to ju
je Hasan spasio bijede i istrgao iz zaborava! Ovdje je ima260
la svoje kraljevstvo. Istina, to kraljevstvo je bilo gorko, jer ju je neprestano
podsjealo na prole dane, ali bolja je i gorka veliina palog anela nego nestanak
na smetlitu.
U tekim noima pitala se to je za nju znaio Hasan. Neko, davnih godina, mlad
ljubavnik, zanesenjak i prorok kojeg su vrijeme i mnogi bolji mukarci izbrisali iz
njenog sjeanja. Moda bi mu ak i ime zaboravila da ga s vremena na vrijeme
nije ula u vezi s raznim prevratima i vjerskim sukobima. Kada je prije nepune
dvije godine ve bila sasvim na dnu, iznenada joj je neki neznanac donio pismo
od njega. Pisao joj je da je gospodar velike tvrave, i eli da ona doe k njemu jer
mu je potrebna. Nije imala to izgubiti. Smjesta se odluila. Mutna, blijeda nada
joj se i protiv volje uvukla u srce. Sada je vidjela Hasana u njegovoj punoj moi.
Neko je ona davala, sada je davao on. Je li ga voljela? Nije znala. Samo je bila
svjesna kako je gorko biti u blizini ovjeka koji te nekada volio svim arom, a
sada mu nije do tebe stalo ni toliko da ti bar prikrije strast prema drugoj.
Izala je iz kue. U grmlju su cvrkutale ptice a na travi, na liu i na cvjetnim
krunicama blistala je rosa. Bilo je krasno ljetno jutro, a nju je naprosto boljelo u
dui.
Otresla se tunih misli. Umila je lice u vjedru vode i dotjerala zamrenu kosu, tek
toliko da prikrije tragove probdjevene noi. Potom je otila u zgradu koja je
stajala nasuprot njene.
Tamo su spavali ukopljenici. Kroz pritvorena vrata ulo se njihovo glasno
hrkanje. Razgnjevio ju je taj njihov miran, bezbrian san. Viknula je da je ve
dan, i da je vrijeme za rad.
O, ti prokleta vjetice!
Mustafa je bio bijesan, a Adi se smijao.
Gadna vjetice, samo si jo za smee.
Razjarena, irom je otvorila vrata, no zrakom je proletjela sandala i okrznula je po
glavi. Brzo se povukla.

bcc

ekajte, psi jedni! Sejiduna e remenje rezati od koe s vaih lea. Iz kue se
zaorio snaan grohot.
U amce, stoko. Prevezite cure kui da ih Sejiduna ne iznenadi. Ustali su
zijevajui i obukli arene haljetke. Nemarno odjeveni izvlaili su
se iz kue, i namjerno se nisu obazirali na staricu kako bi joj dali do znanja da je
omalovaavaju. Ni ona ni oni nisu znali zato se mrze. Oni su otili do prokopa i u
njima se umili. Potom su posjedali u amce i prihvatili se vesala.
Apama je sjela kod Adija. Ukopljenici su namjerno nespretno rukovali veslima
tako da su je prskali.
ekaj, bando! Vidjet emo tko e se posljednji smijati. O, Alah je znao zato je
dopustio da vam oduzmu mukost.
Nee li svoj gornji mar zaepiti, U kranku e te pretvoriti!
Adi je opasno zaljuljao un. Ukopljenici su se smijali vidjevi kako se Apama
grevito dri za rubove una da je stvarno ne bi krstili u vodi.
Doli su do otoka na kojem je spavala Fatima s druicama.
Apama je napustila un i otila stazom prema paviljonu.
Cijela priroda je bila ve probuena i sve je vei bio suncem obasjan pojas na
planinama. Pogledala je kroz prozorsko staklo u dvoranu. Djevojke su leale u
neredu, po jastucima, i vrsto spavale.
Sva bijesna, jurnula je kroz ulaz i zgrabila bat. Udarci su divlje odjekivali
paviljonom, a djevojke su, prestraene, poskakale na noge.
Drolje! Svu no ste uivale a sada spavate u po bijela dana. Smjesta u amce i
kui! Da vas Sejiduna ne nade takve!
Ogrnule su svoje ogrtae i otrale prema prokopu, premda se jo nisu uspjele ni
sasvim razbuditi. Boljela ih je glava od divljeg udaranja o gong koje ih je trgnulo
iz sna, i od sinonjeg pijanstva. Pospanih lica i raskutranih kosa posjedale su, sve
neuredne, u amce.
Na sredinjem otoku Mirjam im je izala ususret. Ve je bila ureena, ali usprkos
rumenilu na usnama i obrazima, primjeivalo se da je loe spavala tu no. Apama
i ona su se pogledale. Najednom se objema uinilo da razumiju jedna drugu, i
moda je to bilo prvi put da su osjetile uzajamnu bliskost.
Ubrzo su i djevojke u tom paviljonu bile na nogama. Apama je otila s
ukopljenicima kako bi dovezli i djevojke iz treeg vrta.
Mirjam ju je otpratila do obale i Apama je upitala:
Zar nisi uope spavala?
Nisam. A ti?
Ni ja.
Da, da, udan je ovaj na ivot.
Mislila je rei: straan, ali Apama ju je i ovako razumjela.
Uskoro se i Zulejha sa svojim druicama vratila kui. Pourile su se dotjerati i
ukloniti tragove noi, pa je u vrijeme tree molitve ve sve bilo uobiajeno.
Ponovo se vratio svakidanji ivot.

bcc

Usred poslijepodneva neoekivano je doao Hasan u pratnji etvorice buzdovandija. Opet su se sabile u polukrug. Htio je saznati sve pojedinosti iz prole
noi. Odgovarale su mu drhtavim glasom.
Odjednom je izvukao ispod halje zlatnu narukvicu. Pokazao ju je djevojkama i
upitao:
iji je ovo nakit?
Halima je odmah prepoznala svoje vlasnitvo i samo to se nije sruila od straha.
Nije mogla izustiti nijednu rije.
I ostale su se prestraile. Mirjam je prelazila pogledom od lica do lica. Kada je
dola do Halime, smjesta je sve znala, i moleivo je pogledala Hasana. Utjeio ju
je vragoljast osmijeh na njegovim usnama.
Dakle, ova narukvicu nije vlasnitvo nijedne od vas? Onda mi je fidai lagao.
Prodorno je pogledao Halimu.
Suze su joj grunule niz obraze. Tresla se tako da su joj od plaa zubi cvo-kotali. U
sebi je ve vidjela kako stavlja glavu na panj i kako se podie sjekira iznad nje.
Lijepa stvar, Halima. Zna li da bih morao narediti da ti odrube glavu? 1 uinio
bih to bez milosti da je ova stvar odala momku tajnu. Ovaj put poklanjam ti ivot,
a ako se ponovi, tvoja glava nee izbjei sjekiru.
Stavio je narukvicu pod halju.
Mirjam je namignula Halimi, a ova je, sva sretna, potrala pred Hasana i bacila se
pred njim na koljena. Htjela mu je zahvaliti, ali nije mogla iscijediti rijei iz sebe
pa mu je samo poljubila ruku.
elim da se sljedei put jo vie potrudite rekao je opratajui se od njih.
Sino ste stekle iskustvo i morate ga ubudue iskoristiti. Budite danonono
spremne.
Klimnuo im je glavom i pozvao Mirjam da ga otprati.
ekaj me noas. Imam s tobom tota razgovarati.
Kako zapovijeda odvratila je. Bilo je to prvi put da se sastanku s njim nije
ba obradovala.
Predveer su se djevojke sakupile oko ribnjaka i razgovarale o proloj noi
izmjenjujui dojmove iz razliitih vrtova. Halima je sjedila po strani i nijemo
sluala. Prvi put je osjetila istinsku elju da bude sama. U svom srcu nosila je
veliku tajnu i nitko nije znao za nju. Nije se usuivala ikome je otkriti. Voljela je
Sulejmana. Voljela ga je do ludila. Duu joj je muilo teko pitanje i dugo se nije
usuivala izgovoriti ga, a onda se ipak okrenula Fatimi.
To nisam dobro razumjela. Hoe li sljedei put opet doi isti posjetioci?
263
Fatima ju je pogledala. Odmah je sve razumjela i srce joj se ispuni saaljenjem.
Nitko to ne zna, drago dijete.
Halima je zurila u nju rairenih oiju. Slutila je da joj je Fatima izmakla. Zar
stvarno vie nikada nee vidjeti Sulejmana? Svu no ju je muila sumnja zbog
koje nije mogla zaspati. Sada je imala svoje velike brige. Prestala je biti dijete.

bcc

Jo istoga dana tvravom se pronijela vijest da je Hasan trojici fidaija otvorio

vrata u raj i da su u njemu proveli no. Ebu Surake je doao pogledati jesu li se
Sulejman, Jusuf i Ibn Tahir vratili. Naao ih je kako spavaju, ali njihovi drugovi
su mu ispriali ono to su uli od njih.
Ebu Suraki je znoj orosio elo. Smjesta se javio Ebu Aliju i rekao mu to su
priali fidaiji. Ebu Aliju preletje podrugljiv smijeak licem. Ako govore, onda
mora da su sve to stvarno i doivjeli. Zato bi, dakle, skrivali istinu?
Ebu Surake se sa strahom nakloni. Potraio je lijenika i ispriao mu novosti.
ini mi se da je Hasan izmislio tu prijevaru kako bi nas priklijetio rekao je.
Ali ime li je potkupio te mladie koji su dosad bili nadasve istinoljubivi, da su
poeli tako runo lagati?
Bojim se da iza te stvari stoji neto mnogo opasnije iznio je svoje miljenje
Grk. Sjea li se naeg razgovora o haremima iza zamka? Moda ih je
pripremio upravo za te momke?
Ali zato nama nije iskazao svoje povjerenje? Ta morao bi znati da to smo
manje upueni to emo vie nagaati?
Hoe uti pametan savjet, dai moj? Ostavi sva ta nagaanja i zaboravi da si
ita uo. Inae, ne znam koliko e vrijediti tvoja glava. Jer nije se za aliti ni s
poglavarom, a jo manje s tim njegovim mladim, ludim zanesenjacima. U svom
ivotu sam ve mnogo to vidio, ali u Ibn Sabahu ima neto to premauje moj
razum i moje iskustvo.
Sav uznemiren, Ebu Surake je otiao svojim poslom, no ma koliko se branio,
neprestano je razmiljao o udnom nonom doivljaju te trojice.
Sasvim drugaije je tu vijest primio dai Ibrahim. Prvo se i on zaudio a potom je,
u svojim mislima, sve to raistio. Sejiduna zna to radi rekao je. U
njegovoj smo slubi i ako nas nije uputio u stvar, sigurno ima vane razloge.
Zato se o toj stvari tim burnije raspravljalo u vojarnama. Desetnici i neki od ljudi,
koji su fidaijima nosili hranu, prislukivali su njihov razgovor i vratili se s vijeu
o tom neuvenom udu - jer da je posjet te trojice rajskim
264
vrtovima udo, u to nije mogao posumnjati nitko tko je vjerovao prii fidaija. A u
nju su, s vremenom, povjerovali svi.
Na gospod mora biti veliki prorok kada mu je Alah dao takvu mo govorili
su.
A to ako su fidaiji izmislili cijelu stvar? brinulo je sumnjivce.
To je iskljueno rekao je jedan od onih koji su sluali fidaije. Svi su jo
uvijek pod dojmom pripovijedanja te trojice.
Dakle, to je najbolji dokaz da je jedino ismailizam prava vjera. Zbog tih uda
jo e samo zloinaki pas moi sumnjati u Sejidunino poslanstvo.
Odsad neu vie tedjeti krivovjernike. Svakoga tko ne bude naglas priznao da
je Sejiduna veliki prorok, odmah u rasjei na dva dijela.
Sada e tek biti veselje boriti se s krivovjernim psima! Svi moraju poginuti pod
naim sabljama.

bcc

Uao je emir Minueher. Izvjesno vrijeme je utke pratio razgovor, a potom je

zatraio da mu ispriaju sve ispoetka.
Vojnici su ga radoznalo promatrali, ali nijedan mii na njegovu licu nije se
pomaknuo. Kada je vidio da oekuju to e izjaviti, rekao je:
Ako fidaiji tvrde da su bili u raju milou vrhovnog poglavara, a on to ne
porie, onda je naa dunost vjerovati i postupati shodno tome.
No, kada je doao u svoje odaje, elo mu se namrtilo. Pitao se zato ga poglavar
nije uputio u svoje planove, a jo vie ga je uznemirivala divlja gorljivost koju je
zapaao kod svog ljudstva. Vjerovao je da iza te stvari stoji neka prijevara, no u
emu je ona bila nije mogao pretpostaviti. Osjeao je samo to da se njegovi stari,
iskusni vojnici pretvaraju u trupe divljih fanatika kojima on sam nije vie bio
neposredni zapovjednik, nego su sve vie potpadali pod nevidljivi utjecaj vjerskog
vode. Nije preostajalo nita drugo nego da se i on prilagodi tom novom tijeku.
Hasan ga je imenovao emirom, ali to odlikovanje bilo je vie vjerskog nego
vojnikog znaaja. Dakle, morao se strpjeti da se stvari same od sebe raspletu.
Sada ga je stroj koji je neumoljivo djelovao, a kojim je upravljao Hasan, ve
potpuno ukljuio u sebe - postao je njegov djeli, jedan od kotaia Hasanove
vizije.
Cijeloga dana, i cijele veeri do kasno u no, fidaiji su razgovarali o posjetu raju
trojice njihovih drugova. Pretresali su svaku pojedinost i uvijek iznova ispitivali o
ovoj ili onoj stvari.
Zvijeri koja je skoila na tebe bilo je ime Ahriman? upitao je Naim Ibn
Tahira. Onda je ona bila jedan od ukroenih duhova koje je Prorok prognao iz
Demavenda. Za kaznu sada mora sluiti tvojim hurijama.
265
Mogue. ao mi je to nisam uspio neto vie saznati o njemu, ali bilo je toliko
neobinih stvari da nije bilo vremena za sve.
Te noi dugo nitko nije zaspao. Bilo je sparno i vrue. Fidaiji su se prevrtali na
svojim leajima. Sve misli vrtjele su im se oko raja i njihova mata ivim je
bojama slikala ari koje su tamo ekale izabranike. Vidjeli su polugole djevojke
kako pjevaju i pleu oko njih i inilo im se da osjeaju njihov topli dah, da lee
pokraj njih na jastucima i da im one stoje na raspolaganju. ulo se muklo jecanje i
kripanje zubima.
Ubrzo poslije ponoi u sobu je kroz prozor provirio mjesec. Ibn Tahir je pogledao
na svoju lijevu i na svoju desnu stranu. Sulejman i Jusuf su mirno spavali. Njima je dobro, pomislio je. Sam je bio uznemiren. Obuzimale su ga teke
sumnje. Da nije sve ono to je prole noi doivio bila samo varka sna? Ali, je li
mogao sumnjati u stvarnost Mirjam koju voli svom duom?
Bliilo se jutro kada je odluio i ustao. Oprezno je dopuzao do Naimove postelje.
Spava li, Naime? tiho je upitao.
Ne, ne mogu. Sto hoe?
Pridigao se na svom leaju i nepovjerljivo pogledao Ibn Tahira.
Zna li utjeti?

bcc

Naim se gotovo prestraio.

Ne boj se. Nita ti se loe nee dogoditi. Samo bih ti htio neto povjeriti.
utjet u, moe se pouzdati.
Zaklinje li se svetim Alijevim imenom?
Svetog mi Alijevog imena, Ibn Tahire.
Dobro. Hajde sa mnom do prozora.
Kraj prozora mu je Ibn Tahir pokazao Mirjamin ugriz.
Vidi li?
Da. Izgleda kao da te neko ugrizao.
Pogledaj bolje!
O, Alahu! Kako mala usta!
To je ugriz njenih zuba, Naime.
Mirjaminih? Podila ga je studen.
Da, to mi je Mirjam ostavila za uspomenu. Znak e ubrzo nestati. Uzmi
komadi svijee i smekaj vosak pa e mi pomoi da napravim otisak.
Hou, Avani.
266
Vosak je ubrzo bio pripremljen. Ibn Tahir je od njega, gnjeenjem, napravio
ploicu, a Naim ju je, dok je jo bila dovoljno meka, pritisnuo na njegove grudi.
Potom su je polako skinuli. Na njenoj povrini ukazao se, poput blagog daha,
otisak Mirjaminih zuba.
O, Alahu! uzviknuo je Ibn Tahir. Bio je sav lud od sree. Od danas
nadalje ovo e biti moje najvee blago. uvat u ga kao da su Prorokove mosti.
Potom je zagrlio Naima.
Hvala ti, prijatelju. Ti si jedini koji zna tajnu. Uzdam se u tebe.
Sretan si uzdahnuo je Naim. I ja bih htio tako voljeti.
Moda je bolje da ne pozna taj osjeaj. Ta ljubav istodobno je i pakao i raj.
Oprostili su se jedan od drugog i ponovo legli svaki u svoju postelju.
Ti si straan gospodar rekla je Mirjam kada je Hasan doao u noni posjet.
Odluuje o ivotu i smrti svih nas. Sto e uiniti s jueranjim gostima? Hasan
ju je zamiljeno pogledao.
Ne znam... Odluivat e okolnosti... Primijetio je njene upale obraze.
Izgleda da je protekla no za tebe bila prilino naporna rekao je s jedva
primjetnom porugom.
Nagoni me da suvie mislim, Ibn Sabae.
Kada ena pone razmiljati postaje opasna.
Sada bih eljela biti takvom.
I to bi onda uinila?
Viknula bih fidaijima da te se uvaju.
Dakle, dobro je to je moja kula izmeu tebe i njih.
Moda nije dobro. Ali je tako. I ja sam nemona.
O, ene, ene. Mnogo govorite, a zadrhtite kada treba neto uiniti. Neko sam
mislio da si mi ve sasvim bliska i tome sam se radovao. Sada sam opet sam.

bcc

Tu ja ne mogu pomoi. Uasava me ono to ini. Dugo su utjeli. Potom je

upitala:
Sto e napraviti s djevojkama ako se pokau kakve posljedice prole noi?
Apama zna tvari i trave koje su lijek za to. Ako to ne uspije, prepustit emo
prirodi da ide svojim putem. Nov narataj e nam uvijek dobro doi.
267
Jadna djeca, bit e bez oeva!
Nee biti jedina, draga Mirjam. Oinuo ju je pogledom.
ini mi se da me eli neto pitati rekao je sa smijekom.
Htjela bih da me ne razumije pogreno.
Samo govori.
Kako je Ibn Tahir?
Ne htijui, navrla mu je krv u lice.
Zar ti je toliko stalo do njega? Mislim da sanjari i lijei rane svoga srca.
Okrutan si.
Okrutan? Nita drugo nisam rekao osim ono to smatram najvjerojatnijim.
Ispuni mi jednu elju.
Hasan ju je pogledao. Nita nije rekao, samo joj je dao mig da govori.
Molim te, imaj milosti prema njemu zbog mene.
Milosti? Sto misli time? Ja ne znam ni za okrutnost ni za milost. Samo
izvravam svoj plan.
Razumijem. Samo bih eljela da uvai moju molbu kada bude odluivao o
Ibn Tahiru u vezi sa svojim planom.
Suvie zahtijeva. emu onda te dvadesetogodinje pripreme?
Vidi. Uvijek sam te sluala i uvijek u te sluati. Samo mi to obeaj.
Nita ti ne mogu obeati. To nadilazi moje moi.
A to bi uinio ako bi mu se, recimo, same od sebe otvorile oi? Pogodio ju je
nepovjerljiv pogled.
Kako si to mislila?
Ne boj se. Nita mu nisam otkrila, premda bi to moda bilo bolje.
Ako bi mu se same od sebe otvorile oi? To znai da bi ve napola shvatio moj
plan? Potom bi shvatio i mene. Tada bi postao sin mog duha. Ne, ne. Smatrao bi
me prevarantom. Cijelom svijetu bi razglasio da sam varalica. Kako da u svojim
godinama spozna ono za to je meni trebao jedan cijeli, puni ivot?
A ako bi ipak spoznao?
Suvie pita. Oboje smo umorni. Ve je kasno.
Digao se. Njegovo lice bilo je mrano, a njoj su u oima zablistale suze.
Ali... jo je dijete!
utke je otiao prema obali gdje ga je s unom ekao Adi.
268
14.
Uskoro su se pokazale posljedice poraza sultanovih pred-straa ispred Alamuta.
Sa svih strana su u tvravu stizali izvjetaji o razvoju dogaaja. Dan poslije bitke

bcc

Abdulmalik je sa stotinu dvadeset konjanika odjahao prema tvravi Rudbar.

Uveer su priekali na potrebnoj udaljenosti, a kada su izvidnice javile da Turaka
nema vie od stotinjak, Abdulmalik je, u svanue, izdao nareenje za napad.
Poput jata jastrebova sruili su se s obronaka i u prvom naletu posjekli gotovo
polovicu protivnike vojske, a ostali su se razbjeali na sve strane.
Potom je Abdulmalik poslao svoje izvidnice ususret sultanovoj vojsci, a sam je sa
svojom etom, u brzom kasu, odjezdio prema Kazvinu i dalje prema Re-ju. Odatle
se vratio u Alamut, vodei sa sobom tridesetak zarobljenika koje je uhvatio na
svom pohodu. Njegovo putovanje trajalo je samo etiri dana.
U cijeloj Rudbarskoj oblasti je uzavrelo. Narod, koji je odavno potajno slavio
Alija i isto tako mrzio sultana kao i bagdadskog kalifa, proslavljao je ismailitsku
pobjedu kao svoju pobjedu. Ve prvih dana poslije bitke poeli su u tvravu
stizati novi vjernici elei stupiti u slubu vrhovnog poglavara. Ebu Surake je s
njima imao pune ruke posla. Najmlae i najsnanije izabirao je za kolu fidaija, a
od ostalih je Minueher stvarao nove jedinice. Mnogi stari vojnici koji su se
istakli u borbi bili su unaprijeeni u desetnike, dok su raniji desetnici i podasnici
napredovali i dobili vie inove. Desetak dana poslije pobjede ranijoj vojsci
prikljuene su tri nove jedinice sa po stotinu ljudi.
Trebat e preurediti cijeli sistem i napisati nova pravila rekao je Hasan
velikim daijima kako bi se ta razularena rulja pretvorila u jedinstvenu vojsku
koja e znati samo za jedno uenje i samo za jednog zajednikog poglavara. Bio
je u pravu Muhamed to je vjernicima zabranio vino. Bili bismo bezumni ako ga u
tome ne bismo oponaali. Nama trebaju vrste jedinice, odlini i odluni
pojedinci, a ne velike mase. Da bismo to postigli, nae zapovijedi moraju biti
najjasnije i najstroe. I moraju se bespogovorno izvravati.
Tako je na dan kada su tri nove jedinice polagale zakletvu, umjesto oekivane
bune proslave, Ebu Ali proitao niz novih propisa i zakona.
269
Bit e kanjen smru svatko tko se suprotstavi starjeinama; tko ne izvri
dobiveno nareenje, osim ako ga u tome ne sprijei via sila; tko u svai ili iz
mrnje ubije drugog pripadnika ismailitske vjere; tko bude loe govorio o
vrhovnom poglavaru ili tko bude kritizirao njegove mjere; tko bude pio vino ili
bilo koje opojno pie; tko se oda razvratu...
Stroge tjelesne i moralne kazne bile su odreene i za one koji se budu preputali
svjetovnoj zabavi, koji budu svirali ili sluali lijepu muziku, plesali ili uivali u
plesu drugih, itali knjige uzbuujueg sadraja ili sluali druge koji itaju iz
njih...
U hijerarhiju su bili samo umetnuti novi stupnjevi. Izmeu daija i velikih daija bili
su ubaeni pokrajinski daiji. Svaki vjernik koji je mogao nositi oruje, bio je ve i
vojnik. Za refike, koji su ih obuavali, bila je ustanovljena posebna kola, a za sve
ljudstvo izraen je novi nastavni plan. Osim vojnikih vjetina, morali su uiti
dogmatiku i povijest ismailizma.

bcc

Odsad su fidaiji primali samostalne zadatke koji su odgovarali sposobnostima

pojedinaca. Dafer je postao stalni brzi glasnik izmeu Alamuta i Mu-zafera u
Reju. Naim je novom ljudstvu predavao dogmatiku, Ibn Tahir povijest i
zemljopis, Jusuf i Sulejman uvjebavali su nove uenike vojnikim vjetinama.
Svakog jutra vodili su ih iz tvrave na visoravan kao to je neko njih vodio
Minueher. Lukavi Ubejde postao je voa etice izvidnika i uz njihovu pomo
nadzirao je kretanje sultanove vojske. Kao pomonici bili su mu dodijeljeni
Abdurahman, Ibn Vakas, Abdulah i Halfa koji su, ubrzo, poznavali svaku stazu od
Kazvina i Reja do Alamuta. Odmah su razotkrili namjeru emira Arslana Taa koji
je razdvojio svoje snage ispred Kazvina i Reja, kako bi time potpuno odsjekao
Alamut od ostalog svijeta i njihove snage zaustavio uz podnoje elbrukih
planina, preko kojih nije bilo nikakvog puta za povlaenje.
Zarobljeni Turci, koji su uglavnom svi bili tee ranjeni, iznenadili su se dobrom
ponaanji prema njima. Zahvaljujui vjetim rukama lijenika i njegovih
pomonika, rane su im brzo zacjeljivale. Tijekom dana su boravili u svojim
sobama, a uveer su se rashlaivali u ograenom prostoru iza vojarne.
Vidari i vojnici, koji su im donosili hranu i vodu, sve ee su se uputali s njima
u razgovor. Zarobljenici su zaprepateno sluali o fidaijima koji su proveli no u
raju i o neuvenoj moi koju je Alah dao Sejiduni. udili su se nepokolebljivoj
vjeri ismailita u pobjedu i raspitivali su se o uzrocima i dokazima te samosvijesti.
Odgovor je uvijek bio isti: Sejiduna je veliki prorok koji e zavladati islamskim
svijetom.
Katkad bi ovaj ili onaj dai, pa i sam Ebu Ali, posjetio zarobljenike. Pitao bi ih
pojedinosti o sultanovoj vojsci, o njihovom odgoju i vjerskom uvjerenju.
270
Potom im je objanjavao ismailitsko uenje, uz pomo kojeg je njihov poglavar
namjeravao uspostaviti pravdu i istinu u svijetu. Ubrzo su im time, a jo vie
obzirnou i dobrim ponaanjem, poljuljali dotadanja uvjerenja i u njima
pripremali povoljno tlo za primanje ismailitskog uenja.
Hasan je naredio da oni kojima su zbog rana morali odrezati ruku, nogu ili su bili
tee osakaeni budu puteni. Naime, elio je da oni priaju pripadnicima
sultanove vojske o Alamutu, ismailizmu i tako neprimjetno podrivaju njihovu
vrstinu. Napravili su im nosila na devama i naoruana pratnja odvela ih je do
Kazvina gdje su ih pustili na slobodu.
Dok su prvu no poslije posjeta vrtovima, zbog umora Sulejman i Jusuf, mirno
prespavali, u predveerje sljedeeg dana poeo ih je hvatati neki nepoznat nemir.
Bili su razdraeni, osjeali su da im neto nedostaje i nisu mogli spavati. Svaki za
sebe etali su bedemima i naposljetku se tamo sreli.
edan sam rekao je Jusuf.
U Sah-Rudu je dovoljno vode.
Tu moe ti popiti.
Nisi valjda poelio vina?
Sulejman se kesio. Jusuf ga je mrko pogledao.

bcc

Rog je ve pozivao na spavanje.

Zato to meni govori? Idi ti.
Sjeli su na bedeme i neko vrijeme utke sluali huanje planinske rijeke.
ini mi se da bi mi htio neto rei? upitao je Sulejman radoznalo i sa
sjenkom podrugljivosti u glasu.
Jusuf je uzvratio pitanjem:
Zar tebi nita ne nedostaje?
Govori otvoreno. to te mui?
Kao da mi je eravica u utrobi. Kuca mi u sljepoonicama. Mui me uasna
e.
Zato ti nije do vode?
Pijem je, pijem, ali ini mi se kao da pijem zrak. Uope mi ne pomae.
Znam. To su te proklete kuglice. Kada bi jednu progutao, smjesta bih bio
ponovo miran.
Misli li da e nas Sejiduna uskoro ponovo poslati u raj?
Kako da ja to znam? Kada se samo sjetim one noi. obuzima me vruina od
koje se topim.
Prolazio je straar s bakljom. unuli su iza obzida.
271
Hajdemo. Ovdje nas ne smiju nai rekao je Sulejman. Oprezno su se
uuljali u spavaonicu. Ostali su ve spavali. Samo je Ibn
Tahir bio nalaken na svom leaju. Izgledalo je kao da neto oslukuje. Trgnuo se
kada ih je ugledao.
Ti jo ne spava? upitao je Sulejman.
Ne, kao ni vas dvojica.
Svukli su se i legli svaki na svoj leaj. U sobi je bilo zaguljivo i vrue, a muila
ih je paklena ed.
Prokleta arolija promrmljao je Sulejman i s uzdahom se prevalio na drugu
stranu.
Uspomene ti ne daju spavati? upitao je Ibn Tahir.
Prohtjelo mi se vina.
Zar ne mislite cijelu no zadrijemati? Jusufov glas bio je osoran.
Misli da e ti zaspati?
Sulejman mu se ljutito rugao. Bilo mu je da iskoi iz koe.
Sljedeeg jutra svoj trojici udovi su bili kao od olova...
Ebu Surake je svakom od fidaija dodijelio njegov djelokrug. Za nekoliko dana
preselili su se u nova logorita na dnu jedne od dviju prednjih kula. U njihovu
raniju spavaonicu doli su novaci.
Sada ih je bilo po nekoliko u jednoj sobi. Jusuf je dijelio prostoriju s Ubej-deom i
Ibn Vakasom, a Ibn Tahir s Daferom, Sulejmanom i Naimom.
Ibn Tahir je svakoga jutra s dubokom sjetom u srcu odlazio u kolu. Gledao je
novake - nije li jo juer bio i sam jedan od njih? - i boljelo ga je to je sve to ve
bilo tako daleko iza njega, i vie nije mogao biti kakvi su oni. Izmeu njega i njih

bcc

dizao se nepremostiv zid. S tunim smijekom sluao je njihovo bezbrino

avrljanje. Kada bi znali!, pomislio je.
Noi bez sna ubrzo su mu ispile svjeinu obraza. Lice mu je upalo, a oi su
odsutno i mrano zurile ispred eta.
Ibn Tahir je jedan od onih koji su bili u raju aputali su vojnici kada su ga
ugledali. Juer jo jedva primjetan uenik, a danas ve silan junak na spomen
ijeg imena su drhtala mlada srca. Neko je elio biti tako poznat, a sada mu je
bilo svejedno. Katkad su ga zadivljeni pogledi ak uznemirivali. elio je biti to
dalje od svih ljudi, elio je samou u kojoj bi bio sam sa svojim mislima, sa
svojom Mirjam.
Da, Mirjam je bila velika tajna koja ga je odvajala od svih tih novaka, a i od
njegovih prijatelja. Koliko puta je sanjao o njoj, ako mu se posreilo da sklopi oi.
Imao je osjeaj da je stalno prisutna i zato mu je smetalo svako dru272
tvo. Ponekad, kada je bio sam, zatvarao je oi. Nalazio bi se u paviljonu, kao one
noi, i Mirjam se nadnosila nad njega. Vidio ju je tako ivo, razaznavao sasvim
tono sve pojedinosti oko nje i proivljavao paklene muke to je nije mogao
dotaknuti. Zaista, nije nita manje patio od nesretnog Ferhada kojeg je Husrev
Perviz odvojio od Sirin. Vie puta obuzimao ga je strah da e poludjeti...
Sulejman i Jusuf nalazili su danju utjehu u svojoj slavi. Rano ujutro od-jahali bi
na elu svoje ete iz zamka dok su ih na putu pratili pogledi puni divljenja.
Ali njihova razdraenost, izazvana besanim noima, esto je nalazila odu-ka
upravo kod uenika. Jusuf je urlao kao lav kada nije ilo onako kako je on htio, ali
uenici su ubrzo shvatili da su Sulejmanovi otri, prigueni izljevi bili mnogo
opasniji. esto se neumoljivo rugao njihovim grekama. Njegov podsmijeh
djelovao je poput udaraca biem. Jusuf je bio dareljiv u objanjenjima. Volio je
kada su ga pitali i kada im je, potom, mogao tumaiti. Zadovoljavalo ga je to su
pokazivali strah i potovanje izlazei pred njega, ali postaviti Sulejmanu pitanje
bilo je isto to i riskirati strahovit amar.
Takvi su bili danju, no kako se pribliavala veer, obuzimala ih je tjeskoba i strah.
Znali su da opet nee gotovo cijele noi sklopiti oka.
Jednom je Sulejman rekao Jusufu i Ibn Tahiru:
Ovako vie ne mogu izdrati. Javit u se Sejiduni.
Jesi li poludio?
Jusuf je bio sav prestraen.
To ne ide, Sulejmane odgovorio je Ibn Tahir. Mora se strpjeti, kao to
to moramo i nas dvojica.
Sulejman je planuo.
Pa nisam od drveta! Idem k njemu i sve u mu rei. Ili neka mi da neki zadatak
kako bih otiao ponovo u raj, ili u se sam zadaviti.
Oi su mu sijevale kao u zvijeri. Kolutao je njima tako da su se vidjele
bjeloonice i bijesno je kripao zubima.
Sljedeeg jutra molio je Ebu Suraku da ga pusti kod Ebu Alija.

bcc

Sto e kod njega?

Moram govoriti s njim.
O emu? Moda bi se htio poaliti?
To ne. Molit u ga da mi da zadatak.
Dobit e ga i ne molei, kada za to dode vrijeme.
Ali ja moram govoriti s Ebu Alijem.
Ebu Surake je u njegovim oima primijetio luaki sjaj.
Neka sami kuaju kau koju su skuhali mislio je.
Budui da tako uporno moli, preporuit u te velikom daiju. Kada je uo da
Sulejman eli govoriti s njim, Ebu Alija obuze nekakva
nelagoda.
Priekaj zapovjedio je Ebu Suraki. Otiao je Hasanu i pitao ga za savjet.
Porazgovaraj s njim rekao je Hasan. Potom me dodi izvijestiti. Moda
emo saznati neto zanimljivo.
Ebu Ali je ekao Sulejmana u velikoj zbornici. Bili su sami u ogromnoj prostoriji.
to ti lei na srcu, moj Sulejmane, pa eli govoriti sa mnom? Sulejman je
oborio pogled.
Htio sam te moliti, asni veliki dai, da me odvede Sejiduni. Ebu Ali se vidno
zapanjio.
to ti pada na pamet? Sejiduna radi od jutra do mraka za nae dobro. Zar bi mu
htio krasti vrijeme? Ja sam njegov namjesnik i sve to si namjeravao rei njemu
reci sada meni.
Teko je... Samo on ima lijek za mene.
Samo govori. Rei u mu.
Ovako vie ne mogu izdrati. Hou zadatak koji e mi opet otvoriti vrata raja.
Ebu Ali je nehotice ustuknuo korak. Za trenutak je uhvatio Sulejmanov pogled.
Pekao je kao vatra.
Lud si, Sulejmane. Zna li da je to to zahtijeva gotovo pobuna? A za pobunu
je predviena smrtna kazna.
Bolje je i umrijeti nego dalje ovako trpjeti. Sulejman je to promrmljao, ali Ebu
Ali ga je razumio.
Hajde sad. Mislit u na tebe. Moda te eka spas i prije nego to oekuje.
Kada se Ebu Ali vratio, Hasan ga je upitno pogledao.
Hoe zadatak kako bi ponovo doao u raj. Kae da ne moe vie izdrati.
Hasan se nasmijeio.
Nisam se prevario rekao je. Otrov i vrtovi djeluju. Ubrzo e doi vrijeme
za posljednju kunju.
Sulejmanu se jedne noi od prevelike tuge pomraio um. Ustao je, priao
Naimovoj postelji i sjeo na nju. Naim se probudio i ugledao sjenu koja je sjedila
pokraj njegovih nogu. Po silueti je prepoznao Sulejmana. Prepao se.
to ti je, Sulejmane?

bcc

Sulejman nije odgovarao. Netremice je buljio u njega, a iz polutame je sijalo

njegovo blijedo, upalo lice. Naim ga je uasnuto motrio. Sulejman je naglom
kretnjom povukao pokriva s njega.
Pokai grudi!
Naim se ukoio od straha, a Sulejman ga je zgrabio za grudi.
O, Halima, Halima! zajeao je.
Upomo!
Naimov straan krik se razlijegao kroz no. Na hodniku su odjeknuli koraci strae.
Sulejman se razbudio.
Tako mi Alaha! Zadavit u te ako me izda. Sanjao si! Brzo se uvukao u svoju
postelju. Straar je uao.
Jesi li ti kriknuo, Naime?
Jesam. Neto sam strano sanjao. Vojnik je otiao.
Naim je ustao i povukao pokriva s postelje.
Zato odlazi?
Sulejman ga je probo pogledom.
Bojim te se, Sulejmane.
Budalo! Smjesta lezi u svoju postelju i zaspi. I je elim spavati. Sljedeeg jutra
Naim je molio Ebu Suraku da mu dodijeli drugu spavaonicu, jer ne eli vie
spavati sa Sulejmanom u istoj sobi.
Zato nee?
Naim je slegnuo ramenima. Njegovo lice bilo je blijedo i sasvim siuno. Ebu
Surake nije dalje ispitivao. Bit e bolje da to manje znam o tim stvarima,
mislio je. Udovoljio je njegovoj molbi i poslao Sulejmanu Abdurahmana.
Meu ostalim fidaijama zapoelo je natjecanje tko e bolje izvriti dobiveni
zadatak. Ubejde se vratio iz Rudbara gdje je odnio ukaz za Buzurg Umido-va
namjesnika Ibn Ismaila, vojnog zapovjednika utvrenja kojeg je Hasan sada
imenovao i pokrajinskim daijem. Sa sobom je donio i detaljan izvjetaj o kretanju
vojske emira ArslanaTaa, koja je logorovala pred Kazvinom i pred Rejem. Ibn
Vakas je bio u Kazvinu u stalnom kontaktu s emirovim ljudstvom,
275
Halfa s onim iz Reja. Mnogi vanjski ismailiti obavjetavali su ih o svim
pojedinostima protivnikih snaga.
Sve je ukazivalo na to kako se emiru nije naroito urilo da dode pred Alamut.
Lijepi Perzijanac imao je uza se cijeli harem ena. Pozivao je mjesne monike na
vesele gozbe ili se sam odazivao na one koje su ovi prireivali. Pio je sa svojim
asnicima, naslaivao se mnotvom pjevaica i plesaica, a vojska se prilagodila
tom sporom pohodu. Podasnici i vojnici organizirali su na svoju ruku pljake na
sve strane, uzimali su i otimali sve to su vidjeli dok ih je narod proklinjao, a s
njima i sultana i velikog vezira koji su ih poslali.
Sa sljedeeg zadatka Ubejde je donio jo radosnije vijesti. Osloboeni zarobljenici
priali su emirovom ljudstvu o udesnom ivotu ismailita u tvravi Alamut i o
njihovom svemoguem poglavaru, koji ima mo svoje vjernike slati u raj. Vojnici,

bcc

ve odavno nezadovoljni besposliarenjem, sa zanimanjem su sluali a uveer

razgovarali o tim stvarima. Mnogi su se zagrijali za is-mailitsko uenje, i nisu to
krili. Prema Alamutu, gdje je vladao poglavar s planine ili starac s planine,
tjerala ih je samo radoznalost. Sada su se isma-ilitske izvidnice usuivale sasvim
otvoreno ii meu emirove ljude. Pretresali su s njima vjerska i politika pitanja
vatreno im dokazujui da jedino njihov poglavar propovijeda pravo uenje. I oni
koji im nisu vjerovali, ili koji su im se ak rugali, doputali su da nesmetano
dolaze i odlaze. Sto moe tvravica sa aicom ljudi protiv vojske od trideset
tisua glava koju je protiv nje poslao gospodar itavog Irana? Tako su izvidnice
mogle javljati u Alamut da je obru emirovih eta olabavljen i da se neprijateljska
vojska nalazi pred rasulom.
Kada je Ebu Ali doao s tim vijestima Hasanu, ovaj je rekao:
Uzdrmanost u vojsci naih protivnika posljedica je dviju injenica: poraza
turske konjice i naeg uspjelog pokusa s rajem. Prva je prinudila emira na veu
opreznost i na mar u zbijenim redovima koji sada ovisi o brzini kretanja
prtljanih kola. Meutim, dok se uinak tog poraza iz dana u dan sve vie
smanjuje - jer on sam tjera na zaborav - vijest o udu se vidljivim i nevidljivim
putevima sve vie iri medu obinim vojnicima. Da, takve bajke najbolja su hrana
ljudskoj mati.
Poslije posjeta fidaija i ivot u vrtovima se prilino promijenio. Djevojke koje su
ranije bile u haremima budile su stare uspomene. Usporeivale su ih s nedavnim
dogaajima, a one koje su bile za vrijeme posjeta mladia uskraene, hvalile su se
svojim prijanjim iskustvima. Druge su, opet, hvalile posljednju ljubavnu no.
Tako su nastajale arke i prepirke i sve ih je hvatala neka posebna razdraljivost.
Sada su gotovo iskljuivo samo prele, ile, bavi97fi
le se runim radom i kuanskim poslovima pa su se tako razgovori razvlaili od
jutra do mraka.
esto su nagaale i o tome hoe li sljedei put u vrtove ponovo doi isti
posjetioci. Mnogima je bilo svejedno ili su ak eljele promjenu ukoliko ih, pri
posljednjem posjetu, ljubavnici nisu zadovoljili dovoljnom panjom. Nadale su se
da sljedei put nee biti zanemarene. Veina je bila miljenja da e im Hasan
poslati nove ljude. ak se i Zulejha, koja je prvih dana neutjeno plakala za
Jusufom, polako pomirila s tom milju. Samo Halima nije mogla i nije htjela
razumjeti da se moda vie nikada nee vidjeti sa Sulejmanom.
Njeno stanje zabrinjavalo je Mirjam. Za nekoliko dana smravili su njeni punani
obraii, oi su joj crvenjele od plaa i nesanice, a oko oiju pojavili su se tamni
podonjaci. Tjeila ju je koliko je mogla.
No, ni njoj samoj nije bilo lako jer je neprestano strepila za Ibn Tahirovu sudbinu.
ekala je kada e je Hasan ponovo pozvati na razgovor, ali njega kao za inat nije
bilo. Prema Ibn Tahiru osjeala je nekakvu, gotovo materinsku brigu, i inilo joj
se da je osobno odgovorna za njegovu i Haliminu sudbinu.

bcc

Mjesec dana poslije pobjede nad sultanovim predstraama, odred Muzafe-rovih

ljudi doveo je u Alamut glasnika kojeg je Hasanu poslao novi veliki vezir i
sultanijin tajnik Tadulmulk.
Hasan ga je odmah primio. Glasnik mu je rekao da je vijest o porazu pred-straa
emirove vojske stigla sultana na putu za Bagdad, u blizini Nihavenda, a istodobno
s tom novou stigao je za njim i smijenjeni veliki vezir. Sultan se strahovito
razgnjevio. Ve je izdao ukaz da je emir Arslan Ta smijenjen i da mora doi pred
njega da se opravda. Nizamulmulk ga je uvjerio da je za sve kriv novi veliki vezir,
koji je, zajedno sa sultanijom, tajni saveznik ismailita. Sporazumjeli su se i sultan
je ponovo imenovao Nizamulmulka za svog vezira, no sultanija uporno zahtijeva
da na tom mjestu ostane Tadulmulk. Ni-zam se sada ulogorio kod Nihavenda i tu
skuplja ete kako bi udario protiv Isfahana, zbacio svog takmaca i uspostavio svoj
i sultanov ugled. Emiru Ar-slanu Tau poslao je nareenje da najkasnije za mjesec
dana osvoji i razori Alamut, inae e ga optuiti za izdaju drave. Slinu
zapovijed izdao je i Kizil Sariku, koji jo uvijek uzalud opsjeda tvravu Zur
Gumbadan u Huzistanu. To mu, pod zakletvom, javljaju sultanija i njen vezir te ga
mole da im u toj nevolji prui pomo i potporu.
Hasan je glasniku odgovorio ovako:
Najprije svojim gospodarima isporui moj pozdrav, a onda im kai da sam se
jako zaudio kada su, nedavno, prekrili svoje obeanje. Sada su u nevolji i opet
se obraaju meni. Ja u im, iako su prekrili rije, jo jedanput
977
priskoiti u pomo. Reci im da ubudue dobro razmisle prije nego to me ponovo
razoaraju, a kao upozoravajui primjer neka uzmu moj skoranji obraun s
njihovim i mojim neprijateljem.
Otpustio ga je i naredio da ga kraljevski ugoste i daruju.
Sada je doao odluujui trenutak rekao je potom velikim daijima. Izgledao
je neobino miran, onako kako izgleda ovjek koji je u sebi donio nepokolebljivu
odluku.
Dakle, Nizamulmulk je opet na kormilu. To znai da e prema nama biti
neumoljiv i da e napraviti sve da nas atre i uniti. Zato ne smijemo gubiti
vrijeme.
Veliki daiji su ga upitno pogledali. Dakle, to namjerava?
Jednom zauvijek unititi svog smrtnog neprijatelja.
Svoj nemir, svoju udnju i sve ponore u svojoj dui Ibn Tahir je tih dana pretvarao
u pjesme. Pisao ih je na komadiima pergamenta koje je briljivo uvao od oiju
drugih. U stalnom popravljanju pojedinih stihova naao je bar neto utjehe za sve
tekoe i muke svog srca. S izgovorom da priprema zadatke za uenike, povukao
se u svoju sobu i tamo pisao stihove, ili se predavao samoi i sanjarenju.
U svojim je pjesmama ovako govorio:
Ranije bijae dua moja
Puna uenja svetih o Proroku,
O Sejiduni, Aliju i Ismailu,

bcc

koji je bio glasnik i predak onoga koji e doi.

Sada samo lik Tvoj, Mirjam,
Srcem vlada, duu ispunjava.
Tvoj glas tajanstveni i osmijeh arobni,
Usana crvenih dah Tvoj, bjelina grudi;
Ruke prekrasne, stas vitki;
Tvoj duh sveznajui, mudri um stran enskoj prirodi;
A tek oi! Oi te tamne, krasne,
Koje poput dva jezera, beskrajno duboka,
Sjaje pod elom, mramornom planinom.
U njima ja se zrcalim i svijet cijeli.
Svekoliki svijet! Gdje je sad jo prostora
Za Alija, Ismaila i Proroka?!
Ti si meni sad Ali, Ismail i Prorok;
Moja si udnja, moja vjera i moj Alah,
Ti si vlast nad duhom, milju i srcem.
Ti si moj svijet, moj raj, moj Alah!
***
Kada u mislima gledam, Mirjam, Tvoje lice,
udna sumnja ispunjava mi srce.
Jesi li ti bie kao ja i meni slini,
Koje misli, osjea, hoe kao mi, obini?
Tvoj ugriz pod srcem treba li to da potvruje?
A ako privid si samo, bez kosti i mesa,
Koji mi je u snu doarala prije misli
Tajna mudrost Sejidune,
Kako onda da se spasim zablude
Da volim zrak, dah vjetra, paru otrovnu?
O, bezbone li misli! Svetac - opsjenar!
Tko da razmrsi tajnu zamrenu?
***
O, ja, nesretni Ferhad! Ve odvojen sam
Od drage Sirin! Tko si ti, gospodaru moni,
Sto sad si postavio granicu izmeu mene i nje?
Jesi li ti Mehdi, Prorok, moda Alah?
Da u stijenje usijecam, od ljubavi lud, lik njen?
Ili da sjekirom, od udnje poludio, rascijepim srce svoje?
Tko ti je, Sejiduna, dao mo
Da ivima vrata raja otkljuava?
Moe li i ti u njega ui?
Poznaje li Mirjam? (Luda ljubomora!)
Jesi li upuen u tajna znanja,
U znanja starih naih arobnjaka

bcc

Koje je Prorok prognao meu demone

U pakao usred Demavenda?
A Mirjam, taj moj mjeseev zraak,
Bila bi tada uvarak gnusni
od crnih maza i tvojom arolijom nainjen?
Ne, ne. Jo uvijek u planini
Demoni spu zatvoreni. Samo um se brani
udo priznati. Slatko udo!
Zato mi put, koji k Mirjam vodi, Ne pokae, o, Sejiduno,
279
Spojitelju dobri i razdvojitelju okrutni?
Ako smrt je otkupnina da drugi put
Budem s njom, samo naredi,
I s kamene hridi bacit u se u bezdan.
Moj smijeak svjedoit e koliko je volim.
Trebam li no u srce zariti svoje
Kako bih vjeno ivio kraj drage Mirjam?
Samo reci. Moda kroz vatru
Da idem medu demone? Samo ne vie odlaganja,
Ne vie nesnosnih muka razdvojenosti
Koja me kao Adema od raja odvaja!
K Mirjam me vrati! K njoj me odvedi
Prije nego to srce od teke udnje pukne.
Naveer je Hasan naredio da zovnu Ibn Tahira k njemu:
Je li sad tvoja vjera vrsta?
vrsta je, Sejiduna.
Vjeruje li da, kada hou, mogu otvoriti vrata u raj?
Vjerujem, Sejiduna.
Bili su sami u sobi i Hasan je paljivo promatrao Ibn Tahira. Kolika promjena od
one veeri kada ga je poslao u vrtove? Smravio je, obrazi mu upali, a oi duboko
usaene. Iz njih je izbijala grozniava, bolna vatra. Znao je: njegov stroj djeluje
stranom pouzdanou.
eli li zasluiti vjene radosti?
Ibn Tahir je zadrhtao i moleivo pogledao Hasana.
O... Sejiduna!
Hasan je oborio pogled: neto mu je stegnulo srce i sada je bio potpuno svjestan
zato se uvijek opirao pobliem upoznavanju s fidaijima.
Nisam ti uzalud otvorio vrata raja. Htio sam da tvoja vjera bude vrsta i da
uvijek bude svjestan to te eka kada izvri dobiveni zadatak... Zna li tko je elGazali?
Sigurno misli na onoga sufija, Sejiduna?
Da. Onoga koji je u knjizi Pobijanje dubokoumnih runo napao nae uenje.
Prije vie od godinu dana veliki vezir ga je postavio za uitelja visoke kole u

bcc

Bagdadu. Tvoj je zadatak da se napravi njegovim uenikom. Evo ti dajem

njegovo djelo O, dijete!. Kratko je, a ti si bistroga uma i za jednu no moi e
ga proitati i prouiti. Sutra ujutro doi mi ponovo. Sada si u mojoj osobnoj slubi
i nikome ni rijei o ovome. Jesi li me razumio?
280
Razumio sam te, Sejiduna.
Otpustio ga je. Sav uzbuen i napola lud od sree Ibn Tahir je napustio njegovu
sobu.
Na stubitu je sreo Ebu Alija i Buzurg Umida koje su, zadihani i crveni od
uzrujanosti, vukli za sobom nekog ovjeka. Vidjelo se da je prevalio teak i
naporan put. Bio je pranjav od glave do pete, potoci znoja ostavljali su mu
duboke tragove na blatnjavom licu i teko je hroptao. Ibn Tahir se stisnuo uz zid
kako bi pustio tu trojicu da prou. Neto mu je govorilo da se Ala-mutu primiu
veliki i teki dani.
Straar je odgrnuo ulazna vrata i pustio ovjeka u pratnji velikih daija k Hasanu.
Glasnik iz Huzistana dahui je izustio Ebu Ali. Iz Zur Gumbadana...
Sto se dogodilo?
Hasan se s mukom svladavao. S lica doljaka odmah je naslutio lou vijest.
Glasnik se sruio pred njim na koljena.
O, gospodaru! Husein Alkeini je mrtav. Ubijen! Hasan je problijedio poput
mrtvaca.
Tko je krivac?
Oprosti, Sejiduna! Husein, tvoj sin.
Hasan se stresao kao da ga je grom pogodio. Zamahao je rukama kao da se hvata
za neto nevidljivo, zaljuljao se, polukruno zavrtio i tresnuo na pod poput
podrezanog stabla.
281
15.
Sin vrhovnog poglavara ubio je huzistanskog daija! Cijeli Alamut je sljedeeg
dana govorio o tome. Nitko nije tono znao kako se vijest rairila. Glasnik ju je
prvo povjerio velikim daijima koji su ga smjesta odveli Hasanu. Moda je doprla
do uha nekom od daija koji su tada stajali u blizini, moda su je sami veliki daiji
usput nekom odali, no svi su za nju znali i bilo bi besmisleno na ikoji nain kriti je
od vjernika.
Ibn Tahir je morao dugo ekati da ga Hasan primi. Vrhovni poglavar htio je znati
sve pojedinosti o ubojstvu i zato je detaljno ispitivao glasnika.
Golub je donio tvoje nareenje u Zur Gumbadan, Sejiduna. Tada nas je Kizil
Sarik ve tjedan dana opkoljavao. Poruio je sva manja utvrenja i onda se
ulogorio s dvadeset tisua ljudi pred naom tvravom. Ponudio nam je slobodan
odlazak, ali veliki dai je to odbio. No Husein, tvoj sin, traio je od njega da preda
tvravu. Zato te je Alkeini molio da naredi to uiniti s njim, a ti si zapovjedio da
ga bace u okove. To mu je Alkeini poruio i zahtijevao da se sam preda, no

bcc

Husein je podivljao od bijesa. Ocu si me izdao, pseto!, zaurlao je na njega,

isukao je sablju i zaklao naeg zapovjednika.
Sto ste uinili s ubojicom?
Okovali smo ga i zatvorili u podrum. Seik Abdulmalik Ben Ata preuzeo je
zapovjednitvo nad tvravom.
Kakvo je stanje u njoj?
Teko, gospodaru. Vode je malo, a vjernicima je poelo ponestajati i hrane. U
tvravi ih je vie od tri tisue. Sav narod u Huzistanu je s nama, ali prokleti Kizil
Sarik je okrutan i boje ga se. Ne moemo raunati na njihovu pomo.
Hasan ga je otpustio.
Sada je ponovo bio pouzdan i sabran.
Sto namjerava sa sinom, Ibn Sabae? upitao je Buzurg Umid.
Bit e mu sueno po naim zakonima. Otpustio je velike daije i rekao da mu
pozovu Ibn Tahira.
Kako je s Gazalijem?
282
Gotovo cijelu no sam se, Sejiduna, bavio njime.
Dobro. Je li ti poznato to se dogodilo u Huzistanu?
Ibn Tahir ga je pogledao. Vidio je nove bore na njegovu licu.
Poznato mi je, Sejiduna.
Sto bi uinio da si na mom mjestu?
Ibn Tahir ga je pogledao jasnim, bistrim pogledom.
Uinio bih onako kako je predvieno zakonom.
Ti si pravi... Zna li tko je bio Iblis?
Iblis je zao duh koji je zaveo prve ljude.
Iblis je i vie od toga. Iblis je otpadnik od svog gospodara i njegov zakleti
neprijatelj.
Ibn Tahir je potvrdno klimnuo glavom.
Onaj tko je otpadnik od pravog uenja i njegov neprijatelj, Iblisov je srodnik.
Jer pravo uenje Alahovo je uenje. A samo je jedno pravo.
Da, ismailitsko.
Dobro si rekao. A zna li nekog tko je otpao od naeg uenja i postao njegov
zakleti neprijatelj?
Ibn Tahir mu je pogledao u oi kako bi pogodio njegovu misao.
Moda misli na velikog vezira?
Da, na onog koji je ubio tvog djeda zato to je priznavao nae uenje. On je na
Iblis, na zao duh. A ti e biti na arhandeo i osvetnik svog djeda. Pripremi svoj
ma!
Ibn Tahir je stisnuo ake. Pred Hasanom je stajao uspravan kao empres.
Ma je spreman, Sejiduna.
Poznaje li put od Reja do Bagdada?
Poznajem. Porijeklom sam iz grada Save koji lei pokraj njega.

bcc

Dakle, sluaj. Spremit e se na put. Otii e u Rej, pa odatle kroz Savu i

Hemezan do Nihavenda. Kloni se oeva doma jer cijelim putem mora misliti
samo na to kako e postii svoj cilj. Svuda oslukuj i propituj gdje je veliki vezir
i to namjerava. Primio sam poruku da sakuplja u Nihavendu veliku vojsku protiv
nas i protiv svog takmaca u Isfahanu, Tadulmulka. Prati li sve to ti govorim?
El-Gazali je njegov prijatelj, a ti e odsada biti Gaza-lijev uenik Osman koji mu
donosi molbu svog uitelja. Zato ponesi sa sobom i njegovu knjigu. Evo ti dajem
crnu odjeu sunitskih uenika, ovu vreicu s novcem za put i ovo pismo za
velikog vezira. Peat, koji vidi na njemu, otvorit e ti put do njega.
283
Ibn Tahir je uzeo crnu odjeu iz njegovih ruku i razgledao je s radosnim
uzbuenjem. Vreicu je stavio za pojas, a pismo pod halju.
Od Hakima si nauio kako ti se valja ponaati pred velikim vezirom. Kada
odjae iz Alamuta, ponijet e, u vrei, sa sobom sve to ti budem dao. Izvan
tvrave e se, na skrivenom mjestu, preodjenuti i ostaviti sve to bi te moglo
odati. Znam Nizamulmulka. Kada uje da te alje el-Gazali, primit e te s radou.
Sada dobro sluaj! U onom zapeaenom pismu skriven je dug, otar noi.
Potajno e ga izvui iz omota prije nego ga preda veziru i, dok vezir bude
otvarao pismo, ti e mu snano zariti otricu u vrat: ugleda li samo kap krvi,
znaj da si uspio. Meutim, pazi da se prije sam ne rani jer otrica bodea
umoena je u straan otrov. Ako bi se samo ogrebao njome, ne bi mogao izvriti
postavljen zadatak i za tebe bi raj, u koji toliko eli, zauvijek bio izgubljen.
Ibn Tahir ga je sluao blijed, a oi su mu sjajile.
A... to da radim poslije toga? Hasan ga je kratko, odsjeno pogledao.
Poslije toga... poslije toga se predaj Alahu. Bit e ti otvorena vrata u raj i vie ti
ga nitko nee moi uzeti. Meki jastuci su rasporeeni po tepisima, a na njima te
oekuje Mirjam okruena svojim i tvojim slukinjama. Pogine li, past e pravo u
njen zagrljaj. Jesi li me razumio?
Razumio sam te, Sejiduna.
Sagnuo se i brzo poljubio Hasanovu ruku. Hasan je zadrhtao, no Ibn Tahir je bio
odve zabavljen sobom da bi to primijetio. Potom je poglavar od-grnuo policu i s
nje uzeo zlatnu kutijicu koju je Ibn Tahir ve poznavao. Otvorio ju je i iz nje, na
komad platna, istresao nekoliko kuglica.
Jedna za svaku veer. Sve vie e se pribliavati raju. Pazi da posljednju
sauva za onaj tren kada bude morao stupiti pred vezira. Paljivo ih spremi, jer
one su klju koji e ti otkljuati vrata raja.
Stavio mu je ruke na ramena.
Sada kreni na put, sine moj.
Ibn Tahir ga je napustio zbunjen, blijed, ponosan i neobino ganut. Hasan je
gledao za njim sve dok nije nestao iza zavjese, a potom se uhvatio za srce.
Nedostajalo mu je zraka. Pourio je na vrh kule i poeo duboko disati.

bcc

Bit e jo vremena rekao je samome sebi. Sada bi bilo dobro umrijeti

pomislio je. Samo vrsta odluka da se baci preko nadzida i svemu bi bio kraj. Ali,
gdje bi se potom probudio?
Tom stanju bio je nevjerojatno blizu sino, kada je saznao za ubojstvo Al-keinija.
Velikim daijima trebalo je mnogo vremena da ga vrate iz nesvijesti.
284
Kada se probudio, prva misao mu je bila da je umro i da se sada naao u nekom
drugom svijetu. Spopao ga je straan strah. Dakle, ipak poslije smrti ima jo
neto, rekao je sebi. U tom trenu zgrozio se nad svojim ivotom. Shvatio je da je
sve to je radio bilo tako kao da je poslije smrti samo veliko nita. Tek glas
dvojice njegovih prijatelja prizvao ga je u stvarnost.
Brzo je ponovo bio pri snazi. Hvala Alahu, slabost je prola. Otpustio je velike
daije. Husein Alkeini, njegova desna ruka, mrtav! Ubio ga je njegov vlastiti sin!
Zakon e biti neumoljivo primijenjen. Ibn Tahir je morao na put. U pismu je
napisao nekoliko rijei i zapeatio ga. Uzeo je otar, iljat bode, koji je bio
sasvim nalik na pisaljku i umoio ga u otrov a onda ostavio da se sui. Zatim se
bacio na leaj i zaspao kao mrtav.
Daiji i ostali poglavari uno su raspravljali o huzistanskom ubojstvu. to li e
uiniti Hasan? Hoe li se stvarno drati zakona? Hoe li potpisati presudu
vlastitom sinu?
Teko je Ibn Sabahu izrekao je svoje miljenje Abdulmalik. Husein
Alkeini bio je njegov najbolji pomonik, a ubojica je njegov vlastiti sin.
Zakon je iznad svega rekao je Ibrahim.
Ma bjei, bjei. Vrana vrani oi ne vadi. Grk se nasmijao a Ibrahim ga je
mrzovoljno oinuo pogledom.
Njegova odgovornost nije mala.
Znam, dai Ibrahime. Ali teko mogu i zamisliti da bi otac sina poslao na
gubilite.
Husein je lan ismailitskog bratstva.
To je istina kazao je Ebu Surake. Sam je napisao zakon i sam se uhvatio
u njegovu zamku.
Lako je nama govoriti rekao je Minueher. Ali pred njim je trenutak
kada e morati izrei presudu sinu.
Lake ju je izrei sinovima drugih promrmljao je Grk.
Lako je drugima dijeliti pravdu dodao je Ebu Surake.
Ne bih volio biti u poglavarevoj koi rekao je Abdulmalik. Alkeini mu je
bio vie nego sin. Pola svojih uspjeha mora njemu pripisati.
Otac nije uvijek odgovoran za ono to ine njegovi sinovi rekao je Ibrahim.
Osudi li sina, rei e: okrutan otac! Ima vlast da izmijeni zakon, ali nije se
posluio njome.
Tako je kazao Ebu Surake. Grk je dodao:
285

bcc

- Drugi e mu se smijati. Budala!, rei e. Zar zaista nije mogao pronai naina
da izbjegne zakonu? Ibrahim je rekao:
Vjernici bi se pobunili kada se zakon ne bi primjenjivao sa svom njegovom
strogou. Cilj svakog zakona je da bude svevaei.
Poglavar se stvarno nalazi u kripcu primijetio je Grk. U najteem
trenutku izgubio je svog najpouzdanijeg titonou. Tko e sada za njega kupiti
danak u Huzistanu? Tko e doekivati i pljakati krivovjernike karavane? Moda
mu uistinu ne preostaje drugo nego da potpuno udovolji zakonu.
Jusuf i Sulejman vratili su se nakon jutarnjeg jahanja s uenicima. U dvoritu je
neumoljivo peklo sunce pa su se sklonili u sobu, medu hladne zidove. Leali su
lijeno i bezvoljno na posteljama, vakali suho voe i s vremena na vrijeme
razmijenili poneku rije.
Probuene, a nezadovoljene strasti potpuno su ih obuzele. Glave su im bile teke,
oi upale i podlivene krvlju.
Najednom meu njih upade Naim.
Ibn Tahir je bio kod Sejidune. Sprema se na put. Kao da ih je grom pogodio.
Kuda?
Tko ti je rekao?
Vidio sam ga kada je naputao kulu. Nije me ni primijetio. Kao da je
poremetio pameu. Gledao je izgubljeno i smjekao se, a zatim je naredio vojniku
da mu osedla konja.
U raj se sprema! Sulejman je skoio s leaja.
Hajdemo, Jusufe, k njemu!
Za to je vrijeme Ibn Tahir briljivo spremio sve svoje stvari. Unitio je otisak
Mirjamina ugriza, svoje pjesme je zamotao pa ih je, kada je doao Dafer, predao
njemu.
Sauvaj mi ovaj omot dok se ne vratim. Ne bude li me mjesec dana predaj ga
Sejiduni. Dafer mu je obeao.
U sobu su banuli Sulejman i Jusuf. Naim je ostao kod ulaza.
Bio si kod Sejidune!
Sulejman je uhvatio Ibn Tahira za ramena i upitno ga pogledao u oi.
Ti to zna?
Da, Naim je rekao.
286
Onda zna i to je moja dunost.
Otresao je njegove ruke sa svojih ramena i uzeo vreu sa stvarima koju mu je
predao Hasan.
Jusuf i Sulejman su ga tuno gledali. Dafer je dao znak Naimu pa su njih dvojica
izali iz sobe.
Teko mi je, ali moram utjeti rekao je Ibn Tahir kada su ostali sami.
Reci bar to hoemo li se vratiti u raj. Sulejmanov glas bio je moleiv i
slabaan.

bcc

Strpite se. Ispunjavajte sve to vam Sejiduna naredi, jer on misli na sve nas.
Oprostio se s njima.
Mi smo fidaiji jo je dodao odnosno oni koji se rtvuju. Vidjeli smo
nagradu i zato nas nije strah smrti.
Rado bi ih jo jedanput zagrlio, ali savladao se, mahnuo im na pozdrav i pourio
prema svom konju.
Bacio se na konja i naredio da spuste most. Rekao je lozinku i straa ga je pustila
iz tvrave. Nasred klanca se jo jedanput osvrnuo. Kao i prije nekoliko mjeseci, i
sada je ugledao dvije mone kule koje su se izdizale nad okolinom. To je Alamut,
orlovsko gnijezdo u kojem su se dogaala uda i gdje se kovala sudbina svijeta.
Hoe li ga jo kad vidjeti? Obuzimala ga je udna sjeta. Pritom oprotaju bilo mu
je pri srcu tako da je zamalo zaplakao.
Na skrovitom mjestu se preodjenuo. Svezao je u vreu sve to nije namjeravao
ponijeti sa sobom, a onda je nju stavio u upljinu koju je zatrpao kamenjem.
Pogledao se. Da, sada vie nije smio biti stari Ibn Tahir. Bio je uenik visoke
kole u Bagdadu, Osman Gazalijev uenik. Crne hlae, crn kaput, crna kapa.
To je bila boja sunita, krivovjernika, neprijatelja Ismailovog uenja. U irokim
rukavima nosio je knjigu i pismo s bodeom, a o boku velik mijeh za vodu i punu
torbu hrane.
Potjerao je konja prema jugu. Jahao je cijeli dan i pola noi, sve dok je sijao
mjesec, a potom je izmeu stijenja potraio prenoite. Sljedeeg jutra je s
breuljka ugledao u dolini veliki logor. Bile su to predstrae sultanove vojske.
Izbjegao ih je i predveer stigao u Rej.
U krmi, u kojoj je namjeravao prenoiti, saznao je da emir Arslan Ta namjerava
konano ipak napasti Alamut. Sva vojska je sada krenula prema planinama. Tako
je naredio sultan kako bi sprao sramotu poraza turske konjice. O velikom veziru
nije saznao nita.
287
Jedva je ekao da ode na spavanje. Drhtavim rukama razvezao je zaveljaj i uzeo
iz njega prvu od kuglica koje mu je Hasan dao za put. Progutao ju je i ekao
djelovanje.
Opet se pokazala njena tajanstvena mo. Sada vie nije osjetio onu slabost kao
prvi put. Mislio je na Mirjam, ali njegovu panju privukle su sasvim drugaije
slike. Pred sobom je vidio uglate zgrade s visokim kulama. Blistale su
zasljepljujuom bjelinom, a potom su se poele rastakati, kao da ih neka
nevidljiva ruka razara na njihove sastavne dijelove. Izrasli su novi gradovi, u
ivim bojama bljetala su okrugla kubeta. Osjeao se kao svemogui vladar koji
upravlja svime. Doao je vrhunac, a iza njega umor i san. Sljedeeg jutra probudio
se kasno, a udovi su mu bili kao polomljeni. O, zato nije dolo do buenja kao
prvi put!
Moram dalje. Brzo! rekao je samome sebi.
Zaobiao je svoj rodni grad. Bilo ga je strah uspomena. Glava mu je bila teka, a
sunce je peklo nesmanjenom estinom. Misli su mu bile otupjele, pred sobom je

bcc

jasno vidio samo cilj i ono to je bilo s njim u vezi. Imao je samo jednu elju: to
prije doi do prenoita, opruiti se, progutati kuglicu i prepustiti se njenoj
udesnoj moi.
Pred Hemezanom je sustigao odred naoruanih jahaa. Prikljuio se prt-ljanim
kolima.
Odakle, pehlivanu? upitao ga je podasnik.
Iz Isfahana. Zapravo, poslali su me iz Bagdada s molbom za velikog vezira, ali
u Isfahanu sam saznao da je on krenuo ovim putem za sultanom.
Trai Njegovu Svjetlost, Nizamulmulka? Podasnik je odmah pokazao neto
vie potovanja.
Da. Imam molbu za njega. U Isfahanu su drugi ljudi.
Onda samo s nama! Njegova Svjetlost je u Nihavendu, gdje je sada vojni logor.
Tamo se sakupljaju ete. Kau da je krenuo protiv samog Isfahana.
U prijestolnici umalo da dopadnem aka onom drugom. U krmi sam sasvim
sluajno saznao da se Njegova Svjetlost uri negdje drugdje. Nije li dolo do
sukoba zbog nekih krivovjernika?
Misli na ismailite? Oni nisu opasni. Posao s njima e obaviti emiri Arslan Ta
i Kizil Sarik. Radi se o vanijim stvarima.
Ibn Tahir je pritjerao svog konja sasvim uz njegova.
Ne znam na kakve vanije stvari misli.
Govore da se bije estoka borba za prestolonasljedstvo. Nizamulmulk hoe da
za sultanova nasljednika bude odreen njegov prvorodeni sin Ber-kijaruk, a
sultanija pritie na Njegovo Velianstvo da nasljedstvo pripadne
288
njenom sinu Muhamedu. Vojska i narod su za Berkijaruka. Vidio sam ga jednom.
Pravi ovjek, vojnik od glave do pete. A za Muhameda nitko ne moe znati kakav
e biti. On je tek izaao iz kolijevke.
Do Hemezana Ibn Tahir je saznao sve to se u narodu i medu vojnicima govorilo
o spletkama na dvoru. U gradu je uo da je sultan ve otputovao iz Nihavenda
dalje prema Bagdadu. Napustio je podasnika s prtljanim kolima, prenoio kao i
prethodne veeri u krmi, a nakon toga zamijenio konja i odjahao dalje prema
Nihavendu.
Sa svih strana drave pristizale su ete u vojni logor kod Nihavenda. Na
prostranoj, suncem spaljenoj stepi bilo je razapeto nekoliko tisua atora. Konji,
mazge i deve brstili su suhu travu, jurcali u krdima oko logora, grebli zemlju i
bjeali ispred uvara na konjima. U velikim talama bilo je zatvoreno na tisue
goveda, koza i ovaca. Pastiri su ujutro tjerali stada u brda gdje su panjaci jo bili
zeleni. Odredi vojnika jahali su od sela do sela, sakupljali i plijenili hranu za stoku
i sve to je moglo posluiti za jelo.
U sredini logora bio je velik, prazan prostor. Tamo su jo prije nekoliko dana
stajali sultanovi atori. O tome je svjedoilo utabano tlo i velika zgarita od vatri
koje je palila vladareva pratnja.

bcc

Ondje je bio jo samo jedan ator. Velik, raskoan zeleni ator, prebivalite
velikog vezira. Tih posljednjih mjeseci, otkad je doao u sukob sa svojim
gospodarom, Nizamulmulk je poprilino ostario. Mada je imao vie od
sedamdeset, bio je, sve donedavno, iznimno io i snaan. Svi su se divili kako je
jo uvijek vrsto sjedio u sedlu. Vie od trideset godina drao je uzde drave u
svojim rukama. Otac sadanjeg vladara, sultan Alp Arslan-ah, imenovao ga je
svojim vezirom i zbog toga se nikada nije pokajao. Kada je umirao, preporuio je
vezira svom sinu, nasljedniku, a taj mu je, medu ostalim, dao i zvanje Ata-beg ili
Kraljev otac. Vezir je uspostavio mir na granicama, dravu premreio cestama,
zidao gradove, damije i kole, odredio poreze, a sigurnost i blagostanje u zemlji
podigao do stupnja za koji ranije nisu znali. Uivao je neogranieno povjerenje
vladara sve dok nije doao u spor s mladom sultanijom oko prestolonasljedstva. I
ranije su ga zavidljivci i protivnici ocrnjivali kod cara, ali sultan ih nije sluao.
Nije zavidio svom veziru na bogatstvu koje je stekao u njegovoj slubi, dopustio
je i da Nizamulmulk svojih dvanaest sinova dovede na najvie poloaje u dravi.
Ali Turkan Hatuni s vremenom je uspjelo uvjeriti sultana da su vezirove mjere
samovoljne, da se ponaa prema njemu kao prema djetetu i da je bezobzirno
iskoritavao svoju vlast. Najoitiji dokaz vezirove samovolje sultan je konano
vidio u jednom postupku najstarijeg od njegovih sinova, Muizudavlu. Preporuio
mu je da nekog Adila primi
9RP.
u svoju slubu, no vezirov sin je to odbio, jer navodno, ovjek nije sposoban za to
mjesto. Zar sam ja u vlastitoj dravi potpuna nula?!, uzviknuo je tada sultan.
Smjesta je naredio da vezirov sin bude smijenjen, a na njegovo mjesto imenovao
je upravo tog Adila, kojeg je on odbio. Sve to je vezira duboko pogodilo. Izrekao
je neto gorkih rijei o nezahvalnosti vladara, a te su rijei dospjele do sultanova
uha, tako da se on jo vie razljutio. Zaprijetio je da e Nizamu oduzeti divit, te
kapicu - znakove vezirskog poloaja. - Rado u vratiti sultanu divit i kapicu rekao je ogoreno vezir. - Ali mir i blagostanje u dravi su moje djelo. Dok je
more bilo uzburkano, Njegovo Velianstvo poastilo me povjerenjem, a sada,
kada su se valovi smirili i nebo razvedrilo, slua one koji me kleveu. Bojim se da
e ubrzo uvidjeti kako su divit i kapica u mojim rukama tijesno povezani s
krunom na njegovoj glavi. - Te rijei su sultana jo vie ozlovoljile, a vezirovo
vlastito priznanje da mu je pogreno prikazao Hasanove sposobnosti tako je ranilo
njegov ponos da ga je, u gnjevu i bijesu, smijenio.
Sada, kada su se zbog opasnosti koja je prijetila dravi ponovo izmirili, polako je
poeo shvaati to je najvanije. Postavio je sebi dva cilja: sruiti svog takmaca
Tadulmulka i unititi njegova saveznika, svog smrtnog neprijatelja Hasana. Kada
bi to dvoje postigao, ponovo bi bio neogranieni gospodar itavog Irana.
S poetkom je mogao biti zadovoljan. Poraz turske konjice ispred Ala-muta, tu
neznatnu arku predstraa, tako je dobro okrenuo u svoju korist da je njome
potkopao sultanovo povjerenje u Tadulmulka, jer sultan se dobro sjeao koliko je
sultaniji i njenom tajniku bilo vano da se nita ne poduzima protiv ismailita. Sada

bcc

ga je vezir uvjerio da treba, eli li sauvati ugled, odluno nastupiti protiv tih
vjerskih otpadnika. Zato je vladar ovlastio vezira za konaan obraun s
Alamutom. I Nizamu se inilo da je krajnje vrijeme za to. Do njegovih uiju su
takoer doprle bajke o udima u zamku, o fanaticima koji su priali da im je
Hasan pokazao raj i, premda je sve te vijesti smatrao besmislicama, ipak nije
podcjenjivao njihovo mogue djelovanje na mase. Jako dobro je znao da one nisu
samo lakovjerne, nego da upravo sa strau trae i nasjedaju na prie o udima.
Sada mu je vojni logor kod Nihavenda postao privremeni ured i k njemu su, sa
svih strana, dolazili ljudi s molbama i tubama. Tadulmulk je, kada je umjesto
Nizama bio imenovan velikim vezirom, smijenio veliki broj starih slubenika i na
njihova mjesta postavio svoje pristalice. Kada su otputeni saznali da je sultan
ponovo vratio svog prijanjeg vezira, ili su sami pohitali k njemu, ili, pak, tamo
poslali svoje povjerenike s molbom da ih ponovo primi u slubu, jer su, toboe,
zbog svoje odanosti njemu bili maknuti sa svojih mjesta. Nizamulmulk je primao i obeavao, a istodobno je sakupljao vojsku
kako bi prinudio svog suparnika, kojeg je titila sultanija, da odstupi.
Jednoga prijepodneva njegov ceremonijar mu je javio da neki Osman, Ga-zalijev
uenik, moli da ga primi. Kako kae, alje ga njegov uitelj iz Nizamije u
Bagdadu s nekom molbom koju bi mu htio predati.
Veliki vezir je zavaljen sjedio na gomili jastuka. Pokraj njega bio je pozlaeni
tanjur s groicama, ueerenim orasima i drugim izabranim jelima, a on je s
vremena na vrijeme pruao ruku i prinosio ustima komadi sad ovoga, sad onoga.
Iz bakrenog ibrika nalijevao je u au medovinu i polako je srkao. Ve je bio
zavrio s gomilom molbi i posjeta, njegovi pomonici koji su sjedili s jedne i
druge strane, imali su, s pisanjem, pune ruke posla.
Kako? Kae, Gazalijev uenik? Neka ue! Neka ue!
Tog se dana Ibn Tahir uvjerio da je doi do velikog vezira bilo mnogo lake nego
do vrhovnog poglavara ismailita. Ispred logora naletio je na strau. Zapovjedniku
je pokazao pismo s peatom visoke kole u Bagdadu i rekao da ga nosi velikom
veziru. Uputili su ga prema zelenom Nizamovom atoru.
Bio je nevjerojatno miran i sabran. U sebi je uo samo nareenje svog poglavara
koje je morao izvriti. Pred atorom je progutao kuglicu i potom stu pio u
predsoblje.
Straa ga je zaustavila. Nije mu se sapletao jezik kada je govorio zato je doao.
Jo nije osjeao djelovanje kuglice. Sjetio se raja, i Mirjam, i djetinje se
nasmijeio. Sve te dane nije suvie mislio na nju, a sada je odjednom postao
svjestan da ga ona eka kao nagrada za njegovo djelo. Dakle, morat e uloiti sve
svoje snage da ga dobro obavi.
Straar mu je odgrnuo ulaz u novu prostoriju. Vezirov ator bio je, zapravo, veliko
zdanje. Odluno je kroio kroz otvor i ponovo se naao ispred nekoliko
naoruanih ljudi. Jedan od njih, s posrebrenim buzdovanom na ramenu, bio je
posebno lijepo obuen. Imao je srebrom i zlatom vezen kaput, iroke crvene hlae

bcc

i aren turban s dugim ptijim perom na glavi. Bio je to vezirov ceremonijar.

Otro je odmjerio doljaka i pitao ga to eli.
Ibn Tahir se duboko naklonio, a onda je jasnim glasom rekao tko ga alje.
Pokazao je pismo i peat na njemu. Ceremonijar je dao znak vojniku koji je
opipao pridolicu po cijelom tijelu i naao samo Gazalijevu knjigu i vreicu s
novcem.
Takav je kod nas obiaj rekao je ceremonijar ispriavajui se. Potom je
otiao iza zastora, k veziru, da ga obavijesti o dolasku posjetioca.
291
To su za Ibn Tahira bili trenuci najvee napetosti. Otrov u njegovom tijelu poeo
je djelovati. Zauo je glasove, oslukivao ih i poeo je osjeati neobinu
grozniavost. inilo mu se da uje Mirjamin glas.
O, Alahu! rekao je u sebi. Sejiduna je bio u pravu. Ve ujem rajski
apat oko sebe. Ceremonijar ga je morao dva puta zovnuti prije nego je ovaj uo i
uao kroz ulaz pokraj kojeg je vojnik pridravao zavjesu. Na jastucima je ugledao
krasnog starca. Sve na njemu odavalo je milostivu uzvie-nost. Ibn Tahiru se
inilo kao da mu neto govori, ali njegov glas kao da je dopirao iz velike daljine.
Duboko se naklonio. Kada se opet podigao, sve je pred njim bilo drugaije.
Paviljon u raju! uzviknuo je u sebi.
Smiri se, sine moj rekao je dubok muki glas. Dakle, stie od Gazalija.
Sada je ponovo pred sobom ugledao velikog vezira koji mu se ljubazno smijeio
kako bi ga oslobodio zbunjenosti, vjerujui da je ona uzrok njegovu udnom
ponaanju.
Ibn Tahir je munjevito postao svjestan svega. Djelovanje kuglice pomislio
je.
Da, od Gazalija stiem, Svjetlosti, s ovim pismom.
Pruio je starcu pismo i mirno izvukao iz njega naotrenu pisaljku. To je uinio s
takvom sigurnou da nitko od prisutnih nije obratio panju na taj njegov in.
Vezir je otpeatio omot i otvorio pismo.
Sto radi u Bagdadu moj ueni prijatelj? upitao je.
Ibn Tahir se naglo sagnuo i zario mu noi ispod brade u grlo. Vezir je bio tako
iznenaen da u prvi mah uope nije osjetio bol. Samo je irom otvorio oi. Zatim
jo jedanput preleti pogledom jedinu reenicu u pismu, sve shvati i pone zazivati
upomo.
Ibn Tahir je stajao na mjestu kao da su mu i tijelo i dua okamenjeni. Predmeti u
odaji mijeali su se s privienjima. Sjetio se Mirjam i poelio otii k njoj. U
udovima je osjeao teki umor. Najradije bi legao i prepustio se djelovanju
kuglice, no jedni su ga ve oborili na pod, a drugi su dotrali u sobu i bacili se na
njega. Instinktivno se poeo braniti. Udarao je oko sebe i grizao koga god je
stigao. Tukli su ga akama i orujem, gazili ga nogama i kidali odjeu s njega.
Najednom je postao svjestan kako je, zapravo, njegov cilj poslije izvrenog
zadatka umrijeti. Prestao se opirati i mirno je oekivao smrtonosan udarac. Kroz
krv koja mu je tekla preko oiju ugledao je lijepo Mirjamino lice.

bcc

292
Uspio je uti slabaan vezirov glas.
Ne ubijte ga! Uhvatite ga ivog!
Guranje i udarci su prestali, a on je osjetio kako mu vezuju ruke i noge. Krv mu je
lila niz lice tako da nita nije vidio.
Divovske ruke podigle su ga s poda, a straan glas je upitao:
Tko si ti, ubojico?
Ubijte me. Ja sam rtvena ivotinja Naeg gospoda.
U meuvremenu su sluge isprale veziru ranu i previli je. Drugi su otrali po
lijenika.
Kada je uo Ibn Tahirov odgovor, vezir je prostenjao:
O, budale! Posluao je zloinca!
Zapovjednik vezirove tjelesne strae se sagnuo i podigao pismo. Proitao ga je i
nijemo ga predao ceremonijaru. Ovaj se uasnuo. Pisalo je: Do vienja u
paklu. Ibn Sabah.
Doao je i vezirov lijenik i pregledao ranu.
Nije dobro? upitao je vezir drhtavim glasom. Osjeam da nije dobro.
Lijenik je apnuo zapovjedniku tjelesne strae:
Bojim se da je oruje bilo otrovano.
Ubojicu je poslao poglavar Alamuta isto tako tiho odvratio je zapovjednik.
atorom se pronosilo, od usta do usta, da je ubojicu vezira poslao poglavar
ismailita.
to, starac s planine?
Onaj Hasan kojeg je prije mnogo godina vezir ismijao na dvoru u Is-fahanu?
Da. To je njegova osveta.
Ibn Tahirova drskost inila im se jo nerazumljivu'om i ispunjavala ih je jo veim
uasom. Doe u tui logor i bez rijei, usred njega, zakolje zapovjednika.
Uope ga nije strah smrti koja ga neizbjeno eka.
To je vrhunac vjerske zasljepljenosti!
Ne, to je ludilo.
Ni najstariji ljudi nisu pamtili toliku drskost. Kod nekih je, nehotice, izazvao
prikriveno divljenje.
Taj se stvarno nije bojao smrti.
Prezirao ju je.
Ili ju je ak elio.
Zabubnjali su bubnjevi i zatrubili rogovi. Ljudstvo se, s orujem u rukama,
postrojilo. Rekli su im: veliki vezir je teko ranjen. Poglavar ismailita, starac s
planine, poslao je ubojicu.
Odgovor na to bio je glasan gnjev i divlje vitlanje orujem. Kada bi sad pala
naredba da napadnu ismailite, svi bi se s najveim oduevljenjem bacili u borbu.
Usprkos tome to je lijeniku uspjelo zaustaviti krvarenje, ranjenik je vidno
slabio. ile su mu naticale, a u glavi mu je strano kljucalo.

bcc

Bode je sigurno bio otrovan rekao je drhtavim glasom. Gledao je lijenika

kao uplaeno dijete. Zar nema pomoi?
Lijenik nije odgovorio.
Posavjetovat u se sa svojim kolegama.
U predsoblju se okupio savjet lijenika koje su uspjeli tako brzo prizvati. Veina
je bila za to da se rana brzo spali.
Zatim su otili bolesniku. Izgledao je veoma slab.
Ranu bi trebalo spaliti rekao je vezirov osobni lijenik. Ranjenik se
uasnuo. elo mu je oblio hladan znoj.
Hoe li strano boljeti? Njegov glas bio je plaljiv i uplaen.
Nema drugog naina suho je odgovorio lijenik.
Alahu, budi milostiv!
Lijenici su pripremili instrumente, a sluga je donio zdjelu sa arom. uo se reski
zveket metalnih sprava.
Vezir je osjeao da mu otrov kola cijelim tijelom. Bio je svjestan da mu nema
pomoi. Ne treba spaljivati rekao je izmuenim, ali spokojnim glasom.
Umrijet u.
Lijenici su se pogledali i osjetili olakanje. Znali su da bi svaki pokuaj bio
uzaludan.
Jeste li obavijestili sultana?
Glasnik s porukom ve je na putu prema Njegovu Velianstvu.
Pisaru, pii rekao je slabanim glasom. Potom je diktirao:
Veliki kralju i care! Veliki dio svog ivota utroio sam na to da iz Tvoje drave
prognam nepravdu. Ti si me svojom moi podupirao u tome. Sada odlazim
Svemoguem kralju svih kraljeva poloiti raun o svom upravljanju na ovom
svijetu. Njemu u pruiti dokaze svoje vjernosti Tebi, za sve vrijeme koliko sam
bio u Tvojoj slubi. U sedamdeset treoj godini dohvatila me
ubojiina otrica. Preklinjem te, ne zaboravi tko ga je poslao. Sve dok u Ala-mutu
bude vladao zloinac, dotle neete biti sigurni ni Ti, ni Tvoje kraljevstvo. Oprosti
mi ako sam Te nekada uvrijedio, kao to i ja Tebi opratam. Ne zaboravi na moje
sinove, koji su i duom i tijelom odani Tvom Velianstvu.
Govor ga je jako iscrpio. Teko je disao. Lijenik mu je stavio hladan oblog na
elo. Tada je poeo diktirati kratko oprotajno pismo svojim sinovima.
Nakon izvjesnog vremena je upitao: Sto je sa zloincem?
Mue ga odgovorio je pisar. Trae od njega da oda sve to zna.
Dovedite ga k meni!
Pred vezira su gurnuli Ibn Tahira, sveg krvavog i rastrganog. Jo se jedva drao na
nogama.
Vezir mu se zagledao u lice i uasnuo se.
Pa on je jo dijete! proaptao je za sebe.
Zato si me htio ubiti?
Ibn Tahir se pokuao uspraviti. Dok je govorio, glas mu je bio slabaan:
Izvrio sam Sejidunino nareenje.

bcc

Ali, zar nisi znao da te nakon toga eka smrt?

Znao sam.
I nisi se bojao?
Fidaiji smrt pri izvrenju njegove dunosti znai sreu.
Kakva ludost! prostenjao je vezir. Potom ga je obuzeo gnjev.
Zaslijepljen si. Ne zna to radi. Zna li vrhovno naelo ismailizma?
Znam. Izvravaj zapovijedi svog starjeine.
Budalo! Zanesenjaka ludo! Ti ne zna da i ja znam uenje tvog gospodara?
Znam. Otpadnik si. Izdajica. Vezir se obzirno nasmijeio.
uj me, mladiu. Vrhovno naelo ismailizma glasi: nita nije istinito, sve je
doputeno.
To je la!
Ibn Tahir se tresao od ogorenja.
Ti ne zna tko je Sejiduna rekao je. Sejiduna je najsvjetliji i najmoniji
od svih ljudi. Njemu je Alah dao mo da svojim vjernicima otvara vrata u raj.
O, Alahu, oprosti mu, jer ne zna to govori.
Ja ne znam to govorim? Sam sam bio jedan od onih koji su bili u raju.
295
Veliki vezir je zadrao dah, s mukom se pridigao na laktove i paljivo pogledao
Ibn Tahiru u oi. Vidio je da ne lae. Zaprepateno je zavrtio glavom.
Potom se sjetio bajki o Alamutu, o mladiima koji su priali da su proveli no u
raju i poeo je shvaati.
Ti, dakle, tvrdi da si bio u raju?
Ovim oima sam ga vidio, ovim prstima opipao.
I poslije smrti vratit e se u njega?
Da, smrt e mi ga vratiti. Vezir se sruio na jastuke.
Alahu, Alahu! zajeao je slabim glasom. Kakva grehota! Zato mu je
trebalo toliko lijepih robinja! Zato ih je toliko nakupovao po bazarima!
Ibn Tahir je osluhnuo. Cijelo lice mu se napelo od panje. Vezir ga je upitao:
Zar ti nikada nije palo na pamet da si doveden u zabludu? Da si bio u raju koji
je Hasanovo djelo? Da uope nisi izaao iz Alamuta?
U Alamutu nema takvih vrtova. Vrtovi, u kojima sam bio onakvi su kakvi su
opisani u Kur'anu.
Jedan od prisutnih, stariji asnik koji je poznavao gotovo sva utvrenja u Iranu,
upao im je u rije.
To bi mogli biti vrtovi dejlemskih kraljeva koji su ih podigli iza utvrenja za
svoju razonodu. Cuo sam prie o njima.
Ibn Tahir je razrogaio oi. U njima se pojavio djetinji strah.
To si sigurno namjerno izmislio... asnik je pocrvenio od ljutnje.
Obuzdaj svoj jezik, zloince! Svako tko je ranijih godina sluio na sjeveru
drave, potvrdit e ti da se iza Alamuta nalaze lijepo ureeni vrtovi dejlemskih
kraljeva.
Ibn Tahiru se sve zavrtjelo pred oima. Pokuao se uhvatiti za posljednju slamku.

bcc

U vrtovima sam vidio geparda koji je bio pitom kao janje i pratio je svoju
gospodaricu poput psa.
Prisutni su se nasmijali.
Knezovi i velikai imaju takvih pitomih geparda koliko hoe. Lovci se slue
njima umjesto pasa.
A hurije crnih oiju koje su me dvorile?
Hurije crnih oiju? Veliki vezir se bolno nasmijao. Hasanove robinje i
prilenice koje je kupovao po svim trgovitima Irana. Moja nadle-tva imaju tone
izvjetaje o tim kupovinama.
Ibn Tahiru je neto poput mrene palo s oiju. Odjednom mu je postalo sve jasno.
Mirjam - Hasanova robinja i prilenica. On, Ibn Tahir, jadna rtva njihove spletke,
njihove prijevare. inilo mu se da e mu to raznijeti glavu. Koljena su mu
popustila pa je kleknuo na pod i zaplakao.
Oprosti, o, Alahu!
I veliki vezir se od napora onesvijestio. Iz njegova grla dopirao je teki hroptaj.
Pisar se spustio na koljena pokraj njega.
Umire proaptao je. Suze su mu navrle na oi.
Lijenici su priskoili ranjeniku. Vodom i mirisima vratili su ga svijesti.
Kakav zloin! proaptao je.
Ugledao je Ibn Tahira pred sobom, na koljenima.
Jesi li sada progledao? upitao ga je. Ibn Tahir je samo potvrdno klimnuo
glavom. Nije mogao izustiti nijednu rije. Zdanje njegova ivota se sruilo.
Umirem zbog tvoje sljepoe.
O, Alahu! Alahu! Sto sam uinio?!
Kaje li se?
Kajem, Svjetlosti.
Ti si odluan mladi. Ima li hrabrosti da popravi svoj zloin?
Kada bi se to moglo!
Mogue je. Vrati se u Alamut i spasi Iran od ismailitskog sotone. Ibn Tahir nije
vjerovao da je dobro uo. Nasmijeio se djetinje, kroz suze,
i pogledao oko sebe. Vidio je sama mrana, neprijateljska lica.
Dakle, boji li se?
Ne, ne bojim se. Samo ne znam to ete uiniti sa mnom.
Pustit emo te u Alamut.
Prisutni su se bunili. Zloinac mora biti kanjen! Ne smijemo ga ispustiti iz
ruku.
Vezir je umorno odmahnuo rukom.
Poznajem ljude rekao je. Ako e se netko obraunati s Hasa-nom, to e
biti ovaj mladi. Ali ipak ne moemo tek tako osloboditi zloinca. Sto e rei
Njegovo Velianstvo?
Ne brinite. Jo sam iv i jo snosim odgovornost. Pisaru, pii! Diktirao je
naredbu.
296

bcc

297
Prisutni su se pogledali i klimali glavama.
Ovaj mladi, koji me uboo, vea je rtva alamutskog krvnika nego ja. Spoznaja
ga je prosvijetlila pa e sada biti moj i svoj osvetnik. Do tvrave e ga pratiti
odred vojnika. Neka ude u nju, a tamo e uiniti ono to bude smatrao svojom
dunou.
Zarit u mu no u trbuh.
Ibn Tahir se digao. Oi su mu sijevale od mrnje.
Zaklinjem se da neu odustati sve dok se ne osvetim ili, pak, sam prije toga
poginem.
Jeste li uli? Tako treba... Sada ga operite i povijte. Dajte mu novu odjeu...
Umoran sam.
Sklopio je oi. Krv u ilama ga je pekla kao da je u njima bila eravica. Poeo se
tresti.
Blii se kraj proaptao je lijenik.
Dao je znak i svi osim lijenika napustili su prostoriju. Ibn Tahira su stra-ari
odveli u poseban ator. Oprali su ga, povili i preodjenuli, a onda ga pri-vezali za
kolac.
Kako je ivot bio straan! ovjek kojeg su svi njegovi sljedbenici slavili kao
sveca bio je, zapravo, najpodliji varalica. Igrao se sreom i ivotom ljudi kao
dijete kameniima, zloiskoritavao je njihovo povjerenje. Mirno je podnosio da
gledaju u njemu proroka i Alahova poslanika. Je li to uope mogue? Mora u
Alamut da se uvjeri nije li se moda ipak prevario. Ako nije, onda e mu najvee
zadovoljstvo biti zariti mu otrovnu otricu u tijelo. Ionako je bio obean smrti.
Dogodit e se onako kako Alah bude htio.
Vezir je proveo no u stranoj vruici. Gotovo neprestano je bio u nesvijesti, a
kada se, s vremena na vrijeme, osvjeivao, morila su ga sablasna privienja.
Jeao je i prizivao Alaha u pomo.
Pred jutro je bio sasvim iscrpljen i vie niega nije bio svjestan. Oko podne
prestalo je kucati njegovo srce.
Glasnici su na sve strane svijeta raznijeli vijest:
Nizamulmulk, Urediva svijeta i drave, Delalud-devle ve-d-din. Ponos
drave i vjere, veliki vezir sultana Alp Arslana-aha i njegova sina Mali-ka,
najvei dravnik Irana, pao je kao rtva alamutskog gospodara!
9QB
16.
Dan nakon to je Ibn Tahir odjahao iz Alamuta, u tvravu je dojezdio jedan od
izviaa i javio da su ete emira Arslana Taa prele u brzi mar. Zabubnjali su
bubnjevi i zatrubili rogovi. Velikom brzinom ljudstvo je zauzelo svoja mjesta na
bedemima. Straa ispred klanca dobila je nareenje da tu ostane sve dok se na
obzorju ne ukazu prvi konjanici, a potom neka se povue kroz klanac
postavljajui za sobom ve pripremljene prepreke.

bcc

Gotovo svakog sata stizale su izvidnice i jedna za drugom izvjetavale o kretanju

neprijateljske vojske. Kada je sljedeeg dana svanulo, Hasan je s velikim daijima
otiao na terasu kule. Tamo su ekali da se neprijatelj pojavi na vidiku. Jesi li
sve ovo predvidio? upitao je Ebu Ali i oinuo Hasana radoznalim pogledom.
Sve se dogaa kako sam oekivao. Za svaki udarac pripremio sam protuudarac.
Jesi li Ibn Tahira moda poslao u Nihavend?
Buzurg Umid se preplaio vlastite drskosti. Hasan je namrtio obrve. Pogledom je
pretraivao obzorje kao da nije uo pitanje.
Sve to sam poduzeo progovorio je nakon izvjesnog vremena uinio sam
za pobjedu nae zajednike stvari.
Veliki daiji izmijenili su kratke poglede.
Nasluivali su kakav je protuudarac pripremio Hasan i zgrozili su se. Uspjeh ili
neuspjeh ovisili su o tisuu sitnih sluajnosti i s njim oito neto nije bilo u redu
kada se tako vrsto oslanjao samo na svoja oekivanja.
Uzmimo, na primjer opet je opipavao Buzurg Umid da sultanova vojska
ostane do zime ispred zamka.
Ne misli valjda da bismo poumirali od ei? nasmijao se Hasan.
Odbrana je pouzdana, a hrane je sada dovoljno za godinu dana.
Ovu vojsku bi mogla zamijeniti druga, a drugu trea. Sto onda?
Stvarno ne znam, dragi moj. Naviknut sam misliti samo na razdoblja koja su
kraa ili dulja od toga.
9QQ
Vraki je teko iznio je svoje miljenje Ebu Ali to nemamo izlaza ni na
jednu stranu.
Preko planina, dragi moj. Sve bih vas nagnao preko planina. Hasan se tiho
smijeio. Zatim je, kao da ih hoe utjeiti, rekao:
Predviam da e ova opsada biti kratkoga daha.
Buzurg Umid pokazao je zastavu na vrhu straarnice ispred klanca. Za-mahala je i
nestala.
Straa odlazi rekao je, zadravajui dah. Neprijatelj se pribliava. Ubrzo
se na obzorju pojavila masa konjanika. Crne zastave vijorile su na
vjetru i jahai su jurnuli prema brdu na kojem se nalazila straa. Ubrzo je na njoj
zaleprala velika, crna zastava sunita.
Neprestano su pristizali novi odredi. Cijelu visoravan ispred klanca ispunili su
atorima i ve su ih postavljali na susjedne breuljke.
Predveer su u logor stigla borbena kola sa spravama za opsadu i jurinim
ljestvama. Bilo ih je stotinjak. Trojica poglavara promatrala su ih s kule.
Ovi se ne ale rekao je Ebu Ali. Za ozbiljnu pobjedu potreban je ozbiljan
protivnik odvratio je Hasan.
Za dva-tri dana bit e gotovi s pripremama primijetio je Buzurg Umid.
Zatim e nas napasti.

bcc

Iz klanca nas nee napasti rekao je Ebu Ali. Prostor je tako tijesan da
bismo ih jednog za drugim potukli prije nego bi bilo tko od njih doao do zidina.
Vjerojatno e pokuati zauzeti susjedne vrhove i niz stijenje se spustiti pred
utvrenje, no ni time nas nee posebno ugroziti budemo li neprestano budni na
strai.
Morali bi imati nevjerojatno snalaljivog vojskovou napomenuo je Hasan
ako bi htjeli osvojiti tvravu drugaije nego iscrpljivanjem i glau. Ali takav
zapovjednik ne bi bio poznat samo po cijelom Iranu, nego i drugdje po svijetu. A
za takvog jo nismo uli...
Vrijeme je njihov najjai saveznik rekao je Buzurg Umid.
A na saveznik je raj smijui se odgovori Hasan.
U utvrdi je bilo kao u konici. Prednje kule i bedemi oko njih bili su naikani
vojskom. Naprave su dovlaile kamenje i teke balvane, a posvuda su bili
pripremljeni kazani za topljenje olova, smole i grijanje ulja. Bili su objeeni iznad
obinih ognjita od kamenja. Sve potrebno za sipanje kipuih tvari na neprijatelja
bilo je spremno za najkrae vrijeme. Zapovjednici u ratnim ljemovima i lakim
ljuskastim oklopima trali su od jednog do drugog poloaja i pregledali jesu li
naprave u redu. Minueher je, s dvojicom pomonika, na konju nadgledao sav taj
mete. Ljude je hvatao gotovo sablastan osjeaj.
Znali su da ih je opkolila brojna vojska, premda nitko u zamku nije vidio
neprijatelja. Samo su trojica poglavara, negdje na stranjoj kuli, imali pregled
cijelog bojita.
Novaci, koji su sada bili u koli za fidaije, blijedih lica su oekivali daljnje
naredbe. Najednom je doao kraj nastave. Sulejman i Jusuf bili su im dodijeljeni
kao vodnici. Stalno su im govorili o pojedinostima borbe s turskom konjicom, a
njihove iroke kretnje oduevljavale su ih i ispunjavale povjerenjem. Ve su bili
toliko izvjebani da su pruali sliku najuzornijeg reda. Sto je strah bio vei, to je
bila jaa udnja za ratnim lovorikama. Shvaali su da su izabrana eta i njihovo
ponaanje bilo je primjereno tome.
Poslijepodne su dobili nareenje da se popnu na vrh kule gdje su bili go-lubarnici.
Bili su naoruani lukovima i kopljima, a dodijeljena im je grupa od est vojnika
koji su pripremali kazane za smolu i ulje.
Poslije tree molitve novaci su donijeli jelo Sulejmanu i Jusufu. Kacige su im bile
raskopane kako bi izdrali preveliku sparinu, no usprkos tome, znoj im je curio
niz lica. Onaj tko ih je vidio prije pola godine teko bi u njima prepoznao
ondanje vedre mladie. Obrazi su im bili preplanuli, upali, a na njihovim licima
ocrtavale su se otre, gotovo surove crte. Svjedoile su o odlunosti koja samo
njihove uenike nije ispunjavala strahom.
Dopustili smo da nas zatvore u utvrdu kao mieve u rupu rekao je Sulejman.
Prvi put je bilo drugaije. Udri neprijatelja golom sabljom po glavi! To se meni
svia.
Priekajmo. Moda Sejiduna smilja neto posebno. Krivovjernika je, po svoj
prilici, vie od trideset tisua.

bcc

Broj ne znai nita. Da sada dobijem nareenje, smjesta bih jurnuo meu njih.
Zar emo morati vjeno podnositi ovaj pakao ekanja?!
Mislim isto to i ti. Tek sada bih pokazao tim krivovjernim psima!
Zna li to mi se cijelog dana mota po glavi? Samo uti. Predloit u Sejiduni
da se uuljam u neprijateljski logor i zakoljem psa Arslana Taa.
Nee ti dopustiti. Zakleli smo se i moramo ekati nareenje.
Vraje ekanje! Kaem ti, malo nedostaje da izludim. Ponekad mi je jako
udno u glavi. Sluaj. Prije dva dana, bilo je to izmeu etvrte i pete molitve,
najednom mi se sve zacrnilo pred oima. Ni sam ne znam kako, ali u trenu sam
drao bode u rukama. Bio sam na gornjem bedemu, ispod mene su etala trojica
novaka. Razgovarali su i pribliavali mi se, a meni je krv prokljuala u ilama.
Spopala me neizdriva strast da ih pokoljem, da osjetim kako im zarivam no u
utrobu. Prolazili su tono ispod mene. Skoio sam meu njih. Vrisnuli su od
straha kao ene. Digao sam bode i u tom trenutku se osvijestio. Bio sam tako
izmoren da sam se jedva drao na nogama.
301
300
Skupio sam posljednju snagu kako bih se nasmijeio. E, slabi ste mi vi junaci,
rekao sam im. Htio sam iskuati vau hrabrost, ali vidio sam da niste bili
spremni. Potom sam im oitao bukvicu, kao, recimo, kakav Abdulma-lik, da
svaki ismailit, a posebno fidai, mora neprestano biti na oprezu i da je sramotno da
ga bilo tko iznenadi. Tako sam se izvukao, ali od tada me mui bojazan da u
poludjeti i podivljati ako nam Sejiduna ubrzo ne poalje spas. Jusuf se nehotice
odmakao od njega. Bilo ga je strah.
Bit e da je za to kriva Sejidunina kuglica rekao je. Njome nam je
otvorio put u raj i sada nas neprestano mui elja da se u njega vratimo.
Kako da ne trai raj onaj tko ga je jedanput okusio?! O, Alahu, Alahu! emu
ovako dugo iskuavanje?
Prola su dva dana u grozniavim pripremama i zloslutnoj tiini. Od ekanja su
svima ivci bili krajnje napeti.
Hasan i veliki daiji su sa svoje kule promatrali kretanje neprijatelja. Slutili su da
se neto sprema, ali uzvienje iznad klanca zaklanjalo im je pogled tako da nisu
mogli vidjeti njihove pokrete. Hasan je, preko Ebu Alija, naredio Ubej-deu da sa
svojim izvidnicama pokua uspostaviti kontakt sa sultanovom vojskom.
Sada je neprijatelj ve bio uklonio prepreke u klancu. Trojica poglavara su sa
svoje kule vidjeli kako se klancem kreu emirovi ljudi i prouavaju okolinu.
Halfa i Ibn Vakas dobili su nareenje da se u ranu zoru prebace preko alamutskih
zidina, prijeu planinsku rijeku i onda se uspnu na padine iznad klanca.
Njihove vratolomije promatralo je gotovo svo alamutsko ljudstvo. Starim
vojnicima zastajao je dah dok su gledali kako se fidaiji uspinju okomitom
stijenom. Ibn Vakas se uspinjao prvi, a kada bi stigao na sigurno mjesto, sputao
je ue i izvlaio Halfu za sobom. Kada su stigli pod sam vrh, sunce se ve diglo

bcc

visoko iznad planina. Ibn Vakas i Halfa pridravali su se za raljasto iblje i

oprezno se pribliavali najvioj toki.
Promatrai iz Alamuta su uoili kako su se obojica najednom pritajili. Strijelci su
zategnuli lukove kako bi ih titili ako se pojavi opasnost. Okretni poput majmuna,
penjai su se sad sputali od ralje do ralje. Potom su oko jednog jakog stabla
vezali ue i niz njega se spustili do rijenog korita. Preli su rijeku i ljudstvo ih je
sretno izvuklo na bedeme.
Neprijatelj se uspeo na stijenje oko Alamuta i pripremio naprave za bacanje
kamenja i vatre!
Ta vijest se munjevito prenijela cijelim utvrenjem.
302
I zaista! Samo to su penjai uspjeli javiti novosti, ve je teka kamena kugla
preletjela rijeku i tresnula o podnoje alamutske stijene. Iza nje se, u
ravnomjernim razmacima, osulo desetine i desetine drugih. Njihov tresak o
kamene slojeve zagluio je huanje Sah-Ruda. Nekoliko kugli pogodilo je zidine.
Ljudi koji su bili na njima, osjetili su kao da se ispod njih trese zemlja. Blijedih
lica ekali su kada e se pojaviti neprijatelj.
Najednom se niz suprotnu liticu strovalila ogromna stijena. Udarala je as o jedan,
as o drugi rub grebena, odbijala se i odskakivala u velikim lukovima, te se na
kraju survala u Sah-Rud, lomei pred sobom sve to joj se na putu isprijeilo. Za
njom su dogrmjele druge, privezane o teke balvane. Jedne je odnio tok planinske
rijeke, a druge, koje su pale u pliak, tu su i ostale. S vremenom su se nagomilale i
ubrzo se nasred rijeke poela stvarati prava brana o koju je udarala voda pjenei i
prskajui.
Sada su primijetili kretanje na suprotnom vrhu. Razaznali su ljude koji za sobom
vuku naprave. Minueher je izdao komandu i prema njima je poletio roj strijela,
ali razdaljina je bila prevelika da bi im mogli nanijeti ikakvu tetu.
Prema Alamutu je poletjela plamena kugla i rasprsnula se o njegove bedeme. Iza
nje slijedile su druge. Na opkoljene se sasuo roj strijela i jedan od vojnika bio je
ranjen.
Minueher je dojurio tamo.
Budale! Ne podmeite im se! Sklonite se! Glasno je hroptao od uzbuenja i
gnjeva. Vojnici su se, sasvim blijedi, smjekali jedni drugima. Protiv takvog
naina borbe bili su nemoni.
Sve je to samo zastraivanje urlao je Minueher. Prijetnja bez ikakve
stvarne opasnosti.
Ali divljanje kamenih i plamenih kugli djelovalo je na ljude. Znali su da iz zamka
nemaju kuda pobjei i svaki od njih radije bi se odmjerio s neprijateljem na
otvorenom polju.
Kada bi mi Sejiduna dopustio, sa svojim fidaijima bih se uspentrao na suprotnu
liticu i poklao sve one koji su gore rekao je Abdulmalik kripei zubima od
bespomonog bijesa.

bcc

I Jusuf i Sulejman su stiskali ake od gnjeva. Bili su prvi koji bi htjeli poi u takav
pokolj, ali Sejiduna je oito etao na vrhu svoje kule i razgovarao s velikim
daijima o svetim stvarima. Sulejman je jedva suzdravao svoje nestrpljenje.
Ebu Ali je doao pogledati situaciju na bedemima i zatim se vratio Hasanu.
Ljudstvo je prilino uznemireno rekao je smijui se.
303
Arslanu Tau je i stalo samo do toga odvratio je Hasan. Zeli ostaviti
dojam na nas kako bi nas smekao i zastraio. Ali ako hoe iskoristiti to
raspoloenje, mora to uiniti brzo. Za dva-tri dana nai vojnici e se tako
naviknuti na tu grmljavinu da e se zabavljati bacajui ome za kuglama.
Zar misli da e ubrzo na nas navaliti s ljestvama?
Ne, ne, to nee uiniti. Ali e nam moda priopiti ono to im lei na srcu. U
vrijeme tree molitve emirovo gaanje stalo je kao presjeeno. Nastala
je zloslutna tiina. U zamku su nasluivali da je jutarnja grmljavina bila samo
uvod u neto posebno to tek treba doi.
Daiji na kuli prvi su primijetili trojicu konjanika koji su kasom uli u klanac.
Ubrzo su se protivnici zaustavili s one strane mosta, ispred Alamuta, dajui
znakove primirja.
To bi mogla biti neka varka rekao je asnik Minueheru.
Most neemo spustiti sve dok ne dobijemo nareenje od vrhovnog poglavara
odvratio je zapovjednik utvrenja.
Naredba je ubrzo stigla. Zazveketalo je eljezo i tri izaslanika neprijateljske
vojske, blijedih lica ali dostojanstveni, dojahali su preko mosta u utvrdu.
Minueher ih je doekao probranom utivou.
Za to vrijeme se, po Hasanovu nareenju, vojska, osim nunih straa na
bedemima, brzo postrojila na donjoj i srednjoj terasi. Tu su, na jednoj strani bili
fidaiji i uenici, na drugoj strijelci, a posebno, u besprijekornom poretku, laka i
teka konjica.
Minueher je u pratnji asnika odveo izaslanike na srednju terasu. Tamo su stali i
ekali dalje naredbe.
Jutros su oni pokuali ostaviti dojam na nas rekao je Hasan. A sada u ga
ja ostaviti na njih tako da e ga pamtiti do zadnjeg dana.
Opet su njegov glas i njegovo lice odavali neto to je kod velikih daija izazivalo
osjeaj jeze. U njemu je bilo neeg tajanstvenog, kao one noi na zvjezdarnici
kada je poslao fidaije u vrtove.
Misli li ih posjei i njihove glave izloiti na vrhu kule? upitao je Ebu Ali.
Bio bih glup kada bih uinio neto takvo odgovorio je Hasan. Emirovu
vojsku bi obuzeo takav bijes da bi u njoj nestala i posljednja trunka straha koji
imaju od nas. A upravo taj osjeaj straha moramo u njima pojaati ako elimo
pobjedu.
Vojska je postrojena i izaslanici ekaju rekao je Buzurg Umid, gledajui
preko nadzida. Neka ekaju. Oni su nas htjeli smekati gaanjem, a mi emo
njih smekati ekanjem.

bcc

304
Izaslanik emira Arslana Taa, konjiki kapetan Ebu Dafer, stajao je na sredini
izmeu fidaija i strijelaca. Lako se oslanjao o drak svoje sablje i, s podjednako
namjetenom bezbrinou i prezirom, promatrao neprijateljsku vojsku. Njegovi
pratitelji stajali su uspravni s jedne i druge strane, vrsto su drali sablji te divlje i
mrano gledali oko sebe. Sva trojica su velikom samokon-trolom smirivali
nestrpljenje koje je sve vie raslo, kao i bojazan za vlastitu sudbinu.
Minueher je, s grupom asnika, stao desetak koraka od njih. Izazovno je gledao
izaslanike, s vremena na vrijeme apatom izmjenjivao poneku rije sa svojim
pomonicima i neprestano se potajno osvrtao prema vrhovnom poglavarstvu, no
odatle nije bilo znaka ikakve odluke. inilo se kao da je Hasan zaboravio da tu
dolje itava vojska i trojica izaslanika ekaju njegov mig.
Sunce je neumoljivo peklo i ljude i ivotinje, no nitko nije pokazivao ni najmanji
znak nestrpljenja. Ravnoduno su promatrali neprijateljske glasnike koji su poeli
pokazivati znakove uznemirenosti.
Konano je Ebu Daferu dosadilo dugo ekanje. Okrenuo se prema Minueheru i
upitao ga s podrugljivom utivou:
Je li kod vas obiaj strane izaslanike ostavljati da ekaju na pripeci u dvoritu?
Mi ovdje znamo samo za jedan obiaj: pokoravati se nareenjima vrhovnog
poglavara. Onda mi ne preostaje drugo nego javiti Njegovoj Svjetlosti, mom
gospodaru Arslanu Tau, o ovom ekanju kao dijelu odgovora tvog gospodara.
Kako izvoli tvoje blagorodstvo.
Opet su zautjeli. Ebu Dafer je, sav bijesan, pogledavao prema nebu i rukom
brisao znoj s lica. Poela ga je obuzimati napetost. Zato su ih stavili usred
vojske? to znai ovo ekanje? to li mu sprema vrhovni poglavar? Proradila je
mata. Ponovo ga je spopao strah.
U meuvremenu su poglavari obukli sveanu bijelu odjeu, a preko ramena
ogrnuli su iroke bijele ogrtae. Okrueni tjelesnom straom napustili su zgradu.
Bilo je to prvi put, otkako je osvojio Alamut, da se Hasan namjerava pokazati
svojim vjernicima. Znao je to to njima znai pa je i sam bio uznemiren.
Rog je objavio njegov dolazak. Pogledi svih bili su uprti prema gornjoj terasi. Na
njoj su se pojavila trojica ljudi u blistavoj bjelini, okrueni polugolim crnim
buzdovandijama. Svima je zastao dah. Jedan od te trojice bio im je nepoznat.
Slutili su da je to Sejiduna.
Jusuf i Sulejman su razrogaili oi.
305
Sejiduna! proaptali su njih dvojica, a to se prenosilo od usta do usta.
Pojavio se Sejiduna! Dogodit e se neto posebno. Nemir koji je obuzeo
ljude prenio se i na ivotinje pa su i one postale nestrpljive.
Neobinu napetost osjetila su i trojica izaslanika. Kada su ugledali trojicu
poglavara u sveanoj odjei, nehotice su se uspravili, a iz lica im je nestala sva
krv.

bcc

Hasan je sa svojom pratnjom doao do ruba gornje terase. Nastala je neobina

tiina. ulo se samo muklo huanje Sah-Ruda, vjenog pratioca sveg ivota u
Alamutu.
Podigao je ruku dajui time znak da e govoriti. Potom je jasnim glasom upitao
Ebu Dafera:
Tko si ti, strance? Po to si doao u Alamut?
Gospodaru! Ja sam kapetan Ebu Dafer, Ebu Bekrov sin. Dolazim po
zapovijedi svoga gospodara, Njegove Svjetlosti emira Arslana Taa. Njega je
poslalo Njegovo Velianstvo, srea i sjaj drave, svemoni sultan Malik-ah, da ti
oduzme tvravu Alamut koje si se neopravdano domogao. Njegovo Velianstvo te
smatra svojim podanikom i nareuje ti da u roku od tri dana preda utvrdu
njegovom vojskovoi, Njegovoj Svjetlosti emiru Arslanu Tau. Tebi i tvojoj eti
moj gospodar obeava slobodan odlazak... Ne izvri li ovo nareenje, Njegova
Svjetlost smatrat e te neprijateljem drave. Moj gospodar e te goniti sve dok te
potpuno ne uniti. Sam veliki vezir, Njegova Svjetlost Nizamulmulk, s velikom
vojskom na putu je prema Alamutu. On nee znati za milost prema ismailitima.
Ovo je moj gospodar naredio da ti poruim.
Pri posljednjim prijetnjama glas mu je malo zadrhtao. Hasan se podrugljivo
nasmijao. Odvratio mu je, oponaajui njegov sveani glas.
Ebu Dafere, Ebu Bekrov sine! Porui svom gospodaru, Njegovoj Svjetlosti
emiru Arslanu Tau, ovo: Alamut je dobro pripremljen da ga doeka. Mi nismo
njegovi neprijatelji, premda, bude li predugo uokolo zveckao orujem, moglo bi
mu se dogoditi isto ono to se dogodilo zapovjedniku njegovih predstraa.
Njegova glava bit e nataknuta na kolac na onom tornju.
Ebu Daferu je krv udarila u lice. Iskoraio je i dohvatio sablju.
Ti se usuuje vrijeati mog gospodara? Ti, samozvane! Egipatski plaenice!
Zna li da nas je trideset tisua ispred zamka?
Ismailiti koji su uli taj odgovor zazveckali su orujem. Val ogorenja proao je
kroz njihove redove.
Hasan je ostao sasvim hladan. Upitao je:
Je li u sultanovoj vojsci obiaj da vrijeaju tue poglavare?
Ne. Kod nas je samo obiaj da vraamo milo za drago.
306
Spomenuo si mi neto o trideset tisua onih koji ekaju ispred zidina. Pitam te:
jesu li doli loviti skakavce ili, pak, sluati novog proroka?
Ako su ismailiti skakavci, onda su doli loviti skakavce. Da ovdje negdje u
blizini postoji neki novi prorok, to mi nije poznato.
Dakle, jo nita nisi uo o nekom Hasanu ibn Sabahu, gospodaru zemlje i neba
kojem je Alah dao mo da ivima otvara vrata u raj?
uo sam ve o nekom Hasanu ibn Sabahu, poglavaru krivo vjernika, i ako me
slutnja ne vara, sad stojim pred njim. A da je taj Hasan ibn Sabah gospodar zemlje
i neba, o tome nita ne znam, kao to, takoer, ne znam da mu je Alah dao takvu
mo.

bcc

Hasan je potraio oima Sulejmana i Jusufa. Pozvao ih je. Napustili su svoju vrstu
i prili stubitu koje je vodilo na gornju terasu. Upitao ih je:
Moete li se zakleti svim prorocima i muenicima da ste ivi i zdravi, te pri
punoj svijesti, bili u raju?
Moemo se zakleti, Sejiduna.
Zakunite se.
Zakleli su se jasno i razgovijetno.
Ebu Dafer bi se rado nasmijao, ali iz njihovih glasova odzvanjala je tako vrsta
vjera i tako iskreno uvjerenje da su mu proli marci kroz kimu. Pogledao je
svoje pomonike. Na njihovim licima vidio je da su sretni to se ne nalaze u
njegovoj koi. Jasno je bilo da se dao zavesti u pogrenom smjeru. Znatno manje
vrsto nego u poetku, rekao je:
Nisam doao, gospodaru, da se s tobom prepirem o vjerskim stvarima. Donio
sam ti nareenje Njegove Svjetlosti, mog gospodara emira Arslana Taa, i sada
ekam tvoj odgovor.
Sto se izvlai, prijatelju? Zar ti je svejedno bori li se za krivog ili pravog
proroka?
Ja se ne borim ni za jednog proroka. Ja sam samo u slubi Njegova
Velianstva.
Tako su govorili i oni koji su se u slubi drugih vladara borili protiv Proroka.
Zato su poslije bili pogubljeni.
Ebu Dafer je buntovno pogledao u zemlju. utio je.
Hasan se okrenuo Jusufu i Sulejmanu. Stajali su kao prikovani u podnoju stubita
i blistavim oima gledali u njega. Preao je nekoliko stuba dolje prema njima,
posegnuo rukom pod halju i izvukao narukvicu.
Poznaje li, Sulejmane, ovu narukvicu? Sulejman je problijedio kao zid, a u
kutovima usana skupila mu se pjena. Glasom koji se tresao od bezumne
blaenosti, promrmljao je:
307
Poznajem je, gospodaru.
Otii e i vratit e je njenoj vlasnici. Sulejmanu su klecnula koljena. Hasan je
ponovo posegnuo ispod halje. Sada je u ruci drao kuglicu i dao je Sulejmanu.
Progutaj je zapovjedio je. Nakon toga se okrenuo Jusufu.
Bi li, Jusufe, bio sretan kada bih te poslao sa Sulejmanom na put?
O... Sejiduna.
Jusufu su od blaenosti zasijale oi. I njemu je Hasan dao kuglicu.
Emirovi izaslanici pratili su prizor sa sve veim nemirom. Ubrzo su primijetili da
je pogled obojice mladia postao nekako udno zanijet i odsutan, kao da njime
vide neki sasvim tudi, ostalima nevidljivi svijet.
Ebu Dafer je uplaeno upitao:
Sto znai sve ovo, gospodaru?
Vidjet e. Kaem ti: dobro otvori oi, jer ono to e se sada dogoditi jo se
nije dogodilo u povijesti ovjeanstva.

bcc

Potom se sveano uspravio. Progovorio je dubokim glasom:

Jusufe! Zulejha te eka u raju. Pogledaj onu kulu! Brzo se popni i baci se s nje.
Past e u Zulejhin zagrljaj.
Jusufu se lice zaarilo od sree. Nakon gutanja kuglice, poslije dugo vremena, u
njega se uselio mir. udesan, blaen mir. Sve je bilo ba onako kao onda kada je s
drugovima odlazio u raj. uo je Hasanovo nareenje, okrenuo se na petama i
potrao prema kuli s golubarnicima.
Hasan se sred grobne tiine okrenuo Sulejmanu.
Ima li bode kod sebe, Sulejmane?
Ovdje je, Sejiduna.
Trojica izaslanika su nehotice pomakli ruke prema drkama svojih sablji, ali
Hasan im je sa smijekom odmahnuo glavom.
Uzmi narukvicu! Zarij sebi bode u srce i za tren e je moi vratiti njenoj
vlasnici.
S divljom radou Sulejman je zgrabio narukvicu. Stisnuo ju je na grudi dok si je
drugom rukom, snanim zamahom, zabio bode u srce. Jo uvijek sav sijajui od
sree, s uzdahom olakanja, sruio se na zemlju ispred stubita. Trojica izaslanika,
a i svi ostali koji su stajali u blizini, skamenili su se od uasa.
Hasan je, blijed i s umornim smijekom, pokazao na truplo.
308
Pridite i pogledajte rekao je izaslanicima. Oklijevajui, posluati su ga.
Bode je bio sve do drka zariven u mladievo tijelo. Tanak mlaz krvi natapao je
bijelu odjeu, a mrtvom je na licu bio smijeak sree.
Ebu Dafer je preao rukom preko oiju.
O, svemilostivi Alahu! zajeao je.
Hasan je dao znak ukopljeniku da pokrije tijelo platem. Potom se okrenuo
prema kuli i pokazao na nju.
Tamo pogledajte!
Jusuf se, sav zadihan, upravo bio popeo do vrha. Srce mu je lupalo u grudima.
Straari na terasi kule stajali su preneraeni. Zaletio se na nadzid. Pod sobom je
ugledao more palaa, kula i kupola, sve u najivljim bojama.
Orao sam! Opet sam orao proaptao je. Zamahao je rukama i uinilo mu se
kao da su mu uistinu izrasla krila. Snano se odgurnuo i bacio u ponor.
Muklim udarcem tresnulo je teko tijelo o zemlju. Konji u blizini odskoili su
divlje njitei. Meusobno su se pomijeali, unijeli zbrku u redove i jahai su ih s
mukom krotili.
Idite tamo i pogledajte le rekao je Hasan izaslanicima.
Dovoljno smo vidjeli odgovorio je Ebu Dafer. Njegov glas bio je jo
uvijek sasvim uplaen.
Onda dobro, Ebu Dafere! Ono to si vidio, to prenesi svom gospodaru kao
moj odgovor. I jo mu ovo reci: istina je da tvoja vojska broji trideset tisua ljudi,
ali nedostaju joj dva ovakva vojnika. A to se tie prijetnje velikim vezirom, reci

bcc

mu da ja o njemu znam neto vrlo vano to e on saznati za est, ili moda tek za
dvanaest dana. Tada neka se sjeti mene i moje poruke... Sretan put!
Zapovjedio je da izaslanicima dovedu konje. Ebu Dafer se, zajedno s
pomonicima, duboko naklonio. Hasan je naredio da mogu ii. Njegovi straari
ponijeli su mrtva tijela sa sobom. Zatim se on sa svojom pratnjom vratio u kulu.
Ljudstvo se, obuzeto uzvienim uasom, vratilo svojim dunostima. Dugo nitko
nije nalazio rijei da izrazi svoje osjeaje i misli. Tek s vremenom poeli su se
ismailitima razvezivati jezici.
Stvarno! Sejiduna je gospodar ivota i smrti svojih podanika. On ima mo slati
u raj koga hoe.
A ako bi tebi naredio da se probode?
Probo bih se.
Oi su im grozniavo sjale od jezovite bojazni i od strasti da se pokau pred
Sejidunom, pred ismailitima i pred cijelim svijetom.
Jesi li vidio kako su izaslanici problijedjeli? Kako je Ebu Dafer najednom bio
pitom?
Nema vladara koji bi se mogao mjeriti sa Sejidunom.
Jeste li uli kako je sebe nazvao novim prorokom?
Zar to nismo ve i sami vidjeli?
Kako onda moe jo uvijek biti u slubi egipatskog kalifa?
Moda je upravo obratno.
Fidaiji su se i bez dogovora nali na zajednikom mjestu na vrhu bedema. Blijedih
lica gledali su jedan u drugog, a nitko od njih nije se usuivao zapoeti razgovor.
Na koncu je Ubejde prekinuo utnju.
Za nas su Sulejman i Jusuf sada izgubljeni rekao je. Na ovom svijetu ih
vie nikada neemo vidjeti.
Naimu su oi zasuzile.
Zna li to pouzdano?
Nisi li vidio da su ukopljenici odnijeli njihova tijela?
Jesu li sada u raju? Ubejde se oprezno nasmijeio.
Vidjelo se da su u to uvjereni.
Zar ti nisi? upitao je Ibn Vakas.
Sejiduna je rekao. Dakle, ne mogu u to sumnjati.
Zloin bi bilo sumnjati ozbiljno je dodao Dafer.
ini mi se kao da je najednom postalo prazno sad, kada ih vie nema medu
nama tuno je rekao Ibn Vakas. Prvo nas je napustio Ibn Tahir, a sada i njih
dvojica.
to li je s Ibn Tahirom? Gdje li je? Ili je moda i on ve u raju? pitao je
Naim.
To vjerojatno znaju samo Alah i Sejiduna odgovorio je Ibn Vakas.
Bit e srea budemo li ga jo ikad vidjeli rekao je Naim.
Bojim se da mu je bio namijenjen isti put kao i njegovim rajskim suputnicima
dodao je Ubejde.

bcc

Nije najudnije, Tvoja Svjetlosti rekao je kapetan Ebu Dafer emiru

Arslanu Tau kada su se vratili iz Alamuta u njegov logor to to su mladii
tako brzo izvrili nareenje svog gospodara. Naposljetku, to im je drugo i
preostalo uz tako okrutnog zapovjednika? Najveim zaprepatenjem, da, uasom
nas je ispunila divlja, bezumna radost kojom su se bacili u smrt. Da je Tvoja
Svjetlost vidjela kako su im od blaenosti zasjale oi kada im je navijestio da e
poslije smrti smjesta otii u raj! Ni sjenka sumnje nije pala u njihova srca.
Njihova vjera da e se vratiti u raj u kojem su ve jednom bili, morala je biti jaa
od alamutske stijene. Moji pomonici e sve to potvrditi.
Emir Arslan Ta je zamiljeno koraao gore-dolje po svom atoru. Bio je lijep,
stasit ovjek. Po briljivo njegovanom izgledu vidjelo se da voli ivotne radosti i
udobnost. Crte njegova lica odavale su zabrinutost. Hasanov odgovor ga nije
obradovao. Svoj trojici izaslanika redom je pogledao u oi i upitao ih:
Jeste li sigurni da niste bili rtve prijevare?
Sigurni smo odgovorio je Ebu Dafer. Sulejman se ubo jedva pet-est
koraka od nas, a svi iz Alamuta vidjeli su kako se Jusuf bacio s nadzida.
Arslan Ta je zavrtio glavom.
Ne mogu nikako povjerovati. Sluao sam o arobnjacima iz Indije koji
naizgled ine udo. Na primjer, bace ue uvis i ono ostane visjeti u zraku pa se po
njemu pone penjati arobnjakov pomonik. Kada je ve jako visoko, arobnjak
izda naredbu i ue padne, a s njim tresne na zemlju i pomonik. Mrtvaca
arobnjak poklopi koarom, izmoli neke molitvice i kada digne pokrov, ispod
njega se pojavi njegov pomonik nasmijan, iv i zdrav. Cijeli prizor bio je samo
varljivi privid.
Takve arolije nije bilo u Alamutu. No je do balaka bio zariven u
Sulejmanovo srce, a njegova odjea bila je poprskana krvlju.
Emir je ponovo utonuo u utnju. Razmiljao je. Sve to inilo mu se vie nego
tajnovitim, a onda je rekao:
Nareujem vam, kako god bilo, da o svemu to ste vidjeli i uli u Alamutu
utite kao grob. Ljudi bi se mogli pobuniti i otkazati poslunost, kada bi saznali
kakvog neprijatelja imaju pred sobom. Veliki vezir je na pohodu i nee se aliti
ako ne izvrimo njegovo nareenje.
Pomonici su izmijenili prestraene poglede, jer putem su ve bili nekima ispriali
kakav je bio doek u Alamutu.
Emir nije primijetio njihove poglede. Sav uznemiren etao je po atoru.
Sto li je poglavar ismailita mislio kada je nagovijestio da zna neto o velikom
veziru, a to u ja saznati tek za est ili ak za dvanaest dana?
Ispriao sam Tvojoj Svjetlosti sve to je rekao odgovorio je Ebu Dafer.
Vjerojatno me htio samo zastraiti. to on zna o velikom veziru a to ja ne
znam? Da je na putu prema Isfahanu? Da potom namjerava u Alamut?
Mrzovoljno je odmahnuo rukom.
Zato je ba mene morala zadesiti ta sumnjiva ast da krotim te kri-vovjernike!
Je li to uope neki poten protivnik. ui u svojim utvrenjima, izbjegava

bcc

otvorenu borbu, zaluduje matu neukih nekim udnim bajkama i time ih pretvara
u opasne luake. Pa to da mu onda ini?
Dobro. Idite! rekao je nakon izvjesnog vremena. Va izvjetaj sam
primio na znanje. Sada vie nikome ni rijei.
Izaslanici su se naklonili i otili.
Emir se zavalio na meke jastuke, natoio punu au vina i naduak je ispio. Lice
mu se razvedrilo. Zapljeskao je i iza zavjese su izale dvije lijepe mlade robinje.
Sjele su pokraj njega i obgrlile ga pa su Alamut i njegov surovi gospodar ubrzo
bili zaboravljeni.
No zato je njegovo ljudstvo tim burnije raspravljalo o alamutskim doivljajima.
Poput vihora pronijela se vijest o njima cijelim logorom. Kada je Ebu Dafer sa
svojim pomonicima izaao iz emirova atora, njegovi prijatelji oba-suli su ga
pitanjima. Stavio je prst na usta i apatom rekao kako im je emir strogo naredio da
o svemu ute kao grob. To je znailo da se asnici zatvore u poseban ator,
postave pred njega strau i onda nadugo i nairoko raspravljaju o svemu to su
izaslanici rekli.
Ljudstvo je na svoj nain pretresalo alamutski sluaj.
Gospodar Alamuta mogao bi biti istinski prorok. Isto kao Muhamed, i on je
poeo sa aicom ljudi, a sada se u njegovim redovima bore tisue.
Ismailiti su pristalice Alijeve stranke. Nisu li to bili i nai oevi? Zato bismo
se, dakle, klali s onima koji su ostali vjerni uenju svojih i naih oeva?
Prorok nije imao toliku mo kao to je ima alamutski gospodar. Dodue, sam je
mogao putovati u raj. Je li, pak, u njega mogao poslati i drugog, i to jo za ivota?
Rekli su da su oba mladia, koji su se u prisustvu naih glasnika ubili, ve
ranije bili u raju. Kako bi inae i ili s tolikim oduevljenjem u smrt?
O neem slinom nisam uo u svom ivotu. Ima li, onda, ikakvog smisla boriti
se protiv tako monog proroka?
Zar su ismailiti Turci ili Kinezi pa da im sultan objavljuje rat? Oni su Iranci
kao i mi, i dobri muslimani.
Veliki vezir bi htio ponovo zadobiti sultanovu milost. Poslao nas je protiv
Alamuta kako bi se napravio vanim i potrebnim. Znamo mi te stvari. Nismo mi
od juer.
31?
Prava srea to je na emir tako pametan ovjek. Njemu se nikud ne uri. Kada
pritisne studen, otii emo odavde u naa zimovalita na jugu.
Stvarno, bilo bi glupo da se borimo protiv protivnika kojeg nitko od nas ne
mrzi.
Veliki daiji su utke otpratili Hasana do njegove odaje. Vrhovni poglavar bio je
oigledno jako umoran. Zbacio je bijeli ogrta s ramena i legao na jastuke. Veliki
daiji ostali su stojei.
Znate li koga sam poelio danas da bude pokraj mene? najzad je prekinuo
utnju. Omara Hajjama.
Zato ba njega?

bcc

Ebu Alijev glas bio je tvrd i mraan.

Ne znam tono. Htio bih porazgovarati s njim.
Grize li te savjest?
Buzurg Umid ga je otro pogledao.
Hasan se podigao. Upitno je zurio u velike daije a na pitanje nije odgovorio.
Zna li da sam one noi, kada si otiao u vrtove gdje su bili mladii, predlagao
Ebu Aliju da te ubijemo i bacimo s kule u Sah-Rud?
Hasan je instinktivno stavio ruku na drak sablje.
Da, neto sam nasluivao. Zato niste izvrili to to ste naumili? Buzurg Umid
je slegnuo ramenima. Ebu Ali je sav uplaen buljio u njega.
Prije mi je bilo ao to sam tada od toga odustao.
Vidi. Moda sam zato poelio Omara Hajjama. Ali ne misli da se neega
bojim, samo elim o svemu s nekim porazgovarati.
Govori. Sluat emo.
Vama postavljam pitanje: je li radost djeteta koju mu priinjavaju arene
igrake prava radost?
Zato opet takvim okolianjem, Ibn Sabae? rekao je s osjetnim
nestrpljenjem Buzurg Umid. Reci nam otvoreno ono to nam misli rei.
Rekli ste da ete me sluati.
Hasanov glas ponovo je bio vrst i odluan.
Nisam poeo govoriti da bih pred vama opravdao svoje postupke. Htio sam
vam ih objasniti. Jasno je da dijete osjea radost koju mu priinjavaju arene
igrake isto onako kao to, recimo, odrastao ovjek osjea radost koju mu
priinjavaju novac ili ena. Gledano sa stajalita svakog pojedinca, svaka radost
koju osjea, prava je, istinska radost. Svatko je, pak, samo na svoj nain
313
sretan. Dakle, ako nekome smrt znai sreu, onda se, naravno, raduje smrti kao
neko drugi novcu ili eni. A poslije smrti nema vie aljenja.
Radije iv pas nego mrtav kralj promrmljao je Ebu Ali.
Bilo da si pas ili kralj, morat e umrijeti. Zato: bolje je biti kralj!
Lako je tebi to govoriti kada si se domogao moi da vlada ivotom i smru
rekao je Buzurg Umid. Ali ja vie volim biti pas na cesti, nego umrijeti takvom
smru kakvom su umrli tvoji fidaiji.
Nisi me razumio odvratio je Hasan. Zar je tebi netko namijenio takvu
smrt? Velika je razlika izmeu njihova i tvog stajalita. Ono to je za njih bio
vrhunac sree, to bi tebe ispunilo najveim uasom. A otkud zna ne bi li ono to
tebi znai najveu sreu, nekom drugom, odnosno s nekog drugog stajalita,
znailo najveu strahotu? Nitko od nas ne moe sagledati svoje postupke sa svih
stajalita. To je moda bilo dano samo svevideem Bogu. Zato dopusti da svako
bude na svoj nain sretan!
Ali ti si fidaije svjesno naveo na obmanu! Tko ti je dao pravo da tako postupa
s ljudima koji su ti beskrajno odani?!
To pravo dala mi je spoznaja da je vrhovno naelo ismailita ispravno.

bcc

A pritom govori o nekom svevideem bogu?

Tada se Hasan uspravio i izgledalo je kao da je postao za glavu vii.
Da, govorio sam o nekom svevideem bogu. Ni Jahve, ni kranski Bog, ni
Alah nisu mogli stvoriti ovaj svijet u kojem ivimo. Svijet u kojem nita nije
suvino, u kojem sunce istom dobrostivou obasjava i ovcu i tigra, i muhu i
slona, i korpiona i leptira, i zmiju i goluba, i zeca i lava, i cvijet i hrast, i kralja i
prosjaka. Svijet u kojem su bolestima izloeni pravedni i nepravedni, jaki i slabi,
pametni i glupi. Svijet gdje su srea i bol nasumice rasijani na sve strane i gdje
svako ivo bie eka ista zavrnica: smrt. Vidite! Ja sam prorok tog boga!
Veliki daiji su ustuknuli nekoliko koraka. To je, dakle, bilo jezgro tog udnog
ovjeka, to je bilo ono ludilo, ono vatreno uvjerenje koje ga je tako nepogreivo
vodilo do ove toke na kojoj je sada stajao? U sebi se, dakle, ipak smatrao
prorokom? I je li sve njegovo mudrovanje bilo samo prijevara razuma
sumnjiavaca? Moda i samoga sebe? Bio je, dakle, svojom vjerom i svojim
duhom blii fidaijima nego poglavarima ismailita?
Ti, dakle, vjeruje u nekog boga? upitao je Buzurg Umid gotovo plaljivim
glasom.
uo si.
Sada se izmeu njih pojavila velika provalija. Veliki daiji su se naklonili,
opratajui se.
314
Izvravajte svoje dunosti! Bit ete moji nasljednici. Nasmijeio im se u znak
pozdrava, kao to se otac smijei svojoj djeci. Kada su bili u hodniku, Ebu Ali je
uzviknuo:
Kakva grada za Firdusija!
315
17.
- Sada je etvrti in nae tragedije pri kraju rekao je sebi Hasan kada je ostao
sam.
Uveer je naredio da mu pozovu Ubejdea, Dafera i Abdurahmana. Ebu Surake je
priopio toj trojici njegovu naredbu.
Medu fidaijima je uzavrelo. Kada je Ubejde uo to ga eka, njegovo preplanulo
lice postalo je pepeljastosivo. Pogledao je oko sebe poput zvijeri koja trai kuda bi
pobjegla od prijetee opasnosti.
I Abdurahman se prepao.
Zato li nas Sejiduna zove? pitao je.
Vjerojatno vas misli poslati u raj, jer vie nema Sulejmana, Jusufa i Ibn Tahira
odgovorio je Ibn Vakas.
Hoemo li i mi morati skoiti s kule ili se probosti?
To pitaj Sejidunu.
Dafer je nareenje primio hladno, pomirivi se s onim to ga eka.
Alah je gospodar naeg ivota i nae smrti rekao je. Ibn Sejiduna je
njegov namjesnik.

bcc

Ispred vrhovnog poglavarstva doekao ih je Ebu Ali i odveo Hasanu u kulu.

Nakon to je obavijestio fidaije, Ebu Surake je sav uzbuen potraio Mi-nuehera.
Naao ga je na bedemima gdje je upravo pregledavao kazane za smolu. Pozvao ga
je ustranu i upitao:
Sto misli, emire, o smrti dvojice fidaija?
Sejiduna je moan gospodar, prijatelju.
Slae li se ti s njegovim postupcima?
O tome ne razmiljam, dragi moj. Isto savjetujem i tebi.
Ali, hoemo li takvim sredstvima biti dorasli sultanovoj vojsci?
To samo Sejiduna zna. Ja znam da joj se samo s tim etama ne bismo mogli
dugo odupirati.
Mene jo i sad podilaze marci.
marci podilaze jo nekoga. Na primjer, emira Arslana Taa.
Onda misli da je Sejiduna postigao svoj cilj?
Neto mi govori da se moemo vrsto pouzdati u njega. Takve stvari, kakve
smo danas doivjeli u Alamutu, povijest jo nije vidjela.
Ebu Surake ga je napustio maui glavom. Potraio je lijenika, te i njega upitao
za miljenje.
Grk je prvo pogledao oko sebe kako bi se uvjerio da nema nikoga u blizini, a onda
se sasvim primakao Ebu Suraki i priguenim glasom mu rekao:
estiti moj dai! Danas sam prokleo onaj trenutak kada sam se oslobodio
bizantske tamnice, jer to to smo danas gledali svojim oima u ovoj tvravi, to
premauje matu najraspaljenijeg grkog trageda. Prizor koji nam je jutros izvolio
prikazati na vrhovni poglavar bio je pripremljen tako da bi mu na njemu mogao
iskreno zavidjeti i sam kralj pakla. Oblije me hladan znoj kada pomislim da su i
mene mogle zapasti njegove rajske blagodati s onu stranu alamutskih zidova.
Ebu Surake je problijedio.
Zar misli da e i nas poslati u vrtove iza zamka?
Kako da ja to znam, golupiu? Svakako je svijest da su vrata u njegov raj
danonono otvorena malo poticajna za sve nas koje je zapala ast da boravimo u
ovoj tvravi.
Uasno! Uasno! promrmljao je Ebu Surake i rukavom obrisao znoj s ela.
Jedina je srea to to su lanovi naih obitelji kod Muzafera.
Da, stvarno potvrdno je klimnuo glavom Grk. Ebu Surake nije primijetio
kako se, kada je odlazio, podrugljivo iskesio iza njegovih lea.
U vrtovima je ve odavno sve bilo pripremljeno za novi posjet. Kada su djevojke
ule da je veer odreena za goste, meu njima je zavladalo praznino
raspoloenje. Da, sada su znale emu slue. Ljubav je bila njihov poziv, i to im se
nije inilo najgorim.
Bojale su se samo za Halimu. S pravom pobonou uvala je uspomene na
Sulejmana. U njemu je vidjela svoga gospodara, u sebi je samo njega pitala za
savjet o svim moguim stvarima. Traila je samou, jer kada je bila sama osjeala
ga je pokraj sebe i razgovarala s njim. esto je naglas aputala i djevojke su je

bcc

vie puta vidjele kako se vedro i veselo smijala kao da stvarno s nekim razgovara.
U poetku su je pokuale uvjeriti da se Sulejman moda vie nee vratiti, no kada
su vidjele da ono to su joj govorile smatra njihovom nestanou i neozbiljnou,
prepustile su je njenoj vjeri.
Kada je saznala da e doi mladii, zadrhtala je kao prut na vodi. Lice joj je ostalo
bez kapi krvi. Sruila se i onesvijestila.
317
316
- O, Boe pravedni! uzviknula je Mirjam. to da radimo s njom?!
Tebi je Sejiduna dopustio da ne bude s mladiima rekla je Zulej-ha.
Moli ga da to dopusti i njoj.
Mislit e da smo je namjerno odvojili od Sulejmana odvratila joj je Fatima.
Poslije toga e sigurno sebi neto uiniti.
Kako li je mogla sebi utuviti u glavu da e se Sulejman ikad vratiti? upitala
je Rukaja.
Voli ga. Rekao je da e se vratiti i zato u to vjeruje. Za nju je on vei prorok od
Sejidune. Tako je odgovorila Fatima.
U meuvremenu su Halimu vratile svijesti. Zaueno je pogledala djevojke, a
kada se sjetila novosti, oblilo ju je jako rumenilo. Ustala je i otrala u svoju
spavaonicu da se spremi.
Sve u joj kazati rekla je Mirjam.
Nee ti vjerovati odvratila joj je Zulejha. Poznajem je. Tvrdoglava je i
radije e misliti da joj ne doputamo da se sretne sa Sulejmanom.
Ali bude li vidjela drugog umjesto njega, srce e joj prepui!
Neka se navikne kao to smo i mi to uinile rekla je Sara.
Halima je sasvim drugaija. Bolje je da zamolim Sejidunu.
Nemoj, Mirjam rekla je Fatima. Radije pokuajmo s Halimom. Moda e
ipak doi pameti.
Otile su za njom u spavaonicu.
Tamo je ona sjedila pred ogledalom i sa smijekom se ureivala. Kada je ugledala
druice, namrtila je obrve. Ljutila se to su je omele u lijepim mislima. Mirjam se
srce stegnulo od bola.
Govori ti s njom proaptala je Fatimi. Raduje li se veeranjem posjetu?
Ostavite me. Zar ne vidite da se moram spremiti?
Sluaj, Halima rekla je Mirjam. Svaki posjetitelj doi e samo jedanput u
nae vrtove. Zna li to?
Uao je Ahriman i poeo njukati oko Halime.
Hajde, otjeraj ih, Ahrimane. Postale su pakosne.
Mirjam je mislila sasvim ozbiljno rekla je Fatima.
Ma idite ve jednom!
Tvrdoglava si razljutila se Sara. Napustile su spavaonicu.
Nije vjerovala rekla je Zulejha.
Ne. Nije ti vjerovala, Mirjam dodala je Fatima.

bcc

318
Apama je dola sa strogim Sejiduninim nareenjem da svaka od djevojaka mora
promijeniti ili zamijeniti ime. Uveer se nijedna ne smije zbuniti. Mirjam i Fatima
poele su dijeliti nova imena.
Halima! Veeras nee biti Halima, nego Safija. Jesi li razumjela? Ponavljaj to
ime toliko dugo dok se na njega ne navikne.
Halima se nasmijeila. Moda misle da me nee prepoznati? rekla je u sebi.
Ne smijulji se! odvratila joj je Mirjam. Stvar je ozbiljna. Sada e i
raspored u vrtovima biti drugaiji.
Tek tada se Halima prvi put istinski prestraila. to to znai? pitala se.
Nadam se da sada zna na emu si rekla joj je Fatima. Halimi su navrle suze
na oi.
Postale ste tako zle prema meni.
Pobjegla je i sakrila se u pusti sobiak. Tamo je Sara naila na nju.
Ti jo ne zna da e Fatima i Zulejha dobiti dijete rekla joj je. ula sam
kako su se povjerile Mirjam. Zato nemoj nikome rei da sam ti ja to ispriala.
Zato samo njih dvije?
Vidi ti nju! Nije valjda da bi i ti htjela ljuljati u naruju?
Halima joj je isplazila jezik i okrenula leda. Predveer je Hasan pozvao Mirjam u
jedan od praznih vrtova. Ispriala mu je to se dogaa s Halimom i kako ona
vjeruje da e se noas vratiti Sulejman.
Hasan ju je mrko pogledao.
Vaa dunost je bila da joj pravovremeno kaete punu istinu. Vi ete snositi i
odgovornost ne bude li neto u redu.
Potedi je, radi mene, tog razoaranja.
Danas nju, sutra drugu, prekosutra treu. Dvadeset godina, koliko sam
pripremao svoj plan, nisam znao za slabost, a ti eli da se sada predam.
Mirjam ga je oinula neprijateljskim pogledom.
Dopusti da bar ja zauzmem njeno mjesto. Hasan je ponovo postao krut i
neumoljiv.
Ne, to ne doputam. Same ste sebi skuhale tu kau, sada je same i kuajte...
Naveer, kada doe vrijeme, vrati se u vrt. Sa mnom e ekati na ishod. Jesi li
razumjela?
Zakripala je zubima. Otila je bez pozdrava. Kada se vratila djevojkama, odmah
je potraila Halimu.
319
- Jesi li shvatila da veeras nee biti Sulejmana? Gledaj da ne napravi nikakvu
glupost. O koi ti se radi.
Halima je jogunasto udarila petom o pod. Jo uvijek je bila sva uplakana. Zato
li su noas tako zle sa mnom? pitala se.
Ubejde je dobro zapamtio sve ono to su prva trojica fidaija priala o svom
posjetu raju. I tada se, u skladu sa svojom uroenom sumnjiavou, u mislima

bcc

pitao to bi on uinio da je bio na njihovu mjestu. tota mu se nije sasvim

slagalo, a mnogo toga je pobuivalo njegovu sumnju.
Kada je uveer sa svojim drugovima izaao pred vrhovnog poglavara, njegova
radoznalost nije bila manja od njegova straha. Ipak se zauujue savladavao i na
Hasanova pitanja odgovarao odluno i jasno.
Veliki daiji nisu bili tu. Hasan ih nije ni trebao. Prvo i najtee iskuenje ve je bilo
iza njega, a sada je sve funkcioniralo poput dobro podeenih zupanika.
Dafera i Abdurahmana obuzeo je sveti strah kada su se nali pred njim, usred
odaja iz kojih je vladao ismailitskim svijetom i upravljao njime. Vie ih nikakva
sumnja nije uznemirivala. Bili su sretni to su mogli odgovarati na njegova pitanja
i to su mogli izvravati njegova nareenja.
Kada su uli da e i njih trojicu odvesti u raj, radost im se oitavala u oima. Bili
su potpuno u njegovoj vlasti.
Ubejde je blago poplavio. Odluio je sve to se bude s njim dogaalo paljivo
promatrati, i pritom se ni na koji nain ne odati.
Hasan ih je odveo u dizalo i pokazao im leaje. Napojio ih je vinom i svakome
sam stavio kuglicu u usta. Dafer i Abdurahman brzo su ih progutali, a Ubejde ju
je neprimjetno ispustio u otvoren dlan i vjeto je sakrio ispod ha-lje. Ispod kapaka
promatrao je jecanje i premetanje svojih drugova i u svemu ih oponaao.
Abdurahman je prvi utonuo u san. Dafer se jo neko vrijeme opirao, no na kraju
je i njega savladalo. Prevalio se na suprotnu stranu i hrui zaspao.
Ubejdea obuze zebnja. Jedva se usuivao virnuti kroz trepavice. Hasan je stajao
nepomino, drei zavjesu na ulazu tako da je unutra dopirala svjetlost iz njegove
sobe. Oito, ekao je da sva trojica zaspu. to li e zatim uiniti? Ubejde je
zahroptao i okrenuo se na drugu stranu, onako kako je vidio da su napravili
obojica njegovih drugova. Zatim je poeo ravnomjerno disati. Nastala je potpuna
tama. Osjeao je kako je Hasan prebacio preko njih neki pokriva.
Odjeknuo je udarac o gong.
320
Najednom se prostorija zaljuljala i poela sputati. Ubejde je zamalo kriknuo od
straha. Grevito je uhvatio rub leaja i s uasom oekivao to e se dogoditi.
Njegov je mozak strahovito radio. Sva njegova ula bila su na oprezu. Sada je
osjetio da su stali. Dodirnuo ga je daak svjeine. Kroz pokriva je uoio
plamsanje svjetla baklji.
Sve u redu? uo je kako pita Hasanov glas.
Sve u redu, Sejiduna.
Budite pripravni kao proli put.
Ruke su prihvatile i podigle njihove leajeve. Osjeao je kako ga nose preko
mostia. Potom su ga zajedno s leajem stavili u amac i odveslali. Kada su
pristali, odnijeli su ga u neku prostoriju iz koje je uo glazbu i djevojake glasove.
Tamo su ga primili za noge i ramena i poloili na meko tlo. Zatim su otili.
To je, dakle, raj Naega gospoda? rekao je samome sebi. I zato su se, da
bi se vratili u njega, Jusuf i Sulejman jutros ubili?

bcc

Uasnuo se. Kakva prijevara! pomislio je, A Abdurahman i Dafer nita ne

slute! to li e biti s njima? Ipak se ne smije odati! to bi uinio kada bi mu
Sejiduna zapovjedio da se probode kao Sulejman? Ako bi se odupro, zadesila bi
ga samo jo gora smrt. Uasno! Neuveno uasno!, uzdahnuo je u sebi.
Njegovu leaju pribliili su se lagani koraci. Sada e morati glumiti da se stvarno
probudio u raju. Netko je podigao pokriva s njega. Na tren je otvorio oi i to je
bilo dovoljno da mu se slika koju je vidio ureze u pamenje. Okruivale su ga
prekrasne djevojke. Pomalo radoznalo, a pomalo plaljivo zurile su u njega.
Obuzela ga je strana, luda pouda. Najradije bi skoio meu njih i sav se predao
strasti, ali jo nije smio. to je priao Sulejman o svom buenju? Pravio se kao da
jo uvijek lei u dubokom snu, a za to vrijeme je napeto oslukivao. Prema onome
to je uo, moralo se dogoditi neto neoekivano.
Nita nije pomagalo to su Halimu toliko uvjeravali da Sulejman vie nee doi u
vrtove. Njeno malo, glupo srce vjerovalo je nesalomljivom vrstinom da e ipak
doi. Kao i prvi put, i sada je Fatima bila njena voditeljica, a Sara druica. Ali
Zejnep i neke druge bile su drugdje. I prostor je sada bio drugi. Bile su okupljene
u sredinjem vrtu, u kojem je prvi put Mirjam bila predvodnica.
Kada su eunusi donijeli nosila s uspavanim mladiem, sva je uzdrhtala. Sakrila se
iza Sarinih leda i sa strahom ekala da Fatima odgrne gosta. Kada se to dogodilo,
umjesto lijepog Sulejmanovog ukazalo se Ubejdeovo crnako lice.
Halima se osjeala kao gromom pogoena. Sruio se sav njen prekrasan svijet.
Razrogaila je oi. Ni glasa nije ispustila iz sebe. Gurnula je ruku u usta i od boli
zagrizla u nju. Postajalo joj je sve jasnije kako je Sulejman za nju zauvijek
izgubljen.
Najednom je poput odapete strijele jurnula prema izlazu. Da, sve joj se sada mogu
smijati, jer im nije htjela vjerovati. Otrala je hodnikom, i prije nego su se njene
prijateljice osvijestile ve je jurila stazom prema stijenju na kojem su se danju
sunali guteri.
Rukaja! Saro! Za njom priguenim glasom naredila je Fatima. Obje su
poletjele u vrtove. Nisu ni primijetile kada im se pridruio Ahriman. Trale su
ravno prema obali planinske rijeke.
Ugledale su je na vrhu stijenja. Zamlatarala je rukama i bacila se u valove. Oajan
krik, teak pljusak - i ve ju je divlja matica odnijela za sobom.
Ahriman je skoio za njom. Stigao ju je, zgrabio zubima za kosu i pokuao privui
obali, ali matica je bila prejaka. Halima je u smrtnom strahu obgrlila Ahrimana
oko vrata. Sve vie su se pribliavali alamutskom stijenju. Njegove, na tamu
naviknute oi, razaznavale su blisku obalu. Napinjao je sve snage da je se dokopa,
ali sve je bilo uzalud. Teko je zahroptao i pritom ispustio svoj teret. Ruke su se
razdvojile i tijelo je nestalo u valovima. Ali ve je i sam bio medu visokim
stijenjem. Domogao ga se, ali njegove kande su kliznule
0 glatku stijenu. Pokuao je plivati uz maticu, natrag prema obali vrtova, ali izdala
ga je snaga. Dohvatio ga je vir i povukao u dubinu.

bcc

Sara i Rukaja vratile su se s uasom u oima. Pokraj ulaza doekala ih je Zufana.

Zaplakale su.
Nema je vie. Skoila je u vodu. U rijeku.
O, Alahu! Alahu! Ali utite. Momak se probudio i udno se ponaa. Na njemu
se ne vidi da nas smatra hurijama. Sto li e rei Sejiduna!
Obrisale su suze s lica i otile za Zufanom. Ubejde je sjedio na jastucima,
samosvjesno je grlio sada Fatimu, sada Duvejru i pritom se nekako s visine
smijeio. Uzalud su se trudile opiti ga. Jedva je smoio usne vinom.
Potom je poeo s lukavim smijekom priati o ivotu u Alamutu. Pritom je
paljivo promatrao lica djevojaka. Kada je spomenuo Sulejmanovo i Jusu-fbvo
ime vidio je da su se neke pogledale. S nekim zluradim uivanjem opisivao im je
kako su jutros otili na put u raj. Vidio je kako su postajale blijede
1 uzalud se trudile sakriti svoje osjeaje. Pritom je osjeao nekakvu zadovoljtinu.
Muilo ga je to su ona dvojica prije njega okusila slasti ovih ljepotica.
Sada je ugledao Saru. Trgnuo se. To je crna Sara o kojoj je priao Sulejman,
mada se sada drugaije zove, rekao je u sebi. U njemu se javila krv njegovih
pradjedova. Takve su morale biti robinje njihovih monika.
322
Ispruio je ruku, uhvatio je za zapee i snano je privukao. Nozdrve su mu se
rairile. Strgao je ruiasti veo s nje i stisnuo je u zagrljaj tako da su oboma zapucale kosti. Potom je zastenjao poput maka kojeg je svladala pouda. Divlje se
bacio na nju. Sara je pritom zaboravila na Haliminu sudbinu.
Sada ga je bilo lako opiti. Nemoan i bezvoljan prihvaao je sve to su mu nudile.
Svladao ga je umor, te je ubrzo zadrijemao.
Rukaja! Brzo potrai Mirjam! Sve joj kai! Da je Halima skoila u rijeku i da
Ubejde ne vjeruje.
Na obali prokopa bio je privezan un. U njemu je sjedio Muad i Rukaja je skoila
u njega.
Odvezi me k Mirjam! Smjesta!
Mirjam je kod Sejidune.
Tim bolje.
Cun je ve kliznuo povrinom.
Nasred puta sreli su Mustafu koji je prevozio Apamu iz drugog vrta.
Halima se utopila u rijeci! povikala je Rukaja.
Sto kae?
Rukaja je ponovila. Starica i eunusi su se uasnuli.
Pokai na kojem mjestu! Moda je jo spasimo.
Prekasno. Odavno ju je ve prenijelo pokraj tvrave.
Alahu, Alahu! emu sve ovo?
Mustafa je ispustio vesla i rukama pokrio lice.
Hasan i Mirjam su dugo utke sjedili u maloj sjenici. Na koncu, on je prekinuo taj
muk.

bcc

Jo ne zna rekao je da su me, one noi kada sam prve fidaije poslao u
raj, moji veliki daiji htjeli s vrha kule baciti u ah-Rud?
Mirjam ga je iznenaeno pogledala.
A zato?
Zato to nisu mogli shvatiti da je ovjek prema sebi duan dovriti ono to je
jednom zapoeo.
To znai da su se uasnuli nad tvojim postupcima. Sto si uinio s njima?
Sto sam uinio? Nita. eu utvrdom kao i prije. Svi smo puni zlih elja, zato
im i nisam zamjerio. A i to bi mogli? Spas svih nas ovisi o dobrom radu mog
stroja. Samo da mu se posrei pa da uniti i naeg najgoreg neprijatelja.
Gotovo neujno se zakikotao.
323
To znai: mog starog, zagrienog takmaca, mog ljutog neprijatelja, mog
smrtnog dumanina.
Znam na koga misli promrmljala je.
Opet su dugo utjeli. Znao je to pritie Mirjaminu duu, ali izbjegavao je sam
dotai tu osjetljivu temu, a ni ona se nije usuivala progovoriti. Tek poslije dugog
vremena upitala je:
Kai to si uinio s prvom trojicom koji su bili u vrtovima?
Jusuf i Sulejman su jutros olabavili ivce sultanovoj vojsci koja nas opkoljava.
Pogledala ga je kao da je htjela proitati ono to mu lei u srcu.
Jesi li ih ubio?
Nisam. Sami su to napravili. I pritom su bili sretni.
Ti si surova zvijer. Priaj.
Posluao ju je. Sluala ga je uasnuta i zaprepatena.
I nisi nita osjeao kada si rtvovao dva ovjeka koji su ti bili do smrti odani?
Vidjela je da mu je teko i da se brani.
Ti to ne moe razumjeti. Ono to sam zapoeo morao sam dovriti. Ali kada
sam fidaijima izdao nareenje, sam sam se uasnuo. Neto u meni je govorilo: ako
ima vlasti nad nama, nee to dopustiti. Pomrait e se sunce, ili e se zatresti
zemlja, tvrava e se sruiti i pod sobom pokopati tebe i tvoju vojsku... Kaem ti
da mi je srce drhtalo kao to drhti djetetu od straha. Oekivao sam bar neki mali
znak. Da se samo neto mrdnulo, da je, recimo, u onom trenutku oblak
neoekivano pokrio sunce ili da je iznenada zapuhao vjetar, predomislio bih se. I
kada se to dogodilo, oekivao sam udarac. Ali sunce je isto kao i ranije obasjavalo
mene, Alamut i mrtva tijela preda mnom. Mislio sam: ili nema vlasti nad nama, ili
je prema svemu to se ovdje dolje dogaa beskrajno ravnoduna, ili pak milostivo
gleda na moje postupke. Tada sam shvatio da sam jo uvijek negdje u sebi
vjerovao u neko boanstvo. Ali to boanstvo je bilo sasvim drugaije od onog iz
moje mladosti. Bilo je poput samog svijeta, gibajui se u tisuama suprotnosti, a
ipak uhvaeno mjerom i brojem. U granicama bezgranino. Ogroman kaos u
staklenoj posudi. Straan, iskeen zmaj. I shvatio sam da sam mu cijelog svog
mranog ivota sluio.

bcc

Gledao je pokraj nje, iroko otvorenih oiju, kao da pred sobom vidi neviena
uda.
Ludi ejtan pomislila je Mirjam.
Gdje je Ibn Tahir?
324
Hasan je oborio pogled.
Jesi li ga poslao svome ljutom neprijatelju?
Sada je upro pogled u nju. Cijelu ju je obuhvatio pogledom.
Nisi li neko tvrdila da ne vjeruje ni u to na svijetu i da se niega ne boji?
Gdje je sada tvoja snaga, kada mora podnositi stvarna djela, teinu kojih ja
nosim? Ima srca za male ljude, a katkad bi ga trebala imati i za velike.
Tada je Muad pristao uz obalu. Rukaja je pohitala k Mirjam. Jo uvijek se sva
tresla. Nije se osvrtala na Hasana. Povikala je:
Halima je skoila u rijeku!
Mirjam se uhvatila za srce. Pogledala je Hasana, kao da bi mu htjela rei: to je
tvoje djelo!
I Hasan se trgnuo. Htio je uti pojedinosti.
Pobjegla je kada je vidjela da su umjesto Sulejmana donijeli Ubejdea?
A Ubejde, kae, ne vjeruje da je u raju?
Pogledao je Mirjam. Pokrila je lice rukama i grevito plakala. Uspravio se.
Pazite da dalje sve ide u redu!
Otiao je prema obali gdje ga je u unu ekao Adi.
Natrag! U zamak! naredio je.
Onoga to je u sredinjem vrtu rekao je eunusima kada budete nasamo s
njim zadavite. Pretresite ga i donesite mi sve to naete kod njega. Zatim ga, s
onom dvojicom od jutros, pokopajte na kraju vrtova, podno planina. A dvojicu iz
drugih vrtova poaljite gore.
Strog i mraan zapovjedio je da ga podignu u njegovu kulu. Gore, na vrhu, dao je
znak da je dolo vrijeme za oprotaj od vrtova. Bilo mu je drago to nema ni Ebu
Alija, ni Buzurg Umida. O emu bi jo razgovarao s njima? Svijetu e morati
ostaviti objanjenje i opravdanje za svoja djela. Vjernicima e morati opisati svoje
spoznaje, jednostavno i slikovito. Svojim nasljednicima morat e objasniti
posljednje tajne. Dakle, ekalo ga je jo mnogo posla. Ali ivot je kratak, a on je
ve bio star.
Na smrt umoran vratio se u svoju odaju. Izvalio se na leaj i pokuao zaspati. Nije
mu se posreilo. Danju ga nije bilo niega strah, a sada je vidio Sulejmanovo lice
jasno do detalja. Da, izgledao je sretan. A ipak se sljedeeg trenutka u njemu
ugasio ivot. Veliki Boe! Kako straan pokus!
Od uasa su mu na elu izbile kapi znoja. Sada je vidio Ibn Tahira kako jae
prema Nihavendu, obuzet jednom jedinom milju. Da, tamo je boravio njegov
smrtni neprijatelj. Njegov suprotni princip. Veliki vezir Nizamulmulk,
sjajni i svijetli um koji je prihvatio sve ono to je ovjeanstvo smatralo velikim i
dobrim. A ipak, negdje na dnu njega nalazila se velika la. Priklonio se narodu i

bcc

njegovom vjerovanju, protiv jednog boljeg uvjerenja, za koje je Hasan znao da je

bilo u njemu. Pridobio je srca masa i postao moan. To je postigao dobrotom,
irokogrudnou i mnogobrojnim poputanjima jeftinim ljudskim eljama. Zar je
bilo jo mjesta za drugoga koji bi mu bio jednak? Nizamul-mulk ga je u svemu
preduhitrio. Bio je deset godina ispred njega. to je njemu drugo preostajalo nego
se prikloniti suprotnom naelu? On nasmijan, ja mraan. On popustljiv, ja krut.
On mio, ja uasan. Mada je znao da je i vezir bivao neumoljiv i bezobziran. I
vie od njega. Uklonim li njega, bit u jedini gospodar Irana.
O, da bar ve jednom proe ova no! uzdahnuo je. Ogrnuo je ogrta i
ponovo otiao na terasu kule.
Pogledao je u vrtove. Eunusi su upravo skidali svjetiljke. Potom se okrenuo prema
podnoju planina. Tamo su svijetlila svjetla. Stresao se od studeni. Pokapaju
mrtve, rekao je sebi. Obuzeo ga je silan uas pri pomisli da e jednom ieznuti
u nita.
Nita pouzdano ne znamo pomislio je. Zvijezde nad nama su nijeme.
Preputeni smo slutnjama i predajemo se prijevarama. Straan je bog koji nas
vodi.
Vratio se u svoje odaje i pogledao u dizalo. Dafer i Abdurahman vrsto su
spavali. Skinuo je s njih pokrivae. Svjetlo u njegovoj sobi blijedo je osvjetljavalo
njihova umorna lica. Dugo je gledao u njih.
ovjek je stvarno najudnije bie na svijetu proaptao je. Htio bi imati
let orla, a nema njegova krila. Htio bi imati snagu lava, a nema njegove ape. O,
kako si ga stvorio nepotpunog, Gospode! A za kaznu dao si mu jo razum i mo
da spoznaje svoju kukavnost.
Ponovo je legao i trudio se zaspati, no tek je pred jutro konano zadrijemao.
Ibn Sabah je istinski prorok. Vjeruje u nekog boga rekao je te veeri Ebu
Ali Buzurg Umidu. Pogledao ga je vedrim, gotovo djetinjim pogledom. Potom je
povjerljivo nastavio:
Vidi, nisam se prevario u njemu. Uvijek sam vjerovao da samo on moe biti
voda ismailita, jer samo on ima veliko srce koje je za to potrebno. Hvala Alahu!
Imamo proroka!
Stvarno, stranog proroka promrmljao je Buzurg Umid.
Muhamed nije bio manje straan. Slao je tisue u smrt, a ipak su svi vjerovali u
njega. Sada oekuju Mehdija.
Nije valjda da ga i ti oekuje?
Ebu Ali se lukavo iskezio. Odgovorio je:
Mase nikada nisu nekog uzalud oekivale. Vjeruj mi. Povijest svjedoi o tome.
Doi e, bilo da je dobar ili da je straan, jer e ga elja tisua i tisua srca
prizvati. U tome je velika tajna ovjeanstva. Ne zna ni otkud ni kada e doi, ali
najednom e biti tu.
Izgleda kao da je i tebe poelo hvatati neko ludilo. Ti vjeruje premda zna da
ovjeanstvo ivi od vjenih samoprijevara!
Ako vjeruje on, zato ne bih vjerovao i ja?

bcc

To je, valjda, bila davna elja svih vas!

Daiji nemaju povjerenja u nas, jer misle da smo poglavarovi ljudi. Klju fidaija
ima on. Moramo natrag k njemu.
Uope se ne osjeam dobro u ovom okretanju. Ali ti si u pravu. Kod daija
nemamo to traiti, svojih ljudi nemamo. Dakle: nae je mjesto uz poglavara.
Za to vrijeme djevojke su u svojim vrtovima oajno plakale za Halimom. Okupile
su se oko bazena, a Fatima im je priala kako se sve dogodilo. Kao da se jastreb
sjurio u jato golubova. Plaljivo su primicale glave jedna drugoj i glasno alile za
nesretnom druicom. Noas su se vratile i one iz druga dva vrta. Strana vijest
ispunila ih je osjeajem da su sve jedna obitelj.
Halima je bila najbolja od svih nas.
Bez nje e u vrtovima biti pusto i prazno.
Bit e smrtno dosadno.
Kako emo uope moi ivjeti bez nje?
Mirjam je sjedila malo dalje. Sluala je to govore i pritom joj je bilo dvostruko
tee. Osjeala je da je sasvim bez snage i da je vie nita ne vee za ivot: zato li
se uope i dalje mui? Kada je poelo svitati, zapovjedila je djevojkama da idu
spavati, a ona sama potraila je otro sjeivo, otila u svoju kupaonicu, svukla se i
legla u bazen. Potom je presjekla vene na zapeu. Sada joj je bilo ugodno. Voda
je polako postajala crvena. S krvlju je istjecao i ivot. Osjetila je jak umor.
Spavala bih, rekla je sebi. Sklopila je oi i utonula u vodu.
Kada ju je sljedeeg jutra Fatima potraila u njenoj kupaonici, nala ju je blijedu i
mrtvu u vodi koja je bila crvena od njene krvi. Vrisnula je tako da je odjeknulo
cijelom zgradom, a potom se onesvijestila.
327
Nekako u isto vrijeme vojnik iz sultanove vojske doao je na rijeku napojiti
nekoliko konja i mazgi. U malom rijenom zaljevu ugledao je, izmeu granja,
tijelo mlade djevojke koje je bilo sasvim golo. Izvukao ju je na obalu i nehotice
uskliknuo:
Kakva ljepotica!
Tada je neto dalje uoio truplo velike zvijeri. Nekakav gepard, pomislio je pa
je i njega izvukao na obalu. ivotinje su prestraeno zarzale.
Nita, otii u obavijestiti svog zapovjednika.
Brojni emirovi ljudi doli su na obalu vidjeti to to je vojnik naao. Stari vojnik je
rekao:
To je loe znamenje. Gepard i djevojka u zagrljaju smrti. Kapetan je naredio da
ih pokopaju jedno pokraj drugog.
328
18.
Sljedeih dana emirova vojska jo uvijek je pomalo gaala Ala-mut svojim
kuglama. Ismailiti su se sasvim navikli na udaranje o zidine njihova zamka.
Hasanove rijei su se gotovo doslovno ispunile. Vojnici, koji su stajali na vrhu
bedema, pogledom su pratili kugle. O svakom hicu su ivo raspravljali, slabe

bcc

doekivali divljim urlanjem i grohotom, dobre glasnim odobravanjem. Nitko vie

nije osjeao strah. S protivnikom su se sporazumijevali znacima. Ibn Vakas, koji
je umjesto iezlog Ubejdea postao voa izvidnica, ubrzo je, u tim dobrim
meusobnim odnosima naao povoljnu priliku da uspostavi izgubljeni, neposredni
kontakt s emirovom vojskom. Poslao je s jednim od zarobljenika i svog ovjeka.
Zarobljenik je priao kako je njegovim drugovima u zamku dobro i da ismailiti s
njima paljivo postupaju, a ismailit je pitao bi li emirovo ljudstvo htjelo na svoju
ruku trgovati s Alamutom. U tvravi su imali dosta novca pa je izmeu jednih i
drugih preko noi procvalo ivo krijumarenje.
Vijesti, koje je tim putem primao Ibn Vakas, bile su dragocjene za opkoljeni
Alamut. Prvo je saznao da emirova vojska nije brojala trideset tisua ljudi, nego
jedva pola od toga. Drugo, da je i tamo ve ponestajalo hrane i da je zbog toga
ljudstvo stalno gunalo i trailo da se vrate. Emir Arslan Ta bio je voljan poslati
oko pet tisua ljudi natrag prema Reju ili Kazvinu, ali zbog vijesti o stranoj
odlunosti i uvjebanosti ismailita bojao se da njegova premo nee biti dovoljna i
da bi ga mogla zadesiti sudbina zapovjednika njegovih predstraa.
Proao je jedva tjedan kada je dojurio glasnik u emirov logor i javio stranu vijest
da je jedan ismailit ubio velikog vezira usred njegove vlastite vojske u Nihavendu.
Arslan Ta je ostao kao gromom pogoen. Mata mu je u trenu doarala
maskiranog ubojicu koji se obara na njega i elo mu je oblio hladan znoj.
Pozovite Ebu Dafera! naredio je. Kapetan je doao.
Jesi li uo? brzo ga je upitao.
uo sam, Svjetlosti. Nizamulmulk je ubijen.
329
to je rekao alamutski gospodar?
Da o veziru zna neto to e Tvoja Svjetlost saznati za est ili ak za dvanaest
dana. Tada da se sjeti njega i njegove poruke.
O, Alahu, Alahu! Ve tada je sve znao. On sam je poslao ubojicu u Nihavend.
Sto li je mislio s rijeima da se sjetim njega?
Bojim se da nije nita dobro za tebe.
Emir je preao rukom preko oiju. Potom je poput jelena jurnuo prema izlazu.
Zapovjednice strae! Brzo! Udesetorostrui svoje ljudstvo. Nitko neka se ne
odvaja od oruja. Postavi straare svuda uokolo. Nikoga ne putaj kroz taj pojas
osim mojih asnika i onih koje ja sam pozovem!
Onda se vratio Ebu Daferu.
Sazovi bubnjare! Sve ljudstvo mora smjesta pod oruje. Tko bude imao bilo
kakav kontakt s Alamutom, bit e mu odrubljena glava.
I prije nego li je Ebu Dafer uspio izvriti nareenje, u ator je banuo asnik.
Izdaja! Ljudstvo kod opsadnih naprava osedlalo je konje i mazge, i pobjeglo
prema jugu. Podasnike koji su ih sprjeavali, oborili su na zemlju i vezali.
Arslan Ta se uhvatio za glavu.
O, ti, pseto! Pasji sine! Zato si to dopustio?

bcc

Gladni su. Protiv tako monog proroka, kao to je poglavar s planine, ne ele
se boriti. Savjetujte to da uinim!
Ebu Dafer je suho odgovorio:
Veliki vezir, najvei neprijatelj ismailita, je mrtav. Ostao je Tadul-mulk. On
je naklonjen alamutskom gospodaru.
to hoe rei tim rijeima?
Ljudstvo koje umije rukovati napravama za opsadu, pobjeglo je. Zato bismo
jo sjedili oko utvrde?
Arslan Ta je vidljivo odahnuo. Reda radi, povikao je:
Ti mi, dakle, savjetuje sraman bijeg?
Ne, Tvoja Visosti. Samo, vezirovom smru situacija se bitno izmijenila.
Moramo priekati to e narediti sultan i novi vezir.
To je neto drugo.
Sazvao je asniki zbor. Veina je bila za povlaenje. Ljudstvo je bilo protiv rata s
ismailitima.
Dobro rekao je. Dignite atore i neka se sva vojska u najveoj tiini
spremi za odlazak. Sljedeeg jutra sunce je obasjalo pustu i praznu visora330
van. Samo utabano tlo i bezbrojna zgarita logorskih vatri svjedoili su o tome da
je prethodnog dana tamo jo bila utaborena brojna vojska.
Ibn Vakas je preko svojih posrednika odmah saznao vijest o smrti velikog vezira.
Ismailit je ubio velikog vezira usred njegovog vlastitog logora! Sultanova
vojska ispred Alamuta je u rasulu!
Brzo se taj glas pronio cijelom tvravom. Ibn Vakas je prenio vijest Ebu Aliju, a
ovaj je potraio Buzurg Umida.
Ibn Tahir je izvrio nareenje. Nizamulmulk je mrtav! Otili su Hasanu
obavijestiti ga.
Otkad je vrhovni poglavar saznao da je Mirjam u kupaonici prerezala vene na
rukama, jo vie se povukao u svoju samou. Njegov je stroj radio prema njegovoj
zamisli, ali je svojim klijetima hvatao i one kojima nije bio namijenjen. Prva
rtva povukla je za sobom drugu, a ova treu. Osjeao je da vie ne vlada potpuno
njime, da on ve see preko i mimo njega, te da unitava i one koji su mu bili
dragi i potrebni.
Sada je usamljen stajao tu, straan ak i svojim vlastitim ljudima. Mirja-mino
samoubojstvo osjeao je kao gubitak posljednjeg ovjeka pred kojim je mogao
biti onakav kakav je uistinu bio. Kada bi sada Omar Hajjam bio pokraj njega!
Kako bi on sudio o njegovim djelima? Sigurno ih ne bi odobravao, ali bi ih
razumio. A zapravo mu je to bilo najpotrebnije.
Veliki daiji su uli u njegovu odaju. Na temelju njihova sveanog nastupa naslutio
je da mu donose vane vijesti.
Emirova vojska bjei glavom bez obzira. Tvoj ismailit ubio je velikog vezira.
Hasan se trgnuo. Prvoga od njih trojice koji su se jedan drugome zakleli u
mladosti, vie nije bilo. Sada mu je put bio slobodan.

bcc

Ipak proaptao je. Smrt tog ejtana poetak je sree. Sva trojica su
izvjesno vrijeme utjela. Onda je upitao:
Jeste li uli to je s onim koji je to uinio? Buzurg Umid je slegnuo ramenima.
Nismo uli, ali osim jedne, koja bi jo bila mogunost?
Hasan im se zagledao u oi kako bi proitao njihove misli. Ebu Alijevo lice
izraavalo je odanost i povjerenje. Buzurg Umidovo priznanje, gotovo divljenje.
Laknulo mu je.
Objavite ismailitima da od danas slave Ibn Tahira kao naeg najzaslunijeg
muenika. Neka u svojim molitvama, pokraj njegovog, spominju i Su-lejmanovo i
Jusufovo ime. To je moja naredba. Na put odsada vodit e nas
331
nezadrivo prema gore. Sve zaposjednute tvrave bit e osloboene. Glasnik mora
smjesta u Zur Gumbadan. Husein Alkeini mora biti osveen. im se Ki-zil Sarik
povue ispred tvrave, neka mog sina poalju karavanom ovamo, u Alamut.
Otpustio ih je, a sam je otiao na vrh kule odakle je pratio odlazak emi-rovih eta.
Sljedeeg jutra glasnici su odjurili prema svim ismailitskim tvravama. Ibn Vakas
je dobio zadatak da uspostavi kontakt s Rudbarom.
Kada je dan ve prelazio u veer, Ebu Ali je sav zadihan dotrao vrhovnom
poglavaru.
Dogodilo se neto nepojmljivo rekao je jo izdaleka. Ibn Tahir se vratio
u zamak.
Ta no poslije napada na velikog vezira bila je za Ibn Tahira najstranija u
njegovu ivotu. Bio je sav pretuen i smlaen, ruku i nogu vezanih lancima za
sredinji stup atora, a razdirale su ga mrane misli. inilo mu se da uje
podrugljivo kikotanje alamutskog starca. Kako je mogao biti tako zaslijepljen da
od samog poetka nije shvatio prijevaru? Alahu, Alahu! Kako je mogao i
pomisliti da je vjerski poglavar, o kojem su svi njegovi vjerovali da slui pravdi i
istini, takav podli varalica! Takav hladnokrvan, promiljen obmanjiva! A
Mirjam, to bie aneoske ljepote - njegova pomonica, jo deset puta prezrenija
od njega, jer se za svoje podle ciljeve sluila tako uzvienim osjeanjem kao to je
ljubav. O, kako ju je sada beskrajno prezirao!
No se otegla u beskonanost. estoka bol nije prestajala, san nije dolazio. Je li
Mirjam bila ljubavnica uasnog starca?! Jesu li se zajedno smijali njegovoj
djetinjoj lakovjernosti? A on, Ibn Tahir, tada je pisao pjesme o njoj! Sanjario o
njoj, udio za njom i umirao. A za to vrijeme se moda podli starac igrao s njom,
zadovoljavao uz nju svoju poudu, naslaivao se vinom i njenim draima, a
pritom slao u smrt one koji su vjerovali u njega, koji su ga potovali i voljeli.
Alahu, Alahu, kako je strano bilo to otkrie!
A ipak, kako je sve to mogue? Zar nad nama nema nikoga tko bi kaznio takav
zloin? Nikoga tko bi ograniio tako gnusne postupke?
Mirjam - drolja! Ta misao bila je od svih najtea. Sva njena ljepota, sav njen um,
sva njena milina - samo su obmana za budalu kao to je on! Takvu sramotu ne

bcc

smije preivjeti. Zato mora u Alamut da se obrauna sa starcem. Ubijao je, zato je
i sam zasluio smrt. ega da se boji?
Ah - a ipak! Nije li Mirjamina ljepota bila najslae udo? Kakav silan plamen je
zapalila u njemu! Pokrenula je u njemu jo stotinu nepoznatih moi. A sada konano, spoznaja. O, kada bi je jo jedanput mogao zagrliti. U slasti je zdrobiti,
zadaviti!
332
Sljedeeg dana rekli su mu da je veliki vezir umro. Jo ga nisu poslali u Alamut.
ekali su to e odluiti sultan.
Sultan Malik-ah, koji je ve bio na pola puta do Bagdada, im je uo da je
Nizamulmulk ubijen prekinuo je svoje putovanje. Za dva dana ponovo je bio u
Nihavendu.
Na ogromnom odru, pod nebeski plavim baldahinom, sred bezbrojnih barjaka,
vijenaca i odlikovanja, lealo je vezirovo tijelo, namirisano, posveeno i
privremeno balzamirano, te odjeveno u grimiz i s krasnim turbanom na glavi.
Crna kapica i divit, znaci njegova vezirskog poloaja, bili su stavljeni pokraj
njegovih nogu. Votano lice, okrueno lijepom bijelom bradom, odavalo je
plemenitost i dostojanstveni mir.
Sa svih strana drave stizali su njegovi sinovi, jedan za drugim, na najbrim
konjima. Padali su na koljena pred mrtvim ocem i ljubili mu hladne, ukoene
prste. Pla i kuknjava razlijegali su se oko mrtvakog odra.
Ugledavi truplo svoga vezira, sultan je zaplakao kao dijete. Pokojnik je trideset
godina sluio njegovoj obitelji! Kraljev otac - ata beg - kako mu je pravedno
pripadao taj naziv! Sada se gorko kajao to se posljednju godinu tako grubo
ponaao prema njemu. Zato je dopustio da se ena mijea u vladarske poslove?!
Bolje bi bilo da ju je drao zatvorenu u haremu, kao sve ostale.
U logoru je saznao pojedinosti stranog ubojstva. To je bilo, dakle, pravo
Hasanovo lice! Umjesto vezira ubojica je mogao potraiti njega! Uasnuo se. Ne,
nije smio dopustiti da se ovo zloinstvo rairi. Hasan je morao biti uklonjen s
puta, a s njim i svi ismailiti. Sva njihove tvrave morat e biti do temelja
poruene.
Vezirovim sinovima dopustio je da prenesu oevo tijelo u Isfahan i tamo ga
sveano sahrane. Sto se tie ubojice, bili su miljenja da se izvri posljednja
zapovijed koju je vezir izdao na samrti. - U Alamutu e i ovako i onako poginuti rekli su. Zato je sultan naredio da pred njega dovedu Ibn Tahira.
Svezanog, jo modrog od udaraca i krvavog od rana, ugurali su ga u njegov ator.
Sultan se zaudio kada ga je ugledao. Za vrijeme dugogodinje vladavine nauio
je brzo procjenjivati ljude, a taj ismailit ni po emu nije liio na ubojicu.
Kako si mogao uiniti tako straan zloin?
Ibn Tahir se polako ispovijedao. U njegovim rijeima nije bilo nieg lanog ili
neistinitog. Sultana je oblijevao hladan znoj. Dobro je poznavao povijest, ali to je
bila najstranija pria koju je ikada uo.

bcc

Uvia li sad da si bio samo orue u rukama podlog starca s planine? upitao
ga je kada je zavrio prianje.
333
Gorim od elje da okajem svoj zloin i spasim svijet alamutske sablasti.
Vjerujem ti i aljem te na put. Trideset ljudi pratit e te do Alamuta. Uini sve
da se prebrzo ne oda. Obuzdavaj svoj gnjev sve dok te ne puste pred poglavara.
Odluan si i bistar mladi. Tvoj naum mora uspjeti.
Kada je sve obavio, sultan je ponovo nastavio svoje putovanje u Bagdad.
Tridesetorica koja su pratila Ibn Tahira u Alamut putovali su jako brzo. Usprkos
tome, vijest o vezirovoj smrti pretekla ih je za cijeli dan. Izmeu Reja i Kazvina
nalijetali su na gomile vojnika koji su se vraali, povlaei se ispred Alamuta. Od
njih su saznali kako je na emira i njegovu vojsku djelovala ta vijest. Dakle,
postojala je opasnost da padnu u ruke nekom odredu ismailita. Ibn Tahir je rekao:
Znam tajni put s one strane Sah-Ruda. Njime bismo mogli putovati
najsigurnije. Odveo ih je do nekog pliaka kojim su lako preli planinsku rijeku.
Doli su do staze ispod samih planina koja je krivudala izmeu ljunka i grmlja uz
korito. Jahali su dalje prema Alamutu, sve dok izvidnik nije javio da im sa
suprotne strane dolazi nepoznat konjanik. Posakrivali su se s obje strane u grmlje i
postavili zasjedu.
Sada je i Ibn Tahir ugledao jahaa koji im se pribliavao. U njemu je prepoznao
Ibn Vakasa. Obuzela ga je udna zebnja. Sigurno ga je Sejiduna poslao u
Rudbar, pomislio je. Mada je sebi i prigovarao, ipak je u sebi elio da se fidai
spasi iz postavljene zamke. Na kraju krajeva, on ipak nije kriv, tjeio se. On je
rtva starog prevaranta, kao to sam bio i ja. A osim toga, jo je osjeao neku
udnu pripadnost alamutskom svijetu.
Ibn Vakas je sad dojahao izmeu njih. Munjevito je bio opkoljen sa svih strana.
Bio je preblizu da bi mogao upotrijebiti koplje. Ispustio ga je na zemlju i isukao
sablju.
Doi, el-Mehdi!
S tim krikom jurnuo je meu napadae. Najblii su se prestraeno povukli pred
tolikom silovitou. Ibn Tahir je problijedio. Srce mu se stezalo. Sjetio se prve
bitke ispred tvrave, onda kada je Turcima oteo zastavu. U mislima je vidio
Sulejmana kako se bacio na zemlju i zaurlao od bijesa to mu Ebu Surake nije
dopustio da krene u borbu. Gledao je uspon veliine i mo isma-ilizma. Sada se
mona sultanova vojska rasprila ispred Alamuta. Novi prorok je progovorio
Iranu. Velik i straan prorok... Pognuo je glavu na vrat konja i tiho zaplakao...
U meuvremenu Ibn Vakas je svojom smjelou gotovo otvorio prolaz. Udarci
njegove sablje sruili su se poput tue po titovima i ljemovima napadaa.
334
Tada je jedan od njih skoio s konja, podigao fidaijevo koplje i zario ga njegovu
konju u trbuh. Konj se propeo na zadnje noge, a potom se sruio preko svog
jahaa. Ibn Vakas se brzo izvukao ispod njega, ali ga je udarac toljage po glavi

bcc

oborio na zemlju. Vojnici su ga, onesvijetenog, svezali. Zatim su mu isprali ranu

i vodom ga vratili svijesti.
Kada je otvorio oi, pred sobom je ugledao samo Ibn Tahira. Sjetio se da su ga
prethodnog dana proglasili svetim i uasnuo se.
Dakle, umro sam? plaljivo je upitao.
Sada mu je priao zapovjednik neprijateljskog odreda. Ibn Vakas je razrogaio
oi. Potom ga je opet savladao umor i on se ponovo izgubio. Ibn Tahir ga je
prodrmao za rame.
Probudi se, Ibn Vakase. Zar me vie stvarno ne prepoznaje? Ranjeniku su
donijeli vode. Poudno ju je popio.
Ti si Ibn Tahire? I nisi mrtav? Sto radi meu ovima? Pokazao je na tueg
asnika.
Vraam se u Alamut da zakoljem najveeg laljivca i varalicu svih vremena.
Hasan ibn Sabah nije prorok nego podli prevarant. Raj, u koji nas je odvodio,
vrtovi su nekadanjih dejlemskih kraljeva iza zamka.
Ibn Vakas je naulio ui. Potom je iskrivio lice u prezriv smijeak.
Izdajico!
Ibn Tahira je oblilo rumenilo.
Ti mi ne vjeruje?
Vjerujem samo u zakletvu koju sam dao Sejiduni.
Ali on nas je prevario! Kako moe vaiti takva zakletva?!
Njom smo savladali sultanovu vojsku. Sada svi neprijatelji ismailizma drhte
pred nama.
To morate zahvaliti meni. Ja sam ubio velikog vezira.
To su rekli. Zato te je vrhovni poglavar proglasio muenikom. A sada se vraa
ubiti i njega?
Da sam ranije znao ono to sada znam, ubio bih samo njega.
Njega ubio?! Po njegovom nareenju, pred oima svih nas Sulejman se uboo, a
Jusuf se bacio s vrha kule. I mrtvima, lica obojice izraavala su najveu blaenost.
O, taj bezduni ubojica! Pourimo, pourimo! to mu prije zarijem no u
utrobu to e prije svijet biti spaen njegovih strahota!
Krenuli su dalje. Stali su u blizini Alamuta.
335
Ti sada idi u tvravu rekao je zapovjednik odreda. Zarobljenika emo,
kao taoca, povesti sa sobom. elim ti uspjenu osvetu. Alah neka se pobrine da ti
smrt bude laka.
Ibn Tahir je na konju preao rijeku. S one strane je potraio mjesto gdje je sakrio
svoju odjeu kada je naputao tvravu. Zamijenio ju je i odjahao prema klancu.
Njegovi pratitelji gledali su za njim sve dok je bio na vidiku. Potom je
zapovjednik naredio da se vrate prema Reju.
Straa na kuli ispred klanca prepoznala ga je i dopustila mu da proe. Iz tvrave
su spustili most. Kada su ga vojnici ugledali, zurili su u njega kao u nekog tko se
vratio s onoga svijeta.

bcc

Moram govoriti sa Sejidunom. I to smjesta! Tako je rekao deurnom asniku.

Donosim veoma vane vijesti iz sultanova logora. asnik je otrao s novou
Ebu Aliju, a ovaj Hasanu.
Ibn Tahir je ekao mraan i odluan. Zelja da se obrauna s varalicom bila je jaa
od njegova straha. Opipao je kratak ma koji je nosio ispod halje. Za pojasom je
skrivao bode, a u rukavu otrovnu pisaljku kojom je usmrtio velikog vezira.
Na vijest da se vratio Ibn Tahir, Hasan je ostao bez rijei. Zurio je u Ebu Alija, a
pritom sasvim zaboravio da on stoji pred njim. Njegove misli, poput mia koji
trai izlaz iz miolovke u koju je uhvaen, jurcale su od jedne do druge
mogunosti kako bi shvatio taj neobjanjiv dogaaj. Na koncu je instinktivno
naslutio to se dogodilo.
Idi. Ibn Tahir neka dode k meni. Naredi strai da ga bez smetnji puste.
Petoricu svojih ukopljenika sakrio je iza zavjese u svom predsoblju. Naredio im
je da uhvate ovjeka koji dode, da ga razoruaju i svezu. Potom je ekao.
Kada je Ibn Tahir uo da ga vrhovni poglavar poziva k sebi i da mu je put do
njega otvoren, brzo se sabrao. Moram postii svoj cilj, rekao je u sebi, i neka
mi je Alah na pomoi! Sjetio se vjebi kod Abdulmalika. Raunao je s
mogunou da mu je Hasan postavio zamku. Samo da doe do njegove sobe!
Blijed, ali nepokolebljivo odluan, uao je u poglavarevu kulu. Jednom je rukom
doticao drak maa ispod halje, a druga mu je bila spremna brzo dohvatiti bode.
Jedva da mu je korak postao nesigurnim kada je prolazio pokraj crnih straara.
Stajali su nepomino kraj svih ulaza i na poecima hodnika. Savladavao se da se
ne osvre. Zato je iao sve bre.
336
Stubitem se uspeo do vrha. Ni strani buzdovandija na kraju stubita nije se
obazirao na njega. Sada mora postupati sasvim odluno, to god bilo. Brzo je
proao hodnikom. Ispred poglavareva predsoblja stajao je straar. Prihvatio je
zavjesu i pokretom mu pokazao da ue.
vrste ake su pale po njemu. Pokuali su ga uhvatiti za zapea. Oslobodio se
silovitim zamahom i istrgnuo ma. Udarac u potiljak oborio ga je na zemlju.
Nekoliko divova bacilo se na njega i svezali su mu ruke i noge.
O, mene, budale! zaurlao je. Od straha i nemonog bijesa krgutao je
zubima.
Hasan je doao iz svoje sobe.
Nareenje je, Sejiduna, izvreno.
Dobro. Otiite u hodnik i tamo priekajte.
Pogledao je Ibn Tahira koji je leao svezan pred njim na podu, i nekako mu se
posebno osmjehnuo.
Zloince! Krvniku nevinih! Zar ti jo nije dovoljno krvi?! Hasan ga je upitao,
kao da je preuo pogrde:
Jesi li izvrio nareenje?
Zato pita, varalico? Sam dobro zna kako si me prevario.
Dobro. Kako ti je uspjelo vratiti se? Ibn Tahir se bolno zacerekao.

bcc

To te brine? Pa, vratio sam se. Doao sam ti zariti no u trbuh.

To ide malo tee, junae moj.
Vidim. I drugi put sam ispao budala.
Zato? Kao fidai bio si posveen smrti. Proglasili smo te muenikom, a ti nas
dolazi zbunjivati. Sada emo te morati to prije poslati u obeani raj.
To znam. Laljive! Vodio si nas u vrtove dejlemskih kraljeva i pritom nas,
poput sajamskog zabavljaa, varao da si nam otvorio vrata u raj. A ja sam zbog
toga otiao da zakoljem plemenitog ovjeka koji je i na samrti uinio dobro djelo
otvorivi mi oi. Kakva strahota!
Smiri se, Ibn Tahire. U zasljepljenosti kao to je tvoja ivi gotovo cijelo
ovjeanstvo.
A kako i ne bi ivjelo kada ga zloupotrebljavaju oni kojima najvie vjeruje?!
O, kako sam ti ja vjerovao! Sve bih mogao prije pomisliti nego da si ti o kojem
je polovina islamskog svijeta govorila kao o proroku varalica i laov. Da svoje
odane pristalice namjerno navodi na zabludu! Da izrabljuje njihovu vjernost za
svoje zloinake ciljeve!
Ima li jo kakvu elju?
337
Proklet da si! Hasan se nasmijeio.
Takvih rijei se najmanje bojim. Ibn Tahir je klonuo. Malo se smirio.
Htio bih te jo neto upitati prije nego to me ubije.
Samo pitaj.
Kako si mogao smisliti tako podli plan upravo za nas koji smo ti se zavjetovali
duom i tijelom?
Hoe li uti ozbiljno objanjenje?
Da. Hou.
Dakle, uj... Neka ti to bude posljednja milost... Svojim pripadnicima sam
govorio da sam arapskog porijekla. Moji protivnici su dokazivali da nisam. I to je
istina. Morao sam tako postupiti, jer se vi, Iranci, stidite svog porijekla. Zato to
vam se ini mnogo uglednijim onaj, mada on bio i posljednji prosjak, koji dolazi
iz krajeva u kojima je prebivao Prorok. Jer ste zaboravili da ste potomci Rustema i
Suhraba, Minuehera i Feriduna; da ste nasljednici slave iranskih kraljeva,
Husreva, Ferhada i pehlivana. Zaboravili ste da je va jezik, divni jezik pehlevi,
jezik Firdusija, Ensarija i mnogih drugih pjesnika. Od Arabljana ste prvo
prihvatili vjeru i duhovnu vlast, a sada ste se pokorili Turcima, tim
konjokradicama iz Turkestana! Ve pola stoljea doputate da vama, ponosnim
sinovima Zaratustre, vladaju selduki psi! U svojoj mladosti, ja, vezir, kojeg si ti
ubio, i Omar Hajjam, zakleli smo se da emo uiniti sve to bude u naoj moi da
zbacimo selduke samozvance. Odluili smo se pokuati uzdii to vie kako bi
na utjecaj time bio vei, te da emo na tom putu jedan drugome pomagati. Ja sam
traio orue u alijevcima koji su se protivili Bagdadu, a time i Selducima. Vezir
je stupio u njihovu slubu. Prvo sam mislio da je to sredstvo koje je izabrao kako
bi udovoljio naoj zakletvi. Ali, gle! Kada sam ga pozvao na odgovornost, smijao

bcc

mi se i udio se to se jo uvijek drim do onih djetinjarija. Udovoljio mi je

samo utoliko to me je poslao na dvor. Ubrzo je uvidio da sam ostao vjeran naoj
nekadanjoj odluci, izigrao me i najurio s dvora. Kada je vidio da je moj utjecaj
poeo rasti, htio me unititi. Raspisao je nagradu od deset tisua zlatnika za moju
glavu! Tako se, dakle, zavrio na mladenaki san. Vezir je sjedio pokraj kazana i
bio sluga tuinu; Omar Hajjam je pio vino, ljubio ene, plakao za izgubljenom
slobodom i ludirao se s cijelim svijetom. Ja sam ustrajao. Ta i druga iskustva
konano su mi otvorila oi. Spoznao sam da je ljudstvo nemarno i lijeno te da se
ne isplati rtvovati za njega. Uzalud sam zvao i molio. Misli li da je ogromnoj
veini ljudi uope stalo do istine? Ma kakvi! Trae mir i bajke za svoju gladnu
matu. Ili, pak, do pravinosti? Fukaju oni na
338
to, samo im je do toga da udovolji njihovoj osobnoj koristi. Nisam se vie htio
zavaravati. Ako je ovjeanstvo takvo, onda iskoristi njegove slabosti kako bi
postigao svoj uzvieni cilj koji e i njemu koristiti, premda ga ne razumije. Uzdao
sam se u glupost i lakovjernost ljudi, u strast za uicima, u njihove sebine elje.
Vrata na koja sam kucao irom su mi se otvorila. Postao sam narodni prorok, onaj
kojega si i ti upoznao. Mase sada hrle za mnom. Iza mene svi su mostovi
porueni. Moram naprijed. Naprijed, sve dok ne bude srueno carstvo Selduka...
Zar ne? Teko me shvaa?... Je li?
Ibn Tahir ga je sluao sa zaprepatenjem u oima. Sve bi prije oekivao nego da
e se Hasan braniti, i to ovako braniti.
Rekao si da je vjera vas fidaija bila vrsta. Nemoj! Ja sam svojih ezdeset
godina proivio u stalnoj smrtnoj opasnosti. Da sam znao da u svojom smru
osloboditi slavno iransko prijestolje tuih tirana, smjesta bih na nju pristao ne
oekujui nagradu u nekakvom raju! Da, tada. Ali, progledao sam i uvidio da bi,
kad bih zbacio jednoga s prijestolja, na njegovo mjesto doao drugi. Jer ne bi se
naao nitko tko bi umio iskoristiti moju smrt. Tako sam morao potraiti druge koji
bi, umjesto mene, bili spremni pucati na visoke glave. Nitko ne bi htio
dobrovoljno ii u smrt, jer nitko nije imao tako visoku svijest o svom zadatku, niti
tako velikog ponosa da se rtvuje za cilj. Morao sam nai drugo sredstvo. To
sredstvo... to sredstvo je umjetni raj iza zamka, vrtovi dejlemskih kraljeva kao to
si to ranije sasvim tono rekao. Gdje u ivotu poinje prijevara, a gdje se zavrava
istina? To je teko rei. Jo si premlad da bi to razumio. Ali da si mojih godina,
tada bi vidio da je ono to netko smatra rajem, za njega stvarno raj. A njegova
uivanja u njemu su stvarna uivanja. Da nisi to prozreo, umro bi blaen s tom
svijeu, kao to su umrli Sulejman i Jusuf... Jesi li me razumio?
Ibn Tahir je, udei se, potvrdno klimnuo glavom.
ini mi se da te poinjem razumijevati. Strana je spoznaja.
Zna li to je el-Araf?
Znam, Sejiduna. To je zid koji razdvaja raj od pakla.
Tono. Bilo je reeno da na taj zid dolaze oni koji su se borili za uzvieni cilj
protiv volje svojih roditelja i pali s maem u ruci. U raj ne smiju, a pakao nisu

bcc

zasluili. Njih je zapalo da gledaju na obje strane. Da spoznaju! Da, el-Araf je

alegorija svih onih kojima su se otvorile oi i koji imaju hrabrosti postupati u
skladu sa svojom spoznajom. Gledaj! Kada si vjerovao, bio si u nebesima. Sada,
kada gleda i osporava, stupio si u pakao. A na Arafu nema mjesta ni za radost ni
za razoaranje. El-Araf je vaga dobra i zla. Dug je i strm put koji vodi do njega.
Rijetki su oni kojima je dano da ga uoe. Jo rjei oni koji se usuuju poi njime,
jer na Arafu e se nai sam. On je
granica izmeu tebe i drugih ljudi. Da bi se tamo gore odrao, srce ti mora
oeliiti... Razumije li sada? Ibn Tahir je zajeao:
To je uasno.
Sto ti se ini tako uasnim?
To da je spoznaja dola tako kasno. Tek sada bih trebao poeti ivjeti. Hasan
ga je obuhvatio munjevitim pogledom. Lice mu se razvedrilo, premda je u
njegovu glasu jo uvijek drhtalo blago nepovjerenje kada ga je upitao:
to bi, recimo, uinio kada bi tek sada poeo ivjeti?
Prvo bih htio spoznati sve ono to su dosad spoznali najvei duhovi. Htio bih
prouiti sve znanosti, prodrijeti u sve tajne svemira i prirode. Posjetio bih
najuvenije kole svijeta, pretraio sve biblioteke...
Hasan se nasmijeio.
A ljubav? Jesi li na nju zaboravio? Ibn Tahiru se lice smrailo.
Tog zla bih se klonio. ena je besramna.
Vidi, vidi, otkud ti ta duboka spoznaja?
To ti bolje zna...
Cilja na Mirjam? Onda znaj da je dugo molila za tebe. Za sve vas! Sada je
vie nema. Presjekla si je vene i iskrvarila.
Ibn Tahir je klonuo. Srce mu se stezalo od tuge. Da, jo uvijek ju je volio.
Tko hoe na el-Araf, mora biti i gospodar ljubavi.
To razumijem.
to sada misli o meni? Ibn Tahir se nasmijeio.
Postao si mi mnogo blii.
Sada moda shvaa i to znai etrdeset godina promatrati svijet s velikom
milju u svom srcu? I dvadeset godina traiti mogunost da ostvari veliki san?
Takav san i takva zamisao su poput nareenja koje si dobio od nepoznata
zapovjednika, a svijet oko tebe je nalik neprijateljskoj vojsci koja opsjeda tvravu.
Ti mora izai iv iz te tvrave ako hoe pronijeti nareenje kroz neprijateljske
ete. Mora biti hrabar, a pritom sauvati glavu. Drzak i oprezan u isti mah... Je li
ti jasno?
Da, sada shvaam, Sejiduna.
Misli li jo uvijek da sam podli zloinac?
Ne. S vidika, s kojeg si mi se sada pokazao, nisi zloinac.
Bi li imao hrabrosti da ode na el-Araf?
340

bcc

Odsada ne bih znao ni za jednu drugu strast. Hasan mu je priao i prerezao

uad kojom je bio vezan.
Ustani. Slobodan si.
Ibn Tahir je zaprepateno pogledao.
to hoe? Ne razumijem... mucao je.
Slobodan si!
Kako? Ja? Slobodan? Ja koji sam doao da te ubijem?
Ibn Tahira vie nema. Sada si jo samo Avani. Poeo si se uspinjati na el-Araf.
Vrana vrani oi ne vadi.
Ibn Tahir je zaplakao. Bacio se pred njegove noge.
Oprosti! Oprosti!
Idi daleko odavde, sine moj. Ui i spoznaj. Niega se ne boj. Odbaci sve
predrasude. Neka ti nita ne bude suvie visoko, nita suvie nisko. U sve se uputi.
Budi hrabar. Vrati se onda kada ti svijet ne mogne vie nita dati. Mene moda
vie ne bude, ali moji e ostati. Bit e dobrodoao, za to u se pobrinuti. Tada e
ve biti na Arafu.
Ibn Tahir mu je naglo poljubio ruku. Hasan ga je podigao, dugo i duboko mu se
zagledao u oi. Potom ga je zagrlio i poljubio.
Sine moj... promucao je, a oi su mu se ovlaile. Moje staro srce ti se
raduje. Dat u ti novac. Ponesi sa sobom sve to ti treba...
Ibn Tahir je bio tronut.
Da li bih smio jo jednom pogledati u vrtove?
Hajde sa mnom na vrh kule.
Otili su na terasu i pogledali u vrtove. Ibn Tahir je uzdahnuo, a onda se slomio pa
je spustio glavu na nadzid i sasvim slobodno zaplakao.
Vratili su se i Hasan mu je izdao sve potrebne zapovijedi. Ibn Tahir je ponio svoje
stvari sa sobom. I pjesme. One su mu bile draga uspomena. Jo istoga dana
odjahao je iz tvrave, dobro naoruan, opskrbljen novcem i s natovarenim
magarcem uz konja. Sunce je na njega sjalo svom snagom. Zaprepatenim oima
gledao je oko sebe. Sada mu je cijeli svijet izgledao preporoen i nov. Osjeao se
kao da je tek progledao. Tisuu pitanja ekalo je na odgovor. Fidai Ibn Tahir je
stvarno umro, a rodio se filozof Avani...
Hasan se s jo nepoznatim, divnim osjeajem u srcu vratio u svoje odaje. Nakon
izvjesnog vremena dojurili su mu, zadihani, veliki daiji.
to to znai? Zna li da je Ibn Tahir odjahao iz zamka? Svi su ga vidjeli.
Oraspoloen, Hasan se nasmijeio.
341
Prevarili ste se. Vae oi su vas prevarile. Ibn Tahir je umro kao muenik za
ismailizam. Vjerojatno je netko drugi odjahao. Ja nita ne znam... Da, dogodilo mi
se neto lijepo, moram vam rei: dobio sam sina...
Veliki daiji su se pogledali i zavrtjeli glavama...
Odred koji je pratio Ibn Tahira u Alamut, vraao se sa zarobljenim Ibn Va-kasom
prema Nihavendu. Cijelim putem oslukivali su vijesti.

bcc

ekali su da se raznese glas kako je ismailitski poglavar ubijen, ali te vijesti nije
bilo.
U Nihavendu je, potom, Fahrulmulk, sin ubijenog velikog vezira, kako bi osvetio
ubojstvo svog oca i ujedno prikrio bijeg pravog ubojice, naredio da odrube glavu
Ibn Vakasu kao vezirovom ubojici...
Tada je Ibn Tahir ve bio preao granicu iranskog carstva i stigao u Indiju.
19.
Vijest o ubojstvu velikog vezira irila se preko brzih glasnika iz zemlje u zemlju i
sijala strah po cijeloj ogromnoj seldukoj dravi. Izazvala je mnotvo
nepredvienih posljedica, opu nesigurnost i pometnju.
Tvrava Zur Gumbadan, kraj grada Kird Kuha, sredite ismailita u Hu-zistanu,
ije je ljudstvo, zbog iznurenosti eu i glau, gotovo bilo spremno na predaju,
poput Alamuta je, preko noi, osloboena opsade. Veliki vezir, smrtni neprijatelj
ismailizma, bio je mrtav. Njegov nasljednik, Tadulmulk, vaio je za Hasanova
prijatelja. Zato su Kizil Sarikove ete odustale od opsade, i prije nego je
zapovjednik dobio bilo kakvu uputu od sultana ili od njegova vezira na svoju ruku
se razile. Hasanov glasnik, koji je nosio nasljedniku Husein Alkeinija, eiku Ben
Atau, naredbu o izruenju ubojice velikog daija, imao je slobodan put do tvrave.
Ve sljedeeg dana otpravila se velika i dobro naoruana karavana, s okovanim
Huseinom, prema Alamutu.
Vijest o ubojstvu velikog vezira na kraju je doprla i do najstarijeg sultanova sina
Berkijaruka, koji je bio u ratnom pohodu protiv pobunjenika na granicama Indije.
Prepustio je zapovjednitvo nad dijelom vojske svom bratu Sandariju, a s ostalim
etama na brzinu odjurio u Isfahan da zatiti svoja nasljedna prava i sprijei
mogue namjere svoje maehe Turkan Hatune i njena vezira Tadulmulka.
U meuvremenu je Tadulmulk u Isfahanu sve pripremio da etverogodinjeg
Muhameda proglasi prestolonasljednikom. Vie nije bilo glavnog protivnika te
namjere i kolebljivi sultan nije imao vie nikoga tko bi podupirao njegovu volju
protiv zahtjeva njegove najmlae i odlune ene. Upravo tada su mu dani u
Bagdadu prolazili u najveim slavljima i sveanostima. Osim kalifa, naklonilo mu
se vie od tisuu podinjenih kraljeva, knezova i velikaa iz svih krajeva njegova
carstva. Bio je na vrhuncu slave i moi. Ni smrt njegova dugogodinjeg vjernog
savjetnika nije mu mogla umanjiti osjeaj vlastite veliine. Nita vie nije elio.
Bio je viestruko sretan.
Vijest o rasulu sultanove vojske ispred Alamuta i Zur Gumbadana upozorila je
opreznog Tadulmulka na opasnost koja je prijetila dravi od njegova
343
dojueranjeg saveznika Hasana. Sada, kada je doao na mjesto Nizamulmul-ka,
kao upravitelj velikog iranskog carstva osjeao je punu odgovornost za red i mir u
dravi. Strogo sultanovo nareenje da se mora, sa svom bezobzirno-u,
obraunati s ismailitima, dolo mu je kao narueno. Odmah je smijenio emira
Arslana Taa i Kizil Sarika, te na njihova mjesta postavio dva mlada i odluna

bcc

turska asnika koji bi trebali sakupiti i ponovo dovesti u red razbijene ete, te s
njima ponovo udariti na Alamut i Zur Gumbadan.
U posljednje vrijeme bilo je dosta uzbuenja rekao je Hasan velikim
daijima. Potreban nam je odmor kako bismo se pripremili za daljnju borbu.
Isto tako moramo popuniti nastale rupe u naem zdanju. Pokuajmo, dakle, postii
sa sultanom astan mir.
Fidai Halfa bio je odabran da s pismenim uvjetima odjae sultanu u Bagdad.
Hasan mu je predloio da ismailitima vrati utvrde koje su im pripadale prije nego
to je protiv njih ustao veliki vezir. Za poruene sultan mora platiti odtetu, a za
protuuslugu Hasan se obavezuje da e zaustaviti svako osvajanje novih uporita.
Ujedno, spreman je tititi cijelu sjevernu granicu drave od upada barbara, a
sultan za odravanje te vojske mora plaati godinje pedeset tisua zlatnika.
Hasan se, dok je stavljao svoj peat na pismo, morao smijati. Znao je dobro da
njegovi prijedlozi znae prilian izazov. Zanimalo ga je kako e ga sultan primiti.
Nije li od svemonog iranskog cara traio nita manje doli da mu plaa godinji
danak!
Halfu su, premda je bio ovlateni glasnik, ve u Hemezanu uhvatili sultanovi ljudi
i okovanog ga odveli u Bagdad. Zapovjednik tjelesne strae donio je sultanu
Hasanovo pismo usred najvee sveanosti. Vladar je strgnuo peat s njega i brzo
ga proitao. Problijedio je. Usne su mu se poele tresti od gnjeva.
Usuuje mi se, usred ovakve sveanosti, pojaviti s takvom glupou?!
zaurlao je na zapovjednika.
Zapovjednik strae bacio se niice. Molio je za milost.
Tu, itaj! povikao je sultan.
Raspustio je dvorjane i tek tada se prepustio svom bijesu. Potrgao je zavjese i
tepihe s prozora i zidova, razbio sve to se dalo razbiti i onda se, iznemogao i
zadihan, izvalio na jastuke.
Dovedite mi zloinca! naredio je hroptavim glasom. Doveli su Halfu,
svezanog i preplaenog.
Tko si ti?!
344
Halfa je mucajui ispriao.
Fidai?! Dakle profesionalni ubojica! zaurlao je sultan.
Skoio je na noge, oborio Halfu na pod i skakao po njemu razjaren od bijesa. Na
kraju je isukao sablju i njome usmrtio nesretnoga glasnika.
Kao to je naglo planuo, tako se naglo i smirio. Vidjevi mrtvaca pred sobom,
brzo se otrijeznio. Upitao je svog osobnog pisara, a i zapovjednika svoje tjelesne
strae za savjet kako da odgovori na Hasanov besramni izazov.
Neka Tvoje Velianstvo pojaa sve vojne pohode na ismailite savjetovao je
zapovjednik tjelesne strae.
Ali i samu bestidnost treba odbiti rekao je tajnik. Dopusti da u ime Tvog
Velianstva sastavim odgovor.

bcc

Odluili su poslati glasnika u Alamut. U pismu je tajnik Hasana nazvao ubojicom,

izdajnikom domovine i plaenikom kairskog kalifa. Naredio mu je da smjesta
isprazni sva svoja utvrenja koja je nezakonito prisvojio, inae od njih nee ostati
kamen na kamenu. Istrijebit e ismailite zajedno sa enama i djecom, a njega
samoga e zadesiti najtea kazna. To mu kao odgovor poruuje Njegovo
Velianstvo.
Za glasnika je bio izabran mladi asnik, neki Halef iz Gazne. Uzjahao je konja,
mijenjao ga na svakoj usputnoj stanici i stigao u Alamut ve poslije est dana.
Minueher ga je zadrao u svojoj kuli, odnio pismo Ebu Aliju, a ovaj ga je predao
Hasanu. Hasan gaje proitao i onda ga hladnokrvno pokazao Ebu Aliju. Naredio
je da pozovu i Buzurg Umida. Rekao je:
Sultan zaslijepljen vlastitom veliinom zatvara oi pred opasnou koja mu
prijeti. Ne eli znati za nas. Tim gore po njega.
Naredio je da glasnika veu lancima i izvedu pred njega. Halef se opirao
vezivanju.
To je zloin! zavikao je. Ja sam glasnik Njegova Velianstva, sultana i
aha Irana. Stavite li mi lance, sramotite njega.
Nita mu nije pomagalo. Morao je vezan pred vrhovnog poglavara.
Odluno protestiram protiv takvog ponaanja rekao je sav ogoren kada je
stigao u predsoblje gdje su ga ekali poglavari.
Gdje je moj glasnik? hladno je upitao Hasan.
Prvo... pokuao je Halef nastaviti s ranijim ogorenjem.
Gdje je moj glasnik?!
Hasanove oi su probadale asnika. Njegov glas je bio strog i zapovjedniki.
Halef je, opirui se, oborio pogled. utio je.
345
Jesi li zanijemio? ekaj! Smjesta u ti pokazati sredstvo koje e ti raz-vezati
jezik. Naredio je eunuhu da dovede krvnika s pomonicima i spravama za
muenje. Onda se okrenuo velikim daijima i zapoeo s njima bezbrian razgovor.
Halef se najednom oglasio.
Dolazim u ime Njegovog Velianstva. Samo izvravam njegovo nareenje.
Hasan se nije obazirao na njegove rijei. Nije ga ni pogledao.
Stigao je krvnik s dvojicom pomonika. Sva su trojica bili pravi gorostasi.
Smjesta su poeli pripremati kota za muenje. Na pod su stavili kamenu aru i u
njoj raspirili eravicu, a u posebnom sanduku bile su razne sprave za muenje
koje su zastraujue zazveckale kada su ih stavili u kut.
Halefu se oznojilo elo. Poeo je gutati pljuvaku tako da su mu usta ubrzo bila
suha.
Kako da znam to je s tvojim glasnikom? rekao je drhtavim glasom.
Dobio sam nareenje i izvrio ga.
Hasan je bio kao gluh.
Kada su pripreme za muenje bile zavrene, krvnik je rekao:
Sve je spremno, Sejiduna.

bcc

Prvo poni s paljenjem!

Krvnik je uzeo iz sanduka naotrenu eljeznu ipku i poeo je zagrijavati na vatri.
Halef je povikao:
Rei u vam sve to znam. Hasan se ni ovaj put nije obazirao.
ipka je sada bila uarena. Krvnik ju je izvadio iz vatre i s njom priao
kanjeniku. On je, kada ju je ugledao, zaurlao:
Gospodaru! Smiluj se! Sultan je sabljom posjekao tvoga glasnika. Tek sada se
Hasan okrenuo Halefu. Dao je znak krvniku da se odmakne.
Dakle, ipak ti se vratio dar govora? Kae da je sultan vlastoruno zaklao mog
izaslanika? Loe, loe.
Sve vrijeme je razmiljao o tome kako da stane na kraj sultanu. Sada, kada je
gledao njegova glasnika, najednom mu se u glavi rodio plan.
Pozovi lijenika! zapovjedio je eunuhu.
Halef se stresao. Nasluivao je da ta nova naredba ne moe znaiti nita dobro za
njega. Hasan je dao znak velikim daijima da krenu s njim u njegovu sobu.
346
Ne smijemo stati na pola puta rekao im je. Neprijatelja moramo pogoditi
u ivac ako elimo da nas on ne preduhitri. Ne smijemo se zavaravati. Sultan e
odsad upregnuti sve snage da nas uniti.
Nije im rekao to zapravo namjerava. Eunuh je javio o Hakimovom dolasku.
Neka ude rekao je Hasan.
Grk je uao u sobu, duboko se klanjajui.
Jesi li vidio kanjenika? upitao ga je Hasan.
Jesam. eka vani.
Idi i ponovo ga bolje pogledaj. Grk ga je posluao. Brzo se vratio.
Zna li nekog od fidaija tko je nalik na njega? Lijenik ga je zaprepateno
pogledao.
Ne znam kako to misli, Sejiduna rekao je. U licu malice podsjea na
nestalog Ubejdea.
Hasan je nestrpljivo trepnuo oima.
Ali ipak... moe biti da se dri kao onaj Halfa, kojeg si prije gotovo dvije
sedmice, poslao ne znam kuda... Ni to? Je li slian Afanu? Onda stvarno ne
znam... Noge su mu krive kao kod Dafera... Jesi li to mislio?
Grk je bio sav u znoju. Hasan se nasmijao.
Lijenik si i spretan brija. Bi li se, recimo, usudio promijeniti Dafera
u ovog ovjeka?
Hakimu se lice razvedrilo.
U tu vjetinu se dobro razumijem. Pa ona potjee iz naih krajeva.
Vidi, vidi da smo se sporazumjeli.
O, voli se aliti, Sejiduna. Ali ovjek koji eka vani ima kratku, ko-vravu
bradu, malice slomljen nos i poprilinu brazgotinu preko lica. A sve to je kao
stvoreno da se prenese na nekog drugog. Samo, mora mi dopustiti da, kada se
uhvatim tog posla, imam model stalno pred sobom.

bcc

Dobro. Ali moe li mi i zajamiti da e slinost biti dovoljno velika?

Kao jaje jajetu... Samo dopusti da pripremim sve to e mi u tom poslu biti
potrebno.
U redu. Pobrini se za to. Lijenik je otiao. Hasan je poslao po Dafera. Kada
je doao, rekao mu je:
Namijenio sam ti vaan zadatak. Kada ga izvri, ismailiti e u zvijezde kovati
tvoje ime. Raj e ti se irom otvoriti.
347
Dafer se sjetio Ibn Tahira. Jo uvijek su ga slavili kao muenika, premda je
vlastitim oima vidio kako se vratio u Alamut i kako je, potom, sav blaen i
blistavih oiju, ponovo otiao, kada je od njega primio omot koji mu je, pred svoj
odlazak u Nihavend, povjerio. Same udesne i nerazumljive tajne.
Zapovijedaj, Sejiduna! Lice mu je sijalo od ponosa. Za sve to vrijeme Halef je
u predsoblju proivljavao paklene muke straha i neizvjesnosti. Ogromni krvnik
stajao je samo nekoliko koraka od njega. Miiave ruke prekriio je na golim
grudima, a s vremena na vrijeme oinuo bi izaslanika podrugljivim pogledom.
Njegovi pomonici su pokatkad raspirivali vatru. U meuvremenu su se igrali
kotaem za muenje i izazovno pregledali svoje sprave.
Lijenik se vratio s potrebnim instrumentima. Hasan je rekao Daferu:
Prvo mora dobro pogledati zarobljenika u predsoblju. Morat e tono
zapamtiti svaku njegovu kretnju, njegov nain govora i izraavanja, kao i sve ono
to e rei o sebi dok ga budem ispitivao. Pazi da ti nita ne promakne! Morat e
ga tako oponaati da svi koji dou u kontakt s tobom misle da si ti on. Jednom
rijeju, pretvorit e se u njega.
Za njim su uli u predsoblje. Dao je znak krvniku da bude spreman. Potom je
upitao zarobljenika:
Kako ti je ime i odakle si? Halef se pokuao ponovo sabrati.
Ja sam glasnik Njegova Velianstva... Hasan je planuo.
Krvnice, spremi alat!... A tebe posljednji put upozoravam da odgovara tono
na sva pitanja. Unaprijed ti kaem da u te zadrati u Alamutu. Pokae li se ijedan
od tvojih navoda netonim, naredit u da te raetvore dolje u dvoritu. Sada zna
na emu si. Govori!
Ja sam Halef, Omerov sin. Moji potjeu iz Gazne. Tamo sam roen i tamo sam
proveo mladost.
Zapamti, Dafere!... Koliko ti je godina i otkad slui u sultanovoj vojsci?
Dvadeset i sedam mi je godina. U vojsci sluim od svoje esnaeste godine.
Kako si u nju primljen?
Moj stric Osman, Huseinov sin, kapetan u tjelesnoj strai, preporuio me je
Njegovom Velianstvu.
Nabroji gdje si slubovao!
Doao sam ravno na dvor u Isfahan. Pratio sam Njegovo Velianstvo, kao
njegov glasnik, po cijeloj dravi.

bcc

Naveo je imena gradova kroz koja je putovao i u kojima se dulje zadravao, zatim
karavanske i vojne putove kojima su se kretali. Pri daljem ispiti348
vanju rekao je da ima dvije ene, a svaka mu je rodila po jednog sina. Hasan je
zahtijevao sve vie pojedinosti. Doli su na red njegovi zapovjednici, njihove
navike i osobne stvari; potom njegovi drugovi, njegova sluba i njegov ras-pokraj
vremena. Opisao je kako s kim komunicira, koliko puta je govorio sa sultanom i
kakav je njihov odnos. Ispriao je gdje boravi u Isfahanu, a gdje u Bagdadu, to
mora uiniti da ga puste vladaru. Detaljno je opisao poloaj sultanove palae u
Bagdadu i pristup k njoj, kao i cjelokupan dvorski ceremonijal...
Za to kratko vrijeme Dafer je upoznao jedan sasvim novi ivot i pokuavao se
uivjeti u njega.
Na kraju je Hasan naredio zarobljeniku da tono opie kuda i kako je jahao u
Alamut. Morao je nabrojati sva odmorita u kojima je mijenjao konje i noio.
Zatim je zapovjedio krvniku da zarobljeniku skine lance kako bi se mogao svui.
Halef se uasnuo.
Sto to znai, gospodaru?
Brzo! Bez oklijevanja! Da me ne prisili da primijenim drugaija sredstva.
Skini i turban. Halef je zajeao.
Samo to ne, gospodaru! Ne sramoti me ovako!
Na Hasanov mig krvnik ga je snanom akom zgrabio za vrat. Pomonik je prinio
uareni iljak i majstor ga je polako primicao golim kanjenikovim grudima. Prije
nego ih je taknuo zacvrala je koa i oprljila se.
Halef je divlje zaurlao.
inite sa mnom to hoete, samo me nemojte paliti! Svukli su ga do gola i
ponovo mu vezali ruke na lea.
Dafer je sve to gledao ne trepnuvi. Dobro se savladavao. To ga je, u njemu
samom, ispunjavalo ponosom.
Sada je tvoja vjetina na redu, lijenice rekao je Hasan. Zarobljenice?
Otkud ti rane po tijelu?
Halef je, jo drhtei od pretrpljenog straha, priao o sukobu koji je imao s jednim
sultanovim ukopljenikom. Grk je, u meuvremenu, pripremio tanko, otro
sjeivo, dugu iglu, razliite tekuine i masti. Onda je rekao Daferu da obnai
gornji dio tijela. Zavrnuo je rukave poput pravog umjetnika. Jednom od
krvnikovih pomonika je naredio da dri kutiju punu razliitih pomagala, a zatim
se prihvatio posla.
Prvo je Daferu odreeno mjesto namazao nekom mau u koju je, potom, ucrtao
oblik brazgotine i madea. Onda je naredio drugom pomoniku da mu u vatri
uari sjeivo i iglu. Time je poeo ucrtavati i ubadati kou.
349
Dafer je stisnuo usne. Malice je problijedio od boli, ali kada ga je Hasan
pogledao nasmijeio mu se, kao da to nije nita strano.

bcc

Sada je Halef polako poeo shvaati Hasanovu namjeru. Obuzeo ga je uas.

Uspije li ova promjena, taj ismailitski mladi mogao bi nesmetano doi do samog
sultana! A to e se onda dogoditi, o tome svjedoi ubojstvo velikog vezira. Na
mene e pasti prokletstvo da sam pripomogao u takvom zloinu, pomislio je.
Savladaj strah!, naredilo je neto u njemu. Budi svjestan svoje dunosti prema
sultanu!
Noge su mu bile slobodne. Priekao je trenutak kada je lijenik zabio noi
Daferu u kou na licu, a tada mu je priskoio i snano ga udario nogom u trbuh.
Od tog udarca Grk je povukao sjeivo preko polovine Daferova lica koje je u
trenu bilo cijelo obliveno krvlju. Njega samog je toliko zanijelo da se sruio na
pod. Halef je izgubio ravnoteu te je pao na njega. Ustima je udario o lijenikov
lakat i instinktivno zagrizao u njega. Grk je zaurlao od boli.
Zaas su priskoili Ebu Ali, Dafer i krvnik te poeli udarati i gurati Ha-lefa kako
bi ga otrgnuli od njegove rtve. Popustio je tek kada mu je krvni-kov pomonik
zario uareni iljak u leda. Zaurlao je, poeo se valjati po podu i pokuavao se
uhvatiti za ranjeno mjesto.
Sada je Hasan naredio:
Na kota s njim!
Uzalud se Halef svim snagama opirao. eljezne ake su ga brzo savladale. Za
nekoliko trenutaka bio je razapet na kotau za muenje.
U meuvremenu se Grk, jeei, podigao. Dao je da mu isperu, namazu i previju
ugriz na ruci. Za to vrijeme Dafer je, sav obliven krvlju, mirno ekao nastavak
svog preobraaja.
Taj lopov mi je sve pokvario jadikovao je Grk koji je razgledao Dafera
izbliza. Sto da uinim s ovom tvojom velikom ranom na licu.
Prvo mu isperi ranu rekao je Hasan. Vidjet emo to se da uiniti. Zatim
je naredio krvniku:
Poni muenje. Kada se onesvijesti, bit e opet upotrebljiv.
Sprava je poela zatezati kanjenikove udove. Zapucketali su zglobovi i
zakripale kosti. Halef je divlje urlao.
Hakim je problijedio. Sam je bio vidar, ali takve ivotinjske krike jo nije uo.
Daferu je brzo isprao ranu. Hasan je pogledao, a onda rekao:
Dafere! Rei e da ti je kao glasniku Njegova Velianstva tu ranu nanio u
Alamutu poglavar ismailita. Tako ga je jako razljutilo sultanovo pismo da te je
posjekao sabljom. Jesi li me razumio?
Razumio sam te, Sejiduna.
Lijenice! Zavri svoj posao!
Halef je sve to vrijeme isprekidano zapomagao. Zatim su se ti jauci spojili u
bijesno urlikanje. Krvnik je najednom prekinuo natezanje. Kanjenik se
onesvijestio.
Dobro rekao je Hasan. Zavrite posao bez nas. Otiao je s velikim
daijima na vrh kule.

bcc

Lijenik je vjetom rukom pretvorio Dafera u Halefa, glasnika Njegova

Velianstva. Nakon nekoliko sati Dafer je izaao, tako promijenjen i obuen od
glave do pete u zarobljenikovu odjeu, pred vrhovnog poglavara.
Hasan se nehotice trgnuo. Slinost je bila velika. Ista brada, isti brkovi, ista stara
brazgotina preko lica, isti slomljen nos, ak i isti made pokraj uha. Nova je bila
samo duga, svjea rana na licu.
Tko si ti... ?
Ja sam Halef, Omerov sin. Moji potiu iz Gazne...
Dobro. Jesi li zapamtio i sve ostalo?
Jesam, Sejiduna.
Sad dobro sluaj. Jo danas e osedlati konja i odjahati istim putem kojim je
dojahao sultanov glasnik u Alamut, prema Bagdadu. Odnijet e Njegovom
Velianstvu usmeni odgovor alamutskog poglavara. Zna prenoita i mjesta za
mijenjanje konja. Ne budi slijep i gluh. Saznaj je li sultan moda ve krenuo na
put. Zahtijevaj, po svaku cijenu, da te izvedu pred njega. Ne odustaj i uporno tvrdi
da odgovor moe rei samo sultanu. Priaj kako si bio loe primljen u Alamutu.
Jesi li me razumio...? Ovdje ima nekoliko kuglica! Poznaje li ih? Ponesi ih sa
sobom na put. Progutaj po jednu prije spavanja. Posljednju sauvaj za trenutak
kada izae pred sultana. Ovdje ti je ilo. Briljivo ga uvaj, jer i najmanja
ogrebotina donosi smrt. Zna to ti je initi kada bude stajao pred sultanom, kako
bi zasluio raj na ovom svijetu i besmrtno ime medu ismailitima. Je li ti sve jasno?
Jest, Sejiduna.
Daferu su grozniavo gorjeli obrazi.
Je li tvoja vjera vrsta?
vrsta je, Sejiduna.
A tvoja odlunost?
Nepokolebljiva.
351
350
Vjerujem da me nee razoarati. Uzmi ovu vreicu novca. Dajem ti za put
svoj blagoslov. Proslavi sebe i ismailite.
Otpustio ga je. Novi ivi bode otisnuo se iz Alamuta.
Hasan je otiao u vrtove.
Otkad su se Mirjam i Halima tako tuno oprostile od ivota, potitenost medu
stanovnicama vrtova nikako nije jenjavala. Nisu je osjeale samo djevojke, nego i
eunusi, pa ak i Apama.
Mirjam su pokopali u maloj gredici meu empresima. Djevojke su na njenu
grobu posadile tulipane, narcise, ljubiice i jaglace. Fatima je iz komada kamena
isklesala lijep spomenik lik ene koja tuguje, ali na njemu nije smjela nita
napisati. Pokraj njenog groba ogradili su i drugi komad zemlje. Tu su postavile
kamenu gazelu, takoer Fatimino djelo. Uokolo su posadile grmie rua u spomen
na Halimu. Svakog jutra su posjeivale to mjesto i plakale za izgubljenim
prijateljicama.

bcc

Mirjamino mjesto je sada pripalo Fatimi, ali ona je samo preko Apame bila u
kontaktu s Hasanom. Izmeu njih nije bilo nikakvih sporova. Apama je poela
ivjeti usamljeniki. Vie puta su je vidjele kako jurca stazama, ivo mae rukama
i glasno razgovara s nekim nevidljivim. Moda joj se u takvoj prilici poneka i
nasmijeila, ali kada su stajale pred njom, jo uvijek su osjeale stari strah. Sve
manje je uspijevala njena spretnost da odstrani posljedice nonih posjeta. Zulejha,
Lejla i Sara osjeale su u sebi raanje novog ivota. Bile su nestrpljive, ali je to
oekivanje bilo ugodno. Najoduevljenije su bile Dada i Safija. Nisu mogle
doekati novi narataj u vrtovima.
Umjesto izgubljenih, Hasan im je poslao dvije nove druice. Bile su tihe i
skromne, premda su unijele neku promjenu u tu vjenu jednolinost.
Ve je jesen i uskoro e stegnuti zima rekao je Hasan Apami. etali su
jednim od nenaseljenih vrtova. Moramo iskoristiti i posljednje tople veeri.
Trebat e nekoliko novih mladia poslati u vrtove, jer uskoro e poeti kie, a iza
njih e doi snijeg i studen. Tada vie nee biti vrijeme za rajske raskoi.
Sto e djevojke onda raditi?
Imate dovoljno devine i ovje vune. A i svile. Neka predu, vezu i iju. Neka se
uvjebavaju u svim vjetinama. Alamutu svega treba.
Sto e biti sa kolom?
Ima li ih jo emu nauiti?
Niemu, izuzme li umijee ljubavi, koje, pak, ne mogu nauiti. Hasan se
poslije dugo vremena opet nasmijao.
352
Bit e dovoljno za nae prilike. Vidi, sa mnom je isto kao i s tobom. Nemam
nikoga kome bih predao svoje znanje.
Ima sina.
Da. Svakog dana oekujem da ga privedu u zamak. Mislim ga skratiti za glavu.
Apama ga je paljivo pogledala.
ali se?
Zato bih se alio? Zasluuje li lopov koji je ubio mog najboljeg pomonika
neto bolje?
Pa tvoj je sin!
Moj sin?! to to znai? Moda, kaem, ta zna moju opreznost... moda je plod
moga tijela. Ali nikada nije bio plod mog duha! Ranije sam donekle pretjerivao.
Moda ipak imam nekoga tko bi mogao jednom preuzeti moje nasljee, ali on
sada luta negdje svijetom. Njegovo ti ime nee biti nepoznato. To je Ibn Tahir.
Kako si rekao? Ibn Tahir? Zar nije mrtav? Zar on nije ubio vezira?
Jest, on ga je ubio. Ali vratio se iv i zdrav.
Ispriao joj je svoj posljednji susret s njim. udom se udila.
I ti si ga, Hasane, pustio?
Da. Ba ja.
Kako je to mogue?

bcc

Kad bi me stvarno poznavala, onda bi me razumjela. Postao je jedan od nas.

Moj sin, moj mladi brat. Svake noi u mislima pratim njegov put i time po drugi
put proivljavam svoju mladost. Strepim za njega. U sebi pratim kako mu se
otvaraju oi, kako poinje spoznavati, kako se formira njegov pogled na svijet i
njegov karakter. O, kako snano suosjeam s njim!
Apama je zavrtjela glavom. Za nju je to bio sasvim novi Hasan. Kada je otiao,
govorila je sama sa sobom:
Mora da je jako usamljen kada je tako vrsto nekoga prihvatio. Da, to je
straan i dobar otac.
Sljedeeg dana zurgumbadanska karavana privela je Hasanova sina Huseina
okovanog u Alamut. Sva posada je dola u gomili vlastitim oima vidjeti ubojicu
huzistanskog velikog daija.
Husein, okovan u teko eljezo, mrano je gledao pred sebe. Bio je neto vii od
svog oca, mada u licu prilino nalik na njega. Samo to je u njegovim oima bilo
neeg divljeg, gotovo zvjerskog. S vremena na vrijeme je sa strane ponekog
oinuo pogledom i toga bi podili marci. Izgledalo je kao da se hoe
a
baciti na njega i rastrgnuti ga na komadie. Oito je trpio paklene muke, jer su ga
okovi spreavali u toj namjeri.
Minueher ga je doekao kao uhienika.
Smjesta me vodi ocu!
Minueher kao da je preuo njegove rijei.
Ebuna! Uzmi estoricu ljudi i baci uhienika u podrum! Huseinu je udarila
pjena na usta.
Zar nisi razumio to sam ti rekao?! Minueher mu je okrenuo leda. Husein je
zakripao zubima. Premda su mu noge bile vezane lancem, ipak
je jednom uspio udariti Minuehera.
Minueher se munjevito okrenuo. Krv mu je udarila u obraze. Zamahnuo je i
tresnuo rukom Huseina po licu.
Husein je zaurlao od bijesa.
O, samo da sam slobodan! Rukama bih ti iupao utrobu iz trbuha, pseto jedno
i kukin sine!
Ebuna je sa svojim ljudima zgrabio uhienika. Na silu su ga odvukli u podrum,
ispod straarske kule, gdje su bile najstranije tamnice u Alamutu. Grubo su ga
gurnuli u eliju. Teturao je i pao niice.
ekajte! Kada se oslobodim, poklat u vas kao ugave pse! vikao je dok su
zakljuavali vrata za njim.
Ve cijela dva mjeseca bio je u okovima. Osjeao se poput divlje make koju su
uhvatili i zatvorili u kavez. Zamrzio je cijeli svijet. inilo mu se da bi, kada bi se
oslobodio, zadavio prvog tko bi mu dopao aka. Nije se kajao to je zaklao
Huseina Alkeinija i nije strepio za svoju sudbinu ili za svoj ivot. Jo kao dijete
utjerivao je strah svojoj okolini. Bio je neobuzdan i napra-sit. Otac ga je napustio
jo u njegovoj ranoj mladosti. Bio je od druge ene, a ne od Hatidine i Fatimine

bcc

majke. S majkom je ivio kod njenih roditelja u Firuz Kuhu. Djed ga je pokuavao
ukrotiti ibom i strogim postom, ali Husein nije poputao. Odupirao se i njemu i
svakom drugom kada su ga ometali u iivljavanju njegovih strasti. Djed je bio
prvi koga je Husein smrtno zamrzio. Jednom ga je priekao u zasjedi i kamenom
ga teko ozlijedio. Od tada su ga se i ukuani i susjedi istinski bojali. Nije htio
raditi niti u polju, niti je htio voditi stoku na pau. Najradije se druio s vojnicima
i jahao njihove konje.
Kada su mu rekli da se njegov otac vratio iz Egipta na sjever Irana, odmah ga je
odluio potraiti. Jo ga nije poznavao, ali je uo da je mnogo putovao i da je
ivio veoma burnim i nemirnim ivotom. Nadao se da ga kod njega ekaju
pustolovine i ugodno, besciljno ljenarenje, no samo to se sastao s njim uvidio je
kako se grdno prevario. Otac je oekivao od njega upra354
vo ono to mu je bilo najmrskije i to je najvie prezirao: uenje, pokornost i
marljivost. Brzo ga je zamrzio. U poetku se jo nekako i pretvarao, ali iz njega je
to ubrzo izbilo svom silinom. Neka budale ue, a pokorni neka budu tvoje
sluge! Ja neu ni jedno ni drugo. Uenje mi je odvratno, a pokornost prezirem!
Dobro odgovorio je Hasan. Naredio je da ga priveu za stup i iibaju u
prisustvu ostalih, kako bi slomio njegovu nepokornost. U Zur Gumbadanu se
odupro velikom daiju i kada ga je ovaj htio, po Hasa-novu nareenju, staviti u
lance, zaklao ga je.
O moguoj kazni koja ga je ekala za to ubojstvo nije previe razmiljao. Ni
njemu samom nije bilo jasno koliko je u oima ismailita njegov zloin bio velik.
To to je Husein Alkeini htio njega, sina vrhovna poglavara baciti u okove, inilo
mu se takvom nepravdom da na nju nije mogao drugaije odgovoriti. Smatrao je
kako se samo po sebi podrazumijeva da mu je, zbog njegova porijekla,
dooputeno vie nego drugima. Isto bi, samo da je mogao, uinio i sa eikom Ben
Ataem koji ga je na kraju okovao. Sada je bjesnio to su ga, umjesto da ga odmah
odvedu njegovu ocu, bacili u tamnicu.
Ebu Ali je obavijestio Hasana da su njegovog sina priveli u rvrdavu.
Dobro. Govorit u s njim. Neka ga poalju k meni. Ebuna je doao sa svojim
ljudima po zatoenika.
Brzo! Ustaj! Mora pred Sejidunu! Husein se divlje iskesio.
Hvala Alahu! Ubrzo u rezati remenje od koe s vaih leda.
Ispred vrhovnog poglavarstva Ebuna ga je predao ljudima Hasanove tjelesne
strae. Obuzeo ga je udan, nagonski strah. Vidio je da se ivot u utvrdi, otkad ga
je napustio, jako promijenio. Svuda se osjeao hladan, elini red. Po svemu se
primjeivalo da tvravom upravlja vrsta i jaka ruka.
Ukopljeni divovi po hodnicima i pred ulazima izazivali su u njemu nepovjerenje.
Divovski buzdovandija na vrhu stubita, koji je stajao nepomino kao kip i ije
su oi pratile svaki njegov pokret, inio mu se zloslutnim predznakom ishoda
onoga to ga je dovelo ovamo. Nije mogao ni pomisliti da se njegov otac okruio
tako jakom straom.

bcc

Uavi u Hasanovu sobu prkosno je ostao pokraj ulaza. Njegov otac sjedio je na
visokoj sofi i oito bio zadubljen u pregledavanje nekih spisa. Tek nakon
izvjesnog vremena upro je pogled u sina. Digao se. Straarima je dao znak da se
sklone, a zatim je Huseina odmjerio od glave do pete.
Najprije mi skini okove! Huseinov glas bio je pun prkosa.
Tko je jo vidio zloinca bez okova?
A kada je jo morao sin u okovima stajati pred ocem?
355
Ako nije nikad, sad sigurno mora.
Boji me se.
I bijesnog psa veu, dok ga ne ubiju.
Divan otac, zbilja!
U pravu si. A sada moram ispatati grijeh koji sam uinio time to sam ti otac.
Dakle, ne misli me osloboditi lanaca?
ini mi se da nisi sasvim svjestan to te eka za tvoje zlodjelo. Sam sam donio
zakone i bit u prvi koji e ih potovati.
Uope se ne bojim tvojih prijetnji.
Budalo! Zatucano tele!
- Govori mi to hoe. To me se uope ne tie.
O, nebesa! Zar jo ne shvaa kakav si zloin uinio?!
Nitko me nee nekanjen stavljati u okove.
Mog najboljeg prijatelja i pomonika si ubio, dakle, zato to je htio izvriti
moje nareenje?!
Zar ti je vie stalo do prijatelja nego do sina?
Naalost, tako je.
Cijeli Iran moe biti ponosan tako izuzetnim ocem! Sto e uraditi sa mnom?
Kakvu sam kaznu predvidio za ubojstvo starjeine?
Nisam prouavao tvoj zakonik.
Nita za to. Sam u ti rei. Zakon predvia kaznu odsijecanja desne ruke i
odrubljivanje glave u prisustvu vjernika.
Husein ga je zaprepateno pogledao.
Nee valjda rei da e me zadesiti ta kazna?
Misli li da sam radi ale pisao svoje zakone?
Stvarno. Svijet bi se uasnuo takvim ocem.
Slabo me poznaje.
To rado priznajem.
Uvijek si jednako drzak.
Sto e. Iver ne pada daleko od klade.
Nemam vremena za gubljenje na tvoje duhovitosti. Sutra e izai pred sud
daija. Zna to te eka. Sa mnom vie nee govoriti. Sto da javim tvojoj majci?
Da joj se zahvaljujem na tako dobrom ocu. Svaka zvijer bi bolje postupala sa
svojim mladunetom.
356

bcc

Zato i je zvijer. Mi, ljudi, imamo pamet i stroge, ali pravedne zakone. eli li
mi jo neto rei?
Sto jo da ti kaem? Misli da ti vjerujem da e se tek tako rijeiti jedinoga
sina i nasljednika? Tko e onda biti tvoj nasljednik?
Hasan se grohotom nasmijao.
Ti, Husein, moj nasljednik? Ti da jednom bude voa ove ustanove koja je
sazdana na nadmoi duha, na istom razumu? Ti, koji ne razumije nita, osim
kako obuzdati magaricu? Tko je ikada vidio da orao preputa kraljevstvo visina
teletu? Zato si, dakle, mislio da moe raditi to ti se svia?
Husein ga je htio rastrgnuti oima.
Psu se rada pas, biku tele. Kakav otac, takav sin.
Ako je to tako, onda ti nisi moj sin! - Time hoe osramotiti moju majku?
Nikako. Samo sam ti htio dokazati da rvoja tvrdnja moda vrijedi za psa ili
bika, ali ne i za ovjeka. Inae ne bi propadala kraljevstva koje su oevi zasnivali
svojim umovima i svojom hrabrou, a koja se rue zbog nesposobnosti i gluposti
sinova.
U redu. Ali svijet ne zna ni za sultana, ni za aha koji bi ostavio svoje
kraljevstvo tuincu, ako ima roenog sina.
E, onda u ja i u tome biti prvi. Znai, vie me nema stvarno nita pitati? Nita
poruiti svojoj majci?
Nita, osim onoga to sam ti ve rekao.
Dobro. Pozvao je straare.
Odvedite zatoenika u tamnicu! Husein je zakripao zubima.
Samo me pokuaj izvesti pred sud svojih slugu! Tvoju sramotu razgla-sit u
cijelim svijetom.
Sljedeeg jutra bio je sazvan visoki sud daija. Predsjedavao mu je Ebu Ali.
Prouite zakone i onda sudite strogo po njima. Tako je naredio Hasan. Kada
su svi bili okupljeni, straari su doveli Huseina.
Ebu Ali ga je optuio za dvostruki zloin. Prvo, za suprotstavljanje starjeini, a
drugo, za njegovo ubojstvo. Za oboje je bila predviena smrtna kazna. Ebu Ali je
upitao:
- Priznaje li krivicu, Hasanov sine?
Ne priznajem nikakvu krivicu. Priznajem samo da sam uistinu uinio ono za
to me optuuje.
Dobro. Ve za samo suprotstavljanje starjeini predviena je smrtna kazna.
Husein je planuo.
Ne zaboravi da sam ja sin vrhovnog poglavara!
Zakon ne poznaje iznimke. U Alkeinijevoj slubi bio si obini vojnik.
Optuujem te kao takvog.
Sto? Mene e netko bacati u okove?
Kao to vidi, nalazi se u njima. Zar zaista nema nita rei u svoju obranu?

bcc

Kakvu obranu zahtijeva od mene?! Alkeini me je iza leda tuio ocu kako bi
me lake bacio u tamnicu. Takav postupak, ipak, ne doputam! Ja nisam bilo tko.
Ja sam sin poglavara ismailita!
Ti si mu se suprotstavio. Njemu je vrhovni poglavar naredio da te okuje, kako
bi ti bio kanjen. Onda si ga ubio. Je li tako bilo?
Da. Tako je bilo.
Dobro, Abdulmalie! itaj to propisuje zakon za zloin suprotstavljanja
starjeini, a to za ubojstvo starjeine!
Abdulmalik se digao u svoj svojoj veliini. Otvorio je teku, uvezanu knjigu na
mjestu koje je bilo oznaeno, i s potovanjem je dotakao elom. Potom je,
sveanim glasom, poeo itati.
Tko god se od vjernika ismailita suprotstavi svome starjeini, ili odbije
nareenje koje mu je on izdao, ili na ikoji nain izbjegne izvravanje nareenja
osim ako je bio sprijeen viom silom, bit e kanjen smru koja e biti izvrena
odrubljivanjem glave... Tko god od vjernika ismailita stvarno napadne starjeinu
ili ga ubije, bit e kanjen smru tako to e mu prvo biti odsjeena desna ruka, a
onda odrubljena glava.
Abdulmalik je zatvorio knjigu. S potovanjem se naklonio daijima i sjeo na svoje
mjesto. Ebu Ali je rekao:
Visoki sude daija! uli ste to predvia zakon za zloin suprotstavljanja
starjeini i za ubojstvo starjeine. Sada vas pitam je li optueni kriv za pripisana
mu djela?
Okrenuo se Buzurg Umidu i prozvao ga.
Kriv je glasio je odgovor.
Emire Minueheru?
Kriv.
Dai Ibrahime?
Kriv.
Dai Abdulmalie?
Kriv.
Dai Surake?
Kriv.
Svi su potvrdili krivicu.
Na svako ime Husein se trgnuo. Sve vrijeme se u sebi nadao da e se netko
usprotiviti, da e netko uvidjeti kako je on bio u pravu i kako nije mogao postupiti
drugaije. Kada je i posljednji izrekao svoje kriv je, zaurlao je:
Zloinaki psi!
Premda je bio u lancima, htio se baciti na njih. Straar ga je na vrijeme zadrao.
Skrgutao je zubima i kolutao oima od nemonog bijesa. Ebu Ali se sveano
digao. Progovorio je:
Visoki sude daija! Jednoglasno ste utvrdili da je optueni kriv za pripisane mu
zloine. Zato Huseina, Hasanova sina i Sabahova unuka, osuujemo na smrt i bit
e mu prvo odsjeena desna ruka, a onda odrubljena glava, kao to predvia

bcc

zakon. Osuda e biti izvrena kada je potpie vrhovni poglavar. Ima li tko od
asnih lanova suda neto za primijetiti?
Digao se Buzurg Umid.
Visoki sude daija! rekao je. uli ste presudu koja je izreena Hu-seinu,
Hasanovu sinu, za ubojstvo huzistanskog velikog daija. Krivnja je dokazana i
zloinac je sam priznao djelo. Kazna koja mu je odmjerena, dakle, zakonita je i
strogo pravedna, ali bih upozorio visoki sud daija da je Husei-nov zloin prvi
takve vrste otkad je vrhovni poglavar izdao pootteni zakonik. Zato predlaem da
kod Sejidune podupremo molbu za pomilovanje, ako se osuenik za nju odlui.
Daiji su promrmljali u znak odobravanja. Ebu Ali se okrenuo Huseinu.
Osuenice! Hoe li moliti vrhovnog poglavara za pomilovanje? Husein je
bijesno zavikao:
Neu! Nikada! Nita neu moliti oca koji izruuje svog jedinog sina krvnicima.
Predomisli se, Huseine.
Buzurg Umid ga je ljubazno nagovarao.
Ne! Neu!
Ne budi tvrdoglav! Moli! ljutito mu je savjetovao Ebu Ali.
Recite mu da je gori od psa!
Obuzdavaj jezik, zloince! Ibrahim je pocrvenio od gnjeva.
Moda pred tobom kome smrdi iz usta?! Buzurg Umid i Abdulmalik prili su
osueniku.
359
Predomisli se, sine Hasanov rekao je veliki dai. Ti samo zamoli, a ja u
se potruditi nagovoriti oca.
Kad osuenik moli milost, to nije nikakvo ponienje za njega kazao je
Abdulmalik. To je znak da je svjestan svoga grijeha i da se ubudue namjerava
popraviti.
Sto se mene tie, moete initi to vas je volja naposljetku se Hu-sein
donekle predao.
Ebu Ali, Buzurg Umid i Abdulmalik otili su izvijestiti Hasana o presudi velikog
suda. Hasan je mirno sasluao. Kada mu je Buzurg Umid iznio molbu za
pomilovanje, hladno je odbio.
Sam sam donio zakone rekao je vrsto i sam hou biti prvi koji ih
potuje.
Ovo je prvi put da je ismailit ubio svog starjeinu.
Ba zato je potrebno dati primjer.
Ponekad je milost umjesnija od stroge pravednosti.
Moda, u svakom drugom sluaju, ali u ovome nikako. Pomilujem li Huseina,
vjernici e govoriti: Gledajte! Za nas vae zakoni, a za njegova sina ne vae. Znali
smo da vrana vrani oi ne vadi.
A ako naredi izvrenje presude, zgraat e se: kakav otac! Hasan je namrtio
elo.

bcc

Ja nisam donio zakone ni samo za sinove, ni samo za nesinove, nego sam ih

napisao za sve ismailite. Ja sam vrhovni poglavar i ja odgovaram za zakon. Zato
u potpisati smrtnu presudu.
Uzeo je Abdulmaliku presudu iz ruku. Paljivo ju je proitao. Potom je umoio
guje pero u tintu i odluno se potpisao.
Tako rekao je. Ebu Ali! Ti e objaviti vjernicima kako je presudio
visoki sud daija. Sutra rano, prije nego to izae sunce, krvnik e izvriti svoju
dunost. Je li sve jasno?
Sve je jasno, Ibn Sabae.
Buzurg Umid, koji je za to vrijeme stajao utke po strani, rekao je:
Moda bi presuda mogla biti ublaena utoliko da bude isputen njen prvi dio?
Ve je potpisano. Hvala vam na trudu. Kada je ostao sam, rekao je samome
sebi:
Sin mi je bio kamen spoticanja pri gradnji mog zdanja. Jesam li zvijer, kada ga
unitavam? Zapoeto zdanje mora biti dovreno. Ometa li te srce, naredi mu da
umukne. Jer sve veliko mora preko ljudskog.
360
20.
Sljedeeg jutra, prije nego to je izalo sunce, udaranje bubnjeva pozvalo je na
zbor. Od usta do usta prenosila se vijest da e sinu vrhovnog poglavara biti
odrubljena glava zbog ubojstva huzistanskog velikog daija.
Ebu Ali je s Minueherom i Ibrahimom uao u osuenikovu eliju. Glas mu je
malo drhtao dok je itao presudu i rekao da je vrhovni poglavar odbio molbu za
pomilovanje.
Hajde sad, Hasanov sine. Pravda mora biti zadovoljena.
Husein je izvjesno vrijeme zurio u pridolice poput zbunjene zvijeri, a onda je
jurnuo na njih. Ali, noge su mu se zaplele u lance tako da je pao.
Prokleti psi! Prokleti psi! prostenjao je.
Podigli su ga. Svom snagom se opirao odlasku na gubilite. Straari su ga morali
silom odvui iz podruma.
Na srednjoj i donjoj terasi bila je postrojena vojska. Nasred donje postavili su
teak drveni panj. Doao je krvnik sa svojim pomonicima. Bio je gol do pojasa, a
na ramenu je nosio sjekiru. Drao se ponosno i pretvarao se da nikoga ne vidi.
Kroz redove je proao apat:
- Vode ga!
Husein je psovao i otimao se straarima. Frktao je i grizao zubima poput divlje
make, pa su ljudi koji su ga vodili bili ve sasvim zadihani. Grubo su ga udarali i
gurali na gubilite.
Kada je osuenik ugledao krvnika sa sjekirom, zadrhtao je cijelim tijelom. Vie
nije ispustio glasa iz sebe. Shvatio je to ga eka.
Sejidunin sin. Sin vrhovnog poglavara aptali su ljudi u vrstama. Ebu Ali,
Buzurg Umid i Minueher uzjahali su konje. Rog je zatrubio u

bcc

znak panje. Ebu Ali je odjahao nekoliko koraka ispred ostalih, razmotao je svitak
i proitao smrtnu presudu. Nakon toga pozvao je krvnika da obavi svoju dunost.
361
Za trenutak je zavladala grobna tiina. Razgovijetno se ulo huanje planinske
rijeke. Huseinu se neoekivano oteo krik iz grudi. Ljudi! Zar niste uli?! Otac
krvniku predaje vlastitog sina!
Redovi su se uskomeali. Abdurahman, koji je stajao na elu fidaija-nova-ka,
pogledao je Naima koji je stajao iza njega. Bio je blijed poput voska.
Pomonici su zgrabili osuenika i oslobodili mu desnu ruku. Husein se oajniki
otimao. Instinktivno se upinjao da ostane to dalje od panja, ali gorostasi su ga
dogurali do njega, oborili ga na koljena i stavili mu ruku preko panja. Krvnik ga je
jednom rukom uhvatio za zglob, a drugom zamahnuo sjekirom. Otrica je
zazvidala zrakom i, uz zvuk krckanja, presjekla kost. Husein je zaurlao tako da
se ljudima vrisak zario u mozak. Istrgnuo se krvnikovim pomonicima i njihova
lica poprskao krvlju koja je snano ikljala iz otvorenih ila. Zatim se,
onesvijeten, sruio na zemlju. Podigli su ga i stavili mu glavu na panj. Krvnik ju
je jednim zamahom odvojio od tijela. Pomonik mu je dodao plat pa ga je
prebacio preko trupla koje je plivalo u krvi.
Potom se okrenuo Ebu Aliju.
Krvnik je izvrio svoju dunost rekao je suho.
Time je pravda zadovoljena odvratio je veliki dai. Ponovo je izjahao pred
okupljeno ljudstvo i rekao:
Ismailiti! Upravo ste bili svjedoci stroge pravednosti koja vlada u Ala-mutu.
Sejiduna, na vrhovni poglavar, ne zna za iznimke. Tko poini zloin biva
kanjen, strogo i po zakonu. Ni poloaj, ni porijeklo nee ga zatititi od zasluene
kazne. Zato vas ponovo pozivam da potujete zakon i strogo se pridravate
propisa. Alah je Alah i Muhamed je Njegov prorok! Doi, el-Mehdi!
Izdao je nareenje i ljudi su se razili prihvaajui se svojih svakodnevnih
poslova.
Mnogi su govorili:
Stvarno! Jo ima pravde na svijetu. A drugi su dodavali:
Gdje jo ima knez ili poglavar koji bi rtvovao sina zakonu?
Glas da je vrhovni poglavar ismailita kaznio vlastita sina munjevito se rairio
zemljom i izazvao strahopotovanje prema njemu.
Za to je vrijeme Dafer, pretvoren u sultanova glasnika Halefa, na putu za Bagdad
doivljavao razne susrete. Odmah iza Kazvina naletio je na vojnike koji su, jedni
na konjima, a drugi pjeke, ili prema vojnom logoru kod Niha-venda. To su
uglavnom bili dijelovi rasute Kizil Sarikove vojske koji su sti362
zali iz Horasana i Huzistana. S potovanjem su mu se sklanjali s puta kada su u
njemu prepoznavali asnika sultanove tjelesne strae. Ali bi i uutjeli.
Na svakoj stanici lako je mijenjao konja. Prvu je no proveo pod vedrim nebom, a
potom je spavao u karavan-sarajima pokraj glavnog puta. Na pola puta do grada

bcc

Save, u jednoj krmi, s njim su dijelili sobu dvojica asnika iz Kizil Sarikove
vojske. Priali su kako je bilo pred Zur Gumbadanom i kako je na ljudstvo
djelovala vijest o ubojstvu velikog vezira.
Sve sjeverne pokrajine su iitske rekao je jedan od njih. U isma-ilitima
vide svoje istovjernike i sada, kada vie nema Nizamulmulka, nema vie nikakvog
smisla boriti se protiv poglavara s planine.
Dafer im je povjerio da dolazi ravno iz Alamuta kao sultanov glasnik. Preplaeno
su ga pogledali.
Ne odaj nas molili su ga. Tako kako smo govorili misle svi ljudi. Kada
stigne nareenje, bit emo opet svi spremni.
Umirio ih je. Postali su radoznali. Samome sebi se udio. Je li vanjska promjena
tako djelovala na njega ili je, pak, strah da se ne oda bio tako velik da se potpuno
uivio u svoju ulogu? Priao je o grozotama u Alamutu tako da se asnicima
dizala kosa na glavi. ak poslije toga, kada je zaspao, sanjao je strahote. Ali kada
je, probudivi se sljedeeg jutra, vidio da na zidu visi odjea sultanovih vojnika,
nesvjesno je dohvatio drak sablje. Tek tada je shvatio gdje je i to je njegov
zadatak.
Brzo je obavio jutarnju molitvu, pojeo zdjelicu kiselog mlijeka i komad zobene
pogae, skoio na konja i odjahao dalje.
Na putu mu je ususret stigao jak odred dobro naoruane turske konjice.
Zapovjednik ga je zaustavio i traio od njega dokumente.
Dafer ih je pokazao. Rekao je da je sultanov glasnik i da se vraa iz Alamuta.
Dobro. A ja imam zadatak da, svom strogou, ponovo dovedem u red ete
koje su se razbjeale pred krivovjernikim utvrdama. Njegovo Velianstvo je
naredilo da opet udarimo na ismailite.
Dafer je nastavio put. Pomislio je: Zna li Sejiduna kakva opasnost ponovo
prijeti Alamutu? Ali morao je izvriti nareenje i u tome ga nita nije smjelo
sprijeiti.
Vojni put liio mu je na veliki vojni logor. Neprestano je sretao nove odrede. Ve
izdaleka je vikao da je glasnik Njegova Velianstva kako ga ne bi stalno
zaustavljali. S vremena na vrijeme pokraj ceste su se bijelili atori. Bezbroj konja,
deva, mazgi i goveda, te cijela stada sitne stoke brstili su i pasli posljednje ostatke
raslinja po panjacima.
363
Putem je bilo toliko vojske da je morao objahati Nihavend, a dalje je put prema
Bagdadu bio gotovo pust. U sarajima je bilo dovoljno mjesta za noenje. Tada je i
progutao prvu kuglicu. Obuzeo ga je velik nemir. Pokatkad su mu se za vrijeme
jahanja javljala privienja. inilo mu se da je zalutao u ogromne gradove u
kojima su vrvjele bezbrojne mase ljudi. Potom je sanjao da je u rajskim vrtovima i
da ga okruuju crnooke hurije. Dan i no su se stapali u jedno. Potpuno je
podlegao strasti za tim stanjima. Bio je ve progutao sve kuglice osim posljednje.
Krajnjim naporom se savladavao da i nju ne proguta. Najednom mu se uinilo da
je dojahao pred ulaznu kapiju u veliki grad. Pred njom je stajala do zuba

bcc

naoruana straa. Naviknut ve na bestjelesna privienja htio je naprosto projahati

dalje, no u njega su se uperili iljci est kopalja. Najednom je iezla
omamljenost. To je bio deseti dan od njegova odlaska iz Alamuta i stigao je do
bagdadskih gradskih vrata.
Brzo se snaao.
Ja sam glasnik Njegova Velianstva rekao je osorno. Zapovjednik strae
pogledao je njegove dokumente.
Dobro, jai dalje rekao je.
Stigao je unutar bedema i gledao zapanjenih oiju. Palae od istog mramora,
jedna ljepa od druge, redale su se du ulice kojom je jahao. S vremena na vrijeme
smjenjivale su ih damije sa zlatnim i zelenim kubetima. Visoki minareti dizali su
se u nebo. Trgovi i bazari, na kojima je sve vrilo kao u mravinjaku, presijecali su
mu put. Odavno je ve bio izgubio pravac koji mu je opisao njegov dvojnik u
Alamutu. Osjeao se sasvim siunim. Kako bi se ohrabrio, povikao je samome
sebi: Dafere! Kada ispuni svoj zadatak, ekaju te tisuu puta ljepa mjesta.
Sreo je straarsku patrolu koja se sastojala od etvorice vojnika. Probio se do nje i
upitao:
Kuda vodi put do dvorca Njegova Velianstva? Desetnik ga je zaueno
pogledao.
Sto si zinuo u mene?! izderao se Dafer. Pokai mi put do dvorca.
I mi smo se tamo uputili. Poite s nama.
Jedan od ljudi uhvatio je uzdu njegova konja i poveo ga za sobom. Dugo su
brodili beskrajnim morem kua i palaa. Na kraju su stigli do divno ureenih
vrtova iza kojih se na suncu bijelio lijep dvorac.
Tu ivi Njegovo Velianstvo rekao je desetnik.
Sada ga je i Dafer prepoznao po Halefovom prianju. Ljudi koje je sreo bili su iz
jedne od vojarni koje su se nalazile sa strane vrtova. On sam odja-hao je do
velikih ulaznih vrata i viknuo lozinku.
364
Vojnik na strai se zaudio.
Ta lozinka vie ne vrijedi rekao je.
Ja sam glasnik Njegova Velianstva! viknuo je Dafer. Bio sam u
Alamutu i sada se vraam s porukom.
Doao je desetnik i zaueno promatrao jahaa. Bio je sav pokriven prainom s
puta, a preko obraza imao je jedva zacijeljenu ranu. Lice mu je bilo jako upalo.
Pozvat u deurnog asnika rekao je kada je uo to je traio doljak.
Dafer je osjetio malaksalost. ivci su mu bili kao samljeveni u rvnju.
Ugledao je asnika koji mu je prilazio. Sto uiniti? Glumiti kao da ga poznaje? A
ako je to bio nov ovjek?
asnik je doao sasvim do vrata. Paljivo je pogledao stranca, a onda je uzviknuo:
Nisi li ti Halef, Omerov sin?
A tko drugi? Brzo obavijesti zapovjednika tjelesne strae o mom dolasku.
Smjesta moram k njemu.

bcc

asnik je zavrtio glavom.

Samo sjai i poi sa mnom.
Putem su obojica utjeli. asnik ga je promatrao ispod oka. Da, to je Halef iz
Gazne, samo neto izmijenjen i oigledno jako umoran.
Zapovjednik tjelesne strae smjesta ga je primio u sultanovom dvorcu.
Kako si izvrio nareenje, Halefe?
Strogo prema tvojim uputama, emire. Ali doek je bio strahovit. Muili su me
kako bi saznali to vie o namjerama Njegova Velianstva. Imam vane vijesti za
njega.
Ima li pismo?
Ne, samo usmenu poruku.
Kai je meni.
Poglavar ismailita namijenio ju je izravno Njegovom Velianstvu.
Zar si zaboravio na dvorske obiaje?
Nisam, emire. Ali udarac koji mi je zadao poglavar krivovjernika jo pee na
licu, a i sve kosti me jo bole. Ne smijem gubiti vrijeme. Donosim strane novosti.
Kakav je Hasan ibn Sabah?
Pravi krvnik. Zvijer u ljudskom liku. Krajnje je vrijeme da njega i njegov nakot
istrijebimo s ovoga svijeta.
365
To e se i dogoditi... Prieka) ovdje. Idem pitati Njegovo Velianstvo eli li te
primiti. Kada je otiao, Dafer jc brzo progutao kuglicu. Ve je bio toliko
naviknut na njih da je odmah poela djelovati. Pod njenim utjecajem ubrzo su
porasli i njegova samosvijest i njegova hrabrost. Poela su mu se javljati poznata
privienja. Opirao im se krajnjim naporima svoje volje.
Sada moram misliti samo na svoj zadatak rekao je samome sebi.
Bilo je neposredno pred podne osamnaestog studenog tisuu devedeset i druge
godine po naem kalendaru. Sultan Malik-ah se upravo vratio iz kratkog posjete
haremima svoje sestre, sada jedine kalifove ene. Konano je uspio to nagovoriti,
to prisiliti vjerskog poglavara da za svoga nasljednika odredi sina Dafera, kojeg
mu je rodila upravo sultanova sestra, a iz nasljedstva iskljui svog prvo roenog
sina Mustazira. Sultan je iza sebe imao teke borbe sa svojim zetom. Tek kada ga
je prognao u Basru, kalif Muktadi je popustio. A ipak je uspio dobiti deset dana za
razmiljanje.
Od tada je proteklo pet dana. Sestra ga je, pri njegovu posjetu, uvjerila da je kalif
u biti ve pristao na zahtjev. Sada je sultan zadovoljno trljao ruke, sjedei na
minderluku. On je bio ovjek u najboljim godinama, vedrog duha i krepka
zdravlja. Volio je bogatstvo i rasko, prijateljevao sa znanou i umjetnou, a
radovalo ga je sve to je bilo stvaralako i neobino.
Mislio je: Mogu li jo ita poeljeti? Granice mog carstva vee su nego ikada
ranije. Kraljevi i knezovi su mi pokorni. Gradovi se diu iz pustinje, a ceste se
bijele na suncu. Narodi ive u blagostanju i slave me. Sada sam slomio i vjerskog
poglavara. Izdanak moje krvi sjest e na prijestolje Prorokova namjesnika. Sve to

bcc

sam pred sebe postavio, to sam i postigao. Sada sam zbilja na vrhuncu svoje
moi.
Pisar mu je najavio zapovjednika tjelesne strae. Emir je uao i nakon to je
obavio propisani ceremonijal, rekao:
Velianstvo! Halef, sin Omerov, vratio se iz Alamuta. Ima ranu preko lica.
Rekao je da je ismailitski poglavar naredio da ga mue kako bi saznao za tvoje
namjere. Donosi ti usmenu poruku. Ponizno moli da ga Tvoje Velianstvo primi.
Sultan je problijedio. Potom je planuo.
Sto? Drznuo se muiti moga glasnika? O, prostaka, bezduna podlost! Ali
zovni Halefa. Neka sam kae kako je bilo u zamku.
Emir je otiao i ubrzo se vratio s Daferom. Fidai se bacio niice pred sultanom.
Digni se, Omerov sine!
Kada je sultan ugledao Daferovo lice, uzviknuo je:
366
Pa kakav si to, Halefe? Ali govori, govori. Kako te je doekao zloinac s
planine? to mi je po tebi poruio?
Daferu se sve maglilo pred oima. Predmeti oko njega sablasno su se mijenjali.
Hai je sasvim ovladao njime. Sada moram izvriti nareenje, rekao je
samome sebi. ekaju me hurije.
Sjetio se kako je Halef rekao da treba razgovarati sa sultanom.
Velianstvo! Sreo i sjaju drave! promucao je. Bio sam u Ala-mutu.
Posjekao me... Rukom je opipao noi u svom rukavu. Spustio ga je u dlan,
uhvatio ga vrsto za drku te se krajnjom odlunou svoje volje bacio prema
sultanu.
Vladar je instinktivno ustuknuo. Sav se tresao. Ruka je zamahnula prema njemu i
naotrena pisaljka ga je ogrebla iza uha. Dafer je jo jedanput podigao ruku, ali
emir mu je ve sabljom rascijepio glavu.
Pisar je kriknuo.
Tiina! naredio je emir. Pomogao je sultanu, koji je bio sav blijed i jo
uvijek drhtao cijelim tijelom, da legne na jastuke.
Ovaj ovjek je oigledno pobjesnio rekao je nakon toga. Sagnuo se nad
mrtvacom i obrisao krvavu sablju o njegovu odjeu.
Siao je s uma kazao je sultan drhtavim glasom. Sve to dolazi iz
Alamuta ili je ludo ili zloinako.
Na pisarev krik u dvoranu je dolo nekoliko straara i dostojanstvenika. Sultan je
preao rukavom preko znojnog lica i na njemu je ugledao krvave mrlje.
to ovo znai?
U njegovim oima pojavio se ludi strah. Pisar je priskoio.
Njegovo Velianstvo krvari! Njegovo Velianstvo je ranjeno!
Sada je emir ugledao na podu zaotrenu pisaljku. Problijedio je. Podigao ju je i
paljivo razgledao. Sjetio se ubojstva velikog vezira. Hladnoa mu je prostrujala
kroz kosti. Jo jedanput je pogledao mrtvaca koji je leao pred njim. Krv je

bcc

otapala ljepilo na njegovu licu. Emir je povukao za bradu i brkove. Oboje su mu

ostali u ruci.
To nije Halef proaptao je.
Sultan je pogledao prema njemu i shvatio. Srce mu je ispunio uas. Pomislio je na
ubijenog vezira. Obuzela ga je bojazan da e i sam umrijeti. Svi su se okupili oko
mrtvaca.
Ne, to stvarno nije bio Halef aptali su. Pozvali su sultanova osobnog
lijenika. Kada je doao, emir mu je apnuo:
Bojim se da je ranjen otrovnim orujem. Radi brzo!
367
Lijenik je pregledao sultana.
Rana nije velika umirujue je rekao. Ipak, bit e dobro da je za svaki
sluaj spalimo.
Je li moda smrtonosna? Sultanov glas bio je sasvim uplaen.
Nadajmo se svemu najboljem odgovorio je lijenik.
Poslao je po svog pomonika, koji mu je donio instrumente. Sve je bilo brzo
pripremljeno. Emir je tada postao svjestan situacije. Naredio je:
Nitko tko je u zgradi, neka je ne naputa. Nikoga neemo ni pustiti u nju. Svi,
o svemu to se ovdje dogaa, moramo utjeti. Sada ja preuzimam zapovjednitvo.
Straari su odnijeli mrtvaca iz sobe. Sluge su brzo oistile tragove krvi. Lijenik
je zagrijao elini iljak. Kada je priao s njim, sultan je upitao:
Hoe li jako boljeti?
Velianstvo neka popije nekoliko aa vina. Onda e manje boljeti. Sluga ga je
brzo posluio vinom. Sultana je hvatala omamljenost. Lijenik je uarenim
iljkom njeno dotakao ranu, a sultan je zaurlao od
boli.
Strpljenje, Velianstvo zamolio je lijenik.
Glavu u ti skinuti bude li me jo tako muio.
Velianstvo neka samo izvoli. Ali rana mora biti spaljena. Sultan se savladao i
lijenik je zavrio svoj posao.
Jako je boljelo uzdahnuo je sultan. Bio je blijed kao vosak. Sluge su ga na
nosilima odnijele u njegovu spavau sobu. Lijenik mu je
ponudio okrepljujui napitak, a potom zapovjedio da se navuku zavjese na
prozore. Iscrpljen, sultan je zaspao.
Pratnja se povukla u predsoblje. Lijenik je s vremena na vrijeme obilazio
bolesnika. Kada se vraao, doekivale su ga zabrinute oi onih koji su ekali.
Ne izgleda loe nekoliko puta je rekao. A onda se najednom vratio sav
prestraen. Velianstvo ima groznicu, stranu groznicu. Poinje buncati.
Mislim da se, unato svemu, otrov raziao tijelom.
Alahu, kakvo zlodjelo proaptao je emir. Sultan je poeo glasno vikati.
Emir i lijenik utrali su u sobu. Odgrnuli su zavjese tako da je sobu obasjalo
neto svjetlosti. Sultan se na trenutak osvijestio.
Spasite me! Spasite me! jeao je. Joj, kao da mi je eravica u ilama!

bcc

368
Opet je poeo buncati. Svi koji su ekali u predsoblju, okruili su njegovu
postelju. Gledali su se blijedih obraza.
Tada je bolesnik poeo pjevati. Prisutni su kleknuli i elom dotakli pod.
Uasno, uasno mrmljali su.
Sultan se pridigao na jastucima. Zbunjeno je pogledao oko sebe i htio ustati.
Lijenik ga je zadrao. Dao je znak ostalima da napuste sobu. U predsoblju je
emir rekao:
Kada se opet osvijesti, moramo ga pitati kome ostavlja nasljedstvo. Sada je jo
vrijeme. Muhamed je star jedva etiri godine. On ipak u ovim vremenima ne
moe preuzeti vladanje nad cijelim Carstvom.
Poekajmo jo malo predloio je stari dvorjanin. Pisar je iznio svoje
miljenje:
Ne bi bilo dobro da nam zavladaju sultanija i Tadulmulk.
Ali bolesniku ne smijemo pokazati da oekujemo najgore rekao je jedan
vlastelin.
Radi se o sudbini Irana mrano je odvratio emir.
Morali bismo pozvati bolesnikovu sestru. Nikoga drugog od njegovih srodnika
ionako nema u blizini.
Nikoga, tko nije u ovoj zgradi, neemo sada pustiti k njemu - odluno je
rekao emir. Nitko ne smije saznati da je sultan pao od ismailito-vog bodea.
Doe li do najgoreg, tada emo razglasiti da je umro od groznice, jer ako se po
Iranu prouje da je sultan, isto kao veliki vezir, postao rtva ala-mutskog krvnika,
ne samo da bismo svi bili pozvani na odgovornost nego bi i sav narod obuzeo
takav strah od tih ubojica da se vie nitko ne bi htio boriti protiv njih.
Cijelu no do jutra probdjeli su ekajui pokraj bolesnika. Groznica se neprestano
pojaavala. Emir je uzalud pokuavao zapoeti s pitanjima nasljedstva. Ubrzo
sultan vie nije dolazio k svijesti. Kada se razdanilo, poela je bolesnikova
samrtnika borba. Trajala je sve do druge molitve, a tada je lijenik utvrdio da mu
srce vie ne kuca. Svi su oajniki zaplakali. Iran je izgubio svog najmonijeg
vladara.
Bagdad, ivi, nemirni Bagdad, jo prethodnog dana u prazninom raspoloenju i
veselju, najednom je zanijemio i utonuo u tugu. Vijest o sultanovoj smrti nije jo
ni doprla do predgraa, kada su meu dvorjanima ve poele borbe za nasljednika
prijestolja. Brzi glasnici razletjeli su se na sve strane s tunom vijeu.
Zapovjednik tjelesne strae poslao je svoje ljude Berkijaruku, mislei da je jo
uvijek u pohodu prema granicama Indije, i sinovima ubijenog velikog
vezira, a Muhamedove pristalice slale su svoje sultanovoj udovici i Tadul-mulku
u Isfahan. Pokorni knezovi iz Sirije i susjednih pograninih pokrajina, koji su se
upravo bili okupili u Bagdadu oko sultana, navrat-nanos su se vratili svojim
domovima kako bi se, koristei povoljnu priliku, otresli iranske vlasti. Sam kalif,
koji je na svom dvoru proglasio polugodinju alost za preminulim, u sebi se
radovao takvom obratu stvari. Sada se usudio po svojoj volji izabrati nasljednika i

bcc

ponovo se odluio za svog prvorodenog sina. Povjerenici svih brojnih kraljeva,

knezova i visokih dostojanstvenika poslali su glasnike s vijeu svojim
gospodarima.
U Bagdadu su se ve na sam dan smrti kovale spletke na sve strane. Najednom su
kao iz zemlje izniknule pristalice raznih pretendenata na iranski prijestol. Gotovo
sva braa i sinovi pokojnog sultana imali su svoje zagovornike. Svi oni navijali su
svaki za svakog kandidata i pritiskali nesretnog kalifa kako bi ga pridobili za
svoju stranu. S vremenom se pokazalo da zapravo postoje samo dva
suprotstavljena tabora: Berkijarukov i Muhamedov. U posljednje vrijeme sultan se
priklanjao Muhamedu i upravo zato su sada sultanija i Tadulmulk bili u premoi.
Svi oni brojni knezovi i velikai, visoki inovnici i duhovnici koje je, u njihovim
stremljenjima, zasjenjivala i ograniavala bezobzirna i vlastoljubiva mo velikog
vezira, zauzeli su se za maloljetnog Muhameda. Ubrzo im je uspjelo pridobiti
kalifa za sebe. Borba izmeu dva tabora postajala je sve otrijom. Berkijarukove
pristalice su se na kraju u Bagdadu osjeale ugroenima. Neki su se pritajili, a
drugi su pobjegli iz grada. Muhamedove pristalice nestrpljivo su ekale vijesti od
sultanije i Tadulmulka. Svim silama pritiskali su na slabanog kalifa da njihova
kandidata proglasi sultanom i time zada smrtni udarac protivnikoj strani.
ete koje su se skupljale oko Nihavenda i Hemezana i bile odreene za borbu
protiv ismailita, zajedno s vijeu o sultanovoj smrti dobile su i nareenje da
odustanu od prvotnog plana i krenu prema Isfahanu. Ve na pola puta ususret su
im stigli izaslanici sultanove udovice. Zapovjednici su u njeno ime primili bogate
darove, a ljudstvu je obeana dvostruka plaa stanu li na stranu njena sina. Drugi
glasnici nastavljali su put do Bagdada kako bi obeanjima i skupocjenim
darovima pridobili kalifa da odmah proglasi Muhameda sultanom i naredi da se u
cijelom Iranu hutbi moli za njega.
U meuvremenu je u Isfahan dojurio Berkijaruk s dijelom svojih eta. Jo nije
znao da je poslije velikog vezira ubijen i njegov otac. Doao je u vrijeme najvee
pomutnje. Sa svih strana valjala se vojska prema gradu i klicala maloljetnom
Muhamedu kao novom sultanu.
Shvatio je da je stigao nekoliko dana prekasno. Pokuao se suprotstaviti
sultanovoj udovici i njenom veziru, ali upravo tada je, poput groma, doprla vijest
iz Bagdada da je kalif proglasio Muhameda novim sultanom. Berkijaruk je brzo
okupio ostatak svojih eta i s njima odjurio u Savu, kod emira Te-ketegina, svog
prijatelja iz rane mladosti. Kod njega je, kao to je i raunao, naao istinsko
utoite.
Sada je trebao potraiti vezu sa svojim pristalicama i svima onima koji su bili
nezadovoljni novim sultanom. Pridruila su mu se petorica Nizamovih sinova, a
jednoga od njih odmah je imenovao svojim vezirom. Najednom je raspolagao
brojnom vojskom.
U toj opoj pomutnji sultanija i njen vezir su na sve mislili, ali su zaboravili na
svog dojueranjeg saveznika Hasana. Emir Teketegin i Muzafer bili su dobri

bcc

susjedi. Sada je Berkijaruk, posredstvom Muzafera, zatraio kontakt s alamutskim

poglavarom i ismailitima.
371
Dok je drava Selduka, do juer jedno od najmonijih carstava na svijetu, bila u
rasulu, dok su se sinovi i braa, strievi i neaci ubijenog sultana meusobno
borili za nasljedstvo i dok u cijelom Iranu nitko nije tono znao tko je gdje
gospodar, ustanova ismailita stajala je vrsto i nepokolebljivo kao stijena na kojoj
bijae podignut Alamut.
Vijest o smrti sultana Malik-aha bila je za Hasanove sljedbenike pravi praznik.
Sada je cijelo podruje od Reja, Rudbara i Kazvina do Firuz Kuha, De-megana, te
sve do Kird Kuha i Zur Gumbadana bilo sigurno, i ismailitski glasnici, a i itavi
odredi, mogli su gotovo etati od utvrenja do utvrenja. Prema Alamutu su hrlili
novi vjernici koji su u njemu vidjeli najpouzdanije jamstvo svoje vjerske slobode i
svoje dobrobiti. Sama tvrava uskoro im je postala pretijesnom. Dai Ebu Surake
izabrao je najjae i najsposobnije i zadrao ih u utvrdi. Ostale je darovao i nakon
to su poloili zakletvu otpustio kuama, obeavi im potpunu zatitu vrhovnog
poglavara. Cijeli sjever Irana je poslije gotovo itavog stoljea ponovo javno
slavio Alija i slobodno priznavao kairskog kalifa svojim duhovnim poglavarom.
Hasanova obavjetajna sluba bila je savreno razgranata. Smjesta je saznavao
vijesti o borbama i bitkama za iransko prijestolje. Tako je saznao da je kalif
proglasio Muhameda novim sultanom i da se Berkijaruk vratio u Isfahan. Tono
je osjetio kako su se zaljuljali stupovi selduke vlasti koju je upravo on
potkopao. Ispunili su se njegovi snovi iz davne mladosti.
Sve je poput bajke rekao je sebi. Ne bih vjerovao da sam nisam bio
opruga svih tih prevrata. Stvarno! Neke elje imaju udesnu mo. Djeluju kao da
su materijalizirane, kao da su ekii od pravog elika.
Osjeao je udnu prazninu, kao da je sve oko njega najednom umuknu-lo.
Napustilo ga je neto veliko, strano, a ipak lijepo, i izvan njega potrailo svoje
mjesto pod suncem. Uhvatila ga je nostalgija za silnim i burnim danima. Sada je
doao trenutak kada e morati jo jednom provjeriti svoje zdanje, odrediti ga
spram svega to ga okruuje, izmjeriti granice svoje vlasti pa osigurati njenu
trajnost i za ono vrijeme kada njega vie ne bude.
Isto kao prije pola godine, i poetkom zime je reis Ebul-Fadil Lumbani iz Reja
stigao s vanom porukom u zamak. Ispriao je da je emir iz Save, Teke-tegin,
primio Berkijaruka i stavio mu sve svoje ete na raspolaganje. Htio bi ga u Reju,
staroj prijestolnici Irana, proglasiti sultanom, te je zato zamolio Muzafera za
pomo i potporu. Muzafer mu je savjetovao da se prvo nagodi s Hasanom i dobije
njegov pristanak. Kako bi to postigao, sada je dojahao on, Ebul-Fadil, u Alamut, a
Berkijaruk namjerava, im bude proglaen sultanom, sa svom svojom vojskom
udariti na Isfahan i svrgnuti Muhameda.
Na savjetovanju kod velikog poglavara okupili su se obojica velikih daija,
Minueher i Ebul-Fadil Lumbani.

bcc

Trenutak je od presudnog znaaja rekao je Hasan. Kalif i gotovo sve

vojskovoe, zajedno sa svojim etama, priznali su Muhameda. Ne smijemo se
zavaravati. Ako pobijedi sultanijina stranka, onda bismo mi, ismaili-ti, bili prvi na
koje bi udario Tadulmulk. On je uz nau pomo doao do moi, a kao svaki
monik i on e prvo pokuati rijeiti se svojih titonoa. Ve nam je jedanput
dokazao da je ovjek tog kova. I Berkijaruk e pokuati otresti nas kada mu vie
ne budemo potrebni. Upravo to moramo unaprijed izbjei. Zato neka nae geslo
bude: u Iranu vie nijedan vladar ne smije doi do neograniene vlasti! Mislim,
dakle, da moemo samo privremeno pomoi Berkijaruku da zbaci Muhameda s
prijestolja. Neka ga Teketegin u Reju proglasi sultanom. Kada krene na Isfahan,
mi emo mu uvati lea. Ali poslovica kae: eljezo se kuje dok je vrue. Za nau
uslugu mora nam se Berkijaruk svojim potpisom obavezati da nee, uspije li, ni
napadati nae utvrde, ni progoniti nae pristalice u svojoj dravi. Da bi osjetio
kako je iva naa mo, zahtijevat emo od njega godinji danak za nau pomo.
Dolo je vrijeme kada vladari i monici moraju shvatiti da je njihov ivot u naim
rukama.
Nitko od poglavara nije mu proturjeio, niti imao ikakvu primjedbu. Sastavili su
pismo s uvjetima za Berkijaruka.
Nakon toga razgovor se poeo ugodnije odvijati. Vr s vinom kruio je od ruke do
ruke. Najednom se Hasan okrenuo Lumbaniju i smijeei se, upitao ga:
Sto je, zapravo, s onim lijekom protiv mog ludila? Zar mi ga jo nisi donio?
Ebul-Fadil se poeao iza uha.
Zna, Ibn Sabae odvratio je ostario sam i prestao se bilo emu uditi.
Uvidio sam da je ono to mi se prije sedam godina inilo mudrim, bilo glupo, a da
se prividna ludost pretvorila u najveu mudrost. Vie nita ne razumijem i zato se
ne usuujem suditi ni o emu. Ja sam svoje odsluio.
Poslije dugo vremena Hasan se opet veselo nasmijao.
373
179
Moj reise, moj reise! rekao je. Sada vidi na kako je trulim nogama
stajala graevina o kojoj si nekad mislio da je izgraena za vjenost. Bila je
dovoljna aica ljudi, u koje sam se mogao potpuno pouzdati, da posije-em
selduki hrast. Pitam te: ima li vladara ili vjerskog dostojanstvenika, proroka ili
mudraca, vladavine ili ustanove kojih bismo se mi u Alamutu trebali bojati?
Ne, nema, Ibn Sabae. Jer tvoji ivi bodei mogu dosei svakoga tko ti se
odupre. Tko bi jo htio, u takvim okolnostima, biti tvoj neprijatelj?
Jo ima takvih, dragi moj. Ali doi e vrijeme kada e pred naom snagom
drhtati i knez koji ivi na drugoj strani zemlje. Tada emo primati danak od svih
careva, kraljeva i monika s one strane mora.
Ebul-Fadil je samo zavrtio glavom.
Vjerujem zato to moram vjerovati. Ali ne razumijem. Kako se mogu nai
mladii koji, po tvom nareenju, s takvom radou rtvuju svoje ivote?
Zato to znaju da e se smru nai usred vjenih rajskih raskoi.

bcc

Nee valjda traiti od mene da i ja povjerujem u tvoju bajku o raju? Hasan je

veselo namignuo.
eli li se vlastitim ulima uvjeriti u njenu istinitost?
Neka me Alah sauva tolike radoznalosti! uzviknuo je. Jer ti sve moe i
kada bi me, na kraju krajeva, uvjerio u istinitost svog raja, moda bih jo s
bodeom krenuo na kakvog sultana ili vezira, i to usprkos svojih starih kostiju i
svoje sijede brade.
Poglavari su se glasno nasmijali.
Sljedeeg jutra Ebul-Fadil je napustio Alamut, bogato darovan i udobno sjedei na
leima deve.
Nije prolo ni tjedan dana, a glasnik je ve donio Hasanu Berkijarukovo pismo u
kojem mu priopava da prihvaa njegove uvjete. I stvarno! Teketegin je u Reju
proglasio Berkijaruka sultanom. Sada su obojica namjeravali s vojskom krenuti na
Isfahan. Ali Tadulmulk je ve prodro sa svojim etama prema Savi. Kod
Burugdira, izmeu Hemezana i Harba, vojske su udarile jedna na drugu.
Tadulmulk je bio poraen. Zarobili su ga i Berkijaruk je naredio da mu odrube
glavu. Sada mu je put do Isfahana bio otvoren. Poetkom tisuu devedeset i tree
godine stigao je pred njega. Sa svojim etama dojurio je iz Horasana Hasan,
drugoroeni sin ubijenog velikog vezira, i pridruio mu se. Berkijaruk ga je
postavio za svog tajnika. Sve je vie bilo pribjeglica iz tabora sultanove udovice i
na kraju se ona morala s njim nagoditi i moliti ga za mir. Pobijedio je i svog strica
Ismaila Ben Jakutija, namjesnika u Azerbejdanu,
kojeg je potkupila Turkan Hatuna, zarobio ga i pogubio. Tek to je to uinio, ve
se pobunio polubrat ubijenog, Tutu iz Damaska. Napao je Antio-hiju i u Alepu se
udruio s namjesnikom Aksonkorom. Zauzeo je Mosul i zahtijevao od
prestraenog kalifa da ga proglasi sultanom.
Sve pogranine zemlje Irana bile su najednom u plamenu pobune. Podinjeni
kraljevi i kneevi jedan za drugim proglaavali su svoju nezavisnost, a namjesnici
su se oslobaali centralne vlasti u Isfahanu i teili za potpunom samostalnou.
Sve su ee bile borbe izmeu pojedinih vlastodraca. U Iranu je zavladala
neopisiva pomutnja u kojoj se vie nitko nije snalazio. Nesretni kalif proglaavao
je sultanom sad jednoga sad drugoga, ovisno o blizini i vojnoj moi pretendenta
na prijestolje. Tako su u Bagdadu esto u istom mjesecu na hutbi molili za vie
razliitih vladara.
Sada je doao trenutak kada je Hasan mogao uiniti svoj posljednji, odluujui
korak, te dopuniti i zaokruiti svoje zdanje.
Okupio je u Alamutu poglavare iz svih svojih utvrenja, te pozvao svoje prijatelje
i istomiljenike sa svih strana.
Bio je krasan zimski dan. Snijeg jo nije pao, osim na najviim planinama i bila je
suha, reska studen. Kada je iza planinskih vrhova prosijalo sunce, zrak je postao
blago topao.

bcc

Zarana, jo prije isteka noi, zabubnjali su bubnjevi i probudili ljudstvo iz sna.

Svi, vojnici, fidaiji, vjernici i poglavari, obukli su sveanu odjeu. Od usta do usta
pronosio se glas da e se tog dana u Alamutu dogoditi vane i dalekosene stvari.
Poslije prve molitve poglavari i gosti okupili su se u zbornici. Posjedali su ukrug
dvorane po divanima punim jastuka.
Uao je Hasan s velikim daijima. Bio je ogrnut svojim bijelim ogrtaem koji mu
je sezao do peta, a na glavi je imao krasan bijeli turban. Poglavari i gosti su ustali.
Naklonili su mu se. Iao je od jednog do drugog i sa svakim se ljubazno
pozdravio. Kada je doao do Muzafera, upitao ga je:
Sto ima s mojim kerkama? Jesu li vrijedne i zarauju li svoj kruh? Muzafer ih
je poeo na sva usta hvaliti!
Dobro rekao je Hasan. Neka se pokau korisnima na svoj nain. Pojave
li se valjani prosci, udaj ih.
Muzafer je to obeao.
Sada je ugledao reisa Ebul-Fadila. I ne htijui, zamalo se nasmijao. Srdano ga je
pozdravio.
375
Raduje me to se ovako esto viamo rekao je. Zar ne bi htio ostati kod
mene, u Alamutu? Postavio bih te za nadzornika svojih vrtova. Tamo su lijepe
hurije.
Ne, ne branio se bivi reis. Ionako vie nije daleko vrijeme kada e
trebati zakucati na prava rajska vrata.
Hasan se nasmijao. Kada se sa svima pozdravio, pozvao je prisutne da sjednu.
Rekao je:
Prijatelji i poglavari ismailizma! Pozvao sam vas da danas jasno i konano
porazgovaramo o naravi i ciljevima nae ustanove. Ilo nam je od ruku sve to
smo poduzimali poslije osvajanja ove tvrave. To je znak da smo postavili vrst
temelj. Svoju mo smo iskuali i dokazali u borbi. Unato jedinstvenosti i
odreenosti naih mjera, ipak su jo neke stvari ostale nejasne, prije svega one
koje se tiu naih odnosa prema ostalom svijetu. To je, dodue, razumljivo jer
konaan uspjeh svakog djela uvijek je posljedica prvobitne zamisli i svih onih
predvienih i nepredvienih initelja koji su sudjelovali u njenom ostvarenju.
Kada smo pokojnom sultanu oduzeli ovu utvrdu, pred svijetom smo se pozivali na
egipatskog kalifa koji nas je, toboe, ovlastio da to uinimo. To je bilo nuno, jer
je na ugled tada bio malen, radije recimo da ga uope nije bilo... U
meuvremenu, stvari su se bitno promijenile. Nai najgori neprijatelji su mrtvi.
Mona drava Selduka je u rasulu, Egipat je daleko, a mi smo se razvili i izrasli u
elinu silu. Odgojili smo i kolovali vjernike kakve nema nijedan vladar. Njihova
gorljivost je izuzetna, njihova odlunost nenadmana, njihova odanost
jedinstvena. Sto njima znai Kairo? Nita. A to Ala-mut? Sve... Ljudi! Ja sam
star, a posla jo ima napretek. Nae uenje treba razraditi do najsitnijih pojedinosti
i napisati ga za one koji e tek doi. Trebat e ga prilagoditi za svaki od osam
stupnjeva. Danas u posljednji put izai pred svoje vjernike, a zatim u se sasvim

bcc

povui u svoju kulu. Volio bih uti kakve prijedloge imate u vezi s ovim to sam
vam govorio...
Pogledom je potraio Ebu Alija. Veliki dai se digao i rekao:
Predlaem, vrhovni poglavaru, vode i prijatelji ismailizma, da prekinemo sve
veze s Kairom i proglasimo potpunu nezavisnost. Time emo, s jedne strane,
dokazati cijelom svijetu da smo svjesni svoje moi, a s druge, prido-bit emo
mnoge od onih kojima je naa ovisnost o Kairu prepreka da nam se, kao dobri
Iranci, prikljue.
Ismailitski poglavari su oduevljeno pozdravili taj prijedlog. Muzafer se
prestraeno pogledao s Ebul-Fadilom i primijetio:
Tako mi Alaha! Jeste li pomislili to e o tome misliti one brojne pristalice
koje vjeruju da je egipatski kalif stvarni potomak Alija i Fatime? Svi e se oni
udaljiti od Alamuta.
376
Ne boj se, Muzafere odvratio mu je Buzurg Umid. Te pristalice su za nas
bez koristi. A oni na koje se oslanja naa mo priznaju samo jedno geslo: Alamut!
Mo nae ustanove nije u broju pristalica objanjavao je Hasan nego u
njihovoj kvaliteti. Nije ni u prostranosti naih posjeda, nego u naim vrstim
utvrdama. A potpuni smo gospodari tih utvrenja. Tek odvajanje od Kaira znailo
bi nae pravo roenje, njime bismo konano presjekli pupanu vrpcu i sasvim se
oslobodili majinog tijela.
Muzafer se predao. Sada je Ebu Ali predloio da sveano proglase Hasana
ustanoviteljem i vrhovnim poglavarom nove vladavine koja bi, kao i dosad, svoje
sjedite imala u Alamutu. Prijedlog je bio jednoglasno prihvaen. Sroili su
sveanu povelju u kojoj su proglasili potpunu nezavisnost drave is-mailita i
Hasana imenovali njenim poglavarom. Potpisali su je svi prisutni.
Hasan se digao. Zahvalio se na povjerenju te imenovao Ebu Alija i Buzurg Umida
svojim namjesnicima i nasljednicima. Jednom je dodijelio voenje vanjskih, a
drugom unutranjih poslova. Potom je rekao:
Tako. Sada smo raistili odnose izmeu nas i vanjskoga svijeta. Pre-ostaje
nam jo misliti o uveanju i irenju nae moi. Jer ustanova koja eli ostati iva i
vrsta ne smije nikada mirovati. Mora neprestano biti u kretanju i pretakanju kako
bi ouvala svoju gipkost. Znam mnoge lijepe utvrde koje su sada, dodue, jo u
tuem posjedu, ali koje bi mogle biti nae vrste upori-ne toke kada bismo ih se
domogli. Svi znate tvravu Lamsir. Stvarno snano i otporno uporite. A sadanja
njena posada je slaba i zasiena jednolinim ivotom unutar zidina. Ti, Buzurg
Umide, uzet e onoliko ljudi koliko ti treba da je osvoji. Udarit e na nju bez
odlaganja... Ti, Abdulmalie, koji si hrabar i mlad, povest e sa sobom etu
izabranih junaka... Njome e napasti prekrasni ahdiz kod Isfahana, koji je
sultan, pred smrt, sagradio kao naruenu za nas. Mora ga zauzeti: tako emo
svakog gospodara Irana imati u svojim rukama... Tebi, Ebu Ali, namijenio sam
najtei, ali zato i najasniji zadatak. Ti si moja probojna otrica. Rodom si iz
Sirije. Tamo postoji neosvojiva tvrava Mejsef, drugi Alamut, kako si mi sam

bcc

rekao. Povest e sa sobom vojnika i fidaija koliko ti treba. Sada, kada su u Iranu
prilike jo nestabilne, moi e s njima izboriti put do tamo. Zapamti: Mejsef
mora pasti u tvoje ruke. U njemu e, po ugledu na Alamut, ustanoviti kolu za
fidaije. Njima e raspolagati po svom nahoenju, ali stalno e me obavjetavati
o onome to ini... Tebe, Ben Atae, imenujem velikim daijem. Vratit e se u
Huzistan i ponovo preuzeti zapovjednitvo u Zur Gumbadanu. Utvrdit e grad
Kird Kuh i osvojit e sve okolne tvrave. Bude li ti potreban fidai za neki
poseban zadatak, poslat u ti ga... Svi vi daiji koji zapovijedate pojedinim
utvrdama,
377
s dananjim danom unaprijeeni ste u pokrajinske daije. Neposredno ste
podinjeni onom velikom daiju ije sjedite vam je najblie... Time je dogovoren
vanjski dio hijerarhije, a njen unutarnji poredak dobit ete kada bude napravljen, u
propisima koji e vam biti dostavljeni u vaim tvravama... Poite sada ljudstvu.
Ti, Ebu Ali, objasnit e nae odluke i najaviti moj dolazak. Danas e me vidjeti
posljednji put.
Ismailiti su oduevljenim klicanjem pozdravili vijest da je Alamut postao
samostalna drava. Ebu Ali im je nagovijestio nove ratne pohode i nova osvajanja.
Kliktali su od radosti i ratobornosti. Svi su osjeali da im je ve odavno alamutska
tvrava postala pretijesna.
Na gornjoj terasi pojavio se vrhovni poglavar. Nastala je potpuna tiina. Glasom
koji je odjekivao sve do posljednjeg jahaa na donjoj terasi, povikao je:
Vjernici ismailiti! Upravo vam je moj veliki dai priopio odluke koje je danas
donio zbor naih poglavara. Uistinu smo postali moni, ali sva ta naa mo, koliko
je ima, zasniva se na pokornosti vas i svih nas. Vi izvravate nareenja svojih
neposrednih starjeina, oni izvravaju moja, a ja se pokoravam zapovijedima
Svevinjeg koji me poslao. Posredno ili neposredno, svi ispunjavamo samo
Njegove naredbe. Sada se vratite svojim svakodnevnim dunostima i vie ne
oekujte Mehdija. Jer, el-Mehdi je doao!
Nije priekao da se stia oduevljenje. S poglavarima se povukao u zbornicu i
tamo se od svih srdano oprostio, a nakon toga je s velikim daijima otiao u svoje
odaje.
Tako, sada je zavren i peti, posljednji in nae tragedije rekao je s gotovo
sjetnim smijekom. Iznad sebe nemamo vie nikoga, osim Alaha i nepoznatog
neba. A i o jednom, i o drugom znamo jako malo. Zato moemo zauvijek zatvoriti
knjigu nerijeenih zagonetki... Zasad mi je dosta svijeta. Ne znam nita bolje nego
da, ekajui u ovoj zavjetrini na rjeenje posljednje zagonetke, zavrim bajke za
nau vjernu djecu. Starcu koji poznaje svijet prilii da ga otkriva ljudima u
bajkama i alegorijama. Koliko je jo posla preda mnom! Za neuke vjernike
moram smisliti tisuu i jednu priu o poetku i postanku svijeta, o raju i paklu, o
prorocima, o Muhamedu, Aliju i Meh-diju. Drugi stupanj, vjernici koji se bore,
zahtijeva prije svega jasan pravilnik svih zapovijedi i zabrana. Bajke u udjenuti u
naela, a morat u im sastaviti i cijeli katekizam. Fidaijima moram otkriti prve

bcc

velike tajne ismailizma, da je Kur'an zamrena knjiga za ije je tumaenje

potreban poseban klju. Jo vii, koji budu zreli za daije, ut e da ni Kur'an ne
sadri posljednje tajne. One su podjednako razdijeljene na sve vjere. Oni koji
zavrijede da postanu
378
pokrajinski daiji saznat e vrhovno naelo ismailizma: nita nije istinito, sve je
doputeno. Ali mi, koji drimo u svojim rukama sve konce tog mehanizma,
sauvat emo nae posljednje misli za sebe.
Kakva teta to se namjerava zatvoriti od svijeta! uzviknuo je Bu-zurg
Umid. Ba sada kada si dostigao vrhunac svog ivotnog puta.
ovjek koji je izvrio veliki zadatak poinje ivjeti tek kada umre. Prije svega
prorok. Ja sam svoj zadatak izvrio i sada je vrijeme da mislim i na sebe. Umrijet
u za ljude kako bih poeo ivjeti za sebe. Tako u jo moi vidjeti to e trajno
ostati poslije mene. Jeste li me razumjeli?
Potvrdili su.
Ali, ako biste me pitali kakvog smisla ima sve to to inim i emu je to
potrebno, ne bih vam znao odgovoriti nastavio je. Rastemo, nego to, jer za
to imamo snage. Poput sjemena koje proklija u zemlji i izbije iz tla, koje procvjeta
i daje plod. Iznenada smo se nali ovdje, i iznenada nas opet nee biti.
Hajdemo sada posljednji put pogledati vrtove! pozvao ih je na kraju. Uli su
u dizalo i spustili se do dna kule. Ukopljenik je spustio most i
Adi ih je amcem prevezao do sredinjeg vrta.
Listopadno drvee bilo je golo, a gredice su bile zaputene. Nije bilo svje-eg
zelenila, niti cvijea. Samo su empresi prkosili zimi.
Kada bi sada nekoga poslao u vrtove rekao je Ebu Ali teko bi vjerovao
da je doao u raj.
Svijet se sastoji od boja, svjetlosti i topline odvratio je Hasan. To je
hrana za naa ula. Samo da zraak sunca obasja predio i on je sav promijenjen u
naim oima! A njegovom promjenom mijenjaju se i nai osjeaji, nae misli,
naa raspoloenja. To je, vidite, udo ivota koji se stalno obnavlja.
Dola je Apama.
Kako ive djevojke? upitao je Hasan.
Mnogo priaju, ali i mnogo rade, mnogo se smiju, a i plau mnogo. Jedino
malo misle.
To je najbolje. Inae bi im se moglo uiniti da su u tamnici. Nita zato. Vi ene
ste naviknute na hareme i tamnice. Netko moe provesti ivot izmeu etiri zida, i
nije li svjestan ili ne osjea li da je zatoenik - onda nije zatoenik. A postoje i oni
kojima je cijela naa planeta tamnica, koji vide beskrajno prostranstvo svemira,
milijune zvijezda i stranih nebeskih tijela do kojih im je put zauvijek zatvoren. Ta
svijest ini ih najveim robovima vremena i prostora.
utke su ili zaputenim stazicama.
379
Ima li ovdje kod vas neto novo?

bcc

Nema nita, osim to oekujemo nekoliko djece.

Dobro. Trebat e nam. Gledaj da sve proe u redu. Potom se okrenuo velikim
daijima i rekao:
E, to su jedina bia na svijetu koja su njihovi oevi zaeli vrsto vjerujui da su
njihove majke rajske djevojke, nezemaljska bia. Skrenuli su oko ribnjaka.
Opet e doi proljee, a iza njega ljeto nastavio je Hasan. Prezimite to
bolje i to toplije kako biste ponovo u vrtovima doekali rasko prirode koja se
obnavlja... A mi se zatvorimo u nae odaje, jer nebo se prevuklo sumnjivom
koprenom i moda e ve poeti snijeiti... Pritisnut e studen.
Kad su se vratili u zamak, Hasan se oprostio od velikih daija ovim rijeima:
Zemlja je tek napravila pola kruga oko sunca, pola jednog od stotinu i stotinu
tisua krugova koje je napravila dosad, a ipak moemo rei da se od tad na njenoj
povrini tota promijenilo. Iranskog carstva vie nema, a preko noi izrasla je
naa ustanova. Kakav e biti njen daljnji put? Uzalud traimo odgovor. Zvijezde
nad nama ute.
Posljednji put je zagrlio obojicu prijatelja. Potom je uao u dizalo. S udnom
sjetom su gledali za njim.
Zatvorio se u svoje odaje i za svijet umro. Bajka ga je primila u svoje okrilje.
380
Zahvaljujem se Tariku Haveriu, prvom itatelju prijevoda, na pomoi koju mi je
pruio u transkripciji orijentalnih rijei, toponima i osobnih imena, koje je autor
uglavnom preuzimao posredstvom zapadnih izvora.
Josip Osti
Slovenija kao vana toka knjievnog Orijenta
Vladimir Bartol pisac je s granice. Roen 1903. blizu Trsta, u Ljubljani je
diplomirao biologiju i filozofiju, da bi ubrzo zatim, godine 1925., doktorirao na
Sorboni. Tema njegovog rada bila je: O faktorima koji omoguavaju ivim
organizmima primjerenu reakciju na vanjske utiske a time ouvanje individue i
vrste. Bavio se Freudom i Jungom, bio je jedan od pionira psihoanalize u
Kraljevini Jugoslaviji.
Prva knjiga novela, koju je objavio 1935., nosila je naslov Al Araf. U to je
vrijeme jo uvijek trajala enja za Istokom i opinjenost orijentalnim temama:
europska moda koja je zaeta stotinjak godina ranije, prvim relevantnim
prijevodima Tisuu i jedne noi. Bartol nije bio monden ovjek, no Al Araf je
donosio dodir psihoanalize i Orijenta. udesna knjiga za koju alim to je nisam
itao u vrijeme kada je napisana.
Tri godine kasnije objavljen je Alamut, jedan od najveih junoslavenskih romana
i najpoznatija slovenska knjiga u Europi.
Sve do rata Bartol je ivio kao profesionalni knjievnik, ije ime nije previe
znailo na literarnoj sceni trojedne Kraljevine, a ni u samoj Sloveniji. inilo se da
bi bio uspjeniji da je Francuz ili Talijan.
Poetkom rata, umjesto da nekamo emigrira, recimo u Ameriku gdje se ve
sakupila zgodna psihoanalitiarska kolonija, Bartol je, ponesen prijekim

bcc

domoljubljem ovjeka s granice, Slovenca s Krasa, priao Osvobodilnoj fronti.

Ali na kraju rata, umjesto da doe u Ljubljanu, on ostaje u Trstu. Nije uivao u
miru pobjednika. U Trstu je ivio sve do sredine pedesetih, kada se, ipak, vraa u
Sloveniju, i u Ljubljani postaje suradnik akademije nauka.
Umro je 1967., a da nije bio ni jako star ni osobito slavan. Cijeloga ivota se vrlo
ozbiljno bavio knjievnou, ali niti je puno napisao, niti mu je pisanje i u
jednome trenutku bilo jedini interes. Zato su, ini se, drugi mislili kako mu do
knjiga koje je napisao i nije previe stalo, pa ga nisu slavili i uzdizali. Ili, moda,
nisu ni razumjeli ono to je Bartol napisao uAlArafu [Alamutu.
Malo nakon njegove smrti dovren je prijevod Alamuta na francuski, ali umjesto
da bude objavljen, zbog neega je ostao zaturen u ladici mjesnoga
383
drutva knjievnika. Volim zamiljati tu ladicu u golemom crnom pisaem stolu,
naslijeenom od kakve austrougarske ustanove ili izuzetom od neke graanske
obitelji koja se nije proslavila u borbi protiv okupatora. Vjerojatno se nije radilo o
takvom stolu, a moda ni ladice nije bilo, nego je prijevod Alarmna na francuski
leao u ormaru, ili je bio okovan u birokratskom registratoru zeleno-crnih korica.
To je sasvim svejedno jer je rukopis ostao skriven od francuskih izdavaa skoro
punih dvadeset godina.
Kada je 1988. napokon objavljen, Europa je otkrila svoga velikog pisca, a roman
Alamut postao je bestseler. Godinu dana kasnije izlazi i talijansko izdanje, s
preporukom Umberta Eca. Malo zatim sarajevska Svjetlost, najznaajnija i
najknjievnija jugoslavenska izdavaka kua u osamdesetima, objavljuje prijevod
Alamuta, ovaj isti koji drite u rukama, rad pjesnika Josipa Ostija. Uskoro je
poeo rat, Jugoslavija se raspala, i trebalo je proi jo petnaest godina prije nego
to se Alamut ponovo pojavi pred hrvatskim i bosanskim itateljima. Okolnosti
ponovo nisu najsretnije: prvo izdanje objavljeno je pred rat u Bosni, a drugo, evo,
usred angloamerike agresije na zemlje Bliskoga i Srednjeg istoka. U oba sluaja
ljudi zapadnoga svijeta ratuju protiv kulture, vjere i civilizacije ljudi iz Bartolovih
knjiga. Medu svim tim kriarima i vitezovima antiteroristikih koalicija Vladimir
Bartol ovjek je razumijevanja i upoznavanja. ovjek s granice.
Alamut je mitska asasinska tvrava iz dvanaestoga stoljea. Bartolov roman pria
priu o Hasanu ibn Sabi, stranome tiraninu, po profesiji vjerouitelju. U vrijeme
kada je roman prvi put objavljen, mislilo se da je pisac bio inspiriran Adolfom
Hitlerom. Nakon rata pomiljalo se na Staljina. Kada sam prvi put itao Alamut,
bila je 1988. godina, pao mi je na pamet Slobodan Mi-loevi. Na Zapadu se, u
nekim kasnijim godinama, uz ovaj roman prizivao Sadam Husein. Otkriva li
Bartol korijene islamskoga fanatizma dananjega doba? Pravo govorei, onaj tko
to pomisli, nije shvatio Alamuta. itajui ponovo ovaj roman, jednu od meni
najdraih knjiga uope, na um mi je zadnjih dana padao George W. Bush, a on,
koliko znamo, ba i nije islamski fanatik.

bcc

Vladimir Bartol svojom je biografijom i knjievnim djelom najsliniji Cortu

Malteseu. Intelektualni avanturist. Zahvaljujui njemu Slovenija je postala vana
taka knjievnoga Orijenta.
Knjinica Zelina
540026670