Professional Documents
Culture Documents
Osciloskop
Osciloskop
Predrag Pejovi
Beograd, 1999.
PREDGOVOR
Osciloskop nesumnjivo predstavlja najznaajniji indikatorski i merni instrument
svake laboratorije za elektroniku. Mnotvo mogunosti koje osciloskop prua,
izvanredna mogunost vizuelizacije i iroka oblast primene, uslovljavaju poznavanje
rukovanja osciloskopom preduslovom za bilo kakav eksperimentalni rad u elektronici.
Osposobljavanje studenata da samostalno uspeno rukuju osciloskopom je minimalni
cilj svakog kursa elektrinih merenja. Obrazovanje inenjera elektrotehnike bez
potpunog osposobljavanja za rukovanje osciloskopom je nepotpuno.
Klasini udbenici elektrinih merenja osciloskop tretiraju prevashodno
teorijski, a za niz za praksu znaajnih detalja upuuju na uputstva za dostupni
osciloskop. Ova uputstva su studentima najee nedostupna. Uz to, razvojem
osciloskopa je dolo do konvergencije komandi do gotovo standardnog skupa, ak i do
skoro standardnog rasporeda komandi na kontrolnoj ploi. Zanimljivo je da moderni
digitalni osciloskopi za niz komandi koje imaju i analogni osciloskopi koriste gotovo
identina reenja. Stoga je postalo smisleno napisati prirunik za korienje osciloskopa
koji bi imao optiju vanost od uputstva za upotrebu odreenog osciloskopa.
U ovom priruniku su prvo prikazani principi rada osciloskopa, a zatim je
naveden niz metoda za posmatranje talasnih oblika signala i razliita merenja na njima.
Teorijska razmatranja su ilustrovana na primerima osciloskopa Tektronix 2205 i
2215A. Osnovna namena prirunika je da pomogne studentima u savladavanju
rukovanja osciloskopom, koje se obino predaje u okviru kurseva elektrinih merenja,
kao i da pomogne studentima u izradi laboratorijskih vebi iz elektronike. Autor se
nada da e ovaj prirunik biti od koristi i svima ostalima koji manje ili vie uspeno
koriste osciloskop.
U Beogradu, 9.9.1999. godine,
Autor
ii
SADRAJ
1. UVOD
2.1.
KATODNA CEV
2.2.
STRUKTURA OSCILOSKOPA .
2.3.
10
2.4.
14
2.5.
SISTEM ZA SINHRONIZACIJU .
19
2.6.
25
3. OSCILOSKOPSKE SONDE
27
29
4.1.
GRADUACIJA EKRANA .
29
4.2.
MERENJE NAPONA .
30
4.3.
MERENJE AMPLITUDE .
31
4.4.
32
4.5.
33
4.6.
34
4.7.
35
4.8.
37
4.9.
39
5. PROBLEM SA MASOM
41
LITERATURA .
44
iii
1. UVOD
Osciloskop je uz univerzalni instrument za merenje napona, struje i otpornosti
najee korien merni instrument u elektronici. Osnovna namena mu je prikazivanje
vremenskih oblika periodinih naponskih signala, ali se moe koristiti i za prikazivanje
medjusobne zavisnosti dva naponska signala (merenje faze i uestanosti primenom
Lizauovih figura, snimanje prenosne karakteristike nelinearnih rezistivnih kola,
snimanje krive magneenja feromagnetskih materijala), kao i prikazivanje aperiodinih
signala. Uz primenu odgovarajuih strujnih sondi koje konvertuju strujne signale u
naponske, mogue je prikazivanje vremenskih oblika strujnih signala. Takoe, uz
primenu odgovarajuih senzora koji konvertuju neelektrine fizike veliine u elektrini
napon, mogue je vrtiti posmatranja i merenja na neelektrinim signalima.
Osciloskop je instrument sa velikim mogunostima, a ujedno i osnovni
instrument u elektronici. Uspeh u primeni osciloskopa mnogo vie nego kod drugih
instrumenata zavisi od kvalifikovanosti operatera za njegovu svestranu i uspenu
primenu. Viegodinja iskustva pokazuju da studenti najee nepotpuno ovladaju
tehnikom primene ociloskopa tokom studija, a da potpunu rutinu i uvid u sve
mogunosti osciloskopa steknu tek po zavretku studija, kroz praktian rad. Cilj ovog
prirunika je da omogui studentima da se efikasno pripreme za rad u laboratoriji i
potpuno ovladaju tehnikom primene osciloskopa kroz relativno mali broj laboratorijskih
vebi. U priruniku su prikazani osnovni principi rada osciloskopa, ije je poznavanje
neophodno za njegovu uspenu primenu, kao i opisi tehnika sinhronizacije osciloskopa
i merenja pomou osciloskopa. Iskustvo pokazuje da je sinhronizacija osciloskopa
jedan od prvih i najveih problema sa kojim se korisnici sreu tokom obuavanja za rad
sa osciloskopom, pa je problemu sinhronizacije slike na osciloskopu posveena posebna
panja.
Poslednjih godina je dolo do drastinog pada cene i unapreenja performansi
digitalnih osciloskopa, tako da oni ulaze u sve iru primenu na uestanostima do
100 MHz. Dananji digitalni osciloskopi imaju komande veoma sline komandama
analognog osciloskopa, a pruaju i dodatne pogodnosti u oblasti lakog prenosa rezultata
merenja na raunar, njihove dalje digitalne obrade, kao i niza automatizovanih merenja
na posmatranom vremenskom dijagramu. Osim ovoga, noviji digitalni osciloskopi
ploe za
+
vertikalno
skretanje
VY
ploe za
horizontalno
skretanje
+
katoda
sistem
anoda
VX
3
Slika 2. Katodna cev.
ekran
Sistem za skretanje elektronskog mlaza se sastoji iz dva para ploa, ploa za vertikalno
skretanje mlaza (par od dve horizontalno postavljene ploe) i ploa za horizontalno
skretanje mlaza (par od dve vertikalno postavljene ploe).
Posmatrajmo par ploa za vertikalno skretanje elektronskog mlaza, prikazan na
slici 3. Pretpostaviemo da je na ploe doveden napon VY i da je komponenta brzine
kretanja elektrona usmerena ka ekranu osciloskopa po izlasku iz sistema anoda v Z . Pod
dejstvom primenjenog napona u prostoru izmeu ploa je stvoreno elektrino polje
intenziteta
r V
E = Y ,
d
(1)
(2)
vZ
VY
r
E
me
d vY
V
= q EY = q Y
dt
d
(3)
vY
V
= q Y ,
t
d
(4)
t =
l
,
vZ
(5)
(6)
Zamenom (5) i (6) u (4) dobija se krajnja vrednost brzine elektrona du y-ose
nakon izlaska iz sistema za skretanje kao
vY =
q l VY
.
me d v Z
(7)
y=L
vY
,
vX
(8)
vZ
ekra
L
y=
q l VY
L .
me d v Z2
(9)
(10)
2
q VA .
me
(11)
odakle je
v Z2 =
1 l VY
L
.
2 d VA
6
(12)
1 l VX
L
.
2 d VA
(13)
skale.
8
Ch2
generator
vremenske baze
Pojaava Ch2
A
Ch1
blok za
sinhronizaciju
Pojaava Ch1
Ch1
Ext
Ch2
Line
10
VOLTS / DIV
CAL
AC
na ploe za
zatita
Ch 1,2
pojaava
vertikalno
skretanje
DC
GND
Rul
position
posmatranje
trenutnih
vrednosti
signala
(ne
samo
jednosmerna
na koji e biti prikazani signali ako je preklopnik za izbor signala u poloaju BOTH
zavisi od poloaja desnog preklopnika iz ove grupe, koji ima mogue poloaje ALT,
CHOP i ADD. U poloaju ALT (alternate) se naizmenino iscrtavaju dijagrami signala
dovedenih na ulaze osciloskopa. U jednom horizontalnom skretanju mlaza sa leva na
desno iscrtava se signal sa Ch1, a u sledeem prolazu signal sa Ch2. U poloaju CHOP
(chop) tokom jednog prelaska sa leva na desno elektronski mlaz naizmenino "skae"
sa crtanja signala sa Ch1 na signal sa Ch2. Uestanost prebacivanja sa iscrtavanja
signala po Ch1 na iscrtavanje po Ch2 je oko 500 kHz. Poloaj CHOP je izuzetno
povoljno reenje kod prikazivanja signala niskih uestanosti, kad relativno mala
perzistencija ekrana dovodi do treperenja slike (blinking). Signale visokih uestanosti,
kada se primeuje diskontinuitet u iscrtavanju signala ako je preklopnik u poloaju
CHOP, prijatnije je posmatrati u poloaju ALT. U poloaju preklopnika ADD na
ekranu se prikazuje samo jedan signal koji odgovara zbiru signala dovedenih na Ch1 i
Ch2.
(14)
vX
I
t.
C
(15)
15
SEC / DIV
CAL
pojaava
na ploe za
horizontalno
skretanje
C
position
ose u irokim granicama, kako u diskretnim koracima tako i kontinualno izmeu njih,
nalik podeavanju pojaanja pojaavaa ulaznih signala. Osim toga, potrebno je
omoguiti i horizontalno pozicioniranje slike ne osciloskopu.
Promena podele vremenske ose se postie promenom struje punjenja
kondenzatora, bilo u diskretnim koracima, bilo kontinualno izmeu njih. Horizontalno
pozicioniranje slike na ekranu osciloskopa se postie podeavanjem napona V
(slike 11 i 12) koji definie poziciju krajnjeg levog poloaja elektronskog mlaza.
Komande sistema za horizontalno skretanje (horizontal controls) kod
osciloskopa Tektronix 2215A su prikazane na slici 13. Brojem 21 je oznaen
16
~220V / k
Ch1
Ch1
VERT
Ch2
LINE
INT
MODE
Ch2
EXT
na sistem za
sinhronizaciju
slike
DC
EXT
AC
C
DC/10
20
Schmitt
trigge
diferencijator
ispravlja
+/
enable
leve
na prekida
za pranjenje
kondenzatora
slop
vA
trigger
level
vA
vB
vC
vD
vE
vF
time
22
23
25
Savremeni digitalni osciloskopi sve vie naputaju koncept katodne cevi i sliku
prikazuju na displeju baziranom na tenom kristalu. To omoguava bitno smanjenje
dimenzija i teine osiloskopa.
Bez obzira na dodatne mogunosti, osnovni koncepti su kod digitalnih
osciloskopa identini kao i kod analognih osciloskopa. Rukovanje digitalnim
osciloskopima je gotovo identino rukovanju analognim. Nove mogunosti su obino
jako dobro dokumentovane i lako se koriste.
26
3. OSCILOSKOPSKE SONDE
Ulazna impedansa osciloskopa se moe predstaviti paralelnom vezom otpornika
CX
.
C X + Cul
(16)
CX
R2
R1
Rul
Cul
Zul
27
28
29
30
znati gde se nalazi linija nultog potencijala i kolika je podela naponske ose. Podela
naponske ose se moe odrediti ispravnim oitavanjem sa preklopnika za podelu
naponske ose specificiranog kanala, dok se pozicija linije nultog potencijala moe
odrediti prebacivanjem preklopnika za selekciju tipa prikazivanja signala (slika 9,
preklopnik 12) u poloaj GND. Na ekranu e se pojaviti horizontalna linija koja
oznaava liniju nultog potencijala. Podeavanjem potenciometra POSITION mogue je
dovesti liniju nultog potencijala na pogodno mesto radi lakeg oitavanja. Obino je to
neka od linija graduacije ekrana. U sluaju da se posmatraju samo pozitivni signali
pogodno je koristiti krajnju donju liniju, a za posmatranje stalno negativnih signala
krajnju gornju. Naponski nivo se dobija mnoenjem rastojanja od linije nultog
potencijala sa podelom naponske ose. Na slici 22 je prikazan jedan vremenski oblik
napona. Ukoliko je podela naponske ose 2 V/div i ako je linija nultog potencijala na
centralnoj horizontalnoj liniji graduacije ekrana, naponski nivo A do koga od centralne
linije ima 1.5 podeoka je 3V, dok je naponski nivo B do koga od linije nultog napona
ima 3 podeoka je 6V.
Radi preciznijeg oitavanja naponskih nivoa pogodno je koristiti potenciometar
za horizontalno pomeranje slike (slika 13, potenciometar 21), kako bi se mereni
naponski nivo doveo na centralnu vertikalnu liniju graduacije gde su oznaene podele
od po 0.2 podeoka.
2.
3.
4.
5.
2.
3.
4.
32
5.
2.
Koristiti isti nain prikazivanja ulaznog signala na oba kanala (bilo AC ili DC).
Na ovaj nain se eliminie uticaj ulaznog filtra u poloaju AC.
3.
Kod merenja kratkih vremenskih intervala na oba kanala treba koristiti sonde sa
identinim kanjenjem, najbolje identine sonde.
33
4.
5.
6.
slike i koristiti kontinualnu podelu naponske ose (apsolutni nivoi napona nisu bitni,
nego njihovi odnosi). Izborom sinhronizacije na usponsku ili na silaznu ivicu,
podeavanjem nivoa praga za sinhronizaciju (trigger level) i izborom pogodne podele
vremenske ose treba obezbediti sliku na ekranu osciloskopa sa koje je mogue izvriti
precizno oitavanje trajanja ivice. Primer ispravno pozicionirane slike i dobro odreene
podele vremenske ose je prikazan na slici 26.
Poetak trajanja usponske ivice je oznaen trenutkom kada signal dostigne 10%
svoje krajnje vrednosti, odnosno presekom dijagrama posmatranog signala sa drugom
horizontalnom linijom graduacije ispod centralne horizontalne linije. Radi lakeg
oitavanja, horizontalnim pozicioniranjem slike treba obezbediti da ova taka lei na
nekoj od vertikalnih linija graduacije ekrana, kako je to prikazano na slici 26, gde je
takom A oznaen poetak trajanja usponske ivice.
Kraj trajanja usponske ivice je definisan trenutkom kada signal dostigne 90%
svoje krajnje vrednosti, odnosno presekom dijagrama posmatranog signala sa drugom
horizontalnom linijom graduacije iznad centralne horizontalne linije, to je oznaeno
takom B na dijagramu sa slike 26. Kako bi se odredilo trajanje usponske ivice treba
odrediti horizontalno rastojanje izmeu taaka A i B, koje u primeru sa slike 26 iznosi 5
podeoka. Na kraju treba u skladu sa podelom vremenske ose preraunati rastojanje
36
37
podesiti podelu vremenske ose tako da jedna perioda posmatranih signala zauzima
tano 8 podeoka. Na taj nain vrednost jednog podeoka horizontalne ose u faznom uglu
iznosi 360 8 = 45.
Primer merenja fazne razlike dva signala primenom kontinualnog podeavanja
podele vremenske ose je prikazan na slici 27. Fazna razlika je merena kao rastojanje
izmeu dva silazna prolaska kroz nulu posmatranih signala i u posmatranom primeru
iznosi 0.6 podeoka. Stoga je merena fazna razlika 0. 6 45 = 27 .
Kako bi se poveala tanost merenja fazne razlike signala u sluajevima da je
fazna razlika mala, mogue je koristiti prekida za desetostruko poveanje rezolucije
vremenske ose. Izvlaenjem prekidaa e se rezolucija poveati 10 puta, pa e vrednost
jednog podeoka horizontalne ose iznositi 4. 5 . Mogue je da prilikom poveanja
rezolucije prolasci posmatranih signala kroz nulu ne budu prikazani na ekranu. U tom
sluaju podeavanjem sinhronizacionog nivoa (trigger level) i eventualno promenom
sinhronizacione ivice treba prvo obezbediti prikazivanje dva susedna prolaska kroz nulu
na ekranu osciloskopa, pa tek onda izvriti oitavanje. Poveanje rezolucije vremenske
ose na primeru sa slike 27 dovodi do dijagrama prikazanih na slici 28. Rastojanje
izmeu prolazaka kroz nulu posmatranih signala iznosi 6 podeoka, to odgovara faznoj
razlici od 6 4. 5 = 27 . Na ovaj nain je mogue tanije merenje faznih razlika u
38
opsegu do 45 .
(17)
(18)
(19)
n +1
X 0 sin ( ) .
(20)
= arcsin
x=0
Y0
= arcsin
y =0
X0
(21)
39
40
5. PROBLEM SA UZEMLJENJEM
Na kraju ovog prirunika e biti pomenut problem koji svakako zasluuje
posebno poglavlje. Iako je problem teorijski minoran, njegovo zanemarivanje u praksi
je dovelo do brojnih unitenja osciloskopskih sondi, ureaja na kojima je merenje
vreno, kao i samih osciloskopa. Ovakva neslavna reputacija je dovela do posveivanja
posebnog poglavlja problemu sa uzemljenjem. Za referentni potencijal i uzemljenje se u
laboratorijskom argonu esto koristi termin "masa".
U emu je, zapravo, problem? Osciloskop prema raznim standardima mora biti
uzemljen kako bi se smanjila opasnost od elektrinog udara kojoj bi mogao biti izloen
rukovaoc osciloskopa. To znai da se osciloskop na mreu prikljuuje preko kabla i
utikaa koji ima prikljuak za uzemljenje (tzv. "uko" utika). Pod uslovom da je
uzemljenje ispravno izvedeno, na potencijalu uzemljenja se nalazi kutija osciloskopa i
sve pristupane komande osciloskopa.
Sonde osciloskopa imaju dva prikljuka, jedan za posmatrani signal i jedan za
povezivanje na referentni potencijal, tzv. "masu". Od sutinskog je znaaja napomenuti
da su prikljuci za referentni potencijal obe osciloskopske sonde na istom potencijalu,
tj. da su meusobno povezani ututar osciloskopa i uz to povezani na potencijal
uzemljenja. Dakle, dvokanalnim osciloskopom se ne mogu posmatrati dva nezavisna
napona, ve dva nezavisna potencijala sa istom referentnom takom koja se nalazi na
potencijalu uzemljenja.
Pretpostavimo da ureaj na kome se merenje vri nije uzemljen. Povezivanje
prikljuaka za referentni potencijal ("masu") sa dve sonde u taj ureaj izaziva
meusobno kratko spajanje vorova na koje su prikljuci za referentni potencijal
vezani. Situacija je jo tea u sluaju da je posmatrani ureaj uzemljen. U tom sluaju
prikljuivanje dva prikljuka za referentni potencijal sondi izaziva meusobno kratko
spajanje vorova na koje su prikljuci vezani, kao i njihovo vezivanje na potencijal
uzemljenja, koji je u ureaju ve prisutan poto je i on uzemljen. Ovolika koliina
kratkih spojeva obino ne ostavlja osciloskopske sonde (prikljuke za "masu") i/ili
ureaj na kome se merenje vri neoteenim. Neto ree se oteenje prenosi i na sam
osciloskop.
41
42
43
LITERATURA
[1] Tektronix 2215A Oscilloscope Operators Instruction Manual, Tektronix, Inc., 1984.
[2] Tektronix 2205 Oscilloscope Operator's Manual, Tektronix, Inc., 1987.
[3] Tektronix TDS 210 and TDS 220 Digital Real-Time Oscilloscopes User Manual,
Tektronix, Inc., 1997.
[4] TDS 520 and TDS 540 Digitizing Oscilloscopes Tutorial/User Manual, Tektronix,
Inc., 1991.
44