Kolar Almir

SVIJEDODBA JEDNOG POHODA

sedam

Almir Kolar SVJEDOBA JEDNOG POHODA

Izdava: ITD Sedam
Biblioteka: Euterpa
Knjiga: 3
Za izdavaa: Edin Kukavica
Urednik: Mirzet Hamzi
Recenzenti: Isnam Talji
Mirzet Hamzi
Lektor:
DTP:
Naslovna strana:
tamparija:
Za tampariju:
Tira: 500

CIP -

Rjeenje Ministarstva

Nek Bog poivi neljude

Ljudima za mjeru njihove istote

monolog je pla

POTREBA
Ostavio sam dosta na putu
Zgarite iluzija
Slobodu sirotinje
Boiji bi
Okrunio ivice treba imati mjeru
Nauio ludost gorinom da iznenadim ujednaeno
Ali kad me upitaju kaem
Jo uvijek ivim monolog
A monolog je pla
11.4.2000.

 prvi mi se korak toliko svidio

6

ZAPIS
U nas u Bosni su ljudi dobri
Kad im se vadi desno oko oni oprataju lijevim
Kad im krvnik odsjeca desnu ruku
oni mu lijevom ve halale i zaborave
U nas u Bosni su ljudi dobri
Musafir kad Bosnom putuje
on se ne sikira za konak topli;
On ne nailazi na mandal kapije i uhveli sokake;
I kad se nema
pjesmom se ugosti i rahatlukom napoji
U nas u Bosni su ljudi dobri
Kod nas u Bosni ima jedan grad to ime mu je Srebrenica
I u njemu ima majka starica kojoj je duman
est sinova est jablanova posjeko
I keri silovo i unuke svijetom rastjero
U nas ima ta majka
obnevidjela od suza
koja u namazu iz oka slijepog suzu otisne
I zamoli: Boe, elju meni majci ispuni,ovu duu mi sinovima odnesi,
mati ih je plaho vidjet poeljela
U nas u Bosni saz sevdah tugom svira i sokacima ispod pendera bruji
Gdje djevojke aik momke ekaju, to u boj odlaze
I nikad se na vraaju
Veliko je srce bosansko
U nas se u Bosni pjesma i tuga na jednom kantaru mjere
Pa kad tuga pretegne pjesma se izvije i protegne
A kad pjesma i rahatluk pretegnu tuga srce ispuni i sevdah zamirie
Nigdje zemlje nema ko to je ova naa Bosna.
10.9.1999.

BOSNI
Kad na vatri od zapaljenih krvavih zastava predaka
vosak podgriju
da skuju dah Velike Due
I zaudi se utljivi nian odjek kletve
to rijeke stiavaju a pjeva pognuto
asni Hamal
I kad zatvori oi odrubljena glava tako dugo noena pod pazuhom
a rasjeene jedre grudi silovane djevojke
prestanu da krvare
Prenut e se stari Bonjo past na koljena
koja su mu odsjekli i dii ruke koje su mu odsjekli
i glasom
Boe, dokle!?
05.10.1999.

PJESMA GRADU
Sabahajrulah Sarajevo, jesi li se naspavalo noas; ta ti donosi ova zora
to baulja iznad vrhova damije hadijske; u ije domove ova modrina titra
sabahom
Sabahajrulah eheru u kojem marik i magrib nije okrvavio koplja ve ih
u lukove starih mostova svio; ime li se pune prie tvojih ranoranilaca
dok pozdravljaju i znane i neznane, i rod i tuine, i ure, ure da stignu
mrvu nafake u nekom od tvojih uskih, preuskih sokaka.
O emu li snuju usnuli niani na tvojim padinama dok kriju kosti
i osvajaa i branitelja, i dumana i ehida pored puteva, hiljadu puteva
kojima su i ratovi i rahatluk do tebe dolazili
Sabahajrulah ti grade koji si navikao na uda uzvienu blizinu Boga; osjeaj
to ga nisu budili samo neumorni mujezini niti jetki zvuk zvona sa
katedrale strancima udo i nikad ugasla elje za ponovnim zijaretom
Pozdrav ti eheru i molitva da mi ukae na slijepe sokake i klizave
basamake tvoje za posrnule i uhljupe u tebi ini mi se mjesta nema
I kad me vie ne bude bilo, svijem duu i s halalom na neznani put krenem
ti ostae, vei i ponosniji, dostojan hvale svake ko i sad pozdrava
mene siromaha
Sabahajrulah ti eheru, sabahajrulah ti Sarajevo
02.3.1999.

SMRT BONJAKA
U tmini
kad me pokrije poljednji komadi
pokrivaa
to vidimo ih tek kad mrak osvoji
bihuzur-apat niz gluhi mahalski sokak
rahmet mi preda veliki
I kad nijemo proapem nekoliko rijei drevnih
to napmet ih znadem
otpoinut u
Bez urbe i bez srkleta
Sjetiu se,
uklete zemlje i svih izvora bistrih
to su nas prali i istili
Kad god bi dumani i licemjeri okaljali nam due
to nismo znali drugo lice dobrote naivnost
Sjetiu se svih nepravdi
koje u danima rahatluka zaboravljasmo
Velikih otvorenih oiju maksuma
kad ivog ga spaljivae; i plaa majinog
Sjetiu se...
Sjetiu se plamena iz damijskog harema
Vjenog ivog ezana
to je ostao da lebdi iznad polomljenih ehidskih mezarova
zauvjek
one svoje sjetiu se Bosne
Kad me zapahne merak od sevdaha
nikad ispjevanog
I materin halal prije puta
Kad halve miris zaboravim
I baklave i erbeta bajramskog
A navre starinsko mudro
- nikad dva dobra sastavit
Otpoinut u
Bez urbe i bez srkleta
18.8.1999.

10

DOMOVINI
Naulo se sa ognjita toplog pepela
zalogaja crne oranice izmeu polja neplodnih
plime i oseke
take dalekih spasilaca kojih nee bit
u srcu starog pokvarenog pozlaene tuine
sudbine skorojevia kod kojih e biti po zasluzi
iz nagorjelog dnevnika neznanog pisara
krpi pokidano do kojeg nije nikome
emu je vrijedio Zmajev glas zmije iz krila
odgojene kuvetom iste majke
emu vojne graniara izlaska i zalaska
u suludoj elji da nur spoznaje mrano
naklonjeno dogmi koja je priznala
koja je, odve kasno, priznala
Korak utisnut podmuklim da po zlu pominje
isto udo
krv i smrt da otkine pero toka
potvrdne rijei povijesti koja nije naklonjena
djeci naivnih pokoljenja
Brige nema jo uvijek imamo krik
posljednji udar umiruoj tiini rez
mirnog uzdisaja ustanika golorukog bratstva
iz nagorjelog do kojeg nikog nije

11

IZVOR
Prenu me glas mujezina
u rani vakat nad pustoi bajrak zelen razvi
iznad kaljave praine svi duu naivnu i grijenu
klepet krila iznad usnulih krovova s mirisom Bajrama sa kojeg se
rahmetli amida ne vrati
i jecaj jemin tereta pradjedovskog, naeg
ko i ne uh posve ja to nego nako
samo srce osluhnu, jetko i razgovjetno
kripu demira i kapija kad se otvaraju samo bogdu da propuste
vjenih adrvana ubor
kad taharetom odjevaju i nose miris kojeg samo dua
dua raspoznaje
Sa suzom, ini mi se, glas me mujezinov tre
A otkinu se komad alema sa vrha damijskog
ne pade, ve prhnu kao golubica
kao uzdah starog dobrog pisara
i bunovan nazrijeh malo mudrosti poploanih sokaka
zagluenom objesnom lupom koraka
dunjaluka eljnih, ko bajagi, insana:
bukadar je izvora bistrih i svaki plaho utaljuje e
a samo jedan je zauvijek zagasi
29.11.1999.

12

13

NIZAMSKI MELOS
Iznad kojih puteva bdije kina pokrivka
-

da uvrsti korak, da izbistri oko

niz dolinu Mrava velikoga srca

okamenjeni karavani promiu nijemo
ne ostavljajui mnogo
na koncu velike bitke koja trei uzdah
nee ponuditi
a opet pouj melos pustoi:
kad krene
na ispraaju nikog nee biti
27.8.2000.

14

SAN
za rahmet dui Safeta Zajke
Gledaj Safete:
jo uvijek truhne bijela zastava
negdje na pola puta Igmanskog mara
nisi uo:
obnevidjela i zanijemila je gomila
sve je zanijemilo
velike kapije otvaraju se muno
a svako raanje bolno je
Ti zna zemlju s najvie noi punog mjeseca
i soldate koe preplanule od istoga vie nikada
sad stasa pokoljenje dostojno utnje u sjeni niana
ne nadam se
tek ponekad usnim
da je Sarajevo potopilo more
plivaju baluci munare i mahale
Suadin most i Mula Mustafin duan plivaju
troni i oronuli
namah se stapa svijetlo i sjena
i odzvanja muklo
imaju li snove i merhumi
ako imaju sanja li ti Safete
sanja li Safete ikada
27.6.2000.

15

A nagradie te onim to imaju pri ruci ibom smijeha

ubistvom na ubritu Z. Herbert

16

AUTOBIOGRAFSKA (PISMO)
Priae ti, prijatelju, to ta o meni
i pomislie da me promjenio onaj bolesni vjetar to smo ga nekad
s visine zajedno gledali dive se vlastitoj istoi
i dok si ti govorio o ve uramljenoj slici
ja sam i tad krio elju za lutanja i namjeru da siem
i iskuam tu istou, i da odem s onu stranu bakrene zore koja uspavljivala je
kada je trebala pozornost;
u dugim noima, negdje tamo, negdje daleko da budem sam tih, lutalica i stranac
Priae ti, da no me prekrivala i pojila tamom
i da elju za buenjem nisam imao a ja sam
ja sam samo utljiv i budan leo nadaju se ne bil usnio onaj stari
san rahatluka to smo ga nekad zajedno sanjali
a glas mujezina Mustafe prekidao ga i budio nas
Licemjerno je, prijatelju, i vie od toga odazivati se na ime koje nije tvoje
Priae ti nije bilo dna kojeg nisam dotakao niti grijeha iju odjeu
nisam strgao,
dumani e ti priat i lagat jer mene nee biti da upita
u tuini je teko nai glasnika pouzdanog koji bi prenio ono to zvali smo
istina a sem Jedne u druge nikad i neemo biti sigurni
A svijet je ovaj, prijatelju, nekako tui i dalek a ivot ini mi se kratak,
prekratak da bi iskrenog ahbaba stekao i oslonio se na njeg
a proe sve, i ovo danas nije danas ve je sutra neko drugo
i neki drugi ljudi, i muhabet, i vrijeme i samo e, prijatelju, kad sve rijeke
kojima eto plovimo samo u korita povuku se ostat na obalama, iza nas,
ono malo ljudskosti koju smo il nasljedili, il ko bajagi imali sa sobom
24.10.1999.

17

BUENJE
Neka me ne zavede lani sjaj zlata
iz izloga obmane;
Pred vratima niko ne ostavlja rahatluk
Znam, uvjeren sam silom
kapiju milosti neu otvoriti
A korak svaki u neizvjesnosti tmine
nek mi nauk bude
Iz snova bolesnih licemjera
smijeh nek me budi
I davne pakosti dumana to duu
jo uvijek bole nek me tijezne
Ma koliko mi duu budu sputavali
lancima svoje neljudskosti
Dozvoliti neu da me ugase u svojoj nadmonosti
Ne, ne stidim se sebe
u oima njihovim ne traim suze samilosti
I suvie je skup ponos onih to posru,
padaju licem bijelim u zemlju razmuenu krvlju
Da bi ga za osmjehe podvornosti prodali
Ne udi me u njihovim srcima odjek praznine
Niti oholi sjaj iz njihovih oiju
Vrijeme uda odavno je prolo
I molitve sriem samo da ne posustanem
Nikad, nikad, da pokleknem
ispod tronova njihovih
Oni nikada nee saznati
Koliko ljepote zore dah nudi
Kakva se u oima snenim svijetlost raa
Kako je bijedna, kako je velianstvena dua
07.3.1999.

18

SJEANJE
A..
Ostavljam ti ovo malo neba to nikad nije isto
i zemlje sa puno nepolodnog; tek da za suno vrijeme
prainom zaslijepi oi.
Ostavljam ti komad nepoznatog, i sve dok ne spozna
dobro je
Predobrog vjeitog Boga ti ostavljam
Onog kojeg razapinju od nemila do nedraga
a koji prata, koji opet prata
Smiraja malo; korak po korak do krajnjeg
samo je u sjeni granica
Kad jednom pogleda i vidi nemoj se alostiti
samo poeli da nikad nisi
U tiini noi e sluati mirne uzdahe onih
koji su uspjeli koji ekaju naruenu zoru
Lahko je za dumane imati ljude
nije lahko neljude
Ne udi se kad spozna da nema pravde
nikad je nije ni bilo
taj pojam su besposliari izmislili
a od krajnjeg zla postoji vee
Ostavljam ti utabane staze, spoznate ambise i bogaze
samo kad luto ne bi
a lutanje ivot je
I bjedno ekanje, u redovima struhli dok ekamo da nas pozlate
Da smrdljive nam due zaliju vjenou
ti mirno hodi, kloni se ivica i vrhova
Sudbina e ve zubom vremena
isklesati na nadgrobnoj: bio je i otiao.
17.6.1999.

19

MOLITVA
U ovom svijetu teko je dobrog prijatelja stei
Prikosila je sudbina sve livade
a ve odavno nit miriu nit rastu cvjetovi
Gorina korijenja i trulei - samo
Od noi je ostalo to to dan zamjeni
ponekad sumnjamo s pravom
ovjeku je pripalo ostalo - i vie
Gledamo, ali i ne vidimo
Jutrom se uz brau budimo
S veeri s krvnicima lijeemo
A udimo se, stalno se udimo:
-

otkud preklani vratovi?

Ja jo uvijek dva vrha uspijem spojiti

Iznad ponora
dok molitva vjeno ivi
-

Boe sauvaj me licemjerstva!

Da snova nije jo samo bi oaj

svetinja bio
01.8.1999.

20

POGLED
ivotarimo izmeu bezbroj kaveza
sa nadutim duama
u reetkama gluposti vlastite
Gmiemo kroz palir ruku ispruenih
dok nas gui odjek
-

nek pocrkaju drugi

nek samo ostanem ja

U rahatluku smo uspavani
i od zaborava obolijevamo
Bude nas i lijee bolno
a mi ko da
inatimo Bogu
03.8.1999.

21

SAVJET
Znaj da svak je tuem zlu rad
u tome smo jedino jednaki
i evlije i delije
i razlika je: ko bolje na drugog slae
ivot samo spominjanje je
nije ni danas ni sutra
i nitavni ne ivimo ga on ivi nas
tegobom rahatlukom
do kraja dva puta izbor jednom
A svi e da odu, ostae samoa
u kojoj moe i ne moe da bude Bog
dah ne zadravaj kad prolazi mimo
smrada treba osjeti
puno pored ne zadravaj se
da isti ne poprimi
I uvaj se onih to idealni svijet nude
tu mjesta nema
pravom ovjeku
Ne vjeruj onima to govore
da Bog je na njihovoj strani Bog ima sebe
bjednici su umislili svoje strane
znaj da i na posljednjem stepeniku blista
-

Nikad nije kasno

Sunce ne zalazi
ve mi u tamnu bjeimo sjenu
23.8.1999.

22

PUTNIKA
Sviknut na iskvaren svijet idem naprijed ili natrag
Sem Njega niko ne zna
dok pobjede zbrajam poraze pokuavam
sluaju o Boga veliini
koje svjestan sam
ekam da o nitavnosti ljudskog govore
nisu je il nee da svjesni budu
Krug koji zatvara se
najboljih nema boljih moda
I nema dna dubljeg uvjek
da ape o beskonanosti od huljenja trijezni
teko je sam na strani drugoj
to vele da kalite je
dok umiru bez spoznaje da
odraz u ogledalu pljuju
Tu gdje gasi se niskost a poinje estitost
Znam grijeim al ipak otme se: Boe, ta eka!?
Sviknut na iskvaren svijet idem naprijed ili natrag
Sem Njega niko ne zna
14.9.1999.

23

VEZ
Iako odgajani u plamenu rata mi smo
nauili da pratamo
muni nauk i strah da neemo potomcima
sveti emanet predat-breme koje zavjestili su
asni Preci
Kroz sagorjeli krov doma gledamo
Veliko Nebo
danju sigurnost uliva vedrina
nou zvijezde upuuju slutnju veliine jedinog Boga
A svaki pla novoroeneta
glas nove pobjede
pobjeda koja obeana je
obeanje koje ispunjava se
Gdje god doe doekat e
gostoljubivou koje nemaju
mlitavo stiskat ruku gledat ti u lice svojim uvjerenjem
traiti nee nita vie sem da bude kao oni to e da bude
klju stepenik na ljestvici vrijednosti:
nek odzvoni
o neimaru tih podioka vrijednog
Uzvieni ili oni?
utrnule grudi nisu bolesni znak
duh osjea vie od razuma a utljiv i naviknut na sve
opominje te samo da uda ne postoje i da je razum najmanje
na to se napredna svjetina poziva
To to stalno pominju tvoje poraze ine ti ne znaju uslugu veliku
jer nikada nee shvatiti da te stalno mogu poraavati
ali da te pobjediti ne mogu nikad to je tako
Sudbinski vez na bistrini velike due
25.9.1999.

24

NO
Usamljenost je odijelo pravednih
Dok koraaju ruevinama za bolje sutra uvaju prezir
za grobare koji obeavaju nova roenja
ne kunu sudbinu bez duu hladna i gorka samo e
iitat presudu: proao ili otpao
Ropstvo ne vai za ovjeka - od due i sjene
kad sjenu mu utru mrakom tamnica
ostaje dua-ista
kroz mandale reetke ona izlazi i ivi - vjeno
ko spomen narataju asnih Branitelja misiji:
-

samo se krajnosti uvat!

O vremenu odluke govore mnogi ali malo ih je svjesno kad nadolazi i biva
te krijui od sebe odraz proklinje se vakat koji nije ni doao
niti je nasluen u srcima razumnih
Skrivena nit do savrenstva e se vidjeti tek onda kad
krvlju palih obojimo pogled potomcima zlo
ne otvara put dobru
no na iju se drugu otricu zaboravlja
pratnja je izgubljenost dok skrauju puteve beznaa
koji pronalaze se mranom eljom lutanja
Dekadensom napaja se puk hrle u gomilama
samo dalje, dalje
a usamljenost je odijelo pravednih
20.10.1999.

25

KRUG
Opravdan je strah od sjene kruga koji opominje i prijeti
Bog sam kojeg je zaokruio poodavno a nama ostavio
da nitavni njime kruimo
stopama istim gaze ponovo
i sve dublje propadaju u kaljuu nitavnosti
sa oduvjek predanom sumnjom: da l to je prokletstvo ili blagodat
Od znakova slabosti bolno je kolebanje
a licemjerno je kriti prljavtinu koju svi sobom nosimo
nema istih koji lutaju razvratnim utoitima Svijeta
dok bijedno se sluti tako je moralo biti
Najvea je besmislenost gluposti ljudskoj udit se
a kotat mnogo e iskrenost u ovom svijetu lai
toku koji melje plemenitost i dobru namjeru
Trijeznit e nas bolno dumanske rane
ali e nas najvie boljet vlastita nepromiljenost
i u potrazi za dobrim prelazi se granica
te nije bijedno to to nas tjei asna namjera
pa tek se oborenog pogleda vidi kobna neravnina puta
22.10.1999.

26

DRHTAJ
M.H.

Ja znam ta je samoa
s veeri kad stresem prainu s ramena ne bil samo zaboravio
miris drumova i viku trgovaca sreom i sudbinom i prevario
neujni drhtaj za okusom odve dalekog boljeg jue
ugnijezdi se u beskrajnoj praznini i ini mi se ispuni je svu
kad probam dugovanja se sjetit
i onog nevidljivog zrna ispod
to je oduvijek inilo nas odabranim
Znam dobro ta je to samoa
istkane sluene staze rukom Majstora
i vjeitog bjega od gorine na koju smo spremali se
ali uvijek nas nespremne zaticala
i jedini iskonski grijeh to to kleli smo vlastitu vrijednost
ne slute da je samo to otvaralo
puteve samotnosti
29.10.1999.

27

POKUAJ
S veeri esto lutam ulicama
zapalim cigaru i razmiljam
na ta me podsjea bezbojni miris dima
tad i tiina pomalo uhvom zamirie
sretnem ponekad umornog beskunika koji prenoite trai
psa lutalicu povijenog repa
sretnem ponekad miris usnulosti i izgubljenosti
Danom ostavim stid u mali dep koulje
napijem se vode preko reda ednih
pljunem i opsujem
tuoj se gluposti nasmijem i pokuam
makar pokuam nazrijeti kraj proklestva
Tek nazrem pomalo jeftine due
kad im licemjerni plat sklizne i otkrije
i krivo mi bude gorine mi je ionako dosta
Skuenosti me bude strah, samo da se nje sauvat
zato se ne udim osmjehu kad me prene iz sna naslutim samo
opet sam usnio vedrinu
beskrajnu vedrinu
I jo me samo od ovog vremena zabluda obuzme nemir
odavno se ne sjeam kad je poelo
a kraj jo manje nazirem
ko neka glupa sjenka od koje je ionako glupo bjeat
pa samo ostalo: to manje u njoj bit
------------------------------------------------------------------S veeri esto lutam ulicama
zapalim cigaru i razmiljam
na ta me podsjea miris dima
tad i tiina pomalo uhvom zamirie
29.10.1999.

28

ODLAZAK (ZIDINE)
Naslonjen na zidine graevina znanja srie svete mudrosti
koje pradavni su istkali na poutjelim stranicama historije
Dok veliki govore o svom strahu od Boga on uti boji se
ko posljednji soldat iz bitke stare bitke bez pobjednika
Preutio bi sve opekotine od plamena
da plamen spalio je sve snove iluzije o boljem koje treba da svane
ostavio bi duboko u kostima polomljene vrhove otrice
zaleeni osmjeh blinjeg kad bio bi to
posljednji put
Strah tamnog trijezni odgoni pospanost
u potrazi beskrajnoj potrazi za vjenim
skuenu tiinu nad putevima to tka pokrove samotnosti ne proklinje
ivot bez drutva nije usamljenost
tek u drutvu bezumlja
Zlatom optoeni kamen - stubovi pokuavaju dosti
visine nebo opsjena i la
a on - ovjek platom smirenosti zaogrnut
mirisom veliine uti i odlazi
02.11.1999.

29

OSUDA
Putniku vjene noi
pustog treptaja od buenja do sna
neugasle ei za nitavilom
u rijetkim trenucima zapitanosti kad nazre smisao bolnog plaa
u praskozorje bivstvovanja
vrata koja Bogu vode otvori
uprkos oholosti drevnom uvaru
darovanu slobodu - najveu prevaru
za neplaenu cijenu putovanja
bez odmora za osvrtanje
prekratku
niz iskonske tragove sudbine duh raumnih i istih
nasluuje ruku
koje ucrtava stanice
svjedok milosti dio utoita
kad nebo i zemlja su jedno
putniku samo
toliko plamenova da privuku svjetlou i opeku
samo ko za uzgred spomen na drugu stranu medaljana
neizmjerna la to likuje ne preteu tas gluposti i naivnosti
pogleda zaklonjenog nadmenou ljema
oduvjek osuenog na pobjedu
putniku vjene noi
o kratkoi vjenosti za zahvalu na daru spoznaje
konanog utoita
pomirenog sa najveom kunjom
osudom lutanja
putniku vjene noi
03.1.2000.

30

TERET
Dok kie sapiru nae tragove
na oronulim sudbine plonicima
u daljini nejasna svijetla mame nadom utoita
naziremo uklesane poruke na okamenjenim grobovima:
za opravdanje neuspjeha sudbina nee imati obzira
Teret spoznaje kad se shvati
i astan duh nitima razuma istka prizore skrivenih poraza
nauk da odmorom napajaju se putnici bezbrini
zaogrnuti odorama niskosti
u svijetu zbog kojeg Boga nikada neemo shvatiti
kad zablude dah prolanog strese
iz bolesne usnulosti budie
potmuli odjek ironije
sa vrha najdalje vidi se ali otud je
i pad najdui
14.11.1999.

31

PUT
Izmeu dobra i zla tanka je, pretanka nit
i kad se samo okrene pogled na kojoj strani e ostat
ne zna se
Bolest - izlaz u bijegu od plamenih jezika sudbine
poput zida tronog na koji naslanja se
a koji uvijek se rui
I jedino e smirenost nai oni koji znaju da su za savrenstvo
sem Boga svi osiromaeni
U sjeni rijeitosti oni to vlastitu tamu kriju
kazivat e o srei veliini i beskraju tu
na dohvat due
ne slute da samo njena praina odie smislom
I uvat se samo prokletsva ogranienosti
jer mjesto gdje se prvi put ugledao svijet ne odluuje nikad
kakvim e se oima taj svijet gledat
Za spoznajom htijenje je bitno, a ne da spoznato se zbiva
23.11.1999.

32

PORAVNANJE
Daleko od krivice obiljeen je proklestvom teim od presude
misijom svjedoka
govori u spomen sudbini
eljenog i nikad pronaenog smiraja
drhtaja u srcu dalekog potomka
svaki uzdah i treptaj
svjedoi
ispod spomenika palih umorne ruke izdajnike
zakopavaju jo jednu odu o ovjeku
nikad dovrena pria o ivotu
najveem bestidniku
na granicama uzidane kosti branitelja u bedeme
ve sutra koji slue za pasije olakanje
velikim govornicima mjesto sa kojeg se besjeda
uje dalje
vjeni silazak niz litice vremena
tako mnogo mostova
obeanih puteva i utoita
broj onih to stiu cilju neznatan
u mraku tek rijetka iskra
samo da bi utrnula davaju narazumljiv znak
zahvalu nabujalim rijekama
kad podignu mulj dna
neist odnesu nizvodno
mostove nanu za poravnjanje koje posvjedouje
savrenost Davaoca kie
prodaju tiinu ednim vode u drhtave dlanove
iz jame muenika apat pradavnog pretka
sjeme pobune i prkosa otkud
do kapije konanog
svjedodba traje
21.1.2000.

33

ELJA
Na obali beznaa svijam svoju bit u sutra
za kap bistrine roenje naeg odraza
Izbrisane granice stazama uspjeha
poast slikarima heroja rijeitih hvalospjeva
umiljenosti i bezumlju na kantaru vrhova
ispod utvrda od skeleta dojenadi
bez slutnje o najveem prokletstvu:
pogledu sraslim s nebom
uokvirena slika u galeriji obmane
A iz domovine pod opsadom umorni glasnik
noas je palo posljednje uporite
zaleeni pogled izgnanika
na ognjitu dogorjelih nada pla neroenih potomaka
Odve dugo na poljima ratara nema ita
od danas sadimo groblja saosjeanja
kulturu okamenjenih suza
ratnike jetime
ovdje niko ne pamti oeve
usnule branioce ostavtine od pepela i krvi
raamo se iz kamenih pokrova hladnih humki
pjevamo pjesme pustoi divljenje Bogu
Kroz odaje ponosa tmina krunisana pokvarenost
iskuenje za Milost
Na obali beznaa svijam svoju bit u sutra
za izvor bistrine roenje odraza
25.1.2000.

34

IZA ZASTORA
uvam dvosmislenost rijei
zasienosti elje za raznolikou
u ljudima neotkrivenog
Stiavam nadmonost osjeaja istiu
hladnou i krutost
preko savijenog luka neba nikad
tedim zadivljenost slijepcima
jeftinim namjernicima brisanja neizbrisivog
tek nasluene misli iza zastora
prve i posljednje
Pokuavam zamisliti ram
ivinu granicu iluzije
kad nazovemo je svijetom
mistini horizont daleko iza boja i mirisa
biti od rijetkih koji gaje nauk:
bez okvira je najtee
U neukruenost prolaznog ugasim oaj
bjee samo od opijenosti vizijom
oslukujem
iznad puteva saosjeanja nijemi muk
a u sobi vremena
apat pjeanog sata
07.2.2000.

35

TRAGANJA
za Almedinu ..
Znao sam da u te sresti
znak sauvan, negdje u dubini
skoro jedinog imetka preostalog iza
darovanog putovanja
dragocjenosti slutnje izgubljene
Voljom smisla
razloeni mozaik jednog od velikih pitanja
predodreenje za podstrek lutanju
nasluenom traganju kroz besmislenost
preko nedogleda bremena nemoi
nadom ko vatrom: dobrim slugom zlim gospodarem
Ivicom puteva buja korov
budei sjetom posljednjeg sanjara:
znao sam da e doi
u sjeni Vjenog - tiina:
-- -- -- -- -- -- -- -- -- -- -- -- -- -- -Iznad kapije sna
leluja obmana tiho
poje smislom
22.2.2000.

36

SLIKA
Nevrijeme je
jako i bijesno, vie podmuklo
na izdisaju eljenih tiina
preko ramena pogleda u hodu
tako je evo godina, stoljee
moda i due
tano ne pamti niko kad otpoelo je
jednino se preutno zarezuje: nikako ne jenjava
sa zavejanih staza stii pismonoe
iscrpljeni vijesnici: preivjelih da nema
pred oima i pogledom nemoi
jedinom dareljivou vremena
nad zemljom
plodom uzgoju zapitanosti no
a rijeiti zidari opovrgavaju tronost temelja
govore o trusnom tlu izvoru zla
i bez slutnje
o koncu besmislene polemike
nevrijeme kruni:
jedino ovdje smrt nije
vrhunac agonije
09.3.2000.

37

ROENJE
Doi e, slutim to dugo
mimo kapije i ustaljenih puteva
tiho i prigueno preko vratova i ruku
komad prolog i nestvarnog
sama elja i slutnja
uprkos smrti izgladnjelih
u zemlji samrtnog hropca
i zabludi kralju najveeg kraljevstva
uprkos mati i rijetkim
koji s veeri kad legnu
uukaju nadu da s jutrom
svijet e biti bolji
i rijei i misli koja se nikad
nee moi pojmiti:
na sagorjelim livadama
cvijee se raa iz sna
ali ipak, doi e, slutim to dugo
10.3.2000.

38

OBALE
Jo uvijek putevima povorke osuenih idu
u redovima po mjeri
u neredu po zbilji
ive kopreni san o boljem
nekoj obmani daleko iznad razuma
roblju zablude obrok rjeitog licemjerja
a negdje daleko u izgnanstvu
nedogorjeli miris eljenog doma
pored oiju slijepaca
jedino radou ozarenih
voke odve raaju plodom ogoljelih grana
u mehanizmu vjeala
u velikom procesu: potomci kad sude precima
na gubilitu prometno i ivo
Jo uvijek traje tegoba sudija
jednolinost opetovanja krivice
i zato krvnik nije skinuo masku
koju nikad nije imao
bolest ko neminovnost buja i osvaja
ujem s druge obale glasove mrtvih
i izgnanih u zaborav
ini mi se pjevaju o Bogu
19.3.2000.

39

POHOD
Ostalo mi je da sam sebi se udim
pred velike datume
samou usamljenou da nadoveem
spretno veu vor
a sve otkako obogatio sam se
zauenost potroivi na druge na ostale
u snovima uvam:
posljednji pohod okorjelih ratnika slobode
Ve sutra e ispod delatova sjeiva
odzvanjati rijei
moja posljednja elja
na dar:
(kad samo bi, kad samo bi mogao uti)
ne osjeaj krivice - nipoto
O, kako je svet taj osjeaj
i kako samo velikim je duama dostupan
-- -- -- -- -- -- -- -- -- -- -- -- -- -- -- -- -- -Samom sebi se udim
pred velike datume
i dane obine
22.3.2000.

40

VRLINA
Z.LJ.
udan je svijet
Okovi predrasuda za svijest i podsvijest
Mudrost drevnog
Ukroeno svijetlo i slutnja o vremenu
Strah i osmijeh
Izmeu negdje ostale su stvari
Neunitive
(iitavam poruku:
kako ne stoji se na mjestu istom ne vidi se isto
vidik prekinutog kruga
nekome ispravan vie)
suvino je gdje se to zabluda raa
Proteklom ostaviu zaborav
Ionako sam prestao da pamtim
Samo jo odmjerenost uvam
Najveu vrlinu
27.4.2000.

41

MASKE
Kazujem ti ve reeno
Vezem milju da otueno skrijem
Bajato okrijepim novim, ispod maske, pogledom
Pita me za orginalnost
Vjeruj mi: jedino e je nai u djelima Boga
Opet sam ogledalom nainio duu
Prepriavam ti nejsnosti s povrine
Odsjaj i odraz
Ionako niko ne poznaje bit
Kod svih rijeito naglabanje o stvarima
Sve ima svoj znak
Zavaravam li se kad kaem da nema sluajnog
I da potreban je samo nauk ispravnog itanja?!
Govori o kraju, konanom koncu svega
Nije li to trenutak kad bitno prelazi u nebitno
Iza starog kad se raa novo
Kad utihnem prizanae da preueno govori vie
Ne moemo se boriti protiv onoga to ne razumijemo
I kad bi razumjeli to pronali bi novo
Valjda je vjenost; stalna udnja
Nevidljivi krug gdje gubi se poetak i kraj
Govoriti vie, besmisleno je i sam zna:
Kazujem ti ve reeno
02.5.2000.

42

RAZGOVOR S POVODOM
Ne razumijem ove ljude, Boe
iz dana u dan uviam: sve vie
u ono malo od bauljanja do buenja
u poinku plemenite misli
u tami koja spustila se poodavno
i ne misli se dizat
nemoj se ljutit to i Tebe
pomalo ne razumijem, Boe
Neprilina je, spram svega, bilo koja rije
hladna i gluha i najvie tua
Na krajevima terezije guva i stiska
miriu ljudi na puste oranice
Krije me mutni osvrt:
sudbina i probrani put u tami
to spustila se poodavno
i ne misli se dizat
05.9.2000.

43

IZ ZAPISA
Lahko je rei, okititi i zakititi
istinu i neistinu jezikom poganim
to je pravo pravo je da se izgubila nit
i dalje kako i kuda dalje i zato
Lahko je kazat, natu nejasno na nejasno
upiru: to je, to je bit
Kruni se govor, polijeu kamene ptice
a ispod ogoljeli, slomljeni i izdati
sami,, sami i uvijek sami
12.9.2000.

44

VEZA
Vie ne znam ime e se zapoeti sljedee
koja se moe zaobi
Pokazalo se lice odabira usnula varka
u njedrima zmija
Kanim pronai vezu na razmeu
od vremena u vremenu
dok tinja ni oporo ni suho:
neko je, ipak, priguio svjetlo
sad igru vode zaivjele sjene
Buni me svjest sagovronika
ko malo oslonca koji prodat je budzato
skriven strah od istih
Ne znam ta to svjedoe velika zdanja
utihla i nijema na putu sumnje
kroz tamu u no
Izreu utnju, zapitanost bez koje nema
puta odgovoru
samotnost, gorinu hljeba tvrde kore
oprost za sve
17.9.2000.

45

AH
Da li iko ovdje smije unaprijed misliti
teke su rijei ko i noi i zore
kad napune tiinu smutnjom svakojakom
da se trpi i u istom istraje
da se razvaga i s mjerom nagodi
i da ostane trun zlu ne trebalo
Sad kreem put kui koja domom nije
poriu lutanja mjerim rije
od iskona dar razuma
sjeme plodne oranice
a hladan je pogled i neminovno nasvojie studen
Zaspala je sirotinjska hudera niz ivicu
velikog grada
sve vie nejasan biva ukus emera i jada
a hladan je pogled i neminovno nasvojie studen
27.9.2000.

46

TAJNA
Ja vie nigdje ne urim
zalomilo se ivice
i kraja i sredine podosta
s jeseni studen s proljea miris
arenilo svijeta i bezbojni strop mrak
a dua je horna za muk i poinak s njim
Kie e. Tuno i tiho.
Teko onim sanjivim onim probuenim teko
jo ni gora nije list poela alit niti kani
dok Veliki kraj ne odsvira
a kie e, tiho
u zemlji bijelog kamena
usnula je tajna
ruke mudrih oeva u sredini
zore obojene u crno i crno
a nit ima buenja
nit svanua ima jo
22.10.2000.

47

SMRT
Uzalud je sve, bezvrijedno i bez smisla
krug na vodi, svijetlo u zemlji sunca
na kraju puta kraj i vie nita
da makar mogu naslutit
nemona je elja, pusta, bez duha
klonue pred koprenom strah me
strah me, pred koprenom, koprene
a kad navrate, dou i upale kandilj
u nizu posljednji
sveano i bez sjaja u oku
nakrivie sliku da iscuri bogda
s dlana ruke koje nema odavno
kad se pojave, bez straha
mirno i u tiini samo utru taku na utnju
na neplodno i plodno iskru otrice
koja crtala je biljeg
polahko i bez stanke
05.11.2000.

48

BREME
Teka je ova tiina
par koraka od etve do vridbe
natrag s pogaom i masnim rukama
tako stalno iznova nemogu da pronaem uzrok
zarad smisla dok proima i ne ostavlja
za veliko nadopunjavanje vremena imalo
ne slutim-ne znam koliko je ispravna mjera
razum ili strast
tako hladna otrica spoznaje po vratu dotie me
uili smo lea okretati vjetru
sanjali vieno,i krv-za neko posebno tumaenje
traili put ne znajui da putujemo ve
ne slutim
to samo breme postaje tee
03.7.2000.

49

SPOMENIK EPILOGA
Da mogu- proito bi stranicu neba
izmeu zvijezda svoj dio praznine
dugo je ve tama iznad spomenika vjetrova
nikoga da se podjeli rije
Previe je pukotina da bi naao oblik koji upotpunjuje
otvorenim oima promaklim treptaj
spojene nite kad poprimi sjenu jezika surovosti
koji se kasno svlada pravednou pozivanja
na veliku dosljednost
golema je i teka tegoba
manevri koraka koji odmiu
nepisanim pravilima hladne zbilje:
nee se nai rezon detre povoda za bezobzirno
-

hvale majstora

Ostae stranice zvijezde i praznina

50

ODRAZ
Krenue kroz izmaglicu i kal
ispod vijea iz ivicu preuenog sklopljenog do kraja
sa glasom, sa pokorom u glasu, sa sudom
spalie ruke vajara i kist i platno
drevnih suza odslikanih u nadi
ispod vijea sa pokorom u glasu
krenue i proi
U trenima rijetkim izmeu dvije navale
dubiemo otricama jaz
da lake nesvjesno trujemo due
daleko prije konca bez hvale staviemo taku
tu i tamo svukud i svagdje
Nadoe kasno iz tame oka
neznan obris
bez barjaka i nalija
bez lica i znaka, bez sjene
tu i tamo svukud i svagdje
17.11.2000.

51

oslonjen na pauinu H. Haskovi

52

DALTONIZAM
uje li glas
Govor noi raspjevanih cvjetova slobode
Iekivanja nedoraslih branilaca
daleko ispod granice
Velikih rijei o savrenstvu
uje li, samo glas
Gdje li odlaze s bremenom enje putnici
Utoitu vele a ono, ovdje je?!
Pitam se
Zato sam morao uvati svijetlo
I gdje su predodreeni
--------- ----------- --------------Izgubile su se boje crno i bijelo
Vjerovat e
08.4.2000.

53

ZATIJE
Za spomen ostavie se malo
tok vrijednost izgubljenog
nijemo okretanje toka
savrenog poretka vladavine jaih
vapaj u oskudnosti svijetla
proglas prednosti slijepca
blagostanje nijemih
iznad poznatog utoita snovima
plemenitost mjeri stvari kupovini smisla
muzike harmonije zaustavljanja rijeke uzaludnog
Od ega je uvao Kineski zid hendek Uhuda bedemi Troje
na koga su raunale mrtve strae
krojai odijela udnje za onim ega nee biti
sem neznanog broja lae bez kormila
usiljenog mara koji obznanjuje
ko je na gubitku neizvjesnost slutnja ili Bog
Ostali smo prosjaci sirotinja i bijeda
roblje tue milostinje s krajeva
ispod oka potajnog licemjerja
nismo zamjeivali arobnost mjeseine
miris zemlje jutra melodije tiine
prastarih blaga bez vlasnika
pustoi nakane koja nije inila dovoljno vjernosti koja odolijeva
jedino na to e spisatelji osuiti vrh pera nekoliko stranica
vezanih pletenicom na puini davljenika zastave bez boje
zidine doma predaka
na glas
25.5.2000.

54

SALVA
Mi nismo imali mnogo mogunosti
s kraja na kraj vezanosti za sveto
uhvaene kapi sjaja iznad
postrojene plejade smrtnika
koji su ipak naeli vjeno
jedino to obznanjuje poketak i kraj
Uporedo s nama rasla je sjena
tamnija i vea to smo bivali blie svjetlu
nejasna i podmukla kad smo bauljali u zaklon
a zaborav nam preutiemo to ipak nije bio sluga
Nadola je mudrost krutih oeva
hladnog damara vremena koje ne oprata
nadi smaknutoj u zaeu
ostala je pusto
odlomljen luk mosta s druge strane: sloboda
Odve rano je poelo slavlje dolaska
rijei koja oslobaa
u koiji namjere ostavlja upregnut san
u snazi lika opeg
u nemiru razuma
nedovrenog leta Ikarovih sinova
jedno je sigurno:
du cvjetni staza
pjeana salva nadire tiho
20.7.2000.

55

RATNA STAZA
Ispod neravne korice
kriom me gleda Veliki ratnik
sa njegovih usana itau
Duboku ironiju
ostala je istoa neznana sem nama
i slinim
Drugaije nije htjelo
Mirno smo preuzeli to breme
s enjom
sad treba oduiti dug
ni manje ni vie u okviru bez zanosa Gospodnjem
bezbrojnim osvajaima postali samo cilj
eljom namjerom obznanom
u povodu krajnjem mirisom podstakli smo
nikad utrnuti plamen zvijezdu
jedine preostale strane svijeta
Put milosti
Zbog toga se rasplodio Sud lutaka
neraskidivog konca
svilenog mindera izvritelja
sitnine velikim oima i uima
iz sjene blata
okot itaa pogleda po subi
Kratkovidih
gomila klie budi se zvijer
usnula do kraja nikad zaraza
agonija poast ipak
nee zaobii Dom
napraviti stanku zrna cvijet pobjedu
znanje je na sjenama sruenih bedema
ostae
izdati odredi ealoni jurinika
posljednji redovnici odredi asti
pera kista zvuka breg od svjetla
izmeu redova jezika apata
kad odgoni san kroz vjekove u vjeno
budni smo
14.1.2001.

56

TERSITOV PUT
Emiru Kusturici
Rubljov ostarjeli jo lije glas zvona
u svijest i podsvijest dalje
na granici Carstava
Belerofont nikada nee ga sresti
sin je pljunuo utrobu majke
na krilima sjaja odsjaja
odvie lanog podsmjeha mutnog ponosa
napustio je asni izbor naivnog
Sizifa-Zmaja koji uti
ironiju prezir
na drugoj strani darivanja nije ostalo nita
lijepo oblije muevne vrline
razvratu kockanja sina
vrijedile su mnogo
na tenderu bijelog svijeta
visoka cijena skutonoa jahaa Apokalipse
brojnih
u moru licemjerja tek neznana
cifra prodaje
djeci bezglavih oeva oko velike vatre
ostaje pomen
sa dvije
sa jednom stranom medaljona
Majci porobljenih samo vrak zastave
plemena osvajaa divljih hordi Istoka krstaa
iz sjene Stolice
Zorom e prhnuti Gerarino jato
mali ljudi vornatih ruku
nee ivjeti u sjeni konja koji je
zbacio jahaa
kad doe as
posljednje berbe plodova
Iznad tanko zlaenog
papirnog prijestolja oi Belerofonta
ive
a vrh pisarevog pera obojio je stid
13.2.2001.

57

KALEMLJENJE
Na vratima nakupilo se mnogo
posla imaju redari poslije
istai zatamnjeli aneli iz reda
naivnih smrtnika
proirila se vijest da naen je
oekivani prolaz jo se nije
uspostavila Rije-pravo zasluge
sljedbenika naizgled ukorienog glasa
Na licima je umor bez potede
ivota na vodi i hljebu nadanja
hroniari trljaju ruke proljee
nee zaobii formu crnila
od mnogih sumraka raa se
zora noi
treba otpoeti svikavanje na tminu
prenositi nauk
naa djeca ne smiju vidjeti
ivei ispod Krova Poretka
samo svoju
agoniju smjeha
25.2.2001.

58

STANICA
Zorom e sutra blagdan
krugom velikog niza
nosioca Pobjede
nee vrijediti mnogo stare raunice
smjean je zbir neznatan pokuaj
visoke pei stakla i pozlate
ostaje odraz mutan neistinski
stran
Uz koga je pristala varka zbira
obmane duga nee
moi zaobii se
nikada nije moglo spomenje
slijepih uitelja nerazumnog govora
misije ludila:
-preivjeli dobie bitkuNiko nije zaustavio tok
dotaknuo obale oznaio mjesto
zastave ognjita buenja rose
topline grude majke
viak treptaja
Vodi je usnio svoj put
elje htijenja niti
bili su i ostali dah
vjetra bludnog smisla slobode
porodie zorom iznova
08.3.2001.

59

Nikoga nisam sreo

60

TARIH
(21.3.1981. 21.3.2001.)
Nikoga nisam sreo
mraz vode zenit ponad potiljka svjetlo
mjeseca na stazi od izvora u izvor
niz klanac strme litice povijesti
prijete
bojno polje izvidnica vatre znak za juri
strategija ui put koji eka
Mozaik potrage izvjesno vrijeme
upotpunjuje formu Glasnik roenja
najavio Sud nije ceremoniju zvanienje
nee veliki filozofi oevi zakona sile
lagali su
Zvonari nosai lika nade slabovidi
itelji grada temelja od perja
diu u snu
Zbirije starije od gline rade
asove potvrde Tamnice zasluuju
plodni talog
itnice hambari cifre zalihe
za dah pod opsadom ekam cijenu
honorar lavea sa dna
U palminom krilu mirisa svjetla iznad
niknue let gvozdena pera
Onih Koji Stoje
20.3.2001.

61

Biljeke
Kalemljenje
Zapis o ovjeku kojeg je vremenom udilo i inilo iznenaenim sve manje stvari; tek ponekad
desio bi se prasak, crna mrlja na bjelini, vidljivija od veeg, glasnija zbog nadmonosti tiine,
zamornija zbog dugog predaha...
Ratna staza
Veiki je strah od besmisla, u svakoj rijei, u dahu, u trptaju, u koraku a kako vrijeme odmie
obznjanjuje se, poput Bodlera, koliko je velianstvena tiina bola; plodna, nepresuni
podstrek; s druge strane ogledala - prokletstvo, nedefinirano, nepisano pravilo; podrazumjeva
se - a vanije je od svega... Zapostavljena je sutina; odatle tinja gr, pobuna, htjenje za
izvorom svjetla smisla svanua...
Tersitov put
TERSIT- najruniji ovjek u grkoj vojsci pred Trojom, krivonog, grbav i opav, iljate glave i
prorjeene kose. On je klevetao mnoge vojskovoe, posebno Ahila i Odiseja. Kad je
Agamemnon u posljednjoj godini Trojanskog rata sakupio grku vojsku na vjeanje,Tersit ga
drskim rijeima optuio da gomila blago, a zatim je pozvao Grke da napuste opsadu Troje.
im ga je Odisej udario skiptrom, klevetnik se sa suzama u oima, povukao sa vjeanja, na
optu radost prisutne vojske.
Tersit je u kasnijim predanjima Agrijev sin i Poartaonov unuk. Sa svojom barom Onhestom,
Protojem, Keleutorom, Likopejem i Melanipom, zbacio je s prijestolja svog strica Eneja.
Uestvovao je u lovu na Kalidonskog vepra, ali se u strahu povukao pred raazjarenom
ivotinjom. Kad ga je Meleagar zbog ovog kukaviluka bacio sa stijene, Tersit je pri padu
zadobio ozljede koje su mu unakazile tijelo.
Posljednjih dana trojanskog rata Ahil je ubio Tersita jer ga ovaj drznik optuio za prljavu
ljubav prema lijepoj amazonskoj kraljici Pentesileji. Vjerovlo se da je Tersitova sjena u
Podzemlju odabrla drutvo Odisejevih smrtnih neprijatelja, Palameda i Malog Ajanta.
Neki kau da njegova dua ivi u tijelu majmuna.
Belerofont - korintanski heroj, sin kralja Glauka i Eurimede ili Posejdona i Eurinome... Zbog
ubistva Belera, po kome je i dobio ime (Belerofont znai Belerov ubica), morao je da napusti
Korint i da ode u Tirint, gdje ga je kralj Pret oistio od grijeha...
Vremenom je Belerofont uvidio da je u ivotu zlo jae od dobra i stoga se potpuno otuio od
ljudi...
Zbog toga su ga bogovi omrzli; oni su ispunili njegovo srce takvom oholou da se u njemu
javila elja da sazna da li bogovi uopte postoje i pobudila smjelost da s Pegazon (krilatim,
besmrtnim konjem), dospije do njihovog prebivalita. Tada je posljednji put pojahao Pegaza,
jer je po Zeusovom nalogu, konj zbacio smrtnika na zemlju, a zatim je sam odjezdio ocu
bogova. Poslije ovog pada, Belerofont je ostao hrom i zavro ivot u velikoj tuzi.
Gerana - Umjesto da potuju bogove, Pigmeji su ukazivali boanske poasti jednoj eni iz
njihovog plemena koja se zvala Gerana. Zbog oholosti i hvalisanja, Hera ju je pretvorila u
pticu-drala, pticu s kojom su Pigmeji ratovali. Kako je Gerana imala sina Mopsa, koga je
neizmjerno voljela, ona je stalno oblijetala oko svoje stare kue, ali su je naoruani Pigmeji
odavde otjerali; na taj nain Gerana je bila dvostruko kanjena.
Domovini
62

U konanom obraunu izmeu sultana i Husein-kapetana, u odluujuem momentu preli su

na stranu sultana neki hercegovki ajani, sa Ali-agom Rizvanbegoviem i Smail-agom
engiem na elu. Vojska velikog vezira je uz njihovu pomo nanijela presudan poraz Huseinkapetanu i njegovim pristalicama na Palama kod Sarajeva, 31.5.1832. godine. Samo etiri
dana kasnij, 4.juna Husein-kapetan se jo jedanput, pred samim zidinama Sarajeva, uzalud
okuao u boju sa vojskom velikog vezira, kojemu su pomagali Rizvanbegovi i engi. Tim
porazom njegov pokret je konano propao...
ta smo to onda mi? Lude? Nesrenici?
- Najzamreniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu alu kao sa nama. Do
jue smo bili ono to danas elimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni neto drugo. Stali smo
na pola puta, zabezeknuti. Ne moemo vie nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaeni. Kao
rukavac to ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema vie toka ua, suvie malen da bude
jezero, suvie velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjeanjem stida zbog porjekla i krivice
zbog otpadnitva, neemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato
zadravamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rjeenja. Preziru nas i braa i doljaci, a mi se
branimo ponosom i mrnjom. Htjeli smo da se sauvamo, a tako smo se izgubili da vie ne
znamo ni ta smo. Nesrea je to smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i neemo iz nje. A sve se
plaa, pa i ova ljubav. (M. Selimovi, Dervi i smrt)
. . . rat 1912, u kojem su balkansksi saveznici sruili evropsku Tursku, stvorio je
atmosferu u kojem je jednim teroristikim inom iniciran Prvi svjetski rat. Ubistvo austrijskog
nadvojvode Franca Ferdinanda, kojeje 28.6.1914. poinio Gavrilo Pricip, djelo je grupe
nacionalno-revolucionarnih, tanije nacionalistikih srpskih omladinaca, poznate pod
imenom Mlada Bosna... (M. Imamovi, Historija Bonjaka)
Poetkom agresije na BiH, u aprilu 1992., obiljeja ovog teroristikog akta su uklonjena.
Nizamski melos
Kad je On da se radi sugurnosti svoje u san zavedete, i s neba van kiu spustio da bi vas s
njome oistio, i da bi vas od ejtanovog uznemiravanja odstranio, i da bi srca vaa jakim
uiinio, i njoma korake uvrstio (8:11)
Ova no uoi Bitke, bila je uoi petka, 17. ramazana 2. hiretske, a Muhammed a.s. krenuo
je iz Medine 8. ili 12. istog mjeseca. (Zapeaeni ennetski napitak)
Vrijeme - Al-asr
1. Tako mi vremena,
2. ovjek, doista, gubi,
3. samo ne oni koji vjeruju i dobra djela ine, i koji jedni drugima istinu preporuuju i koji
jedni drugima preporuuu strpljenje.
Zapis
Tokom hiljadugodinje povjesti Bosne i Hercegovine bivao je jedan kontinuitet,
karekteristian samo za Bonjake - kontinuitet genocida:
1. Inspirisan od strane pravoslavne crkve, a desio se na irem prostoru Balkana (1683-1689),
nakon tursko-austrijskog rata poznatijeg kao Beki rat, kad su svi muslimani na prostoru
Maarske, Slavonije, Like, Dalmacije, Krbave i Boke Kotorske bili poubijani i pokrteni.
2. Trijebljenje muslimana prostora Srbije (1805-1820), nakon Prvog i Drugog srpskog ustanka
pod devizom Generalno trijebljenje Turaka iz naroda (jer turci-muslimani nisu smatrani

63

narodom - ljudima). Ogromnu i kljunu ulogu je imala pravoslavna crkva. U to vrijeme, na

elu Srba je bio ore Petrovi, zvani Karaore. Vuk Stefanovi Karadi upotrebljava
termin oistiti, kada govori o likvidaciji muslimana poto srbi uzmu i oiste Beograd.
3. U periodu 1830-1867. g., Srbi protjeruju muslimane: Uica, apca, Sokola, Beograda.
Protjerani muslimani su naseljeni u Bosanskom amcu i Oraju.
4. U Crnoj Gori je izvren genocid pod nazivom istraga poturica. Pokreta je ponovo
pravoslavna crkva. Poetak progona i genocida se desio na Badnje vee, kada su mnogi
Bonjaci zavrili na lomai. Inspiracija za genocid takvih razmjera crpljen je iz Gorskog
vjenca (Njego).
5. 1874-1878 se u Srbiji, Crnoj Gori, Hercegovini i Krajini, diu se ustanci, te se unitava
preko stotinu amija i drugih spomenika kultura, a protjeruju se svi muslimani tih prostora.
6. Period austro-ugarske vladavine, kada se 7% Bonjaka seli u Tursku.
7. Na prostoru Crne Gore i Sanaka, kada je ubijeno 850 najuglednijih Bonjaka, dok je u
Plavu i Gusinju pokrteno 12.500 muslimana.
8. U vrijeme Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca, izvren je nevien genocid. U
bjelopoljskom srezu, samo u selu ahovii, ubijeno je 2.500 ljudi.
9. Drugi svjetski rat (1941-1945), kada je 8,1% Bonjaka ubijeno. Apsurd je da su, dok su se
bonjaki vjerski i politiki prvaci zalagali kod njemakih i hrvatskih vlasti za bosanske Srbe,
izlaui se sopstvenom riziku, njihove prve komije Srbi su nemilosrdno klali te iste Bonjake.
Draa Mihajlovi nareuje srpskim komandantim: ienje dravne teritorije od svih
narodnih manjina i nenecionalnih elemenata.
10. Posljednja agresija na BiH je najbrutalnija i najzvjerskija, te se smatra desetim genocidom
nad Bonjacima. Preko 200.000 ubijenih i 27.000 nestalih Bonjaka tragian je ishod
posljednjeg genocida koji i danas traje.
SAN
Zajko (Salko) Safet, roen 01.3.1959. godine. Metalac. Poginuo 17.6.1993. godine, na
Mijatovia Kosi, Sarajevo, kao vojnik, na dunosti komandanta, 2. Viteke motorizovane
brigade. Posthumno odlikovan Ordenom heroja oslobodilakog rata 1994. godine. Ratno
priznanje Zlatni ljiljan dobio je 1992. godine.

64

Biljeke o autoru:
Almir Kolar, roen prvog dana, prvog proljea, poslije smrti Tita u Kijevu, optina Trnovo. Na
tree proljee njegovog ivota glavni grad zemlje u kojoj je roen biva u centru svijeta - radi
olimpijskih igara. Na jedanaesto njegovo proljee taj grad je ponovo biva u centru svjeta, u
centru opsade, ovaj put radi ratnih igara.
Prvu pjesmu objavljuje godinu dana nakon smrti Zbignjeva Herberta (uvidjevi da se niko ne
odluuje preuzeti breme i nastaviti pohod).

65

Sadraj:
I
POTREBA
II
ZAPIS
BOSNI
PJESMA GRADU
SMRT BONJAKA
DOMOVINI
IZVOR
i
NIZAMSKI MELOS
SAN
III
AUTOBIOGRAFSKA (PISMO)
BUENJE
SJEANJE
MOLITVA
POGLED
SAVJET
PUTNIKA
VEZ
NO
KRUG
DRHTAJ
POKUAJ

66

ODLAZAK (ZIDINE)
OSUDA
TERET
PUT
PORAVNANJE
ELJA
IZA ZASTORA
TRAGANJA
SLIKA
ROENJE
OBALE
POHOD
VRLINA
MASKE
RAZGOVOR S POVODOM
IZ ZAPISA
VEZA
AH
TAJNA
SMRT
BREME
SPOMENIK EPILOGA
ODRAZ
IV
DALTONIZAM
ZATIJE
SALVA
RATNA STAZA
TERSITOV PUT
SAN
NIZAMSKI MELOS

67

KALEMLJENJE
STANICA
TARIH
Recenzije
Biljeke o piscu

68