U prkosu od sna, jača od rata, jača od bola

U opalom lišću noći svijeta postaju duge

i umorne od jave i sna.
I više ne sijeku vozovi pruge
i ne tone svaki kamen do dna.

A u prkosu, jača od rata, jača od bola,

čežnja Bosne se budi, životu nada,
i mir traži dodire skrivene u kosi.
Lutanja samo sudbina nudi,
a svaki put iskušenje nosi.

I kada se kolo sreće okrene, samo prah iza čovjeka

i magla neke plašljive boje… ostaje…
I suza tiho po licu grebe,
uspomene poražene u nizu stoje…

I puhne vjetar zamišljen i tih,

al' u prkosu od sna, jača od rata, jača od bola,
Bosna dobra ne zastane.
Tu pomaže lijepa riječ i tanahni stih,
ponos trag dostojanstvu na srcu utisne.

A život se vječno njiše vala poput,

Ne želi više ni bajke, ni dragulje…
Sa Bosnom našom krene dalje, nastavlja častan put
i trajat će znatno dulje no tama noći kradom uvučena.

Ifeta Neimarlija VI c
OŠ „ Mak Dizdar“
Zenica

1
 Ne ponovilo se više, nikad, nikom

Neke tople ljetne noći, kišne,

kada budem hodio predjelima tuge,
pozvat ću svice da mi osvijetle put
i pozvat ću čudni miris očevih riječi:
,,Ne ponovilo se više, nikad, nikom.“

Nekog dana hladnog, punog košmara,

kada se sjetim Bosne,one iz priča koje slušah,
leći ću pored majke da osjetim govor njenih suza,
i neću je buditi, samo ću joj uzdahom
nacrtati zvijezde u očima i tiho šapnuti:
,,U snovima leti.“

Neke julske duše,

kada budem hodio Potočarima,
kao pravi Bosanac - jači od rata, jači od bola,
neću zaboraviti da poljubim svaki nišan,
svako usnulo lice hoću da poljubim.
Pozvat ću svice - jače od bola, jače od rata,
Neka osvijetle put očevim riječima:
„Živimo složno, u miru svi zajedno živimo.
Ne ponovilo se više, nikom, nikad, Bože.“

Danis Đuhera 8c

2
 Čovjek Bosne

Tmuša je vid gonetala.

Gdje se granice otvaraju,
koraci bjehu svjetlice štitu.
Lice od ljubavi!
Previše toga je volio, jutra jasnost to li je?
Ovdje, u Bosni,
slobodu
dlanovima dječijim
rascvjeta
i posebnost različitosti, ljepote ,
ljubav jaču od smrti.

Danis Đuhera 8c

3
 Cvijet

Sa korijenom
kroz zrak pojavio se.
Cvijet!
U vrijeme kad tama harala je ,
otvori se.
Počeo je mirisati.
Počeo je prkositi sve jače i jače.
Prerastajući u slobodu
i sevdah iz čežnje - probudi se
kroz buku, zatreperi:
,,,Bosno moja…, jači smo od smrti.“

Sara Durmić VI b
OŠ „Mak Dizdar“
Zenica

4
 O slobodi

Postoji između nas uplašenih i nas nasmijanih

- kao dobra pjesma ili šapat, ili kao eho
koji se prelama od škola do ratišta, od bolnica do igrališta…
Postoji, i navečer, kad oči sklopim, mogu da je vidim.

Postoji između nas sanjara i nas melanholika

- kao veza jaka ili nit, ili kao tajna signala
koji su odaslani sa Mjeseca, sa Sunca, do srca…
Postoji, i uvijek se najsigurnije osjećam u njenim očima.

Postoji između žrtava rata i nas djece

- kao sjećanje ili obećanje ili kao opomena isklesana
na putu život što se zove.
Postoji, i vodi me tamo gdje mi godi, gdje ničeg se ne bojim.

Postoji, između pohlepnih i nas zadovoljnih

- kao lelujanje u zraku ili ogorčenje bogataša,
ili kao sevdah dobrih Bošnjana koji kao lađa
plovi od jednih do drugih obala.

Znam, izgleda da je tuga daleko od sreće

- kao od istoka zapad ili od tišine stopa…
Ali, ipak, od života do smrti dovoljan je tren,
linija je tanka…, a u bespuću tek korak od nje dijeli nas…

O, gdje je taj most?

O, gdje je ta opomenama s nama isklesana?
Znam, postoji…: iz dlanova dječijih cvjeta.
Sloboda!

Dženana Šehić VI c

OŠ „Mak Dizdar“
Zenica

5
 Jače od bola, jače od rata

Svi su oni hrabri bili,

da spase Bosnu
oni su snili.

I na ratištu i u tami,
čak i na straži
kad su sami,
jedina želja njima je bila -
slobodna Bosna, zemlja mila.

Puno im hvala što

zemlja mala, prkosna Bosna
još postoji i što danas
živim slobodno i ničeg
se ne bojim.

Zato vam kažem : SLOBODA

je jača od bola,
kad izgubiš sina ili brata,
jača, jača je i od rata.

Sara Durmić VI b
OŠ „Mak Dizdar“
Zenica

6
 U djetetu

Iskrama svjetlosti smiješiš se Bosni iza bola.

Behara miris prosipaš svud. Tišinom čežnju stvaraš.
Slobodo, srcem vladaš.
I kad ljudi misle da izlaza nema
i poput izgorjele svijeće da se život gasi,
ti sve probudiš, da ljepota ne zaspi.
O slobodo, ni rat, ni bol ti ne mogu nauditi.
U djetetu živiš: u svakom dahu - ti!
Iz dlanova dječijih cvjetaš, slobodo,
i ljubiš nježno kad sjećanja
ožiljke
dube.
Dobro znaš
šareni svijet
djetinja je radost nebu,
jer putem zajedništva trče djeca
u san
izvoran,
u san
drevni.

Danis Đuhera 8c