Louis Althusser

Etienne Balibar

KAKO ITATI
KAPITAL
Preveli
Rade Kalanj i Ljerka Sifler

B I B L lOT E K A "I Z V O R I I T O K O V I" / S V E Z A K 4

Naslo\' originala:
LUlIis Althusser, Etienne Balibar,
Lire le Capital,
F, Maspero,
1, PjaCI..! PaulPainlt-n:,
5. Paris, 1971.

Un.~dnEtvo:

Br:ll1ko Desput, Boris Hudoletnjak,

Rade l(alanj, Dimitrije Sa\'i,
Vanj:. Sutli, Slobu(bn Snajdt'J'
Gb.vni i odgoH)!-ni urednih

Dimitrije Sa\'i

KAZALO

Prethodna napomena

LOUIS ALTHUSSER: PREDGOVOR: OD KAPITALA DO

MARXOVE FILOZOFIJE

15

LOUIS ALTHUSSER: PRED:\lET K.IPILI!. !

75

Prethodna napomena

77

II

Marx i njegova otkria

83

III

Zasluge klasine ekonomije

87

IV

Greke klasine ekonomije:

Nacrt pojma historijskog \"remenu

Marksizam nije historicizam

125

VI

Epistemoloke postavke KapilCl/u (Mal.\:, Engels)

ISI

VI!

Predmet politicke ekonomije

16";

VIII Marxova kritika

171

IX

Marxo\'a \"Clika teorijska re\'olueija

Dodatak: O idealnom prosjeku' i ublicima prijelaza

l ;S8
200

ETIENNE BALIBAR: O TEMEU.\:L\l PO.J:'I0Vnl:\ HISTO.

RIJSKOG MATERIJALIZMA

205

Od periodizacije do naina pruiz\'odnje

215

II

Elementi strukture i njihova historija

III

O reprodukciji

25<)

Elementi teorije prijelaza jednog naina proizvodnje

drugi

2n

IV

Ll

PRETHODNA NAPOMENA

1. 01'0 izdwlje klljige Kako

li Kapital WllIlOg017lC se razlikuje od prvog izdal1ja.

ila

To je, 5 jedlle SIraile, ul1lellzjeno izdanje, jer da

bismo omoguili objavljival1je knjige II smanjenom obujmu,
Illorali 51110 izbaciti vie znaajIlih priloga (izlaganja Ra1U.:icrea, MacJzereyja i Estableta).
S dl"llge pak strane, to je llanovo pregledano, popravljello, pa stoga djelomil1o i ilova izdanje: vie stranica,
pogotovo u tekstu Balibara, do sada je bilo neobjavljeno Ila
francuskom.
/vfe{lutil1l, iSlJl"al'ke (rezoFi i dodaci) koje SlilO ullijeli Ll iZ1'ol"lli tekst, Ile odllose se l1i Ila termillologiju, lli Ila
upotrebljene kategorije i pojmove, ni na njihove w11ltral1je
odnose, pa prelila rome lli Ila l1au opu illlerpretaciju A1arxoFa djela.
Ovo izdalIje Kako itati Kapital, razliato od prvog, IlIl/anjello i obogaeIlo, dakle strogo pOllal'lja i iZIlOSi
teorijska stajalita izvor1log leksta.
2. ZadIIje je objaIljenje bilo illl~1l0. U sll'ari, i::.
ro,'wzja prema atatelju i iz obinog potcllja. bilo ilcun jc
stalo da u POtPllllOSti tujemo termillologiju i filozofska
stajalila za koje 11Cl17l se sada ini da ilz je neophodlIo isprill'ili II dvije odreClene toke.
Usprkos IlCISlOjlllljilllO da se razlikujeillO od
slrukturalistike" ideologije (kazali SlilO \'rIo jasllo ela ))kombillClcija to je nalazilIlo II !Viarx(I !lellla lZieg zajednikog
s kOii1biilatoriJ.:o!i1), usprkos oellunoj nlen'eilcij stl"llkturaliZiIlu lUdih kategorija (delenninacija II posljednjoj illstanci, dOlllil1acija, naddelerl7lina,cja, proces proi::yodllje
inr), termillologija koju SlilO upolrijebili II raZilim je aspektillla i suvie bliska struktllralistikoj ideologiji a ela IlC
bi ostavila mjesta stallol'itoj dl'Osl1lis/el1osti. l;'ll;:e\'i rijetke
iznimke (/leki su otroulIll1iji kritiari napravili jasnu redik.u), IlCl.a je illterpretacija Marxa opc;elZito priZIZata i ocijeIljel1C1 kao pohvala aktuall10j III ac/i, kao strukturalistika,
Smatramo da dubilZska telldelZcija naih tekstova,
usprkos dvosmislellosti termillologije, nije u vezi sa struk-

11

tura/istic'kolll ideologijom. Nadal/za se da e se itatelji rado prisjetiti ove tvrdnje, provjeriti je i odobriti.
Jpak, svi Ilas razlozi sada upuuju da jedna od
teza koju sam iznio o naravi f.ilozofije,. tl.sp~'vkos svilIl dal1,1.ill
pojal1jenjima, izraava stWZOl'itll teorzczstzcku tende1lCZjll.
Tonije, defillicija filozofije kao teorije teorijske prakse (koju S(l!n dao II Za Marxa i pOlwl'io II Predgol'ol"ll klljizi Kako
itati Kapital) jednos! rema je i SlOga netoIla. ZapravJ, Ile
radi se o pukoj terminolokoj dl'osmislellosti, nego o gre::i
II kOlice pci ji. Defilli rati filozofi j II ila j eclllos truli lZaiil kao
teoriju teorijskih praksa (pa, prema tOllle, i kao teoriju razlike praksa) formula je koja lZe moe a da Ile izazove bib
speklllativlle bilo pozitivistike teorijske i politike posljedice i odjeke.

LOlZdoll, 18. olljka 1872.

KOllzehencije te pogreke to se tie definicije

filozofije, I/wgu se prepozIlati i [{slanoviti unekilll sas;Jiuz
udredellim lokama predgovora knjizi Kako itali Kapital.
!Ili, izuzll1u li se SlalWl'ile lIZalIje l'alle podrobIlosli, le konzekvencije ipak Ile obezvrec1ujll nau alwlizu Kapitala (PredlIlet Kapitala i Balibarova izlaganje).

U nizu iduih studija imat emo priliku da proi

slil1lo [ernzilZologijll te ispravilIlo defilliciju filozofije.
Louis Althusser

Grac1mzil11l Mallricell La Clzc1treu

Cijenjel1i g r([(1al1 ill e,

Pozdravljam Vau idejll da prijevod KAP JT ALA ob javit e II periodikim svescima. U tOIll e
obliku djelo bitipristupallije radIlikoj klasi, to je za mene vanije od svega drugog.
To je lijepa stra11a Vae medalje, ali evo i nalija:
analilika metoda kojom sam se posluio i koja jo Ilije bila
primjenjivana Ila ekonomske probleme, prilino oteal'a i
talije prvih poglavlja, pa se treba bojati da e se francllska
publika, uvijek nestrpljiva da doc1e do reZllitata, eljna da
upozna povezanost opih naela s pitanjima koja je neposredila zClllillzajll, uplaiti da produi zato /o nee Odl1zalz /la{j SlJe na poet ku.
To je nezgoda koju ja nikako Ile IllOgu 0[/.:.101li[i,
osil71 da itatelju koji trai istilll1 ;:a svaki sluaj rW lo llkaellz i upozorim ga da bude pripravan. Nema iroka druma
koji vodi u ;:ncll1ost, i samo olli koji se ne plae 1lmora od
pelltrwzja po !ljeziilim slrmil1l sla;:al7lCl imajll izgleda da se
pupnu J1a llic~i;ze
0c/{ll10:; [i.

Primile. cijelljeni g rcuia II ill C, uvjereIlje

mojoj

Karl Marx

12

LOUIS ALTHUSSER
PREDGOVOR:
OD KAPITALA
DO MARXOVE FILOZOFIJE

Ova su izlaganja izgovorena tokom Studijskog seminara posveenog Kapitalu, u prvim mjesecima 1965, na L'Ecole Normale. Ona nose peat tih okolnosti, i to ne samo u svojoj kompoziciji, ritmu, didaktikom
ili govornom obliku izraza, nego takoer, i pogotovu, u svojoj raznolikosti, pona\'ljanjima, oklijevanjima .i tragalakim
pogibeljima, Zacijelo, mogli smo ih mirne due ponoviti, redom popraviti, smanjiti marginu njihovih varijacija, to je
mogue bolje uskladiti njihovu terminologiju, hipoteze i zakljuke, izloiti njihovu materiju sustavnim redom jedinstvenog diskursa, ukratko, pokuati da od toga sastavimo dovrello djelo. Ne teei onome to bi ta izlaganja morala biti,
opredijelili smo se da ih predamo onakva kakva su: upravo
kao nedovrene tekstove, puke zaetke itanja.

1.

Zacijelo, S\'j smo itali, svi ita

mo Kapital. Ve gotovo jedno stoljee moemo ga itati svakodnevno, transparentno, u dramama i snovima nae povi_
jesti, u njenim rasprama i sukobima, u porazi:ma i pobjedama radnikog pokreta koji jc naa jedina nada i sudbina,
Otkada smo "doli na svijet ne prestajemo itati Kapital
Ll spisima i raspravama onih koji su ga itali za nas, dobro
iii ioe, mrtvi i zi\'i, Engels, Kautsky, Plehanay, Lenjin, Rosa
Luxemburg, Trocki, Staljin, Gramsci, voe radnikih organizacija, njihovi pristae ili protivnici: filozofi, ekon01misti, politiari. itali smo njegove odlom.ke, isjeke to ih je konjunktura izabr<ll<l za nas, S\'i smo, takoer, \'ie-manje proit<lli I knjigu, oel ,;robc do ))eksproprijacije eksproprijatora,
Meutim, treba jednom doslovno proitati Kapital. Proitati ba sav tekst, etiri knjige, red po red, ponoviti
deset puta prva pogla\'lja ili sheme jednostavne i proirene
2 hako citati hapitai

17

reprodukcije, da bi se sa suhih i golih visoravni II knjige

dospjelo do obeane zemlje profita, kamata i rente. to vie,
Kapital treba proita'ti ne samo u francuskom prijevodu (pa
bio to i Royev prijevod I knjige, koji je Marx vie nego pregledao, zapravo nanovo napisao), ve i u njemakom tekstu,
barem kad se radi o temeljnim teorijskim poglavljima i svim
odlomcima gdje se javljaju Marxovi kljuni pojmovi.
Uvjereni smo da smo upravo tako pr1stupili ita
nju Kapitala. Izlaganja to su proizila iz te nakane, sa:mo su
variran i osobni zapisnici tog itanja; jer svatko je na sebi
svojstven nain prokrio vlastiti strmi put u prostranu umu
ove knjige. I ,to to ih dajemo u njihovu neposrednom obliku,
nita im 'ne oduzimajui, inimo radi 'toga da bismo sebi priutili sve pogibelj.i i prednosti te pustolovine; radi toga da bi
itatelj u njima pronaao, in statu nascendi, samo iskust\'o
itanja, te da bi ga brazda tog prvog itanja dovela do drugog, koje e nas odvesti jo vie naprijed.

2.
Budui daipa:k nema nedunog
recimo zbog kakvog smo to itanja mi grijeni.
Svi smo mi bili filozofi Nismo itali Kapital kao
ekonomisti, povjesniari ili kao literati. Nismo Kapital pitali
o njegovu ekonomskom ili historijskom sadraju, o njegovo)
jednostavnoj unutranjoj logici. itali smo Kapital kao fllozofi, pitajui ga dakle drugaije. Da bismo izravno doli do
bitnog, priznajmo: pitali smo ga o odnosu spram njegova
predll1eta, dakle u isti mah o specifinosti njegova predmeta; i o specifinosti njego\'a odnosa spram tog predmeta; tj,
o osebujnom tipu diskursa upotrijebljenog da bi se razmatrao taj predmet, o znanst\'enom diskursu. A budui da se
definicijom uvijek iskazuje samo razlika, ipitali smo Kapital
o specifinoj razlici kako njegova predmeta tako i diskursa,
pitajui se - Ll svakom trenutku itanja u emu se predmet Kapiwla razlikuje ne samo od predmeta klasine (pa
ak i l11uderne) "konomije, 11gO i od predmcOta Marxoyih
Ranilz raciol'(z, posebno od predmeta Rukopisa iz. 1844; i, naravno, u emu sc diskurs Kapiwta razlikuje ne samo od diskursa klasine ekonomije nego i od filozofskog (ideolokog)
diskursa mladoga Marxa,
itati Kapital kao ekonomist znailo bi pitati ga
postavljajui mu pitanje ekonomskog sadraja .i valjanosti
njegovih analiza i njegovih shema, dakle usporeivati njegov
diskurs s jednim izvan njega ve definiranim predmetom,
ne pitajui se za taj predmet. itati Kapital kao historiar
znailo bi itati ga postavljajui mu pitanje odnosa njegovih

itanja,

18

historijskih analiza spram jednog izvan njega ve definiranog historijskog predmeta, ne pitajui se za taj predmet.
itati Kapital kao logiar znailo bi postavljati mu pitanje
njegovih metoda izlaganja i dokazivanja, ali u apstrakciji,
i opet ne pitajui se za predmet na koji se odnose metode
tog diskursa.
itati Kapital kao filozof znai u stvari pitati se
o specifinom predmetu jednog speci5inog diskursa te ospecif.inom odnosu tog diskursa spram njegova predmeta, znai dakle jedinstvo diskurs-predmet pitati o epistemolokim
osobitostima to lo izriito jedinstvo razlikuju od drugih oblika jedinstva diskursa-predmeta. Jedino takvo iltanje moe
odgovoriti na pitanje o mjestu to ga Kapital zauzima u povijesti znanja. To se pitanje ispostavlja ovako: je li Kapital
jednostavni ideoloki proizvod meu ostalima, hegelovsko
uobl.ienje klasine ekonomije, nametanje antropolokih pojmova iz mladenakih filozofskih spisa podruju ekonomske
zbilje, ostvarenje idealistikih htijenja iz idovskog pitanja
i Rukopisa? Je li Kapital obini nastavak i zavretak klasine
politike ekonomije, od koje je Marx naslijedio predmet i
pojmove? Razlikuje li se Kapital tada od klasine ekonomije,
ne po svom predmetu, nego po samoj svojoj metodi, dijalektici preuzetoj od Hegela? Ili pak, sasvim suprotno, tvori li
Kapital istinsku epistemoloku promjenu u svome predmetu,
svojoj teoriji <i svojoj metodi? Predstavlja li Kapital djelatno
utemeljenje nove discipline, djelatno utemeljenje jedne znanosti - pa prema tome i istinski dogaaj, <teorijsku revoluciju, odbacujui u pretpovijest istodobno klasinu politiku
ekonomiju, kao i hegelovsku i fojerbahovsku ideologiju, apsolutni poetak povijesti jedne znanosti? I ako je ta nova
znanost teorija povijesti, ne doputa li ona, zauzvrat, spoznaju \'lastite pretpovijesti - dakle jasan pogled i na klasienu ekonomiju i na Marxova mladenaka filozofska djela?
To su implikacije epistemolokog pitanja to ga Kapitalu
postavlja filozofsko itanje,
Filozofsko je itanje Kapitala, dakle, saS\'1m suprotno nedunom itanju. To je grijeno itanje, ali koje se
priznanjem ne oslobaa .svoje greke. Naprotiv, ono zahtije\<\ svoju gresku kao dobru greku i brani je dokazujui
njenu nunost. To je, dakle, iznimno itanje koje samo sebe
opraVdava kao itanje, postavljajui svakom grijenom ita
nju ba ono pitanje koje razotkriva njegovu nedunost, jednostavno pitanje njegove nedunosti: to znai itati?

3.

Koliko god to moglo izgledati paradoksalno, Iffioemo ustvrditi kako naem vremenu prijeti
opasnost da jednog dana, u povijesti ljudske kulture, bude

19

iskazano kao doba najdramatinijeg;.i najtego~r:!jeg i,s.kuenja, otkria i poimanja smisla )~na:JJednost~~mjI!1 oCH?vanja egzistenoije: gledanja, sluanja:, g<?:,ora., cIt~nJ~ - OCI~O
vanja to ljude stavljaju u ~}(lnos s nJIhovJlll1 ~JelIma, s dJelima to im zastaju u vlastItom grlu, te su njIhove odsutnostidjela. Nasuprot svim jo vladajuim pr'ividima, te prevratniOke spoznaje ne dugujemo psihologij,i to se gradi na
odsutnosti nj;ihova pojma, nego nekoli6ni ljudi: Marxu, Nietzscheu i Freudu. S Freudom smo poeli sumnjati to znai sluanje, dakle to znai govor (i utnja); da znaenje govora
i sluanjaotkr,iva, u bezgrenosti rijei i isluha, pripadnu dubinu drugog, sasvim drugaijeg diskursa, di6kursa nesvjesnog'. Usudit u se ustvrditi da bismo s Marxom morali poet(6umnjati, barem u teoriji, to znai ital1je ci, dakako,
pisanje. Nije n~poto sluaj to smo itavu ideoloku pretenziju koja odc!Zgo vlada Rukopisima iz 1844. ,i koja opet podmuklo .prati historicistika iskuenja Kapitalova ponovnog
pada u grijeh, mogli svesti na eksplicit'l1unedunost itanja,
Spoznati bit stvari, bit povijesnog ljudskog svijeta, njegovih
ekonomskih, pcliti~ih, estet6kih ,i ,religijskih proizvoda, za
mladog Marxa znai upravo jasno itati (lesen, herauslesen)
prisutnost apstraktne" biti u prozirnost,i njegove konkretne opstojnosti. To da se u tom neposrednom itanju esenoije u egzistenciji izraava 'religijski model hegelovskog apsolu>tnog znanja, tog Kraja povijesti gdje pojam napokon postaje posve vidlJiv, meu nama osobno 'prisutan, dod~rljiv u
svojoj osjetiInoj opstojnosti - gdje su taj kruh, to tijelo, to
lice i laj ovjek Duh sam - to je .ono to nas upuuje ,shvaanju kako je nostalgija za ,itanjem otvorene knjige pa i
same galilejske Velike knjige svijeta starija od svake znanosti, da ona j o potmulo preiva rel,igijske fantazme epifanije i parusije, ,kao i arobni mit Zavjeta, gdje se, zaodjenuta
njegovim rije~ma, .istina utjelovljuje kao Knj,iga: Biblija. To
je ono to nas navodi na sumnju da bismo za promatranje
prirde ili zbilje kao Knjige - u kojoj, prema Galileju, go\ori nijemi d;skurs je7d~a )}sastavljenog od etvorine, trokuta
j
- trebali ela budemo opsjednuti stanovitom idejom ilwlj{l koja pisani diskurs pretvara u neposrednu transp:lrenLl{)st istinitog a zbiliskD u eliskursglasa.
t.ime um\a
io teoriju

Sto je Sp:noza prvi postavio problem itanja, a

J
uz to prvi na svijetu istodobno predloi filoz8fiju neuhvatljivosti neposrednog;

Taj rC'!.ultat. koji je

na~c ita:ljc Frt:uda, duguj.:rno danas dugogodEnjcm
pronic1jivu-lc8rij:::"koD1 naporu J. La":;~1I1a: lJ \Tijt..!l11c
kad ono rajikalno novo to nam je duu J.. Lacan poinje prodiralI II javnost,
ka ..! i!:t !:>vatko nL)2~ uDotr!j~biti i o:o:oristiti Sc na S\"oj nain, elim priznati na
dug pram jednI.! lekcije egzcrnplarnog itanja koje, b:lO to e. sc vidjcti, stanu~
\~:tim uincima I12.dilazi svoj pO'':etni predn1cL ze1im to priznatI javno kako );.rad
krojaa (n~) bi :;bzw II udijelu" (Marx), pa bilo ono i nae. Isto tako eli!"
priznati dug, CY':igledan ili 'prt!'';utan, ;;:0 nas \"ee uz uitelje itanj:l z.nanstven1h
djela; za nas su to bili G, Ba:hcJard i J,. Cal'ail1es, a da:lils ~U nam to G
Ca:1guilhcm i ;\1. FUGeaulL
Ll:';:.lmljenoint:'.Jn::i~cn:Ilom

20

to je u njemu po ,prvi put na svijetu ovjek na taj nacln povezao bit itanja i bit pov,ijesti u teoriji razlike imaginarnog
i istinitog - ono je to nam omoguuje da shvatimo zato
je Marx mogao postati Marxom samo utemeljujui kuriju
povijesti i filozof,iju ;pov,ijesne razlike izmeu ideologije i znanosti te da je to utemeljenje na koncu zavrilo Ll ieznuu
reLigijskog mita itanja. Tamo gdje je mladi Marx jz doba
Rukopisa iz 1844. itao bez priprave, 'izravno, ljudsku bit u
prozirnosti njezina otuenja. Kapital, naprotiv, tono odmjerava razmak, rascjep unutar zbilje, to su upisani u njezinu
strukturu te su takvi da svoje vlastite uinke ine neitljivima,
a iluziju njihova neposrednog itanja pretvaraju u krajnji i
dovreni in: u fetiizam. Trebalo je zaista doprijet.i do povijesti da bi se mit itanja stjerao u njegovu jazbinu, jer iz
povijesti, gdje su mu darivali kult svoJih reLigija i filozofija,
ljudi su ga projicirali na prirodu da ne bi propali u smionom
htijenju na nju usmjerene spoznaje. Iz miljene povijesti,
iz teorije same povijesti mogao se otkriti razlog pov,ijesnoj
religiji itanja: otkrivajui da ljudska povijest koja se nalazi
u knjigama, nije ipak pisani tekst na stranicama knjige, otkrivajui da se istina povijesti ne ita u njenom oitujuem diskursu, jer tekst povijesti nije tekst gdje bi govorio glas (logos) ve neujno i ne\,idljivo biljeenje uinaka jedne str:.1kture struktura, Slijedei neka naa izlaganja, doi e se do
U\'jerenja da o\'dje nipoto ne drim metaforike govore "Ve
uzimam u doslO\nom smislu termine kojima se sluim. Raskinuti s religijsk:m mitom itanja: ta je teorijska nunost
u Marxa dobila jasan oblik rask'!da s hegelovskim shvaa
njem cjeline kao duhovnog to'taliteta, tonije kao ekspresit'nog totaliteta, Nije to sluaj kad, eliui tanahni list teorije
itanja, pod njim otkrijemo teoriju ekspresije i kad tu teoriju
ekspresin10g totaliteta (gdje je svaki clio pars totalis, neposredno izraajan za cjelinu koja ga 0sobno nastanjuje) otkrijcr:~o kaoreoriju Ll kujoj su sc, posljednji put, i na tlu same
po\ijesti, Ll Hegela, sabrali S\'l komplementarni rcIigijski 111iLO\'i go\oreceg Glasa (logosa) u sek\'cncama diskursa; istine
I?i
i uha koje slua ili G'ka
koie ita tai cLskul"s ela b: Ll njemu otkrilo govor Istine koji
osobno nastanjuje svaku od njegovih Rijei. Treba li dodati
(;a s prekidom izmedu L,>,:;'osa i Bitka uspostavljene reiigijske krim je; izmeu tc \elike ~~njige koja je, u samoj svojoj
biti, bila syijet i spoznajni diskurs o .svijetu; izmeu biti
stval'i i njenog itanja; s prekidom tih prcutnih pakto\'a
gdje su se ljudi jednog jo krhkog vremena lwikrivali magil\';m sayezima protiv povijesnih i1cizvjcsnosL i proplamsaja svcjih smionosti
treba li dodati ela s kiclanju1 tih
veza napokon postaje mogue nO\o poimanje diskursa?

21

4.

Vratimo se Marxu kako bismo

istakli da upravo 11 njega, ne 'samo u onome to on kae nego
i u onome to ini, moemo dokuaiti sam prijelaz iz prve
ideje i prakse itanja u novu praksu itanja i novu teoriju
povijest,j sposobnu .da nam prui novu teor,iju itanja.
Kad itamo Marxa, od poetka se nalazimo pred
itateljem koJi ita, pred nama i naglas. To to je Marx bio
izvanredan itatelj mnogo je beznaajnije od injenice da je
Marx osjetio potrebu da svoj tekst hrani itanj1ma naglas,
ne samo radi uitka u citatima ili radi obzirnosti prema referencama (u tom je pogledu bio manijaki precizan, to su
njegovi protivnici moraJ.i uvidjeti na svoju tetu), ne samo
zbog asnog intelektualnog postupka koji ga de uvijek i svesrdno nukao da prizna svoj dug (on je, na alost, znao to je
dug), ve zbog razloga duboko ukorijenjenih u teorijskim
uvjetima njegova otkrivalakog rada. Marx dakle pred nama
aita naglas ne samo u Teorijama o viku vrijednosti'- (knjizi
koja je uglavnom ostala u biljekama) nego i u Kapitalu; on
ita Quesnayja, Smitha, Ricarda itd, On ih ita na savreno
jasan nain: da bi se oslonio na ono to je u njih tono te
da bi kritizirao ono to je u njih pogreno; ukratko, da bi
se postavio spram priznatih uitelja politike ekonomije. Meutim, Marxovo itanje Smitha i Ricarda jasno je upravo
zbog odreenog itanja te lektire: zbog neposrednog itanja
koje ne pita to se ita ve uzima kao takve oiglednosti i
tanog teksta. U stvari, Marxovo je itanje Smitha-Ricarda
(ovdje u ih uzeti za primjer), promotri li se izbliza, sasvim
osobito. To je dvostruko itanje ili ak, prije, itanje koje
upotrebljava dva iz temelja razliita pI'incipa itanja.
U prvom italIju Marx ita diskurs svog prethodnika (Smitha, na primjer) kroz svoj vlastiti diskurs. Rezultat
toga itanja kroz reetku, u kojemu je Smithov tekst vien
putem Marxova teksta, na njega projiciran kao njegova mjera, nije nita drugo do popis suglasja i nesuglasja, razluiva
nje onoga to je Smith otkrio i onoga to je promaio, njego\;ih zaslug::t i propusta, njegoyih prisutnosti i odsutnosti.
U stvari. to je retrospektivno teorijsko itanje, u kojemu se
ono to Smith nije mogao i;idjeti i razumjeti pojavljuje upra\'0 kao radikalni nedostatak, Stanoviti nedostaci dm'ocIe do
drugih a ovi pak do prvotnog nedostatka, ali nas ta redukcija ostaylja na zapaanju prisutnosti i odsutnosti. to se
tie nedostataka, itanje ,im ne prua njihovu razloitost, jer
ih se uoavanjem ponitava: kontinuitet .ie Marxova diskursa ono to II Smithovu diskursu pokazuje (za Smitha) nevidljive pukotine poel prividnim kontinuitetom njegova diskursa, Te nedostatke Marx veoma esto objanjava zabunama, II izriitom smislu Smithovih odsutnosti: on nije vidio
'!\'a francuski pre\'edeno pod naslovom Povijest ekonomskog
Molitor. Costes ed,

22

uenja,

prijevod

ono to.je ipak imao pred oima, nije dokuio ono to je ipak
imao u ruci. To su omake to sve vie-manje proizlaze iz
golell1e omake brkanja konstantnog ,kapitala i varijabilnog kapitala, koje kao nevjerojatno zastranjenje vlada i
tavom klasinom ekonomijom. Time se sva slabost u sustavu
pojmova koji tvori spoznaju svodi na psiholoku slabost vienja. I ako odsutnosti vienja objanjavaju razlog njegovih
omaki, jednako tako, i zbog iste nunosti, prisutnost i izatrenost vienja objanjavaju razlog njegovih uvic1aja: sdh
priznatih spoznaja.
Ta nam se jedinstvena logika promaaja i vienja
stoga pokazuje kao ono to ona jest, kao logika koncepcije
u kojoj se sva spoznajna aktivno'st u principu svodi na priznanje pukog odnosa vic1enja; u kojoj se itava narav njeZ1ina
predi11eta svodi na puku uvjetovanost danosti. Ono to Smith,
zbog krhkosti svoga gledanja, nije vidio, Marx vidi jasno;
ono to Smith nije vidio, bijae posve vidljiivo ,j upravo zbog
toga to bijae vidljivo, Smith je to mogao ne-vidjeti, dok
Marx moe vidjeti. Stavljeni smo na kolovrat; zapali smo u
zrcalni mit spoznaje kao vienja danoga predmeta ili ita
nja nekog ustanov}jenog teksta - to su uvijek transparentnost sama - jer sav grijeh sljepila, kao i sva vdina otro
umnosti, s punim pravom pripadaju gledanju, ljudskome
oku. AI,i budUi da se s nekim uvijek postupa onako kako on
postupa s drugima, evo Marxa reduciranog na Smitha, evo
na nita reduciranog divovskog rada s kojim se Marx otrgnuo
od na\'odne Smithove kratkovidnosti - reduciranog na puku
razliku gledanja, toga dana kad sve krave nisu vie crne, na
nita reducirane histol'ijske distance i teorijskog razilaenja
unutar ko}ih Marx misli teoI'ijsku razliku to ga ipak zauvijek dijeli od Sm'itha. I evo nas, napokon, privezanih za istu
sudbinu vienja, osuclenih da u Marxa \'idimo samo ono to
je \;idio on.

\ieutim,

postoji

Ll ;vlar;~a

Lii ugu

i s({s)'iill drugaije italIje, koje nema zajednikog s prvim.

T o itanje, sto se oslanja samo na ch-ojako i povezano u\'idanje prisUlI1os[i i ocisull1osti, vienja i promaaja, snosi
kri\;icu za jedan osobiti promaaj: ono Fidi samo kombinirano postojanje vienja i promaaja Ll jednom autoru, postavlja jedan problem, problem njihove kombinacije. Ono ne
sagleda\'a taj problem upravo zbog toga to je on vidljiv
samo ukoliko je neddlji\', zbog toga to se taj problem tie
neeg posve drugog nego to su dani predmeti za uoavanje
iji bi jasan pogled bio potreban, a tie se nunog nevidlji-

23

VOg

suodnosa

izmeu

polja vidljivog i polja nevidljivog, su-

od~osakoji definira nunost tamnog polja nevidljivog kao

neophodnu posLjedicu strukture vidljivog polja.

Ali da bi hilo jasnije to time elim pokazati ostavit u naas po strani grubo postavljanje problema i \Tatiti
se analizi druge vrste itanja koju nalazimo u Marxa. Uzet
u samo jedan njegov primjer: zadivljujue XIX poglavlje
Kapitala, ono
najamnini, to odzvanja i u Engelsovim izvanrednim teor.ijsldm opaskama u predgovoru Drugoj knjizi.
Citiram, clakle, Marxa, itatelja klasinih ekonomista:
Kategoriju cijel1a rada uzela je klasina politika ekonomija bez ikakva kritikog rasuivanja iz svakidanjeg ivota, pa se tek onda stala pitati kako se ta cijena
odreuje. Ona je ubrzo uvidjela da promjene u odnosu potranje i ponude radne snage, kako god i ma koje druge robe,
ne objanjavaju nita osim samih tih promjena, tj. kolebanje
trinih cijena ispod ili iznad neke stanovite veliine. Ako se
potranja ili ponuda podudare, a ostale okolnosti se ne izmijene, onda prestaje i kolebanje cijena. Ali nam tada potranja i ponuda vie nita ne mogu ni objasniVi. Kad se potranja podudara s ponudom, onda je cijena rada njegova
prirodna cijena to se odreuje nezavisno od odnosa potranje i ponude, i tako se nalo da je ta primdna cijena
rada pravi predmet istraivanja. Ili se razmatralo due razdoblje kolebanja trine cijene, npr. godina elana, pa se
onda utvrdilo da se njena odstupanja nanie i navie poti'ru
te da postoj.i jedna njena prosjena, postoja11a veliina. Ovu
je cijenu val~alo naravno dr:ukije odreivati negoli odstupanja od nje to se .meusobno potiru. Ova cijena, koja prelazi
ok\ir sluajnih trinih cijena i slui im kao regulator, ova
Imna cijelZa (u fiiziokrata) jli "prirodna cijena rada (u
Adama Smitha) moe, kao IO je i u drugih roba, biti samo
njegova vrijednost izraena II novcu. Na ovaj je nain politika ekonomija mislila putem sluajnih cijena rada prodrijeui do njegove vrijednosTi. Zat:im je tu ,Tijecinost, kao i
u ostalih roba, odreivala troko,'ima proizvodnje. Ali to su
troko,~i proizvodnje radnika, tj, trokm'i ela se proizvede
ili reproducira sam radIlik? Ovo sc pitanje i ncsvjcsno podmetnulo politikoj ekonomiji namjesto prvobitnoga, jer se
s pitanjem tl'o,'5/(o1'a proiZ.1'odnje rada kao takFog \'ujcla II
krugu i nije makla s mjesta. Prema tome, ono to ona naziva
vrijednou rada (value of labour) u stvari je vrijedl10st raelIle snage koju radnik ima u samom sebi i koja se od svoje
funkoije, od rada, razlikuje uprayo koliko se kakav stroj
razlikuje od svojih operacija. Zabavljena razlikom izmeu
trinih oijena rada :i njegove tzv. vrijednosti, odnosom tc
vrijednosti prema proritnoj stopi, prema robnim vrijednostima koje se proizvode radom itd, ona nije nikad uoila da
je tok analize doveo ne samo od trinih cijena rada do nje-

24

gove tobol.nje vrijednosti, nego ri dotle da se i sama ova vrijedw;st rada rastvorila u vrijed110st radne s11age. Nesvjesna
rezull::tta vlastite syoje analize, neknitikli prihvaajui kate
gor~ije vrijednost rada, "prirodna cijena rada itd. kao naj\Iie adekvatne izraze c,dnosa vrijednosti 'koji je bio II pitanju, politika ekonOInija, kako emo ,kasnije vidjeti, zaplela
se u nerazrjeivu konfuziju proturjenosti ... (I, 468-469).
Uzimam ova j udesni tekst onakvim kakav on
doista jest, kao zabiljeku iz Marxova itanja klasine ekono:nije: I ovdje smo opet u ,iskuenju da povjerujemo kako
smo pri\'ezani uz sudbinu jedne koncepcije itanja koja pravi popis uviajai promaaja. Klas,ina je politika ekonomija dob:'o U\'idjela da ... ali ona je uvidjela samo da ... ona
n~kad ne uspijeva uyidjeti da ... I tu ,izgleda da se pobrajanje uviaja i promaaja zbiva pod Ireetkom, na taj nain
to se klasine odsutnosti otkJ:1ivaju posredstvom marksistikih prisutnosti. Postoji meutim mala, sasvim mala razlika koju, kao to smo maloprije upozopili itatelja, nipoto ne
namjeravamo ispustiti iz 'ida! Evo je: ono to klasina poEtika ekonomija ne uvic1a nije ono to ona ne vidi, to je ono
to ona vidi; 10 nije C'IlO to njoj manjka, to je, suprotno, ono
lO Iljoj ne malljka,' to nije ono to ona promauje, nego napmt'iv, ono to Olza Ile promauje. Promaaj je dakle u tome
da se ne vidi ono to se "i eLi , promaaj se odnosi ne na predmet ve Ila samo gledal1je. Taj je promaaj takav da se tie
gledanja; nem',ic1anje je dakle unutar uvianja, ono je prema
tome oblik gledanja 1.l nunom odnosu spram gledanja.
Dolazimo do naeg problema Ikoji postoji Ll, koji
je zadan od zbiljskog identiteta te organske zbrke ne-uvia
nia u m;ic1anj'..L Jo bolje, u tom zapaanju ne-uvianja ili
promaaja, nemamo \'ie posla sa itanjem klasine ekonomije samo kroz reetku 1\'1arxo\'e teorije, s usporedbom izmeu klasine teorije i marksistike teorije koja tada sluzi kao
-, iera, budui da klasinu teoriju U\cijek llsporeujemo s
il/Oiil SCIillOiII, njezino neuvianje s njezinim uvianjem. Imamo dakle po'sla s n::tim problemom u istom stanju, definiranim II jednoj te istoj oblasti, bez retrospekt,ivnog vraanja
u beskonano. Razumjeti taj nuni i paradoksalni identitet
nC-U\'j(ianja i uvitanja u gledanju, znai u stvari postaviti
n::t problc.m (problem nunog odnosa koji ujedinjuje \'icllji\0 i nc\'icllji\'ol, a dobro ga posta\'iti zna,i pru:"': priviku da
~:l sc razrijei.

6.

Kako je dakle mogu taj identitet ne-U\1 ianja i uvianja u gledanju? Proitajmo iznova paljivo na tekst. U slijedu pitanja to ih je klasina polJtika

25

ekonomija postavila s obzirom na vrijednost rada, desilo

se neto veoma udno. Klasina je poHti6ka ekonomija proizvela (kao to e Engels, u predgovoru Drugoj knjizi, rei
o flogistonskoj kemiji koja proizvodi kisik i o klasinoj
ekonomiji koja proizvodi viak vrijednosti) ispravan odgovor: vrijednost je rada jednaka vrijednosti ivotnih potreptina nunih za reprodukciju rada. Ispravan odgovor
jest ispravan odgovor. Prvonadoli itatelj, iz prve ruke, daje dobar poen Smithu i Ricardu i prelazi dalje, na druga
zapaanja. Marx ne, i to stoga to posjeduje ono to emo
nazvati okom koje je nadraeno posebnim svojstvom tog odgovora, a to je ispravili odgovor Ila pitaIlje ija je jedilZa
greka to to Ilije bilo postavljello.
Poetno pitanje kako ga je formulirao tekst ldasine ekonomije glasilo je: koja je vrijednost rada? Sveden
na svoj striktni sadraj, strogo zadan u tekstu klasine ekonomije, odgovor glasi: lIrijedlZost (... J rada jednaka je vrijednosti potreptilla 11Ullih za odrava Ilje i reprodukciju (... J
rada. Postoje dvije praznine, dvije odsutnosti u tekstu odgovora. Marx nam je tako ukazao na praznine u teks,tu odgovora klasine ekonomije. Ali on time ukazuje tek na ono to
klasini tekst kae ne kazujui ga, na ono to ne kae kazujui ga. Nije dakle Marx onaj koji kae da klasini tekst ne
kazuje, nije dakle Marx taj to utjee kako bi klasinom
tekstu izvana nametnuo otkrivalaki diskurs njegove utnje;
sam je klasini tekst onaj koji nam kazuje da uti: njegova
utnja njegove su vlastite rijei. U stvari, ispustimo li nae
tokice, nae praznine, dobivamo zaista uvijek isti diskurs,
istu prividno punu reenicu: lIrijedllost l'ada jedllaka je
l'rijedllosti potreptilla nllnih za odrava11je i reprodukcijll
rada. Ali ta reenica nita ne znai. to je to odravanje
rada? to je to reprodukcija rada? Moe se pomisliti da
e, zamijeni li se rije rad s kraja odgovora rijeju radnik, biti dovoljno da problem bude srec1en. lIrijedllOst ruda jedllaka je vrijednosti potreptilla Illll1ilz za odravanje
i reprodukciju radl1ika. Ali budui da radnik nije rad, termin s kraja reenice vie se ne slae s terminom na poetku;
nemaju isti sadraj i jednadba se ne moe napisati, jer se
za najamninu ne kupuje radnik, ye njego\' )}rad". ,t.. kako
taj prvi rad smjestiti u drugi termin: radnik? Postoji dakle u
izrazu reenice, tonije na razini termina rad, u poetku i
na kraju odgovora, neto to manjka, i ta je manjkavost
strogo oznaena furrkcijom termina u reenici. Isputajui
nae tokice - nae praznine - mi samo rekonstruiramo
reenicu koja, doslo\"i1O uzeta, Ll samoj sebi oznaava /iljesta
pramiIle, uvodi tokice kao poprita odreene manjkavosti
koju stvara punina izraza.
Ta odgovorom lokalizirana manjkavost to prebi
va u neposrednoj blizini rijei rad, nije nita drugo nego u
odgovoru prisutna odsutnost njegova pitanja, nedostatak

vlastitog pitalzja. Jer postavljeno pitanje naizgled ne sadri

element kojim bi se l i njemu lokalizirao taj nedostatak. Koja je vrijedIlost rada? - reenica je identina jednom pojmu, jednoj reenici - pojmu, koj,i se zadovoljava time da
izrazi pojam vrijednost rada, reenici-pojmu to u sebi ne
oznaava nedostat:lk, ukoliko kao pojam nije u oijelosti promaeno pitanje, promaen pojam, nedostatak pojma. Odgovor nam odgovara na pitanju, jer je prostor pitanja upravo
sam taj pojam rada, odgovorom oznaen kao mjesto lieda
statka. Odgovor nam kazuje da je pitanje upravo njego\' Iledoslatak i nita drugo.

26

27

Ako je odgovor, ukljuujui njegove manjkavosti,

ispravan, i ako je samo njegovo pitanje nedostatak njegova
pojma, onda to proizlazi iz toga to je odgovor u stvari odgovor na drugaije pital1je koje ima tu znaajku da nije bilo :izraeno tokicom u svom odgovoru, tonije u tokicall1a
svoga odgovora. Zbog toga Marx i moe pisati: Rezultat do
kojeg je doprla analiza Ilije dakle bio II tome da se rijei
problem ro se postavljao Ila poetku ve da se potPUI10 iziI1ijeni njegovo oblije.
To je ono zbog ega Marx moe iskazati neizraeno pitaIlje, ,izraavajui prisutan pojam u neizraenom obliku naprosto u prazninama odgovora, prisutan u tom odgovoru toliko ela proizvoeli i u njemu do pojavnosti dovodi njegove praznine, kao praznine jedne prisutnosti. Marx gradi kon
tinuitet izraza tako to u njega uvodi - uspostavlja pojam
radile S/1age, prisutan II prazninama izraza odgovora klasine
politike ekonomije; on ustanovljuje-uspostavlja kontinuitet
odgovora uz pomo pojma radne snage, a time istovremeno
proizvodi dotad nepostadjeno pital1je, na koje odgovara odgm'or do tada bez pitanja.
Odgovor tada glasi: lIrijedllost racilze sllage jediZaka je 1'i'ijeclllOsti porreptilZa IllllZil1 :::a odr.al'al1je i reproduk.ciju radile snage. A pitanje se pak postavlja u slijedeem
obli,ku: Koja je \'rijedlZosl radile slIage?"
Polaze,i od tog sagledavanja izraza-nositelja praznina i tog proizvoenja I1jerzo1'C/ pitanja polazei od odgovora,
mogue je dokuiti r:azloge koji- obj~njavaju sljepilo ~ klasi
ne ekonomije spram onoga to ona dodue vidi, dakle spram
S\'ojstYenog joj ne-uvianja unutar vlastitih Dogleda. to "ie.
pokazat e se da je meh~nizam s pomouk;j;g Marx uspije\'a \'icljeti ono to klasina ekonomija ne vidi ddei ga podu
daran s mehanizmom s pomou kojeg IVIarx \'ieli ono to klasina ekonomija ne '\'idi; takoer je, barem u principu, isto\'jetan s mehanizmom s pomou kojeg upravo nastojimo poj
miti tu operaciju uoa\'anja ne-uvianja vienog, itaju6
jedan Marxov tekst koji je i sam ital1je teksta klasine ekonomije_

7.

Evo u stvar,i toke do koje treba

doprijeti da bi se odat!e dokuio razlog tog p~?m~~aja vto s~
odnosi na jedno vic1el1Je: treba potpuno promlJemll nase POlmanje spoznaje, napustiti :crcalni mit neposrednog gledanja
i itanja lj .spoznaju shvanitikao proizvodnju.
Ono to omoguuje zabludu politike ekonomije tie se zapravo transparentnosti predmeta njezina promaaja.

Ono to politika ekonomija ne Vlidi, nije prethodno postojei predmet k0'j'i bi 'Ona bila mogla vidjeti a nije vidjela, ve

predmet to ga proizvodi ona sama u svojoj operaciji spoznaje a nije joj prethodio; tonije, to je ta proizvodnja sama,
istovjetna s tim predmetom. Ono to politika ekonomija ne
vidi ono je to ona ini: njezino proizvoenje novog odgovora bez pitanja ,i istodobno novog latentnog pitanja, unesenog
nasumce u taj novJ odgovor. Uz pomo nedostatnih termina
svog novog odgovora politika je ekonomija proizvela novo
pitanje, ali bez svoga znanja. Ona 'je potpuno izmtijen:ila
termine poetnog problema; tako je proizvela novi problem, aH ne znajui to. I ne samo da to nije znala, nego je
bila uvjerena da ostaje na tlu starog problema, liaJko je zapravo "bez svoga ZlZanja "promijenila tlo. Njezino sljepilo i
njelline zablude proizlaze iz nesporazuma izmeu onoga to
ona proizvodi i onoga to v,idi, proizlazi dakle iz quiproquoa,
to ga Marx na nekim mjestima oznaava kao "igru rijei
(Wortspiel), nuno neuhvatljivu onome tko je mora 1Zg0VOriti.
Zato je politika ekonomija nuno slijepa na ono
to proizvodi i na svoj rad proizvodnje? Zato to je njezin
pogled prikovan za njezino staro pitaIlje i zato to nastavlja
davati novi odgovor na svoje staro pitanje; zato to ostaje
prikovana za svoj stari "Jzorizollt(( (Kapital II, 220) gdje novi
problem nije vidljiv (ibid.), Metafore Ll kojima Marx misli
taj nuni quiproquo, pruaju nam tako sliku promjene tla
i odgovarajue izmjene horizonta. One sugeriraju jedno kapitalno zapaanje koje nas poteuje od psiholoke redukcije "zabuna ili neznanja Ono to se u stvari odigrava Ll
proizvodnji tog novog problema, to i ne znajui ga donosi
novi odgovor, ne odnosi se na novoiskrsli predmet koii bi se
meu drugim ve identificiranim predmetima poja\cio poput
nepredvienog posjetitelja na nekoi obiteljskoj siedeljci; suprotno, to to se zbiva, uvodi u igru promjenu cijelog tla 'i
cijelog njegovog horizonta, na osnovi koj ih je taj novi predmet proizveden. Iskrsavanje tog no\-ogkritinog problema
nije trenutna naznaka jedne mogue kritine izmjene, jedne mogue latentne mijene, koje pogaaju realnost tog tla II
svoj njegovoj irini, do krajnjih granica njegova "horizonta.
Reeno jezLkom kojim sam se ve sluio', proizvodnja novog

problema obdarenog tim kritinim karakterom (u sm~s.luv.u

kojem se govori o kl1 itinoj situaoiji) nepost~jano obd}ez~e
mogue proizvodnje nove teorijske problematike z~ kOJu Je
taj problem samo simptomat iki modus. Engels to Jasno kae u svom Predgovoru Drugoj knjiZi Kapitala: jednostavna
)}proizvodnja kisika u flogistonskoj kemiji rili v~~ka vrijednosti u politikoj ekonomiji sadri u sebi ne ono Olme se tek
preobraava stara teorija II jednoj od svojih toaka, ve li ono
po emu je "izvren obrat u sveUkupnoj kerr:iji ili ekono~iji.
Ono to je dakle u tom nesiabilnom dogaajU lokalne pOJavnosti u r:avnovjcsju, mogua je revoluoija stare teorije, dakle stare problematike u njezinom totalitetll. Tako smo dovedeni pred OVU, samom postojanju znanosti svojstvenu inje
nicu: da ona moe postaviti problem samo na terenu i u honizontu definirane teorijske strukture, njezine problematike,
koja predstavlja apsolutni uvjet mogunosti, dakle i apsolutne odreenosti oblika postavljanja svakog problema U promatranom :momentu znanosti'.
Tako dospijevamo do razumijevanja odreenja
vidljivog kao y,idljivog i, s tim u vezi, nevidl}jvog kao nevidljivog. Vidljiv je svaki predmet ili problem kOji. se nalazi r:a
tlu i u horizontu, to jest u definiranom strukturIranom poljU
teorijske problematike dane teorijske disciplline. Ove rijei
treba uzeti doslovno. Vienje tada vie nije stvar individualnog subjekta, obdarenog sposobnou gledanja koju bi on
isl(aziyao bilo u panji bilo u rastresenosti; ono je &tvar strukturalnih uvjeta, odnos imanentnog odraza' problemskog polja
na njegove predmete i njegove probleme. Vienje time gubi
svoje religijske privilegije svetog itanija; ono je tek odraz
imanentne nunosti 'koja otitava predmet ili problem prema
njihovim uvjetima postojanja koji proizlaze iz uvjeta njih;)Ve
proizvodnje. Doslovno reeno, ako (oko duha) nekog subjek.
ta vie ne vidi ono to postoji u teorijskom problematikom
definiranom polju; samo je polje ono koje se vidi u predmetima ili problemima koje definira, jer vienje nije nita drugo
do nuni odraz polja 'na svojim predmetima. (Time se bez
sumnje moe razumjeti "quiproquo klasinih filozofa vida
kuji su U\'elike zbunjeni time to istovremeno moraju rei da
,,\ jeLi(jS[ vida dolaz! iz oka i iz predmeta.)
Isti odnos koji dejiinira vidljivo definira i nevidljikao svoju tamnu polec1inu, Problematsko polje definira i
strukturira nevidljivo kao definiranu izuzetost, iskljuenu
iz polja \'iclljivosti i defiilirarZllkao neto to je iskljueno
postojanjem i strukturom problematskog polja; kao ono to
zabranjuje i odbija odraz polja na njegov predmet, tj. dovo\'0,

, U to je A, Comte u brojnim prilikama vie l!~go sumnj'!o.,

,. ,
"Odnos imanentne refleksije: sama ta oreflekslJ3" postavlja .Iedan teonJskI problem koji onije ne mogu doticati, ali ~ biti skiciran na kraju ovog predgo\,ora
(~tavka 19),

Pour Marx, str 40, 63-66 ite\'

28

29

enje problematike u nuni i imanentni odnos spram nekoa

od njegovih predmeta. Tako je i s kisikom u teoriji flogis~
ton~.ke kemije, odnosno s vikom vrijednosti ili definicijom
vrlJednosti rada u klasinoj ekonomiji. Ti novi predmeti i
p~oblemi. nuno su nevidljivi u polju postojee teorije jer
l1lSU preameti te teorije, jer su joj zabranjeni predmeti i
problen:i .to su neumitno bez nunih odnosa s poljem vidljivog defll1lranog tom problematikom. Oni su nevidljivi jer su
s pravom odbaeni, odbijeni izvan polja vidljivog; i stoga niihova nestalna prisutnost u polju, kad do nje doe (u veon1a
osobitim simptomatikim okolnostima), prolazi llezap a el1Cl.
doslo,"?lO po~taje neodgonetljivom odsutnou, jer itava je
fL~nkc!Ja polja u tome da ih ne vidi, da sprijei njihovo vie
nJe. Ni tu nevidljivo polje nije vie funkcija vic1el1ja subjekta
nego :.idljivo: ne.vidljJm je ne-vienje teorijske problematike
o s\oJlm ne-predmetima, nevidljivo je mrak, oko zaslijepljeno zasebinom refleksijom teorijske problematike kad ona
ne videi ih prelazi s\'oje ne-predmete, svoje ne~pr;bleme, da
ih ne bi gledala.

.
Bu~ui da smo ovdje, u terminima koji ponavljaJU \Tlo znaajne odlomke iz predgovora Michela Foucaulta
njegovoj Povijesti ludila,' podsjetili na uvjete mogunosti
vidljivog i nevidljivog, unutarnjosti i izvanjskosti te~rijskog
polja to definira vidljivo, moemo moda uiniti korak vi~
i p~kazati da izmeu tako definiranog vidljivog i nevidljivog
moze postojati stal10viri odllos llunosti. Nevidljivo nekog
\idljivog polja nije, openito uzevi, u razvitku teorije, bil;
iO izvanjsko i tue vidljivom to je definirano tim poljem.
Nevidljivo je definirano vidljivim kao njegovo nevidljivo, njegova uskraenost vienja; nevidljivo, dakle, reeno metafo1,0 n: , nije. naprosto izvanjskost vidljivog, izvanjski mrak izopcenJa nec upravo wllllraiZji !llrak izope Ilja, koji je unutar
vidljivog jer je definirano s!rukturom Yiclljivog. Drugim
rije.ima, zavodljive metafore tla, horizonta i, dak~ko, gr;nica \idljivog polja definiranog danom problematikom, dskirale bi ela meelu pogrenu ieleju prirode tog polja, ukoliko
bismo to polj..: mislili u SIOHl prostom..: metafore', kao :prostor ogranien drugim lljelllU iz.valljskilll prostoroill. Taj j..:
prostor takoer u pr";0111 prostoru :koji ga sadri kao
s\oje poricanje; taj j..: drugi prostor prvi prostor osobno i
un s..: definira samo poricanjem onoga to iskljuuje u svojim
\lastitim granicama. To zna(:i da on nema 1lI1111ralljilz granica te da vlastitu izvanjskost nosi u sebi. Paradoks je teorijskog polja dakle u tom..: to je ono, zelimo li spasiti prostol'Plan, Parb 1961

nu metaforu, beskollalli prostor jer je definirali, to jest bez

mea, bez iZVa/ljskih granica koje ga dijele od niega, upravo zbog toga to je defilliraIl i u sebi ogranien, nosei u sebi
konanost svoje definicije koja ga, iskljuujui ono to on
nije, ini onim to jest. Njegova je defilZicija (znanstvena operacija par excellence) tada ono to ga istovremeno ini Ll
svojoj vrsti beskonallim, i u sebi, u svim svojim odreenji
ma, oznaenim onim to iz sebe II sebi iskljuuje vlastitu definiciju. I ukoliko se desi da u stanovitim, veoma osobitim
kritinim okolnostima, razvitak problematikom proizvedenih
pitanja (ovdje razvitak pitanja politike ekonomije koja se
pita o vrijednosti rada) dovede do stvaraIlja llestalne prisutnosti jednog aspekta svog nevidljivog u vidljivom polju
postojee problematike, taj proizvod tada moe biti samo nel'idljiv jer ga svjetlost polja naslijepo prelazi ne odbijajui
se od njega. To se nevidljivo tada razotkriva u svojstvu teorijskog lapsusa, odsutnosti ili simptoma. Ono se oituje kao
ono to jest, upravo kao nevidljivo za teoriju - a to i jest
ono zbog ega Smith upada u svoju zabludu.
Da bi se vidjelo to nevidljivo, da bi se vidjele te
zablude, da bi se identificirale te pukotine u punoi diskursa, te praznine u gustoi teksta, potrebno je neto sasvim
drugo negoli izotreni i paljivi pogled; potreban je obrazovlli pogled, obnovljeni pogled, koji je i sam proizveden odra,
zom promjene tla u inu gledanja, u kojem Marx prikazuje preobrazbu problematike. OVdje tu preobrazbu uzimam
kao injenicu, ne smjerajui ka analizi mehanizma koji je
zapoinje i dovrava, Da je ta promjena tla koja kao svoju
posljedicu proizvodi mijenu pogleda i, sama proizvedena u
vrlo specifinim, kompleksnim i esto dramatinim uvjetima; da je apsolutno nesvodiva na idealistiki mit odluke duha koji mijenja stajalite; da uvodi u igru itav jedan
slijed koji ne samo ela ne proiz\oc.li viL1enje subjekta nego
ga tek odraava na svom vlasritom mjestu; cla su u tom slijedu stvarnog preobraaja sreclstma za proizvodnju spoznaj..:
pretenzije konstituirajueg subjekta jednako isprazne kao
to su isprazne pretenzije subjekta vienja u proizvodnji
\'id!jivog; da se sve zbiva u dijalektikoj kriZi preobrazbe
teorijske strukture u kojoj subjekt ne igra svoju ulogu w
onu koju mu je dodijelio mehanizam procesa - sv..: jc to
pitanje koje O\'dje ne moe biti razmotreno. DO\'olino je zapamtiti da je subjekt na novom tlu morao zauzeti svoje no\o
miesto', drugim rijeima da je subjekt ve bio, i to djelomi
no bez svog znanja, postavljen na to novo tlo kako bi u staru nevidlji\'o mogao upraviti znalaki pogled koji ce mL! to
nevidljivo uiniti vidUivim. Marx moe vidjeti ono to izmie pogledu Smitha zbog toga to je ve zauzeo to novo tlo

: Pribjei??vanje pro~.lorniI}l metaforamz: (polje, ter~n, prostor, situacija, 'pozicija

l.l,d.) k?P~~1.a st! ~~UZl ~?yal tt.~:1., narnccc jedan teorijski. ;probl~m: probIenl njego~
:,Ih <?~llJezJa cgzl:;)!CnCljC II dbkursu znanstvene pretenzlje. Taj se problem moe
:zraZJtl ?vako: zast'? r:eka forma znanstvenog diskur:;a nU7~no zahti jeva upotre.
Ou mt'!ajora pn.:uzetlh 17 nt:l.nan':it\L'no~ di.skursa?
'.

, Zadravam prostornu metaforu. Meutim. promjena se terena zbiva na licu mjesta: trebalo bi sasvim ozbiljno govoriti o pronljeni naina teorijske proizvodnje i
() izmjeni funkcije subjekta izazvanoj tom pronljenom naina,
.

30

31

Takvo je drugo itanje Marxa: i

tanje koje emo se usuditi nazvati simptomalnim utoliko
to ono,istodobno, u samom tekstu koji ita razotkriva nerazotkriveno i upuuje ga Iza drugi tekst, prisutnost nune odsutnosti u prvome. Upravo kao i prvo itanje, drugo itanje
Marxa pretpostavlja postojanje dvaju tekstova i mjeru prvoga po drugome, Ali ono to to no\'o itanje razlikuje od staroga jest to da se, u 'novome, drugi tckst artikulira na lapsusirna prvoga. I tu se e'pet, barem na teorijskoj vrsti tekstova
(ije itanje ovdje jedino i ralanjujemo) pojaVljuju nunost
i mogunost simultanog itanja lU! dva raspona.
U izlaganjima koja ete ila!i i koja - ukoliko posjeduju barem neke znaajke diskursa teorijskog karaktera
ne lizmiu zakonima to ih izriemo, uinili smo nita drcuw
do pokuaj da na Marxa .primijenimo simptoll1alI1O ita;~e
s pomou kojeg je Marx uspio proitati neitljivo u Smitha,
odmjeravajui njegovu u poetku vidljivu problematiku s nevid1j<ivom problematikom sadranom u paradoksu odgovora
koji ne korespondira lli jednom poslavljenom pitanju. Tu e
se takoer vidjeti da ono to beskrajnom udaljenou razlikuje Marxa od Smitha, pa prema tome i na odnos spram Marxa
od Marxova odnosa spram Smitha, jest ova radikalna razlika:
dok Smith u svom tekstu proizvodi odgovor koji ne samo da
ne odgovara ni na jedno neposredno dotaknuto pitanje nego
takoer ne odgovara ni na bilo koje drugo u njegovu djelu
postavljeno pitanje, u Marxa, nasuprot, kad se dogodi da formulira neki odgovor bez pitanja, clo\'oljno je malo strpljivosti
i otroumnosti da bi se drugdje, dvadeset ili sto stranica
dalje, ili pak Ll povodu nekog drugog predmeta, ili poel okriljem sasvim druge materije, otkrilo samo pitanje; negdje
drugdje li Marxa, a esto i Ll Engelsa koji ga uivo komentira.' I ukoliko u Marxa - a mi smo se to Ll::iudili sugerirati doista postoji znaajan
iza.
koje nigdje
postavljeno, onaj odgovor koji Marx uspije\'a formulirati samo poe.! U\'jetom umnaanja slika pogodnih da ga dadu, oJgovor Darstellunga i njegJ1.'ih preobrazbi, to se nesumnji\'()

dogaa zbog toga to Marx, u doba kad je ~ivio, lllJe raspolagao niti je mogao raspolagati adekvatnim pojmom, podobnim da domisli ono to je proizveo: pojmom djelotvornosti
Sl rukllIre Ilad Iljenim elementill1a. Rei e se bez sumnje
da je to samo rije, i da tu samo rije nedostaje, budui da
je predmel rijei u cijelosti tu. Zacijelo, ali ta je rije pojam,
a strukturalni se nedostatak toga pojma reperkutira na neke
sas\'im odreene tecrijske uinke u stanovitim formama to
pripadaju Marxovu diskursu, kao i u nekim od njegovih utvrdi\'ih form1llacija koje nisu bez posljedica. Time e se moda
moi objasniti ali ovoga puta iznutra, tj. ne kao starudija
prolosti, preivjelo'5ti, kao elegantni flirt (famozni Kokett;eren), ili kao zamka za budale ("prednost je moje dijalektike u tome to ja kazujem stvari malo-pomalo, i kad vjeruju
da sam na <kraju, urei da me .pobiju, oni ne ine nita drugo nego prikazuju svoje budalatine! Pismo Engelsu od 26.
VI 1876,) - stval'l7a prislltIlost stanovitih hegelovskih formi i
referenci u diskursu Kapitala. IZlllltra, to znai kao egzaktna
mjera rastrojavajue ali neizbjene odsutnosti, odsutnosti
pojma ci svih njegovih potpojmova) djelotvornosti strukture
nad svojim elementima to je vidljivo-nevidljivi, odsutno-prisutni ugaoni kamen cijelog njegovog djela. Stoga moda nije
uskraeno misliti da, ukolriko se Marx, u nekim odlomcima,
tako dobro igra hegelovskim farmulama, ta igra nije samo
elegancija ili poruga nego, u punom smislu, igra zbiljske drailze u kojoj stari pojmovi oajniki igraju ulogu odsutnosti
koja nema imcna kako bi je osobno prizvali na scenu, a njezinu prisutnost proiz\'ode tek u svojim promaaj ima, u jazu izmec1u lica i uloga.
I ako je istina da nas identificiranje i lokaliziranje
tog nedostatka, koji je filozofski, moe dovesti i do praga
Marxove filozofije, iz toga se mogu oekivati i drugi probici
II teoriji povijesti. J edan poj movni nedos tatak, ne razotkriwl1,
\'e suprotno posveen kao ne-nedostatak i proklamiran potpunim, moze u stanovitim okolnostima ozbiljno sputati ranitak neke znanosti ili odreenih njezinih grana. Da bismo se
u to m'jer-ili, dovoljno je napomenuti da znanost napreduje,
tj. ti!'!.. samo uz pomo krajnje pozornosti usmjerene na
w6ke njezine teorijske Ju'hkosti. U tom smislu ona svoj ivot
octrzava onim iO zna nego onim koje ile (:11(1, poel
apsolutnim uvjetom da se to ne-znano dokuuje, te da ga se
postavlja sa strogou problema. Ali ne-znano neke znanosti
ono 10 smatra empiristika ideologija: njezin rezicium,

Ako n1i j ovdje dopukno navesti jedno oso~no

(Jdre-ena prirnjl.!fa le drugdje II \Iarxu, ili II Engelsa,
no;; pitania njt.."'gov<:\ odguvora,. Pod ciJenu zaista nup:Jrnog razmi;;'!janja, a
koji ga prezentira (Pour i\iarx, str. S7.) nosi tragove tog truda, uspio sam II
~\rlarxova ;)prcokrctanja hegc:1o\'ske dijalektike UI\Tdiri jednu pogodnu
onu njegova pojma, dakle njegovu pitanja, Uz \'Cliki napor uspio S:1m rekonstruirati to pitanje da je l..>prcokretanje o kojen1u go\"ori \larx imalu za st\'arni -;adrini revoluciju problematici. 1\0' kasnije: itajui Engelso\' predgo\'Or Il knjili
Kapitala, s iznenaenjem sam utvrdio da je pitanje to sam ga tako teko uspio
forn1tilirati, tu ve sasdm jasno napisano, j~r Engels izriito identificira ~prcokrc~

ekonomije koje hod:ljU n3 gl:n"j, s

njiho\'e
dakle
problemJtike. Drugi jJrinl}~r: II jednum od svojih prvih eseja napomenuo sam da je ;"Iarxo\'u teorijska n~yoludja Ih!
Ll promjeni odgovora nego li proDljni pitanja, da Se dakle :""Iarxo\'a rC\'olucija Ll
teoriji povijesti sastoji od "promjene elemenata" koja ga je s tla ideologije odvela
na tlo znanosti (Pour Marx, str. 4]), No, itajui nedavno pogla\'Ije Kapitala o
najamnini, s iZnCn3(1cnjem sam uoio dn !>.larx izraz ;>promjena tIa upotrebljava
ka'ko bi izrazio promjenu teorijske problematike. I tu mi je ponovno pitanje (ili
njego\' pojam) koje sam naporno rekonstruirao polazei od njegove odsutnosti u
odredt.:I1oj \Iarxo\ oj toki, ?\larx po:;\ e jasno dao na drugom mjestu svoga djela.

koje je, meutim, time to je proizvela no\'i odgovor, bez

svog znanja proizvela stara 'Problematika,

8.

(j

32

ono to ona postavlja izvan sebe, koje ona ne moe pojmiti

ili razrijeiti, ve par excellence ono krhko to ona u samoj
sebi nosi pod prividima najsnanijih oiglednosti, izvjesne
utnje njezina diskursa, stanoviti pojmovni nedostaci, odreene praznine njezine strogosti, ukratko sve ono to iz nje,
svakom pozornom sluhu, zvui hrapavo, usprkos njezinoj
punoi. Ako je istina da neka znanost napreduje i ivi tako
to se u njoj dokuuje ono to zvui hrapavo, tada je moda iz ivota marksistike teorije povijesti neto oduzeto ba
u onoj to,ki gdje nam Marx, na tisue naina, naznauje
prisutnost u njegovu miljenju hitnog ali iz njegova diskursa
odslltnog pojma.
1O

9.

Evo dakle zbog ega je greno

itanje Kapitala: zbog toga to je Marxa
italo istraujui prav,ila onog itanja o kojemu nam on
daje impresivnu lekciju u vlastitom itanju klasine politike ekonomije. Priznajemo li dakle svoju greku, inimo
nae filozofsko

to posve otvoreno, da bismo se tu ukotvUi, da bismo se tu

usidrili, da bismo se tu neobuzdano privrstili, kao za to
ku koje se na svaki nain treba drati u nadi da emo se
tu jednog dana udomiti i sagledati beskrajno prostranstvo to
obuhvaa njezin siuni prostor: 'Prostranstvo
Marxove filozofije.
Svi smo mi u potrazi za tom filozofijom. Nju nam
ne daju zapisnici o filozofskom raskidu iz Njemake ideologije. Jo nam je manje dajU, prije njih, Teze o Fellerba.cJlll,
onih nekoliko zasljepljujuih blijesaka kad se no filozofske
antropologije cijepa iznad kratkotrajnog bijega iz nekog dn!gog svijeta opaenog pomou zadrane slike prvog. Ne daju
je, napokon, barem u S\'ojoj neposrednoj formi, ma koliko god
bio genijalan njihov khniki sud, ni kritike Antidiilzrllg: Ll
kojemu je Engels morao slijediti guspodilla Dii1zri;zga Ila
prostranOiii tercnu 11[[ kojem1l Oil razmatra sve mogue stvari i
ilcke
terenu filozofske ideologije ili shvaa
nja svijeta, uobliene II formi sistellZa. Jer vjerovati da je
cjelina .Marxove filozofije u nekoliko ustreptalih reenica iz
Tc::.a o Feuerbacizu ili u negativnom diskursu Njemake ideologije, <tj. u Djelima Reza/' znai silno se varati Ll uvjetima
rasta jedne radikalno nove teorijske misli kojoj treba vremena da bi sazrela, da bi se definirala i razvila. Nakon to je
prvi put bila formulirana u Marxovoj Bijedi filozofije i KolU
11

p, Macherey:

"lj

Usp. Pour .l\larx,

povodu ra,;kida", La Nouvelle Critique, svibanj 1965, str. 139.

26-27.

:-itI'

34

manifestu, kae Engels, J>lwa je koncepcija

prola kroz razdoblje inkubacije koje je trajalo dvadeset godina, sve do pojave Kapitala ... Vjerovati da se cjelokupna Marxova filozofija moe predoiti u polemikim formulama djela to zapoinje bitku na tlu protivnika, tj. na tlu filozofske ideologije, kao to to esto ini Antidulzring (a kasnije
i Materijalizam i empiriokriticizanz), znai pogreno zakljui
vati u pogledu zakona ideoloke borbe, u pogledu naravi
ideologije koja je pozornica te neizbjene borbe te, napokon,
Ll pogledu nune razlike izmeu filozofske ideologije Ll kojoj
se vodi ta ideoloka bitka, ,i Teorije ili marksistike filozofije to se pojavljuje na toj pozornici da bi stupila Ll bitku.
Drati se iskljuivo Djela Reza ili argumenata kasnije ideoloke borbe, praktino znai pasti u zabludw<, tj. ne vidjeti
da je mjesto par excellence gdje valja itati Marxovu filozofiju upravo njegovo remek-djelo: Kapital. To nam je, meutim,
odavna poznato: poslije Engelsa koji nam to pokazuje sasvim
jasno, osobito u onom izvanrednom predgovoru za Drugu
knjigu; i poslije Lenjina koJi je ponavljao da je sva Marxova
filozofija sadrana u "Logici Kapitala, logici koju Marx nije stigao napisati.
Neka nam se ovdje ne predbaci da stiemo iz nekog drugog stoljea, ela je mnogo vode poteklo ispod naih
mostova te ela nai problemi nisu ostali isti. Mi u stvari govorimo o ivoj vodi koja jo nije protekla. Poznajemo dosta
historijskih primjera, poevi s primjerom Spinoze, da su
se ljudi nastojali zauvijek ograditi zidinama te se zatititi od
tereta zemlje, oel izvora stvorenih zbog njihove ei, a nepodnosivih njihovu uasavanju. Tokom gotovo jednog stoljea
sveuilina je filozofija prekrivala Marxa zemljom utnje, zemljom to je za leeve. U isto su to doba Marxovi sudrugovi
i sljedbenici morali \"odiii najogol'enije i najurgentnije borbe, dok je MC\rxo\'a filozofija u cijelosti prolazila kroz njihove povijesne pothvate, kroz njihovu ekonomsku, politiku i
ideoloku akciju, kao i kroz djela bez kojih se ta akcija ne
bi mogla voditi. U tom dugotrajnom razdoblju bitaka ideja
Marxove filozofije, s\'ijest o njezinom postojanju i njezinoj
osebujnoj funkciji bila je uvano. i branjena od svih iskuenja i svih oblika nasrtaja, Spominjem kao primjer samo onaj
snani pokli svijesti kakav je /viaterijaliz.am i empiriokriticizwn i cijelo Lenjino\'o djelo, onaj stalni revolucionarni zahtjev za spoznajom, za znanstvenom teorijom i za zauzimanjem slujaii!iia II jiiu::.ojiji, taj princip sto dominira svime,
a zapravo nije drugo do najprodornija svijest o znanstvenosti
Ll njezinoj pronicljivoji nepomirlj!ivoj strogosti. Evo to se
nalazi pred nama i odreuje nau zadau: djela, ona koja
su nastala kroz teorijsku praksu znanosti (u prvom redu Kapital), kao i druga, nastala iz ekonomske i politike prakse
(svi preobraaji koje je povijest radnikog pokreta nametnula svijetu) ili pak eljela to su nastala iz umovanja o toj
JIlllizistikoJ71

35

praksi (ekonomski, politiki i ideoloki tekstovi najzn~~Jni~

jih marksista). Ta djela u sebi nose ne samo marksIstleku
teoriju povijesti, sadranu u teoriji ob.lika kapitali~.tike pro:
izvodnje i u svim ploelovima revolucIOnarne akcIJe, nego I
Marxovu filozofsku teoriju koji ih duboko pl'Oima, ponekad
i bez njihova znanja, sve do neizbjenih aproksir:lacija nje~
zina praktinog izraaja.
Kad sam nedavno" ustvrdio da tom praktikoiiz
postojanju marksistike filozofije - koja u praktikomobli~
ku vlasno traje u znanstvenoj praksi analize svijeta kapitalis~
tike proizvodnje (Kapital) te u ekonomsko'j. i .po.litikoj
praksi povijesti radnikog pokreta - ~re?a. dat! n~~zll1u formu leO/i/skog poslOjmzja neophodnu nJeZll1lm i naslm potre~
bama, nisam predloio nita drugo do 'istraivaki i kritiko
razjanjavalaki rad koji bi zaredom, prema naravi njiho:a
vlastitog modaliteta, analizirao razne stupnjeve tog postoJanja, tj. ta razliita djela koja su prva materija. nae refleksij~:
Nisam predloio nita drugo do uzastopno sllJ1ptomallzo Cllallje Marxovih djela i marksizma, tj. progresivnu sustavnu
proizvodnju tog odraza problematike na njezinim predmetima koja ih ini vidljivim, te osvjetljavanje, proizvodnju najdublje problemat'ikekoja doputa da se vidi ono to moe
imati tek aluzivnu ili praktiku egzistenciju. Upravo sam u
funkciji tog zahtjeva mogao smjerati itanjll u njego\~oj izravnoj politikoj opstojnosti (i opstojnosti djelatne politike:
o'ne revolucionapnog voe Lenjina uronjenog u revoluciju),
specifinoj teorijskoj formi marksistike dijalektike; u funkciji tog principa mogao sam smjerati l'azmatran)u Ma? Ce
Tungova teksta iz 1937. o proturjenosti kao mIsaonoj deskripciji struktura mm'ksistike dijalektike u politikoj praksi. Ali to ila/zje nije bilo, niti je moglo biti, itanje ot\orene
knjige, ili puko })generalizirajue itanje, na to se \'eoma e
sto ~vodi marksistika filozofija, koje je, izraeno rijeima
aps[rakcije to je esto prekriva, samo potvrda religijskog
ili empiristikog mita itanja, je! gomilanje proitanih podrobnosti koje ono sabire ni za trt:nutak ne oslobala od LOg
mita. To je itanje u principu bilo d\'ostl"lllw itanje, proiz~~
Io iz drugaijeg simptomalnog itanja koje, u jednom plUli/jU, isposradja ocigO\'or na njego\'o oclsutno pitanje.
Jasnije kazano, Lenjino\"im praktikim politikim
analizama U\'jeta revolucionarne eksplozije 1917. bilo je mogue postaviti pitanje specifii:IICJSii marksistike dijalektike
samo polazei od odgovora koji je promaila blizina njegova
pitalZja, od odgovora smjetenog Ila drugom lIljestu marksi~
stikih cIjela kojima raspolaemo, tonije reeno od odgov~
ra kojim Marx izjavljuje da je "preokrenuo hegelovsku clljalektiku. Taj Marxov odgovor putem "preokretanja bio je
odgovor na (odsutno) pitanje: koja je to specifina razlika
12

Usp.

POlU

Marx. str 165.

sto marksistiku dijalektiku razlikuje od hegelovske dijalektike? A taj odgovor putem "preokretanja, kao i odgovor klasine p::litike ekonomije s pomou vrijednosti rada, zanimljiv je po tome to u sebi sadri unutranji nedostatak;
do\"oljno je ispitati metaforu preokretanja da bi se utvrdilo
kako ona ne moe misliti samu sebe, dakle kako ona istodobno inicira iz\'an sebe jedan zbiljski ali odsutni problem, jedno zbiljsko ali ocIsutno pitanje, a u sebi pojm:wnu prazninu
ili elvozJ~a!1ost koji sukorelativni toj odsutnosti, odsutnosti
pojIlZa. II rijei. Upravo to da sam tu odsutnost pojma u prisutnosti rijei promatrao kao simptom, dowlo me na put
formuliranja pitanja to ga implicira i defin'ira njegova odsutnost. Moje "itanje Lenjinovih tekstova, ma koliko nesaITeno i provizorno, bilo je mogue samo pod uvjetom da se
Lim tekstovima postm'i teorijsko pitanje u odnosu na koje
oni predsta\-ljaju djelatni odgovor, iako je njihov stupan)
zbiljnosti posw drugaiji nego isto teorijski (jer ti tekstOVI,
za praktike svrhe, opisuju strukturu prilika u kojima je
eksplodirala sovjetska revolucija), To je itanje omoguilo
ela se precizira pitanje i da se tako izmijenjeno pitanje osloni na druge, jednako simptomatike tekstove koji posjeduju
drugaiji stupanj zbiljnosti, na tekst Mao Ce Tunga, ali isto\Temeno i na Marxov metodoloki tekst Uvoda iz 1857. Pitanje to je sainjeno polazei od prvog odgovora, proizlazi
odatIc nanovo preobraeno i podobno da omogUi itanje
drugih eljela: danas Kapitala. Ali i tu smo, ela bismo proi~
tali Kapital, pribjegli nizu dvostrukih, tj. simptomalnil1 i
tanja: itali smo Kapital kako bismo uinili vidljivim ono
to je u njemu jo moglo ostati nevidlji\-o, ali je pomak tog
itanja zauzeo i itavo polje drugog u isto vrijeme izvecle~
nog itanja a koje se odnosi na Marxo\"e RaJle radove, posc~
bno na Rukopise iz 1844, pa c1aklei na prob!cm2tiku koja
n"ori temelj njegovih djela, FeuerbachoHI antropoloku problematiku i problematiku Hegelova apsolutnog idcalizma.
Ako pitanje l'v1<lrxovc filozofije, tj. njezine cliferen~
cijalne specifinosti, ma kako god malo izmijenjeno i precizirano, proizlaZi iz tog pn'og itanja Kapitala, ono bi moralo
omoguciti i druga itanja, ponajprijc druga i
odakle bj proistekla nO\'a diferencijalna odreenja i i
tanje dnUlih eljela marksizma: na primjer, ZIniako itanje
maiksisti(:kih filozofskih tekstova (ali uzetih u neizbjenim
formama ideoloke borbe), kao to su Engelsov Al1ticiiihrilZg
i Dijalektika prirode (kao i FilOzofske biljei/ice); pa, na'p ri mkr, itanjc c!lllgih praktikih eljela marksizma kOJIma
obilujc na svijet i koja postoje u povijesnoj zbilji socijali~
zma i mladih tek osloboenih zemalja na putu u socijalizam.
Namjerno gO\orim s takvim zakanjenjem o tim klasinim
filozofskim tekstovima iz jednostavnog razloga to prije definicije bitnih principa marksistike filozofije - tj. prije ne-

36

37

go se dospije do ustanovljenja neophodnog mll1ll11Uma za

koherentnu opstojnost mal'ksistike filozofije, u njenoj razlici spram itave filozofske ideologije - te klasine tekstove,
koji nisu tekstovi istraivanja nego borbe, nije se moglo io
tali drukije nego u enigmatskom pismu njihova ideolokog
izraza, bez mogunosti da se pokae zato taj izraz nuno mora zadobiti ideoloku formu izraza, dakle bez mogunosti da
se ta forma izlui u njenoj vlastitoj biti. Isto se dogaa i sa
itanjem teorijski jo mutnih tekstova iz povijesti radni
kog pokreta, kao to je )':kult linosti ili neki veoma teki
konflikt koji je naa sadanja drama: to e itanje jednog
dana 111O'da biti mogue pod uvjetom da se jasno utvrdi to
nam, u racionalnim djelima marksista, moe pruiti izvor za
tvorbu pojmova neophodnih za razumijevanje tog bezumlja."
Mogu li ukratko saeti sve ovo to prethodi? To
saimanje obiljeava krug: filozofsko itanje Kapitala mogue je samo kao primjena onoga to je predmet naeg istraivanja, a to je Marxova filozofija. Taj je krug epistenoloki
mogu jedino zahvaljujui postojanju Marxove filozofije u
djelima marksizma. Radi se dakle o proizvoenju u strogom
smislu rijei, koji naizgled znai: uiniti oitim ono to je
latentno, ali ikoji znai preobraziti (da bi se prethodnoj sirovini dala forma predmeta prilagoenog nekoj svrsi) ono to,
u stanovitom smislu, ve postoji. Ta :proizvodnja u dvostrukom smislu to operaciji proizvodnje daje nunu formu kruga, jest proizvodnja spoznaje. Pojmiti Marxovu filozofiju u
njezinoj specifinosti znai dakle pojmiti bit kretanja koje
proizvodi njezinu spozmaju ili pojmiti spoznaju kao proizvodilju.

10.

OVdje ne moe biti rijei o dmgaj pretenziji nego o teorijskom ustalIovljcIlju onoga to nam
donOsi nae itanje Kapitala. Kao to su ova izlaganja tek
prvo itanje, za koje je sad bez sumnje razumljivo zato ih
dajemo ba II obliku
ibO\'ih nedoumica
isto su tako ova
pojanjenja tek prvi potez onoga to mOe biti jo 6amo
:-;kica.
Mislim ela smo do;;pjeli cio principijelne toke. Ne
postoji li bezgrijena itanje, to znai ela svako itanje u svojoj lekciji i pravilima reflektira pravog 'krivca: koncepciju
spoznaje to je, podupirui njezin predmet, ini onim to
,iest. To smo zamijetili u povodu ekspresivnog itanja, tog

ot\'orcnog i jasnog itanja esencIje u egzistenciji; a iza te

totalne prisutnosti, u kojoj se svaka nejasnoa svodi na nita, nasluivali smo mrak religijske fantazme epifanijske prozi.mosti i njezin pO\'lateni model fiksacije: logos i njegovo
PIsmo. Odbacivanje umirujuih opsjena tog mita pouilo nas
je o jednoj drugoj vezi koja nuno mora artikulirati novo
itanje to nam ga predlae Marx, na novoj koncepciji spo(,Izaje to ga utemeljuje.
Ali sada emo sebi dopustiti, kako bismo ga pogodili iz najboljeg ugla, jedan novi zaokret. Ne elei pod
istim pojmom promiljati !koncepcije spoznaje iji historijski odnos jo nije bio prouen, niti a fortimi do'kazan, moramo se ipak pribliiti jednoj koncepciji koja podrava religijsko itanje, koncepciji koja je takoer veoma iva i koja
je po svemu sudei njegova profana transkripcija - cmpiristiJwj kOl1cepciji spoznaje. Uzimamo ovaj termin u njegovu najirem smislu jer moe obuhvatiti kako racionalistiki empirizam tako i senzualistiki empirizam, a nalazi ga
se na djelu i u samom hegelovskom miljenju koje se, u t07n
odnosu, s pravom i uz suglasnost samog Hegela, moe smatrali pomirenjem rel:igije i njezine pro'fane istine."
Empiristika koncepcija spoznaje u naroitom
obliku. o~ivljuje mit koji nas je progonio. Da bismo je bolje
razumJelI, potrebno je definiraN temeljne prinoipe teorijs'ke
problematike na kojoj ta koncepcija poiva. Empiristika
koncepcija spoznaje dovodi na scenu proces to se zbiva izme~ dan~g objekta i danog subjekta. Na tom stupnju nije
osobJto vazan status tog subjekta (bio on psiho.]oki, historijski ili ne) i tog objekta (bio on diskontinuiran ili kontinuiran, pokretan ili nepokretan). Taj se status odnosi samo na
preciznu definiciju varijacija temeljne problematike, a ona
nas ovdje jedino i zanima. BudUi da su subiekt i obiekt dani, pa dakle prethode slijedu spoznaje, oni ve d~finiraju
stanovito temeljno teorijsko polje koje se meutim u tom
stanju jo ne da iskazati kao cil1piri/sko. Ono to ga odre.t;j~. kao tak\'o~ uprm'o je narav procesa spoznaje,~ drugim
rl]eC]ma stano\']! odnos koji spoznaju definira kao takvu, u
funkciji zbiljskog objekta na koji se spoznaja odnosi.
Svaki empirijski slijed spoznaje poi,a zaDra\,o
na~ubiekt.i\:noi operaciji naz\'anoj apstrakcijom. Sp~znati
zna?1 ]z .zbll~skog predmeta izluiti njegovu bit. Kad subjekt
pos~eduJe bIt, tada posjedo\'anje nazivamo spoznajom. Bez
obZIra kakve su posebne varijacije mogue u vezi s pojmom
apstrakcije, taj pojam definira nepromjenlji\'u stTukturu kot! ~od .uyictom
da S~ ~rllp~rilam shvati tl tom gencrikom znacenju, moe sc
pn.h\'atJ~l cl~ ,sc ~?d ta I pO,pn; S\T?!a i scnzu~ILstiki cm,pir.izam XVIII stoljea.
la~? taj .Po,sIJC?nJl l:e ostvaruje ul'ljek spoznaju II svom zblljskom predmetu na
nac~r: k?JI ce hItI 0J?lsan, iako II stanodtom smislu spoznaju shvaa kao proizvod

u Isto \"rijcdi i 7.<1 ;7itanjc" onih noyih djela marksizma koja, ponekad tl iznena~
ujuoj formi, tl sebi nose neto bitno za budunost socijalizma: ono to marksizam izaziva lj zen1ljama avanQardc :)trccQ s\'jjeta(( -koii se bori zu svoju slobodu,
od vijctnamskih partizana do -Kube, Od vItalnog je znaenja da ta djcla znamo na
vrijeme )~pro-itati({

P?l'l.lCstl, on ~pozna.lu ost':.~je u. zbilji jedne povijesti koja nije nita d'mgo do
r,lz\ol o,noga sto ona sadr-Ll II pOI..:ctku. li tom pogledu, ono to e biti reeno o
struktUrI stvamog. odnosa s~0.znaj~ pl''Cl!la stvarnomprec!!1'etll, jcd!'ako \Tijedi
l za odnos spoznaje prema zbJ!JskoJ pO\'lJCS!l II ideologIji XVIII stolJca,

38

39

ja tvori specifino obiljeje cmpirizma. Empiristika apstrakcija koja iz zbiljskog predmeta izluuje njegovu bit, jest
zbiljska apstrakcija kojom subjekt prisvaja zbiljsku bit. pokazat e se da je ponavljanje kategorije zbiljskog u svakom
trenutku slijeda distinktivna znaaj;ka empiristike koncepcije. to zapravo znai -;,biljska apst'rakcija? Ona svjedoi o
onome to je iskazala neka stvarna injenica: bit je apstrahirana iz st\"arnih predmeta u stvarnom smislu ekstrakcije,
kao to se za zlato moe rei da je ekstrahirano (odnosno
izlueno, dakle izdvojeno) iz zemljanog ovoja i pijeska. Kao
to se zlato prije svog izd\"ajanja, dakle kao od svog zemljanog o\"oja neodvojeno zlato, ve nalazi u svom zemljanom
ovoju, tako se i bit zbiljskog, kao zbiljska bit, nalazi tl zbiljskom Ikoje ju sadTi. Spoznaja je apstrakcija u pravom smislu rijei, tj. izluivanje biti iz zbiljskog koje tu bit sadri,
izdvajanje biti iz zbiljskog to je sadri i prikrivajui je zatajuje. Nije vaan postupak kojlim se to izluivanje vri (bilo
da se, npr. radi o usporedbi meu predmetima, njihovu uzajamnom trenju kako bi se uklonio ovoj i sl.); nije bitan ni
lik zbiljskog, bez obzira je li on sastavljen od diskretnih individua, od kojih svaka u svojoj raznolikosti sadri istu bit, ili
je pak rije o jednoj te istoj individui. U sva:kom sluaju,
to razdvajanje u zbiljskom, biti zbiljskog od ovoja koji prikri\"a bit, nalae nam kao uvjet te operacije sasvim osobitu
predodbu kako samog zbiljskog, tako i spoznaje o tom
zbiljskom.
Zbiljsko: ono je strukturirano kao i zemljani ovoj
unutar kojeg se krije zrnce istog zlata, to znai da je sai
njeno od dviju zbiljskih biti, iste i neiste biti, od zlata i
zemljanog ovoja ni, ako hoete (hegelovskim terminima), od
bitnog i nebitnog. Nebitno moe biti oblik individualnosti
(neki plod, neki zasebni plodovi) m materijalnosti (ono to
nije folma ili bit), ili pak nitavilo ili to drugo, svejedno. injenica je da zbiljski-predmet zaista u sebi sadri dva
posYe zasebna stvarna dijela, naime bit i nebit. To nam daje
ovaj prvi rezultat: spoznaja (koja nije drugo do bitna bit)
stvarno je sadrana u zbiljskom kao jedan od njegovih dije100'a, elok je u drugom dijelu zbiljskog nebitan dio. Cilj je
:>puzlluje da u predmetu razd\'oji dva ve postojea clijeia,
naime bitni i nebitni dio, da to razdvajanje izvede na posebne naine kojima je cilj otklanjanje nebitnog zbiljskog, kako bi se spoznajni subjekt suelio iskljuivo s drugim dijelom zbiljskog koji je njegova zbiljska bit sama. To nam
daje drugi rezultat: operacija apstrakcije, svi ti postupci ispiranja, u stvari su samo postupci proiavanja i otklanjanja
jednog dijela z.biljskog da bi se izdvojio drugi. U tom svojstvu oni u izluenom dijelu ne ostavljaju nikakav trag, svaki
se trag njihove operacije uklanja zajedno s dijelom zbiljskog
koji oni treba da eliminiraju.

40

l'vlec1Lltim, neto od stvarnosti tog posla nalazi se,

iako nita\'no, kao to bi se moglo i povjerovati, Ll rezultatu
te operacije, jer taj rezultat i nije drugo do listinska zbiljsk:l
bit, ali u uvjetima operacije, tonije Ll strukturi zbiljskog
predIlleta iz kojeg operacija spoznaje mora izluiti zbiljsku
bit. Taj je zbiljski predmet u tu s\Thu obdaren sasvim osobitom strukturom koju smo ve sreli u naoj analizi, ali koju sada treba da dovedemo elo oiglednosti, Ta se struktura
izriito odnosi na odgO)!(lrajuu poziciju u zbilji dvaju konstituVivnih dijelo,'a zbilje: nebitnog i bitnoga dijela. Nebitni
dio zauzima svu izvanjskost predmeta, njegovu vidljivu poninl!, dok bitni dio zauzima wllltrallji dio zbiljs!\.Og predmeta. Odnos vidljivog prema ne\-idlji\'om odgovara dakle odnosu iz\'anjskog i unutranjeg, odnosu omot::ta spram jezgre, Ukoliko bit nije neposredno l'idlji\'(l, to se dogaa zbog
toga sto je ona u punom smislu pritajena, tj. potpuno zakrivena i ovijena mreom nebitl1og, Evo sveUkupnog trag?
spoznajne operacije, ali ostvarenog u odgovarajuoj pozi'jji
bitnog i nebitnog u zbiljskom predmetu samom istovremeno
ovo i utemeljene nunosti operacije zbiljskog izluivanja i
postupaka ienja, neophodnih za otkrivanje biti. Otkrie
stoga treba prihvatiti u stvarnom smislu: skinuti ono to
prekriva, kao to se skida kora s banane, I juska s ploda, \'Co
s djevojke, istine, boga iIi statue itd."U O\'im konkretnim primjerima ne traim porijeklo te strukture; navodim ih kao
zrcalnc slike u kojima su sve filozofije gledanja reflcktimle
s\'oje zadO\'oljstvo. Je li jo potrebno dokazivati da ta problematika empiristike koncepcije spoznaje proizlazi, kao iz
S\'og dvojnika, iz problematike religijskog vienja biLi u prozirnosti egzistencije. Empiristika se koncepcija moe shvatiti kao varijacija koncepcije vienja, uz jednostavnu razliku
to onije IraliSparel11ilost nije dana unaprijed, nego je oel
nje ocl\'ojena llpra\'O tim l'eiu III , tim omotaem neistoe, nebitnog koje nam uskrauje bit, dok nju apstrakcija stadj:l
Ila stral1U s\'ojim tehnikama razel\'ajanja i ienja kako bi
nam oslobodila zbiljsku prisutnost iste i gole biti, sii;'am
koje je spoznaja tada samo puko \'ienje.
Razmotrimo sada tu strukilIrtI
k r~
?VlUZCIT10 j e
shvaan je prema kojemu spoznaja odredenog: predmeta postaje zbiljski clio zbilj
predmeta spoznaje. UzaluJ sc laj
dio naziyv. bi
in1 i
dakle na pr ,;i
pogled nevidljivim; on je ipak L.. -)Oloajll zbiljskog dijela
koji tnni zbiljnost zbilj::;kog predmeta u njegovu spoju s
nebitnim dijelom. Ono sto predstadja spoznaju
tj. \'Coma
1

osobitu operaciju koja se ocl\'ija na zbiljskom predmetu sp 0;~ ~iti iZIl1iljam niti se igram_ ?\.lichdangdo je razvio ~iU1\u kunu ~stdiku um~
proiz\'odnje koja poiva ne na proizvodnji bitne fornlC iz mramora, \~
na destrukciji bezoblinog koje, II karnenu, prije prvoga reza, prekriva formu koju treba osloboditi. Tu jc praksa estetike proiz\'();:injc ukloplj.:na Ll empiristiki
realizam ekstrakcije.

jctnike

41

znaje 'i to !lIJe nita, iako zbiljskom postojccem predmetu

dodaje llOVIl egzistel1ciju, upravo egzistenciju samospoznajc
(barem, na primjer, verbalni pojmoyni ili pisani diskurs koji
tu spoznaju izraava u obliku poruke, to dakle oliava tu
spoznaju koja se ipak vri izvan predmeta, budui da je stvar
nekog djelatnog subjekta) - u cijelosti je upisano il strukIUru zbiljskog predmeta, u obliku razlike izmeu bitnog i nebitnog, izmeu povrine i dna, izmeu izvanjskog i unutranjeg! Prema tome, spoznaja je ve stvarno prisutno u zbiljskom predmetu koji treba spoznati, u obliku odgovarajueg
rasporeda ovih dvaju zbiljskih dijelova u predmetu! U njemu je spoznaja doista posve prisutna: ne samo predmet spoznaje, tj. onaj zbiljski dio to je nazvan bit, nego i njezina
operacija 'koju tvori razlikovanje, i odgovarajua stvarno postojea pozicija izmeu dvaju dijelova zbiljskog predmeta
od kojih je jedan izvanjski (nebitni) dio koji prikriva i zaklanja drugi (bit ili unutranji dio).
Jednom rijcju, ta uklopljenost spazIlaje, shvae
ne kao zbiljski dio zbiljskog predi11eta, u zbiljskoj strukturi
zbiljskog predmeta jest 0110 to tvori specifinu problematiku empiristike koncepcije spoZIZaje. Dovoljno je zahvatiti
je u njezinom pojmu da bi se iz nje izvukli znaaj'ni zakljuci
koji zacijelo nadilaze ono to kae 'ta koncepcija, jer od nje
primamo priznanje o onome to ona ini poriui ga. OVdje
se ne mogu razmatrati ni najbeznaajniji od tih pojmova,
laganih za razvijanje, posebno kad se radi o strukturi vidljimg i nevidljivog iji stanoviti predosjeaj znaenja ovdje
priznajemo. Htio bih tek usput zamijetiti da se kategorije
empirizma nalaze u sri problematike klasine filozofije; da
poznavanje te problematike, u svim njezinim varijacijama,
ukljuujui i potajne varijacije i poricanja, moe nacrtu za
povijest filozofije, a za gradnju njegova principa pruiti bitni
princip tog razdoblja; da je ova problematika koju je priznalo Lockovo i Condillacovo XVIII stoljee, koliko god to
izgledalo paradoksalno duboko prisutna u hegelovskoj filozofiji, te da se Marx, iz razloga koje analiziramo, /ljome morao posluiti kako bi dokuio nedostatak pojma koji je ipak
ostavio posljedice, kako bi formulirao (nepostojee) pitanje,
tj. taj pojam na koji je ipak dao odgovor Ll svojim analizama Ll l\apiralu; da je o\"a problematika ostala na ivotu zahvaljujui tome to ju je Marx koristio, stvarno preokretao,
preobliavao i U\'ijao, pribjegavajui pri tome njezinim terminima (kao to su privid i bit, izvanjsko i unutranje, unutra,~l1ja bit st\"ari, pri\"iclno kretanje i stvarno kretanje itd,)
tc ela .ic p0I10\'0 nalazimo na djelu u brojnim Engelsovim i
Lenjino\"im odlomcima koji su se s razlogom njome sluili
u ideolokim bitkama u kojima pred brutalnom navalom protivnika i na terenu<, koji je on izabrao treba najhitnije parirati i u lice mu bacati njegova vlastita oruja i njegove vla-

42

slite udarce, tj, njegove argumente i njegove ideoloke pojmove.

Ovdje bih elio samo inzistirati na ovoj toki: na
igri nJeCI koja utemeljuje tu koncepciju i k?)a se odn?si na
pojam zbiljskog. Ta se empiristika konc~pCJJa .~p?znaJe n:~
e na prvi pogled okarakterizirati kao l%ra nJeCl ? zbdJskom. Upravo smo vidjeli da je svekolrka spoznaja, l~ako
njoj svojstveni predmet (bit zbiljskog ~re.dmeta). tako l razlika izmeu zbiljskog predmeta na kOJi Je usmjerena spoznajna operacija, kao i ta spoznajna operacija, razlika. k?j~
je samo lIlJeslO spoznajne operacije - uP.I:avo sm? :'ldje~1
da su predmet spoznaje i spoznajna operacIja u svoJoJ razhci spram zbiljskog predmeta, koji ona smjera spoznati, s r:~
nim pravom postavljeni i miljeni kao ono to pripada zbll]skoj strukturi zbiljskog predmeta. Prema empiristikoj koncepciji spoznaje sva je spoznaja dakle uloena II zbilju i spazmija se uvijek pojavljuje iskljuivo kao svom predmetu lUZUtra.l1ji oe11105 izmeu stva mo razliitih dijelova tog zbiljskog
predmeta. Jasno li se pojmi ta temeljna struktura, ona nam
moe posluiti ,kao klju u brojnim prilikama, posebno za
odmjeravanje teorijskih moi modernih oblika emplrJzma
koji nam se prikaz~je u nedunim oblijima teorije modela,"
ko:ja je, kao to sam, nadam se, pokazao, iz temelja tu~
Marxu. Dalje od nas ali mnogo blie Marxu, u Feuerbacha, l
u Marxa u Djelima Reza (Tezama o Feuerbachu i Njemakoj
ideologiji), ona nam moe posluiti kako bismo sln'atili tu
stalnu igrll rijei o zbiljskom i )}konkretnom koja je temeljem cijelog niza dvoznanosti ije preostale konzekvencije
i danas trpimo. Neu meutim krenuti tim kritikim, ude
sno plodonosnim putem: prepustit u toj igri rijei njezine
konzekvencije a njihoyo odbaci\"anje porastu budnosti naeg
vremena, J a ciljam na igru rijei samu."

43

Ta se igra rijei pOigl ava razlikom koju ona gui;

istovremeno, ona profinjuje njezin le. Kad empirizam zasijeca u bit predmeta spoznaje, on priznaje neto znaajno to
u istom trenutku porie: priznaje da predmet spoznaje nije
identian zbiljskom predmetu jer ga smatra samo dijelom
zbiljskog predmeta. Ali on porie ono to priznaje upravo
tako to tu razliku izmeu dvaju predmeta, predmeta spoznaje i zbiljskog predmeta, svodi na puku razliku dijelova
jednog te istog predmeta: zbiljskog predmeta. U priznatoj su
Ctnalizi cl\'a razliit8 predmeta, zbiljski predmet koji postoji iZ\'an subjekta, r;ezavisno od procesa spoznaje (M8rx)
i predmet spoznaje (bit zbiljs!c;og predmeta) koji je posve
razliit od zbiljskog predmeta. U poreknu toj analizi pak postoji sonzo jedan predmet: zbiljski predmet. Otuda opravdano moemo zakljuiti: istinska nas je igra rijei same obmanula o S\'ome mjestu, o S\'ojoj podlozi (Trager), o rijei koja
je njezino dvosmisleno obitavalite. Istinska se igra rijei
ne poigrava :::biljskol7l rijeju koja je njezina maska nego
rijeju predmet. Nije zbiljska rije ona koju treba dovesti
u pilanje njezina uginua; to je rije predmet; to je pojam
predmeta iju ra:::liku treba proiz\'esti da bi ga se oslobodilo
od jeelinstvene obmane rijei predmet.

ll.
Tako slupamo na put to su nam
ga prokrili, rekao bih gotovo bez naeg znanja, jer o njemu
doista nismo razmiljali, ch'a filozofa u podjesti: Spinoza i
Marx. Spinoza nas je, i poreel onog to treba nazvati laten tnim dogmatskim empirizmom kartezijanskog ideali!:ma, ipCtk
upozorio ela je predm el spoznaje, ili bit, po sebi apsolutno
drugaiji i razliit od zbiljskog preL!illera jer, ela upotrijebimo njego\' poznati izraz, ne treba brkati elva predmeta: ideju
kruga koja je predmet spoznaje, 5 ;;:rug{)'ll koji je ;biljski
precilJIel. U treem pogladju Ul'oi/a i; 1857. Marx je SQ 5\'0111
moguom snagom poclnlkao lu razliku,
.\lar., odbacuje hegelovsku zbrku ielen tifikacije
zbilj"
i predmeta spoznaje, zbiljskog procesa i
proceSQ spoznaje: fie,se! jc PilU II ilil::.ijll da reai!!o (das Realej ireba s/zvC!lili kau re;lllrat mi,\:/jel1ja koje se 11 sehi
li sebi udllbljllje i i; salJZog sebe kree, dok je metoda
pelljallja od apstraktIlog prelila !coi/kretllom samo i/ail1 (die

~\l~J,~~l!~jlnJ ~nj;O!1 i~~;'i ~!~ij11~{~1,,~~~a:il~,!itiiu'r:-;;1;i ~~~ '~\I~l! ri~~l;:~~ar:~~~~a t~~~ij~~

i
i
II
Dielima Reza ITeze o Feuerbachu, Njemaka ideolOgija) govori o konkretnom,
stvarnom, ;konkrdnin1, st\'arnirn ljudima'; itd. Ali i sama su Djela Reza jo ZiJ.rabljena II dVosmislenosti jedne negacije koja jo ostaje u ,,"ijetu pojmova koje odbacuje, nc mogavi u adekvatnom oblikll formulirati nove i pozitime pojmOI"C
to ih nosi tl sebi (usp . POur "Ian, str 28-29),

44

Art) POllZO(hl koje a miljenje prisvaja konkretl1o, reproducira aa (reprodll:::ielbell) kao dzLizol'IIO konkretlZO (?eistig KOIlkre~es). (Usp, Prilog krilici politike ekol1OiiZlJe, ~ultLlr.a,
Beoarad 1959 str. 228). Ova zbrka kojoj Hegel d<:l]e oblIk
aps~utnog id~alizma povijesti, nije u princi!)u nita. c~rugo
elo varijacija zbrke koja odlikuje problem?tJku emplI:zma.
Nasuprot ovoj zbrci, Mar:\ brani razliku lZln;:c.1u Zbll!.skog
predmeta (zbiljski-konkretnog, zbiljskog, tota!Jt~~a ,kOJI, ,"ll
st'ojoj lIeZCll'isllOsti opstoji i::: l'(l} Z glcl\'e (Kopf) IHljC l pOSlije,"
proiz',-ol~n je spoznaje) i prcdll1era SP0Z;WjC, prolz\'(Jlla nlJsljenja koje ga u sebi proiz\'odi k:lo miljeno-konkretno (Go,,:
elankenkon hetum) , kao mii j eni- to ta.li le t (G!danke:l ~otal!
t2it), tj, kao miljclli predmet apsolutn~ :azliit od ,zbll]s~~~g
predmeta, od zbiljski-konkretnog, od zbIlJskog, !o,tal~teta, ~IJU
s-}oznaju prua uprcn-o miljeno-konkretno, J11ls.IJenHotCtI.ltet.
ide jo dalje te pokazuje kako se ta razlIka odnosI
samo ll:l ova ch'a predmeta, nego i njihove procese prolz\'oclnje. Dok se proces proizvodnje nekog zbiljskog. pre~l:lle~
ta, nekog zbiljski-konkretnog tot:llitela (npr ..l:cke hlst0rI]skl
dane nacije) u cijelosti zbiva u zbilji i OC~\,lj~ II skladu sa
st\-arnim poretkom stvarne gelZeze (sukceslvn.lm re~om momenata povijesne geneze), dotle se proces prolz\-?dnje preclmeta spoznaje II cijelosti zbiva u spoznaji i odVIJa L:. skla~u
s drugaijim poretkom, II kojemu misaone ~at~go:'lje k~je
"reproduciraju zbiljske kategorije ne zauzlm~Ju IS~O mjesto kao u poretku zbiljske povijesne geneze, \'e,~ saSVIm razliita mjesta koja im dodjeljuje njihova funkCIja u procesu
proiz\"oclnje predmeta spoznaje.

l\~Iarx

~e

Svratimo za trenutak pozornost na sve te teme,

Kad nam Marx kae da se proces "proizvodnje',
spoznaje, dakle njezina predm~ta l:~l~liitog o~l. zbilj,Skog3~-ed
meta koji ona upravo zeli pns\'OJ!tl na 11aC1l1 SpOZ!1dJe, Ll
cijelosti odvija u' spoznaji, u glavi ili u miljen~~l" on, ni .za
trenutak ne paela u idealizam s\ijesti, duha ili l11!sljenp, JlT
miljenje o kojemu je ovdje rije nije svoj,s.lvo,nekog tran.scenciemalnog subjekta ili neke apsolutne S\"ljestl spram kOJe
bi se zbiljslZi ~\iiel ja\"ljao kao illmerija; to mil)enj: n.ije
t\ o nekog psiholokog subjekta, iako su ljudSKe 1l1ni
elil iduc
miljenj,,!. To je miljenje historijskI ~()nsl!tuilani sistem aparaw IiIiljeIlja ulemeljen~g, i artikulIranog
u prirodnoj i drutvenoj zbilji. Ono je eldll1lr~no sus~avom
"'"'ll '1;1, 'l"iel~l
ua
ako l1l0gU lako recl, odre(lenlll1
cp'/Oi;l'odlZje"" spoznaje. Miljenje kao
konstiI uira s truk tura koja kombinira ( Verbindung) LIp predmet cl
(pnotnu rnateriju) na kojemu se ona oku~av~, sreds~~a t~o
rijske proizl'odlZje kojima ono raspola~e (njezma. t.eonJa, nJezina metoda i njezina tehnika, ekspenmentalna Ih neka druga) te, napokon, historijske odnose (istodobno_teorijske: ide~
lo ke i elrut\"ene) u kojima ono proizvodi. Upravo taj elel!.

;z~;6iiZ'O~~~

t~kvo

45

nirani sustav uvjeta teorijske prakse odreuje ovom ili onom

misleem subjektu (individuumu) njegovo mjesto i funkciju
u proizvodnji spoznaja. Taj koliko materijalni toliko i duhovni sistem teorijske proizvodnje, ija je praksa utemeljena i artikulirana na postojeim ekonomskim, politikim i
ideolokim praksama koje joj posredno ili neposredno osiguravaju glavninu njezine prvotne materije, posjeduje odreenu objektivnu zbiljnost. Ta odreena zbiljnost definira
uloge i funkcije miljenja zasebnih individua koje mogu
misliti samo ve postavljene probleme ili one to se mogu postaviti; koja dakle stavlja Ll upotrebu, kao to struktura
nekog ekonomskog naina proizvodnje upotrebljava, na sebi svojstven nain, radnu snagu neposrednih proizvoaa,
njihovu misaonu snagu. Prema tome, daleko od toga da
je miljenje bitnost suprotstavljena materijalnom svijetu,
sposobnost istog transcendentalnog subjekta ili apsolutne svijesti, odnosno onaj mit to ga kao mit stvara idealizam da bi se u njemu prepoznao i utemeljio, miljenje je
zbiljski osebujan sistem, utemeljen i artikuliran na zbiljskom
svijetu danog historijskog drutva koje uspostavlja odree
ne odnose s prirodom, specifian sistem koji definiraju uvjeti njegova postojanja i prakse, tj. vlastita struktura, odreeni
tip kombinacije (Verbindung) to postoji izmeu njegove
prvotne materije (predmeta teorijske prakse), njegovih vlastitih sredstava za proizvodnju i njegovih odnosa s drugim
strukturama drutva.
eli li se pomno razmotriti takva definicija miljenja, tog veoma uopenog termina kojim se Marx slui
u odlomku to ga analiziramo, savreno je opraVdano rei
da teorijskoj praksi svojstvena proizvodnja spoznaje tvori
proces koji se II cijelosti odvija u miljenjll, kao to, mutatis
mutandis, moemo rei da se slijed ekonomske proizvodnje
u cijelosti odvija II ekonomiji, iako upravo u specifinim
odreenjima svoje strukture implicira nune odnose s prirodom i drugim strukturama (pravno-politikim i ideolokim)
koje, zajedno uzete, ine globalnu strukturu neke drutvene
formacije koja pripada oc!rec1enom nainu proiz\odnje. Savreno je ispramo (richtig) rei, kao to to ini i Marx, da .ie
,,!wilkretni tUlCllile[ kao mi/jeni totalitet, kao miljeno kOIlkre!iZO ii s!',J(ii"i (iil der Tal) proiz.vud miljenja i poimanja
(ein Produkt des DCl1kel1s, des Begreifel1s)", savreno je is-

pra\'no predstaviti teorijsku praksu, tj. rad miljenja na njegm'oj pn'otnoj materiji (predmetu na kojemu se ono okua\'a) , kao rad pretvaranja (Verarbeitllllg) illtuicije (AllsclzalliiIzg) i predodbe (Vorstelllllzg) II pojmove (ill Begriffe).

Drugdje" sam pokuao pokazati da ta prvotna materija na kojoj se okuava nain proizvodnje spoznaje, tj.
ono to Marx ovdje oznaava kao Anschauung i Vorstellung,

46

materija intuicije i predodbe, mora prema stupnju razvitka

spoznaje u povijesti zadobivati veoma razliite forme; da,
na primjer, postoji velika razdaljina izmeu prvotne materije na kojoj se okuava Aristotel i prvotne materije na kojoj
se okuavaju Galilej, Newton iii Einstein - ali da ta prvotIla
materija formallla [vari dio uvjeta proizvodnje svake spo;'lIaje. Pokuao sam takoer pokazati da, ukoliko je svakome

jasno da ta prvotna materija, ve prema tome kako napreduje neka grana spoznaje, postaje sve vie i vie ra::.me1e/Ul,
ukoliko prTotna materija neke razvijane znanosti oigledno
nema vie nita zajednikog sa isto osjetilnom intuicijom ili pukom predodbom, zauzvrat koliko god daleko
segnuli u prolost neke grane spoznaje, nikad nemamo posla sa istom osjetilnom intuicijom iii predodbom nego
s ve - uvijek sloenom prvotnom materijom, sa strukturom intuicije ili predodbekoje, u vlastitom "VerbindungL!, kombiniraju istodobno osjetilne elemente, tehnike
elemente i ideoloke elemente - da se, dakle, spoznaja nikad ne nalazi, kao to bi to oajniki htio empirizam, pred
istim predmetom 'koji bi tada bio identian zbiljskom predmetli o kojemu spoznaja upravo tei da proizvode ... spoznaju. Spoznaja koja se okuava na svome predmetu, ne
okuava se stoga na zbi/jskom predmetu, ve na svojoj prvotnoj materiji koja, u strogom smislu rijei, tvori Iljezill
predmet (spaZIlaje) koji je, poevi od najrudimentarnijih
oblika spoznaje, razliit od zbiljskog predmeta; jer ta je prvotna materija, u punom smislu koji joj u Kapitalu daje Marx,
ve uvijek prvotIla materija, tj. ve razraena, ve izmijenjena materija, upravo zahvaljujui nametnutosti (osjetilo
- tehniko - ideoloke) struktme koja je konstituira kao
predmet spazIlaje, makar i najotrcanije, kao predmet koji
e ona preobraziti, ije e oblike tijekom razvojnog procesa
preobliCl\,ati da bi proizvodila neprestano preobraayane
spoznaje koje se meutim nikad nee prestati odnositi na
S\'oj predmet, Ll smislu predmeta :,;pu;:ilaje.

Za sada bi bilo presmiono ii dalje. Sam formalni pojam uvjeta proizvodnje teorijske prakse
ne moe nam dati specificirane pojmove koji doputaju da
se konstituira povijest teorijske prakse, a pogotovo povijest
razliitih grana teorijske prakse (matematike, fizike, kemije,
biologije, povijesti i drugih humanistikih znanosti). Da bi
se otilo dalje od jednosta\'nog formalnog pojma strukture
teorijske prakse, tj. proizvodnje spoznaja, moramo razraditi
poja/l1 povijesti spoznaje, zatim pojmove razliitih naina
teorijske proizvodnje (ponajprije pojmove naina teorijske

47

proizvodnje ideologije i znanosti), kao i pojmove razliitih

uralla teorijske
proizvodnje i njihovih odnosa (razliitih
znab
'

.
nosti i specifinih tipova njihove zavisnosti, nezaVisnostI l
artikulacija). Taj posao teorijske razrade pretpostavlja istraivanje veoma duga daha koje bi se moralo osloniti na valjane radove to ve postoje u klasinim oblastima povijesti
znanosti i epistemologije, dakle istraivanje koje sebi prisvaja svu prvotnu materiju ve prikupljenih injenica, onih
koje treba prikupiti, kao i prvih rezultata dostignutih u tim
vblastima. Meutim, prikupljanje tih injenica, tih empirijskih danosti koje nam se, izuzevi nekoliko vrlo znaaj
nih iznimaka," openito nude tek u obliku jednostavnih sekvenca ili kronika, tj. u obliku ideoloke koncepcije povijesti,
ak i u obliku aprior-izma filozofije pO\'ijesti, to prikupljanje,
dakle, nije dovoljno da Se konstituira povijest spoznaje iji
pojam najprije treba sIvariti, barem u privremenom obliku,
da bi se njime moglo baratati. Ako smo, tijekom izlaganja
koja ete itati, pridali toliko panje pojmovima u kojima
:Vlarx misli ope uvjete ekonomske proizvodl1je i pojmovima
u kojima marksistika misao mora misliti svoju teoriju pal'ijesli to ne inimo samo zbo!:': tmra da bi Se sasvim shvatila
marks'istika teorija ekonomsl~e oblasti naina kapitalistike
proizvodnje, Ve da bi Se, koliko je god mogue, precizirali
temeljni pojmo\'i (pojam proizvodl1je, strukture, naina proizmclnje, pojam povijesti) ija je formalna razrada podjednako neophodna i marksistikoj teoriji proizvodnje spoznaje
i njezine povijesti.
Ve sada moemo poeti nazirati kojim se putem
kreu ili e se kretati istrai\'anja, Taj nas put dovodi do
re\'olucije Ll tradicionalnoj koncepciji povijesti znanosti koja je, jo i danas, duboko proeta ideologijom filozofije pros \'j cU tc l j s t \'a, tj. teleoloki 111, dakle idealis ti,-:'kim racionalizmom. Poin jemo nasluiYati, a dolazimo ak Ll mogunost
da na stanO\:itom broju ve pwuenih primjera dokazujemo,
Llko pO\'ijcst uma I~ije pn\\'ocrtna povijest kontinuiranog
L,lZ\'itl~a, Iliti, u svome kontinuitetu, pm'ijest oitovanja ili
progresi\'nog oS\'jetenja Uma koji je u zametku potpuno
prisutan u svojim zaecima i koji bi njegova povijest toboe
samo trebala elm'esti do otkria. Znamo da je taj tip povije"Li i f2tciunalnvsli S2l1110 posijedica retrospektivne iluzije danog historijskog rezultata koji pie S\'oju po\'ijest u "bliskom
fULUIU, koji dakle misli svoj poetak kao anticipaciju svoga
Racionalnost filozofije prosvjetiteljstva kojoj je Hegel dao sustavnu formu razvitka pojma, nije nita drugo nego ideoloka koncepcija kako Llma tako i njegove povijesti.
Zbiljska povijest razvitka spoznaje danas je podreena posve
drugim zakonima nego to je ta teleologijska nada religijskog trijumfa uma. Tu pO\'ijest poinjemo shvaati kao po-

.:J S

vijest sastavljenu od radikalnih diskontinuiteta (npr. kad se

neka nova znanost iz temelja otrgava od prethodnih ideolokih formacija), dubokih obrata koji, ukoliko respektiraju
kontinuitet postojanja oblasti spoznaje (a to ipak nije uvijek
sluaj), u svome raskidu zavode vladavinu nove logike koja,
daleko od toga da bude jednostavni razvitak, istina ili
'>-preokretanje stare, doslovno zauzima njezino mjesto.
Time nam je nametnuta obaveza da odbacimo svaku ideologiju uma te da historijski odnos nekog rezultata
spram njegovih uvjeta pojmimo kao odnos proizvodnje a ne
izraza, to bismo dakle, sluei se rijeju ikoja se ne slae sa
sistemom klasinih kategorija i zahtijeva zamjenu tih kategorija, mogli nazvati nunou njegove kontingencije. Da bi
se shvatila ta nunost, moramo prodrijeti u osobitu i vrlo
paradoksalnu logiku koja dospijeva do te proizvodnje, tj. u
logiku uvjeta proizvodnje spoznaja, bilo da one pripadaju
povijesti neke jo ideoloke grane spoznaje, bilo da pripadaju nekoj grani spoznaje to se nastoji konstituirati II znanost ili se Ve uspostavila kao znanost. U tom nas podruju
ekaju mnoga iznenaenja, poput onoga to ga susreemo u
radovima G. Canguilhema o povijesti proizvodnje pojma odraza nastalog ne, kao to su nas uvjeravali svi prividi (tj. u
stvari vladajua ideoloka koncepcija) iz mehanicistike filozofije, ve upravo iz vitalistike filozofije'", zatim, poput
onih to ih dugujemo M. Foucaultu koji je prouavao burni
razvitak sloene kulturne formacije koja oko naddeterminiranog termina ludilo u 17. i 18. stoljeu grupira cijeli niz
ideolokih, medicinskih, pravnih, religijskih, moralnih i politikih praksa u 'kombinaciji, iji unutranji rasporedi i smislenost variraju prema funkciji promjene mjesta i uloge tih
termina u openitijem kontekstu ekonomskih, politikih,
pravnih i ideolokih struktura vremena", pa poput onih to
ih opet dugujemo j\1. Foucaultu koji nam pokazuje koji je to
skup naizgled heterogenih uvjeta, na kraju jednog revnosnog
"pozitivnog rada, u stvari pripomogao proizvodnji onoga
to posjeduje izgled oiglednosti same: promatranja bolesnika pogledom klinike medicine".
Nema ni jedne teorijski bitne i praktiki odlune
razlike izmeu znanosti i ideologije koja iz ovoga ne bi pri
hvatila ono to je titi od dogmatskih ili scijentistikih iskuenja iO je izravno ugroavaju; Ll tom poslu istraivanja i
konceptualizacije moramo naui ti da tu razliku ne upotrebljavamo na nain koji obnavlja ideologiju i filozofiju pro
svjetiteljstva, ve nasuprot da ideologiju, 'koja npr. sainjava
pretpovijest neke znanosti, promatramo kao zbiljsku povijest
'v G,
PUF,
"M
:.l :Vl.

Canguilhem, La formation du concept de

rflexe

aux XVII et XVIII siecle.

1955.,

Foucault, Historie de la Folie il l'iige classique, Plon, 1%1.

Foucault, Naissauce de la clinique, Plon, 196-1,

49

to posjeduje vlastite zakone i kao zbiljsku pretpovijest ije

je zbiljsko suoenje s drugim tehnikim praksama i drugim
ideolokim ili znanstvenim dostignuima u specifinim teorijskim okolnostima moglo dovesti do nastanka neke znanosti, ne kao njenog kraja ve njenog uenja. To, da smo time
prisiljeni postaviti pitanje uvjeta epistemolokog raskida
s kojim otpoinje svaka znanost, tj. da se posluimo klasi
nom term.inologijom, problem uvjeta znanstvenog otkria, te
da ga moramo postaviti takoder II povodu AJarxa, to je ono
to toliko umnoava nae zadae. To, da smo prilikom prouavanja tog problema bili uvjereni da na posve nov nain
mislimo odnos znanosti spram ideologije iz koje ona nastaje
i koja je vie iIi manje nastavlja muki pratiti u njezinoj povijesti, to da nas takvo istraivanje suoava sa zapaanjem
kako svaka znanost u svom odnosu spram ideologije iz koje
proizlazi mOe biti miljena samo kao znanost ideologije",
- to je ono to bi nas moglo dekoncentrirati ne budemo
Ji vodili rauna o naravi predmeta spoznaje koja moe
postojati samo u formi ideologije kad se konstituira znanost
usmjerena da, na specifian nain koji je definira, proizvede
spoznaju o njoj, Svi ti primjeri, ukoliko pruaju prvu ideju
o novoj koncepciji povijesti spoznaje koju moramo proizvesti, daju nam takoer mjeru historijskog istraivakog rada
i teorijske razrade koja nas oekuje.

13.
Vraam se na drugu
odlunu
Marxovu primjedbu. Tekst Uvoda iz 1857, koji strogo razdvaja zbiljski predmet od predmeta spoznaje, isto tako razdvaja i njihove procese L to je najvanije, ukazuje na razliku u poretku geneze ovih dvaju procesa. Kazano drugim
jezikom koji se uporno \'raa u KapitalU, Marx izjavljuje da
se poredak misaonih kategorija u procesu spoznaje ne podudara s por'etkom zbiljskih kategorija u procesu zbiljske povijesne geneze. To se razlikovanje oigledno poblie odnosi
na jedno od naj\'ie pretresanih pitanja u Kapitalu, na pitali ic.kntikt iZll1ciu 1'::\. lugikog poreliw (ili poretka cleclukcije kategorija u Kapitalu) i zbiljskog "povijesllUg poretka, Veina interpreta nije uspjela doista izii
iz 0\ og pitanja jer nisu pristali ela ga postave u njegovim adekvatnim terminima, tj. u polju o\'im pitanjem dosegnute problelllcllike. Kaimo 0\'0 isto u drugom obliku, koji e nam
od sada biti prisniji: Kapital nam daje cio niz odgovora o
identitetu ineidentitetu logikog poretka i povijesnog({
P 1\1acht.:rcv, ;':\ propos dl.' la ruptun.'(', La Nouvelle Critiquc, s\ibanj
str 136-140 '

23

50

1965,

poretka. Ti su odgovori, odgovori bez eksplicitnog pitanja:

oni nas u tom svojstvu pitaju o svom pitanju, tj. prisiljavaju
nas da formuliramo neformulirano pitanje na koje ta pitanja
odgovaraju. Jasno je da se to pitanje tie odnosa logikog
poretka spram povijesnog poretka, ali izgovarajui te rijei
mi samo ponavljamo termine odgovora: ono to u krajnjoj
liniji odreuje postavljanje (dakle proizvodnju) pitanja, definicija je problematskog polja u kojemu to pitanje (taj problem) mora biti postavljeno. No veina tumaa postavlja to
pitanje u polju empiristike problematike ili (njezinim preokretanjem u strogom smislu) u polju Jzegelovske problematike, nastojei dokazati da, u prvom sluaju logiki poredak, budui da je u biti identian sa zbiljskim pOl'etkom
pa II realitetu zbiljskog poretka opstoji kao sama njegova
bit, moe slijediti samo zbiljski poredak, dok u drugom sluaju, zbiljski poredak, budui da je u biti identian s logi
kim pOI'etkom, tada samo zbiljska opstojnost logikog poretka, mora slijediti logiki poredak. U oba su sluaja interpreti prisiljeni vriti nasilje nad pojedinim Marxovim odgovorima, koji oigledno protuslove njihovim hipotezama. Predlaem da se to pitanje (taj problem) postavi ne u polju ideoloke problematike, nego u polju marksistike teorijske problematike razlikovanja izmeu zbiljskog predmeta i predmeta spoznaje, pripominjui da to razlikovanje predmeta dovodi do, s jedne strane radikalnog razlikovanja izmeu poretka
pojavljivanja kategorija u spoznaji, a s druge strane do
povijesne zbiljnosti. Dovoljno je tobonji problem odnosa
izmeu poretka zbiljske povijesne geneze i poretka razvitka
pojmova u znanstvenom diskursu postaviti u polju te problematike (radikalnog razlikovanja tih dvaju poredaka) da bismo zakljuili kako imamo posla s imaginarnim problemom.
Ta hipoteza doputa da se respektira raznolikost
odgovora koje nam Marx daje, tj. istovremeno sluajeve podudaranja i sluajeve nepodudaranja izmeu logikog poretka i zbiljskog poretka - ukoliko j~ tono da nema biunivokne podudarnosti meu razliitim momentima ovih dvaju odvojenih poredaka. Kad kaem da razlikovanje izmeu
zbiljskog predmeta i predmeta saznanja ima za posljedicu
nestanak ideolokog (empiristikog ili apsolutno idealisti
kog) mita o biunivoknoj podudarnosti termina dvaju poredaka, mislim na svaku, ak i obrnutu formu te podudarnosti
termina dvaju poredaka: jer obrnuta je podudarnost opet podudarnost u skladu s opim pOI'etkom (kojemu se mijenja
samo oznaka). Podsjeam na ovu radnju hipotezu, jer je
Della Volpe i njegova kola smatraju bitnom za razumijevanje ne samo teorije Kapitala, nego i marksistike teorije
spoznaje.
Ta interpretacija poiva na nekoliko Marxovih re'ojih je najjasnija ona u Uvodu iz 57 (usp. Pri-

I
log kritici politike ekonomije, Kultura, Beograd 1969, str.
236): Bilo bi, dakle, nedoputeno i pogreno iznositi ekonomske kategorije onim redom u kojem su historijski bile odr~~
ene. Suprotno, njihov je redoslijed odreen odnosom kOJI
one imaju, jedna prema drugoj, u buroaskom drutvu i koji
je upravo obrnut (umgekehrte) od onoga to se pojavljuje
kao njihov prirodni odnos ili to odgovara redu historijskog
razvitka,
Na osnovi tog Umkehrunga, tog obrtanja smisla, logiki poredak moe biti proglaen obrnutim od povijesnog poretka. S tim u vezi upuujem na Ranciereov komentar'. Neposredni nastavak Marxova teksta ne ostavlja uostalom nikakve dvosmislenosti, jer uviamo da ta raspra o izravnom ili obrnutom podudaranju termina dvaju poredaka
nema nieg zajedniko s problemom analize: Ne radi se o
mjestu koje ekonomski odnosi historijski zauzimaju ... radi
se o njihovu Gliederungu (artikuliranoj kombinaciji) u modemom buroaskom drutvu<, (str. 236). Rije je upravo o
tome da se taj Gliederung, taj artikulirani - miljeni - totalitet proizvede u spoznaji kao predmet spoznaje kako bi
se dospjelo do spoznaje zbiljskog Gliederunga, zbiljski-artikuliranog-totaliteta koji tvori zbiljnost graanskog drut'va.
Poredak ,kojim se proizvodi Gliederung miljenja, specifian
je poredak, upravo poredak teorijske analize koju Marx vri
u Kapitalu, poredak veze, sinteze pojmova nunih za proizvodnju miljene cjeline, tog miljeno-konkretnog kao to
je teorija Kapiraia.
Poredak kojim su ti pojmovi artikulirani u analizi, poredak je Marxova znanstvenog izlaganja: on nemet nikakav izravni, biunivokni odnos s poretkom u kojem se ova
ili ona kategorija javila u povijesti. Tu mogu postojati privremeni susreti, svreci sekvenCi prividno ritmiziranih istim
redom, ali daleko oel toga cb su dokaz postojanja podudarnosti, odgovor na pitanje podudarnosti; oni postavljaju drugo pitanje. Treba proi kroz teoriju razlikovanja dvaju poredaka da bi se ispitalo je li ga uope ispravno postavljati (to
apsolutno nije sigurno: to piraIlje moe biti bez ikakva smisla te je potpuno umjesno misliti da je potpuno lieno smisla). Ba naprotiv, Marx ci ielo vri jeme dokazuje, ne bez malicioznosti, d~ zbiljski por';dak pr"oturjei logikom poretku,
i ukoliko ponekad u istraivanju ide dotle da kae kako izmeu dvaju poredaka postoji obmuti odnos, on tu rije ne
moe uzeti doslovno kao pojam, tj. kao strogu tvrdnju koja
svoj smisao izvodi ne iz toga to je izgovorena, nego iz toga
to s punim pravom pripada definiranom teorijskom polju.
Ranciereovo izvoenje, suprotno, pokazuje da je termin
preokretanje u Kapitalu, kao i u mnogim drugim sluaje
vima, mjesto (lIlalogijske upotrebe, bez teorijske strogosti,
" Vidjeti dalje.

tj. upravo bez strogosti to nam je nalae teorijska problematika na koju se oslanja sva Marxova analiza, a koju prethodno treba identificirati i definirati kako bi se mogle prosuivati logitimne znaaj:ke ili slabosti nekog termina ili pak
neke reenice. Bilo bi lako uspjeno razviti to izvoenje na
svim odlomcima koji iziskuju interpretaciju bizmivokllOg podudaranja izmeu termina dvaju poredaka.

14.
Vraam se, dakle, osobitom karakteru poretka pojmova u izlaganju Marxove analize, tj. u
njezinom izvoenju. Rei da je taj poredak pojmova (ili logiki "poredak) to ne stoji u biunivoknom odnosu s terminima povijesnog poretka, specifini poredak to ve
jest neto: ostaje da se pojmi ta specifinost, tj. narav tog
poretka kao poretka. Postaviti to pitanje oigledno znai postaviti pitanje forme poretka koju u danom momentu povijesti spoznaje zahtijevaju postojei tip znanstvenosti ili pak
norme teorijske valjanosti to su u znanosti, u njezinoj vlastitoj praksi, priznate kao znanstvene. I to je problem od velikog domaaja i veli!ke sloenosti, koji zahtijeva rasvjetljavanje stanovitog broja prethodnih teorijskih problema. Bitni
problem to ga pretpostavlja pitanje o opstojeem tipu izvodivosti, jest problem povijesti proizvodnje razliitih oblika
u kojima teorijska praksa (koja proizvodi spoznaje, bile one
ideoloke ili znanstvene) priznaje potrebne forme njezine valjanosti. Predlaem da se ta povijest nazove teorijskom
povijeu kao takvom ili povijeu proizvodnje (i preobraavanja) onoga to u danom trenutku povijesti spoznaje tvori
teorijsku problematiku na koju su upueni svi kriteriji postojee teorijske valjanosti, dakle f.or/nekoje su potrebne
da bi se slijedu teorijskog diskursa dala sllaga ivaljallost
izvoc1el1ja. Struktura teorinosti i formi teorijske apodikti
nosti treba tu ,povijest teorijskog tek konstituirati, a za to
nam je opet, kao to je Marx rekao u momentu kad je zapoeo svoje eljelo, "na raspolaganju golema literatura. Ali
jedno su elementi, esto oel velike vrijednosti, kojima raspolaemo (posebno u povijesti filozofije promatranoj kao povijest teorije spoznaje), a drugo njihovo teorijsko uoblie
nje koje upravo pretpostavlja izgradnju, proizvodnju te teorije.

Ovaj zaokret inim samo zato da bih se vratio

Marxu i kazao kako se apocliktikikarakter poretka njegova
teorijskog diskursa (logikog poretka kategorija u Kapitalu) moe misliti samo na temelju odreene teorije povijesti
teorijskog koja bi, s jedne strane iznijela na vidjelo djelatni
odnos izmeu formi izvoenja u teorijskom diskursu Kapi-

53

tala, i, s druge strane, njemu istovremenih, bliskih formi

teorijskog izvoenja. Iz tog je ugla, neophodn~ izno:a. kom:
parativno prouavati Hegela i Marxa. Ali to ne IscrpljUje nas
predmet. Jer stalna upuenost na drugaije for'me izlaganja
nego to su forme filozofskog diskursa", esto nas upoz~ra,:a
da Marx takoer pribjegava formama izlaganja preuzetIm IZ
matematike, fizike, kemije, astronomije itd. Sam nas Marx,
dakle, stalno upozorava na kompleksni i originalni karakter
slijeda izlaganja to ga on uspostaVlja u politikoj ekonomiji.
U pismu La Chatreu on sam izjavljuje: Metoda
analize koju sam upotrijebio i koja jo nije bila primjenjivana na ekonomske znanosti, ini prilino tekim itanje prvih poglavlja ... Ta metoda analize o kojoj govori Marx,
tvori jedinstvo s nainom izlaganja (Darstellungsweise) koji on navodi u predgovoru drugom njemakom iZdanju i ko.i,i
revnosno razlikuje od naina istraivanja (Forschungswelse). Nain istraivanja konkretno je istraivanje to ga je
Marx vrio tijekom godina na postojeim dokumentima i i
njenicama koje je provjeravao; to je istraivanje slijedilo
putove koJi se gube u vlastitom rezultatu, u spoznaji vlastita
predmeta, kapitalistikog naina proizvodnje. Zapisnici Marxova istraivanja djelimice su sadrani II njegovim biljekama iz lektire. Ali u Kapitalu imamo posla s neim posve
druaim
nego
to su sloeni i raznoliki postupci, pokuaji i
b
~
pogreke koje sadri svako istraivanje, a koji, na raZlIlI
teorijske prakse izumitelja, izraavaju samu logiku njegova
otkria. U Kapitalu imamo posla sa sustavnim izlaganjem, s
apodiktikim ustrojstvom pojmova ba u formi onog tipa
diskursa to predstavlja analizu o kojoj govori Marx. Iz
ega proizlazi ta analiza koju je Marx morao smatrati prethodno postojeim, budui da on ne zahtijeva nita drugo do
njezine primjene na politiku ekonomiju? To je pitanje
koje postavljamo kao neophodno za razumijevanje Marxa i
na koje nismo u stanju dati iscrpan odgovor.

liko smo mogli ustanoviti, s dovoljno dokaza da bismo to

tvrdili, da je Marxov diskurs u principu stran Hegelovu diskursu, da je njegova dijalektika (pogovor je poistovjeuje s
nainom izlaganja o kojemu govorimo) posve razliita od hegelovske dijalektike, nismo otili dalje, Nismo dospjeli do
toga da bismo uvidjeli odakle je Marx uzeo tu metodu analize koju daje kao pretpostojeu, nismo postavili pitanje nije
li Marx, daleko od toga da je preuzima, u stvari izumio tu
metodu analize za koju dri da ju je samo primijenio, kao
lo je zaista izumio i tu dijalektiku o kojoj, u vie dobro
poznatih i od revnih interpreta odvie prevakavanih odlomaka, izjavljuje da ju je preuzeo od Hegela, I ukoliko su ta analiza i ta dijalektika, kao to to mi mislimo, samo jedna te
isra stpar, da bi se eksplicirao njezin iz\'orni nastavak, nije
dovoljno ustvrditi kako je ona bila mogua samo uz cijenu
raskida s Hegelom; treba jo rasvijetliti i pozitivne uvjete
tog nastanka, mogue pozitivne modele koji su, reflektiraJUi se u osobitoj teorijskoj konjukturi u koju je Marxa dovela njegova povijest, u njegovu miljenju proizveli tu dijalektiku, Naravno, razlike na koje smo ukazali mogu posluiti
kao naznake i teorijski vodi da bi se poduzelo to novo istraivanje, ali one ne bi mogle zauzeti njegovo mjesto.

Diskurs to ga je uspostavio Descartes, eksplicitno s\'jestan kapitalne v<:no~ti

"poretka pojmom,; u filozofiji kao i u znanosti, a takoer svjestan i raz!lke I,,'
poretka spoznaje i poretka bitka, usprkos svome padu u dogmatskI empIrizam.

Postoji uostalom snaan razlog za tvrdnju da se

s Marxom, kad je nakon tog prvog filozofskog itanja doista
izumio novu vrstu dokazane analize, zbilo isto ono to i s
veinom velikih izumitelja u povijesti teorije: potrebno je
uemena da bi njihovo otkrie bilo naprosto priznato a zatim prelo u tekuu znanstvenu praksu. Mislilac koji uspostaVlja novi poredak II teoriji, novu formu apodiktinosti ili
znanstvenosti, trpi sasvim drugu sudbinu nego mislilac koji
utemeljuje novu znanost. On dugo vremena moe ostati nepoznat, neshvaen, pogotovo ako, kao to je to s Marxom,
rC\'olucionarnog izumitelja u [eOl-iji udvostrui i prikrije, u
istom ovjeku, revolucionarni izumitelj u nekoj grani znanosti (o\'dje znanosti povijesti). On se iZ\Tgava opasnosti da
utoliko vie trpi tu sudbinu ukoliko je S21110 djelomiIlO promislio pojam revolucije koji uvodi u teoriju. Ta se opasnost
uC!\'ostruuje ukoliko razlozi to ograniavaju pojmovni izraz
neke revolucije koja se s pomou otkria nove znanosti zbiva u teoriji ne proizlaze samo iz okolnosti osobne naravi ili
iz nedostatka vremena; oni mogu prije svega proizlaziti
iz stupnja ozbiljenja objektivnih teorijskih uvjeta koji odreuju mogunost formuliranja tih pojmova. Neophodni se
teorijski pojmovi ne stvaraju magijski, po naredbi, kad nam
zatrebaju. Cjelokupna povijest poetaka znanosti ili \'elikih
filozofija nasuprot pokazuje da odreeni skup novih pojmova ne defilira paradno, u istom redu, da na neke, suprotno,
treba ekati veoma dugo, odnosno da oni defiliraju u posuenoj odjei prije nego to se pokau u prikladnom odijelu

54

55

Naa se izlaganja odnose upravo na tu analizu, na

forme umovanja i izvoenja kojima se ona slui, a prije sve
ga na te gotovo neujne rijei, na te prividno neutralne rijei koje Macherey prouava u prvim reenicama Kapitala i
koje nas sve dovode u iskuenje da ih ujemo. Te rijei, u
zbiljskom diskursu Kapitala, doslovno nose ponekad poluutljiVi diskurs njegova izvoenja. Ukoliko smo dospjeli dotle da smo u stanovitim delikatnim tokama, odnosno usprkos Marxovoj rijei, rekonstruirali sekvencu i samosvojnu
logiku tog utlji\'og diskursa, ukoliko nam se desilo da smo
identificirali i popunili njegove praznine, ukoliko smo imali
priliku da neke od njegovih jo bojaljivih rijei zamijenimo drugim stroim terminima, jo nismo otili dalje. Uko15

meu

sve dotle dok povijest ne osigura krojaa i tkaninu. U

je pojam prisutan u djelima, ali u drugoj formi nego to je forma pojma, u formi to se trai unutar forme preuzete od drugih posjednika ve formuliranih i raspoloivih, ili pak oaravajuih pojmova. Sve to kako bi se shvatila paradoksalna injenica da Marx svoju originalnu metodu analize promatra kao ve postojeu metodu u trenutku
kad je izumljuje, te injenica da on smatra ikako je preuzima
od Hegela ba u momentu kad kida svoje hegelijanske veze.
Taj jednostavni paradoks zahtijeva znaajan posao koji je
ovdje jedva tek skiciran i koji nam, bez sumnje, ostavlja
neka iznenaenja.

meuvremenu

15.
U ovom smo radu odmakli toliko
da moemo, vracaJucl se razlikovanju poretka izmeu predmeta spoznaje i zbiljskog predmeta, dotaknuti problem ko
jemu je ovo razlikovanje obiljeje: problem odnosa izmeu
tih dvaju predmeta (predmeta spoznaje i zbiljskog predmeta), odnosa koji tvori samu opstojnost spoznaje.
Moram upozoriti da tu ulazimo u teko dostupno
podruje, i to iz dva razloga. Prije svega zbog toga to raspolaemo s malo marksistikih oznaka za svladavanje njegova
prostranstva i za orijentaciju u njemu: suoeni srno zapravo
s problemom koji ne samo da treba rijeiti, nego ga naprosto treba postaviti, jer on jo nije istinski postavljen, tj. iskazan na osnovi dostignute problematike i u strogim pojmovima dobijenim iz te problematike. Zatim - a to je, paradoksalno, najozbiljnija tekoa - zato to smo doslovno preplavljeni obiljem ponuenih rjeeIlja za taj problem koji u
svoj svojoj strogosti jo nije ni postavljen; preplavljeni smo
tim rjeenjima i zaslijepljeni njihovom oiglednou. No
ta rjeenja nisu, poput onih o kojima smo u povodu Marxa
govorili, odgovori na nepostojea pitanja koja ipak treba formulirati da bi sc izrazila II odgo\'orima sadrana teorijska
revolucija. To su, naprotiv, odgovori na pitanja, rjeenja za
savreno formulirane probleme, jer su ta pitanja i problemi
skrojeni po mjeri tih odgovora i rjeenja.
Ciljam zapravo n,oma odreeno na ono to sc,
kroz povijest ideoloke filozofije, svrstalo u rubriku problema spoznaje ili teorije spoznaje. Kaem da je ovdje
rije o ideolokoj filozofiji zbog toga to to ideoloko postavljanje problema spoznaje definira tradiciju koja se mijea
sa zapadnom idealistikom filozofijom (od Descartesa do
Husserla, preko Kanta i Hegela). Kaem da je ovo postavljenje problema spoznaje utoliko ideoloko, ukoliko je
ovaj problem formuliran polazei od svoga odgovora, kao

56

svog tonog izraza, to znai ne kao stvarni problem, nego

kao problem ikoji treba postaviti da bi ideoloko rjeenje,
koje mu se eli dati, zbilja bilo rjeenje tog problema. Ovdje
se ne mogu baviti tim pitanjem koje bit ideologije definira
u njezinom ideolokom obliku, i koje u principu ideoloku
spoznaju svodi na fenomen raspoZllaval1ja. U nainu teorijske proizvodnje ideologije (posve razliitog od naina teorijske proizvodnje znanosti) formulacija nekog problema
samo je teorijski izraz uvjeta koji izvana ve naenom rjee IljU procesa spoznaje, jer ga nameu izvanteorijski zahtjevi
i instance (religijski, moralni, politiki ili drugi interesi),
omoguavaju da se raspoZIla u umjetnom problemu koji mu
istovremeno slui kao teorijsko ogledalo i praktiki dokaz.
Cjelokupnom modernom zapadnom filozofijom, u kojoj pre\'Iadava problem spoznaje, dominira formulacija problema postavljenog u proizvedenim granicama i na teorijskoj
osnovi (u nekih svjesno, u drugih nesvjesno) da bi se time
omoguili oekivani teorijskopraktiki odrazi ovog prepoZllaval1ja tl ogledalu. To znai da cijelom zapadnom filozofijom
ne dominira problem spoznaje nego ideoloko rjeenje, tj.
ono rjeenje koje unaprijed nameu praktini, religijski, moralni i politiki interesi, tui zbiljnosti spoznaje koju je
taj problem morao prihvatiti. Kao to to duboko kae
Marx u Njemakoj ideologiji: Mistifikacija nije sallZo II odgovoru, nego i

Ll

samom pitanju.

Ovdje se susreemo s najveom tekoom: moramo se odrvati stoljetnim oiglednostima to su se nataloile u duhovima zahvaljujui opetovanju ne samo lanog odgovora nego ponajprije pogrenog pitanja. Duni smo izii iz
ideolokog prostora definiranog ovim ideolokim pitanjem,
dakle iz tog HeLl/l1itl1o ::.atvorellOg prostora (budui da je taka\" jedan od glavnih uinaka strukture razaZl1avallja koje
karakterizira nain teorijske proizvodnje ideologije: neizbjeno zatvoreni krug onoga to je u drugom kontekstu i II
druge svrhe Lacan nazvao dvojnom zrcalnom vezom) da
bismo na drugom mjestu ot\'orili novi prostor
koji b: bio
prostor dosegnut pravim postavljanjem problema koje Ile
daje li/zaprijed njegovo rjeenje. Da je ovaj prostor problema spoznaje doista zatvoreni prostor, tj. zaarani krug,
uvjerlji\'o nam pokazuje cijela povijest teorije spoznaje Ll
zapadnoj filozofiji, od uvenog kartezijanskog kruga do
kruga teleologije hegelovskog ili huserlovskog uma. I ako je
najvii stupanj svijesti i potenja dostigla upravo filozofija
(Husserl) koja prihvaa da teorijski usvoji, tj. u svom ideolokom pothvatu misli kao bitno upravo nuno postojanje
tog kruga, ona ipak nije proIZala izlaz iZlog kruga, nije ga
oslobodila svog ideolokog robovanja, kao to iz tog kruga
nije mogao izii ni onaj koji je elio u otvorenosti (koja je
izgleda samo ideoloka ne-zatvorenost zatvorenosti) misliti

57

apsolutni uvjet te zat\'orenosti, tj. zatvorene povijesti POnavljanja te zatvorenosti u zapadnoj metafizici: a to je Heidegger. Ne izlazi se iz zatvorenog prostora postavljajui se
u njegovu puku izvalljskost; sve dok to izvanjsko ili ta dubina os.taju njegovo izvanjsko i njegova dubina, oni i dalje pripadaJu .ton? krug:l, tom zatvorenom prostoru, kao njegovo
ponavIJanJe u njegovoj drugotnosti. Nama polazi za rukom
d~ pob)egnemo iz t~g ~ruga ne njegovim ponavljanjem, nego
nJegO\?m ne-ponavlJanJem, dakle jedino ieor'ijski utemeljemm. bIjegom koji zapravo i nije bijeg ve radikalno utemeljivanJ~ n~vog l?~ostora, nove problematike koja omoguuje postavlJanJe zbIljskog problema, nepoznatog u strukturi razaznavanja njegovog ideolokog postavljanja.

16.
Prvom nacrtu postavljanja toa
pn;>blema ~lio ?ih posvetiti nekoliko narednih razmiljanj~
kOJa su, 'prIznaJem, koliko privremena toliko i neophodna.
U Uvodu iz 57. Marx pie: "Cjelina, kako se pojavljuje (erscheil1t) II glavi kao miljeIla cjeli/za (Gedallkel1games), jest proizvod glave koja Illisli, koja prisvaja (wzeigl1et) svijet (die Welt) na jedini (eilZzig) nain (Weise) koji
joj je mogu, na /Zain koji je drukiji od umjetIZikog (kiii/tsle.risc~z), .religiozlZ?~, prak tilZoduJzovl1og (prak tisclz-geis tig)
pnsvaJwzJa tog sVIJeta (str. 229). Nije rije o tome da se
ovdje prodre u tajnu tog pojma prisvajanja (Aneignung) u
kojem Marx izraava bit temeljnog odnosa kojega s~u U!;jetnos.t,. rel~gija i. praktikoduhovna djelatnost (nju jo valja
defImratl, ali rIje je po svoj prilici o povijesno,etiko-poli
tikoj djelatnosti) naizgled posebni i samosvojni nain. Tekst
st.avlja naglasak na specifinost naina teorijskog prisvajanJa u odnosu spram svih drugih naina prisvajanja. Ali upra\'0 ta razlika u svom iskazu otkriva zajednitvo odnosa-sa-zbiljskim-svijetolil, na kojemu se ta distinkcija temelji i izyodi. To jasno ukazuje ela se spoznaja baVi zbiljskim' svijetom na se~j smjstven nain prisnljanja
sdjeta;
upravo se tIme postavlja problem naina kako se vri, dakle
mehanizma kojim se osigurm'a funkcija prisvajanja zbiljskog
svijeta s pomou spoznaje, tj s pomou procesa "proizvodnje spoznaje koji iako ili ba zato to se sav odvija u miljenju, daje poimanje (pojam: Begriff) koje se zove prisvajanje (Aneignung) tog svijeta. Time je na pravom tlu postavljeno pitanje teorije proizvodnje spoznaje koja je, kao spoznaja svog predmeta (predmeta spoznaje, u smislu koji smo
odredili) ovladavanje, prisvajanje zbiljskog predmeta, zbiljskog svijeta.

58

Treba li posebno napominjati da je ovo pitanje

posve razliito od ideolokog pitanja problema spoznaje?
Da nije rije o tome da se izvana razmilja o moguim uvjetima a priori koji jame mogunost spoznaje? Treba li rei
da nije posrijedi izvoenje na pozornicu osoba koje nalae
taj scenario: filozofske svijesti (koja se dobro uva da ne postavi pitanje o svojim moima, mjestu i funkciji, jer sama
sebe smatra umom kao takvim koji je od poetka prisutan
u svim svojim predmetima i koji se uvijek u samom svom
pitanju bavi sobom, to znai da predstavlja pitanje s unaprijed danim odgovorom) koja znanstvenoj svijesti postavlja
pitanje o uvjetima mogunosti njenog spoznajnog odnosa
spram predmeta? Treba li rei da su teorijske osobe koje
ideoloki scenario izvodi na scenu, s jedne strane filozofski
subjekt (svijest koja filozofira), znanstveni subjekt (znanstvena svijest) i empirijski subjekt (svijest osjetilnog opaanja), a s druge strane predmet koji stoji prema ovim trima
subjektima, transcendentalni ili apsolutni predmet, isti
princip znanosti i isti obliCi percepcije, da su sva tri subjekta sa svoje strane supsumirana pod istu bit, kao to su i sva
tri predmeta takoer sa svoje strane supsumirana pod istu
bit (kao to se npr. u znaenjskim varijantama vidi u Kanta,
Hegela i Husserla podjednako, ta identifikacija triju predmeta poiva na neprekidnom identificiranju opaenog predmeta sa spoznatim predmetom), da ta paralelna razdioba
atributa suoava subjekt i objekt, da su zbog toga zabaureni - s jedne strane: - na strani predmeta statusna razlika izmeu predmeta spoznaje i zbiljskog predmeta, a na
strani subjekta statusna razlika izmeu filozofirajueg subjekta i znanstvenog subjekta, - s druge strane: - izmeu
znanstvenog subjekta i empirijskog subjekta, da, zbog toga,
jedini odnos koji je miljen jest interiornost i istodobnost
izmeu mitskog subjekta i objekta kojima je stavljeno u
zadau da na sebe preuzmu, kako bi ih podredili religijskim,
etikim i politikim ciljevima (spasili vjeru, moral ili
slobodu, tj. drutvene vrijednosti), dakle da na sebe preuzme, a po potrebi i falsificiraju zbiljske uvjete, tj. zbiljski
mehanizam povijesti proizvodnje spoznaja?
Pitanje nije postavljeno zbog toga da unaprijed
pmi konaan odgovor s pomou nekih drugih instanci osim
spoznaje same: to pitanje nije unaprijed zatvoreno pred svojim odgovorom. Ono nije pitanje jamstva. NaprotiV, to je otvoreno pitanje (budui da je ono samo polje ,koje otvara)
koje, da bi bilo takvim i da bi izbjeglo unaprijed danu zatv~renost ideolokog kruga, mora odbaciti usluge teorijskih
osoba ija je jedina funkcija da osiguraju upravo tu ideoloku zatvorenost: osoba raznih subjekata i predmeta, kao i naloga koji su ove osobe dune tovati kako bi mogle igrati
svoje uloge, pripadati ideolokom paktu sklopljenom izme-

59

u vrhovnih instanci subjekta i objekta, uz blagoslov zapadnjakoj slobodi ovjeka. To se pitanje pokazuje i postavlja
otvorenim u principu, odnosno homogenim u svojoj struk~uri otvore11osti za sva zbiljska pitanja koja postavlja spoznaJa o svojoj znanstvenoj zbiljnosti: pitanja koje u svojoj formi mora izraziti tu strukturu otvorenosti, koje dakle mora
biti postavljeno na polju i u terminima teorijske problematik~ koja zahtijeva tu strukturu otvorenosti. Drugim rijeima,
pItanje naina 'prisvajanja zbiljskih predmeta, naina svojstvenog spoznaji mora biti postavljeno:
l) u terminima koji iskljuuju pribjegavanje ideolokom rjeenju koje o njemu daju ideoloke osobe subjekata
i predmeta i struktura uzajamnog zrcalnog razaznavanja, u
zatvorenom krugu u kojem se kreu;
2) u terminima koji sainjavaju pojam strukture
spoznaje, specifine otvorene strukture, a koji su ujedno pojam pitanja to ga struktura postavlja spoznaji - to podrazumijeva da su mjesto i funkcija tog pitanja miljeni u postavljanju pitanja.

Taj je zadnji zahtjev neophodan da bi se utemeljila razlika izmeu teorije povijesti proizvodnje spoznaje (ili
filozofije) i postojeih sadraja spoznaje (znanosti), ne inei
zbog toga filozofiju juridikom instancom koja u teorijama spoznaje pravi zakone za znanost uime prava koje ona
sama sebi prisvaja. To je pravo samo fait accompli insceniranja ogledalnog prepoznavanja koje filozofskoj ideologiji zajamuje juridiko primaIlje fait accomplija viih probitaka
kojima slui.
Postavljen u tim strogim uvjetima, problem koji
nas zaokuplja izgleda ovakav: S pomou takvog mehal1izl1lu
proces spomaje, koji se u cijelosti odvija II l11iljel1ju, proiZl'odi spomajnu prisvajanje svog zbiljskog predmeta koji
postoji izval1l11iljenja, II zbiljskolwSFijetll? Ili pak, s pomou
kakvog me1zmzizllla "proizvodnja{{ predmeta spozl1aje proizvodi spoznajno prisvajanje ::.biljskog predmeta koji eg::.istira izvan nziljenja, II zbiljskoll1 svijetu? Puka zamjena ideolokog pitanja jamstva mogunosti spoznaje, pitanjem melzaniZIIla spoznajnog prisvajanja zbiljskog predmeta
predmeta spoznaje, sadri u sebi izmjenu problematike koja
nas izbavljuje iz zatvorenog prostora ideologije ej otvara nam
otvoreni prostor filozofske teorije koju 'traimo.

Nudi nam se u stvari zaista vatren odgovor na nae pitanje, a on nam, u dobrom jeziku pragmatizma oigled
nosti{{ kae: Mehanizam kojim proizvodnja predmeta spoznaje proizvodi spoznajno prisvajanje zbiljskog predm:ta? ..
Pa to je praksa! To je igra kriterija prakse. I ukollko nos
taj plitkoumnik ostavi u naoj gladi, pre?staje z~dovolj,~tvo
da se varira jelovnik ili da nam se posluzi na tollko naCIl1a,
koliko e ih biti potrebno da se zasitimo. Kae nam se: Praksa je kamen kunje, praksa zn:ll1stven::H: eksperimentiranja,
ekonomska, politika, tehnika praksa, konkretna praksa! Ili
pak, da bi nas se uvjerilo u marksistiki{{ kara~~e:' odgo~ora:
To je drutvena praksa! Ili, da bi se stvar ucIl1lla{{ tezom:
Drutvena praksa ovjeanstva ponaVljana milijarde i milijarde puta, tijekom tisua godina! Ili nam se pak servi,~a ne:
sretni Engelsav puding kojemu je, eto, Manchester pruzIO taj
prehrambeni argument: Dokaz je pudinga to to ga jedemo!
Napomenut u prije svega da ta vrsta odgovora
moe imati svoju djelotvornost, pa dakle mora biti upotrebljena kad se radi o tome da se pobija. ideolo~ija .na te~el1L:
ideologije, dakle kad se u strogom smislu radi o IdeoloskoJ
borbi, jer se ideoloki odgovor situira upravo na ideolokom
terenu protivnika. Deavalo se u znaajnim povijesnim okolnostima i moe se dogoditi da se borba mora povesti na terenu ideolokog protivnika, ako ga se nije moglo privui na
vlastiti teren, ili on nije zreo da tu podigne svoj ator, ili
treba doprijeti do njegova atora. Ali ta praksa i nain up~
trebe ideolokih anmmenata prilagoenih toj borbi, mora biti predmet teorije kako ideoloka borba u o?la~ti ideol~gij:
ne bi bila borba podreena zakonima i prohtjeVIma protIvDlka, te kako nas ne bi pretvorila u iste subjekte ideologije koju moramo potui. Ali dodat u u isto doba da nije udno
to nas ta vrsta pragmatistikog odgovora ostavlja u gladi naeg leorijskog pitanja. To se mo pokazati i ope:1itim i posebnim razlozima koji svi poivaju na istom prinCIpu.

Prije nego to stignemo do naeg

pitanja, samimo etape klasinih nesporazuma koje nas upravo tjeraju da padnemo u zaarani krug ideologije.

Pragmatizam zapravo u biti tjera nae pitanje Ll

ideologiju, daj~i mu ideoloki odgovor. 'Pragmatizam ne i
ni ni~ drugo osim to se, jednako kao ideologija idealisti
ke "teorije spoznaje, uputa u traenje jamstva. Jedina je
razlika LJ LOme SLO se klasini idealizam ne zadovoljava inje
nikiI/! jamstvom, on eli zakonito jamstvo (o kojemu znamo
da nije drugo do juridiko preoblienje neke injenike situacije), tu j njego\ pusao
duk.se pragmatizaI:~ L!PUSi,:.U .tr:aenje injenikog jamstva: uspjeha prakse, kOJI cesto Cll11 Jedini sadraj onoga to se naziva kriterijem prakse. Na svaki nain servira nam se jams t\'o koje je nepobitna naznaka
ideolokog odgovora i pitanja, dok smo mi u potrazi za mehanizmom! Lijepog li argumenta da je dokaz pudinga to to
ga se jede! Ono to nas zanima jest mehanizam koji nam jami da jedemo ba puding, a ne mladu sJonicu Ll \TUOj vodi,

60

61

17.

u trenutku kad mislimo da jedemo na jutarnji puding! Lijepog li dokaza kao to je dokaz ponavljanja tokom stotinu i tisua godina drutvene prakse ovjeanstva (te noi u kojoj su
s.ve ~rave crne)! !okom stotina ili tisua godina to je ponavljanje, npr. prOIzvelo istine kao to su uskrsnue Krista
I\!-arijino djevianstvo, sve istine religije, sve predrasud~
ljudske spontanosti tj. sve dostignute, najrespektabilnije
kao i najmanje respektabilne oiglednosti" ideologije! Da
se i ne govori o uzajamnoj zamci kojom se, u uzajamnosti
svoje igre to se pokorava istim pravilima, sueljuju idealizam
i pragmatizam. Kojim pravom kae da je praksa ona koja je
u pravu, kae idealizam pragmatizmu. I evo nas na kolovratu to je zatvoreni krug ideolokog pitanja. U svim je tim sluaj~viI?a zajedniko ~itanje koje doputa tu igru u stvari pit~nje JaI?~tva slaganja izmeu spoznaje (ili subjekta) i njezmog zbIljskog predmeta (ili objekta), tj. ideoloko pitanje
kao takvo.

Ali nema znanstvene koncepcije prakse bez jasnog razlikovanja razliitih praksa i bez nove koncepcije odnosa izmeu teorije i prakse. Mi teorijski utvrujemo primat
prakse, pokazujui da su sve razine drutvenog bivstvovanja
poprita razliitih praksa: ekonomske prakse, politike prakse, ideoloke prakse, tehnike prakse i znanstvene (ili teorijske) prakse. Sadraj tih razliitih praksa mi promiljamo
promiljajui njihovu samosvojnu stmktum koja je u svim
tim sluajevima struktura odreene proizvodnje, promilja
jui ono to meusobno razlikuje te razliite strukture, tj.
razliitu strukturu predmeta na koji se one primjenjuju, njihovih sredstava proizvodnje i odnosa u kojima ove nastaju
(ti razliiti elementi i njihova kombinacija - Verbindung oigledno variraju kad se od ekonomske prakse prie na politiku praksu, zatim na znanstvenu praksu i na teorijsko-filozofsku praksu). Odnose utemeljenosti i artikulacije tih razliitih praksa, jednih s drugima, mi promiljamo promiljajui njihov stupanj zavisnosti, njihov tip relativne autono.
mije koji su i sami utvreni tipom zavisnosti i s obzirom na
u posljednjoj instanci determinirajui praksu, ekonomsku
praksu. Ali mi idemo dalje. Ne zadovoljavamo se time da smo
odstranili egalitaristiki mit prakse, mi na sasvim novim temeljima poimamo odnos teorije i prakse koji je mistificiran u
idealistikoj ili empiristikoj koncepciji. Smatramo da je, makar i u vrlo rudimentarnim oblicima, stanoviti element spoznaje, iako duboko proet ideologijom, uvijek ve prisutan u
prvim stupnjevima prakse, onima koji se ne mogu proma
trati poevi od elementarnih praksa najprimitivnijih drutava. Na drugom kraju povijesti praksa smatramo da ono to
je zajedniko nazvano teorijom, u svojim najistijim formama, onima koji izgleda stavljaju u igru upravo moi samog
miljenja (npr. matematika ili filozofija), izvan svake nepo-:
sredne veze s :dwnkretnom praksom, u strogom je smislu
ocire1ena praksa, znanstvena ili teorijska praksa, i sama djeljiva u vie grana (raznih znanosti, matematike, filozofije). Ta
je praksa ieorijska: ona se od drugih neteorijskih praksa
razlikuje po tipu predmeta (pryotne materije) koji preobraava prema sredstvima proizvodnje koje upotrebljava i drun"eno-historijskim odnosima u kojima proizvodi; napokon,
prema lipu predmeta koji proizvodi (spoznaje).

Ali ostavimo taj openiti razlog da bismo doli

do posebnih koji e nas suoiti s naim predmetom. Jer dovoljno je izgovoriti rije praksa koja je, uzeta u svom ideolokom (idealistikom ili empiristikom) znaenju, samo slika u ogledalu, protu-konotacija teorije (par suprotnosti"
p.rakse i teorije koje tvore dva termina jednog zrcalnog polJa), d~ bi se razotkrila igra rijei to je njihovo sjedite. Treba pnznati da nema prakse openito, ve postoje razliite
prakse koje nisu u manihejskom odnosu s teorijom koja bi
im bila posve oprena i strana. Jer ne postoji s jedne strane
teor.ija to bi bila samo isto bestjelesno i nematerijalno vi~nJe, a. s ~ruge strane posve materijalna praksa koja bi
bIla prljanje ruku. Ta je dihotomija samo ideoloki mit u
kojemu
odreena teorija spoznaje reflektira mnoae
druga"'..
.
b
.......
CIJe ll1terese nego to su probici uma: interese drutvene
podjele rada, tonije podjele rada izmeu moi (politike, re.
ligi?zne: id~oloke) i tlaenja (egzekutora koji su i sami egzekutlIam). Cak kad je ta dihotomija u slubi revolucionarne
\"izije koja uzvisuje stvar radnika, njihova rada, njihovih muka, njihovih borbi i njihove nade u neizdiferenciranom primatu prakse, ona jo ostaje ideolokom, upravo onako kao
to je i egaliral'l1i komunizam ideoloka koncepcija cilja rad.
I1lC~og pokreta. Egalitaristika je koncepcija prakse u pravom
smIslu rijei - a to kaem s dubokim respektom koji svaki marksist duguje iskustvu i rtvama ljudi iji rad, patnje
i borbe hrane i podupiru svu nau sadanjost i nau budu
nost Sve nae razloge da ivimo i da se nadamo - egalitaristka je koncepcija prakse spram dijalektikog materijalizma ono to je egalit aris tiki komunizam naprama znanstvenom komunizmu: koncepcija koju treba kritizirati i prevladati da bi se na njezinom mjestu utemeljila znanstvena koncepcija prakse.

Govorenje o kriteriju prakse u pitanju teorije zadobija tada, kao uostalom u svakoj drugoj praksi, svoj puni
smisao: jer upravo je teorijska praksa sama sebi vlastitim kriterijem, sadri upravo u sebi definirane obrasce vrednovanja
kvaliteta svoga proizvoda, tj. kriterije znanstvenosti proizvoda
znanstvene prakse. Drukije nije ni u stvarnoj praksi znanosti: jednom kad su zaista kanstituirane i razvijene, one nemaju nikakve potrebe za verifikacijom izvanjskih praksa kako bi
proglasila istinitima, tj. spoznajama, spoznaje to ih one

62

63

..
proizvode. Nijedan matematiar na svijetu ne eka da fizika,
u kojoj su inae primijenjeni itavi dijelovi matematike, verificira jedan teorem da bi ga proglasila dokazanim: .>istinu
njezina teorema 100% joj osiguravaju isto unutranji kriteriji prakse matematikog izvoenja, dakle kriterij matell1Lltiarske prakse, tj. postignute forme postojee matematike
znanstvenosti. To moemo rei i o rezultatima svake znanosti: barem za najrazvijenije, i u podrujima spoznaje kojima
vladaju na zadovoljavajui nain, one same osiguravaju kriterij valjanosti svojih spoznaja - s tim to se taj kriterij
potpuno mijea sa strogim formama odvijanja promatrane
znanstvene prakse. To moemo rei i o eksperimentalnim
znanostima: kriterij su njihove teorije pokusi koji tvore formu njihove teorijske prakse. To moramo rei i o znanosti
koja nas najvie zanima: o historijskom materijalizmu.
Marxova je teorija mogla biti uspjeno primijenjena zato
to je istinita, ona nije istinita zato to je uspjeno primijenjena. Pragmatistiki kriterij moe posve odgovarati tehnici koja nema drugog horizonta osim svog djelatnog polja,
ali ne i znanstvenim spoznajama. Moramo s punom strogou
krenuti dalje i odbiti da vie ili manje posredno marksistiku
teoriju povijesti poistovjeujemo s empiristi6kim modelom
kakve neodreene hipoteze iju bi verifika.ciju trebalo oe
k.ivati od politike prakse povijesti kako bi se mogla utvrditi
istina. Nije kasnija povijesna praksa ona koja spoZlwji to
ju je proizveo Marx moe dati njezina svojstva spoznaje: kriterij istine spoznaja to ih je proizvela Marxova teorijska
praksa dan je u samoj njegovoj teorijskOj praksi, tj. u njezinoj dokaznoj valjanosti, znanstvenim svojstvima formi koje su osigurale proizvodnju tih spoznaja. Marxova je teorijska praksa kriterij istine spoznaja to ih je proizveo Marx,
i upravo zbog toga to se radilo ba o spoznajama, a ne o
neodreenim hipotezama, one su dale rezultate koji su poznati, i u kojima ne samo uspjesi nego i neuspjesi tvore podobna iskustva za refleksiju tcorije o sebi i svom unutranjem
razvitku.
No ta radikalna interiornost kriterija prakse Ll
znanst\cnoj prakSi nikako ne iskljuuje, u znanostima gdje
on yai bez ogranienja. organske odnose s drugim praksama
koje tim znanostima priskrbljuju dobar clio njihove prvotne
materije, a ponekad ak idu dotle ela u teorijskoj strukturi
tih znanosti izazi\aju vie ili manje duboke poremeaje, to
sam drugdje dovoljno pokazao a da bi bio nepoznat smisao
onoga to je netom reeno. Da u znanostima na putu sazrijevanja, a pogotovo II podrujima kojima dominira ideoloka spoznaja, intervencija drugih praksa igra esto odreujuu kritiku ulogu, koja ak moe biti revolucionarna, to
sam vc pokazao u nedvosmislenim terminima. Ali ni tu ne
mOe biti pitanje Ll lome da se u cgalitaristikoj koncepciji

64

prakse ugUi specifini nain intervencije odreene prakse u

nedvosmislenim terminima. Ali ni tu ne moe biti pitanje u
tome da se u egalitaristikoj koncepciji prakse ugui specifini nain intervencije odreene prakse u polju odreene
teorijske, jo ideoloke ili tek znanstveno nastajue prakse,
ni precizna funkcija te intervencije niti, pogotovo, (teorijska)
forma u kojoj se ta intervencija vri.. Mi dobro znamo, da
uzmemo njegov primjer, da su najivolnija i najozbiljnija
Marxova iskustva (njegova iskustva polemiara prisiljenog
da kae svoju rije o politikim pitanjima u Rajnskim IloviIlama; njegovo neposredno iskustvo iz prvih organizacija borbe parikog proletarijata; njegovo revolucionarno iskustvo
iz 48. godina) intervenirala u njegovoj teorijskoj praksi i u
obratu koji ga je od ideoloke teorijske prakse doveo do
znanstvene teorijske prakse: ali ona su u njegovoj teorijskoj
praksi intervenirala u formi predmeta iskustva, odnosno eksperimentiranja, tj. u formi novih predmeta miljenja, ideja,
potom pojmova ija je pojava, u njihovoj kombinaciji (Verbindung) s drugim pojmovnim rezultatima (proizilim iz
njemake filozofije i engleske politike ekonomije), pridonijela da se srui teorijski, jo ideoloki temelj na kojemu je
on do tada ivio (tj. mislio).

18.

Ne ispriavam se zbog tog dugog

zaokreta: nije on jedini. Bilo je potrebno da uklonimo zapreku ideolokih odgovora na nae pitanje, a da bi se to uinilo,
bilo je neophodno razjasniti ideoloku koncepciju prakse koja nije uvijek tedjela ni marksizam i za koju e svatko priznati da vlada dugo, te da e bez sumnje jo zadugo vladati
nad suvremenom filozofijom i njezinim najasnijim i najplemenitijim predstavnicima kao to je primjerice Sartre.
Tu smo dospjeli - izbjegavajui raskre egalitarne prakse
ili, kao to se lijepo kae u filozofiji, praxisa - do toga
da priznamo kako pred nama ostaje samo jedan put, uzak
dodue ali otvoren, ili ga barem treba otvoriti. Ponovimo
dakle nae pilanje: kojim mefzClIZiZllloll1 proizvodnja predmeta spoznaje proizvodi spoznajno prisvajanje zbiljskog predmeta to postoji izvan miljenja, u zbiljskom svijetu? Govorimo upravo o mehanizmu, i to o mehanizmu koji nam mora
pruiti objanjenje specifine injenice: naina prisvajanja
svijeta specifinom praksom spoznaje koja se u cijelosti odnosi na svoj predmet (predmet spoznaje) razliit od zbiljskog
predmeta koji ona spoznaje. Upravo ovdje prijete najvee
opasnosti. Treba imati u vidu da mogu dati samo prve argumente za pojanjenje postavljenog pitanja, a ne i odgovor na
to pitanje.
5

Kako

~itati

Kapital

65

Da bi se formulirala ta pojanjenja, moramo zas jeclaom \Tlo znaajnom razlikom.

Kad postavljamo pitanja mehanizmu s pomou
kojeg predIllet spoznaje proizvodi spoznajno prisvajanje
zbiljskog predmeta, tada postavljamo posve razliito pitanje
od pitanja uvjeta proiZl'odllje spoznaja. Ovo zadnje pitanje
pripada teoriji povijesti teorijske prakse koja je, kao to smo
vidjeli, mogua samo ukoliko ukljuuje pojmove to doputaju da sc pojmi struktma te prakse i pO\'ijest njenih preubraaja. Pitanje kuje postavljamo novo je pitanje koje zapl'avo utke prelazi u drugo. Teorija povijesti spoznaje ili
teorija povijesti teorijske prakse pokazuje nam kako su,
kroz pm'ijest niza raznih naina proizvodnje, st\'orene ljudske spoznaje, prije svega II obliku ideologije, a potom u obliku znanosti. Ona pred nas iznosi na vidjelo spoznaje, njihov razvitak, grananje, raskide i unutranje teorijske prevrate u problematici koja upravlja njihovom proizvodnjom, kao
i sve veu podjelu to se u njihovoj domeni uspostavlja izmeu ideolokih spoznaja i znanst\'enih spoznaja itcI. Ta povijest uzima spoznaje u svakom trenutku njihova razvitka
za alzo to alle jesu, bilo da se proglaavaju spoznajama ili
ne, bilo da su ideoloke ili znanstvene, jednom rijeju uzima ih kao spuzrzaje. Ona ih promatra jedino kao proizvode,
kao rezultate, Ta nam povijest daje upra\'o razumijevanje
mehanizma proizvodnje spoznaja; ona nam ne daje, za neku
postojeu spoznaju u danom momentu povijesnog procesa
njezine proizvodnje, razumijevanje mehanizma s pomou kojega ta promatrana spoznaja, za onoga tko njome rukuje kao
spoznajom, ispunjava svoju funkciju spoznajnog prisvajanja
zbiljskog predmeta posredstvom njezina miljenog predmeta.
A upra\'o je taj mehanizam ono to nas zanima.

prokrili

I tu se opet (jer nikad neemo izbjei sudbinu da

svagda moramo otklanjati pogrene predodbe kako bismo

put to 01\'ara prostor naem istraivanju) nalazimo pred iluzijama koje treba razobliiti i smiti. Moe;;10 u
stvari pasti u iskuenje da taj mehanizam koji nastojimo
razjasniti pripiemo izvorima, da kaemo kako spoznajni in
koji sc za nas oituje u istim oblicima stroge znanosti, potjee preko beskrajnog niza posredo),(lIlja upravo iz same
zbilje. Tako se u matematiCi pada u iskuenje da se spoznajni in ove ili one osobito apstraktne formule misli kao proieni i krajnje formalizirani eho m'og ili ono a realiteta bilu konkretnog prostora, bilo prvobilI1th konkr~tnih rad~ji i
operacija ljudske prakse. Sloit emu se da je izmeu konkretne prakse zemljomjera i pitagorejske ili euklidovske
apstrakcije II stanovitom trenutku dolo do razilaenja ali
emo o tom razilaenju misliti kao o odljepljivanju i otiski\'anju konkretnih oblika i radnji ranije prakse u elementu
idealnosti. Ali svi pojmOVi kojima emo pribjei da bismo
neto spoznali o golemom prostoru koj i haldejskog raunovo
c1u dijeli od Bourbakijeva egipatskog zemljomjera, uvijek e
biti samo pojmOVi s pomou kojih emo teiti da, uz nepobitne razlike koje \'alja imati na umu, utemeljimo o:lreeni
kontinuitet smisla koji u principu spaja spuZl1ajni il1 modernih matematikih predmeta sa inom prvobitnog smisla
to sjedinjuje pn"obitni zbiljski predmet, konkretnu praksu
i pn'ebitne konkretne radnje. Tako bismo imali rodnu zem
lju, pr\,obitno tlu spoznajnog ina: bilo da je posrijedi
sam zbiljski prdmet iz kojeg po izjavi e:l1pi1'izma s\-ijest
U\'ijck izc!\'aja samo jedan od njegovih dijelova
bit, bilo da
je to huserlovski precirefleksivni svijet ivota, pasivna
antepredikati\'na sinteza, bilo da je to, najzad, konkretnost
elementarnih postupaka i radnji, na emu djeji, genetiki i
drugi psiholozi, doputaju sebi luksuz utemeljenja svoje
teorije spoznaje. U svim tim sluajevima zbiljsko, konkretno i 2:i\'o pn-obitno ima zadatak da na sebe preuzme punu
oc!go\'ornost za spoznajni in, dok bi se znanosti, kroz svu po\ije~t, _pa i. danas, svodile tek na lo da komentiraju njegovo
naslJcClc, tj. da se podrede nasljec1u. Kao to ovjeanstvo,
prema dobroj kranskoj teologiji, 2:i\'i samo upnobitnom
grijehu, tako bi toboe II sll'ari poslOjao prl'Obi!Jzi in 5pO~proiziao iz
ih oblika zbilja, i\'ota i
se, tj. onaj to se II njima gubi i s njima se poistovjeuje
in spoznaje iji bi neizbrisi\'i ig i elana::; nosili
~)najapstraktniji<' zI1al1stYcni
Trebu li
o problematiCi koju pretpostavlja ovaj model? Slutimo da
je njezinoj konzisten [nosti potrebna pomo mita o poetku,
o iz\'o1'nom nedeljivom jedinstvu izmec1u sllb jek.ta i ob jekTa,
izme(lu zbilje i spoznaje o njoj, dakle o genezi, svim apstrakcijallla i pogotovo neizbjenim posredol'wzjil7w. Usput emo
prepoznati cijeli niz tipinih pojmova koje je filozofija XVIII
stoljea proirila svijetom i koji cvatu gotovo posvuda, pa

66

67

poeti

Treba li vie precizirati nae pitanje? Teorija po\'ijesti ))proiz\'odnje spoznaja prua nam uvijek samo utvrc1ivanje slijedee injenice: e\'o s pomou kojeg su mehanizma proiZ\edene spoznaje. Ali O\'a tudnja uzima spoznaju
kao injenicu ije mijene i raznolikosti ona prouava, jednako kao i uinke strukture teorijske prakse koja ih proizvodi,
kao i one proizvode lo precis[a\'ljaju spoznaje - nikad ne
prumiljajui ila iiljeili.cu dil Uli proiZFUdi izislI bilu kab'i
proiZl'udi, \'e llPI'(!\'U s[JuZ-llaje, Teorija proizvodnje spoznaja
ne \'odi dakle rauna o onome to predlaemo da sc nazove
"spoznajni in koji je osobitost naroitih proizvoda kao to
SL! spoznaje. Nae sc novo pitanje odnosi upravo na taj spoznajni in (na ono to Marx naziva spoznaji S\'ojst\'enim
nainom prisvajanja svijeta). IvlelzCllzizam koji kanimo razjasniti jest mehanizam koji proizvodi taj spoznajni in II tim
posve samosvjesnim proizvodima koje nazivamo spoznajama,

ak i u djelima marksistikih specijalista ali za koje smo

posve uvjereni da nemaju mnogo veze s Marxom, jer su
skrojeni za ideoloke funkcije koje se od njih oekuju.

samo zbiljnost aktualnog ina spoznaje, a ne mit prvobitnog l

ina. U tom smo pogledu u istom poloaju u kojem je bio
Marx koji nam na sebi svojstven nain kae kako treba raz-

I budui da smo stigli dovde, recimo otvoreno: na

putu tog empirizma koji se izdaje za materijalistiki ili se
sublimira u antepredikativni idealizam, u idealizam izvornog
tla ili prakse, nema marksizma, kao to ni u idealizrnu i
pojmovima koje je on stvorio ni za trenutak ne moemo nai ni trunke marksizma. Pojmove prvobitnosti izvornog tla,
geneze i posredovanja treba a priori uzeti kao sumnjive: ne
samo zbog toga to uvijek u manjoj ili veoj mjeri unose ideologiju koji ih je proizvela, nego i zbog toga to su iskljuivo
za upotrebu kao proizvodi te ideologije, uvijek po pravilu
njezini nomadi i uvijek je manjevie nose u sebi. Nije sluajno to Sartre i svi oni koji nemajui njegov talenat osjeaju potrebu da ispune prazninu izmeu apstraktnih kategorija i konkretnog, uveliko zlorabe poetak, genezu i posredoval1ja. Pojam izvornosti, odnosno poetka, ima za funkci
ju, 'kao u prvobitnom grijehu, da u jednu rije same ono to
treba nemisliti kako bi se moglo misliti ono to se eli misliti.
Pojam geneze ima zadatak di, zakrivajui ih zamijeni proiz
vodnju ili promjenu, ije bi priznanje ugrozilo ivotni kontinuitet empiristike sheme povijesti. Pojmu je posredovanja
namijenjena posljednja uloga: da na magian nain, u praznom prostoru, osigura vezu izmeu teorijskih principa i konkretnog, kao to zidari lanano, iz ruke u ruku, dobacuju
opeke. U svakom sluaju rije je o funkcijama maskiranja i
teorijske podvale koje nesumnjivo mogu svjedoiti o stvarnoj dobroj volji i zbunjenosti, kao i o elji da se ne izgubi
teorijska kontrola nad dogaajima, ali koje su ipak, u najveem broju sluajeva, samo opasne teorijske fikcije. Primijenjeni na nae pitanje, ti nam pojmovi osiguravaju olako
rjeenje: oni tvore lanac izmeu prvobitnog ina spoznaje i
aktualnog ina spoznaje, nudei nam kao rjeenje puko postaVljanje, ili zapravo nepostav!janje problema.

jasniti upravo spoznaju Gliederunga (artikuliranog, hijerarhiziranog i sistematiziranog kombiniranja) aktualnog

drutva da bi se razumjeli prethodni oblici, a samim tim i
najprimitivniji oblici. Poznata reenica o anatomiji ovje
ka kao kljuu za anatomiju majmuna i ne znai zacijelo nita drugo: naravno, ona tvori jedinstvo s onom drugom ree
nicom iz U\'Oda, naime da mi ne spoznajemo kategorije kroz
njihovu povijesnu genezu ili njihovo preplitanje s ranijim oblicima, nego ih shvaamo s pomou sustava njihove isprepletenosti u dananjem drutvu. Taj nas sustav upuuje u
razumijevanje prolih formacija i dajui nam pojam raznolikosti tc isprepletenosti. Ranije ine moe nam isto tako
rasvijetliti razumijevanje mehanizma aktualnog ina spoznaje. Odbacivanje obraanjCi poetku u uzajamnoj je vezi s
veoma ozbiljnom teorijskom potrebom od koje zavisi objanjenje najprvobitnijih oblika, modusa aktualnog sustavl10g
spleta kategorija koje se djelimino iznova nalaze u prijanjim oblicima.

Kao to smo vidjeli da nas pribjegavanje nekom

zbiljskom pn-obitnom predmetu ne moe omesti kako bismo
pojmili razliku izmeu predmeta spoznaje i zbiljskog predmeta, tako smo uoili ela na izvorni in spoznaje ne moe
svaliti brigu da umjesto nas misli o mehanizmu aktualnog
ina spoznaje. I zaista, znamo da ova dva problema tvore samo jedan problem, jer odgovor koji traimo moe nam dati

Tu potrebu moramo promatrati kao konstitutivnu Marxovoj teoriji II samoj oblasti teorije povijesti. Bit u
jasniji. Kad Marx prouava moderno buroasko drutvo, on
usvaja paradoksalno stajalite. Postojee drutvo on prije
svega sh\aa kao povijesni rezultat, dakle kao rezultat to
ga je proizvela povijest. On nas izgleda posve prirodno uvodi
u hegelovsko slwaanje, prema kojemu je rezultat kao takav
nedjeljiv od svoje geneze, tako da ga treba shvatiti kao rezultat svoga nastanka. Marx zapravo istovremeno kree sas
vim drugim putem! "Ne radi se o mjestu koje ekolZomski
odnosi hiszorijski zauzimaju u uzastopnom slijedu razliitih
drutvel1ih oblika. Jo lIZanje o njihovom redoslijedu II ideji
(Prowllzoll) (jednoj iz.opaenoj predodbi historijskog kretanja). Radi se o Ilji/ZO\'oj strukturi u modernom bur.oaskOI1l
drut\'u. (Upod, str. 236). Bijeda filozofije \e sasvim strogo
izraava istu ideju: Kako bi sama logika formula kretanja,
slijeda, \'/'elllelZa mogla objasIliti cjelil1u drutva tl kojoj svi
odlZosi istovremeno koegz.isriraju i llzajclI111lO se podravaju?"
Predmet je Marxova izuavanja dakle aktualno graansko
drutvo, koje jc miljeno kao povijesni rezultat; ali ne samo
da se razumijevanje tog drutva ne odvija s pomou teorije
geneze tog rezultata, nego se upravo iskljuivo odvija pomou teorije cjeline, tj. ak tuall7e strukture drutva, a da pri
tome uope ne dotie njegovu genezu. To paradoksalno stajalite koje Marx kategoriki afirmira kao apsolutni uvjet mogunosti svoje teorije povijesti, jasno ukazuje na postojanje
dvaju posebnih problema. Postoji naime teorijski problem
koji treba postaviti i rijeiti da bi se objasnio mehanizam s

68

69

19.

Pokuajmo dakle krenuti jo nekoliko koraka naprijed u prostoru koji smo upravo otvorili.

pomou kojega je pO\'ijest kao, rezultata proiz\'ela ta;i aktualni in kapitalistike proizvodnje. Ali u isto doba valja postaviti i rijeiti drugI, apsolutno drugaiji problem kako bi se
razumjelo da je taj rezultat upravo odreeni drutveni nain proizvodnje, da je taj rezultat upravo odreeni oblik
drutvene zbilje, a ne bilo koja zbilja, Taj drugi problem
tvori predmet teorije Kapitala - ni za trenutak se ne mijeaJUi s onim prvim.
Tu za razumijevanje Marxa temeljnu razliku mo,
emo izraziti ako kaemo da Marx promatra suvremeno clrutvo (i svaki drugi proli drutveni oblik) istodobno kao rezultat i kao drutvo. Upravo teorija mehanizma pretvaranja jednog naina proizvodnje u drugi, tj. teorija oblika prijelaza
jednog naina proizvodnje u drugi, mora postaviti i rijeiti
problem rezultata, odnosno povijesnog proizvoenja nakon
naina proizvodnje, neke drutvene formacije. Ali suvremeno
drutvo nije samo rezultat, proizvod: ono je taj svojevrsni
rezultat i taj svojevrsni proizvod to funkcioniraju kao drut
\'0, za razliku od drugih rezultata, drugih proizvoda koji funkcioniraju posn~ drugaije. Na taj drugi problem odgovara teorija strukture naina proizvodnje, teorija Kapitala. Ona promatra drutvo kao cjelinu, i to ne kao bilo koju cjelinu,
\'C kao cjelil/u koja f[lI1kciollira kao d1'lltvo. Ta teorija pot
puno apstrahira drutvo kao rezultat - i zato Marx tvrdi da
svako objanjenje s pomou kretanja, slijeda, vremena, geneze, u pravilu ne moe odgovoriti na ovaj problem, koji je
pos\'e drugaiji. Da bismo ovo isto kazali pogodnijim jezikom, predlaem slijedeu terminologiju: ono to Marx prouava u Kapitalu jest mehanizam s pomou kojega taj rezultat proiz\'odnje pO\'ijesti egzistira kao drutvo; mehanizam
je dakle taj koji tom proiz\'odu povijesti, kakav je upra\'o
'proizvocl-driJtvo koje on prouava, pridaje svojstvo proizvoenja drlltt'ellog il/a, zahvaljujui kojem taj rezultat
egzistira kao dnL~ll'o, a ne kao hrpa pijeska. mravinjak, skladite oruc1a ili obina ljudska gomila. Kad nam Marx dakle
kae da objanavanje drutnl s pomou njegove geneze isputa iz \'ida cjelinu drutva koju upravo tei objasniti,
tada on S\'oju teorijsku panju usredodotouje na ollgonetanje mehanizma s pomocLl kojeg taj rezulLat funkcionira upra\'0 kao drull'O, dakle mehanizma koji proizvodi clrutl'clli
ill S\'ojstwn kapitalistikom nainu proizvodnje, Mehanizam proiZ\"odenja LOg "drutvenog ina dolazi do cilja samo
ukoliko su izloeni svi uinci mehanizma, tako da se oni proiz\'ode upravo u obliku uinka koji tvore konkretni, svjesni
ili nesvjesni odnos pojedinaca spram drutva kao drutva,
to znai s\e do uinaka fetiizma ideologije (ili oblika clrutl'Cile s\'iiesti - Predgol'or ::;a Prilog . . ,) u kojima ljudi, svjesno ili n-esvjesno, svoje ideje, planove, ponaanja i funkcije
proivljavaju kao drutvene. Iz toga ugla Kapital treba pro-

70

matI'ati kao teoriju mehanizma proizvodnje drutvenog illa

u svijetu kapitalistike proizvodnje. Da je taj drutvel1i il!
razliit O\'isno o razliitim nainima proizvodnje, u to poi
njemo sumnjati, barem na temelju radova suvremene etnologije i povijesti, Da je melzal1izam proizvodnje razliitih drut\'enih ina razlii t ovisno o razlii tim nainima proizvodnje,
teorijski reeno, imamo S\'e razloge ela u to vjerujemo, Da
nam tona svijest o odreenom problemu to ga ukljuuje
teorija Kapiraia Ol\'ara nove \'idike i posta\'lja ujedno nove
probleme, to poinjemo nasluivati, Meutim, istovremeno
shvaamo apsolutno presudno znaenje onih nekoliko otroumnih reenica iz Bijede filozofije i Uvoda iz 57, u kojima
nas Marx upozorava da on traga za neim sasvim drugaijim
nego to je razumijevanje mehanizma proiz\'odnje drutva
kao rc::;uliata pO\-ijesti: on tei razumijevanju mehanizma
proizvodnje dmll'ellOg ilZa kroz taj rezultat koji u stvari predstavlja zbiljski postojee drutvo.
Definirajui tako u nemilosrdnoj distinkciji S\'oj
predmet, Marx nam nudi razlog zbog kojeg postavlja problem io nas zanima: problem spoznajnog prisvajanja zbiljskog predmeta od strane predmeta spoznaje koja je poseban
sluaj prisvajanja zbiljskog svijeta uz pomo razliitih praksa. teorijske, estetske, religiozne, etike, tehnike itd. Svaki
oci tih naina pris\'ajanja postavlja problem mehanizma proizvodnje S\'og spccifil/og ))il/a, spoznajnog ina za teorijsku praksu, estetskog ina za estetsku praksu, etikog ina
za etiku praksu itd, Ni jednom od tih sluajeva ne radi se
o tome da se jedna rije zamijeni drugom, kao :;to se spava
ka strast zamjenjuje opijumom. Istraivanje svakog od tih
specifinih "inova zahtije\'a objanjm'anje ilzelzalliZilza koji proiz\'oC\i, a ne uc!vostrum'anje jec!ne rijei magijom druge, !'-Jc prec!\'ilajui zakljuke kojima nas pruuavanje tih
JazI ii t ih i nova moe dovesti, zadovolj imo se s nekoliko naznaka o inu koji nas oHlje zanima, spo;:ilajilollz iIZIl, proiz\odu postojanja teorijskog predmeta kakm' je spoznaja, Izraz in ~poznaje t\'ori generiki predmet koji obuhvaa balem ch'a pocl-predmeta: in ideoloJikc spoznaje i in ::;I/Cll1stl'CIIC spoznaje, Cin ideoloke spoznaje razlikuje Sl' po svojim
znaajkama (to je uinak prepozna\'anja neznanja II zrcalnoj rdaciji) od ina znanst\'to'ne spoznaje, ali Ll mjeri u kojoj
ideoloki in, zavisan od drugih drut\'enih funkcija koje su
LU dominantne, posjeduje vlastiti in spoznaje, on Ll lom odnosu spada II opu kategoriju koja nas zanima, Dugujem ovo
upozorenje da bi sc izbjegao svaki nesporazum o poetku
analize koja e uslijediti i koja je usredotoena jedino na
spoznajni in znanst\'ene spoznaje,

Kako razjasniti mehanizam tog ina spoznaje'? Sada moemo ponoviti netom steenu spoznaju: interiornost
kriterija prakse unutar promatrane znanst\'ene prakse, te

71

ustvrditi da je nae sadanje pitanje u odnosu s tom interiornou. Pokazali smo u stvari da je vrednovanje nekog znanstvenog stava kao spoznaje u odreenoj znanstvenoj praksi
osigurano igrom posebnih formi koje osiguravaju prisutnost
znanstvenosti u proizvodnji spoznaje, drugim rijeima, specifinim formama koje nekoj spoznaji daju njezin karakter
(istinite) spoznaje. Govorim ovdje o formama znanstvenosti, ali mislim takoer na forme koje igraju istu ulogu (da
osiguraju razliit ali odgovarajui in) u ideolokoj spoznaji, odnosno u svim modusima manja. Te su forme razliite
od formi u kojima je spoznaja, kao rezultat, proizvedena procesom povijesti spoznaje: 'one se, podsjeam, tiu tom povijeu ve proizvedene spoznaje kao spoznaje. Drugim rijeima,
mi promatramo rezultat bez njegova nastajal1ja, izvrgavajui se optubi za zloin uvrede hegelizma ili uvrede genetizma,
jer je taj dvostruki zloin zapravo dobroinstvo: donosi osloboenje od empiristi6ke ideologije povijesti. Upravo tom rezultatu mi postavljamo pitanje mehanizma proizvodnje ina
spoznaje, na nain posve slian nainu kojim Marx ispituje
neko dano drutvo uzeto kao rezultat, kako bi mu postavio
pitanje njegova drutvenog ina ili pitanje mehal1izma koji proizvodi njegovu egzistenciju kao drutva.
Mi sagledavamo igru tih spec:finih formi u toku
znanstvenog izvoenja, tj. u fenomenu koji miljenim kategorijama (ili pojmovima) namee pravill1i slijed pojaVljivanja
i iezava;zja. Moemo stoga rei da mehanizam proizvodnje
ina spoznaje proizlazi iz mehanizma koji podupire igru formi slijeda u znanstvenom diskursu izvoenja. Kaemo upravo iz mehanizma koji podupire a ne samo upravlja igrom tih formi, iz slijedeeg razloga: te se forme slijeda u
stvari oituju kao forme slijeda pojavljivanja pojmova u
znanstvenom diskursu, samo Ll funkciji drugih formi koje
su, iako same nisu forme slijeda, ipak odsutni principi potonjih. Reeno dosad ve upotrebljavanim jezikom, forme slijeda (forme izvoenja u znanstvenom diskursu) dijakrol1ija
su temeljne si1ZkrOlzije{(. Upotrebljavamo te termine u znaenju koje e jo biti precizirano (T. II, poglavlje 1), kao
pojmove dviju formi egzistencije predmeta spoznaje, dakle
kao dvije forme isto unutranje spoznaji, pri emu sinkronija predstavlja strukturu organizacije pojmova u totalitetu-miljenja ili sistemu (ili, kao to Marx kae, sintezi), a
dijakronija sukcesivno kretanje pojmova u srednjem diskursu izvoenja, dok su forme slijeda diskursa izvoenja nita
drugo do razvitak Gliederunga, hijerarhizirane kombinacije pojmova u samom sistemu. Kada kaemo da je tako shvaena sinkronija primarna i da odreuje sve, elimo rei
dvije stvari:
1) Sistem hijerarhije pojmova u njihovoj kombi-

naciji

odreuje

definiciju svakog pojma, u funkciji njegova

72

mjesta i njegO\'e uloge u sistemu. Ta definicija mjesta i funkcije pojma u totalitetu sistema reflektira se u smislu imanentnom tom pojmu, kad ga dovodimo u biunivoknu vezu sa
zbiljskom kategorijom.
2) Sistem hijerarhije pojmova odreuje dijakronijski slijed njihova pojaVljivanja u diskursu izvoenja. Upravo u tom smislu Marx govori o razvitku forllli (pojma)
\Tijednosti, vika vrijednosti itd: taj je razvitak formi u
diskursu znans t venog izvoenja oi tovanje sus tavne z.avisI1Osti koja meusobno povezuje pojmove u sistemu miljenja,
in spoznaje proizveden na razini formi slijeda
diskursa izvoenja, zatim na razini nekog izdvojenog pojma,
mogu je dakle pod uvjetom sistematinosti sistema koja je
temelj pojmova i njihova slijeda pojavljivanja u znanstvenom diskursu. in se spoznaje tada odvija s jedne strane II
dualitetu ili dvostrukosti egzistencije sistema to se u znanstvenom diskursu naziva samorazvojem, te s druge strane, egzistencije formi slijeda diskursa, jo preciznije u igri
(u mehanikom smislu termina) koja tvori jedinstvo razilaenja sistema i diskursa, in je spoznaje proizveden kao in
znanstvenog diskursa koji postoji samo kao diskurs sistema,
tj. predmeta uzetog u strukturi svoga kompleksnog ustrojstva. Ukoliko ta analiza ima smisla, ona nas dovodi na prag
slijedeeg novog pitanja: Koja je specifina razlika znanstvenog diskursa kao diskursa? Po emu se znanstveni diskurs
razlikuje od drugih formi diskursa? Po emu drugi diskursi
mogu proizvoditi razliite ine (estetski in, ideoloki in, nesvjesni in) od ina spoznaje koja je proizvedena znanstvenim
diskursom?

20.
Osta\'it emo pitanje Ol\'orenim II
posljednjem obliku, zaclo\'oljavajui se samo time da se
prisjetimo njegovih znaajki. Mi ne nastojimo, poput teorije
spoznaje ideoloke filozofije, izrazili zakonito (ili injenino)
nam osigura\'a ela POS\'C spoznajemo ono to
spoznajemo, te ela to slaganje moe uputiti na stanovitu relaciju izmeu subjekta i objekta, spoznaje i svijeta. Nastojimo objasniti IJlclllli::ol71 koji nam objanjava kako neki
stvarni rezultat proizveden povijeu spoznaje, odnosno neke odreene spoznaje, funkcionira kao spozl1aja, a ne kao
neki drugi rezultat (bio to eki, simfonija, propovijed, politika parola i te!.). Nastojimo dakle definirati njezin speCifini
in: in spoznaje putem razumijevanja njenog l7Zelul!1iZI7ZIl.
Ako je to pitanje dobro postavljeno, izvan svih ideologija koje nas jo razdiru, dakle izvan polja ideolokih pojmova s
pomou kojih se openito postavlja "problem spoznaje, ono

0\"0111

73

nas do\'odi i do pitanja mehanizma s pomou kojeg forme

slijeda, odreene postojeim sistemom spoznajnog predme,
ta, proiz\'ode, igrom njihova odnosa spram tog sistema, in
promatrane spoznaje. Ovo nas posljednje pitanje napokon
sueljuje s diferencijalnom prirodom znanstveilog diskursa,
tj. specifinom prirodom diskursa koji se kao diskurs moe
promatrati samo s obzirom na ono to je prisutno kao odsutnost u svakom trenutku njegova slijeda: konstitutivni
sistem njcgm'a predmeta koji, ela bi postojao kao sistem, zahtijc\'a odsutnu prisutnost znanstvenog diskursa koji ga razAko sc tu zaustm'imo, kao pred pragom koji e
ipak trebati prijei, neka nam je doputeno podsjetiti kako
je svojstvo znanstvenog diskursa ba u tome da bude I/,{pisan, te da nam dakle postavlja pitanje forme njegO\'a rukopisa. A moda se prisjeamo da smo poli oc! njegova ital1ja.
Nismo dakle izili iz kruga jednog tc istog pitanja.
Ukoliko smo uzmogli, ne izlazei iz njega, ne vrtjeti se u
jednom krugu, bijae to zbog toga to taj krug nije zatvoren
krug ideologije nego samim svojim zatvorenostima stalno
ot\'oren krug, krug utemeljene spoznaje.
Srpanj 1965.

74

LOUIS ALTHUSSER
PREDMET KAPITALA

I -

PRETHODNA NAPOMENA

U podjeli rada, poluusklaenoj,

poluspontanoj, koja je prethodila organizaciji ovog kolektivnog studija Kapitala, propustio sam da govorim o odnosll
.Marxa spram vlastitog djela. Bio sam sebi stavio u zadatak
d:l, pod tim naslovom, razmatram slijedee pitanje: kako
Marx sebi i nama predouje prirodu svog pothvata? U kojim on pojmovima misli svoju novost, dakle svoju razliitost
spram klasin:h ekonomista? U kojem on sistemu pojmova
dopire do uvjeta koji su izazvali otkria klasine ekonomije,
s jedne strane, i njegova vlastita otkria, s druge strane?
Time sam sebi postavio zadatak da ispitam samog Marxa,
kako bismo vidjeli gdje je on i kako teorijski promislio odnos svog djela prema povijesno teorijskim uvjetima njegova
nastanka. Tako sam mu smjerao izravno postaviti temeljno
epistemoloko pitanje koje tvori sam predmet marksistike
filozofije - i tako to je mogue tonije odmjeriti stupanj
eksplicitne filozofske svijesti do kojeg je Marx stigao tokom
razrade Kapitala. Uzeti tu mjeru znailo je u stvari usporediti, u novom filozofskom polju koje je Marx otvorio samim
inom znanstvenog utemdjenja, dio koji je on rasvijetlio,
s dijelom koji je ostao u mraku. Odmjeravajui ono to je
Marx uinio, htio sam prikazati - koliko je to bilo mogue
- ono emu nas je on sam prizvao da inimo kako bi sc
situiralo to polje, ocijenilo njegovo prostranstvo i uinilo ga
sc dostupnim filozofskom otkriu - ukratko fiksirati to .k
mogue tonije teorijski prostor ot\'oren Z::l marksistiko filozofsko istraivanje.
Takva je bila moja zamisao: ona jc na prvi pogled
mogla izgledati jednostavnom i sasvim izvodivom. Marx nam
je, u st\'::lri usput, ostavio Ll kkstu i biljekama Kapitala cijeli niz sudova o svome djelu, kritikih usporedbi sa svojim
prethodnicima (fiziokratima, Smithom, Ricardom itd.), te,
napokon, veoma precizne metodoloke opaske koje njegove
analitike postupke pribliavaju matematikim, fizikim, biolokim i dr. znanostima i u Hegela definiranoj dijalektikoj
metodi. S obzirom da s druge strane raspolaemo Uvodom
II Prilog kritici politike ekoIlomije iz 1857. koji na izuzetno
77

dubok naCIl1 razvija prva teorijska i metodoloka zapaanja

iz druge knjige Bijede filozofije (1847), izgledalo je opravdanim vjerontti da taj skup tekstova doista obuhvaa na predmet miljenja, te da je uglavnom dovoljno tu ve razrac1enu
tematiku podvrgnuti sustavnom sreivanju kako bi se epistemoloka zamisao, o kojoj sam upra\'o govorio, uobliila i
stvarno oitovala, Izgledalo je u stvari prirodnim smatrati da
je Marx, govorei o svom djelu i svojim otkriima, na adekvatan filozofski nain razmiljao o novosti, dakle specifi
noj razlici svoga predmeta, te da se sama ta adekvatna filozofska refleksija odvijala na definiciji ZllWlstl'eIl0g predmeta
Kapitala koji u izriitim terminima utvruje svoju specifinu distinkciju,
No zapisnici iz itanja Kapitala kojima raspolaemo u povijesti tumaenja marksizma, kao i iskustvo koje sami moemo stei iz itanja Kapitala, stavljaju nas pred stvarne tekoe, inherentne samom Marxovu tekstu, Sabrat u ih
u dvije grupe koje e sainjavati predmet moga izlaganja,
1) Nasuprot stanovitim prividima, a uostalom i
naem oekivanju, Marxove metodoloke refleksije u Kapiralll ne pruaju nam ranijen pojam niti pak eksplicitan pojam predmeta marksistike filozofije, One nam daju uvijek
ono po emu cmo ga prepoznati, identificirati, omeiti i,
napokon, misliti, ali esto na kraju dugog traganja i nakon
to je dokuena zagonetka stanovitih izraza, Nae pitanje
zahtijent dakle vie nego puko doslovno, ak i paljivo dosloma itanje: istinsko krilika pitanje to na Marxo\'o i
tanje primjenjuje principe te marksistike filozofijc koju
ipak traimo u Kapitalu, ini se da to kritiko itanje tvori
krug, jcr mi izgleda ekamo marksistiku filozofiju iz njezine primjene. Precizil'ajmo dakle: mi od teorijskog rada oe
kujemo filozofske principc koje nam je Marx eksplicitno dao
ili koji mogu biti izlueni iz njegm'ih Djela Reza i sazrijevanja - od teorijskog rada mi oekujemo te principe primjenjene u KapitalU, njiho\" razvitak, njihovo obogaenje kao i
dotjerivanje njiho\'c strogosti" Taj nas pri\'idni krug ne bi
smio iznenaditi: njega s\'aka "proiz\"odnja spoznaje implicira u S\'Ol11e 'procesu.

2) To sc filozofsko istrai\'anic spotie meutim ()

drugu st\arnu tekou koja se O\"<lj P~lt o'dnosi ne \"ie na
prisutnost i razliku
marksistick(, jilo::.o/ije Ll Kapi!Cliu, \'C na prisutnost i distinkciju znanst\'enog predmeta
Kapiw/cL Ne uzimajui nego samo jedno i jednostavno simptomatiko pitanje oko kojeg se Uli veina interpretacija i
kritika Eapiwla, koja je, dakle, strogo govorei, priroda predmeta iju nam teoriju daje Kapilal? Je li to ekonomija ili
povijest? I, ela bismo poblic odredili pitanjc, ako je predmct Kapilala ekonomija, po emu se tono taj predmet, u
s\'ome pojmu, razlikuje od predmeta klasine ekonomije?

78

Ako je predmet Kapitala povijest, koja je to povijest, koje je

to mjesto ckonomije u povijesti itd.? I opet nas jednostavno,
ak paljivo doslovno itanje Marxova teksta, moe ostaviti
u naoj gladi ili nas pak od\'esti lIlilIZO pitanja, omesti nas
da postavimo to inae bitno pitanjc za razumijevanje Marxa
- tc nas liiti jasne svijesti o teorijskoj revoluciji to ju je
izazvalo Marxovo otkrie, kao i o dosegu njegovih konzekvencija. Bez sumnje, Marx nam u KapitalIl pokazuje, a u krajnje eksplicitnoj formi, kako identificirati i izraziti pojam
njegova predmeta - on to, takoreku, sam izraava na sa\Teno jasan nain. Ali ako je ncdvosmisleno formulirao pojam s';og predmeta, Marx nije uvijek s jednakom jasnoom
definirao pojam svoje razlike, tj. pojam specifiIle razlike
koja ga razdvaja od predmeta klasine ekonomijc. Da je Marx
imao izotrenu s\"ijest o pustojalZju te razlike - u to nema
nikab'e sumnje; to dokazuje ita\'a njegova kritika klasine
ekonomije. Ali formule u kojima nam on daje tu razliku, tu
specifinu razliku, ponekad su, kao to e sc vidjeti, zbunjujue" One nas dodue upuuju na pojam te razlike, ali esto
samo na kraju dugog traganja, pa i tu tck nakon to je probijena enigma nekih od njegovih izraza. A kako sa stanovitom jasnoom ut\Tditi diferencijalnu specifinost predmeta
Kapitala bez kritikog i epistemolokog itanja koje oznau
je mjesto gdje se Marx teorijski odvaja od svojih prethodnika i odrec1uje smisao tog reza? Kako pretendirati na taj rezultat, a da se ne pribjegnc odrec1enoj teoriji povijesti proizvodnje spoznaje, primijenjene na Marxove odnose spram
njego\"C pretpovijesti, dakle bez da se pribjegne principima
marksistike filozofije? Tom se prvom pitanju, vidjet emo,
pridruuje i drugo: ProizlaZi li tekoa koju je izgleda iskusio Marx, mislei u strogom pojmu razliku to njegov prcdmet razlikuje 0:1 prcdmeta klasine ekonomije, iz prirode
:'v1arxo\a otkria, iz \Tste njegm'e udesne 1101'05[i ili iz inje
nice da je to otkrie teorijski bilo daleko ispred tada raspuloivih filozofskih pojmova? I II tom sluaju, ne zahtijeva li
SlOga Marxo\'o filozofsko otkrie imperativno postaVljanje
1100'ilz filozofskih problema to ih namee zbunjujua priroda
njegova 1101'0g predI/zelU? Zbog moog posljednjeg razloga filuwfija bi St; Lfbala osjetiti ponanom na produbljeno ilailJe

kaku bi

::,C

udgu\'urilu na

koja mu posta\"lja njego\' tekst: no\'a i

budunost same filozofije.

zauui..ijua

oclluna

pitanja za

Takav je dakle dvostruki predmet ove studijc koja je mogua samo stalnim i cl\'ostrukim obraanjem: idenlifikacija i spoznaja predmeta marksistike filozofije, kuja
je na djelu u Kapitalu, pretpostadja identifikaciju i spoznaju specifine razlike predmeta samog Kapitala koji sa s\'oje
strane implicira upuenost na marksistiku filozofiju i zahtijeva njezin razvoj, Nemogue je istinski itati Kapital bcz

79

pomoi marksistike

filozofije, koju istodobno moramo i

tati takoer i u samom Kapitalu. Budu li to dvostruko ita
nje i stalno obraanje znanstvenog itanja filozofskom ita
nju i filozofskog itanja znanstvenom itanju, nuni i plodonosni, moi emo bez sumnje prepoznati osobitost filozofske
revolucije to je u sebi nosi Marxovo znanstveno otkrie: revolucije koja uvodi svijet autentino novog filozofskog miljenj;:t.
Da je to dvostruko itanje neophodno, u to se
moemo uVjeriti takoer a cOIZlrario putem tekoa i protuslovlja to su ih u prolosti izazivala jednostavna, neposredna itanja Kapitala: potekoa i protuslovlja koja se sva
odnose na jedan vie ili manje teak nesporazum o specifi
noj razlici predmeta Kapirala. Duni smo voditi rauna o toj
velikoj injenici: sve do relativno nedavnog razdoblja, Kapital su meu specijalistima uglavnom itali samo ekonomisti
i povjesniari koji su esto mislili - jedni da je Kapital
rasprava o ekonomiji u neposrednom smislu njihove vlastite prakse, drugi da je Kapital, u nekim od svojih dijelova,
povjesniarsko djelo, u neposrednom smislu njihove vlastite
prakse. Tu knjigu koju su prouavale tisue i tisue radni
kih boraca, itali su ekonomisti i povjesniari, a vrlo rijetko
filozofi', tj. specijalisti sposobni da Kapitalu postave prethodno pitanje diferencijalne prirode njegova predmeta. Osim
rijetkih iznimaka, utoliko znaajnijih, ekonomisti i povjesniari nisu bili u stanju da mu postave tu vrstu pitanja, barem
u rigoroznoj formi i na granici da pojmovno identificiraju
ono to Marxov predmet razlikuje od drugih predmeta, naizgled slinih ili srodnih, bilo da mu prethode ili su mu isto\Temeni. Takav je pothvat bio dostupan uglavnom samo filozofima ili specijalistima koji posjeduju dovoljnu filozofsku
naobrazbu - jer on;:t odgovara samom predmetu filozofije.
Ali koji su to filozofi to su - uzmogavi posta\'iti Kapitalu pitanje njegova predmeta, specifine razlike koja Marxov predmet razlikuje od predmeta klasine ekonomije, bilo klasine bilo moderne - proitali Kapital postavljajui mu tu pitanje? Kad sc zna ela je Kapital bio osamdeselih godina pogoen radikalnim ideoloko-politikim odbaciI Iz razlu.;f'-l kuji ~U veuma du~uki, Ll stvari esto politiki su borci i \'ode
iako
nis~ bHi iilu!.01'i {JJ zanata urnjeli itati i razumjeti Kapital kao fi10Lv~L Lcr;jin k
Ll tom pugleJu najrjeitiji priinjer: njegovo filuzofsko razunlijevanje Kapitafa d~l.
jt: njegovim ekonomski"m .i politikim analb:ama neusporeivu dubinu, strogost i
u;'trinu" LJ naoj .slici Lenjina
politiki \'oua 6:5tO nrekri,'a cm:jeka ~ koji
se bacio na strpljivo, minuciozno
produbljeno prouavanje' velikih :Vlarxovih teo
rijski h djela. Nije sluajno to prvim godinama Lenjino\'e jame djelatnosti (godinama koje su prethodile n:\'oluciji 1905.) dugujemo toliko otroun1nih tckstonl
p:Js\'eenih lw.jtein1 pitanjin1a korije Kapitala: Deset godi.n.:! studiranja i promiljanja Kapitala dale su ovjeku onu neusporedivu teorijsku spremu koja je
proizvela z:luujuu politiku otroumnost voe ruskog i meunarod.nog radni~
kog pokreta. Zbog toga takvu teorijsku i filozofsku vrijednost sadr2e i Lenjinova
ekonomska i politi.ka djela (ne samo njego\'a napisana djela nego i njegovo
historijsko (lj~lo): u njilua s~ nlarksistika filozofija I110e prouavati na djelu,
u "praktikom" stanju, marksistika filozofija koja je postala politikom, akcijom,
Cl!lalizom politikih odluka Lenjin: neusporediva filozofska i politika sprema ko
ja je postala politikom.

80

vanjem od strane buroaskih ekonomista i filozofa, jasna je

sudbina koju mu je mogla rezervirati sveuilina filozofija!
J edini filozofi spremni ela Kapital uzmu kao predmet dostojan filozofskog bavljenja, dugo su vremena mogli biti samo
marksistiki borci: tek su zadnja dva ili tri desetljea neki
nemar'ksistiki
filozofi premostili granicu zabrana. Ali
marksisti ili ne, ti su filozofi mogli postaviti Kapitalu samo
pit;:tnja to ih je proizvela njihova filozofija koja openito
nije bila Ll stanju, ukoliko se tome nije i uporno odupirala,
izgraditi istinski epistemoloki pristup s\'om predmetu. Meu marksistima, osim Lenjina iji je sluaj toliko poznat,
mogu se navesti Labiola i Plehanov, austromarksisti, GramSci i kasnije Rozental i Iljenkov u SSSR-u, a u Italiji Della
Volpeova kola (Della Volpe, Colletti, Pietranera, Rossi itd)
te mnogi istraivai u socijalistikim zemljama. Austromarksisti nisu drugo do neokantovci: oni nam nisu dali nita
to bi nadivjelo njihov ideoloki projekt. Znaajno djelo
Plehanova, a pogotovo Labriole, zasluivalo bi posebnu studiju - kao uostalom, i na sasvim drugoj razini, velike Gramscije\'e teze o marksistikoj filozofiji. O tome emo govoriti
kasnije, Nije nam namjera potcijeniti Rozentalovo djelo
(Problemi dijalektike II Kapitalu) ako kaemo da ono ide
mimo pitanja, jer samo parafrazira neposredni jezik kojim
Marx oznauje svoj predmet i s\'oje teorijske operacije, ne
pretpostavljajui ela i sam Marxov jezik moe esto biti stavljen u pitanje. to se tie studija Iljenkova, Della Volpea,
Collet tija, Pietranere itd., to su zaista djela filozofa koji su
proitali Kapital i izravno mu postavljaju bitno pitanje eruditska, stroga i duboka djela, svjesna temeljnog odnosa
koji povezuje Marxovu filozofiju i razumijevanje Kapitala.
Ali uoavamo da nam ona esto predlau koncepciju marksistike filozofije koja iziskuje diskusiju. Kako bilo da bilo,
u istraivanjima sU\Temenih marksistikih teoretiara posvuda ~olazi do izraaja isti zahtjev: do proclubljenog razumijevan];:t teorijskih koncepcij;:t Kapitala dolazi se preko stroije
i bogatije definicije marksisrike filoz.ofije. Drugim rijeima,
i sluei se klasinom krminologijom, teorijska budunost
historijskog m;:tterijalizma danas je vezana na produbljivanje dijalektikog materijalizma koii i sam zavisi oel strogog
kritikog studij;:t Kapitala. Po\-ije~t n;:tm n;:tbe tu gole;1~
zadau. eljeli bismo se u to upustiti raspoloi\'im s;eclst\'ima, kako god ona skromna bila,
Vraam se tezi koju u pokuali izloiti i ilustrirati. Nije to shvatit e se, samo epistemoloka teza to zanima jedino filozofe koji sebi postavlj;:tju pitanje o razliCi to
Marxa odvaja od klasinih ekonomista: ova teza moe takoer zanimati i ekonomiste i povjesni;:tre a, prirodno, i politike borce ukratko sve itatelje Kapitala, Postavljajui
pitanje predmeta Kapitala, ta se teza izravno tie temelja
ekonomskih i povijesnih analiza sadranih u njegovu tekstu:
6 KakO citati Kapital

81

ona bi dakle morala rijeiti stanovite tekoe itatelja to

su ih Marxu tradicionalno suprotstavljali, kao nepobitne prigovore, njegovi protivnici. Pitanje predmeta Kapitala nije dakle samo filozofsko pitanje. Ukoliko je zasnovano ono to
smo iznijeli o odnosu znanstvenog i<tanja, oS\ljetljavanje specifine razlike predmeta Kapitala moe pruiti sredstva za
bolje razumijevanje Kapitala u njegovu ekonomskom i historijskom sadraju.
Ovdje zakljuujem tu prethodnu napomenu kako
bih izveo zakljuak: ako sam poetnu zamisao ovog izlaganja
koje se trebalo baviti odlZosom i'viar.-...-a spram njegova djela
zamijenio zamiiju koja se odnosi na samosvojl1i predmet
Kapitala, za to postoji nuni razlog. U stvari, da bi se u svoj
svojoj dubini shvatile opaske u kojima Marx izraava odnos
spram svoga djela, trebalo je ii, dalje od njihova slova, do
bitne toke prisutne u svim tim opaskama, u svim pojmovima koji impliciraju taj odnos - do bitne toke specifilZe
razlike predmeta Kapitala, te toke odsutne zbog razloga to
proizlaze iz same prirode njezine prisutnosti, iz zbunjujue
novosti Marxova revolucionarnog otkria. To to nam ti razlozi u stanovitim sluajevima na prvi pogled mogu izgledati
nevidljivim, bez sumnje na kraju krajeva proizlazi iz toga
to oni, poput svake radikalne novosti, zasljepljuju.

82

II

AIARX I NJEGOVA

OTKRIA

Zapoinjem s neposrednim ita

njem i stoga preputam rije Marxu.
U pismu Engelsu od 24. kolovoza 1867. on pie:
Najbolje u mojoj knjizi jest 1. (na ovome poiva
itavo razumijevanje injenica) odmah u prvoj glavi istaknuti dvojaki karakter rada, prema tome da li se izraava u
upotrebnoj ili prometnoj vrijednosti; 2. tretiranje vika vrijednosti nezavisno oci njegovih posebnih oblika, kao profita,
kamata, zemljine rente itci. Ovo e se naroito pokazati u
drugom svesku. Tretiranje posebnih oblika u klasinoj ekonomiji, koja ih stalno brka s opim oblikom, prava je OlIa
Potricia.
U BiljekaIIIa o Waglleru to potjeu iz 1883, s
kraja njegova ivota, Marx gO\'orei o Wagneru pie (Kapital,
III, str. 248):
. " vir obscurus (Wagner) nije vidio: ela ja ve u
analizi robe ne ostajem kod dvaju oblika u kojima se ona
oituje, ve da odmah nastavljam rekavi kako se u tom civojstvu robe reflektira dvostruki karakter rada iji je ona proizvod, tj. korisni rad odnosno konkretni oblici radova koji
sn-araju upoll'ebne vrijednosti, te apstraklI1i rad, rad kao
utroak radne snage bez obzira na koji se korisni nain ona
troi (to je ono na emu kasnije poiva izlaganja procesa
proizvocinj e);
zatim, da se u razvitku robnog oblika vrijednosti
i, u posljednjoj instanci, njegova novanog oblika, dakle novca, nijednost neke robe izraava Ll upotrebnoj vri jednosti,
tj. u prirodnom obliku druge r o b e ; '
"
da se, napokon, viak nijeclnosti izvodi iz specifine upotrebne \Tijednosti radne snage koja joj iskljuivo
pripada i tcl.;
te da, prema tome, u mene upotrebna \Tijednost
igra drugaije znaajnu ulogu nego u staroj ekonomiji, ali
da je uvijek uzeta u obzir samo kad to proizlazi iz analize
dane ekonomske formacije, a ne iz igrarije terminima ili
pojmovima 'upotrebna vrijednost' i 'vrijednost'.
Navodim ove tekstove unekoliko kao zapisnike u
kojima je Marx izriito naznaio temeljne pojmove kojima se

83

rukovodi sva njegova analiza. U tim tekstovima Marx dakle

ukazuje na razlike koje ga odvajaju od njegovih prethodnika.
On nam tako predouje specifinu razliku njegova predmeta
- ali, istaknimo to jasno, ne u formi pojma svoga predmeta,
nego u formi pojmova koji slue anali~.i tog predmet? v '
Ti tekstovi nisu jedini u kOJIma Marx navJeseuJe
svoja otkria. Usput, itanje nam Kapitala naznauje otkria
velikog domaaja: npr. genezu novca koju nije bila u stanju
domisliti cjelokupna klasina ekonomija; organski sastav kapitala (ctv) kojega nema u Smitha i Ricarda; opi zakon. kapitalistike akumulacije; tendencijski zakon pada profItne
stope; teoriju zemljine rente Hd. Ne nabrajam otkria koja
svaki put ine razumljivim ekonomske injenice i pra~~~
to su ih klasini ekonomisti proli utke ili pak mlmolsh
jer su inkompatibilne s njihovim premisama. Ta su poseb~a
otkria u stvari samo konzekvencija, bliska ili daleka, novIh
temeljnih pojmova koje je Marx utvrdio u svome djelu kao
glavna otkria. Ispitajmo ih.
Svoenje raznih oblika profita, rente i kamata na
viak vrijednosti zapravo je drugorazredno otkrie u odnosu
na viak vrijednos ti.
1) Par: vI1ijednost - upotrebna vrijednost; upu6ivanje tog para na drugi par ko}i klasini ekonomis:'i nisu umje
li ident:ificirati: par apstraktni rad - konkretrn rad; posve
osobito znaenje koje Marx, nasuprot klasinim ekonomistima, pridaje upotrebnoj vrijednosti i njegovu korelatu konkretnom radu; upuenost na strateke toke u kojima upotrebna vrijednost i konkretni rad igraju odluujuu ulogu:
s jedne strane razlike izmeu konstantnog ~apitala i varij.abilnog kapitala, s druge strane izmeu dvajU sektora prOlzvodnje (sektor l, proizvodnja sredstava za proizvodnju; seko
lor II, proizvodnja sredstm"a za potronju).
2) Viak vrijednosti,
ReZimiram:" pojmovi u kojima su sadrana temelj.na Marxo\"a otkria jesu: pojmovi vrijednosti illpotrebl1e VrIjedl1osti; apstraktllog rada i kOl1kreti1og rada; vika vrijednosti,
Evo to nam Marx kae, a nemamo nikakva razloga da mu ne vjerujemo na rije. U stvari, itajui Kapital mo~emo kazati ela njegove ekonomske analize u posljednjoj instanci poivaju na tim te:meljnim pojmovima" To je mogue
pod uvjetom strogog itanja. Ali to dokazivanje ne ide od
sebe. Ono pretpostavlja veliki posao strogosti - a da bi se
izvelo i jasno vidjelo, u jasnoi koju proizvodi, ono nuno i
u principu pretpostavlja neto to je prisutno u Marxovim
deklariranim otkriima, ali je u njima prisutno zauujuom
odsu tnou.
U vidu naznake, te da bismo predosjetili to odsustvo, zadovoljimo se jednostavnom napomenom: pojmovi na
koje Marx izriito oslanja svoje otkrie i koji podupiru sve

84

njegove ekonomske analize, pojmovi vrijednosti i vika vrijednosti, u stvari su oni na koje se okomila sva kritika to
je moderni kritiari upuuju Marxu. Nije svejedno znati u
kojem su smislu ti pojmovi napadani od nemarksistikih
ekonomista. Marxu se prigovaralo da ti pojmovi, iako se odnose na ekonomsku zbilju, ostaju u biti neekonomski, filozofski, metafiziki pojmovi. 21k i jedan tako prosvijetljeni
ekonomist kao to je C. Schmidt, kojemu pripada zasluga da
je nakon objavljivanja druge knjige Kapitala iz nje izveo
zakon tendencijskog pada profitne stope koja je izloena jedino u treoj knjizi, ak i C. Schmidt prigovara Marxovu zakonu vrijednosti da je to teorijska fikcija, bez sumnje nuna, ali ipak fikcija. Ove kritike ne navodimo zbog uitka, ve
stoga to se odnose na temelj Marxovih ekonomskih analiza,
na pojmove vrijednosti i vika vrijednosti koje osporavaju
kao neoperacionalne pojmove to izraavaju neekonomske,
odnosno nemjerljive, kvantitativno neizrazive realnosti. Sasvim je pouzdano da taj prigovor na svoj nain izdaje shvaanje klasinih ekonomista o njihovu predmetu i pojmovima
koje on doputa; iako naznauje toku u kojoj njihovo s';!:protstavljanje Marxu dosee najveu osjetljivost, oni nam
u svom prigovoru ipak ne daju sam Marxov predmet, budui
da ga smatraju metafizikim. Tu toku meutim naznau
jem kao toku nesporazuma na kojoj ekonomisti stvaraju
zbrku oko Marxovih analiza. A taj nesporazum itanja mogu je samo s pomou nesporazuma o Marxovu predme~u.:
tko ekonomiste tjera da itaju svoj vlastiti predmet projIcIran na Marxa, umjesto da u Marxa itaju drugi predmet koji
nije njihov nego posve razliit. Ta toka nesporazuma koju
ekonomisti proglauju tokom Marxove teorijske slabosti i
nemoi, suprotno je toka njegove najvee snage, ono to ga
radikalno razlikuje od njegovih kritiara, a takoer i nekih
njegovih najbliskijih pristalica.
Kao dokaz irine tog nesporazuma hLio bih nanesti Engelsovo pismo C. Schmidtu (od 12. oujka 1895.) u koje:mu smo, maloprije:, mogli uti eho Schmidtova prigovora.
Engels mu odgovara:
~',l}
prin1jcdbi nalazirn istu
oko podrobnosti, a to pripisujem eklektikoj metodi u filozofiji koja je: od 1848. prodrla na njemaka sveuilita: iz
\'ida se potpuno gubi cjelina a preesto se luta beskrajnim
i ispraznim spekulacijama o pitanju detalja. Cini mi se da
ste se od svih klasika nekad najvie bavili Kantom; a Kant
ie ... uinio stanovite ustupke Wolfovim muclrovanjima. Ta'ko ja objanjavam vau sklonost, to se oituje i na mjestu
o zakonu vrijednosti, da se udubljujete u detalje ... te zakon
nijednosti sputate na fikciju, na nunu fikciju, priblino
kao to Kant postojanje boga svodi na postulat praktikoga
uma.

85

Primjedbe koje upuujete zakonu vrijednosti po

pojmove, ako ih se promatra sa stajalita zbilje.
Identitet miljenja i bitka, da se posluimo hegelovskim izrazima, posvuda se podudara s vaim primjerom kruga i mnogokuta. Ili su pak pojam neke stvari i njezina zbiljnost para
lelni, kao dvije asimptote to se stalno meusobno pribliuju,
nikad se ne sastajui. Ta razlika koja ih odvaja jest upravo
alla koja ini da pojam Ilije odmah, neposredno zbiljllost i
da zbilj1Zost Ilije svoj vlastiti pOja/ll. injenica da pojam posjeduje bitni karakter pojma, dakle ne podudara se odmah
sa zbiljnou iz koje ga je najprije trebalo izluiti, jest ono
zbog ega je on uvijek vie nego puka fikcija, ukoliko vi ne
zovete fikcijom sve rezultate miljenja, jer zbilja odgovara
tim rezultatima samo nakon dugog zaokreta, a i tada im se
pribliuje tek na asimptotiki nain.

III -

ZASLUGE

KLASINE

EKONOMIJE

gaaju sve

Ovaj zauujui odgovor (u banalnosti svojih oi

glednosti) u neku ruku predstavlja dobrohotni komentar nesporazuma kojemu e Marxovi protivnici pristupiti tako da
ga komentiraju zlonamjerno. Engels se iz operacionalnog
prigovora C. Schmidta izvlai s pomou teorije spoznaje po
mjeri, koja, aproksimacijama apstrakcije trai i utemeljuje
neadekvatnost pojma kao pojma spram njegova predmeta!
To je odgovor mimo pitanja: u Marxa je zapravo pojam zakona vrijednosti adekvatan svome predmetu jer je to pojam
granica njegovih varijacija, dakle svome polju neadekvatnosti adekvatan pojam, a nikako pojam koji bi bio neadekvatan
zbog prvobitnog grijeha koji bi pogaao sve ljudskom apo
strakcijom ustanovljene pojmove. Engels dakle izvjetava,
kao o uroenoj slabosti pojma, o empiristikoj teoriji spoznaje, to upravo ini teorijsku snagu Marxova adekvatnog
pojma. Taj je iZ\'jetaj mogu samo uz pomo te ideoloke
teorije spoznaje, ideoloke ne samo u svome sadraju (empirizam) nego i u svojoj upotrebi, jer je stvorena da bi odgo,"orila, izmeu ostalog, na taj odreeni teorijski nesporazum.
To ugroava ne samo teoriju Kapitala (Engelsova teza u
Predgo\'oru Tree kl1jige: zakon \Tijednosti ima ekonomsku
vanost od poetka razmjene ... do 15. stoljea nae ere u
tom je pogledu uznemirujui primjer) nego i marksistiku
filozofsku teoriju kojoj se udara ig empirisrike ideologije
spoznaje, to slUi kao preutna teorijska norma Schmidtovu
prigovoru kao i Engelso\'Ll odgovoru. Zaustavio sam se na
ovom zadnjem odgovoru kako bih jasno pokazao da sadanji
nesporazum moe odavati ne samo politiku ili ideoloku zlobu, nego i posljedice odreenog teorijskog sljepila u koje se
moe upasti ako se zanemari da se Marxu postaVi pitanje njegova predmeta.

86

Uzmimo dakle st\'ari tako kako

su nam kazane, te se zapitajmo kako Marx misli sannga sebe, ne samo izravno, kad u sebi ispituje to ga razlikuje od
klasinih ekonomista, nego i neizravno, kad sebe misli u
njin~~, tj. :1. njima otkriva prisutnost ili nagovjetaj svog
otknca u njIhovu neotkriu i svoju vlastitu otroumnost misli, dakle, II sljepilu svoje najblie pretpovijesti.
OVdje ne bih mogao ulaziti u sve detalje koji bi
inae zasluivali strogu i iscrpnu studiju. Namjeravam razmotriti samo neke elemente koji e nam biti pogodne naznake problema to nas zaokuplja.
Marx odmjerava dug prema svojim prethodnicima, ocjenjuje dakle pozitivnost njihove misli (u odnosu na
svoje vlastito otkrie) u d\'a razliita oblika to se \Tlo jasno
pojavljuju u TeorijallZa o viku l'rijedllosli.
S jedne strane, on priznaje ovom ili onom od svojih prethodnika da je izluio i analizirao neki znaajan problem, iako izraz tog pojma jo ostaje u zamci konfuzije i jezike dvoznanosti. Tako on ukazuje na pojam \Tijelnosti Ll
Fettyja, pojam vika vrijednosti Ll Sleuarta, fiziokrata itd.
On sabire pojedinana pojmovna dostignua, najee ih izvlaei iz konfuzije jedne jo neadehatne terminologije.
S druge si rane, on istie drugu zaslugu koja se
O\'og ili onog posebnog dostignua (pojma) ve
naina ;)znanst\'Cl1e obrade politike ekonomije. rh-ije mu
ke u t0111 pogledu izgledaju I1ajrjci
PryZl SC, Ll
\Tlo klasinom, gotO\'o galilejskom duhu, tie znanstvenog
stajalita: metode stavljanja II zagrade osjetiInih pojavnosti,
tj. u oblasti politike ekonomije, svih \'iclljivih fen~mena i
empirijsko-praktikih pojmova koje proizvodi ekonomski svijet (renta, kamati profit itel.), ukratko svih tih ekonomskih
kategorija svakodnevnog ivota za koje Marx na kraju
Kapitala kae da su ekvivalent religiji. To staVljanje u zagrade ima za posljedicu razotkrivanje skrivene biti pojava,
njihove bitne unutranjosti. Ekonomska znanost, kao i svaka
druga znanost, prema Marxu zavisi o tom svoenju pojave
na bit ili, kao to on sam kae u jednoj eksplicitnoj uspored\ie ne

tie

87

bi s astronomijom, "prividIlog kretaIlja Ila zbiljsko kretallje.

Svi ekonomisti koji su doprli do nekog znanstvenog otkria,
barem posebnog, proli su kroz to svoenje. Meutim, to
djelomino svoenje nije dovoljno da se konstituira znanost.
Tada ,intervenira druga znaajka. Znanost je ona sustavna
teorija to obuhvaa totalitet svog predmeta i dopire do unutranje veze koja povezuje (svedene) biti svih ekonomskih
fenomena. Zasluga je fiziokrata, a prije svega Quesneyja, lo
su, makar u parcijalnoj formi (jer se ograniila na poljoprivrednu proizvodnju), toliko razliite pojave kao to su nadnica, profit, renta, trgovaka dobit itd. oslonili na jedillstvenu
izvornu bit, viak vrijednosti proizveden u sektoru poljoprivrede. Smithova je zasluga to je skicirao tu sistematiku oslobaajui je poljoprivredne pretpostavke fiziokrata ali je
takoer i njegova krivica to je to izveo samo napola. Doista
je neoprostiva Smithova slabost to je iz jedinstvenog izvora elio misliti o predmetima razliite naravi: istovremeno o
istinski (reduciranim) bitima, ali i o sirovim, na svoju bit
nesvedenim pojmovima; njegova je teorija stoga samo nunosti lien skup dvaju uenja, egzoterikog (u kojemu su sjedinjeni nereducirani sirovi fenomeni) i ezoterikog, zapravo
jedino znanstvenog (u kojemu su sjedinjene biti). Ova je jednostavna Marxova opaska bremenita smislom jer implicira
da znanost ne ini sama forma sistematinosti, ve forma
sistematinosti biti (teorijskih pojmova), a ne sistema ti
nost sirovih meusobno povezanih fenomena (elemenata
stvarnosti), ili pak mjeovita sistematinost biti i sirovih
fenomena. Bilo kako bilo, Ricardova je zasluga to je pro
mislio i prevladao protuslovlje izmeu dvaju Smithovih ue
nja i politiku ekonomiju istinski pojmio u formi znanstvenosti, tj. kao jedinstveni sistem pojmova koji izraava unutranju bit niezina predmeta:

Svoenje pojave na bit (danosti na njezin pojam),

unutranje jedinstvo pojma (sistematinost pojmova sjedinjenih pod njihovim pojmom) - to su dakle dva pozitivna odreenje to u Marxovim oima tvore uvjete znanstvenog karaktera nekog zasebnog rezultata ili neke ope teorije. Ovdje
meutim treba napomenuti da ta odreenja, kad je rije o politikoj ekonomiji, izraavaju ope uvjete postojee znanstvene racionalnosti (postojee teorije). Marx ih samo preuzima
iz stanja postojeih znanosti da bi ih uveo u politiku ekonomiju kao formalne norme znanstvene racionalnosti uope. Kad ocjenjuje fiziokrate, Smitha ili Ricarda, on ih podvrgava tim formalnim normama koje odluuju o tome jesu li
ih oni respektirali ili zaobili - ne sudei unaprijed o sadraju njihova predmeta.

(Usp. Teorije o viku vrijednosti, Prosveta, Beograd 1969, II, str. 132)

Meutim, time ne ostajemo na istim formalnim

sudovima. Nije li nam Marx prethodno u ekonomista naznaio sadraj od kojeg te forme apstrahiraju? Kad je rije o
pojmovima vrijednosti i vika vrijednosti koje Marx stavlja
u temelj svoje vlastite teorije, ne pojavljuju li se oni ve II
teorijskim znaajkama klasinih ekonomista, jednako kao
pojava-bit i teorijska sistematinost? Ali evo nas pred veoma
udnom situacijom. Sve izgleda kao da je Marx u biti a
upravo su tako moderni kritiari i ocijenili njegov pothvat
- bio zapravo samo nasljednik klasine ekonomije, i to oso
bito duni nasljednik, jer on od svojih predaka prihvaa klju
ne pojmove (sadraj svoga predmeta) i metodu redukcije, kao
i model unutranje sistematinosti (znanstvenu formu svoga
predmeta). U emu je onda Marxova osebujnost, njihova historijska zasluga? Naprosto u tome to je produio i doyrio jedan ve skoro izvreni posao: ispunio pukotine, rijeio
otvorene probleme, obogatio batinu klasika, ali na temelju
njihovih vlastitih principa, dakle njihove problematike, priJwaajui ne samo njihovu metodu i njihovu teoriju nego i
definiciju I1jihova predmeta. Odgovor na pitanje: to jc
Marxov predmet, to je predmet Kapitala - bio bi ve u samom svom principu, izuzevi nekoliko nijansi i otkria, upisan Ll Smitha, a pogotovo u Ricarcla. Veliko teorijsko tkanje
politike ekonomije bilo je w iU,posve goto,;o; dodue,
sa stanm'it.im kri\'im nitima, s pukotinama tu i lamo. NIar.\.
jc na\'odno zategnuo niti, uvrstio potku, zan-io neke toke,
ukratko: ;'Clvrio posao da bi ga uinio besprigovornim, Prema tome, nestaje mogunosti nesporazuma oko itanja Kapitala: Marxov predmet nije navodno nita drugo nego Ricardov predmet. Povijest politike ekonomije od Ricarda elo
Marxa postaje tada lijep ,kontinuitet bez reza, koji vie ne
priinjava probleme. Postoji li nesporazum, on je drugdje, Ll
Ricarda i Marxa - ne vie izmeu Ricarda i Marxa, nego izmeu cjelokupne klasine politike ekonomije radne vrijednosti iji je Marx samo briljantni dovrilac, te moderne

88

89

Najzad se pojavljuje Ricardo ... Osnova, polazna

fiziologije buroaskog sistema - poimanja njegove
unutranie organske povezanosti i ivotnog procesa - jest
odreivanje uijcdnosti radnim vremenom. Od toga polazi
Ricardo i primorava nauku da napusti svoj dotadanji javaluk i sebi poloi raun o tome u kojoj mjeri ostale kategorije to ih je razvijala i izloila - odnosi proizvodnje i prometa
odgovaraju ili proturjee polaznoj toki, u kojoj mjeri uope nauka, koja samo odraava, reproducira poj,n-ne oblike procesa, kao i same te pojave, odgovaraju osnovi na kojoj se zasniva unutranja povezanost, stvarna fiziologija buroaskog drutva, ili koje ine njenu polaznu toku; kako uope stoji stvar s tom proturjenou izmeu prividnog i stvarnog kretanja sistema. U ovome je, dakle, veliki historijski
znaaj Ricarda za nauku.
toka

1:1arg~~alistike i. neomarginalistike politike ekonomije ko]a pocn'a na saSVIm drugoj problematici.

Zaista, kad itamo neke Gramscijeve komentare

(marksistika je filozofija generalizirani Ricardo), Rozentalove teorijske analize ili donekle drugaije kritike prigovore
Della Volpea i njegovih uenika, u udu konstatiramo da ne
izlazimo iZ,I?g ka.l1til111iteta predmeta. Osim prigovora to sa
Marx upucuJe Rlcardu da je, zanemarujui kompleksnost
p'osredova~1.i.~, .odvie izrm:no doveo u odnos svoje apstrakcIJe s empIrIjskIm realnostIma, osim prigovora za spekulat~vnu ~ps~ra~ciju (hipostaziranje u jeziku Della Volpea,
Coll~ttI]a l PIetranere) to ga Marx upuuje Smithu, tj. ukralk?, I~uzevi nekoliko pogrenih koraka ili inverzije u pranIno] upotrebi apstrakcije, ne opaa se bitna razlika izmeu
Smith?va i ~icar-dova pre~meta te Marxova predmeta. To je
nerazlIkovanje predmeta bIlo u vulgarnoj marksistikoj interpretac!ji zabiljeen? u slijedeem obliku: razlika je samo u
n:~t?dl. Meto.da k?Ju su na svoj predmet primjenjivali klaslcnl ekonomIsti bIla bi u stvari samo metafizika, a Marxova
n:etoda: naprot.i\, dijalektika. Sve dakle proizlazi iz dijalektIke kOJU se pntom shvaa kao metodu po sebi, preuzetu od
H.egela i primijenjenu na predmet po sebi, ve prisutan u
Rlcarda Ispada kao da je Marx nekim udom genija naprosto zapecatIO to sretno jedinstvo koje, kao svaka srea, nema
povijesti. Na nau nesreu mi ipak znamo da postoji jedna
sasVIm mala tekoa: radi se o povijesti preobrata 'te di.t~lektike koju treba staviti na noge kako bi napokon zahocIla na vrstom tlu materijalizma.
v

Iz uitaka da ostanem na distanci, ni ovdje ne

upozoravam na olakotnosti shematike interpretacije, ka"ja bez
sumnje ima politika S\'ojs[va. Hipoteza o kOlllilllliletll 'predilicta izmeu klasine ekonomije i Marxa nije stvar samo
Marxovih pro,tivnika, niti pak nekih od njegovih pristalica;
ona sc raa tIho, u raznim prilikama, iz eksplicitnog diskursa samoga Marxa ili, raclije, ona se rac1a iz stanovite Marxove
utnje ~oja neoeki\'ano ucl\'ostruuje njegov eksplicitni diskurs, U nekim trenucima, na nekim simptomatikim mjestima, ta utnja izbija u diskursu i prisiljava ga da, usprkos sebi,. proizvede praw teorijske lapsuse: poneku rije( koja ostaJe u zraku iako je na izgled uklopljena u nunost miljenja,
pone~\.i sud kO)i neizljei\'o, krivom oiglednou, zatvara prostor SlO ga naIzgled ot\'ara pred umom. Jednostavno doslovno
itanje vidi u argumentima samo kontinuitet teksta. Potrebno. je. :>S,ill1plOlllalllo itanje da bi se te pukotine uinile zamJetIJIvlm, u jasnim izriajima, da bi se identificirao diskurs
~ltnje koj.i, izbijajui u \'erbalnom diskursu, u njemu izazIva prazl1lne koje su neuspjesi strogosti ili krajnje granice
njegova napora: njegove odsutnosti kad su u prostoru koji on
ipak otvara jednom dostignute te granice.

90

Dat u za to dva primjera: Marxo\'O poimanje apstrakcija na koje se oslanja proces teorijske prakse i tip prigm'ora to ga on upuuje klasinim ekonomistima.
Tree poglavlje Uvoda iz 1857. moe se s pravom
uzeti ,kao Rasprava o metodi nove filozofije koju je utemeljio
Marx. To je doista jedini sustavni Marxov tekst koji, u sklopu analiz~ kategorija i metode politike ekonomije, sadri
pretpostavke za utemeljenje teorije znanstvene prakse, dakle
teorije U\"jeta procesa spoznaje koji t\'ori predmet marksistike filozofije.
Teorijska problematika na koju se oslanja tekst,
doputa cla se marksistika filozofija razlikuje od svake spekulativne ili empiristike ideologije. Odluujua toka Marxo\'e teze odnosi se na razlikovanje zbilje i miljenja; jedna su
stvar zbilja i njezini razliiti vidovi: zbiljsko-konkretno,
proces zbiljskog, totalitet zbiljskog itd., a druga stvar miIjeIlje o zbilji i njezinim raznim aspektima: proces miljenja,
totalitet miljenja, konkretnost miljenja itd.
Taj princip razlikovanja implicira dvije bitne tetezu primata zbilje nacl miljenjem,
budui da miljenje o zbilji pretpostavlja postojanje zbilje
nezavisno od miljenja (zbiljsko kasnije kao i prije ostaje
II svojoj IlezavisIlosti iZl'({11 elulza). 2. Materijalistiku tezu specifinosti miljenja i procesa miljenja spram zbilje i
procesa zbilje. Ta je druga teza posebno predmet Marxon
razmiljanja u treem poglavlju Uvoda. Miljenje o zbiIj
skom, poimanje zbiljskog i sve operacije miljenja kojima
se zbiljsko misli i poima, pripadaju poretku miljenja, elementu miljenja, to ne bismo smjeli mijeati s poretkom
zbiljskog, s elementom zbiljskog. Cjelil1a, kako se pojaVljuje

ze: 1. -

Materijalistiku

u glavi, kao milje/za cjeli/za, proizvod je glave koja misli . ..

(str. 229); na isti nain miljeno-konkretno pripada miljenju

a ne zbilji. Proces spoznaje, posao razrade (Verarbeitung) s
pomou kojeg miljenje preobraava poetne intuicije i predodbe u spoznaje ili miljeno-konkretno, zbivaju se potpuno
Ll miljenju.
Da izmeu misijeIlja o zbiljskom i tog zbiljskog posLOji odnos, u LO nema nikabe sumnje, ali tu je odno,; spoz!laje.' odnos neadekvacije ili ae1ekvaciie spoznaje, a ne st\'arni odnos, to znai odnos upisan II zbiljsko koje miljenje
spoznaje (adeb'acija ili neadek\"acija). Taj spoznajni odnos
izmeu spoznaje zbiljskog i zbiljskog nije odnos zbiljskog
spoznat u tom odnosu. Razlika izmeu spoznajnog odnosa i
zbiljskog odnosa jest temeljna: ukoliko se ne potuje, neizbjeno se upada ili u spekulativni idealizam ili II empiristiki
idealizam; u spekulativni idealizam, ukoliko se zajedno s
Hegelom mijea miljenje i zbilja svodei zbilju na miljenje,
, Knjiga I, pogl. I, sL 16 i

IS.

91

shvaajui zbiljsko kao rezultat miljellja (228); u empmstiki idealizam, ako se miljenje mijea sa zbiljom, svodei
miljenje o zbilji na zbilju samu. U oba se sluaja to dvostruko svoenje sastoji od toga da se jedan element projicira
i realizira u drugome, od toga da se razlika izmeu zbilje i

miljenja o njoj shvaa bilo kao razlika unutranja samom

miljenju (spekulativni idealizam) bilo unutranja samoj zbilji (empiristiki idealizam).
Ove teze naravno postaVljaju probleme,' ali su one
ned\'osmisleno sadrane u Marxovu tekstu. No, evo to nas
zanima. Ispitujui metode politike ekonomije, Marx razlikuje dvije: prvu koja polazi od ,ivog totaliteta (stanovnitva, nacije, drave, vie dravCl), i drugu koja polazi od jednostavnih pojmova, kao to su rad, podjela rada, iLOvac, vrijednost itd. Dakle, dvije metode, jednu koja polazi od zbiljskog, drugu koja polazi od apstrakcija. Koja je od tih dviju
metoda dobra? Priinja se da je dobra metoda poeti sa
:)Jiljskill1 i kOllkretllilll ... Mec1utim, to se pri bliem promat ral1ju pokazuje kao pogreno . .. Druga metoda koja polazi od jednostavnih apstrakcija da bi, u miljeno-konkretnom,
proizvela spoznaju o zbiljskom, oigledno je ispravna znmzstvena metoda, a to je metoda klasine politike ekonomije,
Smitha i Ricarda. Formalno, u tom diskursu nema nieg posebnog to bi trebalo podvui.
Meutim, sam taj diskurs, u svojoj oiglednosti,
sadri i prikriva siillptollzati/Zu lviarxovu utnju. Ta je utnja neujna u cijelom razvitku diskursa koji nastoji pokazati da je proces spoznaje proces rada i teorijske razrade, te
da je miljeno-konkretno, ili spoznaja zbiljskog, proizvod te
teorijske prakse. Ta se tiina moe razumjeti salila u jed/Zoj odrec1el1oj toki, upravo tamo gdje je neopaena: kad
Marx govori o poetnim apstrakcijama na kojima se odvija
laj rad preobraavanja. Koje su to poetne apstrakcije? S
kojim pravom Marx u tim poetnim apstrakcijama, i ne kritizirajui ih, prihvaa kategorije od kojih polaze Smith i Ricardo, navodei tako na pomisao da on misli u kontinuitetu
njihova predmeta, dakle da se izmeu njih i njega ne zbiva
nikakav rez? Ta su elva pitanja zaprm'o jedno jedino pitanje,
upra\o ono Da koje I\1arx ne odgoyara, naprosto stuga io
ga i ile postadja. Evo mjesta njegove utnje, i to se prazno
mjesto iZ\Tgava opasnosti ela ga zaposjedne prirodni diskurs ideologije u liku cmpirizma. Ekonomisti 18. stoljea,
lipI'. uvijek zapoiilju od ivog totaliteta, stanovnitva, nacije,
dr'ave, vie dr,ava itd, ali Ul'ijek zavravaju time to plltem
wl(llize iZllau neke odredlljuc<C apstraktne elemente, ope
odnose, kao podjellI rada, 11ovac, vrijednost itcZ. Tek to su
o\'i pojedi11ani momenti bili vie ili manje fiksirani i apstra!zirani, poeli su nicati ekonomski sistemi, kao to je rad . ..
2

(228). utnja o prirodi te analize, te apstrakci),e i te fiksacije, utnja ili radije stavljanje tih apstrakcIJa u odnos
sa zbiljom iz koje ih se apstrahira, s intuicijom i predodbom zbiljskog koje zbog toga u svojoj istOi izgle(.l~ju ~ao
sirova materija tih apstrakcija, a da status te materIje (sirove ili prvotne?) nije izraen. U pukotinama te u~~je mo.e .se
zahvatiti ideologija stva mog suglasja izmeu zbllJsko~ l nJegove intuicije i predodbe, kao i prisutnost apstrakcIJe koja djeluje na to zbiljsko da bi iz njega izluila ~pe ~pst:'akt
ne odnose, tj. cmpiristiku ideologiju 2pstrakcljc. PItanje se
moe postaviti i drukije, i uvijek se zapaa njegova ocls~t
nost: u kojem se smislu za te ope apstraktne odnose moze
rei da su odreujui? J e li svaka apstrakcija kao takva znanstveni pojam svoga predmeta? Ne postoje li ideoloke apSU-akcije i znanstvene apstrakcije, dobrc i loe apstrakcije? utnja.) Isto se pitanje moe postaviti drukije: nesurr.l
njivo, te famozne kategorije poluene iz klasinih ekonomista, te apstrakcije od kojih treba poi da bi se dolo do sp.oznaja, ne predstavljaju tada problem za M~~xa. On~ za nJega proizlaze iz procesa prethodne apstrakcIJe~ o k.ojemu on
uti: apstraktne kategorije mogu tada odrazavatl s!.varne
apstraktne kategorije, apstraktno. zbiljsko. ~?je. OPStOJI, ka?
apstrakcija njihove pojedinanostI, u ~mpIrl)SkIm fe~o,n:el1l
ma ekonomskog svijeta. Isto se pitanje moze postaVIti I na
drugi nain: poetne apstraktne kategorije (kategorije ekono~ista) tu su opet na kraju, one su stvarno proizvele konkretne spoznaje, ali se ne vidi da su se preobrazile, izgleda
ak ela se nisu ni morale preobraziti jer su ve oel poetka po
stojale u formi adekvacije spram svoga predmeta, takvoj da
se miljeno konkretno to e ga proizvesti znanstve~i r~?
moe pojm'iti kao njihova ista i jedno:ta~na ~?ilkret:~aClj~l
i njihovo isto i jednostavno samozamrsenje, njIhovo ClstO..1
jednostavno samoustrojavanje koje se implicitno smatra nJIhovom samokonkretizacijom. Tako se utnja moe produiti u eksplicitnom i implicitnom diskursu. Sva teorijska des
kriF4~ija koju nam daje Marx ostaje form~l.nom, jer ne ~~av
lja u pitanje prirodu tih poetnih apstrakCIja, problem njlh~:
\'e adekvacije vlastitom predmetu, ukratko predmet na kOJI
su one unuene.
ona Ll skladu s tim ne stavlja II pitanje
preobra~j tih apstraktnih kategorija u toku procesa teorijske prakse, dakle: prirodu predmeta il1lpliciranog u tim preobraajima. Nije rije o tome da se zbog toga prigo,'ara
Marxu: on nije morao rei sve u jednom tekstu koji je uostalom ostao neobjavljen; Ll svakom sluaju, nitko ne moe
; Cijena te utnje: tr"ba proi.tati VII p(}glaylje Roze.nt,\lo\'c k:,jigc. ("~r(}ble~1i
dijalehike u Kapitalu), a pOSebn(} st~anlce pos\'ccenc_ lzbJ!,ga''::IlJU p~oblcma .I::Z:
like izmeu "dobre i "loe" apstrakCije (str. 304-300; 320-321). Tr"ba pomb!ltl
na sudbinu, II marksistikoj filozofiji, jednog tako d\'osmls.1enog~.terml!:a. kao stu
je generalizacija s pomou kojeg je miljena (to II 5t\'ar:1 znacI. I?cf!1}slJe~a) :1<1+
n.l\" znanstvene apstrakcije. Cijena jt:! te neoekivane utnje emplrlstlcko lsku::.e
nje.

Usp. Knjiga I, pogL I, st. 16, 17 i 18.

92

93

biti pozvan da odjednom kae sve. Tim odvie uurbanim

moe se meutim uputiti prigovor da nisu uli tu
lltnju: te da su pohitali u empirizam. Utvrujui tono
Marxovo mjesto utIlje, moemo postaviti pitanje koje sadri
i prekriva ta utnja: upravo pitanje diferellcijallle IUlravi apstrakcija na kojima se okuava znanstvena misao da bi, pri
kraju svog procesa rada, proizvela nove apstrakcije, razliite
od prvih i, u sluaju epistemolokog reza kao to je onaj koji
Marxa ocl\'aja od klasinih ekonomista, radikalno nove.

itateljima

kursi koji cjelokupnog Marxa filozofa deportiraju upravo u

ideologiju koju on pobija i odbacuje. Uskoro emo vidjeti
takve primjere gdje ne-miljenje jedne neznatne utnje postaje svojstvom nemiljenog diskursa, tj. ideolokih diskursa.

Ako sam maloprije pokuao pokazati nunost da

se pojmi ta razlika, dajui razliita imena razliitim apstrakcijama koje interveniraju u procesu teorijske prakse, brino
razlikujui openitosti I (poetne apstrakcije) od openitosii
III (proiz\'odi procesa spoznaje), neto sam bez sumnje dodao
Marxovu diskursu; meutim, u drugom pogledu, samo sam
obllovio, dakle odrao njegov vlastiti diskurs, ne pristajui
na iskuenje njegove utIlje. uo sam tu utnju kao mogui
pad jednog diskursa pred pritiskom to potiskuje i djelovanjem drugog diskursa koji, zahvaljujui tom potiskivanju, zauzima mjesto pn'oga i gO\'ori u njegovoj utnji: empiristi
kog diskursa. Nisam uinio nita drugo osim to sam toj utnji omoguio da govori o prvom diskursll, rastvarajui drugi.
Jednostavni detalj, rei e netko zacijelo, ali se, kad im nestane strogosti, upravo za te detalje vjeaju inae razmetljivi dis:';t,; ~:t:b;'l. i~li1.l.'~llari\~Ii.i .~mi:-'~.lu .l~ utnje .. o.l~a j~.. dio .pdreCien.,?g diskursa kojemu I.llJt: bIO ~dJ da IziuZI prinCipI..! markslstlCkL' tdozuftjc teorIje povijesti proil.\'oc.!nJc spoznaJu, nego da ut\Tdi neophodna pravila lnetode za razmatranje politi~
kt.! t;k~.l!l,C!mijL': ~larx se d~klt; smjest.io unt.;tar YCC konstituiranog znanja", nc pos.
tadJuJucI sebI ,problem. nJcgove l?ro1ZvodnJe. Stoga on i illoe, u granicama tog
teksta, !':imatI'atI da Snllthu;;c iRlcardove ))dobre apstrakcije od2:ovaraju odree.
noj .~tvQrno~t~,. a utjeti ? izL:tzetno .sl~ocninl u~je.ti~a ~oji S~ ~aznili nastanak
kJaslcne pu!Jtlck ekonomlJe; l on moze preskocltl pltanJe kOJi Je to proces mo.
~a:) pruil.vc.;;ti polje kla~:2ne prubkmntike na kujcmu se konstituirao prcdmct
kla...,i2ne politike ckonomijc, dajui nj~zinoj spoznaji stanodti uvid u stvarnost,
bila ta .spo/.naja jo::' poj domin.acijom ide0i0~ije. Da nas t:!j metodoloki
dr.)\od! do samoga praga zahtjeva za konstituiranjem teorije proizYodnje
'ipuznaja, keja tvori jedinstvo s marksbti'kom fi!ozorijom, to je zahtjev za nas:
a!i tu jt: i zahtjev koji dugujemo '\1.1rxu pod uvjeton1 da imanlu .na unlU istovn.!m~
!lO teurij:-.ku nedO\TenOst tog teksta (njegovu :=.utnju u toj odreenoj toki) i
filozofski durn<:'t;'aj njegu\' no\'-; teorije povijesti (posebno ono to Inam on <-1
p.rijei da mislinlo: artikulaciju ideoloke pro.kse i 7~!1Cmst\"cnc prakse prema dr:.!glin ,prak:-,ama, tl; organsku i cilferr.:ndjalnu pUvijest tih praksa L UglaYnom,
::'utnJu
tom tekstu moemo promatrati na dva naina: ili smatrajui .ie ut.
po sebi razunlijc, jer
Z':'l. sadraj teoriju dominantn~ empiristil:ili pak prom:lIrajuci
;,!!'anicu i problem. Granica ic
kO.k je .\brx du\l.'u
m i:..;ao , ali nam tada ta
baca
Inpiristike problematike,
nu .... o
Problenl:
ie
tog nOVO-fI polja? SZlJa fZlspolar.:mu s
qudija o pO\'ijesti
hi~mo stl!l1njall k"ako moramo triliti sCb\'i!l1
putovima nego to s-u ptHO\'j en1pirizma, Ali Ll tom odluujuem tra~nju
:,:til1 ilam :\Lrx uaje temeljne principe (strukturaciju i artikulaciju razliitih prak~
sa) Time se uoava razlika izmeu ideolokog promatranja utnje ili teor.ijske
praznine njezinog znanstvenog prom3tranja: pn'o na~ promatranje stavlja, pred
ldl'olu::;k.u zatvorenost, a drugo pred znanstvenu otvorenost. S pomou toga mo~
z\"'mo i:lknino \'iJjti odr~(kni priIlljt:r idcolo';kc prijdnje kuja priti;ce svaki
znan::ltveni rad: ideologija vreba z.nanost ne .samo II svakoj toki gdje izostane
njeLina strogost, n~go i tl krajnjoj toki gdje neko aktualno btr-uivanje dosje
svoje granice. Upravo tu, na razini ivota znanosti, moe intervenirati filozofska
aktivnost: kao teorijski oprez koji otvaranje znanosti titi protiv zat\orenosti
ideologije, naranlO pod uvjetom da se ne govori samo o ot\'orenosti i zatvore
nosti openito nego o tipinhn, historijski odredenim strukturalna II otvorenosti
i zatvorenosti. e ~\laterijalizmu iempiriokriticizmu Lnjill stalno podsjea na tu
apsolutnu tt:mdjnu t,.'gzistenciju ;to l\ori .specifinu funkciju marksistike filozofije.

94

95

IV

GREKE

KLASINE

EKONOlvl11E

Nacrt pojma historijskog vremena

Dolazim do svog dmgog primjera u kojemu emo moi odmjeriti isti primjer, ali na drugi nain: ispitujui vrstu prigovora to ga Marx upuuje klasinim ekonomistima. On im upuuje vie posebnih zamjerki
i jedan temeljni prigovor.
Zadrat u se samo na jednom od posebnih prigovora, onom to se tie terminologije. On zadire u naoko
beznaajnu injenicu da Smith i Ricardo viak vrijednosti
uvijek kanaliziraju u obliku protita, rente i kamata, da on dakle nikad nije nazvan svojim imenom ve je uvijek prikriven
pod dmgima, da nije shvaen u svojoj )}openitosti razliitoj
oel svojih oblika postojanja: profita, rente i kamata. Oblik
je te zamjerke zanimljiv: Marx izgleda promatra to brkanje
vika vrijednosti s njegovim oblicima postojanja kao jednostavnu nedostatnost jezika koju je lako ispraviti. I doista,
kad ita Smitha i Ricarda, on iznova uspostavlja rije odsutnu u rijeima koje ju prikrivaju, te ih prevodi, obnavljajui njihov izostanak, kazivanjem onoga to one zaista preuuju, itanjem njihovih analiza rente i profita kao i analize opeg vika vrijednosti koja ipak nikad nije imenovana
kao unutranja bit rente i profita. A znamo da je pojam vika vrijednosti, prema Marxovu priznanju, jedan od dvaju
kljunih pojmova njegove teorije, jedan oci indikativnih poj1110\'a osobite razlike koja ga u pogledu problematike i predmeta dijeli od Smitha i Ricarda. U stvari, Marx razmatra odsutnost pojma kao ela se radi o odsutnosti rijei, i to pojma
koji nije bilo kakav pojam, nego ga je, i [o e se vidjeti, kao
pojam nemogue razmatrati u najstroem smislu rijei a ela
sc ne pokrene pitanje problematike na koju sc on moe oslonili, tj. razlika problematike, rez koji .Marxa odvaja oel klasine ekonomije. I tu opet, kad artikulira prigovor, Marx ne
misli doslovno ono to ini - jer on odsutnost organskog
pojma koji pospjeuje (u kemijskom smislu rijei) revoluciju problematike svodi na izostavljenost jedne rijei. Ovo
Marxovo isputanje, ukoliko nije otkriveno, svodi ga na razinu njegovih prethodnika i evo nas opet u kontinuitetu predmeta. Na to emo se jo vratiti.

96

Temeljni prigovor to ga Marx, od Bijede filozofije do Kapitala, upuuje cijeloj klasinoj ekonomiji jest da je
ona imala ahistorijsku, ovjekovjeiteljsku, fiksistiku, apstraktnu koncepciju ekonomskih kategorija kapitalizma.
Marx izriitim terminima izjavljuje da te kategorije treba historizirati kako bi se razjasnila i razumjela njihova narav,
njihO\a relativnost i prolaznost. Klasini su ekonomisti, kae
on, uvjete kapitalistike proizvodnje uinili vjenim uvjetima
svake proizvodnje, ne videi da su te kategorije povijesno odretene, dakle historijske i prolazne.
Ekonomisti izlau buroaske odnose proizvodnje,
podjelu rada, kredit, novac, itd. kao stalne, nepromjenijive,
vjeite kategorije ... Ekonomisti nam objanjavaju kako se
proizvodi pod ovim datim odnosima, ali oni nam ne objanjavaju kako se proizvode sami ovi odnosi, tj. historijsko kretanje koje ih raa ... Tako su ove ideje, ove kategorije, isto tako malo vjeite kao i odnosi koje izraavaju. One su historijski i prolazni proizvodi. (Usp. Bijeda filozofije, Svjetlost, Sarajevo 1973, sir. 83-87)
Kao to emo vidjeti, ova kritika nije posljednja
rije z.biljske Marxove kritike. Ta kritika ostaje povrnom i
dvoznanom, iako je njegova kritika beskrajno dublja. Bez
sumnje nije sluajno to je Marx u svojoj deklariranoj kritiCi esto ostao na pola puta svoje zbiljske kritike, kad tako
SHI svoju razliku prema klasinim ekonomistima ustanovljuje u nepovijesnosti njihove koncepcije. Ta je ocjena teko
pritiskivala ne samo razne interpretacije Kapitala i marksistike teorije politike ekonomije, nego i marksistike filozofije. Tu smo na jednoj od stratekih toaka Marxove misli,
rekao bih ak na stratekoj toki broj jedan Marxove misli,
na kojoj je teorijska nedovrenost Marxova suda o sebi dovela do najteih nesporazuma, i opet ne samo u njegovih protivnika, zainteresiranih da ga ne poznaju kako bi ga osui
vali, nego takoer, i prije SYega, u njegovih pristalica.
SVi se ti nesporazumi mogu grupirati oko sredinjeg nesporazuma o teorijskom odnosu marksizma spram pov;jesti, o tzv. radikalnom historicizmu marksizma. Ispitajmo
temelj raznih oblika to ih je poprimio taj krucijalni nesporazum.
Po mom miljenju on Se iLravno tie .0.1arxO\"a udnosa splarn Hegela i koncepcije dijalektike i povijesti. Ako se
cijela razlika koja Marxa razdvaja od klasinih ekonomista
saima u historijskom karakteru ekonomskih kategorija,
Marxu je dovoljno da historizira te kategorije, da odbaci shvaanje prema kojemu su te kategorije stalne, apstraktne vjene, te da ih, suprotno, promatra kao relativne, privremene, prolazne kategorije, dakle u posljednjoj instanci podrec1ene momentu njihove povijesne egzistencije. U tom sluaju
Marxov se odnos spram Smitha i Ricarda moe predstaviti
kao identian Hegelovu odnosu spram klasine filozofije.
i

Kaku ~it3ti h.3.pital

97

Marx bi tada bio u pokret stavljeni Ricardo, kao to bi se za

Hegela moglo rei da je u pokret stavljeni Spinoza; u pokret
stavljen znai biti historiziran. U tom bi sluaju cijela Marxova zasluga iznova bila u tome da je hegelizirao, dijalektizirao
Ricarda, tj. da je prema hegelovskoj dijalektikoj metodi mislio jedan ve konstituirani sadraj koji je od istine odijeljen
samo slabanom pregradom historijske relativnosti. U tom
sluaju ponovo upadamo u sheme posveene itavom jednom
tradicijom, sheme koje poivaju na koncepciji dijalektike kao
metode po sebi, ravnodune na sam sadraj iji je ona zakon,
bez odnosa na specifinou predmeta o kojemu ona mora
osigurati istovremeno principe spoznaje i objektivne zakone.
Ne inzistiram na toj toki koja je, barem u principu, ve objanjelu
Ali elio bih razjasniti drugu zbrku koja nije ni
razotkrivena ni rasvijetljena, a jo vlada, i bez sumnje e zadugo vladati interpretacijom marksizma, mislim izriito na

Hegel, kao to je poznato, definira nijeme kao

der daseiencle Begriff, tj, kao pojam u njegovu neposred-

nom empirijskom postojanju. Kako nas samo vrijeme upuuje na pojam kao svoju bit, tj. budui da Hegel svjesno objavljuje da je povijesno vrijeme samo odraz, u kontinuitetu
vremena, unutranje biti povijesnog totaliteta koji utjelo\"ljuje moment razvoja pojma (ovdje ideje), moemo, s Hegelovim doputenjem, smatrati da povijesno vrijeme samo
reflektira bit drutYenog totaliteta kojega je on postojaIlje.
To znai da e nas bitne znaajke povijesnog vremena uputiti na osobitu strukturu tog drutvenog totaliteta"
Mogu se izd\"ojiti d\'ije bitne znaajke hegelovskog
povijesnog vremena: homogeni kontinuitet i istodobnost vremena.
1. Homogeni kontinuitet vremena, Homogeni je
kontinuitet vremena odraz postojanja kontinuiteta dijalekti
kog razvoja ideje, Vrijeme tako moe biti promatrano kao
kontinuum u kojemu se oituje dijalektiki kontinuitet razvojnog procesa ideje. Citav problem znanosti povijesti proizlazi tada, na toj razini, iz trganja tog kontinuiteta prema stano,
vitoj periodizaciji koja odgovara slijedu jednog dijalektikog
totaliteta za drugim. Momenti ideje postoje kao povijesni
periodi koje treba tono omeiti u kontinuumu vremena. Hegel je tu u svojoj problematici samo promislio problem broj
jedan prakse historiara, problem koji je Voltaire izraavao
razlikujui, na primjer, stoljee Louisa XV od stoljea Louisa XIV; to je i glavni problem moderne historiografije,
2. Istodobnost vremena ili kategorija povijesne sadaIljusti. Ta je druga kategorija uvjet mogunosti prve i ba
emo putem nje doi do najdublje Hegelove misli. Ako je
povijesno nijeme postojanje drutvenog totaliteta, treba odrediti koja je struktura tog postojanja, To ela je odnos drut\'enog totaliteta prema njegovu povijesnom postojanju oel
nos prema neposrednom postojanju implicira ela je i sam taj
odnos n<.:posr<.:dail. Drugim rijeima: struktura je povijesnog
postojanja takva da svi elementi cjeline m'ijek koegzistiraju
u istom \Temenu, u istoj sadanjosti, ie su jedni drugima
istodobni u istoj sadanjosti. To znai da struktura historijskog postojanja hegelovskog clrut \"enog totali teta doputa
ono to predlaemo da se nazove rezom biIi", tj, onom intelektualnom operacijom kojom se II bilo kojem momentu po\'ijesnog ,Temena \Ti l'enikalili rez, taka\' rez sadanjosti da
su s\i elementi cjeline, to su otkri\'eni lim rezom, meusob
no u neposredno~m odnosu koji neposredno izraava njihovu
unutranju bit. Kad budemo govorili o rezu biti, imat e
mo elakle u vielu specifinu strukturu drutvenog totaliteta
to omoguuje taj rez II kojemu su svi clementi cjeline dani
u suprisutnosti to je i sama neposredna prisutnost njihove
biti koja je tako II /ljima postala neposredno itljivom, Jasno
je u stvari ela je specifina struktura drutvenog totaliteta
ono to doputa taj rez biti; jer taj je rez mogu samo zbog
osobite naravi jedinstva tog totaliteta, duhovnog jedinstva,

98

99

z.brk1l koja se ti(~e pojma povijesti.

Kad se tvrdi da klasina ekonomija nije imala povijesnu nego ovjekovjeiteljsku koncepciju ekonomskih kategorija, kad se izjavljuje kako je te kategorije potrebno misliti kao historijske da bi ih se uinilo adekvatnim njihovu predmetu, tada se iznosi POjWll povijesti, ili radije stal/oviti pojam povijesti koji postoji u zajednikoj predodbi, ali bez
truda da se postave pitanja njegovu subjektu. Kao rjeenje
se u stvari namee jedan pojam koji sam postavlja teorijski
problem jer onakav kakvim ga se prihvaa i uzima to je nekritizirani pojam koji se, kao i svi evidentni pojmovi, izvrgava opasnosti da mu itav teorijski sadraj bude samo funkcija koju mu pridaje postojea ili vladajua ideologija. To
znai nametati kao teorijsko rjeenje jedan pojam ija svoj;,;tva nisu ispitanzt i koji, daleko od toga da bude rjeenje, u
teorijskom pogledu preclsta\"lja problem, To znai smatrati
da se od Hegela i od empiristike prakse historiara moe preuzeti pojam povijesti i uvesti ga u Marxa bez ika:b'e principijelne tekoe, tj. ne postavljajui sebi prethodno kritiko
pitanje o tome koji je st\'arni sadraj pojma kojeg se tako
nai\"]lo pribi!"e kao da je jasan po sebi, dok bi se naproti\"
prije s\'cga trebalo pitati kaka\" iiiora biti sadraj
pu\ijesti iO ga zahtije\'a i nalae ivlar:'w\'a teorijska problematika.

:--..Je anticipirajui izlaganje to e uslijediti, elio

bih upozoriti na nekoliko principijelnih toaka, Uzet u kao
prikladan protuprimjer (uskoro e se vidjeti otkuda ta prik
ladnost) hegelo\'sku koncepciju povijesti, hegelo\"ski pojam
povijesIZog vremella u kojemu se za Hegela reflektira povijesna bit kao taha.

ukoliko se time eli jasno definirati tip jedinstva jednog izraajnog totaliteta, tj. totaliteta iji su svi dijelovi takoer
totalni dijelovi, jedni druge izraavaju i svaki izraava drutveni totalitet koji ga sadri, jer svaki u sebi sadri, u neposrednoj formi svoga izraza, samu bit totaliteta. OVdje mislim
na strukturu hegelovske cjeline o kojoj sam ve govorio: ona
posjeduje takav tip jedinstva, da je svaki element cjeline,
bilo da se radi o nekom materijalnom ili ekonomskom odreenju, nekoj politikoj situaciji, nekom religijskom, umjetnikom ili filozofskom obliku, uvijek samo prisutnost pojma
u samome sebi u odreenom povijesnom momentu. U tom
su smislu meusobna suprisutnost elemenata i prisutnost
svakog elementa u cjelini, utemeljeni u prethodnoj prisutnosti: potpunoj prisutnosti pojma u svim odreenjima njegove
egzistencije. Po tome je mogu kontinuitet vremena kao ~e
nomena kontinuiteta prisutnosti pojma u njegovim pozitIvnim odreenjima. Kad govorimo o momentu razvitka ideje
u Hegela, moramo imati u vidu da taj termin upuuje na
jedinstvo dvaju smislova: moment kao moment razvitka (ono
to trai kontinuitet vremena i izaziva teorijski problem periodizacije), i moment kao moment vremena, kao sadanjosti
koja je uvijek samo fenomen prisutnosti pojma u sebi samom u svim svojim konkretnim odreenjima.
Ta apsolutna i homogena prisutnost svih odree
nja cjeline u aktualnoj biti pojma, doputa rez biti o kojemu je maloprije bilo rijei. Ona u principu objanjaya famoznu hegelovsku formulu koja vai za sva odreenja cjeline, ukljuujui i samosvijest te cjeline u znanju o toj cjelini,
odnosno o povijesno prisutnoj filozofiji - famoznu formulu
da nit ko ne moe prekoraiti svoje vrijeme. Sadanjost u stvari tvori apsolllll1i horizont svakog znanja, jer je svako znanje
uvijek samo postojanje u znanju unutranjeg principa cjeline. Filozofija, koliko god daleko ila, nikad ne nadilazi granice tog apsolutnog horizonta: iako zapoinje svoj let u sulO/l, ona jo pripada danu, dananjici, ona je samo sadanjost koja reflektira o sebi, koja reflektira o prisutnosti pojma u sebi - sutra joj je u biti nedostupno.
A 10 je ono zbog ega ontoloka kategorija sadanjosti onemoguuje svaku anricipaciju historijskog vremena,
s\'aku s\'jesnu anticipaciju o buduem razvitku pojma, svako
::'i1Cl11je o buduIlosti. To objanjava Hegelovu teorijsku tekou da objasni postojanje velikih ljudi koji stoga po njegovu miljenju igraju ulogu paradoksalnih svjedoka nemogueg s\'jesnog povijesnog predvianja, Veliki ljudi niti proniu niti spoznaju budunost: oni je proriu u predosjeaj u,
Veliki su ljudi nita drugo do vrai koji predosjeaju bez
sposobnosti da spoznaju neumitnost biti sutranjice, jezgre
u kori, neprimjetno sazrijevanje budunosti u sadanjosti,
nadobzec:u bit koja se rac1a u otuenju aktualne biti. Zbog

toga to nema znanja o budunosti, nema ni znanosti o politici, znanja koje se odnosi na budue uinke sadanjih po'
java. Zbog toga, u strogom smislu, nije mogua ni Jzegelovska
politika, niti je ikad bio stvarno poznat hegelovski politiki
ovjek.

Ovdje inzistiram na prirodi hegelovskog povijesno!! vremena i njegovim teorijskim uvjetima zbog toga to
je ~to shvaanje povijesti i njegova odnosa spram povijesti
:jo ivo meu nama, kao to se moe vidjeti u. danas rairenom razlikovanju sinl\ronije i dijakronije. U temelju je tc
distinkcije koncepcija kontinuirano-homogenog, sebi istodobEOg povijesnog vremena, Sinkronijska je istovremenost, ~~
protnost biti i njezinih odreenja sadanjost koja moe bitI
itana kao struktura u "rezu biti, jer je sadanjost sama
egzistencija bitne strukture, Sinkronijsko dakle prelposlm'lja tu ideoloku koncepciju kontinuirano-homogenog vremena. Dijakronijsko je tada nita drugo nego postojanje te sadanjosti u sekvenci vremenskog kontinuiteta gdje su dogaaji na koje se svodi povijest u strogom smislu (usp,
Lvi-Strauss) samo uzastopne
kontingent ne prisutnosti II
kontinuumu vremena. Dijakronijsko kao i sinkronijsko, koje je primarni pojam, oba dakle pretpostavljaju iste znaaj
ke koje smo otkrili u hegelovskom shvaanju vremena: ideoloku koncepciju historijskog vremena.
Ideoloku stoga, to je jasno da je ta koncepcija
povijesnog vremena samo odraz Hegelove koncepcije tipa jedinstva koje tvori vezu izmeu svih elemenata - ekonomskih,
politikih, religijskih, estetskih, filozofskih itd. drutvene cjeline. Jedinstvo tog dvojakog aspekta povijesnog vremena (homogeni-kontinuitet/istodobnost) mogue je i nuno
upra\'o stoga to je hegelo\'ska cjelina "duhovna cjelina u
lajbnicovskom smislu cjeline, iji svi dijelovi meusobno
konspiriraju, iji je svaki dio "pars totalis",
I evo zato je taj hegelo\'ski protuprimjer prikladan. Ono to po nama prikriva odnos, koji smo upravo ustanovili, izmeu strukture hegelo\'ske cjeline i nara\'i hegelo\'skog povijesnog vremena, jest to da je hegelO\'ska ideja vremena preuzeta iz najobinijeg empirizma, iz empirizma krivih oiglednosti svakodnevne "prakse' koju II naivnom obliku nalazimo samo u historiara, Ll svakom sluaju u svih Hegelu poznatih historiara, koji scbi nisu postavljali nikakvo
pitanje o specifinoj strukturi povijesnog \'remena. Danas
stanoviti historiari poinju sebi postavljati pitanja, i to es
to II vrlo ozbiljnom obliku (usp, L. Febvre, Labrousse, Braudel itd,), ali ih ne postavljaju eksplicitno u funkciji strukture
cjeliIle koju izuavaju, ne postavljaju ih u doista pojmovnom
obliku: oni jednostavno konstatiraju da u povijesti postoje
razna vremena, raznolikosti vremena, kratka, srednja i duga
5

100

Moglo sc

rei

da jc hegclovska filozofija "spekulativni empirizam" (feuerbach),

101

vremena, te se zadovoljavaju isticanjem njihovih meupro

imanja kao proizvoda njihovih susreta; oni te raznolikosti,
kao razne varijacije, ne izvode iz strukture cjeline koja, meutim, izravno upravlja proizvodnjom tih varijacija; oni su
\'ie u iskuenju da te raznolikosti, kao razne trajanjem mjerljive varijante, izvode iz obinog vremena, iz kontinuiranog
ideolokog: vremena o kojemu je bilo rijei. Hegelov je protuprimjer dakle prikladan jer pokazuje grube ideoloke iluzije tekue prakse i prakse historiara, ne samo onih koji
sebi ne postavljaju pitanje, nego ak i onih koji sebi postavljaju pitanje, budUi da pitanje openito izvode ne iz temeljnog pitanja pojma povijesti nego iz ideoloke koncepcije
\Temena.
Meutim, ono to moemo zadrati od Hegela,
upravo je ono to nam prikriva taj empirizam, to je Hegel
tek sublimirao u svojoj sustavnoj koncepciji povijesti. Moemo zadrati taj rezultat do kojeg je dovela naa kratka kritika analiza: treba strogo ispitati strukturu drutvene .cjelille kako bi se u njoj otkrila tajna koncepcije povijesti u kojoj se promilja nastajanje drutvene cjeline; kad je jednom spoznata struktura drutvene cjeline, postaje razumljivim naizgled neproblematini odnos to ga s njome uspostavlja koncepcija povijesnog vremena u kojoj se ta koncepcija reflektira, To to je upravo uinjeno s Hegelom, jednako vrijedi i za Marxa: korak koji nam je omoguio da razjasnimo latentne teorijske pretpostavke koncepcije povijesti koja je izgledala po sebi jasnom, ali je u stvari organski
povezana s odreenom koncepcijom drutvene cjeline, moemo primijeniti i na Marxa, postavljajui sebi za cilj da stvorimo marksistiki pojam povijeSilOg vremena, polazei od
marksistikog pojma drutvenog totaliteta,

Znamo da se marksistika cjelina bez ikakve zbrke razlikuje od hegelovske cjeline: to je cjelina ije je jedinstvo, daleko od toga da bude izraajno ili duhovno jedinstvo Leibnizove i Hegelove cjeline, konstituirano od stanovitog tipa kompieksnosti, jedinstvo strllklllrirallc cjcline
koja sadri ono to se moe nazvati razliitim i )}relati\'J1o
autonomnim razinama ili instancama to koegzistiraju u tom
kompleksnom strukturalnom jedinstvu, meusobno se artikulirajUi prema modusima specifinih odreenja, u posljednjoi instanci fiksiranih razinom ili instancom ekonomije.'
Namjeravali smo odrediti strukturalnu narav te
cjeline, ali se moemo zado\'oljiti privremenom definicijom
kako bismo dali naslutiti da hegelovski tip koegzistencije
(koji doputa rez biti) ne moe odgovarati postojanju tog
nO\'og tipa totaliteta.
.. CS? "Kontradikcija i nadddcrminacija", (La Panse, br !O6). "O materijalistikoj
diialektick (La Pense . br. 110). Sabrani u Pour Marx, Fran<;ois Maspero, str,
str. 85 i dalje, Slr 161 i dalje.

102

Tu osobitu koegzistenciju \'e Marx jasno naznacUJe u jednom odlomku iz Bijede filozofije (usp, Bijeda filozofije, Svjetlost, Sarajevo 1973, str. 87-88) u kojemu jednostan10 govori o odnosima proizvodnje:
Odnosi proizvodnje svakog drutva ine cjelinu,
G. Proudhon s!1\'aa svaki ekonomski odnos kao jednu drut\"Cnu fazu, a te faze proizvode jedna drugu, potjeu jedna
iz druge kao antiteza iz leze, i u svom logikom slijedu osl \'amj u bezlini um ovjeanstva.
Jedina je nezgoda ove metode lo g. Proudhon,
im pristupi istraivanju makar koje od tih faza, ne moe da
objasni a da ne pribjegne svim drugim drutvenim odnosima,
premda te odnose jo nije stvorio pomou svog dijalektikog
kretanja. Kad poslije toga g. Proudhon prelazi na stvaranje
drugih faza pomou istog uma, on s njima postupa kao da
pred sobom ima novoroenad, zaboral'ljajui da Sll stare islo kao i pITa faza.
Tako, da bi dospio do konstituirane vrijednosti
koja je za njega osnovica svekolikog ekonomskog razvitka,
on nije mogao da bude bez podjele rada, konkurencije itd.
iVIcutim, u nizu, u umu g, Proudhona, u logikom slijedu, tj.
odnosi jo nikako nisu postojali.
Tko s kategorijama poli tike ekonomije izgrau
je zgradu nekog ideolokog sistema, taj rastura lanove elru,~ll'el1og sistema, Taj onda svakog lana drutva pretvara II
odvojeno drutvo, a onda ova odvojena dmtva istupaju jedno za drugim, I doista, kako bi sama logika formula kretaIlja, I'remel1skog slijeda, Illogla ela objasni drutveno tijelo II
k.o1lle svi odnosi istovremeno postoje i oslanjaju se j ecZClI Z o
drugi?
S\e je tu: la koegzislellcija, ta artikulacije lanova
;>drutvenog sistema, meusobno uzajamno podupiranje odnosa ne moe se misliti u logici kretanja, sukcesije, vremena, [mamo li na umu da je logika, kao lo je to Marx
pokazao u Bijedi filozofije, samo apstrakcija kretanja i
\-remena" koji su oYClje posebno prizvani, kao izvor prudonistike mistifikacije, jasno je da treba obrnuti slijed miljenia i naipriie mislfti specifitnu strukturu totaliteta, kako 'bl
sc razumjela i forma i koegzistencija njezinih lano\'a i konslituti\'ni odnosi i samos\'ojna struktura pO\'ijesti,
U Ul'odu iz 18j7, Ll kojemu je rije o kapitalisti
kom drutvu, Marx iznova napominje da se struktllra cjeliIle
mora sln'atiti prije nego se bilo to kae o \Temenskom slijedu:
Ne radi Sl' o mjestu koje ekonomski odnosi historijski zauzimaju u uzastopnom slijedu razliitih drutvenih
oblika, Jo manje o njihovu redoslijedu u ideji (Proudhon)
, . Radi se o Iljihovoj strukturi II buroaskom drutvu, (str .
236).

103

Time je precizirana nova znaajna toka: struktura cjeline artikularna je kao struktura jedne hijerarhizirane
organske cjeline. Koegzistencija lanova i odnosa u cjelini
podvrgnuta je poretku dominantne strukture koja uvodi specifini poredak u artikulaci j i (Gliederung) lanova i odnosa.
U svim drutvenim oblicima postoji odreena
proizvodnja koja odreuje rang i utjecaj svima ostalima i
iji odnosi zbog toga odreuju rang i utjecaj svima ostalima.
(Ul'od, str. 235).
Ovdje upozoravamo na jednu kapitalnu toku: ta
dominacija jedne strukture, za koju nam Marx ovdje daje
primjer (dominacija jednog oblika proizvodnje, npr. industrijske proizvodnje nad jednostavnom robnom proizvodnjom), ne moe se svesti na primat sredita, kao to se ni
odnos elemenata prema strukturi ne moe svesti na izraajno jedinstvo svojim pojavama unutranje biti. Ta hijerarhija
predstavlja samo hijerarhiju postojeeg djelovanja izmeu
razliitih razina drutvene cjeline. BudUi da je svaka od
razina i sama strukturirana, ta hijerarhija dakle predstavlja
hijerarhiju, stupanj i oznaku postojeeg djelovanja izmeu
raznih razina prisutno strukturiranih u cjelini: to je hijerarhija djelovanja dominantne strukture na podreene struk
ture i njihove elemente. Na drugom sam mjestu pokazao da
tu dominantnost jedne strukture nad drugima u jedinstvu
odreene konj uk ture trebamo razumjeti iz principa determiniranosti u posljednjoj instanci neekonomskih struktura ekonomskom strukturom, te da je ta determiniranost
u posljednjoj instanci apsolutni uvjet nunosti i razumljivosti pomicanja struktura u hijerarhiji djelovanja, ili pomicanja dominantnosti izmeu strukturiranih razina cjeline,
da jedino ta determiniranost u posljednjoj instanci dopu
ta da se izbjegne proizvoljni relativizam zamjetljivih pomaka, dajui tim pomacima nunost odreene funkcije.
Ako jc doista takav tip jedinstva svojstven mark
totalitetu, iz toga proizlaze znaajne teorijske konzekvencije.
sistikom

Prije sveg:a nemog:ue je postojanje tog totaliteta

misliti u hegelo\'skoj kategoriji istovremenosti sadanjosti,
Koegzistencija raznih strukturiranih razina, ekonomske, politike, ideoloke itd, dakle ekonomske infrastrukture, pravne i politike nadgradnje, ideolokih i teorijskih formacija
(filozofija, znanosti) ne moe vie biti miljena u koegzisten
ciji hegdovske sadanjosti, tc ideoloke sadanjosti gdje koincidiraju vremenska prisutnost i prisutnost biti u njezinim
pojavama. l, dosljedno tome, model kOl1tilZllirallog i h01llogenog vremena koji zauzima mjesto neposredne egzistencije,
koji je mjesto neposredne egzistencije te kontinuirane prisutnosti, ne moe se vie prihvatiti kao vrijeme historije.

104

Zaponimo tom zadnjom tokom koja e uiniti

opipljivijim konzekvencije tih principa. Za poetak moemo
o specifinoj strukturi marksistike cjeline zakljuiti kako
vie nije mogue misliti u istom povijesnom vreme/lU proces
razvoja raznih cjelina. Tip povijesne egzistencije tih raznih
razina nije isti. Svakoj razini moramo naprotiv pripisati
vlastito, relativno autonomno vrijeme, dakle u samoj svojoj
zavisnosti relativno nezavisno od vremena drugih razina.
Moramo i moemo rei: za svaki nain proiz\'odnje postoje,
na specifian nain ritmizirani, vlastito vrijeme i vlastita po
vijest razvitka proizvodnih snaga, vlastito vrijeme i vlastita
povijest odnosa proizvodnje, ritmizirani na specifian nain,
vlastita povijest politike nadgradnje ... vlastito vrijeme i
vlastita povijest filozofije ... \lastito vrijeme i vlastita pm'ijest estetikih tvorbi ... vrijeme i vlastita povijest znanstwnih formacija itd. Svaka od tih samosvojnih povijesti ima
svoj ritam i moe biti spoznata samo pod uvjetom da se
odredi pojam specifinosti njezine historijske \Temenitosti
i njezinih ritmova (kontinuiranog razvitka, revolucija, rezo\'a itd.). To da su svako od tih vremena i svaka od tih povijesti relativno autol1011111i, ipak ih ne ini nezavisnim domenama cjeline: specifinost svakog od tih vremena, svake od
tih povijesti, drugim rijeima njihova relativna autonomija
i nezavisnost, utemeljeni su na stanovitom tipu artikulacije
u cjelini, dakle na odreenom tipu zapisnosti spram cjeline.
Povijest filozofije, na primjer, nije nezavisna povijest boanskog prava: pravo te povijesti da postoji kao specifina pod
jest, odreeno je relativnim odnosima artikulacije, dakle djelotvornosti, koja postoji unutar cjeline. Specifinost je tih
vremena i tih povijesti dakle diferencijalna jer je utemeljena na diferencijalnim odnosima to postoje u cjelini izmeu
razliitih razina: nain i stupanj nezaviSIlosti svakog vreme
na i svake povijesti nuno su prema tome odreeni nainom
i stupnjem ;:avisllOsti svake razine u ukupnosti artikulacija
cjeline. Sln'aanje relativne nezavisnosti jedne povijesti i
jedne razine nikad se dakle ne moe svesti na pozitivno usta
~lOvIjavanje nezavisnosti u praznom, niti pak na jednostavnu
negaciju nezavisnosti po scbi: sh\"atiti tu ))relati\'l1U nczavi:-:nost znai definirati
l'clati,itet<f. tj. tip :(lvisJl~),~ff
koja kao S\'oj nuni rezultat proizvodi i fiksira taj oblik rc
lati\"ne ncza\'isnosti", znai na razinu artikulacija parcij::clnih
struktura Ll cjelini ustanoviti onaj tip zavisnosti koji proizvodi relativnu nezavisnost ije uinke promatramo u povije
s ti razlii tih razina.
n

Taj princip utemeljuje mogunost i nunost rao

p01'ijesti koje odgovaraju svakoj oci tih dotinih razina, on nam doputa da govorimo o ekonomskoj povijesti,
povijesti religija, povijesti ideologija, povijesti filozofije, povijesti umjetnosti, povijesti znanosti, nikad ne izbjegavajui,
zliitih

105

\ e, suprotno, oba\'ezujui se da relativnu neza\'isnost svake

od tih povijesti mislimo u specifinoj nezavisnosti koja uzastopno artikulira razne razine u drutvenoj cjelini. Zbog toga, iako imamo pravo konstatirati razliite povijesti, koje
su zapravo diferencijalne povijesti, ne bismo se mogli zado\'oljiti konstatacijom, kao to to esto ine najbolji historiari naega vremena, da postoje razliita vremena i ritmovi,
a da ih ne dovedemo u vezu s pojmom njihove razlike, tj.
s tipinom zavisnou koja ih utemeljuje u artikulaciji razina cjeline. Nije dovoljno rei, kao to ine moderni historiari, da pustoje razliite periodizacije prema razliitim vremenima, da svako vrijeme posjeduje svoje ritmove, jedno
lagane drugo duge, pa i te razlike ritma treba misliti u njihovu temelju, u tipu artikulacije, pomicanja i izokretanja to
meusobno usklauje ta razliita vremena. Recimo ak, da
bismo krenuli jo dalje, kako se ne treba zadovoljiti takvom
refleksijom o postojanju l'idljil'ilz i mjerljivill vremena, ve
ela je potpuno nuno postaviti pitanje naina postojanja I1Cl'idljil'ilz vremena, nevidljivih ritmova i taktova koje treba
dokuiti ispod pojavnosti svakog vidljivog \'remena. Jednostavno itanje Kapitala pokazuje nam da je Marx bio duboko
osjetljiv na taj zahtjev. Ono na primjer pokazuje da doba
ekonomske proizvodnje, ukoliko je specifino vrijeme (razliito prema razliitim nainima proizvodnje), jest, kao specifino nijeme, jedno kompleksno nepravocrtno vrijeme
vrijeme vremena, kompleksno nijeme koje se ne moe itazi
u kontinuitetu vremena ivota ili satova, ve ga treba izgraditi polazei od proizvodnje svojstvenih struktura. Vrijeme
kapitalistike ekonomske proizvodnje koju analizira Marx mora biti izgrac1el1o u s\'om pojmu. Pojam tog \Temena mora
biti izgraen s polazitem realnosti razliitih ritmova koji
usklauju razliite operacije proiz\'odnje, prometa i raspodjele: s polazitem pojmova tih razliitih operacija, npr. razlike izmeu \Temena proizvodnje i \Temena rada, razlike pojedinih ciklusa proiZ\'odnje (obrtaja fiksnog kapitala, obrtnog kapitala, \'arijabilnog kapitala, monetarnog obrtaja. obrtaja tl'gm'akog kapitala i financijskog kapitala i te!.). Vrijeme ekonomske proizvodnje u kapitalistikom nainu proizy()dnie nerna dakle
nita
s
ideolokog \'remena s\'akodnevne prakse: ono je. zacijelo.
ukorijenjeno Ll stanovitim odreenim mjestima, u biolokom
\ remenu
naizmjeninosti izmeu rada i odmora za ljudsku i ivotinjsku radnu snagu; stanovitim ritmo\'ima za poIjopri\Teclnu proiz\'oc1nju), ali ono se Ll
biti ni po emu ne poisto\-jeuje s biolokim vremenom niti
je na bilo koji nain nijeme koje se moe IlcposrccillO itati
u prot jecanju ovog ili onog danog procesa. To je u biti ne\'ic1ljivo, neitljivo vrijeme, jednako nevidljh'o i jednako mrano kao i sama zbilja cjelokupnog procesa kapitalistike pro-

106

iZ\'odnje. Taj je pojam dostupan, kao kompleksno kria.l:je

razliitih vremena, razliitih ritmova, obrtaja itd. o kOJima
smo upra\'o govorili, samo u svom pojmu koji, kao i svaki
pojam, nikad nije dan neposredno, nikad itljiv u vidljivo}
zbiljnosti; taj se pojam, kao i svaki pojam, mora pr01zvesl1,

stvoriti.
Pos\'e se isto moe rei o politikom \'remenu i o
ideolokom \Temenu, \'remenu teorije (filozofije) i o znanstvenom vremenu, ne govorei takoer i o \-remenu umjetnosti. Razmotrimo jedan primjer. Ni vrijeme povijesti filozofije nije neposredno itljivo: zacijelo, u povijesnoj kronologiji vidimo da se redaju filozofi i ta se sel~vencija n:oe smatrati povijeu samom. I tu treba odbaClti ideoloske predrasude slijeda vidljivog te se poduhvati ti izgradIlje pojI/la
vreme/la povijesti filozojije; da bi se konstruirao taj pojam
s\'akako je nuno definirati specifinu filozofsku razliku izmeu postojeih kulturnih (ideolokih i znanstvenih) formacija, definirati filozofsko kao pripadno razini teorijskog kao
takvog, te odrediti diferencijalne odnose teorijskog kao tab'og, s jedne strane s postojeim razliitim praksama, a s
druge strane s ideologijom i napokon znanou. Definirati t~
diferenci jalne odnose znai definirati tip artikulacije S\o.]stven teorijskom (filozofskom) u odnosu na druge realnosti
(dakle defi'nirati osebujnu artikulaciju pO\'ijesti filozofije
prema povijestima raznih praksa, prema po\'ijesti icI~ologi!a
i povijesti znanosti). Ali to nije dovoljno: ela bi se IzgradIO
pojam povijesti filozofije, treba u filozofiji samoj definirati
specifinu realnost koja t\'ori filozofske formacije kao takve
i kojoj se valja obratiti da bi se mislila sama moguno.s,t
jiloz.ofskih ciogac7aja. Jedna je od bitnih zadaa svakog .te.o~:J
skog rada proizvodnje pojma pO\'ijesti: dati strogu dcfll11CIJl~
povijesIlc injenicc kao takve, Ne uputajui se u prethodI11
sud o tom traenju, ovdje jednostavno napominjem da se,
u svo.jo.j openitosti, meu svim pojavama to se zbi\'a.iu .:1
historijskom postojanju, kao povijesne injenice mogu detInirati one injcnicc kojc i::.r(l~(l\'aj1i promjenu postojciiz
sl ruktllralllilz odllosa. U povijesti filozofije treba takoer pri11\'atiti, kako bi se o njoj moglo gm'oriti kao o povijesti, LO
cia u njoj iskrsa\'aju filo'z.oisJ.:c illjcnice, filu::.ofsJ.:i
historijskog ::.nacnja, tj. sas\'im odredeno: filo::.ofskc ClilJCIlicc koje izazi\'aju zbiljsku promjenu pustojcih slruk.tllralililz jilaz-otskih odizosa, zapravo poslOjce [Corijskc problelIlatike. Naravno, te injenice nisu uvijek l'idlji\'c: dapae,
ponekad im se dogaa da postanu predmetom istinskog o clbacivan ja, istinske vie ili manje t raj ne historijske negacije.
Na priJ~jer, mijena klasine dogmatske problematike do koje je doveo Lockov empirizam, filozofski je dogaaj historijskog znaenja koji jo i danas clominira idealistikom kritikom filozofijom, kao to je itavom 18. stoljeu dominirao

107

Kantom i Fichteom, pa ak i Hegelom. Ta historijska inje

nica, pogotovo u dugom rasponu (a osobito njezina pn'orazredna vanost za razumijevanje misli njemakog idealizma,
Kanta i Hegela) esto je sumnjiena i rijetko ocjenjivana u
vlastitoj istinskoj dubini. Ona je odigrala apsolutno odluu
juu ulogu u interpretaciji marksistike filozofije i mi smo
~'elikim dijelom jo uvijek njezini zarobljenici. Drugi primJer. Spi.l:ozina filozofija uvodi u povijest filozofije teorijs!m
revolucIJU bez presedana, i to nesumnjivo najveu filozofsku
revoluciju svih vremena, tako da s filozofskog stajalita Soinozu n?oemo smatrati jedinim izravnim Marxovim pretko;11.
MeutIm, ta je radikalna revolucija bila predmetom zauu
jueg historijskog odbacivanja, pa se sa spinozistikom filozofijom desilo gotovo isto ono to se dogodilo, i to se u ne~im zen:~jama jo zbiva s marksistikom filozofijom: ona
Je posluzIla kao sramotna kleveta u svojstvu optube ateiz~11a. Upornost s kojom su slubeno 17. i 18. stoljee privrzeni uspomeni na Spinozu, distanca koju je svaki autor morao r:~umitno zauzeti spram Spinoze kako bi stekao pravo
da pl se (npr. Montesquieu), svjedoe ne samo o odbojnosti
neg? i o izv~nrednoj privlanosti njegove misli. Povijest spinozlzma potIsnutog iz filozofije odvija se stoga kao podzemna
p:)Vije~t .koja dj.~!uje ~a drugim mjestima, u politikoj i religIOznOJ ldeologl]l( delzam) te u znanostima, ali ne na osvijetljenoj pozornici vidljive filozofije. I kad se spinozizam
iznova pojavi na toj pozornici, u svai oko ateizma njemakog idealizma, zatim u sveuilinim interpretacijama, 'to
se vie ili manje deava pod znakom nesporazuma. Time sam,
smatram, dovoljno rekao kako bih ukazao kojim putem mo
r~. kr'~nuti, u .svojim raznim oblastima, izgradnja pojma po\'lJesU, a da blh pokazao kako ta izgradnja pojma neosporno
P!'oJ~vodi odreenu realnost koja nema nief! zajedni'kog s
\"ldlJlvom sekvencijom kronoloki registriranih dogaaja.
Na isti nain kao to od Freuda znamo da se vrijeme nesvjesnog ne mijea s nemenom biografije, da naprotiv treba izgraditi pojam vremena I1CSVjCS11Of!, kako bi se dospjelo do razumijevanja stanovitih biografskih crta, na isti
nain treba izgraditi pojmo\'C raznih povijesnih vremena koja nikad nisu elana u ideolokoj oiglednosti kontinuiteta vremena (koje bi bilo dovoljno na odgovarajui nain presjei
dobrom periodizacijom kako bi se od njega napravilo vrijene pm'ijesti) pa moraju biti izgraena s polazitem diferencijalne naravi i diferencijalne artikulacije njihova predmeta u strukturi cjeline, Treba li drugih primjera da bismo
se u to uvjerili? Valja samo proitati znaajne studije Michela Faucaulta o povijesti ludosti, o roenju klinike te e
se vidjeti kakva distanca moe razdvajati lijepe sekvencije
oficijelne kronike u kojima jedna disciplina ili jedno drutvo
samo reflektira svoju dobru tj. masku svoje loe svijesti

108

- od apsolutno neoekivane temporalnosti koja tvori bit procesa stvaranja i razvoja tih kulturnih formacija: istinska
povijest nema nieg to bi omoguilo da je se ita u ideolokom kontinuitetu linearnog vremena koje bi bilo dovoljno
ritmizirati i presjei, ona naprotiv posjeduje sebi primjerenu temporalnost, krajnje kompleksnu i naravno savreno
paradoksalnu naspram jednostavnosti ideoloke predrasude
to razoruava. Razumijevanje povije,:;[j kulturnih formacija,.
kao to su povijest Iudosti, pojave klinikog pogleda Ll
medicini, pretpostavlja golem rad, ne apstrakcije ve rad II
<lpstrakciji, kako bi se, identificirajui ga, izgradio sam predmet, a time i pojam njegove povijesti. Tu smo na potpuno
suprotnoj strani od vidljive empirijske povijesti u kojoj je
nijeme svih povijesti naprosto vrijeme kontinuiteta, a sadraj praznina dogaaja koji se tu deavaju te ih se zatim
pokuava odrediti prema postupcima reza da bi se periodizirao taj kontinuitet. Umjesto kategorija kontinuiteta i
diskontinuiteta koje saimaju plitku misteriju svake povijesti, mi imamo posla s beskonano kompleksnim, prema svakom tipu specifinim kategorijama u kojima su na djelu
nove logike, u kojima, naravno, hegelovske sheme to su tek
sublimacija kategorija logike kretanja i vremena imaju samo visoku aproksimativnu vrijednost, i to opet pod uvjetom
da ih se uzima u aproksill1ativlloj (indikativl1oj) upotrebi koja odgovara Iljilzovoj aproksimaciji - jer kad bi se te hegelovske kategorije morale uzeti kao adekvatne kategorije, njihova bi upotreba postala teorijski apsurdnom i praktiki uzaludnom ili katastrofalnom.
Ta se specifina realnost kompleksnog povijesnog
vremena razina cjeline moe paradoksalno iskusiti, pokuavajui na to specifino i kompleksno vrijeme primijeniti pokus reza biti, krucijalni pokus strukture istovremenosti,
Povijesni rez te vrste, ak ako ga se vri prema periodi kom
rezu posveenom pojavama glavne mijene, bilo u ekonomskoj bilo u politikoj oblasti, nikad ne poluuje nikakvu prisutnost koja posjeduje tz\'. strukturu istovremenosti. pri
emu ~tr:uktura odgovara tipu izraajnog ili duhovnog jedinstva cjelmc, Koegzistencija koja se uoava II rezu biti ne
otkriva nikakvu s':epl'isutnu bit koja bi bila san13.
svake od razina. Rez koji vai" za jednu odreenu razinu,
bilo politiku bilo ekonomsku, koji bi dakle odgovarao rezu biti za politiku na primjer, ne odgoyara niemu takvomu
za druge razine, ekonomsku, ideoloku, estetsku, filozofsku,
znanst\'enu - koje ive u drugim vremenima i poznaju druge rezove, druge ritmove i druge interpunkcije. Prisutnost
jedne razine jest, takorekui, odsutnost nekog drugog, a ta
koegzistencija prisutnosti i odsutnosti samo je posljedica
strukture cjeline u artikuliranoj decentriranosti. Ono to
tako zahvaamo kao odsutnost u lokaliziranoj prisutnosti,

109

upravo je nelokalizacija strukture cjeline, ili tonije, struktmi cjeline svojstveni tip djelovanja na svoje razine (koje
su i same strukturirane), te na elemente tih razina. Ono
to otkriva taj nemogui prerez biti jest, u samim odsutnostima koje pokazuje u negativu, oblik povijesnog postojanja
S\'ojstn~n drutvenoj formaciji koja proizlazi iz odreenog
naina proiz\'odnje, osobiti tip onoga to Marx naziva procesom laz\'itka odreenog naina pl"Oizvodnje. Taj je proces,
i ono to Marx - govorei u Kapitalu o kapitalistikom nainu proiT\cdnje naziva tipom isprepletenosti razliitih
vremel1a (a njega zadovoljava da govori samo o ekonomskoj
razini), tj. tipom razilaenja i izokretanja raznih temporalnosti to ih proizvode razne razine strukture ija kompleksna kombinacija tvori primjereno vrijeme razvitka procesa.
je upra\'o
ske:

Da bi se izbjegao svaki nesporazum o onom to

vjerujem da je nuno dodati slijedee opa-

reeno,

Teorija povijesnog vremena koja je upravo skicirana, doputa da se utemelji mogunost povijesti razlii
tih razina promatranih u njihm'oj relativnoj autonomiji.
Ali iz toga ne bi trebalo zakljuiti da povijest tvori jLlkstapozicija raznih relativno autonomnih povijesti, raznih poviiesnih temporalnosti, od kojih neke ive kratko, druge dugo
jedno te isto povijesno vrijeme. Drugim rijeima, nakon to
je odbaen ideoloki model kontinuiranog vremena podobnog za rezo\'e bi ti prisutnoga, treba se U\'ati da se ta predodba ne zamijeni predodbom drukijeg karaktera ali koja
bi potajno iznova ustoliila istu ideologiju vremena. Ne moe se dakle radi ti o tome da se raznolikost raznih temporalnosti izvodi iz iSLOg osnovnog ideolokog vremena, te da se,
na istoj crti referentnog kontinuiranog \Temena mjeri njihO\'o razilaenje, to bi nas tada zadovoljilo da ga mislimo
kao zaostajanje ili napredovanje II I'remellll, dakle Ll tom
referentnom ideolokom \Temenu. Pokuamo li u naoj 110\'oj koncepciji izvesti rez biti, uoavamo da je nemogu,
Ali to ne znai da se tada nalazimo pred nelljecillClc'ellim rezaill s mnutvom stepenica i ispupenja, gdje u vremenskom
prostoru liguriraju napredunll1je i zaostajanje jednog vremena pred drugim, kao na pioama S.l'-i.C.F. gdje su napredm'anje i zakanjenje vlako\'a prikazani prostornim napredm'anjem i zaostajanjem. Uinimo li to, upast emo
kao
lO to esto ine najbolji od naih povjesniara
u zamku
ideologije povijesti Ll kojoj su napredovanje i nazadovanje
samo \"Llrijante referentnog kontinuiteta, a ne posljedice
strukture cjeline. Treba raskinuti sa svim oblicima te ideologije da bi se fenomeni, to ih uoavaju sami historiari,
doveli do svoga pojma, do pojma povijesti promatranog naina proizvodnje a ne do homogenog i kontinuiranog ideolokog \Temena.

110

Ovaj je zakljuak od prvorazrednog znaenja II

nastojanju da se tono utvrdi status cijelog niza pojmova
koji igraju veliku strateku ulogu Ll jeziku ekonomskog i politikog miljenja naeg stoljea, npr. pojmova nejednakosti
ra::.l'oja, preil'je/osti, zaosta/osli (zaostalosti svijesti) Ll samom marksizmu, ili pojma l1erazvijenosti U aktualnoj ekonomskoj i politikoj praksi. Moramo dakle, s obzirom na le
pojmove koji u praksi imaju znaajne konzekvencije, jasno
precizirati smisao koji treba clati pojmu difere;1Cijalne lempOIZ1inosli.
Da bi se odgovorilo tom zahtjevu, moramo iznova,
i to radikalno, na pojam teorije povijesti proistiti od svake
zagaclenosti oiglednostima empirijske povijesti, jer znamo
da je ta empirijska povijest samo golo lice empiristike
ideologije povijesti. Nasuprot tom empiristikom iskuenju
iji je teret golem a naj\'ei ga broj ljudi, pa ak i historiara vie ne osjea, kao to ljudi ovog planeta ne osjeaju
leret zranog omotaa koji ih unitava, moramo jasno, bez
i najmanje dvosmislenosti \'idjeti i razumjeti kako pojam
pOl'ijesti vie ne moe biti empirijski, tj, povijestan u vulgarnom smislu, kako, govorio je ve Spinoza, pojam psa Ile
1J1O,e lajati. Moramo u punoj njezinoj strogosti pojmiti apsolutnu DUnost osloboelenja teorije povijesti, bez ikakve zbrke
s empirijskom temporainou, s ideolokom koncepcijom
\ remena to je podupire i prekriva, s ideolokom idejom da
teorija povijesti moe, kao teorija, biti podreena konkretnim odreenjima povijesnog \Temena, s izgovorom da to
povijesno vrijeme sainjm'a njezin predmet.
Ne smijemo imati iluzije o ne\"jerojatnoj snazi tc
predrasude koja jo uvijek svima nama vlacia, koja tvori temelj sU\Temenog historicizma, LC bi nas htjela do\'esti do
toga da brkamo pleclmct spoznaje sa zbiljskim
pridajui predmetu spoznaje iste kvalitete kao i zbiljskom
predmetu kojega je ona spoznaja, Spoznaja pm'ijesti nije \'ie povijesna, kao to ni spoznaja eera nije zaeerena, Ali
prije nego li laj jecinostan1i princip probije sloj put Ll s\ijestima, potrebna je bez sumnje cijela jedna povijest. Zadovoljimo se dakle da vec sada poblie odredimo neke toke,
Doista emo zapasti Ll ideologiju kOl1linuirano-homogenog
scbi istociobnog \Temena ako samu iz LUg jednog: te iSLUg:
\"remena, kao diskontinuiteta njego\"Cl kontinuiteta, izvodimo
razne temporalnosti o kojima je upravo bilo rijei, i koje bi
se tada mislilo kao tom vremenu pripadajua zaostajanja,
napredovanja, prei\'jelosli ili nejednakosti raz\'oja. Time
bismo u stvari uspostavili, usprkos naim negacijama, jedno
referentno vrijeme Ll ijem bismo kontinuitetu mjerili tc nejednakosti. Sasvim suprotno, tc razlike temporainih struktura moramo promatrati kao, i jedino kao, objektivne naznake
naina artikulacije raznih elemenata ili raznih struktura u

111

ukupnoj strukturi cjeline. To znai da ukoliko u povijesti ne

moemo izvriti rez biti, tada u specifinom jedinstvu kompleksne strukture cjeline moramo misliti pojam tih tzv. zakanjenja, napredovanja, preivjclosti, nejednakosti razvitka, koji koegzistiraju u strukturi zbiljske povijesne sadanjosti: sadanjosti konjIlkture. Nema dakle nikakva smisla govoriti o tipovima diferencijainih historinosti, s obzirom na
bazino vrijeme u kojemu bi ta zakanjenja i ta napredovanja mogla biti mjerena.
To, zauznat, znai da se krajnji smisao metaforikog jezika zakanjenja, napredovanja itd. mora traiti Ll
strukturi cjeline, na mjestu svojstvenom ovom iIi onom eIc
mentu, svojstvenom nekom strukturalnom nivou i kompleksnosti cjeline. Govoriti o diferencijalnoj povijesnoj temporalnosti, znai dakle apsolutnu obavezu da se utvrdi mjesto
i da se, u njenoj osobitoj artikulaciji, misli funkcija nekog
elementa ili nekog nivoa u aktualnoj konfiguraciji cjeline,
znai odrediti odnos artikulacije tog elementa u funkciji drugih elemenata, te strukture u funkciji drugih struktura, znai obavezu da se definira ono to je bilo nazvano njezinom
l1addetenninacijom ili njezinom poddeterminacijom u funkciji strukture odreenosti cjeline, znai obavezu da se definira ono to bismo drugim jezikom mogli nazvati znakom
odre(1enosti, makoill djelotvomosti iji su dotini element
ili struktura aktualno dotaknuti u ukupnoj strukturi cjeline.
Pocl Vlakom djelotvol'llosti moemo podrazumijevati karakter \'ie ili manje dominantne ili podreene, dakle uvijek vie
ili manje paradoksalne odreenosti jednog elementa ili jedne dane strukture u aktualnom mehanizmu cjeline. A to
nije nita drugo nego teorija konjukture koja je neophodna
za teoriju povijesti.
Ne elim dubI je zalaziti u tu analizu koju gotovo
u cjelini tek treba razraditi. Ograniit u se da iz tih principa
iZHlem d\'a zakljuka od kojih se jedan tie pojmova sinkronije i dijakronije, a drugi pojma povijesti.
l, Ukoliko ono to je reeno ima objektivnog smisla, jasno je da je par sinkronija-clijakronija mjesto neznanja, jer prihvati li ga se kao spoznaju, ostaje se u epistemolokoj praznini, tj. s obzirom na LO da se ideologija boji
praznine, u ideolokoj punoi, tonije u punini ideoloke koncepcije povijesti ije bi vrijeme bilo kontinuirano-homogeno
sebi istodobno. Ukoliko ta ideoloka koncepcija povijesti i
njezinog predmeta pada, i taj par takoer iezava. Ipak,
neto od njega ostaje: ono, na to se cilja epistemolokom
operacijom, iji je taj par nesvjesna refleksija, upravo ta sama epistemoloka operacija liena svoje ideoloke referencije. Ono na to cilja sinkronija nema nieg zajednikog s
vremenskom prisutnou predmeta kao zbiljskog prednzeta,
ve se, suprotno, tie drugog tipa prisutnosti i prisutnosti
112

drugog predmeta: ne vremenske prisutnosti konkretnog

predmeta, ne povijesnog vremena povijesne prisutnosti povijesnog predmeta, ve prisutnosti (ili vremena) predmeta
spoz.naje same teorijske allalize, prisutnosti spoznaje. Sinkronijsko tada nije nita drugo do koncepcija specifinih
odnosa to postoje izmeu razliitih elemenata i razliitih
struktura ukupne strukture, a spoznaja odnosa zavisnosti
artikulacije jst ono to od njih ini organsku cjelinu, sistem. Sinkro1Zijsko, to je vjenost u spinozistikom smislu
ili adekvatna spoznaja nekog kompleksnog predmeta putem
adekvatne spoznaje njegO\'c kompleksnosti. To je upravo ono
to Marx razlikuje od konkretnog-zbiljskog povijesnog slijecla kad kae:
1 doista, kako bi sama logika formula kretanja
vremenskog slijeda mogla da objasni drutveno tijelo u kome svi odnosi istovremeno postoje i oslanjaju se jedan o drugi? (usp. Bijeda filozofije, navedeno izdanje, str. 88).
Ako je sinkronija upravo to, ona nema nieg zavremenskom konkretnom prisutnou,
kompleksne artikulacije koja cjelinu i
ni cjelinom. Ona nije ta konkretna suprisutnost - ona je
spoznaja kompleksnosti predmeta spoznaje to daje spoznaju zbiljskog predmeta.

jednikog s pukom
ona se tie spoznaje

Ako je sa sinkronijom tako, iz toga treba izvui

u pogledu dijakronije, jer je ideoloka koncepcija sinkronije (sebi istodobne biti) ona koja utemeljuje
ideoloku koncepciju dijakronije. Jedva je potrebno pokazi
\'ati kako, u mislilaca koji joj daju ulogu u povijesti, dijakronija priznaje svoj rasplet. Dijas.ronija je svedena na dogaajnost i djelovanja dogaajnosti na strukturu sinkronijskog:
povijesno je tada nepredvieno, sluajno, injenino pojedinano, to zbog kontingemnih razloga iskrsava ili propada u
praznom kontinuumu vremena. U tom kontekstu, projekt jedne strukturalne povijesti postavlja stoga opasne probleme
o kojima nalazimo vrijednu refleksiju Ll odlomcima to joj ih
Ll Slrukwralnoj alZ1ologiji poswuje
Levi-Strauss. Zaista,
kojim bi udom prazno vrijeme i pojedinani dogaaji mogli
izazvati destrukcije i restrukturacije sinkronijskog? Kad je
sinkronija jednom stavljena na svoje mjesto, ))konkretni smisao clijakronijc pada, pa ni tu od njega ne ostaje nita osim
njegove mogue epistemoloke upotrebe, pod uvjetom da je
se podredi teorijskoj konverziji i da je se promatra u njezinom pravom smislu, kao kategoriju spoznaje a ne konkretnog. Dijakranija je tada samo pogreno ime procesa ili onog
to Marx naziva razvojem oblika.' Ali i tu smo opet II spovwji, u procesu spoznaje, a ne u razvitku zbiljski-konkretnog.'
sline zakljuke

, Usp. Knjiga 1, poglavlje l. stavak 13

Dodajmo kako bih izbjegao svaki nesporazum, da ta kritika latentnog empirizma
koji danas opsjeda uobiajenu upotrebu bastardnog PJjma ,.dijakronljskog, oi,

II

8 Kaku

itati

K.,."1pital

113

2. Dolazim do pojma povlJesnog vremena. Da bi

ga se strogo definiralo, treba se pomiriti sa slijedeim uvjeti~a: Budui da taj pojam moe biti utemeljen samo u kompleksnoj strukturi s dominantom i diferencijalnim artikulacijama drutvenog totaliteta to ga tvori jedna drutvena formacija koja proizlazi iz odrec1enog naina proizvodnje, ~je
gov je sadraj odrediv samo u funkciji strukture tog totalIteta, promatranog bilo u njegovoj ukupnosti, bilo u njegovim
razliitim razinama., Pusebno, pojmu povijesnog vremena
mogue je dati sadraj samo definirajui puvijesno vrijeme
kao specifinu formu postojanja promatranog drutvenog
totaliteta, postojanja, u kojemu razliite strukturalne razine
temporalnost i interferiraju u funkciji primjerenih odnosa
korespodencije, nekorespodencije, artikulacije razilaenj~ i
izokretanja to meusobno, Ll funkciji ukupne strukture cJeline, odraavaju razliite razine cjeline. Treba rei da kao
to nema proizvodnje openito, nema openito ni povijesti;
postoje specifine strukture povjesnosti, u krajnjoj liniji utemeljene na specifinim strukturama razliitih naina proizvodnje, specifinim strukturama povjesnosti koje, budui da
postoje samo kao odreene drutvene formacije (to proizlaze iz specifinih naina proizvodnje), artikulirane kao cjeline, imaju smisla samo u funkciji biti tih totaliteta, tj. biti
njihove osebujne kompleksnosti.

Ta definicija povijesnog vremena po svom teorijskom pojmu izravnu zanima historiare i njihovu praksu. Jer
ona svraa njihovu panju na empiristiku ideologiju koja
snano vlada, osim nekoliko iznimki, svim raznolikostima
povijesti (bilo da se radi o povijesti u irokom smislu ili o
specijaliziranoj, ekonomskoj, socijalnoj, politikoj povijesti
o povijesti umjetnosti, knjievnosti, filozofije, znanosti itd.).
Grubo govorei, povijest ivi u iluziji da se moe liiti teorije
u strogom smislu, teorije S\'og predmeta, pa dakle i definicije S\og teori iskog predmeta. Ono to joj slUi kao teorija, to,
~l njezinim o-ima, zauzima mjestu teorije, jest metociogija, tj.
pravila koja vladaju njezinim stvarnim praksama, praksama
usredotoenim na kritiku dokumenata i ustanovljavanje i
njenica. Onu tu juj zauzima mjestu teorijskog predmeta
'..1
Oill1Zl, njezin ::konkrctni{( predn1cL Poyijst
dakle uzima s:oju metodologiju kao teoriju koja joj nedostaje, Ll konkr..:tno konkretnih oiglednosti ideolokog vremcin kao teorijski predmet. Ta je dvostruka zbrka tipina za
empiristiku idculogiju. Ono to nedostaje povijesti, svjesno
:.::kdno ne do;:;iz-.: realnost hisu:nijskih prOlnjena, npr, prijelaz jednog naina prolz\-odnje li drugi. Ako se ta ~-ealno~~ (naiI:ne ta injenica" stvar~?g preobraaja
-.:truktura eli oznaiti k:.w dijakrompJ:), trrnc sc ne 07~naCaya nIsta drugo ne;;o
llistorijsko samo (koje nikada nije ~?to stat!~ko) ili,. dTi?tinkcij.on; k<?j~ ..ic ~nu~
tranja historijskomc, {)!10 ~to se. naoclgle~~ mlJer\J~a. Ah elm, ~C zeh mis.l.ltl p~Ja~

tih promjena, \'ie se I1ljt.: II n.::.I.1Tl0m (-"dlJakroIl1Jskom,,), Y~C II sp~znaJI:. gdJe.Je

na djelu
u povodu zbiljskog "Jijakronijskog" sam0i; - .eplstcmoloska dlJalektl~a
koiu smo UprZlYO l'!lo):ili: poj~lm i ;;razvoj njegonh formI(:, U tom pogledu vtdJc!i BalibarJ\o izlag:anjt:

114

je i odvano sueljavanje s bitnim problemom s\'~ke znan~

sti, ma kakva ona bila: problemom prirode i ustrojstva teorije, pri emu mislim na teoriju unutranju samoj znanosti, sistem teorijskih pojmova koji utemeljuje svaku metodu i svaku, ak i eksperimentalnu praksu, te koji istodobno definira
njezin teorijski predmet. Ali, iskljuujui iznimke, povjesniari ne postavljaju ovaj za povijest vitalni i urgentni problem, problem njezine teorije. I kao to se neizbjeno dogaa,
prazno mjestu to ga je ostm'iIa znanst\'ena teorija zauzima
ideoluka teorija, ije se pugubne posljedice do u detalje
mogu pokazati na razini metodologije povjesniara.
Predmet povijesti kao znanosti posjeduje dakle
isti tip teorijske opstojnosti, te se uspostavlja na istoj teorijskoj razini kao predmet poli tike ekonomije prema Marxu.
J edina razlika koja se moe pokazati izmeu teorije politi
ke ekonomije, iji je primjer Kapital, i teorije povijesti kao
znanosti, proizlazi iz toga to teorija politike ekonomije promatra samo jedan relativno autonomni dio drutvenog totaliteta, dok teorija povijesti uzima u principu za predmet kompleksni totalitet kao takav. Osim te razlike nema, s teorijskog stajalita, nikakve razlike izmeu znanosti politike ekonomije i znanosti povijesti.
esto spominjana opreka izmeu apstraktnog
Kapitala i toboe konkretnog znaaja povijesti kao
znanosti isti je nesporazum, o kojemu nije uzaludno progovoriti koju rije, s obzirom ela zauzima izabrano mjesto u
carstvu predrasuda koje jo uvijek nama vladaju. To da se
teorija politike ekonomije razrauje i razvija u istraivanju
prvotne materije koju u krajnjoj liniji pruaju prakse konkretne, zbiljske povijesti, to da se ona moe i mora realizirati
u tZ\'. konkretnim ekonomskim analizama koje se odnose
na ovu ili onu konjukturu, na o\'u ili ono razdoblje ove ili one
drutvene formacije - eto to je ono to nalaZi svoj toni
korclat u injeniCi da se i teorija povijesti razrauje i raz\'ija u istraivanju zbiljskom konkretnom povijeu proizvedene pn'otne materije, tc da ona tako(1er nalazi S\'oju realizaciju u konkretnoj analizi "konkretnih situacija. Sav nesporazum proizlazi otuda to povijest uvijek egzistira u ovoj
drugoj formi, kao "primjena jedne teorije ", k?ja i ne P?sLUji u prm'um smislu, te LU se zbog LUga "pnI11]ene{( teonje
pO\'ijesti na neki nain ine iza lea te odsutne teorije, pa sc
i pustavljaju umjesto nje",. ukoliko se ne oslanjaju (jer im
je potreban minimum teorije da bi postojale) na vie ili manic ideoloke obrise teorije. Moramo :.Jzbiljno uzeti il1jellicu
eta teorija povijesti Ll strogom smislu za Jzistorial'e i Ile postoji ili jed\"a postoji, da su dakle pojmovi postojee povijesti
najee empirijski pojmovi, vie ili manje u traganju za
svojim teorijskim temeljem - empirijski, t~ znai uveliko
proeti ideologijom koja se prikriva pod svojim oiglednosti-

znaaja

115

ma. To je sluaj najboljih historiara koji se od drugih razlikuju upravo svojom brigom za teoriju, ali koji teoriju trae
tamo gdje ona ne postoji, na razini historijske metodologije
koja se ne moe definirati izvan teorije koja ju utemeljuje.
Kad povijest bude postojala i kao teorija, u smislu koji smo upravo odredili, njezina dvostruka egzistencija
kao teorijske znanosti i kao empirijske znanosti nee postavljati vie problema nego to ih postavlja dvostruka egzistencija marksistike teorije politike ekonomije kao teorijske
znanosti i empirijske znanosti. Tada e nestati teorijske neravnotee neusklaenog para: apstraktna
znanost - politike ekonomije/toboe - "konkretna - znanost - povijes
ti, a s njom e iseznuti i svi snovi i religijski rituali uskrsnua mrtvih i zajednice svetaca koje historiari sto godina nakon Micheleta jo slave, ne u katakombama, ve na javnim
mjestima naega stoljea.
Dodat u tome jo jednu rije. Sadanja konfuzija
izmeu povijesti kao teorije povijesti i povijesti kao navodne znanosti o konkretnom", povijesti uzete u empirizmu svoga predmeta - isueljenje .te konkretne empirijske znanosti s apstraktnom" teorijom politike ekonomije, izvor su
znaajnog bl'Oja pojmovnih zbrka i krivih problema. Moe se
ak rei da taj nesporazum sam od sebe proizvodi ideoloke
pojmove ija je funkcija da isprave razmak, tj. postojeu
prazninu izmeu teorijskog dijela postojee povijesti, s jeelne strane, i empirijske povijesti s druge strane (koja je veoma esto postojea povijest). Ne elim praviti pregled tih
pojmova; tome bi trebalo posvetiti itavu jednu studiju. Kao
primjer, spomenut u samo tri: klasine pal'Ove bit/ pojave,
nunost/sluajnost i problem" djelovanja individuuma u poiijesti.
Pam bit/pojave bil e, u ekonomistikoj ili mehanicis!ikoj hipotezi, stavljeno u zadau da neekonomsko razjasne kao pojavu ekonomskog, njegove biti. U toj su operaciji, kriomice, teorijsko (i apstraktno) na strani ekonomije
(jer njezinu teoriju imamo u Kapitalu), a empirijsko, konkretno, na strani neekonomskog, tj. na strani politike, ideologije itd. Par bit/pojava igla dosta dobro tu ulogu ako se
pru:113.tro. kao
cl11pirijsko, a bit kao ncempirijsko. apstraktno istina pojave. Tim je ustanovljen taj
apsurdni odnos izmeu teorijskog (ekonomskog) i empirijskog
Ll krianju koje usporeuje spoznaju
jednog predmeta s postojanjem drugog - to nas odvodi u
paralogizam.
Par nunost/kontigentnost, ili nunost/sluajnost
iste je vrste i namijenjen istoj funkciji: da ispuni razmak izmeu teorije nekog predmeta (npr. ekonomije) iempirinosti
nekog drugog predmeta (neekonomskog, u kojemu ekonomsko kri S\oj put,,: okolnosti, individualnost" itd.). Kad

116

se npr. kae da nunost kri svoj put kroz kontingentne danosti, kroz razne prilike itd., zastupa se zauujua mehanika
u kojoj su sueljene dvije realnosti bez izravnog odnosa.
Nunost u biti oznauje spoznaju (npr. zakon ekonomske
odreenosti u posljednjoj instanci), a okolnosti" 0110 to ilije
poznato. Ali umjesto da se spoznaja usporeuje s nespoznajom, nespoznaja se stavlja u zagrade i zamjenjuje empirijskoll1 egzistellcijom nepoznatog predmeta (onim to se naziva okolnostima, kontingentima danostima itd.) - to doputa da se uJoste lerlllini te da se ostvari paralogizam kratkog spoja u kojemu se onda spoZIlaja odreenog predmeta
(nunost ekonomskog) usporeuje s empirijskim postojanjem
nekog drugog predmeta (politike ili druge okolnosti" kroz
koje ta nunost kri svoj put).
Najpoznatiji je oblik tog paralogizma sadran u
problemu uloge individuuma u povijesti ... traginoj raspri u kojoj se radi o tome da se teorijsko ili spoznaja nekog
odreenog predmeta (npr. ekonomije) - koji predstavlja bit
spram koje su drugi predmeti (politiko, ideoloko itelJ miljeni kao poja\'e - suoava s tom (politiki) avolski vanom empirijskom realnou, odnosno individualnim djelovanjem. I tu imamo posla s kratkim spojem ukrtenih termina, ija je usporedba nelegitimna; jer, tu se spoznaja nekog
odreenog predmeta sueljuje s empirijskom egzistencijom
drugoga! Ne bih elio inzistirati na tekoama to ih ti pojmovi donose svojim autorima koji se iz svega praktino nisu mogli iZVUi drukije osim kritikim dovoenjem u pitanje hegelovskih (openitije, klasinih) pojmova koji su u tom
paralogizmu poput riba u vodi. Napominjem meutim cla je
taj pogreni problem uloge individuuma u povijesti ipak
znak jednog pravog problema koji s punim pravom proizlazi
iz teorije povijesti: problema pojma povijesnih ohlika postoja/zja individuall1osti. Kapital nam daje nune principe za postaVljanje tog problema, definirajui razliite oblike individualnosti to ih je dostigao i sn'orio kapitalistiki nain proizvodnje, prema funkcijama iji su nosioci (Trager) individuumi u podjeli rada, na razliitim razinama strukture. Nar;nno, ni tu povijesni nain opstojanosti incli\'idua[nosti u
danom nainu proin-odnje nije itljiv golim okom II "po\ijesti, njegO\' se pojam dakle takoer mora i::.gracliti, on kao
i s\"aki pojam ostavlja iznenaenja od kojih je najrjeitije
ono da on nimalo ne lii pogrenim oiglednosti ma danosti - koja nije nita drugo do maska postojee ideologije.
Polazei od pojma varijacija povijesnog naina postojanja
individualiteta, moe se pristupiti onome to zaista preostaje oel "problema uloge individuuma Ll historiji koji je, postavljen u svom glasovitom obliku, pogrean jer je krivonog,
teorijski nezakonit jer se u njemu teorija jednog predmeta
suoava s empirijskim postojanjem drugoga. S\'e dok se ne

117

postavi zbiljski teorijski problem (problem povijesnih oblika postojanja individualnosti) ostat e se u konfuziji - poput Plehanova koji prekopava po krevetu Louisa XV da bi
provjerio nisu li u njemu skrivene tajne propasti Ancien Regimea. Openito uzevi, pojmovi se ne skrivaju u krevetima.
Nakon to je barem u principu razjanjena specifinost marksistikog pojma povijesnog vremena, nakon to
su iskritizirani opi pojmovi koji optereuju rije povijest,
moemo bolje shvatiti razliite posljedice to ih je taj nesporazum o povijesti unio u interpretaciju Marxa. Razumijevanje principa konfuzija otkriva nam ipso facto podesnost stanovitih bitnih distinkcija koje su, iako jasno figuriraju u Kapitalu, ipak esto bile zanemarivane.
Prije svega uviamo da nas jednostavni projekt
historiziranja klasine politike ekonomije baca u teorijski tjesnac paralogizma gdje su klasine ekonomske kategorije, daleko od toga da budu miljene u teorijskom pojmu povijesti, naprosto projicirane na ideoloki pojam povijesti. Taj
nas postupak vraa na klasinu shemu, iznova povezanu s
nepoznavanjem Marxove specifinosti: Marx je navodno, sve
u svemu, udario peat jedinstvu klasine politike ekonomije,
s jedne strane, i hegelovske dijalektike metode (teorijskog
koncentrata hegelovskog shvaanja povijesti) s druge strane.
Ali e\'o nas iznova pred krparenjem jedne egzoterike metode koja prethodi svom predodreenom predmetu, tj, pred
teorijski sumnjivim jedinstvom jedne od svog predmeta ne,
zavisno definirane metode, iji odnos adekvacije spram njezina predmeta moe biti zapeaen samo na zajednikoj ideolokoj pozadini nesporazuma koji karakterizira kako hegelovski historicizam, tako i ekonomistiko ovjekovjeiteljstvo.
A time oba lana para \"jenost-povijest proizlaze iz zajedni
ke problematike, pri emu je hegelovski historicizam samo
historizirana protukonotacija ekonomistikog ovjekovjei
tcljstva.
Ali, kao drugo, takoer uoavamo smisao raspri,
koje jo nisu zakljuene, u odnosu ekonomske teorije prema
po\"ijes1.i u samom Kapitalll. Da su se te raspre mogle produiti s\"e do naih
se dogoditi \"clikim djjelom zbog
konfuzije oko statusa ekonomske teorije i povijesti. U Engelsont Alltidii1zringll, gdje pie ela je "politika ekonomija Ll biti Izisrorijska ::'IZWlOS/ jer razmatra historijsku, tj. sta/Ilo mijel1jajll(~ll materijw(, nalazimo se upravo na izriitoj toki
cl\"oznanosti: rije historijski moe jednako skrenuti prema
marksistikom pojmu kao i prema ideolokom pojmu povijesti, ve prema tome oznaa\'a li predIllet spo::'l1aje jedna teorija povijesti ili suprotno zbiljski preelmet o kojemu ta teorija daje spoznaju. S punim pravom moemo rei da je teorija marksistike politike ekonomije upuena, kao jedna
od njezinih regija, na marksistiku teoriju povijesti; ali ta-

118

koer moemo \"jerovati da je teorija politike ekonomije,

sve do svojih teorijskih pojmova, podlona osebujnom svojStl'll zbiljske povijesti (njezinoj materiji koja je promjeilljiva). Na tu drugu interpretaciju upuuje nas Engels u stanovitim zaudnim tekstovima koji uvode historiju (u njezinu empiristiko-ideolokom smislu) sve do u Marxove teorijske kategorije. Uzimam kao primjer njegovo uporno ponavljanje da Marx u svojoj teoriji nije mogao doi do pravih
:il(U;stl'eililz defiiIicija zbog razloga to proizlaze iz znaajki
njegova zbiljskog predmeta,iz pokretljive i promjenljive pri-

roele povijesIle realIZusti bitl10 sUIJrO[s[{lvljel1e svakom promatrallju putem definicije, ija bi fikslla i vjeIla forma mogla salllO i::.dati neprekidnu pokretljivost povijesIlog razvoja.
U Predgovoru Treoj knjizi Kapitala (III, 21) Ennavudei

kritike Firemana, pie:

Te primjedbe poi\"aju na l1esporazumu da Marx
hoe dati definiciju tamo gdje i::.lae, te da se u Marxa uope smiju traiti gotove i jednom za svagda ulvrene defIinicije. A razumije se samo po sebi ela su tamo gdje se stvari
i njiho\"i uzajamni odnosi ne shvaaju ka:) stalni, \'e kao.
promjenljivi, i misaoni odraZi njihovi, pojmovi, isto tako podlOili promjelli i preobraaju; da se ne sabiju u ahure krutih
definicija, nego da se izla1l u njiho\'om Izistorijskom odnosno
logikom procesu formiranja. Po tome e \"Zdjela biti jasnu
zbog ega Marx u poetku Prve knjige polazi od proste robne proizvodnje kao od svoje historijske pretpostavke, da bi
onda dalje ... doao do Kapitala ...
Ista se tema pona\"lja u radn!111 biljekama za Anticli..ihring (Editions Sociales, stL 395):
Defillicije su be::. l'rijednosli za znanost jer su
u\ijek necloslalI1e. ledina jc S[l'(mza definicija raZl'oj st1'Clri
same ali taj ra::'l'()j ilije \Bc definicija. Da bismo. saznali i pokazali to je to ivot, prisiljeni smo prouili s\"e oblike ivo
ta, tc ih prikazati u njihovoj nczanosti. ~aprotiv, ::.a tek1lu
uporreiJll, kratko izlaganje najopenitijih i istoHemena najtipinijih karakteristika II onu me to nazi\"amo definicijom,
esto moe biti korisno, ak i nuno, i tu ne moe koditi ukoli ko se od tog izlagan ja ne trai vie ne2:O lo ono moe izra~
ziti." IPotenao L. A.J .
la ch"C! teksta Ile ()"tavijaju, Ila l.alo,,(, prostom
ni za kaknl nedoumicu jer idu ak dotle ela ula jasno OZl1aa\"aju mjesto )iZeSp0i"Cl;,Wl1a i formuliraju njegove znaajke.
Tu su sva l ica nesporazuma dovedena na pozornicu tako da
s\"ako od njih igra ulogu precl\"ienu efektom to se oekuje
od tog kazalita. Dovoljno je da im promijenimo mjesto pa
ela priznaju ulogu koja im je dodijeljena, napuste je zaponu
izgovarati posve drugi tekst. Sav nesporazum tog rasuivanja
u stvari proizlazi iz paralogizma koji teorijski razvitak pojmova mijea s genezom zbiljske povijesti, Marx je meutim

gels,

119

brino razlikovao ta dva poret ka, pokazujui u Uvodu iz 1857.

da se ne moe uspostaviti nikakva biunivokna korelacija izmeu termina koji figuriraju, s jedne strane, u slijedu pojmova u diskursu znanstvenog dokazivanja i, s druge strane,
u genetikom poretku zbiljske povijesti. OVdje Engels post.ulira tu nemoguu korelaciju, bez oklijevanja identificiraJui logiki r;zvoj i historijski razvoj. I on nam, s velikim
potenjem, naznauje uvjet teorijske mogunosti to ga za~1tijeva ta identifikacija: tvrdnja o identitetu poretka dvaju
r~zvoja proizlazi otuda to su pojmovi nuni za svaku teori)~l
u njezinoj pojmovnoj supstanci obiljeeni svojstvima zbzl1skog predmeta. liim stvari ... shvatimo kao ... promjenljive, njihovi su duhovni odrazi, pojmovi, takoc1er podvrgnuti
varijaciji i promjeni. Da bi se mogao identificirati razvoj
pojmova i razvoj zbiljske povijesti, trebalo je dakle identificirati predmet spoznaje sa zbiljskim predmetom, pojmove
podvri stvarnim odreenjrima zbiljske povijesti. Tako Engels u pojmove teorije povijesti unosi koeficijent pokretljivosti, izravno preuzet iz konkretnog empirijskog poretka (iz
ideologije povijesti), pretvarajui tako zbiljski-konkretno u
miljeno-konkretno, a povijesno kao stvarnu promjenu u
sam pojam. U takvim je pretpostavkama miljenje doista prisiljeno da izvede zakljuak o neznanstvenom karakteru svake definicije: Definicije su be::, vrijednosti za znanost jer
definicija je razvoj stvari sallle, ali taj razvoj Ilije vie definicija. I tu opet zbiljska stvar zamjenjuje pojam, dok razvoj
zbiljske stvari (tj. zbiljska povijest konkretne geneze) zamjenjuje razvoj oblika za koji se u Uvodu kao i u Kapitalu eksplicitno izjavljuje da se iskljuivo zbiva u spoznaji, da se iskljuivo tie nunog poretka pojavljivanja i nestajanja pojmova u diskursu znanstvenog izvoenja. Treba li pokaZJivati
kako se u Engelsovoj interpretaciji iznova javlja tema koju
smo ve sreli u njegovu odgovoru C. Schmidtu: tema izvorne krhkosti pojma? Ako su definicije bez vrijednosti za
znanost to se dogaa zbog toga to su one uvijek IleelostatIle, drugim rijeima zbog toga to je pojam u biti nemoan i to on tu greku nosi upisanu u svojoj pojmovnoj prirodi; svijest o tom izvornom grijehu tjera ga da odustane od
svake oretenziie da definira zbiliu, koja se sama definira
u hist~rijskoj' proizvodnji oblik~ svoje geneze. Polazei od
toga, postavi li se pitanje statusa defillicije, tj. pojma, prisiljeni smo da mu pripiemo sas\'im drugaiju ulogu od njegove teorijske pretenzije: praktiku ulogu, sasvim dobru za
obinu upotrebu, ulogu openite oznake, bez ikakve teorijske funkcije. Paradoksalno, no nije bez interesa napomenuti da Engels, koji je zapoeo s ukrtanjem u njegovu pitanju impliciranih termina, u zakljuku dolazi do definicije i
ji je smisao takoer ukrten, tj. pomaknut u odnosu na predmet na koji cilja, jer u toj isto praktikoj (obinoj) defini-

no

ciji uloge znanstvenog pojma on nam, u stvari, prua mogu

nost da se zane teorija jedne od funkcija ideolokog pojma:
njegove funkcije praktikog ukazivanja i naznake.
Evo dakle do ega dovodi nepoznavanje Marxovog
temeljnog i jasno naznaenog razlikovanja izmeu predmeta
spoznaje i zbiljskog predmeta, izmeu razvoja oblika pojma u spoznaji i razvoja stvarnih kategorija u konkretnoj
povijesti: do empiristike ideologije spoznaje i do identifikacije logikog i lzislUrijskog u Kapitalu. Da se toliki interpreti vrte u krugu u pitanju prikaenom za tu identifikaciju
- u tome nema niega to bi moglo zaudiLi, ukoliko je istina da svi problemi koji se tiu odnosa logikog i historijskog u Kapitalu, pretpostaYljaju odnos koji ne postoji. Ako
se taj odnos zamilja kao odnos dovoenja u direktnu biunivoknu vezu termina dvaju poredaka koji figuriraju u dva
razvoja (razvoju pojma; razvoju zbiljske povijesti); ili ako se
taj isti odnos zamilja kao odnos uspostadjanja obrnute veze termina dvaju poredaka razvoja (to je bit teze Della Volpea i Pietranere koje analizira Rancierc), ne izlazi se iz hipoteze o odreenom odnosu tamo gdje Ile postoji nikakav
odl1os. Iz tog se nesporazuma mogu iZVUi dva zakljuka. Prvi je posve praktiki: tekoe koje se susreu u rjeavanju
tog problema, ozbiljne su tekoe, gotovo nepremostive; ne
moe li se uvijek rijeiti neki postojei problem, moemo biti sigurni da se, u svakom sluaju, ne moe rijeiti problem
koji i ize postoji.' Drugi je teorijski: on se sastoji od toga da
je w imaginarni problem potrebno imaginarno rjeenje, i to
ne bilo kakvo imaginarno rjeenje, ve imaginarno rjeenje
koje zahtijeva (imaginarno) postaVljanje tog imaginarnog
problema. Svako (ideoloko) postaVljanje nekog problema
(koji takoer moe biti imaginaran) nosi zapravo u sebi odreenu problematiku koja definira i mogunost i formu p~)
staVljanja tog problema. Ta se problematika liznova zrcali u
danom rjeenju tog problema, zahvaljujui ogledal noj igri
koja je S\'ojst\'ena ideolokom imaginarnom (usp. knjiga I,
pog!. I); iako se izravno, izriito ne nala21i u reenom rjeenju,
ona se pojavljuje drugdje, razotkrivena lica, kad je eksplicitno rije o njoj, ulatentnoj teoriji spoznajc koja podupifC identifikaciju P01,:ijesl1og i logikog:
ideolog:ju spoznaie. Nije dakle sluajno ako vidimo da Engelsa njegovo pitanje doslovno gura u iskuenic tog empirizma, niti
u drugom obliku, Della Vol pc i njegOVi uenici brane
Da probleJni koji ne postoje mogu biti predmetom golcrnih k"'orijskih napora i
\-ie ili manje stroge tvorbe rieenja iednako fanatumskih kau i njih;)\' predmet. lo
nasluujemo II Kanta, iia [{lozafiia' \"e1ikim dijelom moe biti shvaena kao teorija mO~l.lnosti nastojanja bes-predmetne znanosti(( (racionalne metafizike, kozmak)f!ije Dsihologife). Ako sluaj:1o nemate :srca da itate Kanta, I110ck izravno
ispitati' proiz\'oc1ae bespredmetnc ))znanosti{,: na .prim.'er teologe, ,:"cinu. r~iho.
sociologa ili stanovite .:.psihologe itd" Inae dodajem da II odrt.:!enlm 7lnh.kama
te ,)bepredmetne znanosti{{ mO!!ll, zahvaljujui teorijskoj i ideolokoj konJukturi, poprimiti jli proizvesti, II raradi teorije s\'og tobonjeg :;.predmeta, teorijske
forme postoj"e racionalnosti: npr. u srednjem jc vijeku teologija bez ikakve StuUnje poprimala i razraivala forme postojeeg teorijskog .

:1

121

S\'oju tezu u ObJ"lllllOj identifikaciji povijesnog i logikog poretka u Kapitalll, ,i to argumentom teorije historijske apstl'akcije koja je najvii oblik historicistikog empirizma,
Vraam se Kapitalll. Zbrka o imaginarnom postojanju jednog nepostojeeg odnosa, na koju je netom ukazano, ima doista za posljedicu to da ini ne\'idljivim dmgi odilas - legitiman, jer postoji i ispravno je utemeljen ,izmeu teorije ekonomije i teorije povijesti. Ako je prvi odnos (teorija ekonomije i konkretna povijest) bio imaginaran,
drugi je odnos (teorija ekonomije i teorija povijesti) istinski
teorijski. Zato nam je on u toj mjeri ostao, ako ne nevidljiv,
a ono barem mraan? Zato to je prvi odnos imao za njega
hi tnos t oiglednosti, lj. empiristikih iskuenja historiara
koji su se, itajui u KapitallI stranice konkretne povijesti
(borba za skraivanje radnog dana, prijelaz s manufakture
na krupnu industriju, pITobitna akumulacija iteLJ tu na neki
nain nali kod kue i stoga postavljali problem ekonomske teorije u funkciji postojanja tc "konkretne povijesti, ne
osjeajui potrebu da postave pitanje njezinih S\'ojstava. Oni
su na empiristiki nain interpretirali 1\1a1'xo\'e analize koje
su, daleko od toga da budu historijske analize u strogom smislu, tj. oslonjene na razvitak pojma povijesti, vie poludoraeni materijali ;::a jedl1u povijest (usp. u II knjizi Balibarov
tekst) nego istinsko povijesno razmatranje tih li1aterijala. Oni
su od prisutnosti tih polurazraenih materijala nainili argument ideoloke koncepcije pO\'ijesti i taela pitanje te ideologije "konkretne povijesti postavili "apstraktnoj teoriji politike ekonomije: otuda isto\Temeno njihova opinjenost
pred Kapitalom i njihova nezgoda pred tim diskursom koji
im je, velikim dijelom, izgledao kao spekulativan. Ekonomisti su imali prilino isti refleks, razapeti izmeu (konkretne)
ekonomske pO\'ijesti i (apstraktne) ekonomske teorije, I jedni i drugi su mislili da su u [(upitallI nali ono to su traili,
ali su u njemu pronali i neto drugo to nisu traili i to
su stoga pokua\'ali reclllcircui postaYljajui imaginarni problem biuni\'oknih ili drugih odnosa izmeu apstraktnog poretka pojmova i konkretnog poretka po\'ijesli . Oni nisu pidjeli
da uno to Lrae ne udgO\'ara njiho\'u pitanju, ve sas\'im dru,,"vill pi
Ll kuje
lldfd\ nu, demLlmiralu icic:uluku iluziju
pojma ]Io\'jjes!i kuju su nosili Ll scbi i projicira!i je na s\"oje
itanje Aopili/lll, Oni nisu \'icljcli ela je apstraktna teorija
tike
jedne ubla::;li kuja kau ubla::;! (razina iLi instanca) urganski pripada predmetu teorije povijesti. Oni nisu \"idjeli da poyijest u [(apitalu figurin::. kao predmet teorije a ne kao zbiljski predmet, kao apstraktni (pojmO\'ni) predmet a ne kau kunkretnu-zbiljski predmet, te da
su poglavlja u kojima Marx primjenjuje prvi stupanj historijskog pristupa, bilo na borbe za skraenje radnog dana, bilo na pn'obitnu kapitalistiku akumulaciju, upuena, kao na

122

S\'oj princip, na teoriju povijesti, na izgradnju pojma pO\'ijesti i njegovih razvijenih oblika, meu kojima ekonomska
teorija kapitalistikog naina proiz\'odnje tvori odreenu oblast.
Jo jedna rije o jednoj od aktualnih posljedica
tog nesporazuma. U njemu je jedan od izvora interpretacije
Kapitala kao teorijskog modela, formule ija inten-encija
moe uvijek biti a 1)1'iori istaknuta, u strogo klinikom smislu
rijei, kao simptom empiristikog nesporazuma o predmetu
d2111e spoznaje. Ta je koncepcija teorije kao modela, u st\'ari mogua samo pod prvim, zapravo ideolokim uvjetom, da
se Li samu teoriju uvede razmak koji je odvaja od empirijski
konkretnog; i pod drugim, takoer ideolokim m'jetom, da
se i sam taj razmak misli kao empirijski razmak, dakle kao
pripadan konkretnom, za koji se tada moe uzeti povlastica
(tj. banalnost) da ga se definira kao ono to je uvijek-bogatije-i-ivotnije-nego-teorija. Da u toj proklamaciji ima egzaltiranih tonova o preobilju ivotai konkretnog, o superiornosti imaginacije svijeta i zelenila akcije nad siromatvom
i si\'ilom teollije, ozbiljne lekcije o intelektualnoj skromnosti
za onoga (nadm'enka i dogmatiara) tko dobro uje - u to
nema nikakve sumnje. Ali da konkretno i ivot mogu biti izgovor za ugodne brbljarije koje su u stanju da poslue maskiranju bilo apologetske namjere (bog, ma kakve god bile njegove kande, U\',ijek svija s\'oje gnijezdo u perju preobilja,
tj. transcendencije konkretnog i ivota), bilo iste i
jednostavne intelektualne lijenosti - i na to smo unaprijed
pripra\'ni. Ono to nam je znaajno, upravo je upotreba tih
opetovanih opih mjesta o temi vikova transcendentnosti
konkretnog, No u koncepciji spoznaje kao modela vidimo
da zbiljsko ili konkl"elno intern:niraju kako bi umoguili da
se odnos, tj. clisiClIlca konkretnog spram teurije, misli iS[O\Tl'meno 11 teoriji samoj i II samom zbiljskom, ne u iz\'anjskom
zbiljskom spram tog zbiljskog predmeta o kojemu teorija
daje spoznaju, nego II SWIWill 10111 zbiljskom prcdmclll, kao
odnos dijela prema cjelini, parcijalnog dijela prema preubilnoj cjelini (usp. knjiga I, pugl. I, paragraf 10). Ta uperacija
ima za neizbjeznu posljedicu tu ela sc Leurija pocinje mislili
kau empirijski instrument meu ostalima, ukratko da se s\'a
teorija spoznaje kau modela s\'uc!i na ono tu ona jest: oblik
torijskog pragmatizma,
Tu, dakle, sve do posljednjeg uinka njegova nepoznamnja, imamo jasni princip razumijevanja i kritike: to
je duvuenje u odnos biuni\'okne korespondencije Ll zbiljnusti
predmeta, teorijske cjeLine (teorije politike ekonomije) s empirijskom cjelinom zbiljskog (konkretnom po\'ijeu) ija je
prva cjelina spoznaje, a i izvor protuslovlja o pitanju oc!no-

123

sa logike i povijesti, u Kapitalu. Najtee je od Lih protuslovlja njihov zasljepljujui uinak: to da je on ponekad
onemoguio da se uoi kako Kapital doista sadri odreenu
teoriju povijesti, neophodnu za razumijevanje teorije ekonomije.

v -

iVIARKSIZAM NIlE HISTORICIZAM

Ali to nas suoava s posljednjim

nesporazumom, koji je iste vrste, ali bi mogao biti jo tei
jer se odnosi ne samo na itanje Kapitala, ne samo na mark
sistiku filozofiju, nego i na odnos koji postoji izmeu Kapitala i marksistike filozofije, dakle izmeu historijskog materijalizma i dijalektikog materijalizma, tj. na smisao Marxova djela promatranog kao cjelina, i, napokon, na odnos izmeu zbiljske povijesti i marksistike teorije. Taj nesporazum
proizlani iz zablude to u marks:izmu vidi histol'icizam, i to najradikalniji od svih, apsolutni historicizam, Ta tvrdnja dovodi na pozornicu, u obliju odnosa to postoji izmeu marksistike znanosti pov,ijesti i marksistike filozofije, odnos
to ga marksistika teorija uspostavlja sa zbiljskom povijeu.

Htio bih istai da marksizam, s teorijskog stajalita, nije vie historicizam, kao to nije ni humanizam (usp. Za
Marxa, str. 225), da u mnogim prilikama i humanizam i historicizam poivaju na istoj ideolokoj problematici, te da je
marksizam, teorijski govorei, na isti nain i zahvaljujui
jedinstvenom epistemolokom raskidu koji ga utemeljuje,
antihumanizam i antihistoricizam. Morao bih s punom ozbilj.
nou rei a-humanizam li a-historicizam. Upotrebljavam dak
le svjesno - da bih im dao svu teinu objave raskida koji se
ne razumije po sebi ve je naprotiv veoma tegoban za izvoenje tu d\'ostruku ilegativilu formulu (antihumanizam,
antihistoricizam) umjesto jednostavne privativne forme, jer
nije suvian njezin nalog da se odbaci humanistiki i historicistiki napad koji u stanovitim sredinama ve etrdeset godina ne prestaje ugroavati marksizam.
Mi savreno znamo u kojim je okolnostima nastala ta humanistika i historicistika interpretacija Marxa i
koje su joj novIije okolnosti iznova dale snagu. Ona je nastala
iz vitalne reakcije protiv mehanicizma i ekonomizma Druge
internacionale, u razdoblju koje je prethodilo, a osobito u
godinama to su uslijedile nakon revolucije 1917. Ona u tom
smislu ima stvarne historijske zasluge, kao to stanovite historijske znaajke, iako II prilino drugaijem obliku, ima i
novija renesansa te interpretacije, nakon to je XX kongres

124

125

razotkrio zloine i dogmatske greke kulta linosti. Iako

je taj nO\',iji procvat samo ponavljanje i, najee, plemenito
ili vjeto, ali desniarsko skretanje jedne historijske reakcije koja je tada imala snagu pobune revolucionarnog, premda lje\'iarskog duha
on nam ne bi mogao posluiti kao
norma za prosuivanje povijesnog smisla njegova prvobitnog stanja. Oko njemake ljevice Rose Luxemburg i Mehringa prije svega, zatim nakon revolucije 1917. oko cijelog niza
teoretiara od kojih su se neki izgubili, kao KOl-sch, a drugi
udigrali znaajnu ulugu, kao Lukacs, udnosno veoma znaaj
nu, kau Gramsci, bile su pokrenute teme revolucionarnog
humanizma i historicizma. Znamo u kojem je smislu Lenjin
ocijenio taj pokret ljeviarske reakcije protiv mehanicisti
ke povrnosti Dl'Uge internacionale: on je osuivao njezine
teorijske pripovijesti, njezinu politiku taktiku (usp. Ljeviarstvo ili djeja bolest komll1ziz.ma) ali je umio prepoznati
ono autentino revolucionarno to je pokret tada sadravao,
npI'. u Rose Luxemburg i u Gramscija. J ednog e dana trebati jasno rasvijetliti svu tu prolost. Ta nam je historijska i
teorijska studija neophodna da bismo i u naoj sadanjosti
dobro razlikovali stvarne osobe od fantoma, te da bismo na
neospome temelje postavili rezultate kritike koja je tada voena u meteu bitke, kad je reakcija protiv mehanicizma i
fatalizma Druge internacionale morala poprimiti oblik apela
na s\'ijest i \'olju ljudi kako bi napokon izveli re\'oluciju koju im je nalagala pO\'ijest. Tada e moda biti razumljiviji
paradoks poznatog naslova u kojemu Gramsci velia Revoluciju protiv Kapitala, grubo tvrdei da se antikapitalistika
re\'olucija iz 1917. morala izvesti protiv Kapitala K. Marxa,
dobrovoljnom i svjesnom akcijom ljudi, masa i boljevika, a
ne zalwaljuju6i jednoj knjizi u kojoj je II internacionala kao
u Bibliji ilala neumitni nadolazak socijalizma."
ekajui znanstvenu studiju o uvjetima koji su
proiZ\'eli prvi, lje\'iarski, oblik tog humanizma i to historicizma. u stanju smo identificirati ono to je u Marxa
tada moglo dopustiti lU interpretaciju i ono to, oigledno,
ne proputa opravdati njegO\' noviji oblik u oima dananjih
:vlarxO\'ih italaca. l'\eemo biti zauCieni ako otkrijemo da su

i,,[c

Olie ct\u:omi,;lllu::,Li

i'unnul;,,,;ija

kuj

su muglt: pothranji-

\'ati mehanicistiko i e\'olucionistiko itanje, takoer dopustile historicistiko itanje: Lenjin nam je dao dosta primjera
u zajednikom teorijskom temelju oportunizma i ljeYiarstva
da nas taj paradoksalni susret ne zbuni.
Podsjeam

sudaramo s

na ch'osmislenost formulacija. I tu se
smo posljedice ve odmjerili: Marx,

realnou ije

:n Gramsci: ;)~e. mt:hanike sile ni.kad ne pobjeuju II povijesti: ljudi, svijesti i duh
su oni kuji obliku iu izvanjsku pojavnost i na kraju uvijek Iriumfiraju
prirodna
l'.akonitost. neumitni tok stvari pscudoznanst\'t~nika, zamijenjeni su upornom \'O~
ljum 2U\ jeka." (Tekst obiaYljt:n II Rinasciti, 1957, !:ltr 149-158" ~a\'..:del1o prema
\lari;u Tr:>lllijU II Studi Gramsciani. Editori Riul1iti. 1959, :;tr 306),

126

koji je zaista u svome djelu proh'eo razliku to ga dijeli od

njegovih prethodnika, nije - i to je zajednika suclbina svih
izumitelja - s punom eljenom jasnoom domislio pojam
te razlike; Marx nije teorijski, u adekvatnoj i razvijenoj formi, domislio teorijske implikacije S\'og teorijskog re\'oluciunarnog koraka. Ponekad ga je, u nedostatku boljega, mislio
u djelomino preuzetim pojmovima, i to prije svega u hegelovskim pojmovima - to u stvari dO\'odi do razilaenja izmeu iz\'ornog semantikog polja, iz kojeg Sl! preuzeti ti pojmovi, i pulja pujmu\nih predmeta na koje su primijenjeni.
Ponekad je pak tu razliku mislio samu za sebe, ali djelomi
no, ili u skici naznake u upornom traenju ekvivalenata,"
ali ne, uspijevajUi odmah izraziti, u adekvaciji pojma, strogi originalni smisao onoga to je stvarao. To razilaenje, koje
moe biti otkriveno i clokueno samo putem kritikog itanja,
objektivIlo {:illi dio sal/zog teksta lvlarxo\'a diskursa."
To je ono zbog ega su izvan svakog tendencioznog
razloga toliki Marxovi nasljednici ,i pristalice mogli razvijati
netonosti o njegovoj misli, pretendirajui pri tom, s tekstovima u ruci, da ostanu \'jerni njegovu slovu.
H tio bih onije u,i u poneki detalj kako bih pokazao na kojim se tekstovima moe temeljiti historicistika i
tanje Marxa. Neu govoriti o Marxovim mladenakim tekstovima ili tekstovima Reza (Za Marxa, str. 26), jer je to na njima lako pokazati. Nema potrebe ela se vri nasilje nad tekstovima kao to su Te::.e o Fellerbaclzu i Njemaka ideologija koji
jo odzvanjaju dubokim humanistikim i historioistikim oc!jecima, kako bi ih se navelo da izgovore rijei koje se od njih
oekuju: oni ih izgovaraju potpuno sami. Govorit u samo o
KapitalIl i Uvodll iz. 1857.
Marxovi tekstovi na koje se moe osloniti historicistiko itanje Marxa, mogu se svrstati u dvije grupe. Pni
se tiu definicije uVjeta Ll kojima nam je dan predmet s\'ake
historijske znanosti,
U Ul'odu i::. 1857. Marx pie:
. U svakoj historijskoj socijalnoj nauci, tako i
pri izlaganju ekonomskih kategorija. tI-eba U\'ijek imati na
umu da je .iubjekl, u i!aelil s/uc'aju illuderiza burtoasko dril!;II U, dU! i II :oil'WilU:Oii i il
te ela zbuu lOua kategorije izraayaju oblike postojanja i odredbe egzi~ten~iie, c;to samo
pojedine strane O\'og ocireCienog drutva, ovog subjekta ... "
(~tr.

235).

Taj se tekst moe usporediti s jednim odlomkom

iz Kapitalu (I, -lO):
\1 ~ tum bi .pogledu treby.:do. pos\ctitl ('i,raYu j~dnLi studiju njt:6o\"im tipinim rnc.
w.turama, TlJlho\'om D1110ZenJu oko sredista koie one ele omeiti, bt:z mC"'i!:uno"ti
da ga nazo\'u njegovim dastitim im~nom, imcl10n1 nj":20\a poima.
...
l': injenica tog razilaenja, njego\J. nuz:1o-;t, nisu' S\ojst\:erii samo Marxu n:
s\akom koraku znan::itvenog utemdji\anja i svakoj znanstvenoj proizvodnji uope?
njihovu je prou-:<J.\<J.njt: zauatak teurij.: PO\ ijesti pruiz\udnje ,-;pDzllaja i nu\'ijesrl
tl'urijskog L'iju nunost i onije osjeam u
~
.

127

Razmiljanje o oblicima ljudskog ivota, pa dakle i njihovo nauno analiziranje, uope udara putem koH je
suprotan njihovom stvarnom razvitku. Ono poinje post festum (naknadno), a otuda od gotovih rezultata procesa razvit ka.
Ovi tekstovi pokazuju ne samo da je predmet svake drutvene i historijske znanosti nastali predmet, rezultat,
nego takoer da je i djelatnost spoznaje koja se usmjeruje
na taj predmet isto definirana sada11jou te danosti, aktualnim momentom danosti. To je ono to neki talijanski interpreti marksizma, preuzimajui jedan Croceov izraz, naZ!ivaju
kategorijom sllvremenosti historijske sadanjosti, kategorijom koja definira historijski, i definira kao historijske
uvjete svake spoznaje koja se odnosi na neki historijski predmet. Taj termin suvremenosti moe, kao to smo vidjeli, sadravati stanov<itu dvosmislenost.
I sam Marx, izgleda, priznaje u Uvodu taj apsolutni uvjet, nekoliko redaka prije navedenog teksta:
Takozvani drutveni razvitak poiva uope na
tome to posljednji oblik smatra prole oblike kao stepenice
ka samom sebi, pa poto je on rijetko, i to pod sasvim odrec1el1im uvjetima, sposoban kritizirati samog sebe ... to ih on
uvijek shvaa jednostrano. Kranska religija bila je sposobna pridonijeti objektivnom razumijevanju ranijih mitologija,
im je njena samokritika do stanovitog stupnja, tako rei
dYllamei, gotova. Tako je buroaska ekonomija dola do razumijevanja feudalnog, antikog i orijentalnog drutva im
je zapoela samokritika buroaskog drutva. (Uvod, str. 234).
Ukratko: svaka znanost o nekom historijskom
predmetu (posebno o politikoj ekonomiji) odnosi se na neki
d:lI1i, sadanji povijesni predmet, predmet koji je postao rezultatom prole historije. Svaka operacija spoznaje koja polazi ud sadanjosti i odnosi se na nastali predmet, nije dakle
nita drugo do projekcija sadanjosti na prolost tog predmeta. Marx ovdje dakle opisuje retrospekciju koju je Hegel
kritizirao u reflektirajuoj pO\'ijesti (Uvod u filozofiju povijesti), Ta je neizbjena retrospekcija znanstvena samo ukoliko sadanjost dopre do znanosti o sebi, elo svoje samokritike, tj. ukoliko je sadanjost bitlli rez koji bit ini vidljivom,
Ali tu in ten'enira druga grupa tekstova: odluna
toka gdje bi se moglo govoriti o Marxovu historicizmu, Ta
se toka tie upravo onoga to Marx u gornjem tekstu naziva sasvim odre.ellim uvjerillw sadaIljosti. To zapravo znai: da bi retrospekcija samosvijesti sadanjosti prestala hiti
subjektivnom, potrebno je ela ta sadanjost bude sposobna
za samokritiku kako bi doprla do znanosti o sebi. No to
vidimo ako promatramo povijest politike ekonomije? Vidimo mislioce koji nisu radili nita drugo nego mislili, zatvorereni II granice svoje sadaIljosti ,i nemoni da prekorae svoje vrijeme. Aristotel: sav mu njegov genij nije omoguio

128

drugo nego da napIse jednadbu x predmeti A = Y predmeti B i da izjavi kako je zajednika supstanoija te jednakosti
nemisliva zato to je apsurdna. Time je on dosegao granice
svoga vremena. Tko ga je spreavao da ode dalje?
A ela su u obliku robnih vrijednosti svi radovi izraeni kao jednak ljudski rad, pa time i kao raelovi jednake
vrijecinosti, Aristotel nije nzogau proitati (herauslesen) iz
samog iZlaza vrijednosti, jer je grko drutvo poivalo na
robo\'sko1/l radu, to znai da mu je nejecllwkost ljudi i
njihovih radnih snaga bila prirocllw osnova". (Kapital, I, 25).
Sadanjost koja je Aristotelu doputala da doe
do te genijalne intuicije itanja, istovremeno ga jc spreava
la da odgovori na problem koji je postavio." Isti je sluaj
i sa svim drugim velikim izumiteljima klasine politike ekonomije. Merkantilisti su samo odrazili svoju vlastitu sadanjost stvarajUi monetarnu teoriju od monetarne politike
svoga vremena. Fiziokrati su samo odraZ!ili svoju vlastitu sadanjost skicirajui genijainu teoriju vika vrijednosti, ali
prirodnog vika vrijednosti, \'iska vrijednosti poljoprivrednog rada, u emu se mogao pr0111arrati rast ita i odlazak
neutroenog vika poljoprivrednog radnika proizvoaa ita
na tavane gospodara: na taj nain oni nisu izra:ili nita drugo nego SClmll bit svoje sada,njosti, razvitak agrarnog kapitalizma u plodnim ravnicama Parikog bazena, koje Marx nabraja, Norrnancliji, Picardiji i L'lle de France, Ni oni nisu
mogli prekoraiti svoje vrijeme; dospjeli su do spoznaja samo u onoj mjeri u kojoj im ih je njihovo vrijeme prualo u
vidljivu obliku, proizvelo za njihovu svijest: oni su uglavnom
opisali ono to su vidjeli. Jesu li Smith i Ricardo otili dalje
i jcsu li oni opisa],i ono to nisu vidjeli? Jesu li oni prekora
ili s\oje vrijeme? Ne. Ukoliko su dospjeli do znanosti koja
je bila neto drugo nego puka svijest o njihovoj sadanjosti,
zbilo se to zbog toga to je njihova s\"ijest sadravala istinsku
samokritiku te sadanjosti. Kako je onda ta samokritika bila
mogua? U logici te u biti hegelovske interpretacije u iskuenju smo ela kaemo: oni su u svijesti o svojoj sadanjosti
dosegli samu znanost, jer je ta znanost, kao znanost, bila
sl'oja vlastiw s{{iilOkritika, dakle Z.i1ailOst o sebi,
Drugim rijeima: znaajka njiho\<:; ive i duiilljene sadanjosti, koja ju razlikuje od svih drugih sadanja
S[1 (prolosti) jest to to je ta sadanjost, po prvi put, u sebi
proizvela
das!ill!
to je dakle posjedovala
tu historijsku privilegiju da proizvede znanost o sebi ba u
obliku samosvijesti. Ali ona nosi jedno ime: to je sadanjost
apsolzanog znanja gdje svijest i znanost ine jedno, gdje
znanost postoji u neposrednom obliku svijesti i gdje istina
moe biti jasno otital1a u pojavama, ako ne izravno, a ono
13 To, dodue, nijt; pogreno ukoliko se ogranienje iz\'oJi izrayno iz ,)povijesti(1,
zapada se li opasnost pukog ideolokog pojma pOrije5ti.

h.~ku ~ita[i

K.:Lpi[:1i

129

barem s malo napora, jer su u pojavama, u zbiljskoj empirijskoj egzistenciji, realno prisutne apstrakcije na kojima poiva sva promatrana drutveno-historijska znanost.
Tajna izraza vrijednosti (kae Marx neposredno
nakon to je gOVOJ1io o Aristotelu), jednakost i jednako vaenje sviju radova, jer su i ukoliko su ljudski rad uope, ta
se tajna moe odgonetnuti tek kad pojam jednakosti ljudi
postane vrstom narodnom predrasudom. A ovo je mogue
tek u drutvu u kome je robni oblik opi oblik proizvoda rada, gdje su, dakle, i uzajamni odnosi ljudi kao proizvoaa
roba vladajui drutveni odnosi. (Kapital, l, str. 25).
Ili pak:
Potrebno je da se robna proizvodnja potpuno
razvije, pa da iz samog iskustva potekne nauna spoznaja da
se privatni radovi, voeni nezavisno jedan od drugoga, ali
koji su kao proizvodni lanci drutvene podjele rada u svestranoj meusobnoj zavisnosti, neprestano svode na svoju
razmjernu drutvenu mjeru ... (Kapital, I, str. 40).
... Nauno otkrie da su proizvodi ljudskog rada, ukoliko su vrijednosti, samo matellijaini izrazi ljudskog
rada utroenog u njihovu proizvodnju, ini epohu u histori ji
razvitka ovjeanstva ... (Kapital, l, str. 39).
Ta historijska epoha utemeljenja znanosti poliekonomije ovdje je, izgleda, jasno dovedena u odnose
sa samim iskustvom (Erfahrung), tj. otvoreno itanje biti u
pojavi ili, ako hoete, itanje presjeka biti u odsjeku sadanjosti s biti jedne posebne epohe ljudske povijesti, u kojoj
se pro,irenje robne proizvodnje, dakle kategorije robe, pojavljuje istovremeno kao apsolutni uvjet mogunosti i neposredna danost tog izravnog itanja iskustva. U stvari. i u
Uvodu i u Kapitalu reeno je da je ta realnost rada uope,
apstraktnog rada, proizi'edena kao pojavna realnost putem
kapitalistike proizvodnje, Povijest bi na neki nain dosegla
lU toku, proizvela tu iznimnu specifinu sadanjost gdje
::'llallSlvelle apstrakcije postoje u staIlju empirijskih realiteta, gdje znanost, znanstveni pojmovi postoje u formi viclljiFOg iskust\'a kao razotkrivene istil1e.
t,ike

EiO ;w se kae II [/FOdLi.

, . 0\'(1 apSTrakcija raela uope ilije sanlO duho,'lli rezultat neke konkretne cjelokupnosti radova. Ravnodunost prema odreenom radu odgovara obliku drutva u kome individue s lakoom prelaze s jednog rada na drugi, pa
im je odreena vrsta rada sluajna i zato indiferentna. Tu
je rad ne samo u kategoriji, nego i u stvarnosti postao sredstvom za stvaranje bogatstva uope i prestao je da kao odredba bude sraten s indi\'iduama u nekoj posrednosti. Takvo je stanje najrazvijenije u najmodernijem obliku postojanja buroaskih drutava - u Sjedinjenim Dravama. Tek tu

130

apst r([kci ja kategorija rad, rad uo pe, red sans pJzrase,

polaZila toka modeme ekoIlomije, postaje praktiki istinita.
Prema tome, Ilaj jednostavnija apstrak.cija koju modema ekoJlolllija Slavlja Ila elo i koja izraava prastari odnos koji
va.i za sve drutvel1e oblike, pojav/juje se kao praktiki istiIlita II toj apstrakciji ipak samo kao kategorija l1ajmodel'l1ijeg drutva. (Uvod, str. 232-233).

Ako je sadanjost kapitalistike proizvodnje u s\'ojoj vidlji\oj realnosti (Wirklichkeit, Erscheinung, Erfahrung),
u svojoj samosvijesti, proizvela samu znanstvenu istinu, ako
je ona dakle njezina samosvijest, njezina vlasNta pojavnost,
njezina vlastita djelatna samokritika
savreno je razumljivo da retrospekcija sadanjosti na plolost nije vie ideologija ve istinska spoznaja, te se zahvaa legitimni epistemoloki
primat sadanjosti /lad prolou.
Buroasko je drutvo l1ajrazvijellija i llajraZl1olikija historijska organizacija proizvodnje. Stoga kategorije
koje izraavaju njegove odnose, razumijevanje njegove strukture, daju u islO vrijeme uvid u strukturu i odnose proizvodIlje STih ollih jJre.ivjelilz drutvenih oblika ijim se rueviIlama i elementima 0110 izgradilo, od kojih se u njemu djelomillO jo povlae nesavladmzi ostaci, dok su se djelomino
puki nagovjetaji razvili i izraena Z1Zael1ja itd: anatomija
ovjeka klju je za anatomiju majmuna. Nasuprot tome, u
niim ivotinjskim vrstama mogu se nagovjetaji ka neem
viemu razumjeti samo ako je to vie H; poznato. Tako
buroaska ekonomija daje klju za antiku itd. (Uvod, str.

233-234).
Dovoljno je zakoraiti jo jednak korak u logici
apsolutnog znanja, promisliti razvitak povijesti koji kulminira i ispunjuje se u sadanjosti sa znanou identine svijesti, i taj rezultat misaono promotriti Ll jednoj utemeljenoj
retrospekciji kako bi se sva ekonomska (ili druga) povijest
pojmila kao raz\'itak, II hegelovskom smislu, jedne jednostavne pn'obitne izvorne forme, npr. u robi neposredno prisutne
\Tijednosti, ela bi se Kapiwl proitao kao logiko-historijska
dedukcija svih ekonomskih kategorija polazei od jedne izvorne kategorije, kategorije Hiiednosti ili pak kategorije rada, Pod tim se mjetom metoda izlaganja Kapitala mijea sa
spekulatinlOm genezom pojma, LO vie, ta spekulativna geneza pojma identina je s genezom zbiljski-konkretnog samog, to jest s procesom empirijske povijesti. Tako bismo se
nali pred djelom hegelovske naravi. To je ono zbog ega pitanje polazita ima takvu kritiku vaznost, s obzirom ela se
sve moe odigrati u krivom itanju prvog poglavlja Prve knjige, Takoer zbog toga s\'ako kritiko itanje, kao to su pokazala prethodna izlaganja, mora razjasniti status pojmova i
oblika analize prvog poglavlja Prw knjige, kako se ne bi upalo u taj nesporazum,

131

Taj se oblik historicizma moe promatrati kao

gramC/ll oblik upravo u onoj mjeri u kojoj on kulminira i
ponitava se u negaciji apsolutnog znanja. U tom ga se pogledu moe smatrati zajednikom matricom drugih, manje
zavrenih i esto manje vidljivih, iako ponekad radikalnijih oblika historicizma, jer nas on uvodi u njihovo razumijevanje.
Kao dokaz za to mogu spomenuti suvreme~e oblike historicizma koji, katkada svjesno katkad nesvjesno, proimaju djelo stanovitih interpretatora marksizma, posebno
u Italiji, kao i u Francuskoj. U talijanskoj marksistikoj
tradiciji interpretacija marksizma kao apsolutnog historicizma poprima najizriitije znaajke i najdovrenije forme:
neka mi bude doputeno da se na ovome zadrim nekoliko
trenutaka.
Ta tradicija potjee od Gramscija, koji ju je velikim dijelom naslijedio od Labriole i Crocea. Treba dakle da
govorim o Gramsciju. To ne inim bez vrlo duboke skrupule, bojei se ne samo da nuno shematskim opaskama izobliim duh jednog genijalnog djela, zauujue nijansiranog i
suptilnog, nego takoer da usprkos sebi navedem itaoca da
teorijske rezerve, koje bih htio formulirati u povodu gramijevske interpretacije dijalektikog materijalizma, protegne
na plodonosna gramijevska otkria u oblasti historijskog
Iflarerijalizma. Traim dakle da se dobro pazi na tu distinkciju, bez koje bi taj pokuaj kritikog promiljanja premaio
svoje granice.
elim ponajprije upozoriti na jednu elementarnu
obzirnost: neu u svakoj prilici i u svakom tekstu hvatati
Gramscija za njegove vlast:ite rijei; te u rijei ponavljati
samo kad budu igrale utvrenu funkciju organskih pojmova koji doista pripadaju njegovoj najdubljoj filozofskoj
problematici, a ne kad budu igrale jedino ulogu jezika, zaduenog da preuzme bilo polemiku ulogu, bilo funkciju praktikog oznaavanja (bilo oznaavanja nekog postojeeg problema ili postojeeg predmeta, bilo pak potrebnog smjera
kako bi se dobro postavio i rijeio neki problem). Na primjer, bilo bi zaista nepravedno prema Gramsciju proglaavati ga "humanistol11 i apsolutnim historicistolTl pri pITom
itanju jednog polemikog teksta kao to je glasovita biljeka o Croeeu (His[Qrijski materijalizam i filozofija B. Crocea,
Einaudi, str. 1.59):
Sigurno je da je hegelizam relativno najvaniji
razlog filozofiranja naeg autora, takoer i pogotovo zbog toga to je hegelizam pokuao prevladati tradicionalne koncepcije idealizma i materijalizma u novoj sintezi koja je bez
ikakve sumnje imala posebno znaenje i koja predstavlja
svjetsko historijski moment filozofskog istraivanja. Tako
se doga(1a da, kad su u Eseju (Croceovu) kae da je termin

132

imanencija u filozofiji prakse upotrijebljen u metafori

kom smislu, ne kae se zapravo uope nita; u stvari, termin
imanencija stekao je posebno znaenje koje nije ono panteista i koje nema nita od tradicionalnog metafizikog znaenja nego je novo i mora biti utvreno. U veoma uobiaje~
nom izrazu (historijski materijalizam) zaboravilo se da naglasak treba staviti na prvi termin - historijski - a ne
na drugi koji je metafizikog porijekla. Filozofija prakse je
apsolutIZi 1zisloriDi;:.am, apsolutIlo posvjeto1'ljenje i "ze
llzaljskos/ miije/zja, apsolullli humanizam povijesti. U tom
smjeru treba dubiti ilu IlOve koncepcije svijeta.
Posve je u stvari jasno da te apsolutne humanis1:ike i historicistike Gramscijeve tvrdnje imaju prije
svega kritiki i polemiki smisao, da one, prije svega, imaju
za funkciju: 1) da odbace svaku metafiziku interpretaoiju
marksistike filozofije, 2) ela namae,kao praktike poj~
move," mjesto i smjer mjesta gdje se marksistika koncep-

cija mora utemeljiti kako bi raskinula sve veze s prethodnim

metafizikama: mjesto imanencije, ovdanjosti koje je
Marx ve suprotstavljao kao diesseits (naa ovc!anjosl)
transcendenciji, onostranosti (jenseits) klasinih filozofa. Ta
distinkcija sasvim jasno stoji u jednoj od Teza o Feuerbaclw
(Teza br. 2). Pa ipak iz indikativno-praktike prirode tih
dvaju pojmova, koje je Gramsci spario u jednoj tc istoj funkciji (humanizam, historicizam), ve moemo izvui prvi, elododue restriktivan ali teorijski znaajan zakljuak: iako su
ti pojmovi polemiko-indikativni, oni indiciraju upravo smjer
kojim mora krenuti neko istraivanje, tip oblasti u kojoj mora biti postavljen problem interpretacije marksizma, ali ne
daju pozitivan pojam te interpretacije. Da bismo mogli prosuditi Gramscijevu interpretaciju, moramo najprije rasvjetliti pozitivne pojmove koji je izraavaju. to dakle Gramsci
razumije pod apsolutnim historicizmom?
Ako nadmaimo kritiku intenciju njegovih formUlacija, dolazimo do pn'og pozirivllog smisla. Prikazujui
marksizam kao historicizam, Gramsci slavlja naglasak na iedno u marksistikoj teoriji bitno odreenje: njegovu politi
ku ulogu u zbiljskoj povijesti. Jedna od konstantnih Gramscije\'ih briga odnosi se na praktiko-historijsku ulogu onoga
to on, preuzimajui kroeovsku koncepciju religije, naziva
\'elikim koncepcijama svijeta iH ideologijama: to su teorijske tvorbe sposobne da prodru u politiki ivot ljudi, dakle da inspiriraju i pokrenu cijelu historijsku epohu, pruaJUi ljudima, ne samo intelektualcima nego takoer i pogotovo obinima, II isti mah opi m'id u svjetski t6k i
istovremeno pravilo praktikog ponaanja." U tom pogledu
" U smislu to je definiran u Pour Marx, str. 25l
15 Ostanemo li kod Croceo\e definicije religije kao shvaanja s\<ijeta koje bi postalo ivotnom normom, i ako ivotna norma nije uzeta II knji:kom smislu YC kao

133

marksistiki historicizam nije drugo do sV1Jest o toj zadai i

o toj nunosti: marksizam moe teiti da bude teorija historije samo ako, II sallloj svojoj teoriji, promilja uvjete tog
prodora II povijest, u sve slojeve drutva i sve do svakodnevnog ponaanja ljudi. U toj se perspektivi moe razumjeti stanovit broj Gramscijevih formula koje na primjer kau da
filozofija mora biti konkretnom, realnom, da mora biti historijskom, da realna filozofija nije nita drugo nego politika,
da su filozofija, politika i historija na kraju krajeva jedna te
ista styar. S tog sc stajalita moe razumjeti njegova teorija
o intelektualcima i ideologiji, njegova distinkcija izmeu individualnih intelektualaca koji mogu producirati vie ili manje SUbjektivne i proizvoljne ideologije, i organskih intelektualaca ili kolektivnog intelektualca (Partije) koji osiguravaju hegemoniju vladajue klase, unosei njezino shvaanje svijeta (ili organsku ideologiju) u svakidanji ivot
svih ljudi - shvatiti, zatim, njegovu interpretaciju makijavelijevskog Vladara, od ega moderna komunistika partija preuzima nasljec1e itd. U svim tim sluajevima Gramsci
samo iZl'aava tu nunost, ne samo praktiki nego svjesIlO,
teorijski inherentnu marksizmu. Marksistiki je historicizam
tada samo jedan od aspekata i posljecZica njegove vlastite
dobro pojmljene teorije, on je samo njegova vlastita sebi
konzekventna teorija: teorija zbiljske povijesti mora takoer,
kao to su to neko uinila druga slwaanja svijeta, prijei
II zbiljsku povijest. Ono to je istina za velike religije, mora
s jo vie razloga biti istina za sam marksizam, ne samo usprkos, \ e uprm'o zbog l'azlike to postoji izmeu njega i tih
ideologija, zbog njegove filozofske novosti, jer njegova se
II praktienom zh'otu ozbiljna norma, Yt.!CiIlU ljudi su tuda filozofi u onoj Dljeri
lt kojoj oni djeluju praktiki i ;..1 kojoj jc, II njihovim prak~ikim djdima, sadr~
;i.ano odreeno sh\'uanjc svijeta, odreena filozofija(:_ Gramsci. 1\Iaterialismo Sto~
rico, 'lr. 2L
0~
s\'ake filozofije
koii k proiz~
kao implicitna
,"koio!Zija daje
u un\ietnosl i,
i kolck-

Ll

se red da je
Filozofi ja ::-,~
L:bor i kritika
,\ko .ll.' i:-tina da je .'-.\aka filozofija izraz nekog dnl<:'t\'<:l. ona hi Tl1or~ll<l rcag:ir:lti
na Jnl:'::;t\o, odrccIi\<.Hi stanoyit(! uinke, pozitivne i ncgatiYl1e; D15cra u kojoj ona
djeluje mjera je n.i~7.ina historijskog domaaja, budui da ona nije individualno
trJ.ganje ~\e "hL:;torijska injcl1i.:3,< (Str, 23-2'+)
,Ich:ntitc! hi~toriie i filozofijt: imanentan jc D1ateriializl11u
Stajali;k da ie n,icIndki pruktarii~lt nasljednik klasine njemake [{lozofije, SZl.dl~l.i upra\'o identitet
historije i filozofije,
"(Str. 217 Usp. ,tranice 232-23~)

134

novost sastoji u tome to on ukljuuje praktiki smisao same s\'o j e teorij e."
Ipak yalja napomenuti, taj posljednji smisao "historicizma<' koH nas upuuje na jednu temu unutranju marksistikoj teoriji, jo je veim dijelom kritika indikacija namijenjena osudi svih knjikih marksista, onih koji marksizam hoe srozati na sudbinu "individualnih filozofa bez utjecaja na zbilju - ili pak svih ideologa koji, poput Crocea, ponm'ljaju nesretnu tradiciju intelektualaca Renesanse, koji
hoe prouavati ljudski rod odozgo, ne ulazei u politiku
akciju i u zbiljsku povijest. Historicizam to ga prihvaa
Gramsci ima smisao estokog pros\'jeda prot'iY aristokratizma teorije i njegovih mislilaca." Tu jo odzvanja stari protest protiv knjikog farizej stva II internacionale ("Revolucija protiv Kapitala): to je direktni poziv na "praksu, politiku akciju, "preobraaj svijeta, bez ega marksizam ne bi
bio drugo do plijen bibliotekarskih takora ili pasivnih politikih funkcionera,
Nosi li taj protest u sebi IllllZO novu teorijsku interpretaciju marksistike teorije? Ne IlUIZO; jer on moe
jednostavno u praktikom obliku apsolutnog poziva razviti
jednu bitnu temu Marxove teorije: temu novog, od Marxa
u samoj njegovoj teoriji uspostavljenog odnosa izmeu teorije i prakse, Tu je temu Marx mislio Ila dva mjesta, s
jedne strane u historijskom materijalizmu (u teoriji o ulozi
ideologija i o ulozi znanstYene teorije u preobraaju postojeih ideologija) i, s druge strane, u dijalektikom materijalizmu, u povodu marksistike teorije o teoriji i praksi i njihovu
odnosu, u onome to se obiaya nazivati materijalistikom
teorijom spoznaje. U oba sluaja, ovo to Marx snano naglaava i ono o emu se radi u naem problemu, jest marksistiki nzaterijaliz.am. Naglasak to ga je Gramsci stavio na
"historicizam marksizma, u vrlo odrec1enom smislu koji smo
uprm'o definirali, ukazuje II s/vari na odluno materijalisti
ki karakter Marxove koncepcije (isto\Temeno u historijskom
materijalizmu i u dijalektikom materijalizmu). No la nas
realnost upuuje na jednu zbunjujuu primjedbu koja sadri
tri uznemirujua aspekta. 1) Iako sc radi upravo o dijalekti,
K0111
Granlsci
da Ll ,izrazu historij:-;ki materijalizam treba stm'iti naglasak Ila prvi termil1:
!lisrorijski, cl IlC IICl drugi, koja je kae on, meta!i:jkog
porijcklu, 2l Iako se materijalistiki naglasak tie ne samo
historijskog materijalizma nego i dijalektikog materijalizma,
Gramsci goyori samo o historijskom materijalizmu - to
\ ie, on sugerira da izraz materijalizam neizbjeno unosi
metafizike rezonancije ili moda vie nego rezonancije.
Ono 5tO prekriva pojam ~'historicizmae uzetog u tom smislu nosi u n1arksizIT1u
precizno ime: to je problem .iedinst\'a teorije i prakse, tonije problem jedinst\a marksistike teoriie i radnikog pokreta

1-

l'

Gramsci, :'.1aterialisma Starica, str 8-9.

135

3) Jasno je da GramSCi daje izrazu historijski materijalizam, koji jedini oznaava znanstvenu teoriju historije, dvostruki smisao: on za njega, u isto vrijeme, znai i historijski
materijalizam i marksistiku filozofiju; Gramsci dakle tei da
u samom historijskom materijalizmu pomijea istodobno teoriju historije i dijalektiki materijalizam, koji su ipak dvije
razliite discipline. Da bih izrazio te primjedbe i taj posljednji zakljuak, oigledno je da se ne pozivam samo na reeni
cu koju analiziram, ve i na mnoga druga Gramscijeva izvoe
nja" koja ga nedvosmisleno potvruju, koja mu dakle daju
pojmovni smisao. Vjerujem da upravo tu moemo otkriti novi smisao gramijevskog historicizma, koji se ovoga puta vie ne moe svesti na legitimnu upotrebu jednog indikativnog,
polemikog ili kritikog pojma, ve ga treba dobro razmotriti kao teorijsklI interpretaciju to se odnosi na sam sadraj
Marxova miljenja, pa stoga moe postati predmetom naih
rezervi i naih kritika.
Postoji, napokon, u Gramscija, osim polemikog i
smisla tog pojma, jedno doista historicistiko
poimanje Marxa: "historicistiko poimanje teorije o odnosu Marxove teorije spram zbiljske povijesti. Nije to potpuno
sluajno to je Gramsci staIn:> opsjednutkroeovskom teorijom religije, to prihvaa njezine elemente ,i od stvarnih je
religija protee na marksizam kao novo shvaanje svijeta,
to II tOIll pogledu ne pravi nikakvu razliku izmeu religija
i marksizma, to i religiju i marksizam svrstava pod isti pojam shvaanja svijeta ili ideologi ja, to tako olako identificira religiju, ideologiju, filozofi ju i marksistiku teoriju,
ne pokazujui da se marksizam od tih ideolokih koncepcija svijeta razlikuje manje po toj formalnoj (znaajnoj)
razlici dokidanja svake nadzemaljske onostranosti nego
po distinktivnom obliku te apsolutne imanencije (njezine
zemaljskosti): oblikll Zl1anstvenosti. Taj rez izmeu starih religija ili ak starih organskih ideologija i marksizma,
koji je zna/lOst, i koji mora postati organskom ideologijom
ljudske povijesti, proizvodei Ll masama novi oblik ideologije (ideologiju koja se ovog puta oslanja na znanost - to
praktikog

'1 0:..P. na prirl1jt.:r:

i l,VL01;Jd Dr~!(\.'l; I~tt".~i !')IVt.tlc1Z1 IZ l111<..tj!\.;dll~lIC:\.C r...0,n.L: t fl.. It:
~tyarnosli, ali II n1jcri tl kojoj .ie o":a po~Uednja oi~cena oj svake spckulatiYDt.!
arome i s':,:edena na btu histor:ju ili historinost, ili na isti humanizJ.m.. :~c
samo da .k uz imanentizam . . . ~zana filozofija praks-e, nego i nje.lino suhit.::kt:nlO
poimanje zbilje, i to tl onoi mieri II kojoj ie ono rusi obja~n.iavajui .ic kao hi~
sturijsku injenicu, kao ;lhistorijski ;-,ubjckt..iyitct je:inc dru;t\'cne gr:'l;)e, kao
stvarnu injenicu koja se o:tuje kno fenomen filozofske spekulncijc i naprosto
je praktiki in, forma jednog konkretnog drutvenog sadraja i nain da se
drutvena e.ielina doycde dotle da konstituira moralno jedinstvo .. l\laterialismo
Starico, str 191.
Ili pak: "Nuno je, u vjenom prol jecanju dogaaja, utvrditi pojmove bez kojih
stvarnost ne bi mc;Ja biti shvaena; treba takoder. i to je apsolutno neophodno.
utvrditi i Dodsjetiti da stvarnost u kretanju i pojam stvarnosti, ukoliko se oni
mogu logiki razlikovati, moraju biti shvaeni historijski kao nedjeljivo jedinstvo .
(Ibid, str. 216)
U prvom su tekstu o.igledni priz\uci bogdanovljevskog historicizma; II drugom
figurira emniristiko-soekulativna teza svakog historicizma: identitet pojma i
stvarnog (historijskog) 'predmeta.
-

136

se l1ikada jo Ilije dogodilo) - taj rez Gramsci doista nije

promislio, a budui da je apsorbiran zahtjevom i prakti
kim uvjetima prodora )}filozofije prakse u zbiljsku povijest,
on zanemaruje teorijsko znaenje tog reza i njegove teorijske i praktike konzekvencije. On takoer veoma esto tei
da Ll istom izrazu ujedil1i znanstvenu teoriju povijesti (historijski materijalizam) i marksistiku filozofiju (dijalektiki
materijalizam), i da to jedinstvo pojmi kao shvaanje svijeta ili kao ideologiju na kraju kraje\'a slinu starim religijama. On isto tako tei da odnos marksistike zna/lOsli
prema zbiljskoj povijesti misli po modelu odnosa jedne organske (historijski vladajue i djelatne) ideologije prema
zbiljskoj povijesti, i, napokon, da taj odnos znanstvene marksistike teorije prema zbiljskoj povijest:i misli po modelu
odnosa ciirektl10g izraza koji daje sasvim dobar uvid u odnos organske ideologije prema njezinu vremenu. Tu, ini mi
se, lei sporni princip Gramscijeva historicizma. U tome on
spontano pronalazi svakom )}historicizmu neophodni jezik
i teorijsku problematiku.
Polazei od tih premisa moe se formulama koje
sam naveo u poetku dati teorijski historicistiki smisao jer, poduprte itavim kontekstom koji sam naznaio, one taj
smisao poprimaju i u Gramscija; i ako sada pokuavam ela
to je mogue stroije na tako malo prostora razvijem njihove implikacije, to ne inim toliko zbog toga da bih zamjerao Gramsciju (koji je historijski i teorijski i smie osjetljiv a da se od njih ne bi distancirao), koliko zbog toga da
bih uinio vidljivom latentnu logiku ija spoznaja moe ui
niti razumljivima stanovit broj njezinih teorijskih posljedica, s kojima bi susret inae ostao enigmatian, bilo u Gramscija samog, bilo u nekih od onih koje on nadahnjuje ili mu
se mogu pridruiti. I ovdje u dakle izloiti, kao to sam to
uinio u povodu )}historicistikog itanja nekih tekstova II
Kapitalu, jednu graniIllI situacijll i definirati manje OHI
ili onu interpretaciju (Gramscijevu, Della Volpeovu, CollellijenI, SartreoHl itdJ negoli polje teorijske problematike
koja opsjeda njiho\'e refleksije i koja, s vremena na vrijeme,
iskrsava u nekima od njihovih pojmova, njihovih problema
i njihovih rjeenja.

U tu svrhu i uz tc rezene, koje nisu stilske, s;}ela

CU formulu: m;}rksiwm mor;} biti sll\'acn kao
historicizam, smatrati simptomat ikom tezom koja e nam
omoguiti

da se iznese na vidjelo cjelokupna jedna latentna

problematika. Kako iz nae sadanje perspektive sin-atiti tu
tvrdnju? Ako je marksizam apsolutni historicizam to je zbog
toga to on historizira ak i ono to je, u hegelovskom historicizmu, upravo teorijska i praktika negacija povijesti: njezin kraj, nepremostiva sadanjost apsolutnog znanja. U apso-

137

lutnom historicizmu nema \'ie apsolutnog znanja, dakle kraja povijesti.

Nema vie privilegirane sadanjosti u kojoj totalitet postaje ,lidljiv i itljiv u prerezu biti, u kojoj bi se
s\'ijest i znanost podudarale. To da vie nema apsolutnog
znanja - to historicizam ini apsol1ltnim - znai da je samo apsolutno znanje historizirano. Ako vie nema privilegirane sadanjosti, tada to na isti nain postaju sve sadanjosti, Proizlazi da historijsko vrijeme, u svakoj od svojih historijskih sadanjosti, posjeduje takvu strukturu koja svakoj sadanjosti doputa rez biti suvremenosti. Ipak, kako
marksistil\1i totalitet nema istu strukturu kao hegelovski totalitet, i kako on osim toga sadri razliite razine ili instance
koje se meusobno ne izraavaju izravno
potrebno je, da
bi ga se uinilo podobnim za rez bi ti, meusobno povezati
te razliite razine na taj nain da se sadanjost svakoga od
njih podudara sa svim sadanjostima drugih, da oni dakle
budu isto\Temeni. Njihov tako preustroj eni odnos iskljuit e te posljedice izoblienja i razmimoilaenja koji, u autentinoj marksistikoj koncepciji, proturjee ideolokom
itanju istovremenosti, Zamisao da se mar'ksizam misli kao
(apsolutni) historicizam, automatski dakle izaziva lanane posljedice ija neumitna logika tei da marksistiki totalitet
s\'ede i snizi na varijantu hegelovskog totaliteta, koja, ak
i uz obzirnost vie-manje retorikih definicija, na kraju kraje\'a brie, reducira ili isputa zbiljske razlike koje razdvajaju razine.
Simptomatiku toku gdje se ta redukcija razina
pokazuje u s\'om golom obliku
tj. prikriva se pod platom
oiglednosti koja je izdaje (u oba smisla rijei) moemo
tono oznaiti: ona je u statusu znanstvene i filozofske spo::11CljC. Vidjeli smo da Gramsci do te mjere inzistira na praktikom jedinstvu shvaanja s\'ijeta i povijesti, da zanemaruje istai ono to marksistiku tcoriju razlikuje od svake prethodne organske ideologije: njezin karakter ;l1wIstl'eI1C spoznaje. Marksistika filozofija, koju on ne razlikuje jasno od
teorije povijesti, doivljava istu sudbinu: GramSCi je stavlja
u izran1i izraajni odnos sa sadanjom historijom: filozofija
je SlOga, kao sto je to hlio Hegel (iju je koncepciju preuzeo
Croce) ;)poyijest filozofije<; i na kraju kraje\'a povijcst. Budui da su s\'aka znanost i s\'aka filozofija u s\'om st\'arnOI11
ltemelju zbiljska povijest, i sama se zbiljska povijest moe
nazvati filozofijom ili znanou.

Ali kako se, u marksistikoj teoriji, moe misliti

ta ch'ostruka radikalna t\Tdnja, stvoriti teorijski m'jeti koji
doputaju da se ona formulira'? itavim nizom pojmovnih
pomaka koji imaju za posljedicu upravo smanjivanje razmaka izmeu razina koje je razlikovao Marx, Svaki je od tih
pomaka utoliko manje zamjetljiv, ukoliko se ne obraa po-

138

zornost na teorijske distinkcije to su

Marxovih pojmova,

usaene

u preciznost

Tako Gramsci stalno izjm'ljuje da je neka znanstvena teorija, ova ili ona uz znanost ,'ezana kategorija, "nadgradl1ja" ili historijska kategorija koju on izjednauje s
ljudskim odnosom." To zaprm'o znai pripisati pojmu nadgradnje opseg koji mu Marx odrie; budui da pod taj pojam svrstava samo 1) pravno-politiku nadgradnju i 2) ideoloku nadgradnju (odgovarajue oblike drutvene svijesti),
Marx II I1jega l1ikada ne 1lkljuuje, osim u Ranill1 radovillla
(posebno u Rukopisima iz. 1844.) z.nal1slt'CI11l spoznaju. Kao
ni jezik za koji je Staljin dokazao da mu izmie, tako ni
znanost ne moe biti svrstana pod kategoriju nadgradnje.
Praviti ocI znanosti nadgradnju, znai shvaati je kao jednu
od organskih ideologija koje ine blok sa strukturom i
imaju istu povijest kao i ona, Ali ak i u marksistikoj
teoriji itamo da ideologije mogu nadivjeti strukturu koja
ih je stvorila (to je sluaj s njiho\"im najveim dijelom, npr.
s religijom, moralom ili ideolokom filozofijom), kao i stanoviti elementi pran10-politike nadgradnje (rimsko pravo!).
to se tie znanosti, i ona moe nastati iz ideologije, odvojiti
se od svog polja da bi se konstituirala u znanost, ali upravo
to odvajanje, taj rez uvode novi oblik historijskog postojanja i temporalnosti koji znanosti pomau (barem u stano\"itim historijskim uvjetima koji osiguravaju stvarni kontinuitet njezine vlastite povijesti - to nije U\'ijek bio sluaj)
da izbjegne zajedniku sudbinu jedne jedinstvene pm'ijesti:
one historijskog bloka jedinst\'a strukture i nadgradnje.
Idealizam ideoloki postaVlja znanosti svojstwnu temporalnost, njezin razvojni ritam, njezin tip kontinuiteta i njezine
faktore koji joj izglecb omoguuju da izbjegne mijenama
politike i ekonomske povijesti Ll obliku nehistorinosti, netemporalnosti: on tako hipostazira jedan zbiljski fenomen
koji ima potrebu za sas\'im drugim kategorijama ela bi bio
miljen, ali koji ilzora biti ilzi.~ljell, razlikujui relativno autonomnu i znanstycnoj spoznaji svojstvenu povijest oel drugih
oblika pm'ijesne egzistencije (oblika ideolokih, pravno-polilikih superstruktura, kao i oblika ekonomske strukturte).
Reducirati i ideilTificirali znanosti S\"ojstwnu po,ijesl na po\-ijest organske ideologije i na ekonomsko-politiku po\"i jest, znai na kraju kra jeya reducirati znanost na
poYije~t kao na swju bil.Pad zI~anosti II po\"ijest oHlje jc
samo znak jednog teorijskog pada: pada koji teol'iju pO\'iie'
~ti tjera LI ::.hiljskll pO\'ijest; (teorijski) predmet znanosti ])0\'ijesti s\'oc!i na zbiljsku pO\'ijest; mijea dakle predmet S]1O:(1 G.sp,.

zauujue

Gramscije\c stranice u !.nano:::.ti

MalcrialisIllo Storico, ::.tr

54-57.

"c

:i

~t\ari

i znanust jc nadgradnja

icicologija,c

Malerialismo SIorico, sIr. 160

139

(Str

56-) Usp

takuder :-tr. 162

znaje sa zbiljskim predmetom, Taj pad nije nita drugo lb

pad u empiristiku ideologiju, reija po ulogama koje ovdje
dre filozofija i zbiljska povijest. Ma kako god zadivljujui
bio njegov historijski i politiki genije, Gramsci nije izbjegao
tom empiristikom iskuenju kad je elio odrediti status znanosti, a pogotovo (jer on je malo zaokupljen znanou) filozofije. On je stalno u iskuenju da odnos izmeu zbiljske povijesti i filozofije misli kao odnos izraajnog jecLnstva, ma
ka ha god bila posredovanja kojima je stavljeno Ll zadau
da osiguraju taj odnos". Vidjeli smo da je za njega filozof,
u krajnjoj liniji, politiar; za njega je filozofija izravni pro
izvod (uz rezervu svih nunih posredovanja) eljelatnostii
iskustva masa, ekonomsko-policike prakse: toj filozofiji
zdrava 'razuma koja je ve gotova izvan njih i koja govori
u historijskoj praksi, filozofi od zanata samo daju s\'oj glas
i oblike svoga diskursa - bez mogunosti da 'izmijene njezinu supstanciju. Gramsci spontano pronalazi, kao neizbjenu
protivnost 'izrazu svoga miljenja, formule samog Feuerbacha koji, u glasovitom tekstu iz 1839, zbiljskom historijom
proizvedenu filozofiju suprotstavlja filozofiji proizvedenoj
od filozofa - formule koje praksu suprotstavljaju spekulaciji. I upravo u terminima fojerbahovskog )}obrata spekulacije na konkretnu filozofiju, on od kroeovskog historicizma smjera preuzeti ono to je dobro: preokrenuti spekulativni Croceov historicizam, posta\"iti ga na noge da bi oel
njega napravio marksistiki historicizam - i tako doao elo
zbiljske po\ijesti, konkretne filozofije, Ako je istina da
"preokret jedne problematike uva strukturu te 'problematike, nee nas zauditi ako se odnos izravnog izraza (sa svim
nunim posredovanjima) to su ga Hegel ili Croce stavljali
izmeu zbiljske povijesti i filozofije, iznova nae u preokrenutoj teoriji: tonije, u odnosu izravnog izraza to ga Gramsci uspostavlja izmeu politike (zbiljske povijesti) i filozofije.
Ali nije dovoljno da se na minimum smanji razmak koj i u drutvenoj strukturi dijeli specifino mjesto teorijskih, filozofskih ili znanstvenih tvorbi od politike prakse,
dak!e mjesto teorijske prakse od mjesta politike prakse;
potrebna je opet jedna koncepcija teorijske prakse koja ilusl"ira i posveuje
identitet izmeu filozofije i
politike. Taj latentni zahtjev objanjava nove pojmovne pomake ija je posljedica iznova to da reduciraju razliku izn1 ec1u ni\'oa,

U toj interpretaciji teorijska praksa tei da izgukako bi bila svedena na povijesIlu praku kojoj su miljeni tako razliiti oblici
proiz\'odnje Imo to su ekonomska praksa, politika praksa,
ideoloka praksa i znanstvena praksa. To izjednaavanje ipak
postaVlja delikatne probleme: i sam je Gramsci priznavao
specifinost
SII uope, kategoriju

bi svaku

" o pojmu

posrcdO\'anja usp., Knjigu I, pogla\"lje I, ,ta\"ku 18.

140

da apsolutni historicizam riskira da se spotakne o teoriju

ideologija. Meutim, on je sam, pribliujui Teze o Feuerbachu jednoj Engelsovoj reenici (povijest je industrija i
eksperimentiranje) dao argument za jedno rjeenje, predloiVi model prakse sposobne da pod svojim pojmom sjedini
sve te razliite prakse. Problematika apsolutnog historicizma
::alztijevala je da se taj problem rijei: nije sluajno to ona
tei da za taj empiristiki problem predloi rjeenje emp;ristikog duha. Taj model moe npr. biti onaj eksperimentalne
prakse preuzet ne toliko iz realnosti moderne znanosti, koliko iz odreene ideologije moderne znanosti. Colletti je preuzeo tu Gramscijevu naznaku i prihvatio da povijest kao i
sama zbilja posjeduje eksperimentalnu strukturu, da je
ona dakle u biti strukturirana kao eksperimentiranje. Budui da je tako zbiljska pO\'ijest proglaena industrijom i
eksperimentiranjem, te budUi da je cjelokupna znanstvena praksa def1inirana kao eksperimentalna praksa, povijesna
praksa i teorijska praksa imaju stoga jednu te istu strukturu. Colletti tu usporedbu tjera do krajnosti tvrdei da povijest u biti, jednako kao i znanost, ukljuuje moment hip:)teze neophodan za uspostavljanje strukture eksperimentiranja, prema shemama Claudea Bernarda. Povijest koja, u ivoj politikoj akciji, ne prestaje anticipirati o sebi (projekcijama na budunost neophodnim svakoj akciji) bila bi na
taj nain hipoteza i verifikacija na djelU, jednako kao praksa
eksperimentalne znanosti. Tim identitetom bitne stmkture
teorijska praksa moe bili izravl1o, neposredllo i adekvat:lO
asimilirana s povijesnom praksom, dok se redukcija mjesla
teorijske prakse na mjesto politike ili drutvene prakse taela moe utemeljiti na redukciji praksa s jedinstvenom struk
turom.
Spomenuo sam primjer Gramscija i onaj Collettija ne zbog toga to bi oni bili jedini mogUi primjeri teorijskih varijacija jedne te iste teorijske invarijante: problematike historicizma. Neka problematika nipoto ne nalae
apsolutno identine varijacije mislima koje presijecaju njezino polje: jedno se polje moe prijei veoma razliitim putO\'ima, jer mu se moe pristupiti iz razliitih uglova. Ali su.sret s nj irn in1plicira podrctiYanjc
zakonu koj i proizvodi toliko razliitih posljedica kao to su razliite misli
koje ga susreu; meutim, svim tim posljedicama zajednike
su stanoyite identine crte zbog toga to su posljedice jedne
te iste strukture, strukture dotine (susretnute) problematike. Da bismo za to dali jedan paradoksalan primjer, navodimo Sanreovu misao za koju svatko zna da ni na kakav nain ne potjee iz Gramscijeve interpretacije marksizma: ona
ima sasvim druge izvore. Meutim kad jc susreo marksizam,
Sartre mu je, iz sebi svojstvenih razloga, dao historicistiku
interpretaciju (koju on bez sumnje ne bi krstio takvom), iz-

141

marksistikog

javJjujui

ela su velike filozofije (on navodi Marxovu filozofiju nakon onih Locka i Kant-Hegela) Ileophodlle sve dotle

ski uvjet: do pretvaranja

ju hegelovskog totaliteta,

dok se ne prevlada povijesni trellutak kojega su olle izraz"

(Kritika dijalektikog 1lI1W, Gallimard, str. 17). Tu emo nai,

Historicistika interpretacija marksizma moe dovesti i do ove krajnje posljedice: do praktike negacije razlike izmeu znanosti povijesti (historijskog materijalizma) i
marksistike filozofije (dijalektikog materijalizma). U toj
posljednjoj redukciji marksistika filozofija praktino gubi
svoj raison d\~tre, a u korist teorije povijesti: dijalektiki
materijalizam iaava u historijskom materijalizmu." To je
jasno vidljivo u Gramscija i veine njegovih sljedbenika: ne
samo rije dijalektiki materijalizam nego i pojam svojim
\'Iastitim predmetom definirane marksistike filozofije, iza
zivaju u njih najrjeitije rezerve. Oni smatraju da puka ideja
teorijski autonomne filozofije (po svom predmetu, svojoj teorij i, svojoj metodi), dakle razliite od znanosti o prirodi, od
vodi marksizam u metafiziku, u obnovu filozofije prirode, Ll
kojoj bi toboe pravi majstor bio Engels". Budui da je svaka filozofija povijest, filozofija praxisa kao filozofija ne
moe biti drugo do filozofija identiteta, filozofija-povijest ili
znanost-povijest. A budui da vie nema vlastitog predmeta,
marksistika filozofija gubi svoj status autonomne discipline i svodi se, slijedei Gramscijev od Crocea preuzeti izraz,
na jednostavnu historijsku lIletodologiju, tj. na jednostavnu samosvijest povjesnosti povijesti, na refleksiju o sada
njosti zbiljske povijesti u S\'i111 njezinim oitovanjima:

u Sartreu primjerenom obliku, strukture suvremenosti, izraza i neprevladivog (Hegelovo: Nitko ne moe prekoraiti
svoje vrijeme) to za njega predstavljaju specifikacije ~je
gm'a najvanijeg pojma: lOwZizacije - ali ipak, u obliclIna
:pecifikacije tog pojma koji mu je svojstxen, ostvarujl~ nu~
ne pojmovne uinke njegova susreta sa strukturom hIstoncistike problematike. Ti uinci nisu jedini: nee biti zau
dno vidjeti da Sartre vlastitim sredstvima pronalazi teoriju
ideologija (Ibid 17-1S) koje unovuju i komentiraju jednu veliku Lilozofiju i prenose je u praktiki ivot ljudi, koja
je u mnogo emu bliska gramijevskoj teoriji organskih intelektualaca"; jo e manje biti zaudno vidjeti da se II Sartrea zbiva ista lu/ila redukcija razliitih praksa (pojedinih
u Marxa razlikovanih razina) na jednu jedinstvenu praksu:
u njega, iz razloga koji proizlaze upravo iz njegovih vlastitih
filozofskih izvora, nije pojam eksperimentalne prakse ve pojam "praxisa tout court onaj kojemu je zadaa da, uz cije~u brojnih "posredovanja (Sartre je filozof posredovanja
par excellence: njihova je funkcija upravo to da preuzmu jedinst\'o u negaciji razlika) preuzmu jedinstvo tako razlii~i~1
praksa kao to su znanstvena praksa i ekonomska ili POlJtlka praksa,
Ne mogu dalje razvijati ove veoma shema tike
opaske. One, meutim, mogu dati ideju o implikacijama nuno sadranim u svakoj historicistikoj interpretaciji marksizma, kao i o posebnim pojmovima koje ta interpretacija
mora proizvesti da bi odgovorila na probleme to ih sama
sebi Dostavlja - barem onda kad ona, kao u sluajev.ima
Gram'scija, Collettija ili Sartrea, eli biti teorijski uvjerljiva
i stroga. Sama se ta interpretacija moe misliti jedino pod
uvjeto~11 cijelog niza redukcija koje su, u poretku proizvodnje pOjmo\'a, posljedica empirijskog karaktera njezin~ projekta. Tako npr. pod Ll\'jetom da se sva praksa redUCira na
~ksperimentalnu praksu i1.i na praxis openito, zatim da se
,a iZiurna praksa asimilira" politikom praksom, s\'e pr:J.kse
mogu hiti 'miljene kao cl:J. potjeu iz zbiljske povijesne
prakse, da filozofija, ak i znanost, pa dakle i marksizam
mogu biti miljeni kao izraz zbiljske povijesti. Na taj se
nain dolazi do toga da se znanstvena spoznaja, ili filozofija,
a s\'akako i marksistika teori ja unizuju na jedinstvo ekonomsko-politike prakse, na sr' povijesne prakse, 11(1 zbiljskw( pOl'ijcs1. Tako se dolazi do rezultata to ga tra.i sva~~
historicistika interpretacija marksizma kao sam S\'oJ teon]:, r

Gramsciia :::.e cak izriito nalazi C\laterialisI110 Stor-ico, str. 197) sartro\ ska
distinkcija filozofije i kkulogijc

142

totaliteta u varijaci-

Odvojena od teorije povijesti i politike, filozofi

ja moe biti samo metafizika, a veliko je dostignue povijesti modernog miljenja to ga predstavlja filozofija prakse,
upravo konkretIla Izistorizacija filozofije i njezina identifikacija s povijeu. (Gramsci, ;\1aterialislllO Storico, str. 133).
Ta historizacija filozofije s\'odi filozofiju na stL)tus historijske metodologije:
Smatrati neku filozofsku l\Tdnju istinitom u oci
reclenom razdoblju povijesti, tj. nunim i nerazdvojnim iz,
razom odredene pO\'ijesi1C akcije, odreene prakse, ali pre
iladan<:' i smisla liene" Ll s!i jecleem razdoblju, a da se ne
zapadne II skenticizam i Ll niora!ni i ideoloki relL)ti\'izam,
Sl~ znai pojIlIili jiloZou/iju kau lzislOri;zusl, teka je duhO\'na opl'acija .
AUlor (Buharin) ne uspije\'a razraditi pojam
filozofije prakse kao 1zistorijsku iIletodologiju, niti onl posljednju kao filozofiju, kao jedinu kOllkreTIlU filozofiju, to
znai ela on ne uspijeva postaviti i rijeiti, sa stajalita sll'arIle dijalekTike, problem TO ga je Croce postavio i pokll,ao
rijeiti sa spekuZatil'l1og s{(ljalita.
2~ ~loe

sc zapaziti, iz ist:h strukturalnih raZ10g3, obrnuti uinak: il Sartrea se isto

tako moe rei da marksistika znanost poyijesti postaje filozofijom.

2:

L:;p

Gramscija

II

njego\oj kritici Buharino\a prirunika; Colletti (passimL

143

Te nas posljednje rijei opet evo vraaju izvorima:

hegelovskom historicizmu radikaliziranom od Crocea, kojega bi bilo dovoljno "preokrenuti da bi se iz spekulativ'ne
filozofije prelo na "konkretnu filozofiju, od spekulativne
dijalektike na stvarnu dijalektiku itd. Teorijski pothvat interpretacije marksizma kao historicizma ne izlazi iz apsolutnih grallica u kojima se od Feuerbacha zbiva to "preokretanje spekulacije u praxis, apstrakcije u "konkretno: te su
granice definirane empiristikom problematikom sublimiranom u hegelovskoj spekulaciji i od nje nas ne moe osloboditi nikakvo preokretanje."
Oigledno je dakle da se u raznim historicistikoj
interpretaciji Marxa neophodnim teorijskim redukcijama, i
u njihovim posljedicama, oituje temeljna struktura svakog
historicizma: istovremenost koja doputa itanje u rezu biti.
Takoer je vidljivo, jer je to njezin teorijski uvjet, da se ta
struktura htjeli-ne htjeli namee strukturi marksistikog totaliteta, da je preobraava i reducira stvarnu distancu koja
odvaja pojedine njezi:ne razine. Marksistika povijest izno'
va zapada u ieleoloki pojam historije, kategodju temporalne prisutnosti i temporaInog kontinuiteta, u ekonomsko-politiku praksu zbiljske povijesti putem srozavanja znanosti,
filozofije i ideologije na jedinstvo odnosa ,proizvodnje i proizvodnih snaga, tj. u stvari na i;z!rastruktul'll. Koliko god bio
paradoksalan taj zakljuak, ije e mi se izricanje bez sumnje
pripisati u grijeh, naa je stvarna obaveza da ga izvuemo:
Sa stajalita svoje teorijske problelllatike, a ne svojih intencija i politikog naglaska, taj humanistiki i historicistiki
materijalizam pronalazi bazine teorijske principe u eko nomistikoj i mehanicistikoj interpretaciji Druge internacionale. Ako ta ista teorijska problematika moe posluiti kao
oslonac politikama razliite inspiracije, jednom fatalistike
a drugi put \'oluntaristike, jednom pasivne zt drugi put svjesne i djelatne, to proizlazi iz iz\'ora teorijske igre koju, kao
s\'ztka ideologija, sadri i ta ideoloka teorijska problematika, Zapravo, pripisujui infrastrukturi najdjelatnije atribute politike i ideoloke nadgmdnje, takay se historicizam moe politiki suprotstztviti tezama Druge internacionale, Ta se
operacija
atributa moe izYoditi u raznim oblicima:
unosei npL u politiku praksu atribute filozofije i teorije
(spontaneizam) ,obdaruj Ui ekonomski "pra:ds svim djelatnim, odnosno eksplozivnim vrlinama politike (anarhos indi2" !v1aloprije sam go\"orio o izvorima Sartreo\'c filozofije. Sartre misli kroz Des~
("artesu, Kanta, Husserla i HC;S01a, ali nje-gora najdublja misao bez sunlnjc pa t it::
od Politzera i (kako god parJ.doksalnom 1nog1a izgledati ta blis-kost) kasnije iz Bcrg,ona. A Politzer je Feuerbach modernih vremena: njego\'a je Kritika temelja psiho,
logije kritika speh.-ulativnc psihologije II ime konkretne psihologije. Polirzerove su
teme od Sartrea moglc biti tretirane kao filozofcllli(l: on nije napustio svoju inspiraciju; kad sartroyski historicizam obara >ltotalitet,( apstrakcije dogmats,kog
marksizma II teoriji konkretnog subjektiviteta, on tako(!t;r obnu\lja na drugim
mjestima i o drugim predmetima, jedan Dobrat koji od Feuerbacha do mladoga
.\larxa i Politzera samo zadrava, pod prividom s\'oje kritike, jednu te istu
problem:ltiku,

144

kalizam) ili povjeravaj ui politikoj svijesti i politikom odreenju ekonomski determinizam (voluntarizam). Jednom rijeju, ako postoje dva razliita naina da se nadgradnja identificira s infrastrukturom iji svijest s ekonomijom - jedan
koji u svijesti i politici vidi samo ekonomiju, dok drugi ispunjuje ekonomiju politikom i svijeu - uvijek postoji samo
jedna struktura identifikacije koja je na djelu, struktura problematike koja teorijski identificira, svodei jednu na drugu,
prisutne razine. Ta zajednika struktura teorijske problematike postaje vidljivom kad se analiziraju ne teorijske ili politike illtencije mehanicizma-ekonomizma, s jedne strane, i
humanizma-historicizma s druS!e strane neoo unutranja logika njihova pojmovnog 'mehanizma.
'
b
Neka mi bude doputena jo jedna primjedba o
odnosu humanizma i historicizma. Posve je jasno da je mogue zamisliti nehistoricistiki humanizam jednako kao ni
nehumanistiki historicizam. Naravno, ovdje uvijek govorim
samo o teorijskom humanizmu i histo;'icizmu, promatranim
u njihovoj funkciji teorijskog utellleljivanja znanosti i marksistike filozofije. Dovoljno je ivjeti u moralu ili religiji, ili
u onoj moralno-politikoj ideologiji koja se naziva socijaldemokracijom da bi se ustanovila humallistika ili Ilehistoricistika interpretacija Marxa: treba samo proitati Marxa u
)}svjetlu teorije o )}ljudskoj prirodi, bila ona religijska, etika ili antropoloka (usp. Cah'eza 'i Bigoa, kao i M. Rubela,
nakon socijaldemokrata Landshuta i Mayera, prvih izdavaa
Marxovih Ral7ih radova). Svesti Kapiral na etiku inspiraciju
djeja je igra, ma kako se malo oslanjalo na radikalnu antropologiju Rukopisa iz 1844, Ali moe se i obrnuto: zamisliti
mogunost historicistikog lle!1l1ll1Cl11islikog itanja Marxa
- ba u tom smjeru, ukoliko ga dobro razumijem, tee glavni Collettijevi napori. Da bi se dopustilo to historicistiko nehumanistiko itanje Marxa potrebno je, upravo kao to to
ini Colletti, odbaciti da se jedinstvo proizvodne snage/odnosi proiz\'odnje, koje t\'ori bit pO\'ijesti, s\'odi na jednostavnu poja\'nost ljudske, makar i histol'izirane prirode. Ali 05ta"ima po strani tc dvije mogunosti,
Jeclinsl\'o humanizma i historicizma predstavlja,
to treba jasno rei. najozbiljnije iskuenje,
barem priviclno priskrbljuje najvee teorijske prednosti. U svoenje cjelokupne spoznaje na drutveno-historijske odnose moe se
potajno uvesti druga jedna redukcija koja odllose proi::.vodIlje ,promatra naprosto kao ljudske odnose". Ta druga redukcija poiva na jednoj oiglednosti: nije li povijest sasvim
ljudski fenomen i ne izjavljuje li Marx, navodei Vicoa, da
je ljudi mogu spoznati zato to su je oni svu stvorili? Ta
oiglednost poiva meutim na osobitoj pretpostavci: da
su akteri povijesti autori s\'oga teksta, subjekti svoje pro:7

Ta je obmana

uobiajena II

10 Kaku Cit"ti Kapi",i

syirn

humanistikinl

145

interpretacijama 11larksizma.

izvodnje, Ali i ta pretpostavka ima svu snagu oiglednosti;

protivno onome to nam sugerira teatar, konkretni su ljudi
u povijesti akteri uloga iji su oni autori, Dovoljno je zanemariti reisera pa da glumac-pisac lii poput brata starom
Aristotelovu snu: li jeniku-koj i-se-sam-lijei; i da se od/1osi
proizvodnje, koji sti ipak doista reiseri povijesti, svedu na
jednostavne ljlldske odnose, Ne obiluje li Njemaka ideologija formulama o tim stvarnim ljudima, o tim konkretnim
individuama koje su, vrsto usidrene nogama na zemlji,
istinski subjekti povijesti'? Ne izjavljuju li Teze o Feuerbaclzu
da je objektivnost posve ljudski rezultat praktiko-osjetil
ne djelatnosti subjekata'? Dovoljno je da se toj ljudskoj prirodi pridaju atributi konkretne historinosti, kako bi se
izbjegla apstrakcija i fiksizam teolokih ili moralnih antropologija, pa da se Marxa dosegne u samoj sri njegove postojbine: historijskog materijalizma, Ta e se ljudska priroda
dakle shvatiti kao proizvod povijesti, kao neto to se zajedno s njome mijenja, jer ovjek se, smatrali su to ve filozofi Prosvjetiteljstva, mijenja s revolucijama svoje povijesti,
i do najintimnijih je svojih sposobnosti (\'ida, sluha, pamenja, razuma itd., to su ve tvrdili Helvetius i Rousseau
protiv Diderota, emu je i Feuerbach posvetio znaajan dio
svoje filozofije, a na emu se danas iskuava gomila kulturalistikih antropologa) podloan utjecaju drutvenih proizvoda svoje objektivne povijesti, Povijest stoga postaje preobraavanje ljudske prirode, koja ostaje istinski subjekt povijesti koja ju preobraava. Na taj e se nain povijest uvesti u
ljudsku prirodu da bi se suvremene ljude uinilo historijskim uincima iji su oni subjekti ali - i upravo se tu sve
odluuje odnose proizvodnje i drutveno-politike i ideoloke odnose svest e se na historizirane ljudske odllose, to
jest na meuljudske, intersubjekti\'ne odnose, Takav je izabrani teren historicistikog humanizma, Takva je njegova
velika prednost: \Tatiti Marxa u struju jedne njemu prethodne ideologije, roene II XVIII stoljeu, oduzeti mu zaslugu za originalnost re\'olucionarnog teorijskog raskida i esto
ga ak uiniti prihvatlji\'im za moderne oblike kulturne i
druge antropologije, Tko s\'e u nae vrijeme ne zaziva taj
hisLOricisriki humanizam, vjerujUi pri tom da se doista pozii'a na
premda !las Laba ideologija udaljuje od
Marxa"
Meuutim, nije s tim uvijek bilo tako, barem polilC:'ki gOl'orec.'i. Rekao sam zato je i kako historicistiko-hu
manistika interpretacija marksizma nastala u slutnjama i
na tragu Revolucije 1917. Ona je tada imala smisao estoke
pobune protiv mehanicizma i oportunizma Druge internacionale. Ona je izravno pozivala na svijest i volju ljudi kako bi
odbacila rat, sruila kapitalizam i provela revoluciju. Ona je
bezobzirno odbaci\'ala sve to je, II samoj teoriji, moglo odlo-

iti ili priguiti taj urgentni poziv na historijsku odgovornost

zbiljskih ljudi baenih u revoluciju. Ona je, na isti nain, zahtijevala teoriju svoje volje, Zbog toga je ona proklamirala
radikalni povratak Hegelu (mladi Lukacs, Korsch) i razradila teoriju koja Marxovo uenje stavlja u odnos direktnog
izraza s radnikom klasom. Iz toga vremena datira poznata
opreka izmeu buroaske znanosti i proleterske znanosti,
u kojoj triumfira idealistika i voluntaristika intepretacija
marksizma kao izraza i iskljui\'og proizvoda proleterske
prakse. Taj je lje\'iarski humanizam oznaavao proletarijat kao mjesto i misionara ljudske biti, Ukoliko je njemu
bila dodijeljena historijska uloga da ovjeka oslobodi njegova otuenja, to je trebalo izvriti putem negacije ljudske
biti koje je on bio apsolutna rtva. Savez filozofije i proletarijata, nagovijeten Marxovim mladenakim tekstovjma,
prestao je biti savezom izmeu dvaju meusobno izvanjskih
dijelova. Proletarijat, protiv svoje radikalne negacije pobunjena ljudska bit, postao je revolucionarnom potvrdom ljudske biti: proletarijat je tako bio filozofija Ila djc;lu, a njegova
praksa filozofija sama. Marxova se uloga tako svela na to
da toj djelatnoj i ivljenoj filozofiji na njenom rodnom mjestu pripie jednostavni oblik samosvijesti, Zbog toga se marksizam proglasio proleterskom znanou ili filozofijom,
izravnim izrazom, izravnim proizvodom ljudske biti od njezinog jedinog historijskog tvorca, proletarijata, Kauckijevska i lenjinistika teza da je marksistika teorija proizvod
specifine teorijske prakse izyall proletarijata, te o llIZO eIlju marksistike teorije u radniki pokret, bezobzirno je
bila odbaena i s\'e su teme spontaneizma pohitale u marksizam kroz tu otvorenu breu: humanistiki univerzalizam
proletarijata. Teorijski, taj revolucionarni humanizam
historicizam u isti su se mah pozi\'ali na Hegela i na tada
dostupnc Marxove mladenake tekstove. Prelazim na njcgo\'e politike posljedice: stanovite teze Rose Luxemburg o imperijalizmu i nestajanju zakona politike ekonomije u socijalistikom poretku, proletkult, koncepcije radnike opozicije itcL i uope \'oluntarizam koji je duboko, s\'e do paradoksalnih oblika staljinistikog dogmatizma oznaio razdoblje diktature proletarijata II SSSR-LL Jo i danas taj humanizam'( i taj historicizam pobuuju doista revolucionarne odjeke Ll politikim borbama to ih voele narodi treeg
svijeta kako bi postigli i obranili svoju politiku nezavisnost
i krenuli socijalistikim putem. Ali same te ideoloke i politike prednosti, kao to je sjajno pokazao Lenjin, naplauju
se stanovitim posljedicama logike koju upotrebljm'aju, a koje neizbjeno u danom trenutku proiLYocie idealistika i \'0luntaristika iskuenja u shvaanju ekonomske i politike
prakse - ukoliko ne izazovu, zalwaljujui pogodnim okolnostima posledst\'om nekog paradoksalnog, ali takoer nunog

146

147

obrata, koncepcije cbojene reformizmom i oportunizmom,

ili naprosto rev;zionistike.
To je u stvari svojstvo svake ideoloke koncepcije,
pogotovo ako ona sebi podreuje jednu znanstvenu koncep
ciju, odvraajui je od njezina smisla kako bi je stavila pod
vlast interesa" izvanjskill nunosti spoznaje. U tom smislu,
tj. pod uvjetom da joj se dade predmet o kojemu govori i ne
znajui to, historicizam nije bez teorijske vrijednosti: on prilino dobro opisuje jedan bitni aspekt svake ideologije koja
svoj smisao zadobiva od aktual1zilz interesa slubi kojima je
podreena. Ako ideologija ne izraava totalnu objektivnu bit
svoga vremena (bit historijske sadanjosti) ona barem moe
djelovanjem laganih pomaka unutranjih naglasaka prilino
dobro izraziti aktualne promjene povijesne situacije, usto je
za razliku od znanosti istovremeno teorijski zatvorena i politiki savitljiva i prilagodljiva. Ona se dovija prema potrebama vremena, ali bez prividnog kretanja, zadovoljavajui
se da stanovitom neosjetnom izmjenom vlastitih unutranjih
odnosa odrazi historijske promjene koje mora asimilirati i
voditi. Dvoznani primjer aggiornamenta Vatikana II bio
bi dovoljan da nam za to dade eklatantan dokaz: posljedica
i znak jedne nepobitne evolucije, ali istovremeno vjeto preuzimanje povijesti u ruke, zahvaljujui pronicljivo iskoritenoj konjukturi. Ideologija se dakle mijenja, ali neosjetno,
uvajui svoj oblik ideologije; ona se kree, ali nepokretnim
pokretom koji je ostavlja Ila mjestu, na njezinu popritu i u
njezinoj ulozi ideologije. Ona je nepokretno kretanje koje
odraava i izraava, kao to bi Hegel rekao za samu filozofiju
- ono to se deava u povijesti nikad ne prekoraujui svoje
\"rijeme - jer ona je to vr,ijeme samo uzeto u zarobljenosti
zrcalnog odraza, upravo zato da bi se tu ljudi uhvatili "bog
tog bitnog razloga revolucionarni humanizam odjeka revolucije iz 1917. moe danas posluiti kao ideoloki odraz za razliite politike i teorijske preokupacije, jedne jo srodne,
druge vie-manje tue svojim izvorima.
Taj historicistiki humanizam moe npr. posluiti
kao teorijsko jamstvo intelektualcima buroaskog ili sitnoburoaskog porijekla koji sebi postavljaju. katkad u autentino dramatinim terminima, pitanje o tome jesu li oni s
punim pravom djelatni lanovi jedne po njihovu miljenju
ili bojazni izvan njih zbi\'ajue povijesti. To je moda najdublje Sartreovo pitanje. Ono je u potpunosti sadrano u dvostrukoj tezi da je marksizam nenadmaiva filozofija naega
nemena a da ni jedno knjievno ili filozofsko djelo ne vrijedi ni trenutka truda pred patnjom bijednika kojeg imperijalistika eksploatacija primorava na glad i agoniju. Uzet
u toj dvostrukoj objavi vjernosti, ideji marksizma s jedne
strane, stvari svih potlaenih s druge, Sartre vjeruje da doista moe igl::1ti neku ulogu s onu stranu Rijei koje stvara

148

i dri sml]esl1lma, u neljudskoj povijesti naega vremena, uz

pomo teorije dijalektikog uma koji cjelokupnoj (teorijskoj) racionalnosti kao i svakoj (revolucionarnoj) dijalektici
pripisuje jedinstveni transcendentalni izvor ljudskog projekta. Historicistiki humanizam poprima tako u Sartrea
oblik egzaltacije za ljudskom slobodom, u kojoj, slobodno
se angairajui u borbi, on stupa u zajednitvo sa slobodom
svih potlaenih koji se, poevi od duge zaboravljene noi
robo\skih pobuna, vjeito bore za malo ljudske svjetlosti.
Isti humanizam, koliko se god u njemu pomjerao
neki naglasak, moe posluiti za druge stvari, prema okolnostima i potrebama: npr. prosvjed protiv greaka i zloina
razdoblja kulta linosti, nestrpljenje da ih se kazni, nada
u istinsku socijalisti,ku demokraciju itd. Kad ti politiki
osjeaji ele sebi dati tcorijski temelj, oni ga mijek trae
u istim tekstovima i u istim pojmovima: u ovom" ili onom
teoretiaru proizalom iz velikog perioda nakon 1917. (j otuda ta izdanja mladoga Lukacsa i Korcha i ta strast za stanovitim dvosmislenim Gramscijevim formulama), ili u MarxaYim humanistikim tekstovima - njegovim Ranim radovima, u stvarnom humanizmu, u otuc1enju, u konkretnom, u konkretnoj povijesti, filozofiji ili psihologiji".
Samo kritiko itanje Marxovih Ranih radova i
produbljeni studij Kapitala mogu nam razjasniti smisao i
pogibelji teorijskog humanizma i historicizma koji su tui
Marxovoj problematici.
Prisjeamo se moda polazita koje nas je do,'e!o
da se prilwatimo te analize nesporazuma o povijesti. Nagovijestio sam da je nain na koji je Marx mislio samog sebe
mogao proizii iz sudova Ll kojima on oc!mjera\"a zasluge i
greke svojih predhodnika. Islo\Temeno sam r1:le>:lasio da
Marxov tekst moramo podvri ne neposrednom itanju ve
))SillzptOllwlIZOIIl itanju kako bi se tu, u prividnom kontinuitetu diskursa, razluile pukotine, praznine i neuspjesi
strogosti, mjesta gdje je MarxO\' diskurs sanw ne-izreeno
njego\"e utnje to izbija Ll samom njego\"om diskursu. Istakao sam jedan od tih teorijskih simptoma Ll ocjeni to ju je
Marx dao o odsutnosti pojma u njegovih prethoci;lika, o"dsULIlosli pojIlla \ika \Tijednosti koju je :vIarx \"elikoc!uno
(kao to kae Engels) promatrao kao da se radi o odsutnosti
rijei. Upra\"o smo \"idjdi to sc clea\"a s jednom drugom
rijei, rijei povijest, kad sc ona pojavi Ll kritikom diskursu
to ga Marx upuuje svojim prethodnicima. Ta rije koja se
ini punom rijeju u st\'ari je teorijski prazna rije, Ll neposrednosti S\"ojc oiglednosti - ili, radije, ona je puna ideologije:' koja lvori povrinu u toj j)ukotini strogosti, Onaj tko
oi

Usp. L"l NOU\'clle Critique, str. 16-1 i

::: Taj se slu\:aj, analogno, moe

prema Freudu )}punina udnje(c.

slijedee.

uspor~(riti

sa simntomom lapsusom i snom koji je

149

~,

ita Kapital ne postavljajui sebi kritiko pitanje njegova

predmeta, ne vidi U toj rijei koja mu govori nikakvu zlobu: on slijedi posve prostoduno diskurs kojemu ta rije
moe biti prva rije, ideoloki diskurs o povijesti, zatim historicistiki diskurs. Teorijske i praktike konzekvencije, kao
to smo vidjeli i kao to je razumljivo, nemaju tu nevinost.
U jednom epistemolokom i kritikom itanju, naprotiv, ne
moemo a da pod tom izgovorenom rijeju ne zapazimo utnju koju ona prekriva, da ne vidimo prazninu oduzete strogosti, barem u djeliu vremena, u mraku teksta; u skladu s
tim ne moemo a da pod tim diskursom, prividno kontinuiranim ali zapravo isprekidanim i podjarmljenim prijeteom
provalom jednog odbijajueg diskursa, ne zapazimo tihi glas
istinskog diskursa, ne moemo a da ne obnovimo njegov
tekst, kako bismo iznova uspostavili njegov duboki kontinuitet. To je ono u emu utvrivanje konkretnih toaka izostale
Marxove strogosti tvori jedinstvo s priznanjem te strogosti;
njegova je strogost ono to nam oznauje njegove propuste;
i u odreenom trenutku njegove privremene utnje mi ne i
nimo nita drugo nego mu vraamo njegovu rije.

VI -

EPISTEMOLOKE POSTAVKE "KAPITALA"

(Marx, Engels)

Nakon ove due digresije rezimirajmo nau analizu. Mi traimo pravi Marxov predmet
Mi smo pOl1ajprije ispitali tekstove u kojima Marx
svoje vlastito otkrie, i izdvojili pojmove vrijednosti i vika nijednosti kao nosioce toga otkria. Morali smo
ipak primijetiti da su upravo ti pojmovi bili uzrokom nesporazuma, ne samo ekonomista, nego i marksista, i to u pogleclu predmeta marksistike teorije politike ekonomije.
naznaava

Tek smo kasnije ispiti\'ali Marxa kroz ocjenu koju

je on donio o svojim prethodnicima, osnivaima klasine politike ekonomije, nadajui se da e na taj nain ovu bolje
razumjeti putem ocjene njene znanstvene prethistorije. Tu
smo takoer raspravljali o nejasnim ili nesigurnim definicijama. Vidjeli smo da Marx nije doao do prave spoznaje pojma razlike koja ga odvaja od klasine ekonomije, te da nas
je Marx, mislei ovu pojmovima kontinuiteta sadraja, bacio
ili u obinu razliku oblika, dijalektiku, ili u osnovicu te hegelovske dijalektike, odreeno ideoloko slwaanje povijesti.
Odredili smo teorijske i praktike posljedice tih dvosmislenosti, vidjeli da sc ta nejasnost odnusi lk samo na definiciju specifinog predmeta Kapitala, nego istovremeno i na
definiciju praktikog i teorijskog u Marxa, odnosa njego\'e
teorije s prethodnima - ukratko na teoriju znanosti i teoriju pO\"ijesti znanosti. Tu vie nemamo posla samo s teorijom politike ekonomije i povijesti, ili historijskim materijalizmom. ve s teorijom znanosti i s pO\'ijeu znanosti, ili
dijalektikim materijalizl11om. I l'ielimo, ako to nije krivo,
da postoji bitan odnos izmec1u onog to Marx pokazuje Ll
teoriji povijesti i onoga to on pokazuje u filozofiji. Mi lo
vidimo barem u slijedeem: potrebna je samo obina praznina II sistemu pojmova historijskog materijalizma, pa da
se odmah uspostaVi punina jedne filozofske ideologije, cmpiris/ika ideologija. Tu prazninu moemo uoiti samo ako je
oistimo od evidentnosti ideoloke filozofije to je ispunja.
Moemo strogo odrediti neke znanstvene pojmove koji su
Marxu jo nedostajali, samo pod apsolutnim uvjetom da upoznamo ideoloki karakter filozofskih pojmova koji su se na-

150

151

silno uvukli; ukratko, pod apsolutnim uvjetom da se ot}Jonu istodobno definirati pojmovi marksistike filozofije koji
su u stanju upoznati i prepoznati ideolokim filozofske pojmove koji nam prikrivaju slabost znanstvenih pojmova. l
evo nas stie teorijska sudba: nemogue je naime itati Marxov znanstveni govor a da se istovremeno ne }Jie, sluajui
njegov vlastiti diktat, tekst jednog drugog govora, koji je
nerazdvojan od pnoga, ali i od njega odijeljen: govor o Marxovoj filozofiji.
Dotaknimo sada trei I1lOl11ellt tog pitanja. Kapital, Engelsovi predgovori, neka pisma i biljeke o Wagneru
sadre ono to nas vodi plodonosnom putu. To to smo do
sada definirali kao negativno u Marxa, sad emo otkrivati
kao pozitivno.
Zadrimo se ponajprije na obinim primjedbama
o termil1ologiji. Poznato nam je da je Marx uputio prigovor
Smitlnl i Ricardu zbog njihova neprekidnog mijeanja vika
vrijednosti s oblicima njegova nastanka: profitom, rentom i
kamatama. Analizama velikih ekonomista nedostaje dakle
jedna rije. Kad ih Marx ita, on uvodi tu rije koja njihovu
tekstu nedostaje, a to je viak vrijednosti. Taj prividno beznaajan in uvoenja jedne odsutne rijei nosi u sebi ipak
znaajne teorijske posljedice: ta rije odista i nije rije nego
pojam, jedan teorijski pojam koji je ovdje predstat'llik no\'og pojmovnog sustava kojem odgovara pojava jednog novog predmeta. Svaka je rije pojam, ali svaki pojam nije
teorijski pojam, i svaki teorijski pojam ne predstavlja novi
predmet. Ako je rije viak vrijednosti u tom pogledu znaajna, do tog dolaZi zato to ona izravno pogaa strukturu
predmeta ija se sudbina dakle igra u tom nazivu. Malo je
vano to sav taj posljedak uope nije prisutan duhu i peru
Marxovu kad on prekorava Smitha i Ricarda da su tu rije
prcskoili. Marx, kao i svako drugi, ne moe sve rei odjednom: vano je da on drugdje kae ono to ne kae govorei
to tu. Nije dakle mogue posumnjati u to da Marx nije osjctio kao teorijski zahtjcv pn'oga reda neophodnost stvaranja
adekvatne znanst\'cnc [crnzii/ologije, tj, koherentnog sustava
odrcc1cnog n<1zivlj<1, u kojemu ne samo da bi upotrebljcnc
rijei bile pojmovi. nego bi no\'c rijei postale pojmovima to
bi odreivali novi predmct. Protiv Wagnera koji mije<1 upotrebnu \Tijeclnost s uijeclnou, Marx pie (III, 249-250):
"Jedina jasna stvar koju nalazimo u toj njemakoj
zbrci rijei jest u tom ela, ako je promatramo udoslovllom
smislu, rije wijednost (Wert, Wi..irde) najprije se odnosila
na same korisne predmete koji su postojali odavna, ak kao
))proizvodi rada, prije nego su postali robom. Ali to je II
odnosu s IlClll11Oi11 defillicijom ))wijednost-roba, pa se tako
rije sol u starih naroda ponajprije odnosila na domau, jestinl sol, i ela je tako prema tome eer, itd. nakon Plinija
smatrana vrstom soli, itd. (250) i malo dalje:

152

To nas sJeca starih alkemiara prije raanja kemije kao nauke: kako je domai maslac koji se u svakodnevnom ivotu kratko zove maslacem (prema nordijskom obiaju) mek, oni su ga nazvali maslo, klorati, cinkov maslac,
antimono\' maslac itd. (249)
Taj je tekst potpuno jasan, jer on razlikuje doslOVili smisao rijei od njenog naunog znaenja, pojmo\'nog, na osnovici teorijske re\'olucije predmeta nauke (kemija). Ako Marx predlac Ilopi predmet, on nuno mora dati i
odgovarajuu novu pojmovnu terminologiju"'.
To je naroito dobro vidio Engels u jednom dijelu svog predgovora engleskom izelanju Kapitala (1886) (I,
35-36):
Ipak ostaje tekoa koju nismo mogli itaocu
pritedjeti, to je naime uporaba odreenih izraza u smislu
koji se ne razlikuje samo oel uporabe u obinu govoru, nego
i od jezika obine politike eko1lomije. Ali to je bilo neiz.bje.no.

Svako novo shvaanje neke znanosti donosi revoluciju u strunim izrazima (Fachausdri.icken) te znanosti. Ovo
najbolje potvrc1uje kemija, u kojoj se cjelokupna terminologija (Terminologie) radikalno mijenja gotovo svakih dvadeset godina i u kojoj e se teko nai neki organski spoj koji nije preivio niz razliitih imena. Politika ekonomija zadovoljavala se uglavnom time da preuzima izraze trgovakog
i industrijskog ivota onako kao ih je zaticala te da s njima
operira, previajui da se Ila taj naill zatl'orila tl liski kmg
ideja koje

Sll

tim rijeiilla bile izra,aval1e.

Tako ni klasina politika ekonomija, premda pot}Juno svjcsna ela su i renta i profit S<1mo pododjeljci, komadi
onog neplaenog dijela proizvoda koji radnik mora danti
poduzetniku (prvom, premda ne i posljednjem iskljuivom
pris\'ajau proizvoda\' ipak ilije nikad i::,ila i:: llohiojcllilz
pOjl/lO\'Cl (iibliclze Bcgriffe) profita i rente, Ilije nikada ovaj
neplaeni dio proizyoda (koji Marx naziva vikom vrijednosti)
ispiwla u njegovoj ukuPllosti kao cjelinu. Stog<1 nije nikada

dola elo jasi10ga ra~wilijevai1ja njegova podrijetla i njego\'\:;

kao ni zakona koji reguliraju naknadnu ra~podjciu
njegm'c vrijednosti. Slino sc i cijeb industrija, ukoliko nije
poijopri\Tcda ili obrt, bez razlike obuhvaa izrazom manufaktura, ime sc bric razlika izmeu dV<1 \'clika j biLno razliita razdoblja ekonomske historije: razdoblja prave manufakture koja je poi\'<1la na podjeli runog rada, te razdoblja
mode mc inciustrije koja poiva na strojevima. Meutim po
scbi je razumlji\'o ela teorija koja IIlOde/'l1u kapi/ulistiku
proizvodIlju SlIlatra salila prolaZl1im stadijel11 Ll ekonomskoj
povijesti ovjeanstva, 1/20ra upotrebljavati drugaije izraze
}J

Kapital I, predgovor, p. 17. l\1arx tu govori o :)stvaranju nove tcrminologijl>;'o

153

od ol1ih IZa koje su IZCl\'ikli pisci koji taj oblik proi~\'odnje

sl1lCltraju neprolaZ11im i konanim,"

Zaustavimo se na glavnim tvrdnjama ovoga teksta:

1. svaka re\-olucija u predmetu uvlai nunu revoluciju u njenoj terminologiji (nO\-i aspekt znanosti);
2_ svaka je terminologija vezana uz odreeni krug
ideja, _to mo_~emo prevesti govorei: svaka je terminologij~
[unkclJa teonJskog susta\-a koji ovoj slui kao osnovica, svaka terminologija sobom nosi odreen i ogranien teorijski
sIstem;
3_ klasina politika ekonomija bila je zatvorena
u odreen krug jer je poistovjeivala svoj sistem ideja i svoju terminologiju;
.
~. revolucionirajui klasinu teoriju ekonomije,
Marx Je nuzno morao revolucionirati i njenu terminologiju;
.
. 5. osjetljiva je toka te revolucije upravo viak vriJedl10stl; kako je nisu mislili kao rije koja bi bila pojam
predmeta, klasini su ekonomisti ostali u mraku, zatoenici
rijei koje su bile tek ideoloki ili empirijski pojmovi ekonomske prakse;
6. u drugom dijelu Engels pokazuje razliku u terminologiji koja postoji izmeu klasine politike ekonomije
i Marxa, kao razliku u shvaanju predmeta kojeg su klasici
smatrali vjenim, a Marx prolaznim. Mi znaden{o to valja
misliti o tomu.
~.
.
I pored te zadnje slabosti, ovaj je tekst \Tlo znaca]an, Jer ukazuje na blisku zavisnost izmeu predmeta odreene naune discipline, s jedne strane, i sistema njene terminologije i sistema njenih ideja s druge strane. On dakle
istie bliski odnos izmeu predmeta, ten;inologije i pojmovnog sustava koji ovomu odgovara, odnos koji - budui da je
predmet jednom izmijenjen (kad je dobio svoje nove vicloye) - mora nuno izaz\-ati odgovarajuu promjenu u sistemu ideja i pojmovnom nazi\-lju.
Kaim~ dakle da Engels postadja postojanje jednog nuznog funkCIOnalnog odnosa izmeu prirode predmeta,
v

prirode teorijske problematike i prirode

POjlllOFllOg

iw-:.ivlja.

Taj se odnos jo bolje pokazuje II jednom drwwm

Engelso\-om tekstu, u predgovoru drugoj kniizi Kaptala,~ to
se moe izran10 po\-ezati s Nlarxoyom analizom zablude klasinih ekonomista o plai (11.206)_
U tom tekstu Engels jasno postavlja pitanje:
)>Vie je stoljea ve prolo otkako kapitalistiko
drutvo proiz\-ocli viak uijednosti, pa se pomalo dolazi do
loga da se porazmisli o njegoHl postanku_ PITO gledite bilo je onakvo kakvo je proizalo iz neposredne ~trgovinske
31 Taj jt? tekst \Tlo znaajan i gotOYO primjeran. On nam daie DOS\"C dru!!u
konce~~lJu o Eng~lsO\-o.i izvanredno_j epistemolokoj ~sjctljivos_t\ o-d one kOlU
II d!~l,_Jm ok.<?lnostlma Imamo. BIt cemo II mogucnosti UPOZOrIti na En!!dsovu
teonJsku ge~nIJal~ost koja je daleko od stajalista ia jc on bio samo tuma~drugo~

razredne vaznosti

II

odnosu na :Vlarxa.

154

prakse: viak vrijednosti postaje iz podizanja vrijednosti proizvoda. To je bilo miljenje merkantilista, ali je ve James
Stuart uvic1ao da u tom sluaju ono to jedan dobiva, drugi
mora nuno gubiti. To se gledite jo dugo odralo, posebice
u socijalista; A. Smith ga istjeruje iz klasine ekonomije.
(IV, 15)
Engels pokazuje da su Smith i Ricardo poznaYali
porijeklo kapitalistikog vika \Tijednosti. Premda oni nisll
oc/Hljali 1'iiik \Tijednosti k{1O rakav, kao posebnu ka1egoriju od pojedina;ilih oblika koje ovaj uzilJla u profilu i zelllljiIlaj rellti" (IV,16) oni su ipak stvorili" temeljno naelo
marksistike teorije Kapitala, vika vrijednosti.

Oda\-de proizlazi pitanje epistemolokog karak:

tera:
to je nO\-og rekao :V1arx o viku vrijeclnosti?
Kako to da je marksistika teorija vika vrijednosti odjeknula poput groma iz vedra neba, i to u svim civiliziranim zemljama, dok su se teorije njegovih socijalistikih
pretea, pa i Rodbertusa, ispucale naprazno?
EngelsO\-a tvrdnja o udesnom djelovanju jedne
nove teorije, udar groma iz vedra neba, zanima nas kao
grubi pokazatelj IlOVU/ila u Marxa. OVdje vie nisu u pitanju
ekvivokne razlike (vrsti eternitarizam, povijest u kretanju)
kojima je Marx htio izraziti svoj odnos prema ekonomistima.
Engels ne oklijeva: on izravIZa postavlja pravi problem Marxova epistemolokog raskida s klasinom ekonomijom; on ga
postaVlja na najzgodnije mjesto, istovremeno najparadoksalnije, a to je piak vrijednosti. Viak \Tijednosti i nije IIOV, jer
ga je ve iznala klasina ekonomija. Engels dakle postavlja pitanje novog u Marxa povodom jedne realnosti koja, u
njega, ilije ilova! U posebnom shvaanju tog pitanja izbija
Engelso\' genije: on izlae pitanje u njegovu zadnjem uporitu, ne uzmiui; on ga izlae i tamo gdje se pitanje javilo
u obliku vlastita odgovora; tamo gdje je, tovie, odgovor oi
gledno prijeio postavljanje ma i najmanjeg pitanja! On ima
hrabrosti postm-iti pitanje nO\-osti nc-novog jedne realnosti
koja se predstavlja u dva razliiw govora, tj. pitanje o teorijskolll 1l1Oilalirelll te realnosti upisane u dva teorijska go\-ora. Dovoljno je prociLati njegm- ocigo\"()r eia sc slwati kako on
nije pitao iz zlobe, ili sluajem, nego II podruju jedne teorije znanosti koja se zasniva na teoriji povijesti znanosti. Usporedba s povijeu kemije jeSi to to mu omoguava formulirati pitanje i dati odgovor.
to je c!akle nO\-og rekao Marx o \-iku \Tiiednosti?
To nam na jednom primjeru moe pokazati povijes t kemije.
Krajem prolog stoljea jo je vladala, kao to
svak znade, f!ogistika teorija koja Je pojanjavala prirodu

155

svakog sagorijevanja, govorei d;} se pri sagorijevanju jednog

tijela oslobaa drugo hipotetiko tijelo, apsolutno gorivo, kojemu se daje ime flogiston. Tom se teorijom mogla objasniti veina tada poznatih kemijskih pojava, premda se u odreenim sluajevima ipak vrilo nasilje nad injenicama.
I evo, Priestley je 1774. pokazao jednu vrstu zraka
koji je bio tako ist ili tako slobodan od flogisto:1a, da je
obian zrak u usporedbi s njim izgledao ve pokvaren. On
ga je nazvao deflogistizirani zrak. Malo zatim, Schecle je Ll
vedskoj pokazao istu vrstu zraka i dokazao njego,o postojanje Ll atmosferi. tovie, on je ustvrdio da taj plin nestaje
kad u njemu izgara tijelo, ili kad izgara neko tijelo u obi
nom zraku, te ga je nazvao vatrenim zrakom ...
Priestley i Scheele su obojiea prikazali kisik, ali ne
zl1ajui to ine. Oni se Ilisu mogli osloboditi kategorija
'(logistoIla' kakve su zatek.li. Elemenat koji e iz.vrgnuti ej elokupw/ flogistonski pojam (die ganze phlogistische Anschauung umstossen) i revoluciollirati kemiju, ostao je u njihovim
rukama neplodan.
Ali Priestley je odmah priopio svoje otkrie La\oisiel'U u Parizu, a ovaj je, polazei od te Hove injenice (Tatsache) podvrgao ispitivanju cjelokupl1u (logistOllsku kemiju.
On je prvi otkrio da je nova vrsta zraka novi kemijski elemenat, te da u procesu izgaranja Ile nestaje misteriozni flogiston, ncgo se novi element mije"~a s tijelom, te je tako prvi kelIZiju postal'io IZC! njene l1oge, jer je ona u svom flogistol1sk.om
obliku !zodala IZa glavi (stelIte so die ganze Chemie, die in
ihrer phlogistischen Form auf dem Kopf gestanden, erst auf
elic Fi.issc). I premda on nije, suprotno od onoga to jest, isto\TCmCno kad i Priestiey i Schecle i neovisno o njima dokazao
i prikazao kisik, ipak ostaje pra\i pronalaza (der eigentliche
Entdeckter) kisika u odnosu na OTlU dvojicu koji su ga SCili/O
prikazali (dargestcllt), ni ne slutei tD (\\as) su prikazali.
Onako kao se Lavoisier odnosi prema Priestleyju
i Scheelu, tako sc i Marx odnosi prema svojim prethodnicima
II teoriji o viku \Tijednosti. Dmno prije Marxa uspostavljeno je postojanje (Existenz) onog dijela nijeclnosti proizvoda
~to ga mi sada nazivamo (nehncn) \ikom \Tijecinosti; jedna.
ko se tako vie ili manje jasno izlagalo odakic on proizlazi.
[j. iz proizvoda rada koji sebi kapitalist prisvaja ne plaaju
i za nj istom \Tijcdnou. Ali. dalje sc nije otilo (weiter
aber k~lm man nicht). Jedni su, klasini buroaski ekonomisti,
proumaii odnos \cliina prema kojemu se proizvod rada dijeli izmeu radnika i vlasnika sredstava za proizvodnju, elok
su drugi, socijalisti, tu podjelu smatrali nepravednom i tra.
ili utopijska sredstva da unite tu nepravdu. I jedni i drugi
ostali su u ekonomskim kategorijama (befangen) kakve su zatekli (wie sie sie vorgefunden hatten).
Tada je doao Man, kao izrav11i protivnik svilz 51'0jill pret/zod11ika (in direkten Gegensatz zu allen seinen Vor-

156

g~inger). Tamo gdje su oni vidjeli rjeenje (Uisung), on jc vi-

dio tek problem (Problem). On je vidio da posrijedi nijc ni

deflogistonizirani ni vatreni zrak, nego kisik, da se, daljc, ne
radi o obinoj konstataciji jedne ekonomske injenice (Tatsache), ni o sukobu te injenice s \"jenom pravdom i pravim
moralom, nego o injenici (Tatsache) pozvanoj da obrne (umwalzen) cjelokupnu ekonomiju, a koja e, sporazumno sa
cjelinom (gesamten) kapitalistike proizvodnje dati ldjueve
onomu koji e se znati njima posluiti. Polazei od le injeni
ce, on je ispitao (untersucht) skup kategorija koje je zatekao,
ba kao i Lavoisier koji je, polazei od kisika, podvrgao ispitivanju zateene kategorije f!ogistikc kemije. Da bi znao
to je viak vrijednosti, trebalo je saznati to je \Tijecinosl.
Prije svega, valjalo je dakle podvri kritiCi Ricardo\'u teoriju
\Tijcdnosti. Man je dakle prouavao rad koji ini vrijednost
i po prvi put iznaao koji to rad ini vrijednost, zato i kako
je stvara; dokazao je osim toga ela jc vrijednost - ukratko
- rad koji taj oblik ini, to Rodbertus nikako nije mogao
shvatiti. Marx je potom prouavao odnos robc i novca i pokazao kako i zato roba, s obzirom na s\'oj unutranji kvalitet \Tijeclnosti, tc robna razmjena, stvaraju suprotnost izmelu robe i novca; njegova je teorija novca prva i potpuna
(erschapfende) i nju danas pleutno prihvaa itav svijet.
On je prouio pretvaranjc novca u kapital i dokazao ela je
osnovica toga kupoprodaja radne snage. Postm'ivi (an die
Stelle ... setzen) ovdje radnu snagu, tj. sposobnost stvaranja
Hijednosti umjesto rada, on je jednim udarcem rijeio (laste
er mit einem Schlag) potekou u koju je utonula Ricardo\a
kola, naime mogunost da se uzajamna razmjena kapitala i
rada dovede u sklad s Ricardovim zakonom da sc radom odrec1uju vrijednosti. Utvrc1ujui razliku izmeu postojanog i
promjenlji\og kapitala, uspio je u njego\u stvarnom krctanju
i Ll najsitnijim pojedinostima prikazati (darzustellen) i pojasniti (erklaren) proces formiranja vrijednosti, to nisu mogli
njegovi prdhodnici; on je dakle unutar samoga kapitala utvrdio razliku koju nisu mogli utvrditi ni Rodbertus a niti gradanski ekonomisti, a bila je klju za rjeenje sloenijih ekonomskih problema, kao to to izno\a jo uoljivije pokazuje
II knjiga, i jo vie. vielkt emo, III. Marx je otiao dalje u
ispitivanju \ika \Tijednosli i pronaao dva njegova oblika,
apsolutan i relativan viak \Tijednosti, i pokazao njihovu razliitu, ali odlunu ulogu koju su odigrali u povijcsnom razvitku kapitalistike proizvodnje. Polazei od vika vrijednosti
Marx je razvio prvu nacionalnu teoriju najamnine koju posjedujemo i prvi pruio osnovna obiljeja povijesti kapitalisti
ke akumulacije kao i prikaz njene povijesne tendencije.
A Rodbertus? Poto je Marx sve to proitao, utvrdio je kako je ve on saetijc i jasnije rekao odak lc proizlazi
viak vrijednosti; Marx napokon nalaZi da sve to nesumnjivo

157

pripada dananjcm obliku kapitala, tj. kapitalu, takvom

kakav on povijesno postoji, ali ne i pojmu kapitala, tj. utopijskoj ideji koju o kapitalu ima Rodbertus, ba kao i stari
Priestley koji se sve do smrti kleo flogistonom i nita nije
htio znati o kisiku, ali s tom razlikom da je Priestley stvarno
bio prvi koji je prikazao kisik, dok je Rodbertus u svom viku
vrijednosti, ili bolje, u svojoj renti naprosto iznova otkrio
opu ideju, dok Marx, protivno Lavoisierovu stajalitu, nije
priznavao da je on sam bio prvi koji je otkrio injenicu (Tatsache) postojanja vika vrijednosti (IV, 20-22).
Ponovimo postavke ovog poznatog teksta:
1. U razdoblju vladavine flogistonske teorije, Pricstlev i Scheele su pokazali (stellen dar) jedan neobian plin,
koji je prvi nazvao deflogistizirani zrak, a drugi, vatreni zrak.
To je bio plin koji e kasnije biti prozvan kisikom. Ipak su
ga oni, biljei Engels, jednostavllo otkrili i ne majui to
su orkrili, tj. ne stavljajui pojam toga plina. Zato je elemellat koji e obnzuti tlogistollsko stajalite i revolucionirati
kemiju, II I1jihovim rukama ostao jalov. Zato jalov i slijep'?
Jer bijalzu nesposoblli da se oslobode tlogistollski/Z kategorija, wkvilz kakve su zcueklk Oni su u kisiku vidjeli tek
rjeenje, a ne problem.
2. Lavoisier je uinio suprotno: polazei od te
lzove stvanzosti, 011 je podvrgao ispitivalIju cjelokupIlu tlogistonsku kemiju i postavio Ila 110ge kemiju koja je tl svom
Ilouistoilskolll obliku hodala Ila glavi. Tamo gdje su drugi
b
vidjeli rjenje, on je vidio problem. I zato, ako se moze reCI
da su prva dvojica stvorila kisik, samo je Lavoisier bio taj
koji ga je olkrio, stvarajui njegov pojam.
To isto vrijedi i za Marxa, za njegov odnos prema
Smithu i Ricardu, kao i za Lavoisiera i njegov odnos prema
Priestkyju i Scheelu: uistinu je on otkrio \'iak nijecinosti,
dok su ga njegovi prethodnici samo proi::.vcli.
Ta obina usporedba i nazivlje koje ju izraava,
otvaraju nam iroke perspektiw o Marxovu djelu i Engelsoni epistemolokom raspravljanju, Da bismo mogli razumjeti
2VIarxa, moramo ga smatrati znanst\'enikom i na njegovo nauno djelo primijeniti one iste epistomoloke i povijesne pojmove kojc mi primjenjujemo na druge, konkretno na Lavoisiera, Marx se tako javlja kao utemeljitelj znanosti. slino
kao Galilej i La\'oisier, tovie, da bismo mogli sIn'atiti odnos izme(l~1 Marxovoga djela i djela njegovih prethodnika, da
bismo razumjeli prirodu LOliza iii promjene koja njega razlikuje od ovih prijanjih, moramo ispitati djelo drugih utemeljitelja koji su i sami raskidali sa svojim prethodnicima.
Marxovo poimanje mehanizma vlastitog otkria, prirode epistemolokog rascjepa koji najavljuje njegova znanstvena osnO\'ica, upuuje nas dakle koncepcijama jedne ope teorije
povijesti znanosti koja je sposobna misliti bit tih teorijskih
ishoda, Jedno je to ta opa teorija postoji samo kao projekt,
v

158

".

ili se tek djelomice ostvarila, a drugo to je ta teorija apsolutno nezavisna o Marxovll prouavanju, Put koji nam pokazuje Engels, put je kojim pod svaku cijenu valja proslijediti,
a to je put filozofije koji Marx zasniva u samom inu zasni\'anja znanosti povijesti.
Engelso\' tekst ide mnogo dalje. On nam istim ridaje prvu teorijsku skicu pojma rascjepa, promjene
kojom se nova znanost zasniva na novoj problematici, za razliku oci stare ideoloke problematike. E\'o mjesta koje najvie iznenauje: tu teoriju promjene problematike, dakle rascjepa, Engels misli pojmovima "obrata koji postavlja Ila 110ge nauku koja je !zodala po glavi. Tu se susreemo sa starom spoznajom, s pojmovima kojima je Marx u pogovoru II
njemakom izdanju Kapitala, odredio postupak koji namee
hege/ol'skoj dijalektici, kako bi je i::. idea !istikoga stajalita
odveo u materijalistiko. Mi se tu susreemo sa samim pojmovima kojima je Marx, formulom koja snano tereti marksizam, odredio svoj odnos prema Hegelu. Ali kakve li razlike!
Umjesto Marxove enigmatine formule, raspolaemo sa sjajnom Engelsovom formulom - a u Engelsovoj formuli mi
napokon jasl1o, po prvi put, a moda jedil1i put u svim klasinim tekstovima nalazimo pojanjenje Marxove formule.
"Postaviti IlCl noge kemijll koja je Izoclala IlCl glal'i, u Engelsovu tekstu nedvosmisleno znai promijeIliti teorijsku osnovicu, promijeniti teorijsku problematiku kemije, staru problematku nadomjestiti novom. Evo znaenja poznatog obrata',:
u toj sliCi koja je samo slika, i koja dakle nema ni smisla ni
ozbiljnosti pojma, Marx je jednostavno htio pokazati postojanje promjene problematike koju najavljuje svako znanstveno utemeljenje.
jeima

3, Engels nam odista opisuje jedan od formalnih

uvjeta injenice teorijske povijesti, naime, teorijsku revoluciju. Vidjeli smo da je potrebno izgraditi pojmove il1jellice,
ili teorijskog dogac1aja, teorijske rc\'olucije koja ulaZi u po\'ijest spoznaje, kako bi se mogla izgraditi povijest spoznaje
na isti nain kojim je potrebno sagraditi i obrazloiti pojmO\'e injenice, povijesnog dogadaja, re\'olucije itd, kako bi
se mogla misliti politika ili ekonomska povijest. S Marxom
Ini sc nnlazirno Ll hislorijskoJ:11
oel pryoLJ.zrcdnc ","'aznosti, ne samo u povijesti znanosti o povijesti, nego i II po\ijesli filozof'ije, tonije Ll povijesti Teorijskog: taj rascjep
(koji nam tako omogua\"a razrijeen problem periodizacije
povijesti znanja) podudara se s learijskim dogaajem koji
je re\'olucija problematike koju Marx zasniva u nauci o po\ijesti i u filozofiji. Malo je vano to je cjelina ili dio tog
dogaaja proao nezapaen, to je trebalo vremeIla da ta teorijska revolucija pone djelovati, da pretrpi nevjerojatno odbijanje Ll povijesti ideja: dogaaj se zbio, rascjep se dogodio
i povijest koja se iz njeg rodila trai sebi podzemni put ispod

159

slubene povijesti: duboko ruj. stara krtice! Jednoga e

elana okasniti slubena povijest ideja, i kad je ova ugleda
bit e to za nju prekasno, ukoliko nee da posjeduje teorijsku spoznaju o tom dogaaju, te iz toga izvui posljedice.
Engels nam upravo pokazuje drugu stranu te revolucije: ar da je pore!wu oni koji je ive: Flogiston je muio starog Priestleyja sve do njegove smrti, i on nije htio nita
znati o kisiku - on je, kao i Smith i Ricardo, ovisio o sistemu paSIO jeih ideja, ne ispitujui teorijsku problematiku. s
kojom e raskinuti novo otkrie." elim li pospjeiti taj naZiV
learijske problematike, elat u mu imc Ca to jc pojam) koje
nam priopava Engels: Engels ukratko kritiki preispituje
staru teoriju i izgradnju nove, postavljajui kao problem ono
to je nekada bilo dano kao rjeenje. A to i~t~ ini i Marxov~
koncepcija u uvenom poglavlju o najaml1ll1l (II, 206). IspitujUi ono to je omoguilo da klasina politika ekonomija
odredi najamninu s pomou vrijednosti neophodnih sredsta\'a za ivot, dakle da nae, proizvede pravi rezultat, Marx pie: Ona je tako, svojevoljno, promijenila teren, zamjenjujui vri jeclnou rada, dotada prividan predmet njegovih istraivanJa, s nijednou proizvodne snage. Rezultat analize bio
je dakle Ile rijeiti problem kako se 0/1 na poetkll javio, ;ze:~o promijeniti njegove pojll1ove. Tu vidimo koji je sadraj
obrata, promjene terena koja se poistovjeuje s promjenom pojmova, dakle teorijskom osnovicom, odakle se ja\'ljaju pilClIlja i postavljaju problell1i. Tu jo vidimo da je isto
obrnuti, postaviti na noge ono to je hodalo na glavi,
promijeniti teren i "promijeniti odnose problema: to je
jedna te ista promjena to zahvaa samu strukturu osnovne
teOlije, na osnovu koje se svaki problem postavlja putem p~j
mova i u podruju nove teorije. Izmjena teorijske baze iZ/ilJena je dakle leOl'ijske problell1alike, ako je istina da teorija
znanosti u jednom odreenom trenutku njene povijesti nije
nita drww nego teorijski model lipa pitClIlja koji nauku postavlja sv';m predmetu
ako je istina ela se s novom temeljnom teorijom u s\"ijetu znanja jadja novi organski nain posta\'ljanja pitanja o predmetu, pasta\'ljanja problema, i prema l'om'u, stvaranja nm'ih odgovora. Govorei o Smithovu i
Ricardo\'u pitolIju o najamnini, Engels pie: "Postavljeno II
10111 obliku; pilculje (elie Frage) je llerjeiva (wzlosliclz). lviarx
gel je pos[(Il'io praFililo (riclitig) i ::.ato je Ila nj odgovorio.
(ib, p. 23). Taj pral'ililO /Jostavljeu problem nije posljedica
slu~ja, nego Je,' naprotiv; posljedica jedne /zove teorije, ko)a
jest sistem postavljanja problema u pravom obliku - posIJeclica l1m'e problematike. Svaka je teorija dakle u svojoj biti
pl'Oblematina, tj. teorijsko-sustavni model postaVljanja svakog pl'Oblema koji se odnosi na predmet teorije.
" Jednako je u pO\'ijesti znanja kao i tl drut;'.enoj po\,ijesti:. "postoje ,ljudi koii
nisu nF,ta rwul'ili niti ':-'11 to zaboranl!, naroClto ako su pnzor gledalJ IZ pr\'lh
Joia
J

160

4. No Engelsov tekst posjeduje i neto vie. On

sadri shvaanje da se stvarnost, nova injenica (Tatsache),
kao vrsta postojanja vika vrijednosti, ne svodi na obino
utvrc1ivanje ekonomske inje/lice, nego - suprotno -- inje
nica odreena da potrese cjelokupnu ekonomiju, te da
osmisli sveukupnost kapitalistike proizvod/lje. Marxovo
otkrie nije dakle subjektivna problematika (obian nain
preispitivanja postojee stvarnosti, promjena isto subjektivnog gledita); odgovarajui promjeni teorijskog modela
postaVljanja problema koji se odnosi na predmet, ono se odnosi na predIllet, na njegovo ob jektvno odreenje. Preispiti\'ati odreenje predmeta znai postaviti pitanje diferencijalnog odreenja Ilavosti predmeta koju potvruje nova teorijska problematika. U povijesti revolucija jedne znanosti, svakom potresanju teorijske problematike odgovara promjena
odreenja predmeta, dakle razlike naznaene u
samom
predmetu teorije.
Nisam li, izvukaVi taj posljednji zakljuak, otiao
dalje od Engelsa? Da i ne. N e, jer je Engels mnogo drao
ne samo do sistema flogistonskih ideja to je, prije Lavoisie
ra- postavljao pitanja svakom problemu, pa dakle i o znaenju odgovarajuih rjeenja; kao to je drao mnogo do
sistema ideja u Ricarda, kad upozorava na posljednju nunost, kojoj se Marx protivio, da se podvrgne kritici sama
teorija vrijednosti Ll Ricardcl (ib. 21). Da, moda, ako je
istina da Engels, tako otar u analizi tog teorijskog dogaaja
koji jest znanstvena revolucija, nije bio isto toliko smion
kako bi mislio o posljedicama te revolucije II predmetu teorije. U tom smo mogli primijetiti dvosmislenosti njegove koncepcije: sve se one mogu svesti na empiristiku zbrku izmeu 'predmeta spoznaje i realnog predmeta. Engels se oi
gledno pribojm'ao, smjelo, iZ\'an (imaginarnih) sigurnosti
empiristike teze, da ne izgubi jamstva koja mu je pribavljao realIJo objavljen identitet izmeu predmeta spoznaje i
realnog predmeta. Njemu je teko pojmiti ono to on ipak,
kae u biti, i to mu povijest znanosti na svakom koraku pokazuje, naime da proces stvaranja spoznaje ide nuno usporedno sa stalnom promjenom njena predmeta (pojmoynog),
elZI. ta prol11jcna to ini jedno s po\"ijcu spoznaje in1a za
cilj upravo stvaranje te Ilove spoznaje (novi predmet spoznaje) koja se U\'ijek tie reaillog predI/zera ija se spoznaja
produbljuje upravo preradbom predmeta spoznaje. Kao to
Marx temeljito kae, reall1i predmet, iju spoznaju treba
stei ili produbiti, ostaje O/lO to jest, prije kao i poslije
procesa spoznaje (Ul'od iz 1857); ako je dakle apsolutna to
ka upuivanja procesa spoznaje koja ga dotie - produbljivanje spoznaje tog realnog predmeta vri se radom teorijske
promjene koji nuno zahvaa predmet spoZl1aje, budui da se
on odnosi na nj. Lenjin je savreno shvatio taj nuan uvjet
11

Kako

itati

Kapital

161

znanstvene prakse i to je jedna od velikih tema MaterijaliZllw

i el11piriokriticizma, telila neprekidnog produbljivanja spoZllaje realnog predIlleta neprekidnom preradbom spoznaje. Ta
preobrazba predmeta spoznaje moe poprimiti razliite oblike: moe biti neprekidna, neosjetna, ili naprotiv isprekidana
i neobina. Kad se jedna ve uspostavljena znanost razvija
bez naglog kretanja, preobrazba predmeta (spoznaje) priprema neprekidan, napredujui oblik; transformacija predmeta
pokazuje u predmetu nove vidove koji prije toga nisu bili
vidljivi, pa se s predmetom dogaa ono to i sa zemljopisnim kartama jo slabo poznatih krajeva, ali koji se istrauju: unutranje bjeline ispunjavaju se pojedinostima i novim
podacima, a da se ne mijenja ve poznat opi obris kraja.
Tako mi moemo nakon .Marxa proslijediti npr. sustavno
ispitivanje predmeta koji je Marx odredio, pa emo zacijelo
iznai nove pojedinosti, vidjeti ono to dotad nismo mogli vidjeti - ali unutar predmeta iju e strukturu nai rezultati vie pokazati nego promijeniti. Posve je drugaija situacija
u kritikill1 razdobljima razvitka neke znanosti kad se upliu prave prolIljelZe teorijske problematike: tada se i u pred!/letll teorije dogaa odgovarajua promjena, koja se, taj put,
ne zbiva samo u vidovima predmeta, u pojedinostima njegove strukture, nego u samoj njegovoj strukturi. Postaje vidljiva nova struktura predmeta, esto toliko razliita od stare,
da je mogue opravdano govoriti o llovom predmetu: povijest matematike od poetka 19. stoljea sve do naih dana,
ili povijest moderne fizike bogate su tom vrstom promjena.
Isto je kad se raa nova znanost - kad se ona oslobaa ideologije s kojom kida da bi se rodila: to teorijsko oslobaa
nje uvijek neizbjeno izaziva revolucionarnu promjenu teorijske problematike i isto tako radikalnu izmjenu predmeta
leorije. U tom sluaju mogue je govoriti o revoluciji, o kv alitati\'l1Ol11 skoku, o promjeni lIl11Uar same slrukture precimeta.') Novi predmet moe jo sauvati neku vezu sa starim
ideolokim predmetom, LI njemu se mogu pronai elel1lenti
koji pripadaju takoer i starom predmetu, ali se znaenje
lih elemenata mijenja s nO\'om Slrukwrom koja ovima daje
njiho\"o znaenje. Te jJri"iclne slinosti meu izdvojenim
elementima mOQ:u za\"esti pri pO\Tnom pOQ:ledu koji zaposladja funkciju ~truktLlre {l gr~dnji znaen.ra elemenata jednog predmeta, kao to neke tehnike slinosti izmeu izd\"ojenih elemenata mogu zayesti tumae koji u istu kategoriju
(industrijskih clruta\"a) sHstavaju tako razliite strukture
kao to su sU\Temeni kapitalizam i socijalizam. Ta teorijska

revolucija, vidljiva u rascjepu koji novu nauku dijeli od ideologije iz koje se raa, obrazuje se odista u predmetu teorije,
koji je isam, istog trenutka, povod revolucije - te postaje
upravo novi predmet. Ta promjena u predmetu, kao promjena u odgovarajuoj problematici, moe postati predmetom
ozbiljna epistemolokog prouavanja. I kao to se jednim te
istim zbivanjem grade i nova problematika i novi predmet,
prouavanje te dvostruke promjene jedno je te isto proua
vanje koje proizlazi iz nauke to prouava povijest oblika
znanja i mehanizam njihove proizvodnje, naime iz filozofije.
Na taj smo se nain pribliili naemu pitanju:
koji je pravi predmet ekonomske teorije koju je zasnovao
Marx u svom Kapitalu, koji je predmet Kapitala? Koja specifina razlika dijeli Marxov predmet od predmeta njegovih
prethodnika?

;~

Evo jednog odgovarajueg primjera: Freudo\' je })predmet{( PO~\'L' no\'

predmet u odnosu na ,predmet" psiholoke ili filozofske ideologije njcgo\"ih
prethodnika, Freuda" je predmet nesvjesno koje nema nita zajedniko s pred,
metima mnogih podn""a moderne psihologije, ma koliko ih mnogo bilo, :\1o;;e
se ak smatrati da je zadatak broj l svake nove nauke u tom da prouava specifinu razliku novog predmeta koji otkrivaj da ga otro razlikuje od staro!
predmeta te da stvori ,pojmoVt; kojim e ga prou0anltL U tom bitnom teorijskom
radu no\'3. znanost silom o::;\'uja s\'oi~ pravo na samostalnost

162

163

VII -

PREDMET

POLITIKE

EKONOMIJE

Valja dakle Ui u pojedinosti neophodnih odree

nja i otkriti malo-pomalo njihO\' odnos koji ih zdruuje. Za-

htjev politike ekonomije za postojanjem jest funkcija prirode, dakle odrec1e11je njena predmeta. Predmet su politike
ekonomije ekonomske injenice koje posjeduju oigleclnost
injenica, naime apsolutnih datosti koje ova uzima kake) su
dani, pitajui o njima. Marxov opoziv zahtjeva politike
ekonomije opoziv je oiglednost te datosti koja se daje
proizvoljno za predmet, zahtijevajui da joj taj predmet bude dal1. Sav se Marxov prijepor odnosi na taj predmet, na
njegovo postojanje kao danog predmeta, budUi da zahtjev
politike ekonomije jest samo odraz zahtjeva njenoga predmeta ela joj bude dan. Postavljajui pitanje datosti, Marx
postavlja pitanje o predmetu samom, njegovoj prirodi i njegovim granicama, dakle o njegovom postojanju, budUi da
se nain na koji jedna teorija misli svoj predmet odnosi ne
samo na prirodu toga predmeta, nego i na situaciju i mjesto
njegova postojanja. U povodu toga podsjetimo na poznatu
Spinozinu tezu; mi moemo barem za poetak, pokazati da
ne postoji politika ekonomija, ako ne postoji znanost o zakljucima kao takva: znanost o zakljucima nije znanost,
blidui da je ona stvarno nepriznavanje njenih premisa ona je tek pomiljena u inu (prva vrsta). Nauka o zaklju
cima u biti je proizvod nauke o premisama, no pretpostavimo li tu nauku o premisama, takozvana nauka o zakljucima
(prva vrsta) poznata je kao zamiljena i kao zamiljena u
inu; im je spoznamo, ona nestaje, gubei svoj zahtjev i
svoj predmet. Isto, II grubim crtama, vri jedi i za Marxa. Ako
politika ekonomija ne moe postojati sama o sebi, znai da
njen predmet ne postoji sam za sebe, ela nije predmet vlastitog pojma, ili da je njegov pojam, pojam jednog neadekvatnog predmeta. Politika ekonomija moe postojati pod uvjetom da najprije postoji znanost o njenim premisama, ili,
ako se hoe, teorija njena pojma - ali im postoji ta teorija,
zahtjev za politikom ekonomijom nestaje u onom to ova
jest, u imaginarnom zahtjevu. Iz ovih \Tlo shematskih naputaka mi moemo iZVUi dva uvjetna zakljuka. Ako Kritika
politike ekonomije odista posjeduje to znaenje koje joj
mi pridajemo, ona isto\Temeno mora biti stvaranje istinskog
poj/ila o predmeTU kojemu politika ekonomija s\'ojim imaginarnim zahtjc,"om tei koje e
pojam novog predmeta koji Marx suprotstavlja politikoj ekonomiji. Ako je svo znaenje Kapitala uklonjeno II korist
st,"aranja pojma novog predmeta, oni koji mogu itati Kapilal ne traei u njemu taj pojam, srljaju u nesporazume ili
II nejasnoe, budUi da ive samo u posljedicama nevidljivih uzroka, u nestvaraniu jedne ekonomije isto im toliko
blize kao i sunce dvjesta koraka udaljeno od prve vrste spoznavanja - upravo toliko blize da je ona od njih beskona
no udaljena,
Ta je biljeka elostatna da otponcmo nau analizu. Evo kako emo je vodili: ela bismo doli elo definicije

164

165

Da bismo odgovorili na to pitanje, mi poseemo za doslovIlim podnaslov';;m Kap.i!ala: ,Kritika politike ekonomije. Ako je ispravno stanovIste kOje zastupamo, kritizirati politiku ekonomiju ne znai kritizirati ili ispraviti neku netonost ili pojedinost u nekoj odree
noj disciplini, kao ni ispuniti njene praznine, bjeli-?e, nasta~~
ljajui istraivanje. Kritika politike ekonomIje
znaCI
suprotstaviti joj novu problematiku i novi predmet, dakle
staviti u pitanje sam predmet politike ek?r:?mije. Ali k~~o
se politika ekonomija odreuje kao pohtIcka ekonomIJa,
prema svom predmetu, kritika koja joj se .upuuje polaz~~
od novog predmeta koji joj se suprotstavlja, moze pogodItI
politiku ekonomiju u samoj njenoj biti. I odista, Marxova
kritika politike ekonomije ne moe sumnjati u svoj predmet a da istodobno ne stavi u pitanje samu politiku ekonomiju u njenim teorijskim pretenzijama na autonomiju, u
lomu koji ova ini u drutvenoj realnosti kako bi postala
njegova teorija. Marxova je kritika politike ekonomije dakle vrlo radikalna, ona stavlja u pitanje ne samo predmet politike ekonomije, nego i Samll politiku ekoIlomiju kao predmet. Da bismo priznali radikalnost toj tezi, kaimo da politika ekonomija, u svojem htijenju, za Marxa nema nikakva
pr;:,.va na postojanje, pa ako tako shvaena pol~!i~ka .~konomi
ja ne moe postojati, to je s pravnog, a ne sa clnJel11cnog razloga.
Ako je odista tako, uoavamo koji to nesporazumak eli jeli Mar.\a ne samo od njegovih preihodnika, ili od
njego\ ih kritika, ili od nekih njegovih pristalica, nego i O?
ekonomista koji su doli kasnije. Taj je nesporazumak Oblan ali istovremeno i paradoksalan, Jednostavan je, budui
da konomis!i i\"e od elje politike ekonomije da postoji,
i to ta elja o\'oj oduzima svako pravo egzistiranja, ~ar?
doksalno, jer je zakljuak koji je izveo Marx iz ne-postopnja
prava politike ekonomije ova velika Knjiga to se zove Kapiial, a koja, ini se, od poetka do kraja govori salllo o politikoj ekonomiji.

Marxova predmeta, ponajprije emo poi od analize predmeta politike ekonomije, koja e nam svojim strukturalnim
obiljejima pokazati vrstu predmeta koje Marx odbija da bi
stvorio svoj (A). Kritika kategorija toga 'predmeta odredit e
nam, u Marxovoj teorijskoj praksi, pozitivne konstitutivne
pojmove Marxova predmeta (B). Tad emo ga moi odrediti
i iz njegove definicije izvui neke znaajne zakljuke.

A. STRUKTURA PREDMETA

POLITIKE

EKONOMIJE

Tu nee biti zahtjeva da se pristupi detaljnom ispitivanju klasinih teorija kao ni modernih teorija politike
ekonomije, kako bi se iz toga izvukla definicija predmeta na
koji se one u svojoj teorijskoj praksi odnose, ak i onda kad
i ne razmiljaju o tom predmetu." Ja elim samo postaviti
na mjesto najopenitije pojmove koji sainjavaju teorijsku
strukturu predmeta politike ekonomije: ta se analiza u osnovi odnosi na predmet politike ekonomije, i to klasine
(Smith, Ricardo), ali se ona ne ograniava na klasine oblike
politike ekonomije, budui da iste temeljne teorijske kategorije jo i danas istiu radovi mnogih ekonomista. U tom
duhu ja vjerujem da u kao osnovni teorijski vodi moi
uzeti Lalandov Filozofski rjenik. Nisu beskorisne njegove
varijacije, njegove njihove ocjene, tj. njegove plitkost, i
one mogu biti pokazatelji ne samo zajednikog teorijskog
temelja, nego i njihovih mogunosti odjeka i promjene znaenja.

Lalandov Rjenik ovako odreuje politiku ekonomiju: Znanost koja za svoj predmet ima spoznaju fenomena, i (ako je priroda tih fenomena sadri) odreenje zakona koji se odnose na podjelu bogatstava, kao i njihovu pro-

iz.vodllju i potronju, dok Sll ti fenollleni vezani uz podjelu.

Bogatstvom, Ll tehnikoi/l znaenju te rijei, nazivamo sve
to se moe koristiti (I, 187).
Definicije koje predlae Lalande, navodei Gida,
Simiancla . Karmina itd, u prvi plan stavljaju pojam podjele.
Definiciju protezanja politike ekonomije na tri podruja proizvodnje, podjele i potronje, preuzeli su klasici, posebice de
Say. Govorei o proizvodnji i o potronji, Lalande pie da su
ovc "Sal/lO s odredeIle s[rellle ekollolllske" Uzete II cjelilli, OlZe

sadre velik broj pojI/lOva stranih politikoj ekonollliji, pojI/lOva koji su proizvodnji pozajmljene od tehnologije, ctnografije i nauke o obiajima. Politika ekonomija raspravlja
"O modernim teorijama korisno je proitati lanak ivI. Godeliera:
mthodes de l'anthropologie economique. L'homme, oct. 1965.

166

"Objet et

o proi::yodlZji i potronji, ali samo u njihovilll odnosima preIllCl raspodjeli, kao o uzroku ili o posljedici.
Uzmimo tu shematsku definiciju kao najopeniti
ju osnovicu politike ekonomije, i pogledajmo to ona pretpostavlja, s teorijskog gledita, s obzirom na strukturu Syog
predmeta.
a) Ona ponajprije ukljuuje postojanje ekonomskih injenica i fenomena razdijeljenih unutar odreenog
podruja, koje ima to Syojstvo da je
JlOillOgWO podruje.
Podruje i fenomeni koji ga ispunjaju jesu dalJi, tj. pristupni pogledu i izravnom promatranju, pa njihovo razumijevanje ne zavisi o prethodnom teorijskom stvaranju njihova
pojma. To je homogeno podruje odreeni prostor, ija se
razliita odreenja, ekonomske injenice ili fenomeni, na osnovi homogenosti polja njihova postojanja mogu mjeriti, usporeivati, dakle koliil1ski mjeriti. Svaka se dakle ekonomska injenica u osnoyi dade izmjeriti. To je bio ve i veliki
princip klasine ekonomije, tonije, prva znaajna toka na
koju je usmjerena Marxova kritika. Smith-Rical'dova velika
pogreka je, za Marxa, u tome to su analizu o obliku-vrijednosti rtvovali samo razmatranju o kolii1li vrijednosti: IljiIlovu pal1ju privlai vrijedl10st kao koliil1a (I, 83, bilj. 1).
U tom su pogledu, s obzirom na razliita shvaanja, moderni
ekonomisti na strani klasika - kad Marxu pripisuju da je
u S\'ojoj teoriji stvorio ne-operativne pojmove, tj. iskljuivi veliinu njihova predmeta, npr. viak \Tijednosti. Ali
taj se prigovor okree protiv vlastitih autora, budui da Marx
prihvaa i koristi koliinu u razvijenih oblika vika vrijednosti (profit, renta, glavnica). Ako se viak \Tijednosti ne
moe mjeriti, to je zato to je on pojam tih oblika koji se
sami mogu mjeriti. To obino razlikovanje naravno mijenja
sve. pa tako homogeno podruje i plan fenomena politike
ekonomije vie nije obina dmos[, budui da on postaje pojam, tj. definicija uvjeta i granica to omoguavaju postojanje homogenih dakle mjerivih fenomena. Pribiljeimo samo
tu razliku - ne zaboravljajui meutim pritom da moderna politika ekonomija ostaje yjerna empiristikoj kvantilati\noj tradiciji klasika, ako je istina, da se posluimo A.
\10.1'cho.10\'in1 rijcC:inlZl ela je ona
58.n10
koje se dadu "izmjeriti"
J

b) Ipak ta empiristiko-poziti\'istika koncepcija

ekonomskih injenica i nije tako "plitka kako se moe i
niti. Ja aHIje govorim o "plitkosti u r(1)'lli tih fenomena" Ako
taj homogeni prostol ne upuuje na dubinu pojma, on ipak
upuuje na odreen svijet koji je iZ\'an njegove vlastite ra\'ni, i osigurava teorijsku ulogu kojom ga zasniva i dri na
ivotu. Homogeni prostor ekonomskih fenomena ukljuuje
odnos prema svijetu ljudi koji proizvode, dijele, pripremaju
i troe. To je druga teorijska implikacija predmeta politike

167

ekonomije, koja nije uvijek tako vidljiva kao u Smitha iRi

carda; ona moe ostati pritajena, i ne mora postati izravno
predmet ekonomije. Ona je isto toliko znaajna i za strukturu njena predmeta. Politika ekonomija svodi ekonomske i
njenice na potrebe (ili na korisnost) ljudi kao na njihovo
podrijetlo. Ona dakle vrijednosti razmjene hoe svesti na
upotrebne vrijednosti, a ove posljednje ()}bogatstva, da se
posluimo izrazom klasine ekonomije), na ljudske potrebe.
Isto to kae i F. Simiand (kojeg navodi Lalande): PO emu
je neki fenomen ekonomski? Umjesto da se taj fenomen defiIlira bogatstvima (klasini izraz II francuskoj tradiciji, ali on
nije bolji), vie volim slijediti Iwvije ekonomiste iji je sredinji pojam zadovolje/1je materijalnih dobara (Lal ande, I,
188). Simiand je pogreno pokazao svoj cilj kao novost, i njegova definicija samo ponaVlja klasinu definiciju, postavljajui iz ljudi i iza njihovih potreba teorijsku funkciju sadraja ekonomskih fenomena.
To znai da klasina ekonomija moe primorati
ekonomske injenice kao da pripadaju homogenom prostoru
njihova pozitiviteta i njihove mjerljivosti, samo iz aspekta
jedne naivne antropologije, koja u svojim ekonomskim sadrajima i njihovim potrebama temelji sve ine kojima se
proizvode, dijele, primaju i troe ekonomski predmeti. Hegel
je iznio filozofski pojam jedinstva te naivne antropologije
i ekonomskih fenomena poznatim izrazom stere potreba ili
graanskog drutva" koje se razlikuje od graanskoga dru
tva. Pojmom sfere potreba, ekonomske se injenice promatraju u njihovoj ekonomskoj naravi kao da su zasnovane u ljudima kao plijenu potreba: u homo aecol2omicusu koji je i
sam datost (vidljiva, dade se promatrati). Homogeno poziti
vistiko podruje ekonomskih injenica koje se dadu mjeriti, zasniva se dakle na svijetu pojedinaca, ija djelatnost proizvoakih subjekata u podjeli rada ima za cilj i posljedicu
proizvodnju predmeta potronje koji e zadovoljiti te iste
nosioce potreba. Subjekti, kao nosioci potreba, djelatni su
dakle kao proizvoai upotrebnih vrijednosti, kao oni koji
robu razmjenjuju i kao potroai upotrebnih vrijednosti.
Podruje ekonomskih fenomena je tako zasnovano, na svom
kao i na s\'ome kraju, na
ljudskih jedinki,
a njihove ih potrebe odreuju kao ekonomske SUbjekte.
Teorijska struktura politike ekonomije II neposrednom je i
i::,ral'ilOiI1 odnosu s JlOmogel1im prostorom dmziJz feI101l1e11(1 i
s ideolokom antropologijom, to II ovjeku kao nosiocll po
treba (datost !zama oec0l10micllsa) utemeljuj1l ekonomski karakter felloillella /1jegova prostora.
Pojam l)gratianskog drut\'a II teksto\'ima zrelog Marxa, koji neprestano
preuzima Gramsci kako bi njime obiljeio sferu ekonomske egzistencije.
mora biti izbaen iz teorijskog marksistikog rjenika - ne kako bi' se njime
odredila ekonomija suprotstavljena pOlitici. nego "privatnOa suprotstavljeno jav.
nom. tj. posljedica koju proizlazi iz prava i juridiko-politike ideologije ekonomije.
Jj

168

Pogledajmo to malo poblie. Govorili smo o homogenom prostoru injenica ili ekonomskih datih fenomena. I
evo kako mi iza tog danog otkrivamo svijet postojeih ljudskih subjekata koji omoguavaju egzistenciju dotinog svijeta. Prva je datost lana, ili bolje, ona je naprosto datost dana
samom tom antropologijom koja je i sama dana. Ona, i samo
ona odista omoguava da se nazovu ek01wmskim fenomeni
grupirani u politikoj ekonomiji; oni su ekonomski kao posljedica (vie manje izravni ili posredovni) potreba ljudskih
subjekata, ukratko ono to ovjeka, pored njegove razumske
prirode (animal rationale) , govorne (animal loquax), koja se
smije (ridens), politike (politicum), moralne i religiozne, i
ni subjektom potreba (homo oeconomicus). Potreba (ljudskog
subjekta) jest to to odreuje ekonominost ekonomije. Datost homogenog polja ekonomskih fenomena dana nam je
dakle tom preutnom antropologijom kao ekonomska. Ali,
gledajui je izbliza, ta je dana antropologija u pravom
smislu apsolutna datost - da nas se bar ne upuuje Bogu
da je ustanovi, tj. Datosti koja daje samu sebe, causa sui,
Bog-Datost. Ostavimo po strani tu toku u kojoj dobro vidimo da datosti nikad nema pred oiglednou, nego je daje
ideologija koja stoji iza, koju mi nemamo to pitati i koja
nam daje ono to ona hoe. Ne pogledamo li iza zastora,
neemo vidjeti njezin dar, jer on iezava u datom, kao
svako djelo u sebi samomu. Mi smo njeni promatrai, tj. njeni prosci.
To nije sve: ista antropologija koja tako podrava prostor ekonomskih fenomena omoguujui da se o njima
govori kao o ekonomskim, izbija u njima u drugim kasnijim
oblicima od kojih su neki poznati. Ako se klasina politika
ekonomija mogla predstaviti kao sretan poredak poslat od
providnosti, kao ekonomski sklad (od fiziokrata do Saya
preko Smitha), to se zbilo zbog izravne projekcije moralnih
ili religioznih svojstava prikrivene antropologije u prostoru
ekonomskih fenomena. To je ista vrsta intervencije to je
na djelu Ll graanskom liberalnom optimizmu, ili u moralnom prigovoru socijalistikih tumaa Ricarda s kojim se
NIarx neprekidno prepire: sadraj antropologije se mijenja,
al; antropologija ostaje, kao i njena uloga i
djelovanja. To je jo uvijek ista prikrivena antropologija to
izbija Ll nekim mitovima modernih politikih ekonomista,
np!'. Ll tako dvosmislenim pojmovima kao to je ekonomski
racionalizam, oPti mu 111 , puna korist, ili ekonomija potreba, ljudska ekonomija itd. Ista antropologija koja slui kao prvobitan temelj ekonomskih fenomena, prisutna je
:m treba odrediti njihovo znaenje, tj. njihov cilj. Dani homogeni prostor ekonomskih fenomena tako je dvostruko dan
posredstvom antropologije koja ga stee u klijeta poetka i
krajeva.

169

I ako se ini da je ta antropologija odsutl1a iz neposrednog realiteta fenomena, to se zbiva u meuprostoru

poetaka i krajeva i na osnovi vlastite univerzalnosti koja je
samo ponavljanje. Budui da su svi subjekti jednako subjekti potreba, o njihovim se djelima moe raspravljati izuzimaJUi njihovu sveukupnost. Njihova se univerzalnost odrazuje
tada u univerzalnosti zakona njihovih potreba, to politiku
ekonomiju prirodno usmjerava da ekonomske fenomene tretira unutar apsoluta, za sve oblike prolih, sadanjih i buduih drutava. Ta potreba za lanom vjenou koju je Marx
naao u klasika, moe proizlaziti politiki iz njihove elje da
ovjekovjee nain graanske proizvodnje, i to je u nekih
\"1'10 oito, kao u Smitha, Say ja i drugih. Ali to moe proizai
i iz drugog razloga, starijeg nego to je graanstvo, budui
da oni ive u vremenu jedne drugaije povijesti, ne iz politikog, nego teorijskih razloga iz teorijskog razloga koje
uvodi ova utljiva antropologija to peati strukturu predmeta politike ekonomije. To je nesumnjivo sluaj Ricarda
koji je vrlo dobro znao da e jednoga dana graanstvu doi kraj, i koji je tu sudbinu ve itao u mehanizmu ekonomije, a ipak je glasno zborio o vjenosti.
Treba li u analizi strukture predmeta politike
ekonomije ii dalje od tog funkcionalnog jedinstva homogenog polja datih ekonomskih fenomena i jedne prikrivene
antropologije, te predoiti pretpostavke, teorijske pojmove
(filozofske) koji u svojim specifinim odnosima to jedinst\'o
podravaju? Taela bi se nali pred tako temeljnim filozofskim pojmovima kao to su: stvarnost, subjekt, poelo, kraj,
poredak, kao i pred odnosima kao to je to onaj linearne i
td eo lo ke kauzalnosti, jednako i pred pojmovima koji bi zahtijevali minucioznu analizu ne bi li se pokazalo kakvu igru
oni moraju igrati na pozornici politike ekonomije, Ali to bi
nas odvelo isuvie daleko, a pored toga, mi emo ih iznova susresti kad budemo razmatrali kako se Marx ili njih osloboclio ili im dao sasvim drugaije uloge.

170

VIII -

MARXOV A KRITIKA

Marx istovremeno kritizira pozitivnu koncepciju o homogenom polju datih ekonomskih fenomena i ideoloku antropologiju homo oeconomicusa koja ovu
podrava, Tom jedinstvenou on dakle porie strukturu
predmeta politike ekonomije.
Pogledajmo ponajprije kako je sa sudbinom klaNa kraju emo ukratko
prostora: potronju,
raspodjelu, proizvodnju, kako bismo vidjeli koje teorijsko
mjesto u tomu mogu imati antropoloki pojmovi.

sil1e antropologije u Marxovu djelu.

prijei velika podruja ekonomskog

A. -

Potronja

Moemo poeti od potroIlje koja, ini se, antropologiju zanima neposredno, budUi da stavlja u pitanje pojam ljudskih potreba, U Uvodu iz 1857. Marx pokazuje kako nije mogue jednoznano odrediti ekonomske potrebe
pripisujui ih ljudskoj prirodi ekonomskih subjekata. POtronja je odista dvostruka. Ona podrazumijeva iildividualnil potronju ljudi danog drutva, ali i proizvodnu potronju
koju bi, da se sauva univerzalna upotreba pojma potrebe,
\'aljalo definirati kao potronju koja zadovoljava potrebe
proizvodnje. Ta posljednja potronja poc!razumije\'a pred
mete proiZ\'oclnje (siro"l'inu il! prvu materiju, rezultat preobraavalakog rada sirove materije) te sredstava proizvod
nje (strojevi, alati itd.) neophodna za ploiZ\"oc!nju, itav cliu
potronje odnosi se dakle izraiI10 i iskljuii'o na proiz\oclnju.
itav jedan clio proizvodnje namijenjen je dakle ne zadovoljenju potreba pojedinaca, nego omogua\'anju bilo jednustavnog, bilo proirenog obnavljanja uvjeta proizvodnje, Iz
te injenice, koju je ustvrdio, Marx je povukao dvije apsolutno bitne razlike koje nedostaju klasinoj politikoj ekonomiji, razliku izmeu konstal1tnog i promje/ljivog kapitala, te
razliku izmeu dvije razlike proizvodnje, Sektor I koji slui

171

za obnavljanje uvjeta proizvodnje na jednostavnoj ili sloenoj osnovi, te Sektor II, odreen za proizvodnju predmeta
individualne potronje. Razmjer ta dva sektora uvjetovan je
strukturom proizvodnje koja izravno pridolazi kako bi odredila prirodu i koliinu itavog jednog dijela upotrebnih vrijednosti koji ne ulaze nikad u potronju potreba, nego samo
u proizvodnju samu. To otkrie igra znaajnu ulogu u teoriji ostvarenja vrijednosti u procesu kapitalistike akumulacije i u svim zakonima to iz nje proizlaze. O tome vodi
beskonana polemika Marxa sa Smithom i ona se vie puta
ponavlja u II i III knjizi, a njeni se odjeCi nalaze u kritikama
koje Lenjin upuuje populistima i njihovom voi, romantikom ekonomistu Sismondiju. 36
To razlikovanje ipak ne rjeava sva pitanja. Ako
je istina da potrebe proizvodnje izmiu svakom antropolokom odreenju, preostaje da jedan dio proizvoda troe pojedinci koji u njemu zadovoljavaju svoje potrebe. Ali i tu
vidimo kako je Marxovom analizom pokolebana antropologija u njenim teorijskim namjerama. Ne samo da je Marx
potrebe izrijekom definirao kao historijske a ne kao
apsolutno dane (Bijeda filozofije. E. S. pp. 52-53. Kapital I,
174, 228; VIn 235,itd.), nego se one razmatraju u njihovim
ekonomskim funkcijama potreba, pod uvjetom da su solventne (VI, 196, 207). Jedine su potrebe to igraju ekonomsku
ulogu potrebe koje mogu biti ekonomski zadovoljene: njih
ne odreuje ljudska priroda openito, nego solventnost, tj.
razina prihoda kojim pojedinci raspolau - i priroda raspoloivih proizvoda koji su, u danom asu, rezultat tehnikih
sposobnosti proizvodnje. Odreenje potreba pojedinaca oblicima proizvodnje ide mnogo dalje, jer se proizvodnjom ne
proizvode samo sredstva potronje (upotrebne vrijednosti)
nego i njihov nain potronje. sve do elje za tim proizvodima
(Uvod iz 1857, p. 157). Drugaije reeno, individualna potronja koja stavlja u prividno neposredan odnos upotrebne vrijednosti i potrebe (pa se dakle ini da proizlazi ravno iz
antropologije, pa bila ona i historizirana) vodi nas s jedne
strane tehnikim mogunostima proizvodnje (na raZini proizvodnih snaga), a s druge strane drutvenim odnosima proizt'Ocil7je koji odreuju podjelu prihoda (obliCi raspodjele
\'ika nijednosti i prihoda). Ovim zadnjim dovedeni smo elo
~'. Ist.iem da bi bilo llzbu.d!jivo ~to ja o\'dje ne mogu uiniti
istraZI\U}I. k. dl~g~ l\1ar:\o\'~ kntike. kako bi se ddjclo II emu :-c Marx, II
toj
znacaJnoJ tock!. razltkuJc od SmItha. a s dru~e stran", kako bi SC vidjelo kako
i Hdjc. on smjeta svoju temeljnu razliku zut.inl. kako poja;njavu ))omakuc, :>zu:"lIJepIJ~nos~". ;)n\.!sp~~azunlc, >zaborav<c II Smlth,~ ~tu stoje na poerku napsurdne
dogme kOJa vlada cItavom modernom ekonomijom. te da bismo naposljetku vicIjeli otkuda Marxu potreba da diri do pct 'puta otpoinje tu ki-iliku, Meiu
drugim zakljuci!"a koji proizlaze iz epistemolokog stanm'i'ta, otkrilo bi se da
Je ogromna SmIthova pogreka" izravno povezana s razmiljanjem o indhi.dualnom. kal?~talisti,. dakle s ekonomskim subjektima promatranim izvan svega, kao
P?sl]edn]lm 'subJe~tll:na globalnog procesa. Drugim rijeima, pronali bi, u obliku
nJcne Izravne konstI. odreclenu prisutnost antropoloke ideologije (Kapital IV
175-210. V, li-SS. VIlI, 210-228. Doktrine, I, 197-218, itd.).
,.

172

podjele ljudi u drutvene klase koji tada postaju pravi subjekti (ma kako da se upotrijebi taj naziv) procesa proizvodnje. Takav izravan odnos potreba i antropoloke osnove
postaje tada isto mitski, ili bolje, valja promijeniti red stvari i rei da koncepcija antropologije, ako je takva mogua,
polazi od prouavanja ekonomske definicije (ne antropoloke) potreba. Te su potrebe podreene dvostrukom strukturalnom odreenju, a ne vie antropolokom, naime onom
koji proizvode dijeli na Sektor I i na Sektor II, te onom koji
potrebama daje njihov sadraj i znaenje (struktura odnosa
proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa). Ta koncepcija dakle odrie klasinoj antropologiji njenu ulogu utemeljitelja
ekonomije.

B. -

Raspodjela

BudUi da se uz proizvodnju i raspodjela javlja

kao bitan faktor pri odreivanju potreba, pogledajmo kako
stoji s tom novom kategorijom. Raspodjela se takoer javlja u dvostrukom vidu. Ona nije samo podjela prihoda (koja
upuuje na proizvodne odnose) nego i raspodjela upotrebnih
vrijednosti u slijedu proizvodnje. Mi dakle znamo da u tim
upotrebnim vrijednostima dolaze proizvodi Sektora I, ili
sredstva proizvodnje, te proizvodi Sektora n, ili sredstva
potronje. Proizvodi Sektora II razmjenjuju se s prihodima
pojedinaca, dakle ov,isno o njihovim prihodima, o njihovoj
podjeli, o prvoj raspodjeli. S obzirom na proizvode Sektora
I, sredstva proizvodnje, koja reproduciraju uvjete proizvodnje, oni se ne izmjenjuju s prihodima, ve se izravno razmjenjuju meu vlasnioima sredstava za proizvodnju (to je rezultat sheme n knjige), naime lanovima kapitalistike klase koji dre monopol nad sredstvima za proizvodnju. Iza
raspodjele upotrebne vrijednosti ocrtava se jedna druga raspodjela - raspodjela ljudi na drutvene klase koji su ukljueni u proces proizvodnje.

U njenom najopenitijem shvaanju, podjela se

javlja kao raspodjela proizvoda, na taj nain mnogo dalje
oel proizvodnje, i tako rei neovisna o njoj. Ali, prije nego
to postane podjela proizvoda, ona je: L podjela sredsta\H
za proiz\odnju i 2. ono to je drugo odreenje istoga oclllOsa,
podjela lanova drutva na razliite vrste proizvodnje (podreenost pojedinaca odreenim odnosima proizvodnje). POeljela proiz\'oda samo je rezultat te raspodjele koja je ukljuena u sam proces i odreuje strukturu proizvodnje.
(Marx, Uvod iz 1857. E. S., 161).
djelom

U oba smo sluaja raspodjelom dohotka i raspopotronje i proizvodnih sredstava kao poka-

naina

173

zateljem podjele lanova drutva u posebne klase, privredni

dakle odnosima proizvodnje i samoj proizvodnji.
Prouavanje kategorija koje su, inilo se na
prvi pogled, zahtijevale teorijsku intervenciju antropologije
homo oeconomicusa, te su mu stoga mogle dati privid temelja - ima dvostruk rezultat: 1. Nestanak antrppologije koja
vie ne igra ulogu baze (odreenje ekonomije kao takve, od
reenje subjekata ekonomije). Ravnina ekonomskih fenomena vie nije udvostruena antropolokim prostorom postojanja ljudi kao subjekata. 2. Nuno vraanje, ukljueno II
analizu potronje i raspodjele, umjesto proizvodnje kao pravog odreenja ekonomije. Na isti nam se nain to teorijsko
produbljavanje javlja kao transformacija podruja ekonomskih fenomena: umjesto njihove stare homogene ravni dolazi novi oblik kad ekonomski fenomeni ovise o proizvodl1illl OdllOSil1w koji ove odreuju.
U ovom .zadnjem otkrit emo temeljnu tezu Marxovu: proizvod11ja je ta koja uvjetuje potronju i raspodjelu,
a ne obrnuto. esto moemo vidjeti kako se cjelokupno
Marxovo otkrie svodi na oni osnovnu postavku i na njene
posljedice.

To se

svoenje

ipak sukobljuje s jednom les fiziokratima iRicardom, ekonomistom proizvodnje par excellence (Marx) koji mu je dao
s1lstavlli oblik. Ricardo je, odista, objavio primat proizvodnje
nad raspodjelom i potronjom. Ipak valja ii dalje i uvidjeti,
kao to je to uinio Marx u svom Uvodu iz 1857, da je
Ricardo, kad je ustvrdio da je raspodjela pravi predmet politike ekonomije, smjerao onome to se u raspodjeli odnosi
na podjelu pokretaa proizvodnje u drutvenim klasama
(Uvod iz 1857. E. S. pp. 160-161). Mi ipak tu moramo primijenili na Ricarda ono to Marx () njemu kae u povodu vika
vrijednosti. Ricardo je viku vrijednosti priznavao sva iz\'anjska obiljeja, ali je o njemu govorio neprekidno u vidu
profita, rente i kamata, tj. o drugim pojmovima nego to je
njego\. Jednako tako, Ricardo priznaje sva izvanjska obiljeja odnosima proiz\'odnje, ali o njima govori kao o vrstama
iedine raspodjele prihoda i proizvoda, ne stvarajui dakle
njiho\' pojalll, Malo je vano, kad se radi o utvrivanju
posrojaIlja stvarnosti, to su samo tada rijei kojima se ova
odreduje, neprimjereni pojmovi, To je ono to pri neposrednu
itanju omoguuje Marxu da prevede jezik svog prethodnika
i upotrijebi rije viak vrijednosti tamo gdje Ricardo upotrebljava rije profit, ili rije proizvodili o (11105 i tamo gdje
Ricardo upotrebljava rije raspodjela prihoda, Sve je dobro
tako dugo dok ne treba odrediti postojanje: dostaje ispraviti
rije kako bi se stvar mogla nazvati njenim pravim imenom,
Ali kad je rije o teorijskim posljedicama to proizlaze iz te
prijetvorbe, posao postaje ozbiljnim, budUi da tada ta rije
koom: otkrie otpoinje ve

174

igra ulogu pojma, a njena neprimjerenost ili odsutnost izazivaju ozbiljne teorijske posljedice, bilo da ih autor uvia
ili ne (kao posljedice o koje se spotie Ricardo). Tada se
primjeuje da je ono to se smatra prijetvorbom stvarnosti
zbog neprimjerenosti rijei, prijetvorba druge prijetvorbe,
naime prijetvorba koja nastaje uslijed toga to rije ima teorijsku ulogu pojma. Pod tim uvjetom, promjene nazivlja mogu biti stvarni pokazatelj promjene u problematici i rijei,
Ipak sye se odvija tako kao da je Marx svoj vlastiti posao
razdijelio, On se s jedne strane zadovoljava itanjem svojih
pr'ethodnika, i to je onda znak "plemenitosti (Engels), za
svoje drugoye dri da su veliki, dok proizvoae prakti
no tretira kao otkriYae. Ali s druge strane Marx nemilosrdno povlai teorijske posljedice i; zaslijep'tjenosti svojih
prethodnika s obzirom na pojmovna znaenja stvarnosti koja su ovi postavili. Kad Marx, krajnjom strogou kritizira
Smitha ili Ricarda zbog toga to nisu umjeli viak vrijednosti
razlikovati od njegovih oblika postojanja, on im prigovara
to pojam koji su 1110gti stvoriti nisu pridali stvarnosti,
Vidimo dakle jasno kako je obino isputanje jedne rijei
u stvarnosti odsutnost pojma, budUi da prisutnost iii odsutnost jednoga pojma vodi nizu teorijskih posljedica, Evo
to nas pouava o posljedicama to ih ima rije u teoriji koja "sadri tu odsutnost: odsutnost jedne rijei tu je prisutnost jednog drugog pojma, Drugaije reeno, onaj tko
misli da je samo stavio jednu odsutnu rije u Ricardo\'
govor, izlae se opasnosti da se prevari u pojmovnom sadraju te odsutnosti, on same Ricardove pojmove svodi na
obine rijei. U tom krianju lanih poistovjeenja (vjero\'anje da se gradi rije kad se gradi pojam = vjerovanje da
su Ricardovi pojmovi samo rijei) valja traiti razlog zato
:VIan moe istovremeno veliati otkria s\'ojih prethodnika
- premda su oni esto stYarali" ne otkrivajui - i otro
kritizirali njihove teol'ijske zakljuke koje su iz toga jednostm'no iznikli, Moram malo vie ras\'ijetliti tu pojedinost,
kako bih objasnio znaenje O\'og Marxo\'oga suda:
Ricardo, koji je elio pojmiti modernu proizYoclnju u njenoj odrcc1enoj drutvenoj strukturi, i koji je ekonomist proiz\'odn ie pal' excellence, t\Tdi stoga da Dravi subjekt moderne politike ekonomije nije proiz\'odnj~, ve raspodjela.
([h'od i::. 1857, E. S, p. 161),
"Stoga znai:
.,' on je instinktil'llo u oblicima raspodjele vidio
najclscl izraz stall1ih odnosa pokretaa proi::.yodnje 'u cZWlOlll
drutv1I, (ib, 160)

Ti stalni odnosi pokretaa proizvodnje u danom

drutvu upravo su proizvodni odnosi koji u Marxovu razmatranju, ne Ll obliku iIlS[il1ktivl1e slutnje, tj, kao nezna-

175

nosCLl izmjenu materije i prirode ... on, u odnosu na prirodu igra ulogu prirodne sile, on tvrdi da je preobraavanje
materi jalne prirode u proizvode, dakle proces rada kao materijalI1i mehan:izam, upradjan fizikim zakonima prirode i
tehnologije. Radna snaga Ukljuuje se u taj mehanizam. To
odrec1enje procesa rada materijalnim uvjetima spreava svaku humanistiku koncepciju ljudskog rada kao istog stvaranja. Poznato je ela taj idealizam nije postojao u mitskom
razdoblju, nego je vladao Ll samoj politikoj ekonomiji i putem nje u ekonomskim utopijama vulgarnog socijalizma, npr.
u Proudhona (zamisao o narodnoj banci), Gray ja (radna
dobra), napokon u Gotskom programu koji je u pnom redu objavlji\"ao:
rad je izvor svakog bogatsvo. i svake kulture na
to Marx odgovara:
Rad nije iz\"or sveg bogatstva. Ipak je priroda
izvor upotrebnih vrijednosti (koje su stvarne vrijednosti)
kao i rad koji je i sam izraz prirodne sile, sile ovjekova
rada. Tu otrcanu frazu nalazimo u svim poetnicama li ona
je istinska jedino pod uvjetom preutnog podrazumijevanja
prvotnosti rada sa svim predmetima .i postupcima koji ga
prate. Ali socijalistiki program ne moe dozvoliti toj graan
skoj frazeologiji da proe ispod utnje uvjeta koji jedini mogu ovoj dati smisao. Graani posjeduju izvrsne razloge da
radu pridaju tu lZadllaravl1u mo stvaral1ja.
(Kritika Gotskog programa, E. S., pp. 17--18)

nje, nego u obliku pojma i njegovih posljedica, potresaju

predmet klasine ekonomije, .i zajedno s njenim predmetom
i samu znanost politike ekonomije kao takvu.
Marxova zasluga odista nije u tomu to je ustvrdio, kao ni II tomu to je pokazao primat proizvodnje (to je
na svoj nain uinio ve i Ricardo), nego to je izmijenio
pojam proizvodnje, pripisujUi mu posve drugi predmet nego
to je to predmet koji daje stari pojam.

C. -

Proizvodnja

Cjelokupnu proizvodnju, prema tome, odreuju

dva nerazdruiva elementa: proces rada u kojemu ovjek
preobraava prirodu kako bi iz nje stvorio upotrebne vrijednosti, te drutveni odnosi proizvodnje kojima se vri taj proces rada. Mi emo ta dva momenta ispitivati postupno: proces rada (a) i proizvodne odnose (b).
a) Pro.ces rada

Analiza procesa rada odvija se oko materijalnih i

tehnik,ih

uvjeta proizvodnje.

Proces rada ... svrsishodno. je djelatnost radi izupotrebnih vrijednosti radi prisvajanja prirodnih
stvari za ljudske potrebe, opi uvjet za razmjenu izmeu o
vjeka i prirode, vjeiti prirodni uvjet za Iljudski ivot, samim
Dim nezavisan od svih njegovih drutvenih obLika, lili pak jednako svojstven svim drutvenim oblicima. (I, 186).

raivanja

Taj isti utopizam bio je razlog to su Smith i svi

utopisti propustili u ekonomskim pojmovima formalnu predstavu Illlllosti proizvodIlje materijalnih uvjeta procesa rada, bitnu za taj proces, dakle da apstrahiraju od stvarne

materijalnosti proizvodnih snaga (predmet rada, materijalna

sredstva rada) koje postoje u svakom procesu proizvodnje
(Smiihovoj politikoj ekonomiji nedostaje teorija proizvodnje, neophodne u s\"akoj teoriji proizvodnje). Isti taj idealizam rada omoguava Marxu da u Rukopisil1la iz. 1844. Smitha
nazove "Luterom moderne politike ekonomije, buduoi ela
je znao s\"esti S\"O bogatst\"o (s\"aku upotrebnu vrijednost), na
ljudski
te da pot\Tc!i teorijsko jedinstvo Smitha i Hegela: pr\'og to je s\'u
syeo na
nost rada, drugog, to je rad smatrao ovjekovom biti.
Marx u Kapitalu kiela s tim idealizmom rada, mislei pritom
pojam materijalnih m"jeta s\"akog procesa rada i stvarajui
pojam ekOllomskih oblika postojanja tih materijalnih uvjeta: za nain kapitalistike proiz\"odnje, razlike konstantnog
i promjenlji\og kapitala s jedne strane, Sektora I i Sektora
II proiz\"odnje, s druge strane.

Taj se proces svodi na kombinaciju triju jednostavnih elemenata: kojih je tri: ... 1. osobna ovjekova djelatnost, ili rad; 2. predmet na koji se radom djeluje; 3. sredstvo kojim se djeluje (I, 181). Prilikom procesa rada troi
se dakle snaga ljudskog rada kojim ljudi primjerenim tehni
kim pravilima koriste sredstva rada i na taj nain preobraavaju predllle[ rada (bilo sirovu makriju, bilo ve obraenu ili pnu materiju) u nki koristan proizvod.
Ta analiza pokazuje dva billla obiljeja koja e
mo postupno ispitivati: materijal/m prirodu uvjeta procesa
rada; prevladavajuu ulogu proiz-vod1lih sredswva u procesu
rada.
Prvo obiljeje. Svako troenje radne snage prili
kom proizvodnje pretpostavlja materijalIle uvjete koji se svode na postojanje prirode, bilo kao sirovine bilo preobraene
ljudskom djelatnou. Kad Marx pie da je rad prije svega
proces koji se odvija izmeu prirode i ovjeka, proces u ko
jemu ovjek uspostavlja, upravlja .i nadgleda svojom djelat-

Na tom se jednostavnom primjeru mogu razmiljanjem o pojmll IljeIla predmeta procijeniti teorijske i praktike posljedice na polju ekonomske analize. PristajUi uz
12 Kaku

176

itati

K8.pital

177

pojam proizvodnje, Marx misli stvarnost materijaln.ih uvjeta proizvodnje, kako bi na podruju ekonomske anahze stvoI'io ekonomski operativne pojmove (postojani i primje~ji
vi kapital, Sektor l, Sektor II) koji mijenjaju njihov smjer
i prirodu. Pojam njegova predmeta nije paraekonomski pojam, to je pojam stvaranja ekonomskih pojmova neophodnil~
za razumijevanje prirode ekonomskog predmeta. Ekonomsk~
pojmovi konstantnog i promjenjivog kapitala, Sektora I l
Sektora II ekonomska su odreenja na samom polju ekonomske analize, pojam materijalnih uvjeta procesa rada. Pojam
predmeta tada postoji neposredno u obliku operativl!ih ~ko
nomskih pojmova. Ali bez pojma predmeta, tl se pOJmoVI ne
bi mogli izgraditi, i mi bismo ostali u Smithovom ekonomskom idealizmu, izloeni svim iskuenjima ideologije.

Dwgo obiljeje. Ista analiza procesa rada ukazuje na

nu ulogu sredstava za rad.

To je sredinje mjesto jer nam pokazuje kako

nije dovoljno, da bi se deklariralo kao marksist,. ~matr~ti
da ekonomija i u ekonomiji, proizvodnja upravljajU SVIm
drugim sferama drutvenoga ivota. Mogue je objaviti tu
tezl; a ipak, U isti mah, razvijati idealistiku koncepciju
ekonomije i proizvodnje, tvrdei da je rad ujedno bit o
vjeka i bit politike ekonomije, ukratko, razvijati antro?olo ku ideologiju rada, civilizacije rada itd. Marxov materIJalizam naprotiv pretpostavlja materijalistiku koncepciju ekonomske proizvodnje, tj. izmeu ostalih uvjeta, pokazivanje
materijalnih uvjeta nesvodivih na proces rada. To je jedna
od izravnih primjena Marxovog stava, sadranog u pismu
Engelsu, koji sam naYeO, i u kojemu Marx tono kae da
je kategoriji Ilpotreblle vrijed~l~sti pridao. po~ve dn.~~o
znaenje nego njegovi prethodmcl. O to se pItanje SPOtICU
sva tumaen ja marksizma kao filozofije rada, bila ona
etika, persona!istika ili egzistencijalistika, kao sartrovska
teorija, praktino
inertna, jer joj nedostaje pojam materijalnih u\jeta procesa rada. Ve je Smith dovodio u Yezu aktualne materi jalne uvjete procesa rada i rad u prolosti, i
na taj nain" \Taanjem Ll beskonanost rijeio akuwllloSI
materijalnih mjeta danih Ll odreenom trenutku kroz proces
rada, Ll ileakl1wlllOSl prethodnih rado\'a, u njihovo sjeanje
(Hegel je tu koncepciju morao potvrditi u svojoj ~eoriji
))Errinnerun!2a) Jednako ju je razrijeio Sartre Ll fIlozofskom sjeanju jedne prijanje prakse, drugotne Ll odnosu na
neku drugu ili na druge prakse koje su joj prethodile, i tak?
redom s\"e do prakse prvobitnog subjekta, aklUallle matenjalne uvjete ija strukturalna sloenost \"lada sva~im radOI?1,
svakim aktualnim preobraajem sirovine u konstan prOIz\"od. U ekonomiste Smitha to idealno rasipanje izaziva znaajne teorijske posljedice na podruju same ekonomije. U
Sartra ona je neposredno sublimirana u svoju filozofsku istinu; antropologija subjekta, prikrivena u Smitha, u Sartra
poprima otvoren oblik filozofije slobode.

Izmeu tri konsiitutivna elementa procesa rada

(predmet, sredstava za rad, radna snaga) postoji dakle jedan
premoan, i to su sredstva za rad. Ovaj posljednji elemenat
je taj koji, u procesu rada koji je zajedniki svim ekonomskim razdobljima, omoguava odreenje i specifine razlike
tih bitnih oblika. Sredstva za rad odreuju tipian oblik
procesa rada; odreujui nain napada izvanjske okoline
koja je podreena preobraaju u procesu ekonomske proiz
\"odnje, ona odreuju IZain proizvocinje, fundamentalnu kategoriju marksistike analize( kako u ekonomiji tako i u
povijesti) ona isto\Temeno odreuju ,i stupanj proizvodnosti
proiz\'edenog rada. Pojam razlika koje se mogu promatrati
u raznim procesima l"ada, pojam koji omoguava ne samo
"periodizaciju povijesti, nego prije svega n'or'bu pojma povijesti: pojam naina proizvodnje je, kako ga mi tu razma!ramo utemeljen u kvalitati\'nim razlikama naina rada, tj. u
njihovoj produktivnosti. Je li jo potrebno istaknuti da postoji izravan odnos izmeu koncepcije o primarnoj ulozi nai{1a rada i ekonomski operativnog pojma produktivnosti?
Treba li jo primijetiti da klasina ekonomija, kako joj spoitava Marx, nikad nije znala izdvojiti i utvrditi taj pojam
produktivnosti - te ela je njeno nepI"iznavanje povijesti po\"eZaI10 s oclsust\"om pojma naina proizyoc/nje?}7

178

179

Upotrebai stvaranje sredstava za rad '"

znaaj

daju

specifino obiljeje procesu ljudskog rada i zato Franklin odreuje ovjeka kao ivotinju koja proizvodi orua (toolma-

king animal). OstaCi sredstava za rad imaju, u istraivanju

iezli h drut\'enih formacija isto znaenje koju ima i graa
fosilnih kostura za upoznavanje izumrlih ivotinjskih vrsta.
Ono to jedno ekonomsko razdoblje razlikuje oel drugog, nije 0110 to se pravi (macht), nego kako (wie) se proizvodi, kojim srecls t vima za lad. Sreds tva za rad nisu samo pokazatelji
ijudskih proizvodnih snaga, nego i pokazatelji (Anzeiger)
drut\"enih odnosa u kojima se proizvodi. (Kapital, I, 182-

-83)

St\"orivi pojam-klju naina proizvodnje, Marx

odista mOe izraziti stupanj materijalnog napada prirode
procesom proiz\"odnje, nain jedinstva koji postoji izmec1u
"ovjeka i prilOde i stupnjeYe razlika tog jedinstva. Ali istodobno s njegovim otkriem teorijskog znaaja razmatranja
ill{/{erijall1iiz lIl'jeza proizvodnje, pojam naina proizvodnje
otkri\"a nam takoer i jednu drugu stvarnost koja odgovara
stupnju razlike u jedinstvu ovjek-priroda - proiz.vocirze
odnose:
1~

s\ im pitanjima koja su II

posebice njegoHl

znaajnu

~vom

p.ogIavlju. snf11o.

naznaena,

analizu pOJina pr01z\,odnlh snaga.

\ idi tekst Balibara,

)}naini rada nisu samo pokazatelji stupnja razvitka ljudske radne snage, nego i pokazatelji (Anzeiger) drutvenih odnosa u kojima se proizvodi ...
Zahvaljujui tome otkrivamo da je jedinstvo o
vjek-priroda, izraeno stupnjem razlike toga jedinst.va, istodobno ,i jedinstvo odnosa ovjek-priroda i dl:utven.lh odn?:
sa u kojima se proizvodi. Pojam naina prOlzvodnje sadrzl
dakle pojam jedinstva tog dvostrukog jedinstva.

b) Odnosi proizvodIlje

Mi se tako nalazimo pred jednim novim uvjetol1l

procesa proizvodnje. Nakon mate~'q~lnih L:vjeta procese: pr.oizvodnje u kojima je izraena specIfIena pnro.da odnosa covJeka i prirode, sada emo ispitati drutvene uVJe!e p~oc.esa proizvodnje: drutvene proizvodne odnose. Ti nov~ uVJet~ odno~e
se na posebnu vrstu odnosa izmeu pokretaca proIzvodnje
na osnovi odnosa koji postoje izmeu pokretaa, s jedne
strane, te materijalnih mogunosti proizvodnje s druge str:ane. To je sredinje odreenje: jer drutveni se odllosi p:O/~
vodnje Ile mogu svesti Ila jednostavne OdI10S~ meu ljudlIlla, Ila odnose koji bi umijeali u spor samo ljude, da.kle .1l~
razlike unutar jednog univerzalnog l1l?dela, illt~rsub.'ektl:/
te/a (presti, borba, vladanje, ropstvo ltd.). Drustvenr prol::-

vodni odnosi kod Marxa ne odnose se samo na ljude, nego l,

u posebnim sluajevima, na po~retae. procesa p~'?izvodnje
i materijalne uvjete procesa prOlzvodnJ~. ~a nast<?pm .na
mu, s razloga koji pribliava analizu kOJU Je Rancler~ lzvrs.l?
o nekim Marxovim postavkama, gdje bi se u terrIl1nOloglJI
koja se povodi za njegovom antropolokom filozofijom ~
mladosti mogli doslovce uzajamni odnosi ljudi suprotstavIti uzajm;1im ;dnosima stvari. U proizvodnim odnosima ukllueni su i odnosi meu ljudima i stvarima, tako da su mea usobni odnosi ljudi odreeni odnosima koji postoje lizmeu
ljudi i materijalnih elemenata procesa proizvodnje.

!?-

to Marx kae o tim odnosima? On spominje da

su oni raspodjela ili kombinacija (Verbindung). Govorei o raspodjeli Ll Uvodu (p. 161), Marx pie:
U njenom najobinijem shvaanju, raspodje~a
sc jayJja kao raspodjela proizvoda, pa j~ ta~o ~~1a podavIJe
od proizvodnje i tako rei neovisna o ovoJ. Ah, pnJe nego sto
bude raspodjeia proizYoda, ona je: 1. raspodjela sredstava
za proizvodnju i 2. to je drugo odreenje istoi?a odn?sa, r~s
podjela lanova drutva na razliite vr:ste prOlzvodr;Je (OVISnost pojedinaca o proizvodnim OdnO~1l11.a). Ra.spvod]ela proizvoda posljedica je te raspodjele kOJa Je uklJucen~ u pr?ces same proizvodnje, te odreuje strukturu prOizvodnje
(GEederung). Prouavati proizvodnju, a ne voditi rauna o
toj raspodjeli koja je u nju Ukljuena, oigledno je prazna

180

apstrakcija, dok je nasuprot raspodjela proizvoda uvjetovana tom raspodjelom koja prvobitno jest moment proizvodnje (Moment) ... proizvodnja ima neminovno svoje ishodite
u odreenoj raspodjeli proizvodnih sredstava ...
Ta se raspodjela sastoji dakle od dava Ilja proizvodnih sredstava pokretaima proizvodnje u okviru odree
nog odnosa koji se uspostavlja izmeu proizvodnih sredstava, s jedne strane, i pokretaa proizvodnje. s druge strane.
Raspodjela-davanje mOe se formalno shvatiti kao spoj (Verbindung) odreenog broja elemenata koji pripadaju bilo
sredstvima za proizvodnju, bilo pokretaima proizvodnje,
spoj koji nastaje prema odreenim oblicima.
Marx to kazuje ovako:
Ma kakVi da su drutveni obliCi proizvodnje, njeni faktOlli ostaju uvijek radniCi i sredstva za proizvodnju. Ali
jedni i drugi nalaze se u stanju \'irtuelnosti ukoliko su odvojeni. Za proizvodnju potreban je spoj. Na poseban se Ilail1 (die besondere Art 1ll1d Weise) postie taj spoj koji razlikuje raz[.iite ekonomske epohe kroz koje je prola drutvena struktura (Gese!lschaftsstruktur).
(Kapi[al, IV, 38)
U jednom drugom tekstu, nesumnjivo najznaaj
nijem (Kapital, VIII, 170-173), govorei o nainu feudalne
proizvodnje. Marx pie:
Poseban ekonomski oblik u kojem je neplaen
viak rada iznuen od neposrednih proizvoaa, odreuje od
nos vladanja i ropstva, kakav on neposredno proizlazi lz sa
me proizvodnje, te na nju djeluje. Na tomu se zasniva struktura (Gestaltung) ekonomske zajednice koja proizlazi iz samih proizvodnih odnosa, a kroz to i njena specifina politika
struktura (Gestalt). Tako mi svaki put u neposrednom odnosu vlasnika proiz\'odnje s neposrednim proizvoaima - odnos u kojemu svaki oblik odgovora, uvijek primjereno svojoj prirodi, stupnju razvitka odreenom nainu rada (Art
i.u;d Wiese), pa dakle odreenom stupnju razvitka drutveno
proiz\'odnc snage - otkrivamo najintimniju tajnu (innerste
Gchcinlni::;), skri\ eni

tC111cl j (Grundlage) skriyen

Ll.

cjelu-

kupan drutwni sklop (Konstruktion), i politiki oblik samostalnosti odnosa o\isnosti, ukratko, svakog oblika pojedine
dra\c.<c
Kroz dva elementa (pokretai proizvodnje i sredstava za proiz\'odnjul o';aj tekst pokazuje glavne znaajke.
Uz sredstva proizvodnje mj \'idimo kako se javlja ve poznata razlika izmeu predmeta proizvodnje, npr. zemlje (koja je izravIlO imala glavnu ulogu u svim oblicima proizvodnje koji su prethodili kapitalizmu) te sredstava za proizvodnju. Pored pokretaa proizvodnje vidimo kako se javlja, uz
razliku radnika i radne snage, osnovna razlika izmeu nepo-

181

sred/1llz pokretaa (Marxov izraz) ija je radna snaga na djelu

u proizvodnji, i drugih ljudi koji imaju znaajnu ulogu u
opem procesu proizvodnje kao vlasnici sredstava za proizvodnju, ali ne kao radnici ili neposredni pokretai, jer njihova radna snaga nije ukljuena u proces proizvodnje. Kombinirajui i stavljajui u odl1os te razliite elemente, radnu
snagu, neposredne radnike, vlasnike, ne neposredne radnike,
predmet proizvodnje, sredstava za proizvodnju itd., mi moemo odrediti razliita sredstva proizvod1Ije kojn su postojala i koja mogu postojati u ljudskoj povijesti. Taj postupak povezivanja odreenih elemenata silio bi nas da mislimo na k0111billaloriku, kad posebna priroda odnosa u tim
razliitim kombinacijama ne bi ove odreelivala i usko ograniavala podruje. Da bi se dobili razliiti naini proizvodnje,
valja kombinirati razliite elemente, ali sluei se obli.cima
kombinacija, posebnim Verbilldungel1, koji poprimaju znaenje samo u karakteru rezultata kombinatorike (budui da
je taj rezultat stvarna proizvodnja) a oni su: svojil1a, posjedovanje, vlast, posjed, zajedl1itvo itd. Primjena posebnih
odnosa na razliite raspodjele elemenata proizvodi odreen
broj tvorbi koje uspostavljaju odnosi proizvodnje odreenih
naina proizvodnje. Ti proizvodni odnosi odreuju veze koje razliite grupe pokretaa proizvodnje uspostavljaju s predmetima ,i sredstvima za proizvodnju, i iz te injenice proizlaze pokretai proizvodnje u funkcionalnim grupama, zauzimajui odreeno mjesto u procesu proizvodnje. Uzajamni
odnosi pokretaa proizvodnje proizlaze dakle iz tipinih odnosa koje ovi uspostavljaju sa sredstvima za proizvodnju
(predmet, sredstva), te iz njihove podjele u odreene grupe
i funkcionalno smjetene unutar odnosa prema proizvodnim
sredst,-ima strukturom pro-izvodnje.

Ja tu ne mogu ulaziti Ll korijsku analizu pojma

kombinacije i njenih razliitih oblika: vraam se na Balibarovo izlaganje. Premda teorijska priroda pojma kombinacija moe utemeljiti tvrdnju, koja se prethodno javila u
kri/ikom obliku, jasno je da marksizam nije llistoricizaili,
budui da se marksistiki pojam jJm'ijesti zasniva na naelu
oblika tc
. elim samo uslrajati na
posebnoj plirodi t ih proizvodnih odnosa koj i su znaaj ni
zbug dva razlogu.

U tekstu koji sam na\'eo vidjeh smo kako je Marx

pokazao da takav oblik kombinacije elemenata nuno zahtijeva odreen oblik vladanja i pokoravanja, neophodan da bi
nastala taha kombinacija, tj. odreen politiki oblik (Gestaltung) drutva. Upravo vidimo gdje se zasniva nunost i
oblik politike formacije: to je razina Verbi1zcllll1ga koje
omoguavaju odnosi izmeu pokretaa proizvodnje i proizvodnih sredstava, razina odnosa svojine, posjedovanja, ra-

182

spolaganja itd." Te vrste odnosa, ve prema postojanosti ili

promjenljivosti pokretaa proizvodnje u neposredne radnike
i upravljae, ine m!llim (klasna drutva) ili suvinim (besklasna drutva) postojanje politike organizacije koja ima
zadatak da postavlja i odrava te vrste odnosa s pomou
materijalne (drave) i moralne (ideologije) sile. Tako vidimo
da odreeni odnOsi proizvodnje, kao uvjet vlastite egzistencije, pretpostavljaju postojanje pravno-politike i ideoloke
nadgradnje, te zato je ta nadgradnja nuno specifina (budui da je funkcija specifinih proiz"odnih odnosa koji je
zahtijevaju). Vidimo takoer da neki drugi proizvodni odnosi ne zahtijevaju politiku nadgradnju, nego samo ideoloku nadgradnju (besklasna drutva). Vidimo naposljetku da
priroda razmatranih proizvodnih odnosa ne samo trai ili
ne trai tu i tu formu nadgradnje, nego ona jednako utvruje stupanj djelotvornosti na toj i toj razini drutvenog totaliteta. Ma kakve bile posljedice, mi iz tog moemo izvesti
zakljuak koji se tie proizvodnih odnosa: oni upuuju na
oblike nadgradnje koje trae, kao i na uvjete vlastita postojanja. Proizvodne odnose nije dakle mogue misliti kroz njihov pojam, apstrahirajui od njihovih uvjeta postojanja kao
posebnih nadgradnji. Da se posluimo samo jednim primje
rom: vidimo dobro da analiza prodaje i kupovine radne snage tamo gdje postoje odnosi kapitalistike proizvodnje (podjela na vlasnike proizvodnih sredstava, s jedne strane, i na
plaene radnike, s druge strane) pretpostavlja izravno proua"anje formalno-pravnih odnosa, to subjektima daju pravo
da kupuju (kapitalist) kao i da prodaju (plaeni radnik)
radnu snagu - kao j sveukupne politi:ke i ideoloke nadgradnje koja stvara i uva ekonomske pokretae u podjeli
uloga, to manjinu eksploatatora stvara ,'lasnicima sredstava
za proizvodn iu. a veinu naroda nroizvoaima vika vrijednosti. ita'va nadgradnja promat~'anog drutva tako je na
poseban nain ukljuena i prisutna u proizvodnim odnosima, tj. u struk turi raspodjele proizvodnih odnosa i ekonomske funkcije odreenih kategorija pokretaa proizvodnje.
Valja rei, ako struktura proiz"odnih odnosa odreuje ekonumsko kao tab'o, onda definicija pojma proiZ\'odnih od11 u", a jednog naina odreene proiz\'odnje polaZi nuno od
definicije pojma totaliteta razliitih razina drutva, te iz
Hsta njihovih "eza (tj, djelotvornosti).
Tu se ni u kom sluaju ne radi o formalnom zahlje,'u, nego o apsolutno teorijskom Ln'jelu koji ini pojam
ekuI10111Skuf!,. Valja se pozvati na mnoge probleme koje ta
definicija postavlja kad se radi o nainima proiz\"Odnje koji
se razlikuju od kapitalistikog naina proizvodnje, kako bi:. To Je .znap.jna odredba. Pojam "yl3.snit\~!,; tl :"1nrxa nnyjcuje da su proiz\"udni
Prayo dakle nisu proizYodni odnosi. Oni
posljednji pnpadaJu nadgradnJI. pravo u nadgradnju.

odn~sl 1~~o\'J~tni ~ pra\"mm ~~nosima,

183

smo mogli uvidjeti njihovu vanost, poput onog to je, kako

to esto kazuje Marx, skriveno u kapitaListikom drutvu,
a postaje vidljivo u feudalnom drutvu ili u prvobitnoj zajednici; tako i mi u ovim posljednjim drutvima jasno vidimo kako se ekonomija ne da jasno vidjeti, kao i to da mi
u tim istim drut"ima jasno vidimo da stupanj djelot\'ornosti
razliitih razina drutvene strukture nije mogue jasno vi
djeti! Antropolozi i etnolozi znaju ega se valja drati, pa.
traei ekonomsko, upadaju u odnose srodstva, ili u religiozne ili druge institucije; strunjaCi za srednjovjekovnu p6vijest znaju ega se valja drati, pa traei u ekonomiji
glavno odreenje povijesti, nalaze je ... u politici ili religiji.))
U svim tim sluajevima ne postoji neposredIlo razumijevanje
ekonomskog, nema sirove ekonomske )}datosti, kao ni neposredno dane djelotvornosti na toj i toj razini. U s\'im
tim sluajevima odreenje ekonomijskog polaZi od stvaraIlja vlastitoga pojma, koji, da bi bio stvoren, pretpostavlja
definiciju postojanja i specifinog odnosa razliitih razina
strukture svega, kako su one uvjetovane nuno strukturom
naina proizvodnje. Stvoriti pojam ekonomskog znai odrediti ga strogo kao razinu, instanciju ili podruje strukture
naina proizvodnje, naime odrediti njegovo mjesto, irinu i
granice u toj strukturi, to znai, posluimo li se starom platonikom slikom, odsjei podruje ekonomskog u struk!LIPi cjeline, prema njegovoj vlastitoj artikulaciji, Ile zavaravajui se njo/l1e. ))Odrezanost od ))danog ili empirisLiki
lom, uvijek se vara u artikulaciji, jer na realno projicira
artikulacije i proizvoljno odvajanje ideologije koja ga podr
ava. Pravo odvajanje i artikulacija postoje dakle samo pod
uvjetom da imademo, dakle izgradimo njen pojam. Drugim
rijeima, nemogue je u primitivnim drutvima promatrati
tu i tu injenicll, tu i tu praksu. prividno bez odnosa prema
ekonomiji (kao obiaje srodstva ili religiozne rituale ili
grupne odnose), kao strogo ekollomske, bez prethodno stvorenog pojma odvajanja strukture od svega drutvenoga u
tim razliitim djelatnostima ili razinama, ne otkri\\~i njiho\'
pravi smisao u strukturi cjeline, ne naavi, u razlikam'a tih
djelatnosti, regiju ekonomske prakse, njen oblik i njene 1110daliLete. Vjerojatno __ elik dio potekoa
i SU\Temene antropologije ostaju pri injenicama, "datostima
(deskriptivJ1e) etnografije bez teorijske opreznosti u izgradnji pojma njihova predmeta: le tako u ell10grafiju unose kategorije koje za njih praktiki odreuju ekonomsko, tj. kategorije koje su esto empirijske, iz ekonomije su\Temenih
drutava. To uveava aporije. Slijedimo li i dalje Marxa, mi
zaokreemo u prvobitna i druga drutva zato da bismo vidjeli jasno ono to nam nae vlastito drutvo krije: kako
GodeJ.iero\" lanak: "Predmet i metode ekonomske antropologije" (Objd et metho
des de l'anthropologie 0conomiques). L'Homme, X, 1965.

'!

184

bismo jasl10 vidjeli da se ekonomsko, vie od bilo koje druge

stvarnosti (politike, ideoloke itd,) nikad ne vidi jasno i ne
odgovara datom, To je oitije u kapitalistikom nainu
proizvodnje o kojemu znademo da je nain proizvodnje gdje
fetiizam dotie podruje ekonomskog, Usprkos oigledno
stima ekonomske datosti u svijetu 'kapitalistike proiz\'odnje i upra\'o povodom jakog obiljeja tih fetiiziranih
evidentnosti, biti ekonomskog mogue je pristupiti tek izgradnjom njena pojma, tj, utVl'llivanjem mjesta ekonomskog
u cjelokupnoj strukturi, dakle ukazivanjem na vezu koja postoji izmeu tog podruja i drugih (pravno-politike i ideoloke nadgradnje), stupnjem prisutnosti (ili djelotvornosti)
drugih podruja Ll podruju samog ekonomskog, Taj se zahtje,' moe izravno smatrati teorijski pozitivnim zahtjevom,
i on se moe i izostaviti ali se on tada oituje kroz svoje posljedice, bilo teorijske (kontradikcije, pragovi u pojanjenju),
bilo pl'aktike (npr, potekoe u tehnioi planifikacije, socijalistike ili ak kapitalistike), To je, prikazan \Tlo shematski, prTi zakljuak koji smo mogli izvui iz Marxova odree
nja ekonomije kroz proizvodile odl1ose,
Nita manje znaajan nije ni drugi zakljuak. Ako
nam se odsad proizvodni odnosi javljaju kao regionalna
struktura upisana u strukturu drutvenoga totaliteta, ona
nas zanima i kao struktura. Tu vidimo kako se gubi varka
teorijske antropologije, istovremeno kad i varka homogenog
prostora ekonomski danih fenomena. Ne samo da je ekonomsko neka strukturirana oblast koji Tima vlastito mjesto
u globalnoj strukturi drutvene cjeline, nego ono funkcionira i u samom svojem mjestu, u svojoj regionalnoj (relativno) autonomiji kao regionalna struktllm i kao takvo odreuje svoje elemente. Mi se tu susreemo s rezultatima dru
?:ih 'istraivanja toga eljela: naime ela struktura oelnosa i proizvodnje odreuje mjesta i funkcije pokretaa proizvodnje
koji uvijek samo zapremaju ta mjesta, utoliko, ukoliko su
nosioci (Trager) tih funkcija. Pravi subjekti (kao nosioci postupka) nisu ti posjednici niti ti funkcionari, nisu
dakle, proti\' svih prividnosti, evidentnosti, datosti nai\'ne antropologije, konkretni pojedinci, stvarni ljudi, nego odrelenje i podjela [ilz mjesza i lih fUllkcija, Pravi 511bjck/c dakle su odrec1imi i raspodjeljimi: proiZ.l'odni odIlosi (i politiki i ideoloki drutveni odnosi). Ali kako se
radi o odnosima, oni se ne mogu obuhvatiti kategorijom
sub jekta. I ako sluajno te proizvodne odnose hoemo svesti na odnose meu ljudima, tj. na ljudske odnose, nanijet
emo nepravdu Marxovoj misli, koja, pod uvjetom da se kritiki itaju neke od njegovih neobino dvosmislenih tvrdnji,
pokazuje kako se proizvodni odnosi (kao i drutveno politiki
i ideoloki odnosi) ne mogu svesti na antropoloku intersubjektivnost, budui da oni pokretae i predmete povezuju

185

samo u specifinoj strukturi raspodjele odnosa, mjesta

funkcija iji su nosioci predmeti i pokretai proizvodnje.
Jo jednom moemo dakle shvatiti u emu pojam
njegova predmeta radikalno razdvaja Marxa od njegovih
prethodnika i zato su ga njegove kritike sruile. Misliti pojam proizvodnje znai misliti pojam jedinstva njegovih uvjeta, tj. nain proizvodnje. Misliti nain proizvodnje zna;
misliti ne samo materijalne uvjete, nego i drutvene uvjete
proizvodnje. U svakom sluaju to znai stvoriti pojam koji
nalae odreenje ekonomski operativnih pojmova (upotrebljavam namjerice taj naziv koji je u stalnoj upotrebi ekonomista), polazei od pojma njihova predmeta. Poznato nam
je koji pojam u kapitalistikom nainu proizvodnje izraava u samoj ekonomskoj st\'arnosti injenicu kapitalistikih
proizvodnih odnosa: to je pojam vika vrijednosti. Jedinstvo
materijalnih i drutvenih uvjeta kapitalistike proizvodnje
izraeno je izravnim odnosom izmeu kapitala koji se mijenja i proizvodnje vika vrijednosti. To to viak vrijednosti nije stvarnost koja se dade mjeriti, potvruje injenica
da on nije sn'ar, nego pojam odnosa, pojam drutvene struklure proizvodnje, jednog postojanja vidljivog i mjerljivog
,amo kroz njegove posljeciice znaenje ega emo doskora
odrediti. To to on postoji samo kao posljedica, ne znai da
ga se moe potpuno spoznati u jednoj odreenoj posljedici,
jer bi on za to trebao da bude potpllIla prisutan, premda je
kao struktura potpuno prisutan tek u svojoj odrec1el1oj prisutnosti. On jc prisutan samo u totalitetu, u totalnom kretanju svojih posljedica, u onom to Marx naziva totalitetom
koji nastaje iz svojih oblika postojanja, s razloga koji se
odnosi na samu njegovu bit, da jest proizvodni odnos koji
postoji izmeu pokretaa procesa proizvodnje i naina proizvodnje, tj. same strukture koja vlada procesom u s\'Cukupnosti njegova razvoja i njegova postojanja. Predmet proiz\'odnje: zemlja, mineral, ugljen, pamUk, sredstva proizvod.
ilje: alat, stroj itd, sve su to stvari ili vidljivi, odredljivi,
mjerIj ivi reali teti, a nisu st ruktIlre. Proizvodni odnosi jesu
strukture - i obian ekonomist uzalud istrauje ekonomske
injenice, cijene, razmjenu, plae, profit, rentu itd, sve te
mjerlji\c injenice, i uope neCe vidjeti struklllru, kao
to fiziar prije Newtona nije mogao vidjeti zakon sile
lee pri padu tijela ili kemiar prije La\'oisiera kisik u deflogistiziranoI11 zraku. Kao to se i prije Newtona vidjelo
da tijelo pada, vidjelo se i prije Marxa kako manjina
ugnjetm'a \'eim!. Meutim, pojam ekonomskih oblika
tog ugnjetavanja, pojam ekonomskog postojanja proizvodnih odnosa, dominacije i struktural/lo odreenje itave sfere
politike ekonomije, u to doba nisu teorijski postojali. Premda su Smith i Ricardo u injenici rente i profita, stvorili
injenicu vika vrijednosti, oni su ipak ostali u mraku, ne

186

znajui

za ono to su stvorili, budui da nisu dali njegov

pojam, niti iz toga izveli teorijske zakljuke. Oni su bili j~ko
daleko od toga da ga mogu 111 i5liti, budui da nikada mSLl
shvatilI, kao ';;i sva Imltura njihova doba, kako neka inje
nica moe biti postojanje odnosCl kombinacije, odnosa
sloenosti, konsupstancijalnog nainu cjelokupne proizvodnje koji gospodari svojom prisutnou, svojim ~rizama, svojom budunou, postavljajui kao zakor:- s.:'o]e s~ru~tur~
cjelokupnu ekonomsku stvarnost, s\'e do ndl]lve pO]edl:10~~1
empirijskih fenomena
ostajUi pri svemu tomu /levldlI1I'
ak i u njihovoj zasJjcpJjujuoj jasnoi.

187

IX -

MARXOVA VELIKA TEORIJSKA REVOLUCIJA

Sada se moemo okrenuti prolosti ne bismo li zahvatili mjeru udaljenosti koja dijeli Marxa od njegovih prethodnika - i njegov predmet od njihova.
Mi odsad moemo napustiti predmet antropologije to je u politikoj ekonomiji imala zadatak da istodobno zasnuje ekonomsku prirodu ekonomskih fenomena (teorijom homo oeconomicusa) i njihovo postojanje u homoge110111 prostoru podatka. Oduzevi podatak antropologiji,
preostaje taj prostor koji nas upravo zanima. to se zbiva
s njime kad se vie ne moe zasnivati na antropologiji, i koje
su posljedice te lienosti?
Politika ekonomija promatrala je ekonomske fe
nomene to proizlaze iz ravnog plana u kojemu je vladala
mehanika kauzalnost, tako da je odreena posljedica mogla biti svedena na uzrok-predmet, drugi fenomen; da se njegova imanentna nunost mogla razumjeti potpuno u nizu
podataka. Homogenost tog prostora, njegovo plono obiljeje, njegov karakter podatka, njegova vrsta linearnog kauzaliteta, kao i teorijska odreenja koja u svom sistemu grade
strukturu teorijske problematike, tj. odreenog naina kojim promatraju svoj predmet, istovremeno mu postaVljaju
odreena pHanja (samom tom problematikom) o njegovu biu, pretpostavljajui oblik njihovih odgovora (shema mjere):
ukratko empiriku problematiku. Marxova se teorija radikalno suprotstavlja tom shvaanju. To ne znai da je ona njegovo obrtanje, ona je drugaija, teorijski ne odnosei se
teorijski prema o\'oj, dakle raskidajui s njom. BudUi da
ekonomsko odreuje njegovim pojmom, Marx nam prikazuje, elimo li njegovo miljenje zorno prikazati prostornom
metaforom, ekonomske fenomene ne kroz beskonanost jednog homogenog prostora, nego unutar podruja koje je odreeno regionalnom strukturom koja je i sama upisana u globalnu strukturu: dakle kao dubok i sloen prostor koji je i
sam ukljuen u jedan drugi sloeni i duboki prostor. Ali ostavimo tu prostornu metaforu, budUi da se njene moi iscrpljuju u toj prvoj suprotnosti, i sve odista zavisi o prirodi
te dubine, ili, govorei stroe, o toj sloenosti. Odrediti eko-

188

nomske fenomene njihovim pojmom, znai odrediti ih potj. pojmom (globalne) strukture
ova odreuje (regionalnu) strukturu koju stvara kao ekonomske predmete, i odreuje fenomene te regije, smjetene u odreenom mjestu strukture
cjeline. Na ekonomskoj razini, tonije reeno, struktura koja
stvara i odreuje ekonomske predmete jest slijedea struklura: jedinstvo proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. pojam te posljednje strukture ne moe biti odreen ~zvan pojma globalne strukture naina proizvodnje.
Ovo jednostavno rasvjetljavanje teorijski fundamentalnih Marxovih pojmova, njihovo postavljanje u jedinstvo teorijskoga govora, prua otprve stanovit broj znaaj
nih posljedica.
Prvo: Ekonomsko ne moe imaH kvalitetu podatka (neposredno vidljivog, koje se moe promatrati itd.), budui da njegovo prepoznavanje zahtijeva pojam ekonomske
strukture, koja opet sa svoje strane zahtijeva pojam strukture naina proizvodnje (njene razliite razine i specifine
odnose) - zatim, njegovo prepoznavanje pretpostavlja dakle
stvaranje njegova pojma. Pojam ekonomskog mora biti dan
za svaki nain proizvodnje, kao pojam svake druge razine
koja se odnosi na nain proizvodnje, kao to je politika,
ideoloka itd. SveUkupna ekonomska znanost odnosi se kao
i svaka druga znanost na pojam svog predmeta. Pod tim
uvjetom ne postoj'i razlika izmeu teorije ekonomije i teorije povijesti, nasuprot, teorija ekonomije podreena je teoriji povijesti, naravno ne u historicistikom, kao ni empirijskom znaenju, koj.im smo mogli zacrtati teoriju historije:'
Na isti nain, kao to svaka povijest koja ne izrauje pojam svoga predmeta, nego ga hoe odmah proitati u vidljivu polju povijesnih fenomena, ostaje, htjela to ona ili
ne, okaljana empirizmom, tako i cjelokupna "politika ekonomija koja ide prema stvarima samim, tj. prema konkretnom, danom, ne stvarajui pojam svog predmeta, ostaje, htjela to ona ili ne, zahvaena u mree empirijske ideologije, pod stalnom prijetnjom izbijanja pravih njenih predmeta,(, tj. ciljeva (bio to ideal klasinog liberalizma ili ak
humanizma rada, ak i socijalistikog).
Drugo: Ako polje ekonomskih fenomena vie
nema homogenosti jedne beskonane ravni, njegovi predmeti vie nisu, s punim pravom, posvuda meusobno homogeni,
dakle jednakomjerno sposobni za usporeenja i za mjeru.
Mogunost mjerenja, intervencije matematskog pomagala,
njenih modaliteta itd, ipak nije iskljuena iz ekonomije, ali
je odsad podreena predvidljivosti pojmovnog odreenja
mjesta i granica mjerljivog, kao mjesta i granica na koja
se mogu primijeniti drugi izvori matematske znanosti (npr.

mou pojma te sloenosti,

naina proizvodnje, ukoliko

" Vidi poglavlje 3.

189

pomagala ekonometrije, ili drugih postupaka formalizacije).

Matematska formalizacija moe biti samo pOdreena pojmovnoj formalizaciji. Tu granica koja dijeli politiku ekonomiju
od empirizma, i sama formalistika, polazi od granice koja
dijeli pojam predmeta (teorijskog) od konkretnog predmeta i od ak matemat>ikih pravila njegova manipuliranja.
Praktike

su posljedice toga naela oite npr. u

problema planifikacije, kad se kao pra\'j tehniki problemi rado uzimaju problemi koji nastaju naprosto iz odsutnog pojma predmeta, tj. iz ekonomskog
empirizma. Intelektualna tehnokracija hrani se tom vl stOI11
nejasnoa, a nita se ne rjeava due od problema koji ne
postoji ili je loe posta\"ljen.
rjeenju

tehnikih

Tree: Ako podruje ekonomskih fenomena vie

nije taj plostor, ve duboki i sloen prostor, ako su ekonomski fenomeni odreeni njiho\'om sloienoll (tj. njihovom
strukturom), na njih se vie ne moe, kao nekad, primijeniti pojam linearnog kauzaliteta. Potreban je jedan drugi
pojam da bi se pokazao nov oblik kauzaliteta koji trai novo
odreenje predmeta politike ekonomije, njegova sloenost,
tj. njegovo pravo odreenje: odrede/1je koje daje struktura.

Ta trea posljedica zasluuje svu nau panju, jer

nas uvodi u apsolutno novo teorijsko podruje. Da se predmet ne moe odrediti po njegovoj neposredno vidlji\'oj ili
osjetnoj pojavi, da je potreban pojam kako bi ga se njime
moglo spoznati (begreifen: obuhvatiti; BegriH: pojam), to
je postavka koja u naim uima zvoni kao neto ve poznato,
i to je bar pouka cjelokupne povijesti moderne znanosti, o
kojoj vie-manje promilja i klasina filozofija, premda se
to razmiljanje odvijalo u elementu transcendentnog empi1'izma (kao u Descartesa), ili transcendentalnog (Kant i Husserl) ili iclealistiko-objektiYl1og (Hegel). Istina, bili su potrebni \'eliki teorijski napori kako bi se prekinulo sa svim
oblicima tog empirizma sublimiranog u teoriji spoznaje koja vlada II filozofiji Zapac~a, kako bi se raskinulo s problematikom subjekta (cogito) i objekta - i svim njihovim varijacijama. Ali sve te filozofske ideologije barem smjerajw(
jednoj stvarnoj, nametnutoj nudi proti" tog empirizma, teorijskom praksom konkretnih nauka, naime time ela spoznaja
jednog s t \'LUI10g predmeta ne polazi od neposrednog dodira
s konkretnim, nego oel stnlranja pojIlla tog predmeta (u
znaenju predmeta spoznaje), kao njegovim uvjetom apsolutne teorijske mogunosti. Zadatak koji nam postavlja Marx,
kad nas sili da st\'oril11o pojam ekonomskog kako bismo
mogli izgraditi teoriju politike ekonomije, kad nas sili da
odredimo podruje, granice i U\'jete valjanosti matematizacije predmeta njegoviIII POjIllOlIl, ako ona kida sa svom
ielealistiko-empiristikom tradicijom kritike filozofije Zapada, taj zadatak [orlIlaino nikako ne kida sa st\'arnom znan-

190

stvel1l rn praksom, Suprotno, Marxovi zahtjeVi na nov nain

iznova preuzimaju zahtjeve to se ve due vrijeme postavljaju pred praksu znanosti koje su postigle svoju autonomiju. Ako se ti zahtjevi esto sukobljuju s praksom empiristike ideologije, koja je vladala i jo uvijek vlada u ekonomskoj znanost'i, tomu je nesumnjivo razlog u mladosti te znanosti, kao i to to je ekonomska znanost naroito izloena pritisku ideologije: znanosti o drutvu nemaju spokoj st\'o
matematskih znanosti, Hobbes je ve rekao da geometrija
ujedinjuje ljude, a drutvene znanosti dijele, Ekonomska
znanost pozornica je i ulog velikih politikih bitaka podjesti.
Drugaije je s naim treim zakljukom i zahtje\'om za razmatran je ekonomskih fenomena to su odreeni
strukturom (regionalnom) koja je i sama odreena strukturom (globalnom) naina proizvodnje. Taj zahtjev postavlja
pred Marxa problem koji nije samo zna11stven, tj. onaj koji
proizlazi iz teorijske prakse odreene znanosti (politika ekonomija ili povijest), nego je i teorijski ili filozofski problem
jer se \Tlo odreeno odnosi prema stvaranju pojma ili cjeline pojmova to nuno zal1\'aa same oblike znanstvenosti
ili postojee racionalnosti (teorijske), oblike koji u odree
nom trenutku odreuju teorijsko kao takvo, tj. predmet filozofije". Taj se problem odnosi na stvaranje teorijskog (filozofskog) pojma, apsolutno neophodnog za osnivanje strogoga gO\'ora teol'ije povijesti i teorije politike ekonomije:
za stvaranje jednog filozofski neophodnog pojma koji Ile poslOji II obliku pojma.
Moda je prerano rei da stvaranje svake no\'e
znanosti neizbjeno postavlja teorijske (filozofske) probleme
te \'Iste: Engels je tako mislio, a mi svi moemo u to vje)'l)\'ati, ako prouavamo ono to je st\'oreno od nastanka malema Like Ll Grkoj, od pojave galilejske fizike, infinitezimalnog rauna, roenja kemije, biologije itd. U veini tih pretpostad,i mi smo SUOeni sa znaajnim fenomenom, )}obno\'om znanstvenog otkria fundamentalnog za miljenje filozofije, i stvaranje, s pomou filozofije, jednog oblika lZO\'C
racioi1alllos! i (Platon nakon otkria matematiara IV i V stoljea. Descartes nakon Galileja, Leibniz s infinitezimalni m
raunom ileL). To filozofskopreuzimanje, to stvaranje s
pomou filozofije novih teorijskih problema koji rjea\'aju
teorijske prablellze, ako ne posta\'ljene eksplicitno, a ono
bar praktiki sadrane II velikim znanstvenim otkriima,
obiljeava veliki rascjep po\'ijesti teorijskog, tj. povijesti filozofije, Ipak se ini ela se neke naune discipline mogu zasnivati, ili ak smatrati zasnovanim, obinim poveanjem jednog oblika postojee racionalnosti (psiho-fiziologija, psihologija, itd.) to hoe rei da revoluciju u teorijskom ipso facto
"S\

I, pogl

I. odjcl jak P

191

se svakoga asa moe napisati odmah primjerena jednadba:

element je (ekonomski, politiki, pravni, knjievni, religiozni
itd. u Hegela) unutranja bit cjeline. Tim se modelom mogla
misliti djelotvornost cjeline nad svakim njenim elementom,
ali ta kategorija: unutranja bit - vanjski fenomen, da bi
bila na svim mjestima i uvijek pI'imjenjiva na sve fenomene
proizlazei iz totaliteta u pitanju, pretpostavljala je odree
IlU prirodu cjeline, upravo onu prirodu jedne duhovne cjelille u kojoj svaki element izraava cjelokupni totalitet, kao
"pars totalis, Drugim rijeima, u Leibniza i Hegela nailazimo na kategoriju djelotvornosti cjeline nad elementima ili
njegovim dijelovima, ali pod apsolutnim uvjetom da cjelina
nije struktura.
Ako je cjelina postavljena strukturirano, tj. kao
ono to posjeduje jednu vrstu jedinstva posve razliitog od
vrste duhovnoga jedinstva, to vie nije isto; postaje nemogue ne samo odrediti elemente prema njihovoj strukturi ili
kategorijom analitikog i pre:10sivog kauzaliteta, nego i misliti ih kategorijom globalnog izrai.ajnog kauzaliteta jedne
unutraIlje wzivokne biti imanentIle njegovim fenomenima.
:Jakaniti promiljati o odreenju elemenata cjeline kroz
strukturu cjeline, znailo je postavljati sebi apsolutno nov
problem Ll najveoj teorijskoj zabuni, budUi da se nije raspolagalo nijednim izraenim filozofskim pojmom kojim bi
sc taj problem mogao rijeiti. ledini teoretjk koji je bio toliko odvaan da je postavio taj problem i naznaio prvo rjeenje, bijae Spinoza_ Ali povijest ga je, kao to znamo, pokopala u gustoj tami. Samo kroz Marxa, koji ga je ipak slabo
poznavao, mi poinjemo tek jedva nazirati tragove tog ie
zlog lica.
l a ovdje u najopenitijem obliku ponovo postavljam tcmeljni i dramatski teorijski problem o kojem su nam
prijanja izlaganja plUila jasnu idejU. Kaem da je to osnovni problem, jer je jasno da se na drugi nain suvremena teorija u psihoanalizi kao i u lingvistici i Ll drugim disciplinarna, kao u biologiji pa ak moda i fizici, s njime sukobila,
ne sumnjajui u to da ju je Marx, mnogo prije, u pravom
smislu stvorio, Kaem da je to dra)]wtski teorijski problem,
jer ga Marx, koji ga je stvorio<" Ilije postavio kao problel1l,
nego ga je, izvanrednom ingenioznou ne posjedujui njego\' pojam, elio praktiki rijeiti, ali je pritom ipak upao II
stare sheme koje su nuno bile neadekvatne poloaju i rjeenju tog problema. O tom problemu Marx hoe razmatrati
Ll svojim tvrdnjama koje sc mogu proitati u Uvodu:

ne izaziva bUo koja znanstvena osnova, nego se barem moe

pretpostaviti znanstvena osnova koja hoe praktiki preraditi problematiku koja postoji u teorijskom kako bi mogla
misliti svoj predmet: filozofija koja moe misliti unutar teorijskog, postavljaju,i nov oblik racionalnosti (naunost, apodiktinost itd.); taj obrat izaz\'an pojavom jedne takve znanosti, stvorit e revoluciju u povijesti teorijskog.
elimo li se drati onoga to smo bili rekli JeLinom drugom prilikom o okanjenju filozofskog st\'aranja te
nove racionalnosti, tj. povijesnih vraanja iji predmet mogu
biti neke teorijske revolucije, ini se cla nam Marx prua
upravo primjer toga znaaja. Epistemoloki problem koji postavlja radikalna preobrazba predmeta politike ekonomije,
u Marxa moe biti ovako formulirana: Kojil1l se pojIllom
moe misliti vrsta novog odree/1ja koje e postali odreclenje
fenomena jednog podruja koji omoguuje struktura toga
podruja? Openitije, kojim se pojmom, ili kojom skupinolll
pojmova //Zoe obuhvat iti oci reele Ilje elemenata jedlle si rukture, i strukturalni odnosi koji postoje iZllleclu tilz ele11lelZalCl
kao i posljedice tih odllosa, djelotvonzou te strukture? I, a
foniori, kojim se pojmo11l, ili kojom skupinom pojillova IlZOe obuhvatiti odreclel1je podreelelle i llacirec1el1e struktllre?
Drugaije reeno, kako odrediti pojam strukturalIle kauzalnosti?
To jednostavno teorijsko pitanje u sebi sadri
Marxovo znaajno znanstveno otkrie teorije povijesti i politike ekonomije, Kapirala. Ali ono ga sadri kao znaajn.o teorijsko pitanje "praktiki sadrano u Marxovu znanstvenom
otkriu, pitanje koje je Marx primijenio u svom djelu, kojem je kao odgovor dao samo svoje nauno djelo, ne stvarajui njegov pojam u filozofskom djelu istog savrja.
To je jednostavno pitanje bilo do te mjere novo
i nepredvieno, da su iz njega proizile sve klasine teorije
kauzaliteta - ili ostale nepoznate, prole nezamjetljive i pokopane ak i prije vlastita roenja.
Moe se \Tlo shematski rei da je klasina filozofija (teorijsko) u cjelini raspolagala s dva sistema pojmova u razmatranju djelotvornosti. Mehanicistiki sustav kartezijanskog podrijeda, koji je kauzalitet svodio na prel10sivu
i analitiku djelotvornost: ona je samo preko deformacija
mogla misliti (kao to se to vidi u Descartesovoj psihologiji
iii biologiji) djelovanje cjeline nad njenim elementima. postojao je meutim i jedan drugi sustav kojim se mogla zahvatiti djelotvornost cjeline nad njenim elementima - Leibnizov pojam izraza. Taj model nosi cijelo Hegelovo miljenje.
Ali on pretpostavlja da je cjelina, o kojoj je rije, svodljiva
na naelo jedinstvene unutranjosti, tj. na unutranju bit, a
elementi te cjeline obliCi su fenomenolokog izraza, dok je
unutranji princip biti prisutan u svakom dijelu cjeline, pa

U svim drutvenim ublicima odredena pruizVJdnja i odnosi koji iz ove proizlaze jesu ti koji svim drugim
proizvodnjama i njihovim odnosima odreuju njihovo mjesto i znaaj. To je ope rasvjetljenje (Beleuchtung) u koje su
urunjene sve boje i koje mijenja njihove pojedinane tona-

193

192
,

litete. Posebnim se eterom odreuje specifina teina svih

oblika koji iz ovog proizlaze. (170-71)
U tom se tekstu radi o odreivanju odreenih
struktura proizvodnje koja je podreena onoj vioj, dakle o
odreivanju jedne strukture s pomou druge, i elemenata
jedne strukture kojom upravlja via, dakle ona koja odreuje. Maloprije sam govorio o tom fenomenu kroz pojam
rzaddetemzinacije, koji sam posudio od psihoanalize, pa se
moe pretpostaviti kako taj prijelaz jednog analitikog pojma prema marksistikoj teoriji nije bio proizvoljan, ve nuan, jer je II oba sluaja u pitanju sam teorijski problem,
naime, kojim pojmom valja razmatrati odrec1enje kako elementa, tako i strukture pomou strukture? Isti taj problem
razmatra Marx i kua ga rijeiti uvodei metaforu promjene
opeg osvjetljenja, etera u kojem se kupaju tijela, te naknade preinake koje pojedina struktura vri na mjesto, funkciju i odnose (to su njegovi izrazi: odnosi, njihovo mjesto i
njihovo znaenje), na prvobitnu boju i specifinu teinu predmeta. Taj problem, podrobnom analizom svojih izraza i oblika rasuivanja neprestano prisutnih u Marxa, koji se dadu
saeti u pojmu Dar'stellung, pokazao nam je prethodno
epistemoloki pojam-klju cjelokupne marksistike teorije
vrijednosti iji je cilj odrediti nain postojanja strukture u
njenim uincima, dakle samu strukturalnu kauzalnost.
Taj pojam Darstellunga nije jedini kojim se slui Marx u razmatranju djelotvornosti strukture; dosta je proitati trideset prvih stranica Kapitala da bismo vidjeli kako
on upotrebljava dvanaestak izraza razliitog metaforikog
karaktera e da bi pokazao tu specifinu stvarnost o kojoj se
do Iljega nije razmiljalo. Mi srno ga zadrali zato to je taj
pojam istodobno najmanje metaforiki i najblii pojam kojem je teio Marx kad je htio odrediti prisutnost i odsutnost
istodobno, tj. postojanje strukture Ll iljeninz uincima.
To je krajnje vano kako ne bismo neoprezno upali u zastranjenja klasiIle koncepcije ekonomskog predmeta,
kako ne bismo ustvrdili da e marksistika koncepcija predmeta ekonomije u Marxa biti odreena izvana, jedrlOlll ne-ekonomskom s!rukturolll. Struktura nije bit izvanjska ekonomskim fenomenima koja e promijeniti njihov lik i oblike
i odnose, te na njih djelovati kao odsutan uzrok, odsutan,
budUi je I1jill1(1 stran. Odsutnost llzroka tl metonimijskom
kauzalitetll" strukture. s ob;.irolll na njene posljedice, nije
rezultat izval1jskosti strukture II odnoslI Ila ekonomske fenomene,' lIego je to naprotiv oblik wlLltamjosti strukture kao
strukture, li Iljellim posljedicama. To dakle znai da posljedice nisu izvan strukture, nisu predmet ili elemenat, jedan
prostor koji postoji prije i na koji bi struktura utisnula svoj
II l\1illero\' ternlin za odrec1i\anj~ ublika strukturalno!! kauzalitda koji Lrtcan otkri\'u
II Freuda
-

194

peat,

suprotno, to znai da je struktura imanentna svojim

posljedicama u spinozistikom znaenju tog termina, da je
sav smisao strukture Ll njenim posljedicama, ukratko, da je
struktura samo posebna kombinacija njenih vlastitih elemenata i nije nita izvan svojih pojava.
To je odreenje vrlo znaajno pri razmatranju
katkad udnoga oblika koji, i u Marxa, poprima otkrie i
traganje za izraavanjem ie stvarnosti. Da bismo shvatili taj
neobian oblik, valja primijetiti ela izvanjskost strukture Ll
odnosu na njene rezultate moe biti shvaena bilo kao ista
izvanjskost, bilo kao llIZ11tarnjost, pod jedinim uvjetom da ta
izvanjskost ili ta unutarnjost budu postavljene neovisno o
Iljihovim posljedi.cama. To odvajanje u Marxa esto ima klasian oblik distinkcije na izvanjsko i unutranje, na unutranju bit stvari i njihovo fenomenalno povrje, na unutranje odnose, unutranju vezu<' stvari, i na odnose i veze
koje stoje izvan tih stvari samih. Poznato je dakle da to suprotstavljanje, koje se u naelu vraa klasinom obiljeju
biti i fenomena, tj. razlici koja u sam bitak, II samu realnost
postavlja ullutra1lji prostor svog pojl/la, dakle razlici povrja stvarnih privida; koje dakle razliku to ne pripada
tom stvarnom predmetu premjeta kao razliku u razini ili
razinu dijelova II sam stvanzi predmet, budui da se radi o
razlici koja odvaja pojam ili spoznaju te stvarnosti kao postojeeg predmeta; poznato je da ta suprotnost u Marxa
moe roditi razorllavajuu istinu: kad se bit Ile bi razlikovala od fellomel7a, kad bit Ila wZUlralljosl Ile bi bila razliita
od nebiuze ili feIlomenalIle izvClIzjskosti, znanost /le bi bila
potrebl7a". Jednako je poznato da se ta neobina izjava moe
pnmijeniti na sve Marxove izjave koje nam razvoj pojma
prikazuju kao prijelaz s apstraktl10g Ila kO/l!cretno, dakle kao
prijelaz s bitlle ullutralljosti, apstraktne II S\'Oill principu,
prelll(! kOl/kretiliiil iZVL1i/jskilll oclretienjillla to se mogli vidjeti ili osjetiti, prijelaz koji bi znaio prijelaz s I knjige na
treu. Svaka dvosmislena tudnja poiva jo jedanput na mijeanju konkretllma miljenja, koja je meutim Marx u Uvo
du stvarno izchojio te tOg istog stvarnog konkretuma - dok
je u stvari konkre'tum t';-ee knjige,
spoZl1aja zemljine
rente, profita i kamata, kao svaka spoznaja, Ile el/1pirijski
konkretwll, nego pojam, dakle jo i svagda apstrakcija: ono
to sam mogao i trebao da nazo\em "O peni!os ti l II kako
bih pokazao ~da je to jo bio proizvod miljenja, spoznaja empirijskog postojanja a ne samo 10 empirijska spoznaja. Iz
toga treba izvui zakljuak i rei da prijelaz s prve knjige
Kapitala na treu /Zema Ilila zajedllikog s prijela::,olll apstraktnog miljenja na konkretllo-realllo, s prijelazom ap-

tr

" Kapital,. VIII, 196. "S,:aka zna!lost bit <'~ pO\Tna, .budu li S~ miie~li pri\id
stvari i !ljena bit. To Je odjek starog sna kOJI mucI Cjeiokul?!l? klaslcno 1'01I:
tiko miljenje: ,,aka bi politika bila povrna kad bl se oSJ~caJ I razum ljudI
mijesali,

195

S'traktllog miljeIlja Ila konkreIIlO empirijsko. Od prve elo

tree knjige mi nikad ne izlazimo iz apstrakcije, tj. iz spoznaje, rez~ultata miljenja i spoznaje: mi nikad ne izlazimo
iz pojma. ,Mi samo, unutar apstraktne spoznaje, prelazimo s
pojma struktme i najopenitijih posljedica strukture, prema
pojmovima posebnih uinaka strukture - mi nikad, nijednog trenutka neemo pr.ijei apsolutno neprijelaznu granicu
koja dijeli razvitak, ili podrobnije odreenje pojma, od
razvitka i posebnosti stvari - i to S ovog razloga: ta je gra-

Ilica nepremustiva jer olIa nife grallica niega, jer Ol1a ne

IllOe bili grallica, jer Ile postoji zajedniki homogeni prostor
(duh ili stvamost) izmeu apstraktnog pojma jedne stvari i
cmpirijske konkretnosti IC stvari koji bi mogao omoguiti
upurabu pojIIla granice.

Ako ja ustrajem na toj dvosmislenosti, inim to

stoga da bih bolje pokazao pred kakvom se tekoom. n~~ao
Marx kad je morao doista razumskim pojmom promlshtlo
epistemolokom problemu kojeg je ipak pronaao: kako teorijski SPO;:llClli premo strukture nad njenim elementima?

Ta tekoa nije bila bez posljedica. Naznaio sam da je teorijsko miljenje koje je prethodilo Marxu pribavilo u svemu
i za sve dva modela djelotvornog miljenja, model kauzaliteta galilejevskog i dekartovskog podrijetla, i model ekspresivnoga kauzaliteta lajbnicovskog podrijetla koji je preuzeo Hegel. Ipak su ta dva modela dosta lako mogla, igrajui se s
civosmislelZUSlim([ dva pojIlla, otkriti zajedniku osnovu u
klasinoj oporbi para bit-fenumen. Dvosmislenost tih pojmova odista je oigledna: bit upuuje prema fenomenu, ali istovremeno, kriomice i nebitI10i11. Fenomen odista upuuje prema biti, iji izraz i manifestacija moe biti, ali istovremeno i
kriomice upuuje i prema onom to se javlja konkretnom
subjektu, opa.anju, dakle empiriji konkretnog pojedinca.
J ednostavno je dakle u samoj realnosti prikupiti ta dvosmislena odreenja i II sclmu stvamost smjestiti razliku koja dobiva smisao samo na osnovi razlike koja je izvan realnog, budUi da ukazuje na razliku izmeu realnog i spoznaje realnog, Tragajui za pojmom pojma kojim bi prouavao pose
bnu realnost vladanja jedne strukture nad njenim elementima, Mar.\: se esto okretao uporabi, istinu govorei skoro
neizbjenoj, klasinog para bit-fei1omen, preuzimajui silom
Gl ne s\'ojevoljno njegove dvosmislenosti i prenosei u realnost, kao };'llI1Zllraslljost i izvalljskust stvarnog )}realnog i pri\'idnog kretanja, )}lIlUltrasllje biti i konkretnih odreenja,
fenomenalnih, koje subjekti mogu zamijetiti i njima ruko
vati, prenosei dakle u realnost epistemoloku razliku izme1l
spoznaje jedne stl'an1Osli i stvanzost samu. To je zasigurno
imalo posljedica za shvaanje nauke, kao to se to moglo
vidjeti kad ~:e za Marxa radilo o tom da nae pojam za ono

to su nj'egovj'
prethodIli' Cl' bl' ll' vec' nasvl"l
l, l i ne razlike koji ga je od njih razlikovao.

ili pojam

Ali .~~ je dvosmislenost utjecala i na tumaenje

P?kazalo se ela fetiizam nije bio sub.
bl se drao iluzija ili opaanja pokre~aca ~".~1:~~1:skog pI.oc:sa, ela ga se dakle nije moglo svesti
La sU.~jel\.:nne ,PosljecIlee stvorene Ll ekonomskim subjekti1118 i1j' h O\'1111 1"1]estom u
,"~
",.
.
". '" - -".
, p l"0 c",:,u
l1J1110\'1111
mjestom
u strul't.un Ipa.l~,. kolil~o r:~111 Ma::w.\'ih tekstova pokazuje, fetisiZal~1
J,.ao PIII'lcZ,"> "IluzIJa kOJa Jednoznano proizlaZi iz svijestI" p?l~azuJ.: nam ,1.~~1:10, unutra~nje kretanje procesa koji
~e _"plltazuJ~ u fe.Ll~lZlranOI11 oblIku sYijesti tih istih subJ:tat~, u o?llku prwlclnoga kretanja! A ipak koliko nas dru~lh ~larxo\'1h tekstova uvjerava ela taj privid nema nieg sub~,e~~~mc~~' .nego }l~ s~pr?t objektimog, budui da je il~zija
s\ IJes.Ll(, :. opazaja l sama nova, pomaknuta strukturom te
~)n:e, .':ll~~zl:l,e koja je pOS\'e objektivna! Tu nesumnjivo najJa~l1!Jc .\lC~~n1O :,ako se Marx bori s pojmovima koji su nepri.
mJ,el'en~ njlho\"1111 predmetima, kako ih tren prihvaa a tren
odoacuje, u nuno kontradiktornoj situaciji.
".

~:~~1:1e.na fetJslzma~(:
jd;tl\~! fenomen kop

/ ". ~pak, z~!wa:jujui tim proturjenim oklijevanjima, l\Iar~ cc~to PlJst~Je. uz ono sto stvarno kazuje: i tada
on nalaZI pOJmovc prImjerene njihovim predmetima ali se
dog~~1a.tako v~ao da on, n~unjevito ih nalazei, nijc ;POjio i
t~OlJJSkl. S~lOCIO to..stvaranJc, razmislio prije nego ih je uklop10 u ~}el111u SVOJIh analiza. Govorei npr. o stopi zarade
Marx plse:
'
v

I.

" "
ta) odn~s p.ljcTv (stopa zarade), promatran
pr ~n:Jel.eno nJ.egovo] pOJ movnOJ zavisnosti, iznutra, (seinem
b~?nf~hc!:~n, lDr::rn Zus.ammenhang entspl'echcnd gcfasst) i
PllIO?l \lska vrIJednostI, -izraava stupanj vanosti svako<T
raznjenog kapitala (Kapilal, VI, 64.)
""

. . .y

ovom odjeljku kao i u mnogim drugima, Marx

1?~:lmJe:1Jllle r:ech'o~misleno tu istinu ela unutranjost nije
I1l~La dl ugo doh "pojam, da ona nije realna unutranjost
fenomena
ne
aD nj' ecro\"a SPOZI1'
. to tako, stvarnost
..
'
. b
"to < .
aja. Ak' o Je
IvlarxlZucava ne moe se vie pokazivati kao realnost
unutranjum i izvanjskom, budUi ela se lll1UtrasnJ~ IZjednauje sa istom biti a izvanjsko s fcnomenom
t.~en :sto sub jckrivl1o, s pomou svijesti, tren neisto budu~
Cl dJ. l'~ sirana b;" ;1"
"<
'"
.'
:
,e ' . - , L e l
v lLI ~.l. !lCOILlI0111. Ako Je ulZlarallje pojam,
:lZ\~nJs~o:( moze bIti ~ar:lO poblie odreenje pojma, kao
sto l pOJ~'\e stl:ukture cJcl111C moraju biti sama ta struktura.
EI'o npr. sto kaze Marx o zemljinoj renti:
v

"

_ cr Z~ znanst~e::.u analizu zamiljene rente, tj. ekonon:.skoto ~b~lka, speC1P:cnog 'i autonomnog, koji zemljinu
svoJ l!1.u rr:lsl~ n!l ~snovj k~pitalistiv~kog naina proizvodnje,
znacaJno
lS~ltatl ga u njegovu C1stom obliku, bez ikakve
dopune kOJa bl ga kl'ivotvor'ilai pobrkala njegovu prirodu;
v

J:

196
197

ali je isto toliko vano upoznati i elemente koji su izvor tih

nesporazumaka, kako bi se shvatile prakti6ke posljedice zem~
ljine svojine, i kako bi se dolo do teorijske spoznaje mlwi~
Ile injenica, koje se, u suprotnosti s pojmom i prirodom
zemljine rente, javljaju kao nail1i njena postojanja. (Kapital, VII, 16)
Tu se konkretno vidi dvostruki zakon koji Marx
[Jl1idaje svojoj analizi. On ralanjuje isti oblik koji je pojam kapitalistike zemljine rente. Tu istou on misli istodobno ,kao nain i samu definiciju pojma,iSltodobno je misli i
kao ono to on razlikuje od prljal'e stvarnosti. Ipak on tu
prljavu stvarnost, prilikom drugog ispravka, promatra l(ao
naine postojanja, tj. kao teorijska odreenja pojma same
zemljine rente. U ovom posljednjem shvaanju mi izlazimo
iz empirijske podjele na istu bit i prljave fenomene, empirijskog ie Ilja (budui da je oienje od empirijskog) - mi
istou stvarno mislimo kao istou pojma, istou spoznaje
primjerene njenom predmetu, a odreenje tog pojma kao
sh'arnu spoznaju naina na koji zemljina renta postoji, Jasno je da taj govor dokida i podjelu na unutranje i izvanjs 1<:0 , da bi je nadomjestio 'podjelom na pojam i stvarnost, ili
na predmet (spoznaje) i stvarni predmet. Ali ako ozbiljno
uzmemo tu neophodnu zamjenu, ona nas upuuje koncepciji
znanstvene prakse i njenog predmeta koji nema vie nieg
zajednikog s empirizmom,
Naela te druge koncepcije znanstvene prakse
daje nam Marx u Uvodu iz 1857. Ali jedno je razviti tu koncepciju, a drugo je, pojmom djelovanja strukture na njene
elemente, ost\'ariti na primjeru teorijskog problema proizvodnje, Taj pojam koji Marx primjenjuje, kako smo vidjeli u
pojmu Darstcllung, i pokazuje u slikama promjene svjetlosti .jji specifine teine predmeta uslijed etera u kojem se
on kupa, dotie, II Marxovoj analizi, mjesta gdje se on izraava novim jezikom, no krajnje tonim: jezikom metafora
koje su ipak l'C gotO\'O SalTClli pojilZO\'i koje samo valja
lIzeTi, dakle koje su saU\'ane i raz\'ijene u pojmo\'e, Jednako
je tako svaki put kad nam Marx kapitalistiki sistem prika~
zuje kao il! C/UIIl i::: a il l, mc!zaniku, maiilcriju, iilCLiilll, iiiDii!il:U (Trieb\\'erk, Mechanismus, Getricbe, " Pogl. VIII, 255;
III, 887; VIII, 256; IV, 200; V, 73; V, 154), ili kao sloenost
jednog c!mt\'enog melabolizma (VIII, 191), Uvijek, ic
za\'aju podjele na unutranje i izvanjsko, kao 'i l.ll1utranja
\'eza fenomena koja je suprotstadjena njihovu vidljivu neredu: mi smo blizu jedne druge slike, jednog novog kvaz;i~
-pojma, potpuno oslobotenog od empiristikih antinomija
fenomenalne subjektivnosti i bitne unutranjosti, blizu jednog objektivno odreenog sistema, u njegovim najkonkretnijim odreenjima, zakonima njegove l110ntae imaillerije,
odreenjima njegova pojma. Prisjetimo se simptomatinog

198

termina Darstellung; treba ga pribliiti ovoj maineriji

i razumjeti ga kao samo postojanje te mainerije u njenim
posljedicama: nainu postojanja te inscellacije, tog kazalita
koje je istodobno svoja vlastita pozornica, svoj vlastiti tek~t:
s\'oji vlastiti glumci, kazalite iji gledatelji ne mogu ?lt:
gledatelji jer su ponajprije prisiljeni da glume, zahvacem
tekstom i ulogama iji autori oni ne mogu biti, jer je to u
biti k.(!z.aIL~te bcz autora,
Treba li dodati jo koju rije? Ponovljeni Marxo\'i
pokuaji da ukine objektivne graruice teoI1ijskog, da pro~i
sli o emu misli pitanje koje je njegovo znanstveno otknce
postavilo pred filozofiju, njegovi gubici, novi padovi, ~ine
dio teorijske drame koju je on proivljavao, u apsolutnOj samoi, mnogo prije nas koji poinjemo samo sumnjati, pod
znakovima naega neba, u to da je njegova misao i naa, i
jo zadugo, i da~ ona upravlja nau budunost. Sam Marx je
traio oko sebe saveznike i pomoi, i tko e mu zamjeriti to
se oslonio na Hegela'? Mi se pak obraamo Marxu da bude~
mo sami: naa samoa proizlazi iz naega neznanja o tom
to je on rekao, Nju valja osuditi, u nama i u svim onima
koji misle da idu ispred, a ja govorim o najboljima - da
su tek na pragu zemlje koju nam je on otkrio i otvorio. Mi
moramo vidjeti u njemu njegove nedostatke, propuste, praznine, jer one pridonose njegovoj veliini. a mi, preuzimajui,
ih, nastavljamo otpoinjati razgovor prekinut smru. Znamo
kako zavrava trea knjiga Kapitala, Naslov: drutvene klase. Dvadesetak redaka, a zatim utnja.

199

Dodatak: O "IDEALNO;\1 PROSJEKU I OBLICIMA

PRIJELAZA

Samo jo jedna rije o znaajnim

teorijskim problemima koji su u izravnom odnosu s Marxovim otkriem i oblicima njegova izraavanja: to je problem
definicije predmeta Kapitala kao "idealnog prosjeka stvarnog kapitalizma, te problem oblika prijelaza s jednog naina
proizvodnje na chugL
"Mi emo uvijek pretpostavljati, pie Marx, u
ovom opem pregledu, "da stvanzi ekonomski odnosi odgovaraju njihovu pojmu, ili, to je isto, stvarni e odnosi tu biti
izloeni tako kako oni izraavaju vlastiti openiti tip (allgemeinen Typus , .. (VI, 160)
Taj opi tip Marx u vie navrata odreuje kao
))idealni prosjek (idealer Durchschnitt) kapitalistikog nai
na proizvodnje. Taj naziv - II kojem se udruuju prosjek i
idealnost s obzirom na pojam, upueni na odreenu stvarnost - postavlja jo jednom pitanje filozofske problematike
koju podrava ova terminologija: nije li okaljana empirizmom? Na to nas navodi jedan dio predgovora prvom njemakom izdanju Kapitala:
"Fiziar promatra prirodne procese tamo gdje se
oni pokazuju u najistaknutijem obliku i gdje ih najmanje
mogu naruiti utjecaji koji smetaju analizi, ili pak dok vri
eksperimente pod uvjetima koji osiguravaju isto odvijanje
procesa, ako za to postoji mogunost. Ono to ja u ovom
djelu elim istraivati jest kapitalistiki nain proizvodnje i
odnosi proiZ\"odnje i prometa koji mu odgovaraju, Engleska
je klasina zemlja tog naina proizvodnje i to je razlog da
mi je ona posluila kao glavna ilustracija mom teorijskorn
izlaganju. (1, 18)
Marx dakle izabire engleski primjer. On ipak sam
taj primjer podvrgava poznatom oienju, jer ga, prema
vlastitoj izjavi, analizira pod uvjetom da njegov predmet uvijek sadri dvije klase (situacija kojoj nema primjera na svijetu) i da je svjetsko trite potpuno podreeno kapitalisti
kom nainu proizvodnje, to je jednako tako izvan stvarnosti. Marx dakle ne ispituje Sa/1l engleski primjer, klasian i
ist, nego jedan nepostojei primjer, to on tono naziva
"idealnim prosjekom kapitalistikog naina proizvodnje_

200

Lenjin upozorava na tu prividnu tekou u Novim pril1ljedbama o teoriji ostvarenja 1899. (Djela, fr. izd. t. IV, pp. 87-88):
"Zaustavimo se jo trenutak na jednom problemu
koji ve dugo zaokuplja panju Strouvea: koja je prava znan
stvena vrijednost ostvarivanja? Upravo ona ista kao i svih
drugih postavki Marxove apstraktne teorije. Ako se Strouve
csjca prcvarenim injenicom da je 'apsolutno
ostvarenje
ideal kapitalistike proizvodnje, ali nikako njena stvarnost',
podsjetit emo ga da se svi drugi zakoni kapitalizma koje je
pronaao Marx iskazuju upravo na isti nain kao ideal kapitalizma cl nikako njegova stvamost. 'Na je cilj', pisao je
Marx, 'prikazati unutranjc ustrojstvo kapitalistikog naina
proizvodnje samo, tako rei, kroz njegov idealni prosjek'.
Teorija kapitala pretpostavlja da radnik prima ukupnu vrijednost svoje radne snage. To je ideal kapitalizma ali nikako
njegova realnost. Teorija rente pretpostavlja da se cjelokupna poljoprivrednika populacija cijepa u zemljine posjednike kapitaliste i plaene radnike. To je ideal kapitalizma,
a nikako njegova stvarnost. Teorija ostvarenja pretpostavlja
podjelu proporcionalnu proizvodnji. To je ideal kapitalizma,
a nikako njegova stvarnost.
Lenjin samo preuzima Marxov jezik, polazei od
pojma ideal u sindromu idealni prosjek, te suprotstavlja
idealitet Marxova predmeta stvarnoj povijesnoj realnosti. Ne
treba daleko poticati tu suprotnost da bi se upalo u zamke
empirizma, posebice ako se prisjetimo da Lenjin Marxovu
teoriju obiljeava kao apstraktnu, koja se, ini se, na taj
nain prirodno suprotstavlja konkretno-povijesnom obiljeju
stvarnosti stvarnih oblika kapitalizma. Ali mi i tu moemo
uvidjeti pravu nakanu Marxovu koji je tu idealnost shvaao
kao idealnost, tj. kao obinu konceptualnost njena predmeta, a prosjek kao sadraj pojma vlastitog predmeta, a ne
kao rezultat empirijske apstrakcije. Marxov predmet nije
idealni predmet suprotstavljen stvarnom predmetu, i time od
njega odijeljen, kao zadaa bitka od bitka, zakon injenice
predmet njegove teorije je idealan, tj. odreen pojmo\'ima
spoznaje, u apstrakciji pojma. Marx to i sam kae kad pie
da se
ra:)ika
sisteilla poka::'lIjc
(siciz darsrellr) li i1jegol'oj strukturi punog sredita (in ihrer
panzen Kcmgestalt)" (VI, 257). Taj Kerngestalt i njegova
odreenja odreuju predmet Marxove analize, elok ta specifina razlika odreuje kapitalistiki 1lain proizvodnje kao
nain kapitalistike proizvoclnje. Ono to se vulgarnim ekonomistima, kao to je Strouvc, ini ela je u suprotnosti sa
stvarnou, Marxu predstcwlja samu stvamost, stvamost Ilje/log teorijskog predmeta. Da to shvatimo, dovoljno je sjetili
se onoga to je on rekao o predmetu teorije povijesti i, daJde, o teoriji politike ekonomije: ona prouava osnovne oblike jedinstvenosti povijesnog bia, a oni su naini proizvod-

201

Ilje, Shvatimo li doslovno njegove rijei, to je ono to nam

Marx kazuje u predgovoru prvom njemakom izdanju, u kojemu govori o Engleskoj:
Ono to ja u ovom djelu elim istraivati, jest
kapitalistiki nain proizvodnje, te odnosi proizvodnje i prometa koji mu odgovaraju, (I, 18)
itajui bolje Marxov tekst, zakljuujemo kako
se Engleska ovdje javlja samo kao izvor ilustracije i kao
prilIljer, a nikako kao predmet teorijskog ispitivanja:
Engleska je klasina zemlja tog naina proizvodnje i to je razlog da mi je ona posluila kao glavna ilustracija mom teorijskom izlaganju (ib.)
Ta izjava nedvosmisleno daje pravi vid poetnoj
reenici u kojoj se uzima primjer fizike rijeima koje bi mogle biti razlogom da se pomisli kako je Marx traio isti
predmet koji najmanje mogu naruiti utjecaji. Engleska
je dakle, u tom odnosu, neist i poremeen predmet, ali te
neistoe i perturbacije nisu teorijske, budui Ilije EIlgleska ta koja je teorijski predmet Marxov, Ilego nain kapi
talistike proizvodnje II /1jegovu KenzgestaU, i odreenja
tog Kenzgestalt. Kad nam Marx kae da on ispituje idealni prosjek, valja dakle znati da ta idealnost nije spoznaja
ne-realnog, ili idealnog zakona, nego pojma realnog, i da taj
"prosjek nije empiristiki prosjek, dakle oznaka ne-pojedinanog, nego nasuprot, oznaka pojma specifine razlike promatranog naina proizvodnje.
Poimo dalje. Jer, vratimo li se primjeru Engleske, te ga usporedimo s prividno oienim i pojednostavljenim Marxovim predmetom, nainom kapitalistike proizvodnje u dvije klase, imat emo posla s realnim ostatkom: to
nije, ograniavat emo realno postojanje drugih klasa (vlasnici zemlje, obrtnici, mali poljoprivredni eksploatatori). Mi
ne moemo dovoljno ukinuti taj ostatak realnog, pozivajui
se naprosto na injenicu da Marx kao svoj predmet postavlja pojam specifine razlike kapitalistikog naina proizvodnje i preuzimajui razliku realnog i njegove spoznaje!
Ipak, u toj prividno nepobitnoj potekoi, koja
ic glavni dokaz empirikc interpretacije teorijc Kapitala.
ono to je bilo reeno o teoriji povijesti moe zadobiti svoj
smisao. Jer Marx moe ispitivati specifi.nu razliku kapitalistikog naina proizvodnje samo pod uvjetom ela istovremeno prouava i ostale rzaine proizvodnje, ne samo druge naine proizvodnje kao vrste specifinog jedinstva Verbindunga meu faktorima proizvodnje, nego i odnose razliitih lzail1a proizi'odl1je u procesu stvaranja naina proizvodnje,
Neistoa je engleskog kapitalizma realan i odreen predmet
koji Marx ne ispituje u Kapitalu, ali koji ipak proizlazi iz
marksistike teorije. Ta je neistoa u svom neposrednom
obliku ono to mi, u nainu kapitalistike proizvodnje koji

202

dada u Engleskoj, privremeno moemo nazvati preostatkO/11 oblika podreenih naina proizvodnje koje kapitalisti.
ki nain proizvodnje jo nije uklonio. Tzv. neistoa stvara dakle predmet koji proizlazi iz teorije naina proizvodnje,
a posebice iz teorije prelaenja s jednog naina proizvodnje
Ila drugi, to ini jedno s teorijom procesa stvaranja jecZnog
llaina proizvodnje, budUi da svaki nain proizvodnje nastaje na osnovi postojeih oblika naina prole proizvodnje,
Taj pl edmel s punim pravom pripada mar1ksistikoj teoriji,
i ako znamo raspoznati taj predmet, ne moemo prigovoriti
Marxu da nam ni~e pruio i njegovu teoriju. S\"i .iV1arx.O\'i teksto,"i o prvobitnoj akul11ulacijikapitala sainjavaju bar grau ako ne i skicu te !teorije, s obzirom na proces konstituiranja kapitalistikog naina proizvodnje, tj. prijelaz s feudalnog naina proizvodnje na kapitalistiki. Mi dakle moramo
utvrditi to nam je Marx stvarno clao, kao i ono to nam on
omoguava da sebi pribavimo, budui da nam on to nije
mogao dati. Kao to moemo rei da mi posjedujemo samo
pokuaj jedne marksistike teorije naina proizvodnje koji
su prethodili kapitalistikom nainu proizvodnje, mi - budUi da nije openito utvreno postojanje tog problema i posebice nuda da mu dademo njegov vlastiti teollijski oblik
- l110elTlO rei, pa al;: i moramo rei da nam Marx nije
clao teoriju prijelaza s jednog naina proiz.voclnje iZa drugi,
lj, naslalJka jednog naina proizvodnje. Znamo da je ta teorija neophodna kako bi se moglo doi do onog to nazivamo
izgradnjom socijalizma gdje je u pitanju prijelaz s kapitali
stikog naina proizvodnje na socijalistiki,ili jo kako bi
se rijeili problemi ItzV. nerazvijenosti zemalja, nesvrstanih
zemalja. Ja ne mogu ulaziti u pojedinosti teorijskih problema koje postaVlja taj novi predmet, ali mi moen1:o smatrati
sigurnim ela u pITom planu marksistike teorije jest postavljanje i rjeenje Lh goruih problema dananjice. Iz tih teorijskih istrai\'anja prcizlazi neposredno ne samo problem
razeloblj a "kulta linosti,(, nego i svi dananji problemi koji
~e jadjaju u obliku nacionalnih putova u socijalizam, 1niloljubi\'ih putova :Ii ne. i teL
Ni tu nas, ak i premela nas neke njegove formu
lacije yode na rub dvosmislice, Marx nije ostayio bez uputa
i pomoi, ,~ko smo mi u stanju postaviti kao teorijski problem pitanje prijelaza s jednog naina proizvodnje na drugi,
pa dakle ne samo misliti o prolim prijelazima nego takoer
i pred\"idjeti budunost i preskoiti iznad naeg Hemena
(.to nije mogao hegelovski his tOl'icizam) , nije to zbog tzv.
eksperimentalne strukture povijesti, nego zahvaljujui
marksistikoj teoriji historije kao teoriji naina proizvodnje,
odreenju elemenata koji sainjava!ju razLiite naine proiz\"odnje, te injenici da su teorijski problemi koje postavlja
proces stvaranja jednog naina proizvodnje (drugaije ree-

203

ETIENNE BALIBAR
no, problemi pretvaranja jednog naina proizvodnje u drugi)
izravno funkcija teorije ispitivanih naina proizvodnje". Evo
zato kaemo da nam je Marx ostavio ono to treba razmiljati o tom problemu koji je teoretski i praktiki odluan.
Na osnovi spoznaje naina proizvodnje mogu se postaviti i
rijeiti problemi prijelaza. S tog razloga mi moemo predvidjeti budunost i izgraditi ne samo teoriju budunosti, nego
takoer, i to osobito, i putove i naine koje nam daje sh-arnos L
Marksis'tika teorija povijesti shvaena onako kako je valja odrediti, osigurava nam to pravo, pod uvjetom da
znademo tono odrediti njene zahtjeve i njene granice. Ali
ona nam istoHcmeno ostavlja i procjenu onoga to nam je
initi i, to je \1'10 znaajno, kako bismo mogli odrediti svom
eljenom strogou te putove i ta sredstva. Pod uvjetom da
taj iskaz ne shvatimo historicistiki, da ovjeanstvo sebi
postadja samo zadatke koje moe izvriti, potrebno je takoeter da ono ima pravilnu svijest o odnosu svojih zadataka i
svojih sposobnosti, ela poe od spoznaje tih pojmova i njiho\-ih odnosa, dakle od preispitivanja tih zadataka i tih sposobnosti kojima bi odredila primjerena sredstva stvaranja
budunosti i ovladavanja njome, bez ega bi, proputajui
noyc ekonomske odnose, ona sebe izloila opasnosti, kao to
je ona to ve pokazala, nijema pred nasiljem, i kao to to
jo jcdnom moe u glasovima humanizma, da kao ista S\cjjest ue Ll budunost punu opasnosti i tlapnja.

44

Vidi Balibarovo izlaganje.

204

TEMELJNIM POJMOVIMA
HISTORIJSKOG MATERIJALIZMA

Prethodna su izlaganja ve izrazila tvrdnju da u Marxa postoji opa znanstvena teorija povijesti. Ona su poimence pokazala da, u formiranju te teorije,
Marxovo iznalaenje sredinjeg pojma naina proizvodnje
ima funkciju epistemolokog rascjepa sa cjelokupnom tradicijom filozofije povijesti. U svojoj openitosti, budui da je
bio u potpunosti protiv principa idealizma, dogmatskog kao
i onog empiristikog, on malo-pomalo obre problematiku
drutva i povijesti.
Ako je, kao to znamo, tako, Marxov historijski
materijalizam ne prua nam samo elemente naune spoznaje
povijesti (ograniene npr. na povijest graanskog drutva,
na njegove ekonomske i politike vidove), nego u svom principu, pravu teorijsku znanost, dakle apstraktnu znanost. pojam naina proizvodnje i pojmovi koji su s njim neposredno povezani, javljaju se tako kao prvi apstraktni pojmovi
ija se vanost kao takva ne ograniava na odreeno razdoblje ili odreeni tip drutva, nego obrnuto, o kojima ovisi
njihova konkretna spoznaja. Odatle ih je vano definirati na
razini openitosti koju sadre, tj. u biti postaviti neke probleme oko kojih se, nakon Marxa, kree znanost o povijesti.
U svom nam je izlaganju Althusser meutim pokazao kako je eksplicitno formuliranje (dakle raspoznavanje)
jedne apstraktne teorije povijesti puno tekoa i dvosmislenosti. On je pokazao povijesne i filozofske razloge te inje
nice. J'V1arxova teorija moe sadravati taj paradoks da za svoj
stalni predmet moe imati povijest, znanstvenu spoznaju koju navjeuje, a da ne daje nikaka\' adekvatan pojam te povijesti. Htio bih ponajprije dati neka podrobna pojanjenja
o tomu, to e nas izravno m'esti u na problem.
Nije posve tono rei da ta teorijska formulacija
ne postoji: mnogi je tekstOVi sadravaju u nacrtu, npr. prvi
dio Njemake ideologije (koji ve sadri novo odreenje
"proizvodnje), razne pripremne skice za Kapital prikupljene u Grtmdrisse der Kritik der politischen Oekonomie" ali
I Grundrisse der Kritik der politischen Oekonomie (Rohentwurf 1857-1858), Dietz
Verla" Berlin 1953, Meu tim rukopisima. vidi posebno: Formen, die der kapitalistisc'hen Produktion vorhergehen, lu s kraCim naslomm Raniji oblici, u njem,
paginaciji str . 375-413)

207

brojiti: robovi i slobodni graani, patriciji i plebejci, sluge i

feudalni gospodari, gazele i pomonici, vlasnici zemlje i graani, graani i proleteri, itd. Tom nasljeu, toj injeniCi koju
daje povijest, ali koja je i s[lma ve rezultat spoznaje, odgovara poznati uvod u Mallifestu: Historija cjelokupnog drut\'a sve do naih dana bila je tek historija klasnih borbi.
Ta reenica nije prva rije Nlar:w\"e teorije, ona joj prethodi
i saima glavnu grau njenog rada na preobrazqi.

naroito Predgovor Prilogll kritici politike ekollomije ije

pojmove neprekidno tumai marksi~tika tradicija ... To su

vrlo openiti tekstovi, skice ili saeCl, tekstovi u kOJima se

istoa podjela i odlunost tvrdnji mijea s kratkoom dokaza odsustvom definicija. Nesretnom sluajnou, koja je u
stva;nosti prava povijesna nuda, jedina izlaganja principa
teorije povijesti, kao glavna izlaganja metode (Uvo~l i.z 1857),
na taj su nain, za veinu osim toga ostali namJence kao
nedovreni, neizdani rukopisi. Nije li nepravedno, usprkos
prijet\"ornih kritikih namjera koje su ih raspaljivale, d~ su
se Marxovi itaOCi mogli pilati je li nam Marx upravo Izloio svoje shvaanje povijesti.
Poznat je odgovor mladog Lenjina u Prijateljima
/Zaroda': ta je teorija posvuda, ali u dva oblika; Predgovor
PrilooIl daje pretpostavku historijskog materijalizma; Kapital bje odjelotvorenje pretpostavke i njena verifikacija na
primjeru kapitalistike drutvene formacije. Ti pojmovi omoguavaju Lenjinu da formulira za nas odluujue tumaenje:
~ sintagmi historijski materijalizam, materijalizam ne
znai nita drugo do ZIICl/lOst, i taj je izraz sinonim za nauku
o povijesti".
ti pojmovi isiovremeno pripadaju org~:1ski
empiristikoj, naime pragmatikoj teoriji nauke, a LenJlI10v
je tekst njena primjena (pretpostavka/verifikacija). Pokuajmo meutim njerio kretanje iskazati drugim rijeima.
U stvarnosti, itamo li ga paljivo, taj nam Preelgovor Prilazim CI ne pokazuje oblik pretpostavke, ve eksplicitno odgovora ije pitanje valja obnoviti.
Uzmimo, npr. dobro poznati tekst, jedan od tekstova-programa u kojemu Marx kae to je iZllova pokazao,
i to u pismu Weyelemeyeru, 5. oujka 1852:
Nije moja z:lsluga to sam otkrio postojanje klasa LI modernom drutvu, kao i njihovih borbi. Graanski su
pO\"jesniari ve prije mene prikazali povijesnu evoluciju te
borbIO klasa, a graanski ekonomisti opisali njenu ekonomsku anatomiju. Ono to sam ja donio novoga, jest u prvom
rtOdu to to sam pokazao da je postojanje klasa vezano samo
uz odreena povijesna razdoblja razvoja proizvodnje ...
U Marxa uoanlmo karakteristian postupak kad
govoli o S\"ojoj l1o\"oSLi, lj. njegovom raskidu, naUI?~U:
uclretO!1 ju J.:.lusicizilZCi. Kao to postoji ekonomski klaSICizam
(engleski) , postoj i i po\'ijesni klasicizam ~.ii su pred::tavnici
francuski historiari (Thierry, Guizot) i njemaki (:0lJcbuhr)
s poetka 19. stoljea. Evo dakle Marxova polazita, cl to je
IljiilOl' krai. U S\"ojoj najsavrenijoj formi, povijesna spoznaja pokazuje slijed civilizacija, politike reime, dogaa
je, kulture koji su organizirani i racionalizirani nizom Jelasnilz borbi, njihovim opim oblikom ije se figure mogu na-

Ali

: Lenjin, to su prijatelji naroda ~ kako sc on~ bore protiv socijaldcnl0krata, II

Sabranim djelima. fr prije,'ud. Panz-lv!usK,a 19)8, t I

208

To je za nas vrlo z:1<1ajno mjesto jer nam dozvoljani ela podrobno formuliramo Marxovo pitanje koje on raz\'ija u Predgovoru Priloga: pod kojim uvjetima tvrdnja da je
sva lzistorija, historija klasni1z borbi, moe postati znanstveni
iskaz? Drugaije reeno: kah"e su to klase? to su klase?
~to je njihova borba?
Prijeemo li na sam tekst Predgovora, susrIOst eodista izraen odnos izmec1u drutvene formacije (GtOsellschaftsformation) i njene ekonomske osnovice, ili njene ekonomske strukture (Struktur), iju anatomiju ini
ispitivanje naina proizvodnje. Drutvena je formacija mjesto prvog proturjeja meu klasama koju Marx odreuje
pojmovima borbe, rata, opozicije, koja moe biti as otvorena, as prikrivena, iji su pojmovi istovremeno tlaitelji
i potlaeni (formule iz Mallites1a). Ona se tu prema svojoj
biti odnosi kao prema drugom obliku proturjeja i Marx
pazi da je nikada ne mijea s prvom, sve do njene terminologije: on je naziva )}antagonizmom )}ne u individualnom znaenju (nicht im individuellen Sinn), tj. ne u smislu borbe
medu ljudima, nego kao antagonistiku strukturu koja je
sadr~(//za u ekonomskoj osnovici, tipinoj za jedan nain
odreelene proizvodnje, a njeni su pojmo\'j nazvani razinama
proizvodne snagtO, proizvodnim odnosima. To je posljedica revolucionarnog raskida antagonizma izmeu proiz\'odnih
snaga i proizvodnih odnosa koji odreduje prijelaz s jednog
naina proiz\"odnje u drugi (progresivna razdoblja ekonomske drutvene formacije), i kroz to prtOobrazbu cjelokupne
cllUtwne formacije. Marx tO, sa s\'oje strane, ograniiti svoje proua\"anje na razinu relatin10 autonomne sfere, ili pozornice log antagonizma koji je u sri ekonomske struk1110

lUl~C,.

Tu sferu mi nismo Ll mogunosti lokalizirati, jer

pojmO\"i koji jt: oclrecluju jo nemaju ::>misla. Bilo bi potpuno
pogreno, pod izgo\"orom OpiSlk forme nekih pojmova ili
uime jednostavnosti kojom ih Marx prikazuje, vjerovati da
su LiuIli neposrednoj svijesti i u oitom znaenju. Oni su,
SuplOtno, prema Marxu (koji nas, posebice upotrebljavajui
pojam graanskog drutva, podsjea da itav dio glavnog
sadraja te proizvodnje sainjava filozofska i ekonomska
tradicija), stvoreni i tako malo oiti, da predstavlja veliku
tekou njihoYCl uporaba u slnunim sociolokim analizama
14

Kahu Litali f(.,tpilal

209

bez definicija koje im je Marx drugdje dao. Zato ih se esto,

bar sa stajalita graanske empirijske sociologije, smatra
paradoksalnim, udnim, nekoherentnim, ili se oni pridaju
drugim oblicima procesa: tehnici, ekonomiji, institucijama,
ljudskim odnosima itd.
itajui dalje tekst, mi iz njega moemo izvui
dva principa koji temelje prijelaz historije u znanost: to su
principi periodizacije i artikulacije razliitih djelatnosti u
drutvenoj strukturi. To su, ini se, dijakroniki i sinkroniki princip. Princip artikulacije (povezanosti) djelatnosti
odnosi se na konstrukciju (Bau) ili mehanizam korespondencije u emu se drutvena formacija javlja kao sastavljena od tri razine (rekli bismo, praktikih instancija). Marx
nabraja tri: ekonomsku bazu, pravnu i politiku nadgradnju,
oblike drutvene svijesti. to se tie periodizacije, ona dijeli
historiju prema razdobljima ekonomske strukture same te
historije. Ta dva principa uvode dvostruku redukCiju temporalnog kontinuiteta. Ostavi li se po strani problem primitivnih drutava (tj. naina kojim Marx misli o podrijetlu drutva), to je ponajprije redukcija na apsolutno nepromjenljive elemente koji pripadaju svakoj drutvenoj strukturi
(ekonomska baza, pravni i politiki oblici, ideoloki oblici);
postoji zatim podjela na razdoblja koja nadomjeta povijesni
kontinuitet doskontinuitetom, slijedom trenutno nepromjenIjivih stanja strukture, to se naglo mijenjaju (revolucijom): antagonizam koji izaziva promjenu moe biti definiran samo tom nepromjenljivou samom, tj. stalnou termina to ih ovaj suprotstavlja.
Ta stanja strukture jesu l1ailli proizvodnje, i povijest drutva svodi se na diskontinuirani slijed naina proiz\odnje.
Neophodno je sada postaviti pitanje teorijskog
statusa tih pojmova. Jesu li to pozitivl1i pojmovi, ima li cjelokupan tekst homogeni sadraj teorijske spoznaje na razini
znanst\'ene apstrakcije, o em sam maloprije govorio, kao
to npr. misli Gramsci, za kojeg se radi o najdragocjenijem
izlaganju filozofije praksisa?
Ja nasuprot mislim da iaj tekst, u srcu same teorijske prakse, posjeduje status onOf! to se nazvalo sveukuDnou prak[ikih pojmova'. Drugaije reeno, taj nam tek'st
prua pojmove koji su, Ll S\'ojoj formulaciji, jo zavisni o
problematici koju valja nadomjestiti drugom; oni istodobno
nagovjeuju, premda ga ne mogu pojmovno misliti, nzjesro
km/1O Falja ii kako bi se drugaije i istodobno postavio nov
problem iz krila stare problematike.
Da bih istakao to obiljeje, uzet u kao glavni
primjer pojam periodizacije. Taj pojam djelomice pripada
Louis Althusser! Dodatna pribiljeka o "stvarnom humanizmu", u: Pour Marx,
Izd. l'Ilaspero, 196), p. 253- 258

210

tradicionalnoj koncepciji povijesti, o kojoj Marx ovdje pita.

To je pojam diskontinuiteta u kontinuitetu koji kida crtu
vremena te istovremeno otkriva mogunost razumijevanja
povijesnih fenomena u okviru autonomnog totaliteta (u tom
opem obliku problem se ne mijenja, ve prema tomu traimo li civilizacije ili )}strukture koje se suprotstavljaju
konjunkturama). Pojam periodizacije tako daje svoj teorijski oblik jednom problemu kojemu povjesniari u svojoj
praksi nikad nisu mogli izmaknuti, premda im on daje teorijsko rjeenje, odreenu teorijsku metodologiju, s tog osnovnog razloga koji e pokazati nastavak izlaganja. Taj problem
oigledno mUi i Marxove tekstove, naime problem valjana
prekida. Nau li se valjani prekidi - povijest, ne prestajui
se odvijati u linearnom toku vremena, postaje razumljivom
kao odnos permanentnosri bitne za podreeno kretanje. Pitanja koja ta problematika nuno razvija u svojoj biti, nisu
razliita, razlikuju li se ekonomske strukture, ili bolje, stoljea (stoljee Louisa XIV). Prednost je te posljednje formUlacije u tom to neprekidno podsjea kako ti problemi
moraju tovati uvjete koje im postavlja linearnost vremena,
ili, da diskontinuitete prenose na plan temporainog diskontinuiteta. Tako se u modernoj ekonomskoj povijesti kao
glavni instrument historijske konceptualizacije mogla javiti
razlika dugotrajnosti i kratkotrajIlosti, tj. razlika vraena
na linearnost vremena. Morat e se praviti razlika izmeu
fenomena koji su dugotrajni i onih koji su kratkotrajni, pokazati kako se drugi uklapaiu u tok pn'ih i u njihov determinizam. Istodobno e se ponoviti dva niza potekoa: onih
koje se odnose na pojam povijesnog dogaaja i njegovog kriterija kratkotrajnosti (iznenadnosti), dakle gotovo nuno
smjetenih u sferu politikih dogaaja: onih koji se odnose
na nemogunost vrenja istih prekida.
Cini se da Marx stvari uzima gotovo na isti naein,
jednostavno predlaUi novi kriterij periodizacije, nain vrenja \'aljanog loma koji karakterizira najbolje periode, one
za koje se ne moe rei da su uilzjellZe a da nisu samovoljne,
nego one koje odgovaraju samoj prirodi historijske drutvene st\arnosti'. Valja li uzeti ozbiljno ideju o epistemolokom
iomu, valja rei da sitma priroda izabranog kriterija (razdoblja ekonomske strukture) implicira kompletnu transformaciju naina postaVljanja pitanja. Marx e nam rei: da bi se
))Umjetni a da nisu samoYoijnitC. Uziman1 tu iste one rijei koje i August
Comte u Teaju pozitivne filozofije (prvu lekcija, t. 1, p. 24) u po\ odu
podjele znanosti II vie grana. Problem rascjepa izmeu razliitih stanja jedne
nauke iste je prirode: :.-Nemogue je ustanoviti pravo podrijetlo te revolucije, .
ona se \"[i neprekidno i sve vie. '. Meutim. . valja utvrditi jedno razdoblie
kako bi se sprijeilo rasipavanje ideja (icl., p. 10), Bacon, Descartes Galilej
odreuju tako prijelaz s fizike na pozitivitet, i istovremeno poetak ope prevlasti
pozitimoga stanja. U dvostrukoj artikulaciji klasifikacije nauka i zakonu o tri
stanja, Comte je dosad najstroi mislilac toga glavnog teorijskog proble;na:
kako se odijeljene prakse koje ine "podjelu racla veu jedna s drugom i kako
ta veza varira s promjenama te prakse ("rascjepa,,).'
-

4-

211

uinila periodizacija povijesti ovjeanstva, vie 110 s aspekta

umjetnosti, pclitike, znanosti ili prava, valja poi s aspekta
ekonomske nauke . Ali tada jasno uviamo da teorijska bit
toga pojma, ono to on donosi kao novum, to ga odrellje,
ne moe poivati u opem obliku, zajednikom svim periodizacijama, nego u pojedinanom odgovoru na pitanje.

Valja dakle da u svoj njenoj epistemolokoj pomislimo tu formu u kojoj nam Marx daje njenu
teoriju: teorijska specifinost pojma periodizacije za Marxa
se sastoji jedino u injenici da je ona poseban odgovor na
pitanje koje pripada staroj problematici, pilanje koje nije
odluno za konstituiranje nauke. Takva situacija ukljuuje
nuno da Marx ne moe na toj razini nikako opravdati svoj
poseban odgovor
budui da je on odista neopravdan i zato je moda tekst o kojem govorimo dogmatski kratak;
i da Marx nije mogao pruiti pravi teorijski pojam te periodizacije, budui da e samo pojam periodizacije rijeiti problematiku koja se postavljala prije periodizacije zasnovane
na linearnoj koncepciji vremena.
To to vrijedi za pojam periodizacije, vrijedi jednako nuno i za pojmove koji u Predgovoru pokazuju razliite instancije drutvene strukture nego to je ekonoll1ske!
baz.a (koja je, kao to smo vidjeli, odreena novim, specifi
nim, jo nedefiniranim pojmovima kao to su produktivne
snage, proizvodni odnosi, nain proizvodnje). Ti pojmovi poput svih termina koji odreuju veze svojih predmeta (odgovarati", graditi na), vani zbog svoje praznine, a ipak su
hranili cjelokupnu marksistiku refleksiju o problemu ideologija i superstruktura, imaju samo tu funkciju da naZllae
gdje Marx O\'oga puta Ile eli ii privremeno; oni nisu dakle
spoznaja tih razina i njihovih uzajamnih odnosa, nego obino praktiko odre(1enje (oito u smislu teorijske prakse)
koje pokazuje razinu ekonomske strukture u njenoj relati\'noj autonomiji, koju e Marx prouavati. Ipak, da bi to odredenje bilo mogue, ntlja ispuniti neke teorijske uvjete koji
daju pra\'i smisao tom odreenju: da ekonomska struktura,
pod uvjetom novc definicije svoga pojma, ima relativnu autonomiju, koja omoguuje da je razumijemo kao slobodno pois!
; da
bitno bude obiljeje
si'ake cirut\'ene strukture (ali valja podvri ispitivanju njih 0\' blOj, nazi\' i termine koji ocireeluju njihovu vezu); ela je
problem nauke D drut\'Ll upra'.'o problem oblika mrijacije
II j ilzove veze'.

jedinanosti

~ Primijetimo

o\'djc o/biljnu te;kUCLl prilikom itanja n.; ::-,amo Priloga n~l.!O

J Kapitala:
pojam nuru;tn;n-.: formulacijet( Illoe biti bilo en1pirijski pojanl
koji odreduje prdmet konkretne analize, tj, postojanje: Englesku iz 1860, Fran.
cusku 1870, Rusiju 1917 itd, bilo apstraktni pojam, nadomje$tajui ilkoloki po.
jam ,drutva" i odredu JUi predmet nauke o pO\'ijesti, ukoliko je on totalitet
udruenih instanci ja na osnoyu odreenog naina proizvodnje" Ta se d\'osnIisle~
nost. odnosi ponajprije na eksjJIicitno nerj~ive filozofsk~ probleme teorije nauke
l pOJm:l, 1 rn!11I"qsku tcndenCljU da teOrLJskl predmet Jedne apstraktne znanosti
misli kau ubi":an "modeh postojeih realnosti (vidi o tom prethodno izlaganje

212

Iste primjedbe vae naposljetku i za pojam ljudi: Ijudi koji podnose svaki proces. KaimCl otvoreno, cijeli je niz tih izlaganja upravljan naelom kritikog itanja,
koji emo im mi pridati: neemo govoriti unaprijed o takvom
jednom terminu (ljudi") prije nego smo rasvijetlili njegovu
pojmovnu funkciju u te')rijskoj strukturi koja ga sadri, budUi da njegov teorijski smisao zavisi u cjelini o toj funkciji.
Evidentnost, transparentnost rijei ljudi, njen beza;den privie!, najopasnije su zamke koje emo pokuati izbjei.
Zadovoljit emo se time da ga smjestimo i utel1leljimo II nunost teorijskog sustava kojem on pripada, bilo elimil1iran
kao strano tijelo i, u tom sluaju, zamijenjen drugim. R;jei
tog predgovora (U drutvenoj proizvodnji svoga ivota ljudi
ulaze u odreene odnose ... njihove materijalne proizvodne
snage . . ' Ne odreuje svijest ljudi njihovo bie. " ideoloki
oblici u kojima ljudi postaju svjesni ... ) valja dodati mnogim drugima u Njemakoj ideologiji, u Bijedi filozofije, u
pismima (posebice Engelsovo pismo Blochu: Mi (= ljudi)
inimo sami nau povijest, ali uz pretpostavke i u vrlo odreenim uvjetima ... ). Sve te reenice ponavljaju ideju ela Sll
ljlldi ti koji ilZe povijest IZa OSI zovu zateenilz uvjeta. Tko su
dakle ti ljudi? Pri prvom itanju naeg Predgovora, pri
naivnom itanju, ini se da su oni u prvom redu pokretai
povijesnog procesa transformacije drutvene strukture posredstvom ekonomske proizvodnje. Valja shvatiti da ljudi
proizyode dastita materijalna sredstva za ivot i istodobno
drutvene odnose u kojima proizvode, koje ili zatiu ili mijenjaju. Oni su dakle, u drugom redu, stvarni (konkretni) nosioci razliitih djelatnosti koje se povezuju u drutvenu strukturu: tu vezu stvaraju samo ljudi koji sud jeluju istodobno
II procesu proizvodnje, koji su pravni subjekti i svijesti. Vanost toga pojma moe se tako mjeriti funkcijom strukturalne
kohezije koju ovaj stvara u teor:iji. Ali njegova sc dvosmislenost otkriva Ll istodobnoj pripadnosti vie sLlsta\'a s nespoji\'im pojmo\'ima, teorijskih i neteorijskih, znanstvenih i
ideolokih. Pojam ljudi ini tako istinsko mjesto bijega
iskaza prema podrujima filozofske ili vulgarne ideologije,
Zadatak epi::;temologijc jest onije zaustayiti bijeg iskaza fikSi
"misao pojma.
:\lthu:-.scro\o). Ali II drut!()!l1 redu it..' takoder i obiekti\'Tli nedostatak s;:tmu!Z histor!i:-::kog l11:::C!ijal:zTI1:J koji :-;c dac:L.: E;nltiti samo 'ndzbj;:i;no nro:.::n_:~:\Tl.um obil jeiju njegova raz\'oja: u Kapitalu gdje je izloena apstraktna t~orna kapltalisliko~

naina proiz\'odnje, nije provedena analiza konkretnih drutvenih forinacija koje

();1l~enito sadr-/.c nekoliko naina razliitih proizvodnje, iji se zakoni koegzistencije
i hijerarhije jO';; moraju dakle ispit3ti. Problem jc samo prcutn:J i djelomino

-"pomeIlut II <tIJali/,i zCluljine rente (III knj.) koja je prisutna tl Marxodm po\i.
icsnim i politikim djelima (l 8" brumer itd,), JedinI ga Lenjin tcorij~ki ?rOUaY3
Ll Razvitku kapituIiznlu tl Rusiji i li dielima iz razdoblja prelaska
sociiaIizam,

na

~ri,mijctimo jo
c!UjU povezanost

~ia ta .. poetn~l nedovoljna izr~dba

pojn:o:'~
InstancIja dru.stvcne formaclje l za}n'aIJUJUCI

~o.ia odrenJoJ. (nega~

tImi) uzrok neprekidne zbrke u marksistikoj literaturi izmeu drutvene for
macije i njene ekonomske infrastrukture (koja se esto pripisu1e nainu proiz~
vodnje). Priclodajemo i dananje rasprave koje svjedoce o nainima nekapita!i
stikih ili pretkapitalistikih naina proizvodnje.
'o

213

Ako je takav dvosmislen status tih pojmova, p!'akpojmova, pojmova-signala, u krilu ~? neur~vno~eze~e
problematike (periodizacija, korespondenCIja-pOVeZIVanje djelatnosti, ljudi), tada postaje nuan jedan zadata~. ~red sebe
postavljam zadatak da o~po~nem ~aj posao, tO~!llJe, p~sao
transformacije tih "praktlklh pOjmova u teorijske pOJmo
ve marksistike teorije povijesti, rad koji ih liava njihova
dananjeg teorijskog oblika kako bi ih .uinilo teorijs~i pri
mjerenima njihovom praktikom sadraJ~. Istodob~o ce r:otpuno ieznuti pojmovi koji su izrazi zahtjeva stare ldeolos~~
problematike. Na isti e nain potpuno nestati i nedOS!~CI I
otvorenosti koje, u podruju koje istrauje Marx, zahtl~e:a
ju proizvodnju novih teorijskih poj.mova, te ~e omoguc.~Ju.
Jer bogata nedmTenost Marxova djela na IWJapstraktl1lJem
nivou, ~nuna je posljedica njegova naunog obiljeja.

I -

OD PERIODIZACIJE DO

NAINA

PROIZVODNJE

tikih

Kako teorijski pojmovi Predgovora Prilogu imaju

status sastavljen od anticipacija i saetaka (ili rezultata)
jedne analize, tekst Kapitala nije obina verifikacija ili 'primjena. Tekst Kapitala, prema njegovu nunom poretku 'IzlaGanja, proces je proizvodnje, konstrukcije i definicije tih teo~ijskih pojmova, ili barem nekih od njih. To to mi uzimamo
nain proizvodnje kao glavni predmet analize, zbog toga
je to i sfun Marx II tom izlaganju opisuje sam teorijski predmet Kapitala kao pojam kapitalistikog /Zaina proizvodnje.

Da bih uspostayio pojam /Zaina

proizvodl1je, POCI cu od prividno najizvanjskijih odreenja,
najformalnijih, i kuati ih postupno obogatiti. Dolazim najprije prvom pitanju teorije historije, pitanju rascjepa, pravog rascjepa. U svojim nam tekstovima Marx daje niz primjedbi s jednim zajednikim oblikom: one naime sve poinju
ovako: Ono to odreuje jedno historijsko razdoblje proizvodnje jest ... , ili: Ono to odreuje neki historijski nain proizvodnje, to je specifini nain ... ; potom slijede reenice koje hoe biti instruktivne, jer su sve istoZl1a/Ze, a da
istoznanost pritom nije tautoloka. Drugaije reeno, mi moemo pokuati iz tih istoznanih odgovora na isto pitanje,
koje u naelu ovisi o komparativnoj metodi, izvUi odreenje
kriterija identifikacije jednog naina proiz\'odnje (taj pojam zasad za nas jo uvijek jest samo ime za jedinstvo periodizacije svojstveno Marxu), odreenje pripadajuih razli
ka koje dozvoljavaju definiciju pojma svakog naina proizvodnje. Uoimo li te pripadne razlike, dOi emo do drugog
zadatka koji e obiljeiti skupine u kojima postoje te razlikel.

l.

Naill proiZ.l'ocillje: \'}'sta proiz-vodel1jCl

U njemakom nazivu (Produktionsweise), VIse nego u njegovu francuskom sinonimu, nije

izgubljeno sjeanje na obino i prvotno znaenje rijei Weise,
nain, lIlclI1icre
nain pravljenja (njemaka dubleta koj::1
ini gotov izraz jest "Art und Weise). Ta nas primjedba namah obavjeuje o vrsti analize koju vrimo, naime cleskripPeriodizacija, shvaena kao periodizacija, samih naina pr:<:izvodnjc, u syojOj
daje ponajprije oblik historiji. Veina oznaka kOJima Marx pnkupJja clemente svoga odreenja takoder su komparativne oznake, .~~? lZ~ tc
dcskriplivoe terminologije (ljudi ne proizvode na isti nain II razhcltlm historijskim nainima proizvodnje, kapitalizam ne s~kriva um\"erz.~lnu prlr?qu eko~
nomskih odnosa) postoji oznaka onoga to omoglicava komparaCIje na ~I ~truk"
tura, traenje nepromjimljhih odreenja (,zajednika obilje-Ija) p,rOlZ\'odnJe openito. to povijesno ne postoji, ali iji svi povijeSnI naini prOizvodnje predstavljaju varijacije (Uvod iz 1857, C.E.D.).
I

istoi

214

215

til'1lOj analizi koja izdvaja oblike ili kvalitete. Tako nac1l1

proizvodnje postoji ponajprije na istom planu na kojemu

i mnogi drugi naini koje susreemo tokom analize Kapitala.
Na primjer:
Naini razmjene.' "U kategorijama monetarne ekonomije i ekonomije kredita, ne izdvaja se kao posebno obiljeje ekonomija, tj. SilI11 nain proizvodnje koji podvlaimo:
nego je to nain razmjene uspostavljen izmeu razliitih proizvoaa (Verkehrsweise) (Kapital, IV, 107).
Naini opticaja: "Odreenje koje daje obiljeje
postojanog kapitala jednom dijelu vrijednosti-kapitalu koji
napreduje u obliku nain::t proizvodnje, zasniva se izrijekom
na prvobitnom nainu opticaja te vrijednosti. Taj posebni nain opticaja (diese eigene Weise der Zirkulation) to proizlazi
iz posebnog naina prema kojemu nain rada ustupa svoju
vrijednost profitu, odnosi se kao faktor vrijednosti u procesu proizvodnje (sich... verhalt). Ta posljednja posebnost
proizlazi sa svoje strane iz specijalnog naina kojim sredstva
za rad funkcioniraju u procesu rada (aus der besondern Art
der Funktion der Arbeitsmittel) (Kapital, IV, 147).
Mogli bi se dodati i drugi primjeri iz ekonomske
kao i drugih sfera,
Iz njegovog deskriptivnog i komparativnog obiljeja proizlazi da izraz "nain proizvodnje svu irinu svoje
primjene ima u obliku tendencije ka generaliziranju: vidjet
emo kako kapitalistiki nain proizvodnje, u znaenju industrijskog naina proizvodnje, korienja strojeva, zahvaa
malo-pomalo razliite grane industrije:
"im se radi o stjecanju vika vrijednosti kroz
transformaciju nunoga rada u viak rada, nije dovoljno da
kapital, ostaVljajui netaknute tradicionalne naine rada, hoe naprosto produiti trajanje. Tada nasuprot mora preobraziti tehnike i drutvene uvjete, tj. nain proizvodnje. Samo,
on e tada morati uveati produktivnost rada, smanjiti \Tijednost radne snage i na taj nain skratiti vrijeme potrebno
za njenu reprodukciju (Kapital, II, 9).
Ovom tekstu prethodi slijedea definicija: re\'olucija II uvjetima proizvodnje, tj. "promjena II njenim sredstvima ili njenim iIletoda1i1a mela, ili u obojem ujedno.
Onije dan opis postupaka, naina, metoda, oblika
kao i izraza koji imaju smisla samo po 011011lU c~to iskljuuju;
ponajprije mjere kval1titeta. Tako produktivl1ost rada, koja
relativno odreuje veliinu neophodnu za zadovoljenje potreba proinoaa, i \-iak rada, intelTenira tu samo utoliko ukoliko u s\'akom historijskom razdoblju ovisi o odreenom
oblikll procesa rada, tj. o odnosu koji odreeni instrumenti
(sredstva za rad) uspostavljaju s oblicima organizacije rada
(koji mogu biti i ne-organizacija, kao kad individualni proizvoa sam stavIja u pogon instrumente to omoguuju stva-

216

ranje proizvoda koji koristi stvarnoj uporabi). Zatim one

materijalne prirode predmeta koji proiz\-ode preobraaj ili ga podnose, ukoliko on vodi posebnim
obiljejima grana drutvelle podjele proizvodIlje koji proiz\'ode posebne upot rebl1e vrijednosti s das titim tehnolokim
obiljejima. U tom je smislu Marx ve u Uvodu iz 1857, pisao
da "politika ekonomija nije tehnologija u onom znaenju
koje je taj pojam zadobio poetkom 19. stoljea, a ije historijsko podrijetlo en pc;J.;:azuje Ll poglavlju (I knjige) o krupnoj industriji. Ta cLa negativna odrec1cnja sadrana su Ll
tekstu poglaVlja o procesll rada:
iskljuuju shvaanje

"Ostaci sredsta\a za rad imaju, u istraivanju ie

zUh drutvenih formacija, isto znaenje koje ima i graa fosilnih kostura za upoznavanje izumrlih ivotinjskih vrsta.
Ono to jedno ekonomsko r:lzdJblje razlikuje od drugog nije
ono to se pravi, nego kako se proizvodi (Nicht was ... sondem wie), s kojim sredstvima za rad. Sredstva za rad nisu
samo pokazatelji razvitka ljudskih proizvodnih snaga, nego i
nosioci drut\'enih odnosa u kojima se proizvodi (Nicht nur
Gradmesser der Ent\\-~cklung der menschlichen Arbeitskraft,
sondern auch Anzeiger der gesellschaft lichen Verh1:iltnisse,
worin gearbeitet wird) (Kapital, 1,182).
Da bi sredstva za rad mogla biti "nosioci drutvenih odnosa, ona se moraju dati opravdati jednom vrstom
analize razliitom od njihove djelotvornosti ili od tehnoloke
deskripcije njihovih elemenata. U suprotnom, upada se Ll zabludu nalik Proudhonovoj, koji je strojeve smatrao drutvenim odnosima (vidi: Bijeda filozofije, Ed. sociales, p. 140).
Tu analizu mi moemo odrediti kao diferellcijalno
odrec1el1je oblika, a nain kao sustav oblika koji predstavlja stanje promjene cjeline elemenata koji nuno ulaze II
razmatrcmi proces. Ta definicija, koju elim ispitati, vrijedi
za s\'e naine, i svaki put zahtijeva dvoje: nabrajanje I1ljes[(I
(ili funkcija) koje prec!sta\'lja razmatrani proces, te odrec1enje
podesili!z kriterija koji c!oz\-olja\'aju razlikO\'anje oblika koji
ta mjesta zauzimaju. Tako. ako se posluimo primjerom, naina optjecaja koji smo gore naveli (Kapitaz' IV. 147), vidjet
emo ela se taj kriterij nalazi u injenici prenoenja njegovI":
\Tijeclnosli na proiZi'Oc! u cjelini, ili samo na clijeloye podijeljene ne! \'ie razdoblje! proiz\'odnje. Mi tu istodobno otkri\"amo pojmove kojima Marx odreuje postojanje kao elemenat
procesa: funkciju, faktor. Ali, nabrajajui ta mjesta, mi do
lazimo do jednog drugog naina - samog naina proiz\'odnje; mi tu nemamo posla s jednim rclatin10 autonom
nim procesom koji posjeduje svoju vlasiitu konzistentnost.
Drugaije je s nainom proizvodnje same, gdje mi tu konzistentnost nalazimo.

217

2. Elemel1ti sustava oblika

"Bez obzira na to kakvi su drutveni oblici proizvodnje, njegovi faktori uvijek ostaju radniCi i sredstva za
proizvodnju. Ali su i jedni i drugi tek u stanju mogunosti
(der Moglichkeit nach), tako dugo dok su odvojeni. Za pro
izvodnju potreban je njihov odlZos (Verbindung). Posebni nain kojim se postie taj odnos jest ono to razlikuje razliita
ekonomska razdoblja i prolu drutvenu strukturu. (Kapital,
IV, 38-39)
Dva su elementa koja traimo tu meu elementima naznaena:
1. radnik (radna snaga);
2. sredstva za proizvodnju.
Tekst se nastavlja:
"U sluaju koji nas zanima, polazite je dano odvajanjem slobodnog radnika od njegovih sredstava za proiz,
vodnju. Vidjeli smo kako se i pod kojim uvjetima ti elementi
ujedinjuju u rukama kapitalista: kao proizvodni nain postojanja njegova kapitala.
Mi tu ponajprije nalazimo trei element koji, kao
i dva prijanja, zasluuje naziv faktora:
3. Ile-radnik, koji sebi prisvaja viak rada. Marx
ga opisuje kao predstavnika "klase posjednika (Grossbesitzerklasse) (Kapital, II, 185). Tu je rije o kapitalisti. Osim
toga mi ovdje nalazimo jedan elemenat koji bismo mogli
naz\'ati odnosom izmcdu prethodnih elemenata, i on moe
imati dvije vrijednosti: odvajanje (Treennung)/vlasnitvo.
Usporedivanjell1 rezultata analize toga teksta s nizom ellLIgih tekstO\'a, ije su glavne postavkc sadrane u Marxovu (ve na\'cdenom) neizdanom lLIkopisu Rallij i obliCi kapitalistike proizvodnje i Ll III knjizi Kapital u pogla\"lju
Geneza kapitalistike z.ell1lji.~l1e rcntc, mi nalazimo iste elemente kao i opis njihovih veza. Radnik je tu opisan kao Ileposredni proizvoc1a; sam odnos das nitva odreuje se unutar \'ie sloenih oblika, posebice dualiteta )}posjedovanja
(upotreba, posjed) i svojine (istaknuta svojina).
Ali bitna korist tih tekstova jest u tom to nas
primora\'a ela u strukturu U\'cdemo jedan drugi odi/OS, odijeljel! od prvoga, drugi odnos meu "faktorima veze. To je
oc! vrlo velikog znaenja, jer on uvjetuje razumijevanje strukture. Valja nam dakle, polazei od samih Marxovih tekstova,
pokuati jasno odrediti prirodu tog drugog odnosa. On odgovara onomu to Marx odreuje pojmovima kao to su stvar-

lIlaterijalIlo prisvajaIlje sredstava za proizvodIlju od pro(Aneignung, Appropriation, wirkliche Aneignung), ili jo jednostavnije, kao ovjekovo prisvajanje prirode. Valja dobro razlikovati dva momenta:
1. ta j j e odnos razlii t od prethodnog;
2. rije je takoer i o odnosu prethodno nabrojenih e1cmena ta.
Dokazivanje pn'e toke oteano je relativnim kolebanjem Marxova rjenika u tekstovima koje sam naveo (posebice, Ralliji ohlici .. .), gdje Marx upotrebljava itav niz
praktiki ekvivalentnih termina (Aneignung, Appropriation;
Besitz, Benutzung itd.) da bi odredio sve odnose proizvoaa
prema njegovim sredstvima za proizvodnju. To se kolebanje
zasniva u stvari na Marxovoj tekoi da misli isto distinkciju dva odnosa. Uzmimo meutim tekst Kapitala, knj. I, o
apsolutnoll1 viku vrijednosti i relativnom viku vrijednosti
(II, 183); stranicu dalje naii emo na dv'ije upotrebe iste
rijei Al1eigllUlzg (prisvajanje), koja oito nemaju isto znae
nje i odgovaraju svakom od dva odnosa o kojem ja govorim:
in der individuelIen Aneignung von Naturgestanden kontrolliert er sich selbst. Spater wir er kontroliert (u
individualnom prisvajanju prirodnih predmeta radnik isprva
nadzire sama sebe, a kasnije njegov rad nadzire drugi);
die Aneignung dieser Mehrarbei t durch das Ka
pital (prisvajanje tog vika rada kao kapitala).
Drugi Aneignung odreuje odnos vlasnitva, i
njega smo ve susreli. On odreuje pretpostavku kap.italisti
kog naina proizvodnje: kapital je vlasnitvo nad SVIm sredstvima za proizvodnju i nad radom, on je dakle vlasnik sveukupnog proizvoda.
Ali pni ne oznaava odnos vlasnitva: on pripada
analizi onog to Marx naziva procesom rada, ili bolje, on
analizu tog procesa rada shvaa kao dio analize naina pro
izvodnje. On ne razmatra kapitalistu kao vlasIlika, nego radnika, sredstava za rad, predmet rada.
U svjetlosti te razlike mi sada moemo ponovno
kao primjer pr~itati tekst poglavlja u procesll rada (I. 186-187). Marx tu pie:
"Proces rada, kao potronja radne snage od sIrane kapitalista, pokazuje dva posebna fenomena.
Radnik radi pod nadzorom kapitaliste ...
U drugom redu, proinod je vlasnitvo kapitaliste,
a ne neposrednog proinoaa, radnika ... (Kapital, l, 187).
U ta dva fenomena svojstvena kapitalistikom
nainu proizvodnje, nalazimo ta dva odnosa u specifinom
obliku koji oni poprimaju u kapitalistikoj proizvodnji.
Proces rada je, sa stajalita vlasnitva, operacija
meu stvarima koje je kapitalist kupio. "Proizvod te opera-

218

219

110,

izvoaa u procesu rada

Preostaje dakle da se u sluaju lZacma proizvodnje (shvaenog u uem smislu) utvrde ti elementi. Bit e
neophodno navesti nekoliko Marxovih tekstova.
Susreemo se s prvim, savreno jasnim tekstom u
Kapitalu, knjiga II:

F"

cije pripada mu jednako kZlo i proizvod fermentacije u njegm"u podrumu.

U kapitalist.ikom je naCIl1U proizvodnje proces
rada takav da individualni rad ne stavlja u pogon drutvena
sredstva za proizvodnju koja su jedina sredstva za proizvodnju to kao takva mogu funkcionirati. Bez kontrole kapitaliste, to je tehniki neophocbn momenat procesa r.:tda, rad
ne posjeduje adekvatllost (Zweckmassigkeit) neophodnu za
tu da bude drutveni rad, tj. rad koji drutvu koristi. Adekv.:ttnost svojstvena kapitalistikom nainu proizvodnje
ukljuuje kooperaciju i podjelu funkoija na kontrolu i izvrenje" Ona je oblik drugog odnosa u kojem ja govorim i koji
sada moemo definirati sposobnou lZeposredlZog proizvoe1aa da stavi II pogon drutvena sredstva za proizvodnju. U
tekstovima u Kapitalu Marx definira nekoliko oblika toga odnosa: alltonomiju neposrednog proizvoaa (Selbstandigkeit)
i obI ike meusobne zavisnost i proizvoaa (kooperaci je i td.).

Mi ve \'idimo da spoznaja tog drugog odnosa u

njegovoj pojmovnoj nezavisnosti, u njegovoj razlici s odnosom A \"Iasnit\"a, jest klju za vie vrlo znaajnih kza
Kapitala, posebno za dvostrukll fUlZkciju kapitaiiste kao
eksploatatora radne snage (\"lasnitvo) i organizatora proiz\"odnje (stvarno prisvajanje), dvostruku funkciju koju
Marx izlae u poglavljima o kooperaciji, manufakturi i krupnoj industriji (knj. I). Ta dvostruka funkcija pokazatelj je
onog to e se nazvati dvostrukom prirodom podjele rada u
proizvodnji (tehnika podjela rada, drutvena podjela
lada); OIla je istodobno pokazatelj lI1ec1uzavisl1osti ili sjecita tih dviju podjela, te sama promilja pripadnost tih dvaju
odnosa koje sam ja poch"eo pod jedan jedini 1ierbilldung,
jednoj n~zi, tj" strukturi jednog naina proiz\"odnje.
Zato nam razlik:J\"anje tih ch"aju odnosa naposljetku omoguava da shvatimo u emu je sloenost veze, sloenost koja obiljeava marksistiki totalitet u suprotnosti s
hegelijanskim totalitetom.. Kad je bio uveden pojam strukturalne sloenosti', radilo sc o sloenosti cjelokupne drutvene
strukture uz koiu su kao takvu bili vezani mnogi relativno
CluwI10mni stu pi1jevi" Mi sada otkrivamo da je ;ama proi;.;;ioieni [oralitet, tj. da nigdje nema totaliteta, i mi
toj sloenosti 11107:e111 0 daLi tono znaenje: uno je Ll lomu
sto elementi totaliteta nisu po\"(;zani jedanput, nego dvaput
Lzlicilim odnusima. Ono sto je Marx nazvao kombillacijol1l,
nije dakle Ilaprosto odnos faktora cjelokupne proizvodnjc,
\LX odi/OS iZ)l1clll ul dni udnosa i I1jihovilz ll;.ajai1l1Zost.
ina

Moemo napokon dati sliku elemenata s\"akog naproizvodnje, konstante analize oblika:
1. Radnik

: Althusser, ".0 materija1istickuj dijalektici" Pour Marx.

220

2. Sredstva za proizvodnju:
- a) predmet rada,
- b) sredstva za rad
3. Ne-radnik
4. Odnos vlasnitva
5. Odnos stvarnog ili materijalnog prisvajanja
Potekoa koju je osjeao Marx pri razmatranju
razlike ova dva odnosa u nekim tekstovima historijske problemaLke, pokazuje se u obliku u kojem se ti odnosi javljaju
u kapitalistikom nainu proizvodnje. I jedan i drugi mogu
se odista okarakterizirati odvajanjem: radnik je odvojen" od svih sredstava za proizvodnju, on je lien svakog vlasnitva (izuzev nad vlastitom radnom snagom); ali u isto je
doba radnik kao ljudska jedinka odvojen od svake sposobnosti ela stavi u pogon instrumente drutvenog rada za sebe
sama; on je izgubio vlast nad svojim poslom koji vie ne
odgovara prirodi sredstava za rad; vie nije, kao to kae
Marx, njegovo vlasnitvo. U kapitalistikom nainu proiz\"odnje ta se d\"a razdvajanja, te se d\'ije lienosti prekri\"aju i koincidiraju kroz suprotstavljanje slobodnog radnika
sredstvima za proizvodnju pretvorenim u kapital. sve dok
sam radnik ne postane element kapitala: zato ih Marx neprekidno mijea u jednom pojmu, onomu razdvajanja radnika i
llvjeta rada. U svim historijskim ispitivanjima koja preko
prethodnih naina proizvodnje promiu historiju konstituiranja elemenata kapitalistikog naina proizvodnje. Marx uzima
taj pojam kao nit \"odilju. To je ono to pojanjava njegovu
tekou, jasnu u oklijevanju kojim termini u Ranijim oblicima . .. hoe izdvojiti elva odnosa; jer homologija dva odnosa, pokri\"anje njihovih oblika to karakterizira kapitalistiku strukturu, ne karakterizira te prethodne naine proiz\"odnje. Marx tu strukturu nalazi u hipotetikoj prirodnoj
zajednici koju naja\"ljuje povijest: tad bi s\"aki od dva ocinosa imao oblik jedinstva, lI::.ujaii7ne pripadIlosti radnika
sredstvima za proizvodnju: n::! jednoj strani zajedniko kvazi
bioloko vlasnitvo zemlje, a s druge strane bioloka prirodnost rada (zemlja, ovjek laboratorij, predmet i sredstvo
La radi.
Ali potekoe i kolebanja Marxove terminologije
nestaje im u analizi posljedice m"idimo tu d\"ostruku povezanosi nacina proiz\"odnjc, tj. d1'os/ruku prirodu neposrednog procesa proizvodnje kao procesa rada i (u kapitalisti
kom obliku) kao procesa stvaranja vrijeclnosti (Verwertung);
njihova razdvajanja ini predmet VII poglavlja I knjige.
Razliitim kombiniranjem tih elemenata meu sobom i prema dva odnosa koji pripadaju strukturi svakog naina proizvodnje, moemo obnoviti razliite naine proizvodnje. To znai ela mi moemo iskazati pretpostavke njiho\"(:

221

teorijske spoznaje koje su naprosto pojmovi njihovih historijskih uvjeta postojanja. Mi ak moemo na ne.kii nain stvoriti naine proizvodnje koji nikada nisu postojali u nezavisnu obliku, koji dakle ne pripadaju periodizaciji - kao ono
to Marx naziva trgovakim nainom proizvodnje (udruenje malih individualnih proizvoaa koja su vlasniCi sredstava za proizvodnju i stavljaju ih u pogon bez kooperacije); ili
takoer naine proizvodnje iji se opi uvjeti mogu samo
predvidjeti, poput socijalistikog naina proizvodnje. Dolazimo na kraju do komparativIle slike oblika razliitih naina
proizvodnje koji spajaju faktore.
Ipak se ne radi o kombinatorici u uem smislu te
tj. o obliku kombinacije u kojem zamjenjuju mjesta
samo faktori i njihovIi odnosi, a ne i njihova priroda. Prije
nego to to u drugom dijelu pokaemo, mogue je ipak iz
onoga to je postavljeno iZVUi neke zakljuke u pogledu
prirode determinacije u posljednjoj dnstanci drutvene
strukture oblikom procesa proizvodnje. To pak opravdava
ono to sam najavio, navodei Predgovor Priloga, naime da
je nov princip periodizacije koji je postavio Marx, uvjetovao
posvemaniju transformaciju problematike historiara.
rijei,

3. Odrec1el1je u posljedl1joj instanciji

Dvostrukom je nudom kapitalistiki naCll1 proizvodnje ujedno onaj u kojem se ekonomija najlake prepoznaje kao pokreta povijesti, te onaj u kojem je bit te ekonomije u naelu nepoznata (u onom to Marx naziva fetiizmom). Eto zato su prva objanjenja Marxa o problemu
ekonomske determinacije Ll zadnjoj instanciji istodobno
vezana uz problem fetiizma. Ona se javljaju u tekstovima
Kapitala u fetiizmu robe (I, 88, 90), o genezi kapitalisti
ke zemljine rente (VIII, 164-192) i o trojnoj formuli
(VIII, 193-209), gdje Marx lanom shvaanju te ekonomije
kao odnosu meu st\'arima suprotstavlja njegovu pravu definiciju kau su::,tava drutvenih odnosa. On tu istovremeno iskazuje shvaanje kako je kapitalistiki nain proizvodnje jedini u kom eksploatacija (iznueni viak rada), tj. specifi
ni oblik drutvenog odnosa koji povezuje klase u procesu
proizvodnje, postaje mistificirana i fetiizirana II obliku
odnosa meu samim stvarima, Ta je teza izravna posljedica
demonstracije robe: drutveni odnos koji ini njenu realnost,
a ija spoznaja omoguuje ispitivanje fetiizma, upravo je
trgovaki odnos koji je postao proizvodni odnos, tj. trgova
ki odnos takav kako ga generalizira kapitalistiki nain pro-

222

izvodnje. Dmtveni odnos (ljudski)ne otkriva se bilo kako,

nego tim kapitalistikim odnosom.'
Tu se nalazi odbijanje objekcije suprotstavljene
glavnoj tezi Predgovora Prilogu koja openito uvodi ideju
determinacije u zadnjoj instanciji. To nam je odbijanje razumljivo samo ako pod njim mislimo ekonomiju kao o\'u
strukturu odnosa koja je bila definirana:
Tamo je reeno da je moje gledite ... da nain proizvodnje materijalnog ivota uvjetuje proces socijalnog, politikog i intelektualnog ivota uope ... da je sve to
dodue ispravno za dananji svijet u kojemu vladaju materijalni interesi, ali ne i za srednji vijek u kojem je vladao katoEcizam, niti za Atenu i Rim gdje je vladala politika. Ekonomski uvjeti objanjavajll ';.ato je u jednom sluaju politika, a
II drllgom kCllOlicizClll1 igrao glavl1ll ulogu. Dostatno je samo
malo poznavati povijest rimske republike, pa znati da povijest zemljinog posjeda ini njenu zakuHsnu historiju. S
dmge strane, poznato je da je ve Don Quijote ispatao
zbog zablude da se lutalako vitetvo slae sa svim ekonomskim oblicima, (Kapital, I)
Ustanovljujemo tako tonost kojom se povezuje
ono to su prethodna izlaganja rekla o fetiizmu: Marxova
postavka ne kae da je tim nainima proizvodnje, razliitim
od kapitalistikih struktura drutvenih odnosa otvorena pokretaima. Fetiizam tu nije odsutan, nego premjeten (na
katolicizam, politiku, itd.). Neke Marxove formulacije ne
ostavljaju nikakve sumnje u tom pogledu. U povodu tZ\'.
prvobitne zajednice, Marx na poetku Ral1ijih oblika . ..
pie:
Zemlja je veliki laboratorij, arsenal kako sredstva
za rad tako i materija rada, oslonac i temelj kolektivnosti.
lanovi zajednice odnose se prema zemljii naivno, kao prema
kolektivnom vlasnitvu zajednice koja nastaje i reproducira
se u ivom radu. S\'aki se pojedinac odnosi kao lan te zajednice, kao vlasnik ili posjednik. Stvarno prisvajanje u slijedu
rada zbiva se na osnovi tih pretpostavki, koje silIne nisu
proizvod rada, nego se javljaju kao njegove prirodne ili bo~ui7ske pretposta\'ke."
Drugaije reeno, nalije transparencije koje u
ne-trgovakim nainima proizvodnje karakterizira odnos neposrednog proizvoaa prema njegovom proizvodu, jest ovaj

specifini oblik naivnosti ili postojanja zajedllice, tj. odreeni odnosi srodstva i odreeni oblici poli tike organizaci je

mogu se jmiti kao prirodni ili boanski, a ne

strukturu posebnog naina proizvodnje.

ukljueni

!\~ .elim, tu izgraditi kariju fetiizma~(, tj, ideolokih posljedica koje Sll
uklJllccne ll:r~l'.'nO ,ll ek~I!.omskll strukturu, niti podrobno btrai\ ati to nam
l\larx govon o tOJ teonJI, nego samo zadrati i upotrebiti znaenje koje
nam ondaje. povezujui problem fetiizma izravno s problemom mjesta koje ima
ekOnOmIja u strukturi razliitih drutvenih formaciju.
3

223

Taj momenat dakle, u kojemu je Marx pomalo

brz (zbog pomanjkanja historijskog materijala) jest, u ,naelu,
vrlo jasno povezan s problemom determinacije u zadnjoj instanciji. Dogaa se odista da se mistifikacija ne odnosi
upra\'o na ekonomiju (materijalni nain proizvodnje) kao
takvu, nego na instancije drutvene strukture koja je, ovisno o prirodi naina proizvodnje, odreena da se postavi na
mjesto dderminacije, umjesto zadnje instancije.
Mi tako shvaamo da analogni uzroci mogu tu
proizvesti i analogne posljedice: toj je formuli mogue dati
tunu znaenje, to znai da svaki put kad mjesto determinacije zauzme jedna te ista instancija, u odnosu pokretaa nastaju fenomeni analogni fetiizmu. Ne treba mnogo pridodati odlomku teksta Ranijih oblika", koji govori o azijatskom" nainu proizvodnje:
U veini osnovnih azijatskih oblika, jedinstvo
(Einh0it) koje ih povezuje iznad svih tih malenih zajednica,
jadja se kao vrhovno vlasnitvo, ili kao jedini vlasnik, dok
su stvarne zajednice samo nasljedni posjednici. Kako je jedilZstvo stvarni dasnik i stvarna pretpostavka zajednikog
dasnitva, ono se samo moe javiti kao posebni bitak iznad
mnotva posebnih stvarnih zajednica, pa je prema tomu, izch'ojena jedinka stvarno bez vlasnitva, gdje je vlasnitvo, , ,
za njega posredovano ustupanjem sveukupnoga jedinstva
(koje se ost\'aruje u despotu, ocu razliitih zajednica) pojedincima posredovanjem posebnih zajednica, Viak proizvoda
koji je inae st\'arno odreen stvarnim prisvajanjem u
procesu rada - pridolazi wko sam (1'011 sich selbst) tOIll vi_~elll jeilillstl'LI , .. "
Tu S([111 od sebe valja uzeti u strogom znaenju
i pridodati da u drugim nainima proizvodnje. npr.
u feudalnom nainu proizvodnje, \'iak proizvoda ne pridolazi
sam od sebe predstavnicima dadajue klase. Vidjeti emo
je potrebno neto vie: politiki odnos, bilo u oblikuiste
sile, bilo u urec1cnim oblicima prava. U ta d\'a naina proiz"udnje, nasuprot, azijatskol11 i kapitalistikom nainu proiz\oc!nje, koji su jedan od drugog udaljeni to je vie mogue
ite!,
su
i ulaze u odnose ionako razliiti (tu kapitalist i najamni radnici,
tamu dlZl\a i zajednica), jedna ista cleterminacija koja postoji Ll funkcijama procesa proizvodnje, proizvodi iste poslje
dice fetiizma: proizvod sam od sebe pridolazi viemu jedinstnl, budui da se ja\'lja kao djelo toga jedinstva. Evo to
pie Marx malo dalje u tom istom tekstu:
te

rijei,

"Zajedlliki 11l'jeti s[l'amog prisvaj(mja rada, na\'odnjavanje, vrlo znaajno za azijske narode, trgovaki putovi itd, javljaj1l se kao djela viega jedinstva - despotske
\'lasti koja lebdi nad malim zajednicama.

224

l
I

To se pOJasnjenje iznova javlja u Kapitalu, u poglavlju o kooperaciji, gdje Marx sustavno usporeuje oblike
azijatskog despotizma s oblicima kapitalistikog despotizma, tj. udruivanje funkcije nadzora i upravljanja, neophodne pri vrenju procesa rada (sa ciljem stvarnog prisvajanja
predmeta rada) i funkcije priS\'ajanja sredstava proizvodnje,
u jednim istim rukama.
"Budui da drutvena snaga ne stoji kapital nita, i da, s druge strane, nju najamnik razvija samo onda kad
njego\' rad pripada kapitalu, ini se da je ona snaga kojoj je
kapital po prirodi dan, produktivna snaga koja je tom kapitalu imanentna. Posljedica kooperaci je izbija udesno u di\'ovskim djelima starih Azijaca, Egipana. Etruana itd. Ta
mo kraljeva Azije i Egipta, etruanskih teokrata itd., u modernom je drutvu prenijeta na izdvojenog ili udruenog kapitalistu. (Kapital II, 26)
Moglo bi se dakle u povodu azijatskog despotizma
opraVdano zahtijevati analogon u oblicima koji ine da se u
kapitalistikom na6inu proizvodnje sve radne sposobnosti
projiciraju kao moi kapitala, kao i da se svi oblici vrijednosti robe projiciraju kao oblici novca (Kapital III, 47). To
bi se temeljilo odista na analogiji odnosa izmeu dvije veze
kombinacije izmeu ta dva naina proizvodnje, tj. na analogiji artikulacije dvostruke podjele rada (vidi prethodno izlaganje),
Ali ti tekstovi posebice pokazuju kako svi stupnje\i clrut\'ene strukture posjeduju strukturu jednog naina, u onom smislu u kojemu sam ue analizirao nain proinodnje. Drugaije reeno, ti se stupnjevi javljaju i sami u
obliku kOlllbinacije (Verbindungen) koje su posebno sloene.
Oni dakle ukljuuju specifine drutvene odllose koji, nita
\ie nego i drutveni odnosi proizvodnje, nisu izraZi intersubjektivnosti pOKretaa, nego ovise o funKcijama razmatranog procesa; u tom smislu govorit emo strogo o politikim
drull'eniiil odnosima ili o ideolokim cirutl'el1im Odllosillla.
U analiZi s\'akog od tih naina kombinacije, pozvat emo se
na podesne kriterije
Problem koji elimo razmotriti dakle je

slijedei:

Lak.o j~ Ll
strukturi instancija
razdoblja,
tj,: kako specifini nain kOillbillacije elemenata koji sai

njayaju strukturu odreenog naina proizvodnje, u clrut\'enoj strukturi oclrec1uje mjesto determinacije u zadnjoj instanciji, tj,: kako jedan specifini nain proizvodnje odreuje odnose razliitih instancija strukture, tj. konano, artikulaciju
tc strukture (to jc Althusser nanao ulogom modela naina
proiz\'oclnje) ?
Da bismo bar naelno dali odgovor na to pitanje,
razmotrio bih jedan, ne idealan, nego izveden sluaj: drutvene struktme svedene na artikulaciju dviju razliitih instanci15

Kakv

itati

Kaj1ilal

225

ja, jednu ekonomsku i drugu politiku, to e mi omoguiti da izbliza proslijedim neke tekstove u kojima Marx usporeuje feudalni nain proizvodnje s kapitalistikim na osnovi
z.emljil1e rel1te.

Na temelju primjera feudalne zemljine rente,

radne rente (tlaka), Marx pie:
U svim oblicima u kojima neposredni radnik ostaje posjednik sredstava za proizvodnju i uvjeta rada koji su
neophodni za stvaranje njihovih ivotnih sredstava, odnos
dasnilva mora se na fatalni nain pokazivati istodobno kao
odnos gospodara i roba (als unmittelbares Herrschafts und
Knechtschaftsverhaltnis); neposredni proizvoa dakle nije
slobodan, ali ta nesloboda (Unfreiheit) moe oslabiti od tjelesnog ropstva s kulukim radom sve do obaveze danka. Pretpostavljamo da se tu neposredni proizvoa nalazi u pogledu
svojih vlastitih sredstava za proizvodnju, materijalnih uvjeta rada nunih za ostvarivanje njegova rada i za stvaranje
njegovih ivotnih sredstava. On samostalno vodi svoju poljoprivredu i s njom spojenu seosku domau industriju ...
U tim uvjetima, moe se njima viak rada za no
minainog zemljoposjednika iscijediti samo izvanekonomskom prisilom, pa ma kakav oblik ova uzela. Potrebni su
dakle odnosi osobne zavisnosti, osobne neslobode, bez obzira
na stupanj te ovisnosti; ovjek mora biti vezan uz svoju zemlju koja je samo instrumenat (Zubehor), ukratko, podlonost
u pravom smislu.
Specifian ekonomski oblik u kojemu se neplaen
viak rada crpi iz neposrednih proizvoaa, odreuje odnos
gospodstva i podlonosti, kakav izravno proizlazi iz same
proizvodnje i odluno na ovu djeluje. To je osnovrica cjelokupnog oblika ekonomske zajednice koja izravno izlazi iz
proizvodnih odnosa, le is[ol'remello, oSllovica njel10g specifil/og

polilikog oblika. U I/eposrednom odllosu \'iasI/ika

nad srecisll'ima ;::a proi;::l'odnju prema lleposrednim proi;::.l'odaillla valja traili najdllblju tajnu, skriveni telllelj druIvene ;::grade i, prema lOilzU, poli[ikog oblika odnosa suvereni
fela i z.m'isllOsli (Sollverallit~its und Abhangigkeitsverhaltnis),
ukratko, bazu specifinog oblika koji poprima drCll'a li odre(lcno!J! ]'a:.do!Jlju .

Sto se pak tice najjeclnostavnijeg i najprimiti\"l1ijeg oblika rente, radne rente, jasno je ela je ona tu prvobitni
(;blik \'ika Hijeclnosti i o\'omu oc!gO\'ara,
StO\'ie, poklapanje vika vrijednosti s tuim neplaenim radom ne zahtije\'a nikakvu analizu, jer postoji u
svom vidljivom, opipljivom obliku, jer je rad neposrednog
proizvoaa za njega samog tu prostorno i vremenski izdvo
jen od njegova rada za posjednika zemlje: taj se zadnji rad
javlja izravno u najgrubijem obliku prisilnog rada za nekog
treeg. (Kapilal, VIII, 171-172)

226

etiri

Taj tekst (uzimam ga drugim redoslijedom) sadri

glavna momenta:

- Novu formulaciju naela periodizacije: Ono

to jedno historijsko razdoblje razlikuje od drugoga. ,. Nain zavisnosti drutvene strukture u odnosu na nain proizvodnje, tj. nain artikulacije drutvene strukture, daje nam
Marx kao ekvivalente, sa stajalita njena pojma, prethodnih
odreenja.

- Specifinu razliku u odnosu rada i vika rada,

to uvjetuje razlika drutvenih odnosa u kapitalistikom i
feudalnom nainu proizvodnje (vlasnitvo-posjedovanje sredslava za proizvodnju): u jednom sluaju postoji poklapanje
prostorno i vremenski, simultanost rada i vika rada, a Ll
drugom ne.
- Ne-koincidencija dva procesa rada i vika rada
intervenciju izvanekonomskih razloga kako bi
Yiak rada stvarno bio dobiven.

ukljuuje

- Ti izvanekonomski razlozi uzimaju oblik feudalnog odnosa gospodar-sluga.

ini

mi se da je iz toga

kljuaka.

mogue povui

vie za-

.
Ponajprije, Marx nam kae da je u tom nainu proizvodnje viak vrijednosti konkretno vidljiv (in sichtbarer,
handgreiflicher Form existiert), a ipak je bit vika vrijednosti~ mogue raspoznati tek putem kapitalistikog naina
proizvodnje u kojem je ovaj skriven, i za to je prema tomu
potrebna analiza. Viak vrijednosti je par excellence kategorija kapitalistikog naina proizvodnje koji s\'oje znaenje
~adobiva u analizi procesa dobivene \Tijednosti (Verwel'tungsprozes), tj. proces proizvodnje kojemu je cilj porast
prometne \Tijednosti (budui ela je o\'a istodobno poopena
kao oblik \Tijednosti).
Osnovica je toga iskaza da piak l'rijeLillosti Ilije
,)oblik kao profit, renta, kamati; piak l'rijedl/osli jesl, l/ila
illanje, sall1 l'iak raela. Specifini nain eksploatacije tog vi'
ka rada u kapitalistikoj proizvodnji, Lj, na kraju nain stvaranja prihoda (nain raspodjele) i dakle klasa, jest s.t:aranje
profita, kamata i kapitalistike rente, tj. ono,ga .SlO l~lar: ~~
\'e prcobracnim oblicima "ika Hijcdnostl. 1.; kapltahstlckom nainu proiz\'odnje oblici klasne borbe najprije su upisani u oblike procesa proiz\'odnje openito, oni se javljaju
kao suoenost snaga unutar odreenih granica koje su izravno odredene u procesu proizvodnje i mogu se kroza nj analizirati (granice radnog dana, najamnine, profita, i njihove pod
\Tste).
Drugaije reeno, upitamo li sc o strukturi klasnih odnosa danog drutva, o emu smo ranije rekli da se ta
struktura odlikovala nainom izvlaenja vika rada, mi se pi-

227

tamo ponajprije o preobraenim oblicima svojstvenim za

to drutvo'.
Nije dakle sluaj to je toka u kojoj se u tom
tekstu sabire karakteristina razlika izmeu feudalnog i kapitalistikog naina proizvodnje - koincidencija ili ne-koincidencija nunoga rada i vika rada - takoer i bitna toka
cjelokupne Marxove analize u Kapitalu, u povodu kapitalistikog naina proizvodnje samoga: ta koincidencija drugi je
nain izraa\'anja procesa rada i procesa nastanka vrijednosti.
Razlika postojanog kapitala i promjenjljivog kapitala, koja
odreuje proces nastanka vrijednosti, moe uvijek odgovarati raz!:ci izmeu radne snage i sredstava za proizvodnju,
koja je svojstvena procesu rada. Mogue je na mnogim primjerima u Kapitalu pokazati kako analiza zahtijeva upui
vanje na tu korespondentnost (posebice u analizi rotacijc).
Posao radnika preobraava materijalno sirovu tvar u proizvod, stavljajui u pogon sredstva za proizvodnju; isti rad
proiz':odu daje vrijednost sredstava za proizvodnju i potroeni.h sirovina, te stvara novu vrijednost ij'i jedan dio - ali
samo jedan dio - odgovara onomu radne snage. Dvostruki
karakter procesa proizvodnje koji izraava tu koincidenciju,
upuuje u zadnjoj analizi na dvostruki karakter ivog
rada.
Lako je vidjeti da u sluaju feudalnog oblika proizvodnje koji opisuje Marx, ta koincidencija ne postoH ni u
jednom od ta dva oblika: ne samo da su rad i viak rada
razdvojeni "U prostoru i u vremenu, nego ak, projicirajui
unatrag kategoriju \Tijednosti, nijedan od njih ne moe biti
proces nastanka vrijednosti.
Drugaije reeno:

- U kapitalistikom nainu proizmdnje postoji

koincidencija "U \TC menu i prostOl'Ll dvaju procesa, to je
l!Ill!l rau j i karak l er IlaiIZa proizvodI? j e (ekonomske ins tancije); ta je koincidencija posljedica oblika kombinacije izmeu fakIOm procesa proinocinje svojstvcne kapitalistikom
nainu proiz\'odnje, tj. oblika dvaju odnosa vlasniti"a i sn'arnog pr's\ajanja. Tada odgm'arajui "preobraeni obli ci Ll
Lij drut\cnoj strukturi, tj, oblici odnosa mciu
iznn'llu t:kUiZOlllSki obliCi (profil, renta, najamnina, kamati),
SlO na tOIll stupnju pretpostaylja da Drava II njih Ile iliazi.
- l' feudalnom nainu proiz,'odnje postoji raz.dvajallje Ll pro~toru i vremenu dvaju procesa, to je uvijek
unutranji kara;';ler naina proinodnje (ekonomske instanoije) i po::;ljc~lica oblika kombinacije koji mu je svojstven
(odnos vlasnitva tu se javlja u dvostrukom obliku posjedm'anja - "Y]asnitval. Tako viak rada nee biti iznuen
, PO~1a.ipri.:c, jer teorijski uyijek \ alja otpoeti s unim to je odredeno
i n . . t;:::ncij i,; R:J::]ug.: u turnu u'.. isi problem

228

I'U

zadnjoj

bez izvanekonomskih" razloga, tj. bez Herschafts und

Knechtschaftsverhaltnis. Prije no to smo ih analizirali, moemo zakljuilii da e preobraeni oblici II feudalnom nainu proizvodnje biti ne transformirani obliCi same ekonomske osnovice, nego oblici Herrschafts- und Knechtschaftsverhaltnis. N e izravno ekonomski, nego izravIlo politiki i ekol1oll1ski, nesl!mnjivo,' to naposljetku znai da razliiti nai
ni proizvodnje ne kombiniraju homogene elemente, i ne odobravaju razdvajanja ,i diferencijalne definicije sline ekonomskim, pravnim, politikim. To esto teorijski bezizlazno otkrie m'e posljedice, danas potvruju historiari i
etnolozi.
Mi moda takoer moemo razumjeti zato ta
jiolitika kae takva nije svjesna, zato ona ne misli svoju relativnu autonomiju u trenutku kad uzima mjesto determinacijc, bilo Ll obliku iste sile, bilo u oblicima prava, budui
da se javlja kao jcdna od pretpostavki samog naina proiz\'odnje. Poznato je odista da misao te relativne autonomije
politikc kasni: to je odista buroaska misao.
Mislim da iz tog, jcdnog od najizvedenijih Marxo\'ih tekstova, takoer treba izvui naelo. eksplicitno prisutno u Marxa, jedne ekonomske definicije cleterminaci je Ll zadnjoj instanciji U razliitim strukturama ekonomija je odre(111jua, jer odre(111je il1stancije dnL~t1'elle strukture koja ima
oclrec1ujue mjesto. Ne obian odnos. nego odnos odnosa; ne
prijelazni kauwlitet. nego strukturalni kauzalitet. U kapitalistikom nainu proinodnje pokazuje sc da to mjesto zauzima sama ekonomija; ali u svakom nainu proizvodnje valj:t
poduzeti analizu preobrazbe. Jednostavno drim da bi trebalo pokuati itati iznova prve stranice Engelsovog Porijekla
porodice. u onoj optici gdje Erwels izra3\'a tu ideju koju pr;kazuje kao obinu "isprad~u" I\1arxo\"ih opih formula:
Prema materijalistikoj koncepciji, odreujui
faktor historije, kao posljednji pokreta jest proizvodnja i
reprodukcija ivota. Ali, sa sFoje stral1e, ta proizvodnja je
d\"Ojake prirode. S jedne strane, proizvodnja sredstava pot.
rebnih za ivot, pre~lmeta za prehranu. odi ie\'an jc. stanO\'an je
i orua za to potrebna: s drlU!,C ,traile. proi::.l"odl1ja sclmih ljudi, ,,;irenje \"i"S!t:, Drul\'Cnc institucije u kojima in~ ljudi
odredenog )10\ i ieSllog d()b:! i ()circclene zemlje, o:!rceni SL!
i;1l1 ch"jcma \Tstama proizvodnjc, naime stupnjem razvoja
ila kojemu sc sjedllc straIlc i1al(l.~i rad, a s druge porodic'l.
Sto je rad manic razvijen " tCl vie ini se, drut\'Cnim PClretkol1l \'laela utjecaj knnc H?C (Engels, Porijeklo porodicc ... p. 16)
Vilar pie u po\'odu feudalno!"! 113ina proiz\ cdnjc: _,Cini :>e dn ra::-t
Doi\;1 rn l;ol-i;eni't zemlie na 110";-t1
~ .... jrw<><.;tiranju 1\ l";lch ,.;,~" f1n tl
ka:Jitnl, tc i izbor klasa koje tu vladaju proizvodnjom oravni, a ne ekonomski.t<

5 P.

(I Int. konferencija ekonomske poyijesti, Stockholm 1960, P" 36,.) Tu \'ulia ;prido.
da:i c;:>ccnitu primjedbu da je te;ko pronai specifino ekono:nske krize iz':an
ka?1talizma,

229

Neobian

tekst koji ne samo da bezono igr~ oko

II -

ELEMENTI STRUKTURE I NJIHOVA HISTORIlA

rijei proizvodIZja, nego sili da s~ na o?li~e s.rodstva, ~n.kaza.

ne kao drutvene odnose raanja, pnmlJenl tehnolosk! model napretka proizvodnih snaga! Mod~ b.i bilo bolj~, a mnogi
su marksistiki antropolozi to i pokusali, pokazatI k~ko n.a:
in proizvodnje u odreenim primitiv~im ~.rutvn::a, Ih
samoopstanak, odreuje odreenu artJkL;laclJu drustv~ne
strukture u kojoj odnosi srodstva odreuju sve do oblika
transformacije ekonomske baze'.

Definicija svakog naCll1a proiz\'odnje kao kOlllbillacije elemenata (uvijek istih) koji su moguci samo izvan njihova odnoenja prema odreenom nainu,
mogunost vrenja na toj osnovici periodizacije naina proiz\'odnje prema naelu varijacije kombinacija, sve to samo od
sebe privlai panju. Ono ukazuje na odista antireakcionarno obiljeje marksistike teorije povijesti proizvodnje (i prema tomu, drutva), Nita ne odgo\'ara manje vladajuoj ideologiji tog XIX stoljea, stoljea povijesti i evolucije, kojemu
pripada i Marx, ako je vjerovati kronologiji. Dalje emo bolje
vidjeti kako Marxovi pojmovi ne mogu razmatrati, reproducirati i opollaati historiju, nego daju njenu spoznaju: oni
su pojmovi strukture o kojima ovise historijske posljedice.
A prema tomu to nije ni kretaIlje progresivne
ciijerellcijacije oblika, ni sama lillija Ilapretka, ija bi Iogi-

tomu ,"idi posebno rac.i-:.)\ e CL 0.1<;il1as~ouxa: , .

, .
E s' d'interprtation de:;
phcnolnenes econonllq~es dans ~es
u: Chaiers d'Etucles Africa\nes, ,196~, IlC~:

_ An!hropologie coIlomiquc des Gouro de Co!e d IVOlre, MOlltoIl, 190~,

d'au~o~;ubsis!ance

230

sociis

ka pripadala sudbini. Marx nam dobro kae da su svi nai

ni proizvodnje historijski momenti, on nam Ile kae da jedIli momenti prouzrokuju druge: nain na koji se definiraju
njihO\'i temeljni pojmovi nasuprot iskl.iLluj~ to lako rjeenje. "Neka e se odreenja,(, pie on u ve na\'cdenom Uvodu
i~ 1857., javiti istodobno u najmodernijem razdoblju kao i
LI najstarijemu (npr. kooperacija i neki oblici upravljanja,
raullol'odstl'a, to su zajednika azijatskim nainima proiz\'odnje i kapitalistikom nainu proiZ\'odnje, vie od svih
drugih). Tako je prekinut identitet krolIologije i zakona unutranjeg razvoja oblika koji je korijen evolucionizma kao i
s\'akog his toricizma prevladavanja, Za Marxa se radilo o
tomu da pokae kako se razlika razliitih naina zasniva nuno i doslailZa na varijaciji odnosa izmeu jednog broja uvijek
istih elemenata. Pokazivanje tih odnosa i pojmova na koje se
ovi odnose, ini izlaganje gla\'nih teorijskih pojmova historijskog materijalizma i nekih opih pojmova koji, oblikujui
stvarni poetak njego\'a izlaganja, obiljea\'aju naunu metodu Kapirala i njegO\~oj teoriji daju njegov oblik, tj. izraa\'anje odreenog oblika te varijacije koji izravno ovisi o
pojmovima radne snage, sredsta\'a za proizvodnju, vlasni(\'a,
itd, neumitna je pretpostavka ekonomskih tvrdnji Kapitala.

231

Radi li se ipak o strukturalizmu, kako bi ga se,

se 0p:lsnosti uvoenja zbrke u dananje naune ideologije, moglo na silu ga prihvatiti, ne bi li se ispravilo tradicionalno krivo itanje koje je vodilo u evolucionizam i historicizam? Zasigurno, kombinacija koju analizira Marx sistem je sinkronikih odnosa, postignutih varijacijom. Ipak
ta znanost o kombinacijama nije kombil1atorika u kojoj se
mijenja jedino mjesto faktora i njihovih odnosa, ali ne i njihova priroda, koja je tako ne samo podreena sistemu cjeline, nego takocier i indiferentna: mogue je dakle od nje apstrahirati i PrIstupili izravno formalizaciji sistema. Ukaz~lje
se tada mogunost jedne apriomc znanosti o nainima proizvodnje, jedne znanosti o moguim nainim~\ proizvodnje koja
se moe ili ne moe ostvariti u realno-konkretnoj povijesti kao
rezultat igre karata ili djelotvornou principa boljeg. Ako
dakle historijski materijalizam odobrava nasluivanje, tj. ob
novu virtuelnih naina proizvodnje (kako bi se mogao nazvati obian trgovaki nain proizvodnje), budui ela nikad
nisu bili u povijesti oni koji su dominirali i koji su uvijek
postojali u deformiranom obliku, to emo neto dalje drugaije razmatrati, na osnovi modifikacija, nain postojee proizvodnje. To pretpostavlja da su faktori 'kombinacije pojmovi koje sam ja naveo, da ti pojmovi izrav/lO odreuju elemente konstrukcije, atome historije. U stvarnosti, kao to
openito rekoh, ti pojmovi samo odreuju elemente konstrukcije: valja poi od onoga to sam ja nazvao diferencijalnom analizom oblika, ne bi li se odredili historijski oblici koji su radna snaga, vlasnitvo, stvarno prisvajanje itd.
Ti pojmovi oznaavaju samo ono to bi se moglo nazvati podesnostima historijske analize. To obiljeje kombinatorike,
dakle pseudo-kombinatorike, pojanjavanje zato postoje opi pojmovi povijesne znanosti, a ela nikad ne moe biti povijesti openito.
Da bih pokazao kakva jc uloga te podesnosti, zadrat u se sada neto vie na nekim problemima definicije
u povodu elva odijeljenja odnosa, ch'ije artikulacije kombinacije koje se uzimaju odvojeno kako bi se uoili njihovi
rezultati u definiCiji elemelwta' (faktora). Ta su odre-enja
neophodna kako bi se Ll\'icljela osnovanost Marxove koncepcije siruktllre procesa proizvodnje, kako kombinacija faktora ne bi bila obina deskriptivna jukstapozicija, nego sl\'arno
jedinstvo funkcioniranja.
izlaui

1. TO JEST VLASNITVO,,?

Prvi odnos koji smo ut\Tdili u kombinaciji jednog naina proizvodnje, bio je oznaen kao odnos vlasni-

232

tvaili prisvajanje vika rada; vidimo odista kako Marx

"prc;Z\"oelne odnose svojstvene jeelnom nainu historijske
proizvcdnje (posebno kapitalizma) neprekidno odreuje tipom vlasnitva sredstava za proizvodnju, i prenn tomu, naincm pris\'ajanja drutvenog proizvoela koji o tim sredstvima ovisi. Ta je definicija u naelu dobro poznata. Ipak su
neophodne neke preciznosti kako bi se m-idjela prava strukturalna funkcija,
U prethodnom sa'TI pogla\'lju nadasve elio pokazati razliku izrneu elva pojma prisvajanja, od kojih svaki
predstavlja jedan viel dvostrulcog procesa proizvodnje koji
sadri s,'aki nain proizvodnje, i prema tomu odreuje jedan
od dva odnosa koii stvaraju kombinaciju faktora proizvodnje. Ali. povodei se za mnogobrojnim Marxovim uputama,
valja jednako tako razlikovati i same proizvodne odllose s
kojima jedino onIje moramo imati posla, od njihovih pravIlilz i::.raza, koji ne pripadaju strukturi proizvodnje razmatJ'anoj u njenoj relativnoj autonomiji. U ovoj se prilici radi
o istom razl:ikovanju odnosa koji smo mi odredili kao vlasnitvo pra\'Cl 1'las17i_~!1'a Ta je analiza od temeljne val.nosti
zet odreen je stupnja relativne autonomije ekonomske strukture u odnosu na jednako regionalnu strukturu pravnih i
politikih oblika", dakle za anaEzu artikulacije regionalnih
struktma, ili instancija drutvene formacije.
Sa stajalita povijesti teorijskih pojmova, mi tu
dodirujemo jednu toku od odlunog zna::tja: Althusser je
\ e pokazao Ll ernu se sastoji marksistika koncepcija drut',enih odnosa, ne kao onih koji predstavljaju oblike illtersubjektil'ileta, nego cdnosa koji imaju nunu funkciju za ljude kao i SiFari, to predsta\'lja prekid s cjelokupnom klasi
nom filozofijom a posebice s Hegelom. Dodajemo da hegclij:l.l1ski pojam "C:la::ms!.;:oc:a drutva" to su ga preuzeli kb~ini cko~omisti, a ;\1an ~ga odredio kao pn'o mjesto s\'ojih
OTkria, tj s\'ojih teorijskih preobraaja, istodobno obuh\'aa CkUIlOlilSki siS1eiil podjele raela i razmjene, tc sferu privu!ilO:':U pra\'Ci. Postoji dakle neposredni identitet prisvajanja u
ekonomskom smislu i pra\')10g vlasnitva, pa ako prema
lomu drugo moemo oznaiti kao izraz prvog, rije je o
'J li l izrazu iii o uch oSlruenjLL
.\:'aruitu je zaniml ji\'o primijditi kako sc neki
najjasniji tekstovi u kojima Marx razlikuje drutn.'I1e odnose
proinodnje od njihova pranlog izraza, tiu uprm'o mogu
nosti raskida izmeu osnO\e i nadgradnje koji e, izvan le
di~linkciic, oigledno ostati I1esl1\'atljiv. U anaiizi Geilc::.e k(lIJita/isTi'ke zCi!~ljille rC1l1e Marx np~" pie:
Neki su historiCi izrazili svoje uenje kako se
moe uiti samostalno raz\'ijanje imovine (u feudalnom nainu proizvodnje) i, relat,ivno govorei, bogatstva na strani
kuluara ili kmeta. Oigledno je meutim da u primitivnim
233

nerazv.ijenim. stanjima na kojima poolva taj drut\'elU odn?s pr:?lz~'odnJe i njemu. ~dgovarajui nain proizvodnje,
/} acflclJa I.gra svakako znacaJl1U ulogu. Jednako je tako oito
da Je ovdje ~a~ i U\'ijek u interesu dadajueg dijela drutva
da s~ post~Jece ~t~nje posveti kao zakon te da njegove
upot! ebom I tradl~IJom dane granice fiksira kao zakonite.
Uosta.lom, bez obzIra na sve drugo, ovo se zbiva samo od
~e~e clm u ~oku \Temena stalno reproduciranje osnove postoJ~ceg~ stanja odn.osa na komu je ono utemeljeno, uzme pra\ Ilan I srec1en oblik; a samo to pravilo i red predouju neoph~d~n mOI~1ena~ svakog .naina proizvodnje koji treba stei
d!ust\e~u ~vr~tll1u: neOVIsnost o pukom sluaju ili samovolji.
pravIl.o I ta] .red upravo su oblik drutvenog uvrenja naCll1a .prOlzvodnJ~, ra. zato i njego;'e. relativne emancipacije
oC.l plOste s~mo\o~Je. I pr?stog. slucaja. U stanju stagniranja
p!~~esa pr?lzvod~Je I dr~~tvel1l!1 odn.osa koji mu odgovaraju,
nac m p~Olz~odnJe postlze taj oblIk samim ponavljanim
reprosuclranjem sebe samoga ... (Kapital, VIII, 173-174)

!.o

..
Taj raskorak ili neslaganje izmeu prava i tradiCIle". koje s~ mo~e j~vit~ kao pod-pravo ili degradirano pravo,
u stva~'nostl dalje Izrazava raskorak ili neslaganje izmeu
!)ra~'~ I ekonomsk.og od~osa (nuno raspolaganje parcelom
mclI.\ I~ualnog prolzvoaca), to je obiljeje razdoblja formi
ranja J.ednog .naina proizvodnje, tj. prijelaza iz jednoa nai
r~a plOlzvodnJe u drugi. Poznata ilustracija istog efekfa javlJa se takoer u analizi tvonzkog zakonoclal'stva koje datiI:a .od prvog. I.azdo'?lja povijesti industrijskog kapitalizma
kOle ozakonjuje uVjete normalne eksploatacije najamnike
radne snage (vidi Kapital, II, 159).
Kak.o su ti raskoraci mogUi ili, tonije, kako su
unutal p.I.a\a sam.oga mogue proturjenosti uslijed /le-koresPUll~e:lclJe s prolzvocln!m odnosima, pra\'o je oeh'ojeno i, u
analIzI d:'ugOlllO, s obZIrom na proizvodne odnose. Potvrdu
toga naCl ~e.r:10 ako suoimo tekstove u kojima Marx ukazuJe na speCJ[Jcnost buroaskog \'lasnitva, npr:
lj svako}:: je historijskom razdoblju raz\'oj vlasnit\'a tekao drugaclJe i klOZ niz pOS\'e razliitih clrut\'Cnih
odnosa. Dtnditi tako huroasko ylasni(\'o ne znai nita
~~r~lgO nc,g? izlo.i ti s\e~l.ru t \:en~,oclnose b~lroaske proi~\'od
. .I~ HtJett elatJ elefIl11CJJU \ IdsI1lstva kao Jednog nezansnog
?c!nosa, zasebne kategorije, apstraktne i vjene~ ideje, sam;
J.e o~mana p~-.ava ili.l1:e:afizike. (Bijeda filozofije, p. 160)
kao l .one k?.JI podsJecaju na kronoloke predl1osti, precesi ju
pI.c:\~I:lh ob::ka pra\a. na \'l~snit.\o (rimsko) nad kapila'li~tlckI~~1 naCll10m prolz\'odnJe kOli jedini generalizira dasnist\o.l:seno s.redstava za proiz\odnju. Tu podsjeamo na tekst
Rall!Jzlz oblzka ... koji smo ve naveli (vrlo pravniki tekst
u nJeg?\'om predmetu i terminologiji), ili i na jedno Engelsovo plsmo Kautskom:
~

234

Rimsko pra\'o, savreno pravo obine trgO\'ake

proizvodnje, dakle pretkapitalistike proizvodnje, ali koje
takoc1er llkljuuje pravile odnose kapitalistikog razdoblja.
Tonije, ono to su graani naih gradova trebali za svoj zamah i to nisu nali u lokalnom obiajnom pran!. (26. lipnja 1884)
Ta usporedba oS\'jetljava retrospektivno tekst Geneze rel1te koji sam prije naveo. Ona pokazuje da taj problem raskoraka tradicije i prava ne moe biti protumaen kao teorija geneze prava polazei od ekonomskih odnosa: jer, u historiji postoji prijelaz s obiaja na pravo, ali to
se ne zbiva u kontinuitetu, nego je to, suprotno, prekid, promjena prava, ili bolje, promjena u prirodi prava koja se vri
novim aktiviraniem staroga prava (rimskog) ve jedanput
prevladanog. POlwvljal1je koje tu, ini se, igra glavnu ulogu
u artikulaciji prava nad ekonomskim odnosom, jednako je
elemenat te geneze koja e svojim trajanjem pojasniti formiranje ozakonjene nadgradnje: njena je funkcija drugaija
i ona nas privodi teorijskoj analizi funkcija reprociukcije koja pripada svakom nainu proizvodnje ,i o kojoj emo kasnije
govoriti. To to nam moe pokazati reprodukcija ekonomskih odnosa, nuna je funkcija prava u odnosu na sustav
ekonomskih odnosa i strukturalnih uvjeta kojima je ono podreeno, a ne stvaranje same il1stancije prava u drutvenoj
formaciji.
Postoji potekoa ponajprije da sc jasno razlikuju proizvodni odnosi od njihova pravnoga izraza, ak
potekoa tog pojma izraavanja, im ono vie ne oznaa\'a
obino udvostruavanje nego artikulaciju dviju heterogenih
instancija, potekoa napokon koja je proizila iz mogueg
raskida izmeu ekonomskih odnosa i pravnih oblika: s\'i ti
uyjeti nisu sluajni, nego obrazlau metodu i5piti\'al1ja koju
ovdje valja primjenjivati (koju slijedi i Marx, posebno Ll tekslo\'ima koji razmatraju pretkapitalistike naine proizvodnje koji su blii ispiti\'anju nego sustan10mizlaganju) Ta
metoda trai proizvodne odnose i::,a pra\'l1ih oblika, ili jo
bolje, iza drugotnog jedinst\'a proiZ\'odnje i prava koje mora
biti raskinuto. Jedino ta metocb dozvoliava eventualno teorijsko ocl\'ajanje, vodei pri tomu rauna o ambi\'alentnoj
funkciji koju Marx pridaje pravnim oblicima: nunim a ipak
iracionalnim, izraavajui i ozakonjujui u istom kretanju
ela ovi oblici prikrivaju ekonomsku stvarnost koju svaki
nain proizvodnje na svoj nain definira. Angairat e se dakle u hodu unazad, sa eljom ela se tu, ali ovaj put unutar
jednog sistema sebi suvremenog (odreeni nain proizvodnje: u ovom sluaju, kapital,istiki nain proizvodnje) oznae
raskoraci ili razlike koje e se, polazei od oblika prava, izraziti negativno. Odatle proizlazi i potekoa u problemu terminologije, budui da su pojmovi u kojima su izraeni pro-

235

izvodni odnosi, upravo pojmovi nejasnoe ekonomsko.g i pravnog, poc\"i s nejasnoom samog termina I'lasllitva. Io jcst
vlasnitvo ukoliko ono ini sustav unutar relativno autonomne strukture proizvodnje,i ukoliko ono logiki prethodi
pravu vlasnitva, svojstvenom promatranom drutvu, to je
problem koji valja rijeiti takoc1er i zbog kapitalizma.
Analiza odnosa izmeu ekonomske strukture kapitalistikog naina proizvodnje i prava koje ovomu odgovara,
zahtije\'a potpuno ispiti\'anje, a ja u se stoga zadovoljiti samo s nekoliko primjedbi koje slue kao polazita. To je mogue saeti:

L Svcukupnost ckonomske strukture kapitalisti

kog naina proizvodnje, a potom proces neposredne proiz\"odnje sve do cirkulacije i raspodjele drutvenoga produkta,
pretpostavlja postojanje pravnog sist enza; njegovi su osnovni clementi prCl1'o Ila svojinu i pravo ugovora. Svaki od elemenata ekonomske strukture u ok\'iru toga sistema poprima
pravno odreenje, posebice razliiti elementi neposrednog
procesa proizvodnje: vlasnik sredstava za proizvodnju, proiZ\'odna sredstva (kapital), slobodni radnik, i sam proces, prm'no okarakteriziran kao ugovor.
2. Obiljeje pravnog sistema s kojim tu imamo
posla (ne, naravno, i svakog historijski pravnog sistema) njegovo je obiljeje apstraktIle llniverzalnosti: pod tim podrazumije\"amo da taj sistem dijeli samo konkretne jedinke koje mogu podnositi njego\'c funkcijc kroz dvije kategorije LI
kojima, s pravnog stajalita, nema prikladne diferencijacije
- to je kategorija ljlldi i s/mri. Odnos \'lasnitva iskljui\"o
se uspostaVlja izmec1u ljudi i njihova odnosa prema stvarima
(ili onog koji se smatra osobom prenn onomu to se smatra
stvarju); ugo\'orni odnos uspostm"lja se iskljui\"o izmeu
osoba. Kao .to, po pravu) nenI:} r~zlike rneu OSOb:l111a koje
jesu ili mogu biti vlasnici i ugovaratelji, jednako tako nema
nikak\"(; razlike meu stvarima koie jcsu ili mogu biti priSi"ojene, bile one sredst,"a za rad ili "za 'potronju, i bez obzira
na upotrebu koju to i'!asni[yo sadri.
3. Ta unin~rzalnost pra'"nog:a siste'11:1 odra.ul'i!
jednu drugu uni\'crzalnost. Ll striktnom smislu tc rijei, a tJ
pripada ckonomskoj strukturi: to ic l!iiiler::.alilOs!
za koju znamo da se moe oSt\"ariti S:U1V) na osno\i kapitalistik"og naina proizvodnje (ciok njcmu prethodi
posiOjaIlje trgo\"ake razmjenc i oblici koic ova sadri); samo
na osnO\'i kapitalistikog: naina proizmdnjc raspodjcljuje
sc intcgralno sh'ukupnost elcmcnat:, ekollomske sirukt\lrc
na robu (tu podrazumijevamo radnu snagu) i na one koji razmjenjuju (tu neposredni proizvoa). Tc dvije kategorije odgO\'araju onima koje dajc pravni susta\" (osobe i stvari).
Tako opi problem odnosa izmeu kapitalistikog
naina proizvodnje i pravnog sustava koji njegovo funkcio-

236

niranje pretpostavlja, OVISI, povijesno i teorijsl~i, o jednom

drugom problemu - naime problemu odnosa Izmeu ckol1oIJ7ske strukture neposrednog procesa proizvodnje i ek.unomske strukture cirkulacije robe. Nuna prisutnost kategorija trgovinc u analizi procesa proizvodnje ,Pojanjava
nunu prisu Inos t odgovarajuih pravnih kategonja. .
.
4. Dl'lllvCili odnosi proizvodnje koji pnpadajU
strukturi kapitalistikog naina proizvodnje, mogu se odrei\"ati polazei od njiho\'a pravnog odreenja, pokazujui mcc1u sobom niz pOli/aka.
U prvom redu, dok je "pravo s\'ojine okarakterizirano kao univerzalistiko, te elok se ne m"odi nikakva razlika izmeu posjedovanih stvari i njihove uporabe, jedi.no je
znaajno vlasnitvo sa stajalita strukture procesa prOizvodnje - dasnitvo sredstava za proizvodnjll, ukoliko ona: kake.
neprekidno ponavlja Marx, funkcioniraju kao takva, tj. ukoliko su proizvodno potrona, kombinirana sa ivim radom,
a ne neproeluktivno nagomilana u nO\"CU ili po~r~na. D,ok)c
pravno vlasnitvo pravo na bilo kakt'll potrosnju (.opcemto
pravo uporabe i zlouporabe, tj. individualnog, prOizvodnog
troenja, ili otuenja (razmjene) ili rasipanja) (Kapit~zl,
VIII, 203), ekonomsko vlasnitvo sredstava za proIzvodnjU
nije toliko pra\"o na njih, koliko sposob.~ost I:jih~va ~roi.~
\"odnog troenja, ovisno o njihovoj matenjainOJ pnrodl, nJIhovoj ~prilagodbi mjetima proccsa rada, kao nain~l vlastitoga prisvajanja vika rada. Tcl sposobnost. ne VOdI pravu,
\'C, kako je \"e naznaio Althusser, raspodjeli sredstava za
proizvodnju (posebno konceIZtraciji u ~oliko.~ i .. ~akvou"l.
Ekonomski odnos ne zasniva se na nechferenCljaC1j1 stvan
(i, sukladno tomu, roba), nego na njihovom razlikovanju k::Jje se moe analizirati kroz d\"ije linije razlike, a to su:

elen1enti incliYiclualne potronje

clementi produktivne potronje
i:

radna :>naga/slcclst\il za proiz\"oLlnju

(poznato jc cla se taj sistcm razlika n:llazi u analizi sektora
s\"eukurlI1e clrul\"cne repn)(lukcijcL Tako je moguc odredili ras'kolak iZl1lciu drUL\"enog odnosa proiz\"odnje i prava
Ila \!<tsnisL\ o kao kruanje
ili proc!ua\"anja, kao. ukicbnjc podjcb steenih strukturom proizvodnjc: od "dasniIn'; nad sredstvima za proiz\"odnju do vlasnitva uope.
L dnw:om redu, odnos izmeu vlasnika naci sredst\"ima za proiz\'~dnju (kapitalist) i najamnog radnika pra\'no je ugO\ or jednog pojcdinanog oblika, ugo\'or o radu. On
je mogu pod uvjetom da se rad pravno pretvori u promet,
dakle da sc radna snaga prm"no promatra kao roba ili kao
stvar, Naglasimo ela su II svom pojmu ta transformacija radne snage u robu i uspostaVljanje ugo\"ora o radu potpuno
neovisni o prirodi posla II kom se troi radna snaga. Zato je

237

pravni oblik l1ajaml1i11e univerzalni oblik koji podrazumijeva

produktivni rad, rad preobraaja proizvoaa vika vrijednosti, kao i sve druge radove koje se moe openito nazvati
sluenja, Jedino produktivan rad odreuje proizvodni
od11os, i njega nije mogue openito odrediti odnosom posloda\'Ca ili najamnika, odnosom izmeu osoba: on pretpostavlja prouavanje ekonomske sfere u kojoj ivi (sfera neposredne proiz\'odnje u kojoj viak vrijednosti nalazi svoj
izvor), dakle materijalna priroda rada i njegovih predmeta,
dakle priroda sredstava za rad s kojima se ona kombinira,
Jednako kao to nam se vlasnitvo nad sredstvima za proiz\'odnju javlja u obliku pravnog odnosa izmeu osobe i stvari,
kao mo nacl ivim radom s pomou raspodjele sredstava
za proin'odnju (koja jeclina mogu raspolagati tom moi), isto
nam se tako najamni rad, kao odnos koji je sadran II struklllri proizvodnje, javlja u pravnom obliku ugovora o najamnoj slubi, kao mo nacl sredstvima za proizvodnju raspolaganjem proizvodnog rada (koji jedini moe raspolagati tom
moi, tj, odrediti primjerenu potronju a ne bilo kakvu potronju), Tako se raskorak najamnog radnika moe obiljeiti: kao drutveni odnos proizvcdnje i kao pravo na rad kao
kretanje u irinll ili u duinu formalno slino prethodnom,
Otud proizlaze dva

zakljuka

od prvobitnog zna-

aja:

Dok su, sa stajalita prava (koje je ukljueno u

proizvodnje, naravno), odnos vlasnitva,
odnos osobe i stvari, odnos ugovora i odnos osobe prema osobi dva odijeljena oblika (ak i ako se zasnivaju na
istom sistemu kategorija), to ne vrijedi sa stajalita ekonomske strukture: dasnit\'o nad sredstvima za proizvodnju i
produktivni najamni rad odreuju jedan jedini odnos, jedan
jedilli odllos proi;Yodllje, kaka\' on izravno proizlazi iz dvije
analize to su oHtje prO\'edene,
-

kapiwlistiki nain

- Kako taj drut\'eni odnos nije pravne prirode,

zbog razloga koj i se odnose na samu prirodu kapi ta,l~stil\,.og
naina proiz\'odnje, mi smo primorani (i Marx prlje SVIh)
istai ga, polazei od pra\"nih kategorija izraenih II njihovoj
vlastitoj terminologiji, ela njega ne mogu podnositi ista konKretna bia, Pravni su odnOSi uni\'erzalni i apstraktni, te se
Llspostadjaju izmedu osoba i stvari, openito; sustavna
struktura' prava odreduje s\'oje nosioce kao jedinke (osobe)
suprotsta\'ljene stvarima, Isto tako, zahvaljujui njihovoj
funkciji u procesu proiz\"Odnje, sredstva za proizvodnju postaju nosiocima odnosa ekonomske strukture, i taj odnos
(suprotno vlasnitnl ili ugovoru) ne moe biti definiran za
pojedince, nego samo za drllll'ene klase ili predstavnike drutvenih klasa, Definicija kapitalistike klase ili klase proletarijata ne prethodi dakle drutvenom odnosu proizvodnje,

238

\'e obrnuto,
uje

definicija drutvenog odnosa proizvodnje ukljufunkciju nosioca definiranog kao klasa.

Klasa dakle ne moe biti subjekt vlasnitva u

onom znaenju u kojemu je pojedinac - pravno - subjekt
svojeg \"lasnitva, kao ni suciiollik ugovora drugomu. Mi
tu nemamo posla s inherentnou predmeta njegovu subjektu, ili s meusobnim odnosom subjekata, nego s mehanizmom konstantne raspodjele sredstava za proizvodnju, dakle
cjelokupnoga kapitala, i prema tomu cjelokupnog drutvenog proizvoda (kao to pokazuje Marx u pretposljednjem poglavlju Kapitala, III knjiga: Odnosi proizvodIlje i Od/IOSi raspodjele). Klase tu nisu sUbjekti nego nosioci, a konkretna
obiljeja tih klasa (njihove vrste profita, unutranje frakcioIliraIlje, njihovi odnosi prema razliitim stupnjevima drutvene strukture) njihove su posljedice, Ekonomski odnos proizvodnje javlja se dakle kao jedan odnos izmeu tri funkcionalno odreena pojma: klasa vlasnika/sredstva za proizvodnju/klasa eksploatiranih proizvoaa, Potvrdu toga nai e
mo posebno u analizama I knjige, sedmi odjeljak (Akll 111 1Ilclcija kapitala) u kojemu Marx pokazuje kako mehanizam
kapitalistike proizvodnje, troei produktivno sredstva za
proizvodnju i snagu radnikova rada, uvjetuje radnikovu pripadnost kapitalu, te kako od kapitaliste ini instrumenat
akumulacije, slubenika kapitala, Taj odnos nema nita osobna, on prema tomu nije ugovor, nego nevidljiva nit koja
radnika povezuje s kapitalistikom klasom i kapitalistu s radnikom klasom (Kapiwl, III, p, 16, p, 20), Drutveni odnos
koji odreuje raspodjelu sredstava za proizvodnju postaje
dakle neophodan odnos izmec1u svakog pojedinca jedne klase i cjeline protivnike klase,

') PROIZVODNE SNAGE (ZANAT IMAINIZAM)

:"v1edu upim pojmO\'ima o kojima sam gO\'orio
tekst Predgovora Prilogu", sustan10 artikuliran u Marxa, u S\'ojoj prividnoj jeclnostan10sti moda nijedan ne ini \'ie potekoa oel proi;yodi1ilz sl1aga, i]j tonije,
ilil'CJ(/ proiZ\oclnih snaga (ili stupnja razvijenosti), I odista,
sam pojam neposredno ukazuje na ch'a zakljuka koja su
iz\'or osno\'nih krivih tumaenja Marxo\'e teorije, ali o kojima se moe rei da ih nije lako izbjei: ponajprije se, gm'orei o proiz\ odni m snagama, snagama proizvodnje, ukazuje mogunost nabrajaIlja - produktivne snage jesu Ijueli, strojevi, nauka, itd,; isto\Temeno ukazuje se na to ela
napredak produkti\'nih snaga moe poprimiti viel kumulativnog napretka, pridolaenja no\'ih produkti\'nih snaga, ili
analizirajui

239

se jedne nadomjetaju drugim, mOCI1l]lm (obrtniko\' alat

strojem), Dospijevamo tako do tumaenja nivoa ili stupnja razvitka, a to je tumaenje, ini se, sadr.lno u samim
rijeima rije je o linearnom i kumulativnol11 razvoju, ()
kvazi biolokom kontinuitetu. Kako dakle spoznati historijske diskontinuitete koji su izrijekom sadrani u opoj teoriji, ako ne s pomou teorije kvalitativne promjene, prijelaza iz k\antiteta u kvalite[, tj. deskriptin1c teorijc tcmpa
kretanja koje ne krije svoju openitu strukturu? Kako izbjei mehanicistiku teoriju historijskog kretanja u kojoj je
dijalektika drugo ime za raskid, periodino zakalljelljc i
periodino ispunjeno, iznova prilagoeno drugim instancijama, II odnosu na taj razvitak koji jest njegova mjera?
J eelan se takav popis ipak ubrzo suoava sa znaone se sve odnose na heterogenost
elemenata koju valja pridodati, elimo li Marxov pojam
uskladiti s opisom injenica. Buroaski kritiari Marxa primjeuju da produktivne snage naposljetku ukljuuju ne
samo tehnika pomagala, nego i primjenu znans tvene spoznaje za usavrenje i zamjenu za ta pomagala, te naposljetku znanost samu; ne samo radne snage nego i tehnike i kulturne naVike ljudi, ija povijest i industrijska psiho,sociologija pokazuju sve vie i \'ie snagu i historijsku i socioloku sloenost; ne samo tehniku, nego i odreenu organizaciju rada, tj. drutvenu i politiku organizaciju (znaajan je
primjer toga "planifikacija), itd. Te potekoe nisu proiz\'oljne i one odraavaju nemogunost usklalivanja Marxova
pojma s kategorijama sociologije koja polazi oj popisivanja
i pridoda\'anja ni\'oa, tehnolokog, ekonomskog, pravnog,
drut\'enog, psiholokog, politikog itd, te koja na osnovi tih
popisivanja st\'ara vlastite historijske klasifikacije (tradicionalna drutva i industrijska drutva, liberalna drul\'a i centralistiko-totalitarna drutva itd.). Sto vie, te su potekoe
za nas pokaz::ttelj bitne razlike oblika izmeu Marxova pojm::t
i kategorija te \Tste: pokazatelj da pojam proiz\'ojnih snaga
nema nita zajednikog s nabrajanjem tc \Tste. Valja nam
dakle istraziti njegov pnlvi oblik.
ajnim

potekoama:

Zaustadjamu se: ponajprije na Marxu\'oj formuiaciji cl cl SLl taj ni\u ili wj ';LLipallj'" - kuji Za"i~i.1nl0 .izua\'uju mogunost barem mogue mjere:, i mjere rasLa
smatrani obiljejem biti ploiz\'odnih snaga, pa prema tomu
one: moraju bili definirane: kao specifino::;[ je:dnog historijskog naina proizvodnje. Opa je ideja dakle primjedba da
sc procill/':til'llOst rada, tj. mjera tog razvitka, poveala Ll
nekih desetak godina industrijskog kapitalizma vie ne;,;o II
proteklim nainima proizvodnje, dok su produktivni odnosi, pravni i politiki oblici ouvali ritam promjene; to isto
vrijedi i za preobraaj sredstava za rad (orue) koji Marx
naziva Gradmesser der Entwicklung der menschlichen Ar-

240

beitskraft. Marx na drugim mjestima jo bolje kae, da taj

nivo izravno ulazi u ekonomsku analizu kao produktivna snaga rada, produktivnost radne snage (Produktivkraft).
Vidjet e se ela u stvarnosti produktivne snage
nisu stlari. Kad bi one to bile, problem njihova odnosa, njihova uvoza, paradoksalno bi lake rijeila buroaska sociologija (neke psiholoke problec1e kulturnog prilagoava
nja) negoli Marx - budui je njegova teorija nuan odnos,
korelacija izmeu odrec1enih produktivnih snaga i odreenog
tipa drut\'a (koje se odreuje prema njegovim drutvenim
odnosima). Ostavljajui po strani verbalnu obmanu stvoreml
pojmom, rei e sc ve ela najzanimljiviji vid produktivnih
snaga vie nije njihovo nabrajanje ili njihovo slaganje, nego
riw11l ili tempo njihova razvoja, jer je taj ritam izravno ve
zan uz prirodu proizvodnih odnosa i strukturu naina proizvodnje. Ono to je Marx pokazao u Kapitalu i na to smjeraju poznate reenice iz Aialli/esta . nije to da je kapitalizam
oslobodio razvoj produktivnih snaga po prvi put i za svagda,
nego to da je kapitalizam produktivnim snagama nametnuo
jednu vrstu odreenog razvoja iji mu je ritam i tempo svojS[VCIl i nametnut oblikom kapitalistikog procesa akumulacije. Taj tempo bolje opisuje nain proizvodnje oel nivoa
jednog trenutka, (Zakon po\'(~anja proizvodne snage rada
ne primjenjuje sc apsolut Ila na kapital. Za kapital, ta se
proizvodnost U\'eava ne onda kad se moe postii ekonomija na ivome radu, openito, nego samo kad je plaenim
dijelom ivoga rada mogue ostvariti ekonomiju znaajniju
od one u proteklom radu. - Kapital, VI, 274).
Ali s teorijskog stajalita, proizvodne su snage
i odnos odreene \Tste unutar naina proizvodnje,
ili, one su takoer proizvodili odnos: i to upravo onaj koji
sam kuao naznaiti, uvodei ga meu konstitutivne odnose
strukture kombinacije, osim odnosa )}vlasnitva, onaj odnos 5 (s1\'arno prisvajanje), meu istim elementima: sredstva za proizvodnju - neposredne proizvoae, tj. ne-radnike, lj. Ilc-l1ajamnike u okviru kapitalistikog naina proiz\'oclnje. J a bih sada htio pokazati da je rije odista o jednom
kaimo tonije o proiz\'odnom odnosu, pm'odei se
Z~l L1!1.:::1iz01l1 onih poglavlja
su
1110:todama nastanka relativnog \'ika vrijednosti; istovremeno
e sc bolje U\'ic1jeti u emu je diferencijalna analiza oblika.
takoer

:vIarxova sc anaiiza protee na tri poglavlja Kapitala (knjiga l, pogl. 13, 14, 15 fr. izd.) koja su posveena oblicima kooperacije u manufakturi i krupnoj industriji, te prijelazu s jedne na drugu koji vri industrijska revolucija.
No taj je razvitak nerazumljiv ne uzmemo li s jedne strane
u obzir definiciju procesa rada (knj. I, pogl. 7), a s druge
strane poglavlje 16, I knjige (Apsolut1li i relativni viak vrijcdilOst iJ.
16

K~lk0

(:itali Ka.pital

241

i'


..
Prijelaz s manufakture na krupnu industriju najavlJuJe ono to Marx naziva specifinim nainom proizvodnje u kapitalizmu, ili jo stvarnom supsumpcijom rada
kapitalu. Drugaije reeno, krupna industrija daje naemu
odnosu oblik koji organski pripada kapitalistikom nainu
proizvodnje.
Kapital ponajprije sebi prisvaja rad u tehnikim
uvjetima historijskog razvoja. On neposredno ne preobraa\'a nain proizvodnje. Pojava \'ika vrijednosti, u obliku u
kojem je razmatrana prethodno, obinim produenim danom,
nezavisna je o svakoj promjeni u nainu na koji se proizvodi
(Kapital, l, 303).
Poja\'a relati\'IlOg vika vrijednosti revolucionira
k~'oz t~hnike postupke rada i oblike drutvenoga grupiranJa (che gesellschaft lichen Gruppierungen). Ona dakle pretpostavlja jec/wz specifino kapitalistiki nain proizvodnje
koji ima vlastite metode, sredstva i uvjete. Taj nain proiz\'odnje oblikuje se prirodno i usavrava samo na osnovi formalne supsumpcije rada kapitalu. Stvarna sllpswnpcija rada
kapitalu nadomjeta dakle formalnu supsumpciju. (Pr. s
njem. izd., tom l, p. 535)
Razmatranja koja slijede mogu se uzeti kao tumaenje tih tekstova.
Tom razlikom formalne i stvarne supsumpcije,
mi utvrujemo ponajprije postajanje kronolokog rascjepa
utormaciji razliivih elemenata strukture: kapital kao dru t veni odnos , tj. kapi talis tiko vlasnitvo nad sredstvima za
proizvodnju postoji prije i nezavisno o stvarnoj supsump::iji,. tj. o. specifinom obliku naeg odnosa (stvarno prisvaJanJe) koji odgovara kapitalistikom nainu proizvodnje. pojanjenje toga rascjepa i mogunost tab-ih rascjepa openi
t~, \'Ode nas teoriji oblika prijelaza jednog naina proizvodnJe u drugi, koji pri\Temeno ostavljam po strani. Zadravam
samo O\aj: obian, isti kronoloki rascjep nevaan je za teoriju koju mi proum'amo; sinkronija u kojoj je' clan taj
pojali l naina proiZ\'odnje, ukiela potpuno i jednostavno taj
\'id temporalnosti, te iz teorije historije iskljLluje dakle svaki oblik mehanicistike misli He mena (prema kojoj istom
\ i'<"menu pripada ono to je na istome slUpnju na kronolokoj
lab~li slaganja) Ne samo da postoji rascjep izmeu pojm'c
kapItal!stlckog \'lasl1lst\'a sredstava za proizvodnju i industrijske re\olucije, nego se i sama incluslrijska re\'olucija
prekida od jedne cio druge grane proizvodnje. Teorija ukida
l taj drugi rascjep. U jednoj jedinoj grani ono se I1Clstal'!ja
uzas.topnim zamjenjivanjem runog rada mehanikim, iji
se. ntam pokorava strukturalnim i konjunkturnim ekonomskIm potrebama; premda se taj prijelaz koji tu uzimamo
kao predmet, javlja kao tendencija u onom znaenju koje
tom pojmu pridaje Marx, tj. kao strukturalno Ylasnit\'o ka242

pitalistikog naina proizvodnje, kao bit produktivnih snaga u kapitalistikom nainu proizvodnje, tj. neprekidno u
pokuaju prijelaza s runog na mehaniki rad.

Podsjetimo od ega se sastoji taj prijelaz s manufakture na krupnu industriju.

Obje se javljaju kao oblici kooperacije ,izmeu radnika (neposredni proizvoai), i ta je kooperacija mogua
samo na osnov,i njihove podreenosti kapitalu koji ih sve
koristi istodobno. Obje dakle sainjavaju ono to bi se moglo
nazvati organizmima proizvodnje, stvaraju kolektivnog radnika: proces rada koji se definira isporukom proizvoda
ograIliene uporabe (bila ona produktivna ili individualna potr'onja), trai interveniranje vie radnika na osnovi specifi
nog oblika organizacije. Manufaktura i krupna industrija protive se tako jednako individualnom zanatu. I pak IIzec1u /ljima
Ile postoji prava raz.lika.
Oblici svake kooperacije mogu biti ili jednostavni
ili sloeni: u jednostavnoj kooperaciji rije je o jukstapoziciji radnika i operacija. Nadopunjavajui se uzajamno, radnici rade isto ili slino. Taj oblik kooperacije susreemo jo
uvijek, naroito u poljoprivredi. U radionici majstora korporacije, rad pomonika obina je kooperacija, i to najee.
J ednako je i u primitivnim oblicima manufakture koji obrtnike naprosto okupljaju oko jedinstvenog radnog mjesta.
Sloena je kooperacija naprotiv ispreplitanje rada. Operacije koje vri svaki pojedini radnik, bile one uzastopne ili istodobne, nadopunjuju se i samo zajedno ine svreni proizvod.
Taj oblik kooperacije (koji u nekim granama susreemo ve
davno, kao npr. u metalurgiji) predstavlja bit J1lcl1lufaktunze
podjele rada: jecZcl1l isti rad dijeli se meu radnike (to se
S\'e do 18. stoljea nazinllo jednim djelom, jednim "proiz\,Od0111),

Naran10, razliito moe biti podrijetlo te podjele.

Ona esto moe proizlaziti iz prave podjele, kad su sloene
operacije jednog istog obrta podijeljene izmeu razliitih
radnika koji se tada specijaliziraju za jedan djelomini posao; one mogu proizlaziti iz spajanja vie razliitih poslova
i su
proizyudnji
u kojoj svi sudjeluju, a sve se te izvedbe naknadno mijenjaju
Ll podijeljene radovc. Marx analizira c1\'a primjera (proizvodnju igala i
koji ovise o fizikim
st\'ima produkta,
ali taj proces nastanka pos\'e iezava u rezultatu, a taj je
rezultat podjela rada istog oblika. Njego\' osnovni princip
iji emo znaaj UYidjc:ti, jest iIlOgUI/OSi ela se pojediIle i::,perlbe izyre ruI/d. S\'e prednosti manufakturske podjele
l Tu sc n1orarno posluiti opim pojn10rn 1,cljcia(;, nc ogranit1Yajui Se na
djelo .ruku, premda jc ona glavni organ n~gu II smislu tada cjdokupnog pSlho-fiziolo.kog organizma Isto tako pojam strojc: ne treba uzimati Ll srni~Iu stroja kao lnehanizma

243

rada proizlaze iz racionalizacije koja svakoj parcijalnoj operaciji omoguava njeno izdvajanje i specijalizaciju radnika:
poboljanje pokreta i orua, uveanje brzine i~d, potrebno
je dakle da ta operacija postane stvarno moguca, da svaka
operacija bude to je mogue jednostavnij~ inc~ividualiziran~.
Namjesto rascjepa, mi otkrivamo kontinUltet Izmeu obrtmka i manufakture: manufakturna podjela rada javlja se kao
produenje analitikog kretanja specijalizacije svojs~~e!:e
obrtniku, koja se istodobno odnosi na usavravanje te~mcklh
operacija i na psiho-fizika obiljeja radne sna~e raelmka. To
su samo elva viela, elva lica jednog istog razvoJa.
Manufaktura radikalizira tek do krajnosti posebni karakter obrtnitva koje predstavlja jedinstvo radne snage i sredstva za rad. Sredstvo za rad (alat), s jedne strane,
mora biti prilagoeno ljudskom organizmu, dok s dru~e str~:
ne alat prestaje biti tehniko pomagalo u rukama omh kOJ!
ga ne znaju koristiti: njegova stval'lla korist zadobiva od radnika sveukupnost fizikih i intelektualnih kvaliteta, ukupnost
kultul'llih navika (empirijsko poznavanje materijala, runi
pokreti koji idu SYe do tajne zanatlije !td.). Et.~ z~to je ?brtnik vrsto vezan uz svoj nauk. })Tehmka pnJe mdustnJske
revolucije nerazrjeivo je jedinstvo sredstva za rad, ili alata,
i radnika koji ga kroz upotrebu i naviku rabi. Tehnika je. Ll
osnovi individualna, ak i ako je organizacija rada kolektIVna. Manufaktura uva te znaajke te ih tjera do krajnosti:
potekoe koje iskrsavaju ve na poetku podijeljena ~?da,
proizlaze upravo iz toga to ona uva podudarn?st ~elzlZ1c~og
procesa koji operacije ini sve vie izdiferenclramm, pnlagoenim materijalu, a proizvode sve mnogobrojnijim i raz~olikijim (sa sve manjim vieznanostima), te antropolokog
proceS(l koji individualne sposobnosti sve vie specijal,izira.
Oruete i raclnik postaju dio jednog i istog kretanja.
Glan1a je posljedica tog neposrednog jedinstva
ono to Marx naziva raciom kao regulativnim principom drutvene proizvodnje(" to znai da kooperacija radnike u manufakturi postavlja u odreden odnos, i samo pomou njih i
sredstva za proiz\'odnjLL To se jasno uvia promatraju li se
"ile kojima se mora pokoriti konstituiranje organizama proc!ukci je" u onomu to se odnosi na omjer radnika uzetih u
lazliiuc 5':rl1e: niih diktira radna snaga. Bit e potrebno empirijski postay.iti' broj runih operacija na koje je korisnije
podijeliti rad, te broj radnika od kojih svaki ima svoj poseban zadatak, tako da svi vre posao u kontinuitetu. Tako se
stvara grupa-jedinstvo koje se paralizira im nedostaje jedan
nien lan, uprm'o kao to e obrtnik biti umrtvljen u kontin~litetu S\'og radnog procesa ako s bilo kojeg razloga ne bi
mogao obaviti jednu od operacija potrebnih za dovrenje
S\'og proizvoda (\'icli Kapital, II, 37).

244

Nadomjetajui ljudsku snagu u ulozi Ilosioca orue1a, tj. ukidajUi njegov izravni dodir s predmetom rada, stroj
izazi\'a potpunu promjenu odnosa izmedu radnika i sredstava
za proizvodnju. Odsad obavijest o predmetu rada nee vie
ovisiti o kulturnim obiljejima steenim radnom snagom,
nego e biti odredena oblikom instrumenta proizvodnje i mehanizmom njegova funkcioniranja. Osnovni princip organizacije rada postaje Ileoplzodnost koliko je god mogue kOI1lplelllijeg nadomjetava/zja rada strojem. Stroj-orude ini organizaciju proizvodnje potpuno nezavisnom o karakteru ljudske radne snage: jednako, sredstvo za rad i radnik, potpuno
odijeljeni, razliito se razvijaju. Prijanji je odnos obrnut:
namjesto da se instrumenti nuno prilagode ljudskom organizmu, organizam je taj koji se mora prilagoditi instrumentu.
To odvajanje omoguuje stvaranje jedinstva jedne potpuno drugaije vrste, jedilIstva sredstva za rad i predmeta rada. Stroj-orue, kae Marx, omoguava stvaranje materijalno nezavisne okosnice samih radnika (Kapital, II, 56).
Organizam proizvodnje sad vie nije udruivanje
odreenog broja radnika, nego skup strojeva koje moe upotrijebiti bilo koji radnik. Tehnika e odsad biti sveUkUpnost odrec1enih materijala i instrumenata rada koji se, spoznajom njihO\'ih fizikih kvaliteta, odnose ,prema drugom,
kao i kvaliteta njihova sistema. Proces proizvodnje promatra
se izdvojeno kao prirodni proces rada; on unutar elemenata
procesa rada uspostaVlja jednu relativno autonomnu potcjelinu. To se jedinstvo izraava u pojavi tehnologije, tj. primjeni prirodnih znanosti na tehniku proizvodnje. Ali ta je primjena mogua tek na osnovi objektivnog jedinstva sredstava
::.a proi::'l'odlljll (srec!st\'a za rad i predmet rada) u procesu
rada.
Kolcktin1i radnik dobiva tada odreenje po onomu to Marx definira podmtvol'ljellil1l radom. Totalitet
mjeta je mogu samo ako proces pojedinanoga rada (u k~
jemu sc stvara odreeni upotrebni predmet) stvamo popn;ii(l, ne kao parcijalni proces rada, element drut\-cne proiz\'odnje u njenoj cjelini. U njegoHl analizu (u analizu njego\'l>
tehnike podjele) valja ukljuiti intelektualni rad koji st\'ara
spoznaju, a njena je primjena jedan taka\' proces rada. To
lo je taj produkt intelektualnog rada, znanost, sa stajalita
kapitaliste bez.ra::.lo(11l element (to inae nije tako) i to se
javlja kao dar drutva, drugi je problem koji ne ulaZi u analizu pTocesa rada. Jednako tako, skup radionica ili tvornica
u koj.ima se primjenjuje ista tehnika, nezavisno o podjelama
vlas~itva, tei da postane njeno polje primiene i iskustva,
inei tako ono to Marx naziva praktikim iskustvom velikog razmjera:

Jedino iskustvo kolektivnog radnika otkriva i pokazuje ... kako valja najjednostavnije ~primijeniti ve posto-

245

jea otkria,

kakve praktike tekoe valja premostiti u realiziranju teorije, u njenoj primjeni u procesu proizvodnje,
itd. (Kapital, VI, 121).
Vidimo zatim da preobraaj odnosa izmeu elemenata kombinaci je ima za posljedicu preobraaj prirode
samih tih elemenata, Taj kolektivni radnik, koji je u odnosu s jedinstvom sredstava za proizvodnju, sad je pojedinac
potpuno razliit od onoga koji je s drugim sredstvima za
rad inio karakteristino jedinstvo obrtniko-manufakturskog
rada; isto je tako odrec1enje produktivnog radnika promijenilo osnovu:
Polazei

od trenutka ... kad je individualni proizvod pretvoren u drutveni, u proizvod kolektivnog radnika
iji razliiti lanovi sudjeluju u obraivanju sirovine na razliitim stupnjevima, blizu ili dalje, ak u cijelosti, nuno se
proiruju odreenja produktivnog raela, kao i radnika koji
proizvodi. Da bi ovaj bio produktivan, vie nije potrebno da
sam radi na poslu, nego je dovoljan organ kolektivnog radnika ili da u njemu vri neku funkciju. Prvobitno odreenje
produktivnog rada, proiziio iz same prirode materijalne proizvodnje, ostaje uvijek na snazi putem odnosa kolektivnog
radnika koji se smatra jednom osobom, ali ono se ne primjenjuje na svakog tog lana uzetog pojedinano' (Kapital,
II, 183-184).
U naojpseudo-kombinatorici to nisu daKle u stvari isti konkretni elementi koje nalazimo od jedne promjene do druge. Njihovo se svojstvo vie ne definira obinim
mjestom, nego kao svaki put razliita posljedica strukture,
tj, kombinacije koja ini nain proizvodnje. Uzeo sam taj
odnos kao primjer, budui da ga pokree analiza Kapitala,
ali je jasno da bi se analiza tog istog tipa mogla provesti i
o oblicima dasl1i.~t1'(l. ne u pravom smislu rijei, nego u znaenju proi:::yoell1i!z odl1osa l.;:oje pran1i odnosi postavljaju i
formaliziraju. Marx ukazuje na njihovo znaenje u tekstovima Geileze kapitalistike zemljine rel1te (Kapital, knj. IIJ)
; Ll
obliciuzu . . .
razliklljui pritom neprestano oblik v!asnitxa i posjedovanja. Njegove indi: O\'() ndrcdcnk tl Kanitalu prati .kdno drugo. tc kal' da ic odn:dt.'Ilie
nprodukthnof! . racinikaG . tl kap{t;::tlistickom naCinu proiz\'odnje istodobno, ugra~
nieno na najaznnog radnika koji za kapitalistu odgo\'ara promicanju prom
ienliivo2: kanitala,. Ta d\a nasuprot na kretanja (ckstcn7.ija"ogranienjc) ne isklju'ujti se ili ~ne proturjee sebi. Svako od njih odgovara jednom od d\"a odnosa
naina nroizvocinjc toni je, odn.:enju lednog elementa
neposredni proiz\"oa
_ II ocinosu na s\'~ki od" dva odnosa prelTIa specifinom obliku koji taj zauzima
Ll kanitalistikon1 nainu nfoizYodnje. l! 0\'0111 koji smo uzeli kao precimet 'Prou
avali ja, element (radnik)' koji ]1os\cdll k sposobnost 't\'arnog pokretanja drutvenih s"redsta\'a proiz\"odnic sastavljen ie dakle nC samo od radnika, naiamniku,
ne-najamnika (intelektualni radnici). nego i od samih kapitalista ukoliko ovi
imaju funkcijll nadzora i organizacije. To dvostruko kretanje nai emo (ekstenzija:o:rranicriic) II toku ove)ua izlagania, kad e se analizirati specifina \Tsta
razvitka proiz\"Odnih snaga II kapitali"stikom nainu proiz\'odnje i historijska
tendencija naina proizvodnje.

246

kacije dostatno pokazuju da e se pronai tako sloeni oblici

kao oni koje on istie u povodu stvarnog prisvajanja'.

3, RAZVOJ I ZAMJENA

Prije nego to izvuemo zadnje

analize, potrebno je pokazati da ona o\'isi o kriterijima cliferencijacije oblika koji su sadrani Ll definiciji procesa rada.
E\'o jednostavnih elemenata (die einfachen Momente) na koje se rastavlja proces rada: 1. osobna djelatnost
o\"jekova, ili tonije reeno rad (zweckmassige Tatigkeit);
2. predmet na koji se djeluje radom (Gegenstand); 3. sredstvo kojim se djeluje (Mitte!). (Kapital, I, 181).
Od Marxo\'(' analize industrijske revolucije zadra\'amo ono to je razlikuje od drugih pojanjenja istog fenomena: to to je podrijetlo tehnikih i drutvenih promjena pridao uvoenju stroja-ort/cla, kao zamjeni za ovjeka
kao nosioca orua, umjesto da ga pridoda uvoenju novilz
i;:'l'ora ellergije (parnom stroju), kao zamjeni za ovjeka kao
pokretne sile. Ipak, on se ne zaustavlja esto na teorijskom
izrazu tog podrijetla koje je sadrano u definiciji procesa
rada. Industrijsku re\'oluciju (prijelaz s manufakture na krupnu industriju) moemo odrediti s pomou tih pojmova kao
trallsformaciju I1jihova odl1osa nakon zamjene sredstva za
rad. Ponavljajui ono to sam ve prije rekao rezimirajui
Marxa o toj transformaciji, nju bi se moglo predstaviti kao
slijed elva oblika materijalne egzistencije procesa rada':
-

jedinstvo sredst\'a za rad i radne snage,

jedinstvo sredstva za rad i predmeta ~rada;

Ll s\'akom je sluaju slika odnosa izmeu tri elementa odreden;} potpuno poclskupom koji posjeduje dastito jedinstvo
i relativnu autonomiju:

predmet rada

jcdinst\"o 111J.inizrna
l eilllOlogija

srecls tnJ za rad

radna snaga
("djelatnost" J

jedinst\'o obrtnil\'a
(i manufakture)

. l:l,u.g~l o' \"Ia:. . n.~::;t\ ~\

!1~ld ~rcd~t\"~ma za rro}z,\ udnju mu~u preuzeti pojedinci,

,lli oI~est\'arDl
predsta\,nlcl kolekthoa itd.;
ona se nluze
Jednom oblIkll til suproino. udvostrlliti;c
\'lasnit\,o" i "posjedO\'a-

~\.ol::~tl\ I.,

st\drnl

la\ III u
niC'. Itd
~~~"~d:t\'o., ."_~: . r<::d, II ma!niznlu poprir:1a o~lik materijalne egzislencije (ma~eI 1t.:J.lt.: Ex~stt.:nz\\ C1St.;) ~l kOjem 0\'151 zamjena ljudske snage prirodnOIl1 zan1jenom
l rutine s\'Jcsnom pl'lmJenom znanosti" (Kapital, Il. 71).
o

247

Namah se pokazuje da tri pojma definicije procesa rada nemaju nita zajednikog s apstrakcijom empirijske
deskripcije (subjekt, objekt, posredovanje) koju je mogue i drugaije provesti, umeui i druge elemente. Oni nisu
izvedeni iz analize dva uzastopna oblika odnosa, nego ga oni
omoguuju.

Kretanje od jednog oblika do drugog mogue je

tako potpuno analizirati, Ize kao obi/1o ukidanje strukture
(odvajanje radnika od sredstava za proizvodnju), nego kao
prijelaz jedl1e strukture u drug1l; ne vie kao stvaranje ex
Ililzilo jedne strukture, premda prvobitne (jedinstvo predmeta i naina rada u jednom sistemu fizikih interakcija) (ili
kao akcidentaino formiranje te strukture usklaivanjem dviju apstrakcija - znanosti i tehnike): jer izmijenili su
se oblici procesa rada. Novi sustav proizvodnih snaga, iji
je glavni primjer kapitalistika mehanika krupna industrija, nije cilj ni apsolutni korijen, nego reorganizacija cjelokupnoga sustava, odnosa stvarnog prisvajanja prirode, produktivnih snaga.
Ali istodobno se jasno pokazuje da ta promjena
oblika nije ni na koji nain mogla sebi protumaiti linearno
kretanje razvoja, kao filijacija. Takva filijacija postoji izmeu obrta i manufakture, jer, kao to smo vidjeli, manufakturu moemo, sa stajalita koje nas zanima, smatrati za nastavak kretanja svojstvenog obrtu, koji uva sva njegova obiljeja. Ali stroj koji zamjenjuje alat i obrazovanu i specijaliziranu radnu snagu, nije proizvod evolucije te cjeline. On
samo ima isto mjesto. Ono prijanji sistem zamjenjuje drugim sistemom: nema kontinuiteta meu elementima ili pojedincima, nego meu funkcijama. Ta vrsta preobraaja mogla
bi se nazvati opim imenom ;;allljel1e.
Moram tu uiniti jednu digresiju koja nijc sluajna, razmatrajui \"Istu rasuivanja o toj vrlo zanimljivoj
i neobinoj metodi koju je koristio Freud u tekstovima o povijesti libida (posebno u Tri ogleda o teoriji seksualnosti).
Analogija je dosta tona i to opravdanija, pomislimo li na
srodnost ideolokih situacija u kojima, protiv kojih, Marx i
Freud
izgraditi s\oje
ponekad u samim pojmovima tih ideologija. Vladavina je evolucioniZl11a takoer
mona u pm"ijesnoj znanosti kao i Ll "psihologiji. Pojmoyj
koje upotrebljava Freud u Tri oglcda vode psiholokom evo lucionizmu, upravo kao i Marxovi pojmovi: stupanj, stupanj
razvoja produktivnih snaga, vode historijskom evolucionizmu (u Predgovoru Prilogu Malx govori o zamjeni postojeih
drutvenih odnosa novim i rJ1.dmonijim odnosima). Mene tu ne zanima (budUi da U tom nema nejasnoe) artikulacija predmeta psihoanalize i historijskog materijalizma, nego mogunost otkrivanja epistemolokih a/1alogija izmeu
Marxova i Freudova teorijskog zdanja.

248

S jedne strane, mi odista nalazimo u Freudovim

tekstovima cijelu jednu bioloku ili kvazibioloku teoriju stadija razvoja libida (seksualni nagon), problematiku nasljednih i steenih svojstava, klice iji e se razvoj kretati u
uzastopnim stadijima. Nalazimo teoriju razvoja i njenih prijelaznih stupnjeva, to istodobno omoguava teoriju patolokog kao fiksiranje uz jedan stadij razvoja ili vraanje tom
stadiju (ali je vraanje samo otkrivanje fiksiranja) itd.
Ali s obzirom na to to e to biti istinska evolucionistika teorija, i u njenim pravim pojmovima, mi s druge strane nalazimo neto sasvim drugo.
Na primjer u tekstu poput ovoga:
Neizbjeno je jedno teko pitanje, pitanje kriterija utvrivanja seksualnih manifestacija u djeteta. ini mi
se da nam poveZalZOS[ fellOi/leila koju osvjetljava psihoanaliza dozvoljava rei kako je sisanje seksualni in i u njemu
moemo pronai bitna obiljeja djeje seksu::llnosti (Tri ogleda, p. 73)'.
To je jedan od izraza Freudova rasuivanja koja
on u toj stUdiji poopm"a, a ogleda se u tomu da se od niza
organiziranih ispitivanja uivanja stvore uzastopni oblici jednog te istog seksualnog nagona, Taj razvoj vodi seksualnom
ivotu koji obino nazivamo normalnim u odrasla o\"jeka
(taj je lanac sloeniji u izlaganju Uvoda Ll psillOal1aliZLl, budUi tu Freud istovremeno u svojoj definiciji upotrebljava
djeju seksualnost i abnormalnu seksualnost odrasla o\"
jeka: Razvoj tako \"odi ili do normalne seksualnosti, ili do
perverzije i neuroze koji imaju isto mjesto kao i abnormalno), Paradoksalno, poeci razvoja su stadiji koj,i imaju manje oito seksualno obiljeje. Oni ga u st\"arnosti poprimaju tek kad im analiza otkrije istu fll11kcijll, pa jo vie,
kad sc kontinuitet, njegov(l UZ(lstopnost moe analizirati kao
niz zamjcna: zamjena erogenih zona, tj. dijelova tijela koji
imaju seksualnu vrijednost u danom libidinaInom sklopu
(Freud nam kae da nema goto\"o nijednog dijela tijela koji
ne bi mogao biti uinjen takvim); zamjena biolokih funkcija na koja se prvotno seksualni nagon oslanja; zamjena
predmeta nagona, od onoga to Freud naziYa OdSLlShc;111
meta, ali Ll posebnom modalitetu, pa do genitalnog
ljubavi. Svaka od tih zamjena odgovara varijaciji odnosa izmeu onoga to Freud naziYa djelominim nagonima" li"
i1agolUI.
Opazili smo zatim da se odreen broj perverzija
prouavan do sada moe usporediti samo ako pretpostavimo
povezal1ost djelovaIlja nekoliko faktora. Dozvoljavaju li analizu, oni su sloene prirode, To nas navodi na pomisao ela
scksuali1i i1agoll sam po scbi Ilije obil1a il1jel1ica, nego ela
Tri ogleda II teoriji seksualnosti, na\'cdeni su u francuskom prijc\"odu, koL Idees,
Gallimard, 1967,

249

ga ine razliite komponente koje se rastavljaju u sluaju

penerzija. Kliniko promatranje otkri\'a takoer nove fuzije ... (Tri ogleda, p. 49).
Svaka od tih varijacija sistem je organizacije sloenog seksualnog nagona, te ukljuuje odnos prevlasti ili hijerarhije izmeu djelominih nagona (predgenitalna ili genitalna obiljeja - primat erogene genitalne zone) (vidi Tri
ogleda, p. 94).
FreudO\'a razmi!janja pokazuju tu niz pojmova
koji nemaju nita zajednikog s teorijom evolucije pojedinca, niti s njegovim biolokim modelom; ta razmiljanja mo
raju istodobno odgovoriti l1a dl'a pitanja: kakav je oblik razvoja i kakav je njegov subjekt koji se razvija'?' Ta su pitanja
\'ezana uz novu definiciju seksualnosti koja je predmet ana
lize (Freud se neprestano hvata u kotac s primjedbama to
se odnose na tu ekstenziju pojma seksualnosti, te ga mijeaju s produenjem genitalne seksualne aktivnosti nakon
puberteta). Seksllall10st se naposljetkll defil1ira l1aprosto slijedom oblika II kojima je mogua analiza tih zamjel1a. Seksualnost je element organizacije djelominih nagona ija varijacija napokon vodi ka genitalnoj organizaciji.
Ono to dakle omoguava analizu zamjena, jest
s\'eukupnost teorijskih pojmova uloga koja je analogna onoj
s\'cukupnosti pojmova kojima se definira proces rada u analizi oblika odnosa stvarnog prisvajanja (produktivne snage): aktiu10st-predmet-sredstvo za rad. Ti su pojmovi u Freuda sustan10 upotrebljeni u Tri ogleda i prikazani u lanku o
Ilagonima i njihovoj Slldbini (Metapsihologija): to su pojmovi
izvora (Quelle), poleta (Drang), predmeta (Objekt) i cilja (Ziel)
nagona. Ne radi se, razumljivo, o podudaranju izmeu Marxo\'ih i Flcudovih pojmo\'a, nego o istoj vrsti analize, dakle o
idcntitetu funkcije tih pojmO\'a u metodi,
Sada bismo moda mogli osvijetliti probleme koje
postavljaju MarxO\'i tekstovi, posebno tekou koju Marx
osjea Ll izdvajanju odnosa o kojemu sam govorio, iii, to je
isto, u promiljanju ni\'oa proizvodnih snaga kao odnosa
"--

;-":'"':~I,"

no lW.J)()drujy

',t-;~';T.v:)ti
;)U::':'~i\'lj~,jL:
picd S\d~U Ll.:oriju raL\u.i~t,
pudrijetla:, k()j~ .ic biulo;ko (bilo da je rijel: o pojedincu

~~r)'~ r~~)\i k ~~Tih~~z~-t~mj~';/~C~~~ ~.?~(~ro Sdh~~~~:~r U( ,,~~i~!~tjta< ~C~~~}~~.vi~:~~~,~j~a \~11:~

odlJdJc~1a od mdl\:ldualnog

O tomu bi sc moglo napisati: ))Jednn

ra;,:':o.1 2o;,:!r:lzuTI::i.c,,J, jcdau

i uclr...:uCI1U j~dinku. ~e~uinn.ii\'o,
.~r,cdlDc XIX stoljeca pogre~no S~ 5n1,1[ra subjekt razvoja (kao ono to sc

!'azn.la). Ta se konstanta cmbnolokIh preobrazbi ne moe prilagoditi 'PO\Tju

l op>cg~! (kao Ll raz\'~ju~, niti strukturi od.rasla o\"jcka (kao II poveanju) .
I/.\.an .. IJcdno.g}. pscudojcciJnst\'a u trenutku (ckolo-kom itd.) II Dar\'ino\'u s\'ije:u
p.o,~t(lJ,I, Ll uza~iopnom. gotovo minimalnem ogranienju jedinst\'o kontinuirane
fi!lJacIJc" _u gcnealo~kom ~mislu ~\'c \Tstc imaju isti korijen, ujedno i tl kvazi
ma;cmatIckom (maje elcmt.:!1!ar!l.~ \'arijaci.kL Njome se pojanjava rclati\'na post.oJanost \rst? I plana orga~lzaclJe: o\'a nije supstrat ili osnova historije, nego je
njena posljedica" (G CanguIlhem, G. Lapassade, J. Piqucmal. J, VImann: Du de\doppcm~nt lt I'e\olution au XIX siecie, Thales, t. ll, 1962), V frojdo\'skom (i
~l1arkslstlckom) pse~doraz\'oJu mi ak i ne susreemo jedan taka\' minimum, nCrro
lma~? posla s radlkalno odsutninl prcdegzistentninl jedinstvom, tL s kiicom 'ili
podrIjetlom.

250

unutar kombinacije, tj. kao odnosa proizvodl1je isto kao i

oblika vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju'.
Ta tekoa ide usporedo s pokuajem nabrajanja
produktimih snaga i njihove podj~le meu p.rir~don: i ljud~
ma. U tim Freudovim tekstOVima .Jednako naJlazll110 I na fOImulacije koje ele smjestiti seksualni nagon tak? kako ga
opisuje analiza, u odnosu na biologiju i psi11~log:.lu; ~reu~l
na kraju definira nagon kao granicu izmeu bIOlosko? l pSIholokog i on samu tu nejasnou smjeta na razinu IZ\'ora
nagona ~(vidi, Metapsihologija, fr. pr., p. 35.: Pod izvorom
nagona podrazumijevamo tjelesJ~i proces :~ nekom Ol:ganu ili
dijelu tijela, iji podraaj u ps!I11kom ..zlvolu 'prati na~OJ:.
Ne zna se da li je taj proces mijek kemijske p:'lrod~ ... 1~1:1tivanje izvora nagona ne pripada vie podruC]u YSlhologl)e,
premda su tjelesno podrijetlo i iz\'or nagona odlucan element
za sam nagon koji nam je u psihikom iv~tu J'0zn~t samo
po svojim ciljevima.). U analizi oblika, ?Iolosko Je ~ak~e
uvijek kao takvo odsutno. Traenu ~gral1lcu ne.mo~uce Je
pronai. Ali valja dodali da je psihol.osko od~u~no 1 u Jednom
drugom smislu, naime, ono se u svoJem tradiCIOnalnom slwaanju odreuje takoer kao opreka i odnos spram bioIvokog.
Kako ovo kao takvo iezava, psiholoko sepreobrazava II
neto drugo, a to Freud nazi\'a psihikim. Imamo dakle
posla s 117;::0111 preradbi, zamjel1a pod/'1lj~ ije }e odnose
Freud \'110 jasno sagledao. U Uvodu u psil/Owwlzzll, Freud
pie:
)}Dok veina mijea 'svjesno' s 'psihikim', mi moramo proiriti pojam 'psihikog' i priznati postojanje. jedno~
psihikog koje nije svjesno, Isto je i s identitetom kOjeg neki
zastupaju, izmeu 'seksualnog' i onog to se odnosi na 'raa
nje', ili, da skratimo, 'genitalno', pa ne mo~mo. ui~.iti, drugaiie nego priznati egzistenciju 'seksualnom kOJe l1lJe geI1ltalno', koje nema nieg zajednikog s raanjem: Identitet ~
kojemu smo gO\'orili samo je formalan i nedostajU mu dubI]!
razlozi (Fr iz e!. , Pavot, 1962, p. 301L
Valja pridodati samo da je to proirenje uistinu iedna sas\-im nO\'a definicija po S\OI11 sadraju kao i po
pril~odi teorijskog oblika koji sadri.
Jednako je lako i s prirodUlll'( u analili
ti\nih snaga. Jer IvL}!'x pie da ic rac! ponajprije in koji ~e
zbi\a izm~e1u O\'jeka i prirocle, ovjek tu prema prirodi
igra jednu ulogu prirodne moci, pa ce tako moda biti ispra"
no rei da priroda igra ulogu drutvenog elementa. I u tom
ie smislu takoer priroda kao tab'a odsutna.
.
Marksistika analiza produkti\'l1ih snaga, ukoliko je sustavno upisana u definiciju jednog na~ina. pI:o.iZ\'o:lnje, tj. ukoliko nije samo jednostavno nabrapn.1e Ih OpiS
Althusser predlae nazi\ .<,tehnikih udnosa Dl'oiz\ocinje({ kuji ukazuje na razliku
Valja sc prisjetiti samo da ))ocinosi{: \ c sami po sebi ukljuuJu drutveno obiljeje.

251

,..

tcl.1l1J.~ih v~dova proizvod!lje, ili njenih izvora, nego je

defmlOja oblIka varijacije tehnikih" drutvenih odnosa
p~oizvodnje, vri u odnosu prema tradicionalnoj podjeli teorIJskog rada istu zamjenu i prekid kakav smo susreli u Freuda .. Taj je raskid -obiljeje utemeljenja jedne nove znanosti
~oja stvar:~. svoj. p:'e~met i odreuje mu podruje koje su
l~lale razl!~He ~:hsCl?lll1e i prema tome ga potpuno nijekale.
Na podrucJu histOrIjskog materijalizma, kao teorijska znanst,'ena disciplina, analiza produktivnih snaga ne javI ja se kao
tehniki ili geografski predul'jet, izlaui uvjete ili o'snove na
~ojim~ se .moe iz~raditi "dmtvena struktura institucija i
IJud:~lh dJ.elatno~tI, kao bitno, ali izvanjsko ogranienje historIJe: ta Je analIza nasuprot sadrana u definiciji drutvene
:~ruktur,: jednc:g naina proizvodnje (nijedno odreenje nacma prOlzvodnJe ne moe zadovoljiti ukoliko ne obuhvaa
definiciju proizvodnih snaga koje su tipine za taj nain);
ona dakle potpuno preobraava znaenje drutvenog.

nae definicija predmeta u radovima historika pokazuje se

aporetskim, od trenutka kad se pokazalo da taj predmet ne
moe bi!ti prolost, niti naposljetku nijedno isto i jednostavno odreenje vremena: Apsurdno je shvaanje da prolost kao tacha moe biti predmet znanosti (Apologija historije, p. 2.). Nakon tog negativnog i posve uvjerljivog zakljuka (premda ga filozofi jo uvijek nisu stvorili), pokuaji
poput onih Blochovih ostaju ipak l1ecjelovita definicija njihow znanosti koja problem objekta odbacuje u totalitet koji
se ne dade definirati: )}ovjek ili bolje, ljudi, te obiljeava
spcznaju jedino kao odrec1en skup metoda. Neemo tu analizirati empirizam koji napokon proizlazi iz te necjelovite definicije, nego valja primijetiti da se teorijski problem rjeava nuno praktiki svakoga trenutka, pa mi tako imamo politiku povijest, povijest institucij,'l, povijest ideja, povijest
nauk,,!, ekonomsku povijest itd.

Valja dakle primijetiti ela su historici openito,

s\"e elo najskorijeg vremena, U\"ie1ali nunost davanja teorijskog odgovora na taj problem objekta. Uzmemo li npr. Blochova razmatranja o povijesnoj znanosti, vidimo da je sav
njegov napor u izgradnji jedne metodologije. Pokuaj da se

Iz tc bismo perspektive predmet kojega razmatra

prlJasnja analiza nesumnjivo mogli definirati kao rad, te
rei da se radi o povijesti radu, ili o jednom trenutku te po,"ijest i.
Ali mi istovremeno vidimo kako je - u odnosu
na ono to se openito naziva povijest rada iIi povijest
tehnika - Marxova polemi.ka slika temeljne polemike situacije. Iz takvih povijesti nastaju objekti to se - dri se
- kroz svoje promjene produuju u odreen identitet s prirodom. Tim je povijestima potreban subjekt koji bi ih ujeelinio i one ga nalaze ,u tehnici uzetoj kao injeniei (naime
injenici civilizacije), ili u radu uzetom kao kulturno rLlkovoc:lenje. Rei da one primaj1l te objekte, znai jednostavno rei da je moment njihova konstituiranja izvan teorijske
prakse historiara,te pripada drugim djelatnostima, bile one
teoriiske ili ne. Sa stajalita teorijske prakse, konstituiranje
se objekta dakle javlja kao oz,l1aavCl1zje, pozivanje na drugu
djelatnost; ono je dakle mogue samo sa stajalita ljudske
osobnosti i ti su ljUdi ukljueni istovremeno u sve djelatnosti,
u teorijsku praksu historika, kao i u Dolitike ekonomske
ideoloke djelatnosti. Pozivanje, oclnos~o upui~anje na dru:
gl' djelatnosti mogue je samo kao posljedica sloenog izisLUrifsko 6
artikulacije tih r~lzliitlh djt::latnosti, ali samo ukoliko je dano i postavljeno nekritiki na
posebno mjesto koje jest ideologija jednog vremena. Ali kako su tc historije Ll isto dob<l par<ldoks jednog prekinutog
go,-ora (koji par excellenCe hoe biti kritiki) prilikom konstituiranja svog predmeta, II nekritikoj operaciji, one se u
S\-ojoj koneeptualizactji i u prirodi svojih pojanjenja susreu s nerjei\-im problemom recipronih gra11ica tih objekata i odnosa te djelomine historije prema drugima, prema
jednoj historiji totaliteta, One su, kao to kae Vilar u po,"odu ekonomske historije, opisa promjene, kretanja njihova

252

253

Ali vidjeli smo da analogija ide mnogo dalje: ona

sc protee i na vrstu predl1leta i historije koje definiraju i
Marx i Freud. Kao to seksualno, o kojem nam govori Freud, nije nosilac razvitka koji oznaavaju organizacije nagona
ka.o to organizacije nagona ne uvjetuju jedna dl:UgU, ~tak~
~111 u. !VI~rxovo! ~l1alizi ill1al1lo posla sa sc/mOlil kombil1acijolll
I s IZJel1.lIIZ oblzclma. Tako i u Marxovom sluaju moemo rei
d~.sllbJekt raZl'oja Ilije IZila drugo do 0110 to se odrec1uje
slzJcdoii1 oblika orgal1izacije /"{Ida i zamjena koje tim slijedom na.st.~ju. To je ono to se odnosi upravo na teorijski, a
ne empIrIJski karakter konstitucije njegova predmeta.

4. HISTORIJA I HISTORIJE; OBUCI

HISTORIJSKOG INDIVIDUALITETi\

F':

a:laliza ima \Tlo znaajne pusljedice za teuriju

hist~lije. Upl~aJll10 sc o tome, to jc upr<wo uinjenu tom
ana.lIzom .dvaJu uzastopnih oblika: postavimo sebi pitanje,
:110zcm o II to naz\"ati historijom. Ta
oito ne bi
Imala nikak\"a znaenja ukoliko istodobno ne bismo moali
odr-editi predmet lc historije. i\1ct kaka\' bio nain tOg od;ec:lenja. odredili ga mi pojm0\"110 iji ga
ime~no\'ali,
nikad to nee bi.ti historija openito, nego uvijek historija
nceg.

dastitog predmeta, dio toga kretanja ir~. no njihov precl~net

u svoj svojoj istoi (ista ekonomIJ~, ,c.lsta tehmka,
itd.), to je totalitet ljudskih odnosa i pOJasnJav.~ tu p!:om~
jenu (vidi Priloge prve Il1ternacionalne kOl1fer:I1Clje pov~~estl
ekol1olllije, Stokholm 1960, p. 38). Olle pokazuJu da se IZj11z0v
predmet mijenja, da ima S1'oju historiju, budui da se i 0110
lO Ilije 011, takoer mijeIlja. Tako je konstitutivni p~obl~~1
svake historije problem odnosa njenoga predmeta i hIstorIje
openito, tj. i svih drugih historijskih predmeta, i one ga
rjea\'aju kad ele preY!adati empirizam, sad iskazujui ope
nit i neizdiferenciran odnos to na kraju vodi teoriji duha
\Temena, his tOT'ij skoj psihologi j i, (vidi npr. Francas telove
radove o povijesti plastikih umjetnosti i Meyersonove teorije), sad posvemanjim svoenjem jedne struMure na drugL;, to se pokazuje kao apsolutno upuivanje, izvornik vIse
prijevoda (vidi npr. radove Lukacsa i njegova uenika Goldmanna o knjievnoj historiji).
Kad kaem da se u odnosu na tu historijsku praksu Marxova analiza ukazuje u jednoj polemikoj situaciji, ne
elim rei da ona ukida taj problem odnosa djelomino i
ope historije, koji nuno mora biti rijeen e da bi se moglo
govoriti odista o historiji u pravom smislu te rijei. Ona
~asuprot pokazuje da taj problem nije mogue rijeiti ako
historija ne izgradi odista svoj predmet, umjesto da ga d?bije. U tom smisiu, pojam allalize u Marxa ima isto znaenje
kao i u Freuda, kad ovaj govori o analizi jedne pojedinane
historije: kao to Freudova analiza stvara novu definiciju
SVOg predmeta (seksualnost, libido), tj. istinskJi ga zasniva
pok-;zujui varijaciju njegovih formacija, a ta je varijacija
st\'arnost historije, isto tako i Marxova analiza gradi svoj
predmet (produktivne snage), stvarajui povijest njegovih
uzastopnih oblika, tj. oblika koji zauzimaju odreeno mjesto
u strul~turi naina proizvodnje.
U odrecienju predmeta djelomine historije, Marxma mduda ukida problem upuivanja, empirijskog oznam'anja predmela teorijske spoznaje, ili ideolokog oznaa
Y<1l1ja predmeta znanstvene spoznaje. To je odreer:je. odista
POSH, O\'isno o teorijskim pojmovima koji omogucuJu drugaiju analizu uzastopnih oblika jednog. odnosa i strukt':lrLl
naina proiz\'odnje kojemu taj odnos pnpacla. "Rad se J"'\'I ja kao odnos meu elementima naina proizvodnje i prema
tomu, on kao predmet historije ovisi o spoznaji strukture
naina proizvodnje. Mi tu opasku moemo poop~~ti i 're~i da
s\'aki elcnwnt kombiIlacije (Verbindung) nesumnJl\'o posJedu
je jednu nstu historije, ali Jzisroriju iji se SUbjekt Ile l1l?e
izai: istinski je subjekt s\'ake djelomine historije kombmC1'
cija o kojoj o~'ise elementi i njihovi odnosi, tj. i1e!to ~~o Ilije
sub jekt. Moemo tako rei da je pravi proble.m l~l.stonJe ~a~
nauke, teorijske historije, odreenje kombmacIJe o kOJoJ

254

ovise elementi koje elimo analizirati, tj. odrediti strukturu

sfere relativne autonomije, to Marx naziva procesom proizvodnje i njenim oblicima.
I odista, to prethodno odreenje istim kretanjem
prua odreenje djelominog predmeta njegova odnosa pre
ma drugima. Treba jo rei da upoznavanje drutvene for
macije na osno\'i njene strukture ukljuuje teorijsku mo
gunost spoznaje njene veze s ostalim instancijama. Taj se
problem javlja kao problem naina inlerveniranja drugih in
stancija u historiju onoga to se analizira. Tu nam prethod
na analiza prua izvrstan primjer, primjenu znanosti u proiZ\oclnj i, tj. vezu (ekonomske) proizvodnje s drugom djelat
nou: teorijsku djelatnost prirodnih znanosti. Prouavaju
i naine ekonomizacije postojanog kapitala zbog porasta
stope profita, Marx pie:

Razvoj produktivne snage rada u jednoj grani

proizvodnje, npr, eljeza, ugljena, gradnje, itd, moe jednim
dijelom ovisiti o napretku na podruju duhovne proizvodnje,
posebice na podruju prirodnih znanosti i njenih primjena,
i td.
Tekst tak\'e vrste ne pretpostavlja apsolutno da
je duhovna proizvodnja jedna grana proizvodnje u ekonomskom znaenju te rijei. Ali to znai da duhovna proizvodnja
ulazi u historiju naina proizvodnje (u uem smislu) svojill1
proizvodima, sposobnim za unoenje (spoznaja). Analiza zamjene elemenata unutar naina proizvodnje, koju sam ovdje
pro\'eo, jedina objanjava zato je i u kom obliku ta intervencija mogua. Ta analiza rui S\'a pitanja o tehnolokoj rutini
antike i srednjega \'ijeka, budui da primjena znanosti u
proizvodnji nije odredena mogunostima te znanosti, nego I
preobraaj em procesa rada koji se organski odnosi na kom- I
bin<lciju odreenog n<lin<l proiz\odnje. Ona je odreena tim
sustavom koji sam ja nazvao jedinstvom sredstava za rad i
predmeta rala. Tak; u :malizi samog naina proizvodnje va
I ia traili ne samo U\'jete koji pojanjavaju njegov odnos
j;rema drugim djelatnostima; definicija log odnosa o\'isi o is
tim onim learijskim pojmovima koji odreduju strukturu
samog naina proiz\'odnje, gdje je specifian oblik drugih
cijelatnosti kao takav odsutan. One ulaze u nj svojim speci
finim proiz\'oclima Ll U\"jetima
ili kao to jo tonije ka
ze Marx, Ll grcli1icam(l - to izraa\'aju aktualnu bit naina
proiZ\"odnje (to e se jasnije \'idjeti u odnosu politike djelatnosti klasnih borbi prema ekonomskoj strukturi). To je
takoller jedno od znaenja pojma metode koji Marx uzima
u povodu stvaranja relativnog vika \Tijednosti (vidi ve na\edeni tekst iz Kapitala, njem. izd., I. p. 535) kao i u povodu
metoda (politikih) prvobitne akumulacije; moglo bi sc
moda rei da taj pojam u Marxa uvijek oznaava interven
ciju jedne prakse u druge.

255

Prema ovom modelu mogue je formulirati zahtjev za drugaijim historijama nego to su to one naina
proizvodnje, iji predmet jo valja sainiti. Nisu mogue sve
historije: historijsko istraivanje, u kontroverzama oko ekonomske historije, historije ideja, mentaliteta, otpoinje to
nagovjetavati premda jo nije eksplicitno postavilo problem
te izgradnje" Odreenje predmeta tih povijesti nadomjeteno
je predmetom relativno autonomnih instancija drutvene
formacije, ic slvaranjem pojmova koji ih svaki put odreu
ju struktUlom kOlllbinacije, jednako kao i nain proizvodnje.
Valja znati da e ta definicija biti uvijek i polemika definicija, tj. ela e svoj predmet konstituirati samo kidajui s
ideolokiim klasifikacijama i apstrakcijama. Lijepi nam primjer o tom daju pokuaji poput onih Foucaultovih'. Moe
se naslutiti - ali mi ne ulazimo ovdje u polje nagaanja ela povijest ideologija, i posebice po\"ijest filozofije, nije moda povijest sistema, nego povijest pojmova koji su orgal1izi/'(mi problell1atski kojima se moe stvoriti sinkronika
kombinacija. Vraam se na Althusserove radove o antropolokoj problematici kojoj pripadaju i Feuerbach i mladi Marx,
te o povijesti filozofije uope. Jednako tako povijest knjievnosti nije moda povijest djela ve jednog drugog specifinog predmeta koji je u odnosu s ideolokim (to je ve
drutveni odnos). I u tom sluaju, kao to je ve rekao Pierre
Macherey (Lenjin, kritika Tolstoja, u: La 'Pensee, 121. lipnja
1965), imamo posla s predmetom, odreenim sloenom kombinacijom, ije je oblike potrebno analizirati. To su oito tek
programske naznake.
Ako je tako s teorijom histollije u Marxovoj metodi analize, moemo stvoriti nov pojam 'koji pripada toj teoriji: nazvao bih ga pojmom diterel1cijalllih oblika historijskog
il1diviciualitew. U primjeru koji Marx analizira, vidimo da
dva uzastopna oblika odnosa produktivnih snaga ukljuu
ju dva ra;.liita oblika historijskog individualiteta. U primjeru koji analizira Marx, vidimo da dva uzastopna oblika odnosa produktivnih snaga ukljuuje dva razliita oblika indi\'idualiteta radnika to je jedan od elemenata odnosa (ista
ch'a razliita oblika sredsta\'a za proiz\"odnju): u prvom slupokr~tanja sredstava za proizyodnju
pojedincu (u obinom smislu), te je ona pojedinevo upravljanje sredstvima za proinodnju; u drugom sluaju kapacitet pripada (kolektivnom radniku, on ie ono to Marx naziva "drutvenim upravljanjem sredst-\ima za proizvodnju.
Proizvodne snage koje razvija kapitalizam postavljaju tako
zakon koji vrijedi za svakog pojedinca. S druge strane, ta
se historijska razlika odnosi na razmatranu kombinaciju, tj.
na praksu proizvodnje. Mi moemo rei da tako svaka relativno autonomna praksa obuhvaa oblike historijske indiviNaru(-ilO Naissancc dc la Clinique (P. U. F.).

256

clualnosti koji su joj svojstveni. Rezultat te tvrdnje jest posvemanji preobraaj znaenja rijei ljudi" koja, kao to smo
vidjeli, nosi itavo zdanje Predgovora Priloga. Mi sad moemo
r~i da ti ))ljudi, prema njihovu teorijskom .statusu, nisu
kOllkretni ljucii, oni o kojima nam poznate rijei govore cla
oni ine povijest(,. To su, za svaku praksu, i za svaki preobraaj te prakse, razliiti oblici individualiteta koje je mogu
e definirati njenom strukturom kombinacije. Kao to Ll
drutvenoj slrukturi, kako ree Althusser, postoje razliita
\'/"elllel1(l od kojih nijedno nije odraz jednog opeg, zajednikog \Temena, s istog razloga, tj. onog to je nazvano slotelloll marksistikog totaliteta, II drutvenoj strukturi pos
toje i razliiti oblioi politikog ekonomskog, ideolokog individualiteta koji ne nose isti individuumi, .i koji imaju vlasti
III relalivnu autonomnu povijest.
Marx je osim toga formulirao sam pojam ovisnosti
oblika individualiteta u odnosu na strukturu procesa ili naina" proiz\odnje. On je terminoloki oznaio epistemoloku
injenicll da u analizi kombinacije nemamo posla s konkretnim ljudima, a ne samo s ljudima kao takvima koji ,imaju odreene uloge u toj strukturi: - Ilosiocima radne snage
(gO\'orei o procesu rada, izlaui teorijske pojmove kojima
se vri analiza, Marx, kao to smo vidjeli, ne 'kae ovjek
ili subjekt, nego zweckmassige Tatigkeit, djela'tnost koja
odgovara zakonima naina proizvodnje);
reprezentantil1la
kapitala.
Da bi naznaio te pojedince, on je sustaVIlO upo,
trebljavao rije Trager, to se najee prevodi s nosilac U
teoriji se ljudi javljaju samo kao nosioci odnosa koji postoje
u strukturi, a oblici njihove individualnosti kao posljedice koje v!'i struktura.
Da bismo odredili taj karakter marksistike teorije, mogli bismo moda uvesti pojam podesnosti i rei da svaka relativno autonomna djelatnost drutvene strukture mora biti analizirana njoj svojstvenom primjerenou, o emu
zavisi spajanje elemenata koje uzrokuje sama ta struktura.
Nema dakle razloga ela ti elementi, tako razliito odreeni,
mecIusobno ne odgovaraju u konkretnih jedinki, to e tada
Ll malome uvjeLO\',ui poj a \"Ll lokalne reprodukcije snlkog
dru[\"\;nog odnosa. Pretposta\'J.;.a jednog takvog zajednikog
nosioca, suprotno, poizvocl je psihologistike ideologije, jednaku kao LO je i lil1e:arl1o nijeme: proizwd hisLOrijske ideologije. Ta je ideologija upravo nosilac cjelokupne problematike posredovanja, tj. pokuaj ela se nau konkretni pojedinci, subjekti psiholoke ideologije kao sredita, ili krianja
nekoliko sustava odreenja, sve vie izvanjskih, sve do strukture ekonomskih odnosa, sustava koji ine niz stupnjevitih
razina. Mi tu u modernom obliku nalazimo ono to je ve
Leibniz Sa\TenO izrazio govorei ela je svaka supstancija na

nekom stupnju, a posebno due, koje zapremaju svemir na

specifini nain:

III -

O REPRODUKCIJI

Due ... izraavaju sadre na Ileki nain u sebi

cjelinu pa se moe rei da su dijelovi cjeline. (De rerum
originCltionc radicali, fr. pr., Vrin, 1962, p. 91)
Isto tako i ljudi, kad bi postali zajednikim nosiocima odrec1enih funkcija u strukturi svake drutvene djelatnosti, izraavali bi i sadravali na neki nain u sebi cjelokupnu drutvenu strukturu, tj. bili bi sredita kojima bi bilo mogue pojmiti povezanost tih djelatnosti cjelokupne
strukture. Svaka od tih djelatnosti bila bi istovremeno stvarno llsmjerel1a na ljude-subjekte ideologije, tj. na svijesti. Na
taj bi nain "drutveni odnosi - umjesto da izraavaju
strukturu tih djelatnosti, a pojedinci budu samo njihov posljedak
bili stvoreni na osnovi mnotva tih sredita, tj.
posjedovali bi strukturu praktikog meusubjek1Jiviteta.
Cjelokupna Marxova analiza, vidjeli smo, iskljuuje takvu mogunost. Ona trai od nas da promiljamo ne

o mnotvu sredita, nego o radikalnom odsustvu sredita.

Specifine djelatnosti koje se povewju u drutvenoj strukturi, odreivane su odnosima njihova kombiniranja, prije nego to same odreuju oblike historijskog individualiteta koji o ovome strogo ovise.

U cjelokupnom prijanjem izlaganju odrelivao sam pojam naina proizvodnje, na osnovi Marxove uporabe u njegovoj anaJ.izikapitalistikog nai
na proizvodnje. Skicirao sam ono to bi se moglo nazvati
glavnim teorijskim posljedicama tog pojma: svi pojmovi iju
sam ulogu pokuao odrediti u Marxovu izlaganju, zadobili su
svoje znaenje samo u odnosu na to prvotno odreenje; njihova prisutnost u izlaganju javlja se tako ,kao djelotvoran
nastavak "pretpostavki koje postavlja definioija naina proizvodnje koje ti pojmovi u sebi sadre i kojima razmatraju
historiju, promjene koje istodobno sadre znaenje prijelaza
od ideologije prema znanosti, jednostavno su posljedice tog
Icorijskog dogac1aja: uvoenja pojma /Zaina proizvodnje II
tradicionalnu problematiku periodizacije.
Ali, ostanemo li kod toga, susreemo se s potekona koju smo ve ranije upozoriLi kad smo govorili o djelominim historijama u svakodnevnoj praksi historika; kao
toku spoticanja tih historija koje svoj predmet ne zasnivaju na osnovi teorijske definicije, nego ga ve konstituiranog
samo preuzimaju, naznaio sam problem lokalizacije toga
prdmeta Ll totalitetu historijskih predmeta. Ta j lokalizacija za teorijski gOVOl uvijek ve dobita (u govoru koji eli
biti teorijskim) dobita je ile-teorijskim inom koji se odnosi
na vie ili manj neposrednu oitost u kojoj taj oblik postavlja s\'oje postojanje i konzistenciju; ona se tako Ll posljednjoj analizi predst:wlja kao vraanje na pokrel, pokret 1~oji
poka:;.uje
a
Se
rasprava o pojmon1im predstavnicima unutar teorijskog govora.
Ali rni takoer znamo da je taj pokret samo prh'iclno bezazlen, a II st\'arnosti pun ideologije koja s\'ijet cijepa Ll predmele i njihovu "percepciju, to se inaekaraktel'izira kao
alllz.ivl1(1 priroda ideologije. Mi to znamo od trenutka otkada
znanost unitava i stvara druge preumete, Ll polemiCi s prethodnima.
Ta je tekoa nalik na onu koju emo sada susresti, elok e nas primjeri uvjeriti kako nije posve nova. Mi posjedujemo teorijski pojam proizvodnje, i jo tonije, posjedu-

om

258

259

jemo ga LI obliku spoznaje jednog posebnog naina proizvodnje, s obzirom ela pojam, vieljeli smo, postoji samo kao pojedinaan. ini se meutim da je potrebno znati i neto drugo,
tj. kada i Ila to pojam "primijeniti, te koja drutva, u kojem momentu njihove historije posjeduju kapitalis,tiki nain proizvodnje. Ispravno reeno, svaki problem periodizacije ini se da je sadran u jednomu: nije dovoljno raspolagati
teorijskom analizom posljedica koje ovise o strukturi svakog naina proizvodnje, polazei od formulacije njihm'ih
pretpostavki, nego treba s pomou njih izgraditi jednu
stvarnu historiju, stvarnu historiju, nau historiju, koja uzastopno, tu ili tamo, prikazuje te razliite naine proizvodnje.
Pravom spoznajom, tj. teorijski, mi znademo to je kapitalistiki nain proizvodnje, ali elimo znati je li ta spoznaja
odista ona Engles.ke iz 1840, Francuske 1965. itd. To je problem utvrdivanja ili rasuc1ival1ja: ini se da su nam potrebna
pravila kako bismo u iskustvu odredili predmete koji pripadaju pojmu kapitalistikog naina proizvodnje. Iz te prividne 'nude proishodi empiristiko tumaenje teorijske prakse
kao prakse koja stvara modele: cjelokupna teorija Kapitala
bila bi istraivanja osobitosti jednog modela ije bi osobitosti vrijedile za svu proizvodnju koja bi bila jedan pI1imjer ili
primjerak strukture. Utvrivanje primjerka, stvarna supsumpcija u toj je ideologiji modela svakako pragmatiki proces, pokret, bez obzira na sloene obl!ike iz kojih ova proizlazi (hou rei, premda to utvrivanje nije trenutno nego se
zbiva kroz niz djelominih utvrivanja u kojima nalazimo
elemente strukture i njene pojedinane posljedice). To je Ll
biLi proces koji nije teorijski, koji ne ovisi o pojmovima, nego o osobinama onoga koji utvruje, moe se rei psiholokim, ak i bd sc radi o znanstvenoj spoznaji. Ve je Kant
govorio da je rasm1ivanje dar koji se ne moe nauiti, a temelj suclZl dubokZl tajnZl (W teoriju),
Ta metoda koja i samu teorijsku praksu podreu
je jednom ndeorijskom daru, ini se da je, barem negativno,
sZldrana Ll nekim terminima kojima Marx oznaava svoj
predmet u Kapiuz/u. Podsjetit u tu samo na neke tekstove
koji su ve bili \-ie puta tumaeni. Marx kae da kapitalisti
ki nain proinodnie valjZl prouZl\"ati II njegovu idealnom
prosjeku (III, 3,208). To ne znai da je za prouavanje same
opccnik strukture potrebno apstrahirZlti pojedine posljedice, akcidentalne okolnosti. povrinska obiljeja, nego
\'alja istraivati strukturu koji nije trenutna ikoja postoji
na odreenu mjestu. To i jest smisao uvenog pozivanja na
Englesku:
1zt u ovom djelu istrZlujem kapitalistiki nain
proizvodnje i odllose proizvodnje i prometa koji mu odgovaraju. Do sada je Engleska klasina zemlja tog naina proiz\odnje, i to je razlog to mi je ona posluila kao glavna ilu260

slracija mojem teorijskom izlaganju. Ali ako njemaki ita

lac zaeli farizejski slegnuti ramenima ... morat u mu onda
doviknuti: De te fabula IwrralUr! (Kapital, predgovor prvom
izdanju, I, 18)
Taj tekst \'alja prihvatiti u doslovnom smislu i
da je sam predmet teorije teorijski predmet odreenog
ni\-oa apstrakcije, Ne Engleska ili Njemaka, nego su nain
proizvodnje, proizvodni odnosi i promet ono to je poznato
u Kapilalu. (Bila bi uostalom potrebna itZlvZl jedna povijest
da se opie teorijska sudbina primjera Engleske II marksizmu, oel te paradigmatske uloge pa sve do uloge izuzetka koju joj daje Lenjin, na osnovi nekih politikih tekstova samoga
Marxa (vidi o tomu, O illfmztiliZll1u ljevice, Lenjin, Sabrana
djela, K. II. p. 835-837, Moskva 1962.). Neki mm Marxovi
tekstovi omoguavaju da poemo dalje i kaemo kako analiza nije u naelu nezavisna samo o nacionalnim historijskim
primjerima, nego i o proirenim odnosima koje analizira;
ona je ispitivanje osobitosti svakog mogueg ekonomskog
susta\-a koji stvara trite podreeno strukturi kapitalisti
ke proizvodnje:
rei

Ovdje se Zlpstrahiraod meunarodne trgovine

koja domae vrste roba zamjenjuje inozemnim i s pomo II
koje neka nacija moe preobraati luksuzne predmete u sredstvZl za proizvodnju i ivotne namirnice, i obratilO. Da bismo
predmet prouavanja shvatili II njegovoj istoi, osloboenog
sporednih okolnosti koje bi mogle smetati, moramo ovdje
cijeli trgovinski svijet promatrati kao jednu naciju i pretpostaviti da se kapitalistika proizvodnja svugdje ustanovih
i da je zavladala svima granama proizvodnje. (Kapital, III,
22, bilj.)
leclnakoie i sa s\'akim dmgim

naino:n

proizvod-

nje.
U poglavlju o Gl!ill!::.i zell1ljine reilte (knjiga III)
kojemu analizira uzastopne oblike zemlj inog vlasnitva Ll
razliitim nainima proizvodnje, Marx mOe dakle poopiti
la epistemoloka znaenja, te napisati:

Ll

"Ista ekonomska baza

ista po gla\"l1im uvjetima
moze zbog nebrojeno rZlzli'itih empirijskih okolnosti, prirodnih mjeta, rasnih odnosa, historijskih m'jeta koji djeluju inana itd, pokZlzi\"ati beskonane varijacije i nijanse u pojavi koje se mogu razumjeti jedino analizom tih empirijskih
danih okolnosti. (Kapital, VIII, 172).
Taj tekst, kao i mnogi drugi, Ll potpunosti izraava
teorijski pragmatizam o kojemu sam gm"orio. Strogo ga
uzevi, moi e se s pravom ispitivanju "fundamentalnih
uvjeta, koji odgovaraju strukturi naina proizvodnje, pridati status teorijskog istraivanja i rei da je analiza empirijskih uvjeta sama empirijska analiza.

261

Ono o emu Marx ovdje dakle razmilja, samo je

operacija za koju sam na poetku rekao 'kako je prvo kretanje pO\'ijesnc znanosti bilo ukinuti (kontinuitet) historije,
na kojemu se zasniva nemogunost istih )~prekida, te izgra
diti historiju kao znanost o diskontinuiranim nainima proizvodnje, kao nauku o promjeni, On razmilja o tomu kretanju uspostavljajui kontinuitet kao stvarno upuivanje, upuivanje na r~al'itet historije, inei diskontinuitet osobinom
pojma uope, Na taj se nain problem lokalizacije predmeta
s njegovom naukom o nainu proizvodnje ne postavlja u samoj teoriji: ona jest stvaranje modela; taj se problem postavlja na graniCi teorije, ili tonije, on uvjetuje pretpostavku da
teorija posjeduje granicu koje sc dri subjekt spoznaje. Hic
Rhodus, hic salta k potrebno je napustiti teorijsku analizu
i upotpuniti je empirijskom analizom, tj, oznaavanjem
stvarnih predmeta koji se podvrgavaju formuliranim zakonima, To je jedan 'ie isti problem prikupljanja primjera koji
stvaraju model to posjeduje bezbrojne prijelaze, i oznaa
vanja prijelaza s jednog naina proizvodnje na drugi: valja
rei gdje se primjenjuje pojam jednog istog naina proizvodnje, a gdje se uzastopno primjenjuju pojmOVi dva naina proizvodnje. U jednom i u drugom sluaju postoji preostatak koji sc smatra empirijski neumanjiv (u zadnjoj analizi oita je
tvrdnja: kapitalistiki je nain proizvodnje s jedne strane,
kao teorijsko odrec1enje, odreen sustav odnosa izmeu radnika, sredstava za proizvodnju itd, a s druge strane, u pogledu njegove lokalizacije, na), Ali, ostanemo li pri teorijskom
govoru, i ne preskoimo ga, taj e se preostatak pokazati u
stvarnosti kao praZ)lilZa, kao neto to treba misliti, a to je
ipak lZemiljivo jedinstvenim 'teorijskim pojmom naina proizvodnje,
Doao sam namjerice do tog krajnjeg zakljuka
i do tekstova koji ga mogu potkrijepiti, ostaVljajui po strani SYe to nam se u samom Kapitalu moe uiniti analizom
prijelaza iz jednog naina proizvodnje u drugi, tj, kao rjeenje' problema lokacije, posebice analiza nastanka kapitalistikog naina proiz\'odnje i analiza njegovog raspada, To sam.
uinio kako bih odmah naglasio da nam stvarno treba drugi
istog
kao
naina
isto toliko apstraktan, hoemo li teoriju historije izgraditi
kao niz naina proizvodnje. On nam je potreban jer je pojam kakav je elo sada razvijen, bio upravo sla,'io u zagradu
slijed. Mogli smo odrediti nain proizvodnje ,tek naglaavajui posebnost oblika, specifinu kOlllbinacijll koja povezuje
elemente svake ,kombinacije: radnika, sredstava za proizvodnju, ne-radnike, i td, Kaimo, ne prejudicirajui, u sluaju
da je historijski materijalizam, bio sveden samo na taj pojam, on ne bi mogao misliti na istom teorijskom nivou prijelaz iz jedne kombinacije u drugu.

Mi prema tomu moramo itati sve analize Marxo\'e koje razmatraju formiranje i ,raspadanje jednog naina
proizvodnje, traei u njemu taj drugi pojam, bilo da se on
tu jasno nalazi, ili ga moramo tek otkriti. Ali te analize ne
moemo smatrati istim i obinim deskripcijama. Meutim,
injenica da je Marx ostavio dvosmislenosti, pa kroz neke
njegove termine moemo otitati teoriju modela, ukazuje
da emo tu naii na vie potekoa.
Pokuamo li u Kapitalll otitati teoriju prijelaza
iz jednog naina proizvodnje u drugi, nailazimo ponajprije
na pojam koji se javlja kao sam pojam historijskog kontinuiteta, a to je pojam reprodukcije. ini se odista da teorija
reprodukcije pot\Tuje trostruku vezu ili trostruki kontinuitet:
- Po\'ezanost razliitih ekonomskih subjekata, u
sluaju pojedinanoga kapitala, koji sainjavaju jedinstveno
ispreplitanje ili jedinstveno kretanje. Istraivanje reprodukcije kapitala, istraivanje je tih isprepIitanja:
Ciklusi pojedinanih kapitala se meusobno isprepliu, pretpostadjaju i uvjetuju jedni druge i upravo to
ispreplitanje (Verschlingung) ini kretanje cjeline drutvenoga kapitala. (Kapital, V, 9)
To kretanje individualnog kapitala mogue je
pojmiti jedino apstraktno, kao deformaciju, budUi da je kretanje cjeline sloenije od obinog zbira.
- Povezanost razliitih razina drutvene strukture, budui da reprodukcija pretpostavlja stalne neekonomske uvjete procesa proizvodnje, posebice pravne uvjete: u po
glavlju o Genezi zemljine rente u Kapitalu, Marx u osnivanju pra\'a koje odgovara stvarnim odnosima proizvodnje,
pokazuje obian posljedak pona\'ljanja procesa proizvodnje,
reprodukcije. To je siijeclei tekst iz Kapitala (VIII, 174):

262

263

... u interesu je vladajueg drutva da se postojeslanje pos\'eti kao zakon i da njego\'C uporabom i tradicijom dane granice fiksira kao zakonite. Uostalom, bez obzira na sve drugo, 0\'0 se zbiva samo od sebe im u toku \Temena s talno reproduciranje osnove pos tojeeg stanja, odnosa 113. kOTI1U jc ono
UZ111C pra\-Uan i sreen oblik; a samo to pravilo i taj red predouje neophodan momenat s\'akog naina proizvodnje koji treba stei drutvenu
C\Tstinu i nezavisnost o pukom sluaju ili S 2til10\,olji, To pravilo i taj red upravo su oblik drutvenog u\Tenja naina
proizvodnje, pa zato njegove relativne emancipacije od proste samovolje i prostog sluaja. U stanju stagniranja procesa proizvodnje i drutvenih odnosa koji mu odgovaraju, nain proizvodnje postie taj oblik samim ponaVljanjem reproduciranjem sebe samoga. Kad to potraje neko vrijeme, on
se uvruje kao obiaj i tradicija i napdkon se posveuje
kao izriit zakon.

Reprodukcija naposljetku jami uzastopni kontinuitet proizvodnje koja utemeljuje sve ostalo. Proizvodnju
nije mogue zaustaviti i njeno je nuno trajanje upisano Ll
identinost elemenata, i to takvih kakvi oni proizlaze iz procesa proizvodnje, kako bi uli u jedan drugi: u sredstva za
proizvodnju koja su i sama bila stvorena, radnike i ne-radnike na koje se prema odreenom nainu raspodjeljuju proizvodi i sredstva za proizvodnju. Materijalnost elemenata nosi kontinuitet, ali njegov specifian oblik izraava pojam reprodukcije, budUi da on sadri .razliita (diferencijalna) odreenja materije. U svim vidovima koje sam naveo, pojam
izraava tek jednu istu pregnantnost strukture koja predstavlja \Tsto sastavljenu historiju. Na poetku svoje knjige o AkuJi11llaciji kapitala, Rosa Luxemburg pie:
Pravilno ponavljanje proizvodnje osnova je i
uvjet pravilne potronje i kroz to, kulturne egzistencije ljudskoga drutva, u svim njegovim historijskim oblicima. U tom smislu, pojam reprodukcije sadri kulturno-historijski moment (ein kulturgeschichtliches Moment) (Ak1ll1lulacija kapitala, fr. pr. p. 4.)
opi

ini se tako da analiza reprodukcije pokree upravo ono to je dosada bilo vidI jivo samo u statikom obliku,
naime povezanost razina koje 'su bile izdvojene; kako se reprodukcija ja\'lja kao openit oblik postojanosti opih U\'jeta
proizvodnje koji naposljetku obuhvaa cjelinu drutvene
strukture, ona mora biti tako(1er i oblik njihove prollZjenc i
njihove llO\'e strukturiranosti. Stoga u se tu zaustaviti na
onomu to taj pojam ukljuuje vie no prethodni.

L ULOGA JEDNOSTAVNE" REPRODUKCIJE

U izlaganjima koja nose zajedniki naslO\' reprodukcija, ZVlarxoHl izlaganju o reprodukciji koja je svojstvena kapitalistikom nainu proizvodnje, koji jcst akumulacija
kapitala (kapitalizacija vika vrijednosti) i o njenim uvjetima, m'ijek prcthodi OS11O\'110 izlaganje o "jednostanlOj rcprodukciji l'vlarx lU jednos["nl1u reprodukciju nazinl apstrakcijom, ili bolje. neobinom pretpostavkom (Kapit a!,
V, 48). To jc mogue pojasniti na vic naina.
Moglo bi se pomisliti kako je rijc o !!lclOdi izlagailja, da je jcdnostavna reprodukcija tck simplifikacija.
ini se da je zanimanje za takvu jednu simplifikaciju oito
Ll II knjizi (sheme reprodukcije), tj. u pitanju uvjeta reprodukcije koji se odnose na razmjenu izmeu razliitih grana
proizvodnje, To omoguuje prikaz openitog oblika odnosa
u formi jednadbe, prije nego to se on javi u formi llejed-

264

lladbi. Neravnovjesje ili nesrazmjernost akumulacije sveukupnog drutvenoga kapitala postaje razumljivo u odnosu na
jednostavno ravnovjesje.

Moglo bi se jo pomisliti kako je ispitivanje jednostavne reprodukcije - ispitivanje jednog pojedinanog

sluaja, to je djelomino isto, ukoliko je taj pojedinani
sluaj jednostamiji oel opeg sluaja. Ali to nee biti samo
metoda izlaganja, nego spoznaja kretanja reprodukcije odre(tenih kapitala koji odravaju proizvodnju nekih razdoblja
u kojima je akumulacija trenutno zaustavljena.
Moglo bi se naposljetku pomisliti kako je ispitivanje jednostavne reprodukcije, ispitivanje jednog dijela proirene reprodukcije. Ma kakvo bilo sudjelovanje kapitaliziranog vika Hijednosti, on se osim toga pridruuje automatskoj kapitalizaciji koja je naprosto zadravanje postojeeg
kapitala. Veliina kapitaliziranog vika vrijednosti je promjenljiva, i ona ovisi, barem prividno, o inicijativi kapitaliste;
jednostavna se reprodukcija ne moe promijeniti u trenutku
razmatranja \'e1iine odreenog kapitala, ako u opadanju rcprodukcije kapitalist kao takav ne prestane postojati. Zato
je jednostavnu reprodukciju zanimljivo prouavati zbog njc
same (Marx pie: Od trenutka kad postoji akumulacija,
jednostavna je reprodukcija uvijek jedan njen dio, i nju dakic moemo proua\'ati u njoj samoj, pa ona tako postaje
stvarni faktor akumulacije Kapital, V, 48), te se akumulacija ili reprodukcija proiruje kao dodatak jednostavnoj rcprodukciji. Treba rei da se taj dodatak ne moe svojevoljno
odrediti: on o\'isi o \'eliini koja pak o\'isi o tehnikoj strukturi kapitala; on se dakle moe ponavljati. Jednostavna reprodukcija je, suprotno, autonomna, neprekidna i automatska.
Sva ta pojanjenja nisu ni lana, kao ni inkomp:llibiina. Ona ipak daju mjesta i drugom pojanjenju, koje je
za nas mnogo zanimljivije. Zasigurno, Marx nam u Kapiuliu
namah prua pojam reprodukcijc kroz oblike akumul::Kijc
kapitala, ili tonijc, budUi da oblikc 1capiwli::.acije proi::yui ll p1"Oda. elimo istO\TemenO pojmiti Ll
<:;i rCll 0111
na::; namah II icdnu k\'antitalimu problematiku . Za kapitalisiu ili skLlj;inu kapilalist::l
r",cli Sl' o analizi m"jda realiziranja te objckti\"l1C pl'ak;;c: ()
pO\"l:::c'anju proizvodnje. tj ek:"ploatacije, tj, kvantitcta prisvojenog \'ika vrijednosti, To, barem naelno, pretposta\'lja mogunost praktikog izbora izmeu jednostavne reprodukcije i porasta. Ali mi cmo, kao to znamo, II stvarnosti
nai kako je taj izbor varav, krivotvoren, da on s obzirom
na cjelinu kapitala, postaje fiktivan izbor . Izbor ne postoji,
postoje samo stvarni uvjeti sloene reprodukcije. Pretpostavka jednostavIle reprodukcije, kae nam Marx, nespojiva jc
s kapitalistikom proizvodnjom, to 1lostalom Ile isklju1lje

265

l7lafJ.Ullast da u i~ldustrijskaJ71 ciklusu ad deset do jedal1aest

godlIla, lleke godll1e magu imati praizvodl1ju manju ad pret
hodile, pa dakle, ll..odnasu ,:a pretllOcilw gadi11u nema jedl1a.
sta.vne reprodukcIJe (Kapital, V, 165). Moemo tako rei:
pOJn:ovna raz~ika. jednostav.ne reprodukcije i akumulacije ne
sa.~~I:a kv~nt.ltativne promjene akumulacije koje ovise ora
~l!Cltlln uVjetima (Marx ih analizira) i koje su posljedice op
ceg zakona kapitalistike akumulacije.
'

"
Na isto~1: se stupnju jednostavna reprodukcija
Javlja kao ~pstrakclJa u tom smislu to je, s jedne strane,
u ~a!).JtalIstlck::m sistemu o.dsustvo akumulacije ili repro
dukcIJe u prosIrenom razmjeru neobina pretpostavka, a s
druge .s~trane. ~vjeti ~l kojima .se vri proizvodnja nisu apso
I:Itno J~~~l:akl IZ goch::e .u gOdlI:U ((I ta se uprava prel pastavljalo), \llJedl:~st godlsnjeg prOizvoda moe se umanjiti a zbir
upot!-ebne vrlJe~lnosti ostati isti; vrijednost moe ostati ista
a ~blr upotre~l1lh :':-ijcdnosti smanjiti se; zbir vrijednosti i
zb,lr upotreb~lh vrIJednosti mogu se istovremeno umanjiti.
~\~. to ukazuJ~ ~.~ to da se reprodukcija zbiva ili u uvjetima
kOJI su POVOl]l1lJI od prethodnih, ili u teim U\'jetima koji
kao svoJ re.zultat mogu imati nesavrenu reprod~lkciju. Sve
le akolllostt odllase se 11(1 kWlI1titatil'llu stranu razliitih elel11ellata repradukcije, ali Ile brillu a ulazi kaju ovi imaju II
sl'eUkuJ?'lOm procesll kao. reproduktivl1i kapital ili kao reproduclrmli profil. (Kapital, V, 48)
"
Kad u l?:ocesu akumulacije nailazimo na jedno
sla\ nu reprodukCIJU kao I (v + pl)
Hc (to s ekonomskOG
stanovi~ta.nije izraz rav~ov)esja.nego krize), to je jednosta\~
n? znacenJve s~srela, kOll1cldenClje, tj. Ilikakvo posebno teonjs~(Q Zl1(lcellje. Isto nijedi i za reprodukciju individualnog
kapItala koji moe biti proiren, vie ili manje jednostava;
koji, moe posj~do\'ati ritam \ii, jednak ili' nii od ritm;
drustve~og kapItala u n,iegO\'oj cjelini, itd, Te promjene ne
Ll\'ode l1lkaknl pojmo\'nu razliku, na isti nain i s ista'Q razloJa s kojega su promjene cijena roba uvijek samo cijc~ze: ne,.;:a Se roba moe prodati prema njenoj \Tijcdnosti i to je
onda s~mo koincidencija, koincidencija 1.;:oju ni je mOQLl,~
pret\'onti u opi zakon, ti, koju niie mogue 'izmje'riti: II ;-ohnom promotu potuju se samo cijene, a ne vrije~lnosti. Marx
llam Ll oba, ,sluaja II bcz[nienu obliku pri\'r~mene pretJ)ostav.ke (cIJene !Oba poklapaju se s njiho\'om \Tijedno~,
u:Oleti reprod:lkcij,e ostaju identini) pokazuje znaajnu
pOjmovnu razlIku Izmeu cl\'a nivoa strukture ili bolje, izmeu strukture i njenih posljedica. Pretpostavka /wllstalltIlilz uvjcta lZijc allaii::.a posljcdica, l1CgO analiza samilz uvjeta.

)}Neobian je primjer postojanog kapitala koji se

mora prouavati u reprodukciji to se stalno vri. To je omiljeni argumenat ekonomista koji se bave pojanjenjem kriza
i neravnovjesja u stvaranju postojeeg i opticajnog kapitala,
Oni ne shvaaju da jedno takvo neravnovjesje moe i mora
nastati naprosto podraval1je17l postojanog kapitala, da moe i mora nastati u pretpastavci idealIle proizvodnje, kad ve
postaji jednastavna reprodukcija drull'ellog kapitala (bei
Voraussetzung einer ideale n Normalproduktion), (Kapital, V,

117).

Ta normalna idealna proizvodnja oito je proizvodnja u 11jel1om pojmu, proizvodnja kakvu Marx prouava
u KapitalU, te nam kae da moramo uzeti njen zakon ili
idealan prosjek, Prije nego postane pojednostavljeno izlaganje ili ispitivanje jednog posebnog sluaja koji je, kako
emo vidjeti, teorijski beznaajan, prije nego postane mogue kvantitativna analiza kapitalizirane vrijednosti i podrijetlo njenih razliitih dijelova, jednostavna reprodukcija
je analiza opi!z uvjeta oblika svake reprodukcije. Prije nego
to je izlaganje openitog oblika odnosa izmeu razliitih
grana proizvodnje, u matematikom smislu te rijei, ono je
izlaganje oblika procesa proizvodnje u onom smislu u kojem smo prije analizirali kapitalistiki oblik" jednog naina
proizvodnje,
To je pra\'o znaenje glavnog izlaganja jeclnosta\'ne reprodukcije (I knjiga Kapitala, pogl. XXIII). 1\1arx po
lazi oci definicije reprodukcije kao jednostavnog pOl1al'ljcl1zja
neposredne proizvodnje, koju emo analizirati, te pie:
)}Proces proizvodnje koji se periodiki obnadja,
proi e uvijek kroz iste faze u odreenom vremenu, ali e
se U\'ijek ponavljati u istom omjeru. Ipak mu to ponavljanje
ili kontinuitet prijei neka nova obiljeja ili bolje reeno,
uklanja pril'id11a obiljeja koja je ovaj prika~il'aa izdvojelli!1l
inoi1l (clie Scheincharaktere seines nur vereinzelten VorgangsLc (Kapil!ll, III, 10)
Bit jednosta\'I1C proizvodnje nije dakle u tomu da
cjelokupni viak vrijednosti bude neproduktivno potroni,
umjesto ela je djelomino kapitaliziran, ve je otkrivanje biti
uklanjanjem iluzija, a sposobnost ponavljanja ukazuje nLl
prirodu "pn'obitnog procesa proizvodnje (l\brx jo pie Ll
Railijim ohlicilllCl ... : prava prirocia kapitala pokazuje sc
tek uu kraju drugog cikillsa),

Moramo tako potraiti drugo pojanjenje te dvostruke analize reprodukcije, a nalazimo je u nizu Marxovih
postavki, kao to je ova:

Stajalite ponavljanja ukljuuje ipak S:l1110 mogucnost iluzije, Tendencija je proslijediti kapital kruz njego\'C uzastopne ine, razumjeti to sc dogaa kad kapital,
nakon prvog ciklusa proizvodnje, sustie drugi ciklus.
Umjesto da se reprodukcija tako javi kao spoznaja odree
nja samog naina proizvodnje, ona Se ja\'lja kao 11astavak pro
izvodnje, dodatak analizi proizvodnje. ini se da analiza ka-

266

267

pitala prati u stopu sudbinu prcdmeta koji e postati kapitalom: u trenutku reprodukcije taj kapital susree na tritu druge, njegO\'a se sloboda kretanja ukida (on se ne moe
slobodno uveavati, jer mu konkuriraju drugi kapitali), te
se tako pokazuje ela kretanje drutvenog kapitala nije zbir
kretanja individualnih kapitala, nego vlastito sloeno' kreta~)e koje je nazvano ispreplitanjem". To je npr. postupak koJI Rosa Lexemburg zacrtava na poetku Akumulacije kapitala, kacI polaZi od jednog Marxova pisma (repro:iukcija,
doslo\ce, znai naprosto ponaVljanje, .. ,,) i trai kakve Ilove
llvjete ukljuuje reprodukcija u odnosu na proizvodnju. Marxov odlomak -koji sam nm'eo, pokazuje nam ela se, suprotno,
radi o istim uvjetima (oni su u oima pokretaa proizvodnje
preobraeni u ))prividna obiljeja, dok su u MarxoHl izlaganju o neposrednom proce~u proiz\'odnje prikazani u obliku pretpostavki" primljenih).
Rije je o sloenijoj operaciji no to je to obino
pona\'ljanje. U Marxovu jc tekstu jednostavna l:eproclukci ja
poi~tovjeena sa sveUkufJllO_kll drutvene proizvodnje. Kl:etanje koje ukida pri\'id roen iz istraivanja neposrednog
procesa proizvodnje, privid koji je ono to ))prikazuju" i k;
pit~list i r~dnik (Kapital, III, 13: ))elie Vorstellung d'es KapitalIsten<cj, Istodobno je ponavljanje i prijelaz na kapital
kao na totali tet:

Ipak sc 1I1ijellja i"gled illjellica ako se promatraju ne kapitalist i individualni radnik, nego kapitalistika
i. 1'~~lnika ~lasa, l.ze illi izdvojene proizvodnje, nego kapita1I.stl~ka prOizvodnja u ukupnosti njenog neprekidnog obnavlJanJa i u njenoj drut\'Cnoj ekstenzivnosti." (Kapital III
14-15)
,
,
,
Analiza II knjigc pokazat e jasllo i podrobno kako analize ponaVljanja (uzastopnosti ciklusa proizvodnje) i
kapitala, kao oblika sveukupnosti proizvodnje, ovise j~dna
o drugoj. Ali to je jedinst\o oHlje ve prisutno, Akt izdvojene proiz\'oclnje elva puta je negativno obiljeen: kao ono
to se ne ponavlja, i kao ono to je injenica pojedinca, KazImo lo bolje: izd\'ojen akt znai dva puta rei isto. Od
trenutka kad je ukinuta izcl\'ojenost, vie nemamo posla s
tj, sa
s imencionainom strukturom sredstava. ako je istina da, kao to kae Marx u Ul'odu iz 1857.
smatrati drutvo kao jeclinst\'en SUbjekt. znai, .. smatrati
g~l
lano-spckulatin10g
(p. 159), lj toj anaiizi dakle nije u pitanju slijediti proces reprodukcije, stvarno - i
fiktivno
pokua\'ati obnoviti" proces proizvodnje.
Ta je analiza u naelu ona koja se II Uvodll i::.
1857, i Kritici politik.e ekollomije usporec1uje s komparativnom analizom naina proiZ\'odnje. Vie dakle nije rije o
poistovjeivanju varijacija kombinacije{(, proizvodnih odnosa i produktivnih snaga na osnovi historijske grae, ne-

268

go o ispluHmju, kao to kae Marx, opih odreenja proizvodnje odreenog drutvenog stupnja, tj, odnosa totalitela
drutvene proizvodnje i njenih pojedinanih oblika (grana) u
dalJoj sinkrolliji, Taj nam je pojam jasan, budui da analiza
ponavljanja proizvodnje, kontinuiteta proizvodnje u nizu
ciklusa, o\'isi o analizi proizvodnje u cjelini, o pruiz\'oclnji
kao totalitetu (Totalittit). TotaEzacija postoji u aktualnosti
drutvene podjele rada u odreeno;11 momentu, a ne u indi\'idualnih kapitalista, Marx to iskal:Jje kae! kac cb analiz~l
reprodukcije promatra drutvenu pruiz\'oclnju iskljLli\'o Li
njezinu rezultall! (Ako godinju funkciju drutvenog kapitala promatramo u njenu rezultatu .. , Kapital, V, 46), Taj je
rezultat, kao to znamo, sveukupna proizvodnja i njena podjela na razliite sektore: operacija koja to pokazuje nije
dakle prekid raznih kapitala u kretanju razliitih grana proiz\'oc!nje, u jednom momentu opeg izvanjskog vremena, (L>,kle koja O\'isi o tom kretanju, naelno i djelotvorno; to je
operacija u kojoj se osta\'lja po strani i ukida sa:110 kretanje
kapitala, kretanje proizvodnje u svim njegovim podjelama,
Od prvog openitog izlaganja jednostavne reprodukcije (Knjiga I) do sistema shema reprodukcije (Knjiga II) Marx analizu reprodukcije temelji na preobrazbi uzastopnosti II sinkroniju, simultanost (njegovim terminom: Gleichzeitigkeit).
Paradoksalno, kontinui tet kretanja proizvodnje nalazi svoj
pojam u analizi sistema sinkronikih o\'isnosti, u slijedu ciJdusa individualnih kapitala; njihovo ispreplitanje o tomu
ovisi. U tom je rezultatu kretanje koje ga je stvorilo lU/IlU
::.aboravljeno, podrijetlo )i"brisClIlU{( (die Herkunft ist aufgeloscht) (Kapital, IV, 102).
Prijelaz s izdvojenog ina, s procesa neposredne
proiz\'odnje na ponavljCllzje, IlCl s\,ellkllpl70st clrut\'enog kapitala, na re::'lIltat procesa proizvodnje, znai smjetavanje
u zamiljenu istodobnost svih kretanja, ili tonije reeno, da
se posluimo Marxovom teorijskom me'taforom, u zamiljeni
prost.or u kojem sc ukidaju s\'a kretanja i svi momenti proizvodnje javljaju jedan do drugoga zajedno s njihovim odnosima, Kretanje toga prijelaza opisuje Marx po pn'i put II I
knjiZi u pogladju () )jednos[a\'l10j reprodukciji.

2. REPRODUKCIJA DRUTVENIH ODNOSA

Mi tako moemo nabrojiti s\'e priv-ide (Sche inkoji nestaju u toj operaciji:

charal~tere)

Ponajprije privid odvajanja i relativne samostalnosti razliitih momenata proizvodnje openito: odvajanje
proizvodnje, tonije reeno, i cirkulacije, proiz\'Odnje i indi-

269

vidua Ine potronje, proizvodnje i raspodjele proizvodnih sredstava i mjeta potronje. Promatramo li izdvojeni in proizvodnje, ili ak mnotvo tih inova, ini se da svi ti momenti pripadaju drugaijoj sferi nego to je proizvodnja
(taj termin Marx esto upotrebljava). Cirkulacija pripada tritu kamo stie roba nakon to izie iz proizvodnje, s nesigurnou da nee biti prodana; individualna je potronja
osobi in koji je iznad sfere same cirkulacije:
Potpuno je odvojena dakle produktivna potronja i individualna potronja radnika. U prvoj, on djeluje
kao pokretaka snaga kapitala i pripada kapitalisti, u drugom on pripada sebi i vri ivotne funkcije izvan procesa
proizvodnje, Posljedica je jedne ivot kapitala, a druge ivot
radnika samoga, (Kapital, III, 14)
Raspodjela sredstava za rad i potronih sredstava,
javlja se bilo kao kontingentni izvor proizvodnje, bilo kao
preostatak (tada ona prelazi u sferu potronje).
in uvoenja (del' einleitende Akt), in cirkulacije: kupovina i prodaja radne snage zasnovana je i sama na
raspodjeli elelllenata proiz\"odnje koja prethodi raspodjeli
drut\"enih proizvoda i koju ova pretpostavlja: naime odvajanju radne snage, radnikove robe, proizvodnih sreclstava,
\'lasnilva ne-raclnika. (Kupila l, V, 39)
Analiza reprodukcije pokazuje da li momenti ne
posjeduju relativnu autonomnost, a ni vlastite zakone, nego
su ocire(1eni zakonima proizvodnje. Promatra li se sveukupnost drutvenog kapitala u njegovu rezultatu, sfera cirkulacije iezava kao sfera uslijed predodreenosti prometa u
podjeli na grane proizvodnje i u materijalnoj prirodi njihove
proiZ\'odnje. Indi\"idualna potronja radnika i kapitalista takoer je predocirec1ena u prirodi i kolikoi uvjeta potronje
koje st\'ara !OtaIni druIH,ni kapital: tako dugo dok je jedo.n
dio godinje proiz\"odnje ve od poetka pre(l::Jdreen za
produkli\'I1U potronju (III, 9), drugi je dio ve od poetka
(\'on I-Iaus aus) odreden za individualnu potronju. Granice
iZl11cc1u kojih moe oscilirati indi\"idualna potronja, ovise o
unutranjem sastanl kapitala i vezane su uz svaki momenat.
))lndi\idualn<t potroilja radnika, unutar ili izvan
radionicc, prcclsta\"lja dakle jedan momenat (Moment) reprodukcijekapiwla, kao i ienje strojeva za nijeme radnog procesa ili Ll pauzama, ([((lpi/al, III, 15)
Raspodjela sredstava za proizvodnju i potronju,
ili raspodjela razliitih elemenata, naposljetku se vie ne ja\"Ijo. kao kontingentna injenica: kad je jednom potroio ekvivalenat s\"oje najamnine, radnik izlazi iz procesa proizvodnje
kao to je u nj i uao: ne kao vlasnik, i kapitalist, kao vlasnik
proizvoda rada koji iznova obuhvaaju sredstva za proizvodnju. U proiz\"odnji se neprekidno vri ista raspodjela.

270

Pokazuje se tako da kapitalistiki nain proizvodnje odreduje nain cirkulacije, potronje i raspodjele. Jo
openitije, analiza reprodukcije pokazuje da svaki nain proizvodl1je odreduje nail1e cirkulacije, raspodjele i potrol1je
k(lo momelIle vlastita jeciil1sll'a.
Analiza reprodukcije potom ukida privid poet
ka procesa proizvodnje, privie! slobodnog ugovora koji se
svaki put iznova obnavlja izmedu radnika i kapitalista, privid koji od promjenljivog kapitala, st\"ara korist, od radni,ka kapilalistu (na raun proizvoda, tj. pojma procesa
proizvodnje), jednom rijeju, sve privide koji ine sluajnim
susret radnika i kapitaliste, na tritu, kad su suprotstavljeni jedan drugomu kao kupac i prodava radne snage. Reprodukcija ukazuje na nevidljive veze koje vezuju najamne
radnike uz kapitalistiku klasu.
"Kapitalistiki proces proizvodnje stvara.". uvjete koji sile radnika da sebe prodaje kako bi ivio, a kapitalistu tjeraju da ovoga kupi kako bi se obogatio. Nisu oni na
tritu sluajem suprotstavljeni kao prodava i kupac. To je
dvostruki mlin (die Zwickmiihlel samoga procesa koji na trite izbacuje uvijek prvog kao prodavaa svoje radne snage
a njegm" proizvod uvijek pretvara u kupovni predmet za drugoga. Radnik odista pripada kapitalistikoj klasi prije nego
sebe proda individualnom kapitalisti. (Kapital, III, 19-20)
Na isti nain reprodukcija ukida privid prema kojemu kapitalistika proizvodnja samo primjenjuje zakone trgovake proizvodnje, tj. razmjeIZu ekvivalenata. Svaka kupoprodaja radne snage predstavlja transakciju toga oblika, ali
se cjelokupno kretanje kapitalistike proizvodnje javlja kao
kretanje u kojemu kapitalistika klasa neprekidno sebi bez
ek\"i\"alcnta prisvaja clio proinoela koji s1\"ara radnika klaso..
U tom kretanju vie nema ni poetka ni kraja (rascjep e:
udvostruiti i oznaiti pravnu strukturu ugovora), tj. vie ne
postoji izcl\"ojena struktura spajanja elemenata proizvodnje,
Elementi proiz\"oc!njc vie se ne moraju spajati kroz pojam
koji nam daje analiza reprodukcije, jer su oclm"ijek 1'e bili
spojeni.
Na Laj nain jednoslmna reprodukcija ukida sam
priiid i;.Lil)uieuu iuu koji je imao proces proizvodnje: in,
iji su pokretai pojedinci to preobraavaju sH"ari u odree
nim m"jetima koji ih prisiJjm"aju da od tih stvari ine robu
i sliaraju iiak proizvodnje za kapilalistu. li !Om su pri\"idu
pojedinci sauvali svoj identitet, elok se kapital inio zbirom
\Tijednosti koji sc uva u inima stalne proiz\"odnje. 1
: "Kapitalist zamilja da je s[\'orio \ ia k \ rijt:dnosti i sauyD.o vrijednostkapital, nli njt.!go\' nain gledanja ne 111ijenja injenicu da se \rijednost
kapitala koja mu je pripadala nakon stano\'itog razdoblja izjednauje sa
sveUkupnim vi.kon1 \Tijccfnosti koji je stekao II istOin razdoblju, te da se ukup-

nost vrijednosti koju je potroio izjednauje s onom koju je unaprijedio, Od

~tar'oga kapItala kOjI je unaprijedio, ne ostaje vie jedan jedini atorn vrijednosti.
On, istina, II ruci uvijek dri kapital iju n:liinu nije promijenio j iji su dije-

271

Uzajamno, ti materijalni elementi, u specifinosti

svoje materijalne prirode, i u razliitoj podjeli tih prirodnih
osobina, u svim granama proizvodnje i u svim kapitalima
koji ih sadre, izraavaju uvjete procesa drutvene reprodukcije, Reprodukcija tako pokazuje da se stvari u rukama pokretaa proinodnje mijenjaju, dok oni to niti ne primjeuju, jer to nije niti mogue ako se proces proizvodnje smatra inom pojedinca, Ti se pak pojedinci mijenjaju i oni stvarno postaju prec!stal'ilici klasa, Klase oito nisu skup pojedinaca, i nije mogue st\'oriti klasu, u beskonanost joj dodajui pojedince, Olle Sl! fUl1kcije zajecil1ii:kog procesa proizvodilje. Klase nisu njegov subjekt, nego ih odreuje njegov
oblik.
Upra\'o u poglavljima I knjige o reprodukciji nalazimo S\'C slike kojima nam Marx omoguava nae razumije\'anje naina postojanja Ilosioca (Trager) strukture, pokretaa procesa proiz\'odnje. Na toj pozornici reprodukcije, gdje
s tvari izlaze na svjetlo dana , mijenjaju radikalno svoj izgled, shit'ello se pribli.avaju pojedinci ("Ekonomsko obiljeje kapitalista
die okonomische Charaktermaske des Kapitalisten - pripada ovjeku samo ukoliko njegov novac djeluje neprekidno kao kapital (III, 9): olli su sanzo obraziIle.
Te su analize dakle one u kojima nam Marx pokazuje kretanje prijelaza (ali taj je prijelaz rascjep, radikalni
novum) pojma proizvodnje kao ina, objektivacije jednog ili
nekoliko subjekata na pojam proizvodnje koja se vri bez
subjekta, koja povratno odreuje stanovite klase kao njene
vlastite funkcije, To kretanje koje Marx pripisuje Quesnayju (u kojega sc bezbrojni pojedinani ini cirkulacije razmatraju neposredno u njihovu kretanju koje je obiljeeno
drut\'eno, 'kao cirkulacija izmeu \'elikih drutwnih klasa
koje imaju odredene ekonomske funkcije", Kapital, V, 15),
to je kretanje istraeno na primjeru kapitalistikog naina
proizvodnje, ali ono u naelu \'rijedi za svaki nain proizvodnje, Obrnu lo od kretanja reprodukcije, a potom kunstituciie
koja obiljea\'a transcendentalnu klasinu filozofiju, ono sc
proiruje, a 10 proirenje iskljuuje s\'aku mogunost da
proiz\'oclnja postane in subjekata i njiho\' praktini cogita,
GilO sadri mugunost formuliranja novog filozofskog pojma proiZ\'odnie openito, koji ja tu mogu samo naznaiti.
lVloemo sada ukratko izloiti sve to je dosad reeno, ako kaemo da, jednim istim kretanjem, reprodukcija
nadomjeta i mijenja stvari, ali uva odnose, Ti su odnosi
upra\'O oni koje Marx nazi\'a "c!rut\'enim odnosima, a ucr-

tani su, "projicirani u izmiljeni prostor o kojem sam govorio', Sam pojam je Marxov:
"Ta prirodna mo rada (ouvati stare vrijednosti
stvarajUi iz njih nove) javlja se kao mo, za kapital s kojim
je udruena, vlastitoga zadravanja, upravo kao to se drutvene prccluktivne snage javljaju kao svojstvo kapitala i
kao to se neprekidno pris\'ajanje vika kapitala od strane
kapitalista javlja kao neprekidno samovrednovanje kapitala.
S\ t' snage rada projiciraju se (projektieren sich) kao snage
kapitala, na isti nain kao to se svi oblici \'rijeclnosti robe
projiciraju kao oblici novca." (Kapital, III, 47)
Tako otkriveni odnosi uzajamno djeluju jedni na
dmge: posebice odnosi vlasnitva i s[\'arnog prisvajanja
(produktivne snage) u njihoHl sloenom jedinstvu, Oni prethodno razdvojene 1110mente (proizvodnja, cirkulacija, raspodjela, potronja) ujedinjuju u nuno i sloeno jedinstvo.
Oni sadravaju sve ono to se tijekom analize neposrednog
procesa proizvodnje javilo kao njegove "pretpostavke, njegm'i nuni uvjeti kako bi se proces mogao odvijati u obliku
koji smo opisali: npr, u kapitalistikoj proizvodnji u kojoj
autonomnost ekonomske instancije ili pravnih oblika odgovara oblicima trgovakog prometa, tj. u odreenom obliku
slagal1ja razliitih instancija drutvene strukture. To bi se
moglo nazvati konzistentnou strukture, tako kako se ona
javlja u analiZi reprodukcije, Moglo bi se takoer rei da
pojmovna dubleta produkcija-reprodukcija u Marxa sadri
definiciju struktllre o kojoj je rije u analiZi naina proiz\'odnje.
Na podruju analize reprodukcije, proizvodnja nije proizvodnja stvari, nego proizvodnja i zadravanje drutvenih odnosa, Na kraju poglavlja o jednostavnoj reprodukciji,
Marx pie:
Promatran u njegovoj zavisnosti (Zusammenhang) ili kao reprodukcija, kapitalistiki proces proizvodnje
ne proiz\'odi dakle samo robu ili viak \Tijednosti; 011 proi::.Oni
dice)

:'ill POjillOVIlO II ':'larx~l. II pnuj knjizi (ali ne i S\";..'

udredeni analiZUI11 tog apstraktnog predmeta to l\lurx
cl!'U'::1\"ct10;; k:l:"'l::l!~:" (Kapitali \' ~n. Pod
primjeuje Est::.blct, TIc stY3.rni potlr;at
nuno produktivni kapita1. koji !llc(1utin1
:-,-u historijski okupljene okeJ razli,:;itih

itd). P~d)dil .d;~!t\L!nog

:;JP':Gs:ZP:!tl k~q!t:H(j:n.

Analize reprodukcije u II knjizi, 3. odjeljak (reprodukcija i cirkulacija cje

line drutvenog: kapitala), li shemama n.!prudukcije koje omoguavaju matcl1:ati2ku formalizaciju ekonomske analizl', j.:dine pokazuju na- koji se tUin, kojim mehanizIllom od\"ija reprouukcija drutvt:nih odnosa, podvrgavajui
konstantnin1 uvjetima kya1itathni i kvantitativni sastav totalnO'-J drutvenog pro
izyoda. Ali njegOVi strukturalni uvjeti nisu specifini za kapitalistiki nain pro
j;>;\odnje: Ll svojcm teorijskom obliku oni nc ukazuju na drutvcni oblik proc~
SCI proizvodnje. na obl.ik proiz\'oda ("nijednost lo ka" i na vrstu cirkuliranja .dru,
tvenog proizvoda koji ova ukljuuje (l>promct
niti na konkretni prostor te cir~
kulacije ("trl.itc). Upuujem stoga na novije radove Ch. Bcttelheima, i na nje.
~ove kritike primjedbe u Problemima planIfikacije, br 9 (Ecole pratique des
Hautes Eludes). Biljeka iz 1967
l (),

lovi, zgrade, strojevi, itd. ve bili tu kad je otp(y'::~ s\,oj puthvaL Ali tu jt! rije
o \Tij::dnosti kapitala, a nl.! o njego\im m:lkrijalnirn eh:mcntima<; (Kapital, III,
12-13),

272

kapitala

lB

K~1kv ~iL.tli K~tpital

273

vodi i ovjekovjeuje drutveni odnos izmeu kapitaliste i najal11nog radnika. (Kapital, III, 20)
Ta se formulacija ponavlja kad Marx klasni odnos
usporeuje s razliitim oblicima plaanja:
"Inae, kapitalistiki nain proizvodnje, pretpostavlja li prethodno postojanje te drutvene strukture uvjeta proizvodnje, neprekidno je reproducira. On ne proizvodi
samo materijalne produkte, nego konstantno reproducira
proizvodne odnose u kojima ta struktura djeluje; on dakle
reproducira takoer i odgovarajue odnose raspodjele. (Kapital, VIII, 253)
To isto vrijedi i za sve druge naine proizvodnje.
Svaki nain proizvodnje neprekidno reproducira drutvene
odnose proizvodnje koje pretpostavlja njegovo funkcioniranje. U rukopisu Raniji oblici - Marx je, odreujui ga jedinim rezultatom ovoga puta (umjesto jednog "ne samo ... )
izrazio proizvodnju i reprodukciju odgovarajuih naina proizvodnje:
"Vlasnitvo je ve od poetka, i to u njegovim azijatskim, slavenskim, antiknim, germanskim oblicima, odnos
subjekta koji proizvodi - proizvodei ili reproducirajui prema uvjetima njegove proizvodnje ili reprodukcije, ukoliko su oni njegovi. Postojat e tako razliiti obliCi ve prema
uvjetima proizvodnje. Cilj same proizvodnje jest reprodukcija proizvoaa u i s njegovim vlastitim objektivnim uvjetimel postojanja." (Gnuzdrisse, p. 395)
to znai ta dvostruka "proizvodnja?
Primijetimo ponajprije kako nam ona daje klju
za razumijevanje nekih Marxovih formula koje mogu biti temeljne teze historijskog materijalizma. U pomanjkanju cjelovite definicije pojmova koji sc tu javljaju, te se formule
tumac na razliite nainc. Npr. rijei iz Predgovora Prilogu
koje sam u poetku naveo: "U drutvenim uvjetima proizvodnje, ljudi ulaze u odreene, nune odnose, neovisne o njihovoj volji ... te stoga ovjeanst\o sebi nikad ne zadaje zadatke koje ne bi moglo iZ\riti,,; ili rijei iz Engelsova pisma
Blochu: Mi stvaramo sami svoju povijest, ali s pretpostavkama i u vrlo odreenim uvjetima ... {( Tu je sadrano cjelokupno filozofsko tumaenje historijskog materijalizma: uzmemo li closlo\'ce tu dvostruku "proiz\'odnjw(, tj. mislimo li
da su preobraeni predmeti i drutveni odnosi koji su njihovi
nosioci, i sami preobraeni ili sauvani procesom proizvodnje, zahvaamo li ih mi jedinstvenim pojmom "prakse, stvaramo osnovu sln"aanja prema kojemu "ljudi ine historiju.
Samo polazei od takvog jedinstvenog pojma prakse-proizvodnje, ta formulacija moe imati teorijsko znaenje i moe
odmah postati teorijska postavka (a ne samo moment ideoloke borbe protiv materijalistikog mehanicistikog determinizma). No taj pojam u zbilji pripada antropolokom shva-

274

anju

proizvodnje i prakse, s naglaskom na "ljudima koji su

"konkretni pojedinci (posebice kao masa) koji proizvode, reproduciraju ili preobraavaju uvjete svoje proizvodnje. S
obzirom na tu djelatnost, prisilna l111llOSt proizvodnih odnosa ja\'lja se samo kao oblik koji je ve imao predmet njihove
djelatnosti i koji ograniava mogunosti stvaranja novog oblika. Nuni drutveni odnosi djelo su prethodne proizvodnje
koje nuno odvodi odreenim uvjetima proizvodnje.
No prethodna nam analiza reprodukcije pokazuje
da tu dvostruku "proizvodnju valja uzeti u elva razliita znaenja: uzeti doslovno izraz njegova jedinstva, to znai upravo
reproducirati privid koji od procesa proizvodnje ini izdvojen
in, zat \'oren u odreenja onoga to pretJzodi i onog to slijedi. Izdvojen in utoliko, to njego\'e odnose s drugim procesima proiZ\"odnje nosi struktura linearnog temporainog
kontinuiteta u kojemu se o\"aj ne moe prekinuti (dok je u
pojIlIavnoj analizi reprodukcije, kao to smo vidjeli, nosilac
tih odnosa struktura prostora). Jedino proizvodnju stvari
moemo smatrati djelatnou te vrste, budui da ona ve
sadri pojam odreenja "sirove materije i "konanog proizvoda; ali je proizvodnja drutvenih odnosa vie proizvodnja stvari i pojedinaca kro::. drutvel1e odnose, proizvodnja u
kojoj su pojedinci tu zato da bi proizvodili, a stvari da bi
bile proizvedene u specifinom obliku st\'orenom drutvenim
odnosima. To znai, ta je proizvodnja odreenje funkcija drutvenog procesa proizvodnje, slijed koji nema subjekta. Funkcije vie nisu ljudi, kao to na planu reprodukcije proizvodi
nisu vie stvari. (Re)produkcija, tj. drutvena proizvodnja u
njenom pojmu, ne proizvodi dakle, u doslovnom smislu, drut\"ene odnose, budUi da je ona mogua samo u uvjetima
drutvenih odnosa; ali s druge strane, ona vie niti ne proizvodi robu u znaenju u kojem bi proizvodila stvari koje bi
naknadno primaie odreeno drutveno obiljeje sistema ekonomskih odnosa, niti predmete koji bi potom uli u odnose
s drugim stvarima i ljudima; proiz\"oc!nja sn"ara (uvijek ve)
ac/ree/elle stvari, pokazatelje odnosa.
Marxova formulacija ("proces proizvodnje ne stvara samo materijalne predmete ve i drutvene odnose{() nije
dakle p01'e~i\,(lI1jc, \'c ra::.cl\aj(llzje - radilo se o proizvodnji
st\ari, ili (re)prodllkciji drllln:nih odnosa proizvodnje. To
su dva pojma, pojam privida i pojam djelotvornosti strukture naina proizvodnje. Za razliku od proizvodnje stvari,
proizvodnja drutvenih odnosa nije podreena odreenju
onoga to prethodi i onoga to slijedi, pn"og i "drugog.
Marx pie da je "svaki proces drutvene proizvodnje istovremeno proces reprodukcije. Uvjeti proizvodnje takoer su i
uvjeti reprodukcije; istodobno i oni koje iznova proizvodi
reprodukcija, u tom smislu da je "prvi proces proizvodnje
(u odreenu obliku) uvijek ve proces reprodukcije. Za tako

275

shvaen pojam proizvodnje nema prvog procesa proizvodnje. Valja dakle mijenjati sva odreenja <koja se odnose na
proizvodnju stvari: u proizvodnji drutvenih odnosa, ono to
se pokazivalo kao uvjet prve proizvodnje, odreuje u zbilji
jednako i sve druge proizvodnje.

IV -

ELEMENTI TEORIJE PRIJELAZA JEDNOG

PROIZVODNJE U DRUGI

NAINA

Ta transakcija - kupoprodaja radne snage koja je dio cirkulacije, ne samo da navjeuje proces proizvodnje, nego implicite odrec1uje njegov specifini karakter.
(Kapital, V, 39)
Pojam reprodukcije tako nije samo pojam konzistencije strukture, nego pojam nunog odreenja kretanja
proizvodnje permanentnou te strukture; to je pojam permanentnosti poetnih elemenata u samom funkcioniranju
sistema, dakle pojam nunih uvjeta proizvodnje koje ova Ile
stvarcI. To je ono to Marx naziva ovjekovjeenjem naina
proizvodnje:
Ta stalna reprodukcija ili ovjekovjeelZje (Verewigung) radnika jest conditio sine qua non kapitalistikog
naina proizvodnje. (Kapital, III, 13, prijevod s njemakog
izvornika)

276

Analizom reprodukcije uoavamo

samo tekoe s obzirom na teorijsko rjeenje problema prijelaza jednog naina proizvodnje u drugi. Takv;l analiza u
stvari omoguuje da se problem postavi u njegove prave
okvire, jer ona uvjetuje dvostruko shvaanje teorije pri ielaza.
Ponajprije, cjelokupna drutvena proizvodnja jest
reprodukcija, tj. proizvodnja drutvenih odnosa. Cjelokupna
drutvena proizvodnja podreena je odreenim strukturalnim drutvenim odnosima. Razumijevanje procesa prijelaza
ili tranzicije jednog naina proizvodnje u drugi, nije irealni
hijatus izmeu dva razdoblja koji su podreeni funkcioniranju jedne strukture, tj. koji imaju odreen smisao. Ma kako kratak bio, proces prijelaza ne moe biti momenat destrukturacije. On je sam kretanje podreeno strukturi koja
mora biti otkrivena. Moemo dakle dati puni znaaj Marxovim shvaanjima da reprodukcija izraava kontinuitet proizvodnje, jer se proizvodnja ne moe nikad zaustaviti, shvaanjima, za koja je i sam Marx esto govorio da su oitosti
koje ak zna svako dijete (da radnik nikad nije mogao
ivjeti samo od zraka, da bi svaki narod umro ukoliko
bi prestao raditi, i to ne samo za godinu dana, nego za nekoliko tjedana, pismo KugeImannu, 11. srpnja 1868) To znai
da nepromjenljiva struktura reprodukcije nikad ne moe nestati, nego samo dobiti poseban oblik u svakom nainu proizvodnje (postojanje fondova za odranje rada. naime uoa
vanje razlike potrebnog rada i vika rada; raspodjela proizvoda na sredstva za proizvodnju i sredstva za potronju, razlika koju Marx naziva prvobitnom, ili smatra da ona izraa':a prirodni zakon iteLJ, To znai, daljc, da su oblici prijelaza
posebni pojavni oblici (Erscheinungsformen) te ope strukture, oni su sami naill proizvodnje, te ukljuuju iste uvjete
kao i svaki drugi nain proizvodnje, posebice odreden oblik
sloenosti proizvodnih odnosa, uspostavljanja odnosa izmeu
razliitih razina drutvene prakse. Analiza reprodukcije pokazuje da, ukoliko smo u mogunosti formulirati pojam naina proizvodnje koji pripadaju razdobljima tranzicije jed-

277

nog nacma proizvodnje u drugi, i sami naini proizvodnje

odjednom prestaju biti prekinuti na neodreeno vrijeme (ili
mjesto), pa se problem njihova ograniavanja moe rijeiti
samo ako moemo teorijski pojasniti sukcesivnost njihova
javljanja, tj. ako u njihovu pojmu moemo uoiti trenutke
njihove sukcesivnosti.
Ali s druge strane, (a to je drugi posljedak: prijelaz s jednog naina proizvodnje na drugi, npr. kapitalizma u
socijalizam), ne moe se iscrpiti u preobraaju strukture samo po njenom vlastitom funkcioniranju, <tj. bez ikakva prijelaza kolikoe u kakvou. Taj zakljuak proizlazi iz onog to
sam rekao o dvostrukom smislu, u kom pojam proizvodnja
pri analizi reprodukcije valja uzeti u znaenju proizvodnje
stvari i proizvodnje drutvenih odnosa. Rei da se odree
na struktura moe transformirati samo njenim vlastitim
funkcioniranjem, znai poistovjetiti dva kretanja koja se oi
to u odnosu na tu strukturu ne mogu analizirati na isti nain:
na jednoj je strani samo funkcioniranje strukture koje u kapitalistikom nainu proizvodnje pokriva poseban oblik funkcioniranja zakona akumulacije; ovo je kretanje podreeno
strukturi i alla je mogue sal1zo pod uvjetom njene permaIleIltnosti; u kapitalistikom nainu proizvodnje ovo se kretanje podudara s vjenom reprodukcijom kapitalistikih
drutvenih odnosa. Kretanje koje, nasuprot, vodi kidanju te
strukture, nije u svom pojmu podreeno istim pretpostavkama<{, nego je to prividno kretanje posve druge vrste, jer je
tu struktura predmet transformacije. Ta pojmovna razlika
pokazuje nam da se Marx - tamo gdje bi se problem lako
rijeio dijalektikom logikom - uporno dri ne-dijalekti
kih logikih principa, naravno hegelijanski ne-dijalektikih,
pa tako ono to smo raspoznali da se po s\'ojem odreenju
razlikuje, ne mora voditi istom procesu. Kaimo openitije,
pojam prijelaza (jednog naina proizvodnje u drugi) llikad ne
moe biti prijelaz pojma (jednog u neki drugi koji se od ovog
razlikuje po svojim unutranjim razlikama).
Ipak raspolaemo jednim tekstom u .kojemu Marx
prikazuje preobraaj proizvodnih odnosa kao clijalektikipro
ces negacija negacije. To
tekst iz djela "Povijesne tendellcije kapitalistike akulIlulacije (Kapital, knj. I, pogl. 32). Tu
su u jednoj jedinoj shemi pribrane Marxo\'e analize koje razlau podrijetlo kapi talis Likog naina proiz\'odnje (pn'obitna akumulacija), samo kretanje akumulacije i njen kraj koji
Marx tu naziva njenom tendencijom u istom znaenju kao
i u III knjizi. U s\'om u izlaganju svaki od tih momenata
morati strogo odvojiti prema sveukupnosti analiza kojima
ih Marx u Kapiwill prouava. Ali elio bih ponajprije ukazati na znaajan oblik tog teksta koji ve upuuje na neke
zakljuke.

278

U naelu, u tom tekstu postoji stajalite koje

Marx dalje razvija, naime da su oba prijelaza tl svojoj biti
ista. Prvi prijelaz: prijelaz s individualnog privatnog vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju zasnovanog na osobnom
radu (veliki broj sitnih posjednika{<) na kapitalistiko privatno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju, zasnovano
na eksploataciji rada najamnih radnika (divovski posjedi
nekolicine). Prvi prijelaz, prva eksproprijacija. Drugi prijelaz; prijelaz s kapitalistikog vlasnitva na individualno vlasnitvo, zasnovano na tekovinama kapitalistike ere, na kooperaciji i zajednikom posjedovanju svih sredstava za proizvodnju, podrazumijevajui i zemlju. Drugi prijelaz, druga
eksproprijacija"
Te dvije uzastopne negacije imaju isti oblik, to
ukazuje na to da su s\'e Marxove analize posveene prvobitnoj akumulaciji, s jedne strane, i tendenciji kapitalistikog
naina proizvodnje, s druge strane, tj. njegovom povijesnom
sagledavanju u budunosti, u naelu sline. One dakle, kao
lo emo vidjeti, u Kapitalu odista predstavljaju znaajnu
razliku: analiza prvobitne akumulacije ja\'lja se relativno nezavisno od, strogo uzeto, analize naina proizvodnje; suprotno, analiza povijesne tendencije naina proizvodnje javlja se
kao sastavni momenat analize kapitalistikog naina proizvodnje kao rezultata razvitka unutranjih posljedica strukture. Ta zadnja analiza navjeuje da se nain proizvodnje
(kapitalistike) Sam od sebe preobraava igrom vlastita
proturjeja<{, tj. s\'oje strukture.
U tekstu o Povijesnoj tendenciji kapitalist'{kog
naina proizvodnje<{ obje su transformacije dovedene do ovog
drugog oblika, to je to udnije, s obzirom da je u tekstu
sadran zakljuak u \'ezi s analizom oblika pn'obilne akumulacije. Kapitalistiki nain proizvodnje ja\'lja se Ll ovim
pojmovima takoer kao rezultat spontane evolucije same
strukture:
Sistem plOiz\'odnje koji obiljeava postojanje
sitnih neza\'isnih proizvoaa ... sam po sebi raa materijalne uzroke svog raspadanja koj i su sadrani u njegovoj vlastitoj proturjenosti (on iskljuuje napredak proizvodnje)
([\.upilai, III, 203-204, fr. izd.).
Drugo je kretanje eksproprijacijakoja se ost\'aruje samom igrom zakona imanentnih kapitalistikom nainu proizvodnje, koji dovode do koncentracije kapitala ...
podrutvovljenje rada i koncentracija sredstava za proizvodnju dostiu toku u kojoj vie ne mogu podnijeti svoj kapitalistiki ovoj (Hi.iIIe) .. " kapitalistika proizvodnja raa sama svoju dastitu negaciju fatalnou poput one koja vlada
metamorfozama prirode" (ibid", 204-205)
Saimajui Marxove analize koje se odnose na
formiranje i raspadanje kapitalistikog naina proizvodnje,

279

te postavke ele pruiti sam pojam prijelaza koji mi traimo,

Te postavke valja dakle suoiti s tim analizama, Ali razlika
koja iz analiza proizlazi, ne smije odnijeti prevagu nad jedinstvom koje postulira tekst iz Povijesnih tendencija preko oblika negacija negacije: tu razliku valja nasuprot umanjiti, kako bi se mogao formulirati pojam prijelaza, (Oito
ne valja podrati shvaanje da svi prijelazi jednog naina
proizvodnje u drugi imaju isti pojam, ve da je pojam svaki
put specifian, kao i sam nain proizvodnje. Ali premda su
se svi povijesni naini proizvodnje javili kao razliiti oblici
kombinacija iste prirode, povijesni prijelazi moraju imali
pojmove iste teorijske prirode. Na to jasno ukazuje i prethodni tekst, premda ukazuje i na to da je ta priroda unutranje dijalektiko prelaenje), Razmotrimo dakle jedan po
jedan prijelaz.

1. PRVOBITNA AKUMULACIJA, Prethistorija,

Poglavlja koja je Marx posvetio prvobitnoj akumulaciji (elie sogennante urspriingliche Akkumulation) javljaju se kao rjeenje problema koji je proiziao iz izuava
nja reprodukcije (kapitalistike akumulacije) te bio prinemeno ostavljen po strani, Kretanje akumulacije kapitala mogue je samo ako postoji viak vrijednosti koji se moe kapitalizirati. Sam taj viak vrijednosti moe biti samo rezul
tat prethodnog proizvodnog procesa, te se prema tome initi
neodreenim, U danim tehnikim uvjetima, mec1utim, dana
je minimalna suma vrijednosti koja treba funkcionirati kao
kapital, kao i njena podjela na postojani i promjenljivi kapital, to uvjetI/je svako izvlaenje vika vrijednosti, Proizvodnja ovog prvobitnog kapitala jest prag, ije prekorae
nje ne moe biti pojanjeno obinom i jednostavnom igrom
zakona kapitalistike akumulacije.
U stvari, ne radi se samo o mjeri odrec1ene sume
\'rijednosti. Kretanje reprodukcije
samo kontinuelni poetak
\"ika
ono
perm::lnentnost kapitalistikih drutvenih odnosa i mogue je samo poel tim uvjetima. Pitanjt:: prvobitne akumulacije odnosi
sc dakle istodobno i na
kapitalistikih drutycnih
odnosa,
Ono lo karakterizira mit o pn'obitnoj akul11ulaciji u klasinoj ekonomiji, jest retrospektivlla projekcija oblika kapitalistike proizvodnje i odgoval'ajuih oblika razmjene: pod pretpostavkom da je budUi kapitalist utedio
pnobitan minimalni kapital na proizvodu svoga rada, prije
nego je taj proiz\'od dobio oblik najamnine i oblik sredstava

280

za proizvodnju, klasina ekonomija daje retl'Oaktivnu \'anost zakonima razmjene meu ekvivalentima i vlasnitvu ili
s\'ojini nad proizvodom, koja je zasnovana na zakonitom raspolaganju ukupnou faktora proizvodnje, RetrospektinlO
razmatran je ne razlikuje i ne razdvaja neophodan rad i viak rada,kao ni najamninu i profit u vezi s pretpostavljenom individualnom proizvodnjom (jer se uz pomo tih razlika mogu bolje uo; ti i razlikovati razliiti elijelm'i proiz\ oela, ak i u nekapitalistikim nainima proiz\'oclnje, ak i
kad je to nain proizvodnje u kojemu nema eksploatacije,
gdje ti dijelovi ne ine duhodak razliitih klasa; i sam se
lVIarx slui tom kOJ1\'encijom, npr, u poglavlju Gelle~a zemlji.slle relIte, u treoj knj izi); retrospektivna se projekcija ogleda u shvaanju da formiranje kapitala i njego\' razvoj pripaelaju jednom istom kretanju koje je podreeno opim zajednikim zakonima. Osnova graanskog mita o prvobitnoj aku
ll1ulaciji dakle je formiranje kapitala na osnovu samog kretanja jedne privatizirane proizvodnje koja jc ve kapitalistika i samoost\'arenje kapitala. Ali tonije bi bilo rei da
se cjelokupno kretanje kapitala (proces akumulacije) javlja
kao pamenje jednog inicijalnog razdoblja u kojem je, osobnim radom i tednjom, kapitalist ostvario mogunost neo
granienog prisvajanja proin'oda tueg vika rada. Ovo je
pamenje utjelovljeno u graanskom [Hal'll l'lasJ1ill'{/ koje
neogranieno zasniva pravo prisvajanja proiZ\"oda rada na
prethodnom pravu vlasnitva nad sreclst\'ima za proiZ\'odnju.
U poetku sc inilo da je pravo \'lasnil\'a zasn:Jvano na osobnom radu, barem zato to se jedino \'lasnici roba, jednaki u svojim pra\'ima, meusobno susreu, i jedini
nain da se prisvoji tua roba jest otuenje vlastite, a to
jedino 1110l:e ~iti p~"oizvod rada, Na taj, na,in :'lasnitv,o, S3
strane kapltaI!ste, Izgleda kao pravo pnsvapnp neplacenog
rada drugoga, ili proiz\'oda toga rada, dok sa strane radnika
izgleda kao nemogunost prisvajanja vlastit::Jg proizvoda.
Razch"ajanje Ylasnitva i rada postaje neophodna posljedica
zakona koji je, prividno, potjecao ac! istO\'jetnosti rada i vla
snitva. (Kapitol, knjiga l, pr. s njem. na fr. l, 612)
Prihvatimo li stajalite klasine ekonomije, moramo sc sloziti istodobno s postojanjem oba lica tog zakona
pris\"aianja s jednakim trinim pravom za S\"c (i hipotdi
kim osobnim radom koji to pravo pretpostavlja, kuji inducira \'las ti tom koherentnou) i s neek\'ivalel1lnom razmje
nom koja je izraz biti procesa kapitalistike akumulacije.
U stalno prisutnom prostoru o\"a ch'a oblika, upisano je pamenje na nain proizvodnje, kontinuirana prisutnost poetka
homogenog s aktualnim procesom.
Tu se, kao to je poznato, radi o mitu: Marx hoe
dokazati da se stvari povijesno nisu tako dogodile. lstJClobno se javlja ono to mi nazivamo apologetskom funkci-

281

jom mi ta koja se izraava kroz nepromjenljivost ekonomskih

kate!;orija kapitali2..na.
U prouavanju prvobitne akumulacije (naziv se
zadrao ali on sada oznaava jedan posve drugi proces) rije je i~todobno o povijesti i pretpovijesti. O pOl'ijesti, budui da je otkriveno kako je graanska teorija prvobitnog
kapitala bila samo mit, retrospektivna konstrukcija, precizna
projekcija sadanje strukture koja se izraava u obliku zakona prisvajanja i zasniva na kapitalistikoj strukturi reprodukcije. Pokazalo se da je pamenje upisano u ovaj
oblik zakona prisvajanja bilo posve fiktivno, da je ono pod
oblikom prolosti izraavalo trenutnu situaciju, a da je stvarna prolost te situacije imala drugu, posve drugaiju formu
koja je traila analizu. Prouavanje prvobitne akumulacije
jest ta zamjena pamenja PO\ ijeu. Pretpovijest, jer nam
ovo prouavanje otkriva jedan drugaiji svijet u poecima
formiranja kapita:a. Poznavanje zakona razvitka kapitala tu
nam nije ni od kakve koristi, jer se radi o potpuno drugai
jem procesu, koji nije podreen i'>tim uvjetima. Tako dolazi
do potpunog rascjepa koji se odraava u teoriji, izmeu povijesti formiranja kapi tala (kapitalistiki drutveni odnosi)
i povijesti samoga kapitala. Tako se stvarna povijest podrijetla kapitalizma ne razlikuje samo od mita o poecima, nego
je ona i kretanje koje se po svojoj prirodi j svojim principima tumaenja razlikuje od onog to nam se ukazalo kao
pol'ijest kapitala, ona je pretpovijest, tj. povijest jednog drugog doba.
Te odredbe dakle nisu za nas nejasne ni zagonetne,
budui da znamo kako pojam drugog doba znai upravo
drugi Izain proizvodnje. Nazovimo ga dakle feudalnim nai
nom proizvodnje, kako bismo i dalje slijedili MarxoHl povijesnu analizu, ne toliko ela bismo potudili bilo koji zakon
neminovne povezanosti i jedinstva naina proizvodnje, jer
nam nita u pojmu nain proizvodnje ne daje prava tuditi kako je ba on po svojoj prirodi proizvod razliitih kombinacija. Vidimo dakle da u jJO\'ijesti podrijetla kapitala sagleda\'anje stvarne pretpo\'ijesti znai istodobno postavljanje problema odnosa ie pretpovijesti i povijesti feudalnog
naina proiz\'odnje, koji se, kao i .kapitalistiki nain proizvodnje, dade prepoznati spram pojma svoje strukture. Drugim rijeima, moramo se upitati, je li ta pretpO\'ijest istovjetna s povijeu feudalnog naina proizvodnje ili je samo
zavisna, naime odvojena. Marx je ovako saeo ovaj problem:
"U oSI1O\'i kapitalistikog sistema postoji korjenita razcl\'ojenost proizvoaa i sredstava za proizvodnju. Ta
se razdvojenost reproducira progresivno im se uvrsti kapitalistiki sistem; ali, ka'ko ta razdvojenost stvara bazu kapitalistikog sistema, on se ne bi mogao uvrstiti bez te razdvojenosti. Da bi se pojavio kapitalistiki sistem, treba da

282

su, barem djelomice, sredstva za proizvodnju ve otrgnuta

od proizvoaa koji su ih koristili za realizaciju vlastita rada i da su ve u vlasnitvu robnih proizvoaa koji ih upotr~bljavaju da bi pekulirali radom drugih. Povijesno kretailje koje rad cijepa od njegovih izva.njskih uvjeta:. bolji je
izraz za akumulaciju nazvanu prTobltnOI11, buduCi da ona
pripada pretpovijesnol11 razdoblju graanskoga svijeta.
Kapitalistiki ekonomski poredak proiziao je iz
utrobe feudalnog ekonomskog poretka. Raspadanje jednog,
oslobodilo je ele~mente konstituiranja drugog. (Kapital, III,
154-155)
Marx je prema istoj metodi vie puta analizirao
ovaj problem u tekstovima koje valja sjediniti kako bi se
mogao analizirati njihov sadraj: u Kapitalu, osim 8. poglavlja ~I knjige (PrvobitIla akumulacija), i 3. poglavlja I knjig~
(Povijesl1i pregled trgovinskog kapitala, Biljeke o pretkapl~
talistikom razdoblju, Geneza kapitalistike zemljine rente).
Vidjet emo da ova disperzija nije sluajna. Osmi odjeljak
koji se odnosi na prvobitnu akumulaciju, sam je Marx n~
zvao skicom (Ill, 156), ali mi se moemo pozvati na razl!ite pripremne rukopise o ovom istom pitanju, a pos~bic.e
na tekst koji je ve naveden - O rallijim oblicima kapllal1stike proizvodilje.

Svim tim studijama zajedni,ki je oblik retrospekcija, ali u znaenju koje treba poblie oznait,i, budu.i da je
kritiziran oblik retrospektivne projekcije koju ima gra~nsk!
mit o prvobitnoj a'kLlmulaciji. Iz prethodnog ,teksta prOizlaZI
jasno da izuavanje prvobitne akumulacije slijedi iste one
elemente koje smo uoili Ll analizi kapitalistike strukture:
ti su elementi prikazani u poglavlju o radikalnom odvajanju radnika od sredstava za proizvodnju. Analiza je z.nai
retrospektivna, ne toliko zbog toga to bi unatrag .reflektIrala
samu kapitalistiku strukturu, to bi pretpostavljalo. upravo
ono to valja pojasniti, nego zbog toga to zavisi o 'p0.zn~v~:
nju rezultata kretanja. Samo pod tim uvjetom ona ce l~bJecl
il1pirizam, nabrajanje dogaaja koF. pre~hode raz::oJu k.anitalizma; ona bjei od vulgarnog 0plslvanJa, polazeCl od blt;lih wza Ll jedn~j "trukturi, ali je ta struktura aktualna
(struktura kapitalistikog sistema Ll S\'ojoj punoj aktualnosti). Analiza je pnobitne akumulacije Ll uem smislu. g~:lea

logija elemenata koji sail1jal'ajll struktllru kapitaizstzckog

naina proizvod11je. Ovo je kretanje posebno jas~o u sklop~
teksta Ra11ijilz oblika ... te zavisi o igri dva pOJma, ponaJprije onom o pretpostal'kall1a (l1orausset;:,wlgell) kapitalisti
kog naina proizvodnje koje polaze od svoje strukture, i onom
povijes11ilz uvjeta (historische Bedil1gul1gel1) u kojiI:1a se .te
pretpostavke javljaju. Povijest razliitih naina P~?Iz\'odnJ.~,
dana II skici, u tom je tekstu, vie nego prava pOVIJest o 11.]1hovoj uzastopnosti i transformaciji, povijesna priprema pu-

283

tO\'a kojima se vri odvajanje radnika od njegovih sredstava

za proizvodnju i stvaranje kapitala kao sume raspoloive vrijednosti.
Analiza prYobitne akumulacije tako je fragmentarna analiza, budUi da se genealogija ne vri polazei od
ukupnoga rezultata, nego odvojeno, elemenat po elemenat.
I posebice, tom se analizom odvojeno razmatra formiranje
dva glavna elementa koja ulaze u kapitalistiku strukturu:
slobodan radnik (povijest odvajanja proizvoaa od sredstma za proizvodnju) i kapital (povijest zelenatva, trgova
kog kapitala itd.). Analiza pnobitne akumulacije u tim uvjetima dakle ne oclgO\'ara i nikad ne moe odgovarati povijesti
jednog ili vie prethodnih naina proizvodnje koji su nam
poznati po svojim strukturama, Neraskidivo jedinstvo koje ta
dva elementa ine u kapitalistikoj strukturi, izostavljeno je
u analizi i nije zamijenjeno nekim slinim jedinstvom koje
bi pripadalo prethodnom nainu proizvodnje. Zbog toga Marx
pie: Kapitalistiki ekonomski poredak proiziao je iz utrobe feudalnog ekonomskog poretka. Raspad jcdllog oslobodilo
jc kOlZstitlltil'l1C clcmcntc drugog. Raspad jednog, tj. neophodna evolucija njegove strukture, nije istovjetan konstituiranju drugoga u njegovu pojmu: umjesto da se promatra na
razini struktura, prijelaz se promatra na razini elemenata.
Taj oblik pojanjava zato nije rije o pravoj povijesti u teorijskom smislu, jer, kao to znamo, takva se povijest moe
ostvariti samo ako se razmatra zavisnost elemenata u odnosu
na jednu strukturu, nego je ona takoer uvjet koji nam
omoguava otkrivanje jedne vrlo vane injenice, naime relativne nezavisnosti formiranja razliitih elemenata kapitalistike strukture i raznovrsllost povijcsnih putova ovog formiranja.
Ta dva neophodna elemen ta kOl1sti tui ran ja strukture kapitalistike proiz\'odnje imaju svako za seb~ relativno nezavisnu povijest nastanka, U tekstu o Ranijim obliciil ul , .. nakon to je dao pregled povijesnih oblika odvajanja
radnika od srcdstm'a za proiz\'odnju, Marx pie:
"S jcdnc straile, sve to konstituira prethodne po\ ijesne mjeLe ela se proin-oda nade kao slobodan proizvoradna snaga oez oojektivnosLi, isto subjektivna, prema
objektivnim U\'jetima proizvodnje koji za proizvoaa poprimaju oblik njegova IIc1'lasilII'([, vlasnitva drugog, jedne
\ ,ijedno:;Li koja postoji za sebe, jednog kapitala. Ali s drugc
SlICIlIe, postaVlja se pitanje, koji su uvjeti neophodni da bi
proiz\'oa naao kapital za sebe." (.,>Grwzdrisse, s. 397)
Ovo valja podrobnije iskazati: da bi proizvoa
mogao nai kapital u obliku novanog kapitala, Marx analizira povijest postanka ovog drugog elementa, kapitala u obliku novanog kapitala, i ova e se druga genealogija ponovo
razmatrati u Kapitalu, u pogla\'ljima koja se odnose na trgo-

284

vinski kapital koji donosi kamate, tj. kad su w unutar kastrukture analizirani elementi koji su neophodni
za njeno konstituiranje. Povijest odvajanja radnika od sredstava za proizvodnju ne pojanjava nam novani kapital
(Jo ne znamo otkuda upravo dolaze kapitalisti. Jer jasno
je da se eksproprijacijom seoskih domainstava stvaraju izravno samo veliki zemljoposjednici Kapital, III, 184); povijest novanog kapitala nam pak s[lma ne pojanjava slobodnog radnika (Marx na to ukazuje d'.'a puta u Kapitalu,
u \'e Z i s trgo\'inskim kapitalom (VI, 334-336) i no\'anim kapitalom (VII, 256) i u tekstu Raniji oblici . .. gdje pie:
pitalistike

Puko postojanje blaga kao novca i ak njegovo

priclodavanje odreenoj vrsti 'supremacije' nisu dostatni da
cbe do njegova pretvaranja u kapital. Ako ne stari Rim,
Bizant bi c!oVlio svoju pO\'ijest slobodnim radom i kapitalom, ili tonije, slobodnim radom i kapitalom zapoeo novu
povijest. I tu je raspadanje starih odnosa svojine bilo povezano s razvojem blaga kao novca, s razvojem trgovine itd.
Ali umjesto da vodi industrijskoj proizvodnji, ovo je raspadanje starih odnosa svojine 'in fact' vodilo dominaciji sela
nad gradom ... Prvobitno stvaranje kapitala nastaje jednostavno zahvaljujui injenici da je vrijednost, postojei Ll
svojstvu blaga kao novca, povijesnim procesom raspadanja
starih naina proizvodnje postala sposobnom da, s jedne strane, kupuje objektivne uvjete rada, a s druge strane, da Ll
razmjeni od proizvoaa koji su postali slobodni prisvaja
sam ivi raci, u razmjeni rada za novac. Svi ti mOl/lcnti su
dati; S(lIlIO njihovo ra~dvaj(l}zjc jedal/ jc povijcsili praec),
proccs raspadanja, a to jc proccs koji /lOVCU .ollloguava da
se prctvori Ll kapital. (Grwzdrisse, s. 405-406)
Drugim rijeima, ijom kombinacijom nastaje kapitalistika struktura, imaju razli.ito i nezavisno podrijetlo,
To nije jedno jedino i uvijek isto kretanje kojim se stvaraju
slobodni radnici i pokretna bogatst\'a, U primjerima koje je
Marx analizirao, nasuprot, st\'aranje se slobodnih radniLI
javlja posebice Ll obliku transformiranja agrarnih struktura,
dok je stvaranje bogatst\'a rezultat postojanja trgovinskog i
financijskog kapitala, cije se kretanje odigrava inan ovih
::,lfuklura, pUSLrance ili u porama drulva,
Tako jednom konstituirano jedinstvo kapitalististrukture ne zaostaje za samom tom strukturom. ak ni
kad ispitivanje pretpovijesti naina proizvodnje poprimi oblik genealogije, tj, kad ono hoe biti izriito i strogo zavisno.
u pilalIju koje poslal'ija, oci elemenata ustanovljene strukture, kao i od njihovog poistovjeenja koje zahtijeva da struktura bude poznata u svom kompleksnom jedinstvu, ak ni
tada pretpovijest nikad ne moe biti ista i jednostavna retrospektivna projekcija strukture. Zato je dostatno da se taj
susret odigra i promatra strogo u odnosu na ove elemente,

ke

285

a to polje u svom pojmu 1lema nita zajednikog s tim rezultatom, jer je on odreen strukturom jednog drugog naina
proizvodnje. Na tom povijesnom planu (koji ini prethodni
nain proizvodnje), elementi s pomou kojih se daje genealogija imaju zapravo marginalan poloaj, tj. l1edetermillirell/. Rei da su naini proizvodnje varijacije kombinacije,
znailo bi rei da ti naini proizvodnje mijenjaju redove zavisnosti, da oni uvode u strukturu (koja je predmet teorije)
odreene elemente koji imaju dominantno mjesto s obzirom
na povijesnu podreenost. Ja ne kaem da je ovim oblikom
obuhvaena sloena problematika, da nas taj oblik privodi
poetku rjeenja: ali mi ga barem moemo istaknuti na isti
nain na koji Marx primjenjuje analizu prvobitne akumulacije.
Ali ve i tu moemo zakljuiti kako je analiza prvobitne akumulacije u svomgenealokom obliku primjerena
bitnom obiljeju procesa formiranja strukture, raZl1olikosli
povijesnih putova kojima se konstituiraju elementi strukture
kojima se oni dovode do toke spajanja u kojoj ta struktura
biva konstituirana (struktura naina proizvodnje), postajui
njoj podreeni, postajui njeni efekti (tako oblici trgovinskog i financijskog kapitala postaju oblicima kapitala tek
na novoj osnovi kapitalistikog naina proizvodnje - vidi
Kapital, VI, 335-336; VII 256). Ili, da se posluimo gore spomenutim terminima, jo jedan isti skup pretpostavki odgo
vara nizu povijesllilz uvjeta. Tu dotiemo jedan znaajniji
problem koji nije bio obuhvaen Marxovim analizama prve
knjige Kapitala, usprkos svim obazrivostima: te su analize
izrijekom analize odrec1ellilz oblika, odreenih metoda, izmeu ostalih i prvobitne akumulacije, koje se susreu u povijesti zapadne Evrope i posebno u Engleskoj. Marx se o
tome \Tlo jasno izjasnio u pismu Veri Zasuli od 8. oujka
1881. (u kojem treba proitati razliite odlomke). Postoji dakle mnotvo procesa pri konstituiranju strukture to svi
\'ode iSlOiil rez.ultatu; njihova osnovna obiljeja zavise uvijek od strukture povijesnog plana u koji su smjetene, tj.
od strukture odredenog naina proizvodnje. Valja dovesti u
vezu metode prvobitne akumulacije koje je Marx opisao Ll
engleskom primjeru, sa specifinim obiljejima naina proiZ\'odnje koji dominira u tom sluaju (feudalni nain proiz\'odnje), te posebno sustavnu uporabu jedne ,izvanekonom
ske snage (pravne, politike, vojne), o emu sam ranije podsjetio ukratko, specifine po s\'ojoj prirodi - feudalni nain
proizvodnje. Openitije, proces transformacije zavisi od prirode povijesne sredine, od naina postojee proizvodnje, a
Marx to pokazuje u vezi s trgovakim kapitalom (Kapital,
VI, 339-340). U tekstu kao to su Ralliji oblici . .. Marx opisuje tri razliita oblika uoljiva za konstituiranje slobodnog
radnik;t (pri razdvajanju proizvoaa od njegovih sredstava

286

za proizvodnju) koji konstituiraju razliite povijesne procese to odgovaraju ranijim specifinim oblicima svojine, a
oznaeni su kao negacije razliitog oblika (Gnlllclrisse, s.
398-99). Malo dalje, ovo se nabrajanje razmatra iznova Ll
Kapitalu, gdje Marx isto tako opisuje tri razliita oblika konstituiranja novanog kapitala (koji oito nemaju nikakve veze s prethodnima) :
Postoji dakle trostruka tranzicija: pn'o, trgovac
izravno postaje industrijalac; do toga dolazi kod proizvodnji
zasnovanih na trgovini, naroito kod proizvodnji luksuznih
dobara koje trgovci m'oze iz inozemstva, podrazumijevajui
tu i sirovine ,i radnike, kao to je do tog dolazilo u XV st.
izmeu Italije i Istambula; drugo, trgovac od sitnih vlasnika
sredstava za proizvodnju ini svoje posrednike (middlemen)
ili i dalje neposredno kupuje od samostalnih proizvoaa;
trgovac ove proizvoae nominalno ostavlja nezavisne i ne
mijea se u njihov nain proizvodnje; tree, industrijalac postaje trgovac te izravno proizvodi na veliko s namjerom da
to to proizvodi, proda. (Kapital, VI, 343-344)
(Valjalo bi jo dodati oblike zelenatva koji su
pretpovijest interesnog kapitala i jedan od procesa stvaranja kapitala.)
Marx je saeo relativnu neza\'isnost i povijesnu
raznolikost procesa formiranja kapitala: konstituiranje strukture jest otkrie; kapitalistiki nain proizvodnje konstituira se pronalaenjem (vorfinden) sastavljenim od elemenata koje kombinira struktura tog naina proizvodnje (Ra
Iliji oblici ... J. To otkrie oito ne podrazumijeva nikakvu
sluajnost, ono znai da su za formiranje kapitalistikog naina proizvodnje nevani podrijetlo i geneza elemenata koji
su za ovo potrebni, te koje ovaj nain otkriva i kombinira. Tako rasuclivanje, ije sam kretanje opisao, u nemogu
nosti da bude zatvoreno kao krug-genealogija, nije nalije
genae. Umjesto da sjedini strukturu i povijest njegova formiranja, genealogija odvaja reZlilla[ od njego\'e pretpovije~li_ To nije stara struktura koja se sama po sebi preobrazila,
nego je ona nasuprot, kao takva potpuno iezla (U sve
mu, u sistemu korporacije gazda i pomonik nestaju tamo
gdje nastaju kapitalist i radnik. Grwzclrisse, p. 405), Analiza
prvobitne akumulacije pokazuje nam postojanje odsutiZosti
radikall10g palllcel1ja koje karakterizira povijest (budUi da
pamenje nije nita drugo do refleksija povijesti na odredenim predodreenim mjestima - u ideologiji i pravu - i kao
takva nita manje nije vjerna od povijesti same.)

287

2. TENDENCIJA I
PROIZVODNJE

PROTURJENOST NAINA

Ostavljam tu po strani analizu prvobitne akumusve posljedice nisu izvedene, kako bih preao na
pl'Ouavanje raspadanja kapitalistikog naina proizvodnje
(ono nam tu slui kao obrazac). Ta druga analiza otkriva nam
s\e ono to je Marx rekao o povijesnoj te1Zdellciji kapitalistikog naina proizvodnje, o samom kretanju njegove proIllrjeIlosti, o razvitku njegovih mztagol1i:;:aJl1a to su sadrani u neophodnosti njegove strukture, i ono to je mogue
otkriti o potrebi nove organizacije drutvene proizvodnje.
Ako je istina, kao to sam rekao, da te dvije analize imaju
pred sobom predmet iste prirode (prijelaz jeunog naina proizvodnje u drugi) - istovjetnost predmeta koju tekst "Povijesna tendencija kapitalistikog naina proizv~dnje (Kapiud, III, 203-305) oito pokazuje - Marx ih oigledno razliito razmatra. Razlika nije samo u knjievnoj obradi (s jedne
strane
za pn'obitnu akumulaciju - opsena ipodrobna
povijesna studija, ali odvojena od cjeline izlaganja i manje
sustavna; s druge strane - raspadanje kapitalizma - obina
zapaanja, ali formulirana opim terminima, organski povezana s analizom kapitalistikog naina proizvodnje); ona izraava dvije komplementarne teorijske situacije: s jedne smo
strane poistovjetili elemente iju genealogiju valja utvrditi,
ali u njenom pojmu ne posjedujemo znanje o povijesnom polju koje je pozornica njegova zbivanja (struktura prethodnog
naina pl'Oizvodnje); s druge strane, mi to povijesno polje
poznajemo (ono je sam nain kapitalistike proizvodnje).
Prije nego postavimo cjelokupnu pl'Oblematiku, moramo izuiti jo jedno pripremno itanje.
lacije

ije

Ponajprije, mi moemo ustanoviti jednu strogu

teorijsku istoznaenost izmedu nekoliko kretanja koja Marx
analizira na razini s\'eukupnosti drut\'enog kapitala: koncenll'acije kapitala 11'lasllitl'(/ nad sredstvima za proizvodnju),
podrutvovljavanja proiZ\'odnih snaga (primjenom znanosti
i raz\'itkom kooperacije), irenja kapitalistikih drutvenih
odnosa na s-,'e grane proiz\'oc!nje i formiranja svjetskog trita.,

rczcrYI1C

'\'ojsk~

(relati\!na

prenapuenost),

progresi\"nog opadanja prosjene stope profita, PU\'jjesna tendencija kapitalistike al,Llmulacije Ll naelu jc istovjetna ;>knc1encij skom zakom.!" , analiziranom Ll
treoj knjizi, a Marx ga naziva stvarnom tendencijom kapitalistike proiz\'oc!nje, u povodu ega pie:
))Progresivna tendencija opadanja ope stope profita I1nprosto je /Znin, svojstven kapitalistikom nainu proiz.vodnje, kojim se izraava napredak dmtvel1e produktivnosri rada, .. napredak kapitalistike proizvodnje nuno podrazumijeva ela se opa prosjena stopa vika vrijednosti iska-

288

zuje sI1lzavanjem ope stope profita: lO je oigledna mL.llOst

koja proizlazi iz. bili kapitalistikog naina proizvodnje. (Kapital, VI, 227)
U osnovi, tendencija opadanja stope prosjenoga
profita samo je neposredna posljedica porasta prosjenog
organskog sastava kapitala, postojanog kapitala utroenog na
sredst\"a za proizvodnju u odno:;u na promjenljivi kapital
utroen na radnu snagu koji izraava samo kretanje akumulacije. Rei za sva ta kretanja da su teorijski istoznana, znai to i rei da su ona razliiti izrazi jedne iste tendencije,
razdvojeni i odvojeno prikazani samo zbog reda u prikazu
(demonstraciji) Kapitala. Ali njihovo odvajanje ne izraava
nikakav redoslijed: sa stajalita sistema pojmova, radi se o
jednom istom momentu u :1I1alizi :;trukture.
To ie kretanje ono to Marx naziva razvojem pro{urjel1usti koja je svojstvena kapitalistikom nainu proizvodnje. Definirana ponajprije openito kao proturjenost
izmedu poc!rutvovljavanja proizvodnih snaga (koje definira
njihov razvitak u kapitalistikom nainu proizvodnje) i karaktera proizvodnih odnosa (privatno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju), ona je specificirana u oblicima svojstvenim kapitalistikom nainu proiz.vodnje kao proturje
nost izmedu poveanja mase proizvodnih vrijednosti, dakle
i dobiti, te smanjivanja stope profita. Meutim, u kapitalistikom je odnosu proizvodnje tenja za profitom jedini pokreta razvoja proizvodnje.
Ali o kojem je kretanju rije? ini se da bismo
ga mi mogli oeIrediti kao dinamiku sistema, dok je analiza
sloene kombinacije koja sainjava strukturu naina proiz\'odnje, imala funkciju sta[ike. Ta dva pojma stvarno omoguuju prikazivanje tog predmeta, utoliko to ono zavisi jedino od unutranjih odnosa strukture, to je djeiovarzje te
strukture, Lj, Iljena poslujwlje 11 vremellU, Poznavanje tog
kretanja ne trai nikakav drugi pojam osim pojma o proiz\'oc!nji i reprodukciji u obliku svojst\'enom povijesnom nai
nu proizvodnje. Proturjenost prema tomu nije nita drugo do sama ul strukwra, ona je njoj stvarno, kako kae Marx,
imanentna, ali i obrnuto, proturjenost sama po sebi obulwaa dinamiku: ona se ne otkriva kao proturje!1:Jst, tj. ona
proiz\"odi proturjena djelovanja samo Ll \Tcmenitom postojanju strukture. Prema tome, posve je opravdano rei, ka:.;
to to opet ini Marx, da se proturjenost razvila u povijesnom kretanju kapitalizma,
Pitanje koje ovdje moramo razmotriti, moe se
dakle posten"iti i drugaije: je li dinamika strukture Ll isto
doba
u jedno isto vrijeme - Iljena povijest? Drugim
rijeima, je li to kretanje u isto doba kretanje prema povijesnoj budunosti kapitalizma'? (i, openitije, prema buduno
sti promatranog naina proizvodnje, budUi da svaka od njih

289

ima svoju specifinu proturjenost, tj. svoj vlastiti nacm ... izraavanja napretka drutvene produktivnosti rada).
A budui da nam odnos statike i dinamike dozvoljava da
razvoj proturjenosti smatramo samim kretanjem proizvodnje efekata strukture, moemo li rei da on sainjava i moto! njegova prevladavanja! Istovjetnost - ili razlika koju traimo izmeu te dinamike i te povijesti, oito je istoI'jetllost pojmol'Cl, te se ne moe zadovoljiti koincidencijom
koju ipso jano daje obina empirijska temporalnost: ako je
razvoj proturjenosti upisan u kronologiju jednog redoslijeda, onda je on sama ta povijest. A budUi da mi, nasuprot,
elimo postaviti odnos izmeu ta dva pojma, Marxov tekst
nam tu nalae da poemo oci eksplicitnijeg pojma (dinamika
raz\'oja strukture) kako bismo dospjeli ili pokuali dospjeti
do drugog (njene povijesne budunosti).
elimo li podrobnije odrediti to Marx podrazumije\'a pod terminom proturjena priroda i tendencija
naina proizvodnje, njegove nas vie puta ponOVljene formulacije tada sta\'ljaju pred problem odnosa strukture i njenih
djelovanja. Tendencija je odreena kao ogranienje, umanjenje, odlaganje ili preruavanje djelatnog, Tendencija je
zakon ije je integralno ostvarenje zaustavljeno, oslabljeno, usporeno uzrocima koji mu se suprotstavljaju (entgegenwirkende Ursachen) (VI, 247), ili ak ija su djelovanja (Wirkung, Verwirklichung, Durchfi.ihrung) ukinuta (aufheben)
(VI, 245) tim raznim uzrocima. Obiljeba tendencije javlja se
ponajprije kao nedostatak zakona, ali kao vanjski nedostatak, prouzroko\'an zaprekom vanjskih okolnosti koje ne za\'ise o njemu i ije je podrijetlo (za sada) neobjanjivo. Iz\'anjskost protin1ih uzroka oprm'dava injenicu da je njihovo vlastito djelovanje isto negativno, jer rezultat njihove
intcnencije nije u tom da one Illijenjaju rezultat zakona sa
mog, prirodu njegovih djelovanja, nego samo kronologiju
njiho\'e proizvodnje; tako dolazimo do toga da kao tendenciju definiramo ono to se ostvaruje sanzo IZa dugi rok, a uzroke okanjenja kao skup empirijskih okolnosti koje samo
prikrivaju bit razvojnog procesa. Tako zakon, pie Marx,
djeluje samo u obliku tendencije ije se djelovanje na upadlji\' nain pokazuje samo u odreenim okolnostima i u du
gim Hemenskim razmacima. (V, 251)
Ta definicija
~':om cmpiristikom

meutim

ne zac!m'oljava, jer se po

i mehanistikom karakteru yraa upra-

\'0 na ono to Marx kritiZira Ll ekonomista, a posebno Ll

Ricarda, a to je pl'Ouavanje toboe samostalnih faktora,
zato to smo nesposobni pronai njihovo zajedniko porije
klo u jedinstvu strukture, ije prouavanje pripada egzoterinoj i vulgarnoj strani politike ekonomije, Ta definicija potcjenjuje i sistematsku Marxovu uporabu termina
tendencija Ll oznam'anjLl samih zakoi1a proizvodnje, ili zako-

290

na kretanja proizvodnje ukoliko ono _Z<l-:isi o samoj .:trukturi. U Predgovoru prvom izdanju u Kapltalu, Marx plse:
Tu se vie ne radi o vie ili manje potpunom
razvoju dru tvenih suprotnos ti koje prou;-r~uj~ prirodn~ zakoni kapitalistike proizvodnje, nego o salllllll .tZln zakolllIIla,
o telldellcijama koje se pokazuju i ostvaruju gvozdenom
nudom. (Kapital, I, 18)
Isto tako u prvoj knjizi, kako bi formulirao zakon
o proizvodnji relativnog vika \Tijednosti, Marx pie:
Taj opi rezultat ,mi tu tret,irar:no kao d~ je. n~:
posredni rezultat i izravni cilj. Kad kapltailsta, povecavaJucl
proizvodnu snagu rada, snizuje cijenu koulja, on nema oba:
\'ezno namjeru da time smanji i nijednost radne sn~ge l
tako skrati onaj dio dana u kojem radnik radi za sebe sam~;
ali na kraju krajeva, on samo pridon8sei tom rezultatu 12 n donosi porastu op e stope vika vrijednosti. Ope i I1Ll~lle
telldencije (Tendenzen) kapitala valja razlikovati od oblIka
u kojima se pojavljuju (Erscheinungsformen). .
.
Mi tu ne moemo ispitivati kako se l1IWnelltl1l. zakOlli kapitalistike proizvodnje (immanente Gesetze) pO.Ja.vljuju u izvanjskom kretanju kapitala, kako se preds~avlJaJ~l
kao prisilni zakoni konkurencije i, samim tim, na::necu kapItalistima kao pokretai njihovih operacija, (Kapital, II, 10)
Tu se vidi da Marx kao tendenciju ne oznaava
jedno ogranienje zakona s vanjskih okolnosti, koje obvezatno ulaze u sferu pri\'idnosti, po\Tnilw fenomena, !lego
-akOli sam nezavisno od svake izvanjske okolnosti. Ako je
~1arxO\' rje~nik tu skup, moglo bi se pomisliti. da je .~akon o
raZ\'oju proizvodnje (koji se ogleda u opadanjU prohtne stope itd.) samo na prvi pogled ogranien.
Ali ako ispitam8 jedan po jedan uzrok,( koji se
suprotstaylja ostvarenju tendencije, Yidjet emo da su svi
oni bilo neposredni efekti strukture, bil~ oel,re ct e.l.z i st.rukturom koja odrec1uje granice (Grenzen) \'anranp nJlhO\'I11 ~~e
kata, Pn'i bi sluaj bio pO\'eanje intenziteta eksploataCIje,
opadanje vrijednosti postojeeg kapitala, relativna prenap.uenost i njena fiksacija u manje razvijenim granam.a prOl~
i'odnje, proirenje razmjera proiz\'odnje (i st i'aran]c \'aI1J~kuu trita) dok bi dru~i sluaj bio
isp;d njene 'vrijednosti, Vim tim uzrocima, neposrednim
efektima strukture, svojstvena je Olllbi\'a!clllilUsr, tako da su
sii uzroci koji sprecl\aju djelo\anje
istodobno uzroci koji proiZ\'ode njegove efekte:
Kako isti uzroci koji povem'aju stopu yika \Tijednosti (produenje radnog vremena i samo )e rezul,t~t kn:pne industrije) ele smanjiti radnu snagu ~oJu zap<;>sIJ.ava Jedan odreeni kapital, oni istovremeno teze smanjenjU profitne stope i usporenju kretanja tog opadanja, (Kapiral, VI,
247)

291

Isto lako, smanjenje vrijednosti postojeeg kapitala vezano je za poveanje produktivnosti rada koje smanjuje cijenu elemenata postojanog kapitala, spreavajui na
taj nain da vrijednost postojanog kapitala raste proporcionalno sa svojim materijalnim opsegom, itd, Openito, promatramo li cjelinu drutvenog kapitala, utvrujemo kako
isti uzroci koji izazivaju opadanje stope profita, uzrokuju
i suprotne efekte (VI, 251). Taj je momenat sredinji, jer
nam omoguuje da ustanovimo kako svoenje zakona razvitka na stanje tel1dellcije nije neka deterrninacija izvan tog
zakona, to utjee samo na kronologiju njegovih efekata, nego ullutranja detenninacija proizvoc1enja njegovih efekata.
Efekt suprotnih uzroka, tj. samog zakona, nije zaostajanje
povijesnih posljedica kapitalistike proizvodnje, nego determinacija specifinog ritma proizvodnje tih efekata koji se
pokazuje IlegatiVIlO (kao restrikcija, itd.) samo u odnosu
na apovijesni apsolut jednog slobodnog, "neogranienog
porasta proizvodne snage rada (koja povlai za sobom i poveanje organskog sastava kapitala, i opadanje stope profita). Jo jednom, uostalom, definicija naina djelovanja svojst\"enog strukturi koji ukljuuje redukciju vidljive izvanjskosti suprotnih uzroka, vezana je za shvaanje drutvenog
kapitala kao dijela cjeline kapitala (VI, 233), to je teorijska
osnova prve knjige i prvog dijela druge knjige, tj. shvaanje
kapitala kao teorijske sinkronije o kojoj sam govorio u
povodu reprodllkcije. Cjelokupno Marxovo rasuivanje koje
omoguuje da se utvrdi postojanje i razina jedne ope prosjene stope profita, zasnovano je na takvoj sinkroniji (Marx
kae simultanosti) u kojoj je sumiranje kapitala dio po dio
mogue prema definiciji; kad bismo se morali upitati u kojem omjeru opadanje cijene sredstava za proizvodnju, jednog
za drugim, ne spreava da Hijeclnost fiksnog kapi tab raste u
odnosu na odgovarajui promjenljivi kapital, bilo bi nemogue utvrditi jedan takav zakon, Neisti teorijski status uzroka kOJi spreavaju opadanje ope stope profita, u nekim
formulacijama (koje sam ve naveo) jo vie istie stanovitu
Marxo\'u tekou ela eksplicitno misli tu sinkronijw< u onoj
mjeri u kojoj se tu radi o jednom zakol111 razvoja strukture,
Ali on je rjeava, budui da lenciellCioZl1o opadanje stope prajila izuzivu kOllkurel1cijll kczpilaia, lj" 1I1elzal1izam kojim se
djelo/mrno l'i'.~i izranWl'CUlje profita i formiranje ope stope
profita (Kapitai, VI, 269 (Na isti nain odreuje se i ograniava mjesto konkurencije iz koje Marx iskljuuje analizu
mehanizma analize kapitala uope, jer ona samo omoguava
izra\'na\"anje, ne odreujui razinu na kojoj se ono vri, kao
ni trinu cijenu neke odreene robe), Razvitak strukture prema jednoj tendenciji, naime prema zakonu koji ne ukljuuje
samo (mehani,:ki) proizvodnju efekata, nego i proizvodnju
dekat:l II jednom specifinom ritmu, znai ela je definicija

292

specifine

wlutrallje telllporalllosti strukture stvar analize

same strukture,
Moemo dakle shvatiti u emu je tendencija "proturjena i rasvijetliti pravi status proturjenosti u Marxa.
Termine meu kojima postoji proturjeje, Marx odreuje
kao protllrjel1e efekte jednog istog uzroka:

L'sporedno s napretkom naina kapitalistike

proizvodnje, isti takav razvoj dl'Lltvene produktivnosti rada
pokazuje se s jedne strane u tendenciji prema progresivnom
opadanju stope dobiti, a s druge strane, u stalnom poveava
nju apsolutne mase vika vrijednosti ili profita koji prisvajaju kapitalisti; tako da relativnom opadanju varijabilnog kapitala i profita odgovara apsolutni porast jednog i drugog,
Taj dvostruki efekt (doppelseitige Wirkung), na to smo ve
ukazali, ne moe se pojasniti drugaije nego poveanjem totalnog kapitala ije je napredovanje bre od opadanja stope
dobiti.,. Rei da masu profita odreuju dva faktora, prvo,
stopa profita, i drugo, masa kapitala upotrebljena za tu stopu, ista je tall/ologija, Tvrditi prema tome da se masa profita moe povec'ati, premda stopa profila simultano opada,
samo je jedan oblik te tautologije koji nas niemu ne vodi. , .
Ali ako isti uzroci koji dovode do opadanja profitne stope pospjeuju akumulaciju, tj. konstituiranje elodatnog kapitala,
te ako svaki dodatni kapital stavlja Ll pogon vie rada i proizvodi vei viak vrijednosti i ako inae obian pad profitne
stope obulwaa po\'eanje postojanog, pa prema tomu cijelog starog kapitala, onda taj proces prestaje biti zagonetnim .. ," (Kapital, VI, 236-38),
(Oigledno, isto je rei ela je opadanje stope profita usporeno proirivanjem ljestvice proizvodnje, kao to je
prije reeno, ili rei, kao tu, da se masa akumulacije relati\'no smanjujc opadanjem stope profita). Ta \Tio znaajna dcfinicija obulwaa poricanje jedne empirijske misli o proturjenosti (koju Marx PO\'czuje s imenom Ricarcla Kapital,
VI, 261) i ograniavanje njene uloge. Empirizam klasine ekonomije otkriva proturjene tcrmine samo u jednoj miroljuhimj koe9:zistenci ji, t i, Ll rclati\'noj autoIlomi ji razliitih fenom"cna. l~Pr. uzastopnih "faza razv"itka koi ima suprotno vlaela jedna ili druga kontradiktorna tendencija. Marx nasuprot
:;(\'ara teorijski pojam jedinstva elva proturjccna pojma (koje
tu zow jo j kombinacijom: tendeneiiski pad stope profita kombinira se - ist verbunden mit - s tendencijskim
porastom vika Hijednosti, pa prema tome i stupnjem eksploatGcije rGda), tj. da \'odi ka spoznaji zasnovanosti proturjeja u samoj prirodi strukture (kapitalistike proizvodnje), Klasina ekonomija rasuc1uje polazei oel nezavisnih
faktora ija interakcija moe izazvati ovaka\,' ili onakav
rezultat: cjelokupan se problem dakle svodi na mjeru tih
\'arijacija i njihovo empirijsko prenoenje na druge varija-

293

cije (0\"0 se odnosi i na cijene i \Tijednost robe koje navoclno ovise o variranju nekih faktora, kao to je najamnina,
prosjena dobit itcl.). Zakon (ili tendencija) u Marxa nije zakon varijacije veliine efekata, nego zakol1 proizvodl1je samih efekata: on odrec1uje te efekte na osnovi gral1ica izmeu
kojih mogu \"arirati i koje ne ovise o tom variranju (to isto
vrijedi i za nadnicu, radno vrijeme, cijene i razne dijelove
raspodjele vika vrijednosti); sa/l1o su te gr{lIli.ce odreene
kao efekti strukture, pa prema tome OiZe prethacle variranju,
umjesto da budll Iljel1a prosjena rezullanta. Tu nam je pro..
turjenost dana kroz zakon svog stvaranja na osnovi jednog
istog uzroka, a ne u varijaciji S\"og rezultata (razine akumulacije).
Ali ta definicija obuhvaa i ogranienje uloge protj. njenu za1'iSIZlI situaciju s obzirom na uzrok
(na strukturu): proturjenost postoji samo izmeu efekata,
ali uzrok sam po sebi nije podijeljen, ne moe se analizirati
u antagonistikim terminima. Proturjenost dakle nije prvobitna nego je naknadno stvorena. Efekti su organizirani u
niz posebnih proturjenosti, ali proces stvaranja tih efekata
nije ni na koji nain proturjean: poveanje mase profita
(dakle veliina akumulacije) i smanjenje stope (dakle brzina
akumulacije) izraz su jednog te istog kretanja u smislu poveanja koliine sredstava za proizvodnju koje pokree kapitaL Zato se, u spoznaji uzroka, otkriva samo privicl proturjel1osti: taj zakoll, kae Marx, )}tj. hou rei ta unutranja i nuna povezanost izmeu dvije stvari koje sal7zo priunutranja i nuna povel'idllO proturjcc jcdlla drugoj
zanost koja definira zakon proizvodnje efekata strukture
iskljuuje logiku proturjenost. S tog stajalita, )}ch"ostruki
efekt nije nita drugo nego dvostrukost (zwieschlachtig)
(VI, 233) zakona. Naroitu je zanimlji\"o uoiti kako sc Marx,
da bi izrazio naknadni i zavisni karakter stanovitih efekata
strukture, pOn0\'110 slui terminom koji je u poetku Kapiwla oznaanlO pogrenu kontraelikciju "in adjecto robe (vidi o tom izlaganje P, l'vbcherevja) , Efekti pak, sa s\"oje strane, predstavljaju obinu proturjenost (termin za termin: relativna prenapuenost i relativna superprodukcija itd.l I'(lspodijeljci7Zl na vie proturjenih aspekata ili djelominih
proturjenosti koje ne sainja\"aju samim tim neku nadoc.!re~1cnost, nego jellr~ostavno il~laju' suprotne efekte na veliinu
akumulacije.
turjenosti,

Jednako kao to uzrok koji st\'ara proturjenost

nije sam po sebi proturjean, tako je i rezultat proturjeno
sti U\'ijek neka Hsta rCll'llOte;,e, ak i kad je ta ravnotea postignuta posredst\"om krizc. Prema tome, proturjenost posjeduje status koji odgovara konkurenciji II kretanju strukture: ona ne odreuje ni njegovu tendenciju ni njegove gra-

294

nice, nego je jedan lokalni i drugorazredni fenomen iji su

efekti preelodreeni u samoj strukturi:
Ti razni utjecaji dolaze do iZl'azap as simultano u prostoru, as sukcesivno u vremenu; periodiki se sukob antagonistikih faktora ja\"Ija u krizama, Krize su uvijek samo nasilna i trenutna rjeenja postojeih proturjeno
sti, estoke erupcije koje za trenutak uspostavljaju prekinutu ravnoteu.,. periodiki pad vrijednosti kapitala koji je
illZallclllllO srcdstvo kapitalistikog naina proizvodnje da
zaustavi opadanje stope profita i ubrza akumulaciju kapitalne vrijednosti formiranjem no\'og kapitala, rui date uvjete u kojima se ost\"aluju procesi cirkulacije i reprodukcije
kapitala, a zatim je popraen naglim prekidima i krizama
procesa proiZ\"oelnje ...
Prekidanje pl'Oiz\'odnje do kojeg bi dolo, pripremilo bi naknadno proirenje proizvodnje u kapitalistikim
ok\"irima. Kl'llg bi tako IlCllZOVO bio zatvorell.{( (Kapital, VI,
262-267)
Na taj nain jedini unutranji rezultat proturje
nosti, koji je sav imanentan ekonomskoj strukturi, ne tei
ple\"ladm"anju proturjenosti, nego odravanju njenih uvjeta, Jedini je rezultat ciklus kapitalistikog naina proizvodnje (kriza je ciklika zato to reprodukcija cjelokupnog kapitala ovisi o kruenju postojanog kapitala - vieli Kapital,
IV, 171 - ali sc metaforiki dade rei da kriza obiljeava
krug Ll kojem se kreI: cjelokupni nain pl'OiZ\"uc\nje jednog
stalnog kretanja),
Marx jo kae da kriza ukazuje na granice (Schranken) naina proizvodnje':
Kapitalistika proiz\'odnja neprekidno teZi pre\'lac\manju tih granica koje su joj imanentne (immanenten
Sch1'an];:en), ali Ll tom uspije\"a samo koristei sredst\'a koja
pred njom ponovo, u impozantnijim omjerima, podiu iste
zapreke,
PUll'a ::.aprcku (die Wahre Schrankel kapitalistike pruiz\udnjc jesI SelilI kapiICll. ,.< (Kapital, VI, 263).
Granice kojima tei kretanje naina proiz\'odnje
Injego\a dinamika) nisu dak!e pitanje stupnja, praga koii
\alja dostii, Ako tendencija ne moe prekoraiti te granice,
lo ,ic SlUga Slo SL! une L! njoj samoj pa ona na njih nik.ada ile
!lailazi: tendencija ih u svom kretanju nosi sa sobom, one
kuincidiraju s uzrocima koji od nje ine obinu tendenciju,
to znai da su one istovremeno njeni uvjeti efektivnih mog'Jnosti. Rei da nain kapitalistike proiz\"odnje ima unutranja ogranienja znai naprosto reci da nain proizvodnje
nije nain proiz\"oc\nje uope, \"CI~ jedan ogrwzic'cl1, odrec1eil
nain proizvodnje:
Te uranke ne \ alja mijeSati s granicaJlla varijacije (Grenzen) u kojima Sl' gu\ orilo- ranije

295

 " "" u razvitku produktivnih snaga kapitalistiki

nacll1 proizvodnje nalazi ogranienje koje nema nita zajednikog s proizvodnjom bogatstava po sebi; to posebno ogranienje svjedoi (bezeugt) o ogranienom (Beschranktheit),
isto povijesnom, prijelaznom karakteru sistema kapitalistike proizvodnje. Ono svjedoi da ne postoji neki apsolutni
nain proizvodnje bogatstva, da on nasuprot ulazi u sukob
s razvitkom bogatstva na jednoj oclrec1enoj razini (auf ge"
wisser Stufe). (Kapital, VI, 255).
(Naziv bogatstvo valja uzimati svuda kao strogo
sinoniman s upotrebnom vrijednou).
Ta su ogranienja dakle onil. ista ije smo efekte
ve susreli u odreivanju tendencije: ne postoji nain proizvodnje bogatstva po sebi, tj. postoji samo jedan odreeni tip
razvitka produktivnih snaga koji zavisi od prirode naina
proizvodnje" Poveanje produktivnosti rada ogranieno je
prirodom proizvodnih odnosa koji od proizvodnje ine sredstvo formiranja relativnog vika vrijednosti. Izvlaenje vika vrijednosti sa svoje strane ogranieno je produktivnou
rada (unutar granica varijacija radnog dana, odnos izmeu
potrebnog rada i vika rada dan je u svakom trenutku tom
produktivnou). Tu dakle ponovo nailazimo, ne na proturjenost, nego na sloenost naina proizvodnje koji smo definirali na poetku ovog izlaganja kao dvostruku artikulaciju
naina proizvodnje (proizvodne snage, vlasniki odnosi
sredstava za proiz\'odnju): unutranja ogranienja naina
proizvodnje nisu nita drugo nego ogrmziellje svakog od ta
dva odnosa od strane drugog, tj. oblik njihove meusobne
veze ili stvarne supsumcije proizvodnih snaga pod odnose proizvodnje.
Ali ako granice naina proiz\'odnje imaju unutranji karakter, one odreuju samo ono to potvruju, a ne
ono to nijeu (tj. kroz ideju o jednom apsolutnom nainu
proizvodnje, jednom nainu proizvodnje bogatstva po sebi, mogunost s\-ih drugih naina proizvodnje koji imaju
s\"oje vlastito unutranje ogranienje). Samo u tom smislu
te granice impliciraju prijelaz na neki drugi nain proizvodnje (povijesno prolazno obiljeje postojeeg naina proizvodnje) i ukazuju na nunost jednog izlaza i jednog drugog naina proiz\"oclnje ija ogranienja ona apsolutno ne sadre;
a budUi da se granice sastoje od "povezanosli" koja artikulira oba odnosa unutar kompleksne strukture naina proizvodnje, tenja za ukidanjem tih granica obuhvaa i ukidanje
povezanosti"
Ali dogacta sc takoc1cr i to da preobraaj granica
ne pripada naprosto vremenu dinamike. Odista, ako efekti
koji su obuhvaeni strukturom proizvodnje ne sainjavaju
sami po seoi nikakvo preispiti\"anje granica (npr. krizu koja
je mehanizam kojim kapitalistika proizvodnja spontano

296

uklanja zapreke koje ponekad stvara Kapital, III, 6), oni

mogu biti jedcm od llvjeta ("materijalna baza) jednog drugog rezultata koji je izvan strukture proizvodnje: Marx ukazuje upravo na taj drugi rezultat na rubu svog izlaganja,
dokazujui ela kretanje proizvodnje st\"ara, putem koncentracije proizvodnje i pon:!anja proletarijata, jedan od uvjeta
posebnog oblika k8ji poprima klasna borba u kapitalistikom
drutvu. No analiza te borbe i drutveno-politikih odnosa
koje ona poelrazu;l1ijeva, ne ini dio proua\"anja strukture
proizvodnje. Analiza preobraaja granica zahtijeva dakle jednu teoriju raznih vremena ekonomske strukture i klasne borbe i njihove povezanosti u drutvenoj strukturi. Oel tak\'e
teorije, kao to je to doLlzao Althusser u jednoj prethodnoj
studiji (Contradictiol1 et sllrdetermil7atiol7, u: Palir Marx).
za\"isi razumijevanje kako se s\e to moe po\-ezati u jedinstvo konjunkture (kako npr. kriza, ako postoje svi drugi uvjeti, moe postati povodom revolucionarnog preobraaja strukture proizvodnje).

3. DINAMIKA I POVIJEST
Prethodne analize sacIn]avaju jo uvijek pojedimomente problematike u ijem se okviru moe teorijski misliti o prijelazu jednog naina proizvodnje u drugi.
Ta e se problematika mOi st\"arno artikulirati, tj. stvorili
jedil7stvo pitanja na koja valja odgovoriti, samo ako se pojmovi koji su do sada dani uspjeno postave jedni prema drugima (povijest, genealogija, sinkronija, dijakronija, dinamika, tendencija), tc ela se izdiferencirano definiraju njiho\"i
prccinlcti.
nane

S\"i ti pojmovi
koji su iroko deskriptin1i, taizgledaju nam kao
ko dugo dok ne postanu artiku"lirani
konceptualizacije povijesIlog vrei11el1a, U toku ranijeg i,bganja, Althusser je dokazao ela u s\'akoj teoriji povijesti (biJo
znamt\-enoj, bilo ieleolokoj)
i jedn;}
i nuzIl::t
iznleu

strukture

teoriji, s jedne strane, i pojI/za temporalllosti, s druge strane,

u ok\"iru koje la teorija historije misli o promjcnann((, li.rctanjin1a, )clogaajin1a<~, ili
o fcnorncnin13
pripadaju njenom predmetu_ Jednu takvu demonstraciju ne
mOe opo\Tgnuti injenica ela je ta teorija najee odsutna,
da sc odra\"a u obliku ne-teorije, tj. elllpiri;:nuz_ Struktura
temporalnosti tada je naprosto ona koju prua dominantna
ideologija i nikad se ne odraava Ll svojoj funkciji pretpostavke. U Hegela smo ak vidjeli da struktura povijesne tempor'alnosti koja u pogledu povezanosti sistema zavisi o hege-

297

lijanskom totalitetu, u izraajnom obliku samo za O\'aj raun

preuzima sam oblik empiristike ideoloke koncepcije vremena, dajui mu i \'lastiti pojam i teorijsko opravdanje,
Vidjeli smo, jednako, da oblik vremena nije bio
samo neprekidna linearnost, nego, dosljedno, i jedillstl'ellOst
\Temena, Upra\'o zato to je vrijeme jedinstveno, njegova sadanjost posjeduje strukturu suvremenosti, pa i s\'i ~trenuci
ija se kronoloka simultanost moe utvrditi, moraju takocler obvezatno biti odreeni kao trenuci jedne aktualne cjeIme, moraju pripasti jednoj istoj historiji. Valja primijetiti
da se u toj ideolokoj koncepciji polazi od svojstvenog oblika nemena prema odreenju po\'ijesnog objekta u odnosu
na njega: redoslijed i trajanje tog \Temena prethode uvijek
s\ akom odreenju fenomena koji se odvija u vremenu, a
koji je istodobno historijski fenomen, Stvarna procjena redoslijeda o trajanju, svakako uvijek pretpostavlja neki odnos prema temporalnosti odreenih predmeta, ali oblik njihO\'e mogunosti uvijek je \'e dan. U stvari, sve se kree u
krugu, budUi da je prihvaena struktura jednog \Temena
koja je u biti samo posljedica bilo nekog zapaanja, bilo neke ideoloke koncepcije drutvenog totaliteta. Ali to kretanje
st\'arne ovisnosti koje prethodi lokalizaciji historijskih fenomena u \-remenu, nije kao tab'O zamiljeno u \Temenskoj
predstavi koja mu slui kao pretpostavka, pa moemo sebi
dozvoliti i luksuz da pronaemo (u stvari ponovo pronae
mo) pretpostadjenu strukturu tog vremena u determinacijama historije, Iz toga kretanja upravo proizlazi determinaci ja
povijesnog predmeta kao dogac1allja, prisutna ak i u njeg'ovom preispitivanju, u shvaanju da ne postoje samo doga.aji, tj. samo kratkotrajni fenomeni, nego i ne-doga;ji,
tj, dllga dogac1al1ja, dllgotrajllc pcmzal1ClZtllOsti (koje se po.
greno nazivaju strukturama).
Sjetimo li se problematike u cIJem okviru Marx
~nobitno misli S\'oj teorijski potln-at, ali koja nije isklju-

e1\O njego\'o dasnit\'o, problematike pcriodi;.acijc, moi e

mo iz toga iznli nekoliko konzek\'encija, Postavimo li problem prijelaza jednog naina proizvodnje u drugi u ob'ir tc
problematike, neemo moi izbjei oblik jeelinst\'enog line
arnog \Temena: mi moramo Ln'nomjerno misliti o efektima
.'i(rukiure Si akug naina pruiz\'odnj~ i o fenomenima prijelaza, smjetajUi ih ujedinst \eno vri jeme koje slUi kao
uk!'i/' ili ;.ajecillic.'ki potporal1j s\'akoj n~oguoj pO\'ijesnoj determinaciji. Mi nemamo pravo uspostavljati principijelne ili
metodoloke razlike izmedu analiza efekata jednog naina
proiz\'odnje i prijelaza s jednog naina na drugi, koji slijede
jedan za drugim ili koincidiraju u okviru toga \T~me~a, i
moemo razlikovati kretanja samo odreenji~a strukture
tog \'remena, kao dugo odnosno kratko trajanje, kontinuitet,
povremenost itd, Vrijeme periodizacije jest dakle nijeme

298

bez mogue prave raznolikosti, pa dopunske determinacije

koje su uklopljene u tok povijesnog slijeda, npr. u interval
prijelaza jednog naina proizvodnje u drugi, pripadaju istom
vremenu kao i ovi prijelazi, te je tako i kretal1je I1jihovc proizvod/Ije zajedniko.
Povrno itan je Marxa uostalom ne moe raspriti oblike te iluzije, ako 'se zadovolji shvaanjem da razliita
\Temena U analizi Kapitala nisu nita drugo do deskripti\'lli vid ili poc/recllc deterll1illacijc vremeIla openito. Mogu
e je tada pokuati izvesti osnovne operacije ija je mogu
nost sadrana u ideolokoj teoriji vremena: uklapanje raZ.i1ilz
vrcmena jedllih II druga. Segmentirana \'remena (vrijeme rada, vrijeme proizvodnje, nijeme prometa) mogue je upisali
u cikluse (cikliki proces kapitala); ti e ciklusi biti neminovno sloeni, ciklusi ciklusa, zbog nejednake brzine rotiranja raznih elemenata kapitala, ali u cjelini, oni e sa svoje
strane moi biti uklopljeni u ope kretanje kapitalistike reprodukcije (akumulacije) koju Marx, povodei se za Sismonclijem, opisuje kao spiralu; ta e spirala naposljetkU pokazivati jednu opu tCl/dellciju, orijentaciju prelaenja jednog
naina proizvodnje u drugi, redoslijeda naina proizvodnje
i periodizacije. Spajanje raznih vremena i uklapanje njihO\'ih oblika takvim jednim itanjem nee oito predstavljati nikakvu naelnu potekou, budUi ela je takva mogu
Ilost ve upisana u jedinstvenost vremena uope, \Temena
koje slui kao podloga svim tim kretanjima. Jedine su potekoe primjellc prilikom poisto\'jeivanja ['aza
jJlec!\'ia
nja prijelaza.
Najvanije u jednom takvom itanju
koje, kao
to e se \'idjeti, za mene nije isto polemiko umijee izlaganja - jest to to ono ukljuuje da s\'aki trenutak" \TCmena bude simultaliU miljen kao i1etci'iiiiilocija si'ih meu
\-remena koja su bila uklopljena jedna u druge - bila ta detcrminaeija neposredna ili naproti\' posredna, Da doncdemo
do kraja tu konzeb'enciju, u toj e se koncepciji strogo odrediti dato nijeme u kojem radnik trOi S\'oju snagu kao stanovitu koliinu ciruStlCIlOg rada. IrellutaJ.:: cikllIsa proiz\'oc!nog procesa (u kojem kapital postoji II obliku produktivnog
kapitala) i, na kraju, trcllutak Izistorije kapitalistikog nai
na pruiz\'ocinje (koji Lei S\OI11 preobraaju, ma kako elalek
taj bio).
Na osno\'i tahog ideolokog itanja mogue je
cjelokupnu marksistiku ekonomsku teoriju odrediti kao ~li
mm! il{/{, To se sh\'aanjc moglo koristiti pri pokuajima da
se Marx suprotstavi klasinoj i modernoj politikoj ekonomiji, na taj nain to se ove stavljalo na isto tlo i prida\'ao im isti ekonomski predmet, te se tako Marxu pripisi\'ala uloga moda i najznaajnijeg osnovaa dinamike teorije u politikoj ekonomiji (vidi npr. G, G, Granger, :'v1el!zoclo-

299

logie.. ~COllO}}liqlle). Timc sc u klasinoj i neoklasinoj ekonoml)1 moglo ukazati na ideju ekonomske ravIlotee, tj. na

stvo mora konstituirati kao preplitanje, ija je priroda ponajprije problematina, Marx je u povodu toga pisao:

statlku odnosa ekonomske strukture; u Marxa je, nasuprot,

>>Vidimo prema tome da se pitanje znanja o tome

kako se razliiti elementi drutvenoga kapitala, prema kojima su indi\'idualni kapitali samo komponente s autonomnom
funkcijom, mcdusobno zamjenjuju u procesu cirkulacije
u pogledu kapitala kao i u pogledu vika vrijednosti - Ile

:a:'note~ uvijek samo privremen moment operativnog zna-

cap, pOjednostavljenost izlaganja. Glavni predmet MarxO\'e

analize bio bi l'rije/lZc evolucije ekol1oll1ske strllkture analizirano u uzastopnim komponentama koje ine razn~ VITmena l":"apilala:
glan1i predmct marksistikog prouavanja
kapIlaiJslicke proizvodnje ukazuje se neumitno kao jedan dina~:iki lr~ces. Kapitalistika je akulIlulacija predmet prve
knJI~e !<-apllala. Pojam statike ravnotee oito je a priori
neprImjeren da se taj fenomen o?ie. Prosta reprodukci ja
kapitala ,l:e j~ jedall lTeillCl1ski proces, ali, to je samo pI:nl
apstrakcIja. Slstem sc obiljeava upravo reprodukcijom u
progresivnom omjeru, porastom i neprestanim kvalitativnim
preobraaj em kapitala, akumulacijom vika vrijecl:1osti. Kriz~,. u raznim njihovim vido\'ima, jm'ljaju se kao neka kromcna bolest sistema, a ne kao sluajnost. Cjelokupl1a slik(/
,

.,)l .

ekollollZske stvarnosti prCIIla tOIlZU je totallla ciillallZiz.irall{l."

(G. G. Granger, MetIlOciologie ecolloll1ique, p. 98).

U takvom tumacnju, u kojemu se i sama dinami~a kapitalistikog sustava ukazuje samo kao jedan moment,
Jedan lokalni \'id afirmacije relativnog i evolutivnog karaktera. zakona ekonomije, jasno se pokazujc struktura uklalJili/Ja l'relllella koju sam prije ve oznaio. Pojmovi historije
i dinamike postaju tako dvojnici, jedan popularan (historija),
drugi nauni (dinamika), budui da bi drugi izraavao upravo
determinaciju povijesnog kretanja na osnovi jedne strukture.
Uz ta dva pojma mogli bismo dodati i trei, onaj dijakrol1ije,
koji tu ne. bi pletstavljao nibknl nonl spoznaju, nego jednostavno Izrazavao oblik jedinst\'cne linearne temporo.lnos!i
kOJa JC sadrana u identifikaciji eh'a prethodna pojma.
Ali jedno tab'o i tanje Marxa u ci jelosti porie
Il.:inr konstituiranja pojmo\'a temporalnost i i p~\'ijesti u teo:'1.1 1. l\.alJi.~(lI(l, Ti suoysc. pojmo\'i mogli pojmiti (ili poc!razumJelJ) u njihovu uoblcaJenu znaenju, tj. u njihovoj idcolokoj
uporab], Ll tekstu kao to jc Predgovor Pri/oiZl!, od koie!'! smo
poi;!i: oni tu naprosto funkciju ela odrede i O;::iZCIL'C jedi1'"a teorijsko podruje ju llesagieciLllIO II iljegol'oj Slrukwri, Ali Ll
o.naliz~ll1la Kapitalu, kao to nam je dokazalo proum'anje
J7n'Obl~lle akumulacije i teildelIcije naina proiz\'odnje, oni
su prOizvedeni posebno i razliito: njihovo jedinstvo, umjesto e!? budc prctposta\"ljeno u jednoj uvijek ve danoj koncepCIJI \'!cmena uope, trcba da se izgrac1uje polazei od
.Jedne pocctne razlike koja odram'a sloenost analizirane cjeline. TL~ je mogua generalizacija naina putem kojega Ma'n
postavlJa problem jedinstva raznih ciklusa individualnih kapitala Ll sloenom ciklusu drutvenog kapitala: to se jedin-

300

rjeava prol/aval1jem obil1ilz preplit(l}zja preobra.aja Ll cirkulaciji roba koji su zajednika poj a
u postupcima cirkulacije kapitala i svake druge cirkulacije roba: lU je pOlrebalI
lIeki drugi l1Ietod prouavclllja, Do sada smo se zadovolja-

'""l

vali frazama koje, kad se poblie analiziraju, sadre samo

neodrelene ideje naprosto pozajmljene od preplitanja preobraaja svojstvenih bilo kojoj cirkulaciji roba, (Kapital, IV,
106)

Poznato je da je druga metoda prouavallja koja sadri u biti analizu reprodukcije cjelokupnog drutvenoga kapitala, dovela do paradoksalnog rezultata jedne sinkronine strukture odnosa izmec1u raznih grana drutvene proizvodnje u kojoj je posve ieznuo isti oblik ciklusa. Mec1utim jedina ona omoguuje misao o ispreplitanju razliitih cildusa individualne proiz\'odnje. Isto tako, kompleksno jedinstvo raznih \Temena historijske analize, onih koja zavisc
o postojanosti drutvenih odnosa i onih u kojima se ocrtan)
preobraaj drutvenih odnosa, u pn'om redu je problematino: ono mora biti izgrac1eno jednom drugom IIzelOdo;n
prOll(ll'wzja.

Odnos teorijske zavisnosti pojmova vremelIu i povijesti na taj je nain obrnut u odnosu na prethodni oblik
koji pripada empirijskoj ili hegelijanskoj historiji, ili ita
nju Kapitala koje implicite ponovo uvodi empirizam ili hegelijanstvo. Umjesto da strukture historije zavise o strukturi
vremena, strukture temporalnosti zavise o strukturama historije. Strukture temporalnosti i njihove specifine razlike
S/l'araju se u procesll kOllstiluirwzja poj1l1ova historije kao
nune determinacije njegova objekta. Definicija temporalnosti i njenih razliitih oblika tako postaje eksplicilllO nuna:
j eclnako tako neophoclnos t os milj en j a odnosa (ponezi vanj a)
raznih
t.' za
Ll
neophodnost.
U Marxo\'oj teoriji jedan sintctiki pojam nemena ne moe dakle nikad biti ncto unaprijed zadanu, nego
samo rez.u!wL Analize koje prethode u ovom izlaganju, omogum'aju nam u odrec1enoj mjeri anticipiranje tog rezultata
i predlaganje diferencijalne definicije pojmova koji su maloprije bili ispremijeani, Vidjeli smo da analiza odnosa koji
pripadaju jednom odrec1e17om nainu proiz.vodnje i sainja
vaju njegovu strukturu, moraju biti shvaeni kao konstituiranje jedne teorijske sinkronije: to je ono to jc, Ll pon)-

301

du kapitalistikog nacma proizvodnje, Marx mislio pod pojmom reprodukcije. Toj sinkroniji neumitno pripada analiza
svih efekata svojstvenih struktura naina proizvodnje. pojam dijak roll ije bit e dakle rezerviran za vrijeme prijelaza
jednog naina proizvodnje u drugi, tj. jedno vrijeme determinirano zamjenom i preobraajem proizvodnih odnosa koji sainjavaju dvostruku artikulaciju strukture. Tako postaje jasno da su genealogije sadrane u analizi prvobitne
akumulacije elemel1ti dijakrol1il1e analize, pa se nezavisno
od stupnja njihove teorijske razrade opravdava i razlika u
problematici i metodama izmeu onih poglavlja Kapitala koja su pos\'eena prvobitnoj akumulaciji i svih ostalih, a to
je razlika koja premauje s\'aku razliku u nainu izlaganja
ili knjien10m obliku. Ta razlika je posljedica strogog razliko\'anja izmeu sinkronije i dijakronije, a u prethodnom se tekstu nalazi i jedan primjer toga, na koji u se vratiti: od trenutka kad sam analizirao oblik dva odnosa (vlasni tvo, s tvarno pris vaj an j e) svo js tvena kapi talis tikom nainu proizvodnje i njihov meusobni odnos, utvrdili smo
kronoloko odstupanje Ll konstituiranju ta dva oblika, budui ela kapitalistiki odnos dasnitva (kapitalistiki proizvodni odnosi) kronoloki prethodi kapitalistikom obliku
stvarnog prisvajanja (proizvodnim snagama kapitalizma);
to je odstupanje Marx izrazio razlikom formalne supsumpcije rada kapitalu i njegove stvarne supsumpcije. Ja sam
tada primijetio da je to kronoloko odstupanje bilo kao takvo
ukilluto u sinkronikoj analizi strukture naina proizvodnje,
da je tada bilo nebitno za teoriju. To odstupanje, koje tada
isto i jednostavno nestaje, odista moe biti miljeno samo
u teoriji dijakronije, ono ini prikladni problem za dijaholIiku wlalizu (tu \'alja pridodati kako izrazi dijakronika
analiza, "dijakronika teorija nisu isto strogi, le da je
bolje rei analiza (ili teorija) clijakrollijc. Jer, uzmu li se
onije pojmo\'i sinkronije i dijakronije u znaenju koje ja
predlaem, izraz clijakronika teorija gubi Ll biti svaki smi,,210, jer je s\'aka teorija sinkronika ukoliko izlae sustavni
skup pojmovnih odreenja. U prethodnom je izlaganju Althusser kritizirao razlikm'anje sinkronije i dijakronije ukoliko
ono ukljuuje korelaciju predmeta ili vido\'a jednog te istog
predmeta, dokazujui kako ono u osnovi prcuzima cmpirisliku (ili hegelijansku) Sll'Llkmru \'remena, Ll kojoj je dijakroniko samo nastajanje sadasnjeg (sinkronikog l. Odmah
je jasno ela u tako prihvaenoj uporabi ne moe biti tako,
budui da sinkronija nije neka St1'ClrilCl sadanjost sun-emena sa sobom, nego sadanjost teorijske analize u kojoj su dane s\'e determinacije. Ta definicija dakle iskljuuje svaku korelacijll dva pojma, od kojih jedan oznaava strukturu mi
saonog procesa, a drugi jedan poseban, relativno autonoman
predmet misli, i to samo irenjem svoje spoznaje.

302

Sinkronib analiza naina proizvodnje ukljuuje

sa svoje strane isticanje nekoliko pojmova vremena koji
se funkcionalno razlikuju. Sva ta vremena nisu sama po sebi
izravIlo, dire/ul1o historijska, i nisu konstruirana stvarno na
osnovi jednog cjelovitog historijskog kretanja, nego nezavisno o njemu, i nezavisno jedna o drugim. Tako je vrijeme
drutvenoga rada (kojim se mjeri proizvedena vrijednost) izgraeno na oSl1m'i razlikovanja drutveno nunog rada i dru
tveno nepotrebnog rada, razlikovanja, koje Ll svakom trenutku ovisi o produktivnosti rada i od proporcije u kojoj je drut\'eni rad raspodijeljen na razne grane proiz\'odnje (vidi
Kapital, fr. izd" l, 59 i Povijest ekonomskih doktrina, fr. pr.,
l, 292-294). Vrijeme drutvenoga rada tako ne odgovara vremenu koje se dade empirijski utYl'diti, Ll kom radnik radi.
Na isti nain, cikliko vrijeme rotacije kapi lala sa svojim
razliitim momentima (n'ijeme proizvodnje, nijeme cirkulacije) i s\'ojim efektima (redo\'ito och'ajanje kapitala-nO\'ca,
promjena stope profita), izgrac1eno je na osnovi preobraaja
kapitala i razlikovanja postojanog kapitala i kapitala u opticaju.
Naposljetku, analiza tendencije kapitalistikog na,ina proizvodnje jednako tako stvara pojam o zavusnosti napredovanja proizvodnih snaga u odnosu na akumulaciju kapitala, prema tome, pojam o specifinoj temporalnosti razvitka proizvodnih snaga u kapitalistikom nainu proizvodnje.
Samo je taj moment, kao to sam predloio, mogue nazvati
dinamikom, tj, kretanjem razvitka lIlllltar strukture i njime
dovoljno odreenim (kretanje akumulacije), to se odvija
prema odreenom ritIlIu i brz.illi, o\'isno o strukturi, te posjeduje jednu neumitnu nepromjenljivu orijentaciju i beskonano odrava (reproducira) u drugaijim omjerima svojstva
strukture, S\'ojstveni ritam kapitalistike akumulacije ocrtava se II ciklusu kriza, dok njena svojstvena brzina odrazm'a ogranienje raz\'itka proiz\'odnih snaga, simultano,
kako kae 11,11211':'1:, ubrzanog i usporenog tj. resiprono oaranienje d\'a ju odnosa artilZulimnih u s u:uk turi (produkti~'ne
snage, kapitalistiki proizvodni odnosi). Nuna orijentacija
kretanja iskazuje se u po\'eanju postojanog kapitala u odnOSLl na \arijabilni kapital (proizyocinje sredSla\'a za proiz-

"

Ll ()Llnosu na

sr;.;dstaY(l za

potronju).

Oclrayanje S\'ojst\'a strukture posebno je oito u kretanju

proirenja Lrita: jer se jedno od sreds[a\'a koje kapiLalisL,
ili skup
talisla koristi ela bi sprijeio pad
ne stupe,
sastoji u lOm da se proiri podruje svog trita (\'anjskom
t IgO\'inol11):
O\'a wzwrasllja proturjenost (proiz\'odnje i po
tronje) trai rjeenje u proirenju iZl'(llljskog polja proiZ\'odnje, Ali to se \'ie razvija proizvodna snaga, to \'ie ona dolazi u sukob s uskom bazom na kojoj su zasnm'ani njeni odnosi potronje,. , (Kapital, VI, 257-258).

303

U toj izvanjskoj avanturi kapitalistika proizv'odnja dakle uvijek nailazi na svoje vlastito u11utranje ogranienje, tj, nju neprekidno i dalje odreuje njena vlastita
struktura.
Sal/lU se Ll \'remenu te dinarnike moe odrediti
clob:,,, kapitalistike proizvodnje, jedne njene grane ili jednog skupa proizvodnih snaga: to se doba mjeri upravo stupnjem odnosa postojanog i varijabilnog kapitala, tj, Ullutra,(!ljim orgwIskilli sastavom kapitala:
PO sebi je razumljivo da, to je starija kapitalistika pruizyocillja, vea je brojana masa akumulirana sa
svih strana i slabiji omjer koji nova proizvodnja zlata svake
godine dodaje toj masi itd. (K(lpiral, V, 120)

Ovo je vrlo znaajno jer pokazuje kako je samo

u \TemeilU dinamike - koje, kao to sam rekao, nije neposredno i vrijeme historije' - mogue odrediti i procijeniti
Ilapredovallja ili okaIljelosti u razvitku; odista, samo u tom
orijentiranom unutranjem vremenu mogue je zamisliti pov ijesne nejednakosti razvoja kao jednostavna temporalna odstupanja:
"Ono to se moe primijeniti na razne uzastopne
Slac/ije r(lzvoja u jednoj zemlji, moe se takoer primijeniti
Ila raZIle stadije razvoja koji si1lZultano i paralelIZo postoje
u raznim zemljama. U Ilerazvijelloj zemlji (unentwickelt)
gdje prvi sastav kapitala predstavlja prosjek, opa profitna
stopa iznosila bi 66,2j3?"o, dok bi u zemlji u kojoj je proizvodnja na mnogo viem stupnju iznosila 20%, na drugom, ..
moglo bi biti i ukidanja i obrata l'astojanja koje dijeli dvije
nacionalne profitne stope ako bi Ll manje razvijelzoj zemlji
rad bio manje produktivan: radnik bi morao vei dio svog
VTemena pos\'etiti reprodukciji svojih vlastitih sredstava za
opstanak ili njiho\'e vrijednosti, davao hi manje vika rada,
(j{apiwl, VI, 228)
Posljedice tog diferencijalnog ocll'ec1ivanja \'l'emcna i razlikovanja izmec1u \Temena elinamike i opeg povijesnog \Temena na aklUalnu problematiku nerazvijenosti
nijt:

ni

\Tijeme

ekonomske
'ilu\'i.:'':"'t

povijesti,

ako

::k');:onl~l:::

s {ha osnuvna razloga: prvo, tak\'a podj;.::;t koja

Se

bavi

5tV3.1"-

Ll !~~~~;~~n~2!1~'O~~~~~~~~~j ~, p~~~~~n d~~~~e;c ~t;~fr:;~c~ncd:~~~ij ~;~~~

teorijskum analizom izd\'ojenih naina proizvodnje, nego efeK"
Ilt:~()fi;\.0 t:.:nd;:;;1cija, T::lj z;l\.lL:ajni problem Dc ubzi Ll ?odruic
na:.! sndrL~nje analize, pn nlU illi pristupamo II slijedeem .pogla\lju (o l:fazamu
p!'ije1az3() 5a1110 na djelomian nain. Drugo doba prot~vodnJe o kOJem~ tu
~u\'urimo, kao ~to je vidljivo, nije neko st\'ojst\'U kr0I?-0loglJe, ono l!~ 07..naca\'a
starost kapitalistike proizvodnje, jer je to (}ol?~ uspore~.eno lzIl!eu V~SC ~~?nom~
~kih zona (ili ;>trlita-;() podvrgnutih kapitallstlckom nac}!lu rro::zvodnJe, ClJ! zna~
a i dDlazi do, dekata koje Dd jednog do, drugog podrUCja, od jedn'?) do drugDg
sektora, prenosi nejednakost prosjenog organs.kog sastava. ~aplt.aJa. 9\'1~no o
analizi "imoj, radit e sc D prosjen?m Drganskom sastavu llt ? JednOJ dlferen-,
ci ranoj analizi organskO'J sastava knpltala po granama J;rolzv~dnJe:. t31k.o se, ,dolaZI
do, proua\'anja efekata dominacije i nejednakog razvoja k,Ojl ukljucuje neJcd'!akost org3ns:ko~ snstava kapitula izmeu konkurentmh kapitala. To naravno nIJe
11:1; proTJicm, Ja ukazujem na njegovu JTIogunosL

}
I

l
I
I

(koja je omiljelo mjesto svih tEorijskih zbrka) ne moemo

ovdje izloiti, ali ono to prethodi omoguuje slutnju njihova kritikog znaenja.
Kao i prethodna, i ovo vrijeme dinamike (tendencije) determinirano je u sillkronoj analizi naina proizvodnje. Razlika izmeu dinamike i dijakronije je dakle otra,
te se dinamika ne moe pojaviti kao determinacija u polju
dijakronije gdje nije prikladna u onom obliku koji Marx analizira. Ta se razlika lako moe osvijetliti jednim paradoksom
posuenim iz analize drutva bez povijesti (taj izraz koji
nema upravo nikakva smisla, oznaava drutvene strukture
u kojima se dinamika pojavljuje u jednom osobitom vidu nerazvijenosti, kao to su indijanske zajednice o kojima Marx
govori u Kapitalu, II, 46-48): dogaaj koji predstavlja susret tih drutava i zapadnih drutava koja upravo prelaze
na kapitalizam (u osvajanjima, kolonizaciji ili raznim oblicima trgovakih odnosa) pripada svakako dijakroniji tih drutava, budui odreuje - grubo ili neto sporije - preobraaj njihova naina proizvodnje, a nikako dinamiCi tih drutava. Taj dogaaj njihove povijesti odigrava se II vrememl
njihove dijakronije, ne odigravajui se Ll vremenu njihove
dinamike. To je krajnji sluaj koji ini oiglednom pojmovu

razliku izmeu dva vremena i nunost da se misli na njihovu

artikulaciju.
Valja naposljetkU, u odnosu na ta razna shvaa
nja, postaviti pojam povijesti: moramo li ga npr. poistovjetiti s pojmom dijakronije u sjeanje na staru problematiku
periodizacije? Moemo li rei da je historija ta dijakronija
iji je osnovni teorijski problem analiza naina prelaenja s
jedne proizvodne strukture na drugu? Nesumnjivo ne, budui ela je ta stara problematika sada preobraena. Ona se
vie ne definira potrebom ))presjecanja linearnog \Temena,
to pretpostavlja apriornost tog referencijaInog vremena. Pitanje je sad kako teorijski misliti o biti prijelaznih perioda
u njihovim specifinim oblicima i varijaciji tih oblika. Problem "periodizacije u strogom smislu te rijei je dakle ukinut, ili, bolje rei, on je prestao pripadati vremenu znanstvene demonstracije, onome to Marx naziva redom ekspozicije
(sama ekspozicija jes[ nauka): periodizacija kao takva u najboljem je sluaju moment istraivanja, tj. jedan moment
prethodne kritike teorijskih materijala i njihovih tumaenja.
Pojam historije ne odgovara dakle nijednom posebnom momentu do kojih dolazi u teoriji kako 'bi se domislili diferencijalni oblici vremena. Opi, llespecificirani pojam povijesti
jednostavno je oznaka za jedan konstitucijski problem teorije istine (historijskog materijalizma): on oznaava tu teoriju u cjelini kao mjesto problema artikulacije raznih povijesnih vremena i varijacija te artikulacije. Ta artikulacija vie
nema nieg zajednikog s jedinstvenim modelom llklapanja

vremena jednih u druge; ona ne susree koil1cidencije kao oi

glednost, ve kao problem: prijelaz jednog naina proizvodnje u drugi tako moe izgledati kao moment sraza ili sporazuma izmeu vremena ekonomske strukture, politike borbe klasa, ideologije itd. Radi se o tomu da se otkrije kako
svako od tih vremena, npr. vrijeme tendencije naina proizvodnje postaje povijesnim vremenom.
Ali ako opi pojam historije ima funkciju da oznajedan konstitucijski problem teorije historije, onda on,
nasuprot prethodnim, ne pripada toj teoriji historije. I odista, pojam Jzistorije nije pojam teorije historije, kao to lli
pojam ivota nije bioloki pojam. Ti pojmovi pripadaju
samo epistemologiji tih dviju nauka, a kao praktiki pojmovi praksi znanstvenika kako bi oznaili i ograniili podruje te prakse.
ava

4. OBILJEJE PRIJELAZNIH FAZA

Ovdje u samo skicirati nekoliko pojmova koji
pripadaju teoriji dijakronije, te omoguavaju razmatranje
o prirodi prijelaza jednog naina proizvodnje u drugi. Kao
to smo vidjeli, Marx ne posveuje tom drugom momentu
teorije historije isti teorijski napor kao prvom. Moj je cilj u
tomu izvriti samo konstataciju onoga to je ve utvreno.
Analiza prvobitne akumulacije ulazi odista u poali sama po sebi ne ulazi
u definiciju prijelaznih razdoblja (prema kapitalizmu). Ana
liza prvobitne akumulacije odista, od poetka kapitalistikog
naina proizvodnje, pristupa jednoj genealogiji, za svaki elemenat posebice, koja se u prijelaznom razdoblju nastaVlja,
ali koja se jednim istim kretanjem \Taa i u okvire ranijeg
naina proizvodnje" Pokuaj definicije koji se iz nje mogu
povui, moraju se dakle prenijeti na drugu analizu, n~ analizu poclrije[la nego poetka kapitalistikog naina prOlzvodnje, analizu, koja prema tome ne bi ila od jednog elementa
drU2:0nlU, nego bi se vrila sa stajalita cjelokupne strukttIre,
U p;ouavanju mal1ufakture imademo odlian primjer te analize poetaka. ObliCi prijelaza upra\o su i sami obavezno naini proiz\oclnje.
druje dijakronikog prouavanja,

U prvom dijelu ovog izlaganja, proua~aj~i

manufakturu kao stanovit oblik odnosa stvarnog pnsvaJanja, odreen oblik "proizvodnih snaga, ostavio sam po str~
ni problem koji postaVlja kronoloko odstupanje u konstItuiranju strukture kapitalistike proizvodnje, izmeu formiranja njenih vlasnikih odnosa i formiranja njenih specifinih proizvodnih snaga. Kao to sam dokazao, taj prob-

306

lem ne ulazi u prouavanje strukture naina proizvodnje. Naprotiv, to odstupanje ini bit mal1ufakture kao prijelaz oblika. Pojmovi kojima se slui Marx da oznai to odstupanje,
jesu pojmovi stvarne supsumpcije i formalne supsumpcije (rada kapitalu). Formalna supsumpcija koja poinje
oblikom domae radinosti za raun kapitalistetrgovca a zavrava industrijskom revolucijom, obuhvaa sveukupnu povijest onog to Marx naziva manufakturom.
U stvarnoj supsumpciji krupne industrije, radnikova pripadnost kapitalu dvostruko je odreena: on, s jedne strane, ne posjeduje materijalna sredstva kako bi mogao
raditi za svoj raun (vlasnitvo sredstava za proizvodnju); s
druge mu strane, oblik proizvodnih snaga oduzima mogu
nost da sam, izvan organiziranog i nadziranog udruenog
radnog procesa stavi u pokret drutvena sredstva za proizvodnju. Dvostruka determinacija ini oiglednom homologiju
u obliku dva odnosa koji sainjavaju sloenu strukturu naina proizvodnje: oba se mogu oznaiti kao odvajanje radnika i sredstava za proizvodnju, a to opet znai da ti odnosi
jednako tako kroje svoje podrke, te za radnika odreuju
sredstva za proizvodnju, a za neradnika oblike individualnosti koji se pokrivaju. Radnici koji su, u procesu proizvodnje,
u odnosu apsolutnog nevlasnitva prema sredstvima za proizvodnju, sainjavaju kolektiv koji pokriva kolektivnog radnika sposobnog da stavi u djelo podrutvovljena sredstva
za proizvodnju krupne industrije, te da na taj nain stvarno
prisvoji prirodu (predmete rada). T u dakle, pod imenom
stvarne supsumpcije opet nailazimo na ono to je Marx
unio u Predgovor Prilogu kao korespondenciju izmeu proizvodnih odnosa i stupnja proizvodnih snaga. Moemo, prema
tomu tono odrediti u kom smislu valja uzeti termin korespondencije, Kako oba odnosa mec1u kojima postoji homologija pripadaju istoj razini, sainjavajui sloenost proizvodne
strukture, ta korespondencija n" moe biti neki odnos pre\'oenja ili reprodukcije jednog od strane drugog (oblika proizvodnih snaga oblicima proizvodnih odnosa): nijedan od
njih ne biva podreen drugom, nego je rad taj koji je supsumiran pod kapital, i ta je supsumpcija stvarna kad je
lako dvostruka determinirana. Korespondencija j", dakle s\"a
sadrana Ll jedinstvenom krojenju "poc!rki proizvodne
strukture i onom to sam maloprije naz\"ao uzajamnim ograjednog odnosa drugim. Jednako iako postaje jasno
da je ta korespondencija u biti potpuno razliita od svake
druge korespondencije izmeu raznih stupnjeva drutvene
strukture: ona se ut\Tuje u strukturi jednog posebnog nivoa (proinodnje) i posve o njemu ovisi.
t

U formalnoj supsumpciji, nasuprot, pripadnitvo radnika kapitalu odreeno je samo njegovim apsolutnim
nevlasnitvom sredstava za proizvodnju, a nikako oblikom

307

proizvodnih snaga koje su jo organizirane prema naelima

obrta. Povratak obrtu ini se da nije iskljuen za svakog radnika. Zato Marx kae da je pripadnitvo radnika kapitalu
tu jo sluajna pojava:
U poetku kapitala, njegova vlast nad radom
ima 'isto formalan i gotovo sluajan karakter. Radnik tad
radi po nareenjima kapitala samo zato to je prodao svoju
snagu; on radi za njega samo zato to 'nema materijalnih
sredstava da radi za svoj vlastiti raun (Kapital, II, 23)
Ta odsutnost vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju za neposrednog proizvoaa radnika, meutim nije
nimalo sluajna: ona je rezultat povijesnog procesa prvobitne akumulacije. U tim uvjetima nema, pravo rekavi, homologije meu oblicima dvaju odnosa: sredstva za proizvodnju; manufakturi i dalje stavljaju u djelovanje pojedinci, u
uem smislu rijei, ak i kad njihovi parcijalni proizvodi
moraju biti sastavljani kako bi od njih mogao nastati potroni predmet na tritu. Rei emo dakle da oblik sloenosti
naina proizvodnje moe biti bilo korespondencija, bilo nekorespondencija dvaju odnosa, proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. U obliku ne-korespondencije, koji se javlja u prijelaznim fazama kao to je manufaktura, odnos izmeu ta
dva odnosa vie nema oblik uzajamnog ograniavanja, nego
postaje preobraaj jednog zbog djelovanja drugog: to pokazu ie svaka analiza manufakture i industrijske revolucije, u
ko'joj kapitalistika priroda proizvodnih odnosa (nunost
stvaranja vika vrijednosti u obliku relativnog vika vrijednosti) odreuje i regulira prijelaz proizvodnih snaga u njihov
specifini kapitalistiki oblik (industrijska revolucija izgleda
kao metoda formiranja relativnog vika vrijednosti iznad
svake unaprijed utvrene kvantitativne granice), Reprodukcija te specifine sloenosti, reprodukcija je tog djelovanja
jednog odnosa na drugi,
Tako se dogaa da se, u sluaju korespondencije
ili u sluaiu ne-korespondencije, odnos izmeu dva odnosa
nikad ne n;oe analizirati u terminima transpozicije, prijevoda (ak ni deformiranog) s jednog na dmgi, nego u termini,na
i
naina, lJ jcclnGl11 je sluaju rije
o uzajamnom ogrania\'anju djelotvornosti oba odnosa, a u
drugom o preobraaju jednog na osno\'i djelotvornosti drugog:
Minimalna veliina kapitala u rukama pojedinaca sada se pred nama pojavljuje u posve drugom vidu: to je
koncentracija bogatstva potrebnih za preobraaj individualnih radO\'a u drutveni i kombinirani rad, ona postaje materijalna baza promjena koje e pretrpjeti nain proizvodnje.
(Nain proizvodnje valja shvatiti u ogranienom smislu
oblika proizvodnih snaga.) (Kapital, II, 23)

308

Ono to se nekada nazivalo zakonom korespondencije izmeu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, bilo bi dakle mnogo bolje, kao to to predlae Ch. Bettelheim,
nazvati zakonom korespondencije ili ne-korespondencije potrebne izmeu proizvodnih odnosa i karaktera proizvodnih
snaga (u: Les cadres socio-ecolZomiques et l'organisation de
la PzalZifiratio/1({, V, Ecole des Hautes Etudes, 1965). Tako e
on iznijeti da je pravi predmet zakona korespondencije odreivanje djelovanja unutar proizvodne strukture i raznovrsni nain tog odreenja, a ne neki iz.raajni odnos koji je samo nalije jednog mehanikog kauzaliteta.
Od oblika te unutranje korespondencije proizvodne strukture za\'isi nain korespondencije izmec111 raznih
stupnjeva drutl'ene struktllre koja je prikladnije nazvana
nainom aTtikulacije tih stupnjeva. U prethodnom tekstu ve
smo naili na tu artikulaciju u dva oblika: s jedne strane u
determiniranosti zadnje presudne instancije u drutvenoj
strukturi koja ovisi o kombinaciji svojstvenoj nainu proizvodnje o kojemu je rije; s druge strane, u povodu oblika
proizvodnih snaga svojstvenih kapitalu i naina posredovanja nauke u njihovoj historiji kao determinaoiji granica u
kojima djelovanje jedne prakse moe izmijeniti drugu, od
koje je relativno nezavisna. Tako je nain posredovanja zn~
nosti u praksi ekonomske proizvodnje odrec1en novum obllkom svojstvenim proizvodnim snagama (jedinstvu sredstava i predmeta rada). Poseban oblik korespondencije O\'is1 o
strukturi dviju praksi (prakse proizvodnje, teor'ijske prakse):
on tu dobija oblik primjene znanosti, u uvjetima koji su odreeni ekonomskom strukturom.
Mi moemo poopiti taj tip odnosa izmeu dV1ije
relativno autonomne instancije, koji se, npr" nalazi i u odnosu izmeu ekOllOl11ske prakse i politike prakse, u oblicima
klasne borbe i drave. Marxove su indikacije tu mnogo podrobnije, premda Kapital ne sadri posebnu teoriju klasne
borbe, prava i drave. I tu je korespondencija analizirana
kao nain posredovanja jedne prakse u granicama koje odreuje druga praksa, Ono vrijedi za posredovanje klasIle borbe
Ll gianicama koje odreuje ekonomska struktura: u poglavljima o rad II 0111 dalZu i o piaallla i IzajCl.lJlllini, Marx nam
dokazuje ela su te veliine pod\Tgnute promjeni koja nije
odreena samom strukturom i ovisi o odnosu snaga. Ali promjena se zbiva samo u odreenim granicama (Grenzen) koie su dane u strukturi: ona dakle posjcduje samo relativnu
~utonomiiu. To isto \Tijedi za posrcdo\'anje prava i c1ra\'c II
ekonomskoj praksi koju Marx analizira na primjeru tvomi
kog zakonodavstva: posredovanje drave je dvostruko determinirano, svojim oblikom openitosti koji ovisi o posebnoj
strukturi prava, te svojim djelovanjima koja su diktirana

309

nunostima ekonomske prakse (zakoni o porodici ti obrazovanju reguliraju rad djece, itd.).
Ni u tom sluaju mi dakle ne nailazimo na neki
odnos transpozicije, prevoenja ili obinog lizraavanja izmeu razliitih instancija drutvene strukture. Njihova se
korespondencija moe zamisliti samo na osnovi nJihove
relativne autonomije, njihove vlastite strukture, kao sistem
intervencija tog tipa jedne prakse u drugoj (ja tu, naravno,
oznaavam mjesto jednog teorijskog problema, a ne iznosim
jednu spoznaju). Te su intervencije onog tipa koji smo malo
prije naveli, pa su prema tome u svom naelu ireverzibilne:
oblici intervencije prava u ekonomskoj praksi nisu istovjetni
s oblicima intervencije ekonomske prakse u pravnoj praksi,
tj. s djelovanjima koje na pravni sustav, upravo uslijed njegove sistematinosti (koja i sama sainjava jedan sistem
unutranjih ogranienja), moe imati ne.kJi preobraaj dik
tiran ekonomskom praksom. Isto tako jasno je da se klasna
borba ne svodi na borbu za nadnice i radno vrijeme, koja je
samo jedan njen moment (autonomizacija i ekskluzivno shvaanje tog momenta u okviru politike prakse radnike klase
svojstveni suekonomizmu koji upravo hoe da sve ne-ekonomske instancije drutvene strukture svede na jednostavne
odnose, transpozicije ili fenomene ekonomske osnovice. Korespondencija izmeu stupnjeva prema tomu nije jednosta<
van odnos, nego sloen skup posredovanja.
Moemo se sada \'rabiti problemima prijelaza jednog naina proizvodnje u drugi, na osnovi diferencijalne analize drave, prava, politike sile u konstituiranom nainu
proizvodnje i u pI1ijelaznoj fazi. Ta diferencijalna analiza implicitno je sadrana u analizama tvomikog zakonodavstva
(Ka pital, II, 159-178) i sal1gviral1og zakonodavstva koje
ulazi u prvobitnu akumulaciju (Kapital, III, 175-183). Umjesto posredovanja reguliranog ogranienjima naina proizvodnje, prvobitna nam akumulacija otkriva jedno posredovanje
politike prakse u njenim raznim oblicima, iji je rezultat
transformacija i fiksiranje ogranienja naina proizvodnje:
Buroazija se u nastanku ne moe osloboditi stalnog uplitanja c1ran~; ona sc njome slui kako bi regulirala"
nadnice, tj. da ih snia\"a na pogodnu razinu, kako bi produila radni dan i odrala radnika na eljenom stupnju ovisnosti. Ovo je jedan od bitnih momenata prvobitne akumulacije (III, 179).
Neke (od raznih metoda prvobitne akumulacije
koje se razvijaju u kapitalistikom razdoblju) zasnovane su
na uporabi grube sile, ali sve bez razlike eksploatiraju dravnu mo koncentriranu i organiziranu snagu drutva, da bi
silovito ubrzali prijelaz feudalnog ekonomskog poretka u kapitalistiki poredak i skratili prijelazne faze. Sila jest odista

310

babica svakog starog drutva u trudovima. Sila je ekonomski faktoI' (III, 193).
Oblici prava, dravne politike, nisu u prijelaznom
kao ranije (artikulirani sa svojstvenim
ogranIenjima proizvodne strukture), nego odvojeni u odnosu na ekonomsku strukturu: analize prvobitne akumulacije
pokazuju, usporedo sa silom kao ekonomskim faktorom,
predlljaenje prava i dravnih oblika nad oblicima kapitalis<
tike ekonomske strukture. To e se odvajanje izraziti ako
se kae da nam se korespondencija ovdje ponovo ukazuje Ll
obliku Ile-korespondencije izmeu raznih razina. U razdoblju prijelaza postoji ne-korespondencija zato to nain uplitanja politike prakse, umjesto da sauva granice i svoja
djelovanja proizvede pod njihovom determinacijom, te granice pomie i mijenja. Ne postoji prema tomu neki opi oblik
korespondenci je razina, nego varijacija oblika koji ovise o
stupnju autonomije jedne instancije Ll odnosu na drugu (i na
ekonomsku instanciju) i od naina njihova uzajamna uplitanja.
Zavrit u ove vrlo shematske ,indikacije pripomenom da je teorija o odvajmljima (u ekonomskoj strukturi,
izmeu instancija) i oblicima ne korespondencije mogua iskljuivo putem dvostrukog povezivanja sa strukturom dvaju
naina proizvodnje, u smislu koji smo definirali na poetku
ovog izlaganja. U sluaju manufakture npr. definicija ne-korespondencije za\fisi o definiciji oblika individualnosti koji
su determinirani u obrtnitvu, s jedne strane, te u kapitalistikom vlasnitvu nad sredstvima za proizvodnju s druge
strane. Jednako, razumijevanje prednjaenja prava zahtijeva
poznavanje struktura politike prakse u ranijem nainu proizvodnje, kao i elemenata kapitalistike strukture. Uporaba
sile i n jenih ureenih oblika (intervencijom drave i prava)
zavisi o oblicima i funkcijama politike instancije u feudalnom drutvu.
razdoblju

prilagoeni

Prijelazna razdoblja dakle obiljeava, istodobno s

oblicima ne-korespondencije, koegzistelicija vie naina proizvodnje, Tako manufaktura nije samo u kontinuitetu s obrtom, s obzirom na prirodu proizvodnih snaga, nego pretpostavljai njegovu stalnost u odreenim granama proizvodnje
(II, 56), pa ga ak pored sebe i razvija (II, 57). Manufaktura
prema tome nije nikad jedan nain proizvodnje, ve je njeno jedinstvo koegzistencija i hijerarhija dva naina proizvodnje. Krupna industrija se nasuprot tome brzo iri iz jedne
proizvodne grane na s\"e ostale (II. 69). Prema tome se ini
da odvajaIlje odnosa i instancija u prijelaznim razdobljima
samo odraava koegzistel1cijll dva (ili vie) naina proizvodIlje
u jednom jedinom simultanitetu i dominaciji jednog nad
drugim. Potvruje se tako da i o problemima dijakronije
valja misliti u okviru problematike teorijske sinkronije:

311

problemi prijelaza i oblika prijelaza jednog naina proizvodnje u drugi, problemi su sinkronije koja je openitija od sinkronije samog naina proizvodnje koja obuhvaa nekoliko
sistema ,i njihove odnose (prema Lenjinu, u Rusiji je, u poetku razdoblja prijelaza na socijalizam, postojalo i do pet
koegzistirajuih naina proizvodnje, nejednako razvijenih i
organiziranih, u jednoj hijerarhiji s dominantom). Analizu
tih odnosa dominacije Marx je samo skicirao, i ona sainjava
jedno od glavnih podruja otvorenih istraivanja njegovih
sljedbenika.

Kao to se vidi, nae izlaganje dospijeva do otvorenih problema i ne moe pretendirati ni na to drugo do na
to da ukae na otvorene probleme ili da ih stvori. Rjeenje
tih problema nemogue je predloiti bez novih produbljenih
istraivanja. Drugaije ne moe biti, uzme li se u obzir da
Kapital o kom razmiljamo, zasniva odista jednu novu znanstvenu discipIinu, tj. otvara jedno novo polje znanstvenoga istraivanja. Nasuprot zatvorenosti koja ini strukturu jedne
ideoloke oblasti, ta je otvorenost tipina za nauno polje.
Ako je nae izlaganje imalo neki smisao, ono se moglo sastojati samo u tom da u najveoj moguoj mjeri definira teorijsku problematiku koja zasniva i ot\"ara to polje, u tom da
raspozna, identificira i formulira probleme koje je Marx ve
postavio i rijeio, ,i na kraju, u toj spoznaji, da u Marxovim
pojmovima i oblicima analize otkrije sve ono to nam moe
omoguiti identificiranje i postavljanje novih problema koji se sami od sebe ocrtavaju u analizi ve rijeenih problema,
ili se ukazuju na vidokrugu polja koje je Marx ve prouio.
Otvaranje toga polja povezano je s postojanjem problema ko
je valja rijeiti.
Pridodat u da nije sluajnost to neki od tih
problema koje postavljamo polazei iskljuivo od itanja Kapitala, dakle jednog stogodinjeg djela, mogu neposredno,
ak i danas, zadirati u neka pitanja suvremene politike i
ekonomske prakse. U probiemima teorijske prakse uvijek se
radi o problemima i zadacima drugih praksi, u obliku svojstvenom teorijskim problemima, tj. u obliku stvaranja pojmova koje njihova spoznaja moe pruiti.