Professional Documents
Culture Documents
Najcesca Trovanja
Najcesca Trovanja
UNIVERZITETA U BEOGRADU
i
VETERINARSKA KOMORA SRBIJE
VITOMIR UPI
TROVANJA
U VETERINARSKOJ MEDICINI
Dijagnostika i terapija
Autor
Prof. dr Vitomir upi
RECENZENTI
Prof. dr DRAGIA TRAILOVI
Fakultet veterinarske medicine, Beograd
Prof. dr SILVA DOBRI
Vojnomedicinska akademija, Beograd
Izdava
Veterinarska komora Srbije
Beograd, Bulevar osloboenja 18
SADRAJ
Strana
UVOD ..................................................................................................... 5
DIJAGNOZA TROVANJA .................................................................... 6
NAINI LEENJA TROVANJA .......................................................... 7
OPTA TERAPIJA TROVANJA ...............................................................
7
SIMPTOMATSKA ILI POTPORNA TERAPIJA ........................................
9
UPOTREBA SPECIFINIH ANTIDOTA .................................................. 10
KLINIKA SLIKA I TERAPIJA NAJEIH TROVANJA
U VETERINARSKOJ MEDICINI ........................................................ 11
ORGANOFOSFORNA JEDINJENJA ....................................................... 11
ORGANOHLORNA JEDINJENJA ........................................................... 13
ANTIKOAGULANTNI RODENTICIDI ...................................................
14
PIRETRINI .............................................................................................
17
PIRETROIDI ..........................................................................................
18
AFLATOKSINI ......................................................................................
18
PAPRAT, BUJAD (Pteridium aquilinum) .................................................
20
LITERATURA .......................................................................................... 22
UVOD
Danas se u svetu svakodnevno koristi veliki broj hemijskih jedinjenja.
Znaajan deo ovih sredstava ine pesticidi. Gotovo da nema grane ljudske
delatnosti, gde ova sredstva nisu nala svoju primenu, a poljoprivredna
proizvodnja postala je praktino nemogua bez njihove primene. Odreeni
pesticidi (na primer insekticidi i rodenticidi) imaju veliku korist i u zatiti
ljudi, a naroito domaih ivotinja od brojnih tetoina.
Naalost, u mnogim sluajevima, svedoci smo da se ova sredstva i to pre
svega u poljoprivredi prilino neracionalne koriste. Stoga se automatski
poveava i stepen rizika, da e odreena hemikalija lake i bre doi u
kontakt sa domaim ivotinjama i kod njih izazvati trovanje.
Kod domaih ivotinja trovanja najee mogu prouzrokovati razni
insekticidi (ovicidi, larvicidi, adulticidi, atraktanti i repelenti), rodenticidi
(raticidi i muricidi), fungicidi, limacidi (moluskicidi) i herbicidi (silvicidi,
desikanti i defolianti). Meutim, mada ree, trovanja kod ivotinja mogu
uzrokovati i neke biljke (odnosno alkaloidi, glikozidi i saponini-toksine
materije sadrane u njima), koje ivotinje mogu konzumirati, naroito kada
su gladne, kao i lekovi.
Trovanja domaih ivotinja, uzrokovana pesticidima najee se
manifestuju u svom akutnom obliku, dok je broj hroninih trovanja, bez
obzira na veliku upotrebu ovih hemikalija u dananje vreme, daleko manji,
jedva da se desi u vie od jednog sluaja na 100 ivotinja, bilo koje vrste.
Dijagnoza, trovanja, najlake se postavlja u onim sluajevima, gde postoje
dokazi o kontaktu ili povezanosti bolesti sa potencijalnim toksinim
agensom ili dokazi da je ivotinja viena da konzumira, odnosno da je bila
izloena specifinom otrovu.
Da li e se odreeni simptomi razviti i u kolikom stepenu, zavisie od
koliine apsorbovanog otrova, zatim vrste i starosti ivotinje, njenog opteg
zdravlja, individualnih varijacija i drugih potencirajuih ili
predisponirajuih faktora.
6
DIJAGNOZA TROVANJA
Kada se oigledno zdrava ivotinja iznenada pronae mrtva ili veoma
bolesna, tada se pred doktorima veterinarske medicine odjednom nae
veliki broj pitanja. Od svih tih pitanja, ipak najvanija su dva, a to su:
1. Da li je ivotinja otrovana?
2. Ako je zaista tako, onda, kojim otrovom?
Iako neki otrovi izazivaju relativno specifine simptome bolesti, veina ih
ipak ne izaziva, pa se taan uzrok bolesti (osim ako ne postoje dokazi o
konzumiranju i izloenosti odreenom otrovu), moda nikada ne otkrije.
U svakom sluaju, da bi to pre i sa velikom tanou utvrdili dijagnozu
moramo skupiti to vie informacija, a njih emo dobiti preko:
- anamneze,
- klinike slike,
- patoanatomskog pregleda (ukoliko je ivotinja uginula),
- hemijsko-toksikoloke analize
- testa na laboratorijskim ivotinjama.
Dijagnoza se najlake i najbre moe utvrditi ukoliko je ivotinja viena,
odnosno ukoliko je vlasnik ivotinju video da konzumira odreeni otrov. U
tom sluaju vlasnika treba zamoliti da ga donese sa sobom (ako ga jo ima)
ili eventualno ambalau sa etiketom. Etiketa e mnogo pomoi ukoliko se
na njoj mogu pronai, odnosno proitati podaci o sastavu, tj. koju ili koje
aktivne supstancije dati otrov sadri, kao i eventualno trgovako, odnosno
komercijalno ime preparata.
Pored podataka dobijenih preko anamneze, treba svakako posmatrati
ivotinju i na osnovu klinikih simptoma (naroito ukoliko su specifini za
odreeni otrov) pokuati utvrditi dijagnozu.
Ukoliko je ivotinja uginula, onda je preporuljivo da se uradi obdukcija i
napravi pato-anatomski pregled.
7
- slanom vodom (dve ajne kaike pune soli u olji tople vode),
- senfom i vodom,
- ipekakuanom (10% sirup) razblaenom 1:1 u vodi (za pse 10-20 ml i
make 2-5 ml,
- bakar-sulfatom (25-75 ml, 1% rastvor)
- rastvorom vodonik-peroksida (5-25 ml),
- apomorfinom (0,1 mg/kg s.k. ili i.m.- apomorfin ne treba koristiti kod
maaka i svinja),
- ksilazinom (0,25 do 0,5 ml, s.k. - 2% solucija, psi).
- Pored toga, moe se izvriti gastrina lavaa (ispiranje) sa toplom vodom,
fiziolokim rastvorom (10 ml/kg) (nekad natrijum bikarbonat) ili
medicinskim ugljem u vodi. Koristi se samo ako od ingestije otrova nije
prolo vie od 2 do 3 asa.
- Kod preivara se moe izvriti rumenotomija, odnosno gastrotomija
(fiziki isprazniti sadraj),
- Laksativi ili purgativi se mogu primeniti, naroito kod velikih ivotinja,
da ubrzaju ekskreciju otrova. Preporuena laksativna sredstva su: natrijum
sulfat, magnezijum sulfat (oralno) u raznim koncentracijama (do 20%) i
dozi koja iznosi 2-25 g za male ivotinje i 100-200 g za velike ivotinje.
- Moe se pokuati i sa primenom medicinskog uglja ili kaolina ili krede u
cilju to vee adsorpcije otrova. Medicinski ugalj treba koristiti nekoliko
minuta do 24 asa nakon ingestije. Poeljno ga je primeniti pre emetika.
Velikim ivotinjama se daje u dozi od 250-500 g, a malim u dozi od 5-50 g.
Kao univerzalni antidot moe se primeniti smea koja se sastoji od 10 g
medicinskog uglja, 5 g magnezijum oksida, 5 g kaolina i 5 g tanina u 200
ml vode.
- U optoj terapiji se u cilju neutralizacije otrova u digestivnom traktu jo
mogu koristiti vodeni rastvori albumina, koji su sposobni da formiraju
nerastvorljive komplekse sa tekim metalima i koji neutraliu kiseline i
baze, zatim tanini (precipitiraju teke metale, alkaloide itd.), kao i gvoe
hidrat u feri obliku. Pored toga, veruje se da mleko esto deluje kao najbolji
opti antidot. Meutim, mleko pospeuje apsorpciju otrova, naroito
10
Kada je otrov poznat, tada se moe koristiti specifini antidot, ali ovo je
naalost mogue samo u malom broju sluajeva (jer nema toliko antidota).
Specifina terapija ukljuuje i primenu:
- vitamina K1 (trovanje antikoagulasima),
- kalcijum EDTA (trovanje olovom),
- dimerkaprol (trovanje arsenom, solima i oksidima ive, kalajom i zlatom),
- atropin, oksimi, diazepam (trovanje organofosfatima),
- desferoksamin (trovanje gvoem),
- kuprimin, penicilamin (trovanje bakrom),
- flumazenil (trovanje benzodiazepinima),
- etanol (trovanje metanolom, etilen-glikolom),
- acetilcistein (trovanje paracetamolom),
- aneurin (trovanje papratima),
- cimetidin (tetni efekti NSAIL),
- natrijum-nitrit (trovanje cijanidima),
- natrijum-tiosulfat (trovanje cijanidima)
11
14
15
ANTIKOAGULANTNI RODENTICIDI
16
18
19
AFLATOKSINI
20
S u b a k u t n i i h r o n i n i o b l i k t r o v a n j a kod svinja
protie sa gubitkom apetita, umanjenom plodnou, slabljenjem
lokomotornog sistema, zatim nastaje slabiji rast kostiju, javlja se lordoza i
prisutna je veoma izraena utica.
Kod ovaca nastaje blaga hipertermija i hemoragina dijareja.
Patoloke promene.- U akutniom obliku se u organizmu trovanih ivotinja
moe zapaziti kongestija, nekroza, eksudativni hepatitis, hemoragije na
srcu, pluima, pankreasu i gastrointestinalnom traktu.
Kod hroninog oblika nastaju promene na jetri kao to su: adenokarcinom,
noduli, fibrozna atrofija, koja moe progredirati do prave ciroze
(prolongirani sluajevi).
Tretman.- U leenju je najvanije ukloniti uzrok intoksikacije. Da ne bi
dolo do trovanja (naroito ivine) obavezno treba vriti kontrolu hrane
kojom se hrane. Nivo aflatoksina u hrani ne sme biti vei od 0,2 ppm-a za
adultne ivotinje.
Poveanje sadraja cinka u hrani, i po mogunosti selena i medicinskog
uglja, moe biti od velike koristi u leenju trovanih ivotinja.
PAPRAT, BUJAD (Pteridium aquilinum)
LITERATURA
1. Andrews, A.H. and Humphrey, D.J. 1982. Poisoning in Veterinary
Practice. National office of Animal Health. Enfield, Middlesex,
England.
2. Bandal, K.S., Marco, J.G., Leng, L.M. 1981. The pesticide chemist and
modern toxicology. Washington, D.C.: ACS symposium series, 160.
3. Bartik, M. and Piskac, A. 1981. Veterinary Toxicology. Elsevier.
Amsterdam.
4. Brander, G.C., Pugh, D.M., Bywater, R.J., Jenkins, W.L. 1994.
Veterinary Applied Pharmacology and Therapeutics. Bailliere Tindall.
London, Philadelohia, Toronto.
5. Bruere, A.N., Cooper, B.S. and Dillon, A.E. 1990. Veterinary Clinical
Toxicology. Veterinary Continuing Education. Palmerston North. New
Zeland.
6. Campbell, A. and Hodgson, L. 1994. The Veterinary Poisons
Information Service - an outline of the service and review of enquires
in 1993. In: Proceedings of the 6th International Congress, p. 112.
Blackwell Scientific. Oxford.
7. Chalermchaikit, T., Felice, L.J., Murphy, M.J. 1993. Simultaneous
determination of eight anticoagulant rodenticides in blood serum and
liver. J. Anal. Toxicol.,17(1):56-6.
8. Chow, E.Y., Haley, L.P., Vickars, L.M., Murphy, M.J. 1992. A case of
bromadiolone (superwarfarin) ingestion. CMAJ1;147(1):60-2.
9. upi, V: Najea trovanja u veterinarskoj medicini, Struna knjiga,
Beograd, 1999.
10. Jeantet, A.Y, Truchet, M., Naulleau, G., Martoja, R. 1991. Effects of
bromadiolone on some organs and tissues (liver, kidney, spleen,
blood) of coypu (Myocastor coypus). C. R. Acad. Sci. III, 312(4):1495.
11. Lorgue, G., Lechenet, J. and Riviere, A. 1996. Clinical Veterinary
Toxicology. Blackwell Science. Oxford, London
12. Medleau, L., Dawe, D.L. and Calvert, C.A. 1983. American Journal of
Veterinary Research. 44, 176-180.
13. Rosenthal, R.C. 1985. Handbook of Small Animal Therapeutics,
Churhill Livingstone. New York pp. 175-188.
23
24