Professional Documents
Culture Documents
Скрипта За 4. Колоквијум
Скрипта За 4. Колоквијум
Posle WW2 se javila se teza da razvijeno potroako dutvo vodi nestanku klasa.
Osnovna ideja jeste da su sada svi srednja klasa, a ako su ssvi srednja klasa onda
zapravo klase i ne postoje. Umesto klas. druva nastaje masovno drutvo, a na masovno
drutvo je nemogue primeniti klasnu analizu.
Nizbet se slaga sa tom idejom. On smatra da klasnost u industrijskim drutvima 19. veka
nije posledica industrijskog razvoja, ve zadravanja starih hijerarhijskih struktura iz
premodernog vremena. Ta drutva su nastavila da trae stalee i u novim drut.
grupama. Tako je nastala predstava o klasama-industrijskim varijantama tradicionalnih
stalea. Mautim, sa okonajem demokratizacije drutva, sa pravom glasa koje dobija
svaki pojedinac, klasa u onom smislu vie ne postoji, tj. postoji ali samo kod
sociologa.Ipak klase su i dalje , za sociologe, ostale najznaajnije skupine i u savremenim
dutvima.
Robert Holton (Ima li klasna analiza budunost? Maks Veber i liberalni izazov
shvatanju klase kao Geteinschaft-a) Holton misli da se dosadanaj upotreba klasa moe
predstaviti preko Tenisovih pojmova GETEINSCHAFT i GESELLSCHAFT. Neki
sociolozi pod kalsom podrrazumevaju zajednicu (GETEINSCHAFT), dok dugi je vide
kao vie kao drutvo. Ako zajednicu i drutvo stavimo na du dobija se
GETEINSCHAFT- GESELLSCHAFT osa, preko koje se mogu uoiti 3 najznaajnija
poloaja pri upotrebi klase.
1. Jako znaenje klase (krajnje levi poloaj). On se nalazi na gmajnaft delu spektra, i tu
je klasa izraz i strukturalne raspodelel moi, nejednakosti i eksploatacije, ali i izraz
grupne svesti. Predstavnik je Marks. U ovoj varijanti se celo dutvo vidi kao rezultat
delovanja i sukobljavanja zajednica, a kako je najvanija zajednica klasa, sociolozi s
emoraju baviti najvie njom.
2. Slabo znaenje pojma klase (krajnje desni poloaj). On se nalazi u gezelaft delu, a
klasa je tu samo jedan od obrrazaca nejednake aspodele moi. Predstavnik je Veber. U
ovoj varijanti klasa je koristan instrument za socioloko orue za objanjavanje
drut.poloaja pojedinca, ali ne i za objanjenje politikih kretanja ili svetske istorije.
3.Umereno jak pojam klase (srednji poloaj), nalazi se na sredini ove ose. Tu je klasa
glavna dimenzija drut. nejednakosti koja iam veze sa politikom i drutvenom
promenom. Ali ta veza nije ni nuna ni direktna. Predstavnik je Hirst, koji kae da klase
kao takve ne mogu da delaju i da stranke nisu direktan ekdponent klasne politike, ali da
stranaki programi i dalje korespondiraju interesima klase.
Sam Holoton se zalae za dalju afirmaciju veberijanskog pristupa. Ukazuje na 2 nove
drutvene pojave koje se ne mogu razumeti sa srednjeg poloaja:
OBJANJAVALAKI
strukturalni mehanizam
Subjektivni
drutveno-politiki akteri
OPISIVAKI
ekonomska
kategorija(zanimanja)
drutveno-kulturna
kategorija
Poenta jeste da oni misle da treba zadrati klasnu analzu, ali u drugaijem obliku.
POnovo se javlja Pal. On kae da klasa nije ni istraivaki,ni teorijski znaajna
kateogorija. Po njemu da bis e klasna analiza spasila moraju se popraviti njene teroijske
manjkavosti. E sad, on podsea Goltropa da njegov pojam klase pbuhvata 7
demografskih kategorija (veliina dohotka,izvori dohotka,druga novana primanja,
druga nenovana primanja,stepen ekonomske sigurnosti, ansa za ekonomsko
napredovanje,mesto u sistemu autoriteta i moi) a da danas on tvrdi da je klasa samo
nalepnica za ovih 7 kategorija. a da je on da bi dosao do ovoga morao da ima neke
teroijske pretpostavke. Poenta je da klasa mora da bude i istraivaka i teroijska
kategorija.
Nova baba na pijaci jeste Dzon Skot. On se slae sa Palom da postoje neki teorijski
problemi veberijanske klasne analiize. reenje je, po njemu, vraanje korenima tj.
samom Veberu i njegovom koceptu drut klase.
I poslednje bakute u ovoj prici jesu, a ko drugi do PAKULSKI I VOTERS (Smrt klasa).
Oni tu izlau sve razloge za naputanje klasne analize, ali ne zato to je dolo do
nestanka nejednakosti ve ybog toga to su klasne zmaneile statusne nejednkaosti.
Zajebao m Antonijo, javlja se opet Skot. on kae da ova dvojica preteruju kada kau da
treba izbaciti uopte kalsu, jer klasni odnosi i dalje postoje.
4 pitanja su najvanija za ovu priu
1. ekonomsko odreenje klase
2.veza ekonomske klase i ivotnih izgleda
3.kako se od keonomskih klasa i ivotnih izgleda uobliavaju drutvene klase
4.odnos klasne svesti i klasnog vienja dutva
Imamo jo jedan put spasavanja klasne analize. Taj put moe biti preko suavanaja
klasne analize ili preko pojma rente. Ovom stranputicom su krenuli i kolege Dejvid
Gruski i Dzasper Sorensen. Oni su preko zanimanja objanjavali klasu. Oni mile da
zanimanja pokazuju stvarne proizvodne drutvene odnose. Stoga, stvarna klasna
struktura postoji samo na viim nivoima agregatnosti. Oni ele da ukau da azliiiti
stpeni obrazovanja, prihoda i prestia, koji veoma estoodlikuju ak i srodna zanimanja,
tekod a doputaju njihovo spajanje u jednu kalsu. Stoga je svako zbiranje zanimanja
previe nasilno da bi moglo da uspe.
Sa druge strane, zanimanja jesu izraz dubinske podelel rada i sutinske borbe koja se u
drutvu vodi oko pravnih nadlenosti. Usled pravne i ekonomske borbe proesija oko f.
poloaja u podeli rada, dolazi do transformisanja esto samo nominalno zansovanih
Teorija elita je suparnika teriji klasa. Osnivai teorije elite bili su Pareto, Moska,
Mihels.
Vilfredo Pareto, Rasprava o optoj sociologiji, eleo je sociologiju jednako nauno i
iskustveno zasnovanu kao to je ekonomija. Smatrao je da sociolog ima da samo
posmatranjem i analizom utvrdi injenice, zatim da uoava uzajamne veze izmedju tih
injenica i da na osnovu toga prui odredjeno objanjenje, i zbog tog njegovog odbijanja
da sociologiju postavi na mesto glavnog drutvenog presuditelja, nije se dopadao
socijalistikim drutvenim misliocima, koji su ga nazivali buroaskim Marksom.
U svojoj teoriji, Pareto kree od pojedinanog ponaanja, eli da otkrije pravilnosti.
Osnovna jedinica sociolokog prouavanja jeste delo, in. U delu treba razlikovati
naknadno objanjenje, zato je neto uradjeno, od onoga to predstavlja tendenciju ili
sklonost karaktera koja dovodi da se odredjeni sojevi postupaka ine pre nego drugi.
DERIVACIJA su objanjenja i opravdanja nakon dela, to je vrsta naknadne
racionalizacije. Ali, sociolog treba da utvrdi stalne unutranje tenje koje oveka vuku da
se ponaa na odredjeni nain, preko tih znanja moe se doi do predvidjanja buduih
postupaka. REZIDUUMi su tendencije u ljudskom ponaanju koje preostanu kada se
odbace svii slojevi naknadnih opravdanja i objanjenja.
Klasa reziduuma ima 6, ali su najvanije prve dve: reziduum kombinovanja i reziduum
postojanosti agregata. Reziduum kombinovanjan podrazumeva sklonost pojedinca ka
preduzimljivosti, inovativnosti, aktivizmu, originalnosti, dakle ka promenama.
Reziduum postojanosti podrazumeva sklonost ka stabilonosti, kontinuitetu, razboritosti,
opreznosti. Kod jednih je prvi, kod drugih drugi reziduum, za sociologiju jeste bitno da
se utvrdi koji reziduumi preovladjuju u odredjenim grupama, naroito su vane elite
ovde.
U elite spadaju najsposobniji u svakoj grani delatnosti. Osnovni izvor nejednakosti i jesu
razliite sposonosti. Sve teorije i ideologije jednakosti, demokratije, socijalizma, jesu
samo naknadne racionalizacije kojima savremena drutvena elista opravdava svoju mo.
Razlike u sposobnostima su prirodne i neunitive i predstavljaju osnov za obrazovanje
elite. Elita sastavljena od 100% najsposobnijih je teorijski ideal, ali to je vie taj ideal
ispunjen, drutvo je vie u ravnotei. Drutvo je istovremeno postojano, ali se i razvija. U
stvarnosti, u elitu dospevaju i oni manje sposobni, pa zbog toga dolazi do kriza i
ispadanja iz ravnotee. Tako revolucije nastavju jer se u viim drutvenim slojevima,
zbog usporavanja kruenja elite, nagomilavaju dekadentni elementi koji vie ne
poseduju rezidue pogodne za odravnje na vlasti. Npr. Pogoddne rezidue su one koje su
spremne da se upotrebi sila, a kada ih nema u eliti, gomilaju se u niim slojevima, tamo
Pareto vidi istoriju kao postojano kruenje i smenjivanje elita, Istoriija je groblje
aristokratija. Ona drutva u kojima nema promene, propadaju.
Parsons je od Pareta preuzeo vie kljunih ideja:
-ideju pluralizma uzronosti: i Pareto je smatrao pogrenim svodjenje sociolokog
objanjenja na neki glavni uzrok, sve utie jedno na drugo
-ideju funkcionalnog odnosa: odnos svih pojava sa svim
-ideju drutvenog sistem: zadazak je sociologa da prouava drutvo kao sloeni sistem
inilaca koji te inioce odrava u svojevrsnoj ravnotei
-ideju moi : cirkulacija
se frakcija koja je nosilac novih verovanja i trai podrku mase, ili se u okviru same mase
organizuje zametak nove vladajue vlase, tzv plebejska upravljaka klasa i kree se u
pobunu. Ko e pobediti zavisi od togha ko se vie dopadne masama.
Elita uvek postoji, i kada jedna nestane, biva zamenjena drugom. To da je mogue da iz
niih delova drutvene lestvice dospeju na vrh, jeste molekularno podmladjivanje, ali
ono ne traje dugo. Otvorenost politike klase ne traje dugo, zbog psiholokih tenji
ljudskih bia zatvaraju se kao grupa i monopoliu u svoju korist. To je doba
kristalizacije politike klase, tu je razdoblje socijalne stabilnosti, dolai do stvaranja
navike i svi postaju ubedjeni da i treba da budu na tom mestu na kom jesu, i oni vii
slojevi, i oni nii.
Karakter i struktura politike klase u odredjenom drutvu su od velikog znaaja za
utvrdjivanje strukture, brzine i stupnja promene u kojoj se to drutvo nalazi. Politiku
elitu najee ine dva sloja: vrhovne vodje i visoka elita nekog druptva, gde je najvie
stotinak ljudi, a drugi sloj je srednja klasa ili medjusloj koji podrazumeva sva
upravljaka mesta u nekom drutvu. Ako je gornji sloj glava drutva, donji sloj politike
klase je kima, a masa je ispod, i njihova poslunost je tu ne iz straha, ve potovanja.
Masa ima potrebu za vodjom, a tu potrebu zadovoljava pk. Masa nikad ne preztima
sasvim vladajuu formulu, ve se zadravaju u delovima naslage starig verovanja i
oseanja koja su preivele razliite smene politikih formula. Zato, brza izmena ideja
pokree samo politike klase, dok su nie sklone konzervaciji. Zbog manjka
ambicioznosti, masa se pokree samo u situaciji kada joj je ugroen opstanak, dok se
ovek iz pk pokree i kada mu opstanak nije ugroen.
postati dovoljno racionalni da mogu da nose vane politike uloge.Te odluke donosi
manjina.
Sutina demokratije nije da svi uestvuju u donoenju odluka, ve da se stvori
demokratska manjina, i to preko optih i slobodnih izbora. Kazna za lo rad je to
nee biti ponovo izabrani, nagrada to to hoe. elitu moe da ograniava samo druga
elita i zato je vano da mo postoji u razliitim delovima drutva, kako bi drutvo
ostalo demokratsko i brzo donosilo odluke.
Tu je i Lasvel koji kae da je podela na masu i elitu nuna, Berelson, Kornhauzer. Svi
nastoje da kritiki preispitaju neka shvatanja vezana za demokratiju i da pokau da je
re vie o mitovima nego o naunim uvidima. U Amerikici nema demokratijice, nego
je samo masa pasivna, ne razumeju stvarni izborni proces, i postoje elite koje sve
organizuju. Dobro je da je tako jer kad bi se mase digle, to bi vodilo ka totalitarizmu,
ovako kad su svi uspavani sve je super. Truman tvrdi slino, stabilnost daju elite koje
dele saglasnost oko temeljnih pravila i vrednosti, i takodje one shvataju da je njihov
poloaj odredjen sistemom i interes da sistem bude ouvan.
Tu su i Mils u Americi i Aron u Francuskoj, ali o njima kasnije, u Britaniji je tu Pari, a
u Nemakoj Manhajm i amler.
U SAD su tokom ezdesetih za teoriju elita okolnosti bile neto manje nepovoljne
nego u Evropi. Sartori smatra da je demokratija u prednosti u odnosu na ostale
sisteme jer obezbedjuje stalnu obnovu elita i bolji odabir novih i sposobnih
pripadnika elita, demokratija nosi i opasnosti od demagogije koje vode ka haosu i
totalitarizmu i zato elite moraju da se suzdravaju od demagogije.
Suzan Kelr odbacuje ideju da u savremenim dutvima postoji jedna svemogua
ekonomski i politiki vladajuaklasa, umesto nje na delu je vei broj stratekih elita.
Po njoj je elita manjina koja je zaduena da slui zajednici na drutveno vredan
nain. Za razliku od stalea ili klasa, elite su otvorene i poivaju na strunosti.
Postoje privredna, upravna, politika, umetnika, nauna, religiozna i druge elite.
Prema fjama koje vre, one se mogu podeliti u 4 osnovna soja:
1.
2.
3.
4.
Karl Manhajm
Karl Manhajm je bio rodonaelnik soc saznanja. Bavio se pitanjima prirode i mogunosti
masovnog demokratskog drutva dananjice u svetlosti odnosa izmeu elite i mase. Pokuao
je napravi neku vrstu sinteze raznih miljenja, kao i da nae neku alternativu izmeu
Neobrazovane mase predstavljaju veu opasnost za odranje poredka nego same klase.
Obeleje ovakvog duhovnog stanja izraena je u odsustvu mogunosti za odsustvo
mogunosti za individalizaciju, odn. sticanje samosvesti. Za razliku od elite, ovek mase se
teko odrie kolektivnih mitova, tradicije i vere u voe. On se radije priklanja nekom
spoljanjem autoritetu. Svaki funkcionalno-racionalizovan akt nije istovremeno
supstancionalno racionalizovan. Tako je mogue da ponaanje bude racionalno, a cilj
iracionalan. Iracionalna se najee ispoljavaju u danima krize. Ipak, iracionalnost moe da
bude okej, ako deluje kao pokretaka sila u pravcu racionalnog cilja(necitko), pa e
sublimacijom se to da kanalisati. Suprotno prosvetiteljima, kae da pokoravanje(necitko
ne moe da nadvlada iracionalno, ve se to postie oplemenjivanjem strasti. Strast osaje ono
to jeste, ali i slui zbog dobrog cilja. Spiritualizacija takoe moe da sredi razarajue
posledice iracionalnosti, ali nas (necitko) to ne mogu da urade same. Tri demokratska
naela su 1. Jednakost svih lanova drutva 2. Autonomija pojedinca 3. Postojanje elite sa
novim metodama njihovog odabiranja.
Ideja demokratske jednakosti doputa podelu na elite i mase pod uslovom da je smanjena
vertikalna udaljenost. Istie da vera u jednakost ljudskih bia ima dva korena. Ideoloki
nalazi se u hrianskoj ideji bratstva i socioloki jednakost podrazumeva da su poetni
uslovi u takmienju jednaki. Posebnu panju posvetio je praktinim posledicama
demokratske jednakosti kao politikog naela i one su najizrazitije u kulturi. Danas je na
sceni umesto neposredne demokratije, predstavnika demokratije i stvarno odluivanje je u
rukama elite. Tako su mislili mnogi teoretiari elita, ali je on jedini poricao da su elite
pretnja demokratiji . Demokratija nudi novi nain odabiranja i samoobjanjenja elita i
smanjuje udaljenost elita i mase. Najdublji koren demokratije u politici i kulturi nalazi u
ekonomiji, jer se novac lako gubi ako se ne potuju pravila racionalnog privreivanja.
Razlikovao je dva perioda u razvoju demokratije, prvibitno doba liberalne demokratije i
doba masovne demokratije, koja je pojava naih dana. Dobijanjem prava glasa i
iracionalnost mase prodire u politiki ivot, a to moe otvoriti put diktaturi. Znaajan oblik
kvarenja masovne demokratije on nalazi u PLEBISCITARNOJ diktaturi, koja poiva na
podrci irokih masa. Plebiscitarna je izgubila svoji prirodnu ulogi i slui za manipulisanje
plahovitim masama. Integracija i poredak se u demokratiji moraju uvek stvarati iznova i u
tome on nalazi sutinsko svojstvo demokratskog naina ivota. Liberalna demokratija je za
razliku od masovne pruila veu mogunost za razvoj supstancionalne racionalnosti, poto
nije bilo toliko koncentrisane svojine i moi u malo ruku... To se danas ogleda u postepenom
gubljenju sloboda i individualnosti tih bitnih uslova za bogaenje kulture i stvaralatva.
Dakle, najnepovoljnije posledice prodora irokih masa su u sferi kulture i on takvo stanje
kulture naziva negativnim liberalizmom. Dolazi do uvoenja narodnog jezika u
bogosluenju, knjievnosti, nauci. Demokratska kultura ukida udaljenost, to je njena
slabost, ali i vrlina. Najvea vrlina je istinitost. Cena individualnosti plaena je gubitka
sigurnosti, koji je raniji status pruao. Konzervativna politika misao elita je morfoloka
objanjava svet kao celinu. Moderna liberalna i progresivna misao je analitika. Jasnije
sagledavanje ove dihotomije postie se ukoliko se kao sredstvo analize upotrebi pojam
udaljenosti. Makijaveli je bio prvi politiki mislilac koji je analizirao politika zbivanja kao
svetovnu borbu politikih sila. Mase su i dalje prihvatale morfoloki nain miljenja, ali i
kako one stupaju na politiku poziciju, sve vie odbacuju to. Uzroci 1. nepovoljnog ishoda
demokratizacije su rast broja elitnih grupa i pad njihove moi 2.ukitanje njihove
ekskluzivnosti i 3.promena naina odabiranja elite i 4. promena njihovog unutranjeg
- savrseno demokratsko drustvo moze dobro da funkcionise samo ako postoji ravnoteza
izmedju B i H.
- Moska
U vladajucoj klasi postoje 2 grane :
1)Administracija i sudstvo
2)izabrani podrskom
- Aron
Drustvo se zasniva na nepoverenju, sumnjicavosti, ogranicavanju moci
Ne deli se samo vlast, vec sve politicki bitne elite;
politicke vodje
vladina administracija
direktori
radnicke vodje
vojni sefovi (Aron opsirno u vezbama)
4.Lipset + Ejzenstat
-Lipset
Naglasava znacaj demokratske infrastukture (privredni razvoj, obrazovanje,
organizacija, srednja klasa). Ona bi trebalo da stvara autonomne centre moci, segmente
nezavisne od vlasti i vladajuce elite.
-Ejzenstat - funkcionalisti + Veber
Uspeh modernog demokratskog sistema da apsorbuje promenu bez velikih lomova i
kriza pociva na takmicenju diferenciranih elita oko moci i konsenzusu elita o
vrednostima i pravilima politicke "igre". Cini se protivrecnim ali balans izmedju ova dve
karakteristike dovodi do stabilnog poretka.
-KRITIKA E.E. Halevi: civilno drustvo nije samo po sebi fenomen, vec proizvod
demokratskog razvoja; svi civilni mikroprocesi su moguci samo ako vec postoje
demokratski mikroprocesi
def: Elite su grupe ljudi koje imaju vise nego veliki udeo u moci; na osnovu aktivne
kontrole resursa
Resursi su stvari koje su zeljene, znace ljudima, ali manjkaju. Veca je potraznja za
njima nego ponuda.
Izvori resursa
1.Izvori fizicke prisile (oruzje)
2.Organizaciono administrativni izvori (sposobnost organizovanja ljudi, kontrola
organizovanih struktura)
3.simbolicki izvori (znanje, informacije, manipulacija njime)
4.materijalno-ekonomski (kapital, sredstva za proizvodnju i razmenu, preduzeca)
5.psiho-personalni (harizma, vreme, motivacij, energija)
Autonomija elita
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Zasto "pobuna"?
- smatraju da su sami sebi sve stvorili
- stara elita (kao) imala drugacije ciljeve, oni se vode svojim interesima
- nisu obavezni nikom
-proslost je opterecenje, odbacuje se, dok su za buducnost samo oni odgovorni
ova nova elita se siri na racun starih nacionalnih srednjih klasa
Upravo zbog ovakvog trenda se govori o "propadanju nacija", jer je srednja klasa stvorila
naciju i demokratiju kao vrednosti.
Sto se vise nova elita otvara popunjavanju odozdo, to se stvara jaz izmedju mase i njih,
neodgovornih prema mesnim, lokalnim i nacionalnim drustvima.
CITATI CITATE
def: Clanovi elite su oni koji donose odluke sa krupnim posledicama koje se osecaju na
nacionalnom ili globalnom nivou.
Tri instintucionalne hijerarhije : Privreda, Politika, Vojska
ne postoji odvojena privreda od politke i vojske, vec je to politicka privreda povezana sa
vojskom kao najvecom drzavnom ustanovom, kojom upravlja uzajamno povezana elita.
Sama vlast je sve mocnija, institucije sve jace, a politickim poretkom dominira
centralizovana izvrsna administracija. Njeni clanovi su kompaktna psihosocijalna,
samosvesna i koordinirana celina.
-svojstvo elite je da se lako prelazi sa jednih na druge vrhovne polozaje u svim trima
oblastima
45 % svih izvrsnih funkcionera ima akcije, dok svega 1% radnika. Najbolje i najvece
akcije u SAD su u rukama tek 0.2-0.3% stanovnistva. Menadzeri kljucni i u vladi (primer
- Ajzenhauerova administracija)
2. POLITIKA
clanovi politicke elite
a) karijeru odmah zapocinju na nacionalnom nivou
b) nikada ne sluze zakonodavnim telima
c) sa polozaja na koji se postavljaju idu na posredno izborne polozaje
d) samo se manji deo svog aktivnog zivota bave politikom
-Mils analizira 50 kljucnih ljudi tadasnje izvrsne vlasti; predsednika, clanova kabineta,
sefove ustanova
*3/4 njih tesno povezano sa krupnim privrednim korporacijama (finansijski ili
profesionalno)
*ulazak u politicku elitu nema veze sa biracima nego sa korporacijama i njhovim
interesima
3. VOJSKA
1900. 25 000 ljudi (smesno)
danas od 2 hiljade milijardi dolara koliki je drzavni budzet Pentagon dobija 400
milijardi dolara. Generali i admirali sve vise lice na menadzere, donose tipicno
privredne odluke.
85% sredstava odvojenih za razvoj nauke se trosi za "nacionalnu bezbednost", tj. opet
dolazi u ruke vojne administracije. Penzionisani generali ostaju u upravama vojnih
kompleksa. Vojna elita dolazi i na vlast (Ajzenhauer)
Pol Feris - "Drugarske veze" na osnovu koji se sklapaju poslovi u finansijskoj cetvri
Londona zvanoj City. Vecina tih poslovanja (berzanski, bankarski...) se zasniva na
usmenim dogovorima koji se odvijaju u "njihovim" krugovima (krugove odlikuje
karakteristicno oblacenje, govor, mesto za izlaske, gestovi...)
-"preklapajuci" direktori, incident iz 1957. kada su dan pre objave skoka interesnih
kamata procurile informacije tako sto je mali broj ljudi u vise upravnih odbora
finansijskih kompanija, pa su bile moguce malverzacije
Lipton i Vilson - "vrhovni odlucioci" - finansijska elita iz City-ja se sastoji iz 23
porodicna stabla, dolazi iz 6 skola (takodje elitnih), i daje 66% direktora Bank Of
England, i 43% direktora ostalih banaka i kompanija u City-ju.
Dzon Porter - radio je istrazivanje u Kanadi o razlicitom polozaju i strukturi grupa ljudi
anglo-saksonskog i frankofonskog porekla. Kanadjani engleskog porekla su na visokim
polozajima i u vecini elita. Oni frankofonog porekla se vise grupisu na religijskoj i
akademskoj osnovi. Instrumenti kontrole koji odgovaraju kanadjanima anglosaksonskog porekla (koriste ih) su mala drustvena vertikalna pokretljivost i stalna
segregacija u politickoj strukturi.
Kritike na Hantera :
1.mocnici nisu razdvojeni po oblastima te je moguce da par vodja u razlicitim ili istim
sferama uspostavlja ostatak liste
2.dovodi se u pitanje reprezentativnost uzorka (27 od 40 ? )
3.nije pravio razliku izmedju elite po polozaju ili po ugledu
4.ko garantuje da je percepcija ispitanika uopste jednaka stvarnosti
Robert Dal - Donosenje odluka je prava oblast za utvrdjivanje postojanja i uticaja elite.
Kritikuje Hantera i Milsa da se njihove hipoteze ne mogu proveriti jer "vladajuca elita"
nije jasno definisana (1), i zato sto nije naveden dovoljan broj slucajeva gde je nekakakva
vladajuca elita nametnula odluku suprotnu zeljama drugih grupa u zajednici (2)
Ispitivao je seriju odluka donesenih od 1950. do 1959. u Nju Hejvenu, koje su se ticale
gradskog razvoja, skolstva i imenovanja razlicitih funkcionera
Kao znak uticaja uzeo je
1)ucestalost pokretanja inicijative uprkos otporima
2)sposobnost veta na inicijative drugih
3)davanje inicijative koje se bez otpora realizuju
U oba ova grada "elitisticnost" je veca nego u Dalovom Nju Hejvenu - u prvom su dva
politicara najmocnija, u drugom je moc podeljena izmedju ekonomskih uglednika i
politicara
Aron vebe
Aronovo shvatanje uloge elita u strukturi i razvoju industrijskog drustva
-razmatra dva pitanja
1. Da li je ekonomski privilegovana klasa u isto vreme i politicki dominantna
2. Kakvi su odnosi izmedju uzih grupa u okviru vladajuce
-Podela vlasti
1. Duhovna vlast - Svestenici, intelektualci
2. Politicka i vojna - Funkcioneri, armijski i policijski sefovi
3. Vlast upravljaca kolektivnog rada - Menadzeri, vlasnici sredstava za proizvodnju
-u grupu duhovne vlasti se dodaju "ideolozi" koji imaju odlucujucu ulogu u
disocijaciji i cirkulaciji elita u zapadnim industrijskim drustvima.
-zbog daljeg rascljanjivanja politicke vlasti i svetovne moci Aron pravi novu
podelu
3.Intelektualci
4.Vojni vrhovi
*U pisanoj skripti spomenuto ali nema veze: Sjedinjene elite = totalitarizam, kraj
sloboda, a razjedinjene = demokratija, kraj drzave (idealtipska konstrukcija).
- Mase - (Pareto, Moska) Aron gaji nepoverenja prema njima, istice njihov
politicki ekstremizam i nepredvidivo i promenljivo ponasanje (efikasno desno
popularno, neefikasno levo nepopularno).
-Dva tipa ekonomskog razvoja: spontani i uvezeni
-Komunizam - koristan kada su elite nedorasle svom zadatku (bilo da su cuvale
feudalni sistem, ili se sporo pripremile za kapitalizam) jer je prirodno da partija
preuzme rukovodstvo od vojnika, bankara i velikih zemljoposednika koji neracionalno
trose profit. Ovakav razvoj je verovatna perspektiva nerazvijenih zemalja ali Aronov
pesimizam naglasava da ce doci do svetovnog i duhovnog jedinstva elite koje pogoduje
samo totalitarizmu. Isto tako nema uslova ni za zapadni tip razvoja gde kompeticija vodi
ka nestabilnosti, tj raspadu politickog jedinstva. Teskoce drzava u razvoju postaju
ociglednije kada dodamo, na sve ovo, i preuzimanje vlasti od strane vojnih elita koja se
neretko desava, i veliku tehnolosku i finansijsku zavisnost od razvijenih zemalja.
4. Upravljackim kateogrijama ipak dominira politicka elita i samim tima njegova teorija
je ipak elitistickija u vecoj meri nego sto bi on zeleo da bude.
5. Demokratija se ne shvata kao vladavina naroda sem u vrlo posrednom smislu gde je
narod sveden na biracko telo. Cak i tada disocijacija i cirkulacija elita mogu uzrokovati
demokratsku stabilnost. Ali, i da stvarno postoji takvo kruzenje, demokraticnost
zapadnog tipa se ne moze posmatrati samo u opoziciji prema feudalnom ili sovjetskom
sistemu niti se elitizacija moze izjednaciti sa demokratizacijom.
6. Nejasno odredjena teza o cirkulaciji elita (Potrebno navesti nacine regrutovanja vodja
masa, uticaja drustvenog polozaja na vertikalnu pokretljivost...)
Aron masu smatra nesposobnom za organizaciju i ravnopravno ucestvovanje u
politickom zivotu sto opet potvrdjuje njegovo elitisticko usmerenje.
7. Ideja o disocijaciji elite i demokratskom pluralizmu je suvise ideotipska i apstraktna,
jer se u okviru elita uvek formira vodeca, centralisticki nastrojena dominantna grupa.
8. Povoljna uloga centralistickog tipa elite u procesu industrijalizacije nerazvijenih
zemalja prenaglaseno je zasnovana na privrednom usponu SSSR. Takodje i postavljanje
oligarhije ako najboljeg puta za industrijalizaciju i modernizaciju ovih zemalja je vise
izraz pesimizma nego detaljnih istrazivanja.
9. Aronovo shvatanje demokratije i njegova privrzenost zapadnim pluralistickim
rezimima moraju se tumaciti u svetlu zestoke kritike zloupotrebe ideje narodne vlasti u
staljinistickoj varijanti ali se time ne mogu ni opravdati