www.sajt.com.

hr

Povijesni razvoj didaktike

TERMINI DIDAKTIKE
- starogrko porijeklo
didaskein uiti; didasko uim; didacticos pouan, pouavajui;
didaske znanost, nauka, nastava pouavanja; didaskalos nastavnik u
staroj Ateni koji je radio u kolama gramatista i kitarista.
Organizirani oblici nastave zapoinju rano u Kini i Indiji.
*SUMER
Poetak nastave veemo za prve kole (shole) osnovane u Sumeru oko
2500 g.pr.K. nije bilo udbenika, programa, nastavnih metoda.
*STARA GRKA
Proiruje se sustav nastave.
*STARI RIM
Sistem kolovanja se dijeli na 3 dijela: elementarnem gramatike i retorske
kole.
Pojavljuju se mislioci koji piu o nastavi i pomau u njenom razvoju.

MARKO FABIJE KVINTILIJAN (35. 118) Obrazovanje govornika

(Institution oratoriae)
Prvi put se raspravlja o odgoju. Smatralo se da je najbolji uitelj tog
doba i molili su ga da napie knjigu.

*Sustav kolstva se i dalje uvrstuje. Znaajne su crkvene, samostanske,

upske ili katedralne.
U XVI i XVII st. javljaju se teoretiari znaajni za didaktiku.

WOLFGANG RATKE (1571. 1635.) Opera Didactica

Meu prvima je obradio prirodnu metodu (empirijsku metodu) koju je
utemeljio F. Bacon. Polazi se od iskustva, prirode da bi se dolo do
odreenog znanja, a ne od knjige, tj. od ivota promatranjem prema
teoriji.

JAN AMOS KOMENSKY (1592. 1670.) Velika didaktika (Didactica

magna)

www.sajt.com.hr

- 1657. g. na latinskom jeziku

Razvija vanjsku organizaciju nastave uvoenjem dananjeg
razredno-predmetno-satnog sistema s frontalnim oblikom rada.U
sreditu interesa je problem spoznavanja, ide od same prirode
(neposredne stvarnosti) da bi doao do zajednikih spoznaja. Njegov
tip nastave postaje ono to je i danas: razredi kao cjeline
izjednaene po godinama, nastavne cjeline, poetak i kraj kolske
godine, predmeti, nastavni satovi.
Prije toga nastava je bila da jedan uenik ima svog uitelja
(individualni oblik rada). Komensky uvodi latinski jezik, didaktike
principe sve to se radi mora se ueniku dobro priopiti, trai se da
uvijek radi.
kola u 4 stupnja:
1.
2.
3.
4.

malerinska kola (predkolski odgoj)

kola na materinjem jeziku (6 12 god.)
larinska kola (srednja, 12 18 god.)
pansofijska kola (kola svog znanja, sveuilite, 18 24 god.)

Uvodi red , vanjsku organizaciju nastave, kolektivnu nastavu, sat kao

zasebnu cjelinu, odjeljenje kao zasebnu grupu.
Smatra da sa svima treba raditi, ak i s djecom s potekoama u
razvou, to se prijenije radilo.
Smatra se najveim autorom znaajnih za didaktiku.

JEAN JACQUES ROUSSEAU (1712. 1778.) Emil ili o odgoju

Najvei kritiar feudalnog drutva, zalae se za drugaiju
organizaciju odgoja.
Temeljna postavka od koje kree je da je ovjek po prirodi dobar. U
svom djelu pokuava utemeljiti odgoj u skladu s prirodom. Smatra da
je lo kolektivni odgoj i da treba raditi individualno. On Emila vodi na
selo izvan svih loih utjecaja. Uvodi itav sustav: polazi od uenja
stvari i komunikacije te uvodi rad kao vaan uvjet (istie obrazovnu
vrijednost rada). Kae da bi Emil trebao raditi kao seljak, a misliti kao
filozof. Emil se poinje sustavno obrazovati tek od 12 god. Smatra da
djevojice nisu za odgoj. Nakon 15. god. vraa Emila u drutvo i
moralno ga odgaja.

JOHANN HEINRICH PESTALOZZI (1746. 1827.) Kako Gertruda ui

svoju djecu

www.sajt.com.hr

Polazi od empirizma, prije svega od osjetila kojima se spoznaje

senzualizam.
Princip zornosti didaktiki razgrauje. Unosi red u to kako pouavati
3 elementa oblik, broj i rije, tj. kae da sve ima svoj oblik, broj i
naziv, te uvodi odgojni rad.
Utemeljitelj je didaktikog formalizma naina kako raditi na
nastavi. Unosi red u artikulaciju nastave.
Svoje bogastvo je dao u odgojne znanosti.

JOHANN FRIEDRICH HERBART (1776. 1841.)

Autor s kojim je zavrio proces usustavljivanja pedagogije kao
znanosti i izdvajanje pedagogije kao zasebne sveuiline discipline.
Poinje predavati pedagogiju kao zasebnu cjelinu, utemeljuje meu
prvima pedagogijski seminar (1813.), razrauje pedagogiju kao
znanstveni sustav. Zavrava proces u pogledu vanjske organizacije.
Nastavu razrauje u 4 stupnja.
1. jasnoa kvalitetno izlaganje novog gradiva pri emu se
razbuuju postojee predodbe na koje e se vezati nove.
2. asocijacija povezivanje novih predodba sa starim i tako se
integriraju u cjelinu, tj. povezivanje novog gradiva sa starim.
3. sistem stvaranje zakljuaka i zakona uspostavom logikih
veza izmeu predmeta.
4. metoda praktina primjena novousvojenog u okviru nastave.
Zadatak mu je da se uvede organizacija i red u znanje. Njegove
metode su primili svi nastavnici.
Prenio je misaoni put ovjeka na nastavu. Njegov sustav se naziva
pedagogija stare kole.

Reformna pedagogija ili pedagogija nove kole na prijelazu iz XIX. u XX. st.
zagovara novi pristup nastavi i uenju nastaju razni pravci koji se okreu
prema ueniku i pokuavaju utemeljiti nastavu na temelju potreba uenika.
Zajedniko svim pravcima su tri temeljne ideje:
1. samorad djece (vea aktivnost uenika)
2. uvaavanje prirode djeteta
3. doivljajnost u nastavi
Pravci: pedagogija radne kole, pragmatistika pedagogija, funkcionalna
pedagogija, ekperimentalna pedagogija, socijalna pedagogija,
pedocentristika pedagogija itd.

www.sajt.com.hr

Pokuavaju rijeiti krizu nastalu okamenjivanjem nastave.

Znanstveni karakter i poloaj didaktike u znanstvenom sustavu

Da bi znanost bila znanost mora ispuniti 3 uvjeta:
1. treba imati svoj predmet prouavanja
2. moraju postojati neka pravila po kojem taj predmet funkcionira
3. mora imati metodoloki aparat (metodologijanain istraivanja)
Predmet didaktike po nekima je nastava, po drugima je to odgojnoobrazovni proces (iri pojam od nastave).
Nastava je planski organizirana iskljuivo u okviru kole u posebnom
vremenskom razdoblju.
Odgojnoobrazovni proces se dogaa gdje postoji planski pristup radu i
gdje postoji tenja za rad, iri je od nastave (u obitelji je u puno irem
podruju nego sama nastava).
Preopirno je miljenje da je didaktika odgojno obrazovni proces.
Didaktika je teorija nastave.
Unutar prouavanja didaktike postoje 4 pristupa (didaktiko teorijska
koncepta):
1. pozitivistikoempiristiki: shvaa didaktiku kao znanost o
pouavanju i uenju, pri emu stavlja naglasak na odabir i prijenos
nastavnog sadraja, selekcija sadraja koji su kljuni za drutvo, te
kako ih povezati u cjelinu.
2. pragmatistikomarksistiki: nAglaava da se didaktika bavi
povezivanjem teorije i prakse, nastava se usmjerava prema onoj
grai koja e se u ivotu moi upotrijebiti. Znaajnije je prisutan u
SAD-u, ali je reduciran krajem 60-tih.
3. sistemskokibernetiki: pravu afirmaciju doivljava
kompjuterizacijom. Didaktiku shvaa kao sistem kojim treba
prevladavati informatizacija obrade nastavnih sadraja,
individualizirati rad. Informatizacijom pokuava dovesti do
maksimalne uinkovitosti nastave (programska n.)
4. komunikacijski: shvaa didaktiku kao znanost o optimalnom
komuniciranju, komunikacijom izmeu uitelja i uenika se eli
poboljati kvaliteta nastave.

www.sajt.com.hr

Svaki od ovih pravaca ima i dobre i loe strane, treba prii cjelovitijem
pristupu, traiti pozitivne elemente svakog i tako shvaati didaktiku.
Za didaktiku su najznaajniji fenomeni uenja i pouavanja i njihov
uzajamni odnos. Temeljni pojam je uenje jer je pouavanje osmiljeno za
kvalitetno uenje.
DIDAKTIKA je znanstvena grana pedagogije u kojoj se istrauje nastava,
od. pouavanje i uenje u odgojno-obrazovnom procesu.
ZADATAK DIDAKTIKE je odreivanje zakonitosti i formuliranje zakona u
nastavi. Zakonitost je poseban poredak meu stvarima, procesima i u
prirodi koji objektivno postoji bez obzira na to da li nam je poznat ili ne.
Zakon je ljudski oblik spoznaje zakonitosti koji odraava ono ope,
zajdniko za sve pojave na koje se odnosi zakonitost i moe se vie ili
manje slagati sa zakonitosti.
Uspjenost znanosti ovisi o tome koliko se njeni zakoni poklapaju sa
zakonitostima. Sve zakonitosti nisu identine s obzirom na okolnosti u
kojima se digaaju. Puno je vei broj varijabilnih elemenata u drutvenim
nego u prirodnim znanostima i to je problem didaktike. Postoji via razina
istraivanja didaktike. Tri su temeljna zadatka i etvrti isto bitni:
1. deskriptivni zadatak otkriva i opisuje neku pojavu i utvruje njene
bitne osobine. To je najnii stupanj nekog istraivanja, funkcionira na
razini opisa i od njega se kree u istraivanju. Otkriva to se dogaa.
2. eksplikativni zadatak otkriva uzrono-posljednine veze i pored
pitanja to odgovara na pitanje zato se dogaa, zato neto
funkcionira tako kako funkcionira.
3. normativni zadatak prua konkretne naine kako djelovati u praksi
da na osnovi istraivanja predloi nove naine kako djelovati na
nastavu da bi se poboljala.
4. futuristiki (prognostiki) zadatak predvia mogue ishode tih
procesa i jo neotkrivene didaktike fenomene.
METODOLOGIJA (gr. meta kroz; hodos put; logos rije, misao)
razrauje metode i postupke kojima se dolazi do zakona. Didaktika
koristi sva tri metodologijska (istaivaka) pristupa pedagogije.
1. empirijsko-induktivni: ide za neposrednim istaivanjem prakse
i na bazi tih istraivanja statistikom obradom dolazi do
zakljuaka, istrauje brojanu zastupljenost odreenih pojava
(skale procjene, testovi, ankete...)
2. historijsko-komparativni: ide za istraivanjem prolosti ili
iskustava drugih zemalja usporedbom.
3. racionalno-deduktivni: dolaenje do zakljuaka, formuliranje
zakona na temelju iskustva.
Didaktika je u vezi s drugim pedagokkim i nepedagokim disciplinama. U
tijesnoj vezi je s metodologijom pedagokih istraivanja, andragogijom,

www.sajt.com.hr

povijesti pedagogije, komparativnom pedagogojom, opom pedagogijom.

Najue je vezana sa svim metodikama jer je didaktika opa teorija
nastave, a metodika teorija nastave pojedinog predmeta. U vezi je s
disciplinama koje se bave prouavanjem ovjeka u cjelini: komunikologija,
logika, spoznajne teorjie, lingvistika, sociologija, ekonomija itd.
Osnovni pojmovi didaktike
UENJE (najtemeljniji pojam didaktike) je svaki oblik aktivnosti pojedinca
kojim se postie promjena njegovog ponaanja.
Postoji svjesni i nesvjesni oblik uenja. Nesvjesno uenje je jedan od
znaajnih ovjekovih fenomena. Didiaktika se bavi svjesnim uenjem,
planskim uenjem, ali ne zanemaruje neplanski nain uenja. U nastavi se
uenje organizira pouavanje. Prije se nastava shvaala kao mjesto
prijenosa znanja. Nastava je proces usvajanja znanja i temelji se na
aktivnoj ulozi uenika.
Znanje je sredstvo kojim se ograujemo, ali i razvijamo nau sposobnost.
POUAVANJE je pedagoki oblik pomoi uitelja u procesu uenja.
OBRAZOVANJE je intencionalno, pedagogijski osmiljen i sustavno
organiziran proces pouavanja i uenja usmjeren na stjecanje znanja i
sposobnosti. Sastoji se od informativnog (znanje je cilj) i formativnog
(razvoj sposobnosti, znanje je sredstvo) dijela.
Znanje je sveukupno iskustvo ovjeka, a sposobnost je kvaliteta linosti.
ODGOJ je svjesno organiziran proces formiranja i samoformiranja linosti
odgojanika koji vodi usvajanju poeljnog sustava vrijednosti. Povezan je s
razvojem cjelovite linosti. U odgoju se trebaju poklopiti individualne i
kolektivne komponente. Odgoj je iri pojam od obrazovanja. Nastave nema
bez odgoja, svaka nastava je odgojna.
NASTAVA je pedagogijski osmiljena, sustavno organizirana racionalna
odgojno-obrazovna aktivnost u kojoj sudjeluju uenik, odgojno-obrazovni
sadraji i uitelj. To je proces interakcije izmeu uitelja i uenika.
Ciljevi i zadaci nastave
Drutva odreuju cilj obrazovanja, a iz toga proizlazi cilj nastave. Cilj
nastave je sastavni dio odgoja i obrazovanja. Mora biti jednoznaan,
konkretan, a njegova operalizacija treba dovesti do jasnih i provedivih
odgojnih zadataka. Cilj je pojedinca od odgoja dovesti do samoodgoja.
Nastavni ciljevi u postupku operalizacije razrauju se u nastavne zadatke.
Nastavni cilj je temeljna odrednica iz koje se proizvodi plan. Nastavni
zadaci su podjednako zastupljeni u svakom nastavnom satu to je
kvaliteta nastave. Naini razrade nastavnog cilja su tradicionalna razrada

www.sajt.com.hr

cilja u tri nastavna zadatka i suvremena taksonomija ciljeva i zadataka

BENJAMINA BLOOMA.
Tradicionalna razrada nastavnog cilja na tri nastavna zadatka:
1. materijalni (obrazovni) usmjeren na usvajanje znanja i vjetina;
definira to trebamo u nastavi usvojiti, koji su to elementi i sadraji
koje uenik treba usvojiti. Ima znanje kao cilj.
2. funkcionalni (formalni) cilj je da se u procesu prenoenja znanja u
isto vrijeme omogui i formiranje osobe; treba osigurati da se kroz
prenoenje znanja realiziraju razvojne sposobnosti; ide za tim da se
putem sadraja razlui razvoj pojedinca; odnosi se na razvoj
sposobnosti i intelektualno-emocionalnih funkcija i aktivnosti. Ima
znanje kao sredstvo.
3. odgojni ide prema cjelovitom razvoju linosti, na izgraivanje
jasnih stavova prema sebi i drutvu, izgraivanje karaktera,
usvajanje ukupnih vrijednosti fizikih, moralnih, materijalnih;
usmjeren na formiranje i semiformiranje linosti i na izgraivanje
karakternih osobina linosti.
U praksi se pokazalo da je najlake definirati materijalni zadatak, a najtee
odgojni.
Suvremena taksonomija ciljeva i zadataka BENJAMINA BLOOMA:

kognitivno (spoznajno) obrazovno podruje usmjerava se prema

znanju. Dijeli se u 6 kategorija i 16 potkategorija:
1. znanje znanje pojedinosti, terminologija, nazivi pojmova i
simbola, poznavanje injenica i podataka, odnosno poznavanje
pravila, konvencija, rendencija, redoslijeda, poznavanje
klasifikacija i kriterija za ocjenjivanje, apstraktno uopena
znanja, poznavanje principa i zakonitosti, te poznavanje teorija
i struktura
(sve ove potkategorije mogu se sublimirati u 3 segmenta
znanja: znanja pojedinosti, znanja puteva i naina tretiranja
pojedinosti i znanja opih pojmova i univerzalija)
2. razumijevanje provjeravanje ili prevoenje, interpretacija ili
tumaenje i ekstrapolacija ili proirivanje
3. primjena upotreba generalizacija u realnim situacijama
4. analiza razrada elemenata, odnosa i organizacijskih naela
5. sinteza izrada originalnog i samostalnog izvjetaja, stvaranje
plana ili izbor smjera akcije i izrada sustava apstraktnih
odnosa
6. evaluacija vrednovanje prema unutarnjim i vanjskim
kriterijima

www.sajt.com.hr

afektivno (emocionalno-motivacijsko) podruje obuhvaa odgojne

ciljeve u uem smislu. Ovo podruje dijeli se na 5 kategorija i 13
potkategorija.
1. prihvaanje svjesnost podraaja, voljnost prihvaanja i
usmjerenost panje
2. reagiranje pasivno reagiranje, voljno reagiranje i reagiranje
sa zadovoljstvom
3. usvajanje vrijednosti prihvaanje vrijednosti, klasifikacija i
odabiranje vrijednosti
4. organiziranje vrijednosti konceptualizacija i organizacija
sustava vrijednosti
5. evaluacija opa usmjerenost linosti i karakterizacija

psihomotoriko podruje tie se vjetina i navika, dijeli se na 5

kategorija i 9 potkategorija:
1. grubi tjelesni pokreti pokreti gornjih i donjih udova
2. sitni tjelesni pokreti pokreti ruku i prstiju, koordinacija oiju i
ruku, koordinacija sluha i pokreta ruku
3. koordinacija koordinacija ruku, nogu i oiju
4. neverbalno ponaanje kombinacija koordinacije pokreta,
mimike i kretnji ruku, te oblikovanje glasa, rijei i veih cjelina
teksta
5. verbalno ponaanje i spretnost koordinacija pokreta i govora

Razliite razine organizacije nastave

1. Didaktika makroorganizacija nastave
Didaktika mora odgovarati na etri pitanja pa se ova organizacija dijeli na
etri cjeline:

logika cjelina nastava mora djelovati kao logika struktura, mora

se uskladiti s temeljnim nainom ovjekovog razmiljanja
doivljajna cjelina dobro logiki postavljena pitanja koja polaze od
toga da je s obzirom na uzrast, predznanje i sposobnosti cjelokupna
nastava prihvatljiva za uenike
vremenska cjelina nastavu treba postaviti u vremenski okvir, mora
se u zadanom vremenu apsorbirati i funkcionirati kao didaktikomatematika cjelina
didaktiko-metodika cjelina nastava funkcionira da se ukupnom
organizacijom, cjelokupnim mogunostima didaktike moe kvalitetno
usvojiti koheremni didaktiki sustav

2. Programska organizacija nastave

Temeljni zadaci programske cjeline je da se nastavni sadraj artikulira;
sredinje mjesto svake nastave trebao bi biti cilj, tj. odgoj i obrazovanje.

www.sajt.com.hr

Svaki nastavni zadatak treba funkcionirati kao logika cjelina i mora unutar
strukturne grae biti jasan. Nastava je mjesto gdje se pruaju cjelovita
sistematizirana znanja. Zato se u ovoj organizaciji polazi od psihologijskih
zakonitosti (nastava mora biti prilagoena psihikoj strukturi uenika),
logikih zakonitosti (mora funkcionirati kao logika cjelina) i didaktikih
zakonitosti (kako znanje dobro strukturirati u nastavni program).
3. Didaktiko-metodika organizacija nastave
Artikulacija svakog nastavnog sata.
Pristupi razradi didaktike cjeline:

asocijacionistika teorija traje do XVII. st. i razvio ju je Aristotel.

Najdue je vladala nastavom: trostupanjski nain rada sluanje,
memoriranje, reprodukcija.
empiristika teorija 4 stupnja polazi se od promatranja (ne ide se
od knjikog uenja ve od realiteta), zatim slijedi memoriranje,
reprodukcija i praksa.
idealistika teorija glavni predstavnik Herbart koji utemeljuje
nastavu od jasnoe, asocijacije, sistema i metode (provjerava to se
u nastavi postiglo).
pragmatistika teorija javlja se u reformnim pravcima, proces se
poistovjeuje sa istraivakim. 5 stupnjeva: problem, hipoteza,
planiranje, izvrenje i verifikacija.
biologistika teorija glavni predstavnici su bihevioristiki teoretiari
i teorija uvjetovanih podraaja (Pavlov). Polazi od analogije izmeu
uenja ovjeka i ivota, prilaze nastavi kao modelu u 3 stupnja:
podraaj, prerada i reakcija.
neobiologistika teorija glavni predstavnik Skinner, prihvatio je
bihevioristiku teoriju, cjelokupnu nastavu je programirao kao
kompjutorski program. 4 stupnja: informacija, problemska situacija,
izbor i potkrepljenje. Ova teorija je izazvala veliki boom kad se
javila. U to vrijeme nastavnici su se uplaili da vie nisu potrebni.

Didaktiki sustavi nastave

Svaka nastava je izraz odreenog sustava. Didaktika poznaje sustave, ali
velike su razlike meu njima. Postoji 9 nastavnih sustava:
1. katehetska nastava nastala u crkvenim kolama jo u VIII. st.,
spada u starije didaktike sustave. Termin kateheza dolazi iz grkog
jezika (katecheo pouavam), a znai pouavanje, nauk kranske

www.sajt.com.hr

vjere. Sutina ove nastave je u tome da nastava nije orjentirana na

pojednica, nego na upoznavanje Bojeg zakona. To je nastava na
temelju pitanja i odgovora, na unaprijed pripremljena kratka pitanja
daju se kratki odgovori, nastava se vodi formalno u dijalogu. Nastava
se organizira u interakciji uitelj-uenik. Problem ove nastave je u
tome to nema samostalnosti, nema slobodnog pristupa. To je
didaktiki sustav koji se danas ne koristi.
2. majeutika nastava razvila se prije katehetske nastave. Termin
majeutika potjee iz grkog jezika, mieutika techne primaljska
vjetina, a utemeljio ju je Sokrat. Smatrao je da funkcija uenja nije
sluati tue znanje, nego primati znanje na ono koje ve imamo.
Podijelio je ovu metodu u dva dijela: ironija i majeutika. Ironija je
negativan dio, uenik bira negativan odgovor, a uitelj ga u tome ne
ispravlja, a to vodi apsurdu i kada uenik shvati da je na krivom putu
kree prema pravom. Nastava se sastoji od niza pitanja s 2
mogunosti i uenik svaki put odgovara na pitanje birajui jednu od
njih i svako novo pitanje vodi odaljem otkrivanju istine. Prednost ove
nastave je otkrivanje istine. Mana ovog sustava je to kriterij istine
nije ivot nego uitelj. Suava pristup nekom problemu pa se lake
otkrivaju razmjerno uska podruja. Ova metoda je u vrijeme Sokrata
izuzetno cijenjena i prihvaena. Taj didaktiki sustav se i danas
koristi.
3. predavaka nastava nastala je u XVII. st. s pojavom predmetnorazredno-satnog sustava s pojavom Kamenskog kao racionalizirani
oblik frontalnog rada. Na ovo sustavu poinje tradicionalna nastava.
Najzastupljenija je. Naa didaktika poinje na ovom sustavu. Sutina
ovog rada je da je uenik pasivan. Dominantan je uitelj. Prednost
ove nastave je velika ekonominost omoguuje da se u zadanom
vremenu postiu veliki rezultati. Prednost je i u tome to se pruaju
sustavna znanja. Nedostatak je to je naglaen verbalizam,
autoritarnost uitelja. Problem je u tome to se ne moe do kraja
individualizirati, uvijek se svodi na prosjenog uenika. U ovoj
nastavi uenik nije autonoman, ovisi o uitelju, uitelj organizira sve,
a uenik se mora uklopiti. Danas je vo kod nas jedini didaktiki
sustav zbog materijalne sposobnosti i nedovoljnog osposobljavanja
za druge didaktike sustave. Ovaj sustav se i danas koristi, dominira
u nastavi, ali se promijenio trai se zaraivanje znanja s veim
angamanom uenika.
4. heuristika nastava potjee od Arhimeda, od. njegova poklika
heureka (gr. heuriskein nalaziti, pronalaziti, otkrivati). U
heuristikoj nastavi uitelj vjetim razgovorom upuuje na otkrivanje
novog znanja. Poiva na elementima uenikove misaone aktivnosti
koja dovodi do plodonosnog trenutka ili aha-doivljaja s kojim dolazi
do razumijevanja pouavanog. Razlikuje se od prethodnih sustava jer
potie uenikovo originalno miljenje koje treba dovesti do spoznaje.
Presudna vanost za ovu nastavu je uiteljeva sposobnost voenja
nastave i uenikova znanja. Uitelj nije iskljuivo osoba koja vodi
dijalog nego uenikatreba potai na razmiljanje, usmjeriti ga na
promatranje i razmiljanje o svemu to mu je dostupno, misaonu
obradu prikupljenih injenica, empirijski provjeru usvojenu u

www.sajt.com.hr

5.

6.

7.

8.

svakodnevnom ivotu. Uitelj ne postavlja samo pitanja, u

dvosmjernoj je komunikaciji jer i odgovara na uenikova pitanja. Ovo
je vrijedna nastava jer su rezultati vrlo dobri. Problem je u tome to
ju je teko raditi u predmetno-razrednom sustavu jer aha-doivljaj
nije kolektivan nego individualan. I rizik neuspjeha je vrlo velik,
postoji opasnost da se ne dogodi aha-doivljaj. Uitelj treba dobro
poznavati uenike i biti sposoban u voenju razgovora. Ovo je sustav
koji se i danas koristi.
programirana nastava razvija se nakon 2. svj. rata. Nastava poiva
na programiranom materijalu na didaktiki artikuliranom znanju
strukturiranom u male logike cjeline koje uenik sam istrauje, te
tako strategijom kratkog koraka samostalno napreduje do
cjelovitijeg znanja. Poiva na neobihevioristikoj teoriji Skinnera. Do
irenja ovog sustava dolazi s kompjuterizacijom. Ovdje se znaajno
mijenja uloga uitelja od prenosioca znanja na izradu programiranog
materijala. Izrada tog materijala najdelikatniji je dio u ovom sustavu i
u njemu sudjeluje tim strunjaka (uitelj, strunjaci podruja koje se
programira, programer, pedagog, psiholog). Svaki program se sastoji
od 4 etape: saopavanje informacije u oblike malih estica znanja,
usvajanje informacije ponavljanjem, rjeavanje zadatka uz potrebu
prethodno usvojene informacije da bi se digla razina operativnosti
znanja, te povratna informacija kojom se provjerava uenikovo
rjeenje (ocjenjivanje). Prednost ove nastave je maksimalna
individualizacija, racionalizacija (nema uzalud utroenog vremena) i
intenziviranje rada u nastavi. Sustav se i danas korisit.
egzemplarna nastava naziv potie od lat. egzemplum uzor,
primjer, model. Naziva se i paradigmatska nastava. Nastaje 50-tih
godina XX. st. kao suprostnost enciklopedijskom pristupu
tradicionalne nastave. Pokuava rjeiti problem tako da izabere one
elemente koji su zajedniki za iri nastavni korpus, tj. odabiru se
teme koje izraavaju kljune karakterisitke veeg dijela nastavnog
sadraja. Nastavni proces poiva na 3 glavna dijela: selekciji i izbora
teme, obradi odabranog sadraja, te raspravi o egzemplarnoj nastavi
(cilj ponavljanje, utvrivanje). Sustav se i danas koristi.
timska nastava stigla u Europu iz SAD-a u 60-tim godinama XX. st.
U nastavi istovremeno sudjeluje vie uitelja i vie grupa uenika (iz
raznih razreda). Moe se organizirati iz jednog predmeta ili
interpredmeta. U pripremi, izvoenju i vrednovanju nastave
zajedniki sudjeluju uitelji i uenici. Dovodi do kompleksnijeg znanja
i razvija sposobnost kritikog miljenja kod uenika. Koristi se i
danas.
problemska nastava nastala 60-tih godina XX. st. U ovom sustavu
se uenici za vrijeme nastave osposobljavaju za rjeavanje
nepredvidivih ivotnih problema. Sastoji se od 3 etape:
prepoznavanje problema, rjeavanje problema (postavljanje hipoteze
i prikupljanje bitnih podataka) i zakljuka. Za razliku od drugih
didaktikih sustava, u problemskoj nastavi uitelj misaono ne vodi
uenika, nego samo priprema i kontrolira nastavu, a uenik
samostalno rjeava problem. Koristi se i danas.

www.sajt.com.hr

9. mentorska nastava uenici se samostalno opredjeljuju za predmet

rada i samostalno izrauju rad uz konzultacije s uiteljem-mentorom.
Pospjeuje osamostaljenje uenika. Danas se koristi.
Suvremena didaktika ne favorizira niti jedan od ovih sustava
ve dinamizira nastavu koritenjem razliitih didaktikih sustava.
Planiranje i programiranje nastave
Tri su temeljna faktora koja igraju ulogu u programiranju nastave: interes
drutva, pojedinac/polaznik/uenik (tj. to je potrebno da bi se pojedinac
mogao kvalitetno razviti) i tehnoloki razvoj drutva. S tim u vezi moemo
prepoznati 4 pristupa.
1. sociocentristiki pristup polazi od drutva, drave
2. znanstveno-tehnologijski pristup usmjeren na kvalitetu nastavnih
sadraja, znanje je cilj putem kojeg se razvijaju pojedinci.
3. pedocentristiki pristup nastavni plan i program se izrauje na
temelju elja, interesa, mogunosti i potreba uenika, dominatna je
uloga uenika.
4. antropologijski pristup uzima u obzir dob polaznika, bit je u tome
da se afirmiraju potencijali polaznika na temelju zrelosti, obuhvaa
itav ovjekov ivot. Niti jedan pristup nije sam za sebe dobar.
NASTAVNI PLAN I PROGRAM temeljni je dokument svake kole koji sadri
popis nastavnih predmeta, fond nastavnih sati predvien za njihovu
realizaciju (nastavni plan), slijed obuavanja nastavnih predmeta te
preciznu izradu pojedinih nastavnih podruja, cjelina, tema i jedinca za
svaki nastavni predmet (nastavni program). Program (gr.) cilj, svrha,
zamisao, namjera, nakana, nacrt. Nastavni plan moemo podijeliti prema
nekoliko podjela:
1. podjela nastavnog plana prema strukturi:
a. integralni sastavljen od globalne strukture nastavnog
sadraja koji se ne rastavljaju na nastavne jedinice ni na
pojedine nastavne sate
b. diferencirani (dezintegrirani) razraen na nastavne premete,
cjeline, teme i jedinice
c. integrativni (integrirajui) reakcija na diferencirani, povratak
neusobnom povezivanju nastavnih sadraja
2. podjela nastavnog rada prema nainu izbora sadraja
a. enciklopedijski nastoje dati zaokruenu sliku svijeta, pruaju
cjelovita znanja, razina znanja raste, ne razlikuje se bitno od
nebitnoga, uenici se svode na one koji moraju neto
memorirati; danas je stvar prolosti
b. egzemplarni odgovor na enciklopedijski, trai intenzivnu
obradu onih dijelova znanstvene grae koji su dobar

www.sajt.com.hr

predstavnik ireg podruja znanja, uimo manje, ali

kompleksnije i dublje
c. program doivljajnosti izraz pedocentrinog sustava, biraju
se programski sadraji s centralnim interesom uenika,
nastavna jedinica bira se u dogovoru s uenicima, nema
cjelovitog poznavanja podruja; pitanje prolosti (nije bio
dobar za kolu)
3. podjela nastavnog plana prema nainu izvedbe nastavnih sadraja:
a. sukcesivni (linearni) svaki razred obrauje samo jedan
predmet, postoji onoliko predmeta koliko je i razreda; takav
rad je bio dominantan do kraja XVIII. st.
b. simultani istovremeno se obrauju razliiti nastavni sadraji,
na pojedinim stupnjevima rade se razni predmeti
4. podjela nastavnog plana prema poloaju nastavnih sadraja u
nastavi:
a. linijski (progresivni) nastavni sadraji su poredani po redu, na
one koje smo obradili se vie ne vraamo (npr. povijest)
b. koncentrini nakon to se obradi neki nastavni sadraj, stalno
se ponavljaju (npr. matematika, jezici)
c. kombinirani (linijsko-koncentrini) tamo gdje se rade linijski
nastavni programi ide se vie prema koncentrinom (npr.
povijest pedagogije)
5. podjela nastavnog plana prema nainu izrade nastavnog programa:
a. okvirni (globalni) daju temeljnu razradu nastavnog programa
na razini
, polazna osnova, najtemeljniji oblik programa
b. izvedbeni (operativni) na razini kole, dorada programa s
uvaavanjem specifinih interesa kole, ali i interesa uenika
c. prilagoeni (individualizirani) za uenike s osebnim
potrebama, iznad ili ispod prosjeka, da bi se maksimalno
iskoristili potencijali uenika
KURIKULUM (lat. tok, tijek) u anglosaksonskom podruju cjelovitije
razrauje nastavu od plana i programa. Odgovara na pitanja: to se eli
nastavom postii (cilj), to treba usvojiti kako bi se ispunila oekivanja,
kako optimalno organizirati ciljeve i sadraje nastave (koje oblike i metode
uenja korak vie od plana i programa), te kako provjeriti uenikovo
postignue (korak vie od plana i programa).
Etape nastavnog procesa
Temeljne etape kroz koje prolazi svaka nastava:
1. pripremanje nastavnog procesa (faza preparacije)

www.sajt.com.hr

a. stvaranje didaktiko-metodike i spoznajno-psiholoke

atmosfere
b. uvaavanje materijalno-tehnikih uvjeta nastave
c. uvaavanje spoznajno-psihosomatske strukture uenika i
uitelja
d. respektiranje konkretnog nastavnog materijala i uenika
2. izvoenje nastavnog procesa (faza realizacije)
a. obrada novih nastavnih sadraja nastoji zaivjeti u
uenikovom kognitivnom, afektivnom i psihomotornom
korpusu
b. ponavljanje omoguuje integrirana znanja usvojena u obradi,
uvruje znanje, tei dostizanju teorijske i praktine
primjenjivosti znanja
c. vjebanje funkcija: dobro utemeljeno znanje podigne se na
viu operativnu razinu, dobro usvojenim unanjem uz pomo
vjetina i navika nastoji se ojaati uenikove sposobnosti
Vjetina je organizirani oblik aktivnosti, integriranih sklopova i
nizova sistematiziranih i racionaliziranih koje se izvode brzo i
precizno.
Navika je automatizirana vjetina koja nastaje kao rezultat
njenog uvjebavanja do te razine da pri njenom obavljanju u
svakom trenutku nije neophodna maksimalna svjesnost.
3. vrednovanje postignua u nastavnom procesu (faza evaluacije)
Lat. valus vrijednost, franc. evaluacija odreenje vrijednosti,
ocjena, procjena. Faza evaluacije ima informativnu i korektivnu
funkciju.
Razvojno postignue mjeri se:
a. prikupljanjem relevantnih podataka o steenim znanjima i
vjetinama:

usmenim provjeravanjem u interakciji smo s

uenicima, ako vidimo da su neka podruja dobra,
proirujemo znanje, no ne moemo biti objektivni, staviti
uenike u istu poziciju
pismenim provjeravanjem u obliku

pismenih zadaa na odreenu temu najcjelovitije

zahvaaju neko podruje (vrednujemo gramatiku,
stil itd.) da bi nastavnik bio objektivan mora znati
to vrednuje

www.sajt.com.hr

pismenih kontrolnih zadataka daje se vie pitanja

kroz koja se neka podruja rascjepljuju i dobiva se
bolja slika znanja
nizova zadataka objektivnog tipa
testovi znanja i sposobnosti omoguuju precizno
mjerenje uenikovih postignua

praktinim provjeravanjem usmjeren na umijee, dijeli

se na subjektivno i objektivno provjeravanje

b. ocjenjivanjem (evaluacijom, valorizacijom, tj. vrednovanjem)

Tehnike prikupljanja relevantnih podataka:
a. subjektivne tehnike:
Prednosti dublji uvid u postignua uenika to omoguuje
individualno tretiranje svakog uenika, prua mogunost
izravne pomoi
Nedostatak dosta vremena
b. objektivne tehnike:
Prednosti uenike stavljaju pred iste zadatke, svi su u istoj
poziciji, zahtjeva malo vremena za prikupljanje podataka
Nedostatak - izjednaavanjem uenika zanemaruju se
posebitosti svakog od njih i teko se moe dobiti cjelovita slika
o samom ueniku
Evaluacija ispituje razinu ostvarivosti nastavnog cilja i zadatka uzimajui u
obzir uvjete u kojima su ostvareni.
Funkcije ocjenjivanja: informativna, motivacijska, dijagnostika (za
prepoznavanje temeljnih problema uenika), prognostika, selektivna,
klasifikacijska, promotivna(ide za osiguravanjem napredovanja).
Subjektivne pogreke uitelja kao nesavrenog ocjenjivaa:
a. osobna jednadba neki uitelji su skloni visokim ocjenama,
neki niskim
b. halo efekt tendencija ocjenjivanja prema dojmu o ueniku,
prema sklonosti o neemu, prema izgledu ili spolu uenika, sve
ono to nije u okviru znanja
c. logika pogreka pogreka rezoniranja, npr. ako nastavnik
predaje vie predmeta gleda ocjene iz svih predmeta
d. pogreka sredine tendencija ocjenjivanja srednjom ocjenom
e. pogreka diferencijacije tendencija nastavnika da uenikova
znanja iroko razdjeljuje, uz ocjene dodaje + i

www.sajt.com.hr

f. pogreka kontrasta prilagoavanje nastavnikova kriterija

rezultatima na ispitu, npr. od loih rezultata na ispitu nesvjesno
sputamo kriterije, ili kod boljih podiemo
g. prilagoavanje kriterija kvaliteti uenike skupine stvaranje
miljenja koliko treba biti boljih, loijih, stvoriti nerealno neku
ocjenu ako je nema
Naini ocjenjivanja:
a. kvalitativno (opisno) dobar je jer zahvaljujui njemu moemo znati
koje su dobre, a koje loe strane
b. kvantitativno (brojano) precizno odreuje postignue uenika, ali
problem ovog ocjenjivanja je to se tu radi o rangovima, pomou
toga se ne moe tono odrediti ocjena

Artikulacija nastavnog sata

Osnovna didaktika pitanja pri artikulaciji nastavnog sata:
1. vremensko trajanje nastavnog sata moe biti organiziran kao fiksni
(najee u kolama) ili kao pedagoki (nastavnik sam procjeni koliko
vremena treba trajati). U razrednoj nastavi je idealno mjesto za
pedagoki sat.
2. unutarnja artikulacija nastavnog sata plan, koncept nastavnog sata
to zovemo pismena priprema koja prethodi nastavnom satu.
Priprema moe biti usmena, pismena (opirna i kratka) i
kombinirana. Nastavnik radi koncept prije samog sata i odreuje cilj
sata, zadatke, tip sata, oblike rada, metode rada. Pripremu moramo
imati zbog nadzora rada. Svaki sat mora imati cilj, zadatke, tip,
nastavne oblike, nastavne metode, nastavna sredstva, pomagala i
literaturu.
Nastavni sat se sastoji od:

www.sajt.com.hr

a. uvodnog dijela povezivanje prethodnog gradiva, tj.

ponavljanje (kronoloko s prethodnog sata, vertikalno iz
prethodnih sati, horizontalno iz drugih predmeta ili analiza
iskustva uenika).
- sadrajna
- psiholoka
- tehnika priprema rada
b. glavnog dijela
- stjecanje znanja, vjetina i navika
- ponavljanje, utvrivanje, sistematizacija sadraja
- evaluacija rezultata rada
c. zavrnog dijela upotpunjavanje prethodnih dijelova u
zaokruenu cjelinu. To je pregledno ponavljanje (prolazimo svo
gradivo da vidimo koliko su uenici usvojili), letimino
provjeravanje (bez ocjene) ili pribliavanje sljedee teme
(teme sljedeeg sata)
3. poloaj nastavnog sata u nastavnom danu i irem nastavnom
razdoblju dominantne komponente nastave tijekom dana treba
mijenjati. Nastavne sadraje razliitih predmeta treba funkcionalno
povezivati. Nastavu treba planirati u skladu s dnevnom, tjednom i
godinjom krivuljom radne sposobnosti.