Professional Documents
Culture Documents
Kiseline Sumporna Azotna Fosforna PDF
Kiseline Sumporna Azotna Fosforna PDF
1. Tehnologija proizvodnje
1.1. Sumporna kiselina
Sumporna kiselina je hemijsko jedinjenje molekulske formule H2SO4 i spada u klasu
neorganskih kiselina. [1] Koristi se u mnogim procesima i jedno je od najvanijih neorganskih
jedinjenja. Njena proizvodnja i danas slui kao indikator industrijske aktivnosti zemlje. irom
sveta 65% se koristi za proizvodnju fosfornih i azotnih ubriva, dok se u zapadnoj Evropi samo
31% upotrbljava u ove svrhe. U Saveznoj Repulici Nemakoj 90% proizvedene sumporne
kiseline koristi se u hemijskoj industriji za dobijanje neorganskih hemikalija (npr.
fluorovodonine kiseline, aluminijum sulfata itd.), i organskih proizvoda (npr. boja, eksploziva,
sapuna, deterdenata, lekova, vetakih vlakana itd.). [2]Takoe, slui i za punjenje akumulatora,
rafinisanje ulja, zatim kao dehidrataciono sredstvo, pri organskim procesima kao to su
nitrovanje, i esterifikacija, u metalurgiji, galvanotehnici itd. [3] Retko se koristi ista sumporna
kiselina. Najee se koristi njen 96-98% rastvor. Svetska proizvodnja sumporne kiseline iznosi
oko 100 miliona tona godinje. [1]
O
123o
107
S
O
H
101o
Tokom prenja sumpor iz pirita sa kiseonikom iz vazduha daje SO2. Pored sumpordioksida
nastaju jo oksidi primesa kao to su: As2O3, SeO2 (gasovi) i vrsti oksidi FeO, Fe2O3, Cu2O,
CuO, ZnO, CaO itd.
Prionini gas sadri svega 1015% SO2 . Ostatak gasa ine vazduh, praina od izgoretine
(razni oksidi metala), SeO2 , As2O3 ,HF, kao i druge gasovite primese u tragovima. Ovakav gas
po izlasku iz pei ima temperaturu od oko 700oC. Preiavanje se vri suvim i mokrim
postupkom:
S
Sagorevanje
sumpora
SO2
O2
Pretvara
i hladnjak
1
2
3
SO2
SO3
O2
O2
SO2
SO3
O2
SO2
SO3
O2
Poetni
adsorpcioni
toranj
H2SO4
H2O
Zavrni
adsorpcioni
toranj
H2O
H2SO4
98-99%
H2SO4
skladitenje Otpremanje
100
80
60
40
20
0
0
200
400
600
800
1000
1200
Temperatura [ C ]
Iz dijagrama se vidi da je na temperaturi od 300oC prinos skoro 100%, ali je reakcija vrlo spora.
Optimalne temperature u praksi kreu se u granicama od 450500oC, pri emu je prinos SO3
manji ali je brzina reakcije vea. Upotrebom katalizatora proces konverzije se ubrzava. Kao
katalizator najvie je u upotrebi vandijum(V)-oksid, V2O5. Mehanizam delovanja je prikazan
sledeim reakcijama:
2V2O5+2SO2 2VOSO4+V2O4
2VOSO4 +V2O4 2V2O4+2SO3
2V2O4+ O2 2V2O5
Tokom vremena katalizator gubi katalitiku aktivnost, stoga mora s vremena na vreme da se
menja delimino ili potpuno. Temperatura ne sme da prelazi 620oC. Nosa katalizatora moe da
bude silikagel, SiO2.
Transformacijom izraza za konstantu ravnotee reakcije oksidacije SO2, dobija se:
c(SO3)/c(SO2)=K(c(O2))1/2
Prinos SO3 na bilo kojoj temperaturi je vei ako je vea koncentracija kiseonika, to se u praksi
realizuje vikom vazduha.
Tehniko izvodjenje konverzije vri se u kontaktnim peima razliite konstrukcije. Najee
se primenjuju etane i cevne pei. Kod prvih se kontaktna masa nalazi na etaama a kod drugih u
cevima. Kontaktno odeljenje ine predgreja, kontaktni reaktor i razmenjivai toplote. [3]
O
120 pm
140 pm
102o
130o
H
Slika 4. Struktura molekula HNO3
Otpadni gas
10%NH3
NO
Reaktor
Hladnjak
O2
vazduh
H2O
vazduh
NO
O2
A
P
S
O
R
B
E
R
90%HNO3
para
65%HNO3
98%
H2SO4
75%H2SO4
tenost
Kao reagens. ist 75-85% vodeni rastvor koji se najee upotrebljava, je bistar,
bezbojan, bez mirisa, neisparljiv, viskozan i sirupasta je tenost. Fosforna kiselina se
veoma esto koristi kao vodeni rastvor 85% fosforne kiseline. Zbog toga to je
koncentrovana kiselina, 85% rastvor moe biti korozivan, mada netoksian kada je
razblaen. Zbog visokog procenta u ovom reagensu, makar jedan deo ortofosforne
kiseline se kondenzuje u polifosfornu kiselinu, ali radi oznaavanja i jednostavnosti,
smatra se da svih 85% ini ortofosforna kiselina. Kada je vodeni rastvor fosforne kiseline
i/ili fosfata razblaen, oni su u ravnotei ili e ravnotea biti postignuta nakon izvesnog
vremena kada su praktino sve fosforne/fosfatne jedinice u orto obliku.
Proizvodnja vodonik-halogenida. Fosforna kiselina reaguje sa halogenidima i nastaju
vodonik-halogenidi u gasovitom stanju. Ovo je uobiajena metoda za laboratorijsko
dobijanje vodonik-halogenida.
NaCl(s)+H3PO4(l)NaH2PO4(s)+HCl(g)
NaBr(s)+H3PO4(l)NaH2PO4(s)+HBr(g)
NaI(s)+H3PO4(l)NaH2PO4(s)+ HI(g)
10
11
O
112o
O
H
152 pm
157 pm
P
O
O
o
105
12
Teni P4
Vazduh
Reakcioni toranj
H2O
410
Elektrostatiki filter
Izlazni
gasovi
H2O
H3PO4
Hladnjak
85 % H3PO4
Na upotrebu
13
Gasovi
Fosfatna
stena
93%
H2SO4
Absorber
H2SiF6
HF
SiF4
Mlin
Razblaena
H3PO4
CaSO4x2H2O (Gips)
Razblaena
H3PO4
Ispariva
75% H3PO4
(54% P2O5)
15
2. Analiza
2.1. Standardna metoda ispitivanja za analizu sumporne kiseline
Ova metoda ispitivanja izvodi se prema amerikom standardu ASTM E 223-96, a obuhvata
odreivanje:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Ukupne kiselosti
Specifine teine po Baume-u
Neisparljivih materija
Gvoa
Sumpor-dioksida, i
Arsena
Reagensi koji se koriste tokom svih analiza, trebalo bi da imaju sledee karakteristike:
1. istoa reagenasa. Hemikalije visoke iste se koriste u svim testovima. Ukoliko nije
drugaije naznaeno, svi reagensi treba da budu u skladu sa specifikacijama Odbora za
Analitike Reagense Amerikog Hemijskog Drutva. U suprotnom, mogu se koristiti
samo one hemikalije za koje je utvreno da su dovoljno visoke istoe, da njihovo
korienje ne umanjuje tanost rezultata.
2. istoa vode. Osim ako nije drugaije naznaeno, voda koja se koristi kao reagens treba
da ispunjava zahteve koji su dati prema Tipu II ili Tipu III specifikacije D 1193.
Sumporna kiselina je jaka korozivna kiselina i moe biti jako opasna ako se njome
nepropisno rukuje. Treba izbegavati svaki kontak sa koom ili oima. U sluaju da doe do
prosipanja kiseline, odmah se mora ukloniti prekrivanjem uprljane povrine vermikulitom ili
nekim drugim inertnim absorbentom, a zatim odlaganjem i ispiranjem vermikulita u
odgovarajuoj posudi. Na kraju, povrinu koja je bila zaprljana azotnom kiselinom treba isprati
vodom.
Uzorak za analizu u jednoj boci dostavlja analitikoj laboratoriji. Koliina uzorka treba biti
dovoljna za obavljanje svih analiza.
Deli cev metoda ispitivanja - Bocu sa uzorkom nekoliko puta izokrenuti, pri emu je
neophodno i vrsto drati zatvara. Ubaciti cev i usisati odgovarajuu koliinu uzorka, u
zavisnosti od jaine kiseline, kao to je prikazano u Tabeli 1.
Tabela 1. Koliina uzorka za odreivanje ukupne kiselosti
Koliina uzorka, g
1,9 do 2,2
2,0 do 2,3
2,1 do 2,4
2,2 do 2,6
2,3 do 2,7
2,4 do 2,8
2,5 do 2,9
H2SO4, %
98
94
90
85
80
77
75
17
Zmija cev metoda ispitivanja - Bocu sa uzorkom nekoliko puta izokrenuti, pri emu je
neophodno i vrsto drati zatvara. Ubaciti kapilarni kraj cevi usisati odgovarajuu
koliinu uzorka, u zavisnosti od jaine kiseline, kao to je prikazano u Tabeli 1. Okrenuti
cev tako da se dvostruko koleno cevi nae u horizontalnom poloaju. Obrisati kiselinu sa
kapilare vieslojnom maramicom za jednikratnu upotrebu. Odmah baciti iskorienu
maramicu kako bi se izbegle opekotine na prstima. Izmeriti i zabeleiti masu uzorka.
Kapilaru cevi potopiti u oko 100 mL vode koja se nalazi u peharu od 400 mL. Potisnuti
uzorak iz cevi vodom iz boce za pranje. Oprati cev sa 50 do 70 mL vode. Ukloniti cev i
oprati je spolja od kiseline. Zavrtite neno pehar tokom pranja. Sakupiti sve ostatke od
pranja u pehar i dodati 3 do 5 kapi rastvora fenolftaleina. Zabeleiti temperaturu 0,5 N
rastvora natrijum-hidroksida, a zatim istim titrisati uzorak do pojave roze boje. Zabeleiti
utroenu koliinu natrijum-hidroksida u mL.
2.1.1.3. Proraun
1. Ako je neophodno, korigovati oitavanje na bireti radi kalibracije greaka. Zabeleiti
utroenu zapreminu titranta, natrijum-hidroksida i obeleiti sa V, kao i njegovu
temperaturu tokom titracije i obeleiti sa t.
2. Korigovati normalitet standardnog rastvora natrijum-hidroksida za sve temperaturne
razlike u trenutku standardizacije i u trenutku korienja, u skladu sa sledeom
jednainom:
N = NS+0,00035(s-t)
gde je:
N-normalitet rastvora natrijum-hidroksida za vreme titracije
NS-normalitet rastvora natrijum-hidroksida za vreme standardizacije
s-temperatura natrijum-hidroksida tokom standardizacije u C, i
t- temperatura natrijum-hidroksida tokom titracije u C.
3. Izraunati procenat ispitivane sumporne kiseline prema sledeoj jednaini:
H2SO4, % = ((VN0,04904)/W)100
gde je:
V-korigovana zapremina rastvora natrijum-hidroksida upotrbljena za titraciju uzorka u mL
N-normalitet rastvora natrijum-hidroksida, i
W-masa uzorka, u g.
4. Rezultat prikazati u procentima sumporne kiseline sa tanou od 0,01%.
18
19
2.1.3.1. Postupak
Oistiti platinastu ili visoko-silikatnu staklenu posudu i staviti u pe za arenje na 80025C
(147245F), najmanje 10 minuta. Zatim ohladiti u eksikatoru na sobnu temperaturu i izmeriti
teinu sa preciznou 0,1 mg. Promeati uzorak obrtanjem boce, dok se sve materije ne nau u
suspenziji. Preneti izmereni uzorak koji treba najmanje da tei 50 g, ili da bude dovoljne teine
da prinos ne bude manji od 1 mg taloga, do isparivaa. Nakon isparavanja, ariti uzorak u pei za
arenje 10 minuta. Tokom rukovanja sa zagrejanom posudom, svo vreme treba koristiti kljeta.
Ohladiti posudu u eksikatoru na sobnu temperaturu i brzo izmeriti teinu uzorka sa preciznou
0,1 mg.
2.1.3.2. Prorauun
1. Izraunati procenat neisparljivih materija prema sledeoj jednaini:
Neisparljive materije, % = ((R-D)/W)100
gde je:
R- masa isparenja i ostatka, g
D- masa isparenja, g
W- uzorak, g.
2. Prikazati vrednost procenta neisparljivih materija sa preciznou 0,0001%.
2.1.4. Gvoe
Ova metoda ispitivanja obuhvata odreivanje gvoa u sumpornoj kiselini. Donja granica
detekcije gvoa je 0,0001%. Odreuje se kolorimetrijski sa 1,10-fenantrolinom (ortofenantrolin), koji sa crnim gvoem formira narandasto-crveni kompleks. Intenzitet formirane
boje se meri fotometrom koji je kalibrisan standardnim rastvorom gvoa. U toku ispitivanja
smetnju mogu praviti hrom, bakar, antimon, kobalt, iva(I), kalaj (II,IV), kadmijum, cink i nikl.
2.1.4.1. Reagensi
1. Amonijum-acetat-rastvor siretne kiseline. Rastvoriti 100 g amonijum acetata u oko 600
mL vode, filtrirati, dodati 200 mL glacijalne siretne kiseline na filtrat i razblaiti do 1 L.
2. Rastvor amonijum-hidroksida (1+). Rastvoriti oko 500 mL amonijum hidroksida u 500
mL vode i promeati.
3. Kongo crveni papir.
20
4. Rastvor hidroksilamin hidrohlorida (100 g/L). Rastvoriti 100 g hidroksilamina u oko 600
mL vode, filtrirati, i razblaiti do 1 L.
5. Gvoe, standardni rastvor ( 1 mL=0,01 mg Fe). Pogledati praksu E 200.
6. Rastvor 1,10-fenantrolina (o-fenantrolina) (3 g/L). Rastvoriti 3 g orto-fenantrolin
monohidrata u 500 mL vode, dodati 1 mL hlorovodonine kiseline, promeati, filtrirati i
razblaiti do 1 L.
2.1.4.2. Postupak
Promeati uzorak obrtanjem boce dok sve materije ne budu u suspenziji. Staviti 70-mm
levak u volumetrijski balon od 100 mL i dodati 50 mL vode. Ukloniti levak i lagano dodavati, sa
stalnim meanjem sadraja u balonu, 1 g izmerenog uzorka sa preciznou 0,001 g. Oprati grlo
balona sa odprilike 5 mL vode. U balon dodati reagense sledeim redosledom, uz meanje nakon
dodavanja svakog od njih: 1 mL rastvora hidroksilamin hidrohlorida, 5 mL rastvora 1,10fenantrolina, i natrijum-hidroksid (1+1) da bi se obezbedila pH vrednost rastvora u iznosu od 3,5
do 4,0 (zbog Kongo crvenog papira). Dodati zatim 5 mL rastvora amonijum-acetata, razblaiti
vodom do oznake, dobro promeati, i ostaviti da stoji oko 15 minuta. Pripremiti lank rastvor koji
sadri sve reagense ali ne i uzorak. Ostaviti da stoji oko 15 minuta. Odrediti absorbance uzorka
na istoj talasnoj duini korienjem kalibracione krive, a blank uzorkom postaviti instrument na
nulu absorance. Iz kalibracione krive odrediti miligrame gvoa koji odgovaraju posmatranoj
absorbanci uzorka.
2.1.4.3. Proraun
1. Izraunati procenat gvoa prema sledeoj jednaini:
Gvoe, % = (M/(W1000))100
gde je:
M- gvoe, naeno na osnovu kalibracione krive, mg, i
W- uzorak, g.
2. Prikazati vrednost procenta gvoa sa preciznou 0,0001%.
21
2.1.5. Sumpor-dioksid
Ova metoda ispitivanja obuhvata odreivanje slobodnog sumpor-dioksida rastvorenog u
sumpornoj kiselini. Donja granica detekcije sumpor-dioksida je 0,002 %.
Sumpor-dioksid odvodi se iz uzorka sumporne kiseline noen strujom azota u gasovitom stanju.
Isparljivi sumpor-dioksid se absorbuje u alkalnom rastvoru, tretira vikom jodat-jodid rastvora a
viak se titrie natrijum-tiosulfatom.
2.1.5.1. Reagensi
1. Kalijum-jodat, rastvor kalijum-jodata (priblino 0,1 N). Rastvoriti 4 g kalijum-jodata i
100 g kalijum-jodida u vodi i razblaiti do 1 L sa vodom.
2. Rastvor natrijum-hidroksida (4 g/L). Rastvoriti 4 g natrijum-hidroksida u vodi i razblaiti
do 1 L.
3. Natrijum- tiosulfat, standardni rastvor (0,01 N). Pipetom odmeriti 100 mL rastvora
natrijum-tiosulfata (0,1 N ) i preneti u volumetrijsku bocu od 1 L, razblaiti vodom do
oznake i promeati. Normalitet je jedna desetina 0,1 N rastvora.
4. Rastvor skroba-indikator. Pomeati 1 g rastvorljivog skroba sa 5 mg crvenog iva-jodida
i sa dovoljno hladne vode kako bi se dobila tanka pasta, i sipati polako, uz stalno meanje
u 100 ml kljuale vode. Kuvati smesu uz meanje sve dok se ne dobije tnka providna
tenost. Ohladiti pre upotrebe.
5. Sumporna kiselina (1+5). Paljivo i uz meanje pomeati koncentrovanu sumpornu
kiselinu (sp. gr 1,84) i vodu u odnosu 1:5.
2.1.5.2.Postupak
Sigurnosnu bocu isprati azotom. Iz poslednjeg cilindra preneti oko 50 mL uzorka u Drehsel
bocu i povezati je sa sigurnosnom bocom. Zabeleiti mililitre uzorka koji se koriste i obeleiti ih
sa W. Prebaciti oko 100 mL rastvora natrijum-hidroksida u Drehsel bocu od 250 mL i spojiti je
sa Drehsel bocom od 125 mL. Proputati azot u gasovitom stanju negde oko 20 L/h toko 3 sata.
Odvojiti bocu u kojoj se nalazi rastvor natrijum-hidroksida i iskljuiti dovod gasovitog azota.
Isprati cev vodom u boci, pipetom odmeriti 5 mL kalijumjodat-kalijumjodid rastvora i preneti u
bocu i meati. Dodati 5 mL sumporne kiseline (1+5) i 2 mL rastvora skroba (indikator) i titrisati
0,01 N rastvorom natrijum-tiosulfata dok ne nestane plava boja. Zabeleiti utroenu zapreminu
rastvora natrijum-tiosulfata i obeleiti sa A. Ponoviti ceo postupak stavljajui 50 mL vode
umesto uzorka u Drehselovoj boci od 125 mL. Zabeleiti utroenu zapreminu rastvora natrijumtiosulfata i oznaiti je sa B. Ako titracija uzorka zahteva vie od 30 mL rastvora natrijumtiosulfata, ponoviti oba postupka, sa uzorkom i sa blank uzorkom, koristei 2 mL rastvora
kalijumjodat-kalijumjodida.
22
2.1.5.3.Proraun
1. Izraunati procenat sumpor-dioksida prema sledeoj jednaini:
Sumpor-dioksid, % = (((B-A)N0,032)/(Wsp gr))100
gde je:
B- rastvor natrijum-tiosulfata koji je utroen za titraciju blank uzorka, mL
A-rastvor natrijum-tiosulfata koji je utroen za titraciju uzorka, mL
N- normalitet rastvora natrijum-tiosulfata, i
W- uzorak, mL
2. Rezultat prikazati u procentima sumpor-dioksida sa tanou od 0,001%.
2.1.6. Arsen
Ova metoda obuhvata kolorimetrijsko odre]ivanje arsena u sumpornoj kiselini. Donja
granica detekcije arsena je 0,01 ppm. Arsen se prevodi u gasovito stanje, apsorbije u piridinskom
rastvoru srebro-dietilditiokarbamata formirajui crveno obojeni kompleks, iji se intenzitet
odreuje fotometrom.
2.1.6.1. Reagensi
1. Standardni rastvor arsena (1 mL=0,001 mg As). Pogledatipraksu E 200.
2. Hlorovodonina kiselina (sp gr 1,189). Koncentrovana hlorovodonina kiselina.
3. Olovo-acetat impregrirana staklena vuna. Rastvoriti 100 g olovo-acetat-trihidrata u 200
mL vode. Nakon zasienja, ukloniti viak rastvora i suiti na sobnoj temperaturi. uvati
impregriranu vuvu u zatvorenoj boci.
4. Metil crveni rastvor indikatora (5 g/L). Rastvoriti 5 g metil crvenog u 1 L etanola (95%).
5. Rastvor kalijum-jodida (100 g/L). Rastvoriti 100 g kalijum-jodida u oko 750 mL vode,
filtrirati i razblaiti do 1 L.
6. Piridin. Ovaj rastvor mora biti bezbojan.
7. Rastvor srebro-dietilditiokarbamat (5 g/L piridina). Rastvoriti 1 g u 200 mL piridina.
uvati u narandastim bocama. Jednom meseno pripremiti sve rastvor.
8. Natrijum-hlorid.
9. Rastvor natrijum-hidroksida (100 g/L). Rastvoriti 100 g natrijum-hidroksida u vodi i
razblaiti vodom do 1 L.
10. Natrijum-nitrat.
11. Rastvor kalaj-hlorida (400 g/L). Rastvoriti 40 g kalaj-hlorida u sme od 25 mL vode i 75
mL hlorovodonine kiseline (sp gr 1,19).
12. Cink
23
2.1.6.2.Postupak
Iz poslednjeg cilindra prebaciti oko 50 mL uzorka u pehar od 100 mL. Zabeleiti uzete mililitre i
obeleiti ih sa W. Dodati oko 0,1 g natrijum-nitrata i 0,1 g natrijum-hlorida i staviti na vrelu
plou aspiratora radi isparavanja, sve dok ne bude skoro potpuno suva. Isprati uzorak u agregat
boci sa malo vode, tako da zapremina ne pree 30 mL. Dodati jednu kap rastvora metil-crveno
(indikator), i rastvor natrijum-hidroksida do pojave ute boje. Razblaiti vodom do 35 mL. Zatim
dodati 5 Ml hlorovodonine kiseline, 2 mL rastvora kalijum-jodida i 8 kapi rastvora kalajhlorida. Promeati rastvor i ostavoti ga da odstoji 15 minuta. Spojiti cev skrubera sa bocom u
kojo se nalazi olovo-acetat impregrirana staklena vuna i nakvasiti sa 1 kapi rastvora olovoacetata. Pipetom preneti 3 mL rastvora dietilditiokarbamata u odeljak absorbera.Pomou levka
brzo dodati u bocu 3 g cinka. Odma spojiti skruber-absorber jedinicu sa agregat bocom i ostaviti
da stoji 30 minuta. Nakon toga, preneti rastvor iz absorber odeljka u suvu volumetrijsku bocu od
10 mL. Isprati odeljak absorbera piridinom i preneti ostatke pranja u istu bocu i promeati.
pripremiti rastvor (blank uzorak) koji sadri sve reagense ali ne i sam uzorak. Odrediti
absorbance uzorka na istoj talasnoj duini koja je koriena i za kalibracione krive, a instrument
se poseava na nulu blank uzorkom. Sa kalibracione krive odrediti miligrame arsena koji
odgovaraju posmatranoj apsorbanci.
2.1.6.3. Proraun
1. Izraunati sadraj arsena u ppm, prema sledeoj jednaini:
Arsen, ppm=(M1000)/(Wsp gr)
gde je:
M-arsen odreen na osnovu kalibracione krive u mg, i
W-uzorak, mg
2. Prikazati dobijene rezultate arsena u ppm, sa preciznou 0,01 ppm. [7]
24
2.2.1. Reagensi
Reagensi koji se koriste trebalo bi da imaju sledee karakteristike:
1. istoa reagenasa. Hemikalije visoke iste se koriste u svim testovima. Ukoliko nije
drugaije naznaeno, svi reagensi treba da budu u skladu sa specifikacijama Odbora za
Analitike Reagense Amerikog Hemijskog Drutva. U suprotnom, mogu se koristiti
samo one hemikalije za koje je utvreno da su dovoljno visoke istoe, da njihovo
korienje ne umanjuje tanost rezultata.
2. istoa vode. Osim ako nije drugaije naznaeno, voda koja se koristi kao reagens treba
da ispunjava zahteve koji su dati prema Tipu II ili Tipu III specifikacije D 1193.
3. Indikator. Rastvor fenolftaleina (10g/L) se priprema rastvaranjem 1g fenolftaleina u
100mL etanola (95%), metanola ili izopropanola.
4. Natrijum-hidroksid. Standardni rastvor (1.0 N) se priprema i standardizuje u skladu sa
ustaljenom praksom E 200, pri emu treba zabeleiti temperaturu rastvora natrijumhidroksida tokom standardizacije.
25
2.2.3. Postupak
1. Uzorak se u boci dostavlja analitikoj laboratoriji.
2. Erlenmajer od 250 mL sa 15 mL vode zatvoriti epom, i odmeriti teinu.
3. Ukloniti ep, a zatim koristei pipetu brzo treba dodati odgovarajuu koliinu uzorka ( u
zavisnosti od jaine kiseline, kao to je prikazano u Tabeli 2.), zadravajui vrh pipete tik
iznad povrine tenosti. Odmah zatim neophodno je zameniti ep, i ponovo odmeriti
erlenmajer, kako bi se dobila teina uzorka.
Tabela 2. Uzorak za ispitivanje azotne kiseline
HNO3, %
70
65
60
55
50
Koliina uzorka, mL
2,5 0,2
2.8 0,2
3,1 0,2
3,4 0,2
3,8 0,2
Nominalna teina, g
3,6
3,9
4,3
4,6
5,0
4. Ponovo kloniti ep, i potom dodati 50 mL vode i etiri kapi rastvora feolftaleina
(indikator), a onda zavrteti erlenmajer kako bi se sadraj u njemu dobro pomeao.
Zabeleiti temperaturu 1.0 N natrijum-hidroksida, a zatim titrisati uzorak do pojave
svetlo roze boje, kao to je prikazano na Slici 9. Zabeleiti utroenu zapreminu natrijumhlorida.
26
2.2.4. Proraun
1. Ako je neophodno, korigovati oitavanje na bireti radi kalibracije greaka. Zabeleiti
utroenu zapreminu titranta, natrijum-hidroksida i obeleiti sa V, kao i njegovu
temperaturu tokom titracije i obeleiti sa t.
2. Korigovati normalitet standardnog rastvora natrijum-hidroksida za sve temperaturne
razlike u trenutku standardizacije i u trenutku korienja, u skladu sa sledeom
jednainom:
N = NS+0,00035(s-t)
gde je:
N-normalitet rastvora natrijum-hidroksida za vreme titracije
NS-normalitet rastvora natrijum-hidroksida za vreme standardizacije
s-temperatura natrijum-hidroksida tokom standardizacije u C, i
t- temperatura natrijum-hidroksida tokom titracije u C.
3. Izraunati procenat ispitivane azotne kiseline prema sledeoj jednaini:
HNO3, % = (VN6301)/W
gde je:
V-korigovana zapremina rastvora natrijum-hidroksida upotrbljena za titraciju uzorka u mL
N-normalitet rastvora natrijum-hidroksida korigovana za temperaturu u trenutku titracije, i
W-masa uzorka, u g.
4. Rezultat prikazati u procentima sumporne kiseline sa tanou od 0,01%. [8]
2.3.1. Reagensi
1. istoa reagenasa. Hemikalije visoke iste se koriste u svim testovima. Ukoliko nije
drugaije naznaeno, svi reagensi treba da budu u skladu sa specifikacijama Odbora za
Analitike Reagense Amerikog Hemijskog Drutva. U suprotnom, mogu se koristiti
samo one hemikalije za koje je utvreno da su dovoljno visoke istoe, da njihovo
korienje ne umanjuje tanost rezultata.
2. istoa vode. Osim ako nije drugaije naznaeno, voda koja se koristi kao reagens treba
da ispunjava zahteve koji su dati prema Tipu II ili Tipu III specifikacije D 1193.
3. Rastvor amonijum-molibdata (kiseli).
Rastvor br.1- Staviti 100 g molibdne kiseline (85% MoO3) pehar od 600 mL u kome se
nalazi 240 mL vode i dobro promeati. Kada se potpuno rastvori, filtrirati a onda dodati
60 mL azotne kiseline i ohladiti.
Rastvor br 2.- 400 mL azotne kiseline dodati u pehar od 2 L sa 960 mL vode i ohladiti.
Rastvor br.1 dodati u rastvor br.2 uz konstantno meanje. Dodati 0,1 g amonijum-fosfata
i ostaviti da stoji bar 24 sata pre korienja.
4. Amonijum-nitrat.
5. Rastvor gvoe-sulfata. Rastvoriti 100 g gvoe-sulfata u 1 L sumporne kiseline.
6. Bromovodonina kiselina (1+4). Pomeati 20 mL koncentrovane bromovodonine
kiseline (sp gr 1,49) sa 80 mL vode.
7. Hlorovodonina kiselina (1+1). Pomeati jednake zapremine koncentrovane
hlorovodonine kiseline (sp gr 1,19) i vode.
8. Fluorovodonina kiselina (sp gr 1,15). Koncentrovana fluorovodonina kiselina.
9. Standardna azotna kiselina (0,15 N). 10 mL iste i bezbijne koncentrovane azotne
kiseline (sp gr 1,42) preneti u bocu od 1 L, razblaiti do crte i promeati. Standardizovati
rastvor.
10. Vodeni rastvor azotne kiseline (1+99). Pomeati 10 mL koncentrovane azotne kiseline
(sp gr 1,42) sa 990 mL vode.
11. Perhlorna kiselina (70%).
12. Rastvor indikatora fenolftaleina. Rastvoriti 0,2 g fenolftaleina u 100 mL etanola.
13. Vodeni rastvor kalijum-nitrata (10 g/L). Rastvoriti 10 g kalijum-nitrata u vodi, razblaiti
do 1 L i promeati.
14. Rastvor kalijum-permanganata (25 g/L). Rastvoriti 25 g kalijum-permanganata u vodi i
razblaiti do 1 L.
15. Natrijum-karbonat.
16. Standardni rastvor natrijum-hidroksida (0,15 N).
17. Sumporasta kiselina.
28
2.3.2. Postupak
Uzorak za ispitivanje preneti u malu, suvu izmerenu bocu i staviti u pe za suenje. Nakon
suenja na 105 do 110C tokom 1 sata, poklopiti bocu i ohladiti na sobnu temperaturu u
eksikatoru. Otvoriti poklopac kako bi se izjenaili pritisci i izmeriti zatvorenu bocu sa
preciznou 0,1 mg. Ponoviti suenje i merenje uzorka dok masa ne postane kostantna. Prebaciti
uzorak za ispitivanje u pehar od 400 mL i ponovo odmeriti zatvorenu bocu sa preciznou 0,1
mg. Razlika izmeu dve izmerene teine predstavlja masu uzorka za ispitivanje. Nakvasiti
uzorak za ispitivanje sa nekoliko mililitara vode i dodati 25 mL hlorovodonine kiseline po
svakom gramu uzorka. Pokriti i zagrevati ispod take kljuanja sve dok svi rastvorljivi minerali
ne budu u rastvoru. Dodati 5 mL azotne kiseline i 20 mL perhlorne kiseline. Ohladiti, dodati 50
mL vode, i zagrevati dok rastvorljive soli ne budu u rastvoru. Filtrirati i sakupiti filtrat u
erlenmajeru od 300 mL. Isprati ostatak sa azotnom kiselinom (1+99) a onda i vrelom vodom dok
se ne oisti od perhlorata. Korienjem toplote upariti filtrat. Zapaliti papir i ostatak u avnu od
platine. Ohladiti, nakvasiti sa nekoliko kapi vode i dodati 2 mL perhlorne kiseline i 5 mL
fluorovodonine kiseline, i uparavati do potpunog suenja. Dodati 3 g natrijum-karbonata.
Postaviti avan u pehar od 250 mL i dodati 100 mL vode. Zagrevati kako bi se rastvorile sve
rastvone soli. Ukloniti, oprati i oistiti avan. Filtrirati alkalni rastvor papirom srednje teksture i
sakupiti filtrat u pehar od 400 mL. Ostatak isprati toplom vodom i baciti. Zakiseliti filtrat
hlorovodoninom kiselinom, dodati 5 mL rastvora gvoe-hlorida i dodati natrijum-hidroksid
zbog lakmus papira. Kuvati 1 minut do koagulacije taloga. Filtrirati i isprati ostatak toplom
vodom. Baciti filtrat. Postaviti bocu sa isparljivim filtratom ispod levka. Rastvoriti ostatak kroz
papir sa 10 mL hlorovodonine kiseline (1+1) i isprati sa toplom vodom. Baciti papir i upariti
rastvor da bi isparili gasovi perhlorne kiseline. Ohladiti, dodati 50 mL vode i zagrevati kako bi se
rastvorile soli. Dodati nekoliko kapi rastvora kalijum-permanganata i kuvati rastvor nekoliko
minuta. Zatim dodati u kapima dovoljno sumporaste kiseline kako bi se uklonio
kalijumpermanganat ili istaloeni mangan-oksid. Kuvati kako bi se uklonio sumpor-dioksid i
dodavati amonijum-hidroksid sve dok malo istaloenog gvoe-hidroksida opstaje pri pomeranju
ili meanju. Dodati azotnu kiselinu sve dok se talog ne rastvori a onda 3 do 5 mL u viku. Dodati
10 g amonijum-nitrata i protresti kako i se soli rastvorile.
Odsustvo vanadijuma-Podesiti zapreminu na 150 mL i temperaturu na 20C i dodati 50 mL
rastvora amonijum-molibdata. Energino pomerati tokom 5 minuta i ostaviti da stoji 20 minuta
sve dok se ne stvori uti talog.
Prisustvo vanaijuma-Podesiti zapreminu rastvora do 100 mL, ohladitina 15C, dodati 5 mL
rastvora gvoe-sulfata i zavrteti bocu kako bi se redukovao vanadijum. Dodati 50 mL rastvora
amonijum-molibdata, energino pomerati 10 minuta i ostaviti da stoji 1 sat dok se ne stvori uti
talog.
Filtrirati prethodno dobijen talog papirom guste teksture. Isprati bocu u talog tri puta sa
5 mL vodenio rastvora azotne kiseline, a onda sa vodenim rastvorom kalijum-nitrata sve dok se
ne oisti od kiseline. S obzirom na to da uti talog tei ka tome da se podigne, usmeriti mlaz
29
rastvora za ispiranje oko ivice papira i spiralno na dole. Vratiti papir i talog u erlenmajer, dodati
25 mL vode (bez ugljen-dioksida), i viak od 5 mL 0,15 N rastvora natrijum-hidrksida. Protresti
kako bi se papir raspao i kako bi se talog rastvorio. Isprati bocu, dodati 3 kapi rastvora indikatora
fenolftaleina, i titrisati viak natrijum-hidroksida sa 0,15 N azotnom kiselinom.
Slepa proba (blank uzorak)-Uraditi celu proceduru sa blank uzorkom koji sadri sve
reagense ali ne i uzorak za ispitivanje.
2.3.3. Proraun
1. Izraunati procenat fosfora prema sledeoj jednaini:
Fosfor, % = ((((A-BC)-(D-EC))F)/G)100
gde je:
A- korieni standardni rastvor natrijum-hidroksida, mL
B- standardna azotna kiselina potrebna za titraciju vika natrijum-hidroksida u uzorku, mL
C- standardni rastvor natrijum-hidroksida koji odgovara 1 mL standardne azotne kiseline, mL
D- standardni rastvor natrijum-hidroksida potreban za odreivanje blank uzorka, mL
E- standardna azotna kiselina potrebna za titraciju vika natrijum-hidroksida pri odreivanju
blanka, mL
F- fosfor koji odgovara standardnom rastvorunatrijum-hidroksida, g/mL, i
G- masa ispitivanog uzorka. [9]
30
Zakljuak
Sumporna, azotna i fosforna kiselina su jedinjenja od izuzetnog znaaja u hemijskoj
industriji. irom sveta proizvodnja ovih kiselina predstavlja indikator industrijske aktivnosti
zemlje. Koriste se u velikim koliinama kao polazne sirovine za dobijanje neorganskih i
organskih supstanci, kao i u domainstvu, laboratorijama, metalurgiji, farmaciji, medicini itd. Iz
tog razloga jako je vano znati karakteristike odnosno svojstva ovih kiselina, njihovu tehnologiju
proizvodnje kao i metode ispitivanja koje se koriste za analizu.
Analize se moraju vriti prema tano odreenom postupku, tj. poeljn je da su
standardizovane. Od izuzetnog znaaja je stalno praenje i kontrola kvaliteta sirovina,
poluproizvoda i krajnjeg proizvoda tokom proizvodnje, kako bi kvalitet istih bio u skladu sa
zahtevanim specifikacijama.
31
Literatura
1. www.wikipedia.rs
2. K.H. Bucher, H.H. Moretto, P.Woditsch, Industrial Inorganic Chemistry, Nemaka, 2000
3.http://www.obrazovanje.vojvodina.gov.rs/_skolska%20praksa_/pregled/oc_nastview.php?sifra
=244
4. Philip J. Chenier, Survey Industrial Chemistry, USA, 2002
5.http://www.obrazovanje.vojvodina.gov.rs/_skolska%20praksa_/pregled/oc_nastview.php?sifra
=243
6.http://www.obrazovanje.vojvodina.gov.rs/_skolska%20praksa_/pregled/oc_nastview.php?sifra
=246
7. ASTM E 223-96, Standard test methods for analysis of sulfuric acid
8. ASTM E 1584-00, Standard test methods for assay of nitric acid
9. ASTM E 278-01, Standard test methods for the determination of phosphorus in iron ores by
phosphomolybdate coprecipitation and nitric acid titrimetry
32