Hidraulika

Podzemne vode u kru

6. HIDRAULIKA PODZEMNIH VODA U KRU

Pri prouavanju toka podzemnih voda razlikujemo teenje u stijenama pukotinske poroznosti i
teenje u stijenama meuzrnske poroznosti. Meuzrnska poroznost se najee javlja kod
rastresitih slojeva (aluvijalnih sedimenata) a pukotinska je karakteristina za stijenske mase
karbonata (gipsa i halita).
Vjerojatno nema veeg izazova za hidrauliare i hidrogeologe od opisivanja teenja u stijenama
pukotinske poroznosti. Teenje u stijenama pukotinske poroznosti se izuava za potrebe razvoja
matematikih modela koji slue prilikom planiranja eksploatacije nafte, plina i geotermalne vode
kao i za potrebe sagledavanja pronosa zagaivala u vodonosnicima koji se koriste za potrebe
vodoopskrbe. Jednaki, ako ne i vei problemi se javljaju kod deponiranja nuklearnog otpada u
stijensku masu pukotinske poroznosti koja mora zadovoljavati uvijet da u vrlo dugakom peridu
(vie stotina godina) deponirani otpad ne ugrozi biosferu.
Preko 50% teritorija Republike Hrvatske je pod krom te za rijeavanje niza inenjerskih
problama treba sagledavati tok podzemnih voda u kru. U naim krajevima je tok podzemnih
voda najee sagledavan za potrebe vodoopskrbe i energetike a u zadnje vrijeme se sve vie
promatra i pronos zagaivala koja se na pojedinim lokacija nekontrolirano infiltriraju u geoloke
formacije koje sadre podzemnu vodu te napreduju prema izvorima iz kojih se kaptira podzemna
voda za potrebe vodoopskrbe.
Sami procesi teenja podzemne vode u kru su relativno jednostavni te se odvijaju po poznatim
hidraulikim zakonitostima. Problem u opisivanju realnih situacija predstavlja nepoznavanje
oblika i dimenzija mree pukotina (mikroskopskih pukotina, kaverni, spilja, kanala,..) kroz koju
se odvija teenje podzemne vode. Valja naglasiti da upravo zbog velikih problema pri definiranju
geometrije pukotina, veina modela toka i pronosa nije dala oekivane (prieljkivane) rezultate.
Kr u hidrolokom smislu sainjavaju karbonatna stijenska masa sa sistemom provodnika i
akumulacionih prostora. Kr tvore topive stijene koje se nalaze blizu ili na povrini.
Pod provodnikom se podrazumijeva element podsliva koji razliku razina vode pretvara u
proticaj. Sistem provodnika i akumulacija sainjavaju manje i vee pukotine, veliki i manji
podzemni krki prostori, kraka polja i drugi produkti karstifikacije u zoni oscilacija voda u
kru.
Pod pojmom kr se podrazumijeva podruje sastavljeno od povrinskog i podpovrinskog dijela
izlomljenog nizom pukotina uzrokovanih agresivnim fizikalnim i kemijskim djelovanjem vode.
Karbonatne stijene su topive u vodi, tako da voda mijenja strukturu stijenske mase i formirajui
sistem pukotina naruava njenu kontinuiranost. Pojava i stvaranje pukotinske poroznosti u
stijenskoj masi vezana je za proces nazvan karstifikacija.
Sposobnost topivosti vode ovisi o temperaturi vode i njenom kemijskom sastavu u kojem vanu
ulogu ima CO2. Iz tog razloga se broj i veliina pora tokom vremena postepeno poveavaju.
Pojava velikih sistema pukotina u pravilu je vezana za diskontinuitete endodinamikog porijekla.
Karstificirane stijene se nazivaju kr a sinonimi su karst i kras.
Ver. XI/06

Str.VI-1

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Sagledavanje toka vode u kru je problem koji je izuavan jo i u antiko doba, tako da su
Homer, Thales, Aristotel i drugi pisali sa prirodnjakog stanovita o vezama voda kopna i mora u
podruju sredozemlja.
Kr je vrlo heterogeno podruje u kojem se kretanje podzemne vode moe sagledati samo na
osnovu velikog broja mjerenja razine vode, protoka i brzine, kemijskog sastava i temperature.
Mjerenja treba provoditi na nizu mjernih mjesta kroz relativno dugo razdoblje.
Uobiajene hidraulike i hidroloke pristupe nije mogue jednostavno primijeniti na krka
podruja zbog njihovog vrlo sloenog sistema pukotina. Iz tog razloga se razvijaju i koriste
posebni pristupi sagledavanju toka podzemne vode u kru.
Ni jedan dosadanji pokuaj kvantitativnog tretmana teenja kroz karsni kolektor, primjenom
poznatih hidraulikih zakonitosti, nije zavrio oekivanim rezultatom.
Za analizu i odreivanje infiltracije, formiranja podzemnih akumulacija i odreivanja oticanja
podzemnih voda bitne su karakteristike stijenskih masa koje izgrauju sliv, odnosno tip njihove
poroznosti.
Hidroloke specifinosti kra su brza infiltracija palih oborina, mala akumulativna sposobnost u
zoni sitne pukotinske poroznosti, te velika provodnost i stvaranje povremenih povrinskih i
podzemnih akumulacija u zonama krupnih pukotina. Posljedica ovakvih karakteristika je da
slivovi, ili njihovi dijelovi izgraeni od karstificiranih karbonatnih stijena, imaju slabo razvijenu
mreu povrinskih vodotoka, poto se provodna i kolektorska mrea nalaze preteno u
podzemlju.
U ovisnosti od pojave i veliine akumulacionih prostora dolazi do veeg ili manjeg zadravanja
vode u slivu. Reim otjecanja je neravnomjeran zbog neravnomjernosti ulaza i transformacije
ulaznog hidrograma zbog i retencione sposobnosti vodonosnika koji ovise o karakteristikama
krkog terena.
Mala poroznost i niska akumulativna sposobnost pukotinskog sistema ima za posljedicu brzi
porast razina podzemnih voda, tako da pri nailasku veih voda intenzitet porasta razine
podzemne vode esto iznosi 20 i vie metara na sat (Avdagi 1990). Razina podzemne vode
obino brzo raste do neke vee povrinske ili podzemne akumulacije, koja moe prihvatiti
znaajnije koliine vodene mase i omoguiti transformaciju vodnog vala. Najea je pojava
sprege vie akumulacija tako da se formira reim oticanja u ovisnosti o toj sprezi i reimu ulaza.

Ver. XI/06

Str.VI-2

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Slika 6.1 Fotografija presjeka kroz krki masiv (Bonacci)

Ver. XI/06

Str.VI-3

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Slika 6.2 Mrea pukotina sa glavnim pravcima kretanja podzemne vode (Avdagi)

Za koritenje voda u kru neophodno je poznavanje prirodnih uvjeta meu kojima su

najznaajnije poznavanje poloaja glavnih provodnika u slivu i podzemlju te poznavanje
protoka kroz te provodnike u funkciji vremena.
Analiza reima teenja zapoinje opisivanjem oblika pukotina. Prilikom strujanja kroz pukotine
voda trai put najmanjeg otpora, tako da se vremenom neke pukotine zbog topljenja stijenske
mase proiruju, a neke zamuljuju. U poprenim presjecima pukotina koje ine podzemne tokove
u kru jedna dimenzija je razvijenija od druge (mala debljina, a velika irina). Svaka ovakva
pukotina se ne treba zamiljati kao jedinstveni tok, ve kao razgranati sustav sasvim nepravilnih
cijevi raznih oblika i dimenzija, to bitno oteava opis strujanja.
Kr je sa hidraulikog stanovita izuzetno sloena sredina te se pri modeliranju toka i pronosa
razvijalo i koristilo niz pristupa. Najee aktivnosti se mogu svesti na dva osnovna pristupa:
a) hidroloki pristup koji se zasniva na mjerenju i obradi hidrolokih parametara (oborina, razine
podzemne vode, izdanost izvora) i na osnovu njih bilance podzemne vode u nekoj regiji.
Hidroloki pristup se najee koristi za odreivanje raspoloive koliine vode za potrebe
vodoopskrbe ili energetike.
b) modeliranje toka u pukotinama. Sa hidraulikog stajalita tok u sitnim pukotinama koje su u
potpunosti saturirane vodom se moe opisivati ili preko sheme kontinuuma (tok podzemne vode
se promatra kao i kod stijenske mase sa meuzrnskom poroznosti) ili se promatra teenje u
pojedinoj pukotini odnosno u nizu pukotina to je slino modeliranju niza cijevi u sistemima pod
tlakom. Hidrauliki pristup se najee koristi pri sagledavanju zagaenja vodonosnih slojeva i
za potrebe sagledavanja pronosa tvari kod deponiranja nuklearnog otpada.
Ver. XI/06

Str.VI-4

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Smjerovi toka podzemnih voda u kru se najpouzdanije odreuju trasiranjem. Trasiranje se

sastoji od uputanja trasera (obino boje ili nekog drugom markera) u ponor te mjerenjem
intenziteta pojave trasera na izvoru. Na osnovu podataka o poloaju ponora i izvora, vremenu
koje je bilo potrebno da traser prijee put od ponora do izvora, kao i na osnovu podataka o
promjeni koncentracije trasera u vremenu na lokaciji izvora se mogu donositi zakljuci o
privilegiranim putevima u stjenskoj masi pukotinske poroznosti.
6.1 Osnovne fizikalne karakteristike kra
Pojmovi kao to su ukupna poroznost, efektivna poroznost, koeficijent uskladitenja, su
definirani slino kao i kod stijena meuzrnske poroznosti.
Zadrana voda ( eng: retained water) je dio podzemne vode u krkim porama trajno zadran
uslijed povrinske napetosti ili molekularnih sila. Odnos izmeu volumena gravitacione vode i
zadrane vode ovisi o veliini pora i minerolokim karakteristikama stijenske mase. Ako su pore
manje od 4 do 5 praktiki nema gravitacionog kretanja vode.
6.1.1 Poroznost
Promatrat e se parametri stijena pukotinske poroznosti u koje se mogu svrstati sve eruptivne i
metamorfne stijene, te veina kemijskih i organogenih sedimenata. Te stijene su porozne a
njihova poroznost se definira kao postotak upljina u volumenu stijenske mase:
n = V p / Vuk 100 (%)

... (6.1)

pri emu je:

n

poroznost

Vp
Vuk

volumen pora
ukupni volumen stijene

Poroznost moe biti:

a) primarna nastala je u stijeni prilikom njenog postanka
b) sekundarna karakterizira vrste stijene koje su naknadno bile izloene djelovanju nekih
sila kao i posljedica topljenja stijenske mase.
Pukotinska poroznost je u stvari diskontinuitet stijene i uglavnom je uzrokovana sekundarnim
silama koje su djelovale na stijenu. Stijene koje su primarno imale gotovo zanemarivu poroznost
postaju sekundarno porozne stijene. Disoluciona poroznost je prisutna u stijenama gdje je du
sekundarnih pukotina dolo do naknadnih procesa otapanja i to kod relativno topivih stijena kao
to su karbonatne stijene (itav juni dio Hrvatske).
Efektivna pukotinska poroznost kra kao i konsolidiranih koherentnih materijala koji su ispucali
kao to je silt ili glina, je vrlo mala. Vrijednosti poroznosti reda veliine 1% -0.001% ili 10-2 do

Ver. XI/06

Str.VI-5

Hidraulika

Podzemne vode u kru

10-5 nisu rijetke. Iako je poroznost mala, brzine toka podzemne vode mogu biti velike (Pollak,
1995).
Istraivanja su pokazala da je efektivna poroznost krakih terena u usporedbi sa poroznou
nekrakih terena mala. Male vrijednosti su posljedica grae sistema pukotina za koje je
karakteristina linijska a ne prostorna struktura. Ovo je razlog da su i pored uea velikih
volumena (povrine sa velikim dubinama) u akumuliranju voda efekti primarne poroznosti mali.
Sa druge strane taj primarni pukotinski sistem ima veliku provodljivost, tako da kroz njega voda
brzo dolazi do glavnog provodnika, kojim se jo bre provodi do neke podzemne ili povrinske
akumulacije, a esto i na sam izlaz iz sliva.
Valja podsjetiti da se efektivna poroznost mijenja tijekom vremena.

Slika 6.3 Promjena efektivne poroznosti u vremenu (Bonacci )

Sistem sitnih pukotina razvijen je po cijeloj dubini karstificiranog sloja, a najrazvijeniji je u

povrinskom dijelu stijenske mase. U vertikalnom presjeku se karstifikacija smanjuje u principu
po eksponencijalnoj zakonitosti (Avdagi)
n = a e by
pri emu su
a i b parametri koji karakteriziraju sredinu
y
dubina
n
poroznost
Ver. XI/06

... (6.2)

Str.VI-6

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Sa veom dubinom javljaju se krupniji provodnici. Pod kretanjem voda sistemom sitnih, obino
slojnih pukotina, podrazumijeva se filtracija i infiltracija voda iz krakog sliva u provodnik
kolektor koji odvodi i dovodi vodu.
6.1.2 Koeficijent uskladitenja
Uskladitenje pukotina je vano prilikom analiza strujanja kroz pukotine. Koeficijent
uskladitenja (S) je definiran kao promjena koliine tekuine u jedininom volumenu porozne
sredine ako se tlana visina promjeni za jedinini iznos, a posljedica je kompresibilnosti tekuine
i deformacije porozne sredine usljed promjene efektivnih napona:
S = b w g ( + n )

... (6.3)

gdje je:
S
b
w

n

koeficijent uskladitenja
veliina pukotine
gustoa fluida (vode)
stlaivost porozne sredine
poroznost
stlaivost fluida

Stlaivost porozne sredine se moe definirati kao:

dV / V
= t t
d
gdje je:
Vt ukupan volumen upljina
efektivni napon

... (6.4)

6.1.3 Vodopropusnost
Specifina vodopropusnost se izraava preko koliine vode koja se kroz karstificiranu stijenu
gubi na intervalu od jednog dunog metra buotine pod tlakom od 0,1 atmosfere. Ova veliina je
definirana jednadbom
Q
[l / min m0,1at ]
q=
... (6.5)
Ph

pri emu je:

q
specifina vodopropusnost
Q
koliina vode koja se iz ispitivanog intervala buotine gubi kroz poroznu
sredinu u l/min
h
duina ispitivanog intervala u m
P
tlak pod kojim se voda utiskuje (at)
Ver. XI/06

Str.VI-7

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Prema specifinoj vodopropusnosti stijene se mogu podijeliti u sedam kategorija (Trupak,1956)

1
2
3
4
5

Specifina vodopropusnost l/min

<0.001
0.001 - 0.01
0.01 - 0.1
0.1 - 1
1 - 10

10 - 100

100 - 1000

Kategorija
Vodonepropusne stijene
Slabo propusne
Propusne
Srednje propusne
Stijene sa velikom
vodopropusnou
Stijene sa vrlo velikom
vodopropusnou
Stijene sa izuzetno velikom
vodopropusnou

Tablica 6.1 Podjela stijenske mase obzirom na vodopropusnost

Provodnost kra se najee izraava preko Lugeona (Lu).

Lugeonova jedinica se izraava preko koliine vode koju prima stijena na jednom dunom metru
buotine kod pritiska od 10 atmosfera a u vremenskom intervalu od 1 min.
Zavisnost izmeu Lugeonovih jedinica i specifine vodopropusnosti se moe izraziti sa
100 Lu = 1 l / min(m ) 0,1 at

... (6.6)

Borelli (1966) je izuavao odnos izmeu koeficijenta filtracije (izraenog u m/dan) i propusnosti
izraene u Lugeonima te odredio odnos
1 Lu = 0.007 0.015 m/dan

... (6.7)

6.2. Modeli toka u sitnim pukotinama

6.2.1. Opis toka primjenom sheme kontinuuma

Primjena Darcyevog zakona zahtijeva usvajanje sheme kontinuuma, stijena sa pukotinskom

poroznosti se pritom zamjenjuje kontinuumom koji ima definirane vrijednosti poroznosti,
koeficijenta filtracije i kompresibilnosti. Ovaj pristup daje dobre rezultate kod stijena kod kojih
je gustoa pukotina vrlo velika a razlika u veliini pukotina nije znaajna, tako da se stijena sa
pukotinskom poroznosti ponaa slino kao i sredina sa meuzrnskom poroznosti, ali je
reprezentativni elementarni volumen za pukotinsku stijenu vei nego za sredinu meuzrnske
poroznosti. Ako je razmak pukotina nepravilan tada se stijena ponaa heterogeno, a ako je
razliit u pojedinim smjerovima stijena se ponaa anizotropno.

Ver. XI/06

Str.VI-8

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Snow (Prema Zimmerman 1999) je uoio da za paralelne redove pukotina veliine b gdje ima N
pukotina po jedininoj duljini nalija stijenske mase, moe definirati poroznost kao: nf =Nb a
koeficijent filtracije je definiran izrazom:
g Nb 3

k =
12
... (6.8)
Ova jednadba se bazira na hidraulici toka kroz sloeni niz meusobno udaljenih blokova stijene
za veliinu b i vrijedi kada je strujanje laminarno tj. u granicama vaenja Darcy-evog zakona.
Prilikom koritenja pristupa preko sheme kontinuuma treba voditi rauna da u sluaju kad su
pukotine relativno velike moe doi do prelaska iz laminarnog u turbulentni reim toka pa se
vie ne moe koristiti Darcyev zakon. Na slici 6.4 su prikazana tri karakteristina reima
strujanja koja se mogu javiti u strujnoj cijevi (a time i u pukotini).
0.01

0.1

Laminarno strujanje

10

100

Prelazni
rezim

1000

Turbulentno strujanje

Brzina toka, v

Vrijedi Darcy-ev
zakon

Hidraulicki gradijent, dh/dl

Slika 6.4 Odnos brzine toka i hidraulikog gradijenta

Pri malim brzinama vode, teenje je laminarno dok sa poveanjem brzine vode dolazi do pojave
turbulentnog teenja. Reim teenja je definiran vrijednou Reynoldsovog broja. Za laminarno
teenje je odnos hidraulikog gradijenta i brzine linearan dok je u turbulentnom reimu ovaj
odnos nelinearan.
esto se usvaja da se teenje kroz pukotinski sistem odvija u laminarnom reimu po Darcy-evom
zakonu koji se za jednodimenzionalno strujanje moe napisati u obliku:
v=kI

... (6.9)

pri emu je:

v
filtraciona brzina
k
koeficijent filtracije
I
pad linije energije (identian padu vodnog lica)

Ver. XI/06

Str.VI-9

Hidraulika

Podzemne vode u kru

6.2.2 Tok kroz pojedinu pukotinu

Na poetku razvoja modela toka za teenje u kru su se koristili modeli zasnovani na ideji da se
tok odvija izmeu dvije meusobno paralelne ploe (Snow prema Witherspoon, 2002). Takav
pristup se je koristio za razvoj modela toka u pojedinoj pukotini ili u mrei meusobno spojenih
pukotina. U takovom pristupu je obino usvojeno da je protok proporcionalan sa veliinom
otvorenosti pukotina na treu potenciju i hidraulikim gradijentom.
Koncept dvije paralene ploe se pokazao dobrim kao prva aproksimacija, ali se pokazalo da
takav pristup ima nedostatke kod istraivanja hrapavih pukotina, kao i prilikom sagledavanja
razlike u veliini pukotina na oblik strujne mree (Witherspoon,2000).
Najjednostavnije je opisivati strujanje u sredinama pukotinske poroznosti tako da se promatra
jedinstvena pukotina. Zakljuci i principi se mogu primjeniti na vodonosnike sa vie pukotina.
Karakteristike takve pukotine se mogu iskoristiti kako bi se definirala hidraulika propusnost
stijenske mase te rjeavanjem inverznog problema odredila veliina pukotina.
Ako su pukotine na veem meusobnom razmaku ili ako postoji znaajnija razlika u njihovoj
veliini, potrebno je tok podzemne vode analizirati u svakoj pukotini posebno. Ovakav nain
analize toka podzemne vode u stijenama pukotinske poroznosti je baziran na rjeavanju NavierStokes-ove jednadbe.
6.2.2.1. Od Navier-Stokes-ove do Stokes-ove jednadbe
Odreivanje jednofaznog toka kroz hrapavu pukotinu je poetni korak u analizi kompleksnijih
problema toka kroz mreu pukotina ili viefaznog toka, odnosno za generalizaciju toka u sredini
pukotinske poroznosti. Sa inenjerskog stanovita bi bilo poeljno pronai nain odnosno uvijete
koji bi dozvolili koritenje jednadbi jednostavnijih od Navier-Stokes-ove jednadbe (koje imaju
nelinearni odnos izmeu pada tlaka i srednjeg protoka kroz pukotinu). Iz tog razloga se esto
usvajaju pojednostavljenja te se koriste Stokesove ili Reynolds-ove lubrikatne jednadbe kojima
je definiran linearni odnos izmeu pada tlaka i srednjeg toka kroz pukotinu. Svrha matematikih
analiza je dobivanje odgovora na praktino pitanje: kako definirati odnos propusnosti pukotina
na osnovu njenih geometrijskih karakteristika poput srednje otvorenosti pukotine (b), hrapavosti
ili kontaktnih ploha pukotine ?
Tok kroz hrapavu pukotinu u stijeni opisan je Navier Stokesovom jednadbom koja za sluaj
stacionarnog i laminarnog strujanja poprimaju sljedei oblik (Zimmerman i Yeo, 2000):

(u ) u = P + 2 u

... (6.10)

gdje je :
u vektor brzine
- gustoa proticajnog fluida
- dinamiki koeficijent viskoznosti
Ver. XI/06

Str.VI-10

Hidraulika

Podzemne vode u kru

P reducirani tlak ( P = p - gz)

lan sa lijeve strane gornje jednadbe predstavlja konvektivni lan ubrzanja (prijenosno
ubrzanje). Prvi lan sa desne strane predstavlja gradijent tlaka odnosno povrinske sile a drugi
lan desne strane jednadbe predstavlja silu nastalu usljed viskoznosti fluida.
Ako je mogue zanemariti inercioni lan u Navier-Stokesovoj jednadbi (lan sa lijeve strane
jednadbe 6.10) dobiva se Stokesova jednadba (jednadba 6.15) koja definira linearan odnos
izmeu gradijenta tlaka i srednjeg protoka kroz pukotinu.
U cilju pojednostavljenja analize promatra se "jednodimenzionalna" pukotina sa odabirom x
smjera kao smjera strujanja i z smjera okomitog na njega. Pod pojmom "jednodimenzionalna"
pukotina se pri tome podrazumijeva pukotina u kojoj e se parametri toka i pronosa promatrati u
jednom smjeru odnosno u smjeru toka.

Slika 6.5 Hrapava pukotina sa promjenama otvorenosti (debljine) pukotine samo u x smjeru
(jednodimenzionalna pukotina)

Jednadba kontinuiteta za nestiljivi fluid i konzervativno teenje se moe pisati u obliku:

u = 0

...(6.11)

Jednadbe 6.10 i 6.11 ine sustav od 4 jednadbe sa 4 nepoznanice (u, P).

6.2.2.2 Protok izmeu dvije paralelne ploe

Slika 6.6 Shematski prikaz laminarnog teenja izmeu dvije ravne paralelne ploe

Na poetku prikazane analize toka kroz pukotinu definirat e se najjednostavniji sluaj strujanja
izmeu dvije paralelne ploe na meusobnoj udaljenosti b, a to je jedini geometrijski oblik za
Ver. XI/06

Str.VI-11

Hidraulika

Podzemne vode u kru

koji je mogue egzaktno rijeiti Navier-Stokesovu jednadbu. Pojednostavljenje NavierStokesove jednadbe u ovom sluaju sadrano je u tome da se varijacija vektora brzina ostvaruje
samo u z smjeru pa su brzina i njezin gradijent meusobno okomiti zbog ega nestaje lan sa
ljeve strane jednadbe 6.10. Time je dobiven i vektor brzina izmeu dvije paralene glatke ploe
(Bachelor, prema Zimmerman 1999):

1 dP 2
2
z (b / 2)
uz = 0
2 dx
Integracijom profila brzina dobiva se protok kroz pukotinu
ux =

w b/2

Qx =

u x ( z )dx dy = w

o b/2

b/2

wb 3 dP
1 dP 2
2
(
)

=
z
b/2
dz
2 dx
12 dx
b/2

...(6.12)

... (6.13)

gdje je :
w otvorenost (irina) pukotine (u y smjeru)
Rezultat integracije u jednadbi 6.13 uobiajeno je prikazivati sa uvedenim parametom
transmisivnosti T a definiranog na nain Qx = (-T/)(dP/dx) pri emu je:
wb 3
T=
...(6.14)
12
Protok izmeu dvije hrapave ploe
Za pukotinu koja nije ograniena sa glatkim ploama, uobiajeno je kvantificirati transmisivnost
kroz uvoenje parametra hidraulike debljine (otvorenosti) pukotine bH .
Navier-Stokesovu jednadbu nije mogue deterministiki rjeavati za realnu hrapavu pukotinu
proizvoljne geometrije kao i za sluaj u kojem se geometrija rubova pukotine predpostavlja u
obliku sinusoide ili iljaka (eng: sawtooth). Iz ovih razloga pojednostavljenja Navier-Stokesove
jednadbe provode se u smislu zanemarenja inercionog lana jednadbe te se dobiva:
P = 2 u

...(6.15)

Ove jednadbe su linearne te daju i linearan odnos izmeu gradijenta tlaka i srednjeg protoka
kroz pukotinu.
Redukcija inercionog lana jedandbe 6.10 predstavlja prelazak na Stokesovu jednadbu, a
njezino koritenje je smisaono samo ukoliko je inercialni lan puno manji od viskoznog lana sa
desne strane jednadbe 6.10. U opem sluaju je veliina pukotine promjenjiva u prostoru,
vektor brzine ima komponentu i u z smjeru, a time gradijent brzine i u x smjeru.
Promotrimo jednostavni oblik pukotine prikazan na slici 6.7.

Ver. XI/06

Str.VI-12

Hidraulika

Podzemne vode u kru

bmin

bmax

Slika 6.7 Pukotina sa konvergentno-divergentnim tokom (pukotina sa iljkom)

Rijeenje ovog problema pokazuje da su kod malih Reynolds-ovih brojeva strujnice u obliku
pravaca i usmjerene prema tjemenu pukotine (ili od njega), pa se moe napisati sljedea
jednadba (Zimmerman 1999):
b
U z bmax bmin

...(6.16)
Ux

Sada se obadva uvijeta iz jednadbe 6.15 mogu reducirati na:

U x b b
b

= Re
<< 1
...(6.17)

gdje je:
Re Reynolds-ov broj
Reb/ je bezdimenzionalni parametar koji se esto naziva Reducirani
Reynolds-ov broj
Uvijet opisan jednadbom 6.17 je potrebno provjeriti sa nekim od analitikih rjeenja strujanja
kroz pukotinu. Prikladno analitiko rijeenje relevantno Navier-Stokes-ovoj jednadbi je
rijeenje drugog reda koje su dali Hasegawa i Izuchi (prema Zimmerman 1999) za strujanje kroz
pukotinu koja je sa jedne strane omeena ravnom ploom, a sa druge sinusoidalnom stijenkom
(slika 6.8).

Slika 6.8 Pukotina omeena sa jednom ravnom stijenkom i sa stijenkom sinusoidalnog oblika. Srednja
vrijednost otvorenosti pukotine je b, duljina vala je , a amplituda promjene veliine pukotine u
odnosu na srednju vrijednost je .

Veliina pukotine u ovom modelu se moe opisati sljedeom jednadbom:

Ver. XI/06

Str.VI-13

Hidraulika

Podzemne vode u kru

2x
b( x ) = b 1 + sin

...(6.18)

Prema opsenim ispitivanjima raznih autora (Berkowitz, Oron, Skjetne, Zimmerman, Yeo,
prema Zimmerman 1999) dolo se do zakljuka da inercioni lan dovoljno malen za njegovo
zanemarenje ukoliko je Reynolds-ov broj Re < 10 pa se za strujanja koja zadovoljavaju navedeni
kriterij moe upotrijebiti Stokesova jednadba u kojoj je zadrana linearnost odnosa
transmisivnosti i protoka. Poznavanjem injenice da strujanje u kru kao jednom od vidova
strujanja u sredinama pukotinske poroznosti ne zadovoljava ovakvu predpostavku nailazimo na
sljepu ulicu odnosno potrebu da se cijeli model strujanja i sa njime povezani model pronosa
zagaivala usmjeri na drugu razinu koja nee biti strogo deterministika, odnosno ona koja e u
sebi sadravati i elemente stohastike i empirije.
6.2.2.3 Stepenasta pukotina
Prvo e se pogledati utjecaj oblika pukotina na definiranje srednje veliine pukotine b koja je
potrebna za definiranje transmisivnosti T u laminarnom reimu strujanja. Brojna prouavanja
hrapavosti stijena pokazuju da ta hrapavost ima znaajnu veliinu u odnosu na otvorenost
pukotine. Razni autori su pokuali shematizirano opisati razne oblike pukotina. Utjecaj promjene
irine otvora pukotine po prostoru na karakteristike strujanja su prouavali Tsang i Witherspoon.
Predpostavili su da pukotina ima stepenasti oblik kao to je prikazano na slici 6.9, te su
razmatrali longitudinalni i transverzalni tok:
W
ai

bi

x ili y

Slika 6.9 Shematski prikaz otvorenosti pukotine

a) za isto longitudinalno strujanje u profilu pukotine, uz predpostavku da nema varijacije u

otvorenosti pukotine u x smjeru, odnosno u smjeru osnovnog toka, srednja vrijednost irine
pukotine se moe izraziti:

a b
j

b3

3
j

a
j

...(6.19)

gdje aj i bj predstavljaju inkremente duljine aj i irine otvora bj kao to je pokazano na

slici 6.9 i slici 6.10.

Ver. XI/06

Str.VI-14

Hidraulika

Podzemne vode u kru

b) Ako postoji varijacija veliine otvora pukotine u x smjeru, odnosno u smjeru osnovnog toka (u
longitudinalnom) i varijaciju u y smjeru (transverzalna) treba uzeti u obzir. Zbrajanjem padova
energetske linije du smjera glavnog toka x, moe se pisati:
j a j
a
=
b 2 y b 2j
j
...(6.20)
6.2.2.4 Strujanje kroz pukotinu uz zanemarivanje efekta zavojitosti strujanja

Kombinacijom jednadbi 6.19 i 6.20 moe se dobiti izraz za strujanje unutar pravokutnog bloka
stijene irine W i duljine L, gdje je zavojitost strujanja zanemarena:
1/ 3
W g
1
[H (0 ) H (x )]
Q=
b3
x
L 12
1 / b2
y
...(6.21)
gdje je:
Q je protok kroz ovakav sistem
[H (0 ) H (x )] - padovi linije energije du sistema

Longitudinalni
tok

x
y

Slika 6.10 Shematski trodimenzionalni prikaz pukotine

Predpostavka koja je usvojena prilikom ovakvog tumaenja strujanja kroz 2D pukotine je da

strujnice i ekvipotencijale ine kvadratinu mreu. Za vijugavi tok ova predpostavka ne vrijedi.
Zbog toga se prirodni lomovi u stijenama kroz koje se odvija strujanje mogu promatrati kao
valovite povrine i aproksimirati sinusoidnim ili zailjenim oblikom (Slika 6.11).

Ver. XI/06

Str.VI-15

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Zailjena pukotina
Sinusoidalna pukotina

1mm
1cm

Amplituda k/2=0.1 cm
Valna duzina =4.5 cm

Slika 6.11 Aproksimacija oblika pukotine sinusoidalnim ili zailjenim oblikom

6.2.2.5 Sinusoidalne pukotine

Idealizirana geometrijska forma koja odgovara sinusoidalnoj pukotini je prikazana na slici 6.12,
a na slici 6.13 je prikazana raspodjela debljine pukotine kao posljedica uzdune i poprene
deformacije.

b1

a) Otvorena pukotina

b) Pukotina kod koje se stijenke poklapaju

b1
n

0
0

b1
n

0
0

Slika 6.12 Pukotina sinusoidalnog oblika

Ver. XI/06

Str.VI-16

Hidraulika

Podzemne vode u kru

b1
n

y
a1

a2

0
0

Pocetni polozaj

Konacni polozaj
nakon normalnog
pomaka
v

Slika 6.13 Pukotina sa izmaknutim sinusoidalnim oblikom

Za strujanje okomito na prikazanu ravninu (Slika 6.13) ako nema promjene u otvoru pukotine u
x smjeru (smjeru osnovnog toka), otvor pukotine b na bilo kojoj poziciji je odreen:

n 2y
b = b1 k sin sin

...(6.22)

gdje je:

b1 je osnovni razmak stijenki pukotine

k amplituda
n uzduni pomak
Ako su stijenke pukotine u kontaktu:
n
b1 = k sin 1

tada je veliina otvora pukotine na bilo kojoj poziciji y:

2y
n
b = k sin 1 sin

...(6.23)

...(6.24)

Na ovaj nain se srednja vrijednost irine pukotine b3 moe izraunati za bilo koju
karakteristinu duljinu koja je viekratnik valne duljine :

3
x

- ako se stijenke pukotine ne poklapaju tada je :

3
n
b 3 = b13 + b1 k 2 sin 2
x
2

Ver. XI/06

1
n 2y
= b1 k sin sin
dy
0

...(6.25)

...(6.26)

Str.VI-17

Hidraulika
-

Podzemne vode u kru

te ako su stijenke pukotine i u kontaktu, moe se pisati:

5
n
b 3 = k 3 sin 3
x
2

...(6.27)

6.2.2.6 Zailjene pukotine

Ako se pukotine idealiziraju linijama kao na slici 6.14, tada je otvor pukotine odreen:
u
(v + b1 )m+1 (b1 v )m+1 + (v + b1 )m + (b1 v )m 1 u
bm =
v(m + 1)
2 ...(6.28)

] [

gdje je:
m proizvoljni eksponent
u uzduni pomak

b1

u = n

Slika 6.14 Shematski prikaz zailjenih pukotina

Ako se stijenke pukotine poklapaju tada je b1=v, a otvor pukotine je odreen sa:
(2v )3 1 u
b3 =

2

...(6.29)
gdje je:
u = n
2 nk
v =

...(6.30)
Idealizacija sa zailjenim pukotinama daje uvijek manje koeficijente propusnosti nego to je to
sluaj za idealizirane sinusoidalne pukotine.
6.2.2.7 Trodimenzionalni opis pukotine
Sinusoidalne pukotine

Ver. XI/06

Str.VI-18

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Varijacija debljine pukotine kada je ona idealizirana sinusoidalnom poklapajuom formom u

dvije dimenzije je dana izrazom:
k n
2x
2y
b = 2 sin
sin

4


...(6.31)
pri emu k ima isto znaenje kao i kod strujanja sa zanemarenim efektom zavojitosti
strujnica.Tada je:

1 1 2 3
3
=
b
b dx dy
x ,y
1 2 0 0
...(6.32)
Ako predpostavimo da su kod veine sluajeva valne duine idealiziranih pukotina jednake:
1=2 i da su stijenke u kontaktu, tada je:
14
n
b3
...(6.33)
= k 3 sin 3
x, y
64

Prema slici 6.15 moe se napisati izraz za otvor zailjene pukotine b:
m
(
2v ) u 2
1
m
1 +
=
b

x ,y
2 1 m + 1 2

2
2+
2/

...(6.34)

Slika 6.15 Shematski prikaz zailjenih pukotina u 3D

6.2.3 Opis turbulentnog strujanja u pukotini

Kod turbulentnog strujanja ne postoji linearni odnos specifinog protoka i gradijenta potencijala.
Navedena nelinearnost je rezultat zajednikog djelovanja inercijalnih i kinetikih efekata koji su
posljedica strujanja relativno velikom brzinom.
Za odreivanje odnosa brzine strujanja i hidraulikog gradijenta kod nelinearnog zakona
strujanja se najee koriste dva zakona:

Ver. XI/06

Str.VI-19

Hidraulika

Podzemne vode u kru

1. Forchheimer-ov zakon koji koristi polinomni izraz za opis brzine toka u ovisnosti o
hidraulikom gradijentu:
h = av + bv 2
...(6.35)
gdje je:
a,b konstante koje se odreuju eksperimentalno i predstavljaju karakteristike
fluida i medija u kojem se odvija strujanje
v brzina strujanja
Konstante a i b vrijede samo u odreenim granicama brzine strujanja, a izvan tih granica moraju
se odrediti nove konstante.
2 . Missbach-ov zakon ima oblik eksponencijalne funkcije, a ovaj zakon je potvrdio Louis
(prema Elsworth i Goodman, 1986) tako to je promatrao strujanje u simuliranoj stijenskoj
pukotini
v = Kh
gdje je:

...(6.36)
K - konstanta proporcionalnosti, predstavlja propusnost pukotine hidraulika
vodljivost
eksponent koji varira izmeu 0.5 i 1.

Propusnost pukotina je funkcija veliine pukotina i relativne hrapavosti stijenki.Vrijednosti K i

variraju ovisno o brzini strujanja, ali se mogu smatrati konstantnim unutar odreenog raspona
brzine.
Analitiko rjeavanje strujanja u pukotinama je mogue ako se pukotine idealiziraju kao
udaljenost dvaju paralelnih ploa. Ova analogija je relativno zadovoljavajua ako se promatra
saturirana sredina, laminarno strujanje nestlaivog fluida gdje je strujanje kroz stijenke koje
omeuju pukotinu zanemarivo. Hrapavost stijenki mora biti vrlo mala u odnosu na veliinu
pukotine.

Slika 6.16 Podruja toka za laminarno i turbulentno strujanje

Ver. XI/06

Str.VI-20

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Reim strujanja u pukotini ovisi o Reynoldsovom broju i relativnoj hrapavosti. Louis je podijelio
strujanje u 5 karakteristinih zona a na slici 6.16 su prikazane hidraulike zone koje ovise o
Reynolds-ovom broju i relativnoj hrapavosti.
Ako je hrapavost stijenki znatna u odnosu na veliinu pukotina, njen utjecaj se moe uzeti u
obzir prema Louis-ovim izrazima u tablici 6.2.

Hidraulika zona

Hidraulika vodljivost
(L/T)
gb 2
12

3.7 1 / 2
4 g 1 / 2 log
b
(k / Dh )

b3

gb 2

12 1 + 8.8 (Dh )

3/ 2

1.0

4/7

1 g 2

b 0.079

1/ 4

Eksponent
( )

1 .9 1 / 2
4 g 1 / 2 log
b
(k / Dh )

4/7

0.5

1.0

0.5

Tablica 6.2 Ekvivalentne hidraulike propusnosti (prema Louis-u)

Prema Louis-u se ovisno o reimu strujanja mogu napisati sljedee jednadbe:

v
v = k L h h =
kL
Laminarno strujanje:

v = k T (h )

1/ 2

h =

Turbulentno strujanje:

...(6.37)

v
kT2

...(6.38)

Missbach-ove jednadbe su analogne Forchheimer-ovim za koje su tada koeficijenti a i b:

1
a=
b=0
k
L
...(6.39)
Laminarno strujanje:

a=0 b=
Turbulentno strujanje:

Ver. XI/06

1
kT2

...(6.40)

Str.VI-21

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Istim metodama kao i za linearni zakon strujanja mogu se odrediti ekvivalentne veliine
pukotina.
Za tok u kojem se efekti zavojitosti ne uzimaju u obzir specifini protok se moe izraziti kao:
W
q = b 3 / 2 [H (0 ) H ( x )] d
x
L
... (6.41)
gdje je:
W irina promatranog podruja
L duljina promatranog podruja
d eksperimentalno odreen koeficijent
q specifini protok

6.3 Reim teenja vode sistemom krupnih provodnika -kolektora

Niz provedenih mjerenja u provodnicima je pokazalo da je reim teenja sistemom krupnih

provodnika turbulentni. Otjecanje provodnicima kolektorima je 100 pa i vie puta bre od
oticanja slojnim pukotinama. Ovi provodnici mogu raditi povremeno ili stalno a njihov rad moe
biti pod tlakom ili sa slobodnim vodnim licem a ovisi o koliini vode akumuliranih voda na
viim kotama koje ti provodnici dreniraju i odvode u glavne provodnike ili na izvor.
U turbulentnom reimu se zakon otpora moe prikazati jednadbom:

I =

v2
2 gR

...(6.42)

pri emu je
I
pad linije energije proporcionalan kvadratu brzine
R
hidrauliki radijus

koeficijent ovisan o karakteristikama mjerne dionice

Za promatranu dionicu toka duljine L i za teenje pod tlakom pri emu je povrina proticajnog
presjeka konstantna pri svim razinama vode moe se pisati
v =

2g (H1 H 2 )

...(6.43)

pri emu je sa oznaena konstanta ovisna o karakteristikama krke sredine.

6.4 Vodni objekti

Pod vodnim objektima u kru se misli na izvore, estavele i ponore (Slika 6. 17).
Pod zonom objekata se podrazumijeva meusobno povezana grupa ponora, estavela ili izvora.

Ver. XI/06

Str.VI-22

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Slika 4.17 Kraki podzemni sustav

Hidraulika velikih provodnika kolektora se svodi na primjenu zakonitosti kojima je opisano

teenje u otvorenom koritu, sistemima pod tlakom, istjecanje i druge zakonitosti koje su opisane
odgovarajuim hidraulikim izrazima. U ovom poglavlju e se navesti neki primjeri hidraulikog
pristupa opisivanju protjecanja u pojedinim krkim sredinama.
6.4.1 Ponori

Ponori se mogu definirati kao (velike) pukotine u kru kroz koje voda ulazi (ponire) u podzemlje
(stijensku masu - vodonosnik)
Podzemno oticanje vode u kru i njena pojava na povrini u krajnjoj i najnioj toci sliva, stvara
brojne probleme za racionalno koritenje i zatitu raspoloivog vodnog bogatstva.
Ponori mogu biti kontinuirani ili povremeni.
Sa morfolokog stanovita ponori mogu biti
velike peine, spilje i jame
niz malih pukotina
aluvijalni ponori
Kapacitet ponora ovisi o razini vode u zoni ispred njega (slika 6.19). Pri malim protocima kod
kojih se javlja teenje sa slobodnim vodnim licem se protok moe raunati po analogiji sa
protocima u otvorenom koritu. U trenutku kad se u glavnom provodniku javi teenje pod tlakom
dolazi do znaajnije promjene oblika konsumpcione krivulje a protok ovisi o razlici izmeu
razine vode na ponoru i na izvoru H3.

Ver. XI/06

Str.VI-23

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Slika 6.18 Presjek kroz ponor Turi (Bonacci)

Slika 6.19 Primjer konsumpcione krivulje ponora (Bonacci)

U takvom sluaju se protok kroz ponor moe definirat jednadbom

Q0 = cA 2 gH

...(6.44)

pri emu je c koeficijent protoka a A povrina proticajnog presjeka.

Ver. XI/06

Str.VI-24

Hidraulika

Podzemne vode u kru

6.4.2 Estavele

Estavele su objekti kroz koje se vri i doticaj i otjecanje u vodospremu ili krako polje. One
imaju dvostruku funkciju u sunom periodu djeluju kao ponori a u kinom periodu djeluju kao
izvori. U kinom periodu je razina podzemne vode via od kote estavele a u sunom je obino
nia.

Slika 6.20 Princip rada estavele (Milanovi)

1) razina mora, 2) izvor (vrulja) 3) zona poniranja, 4) nie krko polje, 5)estavelska zona), 6) ponorska zona
vieg polja, 7) vie krko polje, 8) izvorska zona vieg krkog polja, 9) razina podzemne vode, 10) smjer toka
podzemne vode, 11) estavela funkcionira kao izvor, 12) oborine, 13) oticanje podzemne vode kroz ponore, 14)
razina vode u polju

a) suni period - postoji samo izvor na razini mora

b) usljed oborina razina podzemne vode raste - estavela poinje raditi kao izvor
c) daljnje oborine uzrokuju pojavu ponora u gornjem i donjem polju koje se plavi
d) prestanak oborina - estavela radi kao ponor
Jedne od poznatijih estavela na podruju Hrvatske se nalaze u dolini Neretve.
6.4.3 Izvori

Izvori su prirodno istjecanje podzemne vode na povrinu kroz pukotine u stijenskoj masi kra.
Izvori se najee javljaju na mjestu dodira karbonatne stijenske mase i vodonepropusne
podloge.

Ver. XI/06

Str.VI-25

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Slika 6.21 Vidovi pranjenja krkog sloja na podruju apsolutnog erozionog bazisa (Milanovi str. 75)
1) vrulje, 2) povremeni izvor na razini mora i vrelo za visoke vode 3)

Slika 6.22 Vrulja kod Doli (Milanovi)

Po teoriji geografa Alfreda Grunda (1903, Prema Milanovi) u kru postoji jedinstveni
vodonosni horizont - izdan. Prema njegovoj teoriji postoji dva sloja podzemne vode Ver. XI/06

Str.VI-26

Hidraulika

Podzemne vode u kru

stagnirajua i karstna voda. Stagnirajua voda se ne kree jer je akumulirana u pukotinama i

kavernama koje se nalaze na velikoj dubini tj. blizu razine mora i blago su nagnute prema moru.
Preko ovog sloja lei zona tekue vode koja se naziva karstna voda. Karstna voda ima slobodnu
povrinu jae nagnutu prema zoni istjecanja - moru. Stagnirajua voda ima funkciju podinskog
izolatora po kojem se kree karstna voda. Razina mora predstavlja apsolutni erozioni bazis i
proces karstifikacije se odvija iznad te razine.

Osim stalnih postoje i povremeni izvori. Prikazan je primjer povremenog (periodinog) izvora na
doljnjoj slici.

Slika 6.23 Povremeni - periodini izvor (Bonacci)

Vrulje su oblik izvora ispod razine morske vode.

6.5 Zaslanjivanje priobalnih izvora

Problem zaslanjivanja priobalnih izvora je dosta znaajan sa stanovita vodoopskrbe. Postoje

znaajne koliine boate vode koje se ne mogu koristiti za vodoopskrbu stanovnitva, industriju
ni za poljoprivredne svrhe zbog previsoke koncentracije klorida (Cl-).
Oblik linije koja razdvaja slatku i slanu vodu u priobalnim podrujima su za stacionarno stanje
definirali Ghyben (1889) i Herzberg (1901). Njihova jednadba se zasniva na hidrostatskom
zakonu i na odnosu gustoe slatke i slane (morske) vode. Zakon pretpostavlja da lea slatke vode
stoji iznad morske koja je ujedno gua.

f
h1
=
h2 s f
Ver. XI/06

...(6.45)
Str.VI-27

Hidraulika

Podzemne vode u kru

pri emu je
h1 dubina slatke vode ispod razine mora
h2 visina slatke vode iznad razine mora
f
gustoa slatke vode (f 1000 kg/m3)
s
gustoa morske vode (s 1025 kg/m3)

Slika 6.24 Odnos slatke i slane vode u sluaju hidrostatskog zakona (Bonacci)

Na osnovu Gyben-Herzbergovog zakona se moe zakljuiti da se uzdizanje slane vode ispod

razine mora h1 ovisi o nadvienju slatke vode iznad razine mora, odnosno o obliku vodnog lica.
Odnos slatke i morske vode (h1/h2) je obino konstantan i kree se u granicama od 28 do 42 a
najee u granicama od 36 do 40. To praktiki znai da e snienje razine vodnog lica u zdencu
od 1 m uzrokovati podizanje razine mora tj.smanjenje stupca slatke vode za cca 40 m.

Ver. XI/06

Str.VI-28

Hidraulika

Podzemne vode u kru

U sluaju da se nadvienje vodnog lica iznad razine mora snizi uslijed crpljenja podzemne vode,
uslijedit e i odgovarajue uzdizanje morske vode pa postoji opasnost da zdenci zahvate morsku
vodu odnosno da doe do penetracije morske vode u leu slatke vode ime ona gubi na kakvoi.
Ovaj fenomen se najee javlja na manjim otocima i u priobalju.

Slika 6.25 Primjer vrulja te slatkih i boatih izvora (Bonacci )

6.6 Regionalni modeli toka u kru

Jedna od podjela modela u kru je i podjela na:

- identifikaciju karakteristika sredine pomou elijskih modela
- identifikacija karakteristika sredine pomou vodosprema i provodnika
- identifikacija karakteristika sredine koritenjem statistikog pristupa
Opisivanje teenja u kru pomou provodnika i vodsprema kao i elijskim modelima imaju svoju
punu vrijednost u sluajevima postojanja podataka o raspodjeli ulaza (dotoka vode, infiltracije)
po prostoru, i to je najznaajnije za elijske modele, razine ili proticaja po prostoru.
6.6.1 elijski modeli

Relativno jednostavan model, prikladan za poetak analize nekog hidrolokog

predloio Drouge (1980, prema Bonacci) a shema je predstavljena na slici 6.26.

Ver. XI/06

sustava je

Str.VI-29

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Slika 6.26 Shematski prikaz pukotina Drougue 1980, (prema Bonacci)

Slika 6.27 Primjer toka podzemnih voda u kru za a) suni period i b) kini period (Bonacci)

Ver. XI/06

Str.VI-30

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Slika 6.28 Nivogrami za dva bliska piezometra u sluaju infiltracije istih oborina (Bonacci )

Slika 6.29 ema modela dijela slivne povrine sa provodnikom kolektorom (Avdagi)

Ver. XI/06

Str.VI-31

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Dio slivne povrine i njen provodnik kolektor mogu se predstaviti emom prikazanom na
gornjoj slici. Na istoj slici je prikazana i ovisnost provodnosti i akumulativnosti u funkciji razine
vode.
Provodnost dijela krkog sliva ovisi o razini vode i o poloaju te obliku provodnika. Pri velikim
vodama aktivne su sve pukotine od a do k dok pri malim vodama mogu biti aktivne na primjer
samo pukotine a i b. Zbog toga u ovom dijelu sliva provodnost i akumulacija voda skokovito
zavise od razine vode kako je to prikazano na gornjim slikama.
Protoci po slojnim pukotinama, polazei od usvojenog koncepta, za vrijednosti razina vode h u
podslivu su definirani:
2Tk B
= L (h hx )

p Qk =
= 0

za h > H k

...(6.46)
za h < H k

a u provodniku
n

p Q = p Qk

...(6.47)

k =a

pri emu je
Q
pQa,pQn
pHa,pHn
h
T
S
L

proticaj u provodniku - kolektoru

proticaji pojedinih pukotina
visinski poloaj pukotina
vodostaj razina vode
provodnost (transmisivnost)
aktivni akumulacijski prostor (akumulacijska karakteristika kra)
razmak izmeu pukotina

6.6.2 Podzemne vodospreme i provodnici

Za odreivanje oticaja i karakteristika reima voda javlja se potreba za raslanjivanjem sliva na

podslivove i definiranjem svakog podsliva posebno. Za konceptualni element matematskog
modela krakog hidrolokog sistema kao najpogodniji je odabran podzemna vodosprema i
provodnik.
Rad ovakovo usvojenog sustava se moe opisati jednadbom vodospreme

Ver. XI/06

Str.VI-32

Hidraulika

Podzemne vode u kru

V = K (t ) Q N

i jednadbom kontinuiteta:
dV
=I Q
dt

...(6.48)

...(6.49)

pri emu je:

V
Q
I
t
K

zapremina podzemne vodospreme

koliina vode koja istjee
koliina vode koja dotjee
proteklo vrijeme
karakteristika vodospreme zavisna ili nezavisna od vremena i razine vode

Kraki sliv karakterizira dva tipa akumulacija voda: akumulacije voda u sitnom pukotinskom
sistemu i akumulacije voda u velikim podzemnim i povrinskim prostorima u koje se ubrajaju i
povremeno plavljena kraka polja. Oticanje voda iz ova dva tipa akumulacija odvija se sistemom
makro i mikro pukotina. Makro pukotine, u znaajnijoj transportnoj funkciji se esto nazivaju i
provodnici.
Vode u krakim slivovima se skupljaju u sistemima akumulacija, pri emu esto otiu iz jednih
akumulacija u druge i na izlaz kroz sistem provodnika. Provodnici su uglavnom podzemni,
nevidljivi i nepristupani, a njihov prostorni poloaj na veliinu slivnih povrina, funkciju i
reim otjecanja.
Ovisno o hidrogeolokim odnosima, kraki sliv se moe ematizirati sa odreenim brojem
vodosprema i provodnika. U nastavku je dano nekoliko ema.

Slika 6.30 ema vodospreme sa provodnikom i mjernim mjestom (Avdagi)

Ver. XI/06

Str.VI-33

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Slika 6.31 Model provodnog sistema u kru (Avdagi)

Od globalnih modela koji koriste provodnost i akumulacione karakteristike, kao konceptualne

elemente, moe se istai model Kaeting-a(1982) (prema Avdagi) primjenjen na kraki
vodonosnik u Hempshire u Engleskoj. U krakoj sredini razlikuje se dva sistema provodnosti i
oticanja. Proticaji za ove sisteme su definirani:
2Tw B
= L ( h hw )

Qw =
= 0

Qp =

2T p B

(h h p )

za h > hw

...(6.50)
za h < hw

za h h p

...(6.51)

a ukupni proticaj je :
Q = Qw + Q p

Ver. XI/06

...(6.52)

Str.VI-34

Hidraulika

Podzemne vode u kru

pri emu je :
B
L
T
S

irina provodne zone

razmak izmeu mjernog mjesta i izlaza
provodnost
koeficijent akumulacije

Slika 6.32 Poloaj glavnih provodnih zona i mjernih mjesta u krakom polju II (Avdagi)

Na slici 6.32 je prikazano povremeno plavljeno krko polje. Doticaj i istjecanje iz povrinskog
djela polja se odvija kroz tri naznaene zone. Za razine koje su vie od 476 sudjeluju sva tri
provodnika, u sluaju da je razina izmeu kote 471 i 476 m nije mogue otjecanje kroz
provodnik 1 dok u sluaju da je razina ispod kote 471 nije mogue istjecanje kroz provodnike 1 i
2.

Ver. XI/06

Str.VI-35

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Slika 6.33 ema sprege dva podsliva u kru (Avdagi)

Slika 6.34 ema krakog hidrolokog sistema razloenog na podslivove vodospreme (Avdagi)

Ver. XI/06

Str.VI-36

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Slika 6.35 Shema sistema sa tri vodospreme i veza vodospreme sa provodnicima (Avdagi)

Primjeri promjenjive geometrije

Podslivove koji su aproksimirani vodospremama u odreenom opsegu karakteriziraju dvije

konstante: efektivna povrina A (Hi) i provodnost ki. Za svaku od ove dvije fizikalne veliine
interesantno je poznavanje njene promjene po visini (Avdagi).
Za opisivanje sistema vodosprema povezanih cijevnim provodnicima potrebno je formirati n
jednadbi kojima je opisana jednadba kontinuiteta za svaku pojedinu vodospremu:
p e (t ) + Qi (t ) = A

dH (t )
dt

...(6.53)

pri emu su pe(t) ukupne efektivne padavine u slivu (infiltracija u vodospremu), Qi(t) protoci
pojedinih provodnika a H razina vode u vodospremi.
U sluaju da imamo sistem vodosprema, opa jednadba k-tog podsliva modedliranog pomou
vodosprema je
Dk
dH k M k
Ak ( H k )
= U ki + pek Qki
...(6.54)
dt
i =1
i =1
pri emu je Uki dotok a Qki otjecanje iz vodospreme.

Ver. XI/06

Str.VI-37

Hidraulika

Podzemne vode u kru

Slika 6.36 ema primjera sistema sa plavljenim poljem (Avdagi)

Na prikazanoj shemi dolazi do plavljenja krakog polja (vodosprema R2) uslijed ograniene
propusne moi nekih provodnika u sistemu, kroz koje ne moe protei sva voda koja se javlja u
sistemu.
Moe doi do teenja pod pritiskom u trenucima kad se javljaju velike vode.
Zainteresirani itaoci mogu pronai i opise pronosa zagaivala u kru u Avdagiu (str 8 i 9) kao i
u Bonaccijevom lanku u Graevnom godinjaku 03/04.str 91-184

Ver. XI/06

Str.VI-38