HIDROGEOGRAFIJA

UVOD
-Voda, kisik, sunčeva energija i tlo omogućavaju život na Zemlji
voda je bezbojna, bez mirisa i okusa,
univerzalna tvar jer se može istodobno pronaći u sva tri agregatna stanja
najveća gustoća joj je pri 4 ºC, a kao posljedica toga led pliva na njenoj površini, te se
ledi od gore prema dolje
velike vodene površine svojim termičkim značajkama utječu na termičke prilike okolnog
kopnenog područja
voda ima svojsto otapanja drugih tvari, te joj to omogućava da prenosirastopljena
hranjiva (biosfera), a to joj omogućava korozijsko djelovanje i onečišćenje
-Jedinstvena prirodna tvar koja uvjetuje život i omogućava ljudsku aktivnost
-Čini bezuvjetnu osnovu za čitav organski život
-Na površini Zemlje najrasprostranjenija je u tekućem stanju
-led polarni i visokoplaninski krajevi
-u plinovitom stanju prisutna u atmosferi u kojoj vidimo produkte kondenzacije i
sublimacije
-U Zemljinoj kori velik dio vode koja je fizički i kemijski vezana pretpostavlja se da je
količina vode u plaštu 10 puta veća od one u morima i oceanima
 HIDROGEOGRAFIJA U SKLOPU ZNANOSTI O VODI

Hidrologija: objekt promatranja voda

Proučavanje vode je interdisciplinarno
Definicija hidrologije: istražuje vodu kopna iznad površja, na njemu, ispod površja prema
njenoj raspodjeli u prostoru i vremenu, prema njenom gibanju i promjenama, fizički, kemijski,
biološki, prouzročenim svojstvima i učincima; sve u međuzavisnosti prirodnih uvjeta i utjecaja
suvremenog društva
Geograf – proučava vodu ponajprije ekološki, kao dio krajolika
Tri etape u razvoju hidrologije:
I. -do 17. st
II. izum termometra (Ferdinand II, 1641) i barometra (Torricelli, 1643) prva mjerenja proticaja
vode u tekućica počinju u 17 st. (kod nas Sava kod Stare Gradiške 1817)
III. Tehnološki pomaci prijelomnica mjerenje oborina pomoću radara, slijedi primjena izotopa
u istraživanjima vode (najčešće se upotrebljavaju tritij (T) izotop vodika, argona (37Ar i 39Ar),
kriptona (81Kr)
Može se utvrditi pouzdano podrijetlo i starost zaliha vode, brzina i smijer gibanja vode, te
određivanje količine vode u tlu i stijenama.
 OBJEKT HIDROGEOGRAFIJE

Objekt hidrogeografije je hidrosfera

Objekt hidrogeografije zasniva se na dva načela:
-I. Sveobuhvatnost vode (univerzalnost)
-II. Cjelovitost vode (integralnost)
Hidrosfera obuhvaća svu slobodnu vodu koja se može gibati pod utjecajem sile
teže i topline sunca u širokom rasponu od od površja Plašta (plohe
Mohorovičićevog diskontinuiteta) do najviših slojeva atmosfere, međutim 90%
vlage nalazi se u dijelu do 5 km. Gibanje vode započinje isparavanjem mora i
nastavlja se preko zraka do kopna te ponovo dospijeva u more
NAČELO NAČELO CJELOVITOSTI VODE
SVEOBUHVATNOS
Bez obzira na položaj, razmještaj, udaljenost,
TI VODE agregatno stanje pojavljivanje vode je u stalnoj
Najbolje se ogleda u međusobnoj vezi i odražava cjelovitost koja se
životnim procesima. uspostavlja procesom trajnog gibanja vode.
Biljka može bez tla ali Cjelovitost vode potvrđuje se i njezinim
ne bez vode. Načelo univerzalnim svojstvom, odnosno mogućnošću
sveobuhvatnosti promjene agregatnih stanja bez gubitaka
proistječe iz činjenice Voda je prema geografskoj metodologiji
da je voda univerzalna element prirodne osnove, no ona je izravno i
tvar i nosilac života. cjelovito povezana sa životom na Zemlji,
odnosno ima socioekonomsko značenje.
 BITNI ASPEKTI PROUČAVANJA HIDROGEOGRAFIJE

Težište na svrhovitijem gospodarenju vodom. Glavni aspekti hidrogeografije:

HIDROMETEOROLOŠKI ASPEKT
Oborine su prvotan i glavni izvor vode. Motrenjem i mjerenjem u klimatološkim
stanicama dobivaju se kvantitativne vrijednosti hidrometeoroloških elemenata.
Raspodjela srednje godišnje količine oborina, tijekom toplije i hladnije polovice
godine. Odnosi važni za izračunavanje bilance vode.
Temperatura zraka
Važna zbog isparavanja.
Bilanca vode obrine – isparavanje = otjecanje
radijacija
HIDROLOŠKI ASPEKT
Težište na otjecanju
Glavne hidrološke veličine
su:
Vodostaj (cm) temeljna
jedinica
Hidrološka istraživanja
usmjerena su na otjecanje
(hidrodinamički proces) te se
protoka mjeri u određenom
razdoblju (Q = m3 x s-1) mjeri
se dalje kao specifično
otjecanje ili dotok.
Koeficijent otjecanja je odnos
između visine otjecanja i
visime oborina (u mm)
Srednje mjesečne i godišnje
protoke izračunavaju se na
osnovu 20 god. nizova
HIDROGEOLOŠKI ASPEKT
Međuovisnost utjecaja vode na
geološku osnovu i utjecaj
geološke osnove na vodu
Geološka osnova litološki sastav i
tekktonski (strukturni)odnosi
Propusnost i poroznost (glina 50
% poroznosti, a vodonepropusna
je)
Određivanje hidrogeološke
razvodnice koja se ne mora
poklapati s topografskom ili
površinskom
Pedološke značajke vlažnost tla
uptimalna za uzgoj biljaka kad je
ona na dubini od 40 cm 55 – 75%
(gje je manjak navodnjavanje, i
obrnuto, gdje je višak – odvodnja)
Voda otapa i razara stijene
HIDROMORFOLOŠKI ASPEKT HIDROSOCIOLOŠKI
Odnos između vode i reljefa. Obujam ASPEKT
je vrlo velik uz neograničene Sinteza svih kombinacija
kombinacije. Onos more kopno i utjecaja i odnosa vode i
obrnuto, jezera, močvare, tekućice, suvremenog društva.
ledenjaci. Gradnja mostova,
Uzajamnost se može promatrati na hidrocentrala,
primjeru sliva i porječja hidromelioracijski zahvati.
Porječje dio od kuda se tekućice Gradnja spremnika za vodu,
prihranjuju vodom regulacija rijeka (plovnost),
Sliv dio prostora s kojeg se vodopskrba (stanovništvo
prihranjuju vodom jezera mora i poljoprivreda i industrija
oceani
Indeks reljefa (H E) izračunava se
kao razlika između najviše (H max) i
najniže (H min) kote u porječju,
relativni reljef (Rr) dobiva se
podjelom indeksa reljefa (H E) kroz
duljinu porječja (L E)
Veliko značenje imaju morfometrijske
karte (nagibi, hipsometrija, energija
reljefa)
 POSEBNA SVOJSVA VODE
S fizičkog, kemijskog i biološkog stajališta proistječu iz njezine molekularne strukture i
određuju specifičan položaj vode među svim tvarima
U sklopu hidrogeografije najveće značenje ima gibanje vode i s tim povezana

(SAMO)OBNOVA I (SAMO)PROČISČIVANJE
GIBANJE VODE
Voda se na Zemlji giba stalno i pod utjecajem Sunčeve energije
Isparavanje iz mora temeljno i glavno izvorište slatke vode koje u obliku oborina koje prihranju sve
tekućice ostale pojave koje sadrže vodu na kopnu
-svake minute sa Zemlje ispari 1 mlrd tona vode = godišnje 525 000 km²
oborine koje odmah dospiju u mora (oceane) tvore mali hidrološki ciklus
«Veliki» hidrološki ciklus:
obuhvaća niz pojava i čini mnogovrsni proces premještanja, preobrazbe i obnove vode (vlage) na
površini Zemlje, njenoj unutrašnjosti i atmosferi.
Oborine stvaraju na kopnu:
-rijeke
-jezera i mlake
-djelomično se procjeđuju u tlo
-voda iz tla isparava izravno ili transpiracijom biljaka, dio otječe i napaja tekućice, a dio otjreče direktno
u more
-vlaga koja je dospjela u atmosferu isparivanjem ostale vode s površine kopna povećava ukupan iznos
vodene pare i nastavlja stalno gibanje vode u prirodi. Zračne struje prenosi se vlaga na kopno (oborine),
natapa tlo (koje je udaljenije od morai oceana) te ponovo prihranjuje tekućice dok jedan dio direkno ili
indirektno isparava.
Mehanizam gibanja (kruženja) vode djeluje kontinuirano i na cijeloj Zemljinoj površini.
OBNOVA VODE
(Samo)obnova vode svojstvo je i
bitna značajka trajnog gibanja
(kretanja)vode u najznačajnijoj
karici između mora i kopna, u
lancu stalnih izmjena vode
Može se izdvojiti više faza
izmjene vlage (vode):
-Zzemlja i svemir
-mora i atmosfere
-mora i kopna
-atmosfere tla i biosfer...
Najznačajnije je gibanje između
mora atmosfere i biosfere
-živa bića nekolikosati
-atmosfera 8 dana
-rijeke 9-16 dana (srednji
vodostaj)
jezera od od jedne godine do
nekolikostotina godina (Bajkal
380 god)
SAMOČIŠĆENJE VODE
Autopurifikacija je izuzetno važno svojstvo vode
koje prirodnim procesima odražava poželjnu
kakvoću, ali do određene granice, i omogućava
njenu svrhovitu primjenu za različite potrebe
suvremenog društva.
Svojstvo samočišćenja vode uvjetovano je
postojanjem živog svijeta (ekosustava)
Razlikujemo:
- autotrofne (grade organsku tvar)
- heterotrofne (razgrađuju organsku tvar)
organizme
VODA U KOJOJ ČLANOVI HRANIDBENOG
LANCA POSTIGNU BIOLOŠKU RAVNOTEŽU
KARAKTERIZIRA SVOJSTVO SAMOČIŠĆENJA
Kao posljedica uzimanja kisika i direktno iz zraka
autopurifikacija je brža u tekućicama, međutim
ako voda tekućica prolazi kroz nekakav materijal
koji je bogat hranjivim tvarima onda je proces
samopročišćenja sporiji
Urbanizacija otpadne vode smanjuje
autopurifikaciju
Očuvanje vode od daljih štetnih utjecaja i pokušaji
uspostavljanja (biološke) ravnoteže najvažniji je
zadatak gospodarenja vodom
 KOLIČINE VODE

Količine tzv. slobodne vode na Zemlji (UNESCO)

OBUJAM VODE
Količine vode također se odnose na slobodnu vodu, a iznosi 1 385 984 610 km3
More 96,5%, dok ostatak zaprema 47 971 710 km2 ili 3,5%
97.5% slana voda
2.5% slatka voda od čega je 68.7% zaliha u ledu, 30 posto je u podzemlju, a tek
1.3% je raspoloživo za potrebe stanovništva Zemlje
POVRŠINSKI ODNOSI VODE
Zemljina površina 510 X 106 km2 71% ili 361 X 106 km2 mora i oceani. 149 x 106
km2 kopno.
Povećanje ili pad tlaka zraka za 1 mbar utječe na promjenu (+/-) razine mora za
1,33 cm.
Kad bi voda na površini Zemlje bila jednako raspoređena njena debljina
(dubina) bi iznosila 2718 m
Nejednak raspored mora i kopna na sjevernoj (39% kopno 61% more) i južnoj
(19% kopno i 81% more) polutci. Najveći dio kopnenih površina se nalazi u
području sjevernih umjerenih širina
16,1 mil km2 (3.16 %) je stalno zaleđeno 2 mil km2 (0,39 %) kopna prekrivaju
vodene površine
61 mil km2 je sezonski pokriven snijegom
1. aktualna sadašnja raspoloživost vode – trenutni stupanj korištenja
2. današnji potencijal vode- moguće korištenje s obzirom na raspoloživu
tehnologiju
3. budući potencijal vode – za sve oblike praktične upotrebe
 PODZEMNE VODE ILI VODA U PODZEMLJU
Prema porijeklu vodu dijelimo na:
-Vadoznu ili meteorsku onu koja se u podzemlju nakuplja infiltracijom s površine
-Juvenilnu (primarnu)- koja nastaje u unutrašnjosti kondenzacijom vodene pare
-Konatnu- koja je ostala u stijenama još iz razdoblja njihovog nastanka

Infiltracija – prodor vode u podzemlje

S obzirom na hidrodinamske karakteristike vodu u podzemlju dijelimo u tri

skupine:
-Voda prozračne zone ili aeracije – slobodna voda ispunjava šupljine i ne čini
povezan sloj, stupanj ispunjenosti ovisi o količini dotoka meteorske vode
-Voda temeljnica ili freatska voda potpuno ispunjava šupljine, a prelaz prema
prozračnoj (aeratskoj) zoni je postupan (kapilarni obrub). Površina vode
temeljnice naziva se vodno lice, a dubina na kojoj se nalazi je promjenjljiva
-Ukliještena voda nalazi se pod hidrauličkim ili geostatskim tlakom. U slučaju
kad počne izbijati na površinu nazivamo ju arteška (Artois u Francuskoj) ili u
slučaju ako tlak nije dovoljno velik, te se voda samo izdigne u pukotini subarteška
 ODNOS SLANE I SLATKE VODE
ovisi o dodirnih točaka ovisi o njihovoj gustoći i geološkom okviru
u granuliranom terenu (pijesci) ovisi samo o vodnom licu i razlici u
gustoći: na 1 m slatke vode iznad razine mora dolazi 30 m ispod
razine mora
POROZNOST STIJENA IZVORI
Primarna i sekundarna Voda iz podzemlja izbija na površinu
Primarna karakteristična za tamo gdje postoje geološke i
zrnate stijene (međuzrnska morfološke mogućnosti.
poroznost) Glavna mjesta su izvori ili vrela a
Sekundarna poroznost – nastaje uvjetovana su kontaktom propusnih
poslije nastanka stijena različitim i vodonepropusnih stijena
silama. Tako nastaje pukotinska Izvore dijelimo na:
poroznost Gravitacijske – voda istječe pod
Poroznost stijene – ukupan silom teže a mogu biti:
volumen -izljevni
-preljevni
-arteški
Uzlazne kad voda izbija pod
utjecajem plina ili temperature
Tipu ovih izvora pripadaju gejziri
Izvori u kršu
OPĆA RASPODJELA MORA
Danas odnos 71% more prema 29%
kopno tijekom geološke prošlosti
promjene u odnosu
razine mora, što je rezultiralo i u
promjenama kruženja vode, ali i zaliha
vode na kopnu
-Holocen, obilježavaju ga približno male
promjene klime
20. st. Gusta mreža mjernih stanica na
moru. Uočavaju se promjene rasta
razine nivoa mora:
-različit intenzitet i karakterističan za
pojedine dijelove
-1900 – 1964 viša razina za 10 cm
(1933 - 1964 g. Za 6,5 cm, tijekom
1936 – 1948. g. 5 mm godišnje, najviše
vrijednosti u Atlantskom oceanu 1928 –
1930 i 1947 – 8 za 5,5 mm godišnje)
razlozi tome su:
-zatopljenje (otapanje ledene mase za
oko 250 km3 godišnje)
-egzogeni procesi – tektonika ploča
(procesi oceanizacije i orogeneze)
GEOGRAFSKA RASPODJELA
MORA I KOPNA
Zemlja – vodeni planet (odnos mora i
kopna)
Južna polutka 81:19%
Sjeverna polutka 61:39%
Kopnena polutka (pol oko ušća rijeke
Loire – JZ Francuska) 51:49%
Vodena polutka (pol oko otočja
Antipodesa JI od N. Zelanda) 91:9%
Također:
-Između 550 i 650 j. g. š. more skoro u
potpunosti prekriva Zemljinu površinu
-sjeverno od 700 s. g. š. prevladava
more
-Južnije od 700 j. g. š. prevladava
kopno prekriveno ledom
-Od 450 do 700 s.g.š. prevladava
kopno
-Kontinenti se sužavaju od sjevera
prema jugu
HIDROLOŠKI CIKLUS (PLANETARNO KRUŽENJE
VODE) JE VAŽNO ZA SLIJEDEĆE PROCESE:

-trajnu opskrbu Zemlje sa slatkom vodom (obnovljivost, samopročišćavanje)

-primarnu biološku produkciju (sa sunčevom energijom)
-viša temperatura donjeg dijela atmosfere
-prijenos topline u više geografske širine
577 000 km3 oborina (1130 mm)
-za površinu Zemlje značajna je neravnomjerna prostorna raspodjela količine
oborina isparavanja i izvora vode, na osnovu toga Zemlju možemo podijeliti na
područja koja primaju:
-dovoljnu (ali i veću) količinu vode (oborina) za potrebe rasta vegetacije (i
poljoprivrednu proizvodnju) (tropsko područje i područje viših geografskih širina)
-nedovoljnu količinu vode (oborina) potrebne za puni rast vegetacije (i
poljoprivrednu proizvodnju) (najveće rasprostiranje u području sjeverne i južne
obratnice)
-utjecaj čovjeka na hidrološki ciklus očituje se u promjenama vegetacijskog
pokrova, povećanom korištenju vode i njenim onečišćenjem,
 ZALIHE VODE NA ZEMLJI

Vodni sistem Zemlje sastoji se od četiri osnovna «spremišta»

-mora (ocean) 1,338 mlrd km3 –96,5% svih zaliha vode
- najveći izvor vode
- njaveća obnovljiva tvornica vode
- glavno spremište i prijenosnik topline
-kopnene vode 3,5% (2,5% predstavlja slatka voda)
-voda u podzemlju 1,7% ukupne vode (30,1% slatka voda)
-jezera
-rijeke
-močvare
-leda na kopnu 1,74% ukupne vode (68,7% slatke vode)
-Antarktika 1,56% ukupne vode (odnosno 61,7% slatke vode)
-atmosfera – 0,001%, međutim, voda se obnavlja godišnje oko 40 puta
(500 000 km3)
Vodna bilanca predstavlja razliku između dotjecanja i otjecanja
količine vode na određenom području u određenom vremenskom
razdoblju (odnos godišnje količine oborina na jednoj strani i isparavanja
i otjecanja na drugoj strani)
Za stanovništvo Zemlje je važna vodna bilanca kopna zbog slatke
vode (315 mm - prosjek)
Sa kopna ispari oko 60%, dok otječe 40% vode
Najviše otječe na području Južne Amerike (685 mm), u Europi 283 mm,
a u Africi 153 mm
Danas jedan od velikih problema predstavlja prekomjerno korištenje
vode.
Vodu treba koristiti u skladu sa stupnjem njenog obnavljanja. Za vodu
koja se akumulira u uvjetima dugotrajnog obnavljanja karakteristična je
i njena slabija mogućnost. Suprotno tome, za vode s brzom obnovom
karakteristična je veća moć samopročišćavanja.
 OTJECANJE VODE S KOPNA (I MOGUĆNOST
ISKORIŠTAVANJA)
-Voda koja otječe s kopna ujedno predstavlja najveću količinu raspoložive slatke vode koja se
može upotrijebiti za vodoopskrbu
-voda koja protječe rijekama predstavlja osnovnu slatku vodu za vodoopskrbu
-otjecanje s kopna u more iznosi oko 41 500 km3:
27 000 km3 rijeke
12 000 km3 podzemno
2 500 km3 topljenje leda
-otjecanje u unutrašnje zatvorene depresije iznosi oko 1000 km3
Na iskoristivost vode znatno utječe brzina otjecanja, njaveći dio vode 60 – 70% (28 000 km3)
otječe u vrijeme visokih voda i poplava
12 000 km3 otjecanja predstavlja stabilno otjecanje, od čega se oko 9 000 km3 koristi za
potrebe čovječanstva
-pri iskoristivosti slatke vode prisutne su velike razlike među određenim područjima na Zemlji.
-sezonski i prostorno je neravnomjerno raspoređena:
-najveće svjetske zalihe se nalaze u višim geografskim širinama (led Antarktika, Grenlanda i
jezerima Sjeverne Amerike i Rusije, dok je riječna voda prisutna u tropskom i umjerenom
pojasu)
-Kao posljedica toga znatan dio Zemlje obilježavaju suše
-sezonski uočljiva su velika kolebanja otjecanja:
-Europa IV – VI mj. 48%
-Azija IV-VII mj. 80%
-velika sezonska kolebanja utječu na vodopskrbu i promet, te smanjuju samopročišćavanje
vode u rijekama
Interno godišnje otjecanje:
predstavlja otjecanje koje je posljedica količine oborina s određenog
područja –interno godišnje riječno otjecanje (godišnje obnovljiva
količina vode - ne uzima se u obzir voda koja dotječe iz susjednih
područja npr. Sava – voda iz Slovenije – ukupna riječna voda)
Godišnje interno riječno otjecanje s obzirom na broj stanovnika na
Zemlji se smanjuje:
1850. god. 33 000 m3 (40 670 km3)
početak 90-tih godina 20 st. 8 500 – 77 000 m3
međutim po određenim područjima se uočavaju razlike:
-Azija 3 370 m3
-Europa 4 660 m3
-Afrika 6 460 m3
-Sj. I sr. Amerika 16 260 m3
-Australija 20 480 m3
-Južna Amerika 34 960 m3
Prema količini (u m3) int. riječ. otjecanja države su podijeljene na:
-do 1 000 (iznimno jako niska količina i.r.o.)
-1 000 – 2 000 jako niska
-2 000 – 5 000 niska
-5 000 – 10 000 prosječna
-10 000 – 20 000 nadprosječna
-20 000 – 50 000 velika
-više od 50 000 jako velika
Kanada – najveća količina int. riječ vode – 109 370 m3
Malta 100 m3
-početkom 90.- tih god. 20 st. 12% stanovništva je živjelo u državama s manje od
2000 m3 po stanovniku
-procjena za 2025. god. Da će oko 3 mlrd. Stanovnika živjeti u uvjetima trajnog ili
povremenog nedostatka vode
ČOVJEKOVO POSEZANJE U VODNU BILANCU VODE
UPOTREBA VODE
-Čovjek upotrebljava sve više vode
1950. – 1 300 km3
1975. – 3 000 km3
1990. – 4 400 km3
2000. – 5 000 km3
-1950. - 1990. udvostručenje broja stanovnika i potrošnje vode po stanovniku
-u zadnja tri stoljeća potrošnja vode se povećala za 35 puta
- gubici vode oko 43%
potrošnja je velika u industrijski razvijenim državama i državama s velikom površinom
navodnjavanih područja
- U europi prosječno oko 800 m3 godišnje odnosno oko 2 000 l vode dnevno
1992. god. u svijetu na 1 st. trošilo se vode:
-niski dohodak 386 m3
-srednji dohodak 453 m3
-visoki dohodak 1167 m3
2/3 st. Koristi manje od 50 l vode dnevno
velika upotreba vode u gradovima 300 – 600 l (London 400 l) dnevno što dovodi do
prekomjernog trošenja vode
-2/3 vode koristi se u poljoprivredi
16% navodnjavanih obradivih površina daje 40% svjetske proizvodnje hrane , međutim
godišnje se gubi oko 2 mil ha površine zbog zaslanjivanja
-¼ vode koristi se u industriji

oko 10% domaćinstva

Značenje vode višestruko i može se
promatrati u vrlo širokom rasponu
-kemijski spoj, integralni dio geosfere
-činiteljk društva (građa stanica ,
razmjena tvari u tjelesnim funkcijama,
održavanje higijene)
-kriterij gospodarskog razvoja
-modifikator reljefa
--regulator topline na Zemlji
-najrasprostranjenije otzapalo na
Zemlji
- vodena para – zaštita od Sunčevog
zračenja
- voda uz kisik i ugljik odlučujuća u
stvaranju biomase sintezom
- pretpostavka bitka biosfere, preduvjet
života, pripada joj zasebno
(univerzalno ) mjesto među svim
tvarima na Zemlji
-potrošnja vode za piće oko 11 mlrd lit.
Dnevno
-najveći potrošači poljoprivreda i
industrija
Temeljni problemi upravljanja s
vodom:
Nezadovoljavajuća vodoopskrba
Prekomjerno crpljenje podzemne vode
Onečišćenje podzemne i površinske
vode
Neprimjerena kvaliteta pitke vode
Poplave
Erozija i sedimentacija
Regulacija rijeka i hidromelioracije
vlažnih područja
Degradacija zaliva, estuarija i obalnih
voda
Primjeri:
Aralsko jezero smanjilo se na ¼
površine
Ganges ljeti ne teče do ušća – delte
utjecaj morske vode
-Nil – asuanska brana
 Meksiko Rio grande 1995. god. 2,8 mil
m3 vode