Voda na Zemlji

Svojstva vode

 Kemijska svojstva
 Voda je kemijski spoj (H2O), sastoji se od 11,1%
vodika i 88,9% kisika.
 More sadrži gotovo sve kemijske elemente, ali
najviše otopljene soli, među kojima prevladavaju
kloridi (88,7%).
 U slatkoj vodi sastav soli je posve drugačiji, najviše
ima karbonata (80,0%).
Gibanje vode

 Pod utjecajem Sunčeve energije voda je na Zemlji u

stanom gibanju (kruženju).
 Isparavanjem započinje kruženje vode – proces
premještanja, preobrazbe i obnove vode.
 Od ukupnog isparavanja na svjetsko more se odnosi više
od 85%; dakle, to je stalan i najveći izvor vlage u
atmosferi.
 Padalinama se veliki dio vraća izravno u more (više od
90%).
 Hidrološki ciklus - stalni proces kruženja, obnavljanja i
prividnog gubljenja vode na Zemlji.
Gibanje vode

 Najjednostavnije tumačenje hidrološkog ciklusa je da

djelovanjem sunčeve toplinske energije voda stalno
isparava sa površine oceana, mora i drugih kopnenih i
vodenih površina.
 Te se pare dižu u Zemljinu atmosferu gdje se
kondenziraju i padaju na zemlju tvoreći novi ciklus
kretanja voda.
 Pri takvoj cirkulaciji ukupna količina vode na Zemlji
ostaje nepromijenjena.
Hidrološki ciklus
Obnova i samočišćenje

 Glavna značajka trajnog kruženja vode je njezina

samoobnova.
 Vrijeme (brzina) obnove vrlo je različito, ovisno o kojem
je pojavnom obliku riječ.
 Najbrže se obnavlja voda u živim bićima (nekoliko sati),
zatim voda u atmosferi (osam dana).
 Zalihe vode u rijekama obnavljaju se za 9 do 16 dana, u
jezerima od jedne godine kod malih jezera do nekoliko
stotina godina u velikim jezerima.
 U ledenjacima 1600 godina, u ledenim pokrovima 9700
godina, u oceanima 2500 godina.
Obnova i samočišćenje

 Posebice značajno svojstvo vode je samočišćenje ili

autopurifikacija.
 Samočišćenje je uvjetovano postojanjem živog svijeta.
 To znači da samo onu vodu u kojoj je postignuta
biološka ravnoteža hranidbenog lanca može krasiti
svojstvo samočišćenja.
 Preduvjet za to je: dovoljna količina kisika (otopljeni kisik
O2), puno svjetla i obilje organizama.
Količina vode

 Ukupna količina (zalihe) “slobodne vode” na Zemlji iznosi

oko 1,4 mlrd km3.
 Najveći dio, 96,5% odnosi se na more, dok sva ostala
voda na Zemlji zaprema ukupno 3,5%.
 Na Zemlji je čak 97,5% slane vode ili različitog stupnja
mineralizacije, dok je ostatak od 2,5% slatka voda.
 Od ukupne zalihe slatke vode čak 68,7% je zaleđeno u
ledenim pokrovima polarnih krajeva i ledenjacima.
Daljnjih 30% čini voda u podzemlju, a tek malo više od
1% je raspoloživo za potrebe suvremenog društva.
Svjetsko more

 More je najveći obujam slane vode na Zemlji.

 Mora i oceane, kao povezanu i jedinstvenu prirodnu
cjelinu, nazivamo svjetskim morem.
 U sklopu svjetskog mora suvremena geografska
klasifikacija razlikuje:
– 1. oceane
– 2. mora
– 3. zaljeve
– 4. morske prolaze
Svjetsko more

 Prema Međunarodnoj hidrografskoj organizaciji, svjetsko

more se dijeli na pet oceana: Pacifički (Tihi), Atlantski,
Indijski, Arktički i Južni ocean.
 Zaljevi su manji dijelovi mora koji pliće ili dublje ulaze u
kopno. Različitog su postanka, izgleda i značaja.
 Morski prolazi ili tjesnaci su suženja mora između dviju
obala.
 Veći morski prolazi spajaju dva susjedna mora, posebnih
su hidrografskih obilježja i u većini slučajeva značajni su
u pomorskom prometu.
 Mogu biti prirodni (Gibraltar, Bospor, itd.) ili umjetni
(Sueski, Panamski, itd.).
Svjetska mora i oceani
Glavna kemijsko-fizička svojstva mora

 Slanoća
 More je sveobuhvatna otopina jer sadrži gotovo sve
kemijske elemente koji postoje u Zemljinoj kori, a najviše
je otopljenih soli.
 Slanoća je količina otopljenih soli.
 U otopini soli u moru prevladavaju kloridi (88,7%), zatim
slijede sulfati (10,8%) i karbonati (0,5%).
 Natrijev klorid (NaCl – kuhinjska sol) prevladava u
otopljenim solima i daje moru slani okus.
 Prosječna slanoća svjetskog mora je 35‰ – 35 grama
otopljenih soli u kilogramu mora.
Glavna kemijsko-fizička svojstva mora

 Najveća slanoća je u morima unutar većih kopnenih

cjelina, posebice u suptropskim i tropskim pojasima, gdje
je isparavanje veće od količine padalina i/ili je opći
manjak tekućica.
 Jadran spada u vrlo slana mora s prosječnom slanoćom
između 38 i 39‰.
 Najmanja površinska slanoća je u morima polarnih
krajeva (utjecaj leda).
Glavna kemijsko-fizička svojstva mora

 Plinovi
 More je vrlo bogato otopljenim plinovima.
 Plinovi prelaze iz atmosfere u more, donose ih padaline i
tekućice.
 Najvažniji plinovi za održavanje života u moru su kisik,
ugljikov dioksid, ugljična kiselina, dušik i argon.
Glavna kemijsko-fizička svojstva mora

 Temperatura
 Najvažnije fizičko svojstvo mora je temperatura – stupanj
topline (energije).
 More dobiva glavninu toplinske energije od Sunca.
 Zračenje Sunca izjavno je i najjače u tropima, jer je
inosolacija tamo najdulja i zrake padaju pod najvećim
kutom.
 S porastom geografske širine zračenje se osjetno
smanjuje, što utječe na raspodjelu temperature mora.
Glavna kemijsko-fizička svojstva mora

 Prosječna godišnja temperatura svjetskog mora na

površini iznosi 14,7°C, što je za 3 °C od prosječne
temperature zraka.
 Hidroizoterme – crte koje na zemljovidima spajaju mjesta
jednakih prosječnih godišnjih temperatura mora.
 Temperatura mora se redovito smanjuje od površine
prema dnu.
 Prosječna temperatura mora u cjelini je 3,8 °C.
 Najviše temperature zabilježene su u Arapsko-
perzijskom zaljevu (36 °C), a najniže u morima oko
Antarktike (-2,0 °C).
Glavna kemijsko-fizička svojstva mora

 Tlak i gustoća mora

 Raspodjela tlaka u moru povećava se na svakih 10 m
dubine za približno 1 bar (1kg/cm2).
 Gustoća je također važno fizičko svojstvo mora.
 Ovisi o temperaturi, slanoći i tlaku.
Glavna kemijsko-fizička svojstva mora

 Prozirnost
 Prozirnost mora ovisi o više činilaca, prije svega o
osvjetljenju na površini, o fizičko-kemijskim svojstvima
mora i hidrometeorološkim pojavama.
 Na prozirnost također utječe stupanj onečišćenja.
 Topla i slanija mora su obično prozirnija od hladnijih i
manje slanih jer su siromašnija planktonom.
 Prozirnost se smanjuje s dubinom.
 Relativna prozirnost mjeri se pomoću Sekijeve ploče
(Sechi), bijeloga diska promjera 30 cm.
 Najveća prozirnost izmjerena je u Sargaškom moru –
66,5 m.
Glavna kemijsko-fizička svojstva mora

 Led u moru
 Prema podrijetlu razlikujemo: 1. led koji je nastao u
moru, tzv. morski led; 2. led koji je dospio tekućicama u
more, tzv. riječni led; 3. led u moru koji potječe od
ledenjaka s kopna, tzv. ledenjački led.
 Morski led se stvara snižavanjem temperature, a točka
ledišta ovisi o slanoći. Raspon ledišta je od 0°C (pri
slanoći od 0‰) do -2,2 °C (pri slanoći od 40 ‰).
 U morima oko Antarktike prevladavaju ledene kore i
sante leda (nastaju odvajanjem od ledenog pokrova).
 U morima polarnih krajeva sjeverne polutke ističu se
ledeni brjegovi (nastaju otkidanjem od ledenjaka).
Ledeni brijeg
Gibanja mora

 Razlikujemo četiri vrste gibanja mora:

– 1. fluktuaciju razine
– 2. strujanje
– 3. mijene (plima i oseka)
– 4. valove
 Dodirna površina mora i zraka naziva se razina mora.
 Na nju utječu mnogobrojni činitelji: a) sila gravitacije
Mjeseca i Sunca (plima i oseka), b) raspodjela tlaka
zraka i vjetra, isparavanje te drugi atmosferski procesi, c)
globalna tektonika i njezine posljedice, d) zatopljavanje i
otapanje ledenih pokrova.
Gibanja mora

 Morske struje su goleme količine vode u pokretu,

najveća miješanja mora.
 Strujanje mora je pretežno vodoravno i uvjetovano
uglavnom vjetrovima, a okomita strujanja su vezana uz
termohalinske procese (razlike u temperaturi i slanoći).
 Strujama se premješta velika količina vode na velike
udaljenosti.
 Osnovna obilježja morskih struja su smjer, brzina i
stalnost.
 Smjer se određuje prema onoj strani svijeta kamo teče
struja.
Gibanja mora

 Brzina struje iskazuje se obično u čvorovima na sat.

 Stalnost struje obuhvaća postojanost, odnosno
promjenljivost smjera i brzine, a iskazuje se u postocima.
 Tople morske struje donose topliju vodu od one koja ih
okružuje, a hladne struje hladniju.
 Stalni vjetrovi uvjetuju trajna strujanja mora, a to su prije
svega pasati i zapadni vjetrovi.
 Pet je velikih kružnih sustava strujanja mora:
sjevernoatlantski, južnoatlantski, sjeverno-
velikooceanski, južno-velikooceanski i indijski.
Gibanja mora

 Južna ekvatorski struja teče iz Gvinejskog zaljeva na

zapad i račva se u dva dijela – prvi je dio Brazilska
struja, koja zajedno s Falklandskom i Bengualskom,
zatvara južnoatlantsko kružno strujanje mora.
 Drugi ogranak teče kao Gvajanska struja i spaja se sa
Sjevernom ekvatorskom te teče prema zapadu najvećim
dijelom kao Antilska struja, a dijelom kao Jukatanska.
 U Floridskim vratima spajaju se Antilska i Jukatanska i tu
započinje Golfska struja.
 Sjevernoatlantska struja, kao dio Golfske struje, čini
Veliku Britaniju i glavninu sjeverozapadne Europe puno
toplijom.
Gibanja mora

 Iz polarnih i subpolarnih krajeva teku hladne struje –

Grendlandska i Labradorska.
 Na plićaku Newfoundlanda sastaje se hladna polarna
struja s toplom vodom Golfske struje i nastaje izrazita
toplinska granica, tzv. hladni zid, koji pogoduje razvoju
planktona i obilju riba, ali i stvaranju česte magle na
površini mora.
 Pred obalama jugozapadne Europe jedan krak
Sjevernoatlantske struje zaokreće u desno i nastavlja put
kao Kanarska hladna struja.
Oceanske struje
Gibanja mora

 Okomite promjene izdizanja i spuštanja razine mora,

koje se zbivaju u pravilnim vremenskim razmacima,
nazivaju se morske mijene (plima i oseka).
 Plima označava razdoblje izdizanja razine između
najnižeg i najvišeg stanja mora.
 Oseka je spuštanje razine između najvišeg i najnižeg
stanja mora.
 Mijene su uglavnom poludnevne – javljaju se kao dvije
plime i dvije oseke tijekom Mjesečeva dana (24 h i 50
min).
 Gibanja mora

 Plimni raspon (amplituda ili kolebanje) je visinska razlika

između najnižeg i najvišeg stanja mora. Kreće se od 10ak
cm do 21 metar.
 Najveća plimna kolebanja nastaju kad se Sunce nađe s
Mjesecom u istoj ravnini (konjukcija - mlađak). Isto je i kad
su Sunce i Mjesec na suprotnim stranama (opozicija –
uštap).
 Kolebanja su najmanja kada su Sunce i Mjesec prema
Zemlji pod kutom od 90° (kvadratura – prva i posljednja
četvrt).
 https://www.youtube.com/watch?v=glOSH8WQ_RI
 https://www.youtube.com/watch?v=qfhNjpu_IU4
Gibanja mora

 Valovito gibanje morske površine uslijed djelovanja

različitih sila, ponajprije vjetra, nazivamo valovima.
 Dijelovi vala: brijeg (dio vala iznad srednje razine mora),
dol (dio vala ispod srednje razine mora), visina (okomita
udaljenost od dola do brijega), duljina (vodoravni
razmak između vrhova dva uzastopna brijega).
Tekućice

 Tekućice su vode koje teku po površni kopna pod

utjecajem sile teže – rijeke, rječice i potoci.
 Tekućice mogu biti stalne, periodične i povremene.
 Elementi tekućica: izvor, korito, pad, apsolutni pad,
relativni pad, uzdužni presjek tekućice, duljina tekućice,
najkraća udaljenost tekućice, koeficijent razvijenosti
tekućice, poprečni presjek tekućice, obale, vodostaj,
vodostanje, brzina otjecanja, mokri presjek, protok, režim
tekućice, ušće.
Tekućice

 Poriječje je prostor što ga odvodnjava tekućica zajedno s

pritocima na površini kopna (ili u podzemlju topivih
stijena).
 Razvodnica je granica koja odvaja dva poriječja ili
slijeva.
 Slijev je dio kopna odakle pritječe voda prema jezeru,
moru i oceanu.
Jezera

 Prema postanku razlikuju se prirodna i umjetna jezera.

 Prirodna: tektonska, vulkanska, ledenjačka, riječna,
urušna.
 Prema položaju dna jezerske zavale i razine jezerske
površine u odnosu na razinu mora razlikuju se depresije i
kriptodepresije.
 Depresija je jezero čija je površina ispod razine mora.
 Kriptodepresija je jezero kojemu je površina iznad, a dno
udubljenja ispod razine svjetskog mora.