Univerzitet u Tuzli

Rudarsko geoloko-graevinski fakultet

RASPROSTRANJENOST VODE NA PLANETI ZEMLJI

SEMINARSKI RAD

Student:

Profesor:

Levi Edin

Dinka Pai-kripi

Sadraj:
1.
2.

3.
4.
5.

UVOD
HEMIJSKA SVOJSTVA
DOBIVANJE VODE
2.1.
Polarnost
2.2.
Deioniziranje vode i tvrdoa
2.3.
Morska voda
2.4. Destilacija vode
2.5.
Pitka voda
VODA U TLU
RASPOSTRANJENOST VODE NA ZEMLJI
KOPNENE VODE
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
LITERATURA

UVOD
ivot, kakvog danas poznajemo, vodi se u vodenim otopinama, pa i ivot na tlu niknuo je u
praoceanima te, kao to to potkrepljuju fosilni nalazi, nije izaao iz vode tek do nedavno. ak
i ti organizmi koji su imali sposobnost ivjeti izvan vode jo uvijek nose ocean u sebi: sastav
intracelularnih tekuina je nevjerojatno slian sastavu morske vode. Isto je i za organizme koji
ive u takvim uvjetima okolia kao to su: kiseli vrui sumporni izvori i petrolej. Budui da
nam je voda dobro poznata esto je smatramo obinom tekuinom jednostavnog karaktera.
Meutim, voda je kemijski reaktivna tekuina s izvanrednim fizikim svojstvima te bi je
kemiari klasificirali u egzotine tvari kada bi bila tek nedavno otkrivena. Svojstva vode su od
nemjerljive ivotne vanosti. Strukture molekula na kojima je baziran ivot: proteini,
nukleinske kiseline, lipidi i sloeni ugljikohidrati, rezultiraju iz njihovih interakcija vodenim
okruenjem1. Zbroj svojstava otapala odgovoran za intramolekularne i intermolekularne veze
tvari prvenstveno se odnosi na vodu, niti jedno drugo otapalo nema slina svojstva. Iako
postoji hipoteza da bi ivot mogao nastati na drugim organskim polimerima, a ne na
proteinima i nukleinskim kiselinama, posve je nevjerojatno da bi kompleksna strukturna
organizacija i kemija ivih bia mogla postojati u neemu to nije vodena otopina (sl.1.).
Upravo su zbog toga tako velike tenje znanstvenika da na Marsu pronau vodu. To je jedini
planet u Sunevu sustavu osim Zemlje s temperaturama kompatibilnima za ivot, ali na njemu
jo nije pronaena niti voda ni ivot. Bioloke strukture i procesi mogu se shvatiti jedino ako
znamo fizika i kemijska svojstva vode.

1. HEMIJSKA SVOJSTVA

Polarnost je

neravnomjerna

razdioba elektrinog

naboja unutar molekule.

Uzrokovana
je
odjeljivanjem
elektrinog
naboja
uslijed
neravnomjerne
raspodjele elektrona u molekuli. Atom kisika na elu molekule je elektronegativan (tei
privlaenju elektrona), pa jedan kraj molekule ima parcijalno negativan elektrini naboj, a
drugi kraj molekule, oko vodikovih atoma, parcijalno pozitivan naboj. To uzrokuje
asimetrinost molekule vode - dva atoma vodika su pod kutom od 104.5 vezana za
atomom kisika. Polarnost uvelike odreuje ostala svojstva vode.

Slika 1. Shematski prikaz molekule vode

Kohezija je svojstvo molekule vode da uspostavlja vodikove veze s bliskim

molekulama. Vodikova veza nastaje meusobnim privlaenjem i spontanim
usmjeravanjem molekula tako da se elektronegativni atom kisika jedne pridruuje
eletropozitivnim atomima vodika drugih molekula vode. Vodikove veze meu
susjednim molekulama neprestano pucaju i ponovno se oblikuju (tipina veza ima
ivotni vijek od nekoliko mikrosekunda), a svaka molekula vode je u tekuem stanju
povezana s oko 3 susjednih molekula to rezultira stvaranjem velike
trodimenzionalne mree koja je u vrstom stanju leda jako pravilna. Kohezivnost
uvjetuje: veliku povrinsku napetost vode, kapilarnost, visoku toku vrelita,
specifinu toplinu i toplinu isparavanja.

Specifina toplina je koliina topline koju jedinica koliine tvari treba primiti da bi
mu se temperatura podigla za jedinicu temperature (za tekuu vodu iznosi tipino 4,1813
kJ/(kgK)). Njen je visoki iznos kod vode prouzrokovan irenjem vodikovih
veza. Energija, koja kod drugih tekuina poveava gibanje meu molekulama otapala
(podie temperaturu), se kod vode koristi za razbijanje vodikovih veza meu susjednim

molekulama. Vodene otopine su tako, zahvaljujui vodikovim vezama, izuzete od velikih

promjena u temperaturi.

Toplina isparavanja je koliina energije (topline) potrebna da se odreena koliina

tvari iz tekuine pretvori u paru. Ova vrijednost je visoka kod vode jer se tijekom procesa
moraju razbiti vodikove veze. Ovo svojstvo vodu ini izvrsnim rashlaivaem. Voda je
dragocjena.

Prisutnost vode moe se dokazati i kobaltovim(II) kloridom. Bezvodni spoj plave je

boje, a u prisutnosti vode postane ruiast. Ponekad se koristi kao dodatak sredstvu za
suenjesilikagelu.

Hidrofilne otopljene tvari su one koje voda privlai, pa se uslijed hidratacije bre
otapaju u vodi (male organske molekule u stanicama: eeri, organske kiseline i neke
aminokiseline). To su specifine neutralne molekule, koje elektrostatiki meudjeluju s
molekulama vode.

Hidrofobne otopljene tvari nisu topljive u vodi (lipidi i veina proteina). To su

nepolarne molekule koje razbijaju strukturu vode i tee izuzimanju zbog onemoguavanja
uspostavljanja vodikovih veza u vodi.

1.1.Osobine i rasprostranjenost
Voda je najrasprostranjenija kapljevina (tekuina) na Zemlji (obujma ~1500 x 109 km3) i
najvanije (polarno) otapalo koje otapa kapljevine, plinove i mnogobrojne krutine. Voda zbog
polarnosti posjeduje izvrstan kapacitet da otapa razliite vrste tvari. Molekula vode (H2O)
sastoji se od dvaju atoma vodika i atoma kisika.
Voda je bitan sastojak ivih organizama (maseni udio vode do 90%) i nuna je za ivot svih
ivih organizama. Znanstvenici tvrde da se iva bia najveim dijelom sastoje od vode i da
ona ini tri etvrtine (vie od dvije treine) ukupne povrine Zemlje. Na snimkama Zemlje
iz Svemira moe se uoiti da je velik dio Zemljine povrine pokriven vodom, oko 70%.
Pod utjecajem Suneva zraenja povrinska voda neprekidno se isparuje u atmosferu (tzv.
kruenje vode u prirodi), gdje se kondenzira (stvarajui kine ili snjene oblake u atmosferi) i
u obliku oborina (kia, snijeg, tua, rosa, inje i magla) vraa na Zemlju, prenosei tako velike
mase vode na kontinente, i to zovemo globalni hidroloki ciklus, pa u mnogome utjee
na klimu.
U troposferi voda ini 80% staklenikih plinova i prouzrouje zadravanje topline, te porast
globalne temperature.

Najjednostavnija podjela vode jest podjela na slatke (~4% na Zemlji) i slane. Veina je voda
na Zemlji slana (mora, oceani). Dobro je poznata i podjela vode na tekuice rijeke i stajaice
(npr. jezera, bare, movare). Ledenjaci pak zauzimaju posebno mjesto gdje je voda u krutome
obliku.

Rasprostranjenost vode (volumni udjel)

Tabela 1.

morska voda

96, 652%

polarni led i ledenjaci

1,702%

podzemna voda

1,631%

povrinska voda (jezera i rijeke)

0,013%

voda u tlu

0,001%

voda u atmosferi

0,001%

Pri atmosferskom tlaku i temperaturi izmeu 0C (273K, kada se ledi) i 100C (373K, kada
vrije) ista (destilirana) voda bezbojna je tekuina (kapljevina) bez mirisa i okusa. Voda
pokazuje Amfoternost*amfotermno obiljeje.
Najznaajnije svojstvo po kojem se voda istie jest da je njena gustoa u vrstom stanju manja
od gustoe u tekuem stanju. Gustoa vode najvea je na 3,98C (tzv. anomalija vode) pa je
led manje gustoe od tekue vode i na njoj pliva, a njegov volumen vei je za 9% od
volumena
jednake
mase
tekue
vode.
Jedinstvena fizikalna i kemijska svojstva vode posljedica su kemijske i prostorne grae
njezinih molekula. Vodikovi su atomi u molekuli vode vezani kovalentnom vezom s
elektronegativnijim kisikovim atomom, to uzrokuje asimetrini raspored elektrona i dipolna
svojstva molekule. Zbog znaajne razlike u elektronegativnosti vodikova i kisikova atoma,
zbog dvaju slobodnih, nepodijeljenih elektronskih parova na kisikovu atomu, te injenice da
dvije kovalentne veze izmeu kisikova i vodikovih atoma zatvaraju kut od 104,5C, molekula

vode razmjerno je jaki dipol. Zbog toga molekule vode i u tekuem i u vrstom stanju grade
nakupine molekula, meusobno povezane vodikovim vezama. U tekuoj su vodi te nakupine
nestabilne i nasumine, a u ledu one tvore pravilnu tetraedarsku strukturu (tvorevinu), pri em
tetraedri grade heksagonske kanale (vee pseudokristalne nakupine).
Taljenjem leda, njegova se tetraedarska struktura uruava, pa se broj molekula vode po
jedinici volumena smanjuje. Od 0C do 3,98C prevlada proces uruavanja tetraedarske
strukture i gustoa vode raste (anomalija vode). Iznad 3,98C prevladava proces udaljavanja
molekula, tj. gustoa se vode daljnjim porastom temperature smanjuje, kao to je to u veini
ostalih tvari. Prirodne se vode smrzavaju od povrine prema unutranjosti, a led na povrini
toplinski je izolator koji usporava daljnje smrzavanje i titi ive organizme u vodi.
To da je led laki od vode pa pliva na povrini ima iznimno znaenje za ivot organizama zimi
(povrina je vode zaleena, a u unutranjosti je temperatura dovoljno visoka za odreivanje
ivota).
Zbog vodikovih veza izmeu molekula, ledite i vrelite vode znatno su vii od ledita i
vrelita nekih slinih vodikovih spojeva koji nemaju vodikove veze, kao to
su amonijak (NH3) isumporovodik (H2S). Bez vodikovih veza vrelite vode pri atmosferskom
tlaku bio bi -75C. Zahvaljujui vodikovim vezama, voda je velikoga specifinog toplinskog
kapaciteta (4185 Jkg-1K-1) i specifina toplina isparivanja (3,33 x 105 Jkg-1) i taljenja leda
(2,26 x 106 Jkg-1), a to znai da se prijelazom vodene pare u tekuu vodu, odnosno tekue
vode u led, oslobaa znatna energija, to npr. omoguuje toplokrvnim organizmima
odravanje temperature u potrebnim, uskim granicama (termoregulacija). Viskoznost vode se
poveava sniavanjem temperature. Kako je masa povrinske vode na Zemlji golema, uz male
promjene temperature, jezera i mora, mogu iza atmosfere primiti i ponovno u atmosferu
otpustiti velike koliine topline, to je uzrokom da na povrini Zemlje nema naglih i velikih
promjena
temperature
kao
na Mjesecu ili Merkuru.
Takoer, vodena para u atmosferi djelomino apsorbira mikrovalno i infracrveno zraenje tla i
tako ublaava kolebanje temperature. Polagano zagrijavanje i hlaenje mora razlogom su
blae klime u primorskim krajevima.
I molekule mnogih drugih spojeva mogu stvarati meumolekulske vodikove veze, no razlika
izmeu H2O i ostalih polarnih molekula, kao to se NH 3 ili HF, jest u tome da kisikov atom iz
vode moe stvarati dvije vodikove veze (ima dva slobodna elektronska para usmjerena prema
vrhovima tetraedra. Jednostavan i vrlo praktian VSEPR pristup geometriji molekula;
struktura vode jest pod kutom, no stereokemijski je tetraedarske geometrije, iako ne potpuno
pravilne poput CH4. Na taj nain molekule vode imaju mogunost da izrade beskonanu
trodimenzionalnu mreu (strukturu) u kojima je kisikov atom u priblino tetraedarskom
okruenju s etirima vodikovim atomima; dva su vezana kovalentnom vezom, a dva
vodikovom. NH3 i HF stvaraju lance ili prstene, ali ne mogu stvarati trodimenzionalne mree.

Vrelita tvari povezanih vodikovom vezom via su u odnosu na tvari ije molekule nisu
povezane vodikovim vezama ili su te veze vrlo slabe.
Osim za pie, pripremu hrane i za pranje, voda se uvelike koristi za navodnjavanje
poljodjelskoga tla. Voda kao dobro otapalo opskrbljuje biljke mineralnim tvarima i nuna je
za fotosintezu, a u ljuskom organizmu kao glavni sastojak tjelesnih tekuina opskrbljuje sve
organe
hranjivim
sastojcima
i
uklanja
otpadne
tvari
iz
organizma.
Voda je osnovni sastojak svih ivih organizama. U nekih organizama ini i 99% njihove mase,
u ovjeka oko 70%. Svi bioloki procesi odvijaju se iskljuivo u vodenoj sredini, iako postoje
organizmi koji mogu dugotrajno preivjeti stanje potpune dehidratacije. Metabolizam, rast i
razmnoavanje takvih organizama poinju tek nakon rehidratacije. Bioloke makromolekule
(bjelanevine, nukleinske kiseline, polisaharidi) sadre vrsto vezanu vodu, koja je nuna za
njihovu bioloki aktivnu konformaciju. Voda nije samo otapalo u kojem funkcioniraju enzimi
nego i izravni metabolit; supstrat je u svim hidrolitikim, a nusprodukt u mnogim
biosintetskim reakcijama. ivi organizam neprekidno uzima i otputa vodu, to se naziva
ciklusom
vode.
Vodeni
organizmi
izmjenjuju
vodu
difuzijom.
Kod kopnenih biljaka ta se izmjena odvija preteno fizikalnim mehanizmima (kapilarne sile u
korijenu; transpiracija). Kopnene ivotinje i ovjek moraju piti vodu ili ju pribaviti hranom
koja sadri vodu. Vodu gube mokraom, izmetima, disanjem i znojenjem. Izluivanje vode
metaboliki je nuno, jer ono omoguuje organizmu da se oslobodi nekorisnih i tetnih tvari
topljivih u vodi. Znojenje je u mnogih organizama dio procesa termoregulacije.
Kljuni je uvjet odrivoga razvoja odravanje istoe vode u prirodnim spremitima i
vodotokovima. Sprjeavanje zagaivanja voda najvaniji je dio zatite okolia (provodi se
aerobna obradba otpada i ispitivanje kakvoe vode).
2.DOBIVANJE VODE
Voda se moe dobiti izravnom sintezom iz vodika i kisika, a nastaje kao produkt u mnogim
drugim kemijskim reakcijama. Moe se rastaviti na vodik i kisik elektrolizom, uz dodatak
jakoga elektrolita radi poveanja vodljivosti otopine (ista voda provodi el. struju, ali je vrlo
slab elektrolit), ili termikom razgradnjom na vie od 1000C (prevoenjem vodene pare
preko
uareneplatinske ice).
U istoj vodi postoji ravnotea autoionizacije vode, tj. autoprotoliza, u kojoj jedna molekula
vode djeluje kao kiselina, a druga kao baza:
H2O + H2O <--> H3O+ + OH, pa je voda amfoterna.

Slika 2.
Stoga ona kemijski reagira s oksidima metala i daje baze, a s oksidima nemetala kiseline.
Vana je reakcija vode i hidroliza. Voda se ugrauje u kristalnu reetku mnogih soli, dajui
hidratizirane soli. ista voda slabo je ionizirana, pa je mnoinska koncentracija nastalih iona
vrlo mala ([H3O+]=[OH-]=10-7 mol/dm3, pri 25C). ista voda je neutralna, tj. pH = 7. Zbog
polarnoga karaktera svoje molekule, voda je odlino otapalo za mnoge ionske i polarne
spojeve, tako da prirodna voda (voda u prirodi) nikada nije kemijski ista, jer otapa mineralne
tvari iz tla i najee sadri kalcijeve, magnezijeve i natrijeve katione te hidrogenkarbonatne,
kloridne i sulfatne anione. Takva se voda naziva tvrdom vodom, jer se prilikom njezina vrenja
stvaraju netopljivi produkti (najee kalcijev karbonat, CaCO3) koji slabo prenose toplinu,
pa se materijal zagrijane posude pregrijava i slabe mu mehanika svojstva.
To je posebno tetno za kuanske aparate (perilice i bojlere) i visokotlane parne kotlove u
industriji. Zbog toga se prirodna voda (osim kinice) za tehniku primjenu mora omekati.
Karbonatna (polazna) tvrdoa vode, uzrokovana kalcijevim i magnezijevim
hidrogenkarbonatima, moe se ukloniti iskuhavanjem vode ili dodatkom sode ili sode i vapna,
to uzrokuje taloenje netopljivih karbonata.
Voda je homogena smjesa upravo zbog otopljenih tvari koje mogu biti kemijski spojevi (npr.
magnezijev sulfat ili magnezijev klorid u moru) ili ioni metala: kationi (npr. Ca 2+, Mg2+),
anioni (npr. CO32-), potom molekule (npr. CO2 u mineralnoj vodi) i niz drugih tvari koje
naalost u vodu dolaze kao oneiivai (npr. fosfati).
2.1. Polarnost
Molekula vode posjeduje dipolni moment, tj. molekula vode je polarna (voda je polarna
molekula). U kemiji vrijedi pravilo:Polarno se otapa u polarnom, to e rei da se slino
otapa u slinome, tj. polarne e se molekule otapati u vodi. Voda je najee otapalo, no
topljivost tvari u vodi nije jednaka, ve ovisi o grai tvari. Topljivost se tvari mijenja s

promjenom tlaka i temperature pri kojoj se otapanje odvija. Ako uzmemo za primjer sam
natrijev klorid koji u vodi disocira, razlae se na ione koji su hidratizirani: Na +(aq) i Cl-(aq) i taj
proces opisujemo jednadbom:
NaCl(s) --> Na+(aq) + Cl-(aq)
2.2.Deioniziranje vode i tvrdoa
Deionizirana voda dobije se uklanjanjem otopljenih soli ionskim izmjenjivaima, a koristi se
kao zamjena za destiliranu vodu.
Kako se nekarbonatna (stalna) tvrdoa vode, uzrokovana svim ostalim u vodi otopljenim
solima, ne moe tako ukloniti, za uklanjanje ukupne tvrdoe vode (karbonatne i
nekarbonatne) provodi se deionizacija vode pomou izmjenjivaa iona.
U Meunarodnom sustavu jedinica (SI) ukupna tvrdoa vode izraava se kao mnoinska
koncentracija zemnoalkalijskih iona u vodi (mjerna jedinica mol/L). Ionako ne postoji
jednoznana tablica tvrdoe vode, uglavnom se smatra kako je voda koja sadri manje od; 1,6
mmol/L kalcijevih iona meka (npr. kinica), od 1,6 do 3,2 mmol/L umjereno tvrda, od 3,2 do
4,6 mmol/L tvrda (npr. vodovodna voda), a uz koncentraciju kalcijevih iona veu od 4,6
mmol/L vrlo tvrda. Tako prema koliini otopljenih tvari, vode dijelimo na meke i tvrde vode.
Prije se tvrdoa vode navodila u razliitim jedinicama, npr. u njemakim stupnjevima tvrdoe
(dH), pa je tako 1dH odgovarao koliini iona Ca 2+, Mg2+ ili Fe2+ koja je ekvivalentna
masenoj koncentraciji kalcijeva oksida (CaO) od 10 mg/dm3.
2.3. Morska voda
Morskom vodom naziva se voda mora i oceana. Sadrava znatne koliine otopljenih soli (vie
od 35 g/L), a zbog prisutnosti kalcija i magnezija u obliku klorida i sulfata, morska je voda
vrlo tvrda. Nagriza kovine, beton i neke vrste kamena. Izrazito je slana okusa, ali se moe
koristiti za pie dobivena desalinizacijom slane jezerske ili morske vode (odsoljivanje).
2.4. Destilacija vode (destilirana voda)
Destilirana voda se koristi na samoposlunim autopraonicamaPostupak odvajanja otopljenih
tvari iz vode naziva se destilacija vode. Kemijski ista voda naziva se redestilirana voda.
Destilirana
voda (od
latinske
rijei destillare:
kapati;
latinski aqua
destillata; demineralizirana voda, omekana voda) je destilacijom proiena voda
(djelomino omekana voda) koja ne sadrava otopljene vrste tvari, tj. kojoj je uklonjena
karbonatna tvrdoa. Destilirana voda jo uvijek nije kemijski ista voda, ali moe sadravati
samo
male
neznatne
koliine
hlapljivih
neistoa.

Dobiva se jednokratnom ili viekratnom destilacijom, tj. isparavanjem vode i ukapljivanjem

(kondenzacijom) vodene pare, ime se voda oslobaa otopljenih plinova i otopljenih ili
suspendiranih vrstih tvari (najee raznih minerala), a ukapljuje se ista vodena para (H 2O),
to je prirodni spoj vodika i kisika.
Destilacija konvencionalnim metodama zbog velike potronje energije prilino je skup
postupak. Koritenjem regenerativne energije kao to je primjerice solarna energija trokovi
su znatno nii.
Destilirane vode iz slobodne prodaje su bitno ie od izvorskih. Destilirana voda nije za pie,
zbog svog bljutavog okusa. Upotrebljava se u farmaciji, medicini, kemiji (kao otapalo te u
tehnike svrhe), industriji (nadolijevanje akumulatorskih baterija, kao sirovina u razliitim
tehnolokim procesima, kao sredstvo za prijenos topline ili tvari), u energetici za pretvaranje
kinetike energije u elektrinu, kao para u toplinsko-energetskim pogonima za zagrijavanje i
rashlaivanje, itd..
U novije doba destiliranu vodu sve vie zamjenjuje kemijski ista voda, dobivena
proiavanjem vode s pomou izmjenjivaa iona, a takva voda se naziva deionizirana voda.
Destilirana voda u ravnotei je s ugljikovim dioksidom iz zraka i ima vodljivost oko 0.810 6
S x cm-1. Ponovljenom destilacijom u vakuumu moe se postii vodljivost od 0.04310 -6 S x
cm-1 pri 18 C. Ova granina vodljivost uzrokovana je ionizacijom vode.
Isparavanjem takove vode do suhoga, u veini sluajeva ispari bez ostataka karbonata kao to
je primjer kod mineralne vode.

2.5. Pitka voda

Prirodna voda, koja sadri kalcijev bikarbonat (Ca(HCO3)2) kalcijev klorid i kalcijev sulfat
naziva se tvrda voda.
Pitka voda, podzemna, bunarska i povrinska, je bistra i potpuno prozirna voda, bez mirisa i
boje, a radi dobra okusa treba sadravati otopljeni kisik, ugljikov dioksid i topljive soli
(NaCl,NaHCO3)
i
dr..
Sadri li patogenih bakterija, organske tvari, nitrata, nitrita i amonijaka, te eljeznih soli (koje
omoguuju razvoj algi), manganovih soli (daju vodi lo okus) ili drugih tetnih tvari, mora se
prije uporabe proistiti oksidacijom kisikom iz zraka i dezinficirati klorom ili ozonom.

Voda za pie (npr. Hrvatske poznate Jamnice, Jane i dr.) su najee izvorske vode (crpu se
direktno s izvora), koje su pak samo proiene od moguih neistoa. Kupovne vode za pie
su iste mehaniki i bioloki, da se pijenjem iste ne dobije dizenterija.
Oborinska voda
Oborinska voda dio je oborina, koje se ispirui povrine izravno ili neizravno slijevaju u
vodne sustave. Zbog sve veega oneienja atmosfere i zemljita znatno oneiuje prirodne
vode. Na izgraenim povrinama prikuplja se i isputa s otpadnim vodama ili odvojeno od
njih. Takva voda sadri prainu i neto otopljenih plinova iz atmosfere, a nema otopljenih soli,
pa je bljutava okusa, no ipak se ponegdje rabi za pie.

3.VODA U TLU
Voda u tlu je voda koju sadrava tlo, kamo je dospjela procjeivanjem ili upijanjem. Moe
biti adehijska, kapilarna ili podzemna voda.
Adehijska voda je voda koja se nalazi u gornjem sloju tla, a zadrava se silama uzajamnoga
molekularnoga djelovanja izmeu estica tla i upijene vode.
Kapilarna voda je voda koja ispunjuje najue pore tla zbog djelovanja povrinske napetosti,
a pojavljuje se poveanjem vlanosti tla.
Podzemne vode (temeljne vode) sve su vode koje se nalaze u tlu, tj. u upljinama tla.
Podzemna voda u stijenama s meuzrnatom poroznou (ljunci, pijesci) naziva se
temeljnicom (freatskom ili vapnenom) vodom. Podzemna voda je ona voda koja moe strujati
pod
djelovanjem
gravitacijske
sile.
U vezanim stijenama (npr. u vapnencima), voda se nakuplja i protjee pukotinama. U krkom
podruju znatne koliine voda protjeu podzemljem.
Arteka voda, podzemna je voda koja se pod odreenim tlakom nalazi u vodopropusnome
sloju izmeu vodonepropusnih slojeva.
Otpadna voda
Otpadne vode su vode s otopljenim i suspendiranim otpadnim tvarima iz domainstava,
industrije i poljoprivrede. Sirove su otpadne vode zagaivala, koja u prirodne vode (rijeke i
mora) dospijevaju sustavom kanala (tokasti ispusti) ili oborinskim vodama procesom
ispiranja tla (raspreni ispusti). Zbog sloenoga sustava otpadnih voda potreban je niz

postupaka za proiivanje, koji omoguuju ponovnu uporabu ili neopasno isputanje u

prirodne vode.
Otpadna voda je voda uporabljena u kuanstvu, obrtu ili industriji i obino je toliko
oneiena da se ne smije isputati u vodene tokove bez proiavanja. Zagaivanje vode
industrijskim otpacima stvara u novije doba veliku opasnost za odravanje bioloke ravnotee
u rijekama, jezerima i morima.
Mineralna voda
Mineralnom vodom naziva se prirodna voda koja u jednoj litri sadri vie od 1g svih
otopljenih soli. Isparavanjem takove vode do suhoga, u veini sluajeva ostanu karbonati.
Na svakoj boci prirodne mineralne vode (Jamnica npr.) nalaze se podatci o njezinom sastavu,
a time i brojnost kalcijevih i magnezijevih iona.
Teka voda
Teka voda u kemijskom je smislu deuterijev oksid (D2O), a u praktinom smislu naziv za
vodu koja je tehnikim postupkom obogaena deuterijem (tzv. tekim vodikom).

Problemi u svijetu i ekoloka osvjeenost

Koliine
pitke
vode
na
zemlji
naalost
su
smanjene.
Poznato je da bez vode nema ivota. Ta bezbojna tekuina znai ivot kako za ljude tako i za
biljni i ivotinjski svijet. Starogrki filozofi smatrali su vodu poelom svega. Stoga nije
pretjerano rei da je voda sam ivot i zato nema cijenu. Ponekad ni sami nismo svjesni
vrijednosti toga blaga, ali i mnotva imbenika koji sutra to blago mogu pretvoriti u
bezvrijednu tekuinu ako ne budemo dovoljno odgovorni i razumni.
Svjetski dan voda obiljeava se svake godine 22. oujka.
4.RASPROSTRANJENOST VODE NA ZEMLJI
Vode na Zemlji dijelimo na morske i kopnene (tablica 2.). U morske spadaju oceani i mora, a
u kopnene rijeke, jezera, podzemne vode te vode u obliku leda i snijega. Sam raspored i
razdioba vodene mase na Zemlji vrlo je zanimljiv. Vodene mase ine 70,8% ukupne povrine
Zemlje, a kopneni dio iznosi samo 29,7%, odnosno 1,32 milijarde km 3. slatka voda tvori vrlo
maleni dio vodene mase na planetu i to u ovim oblicima6: ledenjaci i snijeg na polovima ini
2,14% ili 29,1 milijarde km3ukupne koliine vode, voda u atmosferi ini 0,001%, odnosno

0,0136 milijardi km3, povrinska voda tvori 0,017%, odnosno 0,23 milijarde km3, i na kraju
voda temeljnica 0,625% odnosno 8,2 milijarde km3.
Tabela 2. Ukupna koliina vode na Zemlji (u raznim podrujima), izraena u postocima na
ukupni iznos, a dubina ili debljina sloja izraena je u metrima
Rezervoari vode

postotak od ukupne koliine

dubina (debljina) sloja

Oceani i mora

97,96

2685 m

Polarne kape i ledenjaci

1,64

45 m

Voda temeljnica

0,36

10 m

Rijeke i jezera

0,04

1m

Atmosfera

0,001

0,03 m

Zanimljive su jo neke injenice u vezi s vodenom masom. Tako srednja dubina oceana je oko
3700 m, dok srednja visina kopna iznosi samo 870 m. volumen mora vei je za oko 10 puta
od ukupnog volumena kopna koje se nalazi iznad povrine mora. I ovi odnosi pokazuju kolika
je vodena masa na naem planetu. Postoje i brojne razlike izmeu morske i kopnene vode.
Najznaajnija je razlika u kemijskom sastavu. Tako kopnene vode sadravaju uglavnom
karbonate i sulfate dok u morskim vodama dominiraju kloridi. Naravno da to utjee na ivi
svijet kako jednog, tako i drugog ivotnog prostora.
5. KOPNENE VODE
Kopnene vode moemo razlikovati bilo po agregatnom stanju (tekue, kruto, plinovito) ili po
mjestu gdje se nalazi (podzemne i povrinske vode) ili pak na tekuice, odnosno na stajaice.
Vanost kopnenih voda za odravanje ivota na Zemlji, a posebno ovjeka je izuzetno velika.
Koliina kopnenih voda prema morskim je neznatna, no te vode obiluju razliitim stanitima
tako da pridonose velikoj raznolikost ivog svijeta u njima. To je uzrokom da se slatkovodne
ivotinje u mnogo emu razlikuju od onih koje obitavaju morska prostranstva. Tako se
slatkovodne ivotinje razvijaju uglavnom unutar jajne opne, gdje se nalazi velika koliina
hranjive tvari. Ovoj oko jajeta titi ih od prodiranja vode. Nepovoljne uvjete preivljavaju u
obliku trajnog stadija. Veliki broj vrsta prilagoene su na velike klimatske varijacije. Stajae
vode na kopnu dijele se na: lokve, (plitke udubine ispunjene vodom i redovito u sunom
razdoblju presue); movare (osobitosti movare su u niskom pH, niskoj koncentraciji soli i
obilju detritusa); bare (ovu vrstu kopnenih voda karakteriziraju plitkost vodene mase,
razvijenost vodenog bilja jer sunane zrake probijaju do dna); jezera (kod jezera mogu se u
pravilu razlikovati dva sloja vode, gornji koji je osvijetljen eutrofiki pa je to i produktivni
dio jezera trofogeni; donji ili dublji sloj je neosvijetljen atrofiki te je on neproduktivan
trofolitiki).
Tekuice ili tekue vode takoer spadaju u kopnene vode. Dijele se na: izvore, potoke (to je
vrsta tekuica ija je irina korita do 5 m), rijeke (ovo su tekuice ije korito ima irinu veu

od 5 m). Tekuice imaju neke karakteristike koje ih razlikuju od drugih kopnenih voda. Tako
kod tekuica ne postoji vertikalna stratifikacija temperature, otopljenog kisika i ugljinog
dioksida nego postoji longitudinalni gradijent. To se naravno odraava na ivi svijet u
tekuicama poto su to vani parametri za rasprostranjenost biljaka i ivotinja. Imajui u vidu
spomenute parametre (temperatura, koliinu kisika i ugljinog dioksida) kod tekuica se moe
razlikovati gornji, srednji i donji tok. Za gornji tok karakteristina je niska temperatura i
visoka koncentracija kisika. Za srednji tok znaajna je manja koliina kisika, vie ugljinog
dioksida i vee kolebanje Ekologija i zatita okolia Prirodni resursi - voda visoke
temperature. U donjem toku postoji vee kolebanje temperature, kisika i ugljinog dioksida.
Openito se moe rei da u tekuicama, zbog brzine vode postoje ivotinje koje su razvile
posebne prilagodbe za takvo stanite te posjeduju razna pomagala koja im omoguuju
stabilnost u odnosu na medij.
Treba spomenuti i boate vode, koje su karakteristine po velikom kolebanju temperature i
slanosti. Nalaze se u podruju ua rijeke u more. To specifino podruje nastavaju ribe:
iverak (Pleuronectes flesus luscus), cipal (Mugul i Liza), lubin (Dicentrachus labrax), jegulja
(Anguilla).

ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Ovaj seminarski rad je obrazlagao vode i njenu rasprostranjenost na planeti Zemlji.
Voda je najrasprostranjenija kapljevina (tekuina) na Zemlji (obujma ~1500 x 109 km3) i
najvanije (polarno) otapalo koje otapa kapljevine, plinove i mnogobrojne krutine. Voda zbog

polarnosti posjeduje izvrstan kapacitet da otapa razliite vrste tvari. Molekula vode (H2O)
sastoji se od dvaju atoma vodika i atoma kisika.
Voda se moe dobiti izravnom sintezom iz vodika i kisika, a nastaje kao produkt u mnogim
drugim kemijskim reakcijama. Moe se rastaviti na vodik i kisik elektrolizom, uz dodatak
jakoga elektrolita radi poveanja vodljivosti otopine (ista voda provodi el. struju, ali je vrlo
slab elektrolit), ili termikom razgradnjom na vie od 1000C (prevoenjem vodene pare
preko uareneplatinske ice).

LITERATURA
avlek, E. (1992.) 'Osnove hidrologije'
file:///C:/Documents%20and%20Settings/Administrator/My%20Documents/VJEZBA
%2012..pdf
http://sr.scribd.com/doc/80849117/Rasprostranjenost-Vode-u-Na-Zemlji
http://hr.wikipedia.org/wiki/Voda