FILOZOFSKI FAKULTET SVEUILITA U RIJECI

DIPLOMSKI STUDIJ KULTUROLOGIJE ( MEDIOLOGIJA)

REVOLUCIONARNI POTENCIJAL UMJETNOSTI

- seminarski rad-

IZRADILA: Tamara Crnko

KOLEGIJ: Antroplologija svakodnevice
MENTOR: doc.dr.sc. Hajrudin Hromadi

Rijeka, 30.1.2011.

1. UVOD
Kroz rad se progovara o revolucionarnom potencijalu u umjetnosti, te o figuri umjetnika
kao revolucionarnog subjekta. Kao primjer uzet je dadaizam, koji je snanim nihilizmom te
kontriranjem drutvenim vrijednostima nosio sjeme promjene u kontekstu Europe suoene s
Prvim svjetskim ratom. Snano odbijanje i drutvena aktivnost, zavrile su zaahurene u
ideoloki redukcionizam, kojem je institucionalizirana umjetnost podvrgnuta. U kojoj mjeri je
mogue nadii institucionalizaciju umjetnosti, te moe li umjetnost kao aktivnost nadii
ideoloku konotaciju, te posluiti kao pokreta drutvene promjene? Je li promjena mogua u
dananjem kontekstu neoliberalnog kapitalizma koji ima snanu tendenciju inkluzivnosti,
podvrgavanja subverzivnih momenata pod robni karakter, te stil ivota?
Kroz rad u pokuati pokazati kako umjetnost nema snagu poticanja kolektivne revolucije
u kontekstu dananjeg drutva. Na primjeru dadaizma, te situacionista ponudit u potencijal
kreativnosti prisutne u svakodnevnom ivotu, te svakom ovjeku, ipak ih odravajui na
razini utopijskog promiljanja.

2. DADAIZAM I DRUTVENI KONTEKST

Dadaizam se javlja kao reakcija na razmjere Prvog svjetskog rata koji je zahvatio Europu.
Poetni impulsi pokreta javljaju se u neutralnoj vicarskoj, u Zrichu, gdje se intelektualna
snaga poinje okupljati oko Cabareta Voltaire, revoltirana ratom, unitenjem i dekadencijom
drutva. Pokret agresivno napada pravila, vrijednosti burujskog drutva, hijerarhijski ustroj,
te moral, loginosti i obitelj (Tzara,1918). Pokret se vraanjem igri i spontanosti, obruava na
svijet u kojem sve funkcionira osim ovjeka. (citat Huga Balla 1 u Walther,2004:119).
Nastupa kontra ideologija, nasuprot racionalnosti, umjetnosti kao institucionalizirane
aktivnosti i umjetnika kao produkta burujskog drutva. Svojim aktivnostima, koje kre sva
pravila funkcioniranja u drutvu, dadaisti izazivaju skandal i prijezir od strane burujskog
drutva koje i sami odbacuju, otuujui svakodnevicu 2 koja se uzimala zdravo za gotovo,
bivajui i sama otuena u drutvu orijentiranom iskljuivo na profit. Promatra dadaistikih
radova pozvan je da se suoi s obrnutom perspektivom na svakodnevicu, afirmacijom ili
suprotstavljanjem (Ruhrberg u Walther,2004:122).
Dadaistiki pokret, pokazatelj je dekadencije drutva, a umjetnost sama, esto zrcali prilike
drutva i vremena u kojem nastaje. 3 Destrukcijski potencijal dadaizma, nihilizam i umjetnika
dekompozicija vezani uz kontekst rata, esto se itaju kao pokuaj promjene drutva. Moe li
umjetnost promijeniti drutvo, te u kojoj je mjeri njezina uloga utilitaristika?

1 Hugo Ball je jedan od idejnih voa dadaistikog pokreta uz Tristana Tzaru, Hansa Arpa,
Emmy Hennings, Richtera, Marcel Janca, Duchampa i Picabie. (Ades u Britt,1999)

2 Jedan od najpoznatijih metoda otuenja svakodnevice je ready made, koji je

uveo Duchamp, svojom Fontanom, a koji se odnosi na iskoritavanje predmeta
iz svakodnevice koji se otuuju od uobiajene upotrebe te stavljaju u nove
odnose. U kontekstu kapitalistikog drutva, masovno stvoren objekt postavlja se
na razinu umjetnosti( Ades u Britt,1999), kao na primjeru pisoara koji je
postavljen u galeriju, te se u kontekstu krenja pravila umjetnosti, ona u
potpunosti nite. Readymade ne podlijee pitanjima ukusa, on ga prokazuje kao
drutveni konstrukt, eksperimantirajui, te postavljajui se u ironijski odnos kao u
pitanju Fontane.
3 Diskutabilno je dadaizam postavljati na razinu umjetnosti, upravo zbog snanog
anti-umjetnikog stava koji pokret zauzima. Kroz rad zauzimat u poziciju koja
dadaizam ne percipira kao umjetniki pravac, ve pokret koji se javlja spontano,
oslobaa kreativnost, raa se u kontekstu rata na njega reagirajui, te na drutvo
koje ga je dopustilo. Dadaizam razumijevam kao spontani produkt ivota
( Gardiner,2001:29), a ne umjetniki pravac, kako ga se kasnije teoretski
sistematizira i objanjava.

3. UTILITARNA KONCEPCIJA UMJETNOSTI

Umjetnost direktno dopire do ljudi (Calinescu, 1988), te joj se esto pripisuje didaktiko
utilitaristika uloga promijene svijeta i drutvenog poretka. Saint Simon je smatrao kako bi
umjetnici trebali uz industrijalce i znanstvenike vladati dravom (Calinescu, 1988:101). Uz
umjetnika se vezuje napredan pogled4 na ivot i svijet, te mu se kao detektoru stanja u
drutvu, pripisuje uloga promjene toga stanja. Time se esto revolucionarni potencijal
umjetnosti podvrgava politikim zahtjevima. Umjetnosti se pripisuje misija promjene svijeta,
te joj se dodjeljuje uloga sredstva revolucionarne propagande i reforme (Calinescu,
1988:105). Time se umjetnost instrumentalizira, te podvrgava ciljevima koji su izvan nje
same. Postaje politiki odgovorna, te se u konanici podvrgava moi. Ulogom agenta
promjene umjetnika se uzdie na elitni status. Time se umjetniku pripisuje uloga voe
revolucije, ija se kreativnost podvrgava zahtjevima politike promjene.
Pitanje je u kojoj mjeri umjetnost uope moe voditi drutvenoj promjeni.
Zbog otpora dadaista spram tradicije, povijesti, drutva i vrijednosti pokretu se pripisuje
inzistiranje na drutvenoj promjeni. Snana reakcija na rat, drutveni poredak, izrugivanje
morala, hijerarhije, vrijednosti burujskog drutva koje je usmjereno u potrazi za profitom,
poinju biti interpretirani kao pokuaj promjene, izazivanja revolta, buenja svijesti, napada
na status quo u drutvu. Time se dadaizam podvlai pod ideologiju, te mu se oduzima mo
nadilaenja umjetnosti na kojoj inzistiraju situacionisti (Debord,1999:152). Pokretu koji je
snano nastupao protiv umjetnosti same5, koji je bio kontraideologijski u sutini, danas se

4 Posebno se uz termin avangarde vezuju napredni pogledi na budunost,

pohvala nonkonformizma, osjeaja borbenosti. Sam je termin vojni, te oznaava
prethodnicu. ( Calinescu, 1988:95.). Dadaizmu se kao avangardnom pokretu sa
snanim tonom negacije tradicije i povijesti esto pripisuje revolucionarna uloga
promjene drutva koja je u konanici propala. Debord istie kako se avangardna
umjetnost trudi biti umjetnou promjene, no kako to nije. ( Debord, 1999:151)
5 Umjetnost je apotekarski produkt za budale! Picabia ( Art is a farmaceutical product
for imbeciles, Picabia, Dada manifesto, 1920) preuzeto sa:
http://www.mariabuszek.com/kcai/DadaSurrealism/DadaSurrReadings/PicabiaMnfsto.pdf
( 11.1.2011.)

pripisuje uloga pokuaja promjene drutva, interpretira ga se kao umjetniki pravac 6 ime ga
se reducira, te se inicijalna nihilistika snaga dadaizma utiava.
Situacionisti, inspirirani dadaizmom, pokazuju ipak kako pokret nije uspio, upravo iz razloga
to nije izaao iz polja umjetnosti (Debord,1999:152) koja gubi na snazi postajui etablirana,
to je postala sudbina dadaizma.

4. KONTRAIDEOLOGIJA DADAIZMA
Dadaizam nastupa snano protiv svake ideologije 7. Prema Ericksonu (Erickson,1980)
dadaizam je nasljednik anarhizma. Usvaja ideale spontanosti i individualizma, elementarnosti
i direktnosti prirode. Dadaisti se zalau za direktan aktivizam, svojim javnim djelovanjem
sablanjavaju drutvo. Istiu djelovanje nad idejom, akciju nad teorijom. Dadaizam ne nudi
plan i program promjene, ne nudi viziju budunosti koja treba doi. Erickson tvrdi kako
dadaistiki manifesti postaju anti-manifesti upravo utoliko to nemaju program promjene.
tovie, kako istie Tzara, dadaizam nastupa i protiv manifesta samih 8. Nastupaju protiv svih
sistema, protiv principa, teei neovisnosti. Erickson istie kako se radi o okretanju unutra.
Dadaisti reagiraju na dekadenciju drutva ocrtanu ratnim razaranjem. Dadaizam postaje samooienje, individualna reakcija na drutvo. Zauzimaju individualistiko-anarhistiki stav
kontra svih konvencija.( Ruhrberg u Walther, 2004:119) Tzara istie kako se radi o privatnoj
stvari. Ukoliko se radi o osobnom te ukoliko nije ponuen nikakav plan promjene, u kojoj je
mjeri opravdano govoriti o revolucionarnim ili reformistikim pretenzijama? Moe li se
govoriti o revolucionarnom bez inzistiranja na kolektivnom? Je li opravdano interpretirati
akcije dadaista kao namjerno provokatorske, ili one koje zahtjevaju reakciju, ukoliko se radilo
o okretanju unutra, nepovjerenju prema zajednici, ideologiji, promjeni? Ukoliko se inzistira
6 Indikativno je da je dadaizam obraen u veini knjiga koje se bave umjetnou.
7 Ipak, treba napomenuti kako je frakcija dadaizma iz Njemake rano zauzela
politiku ulogu, te propagandistiku aktivnost, protiv koje je nastupao dadaizam iz
Zricha. Zahtjevala se revolucija utemeljena na radikalnom komunizmu. (Ades u
Britt,1999:222). Ovaj seminar obrauje preteito ideje dadaizma iz Zricha, no
valja napomenuti kako je pokret zauzimao razliite oblike, pa tako i snano
ideologijske, koji ga postavljaju direktno u opoziciju sa anti-ideologijskim stavom
koji se da itati iz manifesta dadaista iz Cabareta Voltaire.
8 Iako ih pie, istiui time supostojanje razliitosti, tj. suprotnosti.( Tzara,1918)

na tome kako dadaizam ne znai nita9, kako je cilj dadaista stvoriti radove koji e uvijek biti
krivo interpretirani, na koje nije primjenjiva nikakva logika (Tzara,1918), u kojoj je mjeri
poteno interpretirati dadaizam kao nastojanje promjene?
Dadaisti su isticali primat prirodnog ovjeka nad politikim, zahtjevali su odmicanje od
ideologije, koja i za situacioniste predstavlja jedan od temeljnih problema istinske revolucije,
iz razloga to pokazuje kako biti na strani moi (Vaneigem,1972:31).
Dadaisti su protiv burujske redukcije, koja tei sve objasniti, ralaniti, organizirati u
termine. Doivljavani poput sablanjivog udovita koji ranjava vrijednosti burujskog
drutva, doivjeli su sudbinu redukcije i podvlaenja pod ideoloko objanjenje, pod
Umjetnost protiv koje su tako snano nastupali.

5. SMRT AVANGARDE I KONTEKST KAPITALIZMA

Potencijal promjene zaahuren u umjetnosti valja staviti u kontekst dananjeg drutva.
Neoliberalni kapitalizam ima snaan rekuperacijski potencijal, u stanju je apsorbirati
opoziciju, i transformirati je u komoditet (Gardiner,2001:114). Opozicija postaje roba, postaje
stil ivota, moda10. Umjetnost koja se proizvodi u neoliberalnom kapitalizmu ostaje na razini
produkta (Vaneigem, 1972:118). Barthes tvrdi kako je sudbina avangardne umjetnosti, uz koju
se vezuje dadaizam, smrt zbog prihvaanja od strane klase ije vrijednosti su snano
odbacivane. Avangardu je porazio uspjeh (Calinescu,1988:119). Od udovinog odbacivanja,
dadaizam i avangarda postaju opa moda. Podvuene su pod kapitalizam, te ponuene kao
zabava klasi ije su vrijednosti napadale.
Osim toga, vri se konstantna teoretska redukcija. Od tenje da se ostane neobjanjen, surov,
izmaknut iz logike, ideologije i mita pobune, kako je zahtijevao Tzara, avangardnu umjetnost,
dadaizam se podvrgava estetizmu, teorijama, objanjenju. Pokuaj nadilaenja umjetnosti je
propao za dadaizam, iz razloga to je asimiliran putem ideologije (Vaneigem,1972:64).
Antiumjetnost je asimilirana i spojena s umjetnou (Calinescu,1988:141). Pitanje je moe li

9 Dada means nothing (Tzara,1918)

10 Jedan od primjera moe biti i punk pokret. Od kontrakulturnog gibanja koje je
odbacivalo drutvo, punk postaje opom modom, podvrgnutom u
konzumeristiku priu, na nain da se na tritu pronalazi punk glazba, punk
odjea, i modni detalji. Time je punk asimiliran pod kapitalizam.

se u kontekstu dananjeg drutva ostvariti umjetnika praksa koja nee biti komodificirana,
pretvorena u modu, objanjena kroz estetiku, te podvuena pod ideologiju.
Dadaizam nije uspio nadii inkluzivnost i teoretsku redukciju, ostajui na razini pasivnog
nihilizma koji se pretvorio u konformizam (Vaneigem,1972:104).
Situacionisti umjetnosti oduzimaju snagu promjene, traei je na drugim mjestima, iako
srodnim umjetnikom izraavanju.

6. SITUACIONISTIKA INTERNACIONALA I UMJETNOST

Raul Vaneigem smatra kako mogunost promjene lei u onome to je ovjeku poznato
(Vaneigem,1972:5). Transformacijska energija se nalazi u svakidanjici, te u kreativnosti
(Vaneigem,1972:55). Javlja se zahtjev za stvaranjem situacija, koje e se moi aktivno
proivjeti. Zahtjeva se oslobaanje kreativnog potencijala koji postoji u svakodnevnom
ivotu, te ostvarenje radikalne subjektivnosti koja moe biti put do ostvarenja kolektivne
revolucije11. Umjetnik kada stvara djelo za muzeje gubi mogunost proivljavanja situacija,
gubi mogunost samorealizacije. Time umjetnik ne nadilazi umjetnost, ne oslobaa
kreativnost koja postoji u svakidanjici, iako je kreativnost esencijalni dio umjetnosti. Stvara
djela koja postaju roba. Jedini nain da umjetnost izbjegne kooptaciji kapitalizma, jest da
bude oboruana protiv sebe same, protiv vlastite estetike strane (Vaneigem,1072:118), te da
izbjegne asimilaciji pod ideoloku la. Situacionisti zahtjevaju totalnu participaciju. Odbijaju
figuru umjetnika kao elitnog nositelja odreenog statusa, nositelja promjene ili utilitarnih
funkcija, ve potencijal kreativnosti, stvaranja i proivljavanja toga stvorenog pripisuju svim
ljudima, anonimcima. Vana je kreativnost koja ide izvan okvira profita. Zalau se za
aktivnost. Za praksu nad teorijom (Vaneigem,1972:108). Za spontanu igru, za ivljeno
iskustvo, uitak, ponitenje svih ideologija, za samoaktualizaciju ovjeka, ponitenje pukog
preivljavanja u drutvu, te mogunost da se promjena stvori ostvarenjem kreativnosti kod
svakog ovjeka, za mogunost promjene koja lei ovdje i sada.
Lautremontova izjava kako bi poezija trebala biti stvarana od svih, a ne samo od jednog
(Gardiner,2001:39) izraava zajedniki zahtjev dadaizma i situacionizma, koji negiraju elitni
11 Vaneigem smatra kako e novi revolucionarni kolektiv nastati upravo kroz
individualno oslobaanje kreativnosti. Kroz lananu reakciju od jedne
subjektivnosti do druge, stvorit e se kolektiv totalnih, ispunjenih ljudi koji e
omoguiti promjenu.(Vaneigem,1972:95)

status umjetnika kao figure koja se uzdie nad ostatkom, proirujui zahtjev za kreativnim
izraavanjem na sve ljude.
Dadaizam se zalagao za depersonalizaciju umjetnosti, obiljeavala ga je elja da spoji
umjetnost i ivot (Arnason,2009:244), zalagao se za praksu nad teorijom, te slobodan
eksperiment koji istie i Vaneigem. Dadaizam12 je nosio sjeme promjene, ali nije uspio izbjei
ideolokom redukcionizmu, te nije uspio nadii umjetnost.
Viziju u kojoj e u buduem ivotu svi biti umjetnici, u kojoj e strastveni ivot biti
umjetnost, te u kojem e svi participirati osloboenjem vlastite kreativnosti i subjektivnosti,
valja vidjeti kao utopijsko promiljanje, no bitno je kao kritiki pogled na sadanjicu, te
isticanje potrebe za promjenom.

12 Vaneigem dadaizam usporeuje s mladim delikventima, jer je izgubio

mogunost transcendencije, te ga obiljeava isto negatorski stav spram kulture,
vrijednosti, obiaja, umjetnosti.

7. ZAKLJUAK
Ovim seminarskim radom pokuala sam se dotai pitanja umjetnosti i drutvene promjene. Na
primjeru dadaizma i situacionizma, pokuala sam pokazati kako umjetnost nije u stanju
ostvariti drutvenu promjenu u kontekstu kapitalistikog drutva koje ima mo podvrgavanja
subverzivnih momenata pod konzumeristiku logiku, te ideoloku redukciju koja sve tei
teoretizirati, obuhvatiti, objasniti, ralaniti i sistematizirati. Dadaizmu sam pristupila kao
drutvenom pokretu, kao spontanom izljevu kreativne energije vezanom uz pojedinane
reakcije na drutvo zahvaeno ratom, naslanjajui se na tekstove dadaista koji su odbijali
vlastitu sistematizaciju pod umjetnost, te vlastitu ulogu agenta drutvene promjene. Pokuala
sam pokazati kako je projekt dadaizma propao upravo time to je u konanici reduciran na
umjetniki pravac, te ideoloki objanjen kao pokuaj promjene te time i discipliniran, te
danas ve pomodan oblik umjetnikog izraavanja. Kroz viziju situacionista, pokuala sam
pokazati kako umjetnost ne moe biti impuls promjene koji se zahtjeva upravo zato to je dio
drutva i ideologije u kojem nastaje. Kroz situacionistiku analizu umjetnosti, ponuen je
uvid u ljudsku kreativnost, te spontanost i participaciju, kao put koji e voditi do promjene,
gdje se uz umjetnika nee vezivati elitna pozicija, ve proivljanje integracije umjetnosti i
ivota, kao puta kao emancipaciji ovjeka.
Smatram kako danas nije mogue ostvariti promjenu drutva kroz umjetniku praksu,
jednostavno iz razloga to je kapitalizam sustav koji je fleksibilan, te u stanju apsorbirati
subverzivne momente. No kako je mogunost promjene, iako slabe, ipak potrebno traiti u
najintinmnijem, svakodnevnom.

8. LITERATURA
1. Debord,G. (1999) Drutvo spektakla i komentari drutvu spektakla. Bastard
biblioteka.Edicija teorija, Zagreb.
2. Calinescu,M.(1988) Lica moderniteta: avangarda, dekadencija i ki. Stvarnost,
Zagreb.
3. Vaneigem,R.(1972) The revolution of everyday life. Preveo na engleski John Fullerton
i Paul Sieveking.
4. Gardiner,M.(2001) Critiques of everyday life. Taylor & Francis e-library.
5. Arnason,H.H.(2009) Povijest moderne umjetnosti: slikarstvo, kiparstvo, arhitektura,
fotografija. Prema petom amerikom izdanju. Revidirao Peter Kalb. Varadin, Mostar:
Stanek.
6. Ruhrberg, K. Slikarstvo. Dio prvi. u Walther,I. (ur.) (2004) Umjetnost 20.stoljea.
VBZ, Zagreb.
7. Britt, D.(ur.)(1999) Modern art: Impressionism to Post-Modernism. Thames &
Hudson, London.
8. Erickson, J.(1980) The Apocalyptic Mind: The Dada Manifesto and Classic
Anarchism. U Schoenberg, T. i Trudeau,L. Twentieth-Century Literary Criticism.
Vol.168. French Literature Series: Manifestoes and Movements 7. Preuzeto s url:
http://www.enormousface.com/dada/workscited/The%20Apocalyptic%20Mind%3B
%20The%20Dada%20Manifesto%20and%20Classic%20Anarchism.pdf (11.1.2011)
9. Tzara, T.(1918) Dada Manifesto. Preuzeto sa url:
http://www.mariabuszek.com/kcai/DadaSurrealism/DadaSurrReadings/TzaraD1.pdf
(11.1.2011)
10. Picabia, F. (1920) Dada Manifesto. Preuzeto s url:
http://www.mariabuszek.com/kcai/DadaSurrealism/DadaSurrReadings/PicabiaMnfsto.
pdf (11.1.2011)
11. Biljeke s predavanja. Antropologija svakodnevice, doc.dr.sc. Hajrudin Hromadi,
Filozofski fakultet Sveuilita u Rijeci 2010/11.