RJENIK

ZENA
Uredio, preveo i dopunio prema izvorniku
Nenad Vertovek

Naslov izvornika:
Zen Dictionary
Philosophical Library, New York, 1957.

******************************
Rjenik zena zapravo bi trebao biti - "drveno
eljezo"...Ovom reenicom moglo bi se zapoeti - i
zavriti svako promiljanje o radu i trudu bilo
kojeg autora, pa i onog koji se uvaava kao "jedan
od boljih poznavatelja". To je naravno, jedna
reenica koja bi bila najvie u duhu zena, ili, pak,
najmanje "loa prema zenu". A stari dobar udarac
tapom, roshija ovdje bi moda izostao radi
suosjeanja sa "slabostima poetnika"...
... U nizu uenika, pravaca i zen-pria shvaenih
kao koani ili anegdote, Rjenik je ovaj stoga
najbolje itati izmeu redaka ili poput svake dobre
knjige, otvoriti je na bilo kojoj stranici i pomno
proitati. Zapamtiti, pa zaboraviti, ali provesti u
djelo. Jer, to bi bila i ona "tajna" poruka
zena - nita proitano nije toliko znaajno kao ono
to je proivljeno...
Nenad Vertovek
*********************************

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

Ako
promatramo obalu dok plovimo u amcu, Imamo dojam
kako se obala kree.
Ako
pogledamo blie u amac,
Tada
znamo kako se ustvari kree samo amac.
ivot
i smrt su samo poloaj i vremena...
Dogen Shobogenzo
Rjenik zena zapravo bi trebao biti drveno eljezo...
Ovom reenicom moglo bi se zapoeti i zavriti svako
promiljanje o radu i trudu bilo kojeg autora, pa i onog
koji se uvaava kao jedan od boljih poznavatelja.
Naravno, to je jedna reenica koja bi bila najvie u duhu
zena, ili, pak, najmanje loa prema zenu. A stari dobar
udarac tapom roshija ovdje bi moda izostao radi
suosjeanja sa slabostima poetnika...
No, budui je strogo pridravanje pravila danas malo
poznata injenica za zapadn(jak)i nain razmiljanja
prosjenog uenika, bez obzira o kojoj se koli zena
radi, tada je i nastojanje E. Wooda, pogodilo
barem rub cilja, kako bi promaaj ponekad
nazvali u kyudou. Jer, gotovo svi koji su imali susret sa
zenom na Zapadu morali su proi gotovo isto istilite,
prevladati moda i dilemu poznatu veinom u politici
take it or leave it. Valja se sjetiti miljenja kako se zen
na Zapadu razvio i uz veliku pomo onih koji su ga

htjeli kritizirati, opovrgnuti, intelektualno dotui,

premda je zen za intelekt, recimo tako, gotovo slian
poznatoj konstataciji kako je udaljenost (voljenih) za
ljubav isto to i vjetar za vatru: gasi malu, a raspiruje
veliku...
Dakle, uz sve injenice kako je zen bio dobar vjetar za
pomalo umorne zapadne umove izmuene vjenim
kombinacijama i bezlinim formama, sadraj koji je
ponudio bio je dovoljan onima koji su traili uglavnom
jedan kriterij: da se ono to ue i o emu razmiljaju
moe (kvalitetno) primijeniti i u vlastitom ivotu.
Stoga je i zen lien vjerskih, religijskih, politikih ili
indoktrinirajuih konotacija i uspio preivjeti mnoga
stoljea. Stoga i stoji dijelom ocjena kako je i zen,
premda teak podosta stoljea, i tisuljea, filozofija
za 21. stoljee.
Uz potivanje dvije poinjene greke, zen nije
filozofija, a 21. stoljee treba biti shvaeno samo kao
jo jedan pokuaj ovjeka da umom, humanistikom
etikom i drugaijom svijeu izbjegne strahote
poinjene jo u vrijeme kada su rani zen uitelji
zapoinjali svoj uzaludan posao.
Stoga i Rjenik zena, premda u osnovama potjee jo
s prijelaza prve u drugu polovicu prolog stoljea, uz
sve mogue dorade i izmjene, jest jedan od
najaktualnijih prirunika jedne drukije svijesti i
razdoblja, koji upravo iz razloga svih moguih optubi
i indoktrinacija, nema nikakve veze s onim to se
naziva New Age. Novo razdoblje zena poelo je
odmah na poetku, jer je zen pogled na ivot svih koji
su ga uili i poduavali, zajedniko duhovno i ljudsko

blago kojem ne treba dodati ni oduzeti nijednu rije.

Vrlo precizno, rijei je dovoljno, potrebna je praksa i
to praksa ivota.
Rjenik zena stogaje kao korisno ogledalo svima koji
su na Putu ivota, bez obzira ime se bavili i za koga
navijali. Jedini uvjet koji zen postavlja i koji samo zen
moe postaviti jest ne bavite se zenom i ne navijajte za
njega. Ukoliko je neto ivotno, njemu ne treba
misaona reklama niti intelektualno bavljenje.
Praktino ogledalo koje drite u ruci stoga vas moe
usmjeriti prema raznim povijesnim razdobljima,
kolama, uiteljima i njihovim individualnim ili
meusobnim nastojanjima. No, cilj kao da je bio samo
jedan, kako istinitu ivotnu nit zena prenijeti drugima
u prostor i vrijeme bez iskrivljavanja, netolerancije,
egoiluzija i svega to je veinu ljudskih misaonih,
svjesnih i djelatnih avantura i projekata unazadilo i(li)
pretvorilo u oruje kojima se manipulirala i
kontrolirala upravo ta ista ljudska svijest.
U nizu uenika, pravaca i zen pria shvaenih kao
koani ili anegdote, Rjenik je ovaj stoga najbolje
itati izmeu redaka ili poput svake dobre knjige,
otvoriti je na bilo kojoj stranici i pomno proitati.
Zapamtiti, pa zaboraviti, ali provesti u djelo. Jer, to
bi bila i ona tajna poruka zena, nita proitano nije
toliko znaajno kao ono to je proivljeno...
Nenad Vertovek

Kada riba
pliva, ona pliva sve dalje, a vodi kraja nema.
Kada ptica
leti, leti sve dalje a nebesima kraja nema.
Od drevnih
vremena
Ni jedna
riba nije isplivala iz vode,
Ni jedna
ptica nije izletjela iz nebesa.
Ovaj ivot
stvaraju i riba i ptica,
ali i ribu i pticu stvorio je ivot.

Prema tome,
postoje i riba
i ptica i ivot
i svo troje
stvorilo je
jedno drugo...
Dogen; Shobogenzo

A
Alaya - Ova rije znai kua, tonije dom, koji je,
mjesto gdje se dre sve vrijedne stvari koje koristimo i
meu kojima ivimo. Ova rije je takoer dobila
znaenje duhovne riznice svih ivotnih potencijala,
koja bi za nas trebala predstavljati istinski dom i
konano odredite.
Ovo shvaanje je naturalistiko, a ne naprosto
mistino, jer vidimo da je ivot u prirodi neto sui
generis, ni u kom sluaju refleks djelovanja "mrtve
tvari". Ta izuzetna odlika ivota u prirodi ne sastoji se
toliko u tome da on odgovara na kontakte okoline,
koliko u tome da je on svjestan. Kada bi sve sloene
funkcije uma bile u stvari samo reakcije (ma koliko
sloene), a ivot nita drugo do zbroj ili skup takvih
refleksa, tada ne bi postojala nikakva mogunost
nastanka svijesti u procesu organskog razvitka ivota.
U ovoj primjedbi nema nikakve predrasude za ili
protiv istonjakog vjerovanja da u svemu, sve do
mineralnih formi u prirodi (i u njima), postoji
izvjestan stupanj svijesti i voljnog ivota.
Na taj nain alaya je beskonano postojea
samopriroda, koja je kao potencijal nazona u svim
ivim biima ono to je Budha doivio neposredno
(ne putem razmiljanja kakvo je dato u ovoj biljeci o
alayi), pri punoj svijesti u vrijeme svog prosvjetljenja.
U zenu dre da je to mogue svakome.
Amitabha - Doslovno, besmrtno svjetlo. Ponekad

nazivan Amitayus, besmrtan ivot. Takoer Amidha.

Avalokiteshvara se naziva "duhovnim sinom"
Amitabhe. Manjushri je drugi aspekt boanstva, koji
izraava mudrost. Ove forme boanstva su esto
prisutne u zen samostanima u vidu slika ili kipova, ali
u zenu, za razliku od slijedbenika sekte iste zemlje,
od njih ne trae pomo, iako ih pozdravljaju s dunim
potovanjem.
Anatta - Anata ili anatma doktrina, kojoj je uio
Budha i koju odobrava veina budista, ukljuujui tu i
zen uitelje, ukratko je poimanje ovjekove prave
prirode kao "nesopstva". Ovo se ne smije brkati s
izrazom "nesopstvo" koji se koristi u hinduistikim
filozofijama. Ono znai da ljudski um ne moe shvatiti
pravu ovjekovu prirodu, zbog toga to on poznaje
samo objekte, pa ono to ljudi nazivaju svojim "ja" ni u
kom pogledu nisu oni sami. Budha je uio da je ak i
uz najbolje razumijevanje takvo "ja" samo snop od pet
tenji, zvanih skandhe (grane), koje ukljuuju oblik,
emocije, opaanje sposobnosti, tenje ili karakterne
navike i intelektualnu sposobnost zapaanja, to, opet,
obuhvaa i shvaanje sebe kao entiteta meu drugim
entitetima.
U hinduizmu atman je sopstvo, a anatman je
nesopstvo, tj. sve objektivne stvari u svijetu koje su
"nesopstvo". Veliki cilj je spoznati to sopstvo, stremiti
mu i sluiti ga. Nesopstvo su i ahankara (jatvorac),
budhi (vii um) i manas (logiki um), zajedno sa svim
tijelima sloenim iz pet elemenata (zemlje, vode,

vatre, zraka i nebeske materije ili etera). Atman, koji je

iznad svega toga, je sopstvo, pravi dehin (vlasnik
tijela).
Iako je Budha govorio da je shvaanje takvog dehina
kao nekog entiteta pogreno, ipak je zadrao
reinkarnaciju lanog "sopstva", onog sklopa skandha
podlonog neprestanoj promjeni, sve dok ga ne
smijeni istina - kada e skandhe biti spremne da se
razloe (prestati biti vremenite) i kada e samoistina
biti na svojstveni joj nain, ili u skladu s vlastitom
kakvoom, budistiki pjesnici su dopustili sebi izraze
poput "Kapljica rose klizi u blistavo more" i "Svemir
postaje ja", ali ak i ovi, i zaista svi, pojmovi koje raa
ljudski um, moraju biti pogreni. Oni, meutim, bar
pokazuju da je sama ideja jednog permanentnog
zasebnog entiteta pogrena i da stoji na putu istine i
prosvjetljenja. Isto gledite kao Budha po ovom
pitanju imao je i najprosvjeeniji hinduist. To je lijepo
izloeno u trinaestoj glavi Bhagavad Gite, gdje
Gospod nabraja osam ovjekovih sastavnih dijelova
(pet elemenata i ahankara-budhi-manas, gdje su ova
tri posljednja obuhvaena modernim terminom
"svijest", u njegovom najirem smislu) i kae da svih
osam moraju biti prevladani.
Budha je reformator koji se borio i protiv uenjakih i
protiv svjetovnih zabluda, ukljuujui tu drutvene
kaste i religijska vjerovanja. to god bila stvarnost, to
se otkriva prilikom "prosvjetljena", temeljiti zenbudist
dopustit e sebi samo ideju vlastitog takvog-bia ili
takvosti (tathata), kojaje takoer samo jedna praznina

(unjata) u svim zamislivim stvarima ili pojmovima.

Uenje o anatti zajedniko je kako mahajana, tako i
theravada (hinajana) koli budizma.
Angya - Ova rije znai put u svijetlo mjesto pjeice, a
odnosi se na novaka koji se eli prikljuiti nekom
samostanu. Po obiaju, on nosi irok eir od bambusa
protiv kie, bijele platnene nazuvke, slamnate sandale
i torbicu sa svojim brijaem, posudicama, knjigama
itd. Takav jedan put predivno je opisao Funjo Zensho u
svojoj dugakoj pjesmi Pjesma angye, u periodu rane
dinastije Sung.
Prilikom dolaska u samostan, hodoasnik e predati
svoje pismo s preporukom, ukoliko ga ima, a onda e
do primanja priekati nekoliko dana u dvoritu. Kada
bude primljen, njega e jo neko kratko vrijeme drati
na provjeri prije nego to e biti puten u salu za
meditiranje. Tamo e se pokloniti oltaru ili kipu i
upoznati s bratstvom.
Treba uzeti u obzir da je hodoae vrijedno samo po
sebi. Duevne i tjelesne tekoe, ukljuujui tu i
vremenske nepogode, s kojima se angya suoava i
koje prevladava, s jedne strane bude i bodre njegov
duh. S druge strane, raznovrsne ljepote u prirodi i
stalno susretanje razliitih ljudi i ljudskih djelatnosti,
uveliko doprinose njegovoj kulturi. Postoji
mogunost da se satori (prosvjetljenje, prim. prev.)
dogodi na samom hodoau, a ne za vrijeme boravka
kod uitelja zena. Meutim, niti u jednom od ovih
sluajeva on ga uope ne smije oekivati.

An-Shih-kao - Prvi zastupnik chlana ili uenja

meditacije u Kini, oko 150. god. n.e.
Anuttara-samyak-sambodhi - Ovo je iskaz o
Budhinom doivljaju prosvjetljenja. Anutara znai da
nema nieg iznad njega (konano je); samyak znai
ispravno, a sambodhi - savrena spoznaja. Ovo se ne
odnosi na najvii iz jednog niza doivljaja, ve na ono
to je iznad svih kategorija i relativiteta. To je istina
sama, do koje se stie pomou meditacije (dhjana ili
zen).
Apstrakcije - Jedan primjer zenovskog izbjegavanja
apstrakcija je slijedea pria: Kada uitelj zena
Tokusan postane prosvijetljen, on kae: "Sve nae
razumijevanje filozofskih apstrakcija je poput vlasi
kose u svemiru." A kada se pri rjeavanju izvjesnog
problema nametnuo pojam tekoe, jedan drugi uitelj
primjeti: "To je kao kada komarac pokuava ubosti
eljeznog bika."
Neki logiar, koji nije bio sljedbenik zena, uvi za
ovo, upita: Je li ovo samo nain da se izbjegne
zakljuak u jednom silogizmu i uporan zahtjev za
odgovarajuim premisama koje su zasnovane na
ulima?" Odgovor kako premise ili opaaj i ne
zahtijevaju nikakvu misao sadri i tvrdnju da je i sam
misao, ali to se negira na osnovu injenice kako se on
odnosi samo na in opaanja bez misli. Gornja dva
primjera pokazuju da zen sljedbenik nema nikakav
prigovor analogiji kada ona slui izraavanju jednog
doivljaja, a ne usporedbi.

Ar(a)hat - Termin koji je Budha mnogo

upotrebljavao, ali ne i uitelji zena. Znai "spreman" i
Budha ga je pripisivao samo nekim svojim
sljedbenicima. Osobine arahata bit e jasne ako se
osvrnemo na ono to je Budha nazivao "deset okova"
(okovi su osobni nedostaci koji koe istinsku ili
sutinsku realizaciju). Prvih pet okova su: (1) obmana
samoga sebe, koja se sastoji u poimanju sebe kao tijela
i duha; (2) sumnja u efikasnost dobrog ivota; (3)
podlonost obredima;(4) osjeajne strasti; (5)
osjeajne odbojnosti. Lako je uoiti da svim ovim
tokama odgovaraju stare, nefilozofske mentalne
navike.
Kada se ove automatske reakcije prevladaju,
sljedbenik Puta je spreman (arhat) za suoavanje sa:
(6-7) udnjom za tjelesnim ivotom i netjelesnim
ivotom; (8) duhovnim ponosom; (9) poimanjem sebe
kao entiteta i (10) nepoznavanjem prirode sutinskog
ja. Ovi "okovi" tada bivaju prevladani. Iako u zenu ne
usvajaju ovu klasifikaciju, pratei "izravnu metodu"
oni defacto djeluju u pravcu prevladavanja posljednih
pet "okova".
Asanga - vidi pod Mahajana.
Asketizam - Praksa zena ne odobrava asketizam, ve
prirodnost. To, meutim, ne znai odobravanje
grijeha, nego samo zdrav duh u zdravom tijelu.
Prirodnost, na primjer, obuhvaa princip "jesti da bi se
ivjelo", a ne "ivjeti da bi se jelo". Ona obuhvaa

biranje zadovoljstva i izbjegavanje tjelesnog bola, ali

ne i udnju za zadovoljstvima. Ona priznaje prirodnost
potrebe za tjelesnim zadovoljstvom radi stimulacije,
ali isto tako priznaje prirodnost razumske procjene
prirodnosti, budui da razum treba biti gospodar
udnje za ulnim zadovoljstvom, treba znati kada
podsticati na zadovoljstvo, a kada na ogranienje. Ona
takoer priznaje da je, to se tijela tie, zadovoljstvo
zdravlja vee od ugodnog uzbuenja prekomjernog
grijeha ili od svakog poroka koji nije nuan za
dobrobit tjelesnog zdravlja.
Posveenicima koji su se povukli iz svakodnevnog
ivota radi stjecanja znanja, uenja drugih i
meditacije, upravo je zbog toga propisivan celibat. U
sluaju sveenika i sveenica smatralo se da je
koritenje tjelesnih snaga "radi dobra drugoga" (tj. za
stvaranje nove generacije ili potomstva) ne samo
neopravdan grijeh ve i nepotreban trud. Kada su oni u
pitanju, seksualna apstinencija ne bi trebala izazvati
straan emocionalni sukob, zato to bi umno
razumijevanje prirodnosti samo po sebi umirilo
impulse prolih navika i njihove ostatke, naroito kada
najvei smisao ivota jednog pojednica lei u zen
meditaciji.
Ovo je sasvim u skladu s budizmom uope, kao to je
oito u prii o Gauthaminom traganju za istinom, koje
ga je na kraju i dovelo do prosvjetljenja. On je u svojoj
oblasti posjetio sve velike hatha jogine, ije je metode
primijenjivao u tolikoj mjeri da je strano oslabio.
Jednog dana, neka ljubazna domaica nae ga

poluonesvijetenog i pone ga uvjeravati da popije

mlijeko koje je donijela. Zdrav razum mu je tada otkrio
kako i kada je ispravna panja prema tijelu prirodna i
korisna, te nedugo poslije toga on postigne, pod
drvetom "bo", u Budh-Gaji, prosvjetljenje. U vezi sa
ovim dogaajem Edwin Arnold je u svojoj Svjetlosti
Azije citirao slijedei stih:
"Prenapeta ica se kida i glazba nestaje,
Oputena ica toga nema i glazba umire,
Ni nisko ni visoko, uglasite nam sitar!"
Askripcija - Na sanskritskom adhjasa. Ova rije baca
svjetlost na prirodu hinduistike, budistike, a naro
ito zen meditacije. Ona takoer pokazuje slinost
izmau njih, po metodi i po svrsi, jer u bilo kojem
sluaju askripciju u meditaciji treba izbjei. Stvari
koju vidi ovjek ne smije pripisivati slinosti s neim
to je ranije vidio. Ovo iz dva razloga:
(1) askripcija u izvjesnoj mjeri skree panju s objekta,
jer kada kaete da lav lii na veliku maku, vi izvjesnu
panju poklanjate sjeanju na maku ili make i vae
neposredno opaanje lava se u toj mjeri smanjuje ili s
cjeline lava prelazi na one njegove dijelove po kojima
on podsjea na maku; (2) askripcija u izvjesnom
stupnju zadovoljava elju za postizanjem znanja,
ovjeka umiruje, ali zato smanjuje njegovu budnost.
Slino ovome dogaa se u prirodi: videi neki novi
predmet, ivotinja postaje oprezna, ak uplaena, sve
dok taj predmet ne prepozna kao takav, ili kao neto to

je slino neemu to ju ranije nikada nije ugrozilo.

Nasuprot tome, pravi cilj meditacije je unijeti u svijest
sve ono to je ovjek ranije propustio, bilo u pogledu
forme ili osobina.
Kada se u vjebanju koncentracije savjetuje: "Najprije
izaberite neki objekt koncentracije i onda, ne gubei ga
iz vida, mislite o svemu drugom to vam padne na
pamet", cilj je stalno voljno vraanje na taj objekat,
ime se poveava mo - instinktivna mo - vladanja
mislima i eljama. Kada hodoasnik zena ide sa svojim
pitanjem ili pitanjima od hrama do hrama i od uitelja
do uitelja, pa mu uitelj odgovori koanom (vidi),
poslije ega on meditira o tom koanu, zatim odlazi
drugom uitelju itd., on razvija svoju snagu volje,
pomou koje e jednoga dana sprijeiti stare udnje i
misli koje mu odvraaju percepciju. Tada e on odjednom - sagledati svoju istinu, i to u cjelini.
Ovo nije uenje od uitelja, ve uenje ne gledanja
kroz reetke ili zid. Ono je suprotno od filozofije, ali to
je "druga pria"...
Ashwaghosha - Indijski budist, oko 100. god. n.e.,
koji je razvio doktrinu o tathati (tathata - takvobie ili
takvost), a koja je kasnije postala vrlo istaknuta u
zenbudizmu. U svom uvenom djelu Buenje vjere
(vidi), Ashvaghosha je preuzeo uenje o alayi
(alayavidjnana). Alaya znai dom, pa se svijest mora
spoznati u vlastitom domu, ili kao vlastito takvo-bie.
Ovo je postalo uenje jogachara kole, koju su u Indiji
osnovali Asanga i Vasubandhu. Ashvaghosha je alayu

uinio vrlo metafizikom i pripisao joj vlastito "takvobie". Koristila se i rije bhutatathata, koja se moe
prevesti kao "takva-stvarnost" ili" takvo-bie". Ovo je
mnoge navelo da alayu shvate kao neki mistian
realitet, pa je jogachara kola prozvana idealistikom
kolom mahajane (vidi). Meutim, striktni zen uitelji
ne bi prihvatili ovaj idealizam, koji tei da takvo-bie
istinske budasvijesti pretvori u neku vrstu riznice
(alaya) svih ivotnih mogunosti, koje se samo
djelomino izraavaju (i stoga sprijeavaju) kao
razliiti oblici tijela (kaya), ili u njima. Oni su, izgleda,
smatrali da se budasvijest mora traiti ne samo bez
misli o bilo kojim takvim stvarima, ve i bez misli o
njoj samoj kao metafizikom realitetu.
Neki smatraju da je ovakav stav u zenu nastao ne iz
indijskog razmiljanja, ve iz prirode kineske svijesti,
koja se prije bavi injenikim iskustvom nego
razmiljanjem koje obuhvaa uspredbu i rasuivanje.
Jedan vedant iz Indije bi to isto shvaanje izrazio
rekavi kako je za njih vano da ne padnu u adhjasu
(askripciju neeg ranije poznatog) kada se nau pred
nekom novom injenicom ili pojmom. Kako
razmiljanje obuhvaa usporedbu onoga to se sada
vidi s neim to je ranije upoznato, vedantisti i zen
sljedbenici podjednako smatraju da ono ne moe
odvesti do otkria istinskog ja (atman) ili budasvijesti.
Ako je, meutim, ta budasvijest od poetka ve u
nama, to smatraju obje kole, onda se moe tvrditi da
je to ono u nama (to smo zapravo mi u samoj osnovi,
premda ga misao brka s osobnim identitetom) to

potie udnju za njim samim, ili se u nama javlja kao

nekakva neodreena duhovna glad (prirodna poput
tjelesne gladi). Ona je takoer izvor prirodnog neza
dovoljstva svakim drugim postignuem - to jest, izvor
onoga to se naziva "boanskim nezadovoljstvom".
Ukoliko je Ashvaghosha uio da ovjek uz pomo
intuicije treba teiti poistovjeenosti s istinskim
principom mahajane, on se s pravom moe nazvati
preteom zena.
Avalokiteshwara - Ishvara znai Gospod, a avalokita
gledano ili vieno. Prema Lotosovoj sutri, koja se u
svom 25. poglavlju bavi njegovim mnogim transfor
macijama, on je glavni bodhisattva u budistikom
panteonu. Na kineskom, on se u mukom obliku naziva
Kwanshaiyin, a u enskoj formi Kwanyin (na
japanskom Kwanom), na koju se esto aludira izrazom
"boginja milosti".
Avatanshaka Sutra - Sanskritska sveta knjiga
mahajana sekte iz Indije, koja je u huajen koli (na
japanskom kegon) postala glavni tekst. Jedan odlomak
ovog dijela nosi naslov Gandavjuha (vidi). Glavno
uenje ove sutre je ono o zakonitoj prirodi
(dharmadhatu) univerzuma, to u modernoj
terminologijii znai da su svi predmeti i sve sile
potinjene zakonu, naroito zakonu uzronosti, zbog
ega su sve stvari koegzistentne i meuzavisne. Ovo
implicira da je u svakoj stvari ponaosob prisutan jedan
princip. Jedno od njenih uenja koje je imalo mnogo

odziva, bilo je ono o fundamentalnom nepostojanju

broja: "Ne postoji niti jedan niti dva." (Vidi pod Broj).
U Indiji je ova sutra bila glavna meu svetim knjigama
mahajana budizma (vidi) i vrlo cijenjena kod Bodhidharme i njegovih zen sljedbenika.
Zen se, naravno, nije zasnivao na ovoj sutri, zato to se
on ak niti u svom ranom periodu nije uputao u
filozofiju, niti je uope bio ovisan od bilo kakvih
shvaanja. Ipak, Avatanshaka sutra je znatno dopri
nijela njegovim otkriima.

B
Bankei (1622.-1693.) - Pisac zen pjesama koji je
koristio jednostavne rijei, prikladne za iru publiku.
Basho -Na kineskom Matsu (vidi).
Basho Yesei - Na kineskom Pa-chio Hui-ch'ing.
uveni pisac zen pjesama. (Vidi pod Haiku.)
Bezidejnost - U zenu to znai: ne biti ponesen bilo
kakvom posebnom idejom ili stavom.
Bodhi - Mudrost u smislu prosvjetljenja. To nije
nagomilano znanje, nije postignue, nije ono to se
nalazi, ve je realizacija bitne istine.
Bodhidharma (470.-543.) - Indijski budist koji je
preao u Kinu i tamo formalno osnovao kolu
budasvijesti, takoer zvanu 'an, a kasnije u Japanu
zen. Kao godina njegovog roenja obino se navodi
520. n.e., meutim, neki dre da se on rodio u periodu
Liu Sung, izmeu 420. i 479. godine. Bio je dvadeset
osmi u lozi patrijarha zena u Indiji. Prenio je metode
zena u Kinu, koja je ve tokom drugog vijeka p.n.e.
primila neke druge forme budizma. Car Wuti iz
dinastije Lijang, strastveni budist koji je podigao i
podravao mnoge samostane i hramove, primio je
Bodhidharmu u svojoj prijestolnici Kenko, ili jen
K'ang (dananji Nanking), i zamolio ga da definira

glavni princip budizma. Car je bio vrlo zbunjen i

nezadovoljan kada je kao odgovor dobio samo:
"Ogromna praznina".
Bodhidharma se zatim povukao u hram orin (aolin)
na planini Wutai, u Honanu, da bi, okrenut ka nekom
zidu, meditirao devet godina. Neki kau da je to bilo
meditiranje poput zida. Prema Biljekama o prijenosu
lampe i uenju njegovog uenika i sljedbenika Huikoa
(Eka), Bodhidharma je o ovoj "zidnoj" kontemplaciji
govorio na slijedei nain: "Kada vaa svijest slii na
uspravni zid, tada moete stupiti na put." Meutim, isto
tako se pria da je meditirao devet godina, sjedei s
prekrienim nogama u jednoj peini i gledajui u
visoku liticu preko puta hrama, ne progovorivi ni rije
niti s jednim prolaznikom.
Nakon toga on postaje osniva i prvi patrijarh stroge
kole 'ana (zena), koja se snano razvijala sve do
vremena svog najveeg eksponenta, estog patrijarha
Hui-nenga, i koja je krajem dinastije Ming (1368.1644.) postala glavna kola budizma u Kini.
Bodhidharmini uenici su vodili vrlo asketski nain
ivota.
Pokret zena se vrlo brzo irio po itavoj Kini, tako da je
u vrijeme dinastije T'ang (618.-906.) postojalo mnogo
samostana, koji su bili sredita obrazovanja. Carevi su
gajili visoko potovanje prema uiteljima zena, pa su
ih esto pozivali na dvor da im tamo dre propovijedi.
Tako je to bilo sve do oko 1300. god. n. e. Dok su ostale
forme budizma opadale, zen je napredovao jer je,
izgleda, vie odgovarao kineskoj svijesti nego druge
kole budizma.

U Kini je Bodhidharma nosio ime Pu-ti-ta-mo, dok su

ga u Japanu zvali Dharuma. Njegov pokret je dobio
naziv lanka kola, zbog toga to su on i njegova kola
zasnivali svoje uenje na Lankavatara sutri. Njegova
poruka Kinezima rezimirana je u slijedeem stihu:
"Naroiti prijenos izvan svetih knjiga;
Nikakva zavisnost od rijei i slova;
Neposredno ukazivanje na duu ovjekovu;
Gledanje u vlastitu prirodu i postignue budastva."
Bodhidharmu je neposredno naslijedio Huiko (na
kineskom) ili Eka (na japanskom). On je bio prvi
patrijarh kineske narodnosti i autor slijedeeg stiha, u
kojem je izraeno njegovo razumijevanje zena:
"Iz posaenog sjemena
Cvijee se raa,
Pa ipak, nikakvo sjeme ne postoji,
Niti ima cvijea."
Bodhidharma je dobio ime u Indiji, od svog uitelja
Panjate, koji ga je tako prozvao zbog njegovog velikog
poznavanja zakona (dharma ili dhama) ili istine
(bodhi), kojoj je uio Budha. Prvobitno je on bio
katrija, sin jednog kralja, a kasnije postade arhat
(vidi).
Bodhisattwas (Bodhisatve) - Oni sljedbenici Budhe
koji su doli do toke prosvjetljenja i odluili se ne

povui u nirvanu, ve u inkarnaciji nastaviti s

pomaganjem drugim ivim biima dok sva ne budu
slobodna. Mnogi budisti iz mahajana kole prije slijede
ovaj ideal nego ideal arhata i mnogi, u oekivanju svoje
budue slobode, svakodnevno ponavljaju zavjet
Bodhisatvi.
Termin bodhisatva je sainjen od bodhi (savrena
mudrost ili prajna) i satva (umno bie ija djela
doprinose harmoniji). Zato on unosi princip karune ili
ljubaznosti, ljubavi, koja je, filozofski gledano,
doivljaj jedinstva s drugima ili trud da se takvo
jedinstvo ostvari.
U zenu, meutim, obino ne koriste ovu ideju jer ne
smatraju da prajna, bodhi ili realizacija, implicira bilo
kakvu misao ili in odricanja nirvane, budui da je ona
apsolutno neodrediva. Moglo bi se ak rei kako
njihovo stanovite i stremljenje naputaju pojam
budunosti, prolosti i sadanjosti, to, uostalom,
eksplicitno tvrde uitelji zena Huangpo (Hsiyun) i
Obaku.
Bodhisatvin zavjet - Unutar soto sekte i meu
mnogim mahajanistima esto se ponavlja zavjet da se
ostane u samsari (vidi) sve dok sva bia ne budu
slobodna. Ovaj zavjet ima cilj da oslobodi aspiranta od
udnje da bude slobodan - to nikada nee biti ukoliko
ne napusti svjesno odreenje sebe, svoju "samosliku"
(imid, prim. prev.), samsariko ja. U ovom smislu je
istinito obeanje: "Koji izgubie ivot, nai e drugi,
ak vjean." Gubitak tog zasebnog ivota je potpuna

nesebinost, ali se to ne moe izraziti kao "Ja sam

nesebian" (vidi pod Soto sekta). U staroj hindu jogi,
udnja da se izbjegne ili pobjegne isto je toliko ropska
koliko i udnja za posjedovanjem i zadravanjem. Ta
kola, dakle, trai naputanje planiranja za sebe (zvano
sankalpa), zalaui se za djelovanje u potpunosti
motivirano zapovijedima minule karme, ili za ivot u
kojem svaki postupak, svaka misao i svaka rije slue
tuem dobru. Ovim se ponitava dio spremljene karme
koja je uzrok sadanjeg ovjekova ivota "u tijelu" i "u
svijetu". Ipak, ovo ne smije biti razlog dobrote; ona
mora biti ista.
Bokuju Dosho - Na kineskom Muchou. Stariji
Rinzajev uenik u vrijeme Obakua, takoer uitelj
Umonov.
Bombu zen - Obina meditacija sa ili bez filozofske ili
religijske svrhe, koja se ponekad primijenjuje samo
radi umnog i tjelesnog dobra. Ona koristi duhu kao to
tjelesne vjebe koriste tijelu. Bombu zen je ukljuen u
termin mushindo (vidi).
Broj - Ovaj pojam se ponekad spominje u vezi sa
Avantashaka sutrom (vidi) i onim mjestom gdje ona
ui kako ne postoji nikakav broj - "niti jedan niti dva".
Smisao je u tome da kada jednom u mislima uemo u
carstvo koje je iznad, ili s one strane dualiteta, tj. u
"budasvijest", mnotvo nestaje, ali isto tako i
jedinstvo, ako pod tom rijeju podrazumijevamo

"jednost". Ukratko, nali smo se izvan svake

klasifikacije, ukljuujui tu i brojeve. (Vidi takoer
pod Jednost)
Borba - Zen stremljenje nikada nije jednostavan rast.
Ono zahtijeva izuzetno veliki napor koji, meutim,
nije usmjeren na konano postignue, ve na zadatak
usmjeravanja panje na pravi cilj unato starim
impulsima i navikama tijela, osjeanjima i svijesti,
koji izazivaju druge udnje, pored one za velikim
postignuem. To ne podrazumijeva strogi asketizam,
ve samo umjerenost, kako bi se osiguralo mir i
zdravlje tijela, osjeanja i uma, ili pak stanje
ovjekove svijesne moi, koja mu ne doputa skretanje
od svoje namjere, ak i kada je svjestan
uznemiravajuih tekoa. U ovo spadaju smetnje koje
dolaze od materijalnih stvari, od drugih ljudi vlastite
prolosti, a takoer, s obzirom na ovaj cilj, smetnje
koje proizlaze iz shvaanja ili miljenja. Pitanja nalik
na "to e biti poslije smrti?" ne trebaju se pojavljivati.
Ona nemaju nikakvu vanost; ono to je vano je
"ovdje i sada" i nain da se ovjek s time suoi. Volja je
vana iznad svega, a ne miljenje. Pria se da je
izvjesni uitelj zena na pitanje "to je zen?"
odgovorio: "Uzavrelo ulje iznad rasplamsale vatre".
Budha - ovjek kraljevskog roda koji je ivio u
sjevernoj Indiji, vjerojatno oko 560.-480. g. p.n.e. lako
nije imao nikakve tekoe, jo kao mladia su ga u
tolikoj mjeri pogodile patnje ljudskih stvorenja da je

odluio posjetiti sve mogue jogije i uitelje, ne bi li od

njih saznao uzrok i lijek za ljudsku bijedu. Znaajno je
da je on osjeao kako za ovaj problem mora postojati
nekakvo rjeenje. Meutim, niti jedno ga nije moglo
zadovoljiti, dok najzad, sjedei ispod nekog
smokvinog drveta (otuda prozvanog bodhi-drvo ili
drvo bo) nije doivio potpuno prosvjetljenje i
razumijevanje, otkrivi nain ivota koji prekida
patnju. Taj nain ivota se zasniva na dobroti i
nevinosti i potpuno je u skladu s ljudskim iskustvom i
razumom, premda ga takoer prevladava.
Nakon prosvjetljenja, Budha je etrdeset devet godina
putovao uzdu i poprijeko doline Gangesa, besplatno
dajui svoje znanje svima.
Budha je uio da je cilj koji je dostigao dostupan
svakom tko odlui imati isto srce, ispunjeno ljubavlju
prema svim biima i bez ikakve mrnje, i ija je svijest
tako posveena istini, da se u njoj eliminira svako
udno razmiljanje, oslonac na obrede ili na druge
ljude; tako se dostiu granice prosvjetljenja i potom se,
putem meditacije, posveuju primanju vieg svjetla, tj.
one stvarnosti koja je iznad svih duevnih i tjelesnih
procesa.
O stanju prosvjeenosti - koje se ak ne smije nazvati
stanjem, budui da je to shvaanje obine svijesti - u
zenu govore kao o budasvijesti, ili istinskoj
samoprirodi, koja e stupiti na mjesto pogrene
samoslike koju je kod svih ljudska svijest izgraivala
iz dana u dan svojim pogrenim racionalizacijama,
budalastim tenjama i tatinom.

Budha priroda - Isto to i samopriroda (vidi).

Budhi - Sposobnost koja se ponekad naziva
razumijevanje, pomou koje se neka stvar spoznaje u
njezinoj cjelini, a ne po nekom dijelu ili svojstvu. Sva
intelektualna usporedba jedne stvari s drugim stvarima
stoga, kako se smatra, koi ovakvu spoznaju. Poznati
primjer je onaj o konopcu koji je leao na putu. U ovoj
priici neki seljak, u sumraku naiavi na dio konopca,
odskoi u stranu, pomislivi da je to zmija. Meutim,
tek paljivo gledanje otkrilo mu je o emu se zapravo
radilo. Pomisao na neto drugo, ak i na samoga sebe,
mora se, radi neposrednog vienja, ostaviti po strani.
ak je i sama elja da se neto spozna - prepreka
spoznaji. Cjelina jedne stvari ne spoznaje se iz njezinih
dijelova, ve se dijelovi stvarno spoznaju samo u
odnosu na cjelinu stvari. Kada uenik sakupi sve
injenice o datoj stvari i kada ih sagleda zajedno, u
njihovoj meusobnoj povezanosti, ili, ukratko, kada ti
podaci za njega postanu integralni, tek tada on shvaa
ili zaista zna. injenica je da znaenja proizlaze iz
cjeline, a ne iz dijelova. Kada uenik razumije neto
to je ranije samo pokuavao razumijeti, tada nastupa
znanje koje nije misao. Kada nastupi znanje i prepozna
se kao takvo, misao iezava. Spoznavanje i miljenje
uope nisu jedno te isto. "arulja" spoznaje srodnija je
opaanju nego misli.
Neki e bez sumnje, i s pravom, ustvrditi kako ovo
neposredno spoznavanje ne ponitava nae obino
znanje, ve ga dopunjava. Kao to razvitak intelekta u

obinim poslovima ne koi tjelesnu funkciju, nego joj

zapravo pomae, tako i isto vienje pune svijesti,
zapravo pomae umu u njegovoj funkciji spoznavanja,
a tijelu u njegovom preciznom djelovanju u odnosu na
svijet.
Budhi trenutak se takoer, opravdano ili neopravdano,
poredi s doivljajem zanosa koji moe izazvati neki
uzvieni prizor u prirodi. Tada se javlja uzvik:
"Prelijepo! Krasno!", a potom ovjek obino kae: "Do
sada nisam znao to je ljepota". U trenutku takvog
zanosa ak se i "ja" zaboravlja, iako ono nije odsutno.
Kasnije, kada netko pokua takvo iskustvo sagledati,
opisati ili komentirati, stavljanje te vizije u odnos
prema ja ili prema bilo emu drugom, viziju unitava,
iako se njen sjaj zauvijek zadrava. Budhi se mora
smatrati osjeanjem, isto koliko i spoznavanjem.
Prilikom gledanja nekog drugog ovjeka na budhi
nain, postojati e ista savrena vizija ili savrena
empatija.
Budizam i zen - Zen gleda na Budhu kao na svog
osnivaa i svoj autoritet. Mjesto zena u budizmu
pokazuje njegovo mjesto u povijesti te religije. Od
samog poetka, Budhino uenje je iskljuivo teizam i
vjerovanje u nebo. Teizam govori o prvom pokretau,
makar bezlinom. Budha je to odbacio na osnovu
injenice kako sam pojam pokretaa onemoguava
realizaciju istine o ovjeku i svijetu zbog toga to
podrazumijeva jednu umnu kategoriju. Svaka ideja o
nebu kao nekom stalnom mjestu ili stanju, bilo

subjektivnom, bilo objektivnom, takoer je odbaena

iz istog razloga. Sve to, meutim, nije nakodilo
otkriu bitne istine ili prirode fundamentalne
stvarnosti, za koju je Budha tvrdio kako ju je
realizirao, te je u stanju pokazati drugima kako da i oni
to postignu. S tim ciljem on je prolazio dolinom Ganga
preko etrdeset godina, propovijedajui svoje uenje i
njegovu primjenu u ivotu.
To njegovo uenje nije bilo negativan prijedlog. Ako
treba odbaciti spoznate stvari o svijetu i spoznate misli
o svijesti, to se ne ini kako ne bi bilo znanja, ve
upravo radi boljeg i bogatijeg znanja. Ako se u ovom
traganju i otkrivanju odbaci razum, to se ini zbog toga
to se otkriva neto to je bolje od razuma, a to se ipak
ne protivi razumu i moralnom ivotu.
Zen je slijedio Budhu prihvativi ove stavove. On je
razliit samo po tome to kao svoj cilj smatra jedno
novo vienje pojedinca. Stoga on kao nain ivota
predlae stav koji se naziva meditativan (zen) meditativan u cjelokupnom ivotu, a ne samo za
vrijeme sjedenja i povuenosti, kada se poklanja
panja sadrajima svijesti i djelatnosti uma u odsustvu
novih ulnih naleta.
Neposredno poslije Budine smrti, skup od 500 uitelja
zasjedao je preko est mjeseci i sainio zbirku
Budhinih govora koji su bili podijeljeni na dvije grupe
- uenja i pravila ponaanja. Ova zbirka je prozvana
Theravada - Doktrina starjeina. Naredni skupovi
(jedan sto godina kasnije i jedan poslije sto pedeset
godina) proirili su zbirku i odbacili pogrena

shvaanja i djelatnosti. Ova Theravada je prihvaena u

junoj Indiji, a to je ostala i danas na Sri lanki, u Burmi,
Tajlandu i Indoneziji.
Meutim, cijelo vrijeme su postojale nezadovoljne
grupe koje su ortodoksna uenja tih starijeina
smatrale nedovoljno obuhvaenim. Te grupe su se
uglavnom javljale u sjevernoj Indiji, zbog ega je
najzad dolo do velikog Kamirskog sabora, 70. god.
n.e., koji je prozvan etvrtim saborom i koji su june
kole zanemarile ili ignorirale. Upravo s ovog,
etvrtog sabora je ono, to se kasnije prozvalo
mahajana (veliki put) formom budizma, ponijelo svoje
najvanije odlike. Ovaj pokret je postao vrlo istaknut
kadaje Ashvaghosha oko 100. god. n.e. napisao knjigu
Buenje vjere u mahajani. Dva njena glavna uenja su
ono o alaya svijesti (vidi) i o "takvosti" ili "takvo-biu"
(tathata)(vidi).
Upravo iz ove kole pojavio se zen sa svojom
doktrinom o univerzalnosti buda-prirode - dakle, o
mogunosti njenog postignua "neposrednim
prijenosom", bez posredovanja rijei. On je, zato,
iznad verbalnih uenja koja, ma kako korisna u svom
ogranienenom podruju, ne mogu odvesti do otkria
istinskog "doma" (alaya) svijesti koja je "ispranjena"
(unja) od svih usporeenja sa stvarima i mislima
ulnog i intelektualnog svijeta. Razumije se, ne radi se
o "praznini" u bilo kakvom znanstvenom ili
filozofskom smislu.

Bushido - Moralni kodeks samuraja (vojnike kaste u

feudalnom Japanu, prim, prev.), koji je povezan s
disciplinom zena. Dogodilo se da je zen dospio u Japan
rano, u periodu Kamakura, upravo kada su se samuraji
uvrstili na vlasti. Umjetnosti i vjetine zena (vjetina
rukovanja maem, lukom i strijelom itd. - vidi pod
Umjetnosti zena) snano su utjecale na ove ljude.

C
Tsao Shan - Vidi pod Soto.
Tsao Tung sekta -Na japanskom soto. Osnovali su je
Pen Tsi od T'sao Shana (Sozan) i Lijang od Tung Shana
(Tozan). (Vidi pod Soto.)
Cigla, pria o njoj - Jednoga dana upitae Ma-tsua,
koji je jo uvijek uenik Huai-djanga, zato toliko sjedi
i meditira. Matsu odgovori da to ini da bi postao buda.
Uitelj na to pone snano trljati nekakvu ciglu. Ma
tsu upita: "Zato trljate tu ciglu?" "Da bih napravio
ogledalo", odgovori Huai-djang. "Ali, gospodine,"
pobuni se Ma-tsu, "ma koliko glaali ciglu, vije neete
pretvoriti u ogledalo". "Isto tako", odvrati uitelj, "ma
koliko sjedio prekrienih nogu, to te nee pretvoriti u
budu."
Ovo na prvi pogled lii na odbacivanje zena
(meditacije) kao takvog, meutim, u daljnjem razgo
voru postaje jasno da Huai-djang govori samo o
rutinskoj praksi sjedenja prekrienih nogu, jer kae da
se dhjana (mudrost, prim. prev.) ne sastoji u sjedenju
ili bilo kojem drugom poloaju, i da buda-svijest nema
nikakvo boravite. Ovaj razgovor bio je plodonosan,
jer Ma-tsu kasnije postade tvorac metode koana.
Chao-chou (778.897.) - Uitelj zena iz rane dinastije
Chang, istaknut po svojoj otroumnosti i dubini misli.
On je autor koana: "Ako sve stvari treba da se vrate u

jedno, u to se vraa to jedno?" Vrlo mnogo je kudio

verbalizam ili puku uporabu rijei. Doivio je starost
od gotovo 120 godina.
Chih-i (531.-597.) - Takoer poznat kao K'e Fu, ili po
svom punom imenu Chih-che Tai-chih. Osniva tjentai (tendaj) kole budizma. Dvostrani filozof, koji je
dio vremena posveivao umnom prouavanju, a drugi
dio vjebanju samadhija. Meutim, tokom vremena,
njegovi sljedbenici su se sasvim priklonili umovanju i
suprotstavili zenu. Chih-i je osniva trideset pet
samostana. Takoer je skupio dovoljno priloga za
petnaest potpunih zbirki budistikih svetih spisa i
napisao knjigu o filozofiji i meditaciji, koja se i danas
mnogo ita.
Bio je veliki naunik, a izvanrednost, ak elegancija
Paramarthinog prijevoda Sradhotpada astre
(Buenja vjere) na kineski, uveliko se pripisuje
njegovoj pomoi u tom radu.
Ching-tu -Na japanskom Djodo. Sekta iste zemlje.


ajna ceremonija - Na japanskom a-no-ju. Rije
"ceremonija" ovdje nije sasvim prikladna, jer se ne radi
o postizanju bilo kakve forme, osim ako se moe rei
da je vjetina i forma cijele ceremonije upravo
izbjegavanje postignua. Slino tome, zapadanje u
meditaciju ne treba smatrati niti uspjehom niti
postignuem.
Stoga to predstavlja vanjsku formu koja stvara
unutarnji mir ili vodi do njega, to je ona ivot lien
bavljenja bilo kojom stvari ili stvarima, ajna
ceremonija je ili prevladavanje stvari ili oslobaanje
od njih. Gosti, oprema i sredina tog dogaaja ne trebaju
biti stereotipni i izazivati divljenje, niti predstavljati
bilo kakvo postignue ili presti.
Uprkos ovim bitnim principima, nastao je velik broj
"pravila", obzirom na detalje opreme i postupka, tako
da ih je do esnaestog stoljea formulirano preko
stotinu. Ipak, sve su to bila uputstva za prirodnost, ma
kako to paradoksalno zvualo, to je sasvim
razumljivo kad se imaju u vidu neprirodne navike i
misli od kojih se gosti namjeravaju osloboditi. Ovaj
koristan (tako tipino zen) paradoks dobro izraava
jedno od pravila po kojem onaj koji eli ii "putem
aja" mora biti vlastiti uitelj.
Voda za aj se kuha u metalnom ajniku, iznad vatre
koja se loi u jednom posebnom udubljenju u podu.
Kljuala voda se sipa u alice u koje se zatim licom
dodaje fino usitnjeni zeleni aj. Napitak se mijea

ajnom mjealicom i prua gostu koji ga polagano

ispija. Isprva, gosti obino tiho razgovaraju o nekoj
umjetnikoj ili filozofskoj temi, potom zaute i sluaju
"pjevanje" ajnika, a onda opet pijuckaju svoj aj.
ajna prostorija - Zbog raspoloenja koje je u stanju
izazvati, ovo arhitektonsko djelo se smatra naroito
povezanim sa zenom. Tu je, najprije, njegova
skromnost, koja ga izdvaja ak i od jednostavne forme
i namjetaja obinog japanskog doma. ajnu
prostoriju odlikuju: krov prekriven crijepom,
jednostavni zidovi, nepravilna tavanica, grubi
duborez, niska vrata, mala kvadratura (oko 9
kvadratnih metara) i tenja da izazove osjeanje
spokojstva, udaljenog od uznemiravajuih stvari i
misli. Smjetena je neto dalje od kue za stanovanje,
koja je obino prepuna mislima o bavljenju stvarima.
"ajne stvari" trebaju biti jednostavne, da ne izazivaju
misli o bilo kakvom postignuu ili djelatnosti.
Puteljak do nje treba voditi kroz dio vrta u kojem je
predstavljena jednostavna priroda, a ne nekakav
uspjeh ili poloaj. Sve to ne izaziva pospanost, ve
zadovoljstvo, a sam ukus aja se ne smatra niti
stimulansom niti sedativom. Cjelokupna situacija
dovodi ovjeka u "stanje mira", kada se on niim ne
bavi, ak se i ne odmara od rada.
Za majstore aja se smatralo da su tako dobro uvedeni
u duh zena, u harmoniju "neba i zemlje", duha i tijela,
da se traio i primijenjivao njihov savjet u svim
slikarskim i arhitektonskim umjetnostima.

'an (Ch'an) - Kineska verzija sanskritske rijei

dhjana, sa znaenjem "meditacija". S prodorom ovog
uenja u Japan, ta rije je izmijenjena u zen. 'an, zen
ili uenje o meditaciji, takoer je bilo poznato kao hsin
tsung - uenje o svijesti, s tim da "svijest" ovdje nema
uobiajeno znaenje, ve se radi o konanoj svijesti, o
- budasvijesti.
Patanjali, autor Joga sutri, definira meditaciju kao
kontinuiran tok misli o nekom predmetu
koncentracije. Meutim, u zenu to ne promatraju tako,
ona je dugotrajno ili istrajno nastojanje svijesti da
postigne neposredan uvid u one njene izvore koji nas
nagone u elju za ivotom i da "jo ivimo". To nije
puko miljenje, jer se miljenje uvijek, posredno ili
neposredno, odnosi na predmetni svijet i na ula, ak i
kad se radi o tzv. apstraktnom miljenju.
Uitelji 'ana su isprva bili usamljeni ljudi, koji su
eljeli ivjeti u skladu sa svime u prirodi i meditirati
radi postizanja mira ili spokojstva i radi razvijanja
intuicije. Nisu imali hramove, no neki od njih su
skupili oko sebe grupe sljedbenika ili uenika. Tokom
vremena, u manastirima raznih sekti toliko je poraslo
potovanje prema ovim ljudima, da su ih poeli
postavljati za svoje starjeine. Kasnije su se pojavili
samostani i hramovi C'ana s vlastitim poglavarima.
Jo i danas postoje (ili su donedavno postojali) mnogi
usamljeni i nezavisni uitelji zena. Odlika asnog
naina ivota uvijek je bilo i aktivno bavljenje
fizikim radom.

U poetku uitelji nisu poklanjali mnogo panje

budistikoj literaturi, sve dok im ona nije, nakon
dolaska Kumarajive, Bodhidharme i drugih iz Indije,
pruila mnotvo opisnog materijala o meditaciji i
njezinim rezultatima.
Kult 'ana je dostigao svoj vrhunac u periodima T'ang
i Sung, uglavnom meu manje obrazovanim dru
tvenim slojevima. Poslije Huinenga (vidi), njegovi
uenici su osnovali pet zasebnih kola 'ana.

D
Da-ifunshin - Velika istrajnost. Jedan od triju bitnih
imbenika zen prakse.
Daigidan - Velika sumnja. Drugi od triju bitnih
imbenika zen prakse. Upravo je u vezi s ovim reeno
kako najprije planine postoje (ili izgleda kako
postoje), zatim to nisu planine i, konano, one pono
vno postaju planine.
Daishinkon - Velika vjera. Trei od triju bitnih
imbenika prakse zena. Da bi uenik djelovao s
povjerenjem, neophodno je vjerovanje u pretpostavku
zena kako svi imaju buda-prirodu. Gledajui oko sebe i
videi toliku raznolikost bia, on stie dai-gidan veliku sumnju. Pa ipak, ako gornji stav potie od
uitelja zena, njega inspirira velika odlunost (daifunshin) i istrajnost da pronae istinu o sebi.
Daijozen. Mahajana zen. Meditacija iji je cilj uvid u
ovjekovu vlastitu prirodu i razumijevanja Puta, tj.
kensho-godoa (vidi), koji neposredno vodi do satorija.
Daitokudji - (Daitokuji) uveni rinzai samostan u
Kyotu, bivem glavnom gradu Japana.
Daruma - Japansko ime za Bodhidharmu.
Djeca - Moe li dijete postii satori, ili prosvjetljenje?
O ovome postoje razliita gledita, meutim, veina u

zenu, naroito onih u japanskim samostanima, smatra

da svijest najprije treba razviti i da je tek zrelu svijest
mogue pomou koana i sl. odvesti na pravi put. Ipak
se moraju dopustiti izuzetni sluajevi. Pria o Ivanu
Krstitelju, kako je primio Sveti Duh jo dok se nalazio
u majinoj utrobi, moda govori o takvom sluaju.
Dengyo Daishi - Japanski uenjak koji je pri povratku
iz Kine 804. g. n.e. ponovo unio tendai kolu misli.
Dharanis - Izreke koje pripadnici raznih sekta
ponavljaju prilikom izvjesnih redovnih dogaaja ili u
tekim trenucima, da bi zadrali svoj ar ili vjeru.
Takva je zen izreka "Gate, gate, paragate...." (vidi).
Druge sekte imaju vlastite naroite dharanis, kao to je
"Namo omitu fu", izreka sekte iste zemlje, ili "Namo
myoho renge kyo", izreka sekte Niiren.
Dharma, ili dhama - (dhamma) U 'an i zen filozofiji
ovo znai samopriroda, koja je, s obzirom na sve to se
moe spoznati ili zamisliti pomou svijesti, jedna
praznina. Ova praznina se ne smije shvatiti kao ono
to ljudski um naziva prazninom ili praznim
prostorom. Kombinacija praznine i samoprirode se
moe objasniti tvrdnjom da sutinska ovjekova
priroda nema nikakvu slinost s tijelom ili duhom, ni s
im to se pomou njih moe spoznati. Meutim, tu je
sadrana i pretpostavka da u ovjeku i, zapravo, u
svim ivim biima, ova sutinska samopriroda zaista
postoji.

Upotrijeba rijei dharma za oznaavanje samoprirode

implicira da je ona oslonac i osnova svega, pa i tijela i
duha. Rije "dharma" dolazi iz korijena sa znaenjem
"podrati" ili "zadrati".
Rije "dharma" se takoer upotrebljava za oznaava
nje Budhinih uenja. U tom sluaju ona se esto
prevodi kao "zakon". U sanskritskim spisima dobila je
znaenje "drutvenog zakona", a zatim i "dunosti".
Na primjer: "Vrei svoju dunost (dharma), ovjek
dostie savrenstvo."
Dharma-dhatu - Uenje o zakonu (vidi pod
Avatanshaka sutra i Gandavjuha). Ovaj zakon se ne
odnosi na puku materijalnu uzronost, ve na stvarnost
koja lei s one strane bia i ne-bia. Njegova uzronost
nije samo sukcesivna, ve je sveobuhvatna i prodire u
sve. Kao to dan nije uzrok noi niti je no uzrok dana,
premda oni nepromjenjivo slijede jedan drugome, tako
je i konana uzronost krajnje obuhvatna, a ne sukce
sivna. U spoju svih stvari svaka je pojedinana stvar
uzrok druge i svaka stvar je posljedica svih drugih
stvari. Na taj nain zakon je u osnovi svega, kao to je
obrtanje Zemlje u osnovi smjene dana i noi.
Dharmakaya - Sutinska priroda ili "bitna supstanca"
jednog bude.
Dijamantska sutra - Na sanskritu Vajrachedika. Dio
Prajna paramita sutre. Budistika sveta knjiga na
sanskritskom jeziku, koju su sljedbenici i nasljednici

petog i estog patrijarha mnogo upotrebljavali za

meditaciju.
Na jednoj skuptini od 1250 sveenika (bikua), ustane
asni Subhuti i upita Budhu to njegovoj subrai valja
initi da bi postigli savrenu mudrost (anutara samyak
sambudhi). Ovaj im tada opirno objasni est vrlina
(paramita). To su: milosre (dana), nesebinost (ila),
strpljenje (kanti), odlunost (virja), meditacija
(dhjana) i neposredno saznanje ili mudrost (prajna).
Svaka od ovih vrlina je dovedena u vezu sa slobodom
od zasebnog sopstva, budui je istinsko sopstvo ili
takvost (tathata) svih bia i stvari jedna praznina
(unja) u svim zasebnim svojstvima. U podrobnim
objanjenjima ovih bitnih stvari u Dijamantskoj sutri
ima dosta materijala za zen meditaciju. Konano,
Subhuti zapita po kojem e imenu ova sveta knjiga biti
poznata, a Buda mu ree da e to biti naziv
Vajrachedika prajna paramita. Ova sutra se naziva dijamantskom zbog toga to je dijamant (vajra) postojan
i neunitiv.
Disclipina, trostruka - ila, dhjana i prajna. ila je
dobro vladanje ili vrlina; dhjanaje meditacija, a prajna
mudrost. Na tu temu Hui-neng je napisao slijedei stih:
"Osloboditi svijest od svake neistoe, je ila sutine
svijesti.
Osloboditi svijest od svake smetnje, je dhjana sutine
svijesti.
Ono to se ne uveava, niti se smanjuje, je vajra
(dijamant)."

Dijamant je ovdje spomenut kao simbol sutine

svijesti.
Dobro i zlo - U trima bitnim zahtjevima koje postavlja
zen ne nalazimo klasifikaciju ili vrednovanje stvari
prema "dobru" i "zlu". Zenu nije svojstven takav
proces razlikovanja, ve on razlikuje ono to jest i ono
to nije. Jednom rijeju, njemu je bitna "istina". Ovo,
meutim, podrazumijeva osloboenost od lanca afektivnog ivota, a to je u skladu s principom kom
penzacije u ivotu.
Rei da mi cijenimo dobro kao suprotnost zlu, nije u
duhu zena. Neki ovjek koji je imao astmu jednom
ree svom prijatelju: "Ti ne cijeni zadovoljstvo
nesmetanog disanja zato to ga nikada nisi bio lien."
Bez sumnje, bolno iskustvo ovog ovjeka usmjerilo je
njegovu panju na vrednovanje zadovoljstva lakog
daha, ali trebalo je da on do takvog stava doe putem
neposrednog opaaja, a ne poto mu je na njega ukazao
prst bola. Da nije tako, ovjek bi bio prinuen priznati
paradoks da samo "oni koji su bili ubijeni mogu
vrednovati ivot".
U zenu su prisutna tri zahtjeva - velika vjera, velika
sumnja i velika odlunost. To su "dobra", neto to mi
"jesmo", a ne neto to imamo. Vjerojatno nema
nikakvog prigovora naem povezivanju ovih tri
"dobara" s nesumnjivim injenicama da osjeamo,
mislimo i hoemo.
Dobrota, istina i ljepota - Postavljalo se pitanje da li
su one uope zanimljive za zen. Sigurno je da zen ne

tei prosvjetljenju "bjeei od te tri stvari". Naprotiv,

veina zenista se slae sa stavom da "svi predmeti, ivi
i neivi, izlau dharmu". To, meutim, ne znai da bi
oni dopustili stremljenje ka nirvani putem vienja ili
stvaranja dobrote, istine ili lijepote. Naprotiv, oni vie
vole prirodnost i tathatu (stvar-u-sebi) svake stvari ili
bia(bhuta).
Prirodnost je povezana sa zdravljem, budui proizlazi
iz injeninog prihvaanja organskog razvitka. U
modernoj nauci se zna daje jedan organizam onakav
kakav jeste zahvaljujui ouvanju boljih adaptivnih
osobina putem naslijea i da je suzbijanje takvih
osobina zlo ili grijeh prema samom organizmu. Ovdje
spomenuta tri ideala, ini se, na slian nain vode
rauna o odnosima izmeu organizma i sredine i ulozi
svijesti u njima. Ti ideali su mjerilo duevnog zdravlja
u osjeajnom, misaonom i djelatnom ivotu. Poto je to
tako, meditacija u Indiji se njime vrlo mnogo bavila.
Meutim, to nije inila zen meditacija, koja tei dharmi
- podrci i osnovi. Sama rije "dharma" potjee od
sanskritskog korijena znaenja "podrati", a s obzirom
na tri oblasti modernog znanstvenog prouavanja materiju, energiju i zakon - zen bi rekao da je zakon taj
koji podrava materiju i energiju. Izuzmite, na primjer,
zakon kauzaliteta i - sve pada.
Pa ipak, koliko je ope zdravlje poeljno, toliko je u
praktinom ivotu, gdje svijest djeluje, neophodno
zdravlje svijesti, koje se manifestira u trima vrlinama dobroti, istini i ljepoti. Ako su one paramite, njihov
vrhunac je prajna, a iznad svega ona velika prajna koja
otkriva buda-svijest i omoguava aspirantu postizanje
prosvjetljenja i nirvane.

Dogen - Jedna od najveih linosti u povijesti zena.

Roenje u Japanu 1200. godine, a ivio je 53 godine.
Najprije je uio zen kod Esaija, u Japanu. Potom je, u
24. godini, otiao u Kinu i postao majstor zazen
prakse, koja se primjenjivala u tamonjoj soto koli.
Konano, poslije etiri godine, vratio se u Japan, gdje
je osnovao soto kolu, najveu zen sektu budizma koja
danas ima oko 15.000 hramova i oko sedam milijuna
lanova. Radi voenja ove sekte Dogen je zapisao
svoje uenje, a njegov najbolji rad je Shobogenzo (Oko
istinskog zakona).
Njegov stav je jasan iz slijedeeg izvoda: "Paljenje
tamjana, klanjanje ispred Budinog lika, molitva
njemu, ispovijest grijeha i itanje sutri, sve su to, od
samog poetka neijeg sljedbenitva - potpuno
nepotrebne stvari. Sve to se trai je osloboditi sebe
kako od okova tijela, tako i od okova svijesti,
stavljanjem Budhinog peata na sebe. Ako to uinite
sjedei u ekstatinoj meditaciji, itav univerzum e se i
sam pretvoriti u prosvijetljenost. To je ono to podra
zumijevam pod 'Budhinim peatom'." Ovo je jo
snanije izraeno u jednom drugom odlomku
Sobogenza: "Kakva je korist od radnji kao to su
itanje sutri i izgovaranje nembutsua? Kako li je glupo
misliti da zasluge proistiu iz pukog micanja jezikom i
podizanja glasa! Ako mislite da se u tome sastoji
budizam, daleko ste od istine. Neprestano ponavljanje
nembutsua je isto toliko beskorisno koliko i
danonono kretanje aba u polju."
Dogen je povezao zen s politikom ili drutvenim

ivotom Japana, zalaui se za obnovu prijestolnike

moi.
Domain i gost - Vidi pod Soto.
Doshin - Na kineskom Tao-hsin. etvrti kineski
patrijarh zena.
Dugovi, njih etiri - Roditeljima - za ivot; drugim
ivim biima za pomo; dravi za mir; Budhi za
prosvijetljenost. Upravo zbog dugova neku uenici
polau Bodhisatvin zavjet, tj. odluuju da se nakon
postizanja prosvijetljenosti posvete pomaganju
drugima. (Vidi takoer pod Karma.)

E
Eisai (1141.-1215.) - Japanski sveenik koji je u Japan
1191. godine unio originalnu lin-i kolu zena i uz
carevu pomo osnovao samostane u Kyotu i
Kamakuri. Donio je u Japan i ajnu ceremoniju, iako
je ona od tog vremena donekle izmijenjena.
Ekai - Poznat po komentarima uz 48 vanih koana.
Etika i vjerovanja - Da li zen negira ili mijenja opa
pravila ponaanja i vjerovanja (kao to su inkarnacija i
karma) o kojima je uio Budha? Moe se rei da ih
prosjeni zenbudist ne mijenja kada se predazenu. On i
dalje misli ukoliko ne uspije ostvariti buda-svijest
tijekom ovog ivota (koji moe bilo kada biti prekinut
ratom, glau, boleu ili kakvom nesreom), kako e
negdje drugdje i u nekom drugom tijelu biti ponovo
roen i nastaviti svoja stremljenja. I mada vjeruje, kao
praktiki svi budisti, u nepostojanje kontinuiteta svoga
vlastitog bia (svoga sopstva) pomou kojeg se
prepoznaje i identificira, on prihvaa Budhino uenje o
kontinuitetu svenja skandha. Taj sveanj skandha
nee prestati postojati sve dok ga uobiajena svijest o
svojem sopstvu bude spajala. Dok god bude postojala
takva pogrena svijest, uvijek e biti tijela, osjeanja,
sklonosti ili navika i svijesti, iako stalno modificiranih.
To je poput primjera starinske koije: jednoga ljeta ona
dobija novu osovinu; drugog ljeta - nove kotae; treeg
ljeta - nove sjedalice itd., sve dok se potpuno ne

promijeni, pa ipak ostaje "ista stara koija". S nastu

pom zen uvida, iznenada se javlja neto novo. Sada
usporedbu iz prie o koiji moemo zamijeniti
usporedbom o liinci i leptiru. Da li leptir misli da je
ikada bio liinka? Upitajte ovjeka koji vjeruje u
inkarnaciju, a takoer i u evoluciju, da li vjeruje da je
nekada bio majmun. Ako je sklon razmiljanju, on e
vjerovatno rei: 'Ne, "ja" to nisam bio; ali jednom se,
iznenada, tako rei spustio dio beskonanog principa
ljudske svijesti (neto ega u majmunu nema) i tada je
"ja", ono to ja jesam, iznenada roeno iz
beskonanog. Tako e biti i kod slijedeeg roenja.
Ovo sadanje "ja" se u savrenstvu svoje vjere predaje
jednom zauvijek onome to ga je sve vrijeme
podsticalo odozgo, iznutra, ili, bolje reeno, iz neeg
nepoznatog. Tada e to biti jedno "novo raanje", a ne
ponavljanje starog roenja.'
Ostala usporedba su ona o djetetu i ovjeku i o nozi i
ruci. Dijete ne moe zamisliti to znai biti ovjek.
Ako to pokua, "zakvait" e se samo za vanjske
oblike odraslog ovjeka, ali o njegovom stanju svijesti
nee nita znati. Ono ipak zna da e se neto pojaviti
kada za to bude bilo vrijeme. U meuvremenu, razvija
svoje sposobnosti, zdravlje i snagu. Noga slui ruci i
postie ono to ruka kasnije radi. Ukratko, evolucija
napreduje korak po korak, kao kod stepenica, a ne
naglo, poput strme ravni ili nagiba.

F
Fa-tsang - Osniva kegon kole. Nabrojao je est
kontemplacija neophodnih za razumijevanje svete
knjige Avatanshake: o spokojstvu fundamentalne
svijesti; o svijesti kao izvoru svih stvari; o
zadivljujuoj meusobnoj povezanosti svih stvari; o
istinskom biu ili takvosti (tathata) svega; o nainu na
koji se sve stvari mogu pojavljivati u svijesti bez
meusobnog iskljuivanja; i o tome kako bilo koja
pojedinana stvar moe biti pokazatelj svih stvari.
Fa-jung - Takoer zvan Hojun. Jedan nezavisni
uitelj koji je u razdoblju etvrtog patrijarha ivio u
planini. Bo je sklon starom ortodoksnom zenu i
osnovao je gozusan kolu. kola ipak nije dugo trajala
nakon osnivaeve smrti.
Fa-yen - sekta zena Hogen zen. Osnovao je Wenai,
ope poznat po svom posthumnom nazivu Fayen.
Sekta vie ne postoji. Jedno od njenih uenja bilo je da
su sve stvari hsin, rije koja ukljuuje i svijest i srce.
To znai da svaka forma u svijetu potie iz svijesti,
tako da su sve one ne samo predstava svijesti ve i
njena manifestacija.

G
Gand-avyuha - Dio Avatanaka sutre (oko jedne
etvrtine) koji se mnogo upotrebljavao u huayen koli
i dio koji razmatra uenje o zakonu (dharmadhatu).
Ovo uenje je vrlo cijenila spomenuta kola. Pozadinu
ove sutre sainjava pria o hodoasniku koji je, traei
prosvjetljenje, obiao pedesetak razliitih uitelja.
"Gate, gate" - Prve rijei mantre koju je na kraju
svojih tekih duevnih sukoba izgovorio bodhisatva
Avalokiteshvara, probivi i posljednji okov svoga
"sopstva" ili relativnog identiteta. itava mantra glasi:
"Gate, gate, paragate, parasangate, bodhi svaha" i,
prema engleskom prijevodu u Godarovoj Budistikoj
bibliji, ima slijedee znaenje: "Ode, ode, ode na onu
drugu obalu; sretno stigne na tu drugu obalu, o
prajnaparamita! Kako lije siuna!" Poslijednja rije,
"svaha", upotrebljavala se na kraju mnogih mantri u
staroj Indiji. U Gotalatapani upanishadi stoji
objanjenje da "svaha" znai "sila pomou koje svijet
nastavlja razvoj", tako da je prevoditelj bez sumnje
osjeao kako se izraz "Kako li je siuna!" treba
shvatiti kao afirmativan iskaz koji izraava
prihvaanje te sile i njeno jedinstvo. Smatra se da
mantra time dobiva posebnu snagu i nije naprosto
preutno prihvaanje spomenute sile.
Avalokiteshvarina mantra se javlja na zavretku
Mahaprajna-paramita-hridaja sutre. Hridaja znai
jezgro ili bit ove sutre, koja je vrlo kratka (samo
nekoliko stranica) i koja ini vrlo precizan rezime
znaenja prajne i prosvjetljenja.

Gathe - Stihovi od etiri reda, poput onog koji je

napisao esti partijarh kao odgovor na zadatak koji je,
radi provjere sposobnosti svojih uenika, postavio peti
patrijarh, (vidi pod Huineng). Slijedei primjeri
klasinih gatha su iz Prijenosa lampe, u prijevodu Lu
K'uan Jua.
"U duhovnoj bazi lei sjeme
to nie kad pada sveproimajua kia.
Cvijet mudrosti trenutnog buenja
ne moe ne uroditi bodhi plodom."
Ovo je ispjevao Huineng prilikom prijenosa dharme
svojim uenicima. Jedna druga gatha, isto tako lijepa,
znaajna i puna zen duha, glasi ovako:
"Sjenke bambusa iste stepenice,
ali se ne podie niti zrnce praine.
Mjeseina prodire u dubinu ribnjaka,
ali u vodi ne ostaje nikakav trag."
Gatha iz Indije, koju je dvadeset esti patrijarh prenio
svom nasljedniku, glasi:
"Istinska priroda (ovjeka) lei na tlu svijesti.
Ona nema niti glave niti repa.
Razotkriva se da bi udovoljila potrebama ivih bia.
U nedostatku bolje rijei zovemo je - mudrost."
Zbirka mnogih gatha sainjava jedan od dvanaest
odjeljaka mahajana kanona.

Gedo zen - Zen ili meditativne djelatnosti izvan

budistikog okvira, kao to su kranski misticizam,
hindu raja joga i "mirno sjedenje" Konfucija. Kao
proirenje bombu zena, gedo zen se spominje u vezi s
neobinim pojavama, kakve su hipnotiziranje vrabaca
i hodanje po sabljama bez ikakvih povreda. Obuhvaa
ga termin mushinjo.
Gijo - Jedan od tri preduvjeta za postizanje satorija.
Stanje sumnje ili mentalne napetosti. Ostala dva su:
velika vjera i velika istrajnost.
Glas tiine - Izraz koji upotrebljavaju neki mahajana
budisti za oznaavanje intuicije koja se javlja kod
meditanta kada se utia njegova obina svijest.
Umjesto misli, u njemu se javlja snana volja koja ga
nosi naprijed. Nakon to se ta volja proisti od svake
egoistine nadmenosti, ona e, kao neki "glas",
usmjeravati meditanta na njegovom putu. Taj daljnji
put e osvjetljavati "unutranja svjetlost", a ne ono to
se prethodno odvijalo. U Kini se "boanski glas
sopstva" oznaava izrazom kwanjin.
Go-i - Niz od pet stupnjeva u toku zen meditacije, koji
su povezani s parovima suprotnosti kao to su:
apsolutno i relativno, praznina i oblik, univerzalno i(li)
pojedinano (shih). Poto izabere jedan od ovakvih
parova (zvanih sho i hen), uenik nastoji sagledati hen
u shou (na primjer, mnotvo u jednom). U drugom
koraku on razmatra sho u henu (jedno u mnotvu, jer

ako postoji mnotvo, ono mora biti promatrano kao

jedno, a ako postoji jedno, ono mora u sebe ukljuivati
mnotvo). Trei korak je uvianje nastanka iz shoa
(kako hen proizlazi iz shoa, kako mnotvo nastaje iz
jednog). Potom slijedi shi (dolazak) i, najzad, peto:
ken-chi-to (ken - i jedno i drugo, chi -u, to- spojeno).
Uenik koji je kadar prijei ovih pet koraka, koji
ukljuuju mnoge parove suprotnosti, stie vrlo daleko.
Ovaj problem je suvie sloen i opiran da bi se o
njemu ovdje detaljnije govorilo. Dr D. T. Suzuki ga je
u potpunosti opisao u svojoj knjizi Zen budizam i
psihoanaliza.

H
Haiku - Naroita vrsta japanske pjesme od tri reda i
sedamnaest slogova. U prvom redu ima pet slogova, u
drugom sedam i u treem redu opet pet slogova.
Uivanje u ovakvoj poeziji je u Japanu toliko veliko,
da joj je posveeno najmanje pedeset asopisa.
Haiku pjesme nisu namijenjene poduci, ve dubokom
uivanju u osjeanjima ili saznanju. Evo nekih
primjera:
"Jutarnji sjaj.
A tako danas moe izgledati
Moja ivotna pria."
"Uvenu bour.
Nekoliko opalih latica.
Lee jedna preko druge."
"Jedan leptir
Se u snu popne
Na zvono hrama."
Ovi primjeri, meutim, nisu sasvim u duhu zena, jer
sadre previe misli i pribliavaju se filozofiji. Pravi
zen haiku stih bio bi onaj to izaziva pojaani opaaj,
tako da, kako Blyth kae:"Haiku nije pjesma; to nije
knjievnost; on je jedan pokret rukom, poluotvorena
vrata, izbrisano ogledalo. To je nain povratka prirodi
... (ak) naoj buda prirodi." Slijedei Bashovi
primjeri su oni zena:

"Stari ribnjak.
aba skae u vodu.
Plop."
"Grana bez lia,
Na njoj navorena vrana Ove jesenje veeri."
"Promatramo
ak i konje,
Ovoga snjenoga jutra."
Da bi ovjek shvatio originalnu kvalitetu ili efekat
ovakve haiku pjesme, mora je ponoviti nekoliko puta,
ak mnogo puta, s produbljenim kontaktom. Na taj
nain se javlja intuicija, ili, bolje reeno, uvid. To je
nalik na sposobnost uenja. Ovo uenje, ili
otvorenost svijesti koja je s one strane miljenja, ovaj
opaaj svijesti (ne opaanje ula), izazivaju se u
izvjesnom stupnju na umjetni nain, pomou forme
pjesme. Ona je takva da stvarajednu ili vie ravnotea
misli. Zamislite da netko, pri pogledu kroz prozor,
umjesto obine reenice "Jutros opet pada kia", kae:
"Jutros
Opet,
Pada kia."
To ini razliku, zar ne? R. H. Blyth je o haiku napisao
etiri knjige, s informacijama i uputstvima. Jedna od
tih knjiga nosi naslov Zen u engleskoj knjievnosti.

Hakuin Ekaku (1685.1768.) - Uitelj zena i osniva

modeme rinzai kole zena, iz koje su proizali
dananji uitelji rinzai sekte. Ekakuov rad je urodio i
osnivanjem inzan kole, preko Inzan Lena, i takuju
kole, preko Takuju Kosena. Odigrao je veliku ulogu
u oivljavanju i izradi uenja pomou koana. Bio je
jedan od nekolicine uitelja zena koji su svoje iskustvo
zapisali. Ekaku je autor knjiga Orategama i Pjesme o
zazenu.
Hekiganshu - Vaan prirunik zena, naroito u
kolama rinzaja. Sadri zbirku od stotinu problema
zena, s poetinim komentarima i kritikim
primjedbama. (Vidi takoer pod Seshin.)
Hyakujyo Nehan (720.1'814.) - Uitelj zena, osnovao
je prve samostane zena i za njih postavio pravila.
Inzistirao je na radu i upravo od njega potie izraz:
"Tko ne radi, taj ne jede". Njegova knjiga o pravilima
je izgubljena, ali se sveeniki ivot uvijek odvijao u
skladu s njima. Smatra se da su ona sasvim dobro
predstavljena u jednoj kasnijoj kompilaciji.
Hogen Buneki - Na kineskom Fajen. ivio je od 885.958. godine. Vrlo obrazovan uitelj zena, koji je,
umjesto udarca tapom i vike rinzai kole, njegovao
vrlo blagu metodu pobijanja misli pomou misli. Ova
metoda je bila pogodna u sluajevima neshvaanja biti
rasprava, koje je Hogen "popravljao" pomou
ponavljanja. Naime, ako bi uenik rekao neto to bi
pokazalo njegovo nerazumijevanje, uitelj mu se ne bi

suprotstavio, ve bi ponavljao njegov stav sve dok

ovaj ne bi uvidio kako grijei. Ovo ponavljanje je bilo
jedan blagi ukor, tako rei verbalna packa koja je imala
namjeru navesti uenika da se ponovo probudi.
U Hogenovoj koli (takoer zvanoj fa-jen),
prouavanje Avatanshaka sutre smatralo se isto tako
vanim. Takoer i doktrina kegona o est osnovnih i
nerazdvojnih injenica koje su predstavljene u trima
parovima: (1 i 2) jedinstvo i mnotvo; (3 i 4) isto i
razliito (5 i 6) nastajanje i proizlaenje. Ovdje je bilo
mnogo materijala za meditaciju. Po principu
neodvojivosti, u istom mora postojati i razliito, i vice
versa.
Honen - Osniva Sekte iste Zemlje u Japanu (vidi).
Horin-ji - Hram estog patrijarha Huinenga, u
Sokeyu, nedaleko od Kantona u Kini. Nangaku Ejo i
Seigen Gjoshi su upravo tu zapoeli irenje pokreta na
zapad, odnosno na istok.
Hosso - Sekta u Japanu, osnovana 635. godine, nakon
to je budizam dobio carsku zatitu (za vrijeme
vladavine princa Shotoku Taishiya, 572.-622. g. n.e.).
Tada je osnovano ukupno est sekti, od kojih danas
postoje samo hosso, kegon i ritsu. Dananje velike
sekte su kasnijeg porijekla.
U Japanu danas ima oko etrdeset hramova hossa. Ova
sekta je slijedila idealistiku kolu koju je u Kini
osnovao veliki putnik Hsuantsang.

Hosu - Kratak tap ili tjeralica za muhe (vidi pod

Stapovi).
Hsi-yun - Huang Po. Na japanskom Obaku.
Hsin - Dua ili srce.
Hsing Szu - Seigen (vidi).
Hsuan Tsang - Na japanskom Genjo (602.-662.).
uveni kineski putnik koji se vratio u Kinu 645.
godine, poslije sedamnaestogodinjeg puta po Indiji,
Sri Lanki i Perziji, za vrijeme kojeg je posjetio sva
velika budistika i hinduistika sveuilita. Donio je u
Kinu nekoliko Budhinih kipova i veliki broj
budistikih tekstova, od kojih su mnoge preveli on i
njegovi uenici. Najpoznatiji je kao veliki povjesniar
indijskog ivota i misli u sedmom stoljeu.
Hsuan Tsang je bio idealista, budui je smatrao kako
su sve stvari nastale iz svijesti. Osnovao je wei-shih
(djelatnost svijesti) kolu. Poduava kako je svijet
stvari jedna projekcija svijesti, a "dodijeljeno" mu je
etvrto mjesto u nizu koji zapoinje s nevidljivim.
Hsuan-chien - Tokusan (vidi).
Hua-yen - Na Japanskom kegon. kola zena koja je
vrlo mnogo potivala uenja iz Avatanshaka sutre.
Ovaj pokret je osnovao Tushun (557.-640.), ali tek
djelovanjem Fatsanga (643.-712.) on se pretvorio u
kolu. Ona takoer nosi naziv hayenshan, po

istoimenom uitelju koji je uloio veliki trud da bi je

uinio sistematinijom. Ova kola ima deset osnovnih
principa, ili "deset tajnih vrata", koja su uporabljena u
izlaganju njene filozofije totaliteta.
Huatou - Vidi pod Koan, rije.
Huang Po - Umro 850. godine. Na japanskom Obaku.
Osniva Obaku sekte i autor Uenja o univerzalnoj
svijesti. Takoer esti patrijarh, trei u lozi Huinenga i
Rinzaiev uitelj. Poznat po svojim grubim
pedagokim metodama u kojima ga je Rinzai opo
naao. Za ivota su ga takoer zvali T'uan Chi i Hsiyun, dok je u Japanu obino bio poznat pod imenom
Obaku.
Huang Po je zastupao miljenje kako je Buda morao
propovijedati tri toke istine, jer inae ne bi kod veine
sluatelja postigao nita. To znai da su postojala
elementarna uenja za ire narodne mase (hinayana),
mistinija uenja za srednji sloj (mahayana) i stroiji
zen za one koji su ga mogli prihvatiti. Treba istai kako
je prilikom "predavanja bez rijei", kada je Buda
podigao cvijet (vidi pod Zen), iz tadanje velike
skupine uenika samo Mahakashyapa bio u stanju
shvatiti poruku. Ali treba takoer istai kako u
Budinom opisu osmerostruke plemenite staze, koju
zastupa theravada kola (ili hinayana), posljednje
mjesto zauzima dio "ispravna meditacija", koji u svom
vrlo odreenom i neposrednom opisu staze stvara
prostor za zen. injenica da se umjesto termina

"meditacija" prvobitno koristila rije samadhi, to samo

jo vie naglaava. Meutim, takoer se moe rei da
je Budha prilikom propisivanja ovog "ispravnog
samadhija" upotrebljavao rije, dok je pravi zen
prijenos bez rijei.
Huang Po je vrlo inzistirao na nepostojanju bilo
kakvog znanja, pojmova. Ovo se, naravno, mora
odnositi na sopstvo ili istinsku svijest, jer bi inae
ovjek za nekoliko dana umro od gladi. Jedna
uobiajena definicija kretena bila je da je to ovjek koji
nema dovoljno pameti da posegne za hranom koja pred
njim stoji iako je vrlo gladan. Osim toga, Huang Po je
vjerovao u karmu, budui je svojim opatima
savjetovao istu spoznaju, kako bi zaustavili tok misli i
predstava i (time) stvaranje karme, koja je uzrok
ponovnom roenju. Ili kako bi barem osigurali da
njihov naredni ivot bude onakav kakav ele. On
navodi rijei iz jedne sutre: "Bodhisatve se ponovo
raaju u formi kakvu god ele." Ovo je u skladu sa
staroindijskim shvaanjem sankalpe - ivota za sebe i
poetka ivota za druge. Obzirom na injenicu da je
Huang Poovo uenje upravo takve vrste, malo se moe
sumnjati kako zahtjev za nepostojanjem pojmova
znai samo to to je Budha tvrdio - da nikakvi pojmovi
ne mogu dovesti do prosvjetljenja ili budasvijesti, niti
se na nju mogu primjenjivati.
Hui-chiao - Ueni povijesniar i autor budistikih
biografija do 519. godine. Od 450 spomenutih linosti,
kao praktiare dhjane naveo je samo dvadeset jednu.

Huj-yuan (334.-416.) - Veliki kineski naunik,

sljedbenik Tao Ana. Osniva amitabhe ili sekte iste
zemlje u Kini. Za razliku od vanjskih religijskih formi,
meditacija (dhjana) ima za njega najveu vanost u
religijskom ivotu.
Huike (487.-593.) - Takoer Jeka, ili Eka, na
japanskom. Drugi kineski patrijarh zena.
Hui-Neng (638.-713.) - esti i posljednji patrijarh
kineske kole zena. Na junjakom dijalektu njegovo
ime je bilo Wei Lang, a kasnije, u Japanu, prozvan je
Eno. Njegov je uspon opisan na slijedei nain:
Dok je jednom kao mladi sakupljao drva od ije se
prodaje izdravao, uo je nekog ovjeka iz samostana
Tung kako recitira Dijamantsku sutru. Rijei iz ove
sutre su ga toliko dirnule, da je krenuo na
jednomjeseni put kako bi odao potu starjeini
spomenutog samostana. To je bio peti patrijarh Huang
Yen. On je ostao u samostanu i dobio zadatak da cijepa
drva i melje riu. Patrijarh uvidi Hui Nengovu naroitu
sposobnost za satori, ali je toliko brinuo da meu
svojim uenicima, kojih je bilo oko tisuu, ne izazove
zavist, te je s njime razgovarao samo nasamo i pazio da
ga ne istie gotovo punih osam mjeseci.
Kad doe vrijeme da peti patrijarh izabere svog
duhovnog nasljednika, on pozva opate da napisu gathe
(pjesme) i ree im kako e onome ija pjesma bude
najbolja pripasti znaci patrijarhovog ina - odora i
pehar. Samo Shen Hsiu, najueniji meu uenicima i

najupueniji u predanje svoje religije, napie jedan

stih i, poto je bio previe uzbuen da bi ga predao
osobno sveeniku u ruke, postavio ga je na zid dvorane
za meditaciju i ne potpisavi se. Stih je ovako glasio:
"Ovo tijelo je bodhidrvo,
Dua - kao blistavo ogledalo;
Pazi da uvijek bude isto
I ne dozvoli da se na njemu nakupi praina."
Sveenik je proita, kae da nije dovoljno dobra i
zatrai daljnji trud. Dogodi se da neki djeak proita
stih sa zida i pone ga recitirati prolazei kroz
prostoriju za riu u kojoj je radio Hui Neng. Djeak mu
objasni da je pjesma objeena na zid. Hui Neng uvidi
nedostatak njene prosvijetljenosti, pa odlui i sam
sastaviti stih. Uz pomo djeaka i nekog sluajnog
posjetioca koji je bio pismen, on na zidu ispie
slijedee:
"Bodhi ne slii na drvo,
Blistavo ogledalo nigdje ne sja;
Poto od poetka nieg nema,
Gdje se moe nakupiti praina?"
Vidjevi ovo, sveenik prepozna autorovu
prosvijetljenost i, znajui da je Hui Neng u pitanju,
pred uenicima je izbrisa sa zida. U toku noi nae
zgodu da ga vidi i kao estom sveeniku preda mu
odoru i kale, te istovremeno posavjetuje neka odmah
ode iz samostana i prenese uenje negdje na jug, jer mu

je inae ivot ugroen. Tako se dogodilo da je Hui

Neng postao uitelj u hramu Fahsing, u provinciji
Kuang, blizu Kantona, od kojeg je stvorio snaan
centar doktrine naglog prosvjetljenja, tvrdei da su
meditacija (ting) i uvid (hui) jedno te isto. Smirenost,
govorio je on, jest svjetiljka, a uvid je svjetlost; puko
nepomino sjedenje, makar i uz mentalno
udubljavanje, nije prava dhjana.
U meuvremenu, Shen Hsiu nastavi djelovati kao voa
na sjeveru i, kako bijae vrlo rjeit i politiki nadaren,
dosta je pomogao obnovi dinastije. Kada se car poslije
poraza pobunjenika vratio na prijestolje, u znak
zahvalnosti za pruenu novanu pomo podie Shen
Hsiu hram, u kojem se ovaj proslavio kao uitelj kole
postupnog prosvjetljenja. Ova kola je neko vrijeme
bila ortodoksna sekta budizma u Kini.
Jednoga dana Hui Neng, koji je boravio na jugu, uje
kako neki sveenici raspravljaju o zastavi: 1) da li je
vjetar uzrok njenog lepranja, ili b) ona zapravo i ne
lepra, zato to su i ona i vjetar neive prirode, ili je c)
lepranje posljedica svih tih faktora zajedno, ili d) je
samo vjetar taj koji se pokree. Tada Huj Neng kae da
ne lepra niti vjetar, niti zastava, ve njihova svijest.
Nakon ovoga, stekao je mnoge sljedbenike i postao
osniva june kole.
Jake toke u Hui Nengovom uenju o meditaciji bile su
"ne misao", "ne objektivitet" i "ne vezanost".
Juna kola naglog prosvjetljenja, koja je bila pod
upravom Hui Nenga i koja se nalazila nedaleko od
Kantona, izvan svoje neposredne okoline nije

privlaila veliku panju sve dok su Hui Neng i Shen

Hsi bili ivi. A onda je jedan Hui Nengov uenik
uspjeno prosvjedovao protiv slubenog priznavanja
Hsia kao estog patrijarha, navodei kao razlog
injenicu kako je Hung Yen izvrio prijenos Hui
Nengu i u njemu prepoznao prosvjetljenost, a ne u
Shen Hsiu. Rezultat ovog prosvjeda bila je odluka
carske komisije da se Hui Neng navodi kao esti
patrijarh, a Shen Hsi kao sedmi. Nakon ovoga juna
kola postade poznata i iroko rasprostranjena u Kini.
Hui Neng nije nikome u naslijee dodijelio in
patrijarha, ve je budinsku odoru i pehar ostavio kod
svojeg uenika Seigen Gyoshija, s uputstvom da ih
smjesti u ulaz hrama Sokei, Hui Nengovog samostana
nedaleko od Kantona.
Za vrijeme dinastija Tang i Sung, od 8.-13. stoljea,
Hui Nengovi slijedbenici su postepeno osnovali pet
kola: lin chi, tsato tung, jun men, kuei jang i fa jen.
Japanski nazivi ovih kola su rinzai, soto, umon, ikyo i
hogen. Od ovih pet kola glavne su bile rinzai i soto.
(vidi pod zasebnim nazivima.)
Hun-gjen (605.-675.) - Bio je peti sveenik u koli
zena koju je osnovao Bodhidharma. Pria se da je kod
etvrtog sveenika doao jo kad je bio djeak. Kada
ga ovaj upita za ime, on kae: "Fohsing" - budinska
svijest. Upravo je on postavio Hui Nenga za svog
nasljednika i predao mu Bodhidharmin pehar i odoru,
to su bili znaci njegovog ina.
Hvala. Kada neki trgovac pokloni 500 jena hramu

Ekakuji u Kamakuri, uitelj zena Seistan jednostavno

je rekao: "Uinio si dobro djelo." To je kao kada bi se
reklo: "Vrlina je vlastita nagrada." Svaka zahvalnost se
moe smatrati nepristojnom, jer implicira da je
darovnik mislio na sebe. Slino tome, kada neki
staromodan prosjak u Indiji primi dar, on kae:
"Santosham" - da je zadovoljan, bez sumnje
pretpostavljajui kako je upravo zbog toga i dobio
poklon te e i darovatelj biti sretan.

I
I-hsuan - Lin-chi. Najapanskom rinzai.
I Ching - Postoje bar tri znaenja ili uporabe ove rijei.
Ona najprije opisuje jedno nepodnoljivo stanje
sumnje i umne napetosti. To je takoer ime starog
kineskog hodoasnika i prevoditelja sutri. Najzad, to je
i originalan naslov kineske Knjige promjena,
proroanskog dijela koje je nastalo u vezi s
konfucijanizmom i filozofijom yanga i yina.
Kompilacija ovog dijela trajala je dugo, a zavrila se u
treem vijeku p.n.e.
Ik-yo - Jedna od pet kola zena u Kini, takoer zvana
kuei jang, po osnivaima - Kuei Shanu i njegovom
ueniku Yang Shanu. Ona je odbacivala shvaanje o
povlaenju iz svijeta i naglaavala nadahnue
istinskog duha, ime se i sam tjelesni ivot potpuno
prosvjetljuje i transformira. Ona razlikuje tjelesnu
aktivnost i "istinsko bie", gdje prvo ima funkcionalnu,
a drugo sutinsku prirodu. Takoer se upotrebljavao
izraz "fundamentalan lik" za onu samoprirodu koja je
postojala prije roenja. Ova kola je pridavala vanost
povratku od bitne prirode prema funkcionalnom
djelovanju, radi pomaganja svijetu. Govori se da je
japanski naziv ikyo stvoren od imena dviju planina na
kojima su smjetena dva samostana ove kole - Isan na
Hunanu i Kyozan na Kjangseu.

Ikyo zen - Na kineskom kuei jang. Sekta zena koja

danas vie ne postoji. Naglaavala je znaaj fizikih
formi i funkcija u kojima se ispravnim gledanjem
moe nai budinska priroda koja postoji u svemu.
Ingen (1592.-1673.) - Osniva obaku kole (vidi).
Intuicija - Potpuno razvijena spoznaja koja se iz
nekog nepoznatog izvora iznenada ulijeva u svijest.
Ona je suprotno razumu, koji znanje izvodi iz nekog
prethodnog spoznavanja ili opaaja. Ali, izgleda kako
se svi slau da intuicija mora biti lana ukoliko kri
razumska pravila. Sama tenja za nekom intuicijom je
obino njen uzrok, tako da se ona ne smije promatrati
kao sluajna pojava. Dobar primjer za ovo je
Newtonovo otkrie gravitacije. "Zato jabuke padaju
na zemlju?" bilo je zamreno pitanje toga vremena.
Newton je odjednom shvatio kako jabuke ne padaju na
zemlju, nego se jabuke i zemlja uzajamno privlae. U
zenu, meditacija o najbeznaajnijim stvarima moe
uroditi najdivnijim intuicijama. Zen nain
promatranja dijela savijenog ueta, izguvanog papira
ili ruba nekog lista - moe nadahnuti najveu intuiciju
razumijevanja ili ljepote.
Izreke uitelja zena - Postoji nekoliko velikih zbirki
ovih izreka: Prijenos svjetiljke, Pet svjetiljki koje se
sreu na izvoru, Prst koji pokazuje mjesec i Carski
izbor an izreka, koji je zapravo Mumonkan (vidi).
Mnoge od ovih izreka sadrane su u dva toma Lu Kuan
Jua, s naslovom Uenje ana i zena.

J
Japan, budistike sekte u njemu - Kao pet glavnih
sekti u Japanu obino se navode shin, shingon, zen,
jodo i nichiren. Mahajanski budizam uveden je u Japan
572. god. n.e. Iako mu se najprije suprotstavila stara
religija shinto, ubrzo je stekao carsku podrku, za
vrijeme vladavine princa Syotoku Taishija (572.622.). Snano se razvio u razdoblju Nara (710.-784.),
imajui tada est sekti, od kojih hosso, kegon i ritsu jo
postoje. Potom su nastale tendai i shingon (obje 806.
god.), i nichiren (1253. god.). Iako se 1191. god. uzima
kao godina uvoenja zena, Dengyo Daishi, koji je
osnovao kolu tendai i koji je po carskoj naredbi otiao
u Kinu prouavati budizam, donio je injenice o zenu
znatno ranije.
Jedinstvo/Jednost - Kako nitko ne zna svemir kao
"jednu" stvarnost, termin "jedinstvo" je bolji, budui da
mi zaista sagledavamo jedinstvo ili nerazluivost, kao
i meuzavisnost svih poznatih stvari.
ak niti jedno zrnce praine ne moe se izdvojiti i
postojati usamljeno. Termin "jedno" moe biti vrlo
zavodljiv, jer "jedan" je broj poput svakog drugog
broja. Sa stajalita jedne polovine, jedan je dva itd.
Dva, itd., takoer su jedinice, kao to su, na primjer,
dvije lice jedan par lica. Na taj nain, u broju jedan
ne postoji nikakva jedinstvenost - ona je posljedica
naeg (varljivog) opaanja "zasebnih objekata". Zato
se apsolut ne smije oznaavati bilo kakvim brojevima,
ak niti s "jednim". Isto tako se nirvana ne smije
oznaavati kao jedno nasuprot pojavnom svijetu kao
mnotvu.

Smatra se da su stari kineski uetelji zena - kojima je

ve bio poznat princip taoa - sve stvari promatrali kao
meusobno povezane, pa se zato ne moe rei kako su
neke dobre, a druge loe, niti su neke vie, superiorne,
a druge nie. Ovo je sasvim u skladu s modernom
znanosti, prema kojoj se moe rei kako je sve to jeste
- i gdje jeste - takvo kakvo jeste, i nalazi se tamo gdje se
nalazi - zbog svega drugoga i zbog samoga sebe.
Ji (ita se i) - Zavretak rijei koji se odnosi na hram,
kao npr. u rijei orin-ji.
Jiriki - Samoprijegor, koji je osnova zena. Suprotno
od tariki.
Jodo - Sekta iste zemlje.
Joriki - Takoer zenjoriki. Razvijanje nadnaravne
moi putem meditacije. Ova rije se isto tako
upotrebljava za sposobnost uspjenog prilagoavanja
sredini, bez "pocijepane" ili rastrojene svijesti. Ta
sposobnost proizlazi iz moi koncentracije ili pune
panje i neposrednog reagiranja.
Juna kola - Kada je Hui Neng proglaen
patrijarhom, peti patrijarh mu je savjetovao neka
odmah otputuje, kako mu se netko ne bi osvetio.
Osobno ga je ispratio, preveo preko rijeke i tamo se s
njime oprostio. Hui Neng je tada krenio na jug. Poslije
niza doivljaja on stie u Kanton, gdje mu ponueno
poasno zvanje u hramu Fashing, gdje je ostao
propovijedati. Kao esti patrijarh naslijedio je odoru
patrijarha u 24. godini, bio postavljen u 39., a umro u
76. godini. Njegovo uenje na jugu postalo je poznato
pod nazivom juna kola zena.

K
Katsu - Nerazumljiva rije ili uzvik. Prvo ju je
upotrebljavao Basho Do Ichi, ali je postala poznata tek
po Rinzai Gigenu. Ova rije se pokazala kao efikasno
sredstvo za postizanje zen iskustva. Uitelj Obaku je
upotrijebio ovu rije kada se u Rinzaia javilo
prosvjetljenje.
Kaye,(tri) - Kaya na sanskritskom znai tijelo ili
oblik. Tri budinske forme date su na slijedei nain:
Dharmakaya - Samopriroda ili aspekt
praznine. Stvarno bie u svojoj istinskoj, neopisivoj i
apsolutnoj prirodi.
Sambhogakaya - Forma uitka ili
razumijevanja, u kojoj prajna stremi navie, na
istinsku dharmu, a karuna (samilost) dolje, na svijet
ogranienja.
Nirmanakaya - Vidljivo ljudsko
Budhe u svijetu formi koje stvara svijest.

oblije

Budha, mudrac sakya klana (Sakyamuni), koji je ivio

oko 500. godine p.n.e. u Indiji, smatrao se sedmim u
nizu buda. On je proricao da e se slijedei buda zvati
Maitreja. Svi oni su bili nirmanakaye jednog,
Svevinjeg i vjenog Adi-Bude.

Kanna zen - Dai Soko je u dvanaestom stoljeu

skupio mnoge autentine koane i uveo ih u
sistematini sustav prakse zena. Tada je to dobilo
naziv kanna zen. U Japanu je danas poznato i
prihvaeno oko sedam stotina koana.
Kancho - Zvanje sveenika koji u budistikom
samostanu ili hramu ima ulogu vrhovnog nadzornika.
Bira se meu rinzaima, ali mora biti roshi (uitelj
zena).
Karma - Doktrina koju je poduavao Budha, a
takoer i hinduistike svete knjige. Po toj doktrini, sve
ono to ini drugima, drugi e u buduim
inkarnacijama initi tebi, a, takoer, imat e ono to
bude ostvario radom. Rad obuhvaa i tjelesni i umni
rad, a djelovanje ukljuuje misao, govor i djelo.
Karma se prenosi iz prolosti u sadanjost, a isto tako
iz sadanjosti u budunost, tako da se ovjek raa s
karakterom i sposobnostima, s temperamentom i
sklonostima koji su rezultat uporabe tih osobina i
njihove kultivacije u prolim ivotima. Uvjeti i
okolnost njegovog roenja bit e posljedica njegovih
postupaka u prolosti, kako prema drugima, tako i
prema njemu samom. To vai za izgled, porodicu,
bogatstvo itd., koje stjee dolaskom na svijet.
Meutim, to e on u tim okolnostima i u ovom ivotu
uiniti, ovisi od njega samoga - od njegovog karaktera,
volje, istrajnosti, sklonosti i ljubavi, misaone
sposobnosti itd. Zateeni uvjeti i okolnosti su

posljedica ovjekovih postupaka iz prolosti,

njegovih vrlina i mana, dakle, njegova vlastita
zasluga. On ih zato ne smije smatrati kaznom, ve
poukom.
Na taj nain, ovjek pri roenju dobija "paket" karme,
koji se esto naziva "zrela karma". Ali, on iz dana u
dan stvara i novu karmu koju, opet, svakim danom
plaa. To se naziva tekuom karmom ili karmom u
"gotovom novcu". Postoji i takozvana "obustavljena"
karma - uskladitena karma iz prolosti, koja eka
pogodnu priliku da se ostvari. To se dogaa uslijed
toga to neke stvari ne mogu biti isplaene u istom
ivotu. Stara doktrina ui kako svako ovjekovo
dobro djelo donekle ponitava uskladitenu lou
karmu. U zenu, poput ostalih budista, prihvaaju ova
gledita.
Neki budisti su zastupali gledite kako nije neophodno
teiti bilo prosvjetljenju, bilo osloboenju, ve je
dovoljno prekinuti stvaranje novih karmi. To,
meutim, ne povlai prekid djelovanja, ve ono
djelovanje koje e ponititi stare karme. To e se
postii budnom panjom da se ne podstaknu one vrste
udnji koje stvaraju nove karme. Ovo gledite nije
neuobiajeno u Indiji, a ak se nailazi na vjerovanje
kako, nakon to postignu osloboenje, mudraci
moraju ostati u inkarnaciji sve dok svi vei dugovi
karme ne budu isplaeni.
Ke-T'eng - Rijei koje doslovno znae "loza i iblje
koje se prepliu". Odnose se na prirodu koana, koji su,

tako rei, ometajui problemi i, prema miljenju nekih

uitelja zena, ne trebaju se uvoditi u djelatnost zena,
budui od njih nemanikakve koristi.
Kegon kola - Vidi Huayen
Kensho-godo - Neposredno gledanje u vlastitu
prirodu i uvianje kako je ona ista kao konana priroda
svemira. Ovo vjerovanje su zastupali sljedbenici
Rinzaia, ali ga je soto sekta ignorirala. Ono je,
meutim, drevni Daijozenov cilj, a njegovo ostvarenje
se smatra pravim satorijem. U takvom satoriju postoje
stupnjevi, tj. razlike, kako u pogledu jasnoe, tako i u
pogledu dubine, no on ipak mora imati utisak cjeline.
Kina, budistike sekte u njoj - U Kini se razvilo deset
kola budizma.
To su:
theravada
(hinayana)

kole

Ove kole nisu dugo postojale.

abidarmakosha
satyasidi
vinaya

Madjamika - Razvio je i potpunio Chi sang (549.-623.)

Yogachara - Razvili su je
njegov uenik Kueji (632.-682.)

Hsuan-cang

mahayana kole
* kola meditacije (an)
* kola mistiken - razvio je Subhakarasinha
kineske kole
* hua-yen
* tien-tai
* ista zemlja
Kina, zen u njoj - Smatra se da je zen postao naroita
vrsta kineskog budizma zato to je odgovarao kineskoj
svijesti, koja se uvijek vie bavila stvarima kakve one
jesu, nego pekulacijom o tome kako su one moda
razliite nego to izgledaju, ili kako se mogu uiniti
razliitima. U zen meditaciji se ne smatra kako e ta
djelatnost iznijeti na svjetlost neto o objektu to ranije
nije bilo vieno, ve da se, u kontaktu s njime kao
cjelinom, javi neposredno razotkrivanje. To je srodno
ulnom iskustvu u kojem je crveno - crveno, a zeleno zeleno, s tom razlikom to je sredite panje ovdje
pomaknuto s objekta na subjekt, pa se u ovim
okolnostima sagledava i otkriva vlastita
"samopriroda". Kao to je crveno - crveno, tako je ja ja, i kao to se crvena boja gubi ako se pomijea s
drugim bojama, tako se gubi i uvid u vlastitu prirodu
kada je pomute strast i udnja.
Budha je bio dovoljno veliki da podjednako shvati
principe indijskog pogleda, s njegovom kreativnom
logikom (kako spekulativnom, tako i praktinom), kao
i kineskog pogleda, s njegovom izravnou i
neposrednou. Stoga je mogao prevladati ili

transcendirati predrasudu koja izvjesne ovjekove

sposobnosti cijeni i priznaje, a druge ostavlja u mraku
(kao to dijete u "matematikom" periodu kolovanja
jo nije svjesno povijesnih znanosti). Jedan ovakav
sluaj se javio kada je Budha zamolio uenike koji su
stajali da mu kau to osjeaju. Uenici su opisivali
zemlju, pijesak itd., i bili su iznenaeni kada je Budha
uzviknuo: "to! A zar niste osjetili stopalao?"
Razvijajui dalje ovaj sistem, uvidjet emo kako u
svakom doivljaju trebamo biti sposobni razumjeti
svoju bitnu prirodu, ne kao jedan objekat meu drugim
objektima, niti kao jedan subjekt meu objektima, ve
prirodu onakvu kakva ona jeste. Kao to je crveno crveno i otkriva se kao takvo, bez ikakve usporedbe s
bilo ime, tako sam i ja - ja u mojoj vlastitoj
samoprirodi. Spomenuta pria u vezi sa stopalima
moe se usporediti s priom o cvijetu koji je
Mahakashyapu doveo do prosvjetljenja. (Vidi pod
Zen.)
Kyogen Chickan - Isanov uenik, poznat kao autor
koana Slomljeni crijep. Ovaj koan je nastao kada je
jednom Kyogen radio s vilama u vrtu. Bio je ve due
vrijeme zbunjen temom o prosvjetljenju, kad njegove
vile iznenada udarie u nekakav slomljeni crijep,
tvorei snaan zvuk. On je odjednom doivio satori.
Nikome nije poznato kakva asocijacija je dovela do
toga. Zen uitelji bi vjerojatno rekli kako taj novi
doivljaj nije posljedica nikakve asocijacije ideja, niti
oivljenog prethodnog iskustva, ve prekida tekue ili

uobiajene svjesnosti koja svojim mislima i udnjama

zaklanja savreno prirodnu i, u izvjesnom smislu,
obinu injenicu o naem vlastitom biu. Ovo je,
takoer, u skladu sa shvaanjem prosvjetljenja kao
prenatalne "prvobitne smirenosti", koje se javilo u
ikyo koli.
Povijest zena biljei da je Kyogen, u jednom
razgovoru s uiteljem Kyozanom, istupio s
razlikovanjem izmeu tathagata zena (na japanskom
nyorai) i patrijarhalnog zena (soshi), gdje je satori bio
poistovijeen s ovim posljednjim, a tathagata zen
opisan kao uenje iz Lankavatara sutre.
Kleshe, njih pet -Niz od pet ljudskih nesrea ili izvora
nesree, koji je dat u Patanjalijevoj yogi i koji se esto
spominje u literaturi zena. To su: (1) neznanje, (2)
egoizam, (3) sklonost, (4) odbojnost i (5) posesivnost.
U toku njihovog prevazilaenja najprije se naputa
posesivnost, zatim odbojnosti, potom sklonosti,
poslije njih egoizam i, napokon, neznanje.
Koan, njegov karakter - Problem ili vjeba za
nadintelektualnu svijest, koju daje uitelj zena i kojaje
takve prirode da kri logike postulate. Kad ovjek
ima pred sobom koan, to je kao kad da je pred njega
stavljeno platno s mnogobrojnim, raznovrsnim i
nasumice spojenim znakovima, za koje pita: "to ovo
znai?" Kako u prirodi nita nije sluajno, kako se u
prirodi sluajevi ne javljaju sluajno, ili kako sluaj
nije sluaj, ali nije ni unutar moi razumijevanja

obine ljudske svijesti, rjeenje zadatka se mora

postii pomou i intuicije.
Svako razmiljanje podsjea na slaganje cigli - ono je
dodavanje neega na postojee i u svijesti vieno
zdanje spoznavanja. Ako bi vam netko rekao da
izgradite tavan ispod podruma, vi ne biste znali kako to
uiniti. Ali, ako bi vam to rekao Svevinji graditelj
svemira ili va uitelj zena - to bi bilo slino ako u
svog uitelja gledate s istinskim zen povjerenjem - vi
ete se truditi i u tom trudu biti uporni, sve dok
iznenada taj problem ne rijeite.
To je prirodni put. Ona primitivna vrsta kod koje se
prvi put razvilo oko, vremenom je jedno osjetljivije
mjesto na koi pretvorila u vizualni organ
pokuavajui vidjeti, iako prije toga nije znala to je
vienje, niti je znala to initi. Ono to se nalazilo iza
tih pokuaja bila je volja za ivotom, pa i mi isto tako
moemo rei kako ivot tee dalje iako je svijest
zbunjena koanom. U sluaju uenika zena, taj ivot
tee voljno: njegov ivot je njegova volja, a njegova
volja je njegovo vjerovanje u zen; zato se on ne
predaje.
U jednom eksperimentu s majmunom i ogledalom bili
su nazoni slijedei elementi: pitomi majmun,
ljubimac i vlasnitvo jedne gospoe; dugaak, tanak
lanac koji je jednim svojim krajem bio opasan oko
majmunovog struka i visoko, pokretno ogledalo.
Majmun je bio privezan blizu ogledala, a gospoa ga je
sa svojim muem promatrala. Kad je majmun ugledao
svoj lik, pokuao ga je dohvatiti, ali bio je sprijeen u

tome, jer se ovaj nekoliko puta, sve bre, gubio nekud

iza ogledala. Nanovo frustrirani majmun prie blie
ogledalu i obuhvati ga rukom, nastojei dodirnuti
"onog drugog majmuna", koji se jo mogao vidjeti na
prednjoj strani ogledala. Doivjevi u tome neuspjeh,
majmun se uskoro predao, ne pokazujui za tu stvar
daljnje zanimanje. Razlika izmeu majmuna i uenika
zena je u tome to se ovaj drugi ne predaje. On e
otkriti ogledalo, u ovom sluaju neogledalo (vidi pod
Ogledalo).
Sada je jasno zato ba uitelj mora zadati problem.
Taj problem mora potjecati iz dubine uiteljeve
svijesti, koja je za uenika nad-svijest, ili ne-um,
budui nema prirodu obine svijesti ili je, ak, moda
budasvijest. Uitelj zena ne planira i ne smilja koan.
On do njega dolazi spontano, jer se u vrijeme izricanja
koana nalazi u svojoj buda-prirodi, i koan izvire
upravo iz nje. To vrlo slii na seansu kod psihijatra:
pacijent mora trenutno odgovoriti na niz pitanja, bez
ikakvog razmiljanja i oklijevanja, jer samo takvi
odgovori mogu posluiti lijeniku za postavljanje
uspjene dijagnoze. Jedina razlika je u tome to
pacijentovi odgovori dolaze iz njegove podsvijesti,
dok uiteljev koan potie iz njegove nadsvijesti
(supersvijesti).
To je razlog (koji se esto predvidi) zato se koani zen
uitelja neprestalno skupljaju, upotrebljavaju i
propisuju u zen samostanima, esto kao jedan
odreeni niz ili sustav poduke. Zar iz istog razloga
glazbenici ne sviraju iste klasine komade nebrojeno

mnogo puta, na bi li oni i publika bolje upoznali

ljepotu skladbe koja je prvobitno bila poznata samo
njenom autoru?
U jednom sekundarnom smislu, koan je neka vrsta
testa ispitivaeve prosvijetljenosti, budui on moe,
ali ne mora uvijek, "prenositi" i na neki nain pokazati
kako je koan imao stvarno neposredno djelovanje.
Koan, njegovi primjeri - Koane su obino postavljali
uitelji zena na kraju kratkog dijaloga s uenicima ili
sugovornicima, ili su to naprosto bili njihovi odgovori
na neko pitanje. Navest emo nekoliko njihovih
klasinih primjera:
Pitanje: "Tko je Budha?"
Odgovor: "Tri mjerice lana."
P.: "Kakvo znaenje ima Budhin dolazak sa zapada?"
O.: "Kiparisovo drvo u dvoritu."
P.: "Ima li pas buda prirodu?"
O.: "Nita (wu)."
P.: "Kakvog je oblika prostor?"
O.: "Tvoj stari uitelj lei pod tvojim nogama."
P.: "to je Budha?"
O.: "Maka se penje na stup."
Ponekad je uitelj taj koji postavlja pitanja. Na
primjer:
"Tko se to odaziva na ime Budha?"
"Kakav je glas jedne ruke?"

"ovjek, drei se zubima, visi iznad ponora. Netko ga

pita zato je Bodhidharma doao u Kinu. Ako ne
odgovori, past e. Ako odgovori, past e. to treba
uiniti?"
"Jedan bik izlazi iz ograde na rubu jednog ponora.
Prolaze rogovi, glava i kopita. Zato i njegov rep ne
moe proi?"
Koan, odgovori na njega - Hakuin je razvrstao
razliite tipove odgovora na standardne koane, tako da
imamo: (l) hosshin, odgovor ponavljanjem uiteljevih
rijei, pokreta, postupaka ili, ak, njegove utnje, na
nain koji pokazuje njegovo razumijevanje; (2) kikan,
odgovor nekim postupkom ili uporabom nekog
predmeta koji se nalazi pri ruci; (3) gonsen, odgovor
kratkim govorom koji se odnosi na neto konkretno,
ali koji je lien bilo kakvih misli i apstrakcija; (4)
nento, prividno potpuno nepovezan odgovor kojeg je
teko shvatiti; (5) goi, odgovor u vezi s pet relacija i
nerelacija apsolutnog i relativnog. Postoje i druge
vrste odgovora, koje uglavnom daju napredniji
uenici.
Koan, razgovor - Na zvuk uiteljevog zvona, uenik
koji je na redu ustaje, dva puta udara u zvonce kako bi
najavio dolazak, naputa salu za meditaciju i odlazi u
uiteljevu sobu. Pri dolasku i odlasku pozdravlja
uitelja s tri naklona. Uitelj mu zadaje koan, poslije
ega moe uslijediti vrlo buran razgovor. Posjet se
zavrava tak kada uitelj udari u zvonce kraj sebe.
Kada uenik, nakon razmiljanja o svom koanu,

stekne izvjestan uvid, on u narednom meditativnom

razdoblju ponovo odlazi uitelju. U meuvremenu,
sadraj njihovog razgovora mora ostati stroga tajna.
Koan, rije - Na kineskom se "koan" kae kung-an.
Najprije se mnogo upotrebljavao izraz hua-tou, koji
znai "svrha" ili "cilj" reenice ili one rijei u jednom
pitanju koja odreuje cilj tog pitanja (npr. pitanje
"Tko?"). Najviu hua-tou (svrhu) ima rije "wu", koju
je, kao svoj odgovor, izrekao Joshu kada ga je netko
upitao ima li pas budinsku prirodu. "wu" moe biti
iskaz, ali i pitanje (ma koliko nejasno) upueno
ueniku. Na primjer: "to je nita (wu)?" "Ono nije
nikakvo to." "Pa, to je onda?", i tako tee dalje
meditacija o wu, sve dok se u momentu prosvjetljenja
ne izgube i pojam pitanja i pojam odgovora. Koani
koje uitelji zena upotrebljavaju su mnogobrojni
(spominje se 1700 koana) i raznovrsni. Neki uitelji ih
svrstavaju u pet ili vie grupa. Mada postoje mnogi
koani, mogue je postii satori i rjeenjem jednog
jedinog.
Rije kung-an se prvobitno odnosila na dokument
neke javne transakcije, a u zenu je usvojena kao
znaenje predmeta koji je na dnevnom redu neke
javne rasprave.
Kobo Daishi ili Kuka - Osniva shingon sekte u
Japanu.
Kufu - Prirodnost tjelesnog djelovanja, koja se javlja

kad svijest doputa potpunu harmoniju tjelesnih

koordinacija ne usredotoujui se niti na jedan
pojedini dio tijela. (Vidi pod Umjetnosti zena). Ona ne
iskljuuje tjelesnu vjebu, budui je ova poeljna radi
ispravnog i proporcionalnog razvijanja svih miia i
ivaca povezanih za neku datu formu vjetine.
Misao na sebe i vlastiti motiv prilikom izvoenja neke
akcije esto stoje na putu njenog savrenstva. To vai
za vjetinu maevanja, rukovanje lukom i strijelom i,
doista, za sve vjetine. To isto tako vai za meditaciju i
literarne porive; jedan pisac i predava je jednom
rekao kako se esto, za vrijeme svog pisanja ili govora
(ili poslije njih), udi i pita da li je to zbilja on sam koji
to ini ili koji je to uinio. On je bez sumnje, stvarao
svoja najbolja djela kada nije razmiljao o sebi, ali se
takoer mora naglasiti da je imao dosta iskustva.
Voljno odlaenje u stanje bezlinosti predstavlja dio
zena. Razumije se, ono sopstvo koje se ovdje uklanja
je slika koju je o sebi izgradila neka linost, a ne ista
svijest o sopstvu. (Vidi pod Sopstvo.)
Kumarajiva - Indijski budist koji je 401. god. n.e.
otiao u Kinu i tamo osnovao kolu srednje doktrine.
Preveo je mnoge budistike tekstove na kineski i uz
pomo nekih osam stotina uenika, koje je organizirao
u prevodilaki ured, za njih nainio komentare i
objanjenja. Oko njega su se okupljale tisue uenjaka
sa svih strana Kine. Podravao je i razjasnio uenje o
praznini.
Kundokuho - Japanski nain itanja kineskog pisma.

K'ung - Shunyata ili praznina.

Kwac - Na kineskom "hei". Besmislena rije koju je
Rinzai esto upotrijebljavao kao uzvik unutar neke
reenice ili zasebno. Na primjer: jednom Rinzai upita
svog uenika da li udarac tapom ili uzvikivanje rijei
"kwac" prenosi i budi vie istine. Kad je uenik
odgovorio "Niti jedno niti drugo" i na dalje
navaljivanje uzviknuo "Kwac!", Rinzai ga je udario
tapom. Po naem miljenju, ovo je uenika bez
sumnje naprosto izbacilo iz "kolosjeka" obine
svijesti, budui se on oito kretao tim putem.
Rinzai je upotrebljavao etiri stupnja snage uzvika.
Meutim, naine uzvika on nije opisivao kao
stupnjeve, ve: (1) kao Vajrin sveti ma koji sijee
lanac misli; (2) kao lava zlatnog krzna koji e uplaiti
obmanute; (3) kao zvuk frule ili upljeg tapa, kako bi
se duboko provjerilo ispitivaevo razumijevanje i (4)
uzvik poput neke vrste treska ili praska, koji izaziva
buenje u stvarnost. Uporaba ovakvog naina potie
od Basoa. Prema jednoj prii, od ovakvog Basovog
zvuka, jedan od njegovih uenika, po imenu Hyakujo,
bio je tri dana nagluh.
Ponekad je Rinzai pribjegavao nasilju bez uporabe
tapa. Jednom, kad ga je neki uenik zapitao za
fundamentalni princip budizma, ustao je i opalio
ovome pljusku. Neki drugi uenik podsjeti udarenog
kako se poslije toga treba pokloniti uitelju. inei to,
udareni je uenik iznenada uvidio bitnu istinu.
Rinzaiev uenik Rahuko, zabiljeeno je, vie je volio
uptrebljavati tap nego dlan.

L
Lankavatara sutra - Sveta knjiga koja se nala u Kini
ve oko 1. stoljea n.e. Naroito ju je isticao
Bodhidharma, zbog toga to je tako snano
prezentirala bitne principe zena i prirodu Budhinog
prosvjetljenja. Prvi njen prijevod na kineski nainjen
je oko 140. godine n.e. Kasnije su se pojavila dva laka
prijevoda.
Lankavatara sutra ima tu osobitost to predstavlja
skup nesistematiziranih zabiljeki, punih rasprava o
"sutini svijesti". Meutim, njena popularnost nije
potrajala, budui je bila suvie "indijska" za kinesku
svijest, koja je prije sklona da bude praktina, nego
filozofska, ak i kada je rije o traganju za nevidljivim
i nepoznatim.
Lao Tsu - Autor uvene Tao Te Ching (Knjige
promjena, vidi) i kao takav priznati osniva taoizma.
etvrto stoljee se openito uzima za razdoblje
njegovog ivota. Prema knjizi Povijesne biljeke
(Shih Chi), Lao Tsu je radio kao uvar dokumenata ili
arhive drave Chau. Pria se da je kod njega doao
Konfucije, veliki uitelj drutvenog poretka i
dunosti, da bi s njime porazgovarao o ritualima i
zamolio ga za savjet. Lao Tsu mu je rekao da sve te
stvari ne doprinose stvarnoj vrijednosti bilo kojeg
ovjeka. Kasnije je Konfucije svojim uenicima rekao
kako on sam inae razumije prirodu i koristi veine
stvari, ali mu je teko razumjeti Lao Tsua isto koliko i

zmaja koji na oblacima i uz pomo vjetra odlazi na

nebo. Konano je Lao Tsu odluio napustiti dravu, a
slubenik u graninoj postaji zamolio ga je da ipak ne
ode prije nego to napie knjigu. Tako je Lao Tsu
izdiktirao Tao Te Ching, malu knjigu od svega pet
tisua pisanih znakova.
Lavlji koan - Poznati koan. Yakusen upita Ungana da
li se ikada igrao s lavom. Kad dobije potvrdan
odgovor, on upita: "Koliko?" Ungan odgovori:"est."
Tada Yakusen kae da se i on igrao s lavom, ali samo
jednom. Na to e Ungan: "Jedan je est i est je jedan."
Ovo je dobar problem, jer ma koliko ovjek dugo i
plodno razmiljao o njemu, na kraju e ipak ostati
zbunjen. U svakom objanjenju on bi trebao nai
pukotinu. Ali, ako ustraje, javit e se nova svjetlost,
ak moda i doivljaj satorija, jer iako njegova svijest
doivljava neuspjeh (fundamentalno i zbog same
svoje prirode), njegova volja i dalje traje, i u ovjeku
e nii neka novina koja e mu otkriti aspekt ivota
kojeg ranije nije bio svjestan. Taj novi aspekt prua
smirenost i radost.
U ovim i drugim priama moe se uvidjeti razumljiva
analogija. Iz neadekvatnih osjeta javljaju se emocije;
iz neadekvatnih emocija proizlazi mentalitet; iz
neadekvatnosti mentaliteta proistiu etiki impulsi; i kae religija - iz neadekvatnosti ljudske ljubavi moe
proizai vizija boanske ljubavi. Na taj nain, koan je
prirodan, ali moe li ga ovjek praktino primijeniti,
to, izgleda, zavisi od ovjekove sposobnosti, a jo vie

od njegove upornosti i istrajnosti. Vrlo esto je neka

osoba neprikladna za odreeni koan. Moda je iz tog
razloga mnogim ljudima potrebno mnogo koana, kako
bi razvili svoju upornost i istrajnost. Inae bi bio
dovoljan samo jedan.
Lin Chi - Takoer I Hsuan, a na japanskom Rinzai
(umro 867. g.). Osniva sekte lin chi ili rinzai. Poznat
po tome to je tokom nastave strogo kritizirao, vikao,
pa i tukao uenike. Meutim, tumai se, to zasigurno
nisu bili njegovi emocionalni izljevi, ve razraene
svojevrsne "pedagoke" metode.
Lin Chi je imao etverostruki sistem uklanjanja
uenikovih vezanosti za subjekte i objekte. Prvi dio tog
procesa sastojao se u uklanjanju subjekta i zadravanju
objekta; potom se uklanjao objekt, a zadravao
subjekt; onda se uklanjao i subjekt i objekt. Da bi ovo
ilustrirao, prilikom jednog razgovora s Chih Ijem,
izrekao je etiri slijedea stava:
(1) "U toplom danu polja su pokrivena cvijeem; bijela
kosa malog djeteta oputena je poput svile." Ovdje
nema nikakvog subjekta.
(2) "Sada kada se kraljevska zapovijed iri zemljom,
zapovjednik, osloboen bojnog dima, odlazi na put."
Ovdje nema nikakvog objekta.
(3) "Usamljenost je potpuna kada su svi vidovi openja
presjeeni." Ovdje nema niti subjekta niti objekta.
(4) "Dok se kralj penje na svoje skupocjeno prijestolje,
stari seljaci pjevaju svoju pjesmu." Ovdje su prisutni u
subjekt i objekt.
Ova etiri stava preveo je Lu Kuan u svojim an i zen
uenjima, u drugoj knjizi. Oni nam pruaju klju za

kinesku svijest i njenu sklonost stvarima i slici prije

nego rijeima, tako da ak i kada se upotrebljavaju
rijei, sam iskaz je slika.
Lin chi, sekta zena - Na japanskom - rinzai. U Kini ju
je osnovao I Hsuan, uenik Lin Chija.
Logika - Djelatnost zena ne operira logikom, ve
opaanjem, od kojeg u krajnjoj liniji i zavisi
cjelokupna logika. Na kraju, velika premisa u jednom
loginom zakljuku mora biti osnovana na jednom
"ako". Jer, kad na primjer kaemo: "Svi ljudi imaju
pamet; gospodin Jones je ovjek, dakle, on mora imati
pamet", kako mi znamo da svi ljudi imaju pamet? Mi
nismo ispitali svakog ovjeka. Zatim: "Sunce izlazi
svakog dana; dakle, ono e i sutra izai." Ali, kako
netko moe znati da sunce izlazi svakog dana? Niti
jedan ovjek nije doivio svaki dan. Moda bi trebalo
skromnije rei: "Ako svi ljudi imaju pamet, to je
injenica u svima nama poznatim primjerima, onda,
budui je Jones takoer ovjek, on mora imati pamet."
U zenu, pak, nee prihvatiti takvo nezasnovano
znanje, naroito u istraivakoj djelatnosti kakva je
tenja za spoznajom samoprirode. Sve mora biti
otkriveno neposrednom metodom. Zato je uitelj na
pitanje "Gdje je praznina?" odgovorio: "Ona je ista
kao kada Perzijanac proba crveni papar."
Loyang - Glavni grad na utoj rijeci (Hoang Ho), u
sjevernoj Kini. Veliki centar budistikog prouavanja
i djelatnosti, u koji su dolazili mnogi sveenici iz

Indije i donosili brojne rukopise. Tako je bilo kada je

tamo stigao Bodhidharma, nakon svog neplodnog
razgovora s carem.. Budui nije bio dobrodoao zbog
isticanja vanosti traganja za budinskom svijesti,
Bodhidharma se odande uputio u hram Shorin, na
planini Su.
Lotosova kola - Vidi pod Tendai i Sadarmapundarika.

M
Matsu (umro 788. G.) - Takoer zvan Tao I, Ma Chu i
Baso. Veliki napredak zena nakon Hui Nenga
uglavnom je zasluga ovog briljantnog uitelja koji je
vodio brigu o najmanje osamdeset drugih majstora
zena. On je praotac metode pomou koana, koja se
razvila u devetom stoljeu. Njegov duhovni nasljednik
bio je Nan Chuan, iji je pak uitelj bio Hui Nengov
uenik. I prvi osniva enskih manastira, takoer je bio
Ma Tsuov uenik.
Mahayana budizam - Pokret zena se obino promatra
kao dio mahajanskog budizma, koji se pojavio kao
reformatorski pokret u vrijeme drugog budistikog
sabora, oko 383. p.n.e. Na prvom saboru, koji je
odran ubrzo nakon Budhine smrti (oko 483. p.n.e.),
napravljena je i prihvaena jedna zbirka svetih knjiga,
pri emu je Ananda bio glavni propovjednik uenja
(dharma), a Upali glavni memorizator propovijedi o
ponaanju, disciplini i sveenikim pravilima
(vinaya). Drugi sabor (oko 383. p.n.e.) sazvan je radi
uklanjanja nekih nedozvoljenih djelatnosti. Meutim,
jedna suparnika grupa od deset tisua lanova, zvana
Mahasanghike, istovremeno je odrala svoj sastanak
kako bi se suprotstavila ortodoksnim poglavarima ije
se uenje prozvalo theravada (doktrina poglavara ).
Na treem saboru, koji je odran 240. p.n.e., dodana je
trea zbirka svetih knjiga i komentara, uglavnom
metafizikog i psiholokog sadraja, tako da su sada
postojala tri njihova "koa" (pitaka):

Dharma (zakon ili uenja), Vinaja (ponaanje) i

Abidhama. Zbirka do tri koa sadri 65.000 knjiga, od
kojih je oko 7.000 do desetog stoljea prevedeno na
kineski.
U meuvremenu, onaj drugi pokret je ojaao, tako da
je oko 70. godine n.e. u potpunosti formirana doktrina
mahayane (velikog puta), s komentarima u vezi tri
"koa" i drugim dodacima i uz uporabu sanskrtskog
jezika umjesto pali jezika, koji se upotrebljavao prije
toga.
Iz jedne od dviju nastalih struja mahayane razvila se
yogachara kola, koju je osnovao Asanga (410.- 500.
n.e.) uz pomo svoga brata Vasuhandua. Ova kola je
prozvana idealistikom zbog njene doktrine o svijesti
(manas), koja je, kao koordinator ula sa svojom
podsvjesnom ili nesvjesnom riznicom (alaya), izvor
svih stvari i spoznaje. Ona je izvor prirode ili karaktera
svih stvari (takvosti, tathata), neka vrsta njihovog
noumenona, tako da se odbacuje shvaanje o bilo
kakvoj njihovoj stvarnosti. Ovo uenje isto tako
odbacuje koncepciju o praznini (shunyatta). Utjecaj
mahayana kole osjetio se u Kini kada je u nju doao
Paramartha i preveo glavne svete knjige na kineski. Iz
tog dijela nastala je shen lun kola, koja se pretvorila u
ta hsjang kolu, kada ju je osnovao Hsuan Tsang.
Druga glavna kola mahayane, zvana kola srednje
doktrine (madhyamika), i koju je osnovao Nagarjuna
(100.- 200. n.e.), podravala je shvaanje o praznini.
Ona povlai razliku izmeu relativno ili pojavno
stvarnog, koji stvara uzronost, i nezavisnog realiteta.

Pri tome je samo praznina zaista stvarna, to jest

nezavisno stvarna, to povlai osam negacija ili
poricanja - stvaranja, propadanja, unitavanja,
trajanja, jedinstva, raznolikosti dolaenja i odlaenja.
Izmeu svakog od ovih parova mora postojati sredina
bez ekstrema, koja je na taj nain apsolutna sredina.
Ona se oznaava kao praznina ili nirvana (nitavilo).
Dok praznina isprva izgleda kao negacija krajnosti,
kasnije, u dubljoj meditaciji, ona se sagledava kao
priroda svega. Spomenute krajnosti i uope sve
dharme, "odbijaju" se od nje i prikrivaju istinsku
stvarnost. Ovo uenje je u Kinu prenio Kumarajiva, a
razvio ga Chi Tsang. Tek nakon Ashvaghoshe (oko
100. god. n.e.) poelo se koristiti ime mahayana.
Upravo iz ovih izvora nastala su uenja koja su cijenili
rani sljedbenici ana iz Kine. Kineske kole koje su
naglaavale znaaj meditacije (dhjana na
sanskritskom, 'an na kineskom i zen na japanskom)
spojile su svoje ciljeve i shvaanja s ciljevima i
shvaanjima taoa. Iz tog spajanja proizalo je znaenje
'ana, i kasnije zena, kao one vrste meditacije koja je
naroito usmjerena na tao, na budasvijest ili na budinu
prirodu.
Mahakashyapa - Jedan od neposrednih Budhinih
uenika, koji je od uitelja prvi primio neizgovoreno
saznanje, kakvo se predaje i prima samo na zen nain.
Mahaprajna paramita sutra - Sveta knjiga koja se
vrlo ozbiljno bavi prazninom, formom, osjetom,

percepcijom itd., i koja je vrlo znaajna za zen

meditaciju. Puna je onih paradoksa koji vode do
slobode od ogranienih shvaanja i na taj nain pomae
ueniku da "dostigne drugu obalu". Njen sredinji
(hridaya) dio zavrava se trijumfalnim iskazom: "Gate,
gate, paragate, parasangate, bodhi, svaha." U
Budistikoj bibliji Dwighta Goddarda ovo je slobodno
prevedeno na slijedei nain:"Otiao je, otiao, do one
druge obale! O, prajnaparamita! Kako li je ona
malena!" Rije "gate" odnosi se na nekoga tko je otiao,
"para"znai drugi ili preko. Prefiks "san", koji je dodan
rijei "gate", oznaava ujedinjenje. Od tuda: Otiao je
sjediniti se s onim preko." Bodhi (mudrost ili savreno
znanje) uzeto je ovdje kao prajnaparamita. Svaha je
rije koja se upotrebljava na kraju nekog prijedloga neto nalik na "Neka tako bude", "Amen" ili "Om".
Stizanje "na drugu obalu" je metafora kojom je Budha
oznaavao postignue prosvjetljenja ili nirvane.
Maya - Staro hinduistiko i, naroito, vedantsko
uenje o stvaranju svih pojavnih stvari, kako duhovne,
tako i tjelesne prirode, iz neznanja (avija). Ovakvo
stvaranje je zapravo proces (1) prikrivanja (avarana)
stvarnosti, a potom (2) izgradnje na osnovi tog
prikrivanja pomou projekcije (vikshepa). Njen
proizvod - cjelokupan svijet tijela i duha - nazvan je
"mayom". Rije "maya" se esto prijevodi kao
"obmana". Striktno reeno modernom terminologijom,
blisko je povezana sa pojmom relativiteta ili relativne
istine, koja nikada nije potpuna. (Vidi pod Stvaranje).

Majmun, est - Netko jednom upita Chung Huengena

kako valja gledati u vlastitu samoprirodu. Zamislite,
ree on, kavez sa est prozora, a u kavezu jednog
majmuna. Netko pozove na jedan prozor: "Hej,
majmune!" I on odgovori. Netko drugi pozove na drugi
prozor, i on opet odgovori. I tako dalje.
Mayoi - Stanje sumnje i neizvjesnosti koje je suprotno
satoriju. Ponekad se prevodi kao razlikovanje,
shvaeno u smislu usporeivanja stvari obzirom na
njihove slinosti i razlike, a ne u vedantskom smislu
razlikovanja istinskog sopstva od svih pogrenih slika
sebe ili shvaanja vlastite linosti. Rije "mayoi" znai
i stajati na raskriju i biti obuzet sumnjom (na sanskritu
vikalpa) u izbor puta. To je posljedica oslanjanja na
"deset tisua stvari" (kineski nain aludiranja na svijet
razliitih objekata) prilikom traenja spoznaje. U
prijenosu panje s deset tisua stvari na samo ogledalo,
inzistira Hui Neng, apsolutno nema nikakvih
stupnjeva. Taj prijelaz mora biti nagao.
Makyo - Ekstra senzorne percepcije koje se ponekad
mogu javiti u ranim stanjima meditacije. Budui su u
najboljem sluaju samo rijetke pojave, u zenu ih ne
ohrabruju.
Meditacija - Iako se zen na Zapadu ponekad opisuje
kao "meditativna kola budizma", on u svojoj
sadanjoj formi nije striktno budistiki, i zasigurno
nije pasivna meditacija, kako se to esto smatra.
Uzgred, niti hinduistika meditacija koju propisuju

Patanjalijeve joga sutre nije pasivna. I na Istoku i na

Zapadu dosta je takozvane meditacije koja nije nita
drugo do koncentracija svijesti na neki pojam ili
objekat. Zato je neophodno naglasiti kako je zen
meditacija vrlo naporan zadatak svijesti, svejedno ra
di li se o privremenoj meditativnoj djelatnosti ili
povre-menoj aktivnosti, ili, pak, o stalnoj pratnji svih
drugih umnih i fizikih napora.
Ove primjedbe se odnose kako na soto, tako i na rinzai
kolu zena. kole se meusobno razlikuju po tome to
soto tei mirnom promatranju vlastite svijesti, mirnoj
refleksiji,
ili mirnoi nemisli, dok rinzai zadaje
uenikovoj svijesti neki teak problem, obino koan,
koji povlai poletan i estok tretman, a ak i zvuni
prepad ili udarac koji svjesni proces miljenja mogu
izbaciti iz ravnotee.
Meutim, refleksija ili meditacija niti u jednom
sluaju nije potiskivanje misli ili injeninih spoznaja.
To je prije jedan potpuni odgovor na njih, i na taj nain
otkrie svjesnih ogranienja koje prati volja za
ivotom ili dostizanjem transcendentnog - ne uz
pomo misli o njemu, ve stremljenjem prema njemu.
Zbog toga se pojavilo shvaanje kako je to zapravo
jedan "skok u tmini", ili u tamu.
Meditacija, dvije njezine forme - U zen djelatnosti
jasno se razlikuju dva meditativna oblika. Jedan se
moe nazvati vanjski hod, drugi unutarnji hod. I jedan
i drugi su hod navie, utoliko to oba tee pradjni,
budinoj svijesti, koja obuhvaa principe nesvijesti,
nitavila i takvosti. U cjelini uzevi, unutarnji hod je

omiljena metoda rinzai kole, koje tee ostvarenju

vlastite budine svijesti, dok je vanjski hod omiljena
metoda sotoa.
Ova razlika biti e jasnija ako se spomene drugi dio
koana o maki i drvetu. (Vidi pod Koan, primjeri.) U
toj prii, na ispitivaevo pitanje "to je Budha?",
uitelj odgovara: "Maka se penje na drvo." Sluatelj
poeli dalje objanjenje, ali uitelj samo kae: "Idi
pitaj drvo." Pouka je da sve ima budinu prirodu i u
svemu je treba i traiti.
Razumije se, bilo bi potpuno neprikladno zen duhu
protumaiti ovaj koan kao nekakvu parabolu,
alegoriju ili, ak, odgovor na glupo pitanje. U principu
nam sve stvari govore to jesu. Kako sve stvari imaju
budinu prirodu, svaka slika u svijesti i svaki predmet u
svijetu mogu se uporabiti kako bi se ona pronala.
Meu njima su i maka i drvo, koji bi za obinu osobu
bili vrlo upeatljivi. Ukoliko meditacija o njima istraje
na neprihvaanju osobne slike o njima kao njihove
istinske prirode, ne umanjujui upeatljivost u svijesti
koju izaziva njihova prepoznatljivost i "obinost".
Ona e se sigurno okonati opaajem njihovog
istinskog identiteta, pa i budine prirode.
Ovdje se oito moe primijeniti i metoda meditacije
koji je odredio Patanjali - u kojem najprije postoji
koncentracija na neto sve dok ono nije vrlo jasno, a
obzirom na kvalitetu, svjesna panja je najvea.
Drugo, postoji tok svjesnog naprezanja, a da se ta
kvaliteta ne smanjuje, dok kulminacija nastaje kad
svjesno vienje te stvari (usporedba; razlike i
slinosti) nestaje. Trei dio ovog procesa Patanjali je
nazvao samadhi.

Princip mondoa o maki i drvetu lako je vidjeti u

mnogim drugim reenicama kojima su uitelji zena
usmjeravali meditacije svojih uenika. Nekoliko
takvih reenica bile su slijedee:
"Bijela krava lei kraj hladnog potoka na otvorenom
polju."
"uje li ubor planinskog potoka? To je put do zena."
Ponekad su pisani poetini stihovi koji su imali ovakav
karakter.
Doista, moemo rei da poezija uope govori mnogo
vie od proze, zbog pauza i zastoja u misli koje stvara.
(Vidi takoer pod Zazen i Poezija.)
Mir - Smirenost (umirenost) uma koje se postie u
zenu nije odraz snage ili odvanosti. Izraziti primjer
takvog mira predstavljaju trenuci spaljivanja uvenog
japanskog generala u graanskim ratovima, Kaisena
Oshoa. Onje ostavio slijedei stih:
"Da bi se mirno sjedilo i meditiralo,
Nije potrebno mjesto kraj planinskog potoka;
Kad svijest u potpunosti bude utrnuta,
ak e i vatra hladiti i osvjeavati."
Misticizam - Opis zen prosvjetljenja kao neke vrste
misticizma u zenu ne bi prihvatili, poto se misticizam
obino shvaa kao vizija neke stvarnosti koja je s one
strane ulnog svijeta i svijesti.
Dodue, neki mistiari smatraju kako se njihova
prosvjetljenost ne sastoji u opaanju ili razumijevanju

neega izvan ili s one strane ovoga svijeta, ve u

opaanju i razumijevanju njegove istinske prirode; to
opaanje i razumijevanje su, razumljivo, potpuno
razliiti od njihovih ranijih pogrenih gledita i
shvaanja. U takvim sluajevima zen doivljaj bi se
mogao nazvati nekom vrstom misticizma. Doivljaj
zena treba se javljati prilikom gledanja i otvorenim i
zatvorenim oima, a za uitelja zena ovakav bi nain
gledanja trebao biti i jedini nain gledanja, uvijek i na
svakom mjestu. Takvo gledanje treba se postizati svim
ulima, a ne samo ulom vida.
Myoshinji - uveni rinzai samostan u Kyotou, bivem
glavnom gradu Japana.
Mokuho zen - Drugi naziv za mukushu (mirno
sjedenje u zazenu), koje rado primijenjuje soto sekta.
Mondo - Sistem pitanja i odgovora koji se razlikuje od
koana po tome to se odgovor zahtijeva odmah. Ovdje
nema onog procesa mune nementalne usredo
toenosti, kao kod koana. Zahtijeva se neposredan
odgovor, dat bez razmiljanja. Moe se zapaziti kako
je ovo jedan drugaiji nain naputanja misaonog
procesa uz zadravanje budnosti. Na primjer, neki
uitelj zena jednom iprui tap i kae: "Ne nazivajte
ovo tapom; ako to uinite, vi tvrdite. Niti poriite da je
ovo tap; ako to uinite, vi negirate. Bez afirmacije i
negacije, govorite, govorite!" Ako su odgovori
originalni, oni mogu biti vrlo bogati novom spoznajom
i izazvati psiholoku katarzu.

Mu - Na kineskom - wu (vidi). Izraz negacije.

Mudrost i znanje - Rije znanje (djnana) ukljuuje
sve vrste spoznaje: o stvarima (objektima), o dui i
ivotu (subjektima) i o trascendentalnom, vrhovnom
ili boanskom. No, kako se ova rije uglavnom upo
trebljava za oznaavanje znanstvenog ili objektivnog
saznanja, religije ee upotrebljavaju izraz "mudrost"
kad govore o svojim meditacijama.
Mudrost, moe se rei, uzima u obzir ivot, pa tako
izlazi iz oblasti znanstvene spoznaje i ulazi u polje
etike. Stoga, kada se stvari spoznaju i vrednuju
obzirom na ivot, esto se upotrebljava rije mudrost
(budhi). Zato neki prevode rije "budhi" kao "via
inteligencija".
Iznad ovoga je "savrena mudrost" ili prajna, koja je u
zenu spoznaja budine svijesti (budhasvijesti). Tenja
za znanjem podrazumijeva udnju. ovjek se ne trudi
neemu stei veu spoznaju, ukoliko nije za to iz
nekog razloga zainteresiran. Zainteresiranost za ivot
je osnova ljubavi ili morala, kao i spoznaje koja je
mudrost. (Vidi takoer pod Prajna.)
Mudrost, vertikalna i horizontalna - "Vertikalan" je
onaj prodoran uvid koji vodi do spoznaje stvari kakva
ona jeste (tathata), i kao takav ide navie, do vieg
razumijevanja ili shvaanja. "Horizontalno"
spoznavanje neega je ono koje je potpuno, ljudi u
svom uenju i razumijevanju dostiu izvjestan nivo,
koji zatim proiruju i razvijaju. Nasuprot tome, cilj zen
meditacije ipak nije razvoj, ve prodiranje.

Mumonkan - Na kineskom Wu Men Kuan. Zbirka od

etrdeset osam kineskih koana koju je napravio
Mumon Ekaj, u trinaestom stoljeu.
Prijevod ovog izraza glasi: "Prolaz bez vrata."
Mushinjo - Izvjesne meditativne djelatnosti koje ne
vode do satorija. Naroito bombu zen, gedo zen i shojo
zen. Ovaj izraz se takoer koristi za oznaavanje
stanja samoizazvanog transa, koji moe trajati satima i
danima, ali koji se ne smije poistovjeivati sa
satorijem.

N
Nagarjuna - uveni indijski budistiki filozof iz
madjamika kole. (Vidi pod Mahayana.)
Nagla kola - Obrazac rinzai sekte zena, koja smatra
kako prosvjetljenje uvijek mora biti naglo, te se do
njega ne dolazi postupno. Ona ima u vidu naglost
Mahakashyapinog primanja uenja od Budhe.
U Japanu postoji 6000 rinzai hramova, a rinzai
tekstovi pokrivaju iroko polje kineskih tekstova i
prijevoda sa sanskritskog jezika. Rinzai zen se u Kini
takoer nazivao lin chi kolom. Ova kola
upotrebljava koane.
Pokret "nagle kole" uveliko je razvio Shen Hui,
neposredni Hui Nengov sljedbenik, nasuprot
"postupnoj koli" Shen Hsiua.
Nan-Ch'uan - Na japanskom Nansen (748. - 834.).
Ma Tsuov sljedbenik, naroito zapaen po svojim
izrekama o taou:
"Obina svijest je tao."
"Tao je iznad spoznavanja i nespoznavanja."
"Kada se ovjek trudi dostii tao, on se od njega
udaljava."
"Kada ovjek dospije do taoa, on e ga vidjeti jasno."
Nangaku Ejo - Hui Nengov sljedbenik. Pria se kako
ga je prilikom njihovog prvog susreta sveenik upitao
odakle dolazi. Njegov odgovor je bio: "Ja dooh s

planine Su." Hui Neng ga onda upita kakve je vrste ta

stvar koja je dola, a Nangaku Ejo odgovori kako on
uope nije nikakva vrsta stvari. Ovakav odgovor je
zaista znaajan i otkriva mnogo. Moe se usporediti s
onim to se dogodilo u junoj Indiji, kada je doktor
Paul Brunton otiao posjetiti Maharishi Ramanu.
Kada Maharishi upita Bruntona zato je doao, ovaj
mu kae: "Ja elim znati." Maharishi onda zapita: "to
je to "ja" koje eli znati?"
Nedjelatnost - Vidi pod Wu-vei.
Nembutsu - Iskazivanje potovanja prema Budhi.
(Vidi pod Sekta ste Zemlje.)
Nesvjesno - U zapadnoj terminologiji ovo nije
intuicija, ve proizvod svijesti koji je otiao u neku
vrstu "skladita" i koji se pod odgovarajuim
okolnostima moe ponovo javiti, ponekad s
nagonskom ili upornom snagom. Neki ga nazivaju
"palom svijesti", jer se nalazi ispod praga svijesti, iako
jo uvijek kao neka vrsta strukture ili mentalne forme.
Izraz "podsvjesno" je manje uobiajen od termina
"nesvjesno".
Meutim, sve to je sasvim razliito od uporabe rijei
"nesvjesno" u zen literaturi. Tamo ona znai: "ono to
nije svjesno niti jednog objekta, ak niti sebe kao
objekta". Nesvjesno se takoer naziva istom svijeu,
a o njemu se moe govoriti i kao o "svijesti kao takvoj".
No, treba rei kako se prilikom primjene rijei

"takvost" na nesvjesno javlja opasnost od pogrenog

shvaanja kako je za svijest objektivna ak i neka
apstraktna ideja. Budui je naa svijest obino svijest o
samoj svijesti, ona svijest koje smo mi svjesni nije
ista, nezagaena svijest. Budui mi, meutim, nismo
svjesni nesvjesnog, svijest koja je nesvjesna bilo
kakvog objekta svijesti, ak i same sebe kao takve,
naziva se nesvjesnom (nesvjesnom bilo ega, ak i
samog pojma svijesti). Ovo je donekle srodno dubo
kom stanju sna u hinduistikoj filozofiji (sushupti).
Takav san je iznad obinog sna. Kada se iz njega
probudite, vi kaete: "Spavao sam dobro." Ovo se
smatra sjeanjem, iako neodredivim, na jedno
nedvojno iskustvo, jer vi ne kaete: "Ja se poslije tog
sna osjeam dobro, pa zato zakljuujem kako sam
sigurno dobro spavao." Ista ova filozofija govori o
turiji, ili etvrtom stanju, koje je bez sumnje ono stanje
koje postiu zen vjebai koji su doli do savrene
mudrosti, ili prajne. Lako je uvidjeti bliskost izmeu
termina nesvjesnost i praznina (wuhsin i unjata).
Princip nesvjesnog ili podsvjesnog, koji je operativan
u japanskoj poeziji i slikarstvu (vidi pod Umjetnosti
zena), centralan je i u zen djelatnosti, kao to to dobro
pokazuje vjetina steliarstva. Sama vjetina se
zaboravlja, ali spremnost ostaje i ona se osjea u
samom inu. Pri tome, postoji jedinstvo spretnosti i
osjeaja (ne misli) bia, to djelatnost ini istom. Plod
prolosti nalazi se u biu izvritelja, a ne u njegovom
pamenju. "Nesvjesno" ili "nemisao" ne sazrijeva
brzinom kista slikara u slikarstvu ili brzinom

odapinjanja i putanja strijele u strelirstvu, nego se u

onom jedinstvu prole i sadanje djelatnosti nalazi
savrenstvo u kojem nema nikakvih dijelova. to je
tada novi ovjek nego jedinstvo sve njegove prolosti jedinstvo koje je utjelovljenje neeg veeg od dijelova
i koje je, kako u osjeanju bia tako i u djelovanju bia,
najbolje onda kada je onaj nedovreni posao koji se
naziva pamenjem zavren i mrtav? Dok ide svojim
putem, zen uenik je neprestano blii cjelovitosti.
Neum (wu-hsin) - Bodhidharma je sa sobom u Kinu
donio indijsko gledite kako sav ovaj svijet proizlazi iz
uma ili svijesti, iz onoga to moemo nazvati
boanskim umom, budui je on iznad svih ogranienja,
kao to je sunce iznad oblaka. Njegovi duhovni
nasljednici su, sve do petog patrijarha, imali razliita
gledita o ovom opem shvaanju, ali su se svi slagali u
tome kako meditacija treba dopustiti primanje ovog
istog svijetla, bez mrlja ili praine. Zen um treba biti
"sjajno ogledalo" koje ne smije "skupljati prainu dok
odraava", znai mora biti budan. Doktrina o "neumu"
postala je poznata zahvaljujui uvidu i stavu estog
patrijarha, HuiNenga, koji je jedno vrijeme bio radniksveenik u samostanu. Meditacija njegovih
prethodnika bila je dvostruk proces - promatranje iste
svijesti i primanje njezine svjetlosti, dok je Hui Neng
inzistirao kako meditacija treba biti isto vienje jer
samo takvo vienje daje istinu. Ne radi se o gledanju na
stvarnost, ve o gledanju poput same stvarnosti. Jedino
se na taj nain moe shvatiti istina ili bit stvari.
Zanimljivo je kako je, mnogo stoljea ranije, Patanjali

dao slinu metodu, kada je u svojoj Sutri III, 3

definirao samadhi kao dhjanu u kojoj svijetle objekti
sami, lieni (shunya) vlastite forme onoga koji gleda.
To je gledanje bez sopstva, bez pristrasnosti, bez
nekog stava. Hui Nengov termin za ovo bio je "gledati
u istinsku prirodu". Prije njega se upotrebljavao izraz
koji podrazumijeva promatranje jednog objekta poput
gledatelja sa strane. On je smatrao kako ak i sama
svijest o stremljenju prema istoi istinskog uma
predstavlja neispravno ogranienje, jer uenik u
svojoj meditaciji mora biti potpuno lien svakog
oekivanja ili udnje. Ne smije imati nikakvu misao o
satoriju, a ak i kada ga ostvari, nee biti u stanju
opisati ga bilo kakvim svjesnim kategorijama. Dakle,
Hui Neng je zahtijevao shunyatu (prazninu),
izbjegavanje svih svojstava, kako bi se u dhjani
postiglo istinsko gledanje, neumna svojstva, ili, bolje,
neum. Podjednako se protivio svijesti o mirnoi ili
pasivnosti. Sve misli o istoi, mirnoi, praznini itd.,
jesu misli koje sputavaju i vraaju natrag. Ako i
postoji neka svijest o gledanju u vlastitu samoprirodu,
nju treba prihvatiti bez ikakvih definicija. Od tuda Hui
Nengova formula: "Od poetka, niti jedna stvar nije."
Neto slino se javlja kod vedantskih filozofa: "Neti,
neti" (ne tako, ne tako), koje se upotrebljava prilikom
traenja beskonanog, u kojem se mora negirati i sa
ma negacija. Meutim, moda je razlika u tome to je
kod Hui Nenga vienje sve, a kod vedanta je vieno
sve. No, u oba ova sluaja i subjekat i objekt se transcendiraju.

Niao-ka - uveni uitelj zena, koji je prigodom

posjete provincijskom guverneru izrecitirao slijedei
stih:
"Ne initi zlo,
Ve uvijek dobro postupati,
I sauvati istu duu,
To je uenje svih budha."
Ovaj uitelj je imao obiaj sjediti na platformi koju je
sagradio na jednom drvetu. Guverner primijeti kako je
to prilino nesiguran poloaj, ali mu uitelj odgovori
da ipak nije toliko opasan kao guvernerov, budui
njega stalno ugroavaju strast i duevni napor.
Nichiren - Oduevljeni domoljub koji je na osnovama
tendai kole mahayanskog budizma formirao svoju
sektu, izdvojivi posljednjih etrnaest poglavlja
Lotosove sutre kao bitno uenje "originalnog Budhe".
U tim poglavljima Budha govori o svom pravom biu,
koje se razlikuje od njegove inkarnacije. Nichiren je
elio da vlast ukloni ostale sekte, pa ih je optuio vrlo
jakim rijeima: "Jodo sekta je pakao, zen je vrag,
shingon e izazvati nacionalnu propast, a ritsu je dra
vni neprijatelj!"
Nidane - Lanac od dvanaest uzroka u toku ivota, o
kome je uio Budha i koji je zabiljeen u Mahavagi.
On nije zanimljiv zenu, ali predstavlja stav o ivotnom
toku koji je ope prihvaen kod svih budista.

Cjelokupan ciklus ljudskog ivota je: 1) neznanje

(avidja), koje je buenje itavog procesa; 2)
oivljavanje karakternih navika (sanskara ili sankhara)
u tri svijeta; 3) prepoznavanje objekata (vidjnana ili
vinana); 4) postavljanje imena i formi (namarupa); 5)
buenje est ulnih organa (shadajatana); 6) dodir sa
stvarima (sparsha ili phasa); 7) osjeanja zadovoljstva
i bola koja iz toga proistiu (vedana); 8) udnja da se
uiva ili izbjegne (trishna ili tanha); 9) privrenost i
aktivnost (upadana); 10) roenje (bhava); 11) tjelesno
stanje i uvjeti (djati) i 12) niz starosti (djara): smrt
(marana), bol (shoka), jad (paridevana), bol (duhkha) i
potitenost i duevna bol (durmanas). O nidanama je
naroito govorio Huang Po (Obaku) u svojoj zabiljeci
Wan Ling.
Zapaa se kako se nidane od 2) do 9) odnose na ivot u
uterusu, dakle, na ivot prije dolaska tijela na svijet.
Nirmanakaya - "Tjelesna manifestacija"
"inkarnacija" Budhe ili nekog od budha.

ili

Nirvana - Moda e najbolji uvod za objanjenje ove

rijei biti stihovi Edwina Arnolda iz Svijetlosti Azije:
"Ako poneki ue kako nirvana znai nestati,
Reci im da lau.
Ako ue kako nirvana znai ivjeti,
Reci im da grijee; ne znajui to,
Niti kakva svjetlost izbija iz njihovih slomljenih
lampi,
Ni beivotno, bezvremeno blaenstvo."

Rije "nirvana" doslovno znai utrnue, kao kad je

rije o gaenju plamena svijee. Na taj nain ona ima
negativnu formu, koja slijedi iz ispunjenja etiri
plemenite istine: 1) injenice patnje; 2) uzroka patnje udnje; 3) prekidanja patnje pobjedom udnje i 4)
osmostruke plemenite staze ili naina ivota za
prekidanje patnje. Meutim, i o stazi i o njenom cilju
"nirvani" govori se kao o neemu to prua mnogo
vie radosti nego ivot - neprekidno stvaranje novih
patnji pomou osobne udnje. Evo stiha o stazi:
"Doi na stazu! Na njoj nema jada kakva je mrnja!
Nema boli kakva je strast, niti obmane kakva su ula!
Doi na stazu! Daleko odlazi onaj ije stopalo
Pogazi jednu omiljenu uvredu.
Doi na stazu! Na njoj izviru ljekoviti izvori
to gase svaku e! Na njoj cvjeta besmrtno cvijee,
Pokrivajui itav put radou! Na njoj se zgru najbri i
najslai
Trenuci!"
A evo i osobne Budhine ispovijesti:
"Ja, probueni (budni), to plakae svim suzama
svoje brae,
ije srce bijae slomljeno jadom itavog svijeta,
Smijem se i radujem, jer sloboda postoji!
Hej! Vi, to patite! Znajte
Kako patnja proizlazi iz vas samih.
I nitko drugi vas potiniti ne moe..."

Iz navedenih stihova jasno je kako, iako Budha ne

doputa bilo kakav pozitivan opis nirvane, ona nema
nikakva svojstva kakva um moe zamisliti - nikakvu
usporedbu s bilo ime to se moe zamisliti i
predstaviti u materijalnom obliku. On ipak najavljuje
jednu pozitivnu i radosnu spoznaju. Zaista, i sam naziv
"budha" nastao je iz toga, budui potie iz verbalnog
korijena budh (znati). Nirvana nema nikakvih
negacija, osim poricanja kako se o njoj moe misliti, ili
se moe spoznati pomou ula.
Ovo zen sljedbenicima pokazuje glavni cilj dhjane ili
meditacije. To su ljudi koji u svoj religijski program na
prvo mjesto stavljaju moto "Uini to sada." Oni ne tee
zadovoljstvu, ma koliko profinjenom, ma koliko
"nebeskom". Samo ukoliko je to "nebo" "taoistino" ili
"nirvansko" oni e ga uzeti u obzir. Smatraju kako je
nirvana u nama i svuda oko nas, ali nam ostaje
nepoznata jer je naa panja potpuno zaokupljena
svijeu i ulima. Ona se takoer ne spoznaje bilo
kakvim odnosom poput "ja i to" ili "ja i ti". Neki govore
kako se ona spoznaje samo nekom vrstom
neposrednog opaanja koje je u potpunosti lieno
subjekt-objekt odnosa.
Je li ostvarenje nirvane isto to i satori, ovisi od
definicije satorija. Ako je satori "intuicija", onda nisu
isto, budui je intuicija esto svjesnog porijekla i,
prema tome, posjeduje i stupnjeve. Ali, ako satori ima
porijeklo iz "buda-svijesti", a ne iz ljudske svijesti,
onda oni mogu biti isto. Jer, "budasvijest"je ono to je
Budha (spo)znao, atoje, pak, i sam "plod" satorija.

Nirvana sutra - Sveta knjiga koja naglaava vanost

buda-prirode, koja je ista kao samo-priroda.
Nyoi - Precizno izraen tap, napravljen od razliitih
materijala, koji nose sveenici zena. Smatra se kako on
simbolizira pomijeane sadraje obine, neproiene
svijesti i njegov je zadatak podsjeati na njih.

Obaku - Na kineskom Huang Po.

Obaku sekta - Sekta koju je osnovao kineski filozor
Huang Po (Obaku) u sedamnaestom stoljeu, koja je
kasnije bila ukljuena u rinzai sektu. Obaku sekta ima
preko pedeset hramova.
Obala, druga - Budhin tehniki izraz kojim je
oznaavao postizanje prosvjetljenja. U sekti iste
zemlje vjeruje se kako drugi mogu izgraditi "most", da
bi pomogli pojedincu prijelaz na "drugu obalu" to
vjerovanje ne postoji u zenu i theravada koli.
Ogledalo - ovjek se s pravom moe nazvati
ogledalom Univerzuma, budui se u njegovoj svijesti
mogu odraavati sve stvari, ali se Univerzum ne moe
nazvati ogledalom ovjeka, budui mu nita to on u
njemu vidi ne moe pokazati to on doista jest.
Slijedei stihovi se takoer odnose na ovu temu:
"Kako bi dokazali da nisu nitavni,
Ljudi se okreu vanjskom.
Ima li ieg smijenijeg?
A zatim se javlja ono oholo zapostavljanje vanjskog..."
Ogledalo, gatha - Shen Shu, ueni upravitelj kole
petog patrijarha, vrlo jasno je izrazio ovu gathu u strofi
koju je ispisao na zidu hrama. Ona glasi:

"Ovo tijelo je bodhi-drvo,

Dua - kao blistavo ogledalo;
Pazi da uvijek bude isto
I ne dopusti da se na njemu nakupi praina."
Na ovo je Hui Neng odgovorio sljedeim stihom:
"Bodhi ne lii na drvo,
Blistavo ogledalo nigdje ne sja;
Poto od poetka nema niega,
Gdje se moe nakupiti praina?"
Zen ispravnost Hui Nengove gathe sastoji se u tome
to pokazuje kako je dua (svijest) neto neizrecivo i
kako staza nije stvar uenosti. Ona ukazuje kako u
zenu postoji samo "iskaz pomou neiskaza" i "uenost
pomou neuenosti". (Vidi takoer pod Hui Neng, Ma
Tsu, Samopriroda, Neum)
Osloboenje - Osloboenje iz kruga raanja i smrti
trai se u svim kolama budizma. Meutim, kako je
mrnja prema objektima i osobama (dvesha) isto
toliko vezujua koliko i ljubav prema njima (raga),
budui se u oba sluaja radi o udnji ili ei (trishna ili
tanha) tako je i udnja za osloboenjem sama sebi
proturjena. U zenu to izbjegavaju jer tei
samoprosvjetljenju ili satoriju, zanemarujui kota
raanja i smrti, iako se podrazumijeva kako
prosvijetljenost automatski ponitava udnje koje su
uzrok ponovnog raanja. Na taj nain se proces
reinkarnacije zavrava. (Vidi takoer pod Svjetiljka i
Svjetlost.)

P
Paramartha (499.-569.) - Istaknuti prevodilac
budistikih svetih knjiga na kineski, naroito visoko
cijenjene Surangama sutre.
Paramite - est vrlina: 1) dana (milosre, dareljivost,
ljubav); 2) shila (sklad, dobro ponaanje, pridravanje
zapovijedi); 3) ksanti (strpljivost, koju nita ne moe
uzdrmati); 4) virja (energija, hrabrost, polet); 5)
dhjana (kontemplacija, meditacija) i 6) prajna
(mudrost; vidi). Vrline od 1) do 5) su vrline svijesti,
srca i volje, zrela ili savrena svijest e ih sve imati i tek
tada e biti spremna za veliku pustolovinu. Termin
ar(a)hat, koji u zenu ne upotrebljavaju esto, znai
"spreman, vrijedan ili zasluan", i koristi se za vrlinu
koja je iznad svake druge ljudske vrline.
Pjesnitvo - Vidi pod Haiku i Umjetnosti zena.
Poj in (Poyin) - Hakuin (vidi).
Pojmovi - Preporuka, koja se javlja u zenu, za
naputanjem svih pojmova, podrazumijeva i
naputanje pojma "ne-pojma". Problem ili paradoks
ovog razrijeava se kada se konano razumije to je
samadhi.
Usporedba sa svladavanjem bika - Zabiljeeno u
nizu od deset slika koje prikazuju krotitelja (zen

uenika ili meditanta) kako: 1) trai bika; 2) otkriva

njegove tragove; 3) opaa ga; 4) hvata ga; 5) uvodi ga u
krdo (kroti ga); 6) jae na biku kui; 7) kod kue se
odmara, ne mislei na bika; 8) zaboravlja ili
transcendira i bika i svoje sopstvo; 9) on je sada ovjek
kod svoje prave prirode ili kue i 10) ovjek koji se
vratio u svijet s rukama to pruaju blagoslov.
Ove slike je divno predstavio suvremeni japanski
umjetnik drvotiska Tomi Kichiro Tokoriki u knjizi Krv
zena, meso zena, koju je prikupio Paul Reps iz Nyogen
Senzakijevih prijevoda. Originalne slike je u
dvanaestom stoljeu nacrtao Kakuan, pripadnik rinzai
kole.
Postoji i stariji niz slika, od uitelja zena Sekyoa, koji
prikazuje i promjenu boje bika iz crne u bijelu. Slike
najprije pokazuju ovjeka koji juri potpuno crnog
bika, zatim ovjeka koji hvata jo uvijek tamnog bika
koji se divlje brani; potom vidimo bika, sada s bijelom
glavom koji slijedi ovjeka; ovjek zatim vee bika
bijelog vrata za drvo; a nakon toga, vidimo kako ga bik
slijedi pomalo bijelog trupa; ovjek potom sjedi i svira
u frulu, dok bik mirno lei pored njega. ivotinja je
gotovo posvuda bijela, osim na repu i sapima; ovjek,
zatim, meditira, dok potpuno bijeli bik mirno pije
izvorsku vodu; nakon toga, oboje su na nebu. Na
pretposljednoj slici ovjek je ponovno u svijetu, ali
sada bez bika. Konano, na zadnjoj slici je prikazan
samo jedan - prazan krug. Suvremeni prikaz ovih
scena ima deset slika, dok ih u prvobilnom,
Sekyoovom nizu ima samo est.

Prajna - Bitna mudrost, koja se razlikuje od svijesti o

stvarima, sredini, njihovoj koristi i vrijednosti. Poneki
prevode rije "prajna" kao "transcendentna mudrost",
to znai kako ona prevazilazi spoznaju o stvarima, a
takoer i samu svijest. To opet znai kako je prajna
spoznaja same svijesti ili svijest kao takva, koja je
iznad subjekt-objekt dualiteta, ali nije transcendentna
u smislu spoznaje nekog stanja ili svijeta koji se nalazi
izvan ili iznad obinog ivota. Pretpostavka o nekom
drugom svijetu, s kojim ovjek dolazi u dodir prilikom
postizanja prosvjetljenja, protivi se duhu zena.
Nazvati takvu svijest "stanjem", znailo bi pripisati joj
jednu mentalnu kategoriju i time joj porei njeno
nadsvjesno ili "nesvjesno" saznanje. Sinonimi
"prajne" u zenu su budasvijest, jer ona imenuje
Budhino prosvjetljenje, i praznina - praznina tjelesnih
i umnih ogranienja. Prajna je znanje o spoznaji
spoznaje (ili istovjetnost subjekta, predikata i
objekta). Pretpostavlja se kako ivotinje imaju svijest
a to i ne znaju i ne kau sebi: "Ja imam svijest", tako i
mnogi ljudi imajuprajnu, ato im nijepoznato.
Rije "prajna" je sastavljena iz dva dijela - "pra" i
'djna". "Djna" je sanskritski verbalni korijen koji znai
"znati", a "pra" znai "ii naprijed". Na taj nain, vitez
u svom oklopu i s punom opremom eka spreman.
Zatim imamo sanjnu. Prefiks san oznaava
zajednitvo, koje u najmanju ruku sadri bar jedan
dualitet, tj. znanje o neemu. Vitez je sada zapoeo boj
s nekim neprijateljem.
Ova distinkcija izmeu prajne i sanjne zasluuje

prilinu panju. Mnogo zbrke je nastalo uslijed toga

to u svom uenju o dvanaest nidana (uzastopnih
uzroka) Budha navodi vidjnanu kao treu toku na
listi sukcesivnih pojava tokom ivota, koja se pone
kad prevodi naprosto kao "sve-jest", umjesto kao
"svijest-o", implicirajui time neto vanjsko. Na
prvom mjestu spomenute liste uzroka nalazi se
neznanje, zatim dolazi oivljavanje ostataka i
sklonosti iz prolosti (sanskare), trea je vijna itd.
(Vidi pod Nidane). Prajnaje, razumije se, iznad svega
to je dato na toj listi. S obzirom na ovo i na sve ostalo,
u zenu paze da ne mijeaju prajnu s vijnom ili
sanjnom, ili bilo ime drugim.
Ako se za trenutak okrenemo hinduistikim svetim
knjigama, vidjet emo kako se "prajna" koristi u
smislu mudrosti ili uvida onoga koji je cijelo vrijeme
svakodnevnog ivota svjestan "gospodara tijela".
Ovakva uporaba "prajne" nalazi se u Bhagavad Giti,
gdje predstavlja glavnu temu drugog poglavlja. Ona
se ponovo javlja u Dhamapadhi, vrlo uvenoj
theravada sutri u u kojoj Budha, u poglavlju o Bikuu
(sveeniku), u 13. stihu, kae kako bez prajne nema
(prave) meditacije, a bez meditacije nema prajne.
Ovo je moda najvanija rije u cjelokupnom rjeniku
zena. Ona sadri ili implicira prosvijctljcnjc
(sambhodi), transcendentalno (para ili nirvana),
prazninu (shunyatta), buda-prirodu, sveznanje i sl.
ona je u pravom smislu i vrlina (parnmitn). Zato u
zenu, kako bi zadrali obinu svijesl (chitta) na svom
mjestu, prije prosvjetljenja doputaju sebi oboavanje
prajnaparamite, tretirajui s potivanjem svaku knjigu

ili sutru koja se njome bavi. Pri tome oni koriste sve
elemente oboavanja, kao to su: oltari, vijenci,
tamjan, svjetiljke, zastavice, odore i klanjanje. Tako se
snani uinak emocija odrava u skladu s najdubljim
razumijevanjem.
Prajna-paramita-sutra - Vrlo stara zbirka mahayana
svetih knjiga. Kumurajiva i drugi prevoditelji su neke
njene dijelove preveli na kineski. Prvo izdanje ove
zbirke imalo je osam tisua stihova, ali se smatra kako
ih ona ima ukupno preko 125 tisua! U ovom dijelu
ima dosta ponavljanja, ali se to obino smatra
poeljnim, budui uenici na Istoku vole esto
vraanje na isti nain uenja. Ta navika promiljanja
ih, naime, esto vodi do novih intuitivnih spoznaja.
Dio pod nazivom Vajrachedika (Reza dijamanta),
koji se naroito bavi prazninom (shunyatta), prvi put
se pojavio u engleskom prijevodu Mullera i Geurmela.
Opa svrha cjelokupne zbirke povezana je s glavnim
Bodhisatvinim ciljem, zatim se mnogo panje
poklanja prajni (estoj vrlini ili paramiti), koja se
nipoto ne tretira kao nekakva apstrakcija, ve kao
neto to obuhvaa i apsolutno i relativno.
Pranidhana - esto nazivana zavjetom, ali je
preciznije rei kako se radi o posveenju. Jedna
analiza sastavnih dijelova ove rijei pruit e jasnu
sliku njenog znaenja: pra, ni i dha odgovaraju
rijeima naprijed, ispod i stavljanje. Ova rije se esto
upotrebljava u mahajanskom budizmu u vezi sa

zavjetom Bodhisatve i aspiranata bodhisatvinog

bratstva kako nee prihvatiti nirvanu, ili barem nee
napustiti samsaru sve dok svi ne budu spremni za takvu
slobodu. Ishodite ovog zavjeta je karuna, aspekt
ljubavi koji se ostvaruje postizanjem jedinstva koje
obuhvaa pojam nirvane.
Zbog te samilosti, bodhisatva se na vrlo prirodan nain
drui s drugima i ne povlai se u samou. tovie, kako
je prikazano u Prajnaparamita sutri, to druenje se ne
obavlja na nekakav superioran ili pokroviteljski nain,
ve se sastoji u potpunom izjednaavanju s drugima.
Ako se u tom druenju ne javlja mentalna patnja, to je
zbog prajne ili mudrosti koja ga prati, tj. zbog mudro
sti koja u samom ivotu vidi vrijednost ivota, i
priznaje izuzetnu vanost svih ogranienja. ak i najbeznaajnija ogranienja sadre najvaniju istinu - da
je za buenje samospoznaje i najobinija stvar isto
toliko vrijedna koliko i ona "najvea".
Ako se usporede metode bodhisatve i shravake
(sluatelja), koji prouava svete knjige i koji je u
potpunosti usmjeren na prajnu, konanu spoznaju
pomou koje se sve razumije (kakvo ima jedna od
upanishada), uoit emo injenicu kako je mudrost,
zapravo, ljubav isto kao i spoznaja. Ljubav i znanje su
dva oblika doivljaja jedinstva, jedan osjetilni, a drugi
misaoni. Iako svakom od tih oblika odgovara odreeni
nain ivota, ispunjenje jednog od njih mora bili i
ispunjenje drugog.
Dosljedan zen uenik je onaj koji je u slanju biti
usmjeren prema istini, ali i istodobno, u izvjesnoj

mjeri, moe shvatiti princip svezadovoljavajueg

jedinstva, kako u vanjskim pojedinostima u prirodi,
tako i kod onoga to je u stvarnosti jedna vanjska
pojedinanost to on naziva svojim "ja".
I u jednom i u drugom sluaju radost cilja baca, u
izvjesnoj mjeri, svoju svijetlost na Put prema njemu,
tako da uenik doivljava stalno zadovoljstvo, a
ponekad i blistavi, neoekivani sjaj. Ove dvije staze se
neposredno pred ciljem ponekad i spajaju, tako da
esto "lo budha" koji trai nirvanu samo za sebe, na
kraju ispada lani pobjednik.
Praznina - Kada kaemo da je svijest praznina, mi
podrazumijevamo kako je ona "ispranjena" od
meditacija o objektima, a ne da u njoj nema objekata. U
svijesti ima mnogo objekata, koje mi nazivamo
sjeanjima na objekte, mislima ili idejama o njima.
ovjek ove svjesne predstave ne smije pomijeati sa
stvarnim vanjskim objektima, jer to bi bila obmana.
"U mentalnom prostoru", kako se ponekad kae, mi
uvijek moemo lako baratati tim mentalnim
predstavama - moemo ih pomaknuti, urediti u nove
oblike, isprobavati njihove nove kombinacije i
sagledavati posljedice toga. Mladi par koji se tek
vjenao odlazi u trgovinu namjetaja, gdje ih moete
uti kako govore: "Kako bi bilo da ovaj leaj stavimo
ispod prozora, a onaj ormar na suprotni zid, a...", "Ne,
moda bi bilo bolje i ljepe staviti ga u kut sobe,
naroito ako zavjese budu blijedo crvene boje..." I tako
dalje. Kakav bi to posao bio kada bi se sve te stvari

stvarno morale staviti u sve te poloaje da bi se mogle

vidjeti! I ako konano predloeni raspored mora biti
isproban prije nego to e biti prihvaen, to je samo
zato to svijest jo nije savrena, jaka, stabilna i mirna.
U svakom sluaju, svijest je praznina ili prazan prostor
u kojem se mogu sagledati, osjetiti, uti, omirisati i,
ak, isprobati predmeti koji su lieni svoje
objektivnosti.
Ako su i sami objekti praznine, to je stoga to svaki od
njih, "zauzimajui prostor", "prazni" ostale. Zato se
oni s pravom mogu nazvati - prazninama praznina.
Svaki od njih je ono to jest stoga to iskljuuje ostale i
u toj mjeri je faktiki, iako ne i savreno ili potpuno
"djelatnost praznine". "Materija je ono to zauzima
prostor." Na taj nain, savrena praznina - koja je
fundamentalna - ostavlja svoj peat na cjelokupnoj
kreaciji.
Razmotrimo onda daljnji korak - pranjenje svijesti.
Ova zen praznina e izbjei i realitet svijesti i
materijalni realitet. Rijei i misli ne mogu dosei do
ovoga, ali svijest i spoznaja mogu. Zato geslo zena koji
zna za ovaj uvid, za ovu prajnu, a takoer i poneto o
njoj, glasi: "Nastavi, nastavi; pokuaj, pokuaj."
Najprije postoji vjera kako takva prajna postoji, zatim
nedoumica u pogledu njene sutine i, konano, velika
istrajnost. Pranjenje svijesti nije plitko negiranje
stvari, jer ak i ne mora biti iskljueno, budui je
element obine svijesti. Ueniku se govori da se ne
obeshrabri, ve, sagledavi pravi put, pokua nastaviti
njim srcem punim vjere. Stara poslovica kae "Zreli
plod se nee zadrati na drvetu."

Prijenos svjetiljke - Kompilacija iji puni naslov

glasi: Zabiljeke o prijenosu svjetiljke. Ovo djelo je
1004. godine n.e. sastavio Tao Yuan. Predstavlja
najraniju povijest zena sauvanu do danas. Izmeu
ostalog, u njemu su zabiljeena imena dvadeset
osmorice poglavara indijske meditativne kole i gathe
(stihovi) koje se recitiraju prilikom prijenosa. Ovo je
jedan od dva glavna izvora rane povijesti zena u Kini.
Drugi izvor je djelo Biografije visokih sveenika, koje
je sakupio Tao Hsuan, godine 645.
Prie -Navest emo nekoliko poznatih zen pria u vrlo
skraenim verzijama:
1. "Dvojica zen uenika, od kojih je jedan
stariji, a drugi mlai, doli su do nekog blatnog gaza,
gdje su vidjeli lijepu djevojku koja je ekala na
prijelaz. Stariji ju podigne i prenese preko vode. Dok
su ili dalje, onaj mlai, uasnut to je njegov suputnik
dodirnuo enu, nije prestajao prigovarati. Stariji
uenik napokon uzviknu: "to! Zar ti jo uvijek nosi
tu djevojku? Ja sam je spustio im smo preli vodu."
"Kad uitelju dosadi uporno ponavljanje nekog
uenika koji ne moe razumjeti smisao, on mu kae:
"Doi blie." uenik se priblii. "Doi blie", ponovi
uitelj i uenik se opet priblii. "Kako sada dobro
razumije!", primijeti uitelj."
2. "Neki razmetljivi majmun ode na nebo i tamo sretne
Budhu. Majmun kae: "Budha je tako malen, a ja mogu
skoiti vrlo daleko." "Kad si tako pametan", kae
Budha, "skoi s dlana moje ruke." Majmun pomisli

kako e to biti lako, budui mu se inilo da je dlan

irok samo nekoliko centimetara. 1 tako on skoi
daleko, daleko. Nae se na nekoj velikoj ravni koja se
zavravala s pet velikih stupova. Kako bi dokazao da
je bio na tom mjestu, majmun u podnoju jednog stupa
ostavi svoj znak. Poto se vratio Budhi, poeo je
hvaliti se s onim to je napravio. "Ali, pogledaj moju
ruku", ree Budha. Na njoj majmun ugleda svoj znak.
Nalazio se tek u podnoju jednog od Budhinih
prstiju."
3. "Neki djeak je uporno molio uitelja za pomo u
postizanju mudrosti, pa mu ovaj najzad zada koan
"Kakav je glas jedne ruke?". Djeak ode i sluajno
zauje svirku neke geje. Vrati se uitelju i ponovi mu
muziku koju je uo. Kad mu je reeno kako to nije glas
jedne ruke, djeak ponovo ode, zauje kapanje vode,
zatim um vjetra, pa krik sove i tako dalje. Odlazio je i
vraao se uitelju desetak puta. Najzad vie nije
mogao ni misliti. I gle! On tada otkrije bezglasnost
jedne ruke - glas glasa."
4. "ovjek kojeg je jurio tigar skoi na neku stijenu i
uhvati se za drvo koje je raslo sa strane. Pogledavi
dolje, vidje drugog tigra gdje eka njegov pad. Da
nevolja bude vea, spazi i dva mia, jednog bijelog i
jednog crnog, kako grizu granu na kojoj je visio.
Upravo tada njegov pogled sluajno padne i na grm
jagoda to je rastao u blizini. Jednom rukom otkine
jagodu i stavi je u usta. "Kako ima dobar okus",
pomisli...'

5. "Zen sveenik, po imenu Ryokan, ivio je u

nekakvoj kolibi sam i bez ikakvog imetka. Jednog
dana, dok je bio vani, u kolibu ue lopov, koji se
upravo spremao otii kad se Ryokan iznenada vratio u
kolibu. Sam Ryokan rekao mu je tada: "ao mi je to
nisi nita naao; molim te, uzmi moju odjeu." Nakon
to je lopov otiao s njegovom odjeom, Ryokan,
onako nag, sjedne i pone promatrati mjesec.
"Naalost", pomisli, "teta to mu nisam mogao
pokloniti i ovaj predivni mjesec..."
Princ i sluga - Vidi pod Soto.
Priroda, uiteljica - "Samo nas priroda sama moe
uiti o sebi" - ispravno kae doktrina zena. Samo nam
crveno moe rei to je crveno; niti jedan ovjek nije u
stanju to nam kazati. Samo nam krava moe rei to je
krava. Samo planina moe rei to je planina. Isto tako,
samo tvoje ja moe rei to si ti sam. Zato pogledaj u
sebe. Ali, kako gledati sebe, kada to nije ulni objekt?
Odgovor na ovo pitanje dao je Budha. Kad stopalom
dodirne zemlju, treba osjetiti bar dvije stvari: zemlju i
stopalo. Kad razmilja o kravi, treba biti svjestan
krave i misli o njoj. Ako nisi svjestan misli o kravi isto
kao i same krave, kako e znati da misli, a ne gleda?
Ako ne razlikuje misao od vienja, ti se nalazi u
stanju obmane. Oba pritiska - misli na kravu i krave na
misao - postat e vei ako misao nije naprosto sluajno
opaanje pojma krave, ve puna i produena panja.
Temeljita, puna i produena misaona panja naziva se

meditacijom. Ona je suprotnost odlasku na spavanje. I

kao to poveani pritisak misli o samoj ideji krave
poveava znanje o kravi, isto tako treba se poveati i
znanje o samoj misli. 1 kao to pritisak stopala na
zemlju poveava znanje o zemlji i o stopalu, tj.
poboljava kontakt u oba smjera, tako se i u meditaciji
poboljavaju i kvaliteta predmeta i kvaliteta misli.
Sada dolazimo do biti gornjeg pitanja. U ovoj situaciji
postoji trei element - "ja". U jednom sluaju postoje ja
i misao; u drugom sluaju postoje ja i objekat. Prvi
sluaj je meditativan. Moe postojati i neka nova vrsta
meditacije, koja bi bila pritisak ja na misao; pritisak
omoguava jai kontakt s njima, veu svijest o
miljenju. On takoer prua veu svijest o "ja". Dakle,
dok se miljenje odvija, morate pokloniti panju tome
"ja" kako biste u potpunosti doivjeli "bivstvo ja". Tada
ete znati samoprirodu, kao i drugo-prirodu. Ne
moete spoznati stopalo ako zanemarite zemlju. Vi ne
moete spoznati ja ako zanemarite misao. Ali, ova
spoznaja sebe nije spoznaja ula (spoznaja zemlje) i
nije spoznaja misli (pojmovna spoznaja). U toku
samospoznaje od vaega ja vas ne odvlae nikakve
nasrtljive elje za spoznajom ili zemlje ili pojma.
Upravo stoga nas kontakt s prirodom u tolikoj mjeri
obogauje. ivot ptica u vrtu na neki nain postaje i
moj ivot kad spoznam kako je to biti ono to su one.
Upravo ovdje je vana zen budnost. Stopalo osjea
stopalo tek kada osjea zemlju.

Prirodnost - U zenu esto upotrebljavaju izraze

"prirodno" i "u skladu s prirodom". ovjeka i prirodu
ne promatraju kao neprijatelje. Tome je zapadnjaki
stav kako se "priroda pobjeuje sluanjem", uz
napomenu kako rije "pobjeuje"
ima donekle
neprikladan ton.
Sva iva bia se prilagoavaju svojoj okolini. Kako bi
znanstvenici rekli: nije tuljan uao u vodu zato to je
imao peraje, ve su mu peraje izrasle jer je uao u
vodu. Zato se kod tuljana osim peraja nisu razvile i
noge? Zato to u prirodi prije dolazi do modificiranja
ve postojeih organa, nego do nastanka novih. Slino
tome, kod ptica je nastao jedan par krila i jedan par
nogu, a ne jedan par krila i etiri noge. Kod ovjeka,
koji je ranije ivio na drveu, umjesto sadanjeg para
nogu razvile su se dvije ruke. Kada je ovjek siao s
drveta, uspravio se kako bi mogao koristiti prednje
udove. U poetku, uspravan poloaj je za njegovo
tijelo bio daleko od idealnog, meutim, vremenom su
se njegova kraljenica i noge prilagodili novom
nainu kretanja.
ovjek u prirodi "surauje" s prirodnim sirovinama i
stvarima tako to ih upoznaje i s njima sklapa "savez".
Na primjer, on se "udruuje" sa eljezom, potujui
njegovu prirodu kada od njega izrauje noeve i
plugove. Isto tako, za ovjeka je mudro da vlastiti
organizam prihvati kakav je i kakvog je dobio putem
nasljea. ovjek treba raditi, odmarati se i hraniti
svoje tijelo "u skladu s prirodom", osim kada mu
svijest nalae da zbog neke naroite svrhe napravi
blagu adaptivnu promjenu.

Iako sva ova shvaanja proizlaze iz suvremene

evolutivne znanosti, pa prema tome nisu bila poznata
starim uiteljima zena, ona se ipak slau s njihovim
osjeajem odnosa prema prirodi kada su u pitanju
ovjekov organizam i svijest. Moderna znanost,
meutim, obino ne uzima u obzir zen shvaanje
samoprirode, a ako je i prouava kao religijski ili
filozofski pojam "due" ili "sopstva", ne promatra je
kao dio onog prirodnog svijeta kojem pripadaju
ljudsko tijelo i ljudska svijest. S tim se jedan dosljedan
zen uitelj ne bi mogao sloiti. U njegovim oima,
samopriroda svega u osnovi je ista. On ju tei spoznati
i osjea kako je "oslukivanje" i prihvaanje takve
prirode bit mudrosti i izvor sree i radosti.
Za zen se prirodnost ne sastoji u nekontroliranom
ugaanju tjelesnim nagonima. Moraju se uzeti u obzir
pravo vrijeme, mjesto, kvantiteta, uestalost itd. U
suvremenom ivotu esto dolazi do naruavanja
nagonske prirodne ravnotee. Pomou promidbe i
pornografske literature kod ovjeka se izazivaju
prekomjerne potrebe za hranom i seksom. Stoga
maksima: "Budi prirodan" ne znai: "ini ono to ti je
u odreenom trenutku drago; sluaj svoje nagone i
elje", ve, prije svega: "Budi razuman ovjek i otkrij
cjelovitu svoju prirodu - naroito bitnu samoprirodu,
koju veina ljudi naprosto ne vidi i zanemaruje."
Kada govore o prirodnosti, zen uitelji iza sebe imaju
ogromnu budistiku i taoistiku tradiciju, koja
obuhvaa izvjesna vjerovanja, moralnu disciplinu i
pravila dobrog ponaanja na poslu i u privatnom

ivotu. Oni na ove propise i pravila gledaju kao na

neto to je prava ovjekova priroda. Stoga kod njih
nema podsticanja na neobuzdano ponaanje niti
sugeriranja potreba koje ne pripadaju ovjekovoj
prirodi.
Progon, veliki - U posljednjem stoljeu dinastije T'ang
(618.-907. n.e.), naroito u vrijeme vladavine cara Wu
Tsunga (845. god. n.e.), budisti u Kini doivjeli su
veliki progon. Spomenuti car je unitio 4600 manastira
i primorao etvrt milijuna sljedbenika na povratak
obinom ivotu.
Dakle, budizam je u Kini u tom razdoblju doivio
veliki pad, ali to nije mnogo pogodilo kolu zena. Ona
se vrlo brzo oporavila, pa i obnovila sve to joj je u
jednom kratkom razdoblju bilo oduzeto. Naprotiv, zen
je u razdoblju dinastije Sung, koji je ubrzo uslijedio,
dostigao vrhunac svoje popularnosti i procvata.
Uporedo s rastom popularnosti i izgradnjom velikog
broja velianstvenih zen hramova, zen je dobivao sve
vie sljedbenika. Meutim, s porastom kvantitete
opala je i kvaliteta ove kole. Ustrajnost kojom se
tragalo za buda-svijeu - to je bio iskljuivi cilj zena
u njegovom ranijem razdoblju - bitno je smanjena.
Takoer se pojavila tendencija mijeanjazena s drugim
sektama, to je dovelo do pojave izvjesnih inte
lektualistikih "trendova", koji u zenu nisu ba
poeljni.
Godine 713. umro je veliki Hui Neng. Njegovi
sljedbenici su osnovali pet poznatih kola ili kua (na

japanskom goke) zena. Upravo tada je dolo i do

izrazitog razdvajanja tathagata zena i patrijarhalnog
zena. U kasnijem razvitku zena ova distinkcija je
postala dominantna u obliku kana zena, naroito u
rinzai koli. Tri od spomenutih pet "kua" zena u Kini
nestalo je u razdoblju dinastije Sung. Jedino su se
rinzai i soto odrale do danas, pri emu je ova druga
kola u poetku bila mnogo manja i slabija od prve.
Meutim, u Japanu je soto kola kasnije postala
utjecajnija od rinzai kole.
Prosvjetljenje - Vidi Satori.
Prst koji pokazuje na Mjesec - Budhino upozorenje
kako se uenje ili uitelj (prst koji pokazuje) ne smije
zamijeniti s Mjesecom (ciljem). Drugim rijeima, ako
slijedi nekog zen uitelja, ili bilo kojeg drugog
uitelja, vodi rauna o tome da spozna i slijedi samu
uiteljevu uenost, a ne samo vanjsku formu ili kayu.
Takoer postoji klasino djelo pod naslovom Prst koji
pokazuje na Mjesec. Ono sadri mnoge prie o
izrekama uitelja zena. (Vidi pod Izreke.)
Ptiji put - "Slijediti ptiji put" je zen izraz kojim se
preporuuje ivot bez ljubavi prema odreenim
objektima ili bez vezivanja za njih. Prema ovom
shvaanju, treba ivjeti bez stega, poput ptice koja
slobodno leti u zraku. Meutim, ovakav ivot se ne
smije zamijeniti s konanim ciljem, budui je samo
nain oslobaanja od odreenog oblika vezanosti nain koji e i sam biti prevladan.

R
Razum ili priroda - Ovo je vrlo ozbiljan problem u
zenu, ali i za sve one koji smatraju kako ljudski rod
mora sam "isklesati" svoju budunost. Vjerovatno e
uskoro biti ope prihvaen stav kako je svijet u biti
dinamian ili, drugim rijeima, kako bit stvari
odreuje ono to one ine, a ne samo ono to one jesu.
Prema staroindijskom shvaanju, ovaj svijet je svijet
djelatnosti. ak je i Budha imao na umu takvo gledite
kad je tvrdio kako je ovjek djelatnost - ne jedno
kontinuirano sopstvo, ve promjenjiva cjelina. (Vidi
pod Anata uenje.)
Da bi se ovo razumjelo, mora se napraviti vrlo snana i
jasna razlika izmeu integracije i agregacije. U teoriji
evolucije primaran uzrok forme i djelovanja je faktor
"koherencije", a ne "agregacije". Sama rije "koherencija" takoer zahtijeva razmatranje; ono to se
zapaa u evoluciji je inherentna (unutranja) koherencija, a ne pridodana koherencija. U nekom meu
gradskom autobusu moe biti pedeset putnika. Ti ljudi
predstavljaju jedan jedinstveni agregat, a ne integralno
jedinstvo. Nasuprot tome, ivotinjsko tijelo, sa svim
pojedinanim dijelovima i organima, predstavlja
integralno jedinstvo. Integritet djeluje, dok se agregat
samo pokree. Zastava koja lepra na vjetru se pomie,
ali ne djeluje. Kako ovjek djeluje? Mi moemo
promatrati ljudsku aku i opisivati to ona ini, ali
moemo uzeti u obzir i ovjekovo razmiljanje koje je
prethodilo djelovanju ili koje je "uneseno" u njega.

Zahvaljujui razumu, ovjek djeluje prema sebi i

svojoj okolini tako da se njegov organski integritet
potvruje i opstaje. Uporabom razuma dolazi do ja
anja njegove moi i dometa. ovjekova djelatnost na
taj nain postaje efikasnija i monija obzirom na
proces adaptacije sredini ili ovladavanja njome.
Ljudska evolucija je dostigla onaj stupanj na kojem je
djelatnost adaptacije gotovo iezla (sada ljudsko
tijelo gotovo i ne mijenja svoju formu) - a djelatnosti
ovladavanja svijetom su postale dominantne. Razum
je doao na vlast.
Moglo bi se primijetiti kako se razum takoer mora
smatrati prirodnim. Svakako! I kako je razum uvijek
povezan s akcijom, on se mora smatrati konanim
faktorom u prirodi - faktorom koji je na strani zakona i
poretka. Meutim, u zenu trae dublju istinu - onu koja
lei izvan rada, u biu.
Rijei - "Jedna slika vrijedi deset tisuu rijei", kae
stara kineska poslovica. To, bez sumnje, otuda to nam
je slika odjednom, neposredno data, dok se rijei niu i
ponekad gube "u pustinji", a esto niti uz najvei napor
"ne nalaze put do mora".
Reinkarnacija - Vjerovanje kako sva iva bia,
ukljuujui i ovjeka, imaju niz ivota, koji se pre
kidaju tek onda kada prestanu zasnivati svoju sreu na
bilo kojoj stvari iz svijeta. To se dogaa otkrivanjem
buda-prirode. Ovo vjerovanje je zajedniko svim bu
distima. Smisao tog vjerovanja je slijedei: ako ovjek
ne uspije doi do "druge obale" (prosvjetljenja) u ovoj

inkarnaciji, ve u slijedeoj mu se prua prilika

ostvarenja tog cilja.
Ponekad se izvorna rije za reinkarnaciju
(punarjanman - doslovno: ponovno roenje) prevodi
kao prijelaz due u drugo tijelo. To znai da se ovjek
moe ponovno roditi kao neka ivotinja, ukoliko je u
tolikoj mjeri sklon izvjesnoj ivotinjskoj osobini, te ga
njegove elje i postupci (karma) naprosto odnose u
uvjete u kojima ona moe biti ostvarena. Popularne
prie o pretvaranju ovjeka u svinju, tigra, vuka,
grabljivca, ili ak crva, po jednom su miljenju
zapravo alegorijske i znae inkarnaciju ovjeka s
izrazitim osobinama neke odreene ivotinje, kakvi se
ljudi, uostalom, esto sreu. Ipak, u svim sluajevima
reinkarnacija se smatra vie poukom, a ne kaznom.
Kranska crkva je na koncilu u Aleksandriji, godine
550. n.e., odbacila doktrinu o reinkarnaciji. Dvije
treine biskupa glasalo je protiv ove doktrine, dok je
jedna treina glasala za nju.
Rinzai Gigen (umro 867.) - Takoer poznat kao Lin
Chi. Osniva rinzai sekte zena.
Rinzaijevo prosvjetljenje - Pria o Rinzaijevom prosvjetljenju ovako glasi: Poto su prole tri godine
njegovog boravka u Obaku koli, on prie uitelju i
upita ga to je bitna istina Budhinog uenja. Kao
odgovor dobio je dvadeset udaraca tapom. Nakon
ovoga, Rinzai je od Obakua otiao drugom uitelju Daiguu (Ta Ju), koji mu je rekao kako je Obaku uredno

postupio u cilju njegovog prosvjetljenja. Kako bi

Rinzaiju stvari postale jo jasnije, uhvati ga za grlo i
viknu mu u lice nekoliko grubih rijei. No, ovoga puta
Rinzai odlui prihvatiti "dijalog": sada on odluno
udari Daigua u rebra. Tada je doivio prosvjetljenje.
Nakon ovoga, Rinzai se vratio Obakuu i ispriao mu
to se dogodilo. Meutim, uitelj mu je samo zaprijetio
kako e dobiti jo batina, i udario ga jednom u lice, a
onda se pone grohotom smijati, izgovarajui be
smislen uzvik "katsu".
Ako ovakvi postupci imaju cilj odvratiti uenika od
sanjarenja ili objanjenja koja su u osnovi samo
usporedba (askripcije ili Adhjasa), ili ga preusmjeriti s
rijei na neposredan doivljaj, onda je dobro kada
uitelj odri ovakvu svoju "lekciju" u pravom trenutku.
Ipak, drugi uitelji su vie voljeli blage metode
poduavanja, kakvo je, na primjer, poduavanje
djeteta od strane njegove majke. Navest emo sluaj
djeaka koji je, uz primjetno intelektualno zado
voljstvo, promatrao refleksne pokrete paukovih nogu
koje je radoznalo vukao. elei pojaati taj uitak,
otrao je svojoj majci pokazati joj taj fenomen.
"Pogledaj, mama", govorio je ushieno. Ali majka
povie: "Ne, nemoj! To pauka boli!" Da li zbog
majinog gesta, pokreta ili njezinih rijei, uglavnom,
ovaj dogaaj se pokazao korisnim, jer je djeak
odjednom shvatio da je i pauk ivo bie. Netko bi
dodao: "Poput njega", meutim, te rijei su previe
"opisne". Radi se o neposrednom doivljaju koji e
imati trajnu vrijednost. Prie o Rinzaijevom psovanju i

udaranju uenika ne trebaju izazvati odbojnost kod

paljivih sluatelja predavanja o zenu. One trebaju
pomoi u razumijevanju prednosti neposrednog
doivljaja buda-svijesti u odnosu na puka razmiljanja
o njoj.
Rinzairoku - Knjiga koja sadri izreke i pripovijetke
Rinzaija, osnivaa rinzai sekte.
Ryokan - Pjesnik zena. (Vidi pod Prie.)
Roshi - Naziv za uitelje zena. Kada sljedbenik ili
uenik zena, bilo sveenik ili svjetovnjak, zavri kolu
zena i kod svog uitelja ostavi dojam kako je njegovo
razumijevanje ravno uiteljevom, te je doivio pravi
satori, ovaj mu moe dodijeliti titulu roshija. To mu
daje pravo predavanja o zenu. U rinzai kolama odr
ava se sustavna poduka nauke o koanima i samo oni
koji prou kroz takvu poduku imaju pravo i pruati
instrukcije o koanima.
Rupa i arupa - Ova dva pridjeva obino imaju
znaenje "s formom", odnosno "bez forme". Meutim,
ovdje je nuna ispravka, budui prefiks a nije samo
negacija nego je i suprotnost. Tako, ako jnana znai
znanje, onda ajnana znai zabluda, a ne samo odsustvo
znanja.
Stoga, kada se "manas" (misao) ili "budhi" (razu
mijevanje) nazivaju arupom, to ne znai kako oni sami
po sebi nisu nita, ve opstaju u stanju koje nije stanje

forme - nemaju duinu, irinu, debljinu, nikakav

ekstenzitet, ne zauzimaju prostor, pa ipak imaju
realitet kao i ona druga kategorija.
Staru Europu je muilo pitanje: "Koliko anela moe
plesati na vrhu igle?" Odgovor je glasio: "Beskonaan
broj anela moe plesati na vrhu igle." Ali, kako
moemo to vidjeti? Samo ako se oslobodimo domi
nacije svog prostornog impulsa.
Kipar koji klee kip uklanjajui neeljne dijelove
kamenog bloka ne "stvara formu", ve oslobaa formu
koja je u kamenu oduvijek postojala. On je zapravo
vezao formu, zatvorio je i odvojio od njezinih
"prijateljica" - od svih ostalih formi koje su takoer
postojale u tom istom kamenom bloku.

s
Sadharma-pundarika (doslovce Lotos istinskog
zakona) - Ova sveta knjiga ima veliku popularnost u
Kini i Japanu, naroito unutar sekti tien tai (tendai) i
nichiren. Prvi put je prevedena na kineski ve oko 250.
godine n.e. Kasniji Kumarajivin prijevod se, zajedno s
Chih Ijevim komentarima, upotrebljavao irom Kine i
Japana. Pored ostalog, Lotosna sutra ui kako se istina
moe iskazati i pomou naina koji se razlikuju od
rijei: gestovima, uzvicima i utnjom.
Saijo zen - Zadnji stupanj u djelatnosti zazena, na
kojem se javlja potpuno odsustvo naprezanja. Ovo
stanje podrazumijeva: (1) harikite, spremnost za
dostizanje, poput nategnute tetive; (2) nombiri,
neuurbanost i oputenost; (3) postojanost poput
planine Fuji; (4) potpuno povlaenje od svakog ulnog
ometanja. Ono je nastavak mahayanske meditacije ili
daijozena, poto je satori u izvjesnoj mjeri bio
doivljen.
U ovom stanju nema nikakvog cilja ili namjere. Ono je
naprosto "sjedenje" u ispravnom raspoloenju (koje se
ponekad zove shikan-taza), kako bi se satoriju
"dopustilo ispunjenje". Meutim, ono je vrlo razliito
od obinog, dokonog sjedenja. Meditacija je sasvim
suprotna odlasku na spavanje. Prema indijskom
shvaanju, meditacija zapoinje aktom koncentracije
u kojem budnost svijesti dostie maksimum snage i
bistrine. Ta snaga i bistrina se zatim prenose dalje u

meditaciju. To je zaista naporno, ali je potpuno spojivo

s odsustvom tjelesne napregnutosti i smirenosti duha.
Samadhi - Djelatnost svijesti koja je usredotoena na
neki objekat ili ideju, naroito onda kada se svijest ve
u potpunosti "pozabavila" tim objektom ili idejom i
zapala u "slijepu ulicu" ili paradoks. Ona se razlikuje
od koncentracije po tome to je ova prosto usredotoivanje panje na neku osnovu (predmet ili ideju).
Samadhiju prethodi tok misli u vezi s takvom
osnovom. U svojim Joga sutrama III, I-II, Patanjali je
precizno opisao razliku izmeu koncentracije,
meditacije i kontemplacije (samadhi).
Sambhogakaya - Uitak, svijest, nadumno "tijelo" ili
stanje bude. (Vidi pod Kaye).
Samilost - Budha je toliko esto naglaavao samilost,
te je mnogi smatraju preduvjetom prosvjetljenja,
neim to je zbog otvaranja duhovnih vrata svijetu
ivota oko nas isto toliko vano za spoznavanje
svijeta, kao to su ula vana za spoznaju materijalnih
stvari. Iz nje proizlazi zavjet Bodhisatvi. Ona se
takoer nalazi u programu zena, jer zen ne zatvara niti
jedna vrata, nego, naprotiv, u svemu otkriva budinu
prirodu.
Meutim, samilost mora biti istinska, prava. "Zato
sam se muio da bih u kupatilu uhvatio ohara i njeno
ga izbacio van?" Je li ovo istinska samilost i pravo
suosjeanje sa ivim biem?

Samostani - Samostane zena prvi je osnovao

Hyakujo. Oni su imali vie karakter kola nego
svetita. Tokom devetog i desetog stoljea nisu imali
nikakve rituale ili obrede. Meutim, kasnije, kada su
stekli veu popularnost i kada su postali ustanove koje
podrava javnost, od njih se oekivalo uvoenje starih
rituala. (Vidi takoer pod Zendo, Angya, Sesshin itd.)
Samostani, hrana u njima - Hrana koja se daje u
samostanima zena vrlo je jednostavna. Doruak se
sastoji od zobene kae i usitnjenog povra; za ruak se
dobija ria, jeam i juha; veera je ista kao doruak.
Meutim, ako je uenik pozvan u goste kod nekog
domaina, on moe sudjelovati i u raskonoj gozbi. Za
vrijeme obroka, koji poinju i zavravaju se
odreenim molitvama, obavezna je tiina. Prije nego
to e poeti jesti, uenik stavlja na stranu malu
porciju hrane, kao neku vrstu rtve. Nakon obroka, on
pere svoje male posude u velikoj u koju posluitelj
ulijeva vruu vodu, a prljavu vodu sipa u kantu koju
nosi naokolo. Kada zavre, svi ustaju i zajedno izlaze.
Molitve prije jela ukljuuju Hridaja sutru iz
Mahaprajna paramite, izgovaranje Budhinih imena,
pet meditacija na temu osobnog ponaanja, karaktera i
injenice kako se hrana uzima radi odravanja tijela u
njegovom stremljenju ka zen postignuu, radi dobra
svih bia.
Iako se jela uzimaju tri puta dnevno, samo je podnevni
obrok formalan. Doruak se ponekad naziva "stropna
kaa", jer se, budui je tekua i bistra, u njoj moe
vidjeti odraz stropa. Veernji obrok se naziva

"medicinskim". Strogo je zabranjeno jesti izvan

obroka. Jede se u tiini i svi se trude zavriti jelo
istovremeno. Ostataka ne smije biti - ak ni kap vode!
Svi uenici su vegetarijanci i uzdravaju se od
alkohola.
Samostani, rad u njima - Svi zen sljedbenici rade,
ukljuujui i uitelja. Samostani imaju zemlju na kojoj
se obavljaju poljoprivredni radovi i obino dobivaju
dovoljno prinosa za svoje izdravanje. Druge
potrebne stvari, do kojih se ne moe doi radom na
zemlji, nabavljaju se u vidu darova u naturi zen
svjetovnjaka. Uenici sami odravaju istou u svojim
samostanima, brinu o zemlji i vrtovima, sade povre,
reu drva itd. Ujesen esto odlaze s runim kolicima
na polja kako bi skupili plodove koji su na njima
ostavljeni, jer nisu bili dovoljno dobri za trnicu.
Skupljanje hrane od darovnika takoer je jedan od
njihovih zadataka.
Svakodnevni poslovi na polju i samostanskom
domainstvu djeluju kao trening, koji je isto toliko
duhovan kao i bilo koji drugi rad ili sluba unutar
hrama.
Ovo takoer vai i za ene - sveenice, koje ive u
odvojenim ili zajednikim hramovima s mukarcima.
Sveenice ili uenice imaju obrijane glave i nose istu
odjeu kao mukarci. Za sve vae stroga pravila koja
ne dozvoljavaju dokoliarstvo ili samoljublje.

Samostani, vjebe tranja u njima - U nekim zen

samostanima jo uvijek se izvode vjebe tranja.
Poslije jednosatne meditacije, na upraviteljev signal,
svi se diu i brzo optravaju salu za meditaciju. Trei
jedan za drugim, dre glavu uspravno i gledaju pravo.
Na drugi upraviteljev znak svi stanu mirno, sjednu i
nastavljaju meditaciju. Ponekad samo mirno etaju u
jednostavnoj koloni, s prekrienim rukama na gru
dima.
Samsara - Krug raanja i umiranja. Oblast "izvan
nirvane". "Kota ivota."
Samuraj - Pripadnik vojnike klase u Japanu, na koju
je zen izvrio veliki utjecaj. (Vidi takoer pod Bushido
i Umjetnosti zena.)
Sangha - Samostanska skuptina ili bratstvo. Budi
stiki sveeniki red. Satsang znai "dobro drutvo" ili
"korisno druenje" vie ili manje osoba. Druenja s
dobrim.
Sanzen - Privatni razgovor izmeu uitelja zena i
uenika. U rinzai kolama, u toku tog razgovora mogu
se uporabiti koani i mondoi. (Vidi pod Koan,
razgovor.)
Satori - Prosvjetljenost ili prosvjeenost. U zenu svijest o budinskoj svijesti. Svijest same iste svijesti,
kao takve, kojaje liena svake predmetnosti.

Ako se jedan doivljaj moe mentalno ili emocionalno

opisati, tada to nije pravi satori, iako se ta rije
ponekad upotrebljava za oznaavanje velikog men
talnog i emocionalnog nadahnua i preplavljivanja
intiuitivne prirode. U zen kolama satori sasvim
odreeno znai vienje vlastite biti i prirode te otkrie
neega potpuno novoga, to se spoznaje s velikom
jasnoom i obasjava itav ivot, ali to se ne moe niti
nakoji nain izraziti.
Istovremeno treba rei kako neka intuicija moe
ukazati na doivljaj satorija, koji je u jednom trenutku
unio svoju svijetlost u svijest ali se izgubio u procesu
njegovog opaanja. Mudraev satori vri utjecaj na isti
ovakav nain, ali se u tom procesu ne gubi.
Zen uenik ne eka dolazak satorija, ve ima naroite
naine meditacije koji do njega dovode. (Vidi takoer
pod Wu-wei i Anutara-samjak-sambodhi.)
Seigen Gyoshi - Hui Nengov sljedbenik koji je rairio
pokret juno od Horina.
Sekito Kisen - Na kineskom Shih Tu. Uenik i
sljedbenik Seigena Gyoshija, a ivio je u kolibi koju je
sam sagradio. Njegovo uenje o jedinstvu apsolutnog i
relativnog, "svjetlosti" i "tame", koje je izloio u dijelu
Sandokai, kasnije je imalo za posljedicu "pet nizova" u
soto sekti zena (vidi pod Krugovi i Soto). Poslije
Sekitove smrti, kola Seigena se podijelila; jedan njen
pravac je preko Jakusan Ingena doveo do formiranja
soto sekte, dok su iz drugog pravca nastale kole
umon i hogen.

Sekta iste zemlje - Na kineskom ching-t'u; na

japanskom djodo. Osnivai (u Kini i Japanu) su Hui
Yuan i Honen. Prvi je ivio od 334,-416., a drugi od
1133.-1212. godine. Ova, u Japanu najpopularnija
budistika forma, nije u potpunosti zen. Razlikuje se
to doputa izbavljenje preko drugih, a ne jedino
pomou vlastitih pojedinanih zasluga (vidi pod
Tariki). U ovoj sekti postoji praksa nembutsua svakodnevnog ponavljanja molitve "Namo amitabha"
(na japanskom "Namu-amidha-butsu"), praenog
vjerovanjem da e Amidha (Budha) pruiti svima
spas. Pripadnici ove sekte smatraju kako je buda
priroda nazona u svima i sve je na svijetu uvijek
nerazdvojivo povezano.
Uz nembutsu izgovaraju se i zavjeti iz teksta s
naslovom Sukhavati vyuha. Upravo iz rijei sukhavati,
koja znai "imati sreu" i koja se odnosi na nebesko
carstvo ili stanje poslije smrti, razvilo se vjerovanje
iste zemlje. Spomenuti tekst obeava da e nembutsu
omoguiti roenje u nebeskoj zemlji. U "Zapadnom
raju blaenstva", kako se jo naziva ova obeana
zemlja, Avalokiteshvara ui sljedbenike kako e
postii budastvo, pa se cjelokupnost ovog uenja
naziva laki put, nasuprot tekom putu zena i drugih
kola.
U Shanmun-yi-tungu Budha kae kako su neki
stanovnici ove sretne oblasti ili zemlje samo
privremeni, te e se u buduim roenjima vratiti na
zemlju. Drugi su "avaivartya" - njeni stalni itelji. Isti
tekst ovu zemlju naziva "svetim boravitem

ar(a)hata", podrazumijevajui se oni ne moraju

ponovno roditi na zemlji ukoliko to ne ele. Sukhavati
se smatra mjestom ili zemljom zagrobnog ivota, u
kojoj se meditacija i poklonstvo odvijaju uspjeno i,
zahvaljujui milosti Amidhe, polako vode k
prosvjetljenju.
U Japanu postoje etiri sekte djodoa, koje se
meusobno ne razlikuju mnogo: ortodoksna djodo
sekta, s oko etiri "milijuna sljedbenika; shin, s oko
trinaest milijuna; yuzunembutsu i dji, koje su mnogo
manje i od kojih svaka ima samo po nekoliko tisua
pripadnika.
Seng-tsan - Na Japanskom Sosan (umro 606. g.).
Trei poglavar zena. Glasoviti autor dugake i slavne
pjesme Duh koji vjeruje (Hsinhsinming), koju mnogi
smatraju prvim jasnim i obuhvatnim radom o zenu u
kineskoj literaturi. Pjesma zapoinje rijeima:
"Savreni put (tao) nema nikakve tekoe, osim to
izbjegava davanje prvenstva", a prvi njen dio se
zavrava ovako: "Borba izmeu za i protiv najgora je
duevna bolest."
Glavna poruka ovog Sengtsanovog djela je kako
savreni put odbija priznati bilo kakve sklonosti;
ljubav i mrnja su bolesti due, koju umiruje i odmara
shvaanje jedinstva svih stvari. Svijest ne treba
ometati "deset tisua stvari" (mnogo stvari u svijetu,
prim. prev.), pa zato treba izbjei dualizam, ak i onaj
subjekta i objekta. Takav dualizam je posljedica
neznanja. Tek tada spoznajemo sebe u pravoj biti.

Veliki ili mali, ovakvi ili onakvi - svi su jedno, bez

prolosti, sadanjosti ili budunosti.
Sengtsanu takoer pripada misao kako se ovjek, kada
sagleda jedinstvo svega ("deset tisa stvari"), vraa u
praizvor u kome, zapravo, oduvijek boravimo.
Sesshin - Naroito duga meditacija, koja traje tjedan
dana i koja se obavlja jednom mjeseno, od travnja do
kolovoza i od listopada do veljae. Za vrijeme
sesshina fiziki rad u samostanu smanjuje se na
minimum. Meditacija zapoinje u tri ujutro ljeti, a u
etiri ujutro zimi. Ona traje do kasno u no, s pauzama
za jelo, vjebe i oputanje. Roshi (uitelj) dri dnevna
predavanja i vodi razgovore s uenicima. U svako
dnevnoj poduci naroito se koriste dvije knjige:
Hekiganshu i Rinzairoku. Takoer se izgovaraju mo
litve iz Prajna-paramita-hridaya-sutre.
Rije sesshin doslovno znai "spajanje duha s duhom".
Za vrijeme sesshina uenici ne izlaze iz manastira, a
osim meditacije odravaju ajne ceremonije i koanrazgovore. Koan-razgovor je individualan i tajan.
Prije poetka nastave ispred Budhinog lika se
postavljaju svjetiljke i cvijee. Uitelj se tri puta
poklanja Budhinom kipu, sjeda na visoku stolicu koja
se nalazi u dnu dvorane i koja je okrenuta kipu i
poinje govor. Kako bi izrazili potovanje prema
svetim knjigama, uenici ih uvijaju u platno prije nego
to ih stavljaju pored sebe, na pod. Zatim se tri puta
izgovara etvorostruki zavjet - zavjet spasenja svih
ivih bia, uklanjanje strasti u svijetu, ulazak kroz
vrata dharme i ispunjenja puta budastva.

Skandhe - Po Budhinom uenju, skandhe su pet grana

ili sastavnih dijelova takozvane ljudske cjeline. One
su, zapravo, stalno promjenjive nakupine tjelesnih
formi, osjeanja, opaaja, karakternih sklonosti i
mentalnih sposobnosti (vidi pod Anata). Ovaj snop od
pet grana, koji je podloan neprestanoj promjeni,
prenosi se izjedne inkarnacije u drugu.
Neki smatraju kako se stanje skandhi naprosto mije
nja nagore i nabolje, sve dok jednom ne zapone
"otvaranje vrata duha ili svijesti" i, slijedom toga,
napor za poboljanjem njihovog poloaja i razu
mijevanja istine. Drugi smatraju kako, nezavisno od
toga, u obinom ivotu dolazi do njihovog kon
stantnog poboljavanja, jer uporaba misli vodi misa
onom razvijanju, kao to stalna uporaba ostalih men
talnih i moralnih sposobnosti vodi njihovom razvitku.
tovie, oni inzistiraju na tome, budui je za djelatnost
zena neophodna izvjesna mentalna zrelost koja bi po
krenula to pregnue. Zato sasvim mala djeca i vrlo
primitivni ljudi ne prakticiraju zen.
Smrt - to se tie svjetovnih stvari, veina u zenu
dijeli s budistima njihova uobiajena vjerovanja. Kada
se radi o smrti, vjeruje se, iako tijelo umire, skandhe
nastavljaju ivjeti, ponovo se raaju i podlone su
stalnoj izmjeni. Meutim, u zenu o tome piu i misle
zaista rijetko, budui su usmjereni na realizaciju budasvijesti ovdje i sada. Oni su takoer usredotoeni na
ukidanje afektivne vezanosti u ovom svijetu i ivotu, a
ne na graenje nekog boljeg budueg ivota. Ipak, bez

ovog vjerovanja ne bi mogli shvatiti kako e ljudi

jednom postii nirvanu ak i ako to ne zaponu, niti
nakon mnogih ivota.
Sokei - Hui Nengov hram u Obaiju, blizu Kantona.
Sopstvo - ovjek je ono to jest i on je jedinstven po
prirodi i u prirodi. To vai za sve stvari. Jedan kamen
lii na drugi po svom obliku, veliini, boji i sastavu.
Ali on je ovdje, a onaj drugi je tamo. Krava u tali nije
ista kao krava na polju. Ona se odraava u drugima,
drugi se odraavaju u njoj i pri tome svi imaju vlastitu
konanu jedinstvenost. ovjek je onakav kakve su
njegove reakcije. Ali te reakcije su ono to jesu zbog
njegove jedinstvenosti i zbog jedinstvenosti okolnosti.
Zato, ti nisi apsolutno ti, niti su okolnosti apsolutno
okolnosti. Obzirom na to, svaki pokuaj ovjekovog
poistovjeivanja sebe samo s jednim dijelom sebe svojim misaonim, osjeajnim i djelatnim biem nuno vodi pogrenoj spoznaji. Takvo saznanje
umanjuje punou ivota i ne doputa odnos cjelovitog
sopstva prema njegovoj cjelovitoj okolini. Ipak, ma
to inio, i ovakav necjelovit neodnos za ovjeka je
prirodan, tako da ne postoji potpuno prirodan odnos
cjelovitog ovjeka i cjelovite okoline. Isto tako, uvijek
postoji budunost i prolost, kao i ovdje i sada.
"Budunost u sadanjosti" je prilagoavanje, a misao
je prilagoavanje jednog posebnog ovjekovog dijela
na neki poseban dio svijeta. Takva prilagodljivost dio
je nae sadanje jedinstvenosti isto kao to su noge i
oi. Tako se opet nalazimo na poetku.

Dakle, odgovor na pitanje "to si ti?" glasi: "Ja sam

ono to jesam", a na pitanje "to pod tim misli?" treba
odgovoriti: "Ono to mislim." Pet centimetara jesu pet
centimetara; oni se mogu upotrijebiti u procesu prilagoavanja ovjeka i svijeta. Pet centimetara nisu pet
puta jedan centimetar, niti deset puta pola centimetra.
Svaki broj je jedinstven. Sve je jedinstveno.
Meutim, zen jasno ui kako se ovjekovo istinsko
sopstvo nikada ne gubi, ak niti u moru greaka i
obmana. Takvo sopstvo se ne stie u trenutku
prosvjetljenja, budui je ono oduvijek bilo prisutno u
nama.
Soto - Tsao-tung na kineskom. Ovu sektu zena
osnovao je Tsao Shan sa svojim uiteljem Tung
Shanom. Njihova japanska imena su Sozan i Tozan, od
ega potie naziv soto. Mnogi smatraju da je Tozan
Ryjokai, Rinzaijev suvremenik, apsolutno prvi
osniva sotoa.
Poslije Sozana i Tozana uenje sotoa kasnije je u Japan
prenio Dogen, koji je 1227. osnovao soto sektu u
Japanu. Ona se u toj zemlji uveliko razvila, tako da u
Zemlji izlazeeg sunca danas ima preko 15.000 soto
hramova. Nakon Dogena, popularizaciji sotoa uveliko
je pridonio Kei Zan (1268.-1325.).
Ova sekta ne upotrebljava koane, ve se pridrava
blagih metoda mokusho zena, koji obuhvaa i
meditiram" e u sjedeem stavu (zazen, vidi).
U soto koli se ui sistem od pet stupnjeva ili pel
relacija. To su relacije poput onih izmeu princa i

njegovog sluge ili izmeu domaina i njegovog gosta.

Princ ili domain predstavljaju, naime, duhovnu
realnost koja je nae istinsko bie i na pravi dom.
Nasuprot njima stoje sluga i gost, zavisno i obmanuto
tjelesno i duhovno ljudsko bie koje ivi u ovom
svijetu.
Prvi stupanj zapoinje kad ovjek otkrije ili prihvati
stav kako postoji nekakav znaajan duhovni realitet,
nikakvo vie i superiornije sopstvo, koje je vrlo
razliito od onoga malog, jednog, svakodnevnog
sopstva. Ono superiorno sopstvo naziva se princem ili
domainom, to je vrlo blisko shvaanju boga kao
vladara ili unutranjeg gospodara. To "realno" koje
zasjenjuje "prividno" predstavljeno je jednim krugom
u kojem veliki tamni dio (nevidljivo ili nepoznato)
natkriva manji svijetli (vidljivi) dio:
Drugi stupanj zapoinje kad ovjek shvati i prihvati
injenicu kako je prinev sluga, odnosno kad prizna
duhovno za svog gospodara i izrazi mu dobrodolicu.
Na ovom stupnju ovjek otkriva kako je na ovome
svijetu samo gost i poinje misliti o ispravnom
postupanju prema svojem domainu. Kako bi valjano
sluio princu ili domainu, on stavlja na stranu svoje
osobne elje i zadovoljstva. Simboliki predstavljeno
to izgleda ovako: vii i jai princip - ono to je vano i
svijetlo - dominira nad tminom budalastog, grijenog i
neobrazovanog ovjeka. Forma dijagrama je ista, ali
su boje obrnute:
Na ovom drugom stupnju ovjek se opisuje kao
"osueno drvo". Zato to njegove ulne i emotivne

potrebe iezavaju i jer, bez sumnje, svjetovni ljudi

esto sagledavaju religiozne ba na takav nain.
Na treem stupnju "osueno drvo" ponovno cvjeta;
ono stvarno, duhovno, tek sada ivi u svijetu. Umjesto
starog, negativnog ponaanja koje je "uvenulo" na
drugom stupnju, sada se javlja pozitivan duhovni
ivot. To se naziva "napredovanje stvarnog". Sluga
sada osjea kako je ono vie, stvarno, zapravo on sam,
ili, drugim rijeima, kako je ono stvarno unutar njega
samoga, a ne izvan ili iznad njega. U odnosu domain gost, gost postaje sve svjesniji domainovog pris
ustva, a domainovi interesi postaju njegovi vlastiti.
Ovo se slikovito predstavlja kao duh unutar ovjeka,
na slijedei nain:
Uinak ovakve zen meditacije postaje sve jai: kako
sluga ili gost postaju sve ispunjeniji duhom, tako se
crna toka neznanja u dijagramu sve vie smanjuje. To
prati poveanje wu-weija (vidi), ili odgovor na
zapovijed "duha" uz odgovarajui pad svijesti. Njen
konaan rezultat treba biti konstantna svijest o
stvarnosti, pri emu wu-wei vie nije potiskivanje
mentaliteta, ve istiskivanje ovoga kao motivacije i
osnove spoznaje.
Time se stie do etvrtog stupnja. Sada je krug
potpuno svijetao:
Gost je sada u svakom pogledu jedno s domainom, a
sluga jedno s princem i nikakve druge motivacije
nema. U obinom ivotu ovo se pokazuje kada ovjek
vie nema nikakve planove za svoje zasebno sopstvo,
pa razmilja i djeluje samo onda kada je to neophodno.
Potom nastupa peti stupanj, koji se predstavlja
potpuno crnim diskom:

Postizanje jedinstva s princem ili domainom sada

podrazumijeva jedinstvo sa svima i svaim, ak i s
onim prividnim i pogrijenim saznanjima. Konano,
upravo je to prividno i bila jedina greka. Kako se u
jednoj sekti kae - na etvrtom stupnju "kapljica rose
klizi u blistavo more", dok na petom stupnju sam
"Univerzum postaje ja".
Ovi kruni simboli potiu od Tsao Shana. Drugi
suosniva soto sekte - Tung Shan - koristio je due i
krae crte, po ugledu na staru Knjigu promjena (I
Ching). U toj knjizi dano je pet kombinacija koje
odgovaraju ovdje navedenim krugovima. To su:
trigrami "sun" i "tui" i heksagrami "ta kuo", "chung fu" i
"chung li".
Stopalo i zemlja - Vidi pod Priroda, uiteljica.
Strah - Ima nekoliko razloga zato se zen uenik malo
ili nimalo ne boji. On svoju zatitu i spas ne trai u
neemu ili nekome izvan njega samog. Vjeruje kako u
sebi nosi sjeme savrenstva i, ako je budist, kako e mu
zakon karme pomoi da se to sjeme kad-tad realizira. I
kao to vjeruje u sebe, tako on vjeruje i u svemir.
Svemir za njega nije kaos, ve zakoniti poredak. Kao
to u svijetu nita nije sluajno, tako niti moral i du
hovni ivot ovjekov nisu sluajni, ve predstavljaju
izraz prirodnih zakona koje treba prihvatiti i ivjeti u
skladu s njima. Kako bi ovjek ivio smireno, bez
straha, treba upoznati pravu prirodu sebe i svijeta u
kojem boravi.

Stvaranje - Zen se ne bavi pitanjima stvaranja ili

unitavanja svijeta. Ipak, postoji jedno shvaanje
kreacije kao razdvajanja (ne kao produkcije), koje vrlo
odgovara zenu. Kreacija je dodavanje: javlja se druga
stvar tamo gdje je ranije bila samo jedna. Ali, isto tako
moe se rei kako se druga stvar dobila podjelom
jedne stvari na dva dijela. U krajnjoj liniji, sve je jedno
i nita ne moe biti izuzetak od tog sveopeg jedinstva.
Samo-priroda se, prema zen shvaanju, ne moe
ostvariti procesom razdvajanja ili negacije.
Ovo je u skladu s doktrinom o stvaranju kao mayom,
koja je rairena u Indiji. Prvi korak u mayi je
"prikrivanje" (avarana), kojim jedno postaje dvojno
nastajanjem privremeng entiteta zasebnih dijelova promatra ili subjekt kao subjektivni entitet i ono to
se promatra, ili objekat, kao objektivni entitet. To je
prvi mentalni akt u ovjekovom ivotu. Naime, ve
novoroene pripisuje svoja osjeanja zadovoljstva i
bola nekom objektu kojeg smatra zasebnim
predmetom ili entitetom. To bi, npr. bile majine grudi,
koje su najprije izvor zadovoljstava, a tek kasnije
neto to se spoznaje kao izvor zadovoljstva. Tada im
se poklanja naroita panja, dok se neugodne stvari
izbjegavaju ili ignoriraju. Na taj nain nastaje
neznanje ili ogranieno saznanje. Neemu se poklanja
panja, dok se druge stvari izostavljaju. Ovakva forma
spoznaje naziva se avidya (neznanje ili zabluda). Ono
je prikrivanje dijela stvarnosti. Svoje "ja" ovjek vee
za tijelo i svijest, koje ipak po nekoj logici naziva
"svojim".

Drugi dio kreativnog procesa naziva se "vikshepa"

(doslovno: projekcija). To je djelatnost. Ogranieno
poimanje se sada pomou djelatnosti utiskuje u
okolinu. To je prava kreacija koja, razumije se, moe
biti i destrukcija. Pred ovjekom su tako stvari koje je
on sam napravio.
Meutim, one predstavljaju ogranieno shvaanje, pa
se zato nazivaju mayom. One prikrivaju, a ne otkrivaju
ivotnu istinu.
Ovu doktrinu prihvatio je Budha, ali ne i uitelji u zenu
koji, ukoliko su konzistentni i radikalni, ne ele kroz
svoju meditaciju sprovoditi bilo kakvu filozofiju ili
znanost. Po njima su mnoga Budhina uenja, iako su
sasvim istinita, zapravo bila namijenjena "slabijoj
brai" koja nisu spremna za meditaciju o biti. Moe se
tvrditi kako je Budha upotrebljavao naziv arhat
(spreman, vidi) za one sposobne i za zen stremljenja.
Stvarnost - O njoj se govori kao o neem
nedostinom. Pa ipak, sve stvari imaju nekakav
realitet i mogu se spoznati uz pomo prajne. Do pojma
realiteta koji ukljuuju u sebe i bie i nebie moe se
doi ukoliko se on promatra kao summum genus.
Svugdje na razliite naine postoje stvari, ili njihovo
odsustvo, ili nita, kakvo je, na primjer, "prisutno
odsustvo" ili "nita" Julija Cezara. Postoji i budua
odsutnost naih tijela nakon njihove smrti ili unitenja.
Takoer se moe govoriti o "prolom odsustvu" ptice
dok je jo bila jaje. Tako, u totalitetu stvari postoje
njihove prisutnosti i odsustva i, osim toga, nita koje je

prostor. I neto i nita (i stvar i prostor) jesu stvarni;

realitet je, dakle, i u jednom i u drugom, iako je svako
od ta dva manje od realiteta samog.
Subjekt i objekt - Rinzai je dao etiri upute za pro
matranje svakog odnosa. Te upute podrazumijevaju
jedan uzlazan proces koji nalikuje na proces
"gospodara i sluge" soto sekte. (1) Izostavi objekt i
meditiraj samo o subjektu. (2) Izostavi subjekt i medi
tiraj samo o objektu. (3) Izostavi i subjekt i objekt i
meditiraj samo o... (4) Eliminiraj eliminaciju...
Mogli bismo nastaviti ove misli i kazati: "Tako
pronai stvarnost." Ali, stvarnost bi tada postala samo
novi objekt meditacije.
Cilj je ostvariti prajnu, meutim, metoda zen medi
tacije se sastoji u radu, a ne u postojanju nekog cilja.
Tako, u Patanjalijevoj samadhi (kontemplaciji) ne
smije biti nikakvog cilja, nikakve elje, zato to jogi
unaprijed ne zna to e doivjeti. Isto vai i za satori; to
nije nekakav objekt kojem se tei, nije ak niti su
bjektivan objekt, ve jedno novo iskustvo. "Novo
iskustvo" ne moe biti cilj, jer i sama pomisao na takav
doivljaj ponitava njegovu mogunost.
Sukhavati - Vidi pod Sekta iste zemlje.
Sumiye - Japanski crte tuem. (Vidi pod Umjetnost i
Umjetnosti zena.)
Surangama sutra - U Kini zvana Leng Yen Ching.
Ovu svetu knjigu u Kinu je 517. godine donio veliki
indijski sveenik Paramartha i uz pomo Wang Yunga,

biveg dravnog ministra, preveo je na kineski. Posao

oko prevoenja trajao je oko dvije godine, meutim,
tadanjeg cara vrlo je razljutila injenica to prije toga
nije bila traena nikakva dozvola od strane vlasti, pa je
Kinez bio kanjen, a Paramartha prisiljen na povratak
u Indiju s rukopisom. Nitko ne zna kako je kineski
prijevod ove sutre sauvan. Tokom vremena ova je
sveta knjiga stekla vrlo veliko potovanje kod
kineskih budista i taoista (kakvo je imala kod indijskih
mahayana budista), budui u njoj Budha opisuje
korake i meditacije koje treba poduzeti za
dostignuem velikog prosvjetljenja. Opisuje kako se
svijest umiruje pomou iskljuivanja pojmova to
neposredno ili posredno dolaze iz ulnog iskustva,
prirodu istine koja se spoznaje u samadhiju ili
najdubljoj kontemplaciji, kao i transcendentalne moi
i vrline koje iz toga proistiu. Konano, ona promatra
najviu savrenu mudrost - anutara - samyak sambodhi.
Suosjeanje - Zen usredotoenost na prirodu vrlo je
bliska starom shvaanju suosjeanja. U Indiji se esto
moe uti reenica: "Zaista mi se svia gospodin taj-itaj; vrlo je suosjeajan." Ovdje "suosjeajnost" ne
podrazumijeva obzir prema neijoj patnji, ve slinost
osjeanja, sposobnost ovjekovog postavljanja u
neiji poloaj i sposobnosti da dijeli njegovo
miljenje, suosjeanje.
Bio jednom u Indiji neki starac, koji je provodio dane
sjedei kraj ulaza kue nekog bogataa, primajui od
prolaznika milostinju. S vremena na vrijeme vrata bi

se otvorila i kroz nju bi se izvezao bogata ili netko od

lanova njegove obitelji u raskonoj koiji, s divnim
konjima, vozaem i poslugom. Jednoga dana, ba u
takvoj prilici, neki se prolaznik, razmiljajui naglas,
obrati starcu: "Sigurno vam je vrlo teko dok tako jadni
i nemoni sjedite i gledate kako onaj bogata izlazi u
svojoj raskonoj koiji." "Vi suosjeate sa mnom",
odgovori starac, "a ja suosjeam s onim bogataem."
"to to govorite!", uzviknu "samaritanac". "On je
sretan, zar ne?" - glasio je odgovor. "Ja uivam u
njegovoj srei. Bio bih tuan kada bi se on nalazio u
nevolji." To je bio dobar zen.
Sveenici, indijski - Kada je Budha izvrio svoj
"prijenos bez rijei" na Mahakashyapu, ovaj je tada
postao prvi indijski poglavar onoga to se danas naziva
zenom. Kasnije je Mahakashyapa izvrio isti prijenos
na svog uenika Anandu, koji je na taj nain postao
drugi indijski poglavar. Niz se nastavio do
Bodhidharme, koji je bio dvadeset osmi poglavar.
Slijedea lista sadri imena od treeg do dvadeset
sedmog poglavara: Shanakavasa, Upagupta, Dhritaka,
Michhaka, Vasumitra, Budhanandi, Budhamitra,
Parshva, Punjajashas, Ashvaghosha, Kapimala,
Nagarjuna, Kanadeva, Rahulata, Sanghanandi,
Gajashata, Kumarata, Jzyata, Vasubandhu, Manorhita,
Haklena, Arjasinha, Basjasita,Punjamitra i Prajnatara.
Ova lista je ope prihvaena, a sredio ju je sveenik po
imenu K'i-sung (11. st), na osnovu podataka datih u
glavnom spisu kojeg je upotrebljavala tyen-lai ili
tendai kola.

Sveenici, zena - U Kini je bilo est poglavara: 1)

Bodhidharma, 2) Huike, 3) Sengtsan, 4) Taohsin, 5)
Hungjen, 6) Shenshyu (prema sjevernoj koli) ili Hui
Neng (prema junoj koli). Japanska imena ovih
sveenika su: 1) Dharuma, 2) Jeka ili Eka, 3) Sisan, 4)
Doshin, 5) Gunin i 6) Jeno ili Eno (tj. za Hui Nenga).
Bodhidharma, koji je doao iz Indije, nalazi se na
dvadeset osmom mjestu na listi sveenika zena u toj
zemlji.
Svijest - Postoje dvije vrste svijesti: svijest o neemu i
bie same svijesti kao takve, koja spoznaje sebe i u
kojoj nema nikakvih objekata ili ogledala (prajna).
Ova druga svijest se ponekad oznaava kao "ista
svijest" - ona svijest koju imamo ili, preciznije, koja
jesmo ak i onda kada je ne zapaamo. itava svijest
se naziva i budinom svijeu (buda-svijest). Ova
svijest se ne spoznaje pomou miljenja, jo manje
pomou strasti ili elja.
Svijest, njeno transcendiranje - Zen trai transcendenciju svijesti ili, bolje reeno, da se svijest
"odloi na stranu". Spoznaja se ne smije zamijeniti s
razmiljanjem. Zen spoznaja na izvjestan nain slii
na ulno saznavanje, budui u ovom drugom takoer
nema nikakve meditacije ili misaonog procesa. Na
primjer, prilikom opaanja crvene boje postoji
spoznaja, ali ne i razmiljanje. Na isti nain, kada zen
uenik ostavi po strani razmiljanje o neemu, on jo
uvijek tei to neto spoznati. Dosegnuta zen spoznaja

se ne moe nikome priopiti ili prenijeti, kao to

ovjek koji vidi crvenu boju ne moe prenijeti svoju
spoznaju onome tko tu boju nikada nije vidio.
Za strogi zen, koji djeluje u smjeru postizanja
neposredne spoznaje, sama psihologija spoznaje nije
nimalo zanimljiva. Meutim, moe se rei kako je
zbog doktrine o jedinstvu sastavnih dijelova put zen
spoznaje ipak logian. Na primjer, jedna zaista dobra
slika koju je napravio sposoban umjetnik ne sadri niti
jedan suvian ili nebitan potez na platnu. Ne postoji
nita to bi se moglo izostaviti, niti to bi se toj slici
moglo dodati kako bi bila savrena. Kako bi shvatio
umjetnikovu ideju, promatra mora "apsorbirati"
itavu sliku jednim aktom vienja. Isto vai i za
glazbu, a zapravo i sve oblike neposrednog vienja
koji su razliiti od miljenja ili zakljuivanja. Kao i od
bilo koje informacije koja se priopava rijeima ili
pokretima.
Svjetiljka i svjetlost - Jedno od Hui Nengovih omi
ljenih usporedbi radi ilustracije jedinstva. On je
govorio kako je svjetiljka "tijelo" svjetlosti, a svjetlost
"uporaba" svjetiljke i isticao kako se dhjana
(meditacija) i prajna (mudrost) nalaze u slinom
odnosu. Kako bi se ovo razumjelo, treba imati na umu
da meditacija nije povlaenje. Ispravka koju unosi
dhjana i koja se naziva unjata (praznina), odnosi se na
vienje samo-prirode kao praznine svega onoga to se
nalazi u drugo-prirodi. Uenje o praznini ne smije se
zamijeniti s hinduistikom teorijom maye, budui se

ona ne odnosi na stvaranje formi i ideja (usporedbe

formi i njihovih odnosa ili djelatnosti).
to se tie dhjane i prajne, Shen Hui, sedmi poglavar,
izrazio je uenje Nirvana sutre rekavi: kada dhjana
premai dhjanu, dolazi do pogrenih shvaanja. Jedino
kada su dhjana i prajna ekvivalentne, dolazi do vienja
unutranjosti budine prirode.
Ovim se istie kako je dhjana zaista dhjana a prajna
zaista prajna samo kada su njih dvije zajedno.
Svjetovi, njih tri - Opisani su kao: 1) svijet elje, 2)
svijet oblika ili forme i 3) svijet bezoblija. Nalaze se u
samsari, ili u oblasti raanja i umiranja, od koje se
praznina bitno razlikuje. Ona je neto drugo (para) od
svih tih svjetova.
Kada se postavi pitanje kako bezoblino (arupa) moe
biti unutar samsare, misli se na apstraktan pojam
neeg to ne zauzima prostor i to nema nikakav
ekstenzitet (rupa ili oblik), pa ipak ima raznovrsnost,
odreene sadraje i svrhu. Kreacija se smatra
rezultatom ogranienja, a ne proizvoenja neeg. Ako
se bezoblino reducira ili ako se neto izdvoji iz
apstraktnog, dobija se rupa (oblik ili forma).
Primjerice, ljepota uope je bezoblije, dok je izvjesna
pojedinana ljepota oblik ili forma. Isto tako, ako se
vri izbor izmeu mnogih formi, tada dolazi do
predrasuda ili do ogranienosti strastima.
Sve, dakle, potie iz potencijalnog, a ne iz niega ili
nekakve zamiljene skupine takozvanih atoma.
Upravo taj "potencijal" je osnova svega.

Upravo radi tog potencijala zen meditacija zahtijeva

potpuno gospodarenje mislima i nagonima, ili stanje
slobodne svijesti koju ne ograniavaju misli i nagoni i
kojom nita ne gospodari. Zen uenik se ne povlai iz
triju svijetova, ali im isto tako ne doputa zaroblja
vanje.
U modernoj psihologiji se sve vie uvia snaga ili mo
apstraktnog u odnosu na konkretno, primjerice: kako
razmiljanje o zdravlju ili bolesti utjee na tjelesne
funkcije.
Svjetski vjetrovi, njih osam - Oni rashlauju strasti
dobitka i gubitka, klevete i velianja, pohvale i ismi
javanja, tuge i radosti.
Shakyamuni - Doslovno - mudrac klana akja.
Odnosi se na Budhu. Rije "muni", iako se esto
prevodi s "mudrac", znai "utljiv ovjek". Tu se, me
utim, ne misli na ovjeka koji ne govori (i koji moe
biti daleko od mudraca), ve na onog tko zaista zna
ono to se ne moe izrei.
Shen-hui. (686.-760.) - Na japanskom Kataku Djine.
uveni Hui Nengov sljedbenik. On je snano razvio
uenje o naglom prosvjetljenju koje se postie
pomou ne-misli. ovjek, kae Shenhui, naroito ne
smije misliti o cilju kome tei (o prosvjetljenju ili
nirvani), jer takvo razmiljanje potie stara pogrena
shvaanja koja spreavaju ostvarenje cilja. Dakle, cilj
je van, ali se razmiljanje o njemu mora izostavili. To
je slino onom to se esto dogaa u obinom ivotu:

ovjek uzalud razmilja o smislu neega kako bi to

neto iznenada shvatio tek onda kada o njemu uope
ne misli. Iz tog razloga su hinduistiki uitelji podu
avali meditaciji "bez udnje". U protivnom, njihove
misli o cilju meditacije bile bi pogrene i prijeile bi
put do njega.
Poslije Hui Nengove smrti, Shenhui je otiao na sjever
kako bi prosvjedovao protiv slubenog navoenja
Shenshiuja kao estog poglavara. Njegova inter
vencija je bila uspjena, tako da se Hui Nengovo ime
ipak brzo nalo na mjestu estog poglavara, a Shenshui
se spustio na sedmo mjesto. Godine 753. Shenhui je
protjeran zbog svojih previe vatrenih javnih
predavanja, meutim, ubrzo mu je vraena milost,
poto su vlasti procijenile kako e njegova rijeitost
biti korisna prilikom prodaje dozvola za pristup
redovnicima.
Shen-shiu -Na japanskom - Djinshu. ivio je od 606.706. god. Instruktor redovnika u manastiru Hungdjena, petog kineskog poglavara. Napisao je jednu
gathu kako bi postao duhovni nasljednik Hung-djena,
meutim, poto je procijenio kako ova gatha ne sadri
dovoljno zena, uitelj proglasi Hui Nenga za
pobjednika nadmetanja za status poglavara. (Vidi pod
Hui Neng.) Otiavi iz spomenutog samostana i grada
u kojem se on nalazio, Hui Neng uspio je na jugu
osnovati Junu kolu Bodhidharme.
Kada ga je carica Wu 700. godine proglasila
"uiteljem triju careva", Shenshiu postade vrlo

istaknuta linost. Umro je 706. godine, a na njegov

grob su uklesali imena svih poglavara. Njegovo ime,
umjesto Hui Nengovog, bilo je tada esto po redu.
Shih-tou - Sekito (vidi).
Shikantaza - Sjedei stav u djelatnosti saijo zena.
Shin - Grana iste zemlje ili djodo sekte.
Shingon - Druga najvea sekta budizma u Japanu, iji
je glavni osniva bio Kobo Daishi. Ponekad se naziva
mistinom kolom. Nije kola zena.
Shinto i zen - Tradicija, alegorije i simbolizam, kakve
nalazimo u shintou, ukoliko predstavljaju nadahnue
za kulturne djelatnosti koje nisu zasnovane na isku
stvenom saznanju i ukoliko ih ovjek cijeni ili, ak,
oboava, mogu biti riznica njegovih "podsvjesnih" ili
"nesvjesnih" potencijala.
Duboko u ovjeku javljaju se odgovori na te
potencijale kada on na njih ne gleda kao na sredstva
osobne koristi. Prema zenu, tek kada suvremeno
zapadno drutvo napusti svoju ludu tenju za mate
rijalnim blagostanjem i upozna riznicu nepoznatih
"dobara", ono e krenuti putem oslobaanja do sada
potisnutog i blokiranog podsvjesnog blaga i postizanja jedinstva unutarnjeg i vanjskog u stvarnom ivotu.
Upravo iz tog razloga zen u Japanu nailazi na vrlo iv
odaziv, jer je instinktivan shinto otvoren preteno za

ono to moemo nazvati utjecajima unutarnjeg. Vjera

- koja predstavlja prvi zahtjev zena - je vjera u procvat
individualnog ivotnog stabla. Ono nee postati vee,
niti e njegova kronja biti bogatija, ali e predstavljati
ivotnu novinu koju e ovjekova dua ili njegova
samo-priroda primiti srdanom dobrodolicom. Duhu
shintoa odgovara injenica kako zen napor ili
stremljenje moe aktualizirati univerzalnu ljubav
(osjeanje jedinstva). Unutar svojih okvira i meu
svojim poklonicima shinto doputa spajanje onog
najboljeg to je sadrano unutar budizma i kranstva,
pri emu nikad ne gubi svoju autonomiju.
Shippe - Nekoliko stopa dugaak bambusov tap koji
ponekad nose uitelji zena, bilo kao oznaku svog
zvanja, bilo kao sredstvo poduke.
Shobogenzo - Djelo koje je napisao Dogen.
Shojo zen - Meditacija redovnika sa ri Lanke i
ostalih theravada kola, s ciljem izlaska iz kruga
raanja i smrti. Shojo zen je obuhvaen pojmom
mushinjo, a ponekad oznaava i samoizazivanje
transa.
Shorinji - Na kineskom: Shaolin. Hram na planini
Wu-t'ai, na koju je otiao Bodhidharma, i blizu koje je,
nakon neuspjeha da dobije razumijevanje i podrku
cara Wua, meditirao u jednoj spilji punih devet godina.

Shravaka - Znaenje ove rijei je "sluatelj". Odnosi

se na onog koji udno slua Budhine rijei, ali i ee
na dananjeg itatelja svekolike budistike literature.
Smatra se kako"sluanju" uvijek slijedi razmiljanje,
meditiranje, ak i kontemplacija. Ovaj izraz uglavnom
upotrebljavaju u theravadi, dok mahayanisti smatraju
ovakvog poklonika potencijalnm bodhisatvom.
Shunyata - (doslovno - praznina) - Ova rije se
upotrebljava za opis sutinske prirode svih stvari.
Ovdje treba poeti od miljenja dijela zapadnih
mislilaca kako je "cjelina vie od sume njenih
dijelova". Ta cjelina je po svojoj prirodi neto novo,
novo po sebi i novo po svom utjecaju na druge stvari.
Ta se cjelina takoer ne smije definirati pomou bilo
kojeg od njezinih dijelova. U pojmu te cjeline postoji
odsustvo pojma bilo kojeg njenog dijela - dijela
"forme" ili dijela "kvaliteta". Ova injenica vai kako
za najmanje stvari, tako i za one najvee. Ona vai za
najvee materijalne strukture, ali i kemijske atome i
elektrone, tako da zapravo ne postoje fundamentalne
cjeline, ni konani manji dijelovi ove cjeline. Postoji
samo beskonana djeljivost i ma kako malena bila
jedna cjelina, ona jo uvijek ima dijelove. I ta najmanja
cjelina ima svoj karakter ili prirodu koji se ne mogu
nai ni u jednom od njenih dijelova.
Stoga se cjelina ne moe ni spoznati, definirati,
shvatiti, ni priopiti pomou bilo kojeg svojeg dijela.
Njena priroda je zato prazna od svih koncepcija koje
se odnose na dijelove. Njena priroda je praznina,
unjata. Ona je sui generis.

Kada zen kae kako je istinska ovjekova samopriroda

unjata, on izraava slino shvaanje. Pri tom se ne
kae ba kako je ova samopriroda samo dodatak
objektu koji se opaa okom i spoznaje umom. Takav
dodatak bi predstavljao samo jo jedan njegov dio.
Otkrie svoje istinske prirode ili svoga istinskog
sopstva nije, dakle, otkrie jednog novog dijela sebe,
koji je ranije bio nepoznat i neprimjeen. To je ono to
je zapravo i utjelovljenje ove sloene cjeline dijelova.
To je ono to nema dijelova.
Ovu samoprirodu ili unjatu u zenu ponekad nazivaju
ovjekovom budinom prirodom. "Budha" je mudrac,
onaj koji zna - zna to je stvarnost njega samoga i
svega onoga to vidi, zna unjatu nesavrenog vienja
i spoznavanja (kako je takvo vienje prazno od
realiteta) i zna unjatu savrenog vienja i spoznaje
(kako je takvo vienje prazno od nesavrenog).
Iz tog razloga zena ne priznati "duh" kao treu vrstu
stvari, pri emu je tijelo prva, a dua druga vrsta.
Upravo stoga nee uvaiti pojmove stvoritelja i
kreacije i odbacuje antropomorfne pojmove
boanskog uma i boanske forme. Stoga u svom
budizmu ne prihvaa stav bjeanja od samsare ili toke
raanja i umiranja odbacuje svaku vrstu "neba" ili
"iste zemlje", ali prihvaa Budhino uenje o nirvani.
(Vidi takoer Tathata.) Stoga je stvarnost prazna od
bilo ega ili ni od ega. Iako su i neto i nita stvarni,
oni nemaju savreni realitet. Zato je Huang Po rekao
praznina je podjednako i jedno I mnogo. Praznina
nema osobinu djeljivosti niti ima dijelove. Drugim

rijeima, stvarnost podjednako sadri i neto i nita,

koji, uzeti pojedinano, ne predstavljaju realitet koji je
summum genus. (Vidi takoer pod Praznina.)
Shuvjo - tap koji su upotrebljavali uitelji zena za
demonstraciju istine zena. To je i predmet koji treba
podsjeati svog vlasnika da ga tek treba spoznati.
Spoznavi istinu obinog tapa, njegov nositelj
spoznaje i istinu svega i dostie satori. Na jednom
skupu redovnika netko je upitao Bokujua kakav bi
iskaz mogao prevladati uenja Budhe i poglavara.
Bokuju na to kae: "Ja ovo nazivam tapom; a kako vi
to nazivate?" Nije bilo niti jednog odgovora, ali
Bokuju doda kako je on ipak odgovorio na pitanje...
Postoji mnogo pria o tome to su razni uitelji rekli o
tapu, ali su uglavnom sve liene oiglednog smisla i
logike. Neki smatraju kako su takvi iskazi imali ulogu
sredstva za "izbacivanje" uenika iz njihovog
uobiajenog naina razmiljanja i njihovo udaljavanje
od ranijih shvaanja. Primjerice, jedan je uitelj rekao:
"Kada budete znali to je ovaj tap, vae prouavanje
zena bit e okonano." Drugi, pak, izjavljuje: "Ako
imate tap, ja u vam ga dati, a ako ga nemate, uzet u
ga." Trei kae: "Ja ovo nazivam tapom. Kako vi to
zovete?" Poto je rekao kako jedan lav otkriva
milijune lavova i kako jedno zrno praine otkriva
itavu zemlju, etvrti podie svoj tap i upita: "Evo
mog tapa; gdje je taj lav?" I tako dalje...


kola srednje doktrine - Vidi pod Mahayana.
Stapovi - Uitelji zena su koristili dvije vrste tapova:
due (shippe), za oslonac, demonstriranje uenja i
udaranje u poduci uenika ili posjetitelja, te krae
(hosu), takoer za pokazivanje i ceremonijalne svrhe.
Kao znak uiteljevog zvanja ili poloaja, hosu se esto
koristio za privlaenje panje sluatelja ili
sugovornika. Tako je uitelj Ling Yen, kada mu je bilo
postavljeno neko pitanje, najprije podigao svoj tap i
tek tada dao odgovor.
Drugi primjer: Jednog dana, uitelj Huang Po Hsi Yun
popne se na svoje uzvieno sjedite, uzme svoj tap i
istjera van sve redovnike. Zatim ih pozva natrag i ree
im stihove o Mjesecu. Redovnici su tako bili
impresionirani znaajem onoga to im je namjeravao
kazati.
tap se u izvjesnim sluajevima upotrebljavao s
naroitim znaenjem. Tako, kada je uitelj Yen Tou
skrivao tap iza svojih lea, znalo se kako se "njegove
duhovne funkcije odmaraju".
Jedna pria pokazuje kako i pero za brisanje praine
moe igrati ulogu uiteljevog hosua. Naime, neki
mladi se dugo lomio da li se posvetiti vojnikoj
karijeri maevaoca. Na kraju ode nekom uitelju zena
ne bi li dobio savjet. Videi da je ovaj prije stvoren za
redovnika, uitelj ga izazva na dvoboj uz napomenu
kako e morati posta redovnik ukoliko izgubi.

Dogovorili su se da u dvoboju on upotrijebi bambusov

tap, a uitelj svoje pero (hosu). Mladi nije uspijevao
udariti uitelja niti jednom, dok je uitelj neprestano
"brisao" njegovo lice perom. "Hosu" o kojem je ovdje
rije bio je napravljen od tapa dugakog oko jedne
stope, s alkom na jednom kraju i poduim pramenom
konjske ili jakove dlake na drugom.
Treba spomenuti kako se u hramovima tokom grupnih
meditacija koristio jedan obian tap keisaku (tap za
upozoravanje), za dovoenje u red onih koji bi ne
pravilno sjedili ili bili pospani. Od opomenutih se oe
kivalo da upozorenje prime s dubokim potovanjem i
naklonom, te poprave svoje dranje.
utnja - Ponekad se uenje zena naprosto prenosi
utnjom, umjesto vikom i silom. Mahakasjapa je
shvatio Budhino uenje, a da ovaj nije izvogorio niti
jednu jedinu rije, a uitelj Basho Yesei je na molbu
nekog sveenika da mu objasni ne-dualni realitet
odgovorio utnjom. Ovakva utnja ponekad moe biti
toliko efektna i impresivna, da se za nju kae kako
djeluje poput groma. Meutim, ne smije se zamijeniti
s "glasom tiine" koji potjee iz ovjejeg srca, a ne od
uitelja. Usput, treba se sjetiti da u Kini i Indiji srce (na
sanskritskom hridaja) ne predstavlja samo organ za
pumpanje krvi, ve ono to ispunjava grudi i
predstavlja boravite lijepih osjeanja.
Zabiljeeni su mnogi primjeri odgovora uitelja na
postavljena pitanja utnjom, meutim, ponekad se, u
cilju postizanja istog efekta, davao odgovor koji nije

imao nikakve veze s onim to je ispitiva elio saznati.

Tako je jedan uitelj na pitanje o prirodi sopstva
odgovorio da mjesec ne moe sjati kada je oblano. U
ovom primjeru moda je i mogue otkriti nekakvu
logiku usporedbe, ali postoje mnogi drugi u kojima se
takva loginost ne moe nai. Tako, kada je neki
redovnik upitao uitelja kako se moe izraziti utnja,
ovaj mu ree: "Prole noi, u pono, pokraj svog
kreveta izgubih tri novia." Za ovakav odgovor bi se
moglo rei da predstavlja spontanu reakciju potisnute
svijesti, premda se u njemu moe nazrijeti nekakva
aluzija na "prikrivae svjetlosti". Meutim, ovakvo
tumaenje bi kod mnogih zen uitelja izazvalo
nezadovoljstvo, iako bi oni neke druge sluajeve
smatrali efikasnijima. ak i jedna nenamjerna pauza
tokom govora ponekad natjera sluatelje na
razmiljanje.
esto ulo - Ovaj izraz se ne odnosi na zen. Jo davno
su ga upotrijebljavali hinduisti kako bi njime oznaili
svijest koja prima dojmove i opaaje od svih ula i
dovodi ih u logiku vezu. Tako, primjerice, kada
promatramo jedan kamen, na temelju ranijih iskustava
ula dodira i vida znamo kako je on tvrd i vrst.
Suvremena uporaba pojma "esto ulo" odnosi se na
sposobnost izvanulnog opaanja, kakvo je, recimo,
vidovitost, meutim, izgleda kako zen takve
fenomene ipak ne uzima u obzir ozbiljno.
Ekstrasenzorna percepcija, kako se oznaavaju
vidovitost i njoj sline pojave, ne podrazumijeva

potpuni izlazak izvan okvira pet poznatih ula.

Ukoliko se ne radi o primanju dojmova na neki ulni
nain, koji se poslije u mozgu samo prevodi u vienje
ili sluanje, vidovitost ili neka druga slina pojava se,
obzirom na ula, ne moe smatrati neim to bi bilo
"ekstra". Dosljedan zen uenik ne posjeduje i ne
posveuje pozornost nikakvoj teoriji o tome kako
"dolazi" njegov satori.

T
T'ang, dinastija (618.-907.) - Ovo razdoblje se naziva
zlatnim razdobljem zena, iako su 845. godine budisti u
Kini bili surovo proganjani. Jedino je pokret zena bio
dovoljno snaan odrati se unato takvom progonu.
Nakon dinastije T'ang uslijedilo je pet slabijih
dinastija, i tek 960. godine, pojavom dinastije Sung,
poinje sjajan razvoj knjievne djelatnosti i osnivanja
brojnih knjinica. Tako je bilo sve do 1278. godine.
Tao - Opisuje se kao neto to nema niti formu niti
imena, to je pokreta svakog kretanja i porijeklo svih
tvari. Uz sve to, tao ima izvjesnu vlastitu, originalnu
prirodu koja se naziva teh i koja je njegova vrlina. Ta
vrlina nema samo suvremen smisao djelovanja u
skladu s vlastitom prirodom ili poloajem (kao kada
se, primjerice, ovjek ustruava od sputanja na razinu
ivotinje koja djeluje prema tjelesnim nagonima, a ne
prema intelektalnim i moralnim impulsima) ve se
takoer naziva muevnom harmonijom. Stupanj
nazonosti teha odreuje muevnost ili snagu svih
ljudskih sposobnosti, vitalnost tijela i skladne odnose
sa svim biima i stvarima.
Tao svojim tehom primorava ovjeka da slijedi pravi
put, koji se takoer naziva tao ili Put (u budizmu
dhama ili dharma). Rije "tao" oznaava ispravan put
kojim se ovjek treba kretati. Takvom se Putu ovjek
treba u potpunosti predati i posvetiti, jer tao nema
stupnjeve, poput istine i ljubavi. Ljubav je ljubav, ili je

nema. Ako postoji sebinost (antisklad), ma kako

profinjena bila, ljubav zapravo ne postoji. Zato se za
teh moe rei i kako je poput "svjetlosti to obasjava
svakog ovjeka koji dolazi na svijet".
Uz pomo ovog gledita moe se objasniti vitalnost ili
zdravlje. Naime, ako svijest slua prirodnu zakonitost
tijela i ne zagauje je loim mislima, onda takav skla
dan odnos omoguava boanskom da u tijelu egzi
stira u formi zdravlja ili vitalnosti. Iz ovoga proizlazi
kako je osjeanje zdravlja ili doivljaj zdravlja
zapravo svijest o onom boanskom, samopostojeem i
samoobasjavajuem to egzistira u tijelu. Ukratko, to
je svijest o taou ili tehu.
Uenje o taou ima dodirnih toaka s uenjem budizma
uope, po kojem se treba osloboditi svake udnje.
Napustiti osobne porive (kalpana) znai imati tenju
prema ivljenju za druge, bez sebinosti i izoliranosti.
Drugim rijeima, to znai ivjeti u skladu s taom i
tehom. Zato je Lao Tse mogao kazati: "Tao se ne prima
nikakvog posla, pa ipak, nita ne ostaje neuinjeno."
Uovom stavu nema nikakve negacije niti afirmacije
(wu-wei).
Budui su tao i wu-wei gotovo identini shvaanjima
"budine svijesti", "praznine" (unjata) i "takvosti"
(tathata), zen je vrlo prijemiv za taoizam - barem onaj
njegov dio koji se ne temelji na obredima i ritualima.
Naime, ovi potonji se ni na koji nain ne mogu spojiti s
Budhinim uenjem.

Tao-an (umro 385. g.) - Redovnik i uenjak. Ureiva

tekstova i komentator, neposredni prethodnik
Kumarajive. Naroito se zanimao za primjenu jogauenja indijskog budizma na taoizam. Njegov
najzapaeniji uenik bio je Huiyuan.
Tao-hsin - Na japanskom Doshin (579.-651.). etvrti
poglavar zena. U toku njegovog poglavarstva javile su
se dvije struje -jedna koju je predvodio Fajung i koja
je ubrzo propala, i druga, koju je predvodio Hung-jen,
kasnije peti poglavar.
Tao-hsuan - Prikuplja Biografija uitelja zena.
Tao-i. Ma tsu - Vidi
Tao-yuan - Kompilator Prijenosa svjetiljke.
Tao te ching - uvena kineska filozofsko-mistina
rasprava koja se pripisuje kineskom mudracu Lao
Tseu.
Taosheng (360.-434.) - Istaknuti Kumarajivin i
Huiyuanov uenik. Smatrao je kako svi ljudi mogu
postii osloboenje, budui svi imaju budinu prirodu.
Ovo gledite u poetku nije bilo popularno, meutim,
kada se saznalo za Mahaparanirvana sutru i vidjelo
kako ona ovo podrava, postalo je vrlo cijenjeno. Stav
o budinoj prirodi kod svih ljudi prihvaaju sve kole
zena, naroito ista zemlja i tien-tai. Tao-sheng je

takoer zastupao doktrinu o naglom prosvjetljenju,

koja je u kolama zena u vrijeme dinastije T'ang bila
vrlo snana. Odbacivao je staro gledite o ljudskoj
"dui" koja je neto razliito i vie od ovjekovog
obinog bia, jer je ona zapravo njegova budina
priroda.
Taoizam - Stara kineska religija koja je u povijesnom
zapisu Shih Chija (oko 97. godine p.n.e.) prvi puta
dobila naziv tao chi (kola taoa). Uopeno se smatra
kako ga je formulirao mudrac Lao Tse, u 4. stoljeu
p.n.e. Prema predanju, Lao Tse je jednom carinskom
slubeniku izdiktirao knjigu Tao Te Ching (Knjigu
promjena) kada je naputao Kinu i krenuo u
nepoznatom pravcu.
Kasnijim zen budizmom pokret taoizma je vezan
njegovim naglaskom na mirnoi, neizvjetaenosti,
jednostavnoj prosvjetljenosti, a naroito wu-wei
uenjem.
Tariki - Uenje o spasenju pomou vjere i milosti,
koje ne zavisi iskljuivo od pojedinevog napora. Ono
je karakteristino za djodo i djodoshin, koji se sreu u
kolama i hramovima sekte iste zemlje. Dosljedan
zen ne odobrava ovakvo shvaanje. Suprotno uenje
naziva se djiriki.
Tathagata - Ime kojim je Budha esto sebe nazivao.
Vjerojatno je sastavljeno od rijei "tatha", to znai "na
taj nain", i "gata", to se moe prevesti s "otiao".

Ovim nazivom Budha ukazuje na injenicu kako je i

sam prevalio put koji opisuje i istie svojim
sljedbenicima kako, stoga, dobro zna o emu govori.
Tathagata se shvaa na nekoliko razliitih naina.
Jedan je: "ovjek koji je na taj nain (tatha) otiao",
onaj koji je prevalio put koji objavljuje i ui. Drugo
tumaenje ovog naziva jest: "onaj koji je stigao iz
takvosti", iz tathate, nakon to je dostigao
prosvjetljenost. U Vajrachediki dato je tree
tumaenje ovog naziva: "onaj koji je takvost sama".
Autor ovog rijenika smatra kako je prvo tumaenje
"tathagate" najpreciznije, jer je prvi dio te rijei
"tatha" (na taj naRin), a ne "tathata" (takvost); "stii iz
takvosti" moralo bi se tada rei tathatagata.
Tathata - Doslovno "takvo-nain(stvo)". Obino se
prevodi kao "takvost". Rije "tatha" znai "na taj
nain". Ona moda dolazi od "jatha", to znai "ba
kao", a moe se prevesti "takoer tako" ili "ba tako".
Ono "ta" na kraju rijei ima znaenje sufiksa "ness" u
engleskom jeziku ili "nost", "vost" ili "stvo" u
hrvatskom.
Tathata je bitni opis onoga to jedna stvar jest,
meutim, taj pojam nije opisan tako to tu stvar ne
usporeuje ni s im drugim, ve nas naprosto
usmjerava na nju govorei: "To je ono to ona jest."
Oznaava injenicu kako neto jest to to jest, te se u
potpunosti razlikuje od svega drugog.
Naa istinska priroda nije ono to se opaa pomou
svijesti. Moemo rei kako se ovjek ne spoznaje
temeljem bilo kojeg njegovog dijela i njegova istinska

samopriroda nije nikakav njegov nevidljivi dio.

Cjelina nije zbroj dijelova iako ona odreuje vrijednost
dijelova. Ona je neto poput utjelovljene funkcionalne
moi koja postoji zahvaljujui organskom jedinstvu
strukture ili dijelova. Upravo ova "takvost" je ono to u
zenu prosvjetljenost ili doivljaj samoprirode uzdie
iznad pukog misticizma; to se upravo odnosi na ono to
ovjek vidi "zatvorenim oima", pa i bez oiju i
svijesti.
Neki, zato, tathatu nazivaju "tako-bivstvom" bilo ega,
neki opet "takvou" neega, dok je ona za neke
naprosto "priroda stvari" ili "samopriroda ovjeka".
Takoer se tvrdi kako je praznina, unjata, isto to i
takvost,a takvost je isto to i praznina. Stoga jer je
takvost bilo ega liena svake druge stvari.
Kako sve ima fundamentalnu "takvost" moe se vidjeti
pomou ilustracije uzajamnog privlaenja. Recimo,
sve stvari od A do Z meusobno utjeu jedna na drugu
u skladu s njihovom vlastitom prirodom. Ako na A
utjeu i privlae ga stvari od B do Z, tada na B utjee A
i C do Z. Dakle, ako na A vri utjecaj 25 drugih stvari,
ono takoer utjee na 25 drugih stvari i na taj nain
sudjeluje u raspodjeli prirodne energije. Niti jedan um
ne moe rei to je to prirodna energija; svijest moe
samo vidjeti AZ i njegove meusobne reakcije.
Njihovu bitnu energiju ona ne moe vidjeti.
Ako se za prvobitnu energiju samo-bia ili samo
prirode upotrijebi termin boga, koji je lien svakog
antropomorfizma, tada, prema istonjakom
shvaanju, ovjek moe spoznati boga samo ako

ukloni prepreke koje njegova svijest stavlja ispred

njegovog vienja. Pri istom vienju ovjek prestaje
biti ovjek, pa je, dakle, istinita sanskritska izreka da
"niti jedan ovjek nikada nije vidio boga". "Takvost"
(tathata) spoznaje se pomou prajne ili mudrosti.
Takoer i praznina, samopriroda itd. Mudrost treba
razlikovati od sandjne, koja pripada svijesti i koja je
svjesna objekata ili "drugih".
Teh - Vidi pod Tao.
Tijelo, vrsto - Mnoge svete knjige govore o vrstim
tijelima kao kombinacijama etiri ili pet "elemenata"
(zemlje, vode, vatre, zraka i etera - nebeske materije),
koje su zato podlone propadanju. Ovo je sasvim
prihvatljivo za zen i sve druge sekte.
Tendai, kola - U Kini tien-tai. Ovu kolu je osnovao
Chihi. Dr D.T. Suzuki je smatra formom zena koja se
nezavisno razvila iz Bodhidharmine loze, meutim,
sljedbenici ove kole takvo gledite ne prihvaaju jer
stavljaju naglasak na filozofiju prije nego na
meditativnu djelatnost. Doktrina tendaija govori o
trostrukoj istini (tri istine u jednoj). To su: 1) istina
kako su sve stvari od praznine, jer su ovisne o
kauzalnom toku i stoga ne mogu biti stvar-ipo-sebi; 2)
istina kako su sve pojavne egzistencije samo
privremeni proizvodi i, stoga, praznina koja nije
stvarna ili samo-egzistentna; 3) istina kako sve
obuhvaa sve i stoga je sve-jedno. Pri tome osnova
svegaje budina priroda.

Zbog ovog posljednjeg gledita kola smatra kako

postoji "spasenje za sve", ali se ono ne sastoji u pro
izvodnji ni u unitavanju osobina stvari. Ovo uenje se
zasniva na Lotos ovoj sutri (Sadharmapundarika), po
emu se cijela kola takoer naziva lotosova kola. U
Kini je vrlo popularna i esto se kombinira sa sektom
iste zemlje. U Japan ju je 804. godine prenio Dengyo
Daishi.
Theravada - Doslovce - uenje starjeina u budizmu.
Forma budizma koja prevladava u Sri Lanki, Burmi,
Tajlandu itd. i koju ne odobravaju u zenu iako ga sma
traju autentinim Budhinim uenjem. Theravada je,
po njihovom miljenju, namijenjena "slabijem
bratstvu", koje nije doraslo stremljenjima zena.
Theravadist - Onaj koji slijedi uenje i metodiku
kole ili sistema budizma koji se zasniva na doktrini
starjeina, formuliranoj na prvoj skuptini nakon
Budhine smrti. Ova grana budizma se esto naziva
junom kolom Indije i danas se uglavnom sree u ri
Lanki, Burmi, Tajlandu i Indoneziji. Ponekad se za nju
upotrebljava termin hina-yana (manji put), meutim,
theravadisti ga ne vole, budui podrazumijeva ne
kakvu manju vrijednost u usporedbi s mahayana
budizmom koji se naziva sjevernom kolom (Indije) i
koji se danas sree u Tibetu, Kini i Japanu. Zen je
ponikao iz uenja sjeverne kole, meutim, u tolikoj
mjeri je usvojio kinesku osobnost i duh taoa, a kasnije i
japansku aktivnu konkretnost, da se moe rei kako
predstavlja kolu za sebe.

Tokusan Senkan (782.-865.) - Veliki prouavatelj i

potivatelj svetih knjiga, naroito Dijamantske sutre i
Prajna-paramite. Sumnjao je u mogunost naglog i
neposrednog sagledavanja ovjekove budine prirode,
ali slava june kole ga je prisilila da je upozna i sam se
uvjeri u vjerodostojnost njenog uenja. Sastao se s
uiteljem Ryotan Soshinom (Lung-t'an) i kada ovaj
iznenada utrnu svijeu i ostavi ga u potpunom mraku,
Tokusan odjednom postie prosvijetljenost. To je na
njega ostavilo toliko dubok utisak te je sutradan spalio
sve svoje svete knjige.
Kasnije je postao poznat po uporabi tapa prilikom
dranja poduke svojim sljedbenicima. Naime, kad god
se obraao skupini svojih uenika, Tokusan je ivo
mahao tapom. Od njega potie prijetnja (ili je to
obeanje?): "Ako odgovori i ako ne odgovori na
pitanje, dobit e trideset udaraca tapom."
Tokusan je smatrao kako se prosvijetljenost moe
stei preko obinih stvari, preko potpune praznine
(unjata) kako subjektivnog, tako i objektivnog. Autor
je vrlo efektnog iskaza koji glasi: "Samo onda kada
nema niti jednu stvar u svojoj svijesti i niti jednu
svijest u stvarima, ti si slobodan, duhovan, prazan i
divan."
Postoji zanimljiva pria o Tokusanovom preobraenju
u zen. Naime, na putu u goste Soshinu on naie na
neku usputnu gostionicu i zamoli za osvjeenje. ena
koja ga je posluivala upita to nosi u zaveljaju i on
joj odgovori kako su u njemu komentari za
Dijamantsku sutru. Tada mu ona, na njegovo veliko

iznenaenje kae kako je u toj sutri proitala da svijest

nije mogue postii ni u prolosti, ni u sadanjosti, ni u
budunosti, pa zato eli znati koju on to svoju svijest ili
duu eli osvjeiti. Unato svom velikom obra
zovanju, on je nije mogao odgovoriti, pa nastavi svoj
put zbunjen i poljuljane vjere u zen. Zagonetka se
sastoji u tome to kineska rije za osvjeenje glasi
"tien-hsin", a svijest se kae "hsin".
Tozan (10. stoljee) - Na kineskom Tung Shan.
Tozan Ryokaj - Vidi pod Soto.
T 'uan Chi - Huang Po (vidi).
Tung Shan - Vidi pod Soto.

U
Umjetnik i slika - Usporedba koja se upotrebljava za
opisivanje odnosa vieg ovjekovog bia (njegovog
karaktera, volje, ljubavi i svijesti) i njegovog nieg ja,
koje sainjavaju tijelo, emotivne i misaone navike i
pamenje. "Nie ja" ne moe utjecati na razvijanje
"vieg ja", iako mu prua podatke i strukturu po kojoj
djeluje. Usavravanje "vieg" ovjekovog bia zavisi
od same njegove volje, svijesti i ljubavi. Na taj nain,
vie bie je u budizmu umjetnik, dok je nie bie slika.
U svakom ivotu ili inkarnaciji karma reprezentira
umjetnika i njegovo djelo iz prolosti, a takoer i
njegovu vlastitu modifikaciju sebe koju je postigao
trudom u prolosti. Umjetnik ui ne zamjenjivati sebe
svojom slikom, ili svojim niim ja, na kojem ima
zadatak raditi. Zen, ak, ide i korak dalje od ove
usporedbe. On pred umjetnika postavlja zadatak
djelovanja na svom "viem ja", ak i odbacivanja kao
takvog,uz zadau posveivanja potrazi za budinom
prirodom ili svijeu koja mu je transcendentna.
Umjetnost - Umjetnosti u Japanu su prisvojile forme
koje jasno ukazuju na utjecaj zena. Moda je
najtipiniji primjer ovog utjecaja hram ljepote koji se
nalazi u svakoj boljoj japanskoj kui. Radi se, naime, o
slici na svitku (kakemono), koja se stavlja na zid, i
cvijetu u jednostavnoj vazi, na stoliu, polici ili stalku.
U cijeloj toj maloj izlobi najznaajniji je usamljeni
cvijet. U njemu ovjek moe uivati bez napora,

postiui ono ljubavno jedinstvo koje je bit osjeaja za

ljepotu. Cijeli buket cvijea je preobilan i na neki
nain agresivan, te od ovjeka zahtijeva aktivnost koja
iscrpljuje.
Kakemono se postupno mijenja. Negdje postoji
skrivena zaliha tih slika. Na zid se uvijek stavlja jedan
svitak, budui mnotvo slika izaziva rastresenost, i
pozornost se ne moe dugo odravati. ivot je stvoren
iz kretanja, nije statinost; takoer, kako bi neto
privlailo panju, mora za ula predstavljati novinu.
Japansko slikarstvo ima na umu kako je slika samo
prijedlog, sugestija. Njegov cilj je: minimum
reprezentativnosti uz maksimalnu upeatljivost.
Upravo to nalazimo u japanskoj umjetnosti: jae i
slabije poteze etkicom, proirenja i suavanja,
usmjeravanja i ukazivanja, prostornost koja ne
zahtijeva nikakve misaone napore. Sve je to slino
dekoru od samo jednog cvijeta.
Vjetina slikanja tuem (sumije) tei da izazove slian
uinak. Materijal potreban za ovu umjetnost priprema
se uz najveu panju. Papir je vrlo tanak i brzo upija
tu, te umjetnik mora izvoditi poteze jednim
pokretom, odluno i spontano, jer kasnijih izmjena
nema. Tu predstavlja smjesu ai i ljepila i stavlja se
na papir u guim ili rjeim slojevima. etkica je
napravaljena od ovje ili jazaveve dlake i moe drati
veu koliinu tua. Umjetnik je upotrebljava
slobodnim pokretima, drei ruku oslonjenu na neto.
Na taj nain odgovarajuim smjerovima, pritiscima,
dubinama i sjenama izraava vlastitu inspiraciju.

Vrlo srodna ovome je japanska i kineska kaligrafija.

itajui djelo napisano autorovom kaligrafijom,
ovjek dobiva utisak i o osjeanjima pisca, a ne samo
idejama koje on priopava. Forma i debljina
kaligrafskih poteza izaziva isti uinak kojem se tei i u
japanskom slikarstvu tuem.
Umjetnosti zena - Utjecaj zena na umjetnost sastoji se
u zamjeni nemirnog detalja smirenou, to je glavna
"djelatnost" u dubokoj meditaciji. Ovo se pojaava
prisustvom prostornog motiva. Stavljanje samo
nunih poteza na papir ili, kako se esto kae,
"ostavljanje praznog prostora kako bi on bio ispunjen
u svijesti", ne pokree svijest na razmiljanje (to bi
bio nemir), ve je primorava usredotoiti na ono to
ona doista zna (to predstavlja mir ili smirenost).
Upravo to promatra otkriva kada u svojoj svijesti
primjeti uinak zena, ali samo otkrie ovog uinka nije
toliko vano koliko uinak sam.
Vano je postojanje izvjesnih crta, te da papir nije
potpuno prazan. Stoga jer se svijest o prostoru ne ja
vlja zbog izostanka objekata, ve pomou njihovog
prekidanja ili zaustavljanja (nirodha).
Isto je i u poeziji zena (haiku). Nakon zavretka stiha skice "aba skae u baru; plop", ovjek postaje
svjestan novog bogatstva tiine ili mira. O tom novom
bogatstvu se ne razmilja, jer razmiljanje iskrivljava
postignuti uinak. On se naprosto - (spo)zna(je).
U oba sluaja - u sumi (slikarstvu) i haiku (poeziji) doivljaj je bogatiji ako je promatra u nekom ranijem

iskustvu doivio njegovo raspoloenje. Kasnije se to

raspoloenje moe namjerno izazivati. Iza toga se
nalazi neka implicitna "znanost", koja ui vrijednosti
kontemplacije u kojoj nema razmiljanja i koja je
zapravo samadhi, duboka i bogata meditacija iznad
svoje misaone razine. ak i u najobinijoj poeziji
pauze izazivaju ponekad takvu usredotoenost, ma
kako bila kratka i, ak, neprimjetna. Upravo stoga nas
neka ideja izraena u poeziji obogauje daleko vie
nego ista u prozi.
Takav zen uinak sree se u ureenim vrtovima, kakvi
su vrtovi samostana. U njima se moe vidjeti raspored
kamenja smjetenih u paljivo izgrabuljan bijeli
pijesak. Naem pogledu nije izloen pijesak, ve
stanje, kojem se moe dati odreeno znaenje i
izvjesna poruka. Meutim, paljivo ureen pijesak
ispunjen je mirnoom nae duboke spoznaje - ne
milju, ak ni opaanjem. To je upravo suprotno od
onoga to se dogaa kad netko pokuava itati
znaenja iz izmijeane "prostirke" oblaka, vlanih
listia aja ili nereda razbacanih crtea, tragajui za
neim ugodnim i nalazei, ili ne, jednu ljepotu za
drugom.
Ravnomjerno i lijepo pokoena livada, s biljem i
cvijeem, moe izazvati uinak slian vrtu sa
stijenama i pijeskom. Zen doivljaj se, meutim, nee
javiti ukoliko ovjek eta kroz preobilje raslinja i
cvijea, iako takva etnja moe biti krajnje ugodna.
Duboko zen iskustvo se javlja kada neki pojedinaan
predmet, cvijet ili neto drugo, doista zaustavi

ovjekov pogled, privue njegovu potpunu pozornost

i zahvati ga svojom ljepotom.
Isto vai za tjelesne vjetine. Metoda zena (upaja) u
Japanu se razvio u judo. Ono to se u borilakim
situacijama javlja zapravo je ista ne-misaonost koju
izaziva umjetniki uinak: tijelu je "doputena"
njegova vlastita mudrost i ono je potpuno osloboeno
svjesnih namjera ili usmjerenosti. Vjebanje juda,
padanje, valjanje i sl. jesu zavreci prirodnih
aktivnosti, poput vrbovog drveta koje se na vjetru
savija, umjesto da se napree i, ak, slomi. Slina
ovome je ovjekova reakcija kada mu neto ispadne iz
ruke; nesvjesnim i savreno brzim pokretom hvata
isputeni predmet i osjea ogromno olakanje i
zadovoljstvo. Ovdje se radi o spontanoj mudrosti
tijela, koju je vrlo dobro nauilo tokom prirodne
prilagodbe. To je neto o emu se ne moe razmiljati,
ali u emu se moe uivati kada nas napuste naporne
misli.
Bez sumnje, predivna vjetina zen streliarstva kyudo postie se u istom stanju i istim odsustvom
svijesti o "ja inim ovo". Izbacivanje strijele se obavija
sinkronizirano i skladno akom, rukom i okom u
jednom fluidnom pokretu u kojem nema odluivanja.
U nekim zen umjetnostima ima mnogo formalizma.
Na primjer, osobe u noh drami su obuene vrlo
sveano i komplicirano, esto zaustavljaju svoje
pokrete na neprirodan nain i govore uzbueno i
ozbiljno. Te osobe su poput kamenova iz zen vrta, one
su ideje jednog poetskog dijela. Priaju priu koja je

tema dramske predstave i pomou neobinog

zapoinjanja i zavravanja svojih govora - koji se
toliko razlikuje od prozainog ivota - stvaraju u
gledaoevoj svijesti iste one zen doivljaje koji se
javljaju prilikom kontakta s poezijom i ureenim
vrtovima. I ovdje se misao zaustavlja kako bi znanje
popunilo jaz, kako bi se naglasak prie doivio na
jedan potpuno nov i bogat nain.
U ovoj predstavi zvuci - flaute, egrtaljke, bubnjeva,
agora, jesu otri i ponavljaju se u takvom nizu
izazivanja raspoloenja koja zahtijeva sama pria.
Gledateljima je pria unaprijed poznata; moe
govoriti o djevojci koja se okrutno ponaa prema
svojim proscima. Iako je jednog od njih istinski
eljela, ak niti prema njemu nije htjela umanjiti svoju
okrutnu gordost. Iako je on dolazio izdaleka,
inzistirala je da joj dolazi stotinu noi prije nego to e
mu pokloniti svoju ruku. Stote noi prosac umire i
drama do kraja slika ostatak eninog ivota, koja
starost provodi u ludilu i jadu, slomljena od bola.
Takoer se mora spomenuti unutarnja dekoracija
japanskih domova. Ve smo spomenuli cvijet i sliku
(kakemono) koji, smjeteni na kunom oltaru, stvaraju
osjeaje domaeg smirenja. Nije li upravo to ono to
ini razliku izmeu kue i doma? Zar sve one drage
stvari kojima su okrueni ljudi u svojim domovima na
Zapadu ne govore prije o dubokoj spoznaji takvog
osjeaja prije nego o nekakvom misaonom traganju?
A umjetniko slaganje cvijea, ikebana? Tu je po
trebno samo nekoliko cvijetova, moda neka statua ili

minijaturno drvo, koji se stavljaju u jednostavnu vazu

ili vrtnu posudu. Takva cjelina treba nas podsjeati na
neto. Mora predstavljati jedinstvo i, tako rei, smire
nost kakvi se nalaze u prirodi, gdje se spajaju voda,
zemlja i nebo, zadravajui u toj zdruenosti
neozlijeeni identitet.
I tako, kada ujemo "Postani bambus" ili "Postani
ptica", trebamo znati kako je to mogue samo bez
svjesne namjere i slino kapljici rose koja klizi u nesuvie-blistavo-more.
Ummon Bunen (umro 949. god.) - Pria o tome kako
je izgubio jednu svoju nogu ovako glasi: Kada
Ummon ode u obilazak uitelja zena Doshoa, inae
Rinzai sljedbenika, ovaj ga najprije zamoli da se
predstavi, a onda ga hitro upita: "Tko si ti? Govori!
Govori!" Kada Ummon pokae zbunjenost, uitelj ga
bijesno izbaci kroz vrata nazvavi ga nitarijom.
Prilikom zatvaranja vrata, jedna od Bunenovih nogu
bila je uklijetena i slomljena. Meutim, kasnije je
tvrdio kako je prosvjetljenost koju je zadobio nakon
tog doivljaja bila vrijedna bola i gubitka noge.
Ova pria je uzeta kao ilustracija naina na koji je
neophodno neto estoko i neobino radi "upanja"
uenika iz rutine neznanja i ignorantskih objanjenja.
U samom Ummonovom voenju poduke ovaj nain je
kasnije bio prevladavajui. Ummon je postao poznat
po svojim odgovorima jednom jedinom rijei. Iako je
u velikoj mjeri slijedio Rinzaija, za razliku od njega
vie je volio uzvik "Kan!" ili "Kvan!" Umonu

dugujemo poznati izraz: "Nastavi". To je bio njegov

odgovor na pitanje: "to je Tao?" Takoer se pria
kako je od svojih sljedbenika zahtijevao jasnost i
odreenost onoga to Rine. Radi ilustracije, govorio
je: "Kada sjedi - sjedi; kada hoda - hodaj."
Kasnije, u hramu Ummon po kojem je i dobio ime,
zadobio je mnotvo sljedbenika. To je bilo negdje pri
kraju dinastije T'ang i za vrijeme pet kratkih dinastija
koje su joj uslijedile.
Ummon, sekta zena - Takoer zvana sekta yunmen.
Danas vie ne postoji. Imala je troja "vrata" ili tri
pitanja, pomou kojih je ovjek mogao odrediti sebi
pravac prema glavnom cilju - ukidanju ciklusa po
novnih raanja.
Upaya - doslovno - "metode" ili "sredstva" Zen
uglavnom upotrebljava mondoe i koane i dri se
pravila: "Bez uporabe svetih knjiga, rituala i zavjeta."

V
Vajrachedika sutra - Odjeljak Prajnaparamita sutre.
Ovaj se odjeljak u Hui Nengovom razdoblju poeo
cijeniti vie od Lankavatara sutre, budui je
jednostavniji, vie u skladu s Taom i u velikoj mjeri se
bavi pojmom praznine. esto se ova sutra naziva
Dijamantskom sutrom (vidi).
Vjera - Govori se kako vjera implicira diobu i, samim
tim, dualitet, te na taj nain protivi zenu. Nasuprot
ovome poznati je stav kako zen zahtijeva veliku vjeru,
veliko istraivanje i veliku istrajnost. Razumije se,
vjera u zenu nije vjera u smislu oboavanja i oslanjanja
na neko drugo bie, ve je vjera u postojanje budine
svijesti i u meditaciju kao sredstvo za njeno postizanje.
Naprotiv, nisi ti taj koji ostvaruje takvu svijest, ve se
ona ostvaruje ili ispunjava u tebi.
Vjera je "tanji kraj klina" budine svijesti. Onaje uvijek
u nama u izvjesnom stupnju, ali obino ne u dovoljnoj
mjeri kako bi odagnala predstavu o ja ili osobnu sliku o
sebi koju je stvorio obian um. Vjerojatno je to ono to
zapadni teolozi nazivaju naim "boanskim ne
zadovoljstvom", pri emu je i ono najbolje o emu
moemo misliti jo uvijek nezadovoljavajue.
Vidovnjak i vieno - U istom vienju ovog dualiteta
nema. Nestanak ovakvog dualiteta je trenutak prosvjetljenja, jer je svako vienje u izvjesnom stupnju
sjedinjavanje. Zanimanje za neto pokree na
djelatnost i najmanje ivo stvorenje. Kada se interes za

neto javi, nastaje i elja "biti s tim neim" ili elja da

se ono "ima". To je, pak, i impuls za jedinstvom i
ispunjenjem.
Kada je vienje potpuno, nastaje zanos ne-dualiteta
samadhija ili satorija, nestaje svako "ja i ti" i javlja se
uivanje totalnog ili sjedinjenog bia. Ono vieno je
prije apsorbirano u vidovnjaku, nego to je vidovnjak
u vienom, tako se bitna svijest (buda-svijest) za
drava. Zen tvrdi kako je ovo stvar volje, ukoliko ona
doe umjesto elja. To se postie meditacijom o svi
jesti, koja vodi do uvianja nepoeljnosti udnje.
Nestankom udnji, nestaje i suprotnost. Tada se javlja
doivljaj postignua jedinstva onoga koji gleda i
onoga gledanog, koji takoer predstavlja doivljaj
slobode.
Filozofski aspekt ovoga shvaanja je gledite kako je
sve superiorno u odnosu na mene i kako sve ima neto
to ja nemam. Stoga mirno jedinstvo s tim drugim u
velikoj mjeri ispunjava ovjekovo bie. "Ukidanje
dualiteta" zato predstavlja "uterus tathagate". Ovo je
imao na umu indijski mudrac Shankaracharya kada je
u svojoj knjizi Aparokshanobhuti (Neposredan
doivljaj) odreivao puni smisao jogistike prakse
uzdravanja (jama):
"Uzdravanje (jama) je ona ravnotea osjeta koja
nastaje iz saznanja kako je sve brahman; ono se stalno
treba uvjebavati."
U zenu smatraju kako je sve to se pojavljuje vrijedno
nae pune panje. Nije potrebno traiti negdje drugdje
ono to je vrijedno. Panja znai zaustavljanje

mentalnog toka koji se neprestano odvija, tako rei

panino. Ako, recimo, vjerujemo u nae sadanje
pijenje aja kao neto beskrajno vrijedno, tada se
oslobaamo mentalne grozniavosti. Tada je to
doivljaj za sebe, a ne priprema za neko drugo
iskustvo. Ovo nije jednostavno oputanje svijesti. To
je savrenstvo i punoa svijesti. Ovakva usre
dotoenost moe postojati uvijek i u svim naim tje
lesnim i duhovnim aktivnostima. Ona nas oekuje, ali
ne smijemo uditi za njom. Ona je u odnosu na
doivljaj istinski ivot, onaje zen.
Vijnana - Svjesno saznanje i opaanje, razliito od
prajne ili uvida, koje transcendira ula i obinu svijest.
Vlastita priroda, njeno sagledavanje - Na kineskom
tsu-hsing. Pretpostavka kako je ovjekova vlastita
priroda razliita od svega to svijest moe znati, uzima
se kao aksiom. Ona se, dakle, ne moe izraziti
nijednim terminom koji svijest poznaje. U suprotnom,
ovjek bi sliio na stanovnika doma za umobolne koji
je u svakom pogledu bio zdrav, osim u pogledu
shvaanja svog identiteta. Pria glasi kako je on
sasvim lijepo pokazao izvjesnom posjetitelju cijelu
instituciju i objasnio mu njeno funkcioniranje,
meutim, kada je posjetilac trebao otii, "domain"
zauzme neobian poloaj, stavivi jednu ruku na bok,
a drugu podigavi u stranu i ree: "Molim vas, izlijte
me ja sam ajnik..."
Samo-spoznaja, tovie, ne moe biti uvid, u smislu
kako jedna stvar uvia drugu. Kako objanjava

indijski vedantista, u svom djelu Drig-drishja-viveka,

vieno ne moe biti vidovnjak. U tom sluaju, nije
udno to za svijest o vlastitoj prirodi zen ima
paradoksalan izraz - vienje koje nije nikakvo vienje.
Razumije se, poznato je kako su novoroenad vrlo
svjesna i osjetljiva i prije buenja mentalnih aktivnosti
kojima se razlikuju objekti u njihovoj sredini. Ona su
svjesna sebe bez ikakve misli i definicije o sebi. Ta
spoznaja nas prati tokom cijelog ivota. Okara
kterizirati tu spoznaju kao onu jednog objekta znailo
bi napraviti greku poznatu pod nazivom adhjasa, a
koja se sastoji u pripisivanju stvarima nekih kvaliteta
ili osobina ve ranije vienih negdje drugdje. To je ono
to svijest ini kada daje definiciju neega pomou
slinosti i razlika jednog objekta u odnosu na neto
drugo. Takve definicije i greke nastaju kada,
primjerice, dijete koje nikada nije vidjelo tigra pita:
"to je to tigar?" i kada mu se odgovori:"Tigar je slian
velikoj maki itd." Priroda sopstva ne moe biti
svrstana ni u jednu kategoriju onoga to je vieno i
spoznato. tovie, "gledanje" sopstva jeste negledanje, a njegova spoznaja je ne-spoznaja. Iako mi,
u biti, poznamo sebe, loa navika svijesti (adhjasa)
onemoguava istu, potpunu i slobodnu spoznaju
naeg sopstva, pa ga mi nikada ne "promatramo", a da
ga pri tom ne iskrivljavamo i "prljamo".
Cilj zena je postii istou samospoznaje. Vjeruje se
kako "ja" moe sebe neposredno sagledati. Iako se
takvo gledanje naziva intuicijom, u ovom sluaju se ne
podrazumijeva kako ona potjee iz nekoga ili neega

drugog. Ovdje se radi o najviem uvidu ili o savrenoj

mudrosti (prajna paramita). Od tuda Hui Nengova
zamjerka u usporedbi s ogledalom. (Vidi pod Hui
Neng i Ogledalo).
Vrline ili savrenstva - Paramite (vidi).

W
Wan-gwei (698.-759.) - uveni umjetnik koji je na
molbu Shen Huija napisao biografski epitaf o Hui
Nengu. Shen Hui je bio Hui Nengov uenik koji se
borio za dokazivanje statusa svojeg uitelja.
Wu - Vidi pod wu-wei i wu-nien.
Wu-hsin - Vidi pod wu-nien.
Wu-nien - Doslovno "ne-misao". Odnosi se na
meditaciju bez misli, ili na meditaciju o ovjekovoj
vlastitoj prirodi, na ne-svijest. Ovo se ne smije shvatiti
kao impliciranje stanja svijesti koje iskljuuje
djelovanje svijesti, osim u dva smisla: potrebna je
iskljuenost djelovanja svijesti prilikom naroite
meditacije o vlastitoj prirodi. Drugo, onaj koji je
shvatio vlastitu istu prirodu sopstva, u stanju je s tom
svojom prirodom neposredno spoznavati i samoprirodu drugih ljudi i drugih stvari. Ova spoznaja bitne
prirode stvari ne smije biti iskrivljena od strane
svijesti, iako ne podrazumijeva iskljuivanje svjesnog
razumijevanja svjesno-kvalitativne i djelatne prirode
vienih stvari. Ona e svemu tome dodati samo uvid u
njihovu bitnu prirodu. Dakle, kao to svijest i tijelo
mogu u biu djelovati zajedno u meusobnom
jedinstvu, tako i sopstvo ne sprijeava djelatnost tijela
i svijesti. Stoga, prema Hui Nengu, wu-nien nije
nesvjesnost, ve gledanje i spoznaja stvari pomou

svijesti osloboene vezanosti za te stvari. "Ona pro

ima sve, ali se nigdje ne zadrava." Ovo se zove
"bezmisaonost" ili "idealnost" (wu-nien). To je prvi od
triju Hui Nengovih principa zena, pri emu su ostala
dva wu-hsin (bez-oblinost) i wu-chu (nepostojanost). Bodhidharma je upotrebljavao izraz wuhsin u istom znaenju kao wu-nien.
Princip wu-niena je povezan s unjatom (prazninom),
budui ona odreuje istinsku samo-prirodu obzirom
na sve drugo. On je takoer povezan s tathatom
(takvost), budui se samopriroda ne moe spoznati uz
pomo neeg drugog: Ja sam ono to jesam, ne ono to
neto drugo jeste.
Wu-wei - Na japanskom mui. Ne-djelatnost ili tonije,
ne-djelovanje. Wu je istovjetan satoriju, po tome to
kada satori nastupi, u njemu nema nikakvog
djelovanja, ak niti misaone djelatnosti koja je
aktivnost svijesti. Da li wu-wei vodi satoriju ili
uklanja prepreke prema njemu, prati li ga moda? pitanje je na koje se daju razliiti odgovori i miljenja.
Kada se kae kako ta rije u kineskom jeziku oznaava
satori, to samo znai kako atori ima wu, ili, drugim
rijeima, satori se upotrebljava kao pridjevska
imenica za doivljaj koji je wu (lien svake forme i
djelatnosti). Pri tom se misli na samyak-sambudhi
(pravi doivljaj) ili na tao. Wu je po svom porijeklu
taoistiki, a ne budistiki termin.
Uporaba termina wuwei za odreivanje doivljaja
budine prirode ne iskljuuje stav kako mentalna

aktivnost u odnosu na materijalne stvari moe

postojati uz satori. Podrazumijeva se samo kako
prilikom traenja, otkrivanja i posjedovanja satorija
wuwei mora biti prisutan. Ne podrazumijeva se bilo
kakva vrsta transa.
Obzirom na sve to, bie jednog mudraca sada se sastoji
iz tri dijela: satorija, svijesti i tijela, umjesto samo iz
dva - svijesti i tijela, to je sluaj kod obinih ljudi.
Kada se kae kako je mudrac u trenutku prekidanja
svoje samsare doivio oslobaanje, to znai kako je on
prevladao tijelo i svijest i sada se nalazi u "nirvani".

Z
Zazen - Meditacija u propisnom sjedeem poloaju
koja podrazumijeva prekriene noge, uspravno
dranje lea, pravilno disanje i poluotvorene oi.
Takvo dugotrajno sjedenje ima za cilj postizanje
smirenosti. Neki kau kako pri takvom sjedenju
stopala trebaju biti okrenuti prema gore, iako na
drugaiji nain nego u "lotosovom stavu" Indijaca
(padmasana), pri kojem se jedno stopalo smjeta na
drugu nogu, izmeu lista i bedra.
Mada se gornje primjedbe odnose na nain sjedenja u
zen kolama uope, ne treba misliti kako je to jedini i
nuan poloaj. Slika uitelja zena moe jasno
pokazivati kako ovaj sjedi na nekoj padini s blago
povijenim i pred sebe ispruenim nogama. Njegova
lea ne moraju pri tom uope biti uspravna, meutim,
njegovo lice snano zrai duevnim mirom.
Bodhisatve ili lohani esto se prikazuju kako sjede s
jednom nogom ispruenom naprijed (kao kod
prekrienih nogu) dok drugo stopalo poiva na tlu.
Hui Neng, veliki autoritet za ovakve stvari, imao je za
ovaj termin vlastito objanjenje. On, naime, istie
trenutak kada se u svijesti ne javlja nikakva misao, i to
naziva za (sjedenje), dok unutranje promatranje
vlastite prirode jeste zen.
Zen - Kratica japanskih rijei zenjo i zena, koje su
izvedene iz kineske rijei 'an (meditacija). an sa
svoje strane potjee od sanskritske rijei dhjana.

Ovaj termin se podjednako upotrebljava za proces

meditacije i njegove rezultate u svijesti, odnosno,
kako bi neki rekli, za nad-svijest, mislei na ona stanja
svijesti u kojima se gubi ljudska slika sopstvenog "ja"
ili samo-slika.
Kao to se uspomene iz djetinjstva formiraju u odnosu
na djeju samo-sliku, koja se polagano razvija i
zavrava negdje u etvrtoj godini, isto tako
"transcendentalni" doivljaji nad-svijesti, iako postoje
u svima nama, mnogim ljudima ostaju nepoznati,
budui nemaju nikakav odnos prema sadanjoj samoslici i nisu "svoji". Ako se, dakle, ta sadanja samoslika moe spoznati kao pogrena, u smislu kako ne
obuhvaa bitnu samo-prirodu ili, ak, doivljaj svijesti
koja se naziva "ja", i ako se meditacija bez te pogrene
slike moe nastaviti, tada e konaan rezultat biti
spoznaja istinske samo-prirode koju prati radost
osloboenosti od zavisnosti.
Objanjenje samo-slike ovdje je dato i zato to taj
pojam igra vrlo vanu ulogu u suvremenoj psihologiji
i psihijatriji i to u obinom ivotu esto predstavlja
uzrok nedovoljne ili pogrene samospoznaje. Uporaba
ove nepotpunosti u obinom ivotu je jasna. Ona treba
usredotoiti mentalnu panju iskljuivo na tjelesni
ivot. Postaje dominantna navika koju e zen praktiar
namjerno otkloniti povlaei se u naroito
meditativno stanje. To stanje e u najboljem sluaju
postati konstantno prisutno i bez povlaenja i
meditacije. Na taj nain, meditativna praksa je
priprema, ba kao to jutarnja gimnastiku ima za cilj
ouvati svoje uinke tijekom itavog dana.

Zen je zadobio vrlo odreeno i precizno znaenje vie

nije meditacija uope, ve meditacija za naroitu
svrhu otkrivanja ili spoznavanja bitne ili istinske
samoprirode.
Ovakav naroiti sistem meditacije ili misli doao je u
Japan u dvanaestom stoljeu, a razvio se u nekoliko
razliitih sekti. Postoji pet poznatih kola zena u
Japanu (vidi pod Hui Neng), od kojih su dvije strogo
zen, budui imaju onu ve objanjenu naroitu svrhu.
Te dvije kole su rinzai i soto. Christmas Humphries,
osniva Budistikog udruenja u Londonu, opisuje
zen kao "apoteozu budizma" i kao "neposredan juri na
citadelu istine, bez oslanjanja na pojmove (boga, due
ili spasenja) i bez uporabe svetih knjiga, rituala i
zavjeta". Zen ne uzima niti jednu svetu knjigu za
autoritet.
U Kini se zen takoer naziva "hsin-tsung", to znai
"uenje o svijesti". Pri tom se, naravno, misli na
budinu svijest i njenu prosvjetljenost. Centralna i vrlo
bitna svrha zen budizma je usavravanje svijesti i
otkrivanje budine svijesti. Zen je na taj nain
stremljenje istoj svijesti, svijesti kao takvoj.
Tri bitna imbenika uspjenog zena odreuju se kao:
1) daishinkon, velika vjera; 2) daigidan, velika sumnja
i 3) daifunshin, velika odlunost, istrajnost koja vodi
do kenshogodoa (vidi). Bitna sredstva zena su
meditacija, inspiracija i prirodnost.
Zen i filozofija - Dr D.T. Suzuki je istaknuo kako je
sklonost mnogih u zenu izbjegavanje prouavanja

skolastikog budizma kao "para iznoenih slamnatih

sandala" ve u desetom stoljeu dovela do suko
bljavanja i razilaenja nekih vanijih predstavnika
ovog pokreta. Treba se podsjetiti kako je meditant jo
uvijek nesavreni ovjek i njegova sposobnost za meditiranje u velikoj mjeri ovisi od njegovog karaktera i
morala. "Sloboda duha" je jedno, a potrebe tijela su
drugo. Raspusnost nije prirodna, ve predstavlja
bolest ljudske svijesti.
Zen, njegovo podrijetlo - Oblik budizma koji u zenu
smatraju najhitnijim opisuje se kao ono nastalo iz
jednog naroitog dogaaja u Budhinom ivotu. Kada
je Budha, sjedei ispod jednog bodhi drveta, dostigao
prosvjetljenje, ono najvie u tom postignuu nije se
moglo verbalno izraziti, budui nije imalo nikakve
toke usporedbe s bilo ime to se moglo spoznati
pomou ula i razuma. Dogaaj iz Budhinog ivota
koji je privukao naroitu pozornost na vanost bitnog
prosvjetljenja i koji je postao uzor za nain gledanja
kojim e se to nebesko kraljevstvo osvojiti dogodio se,
kako se pria, dok je Budha promatrao neki cvijet koji
je drao u rukama. Vidjevi to, njegov uenik
Mahakashyapa se osmjehnuo na naroit nain, jer je i
sam naglo doivio prosvjetljenje. Takvo prosvjetljenje
je kasnije u Kini nazvano wu, a u Japanu satori.
Nekoliko kineskih tekstova, ukljuujui i Prijenos
svjetiljke, tvrdi kako je Budha kasnije razgovarao s
Mahakashyapom, dajui mu slijedee objanjenje:

"Dharmina temeljna dharma nema dharme,

Dharma ne-dharme je dharma takoer.
Sada kada je dharma ne-dharme prenijeta,
Da li je bilo ikada ikakve dharme?"
Usput reeno, o ovom Budhinom stihu govori se kao o
prvom koanu.
Zen ne porie kako je Budhino prosvjetljenje takoer
sadravalo jedno novo objanjenje ivota, kako
materijalnog, tako i misaonog. To objanjenje dato je u
njegovim plemenitim istinama, kojih ima etiri.
Meutim, u zenu takoer smatraju kako je to Budhino
uenje o tijelu i svijesti ipak inferiorno u odnosu na
njegovo uenje o neopisivom prosvjetljenju. Moglo bi
se tvrditi kako je novi pogled na ivot, dat u etiri ple
menite istine, takoer nastao iz bitne prosvjetljenosti.
Zato to sprovoenje ove dame ili dharme (naina
propisanog ivota) u najmanju ruku priprema put za
ostvarenje zen prosvjetljenosti, uklanjajui prepreke
meditacije koje obino unose smetnju u ljudski ivot i
svijest.
U Budhino vrijeme hinduizam je bio mnotvo zabrana
i pravila ponaanja - slino okolnostima u razdoblju
rane idovske religije. Veliki broj pravila i zabrana u
Indiji je zapravo nazivan zakonom ili dunou
(dharama) i kao to je Isus promijenio zakon
zamijenivi poslunost ljubavlju i govorei kako e
ljubav prema ovjeku i bogu odvesti ocu, tako su i
Budhine etiri plemenite istine usmjerene kako bi se
ovjek postavio na vlastite noge i oslobodio puke
poslunosti. I kao to je Isus govorio kako je sav

njegov ivot i svo njegovo uenje zapravo provoenje

volje njegovog oca, tako bi se moglo rei kako je
Budhina doktrina o etiri plemenite istine proizala iz
bitnog i neizrecivog prosvjetljenja.
Razlika izmeu zena i pripadnika drugih budistikih
sekti je, dakle, u tome to zen nastoji maksikum svoje
pozornosti usmjeriti meditiranju o bitnoj injenici
ivota, dok se druge sekte marljivo pridravaju etiri
plemenite istine nadajui se kako e samo to jednom
dovesti do pojave prosvjetljenosti u njihovoj svijesti.
Neki, pak, ine i jedno i drugo...
Tri bitna uvjeta za uspjean zen nesumnjivo su
postavljena kao: (1) velika vjera (dao-shinkon); (2)
velika sumnja (dai-gidan) i (3) velika odlunost i
istrajnost (dai-funshin), koja vodi do kensho-godoa.
Zen, rije - Zen je skraeni oblik rijei zena i zenjo,
koje potjeu od kineskih termina 'an i ana. Ovi
izrazi, opet, potjeu od sanskritskog dhjana i njegove
forme jhna iz pali jezika (kojim je govorio Budha).
Dhjana se prevodi kao meditacija, meutim, u strogim
kolama zena u Kini, Japanu i, odnedavno, na Zapadu,
zen se shvaa kao transcendiranje misli i prijelaz u
stanje koje se na sanskritskom naziva samadhi
(kontemplacija). Rije "dhjana" se jo uvijek iroko
upotrebljava u Indiji u opem smislu koji obuhvaa
sve oblike koncentracije, meditacije i kontemplacije.
Strogo znaenje tog termina u meditativnim kolama
Kine i Japana proizlazi iz Bodhidharminc definicije.

Zen, tri zahtjeva za - Velika vjera, velika sumnja i

velika istrajnost. Drugi od njih nije protivan prvom, jer
se odnosi na probleme sopstva i ivota. Trei se moe
shvatiti kao hrabrost, ili kao upornost u suoavanju s
mnogim neuspjelim pokuajima dostizanja cilja zena.
Njemu pomae spoznaja kako satori moe nastupiti
iznenada, nakon nekog neoekivanog ulnog opaaja,
kakvo je sluanje ptijeg poja i gledanje u bit neega gledanje budine prirode.
Zendo - Dvorana za meditaciju. U njoj redovnici
meditiraju i spavaju, pri emu svakom od njih pripada
prostor jedne prostirke (oko metar puta dva metra). Na
tom prostoru redovnik nou spava, pokriven debljim
pokrivaem i bez jastuka pod glavom. Dvorana se
takoer koristi i za propovijedi i poduku.

Y
Yang i Yin - Onako kako su predstavljeni u sistemu
taoa, principi yanga i yina, koji se veu za ime Lao
Tsea, u zenu se ne poriu. Meutim, cilj zenaje shvatiti
jedinstvo koje stoji iza njihovog dualiteta. Ukoliko
misao barata njima, ona sumnja u dualitet prividnog
para, te na taj nain vodi do smirenosti, koje je opaaj
jedinstva, a ne zakljuak kako jedinstvo mora
postojati.
Da bi se ovo razumijelo, mora se znati da su yang i yin
nazivi pozitivnih i negativnih principa u svijetu: ivota
i materije, izgradnje i uvanja, mukog i enskog itd.
U indijskoj filozofiji i tradiciji ovi principi se
promatraju kao bazini dualitet koji stvara misao, tako
da je kreacija rezultat fiksirane ili usmjerene misli,
svejedno radi li se o stvaranju svijeta od strane boga ili
o stvaranju neke male stvari od strane ovjeka. U
osnovi, to je bez sumnje isto to i doktrina logosa kod
Grka i krana, ako pod logosom podrazumijevamo
izgovorenu rije, koja je izreena misao, ak kreativna
naredba. Personificirani izrazi ovih principa dati su u
starim indijskim tradicionalnim priama (purana) kao
bogovi Vishnu i Brahma, bog ivota, odnosno bog
stvaranja, koji su isto tako uzroci "vremena" i
"prostora" ili, preciznije, procesa i forme
(protenosti). U filozofiji yoge ovi pojmovi su
predstavljeni u dharani, to jest koncentraciji na bhumi
(tlo ili objekat), u dhjani (dhjana - meditacija kao
kontinuirani tok misli) i u samadhiju (kontemplacija
koja vodi shvaanju istine, koja lei iza dualiteta).

Stari kineski sistem klasifikacije je ovu distinkciju

unosio u gotovo sve, kao: bijelo i crno, tvrdo i meko,
srea i tuga, parni i neparni brojevi i, ak, ivot i smrt,
ljubav i mrnja. itav svijet je promatran kao
suprotnost parova. Naravno, tu se radi o
suprotnostima, ne o negacijama. Tamo gdje postoji
suprotnost, mora postojati i neka istorodnost. Slon, se
recimo, ne moe suprotstaviti kvadratnom korijenu
broja dva, ali se u pogledu veliine moe suprotstaviti
miu. Suprotnost uvijek ukazuje na jedinstvo, kao
osnovu svakog para. U sistemu / Chinga (Knjige
promjena), lanovi parova suprotnosti se oznaavaju
jednom dugom crticom (-) i s dvije krae (--).
Yogachara kola - Vidi pod Mahayana.
Yun Men - Umon (vidi).