101 Kontradikcija Raščišćena

1. Da li je Bog potakao Davida da izbroji svoj narod (2.
Samuelova 4:1) ili je to uinio Sotona

(1. Ljetopisa 21:1)?
(Kategorija nerazumijevanje kako je Bog djelovao u povijesti)
Pred kraj Davidovog kraljevanja, David se osvrnuo na svoja osvajanja koja su stavila Kanaance,
Sirijce i Feniane pod njegovo okrilje. Osjeao je ponos i divljenje prema svojim dostignuima, i vie je
razmiljao o naoruanju i vojski nego o Bogu.
Bog je s toga odluio da Davida dovede na koljena, dok ponovo ne shvati da je ovisan od Boga. I
tako ga je Bog pustio da nastavi sa brojanjem ljudi da bi saznao koliko e dobra imat od toga, jer
popis stanovnitva bi samo smanjio nacionalni ego. im je zavrio popis, Bog je poslao kugu i oko 70
000 Izraelaca je poginulo od kuge.
to za Sotonu? Zato bi se on umijeao u tu aferu ako je Bog ve dopustio Davidu da uine to je
imao na umu? ini se da su mu razlozi bili maliciozni. Znajui da e popis stanovnitva biti mrzak
Bogu, i on je poticao Davida da nastavi s time.
-
To nije nita novo, u knjizi Joba, u 1. i 2. poglavlju pronalazimo kako je Sotona izazvao Boga u
vezi Joba, i Bog je dopustio Sotoni da kua Joba. Svrha toga je bila takva da je Bog htio da
proisti Jobovu vjeru, i da ojaa njegov karakter disciplinom kroz nevolje, dok je Sotonina
namjera bila maliciozna, elio je da Jobu nanese to vie tete da bi se Job odrekao vjere u
Boga.
Slino, Bog i Sotona su bili ukljueni u patnje i progonstva krana prema 1. Petrova 4:19 i
5:8. Boja svrha je da ojaa njihovu vjeru i da im omogui da dobio udio u Kristovim patnjama
u ovom ivotu, da bi se mogli radovati s njim u raju (1. Petrova 4:13-14), dok je Sotonina
svrha bila da ih napadne (1. Petrova 5:8), ili da ih dovede do samo-saalijevanja i ogorenosti,
odnosno na svoj nivo.
U sluaju kada je Petar tri puta zanijekao Isusa kada je Isus bio uhvaen, sam Isus je istaknuo
svrhu obadvije strane koje su bile ukljuene, u Luka 22:31-32 - imune, imune, evo Sotona
je zatraio da vas sve proreeta kao penicu. Ali ja sam molio za tebe imune da ti vjera ne
malake. Pa kad doe k sebi, uvrsti svoju brau.
I postoje jo mnogi primjeri kada su Bog i Sotona bili ukljueni u iste situacije, ali sa razliitim
motivima. Sotonini motivi su u svim primjerima, kao i u Davidovom popisu, bili zloudni. Dok je Bog u
svim sluajevima pokazao potpuno drugaije motive. Boji motiv je bio benevalentan. U svakom
sluaju, Sotonin uspjeh je bio ogranien; dok je u svakom sluaju Boja svrha bila unaprjeenje po
Bojoj volji.
2. 2. Samuelova 24:9 broji ukupnu populaciju Izraela sa 800 000, dok 1. Ljetopisa 21:5 kae da
ih je bilo 1 100 000;
(Kategorija nerazumijevanje povijesnog konteksta ili nerazumijevanje autorove namjere)
Postoji vie naina da se razumije ne samo ovaj problem, nego i sljedei takoer, jer obadva se
odnose na isti redak i na isti cenzus.
Mogue je da se razlike izmeu dva izvjetaja odnose na neslubenu i nedovrenu prirodu cenzusa
(o emu emo priati poslije), ili da Samuelova knjiga predstavlja zaokruene brojeve, naroito za
Judu.
Najvjerojatniji odgovor je, kako god, je taj da jedan cenzus ukljuuje kategorije ljudi koje drugi
cenzus iskljuuje. Oito je da 1. Ljetopisa 21:5 ukljuuje sve ljude koji su u ivotnoj dobi u kojoj mogu
biti spremni za borbu, bili ratnici ili ne, dok 2. Samuelova 24:9 govori samo o onima koji su spremni za
borbu. Joabov izvjetaj u 2. Samuelovoj 24 koristi rije 'is hayil' to se prevodi kao 'moni ljudi', ili
oni koji su spremni za borbu, i odnosi se na broj 800 000 veterana. Razumno je s toga da su u rezervi
imali jo 300 000 ljudi koji su u dobi u kojoj mogu biti spremni za borbu, ali jo nisu ukljueni. Te dvije
grupe bi zajedno imale 1 100 000 mukaraca koji su zapisani u 1. Ljetopisa 21, gdje nije zapisana rije
'is hayil' za njih.
3. 2. Samuelova 24:9 govori o okruglom broju ratnika u Judi od 500 000, to je 30 000 vie
nego za isti broj u 1. Ljetopisa 21:5;
Primijetimo da u 1. Ljetopisa 21:6 jasno pie da Joab nije bio zavrio popis, jer jo nije bio izbrojao
pleme Benjaminovo, a niti Levijevo zbog toga to je David tako odluio. S toga, razliiti brojevi
indiciraju iskljuivanje ili ukljuivanje odreenih skupina naroda. Jo jednu referencu za to
pronalazimo u 1. Ljetopisa 27:23-24 gdje pie da David nije ukljuivao dvadesetogodinjake i mlae, i
poto Joab nije bio zavrio cenzus, broj nije ni zapisan u kronikama kralja Davida.
Procedura za provoenje cenzusa trebala je zapoeti sa trans-jordanskim plemenima (2.
Samuelova 24:5) i zatim prijei na sjeverno pleme od Dana, a zatim prema jugu, prema Jeruzalemu
(stih 7). Brojanje Benjamina je s toga trebalo doi na kraju. I zato Benjamin nee biti ukljuen u
ukupni broj Jude, a niti Izraela. U sluaju 2. Samuelova 24, broj za Judu je ukljuivao ve poznati broj
Benjaminovaca od 30 000 trupa. Zato je broj od 500 000 ukljuivao i Benjaminov kontigent.
Primijetimo da je nakon podjele Izraela na Sjeverni i Juni nakon Solomonove smrti 930. g. prije
Krista, veina Benjaminovaca je ostala vjerna Davidovoj dinastiji i sainjavala kraljevstvo Jude
(zajedno sa Simeonom na jugu). S toga, razumno je ukljuiti Benjamina sa Judom i Simeonom u
ukupan broj od 500 000, iako to Joab nije ovjekovjeio u prvom izvjetaju koji je dostavio Davidu (1.
Ljetopisa 21:5). Tako je zavreni ukupan broj ratnih snaga dostupnih Davidu za vojnu slubu bio 1 600
000 (1 100 000 od Izraela, 470 000 od Juda-Simeon, i 30 000 od Benjamina).
4. 2. Samuelova 24:13 spominje da e biti sedam godina gladi, dok 1. Ljetopisa 21:12
spominje samo tri;
(Kategorija nerazumijevanje autorove namjere, i ne razumijevanje rjenika)
Postoje dva naina da se sagleda ovo. Prvi pretpostavlja da je autor u 1. Ljetopisa naglasio trogodinji period u kojem je glad bila najintenzivnija, dok je autor u 2. Samuelovoj ukljuio i dvije
godine prije tog vremena, kada je se glad smanjivala i pojaavala s vremena na vrijeme.
Drugo rjeenje se moe primijetiti promatrajui upotrebu rijei u svakom retku. Kada se usporede
obadva retka, primijetit ete da su rijei znaajno drugaije u 1. Ljetopisa 21. od onih koritenih u 2.
Samuelovoj 24. U 2. Samuelovoj 24:13 pitanje je: Treba li vam doi sedam godina gladi? U 1.
Ljetopisa 21:12 pronalazimo alternativni imperativ: Uzmite sebi ili tri godine gladi Iz ovoga se
moe razumno zakljuiti da 2. Samuelova zapisuje prvi pristup proroka Gada Davidu, u kojem je
alternativa bila 7. godina; dok izvjetaj iz Ljetopisa govori o drugom i posljednjem pristupu Natana
kralju, u kojem Gospodin (nakon Davidove privatne molitve) smanjuje ozbiljnost poasti na tri godine.
Na kraju je ispalo da se David odluio na treu opciju i primio tri dana ozbiljne poasti to je
rezultiralo sa 70 000 mrtvih u Izraelu.
5. Je li Ahazja imao 22. godine (2. Kraljevima 8:26) ili 42. godine kada je krenuo vladati
Jeruzalemom?
(Kategorija kopirna greka)
Zato to imamo posla sa zapisima koji su stari tisuama godina, ne bismo oekivali da imamo
originale danas, jer bi se davno dezintegrirali. S toga, ovisimo o kopijama koje su kopije od originala,
koje su se nastavile kopirati kroz stoljea. Oni koji su prepisivali Pismo, radili su dvije vrste pisarskih
greaka. Jedna vrsta greaka su bile greke u slovkanju, a druga vrsta greke u brojevima.
Ahazja je, reeno je, imao 22. g. u 2. Kraljevima 8:26; dok u 2. Ljetopisa 22:2 imao je 42. Na sreu,
postoji mnogo dodatnih informacija u biblijskom tekstu koje pokazuju da je ispravan broj 22. Ranije u
2. Kraljevima 8:17 autor spominje da je Ahazjin otac Joram ben Ahab imao 32. g. kada je postao kralj,
i umro je osam godina poslije, sa 40. g. S toga, Ahazja nije mogao imati 42. godine u vrijeme smrti
njegova oca koji je tada imao 40! Takve pisarske greke ne mijenjaju idovska niti kranska uvjerenja
ni najmanje. U ovakvom sluaju, drugi dio Pisma esto ispravi pogreke (npr. 2. Kraljevima 8:26 u
ovom sluaju). Takoer, moramo zapamtiti da pisari koji su radili kopije su bili vrlo studiozni i iskreni
u prepisivanju biblijskog teksta. Isporuili bi tekst onakav kako su ga i primili, tako da nisu mijenjali
niti oigledne pogreke, koji je zaista malo.
6. Je li Jojakin imao 18. g. (2. Kraljevima 24:8) ili 8. g. (2. Ljetopisa 36:9) kada je postao kralj
Jeruzalema?
Jo jednom, postoji dovoljno informacija u kontekstu ova dva retka da se razlui da li je imao 8. ili
18. godina. Dob 8. je vrlo mlada dob da se pretpostavi da je preuzeo voenje drave. Kako god,
postoje odreeni komentatori koji zakljuuju da je to vrlo mogue. Oni zadravaju da kada je Jojakin
imao 8. godina, njegov otac ga je uinio su-vladarem, da bi se pouio odgovornostima voenja
kraljevstva. Jojakin je zatim postao slubeno kralj sa 18. godina, nakon smrti njegova oca.
Vjerojatniji scenario je, kako god, da je ovo jo jedan primjer pisarske greke, greke u brojevima.
Vano je znati da postoje tri poznata naina za pisanje brojeva na hebrejski. Najraniji je serija notacija
koje su koristili idovski naseljenici u 5. st. Prije Krista, zatim su brojeve obiljeavali znakovima
abecede, i naposljetku obiljeavanje brojeva posebnim znakovima.
S toga, sa veinom ovih numerikih nedosljednosti broj dekada varira. Instruktivno bi bilo ukazati
na to da je broj serijskih notacija koje su koristili idovski naseljenici u 5. st. Za vrijeme Ezre i
Nehemije, odakle dolazi taj redak dokaz da je postojao raniji oblik numerkih notacija. Ovaj je
sadravao horizontalne crte koje su zavravale sa kukom prema dolje na desnom kraju i predstavljale
bi desetice (time bi dvije horizontalne linije jedna iznad druge oznaavale broj 20). Vertikalne linije su
koritene da predstavljaju sve to je ispod deset. S toga, 8. bi bilo /III IIII, ali 18. bi bilo /III IIII sa
dodatnom horizontalnom linijom i kukom iznad. Slino tome, 22. bi bilo /I u dodatku sa dvije
horizontalne kuke, a 42. bi bilo /I u dodatku sa dva seta horizontalnih linija.
Ako je originalni manuskript sa kojeg se kopiralo bio zamuen, onaj koji je prepisivao mogao je
lako promaiti da vidi sve linije.
Nova Internacionalna Verzija Biblije ispravila je pogreke u tekstu. Ali u fusnotama je zabiljeeno da
je uraena ispravka zato to je uoena pisarska greka u brojevima. Jedino ima smisla da se greka
ispravi kad se uoi. To na nikoji nain ne negira autentinost, niti autoritet Pisma kojeg imamo.
7. Je li kralj Jojakin vladao Jeruzalemom 3. mjeseca (2. Kraljevima 24:8), ili 3. mjeseca i 10.
dana (2. Ljetopisa 36:9)?
(Kategorija nerazumijevanje autorove namjere)
Ovdje ponovo, kao to smo pronali u izazovu broj 2. i 4, autor Ljetopisa je bio specifiniji sa
brojanjem, a autor u Kraljevima je stvar zaokruio na mjesece, zakljuujui da dodatnih 10. dana nije
dovoljno bitno da bi se spomenulo.
8. Je li Davidov glavni tjelohranitelj kopljem ubio 800 ljudi (2. Samuelova 23:8) ili samo 300
ljudi (1. Ljetopisa 11:11)?
(Kategorija nerazumijevanje povijesnog konteksta ili nerazumijevanje autorove namjere)
Lako je mogue da su obadva autora opisivali dva razliita incidenta, ili je jedan autor spomenuo
sam dio dok je drugi autor spomenuo ukupan broj.
9. Je li David bio donijeo Koveg Saveza u Jeruzalem nakon to je porazio Filistejce (2.
Samuelova 5. i 6.), ili nakon (1. Ljetopisa 13. i 14.)
(Kategorija nije proitao cijeli tekst)
Ovo zapravo nije problem. Shabbir Ally je trebao nastaviti itati dalje na 1. Ljetopisa 15, jer bi vidio
da je David donio Koveg nakon to je porazio Filistejce. Razlog je zato to su Izraelci pomjerali
Koveg Saveza dva puta. Prvi puta, odmaknuli su ga od Baala, prije poraza od Filistejaca, kao to
vidimo u 2. Samuelovoj 5. i 6. i u 1. Ljetopisa 15. Nakon to je prorok Samuel najavio Davidovu
pobjedu nad Filistejcima, govori nam o obadva puta kada je koveg bio pomjeran. U 1. Ljetopisa,
redoslijed je bio ovakav: Koveg je prvo bio odmaknut od Baala, zatim David pobjeuje Filistejce, i
napokon Koveg biva prenesen u kuu Obed-Edoma.
S toga, dva izvjetaja nisu uope kontradiktorna. Ovdje jednostavno imamo proroka koji nam da je
svu povijest Kovega odjednom (prije nego to to samo spominje poslije) i imamo drugi izvjetaj koji
predstavlja povijest na drugaiji nain. U obadva sluaja vrijeme dogaaja je isto.
Isto se moe rei za Kur'an. U Suri 2. nam se govori o padu Adama, zatim je Boja milost pokazana
Izraelcima, nakon ega se Faraon utopio, nakon ega slijede Mojsije i zlatno tele, nakon ega se
Izraelci ale za vodu i hranu, a zatim nam se govori o zlatnom teletu ponovo. Nakon toga itamo kako
se govori o Mojsiju i Isusu, zatim itamo o Mojsiju i zlatnom teletu, a zatim o Solomonu i Abrahamu.
Ako emo priati o kronologiji, kakve veze Mojsije ima sa Isusom, ili Solomon sa Abrahamom?
Kronoloki, Sura je trebala poeti sa Adamovim padom, zatim nastaviti sa Kainom i Abelom, Enohom,
Abrahamom, Lotom, Izakom, Jakovom i Ezavom, Josipom, sinovi Izraela i Mojsije, u tom redu. Ako
takav blatantni kronoloki nered moe biti pronaen u toj Suri Kur'ana, onda bi se Shabir trebao prvo
potruditi da objasni to prije nego kritizira ono to se ini kao greka u Bibliji.
10. Je li Noa trebao povesti po 2. para svih ivih bia (Postanak 6:19-20), ili je trebao povesti po
7. parova 'istih' ivotinja (Postanak 7:2; takoer pogledati Postanak 7:8, 9)?
(Kategorija pogreno citiran tekst)
Ovo je stvarno udno pitanje. Oigledno je da je Shabbir Ally pogreno citirao tekst u 6. poglavlju
Postanka, koji ne spominje nikakve 'iste' ivotinje, dok 7. poglavlje specifino razluuje izmeu istih
i neistih ivotinja. Postanak 7:2 govori da je Noa trebao povesti po 7. parova 'istih' ivotinja i po 2.
para od svake vrste 'neiste' ivotinje. Zato Shabbir nije spomenuo drugu polovinu ovog stiha koja
utvruje po 2. para? Oigledno je da nema nikakvih nedosljednosti izmeu dva izvjetaja. Problem je
u pitanju.
Shabbir pokuava podrati svoj argument spominjanjem da stihovi 8. i 9. od 7. poglavlja dokazuju
da su samo po 2. para ula u arku. Kako god, ti stihovi ne govore nita o parovima koji ulaze u arku.
Jednostavno govore da su parovi istih i neistih ivotinja ili ptica i stvorenja ula u arku.
Razlog za ukljuivanje po 7. parova istih vrsta je savreno jasan: trebali su biti prikazani kao rtve u
oboavanju nakon to se poplava povue (kao to se to i dogodilo, prema Postanak 8.20). Oigledno,
da nije bilo vie od po dvoje od svake od istih vrsta, izumrle bi rtvovanjem na oltaru. Ali u sluaju
neistih ivotinja i ptica, jedan par bi bio dovoljan, jer ne bi bile potrebne za krvnu rtvu.
11. Je li David zarobio 1700 konjanika kralja (2. Samuelova 8:4) od kralja Hadadezera, ili 7000
(1. Ljetopisa 18:4)?
(Kategorija pisarska greka)
Broj je smanjen na 700 zato to se odnosi na redove konjanika, svaki red od po 10 konjanika, time
700 redova iznosi 7000 ukupno.
12. Je li Solomon imao 40 000 tala za svoje konje (1. Kraljevima 4:26), ili 4000 tala (2.
Ljetopisa 9:25)?
(Kategorija kopirna greka, ili nerazumijevanje povijesnog konteksta)
Postoji vie naina da se odgovori na ove razlike. Najzvunije je paralelno onome to smo pronali
ranije u izazovima 5. i 6. iznad, gdje je broj desetica bio zamuen ili iskrivljen zbog redovne upotrebe.
Drugi vjeruju da su tale spomenute u 2. Ljetopisa bile velike, koje su mogle primiti po 10. konja
svaka (tj. red od 10. tala). S toga, 4000 tih velikih tala bi bilo jednako sa 40 000 malih.
Drugi komentator zadrava da je broj tala zapisan u 1. Kraljevima bio broj na poetku
Solomonovog kraljevanja, dok je broj u 2. Ljetopisa bio broj tala na kraju njegova kraljevanja. Znamo
da je Solomon kraljevao kroz 40. godina; nema sumnje, mnoge promjene su se bile dogodile u tom
periodu. Vrlo je vjerojatno da je on bio smanjio veliinu vojne mainerije koju mu je bio ostavio
njegov otac David.
13. Prema autoru, je li Baasha, kralj Izraela umro u 26. godini vladavine kralja Ase (1.
Kraljevima 15:33), ili je jo bio iv u 36. godini (2. Ljetopisa 16:1)?
(Kategorija nerazumijevanje povijesnog konteksta, ili pisarska greka)
Imaju dva mogua rjeenja za ovaj problem. Akademici koji su prouavali ove retke su zakljuili da
je 36-ta godina Ase trebala biti izraunata od povlaenja 10. plemena od Jude i Benjamina, to je
donijelo podjelu drave na Judu i Izrael. Ako na to pogledamo iz te perspektive, 36-ta godina podjele
monarhije bi bila u 16. godini Ase. To podupire knjiga Kraljeva Jude i Izraela, kao i kao i suvremeni
izvjetaji, koji slijede ovu konvenciju.
Keil i Delitzsch preferiraju smatrati broj 36. u 2. Ljetopisa 16:1 i broj 35. u 15:19 kao kopirnu greku
za 16. i 15. Ovaj problem je slian pitanjima broj 5. i 6. iznad. U ovom sluaju, kako god, brojevi su
pisani koristei hebrejsku abecedu (prije nego Egipatsko podvlaenje koje je koriteno ranije, u
temama 5. i 6.). S toga je vrlo mogue da je broj 16. mogao biti zbunjen sa brojem 36. Razlog za to je
to to je kroz 7. stoljee prije Krista, slovo 'yod' (10) jako sliilo na slovo 'lamed' (30), osim sa dvije
jako malene linije prikljuene lijevo od glavnih vertikalnih linija. Bila je dovoljna samo malena mrlja
od ekscesivnog koritenja dokumenta koji se zavijao i odvijalo da uine da yod igleda kao lamed.
Mogue je da je ova greka potekla prvo u ranijem retku, u 2. Ljetopisa 15:19 (sa svojih 35. pogreno
kopiranih kao 15. u originalu); zatim da bi bilo konzistentno u 16:1, isti pisar (ili moda neki kasniji)
zakljuio je da 16. mora da je greka za 36. i promijenio to u svojoj kopiji.
14. Je li Solomon postavio 3600 nadglednika (2. Ljetopisa 2:2) za izgradnju hrama, ili ih je bilo
3300 (1. Kraljevima 5:16)?
(Kategorija nerazumijevanje autorove namjere)
Ovo nije veliki problem. Najvjerojatnije rjeenje je to da je autor 2. Ljetopisa ukljuio 300 ljudi koji
su bili odabrani kao rezervisti da zauzmu mjesto onih nadglednika koji bi se razboljeli ili umrli, dok je
autor 1. Kraljevima ukljuio samo nadgledniku snagu. Sa skupinom velikom kao to je 3300 ljudi,
bolest i smrt bi bile neminovne stvari, to bi zahtijevalo rezerve koje bi bile pozvane prema potrebi.
15. Je li Solomon bio izgradio odaje sa 2000 kupki (1. Kraljevima 7:26), ili 3000 kupki (2.
Ljetopisa 4:5)?
(Kategorija nerazumijevanje autorove namjere, ili kopirna greka)
Hebrejski glagol 'zadrati' i 'drati' je drugaiji od prevedenog 'primljeni' i znaenje moe biti da je
more uobiajeno sadravalo 2000 kupki. Ali kada bi bilo ispunjeno cijelim kapacitetom, primilo bi i
dralo 3000 kupki. Tako Ljetopisi jednostavno spominju koliinu vode koja bi uinila more poput
tekueg izvora, prije nego mirnog bazena. To nam govori da je trebalo 3000 galona vode da potpuno
ispuni more koje bi inae sadravalo 2000 galona.
Drugo rjeenje slijedi temu spomenutu ranije, da je broj hebrejskih oznaka za broj 2000 pisar
pomijeao sa slinim abecednim brojem za broj 3000.
Shabbir Ally je na debati 25.02.1998.g. protiv Jaya Smitha citirao ovo kao kontradikciju i dodao
tome to da kupka prenika 10 lakata ne moe imati obujam od 30 lakata kao to tekst kae.
Shabbir je dao smijean komentar na to: Pronaite mi takvu kupku, i ja u se krstiti u njoj! Ali
Shabbir Ally nije proitao tekst ispravno, ili je samo htio da se podsmjehuje na jeftin i neprimjeren
nain. Zato? Zato to tekst govori da je kupka bila oko 8 cm debela i imala je naplatke u obliku
ljiljana. S toga, zavisi odakle ju se mjeri. Vrh ili dno naplatka i unutranjost ili vanjski dio bi imao
razliit prenik.; i u zavisnosti da li mjerite na vrhu naplatka ili na uem dijelu, dobili biste razliit
obujam.
Drugim rijeima, Shabbir bi se slobodno mogao krstiti kad bi se netko odluio napraviti repliku.
16-21. Jesu li brojevi Izraelaca osloboenih iz zatoenitva u Babilonu ispravni u Ezri (Ezra 2:6,
8, 12, 15, 19, 28) ili u Nehemiji (Nehemija 7:11, 13, 17, 20, 22, 32)?
(zato to se brojevi od 16:21 odnose na isti cenzus, ukljuio sam ih sve u jedan odgovor)
(Kategorija nerazumijevanje povijesnog konteksta)
U poglavlju 2. u Ezri i u poglavlju 7. u Nehemiji postoje oko 33. obitelji koje se pojavljuju u obadvije
liste Izraelaca koje su se vratile iz Babilona u Judeju. Od te 33. obitelji koje su zapisane u Ezri i
Nehemiji, 19. je identino, dok 14. pokazuje nedosljednosti u broju lanova obitelji (Iako je Shabbir
izlistao samo 6. njih). Dvije nedosljednosti se razlikuju za 1, jedna se razlikuje za 4, dvije za 6, dvije za
9, i jo jedna za 11, i jo dvije za 100, druga za 201, i druga za 105, daljnja familija se razlikuje za 300, i
najvea razlika je brojka Azgadovih sinova, razlika od 1100 izmeu izvjetaja u Ezri 2. i Nehemiji 7.
Kako emo dakle objasniti tih 14. nedosljednosti? Odgovor je prilino jednsotavan. A Shabbir, da je
ikada uzeo da proui povijest ta dva izvjetaja nikada se ne bi patio troiti vrijeme pitajui takva
pitanja. injenica da postoje slinosti kao i razlike rame uz rame trebala ga je usmjeriti takoer i na
rjeenje (kao to vi koji itate to sada vjerojatno i zakljuujete)
Postoje dva vana faktora koja treba imati na umu kada se gleda na nedosljednosti izmeu dvije
liste. Prvi je vjerojatnost da iako su neki lanovi obitelji upisali svoja imena na poetku jer su htjeli
ii; za vrijeme priprema neki su vjerojatno umrli, druge je sprijeila bolest ili neke druge
nepremostive prepreke, tako da broj onih koji je zapravo otiao nije bio isti kao i broj onih koji su
htjeli ii. Svatko tko je planirao kolski izlet na plau moe razumjeti kako se ovo moglo dogoditi.
Drugi i vaniji faktor su razliite okolnosti u kojima su dva registra zapisana, vana injenica koje je
Shabbir, ini se, akutno nesvjestan. Ezrin registar je zapisan dok su i dalje bili u Babilonu (450. g. prije
Krista), prije povratka u Jeruzalem (Ezra 2:1-2), dok je Nehemijih registar zapisan u Judeji (oko 445.
g.), nakon to su zidovi Jeruzalema bili ponovo izgraeni (Nehemija 7:4-6). Raspon od toliko godina
(izmeu 5-10 godina) izmeu dvije liste bi zasigurno uinio razliku u brojevima svake obitelji zbog
smrti ili drugih razloga.
Veina akademika vjeruje da je Nehemija zapisao one ljude koji su zapravo stigli u Jeruzalem pod
vodstvom Zerubabela i Jouje u 537. ili 536. g. prije Krista (Nehemija 7:7). Ezra, u drugu ruku, koristi
raniju listu onih koji su u poetku bili najavili svoju namjeru da se pridrue karavanima kolonista
povratnika.
Nedosljednosti izmeu te dvije liste upiru na injenicu da su postojale okolnosti zbog kojih su neki
promijenili svoje miljenje da idu. Neki se moda nisu slagali slagali s drugima, drugi su zbog posla
odloili svoje putovanja, dok je u nekim sluajevima to bila smrt ili bolest, a u treim sluajevima oni
koji su prvotno bili rekli da nee da idu iz Babilona promijenili su svoje miljenje i krenuli su. Samo
su klanovi i gradske skupine dole sa smanjenim brojem. Sv i ostali su regrutirali ljude u posljednji
tren, i broj je varirao od 1. do 1100.
Kada pogledamo imena, vidimo da su neka imena bila spomenuta u alternativnom obliku. Meu
idovima tog vremena (kao i izmeu onih koji su ivjeli na Istoku), osoba je imala ime, titulu i
prezime. Tako su djeca Harifa (Nehemija 7:24) djeca od Jore (Ezra 2:18) dok su djeca Sie (Nehemija
7.47) takoer i djeca Siaha (Ezra 2:44).
Kada uzmemo sve te faktore na razmatranje, razlike u ukupnom broju koje se pojavljuju u ta dva
registra ne trebaju biti nikakvo iznenaenje. Isti sluaj je bio i sa svakom drugom velikom migracijom
u ljudskoj povijesti.
22. Obadoje, i Ezra 2:64 i Nehemija 7:66 se slau da je ukupan broj bio 42 360, a kada se svi
zbroje, Ezra ima 29 818, a Nehemija 31 089?
Imaju dva mogua rjeenja za ovu dilemu. Prva je da je ovo najvjerojatnije kopirna greka.
Originalni tekst je morao imati tone brojke, ali negdje kroz liniju prijenosa, pisar je napravio greku
na jednoj od listi, i promijenio ukupan broj u drugoj da bi se podudarale, bez da je zbrajao ukupan
broj obitelji u svakoj listi. Predlae se da je kasniji pisar prilikom kopiranje ovih lista namjerno zbrojio
ukupne brojeve za itav skup koji je bio u Jeruzalemu u njegovo vrijeme, a zbog toga to je to bilo
kasnije broj je vei.
Drugu mogunost prua ueni akademik Starog Zavjeta R. K. Harrison, koji predlae da je u svakom
sluaju brojka od 42 000 metaforina, pa kae: uzorak iz knjige Izlaska i sline tradicije, gdje su
veliki brojevi pisani kao simboli veliine Boje, i u tome indiciraju trijumfalno izbavljenje koje je Bog
dao svojem narodu.
Takve greke ne mijenjaju povijesnost izvjetaja, poto u takvim sluajevima drugi dio Pisma ispravi
pogreku (dodani ukupan zbroj u ovom sluaju). Kao to je dobro poznati komentator, Matthew
Henry jednom napisao: Malo je knjiga koje su napisane bez greaka; ipak, autor se ne odrie djela
zbog toga, niti pisarske greke mogu natetiti autoru. Iskreni ita ispravlja ih kontekstom ili
usporeujui ih sa drugim dijelovima djela.
23. Je li 200 pjevaa (Ezra 2:65) ili 245 pjevaa (Nehemija 7:67) pratilo povorku?
(Kategorija pisarska greka)
Kao u pitanju broj 7, ovo je kopirna greka, gdje je pisar koji je kopirao brojeve u Ezri jednostavno
zaokruio brojku sa 245. na 200.
24. Je li majka kralja Abije bila Mikaja, ki Uriela iz Gabe (2. Ljetopisa 13:2), ili Maaka, ki
Abalomova (2. Ljetopisa 11:20 & 2. Samuelova 13:27)?
(Kategorija nerazumijevanje upotrebe hebrejskog)
Navodna kontradikcija nestaje u razumijevanju hebrejske rijei 'bat' koja je ekvivalent rijei 'ki.'
Iako se ta rije inae koristi da oznai potomka prve generacije, jednako se tako moe odnositi na i
udaljenije potomke. Primjer ovoga je u 2. Samuelovoj 1:24 gdje pie: O keri Jeruzalemske, plaite za
aulom Poto se ovo dogodilo 900 godina poslije Izraela (koji se takoer zvao Jakov), jasno je da se
to odnosi na ene Izraelke, njegove udaljene potomke.
Kada se to vidi u tom svjetlu, kontradikcija nestaje. 2. Ljetopisa 13:2 ispravno govori da je Mikaja
ki Urielova. Moemo pretpostaviti da je Uriel oenio Tamaru, Abalomovu jedinu neposrednu ki.
Zajedno su dobili Mikaju, koja se se udala za kralja Rehoboama i postala majka Abije. 2. Ljetopisa
11:20 i 1. Kraljevima 15:2, u izjavi da je Maaka bila ki Abalomova jednostavno ju povezuje sa
njezinim slavnijim djedom, umjesto sa manje poznatim ocem, da bi se indiciralo njezino kraljevsko
naslijee. Abialom je varijanta Abaloma i Mikaja je varijanta Maake. S toga, obiteljsko stablo izgleda
ovako:
Abalon/Abialon
|
Tamara-----Uriel
|
Rehoboam-----Maaka/Mikaja
|
Abija
25. Jesu li Joua i Izraelci zarobili Jeruzalem (Joua 10:23, 40), ili nisu (Joua 15:63)?
(Kategorija pogreno proitan tekst)
Kratak odgovor je nisu u toj ratnoj kampanji. Stihovi su u kompletnoj harmoniji i konfuzija nastaje
samo zbog pogrenog itanja redaka.
U Joua 10, kralj Jeruzalema je bio taj koji je bio ubijen: njegov grad nije bio zarobljen (stihovi 16-18
i 22-26). Pet Amoritskih kraljeva i njihove vojske su napustili svoje gradove i krenuli napasti Gibeona.
Joua i Izraelci su ih presreli i pet kraljeva je pobjeglo prema piljama Makede, odakle su ih Jouini
vojnici doveli natrag Joui, koji ih je sve pobio. to se tie njihovih vojski, stih 20. govori: Nekolicina
koja je ostala, dosegla je svoje utvrene gradove.' to vrlo jasno indicira da gradovi nisu bili
zarobljeni. Dakle, kraljevi su bili ti, a ne njihovi gradovi, koji su bili zarobljeni.
Joua 10:28-42 biljei ostatak te vojne kampanje. Izvjetava da je nekoliko gradova bilo zarobljeno i
uniteno, a to su bili: Makeda, Libna, Laki, Eglon, Hebron i Debir. Svi ti gradovi su jugo-zapadno od
Jeruzalema. Kralj iz Gezera i njegova vojska je poraena na polju dok je pomagao Lakiu (stih 33) i u
stihu 30. napravljena je usporedba sa ranijim zarobljavanjem Jerihona, ali niti jedan od ta dva
posljednja grada nije bio zarobljen u to vrijeme. Stihovi 40. i 41. ocrtavaju kraj te ratne kampanje, i
sve se dogodilo juno i zapadno od Jeruzalema. Gibeon, kao istona granica te kampanje je i dalje
priblino 15. kilometara sjevero-zapadno od Jeruzalema.
Jeruzalem, s toga, nije bio bio zapisan kao zarobljen u Joua 10. To se potpuno slae sa Joua 15:63,
gdje pie da Joua nije mogao istjerati Jebusejce iz Jeruzalema.
26. Je li Jakov (Matej 1:16) ili Eli (Luka 3:23) bio otac Josipov i mu Marijin?
Odgovor na ovo pitanje je jednostavan, ali zahtijeva objanjenje. Veina akademika danas se slae
da Matej daje genetsko stablo Josipa, a Luka daje od Marije, to ini Jakova Josipovim ocem, a Elija
Marijinim ocem.
To je pokazano sa dvjema naracijama djevianskog roenja. Matej 1:18-25 govori priu samo iz
Josipove perspektive, dok Luka 1:26-56 govori sa Marijine perspektive.
Logino bi bilo pitati zato je Josip spomenut u obadva obiteljska stabla? Odgovor je ponovo
jednostavan. Luka pravi striktnu idovsku tradiciju spominjanja samo mukaraca. S toga, u ovom
sluaju, Marija je oznaena imenom njezina mua.
Takvo shvaanje je jasno podrano dvjema linijama dokaza. U prvoj, svako ime u grkom tekstu
Lukinog obiteljskog stabla, sa izuzetkom Josipa, zapisano je sa odreujuim lankom ispred svakog
imena. Iako to nije prisutno na hrvatskom ili engleskom prijevodu, svatko tko ita grki bi shvatio da
je u pitanju linija Josipove ene, iako je koriteno njegovo ime.
Druga linija dokaza je Jeruzalemski Talmud, idovski izvor. Tamo je prepoznato da je to obiteljsko
stablo Marije, prema kojoj se odnosi kao keri od Elija (Hagigah 2:4)
27. Je li Isus Solomonov potomak (Matej 1:6) ili Natanov (Luka 3:31), iako su obadva sinovi
Davidovi?
Ovo je direktno povezano sa kontradikcijom 26. Pokazali smo da Matej daje Josipovo obiteljsko
stablo, a Luka Marijino, jasno je da je Josip potekao od Davida kroz Solomona, a Marija kroz Natana.
28. Je li Jehonija (Matej 1:12) ili Neri (Luka 3:27) otac od ealtiela?
Jo jednom, ovaj problem nestaje kada se razumiju dva obiteljska stabla od Davida do Isusa,
Marijino i Josipovo (26. pitanje). Dva razliita obiteljska stabla znae dva ovjeka koji su se zvali
ealtiel, to je bilo esto idovsko ime. S toga, nije iznenaujue vidjeti da su obadvojica imala
razliite oeve.
29. Koji Zerubabelov sin je bio predak Isusa Krista, Abiud (Matej 1:13) ili Resa (Luka 3:27), to
je sa Zerubabelom u (1. Ljetopisa 3:19-20)?
Kao i sa brojem 28, dva razliita ealtiela zahtijevaju dva razliita Zerubabela, tako da nije problem
to se njihovi sinovi drugaije zovu.
Ne treba nas iznenaditi to su sinovi dva ealtiela dobili isto ime, Zerubabel, i u Marijinom i u
Josipovom obiteljskom stablu. Matej nam govori da se Josipov otac zvao Jakov. Naravno, Biblija
govori o jo jednom Josipu koji je bio sin Jakovov, koji je bio podignut tako da je postao drugi najvei
vladar u Egiptu (Postanak 37-47). Nema potrebe sugerirati da su ta dva Josipa isti ovjek, tako da nam
ne bi trebao biti problem vidjeti dva ovjeka imenom Zerubabel, od dva oca imenom ealtiel.
Zerubabel spomenut u 1. Ljetopisa 3:19, 20 moe lako biti trei. Ponovo, tu nema problema.
Postoji nekoliko Marija spomenutih u Evaneljima, zato to je to bilo esto ime. Isto moe biti sluaj i
ovdje. Taj Zerubabel bi bio roak od onog spomenutog u Mateju 1:12, 13. Usporedba Mateja i 1.
Ljetopisa daje nam sljedee mogue obiteljsko stablo:
Jekonija
|
ealtiel----Malkiram----Pedaja----eneazar----Jekemija---Hoama----Nedabija----...
|
|
Zerubabel
Zerubabel----imej----...
|
|
Abiud
7 sinova
|
(1 Ch. 3:19,20)
|
Josip
30. Je li Joram (Matej 1:8) ili Amasja (2. Ljetopisa 26:1) bio Uzijin otac?
Ovaj odgovor je po prirodi slian onom iz odgovora broj 24. Kao to se hebrejska rije 'bat' (ki)
moe upotrijebiti da oznai udaljenijeg potomka, isto vai i za hebrejsku rije 'ben' (sin). Na Isusa se u
Matej 1:1 odnosi kao na sina Davidova, sina Abrahamova. Obadva obiteljska stabla prate Isusove
pretke kroz ta obadva ovjeka, pokazujui upotrebu rijei 'sin.' Iako niti jedan hebrejski manuskript
Matejevog Evanelja danas ne postoji, jasno je da je Evanelje pisao idov sa idovske perspektive
jer je bio potpuno upoznat sa idovskim konceptom sinovstva.
S tim na umu, lako je pokazati da je Amasja bio neposredni otac od Uzije (takoer zvan Azarja).
Joram/Jehoram, u drugu ruku, je bio Uzijin pra-pra-pradjed i direktni potomak. Linija ide ovako:
Joram/Jehoram Ahazja Joa Amazja Azarja/Uzija (2. Ljetopisa 21:4 26:1).
Matejevo teleskopiranje Josipovog obiteljskog stabla je prihvatljivo, jer njegova svrha je bila da
pokae put potomaka. On komentira u 1:17 da su postojala tri seta od 14. generacija. To pokazuje da
je Matej paljivo radio sa brojevima i povezao Isusa kao sina Davidovog. U hebrejskom jeziku, svako
slovo u sebi ima brojevnu vrijednost. Ukupna brojevna vrijednost imena David je 14. i to je vjerojatno
razlog zato Matej zapisuje samo po 14. generacija u svakom odjeljku, da bi podvukao Isusovu
poziciju kao sina Davidovog.
31. Je li Joija (Matej 1:11) ili Jekonija (1. Ljetopisa 3:16) bio otac od Jehonije?
Ovo pitanje je u osnovi isto kao i pitanje broj 30. Jojakin je bio Jehonijin otac i Joija mu je bio djed.
To je prihvatljivo i rezultat je Matejevog estetskog teleskopiranja obiteljskog stabla, a ne zbog
nekakve greke.
32. Je li bilo etrnaest (Matej 1:17) ili trinaest (Matej 1:12-16) generacija od izgnanstva iz
Babilona do Krista?
Kao to Matej jasno govori (1:17), postojalo je etrnaest. U prvom odjeljku postoji 14. imena, u
drugom 15. a u treem 14. Moda najjednostavniji nain da se rijei problem je sugerirati da je u
prvom i treem odjeljku prva i posljednja osoba ukljuena kao generacija, dok tako nije u drugom. U
svakom sluaju, Matej je teleskopirao njegovo obiteljsko stablo s dobrim razlogom, greka s njegove
strane ni u kakvom sluaju sigurna. Ako je igrom sluaja jo jedno ime ili dva bilo izgubljeno od liste iz
originala pisarskom grekom, ne moemo znati. Kakva god bila stvarna situacija, jednostavno je to
objasniti, kao iznad.
33. Tko je bio otac od elaha; Kenan (Luka 3:35-36) ili Arpakad (Postanak 11:12)
Iako konaan odgovor nije mogu, mogu se pronai zadovoljavajua objanjenja. Najvjerojatniji
odgovor na ovo je to da je obiteljsko stablo Mazortskog teksta u Postanku teleskopira generacije kao
to to ini Matej u svojoj listi. Kada pogledamo Septuagint (LXX), pronalazimo Kenana kao oca elaha,
to takoer pronalazimo u Luki. Luka, piui na grki, koristio bi Septuagint kao autoritet.
Takoer, ako uzmemo Septuagint i pogledamo Postanak 11:12 pronalazimo da je Arpakad bio star
135. godina, prije nego 35. (to bi dozvolilo vie vremena za njega da bi postao elahov djed).
34. Je li Ivan Krstitelj bio Ilija koji ima doi (Matej 11:14, 17:10-13) ili nije (Ivan 1:19-21)?
(Kategorija nerazumijevanje povijesnog konteksta)
Matej pie kako Isus govori da je Ivan Krstitelj bio Ilija koji ima doi, dok Ivan pie kako Ivan Krstitelj
to nijee. Razlog te nedosljednosti je zato to itatelj ne ita kontekst.
Sveenici i Leviti su bili doli Ivanu Krsittelju i upitali da li je on Ilija. Prilino smijeno pitanje za pitati
nekoga, osim ako poznajete idovska Pisma. Jer Bog je rekao preko proroka Malahije da e poslati
Iliju Izraelcima prije odreenog vremena. S toga, poto su idovi oekivali Iliju, pitanje je imalo smisla.
Ivan je imao oko 30. godina kada su ga pitali to pitanje. Njegovi roditelji su ve bili mrtvi; on je bio
Zaharijin sin jedinak, iz Levijevog plemena. Tako da kada je bio upitan je li on Ilija koji je bio uzaao na
nebo prije oko 878. godina, odgovor je naravno bio: Ne, ja nisam Ilija.
Isus takoer svjedoi, iako indirektno, da Ivan nije Ilija (Matej 11:11) gdje govori da je Ivan vei od
svih ljudi koji su se ikada rodili na zemlji. Mojsije je bio vei od Ilije, ali Ivan je bio vei od njih
obadvojice.
Pa, to je onda Isus mislio kada je bio rekao da je Ivan 'Ilija koji ima doi'? Aneo Gabriel (Dibril na
arapski) govori Zahariji o njegovu sinu, Ivanu, koji se jo nije bio rodio, pa kae: On e pripraviti put
Gospodinu, u duhu i snazi Ilije, da okrene srca od oeva djeci i da neposlune privede mudrosti
pravednika da pripremi narod za Gospodina. (Luka 1:17)
Aneo se odnosio na dva proroanstva, Izaija 40:3-5 (vidi Luka 3:4-6 gdje se primjenjuje na Ivana
Krstitelja) i Malahiju 4:5-6 spomenutog iznad, gdje pie: Vidi, poslat u proroka Iliju prije nego doe
veliki i strani dan Gospodnji. On e okrenuti srca oeva ka djeci njihovoj, i srca djece ka njihovim
oevima. Gabriel je bez sumnje rekao da e Ivan biti Ilija koga je Bog prorekao kroz proroka
Malahiju.
Dakle, je li Ivan Ilija? Nije. Ali da su sveenici i Leviti upitali: Jesi li ti onaj prorok o kojemu prorok
Malahija govori kao Iliji? Ivan bi odgovorio potvrdno.
Isus u Matej 17:11-13 govori da je proroanstvo Malahije istinito, i da je Ilija ve doao. On kae da
je Ilija patio, kao to e on, Isus, patiti: I uenici razumjee da im je govorio o Ivanu Krstitelju. S
toga, kada jasno razumijemo kontekst; Ivan nije bio Ilija koji je ivio prije, nego je bio Ilija o kojem
govori proroanstvo, onaj koji je trebao pripremiti put za Mesiju, Isusa, 'Janje Boje koje odnosi grijeh
svijeta' Ivan 1:29.
35. Hoe li Isus (Luka 1:32) ili nee (Matej 1:11, 1. Ljetopisa 3:16 & Jeremija 36:30) naslijediti
Davidovo prijestolje?
Ovaj odgovor slijedi direktno iza onoga pod brojem 26. Nakon to smo pokazali da je Matejevo
obiteljsko stablo ono od Josipa, oigledno je iz Jeremije 36:30 da nitko od Josipovih fizikih potomaka
nije kvalificiran da sjedne na Davidovo prijestolje, jer on je sam potekao od Jekonije. Kakogod, kao
to Matej jasno govori, Isus nije bio fiziki potomak Josipa. Nakon to je zapisao obiteljsko stablo sa
problemom njegovog nasljedovanja od Jekonije, Matej pie o djevianskom roenju. Tako dokazuje
da Isus zaobilazi Jekonijin problem i ostaje sposoban da zasjedne na Davidovo prijestolje. Luka, u
drugu ruku, pokazuje da je Isusovo pravo fiziko nasljedstvo potie od Davida, odvojeno od Jekonije,
to ga kvalificira da naslijedi Davidovo prijestolje. Najava anela u Luka 1:32 upotpunjuje sliku:
Gospodin e mu dati prijestolje Davidovo. To boansko postavljanje, zajedno sa njegovim fizikim
nasljedovanjem ini ga jedinim pravim nasljednikom Davidova prijestolja.
36. Je li Isus uao u Jeruzalem na drijebetu (Marko 11:7 i Luka 19:35), ili na drijebetu i
magaretu (Matej 21:7)?
(Kategorija pogreno itanje teksta i nerazumijevanje povijesnog konteksta)
Optuba je da Evanelja proturjee jedno drugome u vezi toga koliko je magaraca Isus jahao na
putu za Jeruzalem. Ta optuba je osnovana na tome da se tekst u Mateju ne ita ispravno, i na tome
to se ignorira svrha teksta o tom dogaaju.
Bitno je napomenuti da sva etiri evangelista piu o tom dogaaju. Marko, Luka i Ivan se slau da je
Isus sjedio na drijebetu. Logika pokazuje da nema kontradikcije zato to Isus ne moe jahati dvije
ivotinje odjednom! Dakle, zato Matej spominje dvije ivotinje? Razlog je jasan.
ak i kada itamo izolirano Mateja, moemo vidjeti iz teksta da Isus nije jahao na dvije ivotinje,
nego samo na drijebetu. U dva stiha koja prethode citatu u ovoj Shabbirovoj toki, itamo da Matej
citira dva proroanstva Starog Zavjeta (Izaija 62:11 i Zaharija 9:9) zajedno. Matej kae:
Reci keri Sionskoj: 'Vidi, tvoj kralj dolazi tebi, njeno i jaui na magaretu, na drijebetu, mladetu
magariinu.
Matej 21:5
Govorei 'magarac' a zatim 'na drijebetu, mladetu magariinu' Zaharija koristi klasinu hebrejsku
strukturu reenice i poetski jezik znan kao 'paralelizam', jednostavno ponavljajui istu stvar dva puta
na drugaiji nain, kao paralelnu izjavu. To je vrlo esto u Bibliji (Psalam 119:105 spominje: Tvoja
rije je lampa mojim nogama i svjetlo mojem putu. Govori istu stvar dva puta neposredno). Jasno
je da se tu govori o samo jednoj ivotinji. Dakle, Matej jasno kae da je Isus jahao na drijebetu,
slaui se sa ostala tri pisca Evanelja.
Zato Matej govori da su drijebe i njegova majka dovedeni zajedno u stihu 7? Razlog je
jednostavan. Matej, koji je bio oevidac (dok Marko i Luka mogue da nisu) naglaava nezrelost
drijebeta, premlado da bi se odvojilo od majke. Poto drijebe nikada jo nije bilo jahano,
vjerojatnost je da jo uvijek ovisi o majci. Ulazak u Jeruzalem bi bio laki kada bi majka magarica bila
voena zajedno s njima po cesti, jer bi mladune prirodno slijedilo majku, iako nikada nije nosilo
jahaa i nije bilo naueno da slijedi cestu.
I ovdje vidimo da nema kontradikcija izmeu sinoptikih izvjetaja, nego samo dodani detalj od
Mateja koji je bio tamo kada se to dogaalo i vidio itav dogaaj kako se odvijao.
To je bilo samo jedno od mnogih proroanstava koja je Isus ispunio. Ispunio je proroanstva koja je
mogao kontrolirati, kao i ona koja nije mogao manipulirati kao to je bilo vrijeme i mjesto njegova
roenja (Daniel 9:24-26, Mihej 5:1-2, Matej 2:1-6), i njegovo uskrsnue (Psalam 16:10, Djela Ap. 2:2432), da spomenemo samo dva.
Neki muslimani vjeruju da u Tori postoji referenca na proroanstvo o kojem Kur'an govori u Suri
7:157 i 61:6 u vezi Muhameda. Kakogod, ti muslimani tek trebaju izmisliti neko proroanstvo, dok je
Isus prorokovan iznova i iznova po Tori.
37. Da li imun Petar saznaje da je Isus zapravo Messija objavom s neba (Matej 16:17), ili preko
svojeg brata Andrije (Ivan 1:41)?
(Kategorija previe doslovno tumaenje Biblije)
Naglasak Mateja 16:17 je u tome da imun to nije uo od nekoga, nego mu je Bog to uinio jasnim.
To ne iskljuuje mogunost da je on mogao uti o tome od drugih ljudi. Isus je mislio na to da imun
ne govori to samo zato to je tako uo od drugih. On je ivio i radio s Isusom i sada mu je jasno u umu
da je Isus nitko drugi nego Krist (Mesija), Sin Boga ivoga.
Isus nije pitao: to ujete da se o meni pria? nego: to vi mislite tko sam ja? U tome je sva
razlika, i Petar nije imao sumnje u vezi toga.
38. Je li Isus imuna Petra i Andriju sreo prvi put na moru Galileje (Matej 4:18-22), ili na rijeci
Jordan (Ivan 1:42-43)?
Optuba je da jedno od Evanelja izvjetava da je Isus sreo imuna Petra i Andriju pored mora
Galileje, dok drugo govori da ih je sreo na rijeci Jordan. Kakogod, ta optuba pada na lea kad se uoi
da razliiti pisci piu o razliitim dogaajima. Obadva dogaaja su istinita.
Ivan 1:35 nadalje govori da ih je Isus sreo na rijeci Jordan i da su proveli neto vremena s njim
tamo. Andrija (i vjerojatno Petar) su bili uenici Ivana Krstitelja. Otili su odatle u Galileju, u kojoj je
bilo selo Kana gdje je Isus izveo svoje prvo udo. Nakon toga otiao je u Kafarnaum sa svojom
majkom i braom i uenicima. Ostali su tamo nekoliko dana. Ivan 2:12
Petar i Andrija su bili iz Betsaide (Ivan 2:44), ali tada su ivjeli u Kafarnaumu (Matej 8:14-15, Marko
1:30-31, Luka 4:38-39), nekoliko kilometara udaljeno od Betsaide. Oni su bili ribii po zanatu, dakle
bilo je potpuno normalno za njih da su lovili ribu tih dana (jer Isus je tada tek zapoinjao javno uiti i
lijeiti).
Matej nastavlja s priom od tog dogaaja. Dok su Petar i Andrija ribarili u Galileji, Isus ih je bio
pozvao da ga slijede da napuste i ostave sve za sobom i postanu njegovi trajni uenici. Prije nego li
se to dogodilo, on ih nije traio nita ali su ga oni slijedili zato to je Ivan Krstitelj posvjedoio za
njega (Ivan 1:35-39). Sada, zbog njegova svjedoanstva, plus zbog uda u Kani, kao i zbog stvari koje
je Isus rekao (Ivan 1:47-51), kao i zbog vremena provedenog sa najmudrijim i najsavrenijim ljudima
koji su ikada ivjeli itd savreno je razumljivo za njih da napuste sve i slijede ga. Ne bi bilo razumljivo
za njih da su ostavili svoje ivote i slijedili stranca koji se samo niodakle pojavio, kao djeca za
prodavaem sladoleda. Isus nije zaarao nikoga oni su ga slijedili jer su shvatili tko je on onaj o
kojem su svi proroci govorili, Mesija, Sin Boji.
39. Kada je Isus sreo Jaira, njegova ki je 'upravo umrla' (Matej 9:18), ili je bila 'pred smrt'
(Marko 5:23)?
(Kategorija previe doslovna interpretacija)
Kada je Jair napustio kuu, njegova ki je bila vrlo bolesna i na ivici smrti, inae on ne bi iao traiti
Isusa. Kada je bio sreo Isusa, nije bio siguran da li mu je ki ve preminula. S toga, mogao je rei
obadvije izjave; Matej spominje njezinu smrt, dok Marko govori o njezinoj bolesti. Kakogod, taj detalj
nije od nikakve vanosti cijeloj prii, niti nama. Kljune toke su jasne:
-
Jairova ki je imala bolest na smrt.

Sve to se moglo uiniti za nju ve je bilo uinjeno, ona je ve bila kao mrtva, ako ne ve
mrtva.
Jair je znao da je Isus moe i izlijeiti, a i vratiti ju iz mrtvih. to se njega ticalo nije bilo
razlike.
S toga, uope nije bitno da li je djevojka ve bila mrtva ili je bila na ivici smrti kada je Jair pronaao
Isusa.
40. Da li je Isus dozvolio uenicima da nose tap na put (Marko 6:8), ili nije (Matej 10:9, Luka
9:3)?
(Kategorija nerazumijevanje grkog jezika)
Tvrdi se da pisci Evanelja proturjee jedan drugom u vezi toga da li je Isus dozvoljavao svojim
uenicima da nose tap na putovanje ili ne. Problem je u prijevodu.
U Mateju, itamo prijevod grke rijei 'ktesthe' kao 'stjecanje.' Prema grkom rjeniku, ta rije znai
'nabaviti sebi, stei, dobaviti, kupiti.' S toga, u Mateju Isus govori: Ne stjeite sebi nita osim toga to
ve imate. Idite sa onim to imate.
Matej 10. i Marko 6. se slau da je Isus uputio svoje uenike da ne nose dodatnu opremu. Luka 9:3
se djelomino sa rijeima u Marko 6:8, on koristi glagol 'uzeti' ali zatim kao Matej dodaje 'ni tapa,
ni kese, ni kruha, ni novca.' Ali Matej 10:10 ukljuuje dodatno pojanjavanje: oni nisu nabavljali tap
kao dio specijalne opreme za odlazak. Marko 6:8 indicira da to ne ukljuuje odbacivanje tapa koji su
ve imali dok su putovali zemljom sa Isusom.
Kakogod, to nije konaan odgovor, samo mogue objanjenje. Ta trivijalna razlika ne utjee na
sadrajno slaganje Evanelja. Ne bi nam smetalo kada bi to bila kontradikcija, jer mi nemamo isto
gledite na Evanelja kao to muslimani imaju za Kur'an. I ako je ovo vrhunac kontradikcija u Bibliji za
koju kau da je 'puna kontradikcija' i 'potpuno iskrivljena' onda su ljudi koji tako govore su u
potpunim deluzijama. Ako su zaista kranski pisari i prevodioci eljeli izmijeniti originalna Evanelja,
ove 'kontradikcije' ne bi bile tamo. To je znak autentinosti teksta kao ljudskog izvjetaja o tome to
se dogodilo, i to je jasan znak da Pismo nije bilo namjerno izmijenjeno.
41. Herod jeste (Matej 14:2, Marko 6:16) ili nije (Luka 9:9) mislio da je Isus zapravo Ivan
Krstitelj?
Ne postoji kontradikcije ovdje. U Luka 9:9 Herod pita tko bi mogla biti ta nevjerojatna osoba, jer
Ivan je sada mrtav. U Matej 14:2 i Marko 6:16 daje odgovor: nakon razmiljanja o tome tko bi Isus
mogao biti, zakljuio je da on mora da je Ivan Krstitelj, koji je ustao iz mrtvih. Kada je Herod napokon
sreo Isusa, na suenju, vjerojatno vie nije mislio da je to Ivan (Luka 23:8-11). Ako je to sluaj,
vjerojatno je uo vie o njemu i razumio Ivanove tvrdnje o tome kako je bio doao da pripremi put za
onoga koji dolazi (Ivan 1:15-34). Mogao je lako uti da je Ivan krstio Isusa, to oigledno iskljuuje
mogunost da su oni jedna te ista osoba.
42. Ivan Krstitelj jeste (Matej 3:13-14) ili nije (Ivan 1:32-33) prepoznao Isusa prije krtenja?
(Kategorija pogreno razumijevanje autorove namjere)
Ivanova izjava u Ivan 1:33 da nije poznavao Isusa osim to je vidio Duha Svetoga kako silazi na njega
i ostaje na njemu, moe se razumjeti da znai da Ivan nije znao zasigurno tko je on bez tog jasnog
znaka. Ivan je bio ispunjen Duhom Svetim prije svojega roenja (Luka 1:15) i mi imamo zapis o
Ivanovom udesnom prepoznavanju Isusa jo dok je Ivan bio u majinoj utrobi. Luka 1:41-44 pie da
kada je Marija posjetila Ivanovu majku, zvuk njezina pozdrava pokrenuo je Ivana koji je jo uvijek bio
u majinoj utrobi, poskoio je u utrobi na prisustvo Marije, majke Gospodinove.
Prema tom retku moemo vidjeti da je Ivanova majka imala neko predznanje o tome tko e Isus
biti. Vrlo je vjerojatno da je ona rekla Ivanu neto od toga dok je odrastao (iako se ini da je ona
umrla dok je on jo bio mlad).
U svjetlu tog predznanja i svjedoka Duha Svetoga u Ivanu, vrlo je vjerojatno da je znak Duha
Svetoga koji silazi na Isusa bio jednostavno potpuna potvrda onoga to je on ve mislio. Bog je
otklonio svaku sumnju tako da on moe biti siguran da ne umilja nita, ili da je netko pogrijeio.
43. Ivan Krstitelj jeste (Ivan 1:32-33) ili nije (Matej 11:2) prepoznao Isusa nakon krtenja?
U retku Ivan 1:29-36 vrlo je jasno da je Ivan prepoznao Isusa. O tome nema sumnje.
Matej 11:2 se dogaa poslije, i mnoge stvari su se dogodile u meuvremenu. Ivanovo poetno
znanje o Isusu je bilo ogranieno i ini se da ono to se dogaalo u meuvremenu da je napunilo
Ivana sumnjama. Nije znao kakav e oblik imati Isusova sluba. Reeno nam je u Matej 3:11-12 neto
to je Ivan znao: On e vas krstiti Duhom Svetim i vatrom. U ruci mu je vijaa, proistit e svoje
gumno i skupiti ito u svoju itnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim. To je klasini prikaz Mesije
kao kralja koji e pokoriti sve i koji e donijeti Boji sud svima onima koji ga odbiju, donosei mir i
pravednost onima koji ga slijede. Ivan je to oigledno razumio.
Kakogod, Mesija je takoer prikazan u Pismima kao sluga koji pati i koji e patiti za Boji narod. To
je u detalje prikazano u Izaija 53, naroito stih 12: Jer on je ponio grijehe mnogih, i uspostavio
posredovanje za prijestupe. Ivan je razumio i to, kao to je prikazano u izjavi Ivan 1:29 Gle, Janje
Boje, koje odnosi grijehe svijeta!
Ono to ponekada nije bilo dobro shvaeno je kako su ta dva prikaza Mesije bila spajana. Mnogi su
mislili da e Mesija donijeti straan sud im doe. To e se zapravo dogoditi kada se on ponovo vrati
(na njegov povratak aludiraju Djela Apostolska 1:11, na primjer). Neki su bili zbunjeni, s toga, zato to
Isus nije elio da djeluje kao ratni voa i da oslobodi Izraela od opresije Rima u to vrijeme.
Tu konfuziju je ilustrirao Luka u 24:13-33, gdje Isus govori sa svoja dva sljedbenika nakon uskrsnua
na putu za Emmaus. Njima je bio skriven njegov identitet, i u poetku ga nisu prepoznali (stih 16).
Rekli su mu kako su se nadali da e on biti onaj koji e otkupiti Izraela (stih 21). Pravo su oekivali, ali
nisu uspjeli razumjeti prvu fazu Bojeg otkupljujueg procesa. Isus je ispravio njihovo pogreno
razumijevanje u stihovima 25. i 26: O bezumni i spora srca da vjerujete svemu to su proroci
navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te ue u svoju slavu? Poevi tada od Mojsija i svih
proroka, protumai im to u svim Pismima ima o njemu.
Najvjerojatnije je da je slino nerazumijevanje ponukalo Ivanovo pitanje u Mateju 11:2. Iako je bio
siguran da je Isus Izraelov Mesija, daljnji dogaaji su ga jo vre uvjerili u to. Svi su ekali da Isus
nadjaa Rimljane i da obnovi Izrael kao u dane kralja Davida, umjesto toga vidjeli su Isusa kako ui i
propovijeda po gradovima Galileje (Matej 11:1), a da nije niti spominjao vojnu kampanju. Ivan se
zasigurno udio to je polo po krivom: je li moda pogreno razumio ulogu Mesije, ili je moda uinio
jo veu pogreku mislei da je Isus Mesija. Isusov odgovor u Mateju 11:4-6 sve razjanjava:
Poite i javite Ivanu to ste uli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se iste, gluhi uju,
mrtvi ustaju, siromasima se navjeuje Evanelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.
Ove mesijanske aktivnosti je prorekao Izaija 29:18, 35:5-6 i 61:1-3. Iako je to to je Ivan dvoumio
prirodna ljudska reakcija, bio je u pravu prvi put. Isus je zavrio svoj govor rijeima Ivanu da ne gubi
nadu. Bez sumnje, Mesija je tu bez ikakve sumnje, i sve e biti objavljeno u pravo vrijeme.
44. Kad Isus svjedoi sam za sebe, je li njegovo svjedoanstvo istinito (Ivan 8:14) ili nije
istinito (Ivan 5:31)?
(Kategorija: nerazumijevanje povijesnog konteksta)
Ako ja svjedoim sam za sebe, moje svjedoanstvo nije istino (Ivan 5:31) usporeeno sa Ako ja i
svjedoim sam za sebe, moje svjedoanstvo je isinito (Ivan 8:14). ini se da ima kontradikcija, ali
jedino ako se ignorira cijeli kontekst.
U Ivan 5, Isus govori o tome da on ne moe sam na svoju ruku tvrditi da je Mesija, niti Sin Boji, ako
nije u sukladnosti sa objavljenom Bojom istinom. To jest, ako ne ispune proroanstva izreena u
Starom Zavjetu. Ali poto je Isus ispunio sva proroanstva i nakon to ga je Ivan Krstitelj kojega su
proroci takoer spomenuli kao onoga koji e pripremiti put za Mesiju (vidi br. 34), onda Isus stvarno
jeste onaj za kojeg je tvrdio da jeste, Sin Boji. Isus kae za idovska Pisma koja su njegovi sluatelji
marljivo prouavali: To su Pisma koja svjedoe za mene.
U Ivan 8. itamo o drugaijem okruenju. Isus je jo jednom tvrdio da je on Mesija, citirajui StarZavjetna proroanstva i primjenjujui ih na sebe (Ivan 8:12, Izaija 9:2, Malahija 4:2). Zatim su ga neki
farizeji kuali: Ti svjedoi sam za sebe, tvoje svjedoanstvo nije istinito! Stih 13.
Na tu izjavu, Isus je odgovorio: Moje svjedoanstvo jeste istinito ako i svjedoim sam za sebe.
Zato? Zato to su farizeji koristili citat iz Ponovljenog Zakona 19:15 koji kae: Jedan svjedok nije
dovoljan da se osudi ovjek koji je optuen za zloin koji moda nije poinio. Stvar se mora zakljuiti
sa dva svjedoka, u sluaju krivog svjedoka.
S toga, oni su proirili taj zakon da on znai vie nego to zapravo kae. Uistinu, svjedoanstvo
jednog ovjeka je valjano iako nije dovoljno da osudi nekoga, dovoljno u obrani da oslobodi
ovjeka. Taj zakon ne govori o nekome tko govori neto o sebi, nego se primjenjuje samo na sudu
kada je netko optuen za zloin.
Dakle, kada je Isus u odgovoru njima rekao: ak i ako ja svjedoim sam za sebe, moje
svjedoanstvo je istinito on je u pravu. On je takoer rekao da on zna tono tko je on, dok oni ne
znaju. Nije im lagao, on je bezgreni Mesija Boji. S toga, njegovoj se rijei moe vjerovati.
Kakogod, dobar je princip ne vjerovati svakom tko za sebe tvrdi da je Mesija. Svatko mora imati
dokaz. Nadalje Isus govori u Ivan 8 da on ima drugog svjedoka takoer, svjedoka kojega su farizeji
traili. Ja svjedoim sam za sebe, i Otac koji me posla svjedoi za mene. Stih 18. Ista izjava kao i u
Ivan 5. gdje je ispunjavao proroanstva koja su oni znali (pogledajte prije incidenta u Ivan 7:42 za
dodatan dokaz na ovu toku).
45. Kada je Isus uao u Jeruzalem, da li je poruio stolove u hramu na isti dan (Matej 21:12) ili
na sljedei dan (Marko 11:1-17)?
(Kategorija: nerazumijevanje autorove namjere)
Klju razumijevanja ovoga se nalazi u stilu pisanja Mateja. Ponekada on slae svoj materijal prema
temi, prije nego u kronolokom redu. Pogledajte sljedee pitanje (br. 46) za vie detalja.
S tim na umu, vjerojatno je Matej povezao ienje hrama zajedno sa trijumfalnim ulaskom u
Jeruzalem, iako se incident u hramu dogodio na sljedei dan. Stih 12. govori da je Isus uao u hram,
ali ne govori da je uao u hram odmah nakon to je uao u Jeruzalem. Stih 17. govori da je otiao iz
Jeruzalema u Betaniju, gdje je proveo no. Marko 11:11 takoer pie da je bio otiao u Betaniju
prenoiti, ali tako je inio svakoga dana u tom tjednu u Jeruzalemu.
Matej 21:23 izjavljuje: Isus je uao u hram na slian nain kao i stih 12, a Luka 20:1 govori da se
taj incident dogodio 'jednoga dana', to indicira da se to nije dogodilo na isti dan kada i incident sa
drvetom smokve.
Prema tom moguem tumaenju, Isus je bio uao u hram na dan trijumfalnog ulaska u grad, vidio
to se radi tamo i zatim otiao u Betaniju. Sljedee jutro je prokleo smokvu na putu u Jeruzalem (pa
se smokva osuila) i poruio stolove trgovcima u hramu kada je doao. Vraajui se u Betaniju te noi,
vjerojatno dok se smrkavalo napolju, uenici nisu mogli primijetiti osueno drvo smokve. Tek ujutro,
u punom svjetlu dana vidjeli su to se dogodilo s drvetom.
46. Matej 21:19 kae da se drvo koje je Isus prokleo osuilo odjednom, dok Marko 11:20
govori da se to dogodilo preko noi.
Razlika izmeu izvjetaja Mateja i Marka u vezi drveta ima veze sa redom u kojem su Matej i Marko
pisali svoj materijal. Kada prouavamo Matejevu tehniku naracije openito, pronalazimo (kako je
reeno i u pitanju br. 45) da on ponekada slae svoj materijal prema temi, prije nego kronoloki, to
je karakteristinije za Marka i Luku.
Na primjer, ako pogledamo poglavlja 5-7 od Mateja, koja se tiu govora na gori, sasvim je
razumljivo da su dijelovi propovijedi na gori pronaeni ponekad u drugom okruenju, kao to je to
sluaj sa propovijedi na ravnici u Luka (6:20-49). Matejeva tendencija je da grupira svoj materijal
prema temama, loginim redoslijedom. Drugi primjer toga pronalazimo u seriji prispodoba o
Kraljevstvu nebeskom u 13. poglavlju. Jednom kada se iznese tema, Matej preferira rei sve to ima o
njoj dok ne zavri temu, kao pravilo.
Kada to vidimo sa te perspektive, kada elimo vidjeti kronoloki redoslijed dogaaja pogledat
emo na Marka. U Markovom zapisu pronalazimo da je Isus bio otiao do hrama i na dan palminih
granica, u nedjelju, i sutra dan na ponedjeljak. Ali u Marko 11:11-19 jasno je zapisano da Isus nije
bio istjerao prodavae iz hrama do ponedjeljka, nakon to je bio prokleo smokvu koja ne donosi roda
(stihovi 12-14).
Da zakljuimo, Matej je smatrao prikladnije da u svojem tematskom pristupu ukljui ponedjeljak
poslije podne zajedno sa nedjeljom poslije podne, dok je Marko preferirao slijediti striktan kronoloki
redoslijed. Te razlike nisu kontradiktorne, nego samo pokazuju drugaiji stil u redoslijedu pisanja od
autora do autora.
47. U Matej 26:48-50 Juda je bio doao i poljubio Isusa, dok u Ivan 18:3-12 Juda se nije
mogao pribliiti Isusu dovoljno blizu da ga poljubi.
(Kategorija: pogreno citiran tekst)
Ovo je udna izjava jer nigdje u Ivanovom Evanelju ne pie da se Juda nije mogao dovoljno
pribliiti Isusu da ga poljubi. To to se nije mogao dovoljno pribliiti nema nikakve veze s tim da li ga
je poljubio ili nije. ini se da Shabir Ally umilja da ovdje ima neki problem, i ubacuje ga u tekst.
injenica da Ivan nije spomenuo poljubac ne znai da ga Juda nije bio poljubio. Mnogo puta smo
vidjeli da jedan evangelista ukljui komadi informacije koji je drugi evangelista izostavio. To ne
implicira da je bilo koji od njih u krivu, nego znai da, kao svjedoci, vidjeli su dogaaj drugim oima, i
zapisali su ono to su oni mislili da je vano.
48. Je li Petar zanijekao Krista tri puta prije nego je pijetao zapjevao (Ivan 13:38), ili tri puta
prije nego je pijetao zapjevao dva put (Marko 14:30, 72)?
(Kategorija: otkrie ranijih manuskripta)
Ova optuba da je Isus rekao Petru: Pijetao nee zapjevati dok me ti tri puta ne zanijee (Ivan
13:38) i takoer: Prije nego pijetao dva puta ne zapjeva, ti e me se odrei tri puta (Marko 14:30).
Ovo je problem sa dokazima iz manuskripta.
Matej 26:33-35, 74-75 prije nego pijetao zapjeva, tri puta e me se odrei
Luka 22:31-34, 60-62 danas, prije nego pijetao zapjeva, tri puta e zanijekati da me poznaje
Ivan 13:38 prije nego pijetao zapjeva, odrei e me se tri puta
Dakle, Marko pie drugaije. Ovo je vjerojatno zato to je drugi pijetao naknadno ubaen u
originalno Evanelje iz nekog razloga. Neki najraniji manuskripti nemaju rijei drugi puta u 14:72,
niti rijei dva put u 14:30, niti da pijetao pjeva prvi put u stihu 14:68, kao u prijevodu Kralja Jamesa.
S toga, pogreni dodatak je uoen time to imamo 4 izvjetaja tog dogaaja i mnoge rane
manuskripte Evanelja po Marku.
Kakogod, mogue je i drugo objanjenje. Ako pijetao moe (kao to to esto i ini) zapjevati vie od
jednom u nizu, ni ne postoji kontradikcija (prvi i drugi pjev su zajedno, s time to se Petar sjea
Isusovog predvianja drugog pjeva). Marko tu samo ukljuuje vie informacija u svojem izvjetaju
nego drugi pisci Evanelja.
49. Isus jeste (Ivan 19:17) ili nije (Matej 27:31-32) nosio svoj kri?
(Kategorija: pogreno proitan tekst, tekstovi su kompatibilni uz malo razmiljanja)
Ivan 19:17 izjavljuje da je Isus nosio svoj kri do mjesta lubanja. Matej 27:31-32 govori da je bio
voen da se razapne, i kad su krenuli prema Golgoti, imun je bio prisiljen da ponese njegov kri.
Marko 15:20-21 se slae sa Matejem i daje nam dodatne informaciju da je Isus bio krenuo od
palae. Kako je imun bio na putu iz sela, jasno je da prolazio ulicom. To implicira da je Isus bio nosio
svoj kri neko vrijeme, od palae do ulice. Slab od bievanja i muenja, vjerojatno se ve bio sruio
pod teinom kria ili je iao vrlo polako. U svakom sluaju, vojnik je prisilio imuna da nosi njegov kri.
Luka 23:26 se slae.
I time kontradikcija nestaje. Isus je bio zapoeo nositi kri i imun je preuzeo kri negdje na tom
putu.
50. Je li Isus umro prije (Matej 27:50-51; Marko 15:37-38), ili nakon (Luka 23:45-46) to se
razderala hramska zavjesa?
(Kategorija: pogreno proitan tekst)
Nakon to se proitaju Matej, Marko i Luka po tom pitanju, nije jasno gdje je tu kontradikcija koju
Shabbir vidi? Sva tri retka upuuju na injenicu da se u vrijeme Isusove smrti hramska zavjesa
poderala. Nije razumno rei da postoji kontradikcija samo zato to i Matej i Marko spominju Isusovu
smrt prije spominjanja rascijepane zavjese, dok Luka to spominje u obrnutom redoslijedu. Matej
spominje da su se obadva dogaaja dogodila u tom trenutku a Luka i Marko to nigdje ne nijeu.
Svi se slau da su se obadva dogaaja dogodila istovremeno, iz vrlo dobrog razloga; jer zavjesa je
stajala tu kao pregrada izmeu Boga i ovjeka. Unitenje te prepreke podudaralo se sa smru Mesije,
dozvoljavajui time priliku ovjeku da se po prvi put nakon to je Adam bio istjeran iz Bojeg prisustva
u Edenskom vrtu, da se ovjek ponovo sjedini sa Njim.
51. Je li Isus govorio o svemu otvoreno (Ivan 18:20) ili je govorio potajno sa svojim
uenicima (Marko 4:34, Matej 13:10-11)?
Razlog zato ljudi kau da Isus proturjei sebi u vezi toga da li je govorio stvari otvoreno ili ne,
naroito to se tie prispodoba, je zbog nerazumijevanja tekstualnog i kulturalnog
kontekstualiziranja.
Ovaj odgovor zahtijeva znaajne informacije o pozadini svega, to u ukratko rei ovdje.
Kao prvo, to je to prispodoba? To je pria dana da bi pojasnila, naglasila ili slikovito opisala neko
uenje. Prispodoba sama nije uenje. Isus je bio idovski Rabin. U rabinskoj literaturi postoji oko 4000
prispodoba. Rabini su uili da je dobra praksa svoje instrukcija podijeliti ljudima u tri dijela, posljednji
dio bi bile dvije prispodobe koje bi predstavljale prva dva dijela. Isus je nastavio tu tradiciju s time da
je neto vie od jedne treine svega to je uio bilo reeno u prispodobama. On je priao kroz
bogatstvo slika koje su idovi njegova vremena poznavali, koristei uobiajene motive kao to su
ivotinje, biljke itd. S toga, poanta svake prispodobe je bila jasna svim njegovim sluateljima, to se
moe vidjeti i u Evaneljima. Prispodobe su bile toliko bogate i toliko suptilne da su uenjaci mogli
izvui istu i jasnu poantu obinom sluatelju, ali su ih takoer mogli i okretati u umu i izvui iz njih i
dublje znaenje. Tako je Isus esto proirivao znaenje prispodoba svojim uenicima, svojim najbliim
uenicima, zato to su oni od njega traili da im prui detaljnije instrukcije.
To se moe vidjeti iz itanja Marko 4:34 u kontekstu: Sa mnogim slinim prispodobama je Isus
govorio narodu, koliko su oni mogli razumjeti. Nita im nije govorio bez prispodoba (da pojasni ili
naglasi uenje). Ali nasamo je sve svojim uenicima objanjavao u detalje (uio ih je vie, da bi oni
razumjeli vie nego narod). Marko 4:33-34.
S toga, prispodobe nisu neko tajno uenje. One nisu neko ezoterino znanje dano samo onima koji
su inicirani. Nema smisla (niti povijesne osnove) rei da je Isus zbunjivao narod. On je uio ljude. Kada
je Isus na sudu bio upitan o svojim uenjima (Ivan 18:20), on je rekao: Uio sam javno svi su uli
moje rijei. Znate to sam uio, nisam uio potajice. I bio je u pravu.
Ako je to sve istina, to znai ta tajna Kraljevstva nebeskoga o kojoj je Isus govorio? Jedina tajna
skrivena kroz stoljea, a sada otkrivena kroz pisanja proroka prema zapovijedi vjenoga Boga jeste to
da je Isus Gospodin!
Tajna je bila ta da je Isusova misija bila proreena od strane proroka, da je on ispunjenje tih
proroanstava i da je on najvea objava koja e ikada biti dana ovjeanstvu. Njegove rijei nisu
samo na spasenje ljudima, nego i na osudu onima koji ne povjeruju i koji odbiju da se odreknu grijeha
i slijede Isusa.
Blago se vaim oima koje ovo vide, i uima koje ovo uju, jer kaem vam mnogi su proroci i
pravednici eznuli da vide ovo, i da uju, ali nisu uli niti vidjeli. (Poto nisu ivjeli za vrijeme Isusa,
svi proroci su ivjeli prije Isusa).
Tajna je da je Isus Gospodin, Isus je Kralj, Isus je Mesija, Isus je onaj o kojem su svi proroci govorili,
spasenje ovjeanstvu, Boje najvee otkrivenje, Alfa i Omega (Otkrivenje 21:6-8, 22:12-16), jedini
put do Boga (Ivan 3:36, Rimljanima 6:23).
52. Je li Isus bio na kriu (Marko 15:23) ili na dvoru Pilata (Ivan 19:14) u estoj uri dana na
dan razapea?
Jednostavan odgovor na ovo pitanje je da su pisci sinoptikih Evanelja (Matej, Marko i Luka)
koristili drugaiji sustav brojanja sati u danu od onog koji je koristio Ivan. Sinoptika Evanelja koriste
tradicionalni idovski sustav, u kojem su sati bili brojani od izlaska sunca (otprilike 6h ujutro prema
modernom satu), to znai da se raspee dogodilo u oko 9h ujutro, to je trea ura po tom sustavu.
Ivan, u drugu ruku, koristi rimski sustav brojanja. Taj sustav je biljeio dan od ponoi do podne, kao
to mi to inimo danas. Plinije Stariji (Prirodna povijest 2.77) i Makrob (Saturnalia 1.3) potvruju da je
to tako. Tako, rimskim sustavom koji je koristio Ivan, Isusovo nono suenje je bilo pri kraju u estoj
uri (06:00) ujutro, a to je bila prva ura prema hebrejskom brojanju vremena koje su koristila
sinoptika Evanelja. Izmeu tog vremena i raspea, Isus je proao kroz brutalno bievanje i bio
opetovano izrugivan i udaran od strane vojnika u pretorijumu (Marko 15:16-20). Samo raspee se
dogodilo u treoj uri prema hebrejskom brojanju, a to je deveta ura prema rimskom brojanju, ili
09:00h ujutro prema naem modernom brojanju.
Ovo nije samo savijanje da se izbjegne problem, jer postoji mnogo razloga da se pretpostavi da je
Ivan koristio rimski sustav, iako je bio idov kao i Matej, Marko i Luka. Ivanovo Evanelje je pisano
nakon ostala tri, oko 90. g. NE, dok je on ivio u Efezu. Efez je bio glavni grad rimske provincije Azije,
tako da je Ivan bio naviknut na raunanje vremena prema tome kako su to inili Rimljani. Daljnji
dokaz da je Ivan inio tako nalazi se u Ivan 20:19 Na veer prvog dana u tjednu taj dan je bila
nedjelja, to je prema idovskom razmiljanju zapravo dio drugog dana, svaki dan je zapoinjao pri
zalasku sunca.
53. Dva lopova razapeta sa Isusom su se rugali Isusu (Marko 15:32) ili se nisu rugali (Luka
23:43)?
(Kategorija: previe doslovno tumaenje)
Ova navodna kontradikcija daje pitanje da li su se obadva lopova razapeta sa Isusom rugala Isusu,
ili se rugao samo jedan. Marko 15:23 kae da su to inila obadvojica. Luka 23:43 kae da se jedan
rugao, a da je drugi branio Isusa. Nije teko vidjeti o emu se ovdje radi. Oigledan zakljuak je da su
se u poetku obadva lopova rugala Isusu. Kakogod, nakon to je Isus rekao: Oe, oprosti im jer ne
znaju to ine, jedan od lopova je promijenio miljenje i pokajao se na kriu, dok je drugi nastavio da
se izruguje.
Ovdje postoji pouka koja se ne smije zanemariti; a to je da nam Gospodin daje priliku da se
pokajemo u bilo koje vrijeme, nebitno kakav smo zloin ili grijeh poinili. Ta dva lopova su
simptomatina za sve nas. Neki od nas kada smo suoeni sa stvarnou Krista nastavljamo ga odbijati
i izrugivati se s njim, dok drugi prihvaaju svoju grenost i trae oprost. Dobra vijest je ta da kao i
lopov na kriu, moemo biti osloboeni od tog grijeha u bilo koje vrijeme, ak i kada gledamo smrti u
lice.
54. Je li Isus uzaao u raj na isti dan kada je bio razapet (Luka 23:43), ili dva dana poslije
(Ivan 20:17)?
(Kategorija: nerazumijevanje kako je Bog djelovao u povijesti)
Ideja da Isus proturjei sam sebi (ili da Evanelja proturjee jedno drugom) u vezi toga da li je on
uzaao u raj nakon smrti na kriu ili nije, tu je zbog nepoznatih pretpostavki o raju i zbog potrebe da
se kontekstualizira.
Isus je rekao lopovu na kriu: Zaista kaem ti, jo danas e bit sa mnom u raju. To je zaista bila
istina. Jer lopove je umro na isti dan, ali 'danas' je u raju bilo koji dan u ovom svijetu, jer raj je izvan
vremena.
Isus kae Mariji Magdaleni, prema prijevodu Biblije kralja Jamesa da on jo nije uzaao Ocu.
Kakogod, to se moe prevesti i sa vratio svojem Ocu.
Isus je bio sa Bogom, i bio je Bog prije poetka svijeta (Ivan 1. i Filipljanima 2:6:11). On je napustio
svoju slavu i postao potpuno ovjek i istovremeno potpuno Bog. Poslije, Bog je ponovo uzvisio Isusa
na najvie mjesto, Sebi zdesna (Djela 7:56). To se jo nije bilo dogodilo u Ivan 20:17. Isusova reenica:
jer jo se nisam vratio svojem Ocu ne iskljuuje mogunost da je on bio u raju izmeu svoje smrti i
uskrsnua prema 'naem vremenu' (iako je raj izvan vremena). Za usporedbu, i vi moete otii
posjetiti svoj rodni kraj a da se ne vratite tamo odmah.
Kakogod, vjerojatnije razumijevanje teksta ima veze sa kontekstom. Drugi nain da se kae: Ne
zadravaj se sa mnom jer jo ne uzioh Ocu, nego idi mojoj brai bi bio: Ne zadravaj se sa mnom
Marijo, nisam vas jo uvijek napustio. Opet ete me vidjeti. Ali sada, elim da ode i kae mojim
uenicima da idem Ocu uskoro, ali ne jo.
Obadvoje, i islam i kranstvo vjeruju u uskrsnue tijela, ali obadvoje vjeruju i u meu stanje. Luka
pie da Isus umire, i njegov duh uzlazi u raj (stih 46). Ivan pie da je Isus uskrsnuo u tijelu, i u tom
stanju nije jo bio uzaao Ocu.
Faktor vremena je pomalo paradoksalan, ali tekstovi se meusobno ne iskljuuju. Ne postoji
kontradikcija ovdje.
55. Kada je Pavao bio na putu za Damask, vidio je svjetlo i uo glas. Jesu li oni koji su bili sa
njim uli glas (Djela 9:7), ili nisu (Djela 22:9)?
(Kategorija: nerazumijevanja upotrebe grkog jezika ili je tekst kompatibilan sa malo razmiljanja)
Iako je ista Grka rije koritena u obadva izvjetaja (akouo), ona ima dva distinktna znaenja: uti
zvuk i razumjeti. S toga, objanjenje je jasno: oni su uli neto, ali nisu razumjeli to je reeno. Pavao,
u drugu ruku, je uo i razumio. Ne postoji kontradikcija.
56. Kada je Pavao vidio svjetlo i pao na zemlju, jesu li njegovi suputnici pali (Djela 26:14) ili
nisu pali (Djela 9:7) na zemlju?
(Kategorija: nerazumijevanje upotrebe grkog jezika ili je tekst kompatibilan sa malo razmiljanja)
U Djelima 26:14 zapisano je da su pali na zemlju kada se pojavila svjetlost, prije nego se uo glas.
Djela 9:7 pie da su ostali nijemi nakon to je glas govorio. Bilo je dovoljno vremena za njih da
ustanu dok je glas govorio Pavlu, naroito zbog toga to oni nisu nita razumjeli. Pavao, u drugu ruku,
razumio je glas i nema sumnje da je bio obuzet strahom kada je shvatio da je kroz svo to vrijeme
progonio i ubijao one koji su slijedili Boga. On je radio protiv Boga za kojeg je mislio da ga slui. Ta
strana spoznaja ga je drala na zemlji due nego njegove suputnike.
57. Da li je glas rekao Pavlu sve to mu je initi (Djela 26:16-18), ili mu je bilo zapovjeeno
da ide u Damask gdje e mu se rei to da ini (Djela 9:7, i 22:10)?
Pavlu su reene njegove dunosti u Damasku kako se to moe vidjeti u Djelima 9. i 22. Kakogod, u
Djelima 26. je kontekst drugaiji. U tom poglavlju Pavao ne brine o kronolokom ili geografskom
redoslijedu dogaaja zato to je priao ljudima koji su ve bili znali njegovu priu.
U Djelima 9:1-31 Luka, autor knjige Djela pripovijeda o Pavlovom obraenju.
U Djelima 22:1-21 Luka pripovijeda kako Pavao govori idovima, koji su znali tko je bio Pavao i koji
su se zapravo poduzeli da ga zarobe i zadre u vojarni rimske vojske u Jeruzalemu. On govori
idovima sa stuba vojarne i zapoinje govorei o sebi kao o idovu, prije nego je zapoeo govoriti o
detaljima svojeg susreta sa Isusom Kristom i svojem obraenju.
U Djelima 26:2-23 Luka pripovijeda o govoru koji je Pavao dao (koji je bio u zatvoru barem dvije
godine nakon svojeg zarobljavanja u Jeruzalemu i govora u Djelima 22). Taj govor je Pavao odrao
pred rimskim upraviteljem Festom i kraljem Herodom Agripom, od kojih su obadvojica bila upoznata
sa njegovim sluajem. (Proitajte poglavlja prije). S toga, oni nisu zahtijevali puno objanjenje
Pavlovog sluaja, nego saetak. I Pavao im je tono to i dao. To je dalje naglaeno time to ih je Pavao
podsjetio o svojem porijeklu kao idova i to jednom reenicom: ivio sam kao farizej. nasuprot
dvije reenice o tome u Djelima 22:3. Pavao takoer poslije u istom poglavlju, pokazuje da zna kako
je kralj Agripa upoznat sa svim tim stvarima koje su se dogodile u stihovima 25-27.
58. Je li 24 000 Izraelaca poginulo za vrijeme kuge u itimu (Brojevi 25:1-9), ili samo 23 000
(1. Korinanima 10:8)?
(Kategorija: incident pomijean sa drugim incidentom)
Ova navodna kontradikcija daje pitanje koliko je ljudi umrlo od kuge koja je pogodila itim. Brojevi
25:1-9 i 1. Korinanima 10:8 su stavljeni u kontrast. Shabbir je pomijeao dvije kuge ovdje.
Da je pogledao kontekst od 1. Korinanima 10, vidio bi da je Pavao govorio o Kugi u Izlazak 32:28
koja se dogodila na brdu Sinaju i koja nije pronaena u Brojevi 25, koja se dogodila u itimu, meu
Moapcima. Ako postoji ikakva sumnja pogledajte stih 7. od 1. Korinanima 10. Tu se citira skoro u
rije Izlazak 32:6 Posjeda narod da jede i pije, pa ustadoe da igraju.
Sada, neki e moda rei da je broj umrlih u Izlazak 32. bio 3000 (Izlazak 32:28), to se ini kao jo
jedna kontradikcija, koja se lagano otkloni kada se proita ostatak teksta. Tih 3000 koji su umrli u
stihu 28. raunaju samo one koji su poginuli od maa od strane ljudi. Nakon toga je uslijedila kuga
koju je Bog dao onima koji su zgrijeili protiv njega u stihu 35, koji kae: I Gospodin je udario narod
sa kugom zbog teleta koje je Aron napravio. To je kuga na koju Pavao aludira u 1. Korinanima
10:8.
59. Je li Jakov doao u Egipat sa 70 lanova svoje obitelji (Postanak 46:27), ili sa 75 lanova
(Djela 7:14)?
Ova navodna kontradikcija upituje koliko je lanova kue Jakovljeve otilo u Egipat. Dva retka koja
su dovedena u kontrast su Postanak 46:27 i Djela 7:14. Kakogod, obadva retka su u pravu. U Postanak
46:1-27 ukupan broj direktnih potomaka koji je putovao u Egipat sa Jakovom je bio 66. prema stihu
26. To je zato to je Juda bio poslan unaprijed u stihu 28. poglavlja 46, i zato to je Josip imao dva sina
koji su ve bili u Egiptu. Kakogod, u stihu 27. ukljueni su svi lanovi obitelji, ukljuujui Josipa i
njegove sinove i Judu to ini ukupan broj od 70. To znai da taj broj ukljuuje sve lanove obitelji
koji su zavrili u Egiptu, a ne samo one koji su putovali sa njim u Egipat.
U starijem Septuagintu i Svicima iz Mrtvog mora, broj koji je dan u stihu 27. je 75. To je zato to su
takoer ukljuili i Josipova tri unuka i dva praunuka koji su zapisani u Brojevima 26:28-37, i u
posljednjem Septuagintu njihova su imena zapisana u Postanak 46:20. S toga, Djela u Djelima 7:14
gdje je citiran Stjepanov govor prije muenike smrti je toan, zato to je citiran iz Septuaginta.
60. Je li Juda kupio njivu (Djela 1:18) sa krvarinom zbog koje je izdao Isusa, ili je bacio novac
u hram (Matej 27:5)?
Ova navodna kontradikcija pita: to je Juda uinio sa novcem koji je dobio zato to je izdao Isusa?
U Djelima 1:18 se tvrdi da je Juda kupio njivu. Matej 27:5 pie da je novac bio baen u hram, odakle
su ga sveenici uzeli i njime kupili njivu. Pri blioj analizi teksta primjeuje se da je jedan redak samo
sumiranje drugog retka.
Matej 27:1-10 opisuje Judinu izdaju u detalje, i govori o znaaju svega toga jer su se time ispunila
proroanstva. Specifino, on citira proroka Zahariju 11:12-13 to je proroanstvo za koje mnogi misle
da je pojanjenje proroanstva pronaenog u Jeremiji 19:1-13 i 32:6-9.
U Djelima 1:18-19 Luka ukratko sumira neto to su ljudi ve znali, kao toku koja bi pojasnila
Petrov govor meu vjernicima (ista situacija koju pronalazimo i u pitanju broj 57. ranije). To je
ilustrirano injenicom da u stihu 19. on kae: svi su u Jeruzalemu za ovo ve uli. Takoer, vrlo je
vjerojatno da je Evanelje do tada ve cirkuliralo meu vjernicima u vrijeme u kojem je Luka pisao.
Luka, s toga nije morao ii u detalje o injenicama koje su okruivale Judinu smrt.
61. Je li Juda umro vjeajui se (Matej 27:5) ili tako to je pao naglavake da mu se utroba
prosula po zemlji (Djela 1:18)?
(Kategorija: tekstovi su kompatibilni uz malo razmiljanja)

Matej 27:1-10 govori da se Juda objesio, dok Luka koji je bio lijenik, daje nam grafiki opis
toga to se dogodilo nakon vjeanja. Luka nigdje nije zanijekao da se Juda objesio, ili da se ubio
drugaije. Ako netko padne sa visine i unutarnji organi mu izau van on bi umro. To bi znailo da
nije umro od vjeanja. injenica je da je ljudska koa vrlo vrsta, i ak u sluaju da se nekome rasijee
abdominalni dio tijela unutarnji organi se obino ne izliju napolje. Tako da, vrlo je malo vjerojatno
da je Juda mogao umrijet na taj nain zbog pada.
Koliko god to gadno zvualo, Judino mrtvo tijelo je visjelo na vruem suncu Jeruzalema, i bakterije
unutar tijela su aktivno razarale tkivo i stanice. Nusprodukt djelovanja bakterija u metabolizmu su
esto gasovi. Pritisak stvoren gasom tjera tekuinu iz stanica i tkiva u upljine tijela. Tijelo zbog toga
postane napuhano. U dodatku, raspadanje tkiva rui integritet koe. Judino tijelo je bilo slino kao
prenapuhani balon, kada je udario u zemlju (zbog toga to je ue ili grana na kojoj je visio pukla), koa
je lagano puknula i otvorila se, zbog ega su unutarnji organi izali van.
Ne postoji kontradikcija u vezi Judine smrti, nego su tu dva opisa od dva razliita autora o istom
dogaaju.
62. Je li polje nazvano krvava njiva zato to su ga sveenici kupili novcem krvarine (Matej
27:8), ili zbog Judine smrti (Djela 1:19)?
(Kategorija: nerazumijevanje upotrijebljenih rijei)
Jo jednom, gledajui u iste retke kao i posljednje dvije navodne kontradikcije, Shabbir pita zato se
njiva gdje je Juda bio ukopan zove krvava njiva? Matej 27:8 kae da je to tako zato to je bila
kupljena krvarinom, dok, prema Shabbiru u Djelima 1:19 pie da je to zbog krvave Judine smrti.
Kakogod, obadva retka se slau da se tako zove zbog toga to je kupljena krvarinom. Djela 1:18-19
zapoinju govorei: Stee predio cijenom svoje nepravednosti... Dakle, zapoinje pretpostavkom
da je polje bilo kupljeno krvarinom, i nakon toga autor u namjeri da izazove gaenje sa time to se
dogodilo opisuje Judin krvavi kraj na toj njivi.
63. Kako moe otkupnina koju je Krist dao za sve, od njega koji je bio dobar (Marko 10:45; i 1.
Timoteju 2:5-6), biti ista kao i otkupnina opakih (Mudre izreke 21:18)?
(Kategorija: nerazumijevanje kako je Bog djelovao kroz povijest)
Ova kontradikcija pita: Tko je otkupnina za koga? Shabbir koristi retke iz Marka i 1. Timoteju da
pokae da je Isus otkupnina za sve. To je usporeeno sa retkom iz Mudrih izreka koji govori da: Opak
ovjek otkup je za pravednika, i bezbonik stupa na mjesto pravednog.
Ne postoji kontradikcija ovdje jer oni govore o dvije razliite vrste otkupnine. Otkupnina je isplata
koju jedna strana plaa dugoj. Moe ju platiti dobra osoba za druge, kao to vidimo da je to Krist
uinio za svijet, ili ju mogu platiti zli ljudi za zlo koje su poinili, kao to vidimo u retku Mudrih izreka.
Pretpostavka koju je dao Shabbir u redcima Marka i 1. Timoteju je to da je Isus bio dobar i s toga
on ne moe biti otkupnina za nepravedne. Prema toj premisi on reflektira islamsko poricanje toga da
netko moe platiti za grijehe drugoga, ili da moe biti otkup za drugoga. On to ne smije nametati na
tumaenje Biblije. Krist kao otkupnina za mnoge je jasno uenje Biblije. Galaanima 3:13-14 i 1.
Petrova 2:23-25 govori o tome kako je Isus postao prokletstvo za nas. S toga, Isus je ispunio ak i taj
redak iz Mudrih izreka.
Ponovo, Shabbirova pretpostavka se oslanja na citate koji su uzeti iz konteksta. Marko 10:45
poinje sa citiranjem Isusa koji govori: ak i Sin ovjeji nije doao da bude sluen, nego da slui i da
dadne svoj ivot kao otkupninu za mnoge. To je Isus rekao zato to su se uenici prepirali oko toga
to su Jakov i Ivan upitali Isusa da li e moi sjediti njemu s desna i s lijeva kada Krist doe u svojoj
slavi. Ovdje Isus ponovo prorokuje o svojoj smrti koja dolazi i o razlogu za tu smrt, da e on biti
otkupnina koja e iskupiti ljude od grijeha.
U 1. Timoteju 2:5-6 Pavao govori:
Jer jedan Bog, a jedan je posrednik izmeu Boga i ljudi, ovjek Krist Isus, koji sebe dade kao
otkupninu za sve ljude, to je svjedoanstvo koje je dano u svoje vrijeme.
To dolazi usred retka koji upuuje ranu Crkvu o tome kako da tuje Boga. Ta dva retka daju razlog i
znaenje oboavanja Boga. Kroz otkupninu koju je dao Bog, kroz posrednika Isusa Krista i njegovo
djelo na kriu, Bog moe ponovo imati tu spasonosnu vezu sa ovjekom.
Mudre izreke 21:18 govori o otkupnini koju je Bog platio kroz Egipat u Izraelovom izlasku iz Egipta.,
to je naglasio Izaija u svojoj knjizi, naroito u poglavlju 43:3
Jer ja sam Jahve, va Bog, Sveti Izraelov, va Spasitelj; Za otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe
dajem Ku i ebu.
Ta slika je jo vie istanana u stihovima 16. i 17. istog poglavlja. To ima temelj u knjizi Izlaska 7:5,
8:19, 10:7, 12:33. Poglavlja 13. i 14. naroito upiru na to. Kao to nas povijest izvjetava u Bibliji, kroz
to je Bog ustanovio Stari Savez izmeu Boga i kraljevstva Izraelova.
64. Je li svo Pismo korisno (2. Timoteju 3:16) ili nije (Hebrejima 7:18)?
(Kategorija: nerazumijevanje toga kako je Bog djelovao kroz povijest)
Optuba je da Biblija kae da je svo Pismo korisno, kao to kae i da su prole zapovijedi slabe i
beskorisne, i tu lei kontradikcija. To je problem u kontekstu, i javlja zbog ignorancije toga to je Bog
obeao uiniti kroz svoje Proroke, u vezi dva Saveza koja je ustanovio.
Zbog prostora, ovo lijepo pitanje se ne moe izloiti u detalje. Kakogod, neke informacije o sri se
moraju rei da bi ita koji nije upoznat sa Biblijom mogao razumjeti to mi govorimo ovdje. Da bismo
ilustrirali, napravit u paralelu sa pitanjem br. 92. koje govori o bogatstvu iza mnogih hebrejskih rijei
koje su koritene u Bibliji. Rije 'niham' se moe prevesti kao 'promjena miljenja' ili kao 'pokajanje' ili
kao 'rastuenost' (pogledajte pitanje broj 92. da biste bolje razumjeli kontekst).
Boja Rije oigledno potie samo od Njega, i zaista je korisna za pouavanje, odgajanje u
pravednosti i ispravljanje kao to 2. Timoteju kae. To je opa izjava koja se odnosi na sve ono to
dolazi od Boga.
Poglavlje Hebrejima 7. govori o posebnoj zapovijedi koja je dana odreenim ljudima u odreeno
vrijeme rtveni sustav u atoru i kasnije u hramu u Jeruzalemu. Bog je ustanovio svoj savez sa
svojim narodom Izraelom kroz sustav u kojem e oni nuditi rtve, ivotinje koje e biti ubijene, da bi
im Bog na osnovu toga oprostio grijehe; ono to Bog u Levitskom Zakoniku (poglavlja 4. i 6.) zove
'rtva prinosnica' i 'rtva okajnica.'
Taj koncept zamjenske smrti je stran islamu, ali je temelj biblijskom judaizmu i kranstvu.
Iskupljenje za grijehe mora postojati. Kazna za grijeh je smrt, i netko mora platiti tu kaznu. Nema
oprosta grijeha bez prolijevanja krvi, Bog zahtijeva pravdu. Ne moe ignorirati grijeh zato to to ne bi
bilo pravedno.
Bog je uistinu ustavio taj sustav iskupljenja, i Stari Zavjet to pokazuje spominjui iskupljenje 79
puta! Kakogod, Bog takoer govori u Starom Zavjetu: Dolazi vrijeme, govori Gospodin, kada u
napraviti Savez sa domom Izraelovim i sa domom Judinim. To nee biti kao Savez koji sam uinio sa
njihovim ocima kada sam ih uzeo za ruku i izbavio iz Egipta. (Referira na Savez ustanovljen na brdu
Sinaju odmah nakon to ih je izveo iz Egipta) Jeremija 31:31-33. Razlog koji Bog daje je taj da ljudi
nisu ostali vjerni tom Savezu. Zbog toga, Novi Savez e biti drugaiji i Bog o tom savezu govori: Stavit
u svoj Zakon u umove njihove, i zapisati ga u srca njihova (stih 33). Takoer, Bog govori da e taj
Savez zahtijevati jednu rtvu za sve grijehe, za razliku od prolog Saveza (Jeremija 31:34, Daniel 9:2425).
Bog takoer govori u Starom Zavjetu o Mesiji koji e donijeti taj Novi Savez. To nee biti Mesija iz
levitskog sveenitva, nego savreni ovjek iz plemena Judina koji e bit sveenik Bogu. On, Mesija,
bit e rtva koja e platiti za sve grijehe odjednom, i Bogu se vie nee pristupati prema zaslugama
predaka (kao levitski sveenici), nego kroz zaslugu Mesije, koji e biti kao Bog, savren. Ako ljudi budu
slijedili Mesiju i prihvatili njegovu rtvu na kriu kao plau za njihov grijeh, Bog e upisati svoj zakon u
njihova srca i umove, i Bog e moi biti milostiv prema njima, jer je Njegova pravda zadovoljena.
Onda e se i oni moi pribliiti Bogu, jer Bog eli da bude u vezi sa svojim stvorenjem (Galaanima
3:8-11), grijeh je jedina stvar koja to prijei.
Samo temeljito itanje Starog Zavjeta e ovo adekvatno objasniti. Svo pismo je korisno, ukljuujui i
znanje o rtvenom sustavu. Kakogod, Bog je takoer obeao u Bibliji da e obnoviti svoj Savez sa
svojim ljudima. Time je izvorni sustav zamijenjen savrenom rtvom Mesije, Isusa.
Mnoga Pisma opisuju Mesiju koji e donijeti taj Novi Savez. Izaija 53. pie: A on je nae bolesti
ponio, nae je boli uzeo na sebe, za nae grijehe probodoe ga, za opaine nae njega satrijee. Na
njega pade kazna radi naeg mira, njegove nas rane iscijelie.
Vi moete platiti kaznu za vae grijehe, ako elite kotat e vas vaeg vjenog ivota. Umrijet ete
za svoj vlastiti grijeh i otii u pakao. Ili, zbog ljubavi Boje, Mesija moe platiti kaznu za vas, i biti
'proboden' umjesto vas, to e vam donijeti mir od Boga. Bog e vam time dopustiti da uete u raj
vjeno poto je Njegova pravednost zadovoljena. Kao to je Ivan Krstitelj rekao kada je vidio Isusa:
Gle, janje Boje, koje odnosi grijeh svijeta! Takoer je rekao: Tko god vjeruje u Sina ima vjeni
ivot, ali tko god odbije da vjeruje u Sina nee vidjeti ivota, gnjev Boji ostaje na njemu.
Bog ui da e On to uiniti. Bit e ispunjeno smru i uskrsnuem Mesije, Isusa, TONO kao to je
Stari Zavjet rekao da e se dogoditi, i Novi Savez je ustanovljen. Grijeh je plaen jednom za sve
Janjetom Bojim koje oduzima grijeh svijeta kao to je Ivan Krstitelj to bio najavio kada je vidio
Isusa (pogledajte pitanja br. 33. i 44.). On je taj kojeg je Bog obeao, tako da kroz njegovu smrt
opetovano nuenje ivotinja za grijehe je postalo nepotrebno.
Tako da, kao objanjenje pitanja br. 92. Bog nije promijenio svoje miljenje u vezi svojeg plana koji
bi omoguio ljudima da budu u miru sa Njim. Bog nije ovjek da bi promijenio svoje miljenje.
Njegova namjera i plan kroz cijelo vrijeme je bio da donese taj Novi Savez kao ispunjenje Starog, kao
to to Stari Zavjet pokazuje. Jo jedna toka se ovdje mora razmotriti ceremonijalni zakon je bio
zahtijevan samo od Izraelaca. Svaki poganin, ili ne-Izraelac koji se elio obratiti na Judaizam, bio je
obavezan odravati taj zakon. Ali krani nisu obraenici na Judaizam. Oni su vjernici u Isusa, Bojeg
Mesiju, Spasitelja. Oni se pokoravaju Novom Savezu, onome koji je ustanovljen u Isusovoj krvi
njegovom rtvom na kriu, a ne Starom Savezu koji je Bog uinio sa Izraelom na brdu Sinaj. U Novom
Savezu krani takoer imaju zapovijedi, i na jedan ili drugi nain sve se povezuju sa onim to je bilo
zapisano u Starom Savezu, ali sada u potpuno drugom kontekstu. Dakle, postoji jasna linija
kontinuiteta, objave i obnavljanja izmeu Saveza, Novog i Starog jer i Izrael i kranstvo imaju
jednog Mesiju, a on je ispunio hebrejska Pisma. S toga, sva ta Pisma su korisna za prouavanje, da
bismo znali odakle smo, i gdje idemo. Ali nije svaka zapovijed, uredba ili dekret iz Starog Zavjeta
primjenjiva kranima na isti nain na koji je bila Izraelu. Iako imamo mnogo toga zajednikog, imamo
razliite Saveze. Novi Savez dananji idovi trebaju proitati i upoznati se s njim jer on ispunjava sve
ono to oni trae i emu se oni nadaju.
Primijetimo, za muslimane se moe izvui paralela u Kur'anu, iako nije ista. Sura 3:49-50 Isus
dolazi Izraelcima i govori im: Doao sam da potvrdim Zakon koji je doao prije mene. I da vam
ozakonim ono to vam je prije bilo zabranjeno ili da vam bude halal ono to vam je bilo haram.
Prema ovome, on je doao da potvrdi Zakon koji im je Bog ve bio dao, ali im je dopustio neke stvari
koje je Bog prije bio zabranjivao. To nije istina prema prema Bibliji u kontekstu ove 'kontradikcije' i to
se ne moe rei za kranstvo i Judaizam. To je samo paralela da se pokae da Kur'an svjedoi o tim
stvarima takoer.
65. Kakav je bio natpis na kriu Isusovom (Matej 27:37, Marko 15:26, Luka 23:38 i Ivan
19:19), jer ini se da svi govore o drugaijem natpisu?
Ovo se moe razumjeti gledajui u Ivan 19:20 gdje pie:
Mnogi idovi su itali taj natpis, jer mjesto gdje je Isus bio razapet bilo je blizu grada, i znak je bio na
aramejskom, latinskom i grkom.
Zanimljivo je da je reeno da je Pilat napisao taj znak, i mogao je napisati razliite rijei u svakom
jeziku prema svojem znanju tih jezika. Kljuna optuba iznesena protiv Isusa u svim Evaneljima je da
je tvrdio da je bio Kralj idova. Ako je ovo nedostajalo u bilo kojem od Evanelja, onda bi smo
trebali biti zabrinuti da bi tu moda mogla biti kontradikcija, ali to nije sluaj. Sva etiri Evanelja
tvrde da je na kriu pisalo: Kralj idovski s toga, tu nema kontradikcije.
66. Je li Herod elio ubiti Ivana Krstitelja (Matej 14:5), ili je to eljela njegova ena
Herodijada (Marko 6:20)?
Navodna kontradikcija koju Shabbir istie je: Da li je Herod elio ubiti Ivana Krstitelja? Redak
koji je Shabbir koristio da promovira svoju premisu je Matej 14:5, gdje se ini da pie da je to Herod
elio uiniti, dok Marko 6:20 sugerira da ga Herod nije htio ubiti. Kakogod ti stihovi nadopunjavaju
jedan drugoga.
Kada pogledamo u cijelu priu, vidimo da Matej 14:1-11 i Marko 6:14-29 nigdje ne proturjee jedan
drugom. Ovo je uoljivo slab pokuaj da se nae kontradikcija unutar Biblije, slino kao pitanje br. 50.
U obadva izvjetaja Herod je zatvorio Ivana zbog svoje ene Herodijade. S toga, zbog njezinog
utjecaja na Heroda Ivan je bio ubijen. Markov izvjetaj je detaljniji od Matejevog, za ije se
evanelje smatra da je napisano kasnije, jer Matej ne eli troiti vrijeme piui neto o emu je ve
pisano u Markovom Evanelju. Primijetimo takoer da Marko nigdje nije napisao da Herod nije elio
ubiti Ivana, ali jeste rekao da ga se Herod bojao zbog Ivanove pravednosti i svetosti, i, kao to Matej
dodaje, zbog Ivanovog utjecaja na ljude.
67. Je li deseti uenik Isusov na listi dvanaestorice Tadej (Matej 10:1-4, Marko 3:13-19) ili
Juda, sin Jakovljev (Luka:6:12-16)?
Obadvoje moe biti tono. Nije bilo neobino da ljudi toga vremena koriste vie od jednog imena.
imun ili Stijena je takoer zvan Petar (Marko 3:16), i Savao je takoer zvan Pavao (Djela 13:9). U
nijednom sluaju se ne vidi da je bilo koje od imena koriteno iskljuivo, prije prelaska na drugo.
Njihova dva imena su se koristila esto zajedno, kao danas ime i prezime.
68. Je li ovjek kojega je Isus vidio da sjedi u uredu poreznika kojeg je pozvao da mu bude
uenik bio Matej (Matej 9:9) ili Levi (Marko 2:14; Luka 5:27)?
Odgovor na ovo pitanje je isto kao i na prolo pitanje, s time da su obadva izvjetaja u pravu. Matej je
takoer bio zvan Levi, kao to Pismo ovdje svjedoi.
Zabavno je vidjeti kako Shabbir posveuje toliko panje tom legitimnom obiaju. U debati u
Birminghamu u Engleskoj u veljai 1998. g. Shabbir Ally je nastupio pod svojim drugim imenom Abdul
Abu Saffiyah (to znai Abdul otac od Safije) da bi dobio nepravednu prednost nad svojim
oponentom, gospodinom Smithom. Skrivajui svoj identitet, nije dopustio svojem oponentu da se
pripremi tako to bi znao sa kime e imati debatu.
Postoje savreno legitimni razlozi koritenja alternativnog imena. S obzirom na nepravednu i
prijevarnu stvar koju je Shabbir uinio u toj debati koju sam naveo, licemjerno je od njega to je
uope spomenuo ove dva pitanja o imenima.
69. Je li Isus bio razapet nakon Pashalne veere (Marko 14:12-17) ili za vrijeme Pashalne
veere (Ivan 13:1, 30, 29; 18:28, 19:14)?
Isus je bio razapet u danu prije Pashalne veere. Razlog zato se ini da Marko kae drugaije je
zbog kulture kontekstualiziranja.
Dokazi iz Evanelja da je Isus umro na veer Pashe, kada se Pashalna veera objedovala nakon
zalaska sunca, su vrsti. Prije nego uemo u ovo pitanje (ukratko), vano je rei da Marko 14.
izvjetava da Isus nije jeo Pashu sa svojim uenicima.
Luka 22:1 govori da je to bio Blagdan beskvasnih kruhova, koji se takoer zove Pasha. Kao to to
naziv sugerira, dio Pashalnog objeda je bilo jesti kruh bez kvasca. To je zapovijed koju i dananji
idovi dre, jer Bog im je to jasno naredio: Jedite kruh bez kvasca i tko god bude jeo kruh sa
kvascem, mora biti odstranjen iz zajednica Izraela. Ne jedite nita s kvascem. Gdje god da ivjeli,
morate jesti beskvasni kruh. Izlazak 12:1-20.
Grka rije za 'beskvasni kruh' je 'azymos'. To je rije koju je Marko koristio u stihu poglavlju 14:12
u gozbi beskvasnog kruha. Grka rije za normalni kruh sa kvascem je 'artos'. Svi pisci Evanelja,
ukljuujui i Marko se slau da su u toj posljednjoj veeri oni jeli kruh sa kvascem, odnosno zapisali su
da su jeli 'artos'. Dok su jeli, Isus uze kruh (artos), zahvali i razlomi ga i dade ga svojim uenicima
govorei: 'Uzmite, ovo je moje tijelo' Marko 14:22. Vrlo je vjerojatno da s toga ovo nije bila
Pashalna veera. Upotreba drugih rijei u istom retku otkriva. Jer njima bi bilo nezamislivo objedovati
neto to im Bog zabranio da jedu (kruh sa kvascem artos).
S toga, poto je to tako, to to Marko misli u stihovima 12-17? Kao prvo, itamo: kada je bio
obiaj da se rtvuje Pasha (Marko 14:12) Izlazak 20:1-8 govori da se to moralo dogoditi na 14-ti
dan idovskog mjeseca Nisan. Postojala je prepirka o tome kada je bio taj dan, zbog debate o
drugaijim kalendarima koji su se koristili da se izraunaju dani gozbe. Mogue je da su u Isusovo
vrijeme postojale razliite tradicije. Tako da, mogue da je bio obiaj rtvovati janje na taj dan za
neke, iako su mnogi, vjerojatno veina slavili Pashu sljedee veeri.
Drugo, uenici su upitali Isusa: Gdje eli da idemo i pripravimo mjesto za tebe da objedujemo
Pashu? Nisu mogli ni zamisliti da je Isus trebao dati svoj ivot za grijehe svijeta kao to je to Pashalno
janje iz Izlazak 20. uinilo da spasi Izraelce od Bojeg gnjeva nad Egiptom. Isus im je objasnio, ali oni
to nisu razumjeli zbog mnogo razloga, ukljuujui i zbog toga kako je narod doekao Isusa kao Mesiju
u trijumfalnom ulasku u Jeruzalem, koji je jo uvijek zvuao u njihovim uima. On nije rekao da e
jesti s njima. On je elio, ali je znao da to nee uiniti. Nema prostora za neke dogmatske izjave da je
Pasha morala biti objedovana na isti dan kada je bila pripremljena prostorija za objed. Zaista, idovski
narod, zbog Izlazak 12. detaljno je pripremao svoje kue za objed beskvasnih kruhova.
Tree, Luka 22. izvjetava da je Isus rekao da ezne da objeduje Pashu s njima. Dakle, da li Luka
govori da je to bila Pashalna veera? Sumnjivo je zbog iste upotrebe 'artos' i 'azymos' izmeu
ostalih razloga. Isus jeste uinio svoju posljednju veeru nekim oblikom Pashalne veere (ali ne
prave). On je elio da ima posebno druenje sa svojim uenicima, svojim prijateljima, poto je bio
bolno svjestan agonije kroz koju e proi samo par sati poslije. Takoer je elio da pokae svojim
uenicima da je Pasha govorila o njemu; da je on bio rtva koja e donijeti Novi Savez koji je Bog
obeao (vidite pitanja br. 34. i 64.) upravo kao to su janjad koja su bila ubijena 1500 godina ranije
bila ubijena da spase Izraelov narod od Bojega gnjeva. Kroz veeru je pokazao da je on janje Boje
koje oduzima grijeh svijeta kao to je to Ivan Krstitelj rekao u (Ivan 1:29). elio je da objeduje sa
njima jer je rekao: Jer neu vie jesti dok se ona ne zavri u Kraljevstvu nebeskom (Luka 22:16).
Njegova dolazea smrt je bila ispunjenje Pashe: Jer Krist, nae Pashalno janje je rtvovan (1.
Korinanima 5:7).
Ako je to razumijevanje tono, kontradikcija ne postoji. Isus je umro prije Pashalne veere.
70. Je li se Isus molio (Matej 26:39; Marko 14:36, Luka 22:42) ili se nije molio (Ivan 12:27)
Ocu prije svojeg raspea?
Ovo je slab pokuaj da se nae kontradikcija i oslanja se samo na ignoranciju itaa za svu svoju
snagu. Matej 26:39, Marko 14:36 i Luka 22:42 su paralelni stihovi koji se dogaaju u Getsemanskom
vrtu neposredno prije Isusovog hapenja. U svim tim redcima Isus nikada nije traio da se sprijei
raspee, nego je izrazio svoje strahove i potekoe, bol i patnju koju je trebao pretrpjeti kroz sljedee
sate u obliku suenja, batinanja, bievanja, usamljenosti i odvojenosti od ljudi i od Boga na kriu,
samo raspee i nadolazeu pobjedu nad Sotonom. On u molitvi trai od Boga da se sprovede Boja
volja, znajui da e kroz to on umrijeti i ustati iz mrtvih, i inei to on e otkupiti grijehe svijeta.
Ivan 12:17 govori iz potpuno drugaije situacije, situacije koja se dogodila prije svega to je
napisano iznad. Isus je drao govor narodu prije sastanka sa dvanaestoricom u gornjoj sobi. Matej,
Marko i Luka govore o onom to je Isus rekao u Getsemanskom vrtu kasnije te veeri. U ovoj prilici
Isus kae neto slino stihovima iznad:
Dua mi je sada potresena, i to da kaem? 'Oe, izbavi me iz ovoga asa? No, zato i dooh u ovaj
as. Oe, proslavi ime svoje!
71. Da li se Isus odmaknuo tri puta (Matej 26:36-46, Marko 14:32-42) ili jednom (Luka
22:39-46) od svojih uenika da se moli?
Jo jednom, nema nikakve kontradikcije kada se shvati da se ovi redci nadopunjavaju.
Primijetimo, nigdje Luka nije rekao da Isus nije iao tri puta od svojih uenika da se moli. Zato to on
ne spominje sve tri puta, to ne znai da Isus to nije uinio. Oigledno, Luka nije smatrao da je ta
injenica vana za ovaj izvjetaj. Moramo zapamtiti da je Lukino Evanelje pisano tree po redu,
kronoloki, nakon Markovog i Matejevog. S toga, ima smisla da Luka ne ponavlja informacije iz prva
dva, nego govori saeto.
72. Kada je Isus bio otiao da se moli, jesu li rijei u njegove dvije molitve bile iste (Marko
14:39) ili razliite (Matej 26:42)?
(Kategorija: namee svoju vlastitu agendu)
Ova navodna kontradikcija usporedbe Mateja i Marka nije kontradikcija uope. Shabbir pita
pitanje: Kakve su bile rijei druge molitve u Getsemanskom vrtu? Oslanja se na ignoranciji itaa.
Shabbir zadrava da Markov redak kae: Rijei su bile iste kao i u prvoj molitvi (Marko 14:39).
Pogledajmo to Marko zapravo kae za drugu molitvu, 14:39:
Jo jednom se odmakao i pomolio istim rijeima.
Nigdje u stihu Marko ne govori da se Isus molio identinim rijeima kao i u prvoj molitvi, nego
govori da je sr molitve bila ista kao i sr prve molitve, kao to redak u Mateju pokazuje. Kada
usporedimo prve dvije molitve u Mateju (stihovi 39. i 42.) vidimo da je to u osnovi ista molitva, iako
rijei koje su koritene nisu identine. Zatim u stihu 44. Matej kae da se Isus molio ponovo
'ponavljajui isto!' Ali prema Shabbirovom razmiljanju, te dvije molitve su bile razliite. Kako je onda
Isus mogao rei istu stvar i trei put?
Shabbir namee muslimansku formulu molitve na stihove iznad, to on jednostavno ne moe initi.
To bi se oekivalo od rigidno formulirane molitve koja se mora ponavljati dnevno, kao to
pronalazimo u Islamu. Ali ove molitve su bile molitve iz srca, koje je izgovorio Isus zbog veliine
situacije koja je bila pred njim. Na kraju, ta situacija je druga po redu u teini, moi i ljubavi koju Isus
ima sa Ocem.
73. Je li centurion rekao da je Isus bio nevin (Luka 23:47) ili da je Isus Sin Boji (Marko
15:39)?
Kao to je to bio sluaj u mnogim drugim prividnim kontradikcijama iznad, ovi redci nisu
kontradiktorni nego komplementarni.
Matej 27:54 i Marko 15:39 se slau da je centurion rekao: Ovo zaista bijae Sin Boji! Luka 23:47
spominje da je Centurion za Isusa rekao da je bio pravednik. Je li to toliko teko povjerovati da je
centurion rekao obadvoje? Nigdje u Evaneljima nije napisano da je to bilo sve to je centurion
rekao. S toga, ne nameimo piscima ono to bismo mi eljeli da centurion kae.
Matej i Marko su bili vie zainteresirani na izjavu boanstva koju je centurion dao, dok je Luka vie
bio zainteresiran u Isusovu ovjenost, to je i glavna tema Lukinog Evanelja. Tako se on odnosi na
sukladnu izjavu koju je centurion dao.
74. Je li Isus rekao: Boe moj, Boe moj zato si me napustio? Na hebrejskom (Matej
27:46) ili na aramejskom (Marko 15:34)?
(Kategorija: nerazumijevanje upotrebe hebrejskog)
Cijelo ovo pitanje nije validna kritika Biblije. Razlog zato su Matej i Marko zapisali to u razliitim
jezicima je zbog naina na koji je to izgovoreno na aramejski nakon to se to dogodilo, i zbog ljudi
kojima su ta Evanelja bila namijenjena.
Marko 15:34 je vjerojatno najcitiraniji aramejizam u Novom Zavjetu, glasi: Eloi, Eloi, lama
sabakthani. Kakogod, upitno je da li je Isus to izgovorio na jeziku na koji je Marko zapisao. Razlog je
jednostavan ljudi koji su uli Isusa dok je to govorio, mislili su da zove Iliju (Matej 27:47 i Marko
15:35-36). Da bi prisutni napravili tu pogreku, Isus je morao rei: Eli, Eli a ne Eloi, Eloi
Zato? Zato to na hebrejskom 'Eli' moe biti ili Moj Boe ili skraenica od Ilijinog imena. Kakogod,
na aramejski 'Eloi' moe biti samo 'Boe moj.'
Vano je napomenuti da 'lama' (zato) je ista rije u obadva jezika, a 'sabak' je glagol koji se nalazi
ne samo na u aramejskom, nego i u Minijskom hebrejskom.
S toga, Isus je to vrlo vjerojatno izgovorio na hebrejskom. Zato je to onda zapisano i na
aramejskom? Isus je bio dio multi-lingualnog drutva. On je vrlo vjerojatno govorio grki (uobiajeni
jezik Grke i Rima), aramejski (uobiajeni jezik antikog Bliskog Istoka) i hebrejski, sveti jezik
judaizma, koji je bio oivljen u obliku Minaitskog hebrejskog u vremenima drugoga hrama. Hebrejski
i aramejski su vrlo srodni semitski jezici. injenica da se u pismu spominju aramejski termini s toga
nije iznenaujua.
To to jedan pisac Evanelja to zapisuje u aramejskom, a drugi u hebrejskom nije problem
kranima, niti je to kritika Biblije. injenica da je zapisano na dva razliita jezika pokazuje da Bogu
nije bitan jezik u kojem se govori, nego sadraj poruke. Srce je ono to govori, a ne rijei.
75. Jesu li zadnje rijei koje je Isus bio izgovorio bile: Oe, u tvoje ruke predajem duh svoj
(Luka 23:46), ili: Zavreno je. (Ivan 19:30)?
Ovo nije kontradikcija isto kao to ne bi bila kontradikcija da dva svjedoka koja su vidjeli nesreu na
raskru daju dva razliita scenarija iste nesree, ovisno o tome gdje su stajali za vrijeme nesree.
Nijedan svjedok ne bi bio u krivu, poto opisuju dogaaj iz druge perspektive. Luka nije bio svjedok
dogaaja, tako da je zavisan od onih koji su bili svjedoci. Ivan je bio na licu mjesta. Obadvojica
prenose da se Isus predao smrti na kraju.
Kakogod, ako je Isus rekao: Zavreno je; Oe, u tvoje ruke predajem svoj duh bilo bi u redu
zapisati bilo koju frazu ove reenice kao njegove posljednje rijei.
76. Je li centurion iz Kafarnauma doao osobno pitati Isusa da izlijei njegova roba (Matej
8:5), ili je poslao prijatelje (Luka 7:3-6)?
(Kategorija: tekst je kompatibilan sa malo razmiljanja & nerazumijevanje autorove namjere)
Ovo nije kontradikcija, nego nerazumijevanje redoslijeda, kao i nerazumijevanje onoga to je autor
namjeravao prenijeti. Centurion je inicijalno prenio svoju poruku preko idovskih starjeina. Takoer
je mogue da je osobno bio doao Isusu nakon to je bio poslao starjeine Isusu. Matej spominje
centuriona zato to je on bio u potrebi, dok Luka spominje trud idovskih starjeina zato to su oni bili
ti koji su napravili inicijalni kontakt.
Znamo iz drugih instanci da djelo koje jedna osoba kae drugima da uine je zapravo uinjena kroz
tu osobu. Dobar primjer je krtenje koje su inili Isusovi uenici, a govorilo se da je Isus krstio (Ivan
4:1-2).
Tako moemo razumjeti zato je autor odabrao da povee tako stvari. Matejev razlog to je na taj
nain povezao priu je to to su injenice koje su njega zanimale bile vezane za Krista. Zato Matej
govori o centurionu prije nego o ljudima koje je centurion poslao. To je i razlog zato Matej provodi
manje vremena govorei o toj prii, a vie o prispodobi o kraljevstvu nebeskom. Matej eli da pokae
da se Isus odnosio na sve ljude.
Luka u svojem izvjetaju te prie ak niti ne spominje prispodobu koju je Isus rekao ljudima, nego
se koncentrira na prianje te prie u vie detalja, prikazujui Isusovu ljudskost injenici da je Isus
impresioniran centurionovom vjerom i razlogom zato je impresioniran, jer centurion sam se ak ne
smatra dostojnim da stane pred Isusa. Na kraju to vodi prema samilosti koju je Isus pokazao lijeei
centurijenovog slugu bez da je otiao njegovoj kui da ga izlijei.
77. Je li Adam umro na isti dan (Postanak 2:17) ili je nastavio da ivi do 930-te godine
(Postanak 5:5)?
(Kategorija: nerazumijevanje toga kako je Bog djelovao kroz povijest)
Pisma opisuju smrt na tri naina: 1) Fizika smrt kojom se zavrava ivot na zemlji; 2) Duhovna smrt
koja je odvojenost od Boga, i 3) Vjena smrt u paklu. Smrt o kojoj se govori u Postanak 2:17 je druga
smrt spomenuta na listi, predstavlja potpunu odvojenost od Boga, dok smrt spomenuta u Postanak
5:5 je prva smrt, a fizika smrt je ona koja zavrava na ivot na zemlji.
Zbog oiglednih razloga, Shabbir e ovo vidjeti kao kontradikciju zato to on ne razumije znaenje
duhovne smrti koja predstavlja potpunu odvojenost od Boga, poto on nee priznati da je Adam imao
bilo kakvu vezu s Bogom u poetku u Edenskom vrtu. Duhovna odvojenost (duhovna smrt) je vidljiva
u Postanak 3. gdje Adam biva izbaen iz Edenskog vrta i biva udaljen iz Bojeg prisustva.
Ironino, izbacivanje Adama iz vrta je takoer spomenuto u Kur'anu (Sura 2:36), iako nema razloga
da se to dogodi ako je (kao to muslimani vjeruju) Bog oprostio Adamu grijeh. Ovo je primjer gdje
Kur'an posuuje priu iz ranijeg Pisma bez razumijevanja znaenja ili znaaja, i tu lei umiljena
kontradikcija.
(Za jasnije razumijevanje znaaja duhovne smrti i kako to zadire u skoro svako podruje neslaganja
kranstva sa islamom, proitajte lanak nazvan Hermeutiki klju od Jay-a Smitha)
78. Je li Bog odluio da ivotni vijek ovjeka bude samo 120 godina (Postanak 6:3) ili due
(Postanak 11:12-16)?
U Postanak 6:3 itamo:
Zatim je Gospodin rekao: 'Moj duh nee prebivati u ovjeku zauvijek, jer ovjek je smrtan, vijek e
mu biti stotinu i dvadeset godina.
To je dovedeno u kontrast sa ljudima koji su ivjeli due od 120. godina u Postanak 11:12-16. To je
osnovano na pogrenom itanju ili nerazumijevanju teksta.
Stotinu i dvadeset godina o kojima itamo u Postanak 6:3 ne moe znaiti ivotni vijek ovjekov, jer
pronalazimo starije ljude skoro odmah samo par poglavlja dalje u Postanku (ukljuujui Nou).
Vjerojatnije znaenje je to da se poplava na koju je Bog upozorio Nou nee dogoditi jo 120 godina
nakon prvog upozorenja Noi. To je iznio Petar u 1. Petrova 3:20 gdje itamo:
Bog je ekao strpljivo u dane Noine dok se gradila arka.
S toga, gledajui kontekst Postanka 6:3, on se slae sa poglavljem 11. iste knjige.
79. Osim Isusa nije postojao nitko drugi (Ivan 3:13), ili su postojali i drugi koji su uzali na
nebo (Kraljevima 2:11)?
(Kategorija: nerazumijevanje upotrijebljenih rijei)
Postojali su drugi koji su uzali na nebu a da nisu umrli, kao to su bili Ilija i Enoh (Postanak 5:24). U
Ivan 3:13 Isus govori o svojem uzvienom znanju o nebeskim stvarima. U osnovi, on govori: niti
jedno ljudsko bie ne moe govoriti iz prve ruke o tim stvarima, kao to ja mogu, jer ja sam siao dolje
sa neba. On tvrdi da nitko nije uzaao na nebo da donese poruku s neba koju je on donio. Ni u
kojem sluaju on nije porekao da nitko drugi nije na nebu, kao to su Ilija ili Enoh. Radije, Isus
jednostavno tvrdi da nitko drugi na zemlji nije otiao na nego i vratio se s porukom koju im je on dao.
80. Da li je Veliki sveenik bio Abiatar (Marko 2:26) ili Ahimelek (1. Samuelova 21:1, 22:20)
kada je David uao u kuu Boju i jeo posveeni kruh?
(Kategorija: nerazumijevanje upotrebe hebrejskog & nerazumijevanje povijesnog konteksta)
Isus je izjavio da se dogaaj dogodio 'u dane Velikog sveenika Abiatara' a mi znamo iz 1.
Samuelove da Abiatar nije zapravo bio Veliki sveenik u to vrijeme, to je bio njegov otac Ahimelek.
Kada bismo ubacili anegdotu govorei: Kada je kralj David bio pastiri ne bi bilo netono, iako
David nije bio kralj u to vrijeme. Na isti nain, Abiatar je uskoro trebao postati Veliki sveenik i po
tome je ostao zapamen. tovie, taj dogaaj se i jeste dogodio 'u dane Abiatara' jer je on bio iv i
prisutan za vrijeme incidenta. Znamo iz 1. Samuelove 22:20 da je jedva izbjegao smrt kada je aul
unitio itav njegov grad i obitelj. S toga, Isusova izjava je prihvatljiva.
81. Je li Isusovo tijelo bilo umotano u miomirise prije ukopa prema idovskoj tradiciji (Ivan
19:39-40), ili su ene dole i stavile miomirise poslije (Marko 16:1)?
Ivan 19:39-40 jasno govori da su Josip i Nikodem umotali tijelo u 30-tak kilograma smirne i aloja,
zajedno sa povojima. Takoer znamo od sinoptikih pisaca da je tijelo bilo poloeno u dugaki
platneni omota. Nema kontradikcije ovdje. injenica da sinoptiki pisci ne spominju miomirise za
vrijeme ukopa ne znai da miomirisi nisu koriteni.
Ako se uzme da Marko 16:1 znai da su ene same trebale obaviti cijelu proceduru ukopa, trebale
bi im i plahte i ovoji koji nisu spomenuti. Jasno je da su one eljele izvriti posljednje djelo
posveenosti svojem Gospodaru dodajui jo miomirisa na one koje je koristio Josip.
82. Jesu li ene kupile zaine poslije (Marko 16:1) ili prije abata (Luka 23:55 do 24:1)?
Nekoliko detalja u izvjetajima uskrsnua sugerira da su postojale zapravo dvije skupine ena koje
su bile na putu prema grobu, i planirale su se nai tamo. Vidite pitanje broj 86. za vie detalja o tim
dvjema grupama ena.
Jasno je da su Marija Magdalena i njezina grupa kupile svoje zaine nakon abata, kao to je
zapisao Marko 16:1. U drugu ruku, Ivana i njezina grupa je kupila miomirise prije abata, kao to je
zapisano u Luka 23:56. Znaajno je to da je Luka jedini koji je spomenuo Ivanu, ime jaa sluaj da je
njezina grupa bila spomenuta u izvjetaju o uskrsnuu.
83. Jesu li ene posjetile grob pri zori (Matej 28:1), ili (kada je sunce ve bilo izalo)
(Marko 16:2)
Kratak pregled na etiri retka koja su u pitanju e razjasniti svako nerazumijevanje:
-
Matej 28:1 U zoru otile su pogledati grob

Marko 16:2 Vrlo rano pri samom izlasku sunca, dole su do groba
Luka 24:1 Vrlo rano ujutro otile su na grob
Ivan 20:1 Ranodok je jo bio mrak otila je do groba
Tako vidimo da su etiri izvjetaja lagano kompatibilna u tome. Nije ak potrebno ni govoriti za ovu
toku da je rije o dvije skupine ena, jer je harmonija jednostavna. Iz Luke razumijemo da je bilo vrlo
rano kada su ene krenule prema grobu. Iz Mateja vidimo da je sunce bilo pri izlasku, a Ivan
pojanjava da sunce jo nije bilo potpuno izalo tamo je bila na izlasku ali nije bila potpuno otila.
Markova izjava da je sunce izalo dolazi poslije, kada su one ve bile na putu. Sasvim je razumno
pretpostaviti da je sunce imalo vremena da izae za vrijeme njihovog puta u Jeruzalem.
84. Jesu li ene bile otile na grob pomazati Isusovo tijelo miomirisima (Marko 16:1, Luka
23:55, 24:1), ili da vide grob (Matej 28:1), ili bez ikakvog razloga (Ivan 20:1)?
Odgovor na ovo se povezuje sa pitanjem broj 81. Znamo da su bile otile na grob staviti jo
miomirisa na Isusovo tijelo, kao to nam Luka i Marko govore. injenica da su Matej i Ivan ne daju
specifine razloge ne znai da razloga nije bilo. Ile su da stave miomirise, pa spomenuli to pisci
drugih Evanelja ili ne. Ne bismo oekivali da svaki detalj bude ukljuen u sve izvjetaje, inae ne bi
bilo potrebe da postoje etiri izvjetaja!
85. Kada su ene dole na grob, je li kamen bio otkotrljan ili odvaljen od groba (Marko 16:4,
Luka 24:2, Ivan 20:1), ili su vidjele anela kako odvaljuje kamen (Matej 28:1-6)?
Matej ne kae da su ene vidjele anela kako pomie kamen. Ta optuba je trivijalna. Nakon to je
dokumentirao to da su ene otile prema grobu, Matej govori o potresu koji se dogodio dok su one
jo bile na putu prema grobu. Stih 2. zapoinje govorei na Grki rijei koje imaju smisao: I dogodio
se velik potres. Kada ena pria sa anelom u stihu 5, iz Marko 16:5 razumijemo da su ene bile
prile grobu i ule u grob, i tu je on sjedio na mjestu gdje je bilo Isusovo tijelo. S toga, odgovor na ovo
pitanje je to da je kamen ve bio otkotrljan kada su one bile dole. Ne postoji kontradikcija.
86. U Matej 16:2, Marko 16:5-6 i Luka 24:4-5, 23 enama je bilo reeno to se dogodilo s
Isusovim tijelom, dok u Ivan 20:2 Mariji nije bilo reeno.
Aneli su bili rekli enama da je Isus ustao iz mrtvih. Matej, Marko i Luka su jasni u vezi toga.
Navodna neusklaenost je raiena kada shvatimo da su postojale dvije skupine ena. Marija
Magdalena i njezina grupa je vjerojatno krenula od kue Ivana Marka, gdje se odrala posljednja
veera. Ivana i neke druge neimenovane ene, u drugu ruku, vjerojatno su krenule od mjesta
Herodova prebivalita, u drugom dijelu grada. Ivana je bila ena od Huze, upravitelja Herodova
kuanstva (Luka 8:3) i vrlo je vjerojatno da su ona i njezina grupa krenula od kraljevske rezidencije.
Sa tim na umu, jasno je da je prvi aneo (koji je otkotrljao kamen i rekao Mariji i alomi gdje je
Isus) nestao dok su Ivana i njezina grupa dole. Kada su one dole tamo (Luka 24:3-8), dva anela su
se bila pojavila i rekla im dobru vijest, nakon ega su one bile pourile da kau apostolima. U Luka
24:10, sve su ene bile spomenute zajedno, jer su na kraju sve zajedno bile otile apostolima.
Sada smo u poziciji da vidimo zato Marija Magdalena nije vidjela anele. Ivan 20:1 govori nam da
je Marija bila dola na grob, a iz drugih izvjetaja znamo da su aloma i druga Marija bile s njom. im
je vidjela otkotrljan kamen, potrala je da kae apostolima, pretpostavljajui da je Isus bio odnesen.
Druga Marija i aloma, u drugu ruku, zadovoljile su svoju znatielju time to su pogledale unutar
groba, gdje su pronale anela koji im je rekao to se dogodilo. Tako da vidimo da aneli jesu
obavijestili ene, ali Marija Magdalena je otrala nazad prije nego je imala priliku da vidi anela.
U Izraelu u to vrijeme svjedoanstvo ene nije smatralo vjerodostojnim kao u dananje moderno
doba koje je nastalo pod utjecajem kranstva. Za apostole je bila sramota da su ene bile te koje su
prve vidjele otkotrljan kamen, anele i uskrslog Gospodina. Ali toliko je velianstven na Gospodin
koji je pokazao koliko su ene mile Bogu da se njima prvima objavio, a apostoli su to vjerno zapisali u
svojim svjedoanstvima.
87. Je li Marija Magdalena prva srela uskrslog Isusa za vrijeme prve posjete (Matej 28:9) ili
za njezine druge posjete (Ivan 20:11-17)? I kako je reagirala?
U prolom odgovoru smo ustanovili da je Marija Magdalena bila odmah otrala apostolima im je
vidjela da je kamen bio otkotrljan. S toga, kada Matej 28:9 izvjetava da ih je Isus sreo, ona nije bila
tamo. Zapravo, iz Marko 16:9 razumijemo da se Isus pojavio prvo Mariji Magdaleni, a to je bilo nakon
to su se ona, Petar i Ivan vratili da vide grob i onda se vratili doma, ostavljajui Mariju kako plae na
ulazu grobnice. Odatle je vidjela dva anela unutar grobnice, a zatim je srela i samog Isusa.
Kako se sve ovo dogodilo prije nego se Isus pokazao drugim enama, ini se da su one malo kasnije
dole apostolima. Moemo razumjeti to se dogodilo usporeujui izvjetaje koji se nadopunjavaju.
Matej 28:8 govori nam da su ene (Marija majka Jakovljeva i aloma) otrale u strahu, ali ispunjene
radou da kau uenicima to se dogodilo. ini se da ih je strah toliko bio obuzeo da nisu nikome
nita rekle (Marko 16:8). I tada ih je Isus na iznenaenje sreo (Matej 28:9-10). Ovdje, on im je oduzeo
strah i rekao im jo jednom da odu i sve kau apostolima.
Postoji nekoliko prividnih problema u harmonizaciji izvjetaja o uskrsnuu, par smo dodirnuli ovdje.
Nije prikladno da se izvri potpuna harmonizacija u ovom kratkom lanku, kako odgovaramo na
specifine toke. Potpuna harmonizacija je objanjena u knjizi Johna Wenhama 'Uskrsna Enigma'. Svi
koji imaju dodatna pitanja, neka proitaju tu knjigu.
Jasno je da pisci Evanelja piu iz razliitih toaka gledita, dodajui ili izostavljajui razliite detalje.
To je za oekivati od autora koji piu nezavisno. To nije da baca sumnju na izvjetaje, nego im daje jo
vei kredibilitet, jer ti detalji koji se ine da su u konfliktu mogu biti rijeeni kada se sagleda cijela
situacija u detalje.
88. Je li Isus rekao svojim uenicima da ga ekaju u Galileji (Matej 28:10), ili je rekao da
uzlazi Ocu (Ivan 20:17)?
Ta dva dogaaja se dogaaju u razliito vrijeme u istom danu, i nema razloga da se vjeruje da je
Isus rekao svojim uenicima samo jedno od tog dvoje.
Ovo je jo jedna navodna kontradikcija koja ovisi o tome da da ita bude ignorantan prema
biblijskim stihovima i dogaajima koji su se dogodili u nedjelju ujutro, na jutro uskrsnua (kaem
'nedjelja' zato to je to prvi dan tjedna). Dva retka su komplementarna a ne kontradiktorna. To je
zato to se ta dva retka ne odnose na isto vrijeme. Matej 28:10 govori o skupini ena koje su srele
uskrslog Isusa na putu natrag da kau uenicima to su pronale. Prazan grob! A zatim su primile prve
instrukcije to da kau uenicima.
Drugi redak iz Ivan 20:17 dogaa se neko vrijeme nakon prvog retka, (da biste razumjeli sve,
proitajte cijelo poglavlje) a to se dogaa kada je Marija bila sama na grobu i tugovala zbog onoga to
se odvijalo pred njom. Ona vidi Isusa i on joj daje druge instrukcije o tome to treba da kae
uenicima.
89. Kada su primili Isusove upute, jesu li se uenici vratili u Galileju odmah (Matej 28.17), ili
nakon barem 40 dana (Luka 24:33, 49; Djela 1:3-4)?
(Kategorija: nije proitao cijeli tekst, i pogreno je citirao tekst)
Prema izvjetajima, Isus se uenicima objavljivao mnogo puta; nekada individualno, nekada
odvojenim grupama njih, a nekada svima skupljenima zajedno, i takoer Pavlu i Stjepanu nakon
uzaaa (vidite 1. Korinanima 15:5-8, i Djela 7:55-56). Pokazao im se u Galileji i u Jeruzalemu i na
drugim mjestima. Matej 28:16-20 je sumiranje svih Kristovih pojavljivanja u par redaka, i zato nije
prikladno da se gleda u kronologiju tog izvjetaja, kao to je to Shabbir uinio.
Drugi argument u ovoj navodnoj kontradikciji je ak i slabiji argument nego onaj koji sam
spomenuo iznad. To je zato to Shabbir nije u cijelosti citirao Djela 1:4 gdje pie:
Jednom, doke blagovao s njima, dao im je ovu zapovijed: 'Nemojte izlaziti iz Jeruzalema, nego
ekajte dar koji je Otac obeao, za koji sam vam bio rekao
Sada autor Djela, Luka, u ovom dijelu nije specificirao kada je Isus to rekao. Kakogod, u svojem
Evanelju on ini istu stvar kao i Matej i grupira svaki susret Isusa nakon uskrsnua u jedan kratki
izvjetaj, tako da ponovo nije primjereno da se gleda na kronoloki red od Luka 24:36-49. Oigledno
je iz Evanelja po Mateju i Ivanu da neki uenici jesu otili do Galileje i sreli Isusa tamo; po svoj prilici
nakon susreta u Jeruzalemu i zasigurno prije kraja etrdeset-dnevnog perioda nakon ega je Krist
uzaao na nebo.
90. Jesu li midjanci prodali Josipa jimaelovcima (Postanak 37:28), ili Potifaru faraonovu
dvoraninu (Postanak 37:36)?
Ova navodna kontradikcija je vrlo udna jer pokazuje jasno nerazumijevanje teksta u Postanak
37:25-36.
Putujui trgovci, koji su bili sastavljeni od midjanaca i jimaelovaca kupili su Josipa od njegove
brae, i nakon toga ga prodali Potifaru u Egiptu. Rijei jimaelovci i midjanci su koritene
naizmjenino. To se ini oiglednim kada se proitaju stihovi 27. i 28. zajedno. Jasnija upotreba ta dva
imena se moe pronai i u knjizi Sudci 8:24.
91. Jesu li jimaelovci doveli Josipa u Egipat (Postanak 37:28), ili midjanci (Postanak 37:36),
ili su to bila Josipova braa (Postanak 45:4)?
Ova navodna kontradikcija nastavlja se na prethodnu i ponovo naglaava Shabbirov problem sa

razumijevanjem povijesne situacije, kao i njegovu nesposobnost da se razumije to tekst govori. Ovaj
puta postavljeno je pitanje: Tko je doveo Josipa u Egipat i prodao ga Potifaru? Od prolog pitanja
znamo da su midjanci i jimaelovci bili odgovorni za to to su ga fiziki odveli tamo (poto su oni jedni
te isti ljudi), dok su Josipova braa bila jednako odgovorna, poto su oni bili ti koji su ga prodali
trgovcima, i tako ih za to krivi Josip u Postanak 45:4. Kao to vidimo u prolom pitanju, sve tri strane
igraju ulogu u dovoenju Josipa u Egipat.
92. Da li Bog mijenja svoje miljenje (Postanak 6:7, Izlazak 32:14, 1. Samuelova 15:10-11,
35), ili ne mijenja svoje miljenje (1. Samuelova 15:29)?
(Kategorija: nerazumijevanje toga kako je Bog djelovao u povijesti & nerazumijevanje upotrebe
hebrejskog)
Ova navodna kontradikcija se pojavljuje samo u starijim prijevodima biblijskih manuskripta na
engleski. Ta optuba nastaje zbog potekoa u prijevodu i rijeeno je kada se gleda u kontekst
dogaaja.
Bog je znao da aul nee biti uspjean kralj Izraela. Bez obzira na to, Bog je dopustio aulu da bude
kralj i upotrijebio ga da izvri Njegovu volju. aul je bio vrlo uinkovit kao voa Izraela u tome to je
ulijevao hrabrost izraelcima, i to da se ponose sobom kao nacijom, i da se nose sa svojim
neprijateljima za vrijeme rata.
Kakogod, Bog je je to rekao puno prije tog vremena (Postanak 49:8-10) da e dati kraljeve koji e
vladati Izraelom iz plemena Judina. aul je bio iz plemena Benjaminova. S toga, nema sumnje da aul
i njegovi potomci nisu bili Boji trajan izbor koji e sjediti na prijestolju Izraela. Njegov nasljednik je
David, koji je bio iz Judina plemena, i njegova linija e se nastaviti.
S toga Bog, koji zna sve, nije 'promijenio svoje miljenje' u vezi aula, jer je znao da e se aul
odmetnuti od Njega i da e prijestolje biti dano nekom drugom.
Hebrejska rije koja je koritena da se izrazi to je Bog mislio i kako se Bog osjeao u vezi toga to
se aul okrenuo od Njega je 'niham' koja se prevodi kao 'pokajao' iznad. Kakogod, kao to je to
uobiajeno u jezicima, to moe znaiti vie od jedne stvari. Na primjer, engleski ima samo jednu rije
za 'ljubav'. Grki ima najmanje etiri, a hebrejski ima vie. Hebrejska ili grka rije za ljubav ne moe
se jednostavno uvijek prevesti kao 'ljubav' u engleskom ako e se zadrati vie originalnog znaenja.
To je problem koji imaju prevoditelji.
Oni koji su prevodili Bibliju pod zapovijeu kralja Jamesa (otuda se to zove prijevod kralja Jamesa,
iz kojega Shabbir esto citira) preveli su rije 'niham' 41. puta kao 'pokajati se', od 108 pojavljivanja
razliitih oblika 'niham' u hebrejskom manuskriptu. Ti prevodioci su zavisili od puno manje
manuskripta nego to ih imaju dananji prevodioci; dananji prevodioci imaju pristup i puno starijim
manuskriptima kao i vee razumijevanje hebrejskih rijei u njima. S toga, noviji prevodioci su
prevodili rije 'niham' mnogo tonije u engleski, zadravajui vie njezinog hebrejskog znaenja (kao
to je 'tugovao, utjeio, popustio' kao to to kontekst hebrejskog komunicira).
Sa tim na umu, tonije prevoenje hebrejskog bi bilo da je Bog bio 'rastuen' time to je uinio
aula kraljem. Bog ne lae niti mijenja svoje miljenje, jer on nije ovjek da bi promijenio svoje
miljenje. Bog je bio tuan to je uinio aula kraljem. Bog pokazuje u Bibliji da On ima prave emocije.
On ima samilost na ljudske patnje i slua ljudske pozive u pomo. Njegov bijes i ljutnja se bude kada
vidi da ljudi pate zbog zloina drugih.
Kao rezultat aulove neposlunosti, Bogu je nanesena bol, kao i narodu Izraela. Ali taker, bog je
planirao od poetka da aulova obitelj, poto nije iz plemena Judina nee ostati na prijestolju. S toga,
kada je aul molio proroka Samuela u stihovima 24-25 da ga pomiri s Bogom i da mu ne oduzme
prijestolje, Samuel je odgovorio da e biti onako kako je Bog rekao Bog nee promijeniti svoje
miljenje. Reeno je da e biti tako jo stotinama godina prije nego je aul postao kralj.
Ne postoji kontradikcije ovdje. Pitanje je bilo da li Bog mijenja svoj um? Odgovor je: Ne. Ali Bog
odgovara na ljudska djela samilou ili ljutnjom, i zato tuguje kada ljudi ine zlo.
93. Kako su egipatski maioniari mogli pretvoriti vodu u krv (Izlazak 7:22), ako su ve svu
dostupnu vodu Mojsije i Aron pretvorili u krv (Izlazak 7:20-21)?
(Kategorija: nije proitao cijeli tekst & namee svoju vlastitu agendu)
Ovo je vie luckasto pitanje. Za poetak Mojsije i Aron nisu pretvorili svu dostupnu vodu u krv,
kao to Shabbir kae, nego samo vodu Nila (vidi stih 20). Bilo je mnogo druge vode koju su faraon i
maioniari mogli upotrijebiti. Znamo to zato to samo par stihova poslije (stih 24) nam je reeno:
I svi Egipani su kopali zemlju za vodom oko Nila da bi pili, jer nisu mogli piti vodu Nila.
Ne samo da Shabbir nije proitao cijeli tekst, nego je i nametnuo u tekst neto ega u tekstu
jednostavno nema.
94. Je li David (1. Samuelova 17:23-50) ili Elhanan (2. Samuelova 21:19) ubio Golijata?
(Kategorija: kopirna greka)
Ovu greku je nainio prepisiva, to se jasno vidi u tekstu.
Tekst 2. Samuelove 21:19 pie sljedee:
Uto nastade rat s Filistejcima u Gobu, tada je Jairov sin Elhanan iz Betlehema pogubio Golijata
Gitejca, koji je imao kopljau kao tkalako vratilo.
Kada se hebrejski za ovu reenicu pregleda, razlog kontradikcije postaje oigledan poslije i 1.
Ljetopisa je oigledno tono i ispravno itanje. To nije samo zato to znamo da je David ubio Golijata,
nego takoer i zbog jezika.
Kada je pisar prepisivao raniji manuskript, mora da je postojala mrlja ili oteenje na stihu iz 2.
Samuelove. Rezultat je bio takav da je on napravio dvije ili tri pogreke tu.
1. Znak direktnog objekta u 1. Ljetopisa je bio '-t koji dolazi upravo prije 'Lahmi' u redu reenice.
Pisar je zamijenio to sa b-t ili b-y-t (Bet) i tako dobio BJt hal-Lahmi (Betlehemac) iz toga.
2. Pogreno je proitao rije za 'brata' ('-h - ovo h ima toku ispod sebe) kao znak direktnog
objekta ('-t) upravo prije g-l-y-t (Golijat). S toga, uinio je Golijata objektom koji je ubijen,
umjesto 'brat' od Golijata, kao to to pie u 1. Ljetopisa.
3. Prepisiva je zamijenio rije tkalci ('-r-g-ym) tako to ju je stavio odmah iza Elhanan kao
njegovo porodino ime (ben Y-'-r-y'-g-ym, ben ya rey'or-gim, sin ume tkalaca
najnevjerojatnije ime za bilo ijeg oca). U 1. Ljetopisa or-gim (tkalci) dolazi odmah iza mnr
(zraka od) i tako ima savreno logian smisao.
Da zakljuimo: redak iz 2. Samuelove je greka koju je sasvim lagano otkriti u originalnom itanju,
to je sauvano u 1. Ljetopisa 20:5. David je ubio Golijata.
Ovo svjedoi o iskrenosti i otvorenosti pisara i prevodioca (i idovskih i kranskih). Iako je bilo
lagano izmijeniti ovu greku koja je davno bila prepoznata, to nije uinjeno zbog toga da bi se ostalo
vjerno manuskriptu. Iako to ostavlja taj redak otvoren plitkom kriticizmu, kao to je to Shabbir
pokazao ovdje, to je kritika koje se mi ne bojimo. Ovo je bio izvrstan primjer ljudske prepisivake
greke koji je rezultat degeneracije papirusa.
95. Je li aul uzeo svoj ma i pao na njega (1. Samuelova 31:4-6), ili ga je Amalekit ubio (2.
Samuelova 1:1-16)?
Treba zapamtiti da pisac 1. i 2. Samuelove ne daje nikakvu vrijednost prii Amaleanina. U
stvarnosti je aul onaj koji je sam ubio sebe, iako je amaleanin uzeo sebi zasluge za njegovo
ubojstvo. Pisac govori o tome kako je aul umro i pripovijeda to je amaleanin rekao. Izjava
amaleanina da je on sluajno bio na brdu Gilboa (2. Samuelova 1:6) moda niti nije nevina.
Vjerojatno je bio doao da pokrade mrtva tijela. U svakom sluaju, bio je doao tamo prije Filistejaca
koji nisu nali aulovo tijelo sve do sljedeeg dana (1. Samuelova 31:8). Imamo Davidovo vlastito
svjedoanstvo da je amaleanin mislio da donosi dobru vijest o aulovoj smrti (2. Samuelova 4:10).
Vjerojatnije je, s toga, da je bio doao do mrtvog aulovog tijela, uzeo njegovu krunu i narukvicu i
izmislio priu o aulovoj smrti da bi ga David nagradio to je porazio neprijatelja. Njegov plan mu se
obio od glavu jer je David zbog svega toga naredio da ga se ubije.
96. Je li svi grijee (1. Kraljevima 8:46, 2. Ljetopisa 6:36, Mudre Izreke 20:9, Propovjednik
7:20, 1. Ivanova 1:8-10), ili neki ne grijee (1. Ivanova 3:1, 8-9, 4:7, 5:1)?
(Kategorija: nerazumijevanje upotrebe grkog i nametanje svojeg vlastite agende)
Ova navodna kontradikcija pita da li svaki ovjek grijei? Zatim je nekoliko Staro-Zavjetnih stihova
zajedno sa 1. Ivanovom 1:8-10 dano u prilog:
Ako kaemo da smo bez grijeha, varamo sami sebe i istine nema u nama. Ako priznajemo svoje
grijehe, On je vjeran i pravedan i oprostit e nam ih i oistiti nas od svake nepravednosti. Ako tvrdimo
da nismo zgrijeili, inimo ga lacem i njegove rijei nema u nama.
Nakon ovoga, Shabbir kae: Pravi kranin ne moe da grijei, zato to je dijete Boje. To je
potkrijepljeno sa nekoliko stihova iz prve Ivanove poslanice gdje Ivan pie da su krani djeca Boja.
Shabbir ovdje namee svoj pogled na tekst, pretpostavljajui da oni koji su djeca Boja, nekako
odjednom nemaju grijeha. Istina je da osoba koja je roena od Boga ne smije grijeiti (Jakovljeva
2:14), ali ne govori se nigdje da ovjek nee sluajno upasti u grijeh, ivimo u grenom svijetu i to
utjee na nas.
Posljednji od citiranih stihova je 1. Ivanova 3:9 koji kae:
Nitko tko je roen od Boga ne ostaje u grijehu jer Boje sjeme ostaje u njemu; ne moe grijeiti jer je
roen od Boga.
Shabbir u svojem citatu koristi stariji prijevod 1. Ivanove 3:9 i tako kae: Nitko tko je roen od
Boga ne ini grijeh i ne moe grijeiti to nije pravilan prijevod s grkog. U novijim prijevodima
kao to je Nova Internacionalna Verzija prevodi se ispravno koristei sadanje tekue vrijeme u tom
stihu, jer je tako napisano na grki. Tako oni koji su roeni od Boga ne ostaju u grijehu, jer ne smiju
nastaviti grijeiti sr je to da ovaj ivot grijeh e umrijeti sada kad osoba ima pomo Duha Svetoga u
sebi.
Zanimljivo je kako Shabbir skae okolo da bi predstavio svoju toku. Poinje sa 1. Ivanova 1, zatim
se pomjeri na 1. Ivanova 3:5, zatim se vrati na 1. Ivanova 1 i ponovo citira stih 8, koji govori o tome da
svi ljudi grijee u nadi da e pronai neku kontradikciju. Ne postoji kontradikcija u ovome jer
Shabbir oigledno nije razumio apostolovo pismo, niti je shvatio injenicu da pismo razvija svoju
temu kako se nastavlja. Dakle, on ita poetak pisma, pa skae na sredinu pisma, pa se vraa opet na
poetak tako se ne ita nijedan tekst ni pismo. Njegova jedina nada u ovim kontradikcijama je
ignorantnost njegovih itatelja.
Pismo jasno ui da su svi ljudi zgrijeili osim jednoga, Gospodina Isusa Krista, s toga ne prepiremo
se sa Shabbirom po ovom pitanju. to se tie Shabbirove druge toke drago mi je da je Shabbir
shvatio da su krani djeca Boja i s toga ne elim se prepirati s njime ni po toj toki.
Ali trea Shabbirova toka je sporna zato to ne uzima u obzir razvoj teme pisma, a tema pisma je
poziv na pravednost i na svetost zbog oprosta grijeha kroz iskupljujuu smrt Isusa Krista. Zbog tog
razloga smo pozvani da ne nastavimo grijeiti nego da promijenimo svoja srca i puteve da bismo bili
preoblikovani u Kristovu bezgrenu sliku. U svojem pokuaju da prikae navodnu kontradikciju,
Shabbir je zloesto premjestio redoslijed stihova da bi prisilno izazvao kontradikciju, koje ne postoji.
97. Trebamo li mi da nosimo bremena jedni drugih (Galaanima 6:2), ili treba da nosimo
svaki svoje breme (Galaanima 6:5)?
Upitano je pitanje: Tko e nositi ta bremena?
Nema ovdje nikakve kontradikcije. Ovdje nije sluaj ili-ili nego i jedno i drugo. Kada se proita
Galaanima 6:1-5 kako treba, primijetit ete da su vjernici zatraeni da pomau jedni drugima u
vremenima potrebe, potekoe ili iskuenja; ali su takoer traeni da budu odgovorni za svoja vlastita
djela. Nema potekoe niti kontradikcije ovdje, jer jedno drugo ukljuuje.
98. Je li se Isus pojavio 12. apostola nakon uskrsnua (1. Korinanima 15:5), ili ih je bilo 11
(Matej 27:3-5, 28:16, Marko 16:14, Luka 24:9, 33; Djela 1:9-26)?
Ne postoji kontradikcija jednom kada primijetite koje su rijei koritene. U svim referencama za
jedanaest apostola, toka naracije je tona u vremenu pisanja. Nakon Judine smrti, bilo je samo 11.
uenika, i tako je ostalo dok Matija nije bio izabran da zauzme Judino mjesto.
U 1. Korinanima 15:5 generiki termin dvanaestorica je koriten za uenike jer se Matija takoer
raunao meu dvanaestoricom, jer je on takoer svjedoio smrti i uskrsnuu Isusa Krista, kao to stih
koji je Shabbir istaknuo izvjetava u Djelima 1:21-22.
99. Je li Isus otiao u pustinju odmah nakon svojeg krtenja (Marko 1:12-13), ili je prvo bio
otiao u Galileju vidjeti uenike i prisustvovati vjenanju (Ivan 1:35, 43; 2:1-11)?
Ova kontradikcija pita: Gdje je Isus bio tri dana poslije krtenja? Marko 1:12-13 kae da je bio
otiao u divljinu na etrdeset dana. Ali Ivan ini se da kae da Isus odlazi sljedei dan u Betaniju,
sljedei dan opet u Galileju, a trei dan je u Kani (Ivan 1:35, 1:43, 2:1-11), i tako se ini ako ne
proitate cijeli tekst zapoinjui od Ivan 1:19. Objanjenje o krtenju Isusa u Ivanovom Evanelju je
dao sam Ivan Krstitelj. Zbog Ivanovog svjedoanstva su idovi Jeruzalema poslali sveenike i Levite da
upitaju Isusa tko je on (stih 19). On je taj koji govori o dogaaju krtenja u prolosti. Ako postoji
ikakva sumnja, pogledajte u prolo vrijeme koje je koristio Ivan kada je vidio Isusa kako dolazi prema
njemu u stihovima 29-30 i 32. Dok je gledao Isusa, on govori onima koji su sluali o krtenju i znaaju
krtenja. Nema razloga da se vjeruje da se krtenje dogaalo dok je Ivan govorio, i s toga nema
razloga da se kae da taj redak proturjei onome u Evanelju po Marku.
100. Je li Josip pobjegao sa bebom Isusom u Egipat (Matej 2:13-23), ili je ga je u miru
predstavio u hramu u Jeruzalemu i vratio se u Galileju (Luka 2:21-40)?
Ovi izvjetaji o Isusovom ranom ivotu se nadopunjavaju, i nisu nimalo kontradiktorni. Jasno je da
je bilo potrebno vremena da Herod shvati da su ga magi izigrali. Matejevo Evanelje govori da je on
bio ubio svakog djeaka ispod dvije godine u Betlehemu i u blizini Betlehema. Bilo je dovoljno
vremena da Josip i Marija obave rituale u hramu u Jeruzalemu i zatim se vrate u Nazaret u Galileji,
odakle su bili otili u Egipat, i zatim se vratili nakon Herodove smrti.
101. Kada je Isus hodao po vodi, jesu li ga njegovi uenici oboavali (Matej 14:33), ili su bili
zaueni i nisu nita shvatili zato to su im srca bila tvrda (Marko 6:51-52)?
(Kategorija: nije proitao cijeli tekst)
Ova navodna kontradikcija pita: Kada je Isus hodao po vodi, kako su reagirali njegovi uenici?
Matej 14:33 kae da su mu se poklonili. Marko 6:51-52 kae da su se snebivali i da jo nisu shvatili
udo dijeljenja 5000 kruhova, nego im srce bijae stvrdnuto.
Ovo ponovo nije kontradikcija nego su to dva nadopunjavajua retka. Da je Shabbir bio proitao
cijeli redak u Mateju, vidio bi da su i Matej i Marko rekli u poetku da su se uenici snebivali mislei
da je duh. To je zato to iako su vidjeli prolo udo nisu razumjeli tko je bio on. Ali nakon to ih je
proao inicijalni ok, Matej izvjetava da su mu se poklonili.
Zakljuak
U zakljuku, jednom kada se izvau svi dokazi, mnoge ako ne i sve navodne kontradikcije koje je
Shabbir postavio se mogu adekvatno objasniti.
Kada pogledamo preko 101 navodne kontradikcije, pronalazimo da spadaju u 15. irokih kategorija
anrova i greaka. Ispod su napisane kategorije, svaka objanjava u jednoj reenicu greku koju je
Shabbir nainio kada je postavljao svoje teze. Pored svake kategorije je broj koji daje informaciju
koliko puta se Shabbira treba kriviti za svaku kategoriju. Vidjet ete da kada dodate sve, postoji vie
od 101 krivica koju nosi Shabbir. Razlog je taj to kao to ste mogli primijetiti, Shabbir je vie puta
inio vie od jedne greke u odreenom pitanju.
Kategorije greaka Shabbir Allyja:

-
Nije razumio povijesni kontekst 25 puta

Pogreno je proitao tekst 15 puta
Nije razumio upotrebu hebrejskog jezika 13 puta
Nije razumio autorovu namjeru 12 puta
Kopirne greke pisaca 9
Nije razumio kako je Bog djelovao u povijesti 6 puta
Nije razumio upotrebu grkog 4 puta
Nije razumio cijeli tekst 4 puta
Pogreno je citirao tekst 4 puta
Nije razumio odreene rijei 3 puta
Nametnuo je previe doslovno tumaenje 3 puta
Nametnuo je svoju vlastitu agendu 3 puta
Zabunio je jedan incident s drugim 1 put
Sada smo otkrili raniji manuskript 1 put
Shabbir Ally u svojoj knjiici daje dva stiha na kraju svake stranice. ini se prikladnim da i mi njemu
dadnemo odgovor na te citate:
1. Bog nije autor konfuzije (1. Korinanima 14:33) Istina, Bog nije autor konfuzije. Vrlo malo
stvari je konfuzno u Bibliji. Kada razumijemo sva originalna itanja i kontekst iza njih
nikakve konfuzije nema. Naravno, potrebna nam je kola da razumijemo sve to pie jer mi
ivimo 2000 3500 godina poslije, i prijevod se odmaknuo od njegovog originalnog znaenja.
Ali to nije drugaije ni za Kur'an. Uzmimo samo za primjer prie iz Kur'ana koje se ne slau s
Biblijom zato to su preuzete iz Talmuda koji je pisan u 2. stoljeu, a koji spada u kategoriju
apokrifa, odnosno ne inspiriranog pisma. To je zaista zbunjujue, jer zbog povijesnog
konteksta tih lanih pisanja mi danas moemo znati da ih nije mogao napisati Bog, nego su ih
zapisali ljudi, stoljeima nakon to je autentina objava Boga bila kanonizirana.
2. Kua razdijeljena unutar sebe nee opstati (Luka 11:17) Biblija nije podijeljena u sebi
protiv sebe. Isus je govorio o velikoj podjeli Sotona unitava svoje vlastite demone. To je
daleko od Biblije. Biblija je knjiga koja je etiri puta vea od Kur'ana, sa toliko problema koji
se mogu nabrojati na prste, 99,999% je u slozi!
Zakljuit emo sa retkom iz 2. Petrove poslanice 3:15-16 - na dragi brat Pavao vam je takoer
pisao sa mudrou koju mu je Bog dao Njegova pisma sadre neke stvari koje neupueni i nestabilni
ljudi izvru, kao to izvru i druga Pisma, na svoje vlastito unitenje
Izvori
Archer, Gleason, L., Encyclopedia of Bible Difficulties, 1994 Revised Edition, 1982, Zondervan
Publishing House
Bivin, David, & Blizzard, Roy, Jr., Understanding the Difficult Words of Jesus, Revised Edition, Destiny
Image Publishers, 1994
Blomberg, Craig, The Historical Reliability of the Gospels, IVP, Leicester, 1987
France, R.T., Matthew, Tyndale IVP, 1985
Fruchtenbaum, A. The Genealogy of the Messiah. The Vineyard, November 1993, pp.10-13.
Geisler, Norman & Howe, Thomas, When Critics Ask, Victor Books, Wheaton, Illinois, 1992
Haley, John, W., Alleged Discrepancies of the Bible, Whitaker House, Pennsylvania
Harrison, R.K., Old Testament Introduction, Tyndale Press, London, 1970
Keil, C.F., and Delitzsch, F., Biblical Commentary on the Old Testament, 20 vols. Reprint, Grand
Rapids: Eerdmans, 1949
McDowell, Josh, Christianity; A Ready Defence, Harpendon, Scripture Press Foundation, 1990
Morris, Leon, Luke, Tyndale Press, 1974 (1986 reprint)
The True Guidance, Part Two, (False Charges against the Old Testament), Light of Life, Austria, 1992
The True Guidance, Part Three, (False

101 Kontradikcija Raščišćena

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

101 Kontradikcija Raščišćena

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1. Da li je Bog potakao Davida da izbroji svoj narod (2.

Samuelova 4:1) ili je to uinio Sotona

Jairova ki je imala bolest na smrt.

(Kategorija: tekstovi su kompatibilni uz malo razmiljanja)

Matej 28:1 U zoru otile su pogledati grob

Ova navodna kontradikcija nastavlja se na prethodnu i ponovo naglaava Shabbirov problem sa

Kategorije greaka Shabbir Allyja:

Nije razumio povijesni kontekst 25 puta

You might also like