Professional Documents
Culture Documents
Mate Ma Tika
Mate Ma Tika
1. Algebra sudova
3. Realni brojevi
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
. . . . . .
. . . . . .
. . . . . .
mnoenja
i
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
5
6
6
6
7
7
8
9
10
12
12
14
14
14
17
19
20
21
22
25
26
28
30
30
30
31
31
ii
Sadraj
3.2.
3.3.
3.4.
3.5.
3.6.
3.7.
3.8.
3.9.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
32
32
32
32
33
36
38
38
43
43
45
46
46
47
49
49
49
50
54
55
61
1. Matrice
63
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
63
65
66
66
68
70
73
76
76
79
82
82
83
89
91
96
Sadraj
iii
3. Vektorski prostor
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
. . . . . . .
nepoznatih
. . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
112
112
115
115
116
120
123
128
133
137
137
142
145
146
149
151
153
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
155
155
156
159
160
160
161
161
162
166
iv
Sadraj
3.3. Taka nagomilavanja beskonanog niza i osnovne teoreme o nizovima . . . . 171
3.3.1. Operacije sa graninim vrijednostima nizova . . . . . . . . . . . . . . 175
3.3.2. Opti kriterijum konvergencije nizova . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
183
183
185
186
188
190
191
195
6. Neprekidnost funkcije
199
. . . . . . . .
funkcije f (x)
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
. . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Stepena funkcija . . . .
Eksponencijalna funkcija
Logaritamska funkcija .
Trigonometrijske funkcije
Inverzne trigonometrijske
7.5.1. y = arcsin x . . .
7.5.2. y = arccos x . . .
7.5.3. y = arctg x . . .
7.5.4. y = arcctg x . . .
8. Izvod funkcije
8.1.
8.2.
8.3.
8.4.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
funkcije (ciklometrijske funkcije)
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pojam izvoda . . . . . . . . . . . . . . . .
Geometrijska interpretacija izvoda . . . . .
Lijevi i desni izvod funkcije f (x) u taki x0
Izraunavanje izvoda elementarnih funkcija
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
199
200
201
203
205
206
210
212
212
215
215
217
218
218
219
220
221
222
222
226
227
229
Sadraj
8.4.1.
8.4.2.
8.4.3.
8.4.4.
8.4.5.
8.4.6.
8.4.7.
8.4.8.
8.4.9.
Osnovne teoreme . . . . . . . . . . . . . .
lzvod inverzne funkcije . . . . . . . . . . .
Izvod sloene funkcije . . . . . . . . . . . .
Izvod stepene funkcije . . . . . . . . . . .
Izvod logaritamske funkcije . . . . . . . .
lzvod eksponencijalne funkcije . . . . . . .
Izvod trigonometrijskih funkcija . . . . . .
Izvod inverznih trigonometrijskih funkcija
Izvod eksponencijalno-stepene funkcije . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
9. Diferencijal funkcije
9.1.
9.2.
9.3.
9.4.
9.5.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
229
232
232
233
234
235
236
237
238
240
240
241
243
244
245
245
246
248
250
254
258
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
258
262
266
268
268
269
273
278
vi
Sadraj
283
285
288
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
298
298
299
300
302
305
6. Uslovni ekstremi
308
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
308
308
308
309
V Integralni raun
313
315
318
320
4. Metode integracije
322
333
Sadraj
6. Odredeni integral
6.1.
6.2.
6.3.
6.4.
6.5.
vii
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
340
340
341
342
343
344
348
352
355
360
VI Diferencijalne jednaine
371
373
379
384
408
viii
Sadraj
Predgovor
Ova knjiga je napisana prema programu predmeta Matematika na Ekonomskom fakultetu
u Istonom Sarajevu, pa je prvenstveno namijenjena studentima ekonomskog usmjerenja.
Zbog raznovrsnosti ciljeva matematike nije lako utvrditi koja znanja i koliko znanja treba
pruiti naim studentima kada se od matematike sve vie zahtijeva sve vea primjena njenih
znanja kako u prirodnim, tako i u ekonomskim, proizvodnim i drutvenim naukama.
Materija koja se izlae podijeljena je na est poglavlja: Elementi opte algebre, Osnove
linearne algebre, Realne funkcije jedne realne promjenljive, Realne funkcije dviju realnih promjenljivih, Integralni raun, Diferencijalne jednaine. Na kraju knjige dat je spisak koriene
literature. Osnovna koncepcija udbenika je klasina.
Po svojoj strukturi, po obradenoj materiji, udbenik omoguuje koordinaciju nastave
matematike sa nastavom drugih predmeta.
Recenzenti dr M.Pikula, dr M.Peji su svojim sugestijama i primjedbama doprinijeli da se
kvalitet rukopisa pobolja, da se otklone izvjesni nedostaci i pogreke, na emu im dugujem
zahvalnost.
Sve primjedbe i sugestije korisnika ovog udbenika primiemo sa zahvalnou.
B. Lui
1. Algebra sudova
1.1. Elementi algebre sudova
Algebra sudova izgraduje se na isti nain kao i mnogobrojne matematike teorije. Za osnovne
pojmove uzimamo neku klasu objekata, ili neka svojstva, odnose i operacije na tim objektima.
Te osnovne pojmove smatramo polaznim i za njih nije potrebno dati nikakve denicije u
samoj teoriji.
Oni nisu izabrani proizvoljno, nego tako da odgovaraju matematikom sadraju koji mora
opisati matematika teorija. Osnovne pojmove obino objanjavamo na primjerima.
Osnovni objekt koji prouava algebra sudova jeste elementarni sud, na primjer:
"Broj 20 je djeljiv sa 4".
"Svi studenti ne ue dobro".
"Broj 30 je vei od broja 60", itd.
Od elementarnih sudova moemo pomou logikih operacija graditi sloene sudove. Tim
logikim operacijama odgovaraju, u obinom jeziku, rijei: "i", "ili", "ako,..onda", "ne" i
druge.
Od elementarnih sudova:
"Radio-stanica radi"
"Na prijemnik je podeen na talas radio-stanice"
"Mi sluamo emisiju"
moe se izgraditi sloeni sud:
Radio-stanica radi i na prijemnik je podeen na talas radio-stanice i mi sluamo emisiju.
Smatraemo da svi elementarni sudovi, koje posmatramo, imaju jedno od svojstava: biti
istinit ili biti neistinit (laan).
Sloeni sudovi bie istiniti ili neistiniti u zavisnosti od istinitosti sudova od kojih su
sastavljeni i tada govorimo o njihovoj "vrijednosti istinitosti". Osnovni zadatak matematike
logike je prouavanje tih zavisnosti.
Sudu moemo dati opisnu deniciju suda.
Pod sudom se podrazumijeva iskaz koji ima smisla i za koji vae sljedei principi:
1. Princip iskljuenja treeg. Svaki sud ima bar jednu od osobina istinitosti, tj. ne postoji
sud koji ne bi bio ni istinit ni neistinit,
5
2. Princip kontradikcije. Svaki sud ima najvie jednu od osobina istinitosti, tj. nema
suda koji bi bio istinit i neistinit.
U matematici istinit sud nazivamo teoremom ili stavom.
1.2.1.
Negacija (inverzija)
Najjednostavnija operacija algebre sudova jeste operacija negacije kojoj, u obinom govoru,
odgovara rije "ne", "nije". Oznaavamo je simbolima ili ().
Ako je a neki sud, na primjer, "3 je djelitelj od 5", onda je a novi sloeni sud. "3 nije
djelitelj od 5" ili "Nije istina da je 3 djelitelj od 5" Sud a itamo "non a".
Sud a istinit je ako je sud a neistinit i neistinit ako je sud a istinit.
Odgovarajua tablica vrijednosti istinitosti
a
>
1.2.2.
>
Ovu operaciju oznaavamo simbolom "" kog stavljamo izmedu sudova. Ako su a i b sudovi,
onda je a b novi sloeni sud (itamo: "a et b"). Sloeni sud a b istinit je onda i samo
onda ako a i b imaju vrijednost istinitosti >, tj. > > = >, ali > = , = ,
> = . Ova operacija prema smislu odgovara vezniku "i".
Elementarni sudovi, na primjer: "4 je djeljivo sa 2", "10 je vee od 5" - istiniti su, a "3
je djeljivo sa 5" i "3 je vee od 5" - neistiniti su, zbog toga e sloeni sud "4 je djeljivo sa 2"
i " 10 je vee od 5" biti istiniti.
Sloeni sudovi: "4 je djeljivo sa 2 i 3 je vee od 5", "3 je djeljivo sa 5 i 10 je vee od 5",
"3 je djeljivo sa 5 i 3 je vee od 5" - neistiniti su.
Algebra sudova
>
> >
>
Primjer disjunkcije : od sudova "3 je vee od 2" i "2 je vee od 4" moemo formirati sud
"3 je vee od 2" ili "2 je vee od 4".
Tablica vrijednosti istinitosti za logiku operaciju koja odgovara iskljuujuem "ili" izgleda:
a\b >
> >
>
Sud "a ili b ali ne oba" nazivamo ekskluzivnom disjunkcijom. Ovaj sud izraava se
formulom
(a b) (b a) i obiljeava Yb.
1.2.4. Implikacija
Jedna od najvanijih operacija algebre izjava jeste implikacija. Za nju emo upotrebljavati
simbol "=".
Implikaciju deniemo ovako:
a\b
>
>
>
>
>
Operacija implikacije odgovara, u odredenom smislu, veznicima "ako,...,onda". Primjeujemo odmah da je ta korespondencija priblina. Na osnovu denicije, na primjer, imamo;
"Ako je 2 puta 2 pet, onda je 3 puta 3 devet" istinit sud,
"Ako je 2 puta 2 etiri, onda je 3 puta 3 osam" laan sud.
Analizom razliitih znaenja navedenih veznika bavili su se najvei logiari od starih Grka
do danas. Naveemo, tek radi primjera, takve upotrebe izraza "ako je a, onda je b".
a) "Ako grijemo neko tijelo, onda ono poveava zapreminu". Ovdje "ako,..., onda" opisuje
uzrono-posljedinu vezu izmedu a i b.
b) Neto drugaiji smisao imaju veznici "ako,...,onda" u ovoj izjavi:"Ako (Svi su ljudi smrtni
i Sokrat je ovjek), onda (Sokrat je smrtan)."
1.2.5.
Ekvivalencija
a\b
>
>
>
>
Algebra sudova
Ekvivalenciji, u obinom govoru, priblino odgovara izraz "onda i samo onda kad".
Mi emo smatrati da sud "a b" ima isto znaenje kao i:
1. a je ako i samo ako je b,
2. a je potreban i dovoljan uslov za b.
Prema tome, ekvivalencija je sloen sud (a = b) (b = a).
b
>
>
>
>
c
>
>
>
>
b = c
>
>
>
>
>
>
a = b
>
>
>
>
>
>
a = c
>
>
>
>
>
>
a = (b = c)
>
>
>
>
>
>
>
((a = b) = (a = c))
>
>
>
>
>
>
>
F
>
>
>
>
>
>
>
>
10
(a (b c)) a; (a (b c) a.
5. Negacija je involutivna:
(a) a.
6. De Morganovi zakoni:
a(a b) a b;
(a b) a b.
Navedene osobine najjednostavnije je dokazati pomou tablica vrijednosti istinitosti.
Na primjer, dokaimo asocijativnost konjunkcije i osobinu 3. Odgovarajua tablica vrijednosti istinitosti je:
a
>
>
>
>
b
>
>
>
>
c
>
>
>
>
ab
>
>
(a b) c
>
bc
>
>
a (b c)
>
11
Algebra sudova
Kako su peta i sedma kolona u ovoj tablici identine, zakljuujemo da je konjunkcija asocijativna.
Dokaz osobine 3.
Tabela vrijednosti istinitosti je:
a
>
>
>
>
b
>
>
>
>
c
>
>
>
>
bc
>
>
>
>
>
>
>
a (b c) a b
>
>
>
>
>
a c (a b) (a c)
>
>
>
>
>
Kako su peta i osma kolona u ovoj tablici identine, zakljuujemo da je tana prva osobina
u 3).
Analogno se dokazuju ostale osobine logikih operacija.
Zadaci
1. Odrediti vrijednost istinitosti formule algebre sudova:
(((a = b) b) (a c)) (d c)
ako je vrijednost istinitosti elementarnih sudova:
a = >, b = , c = , d = >.
(R : )
(((a b) = c) a) (a c)
za sve mogue slogove vrijednosti istinitosti elementarnih sudova a, b i c.
3. Dokazati da su sljedee formule tautologije:
a) (a = b) (a b) ,
b) (a b) = (a b) ,
c) ((a = b) (c = b)) = (a c = b) (a c = b) .
4. Nai negaciju iskaza: (a b) c.
A = {x | 2 < x < 3, x N} = .
Simbolika denicija praznog skupa glasi: A = (x) x
/ A ili = {x A | x 6= x}.
Skupovi A i B jednaki su ako i samo ako se sastoje iz istih elemenata. Tada se pie A = B .
Ovu deniciju moemo simbolima matematike logike zapisati i ovako:
A = B x ((x A) (x B)) .
Skup ne zavisi od poretka kojim su dati njegovi elementi. Tako, na primjer, skupovi A =
{1, 2, 3} i B = {3, 1, 2} jednaki su, tj. A = B . Skupovi A = {1, 2, 3}, B = {1, 2, 2, 3},
C = {1, 1, 2, 3, 3} jednaki su, tj. A = B = C .
Ako skupovi A i B nisu jednaki, to oznaavamo A 6= B . Ako je svaki element skupa A,
takode, element skupa B , tada kaemo da je skup A dio ili podskup skupa B ili da B sadri
A, ili da B ukljuuje u sebe A (sl. 1).
12
13
Sl. 1
injenicu da je A podskup skupa B oznaavamo:
A B ili B A.
Simbol , odnosno oznaava relaciju inkluzije ili ukljuivanja skupa u skup.
Logikim simbolima relaciju A B piemo:
A B x ((x A) = (x B)) .
Ako je A B i A 6= B , za A kaemo da je podskup skupa B u strogom smislu, ili da je
pravi dio skupa B . Ako je A B i A = B , kratko piemo A B . Ukoliko A nije podskup
skupa B , piemo A 6 B , ili Anon B .
Logikim simbolima relaciju A 6 B piemo u obliku
A 6 B (x A = x
/ B) .
Na primjer: A = {1, 2, 3} B = {1, 2, 3, 4} ili
(A = B) (A B) (B A) .
Relacija inkluzije ima osobine:
1 A A. (reeksivnost)
2 (A B B C) = A C (tranzitivnost).
Dokaimo osobinu 2 .
A B B C x ((x A) = (x B) (x B) = (x C)) =
= x ((x A) = (x C)) = A C.
14
Unija skupova
Sl. 2
Deniciju unije skupova A i B pomou logikih simbola moemo zapisati:
(x) (x A B) (x A x B) .
Skup M nazivamo univerzalnim skupom. Moemo uzeti da je M skup prirodnih brojeva.
Za svaki skup A i za skup vai A = A.
Uoptimo pojam unije skupova za familije od vie skupova.Unija vie skupova Ai (i = 1, 2, ..., n)
skup je svih elemenata x M koji pripadaju bar jednom od skupova Ai (i = 1, 2, ..., n), a
oznaavamo je
n
Ai .
i=1
Ai = {1, 2, 3, 4, 5, 6}
i=1
i A1 A2 , A1 A3, A2 6 A3
2.2.2.
Presjek skupova
A B = {x M | (x A) (x B)}
koji obrazuju oni i samo oni elementi skupa M koji istovremeno pripadaju i skupu A i skupu
B (sl. 3).
Pomou logikih simbola presjek skupova A i B glasi:
x (x A B) (x A x B) .
Presjek skupova A i B oznaavamo, takode, A.B ili AB .
15
Sl. 3
Za dva skupa kaemo da su disjunktni ako nemaju zajednikih elemenata, tj. ako je:
A B = .
Za svaki skup A i za skup vai
A = .
Presjek vie skupova Ai (i = 1, 2, ..., n) predstavlja skup svih elemenata x M koji iston
Ai = {1, 2, 3} .
i=1
Teorema 1. Ako su A, B i C tri ma koja skupa, tada skupovne operacije unija i presjek
imaju sljedee osobine:
1. A A = A (idempotentnost) A A = A,
2. A B = A B = B (apsorptivnost), A B , A B = A,
3. A B = B A (komutativnost) A B = B A,
4. (A B) C = A (B C) (asocijativnost), A (B C) = (A B) C ,
5. (A B) C = (A C) (B C) (distributivnost),
6. (A B) C = (A C) (B C),
7.
(A B) C = (A C) (B C)
(A B) C = (A C) (B C)
x A A x A x A x A.
Time smo dokazali prvu od osobina iz 1.
16
4. Ako x pripada skup, oznaimo sa >, a ako ne pripada sa . Tada je tablica vrijednosti
istinitosti:
xA
>
>
>
xB
>
>
>
>
xC xAB
>
>
>
>
>
>
>
>
>
x (A B) C
>
>
>
>
>
>
xBC
>
>
>
>
>
>
x A (B C)
>
>
>
>
>
>
(x)x (A B) C x A (B C).
Osobina asocijativnosti unije moe se dokazati i na drugi nain. Ona je posljedica sljedeih
ekvivalencija:
x (A B) C
x (A B) x C
(x A x B) x C
x A (x B x C)
x A (x B C)
x A (B C) .
6. Dokaimo drugu jednakost.
Tablica vrijednosti istinitosti je:
xA
>
>
>
>
xB
>
>
>
>
xC
>
>
>
>
xAB
>
>
x (A B) C
>
>
>
>
>
xAC
>
>
>
>
>
>
xBC
>
>
>
>
>
>
x (A C) (B C)
>
>
>
>
>
(x)x (A B) C x (A C) (B C).
Ovaj skupovni identitet moemo dokazati i na drugi nain tako to bismo dokazali sljedee
identinosti:
17
(A B) C (A C) (B C),
(A C) (B C) (A B) C,
uz pomo denicija inkluzije, unije i presjeka. Na osnovu osobine jednakosti skupova zakljuujemo
(A B) C = (A C) (B C).
AB = {x M | (x A) (x
/ B)}
onih elemenata skupa M koji pripadaju skupu A, a ne pripadaju skupu B (sl. 4).
Sl. 4
Pomou logikih simbola denicija (razlika) skupa A i skupa B glasi:
Sl. 5
Uniju skupova AB i BA nazivamo simetrinom razlikom skupova A i B i oznaavamo
A4B (sl.5):
AB = (AB) (BA) = {x M | x Ax B} .
Neposredno slijedi da je AB = BA.
18
A0 = CM A = {x M | x
/ A}
Sl. 6
Simboliki:
(x) (x CM A (x M x
/ A)) .
Ova denicija ekvivalenta je deniciji da je komplement skupa A u odnosu na skup M
skup A takav da je
A = CM A = M A.
CM A = {x M | x
/ A} = {5, 6},
CM A = M A = {5, 6}.
Za komplement skupova vae sljedei stavovi:
10 CM (A B) = CM A CM B
20 CM (A B) = CM A CM B}(de Morganovi obrasci)
CM M = , CM = M, CM (CM A) = A (involutivnost), A CM A = M , A CM A = .
Dokaimo jednakost 1 :
(x CM (A B)) = (x
/ (A B)) = ((x
/ A) (x
/ B)) =
= (x CM A) (x CM B) =
= (x (CM A CM B)) , tj.CM (A B) (CM A CM B) .
(3)
19
(x CM A CM B) =
=
=
((x CM A) (x CM B)) =
((x
/ A) (x
/ B)) = (x
/ (A B)) =
(x CM (A B)) , tj.CM (A B) (CM A CM B) .
(4)
CM (A B) = CM A CM B.
xA
>
>
xB
>
>
x (A B)0
>
>
>
xAB
>
x A0
>
>
x B0
>
>
x (A0 B 0 )
>
>
>
n
n
A
= Ai0 ,
i
0
i=1
i =1
n
n
A
=
Ai0 .
i
0
i =1
i=1
3. Ai = M.
i=1
20
Ako skup M ima n elemenata, partitivni skup e imati 2n elemenata, to emo pokazati
na primjeru.
Primjer 2. Ako je M skup prirodnih brojeva, onda skupovi parnih i neparnih brojeva ine
podjelu skupa M .
Primjer 2. Uredeni parovi (2, 3) i (3, 2) razliiti su, tj. (2, 3) 6= (3, 2), jer je 2 6= 3 3 6= 2.
Analogno prethodno denisanom uredenom paru deniemo uredenu trojku (a, b, c) elemenata a, b i c pomou jednakosti:
21
((x, y) D X X) x = y,
to znai da je jednakost relacija korespondentna podskupu D.
22
Oigledno je da je podskupu
2.5.1.
Funkcije (preslikavanja)
Najvaniji tip binarnih relacija jesu funkcije ili, kako ih jo nazivamo, preslikavanja.
Podsjetimo se da pod funkcijom ili preslikavanjem nekog skupa X u skupu Y podrazumijevamo zakon f prema kojem svakom elementu x X odgovara jedan potpuno odreden
element y Y , to piemo u obliku y = f (x).
Funkciju moemo preciznije denisati ovako:
Binarnu relaciju (X, f, Y ), gdje su X i Y dva neprazna skupa,a f X Y nazivamo
funkcija (preslikavanje) ako i samo ako svakom elementu x X odgovara jedan i samo jedan
element y Y takav da je (x, y) f , tj.
(x X)(y Y )(x, y) f.
Simboliki to oznaavamo
f
f : X Y, ili X Y.
Ako je (x, y) f , tada x (prvu komponentu) nazivamo originalom a y (drugu komponentu) slikom, koja se, takode, oznaava y = f (x).
Original x esto nazivamo i nezavisnom promjenljivom ili argumentom funkcije f a y
zavisnom promjenljivom.
Skup X nazivamo oblau denisanosti funkcije ili domenom u oznaci D (f ) .
Kada je x0 X ksan element, f (x0 ) vrijednost je funkcije u taki x0 .
Medutim, kada se x posmatra kao promjenljiva,y = f (x) jeste formula i ona odreduje
zakon pridruivanja koji nazivamo funkcijom.
Skupf (X) = {y Y | x((x X) (y = f (x)))} svih vrijednosti funkcije, koje su
dodijeljene elementima iz skupa X , nazivamo skupom vrijednosti funkcija ili kodomenom.
Poznato je da ne moraju svi elementi iz Y biti u f (X), tj. da je f (X) Y (sl.7).
Ako je A X , tada f (A) = {y Y | x((x A) (y = f (x)))} oznaava skup svih
slika f (x) onih elemenata x koji pripadaju skupu A (sl.7).
Skup
f 1 (B) = {x X | f (x) B}
onih elemenata iz X , ije se slike nalaze u B , nazivamo proslikom skupa B Y (sl. 7).
23
Sl. 7
Ako je X skup R realnih brojeva ili neki podskup A R, kaemo da je f funkcija realnog
argumenta, a ako je i Y skup R realnih brojeva ili neki podskup B R, onda kaemo da je
f funkcija realnog argumenta sa realnim vrijednostima.
esto se realne funkcije realne promjenljive ispituju pomou graka.
Grak funkcije moemo interpretirati kao skup taaka {x, f (x)} u Dekartovoj ravni x()y
(sl.8).
Za funkciju f i g kaemo da se poklapaju ili da su jednake, f = g , ako imaju isti domen
X i ako je f (x) = g(x) za svako x X .
Na primjer, funkcije f, g : R R denisane formulama:
x2 + 2
x2
x R f (x) = 2
i x R g (x) = 2 2
x +1
x +1
jednake su,f = g , jer su zadovoljeni svi uslovi denicije o jednakosti funkcija.
Sl. 8
Neka je f : X Y .
Preslikavanje f je:
1. sirjekcija (ili preslikavanje skupa X na skup Y ) ako je f (X) = Y (sl. 9),
24
Sl. 9
2. injekcija (ili 1 - 1 preslikavanje skupa X u skup Y ), (sl. 10), ako
Sl. 10
3. bijekcija (obostrano - jednoznano, biunivoko) ako je f istovremeno sirjektivno i injektivno preslikavanje (sl. 11).
Sl. 11
Primjer 1. Neka je
X = {x | x R} iY = {y | y R} ,
Primjer 2. Neka je
X = {x | x N} iY = {y | y N} ,
25
f = {(1, 1), (2, 2), (3, 3)}. Preslikavanje f : X Y je konstantno preslikavanje ako i samo
ako se svi elementi skupa X preslikavaju u jedan i samo jedan element skupa Y , tj.
x X(c Y )(f (x) = c).
Primjer 4. Neka su dati skupovi X = {a, b, c}, Y = {1, 2, 3). Jedno konstantno preslika-
Sl. 12
f 1 : Y X
f 1
Sl. 13
Dakle, preslikavanje f 1 : Y X bijektivnog preslikavanja f : X Y , koje zadovoljava uslov (x X)f 1 (f (x)) = x, nazivamo inverznim preslikavanjem (sl. 13).
26
Sl. 14
f : X Y, g : Y Z.
Pod proizvodom (kompozicijom) preslikavanja f i g podrazumijeva se preslikavanje h :
X Z tako da je (x X)(h(x) = g(f (x)). Funkciju h nazivamo sloenom funkcijom, u
oznaci (g o f ) (x) = g(f (x)). Proizvod preslikavanja prikazan je na sl. 15.
Sl. 15
Primjer 1. Neka su dati skupovi X = {a, b, c}, Y = {1, 2, 3, 4}, Z = {d, e, s} i preslikavanja
f = {(a, 1) , (b, 2) , (c, 3)} i g = {(1, d) , (2, s) , (3, e) , (4, e)} .
Proizvod preslikavanja g(f ) je g(f ) = {(a, d), (b, s), (c, e)}. Preslikavanje f (g) ne postoji.
Ako su proizvodi g o f i f o g denisani, onda je, u optem sluaju, g o f 6= f o g , tj.
komutativnost za o ne vai.
27
(x X)(ho(gof ))(x) = h((gof )(x)) = h(g(f (x))) = (hog)(f (x)) = ((hog)of )(x).
Dakle,(h o(g o f ) = (h o g) o f.
onda je f 1 of = ex .
Dokaz.
28
Zadaci
1. Dati su skupovi:
(A B) C = (A C) (B C) .
2. Pokazati da vae relacije:
29
f (f (A)) = A f f 1 (B 0 ) = B 0 .
5. Neka su f : X Y i g : Y Z bijektivna preslikavanja. Pokazati da je preslikavanje
gof : X Z bijektivno i da je
(gof )1 = f 1 og 1
3. Realni brojevi
3.1. Struktura realnih brojeva
Pojam broja je jedan od najznaajnijih matematikih pojmova pa je znaajno ovladati znanjem o osnovnim skupovima brojeva, relacijama i operacijama u tim skupovima, dakle strukturama brojeva.
Skup R = {x, y, z, ...} nazivamo skupom realnih brojeva a njegove elemente realnim
brojevima, ako je u skupu R zadovoljen sljedei kompleks uslova, koji nazivamo aksiomama
realnih brojeva:
3.1.1.
+ : R R R
kojim se svakom uredenom paru (x, y) elementa x, y R pridruuje neki element x + y R
nazivamo zbirom elemenata x i y . Za operaciju sabiranja vae sljedee aksiome:
1. Postoji neutralni element 0 R (naziva se u operaciji sabiranja nulom) takav da je za
svako x R
x + 0 = 0 + x = x.
2. Za svaki element x R postoji element - x R koji se naziva suprotnim elementom
elementu x takav da je
x + (x) = (x) + x = 0.
3. Operacija sabiranja je asocijativna, tj. za svaki element x, y, z R vai
x + (y + z) = (x + y) + z.
4. Operacija sabiranja je komutativna, tj. za svaki element x, y R je
x + y = y + x.
30
Realni brojevi
31
Ako je u ma kakvom skupu G denisana jedna binarna operacija koja zadovoljava aksiome
1, 2 i 3, tada kaemo da je u G zadata struktura grupe ili da je G grupa. Ako je ta
operacija sabiranje, tada grupu G nazivamo aditivnom. Ako je ispunjeno i svojstvo 4, grupa
je komutativna ili Abelova.
Dakle, skup R u kome su ispunjena navedena svojstva jeste aditivna Abelova grupa.
: RXR R
koje svakom uredenom paru (x, y) elemenata x, y R pridruuju neki element xy R
nazivamo proizvodom elemenata x i y . U odnosu na operaciju mnoenja, skup R {0}
multiplikativna je Abelova grupa, to znai:
5. Postoji neutralni element 1 R {0} (u operaciji mnoenja naziva se jedininim)
takav da je za svako x R {0}
x 1 = 1 x = x.
6. Za svaki element x R {0} postoji inverzni element x1 R {0} takav da je
x x1 = x1 x = 1.
7. Operacija mnoenja je asocijativna, tj. za svako x, y, z R {0} jeste
x (y z) = (x y) z.
8. Operacija mnoenja je komutativna, tj. za svako x, y R {0} vai
x y = y x.
(x + y)z = xz + yz.
Skup G u kome su denisane dvije operacije koje zadovoljavaju aksiome 1-9, jeste algebarsko polje ili jednostavno polje.
Ako su te binarne operacije sabiranje i mnoenje, tada kaemo da skup realnih brojeva
obrazuje polje.
32
3.1.4.
Medu elementima skupa R denisana je relacija "biti manji ili jednak" () i pri tome vai:
10. x R(x x). Relacija je reeksivna.
11. x, y R(x y) (y x) = (x = y). Relacija je antisimetrina.
12. x, y R(x y) (y z) = (x z). Relacija je tranzitivna.
13. x, y R(x y) (y x). Svaka dva elementa su uporediva.
Skup medu ijim elementima postoji relacija koja zadovoljava aksiome 10-13 linearno je
ureden
Dakle, skup realnih brojeva je linearno ureden skup u odnosu na relaciju "biti manji ili
jednak".
3.1.5.
3.1.6.
3.1.7.
16. Ako su X i Y neprazni podskupovi skupa R, koji imaju svojstvo da je za svaki element
x X i y Y zadovoljena relacija x y , onda postoji takvo c R da je x c y za
svako x X i y Y.
Dakle, skup R ima svojstvo potpunosti.
Matematika struktura u kojoj su denisane dvije binarne operacije i binarna relacija,
za koju su ispunjene aksiome 1-15 jeste uredeno polje. Uredeno polje u kojem je ispunjena i
aksioma 16 jeste potpuno uredeno polje. Ako su binarne operacije + i , a binarna relacija
, tada je polje realnih brojeva potpuno uredeno polje.
Realni brojevi
33
x1 = x1 + 0 = x1 + (x + x2 ) = (x1 + x) + x2 = x2 + (x + x1 ) = x2 + 0 = x2 .
30 Jednaina a + x = b u R ima jedinstveno rjeenje x = b + (a).
To, da je x = b + (a) rjeenje, provjeravamo neposredno:
10 Za svako x R je
x 0 = 0.
Zaista, x + x 0 = x 1 + x 0 = x(1 + 0) = x 1 = x,
(x + x 0 = x) = (x 0 = 0) ,
u smislu jedinstvenosti nule.
34
20 Za svako x, y R iz:
(x y = 0) = (x = 0) (y = 0).
Ako je, na primjer, y 6= 0, tada iz jedinstvenosti rjeenja jednaine x y = 0 u odnosu
na x dobijamo
x = 0 y 1 = 0.
30 Za svako x R je
x = (1)x.
x + (1)x = (1 + (1))x = 0 x = x 0 = 0.
40 Za svako x R je
(1) (x) = x
50 Za svako x R je
(x) (x) = x x.
Naime,
10 Za ma koja dva realna broja x, y R postoji uvijek samo jedan od sljedeih odnosa
x < y, x = y, x > y.
20 Za svako x, y, z R iz:
(x < y) (y z) = (x < z),
(x y) (y < z) = (x < z).
Dokaimo posljednje tvrdenje. Na osnovu aksiome 12 imamo:
(x y) (y < z) (x y) (y z) (y 6= z) = (x z)
Provjerimo da je x 6= z.U protivnom je
(y = z) (y 6= z) ,
to je nemogue.
Realni brojevi
35
(x < y) = (x y) = (x + z) (y + z).
Treba dokazati da je x + z 6= y + z :
((x + z) = (y + z)) = (x = (y + z) z = y + (z z) = y) ,
to je suprotno pretpostavci da je x < y .
20 Za svako x, y R iz:
(0
(x
(x
(x
(x
<
<
<
<
<
(xy = 0) = (x = 0) (y = 0).
30 0 < 1.
Kako je 1 R{0}, to je 1 6= 0. Ako pretpostavimo da je 1 < 0, tada je, na osnovu prve
tvrdnje,
(1 < 0) (1 < 0) = (0 < 1 1) = (0 < 1) .
Poto medu elementima moe postojati samo jedan od odnosa (posljedica 1 aksioma
poretka), to zakljuujemo da je 0 < 1.
36
R = R {0} R+ .
Koristimo se i oznakom
R0+ = R+ {0} ,
R0 = R {0} .
(a = max X) : (a X x X (x a)) ,
(a = min X) : (a X x X (a x)) .
xX
37
Realni brojevi
Simboliki:
Teorema 2. Ako skup X ima gornju granicu, onda ima i gornju medu; ako ima donju
Dokaz. Neka je X ogranien odozgo i neka je Y skup njegovih gornjih ogranienja. Onda
Y = {y R | (x X)x y} 6= .
Dakle, X i Y jesu neprazni podskupovi od R i za svako x X i svako y Y je x y .
Onda, na osnovu aksiome potpunosti, slijedi da postoji c R takvo da je x c y za svako
x X i svako y Y . Poto je c gornje ogranienje za X , mora biti c Y . Uz to je za sve
y Y ispunjeno c y , pa je c = min Y . Na osnovu denicije supremuma je c = sup X .
Analogno dokazujemo tvrdenje za inmum.
Na osnovu navedene teoreme moemo zakljuiti da ako je skup X ogranien, onda vai:
x X : i x s.
Svaki konaan skup brojeva je ogranien i donja mu je meda njegov najmanji broj, a
gornja njegov najvei broj.
Pojmovi granice, mede, ogranienog i neogranienog skupa realnih brojeva deniemo i
na sljedei nain.
Za skup X R kaemo da je majoriran (tj. ogranien zdesna), odnosno minoriran (tj.
ogranien slijeva) ako postoji broj x0 takav da je x xo , odnosno x xo za ma koji broj
x X.
Skup X ogranien je ako je majoriran i minoriran. Oigledno je da je skup X neogranien
zdesna, ako nije majoriran i da je neogranien slijeva ako nije minoriran.
Majorantom majoriranog skupa X nazivamo svaki broj c R takav da je x c za svako
x X , a minorantom minoriranog skupa X nazivamo svaki broj c R takav da je x c za
svako x X .
Najmanju majorantu u skupu majoranata majoriranog skupa X nazivamo gornjom medom
skupa X : supX = s.
xX
inf X = .
xX
xX
38
Pojam prirodnog broja plod je dugotrajne evolucije ljudske svijesti, a nastao je iz potrebe
prebrojavanja, tj. odredivanja broja elemenata nekog skupa. Brojeve oblika 1, 1 + 1, (1 +
1) + 1, itd. oznaavamo odgovarajuim simbolima 1, 2, 3, itd. i nazivamo ih prirodnim
brojevima. Mi emo izloiti jedan od moguih naina denisanja skupa prirodnih brojeva
kao podskupa skupa R.
Skup X R nazivamo induktivnim skupom ako ima svojstvo da sa svakim brojem x X
njemu pripada i broj x + 1.
Na primjer, skup R je induktivan skup; skup pozitivnih brojeva je takode induktivan
skup.
Presjek X X svake familije induktivnih skupova X, ako nije prazan skup, indukA
tivan je skup.
Sada moemo denisati skup prirodnih brojeva.
Skupom prirodnih brojeva nazivamo najmanji induktivni skup koji sadri broj 1, tj.
presjek svih induktivnih skupova koji sadre broj 1.
Skup prirodnih brojeva oznaavamo simbolom N :
Realni brojevi
39
min{x N | 1 < x} = 2.
40
M = {x N | (x = 1) (2 x)}.
Prema deniciji skupa M je 1 M . Ako je x M , tada je: ili x = 1 i x + 1 = 2 M
ili 2 x pa je 2 (x + 1) i opet je (x + 1) M .
Ovakvim razmatranjem M = N . Znai, ako je (x 6= 1) (x N), tada je
4 Iz (m M ) (n N (n < m) = (n + 1 m).
5 Broj (n + 1) N neposredno slijedi iza prirodnog broja n, tj. ne postoji prirodni broj
x takav da je n < x < n + 1 ukoliko je n N.
Dakle, brojevi n i n + 1 su dva neposredno sukcesivna prirodna broja.
41
Realni brojevi
1. I(p), tj. iskaz I(n) je istinit za n = p (baza indukcije), gdje je p ksan prirodni broj
(p = 1).
2. I(k) = I(k + 1), k p,tj.ako iskaz I(n) vai za proizvoljan prirodni broj n = k p
(induktivna hipoteza), onda vai i za n = k + 1 (induktivni korak).
Zakljuak: n p I(n), tj. iskaz I(n) istinit je za svaki prirodni broj n p, ili simboliki:
n (n + 1)
S(n) = 1 + 2 + 3 + ....... + n =
2
3
2
.
12
S (1) = 1 =
2
3
2
, (n = 1) .
k (k + 1)
S(k) = 1 + 2 + 3 + ....... + k3 =
2
3
2
, (n = k)
(1)
(k + 1) (k + 2)
S(k + 1) = 1 + 2 + 3 + ....... + (k + 1) =
2
3
Iz (1) slijedi:
2
.
k 2 (k + 1)2
+ (k + 1)3 ,
4
(k + 1)2 2
(k + 1)2 (k + 2)2
odnosno S (k + 1) =
(k + 4k + 4) , ili S (k + 1) =
to je trebalo i
4
4
dokazati.
Dakle, vai formula
2
n (n + 1)
S(n) =
za n N.
2
S (k) + (k + 1)3 =
42
n (n + 1) (n + 2)
.
3
123
- tana je pa je 1 E . Neka je za proizvoljno
3
1 2 + 2 3 + ... + n (n + 1) =
n (n + 1) (n + 2)
.
3
1 2 + 2 3 + ... + n (n + 1) + (n + 1) (n + 2) =
n (n + 1) (n + 2)
+ (n + 1) (n + 2) ,
3
to je ekvivalentno sa
1 2 + 2 3 + ... + n (n + 1) + (n + 1) (n + 2) =
(n + 1) [n (n + 2) + 3 (n + 2)]
,
3
odnosno
1 2 + 2 3 + ... + n (n + 1) + (n + 1) (n + 2) =
(n + 1) [(n + 1) + 1] [(n + 1) + 2]
.
3
I (1) : (1 + h)1 = 1 + 1 h.
Neka je za
Tada je
Realni brojevi
43
Q = {m.n1 | m Z, n Z | {0}}.
Naveemo osnovne osobine skupova racionalnih brojeva Q.
1. Skup racionalnih brojeva je slijeva i zdesna neogranien skup.
2. Skup Q je ureden skup.
3. U skupu racionalnih brojeva su neogranieno izvodljive raunske operacije sabiranja,
mnoenja i dijeljenja, izuzev dijeljenja nulom.
4. Skup Q je u odnosu na sabiranje Abelova aditivna grupa, a skup Q | {0} jeste u odnosu
na operaciju mnoenja Abelova multiplikativna grupa.
5. Skup racionalnih brojeva je svuda gust, tj. izmedu ma koja dva racionalna broja nalazi
se beskonano mnogo racionalnih brojeva.
44
Teorema 4. Ako je h realan, ksan pozitivan broj, tada za svaki realan broj x postoji
jedinstven cio broj k takav da je:
(k 1)h x < kh.
Dokaz. Kako je skup Z neogranien odozgo, to je skup
n
o
x
S= nZ| <n Z
h
ogranien odozdo i nije prazan. Ima minimalni element k pa je
x
(k 1) < k.
h
Poto je h > 0, to su nejednakosti (1) ekvivalentne sa nejednakostima.
(1)
(k 1) h x < kh.
Jedinstvenost elemenata k Z, koji zadovoljava nejednakosti (1), slijedi iz jedinstvenosti
minimalnog elementa brojnih skupova.
Posljedice:
Realni brojevi
45
3
5
Pored 2 iracionalni brojevi su, na primjer: 2, 3, 10, log 6, 2 2 , , 2 i drugi.
Svaki iracionalni broj moemo predstaviti
u obliku beskonanog decimalnog neperiodi
nog razlomka. Tako je, na primjer: 2 = 1, 4142..., = 3, 1415626...; log 6 = 0, 7782...
Napomenimo da zbir i proizvod dva iracionalna
broja moe biti racionalan ili iracionalan
broj. Na primjer,
zbir
iracionalnih
brojeva
2 i 3 jeste iracionalan broj, a zbir iracionalnih
brojeva 1+ 2 i 1 2 jeste racionalan broj. Dakle, skup iracionalnih brojeva I nije zatvoren
u odnosu na operacije sabiranja i mnoenja realnih brojeva.
Skup iracionalnih brojeva je slijeva i zdesna neogranien. On je svuda gust skup tj.
izmedu dva razliita iracionalna broja a i b moe se umetnuti bar jedan iracionalan broj, pa,
prema tome, i beskonano mnogo iracionalnih brojeva, veih od a, a manjih od b. Postupak
je isti kao i u racionalnim brojevima. Relacijom "", odnosno "" l je totalno ureden skup.
Iracionalni brojevi mogu biti algebarski i transcendentni. Algebarski su
rjeenja algebarskih
jednaina sa cjelobrojnim koecijentima, na primjer x2 2 = 0, x = 2.
Svaki iracionalni broj koji nije algebarski naziva se transcendentnim. Takvi brojevi su ,
e = 2, 718281..., log 6, i mnogi drugi.
46
Za beskonaan skup E = {e1 , e2 , ...en , ...} kae se da je prebrojiv ako postoji biunivoko
preslikavanje skupa E na skup prirodnih brojeva N , tj. ako svakom elementu e odgovara po
jedan prirodni broj i obrnuto. Tako, na primjer, broju 1 odgovara jedan element e1 , broju 2
odgovara drugi element e2 itd. Drugim rijeima, skup
E = {e}
prebrojiv je ako se elementi mogu napisati u obliku niza e1 , e2 , ...en , ...tj. ako je
1, a=0;
2a, a>0;
f (a) =
1 2a, a<0.
jeste 1 1 preslikavanje skupa Z na skup N , to dokazuje tvrdenje teoreme.
Prvo emo dokazati da je skup Q+ pozitivni racionalnih brojeva prebrojiv. Sve pozitivne
m
racionalne brojeve
,gdje su m i n prirodni brojevi, moemo poredati u niz u kojem je
n
m + n = 2, 3,....Taj niz je:
1 1 2 1 2 3 1 2 3 4
, , , , , , , , , , ...
1 2 1 3 2 1 4 3 2 1
Svrstajmo ove razlomke u emu:
i poredajmo ih u niz kako pokazuju strelice izostavljajui one koji se ponavljaju, dobiemo
niz:
1 1 2 3 1 1 2 3 4
, , , , , , , , , ..
(1)
1 2 1 1 3 4 3 2 1
Realni brojevi
47
Teorema 7. Skup svih realnih brojeva koji pripadaju intervalu (a, b) nije prebrojiv.
Teorema 8. Skup svih realnih brojeva nije prebrojiv.
U vezi sa pojmom prebrojivog skupa moe se dokazati da vae sljedea tvrdenja.
Teorema 9.
1. Svaki podskup prebrojivog skupa je ili konaan ili prebrojiv.
2. Svaki beskonaan skup, prebrojiv ili neprebrojiv, sadri uvijek bar jedan prebrojiv
podskup.
3. Unija prebrojivog skupa i konanog skupa je prebrojiv skup.
4. Unija konano mnogo prebrojivih skupova je prebrojiv skup.
Na osnovu 4. moemo zakljuiti da skup iracionalnih brojeva nije prebrojiv, jer ako bi
bio prebrojiv, onda bi skup realnih brojeva, kao unija dva prebrojiva skupa, bio prebrojiv
skup, to nije tano.
Sl. 16
Detaljnije emo to pokazati na skupu cijelih brojeva Z .
48
Prenesimo du 0M1 koliko hoemo puta desno od take 0 na posmatranoj pravoj. Dobiemo dui: 0M1 , 0M2 , 0M3 , ..., 0Mn , ...Tada kaemo: taki 0 pridruujemo 0, taki M1 broj
1(+1), taki M2 broj 2(+2) kao mjerni broj dui 0M2 , itd... taki Mn broj n(+n) kao mjerni
broj dui 0Mn u odnosu na jedininu du 0M1 ...
Analogno, prenoenjem dui 0M1 , na datoj pravoj lijevo od take 0, dobiemo take
m1 , m2 , ...mn , pri emu je 0m1 = 0M1 , 0m2 = 0M2 ..., 0mn = 0Mn .....Takama m1 , m2 , ...mn
pridruiemo respektivno brojeve 1, 2, ..., n....Tako smo skupu Z cijelih brojeva pridruili skup taaka date prave. Ako posmatramo skup racionalnih brojeva Q, tada svakom
racionalnom broju moemo pridruiti odredenu taku prave. Tako, na primjer, racionalan
p
broj (q > 0) predstavljae taku M na pravoj, koja se nalazi na kraju dui 0M . Nju
q
1
dobijamo kada -ti dio mjerne jedinice 0M1 prenesemo p puta desno od poetne take 0,
q
ako je p > 0, odnosno lijevo ako je p < 0. Na ovaj nain moemo svakom racionalnom broju
jednoznano pridruiti taku na datoj pravoj, tj. skupu racionalnih brojeva pridruujemo
skup taaka na pravoj. Za ove take kaemo da su racionalne take prave. Kako je skup
racionalnih brojeva svugdje gust, to je i skup racionalnih taaka prave svugdje gust. One su
na pravoj svugdje gusto rasporedene.
Skupom
racionalnih taaka nisu iscrpljene sve take prave. Na primjer, iracionalnom
Realni brojevi
49
R = {} R {+} ,
pri emu se uzima da za svaki realni broj x vai nejednakost < x < +.
Umjesto + esto piemo samo .
Sabiramo i mnoimo ueem ovih simbola prema pravilima:
x (+) = , x () = +.
0
Nisu denisani sluajevi: + (+), 0 (+),
, ,1
i drugi o kojima e kasnije
0
biti rijei.
(a, b)
(a, b]
[a, b)
[a, b]
=
=
=
=
{x R | a < x < b} ,
{x R | a < x b} ,
{x R | a x < b} ,
{x R | a x b} .
50
(a, +)
[a, +)
(, b)
(, b]
=
=
=
=
{x R | a < x < +} ,
{x R | a x < +} ,
{x R | < x < b} ,
{x R | < x b} ,
3.8.2.
Apsolutna vrijednost
Neka je x R. Apsolutnu vrijednost broja x ili modul broja x, koju oznaavamo sa |x|,
deniemo na sljedei nain:
x za x > 0
0 za x = 0
|x| =
x za x < 0.
Geometrijski gledajui, apsolutna veliina realnog broja x predstavlja mjerni broj dui
ije su krajnje take taka 0 i taka x, odnosno (x) (sl.17).
Sl. 17
Osnovna svojstva funkcije |x| sadrana su u sljedeoj teoremi.
51
Realni brojevi
5 |x + y| |x| + |y| ,
6 |x + y| ||x| |y|| ,
7 |x y| |x| + |y| ,
8 |x y| ||x| |y|| ,
9 |x y| = |x| |y| ,
|x|
x
10 =
, y 6= 0.
y
|y|
Dokazaemo neka od navedenih tvrdenja.
2
q
x2 ,
odakle je |x| =
(x)2 =
x2 = |x| .
|x| |x + y| + |y| ,
pa je
|x| |y| |x + y| .
(1)
y = (x + y) x,
dobiemo
|y| |x + y| + |x| ,
|y| |x| |x + y| .
tj.
(2)
52
|x| |y| |x y| .
(3)
Na slian nain je
|y| |x| |y x| .
Relacije (3) i (4) moemo napisati u obliku
|xn | = |x|n , n N.
s 2
x
x2
|x|
x
10 =
=p =
.
y
y
|y|
y2
Napomenimo i to da relacija
|x| r, r > 0
znai isto to i
r x r,
a relacija
|x a| r
znai isto to i
r x a r,
odnosno isto to i
a r x a + r (r > 0) .
(4)
53
Realni brojevi
x < r x > r.
Veliinu |x y| nazivamo rastojanjem medu takama x, y R.Ona je nenegativna, jednaka nuli ukoliko se take x i y poklapaju.
Ako rastojanje oznaimo d(x, y), imaemo da je
(y x) za y x 0
d(x, y) =
(y x) za y x < 0
to znai da je d(x, y) = |y x| = |x y|.
Primjer 1. Dokazati da je
a + b + |b a|
a + b |b a|
= max(a, b),
= min (a, b) .
2
2
Neka je, na primjer, b > a, tj. b a > 0, tada je b a = c > 0 i b = a + c, pa je
a + b + |b a|
2a + c + |c|
=
= a + c = b = max(a, b),
2
2
a + b |b a|
2a + c |c|
=
= a = min(a, b).
2
2
Primjer 2. Rijeiti jednainu
|2x + 1| + |x + 3| = |x + 6| .
Mogue kombinacije nejednaina koje imaju rjeenje i odgovarajua rjeenja najjednostavnije je nai iz sljedee tabele:
1
|2x + 1| + |x + 3| |x + 6| = 2x 2 = 0, x +
2
1
= 2x 4 = 0, (3 x )
2
= 4x 10 = 0, (6 x 3)
= 2x + 2 = 0, ( < x 6) .
54
|x + 2| + |x 2| 12 = 2x 12 < 0, (2 x < +)
= 8 < 0, (2 x 2)
= 2x 12 < 0, ( < x 2) .
Njihova rjeenja su: x < 6, svako realno x, x > 6, a ako se uzmu u obzir i odgovarajua
ogranienja, dobie se rjeenje x < 6.
3.8.3.
Okolina take
Sl. 18
Na primjer, skup taaka x koji zadovoljava nejednakost |x 3| < 2 jeste okolina broja 3
radijusa 2.
Okolinu, u irem smislu, moemo denisati i ovako.
Okolina take a R je svaki otvoreni interval (, ) koji sadri taku a, tj. za koji vai
< a < .
Proizvoljna okolina take a R nije njena -okolina, jer je -okolina simetrina u odnosu
na taku a, dok proizvoljna okolina take a to ne mora da bude.
Kako i + ne pripadaju skupu R, to se ne mogu posmatrati njihove okoline u R
kojim bi oni pripadali, ali ih moemo denisati ovako.
Okolinom od , odnosno od + je svaki interval oblika (, a) za, a R {+}
odnosno (a, +) za a R {+}.
Za taku a0 kaemo da je unutranja taka nekog intervala ako ona zajedno sa nekom
svojom okolinom pripada tom intervalu. Prema tome, svaka taka otvorenog intervala je
unutranja taka intervala.
55
Realni brojevi
n! = 1.2.3...n
i ita se en faktorijel. Uzimajui da je 0! = 1 (1), onda iz denicije faktorijela
(n + 1)! = n!(n + 1) = k.
k=1
n
n
n
= n,
= n,
= 1.
n1
n
1
Teorema
binomni
n+1koecijenti imaju sljedee osobine:
je k n, k,nn N,onda
15. Ako
n
n
n
2 k + k+1 = k+1
1 k = nk ,
n+1 k + 1
k
k
k+1 n + 1 .
Dokaz. 1 Na osnovu denicije (3) jeste
n!
n!
n
n
.
=
=
=
k
nk
(n n + k)! (n k)! k! (n k)!
3
n
k1
n+1
k ,
(3)
56
n
n
n!
n!
+
=
+
=
k+1
k
k! (n k)! (n k 1)! (k + 1)!
n!
1
1
=
+
=
k! (n k 1)! n k k + 1
(n + 1)!
n+1
=
=
.
(n k)! (k + 1)!
k+1
n
n!
k+1
(n + 1) n!
=
=
=
k
k! (n k)! (k + 1)!k! (n k) !n + 1
(n + 1)!
k+1
k+1 n+1
.
=
=
(n k)! (k + 1)! n + 1 n + 1 k + 1
(6)
Paskal je, na osnovu formule 2 , dao pravilo za obrazovanje binomnih koecijenata u aritmetikom trouglu. Taj trougao izgleda ovako:
4
0
2
0
1
0
0
0
2
1
1
1
4
4
1
1
1
1
1
1
2
3
4
1
3
1
4
5
0
0
5
1
1
Realni brojevi
57
20
20
20 19
=
=
= 190.
18
2
12
Formula 3 ukazuje i na simetriju binomnih koecijenata, jer je
n
n
=
n0
nn
n1 = n1
n
=
2
n2
n
n
=
k
nk
n n
n n1
n n2 2
n nr r
n n
(a + b) =
a +
a b+
a b + ... +
a b + ... +
b ,
0
1
2
r
n
(1)
ili
n
X
n nr r
n
(n) (a + b) =
a b,
(2)
r
r=0
n
k kr r
(a + b) =
a b,
r=0 r
k
(3)
58
k+1
(a + b)
k+1
r=0
k + 1 k+1r r
a
b.
r
a
b
+
a
b
0
k+1
r=1 r
r=1 r1
k
k+1 k+1
r=0
n nk k
(a b) = (1)
a b .
k=0
k
Opti lan binomnog razvoja je Ar+1 = nr anr br .
x
5
Primjer 1 Primjenom binomne formule izraunati
1 .
2
n
5
5 X
5
x 5k
5
x 50
5
x 51
k
1 =
(1) =
+
(1)1 +
0
1
2
k
2
2
2
k=0
5
x 52
5
x 53
5
x 54
2
3
+
(1) +
(1) +
(1)4 +
2
3
4
2
2
2
x 2
5
x 55
x 5
x 4
x 3
5
+
(1) = 1
5
+ 10
10
+
5
2
2
2
2
2
x 1
x 0
1
5
5
5
5
+5
1
= x5 x4 + x3 x2 + x 1.
2
2
32
16
4
2
2
59
Realni brojevi
x3
x3
10
3
+ x .
10
10 3 10k k
10 303k k
10
3
4
3 =
+ x
= 10
x
x
x 4 x3
k
k=0
k=0 k
10 905k
10 5(18k)
10
12
12
= k x
= 10
.
k x
k=0
k=0
n
n
n
n
n
2n =
+
+ ... +
=
.
k=0 k
0
1
n
(4)
2. Za a = 1, b = 1
n
n
n
n n
k n
0=
+ ... + (1)
= (1)
.
k=0
0
1
n
k
n
n
n
=
+
+
+
0
2
4
n
n
n
+
+
+
=
5
3
1
(5)
60
61
1. Matrice
1.1. Pojam i vrsta matrice
Neka je X R. Tada svako preslikavanje skupa {1, 2, ..., m} X {1, 2, ..., n} u
skup X nazivamo matricom tipa m n nad X .
Ovakvo preslikavanje zapisuje se u obliku tabele :
a11
a21
ai1
am1
a12
a22
ai2
am2
a1j
a2j
aij
amj
...
a1n
a2n
ain
amn
j -ta kolona
aij R,
i = 1, 2...m,
j = 1, 2, ...n.
i-ta vrsta
(1)
Samu matricu emo poistovjeivati sa datom tabelom, a razmatraemo uglavnom sluajeve kada je X skup realnih brojeva, tj. radiemo sa matricama nad
poljem realnih brojeva i nazivati ih realnim matricama.
Uredenom paru (i, j ) brojeva i i j pridruen je realan broj aij koji se nalazi
u i-toj vrsti i j -toj koloni.
Za ksno i elementi ai1 , ai2 , ..., ain matrice (1) obrazuju njenu i-tu vrstu
(horizontalni red tabele), a za ksno j elementi a1j , a2j , ..., amj njenu j -tu kolonu
(vertikalni red tabele).
Prvi indeks i elementa aij predstavlja redni broj vrste, a drugi indeks j redni
broj kolone u kojoj se taj element nalazi. Kada kaemo da se element aij nalazi
na mjestu (i, j) matrice (1), to znai da se on nalazi u presjeku i-te vrste i j -te
kolone.
63
64
a
11
Tg =
a
11
a
21
Td = ..
.
an1
a12
a22
...
a22
...
an2
a1n
a2n
n
ili kaij k1 (aij = 0, i > j),
...
ann
n
ili kaij k1 (aij = 0, i < j).
ann
a
0
11
a22
D=
..
0
ann
d2
ili
..
dn
n
ili diag(d1 , d2 , ..., dn ) ili kdi ij k1 ,
65
Matrice
ij = 0 (i 6= j), ij = 1 (i = j).
Ako je d1 = d2 = . . . = dn , dijagonalnu matricu nazivamo skalarnom matricom.
Ako su svi elementi dijagonalne matrice jednaki 1, takvu matricu nazivamo
jedininom, u oznaci I = E , ili Inn kada se eli naglasiti tip jednaine matrice.
Jedinina matrica ima osobinu da je Amn Inn = Imn Amn = Amn za
svaku matricu tipa Amn .
Matricu, iji su svi elementi jednaki nuli, nazivamo nula-matricom i oznaavamo je 0. Nula matrica tipa m n bie matrica:
0mn
0
0
0
..
.
0
0
0
0
..
.
0
..
.
0
0
0
..
.
0
mn .
A=
2 a2 3
budu jednake.
a 0 1
iB=
2 1 3
66
a3 = a
a2 = 1
ije je rjeenje a = 1. Dakle, za a = 1 matrice A i B su jednake.
Zbir matrica istog tipa A = kaij kmn i B = kbij kmn jeste matrica C =
kcij kmn iji su elementi zbirovi odgovarajuih elemenata matrica A i B , tj.
4 3 7
A=
1 2 0
1 8 2
4 3 7
C =A+B =
1 2 0
1 8 2
0
+ 1
2
=
0
3
0 3 1
i B = 1 2 1
2 5 3
3 1
4+0 3+3 7+1
2 1
= 1 + 1 2 + 2 0 1
5 3 1 + 2 8 + 5 2 3
6 8
6 1
13 5
1 A + B = B + A,
2 A + (B + C) = (A + B) + C,
3 0 + A = A.
67
Matrice
Dakle, sabiranje matrica je komutativna i asocijativna operacija, a nula matrica je neutralni element za operaciju sabiranja matrica. Taj neutralni element
je jedinstven.
Za proizvoljnu matricu A = kaij kmn postoji jedinstvena suprotna matrica
A = kaij kmn takva da je
A + (A) = 0.
Matrica A je inverzni element sabiranja matrica.
Zbir A + (B) oznaavamo A B i nazivamo ga razlikom matrica A i B .
Dakle,
1 2
A=
0 3
1 2
Odrediti A B .
1 2
AB =
0 3
1 2
0 2
i B = 1 3
0 1
0 2 10
22
1 3 = 0 1 3 (3)
0 1 1 0 2 1
1 0
= 1 6
1 3
1 2
2
2 3
4 0
2 4
= 4 6
8 0
68
(A + B)
( + )A
()A
1A
1.3.2.
=
=
=
=
A + B,
A + A,
(A),
A.
Mnoenje matrica
iB=
A=
.
.
.
.
.
.
.
.
bp1 bp2 bpn
am1 am2 amp mp
.
pn
=
.
.
.
.
cm1 cm2 cmn mn
p
X
aik bkj .
k=1
69
Matrice
2 4
1 2 3
A=
3 2 i B = 2 1 1 .
1 1
Odrediti A B i B A.
2 1 + 4 2 2 2 + 4 (1) 2 3 + 4 1
=
3
1
+
2
2
3
2
+
2
(1)
3
3
+
2
1
AB =
1 1 + 1 2 1 2 + 1 (1) 1 3 + 1 1
2 4
1 2 3
3 2
BA =
2 1 1
1 1
12+23+31
14+22+31
=
2 2 + 3 (1) + 1 1 2 4 + 2 (1) + 1 1
10 0 10
7 4 11
3 1 4
11 11
=
2 7
x1 x2
B=
x3 x4
tako da bude komutativna sa matricom A.
A =
AB =
BA =
a b
(b 6= 0).
c d
70
cx1 + dx3
ax1 + cx2
bx1 + dx2
bx3 + dx4
=
=
=
=
ax3 + cx4
ax1 + bx3
ax2 + bx4
cx2 + dx4 ,
x2
x3
x 1 x4
=
=
= k(k 6= 0),
b
c
ad
odakle slijedi da je
(1)
71
Matrice
Dakle,
A=
a11 a12
a21 a22
.
.
ai1
am1 am2
a1n
a2n
.
.
ain
amn
a a a a
i1
m1
11 12
a a a a
21
22
i2
m2
, AT = A0 =
..
..
..
..
..
..
.
.
.
.
.
.
1 2 0
1 2 3 4
2
3
1
T
2
3
1
1
A=
jeste
A
=
3 1 1 .
0 1 1 2
4 1 2
34
43
Dokaz.
1. Jeste oigledno.
2. Ako su A = kaij kmn i B = kbij kmn onda je
(aA + bB)T = kaaij + bbij knm = a kaij knm + b kbij knm = aAT + bB T .
3. Neka je A = kajk kmp i B = kbki kpn Element c0 ij matrice (AB)T prema
relaciji (1), jeste element cji matrice AB , tj.
cji =
p
X
k=1
ajk bki .
72
Medutim, cji jeste zbir proizvoda elemenata i-te vrste matrice B T i odgovarajuih elemenata j -te kolone matrice AT pa je na osnovu denicija mnoenja
i transponovanja matrica
(AB)T = B T AT .
(AB)T = (BA)T = AT B T .
Za kvadratnu matricu A kaemo da je simetrina ako je jednaka svojoj transponovanoj matrici. U tom sluaju je:
A = AT i aij = a0 ji .
3 5 0
A=
5 2 1
0 1 6
3 5 0
i AT = 5 2 1
0 1 6
Primjer 3. Matrica A,
0 2 0 4
0 2 0 4
2 0 7 5
2
0
7
5
i AT =
A=
0 7 0 0
0 7 0 0
4 5 0 0
4 5 0 0
antisimetrine su matrice.
Elementi s jedne i sa druge strane glavne dijagonale (0, 0, 0, 0) simetrini su
i jednaki ali suprotnog znaka. Poto i elementi na glavnoj dijagonali antisimetrine matrice moraju zadovoljiti uslov antisimetrinosti, to su oni jednaki nuli,
tj.
aii = 0.
73
Matrice
A =
AAn1 , n N
E,
n = 0.
Primjer 1. Dokazati da je
1 1 0
(n N)
0 1 1
0 0 1
1 n n(n 1)
2
=
0 1
n
0 0
1
1 1 0
0 1 1
0 0 1
n+1
0
=
=
0
1 0
1 1 0
1 1
0 1 1
0 1 0 0 1
=0
0
n(n 1)
+n
n+1
2
=
1
n+1
0
1
n(n 1)
1 0
1 n
2
1 1
0 1
n
0 1
0 0
1
n(n + 1)
1 n+1
0
1
n + 1 .
0
0
1
Dokaz. Neposredno slijedi iz denicije stepena kvadratne matrice i asocijativnosti mnoenja matrica.
74
n N.
A2 = A
nazivamo idempotentnom, a ako je
A2 = E
nazivamo je involutivnom matricom.
Kvadratnu matricu A nazivamo nilpotentnom ako postoji neki broj m > 1
za koji je
Am = 0.
Primjer 2 Matrica A.
26 18 27
A = 21 15 21
.
12
8 13
B=
jeste nilpotentna.
0
0
0
0
1
0
0
0
0
1
0
0
0
0
1
0
75
Matrice
Neka je P (x) = an xn + an1 xn1 + ... + a1x + a0 skalarni polinom po promjenljivoj x s koecijentima iz polja K i neka su A i E kvadratne matrice istog
reda, tada matricu
xn An (x0 = 1 E = A0 ).
Matrinim polinomima P (A) i Q(A) moemo uraditi operacije: sabiranje,
oduzimanje i mnoenje kao sa odgovarajuim skalarnim polinomima P (x) i
Q(x). U ovom sluaju matrini polinomi P (A) i Q(A), od iste matrice A,
uvijek su komutativni, tj.
Zadaci
1. Odrediti A B B A ako je
3
2 1 0
1 2
3
2
4
A = 1 1 2 , B =
3
1 2 1
5 1
2. Odredili A B ako je
[R = 033 ]
10
3 2 1
.
, B= 2 R:
A=
8
0 1 2
3
76
3. Dokazati da za matrice
1 1
1 1
A=
, B=
4 1
2 1
4. Odrediti matricu
a b
A=
c d
vai (A + B)2 = A2 + B 2 .
iz uslova a) A2 = E, b) A2 = 0.
a b
2
R : a) A = E i A = c a , gdje je a + bc = 1,
a b
, gdje je a2 + bc = 0.
b) A =
c a
5. Dokazati jednakosti:
cos x sin x
a)
sin x cos x
= cos nx sin nx
sin nx cos nx
1 0
n
n2
2
+ A E gdje je A =
b) A = A
1 0
0 1
6. Data je matrica
0
1
0
i n 3.
3 3
2
5 2
A=
1
1
3
p
1.6. Determinante
1.6.1.
Pojam determinante
Neka je dat skup S = {1, 2, ..., n}. Bilo kakav linearni poredak elemenata skupa S naziva se
permutacija tih brojeva. Oznaimo
p0 = (1, 2, .., n)
osnovnu permutaciju, a
p = (j1 , j2 , ..., jn )
proizvoljnu permutaciju u kojoj je j1 prvi element, j2 drugi element, itd. Ukupan broj permutacija od n elemenata je n! Ako u jednoj permutaciji izmijenimo mjesta dva elementa,
Matrice
77
onda se takav postupak naziva transpozicija. Neka je (jk , jr ) bilo koji par elemenata permutacije p u kome se jr nalazi desno od jk u permutaciji p. Ako je jk > jr , tada se kae da
par (jk , jr ) obrazuje jednu inverziju u permutaciji p. Ukupan broj inverzija permutacije p
oznaimo
j = [j1 , j2 , ..., jn ] .
Ako permutacija p nema inverzija pisaemo da je j = 0.
Permutacija p je parna ako je j paran broj, a neparna ako je j neparan broj.
Parovi koji obrazuju inverziju su: (2, 1), (5, 4), (5, 1), (5, 3), (4, 1), i (4, 3). Broj inverzija
je j = 6; p je parna inverzija.
Ako u parnoj permutaciji dva elementa izmijenjaju svoja mjesta, permutacija postaje
neparna, i obrnuto. Dakle, transpozicija mijenja parnost permutacije.
Neka je data kvadratna matrica A,
A=
.
.
.
.
i=1
j=1
gdje je j = [j1 , j2 , ..., jn ] broj inverzija permutacije p. Broj sabiraka jednak je broju svih
permutacija skupa {1, 2, ..., n}, tj. broj sabiraka iznosi n!
Ovako denisan broj D nazivamo determinantom reda n matrice A ili, krae, determinantom reda n.
Determinantu reda n obiljeavamo
78
Ako je broj inverzija odgovarajue permutacije paran, ispred sabiraka je znak +, a ako
je neparan, znak . Osnovna permutacija ima znak +.
Dakle, determinanta D je polinom od n! lanova pa
P
j
(1) a1j1 a2j2 ...anjn
p
.
a
a
a
A=
21
22
23
P
j
det A = D = a21 a22 a23 = (1) a1j1 a2j2 a3j3 ,
p
a31 a32 a33
j = [j1 , j2 , j3 ] .
Kako je
p
j
(1, 2, 3)
0
(1, 3, 2) (2, 1, 3)
1
1
(2, 3, 1)
2
(3, 1, 2) (3, 2, 1)
2
3
to je
D = a11 a22 a33 a11 a23 a32 a12 a21 a33 + a12 a23 a31 + a13 a21 a32 a13 a22 a31 .
Brojeve aij (i, j = 1, 2, ..., n) rasporedene u n vrsta i n kolona nazivamo elementima
determinante matrice A. Elementi a11 , a22 , ..., ann obrazuju glavnu dijagonalu, a elementi
a1n , a2n1 , ..., an12 , an1 sporednu dijagonalu determinante D koja pripada matrici A = kaij k n
n.
Determinantu det A matrice A = [aij ]22 moemo denisati kao broj a11 a22 a12 a21 , tj.
a11 a12
2
= a11 a22 a12 a21 .
det A = D = kaij k2 =
a21 a22
Dakle, determinantu drugog reda izraunavamo kada od proizvoda elemenata glavne
dijagonale oduzmemo proizvod elemenata sporedne dijagonale.
1 2
.
Primjer 3. Izraunati vrijednost det A matrice A =
3 4
1 2
det A = D =
3 4
= 1 4 3 2 = 2.
79
Matrice
det A = D = ..
..
.. .
.
.
.
T
0
det A = D =
a11 a21
a12 a22
..
..
.
.
a1n a2n
an1
a2n
..
.
ann
nazivamo transponovanom determinantom determinante det A. Operaciju dobijanja determinante det AT iz det A nazivamo transpozicijom determinante.
det AT .
Dokaz. Ako u det AT uzmemo da je bij = aji (i, j = l, 2, ..., n), tada e, na osnovu denicije
determinante, biti:
P
j
j
det AT = D0 = (1) b1j1 b2j2 ...bnjn = (1) aj11 aj22 ...ajnn .
p
Neka je S 0 = (1) aj11 aj22 ...ajnn bilo koji lan polinoma determinante D0 . Ako se transponuju inioci proizvoda S 0 s ciljem da se permutacija (j1 , j2 , ..., jn ) svede na osnovnu,
dobiemo
j
S 0 = (1) a1i1 a2i2 ...anin ,
pri emu je permutacija (i1 , i2 , ..., in ) tim istim transpozicijama dobijena iz osnovne.
Poto svaka transpozicija mijenja parnost permutacije, to su permutacije (j1 , j2 , ..., jn ) i
j
i
(i1 , i2 , ..., in ) istovremeno parne ili neparne to znai da je (1) = (1) . Otuda zakljuujemo da je
i
S 0 = (1) a1i1 a2i2 ...anin
lan polinoma determinante det A pa je det A = det AT .
Teorema 2. Ako su u matrici A elementi jedne vrste (kolone) jednaki elementima neke
druge vrste (kolone), tada je det A = 0.
Dokaz. Neka su u matrici A = kaij k n n jednaki i-ta vrsta i k -ta vrsta, tj. neka je
ai1 = ak1 = ai2 = ak2 = ... = ain = akn. Uzet emo proizvoljan lan polinoma determinante det A:
j
(1)
S = (1) a1j1 a2j2 ...aiji ...ajjk ...anjn .
80
(2)
Teorema 3. Determinanta det A se mnoi brojem tako da se svaki element jedne i samo
jedne vrste (kolone) pomnoi tim brojem.
Dokaz. Neka su elementi i-te vrste determinante det A pomnoeni brojem . Poto se u
svakom lanu determinante det A nalazi samo po jedan element i-te vrste, to je
P
P
j
j
(1) a1j1 ...(aiji )...anjn = (1) a1j1 ...aiji ...anjn = det A.
p
Teorema 4. Ako dvije vrste (kolone) determinante det A medusobno promijene mjesta,
tada determinanta mijenja znak, a njena apsolutna vrijednost ostaje nepromijenjena.
Dokaz. Kada dvije vrste (kolone) u determinanti det A medusobno promijene mjesta,
j
onda u svakom lanu S = (1) a1j1 ...anjn polinoma determinante odgovarajui elementi
tih vrsta medusobom mijenjaju mjesta. U tom sluaju se mijenja parnost permutacije
(j1 , j2 , ..., jn ), odnosno mijenja se znak lana S , to znai da se mijenja i znak determinante
det A.
Teorema 5. Ako su elementi i-te vrste determinante det A, oblika aij = bij + cij , tada je
determinanta det A jednaka zbiru determinanata det A1 + det A2 , koje se razlikuju od det A,
samo po i-toj vrsti, jer i-tu vrstu determinante det A1 obrazuju elementi bij , a i-tu vrstu
determinante det A2 obrazuju elementi cij .
P
P
=
(1)j a1j1 ...biji ...anjn + (1)j a1j1 ...ciji ...anjn = det A1 + det A2 .
p
81
Matrice
det A = ..
= ..
+ ..
.
.
c1i
c2i
a1n
a2n
cni
ann
= det A1 + det A2 .
Broj det A koji na osnovu odgovarajueg pravila nalazimo iz elemenata matrice A, odnosno iz elemenata determinante D, nazivamo vrijednou determinante.
Teorema 6. Vrijednost determinante det A se ne mijenja ako sve elemente bilo koje vrste
(kolone) pomnoimo realnim brojem i dodamo ih odgovarajuim elementima neke druge
vrste (kolone) determinante det A.
Teorema 7. Vrijednost determinante det A se ne mijenja ako se jednoj vrsti (koloni) doda
Teorema 8. Ako je jedna vrsta (kolona) determinante det A linearna kombinacija drugih
vrsta (kolona), onda je determinanta det A = 0.
Dokaz. Ako se toj vrsti doda upravo ta linearna kombinacija samo sa suprotnim znakom,
tada se svi njeni elementi svode na nulu, pa je i determinanta det A jednaka nuli.
82
1. cij =
2. cij =
3. cij =
4. cij =
n
P
aik bkj
k=1
n
P
aik bjk
k=1
n
P
aki bkj
k=1
n
P
aki bjk
k=1
a11 b11 + a12 b12 + a13 b13 a11 b21 + a12 b22 + a13 b23 a11 b31 + a12 b32 + a13 b33
A B = a21 b11 + a22 b12 + a23 b13 a21 b21 + a22 b22 + a23 b23 a21 b31 + a22 b32 + a23 b33
a31 b11 + a32 b12 + a33 b13 a31 b21 + a32 b22 + a33 b23 a31 b31 + a32 b32 + a33 b33
1.6.3.
1.6.3.1.
D=
..
a
a
a
a
n1
n2
nj
nn
Uoimo elemenat aij koji se nalazi u presjeku i-te vrste i j -te kolone. Izostavimo i-tu
vrstu i j -tu kolonu u ijem se presjeku on nalazi. Preostale vrste i kolone determinante D,
uz zadravanje postojeeg redoslijeda, obrazuju determinantu (n 1) reda.
Determinantu, koju dobijamo iz determinante D izostavljanjem i-te vrste i j -te kolone,
nazivamo minorom ili subdeterminantom elementa aij ili mjesta (i, j) i oznaavamo je Mij .
Dakle, svakom elementu aij odgovara minor Mij , to zapisujemo
Matrice
83
i+j
Broj (1) Mij , koji obiljeavamo Aij , nazivamo kofaktorom ili algebarskim komplementom elementa aij ili mjesta (i, j).
Dakle,
i+j
Aij = (1) Mij (i, j = 1, 2, 3, ..., n).
Ako je zbir indeksa paran broj, tj. ako je i + j = 2k (k = 1, 2, ...), tada je Aij = Mij , a
ako je zbir indeksa neparan broj, tj. ako je i+j = 2k +1(k = 1, 2, 3, ...), onda je Aij = Mij .
injenicu da su kofaktor Aij i minor Mij jednaki brojevi, odnosno suprotni brojevi moemo izraziti u obliku kvadratne tablice znakova (+) i () koji odgovaraju parnom, odnosno
neparnom zbiru indeksa, to emo pokazati u narednom primjeru. Neka je
1+1 a22
1+2 a21
a23
a23
A11 = (1)
= M11 , A12 = (1)
= M12 ,
a32 a33
a31 a33
1+3 a21
a
23
= M13 , itd.
A13 = (1)
a31 a33
Determinanti D odgovara tablica znakova
+ +
+ .
+ +
Na slian nain moemo formirati tablicu znakova koja odgovara determinanti bilo kojeg
reda.
Teorema 10. (Laplasov razvoj) Determinanta D reda n jednaka je zbiru proizvoda elemenata ma koje vrste (kolone) i odgovarajuih kofaktora, tj.
D=
n
P
(1)
j=1
D=
n
P
i=1
(2)
84
a11 a12
2
P
ai1 Ai1
i=1
jer su A11 = M11 = a22 i A21 = M21 = a21 kofaktori elemenata prve kolone.
Neka je data matrica A = kaij k33 , tada je
D = a11 a22 a33 + a12 a23 a31 + a13 a21 a32 a13 a22 a31 a11 a23 a32 a12 a21 a33 .
Polinom determinante moemo napisati u obliku
D = a11 (a22 a33 a23 a32 ) a12 (a21 a33 a23 a31 ) + a13 (a21 a32 a22 a31 ), tj.
a22 a23
a21 a23
a21 a22
=
D = a11
a12
+ a13
a32 a33
a31 a33
a31 a32
3
3
P
P
1+j
a1j A1j ,
(1) a1j M1j =
= a11 M11 a12 M12 + a13 M13 =
j=1
j=1
gdje su
A11
A13
= (1)
1+3
= (1)
1+1
a22 a23
,
a32 a33
a21 a22
a31 a32
A12 = (1)
1+2
a21 a22
a31 a33
det A = D =
3
P
aij Aij , i = 1, 2, 3,
j=1
det A = D =
3
P
aij Aij , j = 1, 2, 3.
i=1
85
Matrice
3 4 3
D = 1 2 1
0 5 7
4 3
4 3
2 1
= 3(14 5) 1(28 15) = 14.
+ 0
1
D = 3
2 1
5 7
5 7
Iz teoreme 10 proizlaze posljedice znaajne za brzo izraunavanje vrijednosti determinante.
Posljedica 1. Ako determinanta n-tog reda ima u jednoj vrsti (koloni) n1 nula-element,
tada je vrijednost determinante jednaka proizvodu elemenata u toj vrsti (koloni) koji je
razliit od nule i odgovarajueg kofaktora. Na primjer, ako je neki element aij 6= 0, tada je
det A = aij Aij .
D =
1
0
2
0
1
3
2
1
2
0
3
1
4
0
6
3
Kako druga vrsta ima najvei broj nula, to emo do rezultata najbre doi ako determinantu D razvijemo po elementima druge vrste. Tako emo dobiti
1 2 4
D = 3 2 3 6 .
0 1 3
Kada izraunavamo vrijednost determinante, treba iskoristiti i njene osobine.
Ako od elemenata tree kolone dobijene determinante D oduzmemo odgovarajue elemente druge kolone pomnoene sa dva i ako od elemenata druge kolone oduzmemo odgovarajue elemente prve kolone, dobiemo
1 1 0
D = 3 2 1 0 .
0 1 1
Dobijenu determinantu treeg reda razviemo po elementima tree kolone, pa je
1 1
= 3(1 2) = 3.
D = 3 1
2 1
86
0
0
0 ... ann
D =
Na osnovu posljedice
D = (1) 0
0
1 2 3 1
0 3 4 1
.
0 0
2
1
0 0
0 1
1 je
2 3
1 2
3 4 = (1) 2
0 3
0
2
= (1) 2 (3) 1 = 6.
D =
1
2
3 ...
n1
1 0
3 ...
n1
1 2 0 ...
n1
... ... ... ...
...
1 2 3 ...
0
1 2 3 ... (n 1)
1 2 3 ...
0 2 6 ...
D = 0 0 3 ...
... ... ... ...
0 0 0 ...
n
n
n
...
n
n
dobijamo
n
2n
2n = 1 2 3...n = n!.
...
n
87
Matrice
akj Aij =
j=1
odnosno
n
X
i=1
aik Aij =
D, ako je k = i
,
0, ako je k =
6 i
D, ako je k = j
.
0, ako je k =
6 j
Proizvodi elemenata dijagonala paralelnih sa glavnom dijagonalom bie pozitivno oznaeni, a proizvodi elemenata dijagonala paralelnih sa sporednom dijagonalom bie negativno
oznaeni. Algebarski zbir svih proizvoda imae vrijednost determinante treeg reda.
Sarusovo pravilo primjenjuje se jedino na determinantama treeg reda.
3 4
6
4
D= 2 3
2 1 2
3 4|
3 4
6
2 3
4 2 3| =
2 1 2 2 1|
88
1 1
2 2
2
3
1
0
D =
1 2
1
2
1
0
1
2
Datu determinantu transformisaemo tako da svi elementi prve kolone izuzev a11 = 1
budu jednaki nuli,i potom emo na tranformisanu determinatu primijeniti posljedicu 1 ime
emo dobiti determinantu treeg reda koju emo transformisati tako da svi elementi tree
vrste izuzev elementa a31 = 1, budu jednaki nuli, itd.
(2)21
1 1
1
2
2
0
3
1
0
D =
=
1 2
1
2
0
1
0
0
1
2
5 12
12
= 1 1 1 3 = 1 (1)
1
1
0
0
1
2 2
5 3
5 3
4
2 3 =
= 1 1
1
2 3
1
3
0
1
3
0
4
= 1 (36 + 4) = 32.
3
Dn =
2
1
0
0
0
1
0
0 0
0
2
1
0 0
0
1
2
1 0
0
0
0
0 2
1
0
0
0 1
2
(1)
89
Matrice
1
1
0
0
0
0
2
1
0
0
Dn = 2Dn1
0
0
0 2
1
0
0
0 1
2
Ako determinantu n 1 reda na desnoj strani razvijemo po elementima prve kolone,
dobiemo rekurentnu formulu
2 1
= 3.
D1 = |2| , D2 =
1 2
Iz formule (2) slijedi:
Dn = n + 1 za n 1
Primjenom matematike indukcije, nalazimo da je
1
1
x1
x2
2
x1
x22
V (x1 , x2 , ..., xn ) =
n2
n2
x1
x
2
n1 n1
x
x
1
2
1j<in
(xi xj ).
1
xn
x2n
xnn2
xn1
n
(2)
90
Dokaz. Ako se svaka i-ta vrsta, osim posljednje, pomnoi sa x1 i redom dodaju i + 1-oj
vrsti, dobie se
1
1
1
0
x2 x1
xn x1
2
2
0
x2 x2 x1
xn xn x1
V (x1 , x2 , ..., xn ) =
n2
n3
0 x2 x2 x1 xn2 xn3 x1
n
n
V (xn1 , xn ) = xn xn1 .
Mnoei ovako dobijene rezultate dobiemo da je
V (x1 , x2 , ..., xn ) = (x2 x1 )(x3 x1 )...(xn x1 )(x3 x2 )... (xn xn1 ) = (xi xj ).
1j<in
1 x1 x21
D = 1 x2 x22 .
1 x3 x23
Ovo je Vandermondeova determinanta, pa je
1 x1 x21 1
1
x
x
1
x2 x1 x22 x21
2
2
2
=
D = 1 x2 x2 = 0 x2 x1 x2 x1 =
x3 x1 x23 x21
1 x3 x23 0 x3 x1 x23 x21
1 x2 + x1
= (x2 x1 )(x3 x1 )(x3 x2 ).
= (x2 x1 )(x3 x1 )
1 x3 + x1
91
Matrice
Zadaci
1. Izraunati determinantne
3 5
1
2
a) 1 4
[R : 5] ,
2 0 1
b)
1 2 3 4
5 6 7 8
9 10 11 12
13 14 15 16
2. Dokazati
jednakost
1
t
t2
jednainu
sin x +
sin x cos x
cos x sin x
sin x +
1
a
1a
[R : 0] .
= (1 2t cos + t2 ) sin .
= 22
h
i
R : x = + 2k, k Z .
6
AA1 = A1 A = E.
Ako je det A date kvadratne matrice A razliita od nule, tj. ako je
A=
.
.
92
A11
A12
A1n
A21
A22
A2n
An1
An2
Ann
1 1 2
A=
1 0 3
0 1 1
1 3
0 3
=
3,
A
=
12
0 1
1 1
1
1 2
= 1, A23 =
0 1
0
1 1
= 1.
1 0
= 1, A13 = 1 0 = 1, A21 = 1 2
0 1
1 1
1 2
1
= 3, A32 = 1
= 1, A31 =
1
1
0 3
3 1
1
1
A = 1 1
3
5 1
T
3
1
3
= 1 1
5
1 1
= 1,
2
= 5,
3
93
Matrice
A A
D, k = i
nalazimo
0, k 6= i
j=1
Ai1
n
Ai2
P
=
akj Aij =
j=1
Ain
0
1 0 0
0
0 1 0 = det A E.
=
det
A
0 0 1
det A
=
ak1 ak2 akn
det A
0
0
det
A
0
0
n
P
aki Aij =
Teorema 4. Kvadratna matrica A = kaij knn ima inverznu matricu A1 ako i samo ako je
A1 =
1
A .
det A
94
odnosno
a11
a21
an1
1
A
A22 An2
a2n
12
det A
A1n A2n Ann
ann
det A
0
0
1
det A
0
0
= E.
=
det A
0
0
det A
a12
a22
an2
AX = XA = E i AY = Y A = E.
Tada je
X = XE = X(AY ) = (XA)Y = EY = Y.
1
1 2
A = 1 2 0
2
1 2
4
0
4
, pa je
2
2
2
A =
5
1 3
0
1
1
4
0
4
1
1
1
1
1
2 2
2
A =
A1 =
= 2 2
det A
4
1
3
5
1 3 5
4
4
4
1 3
A=
2 4
x11 x12
Matrica X =
x21 x22
1 3 x11 x12 1 0
2 4 x21 x22 = 0 1
95
Matrice
odnosno
1 0
=
0 1
x11 + 3x21
x12 + 3x22
2x11 + 4x21
2x12 + 4x22
ije je rjeenje
pa je
=
=
=
=
1
0
0
1,
3
1
x11 = 2, x12 = , x12 = 1, x22 = ,
2
2
3
2
2
X=
1 1
(AB)1 = B 1 A1 .
Dokaz. Kako je na osnovu pretpostavke det A 6= 0 i det B 6= 0 i det(AB) = det A det B ,
to je det(AB) 6= 0 pa je matrica AB regularna matrica. Iz injenice da je A.B regularna
matrica proizlazi da postoji matrica (AB)1 . Tada imamo
E(B 1 A1 ) = (AB)1 ,
(AB)1 = B 1 A1 ,
(1)
(2)
96
Ovu teoremu moemo proiriti i na proizvod od vie regularnih matrica. Naime, ako
su A1 , A2 , ..., An regularne matrice istog reda, njihov proizvod je regularna matrica i vrijedi
jednakost
1 1
(A1 , A2 , ..., An )1 = An1 A1
n1 ...A2 A1 .
(AT )1 = (A1 )T .
(A1 )T = (AT )1 .
A + X = B, AX = B, Y A = B
(1)
u kojima X i Y su nepoznate matrice, nazivamo linearnim matrinim jednainama. Matricu X , odnosno Y , ije dimenzije zavise od datih matrica, a zadovoljavaju jednaine (1),
nazivamo rjeenjem matrinih jednaina (1).
Jednaina A + X = B ima smisla samo ako su matrice A i B istog tipa. Rjeavanje ove
jednaine je matrica X istog tipa kao i matrice A i B .
Do njega se dolazi na sljedei nain:
A+X
A + X + (A)
A + (A) + X
0+X
=
=
=
=
B,
B + (A),
B A,
B A, tj .X = B A.
X = B A.
Matrice
97
A1 AX = A1 B,
odakle je X = A1 B . Matrica X = A1 B predstavlja jedinstveno rjeenje posmatrane
matrine jednaine. Ona je reda n. Rjeenje matrine jednaine
Y A = B(det A 6= 0)
je
Y = BA1 .
Poto mnoenje matrica nije uvijek komutativno, to je u optem sluaju X 6= Y .
1 2 1
A=
1 1 0
2 0 1
1 2
3
Kako je X = A1 B i A1 =
1
2 4
1 2
3 1
X=
1
2 4
1
1 1 1
, B = 0 0 0 .
0 0 0
1
, to je
1
1 1 1
1
1
1
1 1 1 .
0 0 0
=
0 0 0 2
2
2
Ako matrica A nije regularna, posmatrane matrine jednaine ne moemo rijeiti direktno, ve treba odrediti elemente matrice X , odnosno Y .
Tada, da bi jednaina AX = B imala smisla, neophodno je da broj vrsta matrice B bude
jednak broju vrsta matrice A.
Na primjer, ako je A = ||aij ||mn i B = ||bij ||mp , tada moemo nai matricu X iji red
zavisi od matrice A i matrice B , jer je
98
Rjeenje ove jednaine moemo nai ako odredimo elemente xij (i = 1, 2, ..., n, j =
1, 2, ..., p) matrice X . Njih emo odrediti ako nademo rjeenje sistema algebarskih jednaina u kome su nepoznanice elementi xij .
1 1
1
A=
1 2 1
X=
i B = 1 1 .
2
x11 x12
x21 x22
.
x31 x32
1 1 1 x11 x12 1 1
x21 x22 =
,
1 2 1
2
1
x31 x32
odnosno
x11 + x21 + x31
1 1
x11 + 2x21 x31 x12 + 2x22 x32 = 2
1
odakle, prema deniciji jednakosti matrica, dobijemo sistem jednaina
x11 + x21 + x31
x12 + x22 + x32
x11 + 2x21 x31
x12 + 2x22 x32
ije je rjeenje
x11 =
=
=
=
=
1
1
2
1
4
1
+ x31 , x12 = (1 + x32 ) , x21 = , x22 = 0.
3
3
4
Ako uzmemo da je x31 = 0, x32 = 1, onda je x11 = i x12 = 2 pa matrica
3
2
3
X= 1
0
0
1
je rjeenje date jednaine.
Dobijeno rjeenje nije jedinstveno, jer moemo nai jo beskonano mnogo matrica X
koje zadovoljavaju datu jednainu. To emo postii uzimajui razliite vrijednosti za x31 i
x32 .
99
Matrice
1 2
1
2
A= 0 1
0 0 1
0 0
i B = 2 1 0
1
1 2
(AXB)(AXB)1
E
E
AXB
=
=
=
=
AXBB 1 (X 1 + B),
AXE(X 1 + B),
AXX 1 + AXB ,
E A.
A1 AXBB 1 = A1 (E A)B 1 ,
odnosno
X = A1 (E A)B 1 .
Kako je
A1
1 2
0 2 1
3
1
, E A = 0 0 2 i
0
1
2
=
1
0
0 0
0
1
2
2 0 0
1
2 1 0
B 1 =
,
2
1
1 2
1
1
3
1
6 2
2
X=
.
2
6 2 2
100
mn ,
tj.
a11 a12
a21 a22
A=
...
...
am1 am2
... a1n
... a2n
... ...
... amn
.
mn
Deniimo linearnu zavisnost vrsta, odnosno kolona matrice A. Posmatrajmo vrste matrice A kao matrice - vrste vi (i = 1, 2, ..., m):
1 v1 + 2 v2 + ... + m vm = 0.
(1)
Ako jednakost (1) vai samo kada je 1 = 2 = ... = m = 0, tada kaemo da su vrste
matrice A ili matrice-vrste linearno nezavisne.
Analogno deniemo linearnu zavisnost, odnosno nezavisnost kolona matrice A, ili matricakolona.
Ako su matrice-vrste linearno zavisne, onda postoji bar jedan koecijent u relaciji (1)
razliit od nule. Na primjer, ako je 1 6= 0, tada je matrica v1 linearna kombinacija ostalih
matrica-vrsta, dakle
v1 = 2 v2 + ... + m vm , k =
k
(k = 2, 3, ..., m).
1
Teorema 1. Vrste (kolone) matrice A su linearno zavisne onda i samo onda kada je jedna
vrsta (kolona) linearna kombinacija ostalih vrsta (kolone) matrice A.
Teorema 2. Ako matrica A sadri nula-vrstu (kolonu), onda su vrste (kolone) matrice A
linearno zavisne.
Teorema 3. Ako su r(r m) vrsta matrice A linearno zavisne, tada su vrste matrice A
linearno zavisne. Ovo tvrdenje odnosi se i na kolone.
Matrice
101
A1 = 1 2 0 , A2 = 0 1 1 i A3 = 2 0 1 .
1 A1 + 2 A2 + 3 A3 = 0,
odnosno
ili
1 1 2 0 + 2 0 1 1 + 3 2 0 1 = 0
1 + 23 21 + 2 2 + 3 = 0 0 0 .
1 + 23 = 0
21 + 2 = 0
2 + 3 = 0
ije je rjeenje 1 = 2 = 3 = 0, to znai da su matrice A1 , A2 i A3 linearno nezavisne.
U matrici A odaberemo proizvoljnih r(r m) vrsta numerisanih sa
i1 , i2 , ..., ir (1 i1 i2 ... ir m)
i proizvoljnih s(s n) kolona numerisanih sa
M =
102
Kvadratna matrica drugog reda ima svega etiri jednolane matrice minor, ali je najvea
kvadratna matrica data matrica:
a11 a12
n
reda. Takvih minora matrica A ima ukupno
.
m
Ako je n m, onda e
kvadratna
matrica n-tog reda.
najvei
minor te matrice
biti
m
m
n
Takvih minora je ukupno
. Matrica A ima
minora rtog reda, pri
n
r r
m
n
emu je 1 r min(m, n). Matrica A ima ukupno
= m n minora prvog
1
1
reda.
2 0 1
3
A = 1 1 2 3
1 3 4 15
Data matrica je tipa 3 4. Minori prvog reda
pojedinano:
3
||2||, ||1||, || 1||, ..., || 15||. Njih je ukupno
1
Minori drugog reda su:
2 0 2 0
, ...,
1 1 1 3
4
1
= 3 4 = 12.
2 3
.
4 15
3
4
= 18.
Njih je ukupno
2
2
U datoj matrici najvei minori su kvadratne matrice treeg reda:
2 0 1 2 0 3 2 1 3 0 1 3
1 1 2 , 1 1 3 , 1 2 3 i 1 2 3 .
1 3 4 1 3 15 1 4 15 3 4 15
4
Njih je ukupno
= 4.
3
Matrica A ima rang A = r, ako ima bar jedan regularan minor reda r, a svi minori reda
r + 1 i vieg su singularni.
Rang nula-matrice je 0.
103
Matrice
U primjeru 2 svi su minori treeg reda singularni, ali postoji regularan minor drugog
reda, na primjer
2 0
1 1 ,
pa matrica A ima rangA = 2.
Ako je kvadratna matrica A = kaij knn singularna matrica, to ne znai da su i sve
matrice minori iz matrice A singularne. Ako je, na primjer, det A = 0, moe da se desi da je
bar jedan minor reda (n 1) regularan. Tada kaemo da je rangA = n 1.
Ako su svi minori reda (n 1) singularni, onda moe da se desi da je bar jedan minor
reda (n 2) regularan. U tom sluaju kaemo da je rangA = n 2.
Uopte, ako su svi minori reda (n 1), (n 2), ..., (n k + 1) neke singularne matrice
Ann singularni i ako je bar jedan minor reda n k regularan, onda kaemo da je rang date
singularne matrice A jednak n k.
Prema tome, ako je data matrica Ann regularna, onda je njen rang jednak n.
Ako je matrica A tipa mn gdje je m < n, onda najvea matrica minor je m-tog reda.
Ako je ona regularna, onda data matrica ima rangA = m. Ukoliko je matrica minor m-tog
reda singularna, onda se i ta matrica minor i cijela data matrica Amn rastavlja na minore
(m 1) reda. Dalji postupak je slian onome koji se primjenjuje na kvadratne matrice.
Na slian nain se postupa i ako je matrica A tipa mn gdje je m > n. Tada rang
matrice moe biti n, (n 1), (n 2), itd.
ai k ai k ... ai k
1 2
1 r
1 1
ai k1 ai k2 ... ai kr
2
2
2
Mr = ..
..
.. 6= 0.
.
.
...
.
ai k ai k
2 1
1 1
ai k2 ai k
2 2
1
MrT = ..
..
.
.
ai1 kr ai2 kr
... air k1
... air k2
..
...
.
... air kr
rang AT rang A.
(1)
104
2 3 16 1
6 2 3
A=
1
1
3
2 2
Kako su svi minori treeg reda singularni, a postoji regularan minor drugog reda, na
primjer
2 3
M2 =
1 6 ,
to je rang A = 2.
Minor M2 jedan je od baznih minora. U ovom sluaju bazne vrste su prva i druga vrsta,
a bazne kolone su prva i druga kolona.
Dokaz.
a) Dokazaemo tvrdnju za vrste. Ako bi bazne vrste bile linearno zavisne, onda bi
odgovarajue vrste baznog minora Mr 6= 0 bile, takode, linearno zavisne, to znai da su
elementi jedne vrste linearna kombinacija odgovarajuih elemenata drugih vrsta minora Mr .
Tada, na osnovu teoreme 8, (osobine determinanata) proizilazi da je Mr = 0, to je suprotno
pretpostavci. Dakle, bazne vrste matrice A su linearno nezavisne vrste.
b) Dokazaemo da se svaka vrsta matrice A moe izraziti kao linearna kombinacija vrsta
baznog minora.
Neka je rangA = r. Bez ogranienja optosti pretpostavimo da se bazni minor Mr 6= 0,
nalazi u lijevom gornjem uglu matrice A:
105
Matrice
A=
a11
a21
...
Mr+1 =
ar1
...
ak1
a12 ...
a22 ...
... ...
ar2 ...
... ...
ak2 ...
a1r
a2r
...
arr
...
akr
a1j
a2j
...
arj
...
akj
a1r ...
a2r ...
... ...
arr ...
... ...
amr ...
a1n
a2n
...
arn
...
amn
mn
= 0 k = r + 1, r + 2, .., m
j = 1, 2, 3, ...n
Zaista, ako je j r, tada je Mr+1 = 0, jer detMr+1 ima dvije jednake kolone. Ako je
j > r, onda je Mr+1 = 0, jer je minor Mr+1 vieg reda u odnosu na bazni minor Mr . Ako se
determinanta Mr+1 razvije po elementima posljednje kolone i uzme u obzir da odgovarajui
kofaktori tih elemenata ne zavise od indeksa j , dobie se:
Aik
,
Mr
odnosno
kak1 , ak2 ...akn k = B1k ka11 , a12 ...a1n k + ... + Brk kar1 ar2 ...arn k ,
ili
Posljedica 1. Najvei broj linearno nezavisnih vrsta bilo koje matrice jednaka je najveem
broju linearno nezavisnih kolona te matrice.
Taj broj se poklapa sa rangom matrice.
Posljedica 2. Kvadratna matrica je regularna ako i samo ako su njene vrste (kolone)
linearno nezavisne.
106
1.9.2.
Odredivanje ranga matrice prema deniciji ranga je neracionalan postupak, jer zahtijeva izraunavanje vrijednosti velikog broja minora matrice. Postoji, medutim, ekasniji postupak
za nalaenje ranga matrice koji se zasniva na pojmu elementarnih transformacija matrice.
Elementarnim transformacijama matrice podrazumijevaju se sljedee transformacije:
1. Medusobna zamjena mjesta dviju vrsta (kolona) matrice,
2. Mnoenje bilo koje vrste (kolone) matrice nekim brojem razliitim od nule,
3. Dodavanje elementima jedne vrste (kolone) matrice odgovarajuih elemenata neke
druge vrste (kolone) prethodno pomnoenih proizvoljnim brojem.
Matrice, koje se mogu transformisati jedna u drugu primjenom konanog broja elementarnih transformacija, nazivamo ekvivalentnim matricama.
Ako su matrice A i B ekvivalentne, to oznaavamo AB .
A = kB1 , B2 , ..., Bn k ,
gdje su BJ kolone matrice A.
Neka je matrica B dobijena primjenom samo jedne elementarne transformacije na kolone
matrice A:
1. B = kB2 , B1 , ..., Bn k ,
2. B = kB1 , B2 , ..., Bn k , 6= 0,
3. B = kB1 + B2 B2 ...Bn k , 6= 0.
U sluaju 1) i 2) matrice A i B imaju iste linearno nezavisne kolone pa na osnovu
posljedice 1 imaju isti rang.
U sluaju 3) u matrici A i B samo se prve kolone B1 i B1 = B1 + B2 razlikuju. Izmedu
njih postoji linearna veza
B1 = B1 B2 .
Prema tome, kolona B1 linearno zavisi od ostalih kolona matrice A ako i samo ako je
od tih istih kolona linearno zavisna i kolona B1 . Slijedi da matrice A i B imaju isti broj
linearno nezavisnih kolona, odnosno one imaju isti rang.
107
Matrice
A=
a11 a12
a21 a22
.
.
ar1 ar2
.
.
am1 am2
...
...
...
...
...
...
a1r
a2r
.
arr
.
amr
...
...
...
...
...
...
a1n
a2n
.
arn
.
amn
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
,
B=
0
0
.
.
.
b
b
.
.
.
b
rr
rr+1
rn
.
. ... .
.
... .
0
0 ... 0
0
... 0
gdje je b11 b22 ...brr 6= 0 i 1 r min(m, n).
Dokaz. Poto je A 6= 0, postoji bar jedan element matrice A razliit od nule. Neka je
to a11 . Ako je a11 = 0, razmjenom vrsta i kolona moe se uiniti da element na mjestu
(1, 1) bude
..
.
.
B=
(1)
(1)
(1)
0 a
. . . arr . . . arn
r2
..
(1)
(1)
(1)
0 a
. . . amr . . . amn
n2
108
Ako su svi elementi, aij jednaki nuli, onda stavljajui da je a11 = b11 , a12 = b12 , ...a1n = b1n
dobie se matrica B . U protivnom sluaju treba na matricu
a11
. . . a1r . . . a1n
..
.
(1)
A = (1)
(1)
(1)
a
.
.
.
a
.
.
.
a
rr
m
r2
..
(1)
(1)
a
. . . amr . . . 0
m2
(1)
ponoviti isti postupakkoji smo
! primijenili na matricu A, tj. elemente prve vrste A pom(1)
ai2
noimo uzastopno sa (1) i dodajmo i-toj vrsti (i = 3, ..., m), uz pretpostavku da je
a22
(1)
a22 6= 0, dobiemo matricu
..
.
(2)
A =
(2) .
(2)
.
.
.
a
0
0
.
.
.
a
m
rr
..
(2)
(2)
0
0 . . . amr . . . amn
22
2r
2n
.
..
(r1)
A
=
(r1)
(r1) ,
0
. . . am
0 . . . an
..
0
0 ...
0
...
0
odnosno matricu B .
Gornji indeks k pokazuje da su odnosni
Poto je minor r-tog reda Mr
b11 b12 . . .
0 b22 . . .
Mr = ..
.
...
0
0 ...
b1r
b2r
brr
Matrice
109
matrice B regularan, a svi njeni minori vieg reda singularni, jer sadre bar jednu vrstu iji
su svi elementi jednaki nuli, to je
rang B = r.
Kako je A B , prema teoremi 6, slijedi
rang A = r.
Kako broj r predstavlja broj vrsta matrice koje su razliite od nula vrste, moi emo
zakljuiti:
1. Rang matrice trapeznog oblika jednak je broju vrsta matrice koje su razliite od nula
vrste,
2. Ako se uzme u obzir da je prvih r elemenata na glavnoj dijagonali matrice trapeznog
oblika razliit od nule, moi emo formirati i drugi kriterij za odredivanje ranga.
Rang trapezne matrice jednak je broju razliitih od nule elemenata glavne dijagonale.
Teorema 8. Svaku kvadratnu matricu moemo svesti, konanim brojem elementarnih tran-
1 2 0
2
3
1
3
A=
1 1 0 2 .
2 4 1 13
Matricu A treba transformisati u trouglastu matricu. Ako elemente prve vrste dodamo
odgovarajuim elementima druge vrste, elemente prve vrste oduzmemo od odgovarajuih elemenata tree vrste i elemente prve vrste pomnoimo brojem 2 i oduzmemo od odgovarajuih
elemenata etvrte vrste, dobiemo matricu
1 2 0
2
0
1 1
5
.
0
1
0
4
0
0 1
9
Ako od elemenata tree vrste oduzmemo odgovarajue elemente druge vrste, dobiemo
matrice,
1 2
0
2
0
1
1
5
.
0
0
1
9
0
0
1
9
110
Ako u ovoj matrici elementima etvrte vrste dodamo odgovarajue elemente tree vrste,
dobiemo matricu
1 2
0
2
0
1
1
5
0
1
9
0
0
0
0
Iz ove matrice se vidi da joj je rang jednak 3, tj. r(A) = 3.
Prethodne transformacije moemo simbolino oznaiti na sljedei nain:
1 2 0
2
1
3 1
3
A=
1 1 0 1
2 4 1 13
1 2 0
2
0
1 1
5
0
1 0 4
0
0 1
9
1 2
0
2
0
1
1
5
0
0 1 9
0
0
1
9
1 2
0
2
0
1
1
5
0
0 1 9
0
0
0
0
3 5 4 2 2
.
6
4
3
a
3
A=
9 3 2 6 b
Ako prvu vrstu pomnoimo sa (2) i dodamo drugoj, onda je pomnoimo sa (3) i
dodamo treoj, a zatim drugu vrstu pomnoimo sa (2) i dodamo treoj, dobiemo
3 5 4 2 2 3 5
4
2
2
6 4 3 a 3 0 6 5 4 a
= A1
1
9 3 2 6 b 0 0
0 2a 8 b 4
Ako je:
1. a 6= 4 ili b 6= 4, rangA1 = 3 =rangA.
2. a = b = 4, rangA1 = 2 =rangA.
Zadaci
1. Odrediti inverznu matricu matrice
1 a b
A=
0 1 0 (a, b R),
0 0 1
R : a1
1 a b
0
=
0 1
0 0
1
111
Matrice
2. Date su matrice
2
1 2
1
1
A=
3 1 2 i B = 0 1 .
1 1 1
2 0
Nai matricu C = A1 B .
3. Rijeiti matrinu jednainu
0
A=
.
AX = B , gdje je
1 2 3 ...
1 1 ... 1
n
0 1 2 ... n 1
1 1 ... 1
iB=
. . . .
. . . .
.
0 0 0 ...
0 0 ... 1
1
R : X =
1 1 1 ... 1
0 1 1 ... 1
. . . . .
0 0 0 ... 1
A=
x2
1
0 1 2
2
2
R : X = 3 1 6
2 3 4
1 1
1
1 0 1
2
2
2x + 3 i matrica A=
2 1
. Rijeiti matrinu jednainu
1 1
M X E = X M , ako je M = f (A).
R : X = (M E)
1
29 2
(M + E) =
17 2 23
A=
1 0
2
0 1 3
0
1
0
1
1 1
1 3
rang
2 6
a b
5
1
0
0
1
2
3
4
[R : r(A) = 4]
da je
1 1
3 4
= 2.
6 2
[R : a = 1, b = 3]
(1)
(2)
113
Ako sistem (1) ima samo jedno rjeenje (jedinstveno rjeenje), sistem je odreden, a ako
ima vise rjeenja (beskonano mnogo rjeenja), sistem je neodreden. Kako sistem (1) moe
imati vie rjeenja, to se uvodi pojam opteg rjeenja. Naime, rjeenje sistema (1), koje zavisi
od parametara iz polja K i iz kojeg se za odredene vrijednosti tih parametara moe dobiti
ma koje rjeenje tog sistema, nazivamo optim rjeenjem sistema (1). Rjeenja dobijena iz
opteg rjeenja, za odredene vrijednosti parametra, nazivamo partikularnim rjeenjima. Njih
ima beskonano mnogo. Ako sistem (1) nema uopte rjeenja, tada kaemo da je nesaglasan
(protivrjean).
Rijeiti sistem (1) znai odrediti sve uredene n-torke koje ga zadovoljavaju ili utvrditi
da sistem nema rjeenja.
Ekvivalentni sistem i. Pri rjeavanju sistema (1) primjenjujemo razliite transformacije
jednaina sistema s namjerom da od datog sistema postepeno predemo na drugi sistem
koji je jednostavniji za rjeavanje. Sistem transformiemo tako da rjeenje novog sistema
bude istovremeno i rjeenje polaznog sistema (1). Tada kaemo da su sistem (1) i novi
sistem ekvivalentni. Dva sistema linearnih jednaina su ekvivalentna ako se skupovi njihovih
rjeenja poklapaju. Transformacije, pomou kojih se polazni sistem prevodi u ekvivalentni
sistem, nazivamo elementarnim transformacijama sistema. Elementarnim transformacijama
jednog sistema smatraju se operacije:
1. Razmjena mjesta i-te i j -te jednaine sistema;
2. Mnoenje i-te jednaine nekim brojem k(k 6= 0);
3. Sabiranje i-te i j -te jednaine sistema koje se prethodno mogu pomnoiti nekim brojem
k(k 6= 0).
Teorema 1. Svaki sistem linearnih jednaina, dobijen iz sistema (1) primjenom konanog
broja elementarnih transformacija, jeste ekvivalentan sistemu (1).
(3)
Dobijeni sistem (3) razlikuje se od sistema (1) samo u izgledu i-te jednaine:
(ai1 + kaj1 )x1 + (ai2 + kaj2 )x2 + ... + (ain + kajn )xn = bi + kbj .
(4)
114
Neka je
= (1 , 2 , ..., n )
(5)
(1)
x = 1, y = 2, z = 3.
(2)
x + y + 2z = 9
5y + 3z = 19
6y + 7z = 33
(3)
Rjeenje (2) predstavlja, takode, rjeenje sistema (3) pa su sistemi (1) i (3) ekvivalentni.
6
Ako drugu jednainu sistema (3) pomnoimo brojem - i dodamo treoj jednaini, do5
biemo sistem:
x + y + 2z = 0
5y + 3z = 19
17z = 51
(4)
koji je ekvivalentan sistemu (3), a time i sistemu (1), jer rjeenje (2) istovremeno je
rjeenje sistema (4), (3) i (1).
115
a1 x1 + a2 x2 + ... + an xn = b.
Ako je a1 = a2 = ... = an = b = 0, tada jednaina ima oblik 0 = 0 pa je svaka n-torka
brojeva (1 , 2 , ..., n ) njeno rjeenje. Takvu jednainu moemo izostaviti iz svakog sistema
jednaina i dobijeni sistem ekvivalentan je polaznom sistemu. Ako medu brojevima ai i b ima
nekih koji su razliiti od nule, tada svaka n-torka brojeva, oigledno, nije rjeenje jednaine.
Stvarno, ako je b =
6 0, tada (0, 0, ..., 0) nije rjeenje jednaine. Ako je aj 6= 0 i b = 0, onda
n-torka (0, 0, ..., 1, ....0) (jedinica je na j -tom mjestu), takode, nije rjeenje jednaine. Ako je
a1 = a2 = ... = an = 0 i b 6= 0, tada jednainu 0 = b ne zadovoljava ni jedna n-torka brojeva.
U tom sluaju svaki sistem koji sadri takvu jednainu je nesaglasan sistem.
D=
(1)
nepoznate
Dk = ..
(k = 1, 2, ..., n)
116
xk =
Dk
(k = 1, 2, ....n).
D
(2)
Dokaz. Ako jednaine sistema (1) pomnoimo kofaktorima A1k , A2k , ..., Ank , i to prvu
jednainu sa A1k , drugu sa A2k , itd. n-tu jednainu sa Ank pa ih saberemo i sredimo po
nepoznatim x1 , x2 , ..., xn dobiemo:
(a11 A1k + a21 A2k + ... + an1 Ank )x1 + (a12 A2k + a22 A2k + ... + an2 Ank )x2 + ...+
+(a1k A1k + a2k A2k + ... + ank Ank )xk + ...+
(a1n A1k + a2n A2n + ... + ann Ann )xn = b1 A1k + b2 A2k + ... + bn Ank
(3)
Koecijenti uz nepoznate x1 , x2 , .., xk1 , xk+1 , ..., xn jednaki su nuli, pa (3) ima oblik:
(a1k A1k + a2k A2k + ... + ank Ank )xk = b1 A1k + b2 A2k + ... + bn Ank ,
odnosno
Dk
(k = 1, 2, ..., n).
(4)
D
Sistem (4) ekvivalentan je sistemu (1) na osnovu teoreme 1. Kako je D 6= 0, sistem (4),
odnosno sistem (1) ima jedinstveno rjeenje koje je izraeno formulama (2).
Formule (2), na osnovu kojih se nalazi rjeenje sistema (1), nazivamo Kramerovim formulama, a postupak rjeavanja sistema (1) Kramerovim pravilom.
D xk = Dk , xk =
2.2.1.1.
1. Sistem (1) saglasan je i odreden ako je determinanta sistema D 6= 0. Tada sistem ima
jedinstveno rjeenje
Dk
xk =
(k = 1, 2, ..., n).
(2)
D
2. Sistem (1) nije saglasan i nema rjeenja ako je determinanta D = 0 i bar jedna od
determinanata Dk 6= 0(k = 1, 2, ..., n).
Na primjer, neka je Dk 6= 0. Tada k -ta jednaina sistema (4), koja je ekvivalentna
k -toj jednaini sistema (1), ima oblik
0xk = Dk 6= 0.
Budui da ova jednaina nema smisla bez obzira na brojnu vrijednost xk , to sistem
jednaina (4) nema smisla, odnosno sistem jednaina (1) nema rjeenja.
117
=1
=2
= 3
= 6
D =
2 1
1 1
2 1
0 3
= 9.
3
0 1
1
2
2 2
5
1 1
1
1
1
1
1
2 1
2
0 3
2
0 3
D1 =
= 0,
D2 =
= 18,
0 1
1
1
3
3 3 1
6
2 6 2
2 2
5
5
2 1
2 1
1
1
1
1
2 1
2 2
0
2
2
3
= 12,
= 15,
D4 =
D3 =
0 1 3
1
3
3 0 3
2
2 2 6
2 2 6
5
Dk
(k = 1, 2, 3, 4), to je
D
D2
D3
5
D4
4
D1
= 0, x2 =
= 2, x3 =
= , x4 =
=
x1 =
D
D
D
3
D 3
5 4
Dati sistem ima jedinstveno rjeenje x = 0, 2, ,
.
3 3
Kako je xk =
118
(1)
(2)
2 1
4 =
3 2
= 1 6= 0.
Tretirajui cjelinu izraza na desnoj strani sistema (2) kao slobodni lan, dobiemo
9 3x3 1
2 9 3x3
= x3 5,
41 =
= 2x3 7,
42 =
11 4x3 2
3 11 4x3
pa je
x1 =
41
42
= 7 2x3 , x2 =
= 5 x3 .
4
4
x1 = 7 2x3 , x2 = 5 x3 .
(3)
Ako rjeenje (3) zadovoljava treu jednainu sistema (1), onda moemo konstatovati da
je sistem (1) saglasan. Kako je 7 2x3 5 + x3 + x3 = 2, 2 = 2, to je sistem (1) saglasan.
Njegovo opte rjeenje je rjeenje (3). Njegova partikularna rjeenja, kojih ima beskonano
mnogo, dobiemo iz opteg rjeenja davanjem proizvoljnih brojnih vrijednosti nepoznatoj
x3 . Na primjer, za x3 = 0, x1 = 7, x2 = 5, pa partikularno rjeenje sistema (1) glasi:
x1 = 7, x2 = 5, x3 = 0.
Dakle, sistem (1) neodreden je i ima beskonano mnogo rjeenja.
Slino se postupa kada se radi o nehomogenom sistemu n-tog reda (n > 3) u sluaju kada
je D = 0, Dk = 0 (k = 1, 2, ..., n).
Rjeenje sistema se nalazi pomou r(2 r n 1) jednaina sistema ili pomou jedne
jednaine sistema.
119
(4)
x1 =
bi
ai2
ain
x2 ...
xn .
ai1 ai1
ai1
(5)
Ako rjeenje (5) zadovoljava preostalih (n 1) jednaina sistema, tada je sistem saglasan
i neodreden. Rjeenje (5) jeste opte rjeenje sistema. Ako rjeenje (5) ne zadovoljava
preostale jednaine sistema, sistem nije saglasan.
a 0 2
a 2 2
2 0 2
D2 = 5 1 0 = ab 10b + 28,
D1 = 1 2 0 = 4b 16 = 4(b 4),
1 3 b
3 2 b
a 0 2
D3 = 5 2 1 = 8a 24 = 8(a 3).
1 2 3
U zavisnosti od vrijednosti realnih parametara a i b mogu nastati sljedei sluajevi
x1 =
D1
2 (b 4)
ab 10b + 28
D3
4(a 3)
=
, x2 =
, x3 =
=
.
D
ab 12
2(ab 12)
D
ab 12
120
3x1 + 2x3 = 2
5x1 + 2x2 = 1
x1 2x2 + 4x3 = 3
(2)
Rjeenje sistema (2) nalazimo pomou prve i druge jednaine sistema od kojih formiramo sistem drugog reda prebacujui nepoznatu x3 na desnu stranu:
3x1 = 2 2x3
5x1 + 2x2 = 1.
(3)
2
7 5
x1 = (1 x3 ), x2 = + x3 .
3
6 3
(4)
Kada dobijemo rjeenje (4) uvrstimo u izostavljenu treu jednainu sistema (2), ona
e biti zadovoljena pa sistem (2) saglasan je i neodreden. Njegovo opte rjeenje je
rjeenje (4).
3. Ako je D = 0, tj. ab = 12, a a 6= 3 i b 6= 4, tada je D1 = 0, D2 6= 0, D3 6= 0 i sistem je
protivrjean, nesaglasan.
2.2.2.
Matrina metoda
a1n
a1k
a12
a11
a2n
a2k
a22
a21
A1 = .. , A2 = .. , ..., Ak = .. , ..., An = ..
.
.
.
.
ann
ank
an2
an1
(1)
tretirati kao elemente
b1
b2
; B = ..
.
bn
121
Ako koecijente
uz nepoznate
.
.
.
.
.
.
.
.
.
AAp =
.
.
.
.
.
x1
x2
xn
com sistema. Matricu B , iji su elementi slobodni lanovi, nazivamo matricom slobodnih
lanova.
Pomou prethodnih matrica sistem (1) moe biti napisan u sljedeim ekvivalentnim oblicima: u obliku linearne matrine jednaine:
AX = B,
(2)
A1 x1 + A2 x2 + ... + Ak xk + ... + An xn = B.
(3)
Sistem (1) i matrina jednaina (2) jesu ekvivalentni u smislu da je svaka uredena n-torka
brojeva (1 , 2 , ..., n ) rjeenje sistema (1) ako i samo ako je matrica
x1 1
x2 2
X = .. = ..
. .
xn n
rjeenje matrine jednaine (2). Time smo rjeavanje sistema (1) sveli na rjeavanje matrine
jednaine (2).
122
Kramerove formule mogu se izvesti upotrebom inverzne matrice, a teorema iskazati ovako:
Teorema 3. (Kramerova) Sistem jednaina (1) ima jedinstveno rjeenje onda i samo onda,
xk =
det Ak (b)
(k = 1, 2, ..., n),
det A
gdje je Ak (b) matrica koja se dobija kada se k -ta kolona matrice A zamijeni kolonom sastavljenom od slobodnih lanova.
xk =
1
(b1 A1k + ... + bn Ank ),
D
tj.
xk =
Dk
(k = 1, 2, ..., n),
D
1 1 1
6
x1
1 1 2
5
x3
1 1 1 x1 6
x2 = 3 .
2
1
1
napisati i u obliku AX = B , tj.
1 1 2 x3 3
1 1 1
= 5 6= 0 pa rjeavanjem matrine
2
1
1
Matrica A je regularna, jer je det A =
1
1 2
jednaine X = A1 B dobiemo
x1
6 1
1
3
2
x2 = 1 3
1
1
5
3 = 2 ,
x3
1 2
3
5
3
odakle je x1 = 1, x2 = 2, x3 = 3. Dakle, jedinstveno rjeenje sistema je uredena trojka
(1, 2, 3).
123
a11
AAp =
0
.
=
=
=
=
=
=
=
b1
b2
...
br
...
bn1
bn
(1)
a12
a22
.
0
.
0
0
...
...
.
...
.
...
...
a1r
a2r
.
arr
.
0
0
...
...
.
...
.
...
...
a1n1
a2n1
.
arn1
.
an1n1
0
a1n
a2n
.
arn
.
n1n
ann
b1
b2
.
br
.
bn1
bn
det A = a11 a22 ...an1n1 ann . Sistem od m jednaina sa n nepoznatih, koji ima oblik
a11 x1 + a12 x2 + ... + a1m xm + a1m+1 xm+1 + ... + a1n xn
a22 x2 + ... + a2m xm + a2m+1 xm+1 + ... + a2n xn
..................................
amm xm + amm+1 xm+1 + ... + amn xn
= b1
= b2
= .....
= bm
(2)
(3)
124
Osnova Gausove metode ili Gausovog algoritma, upravo, jesu elementarne transformacije
kojim se postepenim eliminisanjem nepoznatih dati sistem transformie u jednostavnije ekvivalentne sisteme trouglastog ili trapeznog oblika. Iz takvih oblika dobijamo rjeenje sistema,
odnosno utvrdimo da sistem nije saglasan.
Ova metoda ima veliku primjenu naroito ako je broj jednaina vei od tri, tj. primjenjujemo je pri rjeavanju sistema od m jednaina sa n nepoznatih, jer rjeavanje sistema
moemo izvesti i na mainama za raunanje. Neka je dat sistem jednaina
(4)
(1)
(1)
(1)
ai1
ai1
i = 2, 3, ..., m
(1)
(1)
gdje je aij = aij
a1j , bi = bi
b1
. Da bismo eliminisali
j = 2, 3, ..., n
a11
a11
(1)
nepoznatu x2 u treoj i ostalim jednainama sistema (5), ukoliko je a22 6= 0, dovoljno je
(1)
ai2
(i = 3, 4, ..., m) pa dodati i-toj jednaini. Tada
drugu jednainu sistema pomnoiti sa (1)
a22
sistem (5) prevodimo u ekvivalentni sistem (6) u kome e, poev od tree jednaine, biti
eliminisana nepoznata x2 :
a11 x1 + a12 x2 + a13 x3 + ... + a1n xn = b1
(1)
(1)
(1)
(1)
a22 x1 + a23 x3 + ... + a2n xn = b2
(2)
(2)
(2)
(6)
125
i = 3, 4, ..., m
gdje je
=
(1)
=
(1)
.
j = 3, 4, ..., n
a22
a22
Proces primjene elementarnih transformacija se analogno produava dalje ciljem postepene eliminacije ostalih nepoznatih sve dok se ne dode do ekvivalentnog sistema trouglastog
ili trapeznog oblika. Poslije (k 1)-ve transformacije dobijamo ekvivalentan sistem:
(2)
aij
(1)
aij
(1)
ai2
(1)
a2j ,
(2)
bi
(1)
bi
(1)
ai2
(1)
b2
(1)
(1)
(1)
(1)
(1)
(2)
(2)
(2)
(2)
(2)
akk
(k1)
(k1)
(7)
(k1)
xn = bk
(k1)
0 = bk+1 ,
(1)
(k1)
(k1)
=
=
=
=
b1
(1)
b2
....
b(n1)
.
n
(8)
Rjeenje sistema (8) dobijamo direktno iz samog sistema polazei od n-te jednaine.
Naime, iz posljednje jednaine izraunamo xn , iz pretposljednje, znajui xn . odredimo
xn1 , itd.;
(k1)
3. bk+1 = 0, k < n. Sistem (4) saglasan je i ima beskonano mnogo rjeenja. Sistem (7)
moemo napisati u trouglastom obliku:
(1)
(1)
(1)
(1)
126
Kako se elementarne transformacije sistema jednaina i elementarne transformacije matrica razlikuju samo u tome to se kod sistema primjenjuju na jednaine, a kod matrica na
vrste, to se transformacija sistema (4) moe izvesti posmatranjem, ne cjeline sistema, nego
samo njegovih koecijenata i to u okviru matrice sistema i proirene matrice Ap sistema (4):
A/Ap =
. .
.
.
.
.
=
=
=
=
=
4
1
1
5
5
Ako prvu jednainu pomnoimo sa 2 i dodamo drugoj jednaini, treoj jednaini dodamo prvu jednainu pomnoenu sa 1, etvrtoj jednaini dodamo prvu pomnoenu sa 2,
petoj jednaini dodamo prvu pomnoenu sa 1, dobiemo sistem jednaina koji je ekvivalentan datom sistemu.
x1 2x2 + x3 x4
x2 6x3 + 3x4
x2 2x3 2x4
x2 2x3 + 4x4
x3 + 2x4
=
=
=
=
=
4
7
3
3
1
x1 2x2 + x3 x4
x2 6x3 + 3x4
4x3 5x4
4x3 + x4
x3 + 2x4
=
=
=
=
=
4
7
4
4
1
1
odakle, oduzimanjem tree jednaine od etvrte, mnoenjem tree jednaine sa i doda4
vanjem petoj, dobijamo sistem
127
x1 2x2 + x3 x4
x2 6x3 + 3x4
4x3 5x4
6x4
13
x4
4
=
=
=
=
4
7
4
0
= 0
=
=
=
=
3
2
3
1
1 2
3
2
1 3
2 0
2
1
1
5
A/Ap =
1 2 1
6
5 3
1 2 12 5 12 1
Imamo
A/Ap =
1
0
0
0
2
3
2
1
4
7
5 3
0 4
4
4
4 15 3 11
1
0
0
0
5
0 12 12
2
5
7
34
1
4
4
0 1
1
1
0
8 8 8
3
4
0
4
1
1
0
0
1
0
0
0
1
0
0
0
5
1
0 21 12
2
7
5
3
1
4 1
4
4
0 4
4
4 0
0
8 8 8 0
0 0 1
2 1
1 0
3 1 1
0 1 1 1 0
0 0
0
0 0
x1 x4 + 2x5 = 1
x2 + 3x4 + x5 = 1
x3 x4 x5 = 0.
128
odakle je
x1 = 1 + x4 2x5 , x2 = 1 3x4 x5 , x3 = x4 + x5 .
Pri tome su x4 i x5 proizvoljne nepoznate. Uzmemo li za x4 i x5 posebne vrijednosti (na
primjer: (x4 = 2, x3 = 1, x5 = 1), dobijamo odgovarajue rjeenje (x1 = 5, x2 = 4,
x4 = 2, x5 = 1) datog sistema. Dakle, dati sistem ima beskonano mnogo rjeenja.
2.2.4.
Poznato nam je da Gausova metoda eliminacije omoguava brzo dobijanje rjeenja sistema.
Sada emo formulisati potrebne i dovoljne uslove saglasnosti sistema u zavisnosti od njegovih
koecijenata i slobodnih lanova.
Neka je dat sistem
(1)
b1
b2
bm
AX = B,
(2)
A1 x1 + A2 x2 + ... + An xn = B.
(3)
rang A = rang Ap .
(4)
1 A1 + 2 A2 + ... + n An = B.
(5)
129
Ako na matricu Ap primijenimo elementarne transformacije tako da elementima posljednje kolone u Ap dodamo elemente prve kolone pomnoene sa 1 , ..., elemente n-te kolone
pomnoene sa n , ..., dobijamo matricu
P
a11 a12 . . . a1n b1 a1j j
j=1
..
.
.
.
.
.
n
P
j=1
Kako su svi elementi (n + 1)-ve kolone u posljednjoj matrici, prema (5), jednaki nuli, to je
rang Ap = rang A,
ime smo dokazali da je uslov (4) potreban.
Uslov je dovoljan.
Pretpostavimo da je rangA =rangAp . Tada matrice A i Ap imaju isti broj baznih kolona i svaka bazna kolona matrice A je ujedno i bazna kolona matrice Ap pa (n + 1)-va
kolona matrice Ap nije njena bazna kolona. Prema teoremi o baznom minoru, (n + 1)-va
kolona je linearna kombinacija baznih kolona matrice Ap . Znai, postoji uredena n-torka
(1 , 2 , ..., n ), takva da je
1 A1 + 2 A2 + ... + n An = B,
gdje neki koecijenti 1 mogu biti jednaki nuli. Prema deniciji saglasnosti sistema slijedi
da uredena n-torka (1 , 2 , ..., n ) predstavlja rjeenje sistema (1), i tim sistem je saglasan.
Ovim je teorema dokazana.
Kako je uvijek rangA n i za bilo kakav sistem, saglasan ili nesaglasan, rangA < rangAp
<rangA + 1, to broj rjeenja saglasnog sistema (1) neposredno zavisi od ranga matrica A i
Ap .
Posljedice.
a) Ako je rangA = n = m ili rangA = n < m, onda je sistem (1) saglasan i ima jedinstveno
rjeenje.
b) Ako je rangA < n = m, onda je sistem (1) nesaglasan ili ima beskonano mnogo
rjeenja.
130
Dokaz.
a) Neka je rangA = n, onda je n =rangA rangAp n. Odakle slijedi da je rangAp = n
pa je sistem (1) saglasan.Ako je rangA = n < m, tada rjeenje sistema (1) nalazimo pomou
n jednaina koje treba izabrati tako da determinanta dobijenog sistema n-tog reda bude
razliita od nule. Na osnovu Kramerova pravila ovaj sistem ima jedinstveno rjeenje koje
mora zadovoljiti (m n) jednaina sistema (1). To znai da je sistem (1) saglasan i imu
jedinstveno rjeenje.
b) Ako je rang A 6= rang Ap , sistem je nesaglasan. Ako je rang A=rangAp , tvrdenje
neposredno slijedi iz teoreme.
Posmatrajmo sluaj u kome je rangA =rangAp = r < n. U ovom sluaju sistem (1)
neodreden je, odnosno ima beskonano mnogo rjeenja. Rjeenje sistema (1) nalazimo pomou r jednaina sistema. Radi odredenosti uzmimo da se bazni minor Mr 6= 0 matrice A
nalazi u lijevom gornjem uglu matrice A. Tada moemo izabrati prvih r jednaina sistema
(1) i od njih formirati nehomogeni sistem r-tog reda prebacujui nepoznate xr+1 , xr+2 , ..., xn
na desnu stranu. Taj sistem ima oblik:
(8)
Jednaine sistema (8) nazivamo baznim jednainama sistema (1). Nepoznate x1 , x2 , ..., xr
nazivamo baznim nepoznatim, a nepoznate xr+1 , xr+2 , ..., xn slobodnim nepoznatim sistema
(1). Sistem (8) je kvadratni sistem u odnosu na nepoznate x1 , x2 , ..., xr i njegova determinanta je, upravo, bazni minor Mr . Poto je Mr 6= 0, sistem (8) jeste, prema Kramerovom
pravilu, saglasan i odreden.
Dk
Njegovo rjeenje glasi: xk = k =
,
Mr
c1 a12 . . . a1r
a11 a12 . . . a1r1 c1
c2 a22 . . . a2r
a21 a22 . . . a2r1 c2
D1 = ..
, ..., Dr = ..
.
.
cr ar2 . . . arr
ar1 ar2 . . . arr1 cr
Razvijanjem determinante Dk , slijedi rjeenje sistema (8) u obliku
xk = k = k +
pri emu su
k , ks
x1 , x2 , ..., xr
xr+1 , xr+2 , ..., xn
nr
P
s=1
- konstante,
- bazne (zavisne) nepoznate,
- slobodne (nezavisne) nepoznate.
(9)
131
Jasno je da bazne, odnosno slobodne nepoznate sistema (1) mijenjaju status promjenom
kolona baznog minora Mr - to odgovara zamjeni dvaju kolona matrice A, pod uslovom da
je i dalje Mr 6= 0.
Naveemo bez dokaza sljedeu teoremu.
Na osnovu ove teoreme slijedi da je rjeenje sistema (8), izraeno formulama (9), istovremeno i rjeenje sistema (1). Iz formule (9), dajui slobodnim nepoznatima xr+1 , xr+2 , ..., xn
odredene brojne vrijednosti, dobiemo bilo koje rjeenje sistema (1). Zato se obrasci (9)
nazivaju optim rjeenjem sistema (1) u skalarnom obliku. Skup svih tih rjeenja moemo
oznaiti sa
R = {(1 , 2 , ..., r , xr+1 , xr+2 , ..., xn )}.
Slobodne nepoznate xr+s najee oznaavamo
Cs = xr+s , s = 1, 2, ..., n r.
Rjeenje sistema (1), koje se dobija kada slobodne nepoznate imaju vrijednost nula,
nazivamo baznim rjeenjem sistema. Ono se dobija iz opteg rjeenja (9) stavljajui da je
xr+1 = xr+2 = = xn = 0.
Bazno rjeenje ima oblik
=S
Ap =
.
.
.
. .
srkr . . . srn dr
132
a b 1 1 a b 1 1 1 ab 1 b
b 1 ab 1 b a b 1 1
1
ab
1
A/Ap =
1 b a 1 1 b a 1 1 b a 1
1
ab
1
b
ab
1
b
2
1 ab 0 b(1 a) a 1 1 b
0
b(1
a
)
1
0 b(1 a) a 1 1 b 0 b(1 a2 ) 1 a 1 ab
1
b
ab
1
1 b .
0
b(1
a)
a
0
0
(1 a)(a + 2) b a
Razlikujemo sljedee sluajeve:
1) a 6= 1
a 6= 2, b 6= a
x1 + abx2 + x3 = b
b(1 a)x2 + (a 1)x3 = 1 b
(1 a)(a + 2)x3 = b a.
Njegovo rjeenje glasi:
x3 =
ba
2 b ab
b+a
, x2 =
, x1 =
.
(1 a)(a + 2)
b(a + 2)(1 a)
(1 a)(a + 2).
2) a = 1, a 6= 2, b 6= a
Sistem nije saglasan, jer je rang A 6= rang Ap ,
rang A = 2, rang Ap = 3
3) a = 1, b = 1. Sistem je saglasan, jer je rang A = rang Ap = 1. Sistem se svodi na
jednainu
x1 = 1 x2 x3
gdje su x1 i x2 slobodne nepoznate.
133
x1 + 4x2 + x3 = 2
2x2 x3 = 1
jeste
x2 =
1 + x3
, x 1 = x3 ;
2
x3 slobodna nepoznata.
(1)
A1 x1 + A2 x2 + ... + An xn = 0,
odnosno
AX = 0
(2)
Teorema 1. Da bi homogeni sistem n-tog reda bio saglasan sa stanovita postojanja netri-
134
Ako je homogeni sistem n-tog reda saglasan sa stanovita postojanja netrivijalnog rjeenja, on ima beskonano mnogo rjeenja. Rjeenja se nalaze istim postupkom kao i u
nehomogenim sistemima.
Kao neposredna posljedica Kroneker-Kapelijeve teoreme slijede tvrdenja.
Teorema 2.
a) Ako je rang Amn = r = n, tada je trivijalno rjeenje jedinstveno rjeenje homogenog
sistema (1).
b) Homogeni sistem (1) ima i netrivijalno rjeenje ako i samo ako je r = rang A < n.
Dokaz.
a) Ako je rang A = r = n, tada je i rang Ap = r, jer posljednja kolona matrice Ap , iji
su elementi nule, ne utie na rang matrice. U tom sluaju radi se o homogenom sistemu
n-tog reda u kome je det A 6= 0, pa prema Kramerovom pravilu proizilazi da sistem ima
jedinstveno rjeenje
x1 = 0, ..., xn = 0.
b) Uslov je potreban. Ako homogeni sistem, pored trivijalnog ima i netrivijalna rjeenja,
tada prema teoremi 2 iz 3.3, mora biti rang A < n.
Uslov je dovoljan. Ako je rang A < n, onda prema teoremi 2 iz 3.3, sistem (1) ima vie
rjeenja. Dakle, pored trivijalnog, postoje i druga netrivijalna rjeenja.
Posljedica 1. Svaki homogen sistem, u kome je broj jednaina manji od broja nepoznatih
(m < n), ima netrivijalna rjeenja.
U tom sluaju je rangA m < n pa moemo odmah konstatovati da je sistem (1)
saglasan u smislu postojanja netrivijalnog rjeenja. Medutim, u tom sluaju je potrebno
odrediti rangA da bismo doli do informacije o potrebnom broju jednaina za nalaenje
opteg rjeenja sistema (1).
Posljedica 2. Homogeni sistem n-tog reda je saglasan u smislu postojanja netrivijalnog
rjeenja ako i samo ako je determinanta sistema jednaka nuli.
U tom sluaju je
(rangA < n) (det A = 0) .
Neka je rang A = r < n. Tada iz teoreme o baznom minoru proizilazi da (n r) jednaina
predstavlja linearnu kombinaciju od r jednaina sistema (1).
=
=
=
=
0
0
0
0.
135
1
1 7 17 3 1 7
17
3
0 4 10 1 0 4
10
1
A=
3 1 1 4 0 20 50 5 0
2 2 4 3 0 12 30 3 0
7 17 3
4 10 1
.
0 0 0
0 0 0
Dakle, rang A = 2.
Ekvivalentan sistem datom sistemu je
5
1
x3 x4
2
4
5
1
= x3 x4 ,
2
4
x1 =
x2
gdje su x3 i x4 proizvoljne nepoznate.
=
=
=
=
0
0
0
0,
1 2 1 1 3 1 2 1 1
3
3 4 5 3 1 0 2 2
0
8
A=
2 3 3 a 2 0 1 1 a + 2
4
2 5 1 2 10b 0 1
1
0
10b + 6
1 2 1 1
1 2 1 1
3
3
0 +1 +1
0
4
0
4 0 1 1
0 0 0 a + 2
0
0
1
1
a
+
2
4
0 1
0
10b + 10
1
0
10b + 6 0 0 0
1 2 1 1
3
0 1 1
0
4
.
0 0 0 a + 2
0
0 0 0
0
b + 1
136
x1 + 2x2 x3 x4 3x5 = 0
x2 + x3 4x5 = 0
Odakle je opte rjeenje u skalarnom obliku
x1 = 3x3 + x4 5x5
x2 = x3 + 4x5 ,
gdje su x3 , x4 i x5 slobodne nepoznate.
Dakle, sistem ima beskonano mnogo rjeenja.
Zadaci
1. Pomou Kramerovih formula rijeiti sistem jednaina
2x1 x2 + x3 x4 = 3
2x1 x2 + 3x4 = 2
3x1 x3 + x4 = 3
5 4
R : 0, 2, ,
3 3
x1 + x2 2x3 + 4x4 = 1
3x1 + 2x2 x3 + 3x4 = 0
2x1 x2 + 3x3 x4 = 9
5x1 2x2 + x3 2x4 = 9.
[R : (1, 2, 2, 1)]
3. Vektorski prostor
3.1. Pojam, baza i dimenzija vektorskog prostora
Posmatrajmo skupove bilo kakvih elemenata u kojima su denisane operacije sabiranja i
mnoenja skalarom elementa iz tih skupova.
Vektorskim ili linearnim prostorom nad poljem K = {, , , ...} nazivamo skup
V = {x, y, z, ...} u kome su denisane:
l. Unutranja binarna operacija (zbir)
V XV V : (x, y) x + y, (x, y V )x + y V,
u odnosu na koju je skup V Abelova grupa:
1) (x, y V )x + y = y + z,
2) (x, y, z V )(x + y) + z = x + (y + z) ,
3) ( V )(x V )(x + = x),
4) (x V )( x V )(x + (x) = ,
(- neutralni element grupe).
2. Spoljanja binarna operacija (proizvod)
KXV V : (, x) x, (x, V ) ( K) x V
koja zadovoljava sljedee aksiome:
5) ( K)(x, y V )(x + y) = ( x) + ( y),
6) (, K)(x V )( + )x = x + x,
7) (, K)(x V )( )x = ( x)
8) (x V )1 x = x.
Elemente vektorskog prostora V nazivamo vektorima (ili takama), a elemente polja K skalarima.
Ako je K = R, tada V nazivamo realnim vektorskim prostorom, a ako je K = C , tada
je V kompleksan vektorski prostor.
Vektorski prostor V nad poljem K esto obiljeavamo (V, K). Neutralni element nazivamo i nula-vektorom.
Primjer 1. Pokaimo da skup svih matrica istog tipa ini jedan vektorski prostor nad poljem
realnih brojeva. Matrice predstavljaju vektore tog prostora, a nula-vektor je nula-matrica
datog tipa.
137
138
a11 a12
b11 b12
A=
iB=
.
a21 a22
b21 b22
Tada je
A+B =
Osobine 1 4
0 0
utvrdene su u sabiranju matrica pri emu je nula-element = 0 =
nula-matrica,
0 0
a11 a12
a suprotom A =
suprotna matrica za matricu A.
a21 a22
Kako je proizvod matrice A i jednog realnog broja matrica istog tipa kao i matrica A, to
je u skupu matrica denisano mnoenje matrica skalarom, tj:
( K) (A V ) A V.
Ono zadovoljava svojstvo 5 8. Provjerimo osobinu 5.
a11 a12
b11 b12
a11 a12
b11 b12
=
+
=
+
a21 a22
b21 b22
a21 a22
b21 b22
= A + B, tj :
( K) (A, B V ) (A + B) = A + B.
Analogno provjeravamo i preostale osobine.
Dakle, skup matrica istog tipa ine jedan vektorski prostor nad poljem realnih brojeva.
x1 = x1 + = x1 + (x1 + x2 ) = (x1 + x) + x2 = + x2 = x2 ,
tj. x1 = x2 .
Analogno dokazujemo sljedeu teoremu.
139
Vektorski prostor
(1)
{x1 , x2 , ..., xn }
proizvoljan skup vektora vektorskog prostora (V, K) i neka su
(2)
1 , 2 , ..., n
proizvoljni skalari iz K .
Linearnom kombinacijom vektora (1) nazivamo zbir proizvoda vektora xi i odgovarajuih
skalara i tj.
n
P
(3)
1 x1 + 2 x2 + ... + n xn = i xi .
i=1
Skalare (2) nazivamo koecijentima linearne kombinacije. Iz denicije vektorskog prostora neposredno proizlazi da linearna kombinacija (3) predstavlja element vektorskog prostora (V, K).To znai da postoji vektor y V takav da je
n
P
y = 1 x1 + 2 x2 + ... + n xn =
i xi .
i=1
Lema 1. Ako sa L(S) obiljeimo skup svih konanih linearnih kombinacija vektora iz skupa
S V , tj.
L(S) =
n
P
i xi | i K, xi S, i = 1, 2, ..., n ,
i=1
n
P
i=1
( i )xi +
i=1
n
P
j=1
j=1
140
Vektori skupa (1) linearno su zavisni ako postoje skalari 1 2 , ..., n K , koji nisu svi
jednaki nuli, tako da je
n
P
y = 1 x1 + 2 x2 + ... + n xn = i xi = 0.
(4)
i=1
Teorema 3. Vektori (1) za n > 1, linearno su zavisni onda i samo onda kada je bar jedan
Dokaz. Ako su vektori (1) linearno zavisni, tada u jednakosti (4) postoji bar jedan
koecijent razliit od nule. Neka je, na primjer, 1 6= 0. Tada iz (4) dobijamo da je
x1 = 2 x2 + 3 x3 + ... + n xn ,
(5)
(1)x1 + 2 x2 + ... + n xn = 0,
to, zapravo, znai da su vektori x1 , x2 , ..., xn linearno zavisni, jer je koecijent uz x1 razliit
od nule, ime je teorema dokazana.
Teorema 4. Svaki skup vektora koji sadri nula-vektor 0 je linearno zavisan skup.
Dokaz. Neka je dat skup vektora {x1 , x2 , ..., xn } i neka je, na primjer xn = 0. Tada je
mogue izabrati takav sistem skalara 1 , 2 , ..., n da je
1 = 2 = ... = n1 = 0, n 6= 0,
pa e linearna kombinacija vektora x1 biti
1 x1 + 2 x2 + ... + n xn = 0,
to znai da vektori obrazuju sistem linearno zavisnih vektora.
Vektorski prostor
141
Teorema 5. Ako medu vektorima x1 , x2 , ..., xn postoji k(k n) vektora koji su linearno
zavisni, tada je i skup vektora x1 , x2 , ..., xn linearno zavisan skup.
Moemo i ovako kazati: svaki podskup linearno nezavisnog skupa vektora sastoji se samo
od linearno nezavisnih vektora.
Dokaz. Neka je dat skup vektora {x1 , x2 , ..., xn } i neka su vektori x1 , x2 , ..., xm (2 m < n)
linearno zavisni vektori. Tada, na osnovu denicije linearne zavisnosti vektora, postoje
skalari 1 , 2 , ..., m koji nisu svi jednaki nuli, tako da je
x=
n
P
i ei , gdje je
B = {e1 , e2 , ....en } .
i=1
x=
n
P
i ei ,
i=1
(i i ) ei = 0,
142
B = {e1 , e2 , ..., en } ,
pri emu
x = (1 , 2 , ..., n ).
Iz denicije dimenzije i baze vektorskog prostora slijedi da u jednom vektorskom prostoru
moe da postoji vie baza. Medutim, vai sljedea tvrdnja:
a11 a21
a12 a22
M = ..
.
a1n a2n
(1)
. . . am1
. . . am2
...
. . . amn
1 a1 + 2 a2 + ... + m am = 0,
Vektorski prostor
143
odnosno
1 (a11 , a12 , ..., a1n ) + 2 (a21 , a22 , ..., a2n ) + ... + m (am1 , am2 , ..., amn ) =
(0, 0, ..., 0),
1 a11 + 2 a21 + ... + m am1 , 1 a12 + 2 a22 + ... + m am2
, ..., 1 a1n + 2 a2n + ... + m amn = (0, 0, ..., 0),
odakle je, na osnovu denicije jednakost vektora,
(2)
MB = ..
.
.
a1 1 + a2 2 + ... + am m = b,
gdje su 1 , 2 , ..., n koordinate vektora b u odnosu na bazu B .
(3)
144
(4)
MB X = B .
gdje je
(5)
1
b1
2
b2
X = .. i B = .. .
.
.
n
b n
X = MB1 B ,
slijedi da je
21 + 22 = 1
1 2 + 23 = 0
2 = 1
odakle je
pa je
3
1
1 = , 2 = 1, 3 = ,
2
4
1
3
b = a1 + a2 + a3 .
2
4
145
Vektorski prostor
MB1
a11 a21
a12 a22
..
.
an1
an2
a1n a2n
ann
b11 b21
b12 b22
, MB2 = ..
.
b1n b2n
bn1
bn2
bnn
x=
n
P
i ai =
i=1
n
P
i bi .
i=1
(6)
Sada dva sistema skalara (1 , 2 , ..., n ) i ( 1 , 2 , ..., n ) predstavljaju isti vektor x. Postavlja se pitanje veze izmedu ta dva sistema, tj. veze izmedu koordinata ( 1 , 2 , ..., n )
vektora x "u novoj" bazi B2 i koordinata (1 , 2 , ..., n ) toga vektora u "staroj" bazi B1 .
Ovaj problem je ekvivalentan problemu zamjene baza ija je sutina sadrana u tome da se
odrede koordinate vektora x u novoj bazi ako su poznate koordinate tog vektora u staroj
bazi.
Neka su poznate koordinate i (i = 1, 2, ..., n) vektora x u bazi B1 . Odredimo koordinate
i (i = 1, 2, ..., n) vektora x u odnosu na bazu B2 .
Napiimo jednakost (6) u obliku
MB2 .. = MB1
n
1
2
..
.
(7)
146
odakle je
1
= MB2 MB1
n
1
2
..
.
n
1
2
..
.
(8)
1
1
1
2 = M MB1 2
B
2
3
n
1 2
1
2
3 1 1
3
= 1
2 4
1 2 1
2 , 3 takve da je x = 1 b1 + 2 b2 + 3 b3 .
1
= 1
2
1
1
2
1
2
1
1
0
3
0
0 1
2 1
1
2
0
1 5
2
3
8
0
= 0
3
4 0 9 1 4
3
=
4
13
= 24
23
Vektorski prostor
147
3
P
i=1
Svaki vektor iz prostora Vn je uredena n-torka realnih brojeva (x1 , x2 , ..., xn ), u oznaci
x = (x1 , x2 , ..., xn ),
gdje su xi (i = 1, 2, ..., n) komponente, odnosno koordinate vektora x.
Neka su vektori x i y , x, y Vn , dati komponentama x = (x1 , x2 , ..., xn ), y = (y1 , y2 , ..., yn ).
Medu vektorima x i y moemo denisati njihovu jednakost i neke operacije:
1. x = y (x1 = y1 , x2 = y2 , ..., xn = yn ), jednakost vektora,
2. x + y = (x1 + y1 , x2 + y2 , ..., xn + yn ), sabiranje vektora,
3. x = (x1 , x2 , ..., xn ), mnoenje skalarom,
4. x y = (x1 y1 + x2 y2 + ... + xn yn ), skalarni proizvod.
x + y = (x1 + y1 , x2 + y2 , ..., xn + yn )
koji nazivamo zbirom elemenata x i y i neka je u Rn denisana spoljanja binarna operacija
RXRn Rn koja svakom x Rn i svakom R pridruuje element
x = (x1 , x2 , ..., xn )
koji nazivamo zbirom proizvodom i x. Pokaimo da je (Rn , R) n-dimenzionalni euklidski
n
prostor. Prvo emo pokazati da je R aditivna Abelova grupa. Zaista za proizvoljno x =
(x1, x2 , ..., xn ), y = (y1, y2 , ..., yn ) i z = (z1, z2 , ..., zn ), a u smislu asocijativnosti realnih brojeva
imamo:
148
d)
e1 = (1, 0, 0, ..., 0)
e2 = (0, 1, 0, ..., 0)
e3 = (0, 0, 1, ..., 0)
.............
en = (0, 0, 0, ..., 1).
Dokazaemo da skup vektora B = {e1 , e2 , ..., en } predstavlja bazu prostora (Rn , R).
(1)
Vektorski prostor
149
Prvo emo dokazati da su vektori (1) linearno nezavisni vektori. Polazei od jednakosti
1 e1 , +2 e2 + ... + n en = 0, i R
(2)
(3)
tj. (2) vai ako i samo ako vai (3), to znai da su vektori (1) linearno nezavisni.
Svaki vektor x = (1 , 2 , ..., n ) Rn moemo prikazati kao linearnu kombinaciju vektora
(1), jer imamo
(1)
f (x) = f (x)
(2)
f (x + y) = af (x) + f (y)
(3)
i
ili uopte,
za svako , K i svako x, y V .
Pretpostavimo da je odreden zakon korespondencije kojim se svakom vektoru x Vn
pridruuje jedan vektor y Vn . Tada zakon korespondencije moemo simboliki napisati
f (x) = y.
150
Ako zakon pridruivanja f ispunjava uslove (1) i (2), tada kaemo da je f linearna
aplikacija prostora Vn na samog sebe a da je y slika vektora x u toj aplikaciji. esto kaemo
da f predstavlja linearnu transformaciju vektora x u vektor y . Djelovanje zakona f na
proizvoljni vektor x Vn potpuno je odredeno ako znamo kako f djeluje na vektore neke
baze B = {e1 , e2 , ..., en } u Vn .
Zaista, kako je
x = x1 e1 + x2 e2 + ... + xn en ,
to je slika vektora x odredena sa
n
P
xi f (ei )
i=1
pa je poznavanje slika baznih vektora f (e1 ) + f (e2 ) + ... + f (en ) dovoljno za odredivanje
transformacije f (x).
Odredimo vektore f (e1 ).
Kako su f (e1 ) vektori prostora Vn a vektori e1 , e2 , ..., en obrazuju jednu bazu u Vn te
vektore f (e1 ) moemo izraziti vektorima te iste baze:
f (e1 ) = 11 e1 + 12 e2 + ... + 1n en
f (e2 ) = 21 e1 + 22 e2 + ... + 2n en
.................
f (en ) = n1 e1 + n2 e2 + ... + nn en
(1)
Skalari aij K(i, j = 1, 2, ..., n) ne zavise od vektora x. Kada su oni poznati, moemo
za datu bazu odrediti vektore f (e1 ) a zatim sliku vektora x, (y = f (x)), gdje su jo poznate
koordinate vektora x.
Brojevi aij potpuno karakteriu linearnu transformaciju f i predstavljaju matricu linearne
transformacije f :
151
154
1
,
2x
0, za x iracionalan broj
y = f (x) =
1, za x racionalan broj
denisana je na itavoj brojnoj pravoj, a skup njenih vrijednosti se sastoji iz dva broja 0 i
1.
Funkcija moe biti zadata istovremeno sa vie formula, ali tako da se oblasti denisanosti
ma kojih dvaju takvih formula ne poklapaju ni jednim svojim elementom.
Sl. 19
Sada treba odrediti zajedniku oblast denisanosti sva tri dijela funkcije. To je interval
[1, 2] (sl.19).
155
x 1, x [0, 2]
2
x 3, x [2, 5]
y=
11x, x [5, 6]
3
x 150, x [6, 9]
an xn + an1 xn1 + . . . + a1 x + a0 = 0.
156
an xn + an1 xn1 + . . . + a2 x2 + a1 x + a0 = 0.
Za ovakve jednaine Gaus je dokazao teoremu:
Svaka algebarska jednaina stepena n 1 ima bar jedan realan ili kompleksan korijen.
Ova teorema je, zbog svoje vanosti, nazvana osnovnim stavom algebre.
1.1.1.1.
Neka je x = x1 realan korijen jednaine Pn (x) = 0, tj. Pn (x1 ) = 0. Moemo pisati da je:
m1
xm xm
+ x1 xm2 + x21 xm3 + . . . + xm2
x + xm1
,
1 = (x x1 ) x
1
1
m = 2, 3, 4, ... Ovdje je (x x1 ) zajedniki faktor svakog lana desne strane ovog izraza.
Dakle,
(1)
gdje je u zagradi Pn1 (x) polinom n 1-og stepena. Prema tome, ako je x = x1 realna nula
polinoma Pn (x), izraz Pn (x) djeljiv je sa (xx1 ) i njihov kolinik je polinom n1-og stepena
(Pn1 (x)) u kome je koecijent najvieg stepena jo uvijek an . Ako je Pn1 (x) 6= 0, tada
je x = x1 jednostruka nula polinoma Pn (x) a faktor (x x1 ) prvog je stepena. Ukoliko je
x = x1 nula polinoma Pn1 (x), tj. ako je Pn1 (x1 ) = 0, to se Pn1 (x) moe napisati u obliku
Pn1 (x) = (x x1 )Pn2 (x) pa je Pn (x) = (x x1 )2 Pn2 (x). Ako je Pn2 (x1 ) 6= 0, tada je
x = x1 dvostruka nula polinoma Pn (x), a faktor (x x1 ) je na drugom stepenu. Uopte, ako
je: Pn (x) = (x x1 )m Pnm (x)(m n) i ako je Pnm (x1 ) 6= 0, kaemo da je x = x1 m-struka
nula polinoma, a faktor (x x1 ) jeste na m-tom stepenu pri emu je polinom Pn (x) djeljiv
sa (x x1 )m .
157
158
Dakle, njihov proizvod je polinom drugog stepena sa realnim koecijentima, pri emu je
p = 2x1 , q = x21 + x22 .
Ako polinom Pn (x) ima par konjugovano kompleksnih korijena, on je djeljiv s polinomom
drugog stepena realnih koecijenata pa je:
(3)
nule, a od parova konjugovano kompleksnih nula z1 , z1 ..., zk , zk potiu polinomi drugog stepena s realnim koecijentima na stepenu koji odgovara viestrukosti tog para.
Obratno, ako je polinom zadat u obliku (3), iz njega se moe neposredno proitati vrijednost njegovih nula i njihova viestrukost.
Posljedica osnovnog stava algebre je da svaka algebarska jednaina n-tog stepena s realnim koecijentima ima n realnih ili kompleksnih nula ako se svaka nula broji prema stepenu
njene viestrukosti.
Polinom Pn (x) ne moe imati vrijednost nula za vie od n razliitih vrijednosti svog
argumenta x.
Ako se uini da neki polinom n-tog stepena ima vie nula nego to oznaava njegov stepen
(na primjer, osim x = x1 , ..., x = xn je jo Pn (xn+1 ) = 0), tada je:
an (xn+1 x1 )...(xn+1 xn ) = 0.
(4)
159
Teorema 1. Ako je polinom Pn (x) identiki jednak nuli, onda su mu svi koecijenti jednaki
nuli.
Teorema 2. Ako su dva polinoma identiki jednaki, onda su im koecijenti uz iste stepene
x jednaki.
160
1.1.1.3.
Pri izraunavanju vrijednosti polinoma Pn (x) za neku vrijednost x = x0 , sluimo se Hornerovim nainom raunanja do koga se dolazi ovako. Rezultat dijeljenja polinoma Pn (x) sa
(x x0 ) jeste polinom n 1 stepena a ostatak-konstanta:
an xn + an1 xn1 + . . . + a2 x2 + a1 x + a0 =
(x x0 )(bn xn1 + bn1 xn2 + . . . + b2 x + b1 ) + bi .
Izvrimo li mnoenje na desnoj strani i uporedimo koecijente, dobijamo da je:
an
bn
an1 + bn x0
bn1
an2 + bn1 x0
bn2
...
...
a 2 + b 3 x0
b2
a 1 + b 2 x0
b1
a0 + b1 x0
b0 = Pn (x0 )
Na primjer, prema Hornerovoj emi rezultat dijeljenja polinoma x4 +5x3 7x+8 binomom
(x 2) prikazan je:
1 5
0
7
8
+2 +14 +28
+42
1 7
14
21 50 = Pn (2)
Prema tome, vrijednost datog polinoma za x = 2 je 50.
Zadaci
Koristei se Hornerovom emom, odrediti vrijednost polinoma:
1. 8x4 6x2 + 3x 1.
2. 1, 75x3 4, 75x2 + 5, 32x 3, 65, za x = 2.
1.1.2.
Racionalne funkcije
Ako je u analitikom izrazu, kojim je data funkcija, pored sabiranja, oduzimanja i mnoenja,
potrebno izvriti i dijeljenje nezavisno promjenljivom veliinom, tada se za takvu funkciju
kae da je racionalno razlomljena funkcija. Opti oblik takve funkcije je:
P (x)
.
y=
Q(x)
Ovakve funkcije su denisane za sve vrijednosti x za koje je Q(x) 6= 0.
2x2 + x + 1
Na primjer, funkcija y = 2
denisana je za svako x za koje je x2 + 2x 3 6= 0,
x + 2x 3
tj. za x6= 1 i x 6= 3.
161
1
+
x
3
, itd.
y = x2 b 2 , y =
12 x
Ove funkcije su denisane za svako x R za koje date funkcije imaju konane realne
vrijednosti.
Zadaci
1. Odrediti oblast denisanosti funkcije:
a) y = x2 + 2x + 4
R : 1 5, 1 + 5
b) y = [log(x 2)]1 ,
r
x2
c) y = (x 3)
.
x+1
[R : (2, ) \ {3}]
[R : (, 1) i (2, +)]
b)
x2
6xy + 6x 3y = 0.
x(x + 6)
R:y=
3(1 + 2x)
m0
v 2 ?
1
c
R : m2 v 2 c2 m2 + c2 m20 = 0
Sl. 20
Sl. 21
(m R) (x A) f (x) m.
Grak ovakve funkcije lei iznad prave y = m (sl.21).
Brojevi M i m, redom, nazivamo majorantnom i minorantnom funkciji f (x) na skupu A.
162
163
(M R) (m R) (x A) m f (x) M.
Grak ograniene funkcije uvijek se nalazi izmedu njene minorante m i majorante M (sl.22)
Sl. 22
Primjeri ogranienih funkcija:
1. y = sin x(| sin x| 1, ili 1 sin x 1),
2. y = a cos bx(|a cos bx| |a| ,
3. y =
1
1
je
ograniena
na
R
jer
vai
(x
R)
0
<
1...i druge.
x2 + 1
x2 + 1
Funkcija y =
1
1
nije ograniena na skupu (0, 1), jer (M R) (x (0, 1)) > M.
x
x
x A = x A i
(x A) f (x) = f (x).
164
3
,
.
2 2
165
3. Neka je E(x) = [x] najvei cijeli broj koji nije vei od x za x R, na primjer,
E(3) = 3, E() = 3, E(2, 71) = 2, E(1, 5) = 2, itd.
Funkcija y = E(x) neopadajua je u svakom intervalu (sl. 23)
Sl. 23
1
4. Funkcija y = E
nerastua je u (0, 1).
x
5. Deniimo R(x) za x [0, 1] kao
6 x (x 1) = 1.
6. Funkcija y = 0 konstantna je u intervalu [0, 1], jer je 0 = |x| + |x 1| =
Zadaci
1. Koje su od ovih funkcija parne, a koje neparne?
x
+ cos x,
sin x
(b) y = 3 x5 x2 x
(a) y =
(c) y = x3 + 2x sin x.
[R : parna]
[R : neparna]
[R : neparna]
x
x
+ cos ,
[R : 12]
3
2
3x
x
2x
(b) y = sin
+ cos + tg
.
[R : 210]
7
3
5
(a) y = sin
3. Za koje vrijednosti argumenta funkcije rastu, opadaju, a za koje niti rastu niti opadaju?
1
1
2
(a) y = x + x + 1,
R : za x > strogo raste, a za x < strogo opada
2
2
(b) y = cos(x 1).
[R : raste, na primjer, za + 1 < x < 2 + 1]
|xn | < M
za svako n N.
166
167
Ako postoji realan broj G, koji nije manji ni od jednog lana niza {xn }, onda se taj
broj naziva gornjom granicom niza, a realan broj g , koji nije vei ni od jednog lana niza,
nazivamo donjom granicom niza. Oigledno je da je gornja granica niza i svaki realan broj
vei od G, a svaki broj manji od g jeste donja granica niza {xn }. Dakle, brojevi G i g nisu
jednoznano odredeni. Njih ima beskonano mnogo. Namanju gornju granicu niza {xn }
nazivamo gornjom medom niza, a najveu donju granicu niza nazivamo donjom medom
niza. Gornju medu niza oznaavamo M , a donju m. Gornju medu niza {xn } nazivamo jo
i supremumom niza i piemo ga supxn = M , a donju medu nazivamo inmumnom niza i
piemo ga kratko inf xn = m.
nN
nN
Niz {xn } ogranien je ako ima gornju i donju medu, tj. ako je
m xn M, n N.
Ako niz nema jednu ili obje mede tada kaemo da je neogranien. Ukoliko postoji donja
meda, tada je niz ogranien slijeva (odozdo) i piemo
m xn < +, n N.
Ako niz ima gornju medu, tada je ogranien zdesna (odozgo) pa je
< xn M, n N.
Ako ne postoji nijedna meda, tada kaemo prosto da je niz neogranien i piemo
< xn < +, n N.
Gornja i donja meda niza mogu, ali ne moraju, pripadati samom nizu. Ako mede pripadaju nizu, onda je gornja meda M najvei lan niza i piemo je
M = maxxn ,
nN
m = minxn .
nN
Ako neki niz ima konaan broj lanova, onda je najmanji lan donja, a najvei lan gornja
meda niza. On je uvijek ogranien.
(1)n
Primjer. 1. Niz xn =
(n = 1, 2, ...) ogranien je i njegova donja meda je m = 1, a
n
1
gornja M = i obje pripadaju nizu, tj. svi lanovi niza zadovoljavaju relaciju
2
(1)n
1
1
(n = 1, 2, ...)
n
2
1
i minxn = 1, a maxxn = .
nN
nN
2
168
(1)n (n 1)
(n = 1, 2, ...) ogranien je. Njegova donja meda je
n
m = 1, a gornja M = 1 i ne pripadaju nizu, tj. svi lanovi niza zadovoljavaju relaciju
Primjer 2. Niz xn =
1 <
(1)n (n 1)
< 1,
n
(1)n (n 1)
(1)n (n 1)
= 1, aM = sup
= 1.
nN
n
n
nN
m = inf
Primjer 3. Niz xn = n(n = 1, 2, ...) ogranien je slijeva i njegova donja meda m = 1 pripada
nizu, ali je zdesna neograniena, tj.
1 xn < +, (n = 1, 2, ...)
i minxn = 1.
nN
Primjer 4. Niz xn = (1)n (n = 1, 2, ...) neogranien je, ne postoji ni gornja ni donja meda,
tj. svi lanovi niza zadovoljavaju relaciju
n
, tj. niz
n+1
1 2 3 4 5
n
, , , , , ...
, ...
2 3 4 5 6 n+1
Obiljeimo na brojnoj pravoj take koje odgovaraju lanovima ovog niza (sl.24).
Sl. 24
Oigledno je da ukoliko je indeks n lana xn vei, utoliko je odgovarajua taka blia
broju l.
Uzmimo ma koliko mali proizvoljni pozitivni broj > 0. Tada se u intervalu (1 , 1 + )
nalaze svi lanovi niza iji je indeks n dovoljno veliki, vei od nekog prirodnog broja N , tj.
n > N.
Broj N zavisi od , to oznaavamo sa N (). On je, u ovom sluaju, utoliko vei ukoliko
je broj manji.
169
Tvrdnju da se sve take koje odgovaraju lanovima niza xn sa indeksom n > N () nalaze
unutar intervala (1 , 1 + ) moemo kratko zapisati:
ili
1
= 0, 01, tada se svi lanovi niza xn , iji je indeks n > 99, nalaze u
100
intervalu (0, 99; 1, 01), a to su:
100 101 102
,
,
, ...
101 102 103
Za niz {xn } kaemo da konvergira ka svojoj graninoj vrijednosti 1.
Uopte, broj x0 nazivamo graninom vrijednou niza {xn } ako se za svako > 0 moe
odrediti prirodni broj N () takav da je za sve lanove xn iji je indeks n > N ()
Ako je =
|xn x0 | < .
injenicu da je x0 granina vrijednost niza {xn } zapisujemo: xn x0 kada n ,
ili lim xn = x0 (limes-granina vrijednost).
n
(itati xn tei ili konvergira prema graninoj vrijednosti x0 kada n tei beskonanosti ili
limes od xn kada n tei beskonanosti je x0 ).
Zapiimo deniciju granine vrijednosti niza pomou logikih simbola:
n n
n
= 1.
+1
|xn 1| =
1 =
,
n+1
n+1
to je za odredivanje vrijednosti n, za koje je zadovoljena nejednakost |xn 1| < , dovoljno
1
rijeiti nejednainu
< .
n+1
1
. Ako za N uzmemo da je
Ovdje je n >
1
1
N =E
=
,
1
tada e nejednakost |xn 1| < biti ispunjena za svako n > N . Ukoliko je E
0,
170
Nizove, koji imaju realne granine vrijednosti, nazivamo konvergentnim, a nizove koji
nemaju realnu graninu vrijednost divergentnim.
Za niz {xn } kaemo da divergira ka + ako za svaki realan broj M > 0 postoji broj
N (M ) N, takav da je xn > M za svako n > N (M ). Piemo
lim xn = +.
Analogno, niz {xn } divergira ka ako za svaki realni broj G < 0 postoji broj N (G) N,
takav da je xn < G za svako n > N (G). Piemo
lim xn = .
Primjer 1.
a) Niz {xn } = {n2 } divergira ka +, jer je za svaki broj M > 0 nejednakost n2 > M
tana za svaki prirodni broj n > M . Broj N (M ) je najvei prirodni broj koji nije
vei od M .
lim xn = x0 i lim xn = y0 ,
(1)
|xn y0 | < =
y0 x0
za svako n > N2 .
2
(2)
y 0 + x0
< xn , to je nemogue.
2
171
|xn x0 | <
za ma kakvo malo > 0, ili ( > 0) (n A) |xn x0 | < za bar jedan beskonaan podskup
A skupa prirodnih brojeva.
Beskonani niz moe imati jednu ili vie taaka nagomilavanja ili biti bez taaka nagomilavanja. Na primjer:
Niz {xn } = n(n = 1, 2, ...) nema taaka nagomilavanja.
1
Niz {xn } = (n = 1, 2, ...) ima taku nagomilavanja x0 = 0.
n
Niz {xn } = (1)n (n = 1, 2, ...) ima dvije take nagomilavanja 1 i +1.
n
Niz {xn } = sin
ima tri take nagomilavanja 1, 0 i 1, jer je
2
Dokaz. Neka je lim xn = x0 To znai da za svako > 0 moe se odrediti broj N () tako
n
da je za svako n > N ()
|xn x0 | < .
172
to je trebalo dokazati.
Teorema 3. Svaki monotono rastui (opadajui) niz ogranien odozgo (odozdo) jeste konvergentan.
Dokaz. Neka je niz {xn } monotono rastui i ogranien odozgo. Onda je njegov skup
vrijednosti xn (n = 1, 2, ...) ogranien odozgo i ima gornju medu M . Tada, za proizvoljno
uzeto > 0 moe se izabrati jedan pozitivan cio broj N (), takav da se za svako n > N ()
lanovi xn nalaze u intervalu (M , M ). To znai da gornji niz konvergira prema M, tj.
lim xn = M.
Na slian nain dokazujemo da monotono opadajui niz, iji lanovi zadovoljavaju relacije
lim xn = m.
Teorema 4. Ako je
(1)
niz suavajuih intervala, onda postoji jedinstvena taka c koja pripada svim intervalima.
Kako je
a1 a2 a3 ... an ...
i
b1 b2 b3 ... bn ...,
to je,
an < b1 , bn > a1
za svako n. To znai da su nizovi {an } i {bn }(n = l, 2, ...) monotoni i ogranieni, pa su na
osnovu teoreme 3 konvergentni:
lim an = a, lim bn = b i an a b bn
za svako n.
173
Teorema 5. (Bolcano-Vajertrasova) Svaki beskonaan i ogranien niz ima bar jednu taku
nagomilavanja.
Dokaz. Ako je {xn } beskonaan i ogranien niz, tada je
m xn M (n = 1, 2, ...),
gdje je m = inf xn , M = sup xn . Kada se interval [m, M ] prepolovi, onda se bar u jednoj
njegovoj polovini nalazi beskonano mnogo lanova niza {xn }, jer kada bi se u obje polovine
nalazio konaan broj lanova, onda bi u cijelom intervalu bio konaan niz, a to je suprotno
pretpostavci. Neka je [m1 , M1 ] polovina intervala [m, M ] koja sadri beskonano mnogo
lanova niza. Na analogan nain dobijamo njegovu polovinu [m2 , M2 ] koja sadri beskonano
mnogo lanova niza {xn }. Produavajui ovaj postupak n puta, dobiemo niz suavajuih
intervala
[m, M ] [m1 , M1 ] [m2 , M2 ] [mn , Mn ]
gdje je
M m
lim (Mn mn ) = lim
= 0.
n
n
2n
Prema teoremi 4 postoji jedinstvena taka c koja pripada svim intervalima [mn , Mn ]
(n = 1, 2, ...). Kako je c = lim mn = lim Mn , moe se uvijek nai broj n takav da je
n
n
c < mn < Mn < c + , > 0.
Kako interval [mn , Mn ] sadri beskonano mnogo lanova niza {xn } to e i interval (c ,
c + ) sadravati, takode, beskonano mnogo lanova niza {xn } pa je taka c zaista taka
nagomilavanja niza {xn }.
n
U primjeru xn =
vidjeli smo da se van intervala (1 , 1 + ) nalazi samo konano
n+1
mnogo lanova i to najvie N (), tj. samo lanovi x1 , x2 , ..., xN () , a to oigledno znai da
niz {xn } mora biti ogranien i da ima samo jednu taku nagomilavanja. Vai i obrnuto. Ako
je niz {xn } ogranien i ako je x0 jedina njegova taka nagomilavanja, onda je x0 njegova
granina vrijednost.
Za ograniene nizove Boleano-Vajertrasova teorema osigurava egzistenciju bar jedne
take nagomilavanja. Ako pretpostavimo da je posmatrani niz jo i monoton, dobiemo
tvrdenje:
Teorema 5.1.
a) Svaki ogranien i monoton niz ima tano jednu taku nagomilavanja.
b) Supremum monotono neopadajueg niza, ogranienog odozgo, je jedina njegova taka
nagomilavanja.
c) Inmum monotono nerastueg odozdo ogranienog niza je njegova jedina taka nagomilavanja.
174
xn =
1
(n = 1, 2, ...)
n
1
= 0.
n n
lim xn = lim
an
n!
(a > 0) konvergentan.
odnosno
a
xn = 0 m = 0 .
n n + 1
an
Dakle, lim
= 0.
n n!
175
lim xn lim yn .
1
1
1
1
, yn = 1 2 , jer je 1 < 1 2
n
n
n
n
za svako n 2, a njihove granine vrijednosti su iste, tj.
xn = 1
lim xn = lim yn = 1.
x0 , onda je
lim yn = x0 .
Dokaz. Za proizvoljno > 0 postoji takav broj N () da je |xn x0 | < , |zn xn | <
za n N ().
Kako je xn x0 yn x0 zn x0 i xn x0 > , zn x0 < za n N (), to je
< yn x0 < za n N (), tj. |yn x0 | < za n N (). Dakle, lim yn = x0 .
n
b) lim xn yn = x0 y0 ,
n
xn
x0
c) lim
=
( za yn 6= 0, y0 6= 0),
n yn
y0
k1
1
d) lim (xn ) k = lim xn ,
n
176
Dokaz.
a) Za proizvoljno 1 > 0 i 2 > 0 mogu se odrediti brojevi N1 i N2 tako da je |xn x0 | <
1 , za n N1 , |yn y0 | < 2 za n N2 . Ako je n N = max {N1 , N2 }, to su navedene
nejednakosti istovremeno zadovoljene. Otuda za n N imamo:
|(c1 xn + c2 yn ) (c1 x0 + c2 y0 )| =
|c1 (xn x0 ) + c2 (yn y0 )| |c1 | |xn x0 | + |c2 | |yn y0 | < |c1 | 1 + |c2 | 2 .
Za proizvoljno > 0 odaberimo brojeve 1 > 0 i 2 > 0 tako da je |c1 |1 +| c2 | 2 = .
Tada za n N je
lim (c1 xn + c2 yn ) = c1 x0 + c2 y0 .
b) Analogno, za n N jeste
|xn yn x0 y0 | < za n N,
tj.
lim xn yn = x0 y0 .
c) Za n N jeste
xn x0
= |xn y0 x0 yn | = |(xn x0 ) y0 (yn y0 )x0 |
yn
y0
|yn | |y0 |
|yn | |y0 |
Ocijenimo |yn |.
(1)
177
|y0 |
|y0 |
. Tada za n N jeste |yn | >
. Odakle je
2
2
xn x0 21 21 |x0 |
<
+
.
yn
y0 |y0 |
|y0 |2
21 21 |x0 |
+
= .
|y0 |
|y0 |2
Onda je
xn x0
< za n N tj. lim xn = x0 .
yn
n yn
y0
y0
takvi da je
x1 , k x2 ,..., k xn ,...
y1 , y2 ,...,yn ,...
(2)
lim xn =
lim yn =
tj.
lim
lim (ynk )
n
lim yn
lim xn = lim
xn =
ili
1
lim (xn ) k =
xn ,
q
k
lim xn ,
n
lim xn
k1
e) Kako je lim xn = x0 , to za > 0 postoji broj N () takav da je |xn ||x0 | |xn x0 | <
n
za n N , pa je
n+1
= 1.
n n
178
Kako je
n + 1
1 1
n 1 = n = n ,
1
to za > 0 odaberemo N =
. Onda za n > N () ispunjeno je
1
1
n
+1> .
pa je
1
1
<
< ,
1
n
+1
to znai da je za n > N ()
n + 1
< ,
1
n
n = 1.
Dokaimo prvo da je n > 1 za n > 1. Kada bi bilo n n 1 za neko n > 1, onda bismo
imali da je n 1, to nije tano. Zbog toga je za n > 1
n
n = 1 + kn , gdje je kn > 0,
n
pa je
n = (1 + kn )n = 1 + nkn +
Za n > 1 je n 1 >
n
, pa dobijemo
2
n(n 1) 2
n(n 1) 2
kn + ... >
kn .
2
2
n>
odnosno
n2 2
k ,
4 n
2
kn < .
n
1<
2
n<1+ .
n
2
Kako je lim = 0, to na osnovu teoreme 8 zakljuujemo da
n n
n
n 1 kad n .
179
Teorema 10. Da bi jedan beskonaan niz {xn } realnih brojeva konvergirao, potrebno je i
Dokaz. Uslov je potreban. Neka je niz {xn } konvergentan i neka je lim xn = x0 . Tada
n
lim xn = x0
|xn+p xn | < .
180
1 1
1
+ + ... +
2 3
n
nije konvergentan.
Dokazaemo da niz {xn } nije Koijev. Neka je m proizvoljan prirodan broj i neka je
k = 2m, onda je
1
1
1
+
+ ... +
,
m+1 m+2
2m
1
1
1
1
1
+
+ ... +
=m
= .
2m 2m
2m
2m
2
|x2m xm | =
1
) takav da za svaki prirodan broj n postoje
2
prirodni brojevi k i m takvi da je k , m > n i da je |xk xm | > . To znai da niz {xn } nije
Koijev pa, na osnovu teoreme 10 nije konvergentan.
Dakle, postoji pozitivan realan broj ( =
Primjer 4. Pokaimo da je niz sa optim lanom xn = q n , 0 < q < 1 beskonano mali niz,
a za |q| > 1 beskonano veliki niz. Zaista, za 0 < q < 1 je q n+1 < q n pa je niz monotono
opadajui, a kako je q n > 0 za svako n N, ogranien je pa ima graninu vrijednost. Neka
je lim q n = A. Tada mora biti i lim q n+1 = A, odnosno q lim q n = A, ili q A = A.
n
Ako je |q| > 1, tada je niz sa optim lanom xn = q n beskonano veliki niz, to slijedi iz
naprijed reenog.
Niz sa optim lanom Sn = a + aq + aq 3 + ... + aq n za |q| < 1 konvergentan je i lim Sn
n
a
=
, a za |q| > 1 beskonano je veliki niz. Ovo slijedi iz prethodna dva sluaja, jer je
1q
Sn = a 0.
a za a > 1
an
= +, k > 0.
n nk
Uzmimo da je a = 1 + h, h > 0. Tada je za n > 2,
lim
an = (1 + h)n = 1 + nh +
n(n 1) 2
n(n 1) 2
h + ... >
h.
2
2
(1)
181
n
, to je
2
n(n 1)
n2
an >
> (a 1)2 ,
2
4
ili
an
n
> (a 1)2 .
n
4
Odakle je
an
= +,
n n
tj. dobijemo jednakost (1) za n = 1. Za k > 1 imamo
n k
an
ak
=
.
nk
n
(2)
lim
odakle je
an
= +,
n nk
lim
lim
Za |a| = 1,bie
ak
n
k
= +.
(1)n
lim
= 0.
n nk
Za a < 1, imaemo
lim
a2n
n (2n)k
a2n+1
= +, lim
n (2n
q
c, x2 =
c+
r
c, ..., xn =
konvergira i da je
lim xn =
+ 1)k
1+
= .
c + c + ... + c, ...
1 + 4c
.
2
Odakle je
c
xn < + 1 = c + 1.
c
182
to je
lim xn =
odakle je
1+
c + x0 ,
1 + 4c
.
2
Znak minus ne moemo uzeti u obzir jer je xn > 0 za svako n, pa je x0 > 0.
x0 =
Zadaci
1. Odrediti granine vrijednosti nizova kad n :
n1+ n+1
(a) xn =
,
[R : 2]
n+1
[R : 0]
(b) xn = n2 + 2 n2 2,
1 1
1
1 + + + ... + n
4
2
4
2
(c) xn =
,
R:
1
1 1
3
1 + + + ... + n
3
9
3
1 q n+1
2
n
.
Koristiti:1 + q + q + ... + q zbir je n + 1 geometrijske progresije i jednak je
1q
1 + 4 + 9 + ... + n2
1
(d) xn =
,
R:
n3 + 3n + 2
3
n(n + 1)(2n + 1)
2
2
2
.
Koristiti:1 + 2 + 3 + ... + n =
6
2. Dati su nizovi:
n
n
1
1
1
xn =
, yn =
, zn =
+
+ ... +
.
2
2
2
2
2
n +n
n +1
n +1
n +2
n +n
Pokazati da je xn < zn < yn , za svako n i da je lim xn = lim zn = lim yn = 1.
n
3. Pokazati da je
lim
1+
2 + 3 3 + ... + n n
= 1.
n
xx0
Analizirajui ovu deniciju uoiemo da promjenljiva x konvergira broju x0 na proizvoljan nain, tj preko ma kakvog niza {xn } . Za svaki takav niz {xn } koji konvergira ka x0 ,
odgovarajui niz vrijednosti funkcija {f (xn )} mora konvergirati uvijek istom broju A ukoliko
funkcija ima graninu vrijednost A u taki x = x0 . Ako to nije sluaj, funkcija f (x) nema
graninu vrijednost u taki x = x0 .
Kako je xn 6= x0 za svako n N, egzistencija vrijednosti funkcije f (x) u taki x = x0 nije
uslov za egzistenciju granine vrijednosti funkcije u taki x = x0 .
xx0
xx0
U tom sluaju za neki niz {xn } koji konvergira ka x0 , odgovarajui niz vrijednosti funkcije
{f (xn )} konvergirao bi ka A i A1 , tj.
184
Za broj A kaemo da je granina vrijednost funkcije f (x) u taki x0 ako za svaki proizvoljno uzeti mali broj > 0 moemo odrediti broj () > 0 takav da je |f (x) A| < za
svako x 6= x0 za koje 0 < |x x0 | < (), ili,
xx0
(1)
x = x0 , x = x0 + , y = A , y = A + ,
to je geometrijski oigledno (sl.25).
Ukoliko je manje, utoliko e ordinate krive y = f (x) biti blie graninoj vrijednosti A,
a apscise x e biti blie graninoj taki x0 . Prema tome, to je manje, to je i manje, i
obrnuto. Taka (x0 , A) je presjena taka pravih x = x0 i y = A. Ona moe, ali i ne mora
pripadati graku funkcije y = f (x). Moe se pokazati da su denicije granine vrijednosti
funkcije y = f (x) u taki x0 ekvivalentne.
Sl. 25
1 1
A = 3. Koliko mora biti ako je :1; ;
?
2 100
Uzmimo proizvoljno > 0. Zadatak se sastoji u tome da za uzeto odredimo broj
() > 0 tako da iz jednakosti 0 < x 2 < slijedi nejednakost |(4x 5) 3| < iz koje je
185
Zadaci
1. Koristei se denicijom granine vrijednosti funkcije, treba pokazati da funkcija f (x) = x2
3x 1 u taki x0 = 2 ima graninu vrijednost A = 3.
2. Koristei se denicijom granine vrijednosti funkcije, treba dokazati da u taki x0 = 2 funkcija
f(x) = 3x2 2 ima graninu vrijednost A = 10. Koliko mora bili da bi iz nejednakosti
|x 2| < slijedila nejednakost |f (x) 10| < 0, 01?
Teorema 1. (Koijeva):
Tada prema deniciji granine vrijednosti funkcije, za proizvoljno uzeto > 0 moemo
186
Za niz x1 , x1 , x2 , x2 , ..., xn , xn , ...koji konvergira prema taki x0 , odgovarajui niz vrijednosti funkcije:
f (x1 ), f (x1 ), f (x2 ), f (x2 ), ..., f (xn ), f (xn ), ...
takode je konvergentan. Zato postoji zajednika granina vrijednost za sve nizove {f (xn )}
kad n pa je A = A.
Napokon, tada prema deniciji granine vrijednosti funkcije postoji lim f (x).
xx0
Teorema 2. Neka je funkcija f (x) denisana u okolini take x0 . Ako postoji konana gra-
nina vrijednost lim f (x) = A, onda je funkcija f (x) ograniena u nekoj okolini take
xx0
x0 .
Teorema 3. Neka su f (x), g(x) i h(x) funkcije koje su denisane u okolini take x0 .
Ako je f (x) g(x), za x (x0 , x0 + ) i ako postoje granine vrijednosti
lim f (x) , lim g (x), tada je:
xx0
xx0
xx0
xx0
xx0
xx0
xx0
xx0
xx0
xx0
xx0
187
Broj A nazivamo lijevom (desnom) graninom vrijednou funkcije f (x) u taki x0 kada x
tei x0 ako svakom proizvoljno malom pozitivnom broju moemo pridruiti realan pozitivan
broj tako da je:
|f (x) A| <
za svako x (a, x0 ) (x (x0 , a)) koje zadovoljava uslov 0 < x0 x < (0 < x x0 < ) .
Moemo i na drugi nain denisati (slijeva, zdesna) graninu vrijednost funkcije f (x) u
taki x0 . Neka je funkcija f (x) denisana u lijevoj poluokolini take x0 , osim moda u samoj
taki x0 .
Broj A nazivamo lijevom graninom vrijednou funkcije f (x) kada x x0 ako za svaki
niz {xn }, xn (x0 , x0 ] za koji je lim xn = x0 , xn < x0 , niz vrijednosti funkcije {f (xn )}
x
f (x0 0) =
xx0 0
xx0
lim f (x) = A ( > 0) ( > 0) (x) (x0 < x < x0 = |f (x) A| < ) .
xx0
vrijednost u taki x0 = 1.
Analogno lijevoj deniemo i desnu graninu vrijednost funkcije f (x) u taki x0 :
lim f (x) = A, ili lim f (x) = f (x0 + 0) = A.
xx0 +0
xx0
lim f (x) = A ( > 0) ( > 0) (x) (x0 < x < x0 + = |f (x) A| < ) .
x&x0
x1+0
|x|
denisana je za x 6= 0. Oigledno je da je:
x
x
= 1,
x00
x0 x
x
lim f (x) = lim
= 1.
x0+0
x+0 x
lim f (x) =
lim
U ovom primjeru postoji desna i lijeva granina vrijednost funkcije f (x), ali su one
medusobno razliite.
O lijevoj i desnoj graninoj vrijednosti funkcije f (x) gdje x x0 govorimo i kada je
funkcija denisana i u desnoj i u lijevoj poluokolini take x0 . U tom sluaju, ako postoji
188
lijeva i desna granina vrijednost i kada su one medusobno jednake, kaemo da funkcija f (x)
ima graninu vrijednost A kada x tei, na bili koji nain, prema x0 .
Piemo: lim f (x) = lim f (x) = lim f (x) = A.
xx0 0
xx0 +0
xx0
lim f (x) =
xx0 0
lim f (x) = lim f (x) = x20 , tj. u svakoj taki postoji desna i lijeva granina vrijed-
xx0 +0
xx0
nost, koje su jednake, te ova funkcija ima graninu vrijednost u svakoj taki. Ova granina
vrijednost jednaka je vrijednosti funkcije u toj taki, jer je f (x0 ) = x20 .
Teorema 4. Funkcija f (x), denisana u okolini take x0 , ima graninu vrijednost lim f (x) =
xx0
A u taki x0 ako i samo ako postoji lijeva i desna granina vrijednost u x0 i ako su one
medusobno jednake, tj. lim f (x) = lim f (x).
xx0 0
xx0 +0
Dokaz. Ako funkcija f (x) ima graninu vrijednost lim f (x) = A, tada e, prema dexx0
niciji granine vrijednosti funkcije, broj A biti lijeva i desna granina vrijednost funkcije
f (x) kada x x0 . Neka postoji desna i lijeva granina vrijednost funkcije i neka je
lim f (x) = lim f (x) = A. Tada, na osnovu denicije desne i lijeve granine vrixx0 0
xx0 +0
Ako funkcija y = f (x) ima graninu vrijednost u taki x = x0 , tada postoji i njena lijeva i
desna granina vrijednost u taki x = x0 i one su medusobno jednake.
xx0
Tada vrijedi:
1. Granina vrijednost algebarskog zbira (razlike) konano mnogo funkcija jednaka je
algebarskom zbiru (razlici) njihovih graninih vrijednosti, tj.
xx0
n
n
Posljedica : Ako je n prirodan broj, tada je: lim (f (x)) = lim f (x) .
xx0
xx0
189
lim f (x)
A
f (x)
xx0
lim
=
= , B 6= 0.
xx0 g(x)
lim g(x)
B
xx0
5. Granina vrijednost n-tog korijena funkcije f (x) (n prirodan broj) jednaka je n-tom
korijenu granine vrijednosti te funkcije, tj.
q
p
lim n f (x) = n lim f (x).
xx0
xx0
Dokaz. Neka je {xn },(xn 6= x0 ) proizvoljan niz iz okoline take x0 takav da je lim xn =
xx0
f (x)
Prema teoremi 9. nizovi {(xn )g(xn )}, {f (xn )g(xn )},
konvergiraju odgovarajug(x)
A
im brojevima A B, AB, . Ovi brojevi, prema deniciji, granine su vrijednosti funkcija
B
f (x)
kada x x0 .
f (x) g(x), f (x)g(x),
g(x)
Ovim je teorema dokazana.
xx0
lim xn = lim x lim xn1 = (lim x)2 lim xn2 = ... = (lim x)n = xn0 .
xx0
xx0
xx0
xx0
xx0
xx0
x2
.
x2 2 2
0
Ako bismo na ovaj kolinik primijenili teoremu 5, dobili bismo izraz oblika
o ijoj
0
vrijednosti ne bismo mogli nita da kaemo.
(x 2) x2 2 + 2
x2
= lim
= ... =
lim
x2 x2 2
x2
2
x2 2 2
x2 2 + 2
x2 2 + 2
2
=
.
= lim
x2
x+2
2
190
( lim xn = x0 (xn 6= x0 ))
x
odgovarajui niz {f (xn )} vrijednosti funkcije divergira prema +, i kaemo da funkcija f (x)
ima u taki x0 beskonanu graninu vrijednost, tj lim f (xn ) = +.
Slino deniemo lim f (x) = .
xx0
Funkcija f (x) ima u taki x0 beskonanu graninu vrijednost ako se za proizvoljno uzeti
ma koliko veliki pozitivni broj M moe odrediti broj > 0, takav da je x (x0 , x0 + )
x 6= x0 koje zadovoljava uslov 0 < |x x0 | ispunjena nejednakost f (x) > M .
Beskonanu graninu vrijednost funkcije f (x) u taki oznaavamo lim f (x) = , ili
xx0
xx0
Sl. 26
Sl. 27
xx0
xx0 0
lim f (x) = ,
xx0 +0
Uzmimo primjer kada nezavisna promjenljiva konvergira, a funkcija je divergentna. Posmatrajmo funkciju y = xn1 .
1 1 1
Neka x prolazi konvergentnim nizom xn : 1, , , , ....
2 4 8
Uvrtavanjem ovih vrijednosti argumenta u funkciju, dobijamo niz yn : 1, 2, 4, 8, ....
191
Ovaj niz ne konvergira prema nekoj konanoj vrijednosti, jer gotovo svi njegovi lanovi
premauju svaki zadati realni broj M . Dakle, ne postoji granina vrijednost funkcije f (x)
kada nezavisna promjenljiva konvergira.
1
(1x)2
kada
x 1.
Data funkcija ima beskonanu graninu vrijednost kada x 1 jer proizvoljno uzeti
1
6
kada je (x 1) < 1013 , tako da
veliki broj M , na primjer, M = 106 uvijek je (1x)
2 > 10
1
kada x 1.
(x1)2
x+
Sl. 28
Na "jeziku nizova" ovu deniciju moemo zapisati ovako:
x+
192
lim f (x) = .
lim f (x) = +.
x+
x+
Geometrijski to znai da e sve take graka funkcije y = f (x) leati iznad prave y = M ,
za unaprijed dati broj M > 0, kada su vrijednosti argumenata x vee od broja N (M ) > 0
(sl.29).
Sl. 29
Slino se denie:
lim f (x) = ,
x+
lim f (x) = +,
lim f (x) = .
1
oito ima lim f (x) = lim f (x) = lim f (x) = 1.
x+
x
x
x
x2
Primjer 2. Ako je f (x) =
, to je
3 (x2 1)
x2
1
1
1
lim
= lim 1 2
= .
2
x 3 (x 1)
3 x
x 1
3
Primjer 1. Funkcija y = 1 +
24
24
x
x
+
x
lim x x2 4 = lim
= ... = 0.
x+
x+
x + x2 4
193
x3 a 3
Primjer 4. Izraunati lim 2
.
xa 3x 3ax + 5x 5a
0
U ovom primjeru imamo neodreden oblik koji emo izbjei dijeljenjem brojioca i ime0
nioca sa x a, jer je x = a nula polinoma koji se nalaze u brojiocu i imeniocu:
x3 a3
x2 + ax + a2
3a2
=
lim
=
.
xa 3x2 3ax + 5x 5a
xa
3x + 5
3a + 5
Osnovne teoreme o graninim vrijednostima funkcije vae i u sluaju da x .
lim
... + an , ai R.
Kako je
Pn (x) = a0 x
an 1
a1 1 a2 1
1+
+
+ ... +
2
a0 x a0 x
a0 xn
to je
a1 1
an 1
1+
+ ... +
a0 x
a 0 xn
Na primjer:
x+
x+
x+
Pn (x)
a0 xn + a1 xn1 + ... + an
=
.
Qm (x)
b0 xm + b1 xm1 + ... + bm
lim R(x) =
a0
.
b0
1
2
1 + 4
x4 2x3 + 1
x x = 1.
Na primjer, lim
= lim
4
5
2
x 3x + 5x + 2
x
3
3+ 3 + 4
x
x
b) Ako je m > n, tada, dijeljenjem brojioca i imenioca sa xm , i primjenom pravila za
limes kolinika, dobija se da je lim R(x) = 0.
x
x+1
Na primjer, lim 2
= lim
x x + 2x + 3
x
1
1
+ 2
x x
= 0.
2
3
1+ + 2
x x
194
1
x2 + x +
x3 + x2 + 1
x =
Na primjer, lim
= lim
2
x
x
x+2
1+
x
lim x2
= +.
Zadaci
1. Izraunati granine vrijednosti:
x2 5x + 6
a) lim 3
,
x2 x 2x2 x + 2
4
x2
b) lim
,
x16 x 4
1
R:
3
1
R:
4
x2 3x
x x3 + 2x + 3
lim
[R : 0]
x2
x2 za x < 1
+ 2 za x 1
1
1+
n
n
, n-prirodan broj, ima graninu
1 n
1+
= e = 2, 718281..., n N.
n
n
lim
n
1
Dokaimo najprije da promjenljiva xn = 1 +
, n = 1, 2, ..., strogo raste, ali ostaje
n
ograniena. Svaki joj je lan manji od 3. Na osnovu binomne formule je:
n 1 n(n 1) 1
1 n
n(n 1)(n 2) 1
+
2+
3 + ...+
1+
=1+
n
n
12
n
123
n
1
1
1
2
1
1
2
k1
1
+
1
1
+ ... +
1
1
... 1
+ ... + n .
123
n
n
k!
n
n
n
n
n
1
Izraz xn = 1 +
napisan je u obliku zbira od n pozitivnih sabiraka.
n
Veoj vrijednosti od n odgovara zbir od veeg broja sabiraka a takode i vea vrijednost
svake od zagrada. Dakle, xn raste sa n. Za k > 2
pa je
1
1
1
k1
<1i
=
< k1 ,
1
n
k!
1 2 3k
2
"
#
1
1 n1
1
2
2
1 1
1
1 n
< 2 + + + ... n1 = 2 +
1+
=
1
n
2 4
2
1
2
"
n1 #
1
2+ 1
< 3.
2
196
Ona ima sigurno odredenu graninu vrijednost, jer ako neka promjenljiva raste, ostajui
pri tome manja od nekog stalnog broja, na primjer 3, ta promjenljiva tei prema graninoj
vrijednosti koja je manja ili jednaka broju 3.
Granina vrijednost promjenljive xn oznaava se e, te je:
n
1
lim 1 +
= e.
n
n
Stavljajui e izmedu lanova dviju promjenljivih koje konvergiraju prema e, jedna rastui
a druga opadajui, te uzimajui n dovoljno veliko, moemo odrediti granice izmedu kojih se
nalazi e. Poto je
n+1
1
1
1+
<e< 1+
n
n
to za n = 1 je 2 < e < 4, a za n = 5, 2, 488 < e < 2, 986, itd. Dakle, 2 < e < 3.
1
x0
x0
Neka x tei prema nuli s desne strane preko vrijednosti niza x1 , x2 , x3 , ..., xk , ... Neka je
0 < xk < 1.
1
1
1
1
Uzmimo da je E
< nk + 1 i
< xk < .
= nk . Tada je nk <
xk
xk
nk+1
nk
Ako xk 0, onda nk .
1
1
Iz 1 +
< 1 + xk < 1 +
dobijamo da je
nk+1
nk
nk
nk +1
1
1
1
1+
< (1 + xk ) x < 1 +
.
(1)
nk+1
nk
Izraunajmo granine vrijednosti krajnjih izraza iz nejednakosti (l):
nk
nk+1
1
1
nk
lim
1+
1+
e
1
(nk +1)
nk+1
nk+1
= = e,
lim
=
lim
=
1+
1
nk
1
(nk +1)
nk+1
1
1+
lim
1+
nk+1
(nk +1)
nk+1
nk+1
nk
1
1
1
= lim
1+
1+
=
lim
1+
nk
nk
nk
nk
nk
nk
1
1
lim
1+
= e 1 = e.
= lim
1+
nk
nk
nk
nk
Primjenom teoreme o uporedivanju graninih vrijednosti funkcija na nejednakost (1),
proilazi da je:
1
lim (1 + xk ) xk = e.
xk 0
197
lim (1 + x) x = e.
Pokazuje se da je lim
|x|
5.2.
f (x) =
x0
1
1+
x
(2)
= e.
sin x
.
x
sin(x)
Ona je denisana za svako x 6= 0. U taki x = 0 razlomak
nema smisla.
x
Pokaimo da je
sin x
lim
= 1.
x0 x
Sl. 30
Povucimo tangentu na krunicu u taki A do presjeka sa krakom OB u taki C ugla x
i dobiemo trougao OAC . Oigledno je da je povrina 4OAB manja od povrine krunog
isjeka OAB a ona manja od povrine 4OAC . Koristei se odgovarajuim formulama za
izraunavanje navedenih povrina, dobijamo:
1
1
1 2
r sin x < r2 x < r2 tg x.
2
2
2
sin x
198
x+1
x1
x
.
1
Ve nam je poznat lim (1 + ) = e.
0
1
x
x+1
x+1
Izraz
napiimo u obliku (1 + ) uzimajui da je
= 1 + .
x1
x1
2+
Odavde je x =
i 0 kada x . Prema tome,
h
i
2+
1 2
x+1
= lim (1 + ) = lim (1 + ) (1 + ) = e2 .
lim
x
0
0
x1
1 cos x
.
x0
x2
x 2
2 x
2
sin
sin
1
1 cos x
1
lim
= lim 22 = lim x 2 = .
2
x
x0
x0
x
2 x0
2
4
2
2
Zadaci
Izraunati granine vrijednosti:
tg x sin x
1. lim
,
x0
x3
2.
sin x cos x
,
1 tg x
x 4
lim
ln x3 3
3. lim
,
xe x e
1
R:
2
"
#
2
R:
2
3
R:
e
ex e2
,
x2 x 2
R : e2
ex 1
,
x0
x
[R : 1]
4. lim
5. lim
6. Neprekidnost funkcije
6.1. Neprekidnost funkcije u taki
Neka je funkcija f (x) denisana u okolini take x0 i u samoj taki x0 . Ako su granina
vrijednost funkcije f (x) u taki x0 i vrijednost funkcije u toj taki jednake tj.
xx0
(1)
xx0
Za funkciju f (x), koja je denisana u intervalu (x0 |4x|, x0 +|4x|), kaemo da je neprekidna
u taki x0 ako prirataj funkcije 4y 0 kada prirataj argumenta 4x 0, tj.
prema f (x0 ).
Kako je lim xn = x0 , to moemo karakteristiku neprekidnosti u taki x0 pisati ovako:
n
Prema tome, karakteristika neprekidnosti je u tome da je limes funkcije uvijek jednak funkciji limesa nezavisne promjenljive. Taku u kojoj je funkcija neprekidna nazivamo takom
neprekidnosti funkcije. Moemo dati jo jednu deniciju neprekidnosti:
Funkcija f (x) neprekidna je u taki x0 ako se svakom proizvoljno odabranom broju > 0
moe pridruiti realan broj > 0 tako da je
200
xx0+0
xx00
Ukoliko jedan od ovih uslova nije ispunjen, funkcija f (x) nije neprekidna u taki x0 .
U navedenim denicijama istakli smo lokalnu osobinu funkcije, neprekidnost u taki x0
ili njenoj okolini.
Za funkciju f (x) kaemo da je neprekidna u zatvorenom intervalu [a, b] ako je neprekidna u
svakoj unutranjoj taki tog intervala i ako je neprekidna zdesna u taki a i slijeva u taki b.
Funkcija f (x) neprekidna je u otvorenom intervalu (a, b) gdje moe biti a = i b = +,
ako je neprekidna u svakoj taki tog intervala izuzev moda u krajnjim takama intervala.
U smislu ove denicije moemo govoriti o neprekidnosti funkcije f (x) kao o njenoj integralnoj a ne samo lokalnoj osobini.
Sl. 31
Ako je funkcija neprekidna, takav se interval na x-osi moe nai, i obratno, ako se takav
interval moe nai za svako > 0, onda je funkcija neprekidna u taki x0 .
201
Neprekidnost funkcije
3x + 2
neprekidna u taki x0 = 1 i odredimo
2x 1
1
interval u kome se mijenja x tako da je zadovoljena nejednakost |f (x) f (1)| < .
2
Uzmimo proizvoljno > 0 i odredimo okolinu take x0 = 1 tako da je za svako x iz te
okoline zadovoljena nejednakost |f (x) f (1)| < .
3x + 2
7(1 x)
7 1x
Kako je f (1) = 5, to je f (x) f (1) =
5=
=
1.
2x 1
2x
1 2 x 2
x 1 2
7 x 1
ili
x 1 < 7 .
2 x 12
2
1
1
(x 1) +
x 12
2 > 7 , ili 1 + 2 > 7 .
> 7 , ili
Ovdje je
x 1 2
x 1 2
x 1 2
1
2 1 >
Kako je |a + b| ||a| |b||, posljednja nejednakost e biti zadovoljena ako je
|x 1|
7
1
7
, ili
> 1 + . Odavde slijedi da je |x 1| <
, tj. dovoljno je uzeti da je
2
2 |x 1|
2
2 + 7
15 17
intervala
,
.
16 16
Iz denicije neprekidnosti i odgovarajue teoreme za granine vrijednosti funkcija slijedi
teorema.
Teorema 1. Ako su funkcije f (x) i g(x) neprekidne u taki x0 , onda su i funkcije f (x)g(x)
f (x)
neprekidna je uz uslov da je g(x) 6= 0.
g(x)
Dokaz. Zbog neprekidnosti posmatranih funkcija postoje limesi: lim f (x) = f (x0 )
xx0
funkcija.
202
a0 + a1 x + a2 x2 + ... + an xn
jeste neprekidna
b0 + b1 x + b2 x2 + ... + bn xn
x0
x0
x0
x+0
x+0
x+0
( + ).
Uzmimo proizvoljnu taku x0 . Tada je
x x0
x + x0
x x0
x + x0
= 2 sin
cos
.
|sin x sin x0 | = 2 sin
. cos
2
2
2
2
x x0
x
+
x
0
jedinicom, a sin
brojem x x0 dobijamo nejednakost
Zamjenom cos
2
2
2
|sin x sin x0 | |x x0 |. Za > 0, dovoljno je uzeti da je = i tada iz nejednakosti
203
Neprekidnost funkcije
|x x0 | < slijedi nejednakost |sin x sin x0 | < koja pokazuje neprekidnost funkcije
f (x) = sin x u proizvoljnoj taki x0 ( + ).
sin x
xx0 +0
xx0
xx0 +0
lim f (x) 6=
xx0 0
lim f (x)
xx0 +0
bez obzira na to da li se neka od ovih graninih vrijednosti poklapa ili ne poklapa sa f (x0 ),
odnosno bez obzira na to da li uopste postoji f (x0 ) (sl. 32).
Sl. 32
Veliinu |f (x0 + 0) f (x0 0)| nazivamo skokom funkcije f (x) u taki x0 .
x
x
Primjer 1. Funkcija y =
u taki x0 = 0 ima prekid sa skokom 2 jer je lim
= 1. a
x0+0
|x|
|x|
x
lim
= 1.
x00 |x|
Ako funkcija f (x) u taki x0 ima konanu graninu vrijednost slijeva i zdesna i ako su
one medusobno jednake, a razliite od vrijednosti funkcije f (x) u taki x0 , tj. ako je
lim f (x) =
xx0 0
xx0 +0
tada za taku x0 kaemo da je taka otklonjivog prekida funkcije f (x) (sl. 33).
204
Sl. 33
Ovaj prekid moemo otkloniti izmjenom vrijednosti funkcije u taki x0 tako to emo
uzeti da je f (x0 ) = lim f (x) ako postoji taj limes. Tada je funkcija f (x) neprekidna u
xx0
(
F (x) =
f (x), x 6= x0
lim f (x), x = x0
xx0
sin x
u taki x = 0 nije denisana, ali smo ve pokazali da je:
x
lim
x0
sin x
sin x
= lim
= 1.
x+0
x
x
xb0
Take prekida sa konanim skokom funkcije i take otklonjivog prekida su take prekida
prve vrste.
Za funkciju f (x) kaemo da ima prekid druge vrste u taki x0 ako bar jedna od graninih
vrijednosti, lim f (x) ili lim f (x), ne postoji ili je beskonana.
xx0 +0
xx0 0
205
Neprekidnost funkcije
prekid prve vrste, jer je f (x2 0) = f (x2 ) 6= f (x2 + 0), ali je neprekidna slijeve strane. U
taki x3 funkcija ima otklonjivi prekid prve vrste jer je lim f (x) 6= f (x3 ). Take x4 i x5
xx3
su take prekida druge vrste mada postoji f (x5 ), jer je, na primjer,
lim f (x) = ,
xx4 0
lim f (x) = +. U taki x6 funkcija je neprekidna zdesna i ima prekid prve vrste, tj.
xx4 +0
Sl. 34
U taki x7 funkcija je nedenisana iako u njoj postoji konana granina vrijednost funkcije. Uzimajui tu graninu vrijednost kao vrijednost f (x7 ), dobiemo neprekidnu funkciju
u taki x7 . Taki b funkcija je neprekidna slijeva, jer je f (b 0) = f (b).
1
= |x1 x2 | 1 |x1 x2 | ,
x1 x2
x1 x2
a2
jer je x1 a > 0, x2 a > 0.
206
1 < 1 = ,
x1 x2 a2
1
to znai ravnomjernu neprekidnost funkcije f (x) = u intervalu [a, +), a > 0.
x
1
Pokaimo da funkcija nije ravnomjerno neprekidna u svakom intervalu (0, a], a > 0.
x
x1
Neka su x1 i x2 (0, a], gdje je a > 0. Uzmimo da je x2 = .
2
1
1
x1 1
1
1
a
1
|x1 x2 | =
< , > a = .
2 ( + a)
x1 x2
1
to znai da funkcija y = nije ravnomjerno neprekidna na intervalu (0, a].
x
Naveemo, bez dokaza, teoremu kojom se formulie dovoljan uslov ravnomjerne neprekidnosti funkcije f (x) u nekom intervalu.
Teorema 1. Ako je funkcija f (x) neprekidna u zatvorenom intervalu [a, b], onda je ona
ravnomjerno neprekidna u tom intervalu.
Teorema l. Ako je funkcija f (x) neprekidna u taki x0 i ako je f (x0 ) > A (f (x0 ) < A), tada
postoji pozitivan broj > 0 takav da je f (x) > A(f (x) < A) za svako x (x0 , x0 + ).
Dokaz. Neka je f (x0 ) > A. Tada je f (x0 ) = A + , > 0. Po pretpostavci funkcija f (x)
neprekidna je u taki x0 , pa broju moemo uvijek pridruiti broj , tako da je za svako x
koje zadovoljava uslov |x x0 | < ispunjena istovremeno nejednakost
Neprekidnost funkcije
207
Teorema 2. Ako je funkcija f (x) neprekidna u zatvorenom intervalu [a, b], onda je ona
ograniena u tom intervalu i na njemu dostie svoju najveu i svoju najmanju vrijednost.
Teoremu 2 obino formuliemo u obliku Vajertrasove prve a) i druge b) teoreme.
Teorema a. Ako je funkcija f (x) neprekidna na zatvorenom skupu, onda je na tom skupu
i ograniena.
Teorema b. Ako je funkcija f (x) neprekidna u zatvorenom skupu, onda na tom skupu
dostie svoju najmanju i svoju najveu vrijednost, odnosno svoju donju i svoju gornju medu.
Dokaimo teoremu a. Pretpostavimo da je skup, u stvari segment [a, b] i pretpostavimo
da funkcija f (x) nije ograniena u intervalu [a, b]. To znai da se za bilo koji prirodni broj
n moe nai taka xn [a, b] takva da je
(1)
|f (xn )| n.
Uzmemo li redom prirodne brojeve 1, 2, 3, ..., dobiemo beskonaan niz brojeva
x1 , x2 , x3 , ..., xn , ...
(2)
koji je ogranien, jer se cio nalazi u intervalu [a, b]. Zato se iz niza (2) uvijek moe izdvojiti
podniz xn1 , xn2 , xn3 , ...xnk , ...(n1 < n2 < ... < nk ...) koji e konvergirati ka nekom broju
[a, b]. Postoje funkcija neprekidna u intervalu [a, b], ona je neprekidna i u taki [a, b], pa
zato niz f (xn1 ), f (xn2 ), ...f (xnk ) konvergira ka f (), to je u protivrjenosti sa nejednakou
(1), a to znai da pretpostavka o neogranienosti funkcije f (x) u intervalu [a, b] nije tana.
Dakle, funkcija f (x) u intervalu [a, b] ograniena je, tj. postoje realni brojevi m i M
takvi da je za svako x [a, b], zadovoljena nejednakost m f (x) M .
Dokaimo teoremu b. Poto je skup vrijednosti funkcije f (x) u intervalu [a, b] ogranien
skup realnih brojeva, on ima inmum i supremum. Neka je:
x[a,b]
sup f (x) M
x[a,b]
1
,
H
208
Dakle, funkcija f (x) dostie svoj supremum na [a, b]. Analogno se dokazuje da funkcija
f (x) dostie svoj inmum na [a, b].
Iz izloenog se vidi da su m i M najmanja i najvea vrijednost koju uzima funkcija f (x)
u intervalu [a, b], pa ih oznaavamo m = min f (x) i M = max f (x) i nazivamo apsolutni
x[a,b]
x[a,b]
Sl. a
Sl. b
U prvom sluaju je f () = 0, a u drugom f (k ) = 0, k = 1, 2, 3.
ako vrijednosti funkcija f (a) i f (b) imaju razliite predznake, onda u intervalu [a, b] mora
postojati bar jedna realna nula funkcije f (x).
a+b
Dokaz. Neka je f (a).f (b) < 0. Podijelimo interval [a, b] takom =
na pola. Ako
2
je f () = 0, teorema je tana. Ukoliko je f () 6= 0, jedan od intervala [a, ] ili [, b] takav
je da vrijednosti funkcije f (x) na njegovim medama imaju razliite predznake. Taj interval
a1 + b1
oznaimo sa [a1 , b1 ].Taka 1 =
dijeli interval [a1 , b1 ] popola. Ako je f ( 1 ) = 0,
2
teorema je tana. Ukoliko je f ( 1 ) 6= 0, jedan od intervala [a1 , 1 ) ili [ 1 , b1 ] je takav da
vrijednosti funkcije f (x) na njegovim medama imaju razne predznake. Izdvojimo taj interval
i oznaimo ga sa [a2 , b2 ] itd. Ovaj postupak moemo produiti neogranieno, pa, oigledno,
dobijamo beskonaan niz suavajuih intervala:
ba
= 0.
n 2n
Neprekidnost funkcije
209
Pretpostavimo suprotno: da je f () 6= 0.
Zbog neprekidnosti funkcije f (x) u taki [a, b], mora postojati okolina ( , + )
u kojoj funkcija f (x) ne mijenja znak.
Poto je lim an = lim bn = , moemo n uvijek tako odabrati da interval [an , bn ] bude
n
Teoremu 4. (Bolcano-Koijeva 2). Ako je funkcija f (x) neprekidna u intervalu [a, b] i ako
je f (a) < f (b), odnosno f (a) > f (b), onda funkcija f (x) ne moe prei sa vrijednosti f (a)
na vrijednost f (b), dok x prolazi kroz sve vrijednosti izmedu a i b, a da ne prode kroz sve
vrijednosti izmedu f (a) i f (b).
Dokaz. Izmedu f (a) i f (b) uzimamo ma koji broj q , tj. f (a) < q < f (b), odnosno
f (a) > q > f (b).
Pokaimo da u intervalu [a, b] postoji broj takav da je f () = q , tj. pokazaemo da je
q vrijednost funkcije f (x) u jednoj taki intervala [a, b].
Uzmimo da je F (x) = f (x) q . Tada je F (a) = f (a) q < 0 i F (b) = f (b) q > 0,
odnosno F (a) = f (a) q > 0 i F (b) = f (b) q < 0.
Poto je F (x) neprekidna funkcija u intervalu [a, b], to na osnovu teoreme 3 slijedi da u
tom intervalu mora postojati broj takav moemo F () = f () q = 0, tj. f () = q , ime
je teorema dokazana.
Na osnovu teoreme 4 dokazujemo teoremu 5.
Teorema 5. Ako je funkcija f (x) neprekidna u otvorenom ili zatvorenom intervalu, onda
u tom intervalu ona prolazi kroz sve vrijednosti koje se nalaze izmedu njene ma koje dvije
vrijednosti f (x1 ) i f (x2 ), gdje su x1 i x2 ma koje dvije take koje pripadaju posmatranom
intervalu.
Zadaci
x3 + 5x2 9x + 1
u intervalu [2, 2].
x2 9
x2 , za x < 2
2. Ako je funkcija zadata u obliku f (x) =
odrediti intervale neprekidnosti i
x + 1, za x 2.
take prekida date funkcije.
x2 + 1, za x 1
3. Odrediti take i vrstu prekida funkcije f (x) =
1
x+2 , za x < 1, x 6= 2
1. Ispitati neprekidnost funkcije f (x) =
210
[c, d] i neka je na [c, d] zadata funkcija y = f (u). Tada, ako je (x) neprekidna u taki x0 , a
f (u) neprekidna u taki u0 , pri emu je u = (x0 ), onda je i sloena funkcija y = f ((x))
neprekidna u taki x0 , tj.
lim f ((x)) = f ((x0 )).
xx0
Dokaz. Na osnovu denicije neprekidnosti funkcije u taki x0 u intervalu [a, b] postoji niz
taaka x1 , x2 , ..., xn , ... koji konvergira prema taki x0 . Uzmimo da je un = (xn ). Tada, na
osnovu neprekidnosti funkcije u = (x) u taki x0 , je lim un = lim (x0 ) = (x0 ) = u0 ,
n
tj. niz taaka u1 , u2 , ..., un , ... iz [c, d] konvergira prema taki u0 . Zbog neprekidnosti funkcije
f (u) u taki u0 je lim f (un ) = f (u0 ), tj. lim f ((xn )) = f ((x0 )), ime je dokazana
n
Teorema 2. (O graninom prelazu pod znakom neprekidne funkcije) Ako je lim (x) = u0
xx0
xx0
Teorema 3. Ako je funkcija f (x) neprekidna i monotono rastua (opadajua) u bilo kakvom
intervalu (a, b) sa vrijednostima u intervalu (c, d), onda u (c, d) postoji inverzna funkcija
x = f 1 (y) funkcije f (x) koja je neprekidna i monotono rastua (opadajua) u intervalu
(c, d)
Dokaz : Neka je funkcija f (x) neprekidna i monotono rastua u intervalu (a, b). Prema
Bolcano-Koijevoj teoremi, odgovarajue vrijednosti funkcije f (x) obrazuju interval (c, d),
Neprekidnost funkcije
211
zatvoren ili otvoren tako da svakom broju y0 (c, d) odgovara bar jedan broj x0 (a, b)
takav da je f (x0 ) = y0 . Zbog monotonosti funkcije f (x) u (a, b), broj x0 je jedinstven.
Dodijelimo broju y0 broj x0 .
Na ovaj nain, ako svakom broju y (c, d) dodijelimo jedan odredeni broj x (a, b),
dobiemo funkciju x = f 1 (y) denisanu u intervalu (c, d) i inverznu prema funkciji y = f (x).
Funkcija f 1 (y1 ) monotono je rastua u intervalu (c, d), jer ako je y1 < y2 i, x1 = f 1 (y1 ),
x2 = f 1 (y2 ) tada mora biti x1 < x2 .
Ako bi bilo x1 x2 , onda, zbog monotonosti funkcije, je f (x1 ) f (x2 ), ili y1 y2 , to
je suprotno pretpostavci da je y1 < y2 .
Dakle, iz nejednakosti y1 < y2 slijedi da je x1 < x2 ili f 1 (y1 ) < f 1 (y2 ), tj. funkcija
1
f (y) monotono je rastua. Funkcija f 1 (y) neprekidna je u intervalu (c, d), jer je u tom
intervalu monotono rastua, a njene odgovarajue vrijednosti obrazuju interval (a.b).
Analogno se dokazuje teorema u sluaju da je funkcija f (x) monotono opadajua.
Zadaci
Smatrajui date funkcije sloenim odrediti njihovu neprekidnost:
1. y = cos(1 sin x),
2. y = cos
[R : neprekidna u (, +)]
2
,
x1
3. y = ctgn 2x.
[R : neprekidna za x 6= 1]
[R: neprekidna za x6=
k
, k = 0, 1; 2; ,...]
2
ax + b
(ac 6= bd), u kom sluaju se inverzna funkcx + d
Sl. 35
1
2. Za = n < 0 (n-cijeli negativni broj) y = xn = n pa je y specijalna razlomx
ljena racionalna funkcija. Kao kolinik dviju svuda denisanih i neprekidnih funkcija ona je
denisana i neprekidna za svako x, osim za x = 0.
212
213
Sl. 36
3. Neka je =
1
1
, tj. y = x n
n
1
1
funkcija y = x n inverzna je funkciji y = xn .
n
n
xm specijalna je iracionalna funkcija koja je denisana za svako pozitivno x, tj. u
intervalu (, +.) ukoliko je n -neparan broj.
Ako je n-paran a m -neparan broj, funkcija je denisana u intervalu [0, +). Funkciju
m
1
y = x n moemo smatrati sloenom funkcijom sastavljenom od funkcija y = um i u = x n .
Poto su ovakve funkcije neprekidne za sve vrijednosti x za koje su denisane, to, prema
teoremi o neprekidnosti sloene funkcije, neprekidna je i funkcija
m
y = x n svuda gdje je denisana.
214
neparan broj, funkcija je denisana samo za x 0 a njen grak se nalazi u prvom kvadrantu
(sl.37).
m
m
Ponaanje graka funkcije zavisi i od toga da li je
> 1 ili
< 1.
n
n
Sl. 37
m
m
1
m
.
. Tada funkcija ima oblik y = x n =
n
n
xm
m
m
n
Sl. 38
7. - iracionalan broj. U tom sluaju funkcija y = x denisana je za svako x > 0. za
x = 0 y = x ima smisla samo za > 0 i u tom sluaju je y = 0. Funkcija je neprekidna za
sve vrijednosti nezavisno promjenljive x za koje je denisana.
Rezimirajui sve to je reeno, moemo zakljuiti da je stepena funkcija y = x neprekidna za sve vrijednosti nezavisno promjenljive x za koje je denisana.
Funkcija y = x raste za > 0, opada za < 0, a za = 0 funkcija je konstantna
(y = 1).
215
Sl. 39
Neprekidnost funkcije y = ax , a > 0 nije teko dokazati. Uzmimo sluaj da je a > 1.
Dokazaemo, prvo, da je funkcija ax neprekidna u taki 0. Poto je a0 = 1, treba dokazati
da e za proizvoljni niz taaka an koji tei nuli biti an = 1. Zbog lim n = 0 imamo
n
x0
x0
lim a = a
h0
xx0
x
xx0
216
Sl. 40
U analizi i njenim primjenama poseban znaaj ima eksponencijalna
y = ex gdje
funkcija
x
1
kada x , tj.
je e, kao to je ranije pokazano, granina vrijednost funkcije 1 +
x
x
1
e = lim 1 +
x
x
Sl. 41
1
1
denisna je za svako x, osim za x = 0 i za 1 +
0, tj.
x
x
1 x 0. Priblian grak ove funkcije je prikazan na slici 41.
Inverzna funkcija funkcije y = ex jeste logaritamska funkcija sa osnovom e (sl.42) za koju
se upotrebljava simbol y = ln x.
Kako se svaki realni pozitivni broj x moe napisati u obliku x = aloga x (a > 0, a 6= 1) ili
x = eln x , to je aloga x = eln x . Logaritmovanjem ove jednakosti, za osnovu a i za osnovu e,
dobijamo vezu izmedu logaritama broja x, za osnovu a i prirodnog logaritma od x : loga x =
loga e ln x, odnosno ln x = loga x ln a, te je ln a loga e = 1.
Funkcija y =
1+
217
Sl. 42
1
Broj loga e =
- nazivamo modulom prelaza logaritma sa osnovom a na logaritam sa
ln a
osnovom e.
Sl. 43
3. ograniene, tj. 1 sin x 1, 1 cos x 1;
4. funkcije su neprekidne za sve vrijednosti argumenta: To smo dokazali u primjerima
neprekidnih funkcija (6.3),
5. nule funkcije y = sin x su x = k , a funkcije y = cos x su x = (2k + 1)
0, 1, 2, ...);
(k =
2
218
x (2k + 1) .
2
Sl. 44
cos x
Funkcija y = ctg x =
denisana je i neprekidna za sve one vrijednosti x za koje
sin x
je sin 6= 0. Znai, funkcija nije denisana za vrijednosti x = 0, , 2 ,..., tj. za
x = k(k = 0, 1, 2, ...). Kada x k , |ctg x| +.
Obje funkcije su periodine sa osnovnim periodom , tj. tg(x + k) = tg x, ctg(x + k) =
ctg x (k = 0, 1, 2, ...).
Obje funkcije su u svojoj oblasti denisanosti neograniene i neparne.
Funkcija y = tg x je monotono rastua, a funkcija y = ctg x monotono opadajua u
svakom intervalu u kome su denisane.
Brojevi k jesu nule funkcije y = tg x, a brojevi (2k + 1) 2 su nule funkcije y = ctg x
(k = 0, 1, 2, ...).
y = arcsin x
Neka je data funkcija y = sin x za koju treba odrediti inverznu funkciju. Uoimo jedan
219
Izraz y = sin x ima sljedee znaenje: y je sinus ugla (luka) x, ili, to je isto, x je onaj
ugao (luk) iji je sinus y .
Ovaj posljednji iskaz moemo izraziti simbolino: x = arcsin y (itati - arkus sinus).
Kada x i y uzajamno promijene uloge, dobijamo inverznu funkciju y = arcsin x funkcije
y = sin x,
Ova funkcija je denisana u intervalu [1, 1] na sljedei nain: arcsin x je ugao y sadran
u intervalu y
koji zadovoljava uslov x = sin y . Lako se vidi da postoji samo
2
2
jedan ugao y koji zadovoljava oba navedena uslova.
h i
y . Dakle, y ,
(y = arcsin x x = sin y), D(y) = [1, 1].
2
2 2
Kako je u intenrvalu y
funkcija x = sin y strogo rastua i neprekidna, to je
2
2
funkcija y = arcsin x strogo rastua i neprekidna (sl. 45).
Sl. 45
Ako bismo za svaki monotoni dio sinusne funkcije na prethodni nain odredili odgovarajuu inverznu funkciju, dobili bismo beskonano mnogo jednoznanih funkcija koje skupa
obrazuju funkciju koju obiljeavamo y = Arcsin x. Funkcija y = arcsin x naziva se glavna
vrijednost, ili glavna grana funkcije y = Arcsin x. Lako je zapaziti da je
7.5.2.
y = arccos x
220
(sl. 46) y = arccos x glavna je grana skupa inverznih funkcija y = Arccos x ije vrijednosti
moemo izraunati na osnovu formule
Sl. 46
7.5.3.
y = arctg x
Ova funkcija denisana je za sve vrijednosti x (, +); arctg x je ugao y koji zadovo
je < y < .
2
2 h
i
Dakle, (y ,
(y = arctg x x = tg y) , D(y) = R,codom(y) = ( , ).
2 2
2 2
U intervalu ,
funkcija x = tg y strogo je rastua i neprekidna pa je i funkcija
2 2
y = arctg x strogo rastua i neprekidna. Na slici 47 nacrtan je grak glavne grane y = arctg x
funkcije y = Arctg x, gdje je Arctg x = arctg x + k(k = 0, 1, 2, ...), x (, +).
Sl. 47
7.5.4.
221
y = arcctg x
Slino prethodnoj, i ova funkcija je denisana za sve vrijednosti x na sljedei nain: arcctg x
je ugao y koji zadovoljava nejednakost 0 < y < i jednakost x = ctg y . Ovako denisana funkcija y = arcctg x inverzna je funkciji x = ctg y za 0 < y < . Dakle,
(y (0, ) (y = arcctg x x ctg y), D(y) = R, codom(y) = (0, ).U intervalu (0, ) funkcija x = ctg y strogo je opadajua i neprekidna pa je i funkcija y = arcctg x strogo opadajua
i neprekidna (sl.48).
Za sve grane inverzna funkcija je y = Arcctg x, a y = arcctg x glavna je grana i Arcctg x =
arcctg x + k(k = 0, 1, 2, ...), x (, +).
Inverzne funkcije trigonometrijskih funkcija nazivamo ciklometrijskim funkcijama. One
su transcendentne funkcije.
Sl. 48
Denicije i raunske operacije za stepenu, eksponencijalnu i logaritamsku funkciju, trigonometrijske i ciklometrijske funkcije uvode se jo u elementarnoj matematici.
Gornje funkcije nazivamo osnovnim elementarnim funkcijama.
Funkcije dobijene iz osnovnih elementarnih funkcija pomou konanog broja algebarskih
operacija nazivamo elementarnim funkcijama.
Elementarne funkcije na svom domenu su neprekidne.
8. Izvod funkcije
8.1. Pojam izvoda
Podimo od problema brzine kretanja neke materijalne take M . Neka materijalna taka M
ima pravolinijsko neravnomjerno kretanje (sl.49).
Sl. 49
Pretpostavimo da je vrijeme t0 predeni put s0 , a za vrijeme t -preden je put s. Tada e u
vremenskom intervalu t = t t0 , taka M prei dio puta S = s s0 . Dakle, u vremenu
t predeni put iznosi s.
s
Kolinik
nazivamo srednjom brzinom kretanja (Vs ) na putu s, ili u vremenu od
t
momenta t0 do momenta t = t0 + t.
s
Graninu vrijednost kolinika
, kada t 0, nazivamo brzinom (v) kretanja take M
t
u momentu t0 , ili trenutnom brzinom:
v = lim
t0 t
f (t) f (t0 )
s
f (t0 + t) f (t0 )
= lim
= lim
= f 0 (t0 ).
tt0
t0 t
t0
t
t t0
v(t0 ) = lim
222
223
Izvod funkcije
y0
f (x0 + x0 ) f (x0 )
dy
df (x)
0
0
= lim
= f (x0 ) = y =
=
.
x0 0 x0
x0
x0
dx
dx
lim
Za funkciju y = f (x), koja ima konaan izvod f (x) u taki x0 , kaemo da je diferencijabilna u toj taki.
Radi kratkoe pisanja prirataj argumenta najee se oznaava sa h (x = h), pa je
f (x0 + h) f (x0 )
.
h0
h
f 0 (x0 ) = lim
Ako je funkcija f (x) diferencijabilna u svakoj taki intervala (a, b), tada kaemo da je
diferencijabilna u intervalu (a, b). Svakoj vrijednosti x (a, b) odgovara jedan realan konaan
f (x + x) f (x)
broj f 0 (x) denisan sa f 0 (x) = lim
.
4x0
x
Funkciju y 0 = f 0 (x), kojom se skup taaka x (a, b) preslikava u skup vrijednosti odgovarajuih izvoda f 0 (x) nazivamo izvodnom funkcijom funkcije y = f (x).Operacija odredivanja
izvodne funkcije f 0 (x) funkcije y = f (x) naziva se diferenciranjem. Funkcija ne mora imati
izvod u svakoj taki D (f ), pa funkcije y = f (x) i y = f 0 (x) ne moraju imati uvijek iste
oblasti denisanosti:
Ako za svako x D(f ) funkcija f (x) ima izvod, tada kaemo da je svuda diferencijabilna.
224
Kako je
f (x + x) f (x)
(x + x)2 (x)2
= lim
=
x0
x0
x
x
x2 + 2xx + (x)2 x2
= lim
= lim (2x + x) = 2x,
x0
4x0
x
f 0 (x) =
lim
1
( x)0 = za x (0, ).
2 x
Neka je x0 > 0 i x > 0. Tada je
f (x) f (x0 ) =
x0 =
tj.
y =
x0
x + x0
x x0
x + x0
x + x0
x
.
x0 + x + x0
Poto je
lim
x0
f 0(x0 ) =
lim
x0 + x =
x0 x
x0
to je
x
1
= .
2 x
x0 + x + x0
toj taki.
f (x) f (x0 ) =
f (x) f (x0 )
(x x0 ),
x x0
f (x) f (x0 )
0
lim (x x0 ) = f (x0 ) 0 = 0, tj. lim f (x) = f (x0 ),
xx0
xx0
x x0 xx0
xx0
Izvod funkcije
225
Dakle, ako je funkcija diferencijabilna u taki x0 , ona je i neprekidna u toj taki. Obrnuta
tvrdnja ne vrijedi, jer ako je funkcija y = f (x) neprekidna u nekoj taki x0 , ona ne mora
imati izvod u toj taki.
2
Sl. 50
Ispitajmo da li ona ima izvod u taki x = 4. Prvo konstatujemo da je y =
x2
+ 4 ako je
4
x2
x2
x2
4 ili |x| 4, tj. 4 x 4, i da je y =
4 ako je
4 0. tj. |x| 4, odnosno
4
4
4
x 4 ili x 4 zato, ako se x mijenja od 4 do 4 + x, treba razlikovati dva sluaja, tj.
kada je x > 0 ili < 0.
1
1
Ako je x > 0, tada je f (4) = 0, f (4 + x) = (4 + x)2 4 = 2x + (x)2 .
4
4
y
1
y
1
y = 2x + (x)2 , a
= 2 + xi lim
= 2.
x0 x
4
x
4
1
1
Ako je x < 0, tada je f (4) = 0, f (4 + x) = (4 + x)2 + 4 = 2x (x)2 . a
4
4
y
1
y
= 2 x i lim
= 2.
x0 x
x
4
y
,za x = 4, ima dvije granine vrijednosti: jednu zdesna +2 i tednu
Dakle, vidimo da
x
slijeva 2. Kako su te granine vrijednosti razliite, ne moemo govoriti o diferencijabilnosti
funkcije u taki x = 4 iako je funkcija neprekidna za x = 4.
Data funkcija nije diferencijabilna ni za x = 4
.
x2
Zbog apsolutnih vrijednosti, tj. y = 4, treba razmatrati samo one grane obiju
4
krivih koje su iznad
ose
x.
226
y
+, kada x 0, onda kaemo da funkcija y = f (x) u taki x0 ima +
Ako
x
izvod.
y
0
Ukoliko je
, kada x 0, onda je izvod f (x0 ) funkcije f (x) u taki
x
0
x0 . U taki x0 u kojoj je f (x0 ) = +() funkcija nije diferencijabilna.
Sl. 51
Pretpostavimo da se taka B kree prema taki A po krivoj y = f (x). Tada x 0,
prava s tei pravoj t, a ugao uglu koji obrazuje prava koja prolazi takom A(x0 , f (X0 ))
sa pozitivnim smjerom x-ose. Prava t je granini poloaj sekante s kada se taka B poklopi
sa takom A i nazivamo je tangentom graka funkcije y = f (x) u taki A ili tangentom
funkcije.
Koecijent pravca tangente t jeste tg i
tg = lim tg = lim
x0
x0
f (x0 + x) f (x0 )
0
= f (x0 ).
x
Dakle, izvod funkcije y = f (x) u taki x0 jednak je koecijentu pravca tangente povuene
na odgovarajuu krivu u taki (x0 f (x0 )).
227
Izvod funkcije
y 0 = 2x.
Sl. 52
Jednaina traene tangente glasi y 4 = 2 2 (x 2) ,
y = 4x 4
1
(x x0 ) , pa je
f 0 (x0 )
1
n : y 4 = (x 2)
4
1
9
y = x+
4
2
a jednaina normale n : y y0 =
y
y
0
= f+0 (x0 ), odnosno lim
= f (x0 ).
x+0 x
x0 x
lim
228
Sl. 53
Oigledno, funkcija f (x) neprekidna je u taki x0 i lim
0
x0 x
= tg 1 , a lim
x+0 x
= tg 2 .
0
U ovom sluaju, gdje je f (x0 ) 6= f+ (x0 ), kaemo da funkcija f (x) nema izvod f (x0 ), tj.
funkcija nije diferencijabilna u taki x0 .
Postojanje i jednakost lijevog i desnog izvoda u taki x0 je potreban i dovoljan uslov za
diferencijabilnost funkcije, to se iskazuje teoremom:
f+0 (a),
Sl. 54
Ova funkcija je neprekidna u taki x = 0, jer je lim f (x0 ) = 0. Izvod ove funkcije u taki
x0
0 ne postoji jer je
f (x) f (x0 )
|x|
|x|
(x)
|x|
x
=
, pa je lim
= lim
= 1 i lim
= lim = 1.
x0 x
x0 x
x+0 x
x+0 x
x x0
x
f (x) f (0)
ne postoji.
x0
x0
Znai, lim
229
Izvod funkcije
Dakle, funkcija je neprekidna u intervalu (, +), ima i lijevi i desni izvod u taki
x = 0, oni su medusobno razliiti, pa funkcija nije diferencijabilna u taki x = 0.
Ako je za funkciju y = f (x) izvod u taki x0 jednak nuli, tj. f 0 (x0 ) = 0, onda je tangenta
pararelna x-osi, a ako je izvod beskonaan, tada je tangenta paralelna y -osi (sl.55). Ako
f 0 _(x0 ) = , f+0 (x0 ) = + ili ako je f+0 (x0 ) = i f 0 _(x0 ) = +, onda je taka
(x0 , f (x0 )) povratna taka grafa funkcije (sl. 56 a,b).
Sl. 55
Sl. 56
Zadaci
1. Ako pjeak prede put od 30km za 6 sati i 30 minuta, koliko je srednja brzinakojom se kretao
12
pjeak? Predstaviti njegov put kao funkciju vremena.
R: 76 m/ min
13
x
2. Ako se x primijeni za 10, da li se onda
funkcija: a) log x, b) 10 bre mijenja kada je poetna
230
(x + x)n xn
0
f (x) = yx0 = lim
=
x0
x
n1 n n2 x
lim nx
+ 2 x x + ... + (x)n1 = nxn1 .
x0
y = lim
x0
f (x + x) f (x)
cf (x + x) cf (x)
0
= c lim
= cf (x).
x0
x
x
y 0 = (5x2 )0 = 5 2x = 10x.
4. Izvod zbira, proizvoda i kolinika funkcija.
x i vai:
f (x)
, ako je g(x) 6= 0, diferencijabilne u taki
g(x)
c)
f (x)
g(x)
Izvod funkcije
a)
f (x + x) f (x)
g(x + x) g (x)
lim
g(x + x) + f (x)
=
x0
x
x
f (x + x) f (x)
g(x + x) g (x)
lim
lim g(x + x) + f (x) lim
=
x0
x0
x0
x
x
0
= f (x)g(x) + f (x)g 0 (x).
Ovdje smo koristili injenicu da je funkcija neprekidna u taki u kojoj ima izvod
lim g(x + x) = g(x).
x0
c)
f (x)
1 f (x + x) f (x)
= lim
=
x0 x g(x + x)
g(x)
g(x)
1
g(x)f (x + x) f (x)g(x + x)
=
lim
x0 g(x)g(x + x)
x
1
f (x + x) f (x)
g(x + x) g (x)
= 2
lim g(x)
f (x)
=
g (x) x0
x
x
0
0
f (x)g(x) f (x)g (x)
=
.
[g(x)]2
x2 + 3x + 1
.
x+1
Na osnovu pravila za izvod kolinika funkcija je:
y =
0
0
0
x2 + 3x + 1
(x + 1) (x2 + 3x + 1) (x2 + 3x + 1) (x + 1)
=
=
x+1
(x + 1)2
(x + 1) (2x + 3) (x2 + 3x + 1) 1
x2 + 2x + 2
.
=
(x + 1)2
(x + 1)2
231
232
8.4.2.
Teorema 1. Neka je funkcija y = f (x) neprekidna i strogo monotona na intervalu [a, b] i neka
0
ima izvod f (x) 6= 0 u nekoj taki x (a, b). Tada postoji inverzna funkcija x = (y) funkcije
1
0
f (x) koja ima izvod u odgovarajuoj taki y , gdje je y = f (x), pri emu je (y) = 0
.
f (x)
(y) = lim
y0 y
1
.
y
lim x
(1)
y0
y0
y
y
0
= lim
= f (x).
x0 x
y0 x
(2)
lim
(y) =
1
.
f (x)
0
f (x) =
1
1
1
=
= .
(y)
2y
2 x
0
x+2
.
x+1
x+2
1 2y 2
Kvadriranjem date funkcije dobijamo da je y 2 =
, odakle je x = (y) = 2
.
x+1
y 1
Prema teoremi o izvodu kolinika je:
r
2
1
(y 2 1)
1
2y
x+2
0
1
0
, pa je f (x) = 0
=
=2
.
(y) =
2
2
(y)
2y
x+1
(y 2 1)
(x + 2)
8.4.3.
Teorema 1. Neka je data sloena funkcija y = f ((x)) (u = (x)). Ako funkcija u = (x)
ima izvod u taki x, a funkcija y = f (u) je denisana u intervalu koji sadri (x) i ima izvod
u taki u, tada sloena funkcija y = f (((x)) ima izvod u taki x i tada je
233
Izvod funkcije
y
y u
f (u + u) f (u) (x + x) (x)
=
.
x
u x
u
x
Prema pretpostavci, funkcije y = f (u) i u = (x) su diferencijabilne pa je:
0
y
f (u + u) f (u)
(x + x) (x)
= lim
lim
,
x0 x
u0
x0
u
x
y = lim
tj.
dy
0
0
0
0
0
0
0
0
= f (u) u (x) ili yx = yu ux ili yx = f ((x)) (x).
dx
0
0
Ovdje smo sa yu oznaili izvod funkcije y po u, a sa ux izvod funkcije u, po x.
Ovu teoremu moemo uoptiti za konaan broj funkcija.
Ako je y = y(u1 ) u1 = u1 (u2 ), ..., un1 = un1 (un ), un = un (x), tada je
0
2
2
Primjer 1.pNai izvod funkcije
y = x 2x. Uzmimo da je u(x) = x 2x, tada je
y(x) =
,
2 u
0 0
1
2x 2
x1
0
0
y (x) = ( u) u (x) = u (x) =
=
.
2 u
2 x2 2x
x2 2x
x 0 nxn1
y =
= nxn1 = x1 .
(xn )2
0
1
1
2. Za = , r cio broj, y = x r .
r
r
0
Inverzna funkcija ove funkcije je y = x. Njen izvod je xy = ry r1 . Na osnovu teoreme o
izvodu inverzne funkcije, imamo:
yx0 =
1
1
=
(y 6= 0 i x 6= 0).
x0y
ry r1
234
1 r1
1
1
Kako je y r1 = x r
= x1 r = x( r 1) , to je
1 1
yx0 = x r 1 = x1 .
r
p
p
racionalan broj, y = x q .
q
Ovu funkciju moemo smatrati sloenom funkcijom od funkcija
3. Za =
y = up , u = x q .
Na osnovu teoreme o izvodu sloene funkcije, za x 6= 0, imamo:
1
1 1
p p1
p p
yx0 = yu0 u0x = pup1 x q 1 = x q x q 1 = x q 1 = x1 .
q
q
q
4. Za iracionalan broj y = x .
Ovu funkciju moemo smatrati sloenom funkcijom funkcija y = eu ,u = ln x, pa je
0
3 x2
1
1
0
y =
x3 + 1 =
3x2 =
.
2 x3 + 1
2 x3 + 1
2 x3 + 1
8.4.5.
y =
1
loga e.
x
Izvod funkcije
235
y
loga (x + x) loga x
1
x
=
=
loga (1 +
)=
x
x
x
x
1 x
x
1
x x
loga (1 +
) = loga (1 +
) x .
x x
x
x
x
x
Uzmimo da je
= h. Tada h 0 kada x 0 pa je
x
1
x x
1
y
lim (1 +
) x = lim (1 + h) h = e i lim
= loga e,
x0
x0 x
h0
x
x
1
0
(loga x) = loga e.
x
0
0
1
1
1
Kako je loga e =
, to je (loga x) =
, x > 0 i (loga (x)) =
, x < 0.
ln a
x ln a
x ln a
0
1
Uopte, moemo pisati (loga |x|) =
, x 6= 0, 0 < a 6= 1.
x ln a
1
0
Ako je osnova logaritma a = e, tj. kada imamo funkciju y = ln x, tada je (ln x) = za
x
1
0
x > 0 i (ln(x)) = za x < 0, pa moemo pisati da je
x
1
0
(ln |x|) = , x 6= 0.
x
Ako je y = ln f (x), gdje funkcija f (x) ima izvod po x i f (x) > 0 i ako uzmemo da je
f (x) = u, y = ln u, tada, na osnovu pravila za izvod sloene funkcije, je:
1 0
1 0
0
0
0
yu =
, ux = f (x) , pa je yx = f (x) , tj.
u
u
0
0
0
f (x)
f (x)
yx0 =
, ili [ln f (x)] =
.
f (x)
f (x)
Izvod funkcije ln f (x) naziva se logaritamskim izvodom funkcije f (x).
236
0
Ako je y = af (x) , gdje je f (x) funkcija koja ima izvod po x, tada je af (x) = f 0 (x)af (x) ln a.
0
Ako je y = ef (x) , a funkcija f (x) ima izvod po x, onda je ef (x) = ef (x) f 0 (x).
8.4.7.
sin x
y
sin(x + x) sin x
x
=
= x2 cos(x +
), a
x
x
2
2
sin x
y
x
= lim x2 lim cos(x +
).
x0 x
x0
x0
2
2
lim
sin x
= 1, dobijamo da je
x
y
0
= cos x, tj.(sin x) = cos x.
x0 x
Neka je y = sin f (x), gdje funkcija f (x) ima izvod po x. Ako uzmemo da je f (x) = u i
y = sin u, onda je, na osnovu teoreme o izvodu sloene funkcije, yx0 = yu0 u0x = cos u u0x =
0
cos u f (x) pa je
0
[sin f (x)] = f 0 (x) cos f (x).
lim
sin(x + x)
sin x
=
cos(x + x) cos x
sin x
sin(x + x) cos x sin x cos(x + x)
=
i
=
cos x cos(x + x)
cos x cos(x + x)
y
sin x
1
1
lim
= lim
lim
=
, tj.
x0 x
x0 x
x0 cos x cos(x + x)
cos2 x
1
2k + 1
0
(tg(x)) =
, x 6=
(k = 0, 1, 2, ...).
2
cos x
2
y = tg(x + x) tg x =
f (x)
.
Ako je y = tgf (x), tada je [tgf (x)] =
cos2 f (x)
Analogno dokazujemo da je:
0
f (x)
(ctg x) =
x 6= k (k = 0, 1, 2, ...) i [ctg f (x)] = 2
sin f (x)
Primjenom pravila za diferenciranje kolinika funkcija, moemo jednostavno odrediti izvod funkcija tg x i ctg x.
0
sin12 x ,
237
Izvod funkcije
<y<
. U ovom intervalu je x0y = cos y 6= 0.
2
2
Prema teoremi o izvodu inverzne funkcije je:
0
1
1
1
1
=p
=
,
0 =
xy
cos y
1 x2
1 sin2 y
1
(1 < x < 1).
1 x2
(arc sin x) =
f (x)
1 f 2 (x)
,
, to je:
cos2 y
2 2
yx0 =
tj.
1
1
1
= cos2 y =
=
( < x < +),
2
xy 0
1 + tg y
1 + x2
1
( < x < +).
1 + x2
Ako je y = arc tg f (x) i funkcija f (x) ima izvod po x, onda je
0
(arc tg x) =
[arc tg f (x)] =
f (x)
.
1 + f 2 (x)
1
(1 < x < +1) i
1 x2
0
f 0 (x)
[arc cos f (x)] = p
,
1 f 2 (x)
1
0
(arc ctg x) =
( < x < +) i
1 + x2
0
f 0 (x)
[arc ctg f (x)] =
.
1 + f 2 (x)
0
(arc cos x) =
238
8.4.9.
Neka je y = [f (x)]g(x) , f (x) > 0 i neka funkcije f (x) i g(x) imaju izvod po x. Data funkcija ne
pripada sloenim elementarnim funkcijama, pa ne moemo primijeniti pravilo za odredivanje
izvoda sloene funkcije. Datu funkciju moemo napisati u obliku eksponencijalne funkcije
koja ima izvod pod pretpostavljenim uslovima:
g(x)
= eg(x) ln f (x) .
0
eg(x) ln f (x) = eg(x) ln f (x) [g (x) ln f (x)]0
f 0 (x)
g(x) ln f (x)
0
= e
g (x) ln f (x) + g (x)
f (x)
f 0 (x)
g(x)
0
= [f (x)]
g (x) ln f (x) + g (x)
,
f (x)
y0 =
tj.
0
f 0 (x)
g(x)
g(x)
0
[f (x)]
= [f (x)]
g (x) ln f (x) + g (x)
.
f (x)
Primjeri:
1. Odrediti izvod funkcije y = (sin x)cos x (0 < x < ).
Datu funkciju napiimo u obliku y = ecos x ln sin x , pa je
h
i
h
i
cos x
0
cos x cos2 x
(sin x)0
0
y = (sin x)
(cos x) ln sin x + cos x sin x = (sin x)
sin x ln sin x .
sin x
x
v
xv v 0 ln x + v (ln x)0 = xv v 0 ln x +
a za funkciju v = xx = ex ln x , v 0 = xx (ln x+1),
x
x 0
x
x
x
pa je y 0 = xx = xx xx (ln x + 1) ln x + xx = xx xx1 [x (ln x + 1) ln x + 1]
x+x1
= xx
[x (ln x + 1) ln x + 1] .
ex
x arccos x + 2 log2 x + 2 , x (0, 1) .
x
x 0
0
e
0
= ( 3 x) arccos x + 3 x (arccos x)0 + x ln2 2 +
f 0 (x) = ( 3 x arccos x) + 2 (log2 x)0 +
2
x
0
x
3x
(ex )0 x2 ex (x2 )
x
= 1x2 + arccos
.
+ x ln2 2 + (x2)e
3
x4
x3
3 x2
Izvod funkcije
239
e
4. Izraunati izvod funkcije y = ln 1+cos
, x 6= (2n + 1) ,n N. Radi lakeg raunanja
x
izvoda, prvo emo uprostiti izraz kojim je zadata funkcija:
y=
pa je
1
x 1
1
ln ex ln (1 + cos x) = ln (1 + cos x) ,
3
3
3 3
0
1 + tg x2
1 1 (cos x)
1 1
sin x
y =
= +
=
.
3 3 1 + cos x
3 3 1 + cos x
3
0
sin x
, x R.
y 0 = ex ln(2+cos x) [x ln (2 + cos x)]0 = (2 + cos x)x ln (2 + cos x) x 2+cos
x
2x
6. Napisati jednainu tangente i normale povuene na grak funkcije y =
u taki
1 + x2
S apscisom x = 2.
2(1+x2 )4x2
2(1x2 )
Odredimo izvod funkcije: y 0 (x) = (1+x2 )2 = (1+x2 )2 . Izraunajmo vrijednost funkcije i
2 2
0
=
Uvrtavanjem u jednainu tangente
y
y
0 = f (x0 )(x x0 ), dobijamo da je y 3
8 2
2
2
9 x 2 , tj. y = 9 x + 3 jednaina traene tangente.
1
Uvrtavanjem poznatih vrijednosti u jednainu normale y y0 = f 0 (x
(x x0 ), dobijamo
0)
Zadaci
Odrediti izvode funkcija:
p
1 x
1. y = p
.
1+ x
2. y =
R:
1x
2 2(1+ x)
1 + x arctg x
.
1 + x2
R:
(1+x2 ) 2
sin x
+ ln x cos x
x
!
r
1
1
1
4. y = 1 + x2 ln
+ 1+ 2 .
R:
1 + x2
x
x
x
3. y = xsin x .
arctg x
R : xsin x
9. Diferencijal funkcije
9.1. Pojam diferencijala funkcije
Neka je data funkcija y = f (x) koja ima izvod y 0 = f 0 (x) u nekoj taki x (a, b) . Tada je
y
= f 0 (x).
lim
x0 x
y
Kako je razlika izmedu
i f 0 (x) beskonano mala kada x 0, moemo pisati da je
x
y
f 0 (x) = (x) ,
x
(1)
y = f 0 (x)x + (x) x.
(2)
To znai da prirataj diferencijabilne funkcije f (x) moemo napisati kao zbir dvaju sabiraka: f 0 (x)x i (x) x.
Oigledno, ako je x beskonano mala, to e oba sabirka biti beskonano male veliine.
Uporedimo ih s veliinom y , uz uslov da je f 0 (x) 6= 0. Tada je:
"
#
(x) x
1
1
lim
= lim (x) y = 0 0
= 0.
x0
x0
y
f (x)
x
f 0 (x)x
1
f 0 (x)
= f 0 (x) lim y = 0
= 1.
x0
x0
y
f (x)
x
lim
Odavde se vidi da je drugi sabirak beskonano mala veliina vieg reda po uporedenju s
beskonano malom veliinom y , a prvi sabirak je ekvivalentan sa y . Sabirak f 0 (x)x je
takozvani glavni dio prirataja funkcije i naziva se diferencijalom funkcije y = f (x) u datoj
taki x (a, b) .
Prema tome, diferencijal funkcije y = f (x) jeste proizvod izvoda f 0 (x) funkcije i prirataja
x argumenta funkcije.
Diferencijal funkcije y = f (x) obiljeavamo sa dy (de ipsilon) ili df (x) pa je dy = f 0 (x)x.
240
Diferencijal funkcije
241
dy
y
= lim
dx x0 x
Otuda, esto, izvod funkcije nazivamo diferencijalnim kolinikom.
Sl. 57
Ako se argument funkcije promijeni od x0 do x0 + x, onda prirataj vrijednosti funkcije
y = f (x0 + x) f (x0 ) = BC predstavlja promjenu ordinate f (x0 ) do take na graku
funkcije a diferencijal funkcije dy = f 0 (x)dx predstavlja promjenu iste ordinate do take
na odgovarajuoj tangenti. Dakle, diferencijal funkcije geometrijski predstavlja prirataj
242
koji ordinata tangente (t) dobija kada apscisa dodirne take dobija prirataj x. Drugim
rijeima, ako je y prirataj ordinate na krivoj, onda je dy prirataj ordinate tangente na
krivoj u odgovarajuoj taki.
Diferencijal dy se, u optem sluaju, razlikuje od y . Moe biti manji (sl. 57), vei (sl.
58) i jednak prirataju funkcije y (sluaj linearne funkcije). Njihova razlika DC je vrlo mala
u odnosu na dx, za male vrijednosti dx, jer vrijedi:
lim
x0
y dy
= lim (x) = 0.
x0
x
Sl. 58
Zato se u praksi, ako je dovoljno imati pribline vrijednosti, prirataj funkcije y moe
aproksimirati diferencijalnom dy ukoliko je dx malo.
Greka y dy , koju inimo ako umjesto prirataja funkcije uzmemo diferencijal funkcije predstavljena
je odsjekom DC . Greka moe biti ne samo apsolutna |y dy|, ve i
y dy
koju moemo uiniti dovoljno malom za manje vrijednosti x.
relativna
y
0, 1 i x = 0, 01. Nai apsolutnu i relativnu greku koje se ine pri primjeni prirataja
diferencijalom funkcije.
Odredimo prirataj i diferencijal date funkcije:
y = [(x + x)3 + 2(x + x)] (x3 + 2x) =
= 3x2 x + 3x(x)2 + (x)3 + 2x, dy = (3x2 + 2)x.
Za x = 2, x = 0, 1 imamo: y = 3 22 0, 1 + 3 2 0, 12 + 0, 13 + 2 0, 1 = 1, 461,
dy = (3 22 + 2) 0, 1 = 1, 4.
ydy 0,061
Apsolutna greka je |y dy| = 0, 0061, a relativna y = 1,461 = 0, 042 ili 4, 2%.
243
Diferencijal funkcije
U sluaju da je x = 2, a x = 0, 01 imamo
y
odakle je
1
3, 98
4 + (0, 02) ,
2 4
3, 98 1, 995.
yx0 = f 0 (x) = c0 = 0
(1)
dy = c0 dx = 0.
2. Neka je y = kf (x), gdje je f (x) diferencijabilna funkcija a k konstanta. Tada je:
yx0 = kf 0 (x) .
(2)
u(x)
. Tada je
v(x)
vdu udv
.
v
v2
Ako znamo diferencijal funkcije, onda emo izvod te funkcije odrediti tako to emo dy
podijeliti sa dx, tj. obrazovaemo diferencijalni kolinik. Raunanje diferencijala nazivamo
(isto kao i raunanje izvoda) diferenciranjem.
d
244
1
dx
, d(loga x) =
.
x ln a
x ln a
1
dx
, d(ln x) =
.
x
x
1
dx
, d (tg x) =
.
2
cos x
cos2 x
dx
1
.
2 , d (ctg x) =
sin x
sin2 x
1
dx
, d (arcsin x) =
.
2
1x
1 x2
1
dx
, d (arccos x) =
.
2
1x
1 x2
1
dx
, d (arctg x) =
.
2
1+x
1 + x2
1
dx
, d (arcctg x) =
2
1+x
1 + x2
f (x)
g(x)
Diferencijal funkcije
245
d2 y
.
dx2
Izvod prvog izvoda neke funkcije nazivamo izvodom drugog reda ili drugim izvodom.
Izvod drugog izvoda nazivamo izvodom treeg reda ili treim izvodom, itd. Uopte, ako
funkcija f : Df R ima izvod reda n 1, n N, f (n1) (x) : S R, S Df i ako je
f (n1) diferencijabilna funkcija u svim takama nekog skupa T S , tada funkcija f (x) ima
(n)
izvod reda n, f(x) : T R, gdje je
0
(n)
(n1)
f(x) = f(x)
, x T, n N.
y 00
ili
f 00 (x)
ili
Ako funkcija f (x) ima n-ti izvod na T , onda kaemo da je funkcija f (x) n puta diferencijabilna na T .
Prema ranije navedenim pravilima raunamo izvode vieg reda. Ne postoji opta formula
(n)
prema kojoj bismo mogli izraunati f(x) a da uzastopno ne izraunamo sve prethodne izvode.
U nekim specijalnim sluajevima takva formula postoji, na primjer:
1. n-ti izvod, n N, funkcije f (x) = sin x moemo izraunati na osnovu formule
(n)
f(x) = sin x + n
, tj. (sin x)(n) = sin x + n
.
2
2
(n)
f(x) = cos x + n
,tj. (cos x)(n) = cos x + n .
2
2
(n)
246
1
1
1
12
12
, y 00 = 2 = (1)1 2 , y 000 = 3 = (1)2 3 ,
x
x
x
x
x
123
(n 1)!
123
= (1)3
, ..., y (n) = (1)n1
.
=
4
4
x
x
xn
y0 =
y (4)
6. Ako funkcija f (x) = u(x)v(x), gdje su funkcije u(x) i v(x) n-puta diferencijabilne na
posmatranom skupu
S , onda n-ti izvod funkcije f (x), x S izraunavamo na osnovu
n
P
n
(n)
formule f(x) =
u(ni) v (i) .
i
i=0
Ovo je poznata Lajbnicova formula za izraunavanje izvoda vieg reda proizvoda dviju
funkcija.
9.5.2.
Neka funkcija f (x) ima izvod drugog reda u taki x. Njen diferencijal je dy = f 0 (x)dx.
Funkcija f 0 (x)dx diferencijabilna je u taki x pa ima diferencijal.
Diferencijal prvog diferencijala funkcije y = f (x) u nekoj taki x naziva se diferencijalom
drugog reda u toj taki i oznaavamo je sa d(dy) = d2 y .
Diferencijal diferencijala drugog reda nazivamo diferencijalom treeg reda i oznaavamo
d3 y itd. Uopte, diferencijal diferencijala (n 1) reda funkcije f (x) naziva se diferencijal
n-tog reda ako je funkcija f (x) n puta diferencijabilna u taki x i oznaava se sa dn y . Prema
ovoj deniciji je
(1)
(2)
247
Diferencijal funkcije
d2 y = f 00 (x)dx2 + f 0 (x)d2 x.
Na primjer, neka je y = f (u), u = (x), pri emu su f (u) i (x) diferencijabilne funkcije.
Tada je dy = f 0 (u) du. Kako du zavisi od x, to je du = (x)0 dx pa je
d2 y = d [f 0 (u)du] = [df 0 (u)]du+f 0 (u) d(du) = [f 00 (u)du] du+f 0 (u)d2 u = f 00 (u)du2 +f 0 (u)d2 u.
Dakle, d2 y 6= f 00 (u)du2 .
Zadaci
1. Izraunati izvod drugog reda funkcija:
a) y =
x(1+3 1x2 )
,
1x2
[R : y = 3x(1 x2 )5/2 ]
[R : y(0) = 0]
Sl. 59
Ako je x0 taka lokalnog ekstrema funkcije f (x) i x0 unutranja taka Df , onda x0
nazivamo takom unutranjeg lokalnog ekstrema funkcije f (x).
U dosadanjem razmatranju lokalnih ekstrema u taki x0 nismo pretpostavljali da je funkcija f (x) diferencijabilna u taki x0 . Sada emo razmotriti lokalne ekstreme diferencijabilnih
funkcija o kojima govori Fermatova teorema:
249
f (x0 + h) f (x0 )
0,
h
odakle slijedi da je:
f (x0 + h) f (x0 )
= f+0 (x0 ) 0.
h+0
h
f (x0 + h) f (x0 )
Za h<0, |h| je
0 odakle je
h
lim
f (x0 + h) f (x0 )
= f0 (x0 ) 0.
h0
h
lim
f+0
je diferencijabilna u intervalu (a, b), i neka je f (a) = f (b). Tada postoji bar jedna taka C ,
C (a, b) takva da je f 0 (C) = 0.
Dokaz. Ako je funkcija f (x) = A za svako x [a, b], tada ona ima konstantnu vrijednost
u cijelom intervalu pa je f 0 (x) = 0. U tom sluaju za taku C moemo uzeti bilo koju
unutranju taku intervala [a, b], jer je u svim takama f 0 (C) = 0, ime bi tvrdnja bila
dokazana. Pretpostavimo da funkcija f (x) nije konstantna, tj. da u intervalu [a, b] ima taaka
kojima je f (x) > f (a) ili f (x) < f (a). Uzmimo da je f (x) > f (a). Poto je funkcija f (x),
po pretpostavci, neprekidna u intervalu [a, b], onda e, na osnovu teoreme o neprekidnim
funkcijama, u nekoj taki C uzeti svoju najveu vrijednost, tj. sup f (x) = f (C), gdje je
x[a,b]
Sl. 60
U sluaju da je f (a) = f (b) = 0, Rolova teorema glasi:
Ako funkcija f (x) ima izvod u svakoj taki intervala [a, b] i ako su a i b nule funkcije, onda
unutar tog intervala mora postojati bar jedna realna nula funkcije f (x).
Geometrijski je tvrdnja teoreme ilustrovana na slici 61.
250
251
Sl. 61
Napominjemo da, ukoliko je funkcija f (x) neprekidna u intervalu
(a, b) a ne u [a, b], onda
1, x = 0;
Rolova teorema ne mora da vai. Na primjer, funkcija y =
ima prekid u
x, 0 < x 1.
taki x = 0. Ona ne mora da vai u sluaju ako funkcija f (x) nije diferencijabilna u (a, b).
Na primjer, funkcija y = |x| u intervalu [1, 1] nema izvod u taki x = 0.
cijabilna u otvorenom intervalu (a, b), onda postoji bar jedna taka C , C (a, b) takva da
vrijedi:
f (b) f (a)
= f 0 (C)
(1)
ba
Dokaz. Da bismo dokazali ovu teoremu, posmatrajmo pomonu funkciju
f (b) f (a)
(x a) .
ba
Ova funkcija ima iste osobine kao i funkcija f (x): neprekidna je u intervalu [a, b] jer
predstavlja zbir dvije neprekidne funkcije i ima izvod u svakoj unutranjoj taki tog intervala,
tj. diferencijabilna je na (a, b), i:
g (x) = f (x) f (a)
f (b) f (a)
.
ba
Vrijednost funkcije g(x) na krajevima intervala [a, b] je:
g 0 (x) = f 0 (x)
f (b) f (a)
(a a) = 0,
ba
f (b) f (a)
(b a) = 0.
g (b) = f (b) f (a)
ba
Znai, da je g(a) = g(b).
Dakle, funkcija g(x) ispunjava sve uslove Rolove teoreme prema kojoj postoji bar jedna
taka C unutar intervala (a, b) za koju je g 0 (C) = 0. Kako je
g (a) = f (a) f (a)
g 0 (C) = f 0 (C)
to je trebalo dokazati.
f (b) f (a)
,
ba
to je:
f 0 (C) =
f (b) f (a)
,
ba
252
Sl. 62
Oigledno je da postoji taka M (C, f (C)) u kojoj je tangenta t paralelna sa tetivom AB .
(a)
= tg ,
Ta paralelnost izraena je jednakou (1), jer je koecijent pravca tetive AB f (b)f
ba
a koecijent pravca tangente povuene na krivu y = f (x) u taki M je f 0 (C) = tg .
Izjednaavajui ova dva koecijenta, tj. tg = tg , ili = , dobija se formula (l).
Lagranova teorema se moe iskazati i ovako:
Ako funkcija f (x) ima izvod u svakoj taki intervala [a, b], onda mora postojati bar jedan
realan broj C tako da je: f (b) f (a) = (b a)f 0 (C) gdje je a < C < b.
Rolova teorema je specijalan sluaj Lagranove teoreme kada je tetiva AB paralelna sa
x-osom, tj. kada je f (b) = f (a).
Primjer 1. Na krivoj y = 5 3x2 nai taku u kojoj je tangenta paralelna sa tetivom ije
su krajnje take A(1, 2), B(0, 5). Posmatrajmo funkciju f (x) = 5 3x2 u intervalu [1, 0]
iji su krajevi apscise taaka A i B . U ovom intervalu funkcija je neprekidna i ima konaan
izvod f 0 (x) = 6x. Dakle, na funkciju f (x) moemo primijeniti Lagranovu teoremu. Na
luku AB odredimo taku M u kojoj e tangenta biti paralelna sa AB , pri emu e apscisa
take M biti vrijednost C za koju e biti zadovoljena Lagranova formula:
f (0) f (1) = f 0 (C)(0 (1)), ili 5 2 = (6C) 1, odakle je C = 21 .
vrijednosti C u jednainu krive, dobijamo da je y = 17
, a traena taka je
4
Uvrtavanjem
1 17
M 2, 4 .
Rolovu i Lagranovu teoremu nazivamo teoremama o srednjoj vrijednosti u diferencijalnom raunu. U Lagranovoj teoremi vrijednost f 0 (C) srednja je vrijednost brzine promjene
funkcije na posmatranom intervalu.
Teorema 3. (Koijeva) Neka su f (x) i g(x) neprekidne funkcije u intervalu [a, b] koje
imaju konane izvode f (x) i g 0 (x) u otvorenom intervalu (a, b), pri emu je g 0 (x) 6= 0 za sve
x (a, b), onda postoji bar jedna taka C (a, b) takva da je:
f 0 (C)
f (b) f (a)
= 0
.
g(b) g(a)
g (C)
253
f (b) f (a)
(g (x) g (a)) .
g(b) g(a)
Funkcija h(x) zadovoljava sve uslove Rolove teoreme: neprekidna je u [a, b] ima konaan
izvod:
f (b) f (a) 0
h0 (x) = f 0 (x)
g (x) .
(1)
g(b) g(a)
U (a, b) i na krajevima intervala [a, b] ima jednake vrijednosti h(a) = h(b). Prema Rolovoj
teoremi, primijenjenoj na funkciju h(x), postoji bar jedna taka C unutar intervala (a, b) u
kojoj je f 0 (C) = 0, tj.
h0 (C) = f 0 (C)
f (b) f (a) 0
f (b) f (a)
f 0 (C)
g (C) = 0, ili
= 0
,
g(b) g(a)
g(b) g(a)
g (C)
Primjedba:
a) Lagranova teorema je specijalan sluaj Koijeve teoreme za g(x) = x, g 0 (x) = 1.
b) Ako u Koijevoj teoremi uzmemo dopunski uslov da je f (a) = g(a) = 0, tada Koijeva
f (b))
f 0 (C)
formula ima oblik
= 0
gdje je a < C < b.
g(b))
g (C)
Zadaci
1. Odrediti vrijednost C koristei
se Lagranovom
teoremom za funkciju f (x) = 4x3 5x2 +x2
"
#
5 + 97
u intervalu [0, 2].
R:C=
12
2. Odrediti vrijednost
C u Koijevoj formuli za funkciju f (x) = x3 , g(x) = x2 + 1 u intervalu
14
[1, 2].
R:C=
9
3. U intervalima (1, 1) i (1, 2) nai take u" kojima je tangenta
na graku funkcije f (x) =
#
2 7
(x2 1)(x 2) paralelna sa x-osom.
R : x1,2 =
3
xa+0
xa+0
f 0 (x)
f (x)
= A (ili + ()), onda postoji i lim
0
xa+0 g (x)
xa+0 g(x)
koji je jednak A (ili + ()).
Ako postoji granina vrijednost lim
Dokaz. Deniimo funkcije f (x) i g(x) u taki x = a tako da su neprekidne zdesna u toj
taki. Za to je dovoljno pretpostaviti da je
f (a) =
xa+0
lim g (x) = 0.
xa+0
Tada su funkcije f (x) i g(x) neprekidne u intervalu [a, b). Neka je x [a, b). U intervalu
[a, b) funkcije f (x) i g(x) ispunjavaju uslove za primjenu Koijeve teoreme, prema kojoj
postoji taka c (a < c < x) takva da je
f (x) f (a)
f 0 (c)
f (x)
f 0 (c)
= 0
, tj.
= 0
.
g (x) g (a)
g (c)
g (x)
g (c)
Ako u posljednjoj jednakosti x a + 0, onda i c a + 0, pa je
f (x)
f 0 (c)
= lim 0
= A (ili + ()),
xa+0 g (x)
xa+0 g (c)
lim
to je i trebalo dokazati.
Analogno razmatramo sluaj kada je a desni kraj intervala i x tei slijeva ka taki a.
Dokazana teorema, uz malu modikaciju formulacije i dokaza vai kada x + ().
254
255
Teorema 2. Neka su funkcije f (x) i g(x) diferencijabilne u intervalu (a, b) i neka je lim f (x) =
xa+0
f 0 (x)
lim g(x) = + () i g 0 (x) 6= 0 za x (a, b). Tako, ako postoji lim 0
= A (ili
xa+0
xa+0 g (x)
f (x)
+ ()), onda postoji granina vrijednost lim
i jednaka je A (ili + ()).
xa+0 g (x)
Prema navedenim teoremama, postoji opti nain odredivanja granine vrijednosti kolinika dviju funkcija zasnovan na jednakosti:
f (x)
f 0 (x)
= lim 0
xx0 g (x)
xx0 g (x)
lim
f (x)
f 0 (x)
f (x)
= lim 0
= lim 00
= A (ili + () )
xx0 g (x)
xx0 g (x)
xx0 g (x)
lim
Isti postupak treba nastaviti sve dotle dok se ne dode do kolinika iji brojilac i imenilac
ne tee istovremeno nuli ili beskonanosti, kada x x0 , tj.:
f (x)
f 0 (x)
f (n) (x)
= lim 0
= ... = lim (n)
xx0 g (x)
xx0 g (x)
xx0 g
(x)
lim
f (n) (x)
postoji.
xx0 g (n) (x)
ln (x + 1)
.
x+0
x
0
Dati izraz je oblika kada x +0. Uslovi teoreme l su, na primjer, u (0, 1), ispunjeni
0
pa je moemo primijeniti na dati izraz:
1
ln (x + 1)
2 x
x+1
lim
= lim 1 = lim
= 0.
x+0
x+0
x+0 x + 1
x
2 x
ex
.
x+ x2
256
ex
ex
ex
=
lim
=
lim
= +.
x+ x2
x+ 2x
x+ 2
lim
sin x + x
x+
x
Korienjem elementarnih transformacija odredimo traeni limes:
sin x
+1
sin x + x
x
lim
= lim
= 1.
x+
x+
x
1
Na osnovu Lopitalova pravila je:
f 0 (x)
1 + cos x
= lim
= lim (1 + cos x) .
0
x+ g (x)
x+
x+
1
lim
12.2.
Neodredeni izrazi
Ako je lim f (x) = 0, a lim g(x) = +, onda pri traenju granine vrijednosti
xx0
xx0
lim [f (x) g(x)] javlja se neodredeni izraz 0 ". Ovaj sluaj se svodi na odredivanje
xx0
f (x)
g(x)
ili lim
, tj. na odredivanje granine vrijednosti izraza
1
1
xx0
xx0
g(x)
f (x)
ili
.
0
2x
2
x2
= lim x1 = lim x1 = 0.
x1
x e
x e
x
x e
1
ln x
Primjer 5. lim x ln x = lim 1 = lim x1 = lim (x) = 0.
x+0
x+0
x+0 2
x+0
x
x
257
xx0
xx0
lim
1
g(x)
xx0
Primjer 6.
lim
x0
1
1
sin x x
1
f (x)
1
f (x)g(x)
0
.
0
x sin x
1 cos x
sin x
= lim
= lim
= 0.
x0 x sin x
x0 sin x + x cos x
x0 2 cos x x sin x
= lim
Primjer 7.
xx0
x1
x1
ln (x 1)
1
ln x
x1
1
x1
1
x1
x(ln x)2
= lim
x (ln x)2
=
x1 x 1
= lim
(ln x)2 + 2x ln x x1
= lim (ln x)2 + 2 ln x = 0.
x1
x1
1
ln x ln(x1)
0
= lim e
= e = 1.
= lim
x1
x
Primjer 8. lim (2 x) 2 . Ovo je neodredeni oblik 1 .
x1
x
tg
x
ln (2 x) = lim
Kako je (2 x) 2 = etg 2 ln(2x) i lim tg x
2
tg
1
2x
1
sin2 x
2
2 x
sin 2
2
lim
x1 2x
x1
tg x
2
= 2 , to je lim (2 x)
x1
Zadaci
Odrediti granine vrijednosti
2x x4 3 x
1. lim
,
R:
4
x1
1 x3
2. lim (sin x)tg x ,
x1
3.
ex+sin x
.
x x + sin x
lim
[R : 1]
[R : ]
16
9
ln(2x)
x
x1 ctg 2
= e .
2
lim
x1
Sl. 63
U takama P1 ,P2 i P3 tangenta je paralelna osi 0x, dakle, tg = 0, tj f 0 (x) = 0.
258
259
Ako je funkcija diferencijabilna, tada,postoji tijesna veza izmedu znaka izvoda funkcije i
njene monotonosti. U vezi sa tim dokazaemo sljedeu teoremu:
Teorema 1. Neka je funkcija f (x) neprekidna u intervalu [a, b], (a < b), i neka ima nenega-
tivan (pozitivan) izvod u intervalu (a, b), tada funkcija ne opada (strogo raste) u intervalu
[a, b] .
Dokaz. Neka je a < x1 < x2 < b. Tada funkcija f (x) u intervalu [x1 , x2 ] ispunjava sve
uslove za primjenu Lagranove teoreme. Postoji taka c, c (x1 , x2 ) takva da je;
f (x2 ) f (x1 ) 0.
(1)
(2)
Teorema 2. Ako je funkcija f (x) diferencijabilna u intervalu (a, b), pri emu je f 0 (x) = 0
za svako x (a, b), tada je ona konstantna u (a, b).
y
y
>0
< 0 za 0 < |x| < .
x
x
Oigledno, ako funkcija raste (opada) u intervalu (a, b), tada ona raste (opada) u svakoj
taki x (a, b).
Teorema 3. Ako je f 0 (x0 ) > 0 (f 0 (x0 ) < 0), tada funkcija f (x) raste (opada) u taki x0 .
y
, to za proizvoljno uzeto > 0, moe se odrediti broj
x0 x
> 0 takav da je
f 0 (x0 ) <
y
< f 0 (x0 ) + za |x| < .
x
260
y
> 0, kada je |x| < , tj. funkcija
x
f 0 (x) =
1
1
1 (1)
1
1
1
+ 2x sin + x2 cos 2 = + 2x sin cos .
2
x
x x
2
x
x
Iz ovog izraza ne moemo odrediti f 0 (0), jer je u nuli funkcija drugaije denisana.
Koristei se denicijom izvoda, odredimo f 0 (0):
x
+ x2 sin x1
f (x) f (0)
1
1
1
0
2
f (x) = lim
= lim
= lim
+ x sin
=
x0
x0
x0
x0
x
2
x
2.
1
> 0, funkcija nije monotona ni u jednoj okolini take nula. Zaista, ako
2
1
uzmemo take xk =
(k = 1, 2, ...), tada je:
2k
1
1
1
1
0
0
f (xk ) = f
= cos 2k = 1 = < 0.
2k
2
2
2
Iako je f 0 (0) =
1
(k = 1, 2, ...). Tada je
(2k + 1)
f 0 (xk0 ) =
1
1
3
cos (2k + 1) = + 1 = > 0.
2
2
2
Izabrane take xk i x0k nalaze se u svakoj okolini take nula, jer xk 0 i xk0 0
kada k . Prema tome, izvodna funkcija mijenja znak u svakoj okolini take nula, to
i dokazuje nau tvrdnju.
Odredi intervale rastenja i opadanja funkcija:
Data funkcija je diferencijabilna za svako x: f 0 (x) = 3x2 60x + 225 = 3(x 5)(x 15),
f 0 (x) > 0 za (x 5)(x 15) > 0, tj. za svako x (, 5) i x (15, +), y 0 (x) < 0
za x (5, 15). Prema tome, u intervalima (, 5) i (15, +) funkcija strogo raste, a u
intervalu (5, 15) strogo opada.
261
Primjer 2.
1
, za x < e
e
f (x) =
ln x
, za x e
x
(
f 0 (x) =
0, za x < e
1 ln x
, za x e
x2
Rjeavanjem, za x > 0, f 0 (x) = 2 sin > 0, dobijamo 0 < < , ili 2k < < +2k
x
x
x
x
1
1
k = 1, 2, 3, ..., odakle je x > 1 ili
<x<
, k = 1, 2, ...
2k + 1
2k
1
1
Znai, u intervalu (1, +) i
,
, (k = 1, 2...) funkcija strogo raste. U intervalu
2k + 1 2k
1
, 1 oigledno je f 0 (x) < 0 pa u tom intervalu funkcija strogo opada.
2
1 1
Za x < 0, koristei se parnou funkcije, dobijamo da u intervalima
,
(k = 1, 2, ...)
2k 2k + 1
1 1
,
(k = 1, 2, ...) funkcija strogo
funkcija strogo raste, a u intervalima (, 1) i
2k + 1 2k
opada.
Primijetimo da data funkcija nije monotona ni u jednoj okolini take x = 0.
Zadaci
Odrediti interval rasta i opadanja funkcija:
1. f (x) =
2x
1
+ 2
.
x x 1
2. f (x) =
2x2
ln x,
3. x2 y 2 + y = 1, y > 0.
R:
f 0 (x)
1
0,
2
4. Za koju vrijednost parametara a funkcija f (x) = x3 -ax raste na itavoj brojnoj osi?
[R : a 0]
262
Sl. 64
Navedene tvrdnje moemo iskazati u obliku teoreme kojom su dati dovoljni uslovi za
postojanje lokalnog ekstremuma funkcije f (x).
263
Teorema 1. (Prvi dovoljan uslov ekstrema) Neka je funkcija f (x) neprekidna u intervalu
[x0 , x0 + ] i neka ima izvod u lijevoj i desnoj poluokolini take x0 pri emu je:
f 0 (x) 0(f 0 (x) 0) za svako x (x0 , x0 ),
(1)
(2)
(3)
(4)
3
i u onim takama u kojima ne postoji prvi izvod. Na primjer, funkcija y= x2 ima minimum
u taki x = 0; u toj taki funkcija ima beskonani prvi izvod.
Na osnovu teoreme 1 moemo zakljuiti da ako izvodna funkcija pri prolazu kroz taku
x0 sa lijeva na desno mijenja znak, tada u taki x0 funkcija ima ekstremnu vrijednost, to
je dovoljan uslov za postojanje ekstrema u nekoj taki. Ako se znak prvog izvoda mijenja
od pozitivnog u negativan, u taki x0 funkcija ima maksimum a od negativnog na pozitivni
- minimum. Ukoliko izvodna funkcija ne mijenja znak pri prolazu kroz x0 slijeva na desno,
funkcija nema ekstrema u taki x0 .
x2 + 3x + 1
Primjer 1. Utvrditi da funkcija f (x) = 2
nema ekstremne vrijednosti.
x +x1
Potreban uslov za postojanje ekstremne vrijednosti funkcije u taki, u kojoj je funkcija
diferencijabilna, jeste da u toj taki bude f 0 (x) = 0.
2x2 4x 4
2x2 4x 4
0
Kako je f 0 (x) =
,
to
je
f
(x)
=
0
,
ako
je
= 0, odnosno
(x2 + x 1)2
(x2 + x 1)2
2x2 4x 4 = 0, ili x2 + 2x + 2 = 0. Budui da su rjeenja ove jednaine konjugovano
kompleksna, f 0 (x) ne moe biti jednako nuli ni za koju realnu vrijednost od x, to znai da
zadata funkcija u realnom podruju nema ekstremnih vrijednosti.
Primjer 2. Odrediti ekstremne vrijednosti funkcije f (x) = 2x3 15x2 + 36x 14. Funkcija
264
Poto izvodna funkcija pri prolazu kroz taku x = 2 mijenja znak od pozitivnog na
negativni, to funkcija f (x) u taki x = 2 ima maksimum. Pri prolazu kroz taku x = 3,
izvodna funkcija f (x) mijenja znak od negativnog na pozitivan pa u taki x = 3 funkcija
f (x) ima minimum.
Izraunavanjem vrijednosti funkcije f (x) u takama x = 2 i x = 3, odredujemo njene
ekstremne vrijednosti; max f (x) = 14 i min f (3) = 13.
2
+ kada x +0
0
f (x) =
3
kada x 0
3 x
Sl. 65
Kako je (x (, +)) f 0 (x) > 0, to je funkcija f (x) stalno rastua, pa taka x = 0 nije
i taka ekstrema.
Sada emo utvrditi jedan drugi praktini kriterijum, koji se zasniva na korienju izvoda
vieg reda, za odredivanje ekstremnih vrijednosti funkcije.
Ako je funkcija f (x) denisana i dvaput diferencijabilna u nekoj okolini take x0 , pri
emu je f 0 (x0 ) = 0, a f 00 (x0 ) 6= 0, tada u taki x0 funkcija f (x) ima maksimum ako je
f 00 (x0 ) < 0, a minimum ako jef 00 (x0 ) > 0.
265
f 0 (x) f 0 (x0 )
f 0 (x)
= lim
,
xx0
xx0 x x0
x x0
f 00 (x) = lim
jer je f 0 (x0 ) = 0. Na osnovu denicije granine vrijednosti slijedi da postoji takva okolina
f 0 (x)
ima isti znak kao i f 00 (x0 ).
take x0 da za svako x iz te okoline kolinik
x x0
f 0 (x)
> 0,tj. f 0 (x) i x x0
Neka je f 00 (x0 ) > 0. Tada je za svako x iz okoline take x0 ,
x x0
istog su znaka. Znai, ako je x < x0 , to je f 0 (x) < 0, a ako je x > x0 , to je f 0 (x) > 0. Na
osnovu prvog praktinog kriterijuma za odredivanje ekstremnih vrijednosti slijedi da u taki
x = x0 funkcija ima minimum.
f 0 (x)
Uzmimo da je f 00 (x0 ) < 0. Tada za svako x iz okoline take x0 je
< 0, tj. f 0 (x) i
x x0
x x0 razliitog su znaka. Znai, ako je x < x0 , to je f 0 (x) > 0, i obratno, ako je x > x0 ,
to je f 0 (x) < 0. U stvari, funkcija prvog izvoda, pri prolazu kroz taku x0 mijenja znak sa
pozitivnog na negativni, to znai da funkcija f (x) u taki x0 ima maksimum.
Iz prethodne teoreme moemo izvesti praktino uputstvo za odredivanje ekstremnih vrijednosti dva puta diferencijabilne funkcije f (x).
1. Najprije treba nai prvi izvod f 0 (x) i odrediti njegove nule (tj. rjeenja jednaine
f 0 (x) = 0).
2. Nai, zatim, drugi izvod f 00 (x) i odrediti njegov znak u svakoj nuli prvog izvoda; na
primjer ako je x0 jedna od tih nula (tj. f 0 (x0 ) = 0) i ako je f 00 (x0 ) > 0, tada je
f (x0 ) = fmin , a ako je f 00 (x0 ) < 0, tada je f (x0 ) = fmax .
Odrediti ekstremne vrijednosti funkcija:
1. f (x) = 2x3 15x2 + 36x 14
Funkcija je denisana za svako x. Kako je f 0 (x) = 6(x 2)(x 3), to su kritine
take x = 2 i x = 3, ili f 0 (x) = 0, za x = 2 i x = 3. Drugi izvod funkcije f (x) je
f 0 (x) = 12x 30. Za nulu prvog izvoda x = 2 je f 00 (2) < 0, a za x = 3, f 00 (3) > 0.
Znai, funkcija f (x) u taki x = 2 ima maksimum (f (2) = 14) a u taki x = 3 minimum
(f (3) = 13).
2. f (x) = x3 6x2 + 12x 3
Funkcija je denisana za svako realno x. Prvi izvod funkcije je f 0 (x) = 3x2 12x + 12,
a f 0 (x) = 0 za 3(x2 4x + 4) = 0, tj. za x = 2. Drugi izvod f 00 (x) = 6x 12.
Za nulu prvog izvoda (x = 2) drugi izvod je f 00 (2) = 0, te ne moemo nita zakljuiti o
postojanju ekstrema funkcije.
Da bismo odredili postojanje ekstrema, kada je f 0 (x0 ) = 0 i f 00 (x0 ) = 0, koristimo se
sljedeom teoremom.
266
Teorema 3. Ako funkcija f (x) u nekoj take x = x0 ima neprekidne izvode do n-tog reda
zakljuno i ako je f 0 (x0 ) = f 00 (x0 ) = ...f (n1) (x0 ) = 0, a f (n) (x0 ) 6= 0, onda, ukoliko je n
neparan broj, funkcija f (x) u taki x0 nema ekstremnih vrijednosti, a ukoliko je n paran
broj, funkcija ima maksimalnu vrijednost u taki x0 ako je f (n) (x0 ) < 0, odnosno, minimalnu
ako je f (n) (x0 ) > 0.
U prethodnom primjeru f 00 (x) = 6, tj. f 00 (2) = 6 > 0. U taki x = x0 = 2 funkcija nema
ekstrema.
Sl. 66
267
Da bismo odredili najmanju vrijednost (donju medu m = inf f (x) iste funkcije u inx[a,b]
tervalu [a, b], potrebno je nai sve minimume funkcije u [a, b] i vrijednosti f (a) i f (b) na
krajevima intervala [a, b] pa medu njima uzeti najmanju vrijednost.
Dakle, ako funkcija f (x) ima maksimume u takama x1 , x2 , ..., xn , tada je
Analogno, ako funkcija f (x) ima n lokalnih minimuma u takama x1 , x2 , ..., xn , tada je:
Primjer 1. Odrediti najmanju i najveu vrijednost funkcije f (x) = 2x3 3x2 36x 8
[3,6]
a minimalna,
[3,6]
[3,6]
Zadaci
1. Odrediti najmanju i najveu vrijednost funkcije f (x) = x4 2x2 + 5 u intervalu [2, 2]
[2,2]
[1,4]
268
Pri ispitivanju ponaanja funkcije i oblika njenog graka korisno je utvrditi u kojim intervalima je grak funkcije konveksan nagore, a u kojima konveksan nadolje.
Neka kriva y = f (x) u okolini take x0 ima oblik prikazan na sl.67 i sl.68.
Sl. 67
Sl. 68
U taki A(x0 , y0 ) povuemo tangentu na krivu y = f (x). Jednaina tangente je y y0 =
0
f (x0 ) (x x0 ).
Posmatrajmo vrijednost funkcije y = f (x) u okolini take x0 , tj. u intervalu (x0 , x0 + ),
> 0. Uoiemo da je
BC = r (x) = f (x) yt ,
gdje je y1 ordinata take na tangenti koja odgovara apcisi x (x0 , x0 + ).
Oigledno je da su ordinate taaka krive y = f (x) u okolini take x0 , vee (manje) od
ordinata odgovarajuih taaka tangente t (sl.67 i sl.68).
U prvom sluaju kaemo da je funkcija y = f (x) u taki x0 konkavna nagore (konveksna
nadolje), a u drugom da je konveksna nagore (konkavna nadolje).
Dakle, funkcija y = f (x) jeste konkavna (konveksna) nagore u taki x0 ako je:
Teorema 1. Ako je funkcija f (x) diferencijabilna u intervalu (a, b) i ako je f (x) monotono
opadajua (rastua) funkcija u tom intervalu, onda je funkcija f (x) konkavna (konveksna)
u intervalu (a, b).
269
Funkcija f (x) ispunjava uslove za primjenu Lagranove teoreme na [x0 , x] ( ili [x0 , x] pa
postoji c (x0 , x), (ili c (x, x0 )) takvo da je
(1)
Teorema 2. Ako funkcija f (x) u taki x0 ima neprekidan drugi izvod i ako je f 00 (x0 ) > 0
(f 00 (x0 ) < 0), tada je kriva y = f (x) strogo konkavna (konveksna) u taki x0 .
Teorema 3. Neka je funkcija f (x) neprekidna u intervalu [a, b] i neka ima drugi izvod
u intervalu (a, b). Tada, da bi funkcija f (x) bila konkavna (konveksna) u intervalu [a, b],
potrebno je i dovoljno da je f 00 (x) > 0 (f 00 (x) < 0) za x (a, b).
270
Posljedica teoreme 2.
Sl. 69
Ako je x0 taka prevoja krive y = f (x) i u njoj funkcija ima drugi izvod f 00 (x0 ), tada je
f (x0 ) = 0.
Moe se desiti da funkcija f (x), u nekoj taki x0 , ima tangentu i grak funkcije prelazi s
jedne na drugu stranu te tangente, a da taka x0 nije prevojna taka.
Na primjer, funkcija
3
x 2 + cos x12 , x 6= 0
f (x) =
0, x = 0
00
u taki M (0, 0) ima tangentu i grak funkcije prelazi s jedne na drugu stranu te tangente, a
taka x0 nije prevojna taka krive y = f (x) .
Dovoljan uslov za egzistenciju prevojne take krive dat je sljedeim teoremama:
i ako f 00 (x0 ) ima jedan znak za svako x (x0 , x0 ), a drugi za svako x (x0 , x0 + ),
> 0, tada je taka M0 (x0 , y0 ) prevojna taka graka funkcije y = f (x).
Dokaz. Neka je
Kako je
271
1
2
f 0 (x) =
, f 00 (x) =
,
3
3
3 x2
9 x5
to je
x0
1
Kako je lim f 0 (x) = lim
= + tangenta u prevojnoj taki M0 (0, 0) poklapa se
3
x0
x0 3 x2
sa osom 0y .
Teorema 5. Neka funkcija f (x) ima neprekidan trei izvod u taki x0 i f 00 (x0 ) = 0, a
f 000 (x0 ) 6= 0, tada je x0 taka prevoja krive y = f (x).
Teorema 6. Neka funkcija y = f (x) u taki ima neprekidne izvode do n-tog reda zakljuno
(n 2) i neka je
Posljedica teoreme 2. Dakle, kriva je konveksna u intervalu (1, 2), a konkavna u intervalima
(, 1) i (2, +).
272
1
2
0, 7, pa su
Jednaina y 00 = 0 ili e (1 + 2x2 ) = 0 ima rjeenje x = =
2
2
1
1
1
1
prevojne take P1 , e 2 , P2 , e 2 .
2
2
x2
Sl. 70
2
Kriva y = ex (sl. 70) poznata je pod nazivom zvonaste ili Gausove krive.
Primjer 3. Odredimo intervale konveksnosti i take prevoja funkcije f (x) = x4 6x2 6x+1.
Kako je:
f 00 (x) = 12x2 12 = 12 x2 1 , to je
f 00 (x) = 0 za x1 = 1 i x2 = +1.
Kriva je konkavna ako je f 00 (x) > 0, a f 00 (x) > 1 . Dakle, funkcija f (x) konkavna je
u intervalima (, 1) i (1, +). Kriva f (x) konveksna je u intervalu (1, +1), jer je
f 00 (x) < 0 za |x| <1. Pri prolazu kroz take x = 1, f 00 (x) mijenja znak pa su x = 1 i
x = +1 apscise prevojnih taaka krive f (x). Prevojne take su M1 (1, f (1)) i M2 (1, f (1)).
Za odredivanje postojanja prevojne take mogli smo iskoristiti i dovoljan uslov, tj. f 00 (x0 ) =
0, f 000 (x0 ) 6= 0. Trei izvod funkcije f (x) je f 000 (x) = 24x. Za nule drugog izvoda (x = 1),
f 000 (1) 6= 0, to znai da u takama x = 1 funkcija f (x) ima prevoj.
Zadaci
Odrediti intervale konveksnosti i konkavnosti kao i take prevoja funkcija:
1. f (x) =
x2
(x 1)3
[R : Funkcija je konkavna
u intervalima
(2 3, 2 + 3)i (1, +) a konveksna
u inter
|x1|
.
x x
[R : Funkcija je konkavna u intervalima (0, 1) i (5, +), konveksna u intervalu (1, 5). Funkcija
ima prevoj za x = 5]
ili f (x) = g(x) + (x) , gdje je (x) 0 kada |x| +, tj. f (x) g(x)zadovoljeno
veliko |x| .
f (x)
Neka je lim [f (x) g(x)] = 0. Onda je lim
1 g(x) = 0.
|x|
|x| g(x)
f (x)
Ukoliko je lim g(x) 6= 0, tada je lim
= 1.
|x|
|x| g(x)
U ovom sluaju kaemo da je funkcija f (x) asimptotski jednaka s funkcijom g(x) ili da
funkcija f (x) asimptotski tei funkciji g(x) ako je lim [f (x) g(x)] = 0 i lim g(x) 6= 0.
|x|
|x|
Za funkciju y = g (x) kaemo da je asimptota funkcije y = f (x) ako je ispunjen uslov (1).
Relacija (1), u optem sluaju svodi se na dvije relacije:
x+
gdje g1 (x) i g2 (x) ne moraju biti iste funkcije, niti moraju istovremeno obje postojati. Ako
postoji funkcija y = g1 (x), koja ispunjava uslov (1), ona se naziva desna asimptota funkcije
y = f (x). Analogno, ako postoji funkcija y = g2 (x), koja ispunjava uslov (1), naziva se
desnom asimptotom funkcije y = f (x).
Mi emo se baviti sluajem kada je g (x) linearna funkcija, tj.
y = g(x) = kx + n,
(2)
274
Sl. 71
Pravolinijska asimptota naziva se i kosom pravolinijskom asimptotom ili samo kosom asimptotom.
Prava y = kx + n je kosa asimptota graka funkcije y = f (x) kada x + (x ),
ako je
lim [f (x) kx n] = 0
lim [f (x) kx n] = 0 .
(3)
f (x)
= k, lim [f (x) kx] = n
lim
x x
x
(4)
(5)
n (x)
f (x)
= lim
k+ +
lim
= k,
x+
x+ x
x
x
pa je
f (x)
= k i lim [f (x) kx] = lim (n + (x)) = n.
x+
x+
x+ x
Ovim je potrebnost uslova dokazana.
Dokaimo dovoljnost uslova.
lim
(6)
275
x+
x
n=
lim [f (x) kx] = lim
x = 1
x
x x + 1
Specijalno, za k = 0 prava y = kx + n je paralelna sa osom x i esto se takva pravolinijska
asimptota naziva horizontalnom.
Uopte, pravu y = A, nazivamo horizontalnom asimptotom krive f (x) ako je
lim f (x) = A, jer je d = lim (f (x) A) = 0. (sl.72).
x
Sl. 72
Slino, ako je lim f (x) = B , prava y = B je, takode, horizontalna asimptota krive y = f (x).
x
x+
1
.
1 + x2
= 0, to je prava y = 0 horizontalna asimptota date krive.
1
x 1 + x2
Pravu x = x0 nazivamo vertikalnom asimptotom graka funkcije f (x) ako je bar jedan
od limesa: lim f (x) ili lim f (x) beskonaan (+ ili -) (sl.72).
Poto je
lim
xx0 0
xx0 +0
276
xx0 +0
Sl. 73
Na slici 74 prikazana je vertikalna asimptota x0 = 0 ( to je osa y ) u konanom kraju
x0 = 0 domene (0, +) funkcije f (x) = ln x, jer vrijedi: lim ln x = .
x+0
Sl. 74
1
ima vertikalnu asimptotu x = 2, jer je
x2
1
1
lim
= i lim
= +.
x20 x 2
x2+0 x 2
x2
Primjer 4. Odredimo vertikalne asimptote funkcije y =
.Funkcija nije denisana
x+1
x2
x2
= , lim
= +, pa je prava x = 1 vertikalna
u taki x = 1, a lim
x1+0 x + 1
x10 x + 1
asimptota.
x2
Horizontalnih asimptota nema jer je lim
= .
x1 x + 1
Neka je funkcija f(x) data u obliku neprave racionalne razlomljene funkcije, tj.
f (x) =
Pm (x)
, m > n.
Qn (x)
Tada se dijeljenjem Pm (x)sa Qn (x) moe jednostavno odrediti asimptota funkcije y = f (x).
277
Rk (x)
, k < n.
Qn (x)
Rk (x)
= 0, pa je y = Pmn (x) asimptota funkciji y = f (x).
x Qn (x)
x2
1
U primjeru 1, koristei ovaj postupak, dobiemo
= x1+
, pa je y = x 1
x+1
x+1
x2
kosa asimptota funkciji y =
.
x+1
Pm (x)
Vertikalnu asimptotu funkcije f (x) =
nalazimo rjeavanjem jednaine Qn (x) = 0.
Qn (x)
Ako je Qn (x0 ) = 0 i Pm (x0 ) 6= 0, tada je x = x0 jednaina vertikalne asimptote. U prethodnom primjeru vertikalna asimptota je x = 1.
Odakle je lim
Zadaci
Odrediti asimptote krivih
1. y = x
2. y =
1
,
ex
2x2 + 3x 5
.
x(x 4)
[R : x = 0, i y = x + 1]
[R : y = 2, x = 0 i x = 4]
x2
i nacrtati njen grak.
x+1
1. Funkcija je denisana u intervalima (-, -1) i (-1, +), taka x = 1 je taka prekida
ili diskontinuiteta funkcije.
2. Nula funkcije je x = 0. Znak funkcije zavisi od x + 1 pa je y > 0 za x > 1, a y < 0
za x < 1, y sijee ose u (0, 0).
3. Funkcija nije ni parna ni neparna, niti je periodina.
278
279
2
00
00
3 , to je f (x) < 0 za x < 1, a f (x) > 0 za x > 1.
(x + 1)
Znai u intervalu (, 1) grak funkcije je konveksan, a u intervalu (1, +) konkavan. Grak funkcije nema prevojnih taaka.
Na osnovu dobijenih podataka priblian grak funkcije izgledae kao to pokazuje sl. 75.
6. Poto je f 00 (x) =
Sl. 75
Primjer 2. Ispitati tok funkcije f (x) = 2 cos2 x 2 cos x 3 i nacrtati njen grak.
280
je cos x = za x = 2k , a sin x = 0 za x = k .
2
3
Sl. 76
q
3 2x2
Primjer 3. Odrediti tok i graf funkcije f (x) = x x3
.
q
Datu funkciju moemo napisati u obliku: f (x) = |x| x2
x3
1. Ona je denisana u intervalima (, 2] i (3, +) .
2. Funkcija f (x) > 0 za svako x iz denicionog podruja,a f (0) = f (2) = 0.
3. Poto je
x3+0
281
x2 (x2)
x3
x2 (x 2)
= 1.
x
x
x2 (x 3)
" s
#
(x 2)
n = lim [f (x) kx] = lim |x|
x =
x
x
(x 3)
p
|x| x 2 x 3
x2 (x 2) x2 (x 3)
p
p
= lim
= lim
=
x
x
(x 3)
(x 3)
1
11
= lim q
= .
x
2
(x 3)
x2+ x3
f (x)
k = lim
= lim
x x
x
= lim
1
1
Znai, y = x + kosa je asimptota kada x a, takode, kada x , y = x
2
2
je kosa asimptota date funkcije.
!
r
r
2
2
Funkcija f (x) 2 2 x kada x 2 0 i f (x) =
|x| kada x 0
0, 8 .
3
3
4. Data funkcija je beskonano diferencijabilna u oblasti denisanosti osim u takama
x = 0 i x = 2.
r
x 2 2x2 11x + 12
f 0 (x) =
sign x.
x 3 2 (x 2) (x 3)
r
x2
11x 24
00
f (x) =
sign x.
x 3 4 (x 2)2 (x 3)3
3
f 0 (x) = 0 za x = i za x = 4,
2
r
3
3
3
00 3
f 2 < 0, pa f (x) u taki x = ima maksimum, max f
=
0, 9,
2
2
2
x20
Funkcija je konveksna u intervalu (0, 2), jer je f 00 (x) < 0. Nacrtajmo grak funkcije
(sl.77).
282
Sl. 77
Zadaci
Ispitati tok funkcija i nacrtati grak:
1. f (x) =
x3
,
4 (2 x)2
1
2. f (x) = e x2 ,
3. f (x) =
sin2 x
.
2 sin x
283
R2 = {(x, y) | x R, y R}
i neka su M1 (x1 , y1 ) i M2 (x2 , y2 ) dvije proizvoljne take iz R2 . Poznato je da se rastojanje
izmedu taaka M1 i M2 izraunava prema formuli
q
(1)
d(M1 , M2 ) = |M2 M1 | = (x2 x1 )2 + (y2 y1 )2 .
Funkcija
d : R2 R2 R,
285
286
Specijalno, za n = 1, prostor R = E 1 je realna prava u kojoj je rastojanje izmedu taaka
M1 = x1 R i M2 = y1 R dato formulom
p
d(M1 , M2 ) = (x1 y1 )2 = |x1 y1 | .
Uopte, Euklidov n-dimenzionalni prostor E n deniemo kao n-dimenzionalni prostor Rn
u kome je uvedeno rastojanje d(M1 , M2 ) izmedu dvije proizvoljne take M1 = (x1 , x2 , ..., xn )
Rn i M2 = (y1 , y2 , ..., yn ) Rn pomou formule
s
n
P
d(M1 , M2 ) = |M1 M2 | =
(xk yk )2 .
(2)
k=1
K(M, r) = {x S | d(M, x) r} ,
3. sferom S(M, r), sa centrom u taki M S , metrikog prostora (S, d), naziva skup
S(M, r) = {x S | d(M, x) = r} .
Specijalno, u prostoru R otvorena kugla je otvoren interval (M r, M + r), zatvorena
kugla je zatvoren interval [M r, M + r], a sfera je skup {M r i M + r}. U prostoru R2 ,
otvorena kugla je unutranjost kruga sa centrom u taki M = (x1 , x2 ) i poluprenikom r,
zatvorena kugla je unutranjost i periferija kruga, a sfera je samo periferija tog kruga.
Otvorena kugla K(M, ) naziva se otvorenom -okolinom take M S . -okolina take
M0 (x1 , x2 , ..., xn ) Rn je otvorena kugla K(M0 , ), a to je skup svih taaka M0 manji od ,
n
P
tj. d(M, M0 ) < , odnosno
(xk xk )2 < 2 .
k=1
287
f : D R
naziva se realna funkcija dvije realne promjenljive, pri emu je D oblast denisanosti ili
domena funkcije f u oznaci D(f ).
Ako je M (x, y) D(f ) proizvoljna taka domena, kojoj funkcija f pridruuje jedan i
samo jedan broj z , onda se pie
Rf = {z R | (M D(f )) f (M ) = z}
je skup vrijednosti funkcije f , a skup
Sl. 78
288
289
p
9 x2 y 2 .
x2 + y 2
, 2k x2 + y 2 2k +
2
2
2
r
Sl. 79
, sa centrom u
2
Niz taaka {(xn , yn )} ili promjenljiva taka (xn , yn ) konvergira prema taki (x0 , y0 ) kada
n ako rastojanje izmedu
tih taaka tei nuli kada n , tj.
p
(xn x0 )2 + (yn y0 )2 0, n ,
to zapisujemo
lim (xn , yn ) = (x0 , y0 ).
(2)
n
xn x0 , yn y0 kada n .
Za funkciju f (x, y), koja je denisana u okolini take M0 (x0 , y0 ),osim moda, u samoj
taki M0 (x0 , y0 ), kaemo da u taki M0 ima graninu vrijednost b ako za bilo koje nizove
{xn , yn } koji zadovoljavaju uslov (2), odgovarajui niz vrijednosti funkcije {f (xn , yn )} konvergira prema broju b, to simboliki piemo:
xn x0
yn y0
lim
(x,y)(x0 ,y0 )
f (x, y) = b.
(3)
Koordinate proizvoljne take (x, y) iz okoline take (x0 , y0 ) moemo napisati u obliku
x = x0 + 4x, y = y0 + 4y pa je jednakost (3) ekvivalentna jednakosti
xn x0
yn y0
290
291
2
2
( > 0) ( > 0)
(x x0 ) + (y y0 ) < = |f (x, y) b| < .
Za funkciju f (x, y) denisanu u okolini take M0 , osim moda, u samoj taki M0 , kaemo
da u taki M0 ima beskonanu graninu vrijednost kada (x, y) (x0 , y0 ) ako za svako
M > 0 moemo odrediti > 0 takvo da je:
q
|f (x, y)| > M za 0 < (x2 x1 )2 + (y2 y1 )2 < ,
to piemo
lim f (x, y) = .
xn x0
yn y0
lim f (x, y) = b.
x
y
(4)
U sluaju konanog broja b, jednakost (4) shvatamo u tom smislu da za svako > 0
moemo odrediti takav broj M > 0 da je za svako y za koje je funkcija denisana
292
f (x, y) = b,
(x,y)(x0 ,y0 )
lim
(x,y)(x0 ,y0 )
f (x, y)
, g(x, y) 6= 0 za x, y A i c 6= 0 i pri tome je:
g(x, y)
lim
lim
(x,y)(x0 ,y0 )
(x,y)(x0 ,y0 )
f (x, y)
b
= .
(x,y)(x0 ,y0 ) g(x, y)
c
lim
u to emo se uvjeriti kasnije. Ako se pretpostavi da taka M tei ka taki (0, 0) po nekoj
drugoj putanji, na primjer, du prave y = kx, k -proizvoljan realan broj, onda se dobija
lim
kx2
k
=
.
2
2
2
x0 x + k x
1 + k2
f (x) = lim
(x,y)(x0 ,y0 )
Sl. 80
Pretpostavimo da su karakteristine putanje take M prema taki M0 putanje du pravih
paralelnih koordinatnim osama Ox i Oy (sl. 80)
293
Sada moemo denisati granine vrijednosti funkcije f (x, y) kada njeni argumenti uzastopno tee svojim graninim vrijednostima.
Neka je funkcija f (x, y) denisana u okolini take M0 (x0 , y0 ), osim, moda, u samoj taki
M0 .
Pretpostavimo da za ksirane y(0 < |yy0 | < ) postoji granina vrijednost lim f (x, y) =
xx0
yy0
xx0
xx0
yy0
x2 y 2
b1 = lim lim 2
= lim (1) = 1,
y0 x0 x + y 2
y0
x2 y 2
b2 = lim lim 2
= lim (1) = 1.
x0 y0 x + y 2
x0
h
i
Znai, da je lim lim f (x, y) 6= lim lim f (x, y) .
y0 x0
x0
y0
xy
xy
lim lim
= 0, i lim lim 2
= 0,
y0 x0 x2 + y 2
x0 y0 x + y 2
ali dvojna granina vrijednost lim
x0 x2
y0
xy
, ne postoji. Za uzastopne granine vrijednosti
+ y2
Teorema 3. Neka je funkcija f (x, y) denisana u okolini take M0 (x0 , y0 ) osim, moda, u samoj taki M0 . Ako u taki M0 funkcija f (x, y) ima dvojnu graninu vrijednost
lim f (x, y) = b i ako postoje granine vrijednosti
x0
y0
xx0
yy0
294
tada postoje uzastopne granine vrijednosti: lim < P (y >= lim[lim f (x, y)L
lim f (x, y) ,
lim (y) = lim
yy0
yy0 xx0
lim f (x, y) ,
lim (y) = lim
xx0
xx0
yy0
yy0
xx0
xx0
yy0
xx0
yy0
Dokaz. Prema deniciji granine vrijednosti funkcije f (x, y), u taki M0 moemo za svako
> 0 odrediti () > 0 takvo da je |f (x, y) b| < za svako (x, y) iz okoline take M0 , koje
zadovoljava uslov
q
(x x0 )2 + (y y0 )2 < .
0<
yy0
lim
xx0
xx0
lim f (x, y) = b,
yy0
ime je teorema dokazana. Obrnuto ne vai, jer se moe desiti da u nekoj taki postoje
uzastopne medusobno jednake granine vrijednosti, a da ipak u toj taki ne postoji granina
vrijednost funkcije (vidi primjer 2).
lim
f (x, y) = f (x0 , y0 ).
(x,y)(x0 ,y0 )
Neka je funkcija f (x, y) denisana u okolini i u samoj taki M0 (x0 , y0 ) M0 D(f ) i ako je
lim
f (x, y) = f (x0 , y0 ) = b,
(x,y)(x0 ,y0 )
onda kaemo da je funkcija f (x, y) neprekidna u taki M0 (x0 , y0 ). Ako granina vrijednost
funkcije f (x, y) ne postoji, ili ako postoji a nije jednaka vrijednost funkcije f (x0 , y0 ), rei
emo da je funkcija f (x, y) u taki M0 (x0 , y0 ) prekidna.
Neprekidnost funkcije f (x, y) moemo iskazati na "jeziku ".
295
Funkcija f (x, y) neprekidna je u taki M0 (x0 , y0 ) D(f ) za svako > 0 moemo odrediti
() > 0 tako da je:
|f (x, y) f (x0 , y0 )| <
za svako (x, y) D(f ) za koje je 0 < |x x0 | < , 0 < |y y0 | < ili |f (M ) f (M0 )| <
kad god je d(M, M0 ) = |M M0 | < .
Funkcija f(x,y) neprekidna je na skupu A, A D(f ), ako je neprekidna u svakoj taki
(x, y) A.
Ako je M0 D(f ) ksirana taka i M D(f ) proizvoljna taka domena D(f ) funkcije
f (x, y), onda se broj 4z odredene jednakou f (x, y) f (x0 , y0 ) = 4z naziva totalnim
priratajem funkcije z = f (x, y) u taki M0 (x0 , y0 ).
Za neprekidnost funkcije f (x, y) u taki M0 potrebno je i dovoljno da granina vrijednost
4z bude jednaka nuli kada (x, y) (x0 , y0 ), tj.
xx0
yy0
xx0
yy0
x = x0 + 4x i y = y0 + 4y,
gdje je 4x prirataj argumenta x, a 4y prirataj argumenta y . U tom sluaju totalni
prirataj 4z bie:
4z = f (x0 + 4x, y0 + 4y) f (x0 , y0 ).
Prethodno tvrdenje moemo iskazati sljedeom teoremom.
ako je
lim
M M0
4 z = 0, odnosno lim 4 z = 0.
x0
y0
Teorema 2. Ako su funkcije f (x, y) i g(x, y), koje su denisane u oblasti A, neprekidne u
taki M0 (x0 , y0 ), tada su u taki M0 neprekidne i funkcije:
f (x, y)
(g(x, y) 6= 0 za (x, y) A),
g(x, y)
to neemo dokazivati.
Uniformnu (ravnomjernu) neprekidnost funkcije f (x, y) u oblasti A analogno deniemo
kao i uniformnu neprekidnost funkcije f (x) u nekom intervalu.
Funkcija f (x, y) ravnomjerno je neprekidna u oblasti A ako se za svako > 0 moe nai
realan pozitivan broj () > 0 tako da za bilop
koje dvije take M (x0 , y 0 ) i M (x00 , y 00 ) iz A,
ije koordinate zadovoljavaju nejednakost 0 < (x0 x00 )2 + (y 0 y 00 )2 < , vai
296
xy
u taki M (0, 0).
x2 + y 2
Dvojna
date funkcije ne postoji, jer ako uzmemo dva parcijalna niza
1 granina
2vrijednost
1
1
taaka n , n
i n , n n = 1, 2, ... koji tee taki M (0, 0) kada n , dobiemo
lim f
1 1
,
n n
1 1
2 1
1
2
1
2
= lim n n = , lim f
= lim n n = ,
,
1
1
n 1
n 4
2 n
n n
5
+ 2
+ 2
2
2
n
n
n
n
lim
x0
y0
xy
=
xy + 1 1
xy
lim
=
x0 xy + 1 1
lim
x0
y0
lim
x0
y0
xy + 1 + 1 = 2,
xy
lim
y0 xy + 1 1
= lim
y0
xy
lim
x0 xy + 1 1
= 2.
ex + sin y
x2 + y 2 + 1
Ova funkcija je neprekidna u svakoj taki M0 (x0 , y0 ), jer je:
b) z =
lim
lim f (x, y) =
xx0
yy0
(x,y)(x0 ,y0 )
lim
(x,y)(x0 ,y0 )
c)
(x2 + y 2 + 1)
f (x, y) =
(cx + sin y)
x2 y 2
,
x2 + y 2
0,
(ex0 + sin y0 )
= f (x0 , y0 ).
x20 + y02 + 1
x2 + y 2 6= 0
x=y=0
Funkcija je denisana u svakoj taki M (x, y) D(f ) R2 . Ima prekid u taki M (0, 0)
jer ne postoji lim f (x, y).
x0
y0
Zadaci
Ako na proizvoljan nain taka (x, y) (0, 0), pokazati da je:
1. a lim
x0
y0
2. lim
x0
y0
xy + 4
1
= ,
xy
4
sin xy
= 0,
x
sin xy
= 1.
x0 xy
3. lim
y0
297
(1)
4x z
f (x + 4x, y) f (x, y)
=
.
4x
4x
4x z
, tada kaemo da funkcija z = f (x, y) u taki M (x, y) ima prvi
4x0 4x
f (x, y)
z
djelimini izvod po x, koji obiljeavamo sa fx 0 (x, y), ili sa
ili sa
(slovo ita se
x
x
"delta"). Dakle,
Ako postoji lim
f (x + 4x, y) f (x, y)
z
=
4x0
4x
x
f (x, y)
=
= fx 0 (x, y).
x
4x z
=
4x0 4x
lim
lim
Prema tome, parcijalni izvod funkcije f (x, y) izvod je funkcije po argumentu koji se
mijenja, dok je drugi argument konstantan.
298
299
Na primjer, za z = x2 + xy + 2y 2 + 1 je:
z
z
= 2x + y,
= x + 4y.
x
y
Parcijalno diferenciranje funkcije f (x, y) ne zahtijeva nova pravila diferenciranja, razliita
od onih koja su data za diferenciranje funkcije jedne promjenljive.
z z
Parcijalni izvodi
,
nazivaju se parcijalni izvodi prvog reda.
x y
Sl. 81
Slino, ako damo promjenljivoj x odredenu vrijednost, a y mijenjamo, dobiemo po povrini S krivu G2 koja je presjek ravni X = x sa datom povrinom.
z
Ako postoji
, kriva G2 ima u taki M (x, y, z) tangentu iji je koecijent pravca u
y
z
odnosu na y -osu tg2 =
.
y
300
z z
,
funkcije z = f (x, y) u taki M (x, y) moemo smatrati brzinama
x y
kojima se mijenja vrijednost funkcije u okolini take M (x, y) kada se mijenja samo y ili samo
x, tj. kada se taka M pomjera u pravcu x-ose, odnosno u pravcu y -ose.
Parcijalne izvode
z z
,
su, opet, funkcije od x i y . Oznaimo ih sa p i q , tj.:
x y
z
z
= p,
= q.
x
y
p p q q
,
,
,
.
x y x y
sa:
2z
z
2z
z
00
=
=
, zxy =
=
,
x2
x x
xy
y x
2z
z
2z
z
00
=
=
, zyy = 2 =
.
yx
x y
y
y y
00
00
Izvode fxy
(x, y) i fyx
(x, y) nazivamo mjeovitim parcijalnim izvodima drugog reda funkcije f (x, y).
Sljedea teorema daje dovoljan uslov za jednakost mjeovitih parcijalnih izvoda drugog
reda.
f
Teorema 1. Ako je funkcija f (x, y) denisana zajedno sa svojim parcijalnim izvodima ,
x
2f
2f
2f
f 2 f
,
i
u okolini take M0 (x0 , y0 ) i ako su
i
neprekidne funkcije u
y xy yx
xy yx
taki M0 (x0 , y0 ), tada su u toj taki:
2 f (x0 , y0 )
2 f (x0 , y0 )
=
.
xy
yx
U ovom sluaju rezultat diferenciranja ne zavisi od poretka diferenciranja.
Ukoliko uslov neprekidnosti nije zadovoljen, tada mjeoviti izvodi u taki M0 (x0 , y0 ) mogu
biti razliiti.
301
z = f (x, y) =
x3 y
, x2 + y 2 6= 0 i f (0, 0) = 0.
x2 + y 2
x4 + 3x2 y 2 2
, x + y 2 6= 0 i
(x2 + y 2 )2
f (x, 0) f (0, 0)
f 0 x (0, 0) = lim
= 0;
x0
x
x2 y 2
2
2
0
f 0 y (x, y) = x3
2 , x + y 6= 0 i fy (0, 0) = 0.
2
2
(x + y )
Prema deniciji je:
fx0 (x, y) = y
f 0 y (x, 0) f 0 y (0, 0)
x0
= lim
= 1,
x0
x0 x
x
f 0 x (0, y) f 0 x (0, 0)
00
f 00 yx (0, 0) = lim
= lim
= 0,
y0
y0 y
y
tj. f 00 xy (0, 0) 6= f 00 yx (0, 0).
f 00 xy (0, 0) =
lim
f 00 xy (x, y)
odakle je lim f 00 yx (x, y) =
x0
x=y
x6 + 6x4 y 2 3x2 y 4 2
, x + y 2 6= 0,
3
2
2
(x + y )
1
6= f 00 yx (0, 0) = 0.
2
Parcijalni izvodi drugog reda su, u optem sluaju, funkcije od x i y . Izvodi prvog reda
parcijalnih izvoda drugog reda su parcijalni izvodi treeg reda:
2
2
2z
z
z
3z
3z
3z
=
,
=
,
=
,
x x2
x3 x xy
x2 y x yx
yx2
2
2z
3z
2z
3z
z
3z
=
,
=
,
=
,
x y 2
y 2 x y x2
x2 y y xy
xy 2
2z
3z
z
3z
,
=
.
=
x yx
yx2 y y 2
y 3
Ovakvim postupkom moemo odrediti parcijalni izvod n-tog reda funkcije z = f (x, y).
On se denie kao parcijalni izvod parcijalnog izvoda (n 1)-tog
reda. Tako je, na primjer,
nz
n1 z
nz
, n-ti parcijalni izvod po promjenljivoj x, a
=
, je parcijalni izvod
xn
xn1 y
y xn1
po y (n 1)-vog parcijalnog izvoda po x.
Teorema 2. Ako funkcija z = f (x, y) u svakoj taki oblasti D(f ) ima ograniene parcijalne
izvode, tada je ona neprekidna u toj oblasti.
302
(1)
gdje veliine (4x, 4y) i (4x, 4y) tee nuli kada 4x i 4y tee nuli.
U izrazu (1) dio A 4 x + B 4 y , koji je linearan u odnosu na 4x i 4y , naziva se glavnim
dijelom prirataja 4z , a (4x, 4y) 4 x + (4x, 4y) 4 y je beskonano mala veliina u
odnosu na beskonano male veliine 4x i 4y .
Ako je funkcija z = f (x, y) diferencijabilna u taki M0 (x0 , y0 ), tada se glavni dio A 4 x +
B 4 y naziva totalnim diferencijalom funkcije z = f (x, y) u taki A 4 M0 (x0 , y0 ) i to se pie:
dz = A 4 x + B 4 y.
Kako umjesto prirataja 4x i 4y esto piemo dx i dy , to je:
dz = Adx + Bdy.
Istaknimo da je diferencijabilna funkcija z = f (x, y) u taki M0 (x0 , y0 ) istovremeno i
neprekidna u toj taki, jer za prirataj funkcije vai lim 4 z = 0.
x0
y0
Teorema 1. Ako je funkcija z = f (x, y) diferencijabilna u taki M0 (x0 , y0 ), onda ona u toj
taki ima parcijalne izvode i vai:
f (x0 , y0 )
f (x0 , y0 )
= A,
= B.
x
y
Dokaz. Kako je funkcija diferencijabilna to je:
4zx = A 4 x + (4x, 0) 4 x.
Dijagram ovog izraza sa 4x, dobie se:
4zx
= A + (4x, 0).
4x
303
4zx
= A,
4x0 4x
lim
to znai da funkcija z = f (x, y) u taki M0 (x0 , y0 ) ima parcijalni izvod za koji je:
z
f (x0 , y0 )
=
= A.
x
x
Na isti nain, uz pretpostavku da je 4x = 0, a 4y 6= 0 dobija se:
z
f (x0 , y0 )
=
= B.
y
y
Na osnovu prethodne teoreme totalni diferencijal funkcije z = f (x, y) u taki M0 (x0 , y0 )
moe se napisati u obliku:
dz =
f (x0 , y0 )
f (x0 , y0 )
dx +
dy,
x
y
ili krae
f
f
dx +
dy.
x
y
Obrnut iskaz prethodnoj teoremi ne vai, jer mogu postojati parcijalni izvodi u nekoj taki
M (x, y), a da funkcija u toj taki ne bude diferencijabilna, tj. da nema totalni diferencijal.
Za diferencijabilnost funkcije z = f (x, y) u taki M (x, y) nije dovoljan uslov postojanje
z z
parcijalnih izvoda
,
u taki M.
x y
dz =
Ako je funkcija z = f (x, y) denisana u okolini take M0 (x0 , y0 ), ima parcijalne izvode
z z
,
u toj okolini i, ako su ti izvodi neprekidni u taki M0 (x0 , y0 ), tada je funkcija z =
x y
f (x, y) diferencijabilna u toj taki.
Potpuni ili totalni diferencijal funkcije z = f (x, y), tj.
z
z
dx +
dy =
dz =
x
y
dx +
dy
x
y
1
f (x, y),
nazivamo prvi diferencijal ili diferencijal prvog reda funkcije f (x, y).
z
z
Uzimajui u obzir ranije oznake
= p,
= q , moemo pisati dz = pdx + qdy .
x
y
Totalni diferencijal dz funkcije z = f (x, y) funkcija je nezavisno promjenljivih x i y pa
moemo odrediti totalni diferencijal od dz , tj. d(dz).
304
Totalni diferencijal totalnog diferencijala prvog reda nazivamo totalnim diferencijalom
drugog reda i obiljeavamo ga sa d2 z :
d2 z = d(dz) =
(dz)
(dz)
dx +
dy.
x
y
2z
(dz)
2z
(dz)
2z
2z
=
dx
+
dy;
=
dx
+
dy i
x
x2
xy
y
xy
y 2
2z 2
2z
2z 2
d2 z =
dx
+
2
dxdy
+
dy .
x2
xy
y 2
Izraz d2 z moemo simboliki pisati u obliku:
dz=
z
z
dx +
dy
x
y
(2)
dx +
dy
x
y
2
f (x, y).
Totalni diferencijal totalnog diferencijala drugog reda je totalni diferencijal treeg reda
funkcije z = f (x, y) .Obiljeavamo ga sa d3 z :
(d2 z)
(d2 z)
3z 3
3z
3z
3z 3
2
d3 z = d d2 z =
dx +
dy =
dx
+
3
dydx
+
3
+
dy ,
x
y
x3
x2 y
xy 2 y 3
ili simboliki:
dz=
z
z
dx +
dy
x
y
(3)
dx +
dy
x
y
3
f (x, y) .
d z=
z
z
dx +
dy
x
y
(n)
dx +
dy
x
y
n
f (x, y) ,
z = f (x, y)
Ako je funkcija f (x, y) diferencijabilna u taki M0 i ako u toj taki ima ekstremnu vrif f
jednost, onda parcijalni izvodi
i
u toj taki moraju biti jednaki nuli, tj. mora biti:
x y
f 0 x (x0 , y0 ) = 0, f 0 y (x0 , y0 ) = 0.
Dokaz. Pretpostavimo da funkcija f (x, y) ima maksimum u taki M0 (x0 , y0 ). Znai, da
je u nekoj okolini (x0 , x0 + , y0 0 , y0 + 0 ) take M0 ispunjena nejednakost:
(1)
f 0 x (x0 , y0 ) = 0.
305
(2)
306
Posmatrajmo samo one take iz okoline kod kojih je x = x0 . Nejednakost (18) ima oblik
f (x0 , y0 ) > f (x0 , y) i pokazuje da funkcija f (x0 , y) jedne promjenljive ima maksimum za
y = y0 . Analogno prethodnom rasudivanju, zakljuujemo da je
f 0 y (x0 , y0 ) = 0.
(3)
Jednakostima (19) i (20) dokazana je teorema. Slino dokazujemo kada funkcija f (x, y)
ima minimum u taki M0 (x0 , y0 ).
Potreban uslov za postojanje ekstrema moemo formulisati i na ovaj nain:
Ako u taki M0 (x0 , y0 ) diferencijabilna funkcija f (x, y) ima ekstrem, tada je totalni diferencijal funkcije f(x,y), izraunat u taki M0 jednak nuli. Ako hoemo da odredimo u kojim
f
f
takama funkcija f (x, y) moe imati ekstrem, jednaine
=0i
= 0 treba rijeiti po
x
y
x i y . U takama ije koordinate zadovoljavaju ove dvije jednaine, moe biti ekstrem. Ako
ove dvije jednaine nemaju rjeenje po x i y , onda funkcija f (x, y) sigurno nema ekstrema.
Ako jednaine imaju rjeenja, to ne znai da funkcija sigurno u tim takama ima ekstrem.
Taku M0 (x0 , y0 ), za koju su ispunjeni uslovi (19) i (20), nazivamo stacionarnom takom
funkcije f (x, y).
Sada emo navesti dovoljan uslov za postojanje ekstrema funkcije f (x, y).
Teorema 2. (Dovoljan uslov ekstrema). Neka funkcija z = f (x, y) u okolini take M0 (x0 , y0 )
ima neprekidne parcijalne izvode drugog reda i neka je taka M0 (x0 , y0 ) stacionarna taka te
funkcije. Ako oznaimo parcijalne izvode drugog reda u taki M0 (x0 , y0 ) sa
A=
2 f (x0 , y0 )
2 f (x0 , y0 )
2 f (x0 , y0 )
,
B
=
,
C
=
i 4 = B 2 AC,
x2
xy
y 2
f
f
= 4x 4,
= 6y + 12. Odavde je:
x
y
f
f
= 0 za 4(x 1) = 0, tj. x = 1, i
= 0 za y = 2.
x
y
Ekstrem moe biti u taki M0 (1, 2).
z = f (x, y)
307
AC B 2 > 0.
Odredimo:
2f
2f
2f 2f
2f
= 4,
= 0, 2 = 6 pa je
x2
xy
y
x2 y 2
Poto je
2f
xy
2
= 24 > 0.
2f
= 4 > 0, to u taki M0 funkcija ima minimum (-13).
x2
Zadaci
Odrediti ekstreme funkcija:
1. z = x2 xy y 2 + x + y ,
2. z = x3 + y 3 3xy
3. z = x2 + xy + y 2 +
1 1
+ (x > 0, y > 0).
x y
R : max u M0
1 1
,
3 3
1
1
R : min u M0
,
3
3 33
6. Uslovni ekstremi
6.1. Pojam uslovnog ekstrema
U mnogim praktinim i teorijskim razmatranjima javljaju se i takvi sluajevi u kojima treba
odrediti najmanju i najveu vrijednost funkcije u odredenom domenu, pod uslovom da su x
i y vezani nekom jednainom
g(x, y) = 0.
(2)
Treba odrediti ekstremne vrijednosti funkcije (1), uz uslov (2). Te ekstremume nazivamo
uslovnim, relativnim ili vezanim ekstremumima, a jednainu (2) jednainom veze.
Ako je u oblasti D denisana funkcija z = f (x, y), tada ne posmatramo njene vrijednosti
u svim takama u kojima je ona denisana, ve samo u takama koje zadovoljavaju uslov
(2).
Skup svih takvih taaka oznaimo sa X .
Taka M0 (x0 , y0 ) X jeste taka uslovnog maksimuma (minimuma) funkcije z = f (x, y)
ako postoji okolina take M0 takva da je za sve take (x, y) iz te okoline, (x, y) X ,
zadovoljena nejednakost:
6.2.1.
Metod eliminacije
Neka je data funkcija z = f (x, y), pri emu x i y nisu medusobno nezavisni, ve su vezani
relacijom g(x, y) = 0.
Ako je mogue rijeiti jednainu veze po jednoj promjenljivoj, na primjer po y , y = (x),
gdje je g(x((x)) 0, dobiemo z kao funkciju jedne promjenljive, tj.
Uslovni ekstremi
309
Lokalni ekstremum funkcije F (x) bie istovremeno uslovni ekstremum funkcije z = f (x, y).
Vrijednosti x za koje e z dostii svoje ekstremne vrijednosti odrediemo tada preko jednaine:
dz
= F 0 (x) = 0.
(3)
dx
jednakost xy 1 = 0.
1
1
, pa je z = x + .
x
x
1
0
0
U takama ekstremuma je z = 0, tj. z = 1 2 = 0 za x = 1 pa su take M1 (1, 1) i
x
M2 (1, 1) take moguih ekstrema.
2
Odredimo z 00 , z 00 = 3 .Za x = 1 je z 00 > 0 pa je M1 taka lokalnog minimuma, a za
x
x = 1 je z 00 < 0 pa je taka M2 taka lokalnog maksimuma.
Iz relacije xy 1 = 0 slijedi da je y =
M0 (x0 , y0 ) ima uslovni ekstremum ako su parcijalni izvodi funkcije F (x, y, ) po svim promjenljivim x, y i u taki F (x, y, ) jednaki nuli, tj.:
f
F
=
+
=0
x
x
x
F
f
=
+
=0
y
y
y
F
= (x, y) = 0.
(3)
Take u kojima su parcijalni izvodi jednaki nuli nazivaju se stacionarnim takama. Njihove koordinate su rjeenje sistema (3).
Dovoljan uslov, da bi funkcija imala ekstremum u stacionarnoj taki, dat je sljedeom
teoremom.
310
drugog reda
d2 F (M0 ) =
2 F (M0 ) 2
2 F (M0 )
2 F (M0 ) 2
dx
+
2
dxdy
+
dy
x2
xy
y 2
(M0 )
(M0 )
dx +
dy = 0.
x
y
Tada funkcija z = f (x, y) u stacionarnoj taki ima:
Fx = 2 + 2x 6 = 0
Fy = 1 + = 0
F = x2 6x + y + 5 = 0
Rjeenje sistema je x = 4, y = 3, = 1. Taka u kojoj funkcija moe imati uslovni
ekstrem je taka M (4, 3). Treba ispitati stacionarnu taku M (4, 3):
Fxx = 2, Fxy = 0, Fyy = 0, d2 F (4, 3) = 2dx2 . Iz datog uslova je 2x dx 6dx + dy = 0,
a u taki M (4, 3) je dy = 2dx. Dakle, d2 F (4, 3) 6= 0 za |dx| + |dy| 6= 0 pa je d2 F (4, 3) < 0,
odnosno u taki M (4, 3) funkcija ima uslovni maksimum zmax = 3.
(x, y) = 2x2 + y 2 6 = 0.
Odredimo stacionarne take Lagranove funkcije:
F
x
F
y
F
= 2x + 2y + 4x = 0
= 2x + 2y + 2y = 0
= 2x2 + y 2 6 = 0
311
Uslovni ekstremi
dobijamo
3
3
1 = , M1 (1, 2); 2 = , M2 (1, 2);
2
2
3 = 0, M3 ( 2, 2); 4 = 0, M4 ( 2, 2).
Treba ispitati stacionarne take Mk , k = 1, 2, 3, 4.
Kako je Fxx = 2 + 4, Fxy = 2, Fyy = 2 + 2, 4xdx + 2ydy = 0, dy =
2x
dx(y 6= 0), to je
y
x
2 x
d F (M, ) = (Fxx 2Fxy
+ Fyy 2 )dx2 =
y
y
8x
4x2
= (2 + 4)
+ (2 + 2) 2 dx2 ,
y
y
2
pa je
3
41
3
81
+ 2+2
dx2 = 9dx2 < 0.
d F (M1 , 1 ) =
2+4
2
2
2
22
2
Zadaci
1. Odrediti take uslovnih ekstrema funkcije z = x2 + y 2 ako je 5x2 + 8xy + 5y 9 = 0.
1 1
1
R : Taka
,
je taka uslovnog maksimuma, z max =
.
2 2
4
3. Na paraboli x2 = 2y nai taku koja je najblia pravoj x y 2 = 0.
x0 y0 2
.
2
2
2
Poto taka M mora leati na paraboli x = 2y , bie x0 = 2y0 . Dakle, treba nai ekstremnu
1
xy2
2
312
V Integralni raun
313
316
Integralni raun
Primjer 1. Funkcija F (x) = x2 primitivna je funkcija funkcije f (x) = 2x, jer je (x2 ) 0 = 2x.
Primjer 2. Funkcija F (x) = sin x + C je primitivna funkcija funkcije f (x) = cos x, jer je
(sin x + C) 0 = cos x.
Skup svih primitivnih funkcija F (x) + C funkcije f (x), denisanih u intervalu (a, b),
nazivamo neodredenim integralom funkcije f (x) i oznaavamo ga sa simbolom
Z
f (x)dx,
R
gdje je simbol - znak integrala, f (x) podintegralna funkcija (integrand), a f (x)dx - integralni element.
R
Moemo pisati, na osnovu denicije, da je integral, f (x)dx = F (x) + C , gdje je F (x) jedna od primitivnih funkcija funkcije f (x), a C - proizvoljna konstanta (aditivna konstanta
ili konstanta integracije).
Dio matematike koji se bavi iznalaenjem integrala i njihovim primjenama nazivamo
integralnim raunom.
Operaciju kojom se odreduje funkcija iji je izvod poznat, nazivamo integrisanjem ili
integracijom.
Prirodno je postaviti pitanje da li svaka funkcija ima primitivnu funkciju.U teoriji funkcija
utvrdeni su izvjesni uslovi na osnovu kojih sigurno moemo rei koja klasa funkcija ima
primitivnu funkciju.
Oigledno je, prema deniciji primitivne funkcije, da ako je F (x) primitivna funkcija
funkcije y = f (x), u intervalu (a, b), tada je ona diferencijabilna, dakle i neprekidna u tom
intervalu.
A dovoljan uslov za egzistenciju primitivne funkcije je da je funkcija f (x) neprekidna u
tom intervalu.
U sluaju da je funkcija f (x) prekidna, primitivnu funkciju emo odredivati u jednom od
intervala neprekidnosti funkcije f (x).
1
Na primjer, funkcija f (x) = jeste prekidna za x = 0.
x
Intervali neprekidnosti funkcije f (x) jesu ( , 0) i (0, + ).
1
U intervalu (0, + ) primitivna funkcija funkcije f (x) = jeste F (x) = ln x, pa je:
x
Z
1
dx = ln x + C1 .
x
Primitivna funkcija funkcije f (x) =
1
u intervalu ( , 0) jeste F (x) = ln(x), jer je:
x
1
1
(1n(x))0 = (1) = ,
x
x
pa je:
317
1
dx = ln (x) + C2 .
x
Medutim, uobiajeno je da se pie:
Z
1
dx = ln |x| + C.
x
R
Ako 2xdx = x2 + C , iz primjera l, prikaemo graki, dobiemo skup parabola koje
moemo dobiti translacijom parabole y = x2 za konstantu C du y ose.
Na slici 82 prikazan je skup tih parabola parabolama koje odgovaraju vrijednostima
integracione konstante C = 0, 1, 2.
Krive, denisane jednainom y = F (x)+C , nazivamo integralnim krivima krive y = f (x).
Prema tome, neodredenom integralu odgovara skup integralnih krivih.
Da bismo iz skupa primitivnih funkcija y = F (x) + C funkcije f (x) izdvojili jednu
odredenu primitivnu funkciju, dovoljno je dati poetni uslov:
y = y0 za x = x0 iz koga se odreduje konstanta C :
y0 = F (x0 ) + C, C = y0 F (x0 ).
Sl. 82
Tako dobijamo odredenu primitivnu funkciju y = F (x) + y0 F (x0 ) koja prolazi kroz
taku M0 (x0 , y0 ).
Na primjer, konstantu C treba odrediti tako da za x = 0 funkcija y = x2 + C (1) ima
vrijednost y = 1, tj. da njen grak prolazi kroz taku M0 (0, 1).
Uvrtavanjem ovih vrijednosti u relaciju (1), dobijamo da je C = 1.
Odgovarajua primitivna funkcija je y = x2 + 1.
Cf (x)dx = CF (x) + C1 . C
319
3. Ako funkcije f1 (x) i f2 (x) imaju primitivne funkcije, tada funkcija f1 (x)f2 (x), takode,
ima primitivnu funkciju, pri emu je:
Z
Z
Z
[f1 (x) f2 (x)]dx = f1 (x)dx f2 (x)dx.
Neka su F1 (x) i F2 (x) primitivne funkcije funkcija f1 (x) i f2 (x). Tada je F1 (x) F2 (x)
primitivna funkcija funkcije f1 (x) f2 (x), jer je [F1 (x) F2 (x)] 0 = F 0 1 (x) F2 (x) = f1 (x)
f2 (x).
Prema deniciji neodredenog integrala je :
Z
[f1 (x) f2 (x)]dx = F1 (x) F2 (x) + C.
Z
Z
f1 (x)dx f2 (x)dx = F1 (x) + C1 F2 (x) + C2 ,
gdje su C , C1 i C2 - proizvoljnje konstante. Oigledno je da su skupovi funkcije na desnoj
strani dobijenih jednakosti medusobno jednaki, pa je osobina 3 dokazana.
Dakle, integral algebarske sume funkcija jednak je algebarskoj sumi integrala svih sabiraka (ako integrali funkcija - sabiraka postoje).
1
dx
= tg x + C ,
(tg x)0 =
.
2
cos x
cos2 x
R dx
1
9.
= ctg x + C ,
(ctg x)0 = 2
2
sin x
sin x
R
1
dx,
= arcsin x + C(1 < x < 1) (arcsin x)0
=
.
10.
0
( arccos x)
1 x2 = arccos x + C
1 x2
R dx, = arctg x + C,
1
(arctg x)0
=
.
1l.
0
2
=
arcctg
x
+
C,
(
arcctg
x)
1+x
1 + x2
8.
320
321
R
R
R
R
R
R
(5x4 + x2 + 10)dx = 5x4 dx + x2 dx + 10dx = 5 x4 dx + x2 dx + 10 dx = 5
1 5 1 3
1
x + x + 10x + C = x5 + x3 + 10x + C.
5
3
3
Z 1
Z 2
3
x 3 x 3x + 2x2 ex + 1
3
x
2
x + 2e + x
2.
dx =
dx =
x2
x
R 1
R 1
R
R
3 4
1
= x 3 dx + 3
dx + 2 ex dx + x2 dx = x 3 3 ln |x| + 2ex + C.
x
4
x
Z
Z
x
x 2
x
x
x
x
sin + cos
3.
dx =
sin2 + 2 sin cos + cos2
dx =
2
2
2
2
2
2
R
R
R
= (1 + sin x)dx = dx + sin xdx = x cos x + C .
Z
Z
Z
1
sin2 x + cos2 x
1
1
dx =
dx =
4.
+
dx =
cos2 x sin2 x
sin2 x cos2 x
sin2 x cos2 x
Z
Z
dx
dx
= tg x ctg x + C.
=
+
2
cos x
sin2 x
1.
Zadaci
Izraunati integrale:
1.
2.
R (1 + x)2
dx,
x(1 + x2 )
R : x4 + 3 cos x + 4x x + C
[R : ln |x| + 2 arctg x + C]
ex
dx,
[R : ln(1 + ex ) + C]
1 + ex
2 + x2 2 x2
x
dx
R : arcsin ln x + 2 + x + c
4.
2
4 x4
3.
4. Metode integracije
Naveli smo nekoliko primjera gdje se izraunavanje integrala svodi na osnovnu tablicu integrala. Medutim, u veini sluajeva, izraunavanje integrala ne moemo svesti na osnovne
obrasce za integrisanje. Koristimo se raznim metodama kojima se integrali odredenog tipa,
poslije niza transformacija, svode na konano mnogo tablinih integrala. Mi emo obraditi
samo dvije metode: metodu smjene (supstitucije) i metodu djelimine integracije.
(1)
uzimajui da je
x = (t),
dx = 0 (t)dt.
Dakle, uvedimo novu promjenljivu t umjesto x, stavljajui da je x = (t), gdje je funkcija
(t) monotona i diferencijabilna. Tada je integral:
Z
Z
f (x)dx = f ((t))0 (t)dt = F (t) + C.
(2)
Zaista,
na osnovu osobineRl. neodredenog integrala je
R
d f (x)dx = f (x)dx i d f ((t))0 (t)dt = f (x)dx, jer je dx = 0 (t)dt.
Na ovaj nain i lijeva i desna strana u formuli (2) imaju jednake diferencijale kojim
odgovara isti skup primitivnih funkcija funkcije f (x). Time je dokazana jednakost (2) u
smislu da se lijeva i desna strana u (2) mogu razlikovali za neku proizvoljnu konstantu.
Da bismo se vratili na polaznu promjenljivu x, dovoljno je u dobijenoj funkciji zamijeniti
t vrijednou koju dobijamo iz x = (t), tj. vrijednou t = (x), gdje je (x)-inverzna
funkcija funkcije (t). Ona postoji, jer je x = (t) monotona funkcija. Dakle,
Z
Z
f (x)dx = f ((t))0 (t)dt = F (t) + C = F ((x)) + C = F (x) + C.
Izloeni nain izraunavanja integrala
supstitucije.
322
Metode integracije
323
ta
1
, a dx = dt, pa je
b
b
Z
Z
dt
1 tn+1
(a + bx)n dx = tn =
+ C.
b
bn+1
Uzmimo da je a + bx = t pa je x =
R
1 (a + bx)n+1
Vraajui se na promjenljivu x, dobijamo da je: (a + bx)n dx =
+ C.
b
n+1
R
x
dx.
2.
3
x+1
Uzmimo da je x = t6 , odakle je dx = 6t5 dt, pa je:
Z
Z 3 5
Z
x
t 6t
t8
dx
=
dt
=
6
dt
3
t2 + 1
t2 + 1
x+1
Z
1
6
4
2
= 6
dt
t t +t 1+ 2
t +1
1 7 1 5 1 3
= 6
t t + t t + arctg t + C.
7
5
7
Vraajui se na promjenljivu x, dobijemo da je:
x
1 6 7 1
1
6
6
6
x
x5 +
x x + arctg x + C.
dx = 6
3
7
5
3
x+1
(U ovom primjeru smo t8 podijelili na t2 + 1).
Z
1 1
e x dx.
3.
x2
1
1
= 2 dx, to dati integral moemo pisati u obliku:
Poto je d
x
x
Z
Z
1
1 1
1
x
x
e dx = e d
.
2
x
x
Neka je
1
= t. Tada je:
x
Z
Z
Z
1
1
1
1 1
t
t
ex d
e x dx = e x + C.
= e dt = e + C, ili
2
x
x
Integralni raun
324
x2
4.
dx.
1 + x6
Uzmimo da je t = x3 , dt = 3x2 dx. Tada je
Z
Z
Z
x2
1
1
3x2
dt
1
1
dx =
dx =
= arctg t + C = arctg x3 + C.
2
6
2
1+x
3
3
1+t
3
3
1 + (x3 )
Z
5.
x2
dx.
1 + x3
x2
1
dx =
3
1+x
3
dt
. Tada je:
3
dt
1
1
= ln |t| + C = ln x3 + 1 + C.
t
3
3
Z
f 0 (x)
dx,
f (x)
Z
Z
dx
(x + a) (x a)
1
1
1
1
=
dx =
dx
x2 a 2
2a
x2 a2
2a
xa x+a
x a
1
1
+ C.
=
(ln |x a| ln |x + a|) + C =
ln
2a
2a x + a
Z
x+1+1
7.
dx.
x+11
Smjena x + 1 = t2 , x = t2 1, dx = 2tdt, pa je:
Z
Z
Z
(t + 1)t
x+1+1
2
dx = 2
dt = 2
t+2+
dt
t1
t1
x+11
1 2
t + 2t + 2 ln |t 1| + C = t2 + 4t + 4 ln |t 1| + C
= 2
2
= x + 4 x + 1 + 4 ln x + 1 1 + C1 ,
gdje je C1 = C + 1- proizvoljna konstanta.
325
Metode integracije
Z
8.
dx
.
x2 a2
Z
9.
Smjena t =
x2 a2 = t x.
t2 a2
t2 a2
t2 a2
t2 a2
2 a2 = t
x
, a dx =
dt
.
Kako
je
=
,
2t
2t2
2t
2t
dx
=
2
x a2
xdx
.
3
x+2
(t2 a2 ) 2t
dt =
(t2 a2 ) 2t2
dt
2
2
= ln |t| + C = ln x + x a + C.
t
x + 2, x = t3 2, dx = 3t2 dt daje:
Z
Z 3
xdx
(t 2)t2
dt = 3 (t4 2t)dt
= 3
3
t
x+2
p
3 5
3p
=
t 3t2 + C = 3 (x + 2)5 3 3 (x + 2)2 + C.
5
5
R
R
R
Integrali oblika cos ax cos bxdx, sin ax sin bx dx i sin ax cos bx dx trigonometrijskim transformacijama:
1
[cos(a + b)x + cos(a b)x],
2
1
sin ax sin bx =
[cos(a b)x cos(a + b)x] ,
2
1
sin ax cos bx =
[sin(a + b)x + sin(a b)x],
2
cos ax cos bx =
svode se na integrale:
Z
Z
1
1
cos ax cos bxdx =
cos(a + b)xdx +
cos(a b)xdx,
2
2
Z
Z
Z
1
1
sin ax sin bxdx =
cos(a b)xdx
cos(a + b)xdx,
2
2
Z
Z
Z
1
1
sin ax cos bxdx =
sin(a + b)xdx +
sin(a b)xdx,
2
2
Integralni raun
326
Z
1
sin 3x sin 5xdx =
(cos 2x cos 8x) dx
2
Z
Z
1
1
1
1
cos 2xdx
cos 8xdx = sin 2x
sin 8x + C.
=
2
2
4
16
1 1 R
1
1
R
1
cos 8xdx = sin 8x
8
Z
sin x sin 2x sin 3xdx =
=
=
=
Z
1
(cos x cos 3x) sin 3xdx
2
Z
Z
1
1
cos x sin 3xdx
cos 3x sin 3xdx
2
2
Z
Z
1
1
(sin 4x + sin 2x)dx
sin 6xdx
4
4
1
1
1
cos 6x
cos 4x cos 2x + C.
24
16
8
Zadaci
Izraunati integrale:
Z
1.
Z
2.
Z
3.
4.
5.
dx
,
1+ x+1
cos 2xdx
,
1 + sin 2x
R:2
x + 1 ln(1 + x + 1) + C
1
R : ln(1 + sin 2x) + C
2
cos x
dx,
x
cos 2x sin 4xdx,
x3 5 x4 + 1dx,
[R : 2 sin x + C]
1
1
R : cos 6x cos 2x + C
12
4
R:
6
5 4
(x + 1) 5 + C
24
327
Metode integracije
xex dx.
Z
du = dx, a v =
ex dx = ex .
u = ln x, dv = dx
R
R
1
ln xdx =
= x ln x dx
du = dx, v = dx = x
x
= x ln x x + C = x(ln x 1) + C.
u = ln x, dv = xn dx
R n
R
x ln xdx (n 6= 1) =
1
xn+1
du = dx, v = xn dx =
x
n+1
1 R n
xn+1 ln x
xn+1
xn+1 ln x
x dx =
+ C.
=
n+1
n+1
n+1
(n + 1)2
R
2.
3.
Integralni raun
328
R
= x2 cos x + 2 x cos xdx.
4. I =
R
Metodom parcijalne integracije rjeavamo integral x cos x dx, uzimajui da je u = x,
dv = cos x dx, pa je du = dx, a v = sin x. Tada je
Z
Z
x cos x dx = x sin x sin x dx = x sin x + cos x + C , a
R
u = x2 , dv = sin xdx
x sin xdx =
du = 2xdx, v = cos x
2
xdx
Uzmimo da je u = x2 + a, dv = dx, te je du =
, v = x, a
x2 + a
Z
x2 dx
2
I =x x +a
.
x2 + a
Z
x2 dx
=
dx =
x + adx a
2
x2 + a
x2 + a
Z x +a
=
x2 + adx a ln x + x2 + a .
Uvrtavanjem ovog izraza u I , dobijamo:
Z
Z
2
2
2
2
I=
x + adx = x x + a
x + adx + a ln x + x + a .
Odavde je:
2
odnosno I =
6. I =
x2 + adx = x x2 + a + a ln x + x2 + a + C,
x2 + adx =
x 2
a
x + a + ln x + x2 + a + C.
2
2
arcsin x dx.
dx
i v = x, pa je
1 x2
Z
I = x arcsin x
xdx
.
1 x2
Metode integracije
329
1
Za odredivanje integrala uzimamo da je 1 x2 = t, odakle je xdx = dt, pa je
2
Z
Z
xdx
1
dt
= t = 1 x2 .
=
2
t
1 x2
Uvrtavanjem ovoga izraza u I , dobijamo da je:
I = x arcsin x + 1 x2 + C.
Istim postupkom se koristimo pri izraunavanju integrala ostalih inverznih trigonometrijskih funkcija.
Metod parcijalne integracije nekada treba primijeniti vie puta. Poslije nekoliko uzastopnih
je da Rse pojavi polazni
R ax primjena,
R mogue
R integral, na primjer u integralima oblika
ax
e sin bx dx, e cos bx dx, sin (ln x) dx, cos (ln x) dx, poslije druge primjene parcijalne integracije javlja se polazni integral.
R
Primjer 7. Izraunati integral eax sin bx dx.
Z
Z
u = sin bx, du = b cos bx dx 1
b
ax
ax
1
e sin bxdx =
eax cos bx dx.
(1)
= e sin bx
dv = eax dx, v = eax a
a
a
R ax
Posebno izraunajmo integral e cos bx dx.
Z
Z
u = cos bx, du = b sin bx dx 1
b
ax
ax
1 ax
e cos bxdx =
eax sin bx dx. (2)
= e cos bx +
ax
dv = e dx, v = e
a
a
a
b R ax
Uvrtavanjem (2) u (1) i prebacivanjem integrala
e sin bx dx, na lijevu stranu jeda
nakosti, poslije sredivanja, dobiemo:
Z
a2 + b2
a sin bx b cos bx ax
eax sin bx dx =
e + C1 ,
2
a
a2
odakle je
a sin bx b cos bx ax
eax sin bx dx =
e + C2 .
a2 + b2
R
Analogno izraunavamo integral eax cos bx dx.
Naime, iz (2) i (3) slijedi da je
Z
a sin bx b cos bx ax
e + C.
eax cos bx dx =
a 2 + b2
R
Integral oblika cos(ln x) dx, rjeavamo uzimajui da je:
Z
1
u = cos(ln x), dv = dx pa je
cos(ln x)dx = [sin(ln x) + cos(ln x)] + C.
2
R
Analogno izraunavamo integral sin(ln x) dx.
(3)
330
Integralni raun
Prilikom izraunavanja nekih integrala koristimo se metodom smjene, parcijalne integracije i pogodne transformacije.
Z
xex dx
Primjer 8. Izraunati integral
.
(x + 1)2
Z
Z
Z
Z
xex dx
x+11 x
ex dx
ex dx
=
e
dx
=
.
(x + 1)
(x + 1)2
(x + 1)2
(x + 1)2
Primjenimo li metodu parcijalne integracije na integral
Z x
e dx
1
(u =
, dv = ex dx),
x+1
x+1
dobiemo da je integral
xex dx
ex
=
+ C.
x+1
(x + 1)2
R
Integral oblika Pn (x)eax dx, a 6= 0 rjeavamo metodom parcijalne integracije ili metodom
neodredenih koecijenata. Metodu parcijalne integracije primjenjujemo n puta uzastopno,
pri emu uzimamo da je u = Pn (x), dv = eax dx.
Prvom primjenom parcijalne integracije dobiemo:
Pn (x)eax dx =
ax
ax
dv = e dx, v = e
a
Z
1
1
Pn1 (x)eax dx .
= Pn (x)eax
a
a
R
Integral Pn1 (x)eax dx istog je tipa kao posmatrani integral.
Primjenjujui
na njega parcijalnu integraciju (u = Pn1 (x), dv = eax dx), dobiemo
R
integral Pn2 (x)eax dx koji je istog tipa kao i polazni integral, ali polinom Pn2 (x) nieg je
stepena za 2 od stepena polinoma Pn (x).
Nastavljajui ovaj postupak, poslije n - puta primijenjene parcijalne integracije, dobiemo
integral
Z
1
eax dx = eax + C.
a
Zbir svih polinoma dobijenih na desnoj strani, poslije n-puta primijenjene parcijalne
integracije na proizvod Pn (x)eax , moemo predstaviti u obliku Qn (x)eax + C , gdje je Qn (x)
polinom istog stepena kao i Pn (x), a C - proizvoljna konstanta. Tada je:
Z
Pn (x)eax dx = Qn (x)eax + C.
(1)
Metode integracije
331
R
Integral Pn (x)eax dx moemo izraunati i metodom neodredenih koecijenata.
Treba ga napisati u obliku jednakosti (1) u kojoj su koecijenti polinoma Qn (x) nepoznati.
Odredujemo ih tako to diferenciramo jednakost (I) i dobijeni rezultat podijelimo sa eax 6= 0:
Pn (x)eax = Q0 n (x)eax + aQn (x)eax ,
odnosno
pa je integral:
dv .
3
1
a = , b = 2, c = ,
2
2
1
(x2 3x + 1)e2x dx = e2x (x2 4x + 3) + C.
2
R
R
Na slian nain moemo izraunati integrale oblika Pn (x) cos ax dx, Pn (x) sin ax dx.
Ako primjenjujemo metodu parcijalne integracije, treba uzeti cos ax dx ili sin ax dx za
Ako se koristimo metodom neodredenih koecijenata, navedene oblike integrala izraunavamo prema formulama:
Z
Pn (x) cos axdx = aQn (x) sin ax + Q0 n (x) cos ax + C
Z
Pn (x) sin ax dx = aQn (x) cos ax Q0 n (x) sin ax + C
R
(4)
Integralni raun
332
1
1
(9x2 45x + 52) sin 3x + (2x 5) cos 3x + C.
27
9
Zadaci
Izraunati integrale:
1.
2.
3.
4.
5.
R
R
R
R
R
x ln x dx,
x ar x tg x dx,
sin(ln x) dx,
R:
2 3
2
x (ln x ) + C
3
3
x2 + 1
x
R:
ar x tg x + C
2
2
[R :
x
(sin(ln x) cos(ln x)) + C]
2
[R :
1
(9x2 15x + 5)e3x + C]
27
[R :
1
((9x2 + 2x 11) sin 3x + (6x + 9) cos 3x) + C]
27
R(x) =
Pn (x)
an xn + an1 xn1 + . . . + a1 x + a0
=
(m 6= 0)
Qm (x)
bm xm + bm1 xm1 + . . . + b1 x + b0
A
Mx + N
,
, k = 1, 2, 3, . . .
(x a)k (x2 + px + q)k
nazivamo elementarnim razlomcima ili jednostavnim racionalnim funkcijama u kojim su a,
p, q , A, M , i N realni parametri.
Kao to je poznato (vidi rastavljanje polinoma na faktore), svaki polinom sa realnim
koecijentima stepena vieg od dva moemo na jedinstven nain razloiti na linearne i kvadratne faktore sa realnim koecijentima koji se u razlaganju mogu pojaviti vie puta.
Dakle, polinom Qm (x) moemo napisati u obliku:
334
Integralni raun
A1
A2
Ak
.
+
2 +...+
x a (x a)
(x a)k
Mx + N
+ px + q
a faktoru oblika (x2 + px + q)r odgovara zbir od r elementarnih razlomaka oblika:
Svakom faktoru oblika x2 +px+q odgovara jedan elementarni razlomak oblika
x2
M1 x + N1
M2 x + N2
Mr x + Nr
+
+ ... + 2
.
2
2
x + px + q (x2 + px + q)
(x + px + q)r
Ovdje su A, M , B , Ai , Mi , Ni - realni koecijenti.
Znai, ukoliko znamo razlaganje (1) polinoma Qm (x), tada znamo imenioce svih elementarnih razlomaka na koje je razloena posmatrana racionalna funkcija.
U optem sluaju, razlaganje prave racionalne funkcije na zbir elementarnih razlomaka
izgleda ovako:
A2
Ak1
P (x)
A1
+
+ ... +
=
+
k1
k11
Q(x)
(x a1 )
(x a1 )
(x a1 )
B2
Bk2
M1 x + N1
B1
+
+ ... +
+ ... + 2
+
k2
k21
(x a2 )
(x + px + q)r
(x a2 )
(x a2 )
M2 x + N2
Mr x + Nr
.
r1 + . . . +
2
(x2 + px + q)
(x + px + q)
(2)
S(x)
P (x)
,
Q(x)
Q(x)
(3)
P (x) S(x)
(4)
335
koji postoji pod uslovom da su koecijenti uz odgovarajue lanove polinoma P (x) i S(x)
medusobno jednaki.
Izjednaavanjem koecijenta uz jednake stepene x u (5), dobijamo sistem od m linearnih
jednaina sa m nepoznatih, gdje su nepoznati koecijenti (2).
Rjeenje sistema odreduje vrijednosti koecijenta (2).
2x2 x + 3
na proste (elementarne) razlomke.
x3 + x2 2x
Prvo, imenilac rastavljamo na faktore x2 + x3 2x = x(x2 + x 2) = x(x 1)(x + 2),
2x2 x + 3
pa f (x) moemo pisati u obliku f (x) =
.
x(x 1)(x + 2)
Poto su u imeniocu svi faktori linearni i medusobno razliiti, razlaganje date racionalne
funkcije ima oblik:
A
B
C
2x2 x + 3
= +
+
,
x(x 1)(x + 2)
x x1 x+2
gdje su A, B i C nepoznati i treba ih odrediti. Svodenjem elementarnih razlomaka na
najmanji zajedniki imenilac i poslije sredivanja brojioca, dobijamo:
2x2 x + 3
(A + B + C)x2 + (A + 2B C)x 2A
=
,
x(x 1)(x + 2)
x(x 1)(x + 2)
odakle je:
A+B+C =2
A + 2B C = 1
2A = 3.
Rjeavanjem sistema, dobijamo da je:
3
4
13
A= ,B= ,C= ,
2
3
6
pa je konani oblik razlaganja:
3
4
13
2x2 x + 3
= +
+C =
.
x(x 1)(x + 2)
2x 3 (x 1)
6 (x + 2)
3x2 8x + 2
Primjer 2. Razloiti funkciju
na proste razlomke.
(x 2)2 (x2 + x + 1)
U datom sluaju je:
3x2 8x + 2
A
B
Cx + d
=
+
,
+
2
(x 2)2 (x2 + x + 1)
x 2 (x 2)
x2 + x + 1
Integralni raun
336
odakle je
A=
3
2
38
47
,B = ,C = ,D = .
49
7
49
49
3x2 8x + 2
38
2
38x 47
=
.
2
2
2
(x 2) (x + x + 1)
49 (x 2) 7 (x 2)
49 (x2 + x + 1)
Zadaci
Razloiti funkcije na proste razlomke:
1.
x2 2
,
(x 1)2 (x2 + 1)
2.
2x2 + 2x + 13
.
(x 1)(x2 + 1)2
k
(x a)
Da bismo odredili integral funkcije oblika 3), potrebno je imenilac x2 + px + q napisati u
obliku:
p2
2px p2
p2
p 2
2
2
+
+ q
x + px + q = x +
+ q
= x+
.
2
4
4
2
4
337
p
p
p2
Uvodenjem smjene x + = t, odakle je x = t , dx = dt i q
=h=
6 0), gdje h
2
2
4
moe biti pozitivan ili negativan broj, dobijamo da je:
Z
Z
Z
Z
Ct + D C p2
1
Cp
2t
dt
Cx + D
dx =
dt = C
dt + D
,
2
2
2
2
x + px + q
t +h
2
t +h
2
t +h
gdje je integral
2t
t + h + C1 = ln x2 + px + q + C1 ,
dt
=
ln
t2 + h
dt
izraunavamo na ve poznati nain u zavisnosti da li je h > 0 ili h < 0.
+h
Z
6x + 5
Primjer 1. Izraunati integral
dx.
2
x + 4x + 9
Kvadratni trinom iz imenioca napiimo u obliku:
a integral
t2
x2 + 4x + 9 = (x + 2)2 + 5.
Ako uzmemo da je x + 2 = t, dx = dt i x = t 2, dobijamo da je:
Z
Z
Z
Z
6x + 5
(6x + 5)
6 (t 2) + 5
6t 7
dx =
dx =
dt =
dt =
2
2
2
x + 4x + 9
t +5
t2 + 5
(x + 2) + 5
Z
Z
2t
dt
7
t
= 3
dt 7
= 3 ln t2 + 5 arctg + C.
2
2
t +5
t +5
5
5
Vraajui se na promjenljivu x, imamo da je:
Z
2
6x + 5
7
x+2
+ C.
dx
=
ln
x
+
4x
+
9
arctg
x2 + 4x + 9
5
5
Slinim postupkom se izraunava i integral
Z
Cx + D
p
dx.
x2 + px + q
Kvadratni trinom piemo u obliku:
p2
p 2
+q .
x + px + q = x +
2
4
p
p
Uzmimo da je x + = 1, onda je x = t , dx = dt, pa je:
2
2
Z
Z
Z
Cx + D
2t
C
Cp
dt
p
dx =
dt + D
,
2
2
t2 + h
t2 + h
x2 + px + q
2
(5)
Integralni raun
338
p2
gdje je h = q .
4
Z
du
= 2 u + C , u = t2 + h, pa je:
Prvi integral je oblika
u
Z
p
2t
dt = 2 t2 + h + C = 2 x2 + px + q + C.
t2 + h
Drugi integral se rjeava na ve poznat nain.
Analogno izraunavamo integral
Z
Cx + D
p
dx
x2 + px + q
(6)
p2
> 0.
4
Integrale oblika 3) i 5) moemo izraunati bez uvodenja smjene ako ih napiemo u obliku
zbira dva integrala koja ve znamo izraunati:
pod uslovom da je q +
Z Cx + Cp Cp + D
2
2
dx =
x2 + px + q
Z
Z
C
dx
2x + p
Cp
=
dx
+
D
=
2
x2 + px + q
2
x2 + px + q
Z
Z
d x+
d (x2 + px + q)
C
Cp
2
,
=
+
D
p 2
p2
2
x2 + px + q
2
x+
+ 2
2
4
Cx + D
dx =
x2 + px + q
a integral
Cx + D
C
p
dx =
2
x2 + px + q
2x + p
Cp
p
dx + D
2
x2 + px + q
x2
dx
x2 + px + q
4x 7
dx.
6x + 13
7
Z 2x + 6 6 7
2 dx = 2
2 dx =
x2 6x + 13
x2 6x + 13
Z (2x 6) + 5
Z
Z
2x 6
dx
2
= 2
dx = 2
dx + 5
.
2
2
2
x 6x + 13
x 6x + 13
x 6x + 13
4x 7
dx = 2
2
x 6x + 13
2x
Integral
Z
2
a integral
Z
5
x2
339
2x 6
dx = 2 ln x2 6x + 13 + C1 ,
6x + 13
dx
=
2
x 6x + 13
d (x 3)
1
x3
= arctg
+ C2 ,
2
2
2
(x 3) + 4
pa je integral
Z
2
5
4x 7
x3
dx
=
2
ln
x
6x
+
13
+ arctg
+ C.
2
x 6x + 13
2
2
Z
dx
1
Integral oblika
izraunavamo uvodenjem smjene x = .
2
t
x ax + bx + c
Slino prethodnim integralima izraunavamo i integral
Z
Mx + N
dx :
2
(x + px + q)n
Z
Z
Z
dx
Mx + N
M
2x + p
Mp
.
n dx =
n dx + N
2
2
2
(x + px + q)
2
(x + px + q)
2
(x + px + q)n
Z
du
1
Prvi integral se svodi na integral oblika
=
u1n + C, u = x2 + px + q . U
n
u
1n
p
drugom integralu uvodimo smjenu x + = t i dobijemo:
2
Z
Z
dt
dx
,
In =
n =
2
2
(x + px + q)
(t + h)n
gdje je u = (t2 + h)n > ().
Integral In moe biti izraunat parcijalnom integracijom (u = (t2 + h)n , dv = dt).
Zadaci
Izraunati integrale:
Z
1.
x3 7x + 1
dx,
x2 3x + 2
Z
2.
x3
Z
3.
3x 1
dx,
x2 2x
x(1 x2 )
dx.
1 + x4
x 2
x2 + 6x
R:
+ 12 ln
+C
2
x 1
"
#
5
x (x 2) 6
R : ln
+C
(x 1)
1
1 4
2
R : arctg x ln x + 1 + C
2
4
6. Odredeni integral
6.1. Pojam Rimanova integrala
Neka je ograniena funkcija f (x) denisana u zatvorenom intervalu [a, b]. Podijelimo interval
[a, b] takama x0 , x1 , ..., xn tako da je: a = x0 < x1 < ... < xn = b na n podintervala [xi , xi+1 ]
(i = 0, 1, ..., n 1) duine 4xi = xi+1 xi . Tu podjelu oznaimo sa R. Izaberimo proizvoljnu
taku [xi , xi+1 ] za svako i = 0, 1, 2, ..., n 1. Izraunajmo odgovarajue vrijednosti
funkcije f ( i ) u takama 0 , 1 , ... n1 i formirajmo proizvode f( i )4xi i = 0, 1, 2, ..., n 1.
Zbir:
n1
X
f ( i ) 4 xi
SR () = f ( 0 ) 4 x0 + f ( 1 ) 4 x1 + ... + f n1 4 xn1 =
i=()
nazivamo Rimanovom integralnom sumom funkcije f (x) za uzetu podjelu R intervala [a, b]
i izabrane take i (i = 0, 1, .....n 1) u podintervalima od [a, b], tj. po podjeli R =
x0 0 , xn1 n1 , xn .
Oigledno je da SR () zavisi od podjele R. Neka je 4 = max 4xi . Broj S nazivamo
graninom vrijednou integralnih suma kada 4 0, odnosno n , ako za svako > 0,
postoji takav broj = () da je za svaku podjelu R za koju je 4 < i za svaki izbor taaka
i [xi , xi+1 ] zadovoljena nejednakost
|SR () S| < .
Dakle, S = lim SR () .
40
Funkcija f (x) integrabilna je po Rimanu u intervalu [a, b] ako postoji konana granina
vrijednost S integralnih suma te funkcije kad 4 ().
Graninu vrijednost S nazivamo odredenim integralom funkcije f (x) u intervalu [a, b] i
Rb
oznaavamo simbolino S = f (x) dx , ili
a
Zb
S=
f (x)dx = lim
40
340
n1
X
i=()
f ( i ) 4 xi .
341
Odredeni integral
Brojevi a i b jesu granice integrala, gdje je a donja, a b gornja granica integrala; f (x) poRb
dintegralna je funkcija; x je promjenljiva integracija, a [a, b] interval integracije. ( f (x) dx
a
n1
P
i=()
xi .
f ( i )4
Sl. 83
Ako je funkcija f (x) integrabilna u intervalu [a, b], tada je granina vrijednost:
lim
40
n1
X
i=()
Zh
f ( i ) 4 xi . =
f (x)dx = P
a
jednaka povrini "krivolinijskog trapeza" koji je ogranien stepenastom linijom Ln i dijelovima pravih x = a, x = b i y = 0.
Teorema 1. Ako je funkcija f (x) integrabilna u intervalu [a, b], tada je ona ograniena u
tom intervalu.
Dokaz. Neka je funkcija f (x) integrabilna u intervalu [a, b], neka je neograniena u nekom
podintervalu [xk , xk+1 ] podjele R intervala [a, b] na podintervale [xi , xi+1 ] i = 0, 1, ..., n 1
i neka je IR () dio integralne sume SR () koja odgovara svim podintervalima, osim podintervalu [xk , xk+1 ]. Tada je:
SR () = IR () + f ( k ) 4 xk ,
gdje je k [xk , xk+1 ].
Integralni raun
342
Funkcija f (x) u intervalu [xk , xk+1 ] neograniena je pa uvijek moemo odabrati taku k
takvu da je za svako C > 0 zadovoljena nejednakost:
[a,b]
[xi ,xi+1 ]
[xi ,xi+1 ]
i formirajmo sume:
S(R) =
n1
X
i=0
Mi 4 xi , = SR () =
n1
X
i=0
f ( i ) 4 xi , s(R) =
n1
X
m i 4 xi .
i=0
Sume S(R) i s(R) nazivamo gornjom i donjom integralnom sumom, ili gornjom i donjom
Darbuovom sumom funkcije f (x) u intervalu [a, b] po podjeli R.
Kako su mi i Mi vrijednosti funkcije f (x) u podintervalima [xi , xi+1 ], to u njima postoje
take i i 0 i takve da je f ( i ) = mi i f ( 0 i ) = Mi , a za datu podjelu R intervala [a, b]
Darbuove sume su najmanja i najvea od integralnih suma .
Oigledno je da je s S , jer je mi f ( i ) Mi , i = 0, 1, ..., n 1.
Odredeni integral
343
Sl. 84
U sluaju da je f (x) 0 svuda u intervalu [a, b], Darbuove sume geometrijski predstavljaju povrinu stepenastih gura (sl.84).
Povrina krivolinijskog trapeza (sl.84a) predstavlja donju, a (sl.84b) gornju Darbuovu
sumu.
Neka je pored podjele R data jo jedna podjela R1 intervala [a, b]. Podjelu R1 nazivamo
pronjenjem podjele R ako je R R1.
Naveemo, bez dokazivanja, neke osobine Darbuovih suma.
1. Ako su s1 i S1 donja i gornja suma podjele R1 , tada je R R1 i s s1 S1 S ,
tj. uvodenjem novih taaka podjele intervala [a, b], donje sume se ne smanjuju a gornje ne
poveavaju.
2. Za bilo kakve dvije podjele R1 , i R2 intervala [a, b] je s(R1 ) S(R2 ), tj. donja suma
proizvoljne podjele nije vea od gornje Darbuove sume ma koje druge podjele.
Ova osobina ukazuje na to da je skup svih donjih Darbuovih suma ogranien sa gornje,
a gornjih Darbuovih suma sa donje strane. Ako je I = sup {S} , I = inf {S} , tada je
s I I S , gdje su s i S proizvoljne donje i gornje Darbuove sume po moguim
podjelama intervala [a, b].
Brojeve I i I nazivamo donjim i gornjim Darbuovim integralom funkcije f (x) u intervalu
[a, b]. Ako je funkcija f (x) ograniena u intervalu [a, b], tada je
40
Teorema 2. Da bi funkcija f (x), koja je denisana i ograniena u intervalu [a, b|, bila u
Integralni raun
344
Posljedice teoreme 2.
1. Ako je funkcija f (x) integrabilna u intervalu [a, b], tada je ona integrabilna u svakom
intervalu [c, d] [a, b], ili ako je funkcija f (x) integrabilna u podintervalima [a, c] i
[c, b] intervala [a, b], a < c < b, tada je f (x) integrabilna u intervalu [a, b].
2. Ako je funkcija f (x) integrabilna u intervalu [a, b], tada je u tom intervalu integrabilna
funkcija |f (x)| i funkcija f 2 (x).
3. Neka su u intervalu [a, b] integrabilne funkcije f (x) i g(x). Tada su u tom intervalu
f (x)
integrabilne i funkcije C1 f (x) + C2 g(x)(C1 i C2 proizvoljne konstante), f (x)g(x) i
g(x)
pod uslovom da je |g(x)| k > 0.
Bez dokaza, naveemo dovoljne uslove postojanja odredenog integrala.
1. Ako je funkcija f (x) neprekidna u intervalu [a, b], onda je integrabilna u tom intervalu.
2. Ako je funkcija f (x) monotona u intervalu [a, b], onda je integrabilna u tom intervalu.
3. Ograniena funkcija f (x) u intervalu [a, b], koja moe imati najvie prebrojivo mnogo
taaka prekida u [a, b], integrabilna je u intervalu [a, b].
4. Ako je funkcija f (x) ograniena u intervalu [a, b], onda je integrabilna u [a, b] ako i
samo ako je I = I.
Za
Zb
f (x)dx = 0 i za a > b je
Za
f (x)dx.
f (x)dx =
a
Zb
Zb
Zb
a
g (x) dx
f (x) dx + C2
Zb
Zb
Specijalno, ako je C1 = C , a g(x) = 0, tada je Cf (x) = C f (x) dx .
a
345
Odredeni integral
2.
Zb
Zc
f (x) dx =
Zb
f (x) dx +
Zb
Zb
g (x) dx za a < b.
f (x) dx
a
Zb
Zb
f (x) g (x) dx =
g (x) dx,
a
x[a,b]
Ovu formulu nazivamo formulom srednje vrijednosti za odredeni integral. Ako je g(x) =
1, formula srednje vrijednosti ima oblik:
Zb
f (x) dx = (b a) ,
a
gdje je m M .
Dokazaemo navedena svojstva odredenog integrala.
1. Data relacija u 1) izraava osobinu lineralnosti odredenog integrala i proizlazi iz analognog svojstva integralnih suma i osobine graninih vrijednosti.
Specijalno, zbog Cf ( i ) xi = Cf ( i ) xi proizlazi da je, kad n , a max x
0,
Zb
Cf (x) = C
ni=1
ni=1
Zb
f (x) dx.
a
Slino dokazujemo da je
g (x) dx.
f (x) dx C2
Zb
Zb
Zb
Integralni raun
346
Zb
Zb
[f (x) g (x)] dx =
Zb
f (x) dx
g (x) dx
a
(2)
SR () = SR () + SR () .
(1)
(2)
Zb
Zc
f (x) dx =
odakle je:
a
f (x) dx.
Zc
Zb
Zc
f (x) dx =
a
Zc
f (x) dx =
f (x) dx +
Zb
Zb
Zb
f (x) dx +
a
f (x) dx =
f (x) dx +
a
Zb
f (x) dx
a
Zb
f (x) dx,
c
f (x) dx.
c
Zb
Zb
h (x) dx 0, tj.
Zb
f (x) dx
b
Zb
Z
g (x) dx.
a
347
Odredeni integral
x[a,b]
[a, b]. Kako je mg(x) f (x)g(x) M g(x), to, prema 1) i 3), za a < b vai nejednakost:
Zb
Zb
g (x) dx
Zb
f (x) g (x) dx M
Zb
Zb
g (x) dx 0 . Tada za =
Pretpostavimo da je
a
Zb
g (x) dx imamo da
f (x) g (x) dx =
a
Zb
Ako je
Zb
Zb
je m M . Na taj nain je
(1)
g (x) dx.
Zb
f (x) g (x) dx = 0.
a
Zb
Zb
Za
g (x) dx =
f (x) g (x) dx =
aZ
g (x) dx,
b
Zb
Zb
g (x) dx, [a, b] .
f (x) g (x) dx = f ()
a
Zb
f (x) dx = f () (b a) , [a, b] .
a
Zx
f (t)dt.
a
Zx
Neka je F (x) =
granicom.
Prirataj funkcije F (x) je
x+x
Z
F (x) = F (x + x) F (x) =
Zx
f (t)dt
a
Zx
f (t)dt =
a
x+x
Z
F (x) =
x+x
Z
f (t)dt +
a
Zx
f (t)dt
f (t)dt,
a
f (t)dt.
x
Teorema 1. Ako je funkcija f (x) integrabilna u intervalu [a, b], onda je funkcija F (x)
neprekidna u intervalu [a, b], a ako je funkcija f (x) neprekidna u intervalu [a, b], onda je
funkcija F (x) diferencijabilna u [a, b] i pri tome je F 0 (x) = f (x) za svako x [a, b].
Z
Z
Z
|f (t)| |dt| | M |
|dt| = M |x| , (x [a, b] i x + x [a, b]) .
f (t)dt
|F (x)| =
348
349
Iz ove nejednakosti slijedi da je funkcija F (x) neprekidna u taki x [a, b]. Pokaimo da
je funkcija F (x) diferencijabilna i da je F 0 (x) = f (x). Neka je funkcija f (x) neprekidna u
taki x.
Tada za svako > 0 moemo odrediti takav broj > 0 da je |f (t) f (x)| < ako je
|t x| < .
Prema tome, za |x| < je:
x+x
Z
F (x + x) F (x)
f (x) =
x+x
Z
(f (t) f (x)) dt
x+x
Z
|x|
|dt|
|x|
F 0 (x) = lim
x0
F (x + x) F (x)
= f (x).
x
Na osnovu ove teoreme slijedi da ako je funkcija f (x) neprekidna u intervalu [a, b], onda
ona u tom intervalu ima primitivnu funkciju F (x), x [a, b]. Ako sa F1 (x) oznaimo bilo
koju primitivnu funkciju funkcije f (x), tada je:
Zx
F (x) = F1 (x) + C, ili
(1)
f (t)dt = F1 (x) + C,
a
Zb
Ova teorema vai i u sluaju da je u pitanju donja granica, tj. ako je F (x) =
f (t)dt,
x
jer je:
Zb
Zx
f (t)dt = f (t)dt i F 0 (x) = f (x).
Teorema 2. Neka je funkcija f (x) neprekidna u intervalu [a, b] i neka je F (x) bilo koja
primitivna funkcija funkcije f (x). Tada je:
Zb
f (t)dt = F (b) F (a).
b
Zb
f (t)dt = F1 (a) + C = 0, tj. C = F1 (a) ,
a
(2)
= ,
Integralni raun
350
odnosno:
Za
f (t)dt = F1 (b) + C = F1 (b) F1 (a) ,
a
ili uopte:
Za
f (t)dt = F (b) F (a).
a
Z2
x3
tivnu funkciju funkcije x2 , a to je funkcija F (x) =
+ C.
3
Poto je dovoljno da uzmemo jednu, bilo koju od primitivnih funkcija, uzeemo onu kod
x3
koje je C = 0, tj. F (x) =
. Primjenom Njutn-Lajbnicove formule, dobijamo da je:
3
Z2
x2 dx =
1
x3 2 23 13
7
|=
= .
3 1 3
3
3
Z3
4
2
3x + 5 dx.
Primjer 2. Izraunati integral
x
2
Z3
2
Z3
Z3
Z3
3
3
4
1
dx + 5 dx = x3 | 4Inx | +5x =
3x2 + 5 dx = 3 x2 dx 4
x
x
2
2
2
3
= 33 23 4 (In3 In2) + 5 (3 2) = 24 4 ln .
2
Zadaci
Izraunati integrale:
Z
1.
[R : 5]
Z1
2.
0
Z1
e2x dx..
3.
0
R : 23
dx
4 3x
R:
1
2
e 1
351
Zb
Z
f [ (t)] 0 (t) dt.
Zb
Dakle,
Z
f [ (t)] 0 (t) dt.
f (x) dx =
a
Ova formula nam pokazuje kako treba uraditi smjenu promjenljivih u odredenom integralu.
Z2
Z
cos3 xdx =
cos3 xdx.
Z2
cos2 x cos xdx =
352
353
Z2
Z1
cos3 xdx =
Z1
(1 t2 ) dt =
0
Z3
Primjer 2. Izraunati
t2 dt = t |
dt
Neka je
Z1
, t = 1, pa je:
2
t3 1 2
|= .
3 0 3
1 + xdx.
1 + x = t, x = t2 1, dx = 2tdt,a =
Z3
Z2
1 + xdx = 2
1 + 0 = 1, =
1 + 3 = 2. Tada je
2 2 14
t2 dt = t3 | = .
3 1 3
Zadaci
Izraunati integrale:
Z4
1.
0
Z8
2.
0
dx
1+ x
[R : 4 2 ln 3]
R:
xdx
1+x
Z
3. Provjeriti jednakost
0
32
3
x sin x
2
dx =
.
2
1 + cos x
4
Zb
Zb
udv = uv |
a
vdu.
a
Integracijom jednakosti d(u, v) = udv + vdu, dobiemo navedenu formulu parcijalne integracije.
Z2
x sin xdx.
0
Integralni raun
354
Z2
Z2
x sin xdx = x cos x | + cos xdx = 1.
Ze
Primjer 2.
x2 ln xdx.
1
1
x3
Uvedimo smjenu u = lux i dv = x2 dx, odakle je du = dx, v = , pa je
x
3
Ze
Ze
3
e
x
1
1
x2 ln xdx =
ln x |
x2 dx = ... (e3 + 1) .
3
3
9
1
1
Zadaci
Z1
1.
xIn x2 + 1 dx.
1
R : In2
2
Z
x2 cos xdx.
2.
0
[R : 2]
f (x)dx = P.
Povrina P je povrina krivolinijskog trapeza ogranienog odsjekom [a, b] ose 0x, lukom
krive koja je grak funkcije f (x) neprekidne na odsjeku [a, b] i ordinatama f (a) i f (b) krive
y = f (x) (sl. 84).
Sl. 84
Ovakve povrine nazivamo povrinama ravnih gura i izraunavaju se na osnovu obrasca
Zb
P =
f (x)dx.
a
Za funkciju f (x) smo preutno pretpostavili da je svuda u intervalu [a, b] pozitivna. Drugim rijeima, odgovarajui luk krive y = f (x) je iznad x-ose. U ovom sluaju, u zbiru
n1
X
f ( i ) xi svaki sabirak je pozitivan pa i granina vrijednost takvog zbira mora biti poi=0
zitivna.
355
Integralni raun
356
Ako je neprekidna funkcija y = f (x) na intervalu [a, b] negativna (f (x) < 0)), onda je
n1
X
svaki sabirak u zbiru
f ( i ) xi negativan pa je i granina vrijednost ovog zbira negativna,
Zb
tj. P =
i=0
Sl. 85
Z
Zb
a
a
Dakle, ako je na intervalu [a, b] funkcija f (x) stalno pozitivna ili stalno negativna, tada
pozitivan, odnosno negativan znak integrala ukazuje na poloaj povrine (iznad, odnosno
ispod x-ose), a povrina je:
b
P = f (x)dx .
Ako imamo neprekidnu funkciju f (x) iji je grak jednim dijelom ispod, a drugim dijelom
iznad x-ose (sl.86), onda je povrina dijela ravni ograniena krivom y = f (x), odsjekom [a, b]
x-ose i ordinatama f (a) i f (b):
Sl. 86
b
c3
c
Z
Z
Z2
Zc1
c1
c2
c3
357
i x osom (sl.87).
Sl. 87
U ovom sluaju dio gura se nalazi ispod a dio iznad x-ose, pa emo povrinu odrediti
prema formuli (1) na ovaj nain:
3
Z
Z0
Z3
Z0
2
2
x 3x dx
x 3x dx =
x 3x dx =
P =
x 3x dx +
2
0
0
2
3
0 3
3
x
x
3
3
53
=
x2 |
x |= .
3
2
3
2
6
2
0
x-osom (sl.88).
Zb
P =
x2 dx =
f (x) dx =
a
Sl. 88
Z2
1
x3 2
7
|= .
3 1 3
Zb
P = PaA2 B2 b PaA1 B1 b, ili P =
Zb
f2 (x) dx
Zb
f1 (x) dx =
Integralni raun
358
Sl. 89
(sl.90).
Sl. 90
Rjeavanjem sistema:
y = x2
y = 2x + 3
odrediemo presjene take prave s parabolom x2 2x 3 = 0, slijedi da je x1 = 1, x2 = 3,
pa je:
Z3
P =
Z3
2
(2x + 3) dx
1
Z3
x dx =
2x 3 x2 dx =
x3 3 32
2
x + 3x
|= .
3 1 2
Sl. 91
1 2
P =
x + 1 dx + (x + 3) dx
x + 1 dx =
9
0
1
0
1
3
3
1 3
1 2
1 3
4
=
x + x | + x + 3x | x + x | = .
3
2
27
3
0
1
1
Z1
Z3
Z3
Zadaci
1. Izraunati povrinu gure ograniene pravom y + 3x 4 = 0 i parabolom y = x2 3x.
2. Izraunati povrinu ogranienu parabolom y = 6x x2 i xosom.
3. Odrediti povrinu gure linijama y =
1 2
1
x i y = x + 2.
9
3
359
f (x) dx = I,
(1)
nju nazivamo nesvojstvenim integralom prvog reda ili nesvojstvenim integralom funkcije f(x)
u intervalu [a, +) i oznaavamo je sa:
+
Z
f (x) dx,
I=
a
tj.
+
Z
ZA
f (x) dx = lim
f (x) dx.
A
a
360
(2)
361
U ovom sluaju kaemo da funkcija f (x) u intervalu [a, +) ima integral ili da integral
(2) konvergira. Ako granina vrijednost (1) ne postoji ili je beskonana, tada kaemo da
funkcija f (x) nema integral u intervalu [a, +) ili da integral (2) divergira.
Analogno deniemo nesvojstveni integral funkcije f (x) koja je ograniena u intervalu
[, b)j i integrabilna u svakom podintervalu [A, b] ( < A b) , sa
Zb
Zb
(x) dx =
lim
(3)
f (x) dx.
A
A
Zd
f (x) dx,
f (x) dx, I2 =
I1 =
+
Z
+
Z
Zd
f (x) dx = lim
f (x) dx + lim
Ze
(4)
f (x) dx.
e+
d
Moe se pokazati da suma integrala u formuli (4) ne zavisi od izbora take d. Poto se
nesvojstveni integral denie kao granina vrijednost odredenog integrala, to se osobine 1)
i 2) odredenog integrala lako prenose na konvergentne uoptene integrale. Na formule koje
karakteriu svojstva odredenih integrala treba primijeniti granini prelaz kojim je denisan
konvergentni nesvojstveni integral. Izraunavanje nesvojstvenih integrala zasnovano je na
njihovoj deniciji. Zaista, ako je F (x) primitivna funkcija funkcije f (x),tada je iz denicije
nesvojstvenog integrala (2):
ZA
+
Z
f (x) dx =
a
f (x) dx =
lim
A+
a
A+
Integralni raun
362
analogno:
Zb
f (x) dx = F (b) F () ,
(5)
+
Z
f (x) dx = F (+) F () ,
gdje je F () =
lim F (A) .
Nesvojstveni integral (2) postoji ako i samo ako postoji konana granina vrijednost
A+
+
Z
dx
.
x
1
+
Z
dx
= lim
x A+
ZA
1
A
dx
1
1
=
lim
x
|=
x
1 A+
1
+
Z
1
, > 1, (konvergentan)
1
+, < 1, (divergentan).
2x
dx.
1 + x2
+
Z
2x
dx =
1 + x2
Z0
lim
ZA
2x
2x
dx + lim
dx
2
A+
1+x
1 + x2
0
lim ln 1 + x | + lim ln 1 + x2 |
A
A+
0
A
2
=
lim ln1 ln(1 + A ) + lim ln(1 + A2 ) ln1 .
A+
363
1. Ako je integral
+
Z
+
Z
+
Z
f (x)dx
g(x)dx.
+
Z
2. Ako je integral
+
Z
g (x)dx.
a
Dokaz.
Zb
1. Iz pretpostavke slijedi da je 0
Zb
+
Z
Ako integral
g(x)dx.
f (x)dx
+
Z
Zb
Zb
f (x)dx
+
Z
g(x)dx
a
g(x)dx M.
a
Zb
Ako b +, integral
+
Z
2. Pretpostavimo da integral
f (x)dx
a
x2 dx
konvergentan.
x8 + x2 + 1
Integralni raun
364
Kako je za x 1
x2
x2 dx
1
<
= 2 , to je
8
2
8
x
x +x +1
x
+
+
Z
Z
x2 dx
1
dx = 1,
<
8
2
x2
x +x +1
+
Z
U ovom sluaju
+
Z
Zb
U sluaju nesvojstvenog integrala oblika
|f (x)| dx divergira.
cos x
1
1 + x2 1 + x2 i
+
+
+
Z
Z
Z
Za
cos x
1
dx
cos
x
dx = lim
1 + x2 dx
1 + x2 dx
2
a+
1+x
1 + x2
=
lim arctg x | = lim arctg a = .
a+
a+
2
0
a
x2
dx
.
+ 2x + 2
365
Podintegralna funkcija
x2
1
jeste integrabilna na svakom konanom intervalu, pa
+ 2x + 2
x2
dx
=
+ 2x + 2
lim lim
lim
x2
b+
dx
+ 2x + 2
Zb
b+
Sl. 92
Onda, za proizvoljno uzet mali broj > 0 funkcija f (x) nije integrabilna u intervalu
[b , b) ali je integrabilna na svakom intervalu [a, b ] , > 0, i taj integral piemo u
b
Z
obliku
f (x) dx.
a
Integralni raun
366
lim
f (x) dx = I,
(1)
nazivamo je nesvojstvenim integralom drugog reda funkcije f (x) u intervalu [a, b) i oznaavamo:
Zb
I = f (x) dx,
(2)
a
tj.
b
Z
Zb
f (x) dx,
f (x) dx = lim
0
a
pa kaemo da integral (2) konvergira. Ako granina vrijednost (1) ne postoji ili je beskonana,
onda integral (2) ne postoji ili je divergentan. Ako umjesto intervala [a, b) posmatramo interval [a, b], tada uvodimo pojam nesvojstvenog integrala za funkciju f (x) koja je neograniena
u okolini take x = a. Ako je funkcija f (x) integrabilna na svakom intervalu [a + , b], > 0,
tada je:
Zb
Zb
f (x) dx = lim f (x) dx.
(3)
0
a+
Zc
lim
1 0
a+1
b
Z2
f (x) dx i lim
f (x) dx,
2 0
c
Zb
f (x) dx,
a
tj.
Zc
Zb
f (x) dx = lim
a
1 0
a+1
b
Z2
f (x) dx + lim
f (x) dx.
2 0
c
367
Zb
U tom sluaju integral
f (x) dx konvergira.
a
Zb
Z1
dx
.
1 x2
1
Podintegralna funkcija
neograniena je u okolini take x = 1. U ostalim takama
1 x2
intervala funkcija je neprekidna, a potom i integrabilna u svakom intervalu [0, 1 ], gdje je
0 < < 1, pa je:
Z1
0
dx
= lim
1 x2 0
1
Z
1
dx
dx
, p > 0.
(b x)p
Podintegralna funkcija u taki x = b ima prekid druge vrste. Neka je p 6= 1. Tada, prema
deniciji nesvojstvenog integrala, jeste:
Zb
b
Z
dx
= lim
(b x)p 0
b
dx
1
lim (b x)1p | =
p =
(b x)
p 1 0
a
a
a
1
1p
1
(b a)1p , p < 1
1p
(b a)
=
lim
.
=
1p
p 1 0
+, p < 1
Zb
a
b
Z
dx
= lim
b x 0
b
dx
ba
= lim ln (b x) | = lim
= +.
0
0
bx
a
Integralni raun
368
Ako je funkcija f (x) neograniena u okolini bilo koje take c, c [a, b], a < c < b i
neprekidna na intervalima [a, c) i (c, b], tada nesvojstveni integral funkcije f (x) na (sl.93)
[a, b] deniemo:
Zb
c
Z
f (x) dx = lim
f (x) dx + lim
Zb
0
Ovaj integral postoji ukoliko postoje integrali na desnoj strani posljednje jednakosti.
Sl. 93
Zb
Slino deniemo integral
postaje beskonana.
Z3
2xdx
2 .
2 1) 3
(x
0
Podintegralna funkcija je prekidna u taki x = 1. Kako je
1
Z
lim
lim
13 1
= lim 3 x 1
| =3i
Z3
2xdx
0
(x2
1+
1) 3
(x2 1) 3
2xdx
1 3
= lim 3 x 1 3 |
0
Z3
1+
2xdx
2
(x2 1) 3
= 9.
= 6, to je
369
Zadaci
Ispisati konvergenciju nesvojstvenih integrala:
+
Z
1.
0
+
Z
2.
Z2
3.
1
ex
dx,
x
[R :
2xdx
,
x2 + 1
[R : +]
dx
,
x ln x
[R : +]
dx
.
x ln2 x
[R : 1]
Ze
4.
370
Integralni raun
VI Diferencijalne jednaine
371
1. Denicija i obrazovanje
diferencijalnih jednaina
Poznato nam je da smo pri rjeavanju neodredenih integrala dobili beskonano mnogo rjeenja, jer za svaku neprekidnu funkciju postoji beskonano mnogo primitivnih funkcija koje
se razlikuju za konstantu. Ako oznaimo datu funkciju f (x), onda se osnovni zadatak integralnog rauna sastoji u odredivanju funkcije y koja zadovoljava jednainu:
dy
= f (x).
dx
(1)
dy
Izvod
nepoznate funkcije moe biti dat izrazom oblika f (x, y) koji sadri pored ardx
gumenta x i nepoznatu funkciju y . Takav izraz za izvod imali smo prilikom diferenciranja
implicitne funkcije. U ovom sluaju moemo postaviti zadatak da odredimo funkcije y(x)
koje zadovoljavaju jednainu
dy
= f (x, y).
(2)
dx
Moemo postaviti i optiji zadatak da se odrede funkcije y(x) koje zadovoljavaju jednainu u kojoj pored x i nepoznate funkcije y guriu i njeni izvodi y 0 , y 00 , ..., y (n) , tj.
F (x, y, y 0 , y 00 , ..., y (n) ) = 0,
(3)
F (x, y, y 0 , y 00 ) = 0.
373
374
Diferencijalne jednaine
y = eCx ,
(5)
375
Svako rjeenje, koje dobijamo iz opteg dajui konstanti C odredenu vrijednost, nazivamo
partikularnim rjeenjem ili partikularnim integralom date diferencijalne jednaine.
Konstantu C emo odrediti iz dodatnog uslova. Treba odrediti rjeenje diferencijalne
jednaine (2) koje zadovoljava uslov:
y = y0 , y 0 = y 0 0
(6)
y(x0 ) = y0 , y 0 (x0 ) = y 0 0 .
Za x0 i y0 uzimamo takve vrijednosti da funkcija f (x, y) ima smisla, tj. da postoji
f (x0 , y0 ).
Uvrtavajui vrijednost x0 i y0 u opte rjeenje, dobiemo jednainu
y0 = (x0 , C)
iz koje na jedinstven nain moemo odrediti vrijednost konstante C .
esto kaemo da partikularno rjeenje koje zadovoljava poetne uslove prolazi takom
(x0 , y0 ) ili da sadri taku (x0 , y0 ).
Moe se desiti da, osim opteg i partikularnog rjeenja, diferencijalna jednaina ima i
tzv. singularno rjeenje koje se ne moe dobiti iz opteg rjeenja za bilo koji niz vrijednosti
proizvoljne konstante.
Neka je y = (x) rjeenje jednaine (2), onda krivu denisanu jednainom y = (x)
nazivamo integralnom krivom diferencijalne jednaine.
Opte rjeenje geometrijski predstavlja jednu familiju integralnih krivih linija koja zavisi
od parametra C , a partikularni integral predstavlja jednu odredenu krivu liniju toga sistema.
Prema tome, ima beskonano mnogo integralnih krivih linija diferencijalne jednaine
prvog reda, ali kroz jednu odredenu taku prolazi samo jedna.
y = x2 + C .
Geometrijski, ono predstavlja familiju parabola simetrinih u odnosu na y - osu, a partikularno rjeenje, za C = 0, ima za grak
parabolu sa tjemenom u koordinatnom poetku (sl.94 ).
Sl. 94
376
Diferencijalne jednaine
(7)
y = (x, C),
(8)
C
+ x2
x
(10)
za svako C .
Diferenciranjem funkcije (10) po x, dobiemo:
y0 =
Iz (10) slijedi da je: C = x(y x2 ).
C
+ 2x.
x2
(11)
377
x(y x2 )
+ 2x;
x2
y
y
y 0 = + 3x, ili y 0 + = 3x.
x
x
Dobili smo diferencijalnu jednainu
y
y 0 + = 3x.
x
Provjerimo da li je funkcija (10) njeno rjeenje.
Uvrtavanjem vrijednosti y iz (10) u jednainu (12), dobiemo:
y0 =
C
+ x2
x
1
+
x
C
+ x2
x
= 3x, ili
(12)
C
C
+ 2x + 2 + x = 3x, tj. 3x 3x.
2
x
x
Dakle, funkcija (10) jeste rjeenje diferencijalne jednaine (12) za svaku konstantu C.
Slino, ako je data familija krivih linija
y = (x, C1 , C2 )
(13)
y 0 = 0 x (x, C1 , C2 ),
y 00 = 00xx (x, C1 , C2 ).
(14)
F (x, y, y 0 , y 00 ) = 0.
(15)
y 0 = aC1 cos(ax + C2 ),
y 00 = a2 C1 sin(ax + C2 ).
(16)
y 00 + a2 y = 0.
Lako je provjeriti da je funkcija y rjeenje jednaine (17).
(17)
378
Diferencijalne jednaine
Uopte, ako je data neka familija krivih linija funkcijom
y = (x, C1 , C2 , ..., Cn )
(18)
y 0 = 0 (x, C1 , C2 , ..., Cn )
y 00 = 00 (x, C1 , C2 , ..., Cn )
.................
(n)
(n)
y
= (x, C1 , C2 , ..., Cn )
(19)
x = (C), y = (C),
(2)
F ((C), (C), C) = 0.
(3)
y0c
k=yx= 0 .
xc
0
(4)
Koecijent pravca tangente na krivu familije (1) dobiemo diferenciranjem (1) po x, ali
smatrajui da je C konstanta:
Fx0 + F 0 y y 0 x = 0,
379
Diferencijalne jednaine
380
odakle je
F 0x
k=yx= 0 .
Fy
0
(5)
Kako u taki (x, y) obvojnicu dodiruje jedna linija familije, to su koecijenti pravca
tangenata na obvojnicu i na liniju familije jednaki medu sobom pa iz (4) i (5) dobijamo:
y0c
F 0x
=
, ili F 0 x x0 c + F 0 y y 0 c = 0.
x0 c
F 0y
(6)
F 0 x x0 c + F 0 y y 0 c + F 0 c = 0.
(7)
F 0 c = 0.
Na taj nain, da bi neka kriva (2) bila obvojnica familije krivih (1), potrebno je da
koordinate svake take te krive zadovoljavaju istovremeno jednaine:
F (x, y, C) = 0,
Fc0 (x, y, C) = 0.
(8)
Teorema 1. Ako krive linije familije (1) nemaju singularnih taaka, onda je sistemom
jednaina (8) denisana obvojnica date familije pod uslovom da i ona nema singularnih
taaka.
381
Iz sistema jednaina
(x C)2 + y 2 4C = 0.
2(x C) 4 = 0
eliminiemo C . Dobiemo: y 2 = 4x + 4, to predstavlja jednainu diskriminantne krive.
Kako na toj krivoj Fx 0 = 2(x C) i Fy 0 = 2y ne mogu istovremeno biti jednaki nuli, to je
y 2 = 4x + 4 obvojnica date familije krugova (sl. 95).
Sl. 95
Neka diferencijalna jednaina
y 0 = f (x, y)
(9)
F (x, y, C) = 0
(10)
382
Diferencijalne jednaine
1 y2
(11)
y = sin(x + C)
(12)
1 za x 2 C
(x) =
sin(x + C) za x > 2 C
zadovoljava jednainu (11) za svako C .
Primjer 3. Jednaina:
(x C)2 + y 2 = 4
(13)
(14)
y2 + y2y0 = 4
(15)
skupa (13).
Diferencijalna jednaina (15) ima i dva singularna rjeenja koja ne moemo dobiti iz
opteg rjeenja (13) ni za bilo koje vrijednosti parametra C .
Sl. 96
Ta rjeenja su: y = 2 i y = 2 i ona zadovoljavaju jednainu (15). Oito je da ove prave
ne pripadaju skupu krugova. One predstavljaju obvojnice familije krugova (13) (sl.96 ).
383
Zadaci
1. Formirati diferencijalne jednaine ija su rjeenja:
[R : y 0 yctgx = ctgx]
1
2
00
0
R : x y 5x y + 5y =
x
a) y = C sin x 1,
b) y =
1
+ C1 x5 + C2 ,
12x
[R : y 00 2y 0 + 50y = 0]
x+y
C x2
,y=
, y(1) = 1,
x
2x
1
1
c) x0 y y x3 = 0, y = x3 + Cx, y(1) = .
2
2
b) y 0 =
y = xy 0 + r
q
1 + y0 2
F (x, y, y 0 ) = 0
(1)
nazivamo diferencijalnom jednainom prvog reda. Ako datu jednainu moemo rijeiti po y 0 ,
ona ima oblik y 0 = f (x, y).
Postavlja se pitanje egzistencije i jedinstvenosti rjeenja jednaine (1) pri zadatim poetnim uslovima. Odgovor na to pitanje daje Koijeva teorema koju emo navesti bez dokaza.
Teorema 1. Ako su funkcija f (x, y), koja je denisana u nekoj oblasti D, i njen prvi
f
neprekidni u oblasti D = {(x, y)|a x b, c y d} ravni x0y , onda
x
za svaku taku M (x0 , y0 ) u oblasti D (tj.: a < x < b, c < y < d), postoji jedinstveno rjeenje
jednaine (1) y = (x) koje zadovoljava poetni uslov y = y0 za x = x0 .
Geometrijski to znai da kroz svaku taku M (x0 , y0 ) u oblasti D prolazi jedna i samo
jedna integralna kriva y = (x) diferencijalne jednaine (1) (sl.97).
parcijalni izvod
Sl. 97
Rjeavaemo neke tipove diferencijalnih jednaina prvog reda.
385
Naveemo bez dokaza Koijevu teoremu kojom su odredeni uslovi pod kojim jednaina
(1) ima jedinstveno rjeenje.
Teorema 1. Ako je funkcija f1 (x) neprekidna u intervalu (a, b), a funkcija f2 (y) i njen izvod
po y neprekidni u intervalu (c,d), tada za poetne vrijednosti x0 (a, b) i y0 (c, d) postoji
jedinstveno rjeenje y = (x) jednaine (1) koje zadovoljava uslove da je (x0 ) = y0 .
Geometrijski, to znai da pod navedenim uslovima teoreme kroz svaku taku pravougaonika
a < x < b, c < y < d prolazi jedna i samo jedna integralna kriva jednaine (1) (sl. 97).
Kroz take, u kojima uslovi Koijeve teoreme nisu ispunjeni mogue je da ne prolazi
ni jedna integralna kriva, prolazi samo jedna, prolazi nekoliko, odnosno beskonano mnogo
integralnih krivih date jednaine.
Pretpostavimo da je f2 (y) 6= 0. Tada jednainu (1) moemo napisati u obliku:
dy
= f1 (x)dx.
f2 (y)
(2)
1
i f1 (x).
f2 (y)
Dokaz. Pretpostavimo da je funkcija y = (y) rjeenje jednaine (2). Uvrtavanjem u
(2) y = (y) dobiemo jednakost po x:
gdje su F2 (y) i F1 (x) neke primitivne funkcije funkcija
0 (x)dx
= f1 (x)dx.
f2 ((x))
Integracijom po x izraza (3), dobijemo:
Z
Z
0 (x)dx
= f1 (x)dx + C.
f2 ((x))
Smjenom y = (x), dy = 0 (x)dx, (4) moemo napisati kao:
Z
Z
dy
= f1 (x)dx + C,
f2 (y)
(3)
(4)
(5)
ili
F2 (y) = F1 (x) + C,
1
i f1 (x).
f2 (y)
Dakle, svako rjeenje jednaine (2) zadovoljava jednainu (6).
(6)
386
Diferencijalne jednaine
za y 6= 0 jeste
dy
= 2 y,
dx
dy
= dx.
2 y
Integracijom desne i lijeve strane jednaine (7), dobijamo:
y + C = x, ili y = x C,
(7)
(8)
y 0 = 2 y . Ono nije opte rjeenje, jer ne predstavlja skup svih njenih rjeenja. Rjeenje
date jednaine je i funkcija y = 0 kao i familija funkcija denisanih formulama:
0, za x C;
(x) =
(x C)2 , za x > C.
0, za C1 < x C;
(x) =
(x C)2 , za x > C.
gdje su C i C1 proizvoljne konstante C1 < C .
387
y0 = 2 y.
y
Primjer 2. Rijeiti jednainu y 0 = , x 6= 0.
x
Datu jednainu moemo napisati u obliku:
dy
dx
=
za y 6= 0,
y
x
pa integracijom dobijamo
ln |y| = ln |x| + C1 .
Uzmimo da je C1 = ln C2 , C2 > 0. C: pa je
ln |y| = ln |x| + ln C2 ,
odakle je:
dy
= 1 3x2 ,
dx
2ydy = (1 3x2 )dx,
Z
Z
2ydy =
(1 3x2 )dx, tj.
2y
y 2 = x x3 + C.
(9)
Zadaci
1. Rijeiti diferencijalnu jednainu y 0 sin x = y ln y i odrediti onu integralnu krivu koja prolazi
1+y 2
2. Nai opte rjeenje jednaine y 0 = xy(1+x
R: (1 + y 2 )(1 + x2 ) = Cx2
2) .
h
i
p
p
Diferencijalne jednaine
388
Primjer 1. Funkcija f (x, y) = 2x3 5xy 2 homogena je funkcija treeg stepena homogenosti
jer je: f (tx, ty) = 2(tx)3 5tx(tx)2 = t3 (2x3 5xy 2 ) = t3 f (x, y) . Slino pokazujemo da je
2x + y
funkcija (x, y) =
homogena funkcija nultog stepena homogenosti.
x 3y
Diferencijalnu jednainu prvog reda y 0 = f (x, y) nazivamo homogenom ako je funkcija
f (x, y) homogena funkcija nultog stepena homogenosti, tj.
x
1
x
389
zdx + xdz =
z
dx,
z1
Integracijom je:
Z
ln x =
ili
dx
z1
=
dz.
x
z(2 z)
z1
dz + C,
z(2 z)
1
1
ln x = ln(z) ln(z 2) + ln C1 , C1 proizvoljna konstanta,
2
2
1
ln x = ln(z 2)z + ln C1 ,
2
1
x
ln
= ln |z(z 2)| 2 ,
C1
tako da je
x = p
C1
z (z 2)
r
z
y = C1
.
z2
, y = x z,
y(y 2x) + C = 0.
Neke diferencijalne jednaine na prvi pogled nisu homogene, ali se podesnom smjenom
mogu dovesti na homogene, pa onda rijeiti metodom razdvajanja promjenljivih. One imaju
oblik:
a1 x + b1 y + c1
y0 = f (
).
(4)
a2 x + b2 y + c2
Da bismo ovu jednainu, koja nije homogena, pretvorili u homogenu, treba uvesti smjenu
promjenljivih:
x = u + h, y = v + k, dx = du, dy = dv,
gdje su u i v nove promjenljive, a h i k konstante koje emo tako odrediti da nova jednaina
bude homogena. Poslije zamjene imamo:
a1 x + b1 y + c1 = a1 u + b1 v + a1 h + b1 k + c1
a2 x + b2 y + c2 = a2 u + b2 v + a2 h + b2 k + c2
dy
dv
y0 =
=
.
dx
du
Odredimo h i k tako da bude:
a1 h + b1 k + c1 = 0
a2 h + b2 k + c2 = 0.
(5)
390
Diferencijalne jednaine
To je mogue ako je determinanta sistema (5) razliita od nule, tj.
a
D = 1
a2
b1
= a1 b2 a2 b1 6= 0.
b2
Pod tim uslovom diferencijalnu jednainu (4) svodimo na homogenu diferencijalnu jednainu oblika
a1 + b1 uv
dv
a 1 u + b1 v
= f(
) = f(
)
du
a 2 u + b2 v
a2 + b2 uv
koju znamo rijeiti.
Medutim, kada je a1 b2 a2 b1 = 0, prethodnim postupkom ne moemo nita postii, jer
ne moemo odrediti h i k . Tada treba razlikovati razne sluajeve:
a) Ako je a2 = b2 = 0, mora biti c2 6= 0, imaemo diferencijalnu jednainu:
y 0 = f (ax + by + c)
(6)
ax + by + c = z, y 0 =
z0 a
,
b
z 0 = a + bf (z)
koju moemo rijeiti metodom razdvajanja promjenljivih.
b) Ako je bar jedan od koecijenata a2 i b2 razliit od nule, onda iz a1 b2 a2 b1 = 0 slijedi
da je a1 = a2 i b1 = b2 , gdje je - konstanta, pa jednaina (4) ima oblik:
y0 = f (
(a2 x + b2 y) + c1
),
a2 x + b2 y) + c2
a2 x + b2 y = z, a2 + b2
dobiemo jednainu
dy
dz
=
,
dx
dx
z + c1
dz
= a 2 + b2 f (
)
dx
z + c2
391
2x y + 1
.
1 + x 2y
Stavimo:
x = u + h, dx = du,
y = v + k, dy = dv,
(7)
pa je:
2x y + 1 = 2u v + 2h k + 1,
2y x 1 = 2v u + 2k h 1.
Odredimo h i k tako da je:
2h k + 1 = 0
h + 2k 1 = 0.
To je mogue, jer je
2
D =
1
(8)
1
1
1
= 5 6= 0, pa iz sistema (8) je h = , k = .
2
3
3
1
1
x = u ,y = v + .
3
3
Zamjenom x, y, dx i dy u datu jednainu, dobiemo:
2 uv
dv
2u v
=
, ili dv =
du.
du
u 2v
1 2 uv
v
= z , v = u z , dv = z du + u dz u (9) je
u
2z
zdu + udz =
du
1 2z
Iz (10), razdvajanjem promjenljivih i integracijom, slijedi:
(9)
Smjenom
v 2 uv + u2 = C1 .
Vraajui se na promjenljive x i y , dobiemo opte rjeenje jednaine:
x2 + y 2 xy y + x = C1 .
x+y+1
.
2x + 2y 1
U datoj jednaini su koecijenti uz x i y iz brojioca i imenioca proporcionalni.
y0 =
(10)
Diferencijalne jednaine
392
Uzmimo da je
x + y = z, dx + dy = dz, dy = dz dx.
Kada uvrstimo ove vrijednosti u datu jednainu, dobiemo
dz dx =
odakle je
dx +
z+1
dx,
2(z + 1) 1
2z 1
dz = 0.
2z
2z + 3 ln |z 2| = x + C.
Vraajui se na promjenljive x, y , opte rjeenje date jednaine je:
x + 2y + 3 ln |x + y 2| = C.
Zadaci
( xy + 2y)3
1. Utvrditi homogenost funkcije
.
x2 + y 2
h
i
p
R: ln x2 + y 2 = arc tg xy + C
3. Rijeiti jednainu y 0 =
x+y2
.
yx4
4. Rijeiti jednainu y 0 =
3x 4y 2
.
3x 4y 3
R: x2 y 2 + 2xy 4x + 8y = C
y 0 + P (x)y = Q(x),
(1)
dy
= P (x)dx,
y
393
odakle je
Z
ln y =
P (x)dx + ln C,
y = Ce
ili
P (x)dx
(20 )
Potpunu diferencijalnu jednainu (1) moemo rijeiti na dva naina. Prema prvom nainu odredivanje opteg rjeenja diferencijalne jednaine (1) svodimo na rjeavanje dviju
diferencijalnih jednaina sa razdvojenim promjenljivima uvodenjem smjene
y = u(x) v(x),
(3)
y 0 = u0 v + v 0 u.
(4)
u0 v + v 0 u + P (x)u v = Q(x)
ili
(5)
Poto funkciju u(x) biramo proizvoljno, izaberimo je tako da koecijent uz v bude jednak
nuli, tj.
du
+ P (x)u = 0.
(6)
dx
Ovo je homogena jednaina ije je opte rjeenje
u = Ce
P (x)dx
u = e
P (x)dx
P (x)dx dv
dx
odakle je
dv = Q(x)e
odnosno
Z
v=
= Q(x),
P (x)dx
dx,
Q(x)e P (x)dx dx + C.
(7)
Ako uvrstimo dobijene vrijednosti za u i v u (3), dobiemo opte rjeenje jednaine (1)
Z
R
R
P (x)dx
P (x)dx
dx + C .
(8)
y=e
Q(x)e
Diferencijalne jednaine
394
x
2x
y=
.
2
1+x
1 + x2
2x
x
, Q(x) =
.
P (x) =
2
1+x
1 + x2
y0
Uzmimo da je y = u v , odakle je
y0 = u
dv vdu
+
.
dx
dx
u
ili
dv
du
xuv
2x
+
=
,
2
dx + v dx 1 + x
1 + x2
dv
u +v
dx
du
xu
dx 1 + x2
2x
.
1 + x2
(9)
du
xu
= 0.
dx 1 + x2
(10)
dv
2x
=
.
dx
1 + x2
Jednainu (10) rjeavamo kao jednainu sa razdvojenim promjenljivima:
u
du
dx
,
u
1 + x2
1
ln |u| =
ln |1 + x2 |, C = 0,
2
odakle je
u=
1 + x2 .
1 + x2
dv
2x
=
,
dx
1 + x2
tj. dv =
2xdx
,
(1 + x2 )3/2
(11)
395
odakle je
2
+ C.
1 + x2
Zamjenimo li u smjeni y = uv funkcije u i v njihovim vrijednostima, dobiemo opte
rjeenje date jednaine:
2
2
y =
1+x C
,
1 + x2
y = C 1 + x2 2.
v =
y0
Uvrstimo y = uv i y 0 = u
1
za x = 1.
2
y
= x2 .
x
dv
du
+v
u prethodnu jednainu, dobiemo
dx
dx
du uv
dv
= x2 ,
u +v
dx
dx
x
odakle je
du u
dv
u +v
= x2 .
dx
dx x
Odaberimo funkciju u tako da je
du u
= 0.
dx x
Tada jednaina (12) oblika je
dv
= x2 .
u
dx
Rijeimo jednainu (13):
u
du
= ,
dx
x
dx
du
=
,
u
x
ln |u| = ln |x|, tj. u = x.
Uvrstimo vrijednosti funkcije u u (14) dobiemo:
x
odakle je v =
x2
+ C.
2
dv
= x2 , ili dv = xdx,
dx
(12)
(13)
(14)
Diferencijalne jednaine
396
y=(
x2
x3
+ C)x =
+ Cx.
2
2
1
1
= + c, tj.C = 0.
2
2
Dakle, partikularno rjeenje je funkcija
x3
.
2
y=
Prema drugom nainu, koji je poznat kao Lagranov metod varijacije konstante, izdvojimo homogeni dio jednaine (1), jednainu (2) ije je opte rjeenje
y = Ce
P (x)dx
(15)
y = u(x)e
P (x)dx
(16)
u kome treba odrediti nepoznatu funkciju u(x). Odrediemo je iz uslova da funkcija (17)
zadovoljava jednainu (1).
Iz (16) jeste
R
R
y 0 = u0 (x)e P (x)dx u(x)P (x)e P (x)dx .
Zamjenom u i y 0 u (1), dobiemo:
u0 (x)e
tj.
P (x)dx
u0 (x)e
u(x)P (x)e
P (x)dx
= Q(x),
P (x)dx
ili
+ u(x)P (x)e
P (x)dx
u0 (x) = Q(x)e
= Q(x),
P (x)dx
Z
u(x) =
Q(x)e
P (x)dx
dx + C.
Zamjenimo li nadenu vrijednost za u(x) u (10), dobiemo opte rjeenje jednaine (1).
397
y=
C
.
cos x
(17)
u(x)
cos x
u0 (x)
sin x
=
+ u(x) 2 .
cos x
cos x
y =
y0
(18)
u0 (x)
sin x
u(x) sin x
+ u(x)
= 2 sin x,
2
cos x
cos x
cos x cos x
odakle je:
u(x) = sin2 x + C.
y=
1
(sin2 x + C).
cos x
Zadaci
1. Rijeiti na oba naina diferencijalne jednaine:
sin x C
0
a) xy + y x sin x = 0,
R: y = cos x +
+
x
x
2
0
2
2
2
b) (1 + x )y 2xy = (1 + x ) ,
R : y = (1 + x )(x + C)
h
i
2
2
2
R : y = xex (C + x2 )
c) y 0 + 2xy = xex ,
"
2 #
y
2
C
+
ln
cos
x
2y
d) y 0 + x =
.
R : y = tg x +
cos2 x
x
2. Odrediti partikularno rjeenje jednaina pri navedenim uslovima:
a) xy 0 3y = x4 ex , y(1) = e,
R : y = x3 ex
b) y 0 sin x y cos x = 1, y 2 = 1.
[R : y = sin x cos x]
(19)
Diferencijalne jednaine
398
3.3.1.
Veliki broj diferencijalnih jednaina, koje nisu linearne, moemo pogodnim transformacijama
svesti na linearne.
Mi emo obraditi neke od njih.
3.3.1.1.
Jednainu oblika:
y 0 + P (x)y = Q(x)y n , n R, n 6= 0,
(1)
gdje su P (x) i Q(x) date neprekidne funkcije u intervalu (a, b), nazivamo Bernulijevom
diferencijalnom jednainom.
Za n = 0, jednaina (1) postaje linearna, a za n = 1 jednaina u koje se promjenljive
razdvajaju.
Za n 6= 0, n 6= 1, jednaina nije linearna, ali pogodnom smjenom promjenljivih moemo
je svesti na linearnu.
Podijelimo jednainu ( 1 ) sa y n :
y0
P (x)
+ n1 = Q(x),
(2)
n
y
y
a potom u jednaini (2) uvedemo smjenu
1
1n 0
z = z(x) = n1 , z 0 =
y,
y
yn
dobiemo linearnu jednainu po nepoznatoj funkciji z(x):
z0
+ P (x)z = Q(x).
1n
Ako u opte rjeenje ove jednaine umjesto z stavimo y n+1 , dobiemo opte rjeenje
Bernulijeve jednaine.
xy 0 + y = y 2 ln x.
399
y = xy 0 + f (y 0 )
(3)
odakle je
y 0 = xy 00 + y 0 + fy0 0 (y 0 )y 00 ,
(4)
{x + f 0 (y 0 )}y 00 = 0.
(5)
y 00 = 0 ili x + f 0 (y 0 ) = 0.
(6)
y = Cx + f (C).
(7)
x = f 0 (y 0 ), y = y 0 f 0 (y 0 ) + f (y 0 ),
gdje je y 0 parametar, ili staviti da je y 0 = p pa dobiti krivu (8) u parametarskom obliku:
f (p) = ap + k,
gdje je k proizvoljna konstanta. Uzmemo li da je k = b, bie i drugi uslov zadovoljen.
(9)
Diferencijalne jednaine
400
y 0 = y 0 + xy 00 2y 0 y 00 ,
odnosno
y 00 (x 2y 0 ) = 0,
za y 00 = 0 ili x 2y 0 = 0.
Iz y 00 = 0 jeste y 0 = C .
Kada uvrstimo y 0 = C u datu jednainu, dobiemo jednoparametarsku familiju integralnih pravih oblika
y = Cx C 2 ,
(1)
koje predstavljaju opte rjeenje date jednaine. Obvojnica familije (1) integralna je kriva
koju emo odrediti eliminacijom parametra C iz jednaine (1) i jednaine x 2C = 0.
x2
Dobiemo obvojnicu y = . Ona je obvojnica svojih tangenata (1).
4
Zadaci
1. Odrediti krivu
izmedu koordinatnih
osa ima konstantnu duinu jedh kojoj odsjeak tangente
i
2
2
2
aC
naku a.
R: y = Cx 1+C 2 x 3 + y 3 = a 3
2. Odrediti opte i singularno rjeenje jednaine y = xy 0 +
a
.
y0
h
i
a
R : y = Cx + , y 2 = 4ax
c
3. Ako kriva y = f (x) ima u taki M (x0 , y0 ) tangentu a taka M se kree po datoj krivoj,
odrediti diferencijalnu jednainu tangenata date krive.
[R: y = xy 0 + f (y 0 )]
401
3.4. Diferencijalne jednaine drugog reda koje se svode na diferencijalne jednaine prvog reda
Opti oblik diferencijalne jednaine drugog reda je:
y = (x, C1 , C2 ) .
Najprostiji sluaj diferencijalnih jednaina drugog reda je jednaina oblika:
y 00 = f (x), F (x, y 00 ) = 0
a)
p0 = f (x),
odakle je
ili
dp = f (x)dx,
Z
p=
f (x)dx = F (x) + C1 ,
y 0 = F (x) + C1 ,
ili
dy = F (x)dx + C1 dx,
(1)
(2)
p=
1
sin 2x + C1 ,
2
ili
y 0 = sin 2x + C1 , tj.
1
sin 2xdx + C1 dx.
dy =
2
(3)
402
Diferencijalne jednaine
Integracijom (3) dobijamo opte rjeenje jednaine (1):
1
y = cos 2x + C1 x + C2 .
4
b)
y 00 = f (y), F (y, y 00 ) = 0
Ovu jednainu moemo rijeiti uvodenjem smjene y 0 = p, gdje se p uzima kao nova
nepoznata funkcija od y , tj. p = p(y), a preko y zavisi od x pa emo se koristiti pravilom
diferenciranja sloenih funkcija za odredivanje y 00 .
Uzmimo da je y 0 = p. Tada jednainu (2) moemo napisati u obliku:
dp
dp dy
dp
=
=
p = f (y) , tj.
dx
dy dx
dy
dp
p
= f (y).
dy
R
Integracijom jednaine (3) dobijamo: p2 = 2 f (y)dy + C1 .
Ako korjenujemo desnu i lijevu stranu i vratimo se na promjenljivu x dobiemo:
dy
dx = q R
.
2 f (y)dy + C1
(3)
(4)
y 00 = y.
(1)
dp
= y.
dy
(2)
dy
dx = p
y 2 + C1
Za pozitivan predznak je
Z
p
dy
p
x=
+ C2 = C2 + ln y + y 2 + C1 , ili
y 2 + C1
y+
y 2 + C1 = exC2 .
403
1 xC2
C1
y=
e
xC2 .
2
e
y 00 + a2 y = 0.
(1)
d2 y
= a2 y.
dx2
(2)
dy
Pomnoimo lijevu stranu jednaine (2) sa 2 dx
dx, a desnu sa 2dy , imaemo
dy
d2 y
2dx 2 = 2a2 ydy.
(3)
dx
dx
2
dy
Integracijom (3), dobiemo:
= a2 y 2 + C1 , odakle je, ako uzmemo pozitivan
dx
predznak korijena,
dy p
= C1 a2 y 2 .
(4)
dx
Razdvajanjem promjenljivih je:
dy
dx = p
C1 a2 y 2
(5)
1
ay
arcsin = x + C2 ,
a
C1
pa je
ili
ay
arcsin = ax + aC2 ,
C1
ay
= sin (ax + aC2 ) = sin ax cos aC2 + cos ax sin aC2 ,
C1
ili
y=
C1
cos aC2 sin ax +
a
c)
C1
sin C2 cos ax = C1 sin ax + C2 cos ax.
a
y 00 = f (y 0 ), F (y 0 , y 00 ) = 0
Jednainu ovog tipa rjeavamo smjenom y 0 = p, ime se svodi na jednainu prvog reda:
dp
f p,
= 0,
dx
Diferencijalne jednaine
404
iji je opti integral:
p = (x, C1 ),
odnosno
dy = (x, C1 )dx.
(4)
q
00
y =
1 + y02.
p0 =
odakle je x = ln(p +
dp p
= 1 + p2 ,
dx
1 + p2 ) + C1 , ili
p+
1 + p2 = exC1 .
dy =
1 xC1
e
ex+C1 dx,
2
y=
1 xC1
x
e
+ e +C1 + C2 .
2
y 00 = f (y, y 0 ), F (y, y 0 , y 00 ) = 0
d)
(3..1)
00
y =
dy
dx
0
=
dp
dp dy
dp
=
=
p.
dx
dy dx
dy
p = (y, C1 ).
405
dy
= (y, C1 ),
dx
odakle je, razdvajanjem promjenljivih i integracijom:
Z
dy
dy
= dx, x + C2 =
.
(y, C1 )
(y, C1 )
Posljednja jednakost je opte rjeenje date jednaine.
y 0 + 2yy 00 = 0
(1)
ako je y = 1 i y 0 = 1 za x = 1.
dp
. Smjenom, data jednaina ima oblik:
dy
dp
dp
2
p + 2yp
= 0 ili p p + 2y
= 0.
dy
dy
Uzmimo da je y 0 = p, pa je y 00 =
(2)
dp
= 0.
dy
Ako je p = 0, tada je y = C , (C -konstanta).
Rijeimo jednainu (2):
Iz (2) jeste p = 0 ili p + 2y
dp
= 0,
dy
dp
dy
1
= , ln |p| = ln |y| + ln |C1 | ,
p
2y
2
p = 2y
C1
p = . Uvrstimo y 0 umjesto p :
y
pa je
C1
dy
= ,
dx
y
(3)
23
3
2
3
(C1 x + C2 ) 2 = (C3 x + C4 ) 3 ,
y=
2
(4)
ydy = C1 dx, 32 y 2 = C1 x + C2 ;
3
1
gdje je C3 = C1 , C4 = C2 .
2
2
Diferencijalne jednaine
406
Izraz (3) opte je rjeenje date jedanine. Uvrstimo li poetne uslove u (3) i (4), dobiemo
C1 = 1, C3 + C4 = 1,
pa je
1
3
C3 = , C 4 = .
2
2
23
3
Partikularno rjeenje date jednaine je: y =
x 12 .
2
y 00 = f (x, y 0 ), F (x, y 0 , y 00 ) = 0
e)
p = (x, C1 ),
odnosno
y 0 = (x, C1 ) ,
y=
Z
(x, C1 )dx + C2 .
(1)
Zadaci
Rijeiti jednaine:
R: y = C1 e3x + C2 e3x
2. y 00 y 3 = 1,
R: C1 y 2 = 1(C1 xC2 )2
R: y = C1 eC2x + 1
3. (y 1)y 00 = y 0 2 ,
x
00
2
0
4. y (1 + x ) = 2xy ,
R: C1
+ x + C2
3
1. y 00 9y = 0,
5. y 00 = cos x.
[R: cos x + C1 x + C2 ]
407
(1)
gdje su p(x) i q(x) poznate funkcije. Jednainu (1) nazivamo linearnom zbog toga to su y ,
y 0 ,y 00 na prvom stepenu.
Teorema 1. (Koijeva)
Ako su funkcije p(x) i q(x) neprekidne u intervalu [a, b] i ako su dati poetni uslovi:
g(Cy1 ) = Cg(y1 ),
g(C1 y1 + C2 y2 ) = C1 g(y1 ) + C2 g(y2 ),
(10 )
tj. ako je y = y1 partikularno rjeenje jednaine (1), onda je i y = Cy1 , takode, rjeenje te
jednaine, gdje je C ma kakva konstanta. Ako su y1 i y2 partikularna rjeenja jednaine (1),
onda je y = C1 y + C2 y2 rjeenje te jednaine, gdje su C1 i C2 proizvoljne konstante.
Funkcije y1 (x) i y2 (x), denisane u intervalu [a, b], jesu linearno zavisne u tome intervalu
ako postoje takve konstante C1 i C2 koje nisu istovremeno nule, tako da je za svako x [a, b]
C1 y1 (x) + C2 y2 (x) 0.
(2)
Ako je identitet (2) zadovoljen u intervalu [a, b] i, na primjer, y2 6= 0, tada je, oigledno,
C2
y1 (x)
=
= Const.
y2 (x)
C1
(C1 6= 0).
Obratno, ako je poznato da je kolinik funkcija y1 (x) i y2 (x) konstantan u intervalu [a, b],
tada vai identitet (2).
408
409
y1 (x) y2 (x)
= y1 (x)y2 0 (x) y2 (x)y10 (x).
W (x) = W (y1 (x), y2 (x)) = 0
(3)
y 1 (x) y 0 2 (x)
Teorema 2. Ako su funkcije y1 (x) i y2 (x) linearno zavisne u [a, b], tada je u tom intervalu
njihov Vronskijan identiki jednak nuli.
Dokaz. Prema deniciji linearne zavisnosti funkcija y1 (x) i y2 (x) postoje konstante C1 i
C2 od kojih je bar jedna od njih razliita od nule (na primjer, C1 6= 0) takve da u intervalu
[a, b] vai identitet:
C1 y1 (x) + C2 y2 (x) 0.
Odakle je
C2
y2 (x),
C1
C2
y 0 (x) = y2 0 (x).
C1
y1 (x) =
(4)
y2 (x)
0,
y 0 2 (x)
to je trebalo dokazati.
Ako su funkcije y1 (x) i y2 (x) rjeenja jednaine (1), tada za njih vai obrnuta tvrdnja
tvrdnji teoreme (2):
Ako je Vronskijan dvaju rjeenja jednaine (1) identiki jednak nuli u intervalu [a, b],
tada su u tome intervalu rjeenja linearno zavisna.
410
Diferencijalne jednaine
Teorema 3. Ako su rjeenja y1 (x) i y2 (x) jednaine (1) linearno nezavisna u intervalu [a, b],
tada je Vronskijan W (x) razliit od nule u svakoj taki intervala [a, b].
Dokaz. Neka je x = x0 proizvoljno uzeta taka iz intervala [a, b] za koju je W (x)x=x0 = 0.
Formirajmo sistem jednaina:
C1 y1 (x0 ) + C2 y2 (x0 ) = 0
C1 y 0 1 (x0 ) + C2 y2 0 (x0 ) = 0,
(5)
(6)
Na osnovu teoreme 1 slijedi da je funkcija identiki jednaka nuli u [a, b] rjeenje jednaine
(1) i da zadovoljava poetne uslove (6). Znai, u(x) 0 u [a, b], tj.
C1 y1 (x) + C2 y2 (x) 0.
(7)
Identitet (7) pokazuje da su funkcije y1 (x) i y2 (x) linearno zavisne u intervalu [a, b], stoje
suprotno pretpostavci teoreme. Dakle, W (x) ne moe biti jednaka nuli ni u jednoj taki
intervala [a, b].
Linearno nezavisna rjeenja y1 (x) i y2 (x) jednaine (1) nazivamo i fundamentalnim sistemom
rjeenja jednaine (1). Na osnovu izloenog moemo zakljuiti da dva partikularna rjeenja
y1 (x) i y2 (x) jednaine (1) obrazuju fundamentalan sistem rjeenja, ako je za svako x
W (x) = y1 (x)y 0 2 (x) y 0 1 (x)y2 (x) 6= 0.
411
Teorema 4. (O strukturi opteg rjeenja) Neka su u jednaini (1) p(x) i q(x) neprekidne
funkcije u intervalu [a, b] i neka partikularna rjeenja y1 (x) i y2 (x) jednaine (1) obrazuju
fundamentalan sistem rjeenja. Tada je opte rjeenje jednaine (1)
y = C1 y1 + C2 y2 ,
(8)
y 0 = C1 y 0 1 + C2 y2 0 i y 00 = C1 y100 + C2 y200 ,
dobiemo
C1 y100 + C2 y200 + pC1 y 0 1 + pC2 y2 0 + qC1 y1 + qC2 y2 = C1 y100 + py1 0 + qy1 + C2 y200 + py2 0 + qy2 0,
(9)
y0 y 0 2 (x) y 0 0 y2 (x)
,
W (x0 )
y0 y 0 1 (x) y 0 0 y1 (x)
.
=
W (x0 )
C1 = C10 =
C2 = C20
Posmatrajmo partikularno rjeenje koje se dobija iz (8) ako uzmemo C1 = C10 i C2 = C20 :
(10)
S obzirom na sistem (5) rjeenje y(x) zadovoljava poetne uslove (x0 , y0 , y0 0 ) pa je, na
osnovu teoreme (1), (x) = y(x) opte rjeenje jednaine (1).
Sada emo pokazati da je za odredivanje opteg rjeenja jednaine (1) dovoljno znati
jedno njeno partikularno rjeenje.
Neka je y1 (x) jedno partikularno rjeenje jednaine (1). Uzmimo da je
y = y1 (x)u(x),
gdje je u(x) nepoznata funkcija koju treba odrediti.
(11)
Diferencijalne jednaine
412
Odrediemo je tako da y1 u bude rjeenje jednaine (10). Ako u jednainu (1) uvrstimo
funkciju (11) i njene izvode
Kako je y1 rjeenje jednaine (1), to je faktor uz u jednak nuli pa dobijamo po u diferecijalnu jednainu
y1 u00 + (2y1 0 + p(x)y1 ) u0 = 0
koja se smjenom u0 = z svodi na jednainu prvog reda
y1 z 0 + (2y1 0 + p(x)y1 ) z = 0
koju emo rijeiti razdvajanjem promjenljivih. Prvim integrisanjem nalazimo z , a dugim u
tako da e tada y = y2 = y1 u biti rjeenje jednaine (1) koje je linearno nezavisno od y1 , jer
y1
je
= u - funkcija koja nije konstantna. Opte rjeenje jednaine (1) jeste oblika
y2
y = C1 y1 + C2 y2 .
y0
y
2 =0
x
x
xu00 + 3u0 = 0.
(12)
xz 0 + 3z = 0.
Rjeavanjem jednaine (13), dobiemo
dz
dz
dx 1
+ 3z = 0, =
, ln |z| = ln |x| + ln |C| ,
dx
3z
x
3
1
1
= Cx, = C 3 x3 .
3
z
z
Kako je z = u0 , to je
dx
dx
1
1
= C 3 x3 ,
= C 3 x3 , 3 3 = du, 3 3 + C1 = u.
0
u
du
C x
2C x
(13)
413
Uzmimo da je
1
= C2 i odredimo y :
2C 3
C2
C2
y = y1 u = C
+ C1 =
+ C1 x.
2
x
x
y=
C2
+ C1 x.
x2
(14)
1
Za C1 = 0 i C2 = 1 iz (14) dobiemo funkciju y2 (x) =
x
koja je rjeenje date jednaine u to se lako uvjeriti njenim uvrtavanjem u datu jednainu.
Rjeenja y1 (x) i y2 (x) su linearno nezavisna u svakom od intervala (, 0) i (0, +), jer je
y1
= x2 6= const.
y2
Dakle, prema teoremi 4 izraz (14) opte je rjeenje date jednaine.
Zadaci
1. Pokazati da funkcije y1 = sin x i y2 = cos x obrazuju fundamentalan sistem rjeenja jednaine
y 00 + y = 0 i napisati opte rjeenje date jednaine.
2. Dokazati da su dvije funkcije, od kojih je jedna identiki jednaka nuli u intervalu [a, b], a
druga proizvoljno uzeta, uvijek linearno zavisne u [a, b].
2
y0 +
3. Provjeriti da li je funkcija y1 = x rjeenje jednaine y 00 x3x
h
2 3 +1
i
rjeenje date jednaine.
R: y = C1 x + C2 x2 1
3x
y
x3 +1
ay 00 + by 0 + cy = f (x),
y 00 + py 0 + qy = f (x),
(1)
y 00 + py 0 + qy = 0,
(1)
yh = C1 y1 + C2 y2 ,
gdje su C1 i C2 proizvoljne i medusobno nezavisne konstante, a y1 = y1 (x) i y2 = y2 (x) dva
linearno nezavisna rjeenja jednaine (1). Rjeenja su nezavisna ukoliko je
y1 y2
6= 0.
w(y1 , y2 ) = 0
y 1 y02
Rjeenja y1 i y2 nazivamo partikularna rjeenja. Njih traimo u obliku
y = erx ,
(2)
415
r2 + pr + q = 0.
(3)
y1 = er1 x , y2 = er2 x .
Ta rjeenja su nezavisna
yh = C1 er1 x + C2 er2 x .
r2 + 7r + 12 = 0
a njena rjeenja su r1 = 3 i r2 = 4. Partikulana rjeenja su y1 = e3x i y2 = e4x , a opte
rjeenje date jednaine je
y = C1 e3x + C2 e4x .
Diferenciranjem opteg rjeenja dobiemo
1 = C1 + C2
2 = 3C1 4C2
odakle je C1 = 2 i C2 = 1. Dakle, traeno partikularno rjeenje je funkcija y = 2e3x e4x .
Diferencijalne jednaine
416
r1 = r2 = r.
U ovom sluaju imamo samo jedno partikularno rjeenje y1 = erx gdje je r = r1 = r2 = p2 .
Da bismo odredili drugo partikularno rjeenje koje je nezavisno od y1 , uzmimo da je y = y1 u,
gdje je u = u(x) nova nepoznata funkcija koju treba odrediti.
Ako u jednainu (1) uvrstimo funkciju y = y1 (x) u(x) i njene izvode y 0 i y 00 , dobiemo:
y1 z 0 + (2y1 0 + py1 )z = 0,
a nju rijeiti razdvajanjem promjenljivih. Prvim integrisanjem nazivamo z , a drugim u tako
da e tada y = y2 = y1 u biti rjeenje jednaine (1) koje je linearno nezavisno od y1 .
Nama je dovoljno uzeti ma kakvu funkciju koja zadovoljava ovu jednainu, na primjer,
u = x. Tada je y2 = xerx drugo linearno nezavisno rjeenje jednaine (1), a opte rjeenje je
r2 + 6r + 9 = 0.
ili
417
r2 6r + 13 = 0,
y =
=
=
=
r2 + 2r + 5 = 0,
a njena rjeenja su : r1 = 1 + 2i, r2 = 1 2i.
Opte rjeenje date jednaine je
(1)
Diferencirajmo (1):
(2)
1
y = ex sin 2x.
2
(3)
Diferencijalne jednaine
418
Zadaci
1. Odrediti opte rjeenje jednaina:
(a) y 00 + 3y 0 4y = 0,
R: y = C1 ex + C2 e4x
(b) y 00 + 8y 0 + 16y = 0,
R: y = (C1 + C2 x) e4x
(c) y 00 + 4y 0 + 8y = 0.
R: y = e2x (C1 cos 2x + C2 sin 2x)
2. Odrediti partikularno rjeenje jednaina:
(a) y 00 y 0 2y = 0, ako je y = 3 i y 0 = 0 za x = 0.
(b) y 00 + 2y 0 + 5y = 0, ako je y = 1 i y 0 = 1 za x = 0.
R: y = e2x + 2ex
y = yh + yp.
Oblik u kome se trai partikularno rjeenje zavisi od oblika date funkcije f (x).
Razmotrimo nekoliko sluajeva:
1. Neka je na desnoj strani jednaine (1) algebarski polinom stepena n:
(2)
Svi izvodi funkcije f (x) istog su oblika kao i funkcija f (x) pa partikularno rjeenje yp treba
traiti u obliku funkcije (2).
a) Ako je q 6= 0, tada yp traimo u obliku polinoma istog stepena kao i polom (2).
(3)
(4)
419
Zamjenom (3) i (4) u (1) na lijevoj strani jednaine dobiemo polinom n-tog stepena po
x. Da bi funkcija (3) bila rjeenje jednaine (I), treba da je polinom na lijevoj strani u (1)
identiki jednak polinomu na desnoj strani.
To e biti ako su koecijenti uz iste stepene od x jednaki.
Izjednaavanjem koecijenata uz jednake stepene od x dobiemo sistem jednaina. Rjeenje toga sistema su vrijednosti koecijenata partikularnog rjeenja (3).
b) Ako je q = 0, p 6= 0, tada na lijevoj strani jednaine (1) nedostaje lan s y pa rjeenje yp
ne moemo traiti u obliku polinoma istog stepena kao u (2). Zaista, na lijevoj strani
jednaine (1), poslije uvrtavanja polinoma n-tog stepena, nedostajao bi lan koji sadri
xn , a na desnoj strani je sadran pa identinost lijeve i desne strane jednaine (1) bi
bila nemogua. U ovom sluaju potrebno je traiti rjeenje yp u obliku polinoma iji
je stepen za jedan vei od stepena polinoma (2), pri emu taj polinom odmah moemo
pisati bez slobodnog lana, jer on svakako otpada prilikom diferenciranja.
Znai,
(5)
(6)
y 00 5y 0 + 4y = 0
ima karakteristinu jednainu
r2 5r + 4 = 0
yh = C1 ex + C2 e4x .
Kako je u datoj jednaini q = 4 6= 0, a na desnoj strani je polinom drugog stepena, to
emo partikularno rjeenje traiti prema formuli (3):
yp = b2 x2 + b1 x + b0 .
Diferencijalne jednaine
420
4b2 = 1, b2 = 14
4b1 10b2 = 0, b1 = 58
29
32
pa je
x2 5x 29
yp =
+
+ .
4
8
32
Opte rjeenje date jednaine je:
y = yh + yp = C1 ex + C2 e4x +
x2 5x 29
+
+ .
4
8
32
y 00 + 2y 0 = 0
(r2 + 2r = 0, r1 = 0, r2 = 2) je
yh = C1 + C2 e2x .
yp = x(b1 x + b0 ).
Zamjenom, yp , yp 0 = 2b1 x + b0 , yp00 = 2b1 u datu jednainu dobiemo:
b1 = 6, 2b1 + 2b0 = 0, b0 = 6,
pa je
yp = 6x(x 1).
Opte rjeenje date jednaine je
421
f (x) = ex Pn (x),
gdje Pn (x) oznaava polinom n-tog stepena.
Partikularno rjeenje jednaine (1) traiemo u obliku
yp = ex u(x),
gdje je u(x) nepoznata funkcija koju treba odrediti.
Zamijenimo yp , yp 0 = ex u + ex u0 , yp00 = 2 ex u + 2ex u0 + ex u00 u jednainu (1)
dobiemo:
(7)
Da bi jednakost (7) bila identiki zadovoljena, potrebno je i dovoljno, da je stepen polinoma na lijevoj strani jednakosti (7) jednak broju n.
d) Ako nije rjeenje karakteristine jednaine odgovarajue homogene jednaine (1), tj.
2 +p+q = 0, onda je potrebno i dovoljno, da bi jednakost (7) bila ispunjena za svako
x, da je u(x) polinom istog stepena kao i polinom Pn (x). U tom sluaju partikularno
rjeenje traimo u obliku
(8)
(9)
Diferencijalne jednaine
422
y 00 2y 0 + y = 0
jeste
r2 2r + 1 = 0.
Njena rjeenja su r1 = r2 = 1 pa je
yh = C1 ex + C2 xex .
Na desnoj strani date jednaine se nalazi proizvod polinoma drugog stepena i eksponencijalne funkcije ex , gdje je = 1. Znai, je dvostruko rjeenje karakteristine jednaine,
pa partikularno rjeenje date jednaine treba traiti prema fomuli (10):
yp 0 = ex x2 (b2 x2 + b1 x + b0 ).
Odredimo izvode:
12b2 = 6, b2 = 21
4b1 = 0, b1 = 0
2b0 = 4, b0 = 2
Partikularno rjeenje date jednaine jeste
x 2
yp = e x
1 2
x 2
2
a opte
x 2
y = C1 e + C2 xe + e x
1 2
x 2 .
2
423
3. Ako je f (x) = f1 (x) + f2 (x) + ... + fn (x), onda se partikularno rjeenje trai u obliku
zbira partikularnih rjeenja za pojedine funkcije:
(14)
(15)
(16)
ako su brojevi i rjeenja karakteristine jednaine (sluaj e). U formuli (15) i (16)
oznaeni su polinomi stepena p, gdje je p = max(n, m).
Zamjenom u (15) i (16) eksponencijalnih funkcija e(+i)x i e(i)x , dobiemo:
(17)
(18)
Diferencijalne jednaine
424
yp 0 = 3e3x z + e3x z 0 ,
gdje je
c1 x c0 2b1 2x
b1 x b0 2c1 0.
Izjednaavanjem koecijenata slijedi da je c1 = 2, c0 2b1 = 0, b1 = 0, 2c1 b0 = 0 pa
je c1 = 2, c0 = 0, b1 = 0, b0 = 4. Dakle, yp = e3x (4 cos x + 2x sin x).
Opte rjeenje date jednaine je
yp001
b1 2b1 x 2b0 = 8x 5.
425
9
2b1 = 8
, odakle je b1 = 4, b0 = , a
b1 2b0 = 5
2
yp1 = 4x + 29 .
Partikularno rjeenje yp2 odredimo za jednainu
y 00 y 0 2y = 5e4x .
(2)
1
yp2 = e4x .
2
Partikularno rjeenje date jednaine je
9
1
yp = yp1 + yp2 = e4x 4x + ,
2
2
a opte
9
1
y = yh + yp = C1 ex + C2 e2x + e4x 4x + .
2
2
Zadaci
Odrediti opta rjeenja jednaina:
1. y 00 6y 0 9y = 54x + 18,
[R: yh + yp , yp = 6 (x + 1) ]
2. y 00 4y 0 5y = 2x2 ex ;
R: yp = 12 x2 e2x
h
4
i
3. y 00 2y 0 y = (1 + x) + (6x2 4)ex ,
R: yp = x + 3 + x4 2x2 ex
4. y 00 + 4y 0 + 3y = 8 cos x 6 sin x,
Arhimed
Berniuli
Bolcano
ebiev
Darbu
Dekart
Dirihle
Euklid
Fermat
Gaus
Klero
Koi
Krarner
Kroneker
Lopital
Lagran
Lajbnic
Laplas
Makloren
Moavr
Neper
Njutn
Ojler
Paskal
Peano
Poason
Riman
Role
Sarus
Simpson
Tejlor
Vajertras
Vandermound
Vijete
426
Literatura
[1] Allen, R.G. - Analvses mathematiques et economique. - Paris, Presses Universitaires de France.
1950.
[2] Andeli, T. - Teorija vektora. - Nauna knjiga, Beograd 1949.
[3] Bandi, Ivan -Via algebra. - Nauna knjiga, Beograd 1948.
[4] Bertolino, M. - Matematika II. - Nauna knjiga, Beograd 1969.
[5] Bilimovi, Anton Via matematika. - Nauna knjiga, Beograd 1958.
[6] Blanua, D. - Via matematika. - Tehnika knjiga, Zagreb 1963.
[7] Bloh, Z. L., Loxinski L. I., Turin V. P. - Osnovy lineno algebry i nekatorie e
priloeni. - Nauka. Moskva 1971.
[8] Bohan, K. A., Egora I. A., Laxenev K. A. - Kurs matematiqeskogo analiza. - Prosvexenie,
Moskva 1988.
[9] Bugarov, . C., Nikol~ski, C. M. - Differencial~noe i integral~noe isqislenie. Nauka,
Moskva 1988.
[10] Courant, R., John, F. Introduction to Calculus and Analysis. - John Wiley and Sons, Inc. New
York 1965.
[10] Gaudiot, P. - Algebre et analyse. - Paris 1954.
[12] Ivanovi, Branislav - Matematika za ekonomiste. - Nauna knjiga, Beograd 1978.
[13] Jovievi, M., Lui, B. - Matematika za ekonomiste. - V. Maslea, Sarajevo 1991.
[14] Kaanin, R. - Via matematika. - Nauna knjiga, Beograd 1950.
[15] Kurepa, Duro - Teorija skupova. - Tehnika knjiga, Zagreb 1951.
[16] Kurpea, S. - Konano dimenzionalni vektorski prostori i primjene. - Tehnika knjiga, Zagreb
1967.
[17] Lui, Leonida - Matematika za ekonomiste. - Savremena administracija, Beograd 1972.
427
428
Diferencijalne jednaine
[18] Ljubovi, amila; Bonjak, Ana - Zbirka rijeenih zadataka iz matematike za ekonomiste. - Svjetlost, Sarajevo 1986.
[19] Mardei, M. - Matematika analiza I. - kolska knjiga, Zagreb 1974.
[20] Marjanovi, M. - Matematika analiza I. - Nauna knjiga, Beograd 1983.
[21] Mici, Vladimir; Trifunovi, Milomir - Matematika 1. - Nauna knjiga, Beograd 1988.
[22] Mitrinovi, D.S.; Mihailovi, D., Vasi, P.M. - Linearna algebra, polinomi, analitika geometrija.
- Gradevinska knjiga, Beograd 1988.
[23] Pejovi, Tadija - Matematika analiza. - Nauna knjiga, Beograd 1969.
[24] Peri, Veselin - Algebra I. - Svjetlost, Sarajevo 1978.
[25] Prei, S. - Realni brojevi. - Matematika biblioteka 45, Beograd 1970.
[26] Raljevi, Sefkija - Osnovi vektorske algebre sa primjenama u geometriji. - Univerzitet u Sarajevu
1962.
[27] Roxdestvenski, B. L. - Lekcii po matematiqeskomu analizu. - Nauka, Moskva 1972.
[28] Stipani, E. - Via matematika I i II. - Gradevinska knjiga, Beograd 1974.
[29] Sutherland, W.A. - Intorucion to metric and topological spaces. - Clarendon Press, Oxford 1975.
[30] lakovi, Semiha - Matematika. - Univerzitet u Sarajevu 1982.
[31] Tomi, Milo - Diferencijalne jednaine. - Svjetlost, Sarajevo 1989.
[32] Baluca, I. I.; Diligul, G. D. - Matematika dl tehnikumov. - Nuka, Moskva 1989.
[33] Vukadinovi, Svetozar; Suevi, Dejan - Via matematika I i II. - Privredni pregled, Beograd
1974.