NAPREDNJAE I BRAK

Nedavno se alila, kako je poznato, gica M. K., znajui sve osim

hrvatskog jezika, na mukarce, na njihovu himbenost prama enama. Ona je
u eni nala dvoje: o v j e k a i - - zoologiju, tj. enu. Nije nam rekla to
misli time: ovjek u eni, i smatra li toga o v j e k a mukarcem ili
hermafroditom.
eretala je o naprednoj naoj eni, ne rekavi nam jesu li napredne
Hrvatice i one koje nisu lanovi stranke napredne.Prila se nekakvim
sposobnostima tih novih stvorova u kojima je (gdje?) ovjek, otkrivi nam
da je samo napredan mukarac dostojan biti mu ili ljubavnik? ovakve
naprednjae. Mu i ena po toj dubokoj mudrosti moraju biti j e d n a k i h
sposobnosti, ali to je vrlo muno, jer gica M. K. tvrdi da je prava
naprednjaa, tj. ena sa skladom uma i srca, daleko s p o s o b n i j a od
mukarca.
Prema svemu tome taj lanak je tako konfuzan i luckast da ga mogae
konfekcionirati samo ovjek u kojemu je jedna naprednjaka ena. Kao to ne
poznaje misterija hrvatskog jezika, tako nema gica M. K. ni pojma o
predmetu, o problemu napredne, moderne ene u braku i o problemu samog
modernog braka, gdje izlomie zube prvi europski mislioci. Dok ostali
hrvatski frajeri priklapaju o pitanjima mnogo prostijim i jednostavnijim,
naprednjake junoe bacaju se najjaom parom na ogromne svjetske
probleme, samo da imponiraju, da se prave vane. Tatina je vrlo
naravna i kod autora vrlo oprostiva pojava, ali kad mi se indirektno i koketno
govori o svojim vlastitim s p o s o b n o s t i m a (za slubu ovjeanstvu)
u lanku koji moe biti rezultat samo flagrantne nesposobnosti i atentatske
nepismenosti, moram zakljuiti da je takvom nametanju prije mjesto u
zoologiji no u hrvatskom (naprednom) novinarstvu, pa ne znam je li mu
autor ovjek u eni ili ena u ovjeku.
Naravno, novinarski poduzetnik M. Marjanovi ima rauna putati u
svoj list takve vjebe u hermafroditskom stilu. Nita ga ne stoje; naprotiv: on
moe za njih biti jo i plaen. Dok dobri autori imaju tu lou stranu da ih
honoriramo, nemuki autori spremni su nas za svoje napeatanosti jo i
ekstra nagraditi . . .Osim toga, uvrstujui nezrele radove naih momaka i
iparica napredna stranka laska time njihovoj zelenoj tatini i tako otvara
dobre pristae, jer su kako je poznato tampani nepismenjaci najzahvalniji
straniari. I Stipe Radi je tako tampavi ih lovio genijalne seljake. A poto
su enske jo tatije od mukaraca, M. Marjanovi baca mreu za iparcima i
djevojkama koje jedva ekaju da se naprave vihtig s emancipacijom. I to
je jedan od fasona za hvatanje mua . . . Meutim, dok se na zapadu hvata
emancipacija kao ensko osloboavanje od braka koliko je brak tek
institucija za prehranjivanje, Versorgunganstalt nae emancipovane
dame fanaziraju samo o braku i o braku, i to o braku gdje po elji gice M. K.
mu ne smije, a ena moe biti s p o s o b n i j a od supruga. Bedak, mulac,
bedast mu je evo ideal hrvatske napredanje (jer mu koji nije s p o s o b n
i j i od ene ostaje po viim i naprednim zakonima uvijek p o d p a p u o
1

m). U svojoj javnoj ispovijesti u Zvonu, dakle gica M. K. ezne za muem

jednakih sposobnosti, naprednjakom, dakako, i nama su ta piu desideria, te
elje to razumljivije to je i meu naim naprednjacima lake nai muke
jednakih ili niih, papuarskih, no viih, superiornih sposobnosti. Uostalom, i
u Shakespeareovoj komediji grli djeva glavu magarevu.
No dok smo smatrali taj neuspjeli lanak uspjelom boinom alom,
ga Zagorka, Zofka Kveder i gospoica Parmaevi shvatie sasvim ozbiljno
tu novu e n u u kojoj je o v j e k, koji e da ne ue u zoologiju ubiti u
sebi e n u. Taj je lanak, veli Zagorka, zanimiv. I Zagorka tvrdi da je
priroda dala eni um, tj. sposobnost da se uspne do i s t e visine s
mukarcem. I Zagorka dijeli u eni enu i ovjeka, citirajui Helenu Key,
Andrijevsku, Fridu Radel i Nietzschea! Ali dok gica M. K. voli ubiti u
sebi enu no prestati biti ovjek u eni, ga Zagorka ju indirektno zove n
a k a z o m, jer je neprirodna, dakle nakaza koja ubije u sebi enu, radi tako
proti prirodi i prestaje tako biti napredna ena. Dok gica M. K., elei
jamano biti muko, kultivira u sebi ovjeka na tetu ene, Zagorka,
nalazei u eni mnogo nenaprednih, zlih p r i v j e s a k a (sic!) ne unitava
u eni enu na korist ovjeka u eni, nego trai harmoniju izmeu ovjeka i
ene u eni, i klie: Bude li ena umjela takvim faktima dokazati da je u
sebi stvorila d v o j s t v o od ene i ovjeka, nai e se i u Hrvatskoj dosta
naprednih mukaraca koji e ovu enu traiti, priznati ju, postati joj drugom,
pomagaem, i (sic!) m u e m!
Ga Zofka Kveder uzima to kakljivo pitanje s praktine strane, pitajui
se kako moe ena u braku zadovoljiti ovo d v o j s t v o: naprednu enu
koja radi iste poslove kao mukarac i domaicu, reutu i kuharicu, koja joj
je dakako vrlo antipatina. Zapravo je p o n i z u j u e za enu da mora do
podne spremati, kuhati, po podne popravljati arape, a mogla bi poduavati,
pisati rasprave, slkati slike itd. Domaica je dakle najvie na putu naprednoj
eni, a da ne mora kuhati, iti i brinuti se o kui kao dosele, treba nae kue
tehniki drukije urediti. Centralno topljenje na sve stanare u kui, u
kuhinji plin, u kupaonicama uvijek topla voda, ormari uzidani u kue, po
mogunosti centralne kuhinje i ovakove uredbe vie e doprinijeti k o s l o
b o e nj u e n e nego najljepi i najpametniji lanci o enskim pravima i
n e p r a v i m a. Ga Kveder-Jelovek u tom paradisu zaboravlja da i ovdje
treba iti, kuhati, brinuti se za kuanstvo, a ne samo poduavati, pisati
rasprave, i slikati. Ali da se i stvore mehanizmi i automati koji bi mogli
nadomjestiti tako izvrsne gazdarice kao to su bez dvoje nae naprednjake
mukare, upravo ljudi u enama, trebalo bi za taj posao novaca, mnogo
novaca. Ga Zofka Kveder-Jelovek dakle u posljednjem svom postulatu trai
za modernu enu u braku novaca, vrlo mnogo novaca, a to ele i mnoge
druge, sasvim nenapredne dame.
Gospoica Parmaevi, premda polemiui proti svojoj drugarici M. K.,
zove njen epohalni lanak d o b a r z n a k v r e m e n a, nosei svakako
sve mane b o r b e u zametku. lani je b o j o v a n.
lani gospoice S. Parmaevi poinje ovom dubokom fiolozofijom o
hrvatskoj naprednoj savremenosti:
2

Mi Hrvati bolujemo ponajvie od toga to smo premalo umorni s

pravoga rada. Mi ne volimo pitanja, volimo gotove injenice. Koliko god smo
spremni iz tuine prenositi meu sebe sve novo to opet problemi nijesu ono
to mi rado prenosimo, mi u z i m lj e m o rjeenja njihova. A ako ve i
prenesemo koje pitanje u Hrvatsku onda si ne dademo ni toliko truda da
pronaemo za to pitanje najbolju m e t o d u obraivanja, ve i m e t o d u
prenesemo iz tuine, ne vodei rauna ni o naim posebnim prilikama ni o
posebnim sposobnostima.
I sve je ovo razlog da se nemamo zgode umoriti (??) - jer
preuzimljemo gotove produkte iz tuine, a ne surove ideje i pitanja kojima
bismo se na svoj ih nain obraujui umorili . . .
Kako je samo duboko ono: . . .najbolju m e t o d u obraivanja, ve i
m e t o d u prenesemo iz tuine . . .
Ako je u lanku gice M. K. o modernoj eni i braku jedan vrlo taman
o v j e k, u laniu gospoice Parmaevi je bez sumnje mudrost jedne
tajanstvene e n e . . .
Zanimljivo je da se u tim dubokim, savremenim i nakaradnim stilom
pisanim lancima nigdje ne govori o - dunostima. O cilju braka o djeci, pa
o cilju ene o materinstvu nigdje ni rijei. Ti jalovi lanci jalovih mozgova su
priklapanja enske jalovosti. Brak se gici M. K. ako je razumijemo, tu
Sibilul traenje mukia istih sterilnih, nematerinskih s p o s o b n o s t i s
njenima, gi Zagorci kult d v o j s t v a (ene i ovjeka) u eni, gi KvederJelovek enja automatskog, luksuznog kuanstva gdje ena samo filozofira
i fantazira, a gici Parmaevi divna prilika za naprednjako pusto benetanje,
priklapanje i fraziranje.
Divna perspektiva za modernu hrvatsku porodicu, divna utjeha za nau
djecu te pozerske enske, koje u braku misle i govore samo o sebi,
zaboravivi na djecu kao to zaboravljaju na mua, kojega toboe ve imaju u
sebi! Ne mogu razumjeti kako se ga Kveder, koje ne smatram guskom,
mogae odvaliti meu tako suvine, smijene i kokoje izjave!
Ljubavnica i mati, a ne drski, polupismeni i nametljivi blautrumpf,
smijena preciozna, stoput ve igosana i ismijana, mati i draga ostat e i
dalje barem u Hrvatskoj, na ideal normalnoga braka. Simpatija a ne
inteligencija, ljubav a ne luckasto nadmetanje u uzajamnim sposobnostima
mora ostati temeljem normalnog odnoaja izmeu spolova, izmeu mua i
ene. Gica M. K. mora ve sada znati da joj treba biti sumpatian samo mu
istih s p o s o b n o s t i kao ona, ali ivot, misteriozni i udni ivot mogao i
je poduiti da ba u tim sudbonosnim i delikantnim stvarima ne postupamo
kako hoemo nego kako moramo. Knjiga o djevianstvu Dragojle Jarnevi je
u tom pravcu vrlo pouna. Nepobjedljivi i slijepi Eros ne da sebi komandirati.
Taj djetinjasti bog ne postupa po receptima, a najmanje po onim to mu ih
propisuju novinarske drame, govorei javno o tim stvarima, o kojima i
mukarac obino uti.
Brak je dakle ljubav i brak je dunost. Sudei po dojakonjim njihovim
laniima, mislim naprednjaama brak nije ni jedno ni drugo.
3

Brak im je izjednaivanje uzajamnih s p o s o b n o s t i. Zato se

takvog braka opravdano boje superiorni ljudi, ve u interesu svojih
sposobnosti. Oni zato kod tih naprednih dama nee traiti lj u b a v i ni d u
n o s t i. Oni e tu traiti i nai p r i j a t e lj s t v a, samo prijateljstva.
Za brak je to premalo, jer kako je poznato ene nisu samo ba u
prijateljstvu najslabije, nego su kao prijateljice ba brakovima, pa i
najnaprednijima, vrlo opasne . . .
No o tome nema sumnje da su, govorei o naprednom braku, ge
Zagorka i Kveder, pa gospoice Parmaevi i M. K., mislile samo na enu,
samo na same sebe kao egoiste.

Antun Gustav Mato