Professional Documents
Culture Documents
UDK 94(497.11)04/14:930.22(495.631)
Pregledni rad
Srpska pravoslavna Eparhija dalmatinska
ibenik, Republika Hrvatska
Primljen: 27.7.2011
Odobren: 30.9.2011
Saetak: Upoznavanje sa vladarskom ideologijom u znaajnoj meri omoguava stvaranje potpunije slike o ivotu srednjovekovnog drutva u Srbiji. Kao osnova
za prouavanje ovog elementa drutvenih odnosa slue nam sauvani pisani izvori.
Meu pisanim izvorima naroito su bitne povelje, konkretnije - njihove arenge u kojima se, u skladu sa periodom u kome nastaju, iznose napomene o unutar drutvenim
odnosima ali i pretenzijama auktora. Podrobno upoznavanje sa tekstom povelja i prepoznavanje elemenata vladarske ideologije, prua nam mogunost da prepoznamo
pravac politikih kretanja pojedinih vladara srednjovekovne Srbije. Kada je re o
,,Osnivakoj povelji manastira Hilandara, izloena je vladarska ideologija Stefana
Nemanje i njegovog sina Stefana Nemanjia.
Kljune rei: Stefan Nemanja, Srbija, srednji vek, manastir Hilandar, vladarska ideologija
U ovom radu koristiemo sledee izdanje: D. Bogdanovi, Politika filosofija srednjovekovne Srbije - mogunosti jednog istraivanja u: Studije iz srpske srednjovekovne knjievnosti, str.
98-127, SKZ., Beograd, 1997. godina
gdanovi je ve davne 1986. godine napomenuo prilino poraavajuu injenicu da se ,,idejnim pitanjima srednjovekovnog srpskog drutva posveivala
do sada srazmerno mala panja.2 Ova konstatacija je potpuno realna. Danas,
etvrt veka kasnije, jo uvek se osea primetna praznina kada su u pitanju nauni radovi koji se bave sistemom verovanja, uenja i praktino-politikih
poruka koje se zapravo i mogu obuhvatiti pod zajednikim terminom
,,vladarska ideologija u vremenu srednjeg veka.
Svakako da je potrebno naglasiti da je vladarska ideologija u srednjem
veku slojevita pojava u kojoj se jasno prepoznaju razliiti elementi, meu kojima dominantnu ulogu imaju teologija (bogoslovlje), filosofija, psihologija i
politiko-propagandni elemenat. injenica da je linost vladara zapravo u
najveoj meri uticala na samu vladarsku ideologiju naravno da u lako prepoznatljivoj meri projavljuje i sam pravac njenog razvoja. Upravo zbog toga,
istraivanje sauvanih istorijskih izvora za koje se pouzdano zna da su autentini i da su izdati od strane pojedinih srednjovekovnih vlastodraca, naravno
da jeste nain da se, u odreenoj meri, naini rekonstrukcija ovog segmenta
njihovog ivota ali i unutar-drutvenih odnosa u dravi kojom vladaju.
Kada je re o srednjovekovnoj Srbiji, naroito u fazi njenog ranog postojanja i razvoja, pitanje u vezi sa vladarskom ideologijom naroito dobija na
vanosti jer e se kroz njegovo pravilno razumevanje, jednostavnije shvatiti
itav niz deavanja iz kasnijeg vremena, kako onih iz domena unutranje politike, tako i onih koji se tiu odnosa Srbije sa zemljama koje je okruuju sve
do njenog kraha polovinom XV veka.
Meu relevantnim istorijskim izvorima koji istraivaima svakako
mogu biti od koristi kao osnova za prouavanje srednjeg veka, povelje svakako da zauzimaju posebno mesto. Povelja kao dokumenat koji se najee
bavi javno-pravnim pitanjima,3 zapravo su svojevrsna riznica itavog niza
veoma vanih informacija. Njihovo istraivanje i pravilno razumevanje u
svetlu drutveno-politikih deavanja koja su karakteristina za vreme u kome povelje nastaju, svakako da nam omoguava upoznavanje i sa pitanjem
vladarske ideologije Nemanjia. Ali, kako je srpski ,,Diplomatar kao zbornik povelja jo uvek neostvaren projekat, iskoristiemo priliku da u okviru
ovog rada objavimo tekst ,,Osnivake povelje manastira Hilandara na savremenom srpskom jeziku, pruajui time mogunost itaocima da se upoznaju sa njenom sadrinom. Naglaavamo da tekst povelje nee biti objavljen po
104
egdodiko-arheografskim pravilima u vezi sa izdavanjem srednjovekovne pisane grae jer bi se time u znaajnoj meri naruio tehniki elemenat pripreme
asopisa u kome se ovaj rad objavljuje.
,,U poetku Bog stvori nebo i zemlju, i ljude na njoj, i blagoslovi ih i
dade im vlast nad itavom tvorevini svojoj. I postavi jednima careve, drugima
knezove, neke vladikama i svakome dade napasati stado svoje, i sauvati ga
od svakoga zla koje dolazi na njega. Time, brao, premilostivi Bog utvrdi
Grke carevima, a Ugre kraljevima, i svaki jezik razdeli, i zakon dade, i obiaje uspostavi i vladike nad njima po[stavi] po obiaju i po zakonu, rastavivi
svojom premudrou. Time, po mnogoj i neizmernoj milosti i ovekoljublju
Njegovom, darova naim pradedovima, i naim dedovima da vladaju ovom
zemljom srpskom; i Bog svakojako upravljajui na bolje ljudima, ne elei
pogibelji oveije, postavi mene velikog upana, nareenoga u svetom Krtenju, Stefana Nemanju, i obnovih svoju dedovinu i dobro utvrdih Boijom
pomoi i svojom mudrou darovanom mi od Boga; i podigoh pogibu svoju
dedovinu i pridodah od [pri]morske zemlje Zetu sa gradovima; a od Arbanasa
- Pilot;4 a od Grke zemlje - Lab s Lipljanom,5 Glboicu (Duboicu),6 s Rekom,7 Zagrlatu,8 Leve,9 Belicu,10 Lepenicu,11 i [sa] Boijom pomoi i trudom svojim, sve to stekoh. Pospeenjem Boijim, mir i tihost zavlada u vladianstvu mome po svuda. Poeh pootravati misao svoju i pouavati um
svoj eljom i staranjem za duu svoju u broj kojih e ona biti pribrojana u dan
Stranoga suda; i kako bih u moi da primim aneoski i apostolski obraz, i da
sledujem za reju Vladike: Uzmite jaram moj na se i nauite se od mene da
sam krotak i smiren srcem; jer jaram moj je dobar i breme moje je lako,12
minuvi mnogo vremena, Vladika moj premilostivi, ne prezre moljenje stvorenja svojega i kao milostivi trudopolonik i davalac nagrade, koji je svojim
neskvernim ustima rekao: Ne dooh prizvati pravednike, no grenike na pokajanje,13 meni se po milosru Njegovom iznenada pokaza prigodno vreme te
sav svet ovaj, ast i slavu, postade mi nita, i svu krasotu ivota ovoga i divni
izgled poput dima mi postade. Hristova ljubav sve vie priveza se k meni, iako nedostojnome, i odmah ostavih vladianstvo moje i sve moje razlino mo
4
105
je, Hristu izvolevi; tako i Presvetoj Gospoi Bogorodici, i udostoji me grenog, svetoga jarma Njegovog, blagog, i obeanikom me uini istoga i aneoskoga i apostolskoga obraza, maloga i velikoga. Kada se ovo okonalo sa
mnom i ustrojenje dogodilo, ostavih na prestolu mome i u Hristodarovanom
mi vladianstvu, ljubljenoga mi sina Stefana, velikog upana i sevastokratora,
zeta od Boga venanoga kir Aleksija, cara Grkog. I jo [kao] nedostojan
sluga Hristov, nareeni monah Simeon, blagoslovih svakim blagoslovom kao
to blagoslovi Isak Jakova, sina svoga, da napreduje on [Stefan Nemanji] u
svakom dobrom delu, u vladianstvu svome i blagosrdnosti biti u svetu hrianskome, i o crkvama starati se i onima to slue u njima, da ne bude zazoran od Tvorca i Gospoda svih. Po tom izvoljenju Isusa Hrista, Vladike moga,
kao to govori Pismo: Nijedan prorok nije primljen u svome otaastvu,14 poe
se pokretati misao moja da izaem iz poznatog mi, i da pronaem neko mesto
i tu dobiti spasenje. I ne ostavi me Vladika moj, ni elju moju, nego se obradova za grenika koji se kaje. Izaoh iz otaastva svoga u Svetu Goru i pronaoh manastir koji je nakada postojao, zvani Hilandar, Vavedenja Svete i
Preslavne Vladiice nae Bogorodice, gde ne bi ostao kamen na kamenu, razvaljen po svuda. I potrudih starost svoju, pospeivanu sinom mojim, upanom Stefanom. Udostoji me Vladika da budem njemu ktitor i delove njegove
propale traih i obnovih, i po volji Vladiice Bogorodice, i da isprosim Parike
od cara u Prizrenu,15 da dade od njih manastiru u Svetoj Gori, Svetoj Bogorodici, u Milejama,16 sela: Neprobita,17 Momuu,18 Slamodrav,19 Retivlje,20
Trnije,21 Retivticu,22 Trnovac,23 Hou, i drugu Hou i trg tamonji.24 I dva
vinograda tu nasadih; i etiri uljanika,25 - jedan u Trpezama,26 drugi u Dabo
14
106
ru,27 trei u Godievu (Golievo),28 etvrti u Paricama;29 a za svakim uljanikom po dva oveka. I planinu Bogau.30 A od Vlaha - Radovo Sudstvo, i
urevo;31 Vlaha ukupno stotinu i sedamdeset. I dadoh od dobitka to sam
mogao. U Zeti - kobile i soli, etrdeset spudova. Ako li neko od manastirskih
ljudi pobegne, ili od Vlaha, pod velikog upana, ili pod drugoga, da se ponovo vrati. Ako li od upanovih ljudi priu meu manastirske ljude, da se vraaju opet. I sve to dadoh manastiru u Svetoj Gori da ne treba ni mojemu detetu, ni mojemu unuetu, ni mojemu rodu, ni drugome, nikome. Ako li neko
ovo preokrene, neka mu Bog sudi i neka mu je na Stranome sudu onome suparnica Sveta Bogorodica i ja, grenik Simeon.
krst Simeonov
i potpis.32
107
33
108
svetla....35 Doivljavajui svetovnu vlast upravo na ovaj nain, tj. kao sutinski elemenat Boijeg domostroja koji se odnosi ne samo na oveka, nego i na
svecelu Boiju tvorevinu (,,U poetku Bog stvori nebo i zemlju, i ljude na
njoj, i blagoslovi ih i dade im vlast nad itavom tvorevini svojoj), Stefan
Nemanja sa punim pravom nastoji da za svoj narod na konkretan nain pronae mesto izmeu tada dominantnih drava kakve su Ugarska i Vizantija
(,,Grka). Da ta njegova elja zapravo ima svoje istorijsko prejemstvo, on o
tome jasno napominje kada govori o svojim pretcima (,,Time, po mnogoj i
neizmernoj milosti i ovekoljublju Njegovom, darova naim pradedovima, i
naim dedovima da vladaju ovom zemljom srpskom). Ovaj detalj iz
,,Osnivake povelje manastira Hilandara veoma je vaan kada je re o srpskoj srednjovekovnoj vladarskoj ideologiji jer napominje injenicu da su veliki upani, kao nosioci vlasti, istovremeno projavljivali svoje nastojanje da
postanu samodrci. Nemanja tu svoju pretenziju projaljuje kroz sledee faktore: prejemstvena vlast koju dobija od svojih predaka, legitimno izabranje i
postavljenje na poloaj velikog upana i, ono to Nemanja naroito naglaava
u tekstu ove povelje: ,,I obnovih svoju dedovinu i dobro utvrdih Boijom
pomoi i svojom mudrou darovanom mi od Boga;36 i podigoh pogibu svoju dedovinu i pridodah od [pri]morske zemlje Zetu sa gradovima; a od Arbanasa - Pilot; a od Grke zemlje - Lab s Lipljanom, Glboicu (Duboicu) s
Rekom, Zagrlatu, Leve, Belicu, Lepenicu, i [sa] Boijom pomoi i trudom
svojim, sve to stekoh. Pospeenjem Boijim, mir i tihost zavlada u vladians
35
Sveti Dionisije, pseudo-Areopagit, O nebeskoj jerarhiji, str. 14, ibenik, 2005. godina.
Interesantno je pitanje porekla Stefana Nemanje i u vezi sa njim, svakako da su vane napomene u vezi sa dedovinom koja se spominje u tekstu ,,Osnivake povelje manastira Hilandara. Nemanja se opisuje kao tvorac nove epohe i rodonaelnik dinastije Nemanjia, ali svakako
da on ima pretke o kojima se, na alost, prilino malo zna. Nemanja u tekstu ove povelje oevidno ne eli da preutkuje postojanje svojih predaka, a takoe ni injenicu da je on legitimni
naslednik vlasti i teritorije svojih dedova. Ove zaista oskudne napomene svakako da nadopunjuje kazivanje Stefana Prvovenanog koje je on izneo u ,,ivotu Stefana Nemanje, gde se
naglaava sledee: ,,Iako me tada nije bilo, niti pamtim ta je bilo o roenju njegovu, ipak sam
sluao da je bio veliki mete u onoj strani srpske zemlje, i Dioklitije, i Dalmacije, i Travunije,
a da su roditelju njegova braa sa zaviu oduzeli zemlju, a on izie iz buna njihovih u mesto
roenja svojega, po imenu Dioklitija. I voljom Boijom i Preiste Njegove Matere rodi i ovo
sveto dete koje e Boijim promislom biti sakupilac propalih zemalja otaastva njegova (ivot Stefana Nemanje od kralja Stefana Prvovenanog, str. 31, Beograd, 1924. godina). Kao
prilog buduim istraivanjima porodice iz koje potie Stefan Nemanja i odnosa koji su u njoj
postojali, naveemo imena nama poznatih linosti koje svakako spadaju u grupu njegovih
predaka: Vukan, upan od 1083. do 1115. godine, dolazi na vlast u Rakoj uz pomo kralja
Bodina; Marko, Vukanov brat; Uro I, sinovac Vukanov, veliki upan od 1115. do 1131. godine; Stefan Vukan, sinovac upana Vukana, spominje se zajedno sa Uroem I u jednom Vizantijskom dokumentu iz 1094. godine; Uro II, sin Uroa I, veliki upan Rake u dva navrata, tj.
od oko 1131. do 1132. godine i od 1133. do 1161. godine; Belo, sin Uroa I, veliki upan rake od 1161. do 1162. godine; Desa, sin Uroa I, veliki upan od 1162. do 1165. godine.
36
109
lavnih svetenika. Kad su prilike u Srbiji postale povoljnije, Zavidina porodica se vratila u Ras, gde je Nemanja krten po pravoslavnom obredu u crkvi
Svetog Petra i Pavla, koja i danas postoji.37 Identino kazuje i Vladimir orovi, jedan od velikana srpske istorijske nauke: ,,Kad je njegov otac uspeo
da se vrati u Raku ,,na stolno mesto, posle poraza kralja ora, Nemanja bi
krten ponovo.38 Pitanje dvostrukog krtenja Stefana Nemanje, iz perspektive pravoslavnog bogoslovlja, zaista je nepojmljivo na nain na koji se predstavlja u odreenom broju istoriografskih naslova. Naime, ovde svakako da
nije re o ponovljenom obredu krtenja nego je, kako to i naglaava pravoslavno liturgiko i kanonsko predanje, re o obredu miropomazanja kojim se u
Pravoslavlje prihvataju one osobe koje su od strane drugih hrianskih crkvi
krtene u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ovo je tema kojom se svakako treba pozabaviti jer naravno da ne prilii mehaniki ponavljati jednu kanonsku
zabludu, naroito u delima koja se bave istorijom srednjeg veka kao vremena
u kome je Crkva i hriansko uenje imalo i te kako vanu ulogu u svakodnevnom ivotu.
Pitanje koje je za nas veoma bitno, kada je re o vladarskoj ideologiji
Nemanjia u samom poetku njihove dominacije na politikoj pozornici tadanje Srbije, svakako da jeste i upotreba imena Stefan. Nemanja za sebe kae
da je prilikom krtenja njemu dato ime Stefan Nemanja. Tu je potrebno naglasiti injenicu da je njemu zapravo dato ime Nemanja, kao ime koje u celosti odgovara narodu iz koga proistie i u kome zapravo ne prepoznajemo inostrani uticaj ili elju udodvoravanja politikim oponentima. Ime Stefan, koje
je gotovo uvek uz njegovo krteno ime (Nemanja), zapravo je vladarsko ime i
titula u dravnopravnoj tradiciji Nemanjia. U vezi sa tim, veoma je interesantna napomena Smilje Marjanovi - Duani, koja kae: ,,Izbor imena Stefan imao je svoje znaenje na ravni politike teologije. Poznato je da se u
svesti srednjovekovnog oveka preplitao pojam insignije sa pojmom vlasti
koju insignija simvolie i, nebeskom milou, daje svom nosiocu.39 Nauna
javnost je i dalje podeljena kada je re o pitanju da li je tradicija upotrebe
imena Stefan meu Srbe prodrla preko Ugarske ili preko Vizantije, stvarajui
tako nepotrebnu polarizaciju koja, kao takva, svakako da je kontraproduktivna. Ono na ta se, kao po pravilu, ne obraa dovoljna panja jeste injenica
samog znaaja koji u ivotu i svesti srednjovekovnog oveka ima linost svetog arhiakona i prvomuenika Stefana. Svakako da termin ,,kult svetog Stefana govori u prilog tome da je od strane istraivaa nedovoljno obraena
panja na linost ovog hrianskog svetitelja i ono ime je on zapravo i zas
37
111
40
112
drugi prosveuju, da jedni usavravaju, a da se drugi usavravaju i uz to, svaki, koliko je to njemu mogue, podraava Hristov primer....41 Naravno da je
svecela posveenost Bogu, kao i dominantan uticaj vere koja predstavlja znaajan faktor u odnosu prema vlasti, meu srpskim srednjovekovnim vlastodrcima i stvorila odnos prema pojedinim svetiteljima kao osobama koje se realno posmatraju i doivljavaju za nebeske zatitnike Bogom ustanovljene vlasti i jerarhijskog poretka. Da se i sam Stefan Nemanja pridrava ovog i ovakvog ,,politikog programa, govori nam i njegova odluka o dobrovoljnom
povlaenju sa vlasti i njeno prenoenje na sina: ,,Kada se ovo okonalo sa
mnom i ustrojenje dogodilo, ostavih na prestolu mome i u Hristodarovanom
mi vladianstvu, ljubljenoga mi sina Stefana, velikog upana i sevastokratora,
zeta od Boga venanoga kir Aleksija, cara Grkog.
Znaajan inilac u vladarskoj ideologiji srpske srednjovekovne drave
svakako da je bio i uvrivanje prijateljskih odnosa sa susedima. Jedan od
naina u tom procesu bili su i brakovi. Upravo je ugovoreni brak izmeu
Nemanjinog sina Stefana i vizantijske princeze Evdokije, sinovice cara Isaka
II Anela i erke budueg cara Aleksija III Anela (1195-1203) zapravo poetak itavog niza branih saveza koji su, izmeu ostalog, imali za cilj uvrivanje meudravnih odnosa. O tome se svakako veoma rado i sa odreenom dozom ponosa govorilo i u tekstu povelja, pogotovo kada se za cilj
ima ustrojenje jednog srpskog manastira na Svetoj Gori koja je, kao to znamo, bila pod direktnim patronatom Carigrada i tamonje crkvene jerarhije.
Upravo na taj nain i treba da razumemo napomenu u tekstu ,,Osnivake povelje manastira Hilandara u kojoj se naglaava injenica da je Stefan Nemanji istovremeno i veliki upan ali i sevastokrator. On tu titulu dobija od svog
tasta Aleksija III Anela. Re je o dostojanstvu koje se, u vizantijskom poretku vlasti, nalazi neposredno iza cara i despota. Stefan Nemanja to svakako da
doivljava kao veliki lini uspeh, ali ono to je za samu Srbiju u tom trenutku
bilo veoma bitno jeste injenica da joj je ta okolnost u mnogome poveala
ugled u tadanjem hrianskom svetu. Sa druge strane, odstupanje sa vlasti i
njeno preputanje srednjem sinu Stefanu, umesto starijem sinu Vukanu, svakako da je pokazatelj spremnosti da se, zbog viih dravnih interesa, odstupi
od naslednog prava po kome vlast pripada prvoroenom. Da je to na odreeni
nain uticalo na unutranje raspoloenje Stefana Nemanje, o tome nam na indirektan nain ukazuje njegova napomena o Isaku i Jakovu, i to je svakako
tema koja zavreuje jednu posebnu studiju.
Kako je pitanje Nemanjine dobrovoljne abdikacije veoma interesantno
kada je re o razvoju vladarske ideologije kod Srba u vremenu srednjeg veka,
41
113
42
114
Literatura:
1. Antoljak, Stjepan, Pomone istorijske nauke, Kraljevo, 1971. godina.
2. Blagojevi, Milo, Srbija u doba Nemanjia, Beograd, 1989. godina.
3. Bogdanovi, Dimitrije, Politika filosofija srednjovekovne Srbije - mogunosti
jednog istraivanja u: Studije iz srpske srednjovekovne knjievnosti, SKZ, Beograd, 1997. godina.
4. Veselinovi, Andrija, Drava srpskih despota, Beograd, 2006. godina.
5. Dionisije, pseudo-Areopagit, O nebeskoj jerarhiji, ibenik, 2005. godina.
6. Duani-Marjanovi, Smilja, Vladarska ideologija Nemanjia u: SKZ, Beograd,
1997. godina.
7. Milutinovi, Borislav, Pomone istorijske nauke, Ni, 2000. godina.
8. Stipii, Jakov, Pomone povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb, 1971. godina.
9. irkovi, Sima, Unutranje i spoljne krize u vreme Nemanjia u: Istorija srpskog
naroda, I, Beograd, 1994. godina.
10. orovi, Vladimir, Istorija Srba, Beograd, 1993. godina.
115