You are on page 1of 36

Etnoloki znaaj kosovskih erkeza.

*
N i k o u p a n i Ljubljana. Etnografima i istoriarima poznato je, da se nalazi domovina erkeza u levom slivu Kubana, u Ciskavkaziji. Do god. 1864 stanovali su u podruju zapadne kavkaske planine tamo do crnomorske obale. erkezi su dijalektiki i plemenski jako diferencirani i mi navodimo sledea plemena: Natuhai (nathokuae), Sapsuzi, Abadzechi (Abedzax), Beduchi, Gatjukaj, Besleneev-ci, Machoi, Temirgoj, aneev-i, Egerukoj, Kjachi, Ubychi, Chagak (xegek, egek) i Kabardinci. Kolektivno ime erkezi (ircassi) vrlo verovatno je od Turaka prekrojeno iz antikog Kicy.trai. Rusi ih nazvae u Srednjem veku Kosogima, ta treba da je srodno sa Ksg kao to danas nazivaju Oseti Kabardince a i erkeze u opte. Sami sebe pak erkezi nazivaju: Adzyge, Adyge. Ovo ime lingvistika dovodi u vezu sa antinim imenom Xvyol (Strabo). Mi mislimo, da su Jazigi koji se brzo posle Hristovog rodjenja naselie na pusti izmedju Dunava i Tise identini sa Zigima (Zvyoi) samo je ovo ime primilo na putu kroz obe Sarmatije prefiks a- odnosno ia-. erkezi bili su dugo neznaboci i slobodni tamo do XIII stolea posle Hrista, kad ih potinie Gruzini (Djurdjijanci) te ih prevedoe na hriansku veru. U prvoj polovini XV stolea oni su se zaista oslobodili gruzinskog jarma, ali zapleteni u neprestane borbe sa Tatarima gubili su svoj teren u severnoj Kavkaziji, tako da je oko polovine XVI stolea postao Kuban severnom meom njihove domovine. Godine 1570 ih je naime tatarski kan Abas Giraj potisnuo na junu stranu Kubana i preveo na islam. Do tada su erkezi stanovali prema severu do reke Kume i njihova naselja bila su rasturena na terenu izmedju Kubana i ua reke Dona. Pre pada pod tatarsku zavisnost za vladavine cara Ivana Groznog" (15301584) uivali su erkezi protektorat Rusa ali posle njihovog odlaska padoe pod Tatare. Oni napustie u toliko pre i lake hriansku veru, jer su ju poznali samo povrno, kao to su bili i docnije pola pagani pola muslimani.
*) Predavanje na V. kongresu Internacijonalnog Antropolokog Instituta u Parizu, 23 sept. 1931 (mesto: Facult de Mdecine, 12 rue de'l Ecole-de-Mdecine).

Slika 1, Severozapadni ugao Kavkazije.

erkezi su se sva vremena odlikovali svojom hrabrou kao brzi konjanici i drski razbojnici, koji su pak kod kue strogo vrili dunosti gostoljubivosti kao i krvne osvete. Orijentalske pesme i prie proslavljuju lepotu erkeskih djevojaka, koje su roditelji sami jo pre nekoliko decenija prodavali za harem sultana na Zlatnom rogu k a o i za hareme turskih dostojanstvenika i bogataa. M. Gjurgjevi pria u svojim memoarima kako su bile za vreme njegovog boravljenja u Pritini na Kosovom polju (18691870) tamo prodate tri erkeske devojke vanredne lepote za 6000 groa (1200 kruna).i Isti Gjurgjevi primeuje, da su kosovski erkezi visoko cenili konjsko meso i jeli ga, to sve potsea na njihovo poreklo iz stare Azijske Sarmatije, koja se prema zapadu prostirala do reke Dona. erkezi davali su Rusima najjai otpor kod osvajanja Kavkazije i tek godine 1864 bili su potpuno pobedjeni. Ali vei deo njih nije se mogao pomiriti sudbinom i novim stanjem stvari pak je godine 1864 napustilo preko 400.000 dua svoju staru otadbinu na Kuhanu i zapadnoj kavkaskoj planini. Turska vlada ih je primila i uputila ih u Siriju, Malu Aziju i na Balkansko poluostrvo. Manji deo erkeza ostao je kod kue u Kavkaziji, gde ih god. 1895 nabrojie svega oko 111.000 glava (medju tima 80.000 Kubardinaca). Vei deo onih erkeza, koji su doli na Balkanski poluotok, otomanska vlada je naselila uz granicu tadanje kneevine Srbije, da bi tim kolonijama pojaala svoju vlast i terorizirala Srbe. Tada se naselie erkezi i na Kosovom polju, gde je pisac ovog lanka 1924, 1929 i 1930 zatekao i video nekoliko desetina familija, jer se glavni deo ve odavde izselio u Malu Aziju i Siriju. Oni su naime krajno nemiran ljudski elemenat, koji se izvan Kavkazije ne moe nigde snai i pomiriti sudbinom, elemenat koji se ne drui sa inorodnim susedima, ve je usled ratrkanosti osudjen na propast. Za Srbe su erkezi i njihov jezik naroito zanimljivi, jer su bili prvi nosioci srpskog imena kavkaski aborigeni,^ najverovatnije erkezi, koji su jednom u velikoj Sarmatskoj seobi prestupili zajedno sa Antima, Kisima (Zichima), horvatima, Valima i t. d. reku Don i Dnepr, doli medju Slovne i tamo stvorili prve plemenske organizacije. Dakako da su ti kavkasko-sarmatski konjanici u glavnom izgubili u masi
1 , III, . 151. 1928. 2 N. Zupani, Les origines des Serbes. (II. session de Institut International d' Anthropologie, pag. 227229). Paris 1926. Idem, Srbi, Plinija i Ptolomeja. Beograd 1923.

Slika 2. Kosovo polje.

slovenskog ljudstva svoje etnino obeleje, naroito jezik, ali plemenska imena i ideje makar i primitivnih dravnih organizacija ostale su. Iz protoslovenske domovine, koja se prostirala u slivu gornjeg srednjeg Dnepra, Pripet-i i Buga, Srbi su doli u sliv Srednje Labe i reke Sale i odatle se jedan njihov deo, vojniki organizovan, preselio u Ilirik. To je bilo najverovatnije godine 626 posle Hrista, kad je bio Carigrad zbog opsade sa strane Avara i Perzijanaca u krajnoj opasnosti pak se bizantinski car Heraklij po svoji prilici obratio velikom slovenskom vodu. Samu, za pomo, koju je i primio. Hrvati i Srbi doli su na Balkansko poluostrvo, napali avarsku pozadinu, oslobodili ve tamo naseljene Slovene (Jugoslovene) i spasili Carigrad i time istono rimsko carstvo kao i grko (istono) hrianstvo. Posle pobede nad Avarima Srbi su u unutranjosti Ilirika stvarali od tamonjeg jugoslovenskog ljudstva srpski narod, koji se vremenom razvio u poveu dravu i naciju. Pobedniki Srbi kod svog dolaska u Ilirik govorili su priblino isti slovenski idijom kao to ga govore Luiki Srbi ali malobrojni osvajai zamenili su svoj severozapadni slovenski govor jugoslovenskim, koji predstavlja jezinu organsku celinu izmedju Jadranskog i Crnog mora (Slovenci, Hrvati, Srbi, Bugari).' erkezi, kao jedna od triju glavnih skupina kavkaskih aborigena govore alarodski (jafetitski) jezik, koji predstavlja jezinu porodicu sui generis, koja nije ni indoevropska (arijevska), ni semitska, ni ugrofinska, ni turska, ni mongolska. To naglaujem zato, jer jo danas piu izvesni nauenjaci kao da su erkezi arijevskoga t. j . indoevropskog porekla. Jedini srodnici, i to daljni rodjaci kavkaskih aborigena danas su Baski u Pirenejima, koji su bili pre dolaska Indoevropljana organski vezani sa Kavkascima. To je bio lanac plemena i naroda kao to su bili n. pr. Iberci, Ligurci, Etruani, Reti, Pelazgi (predarijevski stanovnici Balkanskog poluostrva). Karei, Kapadoani, Amazonke, Chalybi, Kolhi i t. d. Taj lanac preistorijskih naroda rastrgli su Indoevropljani kod svog dolaska na jug i danas lee njeni ostaci kao fosili prekriveni etninim naslagama Helena, Iliro-Traana, Italika (Romana), Kelta, Germana i Slovena.

' ''. upani, Bela Srbija. Zagreb 1922. Idem, Les Serbes Srbite (Macdoine) au VI1<^ sicle . . . (Extrait de Byzantion", tome IV pag. 277280). Lige 1929. ' T. P. "^ , y . ." , 111, . 143. . 1928.

Ako sve to uvaimo, mora se priznati, da je svakako vredno prouiti ostatke erkeza na slavnom Kosovom polju, gde su Turci godine 1389 u stranoj bitci pobedili Srbe. U toj bitci poginuli su srpski vladalac Lazar, branei srpstvo i hriansku veru kao i sultan Murat I, koji je hteo celo Balkansko poluostrvo potiniti svojoj vlasti. Kosovo polje svakom je Srbinu i Jugoslovenu u opte sveto mesto i razumljivo je, da je srpski narod teko podnosio sistematsko unitavanje svoje brae naseljevanjem Arbanasa i erkeza na Kosovom polju.

Slika 3. Skupina erkeza iz Donjeg Stanovca.

Srpska pobeda kod Kumanova (1912) uinila je kraj nasilnom reimu, koji su Turci vrili nad Srbima preko pet stotina godina. Kosovo polje posetio sam tri puta u mome ivotu, naime godine 1924 i 1929 i 1930 i sva tri puta video sam tamo erkeze kao i njihova naselja i to u selima: Gornje Stanovce, Donje Stanovce, Velika Reka i Miloevo (Azizije). Zabeleeni su antropogeografski, folklorski i antropoloki podatci. Lepu i iscrpnu studiju o erkezima u naoj zemlji napisao je Tihomir Djordjevi^, profesor beogradskog univerziteta. Iz ove do' T. ^ople h, op. c. str. 145.

znajemo, da su se erkezi naselili u ovim selima i varoima na Kosovu : Ferizovi (danas Uroevac) 25 kua do godine 1912, erkez-Sadovina oko 60 kua, Mazgit oko 100 kua, Ajvalija oko 30 kua, Slakokovac preko 100 kua, Stanovce (zasebna mala erkeze). Bilo ih je po nekoliko kua u Pritini, Mitrovici i Vuitrnu. O d gosp. Cerim Husejnovia, imama opine Samodree, rodom erkeza, doznao sam dalje da su erkezi iveli jo i u selima: erkeske kue kod Mitrovice (danas zaseok Zvean), Velika Reka, Gornje Stanovce (nekada 60 kua danas 40 kua), Bivoljak, Miloevo, (Azizije) danas 4 kue, Hamedija, Veliki Belaevac, Mali Belaevac (pre 40 danas 2 kue), Velika Slatina, Mala Slatina, Gornje Dobrevo, Donje Dobrevo, Dobranje, Magura, Mala Reka? (Drenica). Kao to tvrdi A. Lejean turska je vlast na brutalan nain oduzela od hriana oranicu i na njoj naselila 40.000 erkeza.^ Ovaj broj izgleda mi i suvie velik, jer su mi priali kosovski erkezi sami, da je bilo na Kosovom polju naseljenih najvie 2000 njihovih sunarodnika. Ako pomislimo, da su bile erkeske familije dugim putovanjem iz Kavkazije i zaraznim bolestima proredjene,^ onda smemo raunati da porodice nisu brojale vie od 6 lanova. Broj kosovskih erkeza iznosio je prema tome pre srpsko-turskog rata 18771878 oko 12.000 glava. Svoje teite i sredite kosovski erkezi imali su u selu V. Belaevcu gde su odravali i svoje skuptine. Na slian nain dolazili su kosovski Arnauti u veliku kulu aglovicu (izmedju Pritine i Lapljeg Sela) na savetovanja. Izvan Kosova polja bilo je manjih erkeskih naselja na srpskoj zemlji : Donji Livo oko 50 kua, Drobe 50 do 60 kua, Poaranj u gnjilanskom srezu; crvena Reka kod Bele Palanke; Suvi Dol i Mramor u toplikom okrugu. U varoima Niu i Prokuplju i Kumanovu postojale su velike erkeske male od 100 porodica; u Djevdjeliji na dananjoj jugoslovensko-grkoj granici pak bilo je 175 erkeskih domova.
^ " III, str. 146. ^ y je . je . 1] . , y > je . je , ce, y y . ce 1] , . >, . , a , . , ce , ." (. ) u p i5 , y ). " , III, . 148. , 1928).

Ali ni na Balkanskom poluostrvu erkezima nije bilo sudjeno da ostanu dugo vremena, jer im rusko-turski rat (1877) i srpsko-turski

Slika 4. Kua Hamida Osmanovia u Velikoj Reci.

rat (18771878) uze veru duljeg opstanka turskog carovanja u Evropi. Za vreme nastupanja srpske vojske u gornje poreje Binake Morave kao i na Kosovo polje napustie erkezi Ni i Prokuplje ; i na Kosovom polju su se uzvrpoljili i dobar deo se izselio u Malu Aziju (Adana, Angora) i Siriju. Taj proces se ponovio godine 1912 i godine 1918 tako da je ostalo u Jugoslaviji svega oko 50 erkeskih porodica t. j . oko 300 dua, koji ivu u glavnom na Kosovom polju i to u selima: Gornje Stanovce, Donje Stanovce, Velika Reka (4 porodice) i Miloevo (4 porodice). Hoda Ahmet Alijevi iz Miloeva i imam Cerim Husejnovi iz D. Stanovca dali su mi podatke o imenu, poreklu i vremenu dolaska erkeza na Kosovo polje. Prema njihovim informacijama i njihovom izgovoru zapisao sam i nekoliko erkeskih rei. Sami sebe erkezi nazivaju Adie (Adi'i) a pripadali su trima plemenima: Abzaxima, Sapsugima (Sapsu) i Ubyhima kao to mi je priao Ahmet Alijevi a njemu njegov otac Ali Abazovi koji je doao iz varoi Db(?) u Kavkaziji. Kosovski erkezi bili su u glavnom Abzachi (Apsa) samo je mali broj Sapsuga sedeo oko damije u Miloevu a Ubihi i neto Kabardinaca u Skoplju. Zanimljivo je, kako je doao Kabardinac Nurija Tiekov, vojnik armije generala Wrangela u posetu erkezima u Donje Stanovce na Kosovu i tamo ostao (1930). Zelja videti najblie rodjake po jeziku i krvi dovela je ovog kavkaskog izbeglicu iz Sarajeva na Kosovo polje. Piscu ovog lanka pokazivao je svoje srebrom okovano oruje i bio je voljan prodati ga za 4000 dinara.

Kosovski erkezi kau da pripadaju plemenu Abzacha i nastaje pitanje sa kojim plemenom Kavkazije su identini ovi Abzachi? Lingvistina etnologija pozna u severozapadnom podruju Kavkaza dva plemena kojih imena zvue slino i to su: Abadzechi (Abedzax) i Abchazi (bizant. "Aaoxoi). Ovi poslednji ne spadaju direktno medju erkeze, ve pretstavljaju samo jednu etniku komponentu severnozapadne grupe (erkesko-abhazke) kavkaskih aborigena. Ruski orijentalista, Lopatinskij tvrdi, da su Abchazi identini sa antinim Ahajcima CA^aiol) i dovodi njihovo ime u vezu sa abch. rei achuh^y = seljak, zemljoradnik. Ako pak pitamo kosovske erkeze iz kojih predela Kavkazije su se doselili, mi emo prema njihovim odgovorima moi odluiti da li su kosovski Abzachi (Abza) braca Abadzecha ili Abchaza. Ibrahim Hadi Jusuf iz Velike Reke priao mi je naime godine 1924 da su kosovski erkezi doli iz raznih krajeva i to jedni

Slika 5. erkeska damija u Velikoj Reci.

od reke Db, drugi od reke achu, trei od reke Pakups, a da je bila pogranina reka izmedju Rusa i erkeza reka alyk(?)4 Prema ovoj orijentaciji treba traiti poreklo kosovskih Abzacha u oblasti erkeza a ne u oblasti Abchaza jer i reka Pekups izvire u kavkaskoj planini i tee u severnom pravcu dok se zapadno od Jekaterinodara izliva u Kuban. Na gornjem toku pravi Pekups granicu izmedju Sapsuga i Abadzecha a na donjem izmedju Natuchaa i Beduha. Na taj nain kosovski Abzachi identini su sa kavkaskim Abadzechima kojive na severnoj padini zapadnog Kavkaza. Ovi su erkezi u uem smislu rei t. j. pravi, centralni erkezi, nosioci pravog erkeskog govora, obiaja i telesnih osobina ovog naroda. Karakteristian pluralni
* alyk treba valjda da znai reku Camlyk koja se izliva kod Termigojevska u Labu, pritoku Kubana. Camlyk je zaista pre god. 1864 bio etnoloka g^ranica izmedju erkeza i Rusa na severoistonoj strani.

sufiks (che) poseduju i Abadzechi n. pr. uos-xe (sekire). Personalni pronomen glasi : sse = ja, te = mi, ua = ti, sse vi, mos, mor = on, mo-xer = oni. Gramatiki spol ne postoji kod Abadzecha kao ni kod erkeza u opte. enski pol razlikuju od mukog sufiksom abz, ybz

Slika 6. erkezi jau. Donje Stanovce.

(severno-erk. bzy, bze) n. pr. gxxa(xa) = pas, gxx-abz (xa-bzy, xa-be [kuja]). Odreeni lan pravi postponirani -r, n. pr. aps. tyr = otac, abadz. ater, kabard. ade-r.^ Na moju molbu mula Cerim Husejnovi preveo mi nekoliko obinih rei na svoj abzaki govor i ja sam ih zapisao kao nestruan lingvista kako sam najbolje umeo i znao. Ovako prevedene rei sam posle uporedio sa onima kavkaskih Abadzecha, Kabardinaca i apsuga u koliko ih je R. Erckert spomenuo i zapisao. Kavkaske rei i njihov izgovor zabeleen je u zagradi. kua: odaja za primanje: konjska staja: ovija staja: kravlja staja: konj: vol: ovca: vuna (abadz. vune, una, hune) hae se (abadz. e, boola) meli emi (abadz. eme) b (abadz. ii, u, y) u (abadz. u, u ) ml% (abadz. melibzu)

R. Erckert, Die Sprachen des kaukasischen Stammes. II, 263. Wien 1895. 15*

ovek

(aJenjd)):

ljudi: r,- dobar ovek: enska: ena: dete: devojka: mrtvac : muka koulja: njiva : polje : kola: sedlo : uzda: ubara: sofra : erkeski kaput: hleb : no : cipele : arape : (vezen) pekir: korba:

sxh, th (abadz. c'ef; kabard. c'yx; ap. c'ife) , cb? ele dou bz-b, hlfil iiz (abadz. c'efedze; kabard. fyz, cuxubs; ap. suz) cale (abadz. c'al, daale, sabji; kabard. sabi; ap. c'ale, alle) pae (abadz. psase, pee; kabard. xigebz, xrrygebz; ap. psase) chadhe dzan (abadz. djaun; kabard. gane; ap.djann, gijane) has (abadz. zad'o, gugua ; kabard. [s]yvren ; ap. uape, mee) efi qu van (abadz. vuann, uan ; kabard. uane ; ap. vuann, vuane, uape-pxa) qa, kua ^'(abadz. pa'o, p a k o ; kabard. paa; ap. pa'o, pako) an ci, cej chalu kama (abadz. ei ; kabard. sea, se ; ap. sei) kandre chlepet epche, apchle kams^ (abadz. kamu; kabard. ap; ap. ibirthe)

bojadisana ivica marame (od \ atech konjske dlake):! familija: unokuo, nnako muko (ovek): huofil (abadz. c'efuxu; kabard. cuxux; ap.
thli)

momak : narod: reka (potok): reka (velika):

al (abadz. nibise ; kabard. e'iccuk, [s]ale ; ap. elech) iM, (abadz. ee, koa, bzep[k]; kabard. c'yx; zylle; ap. cifex = ljudi = ) oZ (abadz. kulage cyk = reka mala; kabard. psy ; ap. pcixo cuk = reka mala) huouk, houuk (abadz. ps, psyx; kabard. p s y , s i s x o ; ap. psixo)

planina: Dlanina (velika): cukuruz : jedan: dva: tri: etiri: pet: est: sedam : osam: devet: deset:

mezi (abadz. oa perz.; kabard. kurs, ua [s]xa; ap. txe, kusuxa perz.) mez'bk
natif

z'b (abadz. dze, dzy; kabard. zzy; ap. dzi, zy) tuo (abadz. th'u, t'u, tko, t ' o ; kabard. t'u; ap. tku, tho) (abadz. i, e, i; kabard. i, ; ap. i, s[]i) ph (abadz. phle, thle; kabard. pili, pthly; ap. pthl'e, pxe, pthe) tf (abadz. t'fe, tf, m'fy; kabard. txu, txrru; ap. t'fu, t'fy) (abadz. x'e, x', io; kabard. xxu, x'y; ap. x'i, hx-y). blJe (abadz. bl ; kabard. bili, bly, ap. bli, ) IJ'b (abadz. i, je, i-y; kabard. j i; ap. ji, g'i) b (abadz. b'ghu, bughu, brri; kabard. bghu, brru; ap. b'ghu) pl (abadz. pi-e; kabard. pi, py[s], ps[]'y; ap. pe, p's[]-y).

Kosovski erkezi govore osim svog materinjeg jezika pokvareno sski, neto turski i arnautski. Poznavanje turskog jezika sve vie iezava u korist srpskog. erkezi i ako su bili lukavi i smeli jahai i esto opasni razbojnici ipak danas pokazuju ljubav ka napredku i ljubav prema svojoj familiji i zajednici. Bave se i malom trgovinom agrarnih produkata i stoarstvom. erkezi u svojoj staroj postojbini, u ciskavkaziji esto su prodavali svoju ensku eljad, im su devojke odrasle, ali ipak ena u erkeza uiva vee potovanje i veu slobodu nego kod Osmanlija ili kod Arbanasa. Zahvaljujui toj slobodi erkeski momak moe da vidi domae devojke i da se u prisustvu malog brata ili sestre razgovara sa izabranom curom pre venanja, dok medjutim arbanaki obiaj ne dozvolava sastanka devojke i momka ve idu mladenci u brak lino nepoznati. Zato se brak kod erkeza retko ponitava a kod Arbanasa vrlo esto zbog razoaranja, jer se kod Arnauta udaje ak i mahnita devojka sa parama. Kad momak isprosi devojku, dogovori se sa roditeljima mlade koliko treba da plati i esto se desi da tast buduem zetu prui novanu pomo. U sluaju razvoda braka mu ima da vrati sve enine stvari za koje moe da dokae na osnovi pogodbe da ih je donela u kuu svog mua. Ako uporedimo arnautsku kuu sa erkeskom to se odmah primeti razlika u pogledu istoe koja vlada kod erkeza i neistoe kod Arbanasa, koje esto satiru vake i rane zbog neistoe. Naro-

ito je Drenica ugava", kao to sam doznao od erkeza. Kod uporedjenja erkeske kue sa srpskom, izgleda da nema mnogo razlike u pogledu konstrukcije, samo vlada oko kue erkeza jo vei nered nego kod srpskog starosedioca. Zanimiva je arhitektura hambara koja je ista kod obeju naroda.

Slika 7. Ambar erkeza Hamida Osmanovia u Velikoj Reci.

erkeske ene tkaju platno i iju same svoja odela, koja su za razliku od arnautskih i srpskih bez vezova i dugaka kao to se vidi na slici [8] kod enske dece. erkezinje tkaju i ilime, izradjuju vezove, poznaju vetinu tkanja ilima od vune ili pletu od slame od rai ili evara (aa) hasure (nemazlike), kojim krase duvare soba ili ih kod molitve meu pod kolena. U Kosovskoj Mitrovici, gde se nalazi jedna erkeska familija, vidio sam kako donosi na pazar kovege od kukuruzna lia koje je bele boje a ornamenti na povrini bili su crvene boje. Odrasle erkeske ene na Kosovu nisam video i ne znam da-li nose fehrede ili ne. Za vreme dolaska na Kosovo polje pak erkezinje nisu pokrivale lice kao Arnautke i Turkinje, ve su se slobodno kretale. Otkako se erkezi nalaze zbog iseljivanja u manjini na njih moralno pritiskuju adeti i verski obredi komiluka t. j. Arbanasa i Turaka.

erkeze, njihov rad i obiaje opisuje Tihomir Djordjevi (op. 1. C. str. 148150 na sledei nain:
cy cy . , . , a .

Slika 8. Lepeza od bojadisane slame.

. je , ) y > , > . ce , .>. , , . . > . . je . ; , , . , a je . .

> . > ce . , y je Meijy , . y 1) , y , y . 15 , , , . ce . 1] . ). , ; , ce . . , a , , a > , . , > . ) (?), a > , , , . , a . a y . . , xaKoije . . , , , , ce , (), . : >, , , >, , a . . , a . . , a e , je , je . y ,. > (?), a fte , >, je , je, , . . , . ), je . > : = ; = ; ^ = , ; = ; n a - = , y ; 6', = . y je ) . > , je . ) . . je , . , na . , ce y >, 5]. , y , je . , , . Kao . ce

Slika 9. Vezena marama.

. , jaja, , , je , , y . . . ^ 1V1. ^ y p ^ , je 1869. y BHijao , KOftCKO je, , ') ) y y > ,2) je, , ), ce . >> > , , . ce 1820 , a ce 1618. . . . O >. , o , . > ce je ) > () y . , , , ce >. je , . , KpetiyhH ce , , a .> . , . . . je , je . To je \1 , -'. je . ity ce - je . je > , je , . . . , iteHoj . joj , a y . joj , , a joj . . > , joj ce . je , . je, , y . je , y . je - ^ >, , je , , , y > . , > . , y . . , ce, . > y . oija , y , , y , y ). je . '). G j u r g j e v i , Memoari sa Balkana, . 39 45. 2) B. C. , XVII, . 238.

3a TO . > ce . Ta je , , , ce ce . je ibOMe . ,', ). ), y , y ..

Slika 10. Dolihokefalan erkez (index ceph. 74) iz Miloeva (hoda Ahmet Alijevi )

Na slikama (9 in 10) imamo pretstavljenu pleteninu od slame, lepezu i erkesku vezenu maramu. Slamnata pletenina 30 X 28 cm slui erkeskoj eni kao lepeza (Fcher). Komad ima vrlo originalnu, linearnu ornamentiku, koja se delomice stupnjavanjem penje dijagonalno iz jednog ugla ka suprotnom a u isto doba vee vodoravno dve ue strane. Motiv je zanimiv u izmeni i prepletanju bojadisane slame. Sto je na jednoj strani lepeze pokriveno slamom dijagonalnih crta, na drugoj strani ispunjeno je transverzalnim vrstama slame. Dijagonalne vrste osim zelenih rubova vinsko-crvene su boje, dok se medjutim transverzalne crte izmenjuju kod svake vrste peskovito-utom i ljubiastom slamom. Na taj nain se stvori dosta lep, ivopisan ornamenat dijagonalnih pruga i rombova. Utisak rada pravi je utisak jednakostraninosti. Dva prsta irok rub ivo bojadisane tkanine pravi okvir oko ove lepeze od slame. Na njemu su naivene na tri strane po 3 cm iroke frane od zelene,

crvene i ljubiaste boje. Unutranji rub tih frana u 3 vrste vrsto je tkan i priiven na lepezu. Na duoj strani, koji je bez frana priiven je trak za veanje. Cerkeska marama (slika 10) predstavlja 134 cm je dug i 42 cm irok komad belog ifonskog platna, koji ima na obima uim i suprotivnim krajevima areno uvezenu vlastitu ornamentiku, koja variira samo sastavom boja kod vezenja. Prestavlja etiri rukoveta cvea u podstavcima koji treba da predstavljaju vaze, okrenute ka unutranjosti te marame. Iz ovih podstavaka (podloga) die se po jedno samo tanko stablo, iz kojeg se odvajaju po etiri granice. Na koncu granica nalaze se okruglasti a negde i poput srca izraeni stilizovani cvetovi, koji moda treba da predstavljaju velike jagode ili jo bolje suncokret. U sredini svakog cveta nalazi se do 4 cm velika modra povrina koju okruuju radijalno izlazee crvene zublje. Ornamenat varira samo u bojadisanim sastavima, tako n. pr. modra sa Ijubiastocrvenom ili crvena sa zlatoutom ili zlatouta sa modro i Ijubiastocrvenom bojom. Samo redje i nejednakoliko meaju se u pojedinim delovima vezenja zeleni i crni listii. U pogledu tehnike kod vezenja delo je zanimljivo samo u toliko, to je sa obe strane jednako izradjeno. Leva strana izrade jednaka je desnoj i nema stvarne razlike medju njima. Vezenje je izvedeno na nain plosnatog uboda vetakom svilom. O b a izvezena ua kraja zakljuuje na marami kvakana ipka od est vrsta sa daljim i kraim pravougaonicima. Na kraju ipke zapetljani su po 3 cm duge resice iz areno meane vetake svile. Marama pravi na nae oko vrlo Ijubak, iv utisak ali nema ni u stilu ornamentike ni u tehnici ili materijalu veza sa naom naroito slovenakom narodnom umetnou i zanatom. erkezi do godine 1912 i 1913 t. j . do Balkanskog rata nisu nosili fesove nego visoke dlakave kape od ovije koe (churu) i dugaak kaput sa naborima u tanicama (ci, cej) i pantalone (vaed). Muki se bave poljoprivredom, konjegojstvom i trgovinom. Kad imaju veselje kod kue pevaju pesme koje slave njihove vodje u borbama protiv Rusa kao to su n. pr. Kuuk Agrijev, ech amil, Zeerija Zankotov i. t. d. Na moje pitanje, da li se seaju kosovski erkezi odkuda i kada su doli medju Srbe, odgovorio mi (godine 1929) mula Cerin Husejnovi, da su jim oevi doli godine 1281 po muslimanskoj eri (po hidri), to znai tada pre 66 godina, to zaista dade godinu 1864 posle Hrista.

Doznao sam i uverio se, da je bilo tamo nekada naseljenih oko 2000 erkeskih porodica, t. j . oko 12.000 dua a da su se za vreme srpsko-turskog rata 18771878 u veini iselili u Siriju i Malu Aziju. Ta emigracija se ponovila 1912 kao i 1918, tako da ima danas jo svega oko 300 glava na Kosovom polju. Ovom prilikom saoptavam kefalometrine i antropometrine podatke kao i opis kompleksije kosovskih erkeza. II. Kao to smo gore spomenuli profesor Tihomir Djordjevi napisao je lepo sredjen lanak o erkezima u naoj zemlji ali ne na osnovi autopsije ve na osnovi literature i prianja tudjih osoba najvie staraca i starica, koji su erkeze poznale ili ule prie o njima. U koliko se vidi iz lanka autor nije video ni erkeza ni njihovih naselja ma da je boravio 1923 na Kosovom polju, u selu Brnici, koje je samo 4 km udaljeno od erkeza u Miloevu. Valjda mu tada rekoe da je tamo nestalo erkeza pak ih nije posetio i zabeleio njihovo otsudstvo.*) Kad je autor ove studije doznao za erkeska naselja on je naroito eleo, da svojim oima vidi erkeze i njihov nain ivota. Fotografskim aparatom snimio je njihov izgled, njihove fizijognomije a antropolokim instrumentima izmerio i zabeleio njihove morfoloke, rasne osobine. Za antropoloko prouavanje kosovskih erkeza imao sam na raspoloenje svega 21 osobu, koji su bili svi mukog spola i razliite dobe ivota: 16 ih je bilo preko 20 godina, 2 momka brojie po 18 i 2 po 15 godina, doim je 1 deko navrio 10 godina. Izmerena je visina tela (la taille), najvea duina glave (diamtre antro-postrieur maximum), najvea irina glave (diamtre transversal maximum), najmanja irina glave, razmak (distance) iesnih lukova (arcus zygomatici), fiziognomska visina lica (hauteur totale du visage), fiziognomska visina gornjeg lica (diamtre nasio-boccal), morfoloka visina lica (hauteur naso-mentonire). Izraunati su i kefalni indeks (indice cphalique) i morfoloki indeks lica (indice du visage) i zabeleena boja kose, boja oiju i boja koe. Premereni i posmatrani erkezi, koji mi posluie
*) T. " , op. C. 1. C. . 147: y . , , : ( ), ( ), 1 ( ), ( ) ( ) . y ., je ."

kao objekat antropolokog prouavanja bili su rodom najvie iz sela Donje Stanovce (srez vuitrnski) i zvali su se: Ahmet Alijevi, Mula Cerim Husejn, Bastri Hajrula, erif Idriz, Jusuf Musa, Izet Hadimelovi, Salih Jusuf, Jaja Said, Redep Sulejman, Mustafa Sali, Riza

Slika 11. Subbrahikefalan erkez (index ceph. 81) iz Donjeg Stanovca.

Ismail, Mamul Sulejman, Ismail Haki, Casim Sulejman, Daut Zabi, Sali Apuk, Jaja Hamza, erif Sali, Ilias A r u n , Ahmet Hadimet, Husein Daut.

1. Visina rasta. (La taille.)


Kod 16 mukih od preko 20 godina konstatovao sam sledee mere: 1782 mm, 1753 mm, 1732 mm, 1698 mm, 1698 mm, 1696 mm, 1682 mm, 1682 mm, 1679 mm, 1676 mm, 1667 mm, 1663 mm, 1662 mm, 1648 mm, 1644 mm, 1635 mm. Telesna visina odraslih erkeza variirala je izmedju maksimuma 1782 mm i minimuma 1635 mm. Na visoke ljude otpadaju 3 osobe (18*7 % ) , na srednje visoke gornje kategorije (16501699 mm) 10 osoba (62"5 % ) . Prosena visina tela iznosi 1687 mm. Kosovski erkezi spadaju dakle medju narode srednjeg rasta gornje kategorije. Oni su vieg rasta nego na pr. Gruzini

Slika 12. erkeska deca iz Donjeg Stanovca.

1654 mm (Pittard), Mingrelci 1646 mm (Deniker), Veliko-Rusi 1644 mm (Rodestvenski), Bugari 1665 mm (Vatev), Tatari na Volgi 1628 mm (Deniker), Osmanski Turci iz Anadolije 1638 mm (Zupani), panjolci 1620 mm (Oloriz), Talijani 1640 mm (Livi), na drugi strani pak su nii nego na pr. Malo-Rusi 1701 mm (Cepurkovsky), Latii 1705 mm (Waeber), vedi 1709 mm (Retzius i Frst), koti 1746 mm (Beddoe). Kosovski erkezi jednaki su po visini rasta na pr. Osetom 1690 mm (Riskine), Sartom iz Turkestana 1684 mm (Maslovsky), Slovencima u pozadini Transkog zaleva 1683 mm (Weisbach).

Kod dva mladia od 18 godina iznosila je telesna visina 1703 mm i 1652 mm, proseno ^^^^ ^^^^ = 1677 m m ; kod dveju deaka od

13 godina 1461 mm i 1514 mm, proseno ^^^^ + ^^^^ = 1487 j ^ ^ ^ Jedan desetogodinji deko bio je 1360 mm visok. 2. Najvea duina glave. (Diamtre antro-postrieur de la tte maximum.) Kod odraslih 16 mukih konstatovane su sledee mere za najveu duinu glave: 202 mm, 198 mm, 193 mm, 193 mm, 188 mm, 187 mm, 185 mm, 184 mm, 181 mm, 181 mm, 178 mm, 178 mm,
2963

176 mm, 176 mm, 176 mm. Prosena mera iznosi - = 185 mm.
18

Kod 18godinjih mladia 183 mm i 184'5 mm, proseno = 183*75 mm, kod 13 godinjih ^ 176 mm i 188 mm,

"2^^*^^ ^ proseno

~ 182 m m ; kod 10 godinjeg deka 176 mm. 3. Najvea irina glave. (Diamtre transversal de la tte maximum.)

Ta anatomska dimenzija izmerena je isto kod sviju odraslih erkeza: 159 mm, 159 mm, 156 mm, 154 mm, 152 mm, 152 mm, 152 mm, 152 mm, 151 mm, 151 mm, 151 mm, 149 mm, 148 mm, 148 mm,
2429

148 mm, 147 mm. Prosena mera iznosi

= 152 mm. Kod 18 god.

mladia merila je najvea duina glave 162 mm i 143 mm, proseno 162 + 143 ^ proseno i^QJ 13godinjih deaka 155 mm i 148 mm, ^'^^ = 151 mm; kod 10 godinjeg deka pak 148 mm.

Interesantno je napomenuti, da je kod 18 godinjih i 13 godinjih mladia konstatovana gotovo ista mera kao kod odraslih (152 mm, 151 mm, 152 mm). Izgleda da se oblik modjanskog oklopa (case) u glavnom ve rano formira i ostaje konstantan. 4. Indeks glave. (Indice cphalique.) Na osnovi poznate najvee duine i najvee irine glave izraunati su sledei indeksi glave: 7 4 7 , 76-7, 76-8, 79*1, 80-7, 80-9, 81-2,

81-7, 82-2, 82-4, 82-9, 84-8, 85-4, 86-3, 87-5. 90-3. Na dolihokefaliju otpada samo 1 sluaj ( 6 ' 2 % ) , na mezokefaliju 3 sluaja (187/o), na

Slika 13. Gruzinska carica Tamara. (11841213).

niu brahikefaliju 8 sluajeva (50%), na hiperbrahikefaliju 4 sluaja (25/o). Odnos izmedju navedenih grupa kefalnih indeksa, koji obeleuju glavni oblik modjanske posade (case) govore, da su kosovski

erkezi u kefalometriiskom pogledu sastavljeni od najmanje dva rasna elementa, od jednog dolihokefalnog i jednog brahikefalnog ili hiperbrahikefalnog, to je verovatnije. Nia brahikefalija i via mezokefalija pokazuju nam rezultat krvne meavine, meavine heterogenih rasnih elemenata. Karakteristina za kosovske erkeze je nia brahikefalija (sovsbrahyaphie) (50 "/o) doim dolihoidni oblici (dolihocefali i mezocefali) stoje u ravnotei sa hiperbrahokefalima ( 2 5 7 0 ) . Isto nam kae i proseni indeks glave: - = 82"3. I taj indeks govori, da su kolos sovski erkezi subrahikefalci (indeksi od BO'Ol83"33). Da navedemo kefalne indekse nekoliko kavkaskih plemena,^ koji su isto susbrahikefana: Kabardinci iz varoi Psebeia (province du Kouban), 8 2 0 (v. Erckert) Sapsugi 8 2 4 , Temirgoj 83"0 (v. Erckert) i Oseti iz okoline Vladikavkaza 81'I (v. .Erckert), Mingrelci iz Zugdidi i Poti 83-22 (Chantre), Hevzuri 8 0 7 3 (Chantre), Imeretinci 82-96 (Chantre), Gurijci 80-58 (Chantre). Medjutim pripadaju Gruzini iz oblasti Tiflisa vioj brahikefaliji 84-3 i Lazi na jugoistonoj obali Crnog mora hiperbrahikefaliji 87-48 (Chantre). Kosovski erkezi pokazuju isti kefalni indeks i isti glavni oblik modjane posude kao i njihova erkeska braa Kabardinci, apsugi i Temirgoj, koji su ostali u Kavkaziji.
152

100

5. Rastojanje izmedju arcus Zygomatici.


Kod pojedinih od 16 odraslih erkeza nadjene su za rastojanje izmedju arcus Zygomatici sledee mere: 144 mm, 143 mm, 143 mm, 143 mm, 141 mm, 139 mm, 138 mm, 138 mm, 137 mm, 135 mm, 135 mm, 135 mm, 135 mm, 135 mm, 133 mm, 132 mm. Maximum
2206

144 mm i minimum 132 mm. Prosena mera iznosi: = 138 mm.


16

To znai da je manja nego kod: anadolskih Turaka 140 mm (upani) a vea nego n. pr. kod Bugara Dobrue 137 mm (upani).

6. Fizijognomska visina lica. (Longeur ou hauteur total du visage.)


Fizijognomska visina lica znai rastojanje trihijona (trichion), od gnatijona (gnathion), koje je merilo kod 15 odraslih erkeza:
^ Ernesi Chantre, Paris 1887. Recherches anthropologiques dans le Caucase, tome IV.

184 mm, 183 mm, 182 mm, 182 mm. 181 mm, 179 mm, 179 mm, 195 mm, 191 mm, 189 mm, 188 mm, 186 mm, 186 mm, 185 mm, 169 mm, maximum 195 i minimum 169 mm. Prosena mera iznosi:
2759

= 184 mm. Vea je nego n. pr. kod Bugara Dobrue 180 mm (upani) ili kod anadolskih Turaka 183 mm (upani).

7. Fizijognomski indeks lica. (Indice du visage.)


Fizijognomski indeks lica znai odnos izmedju fizijognomske visine lica i rastojanja jagodinih kostiju a to znai u naem sluaju : ^ = 75. Taj indeks pokazuje kosovske erkeze kao mezopro-

zopne. Bugari iz Dobrue 76*1 (upani) i Srbi iz predratne kraljevine Srbije 77'4 (Nosov) imaju neto ire lice nego kosovski erkezi.

8. Kompleksija.
Da bi ustanovili kompleksiju kosovskih erkeza, zabeleili smo kod pojedinaca (21) boju kose, oiju i koe. a) B o j a kose.

Kod boje kose razlikovali smo sledee tonove: plavi (blond), zatvoreno plavi, kestenjevi, zatvoreno kestenjevi i crni ton. Osobe iznad i ispod 20 godina posmatrani su kao jedna skupina. Plavi ton nalazi se 1 put (4"8/o), zatvoreno plavi 2 puta (9'5*'/o) kestenjevi 4 puta ( 1 9 % ) , tamno kestenjevi 3 puta {M'SVo) i crni 11 puta (52'4/o). Nahoenje tamnih tonova (85'8/o) prevazilazi u velikoj meri svetle tonove (14 2%). Pada u oi izvanredno veliki procenat crne kose (52"4%) koja se pojavljuje n. pr. kod Bugara Dobrue sa 18*4''/o (upani), kod Slovenaca 6'4''/o (Weisbach), kod Jugoslovena Hrvatske i Slavonije 8 9 % (Weisbach). Kod Turaka Anadolije zapaen je jo vei procenat crne kose 78*6 % (upani) nego kod naih erkeza. b) B o j a o n e arenice.

Svega 21 sluajeva. Modra boja one arenice (iris) zastupljena je sa 28'6''/o, zelenkasto-modra sa 14"3"/o, zelenkasto-kestenjeva sa 18"5''/o, modro-kestenjeva sa 4"8/o, otvoreno-kestenjeva 23'8'o, kestenjeva 9*5 "/o. Tamni monohromi tonovi boje oiju t. j . kestenjevi i otvoreno kestenjevi zastupljeni su sa 9*5% + 23'8''/o = 33'3''/o napram 28-6 + 14-3 = 4 2 - 9 0 / 0 svetlih (modrih i zelenkastih) tonova boje. Mono16*

hromi tonovi boje one iride ('76*2 %) nadmauju meovite tonove (23'8/o), modro-kestenjeve i zelenkasto-kestenjeve. Zanimivo je primetiti da ima u kosovskih erkeza vei procenat svetio bojadisanih onih arenica nego n. pr. kod Jugoslovena Bosne i Hercegovine, gde plave i sive oi iznose zajedno 3 4 % a kestenjeve i crne 51/o, dok su ostale sivo-kestenjeve 1 5 % (Weisbach), kod Jugoslovena pak Kranjske, june tajerske, june Koroke, severne Istre, Trsta i okoline i Gorike konstatovano je 53''/o modrih i sivih oiju, 3 1 % tamnih i 1 5 % meovitih. (Weisbach). c) B o j a koe.

Od 21 posmatranih osoba imalo je njih 14 belu kou (66"6%), doim je imalo 7 osoba (33"4''/o) opaljen (brunlich) ton. Treba napomenuti da su kod osoba sa belom koom imale 4 ruiasto beo kolorit (19%). Na osnovi navedenih kompleksionih podataka moe se zakljuiti, da su kosovski erkezi meavina izmedju dva ili vie rasnih elemenata. Jedan od tih bio je svakako nordijski (ksanto dolihokefalija), koji je ostavio trag u velikom procentu modrih i zelenkastih oiju i bele koe. U pogledu boje kose, gde prevladuje crna sa 5 2 % manifestira se izvestan taman rasni elemenat ili vie takvih. Navedeni kompleksioni podaci mogu potvrditi romantine opise erkeskih lepotica, koje ih predstavljaju kao devojke tankog struka (taille) bele koe i tamne kose.^

* Iznimno popisuje putnik Reineggs erkezinje manje simpatino: Reineggs (17821784) n'a laiss de son voyage dans le Caukase qu'an travail inachev et incomplet dans lequel il n'est nullement d'accord avec ses devanciers qui portent gnralement aux nues la beaut des femmes circassiennes. Prenant videment des cas exceptionnels pour la rgle gnrale, il dit: Une jambe courte, un petit pied et des cheveux d'un rouge ardent, voil ce qui constitue une beaut circassienne ! Qu'est-ce que cela prs de la physionomie anime et pleine de vivacit de la jeune fille gorgienne? La taille lance et le ravisant oeil bleu de la Persane sont cent fois plus attrayants que les formes arrondies et fortement prononces de la Circassienne; et tous ceux qui voient les femmes lesghies sont tonns de trouver parmi elles le type des belles de l'art grec. Les Circassiennes ont assurment quelque chose d'avenant et de particulirement engageant ; elles sont enjones, lascives, spirituelles et trs loguaces. Jeunes, elles gouvernent leurs maris avec une sorte d'orgueil, qui leur sied marveille, mais en vieillissant elles deviannend d'une humeur querelleuse insuportable, et elles se tiennent tout le jour tendues sur un sofa recouvert d'un tapis. (E. Chantre, Recherches anthropologiques dans le Caucase, tonne IV, pag. 110, 111. Paris 1887).

Kosovski erkezi pretstavljaju ljude srednje visoke stature, nie brahikefalije (sousbrachycephale) i mezoprozopnog lica. Kompleksioni tipovi nisu jednolini i isti (crna kosa + tamne oi + osmea koa ili plava kosa + modre oi + bela koa) ve se esto vezuje bela koa za tamnu kosu i svetla kosa za tamno oko, svetlo oko za tamnu kosu i t. d. Ako kod komponovanja kompleksionih tipova uzmemo u obzir samo boju one iride i kose, onda moemo razlikovati vie tipova^: mrki tip I : crna kosa tamna duica oiju ; mrki tip II : zatvoreno kestenjeva ili kestenjeva kosa + tamni tonovi duine boje; svetli tip I: plava kosa + modri, zelenkasti ili sivi ton oiju; svetli tip II: tamno plava otvoreno kestanjeva) kosa + modri sivi ili zelenkasti tonovi kose; meoviti tipovi. Kod kosovskih erkeza konstatovali smo sledee kompleksione tipove : mrki tip I u sluaju (18-05 "/o), mrki tip II. u 3 sluaja (14*3 o/o), svetli tip 11 u jednom sluaju (4'7/o), meoviti tipovi u 13 sluajeva (6I-870). Opaljena (brunlich) koa se vee za mrke tipove sa 57-1 "/o, sa meovitim pak sa 23-0''/o. Kosovski erkezi u pogledu kompleksija pretstavljaju u velikoj veini meovite tipove kao i u Kavkaziji. U Velikoj Reci primetio sam kod jedne erkeske familije znake uticaja mongolske rase: mongolski kapci, ukasta koa, masivne line kosti, ispale usnice. To je lako pojmljivo, jer su erkezi iveli u neprekidnom dodiru sa raznim tatarskim plemenima, koji su poevi od hrianske ere ovamo sa severa napadali na kavkaske aborigne, naroito na Severnoj strani grebena planinskog lanca Kavkaza. erkezi padaju u oi svojim bujnim rastom kose na glavi i po telu, podebelim usnicama i tankim strukom. Rsum.
Le caractre ethnologique des Tscherkesses du Kosovo polje en Yougoslavie. Les ethnographes et les historiens savent que la patrie des Tcherkesses se trouve dans le bassin du Kouban, en Ciscaucasie. Jusqu'en 1864 ils habitaient le territoire occidental des montagnes du Caucase, jusqu' la cte de la Mer Noire. Les Tscherkesses se divisent en beaucoup de tribus et de patois; je tionne les tribus suivantes: les Natouhages (nathokuae), les Chapsoughs, les Abadzeks (abedzax), les Bjedouohs, les Hatoukais, les Beslinis, les Mokos ches, les Temirghois, les Janevs, les Egheroukois, les Cubiques et les Kabar= ' N. upani, K antropologiji osmanskih Turaka angorskog i konijskog vilajeta. Contributions sur 1' antropologie des Turcs ottomans des villayets d'Angora et de Konia. (Etnolog, I, pag. 122. 123). Ljubljana 1927.

diens. Le nom collectif de Tcherkesses (Circassiens) a t probablement transform par les Turcs du nom antique KsQxtai A u Moyen ge, les Russes les appelaient Kossoghes, ce qui est est en parent avec Ksg, comme aujourd'hui les Ossthes appellent les Kabardiens, mais aussi les Tscherkesses en gnral. Les Tscherkesses eux-mmes s'appellent Adzyge, Adyge, un nom que la linguistique met en parent avec le nom antique de Zvyol (Strabon). N o u s pensons que les Jazighi Ic,vye, qui sont venus dans le territoire entre la Tisa (Theiss) el le Danube trs tt aprs J. Chr. sont identiques avec les Zvyoi du Caucase, dont le nom a reu en Sarmathi le prfixe alarodique a- ou plutt ia-. Les Tcherkesses taient longtemps des payens et un peuple libre, jusqu'au XlIIe sicle aprs J.sCh. A ce temps^l, ils taient subjugus par les Grousiens et christianiss. Dans la premire moiti du XV sicle ils russirent se dlivrer du joug grousien, mais ils avaient sans cesse combattre les Tatares et perdaient leur territoire dans la Caucasie du Nord. Ainsi, vers le milieu du XVI sicle, le Kouban est devenu la frontire du Nord de leur patrie, car, en 1570, Ghira, le khan de la Tartarie, les refoula sur la rive mridionale du Kouban, et en mme temps ils les a forcs embrasser l'Islam. Jusqu'alors les Tscherkesses habitaient vers le Nord jusqu'au fleuve Kama, leurs habitations taient disperses au territoire entre le Kouban et l'embouchure du Don. Avant d'tre subjugu par les Tatares, les Tcherkesses taient sous le protectorat des Russes, au temps du czar Ivan le Terrible (15301584), mais aprs le dpart des Russes ils tombrent sous la domination tartare. Ils chan grent assez vite et trs facilement de religion, car ils avaient des notions trs superficielles du christianisme, comme aussi plus tard ils taient demi payens, demi mahomtans, et un peu chrtiens. Les Tcherkesses se distingurent tous les temps par leur intrpidit, comme braves cavaliers et brigands courageux, qui quandmme chez eux observaient scrupuleusement les devoirs de l'hospitalit et de la vengeance sanglante. Les chansons et les contes orientaux clbrent la beaut des filles tcherkesses que, encore il y a quelques dizaines d'annes, les parents eux mmes vendaient pour le harem du sultan la Corne d'Or, ainsi que pour les harems des dignitaires et des gens riches en Turquie. M. Gjurgjevi raconte dans ses Mmoires qu'on a, au temps de son sjour Pritina au Kosovo polje (18691870), un jour vendu lAas trois jeunes filles tcherkesses, extraordinaire ment belles, pour 6000 groches (1200 couronnes). Le mme auteur mentionne que les Tcherkesses du Kosovo polje aimaient bien la viande de cheval; tout cela taient des habitudes, apportes de leurs ancienne patrie en Asie Sarmatique. Leur amour pour les chevaux et pour l'equitation est encore toujours vivant. En 1929 j'ai assist au recrutement a Pritina. On a pris six jeunes Tscherkesses pour l'infanterie, mais tous les six sont alls ensemble chez le chef de la commission militaire et l'ont pri de les transfrer la cavalerie. Au village de Velika Reka, au confluent de la Sitnica et du Lab, j'ai remarqu sur les pieux d'une barrire des crnes des chevaux. A ma demande on m' a rpondu, qu'on y met des crnes des chevaux qu on a bien aims. A ma visite chez les Tscherkesses de Kosovo, en 1929, j'ai pu constater qu'ils ne sont ni brigands, ni des gens dangereux, au contraire ils montrent

une volont pour le progrs et la civilisation. J'tais amicalement reu dans le slamlik (le chambre pour les htes) de leur prtre, on m'a servi un caf noir et prsent les hommes du village. Ils parlent aussi un peu le serbe. Je n'ai pas vu les femmes adultes, mais elles m'ont envoy comme cadeau de trs belles broderies orientales. A Skoplje j'ai vu par hasard, en passant, deu.^ femmes tcherkesses, une jeune et une d'ge moyen, une petite blonde de taille moyenne, un peu forte, qui avant l'air russe, l'autre de grande taille, svelte, de cheveux bruns, des yeux foncs et de peau blanche. Les Tcherkesses montraient une rsistance inouie au temps de l'occupation russe de la Caucasie, et seulement en 1864 ils taient compltement subjugus. Mais la plus grande partie n'accepta pas le nouvel ordre des choses, et, dans la mme anne, plus que 400.000 s'en allrent de leur ancienne patrie, au Kouban et au territoire occidental des montagnes du Caucase. Le gouvernement turc les accepta et les distribua par la Syrie, l'Asie Mineure et la pninsule Bah kanique. La plus petite partie des Tcherkesses resta chez eux, en Caucasie, o on compta, en 1895, peu prs 111.000 mes. La plus grande partie des Tcherkesses qui arrivrent la pninsule Bal kanique, a t envoy par le gouvernement ottoman la frontire de l'ancien duch de Serbie, pour renforcer par ces colonies sa position dans le pays et pour terroriser les Serbes. A ce temps^l les Tcherkesses s'tablirent au Ko sovo polje, o l'auteur de cette tude les visita, en 1924 et en 1929. Il a vu quelques dizaines de familles, car la plus grande partie migra de l-bas en Asie Mineure et en Syrie. Il faut dire qu'ils sont un lment ethnique trs peu calme qui ne peut pas se familiariser avec son sort et ne peut pas trouver son repos hors de la Caucasie. Ils ne s'approchent pas de leur voisins, et cause de leur dispersion ils sont condamns disparatre. Les Tcherkesses sont surtout intressants pour les Serbes, car les premiers porteurs du nom Serbe taient des aborignes en Caucasie*, probablement des Tcherkesses qui passrent par le Don, au temps de la grande migration sarmathique, ensemble avec les Antes, les Zichi (Kissi), les Chorvates, les Vales etc. Ils arrivrent parmi les Slaves et fondrent lsbas les premires organisations des tribus. Sans doute ces cavaliers caucasossarmathiens pers dirent, dans la masse de la population slave, en gnral leur caractre ethnique et surtout leur langue, mais les noms des tribus et les ides des organisations d'Etat, mme primitives, restrent. D e leur premire patrie slave, au confluent du Dniepr suprieur et moyen, du Pripet et du Boug, les Serbes migrrent au confluent de la moyenne Elbe et de la Saale, d'o une partie, organise militairement, s'en alla en Illyrie. C'tait probablement en 626 aprs J.^Ch., quand Constantinople tait en grand danger, cause du sige de la part des Avares et des Persans; ce momentl, Hraclius, l'empereur byzantin, s'adressa probablement Samo, le grand duc des Slaves, en le priant de lui envoyer un secours. Ainsi les Croates et les Serbes s'en allrent vers la penin^ suie Balkanique, attaqurent de derrire les Avares, dlivrrent les Slaves. (Yougoslaves) qui y habitaient dj et sauvrent Constantinople, l'empire byzantin et le christianisme oriental. * N. u p a n i , Les origines des Serbes. (11^ Session International d'Anthropologie), p. 227229, Paris 1926. de l'Institut

Aprs avoir vaincu les Avares, les Serbes organisrent l'intrieur de l'Illyrie, la base des Slaves indignes, leur tribu qui devint, au courant du temps, un grand Etat et une grande nation. A leur arrive en lUyrie, les Serbes vain queurs parlaient speuprs le mme idiome comme les Serbes de Lusace, mais, tant peu nombreux, les conqurants changrent leur parler slave du Nord Ouest pour le yougoslave qui reprsente une unit linguistique organique entre la Mer Adriatique et la Mer Noire (les Slovnes, les Croates, les Serbes, les Bulgares).* Les Tcherkesses, qui forment un des trois groupes principaux des abos rignes caucasiens, parlent une langue alarode au yaphtite qui reprsente un groupement linguistique sui generis qui n'est ni indoeuropen (arrhien), ni smithe, ni ugrofinnois, ni turc, ni mongol. J'appui lsdessus, car encore aujourd'hui quelques savants crivent que les Tcherkesses seraient de l'origine arrhienne, c'estssdire indoeuropenne.** Les seuls parents, mais des parents bien loigns des aborignes caucasiens sont les Basques dans les Pyrns qui, avant l'arrive des Indo-Europens, taient lis organiquement avec les Caucasiens. C'tait une chane de nations et de tribus, comme par exemple les Ibriens, les Ligures, les Etrusques, les Rtes, les Plasgues (les habitants prarrhiens de la pninsule Balkanique), le Kares, les Cappadoques, les Amas zones, les Khalybes, les Colchiens etc. Cette chane de peuples prhistoriques a t rompue par les Indoeuropens, leur arrive au Sud, et aujourd'hui leurs restes fossiles gisent parsci, , couverts par les couches ethniques des Hellnes, Thraciens, Ittaliques, Celtes, Germains et Slaves. Si l'on prend tout cela en considration, il faut avouer qu'il vaut en tout cas la peine d'tudier les restes des Tscherkesses au clbre Kosovo polje, o les Turques, dans une terrible bataille, en 1389, vaincurent les Serbes. Dans cette bataille prirent le souverain serbe Lazare, en dfendant la Serbie et la religion chrtienne, et le sultan Murat qui voulut subjuguer toute la pnin= suie Balkanique. Le Kosovo polje est un pays saint pour chaque Serbe et pour chaque Yougoslave, et l'on comprend que le peuple serbe ne pouvait pas suporter l'anantissement sistmatique de ses frres par la colonisation des Albanais et des Tscherkesses au Kosovo polje. La victoire Serbe de Kumanovo (1912) finit ce rgime de perscutions qui dura cinq sicles. J'ai visit le Kosovo polje deux fois, deux fois j'ai vu lsbas les Tcherkesses Donje Stanovce, Velika Reka et Miloevo. pologiques et anthropogographiques, ainsi en 1924 et en 1929, et toutes les. et leurs villages Gornje Stanovce, Je me suis not des choses anthros que le folklore.

J'ai appris qu'il y avait autrefois au Kosovo polje quelques deux mille familles tcherkesses, c'estssdire vers 12.000 mes et que pendant la guerre turcosserbe de 18771878 la plus grande partie migra en Syrie et en A s i e Mineure. L'migration se rpta en 1912 et en 1918, ainsi qu'il n'y a aujourd'hui * N. u p a n i , Bela Srbija. Zagreb, 1922. I d e m , Les Serbes Srbite (Macdoine) au VII sicle. (Extrait du Byzantion, tome I V , p. 277280.) Lige. 1929. ** T. R. D j o r d j e v i , erkezi u naoj zemlji. Glasnik Skopskog Naus nog Drutva, tome III, p. 143. Skoplje, 1928.

que quelques 300 mes au Kosovo polje. A cette occasion je publie seulement des donnes cphalomtriques et anthropomtriques, ainsi que la decription de la complexion des Tcherkesses du Kosovo. Pour mes tudes anthropologiques j'avais ma disposition en tout 21 pers sonne, des hommes d'ge diffrent: 16 avaient plus de 20 ans, deux 18 ans, deux 16 ans et un garon 10 ans. Je leur ai mesur la taille, le diamtre antros postrieur de la tte maximum, le diamtre transversal maximum de la tte, le diamtre minimum du front, la distance entre les arcus zygomatici, la hauteur totale du visage, le diamtre nasiobuccal, la hauteur n a s o ^ e n t o n n i r e . J'ai calcul l'index cphalique et l'index du visage, et j'ai not la couleur des cheveux, des yeux et de la peau. 1" L a taille.

Chez 16 hommes au-dessus de 20 ans j'ai constat les mesures suivantes: 1782 mm, 1753 mm, 1732 mm, 1698 mm, 1698 mm, 1696 mm, 1682 mm; 1682 mm; 1679 mm, 1676 mm, 1667 mm, 1663 mm, 1662 mm, 1648 mm, 1644 mm, 1635 mm; La taille des hommes adultes tait entre le maximum de 1782 mm et le mu nimum de 1635 mm. Il y avait alors trois de haute taille (18'7 %), dix de taille moyenne suprieure (16501699 mm), c'est--dire 62'5%, trois de taille moyenne infrieure (18'7%). La taille moyenne tait de 1687 mm. Les Tscherkesses de Kosovo se classent alors parmi les peuples de taille moyenne de catgorie suprieure. Ils sont alors de taille suprieure que par exemple les Grousiens 1654 mm (Pittard), les Mingrliens 1646 mm (Deniker), les Grands Russes 1644 (Rodestvenski), les Bulgares 1665 mm (Vatev), les Tatares sur la Volga 1638 mm (Deniker), les Turcs Ottomans d'Anatolie 1638 mm (upani), les Espagnols 1620 mm (Oloriz), les Italiens 1640 mm (Livi), mais ils sont plus petits que par exemple les Petits Russes 1701 mm (Cepurkovski), les Lettons 1705 mm (Waeber), les Sudois 1709 mm (Retzius et Frst) et les Ecossais 1746 mm (Beddoe). Les Tscherkesses de K o s o v o ont la mme taille comme par exemple les Ossthes 1690 mm (Riskine), les Sarthes du Tourkestan 1684 mm (Maslovsaky) et les Slovnes au hinterland du Golfe de Trieste 1683 mm (Weisbach). Les deux jeunes gens de 18 ans avaient une taille de 1703 et 1652 mm, donc une moyenne de 1677 mm, les deux garons de treize ans avaient 1461 et 1514 mm, donc une moyene de 1587 mm. Le gamin de 10 ans avait 1360 mm. 2 D i a m t r e antro-postrieur de la t t e maximum.

Chez les seize hommes adultes j'ai constat les mesures suivantes pour le diamtre antro-postrieur de la tte maximum: 202 mm, 198 mm, 193 mm, 193mm, 193 mm, 188 mm, 187 mm, 185 mm, 184mm, 184 mm; 181mm; 181mm; 178 mm; 2963 178 mm, 176 mm, 176 mm, 176 mm. La moyenne est de - 185 mm. Chez

16
les jeunes gens de 18 ans 183 mm et 184'5 mm, la moyenne chez les garons de treize ans 176 mm et 188 mm, ~ "^' alors une ^ =183'7, moyene de

^^^^2'^^^

'^^^^

' gamin de 10 ans 176 mm.

3" D i a m t r e

transversal

maximum

de

la

tte.

Cette dimension anatomique a t mesure aussi chez tous les seize Tcher kesses adultes: 159 mm, 159 mm, 156 mm, 154 mm, 152 mm, 152 mm, 152 mm, 152 mm, 151 mm, 151 mm, 151 mm, 149 mm, 148 mm, 148 mm, 148 mm; 2429 147 mm. La moyenne est de 152 mm. Chez les jeunes gens de 18 ans
16

la mesure tait de 162 mm et 143 mm, la moyenne ^^^^^^^ = les garons de treize ans 155 mm et 148 mm, la moyenne ^ ^ ^ ^ ^ ^ =

mm; chez 151 mm,

chez le gamin de dix ans 148 mm. Il est intressant de mentionner que les jeunes gens de 18 ans et de 13 ans ont la mme mesure que les adultes (152, 151, 152 mm). 11 semble que la grandeur de la case se forme en gnral dj trs tt et qu'elle reste constante. 4" I n d e x cphalique.

A la base du diamtre antrospostrieur maximum et du diamtre transs versai maximum on reoit les index suivants de la tte: 74.7, 76.7, 76.8, 79.1, 80.7, 80.9, 81.2, 81.7, 82.2, 82.4, 82.9; 84.8; 85.4; 86.3; 87.5; 90.3: Il y a seule, ment un cas de dolichocphalie (6'2 %), trois cas de msocphalie (187 %), huit cas de sousbrachycphalie (50 %), quatre cas de hyperbrachycphalie (25%). Les groupes mentionns des index cphaliques qui montrent la forme prin= cipale de la case nous disent que les Tcherkesses de Kosovo, en ce qui con cerne la cphalomtrie, sont composs au moins de deux lments ethniques, d'un lment dolichocphale et d'un lment brachycphale ou hyperbrachy cphale, ce qui est le plus vraisemblable. La sousbrachycphalie et la msos cphalie suprieure sont le rsultat d'un mlange de sang, d'un mlange des lments ethniques htrognes. La sousbrachycphalie est caractristique pour les Tcherkesses de Kosovo (50 %), pendant que les formes dolichodes (dolichocphales et mesocphales) sont en quilibre avec les hyperbrachycphales (25 %). L'index moyen de la tte nous montre la mme chose: ^^H^^OO _ ^^.^ ,^^ index nous dit que les

Tcherkesses de Kosovo sont des sousbrachycphales (index de 80.01 83.33). Je veux mentionner des index cphaliques des quelques tribus caucasiennes* qui sont aussi sousbrachycphales: les Kabardiens de la ville Psebeia (province du Kouban) 82.0 (v. Erckert), les Chapsougs 82.4, les Temirghois 83.0 (v. Ers ckert), les Ossthes des environs de Vladikavkaz 81.1 (v. Erckert), les Min grliens de Zugdidi et Poti 83.22 (Chantre), les Khevsoures 80.73 (Chantre), les Imres 82.96 (Chantre), les Gcuriens 80.58 (Chantre). Au contraire les * Ernest Chantre: tome IV, Paris 1887. Recherches anthropologiques dans le Caucase,

Grousins de la province de Tiflis sont sousbrachycphales (84.3) et les Lazes (Adjariens) sur la cte SudEst de la Mer Noire hyperbrachycphales (87.48) (Chantre). Les Tcherkesses de Kosovo montrent le mme index cphalique et la mme forme de la case comme leurs frres tcherkesses, les Kabardiens, les Chapsoughs et les Temirghois qui restrent en Caucasie.

5 D i s t a n c e

entre

les

arcus

zygomatici

Chez les seize Tcherkesses adultes la mesure de la distance entre les arcus zygomatici tait la suivante: 144 mm, 143 mm, 143 mm, 143 mm, 141 mm, 139 mm, 138 mm, 138 mm, 137 mm, 135 mm, 135 mm, 135 mm, 135 mm, 135 mm, 133 mm, 132 mm. Le maximum tait de 144 mm et le mini;i = 138 mm. Cela veut dire qu'elle est 16 plus petite que chez les Turcs d'Anatolie 140 mm (2upani) et plus grande que p. ex. chez les Bulgares de la Dobroudja 137 mm (Zupani). mum de 132 mm. La moyenne est de 2206

6 L o n g u e u r

ou h a u t e u r

totale

du

visage.

La longueur ou hauteur totale du visage signifie la distance entre le trichion et le gnathion. Cette mesure tait chez les quinze Tcherkesses adultes la suivante: 195 mm, 191 mm, 189 mm, 186 mm, 186 mm, 185 mm, 184 mm, 183 mm, 182 mm, 182 mm, 181 mm, 179 mm, 179 mm, 169 mm. La moyenne 2759 est de 184 mm. Elle est plus grande comme p. ex. chez les Bulgares de la Dobrudja 180 mm (upani) ou chez les Turcs d'Anatolie 183 mm (upani). 7e I n d i c e d u visage.

L'indice du visage signifie le rapport entre la hauteur physiognomique du 138-1-100 visage et la distance des arcus zygomatici, ce qui est dans ce cas-l = 184 75. Cet indice montre que les Tcherkesses de Kosovo sont m s o p r o s o p e s . Les Bulgares de la Dobroudja 76.1 (upani) et les Serbes du royaume de Serbie d'avant la guerre mondiale 77.4 ( N o s o v ) montrent une largeur du visage un peu plus grande que les Tcherkesses de Kosovo. 8 L a complexion.

Pour dfinir la complexion des Tcherkesses du Kosovo, je me suis not la couleur des cheveux, des yeux et de la peau chez tous les 21.

a) L a c o u l e u r

des

cheveux.

J'ai trouv les nuances suivantes de la couleur des cheveux: blond, blond fonc, chtain, chtain fonc et noir. J'ai pris les personnes audessus et au dessous de vingt ans comme un seul groupe. Il y avait un blond (4.8 %), deux blonds foncs (9.5 %), quatre chtains (19 %), trois chtains foncs (14.3 %) et onze noirs (52.4 % ) . Il y a alors beaucoup plus de nuances fonces (85.8 %) que de nuances claires (14.2 %). Il faut souligner le trs grand pourcentage des cheveux noirs (52.4 %), pendant qu'il y a chez les Bulgares de la Dobroudja seulement 18.4 % de noirs (upani), chez les Slovnes 6.4 % (Weisbach), chez les Yougoslaves de la Croatie et de la Slavonie 8.9 % (Weisbach). Chez les Turcs d'Anatolie il y a encore un plus grand pourcentage de cheveux noirs (78.6 %, upani) que chez nos Tcherkesses.

b) L a c o u l e u r

d e l'i r i s.

En tout 21 cas. Le pourcentage de l'iris bleue est de 28.6%, bleue-verte 14.3%, verteschtaine 18.5%, bleue^chtaine 4.8%, chtaineclaire 23.8%, chtaine 9.5 %. Les nuances fonces monochromes de la couleur des yeux sont reprsents par 9.5 % + 23.8 % = 33.3 %, contre 28.6 + 14.3 - 42.9 % des nuances claires (bleues et verdtres). Les nuances monochromes de la couleur de l'iris ont un pourcentage bien suprieur (76.2 %) que les nuances mlanges (23.8 %), bleues^chtaines et verteschtaines. Il est intressant de constater qu'il y a chez les Tcherkesses de Kosovo un plus grand pourcentage des iris claires que p. ex. chez les Yougoslaves de la Bosnie et de l'Herzgovine, chez lesquels il y a un pourcentage des yeux bleus et gris de 34 % et des yeux gris^chtain de 15 % (Weisbach), pendant qu'il y a chez les Yougoslaves de la Carniole, de la Styrie du Sud, dela Cas rinthie du Sud, de l'Istrie septentrionale, de Trieste et ses environs et de Gorice 53 % des yeux bleus et gris, 31 % des foncs et 15 % des mlangs (Weisbach). c) L a c o u l e u r de la peau.

D e 21 personnes 14 avaient une peau blanche (66.6 %), sept personnes une peau bruntre (33.4). Il faut mentionner que des personnes avec la peau blanche quatre en avaient un coloris rose (19 %). A la base de ces constatations on peut conclure que les Tcherkesses de Kosovo sont un mlange entre deux ou plusieurs lments ethniques. U n de ceux tait en tout cas un lment nordique (xanthodolychocphale), qui a laiss des vestiges dans le grand pourcentage des yeux bleues et verdtres et de la peau blanche. En ce qui concerne la couleur des cheveux, domine le noir avec 52 %, ce qui manifeste un ou plusieurs lments ethniques foncs.

Ces donnes peuvent se rapporter la description romantique des belles Tcherkesses qu'on a reprsentes comme filles de taille svelte, de peau blanche et de cheveux noirs.* Les Tcherkesses de Kosovo reprsentent un peuple de taille moyenne, des sousbrachycphales avec visage msoprosope. Les types complexes ne sont pas unis et purs (des cheveux noirs + des yeux noirs + une peau bruntre ou des cheveux blonds + des yeux bleus + une peau blanche), souvent il y a peau blanche et cheveux noirs ou cheveux blonds et yeux noirs ou yeux clairs et cheveux noirs etc. Si l'on prend en considration seulement la couleur des yeux des cheveux, on peut distinguer plusieurs types:*'* type fonc I: cheveux noirs, iris fonce: type fonc II: cheveux chtain fonc ou chtain et des naunces fonces de l'iris: type claire I: cheveux blonds et iris bleue, verdtre ou gristre; type clair II: cheveux blonds foncs (chtain clair et nuances bleues, grises ou verdtres de l'iris; divers types mlangs. Le pourcentage des types est comme il suit: type fonc I: quatre cas (18"05?), type fonc II trois cas (14.3%); type clair II un cas (4.8%); types mlangs treize cas (61.8%). La peau bruntre a t constate chez 57.1% des types foncs, et chez 23.0% des types mlangs. Les Tcherkesses de Kosovo montrent en gnral dans leur complexion des types mlangs, comme en Caucasie. * Le voyageur R e i n e g g s (178284) dcrit les femmes tcherkesses moins sympathiquement: Une jambe courte, un petit pied et des cheveux d'un rouge ardent, voil ce qui constitue une beaut circassienne! Qu'est-ce que cela prs de la physionomie anime et pleine de vivacit de la jeune fille gorgienne? La taille lance et le ravissant oeil bleu de la Persane sont cent fois plus attrayants que les formes arrondies et fortement prononces de la Circassienne; et tous ceux qui voient les femmes lesghies sont tonns de trouver parmi elles le type des belles statues de l'art grec. Les Circassiennes ont assurment quelque chose d'avenant et de particuliremnt engageant; elles sont enjoues, lascives, spirituelles et trs loquaces. Jeunes, elles gouvernent leurs maris avec une sorte d'orgueil qui leur sied merveille; mais en viellissant elles deviennent d'une humeur querelleuse insupportable, et elles se tiennent tout le jour tendues sur un sofa recouvert d'un tapis, le seul meuble coms mode que renferme une misrable hutte construite en branchages ou en treillis, et couverte on terre dlaye ou en fumier. (E. C h a n t r e , Recherches anthros pologiques dans le Caucase, tome IV, pag. 110, 111. Paris 1887.) * N. u p a n i , Contributions sur l'anthropologie des Turcs ottomans des villayets d'Angora et de Konia. Etnolog I, p. 122123. Ljubljana, 1927.

You might also like