TITO BILOPAVLOVI

FILIPINI IZA UGLA

D R A G A SIROM ANA SRNA

Djevojici Vlasti su u koli dali nadimak Srna. I nastavnici je

tako zovu jer ima velike smee oi i kau da je pobjegla iz neke
prie, tanka kao sjenka, dobra kao kruh.
Srna ne ide na skijanje niti na ljetovanje, ne pjeva u kolskom
zboru i ne svira glasovir. Filip zna da Srna ima neka druga, vrlo
ozbiljna zaduenja i zato su joj oi uvijek malo oroene kao tek
probueno polje u proljee.
Srna je zagonetka. Rebus koji ni najbolji gonetai u razredu ne
mogu do kraja rijeiti.
Filip pred roditeljim a lae i mae o loim ocjenama koje je
skupio. Srna skuplja petice kao da u igri bere sitne umanjke
kamilice na travnjaku. Njezine koulje i haljine pune su nevidljivih
popravaka koje je uinila neka nepoznata ruka.
ivot ljupkih djevojica pravim djeacima ne smije ostati nepo
znat. Z ato je Filip odluio da sve ispita, da rijei zagonetku koja
se zove Vlasta-Srna.
D a ti ponesem torbu? upitao je jednoga dana Srnu.
Ne treba, mogu i sama.
Ba hou da ti nosim torbu, ba hou to to ne treba
dodao je Filip i, m ora se priznati malo grubo istrgnuo iz Srninih
ruku utu torbu od teke plastike.
Svi u borbu za plastinu torbu! dobacio je Jole koga su
svi zvali Dul.
Filip je na trenutak ostavio obje torbe, svoju i Srninu, i potrao
za Dulom da mu prilijepi zaunicu ili da ga snano gurne u lea
pa da lovi zrak po ljunanom dvoritu.

 Neu da se tuete zbog mene prigovori Srna. Ne

moemo svi imati konate torbe.
Filip je odustao od borbe i ponovno dohvatio torbe.
Hodali su utke ulicom. Visoke sive, stare zgrade zaklanjale su
najvei dio neba i samo se, uzak kao ulica, iznad njih protezao
nepravilni pravokutnik plavila.
Srna je hodala kao staklena figurica. Cink, cink, zvonili su avlii
pod njezinim stopalima.
Uli su u tamni kolni ulaz kao u kakav tunel koji probija tronu
zgradu. U dubini dvorita, zakrenog automobilskim olupinama i
trulom graom, pravio se vanim divovski orah, neko udo prirode
meu tamnim zgradurinama.
Pod orahom je stajala mala dvorina zgrada, zgurena u svojoj
malenkosti ali vedro obojena, gotovo luckasto, kao iz crtanke.
Ruiasti zidovi, zelene vratnice i plavi okviri prozora.
Ovdje stanujem ree Srna. Hvala ti za pomo. Mogu
dalje i sama. Mama me eka.
Da se popnemo na orah? upita Filip, tek da neto kae.
Da se igramo automobilskih trka u ovoj olupini?
Igrat emo se drugi put. Potrebna sam mami. Zdravo! Vidimo
se sutra.
Filip stoji sam na sredini dvorita i misli: Kako netko moe
biti potreban roditeljima? Oni su potrebni djeci, to je jasno, ali
obratno nikako ne ide. Tu se krije neka zagonetka. Srna je ba
sasvim udna djevojica.
Uvee pita roditelje da li je mogue da neka djeca trebaju mami
i tati.
Pa, rodimo vas rekao je tata i vi rastete i uite kojeta,
igramo se s vama, kupujemo vam izmice i idemo s vama na izlet.
Potrebni ste nam, kako da ne, jer ste vi novi mali ljudi koji e
ivjeti poslije nas i tako to.
Jesmo li za ukras? pita Filip.
Pa i za ukras odgovori otac. Naa lijepa djeca.
6

 I za nerviranje dodala je mama pomalo ljutito. Da

nam grickate ivce i strpljenje svojim glupostima da nas izluujete
ocjenama kakve su naprimjer tvoje . . .
S roditeljima se uope ne moe razgovarati, pomislio je Filip
i otiao u svoju sobu kopati po starim svescima Toma i Jerryja.
Dugo u krevetu misli da tu ipak nije neto u redu. Srna je rekla
da je potrebna svojoj mami i tu se krije neto ozbiljno a ne
grickanje ivaca. Srna ne lae. Srnu svi vole zbog velikih i ozbiljnih
oiju.
Moda bi rebus zvan Srna tajanstveno trajao tko zna do kada,
da jednoga dana razrednica nije upoznala razred s nekim vanim
vijestima.
Srna nije danima dolazila u kolu. Razrednica je govorila:
Djeco, Vlasta, naa Srna, ima bolesnu majku. Vlasta je velika
djevojica jer se brine za mamu i ima obaveze koje vi drugi nemate.
Nekada je, djeco, bilo puno siromanih ljudi.
to je to siromano? upao joj je u rije upavi Dul.
Ne prekidaj, Jole, to nije pristojno ukori ga razrednica.
Dosta je da vam kaem da bismo morali pomoi Srni i njezinoj
majci. Ljudi moraju jesti i moraju se odijevati. Predlaem da ovih
dana skupimo gomile starog papira i da sve novce poklonimo Srni
i njezinoj majci.
Kako se lijepo i odobravajue urlanje ulo u razredu! Pod
odmorom Dul je munuo Filipa laktom u rebra i rekao:
Pravi se lud a sve si znao. Pravi se vaan. Zatitnik sirotinje.
Filip ga je sruio na pod i jedva ih je rastavila nastavnica fizikog
odgoja.
Filip je sloio ekipu. Benlca, Kosi i Lajla. Drutvance iz druge
lige prosjena ocjena dobar. Obili su tri samoposluivanja u
ulici i napunili depove trokutima sira, vonim sokovima i jogurtima
a neki su ak maznuli tipaljke za rublje i krastavce u debelim
bocama.

Stari papir, mislio je Filip, neka skupljaju mamine maze.

Sve su utrpali u crnu najlonsku vreu za smee i tajno odnijeli
pred zelena vrata kuice u dvoritu gdje je stanovala Srna.
Ostavit u i svoj bicikl apnula je Lajla. Rei u tati
da su mi ga ukrali. Kupit e mi novi.
Benda je priloio ubaru od zejeg krzna, Kosi etiri bogato
ilustrirane knjige Julesa Vernea a Filip je u hrpu tutnuo porculansko
prasence-kasicu, punu zveeih desetdinarki.
Bit e da su u neemu pogrijeili ili nisu bili dovoljno mudri,
tek na vratima ih je doekala hrpa roditelja i oni drugovi u plavim
uniformama.
Tko li ih je izdao, tko li ih je pratio dok su drhturei od straha
punili depove u samoposluivanjima? Zar su uinili neto loe?
Samo su s mjesta gdje svega ima u izobilju preselili neke stvari
tamo gdje niega nema. Tako je rekla razrednica.
Sreom, Srna je upravo majci davala lijek i nita nije doprlo do
njezinih uiju. Sve je obavljeno u tiini tunela koji je vodio do
areno obojene kuice.
Jo u zbog tebe zavriti u crnoj kronici u novinama! - urlao
je naveer Filipov otac.
A zato, pitao se uplakani Filip, pritiui dlanovima uarene
nategnute ui? Srna je dobra djevojica i odlian ak. Valjda joj
pripada sve to pripada i drugim djevojicama, od klizaljki do kruha
s maslacem, od Julesa Vernea i toplog kruha do zeje ubare koja
bi tako lijepo pristajala njezinoj lijepoj glavi iz koje gledaju dva
ozbiljna smea oka.
Dobro, ako ne ide drugaije, skupljat emo papir.

NEVALJALI GRADSKI DEKI

Filipovoj obitelji stigli su roaci iz dalekog malog mjesta. Doveli

su i djevojicu koja se kretala poput Crvenkapice iz lutkarskog
kazalita.
Nova odjea koju su joj kupili za sveani odlazak u veliki grad,
stajala je na njoj kao na plastinoj vjealici.
Ukoila se kao daska. Pomicali su je po stanu kao kakvu na
mrtenu lutku iz izloga. Filip joj je odmah nadjenuo ime - Dasldca.
U vaoj ulici, ini se, nema djece rekao je prvoga dana
Daskiin otac.
A, ima, ima blago se usprotivio Filipov tata. Samo,
velike zgrade sakriju djecu. Djeca su iza zidova, rade svoj posao.
Kod nas djeca ne rade zaudio se tata Daski. Samo
se igraju i idu u kolu.
Tamo je neto drugo sloio se Filipov tata i u tom se
trenu sjetio svoga djetinjstva na selu.
Priroda, roae, ume i livade, isti zrak. Djeca su sigurno
sretnija kad mogu vidjeti ivu domau ivotinju ili ubrati voku sa
stabla.
Filip se sjetio kako je Lajla u kolskoj zadai na pitanje: Koja
ivotinja daje mlijeko za ljudsku ishranu?, odgovorila: Tetrapak!
Ali to je bio tos. Lajla je znala da krave daju mlijeko, tovie,
ovce i koze. Pradavni Mongoli, proitao je u nekoj knjizi, pili su
i kobilje mlijeko.
Mi imamo papigu Floru upetljao se Filip u razgovor.
Znade deset rijei i jednu psovku, a krave samo muu.
Nadurena Dasldca izvadila je prst iz usta i glasno se nasmijala.
10

Filip je bio uvrijeen.

Prabaka mu je priala da se jo sjea kako su nekada ispred
njihovih prozora toptali konji upregnuti u fijakere s gumenim tokovima. ivjelo se mimo i nije bilo semafora.
uo je od starijih da njihov dio grada zovu stara gradska
jezgra. Zgrade su posivjele tek onda kad su se pojavili automobili.
Pregazili su parkove, plonike, etalita i dvorita.
Ali u Filipovoj klapi nisu budale i mamine maze. im je Bendino
dvorite, kao posljednji prostor za igru, zauzelo desetak metalnih
smrdljivaca na gumenim tokovima, klinci su otkrili novi prazni
prostor.
Preselili su se na tavan.
E, to da je mogla vidjeti nadurena Daskica, u oklopu od nove
odjee.
Tavan je izgledao kao zaputeni, pranjavi muzej. Bilo je tu
predmeta o kojima klinci na selu nisu mogli ni sanjati. Odbaeni
tednjaci, pranjave knjige, nakrivljeni ormari, stare cipele, stolice
najnevjerojatnijih oblika, lonci, okviri za slike, ak i jedan crvotoni
pijanino, krezub ali ipak lijep na neki svoj posebni nain.
U zgradi su svi bili zadovoljni to su djeca nala kakav-takav
prostor za igru a ne moe se rei da usput nisu na tavanu napravila
reda. Ogradili su prostor za golubove koji oduvijek spavaju na
tavanu. Vie nisu naokolo isputali svoje sive kakice.
Djeca su napravila od gladnih gradskih pernatih beskunika malu
beskorisnu farmu: hranili su golubove i od starih krpa pravili im
gnijezda u kojima su golubice sjedile na jajima. Kakvi su to bili
golubovi! Sjajnog perja i dostojanstvena dranja.
Nitko nije mjerio koliko su stotina kilograma praine djeca snijela
s tavana u crnim vreama. Tavan je naprosto sinuo.
Obojili su grede raznobojnim lakovima. Sloili su odbaeni namje
taj po svojoj volji tako da je u potkrovlju sve podsjealo na
nerazmetljiv, siromaan ali topao dom.
11

Najbolje i najljepe igrake iz svojih stanova djeca su donijela

u taj prostor. Tu su zajedniki uili i igrali se ovjee, ne ljuti
se. Kosi je namolio oca da im ustupi stol za tenis.
Kia je rominjala po crepovima a divno drutvance, desetak njih,
rasporedilo je u ogromnom prostoru svoje igre i obaveze.
Na najdebljoj krovnoj gredi visio je papir s rasporedom deur
stava: tko u koji dan isti, tko u koji dan ita naglas obaveznu
lektiru, tko u koji dan hrani golubove, tko u koji dan gasi predveernje svijee da ne bi izbio poar.
Trajalo je dugo i dugo je bilo lijepo.
Onda im je reeno da moraju napustiti tavan jer je neki striek
dobio pravo da u tom prostoru napravi stan, da uredi ivot sebi i
svojima.
Zato? pitao je Filip. Zar za ljude nema dovoljno
prostora na drugim mjestima?
ta ti zna o stambenom problemu!? naljutio se otac.
Treba iskoristiti sve raspoloive mogunosti.
to su to raspoloive mogunosti, pitao se Filip. Djeci jo
preostaje da se popnu na krov, da na crepovima igraju Gumi-gumi
i ovjee, ne ljuti se.
Djeca nisu mjeseari da hodaju po krovu. Djeca su djeca.
Sve je propalo, klapa se raspala. Ostali su samo Filip, Kosi,
Benda i Lajla. Staro dobro drutvo. Ali, to da uine?
Sad se kod Filipa pojavila ta Daskica, to upavo ukoeno eljade
sa sela koje vrijea njegovu papigu Floru, a nema pojma kako su
oni divno ivjeli na tavanu s golubovima i starim stvarima.
Nemate ni dvorite rekla je iznenada lutkica Daskica.
Kakav je to ivot?
Gle ti nje, pomislio je Filip. Pravi se vana. Guska utirkana.
Izbacite te limenke iz dvorita! rekla je otro, kao da pozna
cjelokupno zbivanje. Probuite im gume, neka pate. Nek poprav
ljaju svakoga dana.
12

Filip je bio dvostruko uvrijeen. Prvo, kako su ih mogli izbaciti

s tavana, a drugo, zar je dvorite doista predvieno za parkiralite?
Sazvao je klapu poslije kole i rekao im to misli jedna ua iz
provincije, ukoena lutka koja sisa prst. Ona ima kravu i livadu,
ima umu i golubove pod strehom, ima sve. Mi nemamo nita.
Bendino dvorite zauzeli su ulateni automobili.
Probuiti gume i gotovo rekla je Lajla.
Probuiti sloilo se drutvo.
Ve drugoga dana u zgradi je nastala opa zbrka. Svi su automobili
bili nepokretni. Izdahnule su im gume.
Svinjarija! vikao je netko. To su sigurno gradski huligani.
To je nedopustivo i sramotno!
Slijedeeg dana gume su opet bile probuene i prazne. Pozvali
su miliciju. Treba organizirati deurstvo. Kriminal treba sprijeiti.
Ne treba duljiti. Uhvatili su Filipa. Na njemu je te veeri bio red.
to li sve od tebe mogu oekivati! urlao je otac. Zna
li ti koliko u morati platiti svim susjedima za tvoje bockanje guma?
Dananja su djeca doista nemogua. Sve im da a oni ti uzvraaju
na ovaj nain. Sramota! Dobro da Zdenkica (mislio je na crnoputu
Daskicu) nije ovdje. to bi priala na selu, kakvi ste vi ovdje,
nevaljali gradski deki?

VELIKA SMICALICA

to se dogodilo u gradu da su odjednom svi stanovnici poeli

mrziti golubove? Nekada su o njima pjevali zabavne pjesme, slikari
su ih slikali, a naposljetku golub je i simbol mira, onaj s granicom
masline u kljunu.
To su letei takori vikao je Lajlin otac.
Vidjelo se da svi roditelji odobravaju tu mudru izreku.
Rekli su da grad treba oistiti od pernatih napasnika jer, kau,
ire nekakve bolesti i putaju sive kakice na glave uglednih ljudi iz
prolosti koji stoje na trgovima kao spomenici.
Eh, da mi netko da vlast govorio je Bendin tata, koji je
inae imao i lovaku puku sve bih ja to dum-dum i gotovo.
Dva lova na glavnom gradskom trgu i bilo bi svreno s njima.
Djeca bi takoer mogla pomoi oglasila se jedna mama.
Golubovi legu jaja po tavanima. Iz jaja se izvaljuju mladi
golubii. Kad ne bi bile jaja, ne bi bilo ni golubova. Jasno kao
pekmez. Treba organizirati djeje ete za skupljanje i unitavanje
jaja.
Izvrsno! - uskliknula je jedna druga mama i pritom ispustila
iz ruke najlonsku vreicu s dvije boce jestivog ulja.
Filipinci su odmah sazvali sastanak u Utvrdi.
Kako razumjeti starije i njihove namjere? Djeca nemaju nita
protiv golubova i ne sjeaju se da je netko od njih ikada dobio
kakvu golubinju bolest, iako u albumima za slike svaki klinac imade
barem jednu fotografiju na kojoj se vidi kako mu golub jede mrvice
s pruenog dlana.
Lako je odbiti skupljanje i unitavanje jaja, ali to ionako nee
pomoi. Stariji su tako nabrueni da e i bez djeje pomoi krenuti
u odluujui i neravnopravni rat s pernatim pokakancima.
14

Kosi se prvi sjetio. Roena je velika smicalica.

Kad se petorka ozbiljnih i odlunih lica pojavila na sastanku
Kunog savjeta, sve je bilo odlueno na radost prisutnih roditelja.
Golubice bi ponovno izlegle nova jaja mudrovao je Filip
i tome nikada ne bi bilo kraja. Pristajemo da skupljamo jaja ali
da pritom lovimo i golubove, kojima emo redom zakrenuti vratom.
Nijedan nee ostati.
Filip je na lice navukao straan, prijetei ratniki izraz.
Brrr, ula sam ve da djeca mogu biti vrlo zla i opasna
cijuknula je mlada drugarica koja je upravo lakirala nokte.
Jezivo, kao u kakvom filmu.
Molim za mir prekorio ju je Filipov otac. Borit emo
se do zadnjeg goluba. Bravo, sine! Ozbiljan si momak.
To nije sve umijeala se u razgovor Lajla. Nae napore
trebalo bi nekako platiti. Dinar za svako jaje, tri dinara za goluba.
Hm, hm gunali su stariji i eali se iza uiju. A to
biste uinili s tim novcem?
Kupit emo rekete i opremu. Poinjemo svi zajedno trenirati
tenis.
Izvrsno! uskliknula je mama koja je i proli put tako
uskliknula, samo to joj ovaj put nije ispala vrea s uljem u bocama,
nego tanjuri s okoladnim kolaem. Na sagu, koji je bio ponos
Filipove mame i prostirao se samo u sveanim prilikama, pojavila
se smea masna mrlja.
Susjedo, kako se to neozbiljno ponaate u ozbiljnim prilika
ma?! zavapila je domaica.
Pa, doista je izvrsno da se djeca bave sportom opet je
zacvrkutala mlada drugarica i prevrnula boicu s lakom.
Ovo prelazi svaku mjeru! zaurlao je Filipov otac. Molim
da me se, zbog trokova oko ienja saga, oslobodi plaanja za
golubove i njihova jaja.
Nakon kratke i svestrane svae, prijedlog je prihvaen. Cijena
za golubove i jaja takoer. Dinar za jaje, tri dinara za goluba.
15

Filipinci su se dali na posao. Od sanduia u koje se pakira

juno voe, napravili su jednostavne klopke. Jedan kraj se podboi
kratkim tapom, pod sandui se prospu mrvice kruha, za tap se
vee dugaki konac i eka lovina. Kad golub ue pod sandui
kljuckati mrvice, skriveni lovac povue konac i gotovo. Golub
je u klopki. Jaja su lako pronalazili u zakucima tavana, iza greda
i u zaputenim poderanim naslonjaima.
Iz blagajne Kunog savjeta Filipov je otac isplaivao kovanim
noviima.
Broj golubova po mnogim tavanima u centru grada brzo se
smanjivao. Filipov otac hvalio se na nekoliko mjesta kako se njihov
stambeni blok moda najbolje ukljuio u sveopu mrnju prema
golubovima.

Kad bi svi u gradu slijedili na primjer, uskoro bi nestalo

toga leteeg smea.
Istina, nitko nije ispitivao gdje i kako djeca unitavaju golubove,
gdje im zavru vratom i razbijaju jaja. O, lijepe li djeje tajne!
Klinci su pronali u nekom dvoritu baraku. Straga, iz neurednog
vrta pretrpanog ostacima davno dovrene gradnje, napravili su otvor
na drvenoj stijeni. Potajno su punili baraku ulovljenim golubovima.
Stare krpe sluile su kao meka gnijezda. Pravo je udo da gugutanje
tisua golubova nije pobudilo niiju panju.
Zaraenim novcem kupovali su povee koliine kukuruza, krali
su mrvice iz kunih ostava a skupljali su i kruh koji bi inae zavrio
u smeu. Golubovi su stekli sjajno perje, udebljali se i uope im
nije bilo loe. Jedino za letenje nisu imali dovoljno prostora. Uosta
lom kad bolje razmislimo, kome je sitom do uzleta?
Sve u svemu, ini se da su golubovi razumjeli djecu na svoj
golublji nain i Kosi je tvrdio da ono to sjaji u njihovim oima
nije nita drugo nego zahvalnost. I ptica ima nekakvu duu.
U gradu se ve nadugo i iroko prialo o uspjenom smanjenju
broja golubova i Drutvo za zatitu ivotinja diglo je svoj javni
glas. U baraci vie nije bilo mjesta za nove pernate stanovnike a
16

prijetila je i opasnost da se smicalica otkrije. Neki bijesni mrzitelj

ptica mogao bi nou ubaciti meu golubove otrov ili neto slino.
Filipinci su mukali glavom.
U gradu se spremao praznik. Ulice su umivane i dvaputa dnevno.
Posvuda su vijorile zastavice. Ljudi su, meutim, osjetili da prazni
kom ugoaju neto nedostaje. Gdje su ona jata to su se svakodnevno
na zvuk grikog topa buno dizala u visine? Par preostalih golubova
nisu ba nekakav ukras.
Negdje smo pogrijeili kajali su se stariji.
- Moda emo doivjeti da nas zajedno s djecom strpaju u
zatvor.
Drutvo za zatitu ivotinja kipjelo je od bijesa.
Na sam dan praznika, sunan i lijep, prije podne, kad su graani
masovno izili u etnju, Filipinci su razbili lokot na velikim vratima
barake i otvorili ih irom.
Jato je visoko uzletjelo. Bio je to areni, razdragani oblak koji
je u hipu obiao sve trgove. Ljudi su otvorili usta od uda.
- Izvrsno! trei put je uskliknula ona mama, a na plonik
joj je pao kornet s tri kugle sladoleda od vanilije.

ROENDAN

Odrasli i oni jo odrasliji esto neto slave. D atum e praznika

ucrtali su u kalendare crvenim brojkam a i svi njihovi vrlo ozbiljni
razgovori vrte se oko crvenih datum a. Samo bi prazniili. Napiju
se i tule neke svoje pjesm e. Grle se i razbijaju ae. H rskaju koice
mladih svinja. S crnih brkova vise im pahuljice kreme s kolaa.
N aravno, odraslima nije dosta praznikih datum a iz kalendara pa
izmiljaju dodatne datum e, samo da mogu urlati iz sve snage.
ak i za djejih praznika, kojih nema tako mnogo, uglavnom
se zabavljaju odrasli. Klinci hodaju uokolo u novim haljinicama i
liu slatku vunu. M oraju se pristojno ponaati. M oraju ostati isti,
izbjegavati blatne lokvice, masne mrlje i svjee oliene ograde.
Odrasli silno ele da netko izmisli stroj za pranje u koji stane
prosjeno veliki klinac zajedno odjeom i cipelama. Ukljui se
pretpranje, pranje i isuivanje. Klinjo nakon pola sata izlazi nov
novcat. U krobljen i izglaan. Da svi govore: Gle, krasna li
momia, divne li djevojice! Naprosto blistaju od roditeljske brige.
Filipinci su za proli praznik pustili tisue ulovljenih i skrivenih
golubova i proizveli takvu radost u gradu da su odrasli od veselja
dvostruko pili i jeli. Za djecu nitko nije mario. Samo je jedan iica
iz M jesne zajednice predloio da se klincima Filipincima dodijeli
zlatna povelja. Povelja je ukrasni papir iz kojega se vidi da je onaj
tko ju je primio za neto zasluan. Zasluan ovjek stavi takav
papir pod staklo i u okvir, objesi ga na zid i pravi se vaan. iicu
nitko nije sluao jer je bilo vanije gdje nai prostoriju u kojoj bi
odrasli jo jednom proslavili praznik koji je uspjeno proslavljen.
Odrasli najm anje dvaput slave svoje uspjehe.
18

Ipak, Drutvo za zatitu ivotinja odralo je godinju skuptinu

na kojoj je pojava bezbrojnih golubova obiljeena kao udo nad
udima. Odmah su zadueni uveni ornitolozi (to su strieki i tete
koji prouavaju ptije carstvo) da to ispitaju. Ako je pojava golubova
ljudsko djelo, rekli su, zaslune treba nagraditi. Vijest o tome
proitao je Filipov otac i odmah je odluio da kupi novo crno
odijelo i da se prijavi Drutvu za zatitu ivotinja kao glavni junak.
Filipinci su bili zbunjeni. Kako to da o njima koji su sauvali
golubove od unitenja nitko ne vodi rauna? Utvrda Filipini tresla
se od djejeg protesta.
Mi smo uljepali njihov praznik vikala je Lajla. Nama
pripada nagrada!
Tako je, tako je! orilo se iz svih grla.
Bit e to pravi praznik rekla je Ivanka. Proslava
roendana gradskih golubova. Kolai i voni sokovi. Pozvat emo
svu djecu iz okolnih ulica.
Filip se zamislio.
D obra ideja rekao je. -- Ali tko e nam prirediti kolae
i kupiti sokove? D a je barem nekome od nas roendan.
Ljudi, pa meni je roendan za tjedan dana! - uzviknuo je
Kosi.
Jupiii! poskoio je Benda, kao da ga je netko ubo iglicom
odozdo. Ja donosim kasetofon. Ples do zore!
Ivanka i ja odlazimo u Drutvo za zatitu ivotinja dodao
je Filip. Nagrada e pripasti onima koji su je i zasluili.
Mamica ba nije pokazala neku ludu sreu kad joj je Kosi
predloio da se u njihovu skromnom stanu odri proslava roendana.
udno rekao je tatica pa mi smo gotovo zaboravili
datum tvoga roenja. Tako je to kad se prebrzo ivi. Bit e to
bogata proslava.
Osobito ako tata ode s prijateljima na partiju karata a sav
posao oko priprema ostavi mami. Tako je gunala mama. Tata
nita vie nije rekao. Otvorio je svoje popodnevne novine.
19

K ako bilo da bilo, roendanski datum se primicao. D o kasno u

no m am a je pekla kolae.
Osvanuo je i taj dan. Tonije, jedva jedvice je osvanuo, jer je
poeo sa sivim oblacima i gustom kiom.
Filipinci su u koli odrali posljednji sastanak prije sveanosti.
Kosi je nagovorio m am u i tatu da te veeri odu na dvije filmske
predstave kako bi klinci uivali u slobodnim aktivnostima.
O kupilo se desetak klinki i klinaca. U poetku je u tijesnoj sobi
nekako sve ilo kako je dogovoreno. Pristojno ponaanje i tiha
glazba. Kolai na papirnatim tanjuriim a i sokovi u aama. M oda
je bilo malo nezgodno to su gosti ulazili u blatnjavim cipelama i
ostavljali m okre kiobrane gdje im se inilo zgodnim. Neki su ak
zavrili u orm aru m eu tatinim odijelim a i maminim haljinam a.
A tm osfera je inae prirodno rasla pa je tako i glazba postajala sve
glasnija a i poneki je kola zavrio na polici m eu knjigama. Tu i
tam o prolio se gusti sok, valjda sam od sebe. Dogodilo se ak da
je jedna djevojica sjela na sendvi ukraen hrpicom m ajoneze. Sve
u svemu, vrlo lijepa zabava. V rhunac je tek slijedio.
V ratili su se sretni roditelji. Izgled sobe bio je takav da je
mamica hitno popila malo zaslaene vode kako bi njezino slabo
srce moglo sve to podnijeti. T ata je nategnuo smijeak na lice.
Svladao se kao i svaki pravi tata. N ajradije bi bio pobjegao na jo
jednu kino predstavu, samo da ne gleda taj strani prizor.
T rebat e mi m jesec dana da sobu dovedem u red aputala
je mamica kojoj je aa slatke vode pom ogla da se ne srui u nesvijest.
Bilo je tako divno! vikali su klinci. Kakav sjajan tulum!
ivio Kosi! ivio roendan golubova!
Kosi rekla je m am a siniu na uho bio bi red da tvoji
prijatelji pou kui. Prilino je kasno.
A li m am a, vrhunac tek slijedi.
Kakav vrhunac! Ja sam na rubu izdrljivosti. Ja u klonuti.
M oje srce je slabo.
20

Uto se ulo zvonce na vratima.

Samo bi mi trebao jo nekakav brzojav s loim vijestima
zavapila je mama i ponovno se uhvatila za mjesto na grudima gdje
je srce.
U stan su stupili jedna otmjena drugarica i jedan isto tako
otmjen drug. Nosili su neto veliko, uvijeno u ukrasni papir.
Da nije kakva zabuna? pitao je tata.
Nije rekao je otmjeni drug, izvadio papir iz depa, naka
ljao se i odrao podui govor. Govor nije bio neto osobito. Pun
nerazumljivih pjesnikih reenica. No, kad su razmotali paket, poja
vio se veliki bijeli golub nainjen od eera. U kljunu je nosio
papiri na kojemu je pisalo: Filipincima zahvalno Drutvo za
zatitu ivotinja.
Filip se biranim rijeima zahvalio na poklonu i sveano ga uruio
mami-domaici. Mama je bila ganuta.
Da popijemo neto predloio je tata otmjenom drugu i
otmjenoj drugarici. Otili su u kuhinju i ponijeli goluba, slastiarsko
umjetniko djelo.
Ve su se sva djeca razila a i Kosi je odjeven zaspao na kauu.
U kuhinji je kvartet odraslih jo uvijek pjevao da se cijela kua
tresla. Na koncu su pojeli eernog goluba. Ostala su samo dva
crvena bombona koji su ranije u eernoj golubljoj glavi predstavljali
oi.

O, KAKO DIVNO RASTE LUK

Lajlini roditelji primijetili su da im je dijete utueno. Djevojica

nije imala volje nizato. Mala je nesretna, govorili su susjedi.
Odvojila se od prirode. Gleda u cvijet zumbula kao u udo.
Sve je priroda govorio je Lajlin otac Pero. Priroda su
i kue, i automobili, i bojleri, i smee, i . . . i . . . i uostalom sve
to postoji. Zar ovjek ba mora saditi perin kako bi ivio u skladu
s prirodom?
Filipova klapa, sada ve prozvana imenom Filipinci, odrala je
nekoliko sastanaka radi popravljanja loih ocjena a i radi budunosti
uope.
Kako ivjeti tamo gdje ptice ne pjevaju?
Sve je ovo neprirodna priroda mudro je rekao Kosi.
Kod bake na selu vidio sam biljku na krovu. Zove se uvarkua.
Na naim krovovima raste samo uma televizijskih antena.
Moe li se preko biljke uvarkue gledati crti? upitala
je Lajla.
Svi su se smijali. Smijala se i Lajla koja je to upitala samo zato
da stvori veu napetost.
Biljke, istina, jesu iva bia, navodno i osjeaju, pate, piju, jedu
i rastu, ali se preko njih ne moe gledati televizijski program.
Biljke u gradu pripadaju prolosti rekao je jednom prilikom
Filipov otac.
Ali, tata usprotivio se Filip biljke daju kisik bez kojega
nema ivota. Zato sa svih prozora ne bi visjelo cvijee? Sve do
plonika. Kad ljudi prolaze da pomiriu kisik.
to god rekao je otac. Neemo od grada praviti botaniki
vrt. Medvednica je zaduena da nam proizvodi kisik i sve ostalo.
Iz ume nam dolazi isti zraki.

22

- Ali tata, Lajla je nesretna jer eli imati svoju biljku. D a je

zalijeva i gleda kako raste. M akar mrkvu i perin. M akar luk.
Filipov otac duboko se zamislio.
D jeca ipak nisu ormarii da ih seli po stanu kako ti je volja.
Lajla je slatka djevojica i trebalo bi neto uiniti na tome da joj
se raspoloenje povrati. D jeca su kao ciklame u loniu, valja ih
povrem eno zalijevati.
D jeca rastu i malo srce u njihovim grudima takoer raste. Pamet
jedna mala raste takoer, otima se i hoe svoje. Otii se Filipov
otac do Lajlina oca i rei mu sve kako jest.
D ijete pati. Hoe svoju biljku.
Znate, prijatelju rekao je Filipov otac Lajlinu ocu
maloj bi trebalo omoguiti neposredni dodir s prirodom. Djeca ive
u tim sivim kuerinam a, nem aju prostor za igru, postaju nervozna
kao mi stariji.
to mislite kako bi bilo da kupimo komadi zemljice u blizini
Zagreba pa da djeca tam o, barem preko vikenda, sade voe i povre,
da gledaju kako raste. To bi, mislim pomoglo u njihovu odgoju.
Lajlin je otac ogromna gomila mesa. Brkato udo. Poslovan
ovjek kojem u nita ne znae kerkine kolske i domae zadae.
On uistinu misli da djeca rastu sama od sebe, da im treba dati
haljinice, flom astere, cipelice, novce za kolsku kuhinju, klizaljke,
bicikle i tom e slino.
Lajlin otac ima jedrilicu na moru i veliki stan u Zagrebu, sku
pocjeni fotografski aparat uz pomo kojega se popunjavaju fotoalbumi koje nezainteresirano pregledavaju njegovi poslovni prijatelji.
A ta mala guska bi htjela svoju biljku! Ta nem ojte, molim vas,
nismo na selu.
Potovani prijatelju odgovorio je Lajlin otac ja sam
svome djetetu sve omoguio ali to s biljkama, ujte, to je neki
njihov tos. to bi oni htjeli? D a se bacimo na poljoprivredu? D a
23

uzgajamo grah na balkonu? D a sadimo drvee na parkiralitima?

Sve su to razmaeni klinci. Treba ih malo pritegnuti.
Tako vi mislite, prijatelju rekao je Filipov otac jer ste
zaboravili na djetinjstvo. Priznajem, i ja sam. Ali znajte, samo malo
nae odlunosti da u, recimo, vaem dvoritu zasadimo neke biljice
znailo bi djeci puno. Rue penjaice, naprim jer, koje bi kroz koju
godinu prekrile ove uasne dvorine fasade.
Prie nisu zato da se puno pria. Prie su zato da se malo govori
a puno kae. Z ato spor izmeu Filipova i Lajlina oca preseljavamo
na kraj, upravo u ono vrijeme kad dva tateka sade rue penjaice
u Lajlinu dvoritu.
N etko je ak iznio pozamani tranzistor kako bi radovi protekli
uz glazbu i veselje.
Sad se pitam o koja li je to zloa sve mladice zalila nepoznatom
kemikalijom te su u roku od nekoliko dana uginule.
Sva djeca iz stambenog bloka okupila su se da sudjeluju u
neobinom pogrebu. Cvijee je um rlo, fasade su i dalje ostale sive,
Lajla je i dalje sanjala svoju biljicu, malu m alenu, koju ona zalijeva
a svijet joj se divi.
Tata, nagovori Lajlinog oca da kupi neku zemljicu izvan
grada molio je Filip pa da tamo sadimo biljke.
Otiao je otac ocu, ponio je tednu knjiicu i sve su uspjeli
dogovoriti.
Selo mi se gadi rekao je Lajlin otac no u redu, kupit
emo tu parcelicu, neka djeca sade. Bude li slabih ocjena, sve u
im biljice poupati, zemlju preorati, prodati nekom drugom ludom
ocu.
Zajedniki su kupili komadi ledine iznad rijeke. Postavili su i
malu kuicu, gdje su stariji pili kavu i bacali eznutljive poglede
na novi ivot.
Nitko iv nije mogao oekivati da e se na tom komadiu zemlje
okupiti toliko klinaca. Lajla, Kosi i Filip dovukli su, uz pomo
roditelja, cijelu malu armiju djeurlije.
24

Kopali su po uspavanoj ledini kao mravi.

Mame su se probudile i donijele brojne vreice raznolika sjemenja
koje je trebalo sasuti u male zemljane posteljice, zaliti vodom i
ekati.
ljive su odjenule svoje vjenane haljine. Sve je bilo osuto
mirisom peluda a povjetarac se kao malo nevidljivo psetance umi
ljavao oko nogu i lica roditelja koji su zaboravili da su nekada bili
djeca.
U velikoj tiini djeji su glasovi bih kao povisilice na crtovlju.
Samo je mrki Lajlin otac govorio da je sve to promaeno, da
na toj zemlji nita ne raste, da su bacili novac, da vjetar donosi
mirise stajskoga gnoja, da je voda loa, da e tue krave sve popasti
to djeca posade itd.
Pjevali su svake nedjelje uz vino: Vu plavem trnaci mi hia
stoji . . .
Klinci su bili rumeni i sretni. Ocjene su im znatno porasle.
Tada se dogodilo udo! Izbio je iz zemlje mladi luk! O, radosti
raanja! O zemljo, koja si naoko mrtva i ne znaivie doli da po
tebi gaze nae noge, otkud tebi mo i hrana da iz njedara izagna
blijedozelene izdanke! Luk je probio iz kolijevke, majke i oevi su
stajali zgranuti. Djeje kose bijahu pune latica kasnih voaka a u
vrtu nicale su biljke za radost svakog oka koje je tuda prohodilo.
O, kako divno raste luk! rekao je Lajlin otac.
Ba divno dodao je netko. Sve je novo.
Djeca su pjevala nove pjesme koje nitko do tada nije uo. Plavo
nebo upijalo je rije po rije.

CRNE OI NA PROZORU

Kosi je javio Filipu da je u glavnom parku, upravo nasuprot

paviljonu, nad knjiarom Tin Ujevi, ugledao iz tramvaja crnu,
novu i nepoznatu glavicu s pletenicama.
Kakve su joj oi? pita Filip.
Njemu su otkad zna za sebe oi najvaniji dio djevojice. U
njima sve pie. Kad je djevojica radosna, oi skakuu i kotrljaju
se kao da ste aku staklenih klikera rasuli niza stube. Kad je
djevojica tuna, u oima joj bubre mali sivi oblaci ili pada kia
lia u perivoju.
Filip je uvjebao da po oima nepogreivo prepoznaje ljude.
Hm, kakve su joj oi? ponovi Kosi Filipovo pitanje.
Velike i sanjarske.
A boja? pita dalje Filip, jer je njemu i boja vrlo, vrlo vana.
Plave su oi kao gorska jezera viena iz aviona DC-9 na relaciji
Z ag reb-O hrid.
Plave su oi kao zastavice kojima djeurlija mau u Maksimirskom
parku za praznik. Plave maramice prijateljstva.
Crne su oi kao barun mamine sveane haljine: mirie iz njih
mamin zagrljaj. Maslaci koje je netko uspio obojiti crnim lakom.
Tiha tama u sobi, kad Filip eka u krevetu, budan, da se tata vrati
s puta.
Zelene oi su kao livada uz rijeku, puna ukastih cvjetova.
Doe ti da uskoi u takve oi i tri malim prostranstvom razma
hujui rukama. Rijeka Una kraj Bihaa, gdje je lani s roditeljima
zastao na povratku s mora, sastoji se od samih zelenih oiju.

27

Smee oi su okoladni bomboni koje je volio dok je bio jo

sasvim mali klinac. Glatki i slatki ispod staniola. Plod divljeg kestena
to se izvali iz svoje posteljice u jesen, nalik je velikom smeem
oku. udo prirode u koje je Filip satima znao gledati, uvjeren da
je kesten iv, da i on njega gleda.
Ne bih ti mogao rei kakve su boje oi te djevojice. Njezin
prozor je na drugom katu. Ali kaem ti da su bile velike i sanjarske.
Zbog nekih oiju, koje je Kosi nazvao sanjarskim, Filip je u
stanju pobjei od kue, otputovati u Junu Ameriku, otpjeaiti na
Sjeverni pol.
Manje-vie kae Kosom, gradei se kao da ga to
zanima jednom emo ispitati kakvo je to novo bie u naem
Ali u njegovu srcu snanije je zakucao znatieljni sat.
bio obian sat, nego luckasta budilica koja je svakih par
glasno zvonila na uzbunu.

vie ne
kvartu.
Nije to
minuta

Filip voli Kosoga, Bendu i Lajlu koliko i samoga sebe, jer

drugarstvo se ne dijeli na liice -kao lijek. Tu vrijedi ona parola:
sve ili nita.
Drugarstvo nije kredit koji su roditelji podigli da bi njemu, svom
sinu jedincu, kupili uti regal za knjige, kredit kojega se sjete
jednom mjeseno, plate i lcvit. Prijateljstvo se poklanja i pije kao
to se daje i uzima voda.
I eto, sad je u tu lijepu e ulet jelo kao nepoznati svemirac
bie s crnim pletenicama i sanjarskim oima. To neto treba odmah
upoznati.
Udaljio se od prijatelja i tajno sjedio na klupi u drvoredu. Gore,
na prozoru, doista se pojavljivalo neobino mirno djetinje lice
uokvireno blistavom crnom kosom.
Filip osjea da je gotov. Budilica je u grudima ludo zvonila. Ui
su mu crvene kao kemijska olovka.
28

Djevojica se pravila da ga ne primjeuje. Pokuao je izvoditi

na klupi neke tosove sa satova gimnastike. Dubio je na glavi. ak
je na travnjaku izveo kolut naprijed s naslona klupe. Djevojica je
nezainteresirano gledala nekamo u kronju platana.
Jedne veeri, nakon bezuspjenog cirkusiranja u parku, u Filipu
se probudio pjesnik. Pravi pravcati.
Neto mu je iznutra apnulo da mora zabiljeiti glas ptice koja
u njemu cvrkue tako lijepe pjesme da ovjeku grunu suze na oi.
Pisat e pjesmice i slat e toj uobraenoj djevojici, neka zna
za njegovu muku i neka zna da on nije tko god, ve istinski pjesnik,
ovjek lud od enje.
Tvoje su oi kao maslaak noni.
Ti si srce neko koje je daleko.
Z bog tvoga lica zvoni budilica.
Bit e bolje ako sie dolje.
Tako je to poelo i ve se iz prvih stihova jasno vidi da se u
Filipu neto pomaknulo u stranu, i to vie nije onaj Filip koji je
bio, nego drugi kojemu vie od polubijelog kruha nedostaje ruka
nepoznate djevojice.
Kosi, Benda i Lajla uzalud su poslije kole zvidukali pod Fili
povim prozorom. On je negdje drugdje. On je u parku gdje ispisuje
debelu teku. Poplava enje katastrofalnih razmjera istekla je na
ispisani papir.
Djevojica na prozoru bila je i dalje mrtva-hladna.
O
Filipu cijeli razred zna da nije neko mezime, neki pamuk-deki, nego pravi kit. Momak koji nikoga ne ljivi.
On to o sebi takoer zna, no ovdje se, rekosmo, neto poemerilo,
neto se izokrenulo i da su mama i tata uvee bili malo paljiviji,
vidjeli bi kako to gipko mome roni debele suze na jastuk.
Ovako dalje ne ide, mislio je. On mora izvui tu djevojicu iz
polumranog stana na svjetlo dana. Ljubiasti cvijet magnolije mora
useliti u njezine oi.
29

Ona nee moi zadrati biserni smijeh kad budu trali Ribnjakom
u kojem je eksplodiralo proljetno zelenilo. Svi gradski vodoskoci
proradit e zbog nje.
Bit e to praznik njihove slobode i klapa e (Kosi, Benda i
Lajla) okititi njezinu crnu kosu vjeniem tratinica. Bit e to lijepa
djeja svadbena sveanost.
Sanjao je kako bi bilo dobro da budu zajedno na moru, da se
napiju plavetnila, da se poklone pred zelenilom kao to se stariji
klanjaju nekim svojim vanim stvarima.
Pisao je:
U crnu glavu useljavam boju plavu,
Daleko od sivila, i od buke, drim ti
ruke.
Trave se zelene, zbog tebe i zbog mene.
Priznajem, molim, da te volim.
I onda je skupio sve pjesme i svu snagu i popeo se stubama do
stana gdje je ivjela djevojica. Pozvonio. Otvorila mama.
Dobar dan - govori Filip. Hou da upoznam Vau dje
vojicu. Nova je ovdje i moje drutvo eli da ona ide s nama u
kino od etiri sata.
Zdravo, zlato - rekla je mama. Ivanka je slijepa. Ona
ne ide u kino. Ona nema prijatelja.
Kako nema?! bunio se Filip. Znate li Vi, gospoo, da
sam ja ispisao debelu teku pjesama samo za nju. Drat emo se za
ruke i proi sva raskra zajedno. Ja u joj priati ono to vidim
a ona e meni govoriti o onome to uje. Znate, moje drutvo je
kao jedan jedini ovjek. Nama je sve zajedniko. Mi se volimo i
tako prebroujemo sve prepreke.
Gospoa mama bila je zabezeknuta. Filip je narastao za najmanje
dva centimetra. Bila je to njegova najbolja pjesma. A za najbolje
pjesme dobivaju se najbolje djevojice.
Tako je Ivanka dola do vrata i pruila Filipu ruku. I on je
saznao da je svijet vei nego to ga prikazuju na satovima zemljopisa.
30

STRAH UI U PODRUMU

Svi su tih dana u kui govorili da e doi neki ljudi da oiste

tavane i podrume od starih stvari koje odbaene trunu u praini.
Klapa Filipinci odmah se sastala u zaputenom vrtu iza kue u
kojoj je stanovao Benda.
Nije to ba bio nekakav pravi vrt, kao oni vrtovi sa slika iz
ilustriranih asopisa, ve mala zgrena oaza blijedog zelenila izmeu
sivih kua.
Jedini ponos toga prostora bila je divovska trenja u kojoj su
od proljea do posljednje ubrane trenje zujale pele, to udo
prirode to proizvodi med, i ivkali vrapci.
Inae, djeca iz okolnih zgrada odavno predlau starijima da
neto uine s vrtom.
Da se posije gusta trava, da se posadi jo koje stablo, da se
srue nepotrebne, nakrivljene, pranjave upe i na tom mjestu uredi
cvijetnjak pun mauhica, debelih zumbula i tamnocrvenih rua velikih
kao djeja' aka.
Da se u sredini travnjaka postavi mali tu, za one klince koji
ljeti ne idu na more.
Stariji, kao to je poznato, imaju svoje strano vane brige, pa
dvorite koje bi moglo biti nalik na slike iz ilustriranih asopisa,
vie slii sliici iz stripa o zaputenoj ovjekovoj okolici.

Nitko nas ne razumije ree Lajla. Ne preostaje nam

drugo doli da u ovom neredu naemo neku radost. Moramo stvoriti
neki svoj kutak kao to je nekada bio onaj na prostor na Bendinu
tavanu. Prije nego ljudi odvezu sve stare stvari iz podruma, treba
izabrati ono to bi nam moglo koristiti.
31

 M oje dvorite je poploeno autom obilim a a ovaj vrt ne pripada

kui u kojoj stanujem . Bit e rata s klincim a iz susjednih kua.
- Ili m ilom , ili silom - oglasi se Filip. - Kad kreem o u
istraivanje podrum skih prostorija?
U podrum u im a gmazova - bojaljivo ree Kosi. Stranih
sluzavih pueva beskunika. takori svjetlucaju okicam a iz svih
okova.
Slijepa djevojica Ivanka, k o ja je po Filipovoj odluci postala
lan druine, pod njegovom zatitom i uz njegovu pom o, sjedila
je na drvenoj krinjici na kojoj je pisalo JA F FA . Oglasila se:
N e treb a se b o jati m raka. U egnut ete svijeu i sve e se
podrum ske ivotinje razbjeati. M am a mi je rekla da u naem
podrum u im ade toliko stvari da bi se m ogla nam jestiti jed n a ovea
vikendica. Sad e sve to, ako nita ne napravim o, otii na smee.
L ako je njoj apnuo je Kosi Lajli ona ionako ne vidi.
G lupost! uzviknuo je Filip. Samo se mali cuclavci od
tri godine i m am ine m aze boje m raka. L ajla i ja juriam o na podrum .
U sprkos odlunosti u njegovim rijeim a, u grlu m u je neto
drhtalo dok je govorio. Podrum je ipak podzem lje, a djecu nitko
ne odgaja za ivot u vlanim rupam a ve za radosno tranje osun
anim prostorim a.
M oda dolje, m eu kunim tem eljim a doista neto strano nepo
znato vreba, kao to u tam nim dubinam a m ora postojati carstvo
grozom ornih udovita.
N apokon rekla je L ajla u podrum u postoji elektrina
rasvjeta. T ko se boji neka odustane.
Filipinci nisu klapa k o ja se p red aje p red svakim m rakiem .
U subotu, kad veina stanara bude n a vikendakim izletim a,
drutvo e m alo proeprkati po podrum u i za svoje potrebe izabrati
stare i naputene, odbaene stvari, sloiti ih u kutu vrta koji e
prozvati U tvrda Filipini i braniti ga u sluaju potrebe do zadnje
kapi junakog znoja.
32

Spustili su se u kiljavo, utom aruljom osvijetljeno podzem lje.

M irisalo je na vlagu i trulo drvo. Filip je iao prvi, osvjetljavajui
tam nije zakutke baterijskom svjetiljkom . M ora se priznati da su im
svima nogice podrhtavale.
Osim kripe tekih ulaznih vrata, u podrum u nije bilo nikakvih
umova.
Iza razvaljenih pregrada od dotrajalih letvica bijahu nabacani
najnevjerojatniji predm eti.
Starinski lusteri, crne krinje s ogrom nim zaralim katancim a,
sagovi s m ilijardam a debelih, sitnih m oljaca, knjige-kupusare pisane
nerazum ljivim jezicim a, lavori, odbaeni kuanski strojevi, kuhinjski
nam jetaj, alosne stolice bez nogu, prastara djeja kolica, ak i
jedan motocikl bez kotaa.
Kakvo bogatstvo! uzviknuo je Kosi.
to sve vidite? pitala je Ivanka i Filip, koji ju je vodio
za ruku, detaljno joj je opisivao prizor. ak je malo i uljepavao,
pa se djevojici na licu ocrtavala radost slina onoj kakvu je osjeao
A libaba u hajdukoj spilji nakon one poznate reenice Sezame,
otvori se!.
Ja sam zato da se uzm e ovaj m otorkota izjasnio se Kosi.
Bolje bi bilo da uzm em o djeji kreveti. Ivanka i ja smjestili
bismo u njega nae bebe. M oda jo koju stolicu i kuhinjski orm ar
rekla je Lajla.
B enda je otkrio odbaeni ator.
Evo viknuo je ovo je prava stvar za U tvrdu Filipini!
Sasvim dobar i uuvan ator.
Im am ideju! - dodao je m anje glasno Filip. Sve me ovo
podsjea na skladite u kazalitu gdje sam jednom bio s dram skom
grupom. N apravit emo u vrtu pravo kazalite.
A to emo igrati? upitala je Lajla.
Igrat emo sami sebe. Glum it emo djecu kojoj nitko ne da
da pokau to znadu. Slikat e nas za novine. Iznesimo sve to
m oem o, sve nam moe trebati. Kazalite nije maji kaalj.
34

Izgleda da je tu zamisao prihvatila cijela klapa.

Zasukali su rukave. Zaboravili su na prijanji strah.
Igra je uvijek jaa od straha.
A to je iza ove ograde? upitao je odjednom Benda.
V rata od letvica bijahu zavezana icom.
Otvori pa vidi dobacio mu je Filip.
Odvrnuli su icu.
V ratanca su zakripala i tad su klinci, na opi uas ugledali
potpuno golu, utu ljudsku spodobu.
U tom trenutku uasa netko je na ulazu u podrum , ne mislei
nita zla, okrenuo elektrini prekida i u podrum u je svijetlila samo
slabana Filipova runa svjetiljka. Razumljivo je to mu je svjetiljka
ispala iz ruke u tom groznom trenu kad je bilo najvanije spasiti
ivu glavu.
S vriskovima koji bi probudili mrtvog slona, klinci su panino
napustili podrum .
Slijepa Ivanka ostala je unutra, zbunjena, uplaena neim nepo
znatim i prijeteim . Pipala je po zidovima plaui iz svega glasa.
Klinci su se razbjeali ali je Filipa zaustavilo neto to zaustavlja
sve hrabre i zaljubljene djeake. D otrali su i neki stariji.
D olje . . . m rtav ovjek . . . gol . . . Ivanka . . . ne vidi . . .
pomozite! . . .
Ljudi su okrenuli elektrini prekida i spustili se u podrum .
Tam o je na zemlji leala plastina lutka u prirodnoj ljudskoj
veliini. Onakva ista kakvu stavljaju u izloge trgovina i odijevaju
je modnim haljinam a.
to se dogodilo?! pitala je Ivanka kroz pla.
Nita odgovorio je Filip. - Klinci su se uplaili glupe
plastine lutke.
I utnuo je lutku nogom tako da joj je otpala nataknuta ukoena
glava.

P A S JI IV O T

O tac je poveo Filipa na veliku izlobu pasa. Svi Filipinci, osim

slijepe Ivanke, pridruili su im se.
Bio je to, ustvari, izlet na rub grada, tam o gdje jo postoje kue
nalik na igrake, kue s dvoritim a u kojim a se nad usnule lijene
m ake n a suncu naginju slapovi jorgovana.
H m , hm m rm ljao je Filipov otac ipak mi je nekada
ivot bio ljepi, kad sam u ju tro , um jesto da pijem konjak u zadim
ljenom kafiu, obilazio tek rascvale rue posute rosom .
to kae, tata? pitao je Filip.
N ita. Razm iljam o ivotu.
O pasjem ivotu?
U pravo to. O pasjem ivotu odgovorio je otac.
D io pasjeg ivota ubrzo im se ukazao na poljani gdje su se stekli
brojni vlasnici pasa sa svojim ljubim cim a. N ekoliko sudaca vana i
ozbiljna lica sjedilo je na poljskim stolicam a s papirim a i olovkom
u ruci.
Oni e ocjenjivati pse objasnio je otac.
E to , i psi idu u kolu rekla je Lajla. M islila sam da
je njim a lake u ivotu.
Poljanom su etkali najrazliitiji etveronoci. N aborani, zdepasti
buldozi nalik na bildere iz knjige Snano tijelo za est mjeseci.
N apirlitane pudlice pravile su se vane zbog arenih m anica oko
vrata.
Jed n a danska doga drala je visoko svoju kraljevsku glavu kao
da prezire sve ivo oko sebe.
B okseri su imali tunu facu i ljudske oi.
36

Ptiari su radosno migali svojim kratkim , podrezanim repom.

Nekakvi sitni psii, usiljene mije njukice, petljali su tankim
noicama.
Bilo je i ogrom nih dobroudnih upavaca koji su um orno i
nezainteresirano pogledavali publiku.
Bilo je tu i smijeno oianih pasa a i tako obraslih kudravaca
da im se ni oi nisu vidjele. Izgledali su kao bogate vunene tapiserije.
N jem aki ovari pokazivali su najvie dostojanstva i jednostavno
sti, svjesni svojeg zaposlenja u miliciji.
Rasni psi rekao je pam etni Filipov tata. N ekada sam
imao takvog psa. D oberm ana s pedigreom . To je bio pas!
Klincima je nejasno to je to rasni pas i to je to pedigre.
Pam etni tatek odm ah im je objasnio da su rasni psi oni koji su
iste krvi, to e rei da su njihovi preci imali tenad, samo u svojoj
vrsti. Bokseri s bokserim a, arplaninci sa arplanincima.
N em a, znai, ljubavi izmeu m opsa i doge? pitao je Kosi.
N em a odgovorio je tata i odm ah objasnio da se kod rasnih
pasa pazi na rodoslovlje, tj. da se svakome od ovih ljepotana tono
po im enu zna tko su m u bili otac i m ajka, djed i baka, pradjed i
prabaka, ukundjed i ukunbaka i tako dalje. E to , to je ono to
Englezi zovu pedigree iliti pedigri. Mi kaem o rodoslov.
T ata, im am o li mi rodoslov? pitao je Filip.
H m , dalo bi se istraiti, svakako bi se dalo . . .
Bilo je to jedno lijepo nedjeljno prijepodne. Zavrilo je sa
slatkom vunom na tapiu i s pelinjim ubodom u Lajlinom m alom
prstu.
Ipak, u U tvrdi Filipini, sklepanoj od starog kuhinjskog kredenca, pohabane lealjke za plau, tronogog stola i prastarog orm aria
za m irodije, to je sve zajedno, kao na kakvoj mrtvoj strai, uvala
velika lutka za izloge zagledana u daljine, bubrila je enja za psom
s kojim bi se djeca igrala na travnjaku. Roditelji za takve elje
nisu imali razum ijevanja.

37

Psii lutalice, roeni negdje na zaputenim skladitima ili gradskim

smetlitima, tuni i niiji, imadu istanan osjeaj za pronalaenje
mjesta gdje e im netko pruiti malo panje, komadi namaena
kruha i vode u limenoj zdjelici.
Tako je jednog popodneva, ba kad Filipinci nisu znali to da
ine i kamo da se djenu, u njihovu Utvrdu uetalo neto smijeno
i dobroudno, neto areno i dlakavo, odgriena lijevog uha, neto
mravo i vilasto to su djeca uzalud pokuavala usporediti s rasnim
primjercima s izlobe pasa.
Odmah je dobio kreveti u kovegu od votanog papira. Dobio
je i zvuno ime Bukefal, iako su klinci mutno znali da je to inie
nekakvog konja iz povijesti.
Bukefal nije imao slubenu ploicu oko vrata ali je od Ivanke
dobio veliku utu manu. Okupan i poeljan uskoro se uope nije
razlikovao od pasa s rodoslovom. Istina, pratila ga je nevolja: morao
je ostati tajni pas. No, pas koji se krije, za igru nije. Zato su klinci
smislili tos kako da se pas pojavljuje a da nitko ne posumnja da
je rije o dojueranjoj skitnici.
Kosi je kod kue rekao da je pas Bendin, Benda je rekao da
je Lajlin, Lajla je rekla da, je Filipov, Filip je rekao da je pas
Ivankin. ak su mu oko vrata objesili aluminijsku ploicu na kojoj
je pisalo Inventurni broj 369. Ploicu su skinuli s nekog rashodo
vanog kancelarijskog stola iz podruma.
Bukefal je odlino napredovao. Stekao je sjajnu dlaku i pokazao
bistru pamet koju, ruku na srce, nitko od klinaca nije oekivao.
Odmah je znao to znai naredba sjedi ili lezi. Baenu tenisku
loptu hvatao je jo u zraku.
Nou je mirno spavao u svom kovegu-krevetu pa nije bilo
pritubi okolnih stanara zbog lavea. Bio je to pas koji je odluio
da nikada ne zalaje. Samo je isputao neke radosne glasove kad se
s djecom u vrtu igrao lovice.
Primao je od njih sva tri obroka dnevno i nije pokazao nekakvu
razmaenu izbirljivost.
38

Klopao je sve, od okruglica sa ljivama do zelene salate.

Pametniji je od mnogih klinaca iz prvog razreda rekao je
jednom Filip. Da nije krianac, mogao bi biti odlian ak u
pasjoj koli.
iji je to krasni pas? pitali su ljudi nalakeni na ograde
balkona.
Gle, pametne li dukele! uzviknuo je jednom i potar,
udijelivi Bulcefalu bombon.
Jedan filipinski sastanak bio je posveen samo tome kako prijaviti,
registrirati i cijepiti Bukefala, pa da i on postane ravnopravan i
slobodan pas. Koga prijaviti kao vlasnika? Takav krasan pas zasluio
je da vidi i vei svijet od Utvrde Filipini u zaputenom vrtu. Da
proeta Zrinjevcem i da se odveze s djecom do vikendice izvan
grada. Da tri za leptirima i njuka poljsko cvijee.
Upravo kad je sve bilo rijeeno, dogodio se nemili dogaaj. U
vrt je uetala jedna umiljena sijamska maka i u Bukefalu se
probudio neki njegov nepoznati predak. Malo je nedostajalo da
makici ugasi ivot.
Ukoren od djece, zavukao se pokajniki u svoj koveg.
Sutradan su ga nali isplaena jezika i staklastih oiju. Netko
ga je zatukao opekom. Kao gutera.

POGLAVICA PLAVI NOKAT

U malom parku stajao je djeai koji je pikio u jezerce-. Jezerce

je bilo od betona, djeai takoer. Zato je pikio neprekidno ve
godinama, osim kad je u gradu, za ljetnih ega, bila nestaica vode.
Netko bi tada negdje zavrnuo nekakav pipac i Kamenko-Popianko
ostao bi tako kao da hoe ali ne moe, tj. nije imao to. Zatvoren
pipac.
Naravno, u hladno doba godine djeak takoer nije pikio. Filip
i Lajla, prole godine, ogrnuli su golog Kamenka starom vestom i
stavili mu na glavu lovaki eir Bendina oca. Da se ne prehladi.
To su novinari slikali za sve novine.
U parku osim djeaka postoji nekoliko ljuljaki, telefonska govor
nica i desetak klupa. Penzionerski klupski prostor.
Ljetos je klapa Filipinci pokuavala na ljunanim stazama igrati
nogomet. Kosi je dobio od roditelja za dobre prologodinje ocjene
pravu loptu, bubamaru, crnobijelu, olimpijsku.
Lopta je najprije skoila u krilo jednom iici koji je drijemao
s rairenim novinama pred nosom. iici su pale naoale u pijesak.
Naglo probuen vikao je iz svega glasa:
Napad! Pripremaj se! Poskupjelo mlijeko! Dinamo izgubio!
Drite vodoinstalatera!
Valjda je upravo neto itao u novinama prije negoli je zadrijemao.
Uokolo su se glasno smijali iini vrnjaci a on postien rekao,
ne ba glasno:
Prokleta djeurlija.
Lajla je odmah zakljuila da stari striek ne misli ozbiljno to
to govori, budui da i sam imade tri praunuka koji u nekom drugom
40

parku, nekim drugim penzionerima skidaju loptom naoale s nosa.

Osim toga, dodala je Lajla, naglo probuen ovjek se uvijek pomalo
srami.
A ega bi se sramio? posprdno upita Filip.
Srami se svojih snova odgovori Lajla. Ljudi imadu
svoje tajne koje sanjaju i ne vole kad netko u njih zabada nos.
Kako je mogue ukljui se Kosi - zabosti nos u tue
snove. Nisu snovi sladoled ili torta sa lagom.
ula sam ree slijepa Ivanka - da postoje mjeseari koji
u snu hodaju po krovu i sanjaju da nemaju teine, da su kao perce
na povjetarcu. Kad ih netko nesmotren probudi, oni se tako postide
da se bace s krova. To hodanje po mjeseinom posrebrenim krovo
vima njihova je nona tajna.
Nastala je kratka utnja jer su svi iz klape uli da postoje takve
pojave, kao to je hodanje po krovu dok je pun mjesec.
To je neka bolest zakljui Filip.
Tako da znate isprsi se Lajla ja sam takoer mjesearka.
Drutvance se ukipilo od iznenaenja. Sva su se lica pretvorila
u razrogaene upitnike. Lajla pria svoj san:
Nalazim se meu strano visokim zgradama, poput onih u
New Yorku sa slika, jo stranijih. Izmeu nebodera vidi se kvadrati
neba sa migavim zvijezdama.
Ulice su puste i vjetar nosi hrpe raznobojnih papira. To sam
prije vidjela u nekom filmu.
Htjela bih nekamo pobjei ali su mi noge uasno teke. Onda
osjetim da mi rastu krila, tu na leima. Ogledam se u nekom izlogu
i vidim da imam lice nalik na glavu moga kanarinca Cicka. To me
toliko razveselilo da sam poela cvrkutati i razmahivati rukama.
Letim.
Letim prema onom komadiu neba meu kuerinama. Odjednom
vie nisam u gradu nego nad beskrajnim proplancima gdje pasu sve
ivotinje iz knjige ivot ivotinja.
41

 Lae, Lajla otrese se Kosi. To je tako glupo. Ja sam

sanjao jedanput da sam lan nogometne reprezentacije. Bio sam
golman. Ali ekaj, i ja sam sanjao tada da hvatam lopte koje jure
u sam gornji ugao, ak i one koje uope ne idu u gol. Znai, i ja
sam u snu letio!
Ne prekidaj Lajlu naredi Filip. Ba mi se dopada njezin
san.
Odjednom sam osjetila da mi krila vie ne slue i da padam.
Dolje je debeli sag raznobojnog cvijea koji me doekuje tako da
me nita ne boli. Hodam kao u svemirskom brodu, bez sile tee.
Grabim rukama hrpe cvjetnih latica i umivam se njima.
Onda se pojavljuje strani King Kong, onaj ogromni gorila i
hvata me za ramena i trese. ujem kako netko strano plae pa
ponem i sama plakati.
Tu prestaje san, jer vidim tatu kako me drmusa.
to radi tu?! vie tata. Vidim da sam se uvukla
majunoj sestri u djeji kreveti. to radi tu vie tata
mogla si zdrobiti djetence!
Eto, tako je to bilo. Tako me bilo sram. Pretvarala sam se
da nita ne shvaam i ne razumijem. Pustila sam da me tata odnese
u krevet. ula sam mamu kako kae: Boe, pa to dijete je
mjesear.
Divno rekla je ushiena Ivanka. Igrajmo se mjeseara.
Zaljubljeni Filip navikao je da ispunjava sve Ivankine elje.
Odmah je uzviknuo:
Odlina ideja! to emo sanjati?
Ispruio je ruke, sklopio oi i krenuo kroz park prema Kamenku-Popianku. Da barem nije prije nogometa izuo tenisice. Na njegovu
putu stajao je jedan suvini kamen koji je vjerojatno samo ekao
palac nekoga klinca. Tup! ulo se kako je noni palac poljubio
glupi kamen. Joj! razbudio se lani mjesear. Palac je naglo
poplavio.
to je, to se dogodilo? panino je pitala Ivanka koja ne
vidi.
42

 Joj, htio sam biti Indijanac koji mjeseari kroz suspregnute

muke suze odgovorio je Filip. Opalio sam palcem u kamen.
Poglavica Plavi Nokat dodao je Kosi. Igra inae nije
loa. Pokuajmo svi mjeseariti. Zaveimo oi i hodajmo parkom.
Neka svatko zamisli to bi htio biti u snu.
Povadili su rupce iz depova i vezali oi.
Ja u biti skvo, ena poglavice Plavi Nokat rekla je Ivanka.
Filipu se bolna grimasa na licu pretvorila u razumljivu radost.
Napokon, nitko nita ne vidi a svi sanjaju. Otkrili su igru u kojoj
e slijepu Ivanku Apai oteti Komanima i svezati je uz drvo. Igrati
oko nje pobjedniki ples.
Ja nisam Indijanka rekla je Lajla. Ja sam Alisa u
Zemlji udesa.
Ja sam putnik u svemirskom brodu za Veneru rekao je
Benda. To je moj san.
Plavi Nokat lovio je epesajui svoju skvo po parku. Benda je
oponaao neke junake iz TV-serije Galaktika. Lajla je balerinski
skakutala, sagibajui se prema zamiljenom bijelom zecu. Kosi je
dreao: Drrr, brrr, trrr, tu, tu glumei momka koji sanja da
je voza Formule jedan.
Filip je, tumarajui za glasom svoje skvo Ivanke upao u jezerce
gdje ga je popikio djeai od kamena. Lajla je nasrnula na djeja
kolica u kojima je urlala neka beba koja nita od svega nije shvatila.
Kosi je sjeo u krilo bakici koja je plela nepoznatoj unuici ruiastu
haljinu.
U parku je nastao takav darmar, da je morao posredovati ljubazni
drug u plavoj uniformi. Klincima je preostalo jedino da se smjeste
na ljuljake i ljuljaju onako bez veze.
Ne daju nam ni sanjati zakljuio je Filip.
Bila je to velika i tuna reenica.

TKO PLAZI PO STAZI

Odrasli koji samo sjede ili se uokolo vozikaju automobilima,

obino jednoga dana ponu kukati kako su se iznenada udebljali.
Oevi toliko puu dok zavezuju cipele, da se ini kao da je
vezanje petlje nastup u tekoj atletici.
Mame dugo stoje pred velikim ogledalom i tunim oima pretra
uju svoje tijelo. Koulje, haljine, hlae pa ak i cipele, sve im je
to jednoga dana tijesno, iako je poznato da roditelji vie ne rastu.
Samo se ire od masne papice, rujna vinca i izleavanja.
Drugi odrasli, koji su isto tako zaokruili trbui i stekli masni
vrat, piu knjige o tome kako skinuti s tijela suvine kilograme.
Tumae kako su gimnastika i kretanje u prirodi pravi lijek za dugi
ivot u vitkom tijelu.
Mame i tate debeljuce kupuju takve knjige. Odluuju da e se
posvetiti sportskom ivotu i postati vitki kao antilope i brzi kao
gepardi.
I Filipinci su ve ranije primijetili da im roditelji ba ne izgledaju
kao manekeni. Vie su nalik na velike jastuke koji imaju noge.
Kakvi su to roditelji pitala je glasno Lajla koji nikada
ne odijevaju trenirke i nemaju pojma o trim-stazi ili teniskom
igralitu? Nespretni su kao debele bube okrenute na lea.
Neto moramo poduzeti dodao je Filip. Kakva krasna
jesen, a moj tata samo lei i ita novine. Da se mi lijepo dogovorimo
i sve roditelje privolimo na izlet na Sljeme ili bilo kamo. Moda
bi ist zraki probudio u njima zaspali sportski duh.
Poznato nam je da Filipinci ne odustaju od svojih namjera.
Bistra i odluna druina. Roditeljima treba ispriati sve o koristima
44

boravka u prirodi. tovie, treba im rei da je odlazak u umu

domaa zadaa za slijedei tjedan.
Jesen se ne vidi s drugoga kata u centru grada.
Pregovori s roditeljima bili su teki i dugotrajni.
Filip: M ama, imam domau zadau Izlet u umu. S rodite
ljima koji e me upoznati s ljepotama godinjeg doba koje se zove
jesen.
U subotu moram glaati rublje a u nedjelju pospremati stan.
A i neto me bocka u leima. Moda sam prehlaena odgovorila
je mama.
Tata je dodao: Za to vrijeme ja moram sreivati svoju zbirku
znaaka. Zna li ti, klinjo, koji je to posao?
Dananji roditelji nisu nizato progunao je Filip.
Udebljali ste se i postali tromi. Jedva ekam da narastem da mogu
ii bez vas kamo mi se prohtije.
tooo? zaurlao je tata. Zna li ti, balave, da sam ja
trao na sto m etara za manje od 11 sekundi! Ja sam bacao kuglu . . .
Ja sam plivao kao braa Petri a igrao nogomet kao Zajec. Ti e
meni govoriti o tromosti!
A tko je bio lan gradske reprezentacije u rukometu, a?
pitala je mama. Moda moja baka ili susjeda tefica? A bacanje
koplja, a stolni tenis . . . Vidi ti njega! Jo e nas proglasiti nespo
sobnima za ivot.
- Bilo pa prolo hrabro lupne Filip. Pokuajte sada.
M ama i tata razmijenili su znaajne poglede. Neto im se pom ak
nulo u glavi.
Okej! uskliknuo je tata napuhnuvi se kao puran. U
nedjelju idemo na Sljeme. Odrat u ja tebi lekciju o sportskom
ivotu. Popipaj ove miie! U najboljoj sam formi. Atletski tip.
Supermen!
Tono dodala je mama. Nisam ja ovdje vaa kuna
pomonica. Vidjet ete to moe bivi lan Saveza izviaa! Naprijed
u prirodu! Jo je i zapjevala: uma nam je dom, karamba!
45

 Bravo, fosili! ciknuo je Filip i istrao iz stana.

U Utvrdi Filipini uskoro je doznao da su i drugi klinci postupili
na isti nain te da se roditelji toliko napuhavaju svojom sportskom
prolou da su neki odmah pojurili u prodavaonice sportske odjee
i obue i opremili se kao da nastupaju na Olimpijskim igrama. ^
Bliila se velika sveana nedjelja. Sastanak svih roditelja u estinskom lagviu.
Tu su iskrsli i prvi problemi. Svi su doli automobilima. Neki
su ak tvrdili da je bolje u smrdljivim limenkama otii na sam vrh
Medvednice, pa tek tamo poeti s rekreacijom.
Drugi su predlagali da se najprije sjedne u restoran i napuni
trbui pa tek onda krene put Kraljiina zdenca.
Jedna mama je rekla da se neto ne osjea najbolje i da bi
morala neto popiti. Ima niski krvni tlak.
Pjeice do Grafiara, pjeice do Grafiara! vikali su
klinci Filipinci.
ut! dreknuo je Lajlin tata. Ovo je pobuna! to vi
mislite, tko smo mi?!
Ivankin otac, fini drug u plavom odijelu i ulatenim cipelama,
zategnuo je kravatu i rekao:
Mislim da je ekonomija potronje ljudske energije u skladu
s opim energetskim restrikcijama u svjetlu stabilizacijskih mjera,
te da je vrenje pjeaenja u odnosu na potronju naftnih derivata
u prevoznim sredstvima, isto rasipanje ljudskog faktora. Ukratko,
vozilima do Grafiara.
Stariji su s odobravanjem primili ovaj govor a djeca nisu razumjela
ni rije, osim moda da sve to znai da prije Grafiara nema
razgibavanja.
Tko je jai, taj kvai.
U pet automobila dotutnjali su do krajnjeg odredita.
Da pogledamo jelovnik? predloio je Bendin tata, saV u
adidasu, skockan po zadnjoj modi da bi mu pozavidio svaki
nogometni reprezentativac.
46

 to se tie domae zadae rekao je Filipov tata jesen

vam je, djeco, godinje doba u kojem zriju kruke i jabuke, padaju
divlji i pitomi kesteni, a priroda se sprema na zimski san. Lie
uti i pada. Ima li tko kakvih pitanja?
Nastao je straan tajac.
Samo izvolite na svoj grah i gemite javio se Filip. Mi
idemo uvjebavati snalaenje u umi. Vidimo se za dva sata.
Evo vam vreica rekla je jedna mama ako naiete na
pitome kestenie, skupite kilu-dvije. Na trnici su tako skupi.
Ode zagrljeno drutvo fosila u sportskoj opremi ravno u restoran.
Na svoj grah s kobasicama i kiselim zeljem.
Tromi debeljkovii ree Benda. Od njih se zbilja nita
ne moe napraviti.
Opii mi umu apnula je slijepa Ivanka Filipu. Kakve
su boje i to one znae. Stavi mi ruku na mahovinu na stablu da
znam gdje je sjever.
Ne brini, sad emo izvesti neto ludo da e starci popadati
na tur. Daj mi ruku, udii i sluaj.

MUKE S PRIRODOM

uma je izgledala kao kakva prostrana osunana soba s visokim

stropom od lia. Sunana koplja podneva kroz prorijeene kronje
meko su doticala djeja lica.
Mirisalo je slatko na med i sueno voe.
Ivanka je preputala Filipu sitnu njegovanu ruku i on ju je vodio
prislanjajui joj dlan uz plianu mahovinu na stablu ili uza suhi list.
Udisala je i mirisala kao kakva prelijepa ivotinjica. Nije se
ljutila kad bi Filip ponekad uzviknuo pogledaj ovo ili gledaj
kako u sada ovo izvesti i zatim nije imao rijei da joj se ispria.
Vidim, sve vidim kad mi ti pria rekla bi uz smijeh.
Filip se kotrljao niz padinu. Uzverao bi se na stablo i odozgo
vikao: Cvrk, cvrk, fiju, fiju, ja sam kos, ja sam vjeverica koja
je upravo kod frizera uljepala svoj rep! Ja sam strani ris uarenih
zjenica!
Ivanka je na sve razdragano pljeskala rukama i ponekad legla
nauznak i udarala petama po liu.
Ostali Filipinci ratrkali su se uokolo i njihovi su glasovi dopirali
sa svih strana.
Lajla je pronala tamni jesenji vrganj a Kosi je otkrio jea na
ijim su bodljama bile itave hrpe raznobojnog suhog lia.
Odnijet u ga kui rekao je. uo sam da pojedu sve
ohare u stanu. Korisne ivotinjice.
Fuj dodao je Benda. Izgleda kao prase u vitekom
oklopu. I njuka mu je svinjska.
- Ne vrijeaj mog prijatelja jea uzjogunio se Kosi.
48

Odmah je dolo do hrvanja i oba su se borca neslavno otkotrljala

izmeu drvea u nimalo ljubaznu provaliju.
Upomo! zavapila je Lajla i vrganj joj je odletio iz ruke.
Filipe, gdje si? Oni su nestali! Nema ih vie! Upomo!
Filip je pao sa grane kao zrela kruka. Na Ivankinu licu pojavila
se naglo briga i strah. Nespretno se kretala rairenih ruku, kao da
trai oslonac.
Ostani ovdje blago joj je naredio Filip. Ne mii se od
ovog stabla.
ula je njegove nepravilne korake kako se udaljuju utavom
padinom.
Sve to joj je do maloprije bilo sama radost, odjednom se
prometnulo u osjeaj da je sama u svom mraku, naputena od svih.
Ispod njenih trepavica suze su pobrzale prema usnama.
U podnoju brda zacijelo se dogodila nesrea. Kosi i Benda
nestali su u gutiku odakle se ulo klokotanje umskog potoia.
Lajla i Filip dozivali su ih iz svega glasa ali im iz gutika nitko
nije odgovarao.
Utopili su se rekla je Lajla i malo je trebalo da se njena
poznata vrstina pretvori u pla. Dolje je sigurno neka opasna
rijeka dodala je.
Glupost odbrusio je Filip. - Prouio sam cijelu kartu
Medvednice. Kakva rijeka, sve sami potoii. Idem u gutik, moda
su se pri padu onesvijestili.
Filip je pretraio svaki grm i ak ugazio u blato kraj potoia.
Kosi i Benda kao da su u zemlju propali. Doviknuo je Lajli da
poe do slijepe Ivanke i bude uz nju dok se on ne vrati.
Trnje mu je izgrebalo lice a i na trenirki mu se pojavilo nekoliko
poderotina.
Prijatelji kao da su u zemlju propali. uma je prijetei utjela.
Za koji sat spustit e se vee. Ima li na Sljemenu medvjeda?
Ima li divljih maaka i zmija to se otrovno uljaju nou?
49

- Hej, Filipe - zvala je odozgo Lajla glasom koji je bio pun

i prepun plaa Ivanke nema! I ona je nestala.
U Filipu je jauknuo onaj skriveni zaljubljeni momi. Gdje je
Ivanka? Sto se ovo zbiva? Zar neke nepoznate umske sile otimlju
djecu? Da su barem i njega oteli zajedno s Ivankom, da se dre
za ruke u tekim trenucima.
Nema toga zeca, lasice ili lisice koji bi Filipovom brzinom mogli
strugati uzbrdo. U trenu je bio na proplanku, izranjen i poderan
kao da je netom svladao kakvu umsku neman. Lajla je plakala iz
petnih ila i toptala nogama.
Brzo k roditeljima u restoran! Treba zvati miliciju, vatrogasce,
planinare, vojsku . . .Ivanlcaaa . . .
Grunuli su bezglavo na vrata. Unutra je mnotvo izletnika,
razdraganih kao da ih nizato nije briga, pjevalo to ih grlo nosi.
Filip i Lajla, zadihani, uznojeni i uplakani, pokuavaju bezbrinim
roditeljima objasniti o emu se radi. Govore u isti glas i nepovezano
pa roditeljima nita nije jasno.
to je, boga vam bojeg otresa se debeli i brkati Lajlin
otac. Da vas nije napala bijesna lisica?!
Izgubljeni . . .nestali . . .nema ih . . .zalutali bunca Filip
a njegova mati brzo istresa eer iz vreice u au vode. Srce joj
je opet na trenutak zastalo.
Kaaakooo javlja se Ivankin otac. U smislu osnovnog
zakona o odnosima roditelja i djece, treba promptno reagirati,
animirati nadlene . . .
Molimo vas lijepo, nismo na sastanku prekine ga Filipov
otac. U pitanju su djeca, nestala djeca. Uinimo neto.
Svi gosti umskog restorana skau na noge lagane i guraju se
prema izlazu. Sa stolova se rue boce i poneki tanjur. Dramatini
trenuci. Napetost raste.
D a ih je bilo snimiti kamerom u masovnoj jurnjavi brdom, i
gore i dolje, i uzdu i poprijeko, i ovamo i onamo, bile bi to izvrsne
scene za nijemi film.
50

Napokon su upotrijebili svoje luksuzne trenirke i sportske papue

na najbolji mogui nain.
Bila je to luda trka bez rezultata.
Rezultat, koji se sastoji od Ivanke, Kosog i Bende, u meuvre
menu se pojavio iz svog skrovita. Sjede u restoranu i zlobno se
cerekaju.
Kad su se Benda i Kosi u hrvanju otkotrljali u dbunje, shvatili
su odjednom da se tuku nizato, ni zbog ega. Pruili su jedan
drugom ruku i u tom trenutku odluili da izvedu ovu vragoliju.
Kriomice su se provukli kroz granje na drugi dio padine i tamo
se pritajili. Potom su se oduljali prema umskoj kui i u prolazu
primijetili uplakanu i nemonu Ivanku.
Da je znala koliko e se Filip napatiti traei ovu dvojicu,
zasigurno ne bi pristala na njihov plan.
Ovo je, izgleda, jedini nain da lijene fosile dignemo od
hrane i pijace i natjeramo da malo potre na istom zraku.
Bojim se dodade Kosi na Bendinu mudru reenicu da
e nas ova zamisao skupo stajati.
Izvana je ve dopirao amor zadihanih tragaa. ulo se kako
mame plau a oevi zadnjom snagom viu: - Na telefon, na telefon.
Zovite openarodnu obranu i civilnu zatitu! Bogamu, djeca su nae
najvee bogatstvo!

KAZALITE DI-DI-TI

Na Sljemenu su Filipinci upoznali Svilenoga. Klinac kao klinac,

nita osobito. Lunjao je meu stablima i traio tamne jesenje
vrganje. Moda je jedino udno na tom momku bilo odijelo. Izglaano, isto, utegnuto. Kao da je krenuo na kakav koncert a ne u
umu po gljive. Oko vrata je imao tanku konatu leptir-kravatu.
Na nogama ulatene cipele.
- Kakvo udno bie! rekla je Lajla. Moda je mali
kapnuo na Sljeme iz svemira? Moda je to nekakav pijanist?
Ne volim te ukoene minkere dodao je Filip. Naftalinci
i mamine maze.
to to tu mirie? pitala je slijepa Ivanka.
Hej, mali doviknuo je Benda ti razlikuje otrovne i
neotrovne gljive?
Nisam ja nikakav mali odbrusio je djeak. Ja sam
uveni prirodnjak Ivica Sviben, poznavalac gljiva, umskih plodova,
cvijea i kazalita.
Bolje bi bilo da se zove Svilen a ne Sviben dodao je
Filip. Kao da si pobjegao iz nekakvog izloga.
Svileni, Svileni uzvikivali su Filipinci pljeui rukama.
Bilo bi dobro da u klapi imamo jednog takvog momka
apnula je Lajla Filipu. Moda bismo napokon mogli osnovati
kazalite.
Sitnica ree Svileni svisoka. Nita lake od toga.
Ljudi, kako ja volim kazalite uzdahnula je Ivanka.
Kad god Ivanka uzdahne, Filipu se posijeku noge, uhvati ga
nekakva slabost, postane mekan i popustljiv.
A kakvo bi ti to kazalite osnovao? upitao je Svilenoga.
53

 Pa, ako bi se meu vama nalo par talentiranih osoba, mogao

bih postaviti neki komad. Recimo Hamleta od Shakespearea (ekspira). To je jedan dosta dobar pisac.
ula sam za tog momka ree Lajla. Bila sam na
predstavi San ljetne noi. To je tako luckasto i strano zanimljivo.
Ubrzo su klinci ustanovili da Svileni stanuje u susjednom kvartu
gdje gotovo da i nema djece. Sami penzioneri.
Svileni je talentiran i usamljen. Rado bi se pridruio Filipincima
i s njima osnovao dvorino kazalite, koje bi moglo po potrebi
gostovati i u drugim dvoritima. Potrebno je samo sklepati pokretne
kulise, pozornicu, i uvjebati uloge.
Filipinci su na brzinu odrali zatvoreni sastanak. Veina je bila
za tu novost. Trebalo je sveano primiti Svilenoga u klapu i dati
zamiljenom kazalitu ime.
U gradu postoji kazalite koje se zove Teatar itd rekla
je mudra Ivanka. Mislim da bi se nae kazalite moglo zvati
Djeji dramski trud, skraeno DI-DI-TI.
Pa to je nekakav praak protiv gamadi usprotivio se Kosi.
- Izvrsno! uskliknuo je novi lan Filipinaca, Svileni. Bit
e to kazalini praak protiv mrtvila kulturnog ivota u naem gradu.
Poinjemo ve sutra. Razradit u svoju redateljsku koncepciju.
Nitko od Filipinaca nije znao to znai redateljka koncepcija
ali je zvualo dovoljno mudro i odluno.
Na prvom sastanku u utvrdi Filipini Svileni je detaljno objasnio
buduim glumcima tko je bio kraljevi Hamlet, tko njegova majka,
tko duh Hamletova oca, tko Fortinbras a tko Polonije.
Fantastino! uskliknuo je Filip. Pa to je pravi krimi.
Otrov i maevanje. Javljam se za ulogu Hamleta. Ivanka e biti
Ofelija.
Polako, drutvo rekao je Svileni. Ovdje ja odreujem.
Zato nisam ee iao u kazalite?, mislio je Filip, sad bih
Svilenom oitao lekciju. Ba sam neznalica u tim stvarima.
U redu dodao je naglas neka Svileni podijeli uloge.
54

Ludo su se zabavljali. Svileni je sjedio na povienom mjestu i

dijelio savjete. Lajla je preuzela posao kostimografa. Od stare
odjee krojila je i ivala glumcima kostime.
Ovo je kao nekakav fanik veselio se Kosi nekakav
maskenbal i poklade. Ba izgledamo sasvim ludo i naopako.
Ne vrijeaj umjetniko djelo ukorio ga je Svileni. Ovo
je ozbiljna stvar.
Na kasetofon su snimili glas duha koji se pojavljuje na zidu
utvrde. Bio je to glas Filipova oca koji je pristao da sudjeluje u
predstavi, jer to mora biti ozbiljan i dubok glas koji se javlja s
onoga svijeta.
Neke manje vane uloge Svileni je izbacio iz svoje koncepcije
tako da je predstava bila veselo maevanje s traginim zavretkom.
Glumci su se uglavnom cijelo vrijeme gurali na pozornici to je na
premijernom izvoenju u dvoritu izazvalo burno veselje prisutnih
stanara.
Ivanku, koja se u predstavi utapa, donijeli su na pozornicu
polivenu vodom. Glumila je mrtvu Ofeliju ali je zbog mokre odjee
nekoliko puta kihnula.
Mrtva a kie doviknuo je netko iz publike.
Ovo je kazalite, a ne ivot - zaurlao je Filipov otac iz
treeg reda. - I ja sam bio duh, pa sam opet meu vama. Ovdje
izgleda nitko ne zna to je to kazalite. Sramota.
Neka mi odmah vrate novac od ulaznice! vritala je jedna
drugarica koja je za cijelo vrijeme predstave plela dugaku vunenu
arapu.
Svileni se uspentrao na pozornicu i povukao zastor na razapetoj
ici. S konatom manicom oko vrata djelovao je vrlo ozbiljno.
Ovo je eksperiment! - viknuo je publici u lice. Tko ne
shvaa umjetnost glume, neka sadi krumpir.

55

Potekle su mu suze niz lice i publika, koja se ve razoarana

poela razilaziti, shvatila je da se na pozornici moe dogoditi prava
umjetnost ak i nakon sputanja zastora. Zaorio je snaan pljesak.
Svileni je bijelim rupiem obrisao suze i pozvao sve glumce da
se poklone publici. Bio je to najbolji dio predstave.
Ivankina mama bila je silno ganuta i pozvala je sve sudionike
u stan, na vonu salatu.
Tad je Svileni, koji je u predstavi osim redateljskog posla imao
i ulogu Polonija, ponovio uvenu reenicu: Ima u tom ludilu
nekog sistema.
Opet nitko nita nije razumio ali je Svileni zauvijek primljen u
druinu Filipinaca, zaduen za prirodne nauke i kazalite.

DUHOVNE VJEBE

U Utvrdi Filipini odjednom je postalo nekako dosadno. Klincima

se u duu uvukla tuga.
To je zbog jeseni rekao je tronutim glasom Svileni. Pritom
je tako duboko i tragino uzdahnuo da je od toga iroki orahov
list, rave boje, odluio da se zauvijek otkine s grane i sleti beumno
na zemlju.
Jesen je nastavio je - vrijeme u kojem pjesnici hodaju
pokunjene glave i piu pjesme o prolaznosti ivota. Mogao bih vam
o tome odrati predavanje ali vidim da niste sposobni sluati. Uhvatila
vas nostalgija.
Klinci su iskolaili oi nad takvim stranim pametovanjem. Svileni
je pametan momak ali ipak malo pretjeruje. Sve to proita u
tatinim knjigama odmah prenosi u Utvrdu i tu se pravi vaan s
nekakvim nerazumljivim rijeima.
Nostalgija! Pih, i to mi je neto rekao je Filip. Vie
cijenim savijau od jabuka, kakvu pravi moja mama.
Samo mislite na klopu podigao je Svileni svoj glumaki
glas. to je s duhovnim ivotom?
Daj, Svileni, budi malo normalan probudila se Lajla iz
najdublje tuge koju je osjetila u svome malom ivotu. Kakvi
duhovi i slino. Takvo to postoji samo na groblju. Zuje oko
spomenika i njofaju cvijee.
I puu u svijee, ha, ha rimovao je Benda.
Duhovi ne postoje rekla je slijepa Ivanka. To mi je
priala mama. Kad ovjek umre, njega vie uglavnom nema.
Pa ti klinci doista nita ne razumiju, mislio je Svileni. Duhovni
ivot, to je umjetnost i tome slino, a duhovi, oni to ukaju u
liu, sasvim su neto tree.

57

 U redu, druino nastavio je glasno moemo i o tome

prodiskutirati.
Neu ja nita driskutirati . . . poeo je Kosi.
Ne kae se driskutirati, ve diskutirati ispravi ga Svileni.
Ba me briga kako se to kae nastavio je Kosi. Moj
djed na selu rekao mi je da due umrlih postoje svugdje oko nas,
vrljaju po kukuruzu na tavanu i kripuckaju u ormarima. A na
groblju su kod svoje kue i tamo nevidljivi etaju s rukama na
leima, kao prozirni penzioneri.
Glupost razljutio se Benda. Time samo plae male klince.
Druina se podijelila. Na pomolu je bio prvi ozbiljniji razdor
meu Filipincima. Slutio sam, mislio je Filip, da e nam taj
pametnjakovi Svileni napraviti nered u klapi. To treba odmah
raistiti.
Znate, ljudeki to? Prekosutra je Dan mrtvih. Obii emo
zajedniki groblje i provjeriti to postoji a to ne.
Tako je i odlueno, budui da je Filip jo uvijek bio na elu
Filipinaca, kako je i red.
Na Dan mrtvih na groblju je vladala neopisiva guva. Bilo je
toliko ljudi kao da je posrijedi Velesajam a ne posjet humkama
predaka.
Mirisalo je na uvelo lie i dim svijea. Filip je Ivanki opisivao
prizor koji ona nije mogla vidjeti.
Milijuni plamiaka titrali su u sunanu danu meu obiljem cvijea.
Cvjetni trg tumaio je Filip prema ovome obina je
sitnica. Ljudi imaju sveana odijela i dostojanstvena lica.
A vidi li duhove? apnula je Ivanka.
Ne vidim.
Oni su nevidljivi dodao je Kosi. Kao zrak. Moda
sjede uokolo na granama kao pauina i zagrobnim govorom priaju
o nama koji dolje hodamo.
58

 Opet priate gluposti otrese se apatom Svileni. Ako

netko doista eli vidjeti duha, mora doi na groblje u pono. To
je njihovo vrijeme. itao sam u nekim knjigama.
Filipince je, mora se priznati, proela mala jeza. Tko bi mogao
biti tako hrabar da se u pono pojavi na ovakvom mjestu.
Ovdje je tako lijepo i sveano uzdahnula je Lajla.
Bolje se osjeam nego dolje u gradu.
Filip zna da ovim posjetom nee utvrditi ima li duhova ili nema.
Ako ve taj Svileni tvrdi da bi trebalo doi nou, u redu. Krenut
e ve veeras.
Predlaem rekao je da se noas naemo ovdje i da se
uvjerimo u ono to pria ovaj Svileni.
Ja neu drhtavim glasom ree Kosi. Mama me ne bi
pustila.
Ni mene dodala je Ivanka.
Ni mene ree Benda oponaajui Ivankin glas. Ali ja
u moda pobjei od kue. Ne bojim se nikakvih sablasti.
Preostali su Lajla, Filip i Svileni. Nai e se na groblju tono
u pono.
Za svaki sluaj ostavit e na praznim krevetima poruke za
roditelje. Tekst: Ja sam na groblju. Vraam se odmah. aljem
vam pusu. Dogovoreno.
Tri blijeda lika naoe se pred pono u Gradu mrtvih. Drali
su se za drhtave ruice. Dolje u gradu, u njihovu kvartu, ba je
bila nekakva tednja elektrine struje pa se inilo da na groblju
ima dvostruko vie svjetla. Cijeli brijeg bijae obasjan milijunima
svijea. Klinci su sve manje osjeali strah a sve vie im je ovaj
tajni noni posjet izgledao kao sveana kazalina predstava. Hrabro
su gledali oko sebe ne bi li ugledali neku mrtvu duu kako leluja
meu spomenicima. Istina, dim koji se dizao iznad svijea poprimao
je pokatkad udne oblike, ali to nije bilo ono to su oekivali.
Meni je sve ovo kao nekakva roendanska torta rekla je
vedro Lajla. Sad moemo kui. Ti, Svileni, da mi vie nisi priao
o nonim sablastima.

59

Svileni je doista pokunjeno iao ka izlazu iz groblja. Tek tu se

dogodilo ono ega su se bojali ranije.
Evo ih! viknuo je netko iz polumraka i snane su ih ruke
zarobile. Da ti srce prepukne od straha.
Upomo! kriknuli su u jedan glas.
Pred njima je stajao Filipov otac u pidami i kunom ogrtau
a uz njega dva milicionara.
E, platit e mi kad se vratimo siktao je tata.
Polako, drue rekao je milicionar. Glavno je da su
male skitnice pronaene. Nije doputeno primjenjivati fiziku silu
prema maloljetnim descendentima.
Pazi, pomisli Filip, i u miliciji se nae nekakav Svileni pamet
njakovi.

POAR STRASTI

Lajla je odjednom postala drugaija. U koli su to ostali aci

odmah primijetili. Filipinci su u nju gledali kao u udo. O emu
se radi?
Njezine su oi podsjeale na dvije baterijske rune svjetiljke
ljubiaste boje.
Ona, koja je uvijek gledala na ovaj svijet malo iskosa, lukavo
i razigrano, sad je upaljenim svjetiljkama bila zagledana u daljine
koje ostali nisu mogli vidjeti.
Neki su ak istezali vrat i dizali se na none prste ne bi li vidjeli
kamo to Lajla gleda.
Mala sanjari rekao je posprdno Filip.
Pomaknuo joj se neki kotai u glavi dodao je Kosi.
Zamiljenost je znak povienog duevnog stanja dopunio
je Svileni na svoj poznati mudrijaki, nerazumljiv nain.
Zabrinut sam rekao je Benda. Pogledajte samo kako
hoda.
Doista, Lajla koja je inae hodala otro kao razljueni djeak
i, kao to je poznato, trala na sto metara bre od veine djeaka
u razredu, sad je hodala kao slijepa Ivanka u onoj sjajnoj predstavi
DI-DI-TI kazalita, kad je glumila Ofeliju.
Nekako je plutala, kao da izmeu nje i zemlje postoji nevidljivi
jastuk od paperja po kojemu ona koraa.
Lajla je postala rebus koji nitko nije uspijevao rijeiti.
Debeli Lajlin otac takoer je primijetio udne pojave u kerkinom
ponaanju.
Odveli su je lijeniku. Mjerili su joj temperaturu i cijedili krv
iz prsta.
61

Lijenik je samo klimao glavom i govorio da on tu ne moe

nita pomoi jer je Lajla zdrava kao ribica.
A znate li o emu se radi?
Laj li se dogodilo neto to se inae zbiva samo junakinjama iz
romana za odrasle. Jednostavno, u susjedstvo je doselio djeak vitak
kao mlado stabalce, kose svijetle kao itno polje.
im ga je vidjela, Lajla je poeljela da bude Snjeguljica u
staklenom kovegu a djeak da dojae na bijelom konju i da je
poljupcem probudi iz dugog, dugog sna.
Od toga trenutka sve su joj stvari i svi ljudi izgledali kao da su
u nekakvoj maglici. Svijet je postao mekan.
Lajla je zaboravljala kako se veu uzice na cipelama. Ogledalo
joj je postalo najvanija stvar na svijetu.
Sreli su se na jednom stubitu i oboje su pocrvenjeli kao rajice.
Nijednome vie nije bilo pomoi.
Lajla se sjea da je mudri Svileni jednom rekao da u knjigama
sve pie, da su knjige najmudrije i da se u njima nalaze odgovori
na sva pitanja.
Poela je prekapati po roditeljskoj biblioteci. Bile su to neke
bezvezne knjige Rat i mir, arobni brijeg, Zlatarovo zlato,
Od sada do vjenosti i tome slino. Ni rijei o ljubavi.
Lajla je traila pravi naslov knjige i pronala neku kupusaru na
kojoj je pisalo Poar strasti. To bi moglo biti pravo. Potajno je
itala. Nita joj nije bilo jasno. Shvatila je da prava knjiga o ljubavi
jo nije napisana.
Odluila je da je sama napie. .
Njezin dnevnik, teka s kvadratiima, od toga je trenutka bila
sve punija uzdaha i prizora u kojima se djeak i djevojica vode
za ruku kroz drvored platana pod mjeseinom i s vremena na
vrijeme dugo gledaju jedno drugom u oi.
Tu i tamo poneka je Lajlina suza nainila malu mrlju na papiru.
62

Kad su Filipinci odlazili s razredom na kakav izlet, Lajla je

skriveki odlazila u Utvrdu Filipini i tu uz svijeu pisala svoj dnevnik,
svoj ljubavni roman.
Mogla je to pisati i doma, pod elektrinim osvjetljenjem, ali je
svijea upravo najbolje ila uz ono to je pisala. Polumrak i sjenke
koje igraju na drvenim stijenkama i starom pokrpanom naslonjau.
Jednog predveerja, privuen valjda, kao kakav zaljubljeni leptir,
mirkanjem svijee u drvenom zdanju u dvoritu, u utvrdu je stupio
plavokosi djeak.
- Zdravo promucao je djeak a Lajla je hitro sklopila svoj
dnevnik.
Oboje su zacijelo ponovno pocrvenjeli od pete do glave i obratno,
ali se to nije dobro vidjelo.
Svijea je nekoliko puta klimnula svojim plamikom.
Lajli je u grlu zastala nekakva gruda, kao da je toga trenutka
neoprezno progutala cijelu okruglicu sa ljivom i koticom.
Ni vitkom djeaku oito nije bilo lako.
Daj mi tu teku promucao je.
Ne dam progutala je Lajla okruglicu.
Daj mi da ti neto napiem.
Nema ti meni to napisati.
Imam inatio se djeak.
Onda pii, kad si tako tvrdoglav rekla je Lajla kao da se
ljuti.
Djeak je drhtavom rukom ispisao na biljenici grbavu reenicu:
Ja te volim i zovem se Tonelc. im je stavio toku na kraj ove
najljubavnije reenice koja je ikada napisana u bilo kojoj knjizi,
djeak je kao vjetar izjurio iz Utvrde. ak ni vratanca nije zatvorio.
Velike Lajline ljubiaste oi skakutale su sa slova na slovo. Srce
joj je toliko naraslo da se moglo valjda u cijelom dvoritu uti kako
bubnja: Ja te vo lim, ja te vo lim!
Hej! uzviknula je i ja tebe volim!
Gdje je sada Tonek? Kamo je pobjegao?
63

Zgrabila je svoj ljubavni roman i brzinom kojom se nekada

kretala sa starta trke na sto metara pojurila za djeakom. Pritom
je sruila svijeu na pod pokriven starim sagom.
Ne zna se tono da li svijee neto osjeaju ili su samo mrtva
stvar, no nama se ini da je svijea iz iste radosti liznula plamenom
po sagu i odmah zatim po suhim daskama.
ulo se kako netko s treeg kata vie:
Poar! Poar! Vatra u dvoritu. Zovite vatrogasce! U pomo!
Lajla je sustigla djeaka na stubitu i vrsto ga zgrabila za ruku.
To je ba ono to je zamiljala: nita ne govore samo se dre
drhtavim rukama.
. . . . . .to si to na . . .napravila? promucao je napokon
djeak. Po . . .poar!
Poar strasti odgovorila je Lajla i dalje ga gledala ravno
u oi.
to ti je to? upitao je djeak.
Naslov moga ljubavnog romana sad ve mirno odgovori
Lajla. Evo ti pa itaj dodala je i pruila mu biljenicu s
kvadratiima.
U dvorite je kao zvuna zmija uletjela sirena vatrogasnih kola.

ZBRKA U SRETNOM GRUDNOM KOU

Utvrda Filipini izgorjela je do temelja, ako se tako moe rei.

Istina, ta kuica nije leala na uobiajenim temeljima nego na onima
na kojima lei svaka prava, vrsta i trajna kua na prijateljstvu
Filipinaca. Filip je danima sjedio na mjestu gdje je ranije bila
Utvrda. Dolazio je ponekad Svileni i utke su bacali kamenie u
pepeo.
Ustraeni roditelji ne putaju Ivanku iz stana. Benda se neto
umudrio i ne pojavljuje se a Kosi je naglo popustio u koli i sada
sjedi doma i treba. Lajla se po itav dan dri s Tonekom za ruku,
a uvee valjda pie svoj ljubavni roman.
Daj smisli neto znao je Filip rei Svilenome. Ti si
umjetnik.
Svilenom je, meutim, presuila mata.
I to se dogodilo jednoga dana? to je to obasjalo zaputeno
dvorite? to je bubnulo kao grom iz vedra neba?
Nije to bilo samo mlado proljee to se s blijedim listiima
izvlailo iz velikog oraha niti rastvaranje prozora na kuerinama
odakle su stizali zvuci glazbenog radio-programa.
U dvorite je, kao kakva dobra vila, kao udo iz prie koje
nitko nije oekivao, stupila vitkom nogom i lijepim nasmijeenim
licem draga siromana Srna.
to sad to znai? Je li to san?
Zdravo, deki rekla je.
Na licu joj je bila ispisana radost. Filipa je neto trecnulo oko
srca. Sjeanja su bila opasna. Ta Srna je do juer bila prepuna
briga i nije bilo tog zafrkanta koji bi joj mogao izmamiti ovoliko
smijeha koliko sada, eto, poklanja Filipu.
65

 ula sam u koli da vam je izgorjela koliba?

Pardon. To nije bila koliba, nego Utvrda Filipini ispravlja
je Svileni.
Kao da se malo naljutio na tog vitkonogog uljeza koji je u
njegovu drugu izazvao tako naglu i nejasnu radost. Svileni je iz
druge kole i nema pojma tko je Srna.
Zbilja mi je ao nastavlja Srna. ula sam da je to bila
krasna kuica i da ste imali i svoje kazalite.
Pa . . . ovaj . . . petlja Filip to je bilo djelo Svilenog.
On je umjetnik.
Svileni se kooperi u utegnutom odijelcu. ini se da je odjednom
narastao barem za pola centimetra.
Sve je gotovo nastavlja Filip. Druina se raspada. Lajla
samo koluta oima od zaljubljenosti.Benda se upisao u nekakav
atletski klub i sad tri uz Savu kao mutav.
Ne moe se bez krova nad glavom premudro dodaje
Svileni. Home, sweet home, to bi rekao Shakespeare.
Srna sjeda na nekoliko sloenih opeka i Filip bi se mogao zakleti
da joj u oima ita neku radosnu tajnu.
Htio bi odjednom zaviriti u tu lijepu glavicu, malo tamo provrljati
i prokuiti u emu je tos. Zatreperio je na tu pomisao ba kao
onda kad ju je pratio iz kole i nosio joj torbu.
A Ivanka? Zar nije ve donio vrstu, najvru odluku da bude
s njom ako treba i do kraja ivota? Otkad je roditelji ne putaju
da se drui s Filipincima, ponovno joj je poeo pisati pjesme.
Upravo joj je juer potom poslao sedam stihova za koje je odluio
da ih nikada nikome ne pokae. Sramio se neeg nejasnog u toj
pjesmi:
Jasno je da m i proljee
kroz glavu prolijee.
Strano me mui
kako se ljubav ui.
66

Sve m i je opet naopako,

kada se ti smije
ja bih plalco.

I sad mu se, gle, ini da bi tu pjesmu mogao poslati i Srni koja

mu se ovdje zagonetno smijei u lice.
Mogu li dvije djevojice stati u jedan djeaki grudni ko?
Zna, Filipe pone Srna tajanstveno i nekako na kapljice,
kao da mu daje lijek nikada neu zaboraviti kako ste mi pomogli
kad mi je majka bila bolesna. Sad je opet zdrava, a ni to nije sve.
Dobili smo novi stan. Zapravo je star, u susjednoj kui, ali je za
nas kao dvorac, nov novcat!
Jupiii poskoi Filip, uhvati Srnu za ruku i zavrti je dvoritem
kao u kakvom plesu.
ivjela Srna, ivio stan, ivjeli Filipinci!
Ma stani odupre se Srna to jo nije sve. Napravimo
novu utvrdu u mom dvoritu. I tamo je ovakav orah a i naputena
drvarnica. Ovih e dana ponovno organizirati proljetno ienje
tavana i podruma. Mogli bismo se domoi svega to nam je potrebno.
Flej, haj skakao je Filip dvoritem kao da ga je pela
pecnula.
A ima li u tom dvoritu mjesta za ljetnu pozornicu dosto
janstveno i poslovno upita Svileni. Izgubljen sam bez teatra.
Naravno da ima isto tako ozbiljno odgovori Srna.
Odlino zakljui Svileni. Igrat e Desdemonu u novom
komadu koji u postaviti na daske.
Kakve daske? zaudi se Srna.
Daske koje ivot znae odgovori joj Svileni digavi nos
iznad cijeloga svijeta i okolice.
Ma pusti ga ukljui se radosno Filip. To je opet uloga
neke utopljenice.
Pardon ree Svileni dotinu damu ubija ljubomorni
mu. Ba sam ovih dana opsjednut Shakespeareovim Othellom
(Otelom).

(57

 Nita te ne razumijem ree Srna skromno ali ne bih

htjela da me netko ubije, ak ni na tim tvojim daskama.
Primitivno procijedi kroza zube Svileni. Doista primi
tivno. Predstava e se ipak odrati. Umjetnost nema granica.
Dok je Svileni jo mudroslovio, na ulazu u dvorite pojavie se
Lajla i Tonek. Jasno, drali su se za ruke i podsjeali na dvije
zaljubljene alge koje se njiu pod vodenom povrinom.
Kako se samo promijenila, pomisli Filip ugledavi lebdeu
Lajlu. Vie ni mrava ne bi mogla zgaziti a kamoli istui nekog
klipana iz viih razreda, kao nekad.
Ovamo, zaljubljeni narode! povilcne Filip. Sve poinje
iznova. to ree moj tata, nema odmora dok traje obnova.
Bok, ljudi procvili otegnuto Lajla i zakoluta zavodniki
oima. Ovo je Tonek, na novi lan.
Polako, polako isprsi se Svileni. Najprije test znanja i
inteligencije. Prvo: da li taj zalizani pjetli upravo ita bilo kakvu
knjigu?
Pa . . . ovaj . . . itam, kako da ne. itam jedan . . .
jedan . . . ovaj . . . ljubavni roman.
Bravo, nije loe - pohvali ga Svileni. A naslov, molim
naslov?
Poar strasti izusti Tonek.
Flm, zanimljivo, zanimljivo. A autor? Tko je autor?
Ne znam to znai ta rije prizna Tonek.
Mislim, tko je pisac tog romana? Da nije Shakespeare?
Pisac je Lajla ree Tonek kao da je odvalio Mount
Everest sa srca.
Lajla obori glavu i svi su lijepo vidjeli da joj je lice promijenilo
boju.
Filip pomisli na svoje pjesme pa se i on zacrveni.

DESETO PISMO KOJE JE POTRESLO SVIJET

Strano je biti darovit a to ne znati. Filip je popunio novu debelu

biljenicu pjesmama za Ivanku i upravo je bio, u nezgodnom duev
nom stanju, spreman da sve svoje pjesnike umotvorine zapali.
Ivanka crnu glavicu ne pokazuje na prozoru, na Zrinjevcu, i
Filip uzalud troi zadnju uteevinu za potanske marke. Nije mogue
da Ivankina mama ne ita kerci pjesme koje joj Filip uporno alje?
Hoe li ponovno doi trenutak kada e s ljubavnom okruglicom
u grlu, pozvoniti na njihova vrata?
Ima moja mama pravo, misli Filip, ivot je okrutan.
U redu, ako drugaije ne ide, napisat e pismo njenim roditeljima.
Smekat e ih, nisu od mramora. Napisao je i poslao devet pisama,
pristojnih i bez gramatikih pogreaka.
Nita. Ivanka se nije pojavila. Zar se njezini roditelji ponaaju
kao zatvorski uvari?
Opremanje nove Utvrde Filipini bilo je u punom jeku. Benda
se i dalje nije pojavljivao a Kosom su zajedniki pomogli da ispravi
slabe ocjene.
Filip je povrno uio ulogu ljubomornog Othella i troio svu
svoju snagu na pisanje pjesama za Ivanku i pisama za njezine
roditelje.
Deseto pismo trebalo je biti puno konanog obrauna sa silama
mraka koje dre u kunom zatvoru djevojicu bez koje mu je ivot
kao Sahara, Gobi i ostale svjetske pustinje.
Novom kemijskom olovkom, na najboljem papiru koji je naao
u tatinom stolu, Filip je napisao:
69

Vrlo potovani roditelji Tuti,

Ovo je moje deseto i posljednje pismo, tako da znate. Ne znam
to nosite u grudima, kaljeve pei ili istroene automobilske
gume. M oj prijatelj Svileni, a on je umjetnik i sigurno se razumije
u ljudske due, rekao mi je da su mnogi veliki ljudi poludjeli od
ljubavi. Vi hoete da me neki mranjaci zatvore iza reetaka i da
me doete gledati kao zelenog zamorca u zoolokom vrtu.
Zbog Ivanke sam popravio sve slabe ocjene u koli i uim Brailleovo
(Brajevo) pismo za slijepe. Zato ne doputate svojoj keri da se
igra i veseli kao i ostala djeca? Jedino, izgleda, vi ne vidite da ona
vidi!
N ekim roditeljima trebalo bi oduzeti djecu. Naprimjer, vama. Napi
sat u pism o opini Centar i traiti da vas malo priupitaju smije
li se vaa Ivanka druiti s djecom iz kvarta, glumiti u D I-DI-TI-ju
i drati se sa m nom osobno, Filipom Zebiem, za ruke. Neu vie
nita tajiti i ovo u pism o fotokopirati i izlijepiti p o svim kuama.
Obavijestit u i Drutvo slijepih, i miliciju, i Sabor Hrvatske, i
Ujedinjene narode, i sve.
Nisam vam ja onaj Hamlet pa da m i Ofelija skoi u Savu. Shvatite
ovo kao moju posljednju opomenu i odgovorite najkasnije do
nedjelje na adresu: Utvrda Filipini, 41000 Zagreb, Bezdrvna ulica
64, dvorite desno. Ono: vrlo potovani roditelji na poetku pisma
ne vrijedi ako ne dobijem va odgovor.
Filip Zebi Filipinac

Odluio je da prije nego to pismo baci u potanski sandui,

sve povjeri Filipincima.
U Utvrdi je bila samo Srna. Ostali su se u sunanom danu razili
po okolnim ulicama radi skupljanja odbaenih stvari potrebnih za
normalan ivot u drvarnici.
Donijela sam bocu coca-cole, hoe? rekla je i iz njena
dva divlja kestena u glavi po Filipu se prosulo neto toplo i brino.
Hou otrov - odgovorio je osorno i odmah se pokajao.
Glupost rekla je Srna i opet je neka topla smea vlaga
omotala Filipovu usijanu glavu. Moja mama e napraviti pedeset
kremnita za premijeru. Prepravit e mi svoju svadbenu haljinu za
onaj trenutak kad me ti nepravedno ubije . . .
70

Filip se prisjeti teksta koji mu je Svileni rukom ispisao i shvati

da ga nije nauio, a ovdje ve izgleda svi znadu svoje uloge.
Svileni je potpuno opinio cijelu druinu a moda je Srna sada
njegova draga i neto apuu kad su sami! Zato je njemu, Filipu,
i namjestio ulogu onog ljubomornog Maura Othella. Pone guvati
pismo u depu.
to ima u depu? Bombone? zacvrkue Srna.
Nita . . . Zapravo pismo . . . Nema veze . . .
Daj! prui Srna ruku k njemu, gotovo da ga dodirne. Iz
njezinih prstiju uskoi u Filipa mali elektrini udar.
Baci pred nju otvorenu omotnicu i uputi se iz drvarnice.
Deki su budale nad budalama, pomisli Srna i uzme itati
pismo.
Filip se na velikim kunim vratima gotovo sudari s Kosim koji
je teglio stari dvosjed iz ijeg je sjedita virio busen morske trave
i stralo nekoliko opruga.
- Hej, pazi uzvikne Kosi, ali ga Filip nije ni pogledao. U
glavi mu se komealo neto to je trebalo u miru razjasniti.
Svileni i Srna! Kako na to nije ranije mislio? Mora odmah unititi
pismo. Vidi u mislima Srnu kako mu se zajedno s ostalima ruga,
plazi mu jezik, igraju oko njega kolo, pokazuju mu dugi nos.
E, neemo tako! Pismo je njegov protest a Srna je . . . A to
je Srna? Njoj nikada nije pisao pjesme.
Bojim se Srne, pomisli i postidi se.
Nedugo je lunjao ulicama i potom se vratio u utvrdu. Ve na
ulazu u dvorite uo je iz pravca drvarnice zbrku glasnih povika.
Otvorio je vrata oblijepljena kartonom i svi su u transu skoili na
njega s glasnim odobravanjima.
Tako je . . . tako treba s njima . . . to ti fosili misle
.
dolje zatvori . . . ljubav ili borba!
Tiina! povikne Filip. Gdje je pismo?
Srna ga je odnijela do potanskog sanduia odgovori mu
Kosi.
71

Kosa mu je bila puna praine i pauine od kopanja po krami,

sloenoj za odvoz ispred kua.
Lajla ga zagrli i poljubi u obraz.
D rug si ree. M oram o ponovno dobiti u druinu nau
Ivanku. Svi smo potpisali tvoje pismo.
Filip osjeti da je prijateljstvo osjeaj velik kao neboder. Sad mu
je nedostajala samo Srna da i u njezinim oima proita to isto.
Srna nije dolazila. Ni toga dana ni idua tri.
U subotu je brkati potar, aljivina i malo pripit, u U tvrdu
doista donio pismo. Djevojice i djeaci upravo su se spremali da
pou u stan Srnine m ajke i upitaju to je s njihovom prijateljicom .
M oda je bolesna i treba joj pomo?
Filip Zebi? vano je upitao potar. Je li to neka nova
adresa u ulici. A to bi bilo da je pismo otilo u m eunarodni odjel
pa na Filipine? S potom , djeco, nem a zafrkancije!
Otvorili su omotnicu. Kosi je itao pismo:
Vrlo, vrlo potovani i vrli Filipinci, na elu s Filipom Zebiem ,
dobrim i plem enitim m o m k o m !
Primili sm o vae p ism o i uistinu sm o dirnuti vaom p a n jo m i
brigom za nau Ivanku. N ism o vam se ranije m ogli javiti, jer nism o
imali nikakvu adresu, ak ni Filipovo prezim e.
N em a sum nje da bi vae pism o, kada bi dolo na sve adrese od
milicije do Ujedinjenih naroda, potreslo svijet i izazvalo itav niz
opravdanih reagiranja. N o, nesporazum je u tom e to je naa
Ivanka ve etiri mjeseca u inozem stvu gdje e jo j operirati oi
ka ko bi jo j se vratio vid.
Filipove pjesm e kao i pism a brino uvam o i bit e za nas najsretniji
dan kad ih Ivanka bude mogla sama proitati.
Poaljite nam pozivnice za premijeru.
A k o vam u m euvrem enu m o em o u neem u pom oi, stojim o vam
na raspolaganju.
Ivankina m am a Emilija, u svoje ime i u ime odsutnog supruga
Franje.

72

R O EN JE Z V IJE Z D E

Silna radost to e slijepa Ivanka uskoro izlijeena stii iz inozem

stva i njezine e kupina-oi biti pune vidika, prekrila je ak i
nam jeru Svilenoga da postavi na scenu Othella u poneto skraenoj
verziji. Z a mali ansambl D I-D I-TI kazalita u Srninom dvoritu bio
je to prevelik zalogaj, a i sama je Srna odbila da glumi Desdemonu.
N aprosto nije pristala da je ljubom orni mu zadavi na kazalinim
daskama.
Kakve su to gluposti rekla je zaljubljena Lajla. Igrajmo
neto njeno i dirljivo, sa sretnim zavretkom.
U vjebajm o Lajlin Poar strasti usudio se zucnuti zatelebani
Tonek.
Lajla ga je pogledala stranim pogledom koji je htio rei da ona
svoj ljubavni rom an jo uvijek pie samo za njega i da tu ak ni
genijalac Svileni ne smije upetljati prste.
Svileni je samo odmahnuo rukom , to je znailo da se on bavi
um jetnou a ne tam o nekakvim slinavim pubertetskim biljekarenjima.
A ko emo neto ljubavno a da nije slinavo, imam bolji pri
jedlog promrsio je Svileni preko volje. Poslao mi je brati iz
provincije pisamce koje je mogao napisati i sam Shakespeare. ista
m onodram a, ako ste ikada uli za tu rije zavrio je dignuta nosa.
Pokretom velikoga glumca, svisoka je hitnuo papir meu okup
ljene Filipince.
Daj ovamo rekao je Kosi. Ba mi se neto glumi
seljaka. Sjeo je na kutiju na kojoj je pisalo ne tumbaj i poeo:
Dragi Ivice . . . to preskaem , ja sam dobro . . . i to preska
em, ali mi se dogodilo neto veliko . . . al ga ovaj pili . . . pa u
ti to opisati . . .
73

 E, to! To itaj poskoio je Ivica Svileni.

Kosi se nakaljao, nainio malu stanku i u pozi prvaka drame
nastavio:
Pitaju me u koli zato sam plav kao ljiva i kakvim se tajnim
sportom bavim? Je li me netko zatekao u svom vonjaku, kao
vorka na trenji? Batinom Milovan, batinom Njegovan, batinom
Radovan? Ili sam pao s oeva bicikla, vozei ga ispod okvira,
kratkonono, sili tee usprkos?
Vidim da moju muku nitko ne razumije niti je bilo kome poznat
njezin uzrok. To je dobro, mislim, to je jako dobro. Upisujem u
dnevnik: Ozlijeen na svetom zadatku, bolove hrabro podnio, s
pjesmom se vratio, suzu ne pustio.
Razumjet e svatko tko ovo proita, ako nije tvrd na onome
mjestu gdje je smjeteno ljudsko srce.
Zna da mjesto u kojemu ivim nije neka gradurina, kakav New
York, ve obian gradi u kojemu od obinih ljudi nastane poneka
zvijezda svakih sto godina.
U nas je mogue vidjeti ogromnu bundevu koju sveani i vani
odbor izabire za mis poljoprivredne izlobe, ali je nemogue upoznati
u mjesnom rodilitu dijete koje se talentirano dere kao budui
pjeva zabavne glazbe.
Stariji ljudi govore da mi nemamo nikakvih uvjeta za uspon na
umjetnike visine. Za penjanje na kruku ili tavan dovoljne su
ljestve. Za tavane umjetnosti potrebno je, kau, mnogo vie. uka
se o nekakvom talentu, ali jo nisam otkrio to ta rije znai.
Taraba, talambas, tambura to su takoer strane rijei, turske,
ali ih razumijem jer su kod nas Turci bili nekoliko stoljea prije
nekoliko stoljea, pa smo i mi pomalo Turci, to se jezika tie.
Shvaam i to je trajbmaina, lafcimer, rafciger, tirtok i
escajg, jer su to ostavili Nijemci koji su takoer bili u ovim krajevima.
Talent je za mene nepoznanica.
Kao iznenadni vjetar to prohuji ulicama i luckasto ponese zrakom
suho lie i odbaene papirie, tako je naim mjestom prohujala
74

vijest da je na eljezniku stanicu stigao prvi glasovir u povijesti.

U novijoj povijesti, tako su rekli. Okovan utim daskama, oblijepljen
papirima na kojima su bile naslikane ae i kojeta. Tko li e od
nas prvi ugledati ono to smo dotad viali samo u kinu?
Glasovir je kamionom odvezen ba u ono dvorite gdje je stajala
kua iz koje su, preko ruinjaka, ponekad pogledavale na svijet
Vinjine oi. To veliko glazbalo pomoi e Vinji da izrazi taj uveni
talent i postane zvijezda. Njezino e lice, naslikano na plakatima,
lijepiti po svim gradovima na svijetu.
Mala je talentirana, uo sam da govore nastavnici u koli. Tu
smo, znai. Nije joj dovoljno to ima duge noge, vranu kosu i plave
oi, nego se i uda lijepe za nju. Ta ima sree. Ja nemam nita
osim enje za njom. Meni je i bez glasovira dovoljno zvjezdasta,
sjajna i daleka.
Nije prolo niti mjesec dana a kroz Vinjin prozor poletjele su
note na ulicu. Kao vrapii skakutale su po praini polovinke i
etvrtinke. To je valjda taj talent, kad si u stanju da mrtvo slovo
na notnom papiru pretvori u ptiji cvrkut. Bjeao sam od kue,
zaradio i poneku kaznu, samo da bih uveer, skriven u ruinjaku
mogao sluati kako Vinjini prsti skakuu po crno-bijelom zubalu
glasovira.
Penjanje po ljestvama talenta, meutim, ne ide tako brzo. Mje
secima je glasovir ronio biserne suze na cestu i ruinjak a Vinja
se jo nije pojavila kao izvoa ak ni na kolskim priredbama u
Domu kulture. Zato?
To zato, koje mi je zujalo glavom kao dosadna muha, tjerano
jo i sve veom ljubavlju koju sam osjeao za buduu zvijezdu,
odvelo me jedne veeri na visoki Vinjin prozor. Odluio sam da
budem njezina prva publika, makar i na nedoputen nain.
Najprije sam prakom razbio ulinu svjetiljku. Zatim sam se
skrio u mraku meu bodljikavim ruama. Odozgo, kroz prozor,
padale su na mene kapljice glazbe kao poljupci.

75

Nije bilo jednostavno popeti se do prozora. Hvatajui se za

trnovite zidne penjaice plazio sam okomito centimetar po centime
tar, kao kakav guter.
Prvi put sam odista shvatio parolu na kolskom zidu: KROZ
TRNJE DO ZVIJEZDA. Ali, to znae izbodeni dlanovi prema
prizoru koji u uskoro ugledati, visoko iznad zemlje.
Napokon sam uspio proviriti preko ruba prozora. I to sam
ugledao? Za glasovirom je sjedila Vinjina majka. Zanosno je
zamahivala glavom a ruke su joj letjele po tipkama. to je s
Vinjom? Gdje je zvijezda naega kraja i moga ivota? Na podu!
Plae i mae rukama. Neu, neu i neu! dere se iz sve snage.
Mrzim glasovir, mrzim glazbu, mrzim sve!
Jesi li ikada uo kako netko kae da se u njemu sruio svijet?
Eto, u meni se sruio i ja, naravno, zajedno s njim. Tresnuo sam
na tvrdo, meu trnje. Odozgo je za mnom poletio nekakav predmet.
Valjda su mislili da je pod prozorom provalnik ili manijak. Mrak
je skrio moje modrice, krvave dlanove i razoarano lice.
Od uteevine sam kupio malu usnu harmoniku. Pokazat u
svima da se i u naem kraju moe roditi veliki umjetnik. Izgleda
da prava umjetnost uvijek poinje s modricama.
Kosi je polako spustio pisamce na koljeno a Filipinci su zapljeskali
iz sve snage.

Kakav glumac uzdahnula je Lajla a Toneka je ta izjava

zapekla kao progutana eravica.

PRIJATELJSKO MORE

Prvoga dana ljetnih praznika svi

dakako bez Bende koji se na savskom
srui evropski rekord na etiri stotine
to ljudi vide u tome moru?
Obina slana bara.
Pardon! usprotivi se Svileni.
Opet je zauzeo jednu od svojih
prepoznati na spomenicima vladara iz

Filipinci bili su na okupu,

nasipu uporno pripremao da
metara za sitnije mukarce.
s prezirom se oglasila Lajla.

poza kakve se inae mogu

prastarog Rima.

- More je kolijevka prvih ivih bia na Zemlji. K tome, ako

se smijem pozvati na velike autoritete, Sredozemlje je prostor u
kojemu se rodila kultura cijeloga svijeta. Dovoljno je da umoite
prst u Jadran pa da ste, pjesniki reeno, u istoj kupaonici s
Dioklecijanom ili Sokratom. Iz zdravstvenog aspekta gledano . . .
Daj prestani s tim tvojim treberskim trubljenjem prekine
ga Filip. Kakvi Encijan i kakvi Stokrak . . .
Dioklecijan i Sokrat! nastavi Svileni. Neki ovdje nemaju
pojma o rimskim carevima i grkim filozofima. A to je ono to . . .
To nije nita ponovno ga prekine Filip svi ti morski
carevi, morski psi, morske zvijezde, morski krastavci, morski jeevi,
morski konjici, morska sol i druge morske gluposti. Pravi Filipinci
ostaju ovdje u nepotednoj borbi za bolji ivot, nedjeljivo vezani
uz Utvrdu koju su digli vlastitim rukama, trudom i znojem . . .
Filipinci osjeaju da se to najvaniji meu njima naglo uozbiljio
i da govori kao smrknuti ljudi s televizije. Moda je i u pravu, ali
njima u glavi ipak lepraju zelene i plave razglednice s mora a
enja za bistrim vodama i modrim nebom bubri u njima kao zrno
graha u vlanoj zemlji.

77

 Ja bih ostao bojaljivo se oglasi Tonek ali moram s

mamom i tatom u Dubrovnik.
Eto, rekao sam podvikne Filip i utne pritom staru limenku.
Na otpor roditeljima kao unutranjim neprijateljima sve se vie
smanjuje. U nae redove prodro je duh s kojim smo trebali davno
obraunati . . .
Lajla nikada nije ula Filipa da tako udno govori. Tu neto
nije u redu. Ona takoer nee ove godine na more i u srce ju je
ubolo kad je ula da Tonek odlazi u Dubrovnik. U romanu koji
ona pie, taj odlazak bit e posljednja scena, najtuniji od svih
krajeva romana koji su ikada napisani. Buduim itateljima trebat
e plahte umjesto maramica kad ih spopadne pla. Prolom oiju,
monsunske suze.
Srna takoer ostaje uz mamu u uarenom gradu. Ona, uostalom,
nikada i nije bila na moru. Kosi ide nekamo na selo. Valjda nee
rulja iz susjednog gradskog kvarta za to vrijeme poharati Utvrdu
Filipini?
. . .Prijateljstvo se rui kao kula od karata - uporno je
tupio Filip. Ostajem ovdje posljednji na braniku naeg zajednitva,
premda uzaludno. A moda u pronai neku drugu klapu gdje je
manje maminih maza koje idu sunati trbuie. Ajd zdravo!
Napustio je dvorite odlunim korakom.
Pognute glave Filipinci se razidoe. Drvarnica sa svim blagom
Filipinaca kao da se j sama tugaljivo nakrivila.
*

U vrua i pusta popodneva Filip je tumarao Srninim dvoritem

ili sjedio pred Utvrdom bezvoljno listajui stripove. Ponekad se
pojavljivala Srna pa su utjeli zajedno. Lajla je kod kue u nekom
skrivenom kutku pisala najtuniji svretak knjige koji je ikada
napisan u svjetskoj knjievnosti.
78

uda se, kao to je poznato, dogaaju svakog dana ali uvijek

nekom drugome i na drugom mjestu. Kad se dogode u naoj blizini,
odmah ih treba zabiljeiti.
Potar se takoer naao u udu kad je poeo na jednostavnu
adresu Utvrda Filipini, Zagreb, svakodnevno donositi najrazliitije
poiljke. Pisma, razglednice, zamotuljke u raznobojnim papirima,
paketie i brzojave. Tonek, Kosi, Svileni pa ak i Benda kojemu
se gotovo trag zametnuo, kao po kakvom dogovoru javljali su se
Filipu, Laj li i Srni i slali prijateljske pozdrave. Uz pozdrave su
stizale i raznolike stvarice. Prelijepo oblikovano kamenje s otoka
Koloepa kraj Dubrovnika, smotuljak ovje vune s otoka Paga,
periske, morske zvijezde, srebrna koljka zvana Petrovo uho, mirisne
iarke, boica s morskom vodom . . . Cijelu bi knjigu valjalo napisati
da bi se spomenula ta gomila prijateljskih poruka.
Filip sve to najprije nije htio ni pogledati. Kasnije je otvorio
jedan smotuljak u kojemu je na oblutku bilo napisano: Biti ii ne
biti, pitanje je sad. U potpisu: Shakespeare. Jasno, to je napisao
Svileni. Tome je dodao pisamce.
Draga druino,
Iskustvo m i govori da je nae prijateljstvo kao ovaj oblutak
i da emo se zajedniki kotrljati prema . . . ovaj . . .
prema ne znam emu. Slijedee godine idemo svi na
more. Lova od predstave. Sam u je napisati. Ni taj
Shakespeare nije neka nedostina fora. uvajte mi Filipi
ne, to ree prije smrti jedan truli kralj.
Voli vas Svileni.
Filip je potom otvorio sve pristigle zamotuljke i sva pisma. Kosi
je odnekud sa sela poslao lozinku: Filipini ili smrt. Slova je nainio
od slame nalijepljene na papir. Filipu se uinilo da pismo mirie
na svjei kruh.
U njemu je zacvrkutala radosna ptiica kakvu je i ranije znao
uti. Lijepo mu je pjevuila da se prijateljstvo ne rui samo tako.

79

Hitro je potraio Lajlu a Srna je stigla i bez poziva. Lajla je donijela

tragian svretak svoga romana. U nestrpljenju da ga proita, nije
ak ni pitala zato ju je Filip zvao. Htjela je da Srna i Filip odmah
uju to je njezin knjievni dar proizveo. Bio je to straan kraj
knjievnog djela.
Crna sjena vlaka odvodi ga prema slanim obalama zaborava.
On iz svoga srca istiskuje moje ime i na prazno mjesto dolaze
rumena predveerja. Iz mene izlijee ranjena ptica, crni galeb. Iz
njegova grla kaplje na svijet jauk umjesto pjesme. A on, dragi moj,
preputa se bistrim poljupcima vodenih kapi i tijelo mu pod suncem
poprima boju smole. Mirisi koji ga okruuju, uvaju ga od mojih
poziva, do njega enja ne dopire. Sama sam ovdje na sjeveru kao
tuni pingvin. Uzalud domahujem s ledene sante u koju se pretvorilo
nae prijateljstvo. Moje suze pingvinski padaju kao smrznuti kristali
u bijelu pusto gdje se ne uje vie nikakav zvuk . . .
Gotovo da ih tuga prekrije kao kakva crna plahta.
Sjajno! uskliknuo je Filip ali to nije pravi ivot.
Iznio je pred Lajlu sva pisma i poiljke prijatelja.
Lajla je itala i lice joj je bilo kao kockica leda to se topi. Od
tunog smrznutog pingvina pretvorila se u radosnu vjevericu.
Ovo je divno! vriskala je. Opet smo druina, opet smo
zajedno. Ovo to sam napisala, ne vrijedi ni upljeg graka.
I poderala je svretak svog romana kao da je to obian toaletni
papir.
Hej, nisi normalna ukorio ju je Filip i hitro pokupio
papirie. Tonek e se silno radovati kad mu kaemo da si
dovrila Poar strasti. Uostalom, Svileni e od ovog romana napra
viti kazalinu predstavu. Hamlet i te stvari. DI-DI-TI se ponovno
raa.
Opet normalno govori, pomislila je Srna. ini mi se da sam
ipak zaljubljena u njega.
80

Oi su joj narasle na veliinu ping-pong loptica, samo to su

bile tamnosmee i suzne.
Moda je pretjerano rei, ali i drvarnica zvana Utvrda Filipini
naglo se ispravila iz svoje nakrivljenosti.
Lajla je iznenada zagrlila Filipa i zalijepila mu na obraz veliki
poljubac.

JED IN A JABUKA

Ivanka se iz inozemstva vratila nekako drugaija. Vidjela je, a

to nije isto kao biti slijep. Hodala je drugaije, rukama je drugaije
mahala a svakom od ponovno okupljenih Filipinaca prilazila je kao
nedovoljno poznatom. Deki su se glupo cerekali a cure su bile
pomalo zavidne. Ivankine oi vidjele su nekakav daleki svijet i
odjednom su postale dublje i iskriavije.
I njezini roditelji svratili su do Utvrde jednog predveerja.
Eto rekao je Ivankin otac - naa djevojica je opet s
vama. Naalost, neko vrijeme mora boraviti na selu, daleko od
gradske buke. Ona sad vidi! Za nju kao da sve poinje iznova. Vi
ste joj prijatelji i znamo da ete joj pomoi. Osobito Filip. Imamo
poseban plan, no o tome moramo razgovarati s Filipovim roditeljima.
Otili su s Ivankom a Filipinci su ostali u nedoumici. O kakvom
se planu radi?
Kad se Filip vratio kui, sve je ve bilo napola odlueno. ekao
se njegov pristanak.
E, sine poeo je Filipov otac, kao da ita dravni Ustav
bili su ovdje Ivankini roditelji i predloili neto to jo samo o
tebi ovisi.
Zar ete me oeniti? upitao je Filip u ali.
- D aj, ne lupaj gluposti rekla je mama.
Radi se o
solidarnosti, shvaa?
- Samo polako, mama dodao je tata miroljubivo. Ivanki
na selu treba prijatelj. Taj bi morao izgubiti koji mjesec od novog
razreda. Mi smo se sloili da to bude ti.
82

 Ne razumijem izustio je Filip, kao da stoji pred zagonetkom

koja nema ni glave ni repa.
Nema se tu to razumjeti. Jednostavno kao grah. Dopisna
kola prijateljstva. Ti e, Filipe, otputovati s Ivankom na selo i
izgubiti dva-tri mjeseca kole. to govorim izgubiti, nita nee
izgubiti jer e tebi i Ivanki prijatelji potom slati sve zadatke i tako
ete proi dvije kole. Ivankino upoznavanje sa svijetom koji prvi
put vidi, plus redovno svladavanje kolskog gradiva. Moram rei
da je ovaj prijedlog u koli svesrdno prihvaen. Jo se eka tvoja
rije, Filipe.
Filip je osjetio da na njega pada ogroman zadatak. Sjetio se
velikih crnih oiju kojima je pisao pjesme na klupi u parku. Sada
te oi vide. Ako im je pomagao dok su bile slijepe, zato da sada
ne pokae da je mukarac? to e na sve to rei Srna, to njezine
kesten-oi?
Nemam nita protiv rekao je vrstim glasom.
Bravo! uzviknuli su u duetu mama i tata i zapljeskali.
Znao sam dodao je tata. - Isti otac. Ljudina! Prekosutra
putujete, a za nagradu dodao je znaajno jedan mali poklon.
Otac je iz ormara izvukao neto dugako, zamotano u masni
papir. Zrana puka.
Filip je gotovo poludio od radosti.
*

U selu kamo su doputovali, ljeto je te godine bilo suho kao

barut. Duboka praina na pustoj cesti i plitka voda u utoj rjeici.
Krupni klenovi bezvoljno su zijevali na povrini vode. Siva popodneva i suhi bunari.
Nita od uroda govorili su seljaci na mjesnom sajmu.
Skoit e cijena vinu i rakiji.
U kasno ljeto dovaljala se jedne subote i oluja. Led je slupao
sve to ie jo ostalo.
83

Ivanka i Filip od svega nita nisu shvaali. Jurcali su po opustjelim

vonjacima. Ona se udila svemu i molila ga da joj objasni gdje
su te plave krupne ljive, pjegave limun-jabuke, grozdovi puni rose
sve ono o emu je baka ranije pisala a mama joj itala kao
najudesniju bajku. Filip joj je sve to pokuao naslikati vodenim
bojama i ona je poskakivala od radosti, ali to nije bilo ono pravo:
plod na stablu, opipljiv i soan.
U klince se uvukla neka tuga.
Jednog popodneva, upravo kad je Filip dotjerivao svoje ljeskove
tapove za ribolov, dotrala je Ivanka sva zajapurena i ozarena
luckastim zanosom. Oslonila je ake na sitne bokove.
Jabuka! rekla je pobjedonosno.
Zar smo jeli lude gljive za ruak? pokuao se narugati Filip.
Jabuka, prava pravcata, ovolika pokazala je dlanovima
kao da dri rukometnu loptu.
Pa to onda? pravio se Filip vanim i ravnodunim.
Vidio sam u voarnici pun sanduk takvih jabuka.
Ali jabuka na stablu u naem vonjaku. Tajna jabuka!
Filip je ispustio ljeskove tapove i pogledao je sa sumnjom. U
trenu je shvatio to im je nedostajalo. Modra ljiva i ljubiasti
grozd. ivi slatki plod.
Ivanka je okrenula lea Filipu kao da eli rei neto tajno i
strogo povjerljivo.
Mislim da bi to mogla biti naa jabuka. Naa tajna jabuka.
im sam vidjela, znala sam da to nije obian plod.
Oho-ho- oho-ho, pjevuckalo je Filipovo uspanieno srce. Sve
neto nae i neobino. Da se ovjeku pamet okrene.
Dobro, kad si ve toliko navalila, poimo vidjeti tu jabuku.
Ivanku je mala struja stresla. Poskoila je kao ivino zrnce.
Poli su kroz vrt pa kroz rupu u plotu, u susjedov vonjak. I
tu je sve povaljao led. Nekakav kelj visoke stabiljke kleao je na
suhoj zemlji. Oborio je raskupusanu glavurdu.
84

U dnu vrta koilo se golemo jabukovo stablo. Ivankina baka je

znala priati da plod toga stabla ni velika zaprena kola nisu odjed
nom mogla odvesti. Takvih jabuka nadaleko nije bilo. Pri punom
urodu stablo je izgledalo kao divovska stabljika rajice a pod crvenom
korom plodova zrio je zlatni sok. Ove godine svega toga nije bilo.
Doli su pod stablo i Ivanka ree:
Hajde, pronai je!
to da pronaem?
Jabuku, zvekane! Zato smo i doli ovamo.
Vidi ti nje, pomislio je Filip, odjednom vidi i ono ega nema.
Kruio je oko stabla i buljio u grane. Nigdje zdrava lista i nigdje
crvene jabuke.
Ivanka se uzverala na plot i odozgo mu se smijala razmahujui
nogama. Taj mali crveni plod, skriven, nevidljiv, odjednom postade
Filipovo ivotno pitanje. Zar je doista toliki oravac da u polugoloj
kronji ne vidi jednu jedinu jabuku?
Odglumio je Tarzana i uzverao se na stablo. Za Ivankin pogled
bio je spreman i na vee pothvate.
Nae li tu jabuku, rei u ti neto lijepo dobacila mu je
Ivanka kroz smijeh.
Eh, koliko je Panonske ravni bilo u toj njezinoj reenici! Kakav
li je mig sudbine bio skriven u tom crvenom, udom sauvanom
plodu? Othrvao se vjetru i ledu i sve je ove dane poslije oluje pio
sokove koji su pripadali svim ostalim jabukama to otpadoe. Kakvo
li se udesno i burno zrenje zbivalo u toj nijemoj loptici na tankoj
peteljci? Filip je gotovo pao sa stabla u trenu kad mu se javila
misao da je prijateljstvo izmeu njega i Ivanke nalik na tu jabuku.
Zagristi taj plod zajedno s njom, svak sa svoje strane, bio bi dogaaj
od kojega se moe ivjeti godinama, pjevati, letjeti iznad ostalog
svijeta!
Hvatao se visokih grana kao cirkuski akrobat. Ivanka se prestala
smijati kad je vidjela to izvodi na stablu. uo je kako mu govori
85

da pogleda tamo i onamo, malo lijevo, samo to je nije dohvatio,

pa zar ne vidi!
Nije ju sluao. Popeo se da je sam pronae, da bude njegova,
da je zajedno s Ivankom zagrize.
Odjednom je ispod suhog lista ugledao taj sudbinski plod, plodi,
nagnjio s jedne strane od ledena poljupca, malo smeuran, jedva iv.
Bravo, bravo! zapljeskala je Ivanka odozdo.
Slavodobitno se spustio, znojan i izgreban. Pruio je Ivanki
jabuicu.
Najprije ti rekla je i spustila lice kao da se stidi.
Zajedno emo. Odjednom promucao je Filip.
Zagrizli su svaki sa svoje strane i ba kad su im se dodirnuli
nosovi, vidio je u njezinim oima neto dotad nevieno, neto bistro
i dobro, veliko kao radost.

LJUBAV KAO MALA PTICA

Iz grada su Filipinci slali zadatke i rjeenja, upute kako svladati

ono to se u koli ui. Djeaci i djevojice iz sela takoer su dolazili,
igrali se i uili zajedno. Ve je isticalo vrijeme Ivankina boravka
na selu a Filipu se inilo da bi ovako mogao proivjeti sav ivot.
Bio je vaan sa svojom zranom pukom, kao da brani Ivanku
od svih zala koja bi joj se mogla dogoditi.
Ivanka, meutim, kao da je odjednom narasla, protegnula se.
Seoski djeaci slijedili su je kao vou. Znala se i potui s njima.
Uvijek je netko drugi otiao okrvavljena nosa.
Trebala si biti djeak govorila je njezina baka. Vidi ti
se po prastom nosu.
Vladala je djeacima zaraznim smijehom i oima punim naglih
proplamsaja nejasnih vatrica.
Stigle su i kie.
Ubij je rekla je Ivanka jednog popodneva Filipu, uprijevi
prstom prema sivkastoj ptici koja se mokra uurila pod strehom.
U Filipu se neto odupiralo. Ustrijelio je nebrojeno ptica u
vonjaku, u umarku, ali u vrapcu pod strehom drhturila je nemo
i njemu se uinilo da u tome to bi ga ustrijelio ne bi bilo niega
uistinu lovakog, nikakva podviga.
Ubij ugavu pticu, kad ti kaem ponovila je Ivanka.
Podigao je zranu puku. Ako promai, djevojica e pomisliti
da je lo strijelac, nespretnjakovi. Ako pogodi, jedan vrabac manje.
Povukao je kaiprstom i uo se tup udarac kao da je netko udario
ibom po jastuku. Ptica se prevrnula preko ruba na kojemu je
drijemala i pala u blato.
87

 Straan si ciknula je Ivanka. Poljubi me, tu me poljubi

pokazala je na svoj obraz.
Filip se propeo na prste jer ga je nadrasla i pod usnama osjetio
sitne dlaice na njezinu licu. Zarumenio se.
Da zna rekla je ti si mi najdrai. Jednoga dana, tu
pod mostom, ljubit emo se u usta. Kao na filmu. to se srami?
Nisi curica. Ti si lovac na glupe i ugave ptice.
Filip je zaboravio na vrapca koji je leao u blatu, s nogama kao
smrznutim granicama uprtim u nebo. Bio je gotov, zauvijek zagledan
u Ivankine tamne kovrdice, rob strane ljubavi o kojoj je negdje
neto itao ali je sve ostalo nejasno do ovog trenutka. To je to,
znai, ta potreba da zaplae i da ga ona grli, da udie miris njezine
plave haljine s tokicama. Postrijeljat e sve ptice u okolici ako to
ona zaeli.
Tekli su posljednji dani na selu. Ivanka se promijenila. Niim
nije pokazivala da Filipa izdvaja od drugih djeaka, ak mu se inilo
da ga uope ne primjeuje. Ubijenoga vrapca nije spominjala a
obeani poljupci pod mostom izgledali su nedohvatno daleko. S
nekim djeacima drala se za ruke. Zvonio je njezin smijeh.
Filip je osjetio da je nepotreban. Usamio se. Napustio je i
posljednje igre i lunjao vonjacima i umarkom'sam samcat. Nosio
je zranu puku ali ptice vie nije gaao. ak mu se otkrilo odjednom
neto to ranije nije ni primjeivao: ptice su pjevale, lie je mijenjalo
boje. Otkrio je udne bube u travi i mali izvor kojemu je nadjenuo
ime. Kroz kronje visokih bukava padala je u umu sveana svjetlost.
Trao je kroz trave gdje su se skrivale fazanke. Nebeski vjetar
tjerao je stada pamunih oblaka.
No, Ivanka je bila u svemu, istina neto drugaija, mirna i
utljiva, ne ona Ivanka koja nareuje i prijeti, prgavica, ve umilna
i plaha prijateljica. U sanjarenju mnogo blia nego u ivotu, sada
toliko potrebna kao tek otkrivena radost svijeta.
88

Jednog zlatom jeseni posutog popodneva sjedio je na rubu ume

i sluao pjesmu nepoznate ptice s vrha visokog stabla. Drao je na
koljenima nedunu zranu puicu.
Zato mu se svom silinom javila ona, ve davna Ivankina reenica:
Jednoga dana, tu pod mostom, ljubit emo se u usta.
Gdje li je toga trena nestala ona druga Ivanka koja je u njegovoj
mati provirivala iza svakog stabla, iz trave, iz glogova grma, iz
malog izvora kojemu je nadjenuo ime Vilinska aa? Pojavile su
se opet one nemirne crne kovrde i oi s plamicima. uo je
neodoljivi zvonki smijeh i onu naredbu: Ubij ugavu pticu, kad
ti kaem!
Naciljao je visoku arenu metu i povukao otponac. Odozgo je
prelomljeno i nemono padala hrpica perja. Iz trave ga je gledalo
vlano smee oko. Ne samo da je utihnuo pjev nastrijeljene ptice
nego su odjednom zamrli svi ostali zvukovi.
Ja te volim, uje li!? vikao je Filip to je jae mogao.
To je za tebe! Ubio sam ugavu pticu!
uma mu ni eho nije vratila.
uo je samo sebe kako neutjeno plae. Onako kako plau
djeaci kojima se iznenada ukazala pusto ogromnog svijeta.

MASKENBAL

Dok su Ivanka i Filip bili na selu, Filipinci nisu spavali. Svileni

je smislio plan dostojan karnevala u Rio de Janeiru (Rio de enejru).
Na polugoditu se pokazalo da je Filipovo rtvovanje, kako su
to neki nazivali, urodilo plodom. Svi su znali vie nego to se od
njih trailo. To je dokaz, ispalio je Svileni, da je ivot vea kola
nego sama kola. To nikome nije bilo sasvim jasno ali je barem
bilo lijepo reeno.
Ipak, u Utvrdi Filipini nita vie nije bilo kao prije. Ivanka je
hodala dvoritem s malim prezirom na usnama, Lajla je s Tonekom
ivjela u bjelokosnoj kuli (tako je to objanjavao Svileni), Benda
se ponaao kao puran kojemu su odjenuli olimpijsku majicu s
oznakom USA, Kosi se luaki bacio na skupljanje znaaka, Filip
je utirao prazne konzerve po dvoritu i imao facu poraenog junaka
iz filmova s Divljeg zapada. Samo je Srna hodala kao na oblaiima,
kao na stazi od kokojih jaja,, zanesena, s oima poput najkrupnijih
plodova divljeg kestena i lijepo se moglo vidjeti da joj pod kouljom
bubre sitne nestrpljive grudi.
Primicale su se pokladne sveanosti. Maskiranje i preruavanje.
Mala limena pe, pronaena u boljim vremenima na nekom
tavanu, brundala je u Utvrdi Filipini. Susjedi su se ljutili, bogamu,
bit e poara, djeca su to. Da nije bilo jo malo srdane pripadnosti
klapi, moda ta sitna pe ne bi bila dovoljna da ugrije Utvrdu.
Ovako, jo se nalo starog ara i uz malo cvokotanja mogli su se
odravati filipinski sastanci.

Izloit u svoj plan - vano je rekao jednog studenog popodneva Svileni. Organizirat emo ples pod maskama. Pozvat emo
90

i djecu iz susjednih kvartova. Ulaznice za roditelje. Lova do krova

za slijedee ljetovanje.
Neu se tu kreveljiti kao ludi August u cirkusu dobacila
je Ivanka s visine.
Pa to je zabava, shvaa? pokuao je Svileni. Nitko
nee znati za masku onog drugoga. Vidim da nemate pojma o
Shakespeareu. San ljetne noi i tome slino.
Kakvo ljeto, Svileni mrzovoljno se oglasio Filip. Cvokoemo od zime.
S kim ja gubim vrijeme?! uhvatio se Svileni za ulatenu
frizuru. Nije rije o ljetu nego o maskiranju. Ili moda svi idete
na skijanje u vicarsku?
U druini je nastalo gunanje i zbunjeno nadmudrivanje.
Bilo bi lijepo da budemo ono to nismo radosno je
zacvrkutala Srna. Neka se svatko maskira u ono to bi elio biti.
Kako je sve to dosadno ree Lajla glasom kao da upravo
mora lcakati. - U tome ne vidim nikakve ljubavne tragedije.
Ma kakva tragedija otrese se Svileni. Igrajmo se malo
kao i odrasli. Ples pod maskama na dvoritu. Ja dajem gramofon.
Na kraju skidanje maski pa da vidimo tko je koga izabrao.
Ja sam za karneval ree bojaljivo Tonek. To od njega
nitko nije oekivao.
U redu, kad ste ve toliko navalili u pola glasa ree Filip.
- Budimo to nismo, moda emo postati to jesmo.
Kakve li mudre reenice poskoi Svileni. Svaka ast,
Filipe. Selo ti je pomoglo.
*

Jedan od najoduevljenijih roditelja, Filipov otac, prihvatio je

da za maskenbal u Srninom dvoritu postavi rasvjetu.
Lajlina mama ispekla je kolae. Ivankini roditelji nabavili su
hrpu vonih sokova i sve je to, uz neke posebne nagrade, ulo u
malu tombolu.
91

Maske je, naravno, napravio Svileni. Otkrilo se da mu oba

roditelja rade u kazalitu. Svak je prema dogovoru tajno izabrao
masku.
Nitko nee otkriti zato je Filip poelio da bude prosjak. ak
je hramao sa takom ispod pazuha. Lajla je bila sva u crnini, s
crnim velom koji joj je padao sa eiria uska oboda. Prava pravcata
udovica. Benda se pojavio u kostimu Supermena a Tonek u fraku
kao pingvin ili dirigent filharmonije. Ivanka pod maskom zle vjetice,
Srna u bjelini kao dobra vila a Kosi se uope nije pojavio jer je
obolio od gripe. Svileni se maskirao u avla s repom i roiima.
Bilo je tu i mnotvo drugih kostima djeaka i djevojica iz
susjedstva. Na utrtom snijegu pod mjeseinom drutvo je plesalo a
roditelji su kriom brisali suze. Eto, kako se naa djeca umiju lijepo
zabaviti.
Doao je trenutak kad maske moraju jedna drugu izabrati za
posljednji ples.
Lajla misli: Hou Toneka koji se sigurno odjenuo u Supermena.
On zna da volim jake i hrabre.
Benda misli: Maska udovice sigurno je Srna. Njena mama je
udovica a Supermen je tu da pomae slabijima.
Ivanka misli: Hou Svilenog. Oduvijek se odijevao kao pingvin.
Tonek misli: Hou Lajlu. Odjenula se u vjeticu jer misli da
je njeno pisanje vjetiji posao.
Srna misli: Filipu za inat plesat u sa Svilenim. Obukao se u
prosjaka da sakrije svoje bogatstvo, mislim duhovno.
Filip misli: Za inat u plesati s Ivankom. Ubijao sam za nju
ptice a sad me i ne gleda. Glumi ovdje vilu u bjelini.
Samo Svileni ne eli nikoga izabrati i divlja uokolo kao pravi
avo kako bi izbjegao da njega tkogod izabere.
Poinje ples. Tonekov tata stavlja ploe na gramofon u vei.
Roditelji opet briu suze.
92

avo koji je sve organizirao i tajno maskirao, skae na drvenu

krinju da ga svi vide i vie iz svega glasa: Skinite maske, skinite
maske!
Zbunjena Lajla gleda Bendi u facu, Ivanka je potpuno razoarana
demaskiranim Tonekom a Filip prosjak stoji pred Srninim kesten-oima kao da ih prvi put vidi i lete mu glavom one davne slike
kad joj je nosio torbu, krao za nju iz robne kue ili primio njen
poljubac ljetos kad su se Filipinci skupih. A Srna se smije kao da
sviu sve zore ovoga svijeta, kao da prskaju juni ipci na suncu,
kao da ga obgrljuje sama dobrota. I dok drugi trae one koje su
htjeli, Filip grli Srnu i apue joj:

Srno, Srno, od tebe je sve poelo i s tobom e sve zavriti.

Osjeam se tako jak i velik da bih mogao poeti neto novo i
drugaije.
Grle se na snijegu pod mjeseinom dok ostali jedu kolae i piju
sokove. Roditelji opet tajno briu suze a u kutu dvorita,//sama od
sebe, rui se Utvrda Filipini.

BILJEKA O PISCU

Tito Bilopavlovi roen je 1940. u Novoj Gradiki. Kao dijete

sanjao je da e jednom biti knjievnik a otkad je to postao eli
samo jednorda opet bude dijete. To mu je djelomice uspjelo samo
u knjigama za djecu Pauna i Kutija za male i velike igrake, te u
nekoliko slikovnica za najmlae. Odrasli ga znaju po jo deset
knjiga ije je naslove ve i sam autor zaboravio. Zaljubljen je u
sve to raste, osobito u djecu i biljke. Urednik je biblioteka Smib
i Modra lasta u kolskoj knjizi.
Keri su mu posvetile ovu pjesmu:
MOJ TATA PISAC
Moj tata Icao da je pao s krova.
Cijele noi ko kakva orava sova,
ko udnovat kljuna ii tapir,
bulji u prazni bijeli papir.
ao mi je to ta elava glava
mjeseari dok estit svijet spava.
Kljucne, nou, u stroj ko fazan,
no papir je ujutro uglavnom prazan.
Kad ipak neto natiplcat uspije,
zguva i baci, potom pui i pije.
Taj tata doista nema sree
kad svi mu stihovi odlaze u smee.
Najljepe to mi je htio rei
itat e smetljari ili vatra u pei,
a ja bih htjela da jednom sazna
da mi je bez njega itanka prazna.

95

SADRAJ

Draga siromana S r n a ...........................................................

Nevaljali gradski deki ........................................................
Velika smicalica .............................................. . .................
Roendan ...............................................................................
O, kako divno raste luk
.....................................................
Crne oi na prozoru
...........................................................
Strah ui u p o d r u m u ...........................................................
Pasji ivot ...............................................................................
Poglavica Plavi N o k a t ...........................................................
Tko plazi po s t a z i ..................................................................
Muke s prirodom ..................................................................
Kazalite DI-DI-TI
...............................................................
Duhovne vjebe .....................................................................
Poar strasti ............................................................................
Zbrka u sretnom grudnom kou ........................................
Deseto pismo koje je potreslo s v i j e t .................................
Roenje zvijezde ..................................................................
Prijateljsko more ..................................................................
Jedina jabuka ........................................................................
Ljubav kao mala ptica ........................................................
Maskenbal ...............................................................................

5
10
14
18
22
27
31
36
40
44
48
53
57
61
65
69
73
77
82
87
90

.....................................................................

95

Biljeka o piscu