aljive narodne pripovijetke

ovjek i ena
U nekom selu ivjeli su ovjek i ena te se prometali kojekako: ovjek u teakluku,a
ena radila u kui. ovjek bih odmah, i m bi dan osvanuo,uhvatio volove i otiao u
polje orati, a ena bi ostala kod kue radei te bi mu uvijek donijela ruak na njivu.
Ali ovjeku je uvijek bilo krivo mislei da ena nikakva posla ne radi, ve samo da
ljenari kod kue. To najposlije ree eni:

-Ti, eno, samo daba lei kod kue i jede, a ne radi nita. Ja bih va enski
posao uradio za sahat. Mi jadnici ljudi po vas dan se primo na suncu.

ena se nato stade smijati te ree ovjeku:

-uti, bolan ne bio! Na je posao stoput tei od vaeg, a vi ga ne bi nikad mogli

zavriti.

Ali on joj ne dade ni govoriti,ve opet zasu kako ljudi vie rade,a ene nita .Na to
mu ona ree:

-E pa dobro!Ja u sjutra uhvati volove pa u ii orati, a ti e radit moj posao.

On to jedva doeka te ugovore da e tako radit im zora zabijeli. Sjutradan ena

uhvati volove , a onda poe nareivati ovjeku ta treba da on radi:-Ti ostaje kod
kue i dobro mi pazi to e uraditi.uvaj mi pilie da ih to god ne odnese ;onda
pomuzi krave,ama uvaj da ne podoje telad. Skuhaj hljeb, izmeti mlijeko ,spremi
ruak pa mi donesi na njivu.

ena potjera volove dok joj neto pade na pamet,te se povrati i ree ovjeku:

-Da, zaboravila sam ti kazati:da na tavanu ima u upu otrov. uvaj se, nemoj se
pretvarati ,pa izjesti ni malo tog otrova jer e odmah umrijeti.

-Taman-ree on-ti nemoj brige, ja u sve lako uraditi, a ti dobro gledaj, da uzore
to god vie moe.

Zatim ona ode s volovima na njivu ,a on ostane kod kue da radi.

im je ena otila od kue, ovik se razleti te stane da radi.

Najprije pomete kuu i naloi vatru,a onda ogleda kvoku i pilie te se sjeti da mu je
ena rekla da ih uva; pa se malo promisli kako e ih najbolje uuvati te se
domisli, uzme kanafete povee sve pilie za kvokine noge da ih to ne odnese.

Zatim ode te pomuze krave,a onda se vrati u kuu i stane pone zagrtati rukave
da umijesi hljeb. Pone sijati brano pa mu na um pane da mu valja i mlijeko
izmesiti ,a dotlen mu je prolo dosta vremena te mu neto na um padne i on ree:

-Ha,bogme ,ja u svezati stap na lea i stane sijati brano. Dok je on sijao brano ,
mlijeko se je malo melo, a dok je umisio hljeb, zaboravio je mlijeko. Kada je iznio

1
hljeb da ga zapee,nagne se da razgrne vatru, a mlijeko preko glave sve se salije na
vatru i potrne je. On se razljuti te izie pred kuu da vidi pilie, a u isti as doleti
nekakva tiurina te uhvati kvoku; a kako su bili pilii povezani za nju, to odmah i
njih odnese. Kad i to vidi,jo se veima razljuti te poe u pojatu da vidi krave.

Poto je uniao, opazi telad pod kravama gdje doje, jer je bio zaboravi zatvoriti vrata
od teleaka, te su telci izili i podojili krave. Sada mu omrzne ivot te stane lupati
akama u glavu i ree:

-Eh, kada sam ovoliko uradio zijana, idem, vala, na tavan pa u se otrovati, nek ne
ivim.

to je mislio, to i uinio. Kada se je popeo na tavan, nae taj up te zasjedne i stane

jesti sve malo po malo. Kad je nekoliko puta zaloio, stane se okretati oko sebe ,kad
e se otegnuti i umrijeti. Uto ve doe vrijeme ruku te ena doe i dotjera volove.

Poto je ula u kuu, ugleda hljeb na ognjitu nepeen, a po ognjitu proliveno

mlijeko; zatim ode u pojatu . Kad tamo, a telci podojili, krave gladne i edne; a kad
se htjede vratiti u kuu, opazi da nema ni kvoke ni pilia. Ue u kuu te stane
vikati mua. Ali se on uutio i nainio se da je umro. ena se sjeti da je na tavanu
te se odmah popne gore. Ugleda ga gdje jede med, a ona zavie:

-Uh, to to radi? Ako si Turin, to ma sve zijan za zijanom radi?

On se okrene pa ve vidi da nije mrtav te zato joj odvrati:

-Ma proi me se, eno ! Eto si vidjela ta je bilo zijana pa sam se evo popeo na
tavan da se otrujem. Kad sam toliko zijana poinio, nek i ne ivim.

-Hajde, budalo, kako e se medom otrovati. Ta to sam ostavila za lijeka, a ti mi ga

eto pojede. Idi, moj junae, pa svoj posao radi: ori, kopaj, idi u drva, a nemoj se
kvariti u enske poslove. Kad za to on uje, jedva doeka. Bre bolje uhvati volove i
ode i bez ruka orati, a ena ostane svoj poso radei. Poslije nije vie govorio da su
enski poslovi jo laki od mukih.

Ero s onoga svijeta

Kopao Turin s Turkinjom kukuruze pa na podne otide Turin da prepne i napoji konja, a
Turkinja ostane odmarajui se u hladu. Utom udari odnekud Ero:

-Pomozi Bog, kado!

-Bog ti pomogao, kmete! A odakle si ti kmete?

-Ja sam, kado, s onog svijeta.

-Jeli, Boga ti, a nijesi li vidio tamo moga Muju, koji je umro prije nekoliko mjeseci?

-O, kako ga ne bih vidio! On je moj prvi komija.

2
-Pa kako je, Boga ti, kako ivi?

-Hvala Bogu, zdrav je, ali se bogme dosta mui bez aluka: nema za to da kupi duvana niti
ima im da plati kavu u drutvu.

-A hoe li opet natrag? Ne bi li mu mogao ponijeti da mu poaljem malo aluka?

-Bih, zato ne bih?Ja idem sad upravo tamo. Onda Turkinja otri tamo gdje joj se mu bio
skinuo od vruine, te uzme kesu s novcima i to god bude novaca u joj da Eri da ponese
Muji. Ero dokopa novce pa metne u njedra,pa bjei uz potok. Tek to Ero zamakne uz
potok,ali eto ti Turina gdje vodi konja da napoji, a Turkinja te predanj ga:-Da vidi,moj
ovjee! Tuda sad proe jedan kmet s onog svijeta pa kae za naeg Muju da se mui bez
aluka: nema za to kupit duvana niti ima im platit kavu u drutvu: te sam mu ja dala ono
novaca to je bilo u tvojoj kesi da mu ponese. A Turin:

-Pa kud ode?Kud ode?

A kad mu ena kae da je otiao uz potok, onda on bre bolje skoi na gola konja pa potjera
uz potok ! Kad doe pod brdom u jednu vodenicu, a on utri unutra pa povie vodeniaru :

-Bjei, jadna ti majka!Evo Turina da te posijee.Ve daj meni tvoju kapu, a na tebi moju
pa bjei uzbrdo tuda oko vodenice. Vodeniar, vidi Turina gdje tri na konju, poplai se, i
ne imajui kad pita zato e i kroz to da ga posijeem, da Eri svoju kapu, a Erinu baci na
glavu pa iznad vodenice bjei uz brdo. Ero metne vodeniarevu kapu na glavu, pa jo uzme
malo brana te se pospe i naini se pravi vodeniar. Utom i Turin dotri pred vodenicu pa
sjae s konja i uleti u vodenicu:

-Kamo, more, taki i taki ovjek to je sad tu uao u vodenicu?

A Ero mu kae:

-Eno ga vidi gdje utee uz brdo.

Onda Turin:

-Dri mi, more,konja.Ero uzme konja, a Turin uz brdo aza vodeniarom, ovamo-onamo,po
bukvicu. Kad ga ve stigne i uhvati , a on:

-Kamo, novci to si prevario moju enu te uzeo da ponese Muji na oni svijet?

Vodeniar se stane krstiti i snebivati:

-Bog s tobom, gospodaru! Ja niti sam vidio tvoje ene, ni Muje, ni novca.

I tako im proe itavo po sata dok se osvijeste i vidite ta je.Onda Turin potri navrat-
nanos k vodenici.Kad tamo, ali hoe! Ero ujahao konja pa otiao bez traga, a Turin
savije ipke pa pjeice k eni. Kad ga ena opazi bez konja a ona povie:

-Kamo, ovjee! ta uradi?

Veli Turin:

-Ti si Muji poslala novaca da kupo kave i duvana, a ja sam mu poslao i koja da ne ide
pjeice.

3
 Ciganin dobio okladu
Bio bogata koji je imao slugu dobra plivaa. U gostionici se sastane s drugim bogataima
pa su razgovarali o koje em.Napokon su razgovarali o plivaima kako koji znade plivati.
Onaj gospodar koji je imao slugu dobra plivaa ree da boljega plivaa od njegova sluge
nema. Drugi mu kazo da se moe nai dobrih plivaa, a jo i boljih od njegove sluge. Njih
dvojica se oklade i dogovore se da sjutradan izau na plivanje, da se vidi koji bolje znade
plivati. Doe bogata koji nije imao plivaa. Zamiljeno je sjedio koga bi mogao nai da
moe bolje plivati od sluge gospodara s kojim se okladio. Doe Ciganin i zapita tog bogataa

-ta si se tako zamislio u tvojem bogatstvu ?

Bogata mu odgovori:

-Imam se ta zamiljat. Okladio sam se s jednim bogataem koji ima slugu dobra plivaa
pa sam reko da ima boljih plivaa bolji od njegove sluge. Mislim i traim koga bih naao
da moe bolje plivati od njega, pa ako naem boljeg plivaa, dobit u veliko blago o koje
smo se kladili . A ako ne naem, to u okladu izgubit. Cigo se ponudi da e on plivati. Zaite
od toga gospodara dvije vree kruha, jednu torbu mesa i druge hrane. Gospodar mu to
dade i sjutradan izie na vodu , a dolo je mnogo naroda da vide koji je bolji pliva. Sluga
se sprema za plivanje, a Cigo stoji kraj vode. Sluga ree Cigi:

-Ajde, Cigo, da zaplivamo!

Cigo kae:

-Hajde de!

-Raspremi se! - kae sluga Ciganinu.

A Cigo Kae:

-Ja se ne u raspremit.Ja u ovako plivati!

Pooe oba u vodu . Cigo Ponese svoje vree i torbu. Sluga ga upita:

-ta e ti te vree i torba na plivanju?

-Neu ja plivat nekoliko sati, nego nekoliko dana, pa da mogu to jesti na plivanju-ree Cigo.
Cigo zagazi u vodu, hoe da pliva.Pozovite slugu dobra plivaa:

-Hajde, kume, da plivamo, ja sam se spremio za plivanje, a nisam se raspremio! Sluga se

uplai kako e dugo vremena plivati gladan i povikne:

-Ne smijem se uputati jer sam ja dobar pliva na nekoliko sati, a ne na toliko vremena!
Slugin bogata izgubi okladu, a Ciganov bogata je njime dobio.

Nasarajdinove gusle
Jedne noi poe Nasarajdin da krade i tako doe k jednom duanu koji je zakatanen
bio.Izvadi turpiju,pone turpijati lokot.U to vrijeme naiu straari i zapitaju Nasarajdina:

4
-to to, hoda, radi?

A on odgovori:

-Gudim.

A opet zapitaju straari:

-A zato ti se gusle ne uju!

A hoda im na to:

-ut e se sutra.
Kad bude sutradan, a duan pokraden.

Hoda se boji za krag

Kad god je Nasredin hoda slao aka po vodu, uvijek ga je najprije istukao pa onda mu tek
da krag da donese vodu.Ljudi se tomu udili pa ga naposljetku zapita jedan njegov prijatelj:

-A zato ti ,hoda, najprije istue aka pak mu tek onda da krag u ruke?

-Tuem ga zato da mi ne razbije krag.Jer kakva mi je hasna da ga tuem onda kad ve

razbije krga?

Nasrudin hoda i njegova krava

Ono ti Nasrudin hoda imao je jednu kravu koja nije neemu valjala.Jednom mu ree ena
da odvede kravu na pazar i da je proda.Kad je hoda dovede na pazar, pone vikat to mu
grlo daje:

-Ova krava ne valja nita, ne e na vrijeme da se teli, a kad se oteli, ne moe teleta da
othrani. Mlijeka daje posve malo. Tako je Nasrudin hoda kudio svoju kravu to je vie
mogo; on je to sve istinu kazivo jer je znao da je la haram. Kad je svijet uo ta Nasrudin
hoda vie, nitko ni da pogleda kravu. U to se Nasrudin hodi prikui jedan njegov komija
i priapne mu u uho :

-to tako vie na kravu? Ta nijesi poludio? Zna da ne valja svog mala kuditi, jer ga onda
ne e nikad prodati,nego daj ti meni tu kravu, pa da vidi kako se prodaje, a ti se gdje sakri
i ne izlazi da ne poznadu da je tvoja krava.Nasrudin hoda dade mu kravu i sakrije se.
Njegov komija stane vodati kravu i vikati:

-Evo dobre krave, teli se; kad je mlijeko najskuplje, daje na pomuaj po pet oka mlijeka.On
je tako falio, a uto svijet poeo kupiti oko krave i pitati Poto je?

Tad odnekle izbije Nasrudin hoda pa povie:

- Pa kad je ona tako dobra, ne u je ni prodavati!

Uzme kravu od komije i odvede je kui.

5
 Hladna popara
Pitali nekakvo dijete :

-Kako se zove kod vas hladna popara?

A on kazo:

-Nikako.

-Mi joj se ne damo nigda ohladiti.

Klin-orba
Pripovidaju da je doao soldat babi u kuu i iskao da mu da togod za jelo, a ona mu kazala
da nema nita u kui za jelo.Onda soladt ree:

-A ti mi daj bar tiganj i malo vode da nainim klin-orbu.Baba mu to dala , a on uzme

tiganj i metne u njega gvozden klin pa nalije vode i metne nad vatru. Kad se voda ugrije, a
on zaite od babe malo soli (i baba mu da) te posoli. Kad voda uzavri, a on zaite malo
brana (baba mu i to da:samo da vidi od uda kako e to biti klin-orba) te saspe u onu
vodu i zamete. Potom zaite jedno jaje te i njega razbije u onaj krob. Onda zaite jo
malo masti te ono zamasti pa onda skine s vatre i klin izvadi napolje, a klin-orbu izjede.

Svijetu se ne moe ugoditi

Jedan ovjek, idui iz varoi kui, jahao na magarcu, a njegov sin, momi od destak-
petnajstak godina, iao pored njega pjeice. Susretne ih jedan ovjek pak ree :

-To nije pravo , brate , da ti jae, a dijete da ide pjeice. Tvoje su noge jae od njegovih.
Onda otac sjae s magarca i posadi sina na nj. Malo dalje sretne ih drugi ovjek pak ree:

-To nije lijepo,mome, da ti jae, a otac da ti ide pjeice.Tvoje su noge mlae.

Onda uzjau obojica i pou tako malo, ali ih sretne trei ovjek pak ree:

-Kaka je to budalatina? Dva matora magarca na jednoj slaboj ivotinji! Pravo bi bilo da
ovjek uzme batinu pak da vas obojicu stjera.Onda sjau obojica pa pou pjeice, otac s
jedne strane, sin s druge, a magarac u srijedi. Sretne ih etvrti ovjek pak ree:

-Ala ste vi udna tri druga! Zar nije dosta da dvojica idu pjeice? Ne bi li lake bilo da jedan
od va jae?

Onda otac ree sinu:

-Mi smo obojica svakojako jahali na magarcu, sad valja da magarac jae na nama.

6
Pak onda obale magarca na zemlji te mu jedan svee prednje noge , a drugi stranje, pa ga
onda uzmu na kolac meu se i tako ga ponesu. A kad se ljudi, koji su ih sretali i stizali
stanu sad jo veina smijati i uditi,onda otac, ujedamput bacivi magarca na zemlju i
poevi ga drijeiti povie: taj onaj je svak ovjek lud od ovoga magarca koji hoe svemu
svijetu da ugodi. Ja u s mojim magarcem initi kako sam i najprije po mojoj volji inio. A
ljudi neka govore to im drago.

Pa onda uzjae na magarca, a sin pored njega pjeice i tako otidu kui.

La za opkladu
Poslao otac dijete u vodenicu pa mu kazo da ne melje nigdje u vodenici e nae
osa. Kad doe dijete u jednu vodenicu, a to u njoj sjedi oso:

-Pomoz' Bog, oso!

-Bog ti pomogo, sinko!

-Bih li ja mogao tu malo samljeti ?

-Bi, zato ne bi? Evo e se moje sad izamljeti pa onda melji koliko ti drago. Ali dijete pomisli
ta mu je otac rekao pa izie napolje i poe uz potok u drugu vodenicu. A oso bre-bolje
uzme malo ita pa otri drugijem putem prije djeteta te i u onoj vodenici malo zaspe.Kad
dijete doe u drugu vodenicu i vidi da je i u njoj oso, a on poe u treu; a oso uzme malo
ita pa otri drugijim putem prije djeteta i u treu vodenicu pa zaspe; tako i u etvrtu.Kad se
osino izmelje i dijete zaspe svoje, onda oso ree:

-Hajde, sinko, da umijesimo kola od tvoga brana!Dijete jednako dri u pameti to mu je

otac kazao da ne melje u vodenici e nae osa, ali sad ve pomisli:to je, tu je,pa ree
osu:

-Hajde de!

oo ustane pa zagrne dijetinje brano u munjaku, a djetetu ree da donosi vodu u

pregtima. Dijete stane donositi i oso pone, pomalo zakuvavati.Tako malo pomalo dok se
sve izmelje i oso sve brano zakuva pa onda umijesi jednu veliku pogau,pa razgnu vatru
te je zapreu da se pee.Kad se pogaa ispee i izvade je iz vatre, pa prislone uza zid, onda
oso ree djetetu:

-Zna,sinko,ta je? Ovu pogau ako podijelimo, nema ni meni ni tebi, ve hajde laemo pa
koji koga nadlae, onaj neka nosi ovu pogau.

Dijete pomisli u sebi:Ve se sad nema kuda pa ree;

-Hajde de! Poni ti. Onda oso pone koje ta lagati, ovamo onamo, kad se ve izlae i umori,
onda mu dijete ree:

-E, moj oso! Ako ti vie to ne zna, to je sve nita; stani da ja tebi kaem jednu pravu
istinu. Kad ja bijah u mlado doba stari oek, onda mi imadijasmo mnogo konica; ja bi ih
svako jutro brojio i sve bi pele prebrojio, a konica ne mogu. Kad jedno jutro prebrojim
ele, a to nema najboljega elca. Onda ja bre bolje osedlam pijevca pa uzjaem na njega i

7
poem traiti elca. Kad doeram trag do mora, a to on otiao preko mora, a to oek uhvatio
moga elca u ralicu pa ore za proso. Ja poviem na njega:

-To je moj elac; otkud tebi moj elac? A oek odgovori:

-Brate! Ako je tvoj, evo ti ga. Pa mi da elca i jo punu torbu prosa od izora. Onda ja uprtim
torbu s prosom na lea, a sedlo sa pijevca prebacim na elca te elca uzjaem,a pijevca
povedem u povodu da se odmara. Kad budem preko mora, onda mi nekako pukne jedna
uprta na torbi te se sve proso prospe u more. Kad prijeem preko mora, u tom stigne i no,
a ja onda sjaem s elca pa ga pustim da pase, a pijevca sveem kod sebe pa mu metnem
sijena, a ja legnem spavati. Kad u jutru ustanem, a to vuci zaklali i izjeli moga elca; lei
med po dolu do lanka, a po brdu do koljena. Onda ponem misliti u to u pokupiti med. U
tom padne mi na um da imam jednu malu sjekiricu pa ja uzmem i zaem u umu da ulovim
kaku zvjerku da zgulim mjeinu. Kad tamo, a to dvije srne skau na jednoj nozi.Onda ja
polegnem sjekiricom te im prebijem onu nogu, pa ih uhvatim te zgulim s njih tri mjeine i
pokupim u njih sav med, pa pritovarim na pijevca i odnesem kui. Kad doem kui, a to mi
se rodio otac pa men poalju Bogu po vodicu. Sad ja ponem misliti kako u se popeti na
nebo, dok mi padne na um ono moje proso to se prosulo u more. Kad tamo doem, a to ono
palo na vlano mjesto pa uzraslo do neba, te ja uz njega hajde na nebo. Kad se gore
popnem to moje proso uzrelo pa ga Bog ponjeo i umijesio od njega hljeb,pa udrobio u
vrue mlijeko te jede. Nazovem Mu ja:Pomoz Bog! A on mi odgovor: Bog ti pomogao! i da
mi vodicu.

Kad se vratim natrag, a to mojom nesreom udarila kia pa dolo more i sve proso
poplavilo i odnijelo! Sad se ja zabrinem kako u sii na zemlju! Dok mi padne na um da mi
je dugaka kosa: kad stojim, do zemlje; kad sjednem, do uiju; pa uzmem no, pa sve dlaku
po dlaku odrezuj pa navezuj. Kad stigne mrak, a ja onda zaveem na dlaci jedan uzao pa
ostanem na njemu da prenoim.A ta u sad bez vatre! Kresivo imao,ali nema drva!U
jedamput padne mi na um da imam u zobonu jednu ivau iglu, pa je izvadi te iscijepa,
naloim vatru i sit se ogrijem pa legnem pored vatre spavati. Poto zaspim a mojom
nesreom skoi varnica te pregori dlaku, a ja strmoglav na zemlju do pojasa. Obrnem se
tamo-amo, ne bi li se kako izvadio,a kad vidim da se ne da, onda pre otrim kui te
donesem motiku te se otkopam pa odnesem vodicu. Kad doem kui a etoci anju po
polju.Prigrijala vruina, valjani Boe, da pogore eteoci. Onda ja viknem:

-Kamo, to ne dovedete ovdje onu nau kobilu, to je dva dni duga, a do podne iroka, a po
leima joj vrbe porasle; neka naini hlad po njivi. Bre-bolje otra moj otac te dovede kobilu
i eteoci lijepo stanu eti po hladu. A ja uzmem ban pa odem na vodu. Kad tamo, to se voda
smrzla; onda ja skinem svoju glavu te njom probijem led i zahvatim vode. Kad donesem
vodu etocima a oni poviu:

-Kamo ti glava? Ja se maim rukom, a to nema glave, zaboravio je na vodi. Onda se bre-
bolje vratim natrag; Kad tamo a to lisica dola pa vadi mozak iz moje glave te jede; a ja
polagano hajde,hajde, te se privuem blizu pa potegnem lisicu nogom u stranjicu a ona se
uplai pa od straha potri. Ispod joj repa ispade tefter. Kad ga otvorim, a to u njem pie:
Meni pogaa a osi ipak. Onda dijete ustane pa uzme pogau i otie kui, a oso ostane
gledajui za njim.

8
 Dubrovanin Kaboga i duka od Mletaka
Pisao je duka od Mletaka dubrovakom vlastelinu Kabogi i u njoj mu govorio:

-Kaboga, od Dubrovnika diko, puno te hvale da si mudra glava! Evo u te neto pitati da
okuam tvoju mudrost; a ne odgovori li mi u redu, vjere ti moje i obraza mi, ode ti s
ramena glava! Dobro smisli i promisli to e odgovorit: odgovori mudro i ne pogini ludo.
Najprije izmjeri i javi mi: koliko ima od neba do zemlje. Pogrijei li koliko je telud od noa,
zaludu ti i raun i raa! Druga ti je: izmjeri, premjeri i javi mi gdje je srijeda od svijeta.
Mjeri u redu kao za svoju glavu! Trea ti je:prelij mi sve more i izmjeri, a jedan dio i presui
da imam gdje nasijati dosta ita i rie. Dola sokole moj, ta arovita i jadovita knjiga
mudrome Dubrovaninu Kabogi. Proitao je on nebrojeno puta pa se nemilo zamislio.Tomu
ne bi na kraj doao ni Salamun! Zamislio se i objesio glavu kao da mu je izgorjelo sve stanje
i imanje.Gleda ga njegov momak, neto Vlaha, pa ga pita:

-ta je, gospodaru, neto si mi puno neveselo: srce mi puca kad te pogledam! Kaboga sve
mui kao da i ne uje. Ali momak ne da mira,ve sve ispituje pa mu najposlije ree da s njim
vie ne e ni stati, jer ga hvata groznica kad ga onakova vidi.

-Kai ti meni, ree mu, gospodaru, moe biti da se i ja togod domislim, jer ni na mojim
ramenima nije glava kupusova. Zasmija se mrvicu mudri Kaboga pa se s njim naali:

-Znam ja, moj sinko, da se tvoja glava ne boji ovnove pa u ti kazati moje jade, ali ne smije
o njima nikad nikomu prosloviti, ako ti je draga glava. Pisao mi je, sinko, duka od Mletaka,
da u izgubiti glavu ako mu na tri stvari ne odgovorim, ma pravo zdrav. Prvo kae da mu
izmjerim koliko ima od neba do zemlje; drugo da mu kaem gdje je srijeda od svijeta; tree:
da mu prelijem i presuim sve more da ima gdje sijati ito i riu. Sad ja ne znam to u ni
kud u. Smeo sam se gore nego mrav na glavnjici; ini mi se da e mi se pamet prevrnuti!

Kad to uo momak, zasmija se pa mu kae:

-Ajd, gospodaru, ime to glavu razbija! to mi nisi prije kazao: lako ti je to znati.
Krvavim me zalijevali ako ti se tomu ne domislim. to je takomu gosparu nai sto oka
tanke svile pa je poalji onoj prljotini, duki od Mletaka,i pii mu: Evo sam ti ba ko
stvoreno izmjerio koliko ima od neba do zemlje.Taman ti je toliko koliko je to svile; ako ne
vjeruje, a ti premjeri .Nae li da sam pogrijeio dlaku,eto sablje, eto glave! Na drugu mu
odgovori,da je Dubrovnik srijeda od svijeta, a ako njegovi mudraci nau da nije da mu se
slobodno oivlje, a za treu mu javi da e ga i u tomu lako posluiti, samo da ti on poalje
iz Mletaka sue u to e preliti i premjeriti more jer da je u nj najjaa trgovina pa e imati i
sua. Poslua ga Kaboga, poalje sto oka svile i javi mu sve onako u Mletke. Kad je to duka
od Mletaka primio i prouio, to mu Koboga odgovara, uzvrpoljio se kao da sjedi na
iglicama.Okupili se oko njega njegovi doglavnici kao pele oko meda pa ga propituju: A on
na njih rekne:

-to ste mi se tude uzmokoali i navalili kao ose: ne breite toliko. Polagano se u crkvi
ape. Evo me i nadmudrio kukin sin,Dubrovanin Kaboga.Poslao mi je eto sto oka svile i
pie mi da je toliko od neba do zemlje; ako ne vjerujem, a vi premjerite. Kae da je naao da
je Dubrovnik srijeda od svijeta; tko ne vjeruje, neka mjeri iznova. A na treu nam se
narugao. Poruuje nam da je u nas najjaa trgovina pa da mu poaljemo sue i onda da e
on u njih lako preliti i premjeriti svekoliko mora, a jedan ga dio i presuiti. Jo nam se za
pridavak, zmijala ga ujela, podruguje :

-Na je Dubrovnik-veli-na kamenu i u gladnu kraju pa nam je ao mora:

More nam je duga podvornica

9
 Brod i vesla-ralo i volovi;

Uvijek ori, uz orat ne moe!

Pa kad prelijem sve more, a ovo i nae presui,onda mi nemamo o em ivjeti, ve volja da i
nas pustite da po njemu sijemo ito i pirina....

Eto, to nam Kaboga odgovara! Sad vi kako znate!

Onda se nagodie da Kabogi poalju krie i medalje pa mu uz to jo napisa duka od

Mletaka:

-ivio, Koboga, od Dubrovnika glavo! Sad znam da si mudar, koliko kau; eto ti naega dara
pa ti vladaj slobodno u Dubrovniku, a ja u u Mlecima.

Zvali magarca na svadbu

Drijemao magarac nad praznim jaslama kad netko zakuca na vratima od obora. Kad li tko
je-doletjela lastavica na svu preu te ree magarcu:

Brzaj da idemo! Poslali me po te na svadbu.Upita ga sin:

-to e rei da tebe zovu stara,a mene mlada ne, kad bih ja bolje i zapjevao i zaplesao od
tebe?

-Valjda im je nestalo drva ili vode-odgovori magarac.

10