Ivana Brli Maurani

1. uma Striborova

Bajka uma Striborova ui svakog itatelja da ne smije ljudi suditi na temelju njihovog
izgleda, nego da ih treba gledati na temelju onog to su napravili, a to su njihova djela. Mladi
je u bajci bio oaran ljepotom djevojke-zmije i upravo zbog te ljepote nije primjeivao koliko
je zla osoba. Za razliku od mladia njegova je majka imala vie iskustva i odmah je otkrila lo
karakter svoje snahe.

Ivana Brli-Maurani je u bajci opisala veliku ljubav majke prema sinu, to i nije udno jer
je starica majka koja e voljeti svoje dijete bez obzira kakvo je i u svakom trenutku ivota je
spremna rtvovati se za njega, iako je on nepravedan prema njoj.

Tema: Ljubav majke prema sinu

Osnovna misao: Dobro pobjeuje zlo

Likovi: Majka, sin, snaha, Malik Tintilini, Domai, Stribor i djevojka

Kratki sadraj:

Neki je momak uao u umu Striborovu, a da nije znao da je ona zaarana i da se u njoj
dogaaju razna uda. uma je morala ostati zaarana sve dok u nju ne doe netko kome je
draa njegova nesrea

od sve sree ovoga svijeta.Kada je momak nasjekao drva i sjeo na panj da se malo odmori, iz
panja izae zmija i pome se motati oko momka. Ali to nije bila prava zmija, ve djevojka
koje je bila ukleta radi grijeha i zlobe, a mogao ju je osloboditi samo onaj tko bi se njome
oenio. Momak je pomislio da je zmija toliko lijepa da bi je mogao ponijetikui. Pomislivi
kako je momak glupzmija se odmah pretvori u djevojku, te ga zamoli da je povede kui i
oeni se njome.Zbog zlobnih misli djevojci-zmiji u ustima je i dalje zmijski otrov. Momakje
bio dobar, plaljiv i stidljiv, i bilo mu je neugodno da ne ispuni elju zmiji, koja se radi njega
pretvorila u djevojku. Bila mu je i ljepa, a on onako neuk nije mogao znati to joj je u
ustima.Momak je poveo djevojku kui u kojoj je ivio sa svojom starom majkom. Majka je
bila stara i mudra, te je odmah kakva joj je snaha i to ima u ustima. Pokuala je objasniti
sinu da je pogrijeio i da je u kuu doveo zmiju, ali se on naljutio i jo pomislio damu je
majka vjetica. Tako su njih troje nastavili ivjeti zajedno, ali ne islono. Snaha je bila zlobna,
prodrljiva i goropadna. Htjela se rijeiti majke, a sin je utio samo da joj ugodi. Jednog dana
kad je majka bila toliko nesretna da je poeljela umrijeti, pred kuom na
hladnoiugleda siromanu djevojku koja prodaje treice. Majka nije imala novca, ali
uzmenekoliko granica, a djevojci je iz zahvalnosti zakrpala poderan rukav nastaroj haljini.
Uveer su sin i snaha otili u posjet kumovima, a majka jeostala sama. Morala je ugrijati vodu
dok se oni vrate, te potpalivatruonim treicama to ih je kupila od siromane djevojke. Kada
se vatrarasplamsalazaulo se pucketanje, a iz svake treice pojavi se veseli plamiak.Bili su
toDomai. Majka je pomislila da joj to Bog alje utjehu, veselila se zajedno sa njima, ali svoju
tugu nije zaboravila.

Ispria Domaima svoju nesreu i zamoli ih za pomo. Jedan od domaih, Malik Tintilini,
predloi da pod koko podmetnu svraja jaja, a snaha e se polakomiti i kao svaka umska
guja isplaziti jezik.Tada e sin vidjeti to je uinio.Kako su se dogovorili tako su i uinili.
Kada je dolo vrijeme izlegli su se svraii, a snaha zapovijedi majci da donese gnijezdo i
pozove selo da se pohvali. Kad je ugledala svraie isplazila je svoj tanki zmijski jezik i tako
je cijelo selo saznalo da je ona zmija, a ne ena. No sina ni ovo nije opametilo. Toliko se
naljutio na majku da ju je otjerao iz kue, iako je vani bio snijeg. Majka je alosno ila preko
snjenih polja, a kadavie nije mogla dalje zapalila je vatru od one treice i ponovno su se
pojavili Domai. Majka im je ispriala to se dogodilo i oni je povedu do svog starjeine
Stribora.

Sve mu ispriaju, a on majci ponudi sa se vrati usvoje rodno selo, u svoju mladost koja e
vjeno trajati, i tako zaboraviti na sve svoje brige pa i sina. Kad je majka to ulazahvali
Striboru na dobroti i odlui ostati u svojoj nesrei, radije nego da zaboravi sina, makar i za sve
blago ovog svijeta.Nakon tih rijei nestadoe sve arolije u umi Striborovoj. Nestadoe
Stribor i Domai, snaha se pretvori u zmiju, a majka i sin su ostali sami usred ume i sretnosu
se vratili kui. Sin je majku zamolio da joj oprosti, iako mu ona zbog ljubavi nikada nije ni
zamjerila, a poslije se oenio sa djevojkom koja je prodavala treice, tako da su kasnije sve
troje sretno ivjeli.

2. Kako je Potjeh traio istinu

Osnovna poruka prie koju nam autorica eli prenijeti je da kako ovjek moe biti zaslijepljen
materijalnim stvarima, strastima Maruna je zaslijepilo njegovo novo steeno bogatstvo, dok
je Ljutina bio obuzet gospodovanjem. Zbog toga svega oni su izgubili ljubav, suosjeajnost,
osjeaj dunosti i ovjenost. Marun i Ljutia su svakim danom sve vie zanemarivali djeda, a
na kraju su osjeali prema njemu i odbojnost. Sve im je smetalo pa su ga u konanici zatvorili
i u kolibu koju su potpalili.

Autorica nam je ovom bajkom htjela prikazati kako se sukobljuju dobro i zlo. I dok je
Svaroi bio simbol dobra, Bjesomar je oznaavao zlo. Bjesomar je slao svoje male nakaze
bjesova koji su bili njegovi pomonici, u ovjeka i tako bi ga oni opsjedali i usmjeravali
prema zlu.

Svaroi je rekao unucima da ne ostavljaju djeda i da ne idu nikamo dok ne vrate ljubav
prema njemu. Iako je Potjeh mislio da e se istine sjetiti dubokim razmiljanjem, on je ljubav
prema svom djedu nosio u srcu. On nije znao da se ljubav i iskrenost ne mogu dobiti
razmiljam, ve su to stvari koje se nose u srcu. Potjeh nije htio, ali ipak je nanio bol djedu pa
je morao ekati da ga on oslobodi krivnje.

Na kraju emo vidjeti da je Bjesomar poraen. Svi su se unuci oslobodili od njega. Marun i
Ljutia su se vratili na krevinu gdje su poteno ivjeli dalje, Potjeh je s djedom uivao u
Svaroievu dvoru. Bjesomar je kaljao od svetog dima
Mjesto radnje: na krevini u staroj bukovoj gori i uma (imaginarno podruje izmeu
djedove kolibe i Svaroievog dvora gdje se izmjenjuju oblaci, uma i proplanci.

Vrijeme radnje: u prii je vrijeme radnje oznaeno kao vrlo davno doba. Od toga trenutka
koji nije bio odreen, dogaaji se zbivaju u periodu od godine dana.

Glavni likovi: Potjeh, djed Vjest, Marun i Ljutia

Analiza likova

Djed Vjest djed koji je sam odgojio svoja tri unuka. Bio je simbol obitelji i kunog ognjita.
Imao je mnogo ivotne mudrosti i iskustva koje ga je poduilo da nikada nikome ne sudi bez
da dobro promotri i proui okolnosti. Kada je vidio da e Potjeh otii u goru prvo je pomislio
kako e ga ostaviti, a onda je ipak razmislio dalje i doao do zakljuka da je Potjeh moda
mudriji od njega. Pomirio se s time i pustio ga da ide Bio je pravedan i znao je i mogao
oprostiti jer je bio dobra srca. Oprostio je Potjehu jer je bio otiao traiti istinu, a Ljutini i
Marunu za sve zlo koje su mu nanijeli.

Vjestovi unuci ve odrasli momci koji su bili djedu do ramena. Nisu imali ivotnog
iskustva jer nikada niti jedan nije izaao iz ume u kojoj je odrastao. Bili su dobra srca, ali
znali su ih spopasti bjesovi. Tako bi tada Marun trao za bogatstvom, Ljutia je htio imati tu
snagu i mo da moe svima biti gospodar, a Potjeh je cijelo vrijeme djedu htio ispriati istinu
koje se nikako nije mogao sjetiti. I to ga je jako muilo. Zato je Potjeh odluio otii u osamu
kako bi spoznao istinu do koje je odluio doi razmiljanjem. Potjeh je bio jako osjeajan i
kada se trebao odvojiti od djeda par puta je htio ipak ostati, ali na kraju je ipak uspio otii u
goru. Bijes ga je salijetao kada je bio sam i umjesto da se dosjeti istine, njemu je savjest
govorila da je loe postupio jer je ostavio djeda i brau same u kolibi. Sva trojica su bili
grenici i nije im doputen ulazak u boanske dvore prije nego ih u njih ne uvede djed jer su
se u njega i ogrijeili.

Svaroi mali Boi koji dovodi sunce. Simbol je sunca, a izgleda kao mali ovjeuljak u
sjajnom odijelu. On je objavio istinu koju unuci nisu zapamtili.

Bjesovi demoni koji predstavljaju ljudske strasti kojih se ljudi ne mogu nikako rijeiti. Kada
su obuzeti tim demonima, oni ih odvlae od velikih ivotnih istina. Opisani su kao neto
runo to nikome ne moe nanijeti zlo sve dok ih ovjek ne primi kao dio sebe.

Kratak sadraj

Jednog dana djed poalje unuke u umu gdje su vadili med da pogledaju jesu li pele
prezimile i izlaze li iz zimskog sna. Bilo je jutro i sunce jo nije izalo pa su djeaci, uplaeni
od strane tiine i mraka krenuli dozivati Svaroia da izvede sunce. Svaroi im se ukazao i
odluio im pokazati svijet te im govori kako im je sueno da ostanu uz djeda sve dok mu ne
vrate svu ljubav i nestane. Tu scenu promatrao je Bjesomar, vladar umskih bjesova, koji je
mrzio njihova djeda jer je zapalio sveti oganj od kojeg je on kaljao.

Bjesomar odabere tri umska bijesa koji su morali dokuiti kako preko unuka nauditi Vjestu.
Kad unuci krenu prepriavati djedu to su vidjeli pojave se bjesovi i apnu im to da kau.
Marun i Ljutia su ih zbunjeni posluali, ali Potjeh nije. Marun ree kako e biti najbogatiji
meu braom i bijes mu se sakrije u torbu, a Ljutia da e biti najsilniji i bijes mu se sakrije u
njedra.

Jedino se kod Potjeha bijes nije sakrio jer on nije lagao djedu. Bjesomar ponovno naredi
bijesu da se pobrine za Potjeha kako se ne bi sjetio istine. Ljutia i Marun, pod utjecajem
bjesova, poinju lutati gorama i dolinama. Potjeh ostaje tri dana uz djeda pa odlui otii u
goru i ostati tamo sve dok se ne sjeti istine.

Na putu ga zaskoi bijes i Potjeh ga pogodi kamenom u nadi da e ga ubiti, ali ne uspije jer su
mu na mjestu udarca narasla jo dva roga. Potjeh se smjesti kraj zdenca, ali i tamo ga je
slijedio bijes i maltretirao ga je. Bijes pozove druge bjesove da mu pomognu u njegovu poslu.
Potjeh ih uspije zatvoriti u zdenac, ali zbog silne buke koju su radili ih pusti te su pobjegli u
goru, a s njim je ostao samo onaj prvi bijes. Oni se naviknu jedan na drugoga i Potjeh provede
prvu godinu kraj zdenca.

Djed je ivio s druga dva unuka koji nisu marili za njega i odluili su ga se rijeiti zapalivi
njegovu kolibu. Djed nije mogao izai iz kolibe jer su ju unuci klinom zatvorili pa je sjedio
unutra ekajui smrt i alei to nije posljednji put vidio Potjeha. Svaroi se ukae Potjehu i
kae mu da je trebao ostati uz djeda. Potjeh se odlui vratiti njemu, ali kad se pokuao umiti
pao je u zdenac i utopio se. Bijes se prvo raduje, ali se onda rastui jer se naviknuo na ivot uz
Potjeha daleko od Bjesomara i drugih bjesova. Ljutia i Marun su naili kraj zdenca dok je
bijes plakao i njihovi bjesovi onda iskoie iz torbe i odnesu bijesa k Bjesomaru.

Kada su unuci ostali bez bjesova shvatili su to su uinili i krenuli su spasiti djeda. Djed je
preivio i zamoli unuke da ga odvedu na mjesto gdje je Potjeh umro. Na kraju su doli do
Svaroieva dvora gdje su na stepenicama ugledali Potjeha kako plae. Tko god je sagrijeio
nije mogao ui u dvor pa tako ni Potjeh jer je ostavio djeda.

Djed je tada umro za Potjeha, doao do njega, primio ga za ruku i odveo ga u dvor gdje su ih
doekali Svaroi i gosti. Ljutia i Marun su se vratili na krevinu gdje su ivjeli i nikad vie
nisu mogli nai put do dvora. Oni su odgajali sinove i unuke te su prenosili sveti oganj s
koljena na koljeno tako da se Bjesomar zauvijek guio od svetog dima. Bjesomar je dao trojici
bjesova odrezati rogove, ali to nije izbrisalo sramotu njegove vojske zbog neuspjelog zadatka.