August Senoa

enoa se okuao u svim knjievnim vrstama, i velikom broju je ili "zaorao" prvu brazdu, ili
ostavio pisanu batinu koju su kasniji pisci nasljedovali (a nerijetko se i pokuavali osloboditi
autorova utjecaja). Najvei je umjetniki domet ostvario kao romanopisac. enoa je uveo
roman u hrvatsku knjievnost. enoin je veliki romaneskni projekt usmjeren na grau
iznacionalne povijesti te na suvremene dogaaje. No povijesni romani zauzimaju ipak
sredinje mjesto u njegovu opusu. U romanima i pripovijetkama s graom iz suvremenog
ivota tematizira konkretne socijalne, politike i etike probleme svojega vremena:
gospodarske i moralne odnose izmeu sela i grada raspadanja zadruga i ivot seljaka moralno
i materijalno propadanje plemstva (Vladimir, 1879.), odlazak seljakih sinova na kolovanje u
grad te njihovo uzdizanje na drutvenoj ljestvici ili propadanje, nemoral i rasipnitvo u
graanskim krugovima, tragedije i zanose naih uiteljica u prosvjeivanju sela. U tim djelima
inzistira na psiholokoj i socijalnoj motivaciji pa je i fabula realizirana tako da pokazuje
razvoj, karakter i motive djelovanja likova.

Pisao je novinske dopise i lanke, pozorine izvetaje i knjievne ocene, pripovetke i lirske
pesme. enoa nije posedovao pesniki talenat koji bi naoj poeziji dao neto izrazito i novo.
On je, uglavnom, nastavio tradiciju ilirskih pisaca. Najvie je negovao rodoljublje i ljubavnu
poeziju. U njima toplinu oseanja i iskrenost misli potiskuje retorinost. Rodoljubiva poezija
mu je prigodan, sveana u tonu, retorina i patetina. U tom pogledu karakteristina je
pesma Budi svoj. U pesmi Crnogorska tampara enoa opeva hrabrost Crnogoraca, a u
pesmi Munja od Gabele peva o ustanikoj hrabrosti hercegovakih junaka. Sa irokim
nacionalnim vidicima opevao je i oslobodilaku borbu bugarskog naroda. enoa je pisao i
balade,i romanske i epske pesme za koje je uzimao motive iz narodnog predanja. Ove pesme
su romantiarsko-fantastine, ili nacionalno-istorijske sadrine. Pravi stvaralaki talenat
enoa je pokazao u prozi u romanu i pripoveci.

Seljaka buna najbolje je i najpoznatije djelo Augusta enoe u kojem je ispisao povijest.

U predgovoru romana naveo je sve dokumente koje je prouio te je spomenuo i da su sve

osobe koje su u romanu spomenute uistinu i stvarne, odnosno da su postojale.

Autor je navedeno spomenuo jer je smatrao da se jedino upoznavanjem s povijesnim

injenicama moe iznijeti prava i istinita pria o tadanjim zbivanjima. Ovim povijesnim
romanom August enoa suoio je sadanjost s prolou, smatrajui da je povijest upravo
uiteljica ivota.

Seljaka buna je najsnaniji istorijski roman Augusta enoe. U osnovi romana sauvana je
istorijska istina o krvavom sukobu izmeu feudalaca i kmetova s poetka 1573. godine, u
kome je slobodarsko seljatvo skupo platilo pokuaj da od sebe strese okove feudalnog jarma.
Seljaku bunu u Hrvatskoj enoa je naslikao kao pravednu borbu eksploatisanih kmetova za
slobodan ivot. U romanu se odvija vie paralelnih radnji: sukob Heningovice i Tahija,
nezadovoljstvo seljaka, nesrena ljubav izmeu Jane i ure Mogaia, te ljubav Sofije Hening
i Tome Milia. "Seljak se nije digao", kae enoa, "dok su mu otimali vola i kuu, seljak je
planuo kad mu osramotie enu i ker. I kad se je digao, kad su se silne ete razlijevale bez
uzde po svoj zemlji nije si seljak gotovo nijednim zlodjelom ocrnio obraz... "Po tome buna
dobija veu, etiniju cijenu, a seljatvo izlazi opravdano pred svijet"... U slikovitim opisima
raskoi i nemorala na dvorcu feudalca Tahija, u njegovoj obesti prema seljacima, enoa je
pokazao da su uzroci ustanka prvenstveno socijalne prirode. Pouzdane istorijske pojedinosti o
seljakoj buni on je uobliio u iroke slike kroz koje je prikazao meusobne odnose plemstva
i seljatva. Na jednoj strani su sjaj i rasko bogataa, njihov bezbrian ivot i nemilosrdan
odnos prema kmetovima, a na drugoj strani beda seljaka, njihova borba za koru hleba i
beskrajna poniavanja. Tahi otima seljacima sve to su krvavim znojem zaradili, raspolae
njihovom imovinom i njihovom au. ast, obraz, imanje i ivot - sve je zavisilo od
feudalaca. Zato seljaci ustaju da golim rukama zatrae svoja prava.Ako ima pas zube, maka
nokte, da se brani, mi imamo ruke, ove tvrde seljake ruke"... Meutim, ustanici nisu mogli da
se odupru dobro naoruanoj i skupo plaenoj vojsci udruenih feudalaca. U neravnopravnoj
borbi seljaci su pruili snaan otpor, ali kad su feudalcima stigli u pomo i uberaki uskoci,
ustanici gube bitku i bivaju svirepo kanjeni. Voa ustanka Matija Gubec, ubijen je na
najsvirepiji nain - izdahnuo je na usijanom gvozdenom prestolu sa uarenom krunom na
glavi. "Pokucasmo kod suda, Tahi nas oplijeni, pokucasmo kod bana, Tahi nas postrijelja;
pokucasmo kod kralja, Tahi nas vjea; sad kucaemo gvozdenom akom bogu na vrata..

enoa u romanu osuuje ponaanje niskog plemstva i ujedno kritizira kolebljive i prevrtljive
vladare, te iznosi ideje ojednakosti i bratstvu svih ljudi. Potrudio se istraiti stvarne dogaaje i
na njima temelji radnju. Pisac se zaista potrudio da pronae i proui spise o tom dogaaju.
Njima je ispunio roman mnogim detaljima i tako ga napravio zanimljivljim itateljima.
Posebno je tena radnja u prikazu bitaka. Jedan od njegovih uobiajenih odlinih romana vrlo
vjeran stvarnim dogaajima.

Ovo je povijesni roman iz razloga to opisuje seljaku bunu povijesni dogaaj. Premda se
radi o romanu u kojem su posebno izraene masovne scene, enoa je uspio izdvojiti Gupca
kao individuu. On je simbol potlaene hrvatske i njenog naroda. Patnje naroda enoa
naglaava estim biblijskim motivima. Kontrasti u djelu se zasnivaju na razlikama izmeu
plemstva i seljatva, a u trenutku predajeGubec postaje simbol velikog ovjekakoji se odrekao
sebe za druge.Masovne scene su toliko realne da se itatelj moe uklopiti u djelo. Primjerice,
borbe su opisane s toliko detalja da se moemo poistovjetiti s nekim od boraca. Tome
pridonose mnogi akustini efektite su te scene sve u svemu dinamine izanimljive.Unutar
velike i neumoljive povijesti enoa nalazi mjesta i za ljubavnu priu. Opisuje ljubav Jane i
ure Magdia. To je idealni model ljubavijer draga eka svog junaka da se vrati iz rata.

Naravno, kako bi se potkrijepio opi ton knjigeJana je silovana, a uro sekad ju vidi
takvuvraa u boj. To samo pokazuje kako jeosobna patnjapretoena u patnju naroda.Roman
ipak zavrava u oportunistikom tonu, koji predvia svjetliju budunost.