UNIVERZITET SARAJEVO

AKADEMIJA SCENSKIH UMJETNOSTI

ODSJEK: REIJA

PREDMET: REIJA
RAD: OSVRT NA ESEJ JONASA MEKASA NOVE OI

STUDENT:
Augustin Kopri
1. godina studija
KLASU VODE:
prof. Haris Paovi
doc. Aida Begi-Zubevi
ass. Nermin Hamzagi

2013./2014. ak. god.

U eseju Nove oi, litvanski redatelj, pjesnik i predvodnik amerikog avangardnog filma Jonas
Mekas ne govori o gledanju kao striktno mehanikoj, fiziolokoj i psihofizikoj radnji koju
obavljaju ljudske oi u korelaciji s mozgom, ve prvenstveno kao isto psiholokoj, ak
duhovnoj ljudskoj aktivnosti. Njegov bi se doivljaj problematike kojom se u eseju bavi
mogao sumirati u tvrdnju gledanje je vizualno miljenje (Radovan Ivanevi). U prvom
paragrafu uvodi ideju da je droga surogat za matanje: Sve to se moe postii kemijskim
putem, moe se postii i na druge naine. Razlog je, objanjava dalje, u tome to razliite
kemijske supstance koje utjeu na ljudsku svijest (imajmo na umu da je svaka tvar koju
unosimo u organizam droga, ovisno o koliini) ne mijenjaju fizike konfiguracije ljudskog
oka, zbog ega bismo drugaije vidjeli, ve prvenstveno mijenjaju ljudsku svijest koja
prihvaa svjetlosne podraaje iz mrenice oka. Govori o inhibicijama i znanju koje posjeduje
naa kolektivna, stoga i individualna svijest, dakle o ukupnosti specifinih drutvenih i
kulturolokih konfiguracija nae svijesti, koja je na taj nain programirana da bude osjetljiva
na samo odreen, ogranien spektar prije svega idejnih, misaonih ili duhovnih podraaja te
da, one koje uope prihvaa, procesuira, filtrira i konano razumijeva kroz takoer jedan set
kulturoloki uvjetovanih vrijednosti i prioriteta. Tako dolazi do opisa nae kulture kao
praktine, kao kulture korporativnog kapitalizma koja je duhovno izrazito ograniena, ili
gotovo duhovno umrtvljena, s obzirom na temeljnu, do svetosti uzdignutu vrijednost
korisnosti, u ekonomskom jeziku profitabilnosti. Svijest podignuta i njegovana u drutvenoj
atmosferi odreenoj takvim strogo materijalistikim vrijednostima zakinuta je za itav spektar
ukupnog ljudskog duhovnog iskustva koji ne poznajemo, ali koji polako i postepeno, nuno i
neminovno, smatra Mekas, otkrivamo upravo kroz izum i razvoj filma, kako u tehnolokom,
tako i u perceptivnom smislu. Zbivanja u sferi avangardnog filma, filma koji naputa
vrijednost naracije i okree se spoznajnoj vrijednosti istog filma zasnovanog na apstraktnim
vrijednostima kao to su ritam, vizualnost, svjetlosni uinak filma na svijest, ili na
filozofskom propitivanju tehnolokih ogranienja filmske vrpce u svrhu otkrivanja biti filma i
onoga to stoji iza njega, to on znai za ovjeka i ljudski duh, na filmu koji propitkuje sam
svoju fenomenologiju Mekas predosjea ta kretanja u sferi avangardnog filma, stoga i
tehnoloki napredak filma i razvoj filmske tehnologije, kao ne samo irenje formalnih
izraajnih mogunosti filma, ve kao tendenciju sputanog ljudskog duha da se slobodnije,
potpunije, apsolutno izrazi kroz audiovizualni medij filma koji tehnoloki sve vie nadilazi
samo vrijednost zabave, entertainmenta, i doivljajno senzacionalne pojavnosti
(kinestetinosti). Film je tehnoloki najsloeniji, krajnji doseg nae dominantno vizualne
kulture (koliko god da je ona duhovno retardirana i zagaena), stoga je logino da se upravo
na polju filma dogaaju perceptivno-duhovni eksperimenti autora kao to su sam Mekas,
zatim Stan Brakhage, Brion Gysin, Gregory Markopoulos, Robert Breer, Ian Sommerville,
Jerry Joffen, Harry Smith, Storm de Hirsch, Naomi Levine, Nam June Paik, Peter Kubelka i
brojni drugi. Mekas autore koji su ukinuli zaplete, scenarije i prie, a potom i samu
realistiku sliku, naziva pjesnicima filma, koji na ekranu stvaraju novu spiritualiziranu
stvarnost pokreta i svjetlosti. Film je zapravo, zakljuuje, materijalizacija sna.
2