E-lanak 1: Biti svoj vlastiti autoritet

Jedna od najvanijih lekcija u ljudskom ivotu, po mom uvjerenju je nauiti vjerovati samima
sebi i sluati svoj unutarnji glas radije nego bilo koga izvana. Nekritinim prihvaanjem stavova
i uvjerenja drugih ljudi (poznato je koliko je to svojstveno djeci i koliko svojeg istinskog 'ja' na
taj nain ona mogu izgubiti) odriemo se vlastite odgovornosti i moi. Tada ak ni nai uspjesi
nisu istinski nai. Vjerujem da moete navesti primjer iz vlastitog ivota kad ste u neije ideje i
razmiljanje imali mnogo povjerenja, da bi s vremenom, na laki ili tei nain, nauili da on/ona
nema sve informacije i da njegova istina ne mora biti i vaa. To je vrlo vrijedna lekcija i vjerujem
da nam je svima, moda i ne jednom, potrebno proi kroz takvo iskustvo.
ak niti najkvalitetniji duhovni (i drugi) uitelji ne moraju uvijek imati 'isti kanal' i prave
informacije. ak i kad bi imali, postavlja se pitanje postoji li uope neto to je u svim
situacijama apsolutna istina? Vjerujem da takvih ima vrlo malo. Moda ste se nali u situaciji
kad ste osjetili unutarnji poriv da uinite neto to nije bilo sasvim u skladu s vaim uobiajenim
uvjerenjima, da biste kasnije uvidjeli da je taj postupak stvorio mnogo vie koristi i za vas i za
druge nego da ste se vrsto drali svojih pravila. ivot je beskrajno raznolik; ljudi, odnosi i
situacije su uvijek iznova jedinstveni, a na unutarnji glas ima pristup monijem izvoru
informacija nego na razum.
Na alost, velika veina religija i duhovnih praksi zahtijeva slijeenje velikog broja pravila,
ponekad i vrlo sitniavih, u svim podrujima ivota, ne ostavljajui time prostora intuiciji i
osobnoj istini. Vjerujem da traenjem sigurnosti i pokuavanjem izgradnje samopotovanja kroz
slijeenje takvih pravila, na emocionalnoj razini pokuavamo zadovoljiti duhovni autoritet kao
to smo u djetinjstvu pokuavali (neuspjeno) zadovoljiti roditelje. Ako to zahtijeva potiskivanje
svojih spontanih poriva i emocija, prije ili kasnije e zavriti neuspjehom.
ak i najsavreniji zemaljski roditelji nisu uvijek u stanju zadovoljiti djetetove potrebe, a veina
roditelja u sadanjoj fazi razvoja ovjeanstva nema ni izdaleka dovoljno ljubavi i potovanja za
dijete kao ljudsko bie. Dijete vrlo brzo zakljui da je ljubav uvjetovana i poinje je pokuavati
zasluiti nastojanjem da bude savreno, po mogunosti bolje od svih drugih. Slijepo slijeenje
bilo kakvih pravila i kod odrasle osobe suptilan je rezultat te potrebe. Takoer, mnoga djeca
naue nemati povjerenja sama u sebe i vlastite odluke, te i kao odrasli ljudi radije trae savjete i
usmjerenje od drugih, nego da preuzmu rizik pogreke. Tako se moe stvoriti vie ili manje
suptilna ovisnost o vanjskom autoritetu. Da bi se to moglo dogoditi, mora postojati i druga strana
osoba koja se postavlja kao autoritet i eli imati mo nad drugim ljudima.
Svi smo skloni vjerovati autoritetima uili su nas da budemo takvi. Veina ljudi je automatski
spremna vjerovati osobi koja djeluje sigurno u svoje stavove. Ako neto pie u knjizi ili
novinama, mnogi ljudi e to automatski prihvatiti kao provjerenu informaciju. Dok neki ljudi
zbog potrebe za moi pod svaku cijenu ele prezentirati svoja uvjerenja kao apsolutnu istinu,
drugi, obino oni kod kojih je osjeaj nesigurnosti blii svjesnom dijelu linosti, lako e biti
pokolebani samim njihovim samouvjerenim stavom.
Najveu tetu ine ljudi koji su najsuptilniji u manipuliranju. esto ete se nai u situaciji kad
sve rijei zvue ispravno i razumno, i teko vam je pronai protuargument, ali i dalje osjeate da
neto nedostaje ili nije u redu. Moja je preporuka za takve situacije: uzmite trenutak da posluate
taj osjeaj u svom tijelu, da ga pokuate prevesti u rijei. Tako dobivene informacije obino e
'razoruati' manipulatora bolje nego bilo koji argument smiljen racionalno.
Sumnju trebamo prihvatiti kao koristan i prijateljski osjeaj. Bez nje bi se lako zanosili bilo
kakvim idejama i bili mnogo podloniji iskoritavanju i manipulaciji. Sumnja nas potie da ih

preispitujemo i da pravimo razliku izmeu ponekad vrlo slinih informacija i ideja. Sasvim je
prirodno da se i znanstvenici, koji bi po definiciji morali imati vrste dokaze za svoje teorije,
esto u njima vrlo razilaze i sukobljavaju, stare teorije se stalno pobijaju i 'dokazuju' nove i
obratno, a koliko je tek lako stvarati teorije ako ih potkrepljujemo samo dokazima nastalim u
vlastitom umu.
Sluajte taj 'osjeaj u trbuhu' kad god itate neku knjigu ili razgovarate s nekim. No budite
svjesni da otpor moe biti zdrav ili nezdrav. Zdrav otpor je onaj kod kojeg njegovim ispitivanjem
moete pronai razloge za otpor i neslaganje; nezdrav otpor je u pravilu iracionalan, esto i jae
potisnut, a moe se javiti ak i kad smo svjesni da je sve to itamo ili ujemo pozitivno i bez
manipulacije. Nezdravi otpor je uzrokovan aktiviranjem potisnutog djejeg otpora autoritetu i
njegovim zahtjevima (npr. dijete koje se prisiljava da bude nesebino prije nego to je ono za to
prirodno spremno, lako e razviti otpor prema bilo kakvom poticaju na nesebinost). Ako
primijetite takav otpor, istraite koje ga rijei ili izrazi posebno potiu. Razlike izmeu zdravog i
nezdravog otpora mogu biti vrlo suptilne, a ponekad obje vrste otpora mogu biti prisutne
istovremeno. Meutim, kroz vjebu i upoznavanje svojih emocionalnih reakcija, mogue ih je
nauiti prepoznavati.
Ne uzimajte nita zdravo za gotovo. Provjeravajte informacije koje druga osoba navodi,
zapaajte kojim se rijeima slui. Pokuajte smisliti sve razloge zato bi neka tvrdnja mogla biti
neistinita ili nepotpuna. Npr. ako vam netko predoi rezultate nekog istraivanja, zapitajte se to
je sve moglo utjecati na to da istraivanje ne bude dovoljno objektivno i pouzdano.
Mogue je zvuati iznimno inteligentno, a opet govoriti bez istinskog smisla. Ljudi vjeti na
rijeima mogu lako stvarati najrazliitije kombinacije rijei i uiniti da one zvue smisleno, ak i
mudro. Srela sam vie takvih ljudi, a vjerojatno i vi. Radi vjebe, pokuajte proitati nekoliko
'visoko intelektualnih' knjiga ili posluati nekoliko slinih emisija na radiju ili televiziji, te
provjeriti to u vaem tijelu odzvanja kao rijei koje imaju dubinu, a to kao isprazno intelektualiziranje.
Jedan od naina manipulacije je iznijeti nepouzdane i neprovjerene teze te iz njih stvoriti
zakljuak. Mnoge ljude e dovoljno 'zaslijepiti' prividna loginost zakljuka da nee obraati
panju na pouzdanost podataka iz kojih je on izveden. ak i ako osoba ne lae svjesno kako
moemo znati da su podaci koje ona ima sigurno toni? Mnogi ljudi ne provjeravaju ni izdaleka
dovoljno informacije koje prenose.
(Kako ni sami nismo savreni, jednako je potrebno provjeravati i vlastito ponaanje. No kako e
preispitivanje sebe biti tema mnogih slijedeih lanaka, ovaj put se neemo usmjeriti na to.)
Manipulatori se esto pozivaju na pozitivne ideale i emocionalne tenje, na velike rijei kao to
su ljubav, istina, duhovnost, svjetlost, Bog... To je esto pokrie za nedostatak istinskih,
razlonih argumenata. (Istinit citat: 'Mora dopustiti da ti tvoje Vie ja pokae da sam ja u pravu!'
Ovo je prilino oita, nesuptilna manipulacija - stvarno dobri manipulatori bit e mnogo
indirektniji.)
Mudar savjet koji sam nedavno dobila: ako se netko razbacuje velikim, apstraktnim rijeima,
provjeri to eli od tebe! Neki e moda eljeti samo vae divljenje i uvaavanje, dok e vas neki
eljeti iskoristiti na mnogo konkretnije naine. ak i samo nedostatak potovanja prema vaem
osobnom izboru i vaim uvjerenjima dovoljan je razlog za oprez, ak i ako vam se inae ini da
je osoba u pravu.
Zapravo se u prosjenoj meuljudskoj komunikaciji jako rijetko uje neto to moemo bez
rezerve prihvatiti kao istinu. Govorenje iz vlastitih ogranienja i uvjerenja, stvaranje zakljuaka
na temelju malog broja primjera, prilagoavanje ideja ili podataka svojim uvjerenjima ili
potrebama situacije, blago uljepavanje prie u svoju korist (ili samo radi efekta), prihvaanje
ideja samo zato to lijepo zvue ili radi bildanja vlastitog ega... Bezbroj je naina na koje se

realnost moe ak i nesvjesno i nenamjerno iskriviti. Imajte to na umu ak i kad razgovarate s

ljudima u koje imate povjerenja i za koje znate da ne ele manipulirati vama. I bez obzira koliko
cijenili neiju inteligenciju, iskustvo, znanje, duhovni ili bilo koji drugi autoritet, uvijek imajte
na umu da i ta osoba u svakom trenutku moe pogrijeiti. Ne zato da bi je kritizirali potpuno je
nerealno oekivati savrenstvo od bilo koga - nego zato da ostanete u svojoj istini i ivite svoj
ivot, a ne tui.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanak 2: Smisao i vanost odnosa

(odlomci iz knjige Eve Pierrakos: 'Creating Union')
Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite
se na mail ili web stranice autora.

E-lanak 3: Uzroci nenapredovanja u osobnom razvoju

Vie puta sam ula od ljudi, a i sama sam se znala pitati: to je uzrok tome to usprkos
godinama, ponekad i desetljeima rada na sebi, veina ljudi ne postie istinski vidljive i znaajne
rezultate?
Vjerojatno imate iskustvo da ste barem jednom imali velika oekivanja od neke tehnike
rada na sebi i kretali s velikim entuzijazmom na seminare, da bi se nakon nekoliko mjeseci
entuzijazam razvodnio, oekivanja smanjila, nakon par godina zakljuili biste da niste imali
istinske koristi od tehnike i krenuli u potragu za nekom monijom, koja e dati eljene rezultate.
Moda poznajete ljude koji se hvale dugogodinjim radom na sebi, ali njihovo ponaanje
ponekad djeluje i manje zrelo od 'prosjenih' ljudi na ulici. to je uzrok tome?
Neale D. Walsch, autor 'Razgovora s Bogom' na slino pitanje primio je otprilike sljedei
odgovor: 'Kae da se 20 godina bavi duhovnou ali jedva si dotakao rubove tog rada. (...)
Budimo jasni oko ovoga: 'duhovnost' znai posvetiti cijeli svoj um, cijelo svoje tijelo, cijelu
svoju duu tom procesu. To je in visoke svjesnosti iz dana u dan, iz sata u sat, iz trenutka u
trenutak. To je ponovno i ponovno vrenje izbora u svakom trenutku. To je trajni proces
kreacije... kroz svjesnost i proienu namjeru. Koliko dugo si stvarno ve u tome? ak i
najmotiviraniji ljudi obino se s vremenom opuste i radu na sebi posveuju pola sata dnevno,
dok ostatak dana razmiljaju i ponaaju se na stari nain.
Moje je miljenje da kontroliranje misli samo po sebi nije dovoljno. Neki autori,
ukljuujui Walscha, tvrde da na negativna uvjerenja i emocije jednostavno ne trebamo obraati
panju i one e biti transformirane putem pozitivne energije. Uvjerena sam na temelju svojeg
iskustva da, ak i ako to teoretski moe biti tono, to je beskrajno sporiji put nego iznijeti
negativnosti na povrinu i raditi s njima i njihovim uzrocima direktno.
Osim toga, vano je svjesno se suoiti sa svojim emocijama, jer ve previe potiskujemo
negativne emocije ak i kad ih ne nastojimo svjesno izbjei. Nastojanje da se izbjegnu negativni
osjeaji vodi jo jaem potiskivanju koje trai mnogo napora i izaziva krivnju, budui da su te
emocije snana energija koja trai nain da ostvari svoju motivaciju.
Motivacija iza neugodnih emocija je u osnovi pozitivna; to su dijelovi nas koje smo
stvorili kao 'zdravu reakciju na nezdrave okolnosti' (Martyn Carruthers) i koji nam pokuavaju
biti od koristi na nain koji 'smatraju' opravdanim s obzirom na negativna uvjerenja uz koja su
vezani.
Moja omiljena fraza je 'iskrenost prema sebi'. Pod tim ne podrazumijevam prisilu i
samokritiku, nego stav dubokog prihvaanja i spremnosti da pogledamo i u emocije koje nam je
najtee priznati i osjetiti. Motivacija koja je pritom potrebna je elja za napredovanjem iz ljubavi
prema sebi, iz elje da ostvarimo sreu, umjesto iz prisilnog perfekcionizma.
Koji su dijelovi vas koji vas najvie ometaju u napredovanju, vrlo je teko prepoznati na
mentalnoj razini. tovie, one barijere i emocije kojih smo svjesni, vjerojatno nisu ono to je
kljuno upravo zato to smo ih svjesni, to znai da ih ne doivljavamo toliko opasnima da bi
ih potisnuli. Da bi otkrili one najvanije barijere, ije rjeavanje e donijeti najbre
napredovanje, potreban je dui period promatranja svojih osjeaja i ponaanja u realnom ivotu,
kao i okolnosti koje privlaimo.
Vano je nauiti prepoznavati one emocije koje samo na trenutak dou u svijest i gotovo
istovremeno budu potisnute. Motivacija za tako brzo potiskivanje ili je izrazita neugoda koju

doivljavamo samom svijeu o emociji, ili je svijest o njezinoj potpunoj iracionalnosti i

destruktivnosti, praena krivnjom ili strahom da takva emocija ne izae na povrinu.
Vjerujem da su glavni uzroci nedovoljne spremnosti na istinsku iskrenost prema sebi
dogmatizam, funkcioniranje iz mentalnog, emocionalnog ili 'spiritualnog' ega i u osnovi duboko
potisnuta mrnja prema sebi koja osobi ne bi dopustila da pogleda u svoje 'negativne' emocije
bez iznimno snanih osjeaja krivnje i ruenja paljivo izgraene slike o sebi. U takvim
okolnostima pokuavamo biti 'natovjek' dokazati svoju vrijednost putem bolno pretjeranih
zahtjeva od sebe, ne doputajui sebi da budemo istinska, prirodna ljudska bia.
Niti jedan sustav osobnog razvoja nije sam po sebi dovoljan da nas motivira na
spremnost da pogledamo u najskrivenije dijelove sebe. Ne smijemo se oslanjati samo na tehniku;
namjera i volja za iskrenou i istinskom promjenom moraju biti svjesne i ukljuivati cijelo vae
bie. Ako toga nema, ako se tehnika koristi radi ostvarivanja povrnih ciljeva ili ak radi
prebacivanja odgovornosti za svoj uspjeh na tehniku, ili bijega od vlastitih emocija i stvarnog
ivota, rezultat je - u najboljem sluaju - nenapredovanje.
Ono to je kljuno priznati sebi su oni najnegativniji porivi, koji esto rue nau sliku o
tome kakvi elimo biti. Obratite posebnu panju na one emocije koje vam je najtee podnijeti u
realnim situacijama. Primijetite takoer svaku situaciju kad si nastojite neim odvratiti panju od
emocija: hranom, cigaretama, televizijom, kompjuterom, pa i knjigama, te na mnoge druge
kreativne naine. Primijetite koje ivotne situacije spontano nastojite izbjei jer se bojite suoiti s
njima. Pokuajte otkriti koji osjeaji oekujete da bi u tim situacijama izali na povrinu.
Potrebno je nauiti paljivo promatrati sebe kako bi nauili prepoznavati spontano i
nesvjesno potiskivanje emocija. S vremenom ete nauiti prepoznavati i dopustiti da vam u
svijest dou emocionalni impulsi koji su vam teko prihvatljivi. Neki od primjera: iracionalna
ljutnja, zavist, sebinost, bezrazloni negativni osjeaji prema drugima, okrivljavanje drugih,
potreba da budemo bolji od drugih, igranje uloge rtve, stid...
Ti potpuno iracionalni, gotovo sasvim potisnuti i 'neobjanjivi' negativistiki osjeaji,
koji se najee pojave samo na trenutak i potisnu esto jo i prije nego to sasvim dou do
svijesti, ono su najvanije na emu trebamo raditi. Veina ljudi se usmjeri na ono ega su svjesni
i to priznaju to je 'po definiciji' i ono ega se manje plae. Kad pogledamo u nae
najnegativnije porive, nai emo i najnegativnija uvjerenja, ali i najvee olakanje i promjene u
ivotu nakon njihovog rjeavanja.
U poetku vam pojaana svijest o tim emocijama moe izazvati sumnju u same sebe i
jeste li osoba kakvom ste same sebe dotada smatrali, te na povrinu mogu izai mnogi osjeaji
koje ste do tada potiskivali. No tek kad otpustite svoje kriterije i oekivanja od sebe, moete nai
svoj pravi identitet prepoznati duboke i suptilne, iznimno ugodne osjeaje i unutarnje
doivljaje, koje zbog potiskivanja prije niste mogli prepoznati, a koji su esto sasvim novo
iskustvo.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanak 4: Temeljni rascjep u linosti

U ovom lanku opisujem proces za koji primjeujem da je u veoj ili manjoj mjeri prisutan u
mnogim obiteljima. Ako se ne prepoznajete do neke mjere u tome, vjerojatno ste imali iznadprosjeno
kvalitetan odgoj. U tom sluaju, ovaj lanak moe vam pomoi u razumijevanju ponaanja drugih ljudi.

Zbog uvjetovanja ljubavi i nezrelosti vlastitih roditelja, veina ljudi do neke mjere naui
povezivati ljubav sa podreenou i igrama moi, to je razlog nesvjesnim otporima prema
intimnosti i otvaranju drugoj osobi.
Roditelj koji se boji da ljubav znai ropstvo, bojat e se u potpunosti voljeti ak i svoje
dijete, posebno zato jer su djeca 'po definiciji' zahtjevna. Tada e roditelj vjerovati u svoje pravo,
pa i smatrati prioritetom, da 'naui dijete da ne moe biti sve po njegovom', ak i kad se radi o
djetetovim prirodnim potrebama i malim eljama. To je jo uvijek prilino uobiajen pristup u
odgoju.
Roditelj moe ak i prirodno djeje nezrelo ponaanje shvaati kao neto pogreno i
neprihvatljivo, stvarajui negativan stav prema djetetovoj osobnosti, to je rezultat kombinacije
slijedeih uzroka:
-

projiciranjem nezrelog oekivanja savrenstva od drugog ljudskog bia (koje je

jo jae jer se od djeteta oekuje puno vie ljubavi i dobrih osobina nego od
stranaca),

projiciranjem osjeaja prema vlastitim roditeljima (naroito ako su oni bili

nezreli i osoba se postavljala u roditeljsku ulogu prema njima),

negativnih osjeaja prema vlastitom unutarnjem djetetu i njegovim potrebama i

zahtjevima.

Roditelj kod kojeg su ove karakteristike prisutne moe se poeti doivljavati kao rtva
kad njegova oekivanja nisu ispunjena, te pripisivati djetetu prkos i negativne namjere, to
postaje sve naglaenije kako se odnos pogorava (to je za oekivati ako dijete nije previe
uplaeno da ne pokazuje otpor).
Na dijete je to strahoviti pritisak i ono reagira konfliktom izmeu ljubavi i slijepog
povjerenja, te bijesa i elje za dokazivanjem. Ako istraimo oba ta osjeaja, vjerojatno emo ih
opisati otprilike na sljedei nain: ili su oni u pravu, tj. sa mnom neto nije u redu; ili nisu u
pravu, ne vole me i okrutno se ponaaju ali to to govori o meni ako moram ivjeti u takvim
uvjetima? u oba sluaja, zakljuak je djeteta da ne zasluuje ljubav.
(U transakcijskoj analizi, osoba se s vremenom pone sve vie priklanjati jednom od ta
dva zakljuka, to vodi fiksiranim 'ivotnim pozicijama': + / - (ja sam OK, drugi nisu OK) ili - /
+ (ja nisam OK, drugi jesu), uz mnogo rijee mogunosti - - (niti ja nisam OK, niti drugi) i + +
(poeljna i zdrava pozicija, tj. ja sam OK, a i drugi su)). Suvino je rei da su obje samo maske.
Moje je miljenje da dominacija jedne od tih pozicija postoji samo u vanjskom ponaanju, dok je
ispod povrine i dalje prisutna unutarnja borba.)
Na taj nain dijete tako i samo stvara zakljuak da je ljubav ropstvo i poinje se bojati
ponienja i stida ako si dozvoli da voli (pritom ponienje ne bi proizlazilo samo iz ponaanja
druge osobe, nego i od negativnog stava prema sebi kao posljedica prethodnog zakljuka), te se
tako obrazac prenosi u njegov ivot i na slijedee generacije.

I kod djeteta i kod roditelja u takvoj situaciji s vremenom e se razviti otpor ak i bilo
kakvom pokuaju mirnog razgovora i razumijevanja, iz straha da e bilo kakav stupanj
pomirenja i razumijevanja voditi ponovnom ponienju i ropstvu. Pogotovo je u takvim
okolnostima teko priznati svoju ulogu u problemu, zbog teine emocija i energije koju ulaemo
da odgovornost prebacimo na drugu osobu kako bi izbjegli osjeaj krivnje i osvjetavanje onog
dijela sebe koji je u strahu da s nama neto nije u redu.
Taj djeji dio nas, koji svijet vidi crno-bijelo osjea da je ili ono u pravu ili druga osoba,
prema tome ako priznam svoj dio pogreke, ja sam lo, to vodi ne samo aktiviranju osjeaja
krivnje, stida i manje vrijednosti, nego dijete vjeruje da bi to znailo da bi moralo dopustiti
nastavak poniavanja.
Tog konflikta se ne moemo rijeiti sve dok ne prihvatimo i iscijelimo i onaj najee
duboko potisnut dio koji osjea da smo mi ti s kojima neto nije u redu iz ega slijedi da ne
zasluujemo ljubav, da smo manje vrijedni, loiji od svih drugih lako je to povjerovati u vrlo
ranoj dobi, kad su svi oko nas veliki kao kua i samouvjereno se ponaaju. (Nezreli roditelji to
potiu naglaavanjem svoje monije pozicije kroz suptilno potcjenjivanje djeteta, pa i otvorenim
izricanjem negativnog miljenja o djetetu.)
Dok god taj dio nas postoji, te emocije e s vremena na vrijeme dolaziti blie povrini, na
to emo reagirati automatskim osnaivanjem one suprotne podosobnosti. Kljuna greka je u
pokuavanju da se napravi izbor izmeu jednoga i drugoga. Ako to pokuavamo, konflikt nee
biti rijeen zato to niti jedan od njegovih dijelova nije dio naeg istinskog identiteta. U
Soulworku se konflikt rjeava tako da se, istraujui obje strane zajedno, postupno pribliavamo
otkrivanju uzroka rascjepa i naeg izvornog identiteta, koji je prekriven dubokim osjeajem 'ja ne
mogu biti ja'.
ini mi se loginim da bilo kakva neravnotea prema jednom obliku nezrelog ponaanja
ima svoju protuteu u suprotnoj tendenciji, koja je potisnuta. Drugim rijeima, naizgled
popustljiva i slaba osoba najvjerojatnije potiskuje duboke osjeaje agresije i neprijateljstva, a
agresivna osoba potiskuje strah i nesigurnost. Rjee se dogaa da se radi o konfliktu izmeu
zrelog i nezrelog dijela linosti (npr. puenje, ovisnost o hrani i sl); u tom sluaju vjerojatno
postoji jo dublja razina konflikta, koje je konkretno nezrelo ponaanje samo povrinski izraz.
Isti proces se aktivira ne samo u odnosu s roditeljima (premda je tada u pravilu najjai)
nego u svim drugim situacijama koje podsjeaju na izvorne okolnosti, ak i ako je jedina slinost
u postojanju mogunosti da moda nismo u pravu.
Svi su ovi procesi vrlo suptilni, osim u trenucima krize, i veina ljudi se voli zavaravati
da kod njih ne postoje samim time to su ih prilino rijetko svjesni.
Dijete iji su roditelji izrazito nezreli osjeat e se gurnuto u ulogu roditelja, to izaziva
ljutnju, teak osjeaj odgovornosti, koji vodi krivnji, (te sve jae osuivanje roditelja, ovisno o
tome koliko si osoba doputa to osjetiti). S obzirom na djeju sklonost crno-bijelim zakljucima i
generalizaciji, to vodi proirivanju negativnog stava na okolinu i sve tue iracionalne postupke,
rezultat ega je nezdravo moraliziranje. Isprazni intelektualizam jedna je od varijanti ove
situacije bijeg u intelekt od emocija, ije osjeanje i izraavanje osoba naui doivljavati kao
slabost i nezrelost. Komplementarno ponaanje moraliziranju je kriminal in prkosnog djeteta
koje svu odgovornost prebacuje na okolinu i opravdava svoje ponaanje osjeajem nemoi da
dobije ono to mu je potrebno u nepravednom svijetu.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanak 5: Energetska komunikacija

(odlomci iz knjige Sanaye Roman: 'Personal Power Through Awareness' (Osobna mo kroz
svjesnost))
Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite se na
mail ili web stranice autora.

E-lanak 6: enja za ljubavlju (prema E. Pierrakos)

Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite
se na mail ili web stranice autora.

E-lanak 7: Zaljubljenost i prekid veze

Moda vam je ve bliska ideja da nas romantino privlae osobe koje nas podsjeaju na
roditelje ili situaciju u kojoj smo odrastali. Ili vam je to potpuno nova i teko prihvatljiva ideja?
Jeste li primijetili kako, kad ste zaljubljeni u neku osobu, nakon nekog vremena svaki
prolaznik koji vas po nekom detalju podsjeti na nju privue vau panju i izazove emocije?
Vjerujem da na isti nain funkcionira traenje partnera po uzoru na roditelje. Na um voli
povezivati asocijacije, a nae unutarnje dijete trai okolnosti i osobine partnera za koje je
zakljuilo da su povezane s ljubavlju.
Kako znati da li vas netko istinski voli? Slino kao i kod procjene iskrenosti neke osobe u
bilo kojem odnosu: nemojte sluati rijei gledajte ponaanje! 'Rijei su jeftine', i lijepo govoriti
uope nije problem, posebno kad moete pretpostaviti to druga osoba eli uti. No mnogi ljudi,
pogotovo kad su zaljubljeni, vole se hvatati za lijepe rijei i pothranjivati njima svoju nadu.
Da stvar bude jo sloenija, moda druga osoba stvarno vjeruje da je iskrena, ak i kad je to
samo na povrini njezine linosti. Ljudi koji maltretiraju ili ucjenjuju svoje partnere vjerojatno
stvarno vjeruju da je to ljubav i da je normalno tako se ponaati. Zaljubljena osoba eli u to
vjerovati i tek kad izae iz tog odnosa i pogleda unatrag, moe shvatiti koje je sve elemente
ponaanja druge osobe propustila vidjeti.
Zamislite da gledate osobu u koju ste zaljubljeni, ili potencijalnog partnera, kao da gledate
TV emisiju s iskljuenim zvukom: samo pokrete, izraze lica, pojedine postupke. to bi vam ti
postupci govorili da se radi o nekoj drugoj osobi, a ne o vama? Moda biste u njima prepoznali
nedostatak potovanja i panje, ili jednostavno nezrelost i nespremnost za bliskost? Moda to
nije neto zbog ega biste odustali od odnosa nema smisla traiti savrenstvo od bilo koga - ali
u svojoj zaljubljenosti ne primjeujete da vas to povreuje i koliko bi se odnos mogao poboljati
kad biste oboje to osvijestili i radili na tome?
Kad smo zaljubljeni, iznimno je teko biti potpuno iskreni prema sebi. Veemo se za partnera
i odnos s njim gotovo istim slijepim intenzitetom i slijepom potrebom kao to smo vjerovali i
eljeli bliskost s roditeljima. To je najoitije kad se radi o odluci da li prekinuti odnos za koji je
oito da ne ispunjava nae potrebe, ali i dalje osjeamo romantinu privlanost. Dok je veza
stabilna, obino vjerujemo da smo svjesni partnerovih mana i da se zrelo postavljamo prema
njima. Kad doe do problema koji mogu znaiti opasnost za vezu, poinje traenje opravdanja i
umanjivanje znaaja problema.
Prekid veze (pogotovo ako ga inicira druga osoba ili do njega doe zbog vanjskih okolnosti)
izaziva vrlo intenzivne, duboke, u biti djeje emocije. Tuga je normalna reakcija na gubitak, ali u
pravilu reagiramo mnogo dubljom i teom tugom nego to bi bila zdrava reakcija. Na povrini i
blizu razine svijesti je intenzivna bol zbog osjeaja naputenosti, esto i odbaenosti. Pokuajte
se sjetiti osjeaja nakon prekida neke veze do kojeg nije dolo vaom odlukom (ako vi prekinete
vezu, obino je to nakon dueg razdoblja pripreme i odluivanja, te osjeaj naputenosti nije tako
intenzivan) i vjerojatno ete se sjetiti osjeaja koje ne biste eljeli ponovno proivjeti.
Jedan od glavnih uzroka tome je prirodno djeje intenzivno doivljavanje svega to se oko
njega dogaa, sklonost generalizaciji i crno-bijeloj percepciji, te nepostojanje doivljaja
vremena, zbog ega i kratkotrajnu naputenost u ranoj dobi moe doivjeti kao neto to e
zauvijek trajati. Ako su uz to roditelji emocionalno nezreli (to je velika veina do neke mjere)
dijete e se jo mnogo ee osjeati direktno ili indirektno odbaeno ili naputeno. Slini
osjeaji izlaze na povrinu u svim situacijama kad se osjeamo odbaeni, ali oni najdublji i

najpotisnutiji osjeaji prodiru u svijest tek u situaciji prekida emocionalno iznimno vanog
odnosa.
No, osim toga, vjerujem da je jedan od uzroka toga nain odgoja djece u naem drutvu. U
mnogim 'primitivnim' drutvima djecu odgaja cijela zajednica. Dijete ima mnogo izvora ljubavi,
sigurnosti i podrke u mnogim ljudima i ne osjea se fiziki i emocionalno ovisno o dvoje ljudi,
ili ak o samo jednoj osobi. U naem drutvu dijete je najee gotovo iskljuivo ovisno o
roditeljima, uz donekle pomo djedova i baka. No ak i ta pomo je rijetko prisutna do te mjere
da bi se dijete moglo osjeati potpuno sigurno i zatieno, a vanjski svijet se sigurno doivljava
mnogo manje toplim i prijateljskim nego u 'primitivnim' zajednicama. Tako odvojenost od
roditelja izaziva posebno snane osjeaje straha i naputenosti, a posljedica toga je jo snanije
vezivanje i osjeaj ovisnosti u partnerskom odnosu.
Neto blaa i suptilnija, ee prisutna ako smo ve razrijeili povrinsku razinu osjeaja
naputenosti, na dubljoj razini prisutna je bol zbog osjeaja odvojenosti od ljubavi, za koju
vjerujem da je uzrokovana samom traumom silaska u zemaljsku svijest i zemaljsku razinu
postojanja, ili traumom roenja (a moda i oboje). To nije intenzivna bol povezana s naputanjem od neke konkretne osobe i preispitivanjem njenog i naeg ponaanja, nego suptilan
osjeaj da je ovo svijet u kojem nam nije dostupna duboka i radosna ljubav i bliskost za kojom
eznemo.
U takvim trenucima krize obino odluujemo da emo raditi na tome i poduzeti to god
trebalo da se 'toga rijeimo', ali im emocije popuste i vrate se u podsvijest, zaboravljamo njihov
intenzitet i posljedice, te se zavaravamo da nije ipak tako strano, ili ak da smo ih uspjeli rijeiti
'sami od sebe'. No dok god ih ne rijeimo u potpunosti, nastavljat emo kreirati i privlaiti
situacije koje e ih izvlaiti na povrinu. Kod nekih ljudi to se moe dogoditi samo nekoliko puta
u toku ivota, dok e drugi, moda oni koji su izabrali intenzivnije lekcije na tom podruju,
privlaiti takve situacije mnogo ee.
'Nai najtei problemi sadre najvee blagoslove' (Martyn Carruthers) a jednom kad
razrijeimo emocionalnu ovisnost koja dolazi iz osjeaja odvojenosti od ljubavi, moemo se
vratiti u nae prirodno stanje svijesti o povezanosti s obiljem sree, radosti i ljubavi koja ne ovisi
o bilo kome izvan nas.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanak 8: Emocije i energija

Na pisanje ovog lanka potakao me razgovor s jednom osobom koja je izjavila da je moja
teza o tome da su emocionalni problemi najei uzrok energetskih poremeaja 'potpuno
pogrena, nedokazana i nelogina' te da 'tehnike rada s emocijama su u svijetu passe'.
U istom periodu jo sam na nekoliko mjesta proitala tvrdnju da su emocije i uvjerenja
samo posljedica, a ne uzrok, energetskih poremeaja. Slina je tvrdnja mnogih znanstvenika da
su emocije uzrokovane kretanjem kemikalija u naem neurolokom sustavu, a ne obratno. To
smatram jednako neloginim kao tvrditi da 'rep mae psom', jer mi je logino pretpostaviti da,
kao to pomou namjere aljemo ivane impulse koji pokreu miie, na slini nain djeluje i
kemijski ekvivalent emocija. Ipak, sve vie i vie primjeujem da su uistinu mnogi ljudi
naklonjeni suprotnoj ideji, to mi se ini nainom na koji se eli izbjei odgovornost i suoavanje
s onim teim, neugodnijim i odbaenim dijelovima sebe.
Bez namjere da nameem svoje miljenje, jednostavno ga elim izloiti i ne smatram da
se bilo tko mora bezuvjetno slagati s tim. Svjesna sam da nemam sve odgovore i da se moj prvi
lanak (Biti svoj vlastiti autoritet), isto kao i na bilo to drugo, moe, pa i treba, primijeniti i na
sve o emu ja piem.
elim prenijeti svoje iskustvo da ponekad jedino kroz sluanje svih, pa i neugodnih
emocija moemo prepoznati poruke dubljih dijelova sebe, prepoznati ponekad na koje sve vrlo
prikrivene i suptilne naine zanemarujemo sebe i svoje potrebe, podreujemo se miljenju i
postupcima drugih ljudi, odustajemo od zalaganja za svoje stavove i elje, te do koje mjere smo
nauili da nam se to ponekad ini potpuno prirodnim, a tue zanemarivanje naih potreba
opravdanim. No isto tako, neugodne emocije se javljaju i kad mi postupamo neprikladno ili
nepravedno, bez pogreke nas upozoravajui na to. Nauiti prepoznavati ponekad vrlo suptilne
oblike zlostavljanja i zanemarivanja, bilo sebe ili drugih ljudi, najlake je putem priznavanja i
sluanja emocija.
Na duhovnoj razini, neugodne emocije su ono to nas upozorava na kojim podrujima ne
ivimo u skladu s istinom i naim istinskim biem, ne sluamo glas svog srca, i na kojim
podrujima jo imamo mnogo za nauiti. Bez neugodnih emocija, to bi nas drugo tako brzo,
oito i direktno moglo podsjetiti na to?
Ako ne sluamo emocije u njihovom uobiajenom obliku, kao sljedei podsjetnik
pojavljuju se bolesti i intenzivne krizne situacije. Moje je iskustvo da, to vie uim sluati sve
svoje emocije 'na licu mjesta' i dok jo nisu niti posebno intenzivne, to vie mogu nauiti iz
mnogo umjerenijih i blaih situacija, te sve manje privlaim intenzivne vanjske situacije i
duboke krize. Sve vie sluam i uim iz emocija koje se javljaju i u situacijama koje bi se u
prosjeku moglo smatrati zdravima i zadovoljavajuima. (Premda, 'prosjeno' ne znai uvijek i
'zdravo'!)
Svijest o svojim emocijama i njihovo prihvaanje, sluanje njihovih poruka, prema mom
su iskustvu najbri i najmoniji nain da se ostvari istinska bliskost sa sobom i ljubav prema
sebi. To je najizravnija, najiskrenija poruka samima sebi i naem unutarnjem djetetu, da smo
prihvatljivi i da se prihvaamo onakvima kakvi jesmo, te da su nae potrebe i unutarnje poruke
vane.
Objanjavanje emocija izvanjskim, nekontroliranim utjecajima koje se pokuava rijeiti
izvanjskim sredstvima ini mi se gotovo jednako tvrdnji da smo mi prilino nemona,
uvjetovana bia, nad kojima okolina ima mnogo veu mo nego to sami imamo na sebe. Kad

bih vjerovala u to, osjeam da bi to uvjerenje povlailo za sobom i gubitak osjeaja smisla ivota
i motivacije da ulaem trud u postizanje promjene unutar sebe.
Volim rei da ne postoje negativne emocije. Emocije ne bi uope trebalo dijeliti na
pozitivne i negativne. Umjesto toga, mnogo radije koristim termine 'ugodne' i 'neugodne'
emocije. Neugodne emocije su jednako tako prirodne, iskrene i vane kao i ugodne, i trebalo bi
im pristupati s jednakom panjom i potovanjem prema njihovoj poruci.
Mnogi ljudi smatraju da je ispitivanje neugodnih emocija kao 'kopanje po smeu' i da za
tim nema potrebe. To je istina ako smo posluali njihovu poruku i istinski prepoznali i nauili
ono to moemo nauiti. U tom sluaju te e se emocije ionako spontano raistiti. No mnogo
ee mi se ini da je ta izjava podrka nastojanju da se neugodnih emocija rijeimo pod svaku
cijenu to bre i lake. U energetskom i bilo kojem drugom smislu, kako moemo promijeniti
neto ega nismo svjesni i s ime uope nemamo kontakt?
No s druge strane, ne podravam niti identificiranje i 'plutanje' u neugodnim emocijama,
to je esta reakcija ljudi koji tek ue sluati i istraivati ih. Pretjerano identificiranje s njima je
neplodno i baca nas u ulogu rtve, uz tendenciju uivanja u patnji. Smatram da ne bismo trebali
niti pod svaku cijenu tragati za neugodnim emocijama, nego u prvom redu biti usmjereni na
ugodne osjeaje i pozitivne misli. No, zadravajui pozitivnost kao osnovni stav, potrebno je biti
u potpunosti otvoreni i svjesni poruka koje nam alju i nae neugodne emocije, te u potpunosti ih
prihvatiti onda kad se spontano pojave. To je 'preica', moda strma, ali mnogo kraa, na putu
osobnog razvoja.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanak 9: Dijete koje odgaja majka

(Odlomci iz knjige 'The Father Daughter Dance' B. Goulter i J. Minninger)
Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite se na
mail ili web stranice autora.

E-lanci 10 i 11: Postavljanje granica

Mnogi ljudi ele ivjeti prema duhovnim idealima kao to su pomaganje drugima,
irokogrudnost, ljubaznost, dareljivost, dijeljenje itd. U mnogim knjigama itat ete o tome
kakvo bi bilo idealno ponaanje kojem bi se trebalo teiti.
No, pri tome se esto zaboravlja da je veina ljudi danas jo na prilino niskom stupnju
emocionalne zrelosti i svijesti o odnosima. Mnogi ljudi su previe u strahu ili premalo svjesni
osjeaja i potreba drugih ljudi da bi mogli potovati osobne granice drugih. Neki e i svjesno
iskoristiti primijeenu slabost ili poputanje kod druge osobe. Tako se osoba koja pokuava
stalno biti ljubazna i pomagati drugima moe vrlo brzo dovesti u situacije da brojni ljudi to
oekuju i trae od nje i time je iscrpljuju. Pritom esto ne postoji obostrano davanje i primanje
niti istinsko uivanje u odnosu.
Niste nikome duni svoje vrijeme, ljubav, pa ak ni prijateljstvo. To su vrlo apstraktne
kategorije, o kojima rijetko kad razmiljamo kako postaviti granice, i to u kojem odnosu elimo,
a to ne. U ovom podruju ak se jo ee moemo osjeati krivima nego u vezi novca. Nai
roditelji vjerojatno nisu ba svakome dijelili novac ali mnoga djeca gledaju roditelje kako troe
vrijeme i energiju na osobe s kojima zapravo ne ele biti, kako ih ne bi uvrijedili. Na taj nain
indirektno, a nekad i prema direktnim uputama, uimo ponaati se isto tako.
Ponekad je najbolji nain da nekome pomognemo odbiti ga od sebe, ne dopustiti da se
'vjea' o nas i crpi nam vrijeme i energiju. Na taj nain pomaemo osobi da se suoi sa sobom i
svojim potrebama, osloni na vlastite snage i razvije samostalnost, dok bi uslunost i pomaganje
samo poveali osjeaj osobe da se isplati biti ovisna o drugome.
ak i ako ne nalazite nita negativno u drugoj osobi, moda vas jednostavno nee
privlaiti ak niti kao potencijalni prijatelj. U tome nema nieg loeg i nema razloga za krivnju
ako odbijemo ponueno prijateljstvo.
Prema Deborah Tannen, ene su posebno u opasnosti da u ovom podruju ne potuju
svoje granice, djelomino zbog svoje prirodne tenje za skladom i izbjegavanjem sukoba, a
djelomino i zato jer se u naem drutvu od ene ee oekuje da vie daje i manje vrednuje
svoje vrijeme i potrebe, nego od mukarca. Mnogi ljudi e mnogo lake traiti od ene njezino
vrijeme ili usluge bez da iim uzvrate, nego od mukarca.
to se tie novca i materijalne strane ivota, mnogi ljudi, pogotovo oni koji su u
pomagakim profesijama, najradije bi da ne moraju traiti novac ili pokuavaju s idejom traenja
dobrovoljnih priloga. To bi bilo zadovoljavajue rjeenje u idealnom drutvu emocionalno zrelih
ljudi. No veina ljudi u naem svijetu jo nema razvijen osjeaj za ravnoteu davanja i primanja,
ili se previe boje nedostatka novca da bi vam bili spremni dati onoliko koliko vi smatrate da va
rad zasluuje. Tada se moete osjeati iscrpljenima, iskoritenima i necijenjenima, da ne
spominjemo probleme s otplaivanjem svojih rauna. Kako bi svi mogli osjeati da je razmjena
pravedna, novac je u drutvu u kakvom ivimo najpraktiniji nain definiranja vrijednosti onoga
to nudimo i omoguavanja ravnotee u razmjeni.
Ljudi koji imaju mnogo negativnih uvjerenja o novcu mogu vas kritizirati zbog toga i
pokuati izazvati u vama krivnju, ponekad na vrlo suptilan nain. esto e se pritom pozivati na
vae vlastite ideale ili insinuirati da se ponaate onako kako najvie elite izbjei.
Zrela i kvalitetna komunikacija ne mora uvijek znaiti trud da se druga osoba osjea
dobro i izbjegavanje da je povrijedimo. esto je izbjegavanje da nekome direktno kaemo to
mislimo ili da odbijemo njegov zahtjev samo odugovlaenje i pogorava situaciju. Druga osoba i

dalje toga nee biti svjesna (a ako se nadamo da e to telepatski ili neverbalno shvatiti, u pravilu
se zavaravamo, jer svatko na svoj nain ima iskrivljenu percepciju i ni od koga se ne moe
oekivati objektivnost) te e i dalje a vjerojatno i sve vie prelaziti ono to smatramo naim
granicama, dok situacija ne prijee u otvoreni sukob ili izbjegavanje, a oboje ostavlja okus
gorine.
Osnovno pravilo: odgovorni ste za vlastito ponaanje, ali ne i za osjeaje druge osobe.
Odnosno: ako ste sami uinili sve da komunicirate s potovanjem i integritetom, nema razloga da
se osjeate krivima ak ni ako se druga osoba osjea povrijeeno i moda vas optuuje.
U zreloj komunikaciji, ako jedna osoba odbije elju ili zahtjev druge, ili postavi granice
koje drugoj osobi ne odgovaraju, druga osoba moe razmotriti eli li izmijeniti svoje zahtjeve i
zadrati odnos, ili e moda promijeniti oblik ili intenzitet odnosa i potraiti ono to eli u
nekom drugom odnosu. Sve je to mogue uiniti bez povrijeenosti i okrivljavanja, kao prirodan
proces, ako se meusobno doivljavamo kao ravnopravna ljudska bia s ravnopravnim
potrebama, te ako jasno komuniciramo. Ali ako vas druga osoba ne vidi kao ono to jeste, nego
projicira na vas oekivanja prema roditelju, partneru ili djetetu, osjeat e se povrijeena,
razoarana, i u biti uinit e da njezina srea i osjeaji ovise o vaem ponaanju, to je recept za
patnju.
U svakoj komunikaciji vanijoj od usputnog poznanstva, dobro je raistiti to svatko od
ukljuenih eli i je li to prihvatljivo onom drugom, posebno ako primijetimo da su oekivanja
razliita. Ne moemo oekivati da je druga osoba automatski duna pristati na neto zato to mi
to elimo, ili eljeti isti oblik odnosa.
Postavljanje granica jednako je vano i u partnerstvu kao i u bilo kojem drugom odnosu.
U ovom podruju posebno, mnogi ljudi ili imaju pretjerana oekivanja i potrebe od druge osobe
pa ne potuju njezin osobni prostor, ili iz ljubavi (ili straha i potrebe?) previe poputaju. Tada se
nezadovoljstvo gomila dok ne doe do eksplozije ili postupnog smanjivanja privlanosti. Zato
to ne sprijeiti odmah u poetku? Obino zbog straha od naputanja, koji veina od nas nosi jer
su nas nauili da, ako elimo biti voljeni, ne smijemo biti ono to jesmo, ili da ljubav znai da su
potrebe druge osobe vanije od naih.
Kako prepoznati koje su zapravo nae granice i kad ih ne potujemo? I tu ponavljam
uobiajeni savjet: promatrajte suptilne emocije i nastojte ih to je bolje mogue prevesti u rijei.
Ako vas emocije ne upozore dovoljno snano, prije ili kasnije moe vas poeti upozoravati vae
fiziko tijelo.
Ako primijetimo da netko ugroava nae osobne granice, to nije razlog da se prema
njemu postavimo iz pravednike ljutnje, napadakog ili obrambenog stava. Ljutnja i
okrivljavanje znak su potisnutog straha i nerazrijeene krivnje unutar nas samih, koje treba
priznati i istraiti. Potrebno je nauiti razliku izmeu odlunosti i napada radi obrane, kao i
izmeu poputanja i suosjeanja. To je u poetku moda teko, jer smo svi toliko u pravilu
nauili potiskivati svoje potrebe i granice da obino reagiramo krivnjom i mjeavinom straha i
ljutnje onda kad smo natjerani da ih postavimo to je esto tek nakon to proe odreeni period
gutanja, poputanja, i nakupljanja osjeaja nelagode.
Neki ljudi brane svoje granice jako vrsto, ali vrlo agresivno i uz okrivljavanje drugih i
za sitnice. Oni takoer u biti reagiraju iz straha i krivnje, ali su ti osjeaji mnogo manje dostupni
svijesti. Te osobe su vjerojatno u djetinjstvu bile dovoljno puta direktno povreivane da su
odluile boriti se za sebe, no to ine iz stava 'povrijedit u te prije nego to ti povrijedi mene'.
Taj stav u biti odraava strah, osjeaj nesigurnosti da mogu zatititi sebe i voditi rauna o sebi i
bez direktnog napada i omalovaavanja drugih. To nije istinsko samopouzdanje i samopotovanje, nego samo drugi oblik istog problema.

Ako pretpostavimo da, osim u situacijama direktne agresivnosti ili manipulacije, ljudi ne
djeluju sa svjesnom namjerom da nas povrijede ili iskoriste, nego jednostavno iz nedovoljno
razvijene svijesti o vrijednosti i osjeajima drugih ljudi, nema razloga da reagiramo s ljutnjom.
Gotovo je isto tako neprimjereno izraziti bilo koju drugu elju od druge osobe putem ljutnje i
okrivljavanja. Na taj nain emo odbiti drugu osobu od sebe i pokvariti odnos koji vjerojatno
ima potencijala da bude kvalitetan.
Kljuno je prepoznati, definirati i objasniti svoje granice, potrebe i elje u to ranijoj fazi,
prije nego to se pone nakupljati nezadovoljstvo. No veina nas nije nauila obraati dovoljno
panje na poruke naih tijela i emocija da bi ih mogli prepoznati odmah u poetku. Tako esto
ekamo emotivnu, nekad ak i fiziku krizu, da bi reagirali.
Primijetite takve situacije, i to vas spreava, da smireno, bez straha, krivnje ili ljutnje
objasnite drugoj osobi to elite, ili na to ne pristajete. Do mjere do koje to niste u stanju,
vjerojatno se osjeate neugodno i tjeskobno u kontaktima s drugim ljudima, za to uzrok obino
pripisujemo njima, a ne sebi. No isto tako, onoliko koliko ne potujemo sebe i svoje potrebe,
toliko vjerojatno u nekim drugim podrujima ili situacijama ne potujemo ni druge ak i ako je
to samo u mislima.
Sve ovo dobro je imati na umu i dok preispitujemo vlastito ponaanje i zahtjeve od
drugih. Lake je primijetiti kad su nae granice ugroene, nego kad mi to inimo nekome
drugome. Ako ne volimo dovoljno sebe, primjeivanje vlastitih mana i neprikladnog ponaanja
moemo osjeati kao ponienje. to vie cijenimo sebe, to si lake moemo priznati, a time i
ispraviti, pogreke.
Uglavnom ne ivimo vie u srednjem vijeku to se tie fizike sigurnosti i fizikog
prostora, ali jo uvijek smo kao drutvo nasilni verbalno i emocionalno ili ak samo u mislima.
U pravilu e nas prije strah od reakcije drugih nego istinsko potovanje prema njima zadrati da
ne budemo jo grublji. Tako grubost esto ostaje samo u mislima ili razgovorima iza lea.
Prihvaamo to jednako normalno i opravdavajui sebe, kao to su ljudi u srednjem vijeku
prihvaali fiziko nasilje. Donekle smo jo uvijek u srednjem vijeku, samo to, kao ni tadanji
ljudi, toga nismo svjesni. Da bi se neko stanje promijenilo, potrebno ga je prvo prepoznati
unutar nas samih.
Promjena odnosa prema drugima ne moe se postii grubim i moralistikim
zahtijevanjem promjene od sebe. Takav pristup je upravo ono to je problem i stvorilo. Oni
dijelovi nas koje potiskujemo, prisiljeni su ojaati i postati grubi kako bi nas natjerali da ih
posluamo.
Da bi prepoznali tuu bol, moramo prvo prepoznati vlastitu a da bi shvatili kako
povreujemo druge, trebamo priznati povreivanje samih sebe. Svakodnevno omalovaavamo
sebe, ivei ivot kakav ne elimo, ostajui u okolnostima koje nam se ne sviaju, trujui svoje
tijelo i traei neto ili nekog drugog da nas spasi. To e se promijeniti tek kad prestanemo
pripisivati odgovornost i mo ljudima i okolnostima izvan nas.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanak 12: Bajka o toplim pahuljicama

Steiner: Scripts people live (prijevod: M Cota Bekavac)
Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite
se na mail ili web stranice autora.

E-lanak 13: Spolna energija

(Odlomci iz knjige 'Muka posla' Davida Deirde)

Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite
se na mail ili web stranice autora.

E-lanci 14 - 16: Hrana kao ovisnost

U zadnje vrijeme teorija i pravila o prehrani ima toliko da se mnogi ljudi, obeshrabreni,
vraaju uobiajenom, nesvjesnom i neprirodnom nainu prehrane. Kao i u svakom drugom
podruju, i u hrani nastojim izbjegavati previe sitniava pravila i slijediti neke jednostavne i
openite principe koji mi se ine loginima. Jedan od kljunih to se tie prehrane, jest da je
mudro hraniti se to prirodnijom, svjeijom i to manje na bilo koji nain preraenom hranom.
Veina ljudi to ne smatra posebno vanim i ne eli se odrei uitka u hrani na koju su navikli. No
injenica je da su krvoilne bolesti rezultat nepravilne prehrane - na prvom mjestu uzroka smrti
u zapadnim drutvima, a veina ljudi, ukljuujui ak i djecu, prilino rano poinje patiti i od
brojnih drugih degenerativnih procesa. Tu je na prvom mjestu ope rasprostranjeni i ope
omraeni celulit, ali osim toga poznajem i znaajan broj mladih ljudi (ak i studenata), koji pate
od raznih kroninih bolesti i patolokih procesa u tijelu, ak i ako su vitki i ne jedu previe.
Mi smo ovisnika civilizacija. Koristimo sve mogue naine i aktivnosti radi odvraanja
panje od svojih stvarnih osjeaja i potreba. Kao ovisnost moe posluiti sve to nam privremeno moe skrenuti panju s nas samih: od uobiajenih svakodnevnih aktivnosti do tekih
psihoaktivnih droga. Hrana je jedna od najrairenijih, ali i najsuptilnijih ovisnosti: u pravilu smo
vrlo malo svjesni ne samo uinaka nekvalitetne hrane, nego i samog ovisnikog ponaanja.
Razlog tome je to se hrana od malena povezuje s ljubavlju i emocionalnom ugodom. Za
dojenad to su neki od najugodnijih trenutaka, povezani s bliskou i milovanjem, a za malo
stariju djecu koja se poinju suoavati sa svim frustracijama, zabranama i drutvenim ispiranjem
mozga, podsjetnik na tu ugodu je vrlo esto olakanje. Hranu koju nam roditelji daju u najranijoj
dobi na vrlo dubokoj razini doivljavamo kao neto to ima emocionalnu vrijednost, i to je ini
psiholoki privlanom.
Kako veina roditelja ima samo vrlo povrne ideje o prehrani, a i na njih se ne obazire
previe, esto je prva hrana koju djeca okuse nakon majinog mlijeka potpuno neprirodna,
industrijska hrana puna eera i kemikalija (koja se unato tome reklamira kao zdrava). Usprkos
savreno neprirodnom i kemijskom mirisu i okusu npr. okolina i slinih preparata, mnogi
roditelji time bez razmiljanja hrane djecu, stvarajui time zaetke ovisnosti. Kako dijete raste,
sve mu se vie i vie nude slatkii puni kemikalija kao izraz ljubavi, nagrada ili sredstvo za
odvraanje panje. Kao odrasle osobe, nastavljamo koristiti hranu u iste te svrhe, sa samima
sobom i vlastitom djecom. Veina ljudi mnogo se vie brine za istou i pravilan rad svog
automobila nego vlastitog tijela.
eer ima molekularnu strukturu slinu alkoholu i stvara emocionalnu i kemijsku
ovisnost. H. i M. Diamond ('Fit for Life') navode: 'Kad bi se samo polovica onoga to je poznato
o eeru znalo o bilo kojoj drugoj tvari koja se koristi kao prehrambeni aditiv, ta bi tvar bila
smjesta zabranjena za ljudsku prehranu'. eer (i druge rafinirane tvari) liava tijelo vitamina B,
kalcija i drugih minerala, te naglo poveava proizvodnju kiseline i inzulina. Kad u tijelu doe do
nakupljanja kiseline, tijelo zadrava vodu kako bi je neutraliziralo, to je jedan od razloga
nastanka celulita.
Znanstvena istraivanja pokazala su da djeca nakon konzumiranja eera i druge brze
hrane pokazuju poveanu agresivnost, razdraljivost i hiperaktivnost. U lanku nedavno
objavljenom u Vjesniku, navedeno je da, nakon to je britanska vlada odobrila poveanje
izdataka za zdraviju prehranu djece u kolama (prelazak s brze hrane na domau kuhinju),
uitelji javljaju o lakem radu i boljoj koncentraciji djece.

Osim kemijske ovisnosti, industrijska hrana izaziva i emocionalnu. Ugodnim okusom i

poticanjem proizvodnje endorfina, odreena hrana od malena se poinje povezivati s
emocionalnom ugodom i ublaavanjem stresa. Mnogima je poznata udnja za slatkim ili nekom
drugom vrstom hrane kad su pod stresom, ili jednostavno radi emocionalne ugode. Mnogi ljudi
ak smatraju da je ta udnja neto zdravo i prirodno. Kod blaih razina ovisnosti, umjereno
konzumiranje hrane za kojom se udi dovoljno je da se postigne eljeni uinak. Kod jaih
emocija i vee emocionalne praznine, osoba e biti svjesna da ni velike koliine hrane ni
izdaleka ne zadovoljavaju stvarne emocionalne potrebe, nego ih samo otupljuju. No zbog
razliitih razloga, najee se ponaamo kao da smo prelijeni da istraimo te emocije.
Na taj nain ne samo to sve vie i vie pretrpavamo tijelo toksinima i drugim kumulativnim uincima nekvalitetne prehrane, nego proputamo mogunost iscjeljivanja emocija i
otkrivanja vlastite sposobnosti da na spontan i prirodan nain stvaramo osjeaj emocionalnog
uitka unutar sebe.
ak i ako se kroz suzdravanje rijeimo kemijske ovisnosti, ono to e nas vrlo brzo
potaknuti na vraanje takvoj hrani ili na prijelaz na neku drugu ovisnost, emocionalne su potrebe
koje nismo nauili zadovoljavati na zdrav nain. Iluzija je nadati se da se emocionalnih ovisnosti
moemo rijeiti samom upotrebom volje. Emocije su energija koja se ne moe rijeiti
potiskivanjem i odbacivanjem, a posebno ne emocije koje su toliko jake da nas potiu na
stvaranje ovisnosti. To u pravilu nisu samo emocije same po sebi, nego cijeli dijelovi naeg bia.
Njih ne moemo iscijeliti ignoriranjem, potiskivanjem ili ekanjem da se to nekim udom rijei
samo od sebe. Razlozi zbog kojih smo ih potisnuli su izvorno bili jaki, ali isto je tako jaka tenja
tih dijelova nas da dopru do svijesti i ispune svoje potrebe. to vie ih potiskujemo, to su vie oni
prisiljeni ojaati i uloiti jo vie energije u svoje poruke. To je razlog to veina dijeta ili drugih
oblika odvikavanja od ovisnosti zavrava vraanjem na staro ili prelaskom na neku drugu
ovisnost.
Veina ljudi tretira vlastito tijelo kao vreu za smee, izgubivi prirodne instinkte za
prepoznavanje to naa tijela istinski ele i kad se zaustaviti. Trpamo hranu u sebe voeni
navikom, emocionalnim udnjama ili racionalnim uvjerenjima svime osim sluanjem poruka
naeg tijela. Zatim se udimo odakle celulit i zato ga se ne uspijevamo rijeiti, a degenerativne
bolesti smatramo sluajem ili normalnim procesima.
Veina ljudi spremna je plaati za farmaceutske preparate koji obeavaju viu razinu
energije i vitalnosti istovremeno si svakodnevno oduzimajui tu energiju nezdravom hranom i
nainom ivota. Zato plaati za energiju stvorenu umjetnim putem, ako kroz zdravu prehranu
moemo postii brojne dobrobiti fiziku vitalnost, veu emocionalnu ravnoteu (premda je
pretjerano vjerovati da zdrava prehrana sama po sebi rjeava i emocionalne probleme!), ugodan
osjeaj svog tijela, poveanu senzitivnost i sposobnost provoenja energije i pritom jo
utedjeti?
Mnogi ljudi vjeruju da je zdrava prehrana skupa ili nedovoljno ukusna. To je
komercijalno stvorena iluzija. Industrija je prepoznala rastuu tenju da se pazi na prehranu, te
nastoji uvjeriti ljude da su im brojni skupi proizvodi potrebni kako bi mogli kvalitetno i ukusno
jesti. Mnogi preparati koji se reklamiraju kao zdrava prehrana takoer su proli kroz gomilu
industrijskih procesa i lieni su energije i vitalnosti - a i okusa. Druga skupina skupih preparata
su nadomjesci te neke vrste zaina i pojaivaa okusa koji po mom miljenju daju hrani
neprirodan, pretjerano zainjen okus grevito se trudei da imitiraju hranu koju uope nije
potrebno imitirati.
Osobno smatram da je normalno da uivamo u blagim, suptilnim, ali bogatim okusima
prirodne hrane, no mnogi ljudi nemaju dovoljno prilike uope razviti takav osjeaj okusa. Sve
ivotinje najvie uivaju u onoj hrani koja je za njih najprirodnija, i to u njezinom izvornom
obliku. Vjerujem da i ovjeku fizioloki najvie odgovara ona vrsta hrane koju moe jesti i to s

uitkom u njezinu prirodnom obliku, bez prerade i dodataka koji izmjenjuju okus (ukljuujui
ak i kuhanje i sol). To je u prvom redu voe, oraasto voe i neke vrste povra. Naravno da se
ne moe oekivati da emo u naem drutvu ivjeti samo od toga, ali mudro je barem pokuati na
tome bazirati svoju prehranu. To je oteano injenicom da smo navikli na odreene okuse i
odreene vrste hrane, i emocionalno smo vezani za njih, te da od zdrave hrane ne dobivamo
kemijski izazvano emocionalno olakanje koje esto traimo u hrani.
Poznajem osobu koja je istinski hedonist, uiva u hrani i ne eli se niega odricati niti se
forsirati. No kad je, radi eksperimenta, pokuala neko vrijeme jesti uglavnom svjeu i laganu
hranu, ubrzo je primijetila kako joj se osjeaj za okus mijenja i kako je sve manje privlai
nekvalitetna i teka hrana. Niti u jednom trenutku nije se pokuala forsirati niti je imala osjeaj
da to ini. No vano je napomenuti da usprokos hedonizmu ona nije bila ovisna o hrani; ovisnost
moe ovaj proces usporiti i oteati.
Drutveni obiaji i oekivanja oteavaju izbjegavanje nekvalitetne hrane, kao i reklame
koje nastoje pojaati emocionalnu elju za odreenim proizvodima, ili uvjeriti ljude da su im oni
potrebni. Kad razmislite o tome to i u kojoj koliini nas uvjeravaju da je ovjeku potrebno, i to
po mogunosti svaki dan, moete se nai zbunjeni oko toga kako preivljavaju ivotinje ili kako
je ovjeanstvo uope preivjelo svoju prolost da ne spominjemo da su i ivotinje i tzv.
primitivni ljudi daleko zdraviji i puniji energije nego prosjean pripadnik nae civilizacije.
(Slino je i s hrpom preparata za kou, kosu itd. za koje emo platiti gomilu novaca da ometaju
prirodne tjelesne funkcije.)
Premda ne itam esto novine, prilino esto u njima pronalazim lanke o istraivanjima
koja govore o pozitivnim uincima odreenih vrsta hrane koje se sve vie i vie smatraju
tetnima, npr. kava, okolada, alkohol i sl. Vjerujem da su ta istraivanja plaena od prozvoaa
dotine hrane, to se u nekim istraivanjima niti ne negira. (Pomislite koliko e vea biti
motivacija da rezultati budu u korist onoga tko plaa!) Rezultati tih istraivanja idu od obeanja
(konzumiranje te i te hrane titi od ... najee raka i bolesti krvoilnog sustava (primijetite da se
ide na bolesti koje su najei uzrok smrti, a istovremeno najvie uzrokovane pogrenom
prehranom), uzrokuje porast imuniteta, pad kolesterola...) pa do direktnog i ozbiljnog
zastraivanja (to je ipak ee u reklamama).
U svim tim istraivanjima jedno je zajedniko: gotovo nigdje nee se spominjati svi
dobro poznati negativni uinci dotine hrane, ili naini na koji se isti preventivni uinak moe
postii nekim kvalitetnijim vrstama hrane. Ako se to spomene, radi privida objektivnosti, to je
vrlo usputno i lako za previdjeti.
to se ivotinjskih proizvoda tie, industrija tih proizvoda pretvorila ih je u neto to je
sumnjivo bez obzira na to to mislili o ovjekovoj fiziolokoj prilagoenosti na tu hranu.
Prehrani industrijski uzgojenih ivotinja dodaju se gomile hormona (obino estrogena, radi
poticanja stvaranja masti), antibiotika, lijekova za smirenje i drugih, od kojih se dio akumulira u
mesu, a dio prelazi u mlijeko, odnosno jaja. Istovremeno, u ivotinjskim proizvodima nakupljaju
se sve kemikalije iz biljne hrane koju ivotinja jede: pesticidi, herbicidi i sl. Postoje miljenja da
90 %, pa i vie, poljoprivrednih otrova unosimo u organizam putem hrane ivotinjskog porijekla.
Ne vjerujem da su sve razne epidemije opasnih bolesti industrijski uzgajanih ivotinja u zadnje
vrijeme sluajne. Kao i kod industrijski uzgojenih biljaka, to se dogaa kad je organizam
oslabljen dugotrajnim neprirodnim ivotnim uvjetima i neprirodnom hranom.
(Citat: 'Naravno, vjerojatno e pobiti mnogo ljudi, ali oni bi ionako od neeg drugog umrli.'
Othal Brand, lan uprave Texasa za upotrebu pesticida)
To su samo neke od brojnih masovno konzumiranih vrsta hrane za koju nemamo pojma
to sve sadri. Poznajem majke koje e radije kupiti djetetu Coca-colu nego mu ponuditi 'obinu'
vodu. Coca-cola, meutim, sadri vrlo nagrizajuu kiselinu koja se maskira visokim udjelom

eera ali mnogi kau da je i dalje dobra za ienje WC-koljke, mrlja od re i masti, pa ak i
kamionskih motora. (Nisam jo pokuala, ali imam u planu.) Kofein u Coca-coli stvara djecu
ovisnom... to sasvim odgovara njenim proizvoaima. Slino vrijedi i za mnoge druge vrste
industrijske hrane.
Ono to je moda najvanije zapamtiti o prehrani, jest da vas nee upropastiti povremeni
nezdravi obrok ali imajte u vidu postupne i dugotrajne posljedice hrane koju redovito uzimate.
Razmislite o tome kako bi vae tijelo izgledalo i osjealo se za 15 20 godina kad bi jeli
prirodnu, svjeu hranu punu energije, a kako ako bi se nastavili hraniti na uobiajeni drutveno
prihvaen nain. to se tie ove druge varijante, ne morate razmiljati jednostavno pogledajte
oko sebe kako izgledaju i osjeaju se prosjeni ljudi 15 20 godina stariji od vas. Morate li to
prihvatiti kao budunost koju ne moete izbjei? Ne vjerujem.
Nepuaima je poznat osjeaj gaenja prema dimu cigarete i prema samoj pomisli da
netko moe neto takvo unositi u svoje tijelo. No veina nepuaa ini gotovo istu stvar unosei
u svoje tijelo gomilu industrijske hrane potpuno neprilagoene ljudskom organizmu.
Emocionalni i fizioloki uinci ovisnosti o hrani neto su manje oiti, pogotovo kratkorono, te
ih je tee primijetiti i priznati, ali i kod ljudi koji su upoznati s injenicama spontano se aktivira
obrambeni mehanizam njihovog negiranja i umanjivanja u trenucima ovisnikog ponaanja. To
je mehanizam svojstven svakom obliku ovisnosti: zavaravanje samih sebe da to to inimo nije
toliko tetno, da imamo kontrolu, te da nam ne moe tetiti neto u emu uivamo i za im
osjeamo potrebu.
Ipak, ako uspijemo nekoliko mjeseci ili godina izbjegavati nekvalitetnu hranu, posebno
industrijski proizvedenu, primijetit emo kako nam ona postaje sve odbojnija i kako postajemo
sve svjesniji da bi pojesti npr. okoladu izazvalo emocionalni osjeaj kao da jedemo plastiku.
Isto tako emo biti mnogo svjesniji toksinih utjecaja takve hrane na isto tijelo ako je pojedemo
u veim koliinama: osjeaja kiselosti, teine, mutnog osjeaja zagaenosti tijela i potrebe da se
ono proisti nakon njenog konzumiranja. Tijelo koje je naviklo na nekvalitetnu hranu punu
toksina gubi sposobnost osjeanja tog upozoravajueg osjeaja.
Ishrana preraenom i nekvalitetnom hranom siromanom vitaminima, mineralima i
enzimima vodi neishranjenosti i 'gladovanju' tijela za hranjivim tvarima ak i kad se koliinski
jede obilno. To izaziva kontinuiranu potrebu za hranom, eim i obilnijim obrocima, bez da se
tijelo ikad osjeti stvarno nahranjeno u zdravom smislu. Dijete i brojanje kalorija smanjuju
koliinu hrane, ali esto ne poveavaju naroito njezinu kvalitetu. Tada se tijelo jo bre izgladnjuje i osoba ubrzo odustaje i vraa se na staro. Kao i kod mnogih drugih podruja ivota, klju
nije u koliini, nego u kvaliteti. Mnogi ljudi koji se hrane lagano, ali kvalitetno, otkrivaju da im
je koliinski potrebno ak manje hrane nego prije.
Veina duhovnih pristupa naglaava kvalitetnu ishranu i kretanje, odnosno cjelokupno
fiziko zdravlje, kao preduvjet sposobnosti percipiranja i provoenja snanije i finije energije,
to takoer nije za zanemariti.
U zadnje vrijeme poeo se koristiti izraz 'ortoreksija' za oznaavanje pretjerane
opsjednutosti zdravom ishranom, koja dovodi do nedostatka hranjivih tvari iz namirnica koje se
odbacuju. To je termin podloan manipulaciji u smislu da ga svatko moe iskoristiti kako bi
pomou znanstvenog naina izraavanja etiketirao nekoga s drugaijim stavovima. No s druge
strane, postoje ljudi koji stvarno ograniavaju svoju prehranu na samo nekoliko namirnica, ili iz
potpuno teoretskih razloga izbjegavaju svu svjeu, termiki neobraenu hranu (to mi se ne ini
razumnim ako uzmemo u obzir da se enzimi, koji su meu najvanijim sastojcima hrane,
unitavaju na temperaturi ve od oko 60 C).
Premda je iznimno vano suprotstaviti se nekontroliranom i ovisnikom trpanju u sebe
svega to nam se ponudi, niti u tom podruju ne preporuujem previe stroga, racionalna pravila.

Naem racionalnom shvaanju i znanstvenim postupcima dostupan je samo ogranien vid

informacija (a i one u pravilu neprestano proturjee jedne drugima). Stephan von Stepski
Doliwa ('Teorija i tehnika analitike terapije tijela'), navodi da osim ovisnosti o hrani moemo
razviti i ovisnost o strogim pravilima prehrane, u smislu da i najmanje odstupanje izaziva strah i
krivnju, pa i razliite psihike i fizike simptome koje osoba tumai kao potvrdu svojih
uvjerenja. U osnovi tog problema je potreba za kontrolom nastojanje da se putem hrane
kontroliraju i drugi aspekti ivota (to je i podloga anoreksije). Na taj nain osoba nastoji stvoriti
privid samostalnosti i samokontrole izvanjskim ponaanjem, umjesto da se otvori svojim
emocijama i u svojim odnosima.
Hrana je jedno od estih sredstava igara kontrole i moi: od nametljivog nuenja u
raznim drutvenim situacijama do jednog od najeih kroninih konflikata izmeu djece i
roditelja. Golema veina roditelja ni izdaleka ne potuje djeje mudre tjelesne instinkte. Djeca
prirodno ne jedu puno, veinom e jesti malo, ali ee; a ako ve nisu navikla i postala ovisna o
slatkiima, moi e sluati i svoje unutarnje porive o vrsti hrane koja je tijelu u tom trenutku
potrebna. No, ak i inae razumni roditelji esto se bore protiv toga na potpuno iracionalan, ali
nasilan nain, koristei nevane i nelogine izlike kao to je 'hrana se ne smije bacati'. To je
jedan od najuobiajenijih primjera nesvjesnog i iracionalnog preuzimanja odgojnih postupaka i
ponaanja vlastitih roditelja. Oni se tako prenose s generacije u generaciju, pretvarajui hranu u
neto to mnogi ljudi ne doivljavaju kao podrku i doprinos kvaliteti ivota, nego kao ivotni
problem.
Slijediti tua uvjerenja i tua pravila prehrane uzaludno je, to je poznato svakome tko je
to ikad pokuavao. No ako nauimo paljivo sluati vlastito tijelo iz trenutka u trenutak, poet
emo prepoznavati njegove suptilne potrebe i primijetit emo koliko nam energije i osjeaja
ugode izaziva njihovo ispunjavanje, za razliku od prisilnog i kontroliranog rasporeda hranjenja i
vjebanja. Pritom je vano napomenuti da je bitno nauiti razliku izmeu zdravih, fizikih
potreba tijela i nezdravih, ovisnikih emocionalnih potreba. Velika veina ljudi koja odlui
slijediti poruke svojeg tijela koristi tu ideju kao izliku da zapravo slijedi one ovisnike potrebe.
Razliku izmeu te dvije vrste poriva nije lako opisati to su suptilni tjelesni osjeaji ali
upornou i vjebom ona se moe nauiti.
Taj proces vjerojatno e pokrenuti i izlaenje emocija na povrinu emocija koje smo
pokuavali potisnuti hranom, kao i emocionalnih potreba koje smo kroz hranu pokuavali
ispuniti. Da bi se postiglo potpuno rjeenje problema, a ne samo kontroliranje posljedica,
vjerojatno e biti potreban dublji i obuhvatniji rad na emocijama. No nagrada je visoka lijepo i
zdravo tijelo, ali i iznimno poveanje emocionalnog zadovoljstva i kvalitete ivota.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanci 17 i 18: John Gray: 'Djeca su iz raja'

(odlomci)
Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite se na
mail ili web stranice autora.

E-lanak 19: Nezrela duhovnost

ini mi se da ljudi koje zanima duhovnost prilino esto to izraavaju na patetian i

djetinjast nain s puno naglasaka na fenomene i izvanjsku formu (dok su stvarni ivot i odnosi
u drugom planu), 'trebalo bi' i apstrakcijama te s puno pravila, neloginih uvjerenja i
nekritinog prihvaanja svaega. Uz to, prilino je esto moraliziranje, netrpeljivost prema
ljudima koji razmiljaju drugaije, kao i prema onima koji su oito emocionalno nezreli. Prvo je
znak straha, a drugo crno-bijelog razmiljanja i pomanjkanja razumijevanja i tolerancije za
iskustva i procese unutar drugih ljudi, te vrijeme koje im je potrebno da sazriju.
Pod patetinou ovdje podrazumijevam razbacivanje velikim rijeima bez stvarnog
'pokria', pretjerano dramatiziranje i u pozitivnom i u negativnom (lamentiranje, zgraanje nad
drugima) smislu i slino. Javila mi se pomisao da je sklonost patetici posljedica prevladavajueg
glazbenog ukusa kod nas... ali nemam dojam niti da je u svijetu mnogo drugaije.
Usporedimo to s naim pogledom na vjerovanja primitivnih naroda nitko danas ne bi
previe ozbiljno shvaao veinu njihovih sitniavih rituala i vjerovanja, eventualno bismo neke
najosnovnije ideje tumaili na nain koji nam je blizak i obuhvaa znanje koje smo dosad stekli.
Slino e sigurno za nekoliko stotina godina nai potomci misliti o nama i to podjednako o
tradicionalnim religijama i New age eksperimentima.
ini mi se da mnogi ljudi, osim elje za vanjskim dokazivanjem, prihvaaju neprovjerene
tvrdnje iz straha straha da neto ne propuste ili da izazovu autoritet. Nemojte se bojati izazvati
neije tvrdnje i traiti da vam ih se barem koliko toliko obrazloi. Zatim promatrajte reakciju.
Osoba koja je iskrena prema sebi i prema vama, ako nita drugo priznat e da svoje uvjerenje
moda ne moe dokazati, ali se s njim dobro osjea ili joj se ini razumno, te e vam dopustiti da
se s njom ne sloite. Netko drugi e se uvrijediti ili razljutiti to je najee znak da se brani
protiv vlastitih sumnji, ali moda i da ima neku vrstu osobne koristi od toga da drugi vjeruju u
ono to im on kae.
Netko e prihvatiti ono to mu se govori iz nade u ispunjenje obeanja, posebno ako je
obeanje primamljivo, ili dano od nekoga koga doivljavamo kao autoritet, ili od prijatelja. ak i
preporuke prijatelja bilo bi dobro uzimati s dozom opreza jer moda je i va prijatelj pod
dojmom privremenog dobrog osjeaja, koji nije teko postii samom autosugestijom. Sama nada
u neki dobar rezultat moe nas motivirati da izbjegavamo dovesti u pitanje uvjerenje o kojem se
radi.
Razmiljajui o tome u trenucima kad sam i sama bila u takvim iskuenjima, zakljuila
sam da je bolje nauiti neto polako, ak i sa 'zakanjenjem', onda kada to mogu stvarno potvrditi
vlastitim iskustvom, nego se zanositi bilo kakvim idejama iz tenje da budem bra, bolja i
naprednija od drugih. ini mi se da ima mnogo vie ljudi ak pogotovo mladih koji naginju
patetinosti, pretencioznosti i nekritikom prihvaanju svega i svaega u svojim duhovnim
tenjama, nego onih koji stvarno pokazuju da ive ono to vjeruju. U drugom sluaju u pravilu
rijei nisu ni izdaleka toliko potrebne.
Uostalom, dok god neto ne mogu istinski doivjeti i potvrditi vlastitim iskustvom, dotle
mi ni iskustva drugih ne mogu istinski koristiti, jer sve ostaje samo na teoretskoj i verbalnoj
razini. Slino je s djecom (i svima nama kad smo bili mlai): netko nas moe do besvijesti na
neto upozoravati i objanjavati, ali razumjet ete ga i stvarno moi koristiti tu poruku jedino kad
sami proete kroz odreeno iskustvo. A moda ga nikad ni neete proi... jer je iskustvo druge
osobe bilo neto to uope ne mora biti i vae.

Ljudi esto osjeaju potrebu za traenjem sigurnosti u grupi istomiljenika, strogim

pravilima i slijeenju autoriteta, traenjem odobravanja autoriteta, zamjenom za obitelj (to je
automatski potraga iz djejih emocija). Za mnoge je to bijeg od ivotnih izazova, tekoa i
odgovornosti, traenje brzog i izvanjskog rjeenja. Mnogim mladim ljudima nedostaje iskustva,
te su spremniji vjerovati na rije autoritetu ili drugoj osobi za koju im se ini da ima vie znanja i
iskustva. I to je uenje koje je vano proi, te nema smisla pourivati i kritizirati ljude koji su u
toj fazi.
No dok god osoba nije u stanju suoiti se s vlastitim emocijama osjetiti ih i prihvatiti
njih i njihovu poruku te dok god je u njezinim odnosima i openito u svakodnevnom ivotu
prisutno mnogo netolerancije, nerazumijevanja, utnje, neiskrenosti, samozavaravanja ili igara
moi... dotle nikakva duhovnost bazirana na formalnostima nee biti od stvarne koristi. Osim
moda u smislu iskustva, te to e nedostatak rezultata ili ak pogoranje ivotnih okolnosti s
vremenom potai osobu da razmisli o tome to nedostaje u njenom ivotu.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanci 20 - 21: New Age i stvarni ivot

Dio ljudi osjea otpor prema 'New age' idejama i terminologiji zbog toga to to smatraju
glupou samom po sebi. No ini mi se da mnogo vei broj ljudi, koji bi mogao biti relativno
otvoreniji tim idejama, sve vie pokazuje otpor prema tome iz prilino opravdanih razloga a to
je to se mnogi ljudi koji rade na duhovnom razvoju razbacuju odreenim rijeima, koristei ih
bez iskrenosti, istinskog osjeaja i sa skrivenim namjerama (kao na primjer, manipulacija,
kritiziranje i moraliziranje, suptilno hvalisanje).
Nema nieg loeg u rijeima 'ljubav', 'svjetlost', 'duhovnost', 'energija', 'rad na sebi'... no
ini mi se da se one toliko ee koriste u ispraznim tekstovima i komunikaciji iz 'ego-tripa', da
sve vie gube pozitivne asocijacije i snagu koje bi bilo logino da imaju. Umjesto toga, sve je
vie ljudi koje e takve rijei iritirati i asocirati na ispraznost i manipulaciju.
I sama primjeujem tu vrstu iritiranosti kod sebe u zadnje vrijeme, premda odreeni
tekstovi mogu koristiti takvu terminologiju, a da ne izazovu negativne asocijacije. To su obino
oni koji nemaju okus moraliziranja, koji ne sugeriraju stvari kao to su 'unitavanje ega', 'nie ja',
'izdizanje iznad negativnosti', forsirano opratanje i inzistiranje na fokusiranju na neto ili neka
bia izvan nas, ukljuujui Boansko u shvaanju Boga kao osobnosti odvojene od nas.
Da bih se osjeala dobro s nekom idejom ili tekstom, potrebno je da oni ukljuuju
priznanje i potovanje za cjelokupnu ljudsku osobnost i izazove ljudskog ivota, ukljuujui ono
to se esto moralistiki naziva 'egom', 'tamom' ili 'niim ja'. Odbacujui neugodne emocije i
porive, odbacujemo dijelove sebe u kojima nema nieg loeg, tovie oni sadre mnoge resurse i
jednako su vrijedni kao i bilo koji drugi dio nas. Jedino to je razliito je da su vezani uz strah i
vrlo negativna uvjerenja ali odbacivanjem, spaljivanjem, unitavanjem, odvajanjem... jedino
to postiemo je da pokazujemo sami sebi da u biti ne cijenimo i ne volimo cjelokupnu svoju
osobnost, koliko god se uvjeravali da to inimo.
Dio ljudi jo uvijek vjeruje u zlo, te da ljudi po prirodi imaju i niske i zle nagone, a
odbacivanje svega unutar sebe to nije drutveno odobravano vrlo je blizu tome. Naravno da ti
dijelovi nas trebaju iscjeljenje... ali ono se nee postii time da ih jedva to ih registriramo,
nastojimo 'isprati' ili 'spaliti' raznim energetskim vjebama, niti molitvama razliitim biima i
energiji izvan nas da to iscijeli umjesto nas dok mi mirno spavamo. U energetskom radu samom
po sebi nema nita loe, dok god se on koristi kao pomo u suoavanju s problemima, a ne kao
bijeg od njih.
Zapravo je upravo to ono to, ini mi se, ak veina ljudi pokuava nai: izvanjsko, brzo i
ugodno rjeenje koje e rijeiti njihove probleme bez da se oni moraju suoiti s njima, istinski
neto nauiti iz njih i promijeniti dijelove svog ponaanja u svakodnevnom ivotu. Jedan
ilustrativni primjer toga je djevojka koja se poalila prijateljici da ima probleme s dekom, ali da
ne eli raditi na tome, nego eli nai 'nekoga da joj to rijei' (vraaru i sl.). Ovo je primjer na koji
e se mnogi zgroziti, ali brojni ljudi pokuavaju neto vrlo slino na suptilniji nain, umjesto
magije koristei razne oblike energetskog rada.
Takoer imam dojam da se esto dogaa da se sredstvo die na razinu cilja: odnosno,
odreena tehnika postaje cilj sama po sebi, te se u njoj i u grupi ljudi koji je prakticiraju trai
izvor samopouzdanja, samopotovanja, pa i subjektivnog osjeaja statusa meu ljudima. Mnogi
ljudi tragaju za razliitim sposobnostima i fenomenima radi osjeaja moi ili kao dokaz svog
duhovnog napretka, stavljajui naglasak na formu umjesto na istinsku unutarnju promjenu.

Da smo stvarno napredovali, moemo biti sigurni jedino kad se odvaimo na promjene i
ponaanje u stvarnom ivotu koje smo prije izbjegavali, te kad motivacija za to nije 'trebalo bi' i
'duhovno je ponaati se tako i tako' nego zato jer se s tim promjenama istinski osjeamo bolje.
No da bi se do toga dolo, treba prihvatiti i istraiti otpore prema takvom ponaanju; pokuaj da
se to postigne 'preko noi' samo je jo jedan oblik samozavaravanja.
Rijei 'sluenje' i 'poniznost' neke su od onih koje mi posebno smetaju u New age
terminologiji: previe imaju okus zastarjelog crkvenog nametanja osjeaja nevrijednosti i
rtvovanja. Mnogo su mi prihvatljivije rijei 'pomo' i 'skromnost', i vjerujem da one zapravo
bolje izraavaju bit ideje koja se eli time izraziti. No ini se da veina ljudi i veina knjiga o
duhovnosti zbog neega preferira one prve rijei, moda kao nain hranjenja spiritualnog ega i
pokuaj dokazivanja duhovnog napretka. Gotovo da nisam proitala knjigu o duhovnoj tematici
koja ne bi spominjala rije 'sluenje'.
Svia mi se slijedei citat Wallace Wattlesa:
'Ekstremni altruizam nije nita bolji ni plemenitiji od ekstremne sebinosti: oboje je
pogreka. Rijeite se ideje da Bog zahtijeva da se rtvujete za druge i da moete osigurati
njegovu pomo inei to. Uinite najvie to moete od sebe, za sebe i za druge. Vie ete
pomoi drugima uinivi najvie to moete od sebe nego na bilo koji drugi nain.'
Ili drugim rijeima:
'Ne pitaj to svijetu treba, nego ini ono od ega ti srce pjeva. Jer ono to svijetu treba, su
ljudi sa srcem koje pjeva.' (nepoznati autor)
Mnogi ljudi mogu imati otpor prema New Ageu i duhovnosti upravo zbog tog nametanja
zanemarivanja sebe i stavljanja fokusa na druge. Jedan od razloga otpora je to mnoge to
podsjea na iskustva iz djetinjstva, budui da mnogi odrasli koriste lijepe rijei u svrhu
licemjerne manipulacije djecom, navodei ih da se osjeaju loe sa sobom i ponaaju se onako
kako drugi ele. Drugi ljudi, koji prihvate tenje ka duhovnosti, iz istog razloga (tj. djejeg
uvjetovanja) mogu nekritiki prihvaati te ideje, bez da provjere koliko ih istinski doivljavaju
ugodnima, to je pokuaj da dokau svoju 'ispravnost' i zadovolje internalizirane autoritete.
Prelistavajui nedavno jedan od nastavaka inae prilino hvaljene knjige S. N. Lazareva
'Dijagnostika karme' primijetila sam da on, naglaavajui apstraktnu ljubav prema Bogu, te da su
ljudska osobnost i emocije sporedne, navodi sljedei primjer:
Autor se s prijateljem vozio taksijem, a na njemu (Lazarevu) bio je red da plati vonju.
Kad je vonja zavrila, Lazarev pie da je 'osjetio iznenadan poriv', iskoio iz taksija i rekao
prijatelju 'Ti plati!' Ovaj je utke uinio kako mu je reeno, no kasnije, na zajednikoj veeri s
drugim prijateljima, poeo se naoigled fiziki sve loije i loije osjeati. Lazarev je na to rekao
ostalima: 'Izlijeit u ga, ali u prije toga neto napraviti' te apnuo prijatelju: 'Naljutio si se na
mene zbog taksija, zamoli Boga da ti oprosti!'. Na to je prijatelj u vrlo kratkom roku opet
ozdravio.
Autor je ovo smatrao 'zabavnom epizodom' i dokazom svoje mudrosti. Ja to smatram
'ego-tripom' i manipulacijom pod krinkom velikih rijei i ideala. U biti, Lazarev je namjerno i
prilino grubo stvorio oitu neravnoteu, te zatim moralistikom manipulacijom prisilio
'prijatelja' (koji oito nije bio dovoljno samopouzdan niti da se suprotstavi odmah u poetku) da
se posrami zbog svoje prirodne ljutnje i potisne ju. Zapravo ju je potisnuo toliko dobro da je
suzbio ak i fizike simptome (koji su moda bili pokuaj manipulacije s njegove strane, jer se
nije usuivao biti direktan). Ozdravljenje je moda bilo i rezultat njegove uvjerenosti u istinitost
Lazarevljevih rijei, ili osjeaj da je, bez obzira na ishod, poruka prenesena i shvaena. No,
zanima me to se dalje dogaalo s njihovim prijateljstvom i meusobnim povjerenjem.

Bez obzira na koji nain doivljavali Boga (a ja ga definitivno ne doivljavam kao neku
osobnost odvojenu od nas) injenica je da je daleko lake, udobnije i manje izazovno usmjeriti se
na apstraktnu ljubav prema Bogu, nego uiti i provesti u praksu ljubav prema stvarnim ljudima.
Sliku Boga stvaramo onakvu kakva nam odgovara, komunikacija je unutarnja, a osjeaj uvijek
(bar bi bilo logino) podravajui. Komunikacija s drugim ljudima je sloena i zahtjevna,
zahtijeva beskrajno strpljenje, suosjeanje, preispitivanje, usklaivanje svojih i tuih potreba,
hrabrost i iskrenost. Kratkorono je daleko lake i privlanije okrenuti se unutarnjoj slici Boga.
Ali da li je to stvarno kljuno za na rast i napredovanje? Ako se istovremeno ne radi i na
emocijama i na odnosima, onda tvrdim da ne. Stvarna promjena trai stvarne izazove, stvarne
uvide, odluke i akciju. Mnogo je vie prilike za ivljenje duhovnosti u svjesnom i odgovornom
proivljavanju zemaljske, 'materijalne' strane ivota nego u svoj apstraktnoj filozofiji ovog
svijeta.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E- lanci 22 i 23: Konkretna akcija i kontinuirani rad

Stara je izreka 'Najbolje stvari u ivotu su besplatne'. esto se ponaamo kao da nam je to
podsvjesni ivotni moto. ekamo savrenog partnera s kojim e cijeli ivot biti ekstaza bez
ijedne svae, oekujemo da pravo prijateljstvo ne bi trebalo ukljuivati nesporazume,
nerazumijevanje i nesavrenosti, nadamo se da emo nekako zaraditi gomile novca sjedei kod
kue i ne poduzimajui nita... i elimo iznimna iskustva preko noi. esto koristimo tu izreku
kako bismo dobili vie nego to smo spremni dati i okrivljavali one koji na to ne pristaju.
Ako se elimo uspeti na vrh Himalaja, moemo to uiniti helikopterom. Dobit emo
rezultate odmah i sada ali iznutra emo biti isti kao i prije. Nee biti niega to bi mogli nazvati
uspjehom, nikakvog iskustva koje e nas uiniti bogatijim, potpunijim ljudskim biem. Nee biti
izazova koje bi trebalo savladati. A ako nas ivot dovede u situaciju da se ponovno trebamo
popeti ak i na najmanju planinu za to neemo imati nita vie znanja, spremnosti i hrabrosti
nego prije.
Ili moemo pokuati prijei cijeli put u jednom danu. Vrlo vjerojatno emo ubrzo odustati
iscrpljeni i razoarani i moda zakljuiti kako planinarenje nema nikakvog smisla.
Ili moemo biti svjesni izazova koji nas oekuje i opremiti se potrebnim pomagalima
koja e nam uspon olakati ali sa spremnou da glavni posao odradimo sami. Znamo da
mnogi ljudi nikad niti ne pokuaju prijei taj put. Znamo da veina odustane, a neki i umru
pokuavajui. Ali spremni smo prihvatiti taj rizik. Tada moemo odabrati da putujemo polako,
zastajui da se divimo detaljima, u potpunosti ispitujui svaki dio puta. Ili moemo krenuti
strmom, ali brom stazom, koja nudi vee izazove u kraem roku, ali i intenzivnija iskustva i
izgradnju snage i izdrljivosti. Niti jedan od ta dva puta nije bolji ili loiji, nego su iskljuivo
stvar izbora.
Jednom kada stignemo na vrh, oekuje nas mnogo vie od prelijepog pejzaa. Znamo da
je uspjeh na i da smo nauili sve to je potrebno da se ikad u budunosti suoimo sa slinim
izazovom. Svjesni smo svojih sposobnosti i snage koju smo stekli kroz iskuenja. Moda smo
bili suoeni s tekim izborima, ponekad slijedili pogrene staze, nastavljali dalje i u trenucima
kad nam se inilo da vie nemamo snage niti za jedan korak ali upravo kroz to izgraivali smo
snagu, korak za korakom. Drugaija smo osoba od one koja smo bili kad smo kretali na put.
Postali smo potpunija ljudska bia, bogatija za mnoga duboka i intenzivna iskustva kojih emo
se kasnije sjeati moda i s malo nostalgije.
Ljubav, prijateljstvo, uspjeh... nisu besplatni. Poetna zaljubljenost moe nam biti dana
kao 'reklamni uzorak', ali da bi izgradili stvarnu ljubav trebamo biti spremni na dugorono
ulaganje i suoavanje s izazovima. No, ne smatram da je napor vrijednost sam po sebi (kao kad
bi nalijevali vodu u kantu bez dna i zatim se hvalili kako smo se naradili). Vrijednost mu daje
snaga, uitak i bogatstvo koji slijede kao rezultat. Moemo se usmjeriti na razmiljanje o naporu
i potekoama ili se moemo usmjeriti na dubinu osjeaja, intenzitet iskustva i bogatstvo
krajnjeg rezultata.
Intenzivno proivljavanje ivota i prihvaanje svojih emocija ini da sve vie ivimo
ovdje i sada. Moe nam se initi da vrijeme protjee drugaijim tempom (meni se osobno u
emocionalno intenzivnim razdobljima ini da vrijeme tee sporije, no nekim ljudima ta razdoblja
izgledaju kraa) jer je bogato iskustvom. To bogatstvo ine kako ugodne, tako i neugodne
emocije. esti je ideal da bi se osoba koja radi na sebi trebala izdii iznad straha, tuge, ljutnje...
gledati na sve s osmijehom ili ak ravnoduno, svemu pristupati s pozitivnim emocijama... no to

mi se ne ini prirodnim, pa ni zanimljivim. Ponekad nas tuga najbolje podsjeti na to koliko nam
je vana ljubav, strah i sumnja mogu potai veliku hrabrost i promjene, a ljutnja je iznimna
motivacija da 'stanemo iza sebe' i svojih potreba.
Veina ljudi pristupa radu na sebi sa eljom za rezultatima preko noi i orijentacijom na
vanjske promjene umjesto unutarnje, a veina marketinkih poruka ih potie u tome. Mnogi ljudi
se nadaju da e se eljene promjene ostvariti samom primjenom odreene tehnike, bez da se
moraju suoiti s (ponekad riskantnom ili zastraujuom) konkretnom akcijom npr. rei nekome
to nas smeta (ili moda to nam se svia...), osmisliti i provesti plan za pokretanje ili traenje
posla... No dok god vam je takva akcija jo uvijek 'preteka', preneugodna i sl., to znai da ili
nemate dovoljno motivacije za promjenu ili u eem sluaju da stvarna unutarnja promjena
jo nije postignuta.
Stvarno iskustvo ima golem utjecaj na nau podsvijest i moe biti oblik testa jeste li
uistinu savladali odreenu lekciju. Moglo bi se rei da, kad bi sve mogli odraditi 'u glavi', ne bi
bilo potrebe da uope ivimo u materijalnom svijetu. Blagoslov koji se esto doivljava kao
potekoa, je upravo u tome to nas materijalni svijet beskompromisno 'prisiljava' na razvoj
putem esto tekih i zahtjevnih izazova pred kojima prije ili kasnije ne moemo vie zatvarati
oi.
Na nama je hoemo li 'prihvatiti igru' i zaista ivjeti izazove koje nam svijet nudi, ili se
aliti kako je ivot teak. U prvom sluaju, va ivot ne samo da vjerojatno nee postati laki,
pogotovo ne u poetku: morat ete se suoiti s brojnim situacijama, odlukama i izborima koje ste
prije izbjegavali ili do kojih biste inae mnogo kasnije doli. No bogatstvo iskustva, osjeaj
intenzivnog proivljavanja svog ivota, te sve vee povjerenje i potovanje prema samima sebi
daju osjeaj uitka u ivotu za koji je odustajanje od lagodnog i jednostavnog ivota vrlo niska
cijena.
Kao primjer, mnogi ljudi se nadaju da e se ponaanje drugih ljudi prema njima
promijeniti ako oni dovoljno rade na sebi, pa ponu 'zraiti drugaije' ili se osjeati bolje sami sa
sobom i slino. U nekim blaim sluajevima, to se uistinu moe dogoditi. Ali, ee nee. To je
izazov i prilika da se suoite s komunikacijom sa stvarnom drugom osobom i svim strahovima
vezanim uz to, ili s nekom drugom moda zastraujuom i riskantnom odlukom.
Moje je osobno iskustvo da mi se nerijetko dogaalo da, kad bih vrsto odluila
prevladati odreene inhibicije i rei drugoj osobi neto to sam dugo odgaala, druga osoba bi se
uistinu spontano poela ponaati drugaije te vie ne bi bilo potrebe za konfrontacijom.
Naglaavam da se to deavalo iskljuivo onda kada bih istinski i vrsto odluila da preuzmem taj
rizik. No, u veem broju situacija, a pogotovo ako se radi o dugotrajnom i vanom odnosu, to
ipak nije dovoljno i morat ete, vjerojatno i mnogo puta, izloiti sebe, svoje najdublje i
najneloginije potrebe i stavove, te riskirati neslaganje i konflikt. To je proces kroz koji najbre
rastemo kao ljudska bia i stvaramo bliskost, razumijevanje i ljubav za sebe i druge.
Nema tehnike koju moemo koristiti kao arobni tapi i tit od ukljuivanja u izazove
ivota. Tehnike kao to je Soulwork mogu pomoi da rijeimo emocionalno-mentalne barijere,
steknemo unutarnja iskustva, osjetimo povjerenje, motivaciju i svijest o svojim mogunostima...
ali izgradnja novih navika i konkretan rad na ostvarenju naih ciljeva su na nama. Sve vie
osjeam koliko je vano da konkretna akcija postane sastavni dio tehnike. Bez toga, nikad neete
znati jeste li se stvarno promijenili ili samo razmiljate o tome.
Kosjenka Muk, 2005
www.centar-angel.hr

E- lanci 24 i 25: Kreiramo li sami svoju realnost?

Nekome se ovo moe initi kao suvino pitanje. Drugima se opet moe initi kao suvino
pitanje, ali iz suprotnih razloga. U svakom sluaju, ovo je jedno od kljunih pitanja u radu na
sebi, koje direktno vodi pitanju smisla ivota. U svakom obliku rada s ljudima, a posebno sam
toga bila sve vie svjesna dok sam radila kao socijalni pedagog u kolama, to je toka na kojoj
razvoj ili kree uzlaznom putanjom, ili se zaustavlja. Posebno u radu s 'problematinim'
obiteljima i pojedincima, ne moe se oekivati promjena dok god osoba prebacuje odgovornost
na vanjske okolnosti a s najveim brojem ljudi teko je uope naeti tu temu bez gubitka
njihovog povjerenja.
Kako me osobno prilino iritira kad se od mene zahtijeva da neto vjerujem samo na
temelju neije rijei ili uvjerenja, isto nastojim ne traiti od drugih. Meutim, psihologiju, a
posebno duhovnost, iznimno je teko pretvoriti u brojke, pravila i materijalne dokaze, a tako e i
ostati. Slubena psihijatrija priznaje (koliko mi je poznato) iskljuivo psihoanalitiki Freudov
pristup kao terapiju; svi ostali psihoterapeutski pravci smatraju se 'alternativnima' i nedovoljno
znanstveno dokazanima, premda se nekolicina njih u strunim krugovima priznaje i cijeni.
Meutim, niti Freudova teorija nije niti izdaleka znanstveno dokazana priznata je vjerojatnije
zbog ope proirenosti (a do pred nekoliko desetljea i zbog nedostatka bilo kakve alternative)
nego zbog dokazanosti, a sve se vie smatra zastarjelom i punom ishitrenih zakljuaka, pa i
manipulativnih pristupa.
Svatko od nas prije ili kasnije poinje se pitati o smislu ivota i vlastitoj prirodi. Mnogim
ljudima je potrebna snana emocionalna ili materijalna kriza da ih istrgne iz orijentiranosti na
materijalne aspekte ivota i potakne na razmiljanje. Ponekad tek kad smo suoeni s vlastitom
patnjom ili patnjom drugih ljudi, poinjemo se pitati to je svrha ivota, jesmo li samo proizvod
materije preputen na milost i nemilost sluaju ili ipak vie od toga? Jesu li sve nae misli,
emocije, ljubav za koju smo sposobni samo produkt kemijskih reakcija u naem tijelu ili je
moda obratno? Kao i sa znanstvenim teorijama, i tu postoji mnotvo miljenja, spekulacija,
irokoprihvaenih uvjerenja koja se s vremenom poinju doivljavati sputavajuim i
suhoparnim, te se iznalaze nova... a ono u emu moram dati za pravo onima koje cijelo podruje
duhovnosti i alternative a priori odbija, jest injenica da je to idealno podruje za manipuliranje
lakovjernima.
Hoe li netko vjerovati u neto ili ne, presudna je njegova emocionalna spremnost, pa i
volja i elja da se u to vjeruje to je sluaj s bilo kojom vrstom uvjerenja. U prirodi svih nas kao
ljudskih bia je da svoja uvjerenja ne biramo putem racionalnog uma, nego putem emocija,
koristei cijeli niz obrambenih mehanizama da filtriramo nove informacije kako one ne bi
previe uzdrmale na postojei paljivo izgraen sustav uvjerenja. Nekad prihvaamo neka
uvjerenja ili rijei neke osobe ak i samo na temelju nade da e nam to pomoi. Treba li samo
zbog toga podruje duhovnosti i unutarnjeg iskustva potpuno zanemariti? Mislim da to nije
mudro.
U podruju duhovnosti nastojim slijediti svoj snaan unutarnji osjeaj istine i povremena
intenzivna unutarnja i vanjska iskustva. Primjeujem da mnoga od tih iskustava i osjeaja dijelim
ne samo s brojnim ljudima s kojima dolazim u dodir, nego i s milijunima ljudi irom svijeta (bar
sudei po nakladi nekih od meni dragih knjiga). Nastojim izbjei prihvaanje previe
detaljiziranih i specifinih ideja, jer mi se ona u veini sluajeva ine proizvod ograniavajuih
uvjerenja koja zahtijevaju kruto ponaanje u realnom ivotu. Kako je ivot previe raznolik da
bismo ga mogli strpati u kutije i katalogizirati, radije se orijentiram na to je mogue
sveobuhvatnije ideje.

Vjerujem da su naa tijela duboko povezana s naim nesvjesnim umom i unutarnjom

mudrosti, te esto koristim tijelo kao 'barometar' za provjeravanje smislenosti pojedinih
informacija. Drugim rijeima, naa podsvijest i tijelo percipiraju i reagiraju na mnogo finiji i
obuhvatniji nain nego na racionalni um, a ako dovoljno svjesno i paljivo pratimo tijelo,
primijetit emo kako reagira praktiki na svaku nau misao. Na neke od njih odgovorit e
stezanjem i nelagodom, koliko god ponekad suptilnom, a na neke osjeajem radosti, oputanja i
irenja. Kad god uzmem vremena da ispitam i prevedem u rijei i najmanju nelagodu ili stezanje
u tijelu kao reakciju na neku ideju, obino se ona pretvori u vrlo smislen i mudar prigovor.
Kao pravilo, prihvaam iskljuivo one ideje koje u mom tijelu izazivaju potpuno
pozitivnu i radosnu reakciju. Naravno, pritom je uvjet, ako ve nemam materijalne dokaze ni za
ni protiv, onda barem da ih mogu doivjeti loginima i racionalno prihvatljivima. Jedna od njih
je i ideja da nismo nemona bia preputena okolnostima, nego da sami stvaramo i privlaimo
okolnosti u svojem ivotu, po naelu da emo privui vanjske okolnosti koje odraavaju na
unutarnji svijet.
Pojedinci koji nastoje znanstveno prezentirati ovu ideju, obino se ograniavaju na
racionalni dio objanjenja: ako u neto ne vjerujemo, imat emo mnogo manje hrabrosti, elje i
motivacije uope pokuati krenuti u tom smjeru, a pogotovo ustrajati. Pritom se istie ustrajnost i
vjera u sebe gotovo svih pojedinaca koji su stvorili neto istinski veliko i obiljeili ljudsku
povijest. Ipak, ova ideja nadilazi razinu same konkretne akcije u vanjskom svijetu i obuhvaa jo
dva koncepta: prvi je da na energetskoj razini nae misli i emocije privlae slinu energiju
izvana, a drugi da na nad-svjesnoj razini ta iskustva oblikujemo kako bi nam na najbolji mogui
nain pomogla u naem razvoju.
Ovaj koncept donosi nam svijest o moi, odgovornost, osjeaj smislenosti ivota jai
nego to ga bilo koja druga ideja moe dati. Kakvog smisla ima zemaljski ivot pun napora i
esto patnje, ako patnja nema svrhu? to je loginija svrha izazova i patnje nego razvoj i uenje?
Nije li za oekivati da osobna (a i kolektivna) evolucija ima odreene zakonitosti i strukturu?
Kako bi to bilo kad se ne bi mogli nadati da e, kako malo pomalo napredujemo, na ivot
postajati sve kvalitetniji i sretniji, umjesto da se uvijek iznova suoavamo s istim oblicima
patnje? Nije li logino da su nae misli te kojima oblikujemo svoja iskustva i svoje lekcije,
budui da upravo nae misli i emocije pokazuju stanje nae svijesti; koliko smo napredovali i to
jo trebamo nauiti?
Nema teorije koja nam istovremeno moe donijeti toliku svijest o vlastitoj vrijednosti, a
istovremeno toliko potaknuti preuzimanje odgovornosti. Poinjemo biti svjesni da je iskljuivo
na nama odgovornost za sva naa iskustva i kako emo na njih reagirati. To nije nametnuta
odgovornost pod prijetnjom krivnje, nego odgovornost koja donosi mo i motivaciju. Vie nema
potrebe za zamjenskim pokazivanjem moi nad drugim ljudima ili prebacivanjem krivnje na
druge, jer prepoznajemo uzroke i posljedice takvih impulsa.
Slubena psihologija prepoznaje i priznaje da kao djeca doivljavamo sebe kao uzrok
svega to se dogaa oko nas. To je razlog zbog kojeg djeca preuzimaju toliko odgovornosti za
ponaanje, osjeaje, ponekad i iskustva drugih ljudi, a to preuzimanje odgovornosti est je uzrok
traume. Djeci je svojstveno i ono to se (esto pogrdno) naziva 'magijskim razmiljanjem'
vjerovanje da moemo stvoriti odreene okolnosti ili dogaaje samim time to to elimo. Ako je
to (uz elju i oekivanje za bezuvjetnom ljubavlju) prirodan i instinktivan nain na koji u
najranijoj dobi doivljavamo svijet ima logike u pretpostavci da se radi o vrlo dubokom
instinktivnom sjeanju na realnost iz koje dolazimo (i u kojoj, zapravo, uvijek i ostajemo).
Sjeanje na to ubrzo se gubi i zamjenjuju ga vrlo snana uvjerenja o nemoi i osjeaj da
vanjske okolnosti kontroliraju nas, zbog vrlo spore manifestacije posljedica u odnosu na uzroke
u naem svijetu, koje je zbog toga teko povezati i prepoznati, te iskuenja esto tekih,

zastraujuih i nerazumljivih za dijete. Okolina taj proces svesrdno potpomae svojim

strahovima, upozorenjima i opomenama djetetu, te alei se pred djetetom na svoje uvjete ivota.
Sigurno postoje podruja u vaem ivotu u vezi kojih se osjeate nesigurno i godinama,
moda i desetljeima, doivljavate vrlo slina iskustva i obrasce, dok u drugim aspektima ivota
uspijevate a da ni ne razmiljate naroito o njima. Vjerojatno znate pametne i sposobne ljude
kojima se, bez obzira ak i na najpovoljnije vanjske okolnosti, uvijek iznova neto isprijei na
putu, a oekivanja izjalove. Moda poznajete i ljude ijim se uspjesima u pojedinim podrujima
potajno udite: izgleda kao da ih postiu bez napora ili brige, ak i u naizgled nepovoljnim
okolnostima. Ako istraimo bilo koji od takvih sluajeva, uvijek emo otkriti strah, brigu i
nepovjerenje u sluaju kroninog neuspjeha, te optimizam i prirodno, oputeno oekivanje
povoljnog rjeenja u podrujima kontinuiranog uspjeha. Sluajnost? Moda, ali nikad jo nisam
upoznala ljude kod kojih bi bilo obratno.
Promatranje iskustava koja privlaimo zapravo je najbolji nain otkrivanja kakva
uvjerenja nosimo u sebi, budui da su mnoga od tih uvjerenja vrlo suptilna i nesvjesna. Neka
uvjerenja su nam toliko duboko ugraena u temelje karaktera da moemo imati tekoe u tome
da ih uope percipiramo kao neto to bi se moglo promijeniti. Upravo izbjegavanje
prepoznavanja i suoavanja s tim dubokim i iznimno utjecajnim uvjerenjima, ono je to mnoge
ljude ometa u razvoju i dri u stanju stagnacije.
Posebno ako smo se tek susreli s idejom pozitivnog razmiljanja, moemo biti u
iskuenju da je doivimo i koristimo prilino povrno, kao nain izbjegavanja suoavanja s
dubljim emocijama i pokuaj da se na brzinu izmijeni realnost. esto se oekuju promjene nakon
samo povrnog rada na sebi npr. mehanikog ponavljanja afirmacija ili vizualizacije. No,
prema mom iskustvu, to jedva da i dotie dijelove nas koje smo otcijepili i duboko potisnuli.
Soulwork tome dodaje ideju da su sva uvjerenja stvorena u odnosima s vanim drugima i imaju
svrhu ouvanja tih odnosa. Negativna uvjerenja u pravilu se stvaraju u trenucima traume i
njihovo stvaranje zahtijeva odbacivanje dijela naeg izvornog identiteta. Rad s ovim aspektima
neophodan je za trajnu promjenu uvjerenja a vaa iskustva najbolji test uspjeha.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanak 26: Intimni odnosi i iskljuivost

Podruje seksualnosti i intimnih odnosa kljuno je podruje sukoba izmeu ena i

mukaraca. Nerijetki mukarci izbjegavaju vezanost ak i u sluaju seksualnog odnosa, i ne
razumiju zbog ega ene odnos ne uzmu malo oputenije umjesto da od toga prave toliko
emocionalno nabijeno pitanje. Veina ena smatra seksualni odnos pokazateljem emocionalne
intimnosti, esto iskljuive, i zgraa se nad mukim stavom.
Gdje god postoji konflikt, uvijek su obje strane djelomino u pravu, a djelomino u krivu.
Vrlo rijetko sam vidjela ili bila ukljuena u konflikt u kojem bi bilo drugaije. Pitanje potrebe,
odnosno opravdanosti iskljuivosti intimnih odnosa za mnoge je ljude i teko rjeivi unutarnji
konflikt, a ne samo vanjski. Za mukarce to vrijedi ve dugo, ali sve vie ena si takoer poinje
postavljati to pitanje.
Jo prije nekoliko desetljea, pitanje 'Je li na odnos iskljuiv?' smatralo bi se
nepotrebnim ili ak heretikim. Danas je sve uobiajenije, a pitanje je kako e intimni odnosi
izgledati u budunosti. Kroz neko vrijeme moda emo iskljuivost u partnerstvu smatrati
jednako nepotrebnim i nezrelim kao to bi sada doivjeli oekivanje iskljuivosti u prijateljstvu.
Ali to se ba i ne ini tako bliskim, jer nai ljubavni odnosi u pravilu nastaju na nedovoljno
zdravim temeljima: naispunjenim djejim potrebama umjesto privlanosti druge osobe kakva
ona uistinu jest.
Smatram da je ljubomora djeja, odnosno nezrela emocija, bazirana na potisnutom strahu
da nismo dovoljno dobri, odnosno uvjerenju da smo dobri jedino ako smo vaniji i bolji od svih
drugih. Inzistiranje na iskljuivosti odnosa vodi ovisnosti, krivnji, neiskrenosti i dubokim, esto
nezrelim sukobima i patnji ako se nekome od partnera svidi i netko drugi (to nije ba lako
kontrolirati). S druge strane, osobe koje odabiru slobodne odnose nerijetko ih prakticiraju s
osjeajem krivnje ili kao bijeg od istinske intimnosti, te mogu okrivljavati i odbacivati sve ili
neke od partnera zbog njihovih emocionalnih potreba i izbjegavati intenzivniju bliskost i
komunikaciju koja vodi emocionalnim temama.
S jedne strane, smisleno je zapitati se koliko je zrelo izdvojiti samo jednu osobu kojoj
emo dati ljubav. Takav pristup logino vodi ljubomori i osjeaju da je ljubav ograniena i da bi
nam samo jedna osoba trebala biti posebnija od svih drugih (i, naravno i jo vie, mi njoj) to je
u biti djeji stav. S druge strane, duboku intimnost i kvalitetnu komunikaciju esto je teko
postii i samo s jednom osobom, a pogotovo ako nam je panja raspodijeljena na vie strana.
Ideja da prava ljubav daje bez oekivanja iega zauzvrat je lijepa i idealistina... ali neki
je doivljavaju kao izgovor da zanemaruju tue potrebe, a jo vei broj ljudi je doivljava kao
poticaj da zanemaruju svoje emocionalne elje i potrebe ako ih u nekom odnosu ne mogu
ostvariti. To mi se u veini sluajeva ini kao obrambeni mehanizam racionalizacije kojim se
osoba izbjegava suoiti sa strahom od naputanja ako se zauzme za sebe i strahom da nee moi
nai drugu osobu uz koju e moi ostvariti svoje elje. To je isti strah koji je u korijenu
vjerovanja u iskljuivu ljubav: u biti strah da nema dovoljno.
Zrela ljubav prema drugoj osobi morala bi ukljuivati u prvom redu i potovanje prema
sebi i svojim potrebama, te osjeaj da smo slobodni odabrati onaj odnos u kojem moemo
ostvariti svoje najdublje elje, umjesto da ih rtvujemo u ime ideala ili straha i osjeaja ovisnosti
o drugome. Ako duboko u sebi osjeate da je odreen oblik odnosa za vas, ili nije, onda je to
vaa istina. No isto tako, zrela ljubav treba ukljuivati razumijevanje i za partnerovu

nesavrenost, emocionalne potrebe i podruja uenja. Takav odnos zahtijeva iznimno strpljenje,
otvorenost i iskrenost u komunikaciji, to je rijetko lako ostvariti ak i samo s jednom osobom.
Pokuati 'na silu' ostvariti otvorene odnose dok jo nismo nauili zrelo funkcionirati niti u
iskljuivima, slino je pokuaju da, prema poznatoj uzreici, gradimo kuu od krova umjesto od
temelja. Emocionalna privlanost kod svih nas bazira se velikim dijelom na djejim potrebama i
transferima traenjem zamjene za vane osobe iz primarne obitelji i izvlai na povrinu
brojne nerijeene emocije. Nastojati ostvariti zdrave otvorene odnose dok te emocije nisu
iscijeljene, dok niti mi niti partner nismo jo spremni i zreli za istinsku i duboku intimnost bez
vezanosti, zahtijeva sve vie potiskivanja i samozavaravanja, te konano vodi prema samokritici
i sve veem gubitku samopotovanja.
Jo uvijek nemam konkretno i odreeno uvjerenje o ovoj temi. No zakljuak koji mogu
iznijeti jest da kljuno pitanje nije je li u redu imati otvorene odnose ili ne. Kljuno je pitanje
koliko smo istinski spremni i emocionalno zreli pristupiti svakoj osobi kao potpunom ljudskom
biu koje ima svoje elje i potrebe, i voditi ljubav koja ukljuuje sve razine osobnosti i duboko
potovanje prema drugom biu. U svom iskustvu jo nikad nisam srela osobu (ukljuujui sebe)
koja bi bila dovoljno zrela da bude istinski sposobna za to u otvorenim odnosima. Srela sam
ljude koji su tvrdili da jesu... ali kad bih ih upitala jesu li spremni to isto dopustiti i svojem
partneru, pria bi se odmah promijenila. Mislim da je ovo kljuno pitanje koje bi si trebao
postaviti svatko tko smatra da je zreo za otvorene odnose. Moda nam je svima potrebno jo
due vrijeme dok kao pojedinci i kao drutvo ne budemo spremni za istinski emocionalno zrele
otvorene odnose... pod uvjetom da je to uope mogue.
Kakav odnos traiti u meuvremenu? Osobno mi se ini potrebnim i poeljnim da u
potpunosti iskusim i sazrijem u podruju iskljuivog 'jedan na jedan' odnosa prije nego to mogu
prijei na teoretsku viu razinu. Osobno mi se svia teorija Harville Hendrixa da se intimni
partnerski odnos jednim dijelom koristi kao proces iscjeljenja, kroz realnost iskustva odnosa s
osobom s kojom uimo otvoreno komunicirati i voditi rauna o uzajamnim potrebama. Ali ivot
nije tako predvidiv. Nerijetko su potrebna neeljena iskustva kako bi probudila neeljene
emocije, koje inae ne bi imale priliku biti iscijeljene.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E- lanci 27 i 28:
Harville Hendrix: Kako nai i zadrati ljubav
(odlomci iz knjige)
Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite se na
mail ili web stranice autora.

E-lanak 29: Partnerstvo i samopotovanje

Jednom mi je postavljeno pitanje: koje bi osobine trebalo prvo provjeriti kod potencijalnog partnera? Nakon nekoliko tjedana zakljuila sam da ovo pitanje vrijedi razraditi i posvetiti
mu poseban lanak.
Na prvo mjesto stavljam samopotovanje. Ono utjee na sva podruja ivota ali nije
lako pronai osobu s istinskim, zdravim samopotovanjem. Mnogi oblici ponaanja koje
smatramo samopouzdanima zapravo su samo kompenzacija za nedostatak ljubavi prema sebi.
Uglavnom je na podsvjesni doivljaj sebe negativan, a svjesni vie manje ravnoduan, a
vjerujem da gotovo nitko od nas ne zna koliko bi nam ivot bio drugaiji kad bismo istinski
voljeli sebe.
Mnogim ljudima imponira i ini odreeni uitak ako osjeaju da ih njihov partner treba,
vezan je za njih i patio bi ako se rastanu (ne zvui li to kao opis onoga to obino smatramo
romantinom ljubavlju?). No upravo to znakovi su da nas partner voli na djeji, a ne odrastao
nain i vidi u nama zamjenu za neku vanu osobu iz prolosti, a ne nas kao stvarno, jedinstveno
ljudsko bie. Tada niti njegova ljubav ne pripada istinski nama. Za zdravu osobu istinski je
kompliment bliskost s emocionalno zrelim, samostalnim partnerom koji se ne osjea ovisan o
naoj ljubavi no mnogi se osjeaju nesigurno u takvom odnosu.
Ako primjeujete da se raznjeite, ili osjeate suptilno poveanje osjeaja sigurnosti, pa i
odreenu nadmo, kad primijetite znakove nedostatka samopotovanja kod partnera
nesamostalnost, vezanost, samokritinost, pesimizam... znajte da je u istoj mjeri on manje
sposoban i za zrelu ljubav i potovanje prema vama, te da to implicira sigurne probleme u nekom
drugom podruju vaeg odnosa. Onoliko koliko druga osoba kritizira sebe, ne slua svoje
potrebe i ne smatra svoje emocije vrijednima panje, toliko e i prema vama postupati na isti
nain. S druge strane, onoliko koliko netko ne uzima u obzir tue osjeaje i potrebe, onoliko
koliko je hladan, kritian, agresivan, ironian... prema vama, iznutra se na isti nain postavlja
prema svojem istinskom biu.
Saaljenje, povlaivanje i uloga spasitelja nee pomoi vaem partneru, premda ne znai
da ga trebate napustiti ili biti hladni i kritini u tim trenucima. Odrasla ljubav ponekad znai
suosjeajno, ali i s taktom i potovanjem, suoavanje voljene osobe s realnou i pruanje
podrke u nastojanju da postane sretnom i neovisnom.
Na drugom je mjestu na popisu poeljnih osobina, predanost radu na sebi i osobnom
razvoju. Razlog zbog ega ova osobina nije na vrhu popisa, jest injenica da nedostatak
samopotovanja u pravilu usporava promjene, ini osobu nesamostalnom, sugestibilnom, esto
dogmatinom i orijentiranom na formu, a ne na sadraj. Osoba koja na dubokoj razini ne cijeni
sebe prije e cijeniti tue miljenje nego svoje, a u pravilu sabotirat e sve promjene koje bi
vodile poveanju svoje sree, a dio toga je i kvaliteta partnerskog odnosa. Zbog toga
samopotovanje smatram vanijom osobinom za uspjeh odnosa.
Samopotovanje je preduvjet optimizma, esto i zdravog smisla za humor,
komunikacijskih vjetina i brojnih drugih osobina koje traimo kod kvalitetnog partnera. No
injenica je da ako i sretnemo osobu koja je sve to elimo esto je neemo uope uzeti u obzir
kao potencijalnog partnera! Takvu osobu emo moda i cijeniti, ali nee nas privui romantino
(osim moda ako je nedostupna), jer je uloga osjeaja koje nazivamo romantinom ljubavlju da
nas veu za osobu koja e provocirati nae nerijeene obrasce i probleme. Mnogi ljudi koji
ponavljaju obrazac oito nezdravih veza nauili su upravo dramu i nezrelo ponaanje povezivati

s ljubavlju te to smatraju privlanim, dok im sa zdravom osobom moe biti ak i dosadno. ak i

ako ste skloniji zrelijim odnosima, vjerojatno je i s vama na neki nain slino, premda je moda
tee to prepoznati.
Osjeate li da vam je lako i ugodno osjetiti intenzivnu ljubav prema sebi? Osjeate li
prirodno povjerenje da vas drugi ljudi mogu istinski, duboko i trajno voljeti? Imate li iskustva s
osobama koje ste voljeli, ali one nisu znale prihvatiti i vjerovati u vau ljubav? Ako ne volimo
sebe, ne moemo potpuno osjetiti niti vjerovati u ljubav drugih.
Kad nas druga osoba voli, njezinu ljubav ne 'primamo' direktno, nego svijest o ljubavi te
osobe ojaava i potie one dijelove nas koji su zdravi i puni ljubavi prema sebi. Samo u onoj
mjeri u kojoj smo sposobni voljeti i cijeniti sebe, moi emo osjetiti potpunost i dubinu ljubavi
koju druga osoba osjea prema nama.
U svakom sluaju, privui e nas osoba koja je na podjednakoj razini emocionalne
zrelosti to je gotovo sinonim za samopotovanje. To vodi shvaanju koliko je bitno raditi na
sebi unaprijed, umjesto nadati se da e veza s drugom osobom donijeti rjeenje naih problema.
U tome je smisao sve ee izreke 'da bismo nali osobu kakvu elimo, trebamo prvo postati
takva osoba'.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E- lanci 30 i 31: Emocionalna odgovornost

Kako u zadnje vrijeme esto preporuujem Harville Hendrixa kao autora ije je
zapaanje i opisivanje procesa unutar pojedinca te partnerstva i obitelji kao sustava iznimno
duboko, precizno i iscrpno, ini mi se bitnim naglasiti i neke aspekte u kojima se s njegovom
teorijom ne slaem.
Premda iznimno cijenim Hendrixovu vjetinu u prepoznavanju uzroka problema, ne
slaem se u potpunosti s njegovim idejama za njihovo praktino rjeavanje, iz kojih se lako moe
stei dojam da je poeljno, pa i neophodno, da partneri preuzimaju odgovornost za osjeaje onog
drugog, time se jedno drugom izmjenjujui u ulogama roditelja, odnosno djeteta. To u pravilu
vodi osjeaju emocionalne ovisnosti, budui da se rjeenje trai izvana, a ne iznutra. Uz to,
golem teret se prebacuje na drugu osobu, koja se moe osjeati emocionalno ucjenjivana, ovisno
o vlastitim obrascima i intenzitetu zahtjeva.
Kratkorono, igranje tih uloga moe esto biti ugodno: preputamo se nekom drugom,
nadajui se da e nae potrebe biti ispunjene na nain za kojim oduvijek eznemo s ljubavlju,
bez boli i bez potrebe da preuzmemo odgovornost za svoje osjeaje. No na dui rok takav pristup
smanjuje istinsku intimnost i privlanost izmeu dvoje odraslih ljudi, te potie transfer, odnosno
doivljavanje partnera kao zamjene za roditelja umjesto kao jedinstvenog ljudskog bia.
Hendrix i sam pie (knjiga 'Kako dobiti ljubav koju elite') da primjeuje da se mnogi
ljudi nakon poetnog oduevljenja i ponovnog buenja osjeaja prema partneru izazvanih
njegovim pristupom, vraaju razoarani iskrsavanjem starih sukoba, koji se bude jer oni poinju
opet vidjeti 'u onom drugom osobu koja ima sve to oni trae, idealnog partnera koji e im nekim
udom vratiti cjelovitost'. Njegovo je rjeenje za te sukobe da se oboje partnera mijenjaju, i to
smjeru razvoja osobina koje druga osoba eli, to im omoguava da ponovo u sebi probude
vlastite zanijekane osobine. To u osnovi smatram dobrom idejom, jo jednim zanimljivim
nainom koritenja partnerstva za osobni razvoj ali jo uvijek ne i dovoljnom da se iscijele oni
najdublji osjeaji.
Smatram da svatko od partnera treba iskoristiti odnos da prepozna svoje obrasce, ali ne i
da oekuje od druge osobe da ih iscijeli. To smatram radom na posljedicama a ne na uzrocima
to je logino dugotrajno, mukotrpno i esto neuspjeno. Iscjeljenje je proces koji se odvija u
suradnji s drugima ali ne kroz druge. Kljuni dio posla je iskljuivo na nama samima.
Hendrix tvrdi da nije mogue iscijeliti sebe bez dugotrajne podrke druge osobe, jer nae
nesvjesno treba realno iskustvo s drugom osobom da bi moglo promijeniti obrazac. Slaem se da
je iskustvo u realnom svijetu bitno za dovrenje procesa iscjeljenja, no za najvaniji dio rada
smatram da smo odgovorni sami.
Jedan od velikih nedostataka Hendrixovog pristupa je to ne prua rjeenje za ljude iji
partneri ne ele raditi na sebi (a to je daleko ee nego suprotno!) ili one iji su obrasci takvi da
im na neki nain ne doputaju vezu u kojoj je mogua intimnost i tolika uzajamna predanost
odnosu: obrasci vezivanja za ovisnike, zlostavljae, nedostupne ili nezrele osobe... To je golem
postotak ljudi koji, ako bi bilo tono da im jedino odnos s partnerom moe pomoi, ne bi tada
imali nikakve nade. ak i ako bi napustili sadanjeg partnera nadajui se da e u nekom drugom
odnosu pronai iscjeljenje, njihov bi im obrazac uvijek doveo na put nekoga vrlo slinog. Neki
ljudi su godinama sami zar bi trebali jo godinama ekati da naie netko kako bi oni dobili
priliku za iscjeljenje? Isto tako, Hendrixov bi pristup implicirao i da se ograniavajua uvjerenja

u brojnim drugim podrujima ne mogu rijeiti bez da se prvo ne promijene vanjske okolnosti
to je u pravilu nerealno.
injenica da smo velikim dijelom uvjetovani svojim djetinjstvom i da mnoge snane,
neugodne, gotovo nepodnoljive emocije potjeu iz naeg unutarnjeg djeteta, mnogima je isprika
za preuzimanje ili prebacivanje odgovornosti, kroz samosaaljenje ili aljenje drugoga. Kao
dijete nismo imali izbora no kao odrasla osoba imamo, te smo u potpunosti odgovorni za nain
na koji emo se suoiti sa svojim emocijama i vanjskim okolnostima. Nitko drugi ne moe tu
odgovornost preuzeti na sebe, a da dugorono ne stvori tetne posljedice za oboje - i za sebe i za
nas.
Premda je u romantinoj vezi preuzimanje odgovornosti za osjeaje partnera jo uvijek
prilino uobiajeno, oekivano, i partneri to zapravo smatraju ljubavlju, u svim drugim odnosima
svaka e prosjeno emocionalno zdrava osoba osjeati kao nametljivost i iznimno optereenje
ako netko drugi oekuje od nje da se osjea odgovornom za njegove osjeaje i potrebe. Svatko
tko ima emocionalno zahtjevnu majku, oca, baku... poznaje taj osjeaj.
Nije zdravo niti prirodno da se dijete osjea odgovornim za emocije roditelja, koji bi
trebali biti odrasli i daleko sposobniji da vode rauna o svojim potrebama. No naalost, velika
veina roditelja smatra prirodnim da barem djelomino optereuje ak i malo dijete svojim
osjeajima. To kod djeteta stvara krivnju i snaan sukob izmeu njegovih zdravih, prirodnih
osjeaja i nametnute odgovornosti, ime se utemeljuje obrazac koji se nastavlja u odrasloj dobi.
Kod malog djeteta, kojemu je potrebno da vjeruje roditeljima, redovito e prevladati nametnuti
osjeaji, dok e prirodni porivi biti potisnuti. Kao odrasle osobe, u slinim situacijama moda
emo uspjeti donijeti zdravu odluku ali rijetko bez osjeaja krivnje.
Briga ili krivnja vezana uz osjeaje druge osobe, a esto i dobronamjerni porivi da
utjeemo da se druga osoba osjea bolje, automatski znae da u tom trenutku dotinu osobu ne
doivljavamo kao odraslo, mono bie, ve kao dijete koje se ne moe nositi sa ivotom i svojim
osjeajima bez tue pomoi. Kako je nae drutvo u prosjeku jo uvijek relativno nezrelo, veini
je ljudi ovo prihvatljivo, pa ak i poeljno, donosei osjeaj olakanja. No ako ste iskusili osjeaj
da se netko tako postavlja dok vi to ne elite sigurno ste na neki nain osjetili da vas ta osoba
potcjenjuje svojim nepovjerenjem u vau snagu, koliko god moda dobronamjernim.
Preuzimajui odgovornost koja pripada drugome, oduzimamo toj osobi mo aljemo joj
poruku da je ne smatramo dovoljno snanom, zrelom i sposobnom. Ako smo skloni tome, u
nekoj drugoj situaciji vjerojatno emo istu takvu poruku poslati sami sebi i oekivati da druga
osoba preuzme odgovornost. Moda najefikasnija pomo koju moemo dati drugome je
prepustiti mu njegovu odgovornost, a time i mo a jedna od najveih usluga koju moemo
uiniti sami sebi je u potpunosti prestati okrivljavati druge ljude ili vanjske okolnosti za ono to
osjeamo, te odustati od uivanja u saaljenju ili brizi drugih.
S druge strane, zdravo suosjeanje je poeljno i potrebno razumijevanje druge odrasle
osobe koja se bori sa slinim problemima kao i mi sami, te pruanje podrke u njezinom
nastojanju da ih iscijeli. Ljudi koji koriste ideju (tue) odgovornosti da bi izbjegli obzirnost,
intimnost i ulaganje u odnos ine to iz vlastitih djejih strahova od bliskosti i zahtjeva, te
nezrelih otpora uvaavanju tuih osjeaja i elja. Podloga tome je potisnuti osjeaj krivnje i
pretjerane odgovornosti za tue potrebe; osjeaji koji su toliko snani i neugodni da vode
izbjegavanju svake mogunosti da dopru u svijest.
Odbijanje preuzimanja odgovornosti ne znai odbijanje pruanja ljubavi i panje te
meusobnog ispunjavanja zdravih ljudskih potreba u odnosu. To je osjetljiva ravnotea za ije je
odravanje potrebno (naravno...) paljivo promatranje vlastitih emocija kako bi se prepoznalo
koje su potrebe i elje zdrave i primjerene, a koje samo odgaaju emocionalnu zrelost. Lijepo je i
donosi mnogo uitka razmijeniti s partnerom meusobne elje u odnosu, uivati u svjesnom

injenju neega to je ugodno drugoj osobi ili kad ona to isto ini za nas; stvoriti atmosferu
povjerenja u kojoj se moemo izraziti i osjeati dobrodoli da budemo ono to jesmo u
potpunosti... No ako se to pretvori u igru roditelja i djeteta, u oekivanja da nae potrebe budu
bezuvjetno ispunjene... ubrzo vodi sukobu ili nijekanju vlastitih osjeaja.
Ipak, sam unutarnji rad na sebi nije dovoljan za kvalitetan odnos. Ako se jedna osoba
mijenja brzo, a druga mnogo sporije ili stagnira, odnos e brzo biti doveden u pitanje. To je vrlo
esti rizik rada na sebi, rizik koji u pravilu ukljuuje neeljene promjene u drugim podrujima
ivota ako bi se odnos raspao, poevi od materijalne sigurnosti. Znanje o tome moe utjecati da
suptilno sabotiramo vlastiti napredak, ak i ako to nije naa svjesna elja.
Takoer osjeam da ima smisla da je iskustvo kvalitetnog odnosa s drugom osobom
potrebno za dovrenje procesa iscjeljenja. Na slian nain, kod svakog rada na sebi vanjsko
iskustvo i vanjska promjena, suoavanje s odreenim okolnostima na drugi nain, potrebno je da
bi se proces dovrio. No razlika je u tome da li u sam proces osnovnog iscjeljenja ulaemo
vlastitu svijest i trud, ili to oekujemo od drugoga.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E- lanci 32 i 33: Razgovori s Bogom (N. D. Walsch)

(odlomci iz knjige 1)
Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite se na
mail ili web stranice autora.

E-lanci 34 - 36: Kriticizam i okrivljavanje

'Kritika' je rije koja u biti oznaava procjenu, odnosno komentar neega; to po

definiciji moe biti pohvalno, negativno ili neutralno. No navikli smo doivljavati tu rije u
negativnom kontekstu i izjednaavati je s kriticizmom, koji oznaava primjeivanje, pa i traenje
svega to bi moglo biti greka ili mana objekta. To ne zauuje, uzevi u obzir koliko je
uobiajeno kod svih nas da radije usmjerimo panju na ono to moemo kritizirati u negativnom
smislu, pogotovo kad se radi o drugim ljudima, nego na ono to moemo pohvaliti.
Uobiajeno je i zapravo za oekivati, da bez obzira koliko se moda trudili oko neega i
postupali s dobrim namjerama, to e biti primijeeno daleko rjee nego najsitnije greke i
propusti. Naalost, najee je obitelj sredina u kojoj se kriticizam izraava najdirektnije i s
najmanje obzira, budui da u obitelji ne osjeamo ni izdaleka toliko inhibicija kao meu manje
poznatim ljudima. To u pravilu nije posljedica veeg potovanja prema ljudima koji ne pripadaju
obitelji, nego injenice da ne znamo kako bi oni mogli reagirati na direktnu kritiku. Umjesto
toga, radije ih kritiziramo kad nisu prisutni, s nekim treim a esto bolje da ne znate to drugi
govore o vama iza vaih lea, ili misle u sebi.
Kriticizam je meu najuobiajenijim i najdugotrajnijim negativnim utjecajima s kojima
se suoava mlado ljudsko bie. Premda je sve vei broj roditelja svjesnih da je dijete punopravna
osoba, te jednako, ako ne i vie, svjesno, inteligentno i osjeajno kao i bilo koji odrastao ovjek,
jo uvijek veina roditelja podreuje dobrobit djeteta svojim nezrelim potrebama i kratkoronoj
udobnosti. To esto vodi komunikaciji koja se gotovo svodi na opomene, kritike, u teim
sluajevima i vrijeanje, dok se dobre osobine i pohvalno ponaanje djeteta daleko rjee
primjeuju.
Odrasli u takvim okolnostima, nije ni udo da i sami poinjemo tako razmiljati o sebi, a
zatim i o drugima. Ve je kod male djece izrazito uobiajeno da e esto kritizirati i odbacivati
drugu djecu na temelju sitnica, a daleko rjee primjeivati ono pozitivno u njima. Odrasli su
suptilniji i ni izdaleka toliko direktni u izraavanju takvih stavova, no unutarnji obrazac ostaje
isti.
Takvo ponaanje obino prati i podrava odreeni osjeaj olakanja, to emo vjerojatno
prepoznati ako preispitamo osjeaje koji nas motiviraju u trenucima kriticizma. Radi se o potrebi
da se osjetimo bolji od drugih, ili barem podjednako dobri to automatski indicira neko
podruje na kojemu imamo negativna uvjerenja o sebi.
Veinom smo ve upoznati s idejom da druga osoba zapravo ne vidi i ne kritizira nas,
nego vlastite projekcije temeljene na samokritici i prolim iskustvima. No ak i ako smo svjesni
da se radi o iluziji, jedno je znati to racionalno, a sasvim drugo usvojiti tu injenicu na
emocionalnoj razini, tako da nas kriticizam istinski vie ne moe dirnuti.
Svaki put kad nas neka kritika zaboli, to je indikacija da barem jedan manji dio nas
vjeruje u nju. Ako nam netko kae neto to apsolutno ne vjerujemo, nasmijat emo se i istog
trena zaboraviti. S druge strane, neke kritike nas krae ili due vrijeme potiho grizu. U tom se
sluaju neki dio nas pita: ...a moda ipak...? Automatska je reakcija krenuti u potragu za onime
to mi kod dotine osobe moemo iskritizirati, ak i ako nema nikakve veze s kontekstom. ini
se da nalaenjem mane drugoj osobi nastojimo pojaati svoju sigurnost (ili nadu?) da je i u svom
odnosu prema nama u krivu. Isti se proces pokree bez obzira je li kritika bila djetinjasta i
zlonamjerna, ili moda samo rijei koje smo subjektivno doivjeli kao kritiku, iako nisu tako
zamiljene.

to vie cijenimo sebe, to emo lake vidjeti pravu namjeru drugih ljudi, umjesto da
njihove rijei ujemo kroz snaan filter vlastitog samokriticizma. Ponekad se iznenadim kad ak
mjesecima nakon to sam neto rekla bez ikakvih primisli, otkrijem da je druga osoba to shvatila
u negativnom kontekstu. Vjerojatno je jo vie takvih situacija o kojima apsolutno nita ne znam.
Isto tako, povremeno se i sama uhvatim u krivoj interpretaciji tuih rijei i postupaka.
Nevjerojatno je koliko utjecaja moe imati izbor odreenih rijei (koje nama moda imaju
neutralan ili ak pozitivan kontekst, a netko ih na temelju svog iskustva povezuje s negativnim
znaenjem), a ponekad ak i redoslijed rijei u reenici.
Nema previe smisla svaku rije kontrolirati da bi izbjegli da nas netko krivo shvati ili
emo unititi svoju spontanost, ili emo vrlo brzo odustati no dobro je pratiti neverbalne
reakcije sugovornika na ono to kaemo, i ako nam se neto uini neoekivanim, provjeriti kako
je on to shvatio. Mogu navesti vie primjera kad sam u razgovoru na trenutak primijetila
neobinu reakciju, ignorirala je jer je bila previe suptilna da bih je smatrala vanom ili jer mi je
neto drugo odvuklo panju, da bih nakon dueg vremena shvatila da sam reagiravi na vrijeme
mogla izbjei prilian nesporazum.
Kriticizam unitava odnose i liava nas anse za mnoga lijepa iskustva. Realna je ansa
da e ono to smo rekli dospjeti do druge osobe a ona nee znati da smo to govorili da bi se
sami sa sobom osjetili bolje i da vjerojatno ni pola od toga nismo stvarno vjerovali. Ako
govorimo o drugoj osobi pozitivno, to e moda i rjee dospjeti do nje... ali je uinak na
kvalitetu odnosa izuzetan.
Ponekad je u podlozi kriticizma uistinu elja da se drugoj osobi nanese bol. To je u
pravilu nain na koji pokuavamo privui panju druge osobe i motivirati je da razumije i
suosjea s naom vlastitom boli (ujedno potajno uivajui u mogunosti da je kaznimo). Prema
Johnu Grayu ('Mars i Venera za svaki dan') mukarci su skloniji pokuati to ostvariti direktnim
i oitim izazivanjem boli kod drugoga, dok su ene u nanoenju boli suptilnije prikriveni
kriticizam, odbacivanje i sl. ponekad i to do te mjere da to usmjere prema samima sebi ili kroz
ponaanje koje kao krajnji rezultat daleko vie povreuje njih nego druge.
Drugim rijeima, ako vas netko pokuava povrijediti, vjerojatno je to vrlo dobro
prikriveni poziv upomo i elja za vaim odobravanjem. Naalost, to je jedan od najneefikasnijih
pristupa poznatih ovjeanstvu uope. Ne samo da gotovo nikad ne daje rezultate, nego u pravilu
izazove ljutnju i obrambenu reakciju, ime se vjerojatnost za konstruktivno rjeenje sukoba
drastino pribliava nuli (na globalnoj razini isto kao i na individualnoj). Zbog ega je i dalje
toliko popularan, ostaje jedan od svjetskih misterija. Umjesto toga, pokuati barem donekle
razmotriti gledite druge osobe ne samo da njoj alje poruku prihvaanja i potovanja i daje joj
prostora (a esto i motivacije) da uzme u obzir nae, nego i nas same moe obogatiti kao osobu.
Vjerojatno moete primijetiti, ili barem zamisliti, koliko je lake i prirodnije biti tolerantni prema
drugome ako nam i on da donekle za pravo, koliko smo tada spremniji priznati i vlastitu
pogreku. No ini se da najee, slino kao djeca, i najblau toleranciju za tue stavove
doivljavamo kao poraz vlastitih.
Jedan od razloga priklanjanja takvom pristupu esto je nesposobnost da direktno i iskreno
komuniciramo s drugom osobom. Obino su u podlozi toga djeji strah i stid, te sumnja u sebe u
svoju vrijednost ili krivnja zbog osjeaja da ne zasluujemo zauzeti se za sebe.
Svi mi elimo sretne odnose pune ljubavi, no ponekad se ni uz najbolju volju i najbolje
namjere ne mogu izbjei sukobi i nerazumijevanje. Svi jo uvijek nosimo u sebi nezadovoljenu
djeju potrebu da nas se bezuvjetno podrava i odobrava nam, jer je rijetko kome od nas ta
potreba bila stvarno ispunjena onda kad bi to bilo prirodno - dok smo bili djeca. Nauili smo
ispunjavati tue kriterije i usporeivati se s njima, potiskivati svoje osjeaje i pretvarati se da
smo ono to nismo kako bi 'zasluili' ljubav... i jo uvijek to pokuavamo.

Kako je potreba za odobravanjem i podrkom neprekidno prisutna, ako nas druga osoba
ne razumije ili se ne slae s nama, lako e se probuditi djeji osjeaji odbaenosti, ljutnje i
sumnje u sebe. Posebno je to prisutno u najbliskijim odnosima, onima u kojima se najvie
nadamo primiti... i koji esto upravo zbog ovakvih unutarnjih procesa zavravaju s boli umjesto
sreom. Moemo se ponaati na odreen nain i imati osjeaj da se 'toliko trudimo, a nikad nije
dovoljno' dok druga osoba moda niti ne zna da se uope trudimo. Moda od druge osobe
elimo odreeno ponaanje, koje s njene strane ne bi bilo prirodno i iskreno, ili elimo da dijeli
stavove koje ona ne moe prihvatiti. Moda joj zamjeramo neke detalje u ponaanju ili njezine
osobne probleme, koji nas zbog potpuno nesvjesnih sjeanja podsjeaju na roditelje. Moda bi se
druga osoba, da joj to kaemo, mogla ponaati drugaije ali nikad joj to ne kaemo jer se
bojimo odbacivanja.
Kao i u odnosu s roditeljima, potiskujemo svoje emocije dok ne postanu dovoljno jake da
ih ne moemo ne biti svjesni... a tada zapoinje nedovoljno shvaen, i za odnos vrlo
destruktivan, mentalni proces opravdavanja sebe ne samo svojeg ponaanja, nego i svojih
emocija koje nam je teko prihvatiti. Ako osjeamo krivnju, sumnju u sebe ili neku drugu vrstu
nelagode zbog emocija koje bismo radije potisnuli, poinjemo ih opravdavati traei greke u
ponaanju druge osobe. Moda su te greke realne ali zbog toksine potrebe da si olakamo
teret neugodnih emocija, poinjemo preuveliavati njihovo znaenje, pripisivati drugoj osobi
negativne osobine i namjere openito, postajemo netolerantni za razliitost i nesavrenstvo
drugih, te inimo upravo ono zbog ega bi drugu osobu naroito lako osudili postavljamo vrlo
visoke kriterije i uvjete za svoje prihvaanje i ljubav. Ono to je posebno teta, je to mnogi
odnosi nemaju prilike ak ni zapoeti zbog takvih oekivanja.
Potisnuti strah da moda nismo u pravu izaziva jo jau potrebu da se trae greke kod
druge osobe, a opravdava vlastito ponaanje. Ispod toga je osjeaj manje vrijednosti i strah od
pogreke, zbog iskustava postiivanja koje se nairoko koristi kao odgojna metoda. Smatram da
je to u korijenu mnogih oblika netrpeljivosti i nasilja.
Nezadovoljena potreba za odobravanjem vodi prema nerealistinom neprihvaanju
razliitosti drugih i razliitih miljenja. U ljubavnom odnosu, strast se isprva esto pojavljuje
upravo kao rezultat privlanosti prema razliitosti druge osobe neto to moe biti snana
motivacija prema radosnom proirivanju svojih granica ugode i otkrivanju novih moda
potisnutih dijelova sebe. No kad se poetna zanesenost smanji, a potrebe i oekivanja izrone na
povrinu, esto poinjemo oekivati nerealistinu slinost, slaganje i odobravanje sa strane druge
osobe, ak i ako znamo da dolazi iz razliitog okruenja i ima razliita iskustva, te je navikla
razmiljati na odreen nain. Pritom, naravno, svaka strana kree od stava da je ona ta koja nema
potrebe za promjenom.
Na alost, upravo takav stav mnogi nezreli roditelji zauzimaju prema djeci, od kojih
oekuju da ispune njihove potrebe i oekivanja, a ne vide ih kao posebna, razliita bia.
Kad primijetite suptilno, esto nerealistino, nezadovoljstvo i ljutnju u odnosu, nemojte
ekati da se nakupi. Priznajte ga u prvom redu sebi, istraite ga, a po mogunosti priznajte to i
drugoj osobi, ak i ako vam se ini glupo i smijeno. (to je est sluaj ono to nam izaziva
snane emocije esto su oito iracionalne sitnice). Time spreavate ono to e se inae gotovo
sigurno dogoditi druga osoba e svjesno ili podsvjesno percipirati vae okrivljavanje, to e u
njoj pokrenuti taj isti proces: osjeaj da je kritizirana, suptilnu ljutnju, sumnju u sebe, potrebu da
opravda svoje ponaanje i svoje emocije... i stvara se zaarani krug koji je esto uzrok prekida ili
postupnog hlaenja odnosa, potpuno nepotrebnog i bez pravog razloga. Umjesto toga, svaka
takva situacija je prilika da poveate bliskost s drugom osobom (pod uvjetom da komunicirate
bez okrivljavanja)... i moda se usput nauite nasmijati vlastitim problemima.
Najee se kao podloga kritike navode vlastite zanijekane osobine, odnosno, vrlo je
rairena tvrdnja da kritiziramo u drugima ono to ne moemo prihvatiti u sebi. To je takoer

esto mogue, premda ta tvrdnja zvui pomalo moralizatorski i implicira da svi imamo puno
ozbiljnih mana kojih nismo svjesni. Smatram da se tu ne radi toliko o nekim posebnim manama,
koliko o tome da smo internalizirali kritike svojih roditelja: ako roditelj odreeno ponaanje i
osobine djeteta (ili drugih ljudi) prezire, ignorira ili kanjava, uimo se tako ponaati sami prema
sebi, a zatim prirodno i prema drugim ljudima.
Ako primijetimo da kritiziramo ljude zbog sitnica, ono za to ih najvie optuujemo (u
sebi ili s prijateljima) esto je i ono za to smo najvie optuivali svoje roditelje. Moemo
zamjerati drugima da nas ne cijene dovoljno, ne podravaju ili ne vole, ne doivljavaju vanima,
ili da su sebini, grubi, bezobzirni, hladni pa i prekritini... esto samo na temelju toga da nam
ne daju ono to bismo eljeli. ak i ako smo pritom u pravu, ono to nas spreava da prihvatimo
druge ljude iako su nesavreni, potisnuto je djeje zamjeranje roditeljima i sumnja u vlastitu
vrijednost. Jedan od znakova tog procesa je da se ne usuujemo otvoreno razgovarati s drugom
osobom o problemu. Ponekad moemo potpuno odbacivati i dijelove sebe koji nalikuju
odreenom ponaanju roditelja.
Takoer, odbacivanje dijelova sebe ispreplie se s osjeajima u vezi ponaanja naih
roditelja: ako smo kao djeca osjeali pritisak da odreene osobine i emocije potiskujemo, esto
su roditelji taj pritisak provodili na negativan nain: moda su na ljutit i nasilan nain pokuavali
suzbiti nau ljutnju i agresivne porive, ili su zanemarivali nae elje s ciljem da nas naue
nesebinosti, samostalnosti ili suradnji itd. Time se u djetetu stvara strah i stid, koji se u situaciji
kad se netko drugi ponaa na nain koji mu nije bio odobravan, isprepliu sa suprotstavljenim,
buntovnikim porivima.
Konflikt, ak i ako je skriven kao to se ponekad dogaa kad se radi o kriticizmu, rijetko
je crno-bijela situacija u pravilu je svaka strana u neemu 'u pravu' a u neemu 'u krivu',
odnosno jedan aspekt situacije naglaava, dok drugi zanemaruje. Problem i kljuni uzrok
konflikta, jest kad se ne usuujemo priznati stajalite druge osobe, kako ne bi ispalo da je ona u
pravu, a mi u krivu. Paradoksalno, upravo priznavanje tueg stajalita u pravilu daje osobi
prostora da i ona razmotri nae. Na taj nain oboje dobivamo priliku da obogatimo i proirimo
sebe te moda nauimo neto vano.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanak 37: Traenje vlastite istine

(iz knjige Sanaye Roman: 'Personal Power Through Awareness')
Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite se na
mail ili web stranice autora.

E- lanci 38 i 39: Komunikacijske vjetine, mo i manipulacija

Povremeno primjeujem knjige i seminare koji se reklamiraju bombastinim obeanjima

kao to su: 'preuzmite kontrolu u svakoj komunikaciji', 'kako navesti ljude da ine ono to elite',
'kako razviti magnetsku privlanost' i slino.
Svime to inimo utjeemo na druge ljude ak i bez svog znanja ili namjere, pa e autori
takvih knjiga rei: ako ve to ionako inimo, zato to ne initi tako da iz toga proizae neto
dobro za nas? U jednom lanku o ovjeku koji vodi seminare za mukarce o zavoenju ena,
itala sam izmeu ostalog njegovu izjavu da su to ionako naini na koje se potie
samopouzdanje kod ene koju se eli zavesti, ili joj se koritenjem odreenih rijei i fraza
sugerira da ona ima odreene kvalitete kao to su spontanost, avanturistiki duh, oputenost i
slino te u tome nema nieg negativnog.
Komunikacijske vjetine su iznimno vane u ljudskim odnosima jer nepaljivom
komunikacijom moemo stvoriti brojne nesporazume i probleme. esto je, meutim, vrlo tanka
granica izmeu svjesnog koritenja komunikacijskih tehnika u svrhu poboljanja odnosa i
komunikacije, te u svrhu utjecanja na drugu osobu da bi uinila neto to mi elimo a to moda
nije ono to ona istinski eli, ili, to je jo ei sluaj, ako nije u potpunosti upoznata s naim
namjerama. Primjerice, roditelji upoznati s tehnikama komuniciranja s djecom, nerijetko ih
primjenjuju upravo u tu svrhu, umjesto iz elje da istinski razumiju to eli i osjea njihovo
dijete. U sluaju tehnika zavoenja iz prethodnog primjera, one se u pravilu koriste radi seksa i
kratkotrajnih avantura bez da su te namjere obznanjene, ili da bi se drugu osobu navelo da se
zaljubi prije nego to dovoljno dobro upozna nau pravu osobnost i bude u mogunosti
procijeniti koliko joj se ona stvarno svia.
Pobornici koritenja komunikacijskih vjetina u svrhu upravljanja drugima rekli bi da ako
postignemo da druga osoba stvarno eli tako se ponaati, ili da se osjea bolje sa samom sobom,
zapravo joj inimo dobro. Ova ideja, meutim, implicira stav nepotovanja, odnosno da znamo
bolje od druge osobe to je dobro za nju. To je ak i u odnosu roditelj dijete esto prilino
egoistian i nezreo stav, a posebno ako se radi o odnosu s drugom odraslom osobom.
ak i ako smo uvjereni da drugoj osobi inimo dobro, upitajmo se kome moe initi
zadovoljstvo ili tko se moe osjeati isto sam sa sobom znajui da je utjecao na drugu osobu
bez njezina znanja? Je li mogue initi to s potovanjem prema drugoj osobi, ako je svjesnom
kontrolom automatski stavljamo u poziciju slabije, manipulirane osobe? U takvom odnosu
iskrenost i bliskost postaje sve manje mogua. S druge strane, je li uope mogue utjecati na
drugu osobu s njezinim znanjem i pristankom, ako esto niti sami ne znamo kako utjeemo na
druge?
Moda je jedno od pravila da to vie pokuavamo drugoj osobi sakriti da pokuavamo
utjecati na nju, to je vjerojatnije da to inimo iz pozicije nepotovanja. Komunikacijske tehnike
najiskrenije su i najpotenije ako ih moemo primijeniti bez da skrivamo da ih primjenjujemo.
Osobno se radi vlastitog integriteta najradije priklanjam pristupima koji nisu dizajnirani da
probude odreene osjeaje ili nain komunikacije, nego da pomognu drugoj osobi da svjesno i
samostalno razmotri vlastite, odnosno moje stavove.
Potreba za moi prisutna je kod svakoga. elimo blistati prema vani, biti privlani
drugima, osjeati se monima za svakoga to su vrlo privlane slike i lako je nai opravdanje
da to pokuamo postii. Pitanje koje si pritom rijetko postavljamo jest, zbog ega osjeamo
potrebu za time? Koji unutarnji osjeaj nam nedostaje, a elimo ga postii na taj nain? Zbog

ega se osjeamo dovoljno vrijedni jedino ako se moemo osjetiti posebni, bolji od drugih?
Raditi na vlastitom samopotovanju umjesto na vanjskom uspjehu moe nam utedjeti ne godine,
nego desetljea napora. Jo i vie: nikakav vanjski uspjeh ne moe zamijeniti, niti izazvati,
istinsku ljubav prema sebi. Ona mora doi iznutra umjesto izvana; osjeaj koji je neusporedivo
bolji od osjeaja moi nad drugima a tada ete vjerojatno otkriti da e vas i drugi cijeniti i
voljeti vie i iskrenije nego to se to moe postii bilo kakvim trikovima.
Kao pravilo, ako se u nekoj komunikaciji osjeate suptilno izmanipulirani ak i ako ne
znate na koji nain prilino je vjerojatno da i jeste. Kljuna je unutarnja namjera i percepcija
druge osobe, dok vanjsko ponaanje moe biti toliko slino da je vrlo teko razlikovati ono
iskreno od neiskrenog no gotovo je nemogue na dui, pa i na krai rok igrati tu igru a da nas
ne odaju sitni neverbalni signali: minimalne promjene tona glasa, ukoenost mimike, sitne
neusklaenosti ili koritenje fraza umjesto spontanog govora signali koje svjesno esto niti
neemo primijetiti kod druge osobe, ali hoemo nesvjesno. Obino e to izazvati osjeaj koji
emo protumaiti otprilike kao 'neto mi je tu udno, ali teko mi je odrediti to'. to prije
registriramo i protumaimo taj osjeaj, to bolje a da bi to mogli initi uspjeno, po mogunosti
u samoj situaciji, a ne tek nakon nje, potrebno je uvjebati promatranje i prepoznavanje svojih
osjeaja.
Daleko je lake ivjeti otvoreno i iskreno nego stalno se kontrolirati i glumiti neto to ne
osjeamo istinski, neprestano voditi rauna o tome igramo li igru savreno ili smo neto
propustili i postoji li mogunost da nas drugi prozru, neprestano strahovati da e se to dogoditi
koliko je to vrijedno truda i energije, ak i ako ne smatramo da elja za moi ukazuje na
unutarnji problem?
Ako smo svjesni da igru igramo na krai rok, onda trebamo biti svjesni i da je to istinska
manipulacija i da nam istinski nije stalo do druge osobe. Druga je, takoer esta mogunost, da
elimo na dui rok impresionirati druge kako bi se osjeali bolje sami sa sobom. U tom sluaju,
nepotovanje prema drugima je esto vie nesvjesno nego svjesno, kao i nepotovanje samih
sebe - unutarnji osjeaj nemoi ili nevanosti kojeg prikrivamo utjecanjem na druge. Osoba koja
ne cijeni dovoljno sebe bit e privuena tehnikama koje nude mo i utjecaj kako bi popunila
unutarnju prazninu uz koju je vezano nesvjesno vjerovanje da ne moemo dobiti ljubav i
potovanje ako smo iskreni ako pokaemo kakvi stvarno jesmo, odnosno kakvima se duboko u
sebi osjeamo.
Kad se radi o zavoenju, esto se koriste odreeni naueni naini zavoenja kao
uobiajen ritual. Zbog toga moe biti teko prepoznati manipulaciju. Uz to, osoba koju se zavodi
esto takoer eli uivati u igri, zadrati ugodne osjeaje koji se u njoj potiu i eli vjerovati da
je druga osoba iskrena. To se dogaa ak i kad se radi o ponaanju koje je uobiajeno u nainima
zavoenja, kao da je naueno s televizije, pa ak i ako inae znamo prepoznati manipulaciju.
Volimo se nadati da je druga osoba moda ipak iskrena, a nauene pristupe koristi zato jer eli
biti romantina na nain koji oboje poznamo.
To je, istini za volju, mogue, no smatram da, to je netko prirodniji i spontaniji u
izraavanju svianja, to je vjerojatnije da se tako ponaa i inae, te da posjeduje zdravo
samopouzdanje zbog kojeg se ne boji iskreno se izraziti. Ako elimo procijeniti osobu, najbolje
je da je promatramo u komunikaciji s ljudima koji joj nisu toliko vani, posebno u sukobima i
stresnim situacijama vrlo vjerojatno e se i prema nama postavljati na slian nain kad
zaljubljenost izblijedi.
Kad koristite komunikacijske tehnike, upitajte se koristite li ih da bi sakrili svoju pravu
namjeru i prave osjeaje, ili da bi ih na pristupaan nain izrazili. Svaki put kad koristimo
odreene komunikacijske vjetine kako bi izbjegli biti prirodni i iskreni prema drugoj osobi,
udaljujemo se i od vlastitog istinskog bia, istinskih osjeaja i mogunosti da zavolimo sebe.

Cijena prividne moi nad drugima ak i ako je postignemo jest da nikad nismo u
stanju opustiti se i biti ono to jesmo, jer smo pod pritiskom da nastavimo odravati privid, u
pravilu ne samo u odnosu s drugima, nego i sa samima sobom. Uvijek smo na oprezu i u strahu
da nas drugi ne bi prozreli. Ono to vam autori takvih knjiga nee rei, je da kontrola nad
drugima podrazumijeva i mnogo drastiniju, bolnu kontrolu nad samima sobom, i to onim
najizvornijim i najiskrenijim dijelovima sebe. Moda nema boljeg primjera 'bumerang efekta'
od tehnika pokuaja kontrole nad drugima.
Ako smo u iskuenju da koristimo ovakve pristupe, upitajmo se i sljedee: elimo li
oputene i otvorene odnose s emocionalno zdravim ljudima koji ne podnose takvu vrstu igrica
ili elimo vidjeti ljude kao marionete, pokuavati ih oblikovati kao takve, te time privlaiti
nezrele ljude koji su skloni igrama, glumi ili podlonosti manipulaciji.
U svom iskustvu s osobama koje su koristile sline naine komunikacije te ak i imale
odreenu mo i karizmu nad drugima nikad nisam imala dojam da su istinski sretne, da vole i
potuju sebe. Cijena uspjeha u kontroli komunikacije je da e drugi ljudi voljeti i moda se diviti
naoj masci, ali ne naem istinskom biu a to je stav iz kojeg i sami kreemo i kojeg, to je
vei uspjeh, postaje sve tee osvijestiti i promijeniti. S druge strane, poznajem i ljude koji zrae
istinskom privlanou. Njihova karizma proizlazi iz zdrave ljubavi prema sebi - uivanja u
vlastitom tijelu i vlastitom postojanju, bez potrebe da se takav stav nametne drugima.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanak 40: Energetski vampirizam

'Energetski vampiri' termin je kojima se u New age krugovima obino oznaavaju osobe
koje na neki nain utjeu da se drugi osjete umornima, fiziki i/ili energetski iscrpljenima ili ak
nesigurnima u sebe.
Stekla sam dojam da se ovom pojmu pridaje prevelika mo. Poneki autori opisuju
'energetske vampire' tako da stvaraju dojam da se radi o osobama s posebnom moi, odnosno
sposobnou da koriste svoju energiju kako bi crpili tuu. Bez da se to jasno definira, o takvim
se osobama esto govori kao da to ine barem djelomino svjesno i namjerno, a u svakom
sluaju na nain kojem se teko oduprijeti i protiv kojeg su potrebni posebni oblici zatite.
Moje je miljenje i dosadanje iskustvo o 'energetskom vampirizmu' da se u pravilu radi o
takvim oblicima emocionalne komunikacije, ee nesvjesne i neverbalne nego svjesne i
verbalne, koje kod druge osobe izaziva emocionalnu nelagodu i pad resursa. esto se radi o
osobama koje se postavljaju nemono i potrebito, mnogo trae i oekuju od drugih ili na neki
nain imaju potrebu snano manipulirati drugima. esto to ine putem izazivanja osjeaja
krivnje ili nedostatnosti. U drugim sluajevima, moe se raditi o stavu nadmoi i izazivanju
nesigurnosti u drugima. Na nesvjesnoj razini, te se poruke obino prenesu prije nego to se
ijedna rije izgovori, zbog ega se stjee dojam da se u tu svrhu koristio neki poseban pristup.
Naziv je djelomino primjeren budui da emocije jesu energija i utjeu na nivo budnosti i
snage koju osjeamo, no neprimjeren u smislu da sugerira jednostranu odgovornost za taj pad
energije. Nitko ne moe utjecati na nae emocionalno stanje izvana, ako u nama ne postoji neto
to reagira na taj vanjski povod.
Ponekad uzrok pada energije moe biti u transferu odnosno druga nas osoba moe
podsjeati na neko neugodno iskustvo ili osobu zbog koje smo se loe osjeali. Moda nas na to
podsjea svojim stvarnim ponaanjem, a moda tek odreenim sitnim slinostima, gestama ili
fizikim obiljejima koja su dovoljna da nas potpuno nesvjesno podsjete na neugodne osjeaje iz
prolih iskustava.
Nazvati nekoga energetskim vampirom zgodan je nain etiketiranja tueg ponaanja, ali
mudro je zapitati se to on zrcali u naem ivotu, zbog ega smo ga privukli. Ako imate
problema s 'energetskim vampirima', provjerite na koji oni to nain ine, koje vas njihove
osobine najvie smetaju, a zatim provjerite postoje li podruja u kojima se na slian nain
ponaate sami prema sebi, crpite vlastitu energiju ili ne potujete svoje granice.
Ako ne pronaete nita, provjerite to vas spreava da jednostavno prekinete
komunikaciju s tom osobom, ili ako je komunikacija nuna, da postavite vrste granice i
razgovarate vrsto, iskreno i iz stava samopotovanja. Obino je to upravo osjeaj krivnje, koji
prirodno izaziva pad snage i energije.
Premda sama to nisam iskusila, te smatram da je to mnogo rjei sluaj, osobe koje
poznajem i cijenim navele su mi i sluajeve svjesnog i snanog manipuliranja tuom energijom,
naglaavajui da to esto ine ljudi koji se postavljaju kao uitelji i manipulativnim pristupom
navode ljude na emocionalno otvaranje. O tome mi je tee govoriti jer nemam to iskustvo niti
sam istraivala takve pristupe, no smatram da je poruka u osnovi ista, premda drastinija i
vidljivija: na koji nain ne potujete svoju slobodu i svoje granice, odnosno zbog ega ste
prihvatili i ostajete u odnosu s takvom osobom?
U svakom sluaju, za takvo iskustvo, kao i mnoga druga naizgled negativna iskustva,
moete biti zahvalni kao za priliku da paljivije promotrite svoj ivot i odluite na koji ga nain

moete uiniti kvalitetnijim i sretnijim. Preuzimanje odgovornosti i iskrenost prema sebi klju su
za stvaranje trajne sree.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanak 41: Sudbinska predvianja

Pristupi koji se ponekad donekle u ali nazivaju 'sudbinske znanosti' astrologija,

numerologija i drugi pristupi koji se bave predvianjem budunosti osobe na temelju ezoterinih
tumaenja odreenih pokazatelja vrlo su esto prvi korak i ono to e najlake privui ljude
koji se zanimaju za podruje alternative. Svatko bi volio znati kakva ga budunost oekuje,
pogotovo ako u tim predvianjima moe nai nadu i olakanje. Zbog istog razloga, vrlo su
omiljeni i odlasci kod razliitih vidovnjaka.
Nije mi namjera u ovom lanku omalovaavati ove pristupe same po sebi. Ne elim biti
osoba koja unaprijed odbacuje neto to nije njeno podruje i s ime nije dovoljno upoznata. No
primjeujem da si mnogi praktiari, autori knjiga i vidovnjaci arogantno i pretenciozno uzimaju
za pravo da kategoriki tvrde da je njihova rije istina i postavljaju se kao autoriteti u ivotu
drugih, bez razmiljanja o posljedicama, dok se to pritom esto svodi na povrne i ishitrene
zakljuke, koji su vrlo esto crno-bijeli, odnosno usmjereni na opisivanje odreenih mogunosti
kao iskljuivo pozitivnih ili negativnih, bez dubljeg ispitivanja njihovih znaenja za ivotni put i
razvoj osobe. To je, ini mi se, posebno sluaj kad se radi o vidovnjacima.
Povremeno sreem ljude koji, suoeni s takvim pristupom, ostaju zaplaeni i obeshrabreni, te se do neke mjere odriu ne samo nade, nego i (posebno) odgovornosti i ulaganja truda u
ostvarivanje promjene. Neki od njih me ak pitaju ima li smisla raditi na sebi. esto je to
povezano s osjeajem nemoi, pod kojim se krije osjeaj bezvrijednosti, te da je ivot na neki
nain protiv njih bez obzira na njihov trud, odnosno da su na neki nain zasluili nesretnu
sudbinu. Nekim ljudima ak i odgovara zadrati taj osjeaj nemoi, jer na taj nain izbjegavaju
odgovornost. Ovaj lanak je namijenjen njima (i njihovim prijateljima).
Provjerite svoje tijelo: izaziva li ovakav pristup u vama osjeaj lakoe, irenja, radosti i
vlastite vrijednosti? Ili prije stezanja, sumnje, straha? to bi vae tijelo odgovorilo da vam netko
kae da vam nije sueno ostvariti vae snove o srei, ljubavi i ispunjenju? to bi to znailo za
va doivljaj svijeta i samih sebe? Vjerojatno nita previe poticajno.
Plaei se nepovoljnih interpretacija, pridajemo mo vanjskim utjecajima za koje zamiljamo da nam mogu natetiti protiv nae volje i neovisno o naem trudu. Time negiramo ne samo
slobodnu volju, nego i prirodu ivota kao podravajueg za nas kao bia i za na osobni razvoj.
Ako vjerujemo da stvaramo i nesvjesno odabiremo svoja iskustva kako bi nam omoguila
napredak kakav elimo, te da nam se ne dogaa nita to ne bi bilo za nau dugoronu dobrobit,
moemo gledati na takve naznake kao na izazove, a ne kao na 'zloudne utjecaje'. Ako smo
spremni preuzeti odgovornost i suoiti se s njima, postupno ima sve manje razloga da stvaramo
ozbiljnije prepreke u tom podruju (meutim, obino se takvi pokazatelji tumae kao neto to
e trajati cijeli ivot).
to je osoba na niem stupnju razvoja svijesti, usmjerena na preivljavanje i borbu za
mo, to su takvi problemi sve tei i neugodniji djelomino i zato to je na toj razini potrebno
snano iskustvo kako bi nam uope privuklo panju, probudilo emocije i motiviralo nas na
promjenu percepcije. No kako napredujemo, izazovi postaju sve suptilniji i pretvaraju se u
avanturu i priliku da s uitkom iskuamo svoju snagu i proirimo svoje granice ugode.
to smo manje sami sposobni kontrolirati i utjecati na svoj ivot, to vie doputamo da
nama upravljaju naa ograniavajua uvjerenja i potisnuti osjeaji, to smo vie otvoreni i prema
izvanjskim utjecajima. Na razliitim razinama i u razliitim podrujima ivota, osoba koja
preuzima odgovornost za svoj ivot i radi na ostvarenju svojih potencijala postaje sve monija i

sve manje podlona utjecajima izvana. Konano, energija i snaga volje potpuno samoostvarene
osobe postaju toliko snane da je snaga izvanjske energije pogotovo ako se radi o suptilnim i
openitim utjecajima ezoterinih aspekata zanemariva u usporedbi s energijom misli i osjeaja
same osobe.
Vjerujem da ima mnogo ljudi koji su unato negativnim 'sudbinskim' pokazateljima
ostvarili znaajne i uspjene ivote. U knjigama o ovakvoj tematici oni se naalost ne spominju,
niti se pridaje panja mnogim ljudima koji unato 'sretnim' brojevima ili astrolokim aspektima
ive prosjene ili ispodprosjene ivote. Svi znamo da, kad u neto vjerujemo i elimo vjerovati,
pridavat emo panju svakom detalju koji to potvruje, a zanemarivati ili nalaziti nategnuta
objanjenja za sve to se s time ne slae. Knjige pisane iz takve selektivne percepcije mogu
ponekad biti vrlo uvjerljive no to ne znai da su i tone.
Smatram da kvalitetna astroloka, numeroloka ili slina analiza ne bi smjela govoriti o
'nedostacima' i 'tekoama', ve o izazovima rasta podrujima koja mogu biti problematina, pa
ak se i pogorati ako ih osoba ignorira, no koja mogu postajati sve laka, te konano izvor
iznadprosjene sree ako osoba radi na sebi i prihvaa suoavanje sa svojim lekcijama.
Kako bi se vae tijelo osjealo s ovim?
Vjerojatno vam ne bi ni na pamet palo promijeniti ime.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E- lanci 42 i 43: Bliskost s vlastitim osjeajima

Svaka tehnika emocionalnog razvoja, kao i svaki pristup individualnom radu koji nije
samo izvanjski nego zahtijeva ukljuenost klijenta u proces rada, polazi od pretpostavke da e
klijent imati dovoljan kontakt sa svojim osjeajima i dovoljno razvijenu svijest o njima da se
moe uspjeno raditi. Rijetke su knjige ili seminari na kojima se uope navodi mogunost da
bude drugaije. Meutim, praksa nije uvijek toliko blizu idealu.
Otprilike u 20 % sluajeva kad se radi o novim klijentima, dogaa se da su ljudi s kojima
radim iznimno odvojeni od vlastitih osjeaja, nenavikli prepoznavati ih dublje od najosnovnije,
najpovrinskije razine. To se manifestira u nesposobnosti da se vlastiti osjeaji odvoje od vanjske
situacije, nemogunosti osjeanja i verbaliziranja dubljih i suptilnijih razina osjeaja osim onih
najvidljivijih i najintenzivnijih, nemogunosti prepoznavanja uvjerenja koja su u korijenu tih
osjeaja, ili uope nesposobnosti osobe da radi na sebi kroz emocionalno doivljavanje svog
unutarnjeg svijeta umjesto kroz racionalno analiziranje. Ovaj problem smatram kljunom, te
jednom od najeih, prepreka uspjehu u radu na sebi.
Nedostatak kontakta s vlastitim osjeajima ima duboke korijene u desetljeima njihovog
izbjegavanja i potiskivanja, emu je uzrok njihovo omalovaavanje i suzbijanje sa strane vanih
osoba u najranijoj dobi, ili traume i okolnosti daleko preteke i preintenzivne da bi se dijete
moglo s njima suoiti na drugi nain umjesto otcjepljivanja i potiskivanja. Za to nema
kratkoronog rjeenja te takvim osobama obino preporuujem nekoliko mjeseci ili barem
tjedana promatranja i uivljavanja u vlastite emocije prije nastavka rada. Ponekad kroz Soulwork
radimo na istraivanju uzroka otcijepljenosti od emocija no kako je sam Soulwork baziran na
emocionalnom pristupu te se istraivanje provodi na emocionalnoj razini, bez odreenog stupnja
svjesnosti osobe o tome to osjea, i takav rad je teko provesti.
Nedostatak kontakta s vlastitim osjeajima uzrok je nezrelog ponaanja, svega onoga za
to emo esto rei neto kao: 'Ne razumijem kako on/ona ne shvaa to radi!', a esto i
nemogunosti uivljavanja u tue osjeaje, to je bit suosjeanja. S druge strane, nemogue je
takoer i istinsko suosjeanje sa sobom, iskrenost prema sebi, a kroz to niti razvoj samopotovanja. Svi mi donekle potiskujemo svoje osjeaje, tako da nije toliko pitanje postoji li taj
problem kod nekoga ili ne, nego u kojoj mjeri je prisutan.
U individualnom radu, ovaj se problem konkretno manifestira na nekoliko naina:
- racionalno analiziranje (uglavnom izvanjske) situacije bez prisutnosti emocionalne svijesti i
uvida
- neodgovaranje na pitanja vezana uz osjeaje; umjesto toga navoenje razliitih racionalnih
misli, sjeanja ili ideja (ili iznimno esti odgovori 'ne znam')
- tekoe u verbaliziranju emocije ili duem ostajanju u svijesti o odreenoj emociji
- nemogunost razlikovanja zrelih od nezrelih emocija
- tekoe u prepoznavanju i verbaliziranju sjeanja koja nisu svjesna; ponekad ak neprihvaanje
ideje da korijen problema moe biti u situaciji ili okolnostima kojih se osoba racionalno ne moe
sjetiti (to je obino prije tree godine ivota).
- kao rezultat nedostatka svijesti o unutarnjim uzrocima osjeaja, esto je i neprihvaanje
odgovornosti za njih (dobar primjer je klijentica koja me je upitala: Zato me pitate za moje
roditelje? Moji roditelji nemaju nikakve veze s tim to osjeam! Pod stresom sam zbog
ponaanja drugih ljudi.)

- uobiajeno je oekivanje brzih i izvanjskih rjeenja, esto kroz nadu u promjenu drugih ljudi i
vanjskih okolnosti.
Ovom tipu klijenta moe neto vie odgovarati rad s metaforama simbolikim slikama
no kako i taj oblik rada zahtijeva odreeno odustajanje od svjesne kontrole i preputanje
spontanim asocijacijama, ponekad niti takav rad nema uspjeha.
Ako se moete prepoznati u ovim opisima, kljuno rjeenje koje preporuujem je
dugoroan rad na stvaranju bliskosti sa svojim tijelom i svojim osjeajima, u prvom redu na
svakodnevnom predanom promatranju i detaljnom istraivanju osjeaja, ali i kroz tehnike rada
na tijelu i openito pristupe koji poveavaju svjesnost o tijelu, kao to su ples, aromaterapija,
masaa, kupke pristupi koji kombiniraju rad na fizikoj razini s oputenom svjesnou.
Nai emocionalni doivljaji u pravilu se sastoje od vie razina; kao to se i naa linost
sastoji od vie 'podosobnosti': emocionalno nabijenu situaciju razliiti dijelovi nas doivjet e na
razliit nain, a esto e jedan dio nae osobnosti pokuati 'zamaskirati' ili zatititi drugog:
ljutnja, primjerice, esto prikriva strah, stid ili osjeaj manje vrijednosti, tuga moe maskirati
ljutnju kod osobe koja je nauila da ljutnju nije doputeno izraavati, okrivljavanjem drugih
obino se titimo od vlastite krivnje...
Ako smo odvojeni od svojih osjeaja, moi emo prepoznati samo onu najsnaniju,
najoitiju emociju, a sve razine ispod nje ostat e nam skrivene. Tada emo moi vidjeti situaciju
samo iz vrlo ograniene perspektive, to e motivirati neprikladno ponaanje koje e kao posljedicu izazvati jo vie sukoba. To je, kao to svi znamo, vrlo lako primijetiti kad promatramo
drugu osobu, ali obino daleko tee kad se radi o vlastitoj koi.
Veinom nauimo potiskivati emocije jo i prije nego to dou u svijest, te ak i kad ih
elimo osvijestiti i usmjeravamo se na njihovo istraivanje, zbog automatskog potiskivanja
moemo se osjetiti kao da pokuavamo loviti sapun u vodi na trenutak emo osvijestiti
emociju, ali je neemo uspjeti dugo zadrati u svijesti jer e se odmah aktivirati obrambeni
mehanizmi. To je naglaenije to je emocija nastala u ranijoj dobi; tee nam je prepoznati
emotivna stanja na kojima smo izgradili svoj karakter i u koje smo uronjeni kao riba u vodu nego
ona koja su samo povremena.
Prije tree godine, dijete jo nema razvijen racionalni um, zbog ega se utisci i zakljuci
stvaraju na emocionalnoj, a ne intelektualno-verbalnoj razini. Na emocionalnim utiscima ne
moe se raditi kroz racionalni um (to je uzrok svima poznatoj injenici da samo itanje dobre
knjige ili svjesno prepoznavanje uzroka problema ni izdaleka ne znai da e problem biti
rijeen), nego iskljuivo kroz emocionalni pristup. Budui da veina kljunih problema i
temeljnih emocionalnih utjecaja nastaje upravo prije dobi od tri godine, nemogunost rada na
njima zbog nedovoljne svijesti o osjeajima je snaan hendikep.
Ponekad je lake ostvariti promjenu ljudima koji su naizgled slabiji i problematiniji,
upravo zato jer su oni obino svjesni svojih problema to znai da se ne boje priznati ih sami
sebi. Ljudi koji prema vani pokazuju svoj strah, stid, nesigurnost mogu biti za veliki korak
blie srei nego ljudi koji te iste osjeaje maskiraju racionalnou ili pretjeranom samouvjerenou.
Izaberite neto to vam je najtee prihvatiti kod sebe, ono to istinski ne volite kod sebe,
smatrate pogrenim i pokuavate se toga rijeiti. Uloite odreeno vrijeme i trud da u potpunosti
prihvatite i priznate taj osjeaj. Vjerojatno ete primijetiti i druge osjeaje, koji se suprotstavljaju
onom prvom i pokuavaju ga negirati i potisnuti. Ako primijetite da vam osjeaj izmie ili se
rasplinjava kad se usmjerite na njega, povremeno ga 'osvjeite' prisjeanjem na situaciju koja ga
je uzrokovala.

Upitajte taj dio sebe to on istinski eli, koja je njegova motivacija, te to ga spreava da
na zdrav nain ostvari tu elju? Provjerite koliko se u toj emociji osjeate emocionalno stari,
odnosno je li to emocija djeteta, odrasle osobe ili moda tinejdera? Pruite to vie ljubavi tom
dijelu sebe, a zatim na isti nain istraite dio sebe koji ne voli, odnosno suprotstavlja se, osjeaju
od kojeg ste krenuli. Poaljite ljubav i tom dijelu sebe. Premda u poetku suoavanje s tim
emocijama moe biti neugodno, primijetit ete kako se neugoda, a zatim i sami osjeaji, samim
njihovim prihvaanjem izrazito ublaavaju a i mnogo vie ljubavi i suosjeanja ne samo prema
sebi nego i prema drugima.
Da bi se takvi osjeaji trajno rijeili, u pravilu je potreban rad na traumi, to je tei i
sloeniji proces. Premda je mogue uiniti to samostalno, to zahtijeva kontinuirano i prilino
brzo izmjenjivanje racionalnog razmiljanja u voenju sebe kroz proces, te duboke svijesti o vrlo
suptilnim osjeajima. Prema rijeima jedne od sudionica edukacije u Soulwork, to je slino kao
pokuavati sami sebi popraviti zub. No, prihvaanje i ljubav prema vlastitim osjeajima bitan su
korak i mogu donijeti veliko olakanje.

Kosjenka Muk, 2005

E-lanak 44: ivotna strast i velianstvenost ivota

Kako ste reagirali na ovaj naslov? Je li vaa energija uzletjela ili opala? Moda ste mogli
na nekoliko trenutaka stvoriti viziju, a moda niste ni pokuali, optereeni strahom od
razoaranja i osjeajem nemoi?
Duboko vjerujem da ljudski ivot moe i treba biti velianstvena avantura. Ono to nas,
naalost, obino dijeli ak i od samog pokuaja da to postignemo, raspoloenja su i naini
razmiljanja na koje smo jednostavno toliko navikli da nam je teko zamisliti da se moemo
osjeati drastino drugaije.
Jedna od mojih omiljenih afirmacija je 'Moj ivot je velianstven i uzbudljiv'. Zamislite
da ivite ivot svojih snova, sa visokom razinom energije, prelijepim odnosima, uivanjem u
doivljaju svoga tijela i svijeta oko sebe, te s osjeajem oekivanja i spremnosti na izvanredna
iskustva?
Vjerujem da je to barem dio svrhe naih zemaljskih ivota, te je iskljuivo na nama
odgovornost kojom emo brzinom napredovati. No ne elim sugerirati da bi to trebalo biti
ostvarivo u mjesec dva. Kad bi to bilo mogue, nikome od nas ne bi trebalo vie od par
desetljea ivota na Zemlji.
Vano je dati si vremena i prihvaati periode breg i periode sporijeg rasta, kao i svoje
neuspjehe kao prirodan proces uenja, stjecanja mudrosti i iskustva, umjesto kao dokaz
nesposobnosti kao to dijete koje ui hodati bezbroj puta padne, ali i dalje ima povjerenja da e
na kraju uspjeti.
ini mi se da esto oekujemo da bi nakon rjeavanja jedne odreene traume ili uvjerenja
trebala nastupiti ivotna prekretnica nakon koje e sve dalje biti lako, a nae elje se brzo
ostvarivati. Nerijetko ujem (a i sama sam govorila): 'Jo samo da ovo rijeim, i onda sam na
konju!'
To rijetko funkcionira na taj nain. U sebi nosimo bezbroj uvjerenja i iskustava, koja su
blia ili dalja od povrine svijesti. Nakon to rijeimo onu razinu koja je najsvjesnija, najblia
povrini, mogu poeti izranjati uvjerenja i osjeaji koji su dublje zakopani, teko ih je registrirati
i izraziti rijeima, a neki nas mogu i iznenaditi. Tada za te osjeaje poinjemo govoriti: 'E, sad
vidim to je moj pravi problem jo samo da njega rijeim!'
Sa svakim uvjerenjem koje rijeimo, sa svakim dijeliem naeg izvornog bia koje
reintegriramo u svoju svijest, nastupa jedna manja prekretnica poveanje energije, povjerenja,
pozitivnih osjeaja prema sebi i esto se to tada ini tako prirodno i normalno da nam je teko i
sjetiti se da se do nedavno nismo tako osjeali. Svakim od tih doprinosa cjelovitosti naeg bia,
oslobaamo i ivotnu strast prirodan, ali intenzivan osjeaj uivanja u ivotu.
Pomalo je tuno vidjeti kako ljudi ive ivote neutralnih osjeaja, niske razine energije.
Nedostaje nam istinska istinska ivotna strast, koja je daleko vie od onoga to inae zovemo
strau, bilo seksualnom ili vezanom za neku aktivnost. Osjeaj koji pokuavam opisati
obuhvaa ivot kao takav, cjelokupnu okolinu i same sebe: duboki uitak u vlastitom postojanju,
u svom tijelu, svakom dijelu ivota oko sebe, enja da se to podijeli... osjeaji koji ponekad ine
gotovo nemoguom svaku drugu aktivnost osim sluanja najdrae muzike.
Ponekad kad osjetim javljanje tog osjeaja, obino se to javlja kao odreen nemir,
neobini osjeaji, energija koja trai da izae van. Ponekad osjetim poriv da si odvratim panju
putem nevanih aktivnosti, i vjerujem da je to jedan od naina na koji to i drugi ljudi rade jer

energija je snana, neobina, preplavljujua - moda onakva kakva se javlja kad sluate
najomiljeniju muziku, samo mnogo puta pojaana. Moda je jedan od razloga to je izbjegavamo
injenica da bi nam bilo iznimno teko pomiriti se sa svojim uobiajenim ivotom i
raspoloenjima kad bismo si to dopustili ee osjetiti.
Najee osjeam takvu vrstu strasti onda kad intenzivnije radim na ljubavi prema sebi.
Vjerujem da je to nae prirodno stanje i sposobnost zamislite veinu vremena provoditi u
takvom osjeaju! no potiskujemo ga i otcjepljujemo zajedno s ostalim potisnutim emocijama.
Razlog zbog kojeg ljudima esto nedostaje motivacije i energije za rad na sebi je
nedostatak vizije ili povjerenja u viziju, osjeaja da je ono to elimo mogue ostvariti to
obino proizlazi iz nedostatka ljubavi prema sebi. Ono to je zanimljivo i poticajno, jest
injenica da odravanje prelijepe vizije i visokih ciljeva automatski utjee da se osjeamo bolje
unutar sebe i sa sobom, to moda nee moi potaknuti brzu promjenu, ali e je svakako
podrati.

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E-lanak 45: Promatranje osjeaja

U korijenu svakog nezrelog ponaanja u biti je izbjegavanje priznavanja autentinih

osjeaja. Vjebanje promatranja vlastitih osjeaja temelj je svakog rada na sebi a ujedno meu
najprirodnijim, najjednostavnijim, pa i najugodnijim metodama uope. Ne mogu dovoljno
naglasiti vanost toga! Moete to prakticirati u svakom trenutku dana, u svakoj atmosferi i
situaciji i ne samo da vam funkcioniranje u vanjskom svijetu nee biti ometeno, nego e biti
znatno poboljano.
Ovaj tako elementarno jednostavan pristup nosi mnogostruke iznimno vane dobrobiti:
-

prijateljstvo i ljubav prema sebi i svojim osjeajima svim dijelovima sebe kao
posljedica njihovog prihvaanja i priznavanja; gubitak straha od neugodnih osjeaja;
povezivanje mnogih podosobnosti u skladnu cjelinu.

Stvaranje vrste jezgre bliskosti sa sobom i povjerenja u sebe; osjeaj unutarnje snage i
vlastite vrijednosti koji pomae da preuzmemo rizike, kao i da znatno lake prebrodimo i
najtee emocionalne krize.

Sposobnost funkcioniranja prema vani iz osjeaja integriteta, autentinosti i centriranosti,

bez potrebe za glumom i pretvaranjem to je temelj stvaranja kvalitetnih odnosa i
pozitivne slike o vama u oima emocionalno zrelih ljudi.

Sposobnost daleko breg i jasnijeg prepoznavanja i izraavanja vlastitih, ak i vrlo

suptilnih, osjeaja i potreba u komunikaciji s drugim ljudima, ak i u situacijama u
kojima veina ljudi gubi centriranost u sebi i doputa da prevladaju vanjski utjecaji.

Sposobnost prepoznavanja suptilne komunikacije drugih ljudi, kroz veu svjesnost

svakog trenutka situacije, kroz promatranje druge osobe i vlastitih emocionalnih reakcija
na detalje komunikacije.

Dublja i svjesnija prisutnost u sadanjem trenutku i uenje iz svake situacije, potpuno

iskoriten svaki trenutak ivota.

Mnogostruko pojaana intuicija, zbog sposobnosti zapaanja i verbaliziranja vrlo

suptilnih emocionalnih impulsa.

Pojaana kreativnost, iz istog razloga.

Sposobnost da prepoznamo i slijedimo fizike potrebe svog tijela (za hranom, kretanjem,
odmorom itd.), kao i porive za odreenim aktivnostima, to omoguuje skladno i
protono svakodnevno ivljenje uz pojaanu produktivnost. Kad sluamo zdrave poruke
svojeg tijela i osjeaja, nemogue je ulijeniti se! Moje je iskustvo da upravo kad slijedim
ovaj princip esto obavim najvie posla u najkraem roku, a da mi to zapravo ini uitak,
za razliku od racionalne kontrole koja mnoge poslove ini prisilom i teretom.

Olakana primjena bilo koje tehnike rada na sebi kroz mnogo bolju introspekciju i
verbalizaciju osvijetenog, pogotovo pristupa baziranih na osvjeivanju potisnutih
sadraja svijesti i sjeanja.

Iskrenost prema sebi koja drastino reducira samoobmanjivanje, odgaanje i izbjegavanje

rada na rjeavanju neeljenih obrazaca.

Sposobnost prepoznavanja i potpunog uivanja u pozitivnim i ugodnim osjeajima.

Osjeaj neovisnosti o drugim ljudima i okolnostima, sposobnost da ispunimo svoje

potrebe umjesto da se osjeamo ovisni o drugima i prebacujemo na njih odgovornost.

Rezultati itekako vrijedni uloenog truda i vremena! Moete poeti odmah, bez
prethodnog znanja i pripreme. Ne treba vam poseban prostor, pribor ili atmosfera samo vi sami
i malo volje za dugoroni kontinuirani rad.

Kosjenka Muk, 2006

E-lanak 46: Kvantni skok u svijesti

Einsteinu se pripisuje izreka da ne moemo rijeiti problem na istoj razini razmiljanja na

kojoj smo ga stvorili. To je posebno primjenjivo na odnose i emocionalne probleme, kao i
ivotne okolnosti koje stvaramo.
esto se uhvatimo u zaarani krug emocionalnih poriva i misli usmjerenih na promjenu
vanjske situacije i drugih ljudi, odluka koje donosimo racionalno, a zatim ih povlaimo ili se
muimo uslijed suprotstavljenih emocija, ili rastrzanosti koja nam onemoguuje da uope
donesemo odluku.
Svaki od tih poriva, emocija i misli sadri djeli istine i djeli zdravih i opravdanih elja
ali niti jedan ne percipira iru sliku. Dok ne rijeimo uvjerenja i emocije koje nas ograniavaju,
svaki od tih poriva e nam se periodino initi ispravnim ili realistinim, i svaki od njih bit e
suprotstavljen ostalima. Nakon to iscijelimo ogranienja te, to je posebno bitno, integriramo
izgubljene ili zaboravljene kvalitete, dijelove svijesti naeg istinskog bia, shvaamo izreku zenmudraca: suprotnost istini takoer je istina. Moemo pogledati situaciju s daleko dubljim
razumijevanjem i uvidom, te, to je jo vanije, bez ogranienja koja nas sputavaju. Tada je
rjeenje oito i samo po sebi razumljivo, slino kao kad sa strane promatramo druge ljude koji se
bore sa svojim problemima.
Primjerice, moda vas ne zadovoljava kvaliteta vaeg partnerskog odnosa. Moda se u
vama bore ljutnja, ljubav, prkos, strah, misli kao to su: on/ona je bolji/a od mnogih drugih... i
bolje da sam s njim nego sama... ali ne cijeni me i ne primjeuje koliko bih eljela... ali u nekim
situacijama je ipak tako paljiv... a pitanje hou li moi nai ono to elim ako prekinem... ali
ipak elim daleko vie nego to mi ovaj odnos prua...
Pokuavanje da promijenimo drugu osobu i vanjsku situaciju, ili donoenje racionalne
odluke, u pravilu je neuspjeno a ak i ako je (najee privremeno) uspjeno, unutarnji
problem ostaje nerijeen, emocije neiscjeljene, a izgubljeni dijelovi nas neintegrirani, te emo
vrlo brzo stvoriti, ili e nas privui, slina situacija i slini osjeaji, sve dok se konano ne
okrenemo sebi i ne usmjerimo na rjeenje uzroka problema.
Traumatina iskustva i toksini odnosi uzrokuju rascjepkanost linosti pojedini dijelovi
se odbacuju kako bi ustupili mjesto ograniavajuim uvjerenjima (esto pozitivne kvalitete meu
kojima je na prvom mjestu samopotovanje), drugi se potiskuju i ostaju nezreli (neugodni
osjeaji), a neki se razvijaju i stvaraju kao maska ili kompenzacija (npr. agresivnost, uloga rtve,
ponekad i pozitivne kvalitete kao to su intelekt, spolnost, humor...).
Nakon to se rijeimo ogranienja, moemo integrirati, primjerice, izgubljeno
samopotovanje, optimizam, unutarnji osjeaj sree... i postaje nam oito, ovisno o situaciji, da
smo, primjerice, burno reagirali na sitnice koje su se mogle rijeiti iskrenim i smirenim
razgovorom bez predbacivanja, ili smo zaista zanemarivali sebe iz straha da ne zasluujemo i ne
moemo nai bolje. Moda smo racionalno to shvaali odavno ranije ali slino kao kad
pokuavate prijateljicu potai na racionalno i pozitivno rjeenje njezinog problema, uplele bi se
emocije i strahovi koji bi nas povukli natrag. Pokuavati izabrati izmeu racionalnog i
emocionalnog, izmeu jedne emocije i druge... posve je uzaludan posao, dok se ne postigne
stupanj integracije iz kojeg vae bie moe osjeati i djelovati usklaeno, na novoj razini zrelosti
i zdravlja. To je istinski kvantni skok u svijesti.

Potekoa je u tome to je vrlo lako omalovaiti svoj doprinos problemu, povesti se za

nezrelim emocijama koje nam se u tim trenucima ine vrlo realistine, ili ostaviti njihovo
rjeavanje 'za kasnije' u takvom odlaganju i nepotrebnim frustracijama mogu proi godine,
umjesto da se to vrijeme iskoristi za napredovanje i stvaranje sretnog i zdravog ivota.

Kosjenka Muk, 2006

www.centar-angel.hr

E- lanci 47 - 49: Emocionalna zrelost

Usporedite svoje ponaanje s ponaanjem emocionalno zdravog djeteta (premda uz

uobiajeni nain odgoja i djeca vrlo brzo gube emocionalno zdravlje): koliko vam je ostalo od te
znatielje... razigranosti... pokretljivosti... otvorenosti... energije... povjerenja.... njenosti...
ivotne radosti...? Do koje mjere vjerujete da to moete vratiti? To su nae izvorne kvalitete koje
se ne moe unititi; otcjepljujemo ih i potiskujemo kao rezultat neugodnih iskustava i
ograniavajuih uvjerenja, ali svako ljudsko bie posjeduje sposobnost da ih ponovno vrati.
Emocije su 'glas nae due', dio nas koji je najblii naem istinskom biu. Ako postoji
konflikt izmeu racionalnog razmiljanja i emocija - pod uvjetom da se radi o zdravim emocijama - moje je iskustvo da su praktiki uvijek emocije u pravu.
Emocije nam alju poruke o tome kako onaj najdublji, istinski dio nas doivljava sve to
se dogaa. Kad god netko na suptilan nain dovodi u pitanje vae osobne granice i integritet, vai
osjeaji e to registrirati mnogo prije nego razum. Tako vas oni mogu upozoriti na opasnost
manipulacije, iskoritavanja ili nekog oblika povrede. Naalost, navikli smo ih potiskivati u
pravilu mnogo vie nego to smo toga svjesni. esto to primjeujemo kod drugih, ali mnogo
rjee kod sebe.
Emocije e registrirati daleko vie linosti druge osobe nego to va um primijeti,
definira ili uje. One e na vrlo obuhvatan nain percipirati neverbalni govor i energetsko
zraenje druge osobe i stvoriti cjelovitu sliku.
Budui da su emocije dio naeg istinskog bia, one se ne mogu unititi ili odbaciti. Po
mojem miljenju, previe duhovnih i New Age smjerova nastoji odbaciti, ignorirati, pokoriti ili
'izdii se iznad' emocija, s posljedicama dubokog unutarnjeg konflikta koji zahtijeva jo vie
potiskivanja, kontrole i jo vie straha od iskrenosti prema sebi, razmatranju tueg miljenja i
tolerancije.
Prema Martynu Carruthersu, duhovnost je dugo, kao i ostala podruja ivota, bila pod
dominacijom mukog principa, a enski princip bio je potisnut. Duhovni uitelji propovijedali
su intelektualistiku ideju prosvjetljenja, koja je podrazumijevala odvajanje od iskustva i
emocija, prazninu uma te odvojenost ili indiferentnost prema vanjskom svijetu. Vjerujem da to
moe biti jedna, moda i nuna faza u duhovnom razvoju, ali da je istinsko prosvjetljenje daleko
vie od toga: ono bi trebalo ukljuivati radost, uitak, kreativnost i ispunjavajue odnose s
okolinom iskustvo punine prije nego praznine.
'Negativne' emocije koje su toliko anatemizirane u New Age svijetu, jednako su tako
vane kao i pozitivne. Svaka emocija nosi nam vanu poruku: ljutnja, na primjer, pokuaj je da
obranimo sebe, druge osobe ili vrijednosti koje su nam vane; strah je prirodna emocija koja
upozorava na neku vrstu osjeaja ugroenosti, tuga nam alje poruku o tome to nam je istinski
vano, a nedostaje u naem ivotu; ljubomora govori o osjeaju sumnje u svoju vrijednost, to
znai da je samo povrinska emocija i da je treba istraiti... Svaka negativna emocija na neki
nain ukazuje na neko organiavajue uvjerenje koje podrazumijeva odbacivanje dijela naeg
istinskog bia i izvornih kvaliteta. Da bismo vratili nae izvorne kvalitete, najbri i najosnovniji
nain je suoiti se s emocijom i istraiti je. Shvatite svaku emociju kao vanu oznaku na mapi s
blagom.
ak i osobama koje su iznimno iskrene i predane radu na sebi, esto je prilino teko
suoiti se s negativnom emocijom u njezinoj punoj dubini. Razlog je u tome to svaka nezdrava
negativna emocija sadri i dio negativnog odnosa prema sebi, ije osvjetavanje je neugodno

ali mnogo manje neugodno nego to se djeji dijelovi nas (koji bi u new age terminologiji bili
nazvani 'kontrolirajui ego') plae.
Blokirajui 'negativne' emocije blokiramo i pozitivne, odnosno one dijelove nas koji su
morali biti odbaeni kako bismo prihvatili negativna uvjerenja. Vrlo malom djetetu koje je u
potpunosti ovisno o drugima, suoiti se s nezrelou i nedostatkom ljubavi okoline iznimno je
zastraujue iskustvo koje se prihvaanjem negativnih stavova i potiskivanjem iskrenih osjeaja
nastoji ublaiti. Razlog zbog kojeg je te osjeaje esto teko ne samo rijeiti, nego ponekad ak i
osvijestiti, jest to ti djeji djelovi nas ostaju djeji i kad smo odrasli, te se jednako kao i prije
boje osvjetavanja, ali i otputanja emocije.
Kako razlikovati zdrave od nezdravih emocija? Zdrave su one iji je intenzitet primjeren
situaciji, obino nemamo problema s njihovim izraavanjem (osim ako su kombinirane s
nezdravim emocijama i krivnjom, to se esto dogaa jer u ranoj dobi nauimo osjeati se krivi
za izraavanje emocija), a nakon to se izraze i to situacija proe ne ostavljaju napetost i
nelagodu. Nezdrave emocije su ili prejakog intenziteta ili priguene, prati ih unutarnji konflikt i
vie ili manje svjesna krivnja, nelagodan tjelesni osjeaj i mogu nas 'gristi' dugo vremena nakon
to se konkretna situacija zavri. ak i ako ste objektivno u pravu, takav oblik emocije oznaava
da postoji neki dio vas koji je u strahu ili krivnji.
Svima nam se ponekad dogaa da neki detalji u ponaanju drugih izazovu iznimno
snane emocije, toliko snane da e nas lako uvjeriti da su i realne, ak i ako nam svi drugi,
ukljuujui vlastiti razum, govore da je naa reakcija daleko pretjerana. To se najee dogaa u
ljubavnim odnosima, budui da su oni ti koji bude najdublje emocije. Upravo u tim trenucima
najtee je prestati razmiljati o ponaanju druge osobe, premjestiti fokus na svoje osjeaje i
preuzeti za njih odgovornost no upravo u tim trenucima to je najvanije i donosi najvie
dobrobiti.
Fizika nelagoda je osnovni znak da neto potiskujemo svima poznati osjeaji stezanja,
blagog gra, pa ak i boli ili peenja. Primjerice, ako nas netko povrijedi ili napadne, u pravilu e
se aktivirati nezreli dijelovi nas koji vjeruju da smo to zasluili, ak i ako je najvei dio nae
svijesti savreno svjestan realnosti. Kako bi potisnuli te nelagodne osjeaje, gotovo uvijek se
okreemo uzvratnom napadu ili okrivljavanju druge osobe. Za to vrijeme, tjelesna nelagoda se
nastavlja i pojaava, upozoravajui nas da neto proputamo. Zbog nekog razloga, kao to svi
imamo prilike svakodnevno promatrati kod sebe i drugih, ini se da smo daleko spremniji
nastaviti s ponaanjem koje ne donosi rezultate, nego odustati od toga i usmjeriti panju na
vlastitu bol.
Ako bih definirala emocionalnu nezrelost, opisala bih je kao neprihvaanje odgovornosti
za svoje osjeaje i iskustva, ponaanje, ali i okolnosti ivota.
Jedan od najosnovnijih naina izbjegavanja neugodnih emocija, i jedan od onih kojih se
najtee odrei, je prebacivanje odgovornosti na drugu osobu traenjem greaka u njezinom
ponaanju. ak i kad smo pritom objektivno u pravu, ako primijetimo kod sebe razmiljanje o
postupcima ili nedostacima druge osobe, praeno nelagodom u tijelu i esto zamiljanjem to bi
drugoj osobi rado rekli, moemo biti sigurni da na taj nain pokuavamo izbjei neku vrstu
straha, krivnje ili osjeaja manje vrijednosti u sebi. Tako se na nezreo nain pokuavamo osjetiti
bolje sami sa sobom. Posebno je lako uhvatiti se u taj proces kad primijetite da i druga osoba
prebacuje odgovornost na vas. Tada se moemo uhvatiti u direktno ili manje direktno prebacivanje loptice - igru 'Tko je prvi poeo', s posljedicom da se obje osobe sve vie osjeaju napadnute i napadaju zauzvrat.
Dugorono na taj nain samo privlaimo jo vie slinih osjeaja, dok u potpunosti ne
preuzmemo odgovornost za njih. Da ste istinski rijeili uzrok tog problema, znat ete kad takve
situacije vie na budu kod vas izazivale emocionalni naboj, odnosno ako budu izazivale zdravu

ljutnju u situacijama u kojima je potrebno reagirati, nakon ega ne bi trebao preostati negativan
naboj i nelagoda.
Temelj uspjeha u radu na sebi, po mom je miljenju kontinuirano promatranje sebe i
svega to osjeamo. To je nain na koji moemo prepoznati s im se trebamo suoiti, te stei
istinsku bliskost sa sobom, autentinost, i konano mnogo vie samopotovanja.
Kad se plaimo ili stidimo izraziti svoje osjeaje, sami sebi aljemo poruku da oni nisu
vani. No s druge strane, zrelo je voditi rauna o tome da niti drugoj osobi ne poaljemo takvu
poruku, ponaajui se kao da su jedino nai osjeaji vani.
Velik broj autora naglaava pozitivno razmiljanje, zahvalnost, opratanje itd. to samo
po sebi ima mnogo smisla. No, kad to inimo u podrujima u kojima imamo ograniavajua
uvjerenja, ako vodimo rauna o svojim osjeajima primijetit emo da na svaku pozitivnu misao
ili izazivanje pozitivnog osjeaja, naa podsvijest odgovara izranjanjem suprotstavljenih misli i
osjeaja. To je posebno vidljivo kad se radi o pokuajima racionalnog (moglo bi se rei
'nasilnog') opratanja, to je u biti pokuaj da unitimo ili potisnemo djeju ljutnju koja je u naoj
svijesti esto prisutna desetljeima. Istinsko opratanje dolazi spontano i bez truda, kao popratna
pojava razrjeavanja tih osjeaja, kao to i istinsko pozitivno razmiljanje dolazi kao rezultat
rjeavanja uvjerenja koja izazivaju strah i neugodna oekivanja.
U mnogim knjigama takvi otpori se ili uope ne spominju, ili se smatraju nevanima, ili
se savjetuje eliminiranje takvih misli upornim ponavljanjem onih pozitivnih. Kad sam poinjala
raditi na sebi, nekoliko godina sam provela nastojei provesti te ideje. Postigla sam odreena
poboljanja naroito to se tie lakih ciljeva no shvatila sam takoer i da to zahtijeva
neprekidnu unutarnju borbu, za koju prije ili kasnije vie nemamo volje i energije. Daleko bri
napredak ostvarila sam radei s tehnikama kao to je u prvom redu Soulwork, koje priznaju
emocije i rade s njihovim uzrocima traumatinim iskustvima i drugim uzrocima uvjetovanja i
stvaranja ograniavajuih uvjerenja.
Moje je iskustvo da rad na uzrocima problema neugodnim iskustvima i uvjerenjima
donosi jednu ponekad neoekivanu dobrobit: osim osjeaja slobode i pozitivnijeg stava vezanog
uz kontekst i tematiku rada, kroz due vremensko razdoblje kontinuiranog rada stvorit ete
spremnost i mjesto za nova emocionalna iskustva: ugodne osjeaje kakve ste moda davno
zaboravili.
Problem se moe pojaviti ako ne znamo cijeniti osjeaje koji se spontano javljaju u nama,
emu je uzrok ako u biti ne cijenimo same sebe. U tom sluaju pridavat emo znaenje samo
iskustvima koje je potvrdio neki vanjski autoritet, ili onima nastalima kroz prakticiranje tuih
tehnika.
Mnoge su tehnike i naini na koje se ugodna stanja izazivaju namjerno, i one imaju svoje
mjesto, no moje je iskustvo da njihov rezultat u pravilu i ostaje na namjerno izazvanim
osjeajima. To je korisno i poeljno kao podrka u radu, ali rijetko dopire do otcijepljenih
dijelova nae svijesti. Nasuprot tome, jednom kad u potpunosti iscijelite i integrirate dijelove
sebe koje ste odbacili, nema vie nikakve prepreke da prirodno, kontinuirano i bez svjesnog
truda, pa i namjere, ne osjeate prelijepe osjeaje i ne doivljavate spontana iskustva radosti,
ljubavi, strasti iskustva integriteta.
Poneki e od tih osjeaja biti suptilniji i tei za prepoznati, poneki vas mogu preplaviti u
najneoekivanijim trenucima i pri svakodnevnim poslovima. esto je te osjeaje teko definirati
i opisati rijeima, to je znak da smo u kontaktu s dijelovima nas koje smo otcijepili prije nego
to smo nauili rijei i racionalno razmiljanje.
Kad osjete neobine i esto suptilne ugodne osjeaje, mnogi ljudi, nenavikli na njih,
ignoriraju ih ili promotre sa sumnjom, te dopuste da im panju ubrzo odvuku neke od vanjskih

okolnosti. Preporuujem upravo suprotno: uzmite vremena za te osjeaje, istraite ih, potpuno ih
osjetite, uivajte u njima! Uinite isto to previe esto inimo s neugodnim osjeajima:
razmatrajte ih, izraavajte, priajte o njima nekome u koga imate povjerenja. Takvi su osjeaji
besplatan luksuz kojeg je teta ne uivati u potpunosti.

Kosjenka Muk, 2006

www.centar-angel.hr

E- lanci 50 i 51: Zrcaljenje

Odlomci iz knjige Shakti Gawain: 'ivjeti u svjetlosti'
Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite se na
mail ili web stranice autora.

E- lanci 52 i 53: Novac i kreativnost

Robert Kiyosaki u odlinoj knjizi 'Rich Dad, Poor Dad' ('Bogati otac, siromani otac')
prepoznaje jednu znaajnu injenicu: cijeli na kolski i drutveni sustav odgaja nas i obrazuje da
se pripremimo za traenje zaposlenja kod drugih, a ne za poduzetnitvo i stvaranje posla.
Primijetite da Kiyosaki govori o amerikom drutvu; to li tek rei o naemu, koje je tek izalo iz
socijalizma?
Novac je jo jedno od najeih podruja u kojima se mnogi ljudi nadaju da e dobiti
mnogo bez da uloe trud i daju neto zauzvrat: pogotovo u naoj zemlji gdje smo naueni ne
vjerovati u svoje sposobnosti i u mogunost uspjeha, u zadnje vrijeme mnogi se okreu
ezoterinim tehnikama kao pokuaju da stvore novac 'iz vedra neba'. Premda je pozitivan stav
vaan, on sam po sebi ne moe zamijeniti ukljuivanje u stvarni ivot, razvoj kreativnosti, uenje
stvaranja vrijednosti u materijalnom svijetu, samousavravanje... kao ni doprinos ivotima
drugih ljudi u zamjenu za ono to primamo.
Na sreu, i kod nas sve je vie ljudi koji shvaaju da je ne samo neuinkovito, nego nije
ni mudro, osloniti se na druge da im stvore posao i prihode, esto u zamjenu za emocionalno
nepodravajuu atmosferu i materijalne uvjete koji jedva omoguuju preivljavanje. Sve je vie
pojedinaca koji razvijaju i koriste svoju kreativnost i stvaraju jedinstvene i prepoznatljive
proizvode. Vjerujem da polako, korak po korak, poinjemo kao drutvo prelaziti iz
orijentiranosti na preivljavanje i sigurnost u svijest slobode i kreativnosti svijet ljudi koji sami
sebi stvaraju zanimanja umjesto da odabiru izmeu ve postojeih.
Nitko tko je u povijesti stvorio neto uistinu vrijedno, nije to uinio preko noi.
Biografije iznimnih ljudi govore o posveenosti, ustrajnosti, predanom traenju novih znanja i
rjeenja, esto i o izazovnim uvjetima ivota i rizinim odlukama.
U (relativno rijetkim) sluajevima ljudi koji su postigli uspjeh bez naroitog truda, u
pravilu su prisutni i mnogi emocionalni i socijalni problemi i nezrelo ponaanje. To moemo
vidjeti kod svjetskih estradnih zvijezda, ali i mnoge djece bogatih roditelja. Trud i napor nisu
vrijedni sam po sebi, kao kod ideje da emo zasluiti sreu ako dovoljno patimo; ono to je
vano je proces razvoja osobe kroz prikupljanje znanja, stjecanje vjetina, razvoj kreativnosti,
rjeavanje problema, suoavanje s rizicima i ustrajnost.
Da bi se odreenim podrujem ivota u potpunosti ovladalo, potreban je dugoroan
razvoj kroz brojna iskustva i iskuenja, mnoge razliite situacije, pa i ponavljanje istih i slinih
situacija iz razliitih aspekata, dok ivotne lekcije nisu u potpunosti savladane. To vrijedi kako za
podruje financijskog obilja, tako i za partnerstvo, roditeljstvo, prijateljstvo, duhovnost... U svim
tim podrujima svi volimo matati o brzom rjeenju problema i 'ivjeli su sretno do kraja
ivota'... ali to nije realistino. Osim toga, ne bi bilo niti zanimljivo. Izazovi, osjeaji i uitak u
svakodnevnim sitnim uvidima i otkriima, ono su to potie ivotnu strast. Kao i zadovoljstvo
kad se osvrnemo unatrag i shvatimo koliko smo postigli. Moda je upravo to ono to oni koji su
se obogatili bez truda podsvjesno osjeaju da im nedostaje kao i istinski osjeaj vlastite
vrijednosti izgraen kroz suoavanje s izazovima i suosjeanje s drugima, umjesto kroz povrna
izvanjska mjerila.
Nitko ne moe biti istinski kreativan i eljan znanja u odreenom podruju, ako ga to
istinski ne privlai, ako nije orijentiran na proces, nego samo na konani cilj. Teko ete postii
uspjeh ako radite neto u emu ne uivate, to moete raditi samo 's pola srca'. U dananjem
svijetu velikih mogunosti i velike konkurencije, da biste ostvarili istinski, a ne samo

kratkotrajan uspjeh, ako ikakav, morate biti istinski kvalitetni u svom poslu. Kvaliteta dolazi
spontano, ak gotovo neprimjetno, ako uivate istraujui i razmiljajui o podruju u kojem
radite; ako vam je istinski vano da steknete to vie znanja, ako vas rjeenja odreenih
problema zaokupljaju jer ih smatrate ivotno vanima, a ne samo radi popratnih financijskih
rezultata. Posao tada zapravo nije posao, nego nain ivota, jedna od sredinjih tema vaih misli
tokom svakog dana; moda ete ustajati iz kreveta usred noi da biste zapisivali ideje koje vam
dolaze u um dok leite oputeni. Dok god su va interes i znanje o odreenom poslu prosjeni,
takav e biti i va uspjeh.
Jedan od kljunih i najeih uzroka problema vezanih uz novac je ako druge ljude ili
drutvo smatramo ili emocionalno doivljavamo izvorom novca umjesto sebe i svemir. Slino
kao i kad se radi o ljubavi, to vodi osjeaju ovisnosti, posesivnosti, neprimjerenim oekivanjima,
suptilnim igrama ili jednako tako nezdravim pokuajima drastinog odricanja.
Ako druge ljude doivljavamo odgovornima za svoje financijsko stanje, bit emo ih
spremniji zakidati, pa i varati, pod razliitim izlikama. Neke prevare, kao to je vercanje u
tramvaju i 'piratsko kopiranje', ve su odavno dio 'ope kulture', a svatko za njih ima svoja
opravdanja, koja obino ukljuuju oekivanje da se uzme u obzir financijska situacija osobe,
odnosno odricanje od vlastite odgovornosti. Ako se osjeamo ovisni o drugima kao o izvoru
novca, spremno emo se aliti na bilo kakvo traenje od strane drugih, dok emo vlastita
potraivanja smatrati itekako opravdanima. Oekivat emo da drugi budu svjesni truda i
trokova koje smo uloili u svoj proizvod, dok emo ignorirati i zanemarivati rad i potrebe
drugih.
Osjeaj da smo financijski ovisni o drugima ukljuuje esto ideju da su i drugi ovisni o
nama s posljedinom krivnjom i osjeajem da oduzimamo drugima ako traimo naknadu za
svoj rad na slian nain kao to u tom sluaju i sami doivljavamo da nam se neto oduzima u
trenucima kad mi moramo neto platiti. Tada, umjesto da novac bude sustav radosne razmjene,
poinje se doivljavati kao izvor frustracija i nezrelog ponaanja.
Kao i kod veine naih stavova, pogleda na svijet i problema, odnos prema novcu
oblikuje se ve u najranijim godinama ivota. Svakome od nas polazite je osjeaj ovisnosti o
roditeljima, koji se pojaava ili modificira ovisno o stavovima i ponaanju roditelja vezanom uz
novac.
Prirodno je da djeca trae mnogo. ele sve vidjeti, isprobati, uivati u svemu to ih
privue, odricanje im ne pada na pamet i to je zdrav ljudski pristup materijalnom. Velik dio
marketinga na radiju ili televiziji usmjeren je upravo na djecu, sa znanjem da su njihove elje
snane, podlone utjecaju i manje racionalno kontrolirane. Mnogo ovisi o tome na koji e nain
roditelj pristupiti takvim zahtjevima i na koji e nain djetetu objasniti filozofiju novca. Roditelji
koji izvor obilja vide u nekome ili neemu izvan sebe, prenijet e taj stav i na djecu, i to u
pravilu kroz izazivanje krivnje i okrivljavanje djeteta zbog njegovih elja i zahtjeva; esto pritom
ukljuujui i ideju da je novac sam po sebi neto loe.
Filozofija okrivljavanja novca kao neeg loeg uzrok je upravo onakve situacije kakvu
na rijeima pokuava sprijeiti: licemjerje, preutna oekivanja, izbjegavanja i manipulacije
(jer se mnogi ljudi ne usuuju javno i mirno rei svoju cijenu), te okolnosti u kojima je normalno
da nogometai i glumci zarauju milijune, a uitelji preivljavaju. Uvjerenje da nema dovoljno i
da je potrebno muno i mnogo raditi da bi se ita zaradilo vodi tenji gomilanju i (kod ljudi s
manje moralnih skrupula) iskoritavanju drugih, kako bi se nakupilo to vie i to prije. Prema
novcu imamo slian odnos kao to smo u prolosti imali prema seksualnosti: okrivljavamo
sredstvo, a ne uzrok, pokuavamo uguiti prirodne elje, a kad to ne uspijevamo, opravdavamo
se stvarajui dvostruke kriterije.

Kao to e i djeca moi biti spontano i prirodno samostalna, nesebina i sl. tek onda kad
su njihove osnovne potrebe (u prvom redu emocionalne) zadovoljene, tako i veina odraslih ljudi
moe biti iskreno nesebina tek onda kad se izdigne iznad borbe za vlastito preivljavanje i
zadovoljavanje najosnovnijih elja. Tada nesebinost ne dolazi iz stava 'trebam' i brige o
vanjskom dojmu, nego spontano, iskreno i na emocionalnoj umjesto racionalnoj razini.
Vjerujem da je jedna od kljunih komponenti zdravog stava o obilju osjeaj da je
materijalno obilje dio duhovnog, da nam je kao neogranienim duhovnim biima potpuno
normalno uivati u obilju, te da smo u svojoj moi da stvorimo obilje potpuno neovisni o bilo
kakvim vanjskim okolnostima. No ak i ako u ovo razmatranje ne ukljuimo duhovnu
komponentu, svatko od nas je odgovoran za svoje odluke u prvom redu za odluku hoe li
ekati da mu drugi daju posao i odrede uvjete rada, ili e se odluiti za poduzetnost, kreativnost i
ulaganje rada, vremena i hrabrosti.

Kosjenka Muk, 2006

www.centar-angel.hr

E-lanak 54: Izbor due

Odlomci iz knjige 'ene koje tre s vukovima' Clarisse Pinkole Estes
Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite se na
mail ili web stranice autora.

E- lanci 55 i 56: Neverbalna i suptilna komunikacija

to vie vjebamo obraati panju na detalje svoje komunikacije s drugima, sve vie
poinjemo primjeivati koliko zapravo proputamo toliko je sitnih poruka koje se prenose
suptilnom neverbalnom komunikacijom, tonom glasa ili izborom odreenih rijei, jer se druga
osoba ne usuuje izraziti ih direktno ili ih niti sama nije svjesna, a koje bi itekako poboljale
meusobni odnos kad bi bile primijeene i razjanjene. Obino to nisu elementi koji e vidljivo
smanjiti kvalitetu komunikacije, to je jedan od razloga zbog kojih ih ne prepoznajemo no
drugi razlog je to esto niti nemamo iskustvo o tome koliki bi se skok i poboljanje odnosa
moglo napraviti kad bi nauili obraati panju.
Mnoge su situacije u kojima ne pratimo dovoljno to je reeno ili se ne snaemo
odgovoriti pravu stvar u pravom trenutku. Svatko ima iskustva razliitih rijeenih i
nerazrijeenih nesporazuma, ili miljenja drugih ljudi koje saznaje naknadno i posredno...
Ponekad bi vane stvari mogle biti razjanjene i nesporazumi izbjegnuti da se prepoznalo
problem, ili pravilno protumaile rijei druge osobe, ili nale prave rijei kojima bismo objasnili
svoj stav, ali, kao i kod mnogih drugih istinski vanih aspekata ivota, rijetko si priutimo uzeti
vremena za to.
Imam dojam da mnogi ljudi u situacijama kad nisu sigurni to bi rekli pokuavaju na
brzinu smisliti odgovor pomou racionalno nauenih ideja, nategnute duhovitosti ili provokacija,
ili jednostavno izbjegnu ili odustanu od konfrontacije. Sasvim je druga stvar kad u takvim
situacijama sluate svoje tijelo i osjeaje koje vam ono alje. Sluajui osjeaj u trbuhu esto
ete, prevevi ga u rijei, prepoznati problem i nai pravu reakciju. To treba uvjebati, jer u toku
komunikacije u pravilu nam je panja usmjerena prema vani i mnogo je tee primjeivati
suptilne psihosomatske reakcije.
esto ljudi znaju rei da nema smisla kontrolirati se, nego da je vano prepustiti se i biti
spontan. Konflikt izmeu spontanosti i truda da uinimo komunikaciju kvalitetnijom uobiajen
je im ponemo ulagati vrijeme i energiju u tom smjeru.
Moje je iskustvo, a to je lako primijetiti kod veine ljudi, da su 'spontane' i automatske
reakcije, oni odgovori i ponaanje koji izau iz nas prije nego to razmislimo, gotovo prije nego
to i primijetimo, esto naueni obrambeni mehanizmi preivljavanja, ili naini izraavanja
naueni od okoline, a ne istinski i iskreni impulsi koji stvarno izraavaju ono to jesmo. Vano je
nauiti ne reagirati automatski. Potrebno je dati si vremena da osjetimo koji je pravi odgovor
naih osjeaja... podrazumijevajui da smo prije toga nauili biti iskreni prema sebi.
Na neki nain, kao da se veinom plaimo uzeti si vremena i ne odgovoriti istog trenutka,
kao da smo nauili oekivati da e druga osoba iskoristiti to vrijeme da nas 'nadigra' i 'pobijedi' u
komunikaciji. Stvarnost je u pravilu obratna: ne samo to u mnogim situacijama druga osoba
nema uope potrebe za tim, nego uzimajui sebi vremena, aljemo joj poruku na vie razina:
jedna od njih je da nam je stalo do ishoda komunikacije i da paljivo razmiljamo o svemu to je
reeno i to emo rei, a druga je da smo svjesni, prisutni i reagiramo iz iskrenih osjeaja (to
automatski znai i stav samopotovanja). Uz to, u mnogim situacijama kad se druga osoba
postavila nepoeljno i neprikladno, vrijeme koje protekne do naeg odgovora esto je potakne da
razmisli o vlastitom ponaanju.
Neverbalni govor je taj kroz koji se prenose one najvanije poruke: ne samo svjesni, a
neizraeni osjeaji i misli, nego jednako tako i oni nesvjesni. No, treba izbjei zamku da se
postavljamo kao vrhunski tuma i uvjeravamo sebe i druge da odreeni pomak usta ili oiju

znai upravo ono to mu mi pripisujemo. Mnogi nadobudni promatrai neverbalnog govora

mogu vas iritirati uvjeravajui vas da vi mislite ono to oni misle da vi mislite, pa nastojte ne
postati jedan od njih.
Svaku gestu i promjenu mimike potrebno je usporediti sa svim ostalim elementima
neverbalnog, kao i verbalnog govora, umjesto da se tumai odvojeno. Takoer, elementi situacije
mogu utjecati na osjeaje osobe, kao i sluajne misli, asocijacije i sjeanja, te takoer i nelagoda
ako je osoba svjesna da sve to promatrate (nelagoda koju ete mnogostruko poveati brzopletim
tumaenjem!), slino kao to na detektoru lai nevini osumnjienici mogu pokazivati veu
uzrujanost od krivih ako su u strahu da ne budu pogreno shvaeni i krivo optueni.
Preporuujem, kao i kod mnogih drugih aspekata ivota, da tumaenje neverbalne komunikacije
druge osobe radije prepustite svojim osjeajima i ukupnom dojmu, umjesto svjesnoj i racionalnoj
analizi.
Ako svjesno pokuavamo kontrolirati svoj neverbalni govor da bi poslali poruku koju ne
osjeamo istinski, to je u pravilu neuspjeno, osim kod iznimno vjetih glumaca. Priroda
neverbalnog govora je iskreno izraavanje, te ako i uspijemo kontrolirati neke dijelove tijela,
drugi e poslati pravu poruku. Ono na emu trebamo raditi radi samih sebe jo i vie nego radi
rezultata - je da kod sebe razvijemo iskrene osjeaje koje elimo prenijeti neverbalnim govorom.
Svaka komunikacija s drugom osobom, sve to joj kaemo i nain na koji to kaemo,
utjeu na njezin odnos prema nama i daljnju komunikaciju tj. koliko e u nekoj drugoj prilici
ona imati povjerenja da se otvori prema nama. Lako je bjeati u 'duhovne sfere' svakodnevna
komunikacija je mjesto gdje poinje prava duhovnost.
esto kaemo neto kao 'Uinila sam sve to sam mogla... ne znam vie kako razgovarati
s tom osobom!' No, je li to stvarno istina? Postoji li moda jo neto to smo mogli rei ili
uiniti... ali nemamo volje, skromnosti ili hrabrosti? Moda ak i mnoge stvari? esto 'sve to
smo mogli uiniti' u realnosti znai 'sve to smo mogli uiniti bez da riskiramo previe ili
ugrozimo svoj ego'.
Slino kao i u odnosu sa samima sobom, i u odnosima s drugima potrebno je vrijeme i
ustrajnost da se uvjeba puna prisutnost u trenutku, duboka svjesnost i senzitivnost za sve to se
dogaa u nama i unutar nas. Jo je tee nauiti iskomunicirati svoje dojmove na iskren i
suosjeajan nain. No jednom kad to nauimo, nai odnosi ono najvanije za kvalitetu ivota
imaju priliku procvjetati.

Kosjenka Muk, 2006

www.centar-angel.hr

E- lanci 57 i 58: Prepoznavanje lai

(iz knjiga A. & B. Pease: Why Men Lie and Women Cry, i Desmonda Morrisa:
Peoplewatching)
Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite se
na mail ili web stranice autora.

E- lanci 59 i 60: Ostvarivanje trajne promjene

Poneki ljudi jednostavno nemaju povjerenja da se mogu promijeniti. Imaju osjeaj da su

njihovi problemi preteki i preduboki, ili su razoarani nainima rada koje su isprobali dosad. Jo
ee smo skloni izgubiti motivaciju ako se drastine promjene ne pokau u roku od mjesec
dva, ponekad ak i ako smo svjesni da ba i nismo toliko intenzivno radili na sebi i vjebali
naueno. Nerijetko prakticiramo odreene vjebe i tehnike neredovito, primjerice nekoliko puta
mjeseno, te nakon to proe nekoliko mjeseci nismo zadovoljni rezultatima koje kao da, bez
obzira na (ne)uloeno vrijeme, oekujemo da proizvede sama injenica da odreene stvari znamo
racionalno. S druge strane, osobe koje se predano trude, ponekad oekuju prevelike promjene u
prekratkom roku, te ako se to ne dogodi, motivacija vrlo brzo opada.
Moda jedna od najvanijih stvari koje je mogue rei na temu osobnog razvoja jest:
dajte si vremena! Vai problemi su nastali na samom poetku oblikovanja vae osobnosti, a
uvrivali se desetljeima. Sjeam se da sam itala o tome kako, neuroloki gledano, ponavljani
naini razmiljanja stvaraju neuronske veze koje i kasnije olakavaju povezivanje istih
asocijacija i upadanje u isti obrazac, te je potrebno due vrijeme da bi se stvorile nove neuronske
veze i ustalili novi naini razmiljanja.
Kao s dijetom za mravljenje ili uenjem neke vjetine sviranja nekog instrumenta,
borilake vjetine, kreativnog pisanja ili bilo to drugo ako si kao rok ostvarenja ciljeva zadate
nekoliko tjedana, ne samo da ete biti nezadovoljni rezultatom, nego i samim procesom. Kratak
rok stvarat e vam pritisak i osjeaj neuspjeha i nedostatnosti, te ete se kao kod brzinske dijete
vrlo brzo vratiti na stare navike i stare probleme. Mnogo je mudrije dati si pola, jednu ili dvije
godine, ovisno o problemu moda ak i vie, te odrediti redovnu rutinu, izgradnju navika kojih
ete se moi pridravati sa zadovoljstvom, pa i uitkom dugorono, pa ak i cijeli ivot.
Moje je iskustvo u individualnom radu da ljudi u pravilu govore o vrlo pozitivnim
pomacima kad se radi o odreenom uvjerenju, ili emociji npr. krivnji, ljutnji i sl. vezanoj za
odreeni kontekst, no za znaajnu promjenu osobnosti ili postizanje ivotno vanih ciljeva kao
to je promjena posla ili ostvarivanje eljenog partnerstva, potrebno je promijeniti niz uvjerenja i
neprikladnih emocionalnih reakcija, a ne samo jedno do dva, kao to se esto nadamo. Kod ljudi
s teom prolou, odreena uvjerenja mogu biti uvrena kroz niz traumatinih iskustava i
nezdravih odnosa, to zahtijeva dui i intenzivniji rad.
elim navesti primjer osobe koja mi je od klijentice postala bliska prijateljica, a koja je
prije oko godinu i pol poela sa mnom raditi na svojim problemima vezanim uz partnerstvo:
povrijeenosti odreenim detaljima ponaanja partnera, povremenoj ljubomori i osjeaju
vezanosti, patnje u situacijama razdvojenosti i slino.
U poetku smo radile otprilike dvaput mjeseno, dok su se kasnije sastanci prorijedili na
jedan u dva do tri mjeseca, dok je u meuvremenu ona radila na sebi samostalno i pomou
voenih meditacija. Ubrzo je poela primjeivati poveanje samopouzdanja i samostalnosti,
nevezanosti za partnerove postupke, a kroz neko vrijeme i sve manju privlanost prema situaciji i
odnosu u kojem je osjeala da njene istinske elje i potrebe nisu ispunjene. No, odluila je ne
prekidati odnos na silu, nego ostati u njemu dok jo uvijek osjea potrebu za njim, te iskoristiti to
vrijeme da radi na svakom problemu koji izae na povrinu.
S vremenom mi je sve ee poela javljati kako se privlanost smanjuje i kako vie nije
sigurna koliko e dugo trajati taj odnos. Prije nekoliko mjeseci situacija je dobila i svoj rasplet:

srela je drugog mukarca s kojim je ostvarila vezu koju opisuje kao istinsku bliskost i
partnerstvo, svakodnevnu aroliju, iskustvo u koje joj je gotovo teko povjerovati.
Ovo je lijepa ali i realistina! slika onoga to se moe ostvariti kroz dugoroan
kontinuirani rad i iskrenost prema sebi. Naizgled takav pristup zahtijeva vie vremena i truda
nego razliiti pristupi 'arobne pilule', ali problem se rijeava u korijenu, na razini uzroka
umjesto posljedica, slino kao to se niti suvine teine ne moete rijeiti kremama i tabletama,
nego promjenom navika koje su problem uzrokovale.
Trajni i znaajni rezultati dolaze kroz kombinaciju rada na uzrocima problema,
kontinuiranog rada na razvoju nove razine svijesti i percepcije, odnosno novih emocionalnih
iskustava, te primjene postignutog u svakodnevnom ivotu.
Ponekad mi ljudi znaju rei kako je njihova poetna pozicija daleko tea i sloenija od
situacije drugih ljudi, to esto podrazumijeva i da ih ja teko mogu razumjeti jer ne poznajem
njihove osjeaje. Ako govorim o sebi, u sadanjosti je tono da kreem iz dobre pozicije i
pozitivnog stava prema sebi, no ni izdaleka mi se nije tako inilo kad sam tek poinjala raditi na
sebi. Ako pogledam u svoju prolost, ona je specifina kao to je svaka obitelj i svaki pojedinac
jedinstven, no ukupno gledajui smatram da su moji uvjeti bili negdje u razini savrenog
prosjeka, s odreenim prednostima, ali i tekoama u odnosu na ono to sam vidjela kod drugih
(ponekad mi ljudi teko mogu vjerovati kad priam kako sam doivljavala sebe u tinejderskim
danima!). Upravo su me te tekoe pokretale i poticale na rad na sebi i istraivanje, kao uostalom
i mnoge druge ljude.
Naa psiholoka struktura po prirodi je inertna i potreban nam je odreeni kontinuitet,
postupni prijelaz iz poznatog u nepoznato, umjesto drastine promjene. Poneki ljudi i svjesno se
boje promjene, ali daleko vei broj ljudi uva taj strah u podsvjesti. Naa osobnost sastoji se od
velikog broja dijelova, takozvanih podosobnosti, nekih vie, a nekih manje aktivnih, nekih koje
potiskujemo ili i ne slutimo za njih. Tim dijelovima nas potrebno je vrijeme kako bi se
reorganizirali i prilagodili promjeni, a neki se od njih mogu odupirati promjeni zbog straha od
smrti, nestanka stare osobnosti i njezinog prelaska u neku vrstu nitavila. Zbog slinih razloga
straha od gubitka vlastitog ja i svijesti o sebi moemo se bojati duhovnih iskustava, pa i
intenzivne intimnosti u bliskim odnosima s drugima.
Unato svim lijepim obeanjima i hvalospjevima, meu svim tehnikama osobnog razvoja
i ljudima koji rade na sebi koje sam upoznala, ne poznajem niti jednu osobu koja je uspjela
ostvariti drastinu promjenu u vrlo kratkom roku. Povremeno mi ljudi s kojima sam radila znaju
rei da im se ivot iznimno promijenio, ali ne u nekoliko dana ili tjedana, nego kad se osvrnu za
sobom i sjete se svojeg stanja prije nekoliko mjeseci ili godinu dana. To je realistian cilj i
zapravo vrlo nadahnjujui i poticajan, kad ne bismo imali tu naviku potroakog drutva da sve
kupujemo u instant obliku, te kad bismo bili voljni potpuno uloiti sebe i svoje vrijeme u proces
osobne promjene, umjesto pokuavanja da izvanjskim sredstvima postignemo unutarnju
promjenu i razvoj karaktera koji se stjee samo iskustvom.
Mogui su i povremeni 'skokovi' u napretku, znaajne i trajne pozitivne promjene u
kratkom roku, ali i one su rezultat prethodnog dugotrajnog rada na sebi kojim su stvoreni uvjeti
za prijelaz na novu razinu percepcije.
Moje je iskustvo da ponekad iskreno i potpuno suoavanje s vanjskom situacijom moe
dovesti do toliko oslobaajuih uvida i promjene perspektive da se odreeni emocionalni
problem spontano iscijeli i prestane potreba za stvaranjem slinih situacija, no za to je potrebno
razviti snanu svjesnost o vlastitim osjeajima a i tuima i iskrenost prema sebi, te je takvo
iscjeljenje takoer rezultat dueg razdoblja kontinuiranog rada na sebi. esto je lake i bre
koristiti rad na unutarnjem rjeavanju nezrelih emocija prije suoavanja s vanjskom situacijom.

Slino kao i kod dijeta za mravljenje, sposobnost da prihvatimo da se neemo istog asa
osloboditi nesavrenosti kljuna je da bi do stvarnog osloboenja dolo. Slino kao kad se radi o
odabiru posla ili hobija, vano je da moemo osjeati zadovoljstvo i u samom procesu, a ne samo
u rezultatu. To je tada takoer prilika za spontano vjebanje uivanja u sadanjem trenutku i
ljubavi prema sebi upravo onakvima kakvi jesmo.
Promjena se tada ostvaruje postupno, korak po korak, nijansu po nijansu, ali
kontinuirano, stabilno i sa trajnim uincima. Godina dana strpljenja i discipline esto nam utedi
desetljee uzaludnih napora na klackalici neuspjeha. Na kraju, imat ete rijetku privilegiju da se
za zadovoljstvom osvrnete u svoju prolost i kaete sebi neto kao: 'Da sam prije dvije-tri godine
mogla vidjeti sebe kakva sam danas, ne bih se prepoznala!'

Kosjenka Muk, 2005

www.centar-angel.hr

E- lanci 61 i 62: Redefiniranje bogatstva

Odlomci iz knjige N. D. Walscha 'Bog sutranjice'
Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite
se na mail ili web stranice autora.

E- lanci 63 - 65: Zdravi obiteljski odnosi

Premda veina ljudi shvaa ili barem intuitivno osjea to je prikladno, a to neprikladno
u obiteljskim odnosima, u veini obitelji je jo uvijek prisutno mnogo nezdravih obrazaca i
golemi teret esto nametnute krivnje, koja mnoge ljude spreava da se ponaaju onako kako
osjeaju da ele i da je ispravno, pa ak i da objektivno razmotre vlastito i ponaanje drugih
lanova obitelji.
Soulwork Systemic Coaching promatra obitelj kao emocionalni sustav. Svaki sustav
nastoji odrati ravnoteu, a ako pojedini dijelovi sustava ne funkcioniraju, drugi dijelovi e
nastojati preuzeti njegovu funkciju da bi popunili prazninu. Slino je i s obitelji, u kojoj djeca
kao najosjetljiviji i najprijemljiviji lanovi odravaju tu ravnoteu najee kroz problematino
ponaanje kojim se preusmjeravaju panja i aktivnosti obitelji, a esto i kroz izraavanje osjeaja
i ponaanja koje se u obitelji zabranjuje ili potiskuje.
Naalost, mnogi ljudi ne primjeuju nezdrave obrasce sve dok oni ne eskaliraju u
ponaanju djeteta, a i tada se oni esto ignoriraju ili opravdavaju sve do ozbiljne krize ili ak
vanjske intervencije, kada se odgovornost najee prebacuje na dijete.
Nakon neznanja, najvaniji uzrok ovakvog razvoja dogaaja je stid od etiketiranja. Vano
je razumjeti da ne samo da nije sramotno imati emocionalne probleme, nego je to potpuno
uobiajeno i normalno, za razliku od lijepe i savrene vanjtine koju svatko nastoji prezentirati
prema vani.
Ukratko u navesti osnovne principe zdravog ponaanja u obitelji:
Zdrava i zrela odrasla osoba osjea se sposobna preuzeti odgovornost za svoje osjeaje,
ponaanje i ivotne okolnosti, te nema potrebe oekivati od djeteta da dijeli tu odgovornost.
Zdrava i zrela uloga roditelja je da podrava dijete u odrastanju i stvaranju vlastite
osobnosti, te konano i u odvajanju i izgradnji neovisnog ivota, pri emu roditelj i dijete mogu
stvoriti atmosferu u kojoj jedno drugo vide kao zrela i odgovorna ljudska bia.
Zdrava uloga djeteta je da potuje svoje roditelje, njihovu prolost i iskustva, ali da se
usmjeri na vlastiti ivot, svjesno da su roditelji odrasla ljudska bia, to znai sposobna da
preuzmu i ive svoje odgovornosti.
Mnogi nezreli roditelji oekuju od djece zahvalnost i 'vraanje duga', to ponekad
podrazumijeva rtvovanje svojih potreba, pa i osobnosti. Zreo i odgovoran roditelj razumije da
mu dijete nita ne duguje, a posebno da nije duno radi roditelja rtvovati svoju sreu. ivot sam
po sebi, kao i ulaganje vremena, energije i novca u dijete izuzetno su vrijedni darovi za koje e
zdravo odraslo dijete osjeati zahvalnost, ali onog trenutka kad roditelj poinje oekivati izraze
zahvalnosti ili ak rtvovanje sa strane djeteta, to prestaje biti dar slobodno dan, i poinje biti
stav kupoprodaje.
Prirodno je da dijete stavi svoj ivot i obitelj (vlastitog partnera i obitelj) na prvo mjesto.
Preuzimanje odgovornosti za potrebe, osjeaje i sreu roditelja, rtvovanje sebe i pokuaji da ih
se usrei automatski znai postaviti roditelja u ulogu djeteta i vidjeti ih kao slabe umjesto kao
odrasle i sposobne osobe. Nezrelo oekivanje mnogih roditelja da dijete ispunjava njihove
potrebe, jedan je od najeih uzroka patnje, emocionalnih poremeaja, krivnje i problema u
odnosima, koji se u pravilu prenose iz generacije u generaciju.
Dijete ima potrebu vjerovati vanim odraslima. Ta potreba je toliko jaka da je uzrok
velikom dijelu naih trauma i ograniavajuih uvjerenja: stvaramo ih da bi bili sposobni nastaviti

vjerovati roditeljima i odrati odnos s njima koji nam garantira preivljavanje. Uz potrebu za
povjerenjem vezana je i potreba da volimo i budemo voljeni, te e malo dijete mnoge obrambene
mehanizme aktivirati u biti kako bi moglo nastaviti voljeti bliske osobe.
Kad se djetetu vani odrasli prepucavaju preko djeteta, nastojei ga uvjeriti da su oni u
pravu, a onaj drugi ne, za dijete je to vrlo zbunjujue i zastraujue. Ono moe poeti
doivljavati svijet kao nesiguran, i razviti probleme s povjerenjem u ljude ili samog sebe. Neka
od te djece, ovisno o drugim okolnostima, zakljue da ne mogu vjerovati nikome a neka
odrastu u povodljive ljude koji vjeruju svakome osim sami sebi.
U dobi nakon sedme godine dijete se moe bolje nositi s tim, no ako dijete ima 2 - 5
godina, a najvaniji ljudi u njegovom ivotu mu govore suprotne stvari ili ak govore loe jedno
o drugome, dijete to ne moe podnijeti bez stvaranja vrlo jakih obrambenih mehanizama na
razini identiteta stvaranja barem jedne, a esto i vie maski, odnosno lanih dijelova linosti
koji su esto u sukobu jedan s drugim jer je izvorno svaki od njih pokuavao zadovoljiti - i
voljeti - jednu od suprotstavljenih vanih osoba.
Djeca su uobiajen objekt prebacivanja odgovornosti za svoje osjeaje odrasla osoba
koju ponaanje djeteta na bilo koji nain iritira, u pravilu e automatski pretpostaviti da je dijete
u krivu i neadekvatno se ponaa, umjesto da provjeri pozadinu vlastitih osjeaja ili barem uzroke
ponaanja djeteta.
Mnogi odrasli se ponaaju prema djeci s visoka i bez potovanja samo na temelju
okolnosti da djeca imaju mnogo manje iskustva i sposobnosti izraavanja. Odrasle koji s djecom
komuniciraju grubo, hladno, zapovjedniki, pa ak i s odreenim prezirom, via se naalost
prilino ee nego one koji s djecom komuniciraju kao s ljudskim biem koje je ravnopravno po
priroenoj vrijednosti i sposobnosti da osjea, ako ve ne po iskustvu.
ak niti samo vee iskustvo ne znai da je roditelj uvijek u pravu. To je mnogo oitije
kad pogledamo u prolost, gdje su se djejem prirodnom, zdravom ponaanju, potrebama i
eljama suprotstavljala iznimno kruta i neprirodna uvjerenja odraslih koji su, naravno, smatrali
da su oni u pravu. I danas je uobiajeno slino ponaanje, premda na mnogo suptilnijim
razinama i vezano uz sitnije ivotne detalje.
Smatram da je razlika izmeu mudrosti i 'obinog' znanja u tome to je mudrost oblik
inteligencije koja je duboko povezana i surauje s osjeajima. U tom smislu djeca su esto ak i
u prednosti pred odraslima, budui da su mnogo svjesnija i mnogo otvorenija prema svojim
istinskim osjeajima. Njihov hendikep je u nemogunosti uzimanja u obzir brojnih injenica i
znanja koje se stjee samo putem iskustva i uenja, te u mnogo teem pronalaenju pravih rijei i
izraza da opiu ono to osjeaju.
Kao to se, kad razgovaramo s nekim na stranom jeziku, moemo osjeati nelagodno i
nesigurno ne zato to nae misli nisu kvalitetne, nego zato to ne uspijevamo nai rijei da ih
izrazimo, slino se osjeaju i djeca pred samouvjerenim te verbalno i logiki vjetim odraslima.
Tako e dijete lako povjerovati roditelju prije nego vlastitim osjeajima i priroenoj mudrosti.
Odrasli to esto iskoritavaju radi svoje udobnosti, ne razmiljajui o teti koju nanose djetetu.
Ponekad je potrebno raditi ne samo na traumatinim iskustvima, nego i na posljedicama
suptilnijih okolnosti, koje mogu naizgled biti i pozitivne. Nerijetki roditelji vole osjeaj moi i
vanosti koji im daje injenica da su mnogo iskusniji od djeteta, a neki u najboljim namjerama
oekuju od djeteta previe za njegovu dob, ili oekuju da ono bude neto posebno. Dijete je
sklono idealizirati roditelja koji se postavlja kao moan i pametan, diviti mu se i eljeti ispuniti
njegova oekivanja, posebno ako se radi o roditelju suprotnog spola. Povremeno sreem ljude na
koje su upravo te okolnosti ostavile najvie negativnih posljedica osjeaj da nisu sposobni
ispuniti oekivanja, da nikad nisu dovoljno dobri ili zaljubljivanje u autoritete.

Upravo u onim podrujima ivota u koje ulaemo najvie energije i interesa, svojoj djeci
emo teko dopustiti da se razlikuju i ive vlastiti ivot i uvjerenja. Ljudi koji su orijentirani na
materijalno u tom e podruju ograniavati ili zahtijevati od djece, dok e im njihove ideje i
uvjerenja biti mnogo manje vani. Intelektualno orijentirani ljudi stavljat e manji naglasak na
formu, ali e tee prihvatiti drugaiji nain razmiljanja kod djece. Kad nam je neto vano,
elimo da se ljudi koji su nam dragi slau s nama i u najboljoj namjeri moemo djecu nastojati
kruto kontrolirati i uvjetovati im ljubav.
U zadnje vrijeme, kako knjige i savjeti o odgoju postaju sve popularniji, javlja se
problem koji je uobiajen i u podruju rada na samima sebi: primjenjivanje tehnike povrno i
radi izvanjskih rezultata umjesto s razumijevanjem dublje biti i znaenja odreenog pristupa.
Tako se mogu vidjeti odrasli koji izvana ine sve naizgled ispravno, ali bez istinskog pokuaja da
razumiju i suosjeaju s djetetom, te njihov neverbalni govor posebno ton glasa i izraz lica
odaje i dalje nestrpljenje i nepotovanje (pogotovo ako rezultati nisu onakvi kakvima se nadaju).
Na djecu e kao i na svako ljudsko bie daleko vaniji utisak ostaviti upravo neverbalni
govor i emocionalna energija koja se pritom alje nego same rijei, te je prirodno da se njihova
elja za suradnjom nee poveati. Odrasla osoba e, naravno, to zatim pripisati djetetovom
karakteru.
Veina obitelji smatra i pritom su na odreenoj razini u pravu da prua djeci najbolje
to moe. Kad se kod djece pojavi neeljeno i nezdravo ponaanje, ono se u pravilu pripisuje
utjecaju vrnjaka ili medija.
Vrnjaci i mediji postaju djetetu vani tek u relativno kasnijoj dobi, nakon to ve prou
najvanije godine oblikovanja linosti (a to su prve tri godine ivota, to je rijetko shvaeno). No
ak i tada kad se njihov utjecaj pojaa, ti vanjski aspekti ne mogu ni izdaleka toliko brzo i mono
oblikovati djetetovu osobnost koliko je oblikuju rani i nesvjesni utjecaji, nego se jedino mogu
nadograditi na elemente ve prisutne u djetetovom iskustvu i osjeajima.
elim naglasiti da djetetovu osobnost ne oblikuje samo ono to je prisutno i to se prua,
nego i ono to nedostaje. To je mnogim obiteljima teko razumjeti, jer se obino polazi od
neverbaliziranog stajalita da je dijete neka vrsta 'prazne ploe' i da ne moe znati to mu
nedostaje ako to nikad nije niti upoznalo.
Ono to ubrzo otkrivaju svi koji krenu u istraivanje vlastitih osjeaja i podsvijesti, jest
da su kao djeca trebali i oekivali daleko dublju i daleko kvalitetniju ljubav nego to je to, ini
se, u naem drutvu uope mogue, posebno s obzirom na vanjsku organizaciju drutva i
zahtjeve takve situacije. Zanimljivo je pitanje otkud potjee takva potreba ako takvu ljubav nikad
nismo imali prilike osjetiti i upoznati u tijelu u kojem smo roeni. Osobno smatram da u sebi
nosimo svijest i sjeanje na realnost onoga to uistinu jesmo, za razliku od ideja da na svijet
dolazimo kao 'prazne ploe' i kao iskljuivo reaktivna bia.
U svakoj komunikaciji izmeu ljudskih bia, bez obzira na dob, najvei dio neverbalnog
govora percipira se i obrauje na nesvjesnoj razini te na odnos utjee putem opeg dojma o
drugoj osobi, a ne kroz svjesnu interpretaciju. U najranijoj dobi djeteta, koja je ujedno i odgojno
najvanija, daleko su jai odgojni utjecaji neverbalne komunikacije nego verbalne, koju dijete
jo ne moe razumjeti tako dobro kao odrasli. To je uzrok svim onim problemima i ponaanju
kojemu se roditelji kasnije ude i odriu se odgovornosti za to.

Kosjenka Muk, 2006

E- lanci 66 - 68: to je zapravo samopotovanje?

to je zapravo samopotovanje?
U nezrelom drutvu, u kojem veina ljudi vrlo rijetko uope ima prilike iskusiti to znai
osjetiti se istinski dobro sa samima sobom, korisno je razmotriti o emu zapravo govorimo kad
se radi o samopotovanju.
Ono o emu elim govoriti daleko je dublje i ire od samopotovanja kao naina
ponaanja, pa ak i stava prema sebi.
elim govoriti o osjeaju duboke ispunjenosti iznutra, uitka u vlastitom postojanju,
iskustvu koje nije samo ljubav prema sebi, ve doivljaj sebe kao izvora ljubavi, kao ljubavi
same. Izraz 'ljubav prema sebi' postaje tada nepotreban, racionalni konstrukt. Samopotovanje je
daleko od pravog termina za taj unutarnji osjeaj, no moe biti odgovarajui termin za vanjsko
ponaanje u svakodnevnom ivotu koje proizlazi iz tog osjeaja.
Niti kad se radi o vanjskom ponaanju, samopotovanje naem drutvu nije blisko, te se
stoga interpretira na najrazliitije naine.
Kroz mnoga stoljea, nai preci su odgajani u pokornosti prema crkvi i vladarima. Da bi
se to postiglo, bilo je nuno prisiliti ljude da se odreknu svoje prirodne tenje za slobodom i
obiljem, prisiliti ih da se smatraju manje vrijednima i da potisnu svoje izvorne, autentine
osjeaje i elje. Stoljeima, od malih nogu djeca su odgajana u strahu, krivnji i stidu ne samo
zbog najmanje pogreke u vanjskom ponaanju, nego i zbog osjeaja samih ('ljutnja je smrtni
grijeh!'). Voljeti sebe, doivjeti sebe kao ljubav, kao dragocjena bia vodilo bi automatskom
odbacivanju takvog odgoja i stoga nije moglo biti doputeno.
Kako bi ljudi mogli povjerovati da su njihovi najdublji osjeaji loi, morali su povjerovati
i da su oni sami loi greni u svojoj biti, nevrijedni po prirodi. Kad djeca odgajana u takvom
ozraju odrastu, rode vlastitu djecu i suoe se s njihovim osjeajima i eljama esto je daleko
lake okriviti dijete da je 'zloesto' i 'sebino' nego priznati desetljeima potiskivane osjeaje i
sav strah, krivnju i sram kojima su oni vezani. Tako se krivnja i strah prenosi u sljedee
generacije.
Tako smo dobili drutvo lane pristojnosti i upitnog morala, drutvo u kojemu je 'biti
dobar' znailo zanemariti sebe i svoje potrebe, 'biti pristojan' znailo ne isticati se, ak niti rei
neto dobro o sebi, a 'obzir prema drugima' vrlo je esto zahtijevalo djelovanje na vlastitu tetu.
Fizika tvrdi da je energiju nemogue unititi, mogue je samo promijeniti joj oblik.
Slino je i s emocijama. Izvorne, autentine ljudske tenje i ljudski osjeaji nisu se mogli unititi
ak niti nakon to se to stoljeima pokuavalo.
Potisnuti osjeaji uvijek ostaju u nama i bore se da se izraze i prenesu svoju poruku. Ako
ne doputamo sebi da to uinimo na konstruktivan nain, podsvjesno poinjemo traiti druge
naine olakanja destruktivne. Ogovaranje, licemjerje, depresija, zavist i zloba bili su 'ispuni
ventili' mnogih generacija. No prije ili kasnije dogaa se da naa mo samokontrole popusti pod
pritiskom nagomilanih emocija, nakon ega esto prelazimo u drugu krajnost.
To se upravo dogaa u naem drutvu kao cjelini. Nagomilana destruktivnost izlazi na
povrinu kroz ratove i beskrajne prikaze nasilja i nezrelog ponaanja na televiziji. Mlade
generacije, odrasle s jedne strane na tradicionalnom odgoju, a s druge na takvim nezrelim
modelima koji alju poruku da je destruktivnost u redu, prelaze u drugu krajnost otvorenu

sebinost i aroganciju do agresivnosti. Zatim to esto i zovu samopotovanjem, to je djelomice

razlog zbunjenosti oko tog termina.
Velika veina ljudi nikad nije iskusila istinsko samopotovanje i moe samo zamiljati
kako se ono manifestira. Zbog toga im je toliko lako povjerovati u lane prikaze samopotovanja, esto i u laan, prividni osjeaj moi koji daje destruktivnost. Jednom kad imate vlastito,
unutarnje iskustvo, nisu vam vie potrebni vanjski modeli prema kojima ete se orijentirati.
U vanjskom ponaanju, samopotovanje se manifestira jednako kroz potivanje vlastitih
osjeaja, potreba i zahtjeva, kao i kroz potivanje drugih ljudi, i to na nain da ih doivljavamo
kao snane i sposobne da uine to isto. Nema straha od osude (koji je zapravo u prvom redu
strah od osude samih sebe!) Nestaje potrebe da zanemarujemo sebe kako bi vodili brigu o
drugima, jer znamo da su oni to sposobni uiniti sami i, ne manje vano, da imaju pravo na to.
(Ljutnja i otpor koji mnogi ljudi osjete u situacijama kad im se druga osoba samo usudi
izraziti neslaganje s njihovim ponaanjem, ili upozoriti ih da su povrijedili njezine osobne
granice, obrambeni je mehanizam koji prikriva duboko nesvjesno vjerovanje da ne zasluujemo
zauzeti se za sebe. To se vjerovanje stvara obino u vrlo ranoj dobi. Kako nae istinsko bie
osjea da je to neprirodno i ima otpor prema tome, ali se u djejoj dobi ne zna nositi s tim
osjeajem, on se neto kasnije obino prekrije i maskira kompulzivnim pokuajima da se
osjeamo bolje sami sa sobom, esto i kroz potcjenjivanje drugih ljudi i njihovih potreba.)
Zdravo i sretno dijete, ono koje se jo nije nauilo stidjeti samog sebe, spontano izraava
sve svoje elje i osjeaje, te i ne pomilja da ih skriva dok ga se ne uvjeri da bi to trebalo initi.
Zdravo dijete usmjereno je u prvom redu na sebe, te prirodno, premda ne svjesno i racionalno,
oekuje da e i drugi initi isto.
Biti usmjeren na sebe ne zvui li to kao sebinost? U pravilu se jo uvijek tako
oznaava. Mnogima je lake nazvati to sebinou kod drugih, nego usuditi se uiniti to isto,
suprotstaviti se, rei ne ili zauzeti se za sebe. Pod potovanjem prema drugim ljudima, koje je
nuno sadrano u istinskom samopotovanju, podrazumijevam potivanje osobnih granica drugih
ljudi izbjegavanje da ih se namjerno povrijedi ili narui njihova sloboda ali i potivanje
njihove moi i odgovornosti da sami postave i obrane svoje granice. Drugim rijeima, da nas
upozore ako nenamjerno inimo neto to njima ne odgovara.
Kad govorim o usmjerenosti na sebe, jednostavno mislim da jedino mi sami moemo
znati to elimo i to nam je potrebno, te da ne moemo oekivati da e bilo tko drugi to initi za
nas. Isto tako, ne moemo znati, i nerazumno je oekivati da znamo i predviamo, to drugi ljudi
ele i osjeaju. Kako svatko od nas ima razliit karakter i razliita iskustva, esto se dogaa da
smo u krivu ak i kad smo uvjereni da znamo to druga osoba osjea i misli.
Nikad neete vidjeti zdravo dijete koje se osjea dobro sa sobom, kako anksiozno nastoji
predvidjeti i pretpostaviti elje svih ljudi oko sebe ('Jesam li neto krivo rekla? Neto krivo
uinila? Moda e ljudi stei dojam da sam sebina?'), ali vidjet ete mnoge nesretne, anksiozne
ljude (i djecu) kako to ine. Zdravom djetetu je normalno rei 'ne' ako neto ne eli, kao to mu
je normalno da i drugi ljudi kau 'ne' i postave svoje granice a zatim se o tome moe
pregovarati.
Usmjeriti se na sebe znai u potpunosti preuzeti odgovornost za sebe, kao i shvatiti
odgovornost drugih ljudi da uine to isto. Ako se svatko osjea sposoban i slobodan rei i izraziti
to osjea i eli, to nas oslobaa beskrajne krivnje i beskrajnih, esto neizreenih, oekivanja i
optuaba.
To ne znai da su nam drugi ljudi manje vani. Nijedna osoba koja se istinski osjea
dobro sa sobom nema potrebu ili elju povrijediti ili potcijeniti druge. Naprotiv, to smo vie
sposobni razumjeti i cijeniti sebe, to nam postaje lake i kad je rije o drugima. Prirodno je da

imamo odreenu zdravu sliku o tome to bi znailo svjesno povrijediti slobodu i osobni prostor
druge osobe i da neemo eljeti to initi, jer znamo kakav je to osjeaj. No u idealnom sluaju
- kad se radi o specifinim eljama, osjeajima ili neslaganju, oekujemo od druge osobe da ih
sama izrazi a kako nema potrebe da se to ini kroz okrivljavanje, tako nema potrebe niti za
strahom i krivnjom i postaje nam mnogo lake sasluati i cijeniti tue miljenje.
Naravno, rijetko kad je u ivotu prisutan takav idealan sluaj i mnogo puta emo morati
uzeti u obzir prolost druge osobe i nain na koji je nauila funkcionirati; njezine strahove,
krivnju i potisnute osjeaje. esto emo se nai u situaciji da druga osoba nije sposobna uzeti u
obzir naa ogranienja. To ini rad na samopotovanju kao i ivot sam - raznolikim,
zanimljivim i punim prilika da uimo i preispitujemo sebe iz razliitih gledita i u razliitim
okolnostima.
Osjeati se voljeni i cijenjeni potreba je koja je pokretaki impuls goleme veine
ljudskog ponaanja. Traenje panje i ljubavi u korijenu je, ili barem donekle prisutno, u gotovo
svemu to komuniciramo ili ne komuniciramo, pokuavamo postii, prezentirati prema vani;
klju je veine naih emocionalnih reakcija, posebno onih neugodnih.
Kao djeci, drugi ljudi su nam jedini mogui izvor procjene nas samih i naeg ponaanja.
Bez imalo iskustva o svijetu u kojem smo roeni, jedino u tuim reakcijama moemo vidjeti
zrcalo onoga to aljemo u okolinu. Ono ega nismo svjesni kao djeca, jest da drugi ljudi ne
reagiraju nuno na nas nego na mnoge druge sadraje koji se odvijaju u njihovoj svijesti.
Koliko puta nas iznutra grize ljutnja ili tuga zbog neega to elimo dobiti od drugih
ljudi, ali ne uspijevamo? Od 'to e rei susjedi' pa do ekstremnog egzibicionizma, reakcija
drugih ljudi ono je to nam je esto primarno. Mnogi tome podrede cijeli svoj ivot: od onih koji
se nikad ne usude izraziti svoje istinske elje iz straha od odbacivanja, pa do ljudi koji cijeli ivot
provedu trei za novcem kojim bi kupili razliite statusne simbole i izazvali divljenje okoline i
dojam moi.
Mo je ono za ime poseemo kad nesvjesno steknemo dojam da, to god uinili, ne
moemo dobiti ljubav. To je zastrauju zakljuak koji pokree potrebu da se kontrolira okolina.
Drugi temelj potrebe za moi je ista kompenzacija: ako ne moemo dobiti ono to istinski
elimo osjeati se vrijedni kroz iskustvo da smo voljeni poseemo za neim manje vrijednim,
ali relativno slinim, kao to je osjeaj nadmoi.
Traenje ljubavi izvana nikad ne moe nadoknaditi ljubav prema sebi duboko utemeljenu
u unutarnjem osjeaju. ak i kad postignemo izvanjski uspjeh, duboko u sebi svjesni smo da on
nema istinsku vrijednost jer smo odobravanje postigli naporno stvorenim i odravanim prividom,
umjesto okrivanjem sebe kakvi stvarno jesmo. No, kako nikad ne nauimo kako se osjeati
voljeni i vrijedni na druge naine, podsvijest ne zna drugaije nego nastaviti po starom i zbog
toga toliko mnogo ljudi potroe cijeli ivot uporno ponavljajui strategije koje ne funkcioniraju
ili kompulzivno odmah kreu za jo veim 'uspjesima' veom slavom, veom moi, veom
svotom novca...
Kao odrasli toga smo barem donekle svjesni, ali davno stvoreni djeji zakljuci i dalje su,
duboko potisnuti, u nama i oblikuju nau svijest i ivot. To se moe promijeniti, mada ne preko
noi. Dubok nedostatak osjeaja da su voljeni i cijenjeni jednostavno zbog sebe samih, veini je
ljudi, u veoj ili manjoj mjeri, osnovni temelj na kojem su izgradili svoju osobnost, te je
potrebno vrijeme i rad da se to promijeni.
Istinska ljubav prema sebi ispunjava nas na nain na koji to nikad ne moe uiniti ljubav
koja dolazi izvana. ak i ako smo izvana istinski voljeni, ako nam nedostaje ljubav prema sebi
neemo to moi u potpunosti prihvatiti, cijeniti, osjeati opravdanim.

Sposobni smo da volimo sebe do mjere koju nam je teko ak i zamisliti. Ako i
pokuamo, zamiljanje takvog osjeaja u odnosu na stvarno iskustvo slino je zamiljanju
putovanja u odnosu na putovanje samo. Naa istinska priroda ne moe se unititi ak ni dubokim
i snanim djejim negativnim dojmovima i moemo je ponovno otkriti i iskusiti.
Osjeati se voljeni iznutra iskustvo je koje 'jednim potezom' brie sve sitne, a i mnoge
krupnije, povrede i zamjeranja drugima. Nije nam vie potrebno odobravanje i potvrda izvana,
pa nas niti ne smeta ako je ne primamo. Osjeamo se ispunjeni prekrasnim osjeajem ljubavi, a
ako netko drugi to nema u sebi, znamo da to nema veze s nama. U istinskom iskustvu ljubavi
prema sebi, to nije logino obrazloen stav oko kojega se moramo svjesno truditi i razmiljati
jednostavno vie ne primjeujemo ponaanje oko kojeg bi prije osjeali potrebu da raspravljamo
ili 'iskomuniciramo osjeaje'. Sposobniji smo suosjeati s drugima i priznati njihovu bol. S druge
strane, ako nas netko direktno povreuje i omalovaava, sposobniji smo zauzeti se za sebe ili
napustiti uvjete koje nam ne odgovaraju.
Promjena i rizici, koji mnoge ljude dovoljno plae da radije ostaju u iznimno loim
uvjetima, poduzimaju se lako jer u takvom stanju svijesti ne moemo ni pomisliti da takve uvjete
prihvatimo: primjerice loe uvjete rada, zlostavljanje na poslu, umale odnose bez nade za
poboljanje... Duboko u sebi, znamo da e nam biti dobro i da ne moramo pristajati na tako
neto. Bez rijei i svjesnog truda, znamo da moemo stvoriti neto mnogo bolje. Kako kreemo
prema tome, to se i ostvaruje, lako i gotovo automatski, jer smo svoje lekcije nauili a ljubav
prema sebi jedna je od temeljnih ivotnih lekcija.

Kosjenka Muk, 2006

www.centar-angel.hr

E-lanci 69 - 72: Suoavanje s pomaknutom agresijom

Pomaknuta agresija termin je kojim se oznaava pranjenje agresije na ljudima ili

objektima koji nisu izvor frustracije, ali je daleko sigurnije 'ispucati se' na njima nego na onima
koji su pravi uzrok ljutnje.
Osobito u velikim gradovima, prilino se esto dogaa da e vas, primjerice, nepoznata
osoba agresivno kritizirati zbog sitne i potpuno nenamjerne pogreke, ili e se prodavai u
trgovini ponaati neprijateljski i neljubazno, razliiti slubenici omalovaavati to niste znali
neto to niste imali niti prilike saznati... sve one sitne geste kojima mnogi ljudi prazne
nagomilanu frustraciju na drugima u naizgled nevanim situacijama, kad se ini glupo zbog toga
ulaziti u sukob.
Prvo je pitanje: da li bi vas to trebalo iritirati ili ne?
Drugo je pitanje: da li bi trebali reagirati ili ne?
Dugo sam vremena bila duboko uvjerena da, ako sam dovoljno emocionalno zdrava i
zrela, takve me stvari nee iritirati. Bit u sposobna 'izdii se iznad toga', biti puna razumijevanja
za nesavrenost drugih, te znati tko sam i to sam na razini na kojoj me niije miljenje ne moe
uzdrmati.
S vremenom, poela sam razumijevati da sam si takva oekivanja nametnula iz dva
razloga: prvi je djeja potreba da budem savrena, a drugi... mnogo suptilniji... jest da sam na taj
nain nastojala izbjei realno suoavanje s drugom osobom, iznoenje razliitog miljenja i
odgovornost da se zauzmem za sebe u konkretnoj stvarnosti.
inilo se da sam, vrlo zrelo, preuzela potpunu i savrenu odgovornost za svoje osjeaje,
traei uvijek uzrok problema u sebi. No istovremeno, nesvjesno sam se nadala da u i rjeenje
problema uvijek nai iskljuivo u sebi... i tako izbjei riskantne i zastraujue situacije potpune
iskrenosti prema drugima.
Da se vratim na prvo pitanje: da li bi me to trebalo iritirati?
Sada bih rekla: i da i ne. Ne do te mjere da bih osuivala drugu osobu i imala se potrebu
svaati s njom. No u nekoj mjeri i da budui da je osjeaj iritiranosti i nelagode savreno
prirodni obrambeni mehanizam kojim instinktivno raspoznajemo mogui problem ili opasnost,
nesklad izmeu nae duboke unutarnje biti i vanjskog iskustva, sve to je nezdravo i nepravedno.
Bez obrambenog mehanizma neugode, boli i straha, niti jedna ivotinjska vrsta ne bi
opstala. tovie, to neka jedinka ima bolji mehanizam upozorenja na opasnost, to e lake
preivjeti.
Slino je i s emocionalnom boli. Generacijama ljudi, pogotovo ena, govorilo se da ako
nekog voli, bit e uz njega, tolerirati njegove mane i imati razumijevanja za njegovu nezrelost.
(To je samo jedna od varijanti na poetku iznesene ideje da ako dovoljno volimo sebe, nita nas
ne moe povrijediti.) To je generacije ljudi navelo da ostanu u odnosima punima zlostavljanja.
Obrambeni mehanizam bio je slian: opravdavati se uzvienim idealima kako bi se utiao
unutarnji glas i izbjeglo suoavanje s vanjskom realnosti. Vanjska realnost do prije svega
nekoliko generacija - nije bila samo zlostavljanje od strane partnera, nego i mogunost jo goreg
zlostavljanja i opasnosti po preivljavanje, ako bi osoba napustila partnera i ostala sama i bez
sredstava za ivot. Tako se ignorirala manja bol, da bi se izbjegao strah od jo vee boli. Isto se
ponavlja i u mehanizmu koji sam opisala na poetku: ignoriranje blae unutarnje neugode, kako
bi se izbjegla potencijalno snanija neugoda koju bi moglo izazvati iskreno suoavanje.

Kao to je fizika bol upozorenje koje nam omoguuje da se odmaknemo od neega to

oteuje nae tijelo, tako je i emocionalna neugoda savreno prirodna i zdrava reakcija u
nezdravim situacijama, te nam pomae da prepoznamo problem i ispravno reagiramo.
Emocionalna nelagoda upozorava nas da postoji problem, bilo da se radi o vanjskom
problemu ili opasnosti (stvarno nekorektno ponaanje od strane drugih), bilo da postoji nesklad
izmeu naih djejih, nezrelih emocija i uvjerenja i vanjske realnosti. Najee je istovremeno
prisutno i jedno i drugo, to je esto zbunjujue iskustvo koje je najlake potisnuti i potraiti
rjeenje pokuajem mijenjanja okoline ili drugih ljudi. No to je samo odgaanje rjeenja umjesto
trajan rezultat da ne govorimo o tome da u pravilu ne uspijeva.
Spomenula sam i ideju 'znati tko sam i to sam na razini na kojoj me niije miljenje ne
moe uzdrmati'. Lijepa ideja. No sposobnost da dopustimo da nae miljenje bude uzdrmano,
osnova je unutarnje irine i emocionalne evolucije. Ljudi koji ne doputaju da se njihova
uvjerenja dovedu u pitanje kruti su ljudi koji najsporije napreduju. Povremena sumnja u sebe i
svoje stavove ne mora biti signal manjka samopouzdanja. Moe biti prirodan i koristan
mehanizam preispitivanja sebe kako bismo eventualno otkrili mogunost evolucije.
Ono to uvodi dodatan element zbunjenosti, jest da je gotovo sigurno da emo
istovremeno osjetiti i zrelu i nezrelu sumnju, i zrelu i nezrelu nesigurnost, nelagodu ili ljutnju.
Kako su one nezrele emocije obino mnogo bolnije i neugodnije jer dolaze iz dijelova nas koji su
u pravilu zarobljeni u osjeaju manje vrijednosti, obino emo biti svjesni samo njih i automatski
ih pokuati potisnuti (ili, ovisno o ukusu, iscijeliti). Pritom se esto dogaa da poruku zrelih
emocija ne osvijestimo i ne primijetimo.
Uz malo vremena i panje nije teko nauiti raspoznavati zrele emocije od nezrelih. Zrele
emocije ne moraju biti samo ugodne; moe to biti i bilo koja od neugodnih emocija, no u tom
sluaju manje je bolna, nije praena strahom od pogreke i ne 'grize' nas dugotrajno kao to to
ine nezrele emocije. Ono to je malo vei izazov, ali se takoer moe nauiti, jest raspoznavanje
zrelih i nezrelih emocija kad se javljaju istovremeno i kad su isprepletene. Kao pravilo, dokle
god osjeate bilo kakvu suptilnu nelagodu, vjerojatno postoji jo neki element vaeg iskustva
koji ste propustili priznati i istraiti. No jedini pravi kriterij je individualno unutarnje iskustvo
koje se stjee vjebom.
Treba li reagirati i suprotstaviti se u situacijama iracionalnih napada nepoznatih ljudi?
Moda je bitno osvijestiti da bilo koje 'treba' znai dogmatsko razmiljanje, esto
ukorijenjeno u nezrelim potrebama. Rei: 'treba reagirati, biti iskreni, izraziti sebe' esto moe
voditi i vodi, kompulzivnim sukobima koji su u biti borba za mo. Rei: 'ne bi trebalo' ili 'ionako
nema smisla, nije vrijedno toga, ne obaziri se', vjerojatno je odraz mehanizma izbjegavanja koji
sam ranije opisala.
Klju problema je u tome da se u naem drutvu izravno izraavanje neslaganja ili
neugodnih osjeaja u vezi ponaanja ili rijei druge osobe, u pravilu smatra napadakim
ponaanjem i nastoji obeshrabriti i omalovaiti, ak i u situacijama kad je druga osoba bila oito
nekorektna.
Vrlo esto u tome ima i dio istine, s obzirom da se iz generacije u generaciju prenosi i
modelira izraavanje neslaganja bez potovanja umjesto s potovanjem. Bitan dio problema jest
obrazac u kojem neslaganje izraavamo tek nakon dueg nakupljanja ljutnje i nelagode (obino
upravo pod utjecajem ideje 'to nije tako strano, neu se svaati zbog toga'). Tako reagiramo tek
kad vie ne moemo izdrati a takva reakcija je obino praena potrebom da povrijedimo
drugu osobu kako bi je kaznili ili skrenuli panju na vlastitu povrijeenost. To vodi jedino
produbljivanju sukoba umjesto rjeenju problema. Ponekad emo i sami koristiti mehanizam
pomaknute agresije, te svo nezadovoljstvo, na najsitniji povod, isprazniti prema osobama s
kojima se osjeamo sigurnije, primjerice djeci.

Jednom kad odluimo izraavati se potpuno i otvoreno, velika je opasnost da emo u

tekim situacijama zaboraviti vidjeti drugu osobu kao ljudsko bie u strahu i neznanju, koje ini
najbolje to moe. Daleko je vjerojatnije da emo, na temelju svoje boli i nauenih obrambenih
reakcija, reagirati bez pravog potovanja. Takva se komunikacija lako pretvara u borbu za mo,
koja u pravilu zavrava jo teim osjeajima nego s kojima je zapoela.
ak i kad se neslaganje izrazi korektno, druga e ga osoba esto, kroz filtar brojnih
prethodnih iskustava, doivjeti kao da je izraeno bez potovanja, te e u pravilu reagirati
obrambeno, najee nezrelo.
Zbog toga je injenica da emo, usudivi se iskreno izraziti sebe, najee biti napadnuti,
negativno okarakterizirani i percipirani kao 'teke osobe' i izazivai sukoba, ak i ako smo
prethodno bili napadnuti. Pritom problem nije u ljudima koji se usuuju iskreno izraziti sebe,
pod uvjetom da to ine s potovanjem prema drugoj osobi. Problem je u onima koji ne mogu
prihvatiti iskreno neslaganje bez da ga doive kao ugroavajui napad i reagiraju borbom... a to
je barem ponekad svatko od nas.
Veini ljudi je zbog toga savreno normalno potiskivati svoje iskrene osjeaje i misli.
Razmislite kako bi izgledalo kad biste se mogli izraavati potpuno spontano, iskreno i otvoreno.
Vjerojatno bi to bilo golemo olakanje... ali i golemi rizik i osjeaj izloenosti.
Takvo potiskivanje uimo od malih nogu. Odrasli ljudi ne mogu podnijeti djeju
iskrenost i spontanost te je uutkavaju na blae ili grublje naine, nekad pomou objanjavanja
da se tako izbjegava povrijediti tue osjeaje (ime se implicira prevelika odgovornost za njih), a
nekad pomou agresivnog poniavanja protiv kojeg se dijete ne moe braniti.
Djecu se takoer od malih nogu ui da se ne brane od agresije i nepravde, esto ih
dobronamjerno savjetujui da ne obraaju panju i da se prave da ih napadi ne bole. esto to
roditelj ini iz straha da e dijete biti jo vie povrijeeno ako se suprotstavi, ili okarakterizirano
kao problematino a to su realni strahovi. No, vano je da djeca naue rjeavati sukobe na
konstruktivan i asertivan nain. Izbjegavajui ih, za to nemaju prilike.
Kao rezultat toga, rijetko tko od nas imao je prilike uope nauiti kako se kvalitetno,
konstruktivno i s potovanjem izraziti kad osjeamo neslaganje ili ljutnju. Isto tako, teko nam je
prihvatiti tuu kritiku jer u tom trenutku naa podsvijest obino u nama oivljava emocije
stvorene u ranim iskustvima kad je tue neslaganje ili ljutnja bilo izraeno na poniavajui
nain. Borei se protiv straha od ponienja, poinjemo se boriti protiv druge osobe, ak i ako je
njezino neslaganje opravdano.
Vano je uiti izraziti neugodu i neslaganje dok je jo blago i dok ga jo moemo izraziti
prijateljski i s potovanjem umjesto kad se nezadovoljstvo nakupi do te mjere da osjeamo da
emo eksplodirati. Sve to osjeamo, moe se izraziti na tisue razliitih naina. Potrebno je
vjebati nove naine umjesto ponavljati stare.
Unutarnje dijete koje postoji u svakom od nas, njean je i senzitivan dio koji ezne za
ljubavlju i harmonijom i potrebna mu je naa zatita i podrka. Ne reagirajui u situacijama koje
nas povreuju esto aljemo poruku tom njenom dijelu sebe da ga nismo sposobni ili voljni
zatititi. Time se stvara jo vie podsvjesne nesigurnosti i ranjivosti. Tada nae unutarnje dijete
mora pribjei pokuajima da se zatiti na manje zdrave naine strahom i izbjegavanjem rizika,
fizikom debljinom ili ak boleu.
Svaki put kad odbijemo pokuaj da se na nama isprazni neprijateljska energija, aljemo
poruku aljemo poruku svom unutarnjem djetetu da ga titimo i uvaavamo, da moemo u sebe
imati povjerenja. To utjee na nae dranje i samopouzdanje, kao i nain razmiljanja, to
doprinosi sve manjoj vjerojatnosti da emo ponovno biti napadnuti. Agresivne osobe (to je

najoitije kod nasilne djece) trae ljude koji djeluju nesigurni, ranjivi i nesposobni da se obrane.
Tako osiguravaju da njihova agresija proe bez posljedica.
Odlukom da se povuemo, dajemo i drugoj osobi potvrdu da njezino ponaanje moe
proi bez posljedica. To je ohrabruje na nastavak slinog ponaanja s nama ili drugim ljudima.
Djeca koja to gledaju posvuda u drutvu, lako e i sama preuzeti taj obrazac kao moda jedini
nain da nekanjeno izraze nakupljenu agresivnu energiju.
Kad ponete vjebati kako se prikladno zauzeti sa sebe, moete se suoiti s brojnim
potekoama. Verbalno agresivne osobe vjerojatno su vei dio svog ivota vjebale takvo
ponaanje te ve imaju spremne odgovore za gotovo svaku vrstu reakcije. esto su jo kao djeca
uili od ve vrlo dobro uvjebanih osoba svoje obitelji ili uitelja. Bez mnogo razmiljanja,
one esto znaju ne samo kako najbolnije napasti, nego i kako se obraniti od reakcije.
Reakcija napadnute osobe, u veini sluajeva je uzvratni napad, opravdavanje ili
kritiziranje reakcije povrijeenog djejeg dijela osobnosti, koje su obino nesvjesno
automatsko ponavljanje onoga to smo sami sluali kao djeca. Vrlo je teko izbjei bolnu potrebu
da povrijedimo drugu osobu i natjeemo se s njom tko e izai kao pobjednik u okraju
zajedljivim primjedbama. Kad na seminarima verbalne samoobrane sudionici vjebaju prikladne
mogue reakcije, postaje oito koliko je lako, ak i uz pokuaje da ostanemo svjesni i puni
potovanja, skliznuti u nauene verbalne i neverbalne obrasce i potrebu da se branimo ili
dokazujemo da je napada u krivu.
Neverbalni govor je ono to moe pogorati situaciju. ak i ako se nastojimo postaviti s
potovanjem i razumijevanjem, ako to nije iskreno nego samo radi rezultata, neverbalnim
govorom emo nesvjesno pokazati ono to stvarno osjeamo. To moe uiniti situaciju jo gorom
nego da smo pokazali ljutnju ili neprijateljstvo, jer se osjea neiskrenost.
Nauiti se zauzeti za sebe nije samo racionalni stav i vjetina. Kvalitetno i konstruktivno
komunicirati u tekim situacijama, zahtijeva rad na razvoju cjelokupne osobnosti. Zahtijeva
zrelost, odgovornost, suosjeanje; potovanje prema sebi, ali isto tako i prema drugima.
Zahtijeva spremnost da uimo na vlastitim pogrekama i suoimo se sa svojim strahovima.
Lake je odustati nego ustrajati. No ak i samo dio ljudi koji krene u tom smjeru, moe pozitivno
utjecati na cijelo drutvo.

Kosjenka Muk, 2006

www.centar-angel.hr

E-lanci 73 - 75: Kultura prijateljstva

Kako sam ovog ljeta imala priliku provesti dva mjeseca na Havajima, elim podijeliti s
vama ono to sam tamo nauila i to mi se urezalo u pamenje.
Havaji i njihovi stanovnici nisu, naravno, savreni. ula sam i odreenih negativnih
komentara i situacija od ljudi koji tamo ive, a niti moja iskustva nisu sva bila ekstatina.
tovie, u odnosu na ono to sam prije putovanja ula o tamonjim ljudima, moja su oekivanja
bila moda i prevelika. No unato svemu tome, ak i kad se oduzme doza idealiziranja i
nepoznavanja lokalnih prilika koju ima svaki stranac u potpuno novoj okolini, i dalje ostaje u
pamenju atmosfera prijateljstva, tolerancije i spontanosti.
Havajani su ponosni na svoju 'aloha-kulturu' koja se najkrae i najjednostavnije moe
opisati kao kultura prijateljstva. Naravno, ponekad je to iskomercijalizirano. Ponekad se
gostoljubivost i prijateljstvo pokazuje vie iz osjeaja dunosti ili neke vrste nacionalnog ponosa
nego iskrenog osjeaja. Mnogi ljudi koje ete sresti na Havajima su turisti koji po definiciji ele
iskusiti i po mogunosti malo vjebati 'aloha-kulturu'.
No ipak nigdje drugdje jo nisam doivjela toliko prijateljskih osmijeha od potpuno
nepoznatih ljudi na ulici, niti srela toliko ljudi koji bi me spontano zaustavili i poeli priati sa
mnom u elji da sklope poznanstvo. Rijetko sam igdje vidjela toliko oputenih i nasmijanih lica.
To je zapravo toliko prirodan i normalan nain ivota i pristup ljudima da je vrlo lako navii se
na takvu atmosferu i nain komunikacije. Tek pri povratku u 'zapadno drutvo' istinski sam
osjetila i shvatila razliku.
Ne elim pritom kritizirati samo Hrvatsku, kao to mi to ovdje volimo. U pauzi izmeu
letova pri povratku provela sam nekoliko sati u San Franciscu iz kojeg sam ponijela dojam
izrazito hladne, materijalistike atmosfere bez mnogo ljudskosti, a od nekih lokalnih stanovnika
ula sam prilino okantne prie o tome do koje se mjere ljude procjenjuje prema financijskom
statusu.
S obzirom da smo proli istovremeno kroz rat i traumatinu tranziciju u kapitalizam, a
djeca koja su odrastala u devedesetima nagledala su se nasilja i nepotenja, jo smo se i dobro
izvukli. Nedavno istraivanje National Geographica pokazalo je da je Zagreb meu
'najljubaznijim' metropolama u svijetu, koliko god nam se to moda inilo nevjerojatnim. Od
mnogih stranaca ili ljudi koji su ivjeli u stranim zemljama, ula sam pohvale na raun toplog i
prijateljskog ponaanja ljudi u Hrvatskoj. U mnogim malim gradiima prisutna je oputena i
topla atmosfera. No ak i tako ne znai da ne bi moglo biti i mnogo bolje.
Gledajui televiziju i itajui asopise, a sve vie ak i dnevne novine, bojim se da se
malo po malo kreemo u smjeru Amerike i vlastitu djecu uimo plitkosti i materijalizmu. Sve se
vie ponaanje koje je oito nezrelo i puno nepotovanja prema ljudima, u medijima opisuje kao
zanimljivo i prihvatljivo, pa i nagrauje.
Time sami sebi kopamo rupu. Djeca koja nemaju drugih modela ponaanja, a esto su
izloena omalovaavajuem i povreujuem ponaanju koje u njima stvara strah, lako e i sama
prihvatiti takve modele kao vrstu samoobrane, kao i radi trenutanih nagrada koje sebinost i
nezrelost ponekad donose.
Vjerojatno i sami moete primijetiti kako se u velikim gradovima emocionalno zatvarate,
neprestano sreui brojne ljude koji neverbalno, a ponekad i direktno, pokazuju netoleranciju,
aroganciju ili agresivnost. Samom etnjom po ulici, primjeujete to nesvjesno ak i ako ne

svjesno. Teko je osjeati se istinski sretni i oputeni. Posebno ako u istom danu vie puta
iskusite direktnu bezobzirnost i neprijateljstvo, lako je zatvoriti se i zauzeti odbojni stav. Moda
ste i sami u iskuenju postaviti se hladno i odbojno, ili ak ispucati se, na ljudima koje nakon
toga susreete. Oni e tada neugodne emocije koje ste vi izazvali, ili im doprinjeli, iriti dalje.
to moemo uiniti? Pojedinac e teko promijeniti drutvo. No ako bi sve vie ljudi dalo
sebi zadatak da vlastitim primjerom iri kulturu prijateljstva, moemo ako nita drugo donekle
sanirati tetu koju ine mediji. Nasmijeiti se ljudima, komunicirati s prijateljstvom i
potovanjem, povremeno uiniti malu ljubaznu gestu nepoznatoj osobi... nee promijeniti svijet,
ali moe nekome uljepati dan.
ivimo u drutvu koje ne oprata. Naroito u velikim gradovima, svakodnevno ete
iskusiti izlijevanje neprijateljstva na najmanju pogreku, kao i prezira to ne znate stvari koje
nikako niste mogli znati. Jo daleko vie toga ostaje preueno i izraava se neverbalno. Vaa
svijest moda ne percipira sve neverbalne signale, ali podsvijest e percipirati mnogo vie.
Obino su agresiji izloene osobe koje djeluju najnjenije i najmanje samouvjereno.
Savrena meta su djeca. ak i ako cijenite djecu, vjerojatno ste i sami bili u iskuenju da, nakon
dugotrajne izloenosti nezrelim i agresivnim osobama, ne nalazite razumijevanja za dijete, i
reagirate na zahtjevno ponaanje s mnogo vie ljutnje ili mnogo jaom kaznom nego to situacija
zahtijeva. U mnogim obiteljima, a posebno na ulici, djeci se ne ukazuje niti minimum tolerancije
ili obzirnosti i na njih se prazni sav bijes koji se prikriva pred drugima.
Djeca nemaju obrane pred time. Mala djeca ne mogu nai zrcalo svog ponaanja sama u
sebi, sama odrediti kriterije to je prihvatljivo, a to nije. Za to su im potrebni drugi. Odrasli koji
grubo prazne na njima svu nakupljenu agresiju, stvaraju u njima osjeaj da su loa, da ne smiju
pogrijeiti i da zasluuju sav taj prezir i bezobzirnost. Jedan od mehanizama kojim se zdravi dio
linosti i samopotovanje nastoji ouvati, jest traenje u emu je druga osoba pogrijeila.
U poetku to je zdrav mehanizam provjere realnosti. No on je mogu tek kod neto vee
djece, koja su sposobna racionalno razmiljati i sagledati stvari iz razliitih toki gledita. Do te
dobi, kako bi odrali ljubav i povjerenje prema vanim osobama, ve su u pravilu stvorili vrlo
neugodne zakljuke o sebi. Tada se preispitivanje ponaanja drugih pretvara u kompulzivni
kriticizam kako bi se podiglo vlastito samopouzdanje i potisnuli bolni osjeaji manje vrijednosti.
Dijete e u prvom redu taj mehanizam primijeniti na vrnjake one koji su manje moni i stoga
dostupniji. Kad se na bezobzirnost odraslih nadovee bezobzirnost vrnjaka, stvara se lanana
reakcija koju je vrlo teko drati pod kontrolom.
Kultura prijateljstva zahtijeva toleranciju prema sitnim propustima i pogrekama iz
neznanja. No uz takvu podlogu, rijetko smo za to sposobni. Provjerite kako se osjeate sami sa
sobom kad pokuate ui u kou nekoga tko se prema vama nije ponio savreno i sagledati
njegovu perspektivu. Vrlo esto to pokree podsvijesni osjeaj crno-bijelu perspektivu djeteta da ako je druga osoba 'u pravu', mi smo 'u krivu'. Najee se vrlo brzo vraamo na opravdavanje
sebe i traenje greke kod drugoga.
S druge strane, vjerojatno vrlo dobro znate kakav je osjeaj kad ste sami izloeni
netoleranciji i kriticizmu. Vrlo je teko izai iz tog zaaranog kruga, jer to u prvom redu
zahtijeva iscjeljivanje djejih dijelova linosti koji nose najneugodnija uvjerenja o sebi onih
najmlaih koje je esto najtee iscijeliti jer najdublje vjeruju da neto s vama nije u redu.
Kratkorono, moete si pomoi ponavljanjem 'mantri' kao primjerice, 'To nema veze sa
mnom', 'Ja nisam uzrok tome' ili 'Ne mogu znati to je sve ta osoba morala proi da razvije takve
osjeaje'. No dugorono, sposobnost potivanja ljudi koji vas napadaju zahtijeva ozbiljan rad na
iscjeljenju sebe.

Vaan je i oprez da ne budete preotvoreni. Samim time to vi odluite ponaati se zrelo,

odgovorno i prijateljski, ne znai da e i drugi ljudi to odluiti. Neki e to ak percipirati kao
slabost i nastojati iskoristiti. Vrlo je teko balansirati izmeu dobrohotnosti prema drugima i
potrebe da obranite svoje granice usput jo nastojei izai na kraj s vlastitim djejim
osjeajima. U mnogim situacijama vjerojatno se neete imati niti vremena snai da biste sve to
izbalansirali i reagirali na najbolji mogui nain. No moete raditi na tome i na pokretanju
lanane reakcije u suprotnom smjeru.
Zamka u koju je lako upasti ako nismo iskreni prema samima sebi slina je kao kod
mnogih New age nastojanja da ne budemo ljudska bia, da se dokaemo kao savreni i da
postignemo izvanjske rezultate i priznanje. To je opasnost pokazivanja lanog prijateljstva,
osjeaja koje ne osjeamo stvarno, dok istinske osjeaje potiskujemo.
Lano prijateljstvo pokazujete ako ga izraavate bez osjeaja potovanja prema drugoj
osobi, ili sa suprotstavljenim osjeajima. Isto tako, ako vam cilj nije iskreno nastojanje da
poboljate meusobni odnos ili podrite drugu osobu, ve da se dokaete pred samima sobom ili
drugima, da poboljate vlastitu sliku o sebi ili osvojite vanjsko priznanje i odobravanje, ili drugu
vrstu kontrole.
Na takvo ponaanje teko je nai odgovor. Izvana sve djeluje prekrasno, ali ako ste se
suoavali s time znate da je osjeaj zapravo iznimno nelagodan. Svjesno se alju jedni neverbalni
signali, a nesvjesno drugi. Ljudi koji nisu osjetljivi na neverbalne signale mogu 'pasti' na to i
hvaliti takvo ponaanje. No osobno, beskrajno vie cijenim iskrenu distancu izraenu s
potovanjem, nego neiskreno prijateljstvo koje nije upueno meni nego egu osobe koja ga
izraava.
Potovanje prema drugoj osobi osnova je istinski prijateljskog stava, i vanije u samoj
komunikaciji nego bezuvjetno iskazivanje prijateljstva. Kultura prijateljstva ne zahtijeva da se
smijeite i kimate glavom kad ste ljuti ili povrijeeni. Zdravo je izraziti ljutnju i povrijeenost
ali s potovanjem i uvaavanjem perspektive druge osobe.
To je ponekad najtee. Osnova za istinsko potovanje prema drugima je da smo sposobni
istinski potivati sebe. Upravo u situacijama ljutnje i povrijeenosti najee se bude i potisnuti
negativni stavovi prema samima sebi, i tada moe biti iznimno teko vidjeti stvarnu drugu osobu
koja stoji pred nama. Zbog toga je osnova kulture prijateljstva biti prijatelj sa samim sobom.
to smo vie sposobni suosjeati sa samima sobom, priznati sve svoje osjeaje i
ogranienja, to smo sposobniji suosjeati i s drugom osobom. Priznajemo li vlastito unutarnje
dijete ak i kad ono vriti u stidu ili bijesu, moi emo priznati i takvo dijete u drugoj osobi.
Imamo li suosjeanja za vlastita iskustva i uvjetovanosti, moi emo razumjeti i do koje mjere je
druga osoba uvjetovana svojom prolosti.
Neki ljudi jednostavno nemaju prilike nauiti drugaije ponaanje od neprijateljskog.
Ljudi koji odrastaju u blagim, suosjeajnim sredinama onima odraslim u grubim i neprijateljskim
uvjetima mogu se initi preosjetljivi, nesnalaljivi, lakovjerni i slabi. Ako ste odrasli u okolini
koja vas nije uvaavala, niste imali odakle nauiti uvaavati sebe, a time niti druge.
esto neete postii vanjsko priznanje pokuate li prenijeti havajski stav u moderni
velegrad. Ponekad ete dobiti prezir, sumnjiavost ili ignoriranje zazuzvrat. Ako vam je vanjska
potvrda cilj, to vas moe lako obeshrabriti. No ponekad ete uljepati dan i sebi i drugima.
Sjetite se kakav je za vas osjeaj kad vas, na primjer, konobar poslui s toplinom i prijateljstvom
umjesto da hranu tresne pred vas. Ponekad je osjeaj ak ugodnije i radosnije iznenaenje,
poticaj lavine pozitivnih misli o svijetu i ljudima, nego kad takvo ponaanje doe od prijatelja ili
voljene osobe od kojih to oekujemo.

Kultura prijateljstva je u prvom redu unutarnje, a ne izvanjsko ponaanje. Bez toga, ne bi

mogla stvarno postojati.

Kosjenka Muk, 2006

www.centar-angel.hr

E-lanci 76 i 77: Utjecaj televizije

Odlomci iz knjige 'etiri razloga protiv televizije' Jerryja Mandera
Radi autorskih prava, ovaj lanak ne smije se objaviti bez dozvole autora. Molim obratite se na
mail ili web stranice autora.

E-lanak 78: Svatko ima svoju priu

Uvijek me iznova zbunjuje kad vidim koliko su roditelji nesvjesni naina na koji komuniciraju s djecom. ak i mnogi roditelji s kojima sam radila koji su iskreno traili pomo, izraavali slaganje s onime to bih im rekla i volju da se promijene, rijetko bi ita od toga, ini se,
zapamtili na dulje od nekoliko minuta, a jo manje stvarno primijenili.
Jednom sam promatrala obitelj s tri keri, od kojih je srednja imala 3 godine dob u
kojoj je socijalizacija esto najintenzivnija i najgrublja. U tih pola sata trogodinjoj djevojici
jedva da je prola minuta a da nije primila nekoliko prigovora, kritike ili podsmijeha od strane
majke ili starije sestre: to se ne sjea nekih injenica, to ne izgovara tono pojedine rijei, to
ne crta kao da joj je barem 8-9 godina... Djevojica je bila zbunjena i kolebala se izmeu
povrijeenosti, stida i ljutnje, to su majka i sestra primjeivale tek toliko da se i tome nasmiju.
(Moram napomenuti da je cijelo vrijeme majin ton bio prilino dobrohotan, to je poboljanje u
odnosu na mnoge druge obitelji koje sam do sad upoznala.) Dodajte jo k tome oca, ostale starije
lanove obitelji, susjede, nastavnike... Osjetila sam suosjeanje prema tom djetetu, znajui da e
se isto nastaviti ostatak dana, sljedee dane i tako godinama.
Ako bi tih pola sata uzeli kao primjer naina na koji se prosjena obitelj ponaa prema
djetetu, ponekad se divim ljudima openito: kolika mora biti snaga i pozitivna podloga nae
istinske prirode, da uz toliko kritike, podcjenjivanja, podsmijeha i nerealnih zahtjeva veina nas
ipak odraste u relativno stabilne i koliko-toliko zrele osobe. Napominjem da je to prosjek u
odnosu na to to sam ja do sad imala prilike vidjeti, ali ono to ja vidim u profesionalnom radu,
kao gost ili na ulici je vjerojatno mnogo blaa slika od onoga to se deava kad je obitelj sama
kod kue: tu se ponekad i najmanjoj djeci upuuju psovke, teke prijetnje i okrivljavanje.
Jednom sam (kroz prozor) ula roditelja kako kae djetetu doslovce sljedee: 'Ja te ne volim! Jel'
ti mene voli?'
S druge strane, veina nas nosi u sebi i gomilu svjesnih, a jo vie suptilnih i nesvjesnih,
emocionalnih problema koje paljivo skrivamo od javnosti, pa i od samih sebe. Kad se zbog
nekog poticaja 'probude' potisnute emocije ili kompulzivni porivi, izuzetno je teko sagledati
situaciju objektivno i ponaati se s potpunim uvaavanjem sviju ukljuenih. Izvanjskom
promatrau teko je razumjeti, a lako osuivati, takvo ponaanje. Taj isti promatra pun osude, u
slinim trenucima buenja vlastitih snanih emocija, nai e sve mogue razloge da opravda
sebe.
Postoji izreka da 'ne moemo razumjeti nekoga dok nismo proli nekoliko kilometara u
njegovim cipelama'. Osobi koja je pod emocijama u tom se trenutku pokree unutarnji dijalog
koji ini da ona vjeruje u da su njezine misli i doivljaj jedina realnost i ispravno tumaenje
situacije. ak i ako smo racionalno svjesni da pretjerujemo i da se zapravo radi o sitnici, emocije
mogu biti toliko snane da nas unato zdravom razumu uvjere u loe namjere druge osobe.
Nakon to se emocije stiaju, moemo se uditi, pa i zastidjeti, zbog svoje percepcije ili
ponaanja, ali dok smo u djejim emocijama taj odmak je vrlo teko voljno uiniti.
Nezrelo ponaanje jedne osobe obino izaziva nezrele emocije i reakciju i kod druge.
Dok smo u djejim emocijama (tzv. dobna regresija), ak i samo provjeravanje percepcije druge
osobe moe se initi poniavajuim (priznavanje greke i ispriku da ne spominjemo), a napad
kako bi se sami sa sobom bolje osjeali, opravdanim.
Mnogi ljudi vole u mislima osuivati druge ili o tome razglabati s prijateljima, oekujui
od drugih odgovorno, zrelo, savreno obzirno ili drutveno prihvaeno ponaanje u svakoj

situaciji. Primjeivanje tuih mana dobrodolo je olakanje od (esto nesvjesnog) nedostatka

ljubavi prema sebi. Pritom smo rijetko spremni provjeriti ili pretpostaviti prolost druge osobe,
njezinu emocionalnu uvjetovanost, bol i obrambene mehanizme, unutarnje potrebe i borbe.
Istodobno se u pravilu ne usuujemo komunicirati izravno i iskreno s osobom ije nam se ponaanje ne svia, zbog vlastitih uvjetovanosti (a upravo to je ono to esto predbacujemo drugima).
Isto tako, esto smo skloni nezrelo ili nepaljivo ponaanje drugih doivjeti kao osobnu
uvredu i svjesnu bezobzirnost, to veinom ipak nije sluaj. Obino se uhvatimo za izdvojeno
ponaanje i na temelju toga procjenjujemo cijelu osobu, zaboravljajui da svatko ima svoju
povijest, cijeli unutarnji svemir iskustava, zakljuaka, uvjerenja, emocija (esto bolnih), to sve u
pravilu nije niti najmanje usmjereno na nas.
Vlastito kompulzivno ponaanje pritom opravdavamo, kao i potrebu da kritiziramo drugu
osobu. Naalost, najee se na slian nain postavljamo i prema djeci, procjenjujui detalje u
njihovom ponaanju kao greke u njihovoj osobnosti, te ih kritizirajui u skladu s tim. Tako
uimo i djecu da prosuuju na isti nain.

Kosjenka Muk, 2006

www.centar-angel.hr

E-lanak 79: Istinsko jastvo

Ljudska bia su prirodno sposobna za prekrasne, duboke, profinjene emocije,

nadahnjujuu i strastvenu ljubav i radost. No, esto nam je teko na due vrijeme ostati u
kontaktu s tim dijelovima sebe.
Malo dijete jedino u okolini moe vidjeti zrcalo sebe i svog ponaanja. U reakcijama
okoline ono trai odraz samoga sebe, te uspostavlja kontakt s osjeajima koje okolina zrcali
natrag. Ako ljudi oko djeteta nisu sposobni vidjeti, prepoznati i cijeniti njegovo istinsko bie,
dijete nema temelja na kojima bi to moglo samo uiniti. Tako ono polako gubi kontakt s tim
dijelom sebe, ak i kad nisu prisutne ozbiljne traume. Slino kao kad zbog nekoritenja miii
atrofiraju, tako i nae istinsko ja 'krlja'. To nije najprecizniji izraz neto to je naa bit, ono to
mi stvarno jesmo, ne moe uistinu zakrljati ali kako gubimo sjeanje i sposobnost da ivimo
iz tih osjeaja, vanjski rezultat se moe tako opisati.
U individualnom radu obino nastojimo istraiti s kojim dijelovima sebe smo na taj nain
morali izgubiti kontakt. To su obino oni najnjeniji, najtopliji aspekti naeg bia, oni najpuniji
ljubavi prema cijelom svijetu, ali i prema sebi samima.
Ako provjerite to vas najvie boli kad se osjeate omalovaavani i kritizirani, to je
vjerojatno upravo osjeaj da se vae istinsko ja ne vidi i ne uzima u obzir, dok se nevani dijelovi
vaeg ponaanja interpretiraju na najproizvoljnije naine.
Kod svakog od nas postoje djeji dijelovi koji se na temelju ranijih iskustava mogu
osjeati odbaeni i necijenjeni i kad to nije sasvim realno: primjerice kad druga osoba hvali sebe
ili neku treu, kad se od nas trai neto to nam nije sasvim ugodno, kad ujemo miljenje
suprotstavljeno naemu... to su najbenignije situacije, a ak i u njima se esto bude djeji
osjeaji. Jo je tee kad smo u kontaktu s osobom koja na izravan nain pokazuje neobzirnost ili
nepotovanje. Tada je vrlo teko ostati odrasli i ne uiniti to isto prema drugima odnosno
izgubiti iz vida njihovo istinsko ja i tako se postaviti.
Nije uvijek potreban samo direktni poticaj da bi se probudio taj osjeaj odbaenosti.
Dovoljna je samo atmosfera u kojoj takva svijest i takav odnos nedostaje. Jednostavno biti u
kontaktu s ljudima koji ne prepoznaju niti sebe niti drugoga a to smo svi do neke mjere
podrava gubitak bliskosti sa sobom kod djeteta, koje onda i samo odrasta u takvu osobu.
Hodate li kroz grad, stalno iznova oivljavate to iskustvo i tu atmosferu. Sreete ljude, a i
djecu, praznih, hladnih ili ak prezirnih izraza lica... a vjerojatno se i sami zatvarate. Na vrlo
suptilan nain, svaki takav susret, ak i ako osobu niti ne pogledamo dobro, potvruje izvorno
iskustvo. Bez mogunosti da izrazimo i iskusimo svoju istinsku prirodu i najdublje osjeaje, oni
'odumiru', barem za nau povrinsku svijest.
Svi imamo svoje ivotne borbe i ponekad se moemo osjeati da nitko to ne vidi i ne
cijeni. Ponekad i jest tako. S druge strane, jesmo li sami sposobni vidjeti i cijeniti napore drugih
ljudi? Vrlo rijetko. Oekivati to bilo od sebe ili drugih nije niti realistino u ovom drutvu. Nitko
to nije imao prilike stvarno nauiti.
Zamislite kako bi izgledalo ivjeti u okolini koja vas istinski vidi i prihvaa ak i kad
niste savreni. Kako bi to izgledalo i sami biti sposobni prihvatiti druge na taj nain?
No nije to realno oekivati niti od sebe niti od drugih samo na temelju racionalne svijesti.
Svi volimo misliti o tome kako bi drugi 'trebali uzeti u obzir...', no to nije lako. I nama i drugim

ljudima treba vrijeme da se iscijelimo. Ne moemo vidjeti i cijeniti druge ako smo odbacili
dijelove sebe. Ponekad primjeujem da, kad pokuam odravati takav stav prema drugim
ljudima, javljaju se dijelovi mene koji pitaju: a to je sa mnom? Ponekad se javlja i iracionalni
strah da ako u potpunosti potujem druge, moram odbaciti sebe ili prihvatiti nekorektno
ponaanje. To su djeji strahovi koji nisu u skladu sa stvarnou ali su stvarni.
Moda emo imati potrebu ponaati se zrelije od drugih kako bi se mogli osjeati boljima
od drugih. To ne rijeava problem nego ga samo prikriva.
Kad i imamo iskustvo da netko stvarno vidi i prihvaa nae najdublje osjeaje, moemo
sumnjati u to da je to iskreno ili da to zasluujemo. Moemo to doivjeti kao pokuaj
manipulacije ako smo imali iskustva u kojima smo emocionalno manipulirani ili iskoritavani.
Najea barijera iscjeljenju je to nam je takvo stanje svijesti toliko normalno da ga
jedva i primjeujemo. Kad na trenutke i postanemo svjesni problema, lako se vraamo u osjeaj
'ma, nije to tako strano' im kriza proe.
Koliko god to eljeli, ne vjerujem da je to mogue promijeniti racionalnim trudom. Kao i
kod drugih podruja ivota koje elimo promijeniti, potrebno je ui unutar sebe i iscijeliti se kroz
duboko emocionalno iskustvo. Nakon toga, potrebno je vjebati svjesno bivanje i djelovanje iz
centra svoga bia. esto je potrebno vrijeme kako bi nauili na taj nain djelovati u
svakodnevnoj stvarnosti nakon to desetljeima nae pravo ja nije imalo kontakt s tom
stvarnou. No, to je mogue. Moda ne moete niti zamisliti koliko ljepote moete nai u sebi
jednom kad je krenete potraiti.

Kosjenka Muk, 2006

www.centar-angel.hr

Ovo su prvih 79 od e-mail lanaka koje besplatno aljemo jedanput tjedno svima zainteresiranima. Ako niste do
sada primali nae lanke, a elite to, ili ako ih elite prestati primati, kontaktirajte nas na e-mail info@centarangel.hr ili kosjenka.muk@pu.htnet.hr. Moete naruiti i sve prethodno izale lanke.
Ako ste zadovoljni sadrajem lanaka, moete ih proslijediti i prijateljima - moda im pomognu nai odgovore na
neka pitanja. Cijenit emo sve vae komentare, pitanja i sugestije.