Professional Documents
Culture Documents
Aleksandar Loven - Radost
Aleksandar Loven - Radost
Aleksandar Loven
RAD0ST
Predanost telu i ivotu
Prevod s engleskog Jelena Nolan Miljevi i Milo Giri
Sadraj
PREDGOVOR
1. RADOST
Osloboenje od krivice
Oseati ivot tela
2. PREDATI SE TELU
Predaja narcisoidnog ega
Uzemljenje i realnost
3. PLAKANJE - EMOCIJA KOJA OSLOBAA
4. OTPOR PLAKANJU
Neu se slomiti
Predaja volje: Oaj
5. LJUTNJA: EMOCIJA KOJA LEI
6. LJUBAV: EMOCIJA KOJA ISPUNJAVA
Predaja ljubavi
Zrela ljubav
7. IZDAJA LJUBAVI
8. SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE
9. STRAH: EMOCIJA KOJA PARALIE
10. STRAH OD SMRTT
11. STRAST, SEKS I RADOST
12. STRAST I DUH
Predati se Bogu
Duh koji plee
Predgovor
11
mora da dovede ako elimo postii cilj terapije, a to je
osloboenje te osobe od stega njene prolosti i
inhibicija sadanjosti.
Gornji dijagram prikazuje hijerarhiju funkcija
linosti kao piramidu na ijem je vrhu ego. Te funkcije
su meusobno povezane i zavise jedna od druge, a sve
se oslanjaju na istu osnovu - proizvodnju i korienje
energije.
Cilj terapije jeste da pomogne osobi da ponovo
uspostavi pun potencijal svog bia. Kod ljudi koji dolaze
na terapiju kapacitet da ive i iskuse punou ivota
veoma je umanjen traumama iz njihovog detinjstva. To
je osnovni poremeaj u linosti, koji je osnova svih
simptoma koji se pojavljuju u sadanjosti. Ti simptomi
ukazuju na to koliko je osoba obogaljena dok je
odgajana, a krajnji je rezultat gubitak jednog dela
sebe. Svaki pacijent pati od nekih ogranienja u svojoj
linosti: umanjene samosvesti, ogranienog
samoiskazivanja ili smanjenog oseaja
samoposedovanja. Te funkcije su stubovi-nosai hrama
12
POGLAVLJE 1
RADOST
Osloboenje od krivice
Veina mojih pacijenata e se nakon seanse oseati
dobro. Neki e biti radosni. Meutim, takvo pozitivno
oseanje, u principu, ne traje dugo. Ono je rezultat
onoga to su iskusili na seansi iji je cilj bio da postigne
njihovo osloboenje od napetosti koja ih je
ograniavala i dublje shvatanje vlastite linosti i gde su
se osetili vie ivim. To pozitivno oseanje uglavnom ne
traje, jer je do proboja ogranienja dolo uz moju
pomo, a pacijenti nisu u stanju da sami odre taj
stepen otvorenosti i slobode. Ali svako izbijanje
oseanja, svako osloboenje od napetosti jeste korak
ka ozdravljenju sebe, ak i ako osoba ne moe u
potpunosti da oseti korist toga. Privremeno je i zato to
e pacijent, dok u potrazi za osloboenjem ide sve
dublje u sebe, kako fiziki tako i psihiki, nailaziti na
sve vie bolnih uspomena i oseanja iz ranijeg perioda
svog detinjstva - oseanja koja su bila dublje potisnuta
u interesu opstanka. Ali kako ide dublje u sebe, tako i
dobija vie hrabrosti da se bori sa ranim strahovima i
traumama i to na zreliji nain, to jest, bez poricanja i
potiskivanja. Negde duboko u svakom od nas ivi dete
koje je bilo nevino i slobodno i zna da je dar ivota bio
dar radosti.
Mala deca se, uglavnom, lake preputaju radosti.
Za njih se zna da bukvalno skau od radosti. Mlade
ivotinje rade to isto, skaui i trei u radosnom
ivotnom zanosu. Retko vidimo odraslu ili stariju osobu
da se tako osea i ponaa. Ples je moda najdalje do
27
POGLAVLJE 2
PREDATI SE TELU
nedokuivi" je istinita.
28
Nije istina da su telo i um jednaki, kao to to neki
tvrde. Njihova naizgled jednakost je rezultat ograniene
percepcije svesnog uma, koji moe videti samo
povrinu stvari. Kao kod poslovinog ledenog brega, mi
moemo videti samo malo vie od deset posto njegove
mase. Deo koji je sakriven u tami, nesvesni deo naeg
tela, jeste ono to ini da na ivot tee. Ne ivimo
pokretani naom voljom. Volja nije u stanju da
kontrolie sloene biohemijske i biofizike procese
naeg tela. Nemona je da utie na metabolizam tela,
od koga na ivot zavisi. I dobro je to je tako, jer ako
bi bilo obrnuto, ivot bi se ugasio prvim neuspehom
volje.
Razmotrimo razvoj embriona u ljudsko bie, proces
koji i dalje zapanjuje ljudski um. Taj majuni
organizam, oploeno jajace, "zna" ta treba da uradi
kako bi ostvarilo svoju inherentnu mogunost da
postane ljudsko bie. To je zapanjujue. A ljudska bia
su i dalje dovoljno arogantna da misle da moemo znati
vie od prirode. Ja svoju veru polaem u mo ivog tela
da lei samo sebe. To ne znai da mi ne moemo
potpomoi proces izleenja. Ali tu mo ivog tela ne
moemo zameniti neim drugim. Terapija je proces
prirodnog izleenja u kome terapeut samo potpomae
funkciju tela da se samo lei. Nije doktor taj koji kae
telu kako da popravi slomljenu kost, i nije doktor taj
koji naredi koi da se regenerie posle rane ili
posekotine. Puno puta do izleenja e doi i bez
podrke medicinara.
Upitao sam se zato se ovako neto ne deava i
kad je u pitanju emocionalna ili mentalna bolest. Ako
smo pali u depresiju, zato se spontano iz nje i ne
izvuemo? Uistinu, neki ljudi sami spontano preu
moi uma.
Najbolje je poeti sa disanjem. To je osnova
tehnike koju je Rajh primenjivao u radu sa mnom.
Disanje je moda najvanija funkcija tela, poto ivot u
velikoj meri zavisi od toga. Ono se oznaava kao
prirodna, nevoljna aktivnost, ali u isto vreme i ona koja
se moe podvrgnuti voljnoj kontroli. U uobiajenim
okolnostima nismo svesni svog disanja. Meutim, kada
postoji tekoa u disanju, kao to se to deava na
visinama, postajemo svesni borbe za dah. Ljudima koji
boluju od emfizema disanje je neprestana borba da
udahnu dovoljno vazduha.
Emocionalno stanje direktno utie na disanje. Kada
smo jako ljuti, disanje postaje ubrzano kako bi nam
pomoglo da prikupimo vie energije za agresivni
postupak. Strah ima suprotni efekat, on zadrava dah
zato to je postupak zaustavljen stanjem straha. Ako se
strah pretvori u paniku, kao kad osoba panino
pokuava da izbegne zastraujuu situaciju, disanje
postaje ubrzano i plitko. Kada smo prestravljeni, skoro
da uopte ne diemo jer strava ima paralizirajui efekat
na telo. Kad smo zadovoljni, diemo sporo i duboko.
Meutim, ako zadovoljstvo preraste u radost ili ekstazu,
kao u seksualnom orgazmu, disanje se veoma ubrzava
ali je u isto vreme i jako duboko, kao odgovor na
povieno prijatno uzbuenje seksualnog vrhunca.
Prouavanje naina na koji osoba die omoguava
terapeutu da razume njeno emocionalno stanje.
Mada sam svoju terapiju kod Rajha opisao u
prethodnoj knjizi, ovde u opet spomenuti neka od
iskustava koje sam imao, kako bih podrobnije opisao
koncept predaje. Leao sam na krevetu, imajui na sebi
samo kratke pantalone, kako bi Rajh mogao da
posmatra moje disanje. On je sedeo okrenut ka
krevetu. Njegova jednostavna instrukcija je bila da
FIGURA 1
Od tada je upotreba bioenergetske stolice postala
FIGURA 2
se u tim podrujima tela pojavile prijatne senzacije. Ali,
u Rajhovoj terapiji na ove pokrete se nije gledalo kao
Ove i druge vebe u potpunosti su opisane u knjizi The
Way to Vibrant Health, A. Lowen I R. L. Lowen (New
York, Harper & Row, 1977; International Institute
Bioenergetic Amalysis, 1992).
3
nogama.
Ovakav vid analize pomae nam u razumevanju
kulta koji od svojih lanova zahteva da predaju svoj
ego vodi. Predaja vodi obuhvata i vraanje u detinjstvo,
a obuhvata i naputanje moi i odgovornosti. Zatien
voom i neuznemiravan potrebom da bira izmeu
dobrog i loeg, lan kulta se osea slobodnim i
nezavisnim. Kao rezultat toga, on iskusi oseaj radosti,
to pojaava njegovu odanost kultu. Pitanje koje se
postavlja jeste da li je njegovo oseanje | radosti iluzija
ili realnost. Iluzije mogu da stvore prava oseanja,
39
ali se ona ne odre kad se iluzija srui, to se svim
iluzijama pre ili posle dogodi. U ovom sluaju, iluzija je
da je voa omiljeni i svemoni otac koji e se brinuti za
lanove kulta kao to se dobar otac brine o svojoj deci.
Realnost je u sasvim drugoj krajnosti, jer su voe kulta
narcisoidne osobe kojima su potrebni sledbenici kako bi
poduprli njihove grandiozne predstave o sebi. Potrebna
im je i mo nad drugima kako bi time kompenzovali
svoju impotenciju. Naravno, voe kulta uglavnom
privlae one koji nesvesno trae monog oca/vou.
Neki elementi odnosa izmeu voe kulta i njegovih
sledbenika bili su prisutni u mom odnosu s Rajhom,
mada ja nikad nisam postao njegov sledbenik. Kad sam
se slomio i zaplakao pred njim zbog mogunosti da se
terapija zavri grekom, postao sam svestan koliko mi
je bila potrebna njegova zatita i da sam ga video kao
dobrog i svemonog oca. Pogrean kraj terapije, ime
mi je zapretio, predstavljao je gubitak te nade. Plakao
sam delom zbog gubitka te nade, ali to je bilo i
iskazivanje tuge zbog toga to nisam imao oca koji mi
je mogao pruiti podrku koja mi je bila neophodna
kako bih se osetio slobodnim i radosnim. Moja odbrana
od takvog nedostatka bilo je usvajanje stava da meni
47
POGLAVLJE 3
PLAKANJE: EMOCIJA KOJA OSLOBAA
51
70
P0GLAVLJE 4
Otpor plakanju
Neu se slomiti
U prethodnom poglavlju sam ukazao na to da veina
ljudi ima potrebu da plae kako bi umanjila koliinu boli
i tuge u svom ivotu. Plakanje nas, kao i jecanje,
oslobaa napetosti koja ta oseanja zatvara unutar
tela. To je prirodni odgovor na fiziku ili psihiku
povredu. Svaka trauma je ok za organizam, koji ga
tera da se zamrzne ili gri, da prestane da die i da se
zatvori kao koljka. Plakanje je proces odmrzavanja,
odgravanja i otvaranja ka ivotu. Nakon greva,
disanje postaje oputeno i duboko. ovek moe ponovo
u potpunosti upotrebiti svoj glas. Pla osveava duu
kao to dobra kia osvei i ponovo natopi zemlju. Ljudi
koji ne mogu da plausu zamrznuti, tela su im ukoena
i disanje im je ozbiljno ogranieno. Nijedna osoba nee
ostvariti pun ivotni potencijal ako ne moe da plae.
Da bi se ostvario taj potencijal, plakanje mora doi iz
dubine stomaka. To nije lako ljudima ije su plakanje ili
disanje ogranieni umerenim, ak ozbiljnim
napetostima u predelu dijafragme.
U ovom poglavlju u razmotriti psihiki otpor
plakanju, koji se javlja paralelno sa fizikim blokadama.
Plakanje je, za veinu ljudil koji ive u ovoj kulturi,
znak slabosti. ak i u situacijama kad je pla prirodan
odgovor, kao u sluaju smrti voljene osobe, ucveljenom
se savetuje da bude jak i da se ne preputa tugi.
Preputanje oseanjima znai gubitak kontrole ega, ali
ako tad nije pravo vreme za predaju ega, kada jeste?
Na plakanje se gleda ne samo kao na znak slabosti, ve
i nezrelosti - ono je detinjasto i infantilno. Deci
71
se uglavnom rugaju kad plau: "Veliki deaci ne plau".
Naravno, istina je da je plakanje povezano sa
bespomonou. U opasnoj situaciji, moda i jeste
neophodno da se ne prepustimo oseanju
bespomonosti i da ne zaplaemo, ali, to se terapije
tie, pacijentu njegova bespomonost ne preti nigde
osim na nivou ega.
Puno mukaraca biva zavedeno idejom da nije
muki plakati. Don je bio jedan od njih. Doao je kod
mene jer ga je muila teka depresija. Rekao mi je da,
kad ne ide na posao, prelei u krevetu celi dan,
nesposoban da se pomeri. Don je bio zgodan
mukarac u ranim tridesetim godinama, koji je eleo da
bude glumac. Na asu glume je uo za bioenergetsku
analizu i rad na telu kojim se pomae ljudima da se
bolje poveu sami sa sobom i poveava njihova
sposobnost da izrae oseanja. Bio je na terapiji kod
psihologa, za koga je verovao da mu pomae, i eleo je
da nastavi da ide na nju i dok radi sa mnom. Nisam
imao prigovora jer smo se, ionako, mogli viati tek
svake druge nedelje po jedan sat.
Don je izgledao "muki". Imao je jako, miiavo
telo, koje je dugovao programu za poveanje teine
koji je pohaao kada je bio mlai. Interesantna crta
njegove pojave predstavljalo je epurenje u kaubojskim
izmama. Bio je svestan toga da mu pojava ukazuje na
snaan narcisoidni element u linosti, ali je to smatrao
preimustvom. Disanje mu je bilo jako uplje, to sam
video kad je legao preko stolice. Ohrabrivao sam ga da
uporno radi vebe koje sam opisao, kako bi produbio
disanje, time doveo do nekih vibracija i izrazio neka
oseanja. Radio je vebe, ali bez oseanja. Nasmeio bi
mi se kao da kae: "Ne verujem da e ovo uspeti".
Ipak, uvek se oseao bolje nakon seansi i nadao sam se
frustracije i
74
gorine bio je iskazan utiranjem, u toku koga je
vikala: "Ostavi me na miru!"
Na sledeoj seansi Doan je opisala iskustvo koje
je imala nedelju dana pre toga na bioenergetskoj grupi
za uenje. Rekla je da su drugi ljudi iz grupe plakali.
Neki su rekli da su imali seksualna oseanja. Doan je
dodala: "Moje telo je vibriralo i karlica mi se pomerala,
ali ja nisam nita osetila. Ne verujem ljudima. Ne
predajem se. Niemu se ne dam. Mislim da sama sebi
ne verujem." Ovo je bila vrlo jasna izjava o prirodi
njenog problema. Ona nije elela da se preda svom
telu. Na neki nain, predaja telu je ugroavala njen
opstanak. Morala je da odvoji svoju svest od svog tela,
to je napravilo razdor izmeu to dvoje. Terapija je bila
tu da joj pomogne da razume ta se desilo i zato.
Leei preko stolice i diui, osetila je napetost u
leima koja je predstavljala krutost, njenu
beskompromisnu osobinu. Nije elela da se savije i
slomi. Kad ju je zabolelo, rekla je: "Boli me alil neu
zaplakati. Samo seka-perse plau. Mogu da izdrim." Tu
izjavu pratila je sledea: "Nee me slomiti. Do avola!
Nee me slomiti. Neu se predati. Pre e polomiti
stolicu nego mene. To boli." Neto kasnije je dodala:
"Pokuava da me natera da se predam ili da
odustanem ali u pre otii u pakao nego to uiniti'.
Doan je shvatila da to nije bilo neto izmeu nje i
mene; znala je da je to konflikt sa majkom. Rekla je:
"Postojala je borba za mo izmeu nas dve. Morala sam
da imam neki deo sebe. Ona je posedovala veinu
mene. Radila sam ono to je ona elela. Dala sam joj
sve osim svojih oseanja. Ako bi joj i njih predala
postala bih njena stvar, njena igraka. Kad joj ne bih
dala ono to je htela to bi je izluivalo."
83
Funk89
cionalnost ovakvih ponaanja moramo razumeti i u
istorijskom kontekstu, kao i u kontekstu sadanjosti.
Kao dodatak, oseanja koja ona sadre moraju biti
iskazana. Glavno oseanje koje ovakve napetosti dre
pod kontrolom jeste tuga, to se vidi u izjavi "slomio se
i zaplakao". Kroz analiziranje otpora plakanju i
dovoenje pacijenta do toga da se "slomi i zaplae",
pacijent se moe osloboditi velikog dela napetosti.
Drugi deo napetosti se moe isprazniti vritanjem. U
vrisku, ogroman naboj energije tee nagore do glave da
bi bio ispraenjen u vrisku. U vrisku pojedinac "gubi
glavu". Vrisak je sigurnosni ventil koji doputa
bezbedno pranjenje velike uguene sile.
Nain na koji osoba dri glavu je znaajan u
domenu njenog ili njegovog karakteristinog ponaanja.
Evo dva sluaja koja to ilustruju. Lari je bio biznismen
koji je oseao da nije sposoban da ostvari svoj
potencijal za ivljenje. Proao je dosta analitike
terapije, koja ga nije puno izmenila. Jak, pripravan
ovek, seo je nasuprot mene dok smo razgovarali,
gurajui svoju glavu napred. Dok smo razgovarali o
problemu, primetio sam da je imao dobru odbranu.
Rado bi prihvatio moja zapaanja, ali bi onda logiki
objasnio svoje ponaanje i nita se ne bi promenilo.
Fiziki, imao je stegnut grudni ko koji mu je
ograniavao disanje i blokirao mu pla. Jednom
prilikom, radei na bioenergetikoj stolici, malo je falilo
da zaplae, ali to je pretvorio u smeh koji je potrajao
vie od petnaest minuta. Smeh je bio odbrana od plaa.
Verujem da je prvi prodor kroz njegovu odbranu
nastupio kada sam sluajno shvatio zato on tako dri
glavu. Gledajui kako dri glavu daleko napred, shvatio
sam da je jako udaljen od sebe samog. To je znailo
95
Poglavlje 5
Ljutnja: emacija koja lei
FIGURA 3
Kod ljudi, ljutnja predstavlja talas uzbuenosti koji
se kree unapred zadnjom stranom tela u ruke, koje su
tada pripravne za udarac. Uzbuenost prolazi i preko
vrha glave u onjake, koji su onda spremni da ugrizu.
Mi smo mesoderi i ugriz nam je prirodni agresivni
impuls. Ja sam zaista osetio talas uzbuenosti kako
FIGURA 4a
FIGURA4b
cijalne - ili potisnute - ljutnje u njenoj linosti.
Iskazivanje ljutnje oslobaa nas straha, kao to nas i
plakanje oslobaa tuge. U veini sluajeva i strah je
podjednako poreknut i potisnut, a rezultat je
imobilizovana ili umrtvljena osoba. U takvim
situacijama postaje bitno pronai nain da joj se
pomogne da doe u vezu sa svojom potisnutom
ljutnjom.
Razgovor sa pacijentom o njegovim problemima e
ponekad pomoi da se on povee sa svojim oseanjem
ljutnje, koju moe izraziti kroz vebu sa utiranjem.
Plakanje je direktniji put. Ako pacijent pone da plae
dok radi vebe opisane u prethodnom poglavlju osetie
koliinu svoje boli i koliko je bio povreen. esto e se
tuga pretvoriti u oseanje ljutnje, koje se onda moe
iskazati udaranjem kreveta. Kao to nije mogue
osloboditi se sve svoje tuge jednim plakanjem, ne
postoji ni pacijent koji e osloboditi sav svoj potisnuti
bes samo jednim udarcem. U toku terapije, kako pla
postaje dublji, tako raste i ljutnja i postaje jaa,
fokusirana i razu99
mljivija. Mogue je pokrenuti oseanje ljutnje ak i ako
se veba udaranja prvi put izvodi samo mehaniki.
Takav pristup nalikuje pumpanju pumpe: sam postupak
moe pobuditi oseanje ljutnje, poto oseanje lei u
samom pokretu. U vebi sa udaranjem, osoba koristi
pesnice ako je muko, odnosno teniski reket ako je
ena u pitanju. Teniski reket daje enama vei oseaj
moi. Mukarci imaju snanije ruke i mogli bi da polome
krevet ako bi udarali reketom po njemu. Pacijentu su
date instrukcije da postupak dopuni reima koje bi
mogle da pokau oseanje. Mogao bi da kae, na
106
sluajevima je prekasno ili ak nemogue da izrazimo
svoju ljutnju na osobi koja je odgovorna za povredu, ali
moemo da otvorimo ventil ljutnje i oslobodimo se
napetosti udaranjem kreveta kod kue i tako povratimo
integritet i dobro oseanje koje smo izgubili.
Ljutnja obino uzima maha kod roditelja ija deca
nastavljaju da rade ta hoe uprkos naredbi da
prestanu. Deca u naoj kulturi mogu izludeti roditelja
kad nisu kontrolisana. Ovakve stvari se deavaju delom
zbog prejake stimulacije deteta preobiljem objekata u
supermarketima ili u kui. One delom dolaze i iz velikog
pritiska u roditeljima da odre neki red u kui i svojim
ivotima. Oni su takoe prestimulisani i preplavljeni
svojom realnou. Roditelj se esto oslobaa napetosti
koja nastaje u njemu tako to fiziki kazni dete. Nakon
to se isprazni na detetu roditelju moe biti ao ili se
moe osetiti krivim, ali je teta ve poinjena. Rajh je
predloio da roditelj u takvim situacijama ode u
spavau sobu i udari krevet, a na dete. Taj postupak
sam predloio svim svojim pacijentima. To e opustiti
roditelje i potedeti decu.
Kada zaponu terapiju kod mene, mnogi pacijenti
mi kauda ne oseaju nikakvu ljutnju u toku vebe sa
udaranjem. Svako od njih ima dobar razlog da bude ljut
zbog onoga to mu je uinjeno kad je bio dete. A, mada
oni mogu razumeti tu injenicu, ljutnja ne moe da
izae zato to se nisu dovoljno oslobodili napetosti koja
je potiskuje. Kao rezultat toga, njihovi postupci su
podeljeni na previe delova i previe su mehaniki.
Emocija je doivljena jedino kada je celo telo
stimulisano i uestvuje u akciji. To znai da pruanje
ruku iznad glave mora biti u tolikoj meri izraeno da
izvlai ruke iz njihovog spoja sa ramenima. To opisujem
pacijentima kao posezanje za munjom. Ali da bi celo
109
u meni lei veliki strah koga sam se mogao osloboditi
jedino ako nauim da se borim. Prisustvo ovog straha
bilo je odgovorno za moju nesposobnost da odrim
oseanje radosti koje sam doiveo u toku terapije sa
Rajhom. Kada sam bio student medicine na enevskom
univerzitetu, vebao sam svako jutro udarajui krevet.
Ovu vebu smatram odgovornom za veliko smanjenje
straha koji bi inae oseao u suoavanju sa studiranjem
i polaganjem ispita na stranom jeziku. Veba je takoe
imala sveobuhvatni pozitivni efekat na moje zdravlje i
raspoloenje i uinila je moj ivot u enevi vrlo
prijatnim.
Kada sam se vratio u Sjedinjene Drave i poeo sa
razvijanjem bioenergetske analize, nastavio sam da
udaram krevet svakog jutra. Kao dodatak vrsti
udaranja koju sam opisao, gde su obe ruke podignute
iznad glave i udarac se nanosi obema u isto vreme,
poeo sam da vebam i tako to bih udarao jednom pa
drugom pesnicom, kao u boksu ili tuama. U toj vebi
sam primetio: dok sam desnu ruku oseao kao sasvim
snanu i sposobnu da zada dobar udarac, leva mi je
delovala udno i slabano za vreme pokreta. Mogao
sam da osetim napetost u mom levom ramenu, koje se
trebalo osloboditi. To se desilo postepeno. ak sam
postavio vreu za boks u podrumu tako da sam zaista
mogao jako da udaram. Ali ta veba mi nije mnogo
vredela. Nisam pokuavao nikoga da povredim. Nisam
se oseao ljutim. Pokuavao sam da oslobodim ruke i
zadobijem sposobnost da se borim. Sa takvom
sposobnou ne bih imao problema da izrazim ljutnju
na pravi nain.
Kasnije sam shvatio da je razlog to u to vreme
nisam oseao ljutnju bio taj to je ona tada bila
zakljuana u gornjem delu mojih lea, u delu tela koji
115
122
P0GLAVLJE 6
Ljubav: emacija koja ispunjava
Preputanje ljubavi
Gotovo svako je osetio radost zaljubljenosti u nekom
periodu svog ivota. Ljubav je opisivana kao najvee i
najslae oseanje, kao misterija koja ivotu daje
najpotpuniji smisao. Ali, kada je neuzvraena ili
izgubljena, ona se takoe smatra izvorom najvee boli.
Ovo je razumljivo, jer ljubav predstavlja vitalnu vezu sa
izvorom ivota i radosti, bilo da je taj izvor osoba,
zajednica, priroda, univerzum ili Bog. Prekid ove veze
se zato doivljava kao ivotna pretnja. Poto je ljubav
otvaranje i ekspanzija bia kako bi se obuhvatio svet,
gubitak ljubavi rezultuje grenjem i zatvaranjem, koje
je bolno isto onoliko koliko je ljubav radosna. Bol ovog
gubitka ljubavi sam opisao kao slamanje srca. Naalost,
on moe, a esto i jeste tako, trajati mnogo due nego
sama radost ljubavi, jer se osoba plai da se ponovo
otvori i posegne za njom. enja za ljubavlju istrajava
u srcu, ali se ne moe zadovoljiti sve dok traje i strah
od gubitka ili odbacivanja.
Odnos koji najbolje oslikava ljubavnu vezu je onaj
izmeu majke i deteta. U prirodi je gubitak ove veze
fatalan za odoje ukoliko se ne moe nai zamena za
majku. Kada je ova veza stabilna, bie deteta je
ispunjeno a ono se razvija u odraslu jedinku koja e biti
u stanju da slinu, po ivot pozitivnu vezu, ostvari sa
drugom jedinkom u procesu parenja. Nagon za
ljubavnom vezom je toliko jak da e ovek, uprkos
iskustvu slamanja srca u detinjstvu, svesno ili nesvesno
tragati za tom vezom sa drugom osobom. Meutim,
13
145
POGLAVLJE 7
Izdaja ljubavi
146
kontrolie gotovo svaki aspekt njegovog ivota i
ponaanja, to je rezultovalo time da, kao odrastao, on
nije mogao da dela u sopstvenom interesu. Morao je da
bude uspean, da u oima drutva ini prave stvari,
kako bi se njegova majka ponosila njime. Bio je njen
mali "kuni deak", a kao ovek je na slian nain
funkcionisao sa svojom suprugom. Jednom je doao na
seansu alei se na suvo grlo; nije mogao da naini
nikakav jai zvuk ili da duboko die. Oseao se
pridavljenim, a slika koja mu se pojavila bila je slika
psa koga etaju unaokolo sa ogrlicom i na povocu. U
ovom sluaju seanje je bila ogrlica koja gui. Majka bi
ga lepo obukla i proetala okolo kao to bi neko etao
nagraenu pudlu. Shvativi ovo, rekao je: "Morao sam
da je uinim ponosnom, da opravdam njen imid
savrene majke".
I koristila ga je, na isti nain na koji je Moniku
iskoristio njen otac, da bi osetila seksualno uzbuenje i
satisfakciju toga da poseduje dete koje je oboava.
Uopte nije shvatala da ovakvim ponaanjem oduzima
sinu njegovu muevnost. Njeno delanje je predstavljalo
potrebu da uini mukarcu ono to je njoj uinjeno kao
detetu. Kao to smo videli u poglavlju o besu,
uglavnom se na bespomonima i zavisnima ispoljavaju
uvrede i traume koje je neko zadobio kada je kao dete i
sam bio bespomoan i zavisan.
Korienje sile protiv nekog drugog uvek sadri
seksualne, prikrivene delove. Roditelji koriste svoju
mo da vaspitaju dete tako da ono postane "dobro"
dete, a kasnije i "dobra" odrasla osoba. S druge strane,
biti lo ne znai samo ponaati se neprijateljski ili
nasilno, ve i ponaati se seksualno. "Dobro" dete je
pokorno i radi ono to mu se kae. Reeno mu je da e
tim ponaanjem stei ljubav, ali to je lano obeanje,
152
vale da budu zlostavljane? Mazohistiko ponaanje je i
samo veoma kompleksno: pravi mazohista tvrdi da
dobija zadovoljstvo iz toga to je zlostavljan, u ta ja
verujem. Vilhelm Rajh je sproveo analizu ove navodne
anomalije. 15 Na primeru mukog pacijenta koji je mogao
da uiva u seksu tek poto bi bio izudaran po zadnjici,
Rajh je pokazao da su batine uklonile strah od
kastracije, to je njegovom pacijentu omoguilo da se
prepusti svojim seksualnim oseanjima. U glavi
pacijenta to bi izgledalo otprilike ovako: "Ti me tue
zato to sam bio nevaljao, ali me nee kastrirati".
Zbog endemske prirode edipovskog konflikta, strah od
kastracije lei u gotovo svakom mukarcu u naoj
kulturi. Strah od kastracije je povezan sa krivicom u
vezi seksualnosti, ali samo u retkim sluajevima je
krivica toliko jaka da dovede pacijenta u poziciju
mazohiste.
Meutim, iako je ova analiza razlona, ona ne
objanjava oseanja ljubavi koja su i Diana i Rejel
iskazivale prema mukarcima koji su ih zlostavljali, a sa
kojima su bile u vezi. Moram verovati da su ta oseanja
bila istinska i da se bez njih one ne bi mogle potiniti
zlostavljanju. Ideja da neko moe voleti svog
progonitelja i nije tako neobina kada uzmemo u obzir
da je u detinjstvu progonitelj bio roditelj koji voli.
Rejelin otac je nju voleo uprkos injenici da ju je
zavodio i da nije mogao da stane u njenu odbranu pred
svojom suprugom. Dianin otac je za nju bio izvor
radosti kada je bila malai ona ga je jako volela. Kao
roditelj pun ljubavi, on je obeavao da e biti tu za nju
kada joj bude potreban. Upravo njegov neuspeh da
ispuni to nagoveteno obeanje je ono to je stvorilo
Reich, Wilhelm, Character Awalysis (New York, Orgone
Institute Pres, 1946)
15
zamrznuta ljubav.
Tokom seanse sa detetom i roditeljem, imao sam
prilike da ujem devojicu kako urla na svoje roditelje:
"Mrzim vas, mrzim vas!" Poto je izrazilo svoju mrnju,
dete brizne u pla i potri u zagrljaj roditeljima. Ako je
mrnja zamrznuta ljubav, ovo objanjava lakou
pretvaranja jednog oseanja u drugo. Ne moemo
mrzeti ako ne umemo voleti, i obratno.
Kada nas povredi neko koga volimo, naa prva
reakcija jeste pla. Kao to smo videli, ovo bi bila
reakcija malog deteta na bol ili nevolju. Starije dete bi
prirodnije odreagovalo ljutnjom, kako bi uklonilo uzrok
bola i povratilo pozitivno oseanje o svom telu. Cilj obe
ove reakcije jeste da povrati veze ljubavi sa vanim
ljudima u ivotu - roditeljima, drugim vaspitaima i
drugovima za igru. Ako se ta veza ne moe ostvariti,
dete ostaje u stanju gra, nesposobno da se otvori i
posegne. Njegova ljubav je zamrznuta; pretvara se u
mrnju. Ako se mrnja moe izraziti, onako kako ju je
mala devojica izrazila prema svojoj majci, led je
razbijen i itav tok pozitivnih oseanja je ponovo
uspostavljen. Meutim, mali broj roditelja
tolerie deju ljutnju, a jo manje njih prihvata deje
ispoljavanje mrnje. Ako nije u stanju da izrazi mrnju,
dete se osea loe, i opaa sebe kao loe, ne zlo, nego
prosto kao dete koje nije dobro. Roditelj koji je u
detetu prouzrokovao sav ovaj nemir je vien kao
ispravan ili dobar, neko ko oekuje poslunost i
pokornost. Ova pokornost postaje alternativna ljubav.
Dete e rei: "Volim svoju majku", ali na telesnom
nivou se moe videti odsustvo bilo kakvog oseanja
ljubavi - nema topline, nema prijatnog uzbuenja,
nema pruanja ruku. To je ljubav iz krivice, ne iz
radosti. Dete se osea krivim zbog toga to mrzi svoju
majku.
155
167
POGLAVLJE 8
Seksuatno zlostavljanje
trogodinja168
kinju, roditelji naterali da pozira naga. Drutveni navodi
o razvitku seksualnosti deteta se, takoe, mogu
smatrati oblikom seksualnog zlostavljanja. Kada otac
tue svoju malu kerku po goloj zadnjici to je, po mom
miljenju, in i seksualnog i fizikog zlostavlja-nja. Ako
otac pri tome doivljava seksualno uzbuenje, dete e
to osetiti. Jedna pacijentkinja mi je rekla kako je
zamolila svog supruga da je tue po goloj zadnjici - to
je toliko seksualno uzbudilo da je seksualni in koji je
sledio bio najbolji koji je doivela. Ovo je tipino
mazohistiko ponaanje. 18 To nesumnjivo potie iz
injenice da ju je, kao malu, otac tukao na slian nain,
to je nju jako seksualno uzbuivalo. Mazohistiki ili
sadistiki seksualni inovi potiu iz doivljaja u
detinjstvu, koji su ostali utisnuti u detetovu linost.
Mnoge ene u toku seksa imaju mazohistike fantazije,
na primer da budu vezane u toku seksualnog ina, i
koriste ih kako bi dostigle vrhunac. Iao bih ak toliko
daleko da kaem da svako tuenje deteta od odraslog
ima seksualne implikacije.
Danas smo, meutim, svesni toga da mnogi
sluajevi seksualnog zlostavljanja u sebi sadre
direktan seksualni kontakt izmeu odrasle osobe i
adolescenta ili deteta. O takvim sluajevima govorimo i
kao o obliku incesta. Tako direktan kontakt ima veoma
destruktivne efekte na linost deteta, gde je estina tog
efekta obrnuto srazmerna starosti deteta - to jest, to
je dete mlae, to je teta vea. Bio sam zaprepaen
kad sam uo za sluajeve gde je dete zapravo bilo
detence. Kada se zlostavljanje dogodi u jako ranom
dobu, dete ugui sva seanja u vezi sa dogadajem,
Pogledati Rajhov opis mazohizma u njegovoj knjizi
Amliza karaklera
18
takoe i izneverio.
Njegova izdaja je njoj veoma oteala seksualno
predavanje bilo kom mukarcu. Ve dugo vremena je
bila udata za mukarca koga je volela, ali, kako je
rekla, bilo je potrebno mnogo godina da bi doivela
orgazam sa njim. S obzirom na stepen telesne
ukoenosti koju je pokazivala, nisam verovao da ona
lako ili potpuno moe prihvatiti strast ljubavi. Bila je
daleko vie oteena nego to je znala ili priznavala.
Prevara je, kao i izdaja, uvek bila ozbiljan zloin,
koji je u prolosti zasluivao smrtnu kaznu. Ana je
suzdravala ogroman bes prema ocu, zbog naina na
koji se poneo prema njoj. Njena rigidnost nije bila samo
instrument za kontrolu strasti; sluila je i da potisne i
kontrolie bes. Isto kao to se topimo u ljubavi,
postajemo hladni i koimo se u mrnji. Mrnja se,
meutim, nalazila u spoljnjem omotau njenih miia,
ne i u njenom srcu. Kao i sve seksualno zlostavljane
osobe, bila je podeljena: srcem je volela svog oca, ali
mu se miinim slojem opirala i mrzela ga. Njena lepota
je bila izraz njene seksualne atraktivnosti, ali njena
seksualnost njoj samoj nije bila u potpunosti dostupna.
Sreo sam se sa Anom samo u dva navrata, jer je
ivela u drugom delu zemlje. Dok smo razgovarali o
njenom ivotu i njenim problemima, osetio sam da nije
ni voljna ni spremna na to da otpusti bes prema ocu.
Ali, bez ovog otputanja je bilo nemogue opustiti
miinu krutost, koja ju je sputavala poput luake
koulje. Kod seksualno zlostavljanih osoba postoji
snaan otpor prema iskaljivanju besa prema
zlostavljau. Taj otpor delom potie iz oseanja krivice
zbog uea u seksualnim inovima, bilo da je uee
bilo voljno ili prisilno. Ali, potie i iz straha od samog
besa, koji se doivljava kao elja za ubistvom. Ubistvo
roditelja bio bi najgnusniji zloin, a opet je izdaja bila
186
POGLAVLJE 9
Strah: emocija koja paralie
187
202
vebe. Pacijent me je posluao i uneo se u vebu jakim
glasovnim izrazima besa, i jakim uvrtanjem pekira. Ali
kada je to uradio on je "odlepio"; zapravo, bio je van
kontrole. Posmatrao sam ga dok sam se obraao publici
ali se nisam umeao; meutim, izrazi na licima mnogih
iz publike pokazivali su okiranost onim to se
deavalo. Dopustio sam pacijentu da proe kroz celu
vebu, to je potrajalo oko pet minuta. Kada je sve bilo
gotovo povratio je samo-kontrolu, i ja sam ga upitao da
li se osea uplaeno. Rekao je "ne", kao i da je bio
svestan toga da sam ga ja posmatrao i da je znao ta
se dogaa. Ovo iskustvo je umanjilo strah pacijenta da
se "prepusti" svojim oseanjima, to je neophodan
element u tretmanu preplaenih i izoidnih pacijenata.
Ali da bi mogao da radi na ovakav nain, i sam terapeut
mora biti u stanju da se prepusti svom telu. Pacijent
pronalazi sigurnost u kompetenciji i samouverenosti
terapeuta.
Vebu utiranja koristim redovno zbog toga to
veliki broj mojih pacijenata, koji su prosecni ljudi u
normalnim ivotnim situacijama, strahuje da e
poludeti ako prepuste kontrolu i predaju se svojim
oseanjima. Veba daje mogunost pacijentu da istrai
predaju kontrole i da stekne snagu ega potrebnu da se
prepusti telu i njegovim oseanjima. Zaudo, nikada se
nije desilo da neko od mojih pacijenata potpuno izgubi
kontrolu. Svi su bili svesni onoga to rade, i doputali
su sebi da odu samo onoliko daleko ka predaji koliko su
bili u stanju da podnesu. Ali, uz kontinuiranu vebu,
ego jaa do take gde predaja postaje sve laka i laka.
Ne verujem da bilo kakva racionalna diskusija
moe znaajnije pomoi da se osoba oslobodi straha od
ludila, poto je strah struktuiran u hroninim miinim
napetostima - a naroito u miiima koji povezuju glavu
ponaanjem.
Analitika terapija je nemogua kod mladog deteta,
jer njemu nedostaje objektivnost koja je neophodna da
bi ovakav terapeutski proces uspeo. Meutim, i mnogi
odrasli ljudi ne poseduju objektivnost, zbog svojih
emocionalnih fiksacija na nivou deteta, koje podrivaju
ego i njegovu sposobnost da jasno vidi razlike izmeu
misli, oseanja i postupaka. Odrastao ovek bi mogao
znati da, iako osea bes dovoljno jak da ubije, on se
ipak nee povesti za njim jer je to neprikladno ili nije
mudro. Tendencija za ispoljavanjem potie iz deje
komponente linosti. Stoga mogunost da se oseti i
ispolji oseanje ubilakog besa a da se taj bes ne
sprovede u delo, da se na to ak i ne pomisli,
predstavlja znak zrelosti. Ranije opisana veba, tokom
koje pacijent sedi u stolici naspram mene i preti mi
pesnicama ponavljajui rei: "Mogao bih te ubiti", daje
pacijentima mogunost da iskuse i razviju svesnu
kontrolu koja bi im omoguila da postanu odrasli i da se
ponaaju kao odrasli, to zapravo i jesu.
Jo jedan bitan aspekt ove vebe je povezanost
oiju i glasa. Mnogi pojedinci e tokom ove vebe
veoma glasno vikati: "Mogao bih te ubiti", ali im
nedostaje izgled besa u oima. Prenaglaavanje govora
umanjuje naboj u oima. Izraavenje besa postaje
ogranieno na glas, i to na raun oiju. Ovo je vie
detinjasta reakcija jer je
207
kod beba i dece glas dominantan nain izraavanja
besa. Stoga se besa odraslih ljudi najvie treba bojati
kada je glas priguen a oi sevaju. To je zapravo
nadogradnja filozofije Teodora Ruzvelta, koji kae:
"Govori tiho ali nosi veliki tap sa sobom".
Trebalo bi da naglasim da iako opisane vebe kod
osobe umanjuju strah od preputanja telu, one moraju
FIGURA 5
210
212
POGLAVLJE 10
Strah od smrti
Svaki pacijent se, svesno ili nesvesno, boji da se
oslobodi ego kontrole i da se prepusti telu, sebi i ivotu.
Taj strah ima dva aspekta: jedan je strah od ludila, a
drugi strah od smrti. U poglavlju 7 smo videli da strah
od ludila potie iz podsvesne predstave da e previe
oseanja preplaviti ego i dovesti do tog ludila. Ta
predstava je povezana sa iskustvima iz detinjstva koja
su mnoga deca preivela, kada su dovoena gotovo do
ludila putem neprijateljstva, ikaniranja, zbunjivanja i
dvostrukih poruka. Slino tome, strah od smrti je
povezan sa veoma ranim iskustvima kada dete osea
da se suoava sa smru, da bi moglo da umre. To
iskustvo je toliko okantno za organizam da se on
zaledi od straha. Do smrti ne doe, dete se oporavi, ali
ono to telo pamti ne moe se izbrisati, mada se
potisne iz svesti u cilju opstanka. Telesno pamenje
opstaje u formi napetosti, uzbune i straha u tkivima i
organima, posebno u miiima.
Gledajui neije telo moe se oceniti taj strah. Ako
je telo veoma kruto, moe se rei da je osoba "ukoena
od straha To nije samo metafora, ve doslovni izraz
tela. Ako je ukoenost ili napetost udruena sa
nedostatkom vitalnosti, moe se rei da je taj
"prestravljen do smrti". Moe se biti i "prestraen van
pameti" to je ve izofreno stanje. Kod drugih osoba
napetost je najuoljivija u predelu grudi, koja su
preterano napunjena vazduhom, to oznaava paniku
koja lei ispod 28 . Veina ljudi ne osea koliko su uplaeni
sem ako su ugroeni gubitkom ljubavi ili sigurnosti. Ali
28
strah je uvek
213
prisutan ispod povrine, spreavajui njihovo
preputanje ivotu i telu. To su preiveli, koji hodaju
uskom stazom izmeu previe oseanja i straha od
ludila s jedne, i premalo oseanja i straha od smrti, s
druge strane. Primetio sam ovaj strah od smrti kod svih
pacijenata sa kojima radim, u obliku dubokog i
nesvesnog otpora ka dubokom disanju i preputanju.
Prvi put sam se susreo sa tim strahom kod jednog
od uesnika radionice za profesionalce zainteresovane
za bioenergetsku analizu. To je bio ovek star oko
trideset pet godina. Leao je na bioenergetskoj stolici
na pauzi izmeu seansi i ja sam, prolazei pored njega,
video izraz smrti na licu za koji sam smesta pomislio da
moe da potie jedino iz nekog veoma ranog susreta sa
smru. Kada smo nastavili sa radom, upitao sam ga da
li bi mogao pred grupom razgovarati sa mnom o mojoj
opservaciji. Sloio se. Rekao je da je umalo umro kada
je imao oko godinu dana. Okolnosti, kako su mu
roditelji rekli, bile su te da je prestao da jede i da je
njegov gubitak teine postao toliko ozbiljan da je
odveden u bolnicu u kritinom stanju. Ispitivanja su
pokazala da je bio dojen majinim mlekom, to je
prestalo neposredno pre nego to se razboleo. Nije
imao nikakvu predstavu o povezanosti ova dva
dogaaja, ali ja sam bio vrsto ubeen da je za njega
nestanak dojke bio i nestanak njegovog sveta i da nije
hteo da prihvati zamenu. Ne prolazi svako dete koje je
odvojeno od dojke kroz reakciju toliko ozbiljnu da mu
ugrozi ivot, ali odvajanje moe biti veoma
traumatino, to znaju i mnoge majke koje su dojile.
Mnogo zavisi od osetljivosti roditelja prema detetovoj
nevolji.
Tokom godina sam od mnogih pacijenata saznao
238
se jo oseala i umorno, to je bilo delom posledica
toga to se selila tih dana, ali u najveoj meri posledica
preputanja svom telu.
Borba je zamorna, a borba za opstanak je veoma
zamorna. Poto najvei broj ljudi u naoj kulturi sebe
smatra preivelima, zamor je najei simptom u
populaciji. Taj zamor je fizika forma oseanja
depresije. Ali preiveli ne mogu sebi priutiti da se
osete umorno ili depresivno poto e onda odustati od
borbe i umreti. Od toga se brane time to poriu zamor
i nastavljaju dalje, jer oseaju da od toga zavisi njihov
dalji opstanak. Kao to je jedna ena rekla: "Ako
legnem, oseam da neu moi ponovo da ustanem". Ali
sve dok nismo spremni da legnemo, mi poriemo taj
umor. Putnik koji tri za vozom nosei teak prtljag
nee primetiti koliko mu se ruka umorila sve dok ne
spusti taj prtljag. U terapiji, umor je znak napretka ako
se moe asocirati sa odustajanjem od dalje borbe.
Kada je Meri dola na sledeu seansu, primetila je
da se osea enstvenije. Ja sam primetio da je vie u
kontaktu sa sobom i svojim telom. Ona je to oseanje
opisala kao unutranji mir koji dugo nije imala prilike
da oseti. Uoio sam da joj se glas produbio, kao i
potpuno odsustvo napetosti u njenom ponaanju.
Leei na krevetu, rekla je: "Oseam toplotu koja se
penje uz moja lea iz karlice. Veoma je ugodna.
Oseam blagu tugu i elim da plaem. Mislim da se
vraam sebi. Mislim da sam kod kue". Dok je to
govorila karlica joj se spontano pomerala, oseala je i
kako joj se usne pokreu. "Povezane su meusobno",
rekla je. Plakala je lake i dublje.
"Razmiljala sam o svom ocu i mukarcima koje
sam upoznala. Mogla sam da osetim bol zbog toga to
sam ih izgubila, ali istovremeno se oseam dobro u vezi
240
POGLAVLJE 11
Strast, seks i radast
U prethodnom poglavlju razmatrao sam strah od smrti,
za koji verujem da se nalazi u osnovi svih emocionalnih
problema zbog kojih ljudi dolaze na terapiju. Strah od
smrti rezultuje strahom od ivota. ovek se ne moe
predati ivotu, ili svome telu, jer ta predaja znai
odstupanje od kontrole ega, to ga moe dovesti licem
u lice sa strahom da e, ili da bi mogao, umreti. Taj
strah potie iz veoma ranog ivotnog iskustva susreta
sa smru, ili sa mogunou smrti, to tera organizam
da se oklopi mehanizmom odbrane, kako ne bi bio
ponovo izloen toj mogunosti. Meutim, ivot u stanju
oklopljenosti ili naoruanosti znai da ovek prihvata
mogunost da e biti napadnut ili da e mu ivot biti
ugroen. To je psiholoko i fiziko stanje u kome se
preiveli nalazi. Energija, koja se ulae u napor da se
preivi, ne koristi se kako bismo uivali u ivotu. To
takoe znai da strah od smrti spreava osobu da ivi u
potpunosti, i time ga dovodi blie smrti.
ivot i smrt su suprotna stanja. Ako je neko iv, ne
moe biti mrtav i obrnuto, ali moe biti poluiv ili
polumrtav, kao to smo i napomenuli u ranijim
poglavljima. Ako osoba nije u potpunosti iva, ona je
delimino mrtva i samim tim u strahu od smrti. Potpuno
iva osoba nema strah od smrti, jer se ne boji.
Oslobodila se hroninih greva koji predstavljaju strah.
Telo joj je slobodno i oputeno. Takva osoba ne porie
smrt, ali za nju smrt ne predstavlja fiziku stvarnost
sve dok se ne pojavi. I kada smrt doe, ona se ne boji
jer u smrti nema oseanja. ivot je protivotrov strahu
od smrti. Hrabar
242
ovek ne boji se smrti, jer to je sutina hrabrosti.
Tokom istorij ljudi su rizikovali svoje ivote za slobodu
jer je sloboda esencijalna za oseanje radosti. Bez
slobode radost je nemogua, a bez radosti ivot je
prazan. Tokom debate o nezavisnosti od Engleske na
skupu u Virdiniji, Patrik Henri je izgovorio rei koje su i
danas uvene: "Dajte mi slobodu ili mi dajte smrt".
Njegova oseanja prema slobodi su se uzdigla do
strasti, dovoljno snane da se suprotstavi strahu od
smrti. Drugi hrabri ljudi su postupali slino, jer su i oni
oseali strast dovoljno jaku da im omogui da se suoe
sa smru bez straha. Mnogi ljudi su umrli zbog svojih
religioznih ubeenja, jer su ta ubeenja povezana sa
strau prema religioznim principima ili doktrinama. Ali
i ljubavnici su takoe rizikovali i gubili svoje ivote u
poteri za svojom strau. Priroda strasti je takva da
navodi osobu na postupke koji prevazilaze nagon ega
za samoodranjem. Samo u ovom prevazilaenju se
moe osetiti radost ili ak ekstaza koju ivot nudi.
Istinska strast, po svojoj prirodi, pozitivno utie na
ivot, ak i kada se moe zavriti smru. Ona tei
poboljanju ivota. Tu je re o strasti prema umetnosti,
muzici, lepoti, kad god ovi aspekti ivota pobude
snana oseanja u oveku. Nikada ne govorimo o
strasti prema alkoholu, kockanju ili bilo kom inu koji je
tetan za ivot. Neko se moe strastveno razljutiti
povodom neke nepravde, ali gnev nije strasno
oseanje. Razlika, verujem, lei u injenici da je strast
vrela; potie iz estoke vatre. Ljutnja je takoe vrela.
Ali gnev je hladan, iako je silovit. Mnogi ljudi poseduju
snana oseanja mrnje, ali ona ne konstituiu strast.
Vrela oseanja su povezana sa ljubavlju i ona ukljuuju
i ljutnju, kao to sam pokazao u poglavlju 5.
Svi znamo da seksualna oseanja mogu dostii
256
POGLAVLJE 12
Strast i duh
Predati se Bogu
Izreka da ovek ne ivi samo na hlebu je poznata, ali je
ova kultura, koja je prezauzeta materijalnim stvarima,
ne shvata ozbiljno. Da bismo razumeli tu prezauzetost
moramo shvatiti da ona dolazi iz identifikacije sa egom i
njegovim vrednostima. Za ego su znaajni oni predmeti
i aktivnosti koji slue tome da poboljaju sliku koju
drugi imaju o nekoj osobi. Ovoj svrsi slui sticanje
imovine, kao i novac, mo, uspeh, slava i poloaj. Poto
je ego integralni deo ljudske linosti, sve nas zanima
kakva je naa slika i status koji uivamo u oima
javnosti. Ozbiljan problem nastaje kada isticanje onoga
to ego smatra bitnim postaje dominantna aktivnost
jedne kulture. Ishod toga je da vanija i dublja
uverenja, koja nazivamo duhovnim, bivaju gurnuta u
stranu zbog toga to ne uviamo znaaj koji ona imaju
za svakodnevni ivot. Suprotnosti materijalizma i
spiritualizma ne mogu se pomiriti, jer su ti koncepti
potpuno razliiti. Ako koristimo termin vrednosti ega za
oznaavanje tenje za materijalnim, onda je razvoj
duhovnih oseanja u domenu telesnih vrednosti.
Termini ego i telo samo ukazuju na dve razliite strane
ljudske linosti. Obe su esencijalna za zdravo
funkcionisanje osobe.
Telesne vrednosti podrava svaki predmet ili
aktivnost koja unapreuje dobra oseanja tela i
ukljuuje ljubav, lepotu, istinu, slobodu i ponos. To su
unutranje vrednosti povezane sa nainom na koji
pojedinac doivljava sebe i one su suprotstavljene ego,
to jest, materijalnim vrednostima, iza kojih je odnos sa
spoljanjim
257
svetom i sa spoljanjim aspektima neijeg postojanja.
Unutranje vrednosti su uistinu duhovne, jer su u vezi
sa aktivnostima duha i doprinose pojavi jakih oseanja
ili strasti. S druge strane, niko ne osea istinsku strast
u vezi sa ego vrednostima, mada je puno ljudi voeno
jakom ambicijom da ih dosegne. Potreba ili ambicija da
se postane slavan ili opsednutost bogatstvom ne mogu
pobuditi dobra telesna oseanja. Moemo rei da je
dobar oseaj biti bogat, ali to oseanje je u vezi s tim
to ego vidi bogatstvo kao neto to donosi sigurnost i
mo. Kod primitivnog oveka ideja bogatstva ne bi
pobudila jaka oseanja na nain na koji bi to uinile
ideje dostojanstva, asti i potovanja. Nedostatak
identifikacije sa takvim vrednostima ima koren u
socijalnim problemima koji zagauju dananja drutva.
Jo jedna duhovna vrednost koja u velikoj meri
nedostaje naoj kulturi jeste oseanje jedinstva i
harmonije sa prirodom, neposrednim okruenjem i
lanovima zajednice. Primitivni ovek je emotivno usko
povezan sa svojom okolinom, poto mu opstanak u
potpunosti zavisi od nje. Moderan ovek, iji opstanak u
istoj meri zavisi od prirodne sredine, otuio se i ogradio
od nje putem identifikacije sa svojim egom. Mada je
uveren da je sigurniji nego primitivac koji koristi magiju
kako bi pojaao oseaj sigurnosti, dananji ovek je
duboko nesiguran na nivou tela zbog gubitka
povezanosti sa sobom, Zemljom i univerzumom. Sve
religijske aktivnosti su okrenute ka promovisanju tih
unutranjih duhovnih ili telesnih vrednosti. One
predstavljaju dobra oseanja koja potiu iz oseanja
harmonije i povezanosti sa silama prirode i
univerzumom. Ako zamenimo re "Bog" tim silama,
moemo sagledati snagu religioznih oseanja. Kada su
od samosvesnosti, samoizraavanja i
samoposedovanja. ivot postaje borba i ak i kada
situacija u kojoj se kao odrasli nalazimo ne sadri
smrtnu pretnju, prosena osoba nastavlja da se bori,
kao da ta pretnja postoji. Iznova i iznova pacijenti mi
kau:"Ne mogu vam rei ta mislim ili oseam. Plaim
se da ete me odbaciti." Jedan pacijent mi je rekao:"Ne
mogu Vam rei da vas volim. Odbaciete me". Drugi je
izjavio:"Ne smem pokazati da sam ljut na Vas; rei ete
mi da odem". ak i rei ovo je korak ka slobodi. Biti
otvoren sa terapeutom koji podrava slobodan izraz
zahteva izvesnu hrabrost. Ta hrabrost polako, ali
sigurno raste u pacijentima kroz bioenergetski proces;
kroz poveanje pacijentove energije, pospeivanje
samoizraavanja i pomaganje pacijentu da razume
problem.
Cilj terapije nije da pacijente naui
samopouzdanju. Takve procedure ohrabruju
pseudoagresiju to je voljna a ne spontana akcija.
Pacijenti mi kau: "Znate li ta mi se jue desilo? Moj
ef je priao sa mnom snishodljivo i bez razmiljanja
sam mu rekla: 'Ne razgovarajte tako sa mnom', i onda
mi se on izvinio." Pacijenkinja koja mi je ovo rekla bila
je vie iznenaena svojom otvorenou nego njen ef.
Nakon to je jednom probijena barijera straha, postaje
lake ponovo otvoriti vrata slobode. Poetni proboj je
radosni doivljaj koji dolazi iz talasa ivota koji struji
telom. To moemo doi277
veti i bez odlazaka na terapiju. Osoba kojoj je reeno
da joj je potrebna biopsija - da bi se utvrdilo da li je
izvesno tkivo ili lezija zahvaeno kancerom - osetie
istu radost, isti oseaj osloboenja od straha kada
rezultati biopsije budu negativni. I u ovom sluaju
radost izvire iz struje ivota. Razlika izmeu ove dve
SLIKA 6
Shematski prikaz spiralne nebule
280
ovo ne radim. Ovo se jednostavno dogaa' I - O, Boe!
Doiveli smo taj neverovatni orgazam celim telima a
oboje smo bili potpuno obueni. Bila sam potpuno u
toku s tim. Nisam odlepila. Bila sam potpuno prisutna.
Moje telo je uradilo tu neverovatnu stvar. Bilo je
potpuno neoekivano. Jo oseam prijatno zujanje kad
se setim toga. Sad razumem ta ste mislili kada ste
govorili o preputanju svom telu. Bilo je to veoma
oivljavajue iskustvo".
"Pa, ne znam kako e sve ovo ispasti na due
staze. Ja samo pokuavam da ivim svoj ivot najbolje
to mogu i da uivam koliko mogu. To je bio jedan od
najintresantnijih vikenda koje sam imala."
Ova pacijentkinja je dugo godina dolazila na
SLIKA 7
njihova poza i aktivnost podseaju na fenomen
superimposition. Pokreti talasa ekscitacije kod dve
jedinke podseaju na prethodno opisani kosmiki
dogaaj, kao to se moe videti na slici 7.
Ideja da ivotni proces izvire iz kosmikih procesa i
da ih odrava, za mene ima smisla. Bilo koji drugi nain
gledanja bi znaio poricanje naeg jedinstva sa
univerzumom. ivot na Zemlji je kosmiki dogaaj koji
se ne razlikuje od roenja i smrti zvezda, ak i ako je
proporcija beskrajno mala. Ako se radujemo zajedno sa
Bogom u okretanju rajskih sfera, moemo se radovati
sa njim i u toku okretanja naih tela tokom seksualne
strasti. Kada se predamo toj strasti predajemo se i
Bogu iznutra i Bogu izvana. Mada je seks zadovoljstvo
veini ljudi, samo oni koji predaju svoj ego - oni za koje
je seksualno uzbuenje potpuno telesni doivljaj mogu spoznati pravu radost seksa.