lanak 7/2009:

Djeci trebaju izazovi!

Autor: Kosjenka Muk

U naem radu s ljudima, primjeujemo da ljudi iz problematinih, kaotinih obitelji

nerijetko vrlo rano ili snano razviju vane ivotne resurse: inteligenciju (zbog
potrebe za razumijevanjem zbunjujuih situacija i nalaenjem rjeenja u njima),
ustrajnost, unutarnju snagu, sposobnost noenja s potekoama, senzitivnost,
suosjeajnost, smisao za humor (kao nain olakavanja neugodnih emocija sebi i
drugima, ili kao strategija nalaenja svog mjesta u skupini). Isto tako, esto se moe
primijetiti da djeca koja odrastaju u obiteljima koje im sve pruaju i izuzetno paljivo
brinu o njima, djeca koja odrastaju bez veih problema, odrastu u prosjene i esto
nedovoljno snane i samopouzdane ljude. Ponekad i egocentrine i razmaene, kao
to je poslijednjih desetljea to posebno vidljivo u Americi.
Naravno, to nije pravilo, no esto se dogaa. Svaka obitelj je sloena cjelina, a
iskustva djeteta su viedimenzionalna. Nema matematikih kriterija po kojima bi se
svi utjecaji i njihovi rezultati na dijete mogli organizirati. Isto tako, isti utjecaji mogu
izazvati vie razliitih posljedica, od kojih su neke neugodne, a neke korisne i vane:
kaos i traume mogu izazvati razvoj gore spomenutih resursa i kvalitetnih osobina, no
isto tako i straha, ljutnje, krivnje, negativnog dojma o sebi... briga i panja moe
stvoriti osjeaj da smo vrijedne i prihvaene osobe s jedne strane, no prosjene ili
ispodprosjene sposobnosti, motivaciju i samopouzdanje s druge. Kao i kod veine
drugih individualnih i globalnih okolnosti u ivotu, posljedice nisu nikad crno-bijele,
nego uvijek kombinacija pozitivnog i negativnog.
Mnogi ljudi koje su roditelji snano zatiivali, spominju mi da ih je upravo to
zatiivanje uinilo nesigurnima u sebe i svoju snagu, poto nikad nisu imali prilike
iskusiti jesu li sposobni nositi se s problemima i neugodnostima, niti vjebati
snalaljivost i kreativnost. S druge strane, nitko ne bi ba htio biti u koi onih koji su
trpjeli zanemarivanje, zlostavljanje ili izrugivanje, a oni sami najbolje znaju i koliko
je njihova unutarnja snaga skupo plaena drugim neugodnim obrascima.
No, uz neto svijesti i truda, svojem djetetu moete omoguiti i ovce i novce. Nije
nuno izlagati dijete tekim traumama kako bi ono razvilo iznadprosjene resurse!
Ono to je bitno nije snana i uestala neugoda, nego znaajni i uestali izazovi. To je
upravo ono to nerijetko nedostaje obiteljima koje tite i paze svoju djecu: one mogu
zanemariti djetetovu potrebu da se suoi s umjerenom neugodom kako bi se potakli
skriveni resursi. Izazove moete oblikovati tako da potaknu razmiljanje, percepciju,
senzitivnost i snagu, a da istovremeno pruite djetetu brigu i podrku. Klju je u
pruanju djetetu emocionalne podrke i preputanju da to je vie mogue drugih,
vanjskih zadataka obavi samo.
Vano je prilagoditi izazov djetetovom stupnju razvoja tako da bude otprilike na
gornjoj granici njegovih trenutanih sposobnosti, upravo malo izvan njegovog

podruja ugode, dovoljan da bude problematian i ne ba sasvim lak, ali ne i toliko

teak da se dijete obeshrabri i pone sumnjati u sebe. Djeca to spontano ine, uvijek
poseui samo malo vie, uvijek pokuavajui samo jo malo dalje i bolje. Paljivo
promatrajte dijete kako biste ustanovili da li mu izazov odgovara. Ako je barem
djelomino zainteresirano i motivirano, nastavite. Ako primijetite da dijete pokazuje
snaan stres ili strah, vjerojatno je bolje jo malo priekati.
Osmiljavajte to raznolikije izazove: od fizikih (oblaenje, vezanje vezica,
ukljuivanje u zajedniko obavljanje kuanskih poslova) preko misaonih (npr. kupite
knjigu zagonetki ili igara koje zahtijevaju razmiljanje, nauite dijete itati ili drugom
stranom jeziku to ranije dijete od dvije ili tri godine se ve moe polako navikavati
da prepoznaje slova, a s etiri godine mnoga djeca su ve spremna za itanje) do
socijalnih (rjeavanje problema u odnosima i komunikaciji). Nastojte ih osmisliti kao
igru koliko god je mogue. Izbjegavajte nuditi djetetu rjeenja, radije mu pomognite
potpitanjima da ih samo osmisli. Potiite ga da stvori vie moguih rjeenja, npr.
Ivici se druga djeca rugaju u koli. Razmisli o barem 10 razliitih stvari koje bi Ivica
mogao poduzeti u vezi toga? Pratite kako dijete razmilja o problemu i pomaite mu
potpitanjima poput: Koje bi mogle biti loe posljedice? Koga bi se jo moglo
ukljuiti? to je vano znati u vezi drugih osoba i zato one ine to to ine? Jesi li
neto zaboravila? Da li se neko od ovih rjeenja moe uiniti to boljima?
Naravno, nedostatak vremena je problem za mnoge roditelje. No, ne trebate sjediti
cijeli dan s djetetom postavljajui mu takva pitanja. Dovoljno je postaviti ih nekoliko
dok radite neto drugo i koristiti situacije kad dijete ima realan problem. Moete
iskoristiti vrijeme pauze na poslu ili vonje s posla da razmiljate o novim izazovima
za dijete.
Dozvolite povremeno da se dijete ozlijedi, ogrebe ili opee, posebno ako ignorira vaa
upozorenja. Od toga nee biti trajnih posljedica, a dijete e nauiti bolje kontrolirati
svoje pokrete i odluke te preciznije procjenjivati svoje sposobnosti i posljedice svojih
postupaka. Ne pokuavajte osim vrlo iznimno - umjesto njega rijeiti sukobe s
drugom djecom. Dijete se moe nositi s neugodom tih sukoba tovie, mnoga djeca
prou kroz daleko tea iskustva s drugim ljudima u djejoj nego u odrasloj dobi i to
vrlo uspjeno, ako ima vau emocionalnu potporu i ohrabrenje. No, moete mu
pomoi da razmilja o tim sukobima i njihovim moguim rjeenjima.
Izbjegavajte djetetu olakavati ivot u smislu vanjskih zadataka. im ono postane za
neto sposobno hranjenje, oblaenje, samostalan odlazak u kolu... nemojte to initi
umjesto njega osim u iznimnim sluajevima. Ono to je bitno je emocionalna podrka
i prihvaanje, izostanak verbalne ili neverbalne kritike osim ako je nuna. Olakat
ete ivot i djetetu i sebi djetetu dugorono, a sebi i kratkorono i dugorono.
Tako s neto uloenog truda i svjesnosti moete dati svom djetetu snane temelje,
vrstu odskonu dasku za izgradnju iznadprosjeno ispunjenog i kvalitetnog ivota na
svim razinama.