Podvale Teorije Evolucije

^ I T A O C U
Razlog {to smo u ovoj knjizi i u nizu na{ih drugih djela posebno mjesto posvetili porazu teorije evolucije je ~injenica da ova teorija predstavlja osnovu svih antivjerskih
filozofija. Darvinizam, koji negira stvaranje, a samim time i Boga, bio je razlogom {to
su mnogi ljudi izgubili vjeru u Boga ili {to su, u najmanju ruku, pali u sumnju. Prema tome, otkriti da je ova teorija jedna obmana je jedna veoma bitna du`nost koju nalaè iman. Ova zna~ajna zada}a mora doprijeti do svih ljudi. Odre|eni ~itaoci }e biti
u prilici da mo`da pro~itaju samo jedno na{e djelo koje govori o obmanama vezanim
za ovu teoriju. Zbog toga smo smatrali va`nim da u svim na{im knjigama odvojimo
mjesta za ovu temu, pa makar to ponekad bilo samo i u vidu rezimea.
Drugo pitanje koje se mora naglasiti je vezano za sadràj ovih knjiga. Vjerska pitanja
svih autorovih djela iznose se u svjetlu kur'anskih ajeta i pozivaju ljude na u~enje Allahovih ajeta i ìvot u skladu sa njihovim naredbama. Sve teme vezane za Allahove ajete
iznose se na na~in koji kod ~itaoca ne ostavlja nikakvu sumnju, niti znak pitanja.
Blizak, jednostavan i te~an stil koji je prepoznatljiv u na{im djelima osigurava lak{e
shvatanje kod ~italaca svih profila, od sedam do sedamdeset sedam godina. Ovim
efektnim i jednostavnim izraàvanjem na{e knjige sasvim zasluèno dobivaju laskavi status "knjiga koje se ~itaju u jednom dahu". âk i ljudi koji zauzimaju kategori~an stav o pitanju odbijanja vjere ostaju pod utiskom ~injenica koje se iznose u na{im
knjigama i apsolutno su u nemogu}nosti da zanije~u istinitost svega toga.
Ova knjiga kao i ostala autorova djela mogu se ~itati kako pojedina~no tako i u atmosferi uzajamne diskusije. Grupa ~italaca koja se èli okoristiti ovom knjigom trebala bi
je ~itati zajedno. Bit }e to neosporno korisno s pozicija me|usobnih izmjena znanja i
iskustava.
Pored toga, u~estvovati u ~itanju i upoznavanju sa ovim knjigama koje su napisane
samo radi postizanja Boìjeg zadovoljstva, tako|er, predstavljaju veliki hizmet. Umije}e dokazivanja i ubje|ivanja je krajnje jaka autorova osobenost koja je uo~ljiva u
svim njegovim knjigama. Iz tog razloga, jedan od najefikasnijih metoda onih koji èle objasniti vjeru je stimuliranje drugih na ~itanje knjiga ovog autora.
Predstavljanje ostalih autorovih djela u zadnjem dijelu ove knjige ima svoje va`ne razloge. Zahvaljuju}i tome, osoba koja uzme u ruke ovu knjigu vidjet }e da autor ima niz
knjiga koje nose osobenosti koje smo malo~as naveli i otkrit }e kvalitete ove knjige,
koju }ete, nadamo se, ~itati sa velikim zadovoljstvom. Uvjerit }ete se da se nalazite
pred bogatim izvorom podataka o pitanju nesvakida{njih vjerskih i politi~kih tema
kojima }ete se mo}i koristiti.
PODVALE
TEORIJE
EVOLUCIJE
Znanstveni kolaps darvinizma
i njegova ideoloka pozadina
Sa turskog preveli:
Enver Ibrahimkadi}
i Zlatan P.
HARUN YAHYA
Naslov originala:
EVRM ALDATMACASI
Evrim Teorisinin kfl ve Teorinin deolojik Arka Plan
Autor:
Harun Yahya
Naslov na bosanskom jeziku:
PODVALE TEORIJE EVOLUCIJE
Znanstveni kolaps darvinizma i njegova ideoloka pozadina
Prijevod sa turskog na bosanski:
Enver Ibrahimkadi} i Zlatan P.
Urednik:
Nedàd Lati}
Lektor:
Lejla Ma{i}
Korektor:
Emira Dànanovi}
Design:
Vural Publishing
Izdava~:
Bosan~ica print
Za izdava~a:
Hadìb [i{i}
[tamparija:
SEL OFSET - stanbul
Sarajevo, 2001
ISBN 9958-650-05-3
SADR@AJ:
Uvod: za{to teorija evolucije?
Biti oslobo|en od predrasuda
Kratka historija teorije
15
Imaginarni mehanizmi evolucije
24
Fosilni zapis pobija evoluciju
32
Bajka o prijelazu iz vode na kopno
38
Porijeklo ptica i sisara
42
Obmanljive interpretacije fosila od strane evolucionista
56
Falsifikati evolucije
59
Scenario evolucije ~ovjeka
63
Molekularni }orsokak evolucije
87
Dizajn i koincidencija
126
Evolucionisti~ke tvrdnje i ~injenice
133
Teorija evolucije: Jedna materijalisti~ka obaveza
146
Mediji: plodno tlo za evoluciju
156
Zaklju~ak: evolucija je jedna obmana
160
Realnost stvaranja
164
Tajna materije
182
Relativnost vremena i realnost sudbine
217
Bilje{ke
230
Uvod: zato teorija evolucije?
eki od ljudi koji su ~uli za teoriju evolucije ili darvinizam mogu

pomisliti da se ti koncepti ti~u samo oblasti biologije i da nemaju
zna~aja za njihov svakodnevni ìvot. To je veoma pogre{no shvatanje zato {to, daleko vi{e nego biolo{ki koncept, teorija evolucije predstavlja ~vrstu osnovu jedne nepo{tene filozofije koja ima premo} i uticaj nad
velikim brojem ljudi.
materijalizam, ona sadrì jedan veliki broj neta~nih ili
Ta filozofija je m
vje{ta~kih pogleda o tome za{to i kako smo mi nastali. Materijalizam zagovara da ne postoji ni{ta osim materije i da je materija su{tina svega, i organskog i neorganskog. Po{av{i od te premise, ona isklju~uje i odbacuje posto janje Uzvi{enog Tvorca - Boga. Spu{taju}i sve na razinu materije, ta filozofija transformira ~ovjeka u jedno bi}e koje obra}a pa`nju samo na materiju i
koji se odbacuje i okre}e od moralnih vrijednosti bilo koje vrste. To je
po~etak velikih nesre}a koje }e zadesiti ~ovjeka.
[teta od materijalizma ne ograni~ava se samo na pojedinca.
Materijalizam nastoji ukinuti osnovne vrijednosti na kojima po~ivaju dràva
i dru{tvo i stvoriti jedno bezdu{no i bezosje}ajno dru{tvo koje obra}a pa`nju
samo na materijalno. S obzirom da ~lanovi takvog dru{tva ne mogu nikada
posjedovati idealisti~ke osobine i predstave kao {to su patriotizam, ljubav
prema bli`njima, pravda, odanost, po{tenje, po`rtvovanost i dobar moral,
dru{tvenom poretku osnovanom od takvih pojedinaca su|eno je da bude
razmrskan u kratkom vremenu. Iz tih razloga, materijalizam je jedna od najozbiljnijih prijetnji osnovnim vrijednostima politi~kog i dru{tvenog poretka
jedne nacije. +++
Druga velika opasnost i zlo od materijalizma je u tome {to on sluì kao
osnova anarhisti~kih i razdornih ideologija koje ciljaju na opstojnost dràve i
naroda. Komunizam, najistaknutiji od ovih ideologija, prirodan je politi~ki
produkt materijalisti~ke filozofije. Nastoje}i da uni{ti svete pojmove kao {to
Karl Marx je jasno stavio do znanja da

Darwinova teorija
osigurava jedno ~vrsto tlo za materijalizam, a time i za komunizam. On je kroz posvetu svog najve}eg
djela, Das Kapitala
(Kapital), tako|er,
izrazio svoje simpatije
koje gaji prema Darwinu. Poklanjaju}i mu njema~ko izdanje Kapitala, Marx je
napisao: "Charlesu Darwinu od Karla Marxa, jednog
vatrenog oboàvatelja."
su dràva i porodica, on predstavlja osnovnu ideologiju svakom obliku separatisti~kih akcija usmjerenih protiv unitarne strukture dràve.
Teorija evolucije sa~injava takozvanu znanstvenu osnovu za materijalizam, od kojeg zavisi komunisti~ka ideologija. Uzimaju}i teoriju evolucije
kao referencu, komunizam nastoji opravdati sebe i predstaviti svoju ideologiju kao zvu~nu i ispravnu. To je razlog zbog kojeg je osniva~ komunizma, Karl
Marx, za Darwinovu knjigu Porijeklo vrsta, koja je postavila temelj teorije
evolucije, napisao slijede}e: Ovo je knjiga koja sadrì osnove historije
prirode na{eg gledi{ta.1
Ustvari, materijalisti~ki pogledi svake vrste, sa Marxovim idejama na
~elu, potpuno su propali jer je teorija evolucije, koja je zapravo jedna dogma
iz XIX stolje}a na kojoj materijalizam opstoji, apsolutno poni{tena zahvaljuju}i otkri}ima savremene znanosti. Znanost je pobila i nastavlja pobijati materijalisti~ke hipoteze koje priznaju samo postojanje materije i ni~eg vi{e.
Znanost, tako|er, demonstrira da su sva bi}a produkt kreacije Jednog
Superiornog Bi}a.
Namjera ove knjige je izloìti znanstvene ~injenice koje jasno pobijaju
teoriju evolucije na svim poljima i informirati ljude o prikrivenoj, krajnjoj i
stvarnoj namjeri ove takozvane znanosti koja je, ustvari, samo obmana.
Treba naglasiti da evolucionisti nemaju odgovora na ovu knjigu i da oni
ne}e ni poku{ati odgovoriti, jer su svjesni da }e takav akt, jednostavno, pomo}i mnogima da bolje shvate da je teorija evolucije zapravo samo la`.
Biti osloboen od predrasuda
e}ina ljudi primaju sve {to ~uju od znanstvenika kao apsolutno

ta~no, ne razmi{ljaju}i o tome da ti isti znanstvenici mogu imati
razne filozofske i ideolo{ke predrasude. înjenica je da evolucionisti pod pla{tom znanosti name}u svoje li~ne predrasude i filozofske
poglede javnosti. Naprimjer, premda su svjesni da slu~ajni doga|aji ne
prouzrukuju ni{ta osim nereda i konfuzije, oni i dalje tvrde da su ovaj ~udesan red, plan i dizajn koje primje}ujemo u samom univerzumu i u ìvim
bi}ima nastali slu~ajno.
Naprimjer, jedan takav biolog jednostavno shvata da postoji neshvatljiva harmonija u molekuli proteina, gradivnom bloku ìvota i da ne postoji
vjerovatno}a da je to nastalo slu~ajno. Ipak, on tvrdi da je taj protein nastao
pod nekim primitivnim zemaljskim uvjetima, slu~ajno, bilionima godina prije. On se ne zaustavlja ovdje; on tako|er, bez dvoumljenja, tvrdi da nije samo
jedan, ve} da su milioni proteina nastali slu~ajno, a zatim se na neki nevjerovatan na~in sjedinili i formirali prvu ìvu }eliju. Osim toga, on brani svoje gledi{te sa slijepom tvrdoglavo{}u. Taj ~ovjek je znanstvenik - evolucionista."
Da taj isti znanstvenik nai|e na tri cigle poredane jedna na drugu, on
nikad ne bi pretpostavio da su se te cigle slu~ajno na{le na okupu i da su se
zatim slu~ajno poredale jedna na drugu. Naravno, svako ko bi iznio takvu
tvrdnju bio bi proglaen umno poremeenim.
Kako to onda da ljudi koji mogu racionalno ocijeniti obi~ne stvari, mogu
u isto vrijeme usvojiti neracionalne stavove kad je u pitanju njihovo vlastito
postojanje?
Nemogu}e je tvrditi da su takvi stavovi usvojeni u ime znanosti: znanost
zahtijeva uzimanje obje alternative u razmatranje kad god postoje dvije
mogu}nosti podjednako vjerovatne u nekom odre|enom slu~aju. A kad je
vjerovatno}a jedne od te dvije alternative manja, naprimjer iznosi samo 1%,
onda je racionalno i znanstveno smatrati ispravnom alternativu sa 99%

vjerovatno}e.
Mi }emo nastaviti, imaju}i u vidu ovu znanstvenu osnovu. Postoje dva
pogleda koja se mogu izloìti, a koja se odnose na to kako su nastala ìva bi}a
na Zemlji. Prvi pogled zagovara da je ìva bi}a stvorio Bog u njihovoj sada{njoj kompleksnoj strukturi. Drugi pogled tvrdi da je ìvot nastao nesvjesnim i slu~ajnim koincidencijama. Ovo drugo je ono {to tvrdi teorija evolucije.
Kad pogledamo znanstvene podatke koji se odnose, naprimjer, na
molekularnu biologiju, vidjet }emo da ne postoji nikakva {ansa da je ijedna
ìva }elija - ili bilo koji od miliona proteina koji se nalaze u toj }eliji - mogla
nastati slu~ajno kako tvrde evolucionisti. Kao {to }emo ilustrirati u narednim
poglavljima, statistika (ra~unanje vjerovatno}a) potvr|uje ~injenicu da
slu~ajnost nema nikave veze sa nastankom ìvih bi}a. Tako da evolucionisti~ki pogled na pojavljivanje ìvih bi}a ima nula vjerovatno}u da bude
ispravan.
To zna~i da prvi pogled ima 100% vjerovato}u da je ispravan. To jeste,
da je ìvot svjesno nastao. Druk~ije re~eno, ìvot je stvoren. Sva ìva bi}a
su nastala dizajniranjem Jednog Tvorca, Uzvi{enog u Superiornoj Mo}i,
Mudrosti i Znanju. Ova realnost nije stvar ubje|enja; to je normalan zaklju~ak
do kojeg vode mudrost, logika i znanost.
Pod ovim okolnostima, na{ znanstvenik-evolucionista trebao bi
povu}i svoju tvrdnju i dràti se ~injenice koja je i jasna i dokazana. Ukoliko,
pak, u~ini suprotno, onda bi on tada pokazao da je on, zapravo, osoba koja
`rtvuje znanost u korist svoje filozofije, ideologije i dogme, i da se ne radi o
pravom znanstveniku.
Ljutnja, tvrdoglavost i predrasude na{eg znanstvenika sve se vi{e
pove}avaju kad god se suo~i sa realno{}u. Ovaj njegov stav moè se objasniti samo jednom rije~u: vjera. Da, to je slijepo sujevjerje, po{to ne postoji drugo obja{njenje za njegovo zanemarivanje svih ~injenica ili za doìvotno
posve}ivanje besmislenom scenariju koji je on izgradio u svojoj ma{ti.
10
Slijepi materijalizam
Vjera o kojoj govorimo je materijalisti~ka filozofija, koja zagovara da je
materija oduvijek postojala i da ne postoji ni{ta drugo osim materije.
Takozvana teorija evolucije je znanstvena osnova za materijalisti~ku filozofiju i ta teorija se slijepo brani kako bi se odràla ta filozofija. Kada znanost
proglasi teoriju evolucije ni{tavnom - a to je upravo ono {to je postignuto na
kraju XX stolje}a - onda se znanost iskrivljuje kako bi se predstavilo teoriju
evolucije kao ispravnu, a time i dalje odràvao materijalizam u ìvotu.
Nekoliko redaka napisanih od strane jednog od istaknutih biologa-evolucionista Turske, pruàju nam dobar primjer i omogu}avaju nam da vidimo
poreme}eno rasu|ivanje i opreznost u koje nas vodi ova slijepa odanost. Ovaj
znanstvenik, diskutiraju}i vjerovatno}u i mogu}nost slu~ajnog formiranja
Cytochroma-C, koji je jedan od su{tinskih enzima potrebnih za ìvot, kaè
slijede}e:
Vjerovato}a formiranja jednog Cytochroma-C niza je jednaka nuli. To
jeste, ako ìvot zahtijeva jedan ta~no odre|en niz, moè se re}i da on ima
vjerovatno}u koja vjerovatno moè biti realizirana jednom u ~itavom univerzumu. Ina~e bi morali prihvatiti da su neke metafizi~ke snage iznad
na{eg poimanja radile na njegovom formiranju. Prihvatanje ovog drugog nije pogodno za ciljeve znanosti. Prema tome, mi moramo ispitivati prvu
hipotezu.2
Ovaj znanstvenik misli da je znanstvenije prihvatiti vjerovatno}u koja je ravna nuli nego Kreaciju (Stvaranje). Me|utim, prema zakonima znanosti, ukoliko postoje dva alternativna obja{njenja za neku odre|enu stvar, a da
jedno od njih ima nultu vjerovatno}u, onda je drugo, alternativno
obja{njenje ispravno. Me|utim, dogmati~ni materijalisti~ki prilaz zabranjuje
priznanje superiornog Tvorca . Ova zabrana vodi ovog - i mnoge druge
znanstvenike koji vjeruju u tu materijalisti~ku dogmu - da prihvati tvrdnje koje su apsolutno suprotne razumu.
Ljudi koji im vjeruju i cijene ove znanstvenike, tako|er, postaju za~arani
i zaslijepljeni istom materijalisti~kom ~arolijom i usvajaju istu nerazumnu
psihologiju kada ~itaju njihove knjige i ~lanke.
11
+++Ovo dogmatsko materijalisti~ko gledi{te razlog je za{to su mnoga

istaknuta imena u znanstvenoj zajednici ateisti. Oni koji oslaba|aju sebe od
robovanja toj ~aroliji i razmi{ljaju sa otvorenim srcem ne dvoume se da prihvate postojanje Tvorca. Ameri~ki biohemi~ar dr. Michael J. Behe, jedan od
onih istaknutih znanstvenika koji podràvaju teoriju iinteligentnog dizajna,
koja je prihva}ena u posljednje vrijeme, opisuje one znanstvenike koji odbijaju da prihvate dizajn ili stvaranje ìvih organizma na slijede}i na~in:
U posljednje ~etiri decenije, savremena biohemija
otkrila je zna~ajan dio tajni }elije. To je zahtijevalo da desetine hiljada ljudi ve}i dio svojih ìvota
posvete dosadnom radu u laboratorijama... Rezultat
ovih akumulativnih napora u istraìvanju }elije - u
istraìvanju ìvota na molekularnom nivou - glasan
je, jasan i prodoran vrisak: Dizajn! Rezulat je
tako nedvosmislen i tako zna~ajan da mora biti rangiran kao jedan od najve}ih postignu}a u historiji
znanosti... Umjesto toga ~udna i zbunjuju}a {utnja
okruùje potpunu kompleksnost }elije. Za{to
nau~na zajednica pohlepno ne prigrli svoje izne-
Michael Behe:"Jedna
zbunjujua tiina okruuje potpunu kompleksnost
elije"
nadno otkri}e? Za{to se sa uo~avanjem dizajna postupa u intelektualnim

rukavicama? Dilema je u tome {to ukoliko je jedna strana slona ozna~ena
etiketom intelektualni dizajn, onda druga strana mora biti ozna~ena etiketom Bog!3
To je taj neprijatni poloàj ateisti~kih i evolucionisti~kih znanstvenika

koje vidimo u novinama i na TV-u i ~ije knjige mo`da ~itate. Sva znanstvena
istraìvanja ovih znanstvenika pokazuju im postojanje Tvorca. Me|utim, oni
su postali jako bezosje}ajni i zaslijepljeni dogmati~nim materijalisti~kim
obrazovanjem koji su toliko upili u sebe da su jo{ uvijek uporni u svom poricanju.
Ljudi koji stalno odbijaju jasne dokaze Tvorca postaju potpuno
neosjetljivi. Uhva}eni u jednoj neznala~koj samouvjerenosti prouzrokovanoj
njihovom bezosje}ajno{}u, oni bi mogli zavr{iti podràvaju}i apsurdnost kao
neku vrlinu. Dobar primjer je istaknuti evolucionista Richard Dawkins koji
12
poziva kri{}ane da ne pretpostavljaju da su prisustvovali ~udu ~ak iako vide

da im spomenik Djevice Marije ma{e rukama. Prema njemu, mo`da su svi
atomi u ruci statue krenuli u jednom trenutku u istom pravcu. To je malo
vjerovatan doga|aj, ali je mogu}.4
Ovakva psihologija nevjernika postojala je kroz cijelu historiju, a
Kuran je opisuje na slijede}i na~in:
Kada bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo
pred njih o~igledno sve dokaze sabrali, - oni opet ne bi vjerovali, osim ako
bi Allah htio, ali ve}ina njih ne zna. (VI:111)
Kao {to ovaj kuranski ajet jasno pokazuje, dogmati~no razmi{ljanje

evolucionista nije nikakvo originalno razmi{ljanje, niti je to osobeno samo
njima. Ustvari, ono {to znanstvenik-evolucionista podràva nije neka nova
nau~na misao, ve} neznanje koje istrajava jo{ od najranijih, neciviliziranih
paganskih zajednica. +++
Ista psihologija je opisana u jednom drugom kuranskom ajetu:
Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali, opet
bi oni, zacijelo, rekli: Samo nam se pri~injava, mi smo ljudi op~injeni!
(XV/14-15)
Masovna evolucionisti~ka indoktrinacija

Kao {to je nazna~eno u gore citiranim ajetima, jedan od razloga {to ljudi ne mogu vidjeti realnosti njihovih postojanja je neka vrsta op~injenosti
koja lebdi nad njihovim rezoniranjem. To je ista ona op~injenost koja leì u
osnovi prihvatanja teorije evolucije {irom svijeta. Pod op~injeno{}u mislimo
na jedno uvjetovanje postignuto indoktrinacijom. Ljudi su izloèni jednoj
takvoj intenzivnoj indoktrinaciji o ispravnosti teorije evolucije da ~esto ne
mogu primijetiti izobli~enje koje postoji.
Ova indoktrinacija ima negativan efekat na mozak i oslabljuje
mogu}nost rasu|ivanja. Mogu}e je da mozak, pod stalnom indoktrinacijom,
po~inje vidjeti realnost, ne onakvu kakva ona jeste, ve} onako kako je indoktrinirana. Ovaj fenomen moè se uo~iti na jednom drugom primjeru. Ukoliko
neko bude hipnotiziran i bude mu re~eno da je krevet u kojem leì, ustvari,
13
automobil, onda on nastavlja da to tako vidi nakon zavr{etka seanse hipnoze.

On misli da je to veoma logi~no i racionalno zato {to on to zaista tako vidi i
on nema nikakve sumnje da je u pravu. Takvi primjeri koji pokazuju efikasnost i mo} mehanizma indoktrinacije znanstvene su ~injenice koje su
dokazane bezbrojnim eksperimentima koji su zabiljeèni u znanstvenoj literaturi i oni su svakodnevnica u ud`benicima psihologije i psihijatrije.
Teorija evolucije i materijalisti~ki pogled na svijet koji se oslanja na nju,
nametnuti su masama sa takvim metodima indoktrinacije. Ljudi koji stalno
susre}u indoktriniranje evolucije u medijima, akademskim izvorima i
znanstvenim platformama, ne uspijevaju vidjeti da je prihvatanje ove teorije, ustvari, u suprotnosti sa najosnovnijim principima rezonovanja. Ista indoktrinacija, tako|er, okiva i znanstvenike. Mladi znanstvenici koji ~ine prve
korake u svojoj nau~noj karijeri vremenom usvajaju materijalisti~ki pogled na
svijet. Op~injeni ovom magijom, mnogi znanstvenici-evolucionisti nastavljaju traganje za znanstvenom potvrdom neracionalnih i zastarjelih tvrdnji
evolucionista iz XIX stolje}a, koje su ve} davno pobijene nau~nim dokazima.
Postoje jo{ i dodatni mehanizmi koji tjeraju znanstvenike da budu evolucionisti i materijalisti. U zapadnim zemljama, znanstvenik mora pokazati
neke odre|ene standarde kako bi bio promoviran, primio akademska priznanja ili da mu se ~lanci objavljuju u znanstvenim ~asopisima. Otvoreno prihvatanje teorije evolucije je kriterij broj jedan. Ovaj sistem vodi te
znanstvenike tako daleko da oni posve}uju cijele svoje ìvote i karijere u korist jednog dogmatskog vjerovanja.
To je realnost koja nastavlja leàti iza tvrdnje da je evolucija jo{ uvijek
prihva}ena od strane znanstvenika. Evolucija se odràva u ìvotu ne zato {to
ima neku nau~nu vrijednost, ve} zato {to je to jedna ideolo{ka obaveza. Samo
nekolicina znanstvenika koji su svjesni ove ~injenice mogu riskirati da ukaù
na injenicu da je kralj go.
U nastavku ove knjige, mi }emo, ako Bog da, razmatrati otkri}a i zaklju~ke moderne nauke koji su vodili do kolapsa evolucionisti~kog vjerovanja i do iskrsavanja jasnih dokaza o postojanju Boga. îtatelji }e se osvjedo~iti
da je teorija evolucije, ustvari, jedna obmana - obmana koja je kontardiktorna sa znano{}u na svakom nivou, ali je podràna da prikrije istinu o Tvorcu.
14
Ono ~emu se nadamo od ~itaoca je da se probudi iz ~arolije koja zasljepljuje

umove ljudi i koja remeti njihovu mogu}nost rasu|ivanja, kao i da }e ozbiljno
razmi{ljati o onome {to je napisano u ovoj knjizi.
Ukoliko se ~itatelj oslobodi te ~arolije i po~ne razmi{ljati jasno, slobodno i bez ikakvih predrasuda, on }e uskoro otkriti kristalno jasnu istinu. Ta
neizbje`na istina, koja je tako|er vidljiva u svim aspektima moderne znanosti, je ~injenica da su ìvi organizmi nastali kao posljedica kreacije, a nikako
slu~ajno. ôvjek moè lahko primijetiti tu ~injenicu posmatraju}i samog
sebe, kako je nastao od kapi vode ili posmatraju}i bilo koje drugo ìvo bi}e.
orijeni evolucije seù toliko duboko koliko i jedno dogmatsko

vjerovanje koje poku{ava negirati postojanje kreacije (stvaranja).
Ve}ina paganskih filozofa u anti~koj Gr~koj branila je teoriju
evolucije. Ako pogledamo historiju filozofije vidjet }emo da ideja evolucije
~ini ki~mu mnogih paganskih filozofija. Me|utim, nije paganska filozofija,
nego je vjera u Boga bila ta koja je odigrala tu stimulativnu ulogu u ra|anju i
razvoju moderne znanosti. Ve}ina ljudi koji su bili pioniri u tome procesu
vjerovali su u postojanje Boga; i dok su prou~avali nauku, nastojali su otkriti univerzum koji je Bog stvorio i opaziti Njegove zakone i detalje u
Njegovom stvaranju. Astronomi kao {to su Leonardo da Vinci, Copernicus,
Keppler i Galileo; otac paleontologije Cuvier; pionir botanike i zoologije
Linnaeus; i Isaac Newton, koji se smatra najve}im znanstvenikom svih vremena, svi oni prou~avali su nauku ne samo vjeruju}i u Boga ve} i u to da je
sav univerzum Njegova kreacija.5 Albert Einstein, koji se smatra najve}im
genijem na{eg vremena, bio je jedan pobo`ni znanstvenik koji je vjerovao u
Boga i tako izjavio: Ne mogu zamisliti nekog iskrenog znanstvenika bez
dubokog vjerovanja. Situacija se moè opisati na slijede}i na~in: znanost bez
vjere je hroma.6
Jedan od osniva~a moderne fizike, njema~ki fizi~ar Max Planck je jednom rekao da svako ko ozbiljno prou~ava znanost mora pro~itati frazu
napisanu na vratima hrama nauke: Imaj vjeru. Vjera je su{tinski atribut
nauke.7
Teorije evolucije je rezultat materijalisti~ke filozofije koja je izronila sa
ponovnim bu|enjem anti~kih materijalisti~kih filozofija i postala {iroko
rasprostranjena u XIX stolje}u. Kao {to smo nazna~ili ranije, materijalizam
nastoji objasniti prirodu samo ~isto materijalisti~kim faktorima. S obzirom da
ona pori~e stvaranje u samom po~etku, ona tvrdi da sve {to postoji, bilo ìvo
ili neìvo, nije nastalo ~inom stvaranja, ve} kao rezultat slu~ajnosti koja je za-
16
tim uspostavila neki red. Ljudski um je, me|utim, izgra|en tako da razumije,
da gdje god vidi red, da postoji volja koja organizira i stoji iza tog reda.
Materijalisti~ka filozofija, koja je u suprotnosti sa ovom osnovnom karakteristikom uma, sredinom XIX stolje}a proizvela je teoriju evolucije.
Darwinova imaginacija
Osoba koja je postavila teoriju evolucije na na~in na koji se ona definira danas bio je jedan amater, engleski prirodnjak Charles Robert Darwin.
Darwin nikad nije imao formalno obrazovanje u biologiji. On je samo
imao amaterski interes za prirodu i ìva bi}a. Njegov interes podstaknuo ga je
da se dobrovoljno pridruì ekspediciji koja je napustila Englesku brodom H.
M. S Beagle 1832. i koja je putovala raznim dijelovima svijeta punih pet godina. Mladi Darwin bio je impresioniran razli~itim vrstama ìvih bi}a,
naro~ito odre|enim zebama koje je vidio na otoku Galapagos. Mislio je da je
razli~itost u njihovim kljunovima uzrokovana njihovim prilago|avanjem sredini. Sa ovom idejom u glavi, on je pretpostavio da porijeklo ìvota i ìvih
vrsta leì u pojmu prilago|avanja okolini. Prema Darwinu, razli~ite ìve
vrste nisu stvorene pojedina~no (njih nije stvorio Bog), ve} poti~u od zajedni~kog pretka i da su one kao rezultat prirodnih uvjeta postale razli~ite jedne
od drugih.
Darwinova hipoteza nije se zasnivala na nekom znanstvenom otkri}u ili
eksperimentu; me|utim, on ju je vremenom pretvorio u pretencioznu teoriju
uz pomo} i podr{ku poznatih materijasti~kih biologa svoga vremena. Njegova
ideja bila je u tome da pojedina ìva bi}a koja su se prilagodila nekoj
odre|enoj sredini prenose te kvalitete na slijede}e generacije; ti povoljni
kvaliteti nagomilali su se vremenom i transformirali tu jedinku u vrstu,
sasvim razli~itu od njezinih predaka. (Porijeklo ovih povoljnih kvaliteta nije bilo poznato u to vrijeme.) Prema Darwinu, ~ovjek je najrazvijeniji rezutat
ovog mehanizma.
Darwin je nazvao taj proces eevolucija putem prirodne selekcije .
Mislio je da je na{ao porijeklo vrsta: porijeklo jedne vrste je druga vrsta. On
je objavio te poglede u svojoj knjizi nazvanoj Porijeklo vrsta, putem
17
prirodnog odabira 1859. godine.

Darwin je bio dobro upoznat sa ~injenicom da se njegova teorija suo~ava
Te{ko}e
sa velikim problemima. On je to priznao u svojoj knjizi u poglavlju T
teorije. Te te{ko}e, u osnovi, bile su u fosilnim dokumentima, kompliciranosti nekih organa koji se ne bi mogli objasniti slu~ajnostima (npr. oko), i
istinktu ìvih bi}a. Darwin se nadao da }e te te{ko}e biti savladane novim
otkri}ima; me|utim, ovo ga nije sprije~ilo da d jedan broj veoma neadekvatnih obja{njenja za neke od njih. Ameri~ki fizi~ar Lipson dao je slijede}i
komentar u vezi s Darwinovim te{ko}ama:
"îtaju}i Porijeklo vrsta zaklju~io sam da je sam Darwin bio mnogo nesigurniji nego {to ga poku{avaju predstaviti. Poglavlje 'Te{ko}e teorije',
naprimjer, pokazuje da je Darwin imao znatnu sumnju u sve to. Kao fizi~ar,
bio sam poprili~no intrigiran njegovim komentarom o tome kako je oko
moglo nastati."8
Dok je razvijao svoju teoriju, Darwin je bio impresioniran mnogim biolozima-evolucionistima koji su mu prethodili, naro~ito francuskim biologom
Lamarckom.9 Prema Lamarcku, ìva bi}a prenose osobine koje su stekle
tokom ìvota sa jedne generacije na drugu i na taj na~in evoluiraju.
Naprimjer, ìrafa je evoluirala od jedne vrste antilope tako {to je, generacijama, istezala vrat poku{avaju}i, radi prehrane, dohvatiti sve viso~ije i viso~ije
li{}e. Darwin je tako upotrijebio tezu preno{enja ste~enih osobina koju je
predloìo Lamarck kao faktor koji ~ini da ìva bi}a evoluiraju.
Ali i Darwin i Lamarck su pogrije{ili jer je u njihovo vrijeme ìvot mogao biti prou~avan samo primitivnom tehnologijom i na jednom veoma neadekvatnom nivou. Znanstvene oblasti kao {to su genetika i biohemija nisu postojale. Prema tome, njihove teorije morale su se potpuno osloniti na snagu njihove ma{te.
Dok je eho Darwinove knjige odjekivao, jedan austrijski botani~ar po
imenu Gregor Mendel je 1865. godine otkrio zakone naslje|ivanja. O tome se
nije puno ~ulo do kraja stolje}a. Mendelovo otkri}e je zadobilo veliku va`nost
po~etkom XX stolje}a. To je bilo ro|enje genetike kao nauke. Ne{to kasnije,
otkriveni su struktura gena i hromosomi. Otkri}e DNA molekule, u 50-im,
18
koja sadrì genetske informacije, bacilo je teoriju evolucije u veliku krizu.

Razlog je bio u nevjerovatnoj sloènosti ìvota i ni{tavnosti evolucionih mehanizama koje je predloìo Darwin.
Rezultat ovih otkri}a trebao je biti potpuno odbacivanje Darwinove
teorije. Me|utim, ovo se nije dogodilo, jer su odre|eni krugovi insistirali na
reviziji, obnavljanju i podizanju teorije na jednu znanstvenu platformu. Ovi
napori su shvatljivi samo ako primijetimo da iza teorije evolucije stoje ideolo{ke intencije, a ne znanstvena briga.
O~ajni~ki napori neodarvinizma

Zbog zakona genetike otkrivenih u prvoj ~etvrtini XX stolje}a,
Darwinova teorija je u{la u duboku krizu. Ipak, jedna grupa znanstvenika koji su bili rije{eni da ostanu lojalni Darwinu nastojali su prona}i rje{enja. Oni
su se okupili na sastanku organiziranom od strane
Geological Society of America 1941. godine.
Geneti~ari, kao G. Ledyard Stebbins i Theodosius
D o b z h a n s k y , zoolozi kao {to su Ernst Mayr i
Julian Huxley, paleontolozi kao George Gaylord
S i m p s o n i G l e n n L. J e p s e n , i matemati~ki
geneti~ari kao {to su Ronald Fisher i Sewall Right,
nakon dugih diskusija, kona~no su se dogovorili
kako zakrpiti darvinizam.
Ovaj kadar fokusirao se na pitanje porijekla
pogodnih varijacija koje su toboè naveli ìve organizme da evoluiraju - {to je jedna tema koju i
sam Darwin nije bio u stanju objasniti, nego je,
Charles Darwin
jednostavno, bio osu|en na korak postrance, tj. da
je zaobi|e, oslanjaju}i se na Lamarcka. Ideja je sada bila sslu~ajna mutacija.
Moderna sinteti~ka evoluciona teorija, ona
Oni su nazvali ovu novu teoriju M
je bila formulirana dodavanjem koncepta mutacije Darwinovoj tezi prirodne
selekcije. U jednom kratkom vremenu, ova teorija postala je poznata kao
nneodarvinizam, a oni koji su postavili ovu teoriju nazvani su neodarvinisti.
19
PRIMITIVNI NIVO ZNANOSTI I

TEHNOLOGIJE U DARWINOVO VRIJEME
Kada je Darwin promovirao svoje pretpostavke,
discipline genetika, mikrobiologija i biohemija
jo nisu postojale. Da su one bile otkrivene prije
nego je on predloio svoju teoriju, Darwin bi
lahko mogao prepoznati da je njegova teorija bila neznanstvena i moda ne bi ni pokuao pro movirati takve besmislene tvrdnje. Informacija
koja odreuje vrste ve postoji u genima i
nemogue je da prirodna selekcija proizvede
nove vrste kroz izmjene u genima.
Slino tome, svijet znanosti u tom periodu imao
je jedno veoma plitko i prosto razumijevanje
grae i funkcija elije. Da je Darwin imao ansu
vidjeti eliju pod elektronskim mikroskopom, on
bi se osvjedoio u veliku kompleksnost i iz vanrednu grau organela elije. On bi svojim
vlastitim oima vidio da nije bilo mogue da
jedan takav kompliciran i kompleksan sistem
nastane kroz male varijacije. Da je on znao neto
o biomatematici, tada bi shvatio da ak niti jedna
jedina proteinska molekula, da ne govorimo o
jednoj cijeloj eliji, nije mogla postati sluajno.
Jedna studiozna analiza

}elije je bila mogu}a
tek nakon otkri}a
elektronskog
mikroskopa.
Primitivnim
mikroskopima
prikazanim ovd je, u Darwinovo
vrijeme je bilo
jedino mogu}e
vidjeti vanjsku
povr{inu }elije.
Decenije koje su uslijedile postale su era o~ajni~kih poku{aja da se neodarvinizam dokaè. Ve} je bilo poznato da su mutacije - tj. nezgode- koje
se odigravaju u genima ìvih organizama uvijek bile {tetne. Neodarvinisti su
poku{ali ustanoviti jedan primjer za pogodnu mutaciju izvode}i hiljade
eksperimenata sa mutacijama. Svi njihovi poku{aji zavr{ili su potpunim
neuspjehom.
Oni su tako|er poku{ali dokazati da su prvi ìvi organizmi mogli postati slu~ajno, pod primitivnim zemaljskim uvjetima koje je teorija postavila, ali
isti neuspjeh pratio je tako|er i ove eksperimente. Svaki eksperiment koji je
nastojao dokazati da bi ìvot mogao nastati slu~ajno - propao je. Ra~uni
vjerovatno}e dokazuju da ~ak niti jedan jedini protein, gradivni blok ìvota,
nije mogao postati slu~ajno. A }elija - koja se prema evolucionistima toboè
20
pojavila slu~ajno pod primitivnim i nekontroliranim zemaljskim uvjetima nije mogla biti sintetizirana ~ak ni pomo}u najsofisticiranijih laboratorija XX
stoljea.
Neodarvinisti~ka teorija je tako|er potu~ena fosilnim zapisom. Nikada,
bilo gdje u svijetu, nisu prona|eni nikakvi prijelazni oblici, koji su toboè
trebali pokazati postepenu evoluciju ìvih organizama od primitivnih do
naprednih vrsta, kao {to je to neodarvinisti~ka teorija tvrdila. U isto vrijeme,
komparativna anatomija otkrila je da vrste, za koje se pretpostavljalo da su
evoluirale jedna iz druge, ustvari imaju veoma razli~ite anatomske karakteristike i da one nikada nisu mogle biti preci ili potomci jedni drugima.
+++Ali neodarvinizam ionako nikada nije ni bio znanstvena teorija, nego jedna ideolo{ka dogma, ako se ve} ne moè re}i da je bio jedna vrsta religije.
Eto za{to je pobornici evolucije jo{ uvijek nastavljaju braniti, uprkos svim
dokazima koji govore suprotno njoj. Me|utim, jedna stvar oko koje se oni ne
mogu sloìti je pitanje: koji je od razli~itih modela predloènih za realiziranje evolucije onaj pravi?. Jedan od najva`nijih, od svih ovih modela
evolucije, fantasti~ni je scenario poznat kao punctuated equilibrium.
Poku{aj i pogre{ka: Punctuated equilibrium

Mnogi znanstvenici koji vjeruju u evoluciju prihva}aju neodarvinisti~ku
teoriju polaganog, postepenog razvitka. U posljednjim decenijama, me|utim,
predloèn je jedan druga~iji model. Nazvan punctuated equilibrium, ovaj
model odbacuje darvinisti~ku ideju akumuliraju}eg razvitka korak po korak i
smatra da se umjesto toga evolucija odigrava u velikim, isprekidanim
skokovima.
Prvi glasni branitelji ovog mi{ljenja pojavili su se po~etkom 70-ih. Dva
ameri~ka paleoantropologa, Niles Eldredge i Stephen Jay Gould, bili su veoma svjesni da su tvrdnje neodarvinisti~ke teorije apsolutno pobijene fosilnim
zapisom. Fosili su dokazali da ìvi organizmi nisu postali postepenom evolucijom, nego da su se pojavili iznenada i potpuno formirani. Neodarvinisti su
ìvjeli, i jo{ uvjek ìve, sa nje`nom nadom da }e nedostaju}i prijelazni oblici
jednog dana biti prona|eni. Shvataju}i da je ova nada neosnovana, Eldredge
21
i Gould i pored svega toga nisu bili u stanju ostaviti svoju evolucionu dogmu,
tako da su predloìli jedan novi model: punctuated equlibrium. To je tvrdnja da se evolucija nije odigrala kao rezultat manjih varijacija, nego radije u
iznenadnim i velikim promjenama.
Ovaj model nije bio ni{ta drugo nego jedan model iz ma{te. Naprimjer,
evropski paleontolog O . H . S h i n d e w o l f , koji je posluìo kao primjer
Eldredgeu i Gouldu, tvrdio je da je prva ptica iza{la iz reptilskog jajeta kao
rezultat jedne velike mutacije, to jest, kao rezultat jednog velikog incidenta-nezgode koji se odigrao u genetskoj strukturi.10 Prema toj istoj teoriji,
neke ìvotinje koje su ìvjele na kopnu preobrazile su se u velike kitove pretrpjev{i iznenadnu i sveobuhvatnu transformaciju. Ove tvrdnje, totalno kontradiktorne svim pravilima genetike, biofizike i biohemije znanstvene su onoliko koliko su znanstvene i bajke o àpcima koji se pretvaraju u prin~eve. I
pored svega toga, ogor~eni krizom u kojoj su neodarvinisti~ke tvrdnje bile,
neki paleontolozi-evolucionisti prigrlili su ovu teoriju ~ija je karakteristika da
je ~ak jo{ bizarnija negoli sam neodarvinizam.
Jedina svrha ovog modela bila je osigurati obja{njenje za pukotine u fosilnom zapisu koje neodarvinisti~ki model nije mogao objasniti. Me|utim,
te{ko da je to bio racionalan poku{aj - obja{njavati fosilne pukotine u evoluciji ptica sa tvrdnjom da je jjedna ptica odjednom isko~ila iz reptilskog jajeta - zato {to po vlastitom priznanju evolucionista, evolucija jedne vrste u
drugu zahtijeva veliku i povoljnu promjenu u genetskoj informaciji.
Me|utim, nijedna mutacija ne pobolj{ava genetsku informaciju, niti joj dodaje novu.
[tavi{e, model punctuated equilibrium kolabira od svog samog po~etka zbog nemogu}nosti da odgovori na pitanje postanka ìvota, {to je tako|er
pitanje koje od samog po~etka pobija i neodarvinisti~ki model. Budu}i da ~ak
niti jedan jedini protein ne moè postati slu~ajno, rasprava o tome da li su organizmi izgra|eni od triliona tih proteina pro{li kroz naglu ili postepenu
evoluciju je besmislena.
Uprkos ovome, model koji prvo pada na um kada se govori o evoluciji, danas je jo{ uvijek neodarvinizam. U poglavljima koja slijede prvo }emo
ispitati dva imaginarna mehanizma neodarvinisti~kog modela i onda pogle-
22
Danas, desetine hiljada znanstvenika irom svijeta, posebno u SAD i Evropi, prkose teoriji
evolucije i objavili su mnoge knjige o nitavnosti te teorije. Ovo gore su neki od primjera.
dati u fosilni zapis da bismo testirali taj model. Nakon toga }emo se zadràti
na pitanju porijekla ìvota, koje poni{tava oba modela, i sve druge evolucionisti~ke modele, kao npr. evolucija skokovima.
Prije nego to uradimo, bilo bi korisno podsjetiti ~itaoca da je realnost sa
kojom }emo se susretati na svakom stadiju takva da nam ukazuje da je scenario evolucije jedna bajka, jedna velika obmana koja je totalno u koliziji sa
stvarnim svijetom. To je jedan scenario koji je bio kori{ten da obmanjuje svijet tokom 140 godina. Zahvaljuju}i posljednjim znanstvenim otkri}ima, nastavak njezine odbrane je, na kraju, postao nemogu}.
DARWINOV RASIZAM
edan od najvanijih, a ipak najmanje

poznatih aspekata Darwina je njegov
rasizam: Darwin je smatrao bijele
Evropljane "naprednijim" od ostalih ljudskih rasa. Dok je Darwin pretpostavljao da
je ovjek evoluirao iz majmunolikog
stvorenja, on je smatrao da su se neke rase
razvile vie no druge i da ovi potonji jo
nose majmunske karakteristike. U svojoj
knjizi , The Descent of Man, koju je objavio nakon Porijekla vrsta, on bestidno komentira "vee razlike izmeu ljudi razliitih rasa."1 U svojoj knjizi
Darwin smatra da su crnci i australijski Aboridini jednaki sa gorilama i onda zakljuuje da e ovi biti vremenom istrijebljeni od civiliziranih rasa. On
kae:
"U nekom buduem periodu, ne veoma dalekom kada se mjeri stoljeima,
civilizirane rase ljudi e uglavnom iskorijeniti i zamijeniti divlje rase irom
svijeta. U isto vrijeme, antropomorfni majmuni e bez sumnje biti iskorijenjeni. Pukotina izmeu ovjeka u jednom civiliziranijem stanju, kako se moemo nadati, bit e jednaka onoj izmeu Kavkaana i nekih majmuna tako
niskih kao babuni, umjesto kao sada izmeu crnca ili Australijanca i gorile."2
Darvinove besmislene ideje nisu samo teoretski razglabane, nego takoer

dovedene u jednu poziciju gdje osiguravaju najvanije "znanstveno tlo" za rasizam. Pretpostavljajui da su iva bia evoluirala u borbi za ivot,
darvinizam je ak bio adaptiran socijalnim znanostima i izokrenut u jednu
koncepciju koja je dola dotle da bude nazvana "socijalni darvinizam".
Socijalni darvinizam tvrdi da su postojee ljudske rase locirane na razliitim prekama evolucione ljestvice, da su evropske rase "najnaprednije"
od svih i da mnoge druge rase jo uvijek nose "majmunske" crte.
1 Benjamin Farrington, What Darwin Really Said. London, Sphere Books, 1971, str. 54-56
2 Charles Darwin, The Descent of Man, 2nd ed., New York, A.L. Burt Co. 1874, str. 178
Imaginarni mehanizmi
evolucije
eodarvinisti~ki model koji se danas ozna~ava kao teorija evolucije

zagovara da je ìvot evoluirao kroz dva naturalisti~ka mehanizma:
prirodna selekcija i mutacija. Osnovna tvrdnja teorije je da su
prirodna selekcija i mutacija dva komplementarna mehanizma. Porijeklo
evolucionih promjena su slu~ajne mutacije koje se odigravaju u genetskoj
gra|i ìvih bi}a. Osobine prouzrokovane mutacijama selektiraju se mehanizmom prirodne selekcije i stoga ìva bi}a evoluiraju.
Kada dalje ispitamo ovu teoriju, nalazimo da takav evolucioni mehanizam uop}e ne postoji, zato {to niti prirodna selekcija, a niti mutacije nimalo ne doprinose tvrdnji da su razli~ite vrste evoluirale i da su se transformirale
jedna u drugu.
Prirodna selekcija
Kao jedan prirodni proces, prirodna selekcija je bila poznata biolozima
i prije Darwina. Oni su ga definirali kao mehanizam koji drì vrste nepromjenjivim, tj. bez da budu pokvarene. Darwin je bio prva osoba koja je
postavila tvrdnju da ovaj proces ima evolucionu snagu, i on je onda podigao
~itavu svoju teoriju na temelju ove tvrdnje. Ime koje je dao svojoj knjizi
ukazuje da je prirodna selekcija bila baza njegove teorije - Porijeklo vrsta
putem prirodne selekcije...
Me|utim, od Darwinova vremena nije bilo niti jedne jedine trunke
dokaza koja bi pokazala da prirodna selekcija navodi ìva bi}a da evoluiraju.
C o l i n P a t t e r s o n , glavni paleontolog u Museum of Natural History u
Engleskoj, koji je, usput, tako|er istaknuti evolucionista, nagla{ava da nikada nije uo~eno da prirodna selekcija ima snagu da navede bi}a da evoluiraju:
Niko, nikada nije proizveo neku vrstu mehanizmom prirodne selekcije.
Niko, nikada nije do{ao ni blizu toga i ve}ina trenutnih rasprava u neodarvinizmu je u vezi s ovim pitanjem.11
25
Prirodna selekcija podrazumijeva da }e ona ìva bi}a koja su

prilago|enija prirodnim uvjetima svoje sredine prevladati tako {to }e njihovo
potomstvo preìvjeti, dok }e ona koja su nesposobna nestati. Naprimjer, u
jednom krdu jelena, pod prijetnjom divljih ìvotinja, prirodno je da }e preìvjeti oni koji brè tr~e. To je istina. Ali, bez obzira koliko dugo ovaj proces trajao, on ne}e transformirati ove jelene u neku drugu ìvu vrstu. Ovi jeleni }e
uvijek ostati jeleni. Kada pogledamo na nekoliko incidenata koje evolucionisti predstavljaju kao uo~ene primjere prirodne selekcije, vidimo da oni
nisu ni{ta drugo do jednostavni poku{aji obmane.
Industrijski melanizam
Godine 1986. Douglas Futuyma objavio je knjigu Biology of Evolution
(Biologija Evolucije), koja je prihva}ena kao jedan od izvora koji na najeksplicitniji na~in obja{njava teoriju evolucije putem prirodne selekcije.
Naj~uveniji od njegovih primjera o ovoj temi je onaj o boji no}nih leptirova,
koji su pocrnjeli za vrijeme Industrijske revolucije u Engleskoj.
Prema izvje{taju, u vrijeme po~etka Industrijske revolucije u Engleskoj,
boja kore drve}a oko Man~estera bila je sasvim svijetla. Zbog ovoga su leptirovi tamne boje koji su prebivali na ovom drve}u mogli lahko biti primije}eni od ptica koje su se njima hranile i zbog toga su oni imali veoma malu
{ansu za preìvljavanje. Pedeset godina kasnije, kao rezultat zaga|enja, kora
na drve}u je potamnjela i ovoga puta leptirovi svijetle boje postali su naj~e{}a
meta pti~jeg lova. Kao rezultat, broj leptirova svijetle boje je opao, dok se
broj leptirova tamne boje uve}ao, budu}i da oni tada nisu mogli lahko biti
zamije}eni od ptica. Evolucionisti koriste ovo kao veliki dokaz za svoju teoriju. Evolucionisti su, na drugoj strani, na{li uto~i{te i utjehu u bacanju pra{ine
u o~i, pokazuju}i kako su leptiri svijetle boje evoluirali u leptire tamne boje.
Me|utim, trebalo bi biti potpuno jasno da ovaj fenomen ne moè ni na
koji na~in biti kori{ten kao dokaz za teoriju evolucije zbog toga {to prirodna
selekcija ne proizvodi nove oblike koji nisu postojali ranije. Leptiri tamne boje postojali su u cjelokupnoj populaciji leptirova i prije Industrijske revolucije. Jedino {to se promijenilo bila je relativna proporcija postoje}ih varijacija
Primjer "leptira Industrijske revolucije" promoviran je kao najvei dokaz za evoluciju

putem prirodne selekcije. Meutim, evolucija ne dolazi u obzir u ovom primjeru, iz razloga to nije formirana nova vrsta leptira. Na lijevoj slici su drvee i leptiri u vrijeme
prije Industrijske revolucije, a na desnoj strani iz doba poslije Industrijske revolucije.
(tipova) u populaciji leptirova. Leptiri nisu stekli novu osobinu ili jedan organ koji bi uzrokovao promjenu vrste - odnosno stvaranje posebne vrste. Da
bi se jedan leptirstransformirao u drugu ìvu vrstu, pticu naprimjer, trebali bi
biti u~injeni novi dodaci genima. To jest, trebao bi biti unesen jedan potpuno
odvojen genetski program na na~in da se uklju~i nova informacija o fizi~kim
osobinama ptica.
+++Ukratko, prirodna selekcija nema sposobnost dodati jedan novi organ nekom ìvom organizmu, ukloniti jedan organ, ili izmijeniti organizam u
drugu vrstu - {to je sasvim suprotno od slike koju evolucionisti pretpostavljaju. Najve}i dokaz koji je predstavljen od Darwinova doba nije bio u stanju
oti}i dalje od industrijskog melanizma kod leptirova u Engleskoj.
Moè li prirodna selekcija objasniti kompleksnost?

Ne postoji ni{ta {to prirodna selekcija doprinosi teoriji evolucije zato {to
ovaj mehanizam nikada ne moè pove}ati ili pobolj{ati genetsku informaciju
jedne vrste. Niti moè transformirati jednu vrstu u drugu: jednu morsku zvijezdu u ribu, ribu u àbu, àbu u krokodila ili krokodila u pticu. Najve}i branitelj puncuated equilibriuma, Gould, ukazuje na ovaj }orskokak prirodne
27
selekcije sljede}im rije~ima:

"Su{tina darvinizma leì u jednoj jedinoj frazi: prirodna selekcija je kreativna snaga evolucione promjene. Niko ne pori~e da }e prirodna selekcija
igrati jednu negativnu ulogu u eliminiranju nesposobnih. Me|utim, Darwinova teorija zahtijeva da prirodna selekcija isto tako stvara sposobne."12
Jo{ jedan od intrigantnih mehanizama koje evolucionisti upo{ljavaju u

vezi s prirodnom selekcijom je njihov napor da predstave ovaj mehanizam
kao jednog svjesnog dizajnera. Me|utim, prirodna selekcija nema svijesti.
Ona ne posjeduje jednu volju koja moè odlu~iti {ta je dobro, a {ta lo{e za
ìva bi}a. Kao rezultat toga, prirodna selekcija ne moè objasniti biolo{ke sisteme i organe koji imaju karakteristiku nnesvodljive kompleksnosti. Ovi sistemi i organi sastavljeni su od saradnje jednog velikog broja dijelova i oni
nisu ni od kakve koristi ~ak ako bi i samo jedan od ovih dijelova nedostajao
ili bio defektan. (Naprimjer, ljudsko oko ne moè se uprostiti po{to ono ne
funkcionira osim ako nije objedinjeno sa svim svojim detaljima). Zbog toga
bi volja koja okuplja sve ove dijelove zajedno trebala biti u stanju unaprijed
predvidjeti budu}nost i usmjeriti se direktno na korist koja bi trebala biti
postignuta tek na zadnjem stadiju (evolucije). Ova ~injenica, koja isto tako
Ako bi mogru{i osnove teorije evolucije, tako|er je zabrinjavala i Darwina: A
lo biti demonstrirano da je postojao bilo kakav kompleksni organ, za koji bi
bilo nemogu}e da bude formiran brojnim, uzastopnim, laganim modifikacijama, moja teorija bi apsolutno bila sru{ena.13
++Prirodna selekcija jedino selektira, tj. odbacuje unakaène, slabe ili
nesposobne individue jedne vrste. Ona ne moè proizvesti nove vrste, nove
genetske informacije ili nove organe. To jest, ona ni{ta/nikoga ne moè
Prirodna se navesti da evoluira. Darwin je prihvatio ovu realnost rekav{i: P
lekcija ne moè uraditi ni{ta dok se pogodne varijacije slu~ajno ne dogode.14
To je ono zbog ~ega je neodarvinizam, pored prirodne selekcije, morao ista}i
mutacije kao uzrok blagotvornih promjena. Me|utim, kao {to }emo vidjeti,
mutacije jedino mogu biti uzrokom {tetnih promjena.
28
Mutacije
Mutacije su definirane kao prijelomi ili zamjene koje se odigravaju u
DNA molekuli, koja se nalazi u jezgri }elije ìvog organizma i koja sadrì sve
genetske informacije. Ovi prekidi ili zamjene rezultat su vanjskih utjecaja kao
{to su radijacija ili hemijska djelovanja. Svaka mutacija je jedna nezgoda i
ona, ili o{te}uje nukleotide koji izgra|uju DNA, ili mijenja njihove poloàje.
One naj~e{}e uzrokuju toliku {tetu i promjenu da ih se ne moè reparirati.
Mutacija, iza koje se evolucionisti ~esto sakrivaju, nije ~arobni {tapi}
koji transformira ìve organizme u neke naprednije i savr{enije forme.
Direktan efekat mutacija je {tetan. Promjene uzrokovane mutacijama mogu
biti jedino kao one koje su iskusili stanovnici Hiro{ime, Nagasakija i êrnobila: to jest, smrt, nesposobnost i nakaznost prirode.
Razlog za ovo je veoma jednostavan: DNA ima jednu veoma kompleksnu gra|u i slu~ajna djelovanja mogu jedino uzrokovati {tetu ovoj gra|i. B.
G. Ranganathan izjavljuje:
"Mutacije su male, slu~ajne i {tetne. One se rijetko de{avaju, i u najboljem
slu~aju one }e biti bez efekta. Ove ~etiri karakteristike mutacija impliciraju
da one ne mogu voditi evolucionom razvitku. Jedna slu~ajna promjena u
nekom visoko specijaliziranom organizmu je ili bez efekta ili je {tetna.
Slu~ajna promjena u nekom ~asovniku ne moè pobolj{ati taj ~asovnik. Ona
}e ga najvjerojatnije o{tetiti, ili }e, u najboljem slu~aju, biti bez efekta.
Zemljotres ne pobolj{ava grad, on donosi razaranje."15
Nimalo iznena|uju}e, do sada nije uo~ena niti jedna korisna mutacija.

Sve mutacije su se pokazale {tetnima. Evolucionista, znanstvenik Warren
Weaver, ovako je prokomentirao izvje{taj pripremljen od strane Committee
on Genetic Efects of Atomic Radiation, koji je formiran da istraùje mutacije koje su mogle biti uzrokovane nuklearnim oru`jem kori{tenim u Drugom
svjetskom ratu:
"Mnogi }e biti zbunjeni u vezi s izjavom da su prakti~ki svi primjeri mutacije {tetni po{to su mutacije jedan neophodni dio procesa evolucije. Kako
moè jedna dobra posljedica - evolucija ka vi{im formama ìvota - rezultirati iz mutacija - koje su prakti~ki sve {tetne?"16
29
MUTACIJE SU UVIJEK [TETNE
oko
antena
noga
NORMAL
MUTANT
Gore lijevo: Normalna vo}na mu{ica (drosophila) Gore desno: Vo}na mu{ica sa noga ma izraslim iz glave; mutacija izazvana radijacijom
Neke katastrofalne
posljedice mutacije
na ljudskom tijelu.
Dje~ak na slici lije vo je jedna od `rtava êrnobila.
Svaki napor uloèn u izazivanje jedne korisne mutacije rezultirao je

neuspjehom. U toku vi{e decenija evolucionisti su izveli mnoge eksperimente
da proizvedu mutacije kod vo}nih mu{ica po{to se ovi insekti razmnoàvaju
veoma brzo, tako da bi se mutacije pojavile brzo. Generacija za generacijom
ovih mu{ica su mutirane, a ipak nijedna korisna mutacija nije uo~ena.
Evolucionista, geneti~ar Gordon Taylor pi{e ovako:
"U svim hiljadama eksperimenata sa uzgajanjem mu{ica, koji su izvedeni
{irom svijeta tokom vi{e od pedeset godina, nikad nije vi|eno da se razvila
jedna posebna vrsta... ili ~ak samo jedan novi enzim."17
30
Jedan drugi istraìva~, Michael Pitman , ovako komentira neuspjeh

eksperimenata izvr{enih na vo}nim mu{icama:
"Morgan, Goldschmidt, Mller i drugi geneti~ari podvrgli su generacije
vo}nih mu{ica ekstremnim uvjetima toplote, hladno}e, svjetla, tame i tretmana sa hemikalijama i radijacijom. Sve vrste mutacija koje su bile proizvedene bile su prakti~no trivijalne i sigurno {tetne. Evolucija na~injena od
strane ~ovjeka? Ne, zaista: samo nekoliko geneti~kih ~udovi{ta moglo je
preìvjeti izvan boca u kojima su bili uzgojeni. U praksi, mutanti umiru,
sterilni su ili naginju da se vrate u divlji tip."18
Isto vaì i kod ~ovjeka. Sve mutacije koje su bile uo~ene kod ljudskih
bi}a imaju {tetne rezultate. Na ovu temu evolucionisti su bacili jednu dimnu
zavjesu i ~ak poku{ali pokazati primjere takvih {tetnih mutacija kao dokaz
za evoluciju. Sve mutacije koje se odigravaju kod ljudi rezultiraju fizi~kim
deformitetima, slabostima takvim kao {to su mongolizam, Downov sindrom,
albinizam, dvarfizam ili kancer . Ove mutacije su predstavljene u evolucionisti~kim ud`benicima kao primjeri evolucionog mehanizma na djelu.
Nepotrebno je re}i da jedan proces koji ljude ostavlja nesposobnim ili
bolesnim ne moè biti evolucioni mehanizam - evolucija bi trebala
proizvoditi bolje oblike, koji su sposobniji da preìve.
Da sumiramo. Tri su glavna razloga za{to mutacije ne mogu biti stavljene u slu`bu podràvanja evolucionisti~kih tvrdnji:
1. Direktne poljedice mutacija su {tetne: Budu}i da se de{avaju nasumice, one uvijek o{te}uju ìve organizme koji su im podvrgnuti. Razum nam
govori da nesvjesna intervencija na jednoj savr{enoj i kompleksnoj strukturi
ne}e pobolj{ati tu strukturu, nego }e je pogor{ati. I, doista, nikada nije uo~ena
niti jedna korisna mutacija.
2. Mutacije ne dodaju nove informacije u DNA jednog organizma :
Djeli}i koji sa~injavaju genetsku informaciju bivaju ili otkinuti sa njihovih
mjesta, uni{teni ili razneseni na razli~ita mjesta. Mutacije ne mogu u~initi da
neko ìvo bi}e stekne jedan novi organ ili jednu novu osobinu. One jedino
uzrokuju abnormalnosti, kao npr. da jedna noga str{i otpozadi, ili da uho str{i
31
iz abdomena.
3. Da bi mutacija mogla biti prenesena na slijede}u generaciju, ona se
mora odigrati u reproduktivnim }elijama organizma: Jedna slu~ajna promjena koja se desi u jednoj obi~noj, tj. nereproduktivnoj }eliji ili organu tijela,
ne moè biti prenesena na slijede}u generaciju. Naprimjer, jedno ljudsko oko
promijenjeno efektima radijacije ili drugim uzrocima ne}e biti preneseno na
slijedeu generaciju.
Ukratko, nemogu}e je da su ìva bi}a evoluirala zato {to u prirodi ne
postoji mehanizam koji ih moè pota}i da evoluiraju. Ovo se slaè sa dokazima iz fosilnog zapisa, koji pokazuje da je ovaj scenario evolucije daleko od
realnosti.
Vje~ito nedostaju}e karike

Prema teoriji evolucije svaka ìva vrsta proiza{la je iz svoga prethodnika. Prethodno postoje}e vrste pretvorile su se vremenom u ne{to drugo i sve
vrste su nastale na ovaj na~in. Prema ovoj teoriji transformacija se odigravala
postepeno, milionima godina.
Ukoliko je ovo bio slu~aj, tada su brojne prijelazne vrste trebale postojati i ìvjeti tokom ovog dugog transformacijskog perioda.
Naprimjer, neke pola-ribe/pola-reptili koje su stekle neke reptilske crte
kao dodatak crtama riba koje su ve} imale, trebale su ìvjeti u pro{losti. Ili,
trebali su postojati neki reptili-ptice, koji su stekli neke osobine ptica kao dodatak reptilskim osobinama koje su ve} imali. Evolucionisti upu}uju na ova
imaginarna bi}a, za koja oni vjeruju da su postojala u pro{losti, kao na prijelazne oblike.
Ukoliko su takve ìvotinje ve} postojale, trebali bi biti prisutni milioni i
~ak bilioni takvih primjerka u koli~ini i raznolikosti. [to je jo{ va`nije, ostaci
ovih ~udnih bi}a trebali bi biti prisutni u fosilnom zapisu. Broj ovih prijelaznih oblika trebao bi biti ~ak i ve}i od broja prisutnih ìvotinjskih vrsta, i
njihovi ostaci trebali bi se nalaziti {irom svijeta. U Porijeklu vrsta, Darwin je
objasnio:
Ukoliko je moja teorija istinita, bezbrojne prijelazne vrste, koje najbliè
povezuju sve vrste jedne iste grupe, posve sigurno su morale postojati...
Stoga bi dokaz njihovog biv{eg postojanja trebao biti na|en jedino me|u
fosilnim ostacima.19
âk je i sam Darwin bio svjestan odsustva fosila takvih prijelaznih formi. On se nadao da }e oni biti prona|eni u budu}nosti. I sam je bio svjestan
da to predstavlja veliki nedostatak za dokaz njegove teorije. Zbog toga je u
svojoj knjizi Porijeklo vrsta, u poglavlju Te{ko}e u teoriji, napisao slijede}e:
33
...Ukoliko su jedne vrste potekle od drugih vrsta pomo}u finih odstupanja,

za{to posvuda ne vidimo bezbrojne prijelazne oblike? Za{to sva priroda nije u konfuziji, umjesto {to su vrste, kao {to vidimo, tako dobro definirane?...
Po{to su po ovoj teoriji bezbrojne prijelazne forme morale postojati, za{to
ih ne nalazimo ugra|ene u bezbrojnim Zemljinim slojevima?... Za{to ne
nalazimo blisko povezane prijelazne vrste u srednjoj regiji/sloju, koji poti~e
iz doba u kome su vladali posredni/prijelazni uvjeti za ìvot? Ova te{ko}a
me je dugi period vremena potpuno zbunjivala.20
Jedino obja{njenje sa kojim je Darwin mogao do}i da pobije ovaj

prigovor bio je argument da je fosilni zapis koji je otkriven do tada bio neadekvatan. On je ustvrdio da }e, kada fosilni zapis bude detaljno prou~en, nedostajue karike biti pronaene.
Evolucionisti su, vjeruju}i u Darwinovo proro~anstvo, jo{ od sredine
XIX stolje}a, {irom svijeta tragali za fosilima i kopali traè}i nedostaju}e
karike. Uprkos njihovim najve}im naporima, jo{ uvijek nije otkrivena niti
jedna prijelazna forma. Svi fosili izva|eni na iskopinama pokazali su da se,
suprotno vjerovanju evolucionista, ìvot pojavio na Zemlji iznenada i potpuno formiran. Poku{avaju}i dokazati svoju teoriju, evolucionisti su nesvjesno uzrokovali da ona kolabira.
Jedan ~uveni britanski paleontolog, Derek V. Ager, priznaje ovu ~injenicu ~ak iako je i sam evolucionista:
Ispada da ako ispitamo fosilni zapis detaljno, bilo na nivou redova ili na
nivou vrsta, mi uvijek i nanovo nalazimo ne postepenu evoluciju, nego iz nenadnu eksploziju jedne grupe na ra~un druge.21
Jedan drugi evolucionista, paleoantropolog Mark Czarnecki komentira

ovako:
Glavni problem u dokazivanju teorije je bio fosilni zapis; utisnu}a i{~ezlih
vrsta sa~uvani u Zemljinim geolo{kim formacijama. Ovaj zapis nikada nije
otkrio tragove Darwinovih hipoteti~kih posrednih vrsta - umjesto toga, vrste
se pojavljuju i nestaju iznenadno i ova anomalija podràla je argumente
kreacionista da je svaka vrsta kreirana od strane Boga.22
Oni su se, tako|er, morali nositi sa uzaludno{}u ~ekanja da se nedosta-
34
ju}i prijelazni oblici pojave nekada u budu}nosti, kao {to je to objasnio profesor paleoantropologije sa Glasgow University, T. Neville George:
Nema vi{e potrebe izvinjavati se zbog siroma{tva fosilnog zapisa. Na neki
na~in, fosilni zapis je postao gotovo toliko bogat da je postao nepogodan za
rukovanje i otkriva se brè nego {to se integrira... On (fosilni zapis) i pored
svega toga nastavlja da biva sastavljen uglavnom od pukotina.23
@ivot se pojavio na Zemlji iznenada i u kompleksnim oblicima

Kada se zemljini slojevi i fosilni zapis ispitaju, moè se vidjeti da su se
svi ìvi organizmi pojavili istovremeno. Najstariji sloj Zemlje u kome su
na|eni fosili ìvih bi}a je onaj iz Kambrija. Njegova starost procijenjena je na
500-550 miliona godina.
@iva bi}a na|ena u slojevima koji pripadaju kambrijskom periodu pojavila su se u fosilnom zapisu iznenada - nema njihovih prethodno postoje}ih
predaka. Fosili na|eni u kambrijskim stijenama pripadaju puèvima, trilobitima, spu`vama, ki{nim glistama, meduzama, morskim jeèvima i drugim
kompleksnim beski~menjacima. Ovaj {iroki mozaik ìvih organizama na~injen od jednog tako velikog broja kompleksnih stvorenja, pojavio se tako iznenadno da se taj ~udesni doga|aj u geolo{koj literaturi naziva kambrijska
eksplozija.
Najve}i dio ìvotnih oblika na|en u ovom sloju ima kompleksne sisteme
kao {to su o~i, {krge, cirkulatorni sistem i napredne fiziolo{ke strukture koje
nisu razli~ite od istih koji su uo~ljivi kod njihovih savremenih dvojnika.
Naprimjer, dvole}na, sa}asta gra|a oka kod trilobita je jedno ~udo dizajna.
David Raup, profesor geologije na Harvardskom, Ro~esterskom, i îka{kom
Trilobiti su imali optimalan dizajn koji bi danas zahtijeuniverzitetu, kaè: T
vao dobro istreniranog i ma{tovitog opti~kog inìnjera da ga razvije .24
+++Ovi kompleksni beski~menjaci pojavili su se iznenada i kompletno
formirani, bez bilo kakve karike ili prijelazne forme izme|u njih i jedno}elijskih organizama koji su bili jedini oblik ìvota prije njih.
Richard Monastersky, urednik Earth Sciences, jedna od popularnih publikacija evolucionisti~ke literature, izjavljuje sljede}e o Kambrijskoj eksploziji koja je do{la kao jedno totalno iznena|enje za evolucioniste:
35
@IVI FOSILI
National Geographic, Vol.152
New Scientist, 20 Januar 1984
Postoje primjerci fosila stari milionima godina koji nisu druga~iji od njihovih sada{njih "potomaka". Ovi
ostaci su jasni dokazi za ~injenicu da
su oni postali, ne kao rezultat evolucije, ve} kroz posebno stvaranje:
1) Ajkula stara 400 miliona godina,
(2) skakavac star 40 miliona godina,
(3) mrav star 100 miliona godina, (4)
Buba{vaba stara 320 miliona godina
3
4
Istraìva~i imaju otada otkrivene hiljade izvrsno sa~uvanih fosila koji nude
jedan kratak pogled unazad, u jednu prekretnicu u historiji ìvota. Taj momenat, prije nekih 550 miliona godina, upravo na po~etku Zemljinog kambrijskog perioda, ozna~ava evolucionu eksploziju koja je napunila mora sa
prvim kompleksnim bi}ima na svijetu. U jednom treptaju geolo{kog vremena, planetom kojom su dominirale jednostavne ìvotinje nalik na spu`vu,
ustupio je mjesto jednoj planeti kojom vlada {iroka raznolikost sofisticiranih zvijeri, ìvotinja ~iji srodnici jo{ i danas nastanjuju svijet.25
Kako je Zemlja odjednom postala preplavljena jednim tako velikim brojem ìvotinjskih vrsta i kako su se ovi posebni tipovi vrsta mogli pojaviti bez
zajedni~kog pretka - pitanja su koja ostaju neodgovorena od strane evolucionista. Zoolog sa Oxforda, Richard Dawkins , jedan od najistaknutijih
zagovornika evolucionisti~ke misli u svijetu, ovako komentira ovu realnost
koja poni{tava same korijene svih argumenata koje on brani:
Naprimjer, kambrijski slojevi stijena, stari oko 600 miliona godina, najs-
36
Jedno ~udo koje zbunjuje evolucioniste:
OÎ TRILOBITA
rilobiti, koji su se odjednom pojavili u kambrijskom peri odu, imaju jednu ekstremno-kompleksnu gra|u oka.
Sastavljeno od miliona sa}asto oblikovanih malih djeli}a i jednog dvostruko-le}nog
sistema, ovo oko, po rije~ima profesora geologije Davida Raupa, "ima jedan opti malni dizajn koji bi bilo mogu}e kreirati jedino u dana{nje vrijeme i to od strane kra jnje dobro obrazovanog i ma{tovitog inìnjera-opti~ara". Ovo oko se pojavilo prije
500 miliona godina i to u ovako perfektnom stanju. Nesumnjivo, iznenadna pojava
jednog tako ~udesnog dizajna ne moè biti obja{njena evolucijom, {to dokazuje pos tojanje stvaranja.
Povrh toga, sa}asta gra|a oka trilobita je preìvjela do na{ih dana bez ijedne jedine
promjene. Neki insekti, poput p~ela ili vilinskog konjica, imaju istu gra|u oka kao {to
su imali i trilobiti.* Ova situacija opovrgava evolucionu tezu da su ìva bi}a
evoluirala napreduju}i od primitivnih ka kompleksnima.
(*) R.L. Gregory , Eye and Brain: The Psychology of Seeing, Oxford University Press, 1995., p.31
tariji su u kojima nalazimo ve}inu od glavnih grupa beski~menjaka. I

mnoge od njih nalazimo u jednom ve} naprednom stadiju evolucije, u njihovom samom startu tj. odmah nakon {to su se pojavili.
To je tako da pomislite da su bili usa|eni tamo, bez bilo kakve evolucione
historije. Nepotrebno je re}i, ova pojava iznenadnog usa|ivanja je odu{evila
kreacioniste.26
Kao {to je Dawkin bio prisiljen priznati, kambrijska eksplozija je jak

dokaz za stvaranje zato {to je stvaranje jedini na~in da se objasni pojava ìvota na Zemlji u njegovoj punoj formi. Douglas Futuyma, jedan istaknuti biolog - evolucionista, priznaje ovu ~injenicu i izjavljuje: Organizmi su se ili
pojavili na Zemlji sasvim razvijeni ili nisu. Ako nisu, onda su se morali razvi-
37
ti iz prethodno postoje}ih vrsta, pomo}u nekog procesa modifikacije. A ako

su se pojavili u jednom sasvim razvijenom stanju, onda su doista morali biti
stvoreni od neke svemo}ne inteligencije.27 Sam Darwin je prepoznao ovu
mogu}nost kada je napisao: Ukoliko su brojne vrste koje pripadaju istom rodu ili familiji doista startale odjednom, ta ~injenica bila bi fatalna za teoriju
p o s t a n k a p u t e m p o l a g a n i h m o d i f i k a c i j a k r o z p r i r o d n u s e l e k c i j u . 28
Kambrijski period nije ni{ta vi{e ili manje nego smrtonosni udarac za
Darwina. Zbog ovoga, [vicarski evolucionista, paleontropolog S t e f a n
Bengston, priznaje nedostatak prijelaznih karika dok opisuje kambrijski period i kaè: Zagonetan (i zbunjuju}i) za Darwina, ovaj doga|aj nas jo{ uvijek
zasljepljuje.29
Kao {to se moè vidjeti, fosilni zapis ukazuje da ìva bi}a nisu evoluirala
iz primitivnih u napredne forme, nego da su se umjesto toga pojavila iznenada, naprasno i u jednom savr{enom stanju. Ukratko, ìva bi}a nisu postala
evolucijom, ona su bila stvorena.
Bajka o prijelazu iz vode

na kopno
volucionisti pretpostavljaju da su morski beski~menjaci, koji se pojavljuju u kambrijskom sloju, nekako evoluirali u ribe tokom desetina miliona godina. Me|utim, upravo kao {to kambrijski beski~menjaci nemaju predaka, isto tako ne postoje ni prijelazne karike koje bi pokazivale da se izme|u ovih beski~menjaka i riba odigrala nekakva evolucija. Treba primijetiti da beski~menjaci i ribe imaju enormne razlike u gra|i. Beski~menjaci imaju tvrda tkiva izvana, dok su ribe ki~menjaci koje imaju svoja tvrda tkiva smje{tena unutar tijela. Jedna takva evolucija trebala bi milione koraka da bude zavr{ena i trebali bi postojati bilioni prijelaznih oblika koji bi
predstavljali te korake.
Evolucionisti su kopali po fosilnim slojevima
oko 140 godina traè}i ove hipoteti~ne oblike. Oni
su prona{li milione fosila beski~menjaka i milione
ribljih fosila, a ipak, niko nikada nije prona{ao
makar i jedan fosil koji je u sredini izme|u njih.
Jedan evolucionist, paleantropolog Gerald T.
Todd , priznaje ovu ~injenicu u ~lanku naslovljenom Evolucija plu}a i porijeklo ko{~atih riba:
Sva tri podrazreda ko{tanih riba pojavljuju se

u fosilnom zapisu otprilike u isto vrijeme. Oni
su morfolo{ki ve} {iroko divergentni (razilaze
se) i oni su te{ko oklopljeni. Kako su oni
nastali? Kako to da svi oni imaju te{ki oklop? I,
za{to nema tragova ranijih, intermedijarnih (prijelaznih) oblika?30
Evolucioni scenarij ide jedan korak dalje i

tvrdi da su se ribe, koje su evoluirale iz beski~menjaka, onda transformirale u amfibije. Ali za ovaj
Prema hipotetinom scenariju prelaska "iz mora na

kopno", neke ribe su
osjeale potrebu da preu iz
mora na kopno zbog proble ma sa ishranom. Ovo, nar avno, nije potkrijepljeno
dokazom. Ova tvrdnja je
"potkrijepljena" neosnovanim i spekulativnim crteima
kao to je ovaj gore.
39
scenario tako|er nedostaju dokazi. Ne postoji niti jedan jedini fosil koji
potvr|uje da su neka pola ribe/pola amfibije stvorenja ikada postojala. Ova
~injenica je, iako nerado, potvr|ena od strane dobro poznatog evolucionisti~kog autoriteta Roberta L. Carrolla, koji je autor djela Paleontologija
Mi nemamo intermedijarnih fosila izme|u rhipidis ki~menjaka i evolucija: M
tian riba (njegov omiljeni predak tetrapoda) i ranih amfibija.31 Dva evolucionista, paleontolozi Colbert i Morales su u vezi s tri osnovne klase amfibija - àba, gu{tera i caecilija, dali ovakav komentar:
Nema dokaza bilo kakvih paleozoi~nih amfibija koje su imale kombinirane
karakteristike koje bi bile o~ekivane za jednog jedinog zajedni~kog pretka.
Najstarije poznate àbe, gu{teri i caecilije veoma su sli~ne svojim ìvim
prethodnicima.32
Sve do prije pedeset godina, evolucionisti su smatrali da je jedno takvo

bi}e doista i postojalo. Ova riba, zvana Coelacanth, ~ija je starost procijenjena na 410 miliona godina, bila je predstavljena kao prijelazna forma sa jednim primitivnim plu}ima, sa razvijenim mozgom, sa digestivnim i cirkulatornim sistemom spremnim da funkcionira na zemlji i ~ak sa jednim primitivnim mehanizmom za hodanje. Ove anatomske interpretacije prihva}ene su
kao nepobitna istina me|u znanstvenim krugovima sve do kraja 30-ih godina.
Coelacanth je bio predstavljen kao jedna prava prijelazna forma koja dokazuje evolucioni prijelaz iz vode na kopno.
410 miliona godina star fosil Coelacantha. Evolucionisti su tvrdili da je on bio prelazni oblik
iz vode na kopno. ivi primjerci ove ribe uhvaeni su mnogo puta od 1938. godine, osiguravajui dobar primjer obima spekulacija u koje se uputaju evolucionisti.
ZA[TO JE PRIJELAZ IZ VODE NA KOPNO NEMOGU?
volucionisti tvrde da je jednog dana jedna vrsta koja je

ivila u vodi nekako stupila
na kopno i bila transformirana u vrstu
koja ivi na kopnu. Postoji jedan broj
oiglednih injenica koje ine takav
prijelaz nemoguim:
1. Noenje vlastite teine: Bi}a
koja ive u moru nemaju problema u
noenju svoje vlastite teine.
Meutim, veina bia koja ive na
kopnu troe 40% svoje energije samo na
noenje svojih tijela okolo. Stvorenja
koja bi prelazila iz vode na kopno trebala bi razviti novi miini i kotani sistem
(!) da bi tako istovremeno odgovorila
novoj potrebi za energijom, to je nemogue da se dogodi sluajnim mutacijama.
2. Zadravanje toplote: Na kopnu
se temperatura moe brzo promijeniti i
varirati u irokom opsegu. Stvorenja koja ive na kopnu imaju tjelesne mehanizme koji im omoguuju da mogu izdrati tako velike temperaturne promjene. Meutim, u moru se temperatura mijenja polahko i takve promjene ne deavaju se unutar nekog velikog opsega.
ivi organizmi koji imaju tjelesni sistem
reguliran prema konstantnoj temperaturi mora trebali bi stei zatitni sistem da
bi osigurali minimum tete od temperaturnih promjena na kopnu. Besmisleno
je tvrditi da su ribe stekle jedan takav
sistem sluajnim mutacijama odmah nakon to su stupile na kopno.
3. Koritenje vode: Ono to je neophodno za metabolizam je da voda, a
ak i vlaga, trebaju biti koriteni tedljivo zbog oskudnih izvora vode na kopnu. Naprimjer, koa treba biti dizajnirana tako da dozvoli gubitak vode samo
do odreene mjere, dok bi u isto vrijeme
spreavala prekomjerno isparavanje.
Zbog toga, iva bia koja borave na
kopnu imaju osjeaj ei, dok ga organizmi koji ive u vodi nemaju. Pored toga, koa ivotinja koje ive u vodi nije
pogodna za jednu nevodenu sredinu.
4. Bubrezi: Organizmi koji ive u
vodi mogu lahko izbaciti otpadne materije, posebno amonijak, iz svojih tijela,
budui da se tu u njihovoj sredini nalazi
mnogo vode. Na kopnu, voda mora biti
koritena ekonomino. Eto zato ova iva bia imaju bubrege. Zahvaljujui
bubrezima, amonijak se skladiti tako
to se pretvara u ureu, i na taj nain se
koristi minimalna koliina vode za njegovo izluivanje. Dodatno, potrebni su
novi sistemi da osiguravaju funkcioniranje bubrega. Ukratko, s ciljem da
preu iz vode na kopno iva bia bez
ijednog bubrega trebala su iznenada i
odjednom razviti cijeli bubreni sistem.
5 . R e s p i r a t o r n i s i s t e m : Ribe
"diu" uzimajui kisik rastvoren u vodi
koji onda proputaju kroz krge. Oni ne
mogu ivjeti vie od nekoliko minuta izvan vode. Da bi opstali i ivjeli na kopnu, oni moraju naprasno, u jednom
trenu, stei jedan savren pluni sistem.
Nema zaista nimalo sumnje da je
nemogue da su se sve ove dramatine
fizioloke promjene mogle desiti sluajno, u istom organizmu i u isto vrijeme.
41
410 miliona godina star fosil Coelacantha. Evolucionisti su tvrdili da je

Me|utim, 22. decembra 1938. na~injeno je jedno veoma interesantno
otkri}e u Indijskom okeanu. Ulovljen je jedan ìvi ~lan familije Coelacantha,
prethodno predstavljenog kao jedna prijelazna forma koja je izumrla prije
sedamdeset miliona godina! Otkri}e jednog ìvog prototipa Coelacantha je,
bez sumnje, zadalo jak udarac evolucionistima. Evolucionista, paleoantropolog J. L. B. Smith je rekao da on ne bi mogao biti vi{e iznena|en ~ak
i kad bi nai{ao na ìvog dinosaura.33 U godinama koje su uslijedile, u vi{e
navrata, u razli~itim dijelovima svijeta ulovljeno je 200 Coelacantha.
+++@ivi Coelacanthi otkrili su koliko daleko evolucionisti mogu oti}i u dotjerivanju svojih imaginarnih scenarija. Nasuprot tvrdnjama, Coelacanthi nisu
imali primitivna plu}a, niti veliki mozak. Za organ koji su evolucionisti predstavili kao primitivna plu}a ispostavilo se da nije bio ni{ta drugo do jedna
lipidna kesa.34 [tavi{e, Coelacanth, koji je predstavljen kao kandidat za reptila koji je polahko postajao pripremljen da prije|e iz vode na kopno, bio je
ustvari riba koja ìvi u dubinama okeana i koja se nikada ne pribliàva
povr{ini bliè od 180 metara.35
KORNJAE SU UVIJEK BILE KORNJAE

Upravo kao to evoluciona teorija ne moe objasniti osnovne grupe ivih bia kao to su ribe i reptili, ona, isto
tako, ne moe objasniti porijeklo vrsta unutar ovih gruFosil kornjae star 100
m
ilina godina: Nije rapa. Na primjer, kornjae, koje su reptilska vrsta, pozliit od svog savrejavljuju se u fosilnom zapisu odjedanput sa svojim jedinmenog dvojnika. (The
Dawn of Life, Orbis
stvenim oklopom. "...Tokom sredine trijaskog perioda
Pub., London 1972)
(prije oko 175.000,000 godina) njihovi (kornjaini)
lanovi ve su bili brojni, i ve su posjedovali osnovne
karakteristike kornjaa. Karike izmeu kornjaa i cotylosaura, od kojih su kornjae
vjerovatno postale, gotovo potpuno nedostaju" (Encyclopaedia Brittanica, 1971, v.
22, str. 418)
Nema razlike izmeu fosila drevnih kornjaa i ivih lanova ove vrste danas.
Jednostavno reeno, kornjae nisu evoluirale; one su uvijek bile kornjae, otkako su
stvorene takvima.
rema teoriji evolucije, ìvot je potekao i evoluirao u moru i onda je

transportiran na kopno pomo}u amfibija. Ovaj evolucioni scenario
tako|er predlaè da su amfibije evoluirale u reptile, bi}a koja ìve
samo na zemlji. Ovaj scenario je ponovo nevjerovatan zbog enormnih strukturalnih razlika izme|u ove dvije klase ìvotinja. Naprimjer, jaje amfibije je
dizajnirano za razvoj u vodi, dok je reptilsko jaje dizajnirano za razvijanje na
zemlji. Jedna korak po korak evolucija neke amfibije ne dolazi u obzir zato {to nije mogu}e da jedna vrsta preìvi bez savr{eno i potpuno dizajniranog
jajeta. [tavi{e, kao i obi~no, nema dokaza o prijelaznim oblicima za koje se
pretpostavljalo da su vezali amfibije sa reptilima. Evolucionista, paleontolog
Robert L.Caroll, jedan autoritet u paleontologiji ki~menjaka, mora prihvatiti
da su rrani reptili bili veoma razli~iti od amfibija i da njihovi preci jo{ uvijek
nisu mogli biti prona|eni.36
Ipak, beznade`no osu|eni scenariji evolucionista ovdje jo{ nisu
zavr{eni. Jo{ uvijek ostaje problem kako u~initi da ova bi}a polete! Budu}i da
evolucionisti vjeruju da ptice mora da su nekako evoluirale, oni tvrde da su
one nastale transformiranjem iz reptila. Me|utim, nijedan od mehanizama
specifi~nih za ptice, koji imaju jednu potpuno druga~iju gra|u od ìvotinja
koje borave na zemlji, ne moè biti obja{njen postepenom evolucijom. Kao
prvo, krila, koja su crta karakteristi~na za ptice, jedan su veliki }orsokak za
evolucioniste. Jedan od turskih evolucionista, E n g i n K o r u r , priznaje
nemogu}nost evolucije krila:
Zajedni~ka karakteristika o~iju i krila je da ona mogu funkcionirati jedino
ako su potpuno razvijena. Drugim rije~ima, jedno polurazvijeno oko ne
moè vidjeti; jedna ptica sa napola formiranim krilima ne moè letjeti. Kako
su ovi organi postali, ostaje jedna od misterija prirode koja treba biti rasvijetljena.37
43
Pitanje kako je savr{ena gra|a krila nastala kao rezultat uzastopnih nasumi~nih mutacija ostaje potpuno neodgovoreno. Nema na~ina da se objasni kako su se prednje ruke reptila mogle promijeniti u perfektno funkcioniraju}a krila, kao rezultat izvrtanja u reptilskim genima (mutacija).
[tavi{e, samo posjedovanje krila nije dovoljno jednom organizmu sa
kopna da poleti. Organizmi koji borave na zemlji li{eni su mnogih mehanizama u tjelesnoj gra|i koje ptice koriste za letenje. Naprimjer, kosti ptica su
mnogo lak{e nego kosti ìvotinja koje borave na zemlji. Njihova plu}a
funkcioniraju na druga~iji na~in. Oni imaju druga~iji mi{i}ni i ko{tani sistem
i veoma specijaliziran kardio-vaskularni sistem. Ove karakteristike su preduvjeti za letenje, koji su potrebni, u najmanju ruku, toliko koliko i krila. Ovi
mehanizmi morali su postojati svi zajedno i u isto vrijeme; oni nisu mogli biti
formirani postepeno - akumuliranjem. Evo za{to je teorija koja tvrdi da su
zemljani organizmi evoluirali u zra~ne organizme potpuno pogre{na.
Sve ovo name}e jedno drugo pitanje: ~ak i ako pretpostavimo da je ova
nemogu}a pri~a istinita, za{to onda evolucionisti nisu u stanju prona}i bilo
kakav polukrilati ili jednokrili fosil da podrè svoju pri~u?
SPECIJALNA PLUA PTICE
bronhije
alveola
izlaz
ulaz
parabronhije
PLUNI RE@ANJ REPTILA
PLUNI RE@ANJ PTICE
Anatomija ptica je veoma razliita od anatomije reptila, njihovih navodnih predaka. Ptiija plua
funkcioniraju na totalno drugaiji nain od onoga u ivotinja koje borave na zemlji. @ivotinje koje borave na zemlji udiu i izdiu kroz iste disajne sudove. U ptica, dok zrak ulazi u plua sprijeda, on izlazi
straga. Ovaj posebni "dizajn" je specijalno napravljen za ptice, koje trebaju veliku koliinu kisika za
vrijeme leta. Nemogue je da se jedna takva struktura razvila iz plua reptila.
Jo jedan dizajn koji evolucija nije uspjela objasniti:
PTIIJE PERJE
eorija evolucije, koja tvrdi ticut, A. H. Brush, prihvata ovu reda su ptice evoluirale iz alnost premda je evolucionist:
reptila, nije u stanju objas- "Svaka karakteristika, od strukture
niti ogromne razlike izmeu ove i organizacije gena do razvitka,
dvije razliite klase ivih bia. U morfogeneze i organizacije tkiva
pogledu takvih struktura kao to su je razliita (kod perja i krljuti)."1
graa kostura, pluni sistemi i top- [tavie, Profesor Brush se bavi islokrvni metabolizam, ptice su ve- pitivanjem i prouavanjem proteoma mnogo razlikuju od reptila. inske grae ptiijeg perja i zagoJo jedna kavara tezu da je
perje "jedinstverakteristika kono meu kija postavlja
menjacima".2
nepremostivi
jaz izmeu ptiNe postoji
ca i reptila je
fosilni dokaz
perje ptica koje
koji bi dokazao
ima oblik potda je ptiije perpuno jedinstje evoluiralo iz
ven za njih.
krlju ti reptila.
Tijela rep- K a d a j e p e r j e p t i c a d e t a l j n o i s p i t a n o , ak suprotno,
tila prekrivena naeno je da je sainjeno od hiljada tankih kao to profesor
niti, vitica, koje su meusobno spojene
su krlju tima, kukicama. Ovaj jedinstveni dizajn rezulti- Brush izjavljudok su tijela rao je izvanrednim aerodinamikim perje, "perje se poformancama.
javljuje iznena ptica prekrivena perjem. Budui da evolucionis- da u fosilnom zapisu, kao "neporeti smatraju reptile precima ptica, civo jedinstvena" osobina koja odoni su primorani da tvrde da je pti- likuje i izdvaja perje ptica".3 Pored
ije perje evoluiralo iz reptilskih toga, u reptila jo nije otkrivena
krljuti. Meutim, nema slinosti nikakva epidermalna struktura koja bi osiguravala porijeklo za perje
izmeu krljuti i perja.
Profesor psihologije i neuro- ptica.4
biologije sa University of ConnecGodine 1996. paleontolozi su
napravili larmu oko fosila takozvanih pernatih dinosaura po imenu Sinosauropteryx. Meutim, 1997. je
otkriveno da ovi fosili nemaju nikakve veze sa pticama i da oni nisu
imali savremeno perje.5
Sa druge strane, kada poblie
ispitamo perje ptica, nailazimo na
veoma kompleksan dizajn koji ne
moe biti objanjen nikakvim evolucionim procesom. uveni ornitolog Alan Feduccia izjavljuje da
"svaka njihova crta ima aerodinamine funkcije. Ono je izuzetno lagano, ima sposobnost podizanja,
to se poveava pri niim brzinama,
i moe se veoma lahko vratiti u svoju prijanju poziciju". On dalje nastavlja: "Ne mogu stvarno razumjeti
kako se jedan organ, perfektno di zajniran za let, na poetku mogao
pojaviti zbog neke sasvim druge
potrebe."6
Dizajn perja je takoer prisilio
i Charlesa Darwina da razmilja o
njemu. [tavie, perfektna estetika
paunovog perja uinila ga je "bolesnim " (njegove vlastite rijei). U
pismu koje je napisao Asai Gray 3.
aprila 1860. rekao je: "Sjeam se
dobro vremena kada me je pomisao
na oko znala cijelog zalediti, ali

sam preao preko ovog stadija zabrinutosti...", i onda je nastavio "... a
sada, djelii u grai ivih bia esto
uine da se osjeam veoma nelagodno. Pogled na perje paunovog
repa, kada god zurim u njega, ini
me bolesnim!"7
1 A. H. Brush, "On the Origin of Feathers". Journal of Evolutionary Biology,

vol. 9, 1996, str. 132
2 A. H. Brush, "On the Origin of Feathers", str. 131
5 " Plucking the Feathered Dinosaur " ,
Science, vol. 278, 14 November 1997,

str. 1229
6 Douglas Palmer, " Learning to Fly "
(Review of The Origin of and Evolution
of Birds by Alan Feduccia, Yale University Press, 1996), New Scientist, vol.153,
1 March 1997, str. 44
7 Norman Macbeth, Darwin Retried: An
Appeal to Reason . Boston, Gambit,

1971, str. 101
46
Jo{ jedna navodno prijelazna forma: Archaeopteryx

Evolucionisti kao odgovor izgovaraju ime jednog jedinog bi}a. To je
fosil jedne ptice zvane Archaeopteryx, koja je jedna od naj{ire poznatih tzv.
prijelaznih oblika izme|u samo nekoliko koje evolucionisti jo{ brane.
Archaeopteryx, prema evolucionistima predak savremenih ptica, ìvio je prije 150 miliona godina. Teorija drì da su neki od dinosaura sa malim
krlju{tima po imenu Velociraptor ili Dromeosaur
evoluirali sti~u}i krila i onda po~inju}i letjeti. Tako se
za Archaeopteryxa pretpostavlja da je on prijelazna
forma koja je skrenula od svog dinosaurskog pretka i
po~ela po prvi puta da leti.
Me|utim, posljednje studije Archaeopteryxovih
fosila ukazuju da ovo bi}e uop}e nije prijelazni oblik,
nego jedna pti~ija vrsta koja ima karakteristike ne{to
razli~ite od dana{njih ptica.
Teza da je Archaeopteryx bio poluptica koja nije mogla sasvim dobro letjeti bila je popularna u evolucionisti~kim krugovima sve donedavno. Odsutnost
sternuma, to jest grudne kosti u ovog bi}a ili, u najFosil Archaeopteryxa
manju ruku, to {to ona nije bila kao u lete}ih ptica,
smatrana je najva`nijim dokazom da ova ptica nije mogla letjeti kako treba.
(Grudna kost je kost koja se nalazi ispod grudnog ko{a, a na koju su
pri~vr{}eni mi{i}i za letenje. U na{im danima ova grudna kost je uo~ena u
svih lete}ih i nelete}ih ptica, a ~ak i u slijepih mi{eva - lete}ih sisara koji pripadaju veoma druga~ijoj familiji.)
Me|utim, sedmi fosil Arhaeopterixa na|en 1992. uzrokovao je veliko
zaprepa{tenje me|u evolucionistima. Razlog je bio to {to je kod ovog fosila
Archaeopteryxa grudna kost, za koju se od strane evolucionista pretpostavljalo da je ve} dugo nedostajala, ustvari postojala. Nedavno prona|eni fosil
opisan je u ~asopisu Nature slijede}im rije~ima:
Nedavno otkriveni, sedmi primjerak Archaeopteryxa, sadràva djelimi~ni
pravougaoni sternum za kojim se dugo tragalo, ali koji nikada nije bio dokumentiran. Ovo svjedo~i o njegovim sna`nim mi{i}ima za letenje.38
Ovo otkri}e poni{tilo je glavnu potporu tvrdnji da je Archaeopteryx bio
47
poluptica koja nije mogla letjeti kako treba.

Na drugoj strani, struktura pti~ijeg perja postala je jedan od najva`nijih
dokaza koji potvr|uju da je Archaeopteryx bio lete}a ptica u pravom smislu
te rije~i. Asimetri~na struktura perja Archaeopteryxa je nerazlu~iva od one
kod savremenih ptica, {to pokazuje da je ìvotinja mogla savr{eno letjeti. Kao
{to je izjavio ~uveni paleontolog Carl O. Dunbar: Jasno je uo~ljivo da
Archaeopteryx, zbog svog perja, treba da bude klasificiran kao ptica.39
Jo{ jedna ~injenica koja je otkrivena na osnovu gra|e
Archaeopteryxovog perja je bio toplokrvni metabolizam ove ptice. Kao {to je
poznato, reptili i dinosauri su hladnokrvne ìvotinje na koje vi{e utje~e temperatura okoli{a, nego {to oni sami, nezavisno, mogu regulirati temperaturu
tijela. Jedna veoma va`na funkcija perja u ptice je odràvanje toplote njezinog
tijela. înjenica da je Archaeopteryx imao perje pokazuje da je on, nasuprot
dinosaurima, bio prava toplokrvna ptica koja je sama odràvala toplotu svoga tijela.
Spekulacije evolucionista: zubi i kandè Archaeopteryxa

Dvije va`ne stvari na koje se evolucionisti oslanjaju kada tvrde da je
Archaeopteryx prijelazni oblik, jesu kandè na krilima ove ptice i njeni zubi.
Istina je da Archaeopteryx ima kandè na svojim krilima i zube u svojim ustima, ali ove karakteristike ne impliciraju obavezno da ova bi}a imaju
ikakvu vrstu srodstva sa reptilima. Pored toga, dvije vrste ptica koje ìve
danas, Taouraco i Hoatzin, imaju kandè koje im sluè da se drè za grane.
Ova bi}a su bez ikakve dvojbe ptice, bez ikakvih karakteristika reptila. Eto
za{to je potpuno neosnovano tvrditi da je Archaeopteryx prijelazna forma
samo na osnovu postojanja kandì na njegovim krilima.
A ni zubi u Archaeopteryxovom kljunu ne upu}uju na to da je on prijelazni oblik. Evolucionisti su napravili namjernu varku govore}i da su ovi zubi karakteristika reptila. Me|utim, zubi nisu tipi~na odlika reptila. Danas neki reptili imaju zube, a drugi ne. [tavi{e, Archaeopteryx nije jedina pti~ija
vrsta koja ima zube. Istina je da ptice sa zubima ne postoje danas, ali kada
pogledamo u fosilni zapis, vidimo da je i u doba Archaeopteryxa, kao i u doba poslije njega, i ~ak do prili~no skoro, postojao jedan poseban rod ptica koji bi mogao biti nazvan ptice sa zubima.
48
Najva`nija stvar je to da je oblik zuba Archaeopteryxa i drugih ptica sa

zubima potpuno druga~iji od oblika zuba njihovih navodnih predaka, di n o s a u r a . ûveni ornitolozi Martin, Steward i Whetstone uo~ili su da
Archaeopteryx i druge ptice sa zubima imaju zube sa ravnim povr{inama na
vrhu i velikim korjenovima. Dok su zubi theropodnih dinosaura, navodnih
predaka ovih ptica, izbo~eni kao testera i imaju uske korjenove.40
Istraìva~i su tako|er uporedili kosti ru~nog zgloba Archaeopteryxa i
njihovih navodnih predaka, dinosaura, i nisu uo~ili sli~nosti me|u njima.41
Studije anatoma kao {to su Tarsitano, Hecht i A. D. Walker otkrile su da
su neke sli~nosti za koje se tvrdilo da postoje izme|u ovog stvorenja i dinosaura (kao {to je predloèno od strane Johna Ostroma, istaknutog autoriteta, koji tvrdi da je Archaeopteryx evoluirao iz dinosaura), bile ustvari samo
pogre{ne interpretacije.42
Svi ovi nalazi ukazuju da Archaeopteryx nije bio prijelazna karika, nego
samo ptica koja je spadala u kategoriju ptica koja se moè nazvati ptice sa
zubima.
Archaeopteryx i fosili drugih drevnih ptica

Dok su evolucionisti desetinama godina tvrdili da je Archaeopteryx najve}i dokaz za njihov scenario u vezi sa evolucijom ptica, neki nedavno
na|eni fosili poni{tavaju taj scenario u drugim aspektima.
Lianhai Hou i Zhonghe Zhou, dva paleontologa na Kineskom institutu
za paleontologiju ki~menjaka, 1995. su otkrili novi pti~iji fosil kojeg su nazvali C o n f u c i u s o r n i s . Ova ptica je bila gotovo iz istog doba kao i
Archaeopteryx (oko 140 miliona godina stara), ali nije imala nikakve zube u
ustima. Dodatno, njezin kljun i perje imaju iste karakteristike kao kod
dana{njih ptica. A uz to {to ima istu gra|u kostura kao savremene ptice, ova
ptica tako|er ima kandè na svojim krilima, upravo kao Archaeopteryx. Ona
je imala i jednu specijalnu strukturu, nazvanu pigostil, koja je podupirala
repno perje. Ukratko, ova ptica, koja je iste dobi kao i Archaeopteryx (koji se
smatra najstarijim pretkom svih ptica i koji je prihva}en kao polureptil), veoma je li~ila savremenim pticama. Ova ~injenica poni{tila je sve evolucionisti~ke teze koje drè da je Archaeopteryx primitivni predak svih ptica.43
49
Jedan drugi fosil, iskopan u Kini u novembru 1996., uzrokovao je ~ak i ve}u konfuziju.
Postojanje ove 130 miliona godina stare ptice po
imenu Liaoningornis objavili su Hou, Martin i
Alan Feduccia u ~asopisu Science. Liaoningornis
je imao grudnu kost na koju su bili pripojeni
mi{i}i za letenje, upravo kao u savremenih ptica.
Ova ptica ne razlikuje se od savremenih ptica
tako|er ni u drugim aspektima. Jedina razlika su
zubi u njenim ustima. Ovakva situacija pokazala
je da ptice sa zubima uop}e nisu imale primitivnu
strukturu, kako su navodili evolucionisti.44 Ovo
je re~eno u jednom ~lanku u ~asopisu Discover
pod naslovom Odakle su do{le ptice? Ovaj fosil
kaè da nisu od dinosaura.45
Ptica nazvana
Jo{ jedan fosil koji pobija evolucionisti~ku
Confuciusornis je iste dobi
kao Archaeopteryx.
tvrdnju u vezi sa Archaeopteryxom je Eoalulavis.
Gra|a krila Eoalulavisa, za kojeg je re~eno da je
30 miliona godina mla|i od Archaeopteryxa, uo~ena je u sporolete}ih
savremenih ptica. Ovo dokazuje da su prije 120 miliona godina po nebu letjele ptice koje se u mnogim aspektima ne razlikuju od savremenih ptica.46
Ove ~injenice jo{ jednom zasigurno ukazuju da niti Archaeopteryx niti
neka druga drevna ptica sli~na njemu nisu bili prijelazne forme. Fosili ne
pokazuju da su razli~ite vrste ptica evoluirale jedna iz druge. Nasuprot tome,
fosilni zapis dokazuje da su dana{nje savremene ptice i neke arhai~ne ptice
kao Archaeopteryx ustvari ìvjele zajedno, u isto vrijeme. Ali su neke od ovih
vrsta ptica kao npr. Archaeopteryx i Confuciusornis izumrle i samo je jedan
dio od prvobitno postoje}ih vrsta bio u stanju sti}i do dana{njih dana.
+++Ukratko, neke posebne karakteristike Archaeopteryxa ne ukazuju da je
ovo ìvo bi}e prijelazna forma! Stephan Jay Gould i Niles Eldredge, dva paleontologa sa Harwarda i {irom svijeta poznati evolucionisti, prihvataju da je
Archaeopteryx mozai~no ìvo bi}e koje posjeduje razli~ite karakteristike u
svojoj gra|i, ali da on ipak nikako ne moè biti smatran prijelaznom formom!47
50
Imaginarna ptica-dinosaur karika

Poku{avaju}i predstaviti Archaeopteryxa kao prijelaznu formu, evolucionisti tvrde da su ptice evoluirale iz dinosaura. Me|utim, jedan od najpoznatijih ornitologa u svijetu, Alan Feduccia sa University of North Carolina,
suprotstavlja se teoriji da ptice imaju srodstvo sa dinosaurima, uprkos ~injenici da je on i sam evolucionist. Feduccia o ovome kaè:
E pa ja sam studirao pti~ije lobanje tokom 25 godina i kako god pogledam,
ne vidim nikakvu sli~nost. Ja je jednostavno ne vidim... Theropodno-kopneno porijekla ptica }e, po mom mi{ljenju, biti najve}a zabuna paleontologije XX stolje}a.48
Larry Martin, specijalista na podru~ju drevnih ptica sa University of
Kansas, suprotstavlja se teoriji da su ptice do{le po istoj lozi kao i dinosauri.
Dok je komentirao kontradiktornosti u koje evolucija pada o ovom pitanju, Martin je izjavio:
Da vam pravo kaèm, ukoliko bih morao podràti dinosaursko porijeklo ptica sa ovim karakteristikama, ja bih se uznemirio i zbunio svaki
put kada bih morao ustati i govoriti o tome.49
Da sumiramo. Scenario Evolucije ptica,

konstruiran jedino na bazi Archaeopteryxa, nije
ni{ta drugo do produkt predrasuda i puko prièljkivanje evolucionista.
Alan Feduccia
Porijeklo sisara
Kao {to smo naprijed istakli, teorija evolucije zastupa stav da su se neka
imaginarna bi}a koja su iza{la iz mora transformirala u reptile i da su ptice
formirane evolucijom reptila. Prema istom scenariju, reptili su preci ne samo
ptica nego isto tako i sisara. Me|utim, postoje velike strukturalne pukotine
izme|u reptila, koji imaju krlju{ti na svojim tijelima, koji su hladnokrvni i koji se razmnoàvaju polaganjem jaja, sa jedne strane, i sisara koji imaju krzno
na svojim tijelima, koji su toplokrvni i koji se razmnoàvaju ra|aju}i svoje
potomstvo kao ìvo, sa druge strane.
51
Jedan primjer strukturalnih barijera izme|u reptila i sisara je gra|a nji hove ~eljusti. Donja ~eljust sisara sastoji se samo od jedne kosti u kojoj su
smje{teni zubi. U reptila postoje tri male kosti na objema stranama donje
~eljusti. Druga osnovna razlika je to {to svi sisari imaju tri kosti u srednjem
uhu (~eki}, nakovanj i uzengija). A u svih reptila postoji samo jedna kost u
srednjem uhu. Evolucionisti tvrde da su ~eljust i srednje uho reptila postepeno
evoluirali u ~eljust i uho sisara. A ipak, pitanje kako se ova promjena dogodila
ostaje neodgovoreno. Osobito, nikada ne moè biti obja{njeno pitanje kako je
uho sa samo jednom kosti evoluiralo u uho sa tri kosti i kako je proces slu{anja nastavio funkcionirati u me|uvremenu. Nije iznena|enje da nije prona|en
niti jedan jedini fosil koji bi vezao reptile i sisare. Zbog ovoga je paleontolog
Roger Lewin bio prisiljen re}i da je pprijelaz na prvog sisara, koji se vjerovatno desio u samo jednoj ili najvi{e dvije loze, jo{ uvijek enigma.50
George Gaylord Simpson, jedan od najve}ih evolucionih autoriteta i osniva~a neodarvinisti~ke teorije, daje slijede}i komentar na ovu ~injenicu koja
je potpuno zbunjuju}a za evolucioniste:
Najzagonetniji doga|aj u historiji ìvota na Zemlji je promjena iz mezozoika, doba reptila, u doba sisara. Bilo je to kao da je iznenada spu{tena zavjesa na stadij gdje su sve vode}e uloge imali reptili, posebno dinosauri, u
velikom broju i zbunjuju}oj raznolikosti, i odmah ponovo podignuta da bi
otkrila istu okolinu, ali potpuno novi raspored uloga, raspored u kojem se
dinosauri uop}e ne pojavljuju, drugi reptili su malobrojni, a sve vode}e
uloge igraju sisari takvih vrsta koje su se jedva naslu}ivale u prethodnim
stadijima.51
[tavi{e, kada su se sisari iznenada pojavili bili su ve} tada vrlo razli~iti
jedni od drugih. Takve razli~ite, nesli~ne ìvotinje, kao slijepi mi{evi, konji,
mi{evi i kitovi svi su sisari i svi oni su se pojavili za vrijeme istog geolo{kog
doba. Ustanovljavanje evolucionog srodstva me|u njima je nemogu}e, ~ak i
unutar naj{irih granica ma{te. Evolucionisti~ki zoolog R. Eric Lombard pravi
ovaj zaklju~ak u ~lanku koji je iza{ao u ~asopisu Evolution:
Oni koji tragaju za specifi~nom informacijom korisnom u konstruiranju
filogeneze roda sisara biti }e razo~arani.52
Sve ovo pokazuje da su se sva ìva bi}a pojavila na Zemlji iznenada i u
PORIJEKLO MUHA
udui da tvrde da su se dinosauri transformirali u

ptice, evolucionisti podravaju svoje postavke tako to
govore da su neki dinosauri koji su
mahali svojim prednjim nogama da
ulove muhe "dobili krila i poletjeli",
kao to se vidi na slici.
Budui da ova teorija nema
nikakve znanstvene baze i budui da
nije nita drugo do jedna obina
tvorevina mate, ona takoer iziskuje jednu veoma priprostu logiku
kontradikciju: muha, primjer koji su
dali evolucionisti da objasne porijeklo letenja, ve je imala savrenu
sposobnost da leti. Dok prosjean
ovjek ne moe otvoriti i zatvoriti
svoje oi 10 puta u sekundi, jedna
prosjena muha mahne svojim krilima 500 puta u sekundi. [tavie, ona
mie oba svoja krila istovremeno.I
najmanji nesklad u vibraciji krila
uzrokovao bi da muha izgubi
ravnoteu, ali ovo se nikada ne dogaa.
Evolucionisti bi trebali prvo doi
sa objanjenjem kako je muha stekla
ovu perfektnu sposobnost leta.
Umjesto toga, oni su sastavili imaginarni scenario o tome kako su nezgrapna bia kao reptili poela letjeti.
Pored toga, perfektna kreacija
kune muhe ponitava tvrdnju
evolucije. Engleski biolog Robin
W o o t t o n , u lanku naslovljenom
"Mehaniki dizajn krila muhe",
napisao je slijedee:
Jedan primjer evolucionistikih scenarija:

Dinosauri koji su iznenada dobili krila
pokuavajui da uhvate muhu!
"[to bolje razumijemo funkcioniranje krila insekata, ukazuje nam

se sve suptilniji i ljepi dizajn.
Graa svakog od njih je redovno
dizajnirana na nain da se deformira to je mogue manje;
mehanizmi su dizajnirani tako da
pomjeraju sastavne dijelove u
predvidivim pravcima. A ipak, oni
meusobno imaju samo nekoliko
tehnolokih paralela (ukoliko ih
ikako imaju).1
Sa druge strane, ne postoji nijedan
jedini fosil koji moe biti dokaz za
imaginarnu evoluciju muhe. To je
ono to je istaknuti francuski zoolog
Grasse mislio kada je rekao: "Mi
smo u tami to se tie porijekla insekata."2
1Robin J. Wooton, "The Mehanical Design
of Insect Wings", Scientific American, v.
263, November 1990, str. 120
2 Pierre - P. Grasse, Evolution of Living
Organisms, New York, Academic Press,
1977, str. 30
53
svojoj punoj formi, bez ikakvog evolucionog procesa. Ovo je

konkretan dokaz ~injenice da su ona bila stvorena. Me|utim,
~injenicu da su ìve vrste nastale u odre|enom redoslijedu evolucionisti poku{avaju interpretirati kao pokazatelj
evolucije. A, ustvari, redoslijed po kojem su se
ìva bi}a pojavila je rr e d o s l i j e d
stvaranja, budu}i da nije mogu}e
(nema dokaza) govoriti o nekom
evolucionom procesu. Sa izvanrednim
stvaranjem, bez ikakve mahane, okeani, a onda
zemlja, bili su napunjeni ìvim bi}ima, a na kraju je
stvoren ~ovjek.
Suprotno pri~i o ~ovjeku majmunu koja se natura masama pomo}u intenzivne medijske propagande, ~ovjek se tako|er pojavio na Zemlji
iznenada i potpuno formiran.
volucionisti predlau da su sve vrste sisara evoluirale iz zajednikog pretka. Meutim, postoje velike razlike izmeu razliitih vrsta sisara takvih kao to su medvjedi, kitovi, mievi i slijepi mievi. Svaka od ovih vrsta ivih bia posjeduje specifino dizajnirane sisteme.
Naprimjer, slijepi mievi su stvoreni
sa veoma osjetljivim radarskim sistemom koji im pomae da se orijentiraju u tami. Ovi kompleksni sistemi koje moderna tehnologija moe samo
imitirati, nikako se nisu mogli pojaviti
kao rezultat sluajnosti. Fosilni zapis
takoer pokazuje da su imii postali
odjednom, u njihovom sadanjem,
perfektnom stanju, i da oni nisu proli
Fosil slijepog mia star 50 miliona
kroz bilo kakav "evolucioni proces".
godina: nije razliit od svoga dana njeg potomka. (Science, vol. 154)
SCENARIO EVOLUCIJE KONJA
ve donedavno, imaginarni niz

za koji se pretpostavljalo da
prikazuje evoluciju konja bio je
reklamiran kao glavni fosilni dokaz za
teoriju evolucije. Danas, meutim, mnogi evolucionisti sami otvoreno priznaju
da je scenario evolucije konja propao.
Evolucionista Boyce Rensberger, koji je
odrao govor za vrijeme etverodnevnog simpozija o temi problem postepene
evolucione teorije, odranom 1980. u
Field Museum of Natural History u Chicagu, koji je pohaalo 150 evolucionista, rekao je da scenario evolucije konja
nema osnova u fosilnom zapisu i da nije
uoen evolucioni proces koji bi govorio
u prilog postepene evolucije konja:
"Ve je odavno poznato da je pogrean popularno isprian primjer evolucije konja, koji upuuje postepeni
niz promjena od etverononog bia
veliine lisice, koje je ivilo prije 50
miliona godina, do dananjeg mnogo
veeg "jednoprstog" konja. Umjesto
postepene promjene, f o s i l i s v a k e
posredne vrste pojavljuju se potpuno
razliiti, ostaju nepromijenjeni i onda izumiru. Prijelazne forme su ne poznate."1
asno priznajui ovaj znaajni orsokak u scenariju evolucije konja, Rensberger se posebno pozvao na "orsokak
prijelaznih karika", koji je uistinu najvei problem teorije, barem to se tie fosilnog zapisa.
uveni paleontolog Colin Patterson,
direktor Natural History Museum of
England, gdje su izloene sheme "evolucije konja", rekao je slijedee o ovoj izlobi koja se jo pokazuje publici u prizemlju muzeja:
"Bilo je uasno mnogo pria, sve

jedna matovitija od druge, o tome
kakav je ustvari karakter te historije
(ivota). Najuveniji primjer, jo na
izlobi dolje, izloba je evolucije
konja pripremljena otprilike prije pedeset godina. Ona je bila predstavljena kao doslovna istina u udbeniku
za udbenikom. Danas, ja mislim da
je to jadno i alosno, posebno kada
ljudi koji nude takve prie mogu i sami biti svjesni spekulativne prirode
nekih od tih stvari."2
[ta je osnova za scenario "evolucije konja"? Ovaj scenario je formuliran
pomou obmanljivih slika-shema koje
su smiljene tako to su u nizu poredani
fosili razliitih ivih vrsta koje su ivjele u irokom rasponu razliitih perioda u
Indiji, Junoj Africi, Sjevernoj Americi i
Evropi, potpuno u skladu sa bogatom
snagom mate evolucionista. Postoji vie od 20 slika-shema evolucije konja
predloenih od strane razliitih istraivaa. Evolucionisti nisu stigli niti do
jednog jedinog zajednikog dogovora o
temi ovih porodinih stabala, koja su,
usput, potpuno razliita jedna od drugih.
Jedina zajednika taka ovih stabala je
vjerovanje da je bie veliine psa nazvano "Eohippus" (Hyracotherium), koje je
ivjelo u eocenu prije 55 miliona godina, bilo predak savremenog konja.
Meutim, Eohippus je potpuno isti kao
ivotinja zvana "hyrax", koja jo uvijek
ivi u Africi i nema srodstva ili slinosti
sa konjem.3
Nekonzistentnost tvrdnje o evoluciji
konja je dalje rasvijetljena sa drugim fosilnim ostacima koji su nedavno iskopani. Fosili savremene vrste konja (Equus
Nevadensis i Equus Occidentalis) otkriveni su u istom sloju sa Eohippusom.4

Ovo pokazuje da su savremeni konj i njegov navodni predak ivjeli istovremeno, i
tako dokazuje da se nikakav evolucioni
proces, takav kao evolucija konja, nije nikada odigrao.
[tavie, uveni paleontolog Pettingrew izjavljuje da je savremeni konj
ivio 70 miliona godina prije njegovog
navodnog pretka. Prema Pettingrewu,
"jednoprsti" savremeni konji ivjeli su u
Mezozoiku prije 120 miliona godina,
dok se njegov pretpostavljeni predak, vieprsti konj, pojavio u Eocenu prije 50
miliona godina i izumro prije 40 miliona
godina.5 Paleontoloki orsokak evolucijskog niza konja objasnio je Francis
Hitching:
"Potupni niz fosila konja, smjeten u
slojevima stijena, u prikladnom evo-
Mnogo konja razliitih veliina ive

na Zemlji. Shema "evolucije konja"
nije nita drugo do niz fosila sisara i
fosila ovih razliitih tipova konja,
poredanih od manjeg ka veem.
lucionom poretku, od dna do vrha,

nije naen ni na jednom mjestu u
svijetu."6
Namjernim zanemarivanjem nekih
fosila koji se nisu uklapali u njega, niz
konja, koji je ve} bio sasvim nevjerovatan, postao je jo{ upitnijim. Naprimjer,
"Moropus", koji je ivio u miocenu, nije
bio ukljuen u fosilni niz jednostavno
zbog toga to nije sluio namjerama
evolucionista. U Enciklopediji prethistorijskih ivotinja je reeno da je dva
metra visoki Moropus ak masivniji i od
svog savremenika Meryhippusa, a i od
svog dananjeg ekvivalenta. Zbog toga,
on anulira postepeni evolucioni poredak.7
Sve ove injenice su jak dokaz da
sheme evolucije konja, koje su predstavljene kao jedan od najvrih dokaza
evolucije, nisu nita drugo do fantastine i nevjerovatne prie. Ovo je
prilino znaajno u pokazivanju odsustva kredibiliteta i integriteta teorije
evolucije i u demonstriranju ciljeva i
metoda kojima se slue njezini zagovornici.
1 Boyce Rensberger, Houston Chronicle, November 5, 1980, blm.4, str. 15

2 Colin Patterson, Harper's, February 1984, str.
60
3 Francis Hitching, The Neck of the Giraffe:Where Darwin Went Wrong, New York:
Ticknor and Fields, 1982, str. 30-31
4 Francis Hitching, The Neck of the Giraffe,
str. 30-31
5 L. Du Nouy, Human Destiny, New York: The
New American Library, str. 74
6 Francis Hitching, The Neck of the Giraffe,
1982, str. 30-31.
7 Jean-Jacques Hublin, The Hamlyn Encyclopaedia of Prehistoric Animals, New York: The
Hamlyn Publishing Group Ltd., 1984, str. 252
Obmanljive interpretacije
fosila od strane evolucionista
rije nego {to krenemo u detalje legende o evoluciji ~ovjeka, trebamo

spomenuti propagandni metod koji je uvjerio javnost u ideju da je
bie pola ~ovjek-pola majmun doista ìvjelo nekada u pro{losti. Ovaj
propagandni metod koristi se rrekonstrukcijama na~injenim na osnovu fosila. Rekonstrukcije se mogu definirati kao crtanje slika ili konstruiranje modela ìvog bi}a na bazi jedne jedine kosti - ponekad na bazi samo jednog fragmenta - koji je iskopan. Ljudi-majmuni koje mi vidimo u novinama,
~asopisima ili filmovima, ustvari su rekonstrukcije.
Budu}i da su fosili obi~no neure|eni i nekompletni, bilo koja pretpostavka bazirana na njima je vjerovatno potpuno spekulativna. Ustvari,
rekonstrukcije (crteì ili modeli) bazirane na fosilnim ostacima od strane
evolucionista smi{ljeno su precizno pripremljene samo da bi potvrdile evolucione teze. Jedan antropolog sa Harwarda, David R. Pillbeam, nagla{ava ovu
~injenicu kada kaè: U najmanju ruku, u paleoantropologiji podaci su jo{
uvijek oskudni i manjkavi tako da teorija veoma mnogo uti~e na interpretacije. U pro{losti, teorije su jasno odraàvale na{e trenutne ideologije umjesto
stvarne podatke.53 Budu}i da su ljudi visoko impresionirani vizualnim informacijama, ove rekonstrukcije veoma dobro sluè ciljevima evolucionista, a to
je da ubijede ljude da su ova rekonstruirana bia stvarno postojala u pro{losti.
Ovdje moramo ista}i jednu posebno va`nu stvar: rekonstrukcije bazirane
na ostacima kosti mogu otkriti jedino veoma op}enite karakteristike objekta,
budu}i da stvarni karakteristi~ni detalji i mehka tkiva vremenom brzo
propadaju i i{~ezavaju. Zbog toga, sa spekulativnom interpretacijom mehkih
tkiva, rekonstruirani crteì ili modeli postaju totalno ovisni o ma{ti osobe koja ih pravi. Earnst A. Hooten sa Harward University obja{njava ovu situaciju
ovako:
Poku{ati restaurirati mehke dijelove je jedan ~ak jo{ hazardniji poduhvat.
Usne, o~i, u{i i nagib nosa ne ostavljaju indicija na dijelovima kosti koji leè
National Geographic, Mart 1996
IMAGINARNI CRTEI: U svojim slikama i rekonstrukcijama, evolucionisti namjerno daju oblik crtama koje ustvari ne ostavljaju nikakve fosilne tragove, na na~in da podravaju evoluciju. Primjer: graa nosa i usana, oblik kose, oblik obrva i druge dlake na ti jelu. Oni takoer izrauju detaljne slike, slikajui ova imaginarna bia kako hodaju sa svojim
obiteljima, kako love ili u drugim prilikama njihovog svakodnevnog ivota. Meutim, svi ovi
crtei samo su tvorevine mate i nemaju ekvivalent u fosilnom zapisu.
Junior Larousse Temel Bilgi Encyclopedia,

Vol. 1 s. 96
Junior Larousse Temel Bilgi

Encyclopedia, Vol. 1 s. 94
Geheimnisse Der Urzeit, Tiere und

Menschen, s. 200
TRI RAZLIITE REKONSTRUKCIJE BAZIRANE

NA ISTOJ LOBANJI
Crte koji je objavljen u Sunday

Timesu, 5 aprila 1964. godine
Maurice Wilsonov crte
N.Parkerov crte N. Geographic,

septembar 1960
ispod njih. Vi sa jednakom lahko}om

na neandertaloidnoj lobanji moète
modelirati osobine {impanze kao i crte
lica filozofa.
Ako ove navodne restauracije drevnih
tipova ~ovjeka imaju ikakve znanstvene vrijednosti, onda je to zaista samo u
sasvim maloj mjeri i one su pogodne
jedino da zavedu javnost... zato, ne
Maurice
Wilsonov
crte
(From Ape to
Adam The Se arch For The
Ancestry Of
Man, Herbert
Wendt)
vjerujte rekonstrukcijama.54
Ustvari, evolucionisti su izmislili tako

besmislene pri~e da oni ~ak pripisuju razli~ita lica jednoj te istoj lobanji. Tri razli~ito rekonstruirana crteà na~injena za
fosil nazvan Australopithecus robustus
(Zinjanthropus) ~uveni su primjer takvog
falsificiranja.
Pristrasna interpretacija fosila ili
fabriciranje mnogih imaginarnih rekonstrukcija su pokazatelj kako ~esto evolucionisti pribjegavaju trikovima. A ipak, to
izgleda nevino kada se uporedi sa namjernim falsifikatima koji su bili izvr{eni u
historiji evolucije.
Steven M.
Stanley
crte
(Human
Origins)
Dva crtea Javanskog ovjeka koja se

vide gore, a koja su potpuno razliita
jedan od drugog, predstavljaju dobar
primjer kako evolucionisti fantastino
interpretiraju fosile.
e postoji konkretan fosilni dokaz koji podràva sliku ~ovjeka-majmuna koja se neprekidno nau~ava i propagira od strane medija i
evolucionisti~kih akademskih krugova. Sa ~etkicama u svojim
rukama evolucionisti proizvode imaginarna bi}a, a ~injenica da ovi crteì
ipak ne odgovaraju fosilima, predstavlja ozbiljan problem za njih. Jedan od
interesantnih metoda kojima se sluè da bi prevazi{li ovaj problem je da
proizvedu fosile koje ne mogu prona}i. Piltdownski ~ovjek, najve}i skandal u historiji znanosti, tipi~an je primjer ovog metoda.
Piltdownski ~ovjek: Orangutanska ~eljust i lobanja ~ovjeka!

Dobro poznati doktor i tako|er amater paleoantropolog, C h a r l e s
Dawson, tvrdio je da je 1912. godine prona{ao ~eljusnu kost i dio lobanje u
jami u Piltdownu u Engleskoj. Pa iako je ~eljusna kost bila vi{e nalik na majmunsku, zubi i lobanja bili su kao u ~ovjeka. Ovi primjerci su nazvani
Piltdownski ~ovjek. Za njih se tvrdilo da su bili 500 hiljada godina stari, a
izloèni su u nekolicini muzeja kao apsolutni dokaz evolucije ~ovjeka.
Tokom vi{e od 40 godina napisani su mnogi znanstveni ~lanci o
Piltdownskom ~ovjeku, na~injene su mnoge interpretacije i crteì, a ovaj
fosil je bio predstavljen kao vaàn dokaz evolucije ~ovjeka. Ne manje od pet
stotina doktorskih teza bilo je napisano o toj temi.55 ûveni ameri~ki paleoantropolog Henry Fairfield Osborn, dok je bio u posjeti British Museumu
1935., rekao je: ...Moramo se uvijek nanovo podsje}ati da je priroda puna
paradoksa i ovo je jedno zadivljuju}e otkri}e o ranom ~ovjeku...56
Godine 1949. Kennet Oakley iz paleontolo{kog odjela British Museuma
isku{ao je metod testiranja florom, jedan novi test kori{ten za odre|ivanje
dobi fosila. Proba je na~injena na fosilu Piltdownskog ~ovjeka. Rezultat je bio
zapanjuju}i. Za vrijeme testa se shvatilo da ~eljusna kost Piltdownskog ~ovjeka ne sadrì nimalo flourina. Ovo pokazuje da je bila sahranjena pod
ELJUST ORANGUTANA
I LOBANJA OVJEKA
Fosil Piltdownskog ovjeka, koji je ob manjivao svijet znanosti tokom vie od 40
godina, bio je ustvari znanstvena prevara
poinjena od strane evolucionista kom biniranjem dvije kosti koje su pripadale
kosturima dvaju raliitih vrsta - majmun skoj i ljudskoj.
Lijevo je lani fosil i ilustrirani imaginarni
Piltdownski ovjek baziran na njemu.
zemljom ne vi{e od nekoliko godina. A lobanja, koja je, kako se na testu

pokazalo, sadràvala samo malu koli~inu fluorina, bila je stara samo nekoliko
hiljada godina.
Posljednje hronolo{ke studije napravljene metodom fluorina otkrile su
da je lobanja stara samo nekoliko hiljada godina. Utvr|eno je da zubi u
~eljusti pripadaju jednom orangutanu i da su bili vje{ta~ki umetnuti, kao i da
su primitivne alatke koje su otkrivene zajedno sa fosilima ustvari samo jednostavne imitacije koje su bile izo{trene ~eli~nim oru|ima. 57 U detaljnim
analizama upotpunjenim od strane Weinera ovaj falsifikat je javnosti otkriven 1953. Lobanja je pripadala 500 godina starom ~ovjeku, a donjo~eljusna
kost je pripadala nedavno uginulom majmunu! Zubi su nakon toga bili specijalno smje{teni u niz i dodani ~eljusti, a zglobovi su bili napunjeni u namjeri
da podsje}aju na zglobove ~ovjeka. Onda su svi ovi dijelovi obojeni kalijumdihromatom da bi dobili zastarjeli izgled. Ova boja po~ela je nestajati kada su
dijelovi fosila bili umo~eni u kiselinu. Le Gros Clark, koji je bio ~lan tima koji je razotkrio falsifkat, nije mogao sakriti svoje zaprepa{tenje i rekao je da
tragovi umjetne abrazije odmah upadaju u o~i . Ustvari, toliko su bili
o~igledni da sa pravom moèmo pitati - kako to da su izmakli pa`nji ranije?58
Nakon svega ovoga Piltdownski ~ovjek je ùrno premje{ten iz British
Museuma gdje je bio izloèn vi{e od 40 godina.
Nebraska ~ovjek: Jedan jedini svinjski zub

Godine 1922. Henry Fairfield Osborn, menadèr American Museum of
Natural History, objavio je da je u Zapadnoj Nebraski, blizu Snake Broka,
prona{ao fosil u vidu zuba-molara koji pripada pliocenu. Ovaj zub je navodno imao karakteristike koje su zajedni~ke za ~ovjeka i majmuna. Zapo~ele su
61
duboke znanstvene rasprave u kojima su neki tuma~ili da zub pripada

Pithecanthropus erectusu, dok su drugi tvrdili da je bliì ljudskom bi}u. Ovaj
fosil, koji je izazvao obimnu debatu, nazvan je Nebraska ~ovjek. Odmah
mu je, tako|er, dato i znanstveno ime: Hesperopithecus haroldcooki.
Mnogi autoriteti dali su Osbornu svoju podr{ku. Samo na osnovu ovog
jednog zuba, nacrtane su rekonstrukcije glave i tijela Nebraska ~ovjeka .
[tavi{e, Nebraska ~ovjek je ~ak naslikan zajedno sa njegovom ènom i djecom, kao cijela porodica u prirodnom ambijentu.
Svi ovi scenariji razvijeni su samo od jednog zuba. Evolucionisti~ki krugovi priznali su ovog ~ovjeka duha do te mjere da je jedan istraìva~, po
imenu William Brayan, kada se suprotstavio ovim pristrasnim odlukama koje se oslanjaju samo na jedan zub, bio veoma strogo iskritiziran.
Godine 1927. prona|eni su tako|er i ostali dijelovi kostura ovog fosila.
Prema ovim novootkrivenim dijelovima, zub nije pripadao niti ~ovjeku, a niti majmunu. Shva}eno je da je pripadao jednoj izumrloj vrsti divlje ameri~ke
svinje - Prosthennophs. William Gregory ovako je naslovio svoj ~lanak objavljen u ~asopisu Science u kome je objavio svoju gre{ku: Hesperopithecus:
O~ito ni majmun, a ni ~ovjek.59 Tada su svi crteì Hesperopithecus haroldcookija i njegove porodice bili ùrno izmje{teni iz evolucione literature.
Ova slika je nacrtana na bazi samo jednog jedinog zuba i objavljena u asopisu Illustrated
London News 24. jula 1922. Meutim, evolucionisti su bili izuzetno razoarani kada je
otkriveno da ovaj zub nije pripadao ni majmunolikom biu, ni ovjeku, nego jednoj izumrloj vrsti svinje.
62
Ota Benga: Afrikanac u kafezu

Nakon {to je Darwin sa svojom knjigom The Descent of Man (Porijeklo
~ovjeka) promovirao tvrdnju da je ~ovjek evoluirao iz majmunolikog ìvog
bi}a, po~eo je traìti fosile koji bi ovu tvrdnju i podràli. Me|utim, neki
evolucionisti vjerovali su da se pola ~ovjek-pola majmun bi}a mogu na}i
ne samo u fosilnom zapisu, nego tako|er, kao ~ak i danas postoje}a ìva bi}a
u razli~itim dijelovima svijeta. U po~etku XX stolje}a ova potjera za `ìvim
prijelaznim karikama vodila je nesretnim incidentima, od kojih je jedan od
najokrutnijih bio onaj sa Pigmejcem po imenu Ota Benga.
Ota Benga je zatvoren 1904. od strane jednog evolucionisti~kog
istraìva~a u Kongu. Na njegovom jeziku, ime Ota Benga zna~ilo je prijatelj. On je imao ènu i dvoje djece. Vezan lancima i ba~en u kafez kao ìvotinja, on je odveden u SAD gdje su ga evolucionisti~ki znanstvenici izloìli
javnosti u St. Louis World Fair zajedno sa nekim majmunskim vrstama i
predstavili ga kao ~~ovjeku najbliù prijelaznu kariku. Dvije godine kasnije,
odveli su ga u Bronx Zoo-vrt u New Yorku i tamo ga izloìli pod oznakom
drevni preci ~ovjeka skupa sa nekoliko {impanzi, gorilom po imenu Dinah
i orangutanom zvanim Dohung. Dr. William T. Hornaday, evolucionista, direktor zoolo{kog vrta, drào je duge govore o tome kako je ponosan {to ima
ovu izuzetnu prijelaznu formu u svom zoo-vrtu i tretirao je zatvorenog Ota
Bengu kao obi~nu ìvotinju. Nemo}an da se nosi sa tretmanom kojemu je bio
podvrgnut, Ota Benga je na kraju po~inio samoubistvo.60
Piltdownski ~ovjek, Nebraska ~ovjek, Ota Benga
... Ovi skandali pokazuju da se evolucionisti~ki
znanstvenici ne ustru~avaju upotrijebiti bilo kakvu
vrstu neznanstvenog metoda da bi dokazali svoju teoriju. Imaju}i ovo na umu, susrest }emo se sa sli~nom
situacijom kada pogledamo i na druge takozvane
dokaze za legendu o evoluciji ~ovjeka. Imamo dakle
jednu izmi{ljenu pri~u i armiju dobrovoljaca spremnih
na sve da tu pri~u i potvrde.
prethodnim poglavljima vidjeli smo da u prirodi nema mehanizama koji bi naveli ìva bi}a da evoluiraju, i vidjeli smo da ìve vrste
postaju, ne kao rezultat evolucionog procesa, nego da se pojavljuju
sasvim iznenada u njihovoj sada{njoj savr{enoj formi. To jest, one su
stvorene svaka posebno. Zbog toga je o~igledno da je i evolucija ~ovjeka,
isto tako, samo pri~a koja se nikada nije desila.
[ta onda evolucionisti predlaù kao osnovu za svoju pri~u?
Njihova osnova je postojanje mno{tva fosila na kojima su evolucionisti
u stanju izgraditi i razvijati imaginarne interpretacije. Kroz cijelu historiju
ìvjelo je vi{e od 6.000 majmunskih vrsta, a ve}ina njih su izumrle. Danas,
samo 120 majmunskih vrsta ìvi na Zemlji. Ovih, otprilike, 6.000 majmunskih vrsta, od kojih su ve}ina izumrle vrste, predstavljaju bogat izvor za
evolucioniste.
Evolucionisti su napisali scenario evolucije ~ovjeka poredav{i u niz neke
lobanje koje su im odgovarale, od najmanje do najve}e, i ubaciv{i lobanje
nekih izumrlih ljudskih rasa me|u njih. Prema ovom scenariju, ljudi i savremeni majmuni imaju zajedni~ke pretke. Ova bi}a evoluirala su vremenom i
neka od njih su postala majmuni dana{njice, dok je druga grupa, koja je slijedila drugu granu evolucije, postala dana{njim ~ovjekom.
Me|utim, svi paleontolo{ki, anatomski i biolo{ki nalazi pokazali su da
je ova tvrdnja evolucije jednako la`na i ni{tavna kao i sve druge. Nijedan
~vrst ili stvaran dokaz nije pruèn da dokaè da postoji srodstvo izme|u ~ovjeka i majmuna, izuzev falsifikata, izvrtanja i zavode}ih crteà i komentara.
Fosilni zapis pokazuje nam da su kroz cijelu historiju ljudi bili ljudi, a
majmuni - majmuni. Neki od fosila za koje evolucionisti tvrde da su preci
~ovjeka, ustvari pripadaju ljudskim rasama koje su ìvjele sve donedavno, do
prije, otprilike, 10.000 godina, i onda nestale. [tavi{e, mnoge dana{nje
ljudske zajednice imaju isti fizi~ki izgled i karakteristike kao ove izumrle
64
ljudske rase, za koje evolucionisti tvrde da su preci ljudi. Sve ovo su jasni
dokazi da ~ovjek nije pro{ao kroz evolucioni proces u bilo kojem periodu historije.
[to je najva`nije, postoje brojne anatomske razlike izme|u majmuna i
~ovjeka, a nijedna od njih nije takve vrste da bi mogla nastati kroz evolucioni
Dvono{tvo je jedna od njih. Kao {to }emo kasnije detaljno opisati,
proces. D
dvono{tvo je karakteristi~no jedino za ~ovjeka i ono je jedna od najva`nijih
osobina koja ~ovjeka izdvaja od drugih ìvotinja.
Imaginarno porodi~no stablo ~ovjeka

Darvinisti~ka teorija drì da je savremeni ~ovjek evoluirao iz neke vrste
majmunolikih bi}a. Tvrdi se da su za vrijeme ovog navodnog evolucionog
procesa, za koji se pretpostavlja da je po~eo prije 4-5 miliona godina, postojale neke prijelazne forme izme|u savremenog ~ovjeka i njegovih predaka.
Prema ovom potpuno imaginarnom scenariju, postojale su 4 osnovne kategorije:
1. Australopithecines (mnoìna od Australopithecus)
2. Homo habilis
3. Homo erectus
4. Homo sapiens
Australopithecus, {to zna~i Ju`noafri~ki majmun, evoluImenom A
cionisti nazivaju tzv. prve zajedni~ke pretke ljudi i majmuna.
Australopithecus, ni{ta drugo do stara majmunska vrsta koja je izumrla, ima
svoje razli~ite tipove. Neki od njih su jake gra|e, a drugi su maleni i vitke
gra|e.
Evolucionisti klasificiraju slijede}i stupanj ljudske evolucije kao hho mo, to jest ~ovjek. Prema tvrdnji evolucionista, ìva bi}a u Homo seriji su
razvijenija nego Australopithecus i ne razlikuju se mnogo od savremenog
~ovjeka. Za savremenog ~ovjeka, to jest Homo sapiensa, re~eno je da je
formiran na posljednjem stadiju evolucije ove vrste.
Pekin{ki ~ovjek i L
Lucy, koji se, s vreFosili kao JJavanski ~ovjek, P
mena na vrijeme, pojavljuju u medijima i koji se mogu na}i u evolu-
65
cionisti~kim publikacijama i ud`benicima, uklju~eni su u jednu od ~etiri vrste

koje su gore navedene. Za ove vrste tako|er se pretpostavlja da bi se trebale
granati u podvrste.
Neki kandidati za prijelazne forme iz pro{losti, kao Ramapithecus ,
morali su biti isklju~eni iz imaginarnog stabla evolucije ~ovjeka nakon {to je
shva}eno da su oni bili obi~ni majmuni.61
Skiciraju}i ovako lanac povezanosti: Australopithecines>Homo habilis>Homo erectus>Homo sapiens, evolucionisti impliciraju da je svaka od
ovih vrsta predak one koja slijedi iza nje. Me|utim, skora{nji pronalasci paleoantropologa otkrili su da su Australopithecines, Homo habilis i Homo
erectus postojali na razli~itim dijelovima svijeta u isto vrijeme. [tavi{e, jedan
odre|eni segment ljudi, klasificiran kao Homo erectus, ìvio je sve do veoma
skoro. Homosapiens neandarthalensis i Homo sapiens (savremeni ~ovjek)
koegzistirali su u istoj regiji. Ova situacija o~ito pokazuje ni{tavnost tvrdnje
da su oni bili preci jedan drugome.
U su{tini, svi nalazi i znanstvena istraìvanja otkrila su da fosilni zapis
JEDNA ÊLJUSNA KOST KAO POTICAJ ZA INSPIRACIJU
Prvi fosil Ramapithecusa se sastoji od samo dva dijela

~eljusti (desno). Evolucionisti su se, me|utim, veoma
hrabro usudili naslikati Ramapithecusa, njegovu obitelj
i okolinu u kojoj su ìvjeli , oslanjaju}i se jedino na
ove ~eljusne kosti.
66
ne sugerira evolucioni proces kako su to evolucionisti predloìli. Fosili za koje su evolucionisti tvrdili da poti~u od predaka ~ovjeka, ustvari pripadaju ili
razli~itim ljudskim rasama ili vrstama majmuna.
Onda, koji fosili su ljudski, a koji majmunski? Da li je uvijek bilo
mogu}e bilo kojeg od njih smatrati prijelaznom formom? U namjeri da dobijemo odgovore, hajde da pobliè pogledamo svaku od kategorija.
Australopithecus: Jedna majmunska vrsta

Australopithecus, {to zna~i ju`ni majmun, prva je kategorija.
Pretpostavlja se da su se ova bi}a prvo pojavila u Africi prije 4 miliona godina i da su ìvjeli do prije 1 milion godina. Postoje vi{e klasa me|u
Australopithecusima. Evolucionisti pretpostavljaju da je najstarija vrsta
Australopithecusa A. Afarensis. Poslije toga dolazi A. Africanus, koji ima
vitkije kosti, i onda A. Robustus, koji ima relativno ve}e kosti. [to se ti~e A.
Boisei, neki istraìva~i ga prihvataju kao razli~itu vrstu, a neki kao podvrstu
A. Robustusa.
Sve vrste Australopithecusa su izumrli majmuni koji podsje}aju na maj m u n e d a n a { n j i c e . Volumeni njihovih lubanja su isti ili manji nego u
dana{njih {impanzi. Postoje istureni dijelovi na njihovim rukama i stopalima
koje su oni koristili da se penju po drve}u, ba{ kao u dana{njih {impanzi, a
njihova stopala imaju obuhvatne sposobnosti, {to je sluìlo da se drè za
grane. Oni su niski (maksimum 130 cm), i upravo kao kod dana{njih {impanzi, mu`jak Australopithecus je ve}i od ènke. Mnoge karakteristike, kao
detalji na njihovim lobanjama, blizina o~iju, o{tar molarni zub, gra|a donje
~eljusti, duge ruke i kratke noge su dokazi koji pokazuju da ova ìva bi}a nisu
bila druga~ija od dana{njih majmuna.
Evolucionisti tvrde da su Australopithecusi, iako imaju anatomiju majmuna, hodali uspravno kao ljudi, a ne kao majmuni.
Ova tvrdnja o uuspravnom hodu je ustvari gledi{te koje su decenijama
imali paleoantropolozi kao Richard Leakey i Donald O. Johanson. Me|utim,
mnogi znanstvenici su izveli veoma mnogo istraìvanja na skeletnim strukturama Australopithecusa i dokazali ni{tavnost ove tvrdnje. Op{irna istraìvan-
67
SLI^NOST AUSTRALOPITHECUSA I [IMPANZE
Velika sli~nost izme|u lobanje Australopithecusa (lijevo) i {impanze (desno) pokazuje da

je Australopithecus, navodni predak ~ovjeka, u stvarnosti bio samo jedna vrsta majmuna.
ja koja su ura|ena na razli~itim primjercima Australopithecusa od strane dva

svjetski renomirana anatoma iz Engleske i SAD, po imenu, Lord Solly
Zuckerman i profesor Charles Oxnard, pokazala su da ova bi}a nisu bila
dvono`na i da su imali isti mehanizam kretanja kao dana{nji majmuni.
Studiraju}i kosti ovih fosila u periodu od 15 godina sa sredstvima osiguranim od strane britanske vlade, Lord Zuckerman i njegov tim od 5 specijalista
do{li su do zaklju~ka da su Australopithecusi bili samo jedna obi~na vrsta majmuna i da definitivno nisu bili dvono{ci, premda je Zuckerman i sam bio
evolucionista.62 Isto tako, Charles E. Oxnard, jo{ jedan evolucionist ~uven
zbog svojih istraìvanja o ovoj temi, tako|er je ustvrdio da je skeletna struktura Australopithecusa nalik onoj kod savremenih orangutana.63 Kona~no,
1994., jedan tim sa Liverpool University u Engleskoj preduzeo je obimno istraìvanje da do|e do kona~nog zaklju~ka. Poslije obavljenog istraìvanja zaklju~ili su da ssu Australopithecusi ~etverono{ci.64
Ukratko, Australopithecinesi nemaju vezu sa ljudima i oni su samo
izumrla majmunska vrsta.
68
Homo habilis: Majmun koji je predstavljen kao ~ovjek

Velika sli~nost izme|u skeletnih i lobanjskih struktura Australopithecinesa i {impanzi i pobijanje tvrdnje da su ova bi}a hodala uspravno uzrokovalo je veliku te{ko}u za evolucionisti~ke paleoantropologe. Razlog je taj {to
prema imaginarnoj shemi evolucije Homo erectus dolazi poslije Australopithecinesa. Kao {to prefiks Homo ({to zna~i ~ovjek) i implicira, Homo
erectus je ljudska vrsta i njegov skelet je uspravan. Njegov lobanjski volumen
je dva puta ve}i nego u Australopithecinesa. Direktan prijelaz od Australopithecinesa, majmuna nalik {impanzi, ka Homo erectusu, koji ima skelet isti kao
u suvremenog ~ovjeka, ne dolazi u obzir ~ak i prema evolucionisti~koj teoriji. Zbog toga su potrebne karike, tj. prijelazne forme. Koncept Homo habilis je proiza{ao iz ove neophodnosti.
Klasa Homo habilis je predloèna 60-ih od strane Leakeyevih (svi u
porodici su lovci na fosile). Prema Leakeyevim, ova nova vrsta, koju su oni
klasificirali kao Homo habilis, imala je relativno veliki lobanjski kapacitet,
sposobnost da hoda uspravno i da koristi kamen i drvene alatke. Zbog toga bi
to mogao biti predak ~ovjeka.
Novi fosili iste vrste, iskopani u kasnim 80-im, potpuno su promijenili
ovo gledi{te. Neki istraìva~i, kao Bernard Wood i C. Loring Brace, koji su
se oslanjali na ove novoprona|ene fosile, izjavili su da bi Homo habilis, {to
zna~i ~ovjek sposoban za kori{tenje alatki, trebao biti klasificiran kao
Australopithecus habilis, {to zna~i Ju`noafri~ki majmun sposoban za
kori{tenje alatki, zato {to Homo habilis ima mnogo zajedni~kih karakteristika sa majmunima po imenu Australopithecines. On ima duge ruke, kratke
noge i majmunoliku gra|u kostura upravo kao Australopithecinesi. Njegovi
prsti, i na rukama i na nogama, bili su pogodni za penjanje. Struktura njegove
donje ~eljusti je bila veoma sli~na onoj kod dana{njih majmuna. Njegov
lobanjski volumen (500 cm3) bio je najbolji pokazatelj ~injenice da je on bio
majmun. Ukratko, Homo habilis koji je, od strane nekih evolucionista, predstavljen kao razli~ita vrsta, bio je, ustvari, jedna majmunska vrsta upravo kao
69
i svi drugi Australopithecinesi.

Istraìvanje izvedeno u godinama koje su slijedile doista je pokazalo da
Homo habilis nije bio razli~it od Australopithecinesa. Fosil u vidu skeleta i
lobanje OH62 prona|en od strane Tima Whitea, pokazao je da je ova vrsta
imala mali lobanjski volumen, te duge ruke i kratke noge, {to im je
omogu}avalo da se penju po drve}u upravo kao dana{nji majmuni.
Detaljne analize provedene od strane ameri~kog antropologa Holly
Smitha 1994. pokazale su da Homo habilis nije bio homo, drugim rije~ima
~ovjek, nego majmun. O analizama koje je ona na~inila na zubima
Australopithecusa, Homo habilisa, Homo erectusa i Homo neandertalensisa,
Smith je izjavila slijede}e:
Ograni~avaju}i analize fosila na primjerke koji zadovoljavaju ove kriterije,, obrasci dentalnog razvitka gracilnih Australopithecusa i Homo habilisa
o s t a j u k l a s i f i c i r a n i s a a f r i ~ k i m m a j m u n i m a . Oni od Homo erectusa i
Neandertalaca su klasificirani sa ljudima.65
U toku iste godine, Fred Spoor, Bernard Wood i Frans Zonneveld, svi
specijalisti u anatomiji, do{li su na isti zaklju~ak sluè}i se potpuno
druga~ijim metodom. Ovaj metod je baziran na komparativnoj analizi
polukru`nih kanala u unutra{njem uhu ljudi i majmuna (kanali koji osiguravaju odràvanje ravnoteè). Ovi kanali u ljudi, koji hodaju uspravno, znatno se razlikuju od istih kanala u majmuna, koji hodaju savijeni nadolje.
Kanali unutra{njeg uha svih Australopithecusa i {tavi{e, Homo habilis primjeraka, analizirani od strane Spoora, Wooda i Zonnevelda bili su isti kao u
savremenih majmuna. Kanali unutra{njeg uha u Homo erectusa bili su isti kao
u savremenog ~ovjeka.66
Ovi nalazi donijeli su dva va`na rezultata:
1. Fosili koji su ozna~eni kao Homo habilis ustvari ne pripadaju klasi
homo, tj. ljudi, nego klasi Australopithecinesa, tj. majmuna.
2. I Homo habilis i Australopithecusi su bili ìva bi}a koja su imala povijen hod, i zbog toga kostur majmuna. Oni, ni u kom pogledu, nisu imali
nikakvu vezu sa ljudima.
70
Homo rudolfensis: Pogre{no sastavljeno lice

Termin Homo rudolfensis je ime dato nekolicini fosilnih fragmenata
iskopanih 1972. Klasa koja je toboè bila predstavljena sa ovim fosilom je
tako|er bila ozna~ena kao Homo rudolfensis zato {to su ovi fosilni fragmenti bili na|eni u blizini Rudolfove rijeke u Keniji. Ve}ina paleoantropologa prihvataju da ovi fosili ne pripadaju posebnoj vrsti, nego da je ìvo bi}e zvano
Homo rudolfensis bilo ustvari Homo habilis.
Richard Leakey, koji je iskopao fosile, predstavio je lobanju, koju je
nazvao KNM-ER 1470 i rekao da je stara 2,8 miliona godina, kao najve}e
otkri}e u historiji antropologije i imao je dalekose`ni efekt. Prema Leakeyu,
ovo bi}e koje je imalo mali lobanjski volumen kao Australopithecus, a ipak
lice ~ovjeka, bilo je nedostaju}a karika izme|u Australopithecusa i ~ovjeka.
Ipak, nakon kratkog vremena je shva}eno da je ~ovjekoliko lice koje je imala
KNM-ER 1470 lobanja, koja se stalno pojavljivala na naslovnim stranicama
REZULTATI ANALIZA UNUTRA[NJEG UHA:

NEMA PRIJELAZA OD MAJMUNA KA ÔVJEKU
polukru`ni kanali
ampulni nervi
sakule
koklea
endolimfom napunjeni kanali
ampule
gornji polukru`ni kanali
srednji polukru`ni
kanali
stra`nji polukru`ni
kanal
ampulni i kristni kanal
Komparativna analiza
polukru`nih kanala unutra{njeg uha ~ovjeka i
majmuna pokazala je da su
bi}a za koja se tvrdilo da
su bili preci ~ovjeka, ustvari bili obi~ni majmuni.
Australopithecus i Homo
habilis imaju kanale un utra{njeg uha kao u majmuna, dok Homo erectus
ima kanale unutra{njeg
uha kao u ~ovjeka.
71
znanstvenih magazina, bilo rezultat pogre{nog spajanja fragmenata lobanje {to je moglo biti namjerno. Profesor Tim Bromage, autor mnogih studija o
anatomiji ljudskog lica, naglasio je ovu ~injenicu koju je otkrio uz pomo}
kompjuterske simulacije 1992.:
Kada je ona (KNM-ER 1470) prvi put rekonstruirana, lice je postavljeno
na lobanju u gotovo vertikalnom poloàju, umnogome nalik ravnim licima
kod savremenih ljudi. Ali nedavne studije anatomskih odnosa pokazuju da
u stvarnosti ovo lice mora biti istureno znatno prema naprijed, kreiraju}i
tako majmunoliki izgled, vi{e nalik na lice Australopithecusa.67
Evolucionisti~ki paleoantropolog J. E. Cronin u vezi sa ovim izjavljuje
slijede}e:
...Njegovo relativno robusno gra|eno lice, spljo{ten nazo-alveolarni clivus
(koji podsje}a na pljosnata lica australopithecinesa), niska maksimalna
lobanjska {irina (na sljepoo~nim kostima), jaka o~nja~ka izbo~ina i veliki
molari (na {to ukazuju zaostali korijeni), sve su to relativno primitivne crte
koje povezuju ovaj primjerak sa ~lanovima roda A. africanus.68
C. Loring Brace sa Michigan University do{ao je do istog zaklju~ka kao

rezultat analiza koje je napravio na ~eljusti i zubnim strukturama lobanje
1470 i rekao da je: Veli~ina ~eljusti i onog dijela koji sadrì molare pokazala da ER-1470 ima potpuno isto lice i zube kao u Australopithecusa.69
Profesor Alan Walker, paleoantropolog sa John Hopkins University, koji je kao i Leakey izveo mnoga istraìvanja na KNM-ER 1470, brani stav da
ovo bi}e ne bi trebalo biti klasificirano kao homo, tj. kao ljudska vrsta
(Homo habilis ili Homo rudolfensis), nego obrnuto, mora biti uklju~eno pod
vrstu Australopithecus.70
Ukratko, klasifikacije kao Homo habilis ili Homo rudolfensis, koje su
predstavljene kao prijelazne karike izme|u Australopithecinesa i Homo erectusa, potpuno su imaginarne. Kao {to je potvr|eno od strane mnogih
istraìva~a danas, ova bi}a su ~lanovi serije Australopithecinesa. Sve njihove
anatomske karakteristike otkrivaju da je svaki od njih majmunska vrsta.
+++Nakon ovih bi}a, od kojih je svako majmunska vrsta, dolaze homo fosili, ili fosili ljudskih bi}a.
72
Homo erectus i poslije njega: Prava ljudska bi}a

Prema nestvarnoj - izmi{ljenoj shemi evolucionista, unutra{nja evolucija homo vrste odvijala se slijede}im redoslijedom: prvo Homo erectus, onda
Homo sapiens archaic i Neandertalski ~ovjek, onda Kromanjonski ~ovjek i,
na kraju, savremeni ~ovjek. Me|utim, sve ove klase u stvarnosti samo su originalne ljudske rase. Razlika izme|u njih nije ve}a od razlike izme|u jednog
Eskima i jednog crnca ili izme|u jednog Pigmeja i jednog Evropljanina.
Hajde da prvo ispitamo Homo erectusa, za kojeg se tvrdi da je najprimitivnija ljudska vrsta. Kao {to rije~ erect ({to zna~i uspravan) i implicira,
Homo erectus zna~i ~ovjek koji hoda uspravno. Evolucionisti su morali
odvojiti ove ljude od prethodnih dodaju}i kvalitet uspravnosti, zato {to su
svi dostupni fosili Homo erectusa uspravni u takvoj mjeri koja nije uo~ena u
bilo kojeg primjerka Australopithecusa ili Homo habilisa. Ne postoji razlika
izme|u kostura savremenog ~ovjeka i Homo erectusa.
Glavni razlozi za evolucioniste u definiranju Homo erectusa kao primitivnog ~ovjeka su volumen njegove lobanje (900-1100 ccm), koji je manji
nego u prosje~nog savremenog ~ovjeka, i njegove debele obrvne izbo~ine.
Me|utim, danas u svijetu postoje mnogi narodi koji imaju isti volumen lobanje kao Homo erectus (naprimjer Pigmeji) i postoje neke druge rase koje imaju izbo~ene obrve (naprimjer australijski Aboridìni).
Op}enito je prihva}ena ~injenica da razlike u lobanjskom volumenu ne
zna~e obavezno razlike u inteligenciji ili sposobnostima. Inteligencija prije
ovisi o unutra{njoj organizaciji mozga, nego o njegovom volumenu.71
Fosili koji su u~inili Homo erectusa poznatim svijetu su fosili Pekin{kog
i Javanskog ~ovjeka na|eni u Aziji. Me|utim, vremenom se shvatilo da ova
dva fosila nisu bila pouzdana. Pekin{ki ~ovjek sastojao se od nekih dijelova
koji su izra|eni od gipsa, a ~iji originali su izgubljeni, a Javanski ~ovjek je
sastavljen od fragmenata lobanje i od karli~ne kosti koja je na|ena metrima
daleko od lobanje, bez ikakvih pokazatelja da su obje pripadale istom bi}u.
73
Zbog ovoga su fosili Homo erectusa na|eni u

Africi dobili tako uve}anu va`nost. (Tako|er bi
trebalo biti primije}eno da su neki od fosila za koje je re~eno da su Homo erectus od strane nekih
evolucionista bili uklju~eni u jednu drugu klasu Homo ergaster . O ovome izme|u njih
zvanu H
postoji neslaganje. Mi }emo tretirati sve ove fosile pod klasifikacijom Homo erectusa.)
Naj~uveniji od svih primjeraka Homo erectusa na|enih u Africi je fosil Narikotome homo
Turkana dje~ak, koji je na|en blizu
erectus ili T
jezera Turkana u Keniji. Potvr|eno je da je to fosil 12 godina starog dje~aka, koji bi bio 1,83 m visok u svom adolescentnom dobu. Uspravna gra|a
kostura ovog fosila nije druga~ija od one u savremenog ~ovjeka. [to se toga ti~e, ameri~ki paleoantropolog Alan Walker rekao je da on sumnja
da bi jedan prosje~ni patolog mogao re}i koja je
razlika izme|u skeletona ovog fosila i onog u
savremenog ~ovjeka. 72 [to se ti~e lobanje,
Walker je rekao da ona veoma mnogo li~i onoj u
Neandertalca. 73 Kao {to }emo vidjeti u
slijede}em poglavlju, Neandertalci su savremena
ljudska rasa. Zbog toga je Homo erectus tako|er
savremena ljudska rasa.
Fosil Turkana djeaka, koji je
âk i evolucionista Richard Leakey izjavlju- pripadao rasi Homo erectus;
gotovo da se ne moe raz je da razlike izme|u Homo erectusa i savremenog
likovati od kosturu savre~ovjeka nisu ni{ta vi{e do rasna varijanta:
menog ovjeka.
"Neko bi tako|er mogao vidjeti razlike u obliku
lobanje, u stepenu isturenosti lica, robusnosti obrva i tako dalje. Ove razlike
vjerovatno nisu ni{ta izraènije nego {to mi to vidimo danas, izme|u ra zli~itih geografskih rasa savremenog ~ovjeka. Takva biolo{ka varijacija
nastaje kada su populacije geografski odvojene jedna od druge tokom
74
IN@INJERI BRODOGRADNJE PRIJE 700

HILJADA GODINA
DREVNI MORNARI:
"Prethistorijski ljudi su bili mnogo pametniji nego to smo pretpostavljali..." Vijesti objavljene
u New Scientist 14. marta 1998. govore nam da su odreeni ljudi, od strane evolucionista zvani
Homo erectus, prakticirali pomorstvo jo prije 700 hiljada godina. Ovi ljudi, koji su imali dovoljno znanja i tehnologiju da izgrade brodove i koji su posjedovali smisao i sposobnost da
naprave korist od pomorskog transporta, teko mogu biti nazvani "primitivnim".
jednog zna~ajnog perioda vremena."74
Profesor William Laughlin , sa University of Connecticut, obavio je

obimna anatomska ispitivanja na Inuitima i narodu koji ìvi na Aleutskim ostrvima i primijetio da su ovi ljudi neobi~no sli~ni Homo erectusu. Zaklju~ak
na koji je Laughlin do{ao je bio da su sve ove posebne rase bile ustvari razli~ite vrste Homo sapiensa (savremenog ~ovjeka):
"Kada razmotrimo {iroke razlike koje postoje izme|u udaljenih grupa kao
{to su Eskimi i Bu{mani, za koje je poznato da pripadaju unutar jedne jedine
vrste - Homo sapiens, izgleda opravdano zaklju~iti da Sinanthropus (jedan
primjerak Homo erectusa -ALC) pripada unutar ove iste raznolike vrste."75
Na drugoj strani, postoji veliki jaz izme|u Homo erectusa, jedne ljudske
rase, i majmuna koji su prethodili Homo erectusu u scenariju evolucije ~ovjeka, (Australopithecus, Homo habilis, Homo rudolfenis). Ovo zna~i da su
se prvi ljudi pojavili u fosilnom zapisu iznenada i bez ikakve evolucione his-
75
torije. Ne moè biti jasnijeg pokazatelja da su oni bili stvoreni.

Ipak, priznavanje ove ~injenice je totalno protivno dogmatskoj filozofiji i ideologiji evolucionista. Zbog toga, oni poku{avaju portretirati Homo
erectusa, jednu ~isto ljudsku rasu, kao napola majmunsko bi}e. U njihovim
rekonstrukcijama Homo erectusa oni uporno crtaju majmunolike karakteristike. Na drugoj strani, sa sli~nim grafi~kim metodima, oni humaniziraju majmune kao {to su Australopithecus ili Homo habilis. Time oni nastoje pribliìti majmune i ljudska bi}a i popuniti prazninu izme|u ove dvije odvojene
ìve klase.
Neandertalaci: Jedna robusna ljudska rasa

Neandertalci su ljudska bi}a koja su se iznenada pojavila prije 100 hiljada godina u Evropi i nestala - ili bila asimilirana pomje{av{i se sa drugim
rasama - tiho, a ipak brzo, prije 35 hiljada godina. Od savremenog ~ovjeka razlikuju se jedino po tome {to je njihov kostur krupniji, a lobanjski volumen
malo ve}i.
Neandertalci su ljudska rasa i ovu ~injenicu danas priznaje gotovo
svako. Evolucionisti su se veoma potrudili poku{avaju}i ih predstaviti kao
IGLA STARA 26 HILJADA GODINA

Interesantan fosil koji pokazuje da su Neandertalci
posjedovali znanje vezano za odijevanje: igla stara
26 hiljada godina. (D. Johanson, B.Edgar, From
Lucy to Language, str. 99)
LA@NE MASKE Iako nisu zna~ajno

druga~iji od savremenog ~ovjeka,
Neandertalci se, od strane evolucionista, namjerno predo~avaju s
majmunolikom vanj{tinom.
76
primitivnu vrstu, ipak, svi nalazi pokazuju da oni nisu bili druga~iji od
nekog krupnijeg ~ovjeka koji danas ide ulicom. Jedan istaknuti autoritet u
ovom podru~ju, Erik Trinkaus, paleoantropolog sa New Mexico University,
pi{e:
Detaljna usporedba ostataka kostura Neandertalca sa kosturima savremenih
ljudi pokazala su da ne postoji ni{ta u anatomiji Neandertalca {to bi ub jedljivo ukazivalo na lokomotorne, manipulativne, intelektualne ili jezi~ne
sposobnosti koje bi bile inferiornije od onih kod savremenih ljudi.76
Mnogi savremeni istraìva~i definiraju neandertalskog ~ovjeka kao podvrstu savremenog ~ovjeka i zovu ga Homo sapiens neandertalensis. Nalazi
svjedo~e da su Neandertalci sahranjivali svoje mrtve, modelirali muzi~ke instrumente i imali kulturne povezanosti sa Homo sapiensom ìve}i tokom istog vremenskog perioda. Da kaèmo to precizno, Neandertalci su robusna
ljudska rasa koja je, jednostavno, vremenom i{~ezla.
Homo sapiens archaic, Homo heilderbergensis

i Kromanjonski ~ovjek
Arhai~ni Homo sapiens je po imaginarnoj evolucionoj shemi posljednji
korak prije savremenog ~ovjeka. Ustvari, evolucionisti nemaju mnogo toga
kazati o ovim ljudima, budu}i da postoje veoma male razlike izme|u njih i
savremenih ljudi. Neki istraìva~i su ~ak izjavili da predstavnici ove rase i
danas jo{ uvijek ìve i ukazali na Aboridìne u Australiji kao primjer. Kao
Homo sapiens vrsta, Aboridìni tako|er imaju isturenu kost ispod obrve, prema unutra nagnutu donju vilicu i malo manji lobanjski volumen. [tavi{e,
zna~ajna otkri}a su nagovijestila da su takvi ljudi, sve donedavno, ìvjeli u
Ma|arskoj i u nekim selima u Italiji.
Grupa koja je u evolucionisti~koj literaturi okarakterizirana kao Homo
heilderbergensis je, ustvari, ista kao Homo sapiens archaic. Razlog za{to su
dva razli~ita termina upotrijebljena da definiraju istu ljudsku rasu su odre|ene
konceptualne razlike me|u evolucionistima. Svi fosili uklju~eni pod klasu
Homo heilderbergensis upu}uju na to da su ljudi koji su bili anatomski veoma sli~ni modernim Evropljanima, ìvjeli prije 500 hiljada i ~ak prije 740 hil-
77
jada godina, prvo u Engleskoj, a onda u [paniji.

Procijenjeno je da je Kromanjonski ~ovjek ìvio prije 30.000 godina. On
je imao lobanju u obliku kupole i {iroko ~elo. Njegova lobanja od 1.600 cm3
je iznad prosjeka lobanje savremenog ~ovjeka. Ona ima debele izbo~ine obrva i ko{tanu izbo~inu straga, {to je karakteristika kako Neandertalskog ~ovjeka tako i Homo erectusa.
Iako je Kromanjonski ~ovjek smatran evropskom rasom, gra|a i volumen njegove lobanje veoma mnogo su nalik na gra|u i volumen lobanja kod
nekih rasa koje danas ìve u Africi i tropskim predjelima. Oslanjaju}i se na
ovu sli~nost, procijenjeno je da je Kromanjonski ~ovjek bio arhai~na afri~ka
rasa. Neki drugi paleoantropolo{ki nalazi pokazali su da su se kromanjonska
i neandertalska rasa izmije{ale jedna sa drugom i postavili temelje za
dana{nje rase. [tavi{e, danas je prihva}eno da predstavnici kromanjonske
rase jo{ uvijek ìve u razli~itim regijama afri~kog kontinenta i nekim regijama Francuske (Salute i Dordogne). Ljudi koji imaju sli~ne karakteristike
primije}eni su da ìve u Poljskoj i Ma|arskoj.
Vrste koje su ìvjele u isto vrijeme kad i njihovi preci

Ono {to smo do sada istraìvali formira nam jasnu sliku: scenario
evolucije ~ovjeka je totalna izmi{ljotina. Da bi takvo porodi~no stablo postojalo, trebala se odigrati postepena evolucija od majmuna do ~ovjeka i trebao bi biti prona|en fosilni zapis ovog procesa. Me|utim, postoji ogroman jaz
izme|u majmuna i ljudi. Gra|a kostura, volumeni lobanje i kriteriji kao {to su
uspravan hod ili povijenost o{tro prema naprijed izdvajaju ljude od majmuna.
(Spomenuli smo da su sa istraìvanjem, izvr{enim 1994. na kanalima za
ravnoteù u unutra{njem uhu, Australopithecus i Homo habilis klasificirani
kao majmuni, dok je Homo erectus klasificiran kao ~ovjek.)
Jo{ jedan zna~ajan nalaz, koji dokazuje da ne moè biti porodi~nog stabla izme|u ovih razli~itih vrsta, je ~injenica da su vrste koje su predstavljene
kao preci jedni drugima, ustvari, ìvjeli u isto vrijeme. Ako se, kao {to evolucionisti tvrde, Australopithecus preobrazio u Homo habilisa, i ako se on onda
preobrazio u Homo erectusa, doba u kojima su ìvjeli trebala bi obavezno sli-
78
jediti jedna drugo. Me|utim, ne postoji takav hronolo{ki red.

Prema procjenama evolucionista, Australopithecinesi su ìvjeli od prije
4 miliona godina pa sve do prije milion godina. Na drugoj strani, smatra se da
su ìva bi}a klasificirana kao Homo habilis ìvjela do prije 1,7-1,9 miliona
godina. Zna se da je Homo rudolfensis, za koga je re~eno da je napredniji
nego Homo habilis, star 2,5-2,8 miliona godina! Da tako kaèmo, Homo
rudolfensis je blizu milion godina stariji nego Homo habilis, za koga se pretpostavljalo da je njegov predak. Na drugoj strani, starost Homo erectusa
datira do 1,6-1,8 miliona godina unazad, {to zna~i da su se primjerci Homo
erectusa pojavili na Zemlji u istom vremenskom okviru kao i njegov tzv.
predak, to jest Homo habilis.
Alan Walker potvr|uje ovu ~injenicu izjavljuju}i da postoji dokaz iz isto~ne Afrike za kasno preìvljavanje jednog broja i n d i v i d u a m a l o g
Australopithecusa, koje bi bile savremenici prvo sa H. habilisom, a onda sa
H. erectusom.77 Louis Leakey je na{ao fosile Australopithecusa, Homo habilisa i Homo erectusa gotovo jedne pored drugih u Olduvai Gorge oblasti
(Bed II layer/sloj).78
Sasvim je sigurno da ne postoji takvo porodi~no stablo. Jedan paleontolog sa Harward University, Stephen Jay Gould, premda je i sam evolucionist, obja{njava ovaj }orsokak evolucije:
[ta biva sa na{om evolucionom ljestvicom ako postoje tri koegzistiraju}e
loze (A. africanus, robusni Australopithecinesi i Homo habilis), od kojih nijedna nije jasno nastala iz druge. [tavi{e, nijedna od njih tri ne pokazuje bilo kakav evolucioni trend za vrijeme svog boravka na Zemlji.79
Kada pre|emo sa Homo erectusa na Homo sapiensa, ponovo vidimo da
ne postoji nekakvo porodi~no stablo o kome bi se moglo govoriti. Postoji
dokaz koji pokazuje da su Homo erectus i arhai~ni Homo sapiens nastavili
ìvjeti do 27.000 godina i ~ak do 10.000 godina prije na{e ere. U Kow
mo~vari u Australiji na|ena je jedna 13.000 godina stara lobanja Homo erectusa. Na ostrvu Java na|ena je lobanja Homo erectusa, koja je bila stara
27.000 godina.80
79
Tajna historija Homo sapiensa

Najinteresantnija i najzna~ajnija ~injenica koja poni{tava samu osnovu
imaginarnog porodi~nog stabla evolucione teorije, jeste neo~ekivano stara
historija savremenog ~ovjeka . Paleoantropolo{ki podaci otkrivaju da su
Homo sapiens, ljudi koji su izgledali potpuno isto kao i mi, ìvjeli prije milion godina.
Louis Leakey, ~uveni evolucionista - paleoantropolog, bio je taj koji je
otkrio prve nalaze u vezi s ovim. Godine 1932. u Kanjera oblasti, oko jezera
Victoria u Keniji, Leakey je na{ao nekoliko fosila koji su pripadali srednjem
pleistocenskom dobu, a koji se nisu razlikovali od savremenog ~ovjeka.
Me|utim, srednje pleistocensko doba ozna~ava doba prije milion godina.81
Budu}i da su ova otkri}a naglava~ke okrenula porodi~no stablo evolucije
~ovjeka, ona su bila odba~ena od nekih evolucionista - paleoantropologa. A
ipak, Leakey je stalno tvrdio da su njegove procjene bile ta~ne.
Upravo kada je ovaj spor bio na putu da bude zaboravljen, fosil iskopan
u [paniji 1995. otkrio je, na jedan zaista izvanredan na~in, da je historija
Homo sapiensa bila mnogo starija nego {to se pretpostavljalo. Fosil o kome
se radi je otkriven u pe}ini zvanoj Gran Dolina, u oblasti Atapuerca u [paniji, od strane tri {panska paleoantropologa sa Madridskog univeziteta. Fosil je
pripadao licu jednog 11 godina starog dje~aka koji je izgledao potpuno isto
kao savremeni ljudi. Premda je pro{lo 800.000 godina otkad je ovo dijete umrlo, ~asopis Discover pokrio je pri~u u sjajnim detaljima u decembarskom
broju od 1997. godine.
Ovaj fosil je ~ak protresao ubje|enja Ferrerasa , koji je rukovodio
iskopavanjem u Gran dolini. Ferreras je rekao:
O~ekivali smo, znate, ne{to veliko, ne{to krupno, ne{to napuhano... ne{to
primitivno. Na{a o~ekivanja od 800.000 starog dje~aka bila su takva da
smo mislili da }e to biti ne{to kao Turkana dje~ak. A ono {to smo na{li bilo je totalno savremeno lice... za mene je to najspektakularnije... ovo je ona
vrsta stvari koja vas protrese. Pronalaènje ne~ega potpuno neo~ekivanog
kao {to je bilo to. Ne radi se tu samo o nalaènju fosila; nalaènje fosila je
80
tako|er neo~ekivano, i to je uredu, ali

najspektakularnija stvar je pronalaènje u pro{losti, ne~ega za {to ste vi mislili da pripada sada{njosti. To je kao
pronalaènje ne~ega kao... kao kasetofon u Gran Dolini. To bi bilo veoma iznena|uju}e. Mi ne o~ekujemo kasete i
kasetofone u donjem pleistocenu.
Pronalazak jednog savremenog lica je
ista stvar. Bili smo veoma iznena|eni
kada smo to vidjeli.82
Ovaj fosil nagla{ava ~injenicu da hisJedan od najpopularnijih periodinika

torija Homo sapiensa mora biti protegnuta
evolucionistike literature, Discover,
unazad do prije 800.000 godina. Nakon
stavio je 800 hiljada godina staro lice
na svoju naslovnu stranu sa pitanjem
oporavka od po~etnog {oka, evolucionisti
evolucionista: "Da li je ovo lice, lice
koji su otkrili fosil odredili su da on pripanae prolosti?"
da druga~ijoj vrsti zato {to prema evolucionom porodi~nom stablu nijedan Homo sapiens nije ìvio prije 800 hiljada
Homo
godina. Zbog toga su oni i izmislili jednu imaginarnu vrstu, nazvanu H
antecessor, i uklju~ili Atapuerca lobanju pod ovu klasu.
Koliba stara 1,7 milion godina

Bilo je mnogo pronalazaka koji su
pokazivali da Homo sapiens datira ranije od
800.000 godina. Jedno od njih je otkri}e
Louisa Leakeya na~injeno u ranim 70-im u
Olduvai Gorge. Tu, u Bed II layer/sloju,
Leakey je otkrio da su vrste Australopithecus,
Homo habilis i Homo erectus ìvjele u isto
vrijeme. Ono {to je bilo jo{ interesantnije jeste
gra|evina koju je Leakey na{ao u istom sloju
Ostatak od 1,7 miliona stare

kolibe: Ona umnogome izgleda
nalik na kolibe koje danas koriste neki Afrikanci.
81
(Bed II). Ovdje je Leakey na{ao ostatke jedne kamene kolibe. Neobi~an aspekt ovog doga|aja je bio to {to je ova gra|evina, koja se jo{ koristi u nekim
dijelovima Afrike, mogla biti konstruirana jedino od strane Homo sapiensa!
Tako da su prema nalazima Leakeya, Australopithecus, Homo habilis, Homo
erectus i savremeni ~ovjek morali istovremeno ìvjeti prije, otprilike, 1,7 miliona godina.83 Ovo otkri}e zasigurno poni{tava evolucionu teoriju koja tvrdi
da je savremeni ~ovjek evoluirao iz majmunolike vrste kao {to je
Australopithecus.
Otisci stopala savremenog ~ovjeka stari 3,6 miliona godina!

Zaista, neka druga otkri}a ulaze u trag porijeklu savremenog ~ovjeka unazad do u vrijeme prije 1,7 miliona godina. Jedan od ovih najva`nijih nalaza
su otisci stopala na|eni u Laetoli u Tanzaniji, a prona{la ih je Mary Leakey
1977. Ovi otisci stopala bili su na|eni u sloju za koji je izra~unato da je 3,6
miliona godina star, a {to je jo{ va`nije, oni nisu druga~iji od otisaka koje bi
ostavio dana{nji ~ovjek.
Ovi otisci koje je na{la Mary Leakey bili su kasnije ispitani od jednog
broja ~uvenih paleoantropologa kao {to su npr. Don Johanson i Tim White.
Rezultati su bili isti. White je pisao:
Nemojte uop}e sumnjati... Oni su isti kao otisci stopala savremenog ~ovjeka. Ukoliko bi jedan takav bio ostavljen na pijesku neke kalifornijske
plaè danas i ukoliko bi upitali nekog ~etverogodi{njaka da nam kaè {ta je
to, on bi odmah rekao da je neko tu hodao. On ih ne bi bio u stanju razlikovati od stotine drugih otisaka na plaì, a niti biste vi to mogli.84
Nakon ispitivanja ovih otisaka, Louis Robbins sa North California

University dao je slijede}i komentar:
Tabanski luk je izdignut, povi{en - to je bila manja osoba i imala je vi{i tabanski luk nego {to imam ja - a veliki no`ni prst je krupan i poravnat sa
drugim prstom... Prsti prilijeù na zemlju ba{ kao ljudski prsti. Vi to ne
moète vidjeti u drugih ìvotinjskih oblika.85
Ispitivanja ra|ena na morfologiji otisaka stopala pokazala su po ko zna
koji put da oni moraju biti prihva}eni kao otisci ~ovjeka, {tavi{e, savremenog
82
OBMANA TEORIJE EVOLUCIJE
~ovjeka (Homo sapiens). Russel Tuttle koji je ispitivao ove otiske napisao je:
"Mogao ih je na~initi jedan mali bosonogi Homo sapiens... U svim primjetnim morfolo{kim karakteristikama, stopala individua koja su napravila ove
tragove ne mogu se razlikovati od onih kod savremenih ljudi."86
Nepristrasna ispitivanja ovih otisaka otkrila su njihove prave vlasnike. U
biti, ovi otisci stopala sastoje se od 20 fosiliziranih otisaka nekog 10 godina
starog savremenog ~ovjeka i 27 otisaka jednog ~ak jo{ mla|eg savremenog
~ovjeka. Oni su nesumnjivo bili savremeni ljudi poput nas.
Ova situacija je gurnula Laetoli otiske stopala u centar diskusije tokom
mnogih godina. Evolucionisti - paleoantropolozi su beznade`no poku{avali
ovo nekako objasniti, po{to im je bilo te{ko prihvatiti ~injenicu da je neki
savremeni ~ovjek hodao po Zemlji jo{ prije 3,6 miliona godina. Tokom 90-ih
ovo obja{njenje po~elo je poprimati obrise. Evolucionisti su odredili da su
ovi otisci stopala na~injeni od strane Australopithecusa zato {to je prema njihovoj teoriji nemogu}e da je homo vrsta postojala prije 3,6 miliona godina.
Russel H. Tuttle napisao je slijede}e
u jednom svom ~lanku iz 1990.:
Sve u svemu, 3,5 miliona godina
stari tragovi na G lokaciji u
Leatoli podsje}aju na one od stalno izuvenih savremenih ljudi.
Nijedna od njihovih karakteristika ne sugerira da su Laetoli ljudi
bili manje sposobni dvono{ci
nego {to smo to mi. Da nije poznato da su G otisci stopala toliko
stari, mi bismo spremno
zaklju~ili da su oni bili na~injeni
od strane ~lana roda Homo... U
bilo kom drugom slu~aju mi bismo uklonili labavu pretpostavku
da su Laetoli otisci stopala bili
83
VILICA MODERNOG ÔVJEKA STARA

2,3 MILIONA GODINA
Jo{ jedan primjer koji pokazuje
ni{tavnost imaginarnog porodi~nog
stabla smi{ljenog od strane evolu cionista: vilica modernog ~ovjeka
(Homo sapiens) stara 2.3 miliona god ina. Ova vilica {ifrirana kao A.L.6661 iskopana je u Hadaru u Etiopiji.
Evolucionisti~ke publikacije nastojale
su da je zaba{ure i zata{kaju nazivaju}i je "veoma iznena|uju}im
otkri}em". (D. Johnson, Blake Edgar,
From Lucy to Language, str. 169)
napravljeni od strane Lucy vrste, Australopithecusa afarensis.87
Ukratko re~eno, ovi otisci, za koje se pretpostavlja da su stari 3,6 miliona godina, ne bi mogli pripadati Australopithecusu. Jedini razlog za{to se
ipak smatra da su ti otisci ostavljeni od strane Australopithecusa je 3,6 miliona star vulkanski sloj u kome su otisci na|eni. Ovi otisci su pripisani
Australopitecusu samo zato {to se pretpostavlja da ljudi nisu mogli ìvjeti u
tako rano doba.
Ove interpretacije Laetoli otisaka ukazuju na jednu veoma va`nu ~injenicu. Evolucionisti podràvaju svoju teoriju ne tako da uvaàvaju
znanstvene pronalaske, nego uprkos njima. Ovdje imamo jednu teoriju koja
se slijepo brani, bez obzira na sve, usput ignoriraju}i ili izvr}u}i sve nove
pronalaske koji su protiv te teorije, da posluè njenim ciljevima.
Ukratko, evoluciona teorija nije znanost, nego jedna dogma koja se
odràva na ìvotu uprkos znanosti.
Dvono{tvo kao }orsokak evolucije

Osim fosilnih zapisa koje smo razmatrali do sada, nepremostiva anatomska pukotina izme|u ~ovjeka i majmuna tako|er poni{tava izmi{ljotinu o
84
evoluciji ~ovjeka. Jedna od ovih pukotina ima veze sa na~inom hodanja.

Ljudsko bi}e hoda uspravno na svoje dvije noge. Ovo je jedan veoma
poseban na~in kretanja koji nije vi|en ni u jedne druge vrste. Neke ìvotinje
imaju ograni~enu sposobnost da se kre}u kada stoje na svoje dvije zadnje
noge. @ivotinje kao medvjedi i majmuni kre}u se na ovaj na~in samo
ponekad, npr. kada èle doprijeti do nekog izvora hrane, ali i tada samo
nakratko. Normalno, njihovi se skeleti naginju prema naprijed i oni hodaju na
sve ~etiri.
Ali dobro, da li se onda dvono{tvo razvilo iz ~etverono`nog hoda majmuna kao {to evolucionisti tvrde?
Naravno da ne. Istraìvanje je pokazalo da se nastanak dvono{tva nije
nikad ni desio, niti je bilo mogu}e da se desi. Kao prvo, dvono{tvo nije neka
evolutivna prednost. Na~in na koji se majmuni kre}u je mnogo lak{i, brì i
efikasniji nego ~ovjekov dvono`ni hod. ôvjek se ne moè kretati ska~u}i sa
drveta na drvo bez spu{tanja na zemlju kao {impanza, a ne moè ni tr~ati brzinom 125 km na sat kao gepard. Naprotiv, budu}i da ~ovjek hoda na svoje dvije noge, on se mnogo sporije kre}e po zemlji. Zbog istog razloga, on je jedna
od najneza{ti}enijih od svih vrsta u pogledu pokretljivosti i odbrane. Prema
Nedavno istraivanje otkriva da je nemogue za savijeni majmunski skelet, koji odgovara

etverononom hodu, da evoluira u uspravni ljudski skelet koji odgovara dvononom hodu.
85
logici evolucije, majmuni ne bi trebali evoluirati tako da usvoje dvono`ni

hod: umjesto toga ljudi bi trebali evoluirati u ~etverono{ce.
Drugi }orsokak evolucione tvrdnje je da dvono{tvo nije sukladno
darvinisti~kom modelu postepenog razvoja. Ovaj model, koji sa~injava osnovu evolucije, zahtijeva da treba postojati mje{ovita (prijelazna) vrsta hoda
izme|u dvono{tva i ~etverono{tva. Me|utim, kompjuteriziranim istraìvanjem koje je izveo 1996. engleski paleoantropolog Robin Crompton, pokazao
je da takav mje{oviti hod nije bio mogu}. Crompton je do{ao do slijede}eg
zaklju~ka: ìvo bi}e moè hodati ili uspravno ili na sve ~etiri.88 Tip hoda koji bi bio ne{to izme|u ovoga dvoga nije mogu} zbog ekstremne potro{nje energije. Zbog ovoga je nemogu}e da postoji poludvono`no bi}e.
Ogromni jaz izme|u ~ovjeka i majmuna nije ograni~en samo na
dvono{tvo. Mnoge druge stvari jo{ uvijek ostaju neobja{njene, kao npr. kapacitet mozga, sposobnost govora, itd. Elaine Morgan, evolucionista paleoantropolog, priznaje slijede}e:
êtiri najve}e zagonetke u vezi sa ljudima su: 1) Za{to oni hodaju na dvije noge? 2) Za{to su izgubili svoje krzno? 3) Za{to su razvili tako veliki
mozak? 4) Za{to su nau~ili govoriti?
Ortodoksni odgovori na ova pitanja su slijede}i: 1) Mi to jo{ ne znamo.
2) Mi to jo{ ne znamo. 3) Mi to jo{ ne znamo. 4) Mi to jo{ ne znamo.
Lista pitanja mogla bi biti znatno duà, a ipak ne bi imala utjecaja na monotonost odgovora.89
Evolucija: Jedna potpuno neznanstvena vjera

Lord Solly Zuckerman je jedan od naj~uvenijih i najpo{tovanijih
znanstvenika u Velikoj Britaniji. On je godinama studirao fosilne zapise i
izveo mnoga detaljna istraìvanja. Za svoj doprinos znanosti data mu je titula lord. Zuckerman je evolucionist. Zbog toga njegovi komentari o evoluciji ne mogu biti ozna~eni kao namjerno izvrnuta i pristrasna opaànja tj.
primjedbe. Me|utim, nakon godina istraìvanja fosila uklju~enih u scenario
evolucije ~ovjeka, do{ao je do zaklju~ka da, u biti, takvo porodi~no stablo ne
postoji.
86
Zuckerman je tako|er sa~inio jedan interesantan spektar znanosti. On

je formirao jedan spektar znanosti rangiraju}i ih - od onih koje on smatra
znanstvenim, do onih koje smatra neznanstvenim. Prema Zuckermanovom
spektru, najznanstvenije, a to zna~i one koje ovise se o konkretnim poljima
podataka znanosti, jesu hemija i fizika. Poslije njih dolaze biolo{ke, a onda
socijalne znanosti. Na samom kraju spektra, u dijelu koji Zuckerman smatra
da je najneznanstveniji, jeste izvanosjetilna percepcija - tu spadaju koncepti poput telepatije i {estog ~ula - i, kona~no, koncept ljudske evolucije.
Zuckerman obja{njava svoje rezoniranje:
"Pomaknuv{i se na kraj ovog spektra, pomakli smo se sa registriranja objektivne istine i stvarnosti u ona polja pretpostavljenih biolo{kih znanosti,
poput izvanosjetilne percepcije ili interpretiranja historije fosila ~ovjeka,
gdje je vijernima sve mogu}e - i gdje je revnosni vijernik ponekad u
stanju vjerovati u nekoliko suprotnih ~injenica u isto vrijeme."90
[ta je onda razlog koji navodi toliko mnogo znanstvenika da budu
uporni, ustrajni i ~vrsti u ovoj dogmi? Za{to su se tako jako trudili da odrè
svoju teoriju ìvom, po cijenu da priznaju bezbrojne protivrje~nosti i po cijenu odbacivanja dokaza koje su prona{li?
Jedini odgovor je da se oni pla{e ~injenice sa kojom }e se morati suo~iti
u slu~aju napu{tanja teorije evolucije. A ~injenica sa kojom }e se morati
suo~iti ukoliko napuste teoriju evolucije jeste to da je ~ovjeka stvorio Bog.
Me|utim, uzimaju}i u obzir predrasude koje oni imaju i materijalisti~ku filozofiju u koju vjeruju, stvaranje je neprihvatljiv koncept za evolucioniste.
Zbog toga oni obmanjuju sami sebe, kao i cijeli svijet, koriste}i medije
sa kojima sura|uju. Ukoliko ne mogu na}i neophodne fosile, oni ih
proizvode, ili u obliku imaginarnih slika ili u vidu izmi{ljenih modela i
poku{avaju ostaviti utisak da stvarno postoje fosili koji dokazuju evoluciju.
Neki mediji koji dijele njihov materijalisti~ki pogled na ìvot tako|er
poku{avaju prevariti javnost i ljudima u podsvijest usaditi pri~u o evoluciji.
Bez obzira koliko jako oni to poku{avali, istina je o~igledna: ~ovjek je
postao ne kroz neki evolutivni proces, nego Boìjim stvaranjem. Zbog toga,
on Mu je odgovoran, pa ma kako nerado preuzimao ovu odgovornost.
prethodnom dijelu ove knjige pokazali smo kako fosilni zapisi

poni{tavaju teoriju evolucije. Ustvari, nismo morali iznositi ni{ta
od svega toga jer se teorija evolucije ru{i mnogo prije nego {to se i
do|e do tvrdnji o evoluciji vrsta i fosilnim dokazima za nju. Ono {to ~ini
teoriju besmislenom od njenog samog po~etka je pitanje kako se ìvot na
Zemlji pojavio, tj. zapo~eo.
Kada se ovo pitanje postavi, teorija evolucije odgovara da je ìvot zapo~eo sa jednom }elijom koja se formirala slu~ajno. Prema tom scenariju, prije ~etiri milijarde godina razli~ite anorganske hemijske supstance reagirale su
me|usobno u prvobitnoj atmosferi Zemlje, u kojoj su efekti gromova i pritiska uzrokovali da te supstance formiraju prvu ìvu }eliju.
Prvo {to se mora re}i je da je tvrdnja da se neorganske materije mogu
udruìti i formirati ìvot jedna neznanstvena tvrdnja, koja sve do danas nije
provjerena nekim eksperimentom ili promatranjem. Svaka ìva }elija je
formirana repliciranjem (kopiranjem) druge }elije. Niko u svijetu, nikada, nije uspio formirati ìvu }eliju stavljaju}i zajedno razli~ite neorganske materije, ~ak ni u najnaprednijim laboratorijama.
Teorija evolucije tvrdi da su }elije ìvih bi}a, koje ne mogu biti proizvedene ~ak ni kada se sve snage ljudskog intelekta, znanja i tehnologije upotrijebe, nastale slu~ajno u prvobitnim uvjetima na Zemlji. Na slijede}im stranicama ispitat }emo za{to je ova tvrdnja suprotna najosnovnijim principima
znanosti i razuma.
Pri~a o }eliji koja je proizvedena slu~ajno

Ako neko vjeruje da ìva }elija moè postati slu~ajno, tada ne postoji
ni{ta {to bi ga moglo sprije~iti da vjeruje u sli~nu pri~u koju }emo sada is-
88
pri~ati. To je pri~a o jednom gradu:

Jednog dana gruda ilova~e, pritisnuta izme|u stijena na neplodnoj
zemlji, nakon ki{e postade vla`na. Kada je sunce iza{lo, ova vla`na ilova~a se
osu{i, stvrdnu i poprimi krut, otporan oblik. Kasnije se ove stijene koje su
posluìle kao kalup nekako raspado{e u komadi}e i onda se pojavi pravilna,
dobro oblikovana i ~vrsta cigla. Ova cigla je godinama ~ekala, pod istim
prirodnim uvjetima, da se formiraju druge cigle sli~ne njoj. Ovaj proces se
nastavio sve dok se stotine i hiljade istih takvih cigli nisu formirale na tom istom mjestu. Me|utim, sasvim slu~ajno, nijedna od ovih cigli, koje su prethodno formirane, nije bila o{te}ena. Iako su, u periodu od nekoliko hiljada godina, bile izloène oluji, ki{i, vjetru, suncu i hladno}i, te cigle nisu napukle, nisu
se prelomile, niti su bile odvu~ene sa tog mjesta, nego su ~ekale tu, na istom
mjestu, sve sa istom namjerom.
Kada je njihov broj postao adekvatan, one su podigle zgradu poredav{i
se jedna uz drugu i postaviv{i se jedna iznad druge sasvim slu~ajno, uz pomo} djelovanja prirodnih sila, vjetrova, oluja ili tornada. U me|uvremenu,
pod utjecajem prirodnih sila, u savr{enom vremenskom slijedu, nastali su materijali kao cement ili {ljunak i umetnuli se izme|u njih, da bi ih spojili. Dok
se sve ovo de{avalo, èljezna ruda se pod zemljom, uz pomo} prirodnih utjecaja, oblikovala i poloìla temelje zgrade koja }e nastati od ovih cigli. Na kraju ovog procesa podignuta je jedna kompletna zgrada, nimalo o{te}ena, sa
svim njenim gra|evnim materijalom, drvenarijom i instalacijama.
Naravno, zgrada se ne sastoji samo od temelja, cigli i cementa. Kako je
onda ostali materijal pribavljen? Odgovor je jednostavan: sav materijal koji je
bio potreban za izgradnju zgrade postojao je u zemlji, na mjestu gdje je zgrada izrasla. Silikon za staklo, bakar za elektri~ne kablove, èljezo za stubove
(armaturu), grede, itd. itd. Sve se to nalazilo ispod zemlje u ogromnim
koli~inama. Bila je potrebna jo{ jedino vje{tina prirodnih sila da oblikuje i
smjesti ove materijale na njihovo mjesto unutar zgrade. Sve instalacije, drvenarija i ostalo, smje{teno je izme|u cigli uz pomo} vjetrova, ki{e i zemljotresa. Sve je i{lo toliko dobro da su se cigle razmjestile na takav na~in da su
me|u sobom ostavile neophodan prostor za prozore, kao da su znale da }e se
kasnije, pod djelovanjem prirodnih uvjeta, formirati ne{to po imenu staklo.
89
[tavi{e, one nisu zaboravile ostaviti prostora za instaliranje vode, struje i sistema za grijanje, koji }e se tako|er kasnije slu~ajno formirati. Sve je i{lo tako
dobro da su slu~ajnosti i prirodni uvjeti proizveli savr{eno dizajniranu
zgradu.
Ako ste uspjeli odràti vjeru u ovu pri~u do sada, tada ne}ete imati problema pretpostaviti kako su druge zgrade, fabrike, autoputevi, trotoari, infrastruktura, komunikacije i transportni sistemi ovoga grada nastali. Ako imate
tehni~ko znanje i ako ste pristojno upoznati sa temom, moète ~ak napisati
izuzetno znanstveno potkrijepljenu knjigu od nekoliko tomova, iznose}i
svoje teorije o evolucijskom procesu sistema kanalizacije i njegovoj prilago|enosti postoje}im strukturama. Moète biti odlikovani akademskom nagradom za va{e sjajne studije i moète se smatrati genijem koji prosvjetljuje
~ovje~anstvo.
Teorija evolucije tvrdi da je ìvot nastao slu~ajno. To je tvrdnja koja nije ni{ta manje apsurdna nego na{a pri~a, zato {to }elija, sa svim svojim visokokvalificiranim sistemima za komuniciranje, transport i upravljanje, nije
ni{ta manje sloèna od bilo kojeg grada.
ûdo u }eliji i kraj teorije evolucije

Kompleksna gra|a ìve }elije nije bila poznata u Darwinovo doba, i
pripisivati ìvot slu~ajnostima i prirodnim uvjetima je, u to vrijeme, za evolucioniste bilo dovoljno ubjedljivo.
Tehnologija XX stolje}a je zavirila i zadubila se u najsitnije djeli}e ìvota i otkrila da je }elija najkompliciraniji sistem sa kojim se ~ovje~anstvo ikada susrelo. Danas, mi znamo da }elija sadrì energetske stanice koje
proizvode energiju koju onda }elija upotrebljava, fabrike koje proizvode enzime i hormone neophodne za ìvot, banku podataka gdje su zapisane sve
neophodne informacije o svim proizvodima koji trebaju biti napravljeni u
}eliji, zatim sloène transportne sisteme i cjevovode za prevoènje sirovina i
proizvoda sa jednog mjesta na drugo, napredne laboratorije i rafinerije za
pretvaranje vanjskih sirovina u upotrebljive tvari, i specijalizirane proteine
}elijske membrane za kontrolu ulaska materija u }eliju i izlaska iz }elije. Sve
90
ovo sa~injava samo jedan mali dio ovog nevjerovatno sloènog sistema.
W. H. Thorpe, jedan evolucionista - znanstvenik, priznaje da nnajjed nostavniji tip }elije predstavlja mehanizam nezamislivo sloèniji od bilo ko je ma{ine dosad zami{ljene i konstruirane od strane ~ovjeka.91
Ona je toliko kompleksna da ~ak ni visoki nivo tehnologije koji je ~ovje~anstvo postiglo ne moè proizvesti jednu takvu }eliju. Nikada nijedan
poku{aj da se kreira umjetna }elija nije postigao uspjeh. Ustvari, svi poku{aji
da se to u~ini su napu{teni.
Teorija evolucije tvrdi da je ovaj sistem, koji ~ovje~anstvo sa svom svojom inteligencijom, znanjem i tehnologijom na raspolaganju ne moè
proizvesti, nastao slu~ajno, pod utjecajem prvobitnih uvjeta na Zemlji. Da
damo drugi primjer. Vjerovatno}a formiranja }elije igrom slu~aja je poput
vjerovatno}e da se od{tampa jedna knjiga prilikom eksplozije u {tampariji.
JEZGRO
ENDOPLAZMATSKI
RETIKULUM
MITOHONDRIJI
ZIDOVI ]ELIJSKE
MEMBRANE
]ELIJSKA MEMBRANA
Sa svim svojim visokokvalificiranim,

sofisticiranim i
efikasnim sistemima, sistemima komunikacija, trans portnim sistemima,
i sistemima upravljanja, elija nije
nita manje kompleksna od bilo kojeg grada.
91
Engleski matemati~ar i astronom Sir Fred Hoyle napravio je sli~nu usporedbu u jednom od njegovih intervjua objavljenom 12. 11. 1981. godine u
~asopisu Nature. Iako i sam evolucionista, Hoyle je rekao da je vjerovatno}a
da vi{e forme ìvota nastanu na ovaj na~in (slu~ajno), uporediva sa vjerovatno}om da jedan tornado bri{u}i kroz deponiju starog gvo`|a konstruira avion
Boing 747 od materijala i starudija koje se tu nalaze.92 Ovo zna~i da nije
mogu}e da }elija nastane slu~ajno i zato je ona definitivno morala biti
stvorena.
Jedan od glavnih razloga za{to teorija evolucije ne moè objasniti kako
je nastala }elija, jeste nesvodljiva kompleksnost }elije. @iva }elija odràva
se uz pomo} harmoni~ne saradnje mno{tva njezinih organela (}elijski organi). Ukoliko samo jedna od ovih organela ne funkcionira, }elija ne moè
ostati u ìvotu. ]elija nema vremena da ~eka nesvjesne mehanizme kao {to su
prirodna selekcija ili mutacija da joj dozvole da se razvija. Tako da je prva
}elija na Zemlji morala biti kompletna-potpuna }elija, koja je posjedovala
sve, za ìvot potrebne, organele i funkcije, a ovo definitivno zna~i da je }elija morala biti stvorena.
Proteinski izazov slu~ajnostima

Toliko o }eliji. Ali, evolucija nije uspjela objasniti ~ak ni postanak gradivnih blokova }elije. U prirodnim uvjetima nije mogu}e formiranje ~ak i samo
jednog proteina od hiljada sloènih proteinskih molekula koje izgra|uju }eliju.
Proteini su gigantske molekule koje se sastoje od manjih jedinica zvanih
aminokiseline, koje su razmje{tene u specifi~nom nizu u odre|enim
koli~inama i strukturama. Ove molekule predstavljaju gradivne blokove ìve
}elije. Najjednostavnija je sastavljena od 50, ali postoje neke proteinske
molekule koje su sastavljene od nekoliko hiljada aminokiselina.
+++Klju~na stvar u ovome je da: odsustvo, dodavanje ili zamjena samo jedne
aminokiseline u strukturi proteinske molekule uzrokuje da taj protein postane
beskorisna gomila molekula. Svaka aminokiselina mora biti na pravom mjestu i u pravilnom poretku. Teorija evolucije, koja tvrdi da se ìvot pojavio
pukim slu~ajem, nema izgleda pred ovim poretkom, budu}i da je on isuvi{e
~udesan da bi se objasnio slu~ajno{}u. ([tavi{e, teorija nije u stanju niti objasniti tvrdnju o slu~ajnom formiranju aminokiselina, {to }e biti razmatra-
PRIZNANJA EVOLUCIONISTA
eorija evolucije nigdje se ne mije na Univerzitetu "Johannes Gutensusree sa veom krizom nego berg", izjavljuje:
na taki objanjavanja pojave "Vie od 30 godina eksperimentirannastanka ivota. Razlog je to to su orja, u vezi s porijeklom ivota, na pol ganske molekule toliko kompleksne da
jima hemijske i molekularne evoluci se za njihovo formiranje
je vodili su do boljeg
nikako ne moe tvrditi da
opaanja neizmjernosti
je bilo sluajno, a oigledproblema porijekla ivota
no je nemogue da je jedna
na Zemlji prije nego to su
organska elija bila formidoveli do njegovog rjeen rana pukim sluajem.
ja. Sada sve diskusije o
Evolucionisti su se suglavnim teorijama i ekspe oili sa pitanjem porijekla
rimentima na ovom polju,
ivota u drugoj polovini
ili zavravaju u patu ili u
Profesor Aleksandar
XX stoljea. Jedan od vopriznanju neznanja."2
Oparin:"Porijeklo elije
deih autoriteta teorije o
Slijedea izjava od
ostaje neodgovoreno pimolekularnoj evoluciji,
tanje"
strane geohemiara Jeffre ruski evolucionist Alek y a B a d a a , sa San Diego
s a n d a r O p a r i n , u svojoj
Scripps Institute, ini oigknjizi Porijeklo ivota, kolednom
bespomonost
ja je objavljena 1936., reevolucionista to se tie
kao je slijedee:
ovog problema:
"Na nesreu, porijeklo
elije ostaje pitanjem
koje je u stvari najtamnija taka cijele teorije
evolucije."1
Profesor Jeffrey
Bada:"Poetak ivota na
zemlji je najvei
nerijeeni problem"
Od Oparina, evolucionisti su izveli bezbrojne

eksperimente,
proveli
mnoga istraivanja i izvrili mnoga promatranja da dokau da je elija mogla biti formirana sluajno. Meutim, svaki takav pokuaj jedino je jo jasnijim uinio
kompleksni dizajn elije i tako, ak jo
vie, pobio teze evolucionista. Profesor
Klaus Dose, predsjednik Instituta biohe-
"Danas kada naputamo

dvadeseto stoljee, jo uvijek se susreemo sa najve im nerijeenim proble mom koji smo imali kada
smo ulazili u dvadeseto
stoljee: kako je ivot na
Zemlji zapoeo?"3
1 Alexander I. Oparin, Origin of Life, (1936)

New York, Dover Publications, 1953 (Reprint),
str. 196
2 Klaus Dose, "The Origin of Life: More
Questions Than Answers" Interdisciplinary
Science Reviews, vol 13, no. 4, 1988, str. 348
3 Jeffrey Bada, Earth, February 1998, str. 40
93
no kasnije.)
înjenica da funkcionalna gra|a proteina nikako ne moè nastati
slu~ajno, moè se uo~iti jednostavnim ra~unom vjerovatno}e koji moè shvatiti bilo ko.
Jedna proteinska molekula prosje~ne veli~ine sastavljena je od 280
aminokiselina me|u kojima postoji 12 razli~itih vrsta. One mogu biti
poredane na 10300 (10 na tristotu) razli~itih na~ina. (Ovo je astronomsko veliki broj koji se sastoji od jedinice - 1, iza koje slijedi 300 nula.) Od svih ovih
mogu}ih kombinacija samo jedna od njih formira èljenu proteinsku molekulu. Ostatak su aminokiselinski lanci koji su ili potpuno beskorisni ili potencijalno {tetni za ìve tvari.
Drugim rije~ima, vjerovatno}a formiranja samo jedne proteinske
molekule je 1 naprema 10300. Mogu}nost da se ovo desi prakti~no ne postoji. (U matematici su vjerovatno}e koje su manje od 1 naprema 1050 prihva}ene kao nulta vjerovatno}a.)
Osim toga, jedna proteinska molekula od 280 aminokiselina je skromne
veli~ine u odnosu na neke gigantske proteinske molekule koje se sastoje od
hiljada aminokiselina. Kada primijenimo sli~an ra~un vjerovatno}e na ove gigantske molekule, vidimo da ~ak ni rije~ nemogu}e nije vi{e adekvatna.
Kada krenemo jedan korak dalje u razvojnoj shemi ìvota, uo~avamo da
jedan protein, sam po sebi, ne zna~i ni{ta. Jedna od najmanjih bakterija koja
je ikad otkrivena, Mycoplasma Hominis H39, sadrì 600 tipova proteina. U
ovom slu~aju bismo trebali ra~un vjerovatno}e koji smo gore uradili za samo
jedan protein uraditi sada za svaki od 600 razli~itih tipova proteina ({to zna~i
da je vjerovatno}a slu~ajnog nastanka ovakve bakterije jo{ puno, puno manja). Rezultat iscrpljuje ~ak i koncept nemogu}nosti.
Neko ko sada ~ita ove retke, a ko je do sada prihvatao teoriju evolucije
kao znanstveno obja{njenje, moè posumnjati da su ovi brojevi preuveli~ani i
da ne odraàvaju pravo ~injeni~no stanje. To nije tako: ovo su nedvosmislene
i konkretne ~injenice. Nijedan evolucionist nema prigovor ovim brojkama. Oni
prihvataju da je vjerovatno}a slu~ajnog formiranja jednog proteina slaba kao
i vjerovatno}a da majmun napi{e historiju ~ovje~antva na daktilo-ma{ini a da
ne na~ini nijednu gre{ku.93 Me|utim, umjesto prihva}anja drugog obja{njenja, tj. stvaranja, oni nastavljaju sa branjenjem ove nemogu}nosti.
Kompjuterska simulacija dvije razliite kompleksne proteinske molekule koje su bitne za iv ot. Na lijevoj strani je protein enzima "acetokolinesteraze" koji funkcionira sa enzimom zvanim acetil kolin, osiguravajui prenoenje elektrinog impulsa izmeu nerava. Kada je ovaj protein manjkav, nervni sistem ne moe funkcionirati i organizam umire. Na desnoj strani je jo
jedna proteinska molekula zvana "acetilkoA vezujua".
Kompjuterska simulacija dvije razli~ite kompleksne proteinske mol

cIsta ~injenica priznata je od strane mnogih evolucionista. Naprimjer,
Harold F. Blum, ~uveni evolucionista, izjavljuje da je sspontano formiranje
polipeptida (u koje spadaju proteini) veli~ine najmanjeg poznatog proteina,
izgleda, izvan svake vjerovatno}e.94
Evolucionisti tvrde da se molekularna evolucija odigrala tokom veoma
dugog perioda vremena i da je taj dugi vremenski period nemogu}e u~inio
mogu}im. Ipak, bez obzira koliko dati vremenski period bio dug, nije mogu}e
da aminokiseline formiraju proteine slu~ajno. William Stokes, jedan ameri~ki
geolog, priznaje ovu ~injenicu u svojoj knjizi Essentials of Earth History
pi{u}i da su {anse da se ovo desi toliko male da protein na taj na~in ne bi
nastao tokom milijardi godina na milijardama planeta, svakoj prekrivenoj slo jem od koncentriranog vodenog rastvora potrebnih aminokiselina.95
[ta dakle, sve ovo zna~i?" Perry Reeves, profesor hemije, odgovara na
ovo pitanje:
"Kada neko ispituje {iroki spektar mogu}ih struktura koji bi mogao rezultirati iz jednostavne nasumice nastale kombinacije aminokiselina u isparavaju}oj prvobitnoj smjesi - moru, zapanjuju}e je vjerovati da je ìvot mogao
nastati na ovaj na~in. Vjerodostojnije je re}i da je jedan Veliki Graditelj, sa
jednim majstorskim planom, bio potreban za takav zadatak."96
Ako je slu~ajno formiranje ~ak i samo jednog od ovih proteina
nemogu}e, tada je milijardu puta vi{e nemogu}e da se milioni proteina igrom
95
slu~aja udruè na odgovaraju}i na~in da bi formirali kompletnu ljudsku }eliju. Da stvar bude jo{ nevjerovatnija, }elija se ne sastoji samo od gomile proteina. Uz proteine, }elija se sastoji od nukleinskih kiselina, karbonhidrata,
masti, vitamina i mnogih drugih hemikalija kao {to su npr. elektroliti, u specifi~nom odnosu, harmoniji i dizajnu u pogledu i strukture i funkcije. Svaki od
ovih sastojaka funkcionira kao gradivni blok ili ko-molekula u razli~itim organelama.
R o b e r t S h a p i r o , profesor hemije na New York University i DNA
ekspert, izra~unao je vjerovatno}u slu~ajnog formiranja 2000 tipova proteina
na|enih u jednoj jedinoj bakteriji (u ljudskoj }eliji nalazi se 200.000 razli~itih
tipova proteina). Broj koji je dobio bio je 1 naprema 1040.000.97 (Ovo je nevjerovatan broj koji se dobije stavljanjem 40.000 nula iza jedinice.)
Profesor primijenjene matematike i astronomije sa University College
(Cardiff, Wales), Chandra Wickramasinghe, komentira:
Vjerovatno}a spontanog formiranja ìvota iz neìve tvari je jedan naprema
broju sa 40.000 nula iza toga... to je dovoljno veliko da sahrani Darwina i
c i j e l u t e o r i j u e v o l u c i j e . @ivot je morao biti smi{ljeni produkt jedne
Inteligencije, obzirom da nije nastao slu~ajno ili iz neke primitivne smjese,
koje nije bilo ni na ovoj, a ni na bilo kojoj drugoj planeti.98
Sir Fred Hoyle komentirao je ovako ove nevjerovatne brojke:

Zaista, ovakva teorija (da je ìvot produkt neke inteligencije) je toliko
o~igledna da se moèmo samo ~uditi za{to, zbog te o~iglednosti, nije {iroko
prihva}ena. Razlozi za ovo su prije psiholo{ki nego znanstveni.99
Razlog za{to je Hoyle upotrijebio termin psiholo{ki je samouvjetovanje
evolucionista da ne prihvate tezu da bi ìvot mogao biti stvoren. Ovi ljudi su
postavili odbijanje Boìjeg postojanja kao svoj glavni cilj. Jedino zbog ovog
razloga oni nastavljaju braniti nerazumne scenarije za koje i oni sami priznaju da su nemogu}i.
Ljevoruki proteini
Hajde da sada u detalje ispitamo za{to je nemogu} evolucionisti~ki scenario koji se odnosi na formiranje proteina.
96
Samo ta~an redoslijed pogodnih aminokiselina nije dovoljan za formiranje proteinske molekule. Pored ovoga, svaka od 20 razli~itih tipova
aminokiselina, prisutnih u sastavu proteina, mora biti takozvana ljevoruka.
Postoje dva tipa aminokiselina, ljevoruki i desnoruki tip. Razlika me|u njima
je u tzv. zrcalnoj simetriji, tj. u njihovim trodimenzionalnim strukturama, one
su razli~ite, ali sli~e jedne drugima kao {to me|usobno sli~e lijeva i desna ruka u jedne osobe.
Aminokiseline jednog tipa lahko se spajaju sa aminokiselinama drugog
tipa. Kroz istraìvanje je otkrivena jedna za~u|uju}a ~injenica. Svi proteini u
biljaka i ìvotinja, od najjednostvnijih do najsloènijih organizama, napravljeni su od tzv. ljevorukih aminokiselina. Ukoliko bi se i jedna jedina desnoruka aminokiselina spojila na strukturu proteina, taj protein bi postao beskoristan. [to je dosta interesantno, u nekim eksperimentima su bakterije, kojima su
date desnoruke aminokiseline, odmah uni{tile te aminokiseline, a, da bi ih
mogle iskoristiti, u nekim slu~ajevima su formirale ljevoruke aminokiseline
od komponenata koje su preostale nakon razaranja desnorukih aminokiselina.
Pretpostavimo na trenutak da je ìvot nastao slu~ajno, ba{ kako evolucionisti tvrde da se desilo. U ovom slu~aju desnoruke i ljevoruke aminokiseline, koje su stvorene slu~ajno, trebale bi u prirodi biti prisutne u, otprilike,
jednakim koli~inama. Zbog toga bi sva ìva bi}a u svojoj gra|i trebala imati
i desnoruke i ljevoruke aminokiseline, po{to je hemijski mogu}e da se
aminokiseline oba tipa me|usobno spajaju. U biti, proteini koji postoje u svim
ìvim organizmima na~injeni su samo od ljevorukih aminokiselina.
Pitanje kako proteini mogu odabrati jedino ljevoruke izme|u svih
aminokiselina i kako ~ak nijedna jedina desnoruka aminokiselina ne biva
umije{ana u ìvotni proces je ne{to {to se jo{ uvijek suprotstavlja evolucionistima. Oni nemaju na~ina da objasne takav specifi~an i svjestan izbor.
[tavi{e, ova karakteristika proteina intenzivira konfuziju koju kao }orsokak evolucionista pravi slu~ajnost. Da bi bio formiran smislen protein,
nije dovoljno da aminokiseline budu samo prisutne u odre|enom broju, u
savr{enom redoslijedu i da budu kombinirane zajedno u pravilnom, u trodimenzionalnom dizajnu. Uz sve to, sve ove aminokiseline moraju biti
odabrane izme|u ljevorukih, a da, pri tome, nijedna desnoruka aminokiselina
97
ne smije postojati me|u njima. A ipak, ne postoji mehanizam prirodne selekcije koji bi prepoznao da je desnoruka aminokiselina dodata redoslijedu
aminokiselina, mehanizam koji bi prepoznao da je to pogre{no i da ona zbog
toga mora biti odstranjena iz lanca. Ova situacija jo{ jednom, zauvijek, eliminira mogu}nost slu~ajnosti i slu~aja.
U Brittanica Science Encyclopaedia, koja je otvoreni branilac evolucije,
ukazano je na ~injenicu da aminokiseline svih ìvih organizama na Zemlji i
gradivni blokovi sloènih polimera, kao {to su proteini, imaju istu - ljevoruku
simetriju. Jo{ je re~eno da je to isto kao kada bi bacili nov~i} milion puta i
uvijek dobili npr. glavu. U istoj enciklopediji je tako|er re~eno da nije
mogu}e shvatiti za{to molekule postaju ljevoruke ili desnoruke i da je ovaj izbor fascinantno povezan sa izvorom ìvota na Zemlji.100
Ukoliko bi nov~i} svaki put prilikom milion bacanja pao na glavu, da li
bi bilo logi~nije da to pripi{emo slu~aju ili da prihvatimo da postoji neka svjesna intervencija? Odgovor bi trebao biti o~igledan. Me|utim, uprkos ovoj
o~itoj o~iglednosti, evolucionisti su poduzeli bijeg u slu~ajnost, jednostavno
zbog toga {to ne èle prihvatiti mogu}nost svjesne intervencije.
Situacija sli~na ovoj sa ljevoruko{}u aminokiselina postoji i sa nukleotidima, najmanjim jedinicama DNA i RNA. Suprotno od aminokiselina u
ìvim organizmima, jedino desnoruki nukleotidi bivaju izabrani. Ovo je jo{
jedna situacija koja ne moè biti obja{njena slu~ajno{}u.
Kao zaklju~ak, sa vjerovatno}om koju smo ispitivali do sada, definitivno
je dokazano da postanak ìvota ne moè biti obja{njen slu~ajno{}u. Ako
poku{amo izra~unati vjerovatno}u slu~ajnog nastanka za protein prosje~ne
veli~ine, sastavljen od 400 aminokiselina, izabranih jedino izme|u ljevorukih aminokiselina, dobijamo da je vjerovatno}a 1 naprema 2400, tj. 10120.
Usporedbe radi, podsjetimo se da je broj elektrona u univezumu procijenjen
na 1079, {to je mnogo manje od vjerovatno}e u na{em slu~aju. Ra~unanjem
vjerovatno}e da ove aminokiseline formiraju potreban redoslijed i
funkcionalni oblik dalo bi jo{ ve}i broj. Ako udruìmo ove vjerovatno}e i ako
pro{irimo predmet razmatranja vjerovatno}e na formiranje ve}eg broja i na
formiranje razli~itih tipova proteina, rezultati postaju nepojmljivi.
98
Ispravna veza je od vitalnog zna~aja

âk i ova duga lista }orsokaka ne stavlja ta~ku na sve }orsokake evolucije. Nije dovoljno da aminokiseline samo budu smje{tene u potrebnom broju, redoslijedu i potrebnoj trodimenzionalnoj strukturi. Formiranje proteina
tako|er zahtijeva da aminokiselinske molekule sa vi{e od jedne ruke budu
me|usobno povezane preko pojedinih, ta~no odre|enih ruku. Takva veza
naziva se peptidna-veza. Aminokiseline mogu formirati razli~ite vrste veza
me|usobno; ali proteini su izgra|eni samo i jedino od onih aminokiselina koje su spojene peptidnim vezama.
Jedna usporedba }e nam ovo pojasniti: Pretpostavimo da su svi dijelovi
jednog automobila korektno izra|eni i sastavljeni, sa izuzetkom da je jedan
od to~kova pri~vr{}en sa komadom ìce, a bez matica i {arafa, na na~in da je
njegova sredina okrenuta prema zemlji. Takav automobil ne bi se mogao kretati ~ak niti jedan jedini metar, bez obzira kako sloèna bila njegova
tehnologija ili kako je mo}an njegov motor. Na prvi pogled sve izgleda da je
na svom mjestu, ali pogre{an spoj samo jednog to~ka ~ini cijeli auto neupotrebljivim. Na isti na~in, udruìvanje samo jedne aminokiseline u proteinskoj molekuli sa vezom druga~ijom od peptidne veze ~ini cijelu molekulu neupotrebljivom.
Istraìvanje je pokazalo da nasumi~no kombiniranje aminokiselina
rezultira peptidnim vezama samo u 50% slu~ajeva, a da ostatak otpada na
druge veze koje ne nalazimo u proteinima. Da bi ispravno funkcionirala, svaka aminokiselina koja sa~injava protein mora biti povezana jedino peptidnom
vezom sa drugom aminokiselinom, isto kao {to mora biti samo od ljevorukih
aminokiselina.
Vjerovatno}a da se ovo dogodi je ista kao vjerovatno}a da svaki protein
bude ljevoruk. To jest, kada razmotrimo protein izgra|en od 400 aminokiselina, vjerovatno}a da se sve njegove aminokiseline veù peptidnim vezama je
1 naprema 2399.
Nulta vjerovatno}a
Kao {to se moè vidjeti ispod, vjerovatno}a slu~ajnog formiranja pro-
99
teina izgra|enog od 500 aminokiselina je 1 naprema broju koji se dobije

stavljanjem 950 nula iza jedinice. [to je broj koji ljudski um ne moè pojmiti. Ovo je ra~un vjerovatno}e samo na papiru. Prakti~ki, u stvarnosti se takva
vjerovatno}a svodi na nulu. U matematici, vjerovatno}a koja je manja od 1
naprema 1050 statisti~ki se smatra da ima nultu vjerovatno}u za realizaciju.
Vjerovatno}a od 1 naprema 10950 je daleko izvan granica ove definicije.
Dok nemogu}nost formiranja proteina od 500 aminokiselina dostiè
takvu mjeru, mi moèmo dalje nastaviti pomjerati granice uma, sa jo{ vi{im
nivoima nemogu}nosti. U molekuli hemoglobina, koji predstavlja protein
vrlo bitan za ìvot, postoji 574 aminokiselina, {to je vi{e nego u proteina
spomenutog u prethodnom ra~unanju vjerovatno}e. Sada razmotrimo ovo: u
samo jednoj od milijardi crvenih krvnih }elija u na{em tijelu, nalazi se
Vjerovatnoa da prosjena proteinska molekula izgraena od 500 aminokiselina prisutnih

u tano odgovarajuoj koliini i smjetenih u tano odgovarajuem redosljedu, uz
vjerovatnou da sve aminokiseline koje ona sadri budu samo ljevoruke i da budu spojene
jedino peptidnim vezama je "1" naprema 10 950 . Ovaj broj koji se dobija kada stavimo
950 nula iza 1 (jedinice) pie se ovako:
10950 =
100.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.000.
000.000.000.000.000.000.000.000.000.000
Vjerovatnoa da jedan protein od 500 aminokiselina bude formiran sluajno je...
NULTA VJEROVATNOA
Postoje tri osnovna uvjeta za formiranje upotrebljivog proteina:
Prvi uvjet: da su sve aminokiseline u proteinskom lancu odgovarajueg tipa i da su
poredane u pravilnom redoslijedu
Drugi uvjet: da su sve aminokiseline u lancu ljevoruke
Trei uvjet: da se sve ove aminokiseline meusobno spajaju formiranjem hemijskih veza
zvanih "peptidne veze".
Da bi se protein formirao sluajno, sva tri osnovna uvjeta moraju postojati istovremeno.
Vjerovatnoa sluajnog formiranja proteina je jednaka umnoku vjerovatnoa za realiziranje svakog od ova tri uvjeta posebno. Naprimjer, za prosjenu molekulu koja se sastoji od 500 aminokiselina:
1. Vjerovatnoa da se aminokiseline spoje u pravilnom redosljedu:
Postoji 20 tipova aminokiselina koji sudjeluju u formiranju proteina. Prema tome:
-Vjerovatnoa da svaka od aminokiselina bude korektno
izabrana izmeu ovih 20 tipova
=1/20
-Vjerovatnoa da sve od ovih 500 aminokiselina budu
korektnoodabrane
= 1/20500 = 1/10650
Dakle 1 sluaj od 10650 (pokuaja), odnosno, jednom u 10650
2. Vjerovatnoa da su aminokiseline ljevoruke:
-Vjerovatnoa da samo jedna aminokiselina bude ljevoruka = 1/2
-Vjerovatnoa da sve od ovih 500 aminokiselina budu
ljevoruke u isto vrijeme
=1/2500 = 1/10150
Dakle 1 sluaj od 10150 (pokuaja), odnosno, jednom u 10150
3. Vjerovatnoa da sve aminokiseline budu spojene sa "peptidnim vezama":
Aminokiseline mogu se kombinirati meusobno sa razliitim vrstama hemijskih veza. Da
bi se formirao upotrebljiv protein, sve aminokiseline u lancu moraju biti kombinirane sa
specijalnom hemijskom vezom zvanom "peptidna veza". Izraunato je da vjerovatnoa da
se aminokiseline spajaju ba sa peptidnom, a ne sa nekom drugom vrstom veze iznosi 50%.
U odnosu na ovo:
-Vjerovatnoa da dvije aminokiseline budu spojene
peptidnom vezom
=1/2
-Vjerovatnoa da od 500 aminokiselina sve budu spojene
peptidnim vezama
= 1/2499 = 1/10150
150
Dakle 1 sluaj u 10
(pokuaja), odnosno, jednom u 10150
UKUPNA VJEROVATNOA= 1/10650 x 1/10 150 x 1/10 150 = 1/10 950

= 1 sluaj od 10950 (pokuaja), odnosno, jednom u 10 950
101
280.000.000 (280 miliona) hemoglobinskih molekula.

Pretpostavljena starost Zemlje nije dovoljna da pruì priliku za formiranje jednog jedinog proteina metodom poku{aja i pogre{ke, a da ne govorimo o crvenoj krvnoj }eliji. âk i da pretpostavimo da su se, od postanka svijeta, bez gubitka vremena, aminokiseline sastavljale i rastavljale metodom
poku{aja i pogre{ke da bi formirale jednu jedinu proteinsku molekulu, potreban bi im bio vremenski period duì nego {to je starost svijeta da bi se mogao
nositi sa vjerovatno}om od 1 naprema 10950.
Zaklju~ak izveden iz svega ovoga je da evolucija pada u stra{an ambis
nevjerovatno}e upravo ve} na stadiju formiranja jednog jedinog proteina.
Da li postoji mehanizam poku{aja i pogre{ke u prirodi?

Kona~no, zavr{avamo sa jednom veoma va`nom poentom u odnosu na
osnovnu logiku ra~una vjerovatno}e, za {to smo naveli neke primjere.
Pokazali smo da je gore ura|eni ra~un vjerovatno}e dostigao astronomske
granice i da su ove astronomske mogu}nosti prakti~no nemogu}e da se dese.
Me|utim, postoji jedan mnogo va`niji i mnogo vi{e haoti~an aspekt za evolucioniste. A to je, da pod prirodnim uvjetima ove mogu}nosti ne mogu uop}e
~ak ni otpo~eti nekakav period poku{aja, i zato nema mehanizma poku{aja i
pogre{ke u prirodi kojim bi se poku{alo proizvesti proteine.
Prora~uni na koje smo gore ukazali da pokaèmo vjerovato}u slu~ajnog
formiranja proteinske molekule sa 500 aminokiselina, vrijedi jedino za idealnu okolinu poku{aja i pogre{ke koja ne postoji u stvarnom ìvotu. Tj.
vjerovatno}a dobivanja korisnog proteina je 1 naprema 10950 jedino ako pretpostavimo da postoji jedan imaginarni mehanizam u kojemu nevidljive ruke
udruùju 500 aminokiselina nasumice i tada vidjev{i da nisu uspjele, razjedinjuju ih jednu po jednu i onda ih opet sjedinjuju, ali u druga~ijem rasporedu
itd. U svakom poku{aju aminokiseline bi trebale biti razdvojene jedna po jedna i onda opet spojene u novom redoslijedu. Spajanje bi trebalo prestati nakon
{to je dodato svih 500 aminokiselina i trebalo bi biti osigurano da ~ak niti jedna ekstra aminokiselina nije umije{ana. Poku{aj bi trebao tada biti zaustavljen, da se vidi da li se protein ve} formirao ili ne, a u slu~aju proma{aja, sve
bi trebalo biti rastvoreno i onda poku{ati druga~iji redoslijed. Dodatno, u
102
svakom poku{aju, ~ak niti jedna strana supstanca ne bi smjela biti umije{ana.
Tako|er je neophodno da lanac koji se formira tokom jednog poku{aja ne
bude razdvojen i uni{ten prije no {to se na njega sveè njegova 499. karika.
Svi ovi uvjeti zna~e da vjerovatno}e koje smo spominjali vaè jedino u kontroliranoj okolini, gdje postoje svjesni mehanizmi koji usmjeravaju po~etak i
kraj, i svaki stadij procesa, i gdje je jedino odabir aminokiseline prepu{ten
slu~aju. Bez sumnje je nemogu}e da takva okolina postoji pod prirodnim
uvjetima. Zbog toga je formiranje proteina u prirodnoj okolini logi~ki i
tehni~ki nemogu}e, bez obzira na aspekt vjerovatno}e. Ustvari, govoriti o
vjerovatno}i da se desi takav doga|aj je sasvim neznanstveno.
Neki neupu}eni evolucionisti ne shva}aju ovo. Budu}i da oni pretpostavljaju da je formiranje proteina obi~na hemijska reakcija, oni prave smije{ne dedukcije, kao npr. aminokiseline su se kombinirale putem reakcija i
formirale proteine. Me|utim, slu~ajne hemijske reakcije koje se odigravaju
u anorganskim strukturama mogu dati jedino jednostavne i primitivne promjene. Njihov broj je odre|en i ograni~en. Za ne{to sloènije hemijske materije, moraju biti uklju~ene velike fabrike, hemijske plantaè i laboratorije.
Takav slu~aj je sa lijekovima, kao i sa mnogim drugim hemijskim materijama koje koristimo u svakodnevnom ìvotu. Proteini imaju mnogo sloèniju
strukturu nego one hemikalije koje proizvodi industrija. Zbog toga je
nemogu}e da su proteini, od kojih je svaki ~udo dizajna i tehnike, u kojemu
svaki dio pristaje na svoje mjesto u odre|enom redoslijedu, postali kao rezultat nasumi~nih hemijskih reakcija.
No, hajde da za trenutak ostavimo sve ove nemogu}nosti koje smo do
sada opisali i pretpostavimo da je upotrebljiva, svrhovita proteinska molekula ipak evoluirala - spontano i pukim slu~ajem. Ve} na ovoj ta~ki evolucija opet nema odgovora, zato {to je, da bi se proteini odràli, potrebno da budu
izolirani od prirodne okoline u kojoj se nalaze i da budu za{ti}eni pod veoma
posebnim uvjetima. U suprotnom, ovaj protein bi se ili dezintegrirao, zbog izloènosti prirodnim uvjetima na Zemlji, ili bi mu se pridruìle druge kiseline,
aminokiseline, ili hemijski sastojci, ~ime bi izgubio svoje osobine i pretvorio
se u potpuno druga~iju i neupotrebljivu supstancu.
103
Evolucionisti~ki trzaji u traènju odgovora na pitanje o

porijeklu ìvota
Pitanje kako se ìvot prvobitno pojavio je tako kriti~an }orsokak za
evolucioniste da oni obi~no ~ak ni ne poku{avaju da se doti~u ove teme. Oni
poku{avaju da pre|u preko ovog pitanja govore}i: Prva bi}a su nastala kao
rezultat nekih slu~ajnih doga|anja u vodi. Oni su nai{li na barikadu koju
nikakvim sredstvima ne mogu zaobi}i. Uprkos paleontolo{kim argumentima
za evoluciju, u ovom podru~ju oni nemaju dostupne fosile da ih izvrnu i
samovoljno interpretiraju, da bi podràli svoje tvrdnje. Zbog toga je teorija
evolucije pobijena od samoga po~etka.
Postoji jedna va`na stvar koju treba razmotriti: Ako je za svaki korak
evolucionog procesa dokazano da je nemogu}, onda to u dovoljnoj mjeri
dokazuje da je cijela teorija potpuno la`na i nevaè}a. Naprimjer, dokazuju}i
da je nasumi~no formiranje proteina nemogu}e, sve druge tvrdnje o
slijede}im koracima evolucije su tako|er pobijene. Nakon ovog, postaje besmisleno uzeti neke ljudske i majmunske lobanje i praviti spekulacije u vezi
sa njima.
Kako su ìvi organizmi postali od neorganskih tvari? - pitanje je koje
evolucionisti dugo vremena nisu èljeli spominjati. Me|utim, ovo pitanje, koje je konstantno bilo izbjegavano, naraslo je u tolikoj mjeri da je postalo
neizbje`ni problem, te se to poku{alo srediti jednom serijom studija u drugoj
~etvrtini XX stolje}a.
Glavno pitanje je bilo: kako se prva ìva }elija pojavila u prvobitnoj atmosferi Zemlje? Drugim rije~ima, kakvo bi obja{njenje za ovaj problem
mogli dati evolucionisti?
Smatralo se da bi odgovore na ova pitanja mogli dati eksperimenti.
Evolucionisti~ki znanstvenici i istraìva~i izvr{ili su odre|ene laboratorijske
eksperimente upravljene na odgovore ovih pitanja, ali oni nisu izazvali mnogo interesovanja. Najrespektabilnija studija porijekla ìvota je eksperiment
nazvan Millerov eksperiment , izveden od strane ameri~kog istraìva~a
Stanleya Millera 1953. godine. (Eksperiment je tako|er poznat kao Urey-
104
Millerov eksperiment zbog doprinosa Millerovog instruktora na Chicago

Univerzitetu, Harolda Ureya.)
Ovaj eksperiment je jedini dokaz koji je, navodno, dokazivao tezu o
molekularnoj evoluciji, predstavljenu kao prvi stadij evolutivnog perioda.
Uprkos tome {to je pro{lo vi{e od pola stolje}a, i {to je postignut veliki tehnolo{ki razvitak, niko nije poduzeo bilo kakve daljnje korake. Uprkos ovome,
Millerov eksperiment se jo{ uvijek nau~ava u ud`benicima kao evolucionisti~ko obja{njenje najranije generacije ìvih bi}a. Evolucionisti namjerno izbjegavaju takve eksperimente, budu}i da su svjesni ~injenice da ih takve
studije ne podràvaju i da, naprotiv, pobijaju njihove teze.
Millerov eksperiment
Namjera Stanleya Millera je bila da postigne eksperimentalno otkri}e
pokazuju}i da su aminokiseline, gradivni elementi proteina, mogle postati
slu~ajno na beìvotnoj Zemlji milijardama godina ranije.
U svom eksperimentu Miller je upotrijebio mje{avinu gasa za kakvu je
pretpostavio da je postojala na prvobitnoj Zemlji (ali za koju je kasnije
dokazano da je bila nerealna) sastavljenu od amonijaka, metana, hidrogena i
vodene pare. Budu}i da ovi gasovi ne bi reagirali jedni sa drugima u prirodnim uvjetima, on je u ovaj milje uveo energetsku stimulaciju da bi otpo~eo
reakciju me|u njima. Pretpostavljaju}i da bi ova energija mogla do}i od
odbljesaka gromova u primordijalnoj atmosferi, on je upotrijebio izvor umjetnog pra`njenja elektriciteta da bi osigurao potrebnu energiju.
Miller je kuhao ovu mje{avinu gasa na 100C u toku jedne sedmice i dodatno je uklju~io elektri~nu struju. Na kraju sedmice Miller je analizirao
hemikalije koje su se formirale na dnu posude i uo~io da su stvorene 3 od 20
aminokiselina koje sa~injavaju osnovne gradivne elemente proteina.
Ovaj eksperiment je izazvao veliko uzbu|enje me|u evolucionistima i
bio je promoviran kao izvanredan uspjeh. [tavi{e, u stanju opojne euforije razli~ite publikacije su donijele naslove kao Miller stvara ìvot. Me|utim, sve
molekule koje je Miller uspio na~initi bile su samo neke anorganske
molekule.
105
Ohrabreni ovim eksperimentom, evolucionisti su smjesta stali praviti

nove scenarije. Stadiji koji su slijedili iza aminokiselina bili su ubrzano pretpostavljani. Navodno su se aminokiseline kasnije ujedinile u odgovaraju}e nizove da bi igrom slu~aja formirale proteine. Neki od ovih slu~ajno nastalih
proteina postavili su se u strukture nalik na }elijsku membranu koje su
nekako nastale i formirale primitivnu }eliju. ]elije su se tokom vremena
ujedinile i formirale ìve organizme. Me|utim, Millerov eksperiment nije bio
ni{ta drugo do prividan uspjeh i otada je bio opovrgnut kao neta~an iz
mno{tva aspekata.
Millerov eksperiment nije bio ni{ta drugo do privid

Izgledalo je da je Millerov eksperiment dokazao da su se aminokiseline
mogle same formirati pod uvjetima koji su postojali na prvobitnoj Zemlji,
me|utim, imao je nedosljednosti u brojnim aspektima. Evo tih nedosljednosti:
1. Koriste}i mehanizme tzv. hladne re{etke (zamke) Miller je izolirao
aminokiseline ~im bi one bile formirane. Da nije tako radio, uvjeti u okolini
u kojoj su se aminokiseline formirale smjesta bi uni{tili ove molekule.
Bez sumnje, ova vrsta svjesnog mehanizma izoliranja nije postojala u
prvobitnim uvjetima na Zemlji. Bez ovakvog mehanizma, ~ak i ako bi neka
aminokiselina i nastala, odmah bi bila uni{tena. Hemi~ar Richard Bliss ovako
je izrazio ovu kontradiktornost: Zaista, bez ove hladne re{etke, hemijski produkti bili bi uni{teni od strane elektri~nog izvora.101
Ustvari, Miller u svom prethodnom eksperimentu nije mogao formirati
niti jednu jedinu aminokiselinu koriste}i iste supstance, a bez mehanizma
hladne re{etke.
2. Prvobitna atmosferska okolina koju je Miller poku{ao simulirati nije
bila realna. 80-ih godina, znanstvenici su se sloìli na stajali{tu da bi u ovoj
umjetnoj okolini, umjesto metana i amonijaka, trebali postojati nitrogen i karbondioksid. Poslije dugog perioda {utnje, sam Miller je tako|er priznao da atmosferski uvjeti koje je on koristio u svom eksperimentu nisu bili realni.102
A zbog ~ega je onda Miller insistirao na ovim gasovima? Odgovor je
jednostavan: bez amonija bilo je nemogu}e prizvesti aminokiseline. Kevin
106
Mc Kean govori o ovome u ~lanku objavljenom u magazinu Discover:

"Miller i Urey imitirali su prvobitnu atmosferu Zemlje sa mje{avinom
metana i amonija. Prema njima, Zemlja je bila prava homogena mje{avina
metala, stijena i leda. Me|utim, iz posljednjih studija se razumije da je
Zemlja bila veoma vrela u to vrijeme i da je bila sastavljena od rastopljenog
nikla i èljeza. Zbog toga, hemijska atmosfera tog vremena trebala bi biti
formirana uglavnom od nitrogena (N2), karbondioksida (CO2) i vodene
pare (H2O). Me|utim, sve ovo, za razliku od metana i amonija nije pogodno za formiranje organskih molekula."103
Ameri~ki znanstvenik J. P. Ferris i C. T. Chen ponovili su StanleyMillerov eksperiment pod atmosferskim uvjetima koji su sadràvali karbondioksid, hidrogen, nitrogen i vodenu paru, i nisu bili u stanju proizvesti niti
jednu jedinu aminokiselinu.104
3. Jo{ jedna va`na stvar koja poni{tava Millerov eksperiment je to da
je u atmosferi, u vrijeme kada se smatralo da su se aminokiseline trebale
formirati, bilo dovoljno kisika da ih sve uni{ti. Ova ~injenica koju je Miller
previdio je otkrivena pomo}u tragova oksidiranog èljeza i uranija na|enih
u stijenama ~ija je starost procijenjena na 3,5 milijarde godina.105
Postoje i drugi pokazatelji koji govore da je koli~ina kisika u tom stadiju bila mnogo ve}a nego {to su po~etno evolucionisti tvrdili. Studije tako|er
pokazuju da je u to vrijeme koli~ina ultraljubi~astog zra~enja kojemu je
Zemlja bila izloèna bila deset hiljada puta ve}a nego {to su evolucionisti procijenili. Ovo intenzivno ultraljubi~asto zra~enje bi neizbje`no oslobodilo
kisik, razlaù}i vodenu paru i karbondioksid u atmosferi.
Ova situacija potpuno poni{tava Millerov eksperiment u kojemu je kisik
bio potpuno zanemaren. Ukoliko bi kisik bio upotrijebljen u eksperimentu,
metan bi se razloìo na karbondioksid i vodu, a amonijak bi bio razloèn na
nitrogen i vodu. Na drugoj strani, u okoli{u gdje kisik ne postoji ne bi bilo ni
ozonskog sloja, i zbog toga bi aminokiseline odmah bile uni{tene, budu}i da
bi bile izloène veoma jakim ultraljubi~astim zrakama bez za{tite ozonskog
sloja. Drugim rije~ima, sa ili bez kiseonika u prvobitnom svijetu, rezultat bi
bio: okolina destruktivna za aminokiseline.
107
4. Na kraju Millerovog eksperimenta formirane su mnoge aminokiseline

sa osobinama {kodljivim za strukturu i funkciju ìvih tvari. Ako aminokiseline ne bi bile izolirane i ako bi bile ostavljene u istom okoli{u sa ovim
hemikalijama, njihovo uni{tenje ili transformiranje u druga~ije spojeve, kroz
hemijske reakcije, bilo bi neizbje`no.
[tavi{e, na kraju ovog eksperimenta bio je formiran veliki broj
desnorukih aminokiselina.106 Postojanje ovih aminokiselina pobilo je teoriju ~ak unutar njenog vlastitog rezoniranja, zato {to su desnoruke aminokiseline od onih aminokiselina koje ne mogu funkcionirati u sastavu ìvih organizama. Da zaklju~imo: okolnosti, u kojima su formirane aminokiseline u
Millerovom eksperimentu, nisu bile prikladne za ìvot. Uistinu, ovaj medij
dobio je oblik jedne kisele mje{avine koja uni{tava i oksidira korisne
molekule koji su nastali.
Postoji jedna konkretna istina na koju sve ove ~injenice upu}uju: Za
Millerov eksperiment ne moè se tvrditi da je dokazao da su ìve tvari formi rane slu~ajno pod prvobitnim uvjetima na Zemlji. Cijeli eksperiment nije
ni{ta vi{e do smisleni i kontrolisani laboratorijski eksperiment sa svrhom da
se proizvedu aminokiseline. Koli~ina i tipovi gasova kori{tenih u eksperimentu su idealno pode{eni da omogu}e nastanak aminokiselina.
Koli~ina energije kojom je sistem bio snabdjeven nije bila ni prevelika
niti premalena, nego precizno pode{ena da omogu}i da se potrebna reakcija
desi. Eksperimentalna aparatura bila je izolirana tako da ne dozvoli prodor bilo kakve {tetne, destruktivne supstance ili bilo kojeg drugog elementa koji bi
sprije~io formiranje aminokiselina koje su bile pogodne (za teoriju evolucije)
da budu prisutne u prvobitnim uvjetima na Zemlji. Nijedan element, mineral
ili sastojak koji su bili prisutni u prvobitnim uvjetima na Zemlji i koji su bili
podesni da promijene tok reakcije, nisu bili uklju~eni u eksperiment. Kisik,
koji bi sprije~io formiranje aminokiselina zbog oksidacije, samo je jedan od
ovih destruktivnih elemenata. âk i pod idealnim laboratorijskim uvjetima,
nemogu}e je proizvedene aminokiseline sa~uvati i izbje}i njihovo uni{tenje
bez mehanizma hladne re{etke.
Ustvari, ovim eksperimentom sami evolucionisti su pobili evoluciju, jer
ako eksperiment i{ta dokazuje, to je da aminokiseline mogu biti proizvedene
108
samo u kontroliranim laboratorijskim uvjetima, gdje su svi uvjeti specijalno

dizajnirani svjesnom intervencijom. To jest, sila koja dovodi do ìvota ne ~ini
to nesvjesnim slu~ajem, nego radije svjesnom kreacijom - stvaranjem.
Razlog zbog kojega evolucionisti ne prihvataju ovu evidentnu realnost
je njihovo slijepo pristajanje uz predrasude koje su totalno neznanstvene. [to
je dosta interesantno, Harold Urey, koji je, sa Stanleyem Millerom, organizirao Millerov eksperiment je, u aktualnom kontekstu, priznao slijede}u
~injenicu:
"Svi mi koji smo prou~avali porijeklo ìvota, na{li smo da {to vi{e gledamo
u ìvot, sve vi{e osje}amo da je on previ{e sloèn da bi evoluirao bilo
gdje. Mi svi vjerujemo, kao stvar vjere, da je ìvot na ovoj planeti evoluirao
iz neìve tvari. Samo zbog toga {to je njegova sloènost toliko velika, nama
je te{ko zamisliti da se tako i zbilo."107
Prvobitna atmosfera svijeta i proteini

Uprkos svim nedosljednostima koje smo naprijed naveli, evolucionisti
se jo{ uvijek pozivaju na Millerov eksperiment da bi izbjegli pitanje kako su
se aminokiseline same od sebe formirale u prvobitnoj atmosferi. âk i danas
oni nastavljaju varati ljude pretvaraju}i se da je problem rije{en sa ovim
varljivim eksperimentom.
Me|utim, da bi objasnili drugi stadij porijekla ìvota, evolucionisti su se
susreli sa neuporedivo ve}im problemom nego {to je to formiranje
aminokiselina: pproteini, tj. gradivni blokovi ìvota, sastavljeni su od hiljada razli~itih aminokiselina sjedinjenih me|usobno u ta~no odre|enom
poretku.
Tvrditi da su se proteini formirali slu~ajno pod prirodnim uvjetima mnogo je vi{e nerealno i nerazumno nego tvrditi da su se aminokiseline formirale
slu~ajno. Na prethodnim stranicama smo pomo}u ra~una vjerovatno}e
prou~avali matemati~ku (ne)mogu}nost za slu~ajno ujedinjenje aminokiselina u odgovaraju}em redoslijedu - za njihovo potonje formiranje proteina.
Sada }emo ispitati (ne)mogu}nost formiranja proteina (u slu~ajnim hemi-
NAJNOVIJI EVOLUCIONISTIKI IZVORI

OSPORAVAJU MILLEROV EKSPERIMENT
anas, Millerov eksperiment je stvar na koju se uope ne obraa panja, ak i

meu evolucionistikim znanstvenicima. U februarskom broju iz 1998. godine, uvenog evolucionistikog znanstvenog asopisa Earth , u lanku
naslovljenom "Life's Crucible", pojavila se slijedea izjava:
"Geolozi sada misle da se prvobitna atmosfera
sastojala uglavnom od karbondioksida i nitrogena, gasova koji su manje reaktivni nego oni koji
su koriteni u eksperimentu iz 1953. ak i ako je
Millerova atmosfera postojala, kako se postiglo
da jednostavne molekule, kao aminokiseline, idu
kroz neophodne hemijske promjene koje bi ih
preobrazile u sloenije sastojke ili polimere, kao
to su proteini? Sam Miller je rairio ruke na
ovom dijelu zagonetke. "To je problem", uzdahnuo je on sa ogorenjem. "Kako ete napraviti
polimere? To nije tako lahko."1
Kako smo vidjeli, ak je i sam Miller prihvatao
da danas njegov eksperiment nee voditi nikakvom Stanley Miller sa pokusnim aparatom
zakljuku u smislu donoenja objanjenja za porijeklo ivota. injenica da su nai evolucionistiki znanstvenici strasno prigrlili ovaj eksperiment jedino pokazuje bijedu evolucije i beznadenost njenih zagovornika.
U martovskom broju National Geographica iz 1998., u lanku naslovljenom
"Pojavljivanje ivota na Zemlji" reeno je slijedee:
"Mnogi znanstvenici sada sumnjaju da je rana atmosfera bila druga~ija od one kakvu
je Miller u po~etku pretpostavljao. Oni misle da se ona prije sastojala od karbondioksida i nitrogena, nego od hidrogena, metana i amonija.
To su loe vijesti za hemi~are. Kada pokuaju izreagirati karbondioksid i nitrogen oni
dobijaju bezna~ajnu koli~inu anorganskih molekula koja je jednaka (ekvivalentna) rastvaranju jedne kapi za kolorizaciju hrane u vodi ogromnog bazena za plivanje.
Znanstvenicima je teko zamisliti da se ìvot pojavio iz tako bezna~ajne smjese." 2
Ukratko, niti Millerov eksperiment, a niti drugi pokuaji evolucionista ne mogu
odgovoriti na pitanje kako se ivot na Zemlji pojavio. Sva istraivanja koja su izvrena
pokazuju da je nemogue da se ivot pojavi sluajno i tako potvruju da je ivot stvoren.
1. Earth, "Life's Crucible", February 1998, str. 34
2. National Geographic, "The Rise of Life on Earth", March 1998, str. 68
110
jskim reakcijama), u pogledu prvobitnih uvjeta na Zemlji.
Sinteza proteina nije mogu}a u vodi

Kada se kombiniraju da bi formirale proteine, aminokiseline me|usobno formiraju jednu specijalnu vrstu veze - peptidnu vezu. Prilikom formiranja ove veze osloba|a se jedna molekula vode.
Ova ~injenica definitivno pobija evolucionisti~ko obja{njenje da je prvobitni ìvot potekao u vodi, budu}i da prema Le Chatelier Principle ([ateljeovom principu) u hemiji nije mogu}e da se reakcija u kojoj se osloba|a voda (reakcija kondenzacije) odigra u vodenoj sredini. Odigravanje ovakve
vrste reakcije u vodenom okoli{u ima najmanju vjerovatno}u da se desi od
svih hemijskih reakcija.
Stoga, okeani, za koje se tvrdilo da su mjesto gdje je ìvot po~eo i gdje
su postale prve aminokiseline, definitivno nisu pogodna okolina gdje bi
aminokiseline formirale proteine. Sa druge strane, bilo bi iracionalno za
evolucioniste da promijene mi{ljenje i da tvrde da je ìvot otpo~eo na kopnu
zato {to su mora i okeani jedina mjesta gdje su aminokiseline mogle biti
za{ti}ene od ultra~aljubi~astog zra~enja. Na kopnu, oni bi bili razoreni zbog
ultraljubi~astog zra~enja. Le Cahatelierov princip opovrgava tvrdnju o formiranju ìvota u moru. Ovo je jo{ jedna dilema koja se suprotstavlja evoluciji.
Jo{ jedan o~ajni~ki poku{aj: Foxov eksperiment

Izazvani gornjom dilemom, evolucionisti su po~eli izmi{ljati nerealne
scenarije da bi prevazi{li ovaj vodeni problem koji apsolutno pobija njihove
teorije. Sydney Fox bio je jedan od najpoznatijih me|u ovim istraìva~ima.
Da bi rije{io ovaj problem, Fox je izloìo slijede}u teoriju. Prema njemu, mora da su, nakon formiranja u prvobitnim okeanima, prve aminokiseline bile
povu~ene na neke litice blizu vulkana. Mora da se voda, sadràna u ovoj
mje{avini koja je uklju~ivala aminokiseline prisutne na liticama, isparila kada se temperatura povisila iznad ta~ke klju~anja. Tako su se aminokiseline,
koje su bile isu{ene, mogle kombinirati da bi formirale proteine.
Me|utim ovo komplicirano rje{enje nije priznato od strane mnogih,
jednostavno zato {to aminokiseline ne bi mogle izdràti tako visoke temperature. Istraìvanje potvr|uje da bi aminokiseline smjesta bile uni{tene na tako
111
visokim temperaturama.
Ali, Fox nije odustao. On je kombinirao pro~i{}ene aminokiseline u laboratoriji pod vrlo posebnim uvjetima zagrijavaju}i ih u suhoj okolini.
Aminokiseline su se kombinirale, ali jo{ uvijek nisu bili dobiveni proteini.
Ustvari, ono {to je on dobio bile su jednostavne, neure|ene om~e aminokiselina, namjerno kombinirane jedne sa drugima, i koje su bile daleko od toga da
podsje}aju na bilo koji protein koji izgra|uje ìva bi}a. [tavi{e, kada bi Fox
drào ove aminokiseline na stalnoj temperaturi, tada bi ove neupotrebljive
om~e aminokiselina tako|er bile dezintegrirane.108
Druga stvar koja poni{tava eksperiment je to {to Fox nije koristio neupotrebljive zavr{ne produkte dobivene u Millerovom eksperimentu, nego
~iste aminokiseline iz ìvih organizama. Me|utim, ovaj eksperiment, koji je
pretendirao da bude nastavak Millerovog eksperimenta, morao je krenuti od
rezultata koje je postigao Miller. A, ipak, ni Fox, a niti bilo koji drugi
istraìva~, nisu upotrijebili beskorisne aminokiseline koje je proizveo
Miller.109
Foxov eksperiment nije primljen pozitivno ~ak ni u evolucionisti~kim
krugovima zato {to je bilo jasno da se besmisleni aminokiselinski lanci (proteinoidi), koje je on dobio, ne bi mogli formirati u prirodnim uvjetima.
[tavi{e, proteini - osnovne jedinice ìvota, jo{ uvijek ne bi mogli biti proizvedeni. Problem porijekla proteina jo{ uvijek ostaje nerije{en. U jednom ~lanku
u popularnom znanstvenom ~asopisu iz 70-ih, Chemical Engineering News,
Foxov eksperiment je spomenut ovako:
Sydney Fox i drugi istraìva~i uspjeli su da ujedine aminokiseline u oblik
proteinoida koriste}i veoma posebne tehnike zagrijavanja pod uvjetima
koji ustvari nikako nisu ni postojali u prvobitnim stadijima Zemlje.
Tako|er, oni nikako nisu sli~ni vrlo pravilnim proteinima prisutnim u ìvim
bi}ima. Oni nisu ni{ta drugo do beskorisne, nepravilne mrlje. Istina je da bi
one definitivno bile uni{tene, ~ak i ako su ovakve molekule bile formirane
u ranim stadijima.110
Ustvari, proteinoidi koje je Fox proizveo bili su, i u gra|i i u funkciji,
potpuno druga~iji od pravih proteina. Razlika izme|u proteina i proteinoida
bila je velika kao razlika izme|u opreme visoke tehnologije i gomile sirovog,
NEIVA MATERIJA NE MOE PROIZVESTI IVOT
edan broj evolucionistikih eksperimenata, kao to su Millerov i

Foxov eksperiment, bili su smiljeni da dokau tvrdnju da neiva
materija moe samu sebe organizirati i proizvesti kompleksno ivo
bie. Ovo je potpuno neznanstveno ubjeenje. Svako promatranje i
eksperiment su nepobitno dokazali da materija nema takvu sposobnost.
uveni engleski astronom i matematiar Sir Fred Hoyle primjeuje da materija ne moe proizvesti ivot sama od sebe, bez namjernog, promiljenog
uplitanja:
"Ako su postojali osnovni principi materije koji su nekako doveli or ganske sisteme do ivota, njihovo postojanje bi se trebalo lahko moi
demonstrirati u laboratoriju. Neko bi, naprimjer, mogao uzeti bazen za
plivanje da predstavlja prvobitnu "juhu". Napunite ga molim, sa bilo kojim hemikalijama nebioloke prirode. Pumpajte, molim, bilo koje
gasove preko toga, ili kroz to, i izloite to bilo kojoj vrsti zraenja koju
vaa mata zahtijeva. Neka eksperiment traje godinu dana, i pogledajmo
koliko mnogo od onih 2.000 enzima (proteina proizvedenih od strane
ivih elija) su se pojavili u kupki. Dat u vam odgovor i tako u vam
sauvati vrijeme i spasiti vas poblema i trokova izvoenja eksperimenta. Neete nai ama ba nita, izuzev mogueg taloga od stojanja sastavljen od aminokiselina i drugih jednostavnih organskih hemikalija."1
Evolucionistiki biolog Andrew Scott priznaje istu injenicu:

"Uzmite neku materiju, zagrijavajte je dok je mijeate i ekajte. Ovo je
moderna verzija Postanka. 'Fundamentalne' sile gravitacije, elektromagnetizma i jake i slabe nuklearne sile uinile ostatak posla... Ali, koliko
mnogo od ove privlane prie je vrsto ustanovljeno, a koliko mnogo ostaje spekulacija puna nade? Uistinu, mehanizam gotovo svakog glavnog
koraka, od hemijskih prekursora pa sve do prvih prepoznatljivih elija,
predmet je ili kontroverzija ili potpune zbunjenosti."2
1 Fred Hoyle, The Intelligent Universe, New York, Holt, Rinehard & Winston, 1983, str. 256
2 Andrew Scott, "Update on Genesis", New Scientist, Vol. 106, May 2nd, 1985, str. 30
113
neobra|enog materijala.
Nadalje, nije bilo {anse ~ak i za ove iregularne aminokiselinske lance da
preìve u prvobitnoj atmosferi. [tetni i destruktivni fizi~ki i hemijski efekti,
uzrokovani jakom izloèno{}u ultraljubi~astom zra~enju, i nestabilni prirodni uvjeti, uzrokovali bi da se ovi proteinoidi dezintegri{u. Zbog Le
Chatelierovog principa bilo je nemogu}e da se aminokiseline kombiniraju
pod vodom, gdje ultraljubi~asti zraci ne dopiru do njih. S obzirom na ovo,
ideja da su proteinoidi osnova ìvota kona~no je izgubila podr{ku me|u
znanstvenicima.
ûdesna molekula: DNA

Na{a ispitivanja na molekularnom nivou do sada su pokazala da formiranje aminokiselina uop}e nije bilo rasvijetljeno od strane evolucionista.
Formiranje proteina je misterija za sebe i, jo{ k tome, problem nije ograni~en
samo na aminokiseline i proteine: oni su samo po~etak. Pored njih, savr{ena
gra|a }elije vodi evolucioniste u }orsokak. Razlog je to {to }elija nije samo
gomila proteina koji se sastoje od aminokiselina, ona je jedan ìvi mehanizam
koji ima stotine razvijenih sistema i koji je tako kompleksan da ~ini ~ovjeka
nemo}nim da rije{i njegovu misteriju. âk i da ostavimo te sloène sisteme
po strani, evolucionisti su nemo}ni da objasne formiranje ~ak i samo osnovne
jedinice }elije.
Dok je teorija evolucije bila nemo}na da osigura razumno i dosljedno
obja{njenje za nastanak molekula koje su osnova }elijske strukture, razvitak
u geneti~koj znanosti i otkri}e nukleinskih kiselina (DNA i RNA) proizvelo
je nove zna~ajne probleme za teoriju evolucije. Rad dvojice znanstvenika,
Jamesa Watsona i Francis Cricka, na DNA, lansirao je, 1955. godine, novu
eru u biologiji. Mnogi znanstvenici upravili su svoju pa`nju ka genetici.
Danas, nakon godina istraìvanja, struktura DNA je otkrivena u velikoj mjeri.
Molekula zvana DNA koja je na|ena u jezgru svake od 100 triliona }elija u na{emu tijelu, sadrì kompletan konstrukcijski plan ljudskoga tijela.
Informacije u vezi sa svim karakteristikama jedne osobe, od fizi~ke pojave do
strukture unutra{njih organa, zapisane su u DNA pomo}u specijalnog {ifriraju}eg sistema. Informacije u DNA su {ifrirane pomo}u redoslijeda ~etiri
114
specijalne baze koje ~ine ovu molekulu. Ove baze su ozna~ene kao A, T, G,
C prema po~etnim slovima njihovih imena. Sve strukturalne razlike me|u
ljudima ovise o varijacijama u redoslijedu ovih slova.
Ovo je jedna vrsta banke podataka sastavljenih od ~etiri slova.
Redoslijed ovih slova u DNA odre|uje strukturu ljudskog bi}a do u najmanje detalje. Uz osobine kao {to su teìna, o~i, kosa i boja koè, DNA svake
}elije tako|er sadrì dizajn 206 kostiju, 600 mi{i}a, mreù 10.000 slu{nih
mi{i}a, mreù od 2.000,000 opti~kih ìvaca, 100 milijardi nervnih }elija i 100
triliona }elija u tijelu. Ukoliko bismo poku{ali zapisati informacije {ifrirane u
DNA, tada bi to zna~ilo da }emo sastaviti biblioteku koja sadrì 900 tomova
enciklopedija, od kojih svaka ima 500 stranica. Ova nevjerovatno velika
koli~ina informacija je {ifrirana u dijelovima DNA koji se zovu geni.
Moè li DNA nastati slu~ajno?

Na ovom mjestu postoji vaàn detalj koji zasluùje pa`nju. Gre{ka u redoslijedu nukleotida koji sa~injavaju gene u~inila bi te gene neupotrebljivim.
Kada razmislimo o tome, tj. uzmemo u obzir da je u ljudskom tijelu 200.000
gena, postaje o~iglednije koliko je nemogu}e da se milioni nukleotida koji
sa~injavaju ove gene slu~ajno postave u pravilnom redoslijedu. Evolucionista
- biolog, Frank Salisbury, komentira ovu nevjerovatno}u slijede}im rije~ima:
Jedan protein srednje veli~ine moè sadràvati oko 300 aminokiselina.
DNA gen koji ovo kontrolira imao bi oko 1000 nukleotida u svom lancu.
Budu}i da postoje ~etiri vrste nukleotida u DNA lancu, jedan lanac koji se
sastoji od 1000 karika mogao bi postojati u 41.000 oblika. Koriste}i malo algebre (logaritme), moèmo vidjeti da je 41.000 = 10600. Deset pomnoèn
samim sobom 600 puta daje cifru koja se sastoji od 1 (jedinice) iza koje slijedi 600 nula! Ovaj broj je potpuno iznad na{eg shva}anja.111
Broj 41.000 je jednak 10600. Ovaj se dobiva dodavanjem 600 nula uz 1 (jedinicu). Po{to desetka (10) sa 11 nula napisanih iza nje sa~injava jedan trilion, onda cifra sa 600 nula stvarno predstavlja broj koji je te{ko zamisliti.
Nemogu}nost formiranja RNA i DNA slu~ajnim nagomilavanjem nukleotida
je na slijede}i na~in izraèno od strane francuskog znanstvenika Paula
115
Augera:
"Mi moramo o{tro razlu~iti dva stadija prilikom formiranja kompleksnih molekula kao {to su nukleotidi
putem nasumi~nih hemijskih reakcija. (1) Proizvodnja
nukleotida jedan po jedan, {to je mogu}e, i (2) njihovo
kombiniranje u vrlo posebne nizove-redoslijede. Ovo
drugo je apsolutno nemogu}e."112
âk je, nakon otkri}a DNA, i Francis Crick, koji je
dugo godina vjerovao u teoriju molekularne evolucije,
priznao sam sebi da takva kompleksna molekula nije
Profesor Francis Crick:
mogla biti formirana slu~ajno{}u, spontano, kao rezultat
"Izgleda da je nastanak ivota
evolutivnog procesa:
gotovo udo."
"Jedan po{ten ~ovjek, naoruàn svim znanjem koje je
nama danas dostupno, moè jedino izjaviti da, u nekom smislu, nastanak
ìvota na momente izgleda gotovo kao neko ~udo."113
Turski evolucionista profesor Ali Demirsoy bio je prisiljen da napravi
slijede}e priznanje o ovoj temi:
Ustvari, vjerovatno}a formiranja proteina i nukleinskih kiselina je neprocjenjivo mala. [tavi{e, {ansa za pojavljivanje ta~no odre|enih proteinskih
lanaca je tako mala da se moè nazvati astronomski malom.114
Ovdje se pojavljuje jedna veoma interesantna dilema: dok se DNA moè
replicirati (kopirati, umnoàvati) jedino uz pomo} nekih enzima koji su ustvari proteini, sinteza ovih enzima moè biti realizirana jedino pomo}u informacija {ifriranih u DNA. Po{to oboje podjednako zavise jedno od drugog,
jedno je moralo postojati izvjesno vrijeme da bi moglo nastati drugo.
Ameri~ki mikrobiolog Jacobson, komentira o ovoj temi:
Uputstva za reprodukciju planova, za energiju i ekstrakciju dijelova postoje}e okoline, za rast niza i za efektorski mehanizam prevo|enja instrukcija
u rast - sve je to, u isto vrijeme, moralo biti prisutno u momentu kada je nastao ìvot. Ova kombinacija doga|aja izgleda nemogu}e nevjerovatna da bi
se desila slu~ajno.115
Gornji citat je napisan dvije godine nakon objelodanjivanja strukture

DNA od strane Jamesa Watsona i Francisa Cricka. Ali, uprkos svom razvitku
PRIZNANJA EVOLUCIONISTA
aun vjerovatnoe jasno pokazuje da kompleksne molekule, kao

to su proteini i nukleinske kiseline (RNA i DNA), nikada ne bi
mogle biti formirane sluajno, nezavisno jedne od drugih. A, ipak,
evolucionisti se moraju suoiti sa ak jo veim problemom, da su sve ove
kompleksne molekule morale postojati istovremeno da bi ivot uope mogao
nastati. Evoluciona teorija je potpuno zbunjena ovim zahtjevom. Ovo je
taka na kojoj su neki vodei evolucionisti bili prisiljeni na priznanje.
Naprimjer, Stanley Millerov i Francis Crickov bliski saradnik sa University
of San Diego California, uvaeni evolucionista Dr. Leslie Orgel kae:
"Izuzetno je nevjerovatno da proteini i nukleinske kiseline, oboje izuzetno
kompleksne grae, nastanu spontano na istom mjestu i u isto vrijeme. A
ipak, izgleda nevjerovatno da je jedno nastalo bez drugoga. Tako da bi, na
prvi pogled, neko mogao zakljuiti da ivot ustvari nikada ne bi mogao postati putem sluajnih hemijskih reakcija."1
Ista injenica je priznata od strane drugih znanstvenika:

"DNA ne moe obaviti svoj posao, ukljuujui formiranje drugih DNA, bez
pomoi katalitikih proteina ili enzima. Ukratko, proteini se ne mogu
formirati bez DNA, ali ni DNA ne mo e se formirati bez proteina.
Kako je genetska ifra, zajedno sa mehanizmima za njeno prevoenje (ribozomi i RNA molekule), nastala? Za trenutak emo se morati zadovoljiti
sa osjeanjem uenja i divljenja, prije nego sa odgovorom."3
1 Leslie E. Orgel, "The Origin of Life on Earth", Scientific American, vol. 271, October 1994.
str. 78
2 John Horgan, "In the Beginning", Scientific American, vol. 264, February 1991, str. 119
3 Douglas R. Hofstadter, Godel, Escher, Bach: An Eternal Golden Braid, New York, Vintage
Books, 1980, str. 548
u znanosti, problem ostaje nerije{en za evolucioniste.

Dva Njema~ka znanstvenika, Junker i Scherer, objasnili su da sinteza
svake od molekula (potrebnih za hemijsku evoluciju) zahtijeva posebne,
ta~no odre|ene uvjete i da je vjerovatno}a spajanja ovih materijala (koji ima-
117
ju teoretski veoma razli~ite metode nastajanja) jednaka nuli:

Do danas nije poznat nijedan eksperiment koji bi proizveo sve molekule
neophodne za hemijsku evoluciju. Zbog toga je neophodno proizvesti razli~ite molekule na razli~itim mjestima, pod veoma pogodnim uvjetima i tada ih odnijeti na drugo mjesto gdje }e me|usobno reagirati, {tite}i ih tako
od {tetnih utjecaja kao {to su hidroliza i fotoliza.116
Ukratko, teorija evolucije nije u stanju dokazati bilo koji od evolutivnih
stadija koji su se navodno desili na molekularnom nivou. Prije nego {to osigurava odgovore ovakvim pitanjima, progres znanosti ~ini ih jo{ sloènijim i
sve vi{e nerazmrsivim.
Dosta interesantno, evolucionisti vjeruju u sve ove nemogu}e scenarije
kao da su oni znanstvene ~injenice. Po{to su oni uvjetovani-automatizirani
tako da ne priznaju stvaranje, oni nemaju drugog izbora nego da vjeruju u
nemogu}e. Jedan ~uveni biolog iz Austrije, Michael Denton, govori o ovome
u svojoj knjizi Evolucija: Jedna teorija koja je u krizi:
Za skeptika je prijedlog da su genetski programi vi{ih organizama (koji se
sastoje od ne{to blizu 1000 miliona bita informacija, koji su jednaki redoslijedu slova u maloj biblioteci od hiljadu tomova, i koji su sadràni u
{ifriranom obliku u vidu bezbrojnih hiljada kompliciranih algoritama koji
kontroliraju, specificiraju i upravljaju rastom i razvitkom milijardi i milijardi }elija u oblik jednog kompleksnog organizma) sastavljeni jednim ~isto
slu~ajnim procesom, jednostavno uvreda za razum. Ali, bez izraàvanja bilo kakve sumnje, ta ideja se prihvata od strane nekog darviniste!117
Jo{ jedan uzaludni poku{aj evolucionista: RNA svijet

Otkri}e iz 70-ih godina da su gasovi koji su nesumnjivo postojali u prvobitnoj atmosferi u~inili sintezu aminokiselina nemogu}om bio je veliki
{amar za molekularnu evolucionu teoriju. Tada je shva}eno da su eksperimenti prvobitne atmosfere evolucionista poput Millera, Foxa i
Ponnamperuma bili nevaè}i. Zbog ovog razloga, 80-ih su izvr{eni novi
evolucionisti~ki poku{aji. Kao rezultat, promoviran je scenario RNA svijeta, po kojem proteini nisu bili ti koji su prvi formirani, nego RNA molekule
118
koje su sadràvale informacije o proteinima.

Prema ovom scenariju, predloènom 1986. godine od strane Waltera
Gilberta, hemi~ara sa Harwarda, prije vi{e milijardi godina slu~ajno je nastala jedna RNA molekula koja se nekako uspjela samoreplicirati. Tada je ova
RNA molekula, potaknuta od vanjskih efekata, po~ela proizvoditi proteine.
Poslije toga, postalo je neophodno pohraniti ovu informaciju u drugu molekulu i nekako se pojavila DNA molekula.
Budu}i da je u svakom pojedinom stadiju izgra|en od lanaca
nemogu}nosti, ovaj te{ko zamislivi scenario je, prije nego {to je osigurao bilo kakvo obja{njanje porijekla ìvota, samo uve}ao problem i donio mnoga
te{ko razmrsiva pitanja:
1. Kada je nemogu}e objasniti slu~ajno formiranje ~ak samo jednog
nukleotida koji sa~injava RNA, kako onda ovi imaginarni nukleotidi mogu
formirati RNA spajaju}i se me|usobno u pogodnom redoslijedu?
Evolucionista - biolog John Horgan, priznaje nemogu}nost slu~ajnog formiranja RNA slijede}im rije~ima:
Pojavilo se jo{ vi{e problema, po{to su istraìva~i nastavili pobliè ispitivati koncept RNA - svijet. Kako je RNA nastala na samom po~etku? RNA
i njene komponente je te{ko sintetizirati u laboratoriju pod najboljim uvjetima, a kamoli pod onakvim kakvi su prvobitno vladali na Zemlji.118
2. âk i da pretpostavimo da je RNA formirana slu~ajno, kako je ova

RNA - napravljena od jednostavnog nukleotidnog lanca, mogla odlu~iti da
samu sebe replicira i sa kakvim mehanizmom bi mogla izvesti ovaj
samorepliciraju}i proces? Gdje je na{la nukleotide koje je iskoristila za
samorepliciranje? âk su i evolucionisti - mikrobiolozi, Gerald Joyce i Leslie
Orgel, izrazili beznade`nost ove situacije u njihovoj knjizi pod naslovom U
RNA svijetu.119
3. âk i ako pretpostavimo da je postojala samorepliciraju}a RNA u prvobitnom svijetu i da su brojne aminokiseline svih tipova, spremne da ih
RNA upotrijebi, bile dostupne i da su se sve ove nemogu}nosti nekako odigrale, situacija jo{ uvijek ne vodi ka formiranju ~ak niti jednog jedinog proteina. To je zato {to RNA jedino posjeduje infomaciju koja se ti~e strukture
119
proteina, a aminokiseline su, sa druge strane, samo sirovinski materijali.

Pored svega toga, nije postojao mehanizam za proizvodnju proteina.
Smatranje postojanja RNA dovoljnim za proizvodnju proteina je toliko besmisleno kao i o~ekivati da se jedan automobil samostalno sklopi i proizvede
pomo}u jednostavnog bacanja njegovog dizajna nacrtanog na papiru na hiljade njegovih nagomilanih dijelova. I u ovom slu~aju proizvodnja je upitna,
budu}i da niti fabrika, a niti radnici nisu uklju~eni u proces.
Jedan protein se proizvodi u ribozomalnoj fabrici uz pomo} mnogobrojnih enzima i kao rezultat ekstremno kompleksnog procesa unutar }elije.
Ribozom je jedna kompleksna }elijska organela izgra|ena od proteina. Zbog
toga, ova situacija iznosi jo{ jednu nerazumnu pretpostavku tj. da bi tako|er
ribozomi trebali nastati slu~ajno, u isto vrijeme. âk i nobelovac Jacques
Monod, koji je jedan od najfanati~nijih branitelja evolucije, obja{njava da sinteza proteina nikako ne moè toliko biti potcijenjena, tj. ne moè se smatrati
da ovisi samo o informacijama u nukleinskim kiselinama:
[ifra je bezna~ajna ako se ne prevede. Ma{inerija za prevo|enje kod
dana{njih }elija sastoji se od najmanje 50 makromolekularnih komponenti
koje su i same {ifrirane u DNA. [ifra ne moè biti prevedena druga~ije osim uz pomo} produkata samog prevo|enja. To je moderni izraz za izreku:
Omne vivum ex ovo (Sve ìvo iz jajeta). Kada i kako je ovaj krug postao
zatvoren? To je isuvi{e te{ko zamisliti.120
Kako je jedan RNA lanac u prvobitnom svijetu mogao poduzeti takve

odluke i koje je metode mogao uposliti da realizira proizvodnju proteina, a da
pri tome sam preduzima posao koji obi~no izvr{ava pedeset specijaliziranih
partikula? Evolucionisti nemaju odgovore na ova pitanja.
Dr. Leslie Orgel, jedan od saradnika Stanleya Millera i Francisa Cricka
sa Univerziteta San Diego u Kaliforniji, koristi termin scenario za
mogu}nost zapo~injanja ìvota kroz RNA svijet. U ~lanku naslovljenom
kao Porijeklo ìvota, objavljenom u American Scientist oktobra 1994.
Orgel je opisao kakvu vrstu karakteristika ova RNA je trebala imati i kako je
ovo bilo nemogu}e:
Ovaj scenario mogao se dogoditi, ali mi dodajemo - jedino ako su prebi-
120
oti~ne RNA imale dvije osobine koje nisu evidentne danas: kapacitet da se
replicira bez proteina i sposobnost da katalizira svaki korak sinteze proteina.121
Kao {to bi trebalo biti jasno, o~ekivati ova dva kompleksna i ekstremno
neophodna procesa od molekule RNA, mogu}e je jedino uz pomo} snage
ma{te i gledi{ta koje imaju evolucionisti. Konkretne znanstvene ~injenice, sa
druge strane, eksplicitno govore da je teza o RNA svijetu, koja predstavlja
novi model slu~ajnog formiranja ìvota, podjednako nevjerovatna bajka.
@ivot je jedan koncept koji je daleko iznad obi~ne gomile molekula

Hajde da na trenutak zaboravimo sve ove nemogu}nosti i da pretpostavimo da je proteinska molekula ipak formirana u najnepogodnijim uvjetima i u najnekontroliranijoj okolini kao {to su bili uvjeti na prvobitnoj
Zemlji. Formiranje samo jednog proteina ne bi bilo dovoljno; ovaj protein
morao bi strpljivo ~ekati hiljadama, a mo`da i milionima godina u ovoj
nekontroliranoj okolini, bez popravljanja bilo kakvog o{te}enja, dok se ne
formira druga molekula pored nje, slu~ajno i pod istim uvjetima. Morala bi
~ekati dok milioni korektnih i potrebnih proteina ne budu formirani jedan
pored drugog, u istim okolnostima, a sve to slu~ajno. One koje su formirane
ranije morale su biti dovoljno strpljive da ~ekaju da druge budu formirane upravo do njih, a bez da budu uni{tene, uprkos ultravioletnim zracima i grubim
mehani~kim djelovanjima. Tada bi se ovi proteini u adekvatnom broju, svi
potekli sa istog mjesta, trebali sakupiti i sloìti, prave}i zna~ajne - svrhovite
kombinacije i formiraju}i }elijske organele. Nijedan vanjski materijal, {tetna
molekula ili neiskoristivi proteinski lanac, ne bi ih smjeli ometati. Onda,
~ak i ako bi se ove organele skupile na jedan ekstremno harmoni~an i kooperativan na~in, unutar plana i poretka, one bi morale uzeti neophodne enzime
izvan njih samih (iz okoline) i postati pokrivene sa membranom, s tim {to bi
prostor unutar nje morao biti ispunjen specijalnom teku}inom da bi se
pripremila okolina idealna za njih. E sada, ~ak i kad bi se svi ovi visoko nevjerovatni doga|aji slu~ajno desili, da li bi ova gomila molekula postala ìva?
Odgovor je NE, zato {to su istraìvanja otkrila da puka kombinacija ovih
121
materijala potrebnih za ìvot nije dovoljna da bi ìvot i otpo~eo. âk i kada

bi se svi potrebni proteini sakupili i stavili u pokusnu tubu, ovi napori ne bi
rezultirali proizvodnjom ìve }elije. Svi eksperimenti koji su izvedeni o ovoj
temi pokazali su se neuspje{nim. Sva promatranja i eksperimenti pokazuju da
ìvot moè pote}i samo iz ìvota. Tvrdnja da je ìvot evoluirao iz neìvih
tvari, drugim rije~ima, abiogeneza jedna je bajkovita pri~a koja postoji jedino u snovima evolucionista i potpuno je u nesuglasju sa rezultatima svakog
eksprimenta i promatranja.
S obzirom na ovo, prvi ìvot na Zemlji mora da je potekao iz nekog drugog ìvota. A to je Allah, Hayy (@ivi; Posjednik ìvota). @ivot moè otpo~eti, trajati i zavr{iti se jedino Njegovom voljom. [to se ti~e evolucije, ne
samo da nije u stanju objasniti kako je ìvot po~eo nego, tako|er, nije u stanju objasniti kako su se formirali materijali neophodni za ìvot i kako su se oni
sastavili.
DRUGI ZAKON TERMODINAMIKE PONI[TAVA

TEORIJU EVOLUCIJE
rugi zakon termodinamike,

koji je prihvaen kao jedan
od osnovnih zakona fizike,
dri da e pod normalnim uvjetima svi
sistemi koji su preputeni sami sebi
naginjati da postanu neureeni, raspreni i iskvareni, u direktnoj povezanosti sa koliinom vremena koje protekne. Sve ivo i neivo se pohaba, pogora, raspada, propada, dezintegrira i
biva uniteno. Ovo je apsolutni kraj sa
kojim se sva bia suoavaju na ovaj ili
onaj nain, i prema ovom zakonu, ovaj
neizbjeni proces nema povrata.
Ovo je neto to smo svi mi vidjeli. Naprimjer, ako odvezete auto u pustinju i ostavite ga tamo, teko moete
oekivati da ga naete u boljem stanju
kada se godinama kasnije vratite po
njega. Nasuprot tome, vidjeli biste da
su njegove gume ispuhale, da su njegovi prozori razbijeni, njegova asija
zahrala i da je njegov motor propao.
Isti neizbje`ni, ~ak jo i brì, proces
vaì i za ìva bi}a.
Drugi zakon termodinamike je
sredstvo pomou koga je ovaj prirodni
proces definiran sa fizikim jednainama i proraunima.
Ovaj ~uveni zakon fizike je, tako|er, poznat i kao "Zakon o entropiji". Entropija u fizici ozna~ava mjeru
nereda u sistemu. Entropija sistema je
pove}ana kako se on kre}e prema neurednijem, rasprenijem i neplaniranijem stanju od ure|enog, organiziranog
i planiranog. [to je ve}i nered u sistemu, ve}a je entropija. Zakon o entropi-
ji drì da cijeli univerzum neizbje`no

ide kao neure|enijem, neplaniranijem
i neorganiziranijem stanju.
Vrijednost Drugog zakona termodinamike je eksperimentalno i teoretski dokazana. Najvaniji znanstvenici
naeg doba slau se u injenici da e
Zakon o entropiji predsjedavati kao
vladajua paradigma u sljedeem periodu historije. Albert Einstein, najvei
znanstvenik naega doba, rekao je da
je to "gglavni zakon cijele znanosti ".
Sir Arthur Edding Drugi zakon
ton je takoer, retermodinamike dri
kao za ovaj zakon
da prirodni uvjeti
da je to "vv r h o v n i
uvijek vode ka
metafiziki zakon
neredu. Evoluciona
cijelog univerzu teorija, sa druge
strane, jedna je
ma".1
n
e
z
n
anstvena teoriEvoluciona teja koja je potpuno
orija je tvrdnja koja
kontradiktorna
je postavljena uz
ovom zakonu.
totalno ignoriranje
ovog osnovnog i univezalno istinitog
zakona fizike. Mehanizam koji nudi
evolucija totalno je kontradiktoran
ovom zakonu. Teorija evolucije kae
da se neorganizirani, raspreni i neorganski atomi i molekule vremenom
spontano zajedno skupljaju u odreenom poretku i po odreenom planu, da bi formirali ekstremno kompleksne molekule kao to su proteini,
DNA i RNA, nakon ega oni postepeno stvaraju milione razliitih ivih
vrsta sa ak jo kompleksnijom
graom. Prema evolucionoj teoriji,
ovaj pretpostavljeni proces koji dono-
si sve planiraniju, sve ureeniju, sve

kompleksniju i sve organiziraniju
strukturu, na svakom stadiju, pod prirodnim uvjetima, formirao je sve sam
od sebe. Zakon o entropiji jasno pokazuje da je ovaj, takozvani prirodni proces, u potpunoj kontradikciji sa zakonima fizike.
Evolucionistiki znanstvenici su
takoer svjesni ove injenice. J. H.
Rush izjavljuje:
"U kompleksnom toku svoje evo lucije, i v o t i s p o l j a v a i z v a n r e d a n
kontrast tendenciji izra enoj u
Drugom zakonu termodinamike.
Dok Drugi zakon termodinamike
ispoljava nepovratan napredak prema poveanju entropije i nereda,
ivot kontinuirano evoluira prema
viim stupnjevima reda."2
Evolucionistiki znanstvenik Ro ger Lewin izraava ovaj termodinamiki orsokak evolucije u jednom lanku u asopisu Science:
"Jedan problem sa kojim su se biolozi suoili je oita kontradiktor nost Drugog zakona termodinamike sa evolucijom. Sistem bi trebao
propadati vremenom, dajui man je, a ne vi e reda."3
Jedan drugi evolucionistiki
znanstvenik, George Stravropulos, izjavljuje termodinamiku nemogunost
spontanog formiranja ivota i neizvodljivost obja njavanja postojanja
kompleksnih ivuih mehanizama pomou prirodnih zakona, u dobro poznatom asopisu American Scientist:
"Ipak, pod obi~nim uvjetima, ni jedna kompleksna organska molekula nikada ne bi mogla biti formi rana spontano, nego bi se prije de zintegrirala, to je u skladu sa Dru gim zakonom termodinamike. Doista, to je molekula kompleksnija
to je ona i nestabilnija i sve je sigurnija, prije ili kasnije, njena dezintegracija. Fotosinteza i svi ìvotni procesi, i sam ìvot, jo ne
moè biti shva}en,, uprkos zbrka nog ili namjerno zbunjuju}eg jezika termodinamke ili bilo koje druge egzaktne znanosti."4
Kao to je priznato, Drugi zakon
termodinamike predstavlja nepremostivu prepreku za scenario evolucije, i u
pogledu znanosti, i u pogledu logike.
Nemoni da daju bilo kakvo znanstveno ili konzistentno objanjenje da bi
prevladali ovu zapreku, evolucionisti
je mogu prevazii jedino u svojoj mati. Naprimjer, uveni evolucionist Jer e m y R i f k i n ovako saopava svoje
vjerovanje da evolucija nadvladava
magine
ovaj zakon fizike pomou "m
sile":
"Zakon o entropiji kae da evolucija rasipa ukupnu energiju dostupnu
za ivot na ovoj planeti. Na koncept evolucije je upravo obrnut. Mi
vjerujemo da evolucija nekako magino stvara vee ukupne vrijednosti i red na Zemlji."5
Ove rijei vrlo dobro pokazuju da je
evolucija totalno dogmatino vjerovanje.
MIT O "OTVORENOM SISTEMU"

uoeni sa svim ovim istinama,
evolucionisti su morali poduzeti
bijeg u unakazivanje Drugog
zakona termodinamike, govorei da on
vai jedino za "zatvorene sisteme", a
da su otvoreni sistemi izvan dosega
ovog zakona.
"Otvoreni sistem" je termodinamiki sistem gdje energija ulazi, ali i izlazi, za razliku od zatvorenog sistema u
kome poetna energija i materija ostaju
konstantni. Evolucionisti smatraju da
je svijet otvoreni sistem: tj. da je konstantno izloen energiji, koja dotie od
Sunca, i da se Zakon o entropiji ne
primjenjuje na svijet kao cjelinu, tako
da ureena i kompleksna iva bia ipak
mogu biti proizvedena iz neureenih,
jednostavnih i neivih struktura.
Meutim, ovdje postoji oigledno
izvrtanje istine. injenica da sistem
ima dotok energije nije dovoljna da u ini sistem ureenim. Potrebni su specifini mehanizmi da uine energiju
f u n k c i o n a l n o m . Naprimjer, da bi se
okoristilo energijom iz benzina, autu je
potreban motor, prijenosni sistem i odgovaraju}i kontrolni mehanizam. Bez
takvog sistema, auto ne}e biti u stanju
upotrijebiti energiju iz benzina.
Ista stvar takoer vrijedi i u sluaju
ivota. Istina je da ivot crpi svoju
energiju od Sunca, meutim, Suneva
energija moe biti pretvorena u hemijsku jedino pomou nevjerovatno kompleksnih sistema za pretvaranje energije
u ivim biima (kao to su fotosinteza

u biljkama i digestivni sistem kod ljudi
i ivotinja). Nijedno ivo bie ne moe
ivjeti bez takvih sistema za pretvaranje energije. Bez jednog sistema za pretvaranje energije, Sunce nije nita drugo
do izvor destruktivne energije koji
spaljuje, sasuuje i topi.
Kao to se moe vidjeti, termodinamiki sistem bez neke vrste mehanizma za pretvaranje energije nije pogodan za evoluciju, pa bio on otvoren ili
zatvoren. Niko ne tvrdi da je takav
kompleksan i svjestan mehanizam mogao postojati u prirodi u uvjetima prastare Zemlje. Doista, pravi problem sa
kojim se suoavaju evolucionisti je pitanje - kako su kompleksni mehanizmi
za pretvaranje energije, kao fotosinteza
u biljkama, koji ne mogu biti duplicirani ak ni pomou moderne tehnologije,
mogli nastati sami od sebe?
Priliv Sun~eve energije na svijet nema takvu mo} da bi sam od sebe donio
red. Bez obzira koliko visoka temperatura postala, aminokiseline se odupiru
formiranju veza u ure|enim nizovima.
Energija sama po sebi nije dovoljna da
u~ini da aminokiseline formiraju mnogo kompleksnije molekule proteina ili
da proteini formiraju mnogo kompleksnije i organiziranije strukture }elijskih
organela. Pravi i sutinski izvor ove organizacije na svim nivoima je svjesni
dizajn, odnosno stvaranje.
IZVRDAVANJE POMOU "TEORIJE O HAOSU"

asvim svjesni da Drugi zakon
termodinamike ini evoluciju
nemoguom, neki evolucionistiki znanstvenici nainili su pekulantske pokuaje da zatvore pukotinu izmeu ovoga dvoga, te da uine evoluciju moguom. Kao i obino, ak i ovi
napori pokazuju da se teorija evolucije
suoava sa orsokakom iz koga ne
moe pobjei.
Jedna osoba poznata po svojim naporima da objedini termodinamiku i
evoluciju je belgijski znanstvenik Ilya
Prigogine. Krenuvi od Teorije haosa,
Prigogine je predloìo brojne hipoteze
u kojima se red formira iz haosa (nereda). Me|utim, uprkos najve}im naporima, Prigogine je bio nemo}an da postigne to objedinjenje. Ovo se jasno vidi
iz onoga to on kaè:
"Postoji jedno drugo pitanje koje
nas je muilo vie od jednog stoljea: Kakvo znaenje ima evolucija
ivih bia u svijetu opisanom po mou termodinamike, svijetu stalno
poveavajueg nereda?"6
Prigogine, koji sasvim dobro zna da
teorije na molekularnom nivou nisu
primjenjive na ivim sistemima, tak vim kao to je iva elija, naglaava
svoj problem:
"Problem biolo kog poretka ukljuuje prijelaz od molekularne aktivnosti do nadmolekularnog poretka u eliji. Problem je daleko od toga da bude rijeen."7
Ovo je taka do koje se skoro stiglo
pomou Teorije haosa i srodnih pekulacija. Nije postignut nikakav konk -
retan rezultat koji bi podrao ili verifi cirao evoluciju ili eliminirao kontradik ciju izmeu evolucije, entropije i
drugih fizikih zakona.
Uprkos svih ovih navednih injenica, evolucionisti pokuavaju pobjei pomou priprostih izvrdavanja.
Jasne znanstvene istine pokazuju da iva bia i ureene, planirane i kompleksne strukture ivih bia, ni u kom
sluaju pod normalnim okolnostima
nisu mogle postati sluajnou. Ova
situacija jasno pokazuje da postojanje
ivih bia moe biti objanjeno jedino
sa intervencijom natprirodne sile. Ta
natprirodna sila je Allahovo stvaranje,
On je stvorio cijeli univerzum ni iz
ega. Znanost je dokazala da je evolucija, koliko se to tie termodinamike,
jo uvijek nemogua, a postojanje ivota nema drugo objanjenje osim
Stvaranja.
1 Jeremy Rifkin, Entropy: A New World View,

New York,Viking Press, 1980, str. 6
2 J.H.Rush, The Dawn of Life, New York, Signet, 1962, str. 35
3 Roger Lewin, "A Downward Slope to Greater
Diversity", Science, vol. 217, 24.9.1982, str.
1239
4 George P. Stravropoulos, "The Frontiers and
Limits of Science", American Scientist, vol. 65,
November-December 1977, str. 674
5 Jeremy Rifkin, Entropy: A New World View,
str. 55
6 Ilya Prigogine, Isabelle Stengers, Order Out
of Chaos, New York, Bantam Books, 1984,
str.129
7 Ilya Prigogine, Isabelle Stengers, Order Out
of Chaos, str. 175
Dizajn i sluajnost
prethodnom poglavlju razmatrali smo koliko je nemogu}e slu~ajno

formiranje ìvota. Hajde da opet, na momenat, prihvatimo ove
nemogu}nosti. Hajde da pretpostavimo da se prije niza miliona godina formirala jedna }elija, da je oìvjela stekav{i sve {to je neophodno za
ìvot. Na ovoj ta~ki evolucija opet kolabira. Jer, ~ak i da je ova }elija postojala jedno vrijeme, ona bi jednog dana umrla, a poslije njene smrti ne bi preostalo ni{ta i sve bi se vratilo tamo gdje je i po~elo. Ovo je razlog zbog ~ega
ova prva ìva }elija, ne posjeduju}i nikakvu genetsku informaciju, ne bi bila
u stanju razmnoàvati se i zapo~eti novu generaciju. @ivot bi se zav{io sa
njezinom smr}u.
Genetski sistem ne sastoji se samo od DNA. Slijede}i faktori bi tako|er
trebali postojati u istoj okolini: enzimi - da pro~itaju {ifru na DNA , messenger (glasnik) RNA - koji bi trebao biti proizveden nakon ~itanja ove {ifre, ri bozomi - na koje }e se ova messenger RNA postaviti prema ovoj {ifri i vezati radi proizvodnje, transfer RNA - da prenese aminokiseline do ribozoma da
bi bile upotrijebljene za proizvodnju i ekstremno komplicirani enzimi - da
izvedu brojne intermedijarne procese. Takva okolina ne moè postojati nigdje
drugo do samo u potpuno izoliranoj i potpuno kontroliranoj okolini poput
}elije, gdje postoje sve neophodne sirovine i energetski resursi.
Kao rezultat, organska materija moè se samoreproducirati jedino ako
postoji kao potpuno razvijena }elija, sa svim svojim organelama i u prikladnoj okolini - gdje ona moè preìvjeti, izmjenjivati materijale i dobiti energiju iz svoga okruènja. Ovo zna~i da je prva }elija na Zemlji formirana sva
odjednom, sa svom svojom nevjerovatno kompleksnom gra|om.
Dakle, ako je jedna izuzetno kompleksna gra|a nastala sva odjednom,
{ta onda to zna~i?
Hajde da postavimo ovo pitanje koriste}i se jednim primjerom. Hajde
da, u pogledu njihove kompleksnosti, uporedimo }eliju sa jednim automobilom visoke tehnologije. (Ustvari, }elija je mnogo kompleksniji i razvijeniji
Dizajn i sluajnost
127
sistem nego {to je to automobil sa svojim motorom i sa svom svojom

tehni~kom opremom.) Zapitajmo se sada: [ta biste pomislili kada biste otputovali u dubine veome guste {ume i nai{li na najnoviji model automobila
me|u drve}em? Da li biste pomislili da su se razli~iti elementi u {umi tokom
miliona godina sasvim slu~ajno okupili i proizveli takvo vozilo? Sav materijal koji sa~injava automobil dobiven je od èljeza, plastike i gume, dakle od
zemlje ili njenih prera|evina. Ali, da li bi vas ova ~injenica navela da pomislite da su ovi materijali proizvedeni slu~ajno i da su se onda sastavili i
proizveli auto?
Bez sumnje, bilo ko sa zdravim razumom znao bi da je auto produkt svjesnog dizajnera, a to je fabrika, i ~udio bi se {ta taj auto radi ovdje, usred
dùngle. Iznenadno stvaranje jedne kompleksne strukture, u potpunom obliku
i iz vedra neba, pokazuje da je ona stvorena od strane svjesnog uzroka-sile.
Jedan kompleksni sistem kao {to je }elija, bez sumnje, kreiran od strane vi{e
- nadmo}ne volje i mudrosti. Drugim rije~ima, ona je nastala kao Allahova
kreacija-djelo.
Vjeruju}i da ~isti slu~aj moè proizvesti perfektan dizajn, evolucionisti
su pre{li granice razuma i znanosti. Jedan od iskrenih autoriteta na ovom
polju je ~uveni francuski zoolog Pierre Grasse, biv{i predsjednik Francuske
akademije znanosti. Grasse je materijalist, ali on, ipak, priznaje da je
Darwinova teorija nemo}na da objasni ìvot, te daje svoje gledi{te o logici
slu~ajnosti koja predstavlja ki~mu darvinizma:
Podesna pojava mutacija, koje omogu}avaju ìvotinjama i biljkama da
udovolje svojim potrebama, izgleda te{ka za vjerovanje. A, Darwinova
teorija je, ipak, jo{ zahtjevnija: jedna jedina biljka, jedna jedina ìvotinja
trebala bi hiljadama i hiljadama godina biti podloèna korisnim slu~ajnostima. Tako da bi ~uda trebala postati pravilo: doga|aji sa infitenzimalnom
vjerovatno}om de{avanja sa lahko}om bi se realizirali... Ne postoji zakon
koji zabranjuje sanjarenja, ali se znanost ne bi smjela prepu{tati tome."123
Grasse je rezimirao {ta koncept slu~ajnosti zna~i za evolucioniste:
.
.
.
S
l
u
~ajnost postaje jedna vrsta boànstva koje se, pod pla{tom ateizma,
".
potajno oboàva."124
Logi~ni neuspjeh evolucionista je rezultat njihovog zatvaranja u
128
svetili{te koncepta slu~ajnosti. U Kuranu je napisano da su oni koji oboàvaju druga bi}a, a ne Allaha, li{eni razumijevanja:
....Oni pameti imaju - a njima ne shvataju, oni o~i imaju - a njima ne vide,
oni u{i imaju - a njima ne ~uju; oni su kao stoka, ~ak i gori - oni su zaista
nemarni. (Al-A'raf,179)
Darwinova formula!
Pored svih tehni~kih dokaza sa kojima smo do sada imali posla, hajde da
sada, na jednom primjeru tako jednostavnom da ga mogu razumjeti ~ak i djeca, ispitamo kakvu to vrstu praznovjerja posjeduju evolucionisti:
Evoluciona teorija tvrdi da je ìvot stvoren slu~ajno. Prema ovoj tvrdnji,
neorganski i nesvjesni atomi sakupili su se i sastavili da bi formirali }eliju, a
tada su }elije nekako formirale druga ìva bi}a, uklju~uju}i ~ovjeka. Hajde da
razmislimo o tome. Kada sakupimo zajedno elemente koji ~ine gradivne
blokove ìvota, kao {to su karbon, fosfor, nitrogen, kalij... formirali smo samo
jednu obi~nu gomilu. Bez obzira kroz kakve tretmane ona prolazila, ova
gomila atoma ne moè formirati ~ak niti jedno jedino ìvo bi}e. Hajde da
formuliramo jedan eksperiment o ovoj temi i hajde da, bez zvu~nih izjava,
u ime evolucionista, ispitamo {ta oni stvarno tvrde, pod imenom Darwinove
formule:
Neka evolucionisti u velika burad stave mno{tvo materija prisutnih u
sastavu ìvih bi}a, kao {to su fosfor, karbon, kisik, èljezo i magnezij.
[tavi{e, neka dodaju u ovu burad bilo koji materijal koji ne postoji u normalnim uvjetima, ali koji oni smatraju neophodnim. Pustimo ih da dodaju u ovu
smjesu koliko god ho}e aminokiselina koje nemaju mogu}nost formiranja
pod prirodnim uvjetima i koliko god èle proteina, od kojih samo jedan ima
vjerovatno}u formiranja 10950. Dozvolimo im da ovu mje{avinu izloè èljenoj temperaturi i vlagi. Dozvolimo im da ovu mje{avinu pobu|uju kakvom
god tehnologijom èle. Neka najistaknutije znanstvenike stave pored ovih buradi. Neka ovi znanstvenici po redu ~ekaju pored ovih buradi milijardama i
~ak trilionima godina. Neka se osje}aju slobodni da upotrijebe sve vrste uvjeta koje smatraju neophodnim za formiranje ~ovjeka. Bez obzira {ta oni radili,
Dizajn i sluajnost
129
oni ne mogu u ovim buradima proizvesti ~ovjeka. Oni ne mogu proizvesti

ìrafe, lavove, p~ele, kanarince, konje, delfine, ruè, orhideje, ljiljane, karanfile, banane, narandè, jabuke, datule, paradajz, dinje, lubenice, smokve,
masline, grejpfrut, breskve, paunove, fazane, vi{ebojne leptirove, ili milione
drugih ìvih bi}a kao {to su ova. Doista, oni ne mogu na~initi niti jednu jedinu njihovu }eliju.
Ukratko, nesvjesni atomi ne mogu formirati }eliju jednostavnim sakupljanjem. Oni ne mogu donijeti novu odluku i podijeliti se u dvije }elije, a tada
donijeti i druge odluke i kreirati profesore koji }e prvo izumiti elektronski
mikroskop, a onda pod tim mikroskopom ispitivati svoju vlastitu }elijsku
gra|u. Materija je jedna nesvjesna, beìvotna gomila, i postaje ìva jedino sa
Allahovom nadmo}nom kreacijom.
Evoluciona teorija, koja tvrdi suprotno, totalna je zabluda potpuno
opre~na razumu. âk i malo razmi{ljanja o tvrdnjama evolucionista otkriva
ovu realnost, ba{ kao u gornjem primjeru.
Tehnologija u oku i uhu

Jo{ jedna tema koja ostaje neodgovorena od strane evolucione teorije je
izvrstan kvalitet opaànja u oku i uhu.
Prije nego {to pre|emo na razmatranje o oku, hajde da ukratko odgovorimo na pitanje: kako mi vidimo?. Zrake svjetlosti koje dolaze od objekta
gledanja padaju obrnuto na retinu oka. Ovdje se ove svjetlosne zrake pomo}u
specijalnih }elija pretvaraju u elektri~ne signale i oni idu do jedne veoma
male ta~ke u stra`njem dijelu mozga, zvane centar vida. Ovi elektri~ni signali
se, nakon serije procesa, registriraju kao slika u ovom centru u mozgu.
Imaju}i u vidu ovu tehnologiju, hajde da malo razmi{ljamo.
Mozak je izoliran od svjetlosti. To zna~i da je unutar mozga neprekidni
mrak i da svjetlo ne dopire do mjesta gdje je mozak smje{ten. Mjesto zvano
centar vida je neprestano mra~no mjesto, gdje nikakva svjetlost nikada ne
stiè; to je mo`da najmra~nije mjesto za koje ste ikada znali. Me|utim, mi
promatramo sjajan, jasan i svijetao svijet u ovoj najve}oj tami.
Slika formirana u oku je tako o{tra i razgovjetna da je ~ak ni tehnologi-
Kada uporedimo oko i uho sa kamerama i zapisivaima zvuka, uoavamo da su oko i uho
daleko kompleksniji, funkcionalniji i savreniji nego ovi tehnoloki proizvodi.
ja XX stolje}a ne moè posti}i. Naprimjer, pogledajte u knjigu koju ~itate i

svoje ruke sa kojima je drìte, zatim podignite svoju glavu i pogledajte oko
sebe. Da li ste ikada, na bilo kojem reproducentu, vidjeli tako o{tru i razgovjetnu sliku kao {to je ta?
âk i najrazvijeniji televizijski ekrani, proizvedeni od strane najve}ih
proizvo|a~a televizora u svijetu, ne mogu vam osigurati tako perfektnu sliku.
To je trodimenzionalna, kolor i izuzetno vjerodostojna slika. Vi{e od 100 godina, hiljade inìnjera poku{avali su postignuti ovu vjerodostojnost. Fabrike,
sva mogu}a sredstva i svi preduvjeti su osigurani, obavljena su mnoga istraìvanja, napravljeni mnogi planovi i nacrti u ovu svrhu. A opet, pogledajte
u TV ekran i knjigu koju drìte u svojim rukama. Vidjet }ete da postoji velika razlika u odnosu na ìvu sliku koju registrira va{e oko. [tavi{e, TV ekrani
vam pokazuju dvodimenzionalnu sliku, dok sa o~ima gledate jednu trodimenzionalnu perspektivu imaju}i osje}aj prostora-dubine. Kada pa`ljivo
pogledate, vidjet }ete da postoji neka vrsta zamagljenosti na slici sa TV
ekrana, a da li ima ikakve zamagljenosti kada gledamo ìvu sliku? Sigurno da
nema.
Tokom mnogo godina, desetine hiljada inìnjera poku{avali su napravi-
Dizajn i sluajnost
131
ti trodimenzionalni TV i posti}i sliku kvalitete kao {to oko neposredno registrira. Da, oni su napravili trodimenzionalni televizijski sistem, ali nije
mogu}e gledati ga bez stavljanja pomo}nih nao~ara, {tavi{e, to je samo umjetna tre}a dimenzija. Pozadina je mutnija, a prvi plan izgleda kao da je na papiru. Nikada nije bilo mogu}e proizvesti o{tru i razgovjetnu sliku kao kod
oka. U oba slu~aja, i kod kamere i kod televizije, postoji gubitak kvaliteta
slike.
Evolucionisti tvrde da je mehanizam produciranja ove o{tre i razgovjetne slike nastao slu~ajno. Sada, ako bi vam neko rekao da je televizor u
va{oj sobi nastao kao proizvod slu~ajnosti, da su se svi njegovi atomi jednostavno sakupili, sastavili i napravili ovaj ure|aj koji proizvodi sliku, {ta biste
vi pomislili? Kako atomi mogu uraditi ono {to hiljade ljudi ne mogu?
Gotovo jedno cijelo stolje}e, desetine hiljada inìnjera su istraìvali i
trudili se u laboratorijama visoke tehnologije i u velikim inudstrijskim kompleksima koriste}i najnaprednije tehnolo{ke ure|aje i nisu bili u stanju uraditi ni{ta vi{e od ovoga.
Ako jedan ure|aj koji proizvodi primitivniju sliku nego oko nije mogao
nastati slu~ajno, tada je veoma o~igledno da oko i slika vi|ena okom nisu
mogli nastati slu~ajno. Za to su potrebni mnogo detaljniji i mudriji plan i nacrt
od onog za TV. Plan i nacrt za sliku koja je o{tra i razgovjetna kao ova, pripada Allahu, koji moè sve.
Ista situacija vrijedi za uho. Vanjsko uho kupi sve dostupne zvukove pomo}u u{ne {koljke i usmjerava ih u srednje uho, srednje uho prenosi zvu~ne
vibracije poja~avaju}i ih; unutra{nje uho {alje ove vibracije u mozak prevode}i ih u elektri~ne signale. Ba{ kao i sa okom, ~in slu{anja dovr{ava se u
slu{nom centru u mozgu.
Situacija u oku tako|er vrijedi i za uho. To jest, mozak je izoliran od
zvukova ba{ kao i od svjetla: unutra se ne propu{ta nijedan zvuk. Zbog toga,
bez obzira kako je bu~no napolju, unutar mozga je potpuna ti{ina. Pored svega toga, u mozgu se opaàju najo{triji zvukovi. U va{em mozgu, koji je izoliran od zvuka, vi slu{ate orkestarske simfonije i ~ujete svu buku npr. na mjestu gdje je gu`va. Me|utim, ukoliko bi se u tom trenutku u va{em mozgu izmjerio zvu~ni nivo, vidjelo bi se da u njemu vlada potpuna ti{ina.
132
Hajde da opet uporedimo visoki kvalitet i najvi{u tehnologiju prisutnu u

uhu i mozgu sa tehnologijom koju su proizvela ljudska bi}a. Kao i u slu~aju
sa slikom, decenije napora su bile utro{ene u poku{ajima da se zabiljeì zvuk
koji je vjeran originalu. Rezultat ovih napora su zvu~ni rekorderi, HI-FI sistemi i sistemi za opaànje zvuka. Uprkos svoj ovoj tehnologiji i hiljadama
inìnjera i eksperata koji su radili na ovome, jo{ nije postignut aparat koji perfektno biljeì zvuk onako kako to ljudsko uho radi. Razmislite o HI-FI sistemima najvi{e kvalitete, proizvedenim od strane najve}ih kompanija u
glazbenoj industriji. âk kada se zvuk snimi u ovim ure|ajima, ne{to od toga
biva izgubljeno. Ili, kada okrenete na HI-FI, vi uvijek ~ujete {u{te}i zvuk prije nego muzika po~ne. A zvuk koji je produkt tehnologije ljudskog tijela je
ekstremno o{tar i jasan. Ljudsko uho nikada ne opaà zvuk udruèn sa
{ume}im zvukom ili sa atmosferskim smetnjama kao {to to opaà Hi-Fi; uho
prima zvuk upravo onakav kakav jeste, o{tar i ~ist. To je bilo tako jo{ od
stvaranja ~ovjeka.
Ukratko, tehnologija u na{em tijelu je daleko superiornija od tehnologije koju je ~ovje~anstvo proizvelo koriste}i svoje nagomilano znanje, iskustvo
i mogu}nosti. Niko ne bi mogao re}i da su HI-FI i kamera nastali kao rezultat slu~aja. Pa kako se onda moè tvrditi da su tehnologije koje postoje u ljudskom tijelu, koje su ~ak superiornije od ovih, mogle nastati kao rezultat lanca slu~ajnosti zvanog evolucija?
Evidentno je da su oko i uho i zaista svi drugi dijelovi ljudskog tijela,
produkti jednog veoma superiornog stvaranja. Ovo su kristalno jasni pokazatelji Allahove jedinstvenosti i nenadma{nog stvaranja, Njegovog vje~nog
znanja i mo}i.
Razlog {to smo mi posebno pomenuli osjet vida i sluha ovdje je nesposobnost evolucionista da razumiju znakove stvaranja, tako jasne i o~ite kao
{to su ovi. Ako jednog dana pitate nekog evolucionistu da vam objasni kako
to da su ovaj izvrsni dizajn i tehnologija u oku i uhu nastali kao rezultat
slu~aja, vidjet }ete da on ne}e biti u stanju dati vam bilo kakav razuman ili logi~an odgovor. âk i Darwin, u svom pismu Asai Grayu od 3. aprila 1860.,
pi{e da ga ppomisao na oko cijeloga zaledi i priznaje beznade`nost evolucionista u susretu sa izvanrednim dizajnom ìvih bi}a.125
Evolucionistike tvrdnje i
stvarno ~injenino stanje
prethodnim poglavljima ispitali smo ni{tavnost teorije evolucije u

smislu fizi~kih dokaza na|enih u fosilima, kao i sa gledi{ta molekularne biologije. U ovom poglavlju }emo govoriti o jednom broju biolo{kih fenomena i koncepata koji su od strane evolucionista predstavljeni
kao teoretski dokazi. Ove teme su posebno va`ne zato {to one dokazuju da nema znanstvenih nalaza koji podràvaju evoluciju i {to, ~ak, suprotno tome,
otkrivaju stepen izvrtanja i prevare kojima se koriste evolucionisti.
Nepremostive granice izme|u varijacija i vrsta

Varijacija je jedan termin koji se koristi u genetici, a odnosi se na doga|aj koji uzrokuje da individue ili grupe odre|enog tipa neke vrste razviju
razli~ite karakteristike od drugih tipova iste vrste. Naprimjer, svi ljudi na
Zemlji nose u osnovi iste genetske informacije, a ipak neki imaju kose o~i,
neki crvenu kosu, neki imaju duge noseve, a neki kratke, ovisno o mjeri varijacionog potencijala ove geneti~ke informacije.
Evolucionisti uzimaju varijacije unutar jedne vrste kao dokaz za svoju
teoriju. Me|utim, varijacija ne predstavlja dokaz za evoluciju zato {to varijacije nisu ni{ta drugo do rezultat razli~itih kombinacija ve} postoje}ih genetskih informacija i one ne dodaju nove karakteristike genetskim informacijama.
Varijacija se uvijek odigrava unutar granica genetske informacije. U genetici, ova granica je nazvana genetski bazen. Sve karakteristike prisutne u
genetskom bazenu jedne vrste mogu do}i u obzir, mogu se ispoljiti usljed varijacije. Naprimjer, kao rezultat varijacije u jednoj reptilskoj vrsti mogu se pojaviti varijeteti koji imaju relativno duè repove ili kra}e noge. Za oboje, i za
duge i za kratke noge, informacija ve} postoji u genetskom bazenu reptila.
Me|utim, varijacije ne transformiraju reptile u ptice, dodaju}i im krila ili
neke druge karakteristike, ili mijenjaju}i njihov metabolizam. Takve prom-
134
jene zahtijevaju pove}anje u geneti~koj informaciji ìvih bi}a, {to nikako nije mogu}e prilikom varijacija.
Darwin nije bio svjestan ove ~injenice kada je formulirao svoju teoriju.
On je mislio da varijacijama nema granice. U ~lanku koji je napisao 1844. izmnogi autori pretpostavljaju da postoji granica varijacijama u
javio je da m
prirodi, iako ja nisam u stanju otkriti niti jednu ~injenicu na kojoj ovo
vjerovanje po~iva.126 U Porijeklu vrsta on je naveo razli~ite primjere varijacija kao najva`niji dokaz za svoju teoriju.
Naprimjer, prema Darwinu, uzgajiva~i ìvotinja koji su sparili razli~ite
varijetete stoke da bi dobili nove varijetete koji daju vi{e mlijeka, bili su na
putu da ih na kraju transformiraju u jednu druga~iju vrstu. Darwinova predstava o neograni~enoj varijaciji najbolje se vidi u slijede}oj re~enici iz
Porijekla vrsta:
Ja ne vidim pote{ko}e da jedna rasa medvjeda prirodnom selekcijom ne
poprimi karakteristike u skladu sa ìvotom u vodi, da poprimi velika usta i
da se, na kraju, preobrati u jednog ogromnog kita.127
Razlog {to je Darwin naveo primjer koji ide isuvi{e daleko je posljedica
primitivnog razumijevanja znanosti u njegovo doba. Od tada, u XX stolje}u,
znanost je na osnovu rezultata eksperimenata izvedenih na ìvim bi}ima
DA LI SU KITOVI EVOLUIRALI IZ MEDVJEDA?

U Porijeklu vrsta Darwin je ustvrdio da su kitovi evoluirali iz medvjeda koji su pokuali plivati! Darwin je pogreno pretpostavio da je mogunost varijacije unutar vrsta neograniena.
Znanost XX stoljea je dokazala da je ovaj evolucioni scenario samo produkt mate.
Evolucionistike tvrdnje i stvarno ~injenino stanje
135
postavila princip ggenetske stabilnosti (genetske homeostaze). Princip

nalaè da su svi poku{aji sparivanja koji su izvedeni da produciraju nove varijacije bili neubjedljivi i da postoje striktne barijere izme|u razli~itih vrsta
ìvih bi}a . Ovo zna~i da je apsolutno nemogu}e da uzgajiva~i ìvotinja
pretvore stoku u druga~iju vrstu sparuju}i njezine razli~ite varijacije, kao {to
je postulirao Darwin.
Norman Machbet, koji je opovrgnuo darvinizam u svojoj knjizi Darwin
Retried, izjavljuje:
Sr` problema je da li ìva bi}a doista variraju u neograni~enom opsegu
Vrste su zauvijek postojne. Mi smo svi ~uli o razo~aranim uzgajiva~ima koji su izveli svoj rad do odre|ene ta~ke jedino da bi uvidjeli da su se ìvotinje i biljke vratile na mjesto sa koga su i po{le. Uprkos napornim poku{ajima tokom dva ili tri stolje}a, nikada nije bilo mogu}e proizvesti plavu ruù
ili crni tulipan.128
Luther Burbank, koji je smatran najkompetentnijim uzgajiva~em ìvotinjaisvih vremena, izrazio je ovu ~injenicu kada je rekao da postoje granice
mogu}em razvitku, a ove granice slijede jedan zakon.129 Govore}i o ovoj temi, Danski znanstvenik W. L. Johannsen prokomentirao je:
Varijacije na koje su Darwin i Wallace stavili svoj naglasak ne mogu biti
selektivno potisnute preko odre|ene ta~ke, a to je, da jedna takva promjenjivost ne sadrì tajnu neograni~enog odstupanja - udaljavanja.130
Otpornost na antibiotike i imunitet na DDT nisu dokazi u korist

evolucije
Evolucionisti tvrde da su otpornost koju bakterije razvijaju protiv antibiotika i imunitet koji neki insekti razvijaju na DDT (DDT - sredstvo za
uni{tavanje gamadi, koje se po ameri~kom na~inu izgovaranja slova u abecedi izgovara di-di-ti, skra}enica je od: dihlor-difenil-trihlormetil-metan; to je
bijela kristalna tvar slabog aromatskog mirisa koja se odlikuje svojstvom da
je za bilje i vi{e ìvotinjske organizme sasvim ne{kodljiva, ali je za kukce jak
ìv~ani otrov; izumitelj {vicarac Paul Mller 1939., Nobelovu nagradu dobio
1948. - op. E. I.) dokazi za evoluciju. Oni kaù da su ovo primjeri ste~ene ot-
136
pornosti i imuniteta koji su postignuti mutacijama {to su se odigrale u ìvim

organizmima koji su bili izloèni ovim supstancama.
U oba slu~aja, i u bakterija, i u insekata, ove karakteristike nisu osobine
koje su bile postepeno ste~ene protiv DDT-ija ili antibiotika kao rezultat mutacija. Neke od varijacija ovih ìvih bi}a posjedovale su ove karakteristike
prije nego je populacija kao cjelina bila izloèna antibioticima ili DDT-iju.
Scientific American, premda je jedan pravi evolucionisti~ki ~asopis, donosi
slijede}e priznanje u svom martovskom broju iz 1988.:
Mnoge bakterije posjedovale su otpornosne gene ~ak i prije nego su
M
komercijalni antibiotici u{li u upotrebu. Znanstvenici ne znaju ta~no za{to
su ovi geni bili razvijeni i odràvani.131
Kao {to se moè vidjeti, genetske informacije koje donose otpornost i

koje su postojale prije izlaganja antibioticima ne mogu biti obja{njene od
strane evolucionista i to dokazuje da je tvrdnja njihove teorije la`na.
înjenica da su rezistentne bakterije bile prisutne godinama prije otkri}a
antibiotika izraèna je u Medical Tribune, jednoj izvanrednoj znanstvenoj
publikaciji, u decembarskom broju iz 1998. godine. ^lanak se bavi jednim interesantnim doga|ajem: u studiji koja je izvedena 1986., tijela nekih mornara,
koji su se razboljeli i umrli za vrijeme polarne ekspedicije 1845. godine,
na|ena su o~uvana u ledu. U njihovim tijelima na|eni su neki tipovi bakterija karakteristi~ni za XIX stolje}e, a kada su testirani, istraìva~i su bili iznena|eni nalazima da su ove bakterije bile otporne na mnoge savremene antibiotike koji nisu bili proizvedeni sve do XX stolje}a.132
U medicinskim krugovima je dobro znana ~injenica da je ova vrsta otpornosti bila prisutna u mnogih populacija bakterija i prije otkri}a penicilina.
Zbog toga je apsolutno obmanjivo smatrati ovu otpornost bakterija jednim
evolucijskim razvitkom. Kako se onda odigrao proces takozvanog bakterijskog sticanja imuniteta?
Otpornost bakterija na antibiotike

Bakterije imaju brojne varijacije unutar svojih tipova. Neke od ovih varijacija posjeduju genetsku informaciju da budu otporne na razli~ite lijekove,
137
hemikalije ili neke druge supstance. Kada se bakterije podvrgnu odre|enom

tipu lijeka, one bakterije koje nisu otporne na taj lijek bivaju uni{tene, dok one
koje su otporne preìve i dobiju {ansu da se jo{ razmnoàvaju. Neotporne
bakterije uskoro nestaju iz populacije i bivaju zamijenjene onima koje su otporne, a koje se tada brzo razmnoàvaju. Na kraju, zavr{avamo sa bakterijskom kolonijom koja je sa~injena jedino od individua koje su otporne na
odre|eni antibiotik i, od tada pa nadalje, taj antibiotik postaje neefikasan protiv ovog tipa bakterija. Klju~na stvar je da je bakterija jo{ uvijek ona ista bakterija i da je vrsta jo{ uvijek ona ista.
Ovdje je va`no ista}i da se, suprotno tvrdnjama evolucionista, nije odigrao evolucioni proces u kojemu bi neotporne bakterije mutirale i pre{le u rod
otpornih bakterija nakon {to su bile izloène antibioticima i tako stekle novu
genetsku informaciju. Ono {to se odigravalo je bila eliminacija odre|ene varijacije bakterija iz ukupne populacije otpornih i neotpornih bakterija koje su
postojale od samoga po~etka. Ovo ne zna~i pojavu nove vrste bakterija: to nije evolucija. Nasuprot tome, jedna ili vi{e postoje}ih varijacija je i{~ezla,
{to je sasvim suprotan proces, budu}i da je genetska informacija izgubljena.
Imunitet insekata na DDT

Jo{ jedan fenomen koji su evolucionisti nastojali iskriviti i ponuditi kao
dokaz za evoluciju je naizgled ste~eni imunitet insekata na DDT, koji smo
spomenuli na po~etku ovoga poglavlja. Ovaj imunitet razvija se na isti na~in
kao bakterijska otpornost na antibiotike. Za imunitet na DDT nikako se ne
moè re}i da je ste~en od strane pojedinih inividua populacije insekata.
Neki insekti ve} su bili otporni na DDT. Nakon otkri}a DDT-ija, oni instekti
koji su bili izloèni ovoj hemikaliji, a nisu imali ovaj nasljedni imunitet, bili
su eliminirani iz populacije, izumrli su. Oni koji su bili imuni, a njih je od
po~etka bilo samo nekoliko u populaciji, vremenom su pove}ali brojnost.
Najzad, cijela vrsta insekata postala je populacija ~iji su svi ~lanovi bili imuni. Kada se to desilo, DDT je prestao biti efikasan protiv ove vrste insekata.
Ovaj fenomen je op}enito, ali obmanjuju}e, bio smatran kao sticanje imuniteta na DDT kod insekata.
138
Evolucionista, biolog Francisco Ayala priznaje ovu ~injenicu kazav{i:

Genetske varijante potrebne za otpornost na najrazli~itije vrste pesticida
o~ito su bile prisutne u svakoj od populacija izloènih ovim jedinjenjima
napravljenim od strane ~ovjeka.133
Budu}i da su dobro svjesni da ve}ina ljudi nema priliku u~iti o mikrobiologiji ili provoditi istraìvanja na tom polju, evolucionisti su se u ovom
slu~aju (rezistencije i imuniteta) posluìli ~istom obmanom. Oni stalno
navode ove primjere kao vaàn dokaz za evoluciju. Kako bi do sada trebalo
biti veoma jasno, niti rezistencija bakterija na antibiotike, a niti imunitet insekata na DDT ne pruàju dokaze za evoluciju. Ono {to oni pruàju, jesu dobri primjeri izvrtanja i metoda obmanjivanja kojima evolucionisti pribjegavaju u namjeri da opravdaju svoju teoriju.
Zabludu o degeneriranim (nepotrebnim) organima

Dugo vremena se koncept nepotrebnih organa u~estalo pojavljivao u
evolucionisti~koj literaturi kao dokaz evolucije. Na kraju je taj koncept, kada je dokazano da je nevaè}i, sasvim tiho ostavljen po strani. Ali neki evolucionisti jo{ uvijek vjeruju u njega i, s vremena na vrijeme, neko poku{a promovirati degenerirane organe kao vaàn dokaz evolucije.
Pojam degenerirani organi je prvi put upotrijebljen prije jednog stolje}a. Kako bi rekli evolucionisti, u tijelima nekih bi}a postoji jedan broj nefunkcionalnih organa. Ovi organi naslije|eni su od predaka i zbog toga {to
nisu bili kori{teni, postepeno su postali degenerirani
Cijela pretpostavka je sasvim neznanstvena i potpuno je bazirana na nedostatnom znanju. Ovi nnefunkcionalni organi bili su, ustvari, organi ~ija
ffunkcija jo{ nije bila otkrivena. Najbolji pokazatelj ovoga je bilo postepeno,
a ipak znatno smanjenje duge liste organa koje su evolucionisti dràli za degenerirane organe. S. R. Scadding, i sam evolucionista, sloìo se sa ovom
~injenicom u ~lanku nazvanom Mogu li degenerirani organi biti dokaz za
evoluciju? objavljenom u magazinu Evoluciona teorija:
Budu}i da nije mogu}e nedvosmisleno identificirati beskorisne strukture i
budu}i da struktura argumenata koja je upotrebljena nije znanstveno puno-
139
va`na, zaklju~io sam da degenerirani organi ne osiguravaju neki poseban

dokaz za teoriju evolucije.134
Lista degeneriranih organa koju je napravio njema~ki anatom R.

W i e d e r s h e i m 1985. godine, sadràvala je otprilike oko 100 organa,
uklju~uju}i slijepo crijevo i trti~nu kost. Sa napretkom koji je napravila
znanost, otkriveno je da ovi organi sa Wiedersheimove liste, ustvari, imaju vrlo va`ne funkcije u tijelu. Naprimjer, otkriveno je da je slijepo crijevo, za koje se pretpostavljalo da je degeneriran (nepotreban) organ, ustvari, limfoidni
organ koji se bori protiv infekcije u tijelu. Ova ~injenica je postala jasna 1997.
godine: Drugi tjelesni organi i tkiva - timus, jetra, slezena, slijepo crijevo,
ko{tana sr`, i male nakupine limfnog tkiva, kao {to su krajnici u grlu i
Peyerove plo~e u tankom crijevu - tako|er su dio limfnog sistema. Oni,
tako|er, pomaù tijelu u borbi protiv infekcije.135
Tako|er je otkriveno da krajnici, koji su bili uklju~eni u istu listu degeneriranih organa, imaju zna~ajnu ulogu u za{titi grla od infekcije, pogotovo do doba adolescencije. Prona|eno je da trti~na kost, koja se nalazi na donjem kraju ki~menog stuba, podràva kosti oko zdjelice i da je ona ta~ka konvergencije nekih malih mi{i}a. U godinama koje su slijedile shvatilo se da
timus podsti~e odbrambeni sistem u ljudskom tijelu aktiviraju}i T-}elije, da
epifiza brine o lu~enju nekih va`nih hormona, da je {titna `lijezda efikasna u
osiguravanju stalnog rasta beba i djece i da hipofiza kontrolira korektno
funkcioniranje mnogih hormonalnih `lijezda. Svi oni su jednom bili smatrani
degeneriranim organima. Polumjese~asti nabor u oku, koji je smatran degeneriranim organom od strane Darwina, ima, ustvari, funkciju ~i{}enja i
podmazivanja o~nih vje|a.
Postojala je jedna veoma va`na logi~ka gre{ka u evolucionisti~koj tvrdnji o degeneriranim organima. Kao {to je upravo obja{njeno, tvrdnja evolucionista bila je da su degenerirani organi naslije|eni od predaka. Me|utim,
neki od navodno degeneriranih organa, nisu na|eni u ìvim vrstama za koje se tvrdilo da su preci ljudskih bi}a! Naprimjer, slijepo crijevo ne postoji u
nekih majmunskih vrsta za koje se govorilo da su preci ~ovjeka. ûveni biolog H. Enoch, koji je uputio izazov teoriji degeneriranih organa, izrazio je
140
ovu logi~ku gre{ku slijede}im rije~ima:

Majmuni posjeduju slijepo crijevo, dok ga njihovi manje napredni ro|aci,
niì majmuni, ne posjeduju. Slijepo crijevo se opet pojavljuje kod sisara
vi{e gra|e, kao {to je oposum. Kako ovo evolucionisti mogu objasniti?136
Jednostavno re~eno, scenario degeneriranih organa, promoviran od

strane evolucionista, sadrì izvjestan broj ozbiljnih logi~kih defekata i taj scenario je, u svakom slu~aju, dokazan kao znanstveno laàn. Ne postoji nijedan
naslije|eni degenerirani organ u ljudskom tijelu budu}i da ljudska bi}a nisu,
kao rezultat slu~aja, evoluirala iz drugih bi}a, nego su stvorena u svojoj sada{njoj, kompletnoj i perfektnoj formi.
Sli~nost kod ìvih bi}a ne moè biti dokaz za evoluciju

Sli~nosti u gra|i me|u razli~itim vrstama u biologiji nazivaju se hho mologija. Evolucionisti poku{avaju predstaviti ove sli~nosti kao dokaz za
evoluciju.
Darwin je mislio da su bi}a sa sli~nim (homolognim) organima imala
evolucionu povezanost i da ovi organi moraju biti naslije|eni od zajedni~kog
pretka. S obzirom da i golubovi i orlovi imaju krila, oni, a i sve ostale ptice sa
krilima, prema njegovoj tvrdnji, evoluirali su iz jednog zajedni~kog pretka.
Homologija je varljiv argument postavljen jedino na bazi pojavne
fizi~ke sli~nosti i ni~emu drugom. Ovaj argument nikada nije bio provjeren
niti na jednom jedinom konkretnom otkri}u u svim ovim godinama jo{ od
Darwinovog doba. Niko ni u jednom sloju zemlje nije prona{ao fosil imaginarnog zajedni~kog pretka, bi}a sa homolognim strukturama. [tavi{e, ~injenice koje }emo sada navesti jasno pokazuju da homologija ne osigurava
dokaz da se evolucija dogodila:
1. Na|eni su sli~ni organi u bi}ima potpuno razli~itih vrsta, me|u kojima evolucionisti nisu u mogu}nosti uspostaviti bilo kakvu vrstu evolucionog
odnosa.
2. Genetske {ifre nekih bi}a koja imaju sli~ne organe potpuno su razli~ite.
3. Embriolo{ki razvitak sli~nih organa u razli~itih bi}a je potpuno dru-
141
ga~iji.
Da sada ispitamo svaku od ovih ta~aka, jednu po jednu.
Sli~ni organi u potpuno razli~itih ìvih vrsta

Postoji jedan broj sli~nih organa koji posjeduju razli~ite vrste, a me|u
kojima evolucionisti ne mogu ustanoviti bilo kakvu vrstu evolucione
povezanosti. Krila su jedan primjer. Pored ptica, krila nalazimo i u slijepih
mi{eva, koji su sisari, i u insekata, i ~ak u nekih dinosaura, koji su izumrli reptili. Niko od evolucionista nije uspostavio povezanost ili srodstvo izme|u ove
~etiri razli~ite klase ìvotinja.
Jo{ jedan upadljiv primjer je za~u|uju}a sli~nost i strukturalna istovjetnost prona|ena u o~ima razli~itih bi}a. Naprimjer, hobotnica i ~ovjek su dvije ekstremno razli~ite vrste me|u kojima nije mogu}e uspostaviti nikakvu
evolucionu srodnost, a ipak su o~i, i kod jednog i kod drugog, veoma mnogo
sli~ne u pogledu njihove gra|e i funkcije. âk niti evolucionisti ne tvrde da
su ~ovjek i hobotnica imali zajedni~kog pretka na ra~un njihovih sli~nih o~iju.
Ovi i brojni drugi primjeri potvr|uju da evolucionisti~ka tvrdnja da sli~ni organi dokazuju da su ìve vrste evoluirale iz njihovog zajedni~kog pretka nema znanstvenu osnovu.
Ustvari, sli~ni organi trebali bi izazvati veliku zbunjenost kod evolucionista. Priznanja ~uvenog evolucioniste Franka Salysburyja izre~ena u njegovom osvrtu o temi kako se desilo da ekstremno razli~ite vrste imaju vrlo
sli~ne o~i, nagla{avaju }orsokak homologije:
âk se takav organ, koji je kompleksan kao {to je oko, pojavio nekoliko
puta, naprimjer kod lignje, ki~menjaka i zglavakara. Za sinteti~ku (neodarvinisti~ku) teoriju dovoljan problem predstavljalo je obja{njenje za
slu~ajni postanak tog organa samo jednom, ali mi se zavrti u glavi od pomis li na njihovo odvojeno pojavljivanje kod nekoliko razli~itih bi}a.137
Genetski i embriolo{ki }orsokak homologije

Da bi evolucionisti~ku tvrdnju, koja se ti~e njihovih stavova o pitanju
homologije, uzeli ozbiljno, prije svega sli~ni (homologni) organi u razli~itih
bi}a trebali bi, u isto vrijeme, biti {ifrirani sa sli~nim (homolognim) DNA
142
{iframa. Me|utim, oni to nisu. U ve}ini slu~ajeva genetsko {ifriranje je

sasvim razli~ito. [tavi{e, sli~ne genetske {ifre u DNA molekulama razli~itih
bi}a ~esto su povezane sa veoma razli~itim organima.
M i c h a e l D e n t o n , australijski profesor biohemije, u svojoj knjizi
Evolucija: Teorija koja je u krizi opisuje genetski }orokak evolucionisti~ke
interpretacije homologije: Temelji evolucije su vjerovatno najozbiljnije uzdrmani kada se ustanovilo da su, naizgled, homologne strukture ~esto speci ficirane sa nehomolognim geneti~kim sistemima. 138
Pored toga, da bi tvrdnja o homologiji bila smatrana valjanom, onda bi
embriolo{ki razvoj (razvojni stadiji u jajetu ili maternici) u vrste sa homolognim organima trebao biti paralelan jedan drugom. Ustvari, embriolo{ki razvoj
takvih organa je potpuno druga~iji u svakoj ìvoj vrsti.
Da zaklju~imo. Moèmo re}i da su genetska i embriolo{ka istraìvanja
dokazala da koncept homologije, definiran od strane Darwina kao dokaz za
evoluciju ìvih bi}a iz zajedni~kog pretka, ama ba{ nikako ne moè biti smatran kao bilo kakav dokaz. U ovom pogledu, za znanost se moè re}i da je, po
ko zna koji put, pobila darvinisti~ku tezu.
Ni{tavnost tvrdnje o molekularnoj homologiji

Evolucionisti~ko promoviranje homologije kao dokaza za evoluciju je
ni{tavno ne samo na nivou organa nego, isto tako, i na molekularnom nivou.
Evolucionisti kaù da su DNA {ifre ili proteinske strukture razli~itih ìvih
bi}a sli~ne i da je ta sli~nost dokaz da su ove ìve vrste evoluirale iz zajedni~kih predaka ili jedne od drugih. Naprimjer, redovno se u evolucionisti~koj
{tampi izjavljuje da postoji velika sli~nost izme|u ljudske i majmunske
DNA i ova sli~nost je predstavljena kao dokaz za evolucionisti~ku tvrdnju
da postoji evoluciona povezanost izme|u ~ovjeka i majmuna.
Najo~itiji primjer ove vrste argumenata je postojanje 46 hromosoma kod
~ovjeka i 48 hromosoma u nekih majmuna, npr. u {impanzi. Evolucionisti
smatraju blizinu broja hromosoma me|u razli~itim vrstama kao dokaz za
evolucionu povezanost. Me|utim, ako je ovo ta~no, onda je ~ovjek jo{ bliì
srodnik krompiru, nego {to je to majmunu. Broj hromosoma u krompirima je
143
mnogo bliì broju hromosoma kod ~ovjeka, negoli broju hromosoma kod gorila ili {impanzi: on iznosi ravno 46! Drugim rije~ima, ljudsko bi}e i krompiri
imaju isti broj hromosoma! Ovo je frapantan primjer koji pokazuje da sli~nosti u DNA ne mogu biti dokaz za evolucionu povezanost.
Sa druge strane, postoje ogromne molekularne razlike izme|u bi}a koja
izgledaju veoma sli~na i srodna. Naprimjer, struktura citohroma-C, jednog
proteina koji je od vitalnog zna~aja za disanje, nevjerovatno je razli~ita u
ìvih bi}a iste klase. Prema istraìvanju izvr{enom na ovom podru~ju, razlika izme|u dvije vrste reptila je ve}a negoli razlika izme|u ptice i ribe, ili ribe
i sisara. Jedna druga studija je pokazala da je
molekularna razlika izme|u nekih ptica ve}a
nego razlika izme|u tih istih ptica i sisara.
Tako|er je otkriveno da je molekularna razlika
izme|u bakterija koje su izgledale veoma
sli~no, ve}a nego razlika izme|u sisara i
vodozemaca ili insekata.139
Sli~ne usporedbe su na~injene i u slu~ajevima hemoglobina, mioglobina, hormona i
gena, i izvu~eni su sli~ni zaklju~ci.140
U vezi sa ovim i drugim srodnim nalaziProfesor Michael Denton:
ma, Dr. Michael Denton izjavljuje:
"Evolucija je teorija u krizi"
Svaka klasa na molekularnom nivou je
S
jedinstvena, izolirana i nepovezana sa posrednicima. Prema tome, molekule
su, kao i fosili, pokazale da ne postoje prijelazi koji su dugo vremena traèni
od strane evolucione biologije... Na molekularnom nivou nijedan organizam
nije praotac tj. primitivan, a, tako|er, nije ni napredan u odnosu na
druge organizme Da su ovi molekularni dokazi bili ustanovljeni prije
jednog stolje}a ideja organske evolucije mo`da ne bi nikada bila ni prihva}ena.141
Profesor Michael Denton: Evolucija je teorija u krizi
144
Teorija evolucije nema embriolo{ku bazu

Ono {to se nazivalo rekapitulacionom teorijom ve} duè vrijeme je izba~eno iz znanstvene literature, ali se jo{ uvijek predstavlja kao znanstvena
realnost od strane nekih evolucionisti~kih publikacija. Termin rekapitulacija je saètak izreke Ontogeneza rekapitulira filogenezu, formulirane od
strane evolucioniste biologa Ernsta Haeckela na kraju XIX stolje}a.
Ova teorija postavljena od strane Heackela smatra da embrioni ìvih
bi}a ponovo proìvljavaju evolucioni proces koji su pro{li njihovi pseudopreci. On je postavio teoriju da za vrijeme svog razvoja u maj~inoj utrobi ljudski embrio prvo ispoljava karakteristike ribe, a zatim karakteristike reptila i, na
kraju, ~ovjeka.
U godinama koje su uslijedile nakon toga dokazano je da je ova teorija
potpuno la`na. Danas je poznato da su {krge, za
koje se pretpostavljalo da se pojavljuju u ranim
stadijima ljudskog embrija, ustvari inicijalna faza
kanala srednjeg uha, paratireoidne `lijezde i
timusa. Za embrionski dio koji je upore|en sa kesom od ùmanca jajeta ispostavilo se da je bio
vre}ica koja proizvodi krvne }elije za dijete. Dio
koji je, od strane Heackela i njegovih sljedbenika
identificiran kao rep, ustvari je ki~ma koja podsje}a
na rep zato {to dobija svoj oblik prije nego noge.
Ovo su, u znanstvenom svijetu, op}epoznate
~injenice i one su prihva}ene ~ak i od samih evoluHaeckel je bio evolucionista. George Gaylord Simpson, jedan od osnicionista u mnogim aspekva~a neodarvinizma pi{e:
tima ~ak revnosniji nego
Darwin. Zbog ovog razloHaeckel je na pogre{an na~in izloìo evoluga, on se nije ustru~avao
cioni razvoj. Sada je ~vrsto ustanovljeno da on izvrnuti znanstvene ~in togeneza ne oslikava filogenezu.142
jenice i na~initi razli~ite
falsifikate.
U ~lanku objavljenom u American Scientist
~itamo:
HAECKELOVI LA@NI CRTE@I

Gore: La`ni (neta~ni) crteì koje
je Haeckel na~inio da pokaè da
ljudski i riblji embrio pokazuju
veliku sli~nost u njihovim ranim
stadijima.
Dolje: Kada se Haeckelovi crteì
uporede sa pravim ljudskim em briom vidi se da su mnogi organi
namjerno izostavljeni.
(Francis Hitching, The Neck of the

Giraffe: Where Darwin Went Wrong?,
str.205)
uho
zubi
nabori
srce
nos
ki~ma
noga
ruka
FALSIFICIRANI CRTE@
VJERODOSTOJAN CRTE@
Zasigurno, biogeneti~ki zakon je mrtav. Iz ud`benika biologije kona~no je

izba~en pedesetih godina XX stolje}a. A kao tema ozbiljnog teoretskog istraìvanja i{~ezao je ve} u dvadesetim...143
Jo{ jedan interesantan aspekt bila je ~injenica da je Ernst Haeckel bio

{arlatan koji je iznosio la`ne crteè u namjeri da podrì teoriju rekapitulacije
koju je postavio. Haeckelovi falsifikati ude{eni su tako da pokaù da riblji i
~ovje~iji embrio podsje}aju jedan na drugi. Kada je razotkriven, jedina
odbrana koju je ponudio bila je to da su i drugi evolucionisti po~inili sli~ne
prekr{aje:
Nakon ovog kompromitiraju}eg priznanja falsifikata trebao bih biti
N
obavezan da smatram samoga sebe osu|enim i uni{tenim, kada ne bih imao
utjehu da vidim uporedo sa mnom na optuèni~koj klupi stotine kolega krivaca, izme|u kojih su mnogi najpovjerljiviji istraìva~i i najcjenjeniji biolozi. Velika ve}ina dijagrama u najboljim ud`benicima biologije, studijama i ~asopisima, navukla bi isti stepen optu`be za falsifikat zato {to su svi
oni neta~ni i, vi{e ili manje, dotjerani, ude{eni, prera|eni i konstruirani.144
I, stvarno, postoji na stotine kolega krivaca, izme|u kojih su mnogi najpovjerljiviji istraìva~i i najcjenjeniji biolozi, ~ije studije su pune zalju~aka
na osnovu predrasuda, pune iskrivljavanja i ~ak izmi{ljanja. Ovo je zbog toga {to su svi oni sebe automatizirali da se bore za evolucionu teoriju, iako ne
postoji ni trunka znanstvenog dokaza koji je podràva.
Teorija evolucije: jedna

materijalistika obaveza
nformacije koje smo predstavili kroz cijelu ovu knjigu pokazuju nam da
teorija evolucije nema znanstvenu bazu i da se ~ak, nasuprot tome, tvrdnje o evoluciji otvoreno sukobljavaju sa znanstvenim otkri}ima. Drugim
rije~ima, snaga koja podràva evoluciju nije znanost. Evolucija moè biti
branjena od strane nekih znanstvenika, ali mora postojati neka druga snaga-zastupnik na djelu.
Taj drugi zastupnik je materijalisti~ka filozofija.
Materijalisti~ka filozofija je jedan od najstarijih sistema mi{ljenja u historiji. Njezina najosnovnija karakteristika je smatranje materije kao apsoluta.
Prema ovoj filozofiji, materija je vje~na i sve {to postoji je sastavljeno od materije i samo od materije. Ovaj prilaz obavezno ~ini nemogu}im da se vjeruje
u Stvoritelja. Materijalizam je zbog toga dugo bio neprijateljski raspoloèn
prema religijama bilo koje vrste.
Name}e se pitanje da li je materijalisti~ko gledi{te ispravno. Na~in da se
ispita da li je neka filozofija istinita ili la`na je da se znanstvenim metodama
ispitaju tvrdnje te filozofije koje se odnose na znanost. Naprimjer, neki filozof u X stolje}u mogao je tvrditi da je postojalo boànsko drvo na povr{ini
Mjeseca i da su sva ìva bi}a, ustvari, narasla na granama ovog velikog drveta poput vo}a i da su onda pala na Zemlju. Neki ljudi bi mogli smatrati tu filozofiju privla~nom i vjerovati u nju. Ali u XX stolje}u, u vrijeme kada su ljudi uspjeli hodati po Mjesecu, nije mogu}e propagirati takvu filozofiju. Da li
je takvo drvo postojalo ili ne, moè biti ustanovljeno znanstvenim metodima,
a to su promatranje i eksperiment.
Zato moèmo pomo}u znanstvenog metoda istraìvati materijalisti~ku
tvrdnju: to jest, da je materija postojala kroz svu vje~nost i da se ova materija moè organizirati bez nadmaterijalnog Kreatora i uzrokovati nastanak ìvota. Kada to uradimo, vidimo da je materijalizam ve} kolabirao, budu}i da je
ideja da je materija uvijek postojala jo{ od vje~nosti, oborena sa teorijom
Teorija evolucije: jedna materijalistika obaveza
147
Velikog praska (Big Bang), koja pokazuje da je univerzum kreiran iz ni{tavila. Tvrdnja da se materija sama organizirala i stvorila ìvot je tvrdnja koju mi
zovemo teorija evolucije- ona koju je ova knjiga ispitivala i za koju je isto
tako pokazala da je pobijena.
Me|utim, ukoliko se neko unaprijed odlu~io da vjeruje u materijalizam
i da se preda i posveti materijalisti~koj filozofiji prije svega drugoga, tada se
on ne pona{a ovako. Ukoliko je on pp r i j e s v e g a m a t e r i j a l i s t a , a o n d a
znanstvenik, onda on ne napu{ta materijalizam kada vidi da je evolucija protivrje~na znanosti. Potpuno suprotno tome, on poku{ava potvrditi i spasiti materijalizam, poku{avaju}i podràti evoluciju bez obzira na sve. Upravo je ovo
ona neprilika u kojoj su se danas na{li evolucionisti brane}i teoriju evolucije.
[to je dosta interesantno, oni, tako|er, s vremena na vrijeme priznaju
ovu ~injenicu. Dobro poznati geneti~ar i otvoreni evolucionista Richard C.
Lewontin sa Harvardskog univerziteta priznaje da je on prije svega materijalista, a onda znanstvenik, ovim rije~ima:
Mi imamo jednu materijalisti~ku vjeru, koja je a priori vjera. Ono {to nas
primorava da na svijet donosimo materijalisti~ka obja{njenja nisu nau~ne
metode ni principi. Naprotiv, zbog na{e apriorne privrènosti materijalizmu
mi montiramo istraìva~ke pojmove i principe koji }e iznijeti neko materijalisti~ko obja{njenje. A i s obzirom da je materijalizam apsolutan, mi ne
moèmo dozvoliti pojavljivanje nekih stavova koji upu}uju na religiju.145
Termin a priori, koji je Lewontin ovdje upotrijebio, veoma je bitan.

Ovaj filozofski termin odnosi se na pretpostavke koje se ne baziraju ni na
kakvom eksperimentalnom znanju. Neka postavka ili misao je a priori kada je smatra{ kao ispravnu i prihvata{, ~ak iako nema dostupnih informacija
o ta~nosti te misli. Mada evolucionist, Lewontin se izraàva iskreno i
otvoreno. Materijalizam je a priori dat evolucionistima i oni, onda, nastoje
podesiti znanost prema onome {to im je dato. Budu}i da materijalizam definitivno ~ini neophodnim poricanje postojanja Stvoritelja, oni su prigrlili jedinu
alternativu koju imaju u rukama, a to je teorija evolucije. Za njih nema veze
{to je evolucija u suprotnosti sa znanstvenim ~injenicama, takvi znanstvenici
je prihvataju a priori kao ta~nu.
148
Ovakvo pona{anje, puno predrasuda, vodi evolucioniste vjerovanju da je

nesvjesna materija sastavila samu sebe, {to je u suprotnosti ne samo sa
znano{}u nego, tako|er, i sa razumom. Jedan profesor hemije sa Njujor{kog
univerziteta i DNA ekspert, Robert Shapiro, ovako obja{njava ovo vjerovanje evolucionista i materijalisti~ku dogmu koja leì u njegovoj osnovi:
Jedan drugi evolucioni princip potreban je da nas prevede preko praznine
izme|u mje{avine jednostavnih prirodnih hemikalija do prvog djelotvornog
replikatora (sistema koji bi mogao dati kopiju samoga sebe). Ovaj princip,
jo{ uvijek, nije opisan u detalje ili demonstriran, ali je naslu}en i data su mu
imena, kao hemijska evolucija ili samoorganiziranje materije. Postojanje
ovog principa uzeto je zdravo za gotovo u filozofiji dijalekti~kog materijalizma, isto kao {to je, od strane Aleksandra Oparina, primijenjeno i na porijeklo ìvota.146
Evolucionisti~ka propaganda na koju konstantno nailazimo u vode}im

zapadnim medijima i u ~uvenim i visoko po{tovanim znanstvenim magazinima, rezultat je ove ideolo{ke neophodnosti. Budu}i da je evolucija smatrana nu`nom, ona se pretvorila u tabu temu u krugovima koji postavljaju
standarde znanosti.
Postoje znanstvenici koji su se na{li u poziciji gdje su prisiljeni da brane
ovu isuvi{e nategnutu teoriju ili, u najmanju ruku, da izbjegavaju izgovaran je bilo ~ega {to je protiv nje, u namjeri da odrè svoju reputaciju. Akademici
u zapadnim zemljama obavezani su imati svoje ~lanke objavljene u odre|enim ~asopisima da bi postigli i sa~uvali titulu profesora. Svi ~asopisi koji se
bave biologijom pod kontrolom su evolucionista i oni ne dozvoljavaju da se
u njihovim magazinima pojavi bilo kakav antievolucionisti~ki ~lanak. Zbog
toga, svaki biolog mora izvoditi svoje studije pod dominacijom ove teorije.
Oni su, tako|er, dio ustanovljenog poretka u pogledu evolucije kao jedne ideolo{ke neophodnosti, {to je razlogom da oni slijepo brane sve nemogu}e
slu~ajnosti koje smo do sada ispitivali u ovoj knjizi.
149
DARVINIZAM I MATERIJALIZAM
edini razlog da se Darwinova teorija jo

brani uprkos njezinog pobijanja od strane
znanosti, bliska je veza izmeu ove teorije i
materijalizma. Darwin je primjenio materijalistku filozofiju na pri-rodne znanosti tako
da zagovornici ove filozofije, meu kojima
su najistaknutiji marksisti, nastavljaju braniti
darvinizam, bez obzira na sve.
Jedan od najuvenijih savremenih pobornika teorije evolucije, biolog,
Douglas Futuyma, napisao je: "Zajedno sa Marksovom
materijalistikom teorijom historije... Darwinova teorija evolucije bila
je krucijalno naelo u osnovi materijalizma." Ovo je veoma jasno priznanje razloga zbog kojih je teorija evolucije doista toliko vana njezinim braniteljima.1
Jedan drugi uveni evolucionista, paleontolog Stephen J. Gould, rekao
je: "Darwin je primjenio jednu konzistentnu filozofiju materijalizma
Carl Marx
u svojoj interpretaciji prirode".2 Leon Trotsky, skupa sa Lenjinom,

jedan od velikih umova Ruske komunistike revolucije, komentirao
je: "Darwinovo otkrie je najvei trijumf dijalektike u cijelom polju
Leon Trotsky
organske materije."3
Meutim, znanost je pokazala da darvinizam nije bio pobjeda za materijalizam nego,
radije, znak ruenja te filozofije.
1 Douglas Futuyma, Evolutionary Biology, 2nd ed., Sunderland, MA: Sinauer, 1986, str. 3
2 Alan Woods and Ted Grant, "Marxism and Darwinism", Reason in Revolt: Marxism and Modern Science,
London, 1993
3 Alan Woods and Ted Grant, "Marxism and Darwinsm", London, 1993
Priznanja materijalista
Njema~ki biolog Hoimar von Dithfurt, ~uveni evolucionista, dobar je
primjer ovog materijalisti~kog shvatanja punog predrasuda. Nakon {to je
Dithfurt naveo primjer ekstremno kompleksnog sastava ìvota, on nastavlja,
iznose}i slijede}e u vezi sa pitanjem da li se takav kompleksan sastav mogao pojaviti slu~ajno ili ne?:
Da li je u stvarnosti mogu}a takva harmonija koja bi se pojavila samo kao
rezultat slu~ajnosti? Ovo je osnovno pitanje cijele biolo{ke evolucije.
150
Odgovoriti na ovo pitanje rije~ima: Da, to je mogu}e, ne{to je kao

potvr|ivanje vjere u modernu znanost o prirodi. Kriti~ki govore}i, moèmo
re}i da neko ko prihvata modernu znanost o prirodi nema drugog izbora
nego da kaè da zato {to bi on nastojao objasniti prirodne pojave na
razumljive na~ine i poku{ao ih izvesti iz zakona prirode, bez primjene
metafizi~kog uplitanja. Me|utim, kada je zauzeo ovaj stav, stav obja{njavanja svega pomo}u zakona prirode - tj. pomo}u slu~ajnosti, tada je potpisao da on nema drugog mjesta kamo bi mogao pobje}i. Zbog toga, {ta bi
on drugo mogao uraditi nego vjerovati u slu~ajnosti.147
Da, upravo kao {to Dithfurt izjavljuje, materijalisti~ki znanstveni pristup usvaja kao svoj osnovni princip da obja{njava ìvot sa poricanjem natprirodnog uplitanja, tj. stvaranja. Jednom kada je ovaj princip usvojen, ~ak
su i apsolutne nemogu}nosti lahko prihva}ene. Mogu}e je na}i primjere
ovakvog dogmatskog mentaliteta u gotovo svoj evolucionisti~koj literaturi.
Profesor Ali Demirsoy, ~uveni zagovornik evolucione teorije u Turskoj, samo
je jedan od mnogih. Kao {to smo ukazali na prethodnim stranicama, prema
Demirsoyu je mogu}nost slu~ajnog formiranje citokroma-C, proteina
neophodnog za preìvljavanje, jjednako nevjerovatna kao i mogu}nost da
jedan majmun napi{e historiju ~ovje~anstva na daktilo-ma{ini, a da ne napravi
niti jednu gre{ku.148
Nema sumnje da je prihvatanje takve mogu}nosti, ustvari, suprotno osnovnim principima razuma i komon sensa. âk i samo jedno korektno
napisano slovo na papiru garantira da je ono napisano od strane neke osobe.
Kada neko vidi knjigu svjetske historije, postaje jo{ sigurnije da je knjigu
napisalo jedno razumno bi}e. Niko sa zdravim rezoniranjem ne bi se mogao
sloìti da su se slova tako velike knjige slu~ajno sakupila i pravilno
poredala.
Me|utim, veoma je interesantno vidjeti da evolucionista - znanstvenik
Ali Demirsoy prihvata ovu vrstu iracionalnog prijedloga:
U su{tini, vjerovatno}a slu~ajnog formiranja Citokrom-C niza je vjerovatno nula. To jest, ako ìvot zahtijeva jedan ta~no odre|en niz, moè se re}i
da vjerovatno}a da se to desi jeste jedanput u cijelom univerzumu. Ina~e su
neke metafizi~ke sile izvan na{eg poimanja morale u~estvovati u njegovom
formiranju. Prihvatiti ovo drugo, nije prikladno znanstvenom cilju. Tako da
moramo pogledati u prvu hipotezu.149
151
Demirsoy nastavlja izjavljuju}i da on prihvata nemogu}e u namjeri da

nne prihvati metafizi~ke sile, to jest, u namjeri da ne prizna stvaranje od
strane Boga. Jasno je da ovaj pristup nema nikakve veze sa znano{}u. Nimalo
neo~ekivano, Demirsoy, tako|er, govore}i o jednom drugom problemu, porijeklu mitohondrija u }elijama, otvoreno pristaje na slu~ajnost kao obja{njenje, iako je to sasvim suprotno znanstvenoj misli:
Sr` problema je pitanje kako su mitohondrije stekle ovu osobinu, budu}i
da postizanje ove osobine igrom slu~aja, ~ak i samo kod jedne individue, zahtijeva ekstremne vjerovatno}e koje su nepojmljive enzimi prilikom osiguravanja (}elijskog) disanja i funkcioniraju}i kao katalizatori, u svakom
koraku u razli~itoj formi, ~ine sr` ovoga mehanizma. ]elija mora sadràvati
ovaj enzimski niz u potpunosti, ina~e on je bez ikakvog zna~enja. Ovdje,
uprkos {to je to suprotno biolo{koj misli, u namjeri da izbjegnemo jedno
dogmati~nije obja{njenje ili spekuliranje, mi moramo prihvatiti, iako nerado, da su svi respiracijski enzimi u potpunosti postojali u }eliji prije nego
{to je prva }elija do{la u kontakt sa kisikom.150
Zaklju~ak koji se moè izvu}i iz ovakvih izjava je taj da je evolucija
teorija do koje se nikako nije do{lo kroz znanstveno istraìvanje. Nasuprot
tome, forma i su{tina ove teorije su diktirani zahtjevima materijalisti~ke filozofije. Ona se onda pretvorila u jedno vjerovanje ili dogmu, usprkos konkretnim znantvenim ~injenicama. I, ponovo moèmo jasno vidjeti iz evolucionisti~ke literature da sve vrste ovih napora stvarno imaju svrhu. A ta
svrha isklju~uje bilo koje vjerovanje da su sva ìva bi}a stvorena od strane
Stvoritelja.
Evolucionisti definiraju ovu svrhu kao znanstvenu. Me|utim, ono na
{to se oni pozivaju nije znanost, nego materijalisti~ka filozofija.
Materijalizam apsolutno odbacuje postojanje bilo ~ega izvan materije (ili
bilo ~ega natprirodnog). Sama znanost nije obavezna da prihvati takvu dogmu. Znanost predstavlja istraìvanje prirode i izvo|enje zaklju~aka iz nalaza
svoga istraìvanja. Ukoliko ovi nalazi vode zaklju~ku da je priroda stvorena,
znanost to mora prihvatiti. Du`nost je pravog znanstvenika da ne brani
nemogu}e scenarije drè}i se zastarjelih materijalisti~kih dogmi iz XIX stolje}a.
ZNANSTVENI KOLAPS MATERIJALIZMA
onstituiraju}i se kao
filozofski podupira~
teorije evolucije, materijalizam XIX stolje}a predlaè da je
univerzum postojao od vje~nosti, da
nije bio stvoren i da organski svijet
moè biti obja{njen jezikom interakcija materije. Me|utim, otkri}a
znanosti XX stolje}a potpuno
poni{tavaju ove hipoteze.
Pretpostavka da je univerzum
postojao oduvijek pobijena je
otkri}em da je univerzum nastao iz
velike eksplozije (takozvani "Big
Bang"), koja se odigrala prije skoro
pet milijardi godina. Big Bang
pokazuje da su sve fizi~ke supstance
u univerzumu postale ni iz ~ega:
drugim rije~ima, one su stvorene.
Jedan od najistaknutijih zagovornika
materijalizma, ateista filozof
Anthony Flew, priznaje:
"Kako je poznato, priznanje je
dobro za du{u. Ja }u, zbog toga,
po~eti priznaju}i da stratonicijanski ateist mora biti zbunjen savremenim kosmolo{kim konsenzusom (Big Bang). Zbog toga {to
izgleda da kosmolozi imaju
znanstveni dokaz da je univerzum imao po~etak."1
Veliki prasak, tako|er, pokazuje
da je univerzum na svakom stadiju

bio oblikovan kontroliranim stvaranjem. Ovo je postalo jasno pomo}u
poretka koji se zbio nakon velikog
praska, koji je bio isuvi{e perfektan
da bi bio formiran od strane nekontrolirane eksplozije. ûveni fizi~ar
Paul Davies obja{njava ovu situaciju:
"Te{ko se oteti utisku da su sada{nje strukture univerzuma, koje su o~ito toliko osjetljive na
male alteracije u brojevima, bile
pa`ljivo smi{ljene Po izgledu,
~udesno poklapanje broj~anih
vrijednosti koje je priroda dodijelila njenim fundamentalnim
konstantama, zasigurno ostaje
prisiljavaju}i dokaz za jedan svjesni element kosmi~kog dizajna."2
Ista
realnost
natjerala
je
ameri~kog profesora astronomije

Georgea Greensteina da kaè:
"Nakon {to smo pregledali sve
dokaze, uporno navaljuje misao
da je neko natprirodno posredni{tvo ili, radije, Posredni{tvo,
moralo biti umije{ano u nastanku
kosmosa."3
Tako materijalisti~ka hipoteza
(da ìvot moè u potpunosti biti obja{njen jezikom interakcija izme|u

materije) tako|er kolabira pred
licem otkri}a znanosti. Naro~ito se
porijeklo genetske informacije, koja
odre|uje sva ìva bi}a, nikako ne
moè objasniti bilo kakvim ~isto materijalnim posredni{tvom. Jedan od
vode}ih branitelja teorije evolucije,
George C. Williams , priznaje ovu
~injenicu u ~lanku kojeg je napisao
1995.:
"Evolucionisti-biolozi propustili
su da shvate da oni rade sa dva,
vi{e ili manje, nesamjerljiva
domena: domen informacije i
domen materije gen je paket
informacija, a ne stvar Ova
nesta{ica opisiva~a ~ini materiju i
infomaciju dvama odvojenim
domenima postojanja koji se
moraju diskutirati odvojeno, u
njihovim vlastitim jezicima."4
Ova situacija je dokaz za postojanje nadmaterijalne Mudrosti, koja
~ini da genetska informacija postoji.
Nemogu}e je za materiju da
proizvede informaciju unutar same
sebe. Direktor Njema~kog saveznog
Instituta za fiziku i tehnologiju, profesor Werner Gitt, primje}uje:
"Sva iskustva ukazuju na to da je
za pojavljivanje informacija
potrebno postojanje slobodne

volje, jednog razuma koji }e koristiti svoj sud i kreativnost... Ne
postoji zakon prirode, ne postoji
fizi~ki proces i ne postoji materijalisti~ki proces koji moè
uzrokovati da informacija sama
od sebe nastane u materiji."5
Sve ove znanstvene ~injenice
ilustriraju da su univerzum i sva ìva
bi}a kreirana od strane Kreatora, koji ima vje~nu snagu i znanje, tj. od
strane Boga. [to se ti~e materijalizma, A r t h u r K o e s t l e r , jedan od
naj~uvenijih filozofa na{ega
stolje}a, kaè: "On (materijalizam)
ne moè vi{e za sebe tvrditi da je
znanstvena filozofija."6
1 Henry Margenau, Roy A. Vargesse.
Cosmos, Bios, Theos. La Salle IL: Open
Court Publishing, 1992, str. 241
2 Paul Davies, God and the New Physics.
New York: Simon & Schuster, 1983, str.189
3 Hugh Ross. The Creator and the Cosmos.
Colorado Springs, CO: Nav-Press, 1993, str.
114-15
4 George C. Williams. The Third
Culture:Beyond the Scientific Revolution,
New York, Simon & Schuster, 1995, str. 4243
5 Werner Gitt. In the Beginning Was
Information. CLV, Bielefeld, Germany, str.
107, 141
6 Arthur Koestler, Janus: A Summing Up,
New York, Vintage Books, 1978 str. 250
154
Materijalisti, la`na religija i prava - istinska religija

Do sada smo ispitivali kako krugovi posve}eni materijalisti~koj filozofiji izvr}u znanost, kako varaju ljude radi evolucionisti~kih bajki u koje slijepo
vjeruju i kako prikrivaju ~injenice. Me|utim, moramo priznati da, premda
nesvjesno, ovi materijalisti~ki krugovi obavljaju i jednu zna~ajnu uslugu,
da oni igraju jednu pozitivnu ulogu.
@ele}i opravdati svoje vlastite neistine i ateisti~ke misli, oni, pritom,
izlaù svu besmislenost i nedosljednost tradicionalne misli, koja je, tako|er,
puna predrasuda, a koja se predstavlja kao islamska. Napadi materijalisti~koateisti~kog kruga pomogli su da se otkrije la`na religija koja nema nikakve
veze sa Kuranom ili islamom, koja se zasniva na ~ula-kazala, sujevjerju i
praznim pri~ama i koja ne moè iznijeti nijedan dosljedan argument. Tako da
su razotkrivene sve nedosljednosti, protivrje~nosti i sva nelogi~nost la`ne religije branjene od neiskrenih krugova, koji pogre{no i nepravedno nastupaju
u ime islama, bez oslanjanja na validne dokaze.
Materijalisti su pomogli mnogim ljudima da shvate svu turobnost mentaliteta koji po~iva na predrasudama i tradiciji, i ohrabrili ih da traè su{tinu i
pravi izvor religije obra}aju}i se i prijanjaju}i uz Kuran. Iako nenamjerno,
oni su se pokorili Allahovoj komandi i sluìli njegovoj religiji. [tavi{e, oni su
objelodanili svu prostotu mentaliteta koji predstavlja jednu la`nu religiju, izmi{ljenu u ime Allaha i ponu|enu svima kao islam, i oni su pomogli da se
oslabi ovaj sistem koji po~iva na predrasudama, a koji prijeti velikom dijelu
dru{tva.
Tako da su, htjeli-ne htjeli, i u skladu sa svojom sudbinom, postali sredstvo pomo}u kojega je obistinjen Allahov dekret o Njegovom podràvanju ispravne Boìje religije - tako {to }e poticati njene protivnike da djeluju jedan
protiv drugog. Ovaj Allahov zakon je ovako izraèn u Kuranu:
A da nije Allahovog suzbijanja ljudi jednih drugima - sigurno bi se iskvarila zemlja... (II/251)
Na ovom mjestu, mislimo da je neophodno ostaviti otvorena vrata za
neke zagovornike evolucionisti~ke materijalisti~ke misli. Ovi ljudi bi mogli
jednom postaviti fer pitanje, a ipak oni su odvu~eni od istinske religije pod ut-
155
jecajem praznih pri~a, naàlost, proizvedenih u ime islama, laì izmi{ljenih u

ime Vjerovjesnika i ~ula-kazala pri~a, kojima su oni bili izloèni jo{ od svoga djetinjstva i tako nikada nisu imali {ansu sami otkriti istinu. Oni su mogli
nau~iti o religiji iz knjiga protivnika religije, koji poku{avaju identificirati islam sa laìma i zabludama koje se ne nalaze u Kuranu, i sa tradicionalizmom
i predrasudama. Su{tina i porijeklo islama su sasvim druga~iji i, povrh toga,
potpuno inkompatibilni sa svim onim {to su ih u~ili. Zbog ovog razloga, predlaèmo da oni uzmu Kuran {to je mogu}e prije i ~itaju Allahovu Knjigu sa
otvorenim srcem, savjesno i bez predrasuda, i da u~e originalnu religiju iz
njenog istinskog izvora.
rema onome {to smo ispitali do sada, pokazalo se da teorija evolucije ne po~iva na znanstvenim osnovama. Me|utim, mnogi ljudi {irom
svijeta nisu toga svjesni i pretpostavljaju da je evolucija jedna
znanstvena ~injenica. Najve}i razlog za ovu obmanu je sistematska indoktrinacija i propaganda o evoluciji, vo|ena od strane medija. Zbog ovog razloga,
mi tako|er moramo spomenuti neke specifi~ne karakteristike ove indoktrinacije i propagande.
Kada pa`ljivo pogledamo zapadne medije, ~esto }emo nai}i na vijesti
koje se bave teorijom evolucije. Vode}i mediji, i dobro poznati i respektabilni ~asopisi, povremeno se bave ovom temom. Kada se ispita njihov pristup, sti~e se utisak da je ova teorija apsolutno dokazana ~injenica koja ne ostavlja prostora za diskusiju.
îtaju}i ovu vrstu tekstova, obi~ni ljudi, prirodno, po~inju misliti da je
teorija evolucije ~injenica toliko sigurna kao i bilo koji zakon matematike.
Vijesti ove vrste, koje se pojavljuju u ma{ineriji prominentnih medija, tako|er
prenesu i lokalni mediji. Oni {tampaju naslove velikim slovima: Prema magazinu Time, prona|en je novi fosil koji popunjava prazninu u fosilnom lancu
ili âsopis Nature ukazuje da su znanstvenici bacili svjetlo na posljednja
nerazja{njena pitanja u vezi sa teorijom evolucije. Pronalazak zadnje nedostaju}e karike evolucionog lanca ne zna~i apsolutno ni{ta, jer ne postoji
nijedna jedina stvar u vezi sa evolucijom koja je dokazana. Sve {to je navedeno kao dokaz je la`no, kao {to smo to i opisali u prethodnim poglavljima.
Kao dodatak medijima, sve isto vaì i za znanstvene izvore, enciklopedije i
knjige biologije.
Ukratko, i mediji i akademski krugovi, koji su na rapolaganju antireligijskim centrima mo}i, odràvaju jedan isklju~ivo evolucionisti~ki pogled i
name}u ga dru{tvu. Ovo nametanje je toliko efikasno da je ono vremenom
pretvorilo evoluciju u jednu ideju koja se nikada ne bi trebala odbaciti.
157
EVOLUCIONISTIKA PROPAGANDA
Popularni zapadni znanstveni

asopisi, preuzimajui vodstvo u
propagiranju
evolucije, igraju
vanu ulogu u
ohrabrivanju
javnosti da
prihvate teoriju
evolucije.
Poricanje evolucije se smatra kao ne{to kontradiktorno znanosti i kao neuvaàvanje fundamentalnih realiteta i ~injenica. Eto zbog ~ega je, uprkos toliko mnogo manjkavosti koje su do sada bile otkrivene (posebno od 50-ih godina) i ~injenice da su one priznate od samih evolucionista-znanstvenika,
danas gotovo nemogu}e na}i bilo kakvu kritiku evolucije u znanstvenim krugovima ili medijima.
[iroko prihva}eni kao najrespektabilnije izdava~ke ku}e na polju biologije i prirode na Zapadu, ~asopisi kao Scientific American, Nature, Focus,
i National Geographic, usvojili su teoriju evolucije kao slu`benu ideologiju i
poku{ali predstaviti ovu teoriju kao dokazanu ~injenicu.
158
Umotane laì
Evolucionisti su uveliko iskoristili prednost koja im je data sa mozgoispiraju}im programom medija. Mnogi ljudi toliko bezuvjetno vjeruju u
evoluciju da se ~ak i ne trude da se zapitaju kako? i za{to?. Ovo zna~i da
evolucionisti mogu upakirati svoje laì tako dobro da one budu lahko ubjedljive.
Naprimjer, ~ak i u najznanstvenijim evolucionisti~kim knjigama,
transfer iz vode na zemlju - {to je jedan od najve}ih neobja{njivih fenomena evolucije, obja{njen je sa naprosto smije{nom jednostavno{}u. Prema
evoluciji, ìvot je otpo~eo u vodi, a prve razvijene ìvotinje bile su ribe.
Teorija smatra da su se jednoga dana, iz ovog ili onog razloga (naj~e{}e se
kao razlog isti~e su{a!), ove ribe po~ele bacati na kopno i da su odabrale da
ìve na kopnu. Dogodilo se da dobiju stopala umjesto peraja i plu}a umjesto
{krga.
EVOLUCIONISTIKA BAJKA O KITU
edna od naj~udnijih evolucionisti~kih bajki je ona o "evoluciji kita", koja

je objavljena u ~asopisu National Geographic, nairoko prihva}en kao
jedan od najznanstvenijih i najozbiljnijih publikacija u svijetu:
"Uspon kita na dananju veli~inu o~ito je zapo~eo prije 60 miliona godina,
kada se dlakavi, ~etverono`ni sisar, u potrazi za hranom ili uto~item, odvaìo da u|e u vodu. Vremenom su se deavale lagane promjene. Zadnje
noge su nestale, prednje noge su se promijenile u peraje, dlaka je ustupila
mjesto debelom glatkom pokriva~u od kitove masti, nozdrve su se premjestile na vrh glave, rep se proirio u krakove i u plovnim vodama svijeta
njegovo tijelo postalo je ogromno."*
Pored ~injenice da ne postoji nijedna jedina znanstvena osnova za bilo

ta od ovoga, takvo deavanje je, tako|er, suprotno i principima prirode. Ova
bajka, objavljena u National Geographicu, vrijedna je pa`nje jedino zato to
je dobar pokazatelj opsega zabluda naizgled ozbiljnih evolucionisti~kih publikacija.
* Victor B. Scheffer, "Exploring the Lives of Whales", National Geographic, vol. 50, Decembar 1976, str. 752
159
Ve}ina evolucionisti~kih knjiga ne kaè kako se ne{to desilo. âk i u

najznanstvenijim izvorima, apsurdnost ove tvrdnje sakrivena je iza takvih
re~enica kao postignut je transfer iz vode na kopno.
Kako je ovaj transfer postignut? Mi znamo da riba ne moè ìvjeti vi{e
od nekoliko minuta izvan vode. Ukoliko pretpostavimo da se navodna su{a i
desila i da su se ribe morale kretati prema kopnu, {ta bi se desilo sa ribama?
Odgovor je o~igledan. Sve ribe koje bi iza{le iz vode umrle bi, jedna po jedna, za nekoliko minuta. âk i kad bi se ovaj proces de{avao tokom perioda od
10 miliona godina, odgovor bi jo{ uvijek bio isti: ribe bi umrle jedna po jedna. Razlog tome je ~injenica da jedan takav kompleksan organ kao {to su
kompletna plu}a ne moè postati iznenadnim slu~ajem, to jest mutacijom,
a, sa druge strane, pola plu}a uop}e nisu od koristi.
Transfer iz vode na kopno,
Ali, upravo je to ono {to evolucionisti predlaù. T
ttransfer sa kopna u zrak i jo{ mnogo drugih navodnih skokova, obja{njeni su
ovakvim nelogi~nim izrazima. [to se ti~e formiranja izuzetno kompleksnih organa,
kao {to su oko i uho, evolucionisti preferiraju da o tome uop}e i ne govore, da ne
kaù ni{ta.
Lahko je, uz pomo} paketa znanosti, utjecati na obi~nog ~ovjeka na
ulici. Nacrtate jednu imaginarnu sliku koja predstavlja transfer iz vode na
kopno, izmislite latinske rije~i za ìvotinju u vodi, njegovog potomka na
kopnu, i prijelaznu intermedijernu formu ({to je zapravo jedna imaginarna
ìvotinja), i onda proizvedete elaboriranu la`: Eusthenopteron se prvo transformirao u Rhipitistian Crossoptergian, zatim u Ichthyostega u dugom evolucionom procesu. Ako stavite ove rije~i u usta nekog znanstvenika s debelim
nao~arima i bijelim mantilom, uspjet }ete ubijediti mnoge ljude zato {to bi
mediji, koji su se posvetili promoviranju evolucije, sa velikim entuzijazmom
oglasili dobre vijesti svijetu.
Zaklju~ak: evolucija je
jedna obmana
ostoji jo{ niz nau~nih ~injenica koje pobijaju teoriju evolucije.

Me|utim, ~ak i ono {to smo iznijeli u ovoj knjizi je sasvim dovoljno
da se do|e do sasvim jasnog zaklju~ka. Teorija evolucije je jedna obmana koja je zaogrnuta maskom nauke, a koja se brani samo radi oìvotvorenja materijalisti~ke filozofije. Obmana koja se ne zasniva na nauci, ve}
na metodama ispiranja mozga, propagandi i raznovrsnim falsificiranjima...
Temeljne ~injenice do kojih smo do{li i izloìli ih na prethodnim stranicama moèmo rezimirati u slijede}em:
Teorija evolucije je pobijena u prvom stadiju

Teorija evolucije je teorija koja je pobijena u samom startu. Ovaj zaklju~ak zasniva se na ~injenici da evolucionisti jo{ nisu u stanju objasniti ~ak
ni nastanak samo jednog proteina neophodnog za ìvot. Prora~uni mogu}nosti, fizi~ke i hemijske formule su dokazale nemogu}nost slu~ajnog postanka
ìvota.
Dok jo{ nije postojao niti jedan protein koji bi mogao slu~ajno nastati,
da li smatrate razumnom i logi~nom tvrdnju da su se ovi proteini, kao produkt
miliona slu~ajnosti, spajanjem u jedan red oformili ìvu }eliju, da su ove }elije, opet trilionima slu~ajnosti, me|usobnim udruìvanjima oformili ìva bi}a,
od kojih su potom nastale ribe, da su ribe iza{le na kopno i da su se preobratile
u reptile, ptice i sisare i da su tako nastali milioni razli~itih vrsta?
âk iako vi i ne vjerujete u to, evolucionisti su zaista ubije|eni u istinitost ove bajke.
Ovo je, me|utim, zasnovano samo na jednom pukom ubje|enju i vjeri
po{to ne postoji nijedan dokaz koji bi potvrdio ovu pri~u. Nisu mogli na}i prijelazne forme pola riba-pola reptil, pola reptil-pola ptica, a niti su u krajnje
razvijenim laboratorijama uspjeli dokazati da je mogu} nastanak jednog pro-
161
teina, pa ~ak i jedan molekul aminokiseline iz gra|e proteina, u, kako to oni

nazivaju, uvjetima primitivnog svijeta. Naprotiv, svim svojim naporima
evolucionisti su sami dokazali da se ni u jednom periodu historije nije, a niti
}e se ikada dogoditi proces evolucije.
Teorija evolucije ne}e biti potvr|ena ni u budu}nosti

Suo~eni sa ovakvom situacijom, evolucionisti~ki nau~nici jedinu utjehu
vide u snu o nauci koja }e vremenom odgovoriti na ovu bezizlaznost.
Me|utim, nauka ni nakon miliona godina ne}e dokazati jednu krajnje neosnovanu i nelogi~nu tvrdnju. Naprotiv, razvojem nauke neosnovanost ovakve
tvrdnje sve vi{e postaje jasnija i otvorenija.
Doista je tako bilo i do danas: otkrivanjem, naprimjer, detalja vezanih za
gra|u i funkciju ìve }elije postignuta je mnogo ve}a kategori~nost da }elija
nije toliko proste gra|e da bi se, kao {to se to smatralo u vrijeme primitivne
nauke iz Darwinova vremena, mogla oformiti sama kao produkt nekih
slu~ajnosti.
Nakon ovako kristalno jasne situacije odbijati fenomen stvaranja,
po~etak ìvota temeljiti na krajnje nelogi~nim slu~ajnostima i uporno insistirati na tome }e ubudu}e predstavljati veliko poniènje za ~ovjeka. Pozadina i
neutemeljenost teorije evolucije svakim danom postaje sve jasnija i za svega
nekoliko godina fanati~ni i slijepi zagovara~i evolucije ne}e se smjeti pojavljivati pred javno{}u koja }e biti upoznata sa stvarnom situacijom.
Nepremostivi problem evolucije: du{a

Na Zemljinoj povr{ini postoji niz ìvih vrsta koje me|usobno nalikuju.
Mogu postojati razli~ite vrste koje, naprimjer, li~e na konja ili na ma~ku. I
mnogi insekti, tako|er, imaju izglede koji me|usobno nalikuju. Ove sli~nosti, me|utim, ni kod koga ne izazivaju zbunjenost.
Povr{na sli~nost izme|u majmuna i ~ovjeka, me|utim, iz nekog razloga
kod odre|enih ljudi pobu|uje krajnju pa`nju i zainteresiranost i to u tolikoj
mjeri da ih to dovodi do usvajanja apsurdnih scenarija teorije evolucije.
Me|utim, povr{na sli~nost izme|u majmuna i ~ovjeka ne zna~i apsolutno
162
ni{ta. Nosorog i insekt nosorog (Oryctes nasicornis) veoma mnogo li~e jedan
na drugog, ali bilo bi krajnje komi~no uzimati ovu sli~nost kao osnovu za uspostavljanje bilo kakvog evolucionog odnosa ovih dvaju razli~itih vrsta ìvotinja od kojih je jedna sisar, a druga insekt.
Osim povr{ne sli~nosti, bliskost majmuna i ~ovjeka nije ni{ta ve}a od
bliskosti ostalih ìvotinja. Ako se usporedba napravi ~ak sa pozicije inteligencije, onda je ~ovjeku blià p~ela, proizvo|a~ geometrijskog fenomena
- sa}a, ili pauk, proizvo|a~ inìnjering ~uda - mreè, mnogo vi{e nego {to je
majmun. U odre|enom smislu su ~ak i iznad...
To nije sve. Izme|u ~ovjeka i majmuna postoji jedna velika razlika. Na
koncu, majmun je ìvotinja i, sa pozicije razuma, ne razlikuje se od konja ili
od psa. ôvjek je, pak, svjesno bi}e; posjeduje volju, mo} razmi{ljanja, govora, mo} dono{enja odluke, rasu|ivanja... Sve ove odlike su funkcije du{e koju ~ovjek posjeduje. Du{a je najve}a razlika koja stvara jaz izme|u ~ovjeka i
ostalih ìvotinja. Nikakva fizi~ka sli~nost ne moè nadomjestiti ovu najve}u
razliku izme|u ~ovjeka i ostalih ìvih bi}a.
Allah stvara onako kako to On ho}e

Dobro, kakve veze ima ~ak i da se odigrao scenario kao {to predvi|aju
evolucionisti? Nikakve... po{to svaki stadij koji predvi|a evolucija i koji se
zasniva na slu~ajnostima je mogu} jedino kao produkt ~uda (mudìze). Da je
ìvot, dakle, i nastao putem ovih stadija, svaki stadij bi se mogao realizirati
jedino uz pomo} fenomena stvaranja. Apsolutno je nemogu}e da se ovi stadiji odvijaju zahvaljuju}i slu~ajnostima.
âk i ako je i nastao u primitivnoj atmosferi, matemati~ki prora~uni
mogu}nosti, fizi~ke i hemijske formule su dokazale da protein nije nastao
slu~ajno. Ako se tvrdi da je on sigurno nastao, onda ne postoji druga alternativa osim priznanja da je stvoren od strane Stvoritelja. Ista logika vaì i za sve
ostale teze koje brane evolucionisti. Ne postoji, naprimjer, nijedan paleontolo{ki dokaz o nastanku kopnenih ìvih bi}a izlaskom riba na kopno, nijedan
fizi~ki, hemijski, biolo{ki, a ni logi~ki zakon ne potvr|uje jedan ovakav prijelaz. Ako }e se, pak, po svaku cijenu stajati iza tvrdnje da su ribe iza{le na
163
kopno i da su se preobratile u reptile, onda, iznad svih zakona i pravila, mora prihvatiti postojanje Uzvi{enog Stvoritelja koji sve stvara kada kaè budi!. Svako drugo mi{ljenje mimo ovoga je u protivrje~nosti sa sobom i
neuskladivo sa bilo kojim logi~kim pravilom.
Istina je sasvim o~ita. Apsolutno besprijekoran dizajn svih ìvih bi}a je
produkt jednog superiornog stvaranja. A to je za nas dokaz postojanja Jednog
Stvoritelja, postojanja Stvoritelja neograni~ene mo}i, znanja i pameti. Taj
Stvoritelj je Gospodar svega na Zemlji, nebesima i onoga izme|u. Taj
Gospodar je Allah.
Realnost stvaranja
prethodnim poglavljima knjige analizirali smo i ustanovili kako je

teorija evolucije, koja tvrdi da ìvot nije stvoren, jedan paralogizam koji je u totalnoj opre~nosti sa nau~nom realno{}u. Vidjeli
smo da je uz pomo} moderne nauke, kao paleontologija, biohemija i anatomija, ustanovljena jedna kategori~na realnost. Ta realnost je ~injenica da su sva
ìva bi}a stvorena od strane Allaha.
Zapravo, da bi se do{lo do ovog saznanja, nisu bile neodlo`no potrebne
biohemijske laboratorije ili sloèni rezultati geolo{kih iskopina. Ako ~ovjek
analizira bilo koje ìvo bi}e iz svog okruènja vidjet }e dokaz da je to ìvo
bi}e djelo jednog izvanrednog Genija. U tijelu jednog insekta ili u tijelu jedne
male ribe morskih dubina postoji jedan veliki dizajn i tehnologija koju ~ovjek
nikada ne}e posti}i. Odre|ena ìva bi}a, koja ne posjeduju ~ak ni mozak, sa
tako velikom nepogre{ivo{}u obavljaju toliko sloène poslove koje ponekad
~ak ni ~ovjek ne uspijeva.
Ovaj veliki mozak, plan i dizajn je svakako dokaz postojanja gospodara
prirode, Uzvi{enog Stvoritelja - Allaha. Allah je svemu ìvom podario izvanredne odlike i na taj na~in ~ovjeku pokazao jasne dokaze Svoje mo}i i
Svog postojanja. Na narednim stranicama }emo se osvrnuti na samo neka od
nebrojeno mnogo dokaza stvaranja.
P~ele radilice i arhitektonski fenomen - sa}e

Kao {to je poznato, p~ele proizvode mnogo vi{e meda nego {to im je
potrebno i skrivaju ga u sa}u. [estougaoni oblik sa}a je specifi~nost koju svi
znamo. Da li ste, pak, razmi{ljali za{to p~ele grade ba{ {estougaoni geometrijski oblik sa}a? Za{to to, naprimjer, nije osmougaonik ili petougaonik?
Matemati~ari koji su istraìvali odgovor na ovo pitanje do{li su do zanimljivog zaklju~ka: Najprikladniji geometrijski oblik za maksimalnu upotre-
Realnost stvaranja
165
bu jedne povr{ine je oblik {estougaonika. [estougaona }elija je oblik u koji

se najvi{e moè deponirati meda, a za ~iju izgradnju treba najmanje voska.
P~ele, dakle, koriste najprikladniji mogu}i oblik.
A, {to se ti~e metoda izgradnje sa}a, on je veoma zapanjuju}i: Izgradnju
sa}a p~ele zapo~inju sa dva-tri razli~ita mjesta i istovremeno pletu sa}e u dvatri niza. Dakle, startuju}i sa razli~itih mjesta, veliki broj p~ela prave {estougaonike identi~nih dimenzija vezuju}i ih jedan za drugi, da bi se na kraju
sastale na sredini... Mjesta spajanja {estougaonika su ura|ena tako majstorski da ne postoji nikakav trag da su se {estougaonici naknadno spajali.
Suo~eni sa ovako izvanrednim poslom p~ela, nezaobilazno moramo prihvatiti postojanje jedne nadnaravne volje koja usmjerava ova ìva bi}a. Preko
ovog fenomena evolucionisti prelaze obja{njavaju}i to pojmom instikt i
suhoparnim isticanjem kako je to specifi~nost svojstvena p~eli. Ako,
me|utim, postoji neki instikt, ako on gospodari svim p~elama i ako osigurava skladni rad me|usobno nepovezanih p~ela, to zna~i da postoji jedan perfektni Mozak, koji gospodari i upravlja svim ovim malim bi}ima.
Drugim rije~ima, stvoritelj ovih malih bi}a, Allah, inspirira ih zadatkom koji trebaju obavljati. Ova realnost je prije 14 vjekova u Kuranu
ovako obznanjena ~ovjeku:
Gospodar tvoj je p~elu nadahnuo: Pravi sebi ku}e u brdima i u dubovima i
u onome {to naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslu{no! Iz utroba njihovih izlazi pi}e
razli~itih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji raz mi{ljaju. (An-Nahl, 68-69)
Zbunjuju}i inìnjeri: termiti

Niko ne moè ostati ravnodu{an na susret sa termitskim gnijezdom (termitnjak) izgra|enim na povr{ini zemlje. Rije~ je o arhitektonskom ~udu, termitnjacima ~ija visina ponekad dostiè ~ak i 5-6 metara. U ovim gnijezdima
nalaze se veoma sloèni sistemi koji podmiruju sve potrebe termita koji zbog
svoje tjelesne gra|e nikako ne smiju dolaziti u dodir sa sun~evom svjetlo{}u.
U gnijezdu se nalaze rashladni sistemi, kanali, prostorije za larve, prijelazi,
166
specijalne plantaè za proizvodnju gljiva, sigurnosni

izlazi, prostorije koje se koriste prilikom vru}ine
ili hladno}e..., ukratko - sve. A ~injenica da su
graditelji ovako izvanrednog gnijezda, termiti,
slijepi, kod ~ovjeka izaziva jo{ ve}e odu{evljenje.155
Ali, unato~ tome, vidimo da termiti krajnje uspje{no realiziraju arhitektonski projekat
koji, u pore|enju sa njihovom veli~inom, dostiè
visinu i do 300 puta ve}u od njih.
Termiti imaju jo{ jednu krajnje zbunjuju}u stranu: ako u prvom stadiju
gradnje razdvojimo termitnjak na dva dijela i kada, nakon izvjesnog vremena, ponovo spojimo ova dva gnijezda, vidjet }emo da se svi prolazi, kanali i
putevi me|usobno podudaraju. Termiti kao da nisu bili razdvojeni obavljaju
svoje zadatke kao da sa jednog zajedni~kog mjesta primaju naredbe.
Djetli}
Svi znamo da djetli}i kljucanjem u drvo
sebi prave gnijezda. Me|utim, rijetko se ko zapita kako ova ìvotinja ne zadobije krvarenje
mozga nakon ovako jakih udara glavom, s
obzirom da je u ovom slu~aju djetli} identi~an
~ovjeku koji bi koristio glavu prilikom zakucavanja eksera. Kada bi se ~ovjek odlu~io na
ovakav poduhvat, nesumnjivo je da bi prvo
zadobio potres mozga, a potom krvarenje
mozga. Djetli}, me|utim, napravi 38-43 udara
kljunom u drvo u periodu od 2.10- 2.69 sekundi i ne zadobije nikakve povrede.
Gra|a djetli}eve lobanje je stvorena u skladu sa ovim poslom. U glavi
djetli}a postoji jedan sistem suspenzije koji upija i ublaàva ja~inu udarca.
To osiguravaju specijalna ublaàvaju}a tkiva koja se nalaze izme|u kostiju
lobanje.156
Realnost stvaranja
167
Sonarni sistem slijepog mi{a

Slijepi mi{ u mrklom mraku leti bez ikakvih problema, a to postiù zahvaljuju}i zanimljivom sistemu za pronalazak smijera. Taj sistem ~ovjek naziva sonarni sistem, odnosno navigacija i odre|ivanje udaljenosti uz pomo}
zvu~nog talasa.
Uho mladog ~ovjeka veoma te{ko raspoznaje zvuk frekvencije od
20.000 vibracija u sekundi. Me|utim, slijepi mi{ koji leti uz pomo} specijalnog sonarnog sistema koristi zvukove izme|u 50.000 i 200.000 vibracija u sekundi, a te zvukove oda{ilja 20 ili 30 puta svake sekunde. Opaàj koji
uzima od odjeka svakog signala je toliko jak da slijepi mi{ ne samo da dobija podatke o poziciji odre|enih predmeta ve} je, u isto vrijeme, u stanju
utvrditi i mjesto svoje `rtve koja tako|er brzo leti.157
Kit
Sisari moraju stalno disati, te zbog
toga voda za njih ne predstavlja pogodno
okruènje. Me|utim, kod kita, kao jednog
vodenog sisara, ovaj problem je rije{en uz pomo} disajnog sistema koji je procentualno
efektniji od mnogih disajnih sistema kopnenih ìvotinja. Samo jednim izdisajem, kit
izbacuje iz plu}a 90% upotrijebljenog zraka.
Iz tog razloga on moè izdràti prili~no veliki
vremenski period a da ne osjeti potrebu za disanjem. U isto vrijeme, on u mi{i}ima ima prili~nu visoku koncentraciju mioglobina koji osigurava deponiranje kisika. Uz pomo} ovog sistema gin-back kit, naprimjer, uspijeva se spustiti na dubine i do 500 metara, te bez uzimanja zraka moè
plivati i do 40 minuta.158 A nosni otvori kita su, za razliku od kopnenih sisara, smje{teni na le|ima, {to mu omogu}ava lak{e disanje.
168
Dizajn komarca
Svi znamo da je komarac
ìvo bi}e koje leti, ali rijetko ko
zna da komarac period odrastanja
provodi pod vodom i da iz podvodnog svijeta izlazi kao perfektno dizajniran sa svim organima
potrebnim za ìvot na kopnu.
Komarac po~inje letjeti opremljen specijalnim sistemom opaànja pomo}u kojega utvr|uje mjesto svoje `rtve. U ovakvom stanju, komarac li~i na
borbeni avion opremljen detektorima za ustanovljavanje temperature, gasa,
vlage i mirisa. âk ima posebnu mo} opaànja pomo}u temperature, {to mu
omogu}ava da `rtvu otkrije i u mrklom mraku.
Komar~eva tehnika crpljenja krvi je vezana za tako kompleksan sistem da ~ovjeku naprosto staje mozak. Uz pomo} sistema za sje~enje, koji
sa~injava 6 nogu, komarac sije~e koù kao pilom. U toku procesa rezanja, uz
pomo} ubrizgavanja odre|enog sekreta u ranu, dolazi do trnjenja tkiva i iz tog
razloga ~ovjek ~ak i ne primje}uje da mu se crpi krv. U isto vrijeme, ovaj
sekret spre~ava i zgru{avanje krvi, {to komarcu osigurava nesmetano crpljenje.
Da nema toga, komarac se ne bi mogao hraniti krvlju, a to opet zna~i i
izumiranje njegove vrste. Zahvaljuju}i ovom izvanrednom dizajnu, ovo minijaturno bi}e jasan je dokaz da je ono jedan zaseban produkt stvaranja. [tavi{e,
komarac se u Kuranu (Al-Baqarah, 26) isti~e kao primjer Allahova postojanja, ljudima obdarenim razumom. A u drugom ajetu Allah se ovako obra}a
ljudima:
O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslu{ajte; Oni kojima se vi, pored
Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mu{icu stvoriti, makar se radi nje
sakupili. A ako bi mu{ica ne{to ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti;
nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja! (Al-Hajj, 73)
Realnost stvaranja
169
Izo{treni vid ptica grabljivica

Ptice grabljivice imaju o~i koje vide na velike daljine. Zahvaljuju}i tome, one veoma dobro mogu izvr{iti pode{avanje udaljenosti u
toku napada na `rtvu. Osim toga, velike o~i
zna~e i vi{e vidnih }elija, a u isto vrijeme to
zna~i i ~i{}u sliku. U oku jedne ptice grabljivice
nalazi se preko milion vidnih }elija.
Iz tog razloga, orao koji leti na visinama
od nekoliko hiljada metara ima toliko jake o~i
da povr{inu zemlje moè sasvim detaljno pretraìvati ~ak i sa tako velike visine. Kao {to
moderni vojni avioni otkrivaju ciljeve sa visine
od nekoliko hiljada metara, isto tako su i orlovi u stanju, uz pomo} registriranja i najmanjih pokreta, ili najmanjih razlika u boji, ustanoviti mjesto svoga plijena. Orlovo oko ima {iroki ugao od 300 stepeni, a u isto vrijeme i mo}
uve}ati èljenu sliku od {est do osam puta. Dok leti na visini od 4.500 metara,
orao moè o~ima pretraìvati povr{inu od 30.000 hektara. Sa visine od 1.500
metara je u stanju veoma lahko registrirati zeca koji se kamuflirao u travi.
Sasvim je jasno da je izvanredna gra|a orlovog oka dizajnirana specijalno za
ìvotinju ove vrste.
@ivotinje sa zimskim snom

@ivotinje u zimskom snu nastavljaju ìvjeti ~ak i kada im se tjelesna
temperatura spusti na nivo vanjske temperature. Kako to postiù?
Sisari su toplokrvna ìva bi}a. Dakle, u normalnim uvjetima njihova tjelesna temperatura uvijek ostaje stati~na, prirodni termostati u njihovom tijelu
konstantno reguliraju ovu temperaturu. Me|utim, tjelesna temperatura malih
sisara u toku zimskog sna, naprimjer mi{ vjeveri~njak (Mus - mi{, Sciurus
vulgaris - vjeverica) ~ija normalna tjelesna temperatura iznosi 40 stepeni, kao
okretanjem klju~a, spu{ta se na nekoliko stepeni iznad ta~ke mr`njenja.
Tjelesni metabolizam znatno se uspori. @ivotinja po~inje sa usporenim disan-
PAUKOVA NIT
auk po imenu Dinopis ima
izuzetnu mo} lova. Umjesto
da saplete stati~nu mreù i
da ~eka plijen, ovaj pauk isplete
malu mreù, ali sa daleko superiornijim karakteristikama i tu mreù
on potom baca na plijen. Potom
`rtvu ~vrsto umota u mreù, tako da
ulovljeni insekt postaje totalno bespomo}an. Mreà je toliko savr{ena
da ima odliku ve}eg saplitanja na
pokrete i trzaje lovine. Da bi za{titio svoju hranu, pauk `rtvu prekriva novim nitima, te je na taj na~in u izvjesnom smislu "ambalaìra".
Kako pauk uspijeva izraditi takvu mreù koja je idealna tvorevina u pogledu hemijskog sastava i mehani~kog dizajna? Sasvim je isklju~ena mogu}nost da
to, kao {to tvrde evolucionisti, pauk radi slu~ajno. Pauk je li{en sposobnosti kao
{to su sticanje znanja i u~enje napamet, on ~ak ne posjeduje ni mozak kapaciteta
potrebnog za ovakav poduhvat. Nesumnjivo, ova sposobnost je pauku dodijeljenja od strane njegovog Tvorca, Allaha d`. {.
iti koje koristi pauk u sebi kriju veoma

zna~ajno ~udo, mudìzu. Presjeka
manjeg od jednog hiljaditog dijela
milimetra, ova nit je pet puta ja~a od ~eli~ne niti iste debljine. Druga karakteristika niti je njena
krajnje mala teìna. Teìna niti duìne kojom se
moè jednom omotati Zemlja je svega 320 grama.* êlik je jedan od naj~vr{}ih materijala koji je ~ovjek uspio proizvesti u dosta zahtjevnim
industrijskim postrojenjima. Pauk, me|utim, u svom tijelu uspijeva proizvesti
materiju koja je znatno ~vr{}a od ~elika. Za proizvodnju ~elika ~ovjek je morao
pre}i znatno velik put, do}i do odre|enih saznanja, te razviti i upotrijebiti
tehnologiju. Kakvu tehnologiju i koja saznanja koristi pauk prilikom proizvodnje
svoje niti? Iz svega se da zaklju~iti da je ~ovjek, unato~ nau~nim sazanjima i
tehnologiji, u znatnom zaostatku iza jednog si}u{nog pauka.
(*) "Structure and Properties of Spider Silk", Endeavour, januar 1986, broj 10, str. 42.
Realnost stvaranja
171
jem, a rad srca, koje u normalnim uvjetima radi sa 300 otkucaja u minuti,
svede se na svega 7-10 otkucaja. Zaustavljaju se normalni tjelesni refleksi, a
elektrofunkcije mozga uspore se do nivoa kada se skoro ne primje}uju. Jedna
od opasnosti nepokretljivosti je mr`njenje tkiva na niskim temperaturama i
njihovo uni{tavanje od strane kristala leda. Me|utim, opet uz karakteristiku
koju posjeduju, ìvotinje sa zimskim snom za{ti}ene su od ovakve opasnosti.
Te~nost u njihovom tijelu je za{ti}ena zahvaljuju}i hemijskim supstancama
visoke molekularne teìne. Zahvaljuju}i tome opada ta~ka mr`njenja, te bivaju za{ti}ene od stradanja.159
Elektri~ne ribe
Da bi se za{titile od neprijatelja ili da bi onesposobile plijen, posebne
vrste jegulja i raà (vrsta ribe grabe`ljivice spljo{tenog tijela, u obliku romba,
i hrapave koè, op. E. I.) u tu svrhu koriste elektri~nu energiju koju proizvode
u svojim tijelima. U svim ìvim bi}ima - ra~unaju}i i ~ovjeka - postoje mala
koli~ina elektri~ne energije. Me|utim, ~ovjek nije u stanju usmjeravati ovu
energiju i staviti je pod svoju kontrolu kako bi je korisno i racionalno iskoristio. Aktualne ìvotinje (posebne vrste jegulja i raà), pak, nose struju od
500 do 600 volti i u stanju su je kontrolirati i koristiti protiv neprijatelja.
Povrh toga, ova struja nema nikakvih negativnih posljedica za njih.
Potro{ena energija se nakon izvjesnog vremena, kao baterija, puni i
stvara se elektri~na snaga koja je spremna za ponovnu upotrebu. Visoku elektri~nu energiju u svojim malim tijelima ribe ne koriste samo kao mehanizam
odbrane. Elektri~na energija za ove ribe ima u isto vrijeme i veoma veliki
zna~aj prilikom odre|ivanja smijera u tamnim morskim dubinama, osigurava
im da osjete predmete a da ih i ne vide. Zahvaljuju}i ovoj energiji u tijelu, ribe
su u mogu}nosti oda{iljati signale. Nakon sudara sa tvrdim predmetom, signali se mijenjaju i vra}aju nazad nose}i ribi potrebne podatke o predmetu. Na
taj na~in riba utvr|uje udaljenost i veli~inu predmeta.160
Lukavi plan ìvotinja: kamuflaà

mjetnos skrivanja, odnosno
"kamuflaà" jedna je od osobina ìvotinja koja im
omogu}ava za{titu i neometan ìvot.
@ivotinje iz dva razloga osje}aju
potrebu za kamuflaòm: lov i skrivanje
od napada~a. A najva`nija karakteristika koja kamuflaù odvaja od ostalih
metoda je {to kamuflaà iziskuje krajnje veliku inteligenciju, vje{tinu, estetiku
i prilagodljivost.
Metode kamufliranja ìvotinja su
zbunjuju}e do nepojmljivosti. Skoro da
je nemogu}e otkriti insekta koji se skriva na kori drveta ili drugo ìvo bi}e koje se skriva ispod lista. A biljne va{i koje si{u biljnu sr` se hrane tako {to na
stabljici biljke opona{aju izgled trna.
Ova metoda je najdjelotvornija prilikom za{tite od najve}eg neprijatelja, ptica, koje se ne spu{taju na biljku koja na sebi ima trnje.
Slika gore: biljne va{i u opona{anju trnja,

desno dolje: da bi ostala neprimije}ena, gusjenica se smjestila ta~no po sredini lista,
lijevo dolje: zmija zakamuflirana me|u li{}em
Realnost stvaranja
173
Specijalni sistem mr`njenja

Smrznuta àba je neuobi~ajena biolo{ka pojava. Ne pokazuje nikakve
znakove ìvota. Rad srca, disanje i cirkulacija krvi funkcije su koje su upotpunosti obustavljene. Me|utim, nakon otapanja leda, àba se, poput bu|enja
iz sna, ponovo vra}a u normalan ìvot.
@ivi organizam u smrznutom stanju je suo~en sa nizom smrtnonosnih
rizika. @aba, me|utim, ne nosi nijedan od tih rizika. Temeljna osobenost àbe
je da u smrznutom stanju moè proizvoditi velike koli~ine glikoze. Poput dijabeti~ara, koli~ina {e}era u krvi àbe se pove}ava do veoma velikog nivoa.
Zabiljeèno je da koli~ina {e}era nekada dostiè vrijednost i do 550 mmol/l.
(U normalnim okolnostima ova vrijednost kod àba iznosi od 1 do 5, a kod
~ovjeka od 4 do 5 mmol/l.) Ovako pretjerano velika koncentracija glikoze u
normalnim okolnostima moè prouzrokovati veoma zna~ajna poreme}enja.
A pretjerano velika koli~ina glikoze u smrznutoj àbi, pak, spre~ava
povla~enje vode iz }elija i onemogu}ava slu~aj skupljanja. ]elijska opna kod
àba je prili~no propustljiva za glikozu, {to omugu}ava da glikoza veoma
lahko prodre u }eliju. Velika koli~ina glikoze u tijelu smanjuje ta~ku mr`njenja, na taj na~in dolazi do mr`njenja samo veoma male koli~ine te~nosti u tijelu ìvotinje. Istraìva~i su ustanovili da glikoza moè hraniti i }elije koje su
smrznute. Pored toga {to predstavlja prirodno gorivo za organizam, glikoza
zaustavlja i mnoge metaboli~ne reakcije, poput sinteze urina, te zbog toga ne
dolazi do brzog tro{enja razli~itih izvora hrane }elija.
Kako dolazi do tako naglog i velikog porasta glikoze u organizmu àbe?
Odgovor je veoma zanimljiv: u tijelima ìvih bi}a postoji jedan specijalni sistem koji je zaduèn za ovaj posao. Odmah nakon pojavljivanja leda
na povr{ini koè, u jetru stiè signal nakon ~ega ovaj organ odmah u glikozu
pretvara jedan glikogen kojeg posjeduje. Jo{ uvijek je nauci nepoznato svojstvo ovog signala koji se oda{ilja jetri. Pet minuta nakon pristizanja signala
koli~ina {e}era u krvi se naglo po~inje pove}avati.161
Nesumnjivo je da se jedan sistem, koji }e upotpunosti izmijeniti metabolizam u smislu podmirivanja svih potreba i to ta~no u trenutku kada je to organizmu potrebno, ne oformljuje slu~ajno, ve} isklju~ivo kao posljedica
savr{enog plana Stvoritelja. Nikakva slu~ajnost ne moè prouzrokovati ovako
besprijekoran i kompleksan sistem.
174
Albatros
Koriste}i razli~ite tehnike letenja, ptice selice na minimalni nivo dovode
potro{nju energije. Jedna od tih tehnika je
uo~ljiva i kod albatrosa. Ove ptice, koje 92%
svoga ìvota provode na moru, posjeduju krila ~iji promjer
dostiè 3,5 metra. Najzna~ajnija specifi~nost albatrosa je njegov stil
letenja; satima moè letjeti a da pri tome nikako ne mlati krilima. Tom prilikom, albatros klizi kroz zrak koriste}i se vjetrom, a njegova krila su otvorena i u stati~nom poloàju.
Da bi se u stati~nom i otvorenom poloàju dràla krila promjera od 3,5
metra, potrebna je dosta velika snaga. Unato~ tome, albatros u ovom poloàju
provodi po nekoliko sati. To, pak, postiè uz pomo} uro|enog anatamskog
sistema. Krila albatrosa u toku leta se blokiraju. Zbog toga nikako ne moè
koristiti snagu mi{i}a. Krila se drè samo sa slojevima mi{i}a, {to osigurava
veliko olak{anje prilikom leta. Ovaj sistem, tako|er, smanjuje i energiju koju
ptica tro{i u toku leta po{to albatros ne koristi energiju zato {to ne mlati krilima i ne tro{i snagu da bi krila drào otvorenim. Vi{esatni let uz jedino kori{tenje vjetrom albatrosu osigurava neograni~eni izvor energije. Naprimjer,
u letu od 1.000 km albatros od 10 kg }e izgubiti svega 1% od svoje teìne.
Ovo je veoma mali gubitak. Da bi se okoristio ovako primamljivom
tehnikom, ~ovjek je, uzimaju}i albatrosa kao uzor, proizveo jedrilicu.162
Razli~iti sistemi vida

Vid je za mnoge morske ìvotinje od krajnje va`nosti sa pozicija lova i
odbrane. Zbog toga ve}ina morskih ìvotinja ima o~i koje su dizajnirane u
idealnom obliku za podmorni ìvot.
Na dubini preko 30 metara vidokrug se znatno smanjuje. Me|utim, o~i
ìvih bi}a koja ìve na ovoj dubini stvorena su u skladu sa ovim uvjetima.
Za razliku od kopnenih, podmorne ìvotinje imaju sferi~na so~iva, koja
su u skladu sa potrebama gustog okruènja u kojem ìve. Suprotno o~ima oblika {iroke elipse koja su svojstvena kopnenim ìvotinjama, o~i sferi~nog ob-
Realnost stvaranja
175
lika su daleko prikladnije za gledanje pod morem; pode{ene su za gledanje

objekata iz bliskog plana. A prilikom gledanja udaljene ta~ke, cijeli so~ivni
sistem se, uz pomo} jednog specijalnog mi{i}nog mehanizma smje{tenom u
oku, povla~i nazad.
Jedan od razloga {to su riblje o~i sferi~ne je, tako|er, i prelamanje svjetlosti u vodi. Zbog toga {to je ispunjeno te~no{}u koja je skoro iste gustine
kao i voda, u oku ne dolazi do prelamanja svjetlosti prilikom oslikavanja slike
nastale vani. O~no so~ivo sliku u potpunosti izo{trava preko mre`nja~e, te na
taj na~in riba, za razliku od ~ovjeka, uspijeva krajnje jasno vidjeti pod vodom.
Zbog velikog nedostatka svjetlosti na morskim dubinama, odre|ene ìvotinje kao {to je hobotnica imaju izrazito velike o~i. @ivotinje velikih o~iju su
primorane da na dubinama od preko 300 metara love blje{tanje koje {ire bi}a
iz okruènja. A naro~ito moraju biti osjetljive na tanke plave zrake koje se
probijaju kroz vodu. Iz tog razloga u njihovim mre`nja~ama se i nalazi veliki broj osjetljivih plavih }elija.
Kao {to se moè i zaklju~iti iz navedenih primjera, svako ìvo bi}e posjeduje o~i sa veoma razli~itim karakteristikama koje su u skladu sa njihovim
potrebama, a to je jasan dokaz da su one u najidealnijem obliku stvorene od
strane Sveznaju}eg Stvoritelja, a nikako da su nastale slu~ajno i putem evolucije.
Prinudna seoba
Specifi~nost riba lososa koje ìve na Pacifiku je da se, zbog oplodnje,
one ponovo vra}aju u rijeke u kojima su se izlegle. Bi}a koja jedan dio svog
ìvota provode u moru se, dakle, radi oplodnje vra}aju u slatke vode.
Po~etkom ljeta, kada kre}u na put, boja lososa je blistavocrvena, da bi se
na kraju putovanja njihova boja preobratila u crnu. Prije seobe pribliàvaju se
obali, pa tek onda kre}u u proboj do rijeke ne ustupaju}i ni pred kakvim
preprekama. Plivaju}i uzvodno, savla|ivanjem brana i slapova stiù do mjesta na kojem su iza{le iz jaja. Na kraju ovog putovanja od 3.500 do 4.000 km,
ènka polaè 3 do 5.000 jaja koja potom mu`jak oplo|uje. U toku iscrpljuju}eg puta i u toku polaganja jaja, losos pretrpljuje i znatno velike povrede.
176
Nakon polaganja jaja ènka djeluje veoma premoreno, repna peraja se istro{e,
a boja koè po~inje se mijenjati u crno. Isto to vaì i za mu`jaka. Nakon izvjesnog vremena rijeka biva preplavljena mrtvim lososima. Iz jaja }e se,
me|utim, izle}i nova generacija koja }e, tako|er, pro}i istu mar{rutu.
Kako lososi uspijevaju u ovom putovanju? Kako, nakon izlaska iz jaja,
uspijevaju do}i do mora? Koje metode koriste u iznalaènju puta do mora?
Ovo su pitanja koja jo{ uvijek ~ekaju odgovor. U ovom kontekstu ima mnogo pretpostavki, ali definitivnog rezultata jo{ uvijek nema. Koja je to snaga
{to losose primorava na put od nekoliko hiljada kilometara, na povratak na
mjesto koje uop}e ne znaju? Jasno je da postoji jedna superiorna Volja koja
gospodari nad njima i koja ih usmjerava. To je Allah, Gospodar svih svjetova.
Sipa
Sipa ispod koè ima kromotofor, odnosno jedan gusti sloj elasti~nih
pigmentnih kesica. Generalno, ovi pigmenti su ùti, crveni, crni i braon.
Signalom koji se oda{ilja iz mozga, }elije se {ire i prekrivaju koù tonom boje koja je u skladu sa okruènjem. Uz pomo} toga, uzimaju}i boju, recimo,
stijene na kojoj se nalazi, sipa ostvaruje besprijekornu kamuflaù.
Ovaj sistem je toliko djelotvoran da uz pomo} njega sipa na sebi moè
iscrtati ~ak i pravilne pruge poput onih koje se nalaze na zebri.163
Jedna sipa koja se poistovijetila sa pje{~anom povr{inom. Na slici desno vidi se ista sipa koja se, nakon {to je opazila ronioca, radi za{tite od opasnosti, ovaj put prekrila blistavom
ùtom bojom.
Realnost stvaranja
177
Koala
Ulja koja se nalaze u listu eukaliptusa u
sebi sadrè takve sastojke koji su otrovni za
mnoge sisare. Ovaj otrov je jedna vrsta
odbrambenog hemijskog mehanizma kojeg eukaliptus koristi kao za{titu od neprijatelja.
Me|utim, postoji jedno specifi~no bi}e koje je
nadvladalo ovaj mehanizam i koje se hrani
ovim li{}em. To je koala, ìvotinja koja pripada jednoj vrsti iz porodice torbara... Na eukaliptusu koale i stanuju i hrane se njime, a i utoljavaju potrebu za vodom.
Kao i ostali sisari, i sama koala nije u stanju variti celulozu koja se
nalazi u drve}u. Zato je vezana za mikroorganizme koji mogu variti celulozu.
Mjesto gdje su naj~e{}e uo~eni ovi mikroorganizmi je mjesto spajanja tankog
i debelog crijeva, odnosno stra`nji izra{taj crijevnog sistema - slijepo crijevo.
Slijepo crijevo je najzanimljiviji dio koalinog sistema za varenje. Ova dijafragma ima ulogu jedne fermentacione komorice koja, odugovla~e}i prolazak li{}a, osigurava da mikrobi obave varenje celuloze. Zahvaljuju}i tome,
koala uspijeva neutralizirati otrovno svojstvo eukaliptusovog li{}a.164
Mo} lova iz stabilne pozicije

Ju`noafri~ka biljka Sundew hvata u zamku insekte uz pomo} svojih
ljepljivih dla~ica. Li{}e ove biljke je obraslo dugim crvenim dla~icama, a vrh
ovih dla~ica je prekriven jednom te~no{}u koja sadrì miris koji privla~i insekte. Druga specifi~nost te~nosti je njena prekomjerna ljepljivost. Idu}i prema izvoru mirisa, insekt upada u zamku i ostaje bespomo}no prilijepljen za
ove dla~ice. Cijeli list se nakon izvjesnog vremena preklapa nad insektom i
probavljaju}i ga dolazi do potrebnih proteina.165
Neosporno je da je opremljenost ovakvom osobeno{}u jedne biljke, koja nema sposobnost pokretanja sa mjesta na kojem se nalazi, sasvim jasan
dokaz jednog specijalnog dizajna. Uop}e nije mogu}e da ovakav sistem lova
nastane slu~ajno, a ni da ga razvije jedna biljka koja ne posjeduje svijest, a ni
Na slici se vidi
zatvaranje lista
biljke sundew
nakon slijetanja insekta na nj.
volju. U tom slu~aju, nije mogu}e ni zaobi}i i zanijekati veli~inu i postojanost

Tvorca koji joj je dao ovu sposobnost.
Dizajn pti~ijeg perja

Pti~ije perje ima gra|u koja na prvi pogled izgleda veoma prosta.
Me|utim, u toku pa`ljive analize susre}emo se sa prili~no sloènom gra|om
pera, koje je lagano, ali krajnje jako i vodonepropustljivo. Pero mora biti {to
je mogu}e lak{e kako bi ptica mogla letjeti. Ono se sastoji od keratin proteina
koji su u skladu sa ovom neophodno{}u. Sa obje strane stabljike pera nalaze
se ìle, a na svakoj ìli nalazi se oko 400 malih kandìca. Na svakoj kandìci
se opet nalaze po dvije kukice zvane barbule, kojih, dakle, na jednom malom pti~ijem peru ima 800. Na ovim kukicama koje se nalaze naprijed, dakle
na prednjim barbulama, opet se nalazi jo{ po 20 manjih kukica. Ove kukice imaju ulogu da, poput fircanja komada {tofa, dvije peru{ke vezuju jednu za
drugu. Na samo jednoj peru{ki ima oko 300 miliona
kukica, a broj kukica ukupnog perja jedne ptice
iznosi oko 700 milijardi. Me|usobna kompaktna
povezanost kukica i kandìca perja ima jedan veoma
zna~ajan razlog. Perje toliko ~vrsto mora biti
pri~vr{}eno za tijelo ptice da ne smije opadati prilikom bilo kakvog pokreta. Uz pomo} mehanizma
sa~injenog od kukica i kandìca, perje je toliko
pri~vr{}eno na tijelu da ni jaki vjetrovi, ni ki{a, a ni
snijeg ne mogu biti razlog njihovog opadanja.
Realnost stvaranja
179
Perja ptice koja se nalaze na stomaku, repu i krilima me|usobno su razli~ita i po obliku i po funkciji. Dok dugo perje repa ima ulogu dumena i
ko~enja, perje na krilima ima ulogu da otvaranjem u toku pti~ijeg lepr{anja
krilima {iri povr{inu i pove}a snagu u toku polijetanja.
Jedno bi}e koje ima mo} hoda po povr{ini vode: basilisk

Veoma mali broj ìvotinja uspijeva hodati po povr{ini vode. Jedan od rijetkih takvih primjera predstavlja basilisk, ìvotinja sa slike koja ìvi u
oblasti Srednje Amerike. Na prstima zadnjih nogu nalaze se zaklopci
koji basilisku omogu}avaju treptanje po vodi. Prilikom hodanja po
kopnu, ovi zaklopci se podvijaju. U
slu~aju opasnosti, basilisk veoma
velikom brzinom na dvije noge
po~inje tr~ati povr{inom rijeke ili
jezera. Zaklopci na zadnjim nogaBasilisk gu{ter je jedna od rijetkih ìvotinja koja se
ma u me|uvremenu se otvaraju,
kre}e uspostavljaju}i ravnoteù izme|u zraka i vode.
~ime se osigurava ve}a povr{ina
stopala, {to, zapravo, i omogu}ava ovoj ìvotinji hod po povr{ini vode.166
I ovaj originalni dizajn basiliska je tako|er jedan od sasvim jasnih
dokaza svjesnog stvaranja, a ne slu~ajne evolucije.
Fotosinteza
Neosporno je da biljni svijet ima najve}eg udjela u tome {to je povr{ina
Zemlje mjesto na kojem je mogu}e ìvjeti. Biljke ponovo regeneriraju zrak
kojeg izdi{emo, uravnoteàvaju temperaturu planete na kojoj ìvimo te,
tako|er, uspostavljaju ravnoteù gasova u atmosferi. Kiseonik u zraku kojeg
udi{emo proizvodi se od strane biljaka. Zna~ajan dio na{e ishrane opet zauzimaju biljke. Karakteristika biljaka da osiguravaju ishranu za ~ovjeka je, kao
i sve ostale funkcije, jedna posljedica posebnog dizajna u njihovim }elijama.
Razlika izme|u biljnih }elija, na jednoj, i ljudskih i ìvotinjski }elija, na
180
drugoj strani, u tome je {to biljne }elije imaju mo} direktnog kori{tenja
Sun~eve energije. Energiju preuzetu iz Sun~eve svjetlosti pretvara u hemijsku
energiju i veoma specijalnim metodama pretvara u hranu. Ovaj biljni proces
poznat je pod imenom fotosinteza. Zapravo, ovaj proces ne obavlja cijela }elija, nego samo kloroplast, okrugla ili jajolika tijela u povr{inskim stanicama
biljaka koja biljkama daju zelenu boju. Ova malena zelena tjela{ca koja je
mogu}e vidjeti samo uz pomo} mikroskopa jedine su laboratorije na svijetu
koje su u stanju Sun~evu energiju odlagati u organske supstancije.
Ukupna svjetska koli~ina supstancije koju hloroplasti proizvedu u toku
godine iznosi oko 200 milijardi tona. Ovo je jedna proizvodnja koja ima ìvotni zna~aj za sve ìvo na planeti. Ova proizvodnja ostvaruje se kao posljedica jednog krajnje sloènog hemijskog procesa. Reakcija pigmenta hlorofila,
koji se u hiljaditim koli~inama nalaze u hloroplastu, na svjetlost odvija se u
nevjerovatno kratkom vremenskom intervalu koji iznosi samo hiljaditi dio
sekunde. Iz tog razloga je jo{ uvijek nemogu}e pratiti veoma mnogo procesa
koji se odvijaju u hlorofilu.
Pretvoriti Sun~evu svjetlost u elektro ili hemijsku energiju je proces koji je, kao {to je poznato, moderna tehnologija uspjela nedavno realizirati. U
ovom procesu koriste se ure|aji visoke tehnologije. Me|utim, biljna }elija koju je nemogu}e opaziti prostim okom ovaj proces na krajnje besprijekoran
na~in obavlja ve} milionima godina.
Ovaj savr{en sistem jo{ jednom nam predo~ava stvaranje. Fotosinteza
kao jedan od krajnje sloènih sistema je svjesno projektiran mehanizam,
odnosno mehanizam koji je stvoren od strane Allaha d`. {. Na jednom
mikroskopskom prostoru smje{tenom na listu biljke smje{tena je jedna jedinstvena fabrika u kojoj se realizira ovaj sloèni proces. Ovaj besprijekorni
dizajn je jedan od nebrojenih dokaza da je sve ìvo stvoreno od strane Allaha,
Gospodara Svjetova.
UPOZORENJE
Poglavlje koje se nalazi pred vama
sadrì VEOMA BITNU
tajnu ìvota. Ovu temu, koja }e iz
temelja promijeniti va{ stav o
materijalnom svijetu, trebate ~itati
vrlo pa`ljivo i bez predrasuda. Ono
{to se ovdje iznosi nije samo neki
druga~iji stav, druga~iji pristup ili
filozofska ideja, ve} neosporna
istina koja je danas nau~no
dokazana i koju }e prihvatiti svi, i
vjernici i nevjernici.
Tajna materije
soba koja svoju okolinu posmatra putem razuma i svijesti uo~it }e

da je sve ìvo i neìvo u kosmosu stvoreno. Dobro, ko je taj {to je
sve to stvorio?
Jasno je da stvaranje koje se o~ituje u svakoj ta~ki kosmosa ne moè biti
samoinicijativni produkt kosmosa. Jedan insekt, naprimjer, nije stvorio sam
sebe. Ni Sun~ev sistem nije sam sebe stvorio, ni bilje, ljudi, bakterije, ni eritrociti, ni leptiri... Tako|er, apsolutno je isklju~ena i mogu}nost, kao {to smo
to vidjeli na prethodnim stranicama, da je sve ovo nastalo kao produkt
slu~ajnosti.
Prema tome, dolazimo do slijede}eg zaklju~ka: sve {to o~ima vidimo je
stvoreno... Ali, isto tako, ni{ta od toga {to o~ima vidimo nije stvoritelj. U tom
slu~aju, Stvoritelj je jedno superiorno bi}e koje je izvan nama vidljivog svijeta. To je jedna superiorna Mo}, koja je nevidljiva, ali koja Svoje postojanje
i Svoja svojstva o~ituje kroz sve ono {to stvara.
Upravo je to ona ta~ka u kojoj pogre{nim putem kre}u oni {to nijekaju
Allahovo postojanje. Ove osobe same su se uvjetovale da ne vjeruju u postojanje Boga, sve dok Ga svojim o~ima ne vide. Oni su, u toj situaciji, primorani
skrivati ~injenice stvaranja koje su uo~ljive na svakom dijelu kosmosa, tvrditi da kosmos i sav ìvi svijet nije stvoren. A, da bi potkrijepili svoje neosnovane tvrdnje, oni se koriste raznim laìma. Teorija evolucije, kao {to smo to i
vidjeli na prethodnim stranicama, jedan je od najjasnijih primjera uzaludnih
trzaja i laì na koje se pozivaju u vezi s ovim pitanjem.
Temeljnu zabludu onih koji pori~u dijele i veoma velike mase onih koji
ne nije~u postojanje Boga, ali koji imaju jedno iskrivljeno vjerovanje u Boga.
Ove osobe koje ~ine ve}inu zajednice ne pori~u stvaranje, me|utim, posjeduju zanimljivo sujevjerje o pitanju gdje se Bog nalazi: ve}ina smatra da se Bog
nalazi na nebu. Prema njihovom mi{ljenju, Bog se nalazi iza neke jako
Tajna materije
183
daleke planete i veoma rijetko se upli}e u poslove na{e planete. Ili se uop}e
ne upli}e; stvorio je kosmos i ostavio, ljudi sami sebi odre|uju sudbinu...
Mnogi su, pak, ~uli za kuransku postavku da je Bog svugdje, ali zna~enje toga nisu upotpunosti de{ifrirali. Njihovo podsvjesno sujevjerje ih navodi
na zaklju~ivanje da je Bog u vidu radiotalasa ili okruèn nekom materijom
koja je, poput gasa, nevidljiva i koju je nemogu}e osjetiti.
Me|utim, ovo mi{ljenje i mi{ljenja koja smo naprijed naveli i koja
nikako da odgonetnu gdje se to Bog skriva (mo`da upravo zbog toga i negiraju Njegovo postojanje?!) zasnivaju se na jednoj zajedni~koj zabludi: u prihvatanju jedne apsolutno neutemeljene predrasude, a potom i u o~aranosti
pretpostavkama vezanim za Boga.
Koja je to predrasuda?
Ova predrasuda vezana je za postojanje i svojstvo materije. Toliko smo
uvjetovani u vezi s pitanjem postojanja materije da uop}e nismo razmi{ljali,
da se uop}e nismo zapitali da li ona zaista postoji, ili je to samo jedna sjena
postojanja?! Moderna nauka, me|utim, ru{e}i i ovu predrasudu iznosi jednu
veoma bitnu i veoma efektnu ~injenicu. Na narednim stranicama }emo nastojati objasniti ovu veliku ~injenicu na koju, tako|er, i Kuran upozorava.
Kosmos sa~injen od elektrosignala

Sva saznanja vezana za svijet u kojem ìvimo do nas dopiru uz pomo}
pet ~ula koja posjedujemo. Mi, dakle, jedan svijet poznajemo uz pomo} onoga {to na{e oko vidi, ruka opipa, nos omiri{e, jezik okusi i {to uho ~uje. Zbog
toga {to smo od samog ro|enja vezani za ova ~ula, nikada nismo razmi{ljali
o mogu}nosti da je vanjski svijet druga~iji od onoga koji nam serviraju na{a
~ula.
Danas, me|utim, rezultati na~injenih mnogobrojnih nau~nih istraìvanja iz razli~itih oblasti sa sobom su donijeli i krajnje razli~ito mi{ljenje, postali
su razlogom nastanka velikih sumnji o pitanju na{e percepcije i na{eg
poimanja svijeta.
A, po~etna ta~ka ovog novog gledi{ta je slijede}a: ono {to mi poimamo
kao vanjski svijet samo su utisci koji su u na{em mozgu stvorili elektrosig-
184
nali. Crvenilo jabuke, tvrdo}a daske, {tavi{e, va{a majka, otac, va{a porodica,
sva imovina koju posjedujete, ku}a, posao i reci ove knjige su, zapravo, samo
sklopovi elektri~nih signala u na{em mozgu.
Frederick Vester ovako formulira ta~ku do koje je, po ovom pitanju,
do{la nauka:
Kao da se danas nau~no dokazuju istupi odre|enih mislilaca koji su govorili da je ~~ovjek jedna imaginacija, zapravo, sve {to postoji je prolazno i
varljivo, ovaj kosmos je jedna sjenka.167
Poznati filozof George Berkeley se, o pitanju ove zbunjuju}e ~injenice,
ovako izjasnio:
Zato {to ih vidimo i dodirujemo, zato {to ih opaàmo, mi vjerujemo u postojanje predmeta. Na{a opaànja su, me|utim, samo ideje koje postoje u
na{em intelektu. U tom slu~aju, predmeti do kojih dopiremo uz pomo} na{ih
osjetila nisu ni{ta drugo do samo ideje, a te ideje se neminovno ne nalaze
nigdje drugo do u na{em intelektu... Ako je sve ovo ne{to {to postoji samo
u na{em intelektu, onda kada ma{tamo o kosmosu i predmetima kao ~injenicama izvan intelekta, zna~i da padamo u zabludu... To zna~i da ni{ta od
onoga {to nas okruùje ne postoji osim u na{em intelektu.168
Da bismo upotpunosti izloìli aktualnu temu, prvenstveno }emo se

zadràti na na{im ~ulima koja nam daju podatke o vanjskom svijetu.
Kako vidimo, ~ujemo, ku{amo?

Proces vida odvija se u prili~no etapnom obliku. U toku gledanja, fotoni
(koli~ina, ~estica svjetlosti), koji dolaze od bilo kojeg tijela, lome}i se prolaze
kroz so~ivo i obrnuto padaju u mre`nja~u koja se nalazi u stra`njem dijelu
oka. Vidni signali, koji se ovdje, od strane }elija, preobra}aju u elektri~ne signale, uz pomo} nerava dospijevaju u jedan mali dio koji je nazvan centar vi da i koji se nalazi u zadnjem dijelu mozga. Nakon niza operacija, ovi elektri~ni signali u centru vida poimaju se kao slika. Dakle, slu~aj vida, u biti,
odvija se u jednoj maloj, potpuno mra~noj ta~ki do koje je apsolutno
nemogu}e dopiranje svjetlosti.
Sada se jo{ jednom pa`ljivo osvrnimo na ovu ~injenicu koja je general-
Preobra}aju}i se u
elektri~ne signale, upozorenja koja stiù od
nekog tijela u mozgu
konstituiraju dojam.
Kad kaèmo da vidimo, mi zapravo pos matramo efekte elek tri~nih signala u na{em
mozgu.
no svakome poznata: kada kaèmo vidim, mi, ustvari, vidimo dojam nastao u mozgu od elektri~nog signala koji su se prethodno u oku preobrazili iz
upozorenja koja stiù od posmatranog tijela. Dakle, kada kaèmo vidim, mi
zapravo posmatramo elektri~ne signale u na{em mozgu.
Sve ono {to vidimo u toku ìvota nastaje u centru vida zapremine od svega nekoliko kubnih centimetara. I ovi redovi koje ~itamo, i nepregledni prizor horizonta staju u ovaj minijaturni prostor. U me|uvremenu, postoji jo{
jedna ta~ka koju ne smijemo gubiti iz vida. Kao {to smo i malo~as naglasili,
svjetlost ne prodire u na{u lobanju, dakle u unutra{njosti mozga je mrkli
mrak. Apsolutno je, dakle, nemogu}e da mozak do|e u kontakt sa svjetlo{}u.
Ilustrirajmo ovu tvrdnju zanimljivim primjerom. Zamislimo da ispred
nas stoji svije}a, koju moèmo dugo posmatrati. U toku ovog vremena na{
mozak, me|utim, nikako ne dolazi u dodir sa stvarnom svjetlo{}u svije}e.
âk i u trenutku dok posmatramo svjelost svije}e, u unutra{njosti na{e glave
i mozga je potpuni mrak. U apsolutnoj tami mozga mi posmatramo ovaj
blje{tavi i raznobojni svijet.
ûdotvorni fenomen vida koji mi prihvatamo krajnje normalno, R. L.
Gregory ovako obja{njava:
Na fenomen vida toliko smo se navikli da je potrebna jedna velika mo}
ma{te da bismo primijetili da ima pitanja koja treba rije{iti. Obratite,
me|utim, pa`nju na ovo. Do na{ih o~iju dopiru slike na kojima su predmeti
naglava~ke okrenuti, a mi ih vidimo u njihovom normalnom stanju. Mi svijet predmeta poimamo kao ishod signala koje primamo preko mre`nja~e, a
ovo je, zapravo, ravno ~udu.169
186
Isto to vaì i za druga osjetila. Zvuk, dodir, okus i miris u vidu zasebnih
elektrosignala dopiru do mozga, gdje se u kompetentnim centrima i opaàju.
Slu~aj sa sluhom je, tako|er, identi~an: vanjsko uho, uz pomo} u{ne
{koljke, skuplja zvu~ne talase i proslje|uje ih srednjem uhu. Preuzete zvu~ne
vibracije srednje uho poja~ava i prebacuje unutra{njem uhu. Srednje uho ove
vibracije pretvara u elektrosignale i {alje ih u mozak. Kao i u slu~aju vida,
krajnja faza procesa sluha odvija se u slu{nom centru u mozgu. Kao {to lobanja ne propu{ta svjetlost, isto tako ne propu{ta ni zvuk. Prema tome, bez obzira kakva buka vlada u vanjskom svijetu, unutra{njost lobanje je ispunjena
apsolutnom ti{inom.
Unato~ tome, najjasnije zvukove mi poimamo upravo u mozgu. Rije~ je
o takvoj jasno}i da zdravo ljudsko uho ~uje bez ikakvih zvu~nih parazita i zujanja. U mozgu koji ne propu{ta zvuk, mi slu{amo jedan simfonijski orkestar,
svu vrevu gu`ve kojom smo okruèni; u stanju smo ~uti zvuke razli~itih
frekvencija, od {u{kanja lista do buke borbenih aviona. Kada bi se, me|utim,
sa jednim specijalnim ure|ajem izmjerio stepen zvuka u mozgu, vidjelo bi se
da ovdje vlada jedan duboki mir.
Nastanak ~ula mirisa je, tako|er, nalik ovome: lete}i molekuli, poput
mirisa vanilije ili ruè, dolaze do prijemnika na dla~icama koje se nalaze u di-
U toku gledanja, fotoni koji dolaze od bilo kojeg tijela, lome}i se prolaze kroz so~ivo i obrnuto padaju u mre`nja~u. Vidni signali, koji se ovdje, od strane }elija, preobra}aju u elektri~ne
signale, uz pomo} nerava dospijevaju u jedan mali dio koji je nazvan centar vida i koji se na lazi u zadnjem dijelu mozga. Kao {to mozak ne propu{ta svjetlost, isto tako nije mogu}e ni da
svjetlost prodre u centar vida. Mi, dakle, ovaj blje{tavi i raznobojni svijet posmatramo, odnosno poimamo u jednoj sasvim maloj ta~ki u koju apsolutno ne dopire svjetlost.
Unutra{njost mozga je potpuni mrak

i apsolutno nepromjenjljive temperature ~ak i u trenutku kada osje}amo
temperaturu i svjetlost vatre.
jelu nosa zvanom epitelijum, gdje ulaze u uzajamno djelovanje. Ovo uzajamno djelovanje u vidu elektrosignala prenosi se do mozga i tu se poima kao
miris. Na kraju, svi mirisi, prijatni ili ru`ni, nisu ni{ta drugo do oblik opaàja
u mozgu koji je nastao pretvaranjem u elektrosignale uzajamnih djelovanja
lete}ih molekula. Parfem, cvijet, miris jela, mora; sve vrste mirisa, bez obzira da li nam se svi|aju ili ne, mi poimamo u na{em mozgu. Molekuli mirisa,
me|utim, nikada ne dopiru do mozga. Kao i u slu~aju zvuka i slike, do mozga dopiru samo elektrosignali. Dakle, mirisi kojima smo okruèni od samog
ro|enja su elektrosignali koje osje}amo putem na{ih ~ula mirisa.
U sli~nom obliku, i u prednjem dijelu jezika postoje ~etiri razli~ita tipa
hemijskih prijemnika. Oni su kao odgovor na ~etiri okusa: slano, slatko, kiselo i ljuto. Nakon serije hemijskih operacija, ovi opaàji se pretvaraju u elektrosignale koji se proslje|uju u mozak. Ovi signali se, tako|er, od strane mozga poimaju kao okusi. Okus koji uzimamo kada jedemo ~okoladu ili neko
omiljeno vo}e, to je registriranje elektrosignala od strane mozga. Ukoliko bi
se presjekli nervi za primanje okusa koji idu do mozga, tada ne bi bilo
mogu}e da do mozga dopre bilo kakav elektrosignal vezan za okus, a to zna~i
da bismo apsolutno izgubili ~ulo okusa.
U ovom slu~aju pred nama se pojavljuje jo{ jedna ~injenica: nemogu}e
je da budemo sigurni da okus koji mi osje}amo ili ton koji mi ~ujemo da ga
na isti na~in poimaju i drugi. O pitanju ove ~injenice, Lincoln Bernett kaè
slijede}e:
Niko ne moè znati da li je njegovo poimanje crvenog ili njegovo poimanje note do isto kao i kod drugih.170
188
Kada uzmemo u razmatranje i ~ulo dodira, primijetit }emo da nema

ni~ega druga~ijeg... Prilikom dodira nekog tijela, podaci, koji }e biti od pomo}i prilikom na{eg upoznavanja vanjskog svijeta i predmeta, putem nerava
smje{tenih u koì proslje|uju se do mozga. Osje}aj dodira formira se u
mozgu. Nisu, kao {to se pretpostavlja, vrhovi prstiju ili koà mjesta na kojima poimamo osje}aj dodira. Ponovo je to centar dodira koji je opet smje{ten
u mozgu. Kao posljedica mo`danog ocjenjivanja elektroupozorenja koja do
nas stiù, mi osje}amo tvrdo}u ili mehko}u, toplotu ili hladno}u, dakle
opaàmo razli~ita svojstva koja karakteriziraju predmete koje dodirujemo.
âk sve vrste detalja koji koriste za upoznavanje nekog predmeta, sti~emo
kao rezultat ovih upozorenja. Mi{ljenja poznatih filozofa, poput B. Russela i
L. Wittgeinsteina, o ovoj zna~ajnoj ~injenici su slijede}a:
...Da li zaista jedan limun postoji ili ne i u kakvom je procesu nastao pitanja su koja se ne mogu postaviti i istraìti. Limun se sastoji samo od okusa
kojeg primamo putem jezika, od mirisa kojeg primamo putem nosa, od boje i oblika {to primamo putem o~iju i samo to moè biti predmetom nau~nog
istraìvanja i rasprave. Nauka apsolutno ne moè znati materijalani svi jet.171
Namogu}e je, dakle, prodrijeti u materijalni svijet. Svi predmeti sa kojima se susre}emo, u biti, sastoje se od sklopa zapaànja poput vida, sluha,
dodira. Na{ mozak nikako tokom na{eg ìvota ne kontaktira sa originalom
predmeta iz vanjskog svijeta, ve} sa njihovim kopijama nastalim nakon
obrade podataka koji su pristigli u centre opaànja. A mi se varamo, misle}i
od ovih kopija da su stvarna materija.
Vanjski svijet oformljen u na{em mozgu

Fizi~ke ~injenice koje smo do sada iznijeli dovode nas do jednog
neospornog zaklju~ka: pojmovi koje vidimo, dodirujemo, ~ujemo i koje nazivamo materijom, svijetom ili kosmosom jedino su i samo jedino elektri~ni signali u na{em mozgu.
Naprimjer, neko ko jede vo}ku, on zapravo komunicira sa mo`danim
poimanjem vo}ke, a nikako sa originalom. Ono {to registriramo kao vo}ka
Sve ono {to vidimo u

toku ìvota, nastaje u
centru vida koji se nalazi
u stra`njem dijelu mozga zapremine od svega
nekoliko kubnih centimetara. I slika male
prostorije i nepregledni
prizor horizonta staju u
ovaj minijaturni prostor.
U tom slu~aju, ono {to
mi vidimo nije stvarna
veli~ina koja postoji
vani, ve} samo veli~ina
koju poima na{ mozak.
je ne{to {to se sastoji od mo`danog poimanja elektropodataka vezanih za

odre|eni oblik, okus, miris i tvrdo}u. U slu~aju da se presije~e vidni nerv koji vodi do mozga, u istom trenutku se, tako|er, gubi i slika vo}ke. Ili, u slu~aju
prekida nerva kojim se elektrosignali proslje|uju u mozak, do}i }e istovremeno i do apsolutnog prekida zapaànja mirisa, po{to vo}ka nije ni{ta drugo
do mo`dano ocjenjivanje odre|enih elektrosignala.
Postoji jo{ jedna ta~ka koja se, tako|er, mora imati u vidu: osje}aj
daljine. Udaljenost, naprimjer, rastojanje izme|u vas i ove knjige, samo je osje}aj praznine koji je nastao u mozgu. I predmeti za koje ~ovjek misli da su
veoma daleko od njega su, zapravo, u njegovom mozgu. Ilustracije radi, kada ~ovjek pogleda u nebo i posmatra zvijezde, on misli da se to nalazi na udaljenosti od nekoliko miliona svjetlosnih godina. Me|utim, zvijezde su u njemu, u mo`danom centru vida. Vi se, tako|er, ne nalazite ni u prostoriji u kojoj mislite da se nalazite dok ~itate ovu knjigu; naprotiv, ta prostorija je u vama. Vi|enje na{eg tijela nas ubje|uje da se mi tu nalazimo. Ne zaboravite,
me|utim, ovo: i na{e tijelo je slika koja je nastala u na{em mozgu.
Ista situacija vaì i za sva ostala opaànja. Naprimjer, dok vam se ~ini
da slu{ate televiziju iz susjedne sobe, vi ustvari komunicirate sa tonom u
va{em mozgu. Nemogu}e je dokazati postojanje susjedne sobe, a ni to da
zvuk dolazi od nekog televizora u toj sobi. I zvukovi za koje mislimo da
dolaze sa velike udaljenosti, a i govor nekoga iz na{e neposredne blizine
190
opaàju se u nekoliko kubnih centimetara ~ujnog centra u na{em mozgu. Van

ovog centra ne postoje pojmovi, kao: lijevo, desno, ispred, iza. Zvuk, dakle,
do nas ne dopire ni slijeva, ni zdesna, a ni odozgo; ne postoji pravac dolaska
zvuka.
Isto je ovako i sa mirisima koje zapaèmo: nijedan do nas ne dopire sa
velike udaljenosti. Za opaàje koji nastaju u centru za primanje mirisa mi mislimo da su mirisi vanjskih predmeta. Me|utim, kako god je slika ruè u centru vida, isto tako je i njen miris u centru za primanje mirisa; vani niti ima ruè
niti mirisa koji njoj pripada...
Po{to vanjski svijet koji nam predo~avaju na{a ~ula nije ni{ta drugo do
sklop elektri~nih signala koji u istom trenutku dopiru do na{eg mozga. Tokom
cijelog na{eg ìvota mozak radi na obra|ivanju ovih signala. A mi ìvot
provodimo ne uo~avaju}i da smo u zabludi kada mislimo da je ova obrada
original predmeta izvana. Varamo se, po{to sa
svojim ~ulima mi nikada ne moèmo doprijeti do
originalne materije.
Ono {to obra|uje i dovodi u razumljivo
stanje signale onoga {to mi smatramo vanjskim
svijetom je, opet, na{ mozak. Kao primjer uzmimo slu{no opaànje. Ono {to obra|uje zvu~ne talase koji dolaze u na{e uho i {to ih pretvara u jednu simfoniju je, ustvari, na{ mozak. Dakle, muzika je jedan opaàj koji je nastao od strane na{eg
mozga. Tako|er, kada gledamo boje, zapravo to Otkri}a moderne fizike tako|er
su samo razli~ite veli~ine svjetlosnih talasa koji pokazuju da je materijalni kosmos jedan sklop opaàja. Na
dopiru do na{ih o~iju. Ono {to ove razli~ite dinaslovnoj strani ameri~kog
nau~nog ~asopisa
menzije svjetlosnih talasa pretvara u boje je opet
N
e
w
S
c
i
e
n
t
i
s
t, koji se u svom
na{ mozak. U vanjskom svijetu nema boja.
broju od 30. januara 1999. go Niti je jabuka crvena, niti nebo plavo, niti su
dine bavio ovom ~injenicom,
nalazi se slijede}e pitanje: "S
drve}a zelena. Oni su takvi samo zato {to smo ih
onu stranu realnosti: Da li je
poimali kao takve. Vanjski svijet je apsolutno
universum {ala prvobitnih invezan za onoga ko ga opaà.
formacija i samo privi|enje
materije?"
Zaista, mala o{te}enja mre`nja~e
Tajna materije
191
prouzrokuju gubitak vida. Ono {to ve}ina opaà kao plavo, odre|eni ljudi
opaàju kao zelenu boju, crvenu kao plavu, a odre|eni ljudi sve boje vide u
razli~itim tonovima sive boje. Nakon ovoga, nije bitno da li je vanjski predmet u boji ili ne.
Poznati mislilac, Berkeley, na ovu ~injenicu upozorava slijede}im rije~ima:
Prvobitno se smatralo da postoje boje, mirisi i sl., ali su kasnije pobijena
ova razli~ita mi{ljenja i pokazalo se da to postoji zahvaljuju}i na{im ~uli ma.172
Kao zaklju~ak: mi ne vidimo u boji predmete zbog toga {to su oni u boji ili zbog toga {to oni imaju materijalnu postojanost. Po{to su sva svojstva
koja smo pripisali bi}ima i predmetima u nama, a ne u vanjskom svijetu.
Dobro, {ta onda preostaje od vanjskog svijeta?
Da li je uvjet postojanje vanjskog svijeta?

Do sada smo stalno govorili o vanjskom svijetu, te o svijetu onoga {to
mi vidimo i o svijetu opaànja koja nastaju u na{em mozgu. Ali, s obzirom da
nikada ne moèmo doprijeti do vanjskog svijeta, kako moèmo znati da li
ovaj svijet zaista i postoji?
Jasno je da ne moèmo znati. Naprotiv, s obzirom da je sve ono {to nas
okruùje samo splet opaànja, a da opaànja postoje samo u mozgu, onda jedini svijet koji postoji je svijet opaànja. Jedini svijet koji poznajemo je onaj
koji je u na{em mozgu, koji se tamo oslikava, koji tamo dobiva ton i boju.
Ukratko, ono {to se pojavljuje u na{em mozgu je jedan svijet, a to je ujedno i
jedini svijet u ~ije postojanje moèmo biti sigurni.
Postojanje materijalne protuvrijednosti opaànja koja percipiramo u
mozgu apsolutno ne moèmo dokazati. Ova opaànja sasvim izvjesno mogu
imati jedan vje{ta~ki izvor.
To moèmo ilustrirati slijede}im primjerom:
Zamislimo da je na{ mozak izva|en iz lobanje i da ga vje{ta~ki drìmo
u ìvotu u staklenoj komori. Da, tako|er, pored njega stavimo ra~unar koji bi
bio u stanju proizvoditi sve vrsta elektrosignala. Potom da vje{ta~ki
U ishodu vje{ta~ki nastalih signala, ~ak

iako vani ne postoji bilo kakva materi jalna realnost, u na{em mozgu je
mogu}e oformiti jedan materijalni svi jet koji je ìv i stvaran poput originalnog svijeta. Primaju}i vje{ta~ke signale, ~ovjek koji u stvarnosti sjedi kod
ku}e moè misliti da, recimo, upravlja
avionom.
proizvedemo i snimimo elektrosignale koji daju zvuk, miris ili sliku bilo kojeg detalja iz vanjskog svijeta. Ovaj ra~unar elektrokablovima poveìmo sa
centrima ~ula u mozgu, a potom proslijedimo do njih signale koji su u
ra~unaru snimljeni. Primanjem ovih signala, mozak }e vidjeti protuvrijednost
ovih signala, doìvjet }e, dakle, onaj detalj kojem pripadaju ovi signali.
Ovom ra~unaru moèmo, tako|er, poslati i elektrosignale vezane za na{
izgled. Kada po{aljemo protuvrijednost elektroosjetila poput dodira, sluha i
vida koja poimamo dok, naprimjer, sjedimo za stolom, na{ mozak koji je smje{ten u staklenoj komori }e nas poimati u vidu, recimo, jednog poslovnog
~ovjeka koji sjedi u svom birou. Ovaj imaginarni svijet }e postojati sve dok
iz ra~unara stiù aktualni signali. Apsolutno ne}e razumjeti da se sastoji samo
od mozga, po{to je, za stvaranje jednog svijeta u mozgu, dovoljno da do kompetentnih centara stignu potrebni signali. Ovi signali mogu stizati i iz
vje{ta~kog izvora, kao {to je ra~unar u ovom slu~aju.
O ovom pitanju poznati nau~ni filozof Bertrand Russell kaè slijede}e:
... [to se ti~e osje}aja dodira dok prstima priti{}emo stol, to je jedno elektrodjelovanje na protonima i elektronima koji se nalaze na vrhovima prstiju. Prema modernoj fizici, ovo djelovanje nastalo je od blizine elektrona i
protona stola. Da se isto djelovanje na vrhovima prstiju pojavilo na neki
drugi na~in, osjetili bismo isto bez obzira {to ne bi bilo stola.173
Tajna materije
193
Da, sasvim je lahko da se zavaramo misle}i da su stvarni dojmovi oni

koji nemaju materijalnu protuvrijednost. Upravo ovu ~injenicu veoma ~esto
doìvljavamo u snu. Doga|aji ìve u na{em snu kao da su apsolutno ìvi;
vidimo ljude, predmete, okruènje. Ali, sve to nije ni{ta drugo do odvojene
percepcije. Ne postoji temeljna razlika izme|u sna i stvarnog svijeta; i
jedan i drugi svijet ìve u mozgu.
Ko opaà?
Kao {to je dovde i postalo jasno, nema sumnje da materijalni svijet, u
kojem smatramo da ìvimo i koji nazivamo vanjskim svijetom, nastaje zapravo u na{em mozgu. Ali, esencijalno pitanje se upravo sada pojavljuje: Ako
su, u biti, samo percepcije sve ono {to nas okruùje, {ta je, u tom slu~aju, sa
na{im mozgom? S obzirom da je mozak, kao i ruka, noga ili bilo koji drugi
predmet, dio materijalnog svijeta, onda bi i on, poput ostale materije, morao
biti jedna percepcija.
Ovo pitanje }e bolje rasvijetliti jedan primjer u vezi sa snom. Zamislimo
da, u skladu sa onim {to smo do sada objasnili, posmatramo jedan san u
na{em mozgu. U snu }emo imati jedno imaginarno tijelo, imaginarne ruke,
trup, imaginarne o~i, a, tako|er, i imaginarni mozak. Ako bi nam u toku sna
bilo postavljeno pitanje odakle vidi{?, odgovor bi glasio vidim u mozgu.
Ali, nema nigdje pravog mozga. Ono {to je vidjelo sliku u snu, nije bio imaginarni mozak, ve} ne{to iznad njega.
Znamo da izme|u ambijenta sna i ambijenta kojeg nazivamo stvarnim
ìvotom nema apsolutno nikakve razlike. Kada nam se, u tom slu~aju, u ambijentu kojeg smatramo stvarnim ìvotom, tako|er, postavi pitanje odakle
vidi{?, nema svrhe da, kao u prethodnom slu~aju, damo odgovor vidim u
mozgu. Ono {to opaà i vidi u oba slu~aja nije komad mesa u obliku mozga.
Kada izvr{imo analizu mozga, pred nama }e se pojaviti ista materija,
sastavljena od molekula poput proteina i uljnih molekula, kao i ona koja ~ini
ostale ìve ograne. Dakle, u komadu mesa, kojeg mi nazivamo mozgom, ne
postoji ni{ta {to bi posmatralo i analiziralo sliku, gdje bi se oformila svijest;
ukratko, ne postoji ni{ta {to bi stvorilo ne{to {to mi imenujemo sa ja.
194
R. L. Gregory ovako formulira zabludu u koju ~ovjek pada u vezi sa percipiranjem slike u mozgu:
Posrijedi je tendencija u smijeru tvrdnje da o~i stvaraju sliku u mozgu,
me|utim ovu tendenciju treba izbjegavati. Ako se kaè da se slika stvara u
mozgu, u tom slu~aju mora postojati i jedno unutra{nje oko koje bi vidjelo
ovu sliku, a da bi to oko moglo vidjeti sliku, ono onda ima potrebu za jo{
jednim okom... a to zna~i nepregledan niz o~iju i slika. To je apsolutno
nemogu}e.174
Kome pripada unutra{nje oko koje vidi, percipira vi|eno i koje reagira? To je su{tinska ta~ka iz koje se ne mogu izvu}i materijalisti koji ne prihvataju drugo postojanje osim materije.
Karl Pribram je, tako|er, skrenuo pa`nju na ovo bitno traganje, u svijetu nauke i filozofije, vezano za pitanje {ta je to {to osje}a percepciju?:
Filozofi su jo{ od vremena Grka neprestano razmi{ljali o privi|enju u
ma{ini, mali ~ovjek u malom ~ovjeku i sl. Gdje se nalazi Ja - bi}e koje
upravlja mozgom? Ko su{tinski realizira znanje? Kao {to je rekao i
Assisijac, sveti Francis: [ta je to {to gleda? - to je ono {to mi traìmo.175
Obratite pa`nju sada na ovo: knjiga u va{im rukama, soba u kojoj se

nalazite, ukratko svi detalji ispred vas se pojavljuju u va{em mozgu. Dobro,
da li ove slike vide atomi? I to slijepi, gluhi i nesvjeni atomi... Za{to je jedan
dio atoma primio ove specifi~nosti, a drugi nije?... Da li se na{e razmi{ljanje,
shvatanje, sje}anje, radovanje, tugovanje sastoji iz me|usobnih hemijskih
reakcija ovih atoma?
Kada pa`ljivo razmislimo o ovim pitanjima, primijetit }emo da je apsurdno traìti volju kod atoma. Sasvim je jasno da je bi}e koje vidi, ~uje i osje}a jedno izvanmaterijalno bi}e. Ovo bi}e je ìvo i nije ni materija, a ni slika. Koriste}i sliku tijela, ovo bi}e komunicira sa dostupnim percepcijama.
To bi}e je du{a.
Sve percepcije koje nazivamo materijalnim svijetom jedna su imaginacija koja se posmatra od strane upravo ove du{e. Ako nema realnosti tijelo
koje posjedujemo u snu i materijalni svijet kojeg vidimo u snu, nema materijalne realnosti ni na{e tijelo, a ni univerzum u kojem ìvimo.
Tajna materije
195
Istinsko bi}e je du{a. A materija se sastoji samo od percepcija du{e.

Pametna bi}a, poput onoga {to je napisalo ove retke i onoga {to ih sada ~ita,
nisu gomile molekula - i njihova me|usobna hemijska reakcija - ve} su to
du{e.
Stvarno apsolutno Bi}e

Sve ove ~injenice nas dovode do jo{ jednog veoma bitnog pitanja: ako
se ono {to mi nazivamo materijalnim svijetom u biti sastoji samo od percepcija du{e, gdje je, u tom slu~aju, izvor ovih percepcija?...
Odgovaraju}i na ovo pitanje moramo imati u vidu slijede}u ~injenicu:
nema samostalnog i neovisnog postojanja materije. S obzirom da je materija
jedna percepcija, onda je to ne{to vje{ta~ko. Dakle, ova percepcija mora biti
napravljena, odnosno stvorena od strane jedne druge mo}i. I to konstantno.
Ukoliko ne bude konstantnog stvaranja, do}i }e do nestajanja percepcija
zvanih materija. To je poput televizije koja mora konstantno emitirati da bi
konstantno postojala i slika na ekranu.
Dobro, ko onda konstantno uti~e na du{u da posmatra zvijezde, svijet,
bilje, ljude, na{a tijela i sve ostalo {to nas okruùje?
Mozak je jedna gomila elija nainjena od proteina i uljnih molekula. Sastavljen je od nervnih
stanica zvanih neuroni. Neuroni svakako ne obrazuju razum. Kada analiziramo grau neurona,
ono {to se pojavljuje pred nama su atomi. Nesumnjivo je da nesvjeni atomi ne mogu obrazovati svijest. U komadu mesa, kojeg mi nazivamo mozgom, ne postoji ni{ta {to bi posmatralo i
analiziralo sliku, {to bi obrazovalo svijest; ukratko, ne postoji snaga koja bi stvorila ne{to {to
mi nazivamo "ja".
196
Sasvim je jasno da postoji jedan superiorni Stvoritelj, koji je stvario cijeli materijalni univerzum, koji je, dakle, stvorio sve percepcije i koji nastavlja sa konstantnim stvaranjem. S obzirom da iznosi toliko veleljepno
stvaranje, ovaj Stvaralac je, tako|er, i posjednik neograni~enih podataka i
mo}i.
Ba{ kao {to nas taj Stvaralac i upoznaje sa Sobom. U kosmosu percepcija On je stvorio i jednu knjigu, a tom knjigom nam obja{njava Sebe, kosmos i razlog na{eg postojanja.
Taj Stvaralac je Allah, a ime Njegove knjige je Kuran.
U jednom ajetu On ovako formulira nebesa i Zemlju, da kosmos, dakle,
nije postojan i nepromjenjljive vrijednosti, da postoji samo zahvaljuju}i
Njegovom stvaranju i da }e nestati kada On zaustavi stvaranje:
Allah brani da se ravnoteà nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete,
niko ih drugi osim Njega ne bi zadrào; On je zaista blag i pra{ta grijehe.
(Ftir, 41)
Kao {to smo i u uvodu istakli, ve}ina ljudi, iz nemogu}nosti poimanja
Njegove mo}i, Allaha zami{ljaju kao bi}e koje se nalazi negdje na nebesima
i koje se ne mije{a u zbivanja na Zemlji. Osnova ove logike je da je univerzum jedan sklop materija, a da se Allah nalazi negdje izvan ovih materija.
Me|utim, kao {to smo i ustanovili u toku dosada{njeg izlaganja, materija je jedna percepcija, a stvarno apsolutno bi}e je Allah d`. {. Dakle, jedino
ono {to postoji je Allah, a sve ostalo su sjene postojanja. U tom slu~aju, apsolutno je nemogu}e tvrditi ne{to poput lai~ke postavke da se Allah nalazi
negdje izvan materijalnog svijeta. Allah je svugdje i sve obuzima. Ova
~injenica se u Kuranu ovako isti~e:
Allah je - nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme`
ni san! Njegovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemji! Ko se moè
pred Njim zauzimati za nekoga bez dopu{tenja Njegova?! On zna {ta je bilo i prije njih i {ta }e biti poslije njih, a od onoga {to On zna - drugi znaju
samo onoliko koliko On èli. Mo} Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i
Njemu ne dojadi odràvanje njihovo; On je Svevi{nji, Veli~anstveni! (AlBaqarah, 255)
Tajna materije
197
A u drugom kuranskom ajetu isti~e se ~injenica da je Allah li{en prostora i da sve okruùje sa svih strana:
A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa - tamo je Allahova
strana. - Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna. (Al-Baqarah, 115)
S obzirom da su materijalna bi}a samo pojedina~ne percepcije, ona ne

mogu ni vidjeti Allaha, ali Allah u svim oblicima vidi materiju koju je Sam
stvorio. U poglavlju Al-Anm, u 103. ajetu Kuran nas obavje{tava o ovoj
Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On
~injenici: P
je milostiv i upu}en u sve.
Dakle, mi Allaha ne moèmo poimati svojim o~ima, ali smo mi, na{a unutra{njost, vanj{tina, na{i pogledi, misli... u apsolutnom Allahovom okruènju. Jednu jedinu rije~ ne moèmo izgovoriti, pa ~ak niti samo jednom dahnuti bez Njegova znanja.
Dok posmatramo percepcije koje smatramo vanjskim svijetom, dok,
dakle, ìvimo, nama najbliè bi}e nije nikakva percepcija, nego Sam Allah.
Tajna kuranskog ajeta Mi stvaramo ~ovjeka i znamo {ta mu sve du{a njegova haje, jer Mi smo njemu bliì od vratne ìle kucavice. (Qaf, 16) leì upravo u ovoj ~injenici. Kada ~ovjek smatra da je njegovo tijelo na~injeno od
materije, onda ne moè poimati ovu zna~ajnu ~injenicu. Naprimjer, ako je
mozak ono {to ~ovjek smatra da je on, onda ono {to prihvata kao vanj{tinu
biva od njega na odre|enoj udaljenosti od nekih 20-30 cm. Ako, me|utim, shvati da materija ne postoji, da je sve imaginacija, onda bivaju apsurdni pojmovi poput vani, unutra, daleko, blizu. Allah ga je okruìo sa svih strana i
neograni~eno mu je blizu.
Da je ~ovjeku neograni~eno blizu Allah saop}ava u ajetu: A kada te
robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu... (Al-Baqarah, 186)
Tako|er, formulacija: Svi ljudi su u Allahovoj vlasti! (Al-Isra, 60) u drugom ajetu opet upu}uje na istu ~injenicu.
ôvjek dolazi u zabludu smatraju}i da je njemu najbliè bi}e opet sam
on. Me|utim, Allah nam je bliì i od nas samih. Na ovu ~injenicu On nas upozorava slijede}im ajetima: A za{to vi kad du{a do gu{e dopre, i kad vi budete
tada gledali, - a Mi smo mu bliì od vas, ali vi ne vidite. (Al-Waqia, 83-85)
198
Kao {to se i saop}ava u navedenim ajetima, zbog toga {to ne vidi svojim
o~ima, ~ovjek ìvi neinformiran o ovoj izvanrednoj ~injenici.
S druge strane, nije mogu}e da ~ovjek, koji nije ni{ta vi{e do jedna sijenka bi}a, ima volju i mo} koja je neovisna od Allaha. Upravo, u ajetu Allah
stvara i vas i ono {to napravite? (As-Saffat, 96) Allah nas obavje{tava da On
gospodari i nad nama i nad doga|ajima koje doìvljavamo. Ova ~injenica se
saop}ava u Kuranu, a u ajetu ... ti nisi bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio... (Al-Anfal, 17) nagla{ava se da se nijedna radnja ne odvija neovisno od
Allaha. Zbog toga {to je ~ovjek silueta bi}a, on nije taj koji izvodi radnju bacanja. Me|utim, Allah ovom bi}u-silueti daje osje}aj da je sam izvr{ilac ove
radnje. U biti, Allah, d`. {, je onaj koji realizira sve operacije. U ovom
slu~aju, sasvim je jasno da je u zabludi onaj koji misli da radnje koje obavlja
pripadaju samome njemu.
To je ~injenica. ôvjek ovo moè da ne prihvati, moè nastaviti da misli kako je on jedno bi}e koje je neovisno od Allaha, ali to uop}e ne}e ni{ta
izmijeniti.
Sve ono {to imamo je zapravo iluzija...

Kao {to se i jasno vidi, nau~na je i logi~na ~injenica da vanjski svijet
nema svoju materijalnu realnost, da je sklop slika ono {to Allah konstantno
pokazuje na{oj du{i. Uz sve to, generalno ljudi ne uklju~uju ili ne èle
uklju~ivati sve pod pojam vanjskog svijeta.
Ako o ovom pitanju budete razmi{ljali hrabro i iskreno, primijetit }ete
~injenicu da je va{a ku}a i stvari u njoj, vikendica, va{e auto, ra~un u banci,
va{a garderoba, bra~ni drug, va{a djeca, kolege sa posla i sve ostalo {to imate
dio imaginarnog vanjskog svijeta koji vam se demonstrira. Sve ono iz na{eg
okruènja {to vidimo, ~ujemo ili omiri{emo, ukratko sve ono {to poimamo sa
na{ih pet ~ula pripada ovom imaginarnom svijetu: glas na{eg najomiljenijeg pjeva~a, tvrdo}a stolice na kojoj sjedimo, parfem ~iji miris volimo, sunce
koje nas grije, cvije}e sa svojim privla~nim bojama, ptica koja leti ispred
na{eg prozora, gliser koji brzo plovi povr{inom mora, ba{~a sa plodnim usjevima, ra~unar koji koristite na radnom mjestu ili muzi~ka linija najsavre-
Ako ovjek dublje razmisli u kontekstu ovdje izloènog, onda e i sam uoiti ovu izvanrednu
i zapanjujuu situaciju. Da je, dakle, sve ovozemaljsko {to nas okruùje samo imaginacija...
menije svjetske tehnologije...

To je ~injenica, po{to je svijet samo sklop slika stvoren da ~ovjeka stavlja na ku{nju. U toku svog kratkog ìvota ~ovjek se, zapravo, stavlja na ku{nju
percepcijama koje nemaju svoje upori{te u realnosti. A ove percepcije se
prikazuju kao naro~ito ukra{ene i privla~ne. O ovoj ~injenici nas Kuran informira na slijede}i na~in:
Ljudima se ~ini da je lijepo samo ono za ~im ùde: ène, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u ìvotu na ovom svijetu; a najljep{e mjesto povratka je u Allaha. (AliImran, 14)
Imovinom koju posjeduju ili koju èle posjedovati, novcem, zlatom, srebrom, dolarima, nakitom, bankovnim ra~unima, kreditnim karticama,
odje}om, autima, ukratko raznovrsnom op~injeno{}u bogatstvom, ve}ina ljudi se udaljava od svoje vjere, zaboravlja ahiret i jedino se orijentira na ovaj
svijet. Izgovorima poput zauzet sam, imam ideale, imam odgovornost,
nemam vremena, imam obaveze koje moram ispo{tovati, kada ostarim
~ovjeka zavara ukra{eno i privla~no lice ovog svijeta, te zaboravlja na svo-
200
je stvarne obaveze; ne klanja namaz, ne dijeli svoju imovinu siroma{nima, ne

orijentira se ka ibadetima koji }e mu osigurati dobit na budu}em, vje~nom
svijetu. Naprotiv, svoje ìvote tro{e rade}i na postizanju ovosvjetske dobiti.
U ajetu Oni znaju samo spolja{nju stranu ìvota na ovom svijetu, a prema
onom svijetu su ravnodu{ni. (Ar-Rum, 7) ta~no se opisuje ba{ ova ljudska
slabost.
înjenice koje smo iznijeli u ovom poglavlju knjige, dakle ~injenice da
je sve samo slika, veoma je bitno sa pozicije apsurdnosti ove pohlepe i orijentiranosti samo na ovaj svijet. Razumijevanjem ove ~injenice pokazuje da
je imaginacija sve {to ~ovjek posjeduje ili {to èli posjedovati; placevi do kojih se pohlepno do{lo, djeca ~ijim postojanjem se ponosimo, bra~ni drug, na{a
tijela, poloàj, zavr{ene {kole, provedeni odmori... U ovom slu~aju je,
tako|er, uzaludna i pohlepa, provedeno vrijeme i uloèni napori u ime svega
navedenoga.
Poniàvaju}e je, dakle, za odre|ene ljude koji se ponose i hvale svojom
pokretnom i nepokretnom imovinom, svojim la|ama, helikopterima, fabrikama, firmama, villama, zemljom, ba{ kao da to stvarno i postoji. Bogata{i
koji se {epure krstarenjem u svojim la|ama, oni koji se pred okolinom
{epure svojim autima, koji u svakoj prilici isti~u svoje bogatstvo, koji misle
da ih njihov poloàj ~ini superiornijim od drugih..., svi oni bi morali znati poloàj u koji }e do}i nakon saznanja da je imaginacija sve ono ~ime se oni
ponose i ~ime demonstriraju svoju superiornost.
Sli~no tome veoma ~esto se vidi i u snu. I u snovima, tako|er, ima ku}a,
brzih automobila, krajnje dragocjenih nakita, smotuljaka i smotuljaka dolara,
gomila i gomila zlata i srebra. I u snovima se moè na}i na visokom poloàju,
biti vlasnik fabrika od nekoliko hiljada uposlenih radnika, imati mo} za upravljanje ljudima, imati odje}a koju }e ostale ostavljati zadivljenjenima...
Me|utim, kako god bi ih ponizilo hvalisanje nekim prestiòm iz sna, apsolutno identi~na situacija tome je i hvalisanje onime {to posjeduju u stvarnom
ìvotu. Na kraju, i ono {to se vidi u snu, a i ono iz stvarnog ìvota sastoji
se samo od slika nastalih u na{em mozgu.
Poput ovoga, ve}ina ljudi }e se zastidjeti i svojih reakcija, koje pokazuju u toku ìvota, kada postanu svjesni ~injeni~ne situacije. Oni koji se
Tajna materije
201
izbezumljeno sva|aju, koji varaju, primaju mito, koji se bave krivotvorstvom,

koji laù, koji su {krti, koji ljudima nanose povrede, koji ih grde i psuju, oni
sa izbezumljenim i agresivnim pona{anjem, zaslijepljeni mjestom i
poloàjem, koji zavide, koji oholo hodaju po Zemlji i svi ostali neprimjerenog
pona{anja }e biti osramo}eni kada uo~e da su sve to ~inili u jednom imaginarnom okruènju.
S obzirom da je Allah Tvorac slika koje nazivamo dunjalukom, ne
smijemo gubiti iz vida da je i vlasnik svega ovozemaljskoga samo i jedino
Allah, d`. {. A, upravo je ova ~injenica nagla{ena i u Kuranu:
Allahovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemlji; i Allah sve zna.
(An-Nisa, 126)
Zapravo, velika je nepromi{ljenost zapostaviti vjeru i kao posljedicu toga izgubiti vje~ni ìvot radi jedne iluzije. [tavi{e, to za ~ovjeka zna~i
neograni~eni gubitak.
U aktualnom kontekstu potrebno je veoma dobro shvatiti slijede}i momenat: ~injenica sa kojom smo suo~eni ne govori nam da }e sav na{ imetak
koji smo pohlepno stekli, bogatstvo, djeca, supru`nici, prijatelji, titula i poloàj jednog dana nestati i da zbog toga nemaju svrhe. Zapravo nam govori
da sve {to imamo, ustvari, uop}e i ne postoji, sve je sa~injeno od jedne imaginacija, sve to je slika koju nam Allah predo~ava da bi nas time stavio na
ku{nju. Ako pa`ljivo obratite pa`nju, uo~it }ete da postoji velika razlika
izme|u tog dvoga.
Ako u ovom trenutku ~ovjek i ne prihvati ovu ~injenicu, ~ak ako i prevari sam sebe smatraju}i da postoji sve ono {to posjeduje, na kraju }e mu, kada nakon smrti, na ahiretu bude ponovo proìvljen, sve biti krajnje kristalno
jasno. Toga dana }e se vid izo{triti (Qaf, 22) i sve }e se jasnije uo~avati.
Ako se, me|utim, dunjalu~ki ìvot proveo u trci za imaginarnim ciljevima,
poèljet }e da tamo nikada nije ni ìvio, uzaludno }e govoriti Kamo sre}e da
me je smrt dokraj~ila - bogatstvo moje mi nije od koristi, snage moje nema
vi{e! (Al-Haqqah, 27 - 29).
A, obaveza ~ovjeka obdarenog razumom je da nastoji shvatiti ovu nepobitnu ~injenicu dok jo{ ima vremena. U protivnom, na kraju }e doìvjeti
202
katastrofu ukoliko cijeli ìvot bude tro{io u trci za imaginacijama, u trci za

ne~im {to ne postoji. Allah ovako iznosi krajnju situaciju ljudi koji su zaboravili na svog Stvoritelja i koji su i{li za dunjalu~kim imaginacijama (ili fatamorganama):
A djela nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj èdan vidi vodu, ali kad
do tog mjesta do|e, ni{ta ne na|e, - a zate}i }e da ga ~eka kraj njega
Allahova kazna i On }e mu potpuno isplatiti ra~un njegov jer Allah veoma
brzo obra~unava. (An-Nur, 39)
Logi~ki nedostaci materijalista

Od samog po~etka ovog poglavlja nau~no je prezentirano da materija
nema apsolutno postojanje, onako kako to tvrde materijalisti, naprotiv da je
samo sklop percepcija stvorenih od strane Allaha, d`. {. [to se ti~e materijalista, oni se, naspram ove jasne ~injenice koja ru{i sve njihove filozofije, opiru
krajnje dogmatskim stavom i protulogikom.
Naprimjer, jedan od najve}ih branilaca materijalisti~ke filozofije XX
stolje}a, okorjeli marksista, George Politzer, kao veliki dokaz postojanja
materije iznosi primjer autobusa. Prema Politzeru, tako|er se i mislioci, koji zastupaju mi{ljenje da je materija jedna percepcija, da ne bi bili pregaèni,
sklanjaju kada na autoputu ugledaju autobus i to je dokaz stvarnog postojanja materije.176
A, drugi poznati materijalista, Johnson, {utaju}i kamenje nastojao je
dokazati njihovo fizi~ko postojanje nakon {to mu je obja{njeno da je materija sklop percepcija.177
Sli~an primjer je iznio i Politzerov idejni u~itelj i jedan od utemeljiva~a
dijalekti~kog materijalizma, Friedrich Engels. Da su kola~i koje jedemo percepcije, onda oni ne bi mogli utoliti na{u glad - pisao je Engels.178
Primjeri ove vrste i re~enice ispunjene srd`bom, poput razumjet }ete
postojanje materije kada primite {amar, mogu se pro~itati u knjigama poznatih materijalista Marxa, Engelsa i Lenjina.
Defektnost poimanja koje je razlog izno{enja svih ovih primjera od
strane materijalista je u pogre{nom razumijevanju ~injenice da je materija
Tajna materije
203
jedna percepcija, te shvatanju te postavke kao materija je jedna igra svjetlosti. Smatraju da je pojam percepcije ograni~en samo na vid, a da percepcije poput dodira posjeduju svoju materijalnu protuvrijednost. Nakon {to autobus udari ~ovjeka, tako|er, govore: Udario je, zna~i da to nije percepcija!
Momenat koji ne mogu razumjeti je da se sve percepcije, poput tvrdo}e, udara
i bola prilikom udara autobusa, tako|er formiraju samo u mozgu.
Primjer sna
Ovu ~injenicu najbolje ilustrira primjer sna. U snu ~ovjek moè doìvjeti veoma realne doga|aje. U stanju je padati sa stepenica i lomiti nogu,
doìvljavati ozbiljne saobra}ajne nezgode, na}i se pod autobusom, utoliti glad
jedu}i kola~e. Snove koji li~e na doga|aje koje susre}emo u svakodnevnom
ìvotu, tako|er, doìvljavaju se sa istom uvjerljivo{}u i istim emocijama kao
i na javi.
Osoba koja u snu vidi da ga je udario autobus moè se, nakon udesa,
opet u snu, na}i u bolnici, shvatiti da je ranjen, mada je, zapravo, rije~ samo
o snu. ôvjek u snu, opet, moè vidjeti da je umro nakon neke nesre}e, da mu
meleki uzimaju du{u i da po~inje sa ahiretskim ìvotom. (Ovaj slu~aj se,
tako|er, na isti na~in doìvljava i u stvarnom dunjalu~kom ìvotu koji je, kao
i san, jedna percepcija.)
Slike, zvukove, osje}aj dodira, bol, svjetlost, boje, sve vrste emocija
vezanih za doga|aje doìvljene u snu na veoma jasan na~in primaju se ~ulima. Sve percepcije kojima komuniciramo u snu prirodne su koliko i one iz
stvarnog ìvota. ôvjek se u snu najede iako je kola~ koji je pojeo samo jedna percepcija. Zbog toga {to je i najesti se (sitost) tako|er percepcija. U
stvarnosti, me|utim, ta osoba u tom trenutku leì ispruèna na krevetu. U
blizini niti ima stepenica, ni saobra}aja, ni autobusa, a ni kola~a.
Osoba koja je u snu vidi i doìvljava emocije i percepcije koje nemaju
svoju protuvrijednost u stvarnom ìvotu. Osje}anjem, vi|enjem i doìvljavanjem u snu ne~ega {to nema svoju materijalnu protuvrijednost u vanjskom
svijetu je veoma jasan dokaz da je vanjski svijet u potpunosti obrazovan
od percepcija.
204
SVIJET U SNU
a vas je materija sve {to se
moè vidjeti okom ili dohvatiti
rukom. Meutim i u snu "vi vidite
oima, dirate rukama", mada u biti
ne postoje ni ruke ni oi, a ni ne{to
{to bi se moglo vidjeti ili dodirnuti.
Ne postoji nikakva materijalna realnost van mozga koja bi sve ovo osigurala. Sasvim jasno, u zabludi ste.
Dobro, {ta je to {to razdvaja san od
jave? Na kraju, oba svijeta se formiraju u mozgu. Ako u toku sna sa lahkoom moèmo da ìvimo u jednom nestvarnom svijetu, onda isto to vrlo dobro vaì i za svijet u kojem ìvimo. Ne postoji nikakvo logiko
obrazloènje koje bi predstavljalo prepreku da, kada se probudimo, mislimo kako smo
u{li u jedan dugi san koji nazivamo stvarnim ìvotom. Razlog {to san smatramo imaginacijom, a dunjaluk stvarno{u su samo na{e navike i predrasude. Sve ovo nas upuuje
na zakljuak da emo se jednog dana, kao kada se budimo iz sna, probuditi iz ovosvjetskog ìvota za koji u ovom trenutku smatramo da ga ìvimo.
Oni koji prihvataju materijalisti~ku filozofiju, a naro~ito marksisti,

nerviraju se kada im se obja{njava ova ~injenica, kada im se, dakle, iznosi bit
materije. Marx, Engels i Lenjin su, o ovom pitanju, iznosili neznala~ke i
povr{ne logi~ke primjere, davali naprasita saop}enja.
Oni su, me|utim, trebali shvatiti da su ta ista saop}enja mogli dati i u
snu: da i u snu ~itaju Das Kapital, da u~estvuju na mitinzima, da dolaze u
sukob sa policijom, da ih kamen poga|a u glavu i ~ak da osje}aju kako im
rana krvari. Kada bi im se u snu postavilo pitanje, oni bi odgovorili da je apsolutna materija tako|er i ono {to su vidjeli u tom trenutku. Isto kao {to apsolutnom materijom smatraju i ono {to vide u budnom stanju. Me|utim, sve
ono {to se vidi, doìvi ili osjeti, bilo u snu ili u svakodnevnom ìvotu, je percepcija.
Primjer paralelnog spajanja nerava

Uzmimo u razmatranje Politzerov primjer saobra}ajne nesre}e: Ako
nerve, koji vode od pet organa ~ula do mozga, ~ovjeka, kojeg je pregazio au-
Tajna materije
205
tobus, paralelno poveèmo sa mozgom nekog drugog ~ovjeka, recimo Georga

Politzera, dogodit }e se da Politzera, koji sjedi kod ku}e, tako|er udari autobus i to u trenutku kada udara ~ovjeka u nesre}i. Ta~nije, sve emocije koje
preìvljava ~ovjek kojeg je udario autobus }e, poput slu{anja iste muzike sa
dva razli~ita zvu~nika koji su priklju~eni na kasetofon, po~eti doìvljavati i
Politzer. Iako sjedi kod ku}e, Politzer }e osje}ati, vidjeti i doìvljavati zvuk
ko~nica autobusa, udar autobusa, slike slomljene ruke i krv, bolove od loma,
prizor uvo|enja u operacionu salu, ~vrsto}u gipsa, slabost u ruci...
Sa koliko god osoba da se poveù ìvci ~ovjeka iz nesre}e, svi }e, kao i
Politzer, preìvljavati nesre}u od po~etka do kraja. Ako ~ovjek iz nesre}e
padne u komu, i svi ostali }e tako|er pasti. âk, ako bi se sve percepcije
vezane za aktualnu saobra}ajnu nesre}u snimile na neki ure|aj i ako bi se,
premotavanjem na po~etak, konstantno davale nekoj drugoj osobi, ta bi osoba stalno doìvljavala udar autobusa.
Dobro, koji je, u tom slu~aju, stvarni autobus koji je izazvao udar?
Materijalisti~ka filozofija nema neproturje~nog odgovora na ovo pitanje.
Ispravan odgovor je da su saobra}ajnu nesre}u svi, sa svim detaljima, preìvljavali u svojim mozgovima.
Isti slu~aj je i sa onim {to jede kola~, ili {to {uta kamen. Ako nerve
Engelsa, koji osje}a sitost i napuhanost stomaka nakon jedenja kola~a, koji
vode od pet organa ~ula do mozga, paralelno poveèmo sa mozgom druge osobe, i ta osoba }e jesti kola~ u trenutku kada i Engels bude jeo i osje}ati sve
ono {to i Engels osje}a. Ako paralelno sa drugom osobom poveèmo nerve
materijaliste Johnsona, kojeg noga boli nakon {utanja kamena, onda }e i ta osoba {utati kamen i osje}at }e bol u nozi.
Dobro, koji je kola~ i kamen stvaran? Ni na ovo pitanje materijalisti~ka
filozofija ne moè dati neproturje~an odgovor. Ispravan i neproturje~an
odgovor je slijede}i: I Engels i druga osoba su u svojim mozgovima jeli i najeli se kola~a. I Johnson i druga osoba su u svojim mozgovima preìvljavali
sve detalje u trenutku {utanja kamena.
U prethodnom primjeru sa Politzerom na~inimo slijede}e izmjene: nerve
Politzera koji sjedi kod ku}e spojimo sa mozgom ~ovjeka koji }e doìvjeti
nesre}u, a nerve ~ovjeka iz nesre}e poveìmo sa mozgom Politzera. U ovom
206
slu~aju }e, iako sjedi u ku}i, Politzer doìvjeti udar autobusa, a ~ovjek sa
ulice, unato~ svoj silini nesre}e, ne}e uop}e osjetiti ni{ta u vezi sa nesre}om,
po{to }e imati puni osje}aj da sjedi u ku}i. Isti slu~aj moè se primijeniti i na
primjerima kola~a i kamena.
Kao {to se vidi, nemogu}e je da ~ovjek nadma{i i da iza|e van svojih
percepcija. U tom slu~aju, sve je mogu}e predo~iti ljudskoj du{i, ~ak i u
odsutnosti tijela i bilo kakvog materijalnog postojanja, a i materijalnog
okruènja. U tolikoj mjeri je to mogu}e da doti~na osoba to ne moè razumjeti. âk, predo~ene trodimenzionalne perfektne slike }e smatrati stvarno{}u
i apsolutno }e biti sigurna u njihovo stvarno postojanje. Po{to je svaki ~ovjek
podre|en percepcijama koje stvaraju osje}aj u organima ~ula.
Ovako svoje razmi{ljanje, o ovom pitanju, iznosi engleski filozof David
Hume:
Veoma iskreno, kada u|em u sastav ne~ega {to sam kaèm, ja se stalno
susre}em sa jednom specijalnom percepcijom ili ne~im drugim {to je u vezi
sa vru}im ili hladnim, svjetlo{}u ili sjenom, ljubavlju ili mr`njom, bolom ili
uìtkom. Apsolutno ne mogu zate}i sam sebe u bilo koje vrijeme bez jedne
percepcije i nikada ne mogu pratiti bilo {ta osim percepcije.179
Percepije nastale u mozgu nisu filozofija, ve} nau~ne ~injenice

Materijalisti tvrde da je sve ono {to smo ovdje izloìli samo jedan filozofski pogled i stav. Me|utim, to da je ono {to mi nazivamo vanjskim svijetom jedan sklop percepcija, nije nikakva filozofija, to je nau~na ~injenica.
Kako slika i osje}aji stiù do mozga tema je koja se detaljno obra|uje na svim
medicinskim fakultetima. înjenice koje, predvo|ene modernom fizikom,
iznose nauke XX stolje}a, sasvim jasno stavljaju do znanja da materija nema
konkretnu realnost, da svako, u izvjesnom smislu, posmatra ekran koji se
nalazi u mozgu.
Ovo mora prihvatiti svako ko vjeruje u nauku, pa bio on ateista, budista
ili bilo kojeg drugog pogleda i mi{ljenja. Jedan materijalista, u skladu sa svojim mi{ljenjem, moè zanijekati postojanje Boga, ali ne moè zanijekati ovu
nau~nu ~injenicu.
Tajna materije
207
Iako su bili nedovoljni uvjeti i poimanje nauke u vremenu u kojem su

ìvjeli, opet je zbunjuju}e to {to Karl Marx, Friedrich Engels, Georges
Politzer i ostali nisu mogli shvatiti i poimati tako jednostavnu i jasnu ~injenicu. Ali, uvjeti suvremene nauke i tehnologije su krajnje razvijeni, {to jo{
vi{e olak{ava poimanje ove ionako jasne ~injenice. Materijaliste je obuzeo
veliki strah zbog, makar i djelimi~nog, poimanja ovog pitanja, a i zbog
uo~avanja da ovo pitanje kategori~no pobija njihovu filozofiju.
Velika uznemirenost materijalista*

Od strane materijalisti~kih krugova Turske izvjesno vrijeme nisu stizale
vidljive reakcije o temi (da je, dakle, materija jedna percepcija) koja se iznosi
u ovoj knjizi, {to je kod nas stvorilo jedan utisak da pitanje nije dovoljno
obra|eno i da treba pre}i na jedno detaljnije izlaganje. Nakon izvjesnog vremena, me|utim, ispostavilo se da su materijalisti, u biti, veoma uzrujani
izno{enjem ovog pitanja na dnevni red, {tavi{e, postalo je sasvim jasno da ih
je obuzeo i veliki strah.
Svoj strah i paniku materijalisti su jedno vrijeme sasvim glasno
izraàvali u svojim sredstvima informiranja, na stru~nim konferencijama i
panel diskusijama. Glede njihovog nespokojnog i beznade`nog stila, postaje
sasvim jasno da su zapali u jednu ozbiljnu idejnu krizu. Ina~e, ozbiljan {ok
po~eli su doìvljavati sa nau~nim pobijanjem teorije evolucije koja, navodno,
predstavlja temelj njihove filozofije. Sada su, me|utim, u jo{ ve}em {oku,
po{to shvataju da po~inju gubiti i samu materiju, oslonac koji je neuporedivo
bitniji od darvinizma. Na ovo pitanje, sa svog stajali{ta, gledaju kao na najve}u opasnost po njihovo stajali{te. Sami spominju apsolutno ru{enje kulturnih tkiva.
Jedan od onih koji su na najizrazitiji na~in izrazili ovu zabrinutost i
paniku materijalisti~kih krugova Turske bio je Rennan Peknl, univerzitetski profesor i, u isto vrijeme, pisac u Bilim ve topya (Nauka i utopija),
~asopisu koji je preuzeo obavezu odbrane materijalizma. Bilo u tekstovima
objavljenim u aktualnom ~asopisu, bilo prilikom govora na panel diskusijama, Peknl je kao prvostepenu opasnost isticao knjigu Podvale teorije
evolucije. A pitanje koje najvi{e zabrinjava ovog nau~nika nisu dijelovi kn-
* Ovaj dio je dodat u drugom izdanju ove knjige (op. E.I.)
208
jige u kojima se iznosi neosnovanost Darwinove teorije, nego ba{ poglavlje

koje upravo ~itate. Peknl, koji je svojim ~itateljima i slu{ateljima (prili~no
malog broja) poru~ivao da ih ni slu~ajno ne zavedu ova pou~avanja idealizma, da njeguju svoju odanost materijalizmu, svoj oslonac je na{ao u
Vladimiru I. Lenjinu, lideru krvave komunisti~ke revolucije u Rusiji. Jedino
{to je uradio Peknl, koji je svakom savjetovao da pro~ita knjigu
Materijalizam i empiriokriticizam, koju je Lenjin napisao prije jednog stolje}a, bilo je ponavljanje, opet Lenjinovih, upozorenja: i slu~ajno ne
razmi{ljajte o ovom pitanju, ina~e }ete izgubiti materijalizam i predat }ete se
vjeri. U jednom tekstu objavljenom u aktualnom materijalisti~kom glasilu,
Peknl prenosi slijede}e Lenjinove re~enice:
Ako jednom porekne{ materijalnu realnost koju poimamo na{im ~ulima,
krenuo si ka agnosticizmu i subjektivizmu, izgubio si sva oru`ja koja }e{
koristiti protiv fideizma (filozofija vjere); a to upravo i jeste ono ~emu stremi fideizam. Prepusti{ li prst, prvo ti ode ruka, a potom i cijeli karakter. Ako
poimate ~ula, ne kao neku sliku materijalnog svijeta, ve} kao neki poseban
element, drugim rije~ima, ako odstupite od materijalizma tada ste svoj
karakter predali fideizmu. Nakon toga }e ~ula biti ni~ija ~ula, um ni~iji um,
psiha ni~ija psiha, volja ni~ija volja.180
Ovi redovi pokazuju da ova ~injenica, koju je Lenjin unespokojeno
primijetio i koju je èlio potisnuti iz svoje, a i iz glava svojih drugova, na
isti na~in zabrinjava i suvremene materijaliste. Ali, Peknl i ostali materijalisti su u ve}em nespokojstvu od Lenjina po{to su svjesni da se ova istina
iznosi znatno jasnije, kategori~nije i sna`nije u odnosu na doba od prije 100
godina. Ovo pitanje se prvi put u historiji svijeta iznosi na toliko neosporan
na~in.
Opet je, me|utim, uo~ljivo da ve}ina materijalisti~kih nau~nika krajnje
povr{no pristupa ~injenici da je materija percepcija. Po{to je tema koja se
ovdje obra|uje jedna od najuzbudljivijih i najbitnijih tema sa kojima se ~ovjek u svom ìvotu moè suo~iti. Nije mogu}e da su se prije suo~ili sa jednom
efektnom temom, kao {to je ova. Unato~ tome, reakcije koje pokazuju aktualni nau~nici, ili njihov stil govora i pisanja, odaje njihovo krajnje plitko i
povr{no rezoniranje.
Tajna materije
209
Tako da reakcije, koje odre|eni materijalisti ispoljavaju na ovdje

izloèno, pokazuju da je njihova slijepa
privrènost materijalizmu kod njih prouzrokovala
jednu vrstu logi~kog o{te}enja i da su iz tog razloga daleko od poimanja ovog pitanja. Ilustracije radi, opet jedan univerzitetski profesor i pisac u
~asopisu Bilim ve topya, Alaettin [enel, kao i
Rennan Peknl, oda{iljao je poruke u smislu
nastranu ru{enje darvinizma, istinska opasnost je
Materijalistiki pisac,
u ovoj temi, a zbog toga {to je osjetio da nema
Rennan Peknl govori da
pouzdanog oslonca za svoju filozofiju, nastupio je nije bitna Darwinova teorisa zahtjevom u stilu: ako je tako, onda vi dokaìte ja, nego ba{ tema poglavlje
kojeg upravo itate. Po{to
to {to iznosite. Me|utim, zanimljiv je, zapravo,
je i sam svjestan da ovom
momenat da je aktualni pisac napisao re~enice ko- temom nestaje materija kao
jedina ideja u koju on
je ukazuju da on uop}e nije shvatio ~injenicu koju
vjeruje.
smatra opasno{}u.
Naprimjer, u tekstu koji je u cjelosti posve}en ovoj temi [enel je prihvatio da se vanjski svijet u vidu slike percipira u mozgu. Isti~u}i, me|utim, da
se slike dijele na dvije vrste - one koje imaju svoju materijalnu protuvrijednost i one koje nemaju - on tvrdi da vanjski svijet posjeduje svoju materijalnu protuvrijednost. Da bi ilustrirao svoju tvrdnju, on iznosi i primjer telefona. Ukratko, on pi{e da ja ne znam da li slike u mozgu imaju ili nemaju
svoju protuvrijednost u vanjskom svijetu, ali isto to, tako|er, vaì i kada
pri~am telefonom; ja ne vidim osobu sa kojom pri~am, ali mogu potvrditi ovaj
razgovor kada kasnije budem neposredno razgovarao sa ovom osobom.
Aktualni pisac ovim primjerom cilja na slijede}e: Ako posumnjamo u
na{e percepcije, moèmo ih kontrolirati direktnim suo~enjem sa originalnom
materijom. Ovo je, me|utim, sasvim o~ita zabluda, po{to je apsolutno
nemogu}e na{e dopiranje do originalne materije. A p s o l u t n o n i k a d a n e
moèmo napustiti mozak i saznati {ta se doga|a vani. Osobi pored telefona
moè se potvrditi da li glas na telefonu ima protuvrijednost ili nema. Ali, i ovo
potvr|ivanje je sa~injeno samo od imaginacije u mozgu.
210
Zapravo, ove osobe iste doga|aje mogu doìvljavati i u snovima: [enel,

naprimjer, moè vidjeti da razgovara na telefon i da je taj razgovor, potom,
potvrdio kod osobe sa kojom je razgovarao. Ili Peknl tako|er i u snu moè
osjetiti da je suo~en sa velikom opasno{}u i da auditoriju preporu~uje
Lenjinova stogodi{nja djela. Me|utim, bilo {to da urade, materijalisti ne
mogu demantirati ~injenicu da su sve ono {to doìvljavaju i sve ono sa ~ime
komuniciraju samo odvojene percepcije.
Kome }emo, u tom slu~aju, potvrditi da li slike iz mozga imaju svoju
protuvrijednost ili nemaju? Da li bi}ima-sjenkama koja se, tako|er, formiraju u mozgu? Nesumnjivo, nemogu}e je prona}i izvor informacija koji }e mo}i
osigurati i potvrditi informacije koje pripadaju svijetu izvan mozga materijalista. Priznati da sve vrste percepcija nastaju u mozgu, ali smatrati da se u èljenom trenutku moè iza}i izvan ovoga i da se percepcije mogu potvrditi
stvarnom vanjskom svijetu je, zapravo, pokazatelj ograni~enosti nivoa ljudskog poimanja i pada u jedan neispravni logi~ki splet.
Istina koja se ovdje iznosi je, me|utim, tema koja se odmah, sa
lahko}om, moè poimati od strane ~ovjeka koji posjeduje normalan nivo
poimanja i logi~ki splet. Svaki ~ovjek bez predrasuda }e, u kontekstu ovdje
izloènog, shvatiti da je organima ~ula nemogu}e testirati postojanje vanjskog svijeta. Me|utim, kako izgleda, slijepa privrènost materijalizmu kvari
ljudsku mo} kori{tenja racija. Zbog toga, i suvremeni materijalisti, kao i njihovi idejni u~itelji koji su postojanje materije nastojali dokazati jedenjem
kola~a i {utanjem kamena, pokazuju ozbiljne logi~ke poreme}aje.
Treba, tako|er, naglasiti da to, u biti, nije neka zbunjuju}a situacija.
Po{to, nemogu}nost razumijevanja, dakle nemogu}nost tuma~enja svijeta i
doga|aju u ispravnom logi~kom spletu, predstavlja zajedni~ku osobinu onih
koji pori~u. A, Allah je u Kuranu ovu skupinu, oni koji pori~u, istakao kao
...ljude koji ne shva}aju (Al-Maidah, 58).
Materijalisti su upali u najve}u historijsku klopku

Pani~na atmosfera koja se pojavila u materijalisti~kim krugovima
Turske i ~ijih smo se samo nekoliko simptoma ovdje dotakli, zapravo,
Tajna materije
211
pokazatelj je da su materijalisti suo~eni sa jednom opasno{}u od egzistencijalne vrijednosti. înjenica da je materija sa~injena o percepcije dokazana je
od strane moderne nauke i to na jedan kategori~an, snaàn i jasan na~in.
Materijalisti su svjesni da materijalni svijet, u koji su slijepo vjerovali, oslanjali se i vjerovali u njeg, apsolutno nestaje odnose}i sa sobom i sve ono {to je
u njemu, a nisu u stanju uraditi ni{ta kako bi to onemogu}ili.
Materijalisti~ko mi{ljenje je stalno postojalo tokom historije ~ovjeka, a,
sigurni u sebe i svoju filozofiju, ovi ljudi su se suprotstavljali svome Tvorcu,
Allahu, d`. {. Materija je, prema njihovom scenariju, oduvijek i zauvijek, {to
zna~i da nije mogla imati svog Stvoritelja. Odbijaju}i Allaha samo iz svoje
oholosti, oni su su se krili iza materije za koju su mislili da postoji. Toliko su
bili sigurni u ovu filozofiju da su vjerovali da se nikada ne}e mo}i dati obja{njenje koje }e dokazati suprotno.
Upravo iz tog razloga ~injenice vezane za bit materije, koje su iznesene
u ovoj knjizi, izazvale su toliku zabrinutost kod ovih ljudi. Po{to, sve {to je
izneseno ovdje u temelju ru{i njihovu filozofiju, da ~ak apsolutno ne ostavlja
ni mogu}nost rasprave. Materija, koju baziraju na svim svojim stanovi{tima,
ìvotima, oholostima i poricanjima, nestala je u jednom zamahu ruke. Nema
materije da bi postojao materijalizam!
Jedna od Allahovih osobenosti je i prire|ivanje zamki za nevjernike.
Ovu ~injenicu On isti~e u slijede}em ajetu: I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su
zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije. (Al-Anfal, 30)
Tako je Allah priredio zamku za materijaliste u~iniv{i da oni misle kako
materija postoji i tako ih degradirao na na~in kakav jo{ nije zabiljeèn u historiji. Vjerovali su u postojanje svoje imovine, svog poloàja, titule, zajednice
kojoj pripadaju, cijelog svijeta i svega {to se, zapravo, sastoji samo od imaginacije i, povrh svega, oslanjaju}i se na sve to, bili su oholi pred Allahom.
Prse}i se, pobunili su se protiv Allaha, te napredovali u svom nevjerovanju.
Jedino iz ~ega su crpili snagu u ovim poslovima je bila materija. Ali su zapali
u tako manjkav na~in razmi{ljanja da uop}e nisu razmi{ljali da ih je Allah
okruìo sa svih strana. Ovako nas Allah u Kuranu obavje{tava o situaciji koja }e zadesiti nevjernike kao rezultat njihove ograni~enosti:
212
Zar oni zamke da postavljaju?! Ta u zamku }e se uhvatiti ba{ oni koji ne

vjeruju! (At-Tur, 42)
Ovo je, mo`da, najve}i fijasko koji je historija zabiljeìla. I dok su se

{epurili, materijalisti nisu ni bili svjesni da su upali u veliku zamku.
Nesumnjivo su poraèni u ru`nom ratu kojeg su poveli protiv Allaha i u kojem su pokazivali drsku hrabrost. Na{ Stvoritelj nas sasvim jasno obavje{tava o nerazboritosti onih koji pori~u, te o tome kakav ih kraj o~ekuje:
I isto tako Mi u~inismo da u svakom gradu velika{i postanu grje{nici i da
u njemu zamke postavljaju, ali oni samo sebi zamke postavljaju, a da i ne
primje}uju. (Al-Anam, 123)
Ista ~injenica u drugom ajetu ovako se isti~e:

Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znaju}i, samo
sebe varaju. (Al-Baqarah, 9)
I dok su nevjernici mislili da postavljaju zamke, oni, kao {to se u formulaciji iz prethodnog ajeta kaè, ne primje}uju, nisu mogli uo~iti jednu
veoma bitnu ~injenicu da je imaginacija sve ono {to doìvljavaju, te da je,
tako|er, i postavljanje zamki, poput svih djela koja ~ine, samo slika oformljena u njihovom mozgu... Zbog nepoimanja ove ~injenice, te zaboravljaju}i
da su sami sa Allahom, oni su sami sebe uvukli u jedan lukav poredak.
Kao i u svim periodima, tako }e i u ovom periodu Allah nevjernike
suo~iti sa ~injenicom koja }e do temelja poru{iti sve njihove lukave poretke.
Ajetom ...Zaista je {ejtanovo lukavstvo slabo (An-Nisa, 76), Allah nas
obavje{tava o prirodi njihovog poretka, a time i o poraàvaju}em kraju koji
ih o~ekuje. A ajetom ...Njihovo lukavstvo vam ne}e nimalo nauditi (AlImran, 120) Allah vijernicima saop}ava radosnu vijest.
U drugom ajetu Allah poru~uje da su djela nevjernika kao varka u
ravnici u kojoj èdan vidi vodu, ali kad do tog mjesta do|e, ni{ta ne na|e.
(An-Nur, 39) Materijalizam, tako|er, kao i u prethodnom ajetu, predstavlja
fatamorganu za nevjernike; kada ispruè ruke, vjeruju}i u ono {to vide, oni
shvate da je sve samo imaginacija. Allah ih je prevario sa jednom ovakvom
fatamorganom, cijeli sklop percepcija je u~inio kao da stvarno postoje.
Ogromni ljudi, profesori, astronomi, biolozi, fizi~ari, ljudi bilo kojeg po-
Tajna materije
213
loàja i titule su obmanuti zbog toga {to su materiju pretvorili u svoje boànstvo, prevarili su se kao djeca i izgubili autoritet. Svoju filozofiju, ideologiju izgradili su na sklopu percepcija koje su smatrali apsolutnim; ulazili su u ozbiljne polemike, koristili pseudointelektualna obja{njenja. A zbog svega toga sebe su smatrali pametnim, mislili su da mogu donositi mi{ljenja o pitanju realnosti univerzuma, i, {to je najbitnije, smatrali su da, sa svojim
ograni~enim rasu|ivanjem mogu komentirati Boga. Stanje u kojem se oni
nalaze Allah je ovako formulirao:
I nevjernici po~e{e smi{ljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje. (Al-Imran, 54)
Mo`da se mogu}e izvu}i iz nekih ovosvjetskih zamki, ali zamka koju je

Allah priredio za one koji pori~u je toliko ~vrsta da je nemogu}e izvu}i se iz
nje. Bilo {ta da urade, bilo kome da se obrate, oni ne mogu, mimo Allaha, na}i
pomo}nika koji }e ih spasiti. A, to je Allah u Kuranu najavio i obe}ao: ...
oni ne}e na}i sebi, mimo Allaha, ni za{titnika ni pomaga~a. (An-Nisa, 173)
Materijalisti uop}e nisu o~ekivali da ih o~ekuje jedna ovakva zamka.
Dok su u rukama imali sve mogu}nosti XX stolje}a, smatrali su da se sa
lahko}om mogu inaditi i da i ostale mase sa sobom mogu povu}i u nijekanje
postojanja Boga. Allah nas tako|er obavje{tava o ovakvom mentalitetu koji
nevjernici nose tokom cijele historije i kraju koji je pripremljen za njih:
I smi{ljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali, pa
pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uni{tili smo sve - i
njih i narod njihov. (An-Naml, 50-51)
Jedno zna~enje ~injenice iznesene u citiranom ajetu je i slijede}e:

saop}eno je da je imaginacija sve ono {to materijalisti posjeduju, dakle zajedno je uni{teno sve ono {to su imali u svojim rukama. Dok su svjedo~ili nestanku svega onoga za {to su bili ubije|eni da postoji, imovine, fabrika, zlata,
dolara, djece, supru`nika, prijatelja, poloàja i titula, pa ~ak dok su im i njihova tijela izmicala i gubila se, na izvjestan na~in su i oni uni{teni. Prestali
su biti materija i kona~no su do{li u poloàj duhovnog bi}a.
Nesumnjivo je da uo~avanje ove ~injenice predstavlja ne{to krajnje
uàsavaju}e {to je ikako moglo zadesiti materijaliste. Po{to, ~injenica da je
214
sve ono {to imaju samo imaginacija, za njih, njihovim formuliranjem, predstavlja presudu smrt prije smrti i to dok su jo{ na dunjaluku.
Zajedno sa ovom ~injenicom ostao je jedino Allah i oni. Ajetom Meni
ostavi onoga koga sam ja izuzetkom u~inio (Al-Muddaththir, 11) Allah nas
upozorava na ~injenicu da je, zapravo, svako sam samcat pred Njim. Na ovu
izuzetnu ~injenicu Allah upozorava na vi{e mjesta u Kuranu:
A do}i }ete Nam pojedina~no, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustiv{i dobra koja smo vam bili darovali... (Al-Anam, 94)
I svi }e Mu na Sudnjem danu do}i pojedina~no. (Maryam, 95)
Jedno od zna~enja navedenih ajeta je i slijede}e: oni koji su od materije

na~inili boànstvo do{li su od Allaha i Njemu }e se vratiti. Predati su Allahu,
htjeli to oni ili ne htjeli. Sada ~ekaju Dan obra~una i taj dan }e svi pojedina~no biti pozvani na ispitivanje. Ma koliko to oni ne htjeli shvatiti...
Zaklju~ak
Tema koja je dovde iznesena jedna je od najve}ih ~injenica koje ste u
toku svog ìvota imali priliku ~uti. Po{to, ova tema, koja dokazuje da je materijalni svijet, u biti, jedno bi}e-silueta, predstavlja klju~ za poimanje
Allahovog postojanja i stvaranja i za razumijevanje da je On jedino apsolutno bi}e.
ôvjek koji shvati ovu temu }e primjetiti da svijet nije mjesto onakvo
kakvim ga smatra ve}ina. Svijet nije postoje}e, apsolutno mjesto kakvim ga
smatraju oni koji besciljno lutaju ulicama, koji se me|usobno razme}u po luksuznim kafeima, koji se hvale svojim imecima, koji su ìvote svoje posvetili
ispraznim ciljevima... Svijet je samo sklop percepcija, jedna imaginacija. I svi
koje smo malo~as nabrojali su pojedina~na bi}a-siluete koja ove percepcije
posmatraju u svom mozgu, samo oni toga nisu svjesni.
Ovo pitanje je veoma bitno i ono iz temelja ru{i materijalisti~ku filo zofiju koja pori~e Allahovo postojanje. Iz tog razloga materijaliste, poput
Marxa, Engelsa i Lenjina, mora obuzeti panika kada se upoznaju sa ovime,
oni se moraju rasrditi i upozoriti svoje pristalice da ni slu~ajno ne razmi{ljaju o ovome. Ove osobe su, zapravo, u jednoj velikoj mentalnoj zaostalosti,
Tajna materije
215
zbog ~ega ~ak nisu u stanju ni poimati ~injenicu koja se formira u mozgu.
Vanjskim svijetom smatraju svijet kojeg posmatraju u mozgu, a sasvim
jasne dokaze o suprotnom ne uspijevaju nikako poimati.
Ova nesmotrenost je rezultat mentalnog nedostatka kojim je Allah podario onima koji pori~u. Po{to, kao {to se to u Kuranu saop}ava, nevjernici
...pameti imaju - a njima ne shva}aju, oni o~i imaju - a njima ne vide, oni u{i
imaju - a njima ne ~uju; oni su kao stoka, ~ak i gori - oni su zaista nemarni.
(Al-Araf, 179)
Ono iznad ove ta~ke moète doku~iti i sami ukoliko budete iskreno
upotrijebili svoj razum. Za to je potrebno da skupite svoju pa`nju, da se skoncentrirate i da razmi{ljate o tome kako vidite i kako dodirujete predmete koji
vas okruùju. Ako pa`ljivo razmislite, uo~it }ete da je umno bi}e, koje vidi,
~uje, dodiruje, razmi{lja i koje u ovom trenutku ~ita ovu knjigu, samo jedan
duh i da, kao na jednoj vrsti zavjese, posmatra percepcije zvane materija.
ôvjek koji ovo poima }e se udaljiti od materijalne dimenzije svijeta, koja
zavarava ve}inu ~ovje~anstva, i u}i }e u stvarnu dimenziju postojanja.
înjenica o kojoj govorimo u toku historije bila je objelodanjena od
strane odre|enih vijernika ili filozofa. Islamski alimi, kao Imam Rabbani,
Muhyiddin Arabi i Mevlana Gami , ovu ~injenicu doku~ili su uz pomo}
kuranskih naznaka i li~nog razuma. I odre|eni filozofi Zapada, kao George
Berkeley, istu istinu otkrili su zahvaljuju}i svom bespredrasudnom
razmi{ljanju. Ovako u svom djelu Mektubat Imam Rabbani obja{njava da je
sav materijalni univerzum imaginacija i ma{ta (percepcija), a da je Allah
jedino apsolutno bi}e:
... Tijela bi}a koja je Allah stvorio nisu ni{ta drugo do nepostojanje... Sve
je to stvorio na nivou emocije i ma{te (percepcije)... Postojanje svemira je
na nivou emocije i ma{te, ne na nivou materije... U pravom smislu, vani (u
vanjskom svijetu) ne postoji ni{ta, osim Allaha.182
Imam Rabbani, tako|er, sasvim jasno iznosi da su sve slike sa kojima

~ovjek komunicira samo imaginacije i da nemaju svoj original vani:
Taj imaginarni krug slika se u ma{ti. A vidi se na stepenu na kojem je
naslikan. Ali, imaginarnim okom. Smatra se, me|utim, da se to vani vidi sa
216
okom u glavi. Ali, to nije tako. On vani nema ni traga ni imena. Da, ovakva situacija ne postoji tamo da bi se vidjela. âk i lice osobe koje se oslikava u ogledalu je u ovoj formi. Zato {to ono vani nema postojanost.
Nesumnjivo, oboje, i njegova postojanost i slika, zajedno su u MA[TI.
Allah najbolje zna.183
Mevlana Gami je, tako|er, ovu zaprepa{}uju}u ~injenicu do koje je

do{ao uz pomo} kuranskih naznaka i razuma, izrazio rije~ima da je iimagi nacija i ma{ta sve {to postoji u univerzumu. Ili je kao refleksija u ogledalu ili
kao silueta.
Me|utim, broj onih koji su doku~ili ovu ~injenicu je u toku historije uvijek bio ograni~en. Veliki alimi kao Imam Rabbani pisali su da je mo`da delikatno da se ova ~injenica prezentira masama, da ve}ina ljudi ovo ne}e mo}i
shvatiti.
A, u suvremenom dobu, pak, aktualna ~injenica do{la je u poloàj obja{njavanja uz nau~ne dokaze. înjenica da je univerzum jedno bi}e-silueta
prvi put se u historiji svijeta obja{njava na jedan toliko konkretan, jasan i pojmljiv na~in.
Iz tog razloga, XXI stolje}e }e predstavljati jednu historijsku prekretnicu
kada }e ljudi masovno poimati Boànstvene ~injenice i kada }e se u valovima usmjeravati Allahu kao jedinom apsolutnom bi}u. U XXI stolje}u }e se na
sme}e historije odloìti materijalisti~ko vjerovanje XIX stolje}a, poimat }e se
Allahovo postojanje i pojam stvaranja, ~injenice poput nadvremenosti i natprostornosti }e postati pojmljive, ~ovje~anstvo }e se osloboditi zavjesa - koje
vjekovima stoje navu~ene ispred njega, podvala i praznovjerja.
Ovaj neizbje`ni proces }e biti nemogu}e zaustaviti od strane bilo kojeg
bi}a-siluete...
Relativnost vremena
i realnost sudbine
ajedno sa onim {to smo do sada izloìli, postignuta je kategori~nost

da u biti ne postoji trodimenzijalno mjesto, da je to jedna predrasuda apsolutno zasnovana na percepcijama i da se cijeli ìvot odvija
u neprostoru. Tvrditi suprotno ovome predstavlja praznovjerje koje je
daleko od razuma i nauke, po{to ne postoji niti jedan valjan dokaz o fizi~kom
postojanju Svijeta.
Ova situacija ru{i prvu hipotezu koja predstavlja osnovu materijalisti~ke
filozofije. Ova hipoteza pretpostavlja da je materija apsolutna i neuni{tiva.
Druga materijalisti~ka hipoteza je hipoteza po kojoj je i vrijeme apsolutno i
beskona~no, a {to je, tako|er, praznovjerje kao i prva hipoteza.
Poimanje vremena
Percepcija zvana vrijeme je, zapravo, metod uspore|ivanja jednog
trenutka sa drugim. Ovu tvrdnju moèmo ilustrirati slijede}im primjerom:
Ako udarimo u neki predmet, pojavit }e se jedan odre|en zvuk. Kada nakon
pet minuta ponovo udarimo u isti predmet, ponovo }e se pojaviti zvuk. ôvjek misli da je izme|u prvog i drugog zvuka protekao odre|eni period i to
naziva vremenom. Me|utim, u trenutku kada ~uje drugi zvuk, prvi zvuk se
sastoji samo od imaginacije u mozgu. To je samo podatak koji postoji u
mozgu. Uspore|uju}i trenutak u kojem ìvi sa onim iz memorije, ~ovjek
postiè percepciju vremena. U slu~aju da nema ove usporedbe, ne bi postojala ni percepcija vremena.
Isto tako, ~ovjek pravi usporedbu kada kroz vrata u|e u jednu prostoriju, a potom ugleda kako drugi ~ovjek sjeda na fotelju koja se nalazi na sredini prostorije. U trenutku dok ~ovjek, kojeg je vidio, sjeda u fotelju, slike
vezane za njegovo otvaranje vrata i kretanje prema sredini prostorije samo su
podaci koji se nalaze u mozgu. Percepcija vremena pojavljuje se kada napravimo usporedbu izme|u ovih slika i trenutka kada ~ovjek sjeda u fotelju.
218
Ukratko, vrijeme postoji pravljenjem usporedbe izme|u odre|enih

imaginacija koje se skrivaju u mozgu. Ako ~ovjek ne bi imao memorije, onda mozak ne bi mogao praviti komentare ove vrste, a prema tome ne bi se
obrazovala ni percepcija vremena. Razlog zbog kojeg neko kaè ja imam
trideset godina je u ~injenici da se u mozgu skupilo odre|enih podataka koji pripadaju aktualnom broju godina. U slu~aju da nema memorije, ne bi mogao razmi{ljati o tolikom vremenskom periodu i komunicirao bi samo sa
trenutkom u kojem ìvi.
Nau~no obja{njenje nadvremenosti

Iznose}i primjere mislilaca i nau~nika koji su o ovom pitanju izrazili
svoj stav, nastojat }emo ovo pitanje detaljnije razjasniti. Nobelovac, poznati
profesor genetike i mislilac, Franois Jacob, u svojoj knjizi Igra mogu}nosti
kaè slijede}e o toku vremena unazad:
Filmovi koji se prikazuju unazad pruàju nam mogu}nost da zamislimo
kako bi izgledao svijet u kojem bi vrijeme teklo unazad. Jedan svijet u kojem bi se mlijeko u {oljici odvajalo od kafe i skakalo u zrak kako bi dospjelo do posudice za mlijeko; jedan svijet u kojem bi svjetlosni snopovi, umjesto izviranja iz svog izvora, izlazili iz zida i sabirali se u svom izvoru;
jedan svijet u kojem bi zapanjuju}om suradnjom bezbroj kapljica iz vode
izbacilo kamen koji bi poslu{no poskakivao da bi se smjestio u {aku djeteta. Ali, u ovakvom svijetu u kome vrijeme te~e naopako }e, na isti na~in, biti
naopako okrenuto i formiranje pam}enja i mo`dani razvoj. Isto }e biti i sa
pro{lo{}u i budu}no{}u i svijet }e nam apsolutno izgledati onako kao {to
ve} izgleda.184
Vrijeme je pojam koji je apsolutno vezan za onoga ko ga opaà. Dok

isti vremenski period nekome izgleda dug, drugome moè izgledati
sasvim kratak. Da bi se odredila neka zajednika vrijednost, potrebni su
izvori poput sata i kalendara, bez kojih bi bilo nemogue nainiti definitivnu pretpostavku o pitanju vremena.
219
Zbog toga {to se na{ mozak navikao na ustaljeni sistem redoslijeda, svijet ne funkcionira kao u primjerima iz prethodnog citata i mislimo da vrijeme
uvijek te~e naprijed. Me|utim, ovo je odluka koja je nastala u na{em mozgu
i zbog toga je sasvim relativna. Nikako ne moèmo znati kako vrijeme u
stvarnosti te~e, ili da li uop}e i te~e. A to pokazuje da vrijeme nije apsolutna
~injenica, da je samo jedan oblik percepcije.
Da je vrijeme jedna percepcija, potvrdio je i najve}i fizi~ar XX stolje}a,
A l b e r t E i n s t e i n , svojom op}om teorijom relativiteta. U svojoj knjizi
Univerzum i Einstein, Lincoln Bernett je o ovom pitanju napisao slijede}e:
Zajedno sa apsolutnim kosmosom, Einstein nije uzimao u obzir ni pojam
nepromjenjljivog i konstantnog univerzalnog vremena koje te~e iz
beskona~ne pro{losti u beskona~nu budu}nost. Veliki dio nepojmljivosti
koja okruùje teoriju relativiteta rodila se iz njegovog neprihvatanja da je
osje}aj vremena tako|er jedan oblik percepcije kao i osje}aj za boju... Kako
god je kosmos jedan mogu}i slijed materijalnih bi}a, i vrijeme je jedan
mogu}i slijed doga|aja. Vremensku subjektivnost najbolje obja{njavaju
Einsteinove rije~i: Individualni ìvoti nam izgledaju organizirani u jednoj
seriji doga|aja. Doga|aji kojih se sje}amo iz ove serije su kao poredani po
mjeri prije i poslije. Iz tog razloga, za individuu postoji jedno ja-vrijeme,
odnosno subjektivno vrijeme. Ovo vrijeme je samo u sebi nemjerljivo. U
stanju sam napraviti takvu sponu izme|u doga|aja i brojeva da jedan veliki
broj ne}e biti u vezi sa prethodnim doga|ajem, ve} sa potonjim.185
Glede Barnettove izjave, Einstein je pokazao da su kosmos i vrijeme
tako|er oblik opaànja i da ih, kao pojam boje, oblika i veli~ine, nije mogu}e
odvojiti od svijesti. Prema op}oj teoriji relativiteta ni vrijeme nema poseb no i neovisno postojanje od serije doga|aja kojim ga mjerimo.186
S obzirom da je i vrijeme percepcija, apsolutno je vezano za onoga ko
ga percipira, ono je, dakle, relativan pojam.
Brzina toka vremena mijenja se prema referencama koje koristimo prilikom mjerenja. Po{to u ljudskom tijelu ne postoji prirodni sat koji bi precizno
utvrdio apsolutnu brzinu toka vremena. Kao {to je istako Lincoln Bernett:
Kao {to ne postoji ne{to zvano boja ako ne postoji oko koje }e razdvajati boje, isto tako nije ni{ta nijedan trenutak, sat ili jedan dan ako ne postoji doga|aj
220
koji }e mjeriti vrijeme.187

Relativitet vremena na najjasniji na~in doìvljava se u snu. Iako imamo
osje}aj da je satima trajalo ono {to smo vidjeli u snu, u stvarnosti je sve trajalo svega nekoliko minuta, pa ~ak i nekoliko sekundi.
Zadrìmo se na jednom primjeru da bismo jo{ vi{e pojasnili temu.
Zamislimo da smo smje{teni u jednu posebno dizajniranu prostoriju sa jednim
prozorom i da smo u njoj proveli izvjesno vrijeme. Neka se u prostoriji nalazi
i sat kako bismo mogli vidjeti koliko smo vremena tu proveli. Neka nam, u
isto vrijeme, bude omogu}eno da kroz prozor pratimo izlazak ili zalazak sunca. Kada bi nam se nakon nekoliko dana postavilo pitanje koliko smo ostali u
prostoriji, na{ odgovor bi bio ra~un vezan za povremeno gledanje na sat, a i
broj sun~evih izlazaka, odnosno zalazaka. Izra~unali bismo, naprimjer, da
smo u prostoriji proveli tri dana. Ali, ako nam do|e osoba koja nas je zatvorila u prostoriju i kaè da smo, zapravo, u prostoriji ostali dva dana, da sunce
nije pravo, nego vje{ta~ko i da je sat u prostoriji namjerno pode{en da brè
otkucava, tada na{ ra~un ne bi imao nikakvog smisla.
I ovaj primjer isti~e da se na{e znanje o brzini vremena zasniva samo na
promjenjljivim referencama percipijenta.
Relativitet vremena je konkretna ~injenica koja je dokazana nau~nim
metodama. Einsteinova op}a teorija relativiteta iznosi da se brzina vremena
mijenja prema brzini nekog tijela i udaljenosti od centra gravitacije. Pove}anjem brzine vrijeme se skra}uje, sabija se; radi teè i sporije, kao da se pribliàva ta~ki stajanja.
Ilustrirajmo to jednim Einsteinovim primjerom. Prema ovom primjeru,
dok jedan od blizanaca, koji su, normalno, iste dobi, ostaje na Zemlji, drugi
kre}e na put u svemir brzinom koja je pribli`na svjetlosnoj brzini. Blizanac
koji je oti{ao u svemir }e pri povratku zate}i svog brata dosta starijeg od sebe.
Razlog tome je ~injenica da je bratu u svemiru vrijeme sporije proticalo. Isti
primjer moèmo primijeniti na oca i sina: Ako otac ima 27, a sin 3 godine,
kada se nakon 30 zemaljskih godina otac vrati na Zemlju, sin }e imati 33, a
otac 30 godina.188
Nastanak relativiteta vremena nije u vezi s usporavanjem ili ubrzavanjem sata; relativitet vremena nastaje zbog razli~itih brzina rada od
221
cjelokupnog materijalnog sistema do nivoa atoma. U jednom ovakvom

okruènju u kojem se vrijeme kra}a, teè funkcioniraju operacije poput otkucaja srca u ljudskom tijelu, dioba }elija i mo`dane aktivnosti. ôvjek nastavlja sa svojim svakodnevnim aktivnostima, uop}e ne primje}uju}i usporavanje vremena.
Relativitet u Kuranu
Sasvim je neosporno da nas ova otkri}a moderne nauke dovode do zaklju~ka da vrijeme nije apsolutna ~injenica, kako to smatraju materijalisti, ve}
da je to jedna relativna percepcija. Zanimljivo je da je ova ~injenica, koju nauka nije primje}ivala do XX stolje}a, saop}ena u Kuranu koji je objavljen prije 14 stolje}a. U svojim ajetima Kuran sasvim jasno ~ovjeku stavlja do znanja da je vrijeme relativan pojam.
Nau~no potvr|enu ~injenicu da je vrijeme jedna psiholo{ka percepcija,
da se, shodno doga|ajima, mjestu i uvjetima, razli~ito percipira mogu}e je
pro~itati u dosta kuranskih ajeta. Prema kuranskom saop}enju, naprimjer,
jedan cijeli ljudski vijek je veoma kratak period:
Bit }e onog Dana kad vas On pozove, i odazvat }ete se, hvale}i Ga, i pomislit }ete da ste ostali samo malo vremena. (Al-Isra, 52)
A na Dan kada ih On sakupi u~init }e im se da su boravili samo jedan ~as u
danu, i jedni druge }e prepoznati... (Yunus, 45)
U odre|enim ajetima isti~e se da su ljudske percepcije vremena razli~ite,

te da je ~ovjek u stanju, u biti, veoma kratak period percipirati kao veoma
dug. Kao ilustracija ovome mogu posluìti ajeti koji govore o polaganju
ra~una na ahiretu:
A koliko ste godina na Zemlji proveli? - upitat }e On. Proveli smo dan ili
samo dio dana - odgovorit }e -, pitaj one koji su brojali. Pa da, kratko
ste proveli - re}i }e On - da ste samo znali! (Muminun, 112-114)
A, u drugim odre|enim ajetima upozorava se na ~injenicu da vrijeme u

razli~itim okolnostima proti~e u razli~itim brzinama toka:
...A samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po
va{em ra~unanju. (Al-Hajj, 47)
222
K Njemu se penju meleki i Dìbril u danu koji pedeset hiljada godina traje.
(Al-Maarij, 4)
On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vra}a u danu
koji, prema va{em ra~unanju vremena, hiljadu godina traje. (As-Sajdah, 5)
Citirani ajeti predstavljaju sasvim jasna svjedo~enja o relativitetu vremena. A, ~injenica da se ovaj zaklju~ak, do kojeg je nauka stigla tek u XX
stolje}u, obznanio Kuranom prije 14 stolje}a jedan je od dokaza da je Kuran
objavljen od Allaha, apsolutnog Gospodara mjesta i vremena.
Kuranski stil, koji je kori{ten u jo{ dosta ajeta, sasvim jasno isti~e da je
vrijeme jedna percepcija. Na ova izraàvanja naro~ito je mogu}e nai}i u
pri~ama. Naprimjer, prema jednoj kuranskoj pri~i, Allah je jednu grupu
vjernika, ehl-i Kahf, u dubokom snu drào preko 300 godina. Kada su, potom,
bili probu|eni, mislili su da su u snu proveli jedan veoma kratak vremenski
period; nisu bili u stanju ta~no procijeniti koliko su spavali:
Mi smo ih u pe}ini tvrdo uspavali za dugo godina. Poslije smo ih probudili
da bismo pokazali koja }e od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili. (Al-Kahf, 11-12)
I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. Koliko ste ovdje
ostali? - upita jedan od njih. - Ostali smo dan ili dio dana - odgovori{e.
- Gospodar va{ najbolje zna koliko ste ostali - reko{e. (Al-Kahf, 19)
Situacija iznesena u slijede}em ajetu je, tako|er, jedan vrlo zna~ajan

dokaz da je, u biti, vrijeme psiholo{ka percepcija:
Ili za onoga koji je prolaze}i pored jednog do temelja poru{enog grada,
povikao: Kako }e Allah oìvjeti ove {to su pomrli? I Allah u~ini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oìvje i zapita: Koliko si ostao?
- Dan ili dio dana - odgovori. Ne, re~e On -, ostao si stotinu godina.
Pogledaj jelo svoje i pi}e svoje, - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca
svoga - da te u~inim dokazom ljudima -, a pogledaj i kosti, - vidi kako ih
sastavljamo, a onda ih mesom oblaèmo. I kad njemu bi jasno, on povika:
Ja znam da Allah sve moè! (Al-Baqarah, 259)
Kao {to se vidi, ovaj ajet otvoreno nagla{ava da je Allah li{en vremena,
223
za razliku od ~ovjeka koji mu je zavisan. Glede primjera iz prethodnog

kuranskog ajeta, ~ovjek nije u stanju ~ak ni poimati duìnu vremena provedenog u snu. Bilo bi, u ovom slu~aju, krajnje iracionalno tvrditi da je (kao u
iskrivljenoj materijalisti~koj logici) vrijeme apsolutno.
Sudbina
Postojanje vremenskog relativiteta upozorava nas na jednu veoma
zna~ajnu ~injenicu: da je relativitet toliko promjenjljiv da jedno vremensko
razdoblje koje za nas traje milijarde godina u jednoj drugoj dimenziji moè
trajati ~ak samo jednu sekundu. âk, jedan veliki vremenski period od nastanka univerzuma do njegovog kraja u drugoj dimenziji moè trajati, ne jednu sekundu, ve} samo jedan trenutak.
Upravo ovdje je bit jedne ~injenice koja se zove sudbina, a to je ono {to
ve}ina ne moè shvatiti, a i ono {to materijalisti ne shva}aju}i i pori~u.
Sudbina je Allahovo znanje svih doga|aja iz pro{losti i budu}nosti. Jedan
zna~ajan dio ~ovje~anstva ne moè poimati sudbinu, te postavljaju pitanje
kako Bog moè znati ono {to se nije dogodilo. Me|utim, nerealizirani doga|aji samo su za nas nerealizirani doga|aji. A Bog nije podloàn vremenu
i prostoru, {to je, ina~e, Sam i stvorio. Iz tog razloga, za Allaha su svi doga|aji iz pro{losti, sada{njosti i budu}nosti jedno i ve} su se dogodili.
Kako na ovu ~injenicu upozorava Op}a teorija relativiteta, Lincoln
Bernett obja{njava u knjizi Univerzum i Einstein. Prema Bernettu, fenomen
postojanja u potpunom zna~enju moè ssa svom svojom veli~anstveno{}u
poimati jedino jedan kosmi~ki mozak.189 Volja, koju Bernett formulira kao
kosmi~ki mozak je znanje i um Allaha - Gospodar univerzuma. Kako god
smo mi u stanju s lahko}om u jednom trenutku vidjeti jedan lenjir kao cjelinu,
sa njegovim po~etkom, sredinom, krajem i svim jedinicama izme|u toga,
Allah, isto tako, u samo jednom trenutku zna cijelo vrijeme, kojem smo mi
podlo`ni, od njegovog po~etka do njegovog kraja. A, ìve}i u vremenu, ~ovjek samo biva svjedokom sudbine koju je za njega Allah stvorio.
U me|uvremenu, treba skrenuti pa`nju i na povr{nost iskrivljenog
poimanja sudbine koje je veoma rasprostranjeno u masama. U ovom
224
iskrivljenom poimanju preovladava jedno sujevjerno mi{ljenje po kojem je

Allah za ~ovjeka odredio jednu sudbinu koju ~ovjek u datom trenutku
moè izmijeniti. Naprimjer, za ~ovjeka koji je preìvio neki kriti~an trenutak u ìvotu koristi se jedna lai~ka formulacija kao pobijedio je sudbinu.
Me|utim, svoju sudbinu niko ne moè promijeniti. ôvjek koji je preìvio
odre|eni kriti~ni trenutak nije umro zbog toga {to u njegovoj sudbini nije
bilo propisano da umre. Izgovaranje formulacije pobijedio sam sudbinu
od strane onih koji sami sebe zavaravaju, a i njihovo psiholo{ko stanje je
tako|er dio njihove sudbine.
Po{to je, sudbina Allahovo znanje i za Allaha, Gospodara cijelog vremena i prostora, koji u jednom trenu zna svo vrijeme, sve je zapisano i ve}
zavr{eno.
Da je za Allaha vrijeme jedna cjelina, razumijemo i iz stila koji je kori{ten u Kuranu; odre|eni doga|aji, koji se za nas jo{ nisu dogodili, u
Kuranu se obja{njavaju kao doga|aji koji su se ve} davno odigrali. Kao ilustracija mogu posluìti ajeti koji govore o ~ovjekovom polaganju ra~una pred
Allahom na ahiretu, a koji se iznose kao doga|aj koji je ve} okon~an:
I u rog se puhnulo, i umrli su oni na nebesima i oni na Zemlji, ostali su samo
oni koje je Allah odabrao; poslije se u rog po drugi put puhnulo i oni su,
odjednom, ustali i ~ekali. I Zemlja je svjetlo{}u Gospodara svoga zasjala i
Knjiga se postavila, vjerovjesnici i svjedoci su dovedeni, i po pravdi im se
svima presudilo, nikome se nije nepravda u~inila; svako je dobio ono {to je
zasluìo, jer On dobro zna {ta je ko radio. Oni koji nisu vjerovali u gomilama su u dèhennem natjerani... A oni koji su se Gospodara svoga bojali u
povorkama su u dènnet povedeni... (Az-Zumar, 68-74)
Drugi primjeri o ovom pitanju su slijede}i:

I svako je do{ao, a s njim i vodi~ i svjedok. (Qaf, 21)
I nebo se razdvojilo - tada je labavo bilo. (Al-Haqqah, 16)
I dènnetom i svilom ih za ono {to su trpjeli nagradio: naslonjeni na divanima, oni u njemu ni mraz ni ègu ne}e osjetiti. (Ad-Dahr, 12-13)
I kada se dèhennem svakome ko vidi ukazao. (An-Naziat, 36))
225
Danas su se oni koji su vjerovali - nevjernicima p o d s m i j a v a l i . (AlMutaffifin, 34)

I gre{nici ugleda{e vatru i uvjeri{e se da }e u nju pasti, i da im iz nje ne}e
povratka biti.(Al-Kahf, 53)
Kao {to se vidi, ovi doga|aji, koji }e se, za nas, dogoditi nakon na{e smrti, u Kuranu se iznose kao doga|aji koji su se ve} dogodili i koji su
okon~ani. Po{to Allah nije podloàn relativnoj dimenziji vremena kojoj smo
mi podlo`ni. Allah je sve doga|aje poèlio u nadvremenu, to je ~ovjek uradio
i svi ovi doga|aji su doìvljeni i dovedeni do kraja. Allah nas u slijede}em
ajetu upoznaje sa ~injenicom da su se svi doga|aji, i mali i veliki, dogodili uz
Njegovo znanje i da su zabiljeèni u jednoj Knjizi:
[to god ti va`no ~inio, i {to god iz Kurana kazivao, i kakav god vi posao
radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome
ni{ta nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji ni{ta, ni manje ni ve}e od toga, {to nije u Knjizi jasnoj. (Yunus, 61)
Zabrinutost materijalista
Teme o materiji, nadvremenu i natprostoru koje su izloène u ovom
poglavlju knjige su, u biti, veoma jasne ~injenice. Apsolutno to nije, kao {to
je i naprijed istaknuto, filozofija ili na~in razmi{ljanja, ve} nau~ni rezultati
koje je nemogu}e pobiti. Pored toga {to je to jedna tehni~ka ~injenica, ni
dokazi koji se zasnivaju na razumu i logici ne pruàju mogu}nost drugoj alternativi o ovom pitanju: univerzum, zajedno sa materijom, od koje je na~injen, i vremenom, jedna je slika-tvorevina. Jedan, dakle, sklop percepcija.
Materijalisti osje}aju pote{ko}e u poimanju ovoga. Ako se, ilustracije
radi, ponovno vratimo na Politzerov primjer autobusa, uo~it }emo da, iako mu
je tehni~ki poznata ~injenica da ne moè iza}i izvan percepcija, Politzer je to
mogao prihvatiti samo za odre|ene doga|aje. Za njega se, dakle, doga|aji prije udara autobusa formiraju u mozgu, ali u trenutku kada autobus vr{i udar,
doga|aji izlaze iz mozga, ~ime postiù svoju materijalnu realnost. Logi~ka
defektnost u aktualnom slu~aju je sasvim jasna; i Politzer je upao u
Johnsonovu zabludu po kojoj {utam kamen - noga me zabolje - dakle - ka-
226
men postoji. On nije u stanju poimati da je i sila, koja se osje}a prilikom

udara autobusa, u biti, samo jedna percepcija.
Stvarni podsvjesni razlog zbog koga materijalisti ne mogu shvatiti ovo
pitanje je osje}aj velikog straha od ~injenice sa kojom }e biti suo~eni u
trenutku kada shvate. Da ~ak i samo naslu}ivanje ovog pitanja nau~nikematerijaliste vodi u nespokojstvo i strah, Lincoln Bernett ovako obja{njava:
Dok su filozofi sve materijalne ~injenice doveli na nivo percepcija svijetasiluete, nau~nici su sa strahom i nespokojstvom naslu}ivali granice ljudskih
~ula.190
Materijalistu zahvati veliki strah kada se obja{njava ~injenica po kojoj

su vrijeme i materija samo percepcije. Po{to su materija i vrijeme, za njih, jedina dva pojama apsolutnog postojanja. To su gotovo njihovi idoli kojima se
klanjaju, s obzirom da vjeruju da su (uz nezaobilazni evolucioni put) materijalna i vremenska tvorevina.
A kada osjete da je univerzum u kojem ìve, Svijet, njihova tijela, ostali
ljudi, filozofi-materijalisti koji ih plijene svojim idejama, ukratko sve - samo
percepcija, cijelo njihovo bi}e obuzima osje}aj prestravljenosti. U jednom
trenutku se udaljava i gubi sve ono na {to su se oslanjali, u {to su vjerovali i
od ~ega su o~ekivali pomo}. Osjete, zapravo, jedan vid bespomo}nosti koju
}e osje}ati na Sudnjem danu, a koja je opisana u slijede}em ajetu: I oni }e se
toga dana Allahu pokoriti, i propast }e ono {to su potvarali. (An-Nahl, 87)
Od ovog trenutka, materijalisti ulaù napore u samoubje|enje u realnost
materije, iznose, o tom pitanju, svojevrsne dokaze; udaraju rukom o zid,
{utaju kamenje, vi~u, galame, ali se nikada i nikako se ne mogu osloboditi istine.
Kako god se materijalisti sami èle rije{iti ove ~injenice, isto to nastoje
udaljiti i iz mozga ostalih ljudi. Po{to su svjesni da }e se objelodaniti primitivnost njihove filozofije i neosnovanost njihovog pogleda na svijet, te da }e
izgubiti bazu kojoj }e iznositi svoje stavove ukoliko ljudi shvate stvarnu
su{tinu materije. Strah u kome se nalaze je razlog njihove ovolike unespokojenosti zbog ~injenica koje su ovdje iznesene.
Allah nas upozorava da }e se na ahiretu poja~ati ovaj strah nevjernika.
227
Allah }e im se tada ovako obratiti:

A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Njemu ravnim smatrali: Gdje su vam boànstva va{a koja ste bogovima dràli? (AlAnam, 22)
Nakon toga }e se nevjernici uvjeriti da, u biti, ne postoji ni{ta, imeci za

koje su, u toku ovosvjetskog ìvota, Bogu ravnim smatrali. I ovoj ~injenici
nas Allah u Kuranu obavje{tava:
Gledaj kako }e oni sami sebi lagati, a ne}e im biti onih koji su bili izmislili!
(Al-Anam, 24)
Dobit vjernika
I dok unespokojava materijaliste, ~injenica da su materija i vrijeme percepcije s druge strane izaziva sasvim suprotnu reakciju kod vjernika. Veliku
radost osje}aju oni koji vjeruju u Allaha, kada shvate tajnu koja okruùje materiju, po{to je to ~injenica koja predstavlja klju~ za rje{avanje svih pitanja. U
trenutku kada se ovaj klju~ okrene, nestaju sve tajne. ôvjek koji je mo`da
osje}ao pote{ko}e pri poimanju mnogih pitanja uz pomo} ove ~injenice do}i
}e u poloàj da to sa lahko}om shvati.
Na taj na~in postaju jasna ustaljena pitanja, poput pitanja smrti, dènneta, dèhennema, ahireta i promjene dimenzije, te se sa lahko}om dolazi do
odgovora va`nih pitanja, kao {to su: gdje je Bog?, {ta je bilo prije Njega?,
ko Ga je stvorio?, koliko }e trajati zagrobni ìvot?, gdje se nalaze dènnet i dèhennem?, da li oni postoje i sada? i sl. Postaje, tako|er, pojmljiv
sistem Allahovog stvaranja univerzuma ni iz ~ega. To je ~ak takva tajna uz
pomo} koje postaju apsurdna pitanja kao kada? i gdje?. Po{to, u ovom
slu~aju nestaju i vrijeme i prostor. U trenutku poimanja neprostornosti, postaje sasvim jasno da se, zapravo, sve, i dènnet, i dèhennem i Svijet, nalaze na
istom mjestu. A, u trenutku poimanja nadvremenosti, postaje jasno i to da se
sve doga|a u jednom trenu; ni{ta se ne o~ekuje, vrijeme ne proti~e i sve se
ve} dogodilo i sve je ve} okon~ano.
Uporedo sa poimanjem ove tajne, dunjaluk za vjernika po~inje li~iti na
dènnet. Gube se sva materijalna nespokojstva, podozrijevanja i strahovi ko-
228
ji ti{te ~ovjeka. ôvjek shvata da cijeli univerzum ima samo jednog

Gospodara, da On Svojom voljom oblikuje materijalni svijet i da se jedino
prema Njemu mora orijentirati.
Poimanje ove tajne je najve}a ovosvjetska dobit.
Zajedno sa ovom ~injenicom, postaje razumljiva i jo{ jedna veoma
zna~ajna kuranska ~injenica koje smo se i naprijed dotakli: ~injenica da je
Allah ~ovjeku ...bliì od vratne ìle kucavice (Qaf, 16) Kao {to je poznato,
ìla kucavica se nalazi u samom ~ovjeku. Ne moè, glede materjalisti~kog
pogleda na svijet, postojati udaljenost koja je ~ovjeku blià od njegove unutra{njosti. Ova ~injenica se, me|utim, moè jednostavno objasniti ~injenicom neprostora. Kao {to je o~ito, i ovaj ajet se bolje poima uz pomo} ove ~injenice.
Eto, to je istina. Mora se imati na umu da za ~ovjeka nema drugog prijatelja i pomo}nika osim Allaha. Ne postoji ni{ta osim Allaha; kod Njega
}emo traìti pribjeì{te, od Njega }emo traìti pomo}, On je jedino apsolutno
bi}e koje }e nam odgovoriti...
Gdje god da se okrenemo, Allahovo lice je tamo...
"Hvaljen neka si" - reko{e oni "mi znamo samo ono ~emu si nas Ti pou~io;
Ti si Sveznaju}i i Mudri."
(Al-Baqarah, 32)
Bilje{ke
1
3
4
6
7
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
Cliff, Conner, Evolution vs. Creationism: In

Defense of Scientific Thinking, International
Socialist Review (Monthly Magazine
Supplement to the Militant), November 1980.
Ali Demirsoy, Kalitim ve Evrim (Inheritance
and Evolution), Ankara: Meteksan Publishing
Co.,1984, str. 61.
Michael J. Behe, Darwins Black Box, New
York: Free Press, 1996, str. 232-233.
Richard Dawkins, The Blind Watchmaker,
London: W. W. Norton, 1986, str. 159.
Dan Graves, Science of Faith: Forty-Eight
Biographies of Historic Scientists and Their
Christian Faith, Grand Rapids, MI, Kregel
Resources.
Science, Philosophy, And Religion: A
Simposium, 1941, CH.13.
J. De Vries, Essential of Physical Science,
Wm. B. Eerdmans Pub. Co., Grand Rapids,
SD 1958, str. 15.
H.S. Lipson, A Physicists View of Darwins
Theory, Evolution Trends in Plants, Vol 2,
No.1, 1988, str. 6.
Iako je Darwin iza{ao sa tvrdnjom da je nje
gova teorija bila totalno neovisna od
Lamarckove, on je postepeno po~eo da se oslanja na Lamarckove tvrdnje. Posebno 6. i zadnje
izdanje Porijekla vrsta je puno primjera
Lamarckovog naslje|ivanja ste~enih karakteristika. Vidi: Benjamin Farington, What Darwin
Really Said, New York:
Schocken Books, 1996, str. 64.
Steven M. Stanley, Macroevolution: Pattern
and Process, San Francisco: W. H. Freeman
and Co. 1979, str. 35, 159.
Colin Patterson, Cladistics, Interview with
Brian Leek, Peter Franz, March 4, 1982, BBC.
Stephen Jay Gould, The Return of Hopeful
Monsters, Natural History, Vol. 86, July August 1977, str. 28.
Charles Darwin, The Origin of Species: A
Facsimile of the First Edition, Harward
University Press, 1964, str. 189.
Ibid, str. 177.
B.G. Ranganathan, Origins?, Pennsylvania:
The Banner Of Truth Trust, 1988.
Warren Weaver, Genetic Effects of Atomic
Radiations, Science, vol 123, june 29, 1956,
str. 1159.
Gordon R. Taylor, The Great Evolution
Mystery, New York, Harper & Row, 1983,
str. 48.
Michael Pitman, Adam and Evolution,
London: River Publishing, 1984, str. 70.
Ibid, str. 172, 280.
Derek V. Ager, The Nature of the Fossil
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
Record, Proceedings of The British

Geological Association, vol. 87, 1976, str.
133.
Mark Czarnecki, The Revival of the
Creationist Crusade, MacLeans, January 19,
1981, str. 56.
T. Neville George, Fossills in Evolutionary
Perspective, Science Progress, Vol 48,
January 1960, str. 1, 3.
David Raup, Conflicts Between Darwin and
Paleontology, Bulletin, Field Museum of
Natural History, Vol 50, January 1979, str.
24.
Richard Monastersky, Mysteries of the
Orient, Discover, April 1993, str. 40.
Richard Dawkins, The Blind Watchmaker,
London: W. W. Norton, 1986, str. 229.
Douglas Futuyma, Science on Trial, New York:
Pantheon Books, 1983. str. 197.
Stefan Bengston, Nature, Vol. 345, 1990, str.
765.
Gerald T. Todd, Evolution of the Lung and
the Origin of Bony Fishes: A Casual
Relationship, American Zoologist, Vol 26,
No. 4, 1980, str. 757.
R.L. Carroll, Vertebrate Paleontology and
Evolution, New York: W.H. Freeman and Co.
1988, str.4.
Edwin H. Colbert, M. Morales, Evolution of
the Vertebrates, New York: John Wiley and
Sons, 1991, str. 99.
Jean-Jacques Hublin, The Hamlyn
Encyclopaedia of Prehistoric Animals, New
York: The Hamlyn Publishing Group Ltd.,
1984, str. 120.
Jacques Millot, The Coelacanth, Scientific
American, Vol 193, December 1955, str. 39.
Bilim ve Teknik Magazine, November 1998,
No: 372, str. 21.
Robert L. Carroll, Vertebrate Paleontology
and Evolution, New York: W. H. Freeman
and Co., 1988, str. 198.
Engin Korur, Gozlerin ve Kanatlarin Sirri (The
Mystery of the Eyes and the Wings), Bilim ve
Teknik, No. 203, October 1984, str.25.
Nature, Vol 382, August 1, 1996, str. 401.
Carl O. Dunbar, Historical Geology, New York:
John Wiley and Sons, 1961, str. 310.
L. D. Martin, J. D. Stewart, K.N. Whetstone,
The Auk, Vol 98, 1980, str. 86.
Ibid, str. 86; L. D. Martin Origins of Higher
Groups of Tetrapods, Ithaca, New York:
Comstock Publishing Association, 1991, str.
485, 540.
S. Tarsitano, M. K. Hecht, Zoological Journal of
the Linnaean Society, Vol 69, 1985, str. 178;
Bilje{ke
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
A.D. Walker, Geological Magazine, Vol 177,

1980, str. 595.
Pat Shipman, Birds Do It... Did Dinosaurs?,
New Scientist, February 1, 1997, str. 31.
Old Bird, Discover, March 21, 1997.
Ibid.
str. 28.
S. J. Gould & N. Eldredge, Paleobiology, Vol 3,
1977, str.147.
str. 28.
Ibid.
Roger Lewin, Bones of Mammals, Ancestors
Fleshed Out, Science, Vol 212, June 26, 1981,
str. 1492.
George Gaylord Simpson, Life Before Man,
New York: Time-Life Books, 1972, str. 42.
R. Eric Lombard, Review of Evolutionary
Principles of the Mammalian Middle Ear, Gerald
Fleischer, Evolution, Vol 33, December 1979,
str. 1230.
David R. Pilbeam, Rearranging Our Family
Tree, Nature, June1978, str. 40.
Earnest A. Hooton, Up From the Ape, New
York: McMillan, 1931, str. 332.
Malcolm Muggeridge, The End of Christendom,
Grand Rapids, Eerdmans, 1980, str. 59.
Stephen Jay Gould, Smith Woodwards Folly,
New Scientist, February 5, 1979, str. 44.
Kenneth Oakley, William Le Gros Clark & J.S,
Pitldown, Meydan Larousse, vol 10, str. 133.
Stephen Jay Gould, Smith Woodwards Folly,
New Scientist, April 5, 1979, str. 44.
W. K. Gregory, Hesperopithecus Apparently
Not An Ape Nor A Man, Science, Vol 66,
December 1927, str. 579.
Philips Verner Bradford, Harvey Blume, Ota
Benga: The Pygmy in The Zoo, New York:
Delta Books, 1992.
David Pilbeam, Humans Lose an Early
Ancestor, Science, April 1982, str. 6-7.
Solly Zuckerman, Beyond The Ivory Tower,
New York: Toplinger Publications, 1970, str. 7594.
Charles E. Oxnard, The Place of
Australopithecines in Human Evolution:
Grounds for Doubt, Nature, Vol 258, str. 389.
Fred Spoor, Bernard Wood, Frans Zonneveld,
Implication of Early Hominid Labryntine
Morphology for Evolution of Human Bipedal
Locomotion, Nature, vol 369, June 23, 1994,
str. 645-648.
Holly Smith, American Journal of Physical
Antropology, Vol 94, 1994, str. 307 -325.
Fred Spoor, Bernard Wood, Frans Zonneveld,
Implication of Early Hominid Labryntine
Morphology for Evolution of Human Bipedal
Locomotion, Nature, vol 369, June 23, 1994,
231
str. 645-648.
67 Tim Bromage, New Scientist, Vol 133, 1992, str.
38-41.
68 J. E. Cronin, N. T. Boaz, C.B. Stringer, Y. Rak,
Tempo and Mode in Hominid Evolution,
Nature, Vol 292, 1981, str.113-122.
69 C. L. Brace, H. Nelson, N. Korn, M. L. Brace,
Atlas of Human Evolution, 2. b. New York:
Rinehart and Wilson, 1979.
70 Alan Walker, Scientific American, Vol 239(2),
1978, str. 54.
71 Marvin Lubenow, Bones of Contention, Grand
Rapids, Baker, 1992, str. 83.
72 Boyce Rensberger, The Washington Post,
November 19, 1984.
73 Ibid.
74 Richard Leakey, The Making of Mankind,
London: Sphere Books, 1981, str. 62.
75 Marvin Lubenow, Bones of Contention, Grand
Rapids, Baker, 1992, str. 136.
76 Erik Trinkaus, Hard Times Among the
Neanderthals, Natural History, Vol 87,
December 1978, str. 10; R.L. Holloway, The
Neanderthal Brain: What Was Primitive,
American Journal of Physical Anthropology
Supplement, Vol 12, 1991, str. 94.
77 Alan Walker, Science, vol 207, 1980, str. 1103.
78 A. J. Kelso, Physical Anthropology, 1st ed., New
York: J. B. Lipincott Co., 1970, str. 221; M. D.
Leakey, Olduvai Gorge, Vol 3, Cambridge:
Cambridge University Press, 1971, str. 272.
79 S. J. Gould, Natural History, Vol 85, 1976, str.
30.
80 Time, November 1996.
81 L. S. B. Leakey, The Origin of Homo Sapiens,
ed. F. Borde, Paris: UNESCO, 1972, str. 25-29;
L.S.B. Leakey, By the Evidence, New York:
Harcourt Brace Jovanovich, 1974.
82 Is This The Face of Our Past, Discover,
December 1997, str. 97-100.
83 A. J. Kelso, Physical Anthropology, 1.b., 1970,
str. 221; M. D. Leakey, Olduvai Gorge, Vol 3,
Cambridge: Cambridge University Press, 1971,
str. 272
84 Donald C. Johanson & M. A. Edey, Lucy: The
Beginnings of Humankind, New York: Simon &
Schuster, 1981, str. 250.
85 Science News Vol 115, 1979, str. 196-197.
86 Ian Anderson, New Scientist, Vol 98, 1983, str.
373.
87 Russell H. Tuttle, Natural History, March, 1990,
str. 61-64.
88 Ruth Henke, Aufrecht aus den Baumen, Focus,
Vol 39, 1996, str. 178.
89 Elaine Morgan, The Scars of Evolution, New
York: Oxford University Press, 1994, str. 5.
90 Solly Zuckerman, Beyond The Ivory Tower,
New York: Toplinger Publications, 1970, str. 19.
91 W. R. Bird, The Origin of Species Revisited.,
232
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114

Nashville: Thomas Nelson Co., 1991, str. 298299.
Hoyle on Evolution, Nature, Vol 294,
November 12, 1981, str. 105.
Ali Demirsoy, Kalitim ve Evrim (Inheritance and
Evolution), Ankara: Meteksan Publishing
Co.,1984, str.64
W. R. Bird, The Origin of Species Revisited.,
Nashville: Thomas Nelson Co., 1991, str. 304
Ibid, str. 305
J. D. Thomas, Evolution and Faith. Abilene, TX,
ACU Press, 1988, str. 81-82
Robert Shapiro, Origins: A Sceptics Guide to the
Creation of Life on Earth, New York, Summit
Books, 1986, str. 127.
Fred Hoyle, Chandra Wickramasinghe,
Evolution from Space, New York, Simon &
Schuster, 1984, str. 148.
Ibid, str. 130.
Fabbri Britannica Bilim Ansiklopedisi (Fabbri
Britannica Science Encyclopaedia), Vol 2, No.
22, str. 519.
Richard B. Bliss & Gary E. Parker, Origin of
Life, California: 1979, str. 14.
Stanley Miller, Molecular Evolution of Life:
Current Status of the Prebiotic Synthesis of
Small Molecules, 1986, str. 7
Kevin McKean, Bilim ve Teknik, No. 189, str.
7.
J. P. Ferris, C. T. Chen, Photochemistry of
Methane, Nitrogen and Water Mixture As a
Model for the Atmosphere of the Primitive
Earth, Journal of American Chemical Society,
Vol 97:11, 1975, str. 2964.
New Evidence on Evolution of Early
Atmosphere and Life, Bulletin of the
American Meteorological Society, Vol 63,
November 1982, str. 1328-1330.
W. R. Bird, The Origin of Species Revisited,
Nashville: Thomas Nelson Co., 1991, str. 325.
Ibid.
S. W. Fox, K. Harada, G. Kramptiz, G.
Mueller, Chemical Origin of Cells, Chemical
Engineering News, June 22, 1970, str. 80.
Frank B. Salisbury, Doubts about the Modern
Synthetic Theory of Evolution, American
Biology Teacher, September 1971, str. 336.
Paul Auger, De La Physique Theorique a la
Biologie, 1970, str. 118.
Francis Crick, Life Itself: Its Origin and
Nature, New York, Simon & Schuster, 1981,
str. 88.
Ali Demirsoy, Kalitim ve Evrim (Inheritance
Co.,1984, str. 39.
115 Homer Jacobson, Information, Reproduction

and the Origin of Life, American Scientist,
January 1955, str. 121.
116 Reinhard Junker & Siegfried Scherer,
Entstehung Gesiche Der Lebewesen, Weyel,
1986, str. 89.
117 Michael Denton, Evolution: A Theory in Crisis.
London: Burnett Books, 1985, str. 351.
118 John Horgan, In the Beginning, Scientific
American, Vol 264, February 1991, str. 119.
119 G. F. Joyce, L. E. Orgel, Prospects for
Understanding the Origin of the RNA World,
In the RNA World, New York: Cold Spring
Harbor Laboratory Press, 1993, str. 13.
120 Jacques Monod, Chance and Necessity, New
York: 1971, str. 143.
121 Leslie E. Orgel, The Origin of Life on the
Earth, Scientific American, Ekim 1994, Vol
271, str. 78.
122 Chandra Wickramasinghe, Interview in London
Daily Express, August 14, 1981.
123 Pierre-P Grasse, Evolution of Living
Organisms, New York: Academic Press, 1977,
str. 103.
124 Ibid, str. 107.
125 Norman Macbeth, Darwin Retried: An Appeal
to Reason. Boston: Gambit, 1971, str. 101.
126 Loren C. Eiseley, The Immense Journey,
Vintage Books, 1958, str. 186.
127 Charles Darwin, The Origin of Species: A
128 Norman Macbeth, Darwin Retried: An Appeal
to Reason, Harward Common Press, New
York: 1971, str. 33.
129 Ibid, str. 36.
130 Loren Eiseley, The Immense Journey, Vintage
Books, 1958, str. 227.
131 Stuart B. Levy, The Challange of Antibiotic
Resistance, Scientific American, March 1998,
str. 35.
132 Medical Tribune, December 29, 1988, str. 1,
23.
133 Francisco J. Ayala, The Mechanisms of
Evolution, Scientific American, Vol 239, september 1978, str. 64.
134 S. R. Scadding, Do Vestigial Organs Provide
Evidence for Evolution?, Evolutionary
Theory, Vol 5, May 1981, str. 173
135 The Merck Manual of Medical Information,
Home Edition, New Jersey: Merck & Co., Inc.
The Merck Publishing Group, Rahway, 1997.
136 H. Enoch, Creation and Evolution, New York:
1996, str. 18-19.
137 Frank B. Salisbury, Doubts About the Modern
Synthetic Theory of Evolution, American
Biology Teacher, September 1971, str. 338.
London, Burnett Books, 1985, str. 145.
Bilje{ke
139 W. R. Bird, The Origin of Species Revisited,
Thomas Nelson Co., Nashville: 1991, str. 9899; Percival Davis, Dean Kenyon, Of Pandas
and People, Haughton Publishing Co.,1990, str.
35-38.
140 W. R. Bird, The Origin of Species Revisited,
str. 98-99, 199-202.
London: Burnett Books, 1985, str. 290-291.
142 G. G. Simpson, W. Beck, An Introduction to
Biology, New York, Harcourt Brace and
World, 1965, str. 241.
143 Keith S. Thompson, Ontogeny and Phylogeny
Recapitulated, American Scientist, Vol 76,
May/June 1988, str. 273.
144 Francis Hitching, The Neck of the Giraffe:
Where Darwin Went Wrong, New York:
Ticknor and Fields 1982, str. 204.
145 Richard Lewontin, The Demon-Haunted
World, The New York Review of Books,
January 9, 1997, str.28
146 Robert Shapiro, Origins: A Sceptics Guide to
the Creation of Life on Earth, Summit Books,
New York: 1986, str. 207.
147 Hoimar Von Dithfurt, Im Anfang War Der
Wasserstoff (Secret Night of the Dinosaurs),
Vol 2, str. 64.
148 Ali Demirsoy, Kalitim ve Evrim (Inheritance
Co.,1984, str. 61.
149 Ibid, str. 61.
150 Ibid, str. 94.
155 Bilim ve Teknik , juli 1989, tom 22, broj.260,
s.59
156 Grzimeks Tierleben Vgel 3, Deutscher
Taschen Buch Verlag, Oktober 1993, str. 92
157 David Attenborough, Life On Earth: A Natural
History, Collins British Broadcasting
Corporation, June 1979, str.236
158 David Attenborough, Life On Earth: A Natural
History, Collins British Broadcasting
Corporation, June 1979, str.240
159 Grsel Bilim ve Teknik Ansiklopedisi, str.185186
160 Walter Metzner, http://cnas.ucr.edu/-bio/faculty/Metzner.html
161 Bilim ve Teknik, januar 1990, str. 10-12
162 David Attenborough, Life of Birds, Princeton
Universitye Press, Princeton-New Jersey, 1998,
str. 47
163 National Geographic, September 1995, s. 98
164 James L. Gould, Carol Grant Gould, Olagandisi
Yasamlar, Tbitak Popler Bilim Kitaplari,
Ankara 1997, str.130-136
165 David Attenborough, The Private Life of
Plants, Princeton Universitye Press, PrincetonNew Jersey, 1995, str.81-83
166 Encyclopedia of Reptiles and Amphibians,
Published in the United States by Academic
Press, A Division of Harcourt Brace and
233
Company, str.35
167 Frederick Vester, Dsnmek, grenmek,
Unutmak, Istanbul: Aritan Yayinevi, 1991, str.
6.
168 George Politzer, Felsefenin Baslangic ilkeleri,
Sosyal Yayinlari, Prev.: Enver Aytekin,
Istanbul: 1976, str.38-39-44
169 R. L.Gregory, Eye and Brain: The Psychology
of Seeing, Oxford University Press Inc. New
York, 1990, str.9
170 Lincoln Barnett, Evren ve Einstein, Varlik
Yayinlari, Prev.: Nail Bezel, str. 20
171 Orhan Hanerlioglu, Dsnce Tarihi, Remzi
Kitabevi, Istanbul: 1987, str. 447
172 Treaties Concerning the Principle of Human
Knowledge, 1710, Works of George Berkeley,
vol. I, ed. A. Fraser, Oxford, 1871
173 Bertrand Russell, Rlativitenin Alfabesi, Onur
Yayinlari, 1974, str. 161-162
174 R. L.Gregory, Eye and Brain: The Psychology
of Seeing, Oxford University Press Inc. New
York, 1990, str.9.
175 Karl Pribram, David Bohm, Marilyn Ferguson,
Fritjof Capra, Holografik Evren I, Prev.: Ali
Cakiroglu, Kuraldisi Yayinlari, Istanbul: 1996,
str.37
176 George Politzer, Felsefenin Baslangic Ilkeleri,
Istanbul: Sosyal Yayinlar, 1989, str. 53.
177 Orhan Hanerlioglu, Dsnce Tarihi, Istanbul:
Remzi Kitabevi, 6.b., 1995 septembar, str. 261.
178 George Politzer, Felsefenin Baslangic Ilkeleri,
Istanbul: Sosyal Yayinlar, 1989, str. 65.
179 Paul Davies, Tanri ve Yeni Fizik, Prev.: Murat
Temelli, Im Yayin Tasarim Yasam Kitaplari-1,
Istanbul 1995, str.180-181
180 Rennan Peknl Aldatmacanin Evrimsizligi,
Bilim ve topya, Decembar 1998
181 Alaettin Senel, Evrim Aldatmacasi mi?,
Devrin Aldatmacas_ m_? Bilim ve topya,
Decembar 1998
182 Imam Rabbani Hz. Mektuplari, Cilt II, 357.
Mektup, str. 163.
183 Imam Rabbani Hz. Mektuplari, Cilt II, 470.
Mektup, str.1432
184 Franois Jacob, Mmknlerin Oyunu, Kesit
Yayinlari, 1996, str. 111.
Yayinlari, 1980, str. 52-53.
186 Ibid, str. 17.
187 Ibid, str. 58.
188 Paul Strathern, Einstein ve Grelilik Kurami,
Gendas Yayinlari, 1997, str. 57.
Yayinlari, 1980, str. 84
190 Ibid, str. 17-18
USKORO I NA BOSANSKOM
OTHER BOOKS BY HARUN YAHYA
Many societies that rebelled against the will of Allah or regarded His
messengers as enemies were wiped off the face of the earth completely... All of them were destroyedsome by a volcanic eruption, some by
a disastrous flood, and some by a sand storm...
Perished Nations examines these penalties as revealed in the verses of
the Quran and in light of archaeological discoveries.
149 PAGES WITH 73 PICTURES IN COLOUR
Ruling over the world of science in the 19th century, the materialist philosophy
had proposed that the universe is an uncontrolled heap of matter that existed
since eternity. The discoveries made in the twentieth century, however, entirely refuted this materialist claim.
Today, science has proven that the universe was created from nothing with a Big
Bang. Moreover, all physical balances of the universe are designed to support human life. Everything from the nuclear reactions in stars to the chemical properties
of a carbon atom or a water molecule, is created in a glorious harmony.
This is the exalted and flawless creation of Allah, the Lord of All the Worlds.
Never plead ignorance of Allah's evident existence, that everything was created by Allah, that everything you own was given to you by Allah for your subsistence, that you will not stay so long in this world, of the reality of death,
that the Qur'an is the Book of truth, that you will give account for your deeds,
of the voice of your conscience that always invites you to righteousness, of
the existence of the hereafter and the day of account, that hell is the eternal
home of severe punishment, and of the reality of fate.
The plan, design, and delicate balance existing in our bodies and reaching into
even the remotest corners of the incredibly vast universe must surely have a
superior Creator. Man is unable to see his Creator yet he can nevertheless
grasp His existence, strength, and wisdom by means of his intellect. This book
is a summons to think. A summons to ponder over the universe and living beings and see how they have been created flawlessly.
One of the major reasons why people feel a profound sense of attachment to
life and cast religion aside is the assumption that life is eternal. Forgetting that
death is likely to put an end to this life at any time, man simply believes that
he can enjoy a perfect and happy life. Yet he evidently deceives himself. The
world is a temporary place specially created by Allah to test man. That is why,
it is inherently flawed and far from satisfying man's endless needs and desires. Each and every attraction existing in the world eventually wears out, becomes corrupt, decays and finally disappears. This is the never-changing reality of life.
This book explains this most important essence of life and leads man to ponder the real place to which he belongs, namely the Hereafter.
The evidence of Allah's creation is present everywhere in the universe. A

person comes across many of these proofs in the course of his daily life; yet
if he does not think deeply, he may wrongly consider them to be trivial details. In fact in every creature there are great mysteries to be pondered.
These millimeter-sized animals that we frequently come across but don't care
much about have an excellent ability for organization and specialization that
is not to be matched by any other being on earth. These aspects of ants create
in one a great admiration for Allah's superior power and unmatched creation.
Have you ever thought that you were non-existent before you were born and
suddenly appeared on Earth? Have you ever thought that the peel of a banana, melon, watermelon or an orange each serve as a quality package preserving the fruit's odour and taste?
Man is a being to which Allah has granted the faculty of thinking. Yet a majority of people fail to employ this faculty as they should The purpose of
this book is to summon people to think in the way they should and to guide
them in their efforts to think.
Colours, patterns, spots even lines of each living being existing in nature have a meaning. For some species, colours serve as a communication tool; for others, they are a warning against enemies. Whatever the
case, these colours are essential for the well-being of living beings. An
attentive eye would immediately recognise that not only the living beings, but also everything in nature are just as they should be.
Furthermore, he would realise that everything is given to the service of
man: the comforting blue colour of the sky, the colourful view of flowers, the bright green trees and meadows, the moon and stars illuminating the world in pitch darkness together with innumerable beauties
surrounding man
One of the purposes why the Qur'an was revealed is to summon

people to think about creation and its works. When a person examines his own body or any other living thing in nature, the world or
the whole universe, in it he sees a great design, art, plan and intelligence. All this is evidence proving God's being, unit, and eternal
power.
For Men of Understanding was written to make the reader see and
realise some of the evidence of creation in nature. Many living miracles are revealed in the book with hundreds of pictures and brief explanations.
The most serious mistake a man makes is not pondering. It is not possible to find the truth unless one thinks about basic questions such as
"How and why am I here?", "Who created me?", or "Where am I going?." Failing to do so, one becomes trapped in the vicious circle of
daily life and turns into a selfish creature caring only for himself. Ever
thought about the truth? summons people to think on such basic questions and to discover the real meaning of life.
One of the principal deceptions that impels people into delinquency

and makes them pursue their own desires is their heedlessness of
death. Both human beings and the universe they live in are mortal.
What awaits the disbelievers in the next world is more dreadful: the
eternal wrath of hell. This book, based on the verses of the Qur'an,
makes a detailed depiction of the moment of death, the day of judgement, and the penalties in hell, and it sounds a warning about the
great danger facing us.
The Qur'an has been revealed to us so that we may read and ponder. Basic concepts in the Qur'an is a useful resource prepared as a
guide to thinking. Some basic Islamic concepts like the soul, conscience, wisdom, loyalty, submission to Allah, brotherhood, modesty,
prayer, patience, ascribing partners to Allah are discussed in the
light of Qur'anic verses.
Allah, in the Qur'an, calls the culture of people who are not subject to the
religion of Allah "ignorance." Only a comparison of this culture with the
honourable thoughts and moral structure of the Qur'an can reveal its primitive and corrupted nature. The purpose of this book is to take this comparison further, displaying the extent of the "primitive rationale" of ignorant societies.
In the Qur'an, conscience has a meaning and importance beyond its common and everyday use. This book introduces the real concept of conscience
that is related in the Qur'an and draws our attention to the kind of understanding, thought, and wisdom that a truly conscientious person has. This
book will make you recognise the voice of your conscience and accordingly
help you to differentiate it from other sources of inspiration.
In the Qur'an, there is an exA study that examines
plicit reference to the "sec-
and seeks to remind us
ond coming of the Jesus to
of the basic moral prin-
the world" which is herald-
ciples of the Qur'an,
ed in a hadith. The realisa-
particularly those that
tion of some information re-
are most likely to be
vealed in the Qur'an about
forgotten or neglected
Jesus can only be possible
at times.
by Jesus' second coming
The video tape "The Collapse of Evolution The Fact Of Creation" is currently available, other video tapes based on the books of Harun Yahya, namely, "The Dark Face
Of Darwinism", "The Creation Of The Universe", "The Fact Of Creation", "The
Mystery Behind Matter", and "The Miracles Of The Qur'an" are being prepared to
be released in Serbocroatian.
VURAL PUBLISHING
ataleflme sokak retmen Han No.27/13 Caalolu-stanbul Tel: 0212 511 42 30
Okur Publishing Tel: 0212-513 94 53 0212-511 44 03
www.harunyahya.org www.harunyahya.net
www.harunyahya.com
BILJE[KA O AUTORU
Pod pseudonimima Harun Yahya, autor je napisao niz djela iz podru~ja vjere. Objavljene
su mu bro{ure poput Obmana teorije evolucije, ûdo u }eliji, ûdo u oku, ûdo kod pauka, ûdo
kod komarca, ûdo mrava, ûdo odbrambenog sistema, Racionalna spoznaja Boga, Ovosvjetski ìvot, Uni{tenje naroda, Za ljude koji razmi{ljaju, Stvaranje kosmosa, Priznanja evolucionista, Po`rtvovanost i racionalno pona{anje ìvih bi}a, ûdo u stvaranju bilja, Djeco, Darwin laè!, Duboko razmi{ljanje, Boìja umjetnost boja, ûdo atoma, Dizajn u prirodi, ûdo kod p~ele, Kraj darvinizma,
Vje~nost je po~ela, Zlatno doba, Kur'an - smijernica za nauku, Rje{enje je u vladanju po Kur'anu,
Kur'anska ~uda, Boìja imena, @ivjeti uime Boga, Dènnet, Jeste li razmi{ljali o Istini, Sudnji dan,
Hid`ra u Kur'anu, Moralne vrijednosti po Kur'anu, Nauka o Kur'anu, Dova u Kur'anu, Kur'anski indeks, Karakter munafika u Kur'anu, Saop}enje i rasprava u Kur'anu, Va`nost savjesti po Kur'anu,
Odgovori iz Kur'ana, Tajne munafika, Smrt-kijamet-dèhennem, Borbe poslanika, Nikako ne zaboravite!, [ejtan, [irk, Osnovni principi Kur'ana, Brzo poimanje imana 1-2-3, Ljepote ìvljenja po
Kur'anu, Jedan pregr{t Boìjih ljepota 1-2-3-4, Ateisti~ka primitivna logika, Besprijekoran iman,
Prije kajanja, Resulullah nam kaè, Merhamet vjernika, Strah od Boga, Ateisti~ke more, Povratak
Isaa a. s., Va`nost strpljenja po Kur'anu, Karakter ~lanova neupu}enog dru{tva, Izrugivanje kao zulum, Stvarni razum po Kur'anu, Borba protiv ateisti~ke religije, Jusufova medresa, Slo`nost u dobro~instvu i tajna isku{enja... i dr.
Objavljen je i niz bro{ura u kojima se autor bavi teorijom evolucije. Izme|u ostalih, treba
navesi slijede}e bro{ure: Obmana teorije evolucije, Ru{enje materijalizma, Kraj materijalizma,
Teorija evolucije, Ru{enje teorije evolucije: istina o stvaranju, Evolucionisti~ke zablude 1,
Evolucionisti~ke zablude 2, Evolucionisti~ke zablude 3, Mikrobiolo{ko ru{enje evolucije, Istina o
stvaranju, Tajne atoma, Ru{enje teorije evolucije kroz 20 pitanja i Darvinizam.
Knjige Obmana teorije evolucije, ûdo mrava, Uni{tenje naroda, Racionalna spoznaja
Boga, Moralne vrijednosti po Kur'anu, Osnovni principi Kur'ana, Laì genocida, Za ljude koji razmi{ljaju, Ovosvjetski ìvot, Duboko razmi{ljanje i Nemojte se pretvarati da ne razumijete prevedene
su na engleski i objavljene u razli~itim izdava~kim ku}ama {irom svijeta. Pored engleskog, mnoga
autorova djela prevedena su i na ostale jezike poput ruskog, albanskog, poljskog, njema~kog, bosanskog, {panskog i arapskog.
Pod pseudonimom Harun Yahya, autor je priredio i niz knjiga politi~kog sadràja: @idovstvo i masonstvo, Masonstvo i kapitalizam, Masonstvo - satanska religija, Jahovini sinovi i masoni,
Novi masonski poredak, Nacionalna strategija, 'Tajna ruka' u Bosni, Laì genocida, Pozadina terora
i Kurdska karta u rukama Izraela. Centralnu temu ovih djela zauzimaju masoni i @idovi, te utjecaj
ovih dvaju sila na svjetsku historiju i politiku. (Pseudonim je nastao spajanjem imena Harun i Yahya,
kao spomen i izraz po{tovanja prema dvojici vjerovjesnika koji su se borili protiv demantirane
ìdovske misli.)

Podvale Teorije Evolucije

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Podvale Teorije Evolucije

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

^ I T A O C U

Biti oslobo|en od predrasuda

Kratka historija teorije

Imaginarni mehanizmi evolucije

Fosilni zapis pobija evoluciju

Bajka o prijelazu iz vode na kopno

Porijeklo ptica i sisara

Obmanljive interpretacije fosila od strane evolucionista

Scenario evolucije ~ovjeka

Molekularni }orsokak evolucije

Evolucionisti~ke tvrdnje i ~injenice

Teorija evolucije: Jedna materijalisti~ka obaveza

Mediji: plodno tlo za evoluciju

Zaklju~ak: evolucija je jedna obmana

Relativnost vremena i realnost sudbine

Uvod: zato teorija evolucije?

eki od ljudi koji su ~uli za teoriju evolucije ili darvinizam mogu

Karl Marx je jasno stavio do znanja da

Biti osloboen od predrasuda

e}ina ljudi primaju sve {to ~uju od znanstvenika kao apsolutno

Biti osloboen od predrasuda

onda je racionalno i znanstveno smatrati ispravnom alternativu sa 99%