You are on page 1of 277

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 1

Univerzitet u Sarajevu
Institut za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava

SJEANJA, OPOMENE I PORUKE

Zbornik radova s Okruglog stola, odranog 26. januara 2011. u


Goradu povodom 26. januara 1942 Dana sjeanja na
genocid u Gornjem Podrinju

Sarajevo, 2012.

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

IZDAVAI:

Page 2

Institut za istraivanje zloina protiv


ovjenosti i meunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo

Savez antifaista i boraca


Narodnooslobodilakog rata u Bosni i
Hercegovini, Sarajevo

ZA IZDAVAE:
UREDNICI:
LEKTOR I KOREKTOR:

Udruenje za ouvanje prirodne i


civilizacijske batine Sinan-paa Sijeri,
Gorade
Prof. dr. Smail eki
Jure Gali
Raid Sijeri
Dr. Beir Maci
Aida Suljevi

Sadida Duvi

SLOG I PRELOM:

Anel Grabovica

TAMPA:

tamparija FOJNICA

TIRA:

300

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 3

S J E A NJ A, O P O M E N E I P O R U K E

Zbornik radova s Okruglog stola, odranog 26. januara 2011. u Goradu


povodom 26. januara 1942 Dana sjeanja na genocid u Gornjem
Podrinju

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 4

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 5

SADRAJ

UVOD...................................................................................................7
POZDRAVI OKRUGLOM STOLU

- Mr. Muhamed Ramovi, naelnik Opine Gorade.......................11


- Suljo Imamovi, predsjednik Udruenja antifaista i boraca
Narodnooslobodilakog rata Gorade..............................................12
- Raid Sijeri, predsjednik Udruenja za ouvanje prirodne i
civilizacijske batine Sinan-paa Sijeri .....................................13
- Jure Gali, predsjednik Saveza antifaista i boraca
Narodnooslobodilakog rata u Bosni i Hercegovini.........................15
- Rade Vukosav..................................................................................15
SJEANJA, OPOMENE I PORUKE

Raid Sijeri, MAGNUM CRIMEN I ETIKA UMJETNIKA.........19

Prof. dr. Smail eki, ETNIKI ZLOINI GENOCIDA U


GORNJEM PODRINJU 1941-1942. I ODNOS NOP-a
PREMA ZLOINIMA........................................................................23

Dr. Beir Maci, GENOCIDNI AKTI PROTIV BONJAKA


19921995...........................................................................................54
Prof. dr. Muhamed estanovi, ZLOIN GENOCIDA I
ZLOIN ZABORAVA........................................................................77
Doc. dr. Rasim Muratovi, POUKE GENOCIDA NAD
BONJACIMA...................................................................................96

Doc. dr. Fikret Beirovi, GORNJE PODRINJE ZLOINI


U KONTINUITETU, 19411945.....................................................110

Prof. dr. Ismet Dizdarevi, PSIHOLOKA DIMENZIJA


NEGIRANJA GENOCIDA...............................................................116

Mr. Sabahudin ari, ZLOINI NAD ISLAMSKIM


VJERSKIM SLUBENICIMA 1941................................................130
Rade Vukosav, NACIONALIZAM JE NAJGORA SOLUCIJA
Moralna je obaveza u ratovima tititi nedune BOSNA I
HERCEGOVINA U DVJEMA NACISTIKIM AGRESIJAMA....136

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 6

Mujo Kafedi, DOKLE I ZATO?!...............................................144

Nikola Janji, RIJE SVJEDOKA GENOCIDA............................163

Mr. Husejin Omerovi, ZLOINI NAD BONJACIMA NA


PODRUJU OPINE VLASENICA ZA VRIJEME DRUGOG
SVJETSKOG RATA I TOKOM AGRESIJE NA BOSNU I
HERCEGOVINU 19921995...........................................................165
Kasim eljo, ISPRIANE, ALI NAUNO NEISTRAENE
PRIE O POSTOJANJU SUODGOVORNOSTI BONJAKA
ZA MASOVNO STRADANJE VLASTITOG NARODA U
GORNJEM PODRINJU 19411945. I 19921995..........................185
PRILOZI..........................................................................................191

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 7

UVOD

U organizaciji Saveza antifaista i boraca Narodnooslobodilakog


rata u Bosni i Hercegovini iz Sarajeva, Instituta za istraivanje zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i
Udruenja za ouvanje prirodne i civilizacijske batine Sinan-paa
Sijeri iz Gorada, u Goradu je 26. januara 2011. odran Okrugli sto o
temi Sjeanje, opomene i poruke.
Povod za odravanje ovog naunog skupa je 26. januar 1942 - Dan
sjeanja na genocid u Gornjem Podrinju.
Moderator Okruglog stola bio je Raid Sijeri, predsjednik Udruenja za ouvanje prirodne i civilizacijske batine Sinan-paa Sijeri.
Skupu se obratio i mr. Muhamed Ramovi, naelnik Opine Gorade,
koji je istakao znaaj 26. januara 1942, kada je zaustavljen pokolj nad
bonjakim stanovnitvom, te potrebu da se taj datum stalno obiljeava
kako se takvi zloini vie nikada ne bi ponovili. Po njegovim rijeima, ovaj
okrugli sto je prilika da se probudi znanje o traginim dogaajima iz Drugog
svjetskog rata.
O vanosti Okruglog stola govorili su predstavnici borake organizacije, mjesnih zajednica iz Gorada, a izveden je i prigodan muziki
program.
Moderator je upoznao uesnike Okruglog stola s pismom Rade
Vukosava, poznatog antifaiste, koji ivi u Srbiji, a u kojem daje podrku
skupu i Bosni i Hercegovini, kao nezavisnoj, meunarodno priznatoj dravi.
Jure Gali, predsjednik Saveza antifaista i boraca narodnooslobodilakog rata u Bosni i Hercegovini, pozdravio je skup i istakao
znaaj ovog datuma, te borbu svih antifaista protiv zla i protiv onoga
to je zadesilo ovu zemlju 19921995. Naglasio je da moramo braniti svoju
domovinu, Bosnu i Hercegovinu, podsjeati se na krvave dane, unijeti ih u
obrazovni program i sa svim tim upoznati mlade ljude.
7

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 8

Na skupu je u ime Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti


i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu referate podnijelo sljedeih
osam naunih radnika ove naune ustanove:
- prof. dr. Smail eki, ETNIKI ZLOINI GENOCIDA U
GORNJEM PODRINJU 1941-1942. I ODNOS NOP-a
PREMA ZLOINIMA

- dr. Beir Maci, GENOCIDNI AKTI PROTIV BONJAKA


19921995,
- prof. dr. Muhamed estanovi, ZLOIN GENOCIDA I ZLOIN
ZABORAVA,
- doc. dr. Rasim Muratovi, POUKE GENOCIDA NAD BONJACIMA,
- doc. dr. Fikret Beirovi, GORNJE PODRINJE ZLOINI U
KONTINUITETU, 19411945,
- prof. dr. Ismet Dizdarevi, PSIHOLOKA DIMENZIJA NEGIRANJA GENOCIDA,
- mr. Sabahudin ari, ZLOINI NAD ISLAMSKIM VJERSKIM
SLUBENICIMA 19411945,
- mr. Husejin Omerovi, ZLOINI NAD BONJACIMA NA
PODRUJU OPINE VLASENICA ZA VRIJEME DRUGOG
SVJETSKOG RATA I TOKOM AGRESIJE NA BOSNU I
HERCEGOVINU.

U navedenim referatima nauni radnici Instituta prezentirali su samo


dio naunoistraivakih rezultata o genocidu nad Bonjacima u okviru
odreenih nauka i naunih disciplina. Naalost, u kontinuitetu je, posebno
u Drugom svjetskom ratu (1941-1945) i na kraju XX stoljea (1992-1995),
(iz)vren genocid nad Bonjacima, pri emu je permanentno prisutno i
negiranje genocida, to je zloin po sebi. Raspoloiva nauna saznanja,
ukazuju na odreene nedostatke ili praznine koje zahtijevaju sprovoenje
naunih istraivanja, ijim bi naunim rezultatima ti nedostaci i praznine bili
popunjeni. Postojea nauna saznanja zahtijevaju odreena verifikatorna
istraivanja, ija je osnovna intencija da se nauno provjeri nauno
poznato postojee nauno saznanje. Sva spomenuta nauna istra-ivanja
su prvenstveno i preteno empirijskog naunog karaktera, ak i kada se radi
o odreenim dokumentima koje podvrgavamo naunoj analizi, koja se
ostvaruje primjenom operativne metode analize sadraja dokumenta.
8

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 9

Sva dosadanja istraivanja, a posebno aktuelna nauna istraivanja,


imaju za nauni cilj otkrivanje, identifikovanje, utvrivanje i konstatovanje
naune istine.
Na skupu su referate u ime Saveza antifaista i boraca Narodnooslobodilakog rata u Bosni i Hercegovini izloili sljedei referenti:
- Raid Sijeri, MAGNUM CRIMEN I ETIKA UMJETNIKA,
- Mujo Kafedi, DOKLE I ZATO,
- Nikola Janji, RIJE SVJEDOKA GENOCIDA,
- Kasim eljo, ISPRIANE ALI NAUNO NEISTRAENE PRIE
O POSTOJANJU SUODGOVORNOSTI BONJAKA ZA MASOVNA STRADANJA VLASTITOG NARODA U GORNJEM
PODRINJU 19411945. I 19921995.

Referat pod nazivom NACIONALIZAM JE NAJGORA SOLUCIJA Moralna je obaveza u ratovima tititi nedune BOSNA I
HERCEGOVINA U DVJEMA NACISTIKIM AGRESIJAMA, koji se,
takoer, objavljuje u ovoj knjizi, dostavio je Rade Vukosav.
U ime Saveza antifaista i boraca Narodnooslobodilakog rata u
Bosni i Hercegovini Okrugli sto pozdravio je i dr. Marko Oroli.

U diskusiji je uestvovalo vie uesnika Okruglog stola koji su


rasvijetlili pojedine aspekte zloina.
Uesnici Okruglog stola su, zajedno s graanima Gorada, na
mostu Alija Izetbegovi odali poast rtvama genocida bacanjem cvijea
u Drinu, pri emu se jedan od rijetkih preivjelih (Nikola Janji) obratio
prisutnim i evocirao uspomene na te teke dogaaje.
U Prilozima su data vrlo suptilno selektirana dokumenta (jedan broj)
razliite provenijencije, iji sadraj nedvosmisleno pokazuje sadraj,
korijene, dimenzije i razmjere zloina genocida nad Bonjacima.

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 10

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 11

POZDRAVI OKRUGLOM STOLU


Mr. Muhamed Ramovi, naelnik Opine Gorade
Potovani sugraani, dragi prijatelji,

razmiljam kako zapoeti govor, jer povod zbog kojeg trebam


govoriti zasluuje zaista veliku panju i velike rijei.
Danas smo se okupili kako bismo odali poast svim rtvama
stradalim u periodu od 1941. do 1942, ali i kako bismo se prisjetili svih
deavanja kada su partizanske jedinice zaustavile pokolj nad rtvama
koje su etnici Drae Mihailovia ubijali od kraja novembra 1941. do 26.
januara 1942.
Rije je o historijskom dogaaju za narod ovih krajeva koji je
stoljeima bio ugnjetavan i ubijan u elji neprijatelja da vlada ovim
prostorima, koji su oduvijek privlaili panju kako Istoka tako i Zapada.
Period od kraja novembra 1941. do 26. januara 1942. ostao je
zapamen po velikom pokolju oko 1.400 rtava koje su ubili pripadnici
etnikog pokreta, koji su izvrili strane zloine na ovim prostorima.
Njihova zlodjela rezultat su faistike ideologije, stoljeima prisutne
na ovim prostorima, koja, naalost, i dalje ivi skrivena i pritajena ekajui
pogodno tlo da opet djeluje.
Ta ideja prouzrokovala je ponovno stradanje stanovnitva od 1992.
do 1995. Stoga, moramo uvijek biti na oprezu, upravo okupljajui se ovakvim
povodima i stalno se prisjeajui svih dogaanja iz nae prolosti, svih
rtava koje su pale u borbi za slobodu, ali i znaaja narodnooslobodilakog
pokreta i borbe protiv faizma utjelovljene u ideologiji druga Tita i
njegovih saboraca, te ovog velikog historijskog dogaaja kada je zaustavljen
pokolj 26. januara 1942. Danas smo se i okupili kako bismo se sjetili ove
bitke i odali poast svim rtvama, uz nadu da se ovakvi zloini nikad vie ne
ponove.

11

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 12

Suljo Imamovi, predsjednik Udruenja antifaista i boraca


Narodnooslobodilakog rata Gorade
Stanovnitvo Podrinja i istone Bosne uvijek je bilo izloeno
stradanju i nasrtaju faista, te se moralo iseljavati, preseljavati na druga
podruja kako bi izbjeglo masovno unitenje. Iako je u Drugom svjetskom
ratu, u periodu 19411945, istona Bosna imala ogromne gubitke u ljudstvu,
nastradalo je civilno stanovnitvo Foe, ajnia, Gorada i ostalih varoica...
Tih dana Drina je bila krvava, njeni mostovi su bili ljudske kasapnice,
domovi kreane, a varoi i sela legla orgijanja i divljanja etnikih bandi.
Po nareenju Vrhovnog taba Narodnooslobodilake vojske, odred
Bajo Pivljanin i eta Kraljevakog bataljona upueni su u Gorade, koje su
oslobodili 26. januara 1942.
Odmah nakon osloboenja, krajem januara i poetkom februara
1942, osnovani su prvi seoski, opinski i gradski narodnooslobodilaki
odbori u Foi, ajniu i Goradu, ime je prekinuta etnika vladavina.
Pristupilo se organizaciji, izgraivanju i jaanju partizanskih jedinica
i stvaranju jedinica Dobrovoljake vojske.
Tito je naredio da se formira operativni tab za istonu Bosnu, da
vojniki i politiki uredi odrede i mobilizira nove borce i da u saradnji s
Prvom proleterskom brigadom aktivira istonobosanske jedinice. Za
komandanta taba odreen je Slobodan Princip Seljo, za lanove Cvjetin
Mijatovi, Pero Kosori, Stevo Heleta i Obrad Cicmil. Oni su, iz sjedita u
Goradu, operativno djelovali na teritoriji istone Bosne.
Organizacijom civilne i vojne vlasti u Goradu narod je odahnuo
i prestao strahovati od nasilja.
Proitat u odlomak teksta, sjeanja iz tog vremena, Rodoljuba
olakovia, lana Vrhovnog taba Narodnooslobodilake vojske: Most
na kojem sada stojim, zagledan u zelenkastu vodu Drine, bio je nijemi
svjedok zvjerstva nad nevinim i bespomonim ljudima. Tu, na taj most,
izvodili su pijani ljudi, po zapovijesti svojih pijanih komandanata, muslimane
i klali ih tupim noevima i esto nedoklane bacali s mosta u Drinu, ili ih
vjeali na eljeznu konstrukciju mosta. Tu bi visili danima, dok ih neija
ruka ne bi strmoglavila u rijeku. Svaku no odjekivalo je u jezivoj tiini
varoice zapomaganje rtava, ali pomoi nije bilo niotkuda. Uzalud su
12

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 13

graani Srbi odlazili etnikim voama i preklinjali ih da prestane klanje


njihovih susjeda, kolskih drugova i prijatelja. UZALUD. Njima su pijani
oficiri odgovorili da su to ustae i Turci, i oni su svake noi sluali bat koraka
ispred svojih prozora. To su krvnici odvodili na most one iste ljude koji
su ih zatitili od hrvatskih ustaa, a oni nisu bili kadri da ih otmu iz ruku
etnikih. I dizao se vapaj nesrenika, i ulo se potmulo krkljanje, i ibala je
po snijegu topla, ljepljiva ljudska krv. Na snijegu i po ogradi mosta ostajali
su rumeni tragovi neovjetva i sramote. Svaka kaplja te nevino prolivene
krvi, ljaga je velikoj zastavi slobode, koju IZRODI srpski hoe da
osramote...
Historija se ponavlja, pa su se krvava dogaanja ponovila i u
ovom, posljednjem ratu 19921995.
Istona Bosna i Podrinje preivjeli su ogromne strahote, ubijanja,
pa ak i genocid nad bonjakim narodom. Na svu sreu, Gorade se
odbranilo i etnici nisu imali priliku da uu u grad, nego su graane najee
ubijali artiljerijskom vatrom i snajperima... Kada su imali domet pjeadijskim
naoruanjem, nisu doputali kretanje gradom, a posebno su vatrom blokirali
prelazak preko drinskih mostova.
Poruujem graanima Gorada da nikad ne zaborave dogaaje o
kojima govorimo. Takoer moramo raditi na pronalaenju puteva koji
zbliavaju ljude, puteva tolerancije, uvaavanja i potivanja svih ljudi,
bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest! Tako emo osigurati bolji
ivot graanima i mladoj populaciji Bosne i Hercegovine.
Da Drina bude rijeka zbliavanja.
Raid Sijeri, predsjednik Udruenja za ouvanje prirodne i
civilizacijske batine Sinan-paa Sijeri
Cijenjeni gosti, potovani sugraani!
Pozdravljam Vas u ime organizatora ovog skupa i u svoje ime i
zahvaljujem na odzivu.

U okviru ovogodinjeg Dana sjeanja, sedmog po redu, planirali


smo odravanje Okruglog stola pod motom SJEANJA, OPOMENE I
13

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 14

PORUKE, a iji organizatori su: Glavni odbor Saveza antifaista i boraca


Narodnooslobodilakog rata Bosne i Hercegovine, Institut za
istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta
u Sarajevu i Udruenje za ouvanje prirodne i civilizacijske batine
Sinan-paa Sijeri.
Prije osamnaest godina, preciznije od 28. augusta do 5. septembra
1993, u ikagu, povodom stote godinjice prvog zasjedanja, takoer
odranog u tom gradu, sastao se Parlament svjetskih religija. Taj skup
eminentnih vjerskih i duhovnih etiara 4. septembra 1993. usvojio je
Deklaraciju o svjetskoj etici koju je, po njihovom zaduenju, zajedno
sa svojim saradnicima, izradio prof. dr. Hans King. Kroz referate kao i
diskusiju uesnici naeg Okruglog stola nastojat e nas opomenuti na
traginost politikog procesa na naim prostorima, uzrokovanu najgrubljim
krenjem elementarnih moralnih i civilizacijskih normi i postulata tretiranih
u spomenutoj Deklaraciji. Da te norme svakodnevno ignoriraju i ak
bestidno ironiziraju korumpirani politiki monici na svim nivoima,
govori i sama hronologija naih nastojanja da se razrijei jedan etiki problem.
Radi se o kontinuiranom, skoro tridesetgodinjem onemoguavanju graana
Gornjeg Podrinja da na normalan, civilizacijski nain izraavaju svoj
pijetet prema rtvama genocida i boraca NOP-a, koji su dali svoje ivote
u borbama za osloboenje naih krajeva.
Svi smo duboko svjesni kompleksnosti situacije u kojoj se nalazi
nae drutvo i drava Bosna i Hercegovina. Svjesni smo i injenice da
velikodravni i zloinaki projekt zvani velika Srbija nije adaktiran i da
su posljedice pokuaja njegovog ostvarivanja i u vrijeme 19411945. i
19921995. jo uvijek nezalijeene i nauno nezaokruene. U vezi s tim,
upravo u ovoj sali i na dananji datum prije tri godine, Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
prezentirao je projekt Genocid u Gornjem Podrinju 19411945. i 19911995. Na dananji skup trebao bi biti u funkciji tog naunoistraivakog
pregnua i nadam se da e predstavljati doprinos njegovoj realizaciji.
Okrugli sto otvaramo izlaganjem predsjednika Glavnog odbora
Saveza antifaista i boraca Narodnooslobodilakog rata u Bosni i
Hercegovini druga Jure Galia.

14

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 15

Jure Gali, predsjednik Saveza antifaista i boraca


Narodnooslobodilakog rata u Bosni i Hercegovini
Zahvaljujem vam na ovako brojnom odzivu na ovaj sastanak i
razgovor. Smatram da je odabrano pravo mjesto na kojem emo obiljeiti
Dan sjeanja na rtve genocida u Gornjem Podrinju. Smatram da je
posebno dobro i korisno da, pored vlastitih sjeanja pojedinih ljudi s
ovog podruja na to runo vrijeme, i nauka dadne svoju rije, a to ovog
puta ini Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava u Bosni i Hercegovini. Moramo pamtiti nau prolost da nam se ne bi
ponovila, a posebno je naa omladina mora poznavati i pamtiti.
Danas je runo i teko vrijeme, ukoliko ne budemo dovoljno budni,
prolost bi se mogla ponoviti.
Pozdravni telegram Rade Vukosava

Prijateljski i drugarski vas pozdravljam kao velike junake, uz


zahvalnost to ste odbranili Gorade i ostali na Drini. Na krvavoj Drini
koja je u svim dosadanjim ratovima bila grobnica nedunih graana
Bonjaka samo zato to nisu iste vjere onih zlikovaca koji su nad vama
inili genocidno etno-ienje.
I ovog nedavnog rata ste bili stradalnici i paenici, branei ivote
svoje i svojih najmilijih. I kune pragove.
Nepravednim Dejtonom ste sada u sramnom Koridoru, koji je
sramota za meunarodnu zajednicu. Koridori u Evropi!!!
Sa eljom da se to vie nikad ne ponovi, pozdravljam vas.
18. 1. 2011.
Rade Vukosav, Bosanac u Srbiji

15

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 16

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 17

S J E A NJ A, O P O M E N E I P O R U K E

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 18

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 19

Raid Sijeri, predsjednik Udruenja za ouvanje prirodne i civilizacijske


batine Sinan-paa Sijeri
MAGNUM CRIMEN I ETIKA UMJETNIKA

Enciklopedije i antologije uglavnom su zabiljeile stvaralatvo


relevantnih umjetnika koje se moe smatrati angairanim. Pod ovim
podrazumijevamo da se radi o djelima proetim etnikim univerzalnim
vrijednostima, a ne samo zasnovanim na principima estetike, valoriziranim
kroz diskurs umjetnike kritike. Naravno, ovakvom pristupu ne moe
promai injenica da je Homer, slikajui trojanski rat, i ne htijui opisao
veliki zloin koji su Grci poinili nad Trojancima, makar se ovdje radilo
i o legendi u formi velikog epa.
Za ovu priliku da se, ipak, odmah situiramo u XX stoljee. Svaki rat,
sam po sebi, predstavlja jedan veliki, ili ako hoemo, seriju velikih ili manjih
zloina koji se dogaaju u razliito ili moda ak u isto vrijeme na
razliitim prostorima. U svakom sluaju, antiratnom raspoloenju javnog
miljenja veoma znaajan doprinos mogu dati umjetnici.
Traumatinost rezultata Prvog svjetskog rata, najveeg pokolja
koji se u historiji do tada dogodio, proizvela je imperativ da se tako neto
vie ne smije ponoviti. Meu plejadom umjetnika koji su bili svjedoci
tog vremena Romen Rolan (18661944), po svom djelu i cjelokupnom
ivotnom angamanu, zasigurno zasluuje sami vrh u piramidi asti.
Njegova knjiga Iznad svjetine, izdata 1915 (kada mu je dodijeljena i
Nobelova nagrada), izazvala je gnjev ovinista, kako u Njemakoj tako i u
Francuskoj, koji mu to do kraja ivota nisu oprostili. Njegov nepokolebljivi
pacifizam i plemenita misao bili su u funkciji izmirenja heroizma i
mira. Franc Kafka svoj osebujni senzibilitet predstavio je u romanu Proces
i autor je djela Kanjenika kolona (1919), koji predstavlja tuno proroanstvo za ono to e kasnije biti poznato kao holokaust. Bertolda Brehta
(18981956) poznajemo kao najistaknutijeg njemakog dramatiara XX
stoljea. iroka lepeza i inovativnost njegovog stvaralatva smjetaju ga u
sami vrh intelektualne elite njegovog doba. Ipak, osnovni peat njegovog
ivotnog angamana ostaje humanizam i kontinuitet suprotstavljanja zlu.
Prisjetimo se samo njegove drame Majka hrabrost i njezina djeca, napisane
19

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 20

1941, kojom je elio pokazati da dogaaji iz 30-godinjeg rata (16181648)


u kojem je Njemaka izgubila skoro pola svog stanovnitva, sasvim
korespondiraju njegovom vremenu. Tri ratna druga, Povratak i Na zapadu
nita novo E. M. Remarka upeatljiva su ilustracija ratnog uasa koji se
odvijao od 1914. do 1918, a roman Doba ivota i doba smrti slika je drame
Hitlerovog Vermahta pod Staljingradom.
Plemenito nastojanje Wudra Wilsona da preko drutva naroda
dugorono osigura mir nije uspjelo. Nova apokalipsa je na pomolu s
Musolinijem i Hitlerom: nakon Etiopije na redu je panija. uveno platno
Pabla Pikasa, Gernika, stravina je poruka za Evropu i svijet. Meu
mnogobrojnim rtvama je i jedan od najznamenitijih pjesnika panije
Federiko Garsija Lorka. U redovima internacionalnih brigada je i Ernest
Hemingvej. Svoj pacifizam iskazao je ve u Prvom svjetskom ratu kao
dobrovoljac (roman Zbogom oruje). Novinar i borac republikanaca pie
dramu Peta kolona, a uveni film Kome zvono zvoni snimljen je po
njegovom istoimenom romanu o partizanskom ratovanju u paniji.
Novi svjetski pokolj koji je Hitler otpoeo 1. septembra 1939. i koji
e trajati punih est godina, po posljedicama i ispoljenoj monstruoznosti
prevaziao je onaj prethodni. Zbog ogranienosti vremena, fokusirat emo se
samo na period Narodnooslobodilakog rata u Jugoslaviji.
U redovima Titovih partizana od poetka se nalazio i odreen broj
umjetnika raznih profila: knjievnika, slikara, kompozitora. Zahvaljujui
njima, danas imamo umjetnika svjedoanstva iz tog velianstvenog i
asnog perioda nae historije. Mnoga djela tih stvaralaca spadaju u vrhunske
vrijednosti i kao takva su trajna. U uvjetima partizanskog (gerilskog)
oslobodilakog rata, podrazumijeva se, nije mogue stvarati obimnija
umjetnika djela. Ipak, i u takvim prilikama nastala je uvena poema
Stojanka majka Kneopoljka iz pera Skendera Kulenovia. Poznati su i
radovi iz partizanskog perioda staroga Vladimira Nazora, a pamtimo i
veoma dojmljivu Kadinjau Slavka Vukosavljevia. Naravno, Branko
opi je najplodniji partizanski knjievnik: Gluvi barut, Doivljaji Nikoletine
Bursaa, Ne tuguj bronzana strao, Osma ofanziva, Prie Partizanke, Bata
ljezove boje ...
Meu partizanima kompozitorima, dirigentima, muziarima, prema
knjizi Muzika i muziari u NOB, registrirano je blizu stotinu uesnika, a kao
najpoznatijih sjeamo se Oskara Danona, Silvija Bombardelija, Bojana
Adamia. U svom eseju Sto originala to je ustvari predgovor mapi
20

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 21

izabranih radova 30 likovnih umjetnika uesnika NOB-a Pivo Karamatijevi odaje priznanje svojim kolegama umjetnicima i saborcima
koji su bez malo preli iste ratne staze. Mapu Sto originala ine
reprodukcije radova eminentnih umjetnika, meu kojima su: ore
Andrejevi Kun, Branko otra, Ismet Mujezinovi, Vojo Dimitrijevi,
Boidar Jakac i, naravno, autor Pivo Karamatijevi.
U periodu socijalistikog razvitka naroito se razvila kinematografija,
odnosno filmska umjetnost. Snimljeno je dosta filmova koji su meu
najboljim u ratnom (epskom) anru.
Ve je postalo uobiajeno da se kao paradigma antipoda opem
dobru opredijeljenih umjetnika navode imena Knuta Hamsuna (18591952)
i Ezre Ponda (18851972). Mada smatran najjaim norvekim knjievnikom
(dobitnik Nobelove nagrade 1920), zbog kolaboracije s Vitkunom
Kvislingom (ije je ime ostalo kao sinonim za sve saradnike okupatora
u Drugom svjetskom ratu) i Nijemcima, Hamsun je osuen na veliku
novanu globu. Takoer su, zbog propagandnih govora na rimskom radiju
protiv SAD-a, odnosno otvorene kolaboracije s Musolinijem, amerike
oruane snage uhapsile velikog amerikog pjesnika Ezra Pounda. Da bi ga
spasili od smrtne kazne zbog veleizdaje, smjeten je u ludnicu (u Vaingtonu)
gdje je ostao 13 godina. Nakon to se za njega zauzeo Hemingvej, otputen
je iz ludnice i sve do kraja ivota ivio je u Meranu u Italiji.
Ova dva karakteristina kulturoloko-kriminalna sluaja asociraju
nas na ulogu Francuske sedam i memorandumovaca u kreiranju velikih
zloina kojim su unitavali Jugoslaviju, nanijevi ogromne rtve, najvie u
Bosni i Hercegovini. Hamsuna i Pounda imamo i danas, u irem i uem
okruenju. Emir Kusturica, pripremajui se za ekranizaciju Na Drini
uprije, sve u esnaest pjeva ode ratnom zloincu Radovanu Karadiu.
Inspirativno na njega djeluje statua enerala (locirana u draevini Dobrun)
ija je vojska u Drugom svjetskom ratu na toj upriji i okolini poklala
preko tri hiljade itelja opine Viegrad. Otprilike toliko na istoj upriji
pobili su i Dabievi orlovi i sokolovi. Reiser bi moda neto i reirao
o spomenutim pokoljima, ali mu nema ko napisati scenarij. Imaju u
Sarajevu dva-tri knjievnika-akademika. Ali, jedan od njih se izjanjava
da mu je Radovan brat, drugi ne eli Radovanu oteavati situaciju u Hagu, a
treem takve teme ne dolaze na pamet. Obuzet je vjenou.
Moe li se kod nas ikada pojaviti bosanski an Pol Sartr? Ili Andre
Marlo, da nas podsjeti da nita nije vrednije od ljudskog ivota?
21

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 22

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 23

Prof. dr. Smail eki, Institut za istraivanje zloina protiv


ovjenosti i meunarodnog prava
ETNIKI ZLOINI GENOCIDA U GORNJEM PODRINJU
19411942. I ODNOS NOP-a PREMA ZLOINIMA
1. etniki zloini genocida
etnici Drae Mihailovia su u Drugom svjetskom ratu (1941
1945), u skladu sa (veliko) srpskom ideologijom i politikom faistikog i
genocidnog karaktera, te etnikim programom i ciljevima etnikih
odreda i etnikog pokreta, posebno s Instrukcijom Drae Mihailovia,
nad Bonjacima izvrili genocid i druge oblike zloina protiv ovjenosti
i meunarodnog prava.

Genocidnu namjeru (mens rea) za istrebljenje muslimana etnici


Drae Mihailovia su dosljedno i sistematino primjenjivali, odnosno
ostvarivali unitavanjem muslimanskog stanovnitva, bez obzira na spol,
uzrast, itd., o emu govore brojna relevantna dokumenta razliite
provenijencije.
etnici Drae Mihailovia su, u ostvarivanju genocidnog plana
(programa) o istrebljenju muslimana, najtee zloine genocida nad bonjakim stanovnitvom poinili u istonoj Bosni, istonoj Hercegovini i zapadnom Sandaku, tj. u graninim podrujima prema Srbiji i Crnoj Gori, te (u
odreenoj mjeri) i u drugim krajevima Bosne i Hercegovine, posebno u
Bosanskoj krajini.

etniki zloini genocida u Bosni i Hercegovini i zapadnom


Sandaku odvijali su se u kontinuitetu i odreenog intenziteta, s odreenim
varijacijama, od juna 1941. do 1945. etiri su (vremenska) perioda u toku
kojih su ti zloini bili najbrojniji, najmasovniji i najdrastiniji: 1) juni 1941januar 1942; 2) august 1942; 3) januar - februar 1943. i 4) oktobar 1943.
23

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 24

U periodu od juna 1941. do kraja januara 1942, prema raspoloivim


izvorima, u istonoj Hercegovini (Ljubinje - jama avkavica, Dabrovina i
dr.), Sandaku, Bosanskoj krajini, sjeveroistonoj (Koraj) i jugoistonoj
Bosni, kao i u drugim mjestima ubijeno je na desetine, stotine i desetine
hiljada Bonjaka.
U ljeto 1941. etnici su u istonoj Hercegovini izvrili genocid nad
Bonjacima. Tada su ustanici izvrili masovne zloine nad nenaoruanim
i nedunim Bonjacima, uglavnom enama, djecom i starcima, nakon ega
su mnoge, poslije zvjerskih muenja i zlostavljanja, pobacali u jame:

- sredinom juna 1941. etnici su izvrili pokolj na podruju Ljubinja,


gdje su poklali i bacili u jamu 65 Bonjaka (mukaraca, ena i djece).
Pored toga, etnici su zapalili 14 Bonjaka, meu njima i dijete od dva
mjeseca, i njihove ostatke bacili u jamu. Istovremeno su ubili jo osam
Bonjaka. Tom su prilikom Ahmeda eraka, prije ubistva, teko muili i
odrali mu kou. Murata Malohodia su iznakazili noem;1

- etnici su 28. juna 1941. u Avtovcu (Gacko) poklali 47 Bonjaka civila, ukljuujui i ene i djecu, od kojih su mnogi zaklani noem. Jednom
Bonjaku mukarcu su, nakon klanja rasporili grudni ko, izvadili srce i stavili
mu ga na grudi, drugom je odrezan spolni organ i stavljen na stomak. U
jednoj jami naena je jedna zaklana ena, kojoj su bile odrezane ruke. U
zgaritu jedne muslimanske kue naen je poluugljenisani le jednog
ovjeka, koji je bio vezan, te iv baen u vatru. Avtovac i okolna sela
(naseljena Bonjacima) etnici su opljakali i zapalili;2
S. eki, GENOCID NAD BONJACIMA U DRUGOM SVJETSKOM RATU,
Dokumenti, MAG, Sarajevo, 1996, str. 157-158; V. Dedijer - A. Mileti, GENOCID NAD
MUSLIMANIMA 1941.-1945, Zbornik dokumenata i svjedoenja, Svjetlost, Sarajevo,
1990, str. 6-8, 9-20 i 35-38; Z. Dizdar - M. Sobolevski, PREUIVANI ETNIKI
ZLOINI U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI 1941.-1945, Hrvatski institut za
povijest : Dom i svijet, Zagreb, 1999, str. 296-297; . Tucakovi, SRPSKI ZLOINI NAD
BONJACIMA - MUSLIMANIMA 1941-1945, El-kalem - Oko, Sarajevo, 1995, str.
569-591. Na podruju Ljubinja su jo u toku aprila, zatim poetkom i krajem juna etnici
ubili nekoliko Bonjaka (Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 209-210).
2
V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. 75-77; Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 119
i 203-205; Z. Dizdar, nav. dj., str. 245; S. Bandovi, BONJACI I ANTIFAIZAM,
Sarajevo, 2010, str. 238, nap. 29; . Tucakovi, nav. dj., str. 22-26 i 569-591.
1

24

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 25

- poetkom jula 1941. etnici su na podruju Ljubinja ubili tri


Bonjaka (jednog iz Kapavice, a dva iz Miljanovia),3 poetkom augusta
odveli su dvije Bonjakinje (majku i kerku) iz Grablja i ubili,4 19. augusta
su uhvatili jednog Bonjaka iz Premilova polja i ubili,5 a 31. augusta su (u
Ljubinju) ubili est i ranili osam Bonjaka te zapalili naputena bonjaka
sela;6

- septembra 1941. etnici su u Avtovcu zaklali etvero bonjake


djece (od 2, 5, 6 i 15 godina);7
- nakon zauzimanja Berkovia (Dabar), 28. augusta 1941, crnogorske komitske ete i domai etnici su izvrili opti pokolj i paljevinu,
pri emu je poklano preko 300 muslim/anskih/ ena, ljudi i djece;8

- navedeni etnici su, nakon zauzimanja Plane i Bilee, 29. i 30.


augusta 1941, poklali oko 40 lica neborakog stanovnitva, te opljakali i
zapalili bonjake kue;9

- 3. septembra 1941, prilikom zbjega bonjakog stanovnitva


(oko 600 ena, djece i staraca) iz sela oko Fatnice (s podruja Bilekog
sreza) prema Stocu, vjerujui da e u njemu biti sigurni, koju je pratilo
12 partizana, napala je grupa etnika i srpskih andarma na Dabru i gotovo
cio taj transport pobila bacanjem u jame. Veina je baena u jamu avkaricu,
pri emu je taj pokolj preivjela djevojka Hadera atovi iz sela ee
- kod Bilee (kasnije Bijedi - 81 dan je provela u jami). S podruja opine
Divin (sela: Milavii, Bijeljani, Baevica, Fatnica, Kalac, Donja Orahovica,
Gornja Orahovica i ee) od 425 ubijenih, uglavnom staraca, ena i djece,
oko 375 je ubijeno i baeno u jamu avkaricu. U bjekstvu za Bileu na
Planoj je ubijen 41 Bonjak;10

Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 210.


Isto, str. 210.
5
Isto, str. 211.
6
Isto.
7
V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. 35.
8
Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 119; S. Bandovi, nav. dj., str. 238-239.
9
Isto.
10
V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. 19-20 i 35-38; S. eki, nav. dj., str. 35-42; Z.
Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 119 i 212-213; S. Bandovi, nav. dj., str. 238-244. O
3
4

25

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 26

- 24. oktobra 1941, prilikom napada na bonjako selo Miljanovie


(Ljubinje), etnici su ubili sedam (pet mukaraca i dvoje djece) i ranili
tri Bonjaka (dan ranije u selu Voenima je ubijen jedan Bonjak);11

- 2. novembra 1941. etnici su na putu Ljubinje - Stolac ubili tri


Bonjaka;12

- na podruju istone Hercegovine je do kraja 1941, prema dokumentima tzv. Nezavisne drave Hrvatske, zaklano i ubijeno 1.056 Bonjaka
i vie od 100 Hrvata, a mnoge kue su, nakon pljake potpuno spaljene. Ti
zloini genocida izazvali su kolone izbjeglica, posebno u Mostar, apljinu i
Dubrovnik.13 Zloini genocida nad Bonjacima nastavljeni su i u narednim

tom tekom zloinu preivjela djevojka Hadera atovi je, pored ostalog, izjavila da ih
je bilo oko 600 to ena, djece i staraca, a meu nama se nalazio i po koji mladi.
Poveli su nas prema Nevesinju, te nas opet odatle povratie, govorei, da e nas
povratiti kui, dok su oni u stvari traili jamu u kojoj e nas moi bacati. Najzad
im je polo za rukom i nali su jamu koja im je bila po volji. Nas su malo dalje
od jame zadrali dok su nas trojica sa pukama uvali da im ne bi pobjegli, a
jama je od nas bila udaljena oko 50 metara i iza jednog malog breuljka tako da
mi koji smo ovamo ostali nismo mogli vidjeti kako ih bacaju. Jedan je od njih dolazio
u razmaku od 10 do 15 minuta i odvodio nas po petero. Najzad doe red i na mene
Povedoe me sa jednom enom, jednim starcem i dvoje nejake djece. Od ove
partije mene su bacili prvu. im sam prila jami i vidila ta me eka ja sam se od
straha onesvijestila. Kada sam pala u jamu potres me je osvijestio. Dno jame bilo je
malo ire od otvora. Ja sam se odmah pomakla u stranu da me ne bi udarili oni
to e doi iza mene, to su ih bacali. Osjeala sam pored straha i velike bolove u
lopatici, jer sam prilikom pada izglavila ruku u lopatici. Osim mene bila je jo iva i
jedna ena isto atua, koja je bila nosea. Ona je mnogo jaukala i previjala se od
bolova zadobivenih prilikom pada. Ona je umrla drugi dan. Ja sam i dalje ivila,
hranila sam se hljebom, kojeg sam ponijela sa sobom kad sam pola, jer sam se nadala
da e mi trebati uz put. To isto su uinili mnogi od nas. Dosta sam nala hljeba i u
depiima mrtve djece, te sam se i time hranila. Dva puta su mi obani bacali po
malo hljeba. Ispoetka me je bilo mnogo strah, ali sam poslije navikla. U samoj jami
nije zaudaralo i tu sam proboravila 81 dan. Nakon toga su me izvadili seljaci iz
Nevesinja. Kada sam izala nije na meni bilo vie od 30 kg (V. Dedijer - A. Mileti,
nav. dj., str. 161-162).
11
Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 211.
12
Isto, str. 212.
13
Isto, str. 119.

26

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 27

godinama. Tako su, primjera radi, poetkom januara 1942. osvojena i


zapaljena turska sela oko Uloga, gdje su etnici sve redom klali i ubijali i to puanstvo vjere islamske, te nakon pljake sve kue zapalili.14
U ljeto 1941. srpski ustanici su i na podruju Bosanske krajine
izvrili genocid nad Bonjacima:

- krajem jula 1941 (27-30. jula) etnici su na podruju Bosanske


Krupe (u Velikom Duboviku i drugim selima) izmasakrirali mnoge Bonjake,
te opljakali i zapalili njihove kue. Samo u Velikom Duboviku su ubili
20 Bonjaka (19-91 godine starosti). U kui Mehmeda Bojia ubijeno je
(krampovima i sjekirama) 12 Bonjaka. U Bosanskoj Krupi je, takoer,
ubijeno vie Bonjaka. Pored toga, etnici su posjekli etiri dunuma
mladog voa i kruku pored puta staru 360 godina te poruili jedan broj
niana;15

- u sreditu Podgrmea - u Luci Palanci djelovala je grupa etnika,


koji su u augustu 1941, prilikom napada na Skucani Vakuf, naseljen
Bonjacima, ubijali Bonjake i pljakali njihovu imovinu. Prilikom napada
na Modro, naseljeno Bonjacima, etnici su zapalili selo;16
- ustanici su u prvoj polovini augusta 1941. kod Sanskog Mosta
i okoline, zatim u opinama Klju i Bosanski Petrovac, ubijali muslimane
i Hrvate seljake, pa i njihovu obitelj - ene i djecu. U jamu Zvirnjau (kod
Kljua) baeno je oko 80 nedunih ljudi, ena i djece. Mnoga sela su
spaljena. Slino je bilo i na podruju Bosanske Dubice i Bosanske Kostajnice,
gdje je ustanak imao vie etniki karakter;17
- septembra 1941. na podruju Glamokog sreza, gdje su velikosrpski
elementi imali gotovo iskljuiv utjecaj, akcije ustanika voene su pod
nazivom borbe protiv Turaka, pri emu je ubijeno vie od 46 Bonjaka;18
S. eki, nav. dj., str. 35-42; Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 120.
S. eki, nav. dj., str. 31-32; Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 117 i 170-173.
16
Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 118.
17
Isto; S. Bandovi, nav. dj, str. 244.
14
15

18

S. eki, nav. dj., str. 66 i 72; Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 118.

27

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 28

- srpske ustanike snage iz Bosne i Like su 5. septembra 1941.


napale i zauzele Kulen-Vakuf, zarobivi vie od 3.000 civila koji su se
sklonili u Kulen-Vakuf iz okolnih muslimanskih sela. Toga dana, kao i
6. i 7. septembra, na zvjerski nain su likvidirali vie od 1.000 civila.
Veina poklanih su djeca, ene i starci. U Kulen-Vakufu je ubijeno i oko
100 Hrvata, koji su se zatekli u njemu i okolini. Sve bonjake kue u
Kulen-Vakufu i okolnim selima su opljakane i potpuno spaljene;19
- u drugoj polovini oktobra 1941. etnici su na podruju Sanskog
Mosta zapalili bonjaka sela Gorice (60 kua), Naprelje (120 kua), Fajtovci
(20 kua) i Kisku (12 kua) te napali selo Kamengrad;20

- oktobra mjeseca 1941. u Mrkonji-Gradu i okolini ubijena su 44


Bonjaka i 12 Hrvata, a u Glamou i okolini 45 Bonjaka (i dva Hrvata), a
njihove kue i sela su opljakana i spaljena. Takva je situacija bila i na
podruju Livna, Jajca, ipova, Jezera, Bihaa, Bosanske Krupe i u drugim
mjestima.21

U istonoj Bosni, gdje se od poetka ustanka pojavljuju etniki


odredi, posebno na podruju Han-Pijeska, Olova, Srebrenice, Bratunca,
Vlasenice, Rogatice, Viegrada i drugih mjesta, u ljeto 1941. likvidirani
su mnogi Bonjaci. Nakon zauzimanja Srebrenice, Bratunca, Vlasenice,
V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. 63-67; Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str.
117 i 177-183. Taan broj rtava u tom najveem zloinu genocida nad Bonjacima u
Bosanskoj krajini nije utvren. U Rezoluciji banjalukih Bonjaka navodi se, pored
ostalog, da je tada likvidirano 1.365 muslimanskih ljudi, ena i djece, a Alija uljak je
prilikom formiranja Odbora za izbjeglice u Zagrebu 13. septembra naveo broj od 1.800
rtava. Govorei o tom zloinu, dr. Dizdar i dr. Sobolevski navode da se mogui broj
rtava ovoga velikosrpskog zloina navodi brojka od 1.000 do 3.000 stradalih
Muslimana) (Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 177-179, nap. 41 i str. 185; S.
Bandovi, nav. dj., str. 245). Esad Bibanovi smatra da je tada u Kulen-Vakufu i okolini
stradalo preko 2.000 Bonjaka i manji broj Hrvata (Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str.
117, nap. 56 i 179, nap. 41).
19

Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 118.


S. eki, nav. dj., str. 67-69; Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 118, 196-198 i
230-233.
20
21

28

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 29

Rogatice i drugih mjesta etnici su izvrili genocid i druge oblike zloina


nad Bonjacima. Tako su, pored ostalog:

- na podruju Srebrenice (18. augusta 1941. i kasnije) likvidirali


oko 1.000 Bonjaka, opljakali sve redom, poklali i unitili svu stoku, kao
i ostalu pokretnu imovinu;22
- na podruju Vlasenice, od augusta do kraja 1941, strijeljali su i
zaklali oko 1.000 Bonjaka (165 u Cerskoj, 130 u adiima, 130 u Donjem
Zalukoviku, 200 u gradu Vlasenici i okolini te mnogim drugim selima);23

- u Kneini, Meei, Prai, te okolini Zvornika, zatim u Malom


Zvorniku, na podruju Viegrada i Rogatice septembra, oktobra i novembra
1941. zaklali i ubili stotine i hiljade Bonjaka, uglavnom ene i djecu. Tako
su, primjera radi, na podruju Viegrada etnici istrebljivali Bonjake na najokrutniji nain. Jednim vade grkljane, druge ive gule, treima reu ui,
nos i vade oi. enski svijet ubijaju, a djevojke prije toga spolno upotrijebe Ima sluajeva i to dosta, da i djecu kolju, pa im glave peku i
svojim voama alju ;24

O zvjerskom muenju, zlostavljanju i mrcvarenju muslimanskog


stanovnitva od strane etnika Drae Mihailovia na podruju Viegradskog
sreza potresno svjedoenje prua jedan od preivjelih: im su doli u
Koritnik25 Vuko Medenica pozvao je Kurspahia Ramu i rekao mu

S. eki, nav. dj., str. 84-87; Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 125-126; V.
Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. 86-88 i 122-124.
23
S. eki, nav. dj., str. 461-462; Z. Dizdar, nav. dj., str. 122-124.
24
V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. 145-147 i dr.; S. eki, nav. dj., str. 43-44, 55, 57,
58-59, 75-77, 88-93, 103-105, 136-137, 145-149, 241-243, 271-280, 461, 540-541 i 601;
Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 120-121, 126, 185, 205-206 i dr. Do novembra 1941.
etnici su, prema Izvodu iz Zapisnika, sastavljenog u Uredu reisul-uleme Fehima efendije
Spahe s jednim izaslanikom viegradskih muslimana koji se probio iz opsjednutog
Viegrada, samo na podruju Viegradskog sreza (izuzev grada) likvidirali oko 2.500
Bonjaka (S. eki, nav. dj., str. 43-44, 136-137, 145-149, 241-243).
25
S. eki, nav. dj., str. 88-91; V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. 211-213. Sredinom
septembra 1941. etnici su izvrili reorganizaciju svojih redova, zauzeli gotovo sva sela
oko Viegrada i otpoeli s opsadom grada. Istovremeno su etnike patrole vrile
likvidaciju bonjakog stanovnitva, pljakale i palile njihove kue. Meu najjezovitije
22

29

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 30

da nas mukarce sve iskupe u selo i dovedu do njega. Kada je Ramo to


uinio i nas sve okupio Medenica nas je postavio u red i iza toga
naredio, da prvi po redu Kurspahi Mehmed izae pred nas, nakon
ega je zapovijedio dvojici onih, koji su bili u vojnikom odijelu da mu
zgule kou sa lica. Ova dvojica su pristupila radu, oborila Mehmeda te
onako tupim noevima najprije mu razrezali kou ispod cijelog lica, a
onda je poeli guliti, te skupa sa mesom, tj. miiima na licu, nosom
i uima zgulili i prevrnuli preko glave, tako da mu je donji dio brade
dostizao do jake kaputa. Mehmed se kroz itavo ovo vrijeme krivio i
vritao od uasa i bolova. Mi ostali, gledajui taj uas patnje nad
ovjekom bili smo i proli. Nakon toga je Medenica naredio Mehmedu
onako zguljenom da pokae kako se Bogu moli. Pa kada je Mehmed
prikazujui molitvu Bogu pao na zemlju (tj. seddu - prim. S. .), jedan
od onih koji su lice drali, usadio mu je no u lea, od ega je Mehmed
nakon uasnog krivljenja umro.26

- 27. novembra 1941. ustanici su, prilikom zajednikog napada


partizana i etnika na Koraj, ubili i zaklali nekoliko stotina (izmeu 200
i 400) Bonjaka, uglavnom djecu, ene i starce. U izvjetaju komandanta
Majevikih etnika, Steve Damjanovia Leke, dostavljenom Drai Mihailoviu, pored ostalog, navodi se: 27. novembra 1941. godine, napadom na
Koraj poubijali smo oko 700 dua muslimanskog ivlja, veinom
hladnim orujem.27 Staroga hodu, teko ranjenog, bacili su u vatru.
Aliji Begiu palili su prsa vatrom. Razjareni etnici samo su mahali
kamama i ubijali sve one koji su se zatekli u kuama. Palili su kue,
gospodarske zgrade, stonu hranu, ardake pune kukuruza - sve su
unitavali. Za njima je ila masa naroda, koja je pljakala odjeu,
obuu i dijelove namjetaja iz kua. Sakupljali su po talama i torovima
stoku i gonili je Obili su i opljakali sve duane i zanatske radnje ;28

zloine ubraja se pokolj koji su etnici izvrili po bonjakim selima na podruju Koritnika,
time to su iskasapili oko 70 Bonjaka (mukaraca i ena).
26
Isto.
27
S. eki, nav. dj., str. 56-57; Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 216-217; A.
Hamzi, KORAJ: SJEANJE NA JEDNU ARIJU (Identitet, zajednica, tradicija i
tragedija Bonjaka u Koraju), Tuzla, 2002, str. 126 i 132.
28
V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. 103-105; S. eki, nav. dj., str. 56-57; A. Hamzi,
nav. dj., str. 130-151; S. Bandovi, nav. dj., str. 249-250.

30

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 31

- novembra 1941. u selu Tuholj etnici su prilikom napada na Kladanj


zaklali 38 Bonjaka, a zatim ih zapalili u tali;29

- etnici su i na drugim podrujima Bosne i Hercegovine (iz)vrili


zloine nad Bonjacima. Tako su 6. augusta 1941. zapalili sela Dabrovinu i
Brievo (u Visokom srezu) i Ljubovo (u Jajakom srezu).30

Masovni zloini genocida nad Bonjacima bili su najbrojniji u


gornjem Podrinju, odnosno u jugoistonoj Bosni poslije sporazuma italijanskih okupacionih vlasti s etnicima, poetkom decembra 1941. Zbog
poznatog napada partizana na Pljevlja i jo neka mjesta u Sandaku u to
vrijeme Italijani su povukli svoje garnizone iz jugoistone Bosne u Sandak,
a vlast u jugoistonoj Bosni predali etnicima. Najvei broj ubijenih Bonjaka je, uz vrisak, oajni krik, pla, molbe i povike za pomo, koji su se,
naroito nou, stravino irili ulicama Foe, Gorada i Viegrada, zaklan
na pet drinskih mostova od Foe do Viegrada tokom decembra 1941. i
januara 1942. i baen u Drinu. Jedan od preivjelih na mostu u Goradu
je to klanje opisao na sljedei nain: Nas sedamnaest svezali su etnici
icom i odveli na drinski most. Tu su nas klali i bacali u Drinu. Ja sam
bio sedmi po redu. Mene su povalili na most gola i onda me je jedan
etnik udario noem u vrat i etiri puta po tijelu. Tada su me bacili s
mosta u Drinu. ica na ruci mi je pukla i ja sam se zaustavio na mostu
na gvou u vodi. Imao sam snage da sam se zavukao pod most i skrio,
dok su ostale poklali i pobacali u Drinu i otili s mosta.
Bilo je u noi po prilici tri sata po akamu. Ja sam se vukao ispod
mosta sve do zadnje kule, gdje sam skoio na suho i otiao ispod istone
trnice kroz groblje i preko polja kui. Na pola puta sam pao i ostao
leati, jer sam bio nemoan i ranjen. Nekoliko puta sam padao na snijegu
dok sam doao do kue. Tu me je brat preuzeo. Ja sam se skrivao.
Kasnije su dolazili Luka Vreo iz Bara i Bogdan Krezovi, etnici da
me kolju, ali su u tome bili sprijeeni.31

S. eki, nav. dj., str. 98-99.


Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 121.
31
S. eki, nav. dj., str. 97. Detaljnije o genocidu na podruju Gorada 1941. vidi: S.
eki, nav. dj., str. 78, 106-107, 132-135, 138-140, 207, 229-233, 526-532, 536-539, 542554, 558, 593-595, 599-600 i 602-603; V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. 92-96, 223, 696722, 864-877 i dr.; Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 238-239.
29
30

31

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 32

Rodoljub olakovi, istaknuti partizanski funkcioner, u svom


dnevniku (februara 1942) na sljedei nain je opisao klanje muslimana
na goradanskom mostu: Tu, na taj most, izvodili su pijani ljudi, po
zapovijesti svojih pijanih komandanata, muslimane i klali ih tupim
noevima i esto nedoklane bacali s mosta u Drinu ili ih vjeali na
eljeznu konstrukciju mosta. Tu bi oni visili danima, dok ih neija
ruka ne bi strmoglavila u rijeku. Svaku no odjekivalo je u jezovitoj
tiini varoice zapomaganje rtava, ali pomoi nije bilo ni od kuda...
I dizao se vapaj nesrenika, i ulo se potmulo krkljanje, i ibala je po
snijegu topla, ljepljiva ljudska krv. Na snijegu i po ogradi mosta ostajali
su rumeni tragovi neovjetva i sramote. Svaka kaplja te nevino prolivene krvi ljaga je na velikoj zastavi slobode, koju izrodi srpski hoe
da osramote.32

etnici su krvavo klanje i pljakanje u Goradu i okolini, prema


Izvjetaju Kotarske ispostave Gorade, od 18. maja 1942, poeli u veer
30. novembra 1941. Tada su se podijelili u razne formacije, te se razili
na razne strane i poeli su u masama dovoditi nesretne hapenike, ija
je sudbina bila da na najgrozniji nain zavre svoje ivote na krvavom
mostu. Tako su dovodili iz ajnia, Rogatice, okolice Foe, Viegrada,
kao i svih blinjih kotareva iz okolice Gorada i teritorija ispostave
koga god su uhvatili i znali za njega. ak ta vie su za pojedince pravili
potjeru, ako su recimo saznali da je nekuda otiao, da spasi goli ivot. Na
most su dovodili cijele grupe od 50 do 300, pa i vie. Tada bi na jednu
stranu mosta donijeli harmoniku i svirali, a na drugu bi stranu postavili
samovoz, te bi upalili motor i dali sav glas tako da bi rad motora, a
sviranje harmonike sa druge strane eliminirali vrisak nesretnih rtava
koje bi u to vrijeme klali i na najgori nain patili. asne sestre koje su
odvedene sa Pala, poto je nad njima po svoj prilici naprije izvreno
nasilje, po ovim zlikovcima zaklane na kamenom mostu. Cijela sela i
okolice samog Gorada ostale su bez kue, a esto i bez jedne muke
glave. Tako je na primjer u Odaku povrh Gorada odakle su potekli svi
Sijerii, a koje je naselje staro 5 do 6 stoljea, gdje je bilo preko 40
domova i obitelji, danas su ostala samo etiri mukarca odrasla, koji
32

32

R. olakovi, IZ PARTIZANSKOG DNEVNIKA, Sarajevo, 1945, str. 7.

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 33

su na vrijeme umakli, a kua vie ni jedna ne postoji. Ostalo je samo


zgarite. Tako isto, pa jo i gore (jer je bilo vee) selo Deeva, gdje su
popaljeni svi domovi, a po prianju oevidaca, tamo nije ostalo ni jedno
odraslo muko lice.

Tako i slino su prola i druga sela ove ispostave. Grad je imao


75 rtava koji su poklani. Mnogi koji su ostali su isprebijani i prestraeni
da vie ne lie na normalne ljude. Na tri mosta u Goradu poklano je oko
7.000 ljudi, a u relaciji od Foe do Ustiprae Drina je progutala oko
20.000 ljudi.33

etnici su nakon zauzimanja Gorada, prema izjavi Zufera Belia,


dematskog imama Gorada od 1942, vodili svoje rtve u glavnu kasarnu
u Goradu, a zatim ih u transportima u 1 sat poslije pola noi izvodili
na drinski eljezniki most u Goradu i eljezniki most u Kopaima,
prethodno ih opljakali, poskidali im odjeu i obuu, isprebijane,
svezane u grupama od 80 do 100 ljudi zajedniki vodili na ove mostove,
gdje su klati ili iz puke ubijani, a onda bacani u mutnu i krvavu Drinu.
Ovakvih ljudskih klaonica je bilo mnogo od Ustiprae do Foe na
razmaku od 45 km, a napoznatije su u: Kopaima, Goradu, Mravinjcu,
Osanici, Ustikolini i Foi.

S. eki, nav. dj., str. 134-135. Preivjeli graani Gorada su spasili gole ivote
zahvaljujui estitim i potenim nekim graanima pravoslavne vjere, kao i to da sam
grad Gorade sa ovu stranu Drine nije do temelja izgorio. Za ovo potonje je zasluga
Steve Halete koji se je i inae pokazao zatitnikom naeg ivlja ... U zatiivanju
naih graana su se isticali slijedei graani pravoslavne vjere: obitelj ekara svi
koliko ih je bilo, a meu njima je prednjaio Marko ekara bivi oruniki narednik.
On je svojoj brai i roacima davao upute kako i na koji nain da spasu pojedine
graane, ak su neki od njih ili i u Fou i pomagali i zatiivali na svijet koliko
su mogli. Ni drugi pojedinci nisu zaostajali za njima. Tako je neki seljak Milan Bosni
iz oblinjeg sela iz Gorada ljude prevodio preko njihovih teritorija i davao upute
kako e pobjei, a pojedinci koji nisu uspjeli pobjei, u noi, isti ih je obilazio da ih ne
bi niko napao ili uznemiravao. To su isto inili Duan Raca, bivi blagajnik Ekspoziture radnikog osiguranja, njegov pastorak Rajko Srndovi. On je ispod noa u
icu zavezane i na most dovedene nae graane u posljednji as spaavao. To isto su
inili obitelji Vase Droce, Vida Perendije, onda obitelji Vitorovi, te veina Tanaskovia (Isto).
33

33

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 34

etnika krvava strahovlada trajala je u naim krajevima od


30. novembra 1941. do 29. januara 1942, a od tada pa do 4. maja 1942.
vladali su partizani. U ovom razdoblju prema izjavi jednog preivjelog
kadije i drugih, rauna se da je na ova tri mosta poklato i poubijano
preko 6.000 muslimana. U samom Goradu ubijeno je tano 100 osoba,
od toga 6 enskih. Neki ljudi i ene kako oevidci pripovijedaju, da su
niz Drinu plovile itave gomile svezanih u icu, iznakaenih, polumrtvih,
poklatih muslimana, kao balvani kada se puaju niz vodu do pilane,
tako da su se mogli uti razni glasovi i vapaji. Neki su u zadnjim asovima svog ivota glasno izgovarali tekbire, uili ezane i kelimei ehadete.
Neki su pak pomagali i uzaludno i bespomono vapili za pomo. Ovakve
i sline scene i prizori, parali su srca i osjeaje, sestara i brae, koji su ih
sluali. Bio je veliki broj obeaenih djevojaka i ena, ali u manjem
omjeru u gradovima, nego li po selima. Po selima su ubijali, mrcvarei
starce preko 80 godina, starice i ak malodobnu djecu bacali u zrak i
doekivali na noeve. Na primjer, slijepog starca Osmana Kanlia iz
Kanlia kome je bilo preko 80 godina za dugo su muili i zlostavljali, a
zatim zaklali. U Kopaima u jednu kuu utjerali su preko 100 osoba starica, staraca, ena i djece - probadali ih noevima i klali, konano su
ubacivali zapaljive bombe i sve zajedno spalili s kuom. Selo Deeva kod
Gorada sa svojih 25 domova podpuno je spaljeno i sada prolaznik
moe vidjeti samo zgarite. Tako isto i poznato selo Odak, odakle
potjeu Sijerii, goradanski dobrotvori i vakifi Daferbeg i Sinanbeg,
koji su svojevremeno upravljali iz Odaka ovim krajevima istone
Bosne. U ovom selu su popaljene sve kue, samo je ostala jedna nova, u
koju su se trebali useliti ovi ljudi umljaci.

U selu Boinu kod Gorada u pravcu Foe, gdje se nalaze bezi


engii, takoer su bile jezive slike. Tu su razumije se sve pobili i poklali
i konano su staricu od preko 90 godina, slijepu udovu umrlog Rustembega engia masakrirali, po tome s ostalim enama i djecom u kui
zajedno popalili, tako da su samo tek kosti skoro pronaene. Slina
je bila klaonica i u Mravinjcu, nedaleko od mekteba, itd.

Saznao sam, da je u ajniu u gradu poginulo 57 zaviajnih


muslimana iz ajnia, dok sam saznao, da je u Foi pobijeno u gradu
315, a u kotaru foanskom raunaju, da je palo naih rtava preko
34

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 35

6.000. Mnoga naa braa, koja su se zadesila u Goradu, ajniu i


Foi iz drugih kotareva i mjesta, takoer su nastradali. Osobito su bili
veoma traeni Rogatiani, na prvom redu, a zatim svi drugi .34

Na drinskom mostu i po obalama Drine, kao i mostu na ehotini,


etnici su klali Bonjake Foe i okolnih sela. Klanja su, uglavnom, vrena
nou. Naime, pristupivi nonom odvoenju i ubijanju bonjakog stanovnitva etnici su vezali rtve, te po 20 i vie ljudi tako vezanih odvodili
na spomenute mostove i obale rijeka, te ih klali i ubijali. Noi su bile strane.
Kroz cijelu no ula se pucnjava u gradu i okolini. Mostovi na Drini i ehotini bili su krvavi, a u vodi ispod njih leali su mrtvi i izmrcvareni
mukarci i ene.35

U Foi januara 1942. ispod ipova, na dnu Drine, njihale su se icom, lancima i konopcima povezane - ljese zaklanih ljudi, ena,
mladia i staraca. Komadi odjee, marame, ruke, vitice - lelujali su se niz
maticu. Na podu mosta, kraj ograde, bile su gomile crvenog leda, s mosta
su visile duge crvene ledenice. Po slojevima, po visini crvenih voruga i
duini ledenica, vidjelo se da je delatski posao na mostu obavljan
dugo, s planom i u smjenama.36

Drina je januara 1942. stalno prenosila leeve. sa ureva,


Bora i Bukovice, iznad Foe, gdje je sve poklano etnici su izvodili
uvee ljude na most i tu ih klali. Jauci i vika su dovodili do ludila ljude

Isto, str. 229-231.


Isto, str. 60, 73-74, 82-83, 95-96, 163-165, 560-562, 586-587, 596-599, 602-603 i dr.;
V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. XXVII, 83-86, 92-96, 100-103, 124-127, 133-135,
137-139, 223, 633-696 i 744-768. Kada su srpske jedinice, po Josipu Brozu Titu,
stigle u istonu Bosnu, na dnu bistre Drine njihale su se hiljade leeva nedunih ena,
djece i staraca Muslimana (J. B. Tito, BORBA ZA OSLOBOENJE JUGOSLAVIJE
1941.-1945, Beograd, 1947, str. 230; A. Purivatra, NACIONALNI I POLITIKI RAZVITAK MUSLIMANA, Sarajevo, 1969, str. 70-71; S. Bandovi, nav. dj., str. 316, nap. 107).
To potvruje i Gojko Nikoli (general, borac NOR-a, akademik) koji nije mogao zaboraviti
ni leeve Muslimana koji su mjeseca februara i marta 1942. pred njegovim oima
plovili niz reku ehotinu u Foi, pobijeni od strane etnika - Srba (S. Bandovi,
nav. dj., str. 399, nap. 34).
36
R. Veovi, KOLONA I VIDICI, Beograd, 1981, str. 67; S. Bandovi, nav. dj., str.
285.
34
35

35

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 36

iz okolnih kua i plaili su se da e moda sledei noi i na njih doi


red. Mnogo gore je bilo po selima .37
stoku.

etnici su pljakali Bonjake, silovali ene, otimali imovinu i klali

38

Kada su se Talijani povukli iz kotara ajnikog sva snaga


etnika sa Gorada i Foe bacila se na ajnie, gdje je poela robiti i
paliti, te ubijati sve ono to je muslimansko. Tada je nastupilo klanje
muslimanskog ivlja. Koga su uhvatili zaklali su i to ne ispod nego
iznad vrata. U opini Batovskoj su poklali i poubijali oko 1.000 ljudi,
a u Miletkovikoj oko 500. etnici su, pored zloina nad mukarcima,
obeastili nae najljepe enskinje, a onda ih poubijali. Kada bi
izvravali ove svoje nalete na nae muslimanske djevojke one su
skakale kroz prozore i u vodu, te tako rae ile u smrt nego u ruke
odmetnika.39

Januara 1942. etnici su upali u selo Drokan (Viegrad) i u dva


sata poslije pola noi sazvali su sav narod koji je ivio u selu Drokanu od
84 osobe u kui Huse Karia, zatim su u kuu ubacili bombe meu
narod i sve zapalili.40

- krajem decembra 1941. i januara 1942. etnici (Sergija Mihajlovia,


Boka Todorovia i domai, srpski i crnogorski etnici) i na podruju doline
Sutjeske izvrili su genocid nad Bonjacima, nemilosrdno ubijajui i
unitavajui sve to je muslimansko. Nakon to su ih muili na razne
naine, jedne su klali, a druge ubijali, udarajui ih krampovima i sjekirama
u glavu. Tom su prilikom ubili 412 Bonjaka i opljakali i spalili 482 kue.41
D. Kari, OD RUDOG DO JAJCA, Beograd, 1984, str. 19; S. Bandovi, nav. dj.,
str. 285, nap. 9.
38
S. Bandovi, nav. dj., str. 285, nap. 9.
39
S. eki, nav. dj., str. 117-119, 533-535 i 600; V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str.
723-734.
40
S. eki, nav. dj., str. 540-541.
41
S. Karovi, SUTJESKA - LJUDI I DOGAAJI, Sarajevo, 1988, str. 35-217; V.
Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. 855-863. U zbjegu kroz snjenu oluju preko Zelengore,
37

36

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 37

etnici su decembra 1941. u jugoistonoj Bosni zaklali i mnoge


islamske vjerske slubenike (imame, muallime, mutevellije, kadije, mujezine, studente Vie islamske erijatske kole, lanove vakufskih odbora i dr.)
te, pored ostalih, unitili vakufske i vjersko-prosvjetne objekte (damije,
imamate, vakufske duane i dr.).42

Krajem 1941. i poetkom 1942. etnici su i na podruju Bora (sela


Jabuka, Luke, Soderi, umii, Lonari, Meleii, Pridvorica, Zurovii,
ipovice, Mjedenik, Poda, Ravno i druga) likvidirali na desetine i stotine
Bonjaka.43 etnike akcije u rejonu Bora, posebno od 4. do 17. januara
1942, organizovane su radi napada na nezatiena bonjaka sela i ubijanja
nevinog bonjakog stanovnitva i spaljivanja njihove imovine. Boko
Todorovi, komandant Komande Operativnih jedinica istone Bosne i
Hercegovine, 6. januara 1942. lino je posmatrao spaljivanje vie sela na tom
podruju i svojom naredbom odao pohvalu i priznanje borcima za narodnu
slobodu, koji uestvovae u toj akciji.44

Genocid nad Bonjacima u jugoistonoj Bosni od strane etnika


Drae Mihailovia je prestao krajem januara i poetkom februara 1942.

hladnih decembarskih dana i noi 1941 (izmeu 19. i 30. decembra), preko 1.000 Bonjaka
- civila, meu kojima ene, djeca i starci, pokualo je da se izvue preko planine Zelengore,
preivljavajui uase. Tih dana i noi su, po kazivanju Selima Karovia, uesnika tih
stranih dana i noi, preko sela Tjentita i Krekova, zatim planine Careve gore i
Zelengore do prvog utoita u selima Hercegovine, neprekidno odjekivali vrisak i
pla djece i majki. Stari, iznemogli i bolesni su traili pomo, ovce su blejale, koze
dreale, a krave rikale. Stanje je bilo tako strano da su neke majke zbog iznemoglosti
svoju djecu bacale u hladne i nabujale rijeke Sutjesku i Hravku da ne bi dospjela u
ruke koljaa. Neke su, opet svoje najmilije ostavljale na snijegu, mrazu i prtini, gdje
ih je unitavala jurnjava konja i goveda ili dokrajila ljuta zima. Tako je veliki broj
bolesnih i nemonih zauvijek ostao na ovoj dugoj i tekoj ratnoj stazi u bespuima
Careve gore i Zelengore i hladnim valovima rijeka Sutjeske, Hravke i Jabunice da
vjeno svjedoe o tekoj narodnoj tragediji i divljanju razularenih etnikih hordi
(S. Karovi, nav. dj., str. 47-78).
42
S. eki, nav. dj., str. 207, 231-233 i 317-318.
43
V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. 851-855.
44
ZBORNIK DOKUMENATA I PODATAKA O NARODNOOSLOBODILAKOM RATU NARODA JUGOSLAVIJE (u daljem tekstu : ZBORNIK NOR-a),
Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, tom XIV, knj. 1, str. 135, nap. 12 i 13, te str. 137.

37

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 38

Tada su partizani oslobodili Fou, Gorade, ajnie i vie manjih mjesta


na podruju jugoistone Bosne, sjeverne Crne Gore i Sandaka i (na istima) formirali prostranu slobodnu partizansku teritoriju, s centrom u Foi,
gdje je 25. januara 1942. smjeten Vrhovni tab Narodnooslobodilake
partizanske i Dobrovoljake vojske Jugoslavije, na elu s vrhovnim komandantom Josipom Brozom Titom. Mnogi etnici koji su poklali hiljade
Muslimana preli su u Dobrovoljaku vojsku.45
etnici su u periodu od augusta do kraja 1942. u jugoistonoj Bosni
ubili izmeu 3.500 i 5.000 Bonjaka i na hiljade protjerali sa njihovih
ognjita. Tako su, pored ostalog:

- na drinskom mostu u Foi i oko tog mosta, kao i na podruju


(oko) Ustikoline i Jahorine, u drugoj polovini augusta 1942. etnici (pod
komandom Petra Baovia i Zaharija Ostojia) poklali su i ubili izmeu
2.000 i 3.500 Bonjaka iz Foe i okoline, uglavnom ene, djecu i starce,
ukljuujui i protjerana lica iz drugih srezova, koji su pokuali pobjei ispred
etnika s desne na lijevu obalu Drine.46

V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. XXVII; S. Bandovi, nav. dj., str. 287-288. Ta
slobodna teritorija je funkcionisala sve do 10. maja 1942, kada su je napustile jedinice
Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije pod pritiskom nadmonijih
okupatorsko-kvislinkih snaga. Dolaskom Vrhovnog taba u Fou, pristupilo se
organiziranom prikupljanju boraca za Dobrovoljaku vojsku. Veina Dobrovoljake
vojske formirana je direktnim prevoenjem i organiziranjem etnikih u Dobrovoljake
jedinice. U Foi je od etnika, koje su partizani prethodno razoruali, a koji su poklali
hiljade muslimana, formirano nekoliko jedinica Dobrovoljake vojske. O tome Vlado
Dapevi svjedoi: U Foi formirasmo nekoliko odreda Dobrovoljake vojske. To su
bili etnici koje smo razoruali. I to ba oni koji su poklali hiljade muslimana
Da smo ih kanjavali, sve bismo morali da pobijemo. Svi do jednog su klali. A preko
2.000 ih je bilo. Za nekog Pljevaljia se prialo da je poklao preko 1.000 muslimana,
za nekog urevca oko 800, a za njihovog komandanta Krezovia da je sa dva brata
pobio preko 300. Nijesmo mogli nikoga da strijeljamo, jer ostali onda ne bi preli na
nau stranu. ak smo za komandanta tog odreda, u kome sam ja bio politiki
komesar, morali da postavimo ba tog Gojka Krezovia. Vrlo dobro se kasnije drao.
On i njegova dva brata poginula su u borbi protiv etnika (S. Bandovi, nav. dj., str.
287-288, nap. 17).
46
IZDAJNIK I RATNI ZLOINAC DRAA MIHAILOVI PRED SUDOM (u
daljem tekstu: IZDAJNIK ), Stenografske biljeke i dokumenti sa suenja Dragoljubu
Drai Mihailoviu, Beograd, 1946, str. 56; V. Dedijer - A. Mileti, str. 177-181, 185-194,
45

38

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 39

Navedeni zloin genocida (klanja u Foi), taj krvavi pokolj na


Fou, od 19. do 22. augusta 1942, koga je odobrio, odnosno naredio
Draa Mihailovi, a vodio Zaharije Ostoji, etnici (oko 1.600 lica) su
organizovali u sporazumu s italijanskim okupacionim vlastima, koje su
im dale oruje, municiju i dr. (Petar Baovi i Dobrosav Jevevi su dva
dana ranije - 17. augusta razgovarali s italijanskim pukovnikom,
duhovno ga pripremili za napad na Fou i tom prilikom mu poklonili
jedan tepih). Tada je u gradu Foi i okolini na najsvirepiji nain likvidirano preko 2.000 Bonjaka.47

Tom su prilikom etnike jedinice Drae Mihailovia izvrile


pokolj i neuvena zvjerstva i nasilja nad bonjakim stanovnitvom, pri
emu su u kuama spaljivali ive ljude, ene, djecu i starce. O tome je Ostoji
23. augusta 1942. obavijestio etniku Vrhovnu komandu: Jue zavrio
akciju do Ustikoline i grebena Jahorine Po dosadanjim podacima
1.000-2.000 muslimana poklanih. Sve trupe dobri borci, a jo bolji
pljakai Pad Foe ima dobrog odjeka. Muslimani u masama
bjee u Sarajevo. im su zauzeli Fou etnici su pohvatali i poubijali sve
mukarce muslimane, kao i jedan veliki broj ena i djece, dok su skoro
sve djevojke i mlade ene silovali Trgovine i kue do kraja opljakane,
a neke od njih zapaljene. Tada su etnici sve ubijali bez ikakve milosti,
kako djecu, tako i ene kod same eljeznike postaje natjerali su u
196, 200-204, 210, 214-217, 265-266, 581, i dr.; S. eki, nav. dj., str. 196-206, 210-211,
562-563, 681-682 i dr. O etnikom zauzimanju Foe Petar Baovi, komandant etnikih
jedinica, 20. augusta 1942. depeom je obavijestio Drau Mihailovia: Posle politikog
osiguranja od posljedica, jue su nae trupe pod komandom majora Ostojia, posle
kratke i otre borbe, zauzele Fou. Nai gubici etiri mrtva, neprijateljski oko 1.000,
od ega ena i djece 300. Preduzeli smo sve da ovo opravdamo ... (S. eki, nav. dj.,
str. 521, 562-563, 580-581, 588-589, 681 i 691-692).
Nakon zauzimanja Foe glavnokomandujui u Operaciji Zaharije Ostoji je 23.
augusta 1942. javio Vrhovnoj etnikoj komandi: Jue /sam/ izvrio akciju do Ustikoline i grebena Jahorina ... Po dosadanjim podacima i oko 1.000-2.000 muslimana
poklanih. Sve trupe dobri borci, ali jo bolji pljakai ... Muslimani u masama bjee
u Sarajevo (S. eki, nav. dj., str. 693-694).
47
ZBORNIK NOR-a , tom XIV, knj. 1, str. 527; IZDAJNIK , str. 56 i 510; S.
eki, nav. dj., str. 518-519, 562-563, 580-581, 588-589, 681-682 i 691-693; V. Dedijer A. Mileti, nav. dj., str. 191-195 i dr.

39

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 40

jednu kuu oko 40 osoba ena i djece, te istu zapalili. Po zauzeu


grada Foe ulazili su po kuama, vrili pljaku, klali ljude, ene i djecu
i vrili nasilja silovanja nad djevojkama i enama, pa potom ih ubijali,
takoer sve ono to im je dolo na puku i pod no nisu ostavili, ve
su sve pobili i poklali , tako da se rauna da je u onome zbjegu ubijeno
i stradalo oko 3.000 osoba veinom ena i djece.48 Sve tragove
masakra etnici su uklonili, a formalno objavili strijeljanja onih etnika
koji su ubijali i pljakali.49

O navedenom genocidu u Foi Petar Baovi je 5. septembra 1942.


obavijestio Drau Mihailovia o rezultatima te akcije, navodei da je u
Foi poginulo 1.200 ustaa u uniformi i oko 1.000 kompromitovanih
muslimana, dok smo mi imali etiri mrtva i pet ranjenih Imali smo
ogromni plen. Na je cilj bio da osiguramo vezu sa Srbijom i to smo
postigli.50

Tada je sva Foa opljakana i najvei broj zgrada zapaljen. Pljaku


su vrili etnici i susjedni seljaci, muko i ensko, staro i mlado.51
- na podruju Slatine i Joanice i drugih mjesta Foanskog sreza
etnici su od druge polovine 1942. likvidirali mnoge Bonjake. Tako je

48
S. eki, nav. dj., str. 196-206, 248, 518-519, 562-563, 580-581, 588-589, 681-682 i
691-693; V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. 177-180, 185-195, 200-203; Z. Dizdar - M.
Sobolevski, nav. dj., str. 129.
49
ZBORNIK NOR-a , tom XIV, knj. 1, str. 592; S. eki, nav. dj., str. 195-206; V.
Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. 177-180, 185-195, 200-203; Z. Dizdar - M. Sobolevski,
nav. dj., str. 129.
50
Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 129.
51
ZBORNIK NOR-a , tom IV, knj. 1, str. 565; V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str.
177-180, 191-193 i dr.; S. eki, nav. dj., str. 518-519, 562-563, 580-581, 588-589, 681682 i 691-693.
Prilikom napada na Fou mnogi etniki oficiri nisu bili na visini, jer nisu nita
preduzeli da pljaku spree, naprotiv bilo ih je koji kau da je to prirodna stvar i da
ne treba spreavati pljaku nad neprijateljem. Ta pojava je bacala vrlo lou sliku
na etniki sveti zadatak i asno i viteko srpsko i etniko ime. Meutim, to to se
desilo u Foi, ini se i na svim drugim mestima kuda etnici prolaze, tako da izgleda
da je glavni etniki zadatak pljakanje. U pljaki nisu se pokazale nikakve razlike
izmeu Crnogoraca i Hercegovaca (ZBORNIK NOR-a , tom XIV, knj. 1, str. 565).

40

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 41

samo na podruju Slatine i Joanice na najsvirepiji nain ubijeno 300


Bonjaka. U selu Grdijevii (Dragoava - Slatina) 57 Bonjaka je sakupljeno
u jednu kuu i zapaljeno. Moge ene i djevojke su silovane, te opljakano
ito, stoka, odjea i ostali predmeti.52

- septembra 1942. etnici su u selu Krmalua (Miljevina) pohvatali


10 Bonjakinja, zatim ih silovali, svukli nage i istjerali ih iz kue, tako da
su lutale te nage ene oko 3 sata, bjeei od grma do grma dok nisu nali
odijela da se obuku;53
- u drugoj polovini septembra 1942. etnici (tzv. gataka grupa)
pri pohodu za Prozor, u Drenici su poklali 100 Bonjaka i opljakali i zapalili
sve kue;54

- poetkom oktobra 1942. etnici su u selu Kreminu (Ustikolina)


pobili 24 civila (ene i djecu) iz porodica Mirojevi, Podrug i Lepir. Stare
ene i djecu odmah su poklali, a mlade ene i djevojke uveli su u jednu
oblinju talu i nad njima izvrili silovanje, a nakon toga te mlade ene i
djevojke pobili i zajedno sa poklanom djecom i starim enama ubacili u
jednu talu i talu zapalili, a selo opljakali;55

- u prvoj polovini oktobra 1942. etnici (5.500), pod komandom


Petra Baovia, Milorada Popovia, komandanta Nevesinjskog korpusa,
i Milorada Vidaia, komandanta Trebinjskog korpusa, u sastavu vojnih
jedinica italijanske okupatorske vojske u operaciji Alfa, protiv partizana na
podruju Prozora, gdje su preko Rame i Prozora stigli do Vran planine, u
gradu Prozoru i okolini izvrili su straan pokolj nad civilnim stanovnitvom:
poklali i poubijali oko 2.500 Bonjaka i Hrvata, meu kojima je bilo ena,
djece i staraca, i opljakali i popalili oko 500 domova i domainstava;56
S. eki, nav. dj., str. 244-245.
Isto, str. 208-209.
54
IZDAJNIK , str. 56; S. eki, nav. dj., str. 682; V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str.
229-230 i 581. Navedeni zloin je, prema Kotorskoj oblasti u Mostaru, izvren 3. oktobra
1942.
55
S. eki, nav. dj., str. 208-209 i 211.
56
IZDAJNIK ..., str. 56 i 511; V. Dedijer, nav. dj., str. XXVII, 233, 266, 335-347, 581,
586-587 i 837-851; S. eki, nav. dj., str. 220-221, 523, 581 i 682; S. Bandovi, nav. dj.,
52
53

41

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 42

- sredinom oktobra 1942. etnici su na Koatinu zaklali osam


Bonjaka, a u Zebinoj umi 12; 57
- nou 20/21. oktobra 1942. etnici su na podruju elebia - u
mjestu Pjelovci (sela Grdijevii i Homor) poubijali i poklali 37 Bonjaka
- civila, od ega 29 djece i osam ena, odnosno osam majki sa 29 djece,
starosti od jedne do 15 godina;58

- nou 20/21. oktobra pobijena je i unitena familija Hodi ure,


iz Grdijevia, Tanovi Beira, Tanovi abana, Ali Osmana, Rizo Smaja i
Rizo Meha, svi iz Pjelovaca - oko 30 osoba mukih i enskih.59

- 4. novembra 1942. etnici su, pod vostvom Sergija Mihailovia,


na podruju Viegradske upe ponovo izvrili pokolj nad Bonjacima,
likvidiravi oko 500 civila, ukljuujui ene i djecu. U selu Vlahoviima

str. 310-311. S tim u vezi, Petar Baovi je telegramom 23. oktobra 1942. obavijestio
Drau Mihailovia: U operacijama Prozor zaklano je preko 2.000 okaca i
muslimana. Vojnici se vratili oduevljeni (S. eki, nav. dj., str 523 i 682; Z. Dizdar M. Sobolevski, nav. dj., str. 133; V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. 233 i 581). O tom
etnikom pokolju u okolini Prozora u Borbi (organ Komunistike partije Jugoslavije), 28.
novembra 1942. dopisnik Jovan Popovi je pisao: Oko 2.000 dua pobili su etnici
u hrvatskim i muslimanskim selima sreza Prozorskog, Konjikog i Vakufskog
Manje grupe etnika pele su se ak do koliba na visokim brdima. Svuda su traili
dragocjenosti, dukate, novac, pa su i kune stvari trpali na konje. Rili su po
konicama, unitavajui ih, po branu, mlijeku i kajmaku. Pijani su ostavljali
pusto za sobom. U iznuivanju novaca sluili su se raznim metodama. Poeli su
da kolju rtvu dok se ona ne bi otkupila. Poneki seljak je po nekoliko puta bio klan i
nedoklan, jer se svaki put otkupljivao.
Stotine ena bile su rtva talijanske i etnike ivotinjske pohote. Tu su se takmiili
gospodari i sluge. U jednu kuu zatvorili su desetak ena, svukli ih, a mukarce
rastjerali pukomitraljezima. Tri ene su izvrile samoubistvo, jedna je skoila u
Ramu, a neke su sami napasnici ubili (Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 133-134).
Navedena etnika akcija je bila sva u znaku masovnih zloina nad narodom:
pljake, paljevine, ubijanje naroda. Tom su prilikom zloini etnika bili toliko strani
da su naili na zgraavanje ak i kod izvesnih etnikih redova (S. eki, nav. dj., str.
220-221).
57
S. eki, nav. dj., str. 211.
58
Isto, str. 212-213 i 224-228.
59
Isto, str. 212-213.

42

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 43

uhvatili su 159 Bonjaka i odveli ih u selo titarevo, govorei im da vie


zajedniki ne mogu ivjeti muslimani i pravoslavni, te e ih radi toga
prebaciti kod Starog Broda na lijevu obalu Drine. Takoer su etnici u
selima Presjeci, Prelovu, lijebu, Omeragiima, Rutanoviima, Resniku,
Madareviima, Kurtaliima, Kapetanoviima i Rijeci pohvatali jo oko
320 Bonjaka i sve ih odveli u titarevo. Nakon toga su ih prebacili u mjesto
kod Starog Broda na lijevu obalu Drine, zatim ih natjerali u tale i sve
zapalili.60

etnici Drae Mihailovia su u periodu od prve polovine februara do


kraja decembra 1942. i na podruju Sandaka, naroito u Pljevaljskom
srezu, vrili genocid i druge oblike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava nad Bonjacima.

- krajem 1942 (u toku zime) etnici su uhvatili 22 odrasla mukarca


iz porodice Duri iz Zakmura, povezali ih, prisiljavali ih da igraju i pjevaju
pjesme u kojima se vrijeaju islam i muslimani, zatim ih odveli na most
u Brodu na Drini, tu ih poklali i bacilli u rijeku Drinu.61

Prilikom operacija u Bosni etnici su, po izvjetaju Dobrosava


Jevevia i Petra Baovia iz novembra 1942, (iz)vrili najbestijalnija
klanja djece od godinu dvije dana, i to ne od pojedinaca, nego od cijelih
grupa! Iskonski instinkti poinju da bivaju predominantni u narodnoj
dui. S tim u vezi, Jevevi i Baovi su utvrdili niz sluajeva ordinirane
pljake, ali se na to moralo gledati malo blae, jer je cio kult nae
prolosti i nacionalna epopeja protkana tim pojavama.62
I na drugim podrujima Bosne i Hercegovine na kojima su djelovale
etnike jedinice stalno su vrile brojne zloine. Tako je u Prijedoru i

60
Isto, str. 214-215, 222-224 i 246-247. U periodu od septembra 1941. pa do pokolja
4. novembra 1942. etnici su, prema podacima Imamata demata Viegradskog sreza,
na podruju lijeba, Viegrada-Orahovci, Strmice (Sokolovii) i Dobruna-Drinsko,
likvidirali 1.802 Bonjaka (1.159 mukih, 345 ena i 298 djece). Sa rtvama oko 500
Bonjaka iz novembra 1942, broj rtava iznosi preko 2.300 (V. Dedijer - A. Mileti, nav.
dj., str. XXIX; S. eki, nav. dj., str. 241-243).
61
Isto, str. 294.
62
Z. Dizdar - M. Sobolevski, nav. dj., str. 134.

43

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 44

okolini od 16. maja do 10. juna 1942. ubijeno preko 60 Bonjaka,63 a od 23.
do 29. jula 1942. 137 Bonjaka i 80 Hrvata.64 Poto su 10. juna 1942. zauzeli
Bos. Svinjar (Srbac), zapalili su u istome 30 katolikih i muslimanskih
domova. Na podruju Dervente etnici su upadali, pljakali i ubijali
muslimansko i hrvatsko stanovnitvo. etnici Zenikog etnikog odreda su
na podruju epakog i Zenikog sreza zaklali i ubili vie Bonjaka i
Hrvata. Oni su 5. novembra 1942. u Milinom Selu doekali trgovca Mehu
Haraia i Mehu Memievia, oba iz Koraja, kotar Brko. Iste su
opljakali, a potom na zvjerski nain ubili i bacili u jedan potok.65
estog novembra 1942. etnici su napali i ubili brau Ibru i Muju Volodera,
te Halila Volodera, iz sela Rabine (Nevesenjski srez);66
- poetkom decembra 1942. etnici su u Pjelovcima (selo Grdijevii, Foa) poubijali i poklali 37 civila: osam ena i 29 djece (od 1 do
18 godina), pri emu je rije o majkama s dvoje, troje, etvero i petero
djece iz vie porodica. Nakon ubijanja i klanja, etnici su rtve stavili
u jednu kuu i u 3 hangara u koje se je sipalo ito i onda su zapalili,
te su nakon 2 dana ponovo doli i to nije izgorjelo, onda su uzeli i
u sagorevini iskopali rupe i zakopali leeve koji nisu izgoreli, tako da
su ponovo sve pepelom pokrili da se ne primijeti da je kopano.67
2. Odnos NOP-a prema zloinima

U vrijeme pokretanja ustanka i Narodnooslobodilakog rata u ljeto


1941. u okupiranoj Jugoslaviji faistiki okupatori i njihovi saradnici
vrili su masovne zloine. Zbog toga je platforma Narodnooslobodilakog
fronta od samog poetka sadravala zaustavljanje meusobnog istrebljenja naroda Jugoslavije.
S. eki, nav. dj., str. 181-194.
Isto, str. 187-194.
65
Z. Dizdar - M. Sobolevski, str. 135.
66
Isto, str. 135-136.
67
S. eki, nav. dj., str. 225-228.
63
64

44

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 45

U takvoj konstelaciji stvorenoj okupacijom i komadanjem zemlje,


Tito je ve u prvom broju Biltena Vrhovnog taba Narodnooslobodilakih
partizanskih odreda Jugoslavije najavio strogo pridravanje pravila
meunarodnog prava i posebno potovanja i postupaka prema ratnim
zarobljenicima. U svim proglasima Vrhovnog taba iz 1941. i 1942. posebno
se ukazuje na potrebu suzbijanja okupatorske propagande i meusobnog
zavaanja i istrebljenja, te osuuju primjeri meusobnog prolivanja
bratske krvi. Insistira se da se ne pale mirna sela, da se ne ubijaju
neduna djeca, ene i starci. U takvim se prilikama pozivaju Srbi, muslimani, Hrvati i drugi da se ujedine u jedinstvenu Narodnooslobodilaku
vojsku i zajedno sa partizanima pou u borbu.68

U skladu s takvom politikom Narodnooslobodilaka vojska i partizanski odredi Jugoslavije, nerijetko i po izriitim Titovim nareenjima,
presudno su se angaovali za odbranu pokoljem ugroenih sela (bez
obzira kojoj su nacionalnosti pripadala), iako su trenutni operativni razlozi
zahtijevali angaovanje na drugim pravcima. Mnoga sela u Bosni i
Hercegovini, ali i u drugim krajevima, tako su spaena od pokolja. O tome
su objavljeni brojni dokumenti u vietomnim zbornicima NOR-a.

Ilustracije radi navodimo Pismo Vrhovnog taba Narodnooslobodilake partizanske i Dobrovoljake vojske Jugoslavije tabu Crnogorskosandakog NOP odreda, od 27. januara 1942, koje je u toku Druge
okupatorsko-kvislinke ofanzive (na istonu Bosnu) potpisao Tito, u kome
se istie uloga 1. proleterske brigade u zatiti stanovnitva od ovih /ustakih
i etnikih - prim. S. ./ nasilja i zuluma. U njemu se konstatuju poinjeni
zloini ustaa i etnika, te istie da zvjerstva koja su poinili etnici
nadmauju ona ustaka i da muslimanski ivalj gleda u nama /partizanima - primj. S. ./ spasioce. Na ugled je nevjerovatno porastao. Narod
je uvidio da smo mi pravi narodni borci.69

Dokument pod naslovom ZADATAK NARODNOOSLOBODILAKIH


PARTIZANSKIH ODREDA je objavljen vie puta - prvi put u Biltenu Glavnog taba
narodnooslobodilakih partizanskih odreda Jugoslavije, br. 1, od 10. augusta 1941. Vidi:
ZBORNIK NOR-a , Vojnoistorijski institut, Beograd, 1956, tom II, knjiga 2, str. 186191. Neto popularnije pojanjenje: ZATO SE NARODNI PARTIZANI BORE, objavio
je Tito u Biltenu G NOPOJ, br. 2, od 19. augusta 1941.
68

69

V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. 113-115; S. eki, nav. dj., str. 79-83.

45

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 46

Postojanje irih slobodnih teritorija i ustaljenom praksom, samo


po sebi je znailo, uz spomenute izuzetke na poetku NOR-a, trenutno
zaustavljanje meusobnih obrauna, i njihovim irenjem otvaralo je perspektivu obnove zajednikog ivota. Dolazak Vrhovnog taba NOP odreda
u istonu Bosnu, a potom i njegovo prisustvo u Bosni i Hercegovini, u tome
je jak simbolian znaaj, dok je neposredno angaovanje jedinica Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda bilo uvjerljiv pokazatelj takve
politike rukovodstva Narodnooslobodilakog pokreta i njegove borbe
za pretvaranje drave u istinsku zajednicu ravnopravnih naroda.70
Najizrazitiji primjeri takvog neposrednog angaovanja jedinica
NOP-a odigrali su se u istonoj Bosni, u odbrani bonjakog stanovnitva od
etnikih pokolja, na prelomu 1941-1942. Tada su etnici Drae Mihailovia izvrili masovne pokolje u bonjakim selima,71 usljed ega su
pokrenute rijeke muhadira prema Sarajevu, a najvie ena i djece.72
Nakon neuspjeha i formalnog raskida saradnje, izvrenog na partizansko-etnikoj konferenciji u Vlasenici 17. novembra 1941, etnike voe
i oficiri Drae Mihailovia i Milana Nedia su, posebno u decembru 1941,
razvili silnu propagandu u bosanskim narodnooslobodilakim partizanskim
odredima. Koristei neuspjeh partizana u Srbiji, usljed neprijateljske
ofanzive, etnici su podigli silnu hajku protiv vostva partizanskih
odreda u Bosni. Zbog toga je nastala zaista vrlo kritina situacija
za Narodnooslobodilaki pokret. U partizanskim odredima je nastalo
masovno previranje. Nije se moglo poznati ko je etnik, a ko partizan,
ne samo zbog odela, ve i mentaliteta i politikog shvatanja. Dosta
veliki broj partizana je masovno preao u etnike. Tada su itave ete i
bataljoni partizana prelazili na stranu etnika.73
M. Kreso, PLATFORMA NARODNOOSLOBODILAKOG POKRETA OD
1941.-1945. GODINE - CILJEVI I REALIZACIJA, u : 60 GODINA OD ZAVRETKA
DRUGOG SVJETSKOG RATA - KAKO SE SJEATI 1945. GODINE, Institut za
istoriju, Sarajevo, 2006, str. 175-194.
71
S. Vukmanovi-Tempo, str. 8. do 15; ZBORNIK NOR-a , posebno tom II, knjiga
2, vei broj dokumenata.
72
ZBORNIK NOR-a , tom II, knjiga 2.
73
ZBORNIK NOR-a , tom II, knjiga 2, str. 129, 134, 178 i 186-191; S. VukmanoviTempo, nav. dj., str. 8-15.
70

46

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 47

U takvoj situaciji i konstelaciji snaga u istonoj Bosni etnici su


danonono vrili zloine nad Bonjacima.74

Strahote i zvjerstva etnika u rogatikom kraju u drugoj polovini


decembra 1941. potvruju izvori NDH i NOP-a. U dopisu komandanta
Zapovjednitva Vojne krajine u Sarajevu, orunikog pukovnika Jakovljevia,
upuenom 20. decembra 1941. Anti Paveliu, izmeu ostalog, navodi se da
je u istonoj Bosni poklano na desetine tisua muslimana, a najvie
ena i djece.75
Na osnovu izvjetaja koje je Zapovjednitvo Vojne krajine u
Sarajevu dobijalo s terena jasno se vidi namjera etnika da u cijeloj
istonoj Bosni apsolutno istrijebe muslimane i otvoreno prijete da ako
bi se Hrvati jo kada povratili u istonu Bosnu nee nai niti jednog
muslimana. Da ovo oni zaista i sprovode u ivot i da to ne ostaje samo
prijetnja, dokazuje svakodnevno njihovo ubijanje muslimana u masama,
pie pukovnik Jakovljevi.76

Govorei o tome, pukovnik Jakovljevi navodi kako su se etnici


do tada donekle ustruavali prema enama i djeci, ali sada vie nemaju ni prema njima obzira. Mlade ene i djevojke odvode etnici
sebi u logore i vre na njima nasilja i sprovode blud na najbestijalniji
nain, te ih nakon par dana ubijaju na svirep nain, a zatim uzimaju
druge sa kojima ponavljaju to isto. Pukovnik Jakovljevi je, iznosei
navedene podatke o zloinima nad Bonjacima, iznio tvrdnju kako e
Bonjaci, ukoliko se ne sprijee etniki zloini, biti istrijebljeni: Ako
se u najskorije vrijeme ne preduzme jedna odluna i jaka ofanzivna
akcija, radi ienja i oslobaanja istone Bosne mi emo sa tom pasivnou dozvoliti da etnici svoju prijetnju provedu u djelo i na ovom
podruju muslimani e nestati sa lica zemlje.77
Isto.
Arhiv Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine, Graa Ustake nadzorne slube (u
daljem tekstu: A-HM BiH, Graa UNS-e), red. br. 262, Zapovjednitvo Vojne krajine,
Vojni odjel, Sarajevo, 20. decembar 1941. - Vojskovoi - Poglavniku.
74
75

76
77

Isto.
Isto.

47

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 48

I u dopisu koga je 25. februara 1942. iz Sarajeva uputio Vojskovoi - Poglavniku pukovnik Jakovljevi ponovo ukazuje na genocid i
druge zloine koje su etnici izvrili u istonoj Bosni, napominjui da
neko mora odgovarati za katastrofu istone Bosne, za poklatih desetine
tisua muslimana, za masakriranje ena i djece, za popaljena muslimanska sela, za upropaeno dobro, za poruenu prugu i mostove, ....78

Navodei kako je veliki broj izbjeglica iz rogatikog kraja, usljed


etnikih zloina, napustio svoja rodna mjesta, zapovjednik andarmerijske
stanice u Mokrom, na osnovu izjava izbjeglica, u svom izvjetaju Kotarskoj
oblasti u Sarajevu, Taj. broj: 396/41, od 4. januara 1942. pie: izbjeglice
navode strahote i zvjerstva etnika koje ine prema njima, jer iste
svakodnevno ubijaju i pljakaju. Isti tvrde da su etnici do sada ubili
oko 2.000 mukaraca, ena i djece, a sve domove popalili (podvukao
S. .).79
Zloine nad Bonjacima u drugoj polovini decembra 1941. potvruju
i partizanska dokumenta. Vladimir Dedijer u svom Dnevniku pie kako
su etnici 22. decembra 1941. na podruju od Rudog do Meee ubili brojne
Bonjake, opljakali mnoga sela, spalili Meeu i opustoili sve eljeznike stanice.80
Dolaskom u Rogaticu, 24. decembra 1941, partizani su vidjeli brojne
tragove zloina. O tome je Dedijer u svom Dnevniku 24. decembra 1941.
zapisao sljedee: ... Stiemo u Rogaticu. Tuna varo - popaljena i opljakana. Priaju nam partizani: ustae jednog pravoslavnog popa potkovali,
udarili mu potkovice na dlanove i kolena, zatim osedlali i na njemu kroz
grad jahali. etnici su to isto uinili jednom muslimanskom trgovcu.
Poklani su svi muslimani vii od puke.81

Dedijer je, boravei nekoliko dana u Rogatici, zapisao da su 26.


decembra naveer po stranom mrazu gorela sela po Romaniji.
Isto.
S. eki, nav. dj., str. 70-71.
80
Isto, str. 147.
81
Isto.
78
79

48

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 49

Prolazei kroz muslimanska sela na putu Rogatica Bijele Vode


Imamovii (28. decembar 1941 - 3. januar 1942) prema Ivaniima, Dedijer
navodi kako je narod u oajanju: etnici kolju, pljakaju.82

Vrhovni komandant NOP odreda Jugoslavije i Narodnooslobodilake partizanske i Dobrovoljake vojske Jugoslavije, Josip Broz Tito,
u svojim nareenjima, smjernicama za politiki rad i formiranje partizanskih
i dobrovoljakih jedinica, ukazuje na etnike zloine nad Bonjacima.
Tako se u Nareenju Josipa Broza Tita Glavnom tabu narodnooslobodilakih
i partizanskih odreda za Srbiju, od 8. januara 1942, a u vezi sa situacijom
kod Prve proleterske NOU brigade i u Bosni, izmeu ostalog, navodi kako
su etnike bande koje su dole iz Srbije razvile u Bosni u pozadini nezapameno pljakanje, paljenje i ubijanje muslimanskog ivlja. Oni su sa
svojom propagandom povukli jedan dobar deo u pljaku, kao i one partizane
koji su preli njime. Piui o tome, Josip Broz navodi kako etnici ubijaju
sasvim neduno muslimansko stanovnitvo.83

Na etnike zloine u Bosni Josip Broz ukazuje i u svom Nareenju


od 9. januara 1942. tabu Krupanjskog etnikog odreda (popu Vladi
Zeeviu i poruniku Ratku Martinoviu, koji je ostao uz NOP). Govorei
o Proleterskoj brigadi, dolasku u Bosnu i dr., Broz navodi kako su etnici
razvili u pozadini u Bosni strahovitu pljaku, paljenje i ubijanje.84
Zvjerstva koja su etnici izvrili u istonoj Bosni nadmauju ona
ustaka, pie komandant Narodnooslobodilake partizanske i Dobrovoljake vojske Jugoslavije, Josip Broz Tito tabu Crnogorsko-sandakog
narodnooslobodilakog partizanskog odreda, 27. januara 1942.85

I Rodoljub olakovi u Zapisima pie o tekom stradanju Bonjaka


u rogatikom kraju nakon to su etnici, poslije sporazuma s Italijanima,

Isto, str. 149.


ZBORNIK NOR-a , tom II, knjiga 2, str. 186-191; Svetozar Vukmanovi-Tempo,
nav. dj., str. 8-11.
84
ZBORNIK NOR-a , tom II, knjiga 2, str. 203-205; Svetozar Vukmanovi-Tempo,
nav. dj., str. 10-11.
85
V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. 114.
82
83

49

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 50

zauzeli Gorade i Fou, gdje je hiljade Muslimana, ponajvie ena i


djece, platilo glavom taj italijansko-etniki sporazum. U Rogatikom
srezu poela su da gore muslimanska sela, da se naoj Komandi na
Sokocu javljaju izbjeglice iz popaljenih sela koje su bjeale ispred
etnikog noa.86 S tim u vezi, olakovi je zapisao kako mu je jedan
Bonjak, poslije zbora na Sokocu, na kome su govorili Tempo, Pavle Goranin
i on, priao i alio se: U takvom strahu ivim, brate, da mi ni hljeb nije
sladak. Rekao je to i suze su ga zalile. Plakao je, a krupne suze su mu padale
u prosjede brkove; briui ih rukavom, jecao je: Da mi nije djece, ja bih
sutra puku u ruke pa ii.
Tjeio sam ga, hrabrio, osjeajui i sam koliko malo vrijedi govoriti
o samoodbrani sela u kome ima svega nekoliko starijih ljudi, a ostale ene i
neja i to sela okruenih umama, iz kojih, kao opor vukova, moe
svaki as banuti pijana etnika rulja.87

Dolaskom Vrhovnog taba NOPJ i Prve proleterske NOU brigade u


jugoistonu Bosnu - Rudo, Meeu i Rogaticu (krajem decembra 1941) i
osloboenjem Foe, Gorada, ajnia i drugih mjesta u jugoistonoj Bosni
(poetkom 1942) partizani su uzeli u zatitu bonjako stanovnitvo, to
potvruju izvori razliite provenijencije. Zbog toga je muslimanski ivalj
u Bosni, kako je 8. i 27. januara 1942. pisao Josip Broz Tito, Proletersku
brigadu primio kao spasioce od stranog terora, jer je znatan broj
Bonjaka-muslimana spaen od daljeg otvorenog genocida. Muslimansko
stanovnitvo je, nastavlja Tito, s radou primilo proletere, kao spasioce od
stranih etnikih zloina. Da bi spasili gole ivote, Bonjaci su naputali
svoje domove i bjeali u one krajeve koje su drali partizani.88
86
R. olakovi, ZAPISI IZ OSLOBODILAKOG RATA, knjiga I, Beograd, 1956,
str. 508.
87
Isto.
88
Arhiv Vojnoistorijskog instituta u Beogradu (u daljem tekstu: A-VII), fond NDH, k.
202, reg. br. 24/1-8 i 24/1-11; Isto, k. 171, br. 2/1; Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu,
ZKRZ-Referati, k. 4, inv. br. 31, omot 128-3; ZBORNIK NOR-a , tom II, knjiga 2, str.
186-191; S. Vukmanovi-Tempo, nav. dj., str. 8-10; J. B. Tito, SABRANA DJELA,
Beograd, 1979, tom 8, str. 48 i 92; *** POKRAJINSKO SAVJETOVANJE KPJ ZA
BOSNU I HERCEGOVINU (IVANII, 7 - 8. JANUAR 1942.), (u daljem tekstu:
POKRAJINSKO SAVJETOVANJE), Sarajevo, 1983, str. 280 i 312; V. Dedijer, nav. dj.,
str. 114 i 148.

50

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 51

O stravinosti genocida nad Bonjacima u jugoistonoj Bosni,


posebno u Foi, uvjerio se lino Tito. Sjeajui se ta su proleteri zatekli kad
su doli u istonu Bosnu, on navodi sljedee: ... Na eljeznom mostu
izmeu Foe i Broda vidio sam krv ljudi koje su etnici klali i bacali u
Drinu. Sa mosta sam gledao dolje brzu i bistru rijeku kako nosi leeve,
iri njihove ruke, kovitla ih. I sve je to izgledalo nekako ivo, kao da
mrtvi meu sobom razgovaraju. To je na mene ostavilo uasan utisak.
Naravno, ustae su inile to isto. Tada sam rekao da treba sve poduzeti
da bi se i muslimani, i katolici, i pravoslavni usmjerili u jednom pravcu
u borbu protiv okupatora i domaih izdajnika. To je na mene i ostale
drugove tako snano djelovalo da smo vrsto odluili da onemoguimo
oviniste i sve reakcionarne elemente da truju nae ljude.89

Domobranski komandant mjesta u Rogatici, Marko Vrkljan, u svom


izvjetaju od 24. januara 1942. navodi, izmeu ostalog, da su partizani titili
ene i djecu. S tim u vezi, on iznosi injenicu da se partizanima, koji su se
u gradu Rogatici nalazili u isto vrijeme sa etnicima (od 24. oktobra 1941 do
16. januara 1942), treba mnogo zahvaliti (ima se mnogo da zahvali i
partizanima), to se u tom mjestu nije dogodilo ono to se odigralo u Foi,
ajniu i Goradu. Vrkljan se uvjerio iz dobivenih podataka da su
partizani ulagali svu snagu kako bi sauvali mjesno stanovnitvo i
njihovu imovinu. I upravo, zahvaljujui njima i taocima veina se
stanovnitva odrala u ivotu, 26 ubijenih u mjestu, zakljuuje Vrkljan.90
U rogatikim selima se, prema izvjetaju predstojnika Kotarske
oblasti u Sarajevu, upuenom Velikom upanu u Sarajevu, 30. januara
1942, na svakom koraku jasno zapaa zahvalnost i oduevljenje za

Prva proleterska brigada je krajem decembra 1941. forsiranim danononim


marevima, uputila jedinice na odreene pravce, radi oslobaanja itave istone
Bosne. Prilikom prolaska iz Rudog za Meeu 23. decembra 1941, partizani su, pored
Lima, primijetili kako na vrhovima stenja stoje grupe ljudi. Gledaju, gledaju i
odjednom se prolama: ivjeli partizani, ivjela braa. To su muslimani iz sela koja
su opljakali etnici. Oni jure niz brdo: Idemo s vama. (V. Dedijer - A. Mileti, nav.
dj., str. 113-114 i 147).
89
ODGOVORI, Srpska knjievna zadruga, Beograd, 1977, str. 210.
90
V. Dedijer - A. Mileti, nav. dj., str. 106 i 120.

51

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 52

partizane, koji su svojim ovjeijim postupcima titili hrvatskomuslimanski ivalj i svi muslimani sa kojima sam doao u dodir to
isto ponavljaju. Ta injenica koju svako moe zapaziti, po ocjeni
predstojnika spomenute Kotarske oblasti, dola je kao rezultat oprenih
postupaka, koje su inili u Rogatici, a po svoj prilici i u svim ostalim
mjestima, gdje su bili zajedno etnici i partizani. etnici su ubijali,
klali, pljakali, silovali, proganjali muslimanski i hrvatski ivalj, a
partizani ga zatiivali. Logino da se onda sav ovaj ivalj, koji je bio
izloen svim moguim stradanjima, otvoreno nageo prema partizanima.91 I na osnovu Zapisnika o sasluanju Rifeta Trhulja, geometra iz
Rogatice, sainjenom u Zapovjednitvu Vojne krajine u Sarajevu, 17.
februara 1942, moe se utvrditi da su etnici ubijali muslimane, a komunisti ih za to vrijeme titili.92

Dolaskom partizanskih jedinica iz Srbije u jugoistonu Bosnu,


predvoenih Titom, Bonjaci su se poeli uvjeravati da mogu od partizana
oekivati zatitu od etnikog genocida. Politika antifaistikog Narodnooslobodilakog pokreta, pod vostvom Komunistike partije Jugoslavije,
znaajno je utjecala na spaavanje Bonjaka od istrebljenja. Zbog toga su
Bonjaci bili posebno zahvalni partizanima - govorili su da nisu /tj.
partizani - prim. S. ./ naili i da je etnika vlast potrajala jo mjesec
dana svi bi bili poklani.93 Oigledno je NOP Bonjacima omoguio da
preive - osigurao im je bioloko-fiziki opstanak.

Iako su partizani nastojali zatititi bonjako stanovnitvo, ipak


ni poslije dolaska Vrhovnog taba u Bosnu i Hercegovinu i formiranja
Prve proleterske NOU brigade nisu potpuno prestali etniki zloini nad
Bonjacima. Prisustvo Prve proleterske brigade i Vrhovnog taba nije moglo
odmah izmijeniti posljedice viemjesene etnike infiltracije i indoktrinacije,
naroito ne i zloine genocida ve infiltriranih pojedinaca, grupa i jedinica
Dobrovoljake vojske, pa i nekih partizanskih, koje su to bile samo formalno.
A-VII, fond NDH, k. 202, br. reg. 24/1 i 24/1-11; Isto, fond NDH, k. 171, br. reg. 2/1;
ZBORNIK NOR-a, tom III, knjiga 1, str. 406-410; J. B. Tito, nav. dj., str. 48 i 92; POKRAJINSKO SAVJETOVANJE, str. 280 i 312.
92
A-HM BiH, Graa UNS-a, red. br. 275.
93
D. Kari, nav. dj., str. 19; S. Bandovi, nav. dj., str. 285, nap. 9.
91

52

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 53

Pljakanje i paljenje muslimanskih sela je redovna pojava. Pored toga,


svakodnevno se dogaa da jedinice napuste front i krenu na muslimanska sela, izjednaavajui se tako sa etnikim odredima, usljed ega je
muslimansko stanovnitvo prisiljeno da bjei u gradove.94

94

S. Vukmanovi - Tempo, nav. dj., knj. 2, str. 18.

53

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 54

Dr. Beir Maci, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti


i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
GENOCIDNI AKTI PROTIV BONJAKA 199219951

Rezime: U agresorskom oruanom napadu na Bosnu i Hercegovinu,


kao nezavisnu, suverenu i meunarodno priznatu dravu lanicu Ujedinjenih
nacija, izvren je zloin genocida (gr. genos rod, narod + lat. occidare:
unitavati), kao krivino djelo protiv ovjenosti i meunarodnog prava.
Ovaj najtei oblik zloina sa svih svojih pet akata poinjen je protiv
bonjake zajednice s namjerom njenog potpunog ili djeliminog unitenja,
kako bi se ostvarili ciljevi agresora destrukcija Bosne i Hercegovine kao
drave. Dosadanja istraivanja te prikupljena dokumentacija, sistematizirana
po kriteriju akti genocida (lan II Konvencije), predstavljaju relevantno
polazite za potvrdu navedene hipoteze.
Kljune rijei: agresija, genocid, Bosna i Hercegovina, bonjaka
zajednica, izvrioci genocida, sudsko procesuiranje.
Na nezavisnu, suverenu, meunarodno priznatu dravu Republiku
Bosnu i Hercegovinu, lanicu Ujedinjenih nacija, izvrena je agresija kao
zloin protiv mira, koju su drave agresori (Srbija, Crna Gora i Hrvatska),
odnosno njihovi subjekti, kroz posebne metode i postupke, planirali,
pripremili i izvrili. U tom razdoblju (19921995), pored zloina protiv
mira i sigurnosti ovjeanstva, na okupiranim podrujima i gradovima
U ovom radu pod genocidnim aktima podrazumijevaju se akti navedeni u Konvenciji
o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (lan II). Po tom navodu genocid znai
bilo koji od sljedeih akata, poinjen s namjerom da se potpuno ili djelimino uniti
jedna nacionalna, etnika, rasna ili vjerska skupina:
a) ubistvo lanova grupe;
b) nanoenje teke tjelesne ili duevne povrede skupine;
c) namjerno podvrgavanje skupine takvim uvjetima ivota koji bi trebali dovesti
do njezina potpunog ili djeliminog unitenja;
d) nametanje takvih mjera kojima se eli sprijeiti raanje unutar takve skupine;
e) prisilno premjetanje djece iz jedne skupine u drugu.
1

54

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 55

pod opsadom, izvreni su brojni zloini protiv civilnog stanovnitva,


prevashodno nad bonjakom nacionalnom zajednicom, kao to su:
organizirana pojedinana i grupna ubijanja po kratkom postupku,
odvoenje u koncentracione logore, zlostavljanja, prisilno protjerivanje,
izgladnjivanje civilnog stanovnitva posebno u gradovima pod opsadom,
uskraivanje egzistencijalnih potreba (voda, struja, plin, hrana i dr.),
namjerno pljakanje, razaranje gradova i sela, privrednih objekata, kulturnohistorijskih i vjerskih spomenika.
Do sada su vladine i nevladine organizacije (razne ustanove, komisije,
domaa i meunarodna udruenja i organizacije) vrile istraivanja o rtvama
u Republici Bosni i Hercegovini, pri emu je posebna panja usmjerena
na ubijanje.2 Prof. dr. Smail eki, poznati istraiva agresije i zloina nad
Bonjacima 19921995, prezentirao je do sada najpotpunije podatke u
tom pogledu, koji e se navesti i sluiti kao polazite za elaboraciju teme
ovog rada.
Po njemu, iako je obuhvatio 61 opinu Republike Bosne i Hercegovine, organizirano i sistematski izvreni su, uglavnom nad Bonjacima,
sljedei zloini:
- od poetka agresije do 31. decembra 1995. registrovano je
156.824 ubijenih, umrlih od gladi i hladnoe i nestalih osoba, uglavnom
Bonjaka. Meu njima je 16.854 djece. U Sarajevu je ubijeno preko 10.000
ljudi, meu kojima i 1.600 djece;
- broj ukupno povrijeenih, koji su od poetka agresije do 31.
decembra 1995. identificirani je 175. 259, od ega 34.712 djece, ak u dobi
od nekoliko sedmica. U Sarajevu je evidentirano 61.136 ranjenika, od ega
14. 946 djece;
- agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu dovela je do najvee
izbjeglike krize u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Krajem 1995.
godine, u vie od 100 zemalja irom svijeta, bilo je 1.245.000 naih izbjeglica,
a broj raseljenih lica koji su nali utoite na teritoriji Republike pod
kontrolom Armije Bosne i Hercegovine iznosio je 763.224 lica;
2
Vidi: S. eki, ISTRAIVANJE RTAVA GENOCIDA SA POSEBNIM
OSVRTOM NA BOSNU I HERCEGOVINU Nauno-teorijska i metodoloko-metodska
pitanja i problemi, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava Univerziteta u Sarajevu, KULT B, Sarajevo, 2007, str. 81-176.

55

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 56

- poseban oblik zloina genocida, po nainu i sistematici izvrenja do


sada nezabiljeen u povijesti ovjeanstva, predstavlja masovno i sistematsko
silovanje i seksualno zlostavljanje bonjakih ena svih uzrasta (od
etverogodinje djevojice do starice. (...) Broj silovanih nije mogue utvrditi,
jer se radi o inu krajnje intimne i osjetljive prirode. Ipak, procjene govore
da se radi od 25 do 50.000.
- opljakano je, porueno i popaljeno na stotine hiljada stambenih
objekata. Procjenjuje se da je uniteno i oteeno izmeu 60 do 70% ukupnog
broja stambenih jedinica u Republici Bosni i Hercegovini.3
Iz prezentiranog se moe konstituisati polazna hipoteza da su
nad Bonjacima, kao zatienoj nacionalnoj, etnikoj i vjerskoj skupini,
izvreni genocidni akti, prema lanu II Konvencije o spreavanju i
kanjavanju zloina genocida, to e se potvrditi u ovom radu.
1. Ubijanje pripadnika grupe kao takve

Ubistva Bonjaka vrena su planski, sistematski, organizirano


i masovno s velikim brojem izvrilaca, uz najgnusnije oblike egzekucije,
uz pripremljen model. U vezi s tim, pored ostalog, mogu se navesti sljedea
ubistva: Biha: u Oracu i Duljcima ubijeno je oko 18 nesrba (20-22.
septembra 1992); Bijeljina: u Bijeljini je ubijeno najmanje 48 bosanskih
Muslimana i/ili bosanskih Hrvata, mukaraca, ena i djece (1-2. aprila 92);
Bosanski Novi: u Aliima je ubijeno 27 mukaraca bosanskih Muslimana
(23. juna 92); Doboj: u Gornjoj Grapskoj, u granatiranju sela ubijena su
oko 34 civila bosanska Muslimana (10. maja 92); Klju: u Velagiima
je ubijeno oko 100 mukaraca bosanskih Muslimana (1. juna 92); Prijedor:
u Bianima je ubijeno oko 40 nesrba (20. jula 92); u Brievu tokom napada
ubijeno je najmanje 68 nesrba (24. jula 92); Sanski Most: u Hrustovu
ubijeno najmanje 24 ena i djece bosanskih Muslimana (31. maja 92);
Srebrenica: jula 1995. ubijeno preko 8000 bonjakih civila; Viegrad: u
naselju Bikavac, oko 70 bosanskih Muslimana i drugih civila nesrba izgorjelo
u jednoj kui (27. juna 92); Vlasenica: u Zaklopai tokom srpskog napada
RATOVI U JUGOSLAVIJI 1991-1999, Drutvo za istinu o antifaistikoj narodnooslobodilakoj borbi u Jugoslaviji 1941-1945, Beograd, 2002, str. 322-323.
3

56

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 57

na selo ubijeno je najmanje 58 bosanskih Muslimana, mukaraca, ena i djece


(16. maja 92); Zvornik: u Drinjai je ubijeno najmanje 55 mukaraca
bosanskih Muslimana (30. maja 92); Ilija: u Ljeevu je ubijen 21 bosanski
Musliman (4. juna 92), itd.4
Masovna ubistva Bonjaka posebno su izvrena u logorima i
drugim zatoenikim objektima koji su se nalazili u razliitim smjetajnim
kapacitetima: sportski, kolski, zdravstveni, rekreativni i ugostiteljski objekti,
zatim fabrike hale, vojne kasarne, kinosala, sportske dvorane, stanice
milicije, hoteli, kaznenopopravni domovi (dravni zatvori), hangari, betonski
bunkeri, tuneli, skladita, magacini, distributivni centri, rudnici, stare
jame itd.
Prema dostupnim podacima u Bosni i Hercegovini je bilo
formirano oko 652 logora i druga zatoenika objekta, kroz koje je
prolo oko 200.000 logoraa, pri emu je preko 30.000 ubijeno ili nestalo.5
U vezi s tim treba istai neke najkarakteristinije primjere. U logoru
Luka (Brko) ubijeno je 30-35 zatoenika bosanskih Muslimana (11-16.
maja 92); u KP domu (Foa), ubijeno je najmanje 266 zatoenika
Muslimana (juni decembar 92); na Polju u blizini Ratina (Kalinovik)
ubijena su otprilike 23 mukarca i mladia (5. augusta 92); u logoru
Keraterm (Prijedor) ubijeno je oko 150 nesrba (24. jula 92), na planini
Vlai (opina Skender-Vakuf) ubijeno je oko 200 bosanskih Muslimana
i/ili bosanskih Hrvata, mukaraca iz logora Trnopolje (21. augusta 92);
kod Hrastove Glavice (Sanski Most) ubijeno je oko 100 nesrba, mukaraca
odvedenih iz logora Keraterm i Omarska (5. augusta 92); u selu Novoseoci
(Sokolac) zatoeno je i ubijeno priblino 44 nesrba mukog spola (22.
septembra 92); u domu kulture u elopeku (Zvornik) ubijeno je najmanje
30 zatoenika nesrba mukog spola (9-26. juna 92), u Tehnikoj koli u
Karakaju (Zvornik) ubijeno je oko 110 mukaraca bosanskih Muslimana
(1-3. juna 92); u Gerinoj klanici (Zvornik) ubijeno je oko 190 zatoenika
Vidi: OPTUNICA HAKOG TRIBUNALA PROTIV SLOBODANA MILOEVIA ZA GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI, DANI, Specijalni prilog, 7.
decembar/prosinac 2001, str. 10-11.
F. E. Bojl, BOSANSKI NAROD OPTUUJE ZA GENOCID, Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2000, str. 55-74.
5
UPOZNAJMO SAVEZ LOGORAA BOSNE I HERCEGOVINE, Savez logoraa
Bosne i Hercegovine, Sarajevo, maj 2003, str.1.
4

57

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 58

nesrba (7. juna 92); kod Srednjeg (Novi Grad Sarajevo) ubijeno je 47
mukaraca bosanskih Muslimana iz logora Rajlovac, itd.6
Gnusna masovna ubistva posebno su izvrena u Srebrenici, sigurnoj
zoni UN, jula 1995, kada je ubijeno preko 8000 Bonjaka. Kao mjesta
masovnih ubistava treba istai sljedea ubistva:

1) rijeka Jadar 15 mukaraca;


2) Cerska dolina 150 mukaraca;
3) skladite u Kravici vie od 1000 mukaraca;
4) livada u Sandiima 15 zatoenika;
5) kola u Lukama kod Tie ubijeno 25 mukaraca;
6) Orahovac (kola i oblinje polje) oko 1000 mukaraca;
7) Petkovci (kola i brana) oko 1000 mukaraca;
- kasnije jo jedna grupa oko 1000 mukaraca;
8) kola u Roeviima i Kozluk oko 1000 mukaraca;
- ubistva u drugoj grupi oko 1000;
9) kola u Kuli i Vojna ekonomija Branjevo ubijeno oko 1200
mukaraca, Bonjaka zatoenih u koli u Kuli kod Pilice;
- druga grupa Bonjaka - 1200, zatoenih u koli u Kuli, autobusom
prevezeni do Vojne akademije Branjevo;
10) Dom kulture u Pilici ubistvo oko 500 mukaraca;
11) Snagovo ubistvo est mukaraca Bonjaka koji su se odvojili
od kolone;
12) Biina ubistvo vie od 30 Bonjaka, od kojih su neki bili zatoeni
u zatvoru Suica, u Biini, koja se nalazi u opini ekovii;
13) Trnovo ubistvo est mukaraca i djeaka Bonjaka iz Srebrenice;
14) Potoari ubijeno devet Bonjaka, kod baze UN-a, na strani glavnog
puta, dan poslije (13. jula ili priblino tog datuma), ubistvo jednog
mukarca, iza jedne zgrade kod bijele kue;
15) Bratunac ubistvo 50 ili vie mukaraca Bonjaka.

Ovome treba dodati i ostala mjesta ubijanja: zasjede, neposredna


borba, granatiranje i djelovanje protivavionskim oruima (Praga). Takva
mjesta su Hajduka groblja, Kameniko brdo, Mariii, Baljkovica (prelaz)
i dr.

OPTUNICA HAKOG TRIBUNALA PROTIV SLOBODANA MILOEVIA


ZA GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI, Isto, str. 12.
6

58

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 59

Do 31. decembra 2009. identifikovano je 4.513 osoba ubijenih


jula 1995. u Srebrenici, sigurnoj zoni UN-a. Na osnovu analize ovog manjeg
dijela ubijenih (negdje preko polovine), uprkos tvrdnjama srpskog
rukovodstva o pogibiji samo vojno sposobnih (od 18 do 65 godina), ubijen
je veliki broj djece (314 ili 7,55% od ukupnog broja identifikovanih) i
znaajan broj civila preko 65 godina (205 ili 7,49%), to u jo veoj mjeri
svjedoi o zloinu genocida, posebno imajui u vidu da su ove dvije
kategorije zatiene po humanitarnom pravu. Ovome treba dodati da su
rtve genocida u Srebrenici, sigurnoj zoni UN-a, jula 1995. bile i ene, jer ih
je na ovakvoj populaciji identifikovanih ubijeno 4 ili 0,09 %.7
Masovna ubistva, kao najuestaliji nain likvidiranja ljudi, vrena su
nakon okupacije odreene teritorije, prilikom protjerivanja u izgnanstvo,
u koncentracionim logorima i drugim mjestima zatoenja, kao odmazda
za poraze na ratitu te u ivom titu.8
Masovna ubistva pratile su i masovne grobnice, oznaene kao
lokacije u kojima se nalaze dva ili vie tijela, kompletna tijela, dakle u
cijelosti ili u dijelovima, zakopana ili baena, najee van legalnih grobalja,
bez konvencionalnih pijeteta, odnosno bez pridravanja vjerskih i/ili
drutvenih obiaja, s ciljem da se prikrije zloin nad civilnim stanovnitvom
ili ratnim zarobljenicima.
Prema dosadanjim otkrivanjima i ekshumacijama, masovne
grobnice su najvie locirane na podruju Prijedora, Sanskog Mosta, Kljua,
Sarajeva, Vlasenice, Mostara, apljine, Gorada, Zvornika, Srebrenice,
itd. Kao najvee masovne grobnice u Bosni i Hercegovini su: Jakarina
kosa (kod Prijedora) - 372 posmrtna ostatka, Glumina (Zvornik) 274,
Hrgar Bezdan (podruje Bihaa) 84, jama Prljak (kod Foe) 80,
Lanite II (Klju) 77, Vlakovo (Sarajevo) 75, Svrake (Sarajevo) 67,
Sasina (Sanski Most) 65, Ahatovii (Sarajevo) 48, Hrustovo (Sanski
Most) 48, i dr.
ARHIV Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu (AIIZ).
8
Vidi: BILTEN DRAVNE KOMISIJE ZA PRIKUPLJANJE INJENICA O
RATNIM ZLOINIMA U BOSNI I HERCEGOVINI, Sarajevo, br. 5, august 1993, str.
21-24.
7

59

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 60

U vezi s tim predstavnici komisija za traenje nestalih u proteklih


15 godina na podruju Bosne i Hercegovine pronali su vie od 5000 lokacija
na kojima se nalaze masovne, zajednike i pojedinane grobnice. U njima je
pronaeno oko 25.000 posmrtnih ostataka. Najvei broj njih otkriven je u
istonoj Bosni, u okolini Foe, Viegrada, Vlasenice, Rudog, ajnia,
Zvornika, Srebrenice i Bratunca, te () u Prijedoru, Sanskom Mostu i
Kljuu.9
Kao potvrda za genocid i masovna ubistva civilnog bonjakog
stanovnitva otkrivene su brojne masovne grobnice koje su u vezi s
genocidom u Srebrenici 1995. Najvee masovne grobnice su: Kamenica 1153 posmrtna ostatka, Kamenica 506, Liplje 482, Kozluk 340, Liplje
(zaselak Joanica) 305, Liplje (zaselak Salihovii) 288, Bljeeva 240,
Bljeeva 234, Ravnice Glogova 234, Zeleni Jadar 226. Rije je o
lokacijama (prirodne jame, naputena okna rudnika, livade, ispred kua, rijeke
i sl.) na kojima su sahranjene vie od dvije rtve vansudskih, nareenih
i samovoljnih masovnih egzekucija, izvrenih po kratkom postupku.
Ovome treba dodati da je na podruju opina bive enklave
Srebrenica (Srebrenica, Vlasenica, Zvornik, Bratunac, Milii, ekovii) do
31. decembra 2009, vezano otkriveno preko 89 masovnih grobnica i 44
povrinske, dakle ukupno 133.
U mnogim sluajevima, s namjerom prikrivanja zloina, u masovnim
grobnicama je vreno prekopavanje posmrtnih ostataka i prenos na skrivenija
mjesta, ime su se stvorile sekundarne, ak i tercijarne masovne grobnice.
U masovnim ubistvima pripadnika bonjake zajednice nije
bilo selekcije, tako da je najmlaa rtva imala samo 16 dana, a najstarija
oko 100 godina. Ubijane su i itave porodice. Tako je u Kljuu iz masovne
grobnice ekshumirano 47 lanova porodice Botonji, u Sanskom Mostu
14 Alibegovia, u Ljeevu (Sarajevo) 8 Masnopita i 9 Fazlia, itd.
Masovna ubistva bosanskih Muslimana vrena su u redovima za
vodu, hranu, na trnicama, ulicama, u kolama, bolnicama, za vrijeme
sahrane, u stambenim objektima, itd., to je posebno injeno u gradovima
pod opsadom (Sarajevo, Biha, Gorade, Srebrenica i dr.). Kao potvrda za
iznesenu konstataciju mogu posluiti podaci o masovnim ubistvima u
Vidi: http://www. ljutibosanci.com/genocid/masove-grobnice-u-bih-html od 11.
11. 2010.
9

60

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 61

Sarajevu, gdje su 27. maja 1992. minobacakom granatom ubijena 24 civila


koja su ekala u redu za hljeb, u tadanjoj Ulici Vase Miskina, danas Ulici
Ferhadija; 3. jula 1992. u naselju Grahovite (Kobilja Glava) ubijeno je
sedam civila; 15. januara 1992. u redu za vodu pred Sarajevskom pivarom
od gelera granate ubijeno je osam civila; 1. juna 1993. na nogometnom
igralitu Dobrinja ubijeno je 13 civila; 5. februara 1994. na pijaci Markale
68; 28. augusta 1995. takoer na Markalama ubijena su 43 civila, itd.10
Podaci o broju ubijenih Bonjaka, do kojih se do sada dolo, pokazuju
veliku demografsku destrukciju unutar ove populacije, koju e biti teko
demografski nadoknaditi.
2. Nanoenje teke tjelesne ili duevne povrede skupini

U agresiji na Bosnu i Hercegovinu naneene su teke tjelesne ili


duevne povrede skupini Bonjaci, to je eklatantan genocidni akt,
kojim se nastoji djelimino ili u potpunosti unititi jedna grupa. Za ovu priliku
argumentovat e se navedena tvrdnja na primjeru silovanja.
Silovanje se u Bosni i Hercegovini koristilo kao oruje u ratu.
Ono je sastavni dio krenja meunarodnih principa o ljudskim pravima i
humanitarnog prava. Uporite za to nalazi se u lanu 147 etvrte enevske
konvencije iz 1949, u kome se istie da muenje ili nehumano postupanje
i namjemo stvaranje velikih patnji ili ozbiljnih povreda tijela ili zdravlja
jesu gruba krenja i stoga su pravno kanjivi ratni zloini. Unutar tog
nehumanog postupanja moe se smjestiti i silovanje. Zatita ene posebno se
tretira u lanu 27 etvrte enevske konvencije, gdje se potencira zatita
od svakog napada na njenu ast, a posebno od silovanja, prisilne prostitucije
i svakog drugog oblika nedostojnog nasrtaja.
Silovanje je, dakle, kao i ubistvo, unitenja i deportacije, sastavni dio
zloina protiv ovjenosti.
Meu ratnim zloinima protiv civilnog stanovnitva je krenje
pravila meunarodnog prava, za vrijeme rata, oruanog sukoba ili okupacije,
S. eki, M. estanovi, M. Karovi, Z. Mastali-Kouta, ZLOINI NAD DJECOM
SARAJEVA U OPSADI, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava Sarajevo, Sarajevo, 2010, str. 137-259.
10

61

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 62

nareenje da se civilno stanovnitvo prisiljava na prostituciju ili silovanje, to


proizlazi iz enevske konvencije o zatiti graanskih lica za vrijeme rata iz
1949. To je krivino djelo kojim se povreuje dostojanstvo linosti, odnosno
moral.
Silovanje ena, djevojaka i djevojica vri se planski, organizirano i sistematski. Naime, srpsko-crnogorski agresor, predvoen
soldateskom bive JNA, znao je na ta treba udariti. Muki dio naroda,
najzdraviji i najreproduktivniji, fiziki likvidirati, a enski moralno obeastiti
i poniziti, znajui da e rezultat toga biti iseljavanje s djedovskih i
pradjedovskih prostora.11
U rasvjetljavanju ovog oblika krenja 1judskih prava znaajna
tekoa je u tome da se silovanje kao krivino djelo dosta teko otkriva,
za to postoji niz razloga. rtva silovanja teko otkriva javnosti da je to
zlodjelo nad njom izvreno, jo tee e dati iskaz o akterima i nainu injenja.
Ona je spremna, to takoer radi nevoljno, izloiti tu linu tragediju
najuem krugu lica, prevashodno medicinskom osoblju, koje joj treba pomoi
u prevazilaenju traumatiziranog stanja.
U svemu tome raunalo se na mentalitet ene Bonjakinje,
njenu vjeru, ast i odnos prema porodici, naciji itd. Kroz masovna,
programirana i na etnikoj osnovi zasnovana silovanja poniava se i
degradira cijela nacija, odnosno njen reprodukcioni potencijal. Naime,
mnoge silovane ene izjavile su da poslije svega nisu vie spremne za
raanje, ime se kod mnogih zavrava reprodukcioni ciklus.
Uz to, silovane ene prisiljavane su na trudnou do perioda
kada se ne moe izvriti pobaaj, ime e one dobiti tzv. neeljeno
dijete, to jo vie pogorava i njihovo traumatizirano stanje.
Metode silovanja, odnosno tehnologija je takva da za to vjerovatno
nema primjera u historiji. ene i djevojke se siluju u svojim kuama, u
prisustvu lanova porodice i mueva. Takoer, ene se hapse i vri se
silovanje u toku ispitivanja. U nekim sluajevima, ene i djevojke se
skupljaju u odreene prostorije (kole, sportski centri itd.), gdje se siluju i
zlostavljaju danima ili sedmicama, nakon ega se ubijaju.
OD RTVE SILOVANJA DO BORCA ZA ISTINU, Bilten Dravne komisije
za prikupljanje injenica o ratnim zloinima u Bosni i Hercegovini, br. 3, mart 1993,
str. 8.
11

62

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 63

Silovanje vre pojedinci i grupe, to se vidi iz iskaza ena, koje su,


pored ostalog, izjavile kako su silovane od vie mukaraca na smjenu
kada su bile vrijeane i psovane na etnikoj osnovi. Silovatelji su svoju
namjeru provodili tako da ena ostane trudna i da ta trudnoa za nju
predstavlja sjenu, koja je progoni i podsjea na gnusni in, to sve skupa
intenzivira traumu koju silovanje samo po sebi ostavlja.12
Potrebno je istai da su sva silovanja ostala uglavnom nekanjena,
malo je postupaka voeno za odgovornost izvrilaca. Iako su komandanti
znali za silovanje koje su inili njihovi vojnici, nisu nita preduzimali,
ime su najdirektnije odgovorni za ove zloine, a i sami su bili silovatelji.
Naprijed su prezentirane tekoe da se sazna broj silovanih ena,
pa se za sada moe govoriti samo o odreenim procjenama, prema kojima je
silovano od 25 do 30 hiljada ena, pa ak i djevojica. Treba dodati da
su razliiti poinioci u jednom danu ili noi pet, est pa i 20 puta silovali
iste ene.
Mada se teko dolazi do podataka o ovom zloinu, ipak se mogu
naznaiti neki primjeri silovanja nad enama Bonjakinjama koji
predoavaju svu bestijalnost ovog zloinakog ina.13
Tako je na Grbavici (Sarajevo) vreno sistematsko silovanje
djevojica i djevojaka od 13 do 16 godina u poslovnim prostorima
Digitron, gdje je bilo zatoeno 20 djevojaka i djevojica. Takoer, na
ovom 1okalitetu u podrumskim prostorijama Lesnine (u jednoj prostoriji)
bilo je zatoeno 20 mlaih ena i djevojaka, koje su sistematski silovane od
juna do decembra 1992. Istovremeno, one su odvoene u Srbiju i nakon
poodmakle neeljene trudnoe silovane u prisustvu mueva i sl.
U opini Ilida zabiljeeni su teki sluajevi masovnih silovanja
u enskom dijelu logora Kula.
U opini Vogoa vrila su se masovna silovanja i ubijanja ena i
djevojica u restoranu Kod Sonje, selo Vranjak. Nakon silovanja ubijeno
je 16 ena.
U okupiranim dijelovima opine Brko kafane su pretvorene u
logore za ene, odnosno u javne kue, gdje su vrena masovna silovanja,
od ega je posebno poznat logor za ene u Brezovom Polju.

RATNI ZLOINI U BOSNI I HERCEGOVINI, (1I dio), Helsinki Watch-Odjel


Human Rights Watch, Fond otvoreno drutvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993, str. 21.
13
Koriteni podaci iz BILTENA, br. 3, str. 11.
12

63

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 64

U hotelu Vilina vlas, u okupiranom Viegradu, silovano je 200


djevojica, od ega je pet rtava izvrilo samoubistvo, est uspjelo pobjei,
a veliki broj ostalih je ubijen.
U SC Veljko Vlahovi, u Rogatici, vreno je sistematsko i
viestruko silovanje, uz fiziko zlostavljanje i pljakanje nakita od djevojica,
djevojaka i mlaih ena, koje su naveer odvoene iz uionica i vraane
ujutro.
U Foi su vrena masovna silovanja u KPD, u sportskoj dvorani
Foa ili Brodu na Drini. U Miljevini je osnovana javna kua sa 12-godinjim
djevojicama.
U okupiranim dijelovima opine Bosanska Dubica u Meetnici
- Duboki Jarak, organiziran je bordel s djevojicama od 11 godina te vrena
silovanja maloljetnica.
U opini ekovii izvreno je masovno silovanje 800 ena u logoru
ekovii, a u okupiranim dijelovima opine Doboj vrena su masovna
silovanja u prisustvu mueva.
Osim silovanja postojale su i druge metode torture, vrene prema
pojedincu kao pripadniku odreene grupe, Bonjaka, s namjerom da se
i na taj nain ova grupa uniti.14
Kao fizike torture mogu se navesti udaranje, muenje zvano
falanga (teko udaranje po tabanima), rezanje, tortura hladnoom, tortura
toplotom, tortura iritacijom, zubno muenje, tortura uiju, zarezivanje noem,
prisilni poloaj, elektrina tortura, guenje, lana pogubljenja, fiziko
iscrpljivanje, prisilan rad, torture koje uzrokuju osakaenje, tjelesna oteenja
i stalna nesposobnost (udaranje po uima, osakaenje, unakaenost) i dr.
Psiholoke metode torture mogu se iskazati kao tehnike uskraivanja, tehnike prinude, tehnike komunikacije, tehnike koje zloupotrebljavaju farmakologiju i psihijatrijsku praksu, tehnike spolnog muenja.
U ovoj knjizi, kao i u nekim drugim, koje su date na kraju ovoga rada,
dokumentovani su postupci torture u Bosni i Hercegovini 19911995.
U ovom radu posebno je potreban osvrt na duevno stanje osoba
koje su bile pod torturom. U vezi s tim, koristit e se podjela objavljena u
Priruniku Tortura, posljedice i rehabilitacija Bosna i Hercegovina
14
ire o ovome: Dr. S. Popovi, PRIRUNIK - TORTURA, POSLJEDICE I
REHABILITACIJA Bosna i Hercegovina, CTV Sarajevo, Sarajevo, 1999.

64

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 65

(u daljem tekstu: Prirunik), autora dr. Sabine Popovi. Jedno poglavlje


(III) Prirunika posveeno je posljedicama torture koje se dijele na fizike,
psiholoke, psihomatske i socijalne torture. Prema naem iskustvu, kako
autorica navodi, u Bosni i Hercegovini se susreemo s kasnim posljedicama
torture.
to se tie fizikih posljedica torture, nakon muenja preivjeli
imaju bolove, ozljede od rana, hematoma, povrede zuba, frakture, vaginalne
ozljede i krvarenje.
Psiholoke posljedice tortura po ovom istraivanju su: snieno
samopotovanje, nedostatak povjerenja, nesigurnost u interpersonalnim
relacijama, derealizacija, nesnalaenje u okruenju, poremeaji spavanja,
none more, depresija, slabost koncentracije, oslabljena memorija,
psihoseksualni problemi, izmijenjen identitet (osoba doivljava sebe
drugaijom nego to je bila prije torture), psihotiki poremeaji, posttraumatski stresni poremeaj (PTSD), Complex PTSD ili Torture Syndrome.
U psihosomatske posljedice torture spadaju hronina glavobolja,
depresija, ulkusne potekoe, srane smetnje, hipertireoza, dijabetes,
visok krvni pritisak s velikim oscilacijama, olopecia areata, enureza.
Socijalne posljedice torture obuhvataju torture:
- socijalnom stigmatizacijom, kako njihovom vlastitom tako i
njihovih porodica i roaka;
- zaposlenjima, kada rtva gubi zaposlenje i svaki dalji pokuaj
zaposlenja je bezuspjean;
- konfiskacijom imovine, kada se rtva krivi za antinacionalne
aktivnosti;
- u dnevnim socijalnim aktivnostima rtve torture takoer su
ograniene. Okolina ih izbjegava i esto odbija komunikaciju s njima i
njihovim porodicama radi vlastite zatite od iste sudbine.
Takoer se navode sljedee posljedice torture kod djece: poremeaj
sna, none more, depresivno raspoloenje, agresivno ponaanje, regresivni
simptomi (enureza, enkompreza), oslabljena koncentracija i sniena
sposobnost memoriranja.
Psihomatski simptomi kod djece u Bosni i Hercegovini su:
glavobolja, gastrine smetnje, ulkusi, alopecija areota, hormonalne
disfunkcije, dijabetes mellitus.15
15

Isto, str. 49-61.

65

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 66

Mnoge od navedenih posljedica torture nalaze se kod osoba u


Bosni i Hercegovini, kojima su nanesene teke tjelesne ili duevne
povrede skupine, to treba kroz razliite ljekarske tretmane sanirati.
3. Namjerno podvrgavanje skupine takvim uvjetima
ivota koji bi trebali dovesti do njezina potpunog
ili djeliminog unitenja

Za prisustvo navedenog akta genocida bitno je da postoji namjerno


nametanje uvjeta ivota usmjerenih da izazovu fiziko unitenje grupacije u
cjelini ili djelimino. Prema miljenju Frensisa Entoni Bojla, poinilac
ne mora vjerovati, naprimjer, da bi njegov ili njen in unitio sve muslimane
ili ak, sve Bonjake. Naprimjer, ako su uslovi nametnuti na bonjaki
dio u nekom malom gradu, to bi bilo dovoljno da se zadovolji definicija
genocida prema ovom djelu genocida.16 Osim toga, ovo djelo genocida
moe se posebno sagledati u prisilnom raseljevanju, u potpunom unitavanju
sela u kojima su ivjeli Bonjaci, organiziranju logora i drugih zatoenikih
mjesta s posebnim uvjetima za boravak u njima, u proglaavanju pojedinih
podruja srpskim, te stvaranjem geta za nesrpsko stanovnitvo s posebnim
nainom ratovanja, neselektivnom upotrebom vatre, snajperskom vatrom po
civilima, uskraivanjem hrane, ogrjeva, telefona, vode, energije i drugih
egzistencijalnih potreba, onemoguavanjem dostave humanitarne pomoi i
medicinskih lijekova, ruenjem ili oteenjem vjerskih, obrazovnih,
zdravstvenih, stambenih i drugih objekata, posebno infrastrukturnih.

U vezi s tim, prema dosadanjim saznanjima, mogu se iznijeti


neki podaci:17
- agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu dovela je do najvee
izbjeglike krize u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Krajem 1995.
F. E. Bojl, nav. dj., str. 84.
Vidi: S. eki, AGRESIJA NA BOSNU I GENOCID NAD BONJACIMA 19911993, NIPP Ljiljan, Sarajevo, 1994, str. 323; B. Maci, ZLOINI PROTIV MIRA,
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo, 2001, str. 303-318.
16
17

66

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 67

u vie od 100 zemalja irom svijeta bilo je 1.245.000 bh. izbjeglica, a broj
raseljenih lica koji su nali utoite na teritoriji Republike pod kontrolom
Armije Bosne i Hercegovine iznosio je 763.224 lica;
- u pojedinim mjestima i krajevima muslimani su prisilno prevedeni
u pravoslavnu vjeru. O tome postoje svjedoenja graana iz Kalimania,
Rogatice, Bjelimia, Foe, Kozarca, Semberije, itd;
- od preko 1.600 unitenih ili oteenih sakralnih objekata, 1.200
se odnosi na objekte islamske vjeroispovijesti, meu kojima brojne damije
spadaju u svjetsku kulturnu batinu nulte kategorije;
- opljakano je, porueno i popaljeno na stotine hiljada stambenih
objekata. Procjenjuje se da je uniteno i oteeno izmeu 60 do 70%
ukupnog broja stambenih jedinica u Republici Bosni i Hercegovini.
Razoreni su i uniteni mnogi infrastrukturni objekti u oblasti saobraaja
i veza (eljeznika i putna infrastuktura, PTT saobraaj i RTV);
- opljakani su, razoreni i uniteni mnogi industrijski objekti,
poljoprivredna dobra, hoteli, moteli i turistiki centri, te bezbroj malih
zanatskih i trgovakih radnji u privatnom vlasnitvu. Procjenjuje se da
je uniteno i oteeno izmeu 50 do 60% industrijskih objekata;
- uniteno je oko 55% zdravstvenih objekata, ime je iz upotrebe
izbaeno na hiljade bolnikih kreveta. Ubijeno je 349 ljekara i drugih
zdravstvenih radnika, uglavnom na radnom mjestu (samo na podruju
Sarajeva 47). Uniteno je oko 400 sanitetskih vozila;
- meu najteim posljedicama spada i razaranje i unitenje gotovo
svih obrazovnih, naunih, kulturnih i sportskih objekata. Dovoljno je u
tom pogledu spomenuti injenicu da je granatirana i zapaljena Nacionalna i
univerzitetska biblioteka u Sarajevu (zbirka periodinih publikacija s
vie od 30.000 naslova iz oblasti nauke i ljudskog ivota uope. Periodika je
imala blizu pola miliona tomova, a u Vijenici je bilo i oko 850.000
monografskih publikacija). Potpuno je spaljen Orijentalni institut, ukljuujui
arhiv i biblioteku, i uniteni su gotovo svi objekti na kojima su odrane
XIV Olimpijske igre 1984;
- onesposobljeno je, iz upotrebe iskljueno vie od 50 vodoopskrbnih objekata i uskraena voda, elektrina energija, gas i
telefonske komunikacije u veem dijelu Republike, a posebno u
Sarajevu. Na taj nain civili su namjerno podvrgavani ivotnim uvjetima
koji su trebali dovesti do njihovog potpunog ili djeliminog fizikog unitenja;
67

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 68

- nisu potovane nikakve ratne konvencije, te su protiv


civilnog stanovnitva koriene metode i sredstva zabranjena po svim
meunarodnopravnim i humanitarnim pravima i standardima. Tako je
protiv civilnog stanovnitva, stambenih, privrednih i bolnikih objekata
koriena rasprskavajua i zapaljiva municija, hemijski otrovi, kasetne
bombe, snajperi i dr. Iz raznih vrsta artiljerijskih oruja vreno je granatiranje
po gradovima, naseljima i selima s preteno bonjakim stanovnitvom.
Rauna se da su od poetka agresije do 12. aprila 1993. 318 puta upotrijebljena hemijska sredstva i oruja;
- civilno stanovnitvo je sistematski izgladnjivano, posebno u
Sarajevu, onemoguavano je lijeenje i epidemioloka zatita, te je
UNHCR-u i drugim meunarodnim i lokalnim humanitamim organizacijama
onemoguavano da isporuuju hranu i lijekove. Takoer, u okupiranim
mjestima pripadnici drugih nacionalnosti koji su ostali otputani su s posla,
izbacivani iz stanova, uz prethodno prisilno potpisivanje da se odriu svoje
cjelokupne imovine, uskraivala im se socijalna i medicinska zatita;
- u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu posebno se koristio
opsadni nain ratovanja i neselektivno i nesrazmjeno koritenje sile,
to je karakteristino za Sarajevo, Gorade, epu, Srebrenicu, Biha i druga
mjesta pod opsadom.
4. Nametanje takvih mjera kojima se eli sprijeiti raanje
u okviru skupine

U agresiji na Bosnu i Hercegovinu navedeni genocidni akt se


posebno moe objasniti silovanjem pripadnica (ena, djevojaka i djevojica)
bonjake etnike zajednice, u cilju spreavanja raanja djece, ime se
spreava nastavak egzistencije nacionalne, etnike ili vjerske grupe.18
Ovo spolno krivino djelo bilo je planirano i organizirano kao sredstvo
ire o ovome: F. E. Bojl, nav. dj., str. 94; . . MOLILA SAM IH DA ME UBIJU
ZLOIN NAD ENOM BOSNE I HERCEGOVINE, Knjiga prva, CID Centar
za istraivanje i dokumentaciju Sveza logoraa Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1999;
. . GRIJEH UTNJE RIZIK GOVORA, Zbornik radova s meunarodne konferencije
odrane u Sarajevu 10. i 11. marta 1999, Komisija za prikupljanje injenica o ratnim
zloinima u BiH, Sarajevo, 2000.
18

68

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 69

agresije i genocida u Bosni i Hercegovini. U prilog tome ide i tvrdnja da su


silovanja vrena po posebnom modelu ostvarivanom skoro istovjetno na
svim lokacijama i u svim sluajevima. Nakon izgona u sabirnim centrima
vreno je odvajanje ena od mukaraca, koje su smjetene u posebne
prostorije, gdje su esto grupno, s vie izvrilaca, vrena seksualna
zlostavljanja.
Prof. dr. Ruth Srifert e iskazati punu povezanost izmeu
seksualnih zloina i zloina genocida u sljedeim rijeima: Mnogi
posmatrai su i u Bosni zapazili da je napadom na ensko tijelo, oigledno
trebalo poniziti i ukaljati itavu zajednicu naroda. ensko tijelo se, dakle,
posmatra kao tijelo nacije ili etnike zajednice. Tijelo ene, ija se osobna
egzistencija time unitavala na brutalan nain, postajalo je slikom-simbolom
pokoravanja naroda.19
Poseban aspekt koji ukazuje na punu povezanost silovanja i genocida,
odnosno ovog genocidnog akta, jeste prisilno odravanje neeljene
trudnoe kod silovanih, a time i raanje neeljene djece. Takve ene
nisu bile spremne za novi ivot, a posebno za sklapanje nove brane
zajednice, ime je za njih reproduktivni ciklus zavren, odnosno sprijeeno
je raanje djece u okviru skupine.
Navodi nekih od silovanih ena potvruju iznesene konstatacije.
Jedna od njih je izjavila: Posebno mi je bilo teko gledati kako izvode
trudnice iz zatvora i u dvoritu ih udaraju u predjelu stomaka govorei im:
To su vam u trbuhu djeca ustaka i balija. Mi emo vam napraviti srpsku
djecu.20
Izjava druge ene je, takoer, ilustrativna: Komandant logora
Slobodan Kuruzovi je u logoru Trnopolje boravio samo preko dana.
Uveer bi iao kui. ... Jedne noi u logor je doao oko 22 sata. Uao je u
kuu, priao mi i rekao: Od danas raa samo srpsku djecu.21
Ista osoba je izjavila sljedee: Kad se zadovoljio, digao se sa mene
i rekao mi: E sad e ti djeca imati novog brata Srbina, junainu, a i tvoja
krv je sada oiena...22
. . MOLILA SAM DA ME UBIJU ZLOIN NAD ENOM BOSNE I
HERCEGOVINE, str. 456.
20
Isto, str. 225.
21
Isto, str. 297.
22
Isto, str. 299.
19

69

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 70

Da je silovanje kraj za branu zajednicu, a time i za raanje


djece, pokazuje izjava jedne od silovanih djevojaka. Ona je rekla:
Nikada ja niija neu biti. Za mene mukarci vie ne postoje ...23
Ponienje je bilo moto seksualnih zloina, to potvruje i izjava
jedne od rtava. Ona je u svom iskazu istakla: Kada me je sobom uprljao,
digao se i naredio Ibri da se svue i da me i on uzme. Ibro je zaplakao i
preklinjao ga Bogom da to ne radi, a Dado je povikao: Hou da vas ponizim,
da vam duu ubijem.24
U tom duhu je i izjava druge rtve, koja je prenijela rijei osobe
koja je izvrila zloin nad njom. Ta osoba je rekla: Hou Turkinjo da miris
Srbina dugo ostane na tebi, da uiva, dodavi: Raat e Turkinje, balinke,
nove Srbe etnike u Republici Srpskoj.25
5. Prisilno premjetanje djece iz jedne skupine u drugu

Prisilno premjetanje djece iz jedne u drugu skupinu predstavlja


jedan od genocidnih akata prema Konvenciji o spreavanju i kanjavanju
zloina genocida. Agresija na Bosnu i Hercegovinu, sa svojim ratnim
ciljevima stvaranje etniki istih prostora, s genocidom protiv
bonjake zajednice, dovela je do prisilnog premjetanja djece iz jedne
skupine u drugu. To je uvjetovano prevashodno brojnim zloinima nad
porodicama i djecom.
Kao to je poznato, prema posljednjem popisu stanovnitva 1991,
Bosna i Hercegovina je imala 4.377.033 stanovnika, od ega Muslimana
(Bonjaka) 1.902.956, Srba 1.366.104, Hrvata 760.852, Jugoslavena
242.682 i Ostalih 104.439.26
Isto, str. 309.
Isto, str. 332.
25
Isto, str. 339.
26
NACIONALNI SASTAV STANOVNITVA REZULTATI ZA REPUBLIKU PO
OPTINAMA I NASELJENIM MJESTIMA 1991, Republika Bosna i Hercegovina,
Dravni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine i Statistiki bilten, br. 234,
decembar/prosinac, 1993, str. 7.
23
24

70

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 71

Iz ovih statistikih podataka moe se priblino izvui broj porodica


u Bosni i Hercegovini prema nacionalnoj strukturi. Naime, postave li se ove
cifre u statistiki omjer vidjeemo da je nuklearna (ua) porodica prije agresije
u prosjeku brojala 3,66 lanova. Prema tome omjeru i nacionalnoj strukturi
stanovnitva u Republici je bilo priblino:
- 519.933 bonjakih porodica,
- 373.252 srpskih porodica,
- 207.883 hrvatskih porodica,
- 66.307 jugoslavenskih porodica,
- 28.535 ostalih porodica.27

Zavod za zdravstvenu zatitu Republike Bosne i Hercegovine je


pratio, u mjeri u kojoj su uvjeti doputali (61 opina koja je bila pod
kontrolom legalnih vlasti RBiH), broj ubijenih, umrlih od gladi, hladnoe i
nestalih, te teko ranjenih s brojem invalida s posebnim osvrtom na stradanje
djece.28 Od ukupnog broja ubijenih, umrlih od gladi, hladnoe i nestalih
(145.378), djece je bilo 16.819. Meu teko ranjenim na bolnikom
lijeenju, od ukupnog broja (18.447), bilo je 18.447 djece. Takoer, meu
ukupnim brojem invalida (12.296) registrirano je 1881 dijete.
Prisilni progon djece, a to znai njihovo premjetanje iz jedne
grupe u drugu, bio je prisutan u velikom broju u Bosni i Hercegovini.
Naime, prema podacima kojima raspolae Dravna komisija za prikupljanje
injenica o ratnim zloinima poinjenim na teritoriji Republike Bosne i
Hercegovine, u inostranstvo je iseljeno 1.250.000 stanovnika, od ega
121.856 djece.29 Ustvari, oko 50% stanovnitva Bosne i Hercegovine je
napustilo mjesto svoga stalnog prebivalita.
. . GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI 1991-1995, Zbornik radova s meunarodnog kongresa za dokumentaciju genocida u Bosni i Hercegovini, Bon, 31. august
4. septembar 1995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Gttingen, Human rights Group for Bosnia,
Kuala Lampur, Sarajevo, 1997, str. 387.
28
BILTEN, br. 172, Zavod za zdravstvenu zatitu Republike Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 31. jula 1995.
29
. . POKIDANI PUPOLJCI THE PLUCKED BUBS, Zbornik radova, Komisija
za prikupljanje injenica o ratnim zloinima u BiH, Sarajevo, 2002, str. 22-23.
27 .

71

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 72

Prema izvjetaju Ministarstva za izbjeglice i socijalnu zatitu


Republike Bosne i Hercegovine od 31. marta 1995, na teritoriji pod
kontrolom legalnih vlasti, registrirano je 20.003 djece bez jednog roditelja,
1.189 djece bez oba roditelja, 517 djece je smjeteno u drutveni dom, a
1.208 djece je smjeteno u drugu porodicu.30 Mnoga od ove djece su
premjetena u drugu grupu kako bi im bili stvoreni kakvi-takvi uvjeti za
njihov opstanak, to predstavlja trei aspekt prisilnog premjetanja iz
jedne skupine u drugu.
Unitavanje ili oteenje neophodnih objekata za egzistenciju
takoer je doprinosilo da se vri prisilno premjetanje djece iz jedne
skupine u drugu. Pri tome posebno treba istai i da je opljakano, porueno
i popaljeno na stotine hiljada stambenih objekata. Procjenjuje se da to u
Republici Bosni i Hercegovini iznosi izmeu 60 do 70% ukupnog broja
stambenih jedinica. U ratnim uvjetima nije se mogao ostvarivati ni minimum
zdravstvene zatite, jer je uniteno oko 55 % zdravstvenih objekata, ubijeno
349 ljekara (samo u Sarajevu 47), te uniteno oko 400 sanitetskih vozila.
Skoro svi obrazovni, nauni, kulturni i sportski objekti su bili razoreni ili
oteeni, bez mogunosti da budu u funkciji. Da nisu postojali minimalni
uvjeti za puko preivljavanje djece u Bosni i Hercegovini, pokazuje podatak
da je bilo onesposobljeno ili iz upotrebe iskljueno vie od 50 vodoopskrbnih
objekata, te je sistematski bila uskraena voda, elektrina energija, gas i
telefonske komunikacije u veem dijelu Bosne i Hercegovine, a naroito
u Sarajevu.
Kao to se moe primijetiti, razliiti su naini stradanja djece u ratu,
koji su doprinosili njihovom prisilnom premjetanju u drugu grupu, odnosno
odvajanju od porodice, te nastavljanju ivota u drugim uvjetima, koji su
nerijetko doprinosili njihovoj potpunoj asimilaciji.
Z A K LJ U A K

U Bosni i Hercegovini je izvren genocid, kao krivino djelo


protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Genocid je izvren nad
Bonjacima. Bitan element vrenja genocida je namjera da se njegovi
30

72

GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI 1991-1995, Isto, str. 388.

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 73

akti ostvare. Raspoloiva saznanja jasno pokazuju da su postojale namjere


da se unite Bonjaci na tlu bive Jugoslavije, a prevashodno u Bosni i
Hercegovini. Ova namjera zasnovana je na nekoliko elemenata. Bonjaci
su predstavljali prepreku za realizaciju velikodravnih projekata Srbije
i Hrvatske. Bez njih bi se stvaranje Velike Srbije i Velike Hrvatske moglo,
kako oni zamiljaju, bez tekoa ostvariti.
U svim velikodravnim projektima Bosna i Hercegovina, iji su
konstituens i Bonjaci, treba nestati pukim pripajanjem ili podjelom
izmeu aktera velikodravlja (Srbije, Crne Gore i Hrvatske). Namjere se
ponovo kreu u pravcu unitenja Bonjaka, jer njihovim biolokim
nestankom nestaje i Bosna i Hercegovina, jedina njihova domovina.
Namjera o unitenju Bonjaka, odnosno genocidu nad njima pravda
se i borbom protiv islamskog fundamentalizma, koji prijeti civiliziranoj
Evropi. O takvim pojavama kod Bonjaka ne moe biti rijei, jer su
upravo oni pozitivan primjer vjerske tolerancije i vjerskog pluralizma
na tlu Bosne i Hercegovine. U svim njenim gradovima djeluju slobodno,
sa svojim vjerskim objektima i drugim obiljejima, etiri najvee svjetske
religije (islam, hrianstvo, katolicizam i jevrejstvo), kao i mnotvo drugih
religija. Sarajevo se uvijek uzima za primjer kao grad gdje se na malom
prostoru uju zvona svih religija s crkava i ezani s damija.
Kada se Bonjaci ele bioloki unititi, odnosno kada se time ele
realizirati genocidni akti, to se pravda nepostojanjem njihovog nacionalnog
i vjerskog identiteta. Po Srbima i Hrvatima, oni nisu autohton narod s
odreenom samosvijeu, nego su to najveim dijelom islamizirani Srbi
i Hrvati. Zbog toga ih treba vratiti u pradjedovsku vjeru, naravno silom
i genocidom. Ako se nije uspjelo s prethodnih deset genocida, treba pokuati
i novi, koji je najirih razmjera, u srcu samozvane civilizirane Evrope, na
pragu XXI stoljea.
Genocid nad Bonjacima je planiran, kako bi se oni sistematski
i organizirano unitili. U tom cilju predviena su mjesta njihove egzekucije,
kao to su logori, jame, peine, rudarska okna, rijeke itd., s raznovrsnim
nainima i metodama ubistva.
Kao to je poznato, genocid se ne iscrpljuje u izvrenju pojedinih
ubistava, nego su ta ubistva masovna, usmjerena ka unitenju grupe.
Naime, objekat djela nije ivot i linost ovjeka kao jedinka, ve grupa
kao cjelina.
73

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 74

Masovnim ubistvima pojedinaca ostvaruje se osnovni cilj istrebljenje grupe. Naprijed su navedena brojna masovna ubistva
Bonjaka. Naravno, pojedinci se ubijaju kao pripadnici odreene grupe
(za razliku od pojedinanih ubistava), u ovom sluaju Bonjaka. Cilj je
potpuno ili djelimino unitenje grupe! Nastoji se Bonjake potpuno
unititi, to se vidi po masovnim egzekucijama. Unitava se njihov vitalni
dio populacije, da bi se starci, ene i djeca, preputeni sami sebi, unitili sami od sebe.
Prema tome, Bonjaci se unitavaju kao nacionalna grupa, to je
sutinsko obiljeje genocida. To je osnov, polazite, motivacija i cilj aktera
genocida nad Bonjacima. Objekat akta genocida u ovom sluaju nije
odreeni ovjek - pojedinac nego grupa.
Za genocid je, takoer, bitno da ga izvrava vei broj inilaca. U
ovom sluaju na tome su angairani brojni pripadnici jednog naroda. On
se ne bi mogao ni realizirati bez veeg broja izvrilaca, koji imaju jedinstven
cilj - potpuno ili djelimino unitenje nacionalne grupe. Nije bitno da li je
namjera ostvarena, znaajno je da su akti izvrenja injeni s tom namjerom.
Akti izvrenja genocida kao krivinog djela su veoma raznovrsni.
Skoro svi su injeni u Bosni i Hercegovini, nad Bonjacima.
Za ostvarenje te namjere vrena su ubistva, teke povrede tijela
ili teko naruavanje fizikog ili duevnog zdravlja Bonjaka kao grupe.
Prinudno raseljavanje spomenute grupe imalo je masovan karakter,
tako da je vie od pola stanovnitva ove populacije protjerano sa svojih
ognjita, nalazei se u oko 120 zemalja svijeta.
Bonjaci su kao grupa stavljeni u takve ivotne uvjete koji
trebaju dovesti do njihovog djeliminog ili potpunog istrebljenja.
Izmeu ostalog, planski i sistematski se vri njihovo izgladnjivanje, kroz
nedostavljanje hrane, uskraivanje vode, svih vrsta energenata, neophodnih
higijenskih uvjeta ili zdravstvene pomoi te prisiljavanje na teki fiziki rad.
U Bosni i Hercegovini su se primjenjivale mjere kojima se spreava
raanje izmeu pripadnika grupe, kao jedna od radnji izvrenja genocida.
Masovno silovanje te zadravanje trudnoe do stepena kada se ne moe
izvriti pobaaj usmjereno je na to da silovane ene, nakon roenja neeljenog
djeteta, ne raaju djecu s pripadnicima svoje grupe, odnosno da u potpunosti
zaustave svoj reproduktivni ciklus, bez obzira na starosnu dob.
Zabiljeeni su primjeri nasilne kastracije nad Bonjacima u pojedinim
logorima, posebno onim u Prijedoru (Omarska, Keraterm, Trnopolje itd.).
74

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 75

Prilikom prinudnog raseljavanja stanovnitva (naroito iz Bijeljine i


drugih podruja Semberije, Srebrenice) vreno je nasilno odvajanje mukih
i enskih pripadnika grupe. ene su prognane na teritoriju pod kontrolom
Armije Republike Bosne i Hercegovine, a mukarci zadravani u logorima
i zatvorima, gdje su ubijani ili koriteni za prisilan rad.
Zabiljeeni su sluajevi prinudnog preseljavanja djece, njihovo
odvajanje od roditelja kako bi se sprijeilo obnavljanje grupe, to govori
o planskom genocidu nad Bonjacima.
Nain izvrenja genocida prema Bonjacima je takoer razliit.
I u ovom sluaju pojavljuju se dvije kategorije koje vre genocid: lice izvrilac, koji neposredno preduzima akte upravljene na potpuno ili
djelimino unitenje Bonjaka, i lice - naredbodavac, koje izdaje nareenja
za vrenje genocida. Kao izvrioce genocida posebno treba istai paravojne,
odnosno vojne oruane formacije iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske, regularne
vojske drava - agresora, plaenike iz inostranstva itd.
Naredbodavci su najvia rukovodstva zemalja - agresora,
rukovodstva paradravnih tvorevina na tlu Bosne i Hercegovine,
zatim rukovodstva na lokalnim nivoima, njihove vojne i policijske
vlasti, rukovodioci paravojnih formacija, rukovodee strukture nekih
stranaka, upravitelji logora, itd.
Potrebno je naznaiti i one koji podstiu i pozivaju na vrenje
genocida i ratnih zloina, to se, takoer, tretira kao krivino djelo.
Podstrekai u pravom smislu rijei su sredstva informisanja drava - agresora,
njihove naune ustanove, inteligencija, vladajue i opozicione stranke,
razne druge organizacije, udruenja, knjievnici, iseljenici i sl.
Genocid poinjen nad Bonjacima ne moe se u potpunosti
izraziti Konvencijom o spreavanju i kanjavanju zloina genocida
(usvojena 9. decembra 1948). U ovom dokumentu obuhvaen je uglavnom
bioloki genocid, tj. fiziko istrebljenje odreene grupe, a ne i druge dimenzije
genocida (kulturocid, urbicid, ekonomicid, elitocit itd). U oruanom napadu
na Bosnu i Hercegovinu, nad Bonjacima, kao nacionalnom grupom, izvren
je kulturocid (unitenje svih objekata kulture koja imaju bonjako obiljeje),
urbicid (ruenje i razaranje starih bonjakih gradova), ekonomicid
(onesposobljavanje privrednih objekata, otuenje opreme i sl.), ekocid
(zagaivanje prirodne okoline), elitocid (ubijanje najuglednijih linosti), itd.
Bez obzira na sve navedeno, do sada su izreene samo dvije
pravosnane presude za genocide nad Bonjacima, pri emu se obje
75

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 76

odnose na Srebrenicu, sigurnu zonu UN-a, jula 1995. To je presuda Hakog


tribunala Radislavu Krstiu, 2. augusta 2001. za pomaganje i podravanje
u genocidu 31
Presuda Meunarodnog suda pravde:32 Bosna i Hercegovina
protiv Srbije i Crne Gore, izreena 26. februara 2007, potvrdila je to je
i ranije presudio Haki tribunal, da je vojska i policija Republike Srpske
poinila genocid u Srebrenici, jula 1995, dok se to ne odnosi na Srbiju.
Ona je po Presudi okrivljena za nespreavanje genocida i za nekanjavanje
i neizruivanje poinilaca.
Meutim, ni ovoga puta nije utvreno da je genocid poinjen na
cijelom podruju Bosne i Hercegovine, to ostaje kao zadatak nauke i
drugih faktora da to dokazuju, posebno u smislu revizije Presude Meunarodnog suda pravde.

... ZLOIN I KAZNA Procesuiranja ratnih zloina poinjenih u Bosni i


Hercegovini pred Meunarodnim krivinim sudom za bivu Jugoslaviju, drugo, preraeno
i dopunjeno izdanje, Fond otvoreno drutvo Bosne i Hercegovine u saradnji s Outreach
programom Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviiju, Sarajevo, 2007.
32 .
. . PRESUDA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE: Bosna i Hercegovina protiv
Srbije i Crne Gore, 26. februar 2007, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava, Sarajevo, 2008.
31

76

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 77

Prof. dr. Muhamed estanovi, Institut za istraivanje zloina


protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
ZLOIN GENOCIDA I ZLOIN ZABORAVA
Uvod

Iako znamo da je genocid najtee krivino djelo i najvee drutveno


zlo, ipak se broj takvih krivinih djela, u novijoj historiji, stalno uveava.
Dvadeseto stoljee smatra se stoljeem genocida. ta god napiemo ili
kad god govorimo o genocidu, treba uvijek i iznova slati upozorenje
Bonjacima i drugim rtvama genocida da na to zlo nikada ne zaborave.
Oni koji malo ili nimalo znaju o genocidu ili ne razumiju njegovo cjelovito
znaenje bre ga zaborave. Nedovoljno poznavanje znaenja pojma genocid
je rtvina sramota, a zaborav na to zlo koji su iskusili je samozloin. Narod
koji gubi kolektivno pamenje na svoje iskustvo genocida gubi svoj
identitet. Ako prolost genocida izbriemo iz kolektivnog sjeanja, onda
nam je budunost nesigurna. Oni koji gube sjeanje na genocid imat e
nesigurnu budunost. Oni koji govore i alju Bonjacima poruke da zaborave
prolost da bi mogli graditi bolju budunost nisu nauili nita iz historije
Bonjaka. Nikakva budunost ne moe izbrisati prolost. Na prolosti se gradi
budunost. Zato rtvin (u ovom sluaju itaj: bonjaki) zaborav na svoju
prolost, koja je obiljeena namjerom da se oni potpuno ili djelimino
unite, dovest e ih, kad-tad, do potpunog istrebljenja. Jednostavno, nestat e
ih! (Iz)vrenje genocida, zaborav na njega, pritisci na rtvu genocida da
oprosti poiniocu i njegovo negiranje da je (iz)vren su zloini, koji se,
istina, ne mogu staviti na istu krivinu ali mogu na istu moralnu horizontalu.
Kljune rijei: zloin, genocid, zaborav.
ta je genocid prilog razumijevanju znaenja tog pojma

Dvadeseto stoljee je obiljeeno monstruoznim neljudskim tenjama


da se istrijebe cijele nacionalne, etnike, rasne ili vjerske grupe kao takve, da
im se onemogui bioloki, kulturni, socijalni, ekoloki i svaki drugi opstanak.
77

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 78

Takva vrsta ujeda, koja potjee od iste zmije i iz iste jazbine, dogodila
se Bonjacima dva puta u XX stoljeu: za vrijeme Drugog svjetskog rata
19411945. i agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 19911995.
Iako se XX stoljee smatra stoljeem genocida, ipak i dan-danas neki
koji o njemu govore ili piu, pa ak i oni koji ga u sudovima procesuiraju, a
da i ne spominjemo rtve genocida, nedovoljno poznaju njegovo znaenje.
Znaenje rijei genocid, koja je postala naa svakodnevnica i predmetom
estih rasprava i sporenja, jo se dovoljno ne istrauje, a to je jo gore,
pogreno se razumije. Njena popularnost svakako, pored ostalog, proizlazi
i iz izrazito snanog emotivnog naboja koji nosi. Pri tome se esto koristi
znatno ekstenzivnije nego to ona stvarno znai. Rije genocid je kategorija
moralne, a ne samo pravne provenijencije. Rei za nekoga da je poinio
genocid znai izrei snanu moralnu osudu i gnuanje preme poiniocu.
Nije preporuljivo pristupiti istraivanju izuzetno sloene drutvene pojave
kao to je genocid, a pogotovo njegovim korijenima, uzrocima, ciljevima,
razmjerama, a posebno odgovornostima ako se ne poe od cjelovitosti
znaenja tog pojma, tj. razumijevanja njegovog stvarnog znaenja. 1
Jedan od poznatih istraivaa genocida, Ton Zwaan, kao svjedok ekspert pred
ICTY-em u predmetu Tuilac protiv Slobodana Miloevia, za potrebe tog suda, napisao
je studiju o genocidu pod naslovom O etiologiji i genezi genocida i drugih masovnih
zloina uperenih protiv odreenih grupa u kojoj, pored ostalog, pie: Otkako je prvi
put upotrebljena rije genocid, 1944. godine, u knjizi pravnog strunjaka Raphaela
Lemkina, Axis Rule in Occupied Europe /Vladavina sila Osovine u okupiranoj Evropi/,
postala je uvreena i ula je u iroku upotrebu. Meutim, ispostavilo se da je taj pojam
izuzetno sloen i teak i da u sebi sadri razliita znaenja. Godinama je ovaj pojam bio
predmet rasprave politiara i diplomata, pravnika i pravnih strunjaka, istoriara i
strunjaka za drutvene nauke, kao i raznih drugih intelektualaca i ire javnosti. Tokom tih
rasprava, istaknuti su neki aspekti genocida i srodnih masovnih zloina, dok su neki
drugi njihovi aspekti ostali uglavnom neistraeni. U nekim sluajevima je ovaj pojam
proirivan, a u nekima suavan. Kao to je predstavljeno u masovnim medijima, u javnim
raspravama se taj pojam ponekad koristio u dosta slobodnom znaenju, dok se, u nekim
drugim situacijama, opet koristio u strogo ogranienom smislu. Znaenje ovog pojma
iznova se preispitivalo sa svakim novim sluajem genocida, koji je poinjen nakon 1945.
godine. Bez obzira na izvjesno slaganje strunjaka za ovu oblast oko osnovnog znaenja
pojma genocid, jo i danas se vode rasprave o najprikladnijoj definiciji i konceptualizaciji. Moe se zakljuiti da znaenje ovog pojma jo uvijek nije u potpunosti utvreno,
1

78

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 79

Genocid je zloin protiv cijelog ovjeanstva, bez obzira nad kime


je izvren i kolike su posljedice izvrenog napada s genocidnom namjerom,
jer kodi ne samo grupi koja je bila na meti unitenja nego cijelom ovjeanstvu. Tu dimenziju znaenja pojma genocid nije uvaio Meunarodni
sud pravde u Hagu, kao pravni zastupnik boljeg dijela ovjeanstva, prilikom
izricanja presude za genocid nad Bonjacima izvren za vrijeme agresije
na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992 1995. Srbija je Presudom tog
suda samo ukorena to nije sprijeila genocid, a Republika Srpska, kao
rezultat steen genocidnim napadom, nije ponitena. Sudije na sportskim
terenima ponite rezultat postignut na povredi pravila igre. Sudije Meunarodnog suda pravde ne izrekoe mjere ponitenja barem onih rezultata
napada na Republiku Bosnu i Hercegovinu koji su doveli do nasilne destrukcije Ustava Republike Bosne i Hercegovine kao meunarodno priznate
dravne zajednice i njene nasilne podjele. Genocid ne mogu poiniti pojedinci
ili grupe pojedinaca, on je uvijek organizirani in koji je planirala, organizirala
i podsticala jedna ili vie dravnih zajednica ili njihove institucije. Presuda za
(iz)vrenje tog najteeg zloina mora biti zaokruena sankcijama prema
dravnoj zajednici koja je planirala, organizirala, podsticala i logisticirala
izvrenje zloina ili ga nije sprijeila. Poto je genocid najvee drutveno
zlo i najtei zloin, koji ima ne samo pravnokrivinu dimenziju nego i
moralnu, onda bi istraivai genocida, tuitelji i sudije, poinioci genocida,
ali i rtve morali poznavati i razumjeti ne samo jezik UN Konvencije o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida nego i logiku znaenja pojma
genocid. Nije preporuljivo raditi na istraivanjima zloina genocida i na
procesuiranju poinitelja tog zloina a ne poznavati teoriju i znaenje
pojma genocid. Jedan mudar istraiva je rekao: Nita nije praktinije
od dobre teorije.

osim u sluajevima u kojima postoji strogo utvrena pravna koncepcija. Bez ikakve
namjere da tvrdim da je oblast genocida u potpunosti prouena, ipak bi se moglo rei
da su ta prouavanja dobila svoju formu tokom proteklih decenija, zahvaljujui trudu
(sada ve) starijih (ili penzionisanih ili umrlih) istraivaa i istaknutih autora, kao to
su Raul Hilberg, Leo Kuper, Frank Chalk, Kurt Jonassohn, Helen Fein, Robert Melson,
Irving Louis Horowitz, Omer Bartov, Alex Elvarez, Yehuda Bauer, Israel Charny, Ervin
Staub, Norman Naimark, i drugi, jer se rezultati njihovog istraivakog rada i onoga to su
napisali i dalje smatraju veoma znaajnim, a danas novi i mlai strunjaci sa novim
studijama daju svoj doprinos ovoj oblasti. (Preuzeto sa: www.un.org/icty iz sudskog
spisa u predmetu Tuilac protiv Slobodana Miloevia.)

79

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 80

Pogreno je, a takvih sluajeva je bilo, da sudovi procesuiraju


optunicu za genocid a da okrivljeni i ne zna znaenje tog pojma. Sud
Bosne i Hercegovine je, naprimjer, na suenju grupi optuenih za zloin
genocida u Srebrenici jula 1995. odbio priznanje optuenog za genocid
Vlastimira Golijana zbog toga to je izjavio da ne zna znaenje rijei
genocid.
(Ne)potivanje jezika UN Konvencije o spreavanju i
kanjavanju zloina genocida
Znaajniji problem ili veliki propust je u nepotivanju (prije svih
pravosua i istraivaa genocida) jezika UN Konvencije o spreavanju
i kanjavanju zloina genocida. Jedan od takvih primjera nepotovanja
jezika UN Konvencije moemo nai u tekstu Tube Republike Bosne i
Hercegovine protiv Savezne republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore)
zbog krenja UN Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida.
U toj Tubi, podnesenoj 20. marta 1993. Meunarodnom sudu pravde, na
nekoliko mjesta nalaze se klauzule i termini koji nisu u skladu s jezikom
UN Konvencije. Navest u, izmeu ostalih, neke od njih: Bosna i Hercegovina kao tuitelj, pie u toj Tubi, trai da Sud utvrdi, kao neospornu
injenicu, da su narod i drava Bosna i Hercegovina pretrpjeli zloin koji
nije nita manji od genocida. (taka 3) Koncentracioni logori unutar
Bosne i bive Jugoslavije takoer pruaju dokaz o genocidu. Ove zatvore
vode Srbi s izrazitim ciljem pritvaranja bosanskih nesrba. (taka 73)
Logor u Kamenici navodno je imao 70 zatvorenika, uglavnom Bonjaka,
ali i Hrvata i Srba... Sve zatvorenike Bonjake i Hrvate drali su u jednoj
sobi od oko 10 sa 15 metara. (taka 82A) Samo postojanje logora je
dovoljno da se ustvrdi da Srbi vre zloin genocida nad bosanskim nesrbima. (taka 74) Na taj nain, narod i drava Bosna i Hercegovina mogu
navesti injenicu da Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) i njeni saradnici
pokuavaju da unite Bonjake i Hrvate u Bosni i Hercegovini. (taka
82) Uz zahtjev za donoenje presude, podnosilac Tube trai: Bosna i
Hercegovina moli Sud da izrekne presudu i objavi sljedee zahtjeve: a) ... da
je Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) prekrila i da je nastavila da kri svoje
80

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 81

zakonske obaveze prema narodu i dravi Bosni i Hercegovini; b) ...da je Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) krila svoje obaveze prema opem i obiajnom
meunarodnom pravu: ubijala, likvidirala, ranjavala, silovala, opljakala,
muila, kidnapovala, nezakonito pritvarala i unitavala do istrebljenja
graane Bosne i Hercegovine, a to i dalje nastavlja; c) ...da je svojim postupcima prema graanima Bosne i Hercegovine, Jugoslavija (Srbija i Crna
Gora) krila i nastavila da kri, svoja sveano data obeanja... (taka 135)

Analizom teksta Tube moe se vidjeti, kao i iz nekolicine primjera


iz gore navedenih izvoda (u kojima je moj bold), da njeni pisci, na elu
s Frensisom E. Bojlom2, nisu konzistentno potovali jezik Konvencije.
U Tubi se ne precizira identitet rtve kao nacionalne, etnike, vjerske ili
rasne grupe (grupe kao takve). Pisci su koristili termin narod, te se moe
smatrati da se odnosi na etniku grupu, ali esto bez navoenja imena
identiteta grupe nad kojom se vri napad s namjerom da se ona potpuno
ili djelimino istrijebi. Termini kao to su bosanski narod, bosanski
nesrbi, graani, nad kojima je vren genocid, a koji se esto koriste u
predmetnoj Tubi, nisu u skladu s jezikom kojim se definirao pojam
genocida. To nije jezik Konvencije. Istom Tubom dokazuje se da su nad
dvjema etnikim grupama (Bonjacima i Hrvatima) primjenjivana u isto
vrijeme i na istom mjestu od istog napadaa ista genocidna djela, to jeste
tano, ali, kada je u pitanju sudski postupak za genocid, to je oigledan
primjer nepotivanja jezika UN Konvencije. Mi i moemo pretpostaviti i
razumjeti na ta je pisac Tube mislio kada njome optuuje Saveznu republiku Jugoslaviju da je odgovorna za (iz)vrenje genocida nad bosanskim
narodom, ali termini bosanski nesrbi, a posebno termin graani, koji se
koriste u predmetnoj tubi, apsolutno ne odgovaraju jeziku UN Konvencije
o spreavanju i kanjavanju zloina genocida. Bonjaci, Srbi, Hrvati i druge
etnike grupe koje ive u Bosni i Hercegovini imaju svoje posebne identitete.

2
F. E. Bojl, BOSANSKI NAROD OPTUUJE : Postupak pred Meunarodnim sudom
pravde (ICTY) u Predmetu Bosna i Hercegovina protriv Srbije radi spreavanja i kanjavanja zloina genocida, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2000.

81

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 82

Zato je dolo do takvog nepotivanja jezika UN Konvencije? Moje


osobno miljenje i pretpostavka je da je na samu koncepciju Tube utjecala
tadanja dravna politika Republike Bosne i Hercegovine. U vrijeme
kada je pisana Tuba, Bonjaci i Hrvati su zdrueno branili Bosnu i
Hercegovinu od istog agresora. Legalno rukovodstvo drave Bosne i
Hercegovine, iako je vjerovatno bilo upoznato da se zloin genocida
pripremao i vrio samo nad Bonjacima, nije moglo, iz pretpostavljenih
razloga, iz Tube izostaviti drugu etniku grupu Hrvate. Vjerovatno je zbog
toga dolo do konfuzije u primjeni odgovarajueg jezika koji se UN
Konvencijom trai.
(Ne)razumijevanje znaenja pojma genocid

Rije genocid sastavljena je od grkih rijei genos (rod ili pleme)


i occidere (ubiti). Potekla je 1944. od poljskog Jevrejina Raphaela Lemkina
(Rafael Lemkin 19001959), a pravno znaenje definirano je u UN Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, usvojenoj 1948.
Genocid kao najtee krivino djelo, s brojnim ljudskim i drutvenim
posljedicama, karakteriziraju odreeni elementi.

Napad s genocidnom namjerom je napad na neku odreenu ljudsku


grupu koja ima, pored ostalih specifikuma koji je ine posebnom (grupom
kao takvom), neku od sljedea etiri obiljeja njenog identiteta. To su:
nacionalni, etniki, rasni ili vjerski identitet. Objekt napada nisu pojedinci
ve grupa sa svojim identitetom (grupa kao takva ili grupa za sebe). Napad
se planira i vri u namjeri, dakle svjesno i s predomiljajem, da se, potpuno
ili djelimino, uniti grupa, to znai i identitet napadnute grupe. Planeri,
podstrekai i izvrioci planiranog napada znaju da se napadom treba potpuno
ili barem djelimino unititi napadnuta grupa.

Za istraivae genocida, sudske istraitelje i sudije koji donose


presude u kojima se potvruje da se genocid dogodio nije neophodno
postojanje genocidnog plana 3, bitno je da je poinitelj znao posljedice
djela koje je inio. Za istraivae genocida irelevantan je broj pojedinanih
3

82

ICTY, PRESUDA, albeno vijee u Predmetu Radislav Krsti Saopenje za javnost.

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 83

rtava i cjelovitost prostora na kojem pripadnici napadnute grupe ive.


Broj rtava je relevantan za grupu koja je rtva genocidnog napada, a za
pravosua za odmjeravanje teine kazne.

Ako govorimo jezikom UN Konvencije o spreavanju i kanjavanju


zloina genocida, a posebno ako slijedimo logiku tog pojma, za (iz)vrenje
genocida ili za zakljuak da se genocid dogodio nije neophodno da moraju
biti napadnuti svi pripadnici grupe kao takve i na svim lokacijama gdje
se nalaze. Dovoljno je da je napad s genocidnom namjerom izvren na
neodreenom broju pripadnika napadnute grupe i samo na jednoj lokaciji
(naselje ili grad) gdje su se u vrijeme napada zatekli pripadnici napadnute
grupe. Govorei jezikom Konvencije i potujui logiko znaenje pojma
genocid, poinilac genocida ne mora vjerovati, naprimjer, da bi njegov
in unitio sve muslimane ili, ak, sve Bonjake. Na primjer, ako su genocidni
uslovi nametnuti na bonjaki dio stanovnitva u nekom malom gradu,
to bi bilo dovoljno da zadovolji definiciju genocida. 4

Meutim, u istraivanju zloina genocida i sudskom procesuiranju


tog zloina postoje mnogo sloeniji zahtjevi od istraivanja razmjera ili
posljedica (iz)vrenja tog zloina. Istraivae genocida i pravosudne organe
prevashodno interesira vinost 5 napadaa prema rtvi, u kom stepenu je
postojala mens rea6 napadaa da potpuno ili djelimino istrijebi pripadnike
napadnute grupe i da li je napada znao da to to ini, ini da bi potpuno
ili djelimino unitio napadnutu grupu. Da bi se realizirala takva namjera
(mens rea), napada se koristi odreenim napadnim aktima ili radnjama
F. E. Bojl, nav. dj., str. 83-84.
Pojam vinost znai odreeni psiholoki odnos poinioca krivinog djela prema
rtvi. U izvrenju zloina genocida pod vinou se podrazumijeva postojanje psiholoke
(mentalne) spremnosti napadaa da potpuno ili djelimino uniti odreenu grupu kao takvu.
6
Pojam mens rea u interpretaciji izvrenje krivinih djela genocida znai da poinilac
vri ili je ve (iz)vrio barem jedno od pet objektivnih elemenata krivinih djela potrebnih
za izvrenje genocida, koji se navode u lanu II Konvencije o spreavanju i kanjavanju
zloina genocida, u namjeri da se napadnuta grupa potpuno ili djelimino uniti. Postojanje
mens rea, u prevodu na bosanski jezik znai namjeru u izvrenju tih djela, tj. (iz)vrenje
takvih krivinih djela podrazumijeva da se ona vre s umiljajem, hotimino, sa svjesnom
namjerom da injenjem tih djela napada proizvodi direktne posljedice i onaj ko ini ta
djela zna za njihove posljedice.
4
5

83

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 84

kao krivinim djelima definiranim u lanu II UN Konvencije o spreavanju


i kanjavanju zloina genocida. Krajnji rezultat napada s genocidnom
namjerom ogleda se u stepenu unitenja identiteta grupe kao takve, a
posljedice napada se sagledavaju u potpunom ili djeliminom istrebljenju
pripadnika te grupe.

Svaki napad s genocidnom namjerom na grupu kao takvu ima


svoje posebne karakteristike: korijen(e), uzrok(e), namjere i razmjere.
Kada je rije o brojnim napadima na Bonjake, napada je, u diskontinuitetu brojnih napada, ali u kontinuitetu namjere njihovog istrebljivanja,
kontinuirano vrio dehumaniziranje i denacionaliziranje (odnaroivanje)
Bonjaka kako bi tim psihosocijalnim procesima unitio identitet te grupe
kao takve. Poto tim psihosocijalnim procesima napada nije u potpunosti
uspijevao u svojoj namjeri - da uniti identitet Bonjaka - povremeno je
pokretao objektivne mehanizme fizikog istrebljenja. Pri tome je koristio
sljedea genocidna djela: masovna i pojedinana ubistva, nanoenje fizikih
i psihikih ozljeda, prisilno raseljavanje, prisilno spreavanje bioloke
reprodukcije, stavljanje pripadnika napadnute grupe u uvjete ivota koji
dovode ili mogu dovesti do umiranja ili fizikog i psihikog gubitka
zdravlja, namjerno onemoguavanje pruanja zdravstvene zatite, namjerno
spreavanje zadovoljavanja primarnih biolokih potreba, prisilno odvajanje
djece od roditelja, i druge.
Dehumaniziranje i odnaroivanje Bonjaka i deindividualiziranje
Bosne kao njihove matice zadnja dva stoljea izvodi se u kontinuitetu, a mehanizmi fizikog istrebljivanja pokretani su vie puta (genocid u nastavcima). Istraivai genocida takvu pojavu nazivaju diskontuirani
kontinuitet genocida.

Napad s genocidnom namjerom ne realizira se samo u oruanim


sukobima, mada je takav oblik genocidnog napada najei. Genocid se
realizira svakim oblikom napada kojim se planira i ima namjera da se
potpuno ili djelimino uniti napadnuta grupa kao takva. Genocidni napad
nije usmjeren protiv pojedinaca niti bilo koje zajednice, ve samo one
zajednice koja ima svoj specifian identitet oznaen nacionalnim, etnikim,
rasnim ili vjerskim obiljejem. Uvaavajui takvu logiku pojma genocid,
rtve genocida su svi pojedinci koji pripadaju identitetu napadnute grupe
bez obzira na njihova druga psihosocijalna obiljeja, njihovo prebivalite
84

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 85

u vrijeme napada i njihov status: civili ili borci, muki ili enski, djeca ili
odrasli, intelektualci, inovnici ili radnici itd. Logika znaenja pojma
genocid daje nam mogunost zakljuivanja da je zloin genocida izvren
nad odreenom grupom kao takvom i kada svi njeni pripadnici nisu
neposredno bili meta napada, nisu neposredni svjedoci nijednog od pet
krivinih djela uvrtenih u UN Konvenciju o spreavanju i kanjavanju
zloina genocida. Zato je broj pripadnika grupe nad kojima su vrena
djela genocida, kao i broj lokacija na kojima ive pripadnici napadnute
grupe kao takve, irelevantan za zakljuivanje o (iz)vrenju genocida. Ti
pokazatelji su relevantni za odmjeravanje visine i vrste kazne. Sudovi
procesuiraju reprezentativne napade i na osnovu njih zakljuuju o vinosti
napadaa i utvruju postojanje subjektivnog elementa u tim napadima.
Vinost napadaa prema rtvi je odluujui subjektivni element u zakljuivanju da je postojala namjera (mens rea) da napada potpuno ili djelimino
uniti pripadnika napadnute grupe. Tako je Meunarodni sud pravde u Hagu,
u tubi Republike Bosne i Hercegovine protiv Savezne republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora), u vezi s primjenom UN Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, kao reprezentativan genocidni
napad na Bonjake, procesuirao napad izvren jula 1995. na Srebrenicu,
sigurnu zonu UN-a. Na temelju te presude, donesene februara 2007, nad
Bonjacima je izvren napad s genocidnom namjerom. Prema logikom
znaenju pojma genocid, moemo, na temelju te i takve presude, zakljuiti
da je zloin genocida izvren nad Bonjacima kao grupom u cjelini, bez
obzira to se sudski izvjetaj odnosi na Srebrenicu. Tim napadom, koji je
Meunarodni sud pravde procesuirao, moemo, na temelju logike znaenja
pojma genocid, zakljuiti da je zloin genocida izvren nad svim pripadnicima napadnute grupe kao takve, bez obzira na kojem dijelu svijeta
su se pojedini pripadnici nalazili u vrijeme tog napada. Sud je svojom
presudom dokazao da su Bonjaci, sa svojim identitetom (dakle grupa kao
takva), bili rtve napada, to znai da je napadnut bonjaki identitet, a
time i svi pripadnici te grupe bez obzira na njihov status i mjesto boravka
u vrijeme napada na Srebrenicu. Sudovi ne procesuiraju sve napade,
kako vole rei incidente, niti na svim lokalitetima, niti sve pojedinane
rtve. Sudovi se slue reprezentativnim situacijama i dogaajima na
temelju kojih mogu, van svake razumne sumnje, izvoditi zakljuke o vinosti
napadaa prema napadnutoj grupi, namjeri (mens rea) napada, vrsti i karakteru (po)injenog zloina, (pr)ocjenjivati njegove razmjere i na temelju
toga zakljuivati o karakteru zloina i odgovornostima za poinjeni zloin.
85

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 86

Na temelju navedene argumentacije koja nas uvodi u logiko


razumijevanje pojma genocid, nepravilno je izrei, a to se esto dogaa,
tvrdnju: Izvren je zloin genocida u Srebrenici, jula 1995 , nego: Izvren
je zloin genocida nad Bonjacima u genocidnom napadu na Srebrenicu,
jula 1995. Ako govor o genocidu treba zadovoljiti logiku znaenja tog
pojma, onda je nepravilno kazati zloin genocida u Srebrenici, nego
zloin genocida nad Bonjacima u napadu na Srebrenicu. (Iz)vrenje
zloina genocida se ne ograniava na lokalitet ili vie njih nego na grupu
kao takvu. Zloin genocida nije (iz)vren u Bosni i Hercegovini, ili u
Srebrenici ili u Vlasenici itd., nego nad Bonjacima za vrijeme napada
na Bosnu i Hercegovinu, Srebrenicu, Vlasenicu itd. Ne postoje opinski
genocidi, kako ih u intervjuu za magazin BH Dani nazva arko
Puhovski, dajui kritiki osvrt na esto koritenu izreku genocid u Srebrenici.7
Kljuna odrednica zloina genocida je u vinosti napadaa prema
rtvi. Vinost je esencionalno relacioni fenomen iz kojeg se stvarala mentalna
priprema sadrana u mens rea za djelimino ili potpuno istrebljenje
odreene grupe kao takve. Da bi se realizirala tako specifina namjera
da se istrijebe Bonjaci kao grupa, napada je morao prethodno planirati
i obaviti mentalnu pripremu birokrata, kasapina i mesara koji e neposredno
na terenu da rade na realizaciji namjere potpunog ili djeliminog istrebljenja
Bonjaka, grupe kao takve.
Zaborav na genocid je samozloin

Vi jeste pokuali ubiti cijeli jedan narod, ali upamtite niste ubili
nae pamenje. Ono je od dananjeg dana jae od svakog zla koje ste nam
uinili i pratit e vas dok postoji trag o vaem postojanju. Nae pamenje
vaeg zloina je nae pravo i na zavjet. Ovo je, na denazi pokopa 600
rtava genocida, rekla studentica Pravnog fakulteta Srebrenianka Almedina
Dautbai.8
7
8

86

. Puhovski, PRESUDA KAO OPINSKI GENOCID, BH Dani, 2. mart 2007.


Portal BOSNJACI.NET, objavljeno 31. marta 2003.

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 87

Da li je Almedina bila u zabludi kad je rekla: Vi jeste pokuali ubiti


jedan cijeli narod, ali upamtite niste ubili nae pamenje.. .ono e vas pratiti
dok postoji trag o vaem postojanju. Znakovito je, a historija nas je u
to uvjerila, da kroz bonjake vene tee zaborav na stradanja koja su im
se dogaala od poetka XX stoljea (po nekima i ranije) pa sve do danas,
i to u kontinuitetu namjere da ih istrijebe sa zamiljenih prostora Velike
Srbije i Velike Hrvatske. Neki hroniari su izbrojali da je nad Bonjacima
kroz njihovu historiju izvreno deset, po nekima jedanaest genocidnih
napada u kontinuitetu namjere da se oni potpuno ili djelimino istrijebe,
a da je uvijek jedan od uzroka ponovnog izvrenja tog zla bio zaborav
na prethodne napade. to Bonjaci prije zaborave slike horora iz prolog
napada, koji se dogodio 1992. a trajao do 1995, koje nas asociraju na one iz
Dehennema (Pakla), prije e im se dogoditi novi napad s jo sofisticiranijim
nainima njihovog istrebljenja.
Oba subjekta, poinilac i rtva, svaki na svoj nain, prvi iz odreenih
drutveno-politikih interesa, a drugi iz psiholokih potreba, ele da se takvi
zloini zaborave. Zato?

Genocid nije samo najtee krivino djelo koje se, pored ostalog,
karakterizira narodnoubijanjem nego je to i djelo povrede moralnog
integriteta kako poinioca tako i rtve. I jedani i drugi, poinioci i rtve,
tee da iz pojedineve, ali i kolektivne svijesti nestanu ili se potisnu neprijatna
iskustva steena izvrenjem ili trpljenjem genocidnih radnji. Nositi hipoteku
iskustva genocida je neprijatno emocionalno stanje kojeg se poinilac,
ali i rtva nastoje im prije osloboditi. rtva genocida s osjeanjem
bespomonosti, koja je u percepciji drugih postala manje vrijednom, s
izgubljenim samopotovanjem i samopouzdanjem, eli se to prije rijeiti
neprijatnih (o)sjeanja. Radi ublaavanja tako neprijatnih psiholokih
stanja poinilac zloina najee nastoji da poricanjem ili negiranjem
zloina to vie dehumanizira rtvu, a rtva zbog izgubljenog samopotovanja, samopouzdanja i s osjeanjem bespomonosti koristi mehanizam
utnje. utnja vodi ka zaboravu, a zaborav prestanku postojanja rtve.
Smrt nije u prestanku ivota rtve ve u njenom zaboravu. rtva je mrtva
tek onda kada je se vie niko ne sjea.
Jedan od istraivaa genocida (E. William) upozorava na zlu kob
zaborava i kae: Da bi ponovo mogli da ubijate te ljude, prvo morate
87

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 88

ubiti njihova sjeanja na njihova prethodna stradanja. Koliko je zaborav


na genocid rtvina zla kob govori i injenica da e svjetska mrea istraivaa
genocida u ljetu 2012. u San Francisku (SAD) odrati meunarodnu
globalnu konferenciju o genocidu pod motom poznavajui prolost,
osiguravamo budunost.
Ako Bonjaci ponovo zaborave i na rtve genocida nastale za
vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 19921995, niko
ih nee spasiti da ponovo budu rtve istog zloina od istog poinioca.
Historija kao uiteljica ivota ih mora na to upozoriti, ali ih i osposobiti da
predviaju svoju budunost. Svrha historije nije samo da nas ui o prolosti,
kakva nam je prolost bila i da nam je samo objanjava, ve da nam pomogne
da iz poznavanja prolosti predviamo i gradimo budunost. Prolost nekog
naroda je jednako vana kao i njegova budunost. Pritisci na Bonjake
da ostave po strani svoju prolost i da misle na budunost je usluga njihovim
vjekovnim delatima da im prije mogu ponovo krenuti na njihovo istrebljivanje. Zato se moramo plaiti onoga na to nas je u svom romanu
Dervi i smrt upozorio Mea Selimovi - da nam je ve sila dosadila i
od takve nevolje stvorili vrlinu.9

Planerima i izvriocima zloina poinjenih od 1991. do 1999. na


prostorima bive Jugoslavije, ukljuujui i zloin genocida nad Bonjacima,
jako je stalo da zatakaju ili minimiziraju zloine time to skoro u horu
govore da su svi narodi u ratovima na prostoru bive Jugoslavije inili
zloine. Rije je o namjeri takvih ideologa da izbriu tragove sjeanja
na zloine i na rtve tih zloina da bi to skorije mogli zapoeti s novim
pokuajem njihovog potpunog istrebljenja. im je Dejtonskim sporazumom
prestalo ubijanje topovima, odmah je poelo ubijanje sjeanja na zloine.
To je Primo Levi nazvao objavom rata protiv sjeanja. Ta Levijeva
sintagma podsjetila me je na onu poznatu Himlerovu izjavu koja se
odnosila na likvidacije poljske inteligencije. Himler je tada rekao: Ovo
morate uti, ali odmah zaboraviti. Hitler je je u pripremama konanog
rjeenja jevrejskog pitanja jednom prilikom izjavio: Ko danas vie
spominje istrebljenje Jermena? U romanu Na Drini uprija Ivo Andri,
9

88

M. Selimovi, DERVI I SMRT, Svjetlost, Sarajevo, 1977, str. 262.

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 89

govorei o 1914. godini, pie:Nikad to nee moi biti kazano, jer onaj ko
to sagleda i preivi taj zanemi, a mrtvi i onako ne mogu da govore. To
su stvari koje se ne kazuju, nego zaboravljaju. Jer, da se ne zaboravljaju, kako bi se mogle ponavljati? 10

Iz gore nekoliko citiranih navoda moe se sagledati stvarna kob


zaborava na zloin. Zaborav je, sam po sebi, svojevrstan zloin. Poiniti,
negirati, zaboraviti genocid, pa i vriti pritisak na rtvu da poiniocu
genocida oprosti su djela koja moemo svrstati na istu moralnu horizontalu.
Voltaire (Volter) je upozorio rtve genocida da ko zaboravi i oprosti
zloin genocida postaje njegov sauesnik 11, a negiranje genocida su ve
mnoge zemlje uvrstile u svoje pravne sisteme kao kanjivo djelo. Stara
engleska poslovica bi mogla biti opomena Bonjacima na olahko zaboravljanje na ono ta im se dogaalo u zadnja dva stoljea i kako su za olahke
prevare i sami krivi. Poslovica glasi: Prevari li me jednom neka te je sram,
prevari li me drugi puta neka me bude sram. Jedna arapska poslovica
kae: Neka me bude sram ako me ista zmija iz iste rupe ujede dva puta.
Bonjake je iz iste jazbine ista zmija tokom XVIII, XIX i XX stoljea
ujedala osam puta. Neka se Bonjaci beskrajno srame ako ih ista zmija
i iste jazbine ponovo ujede.

Oni koji razumiju znaenje holokausta i genocida ine sve to


mogu da na njega ne zaborave. Jevreji ine sve da se holokaust ne zaboravi,
pa ak i na ulaznim vratima koncentracionog logora u Dahau pie: Ko
eli da se genocid zaboravi, taj eli da se genocid ponovi. Jevreji koji su
najvei stradalnici u Drugom svjetskom ratu svoje kolektivno iskustvo
su na razne naine ovjekovjeili i, pored ostalog, jednim natpisom na ulaznoj
kapiji muzeja koncentracionog logora u Skokiju (Poljska) porukom:
Sjeanjem na prolost gradimo budunost. U jednom intervjuu nobelovac
Eli Vizel, inae Jevrejin, na pitanje u emu je tajna jevrejskog naroda koji je
uspio preivjeti uprkos svemu, rekao je: Tajna nije u veliini jevrejskog
naroda... Jevreji nisu heroji, obini su kao i drugi samo to pokuavaju da se
izvuku to je mogue bolje. Od svih naroda koji su protjerani sa svoje
zemlje jedino su Jevreji odlazei uzeli sa sobom jednu malu, sasvim malu,
10
11

I. Andri, NA DRINI UPRIJA, Svjetlost, Sarajevo 1963, str. 376. (Bold: M. .)


www.forum.hr (full version:oprost, 20.10.2011)

89

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 90

knjigu a to je Tora, to jest Zakon. Ta mala knjiga je Jevreje odrala u


ivotu. Klju je u tome. U sjeanju. Moj veliki strah je da nae sjeanje oslabi
i da je uasna stvarnost ne prekrije. U istom intervjuu Eli Vizel tvrdi da
je za njega najstranije da se zaboravi, da budemo zaborav jeni.12

ovjek koji godinama traga za nestalim rtvama genocida kae:


Vie se plaim zaborava na zloin genocida nad Bonjacima nego svih
svojih sjeanja na uase koje sam preivio i doivio tokom izvrenja zloina
i moga dugogodinjeg rada na traenju nestalih osoba. 13 Narod koji gubi
kolektivno pamenje gubi i svoj identitet. Oni koji gube sjeanje na genocid
imaju nesigurnu budunost. Kad zaboravite ta je bilo, neete znati pravilno
odluiti kako ii dalje. Na ivot ne smijete zaboraviti. Sjeanja slue kao
upozorenje, oprez. Srea nije u zaboravu.

Obaveza je preivjelih, kako nam poruuje Eli Vizel, da govore


u ime rtava i podsjeaju na njhove patnje i suze i potiskuju strah od zaborava.14 Sveti je zadatak da preivjeli svjedoci zvjerstava i zloina poinjenim
nad nedunima govore istinu i razotkrivaju falsifikate, lai i obmane o
genocidu i drugim oblicima tekih zloina. Nijedna preivjela rtva ni
njeni potomci ne smiju zaboraviti na zloine poinjene krajem XX stoljea.
U suprotnom smo izdajnici svih rtava koje su to postale u brutalnoj
agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Genocid nije samo najtei zloin, ve, kako sam u uvodu istakao, i
najvee drutveno zlo koje ovjeanstvo poznaje. Oni koji smiljaju i
realizuju genocid tee da lie ovjeanstvo bogatstva koje mu daju nacionalnosti, rase, etnike grupe i vjere. To je zloin protiv cijelog ovjeanstva,
jer kodi ne samo grupi koja je na meti unitenja nego cijelom ovjeanstvu.15 Zato je oprost za zloin genocida licemjerstvo. ovjek ne

B. Bogovac, KNJIEVNA RIJE, br. 355, 1999.


Izlaganje Amora Maovia na Okruglom stolu odranom 7. jula 2011. u Srebrenici
o posljedicama presude Meunarodnog suda pravde po Tubi Bosne i Hercegovine protiv
Savezne republike Jugoslavije za genocid nad Bonjacima.
14
S. eki, SJEANJE NA RTVE GENOCIDA, autorizirano izlaganje povodom
polaganja kamen-temeljca spomen-obiljeja u nevesinjskom selu Rabini, 14. juna 2010.
15
ICTY, PRESUDA ALBENOG VIJEA U PREDMETU TUILAC PROTIV
RADISLAVA KRSTIA, 19. april 2004. Saopenje za javnost, www.un.org/icty (PRESUDE).
12
13

90

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 91

moe oprostiti ono to ne zna.16 Ako ne znate znaenje zloina genocida


ili izgubite sjeanje na njega, lake ete oprostiti onome koje to poinio.
Pomirenje je poeljno i mogue, ali pritisci na rtvu da oprosti i zaboravi
tako teak zloin kao to je genocid, a posebno da ga negira, svojevrstan je
zloin. Svi drugi napadi, uvrede, povrede, nasrtaji mogu biti oproteni izuzev
zloina genocida. Zato? rtve genocida bi i mogle oprostiti poiniocima
genocida da je on produkt mentalne poremeenosti neposrednih (iz)vrilaca:
kasapina, mesara, posmatraa, birokrata, naredbodavaca, ali ne i nacionalne
kulture iz koje ti neposredni (iz)vrioci potjeu i koja ih je mentalno
pripremala da na terenu ine to to se zove genocidnim djelima. Nacionalnoj kulturi iz koje se generira zloin ne moe se oprostiti, jer ona
mentalno priprema svoje pripadnike i podanike da na terenu trijebe one
grupe koje remete realizaciju ideologije i politike, nametnute iz takve
nacionalne kulture. Korijeni, uzroci i namjere istrebljenja Bonjaka s
vjekovne srpske zemlje lee u nacionalnoj srpskoj kulturi. Zato se
odgovornost za izvrenje genocida ne moe svesti na pojedince ili udruene
pojedince spremne na izvrenje takvog zloinakog poduhvata, ve na
zajednicu koja ima takvu kulturu koja mentalno priprema udruene pojedince
da budu mentalno spremni za izvrenje takvog zloina kao to je zloin
genocida.

Naa saznanja o poinjenom genocidu postoje upravo zato to oni


koji su ga preivjeli nisu utjeli i zbog toga to su jedni bili neumorni u
svojim naporima da stradanja zapisuju u vrijeme kada su se dogaala, a
drugi da marljivo istrauju ono to nije zapisano. Dogaaji koji nisu zapisani
nestaju iz sjeanja. Mula Mustafa Baeskija nam je ostavio jednu mudru
poruku: Ono to nije zapisano nije se ni desilo. Biskup Desmond Tutu,
junoafriki nobelovac, poruio je: Ispriajmo istinu naaoj i vaoj djeci,
a onda da je nikada ne zaboravimo.17
S obzirom na to da je genocid sastavni dio historije Bonjaka, a
u nastojanju da se to najvee drutveno zlo koje ih prati zadnja dva stoljea
Desmond Tutu, u govoru povodom imenovanja za predsjedavajueg Komisije
za istinu i pomirenje, odranog 30. septembra 1995.
17
S. eki, HISTORIJSKO-POLITIKI ASPEKTI OPSADE SARAJEVA (autorizirani tekst izlaganja povodom Dana sjeanja na rtve opsade Sarajeva), Sarajevo, 5.
februar 2009.
16

91

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 92

(po nekim hroniarima i due) prekine, potrebno je istraiti i utvrditi punu


istinu o kontinuitetu namjere da se oni unite. Potrebno je istraiti korijene,
uzroke, ciljeve, namjere, razmjere i odgovornosti za stradanja Bonjaka.
Spoznaja istine e utjecati na svijest i moral monika koji mogu neto
poduzeti da spase rtvu od namjere ponovnog pokuaja njenog istrebljenja.
Istina i pravda vode rtvu u oporavak, a poinioca zloina usmjerava na
moralni put.
ta nakon saznanja da su nad Bonjacima (iz)vreni brojni napadi s
genocidnom namjerom?

Znamo da je tokom samog oruanog dijela agresije na Republiku


Bosnu i Hercegovinu, a posebno nakon nje, kada se zloin genocida nad
Bonjacima nije mogao prikriti pred domaom i meunarodnom javnou,
drava Srbija kao pravni nasljednik Savezne republike Jugoslavije, koja
je planirala i sa svojim kolaboracionistima (veim dijelom bosanskih Srba)
izvrila agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu, eljela snanom
propagandnom mainerijom predstaviti javnosti da su sve strane u sukobima
u Bosni i Hercegovini inile zloine.

Propagandna poruka moe ispuniti svoju namjenu (emitirana


neistina u koju e konzumenti propagandne poruke vjerovati) samo ako
u njoj ima makar djeli istine. Istina je da su sve strane inile zloine,
ali korijeni, uzroci, namjere, razmjere (dimenzije), naini izvrenja i subjekti
odgovornosti za poinjene zloine su bili sasvim drugaiji meu stranama
u sukobu.
Srpski zloini su bili u funkciji libensrauma (nasilnog prisvajanja
tue teritorije koju e pretvoriti u etniki istu teriroriju jednog naroda),
a poto to nije bilo mogue drugim sredstvima, onda se posee za protivpravnim radnjama kojima se ele istrijebiti oni koji se ne uklapaju u
koncept etniki iste teritorije. Za nasilno prisvajanje tue teritorije
(libensraum) potrebno je pripremiti napadaa. Srpska ideologija i politika je
to inila varajui srpski narod da on (taj narod) posjeduje nadljudske moi,
da su pripadnici tog naroda najbolji borci, da su nebeski narod, da
je jedini narod kojem pripada nebesko carstvo itd.
92

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 93

U ime tog nebeskog naroda srpski zloinci (kasapini i mesari)


na terenu su poinili znatno vei broj zloina, iza kojih (p)ostade znatno
vei broj rtava, nego to su to poinili muslimanski zloinci. Srpski mesari
i kasapini, po nainu izvrenja zloina, bili su najbarbarskiji i najzvjerskiji,
iji je izvor, prije svega, u kolektivnom podsvjesnom izgraivanom na
ideologiji nerealnog velianja srpskog naroda kao nebeskog naroda,
mitologijama, na strahovima vjeite ugroenosti koje e se, smatraju, rijeiti
realizacijom projekta Velika Srbija u koju e ugurati sve Srbe. Nerealnim
velianjem srpskog naroda i njegovom viktimizacijom stvarana je specifina
vinost Srba prema muslimanima - Bonjacima koje treba istrijebiti s
prostora zamiljene Velike Srbije. Stalno je govoreno srpskom narodu da
im je na ostvarenju cilja svi Srbi u jednoj dravi Bog dao nadljudske
sposobnosti. Indoktrinirani su, pored ostalih, i lanom priom da je car Lazar
odabrao kraljevstvo Boije. Zbog toga je njegov narod blagoslovljen od
samog Boga, pa su time Srbi jedini narod kojemu pripada Boije i prirodno
pravo da batine kraljevstvo Boije.

Ako korijen srpskih zloina potjee iz nekih dijelova srpske


nacionalne kulture koju i kakvu potpisuju: Petar Petrovi Njego, Petar
Koi, Ivo Andri, Vladimir Gainovi, Vladimir orovi, Jovan Cviji,
edomir Mitrinovi, Teofil Petranovi, Stevan Moljevi, Jovan Dui, Petar
Gakovi, Vladimir Dvornikovi, Nikola Stojanovi, Risto Radulovi, Jefto
Dedijer, Vlado Glui, Pero Slijepevi, Dobrica osi, Vuk Drakovi, Petar
Lubarda, Rajko Petrov Nogo i mnogi drugi, takva kultura i takve intelektualne persone odgovorne su za stvaranje srpske vinosti prema nesrbima
koji ive na prostoru zamiljene Velike Srbije. Korijen srpskih zloina
izrasta iz ubrita intelektualnog stvaralatva nabrojanih podstrekaa na
zloine koji mentalno pripremie srpski narod da iz njegovih redova u
eveningen ode najvei broj zloinaca, s najveim brojem godina provedenih
po svjetskim kazamatima, a to je jo gore, takva kultura srpski narod
natocilja da olahko ine najtee zloine nezapamene od kraja Drugog
svjetskog rata, i to u sreditu Evrope - meu kojima i onaj najtei, koji
ovjeanstvo i meunarodno pravo poznaje, a to je zloin genocida nad
Bonjacima. Nije dovoljno to to aktualna politika u Srbiji i Republici
Srpskoj prihvata saradnju s ICTY-em (Meunarodnim krivinim sudom
za bivu Jugoslaviju) u Hagu o isporuci kasipina, mesara i biroktara koji
93

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 94

su na terenu inili zloine. Potrebno je, ukoliko ele svoj narod osloboditi
teke hipoteke koju izvrenjem genocida nad Bonjacima natovarie na
plea buduim generacijama, da kritiki analiziraju sadraje nacionalne
kulture koja velia ideju Velike Srbije, koja podstie i mentalno priprema
srspki narod da za svrhe te ideje ine zloine. Tek kada u Srbiji i Republici
Srpskoj u medijskim i kolskim programima budu kritiki preispitane
poruke takvih sadraja, ali i neka kvazinauna istraivanja, Bonjaci, ali
i drugi nesrbi koji ive na zamiljenom prostoru Velike Srbije, mogu
odahnuti i ponadati se da e biti osloboeni straha od ponovnog nasilnog
rjeavanja njihovog konanog pitanja. Sve do tada narodi na ovom prostoru
ivjet e u anksioznostima oekujui da im se ponovi ono to im se u vie
navrata dogaalo u zadnja dva stoljea. Generalna odgovornost za nastanak
vinosti srpskog naroda prema Bonjacima i mens rea (namjera) za istrebljenje
tog naroda ne lei na birokratama, mesarima i kasapinama, ve na jednom
broju intelektualaca iz redova srpske kulture, prije svega historijske nauke.
Muslimanski zloinci (neovisno o tome to su znatno malobrojniji,
to je broj rtava njihovih zloina znatno manji u odnosu na zloine koje
su poinile druge dvije strane u sukobu, koje su, pored brojnih zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava i ratnih zloina, poinile i zloin
protiv mira, a srpska strana jo i zloin genocida), nastali su u nunosti
odbrane jedine im drave Republike Bosne i Hercegovine, kao njihove
matice, odbrane svojih porodica, svog imetka i svog identiteta.

Korijen muslimanskih zloina nije u nacionalnoj kulturi kojoj


zloinci pripadaju, ve u individualnoj psihopatologiji samih zloinaca.
Prema tome, zloine koje su poinile sve strane u sukobu za
vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 19921995. imaju
sasvim razliite korijene, uzroke, namjere, razmjere i naine izvrenja,
ali i nosioce odgovornosti. Zato su istraivai genocida i drugih tekih zloina
obavezni ne samo da prebrojavaju rtve i zloince ve da istrauju vinost
napadaa prema rtvi, korijene, namjere i naine izvrenja, a potom dimenzije
(razmjere) i odgovornosti za poinjene zloine.
94

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 95

Imajui u vidu injenicu da su velikosrpska i velikohrvatska ideologija, politika i praksa, kao generatori sukoba, jo uvijek prisutne, kao i,
najblae reeno, indolentni odnos Evrope prema takvoj politici, a posebno jo
neodreen stav Evrope prema Bonjacima kao autohtonom evropskom
narodu i rtvi zloina genocida na kraju XX stoljea, jedini mogui spas
Bonjaka od ponovnih napada jeste da, pored borbe protiv zaborava na
prole genocide, jaaju i razvijaju dravu Bosnu i Hercegovinu, kao zajednicu
ravnopravnih naroda i graana koji u njoj ive. Stoga je krajnje vrijeme
da Bonjaci shvate znaaj opasnosti velikosrpskog i velikohrvatskog
projekta, bez obzira gdje ive i da daju svoj doprinos u odranju, razvoju,
jaanju i prosperitetu jedine im drave Bosne i Hercegovine.

Samo jaka i demokratska drava Bosna i Hercegovina, kao matica


Bonjaka, i osvijeeni Bonjaci, kao rtve genocida, mogu biti sredstvo
odvraanja od ponovnog napada na njih.

Osvjeivanje rtve nije dovoljno samo dok njena stradanja traju.


Potrebno je da se stalno podsjea na prethodna stradanja. Kolektivno sjeanje
na prethodna stradanja je mehanizam odvraanja napadaa. Zato je obaveza
istraivaa ali i rtve da zajedno istrauju, piu, govore o stradanjima, a
posebno o zloinu genocida kao najveem drutvenom zlu.
Sadanje i budue generacije moraju iz dosadanje historije, a u
interesu cijelog ovjeanstva, izvui historijsku pouku i poruku o potrebi
razvijanja i ujedinjavanja svih antifaistikih snaga, bez obzira na nacionalnu,
etniku, vjersku, rasnu, ideoloku i svaku drugu pripadnost i opredjeljenost.
To je najvaniji zadatak u strategiji prevencije zloina genocida koja
ujedno vodi oporavku rtava i moralnosti ovjeanstva.

95

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 96

Doc. dr. Rasim Muratovi, Institut za istraivanje zloina protiv


ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
POUKE GENOCIDA NAD BONJACIMA
Saetak

Ovaj tekst se bavi korijenima velikosrpske agresije na Bosnu i


Hercegovinu i zloinima genocida nad Bonjacima koji traju preko dva
stoljea, kao i poukama koje se nisu izvukle iz svega toga. Sve su to
zapravo strane sekvence jednog i istog traginog nesporazuma koji se
u pravu zove zloin najveeg ranga genocid, a u sociologiji drutvena
pojava sklona ponavljanju genocid, odnosno trajanju zloina u kontinuitetu
s kraim ili duim pauzama. U svim ovim zloinima, u njihovom sukcesivnom ponavljanju, u nepromjenjivosti matrice, u kojoj se svake dvije,
tri ili etiri decenije ponovi u dlaku ista strana pria s pokoljem civila,
silovanjima, pljakanjima, paljenjem cijelih sela i svaki put se u istoj ulozi
pojavi branilac (Bonjaci) i napada (Srbi). Takva stoljetna upornost jednih
da unite i otmu tue i drugih da se odbrane i sauvaju svoje, nedvosmisleno
ukazuje da je osnova te drame zasnovana na dubokom i sutinskom
nesporazumu dobra i zla. Ili moda obrnuto: na nekoj vrsti njihovog kobnog
sporazuma?
Tekst se zavrava konstatacijom da bi se sve ovo razumjelo valja
proitati sva nauna djela Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU). I
djela fizike. I djela iz astronomije. I djela iz likovnih umjetnosti. I muzika
djela... Sva. Onda emo vidjeti ta se sve trebalo dogoditi da bi genocid
nad Bonjacima bio mogu. Moda emo dobiti i djelimian odgovor i
na pitanje zato i kako se to moglo desiti. Meutim, injenica je da e se
genocidom nad Bonjacima ova civilizacija baviti jo dugo kao zastraujuim
uzorkom ija nauna obrada moe donijeti ovjeanstvu onoliko iskustvene
koristi koliko je Bonjacima donijela tete. U kontekstu teme o kojoj je
rije, na ova pitanja mogu Bonjaci i Hrvati, pa i svi ostali, odgovoriti ovako
ili onako, ali dok Srbi ne odgovore na njega objektivno, pitanje ostaje bez
odgovora. Valja ovaj mentalitet izuiti kompleksno i komparativno, mada
96

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 97

nee biti dovoljno ni deset Srpskih akademija nauka i umetnosti da relativizira


i umanji uinjeno zlo, zlo koje su etablirali i porodili.
Kada se svi oblici ovih zala umjetniki oblikuju i nauno elaboriraju,
nee biti dovoljno ni deset SANU da ublai i relativizira te dojmove i te
injenice. Govorimo o stvarima koje e trajati s programom i bez programa
i podsticanja. Kao peat srama koji se javlja poslije ovakvih historijskih
kataklizmi.
To je ono to bi se trebalo uraditi kada je u pitanju jedna strana delat/egzekutor.
Kada je u pitanju druga strana pouke genocida nad Bonjacima,
tu, prije svega, bonjake odgovore ne treba traiti samo u okrivljavanju
srpskih i hrvatskih sadraja neprijateljstva prema Bosni i Hercegovini i
Bonjacima. Razloge treba pronai i unutar etnonacionalnog kolektiva
Bonjaka i njihovom kodu kulturne naivnosti. U tom kontekstu neophodno je unutarbonjako preispitivanje uz vie traganja za egzistencijalnim
mentalitetom i konvergencijom i suivotom koji obiluje Bosnom i
Hercegovinom.
Kljune rijei: genocid, pouke, krivnja, sramota, silovanje, ubistva,
rtva, egzekutor, kod, kultura, naivnost.

Mnoge bitke i mrtve glave nisu naa glavna nevolja, ni naa najvea
nesrea! Najtunija nesrea, nas preivjelih, jeste ta to ne znamo iz
mrtvih glava uzeti pouku! Mrtva glava bi moda uzela pouku, ali ne
moe mrtva je. Ne znamo uzeti pouku. Ne znamo zavriti bitku. Ne
znamo privesti rat njegovom kraju, da se iz starih ratova ne raspiruju
novi! Niti znamo niti elimo sklopiti stranice tih i slinih knjiga, a ima
ih mnogo. Kabil je ubio Habila (Kajin Abela) i nije znao zakopati
svoga brata. Nije se nadnio nad njegov lijes i zapitao: Zato sve to, i
emu?!
Enes Kari, Pjesme divljih ptica
97

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 98

Uvod

Svi ratovi protiv Bosne, od pokolja 2.300 ljudi, veinom ena i


djece, dok su naputali Sjenicu, na zadatu tvrdu rije Karaoreviu da
e biti poteeni, preko progona i ubijanja Bonjaka tokom Prvog srpskog
ustanka, od Beograda do Nia, od Uica do apca; velikih progona i zuluma
poinjenih mahom nad bonjakim civilima po cijeloj Bosni i Hercegovini
i velikim dijelom Srbije poslije Berlinskog kongresa (1878); u primjeru
organiziranog pogroma nad potpuno nezatienim bonjakim stano*vnitvom u ahoviima i okolini (1924); masovnog pogroma Bonjaka koji
je organizirano vrila Jugoslavenska vojska u otadbini pod komandom
Drae Mihailovia u Foi, Viegradu, Goradu, ajniu i cijeloj istonoj
Bosni tokom Drugog svjetskog rata; pa do rata protiv Bosne zapoetog
na kraju 20. stoljea, s ranama koje ne zacjeljuju, s bolom koji nee
uminuti, sa rtvama koje se ne mogu izbrojati.1
Sve su to zapravo strane sekvence jednog i istog traginog
nesporazuma koji se u pravu zove zloin najveeg ranga genocid, a
u sociologiji drutvena pojava sklona ponavljanju genocid, odnosno trajanju
zloina u kontinuitetu s kraim ili duim pauzama. U svim ovim zloinima,
u njihovom sukcesivnom ponavljanju, u nepromjenjivosti matrice, u
kojoj se svake dvije-tri ili etiri decenije ponovi u dlaku ista strana pria
s pokoljem civila, silovanjima, pljakanjima, paljenjem cijelih sela i svaki
put se u istoj ulozi pojavi branilac (Bonjaci) i napada (Srbi). Takva stoljetna
Naroito obraeni i u toku Drugog svjetskog rata (1939-1945) bili su Bonjaci
nad kojima je, na genocidnoj osnovi, uglavnom Vojske u otadbini, kojom je komandovao
Draa Mihailovi, izvreno najmasovnije i najbrutalnije unitavanje i istrebljenje. Prema
rezultatima dosadanjih istraivanja Bonjaci su u Drugom svjetskom ratu procentualno
(nakon Jevreja) najvie stradali 8,1% ukupne populacije (103.000 rtava). Genocid
nad Bonjacima ponovljen je po gotovo istom scenariju u periodu 1992-1995, kada je
Bosna i Hercegovina pretrpjela vrlo teke gubitke: najmanje 140.000 ubijenih, poginulih
i nestalih. Ako se tom broju doda 1,030.000 protjeranih, zatim 157.000 izgubljenih lica
usljed poremeaja u prirodnom prirataju, onda je ogromna cifra onih koji su naroito
obraeni. Meu ovim ciframa najvei je broj Bonjaka iz Podrinja. Navedene brojke,
koje e svoju konanicu dobiti kada se zavre sva istraivanja zasnovana na naunoj
osnovi, sigurno jesu vane, ali nisu i najvanije, posebno kada je rije o definiranju
agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od Srbije i Crne Gore i dokazivanju izvrenog
genocida nad Bonjacima.
1

98

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 99

upornost jednih da unite i otmu tue i drugih da se odbrane i sauvaju svoje,


nedvosmisleno ukazuje da je osnova te drame zasnovana na dubokom i
sutinskom nesporazumu dobra i zla. Ili moda obrnuto: na nekoj vrsti
njihovog kobnog sporazuma?
Sve ovo spomenuto je u radnji romana Inat bosanskog goluba autora
Muhameda Mahmutovia. Golub u liku Bonjaka Adema, uspjenog i
uglednog biznismena koga kum Srbin, komija i prijatelj, sasvim prosto
istjeruje iz njegove roene kue s cijelom familijom. Pustie ga, kae kum,
da ode sa cijelom familijom, ako im preda sav novac, da mu glavu ne bi uzeli,
da bi ga pustili da ode ko prosjak otjeran sa tueg praga, bez igdje iega, ko
oguljen vrbov prut, taj pokisli bosanski golub samo sa svojim inatom.2
Poni od poetka i idi sve dok ne stigne do kraja. Onda stani. Ovaj
savjet iz knjige Alisa u zemlji uda posluali su svi junaci hronike Muhameda
Mahmutovia. Oni se vole, oni su njeni, oni su dobri, oni saosjeaju, pravi
golubovi, s maslinovom granicom u kljunovima. Oni drugi njihovi kumovi
i komije tjeraju ih iz njihovih kua samo zato to imaju kue, siluju
ih samo zato to su bosanske golubice, ubijaju ih kao glinene golubove
jer su mladi i brzi, jer imaju krila i jer su bez oruja ba kao glineni golubovi.
kolski drugovi iz iste klupe gaze ih do smrti samo zato to je bosanski
golubi, jo dijete, sasvim iz refleksne ljubaznosti rekao bujrum, uzvrativi
tako na cinino prijatno svom nekadanjem drugu, ne znajui da je njemu
slae goluba zgaziti nego se rakije napiti.
Bonjaci ponu sa svojom golubijom dobrotom i kada stignu do
kraja, stanu. Mrtvi. Ako kroz period dui od jednog stoljea, na svakih
dvadesetak godina uvijek isti ubijaju, siluju, progone s kunih ognjita
uvijek isti, e onda je tu uspostavljen jedan fiksiran odnos zasnovan na
nesporazumu koji se na njemu i odrava jer su se obje strane, gonilac i
gonjeni, zapravo sasvim dobro razumjele oko sutine tog nesporazuma.
Gonjeni je razumio da gonilac ne kani odustati od onog zla u sebi ni prestati
da ga progoni. Gonilac je razumio da gonjeni nikada nee odustati od svoje
dobrote i da e svaki put ponovo ostati onaj isti golub sa svojim nesalomljivim inatom. Ali nita tako ne raduje zlo kao dobro koje se inati. I za
svakog pravog lovca na golubove najslai su golubovi koji se ne daju
obeshrabriti nikakvim zastraivanjima ve ostaju svoji na svome i poslije
2

M. Mahmutovi, INAT BOSANSKOG GOLUBA, Bonjaci Net, 2010.

99

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 100

najgorih pokolja. Tako lovac zna i da e iste golubove ponovo nai na istom
terenu i da e ih biti u dovoljnom broju za dobar lov ako im ostavi vremena
koliko da se obnovi jedna generacija. Gonilac zna jo i to da e golubovi
ostati golubovi koliko god ih ubijao i progonio, nema se ega bojati i vjeruje
da nikada nee postati ni kobac ni jastreb.
Inat bosanskog goluba je dramatina hronika uvijek otvorenog
lova na tu Rara avis bosniensis inatica rijetku i plemenitu pticu, tog
bosanskog goluba koji ima svoj inat. Merhamet kao istinska, prefinjenija
i plemenitija forma svojstva simplificiranog u sinonimu ojstvo jeste
odlika koja se razvija dugim socijalnim kultiviranjem kroz generacije i
generacije narataja. Bonjaci su odnjegovali svojstvo merhameta kao
najljepu osobinu ljudskog drutvenog karaktera do nedune miroljubivosti
goluba. To je, s jedne strane, uvijek iznova ohrabrivalo one iste lovce da
ubijaju bosanske golubove bez milosti, a i s druge strane da to ine bez
ikakvog straha za sebe. I upravo tu je ona dvostrukost njihovog odnosa:
oni se ne razumiju, kao to se ne mogu razumjeti dobro i zlo, lovac i plijen,
maka i golub. Ali oni se itekako dobro razumiju jer niti su svi Bonjaci
golubovi niti to moraju vjeno i u svim prilikama ostati.
Moe li se dogoditi da se kao pouka, kada jednom povjeruju da
njihov primjer plemenitosti patnje i golubije dobrote zbilja nee nikada
odvratiti one koji su svikli da u njima vide samo golubove koji se inate,
preko golubijeg perja nabaci tigrovo krzno, i da se na spavanje poalje
umorna dobrota i razbudi srdba i adekvatna odbrana prisutna u svakom
ovjeku, a koja u Bonjaku odavno, dugo i predugo sniva i koju Bonjak dri
na lancu? Moe li se plijen okrenuti licem goniocu i pogledati ga pogledom
od kog se krv ledi?
Zato se nisu izvukle pouke?

Samo onaj koji je Ja u tebi moe razumjeti ono o emu je ovdje


rije. To je osnova svakog razumijevanja, svake uzajamnosti svijesti. Dok
god iz mene tebi govori samo dobrota, a ti oslukuje samo glas zla, mi se
neemo razumjeti. Ako u tebi zagrmi glas mog gnjeva, ako se oglasi u tebi
ono usnulo pa razbueno i horno da hara Ja mojeg zla, tada e me
razumjeti. Ali tad e biti kasno. Jer poslije toga nikada se vie nee razmetati
100

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 101

niti prijetiti rijeima: Jo emo se erati. Ni napamet ti nee pasti da se


poera s mievima, a od mene e bjeati sto konaka kad me samo vidi
u daljini ili mi uje glas. I stoga, posluaj onog mene u sebi koji je golub i
ne tjeraj vie inat s njim. Jer e samo tako spasiti sebe od toga da pretrpi
od mene ono zlo koje si ti meni inio, a mene e potedjeti sramote da tebi
uinim to si ti uinio meni!
Doli smo do kljune rijei sramota, odnosno zla koje proizvodi
sramotu, ali ne kod delata nego kod rtve. To je kljuni odnos u genocidu
nad Bonjacima i kljuno objanjenje zato genocid nad Bonjacima
traje u kontinuitetu vie od stotinu godina ili po nekima zato se
ponavlja, a po nekima zato se izvrava u odreenim fazama. To
traje, ponavlja se, javlja se u odreenim vremenskim intervalima
zato to preivjela rtva Bonjaci i silovane ene Bonjakinje preuzimaju
delatovu krivnju na sebe. Ovo zvui paradoksalno, ali da krenemo
redom.
Zato su Bonjaci dopustili da im se nakon genocida krivnja i sramota
njihovih delata prikai kao bonjaka sramota i bonjaka krivnja? I
to u kontinuitetu? O kojoj vrsti zla u genocidu nad Bonjacima je rije?
Genocid u svjetlu etnikog ienja, graanskog rata, vjerskog sukoba,
komijske svae u Bosni i Hercegovini nije bio visokotehnoloki niti
kvaziapstraktan. Nasilje je bilo blisko. Delat i rtva bili su licem u lice.
Blizu, i potpuno vidljivi. Nasilje, torture, silovanja, ubistva su bila vidljivi
za razliku od birokratske magle i tajnovitosti koja je pratila nacistiko
izvrenje konanog rjeenja. Nacisti su oformili birokratski jezik kao
naroita obrada, radni logori kako bi istinu prikrili od rtava i od drugih
osim od svojih snaga koje su uglavnom izvravale usmena nareenja i
rijei koje su odgovarale stvarnosti.3
U Bosni je sve to bilo drugaije. Zlo i zloini nisu se krili niti se
kriju danas. Naprotiv, s ponosom se prikazuju ali kao neto dobro. ene
koje su silovane nisu se zavezivale preko oiju. Preivjeli i silovani govore
o osobama, poznatim osobama, kolegama s posla, iz kole, sa studija.
Ovdje je sve konkretno, nita apstraktno. U holokaustu nad Jevrejima
R. Muratovi, HOLOKAUST NAD JEVREJIMA I GENOCID NAD BONJACIMA, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007, str. 14.
3

101

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 102

vidjeli smo da je veina ubistava izvrena apstraktno (gas umjesto klanja),


naroita obrada vrila se, uglavnom, tamo u Poljskoj, a ne u Njemakoj,
tako da su obini personalni motivi, pretpostavke i osjeanja, ukljuujui i
mrnju i eventualni stid na jedan udan nain bili istrgnuti iz procesa u
kojem je obraeno est miliona Jevreja. Tu se pojavljuje apstrakcija koja
obuhvata i rtve i delate i gdje obje kategorije nestaju u magli i irelevantnosti
koja se odnosi na njihove psihe, personalnosti i individualnosti.4
U genocidu nad Bonjacima svi povezi su skinuti. Ogroman broj
dojueranjih komija i kumova preko noi pokazao je svoje pravo lice.
Poznavati nekoga u genocidu nad Bonjacima nije znailo imati obavezu
na emocionalnu povezanost izmeu sebe i onog drugog. U tim sluajevima
delati ne osjeaju odgovornost za povezanost, povezanost bez pritiska
kao odreenu obavezu. U genocidu nad Bonjacima nita se ne krije.
Krije se jedino krivnja. Odnosno, ni ona se ne krije i ona se pokazuje i
krevelji rtvama optuujui i mrtve i preivjele kao uzrok zajednike
nesree i stradanja na svim stranama. Sramota se prebacuje na rtvu.
Da bi se kao takva rtva osramoena paralizirala u ukupnom potencijalu niti
da bude neko niti da radi neto, nego da se pripremi za sljedei uasni
zloin. Sramota postaje zatitni znak rtve, a ne delata.
U genocidu nad Bonjacima dugo, vie od jednog stoljea, nauno
i politiki se pokuavalo, a to se pokuava i danas, dokazati da nisu delati
ti koji su izvrili zloin odnosno nepravdu, nego su rtve te kojima se nametao
i namee osjeaj stida i krivnje. rtve u smislu onih koji su napadnuti u
svojoj domovini, u svojim selima i gradovima, u svojim kuama i stanovima,
stidjele su se jer su ostale ive. Stidjeti se u genocidu nad Bonjacima znai
biti ponien, osramoen, igosan od drugih, kao i u vlastitim oima. Oni
koji nisu bioloki uniteni nastoje se pokoriti duhovno tako da klonu duhom
i da ponu vjerovati da je la istina, a istina da je la, da se mentalno
onesposobe tako da izgube volju da misle dobro o sebi, o svojoj porodici,
o svojoj zajednici, o svom drutvu, o svojoj dravi. Kada se rtva, a ne delat
stidi, to znai da su krivnja i sramota promijenili mjesta.
ta se to dogaa sa rtvom koja preuzima prvo odgovornost, a
kasnije i krivnju na sebe? To je proces koji je, u velikoj mjeri, odreen
ire o ovome vidjeti: Z. Bauman, MODERNITET OG HOLOCAUST. VIDARFORLAGETS KULTURBIBLIOTEK, Oslo, 1997.
4

102

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 103

stanjem u drutvu, drutvenim okolnostima. Moderno drutvo ne voli rtve,


ne voli gubitnike. Drutvo interesuju pobjednici. Naravno ne moralni
pobjednici (ta u dananjem svijetu nemorala ima neko od toga ako je
moralni pobjednik?), nego pobjednici koji su osvojili vie teritorije,
pokazali vie brutalnosti, ubili stotine hiljada civila i vojnika, silovali
desetine hiljada ena, unitili prirodno drutvo razliitosti. U genocidu
nad Bonjacima uporno se pokuava red stvari okrenuti na glavu u
odnosu na ono kako bi barem normativno trebalo izgledati. Umjesto da
se delat stigmatizira, kazni ili barem stidi, to se pokuava raditi sa rtvom.
Stigmatiziranje rtve umjesto delata ini sr zla.
Sve ovo to smo do sada rekli u nauci se naziva: 1. konstruktivistiki
i 2. ontoloki pristup problemu zla. Konstruktivistiki pristup karakterizira
konstrukcija neprijateljske slike to ustvari predstavlja konstrukciju
vlastite-line slike. U sluaju genocida nad Bonjacima delati (srpski i
crnogorski nacionalisti) konstruiraju mitom obavijenu neprijateljsku
sliku M/muslimana vjernika, ateiste i svih onih koji imaju muslimansko
ime. Delati idu u historijski dug period i moralnu jednodimenzionalnost
u svojim objanjenjima. Bitka na Kosovu polju (1389) gdje su Srbi izgubili
od Otomana, odnosno muslimana je obavezna veza za razumijevanje
genocida nad Bonjacima u XX stoljeu. Sadanjost se prikazuje i objanjava
kao determinanta prolosti. Prolost, tanije predstava o njoj proizvodi
radnje i njihovo objanjenje, ukljuujui i genocid koji se izvrava posljednjih
vie od stotinu godina.
To je jedna forma paganskog i magijskog razmiljanja i tumaenja
tokova ivota, gdje se odreena vjerska, nacionalna i etnika grupa okrivljuje
za zlo, a postupci prema toj odabranoj grupi, ukljuujui i genocid,
prezentiraju kao legitimni jer se to dogaa u samoodbrani ili kao revan/
osveta za ono to su pripadnici te grupe nekada davno (prije 600 godina)
uinili. Rije je o kolektivnom miljenju gdje se sve individualne razlike
unutar grupe briu tako da jedan mora odgovarati za sve, a svi za jednog.
Gdje se grupa i njeni lanovi opisuju esencijalno, odnosno na jedan
nepromjenljiv nain. Kolektivno razmiljanje deindividualizira postupke
i obzire na taj nain da se odgovornost i krivnja kolektiviziraju. Takva
kolektivna krivnja prelazi vrijeme i prostor, nadilazi svaku individualnu
biografiju, pripisuje joj se lina intencija i putovanje kroz hisoriju i kao
takva legitimira ubistva muslimana roenih 1992, povezujui ih s Kosovom
103

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 104

poljem 1389. Bonjacima se komplemantarno pripisuje uloga napadaa


i uloga rtve. Te dvije uloge se u historijskom toku dijele na: Crno-Bijelo; Mi
Oni; Krani-Muslimani; Srbi-Muslimani (Bonjaci).5
Ontoloki pristup zlu znai pribliavanje zlu tako da se ono promatra
i tumai na nain prilagoavanja datim okolnostima. Ontoloki tumaiti
i razumjeti zlo znai biti realan i razumjeti ljudski i individualno zlo kao
neto s ime se treba naviknuti i ivjeti s njim bilo da ga ovjek ini bilo
da mu je izloen. Ovdje dolazimo do odnosa izmeu stida i zla u smislu da
to odreuje granice gdje se zlo moe gledati tako da reprezentira prekoraenje
granica dok stid/sramota izraava noenje posljedica zla uinjenog od
pojedinca ili vie njih/grupe.
Sramota je dvosmislena. Onaj koji kae sramim se izraava
krivnju. Time se izraava odgovornost za ono to je uraeno i za neto to nije
trebalo biti uraeno. Ono kognitivno uzima se kao cilj koji je razumljen
od aktera koji je priznao svoju krivnju, ono emocionalno kao cilj i priznanje.
Nedostatak srama u vezi s onim uinjenim u ovom sluaju rauna se kao
nedostatak morala, kao znak izdaje karaktera, kao nedostatak senzitivnosti/
empatije.
Druga varijanta sramote/srama je ona gdje se srami onaj nad kojim
je poinjeno zlo i koji se stidi zato to je zlo izvreno nad njim. Opravdanje
za ovu vrstu srama nije sasvim jasno ni psiholoki niti moralno. Zato da se
Centralno mjesto u genocidu nad Bonjacima, a tie se ove teme, zauzima plan RAM,
uraen 1991. u Beogradu, od grupe visokih oficira JNA, ukljuujui i eksperte za psiholoko voenje rata. Spomenuti plan i eksperti koji su uestvovali u njegovoj izradi je primjer
kako je znanje o tome koji mehanizmi stvaraju neprijateljske slike, ako se koristi
sistematski, dobra priprema za genocid. Ne radi se, dakle, o koritenju znanja da se
sprijei genocid ili da se genocid preduprijedi. Ne, ovdje se radi o tome da se znanje
koristi kako bi se genocid uinio moguim. Vojna i akademska ekspertiza dala je svoje
usluge i svoje znanje o islamu i muslimanima na dispoziciju kako bi se muslimani etniki
oistili. Evo dio plana: Naa analiza ponaanja M/muslimana pokazuje da se moral
ove grupe moe oslabiti ako se akcija usmjeri prema onim takama gdje su oni najranjiviji.
Te take su ene i djeca. Ciljana akcija prema ovom dijelu populacije proirit e zbunjenost
u drutvu i stvorit e strah, a potom i paniku to e dovesti do bjeanja M/muslimana iz
zona zahvaenih borbenim dejstvima. U ovom sluaju moramo, izmeu ostalog, izvriti
sveobuhvatnu propagandnu kampanju da se povea panika. - Citirano prema: Arne Johan
Vetlesen, MENNESKEVERD OG ONDSKAP ESSAYS OG ARTIKLER 1991. 2002,
Gyldendal, Oslo, 2003, str. 306.
5

104

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 105

rtva stidi? To je kljuno pitanje na koje odgovor treba potraiti i unutar


entonacionalnog kolektiva Bonjaka i njihovom kodu kulturne
naivnosti. U tom kontekstu neophodno je unutarbonjako preispitivanje
uz vie traganja za egzistencijalnim mentalitetom i konvergencijom i
suivotom koji obiluje Bosnom i Hercegovinom. Ovo su pitanja na koja
Bonjaci moraju dati naune i svake druge odgovore.
Zlo je nanoenje bola drugom. Zbog toga se ono moe povezati sa
sadizmom, mada se sve forme zla ne mogu razumjeti kao izraz sadizma.
Sadizam je pokuaj jedne osobe (delata) da smjesti ono to ne moe
trpjeti u vlastitoj egzistenciji (zavist, ranjivost, smrtnost) kod druge osobe
(rtve), da se ovim postupcima oslobodi onoga to kod samog sebe ne
moe trpjeti. Rije je o nanoenju neega to se kod sebe ne moe trpjeti
drugome. Oslobaamo sebe bola i patnje nanosei to drugom. Plasirano kod
drugog to to se ne moe trpjeti kod sebe postaje moguom trpnjom kod
onoga drugog. To je doivljaj egzistencije biti u ivotu, biti besmrtan tako
to e se biti gospodarom tue smrti, biti gospodar ivota i smrti u formi
dodjele smrti drugom, rezervirajui istovremeno ivot sebi. Ljudska
unutranja previranja idu tako daleko da mi ivimo kao smrtni, ali trae i da
se prevazie smrtnost i zadri vitalnost, a da se smrtnost nametne drugom.
U takvoj perspektivi ubiti znai zavrni udarac istovremeno se osjeajui
u ivotu. Negirajui ivot i slobodu onom drugom, ovjek doivljava osjeaj
slobode i ivota kod sebe.
U kontekstu teme o kojoj je ovdje rije, Stephen Pattison, engleski
sociolog, o sramoti kae sljedee: Vremenom oni koji su krivi ponu se
uvaavati kao asni i poteni. Osoba kojoj je nanesen stid izloena je stigmi
i bez mogunosti je da ostvari socijalnu satisfakciju. Sramota i stigma nisu
podijeljeni na bazi djela nego na osobe tako da se njihov identitet stalno
ranjava i ini bezvrijednim. Takva osoba rizikuje da cijeli ivot provede
sama i bezvrijedna i za sebe i za druge. Osobe ili grupe izloene sramoti
su toksino prljave, one su humanity out of place. Prema toksino prljavim
vlada se jakom rukom. Oni se ignoriraju, briu, pospremaju, nemaju
nikakvu vrijednost, devalviraju se.6
S. Pattison, DEMORALISATION AND THE RISE OF SHAME, MS, Cardif, 2002,
str. 232.
6

105

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 106

Vetlesen pita: Ko je taj ko se srami/stidi?7 Odgovor je: To su


rtve. To su silovane muslimanske ene prije svih. To su njihova braa,
oevi, muevi, sinovi koji nisu uspjeli zatititi njihove vrijednosti, ast,
status, lino potovanje, ponos, a bili su svjedoci tih zloina. Pored toga,
tu su jo tortura i nasilje u koncentracionim logorima to se sve odigravalo
pred publikom. O tome postoje svjedoenja koja je teko opisati, a odnose
se na prisiljavanje djeda da siluje svoju unuku i sina koji je bio prisiljen
da odsijee testise svom ocu.
Zato su se bestijalnosti reirale na ovakav nain? Tu se radi o
povezivanju krivnje i srama. Povezanost u krivnji Vetlesen objanjava na
primjeru Borislava Heraka. Vetlesen se poziva na Alexandra Stiglmayera
koji komentira intervju s Herakom: Herak misli da on siluje automatski,
da ne razmilja o rtvama. Tipino je da Herak uvijek svoje rtve opisuje
kao visoke, crne kose, starosti izmeu dvadeset i dvadeset pet godina.
Tipino je za egzekutore silovanja da ne doivljavaju svoje rtve kao
konkretne osobe niti su u stanju da ih nakon toga opiu. Drugim rijeima,
bez obzira to je odnos u ovoj situaciji eminentno fiziki, licem u lice, osoba
prema osobi, ipak su egzekutor i rtva depersonificirani. Bez obzira to se
njegovo lice duboko urezuje u njeno sjeanje sa svim njegovim individualnim osobinama, ona je za njega samo jedna u neprekidnom nizu,
lice u fizikom smislu, ali ne i u psihikom i emocionalnom kao takvom.
Ona pamti njega ali ne i on nju. Poenta je da se to uini pred publikom
radi sramoenja rtve ali i lanova porodice koji ne mogu pomoi.8
ta je s krivnjom? Osjea li delat krivnju ili na njoj insistiraju
samo filozofi morala? Mnogo toga ukazuje na odrian odgovor. Doivljavaju
li egzekutori krivnju? Mnogo toga ukazje na odrian odgovor. Silovatelji
ne pokazuju znakove srama. Mladi ljudi silovatelji umjesto srama osjeaju
ponos zbog uinjenog. Kada se ovjek stidi/srami, on pokuava prikriti
ono to je povod srama, skriva pogled i skriva samog sebe da ne bi neko
ukazao na njega. Ali u sluaju silovanja u Bosni to nije sluaj. Ovdje se
zloin odigrava na otvorenom, kao planirana radnja s intencijom da se
A. J. Vetlesen, MENNESKEVERD OG ONDSKAP ESSAYS OG ARTIKLER
1991.-2002, Gyldendal, Oslo, 2003, str. 312.
8
A. Stiglmayer, MASS RAPE. THE WAR AGAINST WOMEN IN BOSNIAHERZEGOVINA, Lincoln, University of Nebraska Press, 1992, str. 182.
7

106

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 107

pokau svi kojih se to tie - i rtva i egzekutor. Linim razumijevanjem


egzekutora dominira ideoloka poruka o tome da je to to oni rade jedna
vrsta probe mukosti, test karaktera, dio performansa pred publikom u
kojem se odvaja ito od kukolja, jaki od slabih, isti od prljavih, jaki od
slabih, egzekutori od rtve. Stiglmayer citira Susan Brownmiller: Mukarci
koji siluju rade neto neubiajeno u ekskluzivinom klubu za mukarce.
Zloin nad rtvom ini rtvu prljavom a pokazuje egzekutorovu istou.
Nasiljem se postie dvostruki cilj: markiranje vlastitog identiteta i identiteta
drugog. Pored toga, zloin silovanja je akt kojim se rtva markira u smislu
da nosi biljeg do kraja ivota u prvom redu u fizikom smislu kao
dijela tijela, kao implantirani dio u vlastitom tijelu, kao sudbinu kojom su
odreene tekoe, kako bi se rtva paralizirala u odnosu prema nanesenoj
boli. Zatim kao fiziko podsjeanje u budunosti u smislu realnosti zloina,
a u formi roenja djeteta. Posljedica zloina ostaje trajno kod rtve.
Egzekutor nasuprot toga nije oznaen, nije stigmatiziran, tavie, osjea se
lagodno i ve se nalazi na drugom mjestu u potrazi za novim rtvama bez
fizikih i psihikih podsjeanja ili tragova o uinjenom zlu. Mo (ispoljena
kao nasilje) je pokretna, a nemo rtve je statina i povezana za jedno mjesto.
Vetlesen prikazuje silovanje u Bosni na nain koji lii Alfordovom
opisu kako se impulsi za nanoenje bola drugom ispoljavaju kao neto
to se ne moe trpjeti i to je nepodnoljivo kod sebe i ega se onaj koji
nanosi bol eli osloboditi. To nepodnoljivo, to to se ne moe trpjeti kod
sebe je zavist, ranjivost, smrtnost. U ovoj vrsti zla postoje elementi sadizma
u smislu nanoenja bola drugom kako bi se uivalo u tome. Alford tvrdi
da je ovakav projekt osuen na neuspjeh: Evil is cheating, kae Alford.
Misliti da emo nanoenjem bola drugom osloboditi sebe nije nita
drugo nego samoprevara.9
Jean Amery, preivjeli iz Auschwitza, uporeuje sramotu koju
je on doivio sa sramotom koju je doivjela silovana ena: Logino je
da silovatelj osjea sramotu, ali u realnosti to je rtva koja to osjea jer ona
ne moe da zaboravi da je bila reducirana do bespomonosti, bespomonosti
od svoje volje.10 Sramota zbog toga to se bespomono isporuuje
C. F. Alford, NARCISSISM, SOCRATES, THE FRANKFURT SCHOOL, AND
PSYCHOANALYTIC THEORY, New Haven, Yale U.P., 1988, str. 196.
10
Citirano prema: Vetlesen, Arne Johan, MENNESKEVERD OG ONDSKAP
ESSAYS OG ERTKLER 1991.-2002, Gyldendal, Oslo, 2003, str. 308.
9

107

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 108

torturi i ljudski nezamislivom ponienju, sramota to se dolo na nivo


ivotinje, to rtvu proganja do kraja ivota. To je sramota koja prelazi u
krivnju i osjeaj suodgovornosti za radnje koje se nisu morale dogoditi,
koje su ljudski bezvrijedne, a ako je ovjek bio dio njih, one idu kao ivi
znak neega to vremenom ovjek ima potrebu da se potedi od toga. To
je blizu pojma Karla Jaspersa o metafizikoj krivnji.
Ovdje nije rije o fenomenu koji se sree prvi put i samo u Bosni.
U Bosni sramota dobija jo jednu dodatnu dimenziju vezanu za vjeru islam
kojoj je pripadala veina ubijenih, silovanih, deportovanih, zatvaranih i
muenih i koja betonira one vrijednosti koje se gube kao i sramotu koja
dolazi nakon svih nabrojanih akata. Sramota se dodjeljuje rtvi i ona je
mora nositi. To je zbog toga to mi ivimo u drutvu u kojem se ljudi pa i
naunici teko odluuju govoriti o zlu. Posljedica toga je da moderno drutvo
teko razaznaje zlo i jo tee bori protiv zla.
Za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 19921995.
ubistva, silovanja, deportacije mnogi relevantni faktori nisu nazvali zlom.
Nisu nazvali genocidom, prvim na evropskom tlu nakon 1945. Posebna
je tema ta je radila meunarodna zajednica, politiari, diplomatski
predstavnici dok je genocid u Bosni bio na djelu. Vodili su pregovore sa
zaraenim stranama u graanskom ratu i nazdravljali s inspiratorima,
planerima, organizatorima i naredbodavcima genocida. Plesali su smrtni
ples nad svjeim mezarima.
ZAKLJUAK

Da bi se sve ovo razumjelo, valja proitati sva nauna djela Srpske


akademije nauka i umetnosti. I djela fizike. I djela iz astronomije. I djela
iz likovnih umjetnosti. I muzika djela... Sva. Onda emo vidjeti ta se sve
trebalo dogoditi da bi genocid nad Bonjacima bio mogu, moda emo
dobiti i djelimian odgovor i na pitanje zato i kako se to moglo dogoditi.
Meutim, injenica je da e se genocidom nad Bonjacima ova civilizacija
baviti jo dugo kao zastraujuim uzorkom ija nauna obrada moe
donijeti ovjeanstvu onoliko iskustvene koristi koliko je Bonjacima
donijela tete. U kontekstu teme o kojoj je rije, na ova pitanja mogu
Bonjaci i Hrvati, pa i svi ostali odgovoriti ovako ili onako, ali dok Srbi ne
108

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 109

odgovore na njega objektivno, pitanje ostaje bez odgovora. Valja ovaj


mentalitet izuiti kompleksno i komparativno, mada nee biti dovoljno
ni deset SANU da relativizira i umanji uinjeno zlo, zlo koje su etablirali
i porodili.
Kada se svi oblici ovih zala umjetniki oblikuju i nauno elaboriraju,
nee biti dovoljno ni deset SANU da ublai i relativizira te dojmove i te
injenice. Govorimo o stvarima koje e trajati s programom i bez programa
i podsticanja. Kao peat srama koji se javlja poslije ovakvih historijskih
kataklizmi.11
To je ono to bi se trebalo uraditi kada je u pitanju jedna strana delat/egzekutor.
Kada je u pitanju druga strana pouke genocida nad Bonjacima,
tu, prije svega, bonjake odgovore ne treba traiti samo u okrivljavanju
srpskih i hrvatskih sadraja neprijateljstva prema Bosni i Hercegovini i
Bonjacima. Razloge treba pronai i unutar entonacionalnog kolektiva
Bonjaka i njihovom kodu kulturne naivnosti. Zato se genocid, sve
do 1990. i pojavom knjige Vladimira Dedijera Genocid nad Muslimanima
nije imenovao pravim imenom? Zato se odreena pojava (genocid)
ponavljala, odnosno trajala u ciklinim periodima a da nauka nije bila
kadra odgovoriti na to pitanje? Zato...? U tom kontekstu neophodno je
unutarbonjako preispitivanje uz vie traganja za egzistencijalnim
mentalitetom i konvergencijom i suivotom koji obiluje Bosnom i Hercegovinom. Ovo su pitanja na koja Bonjaci moraju dati naune i svake druge
odgovore. Bonjaci posebno moraju dati odgovor na pitanje zato u
prethodnih skoro dvije stotine godina iz vjeno ponavljanje istog nisu
izvuene skoro nikakve pouke!

11

O ovome vidjeti ire: A. Isakovi, ANTOLOGIJA ZLA, NIPP Ljiljan, Sarajevo, 1994.

109

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 110

Doc. dr. Fikret Beirovi, Institut za istraivanje


zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu
GORNJE PODRINJE ZLOINI U KONTINUITETU,
19411945

Da su bosanski susjedi uvijek pruali ruke prema Bosni, smatrajui


je hrvatskim ili srpskim privjeskom,1 u svom djelu istie uvena medijevalistica Nada Klai.
Doista, kroz cijelu bosanskohercegovaku prolost, kako Srbi
tako i Hrvati, smatrali su Bosnu kolonijalnim prostorom, koji jo uvijek
nisu uspjeli do kraja kolonizirati, jer je uvijek postojao neki remetilaki
faktor; poevi od bosanskih banova, kraljeva, bosanskih bogumila do
bosanskih muslimana.
Svoje vjekovne tenje nai susjedi su pokazali u svojim velikodravnim velikosrpskim i velikohrvatskim planovima i njihovim implementiranjem iz 1939, kada su u uvenom zloinakom sporazumu
Cvetkovi-Maek izvrili podjelu Bosne, za ime jo uvijek eznu i iju
reinkarnaciju sanjaju.
U tom permanentnom hegemonistikom naboju prvi na udaru su
bili pogranini dijelovi, posebno onaj istoni dio s granicom na Drini, koja
je stoljeima razdvajala carstva i bila razdjelnica izmeu Zapadnog i
Istonog svijeta.
I ba na tim kulturno-civilizacijskim i politikim avovima stoljeima
su se inili masovni zloini, a najtei su poinjeni u novijoj historiji, u
XX stoljeu, tokom Drugog svjetskog rata 19411945. i posljednje agresije
19921995. U ovom kratkom vremenskom razdoblju dogodili su se
nezapameni zloini nad bonjakim narodom, projektovani od iste
ideologije, s istom mrnjom i ostraenou i planom unitenja bonjakog
naroda.
Idejnu osnovu genocida nad Bonjacima, kao pisani, zvanini vladin
dokument, prvi je napisao 1844. srpski politiar Nikola Garaanin, pod
1

110

N. Klai, SREDNJOVJEKOVNA BOSNA, Eminex, Zagreb, 1994, str. 5.

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 111

nazivom Naertanije. Zatim su tu ideju kasnije razradili i dopunili Stevan


Moljevi u svom Programu Homogena Srbija, te srpski socijalistiki
intelektualci Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), pod nazivom
Memorandum, perfidno umotan, ali koji je uz prethodna dva nastavio
kontinuitet zloinakih projekata i posluio kao idejna osnova u
posljednjem agresorskom ratu.
Mnotvo je dokumenata o etnikim zloinima u Drugom svjetskom
ratu koje ne moemo ovom prilikom navesti, ali osvrnut emo se na neke
fragmente iz dokumenata, kao to su svjedoenja pojedinaca koji su se
nali u tom vrtlogu, Izvjetaja slubenih lica NDH, vojnih i policijskih
ispostava, kotarskih predstojnika, Ministarstva domobranstva te mjesnih
imama i erijatskih slubenika, u kojima svi govore o velikim etnikim
zloinima, o zvjerstvima kojima nijedan apsurd nije dorastao. Tako
nenadmane grozote saznajemo iz svjedoenja erijatskog suca Aziza
Sarvana, koji je to opisao u izjavi pod naslovom Moj ivot pod etnicima
maj-juni 1942. Po istom scenariju, kao i u posljednjoj agresiji, i tada su
se ve aprila 1941. Srbi homogenizirali, te terorizirali, pljakali i ubijali
muslimanski narod, sa irokom lepezom morbidnih postupaka. Po istom
scenariju, kao i u posljednjoj agresiji, prvo su ile sitne provokacije, da
bi se intenzitet stalno poveavao, da bi nakon toga sela oko Gorada za
tili as bila u plamenu, a po povlaenju etnika vidjelo se po Kopakom
polju okolo stanice i pored Drine da ljudi lee po polju kao snoplje ita.2
Dalje, biljei on: ...a na Goradanskom mostu zaklali su oko 6.000
ljudi iz raznih mjesta. Ono to nisu pobili drali su zatvorene u koli;
premlaivali ih, traili novac, zlato, silovali ene i razne zulume inili.
Tako su u jednoj prilici na Lim natjerali oko 50 dua i sve se potopilo,
a onaj ko je uspio preplivati, tog je pogodilo puano tane, a oni koji nisu
smjeli ui u vodu silom su ih ugonili bajonetama i udarali kamenjem.3
Nai etnici, kako navodi Sarvan, nisu nigdje ili u borbu poslije
napada na Gorade, nego su stalno po naim selima krstarili, hajkali i ubijali,
isto kao to su to radili u posljednjoj agresiji.
S. eki, GENOCID NAD BONJACIMA U DRUGOM SVJETSKOM RATU,
Sarajevo, 1996, str. 139.
3
Isto, str. 141.
2

111

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 112

Naalost, tzv. nai etnici imali su pomagae u muslimanima,


koji su s njima zajedno pljakali i opljakane stvari po njihovoj propusnici
pronosili za Viegrad ili Rudo, prodavali, a vanije stvari sklanjali i donosili
etnicima, te otkrivali gdje se nalaze Hrvati, zlato, ivina i dr., to je pravi
primjer antagonistike saradnje. Toga je doista bilo i u ovom ratu u liku
raznih Zametica, Kusturica i morbidnih konvertita s jako izraenim moralnim
sljepilom. Jedan od takvih koji se danas posebno istie, pored Emira
Kusturice, jeste Emil Vlajki, potpredsjednik Republike Srpske, koji se
do rata predstavljao kao Jevrej, u ratu bio slugan Slobodanu Miloeviu,
a sada, kao deklarisani Hrvat, obnaa tu visoku dunost i permanentno
radi na dezintegraciji Bosne i Hercegovine.
Podruje Gornjeg Podrinja u Drugom svjetskom ratu bilo je pod
talijanskom okupacionom zonom, a Talijani su se prema etnicima blagonaklono ponaali isto kao Holandski bataljon UNPROFOR-a u Srebrenici
prema Mladievoj vojsci. Sve su im doputali u permanentnom tlaenju
muslimana, ak su im davali i svoje uniforme kako bi u njima pretresali
muslimanske kue i skrnavili imanja.
Tako se esto dogaalo da, na zahtjev etnikih komandanata,
talijanski komandant dopusti i zagarantira povratak muslimana u njihova
sela, a kada dou tamo, etnici naprave pokolj. Tako je bilo u selu upa,
u kojem su, kako navodi preivjeli svjedok, etnici pobili oko 4.000 ljudi, a
sam kotar Viegrad dao je blizu 8.000. S tim varkama namame dugo su
manipulirali i pobili mnogo ljudi.
etnici i Talijani su mnoge metode zajedno primjenjivali. Jedna
od tih je isprovocirana premetaina dijela naselja. Tako bi talijanski
vojnik ispalio metak kod muslimanske kue, onda bi dali uzbunu i optuili
da je neko od muslimana ispalio metak, te da treba izvriti premetainu,
to bi iskoristili za pljakanje.
Tako su etnici i Talijani postali saveznici i partneri u realizaciji
projekta Homogene Srbije po instrukcijama Drae Mihailovia, te
njegovih direktno podreenih; eneraltabnog majora ora Laia i
kapetana Pavla uriia.
Prisjetimo se samo nekih od tih ciljeva:
- stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etniki istu u
granicama Srbija Crna Gora Bosna i Hercegovina Srem Banat
Baka,

112

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 113

- ienje dravne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih


elemenata,
- ienje Sandaka i Bosne od muslimanskog i hrvatskog ivlja,

- oistiti Peter od muslimanskog i arnautskog ivlja.4

Implementaciju ovih planova potvruju mnoga svjedoenja,


izvjetaji i drugi fakti. Tako se u Izvjetaju kotarske ispostave Gorade
posebno istie da su 30. studenog (novembar) 1941. vlasti NDH i talijanska
vojska napustile Gorade, a 1. prosinca (decembar) etnici uli u Gorade.
U Goradu su ih saekali mnogi graani, neki iz straha, a neki iz
zadovoljstva sa srpskom zastavom i poklicima ivjela velika Srbija!,
ivjeli etnici, Hvala vam, brao, to ste nas oslobodili od Hrvatske i
turskog zuluma!. Tada je major Dangi odrao govor s rijeima: Nema
vie Hrvata, nema vie Turaka, sad je velika Srbija.
Tu veer je poelo krvavo klanje. etnici su se podijelili u razne
formacije, te se razili na razne strane i poeli su u masama dovoditi
nesretne hapenike, ija je sudbina bila da na najgrozniji nain zavre
svoje ivote na krvavom mostu. Na most su dovodili cijele grupe ljudi
od 50 do 300, pa i vie. Tada bi na jednu stranu donijeli harmoniku i svirali,
a na drugu bi stranu postavili samovoz, upalili bi motor i dodali gas, te bi rad
motora i svirka harmonike eliminirali vrisak nesretnih rtava koje bi u
to vrijeme klali i na najgori nain patili. Pet asnih sestara etnici su doveli
s Pala i takoer ih zaklali na mostu. U drugoj polovini 2011. spomenute asne
sestre su proglaene blaenim.
Na tri mosta u Goradu poklano je oko 7.000 ljudi, a na relaciji
od Foe do Ustiprae Drina je progutala oko 20.000 ljudi.
Za razliku od spomenutih zlodjela, u Izvjetaju Kotarske ispostave
Gorade takoer su zabiljeena i neka dobra djela estitih i potenih graana
pravoslavne vjere, kao to je Stevo Haleta, koji se inae pokazao zatitnikom
muslimanskog ivlja. Takoer se isticala obitelj ekara, a posebno Marko
ekara, bivi oruniki narednik, koji je svojoj brai i roacima davao
upute kako i na koji nain da spasu pojedine graane, te Milan Bosni iz
oblinjeg sela Gorada, Duan Raca, bivi blagajnik ekspoziture radnikog
4

S. eki, nav. dj., str. 62.

113

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 114

osiguranja, njegov pastorak Rajko Srndovi, obitelj Vase Droce, Vide


Perendije, obitelj Vitorovi te veina Tanaskovia.
Isto kao to su mostovi u Goradu i Viegradu posluili kao mjesta
masovnih zloina, tako je i most u Foi bio poprite velikog stradanja
muslimana.
Prema svjedoenju ing. Ragiba Kolakovia, upravitelja umarije
u Foi, najvei pokolj muslimana na foanskom mostu dogodio se 19.
augusta 1942, kada je bio opi napad na grad i kada su ga etnici osvojili.
Narod je bjeei hrlio na most i upravo tu su etnike strojnice napravile
pokolj. Most je bio potpuno zakren ljudskim i ivotinjskim leevima,
od kojih su mnogi pali u vodu. im su zauzeli Fou, etnici su pohvatali
i poubijali sve mukarce muslimane, kao i veliki broj ena i djece, a sve
djevojke i mlade ene silovali.
O zloinima u Foi Titu je pisao Avdo Humo, lan Pokrajinskog
komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu, 1. septembra 1942. Pisao je kako
su etnici napravili strahovit pokolj muslimanskog svijeta, tako da su
svi muslimani, koji nisu uspjeli da izbjegnu, zaklani. Muslimanski ivalj
sada u nama gleda spasioce.
U isto vrijeme, samo dan ranije, 18. augusta, etnici su uli u Srebrenicu na elu s majorom Jezdimirom Dangiem, koji je inae roen u
Bratuncu. U kotaru srebrenikom etnici su ubili oko 1.000 ljudi, opljakali
sve redom, poklali i unitili svu stoku kao i ostalu pokretnu imovinu.
Prilikom pljake zvjerski su postupali sa ljudima i enama, tukli
ih ilom, kundacima, boli noem po raznim dijelovima tijela, te vrili
raznu torturu na ljudima i enama koje su svlaili do gola. Neke su ljude
ubijali iz puke, neke kundacima, a najvie su ih klali kao janjad5.
Pored svih spomenutih zloina, iz jednog izvjetaja policijske
uprave Velike upe Vrhbosna od 15. marta 1943. saznajemo da je bilo i
nasilnog prevoenja foanskih Bonjaka u pravoslavlje.
O tome svjedoi Halid Brkovi, koji je izbjegao iz sela Papratno,
kotar Foa, i doao sa svojom obitelji u Gorade. On je izjavio da su u selu
Podpee kod Foe, 11. oujka (marta), doveli pravoslavnog popa i pod
prijetnjom ubistva pokrstili 84 muslimana na pravoslavnu vjeru, a po
zavrenom obredu silom su primorali muslimanske djevojke da se presvuku
5

114

S. eki, nav. dj., str. 85.

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 115

u odoru pravoslavnih djevojaka, te je zatim nastalo veselje uz pjesmu i igru,


pijenje rakije i pucanje iz puaka.
U zbirnom izvjetaju komisije Sredskog narodnog odbora Gorade
za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, marta 1946. jasno
se istie da su, pored etnika, mnoge zloine poinili Nijemci, Talijani,
Vraija divizija, kaznene ekspedicije i drugi.
Vrlo vaan dio tog izvjetaja ine svjedoenja nekih pojedinaca
nebonjake nacionalnosti, kao to je svjedoenje Novice ekaria, koji
je dao mnogo vanih podataka o zloinima u Foi, Goradu i drugim
mjestima Gornjeg Podrinja. Tako on iznosi podatke da su za vrijeme
etniko-talijanske saradnje od konca 1941. do marta 1943. etnici i Italijani
pobili 8.000 muslimana, 350 Srba, zapalili 2.300 kua, 3.400 zgrada, poklali
2.500 goveda, 7.000 ovaca, 2.000 konja i mnotvo stvari opljakali.
Pored ovih podataka o stradanju Bonjaka u Gornjem Podrinju
mnogo vanih podataka je u optunicama pojedinih etnikih zlikovaca
kao to su Gavran Veljko, Uro Samardija, Duan Samardija, te najvei
meu njima zloinaki dvojac: general Draa Mihailovi i zloglasni ideolog
dr. Stevan Moljevi, kojima se sudilo pred Vrhovnim sudom Federativne
narodne republike Jugoslavije u Beogradu od 10. juna do 15. jula 1946, gdje
zloini u Gornjem Podrinju ine bitne take u njihovim optunicama.
Historija kao da se ponavlja, tako da su u bonjakom sluaju u
samo 50 godina poinjena dva genocida.
Protjerivanja, torture, pokolji, zloini i zloini genocida sa
zloglasnim etnicima Leiem, uriiem, Dangiem, Rajkom elonjom u
Drugom svjetskom ratu, ponovljeni su i nastavljeni s agresijom na Bosnu i
Hercegovinu 19921995, s Ratkom Mladiem, Dragoljubom Miloeviem,
Krstiem, Bearom, te raznim arkanovcima, eeljevcima i drugim zloincima
koji su nastavili kontinuitet zloina.

115

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 116

Prof. dr. Ismet Dizdarevi, Institut za istraivanje zloina protiv


ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
PSIHOLOKA DIMENZIJA NEGIRANJA GENOCIDA
Oi rtava e se zatvoriti kada
se ostvari pravda ili se
nee zatvoriti nikad

Miguel Asturias, Gvatemala,


Nobelova nagrada za knjievnost)

ivimo u vremenu i okolnostima u kojima negiranje genocida


nad Bonjacima pokazuje porast a ne, to se moglo oekivati, njegovo
smanjivanje. Porast poricanja genocida najvjerovatnije je uvjetovan
vremenskim udaljavanjem od dana njegovog izvravanja i nastavljenog,
poslijeratnim uvjetima prilagoenog, djelovanja ideologa genocida i
njihovih sljedbenika nad Bonjacima. Protivnici zabrane poricanja genocida,
s poveanjem vremenskog razmaka, glasnije i otvorenije ispoljavaju
otpor prema opravdanim stavovima i ponaanju brojnih rtava genocida.
Na svako nastojanje da se zabrani poricanje genocida - kritika zlonamjernog
iskrivljavanja injenica o genocidnim dogaajima, konstruktivno medijsko
osporovanje i osuivanje izrugivanja i poniavanja rtava genocida,
potreba da se kazne glavne linosti koje se javno svakodnevno suprotstavljaju
zabrani i, posebno, spreavanje da se donese zakon o zabrani poricanja
genocida - protivnici odgovaraju neprovjerenim izjavama da ne postoje
dokazi o izvrenom genocidu nad Bonjacima. Oni, ak, osporavaju izreenu
presudu Meunarodnog suda o izvrenom genocidu nad Bonjacima u
Srebrenici. Rezultati empirijskih psiholokih istraivanja S. Puhala, N.
Petrovia i N. Periia pokazuju da je negiranje genocida u Srpskoj republici
dobijalo na intenzitetu kako se pribliavao datum obiljeavanja 15.
godinjice, to ilustrira i izjava premijera RS Milorada Dodika da je
Srebrenica osveta za stradanje Srba u selu Kravice 1993. godine!!!
Priznaje da Srebrenica jeste okrutan zloin i da svi koji su bili ukljueni
116

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 117

u njega moraju pred sud, ali da nije i genocid, jer ene i djeca nisu ubijani.
To je veliki teret, ali se ne moe davati kolektivna krivica Srbima1.
U ispoljenim miljenjima i ponaanju protivnika zabrane poricanja
genocida vidljiva su njihova nastojanja da falsificiranjem istinitih
injenica uvjere svijet da se genocid nad Bonjacima nije ni dogodio.
Oni i sada, kao i ranije, upornim ponavljanjem iskonstruiranih fraza ele
pokazati da je istinito ono to protivrjei stvarnim, istinitim injenicama.
Tvrde, ustvari, da su ratne zloine vrile sve tri strane u sukobu, da je
genocid nad Bonjacima plod politike zavjere protiv srpskog naroda,
da je nauno istinita tvrdnja akademika Milorada Ekmeia da je genocid
bio ali ne nad Bonjacima, ve na Srbima, da su Srbi uvijek vodili asne
ratove, a bili optuivani za zloine u miru za zelenim stolom. Oito je da
oni javnim izjavama, zasnovanim na neprovjerenim, izmiljenjim pokazateljima, ele pokazati sebe i svoje genocidne pobude i ponaanja ne
onim to stvarno jesu, ve ih ele predstaviti ishodima mrnje i prevara
srbomrzaca. Nastoje i da svoje u medijima javno izricane tvrdnje ili
glasinama irene naune istine uine psiholoki uvjerljivim i prihvatljivim
ne samo za druge ve i za one koji ih slijede. Konstantnim preutkivanjem
iskopanih, iz masovnih grobnica, cijelih kostura ili dijelova kostura ubijenih
Bonjaka, proglaavanjem u borbama ubijenih srpskih vojnika civilnim
rtvama i drugim postupcima i procedurama zloupotrebe psiholokih
spoznaja nastoje neistinima prekriti istinu. Oni, ustvari, nastoje sugestivnim
pritiscima, ponavljanim laima, kamufliranim prevarama, maglovitim
obeanjima dovriti ono to je, od poetka priprema genocida, ucrtano u
srpskim velikodravnim programima: u temelju unititi bioloki, socijalni i
psiholoki integritet bonjakog naroda i pripisati zloinake sklonosti
Bonjacima a sebi asnost i miroljubivost.
Psihosocijalni korijeni genocida

Korijeni psihosocijalnog tumaenja negiranja genocida2 nad


Bonjacima utkani su u sadraju i nainu psiholoke pripreme genocida,
S. Puhalo, N. Petrovi, N. Perii, SPREMNOST NA POMIRENJE U BOSNI I
HERCEGOVINI, Sarajevo, 2010.
2
U Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, koju je Opa
skuptina UN prihvatila 9. decembra 1948, opisana su dva elementa zloina genocida:
1

117

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 118

u ispoljenim oblicima miljenja i ponaanja ideologa i izvritelja genocida


nad Bonjacima u toku agresije na Bosnu i Hercegovini, ustvari, u njihovom
prikrivenom strahu od kazne koja treba doi nakon to javnost spozna da
se genocid dogodio, u dubini zablude o genocidu nad Bonjacima kao
pravednom inu (osveti) za zulume koje su Turci inili nad Srbima u
toku est vijekova i u oivljavanju, psihosocijalnom propagandom duboko
utkanih, stereotipa i predrasuda prema Bonjacima. Vodee politike linosti
i politike strukture i danas, kao i ranije, nastoje zloupotrebom psiholokih
spoznaja, posebno odbrambenih mehanizama linosti, prikazati svoja
zlodjela kao humana (humano preseljenje), kao opravdana (mi smo
se branili od prijeteeg unitenja), kao vojno nuna (Muslimani se
naoruavaju i vojno jaaju), kao in svetosti (od islamske najezde
ugroena je sveta vjera pravoslavna) i kao na druge, njima svojstvene,
naine racionalizacije svojih nehumanih pristupa i postupaka.
U oivljenoj i javno preferiranoj psiholokoj atmosferi vidljiv je
utjecaj principa perceptualne odbrane na graane koji ne mogu ili nee
prihvatiti stvarne injenice. Pod utjecajem principa perceptualne odbrane
veina graana Republike Srbije, drave odgovorne za agresiju i genocid,
kao i veina Srba Srpske republike, ne percipiraju oite pokazatelje
genocida kao genocid, ve prizore genocida vide onako kako od njih trae
voe koje posluno slijede. Vjerovatno ne vide i ne uju nita to
protivrjei njihovim usvojenim mitovima o asnosti i ovjekoljublju
srpskog vojnika, o istinitosti, u domovima i kolama, nauenih povijesnih
lai i usaenih stavova o pravoslavnoj vjeri kao najispravnijoj vjeri. Oni
i sada, kako pie Bianc Yagger u tekstu Optuujem izdaja Srebrenice,
petnaest godina nakon Daytona, ne vide ili ne ele vidjeti prizore svojih
zloina genocida. Bianca Yagger istie: To se ne zaboravlja. Ne, ne mogu
zaboraviti uase, groznu brutalnost protiv bosanskog naroda kojoj sam
mentalni element (namjera potpunog ili djeliminog unitenja odreenih skupina) i
fiziki element (naznaenost pet krivinih djela zloina genocida). Ovih pet krivinih
djela tretiraju se zloinom genocida samo onda ako su poinjena u namjeri da se u
cijelosti ili djelimino uniti jedna nacionalna, etnika, rasna ili vjerska skupina, kao to
je: (a) ubijanje pripadnika skupine; (b) nanoenje teke ozljede ili duevne boli
pripadnicima skupine; (c) namjerno podvrgavanje skupine ivotnim uvjetima
kojima je cilj njezino potpuno ili djelimino fiziko unitenje; (d) nametanje mjera s
namjerom spreavanja raanja unutar skupine; (e) prisilno premjetanje djece iz
jedne skupine u drugu (http://hr.wikipedia.org/wiki/ Genocid).

118

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 119

bila svjedok. U mom sjeanju urezane su slike tisua ena koje su bile
rtve masovnih silovanja i tortura, pedijatrijskih odjela punih djece
amputiraca kojima su udove otkinule minobacake granate, koja su bila
podvrgnuta operacijama bez anestezije, ponekad izvoenih od medicinskih
tehniara s pilama.3
Psiholoka propaganda se nastavlja

Tragovi predratne i ratne, etnocentrizmom zasiene, psiholoke


propagande i danas ive u svijesti i ponaanju protivnika zabrane
poricanja genocida. Sutina poruke je ostala ista jedino se izmijenio vid
njenog ispoljavanja. Vie nije zasiena oruanom prijetnjom i laima o
nepobjedivosti srpske vojske, ve je ispunjena politikim smicalima,
blokadama kojima se pokuava zabraniti negiranje genocida i frazama
kojima se nastoji ispoljeni agresivni stavovi zamijeniti miroljubivim
ponaanjem. U takvoj psihosocijalnoj atmosferi opravdano je svako
ponaanje, svaka neistina i svaka apsurdnost koja doprinosi negiranju
genocida. ak i Presuda Meunarodnog suda o genocidu u Srebrenici se
ne prihvata kao genocid, ve samo kao ratni zloin, ali ne i zloin Vojske i
policije Republike Srpske, ve nekoliko bolesnih, zaluenih pojedinaca.
U tumaenju psihosocijalnih korijena danas, izraenih otpora
zabrani poricanja genocida nuno je uzeti u obzir i prirodu tadanjih
ekonomskih i drutvenih okolnosti koje su uvjetovale etnocentrika
ponaanja i zahtjev za unitavanjem naroda koji su, kako je propagirano,
krivi za teak poloaj srpskog naroda. Pokrenutoj masi, koja je traila
identifikaciju uzroka i puteva, rjeenje tekoa u kojima su se nala,
ideolozi genocida su ponudili unitenju najveeg krivca za njihove
nevolje bonjaki narod. U knjizi The Roots of Evil socijalni psiholog
Ervin Staub, u razmatranju porijekla genocida i drugih vidova grupnog
nasilja, ukazuje na utjecaj svijesti pojedinaca o ivotnim problemima i
socijalnoj nesigurnosti i potrebi novog razumijevanja svijeta na pojavu
agresivnosti. Normalno reagiranje u rjeavanju nastalih problema i potekoa
podrazumijevalo je ulaganje veih napora, veeg fizikog i intelektualnog
B. Yagger, OPTUUJEM-IZDAJA SREBRENICE, u knjizi: Srebrenica 1995,
Sarajevo, 1997, str. 98.
3

119

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 120

naprezanja za koja ovjek nije motiviran. Umjesto toga, istie Ervin Staub,
ljudi esto, misaono, emotivno i akciono, reagiraju ne u smjeru mijenjanja
realnih uvjeta ve u pravcu ublaavanja psiholokih posljedica koji
rezultiraju iz hvatanja u kotac sa stvarnou. Ovo usmjerenje sadrava
devalvaciju drugih grupa, pronalaenje onih na kojima se lome kola,
udruivanje u nove grupe i prihvatanje ideologa i to sve radi poveanja
motiviranosti odnosno smanjivanje inhibicije za nasiljem nad drugim.4
Teki ivotni uvjeti utjeu na odnose meu lanovima grupe, oteavaju
komunikaciju i motiviraju ljude da misle samo o sebi. U suoavanju s
tekim ivotnim uvjetima, pogotovo kada ih ne mogu ublaiti ili otkloniti,
ljudi ispoljavaju osjeanje ugroenosti i frustriranosti. Psiholoka reagiranja
na teke ivotne uvjete su oekivana. Oekivana su jer ugroavaju dva
glavna ljudska cilja: opstanak i sigurnost. Porast potrebe za samoodbranom
izrasta iz tjelesne i psihike ugroenosti. U cilju samoodbrane vlastitih
ivota ili ouvanja tjelesnog integriteta, ljudi nastoje otkloniti stvarne
ili percipirane izvore svojih potekoa i problema. Motivi koji izrastaju
iz osjeanja ugroenosti vlastitih individualiteta, osobnih doivljaja sebe
i svijeta oko sebe i ishoda percipiranih procesa rastakanja drutvenih
vrijednosti i tradicija, zapravo drutvenih vrijednosti koji su, za njih, bili
izvori sigurnosti, postaju snani pokretai njihovih namjera i aktivnosti.
U ponaanjima se uoavaju ishodi aktualnih djelovanja ili reaktiviranih
ranijih latentnih motivacionih usmjerenja. Bez obzira da li su rezultirali
iz aktualnih tekih stanja ili su samo podstaknuti povoljnim okolnostima,
motivacioni procesi su sjedinjeni istom psiholokom sadrinom: destruktivnim namjerama i naglaenim neprijateljstvima prema drugim
pojedincima ili skupinama, zapravo prema pripadnicima drugih naroda
ili drugih vjeroispovijesti. Ervin Staub ukazuje na istu injenicu. Istie
da prijetnje i frustracije uveavaju neprijateljstvo i elju da se naudi
ljudima koji su uzronici njihovih problema, ali i da uvijek ne postoji
osoba ili osobe koje bi okrivili. Ponekad oni uoavaju da su krivci njihovih
nevolja isuvie moni ili su voe s kojima su se poistovijetili, pa, zbog
toga, ne mogu ili ne ele svoje neprijateljstvo usmjeriti prema njima,
ve ga kanaliu prema drugima, slabijim pojedincima ili skupinama.
Intenzitet neprijateljstva raste kada misli da je njihovo teko stanje
4

120

E. Staub, THE ROOTS OF EVIL, Cambridge, 1989, str. 5.

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 121

prouzrokovano nepravdom a, naroito, kada je povezan sa spoznajom ili


nasluivanjem da drugi ne ive u potekoama slinim njihovim.
Teki ivotni uvjeti jesu vaan korijen zla - genocida i masovnog
ubijanja. Utjecaj tekih ivotnih uvjeta moe biti pojaan, ublaen ili
jako slab u raanju i realiziranju genetskih pobuda. Kojeg e stupnja utjecaj
biti, uveliko zavisi od karakteristike odreenih kultura. Povijesne injenice
govore da su se planeri i izvritelji genocida i masovnih ubijanja raali
i ivjeli u kulturama u kojima je potreba za genocidom bila duboko utkana
u obrascima ponaanja ljudi te kulture. U tim kulturama je dugo ivio
aktivni potencijal za grupno nasilje. Egzistirao je u latentnom vidu, a
ponekad se, u rudimentarnim vidovima agresivnosti, javno ispoljavao.
Najee je tretiran kao benigna, epizodna pojava. Istinu o vlastitoj zabludi
rtve su, naalost, spoznavale tek kada su, na vlastitoj koi, osjetile posljedice
od aktualiziranih genocidnih pobuda. Potencijalne rtve, u poetnim etapama
psiholokih priprema za genocid kod kasnijih izvritelja genocida, nisu
zapaale u njihovim ponaanjima znaajne indikatore genocidnih stremljenja
i aktivnosti. Ali kada su se mirni graani nali u okolnostima pogodnim
za zloin, ispoljili su (mada ne svi) ponaanje koje prevazilazi aktivnost
krvolonih ivotinja i to ne kada su site, ve kada su gladne.
Opravdavanje genocida psiholokom propagandom

Psiholoka analiza sadraja i naina propagandnih postupaka


opravdavanja planiranog genocida nad Bonjacima prije, u toku i
nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu pokazuje koliko su podstrekai
genocida nad Bonjacima nastojali uvjeriti javno mnijenje svijeta da
muenje, progon i ubijanje Bonjaka nije zloin ve pravedna kazna,
jer se Bonjaci pripremaju da njih unite i da revitaliziraju postupke
koje su Turci, u viestoljetnom periodu osmanlijske vladavine, ispoljavali
prema Srbima. Emocionalno zasienim propagandnim postupcima oni
su povijesne istine obrtali u lai, pripisivali Turcima zloinake sklonosti
i potrebu da nemilosrdno mue, sadistiki ubijaju i skrnave vjerske
svetinje Srba i to samo zato to ne klanjaju, to su jedini starosjedioci u
Bosni i Hercegovini i zato to se se ne krste kako se krste pravoslavci.
Reafirmacija, procesom obrazovanja i odgoja stjecanih, povijesnih
neistina, poistovjeenjem Turaka s Muslimanima, mitovima i predrasudama
121

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 122

o nama i o njima i danas se, ponekad otvoreno a ponekad zakumflirano,


nastavlja. Tragovi psiholoke propagande - koja je, u fazi priprema agresije,
bila usredsreena na tri pravca: na psiholoka stanja i procese koji se
odigravaju unutar linosti pojedinca, na relacije izmeu pojedinaca i
institucija unutar svoje etnike i vjerske grupe (sloja) i na odnose izmeu
potencijalnog agresora (Srba kao nebeskog naroda) i rtve (o Bonjacima,
kao narodu prema kome je usmjeren genocid ireni su stereotipi u
terminima poturice, srbi islamske vjeroispovijesti, balije), na odnose
izmeu nas i njih - i danas su vidljivi u govorima istaknutih politiara,
nacionalistiki orijentiranih povjesniara i izjavama obinih ljudi koji
istrajavaju u zabludama i to, najvjerovatnije, iz neznanja zloinakih
postupaka njihovih voa, iz propagandom ispranih mozgova ili, pak,
zabluda da srpski narod moe opstati samo ako ivi u jednoj dravi, u
srpskoj dravi.
U individualnom obraanju pojedincu i danas se primjenjuju
odgovarajui psiholoki postupci kojima poricatelji genocida otkrivaju
razloge frustracija malih ljudi, razloge njihovih sadanjih osobnih problema
i potekoa. Nalaze ih i danas prisutnim u miljenjima i ponaanjima
Bonjaka, u njihovim nepriznavanjima srpskih prava, u njihovim
naglaenim osvetnikim pobudama i unitaristikim tendencijama. U
savremenom, interpersonalnom pristupu takoer se potencira intenziviranje
tradicionalne sloge Srba, bezrezervne odanosti voi, oivotvorivanje
stereotipa o uzvienosti, asnosti i plemenitosti vlastitog srpskog naroda
i zagovaranja grandomanskih pretenzija iznalaenjem veih razlika
nego to stvarno postoje izmeu srpskog i bonjakog naroda, i pridavanjem
veih vrijednosti svom narodu a umanjivanje moguih vrijednosti drugom
narodu, negatori genocida nad Bonjacima nastoje dokazati da se
genocid nije dogodio u Srebrenici, a pogotovo u cijeloj Bosni i Hercegovini,
jer Srbi nikad nisu bili, niti mogu biti nasilnici. Istiu, takoer, da se ne
moe tvrditi da su predstavnici srpskog naroda u periodu od 1992. do
1995. bili planeri, organizatori i izvritelji ratnih zloina, pogotovo zloina
genocida. Negatori genocida nastoje uvjeriti da su individualni zloini
bili prisutni u svim dosadanjim ratovima u svijetu i da je, shodno tome,
mogue govoriti da su pojedinci svih triju strana u periodu graanskog
rata u Bosni i Hercegovini vrili ratne zloine.
Neosporno je da je bilo pojedinaca koji su, iz razliitih psiholokih
razloga, ubijali druge. Meutim, to ne znai da se genocid, kao ideoloki
122

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 123

koncept i zloinaki proces unitavanja pripadnika drugih naroda, nije


dogodio. Ton Zwaan potpuno opravdano istie da genocid nije pojedinani
dogaaj, ve je on mnogo adekvatnije konceptualizovan u vremenu i
prostoru kao proces, kao meusobno povezani niz razliitih dela poinjenih
od strane prilino velikog broja meusobno zavisnih ljudi koji su, na
organizovan nain, delovali kao pojedinci ili grupa. Ne postoji sluajni
ili nenamerni zloini genocida. Kao to je konstatovano u predhodnom
odeljku, proces genocida potie od odluke ili od paketa konstitutivnih
odluka politikog rukovodstva na centralnom nivou odreene dravedrutva. To rukovodstvo donosi odluku da pokrene politiku genocida,
mada takva odluka moe da se pojavi u raznoraznim oblicima. Takve odluke
izuzetno retko postoje u pisanoj formi. Odluke se donose usmeno, a
zatim se dalje prenose niim nivoima hijerarhije, i to iskljuivo usmenim
putem. Kako su strunjaci temeljno dokazali, poinioci genocida na svim
nivoima odgovornosti obino se slue uvijenim jezikom, zakamufliranim
izrazima i eufemizmima, da bi prikrili svoje prave namere, kao i sutinu
postupaka na koje se izdata nareenja odnose. Ovde veoma znaajnu ulogu
ima preutno podrazumevanje, a u razliitim okolnostima, novajlije u
poslu veoma brzo ovladaju tim jezikom, a isto tako naue i da ute. Taj
uvijeni jezik koristi se ne samo da bi od radoznalaca sa strane sakrilo ono
to se zapravo radi i da bi se ta dela u najveoj moguoj meri drala u
tajnosti, ve ono takoe slui potrebama samih poinilaca, jer time to
se ne imenuju planirana dela niti ono to se zapravo deava, poinioci
mogu da izbegnu da u potpunosti postanu svesni svojih postupaka ili ak
mogu da poveruju da ti postupci (ili njihov udeo u njima) nisu sasvim
stvarni.5
Ishod genocida vidljiv je ne samo u sudskim procesima ve i u
bezbrojnim materijalnim dokazima, u velikom broju masovnih grobnica
Bonjaka, u ispovijestima o strahomornim muenjima preivjelih logoraa i
drugih rtava genocida. Proces obezvreivanja, poniavanja i ismijavanja
nemone rtve obino je prethodio tjelesnom muenju. Nasilnici su nastojali,
ranije nauenim psiholokim postupcima, depersonalizirati linost rtve.
Poinioci nasilja tretirali su rtve ne kao linosti, ne kao pojedince s
5
T. Zwaan, O ETIOLOGIJI I GENEZI GENOCIDA I DRUGIH MASOVNIH
ZLOINA UPERENIH PROTIV ODREENIH GRUPA. U knjizi: Srebrenica: od
poricanja do priznanja, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2005.

123

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 124

osobnim identitetom, ve kao brojeve, komade ili pakete. Psiholoke


metode koje su nacisti prakticirali u postupku prema Jevrejima, u konanom
rjeavanju jevrejskog pitanja, posebno u Auvicu i drugim logorima u
kojima su mueni Jevreji, srodne su postupke, uz malu modifikaciju,
nastavili primjenjivati sljedbenici ideologije Slobodana Miloevia nad
Bonjacima.6
Koritenje odbrambenih mehanizama linosti
u poricanju genocida nad Bonjacima

Presuda Meunarodnog suda pravde u Hagu nedvosmisleno


pokazuje da je Vojska Republike Srpske 1995. izvrila genocid u Srebrenici.
U skladu s Presudom sankcioniranje poricanja genocida u Srebrenici
je potpuno opravdano. Krivino gonjenje idejnih zaetnika i izvrilaca
genocida je jedna od prioritetnih mjera. Realizacija ovih, kao i drugih,
pravnih i pravednih mjera pretpostavlja ispoljavanje osjeanja odgovornosti
politikog i vojnog vrha Republike Srpske za uinjeni genocid u Srebrenici.
Analiza iskaza hakih zatoenika, izreenih stavova odgovornih pojedinaca
i prigodnih izjava obinih graana Republike Srpske i drave Srbije
osporovaju potrebu i nunost poricanja genocida. Miljenja i ponaanja
odreenih pojedinaca i skupina pojedinaca iz Srpske republike, zapravo,
pokuavaju da mehanizmima odbrane linosti (posebno racionalizacijom,
projekcijom, obrnutim ponaanjem, regresijom) poreknu izvrenje genocida
u Srebrenici. Izjave vlada Republike Srpske nije slijedila politiku
istrebljivanja, u meureligijskom ili graanskom ratu svi su podjednako
krivi, genocid je izvren nad Srbima a ne nad Bonjacima, izmiljeni
genocid je novi pokuaj satanizacije Srba i slino su reljefne ilustracije
6
Stenli Milgram u knjizi POSLUNOST AUTORITETU tvrdi da su faisti, prije
poduzimanja akcija protiv Jevreja, nastojali da ih to vie ponize. Postoji bar jedna odlika
situacije u Njemakoj istie Milgram a to je da je rtva prije poduzimanja akcije protiv
nje temeljito obezvrjeivana. Tokom itave jedne decenije, i due, estoka antisemitska
propaganda je sistematski pripremala njemako stanovnitvo da prihvati unitavanje
Jevreja. Jevreji su, korak po korak, iskljuivani iz kategorije graana i dravljana, a najzad
im je oduzet status ljudskih bia. Sistematsko obezvreivanje rtve obezbjeuje izvjesno
psiholoko opravdanje za brutalan tretman i predstavljanje stalnog pratioca pokolja,
pogroma i ratova.

124

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 125

koritenja mehanizama odbrane linosti u cilju da se odbije sankcioniranje


poricanja genocida u Srebrenici i drugim mjestima Bosne i Hercegovine.
Nosioci i izvrioci otpora zabrani negiranja genocida nastoje da
oiste svoju savjest jednim od poznatih mehanizama odbrane linosti,
racionalizacijom. Mladen Zvonarevi govori o dvije glavne psiholoke
racionalizacije kojima krvnici ele sebe uvjeriti da nita loe ne ine:
prva je teza da je nacija koju treba unititi manje vrijedna(kulturno,
rasno, itd.), a druga teza je da se zapravo radi o nacionalnoj samoobrani:
ako ne unitimo mi njih, unitit e oni nas! Premda su obje racionalizacije
obine lai, one ipak postiu svoj psiholoki efekt, o emu nam svjedoe
mnogobrojne izjave ratnih zloinaca iz Drugog svjetskog rata, iz rata u
Aliru, Vijetnamu i drugim zemljama, gdje su nacionalizam i imperijalizam
stupili u akciju.7
Svjetski poznati psiholog i povjesniar Israel W. Charny, takoer,
ukazuje na psiholoke mehanizme koje koriste oni koji poriu genocid.
Israel W. Charny tvrdi da je mogue poricatelje genocida nad Jevrejima
svrstati u jednu od pet kategorija poricanja genocida nad Jevrejima
nevino i samoispravno (treba ga zaboraviti i oprostiti), koristiti naune
spoznaje u svrhu stvaranja konfuzije (potrebna su nauna istraivanja
jer se jo nita ne zna sa sigurnou), dati prioritet praktinosti,
pragmatizmu i politikoj realnosti (naglaeno raiavanje povijesti
nee doprinijeti miru u svijetu), zloini se mogu opravdati iskrivljenim
vezivanjem ideja i dogaaja (sadanje potrebe se uzimaju kao opravdani
razlozi za iskrivljavanje stvarnih zbivanja, stvarnih injenica o zloinu)
i jalovim, akademskim raspravama o odrednicima, definiciji genocida i
ratnog zloina (dugotrajnim raspravama o beznaajnim detaljima zamagljuje
se sutina stvarnih povijesnih zbivanja, dolazi se do osporovanja postojanja
stvarnog genocidnog zbivanja). Ova psiholoka tumaenja poricanja
genocida nad Jevrejima mogu se primijeniti i u tumaenju poricanja
genocida nad Bonjacima, jer poricatalji genocida nad Bonjacima
takoer ele psiholokim mehanizmima, svjesno ili nesvjesno, opravdati
zloine genocida.
M. Zvonarevi, SOCIJALNA PSIHOLOGIJA, kolska knjiga, Zagreb, 1981,
str. 617.
7

125

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 126

Otpori zabrani poricanja genocida su izrazi odbrane etnocentrikog


sindroma. Oblici ispoljavanja etnocentrikog sindroma, zapaeni u periodu
psiholoke pripreme za genocid, uoavaju se i danas. Manifestiraju se u
odbrani straha od kazne za uinjena zlodjela i u traenju samozadovoljavajueg izlaza iz percipiranog stanja bespomonosti, besperspektivnosti
i ogorenosti. U vrijeme pripreme genocida izlaz iz stanja individualne
i grupne frustracije je nalaen u grandomaniji, u osjeanju proganjanja
i u agresiji. S obzirom na to da je srpski narod iznad drugih naroda, to
smeta drugim narodima, a naroito Bonjacima, te zato oni nastoje
sprijeiti razvoj srpskog naroda i pokoriti ga i unititi. Iz percipiranog
osjeanja ugroenosti rezultirala je agresivnost, jer kako je tada govoreno,
mi se moramo braniti jer smo napadnuti. Ovo je oit primjeri mehanizma
projekcije koji se i danas koristi u poricanju genocida.
Ispoljeno osjeanje krivice i kajanje vaan preduvjet
priznanja za uinjena zlodjela

Priznanje je vaan preduvjet doivljavanja osjeanja krivice.


Iskreno priznanje u sebi nosi spoznaju uinjenog zlodjela, osudu nositelja
zloina i osobnog sudjelovanja u njemu i potrebu da se trai oprost od
rtava svoga zloina. Osjeanje krivice koje rezultira iz iskrenog priznanja
ne mora biti povezano strahom od kazne. Krivica je zasnovana na
unutranjem uznemirenju, na osjeanju bolnog i munog, a ne i na strahu od
kazne.
Istraivai psiholokih fenomena osjeanja krivice kajanja Roy
F. Baumeister, Arlene M. Stillwell i Todd F. Heatherton8 ukazuju na tri
razloga zato bi se rtva zloina mogla osjeati bolje kada sazna za
priznanje krivice. Prvo, osjeanje krivice zloinca ukazuje na postojanje
brige zloinca za rtve. Drugo, ako prestupnik prizna krivicu, rtva
njegovo priznanje moe shvatiti kao implicitnu potvrdu da se prestup
nee ponoviti ili kao spoznaju nespecifine obaveze prestupnika prema
rtvi. rtve oekuje bolji tretman u budunosti i tree, priznanje krivice
rtva moe shvatiti kao vid ostvarene osvete. rtva, ustvari, moe osjeati
zadovoljstvo od saznanja da zloinac pati od osjeanja krivice.
R. F. Baumeister, A. M. Stillwell, T. F. Heatherton, GUILT: AN INTERPERSONAL
APPROACH, Psychological Bulletin, 1994, Vol. 115, No. 2.
8

126

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 127

Priznanje izvrenih zloina je i prvi korak katarze. Iako je priznanje


uinjenih zloina genocida od kreatora i izvritelja zloina genocida nad
Bonjacima bitan i uvjet pomirenja i in osobne hrabrosti, ipak iskrenog
priznanja, osim formalnih iskaza izvinjenja pojedinih predstavnika drava
koje su podstrekai i izvritelji genocida, jo uvijek nema. Istaknuti istraiva
i istaknuti humanista ukazuje na mogue izlaze za srpski narod. Ona
kae: Mogui put, po meni, iz hate silence, i banalnosti ravnodunosti je
sledei: znali smo, ao nam je, stidimo se. On e trajati nekoliko generacija,
a moglo bi sada da se pone. Danas je ve pitanje pristojnosti rei, znali
smo. To je minimum. Ne negirati, to nije pristojno, to znali smo je prvi
korak ka nekoj interpersonalnoj, ne formalnoj pravdi. Istorijska pristojnost.
Posebno je to vano za generaciju mojih studenata iz Novog Sada i
Kragujevca. Ne pobei, ne rei da nisi znao/znala. Rei znam, tada sam
ja imao/imala 10 godina. Ali znam. Sledei nivo je, izgovoriti ao mi je.
Do toga se ne dolazi teko, samo svako sebi da postavi jedno pitanje, posebno
iz moje generacije, a kako bi meni bilo? Kako bi meni bilo da su meni
moje erke krvave, mrtve meni u krilo pale kao Hidi? To je pitanje empatije,
empatije za genocid, gde god da se on desi, i to je pitanje za ceo svet za
naredni milenijum, ali ovde se sada radi o nama. I sledei nivo, za ljude
koji to mogu da osete i izgovore, je rei-stidim se. Nisam kriv/a, ali se stidim.
Krivica i stid. Jedina prava, istinska promena je mogua samo u nama
samima.9
Negiranje genocida oteava rehabilitaciju
preivjelih rtava genocida

Posljedice genocida nad Bonjacima vidljive su u doivljajima i


ponaanjima osoba koje su preivjele strahotne procese i ishode genocida u
razliitim situacijama. I danas, u dubini svoje unutranjosti, preivjeli
Srebreniani, hronino traumatizirani logorai iz Omarske, Keraterma i
drugih logora, kao i djeca koja su vidjela maltretiranje i ubijanja svojih
roditelja, nose tragove doivljenih traumatskih dogaaja. Oni su, iako su
vrlo esto bili sasvim blizu fizikog i psihikog unitenja, ipak ostali ivi.
J. Be, OD HATE SPEACH DO HATE SILENCE: BANALNOST RAVNODUNOSTI, u knjizi: Srebrenica od poricanja do priznanja, Beograd, 2005.
9

127

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 128

Preivjela je osoba koja je bila izloena psihikoj, fizikoj i seksualnoj


torturi. Ili osoba, koja je i sama bila svjedokom torture nad drugim osobama,
iji je ivot bio izloen opasnosti i koja je unato svemu preivjela.
Meutim, preivjelu osobu uvijek prati njeno neizbrisivo sjeanje na
vlastitu ranjivost i moguu smrt, koju Lifton (1988) naziva otisak smrti. Taj
urezani otisak smrti prisutan je u mnogim vidovima viktimizacije, ali
je posebno prisutan kod osoba koje su preivjele zarobljenitovo i torturu,
kao to je sluaj s populacijom klijenata CTV-a. Preivjele osobe potvruju
da su ubistva bliskih osoba doivljavale kao prijetnju vlastitom ivotu,
kao da su oni sami bili ranjeni. To, kao i biti svjedokom smrti strane osobe
je predstavljalo najvei udarac za njih.10
Psihika i tjelesna trauma, razliitog intenziteta i estine njenog
ispoljavanja, prisutna je kod svakog pojedinca koji je bio pod neposrednim
ili posrednim utjecajem stresnih dogaaja. Proces ozdravljenja je otean i
usporen ne samo zbog razloga koji su normalno oekivani ve i zbog dva
izuzetno vana razloga: negiranja genocida nad Bonjacima od planera i
izvritelja genocida i nae neodgovarajue reagiranje na prizore i posljedice
doivljenog genocida. Ustvari, stjee se dojam, na osnovu estine i dubine
naeg reagiranja, kao da se genocid nije ni dogodio. Stalno se iskopavaju
kosti iz masovnih grobnica. rtve Srebrenice, majke, supruge, djeca, sestre
opravdano i uporno trae da se svi planeri i izvrioci genocida privedu
sudu pravde, pojavljuju se, ali naalost i vrlo rijetko studije i knjige o
strahotama ina i posljedica masakra u Srebrenici. Meutim, utnja,
indiferentnost i zaborav su daleko vie prisutni nego to bi se moglo i po
Boijim i po ljudskim zakonima oekivati. U drutvu se ne osjea potreba
usmjeravanja ljudskog potencijala, posebno intelektualaca, u stvaranju
uvjeta u kojima e se sjeanje na strahotne dane stalno oivljavati, u kojima
e se ukazivati i na izvore i na manifestacije i posljedice genocida nad
Bonjacima Srebrenice, u kojima e oni koji nastoje da se tragovi zloina
zaborave biti sprijeeni, u kojima e mladi utkati u sebe istinu o genocidu nad
Bonjacima. Rijei genocid i agresija bi morali nai mjesto u udbenicima,
u kolama u kojima djeca spoznavaju istinu, u roditeljskim kuama, u
L. T. Arcel, S. Popovi, A. Kuukali, A. Bravo-Mehmedbai (urednici),
TRETMAN PREIVJELIH TORTURE I TRAUME, Udruenje za rehabilitaciju rtava
torture Centar za rtve torture (CTV Sarajevo), Sarajevo, 2003.
10

128

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 129

prostorima slobodnog vremena, u medijima. Djeci se ne smije uskratiti pravo


na istinu. Skrivanje stvarnih injenica o genocidu nad Bonjacima,
preutkivanje onoga to se stvarno dogodilo u prvoj polovini posljednje
decenije dvadesetog stoljea, naglaavanje onoga to dolazi a ne i onoga
to je bilo potisnut e u duama djeijim ispoljavanja radoznalosti koja
u njima postoji i koja se obino manifestira u zapitkivanju roditelja o ranijim
okolnostima, posebno o okolnostima vienih ili intimno doivljenih
ratnih zloina.

129

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 130

Mr. Sabahudin ari, Institut za istraivanje zloina protiv


ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
ZLOINI NAD ISLAMSKIM VJERSKIM
SLUBENICIMA 1941

Zloini nad islamskim vjerskim slubenicima u Drugom svjetskom


ratu i njihovo adekvatno nauno tretiranje, bili su, kao i ostali zloini poinjeni
nad muslimanima u tom periodu, dugi niz godina tabu tema koja nije
ozbiljnije istraivana. Adekvatan pristup ovom pitanju, kao i uope stradanju
muslimana, zabiljeen je tek krajem osamdesetih godina. Ozbiljnija nauna
elaboracija stradanja islamskih vjerskih slubenika izvrena je naunim
radovima objavljenim neposredno pred posljednju agresiju na Bosnu i
Hercegovinu.
Naime, na naunom kolokviju, odranom u Sarajevu novembra 1991,
utvreno je da je jedan od vjerskih genocidnih inova u toku Drugog
svjetskog rata pokolj preko 300 imama i vjerouitelja samo u istonoj i
jugoistonoj Bosni.
Tako se slobodno moe rei da je, naalost, jedna od specifinosti
genocida nad Bonjacima, kako tokom posljednje agresije od 1991. do
1995. tako i tokom Drugog svjetskog rata, pored sistemskih i planiranih
silovanja i ruenja vjerskih objekata, i sistematsko i plansko likvidiranje
vjerskih dostojanstvenika, imama, hatiba, mualima i drugih vjerskih
uglednika.
Ruenje vjerskih i drugih objekata civilnog karaktera, iako nije
sankcionirano meunarodnim pravnim aktima kao dio genocida, u nauci
se ve odavno tretira pod nazivom urbicid. I zloini silovanja su, nakon
posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu, okarakterizirani kao sredstvo
rata i agresije i ratni zloin.
Zloin koji takoer nije posebno tretiran u Konvenciji o genocidu,
pod koji moemo svrstati i sistematsko i ciljano likvidiranje vjerskih
slubenika, tretira se kao elitocid. Elitocid kao pojam postoji u naunopravnoj
teoriji, a posebno u teorijama koje se bave istraivanjem zloina genocida,
gdje se spominje kao jedna od njegovih poetnih faza.
U proljee 1992. britanski TV-reporter Michael Nicholson (Majkl
Nikolson) je prvi put upotrijebio termin elitocid kao zloin prema
130

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 131

bonjakim elitama u Bosni i Hercegovini. Koristei termin elitocid, Nikolson


je prvi objasnio sistematski progon, muenje i ubijanje lidera bonjakih
lokalnih zajednica na sjeveru, zapadu i istoku Bosne i Hercegovine.
Naime, u razdoblju od samo nekoliko mjeseci srpske paravojne formacije na
irem podruju gradova Bijeljina, Brko, Viegrad, Zvornik, Bratunc,
Prijedor i drugih, neutralizirali su utjecaj lokalnih nesrpskih elita (eliminacija,
optube ili kazne zatvora, progoni), to je imalo za posljedicu unitenje
i raspad lokalnog bonjakog civilnog stanovnitva.
Dakle, u najkraem, elitocid je sistematsko, planirano neutraliziranje utjecaja
elitnih slojeva odreene skupine. 1
Nesumnjivo je da su vjerski slubenici, posebno imami u pojedinim
dematima u jednom drutvu kakvo je bilo jugoslavensko i bosanskohercegovako 1941, bili meu glavnim drutvenim autoritetima. To su
veoma dobro znali i znaju velikosrpski ideolozi i egzekutori tako da su u
svojim krvavim pohodima posebnu panju usmjeravali na vjerske objekte i
vjerske slubenike i oni su im bili meu prvim ciljevima za unitenje.
Zbog specifinosti islama kao religije i uloge koju damija i
imam imaju u jednoj sredini i u drutvenom ivotu muslimana, posebno
u manjim sredinama, eliminacija imama i ruenje damija na najsvirepije
naine bili su jedno od glavnih sredstava zastraivanja i obezglavljivanja
muslimanskog stanovnitva.
O znaaju koji su vjerski dostojanstvenici imali meu muslimanima
1941. moda najbolje govore muslimanske rezolucije i proglasi iji su
inicijatori bili upravo vjerski dostojanstvenici a ija je namjera bila osuda
zloina protiv nevinog stanovnitva svih vjera i nacija i zatita muslimanskog
stanovnitva. Rezolucije su izdane u sljedeim gradovima: Sarajevo,
Banja Luka, Mostar, Prijedor, Bijeljina i Tuzla, a postoje indikacije da
su rezolucije donesene i u Bosanskoj Dubici, Visokom i jo nekim mjestima.
Zaetak ovim rezolucijama moe se smatrati skuptinski zakljuak organizacije Ilmije od 14. augusta 1941.
I tada, 1941, etniki ideolozi su veoma dobro znali da e likvidacijom vjerskih dostojanstvenika u velikoj mjeri naruiti drutvenu
strukturu muslimanskog stanovnitva, dezorijentirati ga, zaplaiti i
pripremiti za laku likvidaciju. Bez autoriteta, posebno vjerskog, s kojim
1

DANI, br. 523, Sarajevo, 13. juni 2007.

131

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 132

su se tadanji muslimani najlake identificirali kao potencijalne rtve


genocida, naruava se i normalno funkcioniranje kolektiva.
Sociologija genocida je ve pokazala da se nasilnim prekidom postojeih
drutvenih odnosa unutar grupe, snanim ometanjem normalnog drutvenog
ivota grupe i upotrebom nasilja, takoer u velikoj mjeri doprinosi samom
unitenju grupe. Za ljude na koje se to odnosi, takve mjere, po pravilu,
podrazumijevaju katastrofalna iskustva i veliko zlo. Onima koji preive
sve to obino je veoma teko ili gotovo nemogue da se oporave.
Ovaj efekt posebno dobija na intenzitetu ako se zna da zloine
nad muslimanima etnike snage nisu vrile, da tako kaemo, na uobiajen
nain. Oblici zloina i nain izvrenja zloina koji su etnici koristili nad
muslimanima u Drugom svjetskom ratu rijetko se mogu pronai u historiji.
Vrene su takve torture poznate moda samo srednjovjekovnoj inkviziciji.
Posebno iivljavanje provoeno je upravo nad vjerskim slubenicima.
Gotovo da je teko meu svjedoanstvima o zloinima nad vjerskim
slubenicima u Drugom svjetskom ratu nai primjer likvidacije vatrenim
orujem. Vjerski slubenici su, bez izuzetka, mueni, maltretirani i
ubijani na najsvirepiji nain.
Metodi i naini izvrenja zloina nad Muslimanima bili su razliiti.
etnici su rtve uglavnom klali, ubijali noem, pukom, krampom, sjekirom
i drugim predmetima, drali zguljivali kou sa ivih ljudi, razapinjali i
prikivali na stabla, u kuama ih spaljivali, vadili im grkljane, pekli na ranju,
rezali ui, nos, vadili oi, nabijali na kolac, potkivali konjskim grifovima i dr.
U svjedoanstvu Zufera Belia, dematskog imama iz Gorada
1942, izmeu ostalog se kae:
Vjerski slubenici bili su osobito traeni, mrcvareni i ubijani.
Tako su u naim krajevima izginuli:
1. erif ef. Daka, dematski imam iz Miljena, kotar ajnie, zaklan
je od etnika negdje u Metaljki dne 10. 12. 1941.
2. Muhamed ef. Pai, kadija i predsjednik vakufa u ajniu,
prethodno je opljakan, svuen sve do gaa i koulje, odveden na riu u
ajniu, odakle se inae tjeraju balvani, te nakon pogibije 11. 12. 1941.
baen niz Drinu u provaliju.
3. Abdulah ef. Hubani, 70-godinji starac, imam, dne 12. 12. 1941.
ubijen u tali kod kue u Goradu.
4. Ali ef. Kodaga, 14. 12. 1941. zaklan iza velikih muenja kao
mualim u Zupiima kod Gorada.
132

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 133

5. Na 16. 12. 1941. zaklan je na drinskom mostu u Goradu i baen


u Drinu Adem Efendi, vrijedni sluatelj Vie islamske erijatske teoloke
kole. Zatim istog asa njegov otac Zaimbeg i malodobni brat Sulejman.
Tako od cijele kue su ostale tri enske glave (majka i dvije sestre) bez
igdje ikoga kao puke sirote.
6. Takoer na 16.12. 1941. na mostu je ubijen i baen u Drinu Adil
ef. Pleh mualim iz uala u cvijetu svoje mladosti.
7. Na prvi dan Kurban bajrama 28. 12. 1941. isprebijan i polumrtav
starac Hadi Hamdi ef. Kauklija dematski imam u Mletkoviima, kotar
ajnie. Utjeran je s bodeima u zapaljenu svoju kuu sa jo dva sina gdje
je sagorio. Stariji od njegovih dvojice sinova takoer je bio sluatelj Vie
islamske erijatsko teoloke kole Muhamed Kauklija.
Od cijele obitelji ovog vrijednog slubenika samo je preostala iva
njegova udova Dulsa s malodobnom erkom bez igdje iega osim mirovine
koja je u toku rjeavanja.
8. Isto tako na prvi dan Kurban bajrama 28. 12. 1941. godine nakon
velikih muenja i iznakaenja zaklan je na drinskom mostu i baen u Drinu
Muhamed ef. Bjelan, muderis i dematski imam u Foi koji je bio melek
u ovjeijoj spodobi. Prije toga su ga potpuno opljakali i njegova jadna ena
uzalud ga je otkupljivala davi zlikovcima preko sto komada dukata.
9. Na 01.01.1942. poginuo je nakon totalnog pljakanja i otkupa
Jusuf Hadi, ugledni trgovac, mutevelija i lan Vakufskog odbora iz
Gorada.
10. Na isti nain u prosincu prole godine poginuo je moj roak,
bivi gradonaelnik, vakufski odbornik i trgovac Salih Belija te medreselija
inae opinski biljenik Jakub Belija iz Gorada.2
Patoloka mrnja karakterizirala je zloince, koji su, inei
zloine, imali i druge namjere. Bestijalnim zloinima pokuavali su postii
maksimalan efekt iznenaenja za svoja djela, onesposobiti rtvu, pojaati
njen osjeaj neizvjesnosti i nesigurnosti i na taj nain ostvariti svoje ciljeve.
Naravno, kao i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992.
do 1995. nije se ni 1941. radilo ni o kakvim stihijskim i neplaniranim
postupcima.
S. eki, GENOCID NAD BONJACIMA U DRUGOM SVJETSKOM RATU,
Dokumenti, MAG- Udruenje Muslimana za antigenocidne aktivnosti, Sarajevo, 1996, str.
229-233.
2

133

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 134

etniki zloini genocida nad Muslimanima u Bosni i Hercegovini


tokom Drugoga svjetskog rata (19411945) nisu bili sluajni, ve su
planirani i bili su sastavnim dijelom vojnih i politikih ciljeva etnikog
pokreta. Oni imaju izvorite u shvaanjima velikosrpskih nacionalista i
ekspanzionista, gdje je etniki pokret tokom rata bio najekstremniji,
najorganiziraniji i najoperativniji dio. Po njima su ne samo okolna nacionalna
podruja drugih naroda izvan Srbije srpska, jer u njima ima Srba, bez
obzira na broj, nego i ona gdje ih nema, a Srbi ih iz geostratekih ili drugih
razloga smatraju srpskima. Tako su Bosnu i Hercegovinu u cjelini i
najvei dio dananje Republike Hrvatske smatrali srpskim i nastojali ih
oistiti zloinima genocida i ukljuiti u srpsku etniki istu dravu
Veliku Srbiju.
Brojni zloini koje su etnici poinili tokom Drugog svjetskog
rata poinjeni su direktno ili indirektno prema uputama dobivenim od
voe pokreta, Mihailovia. Podreeni zapovjednici redovito su Mihailoviu
slali izvjetaje o broju ubijenih mukaraca i ena, katolikih sveenika,
muslimanskih imama, sruenih i spaljenih crkava, damija i sela. Ti zloini
nisu bili stihijski i povremeni nego isplanirani s namjerom postizanja
onih ciljeva koje je Draa Mihailovi iznio u svojim Instrukcijama.
Veina tih zloina bila je dio provedbe genocida nad Muslimanima u
Bosni i Hercegovini i u Sandaku.
Kako se to prenosilo i obrazlagalo na terenu pokazuje i pismo
zapovjednika Ozrenskog etnikog korpusa, upueno 13. februara 1943.
zapovjedniku Zenikog vojno-etnikog odreda. Tu se, uz iznoenje
ciljeva etnikog poretka prema Drainoj Instrukciji, kae i sljedee:
...Moda tebi i tvojim borcima izgledaju ovi ciljevi veliki i
neizvedivi. Setite se velike borbe za osloboenje pod vodstvom velikog
voda Karaora. Srbija je bila puna Turaka (muslimana). U Beogradu i
ostalim srpskim varoima strale su muslimanske munare, a pred damijama
su Turci vrili svoja smrdljiva pranja kao to i sada rade u srpskoj Bosni
i Hercegovini. Na stotine hiljada muslimana bilo je tada preplavilo nasu
otadbinu. A poite danas kroz Srbiju. Nigdje neete nai niti jednoga
Turina (muslimana), neete nai ak niti jednoga njihovog groba (mezara)
ni jednog iljka (niana)...
134

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 135

Eto to su ciljevi nae velike borbe i kad doe odsudan as mi emo


ih ostvariti. Mi smo ih ve u nekim djelovima nae otadbine i ostvarili...3
Nesumnjivo je ovakva mrnja prema islamskim obiljejima, pored
sakralnih objekata, posebno izraavana prema vjerskim slubenicima
koji su predstavljali ivi simbol islama i muslimana.
Naalost, stradanje islamskih vjerskih slubenika je jo jedna od
nauno neistraenih tema o zloinima koji se kontinuirano ve skoro dva
stoljea vre nad muslimanima Balkana i posebno Bosne i Hercegovine.
Stoga, ovo podruje, takoer, treba biti predmet naunih istraivanja i analiza.

3
Z. Dizdar, ETNIKI ZLOINI GENOCIDA NAD HRVATIMA I MUSLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI TIJEKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA
(1941-1945), Meunarodni znanstveni skup JUGOISTONA EUROPA 1918.-1995,
Nakladnik: Hrvatska matica iseljenika i Hrvatski informativni centar, Zagreb, 1995.

135

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 136

Rade Vukosav, Savez antifaista i boraca Narodnooslobodilakog


rata u Bosni i Hercegovini
NACIONALIZAM JE NAJGORA SOLUCIJA...
Moralna je obaveza u ratovima tititi nedune
BOSNA I HERCEGOVINA U DVJEMA NACISTIKIM
AGRESIJAMA

Bosna/Bosna i Hercegovina (BiH) kroz vie od deset stoljea


postojanja za svoj se opstanak morala uzastopno braniti od osvajaa: od
Nemanjia, hungarsko-hrvatskih kraljeva, Venecije, od papskih prijetnji
bosanskoj Bogumilskoj crkvi i Bosni, od Otomanske carevine, od AustroUgarske, od Hitlerove okupacije i njegovih pomagaa, od najee i
najkrvavije nedavne agresije, 19911995, voene za bosanskohercegovaku
teritoriju i za unitenje i podjelu Bosne i Hercegovine, o emu emo
kasnije govoriti. Osvrnimo se na prvu nacistiko-faistiku agresiju koja
je trajala od 1941. do 1945, dok je druga nacistika agresija na Bosnu i
Hercegovinu 19911995. bila kataklizminija, najneljudskija i najsramotnija
u njenoj povijesti. I to ne od stranoga agresora, nego od susjeda iz dotadanjeg
zajednitva.
Nacionalistika Hitlerova Njemaka i faistika Musolinijeva
Italija su, bez najave rata, aprila 1941. okupirale Kraljevinu Jugoslaviju.
U Zagrebu su okupatori na vlast doveli i postavili ustakog poglavnika
Antu Pavelia, a za kralja Hrvatske pripremali italijanskog vojvodu od
Spoleta, koji, zbog straha od partizana, nikad nije sjeo na hrvatsko
prijestolje. Meimurje i Baranju su dali Hortijevoj Maarskoj, veinu
jadranskih otoka, dobar dio dalmatinske obale i Gradskog kotara dali su
Italiji. Zadar, Rijeku, Istru i otoke Cres, Loinj, Lastovo i druge ve je odranije
drala Italija. Paveliu su, za nadoknadu, dali Bosnu i Hercegovinu da
u njoj krvari. Veina bosanskohercegovakog stanovnitva, osim manjeg
broja saradnika okupatora, nikad nije priznala ni nacistiku ni faistiku
vlast za sve vrijeme trajanja Drugog svjetskog rata. Otpor je bio estok.
Pavelieve ustae su Srbe, Jevreje, Rome, komuniste, neposlune Hrvate i
muslimane odmah poeli ubijati, bacati u jame i trpati u logore. Bosanskohercegovake muslimane su, da bi ih makar privremeno pridobili dok traje
136

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 137

rat, nazvali hrvatskim cvijeem, to preko 90% muslimana nije prihvatilo.


Bilo je meu njima i neto pristalica, pa i zloinaca kao i onih koji su od
srpskih nacionalista u ranijim ratovima stradali. Muslimanima u Bosni i
Hercegovini se prigovara Handar divizija u Drugom svjetskom ratu.
Jeste da je ta Handar divizija, formirana nakon etnikih pokolja nad
muslimanima Bonjacima, inila zla kao i svaka druga vojna formacija
na strani okupatora. Divizija je kratko trajala i brzo se raspala.
Komunistika partija Jugoslavije (KPJ), na elu s Josipom Brozom
Titom, pozvala je narode Jugoslavije na ustanak protiv okupatora i protiv
svih onih koji mu slue. Ve 27. jula 1941. narodi u Bosni i Hercegovini
i Hrvatskoj su podigli ustanak. U Srbiji je ustanak poeo 7. jula, u Crnoj
Gori 13. jula, te uz to i Sloveniji i Makedoniji. Od Triglava do Vardara
ustaki odredi su se zvali partizanskim odredima, a borci partizanima. U
Srbiji su Nijemci na vlast postavili svoga poslunika Milana Nedia.
Nedi je formirao srpsku strau koja je Nijemcima potkazivala i zajedno
s njima privodila nepodobne graane u logor smrti. Draa Mihailovi
je organizirao Jugoslavensku vojsku u otadbini, koja je sebe nazivala
etnicima, a koja je markirala i prividno glumila snage otpora bez otpora.
Istovremeno se broj partizanskih ustanika neprekidno poveavao i
prerastao u Narodnooslobodilaku vojsku Jugoslavije. Prvo odredi, pa
brigade, divizije, korpusi i armije naoruani su orujem otetim od okupatora
i njegovih sluga. Narod je hranio svoju vojsku iako je i sam gladovao.
Partizanska vojska se, takorei, srasla s narodom. Na strani okupatora su
naoruane bande, ustae, etnici, muslimanska milicija, slovenaka bijela
garda progonili, pljakali i ubijali graane koji nisu bili njihove nacionalnosti
i one koji im nisu bili podobni. U tome ih je okupator posebno podravao
kao svoje sluge u borbi protiv glavnog protivnika partizana. Ovdje je
od najvee vanosti ponovo navesti postupak tih oruanih formacija
prema graanima. Ustae su bile samo hrvatska vojska, etnici samo
srpska, muslimanska milicija samo muslimanska i sl. Prema graanima
koji nisu bili njihove vjere i nacije odnosili su se odbojno, neprijateljski,
kao prema suvinim. Ustae su teritorije na kojima su djelovali istili
od nehrvata, etnici od nesrba... Ve su ovdje navedeni ustaki pokolji. I
etnici su ubijali, silovali, pljakali i progonili nesrbe i one Srbe koji im
nisu podobni, ak i one u Srbiji. Narod ih se bojao i sklanjao od njih. Od
partizana su se sklanjali jedino zloinci, ubice, pljakai, siledije. Tokom
137

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 138

Drugog svjetskog rata etnici su orujem i obavjetajnom slubom u


mnogim borbama od partizana branili Nijemce, Italijane i ustae. Pjevali
su pjesme protiv ustaa i psovali ih, ali nikad se s njima nisu oruano sukobili.
Poznato je da su Draini etnici vrili masovne pokolje muslimana u
Sandaku, istonoj Bosni, Crnoj Gori, u Bosanskoj krajini... Ubijali su civilno
stanovnitvo, muko, ensko i djecu, palili sela, potpuno ih pljakali...
S partizanima su izbjegavali jae oruane sukobe - osim na Neretvi 1943,
kada su katastrofalno poraeni - ali su klali bolesne i ranjene partizane,
napadali nezatiene bolnice... Nezatieni graani bili su radosni kada
su im dolazili partizani. Osjeali su se sigurnima. Partizani su titili neja ma
koje vjere i nacije. Dok su ustae i etnici bili jednonacionalni, u partizanima
su se zajedno borili svi pripadnici naih naroda pa i mnogobrojni stranci.
Komandni kadar partizana, posebno politiki komesari, svojim borcima
su nalagali: Prolazit emo kroz isto etnika ili ustaka sela. ene,
djecu i neborce niko ne smije maltretirati. Oni nisu krivi. Pljaka,
kraa, nasilje i slino u partizanskim jedinicama su kanjavani strijeljanjem.
Da se neki od partizanskih boraca i kamenom bacio na neiju bogomolju, bio
bi strijeljan. Komesari u jedinicama savjetovali su borce i razvijali ljubav
prema narodu, ma koje vjere i nacionalnosti. A ta su u ovome ratu 19911995. nacisti uinili?! Ubijanja, masovne grobnice, pljake, paljevine,
silovanja, logori, razaranje sakralnih objekata, premlaivanja uinili su
svoje masovne grobnice i etnika ienja na teritorijama dokle su
dopirali. Izgovor je bio da tite svoj narod, a ustvari je to bila borba za
teritorije za proirenje granica Srbije i Hrvatske. Politika i rat krvi i tla. Da su
Turci za 487 godina vladavine u Srbiji i 415 godina u Bosni i Hercegovini
tako inili, za Srbe se ne bi ni znalo da su postojali. Ovo zlo je injeno
u ime sunarodnika, za to odgovorni zloinci trebaju biti kanjeni, da bi
se skinula kolektivna krivica sa ma kog naeg naroda. Zaboravili smo,
poto u udbenicima i itankama to ne pie, da su svi pravoslavni manastiri
u Bosni i Hercegovini graeni u doba osmanske vladavine; da su katoliki
samostani Ahdnamom (Poveljom) sultana zatieni i sve vjere u mom
carstvu. Neko e mi zamjeriti da hvalim turska osvajanja. Ne moe se
hvaliti nijedna feudalna, militarna i osvajaka monarhija, iji su vojnici
u naletima vrili zulume, ali nakon zavoenja vlasti je to prestalo. Za
osmanske ratne pohode je trebalo mnogo novca, pa su porezi bili veliki.
Hriani/krani su plaali vee poreze od muslimana, ali su zato muslimani
138

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 139

mobilizirani i slati na ratita na kojima su morali ginuti za osmanska


osvajanja, dok hriani/krani to nisu morali, ali su neki i od njih ratovali kao
akindije. Akindije nisu bili plaena vojska, ali su imali pravo pljake i
nasilja. Slati su u prve osvajake nalete osmanske vojske. Krani/hriani
su opstali, jer Turci nisu vrili etnoienja. Sauvali su ime, jezik, pismo,
religiju, kulturu i obiaje. Naalost, nasilnici ovoga rata 19921995, inei
zlo u nae ime, nisu to potovali. Naprotiv, istrebljivali su Bonjake, koji
takoer nisu u potpunosti potovali enevsku konvenciju.
U velikoj antifaistikoj borbi 19411945. Bosna je dala najvie
svojih sinova i keri u borbi. Pored bosanskohercegovakih, partizanskih
brigada, divizija i korpusa, bosanska mlade je popunjavala i srbijanske,
crnogorske, hrvatske i druge jedinice. Bosna i Hercegovina je za antifaistiku borbu, pored svojih sinova i keri, dala sve resurse koje je
imala i najvie stradala. Hranila je svoju vojsku iako je i sama gladovala.
U Hitlerovoj Evropskoj tvravi Bosna je jedino imala, nakon pada
Uike republike, slobodne teritorije na kojima su boravile saveznike
misije, pa i sin britanskog predsjednika vlade Winstona Churchilla,
Randolph Churchill. U Bihau, Jajcu i Mrkonji-Gradu zasnovane su
avnojevska Jugoslavija i Republika Bosna i Hercegovina, Hrvatska,
Makedonija i Slovenija. Prvi put u historiji su nai narodi zajednikom
borbom izborili svoje dravnosti u okviru zajednike drave Jugoslavije.
Nakon osloboenja 1945. uslijedio je veliki polet obnove zemlje, ime
smo bili dostigli stupanj srednje razvijene zemlje. Kroz ludilo ovog rata
sve to je upropateno.
Na Bosnu i Hercegovinu je 1992. uslijedila oruana agresija
Miloevievih i Tumanovih generala, s do tada najveim ubojnim
arsenalom, za unitenje postrojenja Bosne i Hercegovine u cilju proirenja
granica Srbije i Hrvatske. Poznate su dvije sulude strategije Srbija do
Karlobaga, Karlovca i Virovitice i Hrvatska do Drine i Zemuna, pripremljene
su i poetkom 90-ih godina XX stoljea poela je njihova realizacija.
Da bi se to ostvarilo, trebalo je u Bosni i Hercegovini stvoriti isto srpske/
hrvatske teritorije, oiene od nesrba/nehrvata. Poto se kasnije uvidjelo
da se to u potpunosti ne moe ostvariti, uslijedio je dogovor Miloevia i
Tumana za podjelu Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina u povijesti,
zbog vjekovnog zajednitva, nikad nije razgraniena po nacionalnostima.
Zbog guste i izmijeane naseljenosti u vidu leopardove koe, podjela
139

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 140

se na miran nain nije mogla izvriti, samo orujem i etnoienjem,


to je vreno i dijelom izvreno uz do tada nevieno nasilje. Narodni heroj
general Jovo Kapii u intervjuu nedjeljniku Monitor, Podgorica,
povodom Dana pobjede 9. maja 1995 (dok je Bosna i Hercegovina
jo gorjela) rekao je: Danas se vode krvave bitke u Bosni, koja je
centralna oblast bive Jugoslavije. U antifaistikoj borbi, kad
pominjemo 9. maj, Bosna treba da izae u ime svih jugoslovenskih
naroda sa zastavom slave, jer je Bosna bila poprite na kojem se
odluivalo o biti ili ne biti u Drugom svjetskom ratu. Bosna je hranila
nae borce, umama ih titila, ljudstvom je popunjavala proreene
redove naih boraca... Bosna je dala krvavu Kozaru, Neretvu, gdje
je bila oajnika velianstvena bitka za ranjenike, Bosna je dala
Sutjesku. Gdje je od cijelog sastava Jugoslovenske oslobodilake
vojske, pola ljudi poginulo u roku od tri dana u stravinoj bitki sa
Nijemcima. (Kapii je pogrijeio, na Sutjesci nije bila cijela ondanja
Jugoslovenska vojska, nego glavna Udarna grupa Vrhovnog taba,
R.V.). Danas kad se slavi, Bosna, koja je zasluila primarno mjesto
slavljenika, postala je stradalnik, simbol krvoprolia i zloina, njena
krv tee svakog asa, minuta i ulijeva se u rijeke i potoke; to je jedno
zatamnjeno nebo, rasuti svijet van pojmova o pravu i nepravu, o
slobodi, budunosti i prolosti, Bosna jedan svijet koji je stravinim,
suludim udarom potresen do krajnjih granica, a koji e nai svoje
mjesto i izbavljenje uz svekoliku patnju i rtve... Najvanije rjeenje
koje za Bosnu vidim i koje ja lino elim i smatram pravednim i
dravno-pravno cjelishodnim jeste jedinstvena Bosna i Hercegovina...
U Srbiji je Miloevi, 19881989. i 1990, prvo antibirokratskom
revolucijom i dogaanjem naroda, ukinuo autonomnost Vojvodini i
Kosovu, a mitinzima raspalio do tada nevienu euforiju, ustvari psiholoku
pripremu za rat. Srbi su preko mitinga i mas-medija zastraivani genocidnim
Hrvatima i fundamentalistikim Bonjacima/muslimanima, koji e
ubijati Srbe. Euforija je prela u ludilo, koje su Miloevievi mitingai
prenijeli meu Srbe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Miloevi je pridobio
veinu generala (Generaltab i Ministarstvo za odbranu), ime je JNA
prestala biti jugoslavenska i postala, ustvari, Miloevieva. Uvjerljivo je
tvreno daAlija Izetbegovi Bosnu priprema za islamsku damahiriju. Nije
objavljeno da je Alija, u prepirkama s Karadiem i njegovim politiarima,
140

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 141

uoi referenduma za suverenu Bosnu i Hercegovinu, ponudio referendumsko


pitanje: Da li ste za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu otvorenu
prema susjedima i svijetu? Opisao je kao zamiljenu nezavisnu
dravu BiH. Trebalo bi da bude graanska republika ravnopravnih i
slobodnih graana i naroda. Drava u kojoj nema cenzure i politikih
zatvorenika, u kojoj su nezavisni mediji, a granice bez pasoa i carina,
odnosno s otvorenim granicama prema Srbiji i Hrvatskoj. Izetbegovi
je mogao izloiti bilo koju opciju, karadievci ne bi prihvatili, jer su ve
imali plan i projekt izdvajanja iz Bosne i Hercegovine i prikljuenja
Srbiji. U javnim medijima je u Srbiji ovo preueno. Na referendum, odran
29. februara i 1. marta 1992, izalo je 63,04% graana Bosne i Hercegovine,
za iju se suverenost izjasnilo 62,68% glasaa. Bosnu i Hercegovinu je
napala Miloevieva armija. Poto je karadievcima ta armija dala sav
ubojni arsenal, koji je izvuen iznad gradova Bosne i Hercegovine,
Bonjacima su, veinom, oduzeta sredstva Teritorijalne odbrane. Lana
JNA je monim udarima Karadiu pripremila teren za dalje operacije.
Podrinje, Posavina i dobar dio srednje Bosne oieni su od nesrba uz
najsvirepiji nain ubijanja, trpanjima u logore, pljakom, silovanjima,
ruenjima sakralnih objekata... U Srebrenici je izvren prvi genocid u
Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Pripadnici Hrvatske demokratske
zajednice (HDZ) su, ispoetka, stajali u odbrani Bosne i Hercegovine, a
poslije su i oni, poput karadievaca, uz iste metode, zaratili za svoj dio.
Zlodjela u ovom ratu su potresla svijet. Naalost, kao to znamo, Bosna
je ipak nepravedno podijeljena. Agresori su u Dejtonu nagraeni. Oni koji su
u Den Haagu i oni koji bi trebali tamo biti, nagraeni su za prvi genocid
u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Priznata im je pobjeda, pobjeda
zla nad ljudima. Bosna i dalje pati. Antifaistika Bosna i Hercegovina
je kanjena revaniranjem onih koji su 19411945. bili na strani okupatora
i izgubili rat. Dejton je upropastio Bosnu i Hercegovinu. Bosni se prijeti
otcjepljenjem Republike Srpske (analogno i Herceg-Bosne). Dejtonskim
mirom bosanski Srbi imaju specijalne i paralelne odnose s duhovno srodnim
narodom u Srbiji, a Hrvati u Hrvatskoj. Ko je, zaboga, ljudi, duhovno
srodni narod Bonjacima? Sve ovo uslovljava nezadovoljstvo Bonjaka.
Tjeraju Bonjake, usljed nezadovoljstva i segregacije, u vehabije, da bi
onda na njih upirali prstom: Eto kakvi su! Vjerujemo da e Bonjaci
umjereni muslimani suniti sauvati obraz, a time i Bosnu i Hercegovinu.
141

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 142

Diplomatski kor i predstavnici meunarodne zajednice na naim


prostorima su od protivnika Bosne njenu historiju krivo uili. Henry
Kissinger, 1995, u berlinskom nedjeljniku Die Welt am Sonntag,
izjednaava Bonjake s Osmanlijama i daje karadievcima za
pravo! Bosna nikada nije bila moderna drava, prigovorio mi je an
Pol Klajn, dok je jo bio namjesnik Generalnog sekretara UN u Bosni i
Hercegovini. A koja je to moderna drava bila na Balkanu, pitao sam
ga. Nabio mi je na nos Handar diviziju iako nisam musliman. Reeno
mu je da je okupator u Drugom svjetskom ratu formirao zloglasnu Handar
diviziju nakon stradanja bosanskih muslimana od etnika. Da je reena
divizija vrila zloine. Da je kratko trajala i raspala se. No, to je ve za
njega bilo nevano. On je sa sobom odnio krivu sliku Bosne.
Bosna je, kao jedna od drava Junih Slavena postojala i prije Kulina
bana. Povelju Dubrovanima je Kulin pisao 1189, narodnim jezikom,
bosanicom pismom nazvanim po Bosni u kojoj je i nastalo i kojim se
sluila ne samo Bosna nego i njeni susjedi. Bosanicom su pisane knjige
a njome su se sluili i ondanji franjevci. Sve nam to svjedoi da je Bosna,
makar i za dva stoljea ranije, postojala prije Kulina. Kulin je bio sposoban
dravnik. Diplomatskim putem saraivao je i trgovao sa susjedima pomou
pisama pisanim bosanicom. Sadanje granice Bosne i Hercegovine
najstarije su granice na Balkanu, za razliku od granica ostalih susjednih
drava. Bosna je vijekovni specifikum u svijetu po zajednikom ivljenju, to
je civilizacijsko bogatstvo. U njoj izmijeano, jedni do drugih i jedni s
drugima, stoljeima ive pravoslavci, muslimani, katolici i drugi. To je,
naalost, silom oruja poremeeno. Bosna i Hercegovina nikad nije
meunacionalnim granicama dijeljena, jer takve granice u njoj nije
mogue nacrtati. Agresori su to znali, pa su preko monih mas-medija straili
nae od njihovih, irili mrnju, provocirali sukobe i poeli rat.
Agresivnim ratom izvrili su etniko ienje na najbrutalniji nain,
kakav u bosanskohercegovakoj historiji nije zapamen. Ekstremne
nacionalne elite s istoka i sa zapada napale su susjednu Republiku Bosnu
i Hercegovinu kako bi je podijelile. Rat su pravdali govorei da brane svoje
sunarodnike, a ustvari su ratovali za teritorije, za nove granice. Tim prokleto
gnusnim inom razvijeno je svjetsko bogatstvo zajednikog ivljenja.
Gorade i Goradani ive u koridoru. Koridor u Evropi! Srebrenica
poklonjena Mladiu! Brko Distrikt! Neoprostiva sramota za UN, US
142

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 143

i Evropu. To je meunarodno ugaanje nacistiko-agresorskoj sujeti. Koja


prava nakon rata imaju stotine hiljada oteenih, preteno Bonjaka, koji
su ostali bez ognjita. I bez iega. Od ekstremnih naci-politiara nam
dolazi samo prokletstvo. Zato je to prokletstvo Dejtonom uvaeno i
osnaeno? Za agresorsku stranu u Bosni i Hercegovini je Dejton samo
prva faza. U drugoj fazi vre pritisak za referendum kojim bi se Republika
Srpska odvojila od Bosne. Trea faza bi bila prikljuenje Srbiji. Time bi
Miloevi posmrtno dobio ono za ta je zaratio. Borci Armije Bosne i
Hercegovine su ovjenom borbom odbranili spoljne granice drave.
Sada granice i cjelovitost treba odbraniti mirnim putem. Ako ne mogne
mirnim putem, branit emo ih opet, ako zatreba.

143

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 144

Mujo Kafedi, Savez antifaista i boraca Narodnooslobodilakog


rata u Bosni i Hercegovini
DOKLE I ZATO !?

Ovo je pitanje koje e se postavljati jo dugo i ekati odgovor


mjerodavnih, koji se vjerovatno nikad nee dobiti, a iako se dobije, teko
je vjerovati da e biti iskren. Ovo pitanje lebdi na ustima svakog obinog
ovjeka, pritisnutog brigama koje mu je nametnulo ovo vrijeme i dogaaji
koje je donijelo i ljudi koji upravljaju tim dogaajima.
Razdruivanjem jugoslavenske drave u zemlji je nastao haos,
konfuzija, mete i neizvjesnost protkana strahom koji se uvukao u due
obinih ljudi i koji se konstantno pothranjuje. Obini, poteni i naivni graani
pitali su ta se dogodilo. Dodue, bilo je i demagoga koji su razbijali dravu,
a da bi maskirali svoju zavjereniku djelatnost, postavljali su u komunikaciji
s graanima isto ovo pitanje, pravei se kao da ne znaju ta se i zato
dogaalo. Ovo je pitanje svih pitanja i zato se upuuje pripadnicima svih
nacionalnih elita, ovinistima sva tri konstitutivna naroda koji su,
zaslijepljeni svojim nacionalistikim megalomanskim utopijama, u bezdan
gurali zemlju i narode koji su ih ustoliili. Opijeni faisoidnim vizijama
budunosti Bosne i Hercegovine ignoriu historijske injenice, kao to
su odluke Drugog zasjedanjaAntifaistikog vijea Narodnooslobodilakog
vijea Jugoslavije (AVNOJ) i Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog
osloboenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBIH).1
Danas krue vrlo oprene teorije u raznim dijelovima zemlje o
razaranju Jugoslavije. Po jednoj verziji Jugoslaviju je razorila meunarodna
zajednica, a po drugoj Jugoslavija se raspala, jer je vjetaka tvorevina
u kojoj narodi nisu sposobni za zajedniki ivot, pa su 70 godina zajednikog
ivota bili nacionalno ugnjetavani. Razumije se da su obje ove tvrdnje
gruba la. Tragino je da nacionalne homogenizacije djeluju instrumentalizacijom genocida reprezentativne drutvene i politike ustanove
ZAVNOBiH je odran 25. i 26. novembra 1943. u Mrkonji-Gradu (Varcar-Vakufu).
Odlueno je da e Bosna i Hercegovina ui u sastav budue zajednike drave Jugoslavije
kao Republika, ravnopravna ostalim republikama u Jugoslaviji.
1

144

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 145

kao to su Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) i nacionalna kulturna


drutva. Tako, naunici na raznim naunim skupovima svojim prilozima
postaju inspiratori ratnih, meunacionalnih obrauna koje prate svakodnevne
pojave genocida. Predstavnici drutvenih nauka svrstali su se u nacionalne,
bolje reeno nacionalistike redove i naoigled javnosti iznevjeravaju
poziv naunika. Tako je nedavno lansirana insinuacija da genocid u naoj
zemlji traje 300 godina, to je u funkciji mobilizacije za rat. U svakom
sluaju, nemiroljubiva je to tvrdnja, koja je protiv multikulture i suivota.
Dasper kae da tenja za slobodom stvara istoriju, a an ak Rooso
tvrdi da demokratija nije istinska sloboda, jer od trenutka kada narod
bira predstavnike on vie nije slobodan. Iznenaenje je Njemaka kada
je demokratski izabrala Hitlera, a on postao diktator, ime je potvrena
istina da u jednom velikom narodu, pored bogatstva duhovnog stvaralatva,
postoji i siromatvo demokratske tradicije.
Narod je rtva politikih pekulacija i nacionalistikih mahinacija. U
Prvom i Drugom svjetskom ratu ivot je izgubilo oko jedan milion Bosanaca.
Srpski, hrvatski i bosanski nacionalisti licitiraju s pitanjem koji je od
naroda vie stradao, da bi optuivali druga dva naroda i svome narodu
pribavili moralno pravo na ime najvee rtve. Kampanju licitiranja najvee
rtve vode politiari, intelektualci, umjetnici, publicisti i novinari iz
svake nacije. Moralni autoritet crkve stavljen je u funkciju velikodravnih
tendencija i velikodravlja nacije. Vjerskodravni krug bio je predvodnik
u svakom boju koji se vodio pod nacionalnim zastavama i parolama za
nacionalno jedinstvo u borbi za vodee mjesto u Bosni i Hercegovini.
Nakon Drugog svjetskog rata sve tri nacionalne politike tvrdile
su kako su njihovi narodi ugroeni: Srbi kako su u ratu za osloboenje dali
najvie rtava, a muslimani i Hrvati su saraivali s okupatorom, jer su
pripadali ustakom taboru, a u novoj dravi vlast je bila u srpskim rukama,
pa se tako produava njihov status neravnopravnih naroda. Bonjaci su
tvrdili da ih nova vlast obespravljuje isto kao ona u Kraljevini Jugoslaviji
i tzv. Nezavisnoj dravi Hrvatskoj (NDH). Nacionalistima je polo za rukom
da devedesetih godina XX stoljea ratom uzdrmaju Bosnu i Hercegovinu i
dovedu u pitanje njenu cjelovitost i dravnost. Stvaranje paradrava
Hrvatske zajednice Herceg-Bosna (HZHB) i Srpske republike Bosne i
Hercegovine bilo je uvod u podjelu drave Bosne i Hercegovine.
Republika Srpska je ime za zloin nad Bonjacima i nesrbima
u Bosni i Hercegovini. Ona je razbijaki virus. Njenim formiranjem posijano
145

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 146

je sjeme straha i produbljenja meunacionalnog razdora u Bosni i


Hercegovini, od ega obian graanin nema ba nikakve koristi. Velikosrpski
i velikohrvatski nacionalisti su nastavili sa subverzivnim aktivnostima
protiv drave Bosne i Hercegovine. Aktuelni i uporni nosioci destruktivne
politike u Bosni i Hercegovini su udruene velikosrpske i velikohrvatske
stranke: Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), s Miloradom Dodikom
na elu, Srpska demokratska stranka (SDS) s Mladenom Bosiem na elu,
Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZBiH) s Draganom oviem
na elu i Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HDZ 1990) na elu s
Boom Ljubiem.2
Udrueno i koordinirano svjesno rade na destrukciji drave s
ciljem da prikau da je ona nemogua. Meutim, na njihovu alost,
drava Bosna i Hercegovina ne samo da je mogua nego je i neophodna.
Izlaz iz ove situacije realno postoji. Izlaz je u promjeni shvatanja i odnosa
prema dravnoj zajednici, iskren povratak odlukama ZAVNOBiH-a.
Izlaz je u dijalogu, razumijevanju i uvaavanju, to vodi pomirenju i
autonomiji kultura. Viestoljetno iskustvo i mudrost Bosne i Hercegovine je
u oprostu i pomirenju i zajednitvu kao nainu opstanka Bosne i Hercegovine
i u kontinuitetu njenih historijskih vrijednosti. Izlaz je takoer u oslobaanju
od predrasuda i historijskih zabluda. Bosanstvo nije monizam, ve
pluralnost, tolerancija i koegzistencija duhovnih, vjerskih i narodnosnih
i kulturolokih i drugih struktura.
Raspadom Socijalistike federativne republike Jugoslavije (SFRJ)
na politiku scenu su se vratili nacionalisti najnegativnijih moralnih
osobina i tendencija. U njihovim pobjedama na izborima 1990. nalazi se
uzrok i poetak destrukcije dravnosti Bosne i Hercegovine. Hrvatskosrpski nacionalisti (faisti) trudili su se da ne zaostaju jedan za drugim
u metodama razbijanja bosanskohercegovake drave i unitenja Bonjaka
kao naroda. Ti politiari besramno priznaju svoju ulogu stranih marioneta.
Bonjake stranke se bore za cjelovitost Bosne i Hercegovine, koje
praktino vie nema. Pravo je pitanje, njima, dokle vie lagati o Dejtonu.
Bonjaka elita je aktivno uestvovala u podjeli drave i svoje uee
2
HDZ 1990, koju vodi Boo Ljubi, okorjeli velikohrvatski nacionalista, Tumanov
favorit. Iz revolta to ga je na stranakim izborima pobijedio Jelavi,pod pritiskom
generalske hunte, otcijepio se od HDZBiH i formirao HDZ 1990.

146

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 147

nastoji opravdati izmiljenim zavrtanjem ruke. Istina je da nijedna


nacionalna stranka sama ne moe sauvati cjelovitu Bosnu i Hercegovinu,
jer je moe sauvati samo politiko bosansko zajednitvo. Prema tome, nema
politikog niti racionalnog razloga da se dignu ruke od drave Bosne i
Hercegovine. Opasnost za sudbinu Bosne i Hercegovine je u nesposobnim
i neodgovornim politiarima. Ti kvazipolitiari od radnika su napravili
jadnike. Otvorena su vrata neodgovornosti, nemoralu, korupciji, samovolji,
neradu, kriminalu, narkomaniji, prostituciji i drugim drutveno devijantnim
pojavama i rabotama.
Konfesije u Bosni i Hercegovini bore se za proirivanje svoje
dominacije. Umjesto distanciranja, crkve su se duhovno i ideoloki integrirale
u aktuelne radikalne nacionalizme u njihove organizacione sheme i
ostavile neizbrisive tragove u ruenju historijskih i arhitektonskih objekata
(damije Ferhadija u Banjoj Luci i Alada u Foi i Stari most u Mostaru).
Ni do danas nisu osudile vandalizam ljudi iz redova svojih vjernika. Naprotiv,
staju u odbranu svojih ratnih zloinaca, a zloine tretiraju kao junatvo i
heroizam i vjerodostojno njegovanje slobodarskih tradicija.
Opratanje je vjerovatno jedna od najveih ljudskih vrlina, svojstvo
koje nema nacionalnog niti religioznog obiljeja. Ova vrlina ovjeka ne
pripada iskljuivo nijednoj vjeri, naciji ili narodu. Ona ima univerzalni
karakter, to je bez sumnje velika srea.
Stradalatvo Bonjaka u XX stoljeu

Dvadeseto stoljee, izmeu ostalog, bilo je stoljee ratova. Dva


svjetska i jedan lokalni, ili tanije regionalni, tutnjali su na ovim naim
prostorima. Uzroci svih ratova su ekonomske prirode, njihovi ciljevi su
pljake, otimai ivotnog prostora domicilnog naroda i prirodnih bogatstava.
Povodi su izmiljotine, konstrukcije agresora napadaa. Mnogo je meu
nama onih koji uzrok ratova ovdje svode na religije kao antagonistike,
suprotstavljene faktore, to je apsolutno zabluda. Devetnaesto stoljee
bilo je fatalno za muslimane Beogradskog paaluka, junog pomoravlja,
Mave i uikog kraja, kada su protjerani sa svojih imanja koja su im
oteli Srbi. Nakon Prvog svjetskog rata u drugoj deceniji XX stoljea oteta je
zemlja (imanja) bogatih Bonjaka u bivoj Kraljevini Jugoslaviji. Ovo su
147

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 148

genocidni postupci prema ovome narodu, iako se ne uklapaju u definiciju


genocida, koja genocid definira samo kao ubijanje i unitenje vjerske ili
nacionalne grupe. Ekonomsko razvlaivanje i progone treba uvrstiti u
ovu definiciju. Otimanje i unitavanje imovine ljudi je njihovo ekonomsko
ubijanje i svoenje na bijedu. Dvadeseto stoljee, naroito u prvoj polovini
pedesetih i devedesetih godina, bilo je fatalno tragino za bonjaki narod
Podrinja. Ovdje u iznijeti podatke o ubijenim Bonjacima u Gornjem
Podrinju u periodu 1941/1945. za opine: Foa izmeu 6500 i 8000
ubijenih; Gorade 1.370; ajnie 1115; Rudo 400; Viegrad 3213, od ega
1010 djece do 15 godina; Rogatica 2.500; Pljevlja, ajnie, Prijepolje oko
8000 ubijenih osoba. Ukupno oko 23000 ivota. Pored toga, u foanskom
kraju je devedesetih godina ubijeno oko 2600 Bonjaka, a grad i naselja
na desnoj obali Drine 100% su oieni od ovoga naroda. Bonjakog
veinskog stanovnitva bilo je 20.790 (51%), od ega je u gradu bilo 5526.
Sve gradsko stanovnitvo je protjerano i u grad se vratilo 29 Bonjaka,
a u naselja na desnoj obali Drine vratilo se oko 5-6% ovoga svijeta, to
znai zanemarljiv broj, bez utjecaja na politiku i svoj poloaj u drutvu.
Na foanskom prostoru uoi Drugog svjetskog rata bile su 32 damije
/17 u gradu i 15 u seoskim naseljima/. U Drugom svjetskom ratu poruena
je 21 damija (est u gradu i 15 u selima), 12 damija nije nikada obnovljeno,
est u gradu, est u selima. Ratni zloinci Biljana Plavi i Vojo Maksimovi
sa SDS svitom su se pobrinuli da se na foanskom prostoru porue listom sve
damije, ukljuujui arhitektonski biser Alada damiju. Za ove vandale
ne postoji svetinja dostojna potovanja. Dokazivali su se neobrazovanim
ili poluobrazovanim primitivcima i osvajali njihove simpatije.3
Faistike snage Trojnog pakta izvrile su napad na Jugoslaviju
6. aprila 1941, a general Kalafeti je potpisao kapitulaciju 18. aprila, 12
dana nakon poetka agresije. Okupacione snage raskomadale su dravno
tkivo Jugoslavije izmeu Njemake, Italije, Maarske i Bugarske. Stvorene
su i kvislinke tvorevine 10. aprila 1941. Slavko Kvaternik je u Zagrebu
proglasio kolaboracionistiku tvorevinu NDH, u koju je ukljuena i

M. Kafedi, PODRINJE ISTONA KAPIJA BOSNE I HERCEGOVINE, Sarajevo


2005. str. 80-92.
Vidjeti u: M. Kafedi, FOA RTVA GENOCIDA XX VIJEKA, Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo,
2011, str. 265-274.
3

148

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 149

Bosna i Hercegovina. Pri podjeli okupacionih zona izmeu Njemake i


Italije, Foa, Gorade, ajnie i Rudo su pripali italijanskoj okupacionoj
zoni. Poetkom aprila 1941. u Fou je predislocirana Vojna akademija (VA)
iz Beograda i stacionirana na Gornjem polju u kasarni eovina. Prva
njemaka jedinica stigla je u Fou 16. aprila i naelnik VA je postrojio
oficire i pitomce i predao ih Nijemcima. Nekoliko grupa pitomaca uspjelo je
pobjei u Crnu Goru i Hercegovinu. Sve naoruanje i oprema koji su se
nalazili u skladitima predato je Nijemcima. Nijemci su zaplijenjena
sredstva odmah ekspedovali iz Foe, a grad su 18. aprila predali Italijanima
koji su stigli iz Gacka. Demarkaciona linija izmeu njemake i italijanske
okupacione zone ila je juno od Sarajeva preko planina Bjelanice,
Jahorine, Ustiprae i Rudog. Ustaka vlast u Foi formirana je tek u junu
1941. Italijani su nagovarali Srbe iz Foe da piu italijanskom guverneru
za Crnu Goru memorandum sa zahtjevom da se Foa izdvoji iz NDH i
pripoji Crnoj Gori. O nastojanju Italijana da se itava biva Zetska banovina
prikljui Crnoj Gori saznali su Srbi iz Miljevine i radovali se da e se na
taj nain spasiti od ustakog terora, a Bonjaci su se plaili da e ih takvo
rjeenje dovesti u jo tei poloaj. Ni Nijemci nisu bili nezainteresirani
za prirodna bogatstva ovog kraja, pa je u ljeto i jesen 1941. u Foi boravila
grupa njemakih strunjaka koja je istraivala rudna nalazita.
Paveli je za Bosnu i Hercegovinu imenovao svoje povjerenike,
Boidara Bralu, Hakiju Hadia i Juru Francetia, a oni su traili proustake
linosti da imenuju povjerenike po srezovima. Za srez Fou imenovani
su povjerenici: Hamid Mufti, sajadija, Stjepan Brale, advokat, i Redep
Hajrovi, dotadanji predsjednik sreskog suda. Za ustakog logornika
postavljen je Alija Gogalija, foanski skeledija. Foanski srez je po
administrativno-upravnoj podjeli prostora pripao Velikoj upi Vrhbosna
u Sarajevu. Po vojno-teritorijalnoj podjeli Foanski srez je pripao Vojnoj
krajini u Sarajevu. Vojna krajina je pokrivala podruje juno od Save,
omeeno rijekama Bosnom i Neretvom do Jadranskog mora i dravnom
granicom prema Srbiji i Crnoj Gori. Drugi bataljon Vojne krajine dislociran
je u Gorade i pokrivao je Foanski srez, Viegrad i dio ajnikog sreza,
koji se nije nalazio pod upravom italijanske vojske. Po etabliranju ustake
vlasti, odmah je poeo progon Srba, Cigana i Jevreja u skladu s Pavelievom
Uredbom o arijevskoj rasi u koju su svrstavani Hrvati i Bonjaci kao najistiji
arijevci hrvatsko cvijee. Nijemci su podravali ustae, a Italijani etnike.
149

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 150

Ta dvojnost vlasti utjecala je na ponaanje kolaboracionistike vlasti


prema narodu. NDH vlasti su uputile jedan vod domobrana iz Gorada
u Fou da kao posada s Italijanima odrava red, prikuplja vojni materijal
i razoruava stanovnitvo, ali Italijani nisu dozvolili domobranima ulaz
u grad, jer su se nadali da bi Foa mogla pripasti Crnoj Gori. Ipak, krajem
maja dozvolili su ulaz u grad domobranskoj jedinici koja e ostati do
decembra, do dolaska etnika. Srbi i Crnogorci su sredinom maja otputeni
iz svih slubi. andarmi Srbi i Crnogorci su razoruani i otputeni, a
andarmerijske stanice su popunjene Bonjacima i Hrvatima. Prvih mjeseci
ustake vlasti u Foanskom srezu je bilo oko 120 andarma. Organizirane su
andarmerijske stanice u Kalinoviku, Jeleu, Ljubini, Popovom Mostu,
Bastasima, elebiima, Vikou, Ifsaru, Previli i Ustikolini. Poetkom juna
zavrena je organizacija ustake vlasti u srezu. Imenovani su naelnici
opina. Mali broj neuglednih ljudi podravao je ustaku vlast. Ustaka
propaganda je vjeto koristila podvojenost izmeu Srba i muslimana.
Naroito je koritena ustaka platforma po kojoj je Bosna hrvatska
zemlja i koja nije trpjela Srbe ni druge narode na teritoriji NDH. Ustaki
doglavnik Mile Budak na ustakom skupu u Gospiu govorio je o planovima
za Srbe: Jedan dio Srba emo pobiti, drugi raseliti, a ostale emo prevesti u
katoliku vjeru i tako ih pretvoriti u Hrvate. Time je podsticao zloine
protiv Srba. Istakao je i parole Srbe na vrbe i goni psine preko Drine.
Ustaki povjerenik Redep Hajrovi na zboru u Ocrkavlju je zavrio govor,
pozivom za progon Srba: Dosta je bilo srpskog jarma koji su nosili Hrvati
i Muslimani 20 godina.4 Ustaki povjerenik za Bosnu i Hercegovinu
Hakija Hadi u julu 1941. dostavio je vladi NDH informaciju u kojoj
je traio da muslimani dobiju natrag oduzetu zemlju. U Fou su pristizale
vijesti o masovnim pokoljima Srba u Hercegovini i istonoj Bosni, zbog
ega je nastao nemir posebno kod srpskog stanovnitva. Grupa seljaka
iz elebikih sela i Meljaka, Pljevaljski srez, 29. maja 1941. razoruala je
andarmerijsku stanicu u elebiima, a andarme predala italijanskoj
komandi u Pljevljima. Intervencijom snaga iz Foe, andarmerijska stanica
je osloboena i ponovo uspostavljena, da bi u junu Komanda Vojne krajine
L. Boovi, FOANSKA PARTIZANSKA REPUBLIKA, Muzej foanskog perioda
NOB-a Foa, Svjetlost, Kragujevac, Muzej revolucije Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
1982, str. 27- 29.
4

150

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 151

prebacila oruniku kolu iz Sarajeva u Fou (120 andarma). Sruen je


drveni most preko Tare na Uzlupu da bi se onemoguio prelazak ustanika iz
Crne Gore. Ustanike akcije su se pojavile oko Kalinovika, Jahorine, u
Hercegovini. Ustake vlasti organizirale su seosku muslimansku miliciju
u selima ustikolinske, miljevinske i zakmurske opine u dolini Sutjeske,
dakle u podrujima koja granie s pobunjenikim rejonima. Ovdje treba
podvui da se muslimansko stanovnitvo, naroito seosko, nije radovalo
politici ustakih vlasti. Naprotiv, nije odobravalo njihovu rasistiku politiku
ni progon srpskog ivlja. Vrlo mali broj se dobrovoljno javio u ustae, koji
su pribjegli mobilizaciji momaka i uputili ih na istoni front. Seoskim
milicijama je zlonamjerno prilijepljena etiketa ustake, jer najveim
dijelom one to nisu bile, iako je, istina, u nekim sluajevima ta milicija
bila ekstremna.
Njemaki okupator je raseljavao Slovence. Foanskoj vlasti je bilo
nareeno da primi i smjesti 2.500 Slovenaca. Srez je utvrdio koje sve srpske
porodice mogu primiti Slovence. Predstojnik Kotarske oblasti izvjetavao
je da e Hrvati rae trpjeti Slovence nego Srbe. Meutim, neto kasnije
je ustaki kotarski povjerenik uputio molbu ustakom povjereniku za
Bosnu i Hercegovinu, Hadiu, da ne alje Slovence jer je Foanski srez
siromaan i pregusto naseljen i nepovoljan za naseljavanje Slovenaca. Ustae
i etnici vodili su ne samo rasnu ve i estoku antikomunistiku politiku
i kampanju, pa su iz Foe uputili u jasenovaki logor smrti 51 lice - 27
Srba i 24 muslimana. Sljedea mjera ustake vlasti bila je zabrana irilice
i svih srpskih udruenja i organizacija (Prosvjeta, Soko, Kolo srpskih
sestara, Gajret itd). Prvi progon Srba izvren je u selima elebii,
Ustikolina, Miljevina, Dragoava i u Foi. Ustaki logornik Alija Gogalija,
od 22 Srbina koja je uhapsio tabor u Ustikolini, uz bogatu naplatu od
rodbine i prijatelja, oslobodio je 12 zatvorenika, a deset je upueno u
zatvor gdje su ubijeni. U Miljevini je uhapeno 15 seljaka, smjetenih u
improviziran zatvor, neki podrum, i natjerani su da srue bistu kralja Petra
Karaorevia I i da je smjeste u taj podrum. Od ovih uznika etiri su
ubijena, a ostale je oslobodio Gogalija uz naplatu. U gradu je uhapeno 15
Srba koji su upueni u logor u Gospi i tamo ubijeni. Izmeu ostalih, meu
uhapenim bili su studenti: ivojin Hadivukovi, ivko Kui i Predrag
Skoki, slubenici Dimitrije Tomaevi, Slobodan Hadivukovi i Mio
Smreki, zanatlije Vasilije i Kosta Sokolovi i profesor-knjievnik Branko
151

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 152

Zagorac. Prilikom transporta Srba zatvorenika iz Foe za Sarajevo,


zatvorenici su kod Stambolia ubili dva sprovodnika i jednog ranili i
pobjegli prema Jabuci, gdje ih je uhvatila milicija i predala ustaama,
koji su ih, prema nalazima Komisije za utvrivanje ratnih zloina, pobili.
Do 5. decembra 1941. ustae su u Foi i okolini ubili 69 Srba meu kojima
dvoje djece ispod 10 godina, est muslimana i etiri Hrvata, a italijanski faisti
su ubili pet Srba i dva muslimana. U toku ljeta 1941. na Vuevo je doao
Vojislav oki, major Jugoslavenske vojske, koji se smjestio kod Radoja
arkovia u selu Kruevo i povezao se s narodnooslobodilakim pokretom
Piva. On je pokuao organizirati zajedniku borbu Srba, Crnogoraca i
muslimana protiv okupatora. Povezao se s uglednim domainima muslimanima u dolini Sutjeske i naprednim omladincima iz Foe, preko Alije
oevia, opinskog pisara iz Zakmura. Sa svojom jedinicom je u
oktobru upao u urevo, a ona se ponaala kao banda, to je uznemirilo
bonjaki ivalj. oki se povukao s tih prostora u oktobru (10. oktobra
1941), poto nije uspio organizirati zajedniku jedinicu, jer su pivljanski
pljakai bili protiv toga.
Italijani su pokuali smiriti situaciju na pobunjenom prostoru.
Smatrali su da treba posjesti drugu demilitariziranu i treu okupacionu
zonu i s njih odstraniti ustae da bi se dodvorili Srbima. Reokupacijom
prostora trebalo je stei naklonost Srba, iako se NDH nije slagala. Po tom
sporazumu u Fou je dola jedna eta iz divizije Pusteria, to nije bitnije
promijenilo situaciju. Kod srpskog stanovnitva raslo je raspoloenje za
borbu, a kod bonjakog zbunjenost, nesigurnost i kolebljivost. Ustake
vlasti nisu uspjele formirati miliciju u gradu. U oktobru 1941. iz partizanskih
jedinica iz zapadne Srbije dola su trojica Foaka, lanova KPJ: Muhamed
Mao Hanjali, Momilo Koovi i Rade Stevanovi. Prvih dana novembra
1941. doli su u selo Budanj kod Miljevine, po zadatku Praanskog bataljona,
da pomognu pokretanje akcija oko Foe, Miljevine i Ustikoline. Desetog
novembra odrali su sastanak s vienijim seljacima iz okolnih sela. Sutradan,
11. novembra, stiglo je oko 100 boraca iz okolnih sela, uglavnom Srba i
formirana je Foanska partizanska eta, koja je za nekoliko dana
narasla na 120 boraca. Za komandira je imenovan Rade Stevanovi, za
komesara Momilo Koovi, a za lana komande Mao Hanjali (L.
Boovi). Grupa uglednih domaina Bonjaka odluila je da se ukljui
u etu. Ustae u Foi su vjerovatno saznale za formiranje ete, pa su 17.
152

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 153

novembra angairali andarme i miliciju protiv ove ete da bi oslobodili


komunikaciju Foa Kalinovik. eta se povukla u Zelengoru, a odatle
preko sela Borija i ivolja u Trnovo. Bonjaci su ponovno pozvani da se
ukljue u etu. Grupa naprednih omladinaca iz Foe izala je 28. novembra
1941. i stupila u etu. Za nekoliko dana iz grada je izila i druga grupa
omladinaca i takoer se ukljuila u etu. Meutim, upad etnika iz Srbije
i istone Bosne u Fou i u ove krajeve izazvao je kolebanje i osipanje
partizanskih jedinica. Zaprijetila je opasnost Bonjacima-partizanima,
pa je komanda ete u dva navrata uputila 14 omladinaca Bonjaka i jednu
etu u muslimanski bataljon Romanijskog narodnooslobodilakog pokreta.
Njima se prikljuio i Esad engi koji je doao iz Sarajeva. Tako se u
muslimanskom bataljonu nalo 18 boraca iz Foe. Evo njihovih imena:
Alija i Mustafa Alajbegovi, Osman Berbi, Kasim i Remzija ori, Ahmet
onlagi, Demal, Mustafa i Jusuf Fejzo, Arslan Gotovui, Esad Hadimusi, Mahmut Hanjali Mao,Vencel Opat Veno, Alija oevi i Adil
Zulfikarpai. U eti su ostali: Milan i Strahinja Babi, Mio Blagojevi
(kasnije otiao u etnike), Svetozar ubri, Bo Hadivukovi, Petar Pero
Kujundi, Ratko Mazepa, Vaso Starovi i Aleksandar Aco Visocki.5
Centralni komitet komunistike partije Jugoslavije (CKKPJ) 4.
jula 1941. donio je odluku o dizanju ustanka naroda Jugoslavije protiv
okupatora i domaih izdajnika. Paralelno s tim, pukovnik jugoslavenske
vojske Draa Mihailovi s 30 oficira i andarma, fingirao je akciju dizanja
srpskog naroda na ustanak u ime kraljevske vlade. Draa je okupljenim
sljedbenicima na Ravnoj gori tvrdio kako jo nije sazrelo vrijeme za oruanu
borbu, to je bio stav i vlade u Londonu. Partizanski odredi koje je formirala
KPJ preli su odmah u oruane akcije. U skladu sa svojom politikom
ekanja, Draa je u Bosnu uputio grupu oficira da sprijei rast otpora
okupatoru i snaenje NOP-a, da preuzme komande u jedinicama i da razbije
jedinstvo i organizacionu vrstinu partizanskih jedinica. U toj grupi su,
pored ostalih, bili majori Boko Todorovi i Jezdimir Dangi, kapetan Sergije
Mihajlovi i Zaharije Ostoji. Oni su 17. novembra u Vlasenici ukinuli
zajedniki tab i formirali Upravu I. Uskoro su sklopili ugovor s Italijanima
o saradnji protiv partizana. Italijani su im kao protivuslugu ustupili Gorade,
ajnie i Fou. etnika politika ekanja imala je uspjeha u zaostalim
5

Isto, str. 27-29.

153

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 154

sredinama, pa se znatan broj jedinica osuo, jer su ljudi preli u etnike.


Draa Mihailovi, zakleti antikomunista, rojalista i kvisling, nije prihvatio
etnitvo Koste Peanca ni Dimitrija Ljotia. On je formirao svoju
vojnoetniku formaciju. Istovremeno, etniki zloini protiv bonjakog
stanovnitva ometali su i usporavali proces prelaenja muslimana u
partizane, a mnoga muslimanska naselja stvorila su vlastitu vojnu zatitu
od etnikog terora. Boko Todorovi je s italijanskim komandantom puka
u Viegradu, pukovnikom Pierom Castagnerom, 11. novembra sklopio
sporazum o nenapadanju i zajednikoj borbi protiv komunista, precizirajui da e etnici omoguiti komunikacije oko Viegrada. Italijanski
garnizon u Pljevljima bio je u strahu od naraslih snaga NOP Crne Gore
i Sandaka, pa je povukao posade iz Foe, Gorada i ajnia, ime je
omogueno etnicima da posjednu Gornje Podrinje. U Goradu je
30. novembra 1941. zakljuen sporazum da etnici uu u Gorade i
omogue komunikaciju i mirnu evakuaciju italijanskim jedinicama,
drumom i eljeznicom na relaciji Foa Gorade. Sporazumom je bila
predviena slobodna akcija, po zavrenoj evakuaciji Italijana. Ustakodomobranske snage organizirale su odbranu Gorada koju su inili 2.
bataljon Vojne krajine, oruniko krilo sa 109 andara i pod njihovom
komandom 300 milicionera, meu kojima 80 Goradana. Jae etnike
snage su se pribliavale Goradu. Odbrambenu liniju Ustipraa Bare
etnici su probili na Jabukom sedlu. Nakon gubitaka ljudstva i otpornih
taaka i pasivnog dranja Italijana kod domobrana i milicije zavladao je
defetizam, a vrhunac je nastupio kada su Italijani poeli prebacivati svoju
opremu na desnu obalu Drine. Komandant odbrane grada, komandant 2.
bataljonaAlija Demidi s gradonaelnikom Gorada je posjetio italijanskog
komandanta i pismeno ponudio predaju vojne i civilne vlasti Italijanima.
U toj ponudi bila je konstatacija da se etnici ve nalaze u Goradu na
desnoj obali Drine, ali je izbrisana iz teksta po diktatu Italijana, nakon ega
je on prihvatio preuzimanje cjelokupne vlasti. Komandant odbrane Gorada,
potpukovnik A. Demidi, naredio je da se Gorade evakuira i da se posada
povue prema Foi, gdje je stigla 1. decembra. Procijenivi da je teko
odriva odbrana Foe i Gorada, Demidi je naredio natporuniku Fadilu
Hajroviu, komandiru 1. ete svoga bataljona, koji je bio komandant ustakodomobranske posade u Foi, da raspoloivim snagama domobrana, andarma
i milicije zauzme put Foa Kalinovik, kako bi osigurao dolazak pomoi u
154

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 155

Fou i sigurno povlaenje snaga po potrebi. Ova akcija nije uspjela zbog
demoralizacije i neborbenosti domobrana i milicije. Komandant operacije
objanjavao je neuspjeh time to je milicija demoralisana, siromana,
gola i bosa i to su u miliciji veinom siromani ljudi, a imuni ostaju
posmatrai sa strane.
Drugog decembra 1941. na eljezniku stanicu u Foi stigle
su prve etnike jedinice. Treeg decembra, etverica etnikih oficira
posjetili su italijanskog komandanta u Foi i dogovorili se o povlaenju
Italijana i ulasku etnika u grad. Saznavi za dolazak etnike delegacije
u Fou, predstavnici vlasti u Foi i nekoliko graana posjetili su
komandanta posade, Italijana, i ponudili mu da naoruaju 3000 ljudi,
obuenih za rukovanje orujem i da se pod njegovom komandom bore
protiv etnika. Ovaj Italijan je to odbio, govorei da nema potrebe jer je
Foa pod zatitom mone carevine i kraljevine Italije i da e njegovi
vojnici braniti stanovnike grada. Koliko je bio nemoralan, da se zakljuiti iz
injenice da je prije ovog razgovora ve potpukovniku Demidiu naredio
da evakuira Fou. Domobransko-ustake i milicijske snage povukle su
se iz Foe dolinom Sutjeske u Bora.
Meho Salin, komandant borake milicije, predlagao je
andarmerijskom potpukovniku A. Demidiu da izvre napad na
Fou i da se etnici protjeraju snagama koje su se povukle iz Foe i
Gorada, njih oko 400, pa poto je ovaj to odbio, milicija je veinu razoruala.
Petog decembra etnici su uli u Fou. Prvi su doli dijelovi rogatikog
etnikog odreda, kojim je komandovao Sergije Mihajlovi. Neto kasnije
stigle su i jedinice iz Srbije, Zlatiborski etniki odred pod komandom
vojvode Radomira ekia (vratio se u Uice i Gestapo ga uhvatio i strijeljao
1943). Po nareenju italijanskog komandanta, hrvatske jedinice su ostavile
u Foi oko 3000 puaka, dva topa 65 mm, dva minobacaa, preko 60.000
metaka, 400 garnitura uniformi, dosta hrane i druge opreme. Italijani su
to sve predali etnicima, kao i 83 domobrana i civila u zatvoru. etnicima su
pomogli proetniki elementi u organizaciji vlasti i jedinica. Za predsjednika
etnikog odbora imenovan je svetenik Vasilije Jovii, za predsjednika
opine Vlado Hadivukovi, a za komandanta mjesta Milenko Keki iz
Gacka. Putem telala graani su 5. decembra pozvani na zbor, na kome je o
platformi etnikog pokreta govorio Sergije Mihajlovi, naglasivi da su
etnici osvetnika vojska koja se bori protiv komunista i muslimana.
155

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 156

Nareeno je da muslimani predaju kljueve od radnji i da im kue budu


otvorene da bi razbojnici i rulja pljakaa mogli bez problema odraivati
svoje kriminalno zloinake poslove. Svi mukarci od 16 do 60 godina
moraju se javiti u komandu mjesta, a ene se ne smiju pokrivati na
ulici. etnici su 6. decembra formirali etniki odred od 350 pripadnika,
koji je sukcesivno popunjavan preteno mobilizacijom seljaka. Od
zatvorenika su izdvojili est vozaa motornih vozila, a ostale su poklali,
ukljuujui i one koji su se nali u bolnici. Poslije njih na red su doli
muslimani izbjeglice iz Rogatice, Viegrada i Gorada, koje su u grupama 15
do 20 vezali icom i odvodili na obale Drine i ehotine i na mostove gdje su
ih ubijali pucnjem u potiljak ili najee su ih klali. Zajedno s njima i poslije
njih doli su na red foanski muslimani. etnike patrole muile su ljude
u kuama, naoigled ena i djece, i na ulicama do stratita. Posebne mjere
preduzeli su protiv potpisnika pozdravnog telegrama Paveliu povodom
osnivanja NDH. Od njih su 10. decembra zahtijevali da u roku od tri dana
plate politiku globu od 1000 do 100.000 kuna. I seosko muslimansko
stanovnitvo bilo je rtva zloinakog terora etnika, meu kojima su
se naroito isticali rogatiki etnici koje je vodio zloinac Sergije Mihajlovi,
a kasnije Radivoje Kosori. etnicima je polo za rukom da u zloine uvuku
i dio domicilnih Srba, meu kojima su se naroito istakli Boro Blagojevi iz
Foe, koji se javno hvalio da je zaklao 27 muslimana u Slatini, i Spasoje
Daki iz Pive, koji je u jednu kuu zatvorio 52 eljadi, ena djece i mukaraca
i ive ih zapalio.6
Po mom miljenju genocid se izvodi etapno, u skladu s formulacijom
Nartanija, kad se stvore uslovi, a u okviru etapa moe se razmatrati
po fazama. Genocid 1941/1945. ima tri faze, i to: prva faza od decembra
1941. do 20. januara 1942 (prvo osloboenje Foe), druga faza od 19. augusta
1942. nakon ponovnog zauzimanja Foe od etnika pa do februara 1943.
i trea faza od februara 1943. kada su uriieve horde likvidirale seosku
miliciju u Pljevaljskom sandaku kada su stradala prigranina sela s
Pljevaljskim srezom Slatina, Viko, elebii i uz desnu obalu rijeke Tare,
kada su uinili stravina zvjerstva nad nejaima i potpuno opustoili oko
O etnikim zloinima nad Bonjacima foanskog kraja detaljno vidi u knjizi:
M. Kafedi, PODRINJE ISTONA KAPIJA BIH, str. 80-92, i FOA STRADALNIK
RATOVA XX VIJEKA.
6

156

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 157

20 sela. Sljedea etapa genocida nad Bonjacima foanskog kraja i itavog


Podrinja je agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992. do 1995.
U tom genocidu ubijeno je oko 2600 Bonjaka i raseljeno oko 16.000
Bonjaka, tako da je oko 70% toga prostora potpuno oieno od
Bonjaka, etnicizirano i pretvoreno u srpski ekskluzivitet. I ova etapa
genocida ima dvije faze, ratnu (ubijanje, progon i raseljavanje) i postratnu
fazu (opstrukcija povratka), tako da je odredba Dejtonskog sporazuma
iz Aneksa VII izigrana. Ono 5-6 % Bonjaka to se vratilo sainjavaju
iznemogli starci. Na tim prostorima nije roeno bonjako dijete posljednjih
20 godina, to je znak da Bonjaci tamo definitivno nestaju.
Kada govorimo o genocidu, ozbiljno se postavlja piatanje motiva
organizatorima i izvriocima ovoga zlodjela. Oni su na djelu manifestirali
neobjanjivu atavistiku mrnju prema nevinim ljudima. Korijeni te
mrnje potjeu iz optubi Bonjaka za izdaju pradjedovske vjere, zbog
ega ih srpski ovinisti nazivaju pogrdnim imenom poturice, poturenjaci, izjelice itd. Tradicija utkana u narodno pjesnitvo, mitomanija,
publicistika i novelistika u XIX stoljeu, nastala uglavnom kao produenje
narodne poezije, kipi od mrnje protiv Turaka. Dokle je ta mrnja ila
najbolje pokazuju Smrt Smailage engia i Gorski vijenac i njhova
glorifikacija grupnih ubistava. Hrvatska novelistika pisala je samo o
Turcima u Slavoniji, Srbiji, Bosni i Kordunu, ne kao ljudima, ve kao
zulumarima. Hajduko-turska novelistika se zavravala zahtjevima o
istrebljenju Turaka. Guslarske pjesme i paralelna historija su napajale duhom
mrnje posebno djecu i omladinu. Hrvatska i srpska historiografija, temeljene
na laima i falsifikatima, vrve od neistina i slapova mrnje protiv islama
i Bonjaka. Govorancije politiara i njihovo nacionalistiko-ovinistiko
karikiranje Bonjaka snaan su izvor mrnje. Gorka je spoznaja Bonjaka o
ovim istinama i pregolem psiholoki teret na njihovim pleima. Opravdano
je pitanje dokle misle nacional-ovinisti ugoniti strah u kosti bonjakom
narodu. Dokle i zato bezumlje i ubijanje svega to je ljudsko u meuljudskim
odnosima i dokle e se ignorirati nasuna potreba osvjeenja i katarze?
Prvo osloboenje Foe 20. januara 1942

Jedan od slavnih dana u historiji Foe je 20. januar 1941. Toga dana
Fou je oslobodio bataljon Vojvoda Momilo iz Durmitorskog parti157

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 158

zanskog odreda. Komandu bataljona sainjavali su oko Novosel,


komandant, i Vojin Jaukovi, politiki komesar. Bataljon je uao u
grad u 15.00 sati bez borbe. S bataljonom su bili i foanski omladinci koji su
u Crnoj Gori stupili u partizane, kao i komandir foanske partizanske ete
Rade Stevanovi i politiki komesar Momilo Koovi. Na Musali je
partizane doekala delegacija graana-Srba, pozdravila oslobodioce
i izjavila da veina Srba nije podravala etnike i njihova zvjerstva
nad muslimanima, to nije bila istina. Izmueno i ponieno muslimansko
stanovnitvo Foe sa suzama u oima je pozdravljalo partizanske borce.
Bataljon je razoruao stotinjak etnika, dok su se ostali razbjeali. Zavedeni
i mobilizirani seljaci puteni su kuama. Obrad Cicmil, komandant
Durmitorskog odreda, doao je u Fou s bataljonom Bajo Pivljanin,
23. januara, i na narodnom zboru govorio o ciljevima NOB-a, o
zaustavljanju bratoubilakih razraunavanja, o neophodnosti borbe
protiv zajednikog neprijatelja i o potrebi razvijanja bratstva i jedinstva.
Bataljon Bajo Pivljanin krenuo je prema Goradu i s etom 1. proleterske
brigade 26. januara oslobodio Gorade, a Pljevaljski bataljon s Drobnjakom
etom je oslobodio ajnie gdje su bili koncentrirani etnici Sergeja
Mihajlovia. U Fou je 24. januara stigao i Beogradski bataljon 1.
proleterske brigade, a 25. januara stigao i Josip Broz Tito s Vrhovnim
tabom i dijelom CKKPJ. Tako je Foa postala centar velike slobodne
teritorije. U Fou je dola engleska misija s majorom Atertonom i generalom
jugoslavenske vojske Ljubom Novakoviem. O sudbini ove misije, koja
se eljela povezati s etnicima i u Foi razviti subvezivnu aktivnost, postoje
dvije kontroverzne prie. Po jednoj je 15/16. aprila napustila Fou ilegalno
i Engleze je pobio Spasoje Daki u rejonu sela Tatarovine, a general je
zaglavio negdje u Hercegovini. Prema zvaninim podacima organa
sigurnosti, Englezi su s etnikom Jojiem, nakon to je otkrivena njihova
proetnika aktivnost, likvidirani u Foi. Novakovi je uspio pobjei.
Foa je u to vrijeme bila centar revolucije. U Foi su donijeti historijski
foanski propisi o organizaciji i zadacima organa vlasti, statut proleterskih
brigada, odrana sjednica CKKPJ-a, doneseni propisi o vojnim zastavama i
dodijeljene prve zastave, odluka o formiranju dobrovoljakih jedinica,
odrana partizanska olimpijada itd. Ovdje neemo ire govoriti o tim
aktivnostima jer to nije zadatak ovog priloga. Jedino emo detaljnije
analizirati dobrovoljake jedinice.
U toku neprijateljske ofanzive na Jahorinu u januaru 1942. veina
etnikih komandanata sklopila je sporazume s njemakim tabovima da se
158

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 159

etnici nee boriti protiv njihovih jedinica. Njemake i ustako-domobranske


snage na pravcima nastupanja ubijale su srpsko stanovnitvo i spaljivale
sela. etnici im nisu pruali otpor, dok su partizanske jedinice to inile.
Tito i V s Prvom proleterskom brigadom nalazili su se na Jahorini. Neke
etnike grupe su se prijavile Titu, stavljajui mu se na raspolaganje za
borbu s Nijemcima na jahorinskom frontu u sadejstvu s proleterima.
Zakljueno je da se preduzmu mjere i da se pridobiju ovi ljudi da stupe u
partizanske jedinice. Tito je donio odluku da se svi etnici koji su raspoloeni
za borbu, a nisu spremni da stupe u partizanske jedinice, prihvate i
organiziraju u posebne dobrovoljake jedinice. Donesena je odluka da
se na teritoriji Bosne i Hercegovine formiraju dobrovoljaki odredi od
ljudi spremnih da se bore protiv faistikog okupatora a nisu voljni
stupiti ni u partizanske ni etnike jedinice. Dobrovoljaki odredi su se
nalazili pod komandom Vrhovnog taba, a na kapama umjesto zvijezda
petokraka nosili su zastave, trobojnice. Odluka V o formiranju dobrovoljakih jedinica stvorila je uslove za mobilizaciju irih slojeva seljatva u
NOB. Rodoljubivim slojevima, koji su jo uvijek gledali na NOB s
nepovjerenjem i nisu bili spremni da se ukljue u partizanske jedinice,
omogueno je da se na ovaj nain ukljue u NOB. Prve dobrovoljake
jedinice formirane su 21. januara na Jahorini. U ovim jedinicama se osjeao
proetniki utjecaj koji se ispoljavao u kolebljivosti grupa i pojedinaca.
Svi nivoi komandovanja morali su razotkrivati nosioce neprijateljske
propagande i preduzimati mjere na njenom suzbijanju. Problem je bio u
tome to je veina boraca bila nepismena, pa je teko bilo pronai nekoga koji
neto vie zna od ostalih, pa su komesari iz partizanskih jedinica drali
politika predavanja. Prva proleterska brigada bila je dislocirana po
foanskim selima, gdje su organizirali predavanja, razgovore po kuama,
ali sve to nije davalo znaajnije rezultate, jer je etnika propaganda
protiv partizana imala jai utjecaj. Vrhovni tab je krajem januara izdao
proglas Srbima Sreza foanskog u kome je stajalo: U selima Foanskog
sreza nalaze se mnogi naoruani ljudi koji su do sada pripadali etnikim
jedinicama, a koji sada sjede kod kue i ne pridruuju se ni jednoj borakoj
jedinici. V je pozvao naoruane seljake da se do 5. februara prijave
komandi mjesta Foa, radi ukljuivanja u partizanske ili dobrovoljake
jedinice. U Foi su, krajem januara, formirana dva bataljona dobrovoljake
naroodnooslobodilake vojske. I pored svih tih mjera znatan broj seljaka
nije htio stupiti u dobrovoljake bataljone, to je dokaz snane velikosrpske
indoktrinacije toga svijeta. Vrhovni tab je 3. februara izdao naredbu
159

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 160

za mobilizaciju mukaraca od 18 do 45 godina u Foanskom, ajnikom


i Pljevaljskom srezu. U posebne spiskove su upisivani mlai od 18 i stariji
od 45 radi angairanja u seoskim straama. U dolinu Sutjeske su, 22. februara
1942, prodrli Borani i protjerali zakmursku etu, osvojivi prostor
do sela Prijeela, popalili 20 srpskih kua, ubili nekoliko seljaka i etiri
Crnogorke. Ovaj prepad na srpska sela bio je sraunat i na to da se sprijei
odlazak Bonjaka u NOV. Ova akcija borake milicije izazvala je strah
i pometnju kod srpskog naroda, koji je bjeao prema Brodu i Foi. V je
naredio narodnooslobodilakim odborima (NOO) opina Slatina i Dragoava
i posebno seoskim narodnim odborima (NO) Bunovi i Biokovi da sve
mobiliziraju i poalju u Fou radi upuivanja u dobrovoljake jedinice
za odbranu od napada Borana. Ove dvije naredbe su bile posljedica izuzetnih
okolnosti. Prva je naredba srezovima, s ciljem breg okupljanja naoruanih
ljudi iz razbijenih etnikih jedinica, kako bi ih otrgli od etnike propagande.
Druga mobilizacija imala je zadatak to bre ojaati jedinice koje su
angairane u borbi u Sutjesci protiv Borana. 24. februara 1942. formiran
je Foanski narodnooslobodilaki pokret i Dobrovoljaki odred, u
koji su ula dva ranije formirana bataljona sljedee jaine: 1. bataljon
185 boraca sa 154 puke i 2. bataljon 290 boraca sa 175 puaka. Za
komandanta odreda imenovan je Strahinja Koovi, etniki komandant, za zamjenika Momilo Koovi, za komesara Stevan Markovi
i za politikog instruktora Dobrivoje Vidi. Popuna jedinica ljudstvom
regulirana je za ete i bataljone iz grupa sela, gdje su ulazili ljudi rodbinski
povezani, imuniji i ugledniji seljaci, koji su bili duhovno vezani s etnikim
idejama i propagirali protiv NOP-a. Odvraali su ljude od polaganja
zakletvi (2. eta Miljevina) jer e ih uputiti u borbu da ubijaju Srbe.
Pripadnici Dobrovoljake vojske zadrali su etniku ideologiju, ubijali
i pljakali su Bonjske, nosei ambleme Dobrovoljake vojske (DV). Jedan
Bonjak iz Jelea je pisao Vrhovnom tabu: Patrole su samovoljno ulazile
u bonjake kue, vrile pretres, pljakale hranu i prijetile narodu. Dok
pripadnici ete sjede i kartaju, bonjaki seljaci moraju da sijeku i dovlae
drva njihovim kuama i dogone sijeno, tako da Bonjaci nemaju vremena da
opskrbe svoje porodice. Nas vrijea to nas zovu ustaama a mi bi htjeli
da uvijek budemo uz partizane, ali one prave to se nisu premetali u etnike.
elimo da u Jele doe neka jedinica iz Srbije ili Crne Gore. Kao zakleti
muslimanomrsci Srbi nisu prihvatali saradnju s bonjakim stanovnitvom,
nisu se odricali klanja, pljake i silovanja pripadnika ovoga naroda. Pruali
su otpor dolasku ljudi sa strane na rukovodee poloaje u komande njihovih
160

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 161

jedinica. Takav je sluaj bio u Miljevini, gdje su odbijali prihvatiti komesara


ete. Iz Jelea su pokupili 23 Bonjaka i odveli ih u kalinoviko selo
Borija i tamo ih pobili pod firmom da su to uradili partizani, tako da je
neinformiran narod prihvatio ovu la, koja i danas ivi u glavama nekih
nepismenih ljudi. Ostraeni ratni zloinci nisu se mogli pomiriti s vojnikim
redom i disciplinom niti sa ivotom bez pljake Bonjaka. U Zakmurskom
bataljonu komandant jedne ete bio je Vasilij Bodiroga. On je organizirao
konspirativne pripreme za iznenadan i brutalan napad na vojno rukovodstvo
taba, odreda i bataljona. On je 18. maja, s grupom od 20 etnika, u 3,00
sata ubio komesara odreda Stevu Markovia, a komesar bataljona Budo
Popovi je ranjen u bijegu, dok se S. Koovi survao niz neku stijenu i
naen je u nesvijesti. tab Foanskog dobrovoljakog odreda bio je
planirao da u selu Popi formira udarnu etu od posebno odabranih momaka.
U selu Vrbnica zarobili su zamjenika komandanta odreda Momila
Koovia, Svetozara Gagovia i grupu skojevaca i lanova Partije, a
Koovia su ubili u selu Grandii. Bataljon se vie nikada nije mogao
reaktivirati. Dijelovi Foanskog dobrovoljakog odreda (DO) su 18.
aprila 1942. uestvovali u napadu na Bora, miljevinski i zakmurski bataljoni
i biokovska i bunovska eta. Akcijom je rukovodio Kalinovaki tab
NOP, kojim je rukovodio Rade Hamovi. Luka Boovi u Partizanskoj
foanskoj republici pie: U napadu na Bora dvije miljevinske ete i obaljski
bataljon, napustile su svoj dio fronta i nisu izvrile zadatak te su ustae
i milicija proli preko njihovih poloaja prema Ulogu i Bjelimiima. Utvreno
je da su se komandir i borci ovih dviju eta suprotstavili nareenjima
Operativnog taba, pa su prema njima preduzete najotrije mjere. Strijeljano
je njih 15. Ovo je slika psihologije i mentaliteta ubica foanskih Bonjaka.
To su tvorci haosa i anarhije, samovolje i bezvlaa, posebno pljakakih
i krvolonih orgija. Dolazak partizana u Fou prekinuo je etnike zloinake
orgije od 20. januara do 10. maja 1942. etniko divljatvo u Foi ogleda se
u samovlau, drskom poniavanju i ubijanju bonjakog naroda oba spola
i svih uzrasta i nivoa obrazovanja.
U Foi se vlast smjenjivala 43 puta u etverogodinjem ratnom
periodu. Kada su etnici doli u Fou, KPJ nije imao skoro nikakva utjecaja.
Narod je bio kulturno i politiki zaostao. Kada su je partizani oslobodili,
po selima se prialo da je dola neka vojska koja nee nikome nita, nema
kokardi, ali ima nekakvu crvenu krpu na kapama. Mase nisu znale ni ta je
crvena zvijezda petokraka. Draini majori Jezdimir Dangi i Boko
Todorovi razvili su intenzivan politiko-propagandni rad na terenu,
161

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 162

predstavljajui se kao borci protiv faizma i okupatora, za kralja i otadbinu,


za spas srpstva, zavodei mladie da se dobrovoljno ukljuuju u etnike
redove.
Saznavi o nedisciplini i pobuni pripadnika Dobrovoljake vojske,
kao i vojnom udaru protiv komande odreda i zloinima prema Bonjacima,
Tito je 25. maja 1942. donio odluku o rasformiranju Dobrovoljakog odreda
Foa. Ljudstvo se razilo kuama s orujem i nastavilo svoju etniku rabotu.
Goradanski rejon pokrio je Gojko Krezovi, koji je nastavio glumiti
dobrovoljca i nemilosrdno masovno ubijati Bonjake, dok je istu ulogu
na Romaniji i Rogatici vrio Radivoje Kosori. U Foi su tu ulogu igrali
Vasilije Bodiroga, Spasoje Daki i Strajo Koovi. Kratku pripadnost
Dobrovoljakom odredu mnogi su zloupotrijebili nakon rata i ostvarili
znaajne materijalne beneficije. Treba naglasiti da je u ovom odredu bio i
Rajko Gagovi, kao komesar ete u elebiima s ratnim zloincem Spasojem
Dakiem. Ovaj ovjek je poslije rata vedrio i oblaio u Foi. Njegovi
savremenici ga sumnjie da je bio velikosrpski nacionalista, intervenirao
u korist zatite ratnih zloinaca i na rad sreske komisije za utvrivanje
ratnih zloina, kao i broja bonjakih rtava. Ratne zloince je nagovarao
da idu kod muslimanki koje su izgubile supruge, oeve, brau ili djecu i da
im ponude neto novca i priprijete ubistvom ukoliko budu svjedoile protiv
njih. Na taj nain su brojni ratni zloinci izbjegli zakonsku - krivinu
odgovornost.
U partizanskim jedinicama u julu 1942. bilo je oko 170 Foaka.
Iz naprijed reenog vidi se da je nepovjerenje meu ljudima razliitih
nacija i vjera stalna konstanta i da je u tome izvor vjeitih sumnji, optuivanja
i sukoba svih vrsta. To je trajna komponenta sukoba. To se moe lijeiti samo
organiziranim radom na preodgoju i ienjem mozgova od ovinistikih
natruha. Zajednike akcije na poslovima mjesnih zajednica, sportska i
kulturno-umjetnika drutva doprinose boljem meusobnom upoznavanju i
zbliavanju, kao i izgradnji povjerenja. Dok se to ne ostvari, nema sigurnog
i stabilnog mira ni napretka ni naroda ni zemlje.

162

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 163

Nikola Janji, Savez antifaista i boraca Narodnooslobodilakog


rata u Bosni i Hercegovini
RIJE SVJEDOKA GENOCIDA

Kod svakog ovjeka postoji sjeanje i pamenje. Ponekad se neega


sjetimo, ali u svakom od nas ima ono to pamtimo. Ja pamtim jedan dogaaj
i pamtit u ga dok sam iv. Pamtim ga zato to je izuzetan, rekao bih udan
prst sudbine da se pamti, ali i zato to mi je ivotna elja da saznam i kraj
jedne neobine ljudske sudbine. Moda e mi dananje obiljeavanje tih
dogaaja - kojih se ne trebamo samo prigodno sjetiti, ve ih moramo pamtiti
- pomoi da saznam i kraj jedne udne ivotne prie.
Godina je 1941, negdje mjesec decembar. Rogatica. U partizanskim
je rukama slobodna. Po odluci komandanta mjesta, Slavko Gluhovi
i ja kreemo, kao obini civili, s dobro falcificiranim dokumentima u
Gorade, gdje je situacija veoma teka. U rukama je etnika. Moramo
organizirati prebacivanje nekih tridesetak momaka u partizane. Bez nekih
potekoa stiemo u to mjesto. Situacija muna. Slavko odlazi na dogovore
o organizaciji prebacivanja momaka u partizane, a ja obilazim mjesto radi
izvianja ope situacije. Tu je jo jedan most na Drini, a prolazei mjetani
apuu o stranim etnikim orgijama koje se svake noi dogaaju na
tom mostu vode Drine mogu tei kao suze nad svakim leom nevino
masakriranih i neduno ubijenih ljudi. Kafana kraj samog mosta, nekad
svratite putnika namjernika i mjetana, sada zatvor. Zadnje mjesto tu
zatoenih nevinih ljudi, mahom muslimana, gdje mogu moda zadnji
put meusobno razgovarati, pogledati kroz prljave prozore u zatamnjeno
nebo i uti zvuk zahuktale Drine. Znaju, mada nee da vjeruju i gaje ispraznu
nadu, da ih bez sumnje eka most i strana sudbina.
Odlazim s muninom u stomaku na dogovor. Sve smo dobro
organizirali i momci su po manjim grupicama izali iz grada, bez incidenta
stigli na odredite i rasporeeni u jedinice. I sad slijedi sadraj ove moje
prie, mog pamenja.
Ko zna kako i zato sam stupio u razgovor s jednim mladiem, koji
je nekoliko dana ranije doivio udnu sudbinu na mostu. Imao je zavoje na
sebi. Mislio sam da je bio ranjen u nekoj borbi. I danas alim to nisam
163

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 164

zapamtio njegovo ime. Spontano mi je ispriao svoju priu. Gotovo


nevjerovatnu priu. Dok je priao, pokazivao mi je na svom tijelu jo svjee
rane, s mosta. Pria da su prije nekoliko dana u njegovu kuu upali etnici.
Svezali njega i daidu, jedine muke glave, i odveli ih u onu kafanu. Sljedee
noi su ih zajedno vezane odveli na most. Drina hui i kao da mu i sada
u uima zvui glas pucajte u glavu. Metak je pogodio daidu, a drugi proao
pored mladieve glave. Mrtvi daida povukao je mladia i obojica su pali na
tlo. Pada i druga komanda. Provjerite da li su mrtvi pucajte u glavu.
Daida primi i drugi metak, a mladia okrznu metak i otkide mu samo komad
uha. u se i trea komanda: Bodi i kolji i bacaj u rijeku. Mladia pogodi
vrh bajonete neposredno pored kime. Okrznu se o kost. Jo je iv! Bacaj,
odjeknu i zadnja komanda. Padaju s mosta i daida pada na stopu stupa
mosta, a mladi u hladnu rijeku to mu ponovo spaava ivot. Vraa mu
se svijest. Voda ih nosi, ali mladi uspijeva da se oslobodi ice kojom je
bio vezan za daidu. Rijeka ga nosi moda nekih kilometar nizvodno od
mosta. Nekako se otima iz matice nabujale rijeke i polumrtav se izvlai
na obalu. Peti put spaen mu je ivot. I opet udo. Na obali se nalazi s onom
skupinom mladia koju smo izvukli iz Gorada. S njom dospijeva u Rogaticu,
gdje sam i uo ovu dramatinu ivotnu priu.
Godine 1942. u januaru otiao je sa svojom jedinicom u borbu za
slobodu. Nikad ga vie nisam ni vidio ni uo. Pet puta izbjegao je smrt.
Neko je priao da je negdje tog mladia poslije rata pogodio neki zalutali
metak. Volio bih da je to samo lana pria. Moda je ipak jo negdje iv,
to od srca elim. Moda se ipak jo jednom sretnemo.

164

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 165

Mr. Husejin Omerovi, Institut za istraivanje zloina protiv


ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu
ZLOINI NAD BONJACIMA NA PODRUJU OPINE
VLASENICA ZA VRIJEME DRUGOG SVJETSKOG RATA I
TOKOM AGRESIJE NA BOSNU I HERCEGOVINU 19921995
Uvod

Historijski gledano, podruje Vlasenice, kao sastavni dio Srednjeg


Podrinja, u kontinuitetu je bilo meta velikosrpske politike, iji su protagonisti
uporno pokuavali iri pojas oko rijeke Drine prikljuiti Srbiji.
Poznat je stav Jovana Cvijia, odnosno uvjet Srbije Austro-Ugarskoj za
aneksiju Bosne i Hercegovine, a to je da Srbiji treba iz prometnih razloga
predati Podrinje1, a to je pojas od pedeset kilometara zapadno od Drine
u kojem se nalazi i Vlasenica.
Ideolozi velikosrpskog projekta planirali su da na podruju 50 km
zapadno od Drine sve bude srpsko, isto srpsko i pored injenice da
je na tom podruju apsolutnu veinu inilo muslimansko stanovnitvo.2
Kontinuitet takve politike potvruje i injenica da su srpska strana u
Bosni i Hercegovini, Predsjednitvo, Vlada, Savjet za nacionalnu sigurnost,
na 16. sjednici Skupine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, odranoj
12. maja 1992. u Banjoj Luci, usvojili est stratekih prioriteta srpskog
naroda, odnosno stratekih ciljeva srpskog naroda, od kojih trei predvia
uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, koji, kako su predvidjeli,
mora pripasti, tada zvanoj, Srpskoj Bosni i Hercegovini.3

SRPSKI PISCI I NAUNICI O BOSNI I HERCEGOVINI, Slubeni list SRJ,


Beograd, 1995. Posebno J. Cviji, ANEKSIJA BOSNE I HERCEGOVINE I SRPSKI
PROBLEM, str. 41-73.
2
ICTY, http://www.icty.org/case/slobodan_milosevic/4, Izjava svjedoka: Miroslav
Deronji, paragraf 17.
3
Zapisnik sa 16. sjednice Skupine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, odrane 12.
maja 1992. u Banjoj Luci, vidi u: JA SAM ZA RATNU OPCIJU, Tuzla: Fondacija Istina
Pravda Pomirenje, 2007, str. 30.
1

165

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 166

Rad je podijeljen na nekoliko tematskih cjelina koje govore o


stradanju muslimana Bonjaka Vlasenice za vrijeme Drugog svjetskog
rata i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od Srbije i Crne Gore, odnosno
okupacije opine Vlasenica u periodu 19921995.
U prvom dijelu rada obraeni su zloini etnikih formacija nad
muslimanima-Bonjacima Vlasenikog sreza u toku Drugog svjetskog
rata. U drugom dijelu obraeni su zloini nad Bonjacima Vlasenice u
periodu od 1992. do 1995. koje su poinili pripadnici Jugoslavenske narodne
armije (JNA), pripadnici MUP-a Srbije, paravojne formacije iz Srbije i
kolaboracionistike srpske snage iz Republike Srpske. U posebnom poglavlju
obraeni su zloini nad zatienim ciljevima - civilima Bonjacima u
okupiranim naseljima. U zavrnom dijelu izneseni su relevantni podaci i
injenice o obimu zloina, poiniocima zloina i odgovornosti za poinjene
zloine.
Zloini nad muslimanima-Bonjacima Vlasenikog sreza
u toku Drugog svjetskog rata

Poznata je injenica da su ideolozi velikosrpske politike putem svojih


egzekutora i u Drugom svjetskom ratu izvrili brojne zloine nad nesrbima,
a naroito nad muslimanima u Bosni i Herecgovini. Istona Bosna, odnosno,
gradovi i sela uz i blizu rijeke Drine bili su prve mete u ostvarenju etniki
istog prostora za srpski narod. Vlasenica, nezaobilazna geostrateka taka,
bila je na udaru etnikih osvajakih snaga i u njoj su ubijani i mueni mnogi
muslimani.
Vlaseniki srez koji je obuhvatao opine Vlasenicu, Han-Pijesak i
ekovie je podruje na kojem su prvo ustanici (zajedniko partizanskoetnike snage), a kasnije samo etnici od poetka rata vrili najmonstruoznije zloine nad muslimanskim stanovnitvom. Razliitim metodama
(pokolji, spaljivanje, progonstvo) ubijali su, odnosno, eliminirali muslimane
s njihovih imanja. U Drugom svjetskom ratu ubijeno je ili protjerano skoro
70 % pripadnika muslimanske nacionalnosti na podruju Vlasenikog sreza.4
. Tucakovi, SRPSKI ZLOINI NAD BONJACIMA-MUSLIMANIMA 1941.1945, El-Kalem i OKO, Sarajevo, 1995, str. 507.
4

166

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 167

Isti izvor navodi da je pred Drugi svjetski rat u spomenute tri opine ivjelo
neto vie od 14 hiljada, a prilikom popisa 1948. samo 4.014. ienje
ovih prostora od nesrba ustanici su aktivirali polovinom augusta 1941.
i to u vrijeme najintenzivnije saradnje etnika i partizana. Znaajno je
istai da su u vrijeme pokolja muslimana voeni intenzivni razgovori
izmeu Glavnog taba NOP-odreda za Bosnu i Hercegovinu i etnikih
komandi. Tek nakon upozorenja Josipa Broza Tita, i to krajem 1941,
partizanska rukovodsta su kontrolirano spreavala svoje pripadnike od
vrenja zloina nad muslimanima. etnici, odnosno Jugoslavenska vojska
u otadbini, kako navodi profesor emso Tucakovi, nastavili su s provoenjem svog plana o likvidaciji nenacionalnih elemenata (muslimana),
kako su ih zvali ideolozi velikosrpske politike.
etnici su i u Drugom svjetskom ratu imali razraenu tehniku
ubijanja muslimana, koju su primjenjivali i u posljednjoj agresiji 19921995.
Prvo bi traili da Bonjaci predaju oruje, dajui im usmenu garanciju da e
ih tititi vojska kralja Petra Drugog. Kada bi dobili traeno naoruanje
i uvjerili se da su Bonjaci bezopasni, slijedio bi pokolj svega to bi zatekli
u selu ili naselju. U nekim mjestima su odrasle i sposobne mukarce koristili
da im obrauju imanja, a nakon toga su i njih ubijali. Zatrovani patolokom
mrnjom prema muslimanima, poistovjeujui ih s Turcima, ubijali su
ih povodom odreenih praznika. Tako su na Badnji dan, 6. januara 1942,
pohvatali sve mukarce, ene i djecu iz sela Donje Vrsinje (Zilii) i ive
ih spalili. eana Ramia su nabili na kolac, a potom ispekli na ranju.5
Likvidaciju muslimana Vlasenice vrili su na razliite naine, a
najvie su primjenjivali metodu spaljivanja ivih ljudi. To su osmislili i
naredili komandanti i ideolozi Jugoslavenske vojske u otadbini, kako
navodi profesor Tucakovi, iz praktinih razloga kao to su izbjegavanje
obaveze kopanja i saniranja grobnica i uznemiravanje srpskog stanovnitva
s jezivim prizorima. Samo na prelazu izmeu 1941. i 1942. spaljeno je 309
ena i 64 djece u Pomolu, 177 u Gornjem Vrsinju i 66 u Donjem Vrsinju, a
jedan broj njih u drugim selima.6 Ubice ovih nevinih ljudi su, uglavnom, bili
domai Srbi koji su poznavali svoje rtve jer su ivjeli s njima u bliem i
daljem susjedstvu.
5
6

Isto, str. 508.


Isto, str. 508.

167

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 168

Silovanje muslimanskih ena i djevojaka bila je smiljena taktika


i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tako su etnici muslimanske djevojke i
ene vodili sa sobom radi provoda. Rejhu Ademovi, seosku ljepoticu,
silovalo je 18 etnika. Hatidu Dikanovi, trudnu enu, usmrtili su tako
da su igrali na njenom stomaku. Prethodno su na njene oi ubili joj mua.
Djevojke Hadiru Jaarevi i Ajkunu Handi svezane su vodili gole,
pjevajui: Hej, hej, srpskije svatova, Turkinje djevojke. Nijednoj se ne
zna za grob. Sinan Tabakovi usmren je tako to je naoigled ene i djece
pren glavnjama. U selu ile klali su muslimansku djecu, a zatim ih slagali
kao drva.7
Naalost, mnoga ubistva muslimana sreza, odnosno, opine
Vlasenica ostala su tajna i za njih se nikada nee znati, posebno zbog injenice
da su starije generacije, koje pamte zloine, gotovo pomrle, a malo je pisanih
tragova o tome.
Znaajno je naglasiti da su vlasti u bivoj Jugoslaviji vjeto i svjesno
radile na prikrivanju genocida i to, kako prenosi profesor Tucakovi, na
tri naina: 1. uutkivanjem svjedoka, 2. unitavanjem pisanih tragova i 3.
zabranom gradnje spomen-obiljeja na stratitima muslimana.
Profesor Tucakovi navodi da je u predratnom srezu Vlasenica
etniki genocid preivjelo tek 27 % Bonjaka. Na ovom podruju 1931.
ih je ivjelo 11.881, deset godina kasnije oko 15.000, a nakon svih ofanziva
na nevini bonjaki ivalj ostalo ih je oko 4.000.
U tri spomenute opine popis iz 1948. evidentirao je samo 4.537
lica bonjake nacionalnosti. U samoj Vlasenici prije okupacije ivjelo
je 2.600 Bonjaka, a 1948. samo 955.8 Tucakovi dalje tvrdi da su slinu
sudbinu doivjeli Bonjaci Han-Pijeska, Kneine, Zalukovika i Cerske.
Profesor Smail eki u svojoj knjizi Genocid nad Bonjacima u
Drugom svjetskom ratu navodi da su etnici pod komandom Raia i
brae elonja koncem 1941. strijeljanjem i klanjem liili ivota 165 lica u
selima tadanje opine Cerske i 100 lica u selima opine Milii. Takoer,
profesor eki navodi da su etnici pod komandom Raia, Dangia,
Babia, ukovia i brae elonja, koncem 1941. strijeljanjem i klanjem
liili ivota 200 lica u Vlasenici i oblinjim selima na licu mjesta bez
7
8

168

Isto, str. 508.


Isto, str. 171.

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 169

osude, kao i u selima tadanje opine Derventa 300 lica pod komandom
Raia, Aima Babia i Dangia te brae elonja.9
Profesor Ibrahim Dananovi je u svom tekstu, objavljenom u
islamskoj reviji Muallim, prvi progovorio o strahovitom stradanju
muslimana iz vlasenikih sela Zilii i Vrsinje. Napisao je: U rano jutro,
posljednjeg etvrtka mjeseca marta 1942. godine, etnici su uli u selo,
pokupili sve koje su nali, natjerali u mesdid koji se nalazi u sredini sela i
zapalili. Tog jutra, u Vrsinju, izgorelo je 183 iva Allahova ljudska stvorenja.
Meu ovih, stotinu osamdeset i tri ehida, nalazio se i mjesni mualim,
Husejn-efendija Talovi i sva njegova porodica: ena, etiri sina i kerka.
Nekoliko porodica je potpuno nestalo, nije im preivio niko.10 Preivjeli
svjedok ovog zloina Salim Pezi potvrdio je da je Rajko elonja, njihov
komija, bio jedan od glavnih organizatora klanja i paljenja Bonjaka u
selu Vrsinje.
Prema rijeima Ibrahima Kasumovia u selu Zilii, u Drugom
svjetskom ratu, muslimani su satjerani u kuu, koja je privremeno sluila
kao mekteb, i tamo spaljeni.11 Prema istom izvoru u selu Pomol je zapaljena
damija, u selu Neeljita zapaljen je mekteb i cijelo selo, a u selu Gerovi
zapaljen je, takoer, mesdid.
Muhamed Huri iz sela adia izjavio je da je, u Drugom svjetskom
ratu, u selu Torine pobijeno i poklano jedanaest ljudi, a da su muslimani
iz sela Durii otjerani kod crkve u selu Cikote i tamo pobijeni. Njegov otac,
od masakriranja noem, umro je u Vlasenici, a majka i brat su ubijeni na
drumskom putu.
Jedan od preivjelih muslimana Vlasenice iz Drugog svjetskog
rata, N.N., roen 1926. u Vlasenici, dao je izjavu 24. septembra 1992.
nadlenom organu u Tuzli o zloinima poinjenim nad Bonjacima
Vlasenice, prilikom njene okupacije u posljednjoj agresiji Srbije i Crne
Gore nad Bosnom i Hercegovinom. Tom prilikom je potvrdio da su ga
S. eki, GENOCID NAD BONJACIMA U DRUGOM SVJETSKOM RATU,
MAG Udruenje Muslimana za antigenocidne aktivnosti, Sarajevo, 1996, str. 461-462.
10
I. Dananovi, DAMIJE NISU SAMO GRAENE, Islamska revija Muallim, br.
1, Sarajevo, oktobar 1990, str. 14.
11
A. Mehmedovi, BIE KAKO ALLAH ODREDI, Islamska revija Muallim br. 4,
Sarajevo, januar 1991, str. 29.
9

169

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 170

u januaru 1942. maltretirali etnici Nedeljka Spasojevia, Rajka i Stanka


Staniia iz sela Bakia koji su doli i obratili se njegovom ocu, govorei
mu da poe s njima. Kako smo mi djeca vritali, oni su mene zgrabili i
noem pozadi iza vrata pokuali zaklati. Nisu me zaklali, ali su ipak noem
parnuli po mojoj koi to se i sada vidi na mom tijelu. Ovo sada istiem
iz razloga to su u ovom masovnom ubijanju 10. maja 1992. godine
uestvovali i sinovi Nedeljka Spasojevia, Milo i Drago, i na slian
nain kao i njihov otac, vrili teror nad muslimanskim ivljem.
Kada su u pitanju zloini nad Bonjacima u selu Zaklopaa,
raspoloivi podaci ukazuju da su etnici i u Drugom svjetskom ratu izvrili
genocid nad muslimanima ovog kraja u priblinom obimu. Naime, u
jesen 1941. etnici su pod komandom faistikog kolaboracioniste Jezdimira
Dangia u zaklopakom mektebu zatvorili osamdeset i jednu osobu
bonjake nacionalnosti, koje su sakupili iz tog mjesta i iz okolnih sela,
meu kojima je bilo i djece u naruju majci. etnici su mekteb polili
benzinom i zapalili.12
U selu Skugrii etnici iz ekovia u Drugom svjetskom ratu ubili su
brau Jusupa Nukia. Da apsurd bude vei, ovi zloinci iz ekovia su
kasnije proglaeni partizanskim prvoborcima.13
Zloini nad Bonjacima Vlasenice 19921995

Ope i politike prilike uoi agresije

Osnivanjem Srpskih autonomnih oblasti (SAO) u Bosni i Hercegovini, u kojima e Srbi biti veinski dio stanovnitva, kako bi imali dovoljnu
politiku podrku prilikom donoenja planiranih odluka, srpsko rukovodstvo
u Bosni i Hercegovini intenzivira pripreme za formiranje nacionalnih
institucija koje e biti garant funkcioniranja takve politike. Na drugom
zasjedanju Skuptine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, 21. novembra
ZLOINCI I RTVE, Dravna komisija za prikupljanje injenica o ratnim zloinima
opinska komisija ivinice, ivinice, 1995, str. 54.
13
. Salihovi emso, NIKAD NE ZABORAVI CERSKU, izdanje autora, Sarajevo,
2008, str. 44.
12

170

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 171

1991, donesena je odluka o verifikaciji proglaenih Srpskih autonomnih


oblasti u Bosni i Hercegovini. Prema toj odluci, Romanijsko-biranskoj
Srpskoj autonomnoj oblasti pripali su: Vlasenica, Han-Pijesak, Pale, Sokolac,
Olovo i ekovii, te dijelovi opine Rogatica i drugih opina s veinskim
srpskim narodom sa sjeditem u Sarajevu. Meutim, SAO Romanija -Bira
u praksi nikada nisu postojale, nego su djelovale kao zasebne regije: SAO
Romanija i SAO Bira.14
Autonomna regija Bira osnovana je 8. januara 1992, u iji sastav je
uao cjelokupni teritorij opina Vlasenica i ekovii, te dijelovi opina
Kalesija, ivinice, Kladanj, Zvornik, Olovo, Bratunac i Srebrenica. Bitno je
naglasiti da je nacionalna struktura ove regije bila isplanirano regulirana
da srpsko stanovnitvo bude u veini, a kompletna struktura je zaokruena
na sljedei nain: (Srba 53,9%, Muslimana 43,8%, Hrvata 0,1% i Ostalih
2,2%)15. Ovakvi rezultati demografske strukture Autonomne regije Bira
upuuju na zakljuak da je cilj formiranja Srpskih autonomnih regija
bio stvoriti vjetaku veinu srpskog stanovnitva u njima, te se domoi
svih vanijih bazno-sirovinskih kapaciteta u Bosni i Hercegovini rasporeenih uglavnom na podrujima sa veinskim ili preteno muslimanskim
stanovnitvom.16
Kada je u pitanju Vlasenica i sudbina nesrpskog stanovnitva,
neizostavno se namee potreba za elaboriranjem prvih viestranakih
izbora i njihovim utjecajem na daljnji razvoj dogaaja. Naime, na ovim
izborima (1990) SDA i SDS su dobile po 27 odbornikih mjesta, a ostale
stranke sedam (7). Prevagu u srpsku korist odnijela je Stranka reformskih
snaga Ante Markovia u koaliciji sa Savezom komunista, pod nazivom
Socijaldemokratska partija (SDP) i tzv. SKJ Pokret za Jugoslaviju.
Srbi su, kako se ispostavilo, glasali za SDS, a Muslimani su svoje glasove
razdijelili izmeu SDA i stranaka koalicije. Ista koalicija je tri odbornika
P. J. Treanor, LIDERI SRPSKE DEMOKRATSKE STRANKE, RUKOVODSTVO
BOSANSKIH SRBA 1990-1992, u: Zbornik radova: Bosna i Hercegovina jezgro
velikosrpskog projekta, Zbornik radova, (Ur. Sonja Biserko), Helsinki odbor za ljudska
prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 291.
15
ICTY, dok. br. SA042132, REGIONALIZACIJA-DEMOGRAFSKO-EKONOMSKI I DRUGI BITNI ASPEKTI, Sarajevo, januar 1992, str. 52.
16
Isto, str. 17.
14

171

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 172

mjesta dala predstavnicima iz reda bonjakog naroda, a etiri Srbima.


Koliko je politika predstavnika srpskog naroda bila usaglaena i prije
izbora, potvruje injenica da su na prvom zasjedanju nove opinske
skuptine etverica Srba iz reda koalicije, inae deklarisani reformistikomunisti, preli na stranu SDS-a i prema unaprijed dogovorenom planu
omoguili preglasavanje svih politikih odluka, a posebno onih koje se
tiu vitalnih nacionalnih interesa. Tako je, izmeu ostalog, izglasana i
podjela opine Vlasenica u aprilu 1992, ime su Bonjaci dovedeni iz
apsolutne glasake veine u apsolutnu manjinu, na nain da su planirano
muslimanska sela dodijeljena opinama Vlasenica i Milii, u procentima
kako ne bi mogli ugroziti donoenje vanih odluka za ostvarenje srpskih
ciljeva.
SDS, zajedno sa JNA i drugim etnikim formacijama, preduzima
razne mjere i aktivnosti kako bi srpski narod pripremili za istrebljenje
nesrba, a posebno Bonjaka, kao najbrojnijeg naroda i na podruju opine
Vlasenica. U tom kontekstu permanentno su odravani tajni sastanci po
direktivi SDS-a na lokalnim podrunicama cijele opine. Dovoeni su
lideri nacionalistikih i najradikalnijih stranaka i grupacija sa zadatkom
da dodatno radikaliziraju srpsko stanovnitvo. Primjera radi, u selo Raevo,
u kojem su ivjeli Bonjaci i Srbi, doveli su Vojislava eelja u cilju
podsticanja Srba na nacionalizam i zastraivanje komija Bonjaka.17
Formiranjem kriznih tabova srpskog naroda otpoele su aktivnosti
pripreme za okupaciju, odnosno, protjerivanje nesrpskog stanovnitva iz
njihovih domova. Naime, kao najvei organi u funkciji srpske okupacione
vlasti, krizni tabovi su donosili kljune odluke vezane za stvaranje etniki
istih prostora na kojima e ostati samo Srbi.
Tako je Krizni tab Vlasenice, iji su lanovi bili visokopozicionirani
pripadnici SDS-a, preuzeo kontrolu u opini Vlasenica tokom njenog
osvajanja (21. aprila 1992) od JNA, specijalnih jedinica MUP-a Srbije,
srpskih paravojnih oruanih formacija i kolaboracionistikih snaga iz
Republike Srpske.18
. Salihovi emso, nav. dj., str. 83.
S. eki, AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU, knjiga I,
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo, 2004, str. 535-536.
17
18

172

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 173

Zloini nad civilima na podruju opine Vlasenica

Dana 21. aprila 1992. paravojne etnike formacije, predvoene


srpskom gardom, a potpomognute pripadnicima regularne vojske bive
Jugoslavenske narodne armije (JNA), Novosadskim korpusom, ulaze u
grad i zauzimaju sve vanije privredne i drutvene objekte u gradu
Vlasenici.19 Odmah nakon to su Srbi preuzeli kontrolu nad gradom
Vlasenicom, Krizni tab ove opine preuzeo je upravljanje gradom i na
sve zvanine funkcije imenovao Srbe. Mobilizirani su mjetani Srbi, koji su
preuzeli vojne dunosti od snaga JNA. Njihove dunosti obuhvatale su
uvanje vanih objekata i traenje naoruanih muslimana po okolnim
umama.20 Iako su mnogi utjecajni Bonjaci uspjeli napustiti Vlasenicu
prije okupacije, prva akcija srpske politike i snaga je, upravo, bila traenje
politikih i vjerskih predstavnika, kako bi lake i bre realizirali plan
eliminacije najbrojnijeg dijela stanovnika, Bonjaka, s njihovih posjeda.
Nakon toga Bonjacima se oduzima njihovo osnovno prava, a to je pravo
na ivot, kada je uslijedila akcija hapenja i zatvaranja svih zateenih
Bonjaka u gradu.
Zlostavljanje i ubistva Bonjaka, prvih dana nakon okupacije,
vrena su u zatvoru zgrade MUP-a Vlasenica, a zatim u zloglasnom logoru
Suica.21 Mnogi Bonjaci su od posljedica muenja podlegli prvih dana
nakon okupacije grada, a torture i ubistva nastavljeni su u logoru Suica.
Ibro Osmanovi iz Vlasenice, koji je 1992. proao kroz etiri zatvora i
logora, navodi da je u Vlasenici nestalo 1.360 osoba22, uglavnom se radi
o Bonjacima.

ZLOINCI I RTVE, Isto, str. 29. Vidi u: Faid Heo, ULOGA JUGOSLOVENSKE
NARODNE ARMIJE U AGRESIJI NA BOSNU i HERCEGOVINU, Sarajevo, 2005.
str. 176.
19

ICTY, Predmet br. IT-94-2-S, par. 40.


Logor Suica vlaseniki logor smrti, u kojem je na najmonstruozniji nain ubijeno
preko 3.000 lica, muslimana-Bonjaka, meu kojima mnogo djece, ena i nemonih osoba.
(ZLOINCI I RTVE, Isto, str. 60).
22
OSLOBOENJE, dnevni list Sarajevo, 3. 9. 2004.
20
21

173

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 174

Okupacija sela na podruju opine Vlasenica

Nakon okupacije grada Vlasenice, agresorske i kolaboracionistike


srpske snage su nastavile okupaciju sela s bonjakim stanovnitvom.
Stavljajui pod kontrolu prigradska bonjaka sela, oduzimanjem oruja
njihovim stanovnitvom, planski su napali bonjaka sela na podruju
novoformirane opine Milii. Okupirali su sva sela ove opine u periodu od
1. do 5. maja 1992, osim sela Nurii, iji su mjetani pruali otpor do poetka
septembra iste godine. Pod udarom estoke artiljerije i jakih pjeadijskih
napada neprijatelja povukli su se prema selu Sueska, koje pripada opini
Srebrenica i koje je ostalo pod kontrolom mjetana sve do 1995.
Agresorske snage su 8. maja 1992. okupirale vlasenika sela
Pijuke, Durie, adie, Peevinu, Hodie, Jarovlje i Kuljanie. U Pijucima
su ubili etrnaest civila Bonjaka.23
Dok su stanovnici-muslimani sela Pijuci padali u ruke srpskim
zloincima i stradali, muslimani iz sela Durii su, u najveem broju, uspjeli
spasiti ivu glavu. Naalost, jedan od stanovnika ovog sela je ubijen prilikom
okupacije sela.24
Iz sela adii za vrijeme napada ubijeni su: Hasan Huri, Zuhdija
Huri (brat Hasanov), amil Huri (invalid nepokretan), Raid Huri
(tek operisan starac), Nusret Huri, Omer ahbazovi i Hasib Musi,
Medo Huri, Alija Huri i njegova ena, petnaestogodinji i etrnaestogodinji sinovi Sejdalije Huria, Suljo Huri (75 godina), njegova slijepa
ena koju su ubili sjekirom i Bego Huri.
Svjedok Redo Huri naglaava da se sjea da su napadake grupe
predvodili mjetani komije Srbi: Savo Bai i Radomir Panti, napad na
selo Peevine Miladin Rebi i Ilija Ravnjak, napad na selo Durii, Jarovlje i
Kuljanie Radislav Paji. 25
ire o ovome: N. Ori, SREBRENICA SVJEDOI I OPTUUJE, GENOCID
NAD BONJACIMA U ISTONOJ BOSNI (SREDNJE PODRINJE), april 1992
septembar 1994, CIP.- Narodna i univerzitetska knjinica Ljubljana, Srebrenica opina
1995.
24
Isto, str. 54.
25
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta
u Sarajevu, dokument br. 3271. Izjava Huri /Nezir/ Redo od 28. 12. 1992.
23

174

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 175

Prilikom napada na selo Peevina i Hodie ubijeni su: Sejdalija


Hodi, evko Rizvanovi i Osman Rizvanovi. Njih je, prema rijeima
Rede Huria, ubio Brano Samardi, a podatke o njihovom ubistvu dobio
je od brata evke Rizvanovia. Pored navedenih, prema rijeima emse
Rizvanovi, nekoliko mjetana, prilikom pokuaja da pobjegnu iz kolone
koju su etnici bili zarobili u potoku zvanom Cikotska rijeka, ubijeno je i to
kako slijedi: Alija Huri, njegova ena Fata, Tifa Huri, Suljo Huri,
Husejn Huri i njegovo troje djece, kao i jo neki mjetani. Meu
ubicama, prema ovom svjedoku, bili su Brano Samardi i Vidosav iz sela
Peevina, Radivoje Stevanovi iz sela Lukia, a meu njima je bilo i
Rumuna, odnosno Karavlaha iz Tie.
Nakon masakra u gore navedenim selima, sljedea meta srpskih
snaga bilo je selo Zaklopaa, smjeteno na magistralnom putu Zvornik
Sarajevo, udaljeno 6 km od Milia. U selo je 16. maja 1992. oko 17.00 sati
iz pravca Milia dolo etiri-pet vojnih i jedno policijsko vozilo.26 U jednom
od njih bile su i komije iz sela Zagrae. Mjetanin iz Zaklopae je meu
tim komijama prepoznao almi Marka, sina Relje, Bjelanovi Bucka,
sina ore. U pratnji ovog vozila kretalo se vozilo milicije u kojem su
mjetani prepoznali Bjelanovi Radu, sina Rajka, naelnika SUP-a i
druge.27
Drugi svjedok iz ovog sela navodi da je u selo ukupno, to vojnih,
policijskih i civilnih, ulo deset vozila u kojima je, pored navedenih,
prepoznao domae etnike: Tomislava Savkia, predsjednika SDS-a u
Miliima, inae predratnog profesora u Srednjokolskom centru Vlasenica,
Nenada Vukotia, sina Marka, Dragana Bojania, sina Radomira, Triu
Triia zvanog Trile, Peru Vasiljevia, sina Save, Milenka Zekanovia,
sina Radovana, Boru i Raju Petrovia, sinove Nikole, Novicu Gojgolovia,
sina Cvike, Nikolu Loia, sina Mirka, Duka Slijepevia, sina Cvijetina, i
druge.28
Isti svjedok, takoer, navodi da je istog dana (16. maja 1992)
nekoliko muslimana iz porodica Hodi, Salihovi i Hamidovi radilo
(na dnevnicu) kod Milenka uria zvanog Gorin, o je bio sluaj i
Isto.
RATNI ZLOIN NA TUZLANSKOM OKRUGU..., str. 137.
28
Svjedok N.N. iz Zaklopae, izjavu dao dana 10. marta 1993. (10193).
26
27

175

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 176

ranijih godina. Oko dvanaest sati, istie svjedok, Milenko je obilazio radnike,
vjerovatno provjeravajui kako obavljaju poslove i jesu li prisutni na
njegovom imanju.
Ljudi iz vozila opkolili su selo i zatvorili sve izlaze.29 Oko 17.00
sati dolo je do pucnjave, koja je, bez prekida trajala petnaestak minuta.30
Jasmina Hodi, koja je zajedno sa Sadinom Hodi, Senom Hodi
i Ajkom Hodi, krajem maja 1992. sa pedesetak ena i djece stigla u Zagreb,
dala je medijima izjavu, prema kojoj su 16. maja u selu Zaklopaa lokalni
domai etnici, pod komandom Duka uria, ubili 86 Bonjaka, meu
kojima je bilo petnaestero djece.
Ajka Hodi je prepoznala nekoliko etnika, poinitelja masakra
u Zaklopai. Meu njima su: Milimir Miloevi, aktivni policajac iz Milia,
Ilija Jankovi, Nikola Loi, Mirko Loi, ovjek po imenu Neo, Brane
i jedan kojeg su zvali Jolcan.
Ajka je, takoer, rekla da ih je, nekoliko dana prije nego to je dolo
do ovog masakra (genocida) u selu Zaklopaa, posjetilo nekoliko ljudi
iz TV-agencije SRNA, na elu sa Zoranom Jovanoviem, profesorom iz
Vlasenice, i oni su napravili priu o selu. Na beogradskoj televiziji selo
Zaklopaa je opisano kao sigurno mjesto. Razgovarali su o dobrim odnosima
Srba i susjeda Bonjaka. Ta je pria emitirana nakon to je uasni zloin
poinjen.31 Spomenuti zloinac Zoran Jovanovi je po istom scenariju, a po
nalogu ideolokih naredbodavaca, snimao lokacije, odnosno naselja i
objekte prije njihovog unitenja kako bi lansirao lanu i perfidnu priu svijetu
da Srbi nisu zloinci i da muslimani sami sebe ubijaju.
Apsurdna je injenica da je, pored navedenih primarnih izvora o
zloinima u selu Zaklopaa, Pretresno vijee u predmetu Slobodan Miloevi,
usvojilo prijedlog amici curiae (prijatelji suda) da nema dokaza koji
potkrepljuju navod o zloinu u selu Zaklopaa.32
RATNI ZLOINI U BOSNI I HERCEGOVINI: Izvjetaj Amnesty Internationala i
Helsinki Watcha od poetka rata u BiH do rujna 1993. (uredili: Milena Beader, Edin
Tuzlak), Zagreb: Antiratna kampanja Hrvatska, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava
Zagreb, 1993, str. 220.
30
ICTY, No, 02633392, Svjedok Saim-Hodi Mersudina.
31
Izjava Ajke Hodi od 17. 6. 1993, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti
i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, dokument br. 3266.
32
MILOEVIU DOKAZAN GENOCID U BOSNI MEUNARODNI HAKI
TRIBUNAL OD 16. JUNA 2004, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava, Sarajevo, 2007, str. 181.
29

176

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 177

Piskavice i Damdii, vlasenika sela, udaljena od centra grada 2


km, okupirana su 18. maja 1992. Domai etnici (iz Vlasenice i komiluka)
s dva transportera i pjeadijskim formacijama uli su u selo Damdie
i zapalili sve postojee objekte (kue, tale, upe i dr.). Tom prilikom, prema
izjavi svjedoka Miralema Damdia, lokalni Srbi komije ubili su est
muslimana civila iz sela Damdii. Ubijeni su: Haso /Meho/ Damdi,
roen 1930, Amir /Haso/ Damdi, roen 1956, Alija ahinpai, roen
1933, Fehma ahinpai, supruga Alijina, roena 1933, Muhamed /Huska/
Pai, roen 1977. i aban Huri, roen 1925.33 Prema izjavama svjedoka
Miralema Damdia i Ibrana Kuljania u zloinu nad Bonjacima sela
Damdii uestvovali su: Nikola /Paisije/ Petrovi, Simo /Jakov/ Stupar,
Duko /Jakov/ Stupar, Zoran /Petar/ Stupar, Dragan /Petar/ Stupar,
Vojislav /Branko/ Obrenovi, Zoran /Vojislav/ Obrenovi, Miroljub
/ivko/ Drakovi, Mirko Majstorovi (svi iz sela Piskavice), Mitar
Kljetan, geometar iz Vlasenice, Stanimir Majstorovi, zvani Lega, doao
na transporteru iz Vlasenice, kao i Saa /Marko/ Tei.34 Da su gore navedeni
direktno uestvovali u ubistvima spomenutih Bonjaka, potvruje i izjava
Miralema Damdia, koji navodi da su mu se Simo i Zoran Stupar, kada su
prolazili pored njegove kue koja se nalazila u neposrednoj blizini hotela
Panorama, pravdali zato su mu ubili amidu Hasu i sina Amira. Pravdali
su se da su to morali uiniti jer su, navodno, toga dana bili obavijeteni da se
u zaseoku Damdii nalaze Zelene beretke i da su to morali uiniti.
Miralem tvrdi da su Zelene beretke samo lani izgovor i povod za napad
na selo, a da je jedina istina da su njegov amida Haso i sin muAmir tog dana
kopali ito, gdje su i ubijeni pored kue, podignutih ruku.
Vano je istai da je Zoran Obrenovi po nadimku Malji, kao
pripadnik 10. diverzantskog odreda, direktno uestvovao u ubijanju
(strijeljanju) Bonjaka, koji su zarobljeni nakon okupacije Srebrenice.35
U Novoj Kasabi srpske snage su poinile masovni zloin nad civilima
s opine Bratunac 21. maja 1992. Naime, tog dana jedan autobus je doao iz
pravca Vlasenice i zaustavio se na ovoj lokaciji. Naoruani srpski vojnici
ZLOINI I RTVE..., Isto, str. 55-56.
Isto, str. 55-56.
35
Emisija 60 minuta, FTV - snimci emitirani u ovoj emisiji 1. marta 2010, materijal
pripremio novinar Avdo Avdi.
33
34

177

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 178

izvodili su iz autobusa grupe civila od pet-est, upuivali ih preko jarka


u spomenutu njivu, a potom ih ubijali iz pjeadijskog naoruanja. Tom
prilikom su strijeljana 32 Bonjaka, od ega je 29 ostalo mrtvih, a trojica
su preivjela usljed ranjavanja.36 Meu preivjelim je bio Safet, kojem
je, zajedno s ostalom dvojicom preivjelih, pruena ljekarska pomo u
ambulanti u selu Burnice. Mjetani Bonjaci su tokom noi, organiziranom
akcijom, uspjeli izvui dvanaest tijela ubijenih Bonjaka i sahraniti ih na
lokaciji Mravinci, a preostalih 17 etnici su izvukli na mjesto Jatarita,
nedaleko od Nove Kasabe, gdje su ih zakopali u jednu zajedniku jamu.
Drugog juna, prema rijeima N.N. svjedokinje, u naselju Drum
ule su srpske snage s dva ili tri transportera, od kojih jedan ili dva iz pravca
Vlasenice, a trei iz pravca Piskavica. Na jednom transporteru nalazila
se Dostana Drmonji zvana Dosta, koju je svjedokinja lino poznavala.
Ulaskom u naselje ona je iz transportera rafalno pucala po kuama s
lijeve i desne strane, te su mjetani bili prisiljeni, kako bi se zatitili, lei
pod prozore. Tom prilikom ubijeno je vie mukaraca, ena i djece. Odmah
iza transportera ili su Srbi u tzv. streljakom stroju. Ulazili su u kue iz kojih
su izvodili mukarce i ene s djecom. Svjedokinja je meu napadaima
prepoznala Reljia zvanog Krune i brata mu zvanog ane, Simu Stupara
i Zorana Stupara, inae, do tada, najboljih prijatelja njenog mua, Zorana
Obrenovia, Miru Drakovia, Zorana Reljia, Simu Maksimovia, sina
Anelka, nekog Radia, Vericu /Miloa/ Mati, zatim jednu enu ijeg se
imena ne sjea, a radila je u RO Elastik u Vlasenici. Svi naprijed pobrojani
su pucali i ubijali mjetane naselja Drum. Svjedokinja dalje navodi da su
u njenu kuu doli Bogdan Janjuevi, Predrag Lazi, sin Ugljee, i neki
po nadimku Crni iz okoline Milia. Oni su odmah, nastavlja svjedokinja,
izveli sve, a potom odvojili mukarce na desnu stranu puta i na licu mjesta
ih ubili iz automatskih puaka. Tom prilikom je Predrag Lazi legao na
asfalt i iz automata pucao u mukarce. To su uinili i spomenuti Bogdan i
Crni. U tom momentu je Selver jaukao, a Crni je ostaloj dvojici naredio da
ponovo otvore vatru, to su oni i uinili i tako su i Selvera ubili. Svjedokinja
je, u prolazu dok je zajedno s ostalim enama i djecom transportovana u logor
36
DRAVNA KOMISIJA ZA PRIKUPLJANJE INJENICA O RATNIM ZLOINIMATUZLA. Izjava Deki /Huso/ Ibro od 10. augusta 1993.

178

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 179

Suica, vidjela ubijenog Omera ahmanovia, kojeg je, prema njenim


rijeima, ubila Dostana Drmonji zvana Dosta.37
Prema rijeima Ibre Osmanovia, posmrtni ostaci ubijenih civila
su ostali u naselju, te je njemu, zatoeniku u opinskom zatvoru, bilo nareeno da pokopa tijela. Osmanovi je tijela traktorom prevezao do muslimanskog mezarja koje se nalazilo pored stadiona Boksit. Sva tijela su
zajedno poloili u rupu koja je ve bila iskopana rovokopaem. Tada su
pokopana tijela 22 civila, odrasla mukarca, koja su, osim jednog, imala
prostrelnu ranu izmeu oiju, na osnovu ega moemo pretpostaviti da su
gaani iz neposredne blizine. Samo je jedan od njih, Osmo Hodi, bio
pogoen u grudi.38
Nakon okupacije navedenih vlasenikih sela, mjetani naselja
Skugrii i Cerska, uz pomo mnogih Bonjaka koji su uspjeli nai spas u
ovim naseljima, pruali su vrst otpor neprijatelju do februara, odnosno
marta 1993.
Vano je istai injenicu da se u Cerskoj nalazilo nekoliko hiljada
civila iji broj obuhvata domicilno stanovnitvo i veliki broj izbjeglih
civila iz mnogobrojnih okupiranih vlasenikih sela, koji su spas bili nali
upravo u Cerskoj. To je agresor dobro znao, ali je svjesno, planski i sistematski izvrio masovna ubistva nezatienog civilnog stanovnitva, to
je zabranjeno mnogobrojnim meunarodnim dokumentima,39 inei time
najtei meunarodni zloin zloin genocida.
Okupacija Cerske ujedno je znaila i pad posljednjeg slobodnog
naselja u kojem su ivjeli Bonjaci na podruju vlasenike opine. Pored
masovnih ubistava u navedenim selima okupiranim netom po zauzimanju
grada Vlasenice, u Cerskoj su, takoer, izvrena masovna ubistva civila
Bonjaka. Prema autoru knjige Nikad ne zaboravi Cersku, emsudinu
Salihoviu, u Cerskoj je izmasakrirano (ubijeno) oko 300 Bonjaka civila,
a na Rogosiji, planini izmeu Cerske i Vlasenice, ubijeno je izmeu 150
i 200 Bonjaka.40

Svjedok N.N., roena 1967. u Vlasenici, izjavu dala ovlatenim licima 24. januara
1995. (0195).
38
ICTY, No. 00685747, Izjava svjedoka Ibre Osmanovia.
39
KONVENCIJA O SPREAVANJU I KANJAVANJU ZLOINA GENOCIDA IZ
1948; IV enevska konvencija iz 1949. i Dva dodatna protokola iz 1977.
40
. Salihovi emso, nav. dj., str. 195.
37

179

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 180

Pored ubijanja civila Bonjaka na podruju opine Vlasenica,


srpske snage su poruile svih dvadeset pet (25) vjerskih objekata koji
su svjedoili duhovnu supstancu muslimana ovoga kraja (damije, mektebi,
gasulhane, imamske kue, mezaristani i dr.).
Osim toga, Srbi su izvrili i brojna silovanja Bonjakinja. Do tanog
broja silovanih ena teko je doi zbog, prije svega, injenice to mnoge
rtve silovanja zbog linog dostojanstva nisu spremne objelodaniti
zloin koji je nad njima izvren. Anes Dunuzovi u svojoj knjizi Zloin
nad Bonjacima istone Bosne navodi da je 700 ena iz Vlasenice prolo
kroz etniku torturu, a veliki broj njih je silovan.
Odgovornost za zloine nad Bonjacima
opine Vlasenica 19921995

Slobodan Miloevi i Radovan Karadi, Prvobitnom optunicom iz


jula 1995, optueni su, izmeu ostalog, za unitenje vlasenikih sela:
Piskavice (22. aprila 1992), Gobelje (28. aprila 1992), Turalii (28. aprila
1992), ile (1-3. maja 1992), Pomol (1. maja 1992), Gaj (1. maja 1992),
Beii (1. maja 1992), Nurii (1. maja 1992), Vrsinje (1. maja 1992),
Damdii (8. maja 1992) i Pivii (11. maja 1992).41
Za mnoge poinjene zloine nad Bonjacima ove opine osumnjieni, optueni, odnosno osueni su: Slobodan Miloevi, Radovan Karadi,
Ratko Mladi, Momilo Krajinik, Biljana Plavi, Dragan Nikoli Jenki,
Predrag Bastah, Goran Vikovi, Veljko Bai i Teo Tei.
Slobodan Miloevi je bio optuen za genocid, zloine protiv
ovjenosti, teke povrede enevskih konvencija i krenje zakona i obiaja
ratovanja. Kada je u pitanju opina Vlasenica, Miloevi je optuen za
masovna ubistva u vlasenikim selima: Drum i Zaklopaa, za ubistva
najmanje 6 mukaraca nesrba u logoru Suica, u periodu od 21. do 23.
juna 1992, za osnivanje objekta logora Objekat Teritorijalne odbrane u
Suici te za prisilno premjetanje nesrpskog stanovnitva iz Vlasenice.42
ICTY, Tuilac suda protiv Radovana Karadia, Ratka Mladia. Optunica, juli 1995,
paragraf 29.
42
ICTY, Predmet Miloevi IT-02-54, Izmijenjena optunica BiH.
41

180

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 181

Sudski postupak protiv Slobodana Miloevia nije okonan pravosnanom


presudom, nego je obustavljen zbog smrti optuenika 11. marta 2006.
Radovan Karadi je optuen za genocid, zloine protiv ovjenosti
i krenje zakona i obiaja ratovanja. Direktna odgovornost mu se stavlja
na teret da je naredio odmazdu protiv zatoenih svih preostalih civila
Bonjaka u logoru Suica nakon to je krajem septembra 1992. poginulo
vie od 28 srpskih boraca u borbama s pripadnicima ARBiH na podruju
lokaliteta Rogosija. Naime, na javnoj sahrani poginulih srpskih vojnika
30. septembra 1992, Radovan Karadi je rekao: mi neemo i ne
smijemo nikad zaboraviti njihovim delatima i napadaima. Ne znam
da li ja smijem da kaem da ne smijemo ni oprostiti.43 Iste noi u logor
su autobusom dola tri oficira MUP-a i u etiri navrata odvezla svih 140150 zatoenika i ubila ih.44 Po Treoj izmijenjenoj optunici,45 kada su
u pitanju zloini u Vlasenici, Karadi je optuen za zloine u selima Drum,
Zaklopaa, logoru Suica,46 zgradi SJB-a Vlasenica, ubistva 29 mukaraca
kod Nove Kasabe 21. maja 1992, koji su bili zatoeni u policijskoj stanici u
Vlasenici, a autobusom prevezeni do mjesta egzekucije, kao i za zloine u
zatvoru pored zgrade SUP-a. Radovan Karadi je uhapen 21. jula 2008. i
u toku je postupak suenja u ICTY-u.
Ratko Mladi, u zajednikoj optunici s Radovanom Karadiem,
optuen je za genocid, zloin protiv ovjenosti to se tie opine
Vlasenica, obojica su osumnjieni za zloine u logoru Suica, kao i za
unitenje sela: Piskavice (22. aprila 1992), Gobelje (28. aprila 1992), Turalii
43

304.

ICTY, Predmet: IT-00-39-T, Momilo Krajinik, Pred Pretresnim vijeem, paragraf

Isto, paragraf 357.


ICTY, Predmet br. IT-95-5/18-PT, Tuilac Meunarodnog suda protiv Radovana
Karadia. Trea izmijenjena optunica, od 27. februara 2009.
46
U Prvobitnoj optunici (juli 1995), te u Izmijenjenoj i dopunjenoj optunici spominju
se zloini u logoru Suica u toku septembra 1992, kada je ubijeno 140-150 zatoenika, u
Drugoj optunici taj sluaj je izostavljen, te je naveden samo sluaj ubistvo otprilike 9
mukaraca iz logora Suica, u periodu od juna do augusta 1992. Na mjestu gdje je trebala
stajati taka o ubistvu 140-150 zatoenika u logoru navedeno je: Incident je izbrisan u
skladu s Odlukom po zahtjevu tuioca za izmijenu Prve izmijenjene optunice, koju je
Pretresno vijee donijelo 16. februara 2009. Ipak, u Treoj izmijenjenoj optunici
Karadi je optuen i za ubistvo najvie 140 zatoenika u logoru Suica od 30.
septembra 1992.
44
45

181

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 182

(28. aprila 1992), ile (1-3. maja 1992), Pomol (1. maja 1992), Gaj (1. maja
1992), Beii (1. maja 1992), Nurii (1. maja 1992), Vrsinje (1. maja 1992),
Damdii (8. maja 1992), Pivii (11. maja 1992).47
Momilo Krajinik i Biljana Plavi optueni su za genocid,
zloine protiv ovjenosti i krenje zakona i obiaja ratovanja. I oni su,
pored ostalog, optueni za zloine u selima: Drum i Zaklopaa, za ubistvo
vie nesrba koji su izvedeni iz skladita i ubijeni kod jame ili na putu za
Novu Kasabu 1. juna 1992, kao i ubistvo vie muslimana u logoru Suica
tokom mjeseca juna i jula. Pored toga, osumnjieni su i za zloine nad
nesrbima (uglavnom Bonjacima) u zatoenikim centrima u Vlasenici:
Policijska stanica, SUP, zatvor, srednja kola, stadion, logor Suica, igralite
u Novoj Kasabi, pilana Milii, osnovna kola, Zadrune tale u Piskavicama,
srednjokolski centar u Vlasenici, hotel Panorama, srednjokolska sala,
vojnika sportska dvorana, Dom kulture Milii, logor Luka, peradarska
farma oari te za unitenje gradske damije u Vlasenici.48 Treba istai
je da je Presudom Pretresnog vijea Momilo Krajinik osloboen optube
za genocid i sauesnitvo u genocidu, a osuen je za zloine protiv
ovjenosti (progon, istrebljenje, ubistvo, deportacija, nehumana djela prisilno premjetanje) na 27 godina zatvora.49 Presudom albenog vijea
kazna mu je preinaena i smanjena na 20 godina zatvora.50 Biljana Plavi
se izjasnila krivom po taki 3 Optunice progoni, zloin protiv ovjenosti,
te sporazumno priznavi krivnju, osuena je na 11 godina zatvora.51 Nakon
izdrane dvotreinske kazne putena je na slobodu 27. oktobra 2009.
Do sada je za zloine poinjene u Vlasenici, i to za zloine protiv
ovjenosti i krenje enevskih konvencija, pred Meunarodnim tribunalom
za bivu Jugoslaviju procesuiran samo Dragan Nikoli Jenki, koji je osuen
na dvadeset godina zatvora.
Sud Bosne i Hercegovine je 5. februara 2010, nakon javno odranog
glavnog pretresa, izrekao prvostepenu presudu kojom je proglasio krivim
optuene Predraga Bastaha i Gorana Vikovia iz Vlasenice za krivino
ICTY, Tuilac suda protiv Radovana Karadia i Ratka Mladia, Optunica, juli 1995.
ICTY, Predmet Krajinik i Plavi IT 0039-40; Izmijenjena konsolidovana optunica.
49
ICTY, Predmet Krajinik, Pred Pretresnim vijeem, Dispozitiv Presude.
50
ICTY, Predmet Krajinik, In the Appeals Chamber, VI Disposition.
51
ICTY, Predmet Plavi, pred Pretresnim vijeem, Dispozitiv, paragraf 5, 34.
47
48

182

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 183

djelo zloin protiv ovjenosti u logoru Suica i za ubistva Bonjaka na


podruju opine Vlasenica. Tom prilikom je optuenom Predragu Bastahu
Sud izrekao kaznu zatvora u trajanju od 22, a optuenom Goranu Vikoviu
8 godina.
Neprocesuirani poinioci zloina na podruju Vlasenice
Pored navedenih imena, svjedoci tvrde da su u zloinima nad
Bonjacima uestvovali i sljedei Srbi s podruja Vlasenice: Zvonko
Bajagi, Mio Bajagi, Veljko Bai, Nenad Bastah, Bucko Bjelanovi, Rade
Bjelanovi, Dragan Bojani, Dragia Borovina, Milan Boi, Ljubia Burlica,
Sinia Burlica, Marko almi, Mio etkovi, Slobodan eri, Ljubia
Doi, Saa Doi zvani Kobac, Miro Drakovi, Mira Drakovi, Dostana
Drmonji zvana Dosta, Bogoljub uri, Cane Duboanin i njegov brat iz
sela Raia Gaj, Milo uri, Pero uri sa sinovima Elvisom iAcom (majka
im je Bonjakinja), Dragica i Boro Gavrilovi, Novica Gojgolovi, Milanko
Golijan, Mile Ili, ore Ili, Bogdan Janjuevi, Mlao Joki, Pero Kljetan,
Branko Kovaevi, Cvjetin Kovaevi, Goran Kovaevi, Radenko Krsti,
Bato Krsti, Milan Laki, Sreto Laki, Predrag Lazi, Crni iz Milia, Dragan
Loi, Neo Loi, Nikola Loi, Rajo Loi, Ljubomir Lovren, Drago Luki,
Milorad Luki, Jakov Majstorovi, Mirko Majstorovi, Milenko Majstorovi,
Vlado Majstorovi, Milka Majstorovi, Mio i Milomir Maksimovi,
Anelko Maksimovi, Simo Maksimovi, Neboja Mati, Verica Mati,
Zorica Mati, Duan Miljani, Nikola Miljani, Mile Mii, Janko Mitrovi,
Slobodan Mitrovi i sin Rao, Stevan Mumovi, Zarija, Slobodan i Mio
Nikoli, Zoran Obrenovi, Simo Obrenovi, Dejan Ostoji, Nikica Ostoji,
Vladan Ostoji, Goran Paji, Vujadin Paji, Miro Pavlovi, Nikola Petrovi,
Boro i Rajo Petrovi, Marko Radi, Marko Radivojevi, Dragan Ravnjak,
Relji zvani Krune i brat mu ane, Zoran Relji, Dragan Rikanovi, Zoran
Rikanovi, Milutin Rikanovi, Vidosav Rikanovi, Vujadin Rikanovi i
njegovi sinovi Zoran i Goran, Branko Ronevi, Duan Samardi, Vujadin
Savi, Tomislav Savki, Slavia i Ljubia Sekuli, Ilija Seratli, Duko
Slijepevi, Milo i Drago Spasojevi, Radenko Stani, Ilija Stoji, Vida
Stoji, Simo i Duko Stupar, Zoran Stupar i supruga Staka, Milanko argi,
Gajan Tei, Ilija Tijani i sin Predrag, Trio Trii zvani Trile, Petar
183

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 184

Vasiljevi, Mile Vitorovi, Nemanja Vitorovi, Rade Vitorovi i sin iz


Zalokovlja, edo Vrina i sin Milomir, Nenad Vukoti, Velibor Vukovi,
Milenko Zekanovi i Radenko Zeki.
Razmjere zloina nad Bonjacima
na podruju opine Vlasenica

Na podruju Vlasenikog sreza, tokom Drugog svjetskog rata,


etnike i ustanike snage su izvrile stravine zloine nad muslimanima,
kako grada Vlasenice tako i pripadajuih mu naselja. Dimenzije zloina
bile su sline najnovijem genocidu iz perioda 19921995. s razlikom to
su rtve (muslimani) u Drugom svjetskom ratu, u najvie sluajeva,
kolektivno ive spaljivane ili liavane ivota klanjem, dok su u najnovijoj
agresiji na Bosnu i Hercegovinu, uglavnom, rtve ubijane iz vatrenog oruja.
Na podruju opine Vlasenica, u periodu od 21. aprila do 13. marta
1992, kada je okupirano posljednje bonjako naselje Cerska, ubijeno je
oko 2.600 Bonjaka.
Od tog broja, u Srebrenici, nakon okupacije i genocida nad Bonjacima 11. jula 1995, ubijeno je, prema podacima Meunarodnog komiteta
crvenog krsta (MKCK), preko 1000 Bonjaka Vlasenice, koji su nali
utoite u toj sigurnosnoj zoni UN-a. Kroz logor Suica u Vlasenici, prema
relevantnim izvorima, prolo je oko 8.000 Bonjaka. Kroz etniku torturu
prolo je oko 700 ena iz Vlasenice, a veliki broj njih je silovan. Na podruju
opine Vlasenica porueni su svi vjerski objekti koji simboliziraju
duhovnu supstancu muslimana-Bonjaka.

184

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 185

Kasim eljo, Savez antifaista i boraca naroodnooslobodilakog


rata u Bosni i Hercegovini
ISPRIANE, ALI NAUNO NEISTRAENE PRIE O
POSTOJANJU SUODGOVORNOSTI BONJAKA ZA
MASOVNO STRADANJE VLASTITOG NARODA U
GORNJEM PODRINJU 19411945. I 19921995

Postoje ispriane, ali nauno neistraene prie, nae istine, o


postojanju suodgovornosti kod bonjakih politikih, vjerskih i kulturnih
predstavnika za stradanje Bonjaka od srpske faistike vojske u Gornjem
Podrinju u Drugom svjetskom i prolom ratu. Kako onda za nau budunost
izvui poruke da nam se to ne ponavlja?
Bonjaka intelektualna elita stalno kod drugih trai odgovornost
za bonjake ratne rtve (koje su evidentne), a u isto vrijeme stalno izbjegava
da nauno istrai ispriane i neispriane prie i osvijetli istinu o postojanju i
stepenu suodgovornosti bonjakih politikih, vjerskih i kulturnih predstavnika za nepotrebno nastale ratne rtve kod Bonjaka.
Postavlja se pitanje zato je to tako.
Intelektualna bonjaka elita historijski trpi od manjka unutarnje
slobode, hrabrosti i vjernosti savjesti i istodobno tolerira viak stranake
poslunosti i moralno politike podobnosti, to je onemoguava da nauno
istrai ispriane i neispriane prie o postojanju suodgovornosti za
nepotrebno nastale ratne rtve Bonjaka u Gornjem Podrinju 19411945.
i 19921995.
Takav poniavajui odnos intelektualne bonjake elite prema
masovnom ratnom stradanju vlastitog naroda nalazi se u vladajuem
politikom sistemu, koji u samom startu uzima moralnu bonjaku
intelektualnu elitu za svoje protivnike (neprijatelje), a nemoralnu bonjaku
elitu za svoje poslunike, saveznike, puke izvritelje, maineriju za
uvanje politikih i drugih pozicija vladajue elite u Bosni i Hercegovini,
koja zasigurno ima visok stepen suodgovornosti za ispriane i neispriane
prie o njihovom znaajnom doprinosu u ratnom stradanju Bonjaka i
gubljenju njihovog ivotnog prostora u Gornjem Podrinju.
Prema statistikim podacima iz 1931. u Kraljevini Jugoslaviji u
etiri nekadanja sreza (Foa, Rogatica, ajnie i Viegrad) ivjelo je 141.869
185

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 186

stanovnika. Od toga broja bilo je 56% ili 79.738 muslimana i 42% ili
59.939 pravoslavnih itelja, to znai da je na poetku rata, 1941, na tom
prostoru ivjelo 19.799 muslimana vie od pravoslavnih.
Prema statistikim podacima iz 1991. na istom prostoru u Gornjem
Podrinju ivjelo je 161.340 stanovnika, od ega 87.129 muslimana i 69.172
Srba. To znai da je na poetku rata 1992. na tom prostoru ivjelo 17.957
Bonjaka vie nego Srba.
Pored navedenih statistikih podataka muslimani i pravoslavci
u Kraljevini Jugoslaviji 1941. i u RBiH 1992. imali su svoju intelektualnu
elitu, nacionalne politike stranke, vjerske i kulturne institucije i privrednike.
I pored prednosti i brojnosti Bonjaka-muslimana u odnosu na
Srbe-pravoslavce, u Gornjem Podrinju 1941. i 1992, izneseni nauni podaci
o razmjerama ratnog stradanja bonjakog naroda pokazuju da je stradao
od brojano manjeg naroda. To se prema isprianim priama dogodilo
radi neopravdanog ponaanja bonjakih politikih, vjerskih, kulturnih
i privrednih predstavnika prema svom narodu u Gornjem Podrinju i BiH.
Nakon okantnih podataka iznesenih na ovom naunom skupu
namee se potreba za istraivanje isprianih i neisprianih ratnih pria
o postojanju suodgovornosti bonjakih politikih, vjerskih i kulturnih
predstavnika za bonjake ratne rtve nastale 19411945. i 19921995.
koje e dovesti i do popisa imena bonjakih saradnika tajnih obavjetajnih
slubi nacionalistike srpsko-hrvatske koalicije, utkane u mreu politike i
organiziranog kriminala.

1. Ko je od Bonjaka u srezu Foa, Rogatica, ajnie i Viegrad i


njihovim opinama 1941. bio u rukovodstvu JMO, etnikoj i
ustakoj faistikoj vojnoj organizaciji, IVZ, n a c i o n a l n i m
kulturnim institucijama Bonjaka i na drugim vanim privrednim
dunostima, ali ne i u slubi svog naroda kojeg su predstavljali?
2. Ko je od bonjakih politikih i vjerskih predstavnika predloio
rezervistima vojske Kraljevine Jugoslavije da, nakon kapitulacije i
povratka sa skadarskog fronta, osobno naoruanje predaju italijanskoj
okupacijskoj vojsci, a koje su krajem novembra 1941. nakon
povlaenja Italijana iz Gorada i Foe preuzeli etnici i upotrijebili
za masovno unitavanje bonjakog civilnog stanovnitva?

186

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 187

3. Ko je sve od uglednih Bonjaka 1941. s italijanskim okupacijskim


vlastima i srpskim politiarima uestvovao u podjeli Foe s 2000
cijevi u vojnom magacinu, koje su oni nakon toga upotrijebili za
masovno unitenje Bonjaka?
4. Ko je od uglednih Bonjaka 1941. napustio Gorade i ajnie i otiao
s Italijanima u izbjeglitvo, a da iz vojnog magacina u Rasadniku
nisu preuzeli 1.200 puaka, ostavljenih od Italijana, i tako organizirali
odbranu grada Gorada i njegovog stanovnitva?

5. Ko je od Bonjaka na linijama odbrane Gorada 1941. tajno proveo


etnike kroz linije odbrane, koji su potom izvrili masovne pokolje
bonjakog civilnog stanovnitva i za te zasluge neki od njih bili
i inovani od etnike komande?

6. Ko je od Bonjaka na linijama odbrane Gorada 1941. dobrovoljno


stupio u etnike i ustake faistike vojne formacije u Gornjem
Podrinju i tako uestvovao u masovnoj likvidaciji vlastitog naroda?

7. Koji bonjaki vjerski i politiki predstavnici u Pljevljima nisu nita


poduzeli 1943, iako su bili na vrijeme obavijeteni, da se od etnikog
planiranog unitenja spasi bonjako civilno stanovnitvo u selima
srezova Pljevlja i Priboj, radi ega je u selima Pljevaljskog sreza
ubijeno vie od 1.500 bonjakih civila, a u selima Pribojskog sreza
ubijeno ih vie od 1.700?

8. Ko je od bonjakih politiara 1992. bio zaduen da organizira


odbranu bonjakog civilnog stanovnitva i ivotnog prostora u
Gornjem Podrinju, Foi, Goradu, Rogatici, ajniu, Viegradu,
Rudom i Prai?
9. Ko je od politikih predstavnika vladajue SDA u Foi i Goradu
1992. bio zaduen da na Ustikolini preuzme robne rezerve brana i
ita cca 8.000 tona i naoruanje cca 6.000 cijevi, vlasnitvo TORBiH,
namijenjeno za preivljavanje i odbranu civilnog stanovnitva regije
Gorade? Oni su svojom izdajom omoguili SDS-u da sve to
preuzme i da bonjako stanovnitvo u Gornjem Podrinju dovede u
bezizlaznu ratnu poziciju, zbog ega su nastale ogromne nepotrebne
ljudske rtve i patnje i gubljenje ivotnog prostora.
187

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 188

10. Ko je od predstavnika vladajue SDA u Gornjem Podrinju, nakon


prvog napada paravojnih snaga SDS-a 1992, na benzinskoj pumpi u
Goradu zaustavio provoenje Odluke Predsjednitva RBiH o
proglaavanju ratnog stanja na prostoru opine Gorade, mobilizaciji
jedinica TO i njihovog naoruanja iz magacina TO u Ustikolini,
ime je Gornje Podrinje dovedeno u bezizlaznu vojnu poziciju, s
poznatim ratnim posljedicama po bonjako civilno stanovnitvo
i ivotni prostor?
11. S ijim je znanjem i odobrenjem, bez zakonskih posljedica, predsjednik SDA opine ajnie dr. Alija Moevi 1992. potpisao
zvanini akt o predaji- kapitulaciji teritorije opine ajnie i
bonjakog stanovnitva, Republici Srpskoj, nakon ega su paravojne
snage SDS-a izvrile masovni ratni zloin nad bonjakim civilnim
stanovnitvom?

12. Ko je od predstavnika tadanje aktuelne vlasti i drugih nevladinih


organizacija iz Gorada i Viegrada 1992. uestvovao u organiziranom vraanju viegradskih izbjeglica iz Gorada u Viegrad,
koje su nakon povratka likvidirale SDS paravojne formacije?

13. Ko je od zvaninih politikih i vojnih predstavnika Gorada 1992/


1993. uestvovao u prodaji vie hiljada potvrda vojnim obaveznicima
iz Gornjeg Podrinja da mogu napustiti (ratno podruje) i otii u
inostranstvo, ime su svjesno oslabili odbranu Gornjeg Podrinja s
poznatim tekim ratnim posljedicama?

14. Ko je u ratu 1992. na kljune pozicije odbrane i sigurnosti ARBiH


angairao bive visoke dunosnike KOS-a i koliki je bio njihov
doprinos u stradanju i izdaji nacionalnih interesa Bonjaka u Gornjem
Podrinju i Republici Bosni i Hercegovini?

15. Ko je od zvaninih predstavnika civilne i vojne vlasti Okruga


Gorade, u ime 79.738 bonjakih stanovnika iz Gornjeg
Podrinja, dao pismenu saglasnost predstavnicima vlasti Republike
Bosne i Hercegovine, da mogu, i pored odranog Referenduma
graana 1992, na mirovnim pregovorima u Dejtonu predati Gornje
Podrinje samoproglaenoj Republici Srpskoj?
188

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 189

16. Ko je od predstavnika aktuelne vlasti u BPK-Gorade pomogao


Ravnogorskom etnikom pokretu da u Dobrunu podigne spomenik
ratnom zloincu eneralu Drai Mihailoviu (ija je vojska u
Gornjem Podrinju u Drugom svjetskom ratu ubila vie od 20.000
bonjakih civila), zatim da sve bonjake rtve iz Drugog svjetskog
rata, iz Gornjeg Podrinja, stavi na spiskove jasenovakih-ustakih
rtava, iako je poznato da su sve to rtve srpske faistike vojske
enerala Drae Mihailovia i na kraju da most mjesto masovnog
ratnog zloina poinjenog nad 1.400 zaklanih Bonjaka - pokriju
imenom most Alija Izetbegovi?

189

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 190

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 191

PRILOZI

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 192

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 193

Br. 1

REALIZACIJA HOMOGENE SRBIJE INSTRUKCIJA DRAE MIHAILOVIA,


20. DECEMBAR 1941.
Komanda etnikih odreda
Jugoslovenske vojske
Gorski tab
Str. Pov. . Br. 370
20. decembra 1941. god.
Poloaj

ENERALTABNOM MAJORU G. ORU LAIU KOMANDANTU ETNIKIH ODREDA JUGOSLOVENSKE VOJSKE U


CRNOJ GORI I KAPETANU G. PAVLU URIIU, KOMANDANTU
LIMSKIH ETNIKIH ODREDA JUGOSLOVENSKE VOJSKE
Instrukcija: ..............................
Ciljevi naih odreda jesu:

1) Borba za slobodu celokupnog naeg naroda pod skiptrom


Njegovog Velianstva Kralja Petra II.
2) Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju etniki istu
u granicama Srbije-Crne Gore-Bosne i Hercegovine-Srema-Banata
i Bake.
3) Borba za ukljuenje u na dravni ivot i svih jo neosloboenih slovenakih teritorija pod Italijanima i Nemcima (Trst-Gorica
-Istra i Koruka) kao i Bugarske, severne Albanije sa Skadrom.
4) ienje dravne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata.
5) Stvoriti neposredne zajednike granice izmeu Srbije i Crne
Gore, kao i Srbije i Slovenake ienjem Sandaka od Muslimanskog
ivlja i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog ivlja.
193

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 194

Sa komunistima partizanima ne moe biti nikakove saradnje jer


se oni bore protiv dinastije i za ostvarenje socijalne revolucije, to nikada
nesme biti na cilj, jer smo mi jedino i iskljuivo samo vojnici i borci za
Kralja, Otadbinu i slobodan narod. Upotreba etnikog odreda u Crnoj
Gori; u danom trenutku;

1) Jednim delom snaga dejstvovati iz doline Lima pravcem: Bijelo


Polje-Sjenica sa zadatkom oistiti Peter od Muslimanskog i Arnautskog
ivlja.
Ove snage moraju tesno saraivati sa odredima Javorskim i Golskim.
2) Delom snage dejstvovati pravcem preko akora ka Metohiji sa
zadatkom da se na tome pravcu oisti teritorija od Arnauta, kao i da se
presretnu oni koji e biti gonjeni iz Petera Sandaka.
Ove snage moraju saraivati sa snagama pod jedan i Kopaonikim
odredima .....
4) Delom snaga dejstvovati ka Jugu u cilju zauzimanja Skadra
(podvukao: S. .).
U svakom sluaju obezbediti Crnu Goru od upada Arnautskih
elemenata iz Albanije ..
Organizacija:

Za celu oblast Crne Gore postavljam za komandanta svih etnikih


odreda Jugoslovenske vojske eneraltabnog majora g. ora Laia.
Sastav taba ostavlja se slobodnom nahoenju samom komandantu. Vano
je da tab ima operativno, obavetajno, propagandno i ekonomsko odelenje ...
Za komandanta Limskih etnikih odreda u oblasti Sreza Andrijevakog, Beranskog, Bijelo Poljskog, Prijepoljskog, Plevaljskog i Kolainskog postavljam peadiskog kapetana I klase g. Pavla uriia. Sve ostale
komandante postavie sam komandant za Crnu Goru, odnosno komandant
Limskih odreda za svoj reon ....
Organizaciju izvoditi prema priloenim uputima, datim usmenim
instrukcijama kapetanu g. uriiu i obzirom na lokalne prilike ....
Poznato je da u Crnoj Gori vlada velika oskudica ivotnih namirnica zato pripremite Aerodrom barem za sputanje padobranima ime
ete omoguiti da se alje brza i efikasna pomo narodu u Crnoj Gori. Tano
194

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 195

mesto sa geografskim koordinatama to pre saoptiti ovome tabu.Aerodrom


mora da bude pripremljen za noni prijem zbog ega treba na njemu da
postoji jedna Vazduhoplovna grupa koja e isti umeti osvetliti kada se
bude najavio dolazak avijona.
Neophodno je potrebno obezbediti jedan siguran kanal sa morske
obale u unutranjost jer postoji verovatnoa da e pomo stizati i morskim
putem.
Vezu sa Dangiem u Bosni odravati preko Gacka na Bilee i preko
Foe na Kalinovik. Vezu sa Srbijanskim odredima odravati preko Limskog
odreda ....
to se situacije u dravi tie ista je izloena kapetanu g. uriiu.
U vaem radu rukovodite se napred iznetim, datim instrukcijama
kapetanu g. uriiu i obzirom na lokalne prilike. Vano je da se naim
akcijama ne izazivaju uzaludne rtve, ve da se pridravamo naeg naela.
Postii cilj sa to manje rtava.
aljem svoj komandantski pozdrav svima nacionalistima u
Crnoj Gori.
Da ivi Njegovo Velianstvo Kralj Petar II!

Da ivi ceo na narod

Komandant:
eneraltabni eneral,
Drag. M. Mihailovi, s.r.

Peat:
Komanda etnikih odreda
Jugoslovenske vojske Gorski tab

Str. pov. br. 10

Peat:
Komanda et. odreda
Jug. vojske G 15.

195

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 196

Primljeno k znanju. Raspis upuen radi instrukcije sreskim komandantima,


u akta.
Komandant,
pead. kap. I kl.
(Potpis neitak)

(S. eki, GENOCID NAD BONJACIMA U DRUGOM SVJETSKOM


RATU, Dokumenti, Udruenje Muslimana za antigenocidne aktivnosti,
Sarajevo, 1996, str. 62 - 65)

196

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 197

Br. 2

ZLOINI U GORADU
- KAZIVANJE VLADE MILANOVIA,
SARAJEVO, 26. JANUAR 1942.
Dok sam uvao strau na mostu, vidio sam esto puta po noi,
kada se malo smrklo, kako etnici dovode graane i seljake, muslimane
iz Gorada i okolice, te ih na mostu kolju i ubijaju i bacaju u Drinu. Tom
se prilikom znao uti vrisak, oajni krik, pla i molbe ubijanih (podvukao: S. .). Malo sam poznavao svieta u Goradu, pa ne znam sve rei, tko
je ubijen, ali mislim, da e od mene vie znati moj brat Relja. etnici su
podpuno opljakali muslimanske trgovine. Dosta je etnika bilo, koji su
na ubarama imali mrtvake glave. Kada smo poli na poloaj, ili smo
pod etnikom i srbskom zastavom.
(S. eki, nav. dj., str. 78)

197

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 198

Br. 3

MJERE VRHOVNOG TABA NOPOJ ZA ZATITU


BONJAKA OD ETNIKOG ZLOINA - PISMO JOSIPA
BROZA TITA, KOMANDANTA NOP I DVJ,
TABU CRNOGORSKO-SANDAKOG,
NARODNOOSLOBODILAKOG PARTIZANSKOG
ODREDA, 27. JANUAR 1942.
27. januar 1942.

Proleterska brigada nae vojske preavi u Bosnu izvela je niz


manjih akcija oko Varea pripremajui napad na ovo mjesto. Ba u to
vrijeme Nijemci, ustae i hrvatska vojska otpoeli su ofanzivu u pravcu
slobodne teritorije istone Bosne. Tom prilikom etniki voi, koji su
ranijom razornom akcijom bili pokolebali jedan dio partizanskih jedinica
u istonoj Bosni, odigrali su sramnu ulogu. Oni su izdali nareenja da se
ne puca na Nijemce i tako su im otvorili slobodan put, a oni se nadali u
bjekstvo. Tako je nastala panika meu borcima, koji su bjeali i ostavljali
svoje porodice i domove da na njima ustae iskale sav bijes. Zvjerstva
ustaa ne dadu se opisati.
U ovakvoj situaciji naa brigada se nala ugroena sa svih strana.
Trebalo je jedinice grupisane na relativno uskom prostoru izvui i zatititi
stanovnitvo od ovih nasilja i zuluma. Forsiranim danononim marevima,
po najveoj hladnoi, uputili smo nae jedinice u odreene pravce. I mi smo
stigli. Zaustavili smo prodiranje ustaa juno od doline r. Prae, a zatim
oistili, uz pomo Durmitorskog narodnooslobodilakog partizanskog
odreda, etnika gnijezda Fou i Gorade. Na ugled je nevjerovatno
porastao. Narod je uvidio da smo mi pravi narodni borci. Svugdje nas s
oduevljenjem doekuju. A muslimanski ivalj gleda u nama spasioce.
etnike bande i njihove voe razbijene su u paramparad. Zvjerstva
koja su oni poinili nadmauju ona ustaka. Sve bive etnike jedinice
prele su u partizanske ili dobrovoljake jedinice, koje stoje pod naom
komandom.
Dakle, na itavom toku Drine nalazimo se u susjedstvu (Napominjemo da se dobar dio Proleterske brigade nalazi sjeverno od r. Prae, na
prostoru Romanija-Vare-Han-Pijesak-Rogatica).
198

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 199

Situaciju kod vas ne znamo podrobno. uli smo da ste energino


razjurili te pljakake bande na vaoj teritoriji. Mi se nadamo da e vam rad
biti sada uveliko olakan. Kod ovakvog stanja namee se prijeka potreba
da izvjesne svoje jedinice prebacite u ajnie i tu stvorite solidnu i vrstu
bazu. Taj dio Sandaka do sada je bio zanemaren i puten na nemilost
etnicima (podvukao: S. .). Iz ovog mjesta moe se osjetiti va politiki rad
i na zapadnu polovinu Sandaka. A vi sada treba da radite politiki, jer
su uslovi vrlo povoljni. Dranjem ajnia Talijanima jo ostaje slobodan
put k Prijepolju. No zasjedama na tome putu morate im nanijeti velike
gubitke. Put temeljito poruite, to e rei na velikoj duini. Radite nou,
iako je hladno. Nije svejedno da li se neprijatelj snabdijeva automobilima ili
pomou tovarnih grla. Te karavane moete uspjenije napadati. Najzad,
ne treba dozvoljavati da neprijatelj ispada iz varoi i pali okolna sela. ujemo
da imate masu jedinica. Pokrenite ih u akcije. Nije dovoljno da one uvaju
samo svoja sela. Dakle, oko Pljevalja reajte jedinice na smjenu. uli smo
da namjeravate odrediti snage za blokadu Bijelog Polja. Ta blokada moe
uspjeti ako ste stupili u kontakt s Turcima Komarancima, kao i onima na
onoj strani Lima. S padom Bijelog Polja neprijatelj bi se naao vrlo ugroen.
Ali bie tetno ako vam to mjesto nekorisno vee vae snage. Za sada je za
vas vrlo vano da u ajniu stvorite vrstu bazu, pa tome morate posvetiti
veliku panju.
Izvjestite nas detaljno o situaciji: o akcijama, uglavnom otkako je
formiran odred; o jaini odreda; veze sa susjedima kakve su; pruite im kakve
sugestije, prijedloge itd. Izvjetaj nam hitno dostavite.
Duvana emo jo dati, samo obezbijedite transport. Upravo daemo
vam toliko koliko moete prenijeti. Prema tome se i upravljajte.
Primite nae drugarske pozdrave.
Smrt faizmu Sloboda narodu !

Komandant
Narodnooslobodilake
partizanske i
dobrovoljake vojske
Jugoslavije
Tito
199

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 200

P.S. aljemo vam primjerke za politiki rad. Sve to umnoite i rasturite ne samo po jedinicama nego i naroito po svim selima. Ako ste vi
formirali samo partizanske jedinice, onda ne morate prelaziti na dobrovoljake formacije.
Ostali materijal dostavite kome treba.
S nama uspostavite stalnu kurirsku vezu. Ovo je potrebno radi
saglasnosti u radu.
(S. eki, nav. dj., str. 79 - 81)

200

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 201

Br. 4

ZLOINI NA DRINSKOM MOSTU U GORADU


- SVJEDOENJE BEIRA KOE IZ GORADA,
JANUAR 1942.
Nas sedamnaest svezali su etnici-komunisti icom i odveli
na drinski most. Tu su nas klali i bacali u Drinu. Ja sami bio sedmi po
redu. Mene su povalili na most gola i onda me jedan etnik-komunista
udario noem u vrat i etiri puta po tijelu. Tada su me bacili s mosta
u Drinu. ica na ruci mi je pukla i ja sam se zaustavio na mostu na
gvou u vodi. Imao sam snage da sam se zavukao pod most i skrio,
dok su sve ostale poklali i pobacali u Drinu i otili s mosta. Bilo je to u
noi po prilici tri sata po akamu. Ja sam se vukao ispod mosta sve do
zadnje kule, gdje sam skoio na suho i otiao ispod istone trnice kroz
groblje i preko polja kui (podvukao: S. .). Na pol puta samo pao i
ostao leati, jer sam bio nemoan i ranjen. Nekoliko puta sam padao po
sniegu, dok sam doao do kue. Tu me je brat previo. Ja sam se skrivao.
Kasnije su dolazili Luka Vreo iz Bara i Bogdan Knezovi, etnici-komunisti
da me ponovo kolju, ali su u tome bili sprijeeni.
(S. eki, nav. dj., str. 97)

201

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 202

Br. 5

ZLOINI U GORADU
- IZVJETAJ MINISTARSTVA DOMOBRANSTVA NDH,
ZAGREB, 19. FEBRUAR 1942.
MINISTARSTVO HRVATSKOG DOMOBRANSTVA
GLAVNI STOER
Oev. broj 576/Tajno 1942.
u Zagrebu, dne 19. II. 1942.
PREDMET: Presluanje zarobljenih Domobrana
Veza: Va broj 113/Taj od 6.XI. 41.

MINISTARSTVU VANJSKIH POSLOVA

ZAGREB

Zapovjednitvo Vojne Krajine dostavilo je presluanja zarobljenih


domobrana, izmeu kojih jedan od njih navaa sliedee o nedjelima etniko
-komunistikih banda:
uo sam da su etnici opljakali sve muslimanske kue poubijali
sve muslimane i katolike, te obezastili i poklali sve ljepe muslimanke
i katolike enske. U bolnici je Koraman Tomo koji je poklao 250 muslimana i koji je radi tog postavljen za etovou. Takoe se pria za etovou
etvrte ete Pljevai Spasoje da je i on pobio silne muslimane (podvukao:
S. .). Ni ostale Krezieve etovoe nisu u tom klanju mnogo zaostali za
ovom dvojicom.
uo sam od etnika kako priaju izmeu sebe kako su one astne
sestre, koje su pred sam Boi dovele od Pala u Gorade htjeli silovati,
pa kad im se one nisu htjele dopustiti da su rae sa drugog sprata skoile
kroz prozor od kojih je jedna pala u nesvijest, a druge tri da su htjele bjeati,
pa da ih je etnika straa uhvatila i zatvorila u zatvor iza ega su nad
njima izvrili silovanje svi etnici koji su htjeli, a poslije da su ih poklali
202

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 203

i bacili u Drinu. To su etnici nainili iz astnih sestara odmah prve noi.


Ja sam ih vidio kada su dovedene i pospremao sobu za njih te im loio
vatru. Ostalo isputeno.
P.n. Glavara,
u.z. proelnika pukovnik
Veri v.r.

(S. eki, nav. dj., str. 106 - 107)

203

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 204

Br. 6

ZLOINI U GORADU
- IZVJETAJ KOTARSKE ISPOSTAVE GORADE,
GORADE, 16. MAJ 1942.
NEZAVISNA DRAVA HRVATSKA

KOTARSKA ISPOSTAVA GORADE

Taj. broj 1/42

Predmet: Obe izvjee o stanju


u Goradu.

Gorade, 18. svibnja 1942. godine

Rijeenjem Gospodina opunomoenika Ministra Unutarnjih poslova


za Velike upe Vrhbosna, Hum, Usora Soli u Sarajevu broj 124/42 O.M.
od 8-V-1942 godine postavljen sam za upravitelja Kotarske ispostave u
Gorade. Po prijemu dekreta uputio sam se 9-V-1942 na povjerenu mi
dunost koju sam preuzeo 10-V-1942. godine.
U vezi sa prednjim prilaem prednje izvjee o stanju kakvog sam
zatekao, kao i posljedice koje su proistekle iz estomjesene krvave vladavine
u tome kraju etnike komunistike bande.
Po dolasku u Gorade potraio sam zgradu Kotarske Ispostave
odnosno Kotarske Oblasti, jer u zadnje vrijeme prije najezde spomenutih
bandi bila je ispostava pretvorena u katar. Kada sam naao tu zgradu i
doao do nje vido sam da tamo nema to da traim, jer je tamo bila odme-tnika radiona. Od spisa i inventara i svega drugog nema ni traga. Sama
unutranjost zgrade je jako runirana, tako da se bez opravke ne bi mogla
upotrebljavati za kancelariju. Radi toga sam privremeno poeo rad u jednoj
sobi privremene Gradske obine. Nakon odlaska Komande njemake mjesta,
koja je bila smjetena u zgradi zvanoj Stara Pota uselio sam ili bolje rei
uspio sam bar donekle da organiziram povjereni mi ured, tako sam morao traiti po gradu sto po sto i stolicu po stolicu, kao i sve ostalo to je potrebno
za ured.
204

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 205

Od inovnitva raspolaem sa jednim manipulativnim vjebenikom


i jednim doinovnikom, koji je u administraciji poetnik, i sa dva podvornika.
Na licu mjesta nisam naiao ni na jednog slubenika koji pripada ovoj
ispostavi, osim kotarskog veterinara Dr. Balde Zunia.
Nakon par dana dobio sam pismeni upit sa strane Aleksandra
Petrovi, inovnika ove Kotarske Ispostave, koji se nalazi na drugoj strani
Drine, t.j. u talijanskoj zoni, da nije mogao lino doi, da li e prei na drugu
stranu da nastupi dunost, t.j. da se jo uvijek tretira dravnim inovnikom.
Na ovaj upit nisam jo do danas odgovorio dok ne dobijem uputu u tome
pogledu, od nadlenih predpostavljenih. U meuvremenu sam iskoristio
priliku, pa sam preko graana koji su preivili pokupio informacije iz
kojih sam ustanovio da se Aleksandar Petrovi inovnik Ispostave, nije
za vrijeme krvave vladavine na etnike zvjerske horde ogrijeio o interese
hrvatskog ivlja nego naprotiv da je svakom zgodom zatiivao koga je
mogao da zatiti, ali nije imao mnogo moi, poto je i sam bio progonjen jer
je poloio zakletvu Poglavniku, to su mu oni zamjerili i zbog toga ga nisu
trpjeli, da bi ga izolovali od svakog uticaja t.j. da ne bi imao mogunosti da
pomae na ivalj. Dali su ga na rad u bolnicu u neki magazin gdje su mu
stavili u dunost da bude ekonom toga magazina, a ovo vai naroito za
onda kada su Gorade preuzeli partizani, kada je isti bio vie puta progonjen
i zatvaran na razne naine.
Iz svega gore izloenog, a poto je Petrovi dobar i jako sposoban
inovnik miljenja sam da bi ga bilo potrebno ostaviti na slubi. U tome
sluaju, te ako bi mi se dodjelio jo jedan vjebenik koji je dobro upuen u
administraciju i jedna dobra strojotipkaica biti u u mogunosti da ured
potpuno uspostavim i dovedem u potpuni red.
Iz gore navedenog se vidilo da se sa uredom mora poeti nanovo
sasvim, jer je sve upropateno.
Ako se prednje ne bi uvailo i ako ne bi dobio potrebne navjere
koje su mu potrebne za to i pored cijeloga truda i najbolje volje neu biti u
mogunosti da taj tako ogromni i teki posao privedem uspjeno kraju.
Sada u prei na izvjee, to se je zbilo u Goradu i okolici za
vrijeme neuvene i krvave strahovlade etnika i komunista u koliko sam
bio u stanju da prikupim podatke, te o posljedicama toga, te napokon o
stanju kako vlada.
KRVAVAVLADA ETNIKA. Dne 30. studenog 1941. godine nae
vlasti i talijanska vojska napustile su Gorade, te su na 1. prosinca unili
205

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 206

u Gorade krvavi odredi etnikih zlikovaca. Na samome mjestu u Goradu


saekali su etnike mnogi graani Gorada neki iz straha, a neki iz zadovoljstva. Na elu ostalih etnika je doekao na mostu zloglasni Mitar Trapari
sa srpskom zastavom. Prije samoga nastupa etnika, sam svrstao graane
tako da su na desnoj strani bili postojeni Srbi, a na lijevoj muslimani i katolici.
U to je naiao krvavi major Dangi i nazvao Boga, na to je vodstvo te
povorke odgovorilo sa ivjela velika Srbija i ivjeli etnici. Na to je zloglasni major odrao govor u kome je izmeu ostalog rekao: Mi smo se
digli Srbi sa motikom i vilama u ruci, ta je ko imao protiv Hrvata i Muslimana. Na to je zloglasni Trapari dignute glave plaui odgovorio,
Hvala Vam brao etnici to ste nas oslobodili Hrvatske i turskoga zuluma. Mi smo svi unuci Nemanjia i svi etnici. Pod ovo malo vladavine
Hrvatske, a nama sto godina pod njihovim terorom smo ivjeli, ipak smo
svi radili koji se osjeamo Srbi i pomagali etniku organizaciju. Na te i
druge rijei odgovorio je Dangi: Nema vie Hrvata nema vie Turaka, sada
je velika Srbija. Iza toga se Dangi okrenuo Hrvatima i Muslimanima koji
su bili zarobljeni i okupljeni tu i rekao otrim tonom: Niste nam mogli umai
ni pobjei, pa se okrene etnicima i rekne: Draga brao etnici neemo
vie zajedno mi i balije. Tu vee je odpoelo krvavo klanje i pljakanje.
etnici su se podjelili u razne formacije, te se razili na razne strane
i poeli su u masama dovoditi nesretne hapenike, ija je sudbina bila
da na najgro-zniji nain zavre svoje ivote na krvavom mostu. Tako su
dovodili iz ajnia, Rogatice, okolice Foe, Viegrada, kao i svih blinjih
Kotareva iz okolice Gorada i teritorija ispostave koga su god uhvatili i znali za njega. ak ta vie su za pojedincima pravili potjeru, ako
su recimo saznali da je nekuda otiao, da spase goli ivot. Na most su
dovodili cijele grupe ljudi od 50 do 300, pa i vie. Tada bi na jednu
stranu mosta donijeli harmoniku i svirali, a na drugu bi stranu postavili samovoz, te bi upalili motor i dali sav gas tako da bi rad motora,
a sviranje motora sa druge strane eliminiralo vrisak nesretnih rtava
koje bi u to vrijeme klali na najgori nain patili. asne sestre koje su
odvedene sa Pala poto je nad njima po svoj prilici najprije izvreno
nasilje po ovim zlikovcima zaklane na kamenom mostu. Cijela sela
i okolice samoga Gorada ostale su bez kue a esto i bez jedne muke
glave. Tako na primjer na Odaku povrh Gorada odakle su potekli svi
Sijerii, a koje je naselje staro 5 do 6 stoljea gdje je bilo preko 40
domova i obitelji danas su ostala samo etiri mukarca odrasla, koji
206

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 207

su bili na vrijeme umakli, a kua vie ni jedna ne postoji. Ostalo je


samo zgarite. Tako isto, pa jo i gore (jer je bilo vee) selo Deava
gdje su popaljeni svi domovi, a po prianju oevidaca, tamo nije
ostalo ni jedno odraslo muko lice.
Tako i slino su prola i druga sela ove ispostave. Grad je imao 75
rtava koji su poklani. Mnogi koji su ostali su isprebijani i prestraeni
da vie ne lie na normalne ljude. Na tri mosta u Goradu poklano
je oko 7.000 ljudi a u relaciji od Foe do Ustiprae Drina je progutala
oko 20.000 ljudi (podvukao: S..). Da su preivjeli graani Gorada spasili
bar gole ivote moe se zahvaliti estitim i potenim nekim graanima
pravoslavne vjere kao i to da sam grad Gorade sa ovu stranu Drine nije
do temelja izgorio. Za ovo potonje je zasluga Steve Halete koji se je i inae
pokazao zatitnikom naega ivlja. Njemu su partizani pod prijetnjom
strijeljanja zaprijetili da zapali cijeli grad, pa su bili donijeli i slamu u razne
i to najbolje zgrade Gorada. U zatiivanju naih graana su se isticali slijedei graani pravoslavne vjere: obitelj ekara svi koliko ih je bilo, a meu
njima je prednjaio Marko ekara bivi oruniki narednik. On je svojoj
brai i roacima davao upute kako i na koji nain da spasu pojedine graane,
ak su neki od njih ili i u Fou i pomagali i zatiivali na svijet koliko
su mogli. Ni drugi pojedinci nisu zaostajali za njima. Tako se neki seljak
Milan Bosni iz oblinjeg sela iz Gorada ljude prevodio preko njihovih
teritorija i davo upute kako e pobjei a pojedinci koji nisu uspjeli pobjei, u
noi, isti je ih je obilazio da ih ne bi niko napao ili uznemiravao. To su isto
inili Duan Raca bivi blagajnik Ekspoziture radnikog osiguranja koji
je za vrijeme nae vlasti, prije najezde etnika bio otputen, njegov pastorak
Rajko Srndovi. On je ispod noa u icu ve zavezane i na most dovedene
nae graane u posljednji as spasavao. To isto su inili obitelji Vase Droce,
Vida Perendije, onda obitelji Vitorovi, te veina Tanaskovia.
(S. eki, nav. dj., str. 132 - 135)

207

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 208

Br. 7

SVJEDOENJE AZIZA SARVANA, ERIATSKOG SUCA,


O STANJU U GORNJEM PODRINJU SARAJEVO, 28. MAJ 1942.
MOJ IVOT POD ETNICIMA

Traei preuzee u slubu N.D.H. bio sam u Zenici na privremenom


radu kod Kotarskog suda, jer nisam mogao proi za Gorade usljed prekinua
saobraaja od strane etnika. Familija mi je bila u selu Strgaini na devetom
kilometru uz Lim od Drine.
U mjesecu lipnju 1941. g. nai Srbi mladii iz sela Dubca i ahdana
kao i Trbosilja, prebacili su se preko Lima i sastali sa etama, koje su otpoele
borbu na Viegradu. Uoi ramazana okolo 21 rujna iz Viegrada, Drinska,
ipa, Blaa i Strmica sav narod prebacio se je preko Lima u ajniki kotor
sa svim koliko je mogao ta ponijeti i zastao po selima gdje se je nalazila i
moja familija.
Kada sam doao iz Zenice preko Mostara, Nevesinja, Kalinovika
i Foe kui, zatekao sam muhadire u svom selu bijedne i gladne, a etnici
su preko Lima u selima kotara viegradskog popalili i ubili koga su stigli,
tako da su firme Nani zapalili most i dva koja su se nalazila na postaji
Strmici.
Poveo sam familiju istim putem za Zenicu, ali kako je hladno odve
bilo sa snijegom nisam je mogao povesti, te raunajui da etnici nee
prei Lima u ajniki kotar, iz razloga to je taj kotar bio pod okupacijom
Italijana i to se Srbima gore navedenih sela od kako su postali nikada
nije nita desilo pa pogotovu osnivanjem N.D.H. i to su se muslimani
za njih zalagali, pa ta vie nije im niko oduzeo ni vojnike stvari, raunao
sam da ni domai Srbi nee nita uiniti, nego ako bi stranci navalili mislili
smo da e oni uzeti u zatitu nae selo Strgainu.
Desilo se je posve obratno kako dolje slijedi:
Naime, Srbi mladii iz gore navedenih sela, koji su prebjegli u etnike
preko Lima unitili su kotar Viegrad, a kada su italijanske trupe zauzele
208

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 209

Viegrad 8. studenog, onda su oni preli preko Drine u rogatiki kotar uz


Drinu na sela Meeu, Ustiprau i stupili u borbu sa Hrvatima na rijeci
Prai putem i prugom, koja vodi preko Kopaa za Gorade. Da je tako,
vidio sam svojim oima kada su se pod selom Seocima prebacili Srbi mladii
peko Drine u rogatiki kotar, a svoje drugove poslali su za Gorade da
propijuniraju stanje Hrvata u Goradu. Toga vremena Italijani su zaposjeli
Gorade varo i napravili svoja mitraljeska gnijezda okolo varoi, dok
na putu koji vodi preko Jabuke bio je i baca mina, a vizavi toga s onu stranu
Drine bio baca mina vie rasadne stanice.
Postupak Italijana na mostu u Goradu bio je smijean, tako da je
mogao Srbin proi bez zustavljanja, a musliman nije mogao, da je tako
ja sam proao sa Srbinom iz Trbosilja zvanim Lasicom. Mene je zaustavio
dok moga komiju nije iako je Srbin iao po moje stvari. Prolazei pokraj
kue Danila Lasice u ahdanima njegova djevojica pjeva: Ne bojmo
se mi Hrvata, dok je nama Talijana.
U Goradu sam bio sedam dana i u subotu kada je napad izvren na
Gorade, priali su mi ljudi zvani Forte, da su njihovi Srbi iz Rijeke otili
svi jedne veeri preko brda ka Prai, pa se u udu ude ta e biti. I toga
dana zaplamtie sela s ovu stranu Drine okolo Gorada i to prije nego
etnici preko Mramora i ostalih sela stigoe. Narod je poeo da bjei s
onu stranu preko Drine, a ve domai Srbi, presretali su muslimane i
otimali stvari i novac, jer je prolaz preko eljeznikog mosta u Kopaima
sprijeen od strane Italijana i zatim dolaskom etnika.
Oni muslimani, koji su svoje pokustvo i eljad pripremili u Kopaima na stanici u vagone da prevezu u onu stranu Italijanima, nisu mogli,
pa su nagrnuli na Drinu ispod mosta kopakog tako da su ljudi plivali i
ene, ko je mogao izmai, a koga su stigli, taj je platio ivotom. Poslije moga
prolaska niz Drinu s onu stranu, trei dan vidio sam po kopakom polju
okolo stanice i pored Drine da ljudi lee po polju onako kao snoplje
ita po polju, dok stvari i ito to se ne moe ni opisati. Italijani su imali na
mostu 38 zaklanih kokoa i jednu poveu koliinu ivih. U selu Zidinama
vidi se zgarite gdje su u jednu kafanu zatvorili okolo 50 muslimana
i spalili.
U subotu rano napad je poeo na Gorade preko Mramora. I tuda
sam gledao ranjene ene prolaze krvave na most, koji spaja Gorade i
stanicu, ali niko nije uspio prei, jer Italijani nisu dali. Kad su zapucali ba209

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 210

cai mina-topovi poao sam i ja na most. Uzalud su bila moja pokuavanja


da proem iako sam imao tri dozvole prolaza italijanske i hrvatske i tek
kada je narod toliko se prikupio kod mosta i izrazio da e plivati preko
Drine onda su Talijani pustili prvo djecu sa enama, a kasnije ljude.
Mene su vraali tri puta i jedan financ bive Jugoslavije veli: Kada
si u Hrvatskoj bio sudac idi sada neka te Hrvatska brani. Preao sam preko
mosta i gledam kako sela gore, a bacai mina italijanski pucaju, ali tamo
gdje pada ne eksplodira. Akam je pao i ja sam noio na tali, a ostali svijet
po ravni, po jarkovima iako je zima takva da se voda potpuno smrzla. ekao
sam preko Drine tri dana. U nedelju su unili etnici u Gorade, a u susret
njima doli su Srbi iz ajnia i odmah preli u Gorade na veselje. Vratili su
se natrag, a za njima nai Srbi koji su bili sa etnicima, vraaju se kuama na
vienje. Jo u subotu doli su terezinom etnici u 4 sata popodne na stanicu
pod orujem do Italijanskog komandanta i traili pregovore, a zatim tjerali
pjesme. Drugi dan odnosi sa Italijanima su se izmijenili i Italijani poli su,
prevukli materijal svoj i hrvatski prepnu icu preko mosta i uame se sa
svoje strane.
Otiao sam niz Drinu pokraj Kopaa svojoj kui i vidio sam prizor u
Kopaima. Kada sam doao kui u Strgainu, ujem detonaciju topova
iznad ajnia i poslije sam razumio da su se podigli Srbi iz sela Stargonia
kao komunisti i navalili na ajnie, a da su se Talijani prepali i povukli iz
Foe i Novog Gorada probili put i momentalno koje primljen sa vojskom i
proao je za Pljevlje, dok oni isti Srbi iz istog sela propustivi Italijane,
vratili su muslimane i na goradanskom mostu zaklali oko 6.000 ljudi
iz raznih mjesta.
Dola je prva nedelja i u noi dou nai Srbi starci i to Danilo Lasica
i Miladin ao u nae selo javljajui po kuririma da su etnici doli u njihovo
selo i da im oni ne daju u nae selo nego trebaju muslimani da predaju oruje.
Mirni muslimani predali su ko je imao. Sutradan u ponedeljak dolaze mladii
Srbi izvjebani u borbi i pljaki u Viegradu i Rogatici i poveu nekoliko
muslimana, meu kojima i moga brata, izubijaju ih kundacima traei oruje.
Tako se redalo svaki dan do petka kada su zajmili moju snahu, a bratovu enu,
premlatili i obeastili traei zlato i oruje. U toj orgiji bio je Duan
Golubi, Krsto Klisura, Rajko i Grujo iz sela ahdna. U muslimanskoj
koli koliko je god bilo ena i djevojaka muhadera iz Viegrada
obeastili su tako da postave strau na vratima, a unutra skidaju ene
posve gole.
210

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 211

Tog dana je poginuo Munib Klaar i njegov sin Safet, Mujo Pita i
Ismet Zgodi. Kada sam to vidio, odluio sam da sa enom krenem za
Pljevlje. Meni je doao Andrija i Petko arapa oduzeli mi novac, zlatne
stvari i ostalo, pa ta vie kapute, te sam ih morao otplaivati, odkupiti od njih.
enu su mi zajmili da je na smrt ubiju zato to je od engia i to je odreita
na govoru i sa velikom mukom i plaem djece pustili su je.
Sutradan, Duan Golubovi krenuo je sa svojim drugovima Sabitu
Zuku, svezao ga, platio i zahtijevao sve zlato i srebro, tako da je dao sve to
je imao. Oni etnici, koji su bili preko Lima u viegradskom na velikoj zimi
pregazili su rijeku Lim i branili Sabita od domaih Srba.
Ja sam krenuo sa enom za Pljevlja. Zima je velika i doem u
selo Zarbovinu, ali mi tu rekoe da su od toga sela pokuali prebaciti se
i nisu mogli, poto su domai Srbi zauzeli bivu austrijsku granicu i nikome
ne daju proi. Ostao sam tu u peini 6 dana. Kada su poeli dolaziti u to selo
i kada sam uo da su na selu Suhotnju zaklali 13 ljudi i da su pokuali
ubiti Muratbega Paia i odveli neke djevojke u logor, ubili Tahirbega
Prau i jo dvojicu, vratio sam se kui i pokuao proi za Priboj, jer su neki
od nas otili prvih dana. Nisam mogao proi i tako sam ostao i svaki dan
doekivao horde etnika. Idueg etvrtka dobili su viegradci propusnice
od etnikog komandanta u Rudom da se mogu povratiti svojim kuama
i kada su se prevozili na plutini preko Lima, Duan je na plutini ubio Sabita
Zuka i muhadere najurio na Lim oko 50 dua i sve se potopilo, a onaj
koji je uspio preplivati, toga je pogodilo puano tane, a oni koji nisu
mogli ii u vodu, oni su ih sa bajonetom boli i kamenjem udarali, pa
onako onesvijeene gurali u vodu.
Duan Golubovi iz ahdana pojavljivao se je sad sa zapadne, sad sa
istone strane, zaobilazei i odlazei u druga sela Kaotice i Miletkovie,
Grivina. Ja sam bio ucijenjen na 50.000 dinara i morao sam se kriti po umi
i peinama 47 dana. Kada sam spremao Sabita Zuka da ga spustim u raku,
tada su doli i nas i njegove sinove htjeli poubijati, ali je srea to im je neko
drugove u drugom selu zaplaio i tako su naglo otili. Ja sam i ena morali
obui bijele arafe na sebe i tako se kriti po umi, a naveer u peinu ili u
kakvu siromanu zabaenu kuu presjediti sa straom rasporeenom tako da
je i svaka ena straarila po noi.
Koliko puta je pala na ledenom putu, koliko puta legla bosa u
snijeg, dok bi preletjele gorde kao brzi kurjaci, a za njima idu djeca,
211

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 212

snae i starci sa kojima i mi svojim oima gledamo kako nose prostirku,


pokrivku, pa i najmanje sitnice kao kaike i ivinu ovce, krave, koze i volove sve to otjeraju, a to nau ita i brana sve to dignu, pa i onaj ruak
pripravljen i na koncu pei, poreta i sve od ivotnih namirnica.
Ne mogavi nas nai po kuama, onda su zaredali hajkama po umama, tako da su ubili erifa Svraku, Fehima Velia, Aliju Svraku, Ibrahima Imamovia, erifa Omeragia, dok muhadere, koje ja i ne znam
gdje su stizali. Jednog dana pobjegao sam ispred njih kada su zapalili selo
Mandru i Omainu i Bare u peinu zvanu Svojnie i tu na velikoj zimi
ostao sam s ostalim drugovima Mehmedom Zukom, Ragibom Hadiem
i ostalim. Videi da ne mogu ostati sa porodicom, pobjegnem u jedno dalje
selo Omainu i tu sam se krio po peinama. Tu veer su zapalili Strmicu,
Halida ovrka kuu i u njoj sagorilo je 38 muslimana. Nismo mogli
vie trpiti, ponemo se i mi muslimani organizirati, da se branimo i da im
udarimo, ali nas izdaju muslimani i prokau, tako da se neki sakriju u peinu
i etnici je opkole i dre unutar 6 dana. Ne mogavi vie izdrati gladni, navale
iz peine i rastjeraju, prodru i nekoliko se spasi.
Mene prokae Vehida Klaar, Mujesira Zgodi i ostali da sam sakupio
3.000 ustaa u Vjetreniku i da sam kupio teki mitraljez. uvi to Srbi, etnici
pou na Vjetrenik, a meni uspije prebjei preko Lima na Postaju Strmicu, a
tada je proradio vlak od Viegrada do Priboja i prebacim se u Viegrad,
dok mi ena i djeca ostanu. Sestra mi je bjegala po umama i po peinama,
a stara mati ostala kod kue i jednog dana uhvati je Duan Golubovi,
izlomi 4 motike od graha i zajmi je bosu po snijegu, a oni prtinom pretjera
je preko vode Sutjeske, koja se je ledila i mrzla i tako je opet vrati. To je bilo
sa enom i Sabita Zuka i mojom sestrom i Sabitovom snahom, koje su obje
obeaene. Tako su obeastili u selu Barama, Omaani i ostalim.
Te veeri kad sam prebjegao u Viegrad zapale mi kuu sa talama i
izgori mi sve to sam imao, pa i krava koja se otelila. Zatim otkopaju zemlju
iz tala, pronau zakopate stvari i raskopaju sagorjele zidine, traei jo
neto, otjeraju mi 2 krave, odnesu ilime, jorgane, i sve to sam posakrivao
u gomilu i zemlju. To su inili i u ostalih, Sabita Zuke i moje brae, osim
onih, koji su se sdruili sa njima, pa pljakali kao i oni. Dok sam ja bio
u Viegradu ena mi je ostala kod djece, te veeri zapale jo 23 kue i ubiju
3 komije hvatajui kolo oko plamteih kua pjevajui i psujui. Moja
djeca nisu imala ta preobui se kada su dola u Viegrad tako da su mi
212

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 213

muslimani davali stare haljine i ena je pravila djeci koulje i po 52 dana


ne kupaj se i ne preobuci se, pa bi po njima gmizale ui kao mravi, te mi
je troje djece bolovalo flek-tifus. ena je pjeaila po 60 km po najviem
mrazu do Viegrada, prolazei kroz etnike, pretvarajui se da je Srpkinja
udata za muslimana i da su joj mua ubili. Znala je zamotati noge i nagojiti
bojom tako da je pala i ubila se samo da je ne bi dirali. Znala je varati ih da
je i pobacila, krila je mene govorei da su me prvi etnici otjerali i ubili.
Otimali su joj kapute sa nje i dempere, amarali i potezali da je zakolju, od
jada odlazila je u komandu i javljala se da je ubiju, od jada odlazila je u
komandu i traila da je bace u Lim, poto nema od ega iviti, jer je sve
odneeno i izgorjelo. Kada su mi poginula 2 brata i ostavili mi djecu od
dvije matere, ubili Rea Zuka, Smaja Pribiia, sina mu Subhiju, Aliju
Kapiiju, Ejuba Sadikovia, Rama Raania, Ibrahima utrovia,
Omera Titoria, Hajra atovia, Muja Titoria i u tali sagorjeli Zufera
Redovia, Omera Kovaevia, Besima Klaara i Fehima Subaia,
Safeta Sarvana, ranili Hajru Zuka, odnijeli i njihovo sve, dola je ena sa
sestrom i materom u Viegrad.
Za mnom je narod pomalo poeo dolaziti kako je mogao prebjeavati,
ali u Viegradu se nema ta izjesti. U Viegrad se je sleglo od Rogatice,
Gorada i ostali muhaderi osim kotara viegradskog. Talijani su icom
opasali grad, postavili strae i nikom ne daju iz ice niti u icu.
Videi domai Srbi, da muslimani bjee u Viegrad, pa ili vlakom ili
preko planina, ili splavom niz Lim i Drinu, zauzeli su prevoze i nikome
nisu dali proi, dok oni etnici iz viegradskog takoer s druge strane zaposjednu prevoze i nikome ne dozvole prebaciti se u Viegrad. Pljaka nije
prestala i kad je nestalo u kuama onda su poeli otkopavati gomile, zemlju
i peine. Kako je bilo potrpate sirove ljive u mom selu, onda se osnuju
dva logora: Duboanski i ahdanski, te su muslimane nagonili da im
nose drva, da peku rakiju, pili i dotjerivali volove, krave, ovce i koze, te klali
i jeli, a natjerivali muslimane da im gotove i slue, tako da su i moju enu
zvali da ih slui. Brano su dizali iz vodenica, tako da ono malo ita ko bi htio
samljeti, nije mogao donijeti, jer bi mu iz vodenice digli i sebi skuhali. Nama,
koji smo bili u Viegradu, nisu dali prenijeti ni kile ita, ako bi ponijela koja
stara ena.
Toga vremena nai ahdanci krenu na Rogaticu u borbu protiv Hrvata
i drugi se dan vrate, a na njihovo mjesto sazumu strae na prevozima i
213

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 214

stanicama domai srbi iz sela Mrsova blizu Rudog i oni ponu ponovnu
pljaku i pritisak na ene, zlostavljajui ih tako da bi pod udarcima morale
prokazati sve i tako su i zadnju kilu zobi odnijeli, te danas tamonji narod i
djeca skapavaju od gladi.
Nemajui ta jesti u Viegradu, narod bi prodavao i zadnju kravu
oteljenu Italijanima, tako da bi spasio duu i Italijani se spremaju sa seljacima
da u selo na brzu ruku prebaci stoku dok ne bi stigli etnici i tako otjeraju
u Viegrad, a sa kravom donesu i onih kukuruza, koji su ostali pod snijegom
neobrati, pa zajedno sa koanjkom zamijesi, te bi to hrana bila za nas koju
sam i ja jeo i to ne samo, nego i otpatke od jabuka poslije cjeenja pekmeza.
To i danas se tako radi.
Ja i moja ena dok smo bili pod njima prestajali bi cijelog dana u snijegu u oputnim opancima i kada bi nam se nakvasilo, pa i smrzlo, onda
bi otili u peinu ili u koju zabaenu kuu, te bi to osuili, a kad bi nas
najurili i protjerali, nekad smo i rijekom gazili po usirenoj rijeci leda i tako
smo i noge smrzli, u nekog su i prsti i pete pootpadali.
Nai domai Srbi etnici nisu nigdje ili u borbu poslije Gorada,
nego su stalno po naa tri sela krstarili, hajkali i ubijali i to po Kaoticama,
Strgaini i Miletkoviima. Poslije su podijelili sela. Trbosilje srpsko selo
uzelo je Kaotice muslimansko selo. ahdani srpsko selo uzelo je Strgainu
do rijeke, a Dubac selo uzelo je muslimansko selo Strgainu, s drugu stranu
rijeke. Sve tri ete etnika imali su svoje pomagae muslimane, koji su
s njima zajedno pljakali i upljakane stvari po njihovoj propusnici pronosili
za Viegrad ili Rudo, prodavali, a vanije stvari sklanjali i novac sa municijom iz Viegrada donosili etnicima, kao i izvjetaj gdje se nalaze Hrvati
i drugo. Ovi muslimani bi prokazivali gdje se ima ta nai od sakrivenih
stvari, gdje se nalazi debelo brave. Od tih muslimana je bio Smajkan
Redovi, Ibrahim Klaar, Smail Nogo, Omer Klaar, Vahida Klaar i njene
snahe. U njih su ostale netaknute i kue i imanje, poteeni im ivoti. Prokazali su mene u umi, unitili moju imovinu i sa djece mi skidali zadnje na
nogama cipele. To je isto inio emso Sarvan u zadnje vrijeme, tako da
je donosio etniko opljakano ito i prodavao u Viegradu. Jedan kg. kukuruza izlazio je u Viegradu na 80 kuna. Ja sam sa mojih 6 osoba s tekom
mukom prehranjivao se. Stanovao sam u jednoj sobici hana, a kako se nije
moglo iz ice izai, drva su bila skupa, tako da su prevazila sve. Mnogo sam
se zaduio i napatio povrh toga to je bolest shrvala.
214

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 215

ivot pod talijanima u Viegradu

Kada sam doao u Viegrad sa vlakom, tamo su bile talijanske


trupe, koje su putnike, koji bi doli s vlakom putali u grad, dok one koji
su dolazili sa kolima ili pjeke nisu putali, govorei da su to sve komunisti.
U to vrijeme komunisti zauzmu Gorade i Srbi bogatai ponu bjeati u
Srbiju sa svojim familijama, a Talijani ih tako srdano sprovode da im
kufere i ostalo nose, ubacuju u kupeje, odvode ih u varo i spremaju za
njih hranu. U gradu je vladala strana nestaica hrane, jer talijanske vlasti
puanstvu nisu davale nikakve hrane iako je to vie puta po pojedincima
i deputacijama traeno. Za vrijeme moga boravka u Viegradu talijanske
vlasti su podijelile muslimanskom puanstvu svega dva puta po 16 dkg.
brana na osobu, 22 dkg. makarona, 55 dkg. rie i 5 dkg. eera. Od muslimana niko nije mogao donijeti niti vlakom niti drugim nainom ma to
od namirnica, jer bi to talijanski vojnici i etnici oteli, donijeli u Viegrad,
pojeli ili prodali, dok etnici i Srbi mogli su donositi i tovarima sa svih strana
i iz Srbije bijelih kukuruza i iz sela izvan ice.
U Viegradu je bila optinska uprava i policija sastavljena od Srba,
koji su nosili kokarde etnike i kako su htjeli Srbi tako su italijanske vlasti
vojne i civilne radile.
Prije mog dolaska stavljali su zahtjeve da se neki muslimani i
katolici nasred trnice objese. etniki komandant Kamenko slobodno
je etao po varoi kao i drugi etnici sazivao konferencije u koju bi pozvao i
viene muslimane traio od njih ono to oni nisu mogli uiniti kao
Hrvati. U sijenju ove godine kada su unile Njemake trupe u Viegrad i
prolazile prema Rogatici, muslimani su ih doekali sa ovacijama manifestujui. Srbi grada Viegrada podnijeli su tubu talijanskim vlastima i
na takav postupak muslimanski talijani su se zamjerili i rekli da muslimani
i katolici vole vie Njemaku, nego Talijane, a kao sankciju za to nisu
htjeli podijeliti nikakvih namirnica ni ma kakve pomoi, tukli su muslimane
vojnici po ulici i na stanici, u kafanama, zato ih ne pozdravljaju govorei:
Vi volite vae Nijemce, pa idite nek vam oni daju. U stvari, Nijemci su
podijelili svoj kruh stanovnitvu nekoliko puta. Toga vremena pronijela
se je vijest da treba mijenjati etniku opinsku upravu, na to je vojni komandant pozvao 3 viena muslimana i to: Mustafu Hadia, Abduselama
nadzornika uiteljskog i kadiju Hajrudina, te im saopio da se ne mijeaju u
politiku i da se uprava nee mijenjati iako to budu i dalje traili da e biti
strijeljani.
215

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 216

Na intervenciju i zahtjev etnikih komandanata italijanski komandant dozvolio je i zagarantovao ivote muslimanima da mogu otii u
selo upu i ostala, kada su ovi tamo otili etnici su ih pobili oko 4.000, a
sam kotar Viegrad dao je rtava blizu 8.000 dua i to samo muslimana.
Kako su ljudi izbjegli prije etve plodova, to nisu nita ni mogli donijeti, ni
odakle ne mogu dobiti, taina nema, zaliha je istroena jo dok su domobrani
bili u varoi, muslimani su i katolici umirali dnevno od 10-15. O tome
su nekoliko puta pojedinano obavjetavane talijanske vlasti i traena
pomo, ali su uvijek preko toga jednostavno prelazile rijeima da muslimani
bogatai pomognu svoje.
Onaj ostatak muslimana u Viegradu ponovno su etnici traili
da se vrate kuama, ali vie muslimani nisu imali vjere, pa su ranije mrli
po ulicama od gladi, a nisu se vie dali zavaravati. Talijani nisu dali ni
slobodno kretanje u varoi bez njihove dozvole na kojoj mora da stoji da
nije protiv interesa Italije i da nije komunist, ako bi zagarantovao za jednog
muslimana da nije komunist iako muslimani ni u kojem sluaju nisu komunisti kako su se i uvjerili.
etnici i njihovi komandanti su se slobodno kretali po varoi s
orujem obje vrste i redenicima, kao i znakovima etnikim, odravali
govore na sred ulice da e na urev dan unii etnici u Zagreb i da e
nestati Njemake i Hitlera. Nitko na to od strane Italijana nije poduzeo.
Taj isti komandant otiao je preko sela do ajnikog kotara i pokupio
one zlikovce etnike mojih sela: ahdana, Trbosilja i Dubca, preveo ih
preko Lima kroz Viegrad u pratnji Italijana i sa pjesmama otpremali preko
Drine na okolita za Rogaticu protiv Hrvata. etnici su bili naoruani do
zuba. Svaki dan su etali etnici po varoi i visile im talijanske bombe, pa i
komanda je sama uhvatila svoje vojnike da prodaju etnicima municiju
preko kafedija, a moja ena u selu Strgaini u Sabita Zuke kui vidjela
je svojim oima kada je talijanski vojnik dao etniku Andriji arapi i drugim
po bombu od koje su ginuli muslimani. Jednog boravka moje ene u selu
Strgaini poslije odlaska u Viegrad pitali su je: Jesi li ti Vahida Klaar,
jesi li nam donijela municiju iz Viegrada. Dakle, etnici su dobivali municiju od Talijana za ito, a Talijani su prodavali ito u Viegradu po skupe
pare i to samo za lire.
Talijanske vlasti popisale su radio aparate svih muslimana i kako
su se trupe mijenjale, one koje bi odlazile kui na silu bi digli radio i odnijeli
sa sobom. Da je tako, ja sam pri odlasku doivio ovo:
216

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 217

H. Raid Tvrtkovi imao je slab radio. Tri puta je dolazio kapetan


doktor u bolnicu i traio radio. Oni ga nisu dali bez reversa potvrene od oba
komandanta civilnog i vojnog, donijeli su takav revers.
Kada je poao 5. svibnja Tvrtkovia sin u Sarajevo, htjeo je radio
ponijeti na opravku. Otili smo zajedno do kapetana i zahtijevali gdje nam
ree da emo dobiti radio, a revers uze. Nakon velike intervencije nismo
dobili radio, kada smo se obratili kapetanu za revers nije nam ga dao. Tako
je ovjek ostao bez radija i bez reversa, dok kod Srba nisu ni dizali u koliko
su dizali, plaeno im je u branu i drugim namirnicama.
etnici su se svim sredstvima sluili protiv muslimana. Tako su
prijavili da muslimani imaju oruje, pa da Talijani udovolje elji etnika
dovedu etnike u poresku upravu, obuku ih u talijansko odijelo i kao Talijani
bajagi idu od muslimana do muslimana i trae oruje. Ovi preobueni etnici
prekopali su stan i dananjeg predstojnika u Viegradu.
U fabrici Vistadu Talijani su hranili etnike, a u veer ih ispustili
izvan ice da bi pobili i ono djeice, koja su ostala u nekoj nesagorjeloj
kui (podvukao: S. .). Talijani su oskudijevali u mesu i sijenu. Nisu htjeli
rekviirati od Srba, nego bi predloili muslimanima da prodaju sijeno i
tako bi krenulo s vlakom ili pjeice nekoliko vojnika sa muslimanima do
jednog sela gdje je ostalo hajvana i sijena i kada bi poeli muslimani vezati
sijeno ili potjerati tele, kravu ili vola, onda bi zapucali etnici, Talijani
bi pobjegli, etnici bi presreli, oteli iz voza, izvukli muslimane i poubijali.
Tako se dogodio sluaj da je jednog dana poslao Mujaga Hadi u svoje
sijeno muslimane sa talijanskim vojnicima, Talijani su pobjegli, a etnici
su najurili u Drinu 40 muslimana. Prilikom svake pritube etnika na
muslimane po selima: Kaotica, Strgaina, Miletkovii, Strmice, muslimani
bi pohitali na vlak, ni etnici ni Talijani ne bi dali ui u vlak, a oni bi se zaputili
pjeice i kad bi doli do ice na njih bi zapucali Talijani, velei da su to
komunisti ili bi ih vratili. Na takve sluajeve koliko je puta intervenisao
Mujaga Hadi i kadija ali bez uspjeha. ta vie i oni muslimani koji bi usljed
pokolja u selu upi koji su otili na vjeru etnika i Talijana pobjegli bi
od ice htijui pravo u varo, ali im nisu dali Talijani unutra i tako bi na zimi,
kii i snijegu muslimani ekali nekoliko dana ili bi pustili ili bi etnici poklali
ili bi se opet muslimani vratili da ih etnici drugog koga puta dotuku.
Talijanski bi vojnici ispalili metak kod muslimanske kue u varoi pa
bi se uzbuna napravila i kad bi doli na lice mjesta izjavio bi straar da u
217

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 218

muslimana ima oruja i tako bi prekopali sve muslimanske kue, traei


oruje, a oni bi onda dizali ta bi htjeli. Otimali su zadnju kilicu kukuruzna
brana od seljaka, pa bi sebi pravili puru, a svoje bi hljebove prodavali.
To bi inili i po selima kad bi otila i za vrijeme boravka na Strmici tako
da su talijanske trupe u Strgaini dokonale sa prehranom ono to etnici
nisu mogli. Talijani su nosili kokoi, telad i jarad i janjad tek iz utrobe
materine izbaene. One ivotinje koje bi muslimani dotjerali s njima u
Viegrad, oni bi zaklali i isplatili po 27 kuna meso, i ako bi obeali dati
ivotne namirnice, iako je meso bilo u varoi 60 kuna.
Kada je poela navala saveznikih trupa Srbi izbjeglice iz Olova,
Glasinca i ostalih krajeva bjeali su preko Drine. Onamo Talijani su ih pod
jakom straom sprovodili iako nije bilo nikakve opasnosti po ivot ili imetak
Srba od golorukih poluumrlih muslimana.
Vidio sam svojim oima kada 40 Talijana prati 12 djece i ena
srpskih preko trga ulicom i to sa svih strana po deset, a carski vojnik uzeo
puku za cijev, pa tjera srpskog konja natovarena itom gore navedenoj
srpskoj eljadi. Kada su se doseljavali muslimani, nisu dali unijeti nita
niti poslije prenijeti.
Prilikom tih operacija svi su etnici prebjegli preko mosta, smjestili
ih u strugaru Due, a odatle im dali oruje i otpremili prema Dobrunu granici
srpskoj, i tako ih je bilo oko 100 etnika. Njihovu djecu i stvari u fabrici
Duu vagonirali i otpremili ka Srbiji, dok tamo muslimane nisu htjeli
nego im neda u varo kroz icu. Dok sam bio zadnjih dana tako su vagonirali
sve bogatije Srbe i Jevreje iz Viegrada. Stigla je i crna legija Francetia
na Meeu s ovu stranu Drine. Kada je htio u Viegrad s onu stranu
Drine, doli s vlakom i kroz Viegrad propraeni na ovu stranu u mjesto
Okolita, jer im Talijani nisu dali zaasiti u Viegradu, a niti su dozvolili
muslimanima i katolicima izlazak na stanicu na doek iako je to nekoliko
puta Franceti lino kod vojnog komandanta intervenisao. Poslije nisu
dali ni ustaama ulazak u varo s ove na onu stranu Drine iako ih je bilo
iz samog Viegrada. Civilni delegat odbio je meni izdati propusnicu za
odlazak u Sarajevo iz Viegrada ustakim kamionima, jer drugog prevoznog
sredstva nema, a tako ni drugim.
Srbi su nosili vidne znake etnika po nadletvima i kada je predstojnik
eljeznike postaje u Viegradu g. Sabljak otiao preko Srbije u Sarajevo i
donio beriva za svoje osoblje i za osoblje drugih ureda i kada je on svom
218

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 219

osoblju isplatio, civilni delegat Italije potporunik nije dao isplatiti inovnicima ostalih ureda muslimanima i katolicima dok se ne isplati Srbima,
a u naredbi stoji da se onim koji su se ogrijeili o interese N.D.H. ne moe
im se isplatiti i tako je on taj novac drao dva mjeseca, iako je bilo inovnika
da nisu primili beriva za 8 10 mjeseci, iako su se za prehranu toliko zaduili
da im vie niko nije vjerovao. Silom zdrave i nevine muslimanke i djevojke
podvrgavate su ljekarskom pregledu od venerinih bolesti, pa i neke
protjerane iz varoi u sela pod etnike.
Govorili su pravoslavnim djevojkama da e muslimane sve najuriti
u Drinu do 15. svibnja, ali oni to nisu uinili, nego su dozvolili etnicima, te
su onaj broj muslimana unitili u upi. U samoj varoi niko nije bio siguran,
jer se poslije 8 sati nije smjeo niko krenuti od muslimana do katolika,
dok su etnici mogli po cijelu no kretati se i prelaziti sad za Rogaticu
pod punom oruanom spremom, sad u Srbiju, pa u varoimeni dva poznata
sluaja ubistva tako da niko ne zna ko ubi. Poginuo je na takav nain Alibeg
Bali, otac dananjeg predsjednika opine, a ondanjeg figuralnog podpredsjednka, ubijen sa 12 uboda noa. To je i nas svakog ekalo, jer nisi smio
imati oruja, a niti je bila dovoljna policija karabinjeri.
Sarajevo, 28. svibnja 1942. Za dom spreman!

Sarvan Aziz
eriatski sudac

(S. eki, nav. dj., str. 138 - 149)

219

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 220

Br. 8

ZLOINI U GORNJEM PODRINJU


KAZIVANJE ZUFERA BELIA, DEMATSKOG
IMAMA IZ GORADA,
SARAJEVO, 1942.
Mi preostali stanovnici krajeva istone Bosne ivi smo svjedoci
zlodjela i krvoprolia, koji su izvreni nad muslimanima. Poinitelji ovih
zvjerstava uglavnom su bili na alost nai susjedi pravoslavne vjere i
drugi zlo nastrojeni elementi, koji su sainjavali naom krvlju opijene,
razbojnike bande, kakve se moda ne pamte u historiji.
Namjera mi je ovom prilikom bar u najkraim i najgrubljim potezima
prikazati jedan dio zlodjela u naem pitomom Podrinju, a poglavito u
kotarevima: Gorade, Foa i ajnie. Sjeam se da je negdje rekao veliki
filozof Herbert Spenser: Vuk vuku nije vuk, ali je ovjek ovjeku vuk. To
je stvarno bilo u naim lijepim krajevima, to e se vidjeti iz nie navedenog.
Na 30. XI. 1941. iza pada Srebrenice, Vlasenice, Rogatice i Viegradskog kotara (osim grada), razbojnike bande zauzele su Gorade, Fou,
a zatim i ajnie. Kako je prole godine bila nezapamena zima, zato je
samo jedan dio mukog svijeta, uz mnogo patnji i stradanja uspjeo izbjei
preko Sandaka i Crne Gore u Albaniju, svojoj brai Arnautima u bratski
zagrljaj i tu nai sklonita, meu kojima sam bio i ja, kao raniji znanac
Velike Albanije i brae Albaneza-iptara. Njihova nada sve bratska panja i
susretljivost svakom od nas muhadira ostae uvijek neizbrisiva u naim
srcima. Tako isto dobrota i plemenitost nae brae Sandaklija iako postoji
ona mudra: Svako mjesto ima svoje, ne poznaje jade tvoje.
Ukratko: vie puta sam rekao, da su Albanezi i Sandaklije u svakom
pogledu bolji od nas bosanskih muslimana na sto hiljada openito, a da
ne pretjerujem.
etnici nakon zauzimanja Gorada, prema izjavama mnogih oevidaca, vodili su svoje rtve u glavnu vojarnu u Goradu, a zatim bi ih u
transportima u 1. sat poslije pola noi izvodili na drinski eljezniki
most u Goradu i eljezniki most u Kopaima, prethodno opljakali,
poskidali im odjeu i obuu, isprebijane, svezane u grupama od 80
220

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 221

do 100 ljudi zajedniki vodili na ove mostove, gdje su klati ili iz puke
ubijani, a onda bacani u mutnu i krvavu Drinu. Ovakvih ljudskih
klaonica je bilo mnogo od Ustiprae do Foe na razmaku od 45 km. a
najpoznatije su u: Kopaima, Goradu, Mravinjcu, Osanici, Ustikolini
i Foi.
etnika krvava strahovlada trajala je u naim krajevima do 30.
XI.1941. do 29. I. 1942., a od tada pa do 4. V. 1942. vladali su partizani. U
ovom razdoblju prema izjavi jednog preivjelog kadije i drugih, rauna
se da je na ova tri mosta poklato i poubijano preko 6.000 muslimana. U
samom Goradu ubijeno je tano 100 osoba, od toga 6 enskih. Neki
ljudi i ene kao oevidci pripovijedaju, da su niz Drinu plovile itave
gomile svezanih u icu, iznakaenih, polumrtvih, poklatih muslimana,
kao balvani kada se puaju niz vodu do pilane, tako da su se mogli uti
razni glasovi i vapaji. Neki su u zadnjim asovima svog ivota glasno izgovarali tekbire, uili ezane i kelimei ehadete. Neki su pak pomagali i uzaludno
i bespomono vapili za pomo. Ovakve i sline scene i prizori, parali su srca
i osjeaje, sestara i brae, koji su ih sluali. Bio je veliki broj obeaenih
djevojaka i ena, ali u manjem omjeru u gradovima, nego li po selima.
Po selima su ubijali, mrcvarei starce preko 80 godina, starice i ak
malodobnu djecu bacali u zrak i doekivali na noeve. Na primjer,
slijepog starca Osmana Kanlia iz Kanlia kome je bilo preko 80
godina za dugo su muili i zlostavljali, a zatim zaklali. U Kopaima u
jednu kuu utjerali su preko 100 osoba - starica, staraca, ena i djece probadali ih noevima i klali, konano su ubacivali zapaljive bombe i
sve zajedno spalili s kuom. Selo Deeva kod Gorada sa svojih 25
domova podpuno je spaljeno i sada prolaznik moe vidjeti samo zgarite.
Tako isto i poznato selo Odak, odakle potjeu Sijerii, goradanski
dobrotvori i vakifi Daferbeg i Sinanbeg, koji su svojevremeno upravljali
iz Odaka ovim krajevima istone Bosne. U ovom selu su popaljene sve
kue, samo je ostala jedna nova, u koju su se trebali useliti novi ljudi
umljaci.
U selu Boinu kod Gorada u pravcu Foe, gdje se nalaze bezi
engii, takoer su bile jezive slike. Tu su razumije se sve pobili i poklali
i konano su staricu od preko 90 godina, slijepu udovu umrlog Rustembega engia masakrirali, po tome s ostalim enama i djecom u kui
zajedno popalili, tako da su samo tek kosti skoro pronaene. Slina
je bila klaonica i u Mravinjcu, nedaleko od mekteba i.t.d.
221

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 222

Saznao sam, da je u ajniu u gradu poginulo 57 zaviajnih


muslimana iz ajnia, dok sam saznao, da je u Foi pobijeno u gradu
315, a u kotaru foanskom raunaju, da je palo naih rtava preko
6.000. Mnoga naa braa, koja su se zadesila u Goradu, ajniu i Foi
iz drugih kotareva i mjesta, takoer su nastradali. Osobito su bili veoma
traeni rogatiani, na prvom redu, a zatim svi drugi.
Openito se moe rei, da je dosta manji broj izginuo od onog broja
i izvjetaja, koje smo imali priliku sluati zimus za vrijeme muhadirluka
u Sarajevu, zahvaljujui Svemoguem Allahu d.. Relativno pak bilo je
velikih i krvavih gubitaka. Napomenuto mi je da su rtve etnika bile
mnogobrojnije nego li od drugih.
Razumljivo i vjerski slubenici, bili su osobito traeni, mrcvareni
i ubijani. Tako su u naim krajevima izginuli:
1. erif ef. Daka, dematski imam iz Miljena, kotar ajnie, zaklan je
od etnika negdje u Metaljki dne 10. XII. 1941.

2. Muhamed ef. Pai, kadija i predsjednik vakufa u ajniu, predhodno je opljakan, svuen sve do gaa i koulje, odveden na riu u
ajniu, odakle se inae tjeraju balvani, te nakon pogibije 11. XII.
1941. baen niz Drinu u provaliju.

3. Abdulatif ef. Hubani, 70-godinji starac, imam, dne 12. XII.1941.


ubijen je u tali kod kue u Goradu.

4. Ali ef. Kodaga, 14. XII. 1941. zaklan iza velikih muenja kao
mualim u Zupiima, kod Gorada.

5. Na 16. XII. 1941. zaklan je na drinskom mostu u Goradu i baen u


Drinu Adem Efendi, vrijedni sluatelj Vie islamske erijatske
teoloke kole, zatim istog asa njegov otac Zaimbeg i malodobni
brat Sulejman, tako od cijele kue su ostale tri enske glave (majka
i dvije sestre), bez igdje ikoga, kao puke sirote.
6. Takoer na 16. XII. 1941. na mostu je ubijen i baen u Drinu Adil ef.
Pleh, mualim iz uala u cvijetu svoje mladosti.

7. Na 1. dan Kurban - bajrama 28. XII.1941. isprebijan i polumrtav


starac Hadi Hamdi ef. Kauklija, dematski imam u Miletkoviima, kotar ajnie, utjeran je s bodeima u zapaljenu svoju kuu, sa
222

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 223

jo dva sina, gdje je sagorio. Stariji od njegovih dvojica sinova


takoer je bio sluatelj Vie islamske eriatsko-teoloke kole
Muhamed Kauklija.
Od cijele obitelji ovog vrijednog slubenika, samo je preostala iva
njegova udova ulsa s malodobnom kerkom, bez i igdje iega, osim
mirovine, koja je u toku rjeavanja.

8. Isto tako 1. dan Kurban bajrama (28. XII. 1941.) nakon velikih
muenja i iznakaenja zaklan je na drinskom mostu i baen u Drinu
Muhamed ef. Bjelan, muderis i dematski imam u Foi, koji je bio
melek u ovjeoj spodobi. Prije toga su ga potpuno opljakali i
njegova jadna ena uzalud ga je odkupljivala, davi zlikovcima
preko 100 komada dukata.
9. Na 1.I.1942. poginuo je nakon totalnog pljakanja i odkupa Jusuf
Hadi, ugledni trgovac, mutevelija i lan vakufskog obora iz
Gorada.

10. Na isti nain u prosincu prole godine poginuo je moj roak biv.
gradonaelnik, vakufski odbornik i trgovac Salih Belija, te medreselija inae opinski biljenik Jakub Belija iz Gorada.

Poznato je da su izginuli skoro svi lanovi povjerenstva i medlisa


u ajniu, kao braa Batotii, Velii i drugi uglednici. Isto tako slijedi
Mula ef. Prao, kome je bilo preko 90 g. iz Miletkovia zaklan je sa enom
i kerkom na pragu svoje kue, te Ibrahim ef. i Muhamed ef. Ajanovi
iz ljedovia kotar Rogatica.
Nadalje mi je poznato, da su od vjerskih slubenika u foanskom
kotaru pobijeni i ovi: Halil ef. Klapuh dem. imam iz Slatine, Abid ef.
Keevi, dem. imam iz Jelea i Paan ef. Rogo, dem. imam iz Jabuke sa
svojim sinom vrijednim sluateljem Vie islamsko-teoloke kole iz Jabuke.
Takoer su izginuli i drugi inovnici u naim mjestima iz raznih struka kao:
Ilijas Hadimejli, ef poreznog ureda u ajniu, Ibrahim Muanovi,
kotarski predstojnik iz ajnia, Raid Bukovac, povjerenik financijalnog
razdjela u Goradu, Ibrahim Imirpai, upravitelj puke kole u OdakuGorade i priuvni astnik i mnogi drugi, do kojeg su samo mogli doi toga
vie nema meu ivima.
I vakufski vjersko-prosvjetni objekti u naim krajevima nisu bili
poteivani. Tako je meu prvima izgorjela do temelja osim munare,
223

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 224

najstarija damija u Bosni, na Ustikolini, zajedno sa mektebom i


imamatom u neposrednoj blizini. Nadalje imamati: Miljeno, Miletkovi,
Batovo, Sijerii, Osanica, sa cijelim naastarom i pismohranom,
damija u Brajloviima, iz doba Fatiha, mektebi: Podberi, Boduii,
Vrani, Reetnica, Podemihovo kotar Gorade (podvukao: S. .).
Preostale damije, mektebi, imamati i vakufski duani, to je toliko popljakano i oteeno, tako da im je potreban djelomini ili podpuni popravak.
Vrlo oskudan dio matinih knjiga bez ita drugog pukim sluajem je
ostalo u Imamatu Gorade, dok u susjednim Imamatima nije ostalo nita.
etiri mjeseca boravak spomenutih odmetnika u naem Podrinju,
ostavio je uasnih posljedica i u vjersko-moralnom pogledu. Nije mi
ugodno, iako bi moda bilo potrebno iznositi bolne pojave, kao posljedicu
neprijateljskog rada, jer ima veoma bolnih stvari. Mi preostali vjerski
slubenici ulaemo sve, pa i preko mogunosti, da se stanje u vjerskomoralnom pogledu naih dematlija popravi.
Kada sam u javnosti itao zakljuak kotarskog odbora El-Hidaje
Sarajevu, o potrebi izailjanja posebnih vaiza El-Hidajinih u nae krajeve,
to sam iz srca pozdravio i tome se radujem.
Moje je skromno miljenje, a na ovom skupu velika veina nae
ilmije je sa terena, pa bi bilo potrebno da i Glavni odbor nae El-Hidaje,
u koliko nije ranije ve zakljueno, da bi se izaslali vaizi u nae napaene
krajeve. Imperativno zadueni smo uiniti sve to je mogue, a za to je
pozvana i pored vjerskih organa i naa staleka organizacija El-Hidaje.
(S. eki, nav. dj., str. 229 - 233)

224

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 225

Br. 9

ZLOINI U ISTOOJ BOSNI


IZVJETAJ POLICIJSKE UPRAVE
VELIKE UPE VRHBOSNA,
SARAJEVO, 8. OKTOBAR 1943.
UPSKA REDARSTVENA OBLAST
POLITIKI ODSJEK
SARAJEVO
Broj: 48-Taj- 43.Sarajevo, dne 8. listopada 1943.Dnevno izvjee za dan
7. listopada 1943. godine.1/ GLAVNO RAVNATELJSTVO ZA JAVNI RED I SIGURNOST
-ZAGREB
2/ GLAVNO RAVNATELJSTVO ZA JAVNI RED I SIGURNOST
URED-ZAGREB
3/ OBE ZAPOVJEDNITVO REDARSTVENE STRAE - ZAGREB
4/ GLAVAR GRAANSKE UPRAVE G. MINISTAR ING.
FRKOVI- SARAJEVO
5/ GLAVAR GRAANSKE UPRAVE ZA ISTONU I ZAPADNU
BOSNU G. ANDOR BENAK - BANJA LUKA
6/ G. VELIKI UPAN VELIKE UPE VRHBOSNASARAJEVO

Savezno nalogu Glavnog Ravnateljstva za javni red i sigurnost


od 29. prosinca 1942, broj: 150604/43, ast mi je dostaviti izvjee o politikoj i vojnoj situaciji u gradu Sarajevu i Velikoj upi Vrhbosna za dan
7. listopada 1943. godine.Sino oko 20 sati pucali su pobunjeni na putniki vlak kod Vinje,
juno od Dervente.
Noas u 23 sata izmeu Renovice i Banje-Stiene uslied sruene
pruge iskoio je sa tranica stroj, lender i slubena kola u kojima je bio
njemaki transport. Pojedinosti jo nisu pribavljene.
Izmeu Ustiprae i Meee razruili su pobunjenici prugu.
(S. eki, nav. dj., str. 339)

225

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 226

Br. 10

ZLOINI U GORADANSKOM KRAJU


- IZVJETAJ KOTARSKE OBLASTI AJNIE,
GORADE, 9. MAJ 1944.
NEZAVISNA DRAVA HRVATSKA
Kotarska oblast ajnie u Goradu

V. T. Broj: 15/44

Predmet: Izvjetaj o situaciji u


Goradu - dostavlja se.

Gorade, 9. svibnja 1944.

GLAVARU GRAANSKE UPRAVE u Sarajevu


VELIKOJ UPI VRHBOSNA u Sarajevu
UPSKOJ REDARSTVENOJ OBLASTI u Sarajevu

Savezu dopisa ove oblasti V.T. Broj 14/44/ od 8. svibnja 1944.


nadopunjuje se jo slijedee:
Dne 8. V. 44. doli su Nijemci u 2. sterna samovoza i 5. samovoza
etnika pod zapovjednitvom KOSORIEM komandatom etnika u Rogatici, u Gorade, da se uspostavi red i ustanovi do koga je krivica, te je
dolo do borbe u Goradu. Po dolasku navedenih samovoza u Gorade,
Nijemci su se povratili nakon kratkog vremena u Rogaticu ostavivi
Kosoria sa svojim etnicima u Goradu. Dok jo Nijemci nisu bili izali ni
do na Jabuku, Kosori je sa etnicima poeo ubijanjem naeg preostalog
ivlja/veinom staraca, starica i djece/, te zapalivi centar grada Gorada
a damijom, kako se ulo, Nijemci su naredili Kosoriu da uspostavi red i
mir, ali je on to zloupotrebio, te je poeo sa ubijanjem nevinog Hrvatskomuslimanskog ivlja.
Od strane etnika je bio predvien napadaj na Gorade za 8. V. 44,
ali jim je preduhitrena napadajem 7. V.44. to bi bilo katastrofalno za
puanstvo u Goradu, jer bi bili podpuno obkoljeni i sve ivo pobijeno,
226

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 227

kao dokaz: 1. skup etnika sa desne strane Drine kod crkve u Sopotnici
udaljenoj od Gorada 3 km u jaini 300 ljudi; 2/ pripremljene splavi na
desnoj strani Drine / spremljeno 10 velikih splavova/ za prebacivanje
etnika na lijevu stranu Drine, ovo je sve spremljeno za 8. V. 44.
Narod je iz Gorada i najbliih sela oko Gorada evakuisan
i nalazi se od Hrenovice do Pala smjeten po privatnim kuama, za rtve
koje su etnici Kosoria napravili u Goradu ne zna se tano, ali po
iskazima se je moglo prikupiti ubijeno je oko 40-50 staraca, ena i
djece, te podpuno sve opljakano to je bilo Hrvata-muslimana.
(podvukao: S. .).
Sa sigurne strane se zna da se sada nalazi DRAA MIHAJLOVI,
glavni komandant etnika, u BATOVU, obine iste kotara ajnikog,
na desnoj strani Drine, gdje je od osnutka N: D. H. nije bilo ni Njemake ni
Hrvatske vlasti, a 8 ENGLESKIH asnika nalazi se u ajniu koje uvaju i
sakrivaju etnici.
Prednje se dostavlja radi znanja, s molbom da se preduzmu potrebne
mjere i da se nae puanstvo koje je do sada dalo tolike rtve za Hrvatsku
Dravu, sauva i spasi od Kosorieva pokolja, a potpisati skida svu odgovornost ako puanstvo onih krajeva odkae svaku i svakom poslunost i sama
pone obraunavat sa svojim krvnim neprijateljima.
Za POGLAVNIKA i Dom Spremni!

Kotarski predstojnik:
(Potpis neitak)
(S. eki, nav. dj., str. 355 - 356)

227

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 228

Br. 11

ZLOINI U GORADU
-IZVJETAJ KOTARSKE OBLASTI AJNIE U GORADU,
GORADE, 19. MAJ 1944.
NEZAVISNA DRAVA HRVATSKA
Kotarska oblast ajnie u Goradu

V.T. Broj: 17/44

Predmet: Izvjetaj o situaciji


dostavlja se.

Gorade, 19. svibnja 1944.

GLAVARU GRAANSKE UPRAVE SARAJEVO


VELIKOJ UPI VRHBOSNA SARAJEVO
UPSKOJ REDARSTVENOJ OBLASTI SARAJEVO

Dolaskom Njemake vojske u Gorade dola je i milicija, gdje se


iste nalaze i etnici pod zapovjednitvom Kosoria.
U Goradu je zapaljen centar varoi sa damijom u vakufskim
duanima, jo su zapaljene kue Brae Begovia, Alije Obaranina,
Alije Brankovia u iju je kuu u vatru ubaen ubijeni Avdo Omeragi
i jo jedna ena koje su izgorili, do sada to se zna da je ubijeno i to:
Abid oevi star 35 god, Arif Hadi obinski redarstvenik 43 god.;
Omer Topuz, aija star 65 god, Ahmeta Orua majka stara 92 god.;
neka stara Petekua stara 85 god. i jo jedan Hrvat-musliman nepoznatog imena pronaen zaklan u umi vie varoi, kako su etnici sve
svoje rtve odmah pobacali u Drinu kada su opazili da Njemaki
kamijoni dolaze u Gorade, te se ne moe tono ustanoviti broj ubijenih,
poto se je puanstvo razbjeglo. Ova ubijstva i pale po Goradu izvrili
su sve domai etnici i to pale varoi sa damijom izvrio je LJUBO
Mutlak etnik sa svojom etom koja se sada nalazi na poloaju Sjenokos
vie Gorada, kao i ubijstva po gradu u zajednici sa ANELKOM
iz Brda sa etnicima iz sela Brda, koji danas hodaju po Goradu, a
228

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 229

niko im nita ne smije, poto ih brane Nijemci, jer sa njima surauju


(podvukao: S..).
Njemaka komanda vrila je sasluanja Hrvata-muslimana u Goradu, ali u prisutnosti etnikih komandanata i to Kosoria i Rista Gavrilovia
koji je 1941. god. doveo etnike voe majora DANGIA i SERGIJA
MIHAJLOVIA, koji su izvrili pokolj Hrvatsko-muslimanskog (stanovnitva) u 1941. u svim krajevima, i pred ovakovim se osobama vrilo
sasluavanje naeg ivlja tako da niko nije smio rei kako je bilo, nego je
morao sve govoriti onako kako bilo u interesu etnika, stoga molim da
se kod Njemakih vlasti u Sarajevu da se navedena sasluanja proglase
nevaeim, te da se ponova isti sasluaju u prisutnosti Hrvatskih vlasti.
Danaanja situacija je u Goradu neizdrljiva i tako napeta da se
svakog asa moe oekivati ponovno krvoprolie, jer etnici stalno prijete da
sve ovo to su do sada uinili nije nita to e ubudue uiniti. Narod iz
Gorada bjei stalno i niko se ne smije da vraa svojim domovima niti
vie i u koga ima povjerenje izuzev ustaa ukoliko ne doe ustaka posada
u Gorade narod e napasti etnike, pa makar bili pod zatitom Nijemaca, jer
kau da oni tite njihove krvnike, te da e svoje sinove, oeve, brau, mueve,
koji se sada nalaze u SS postrojbama, Legiji, domobranima i ustaama
pozvati da napuste svoje jedinice i da se svojim kuama vrate i da unite
etnike i da e udariti na svakoga ko im bude stao na put.
Prednje se dostavlja radi znanja s zamolbom da se to urnije
preduzmu koraci kod Njemake komande da se odstrane etnici iz Gorada,
da ne bi dananju situaciju u Goradu i okolici iskoristili partizani i ako
nije narod za partizane, stalno je patio i bio ubijan od etnika, a do sada
nikad nije bio ni od koga zatien u ove tri godine, pa nije ni udo ako
pozove svoje iz vojske da ih brane kada ih niko ne uzima u zatitu. Potpisati
skida svaku odgovornost ako se jo vee zlo dogodi poto nema moi da
bi ovo sprijeio do koga zla mora neminovno doi.
Za POGLAVNIKA i za Dom Spremni!

Kotarski predstojnik:
(Potpis neitak)

(S. eki, nav. dj., str. 357 - 358)

229

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 230

Br. 12

SPISAK RTAVA U GORADU


- PODACI MJESNOG NARODNOG ODBORA GORADE,
GORADE, 3. FEBRUAR 1946.
MJESNI NARODNI ODBOR GORADE

PODACI O ZLOINIMA
A) popis muslimana koji su pobijeni od strane etnika u decembru 1941.
i u januaru 1942. godine

230

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:17

Page 231

231

zbornik_gorazde:knjiga B5

232

13.1.2012

13:18

Page 232

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 233

etnici su unili u Gorade do 30. novembra 1941. godine, pod vodstvom glavnih voa: Todorovi Boka, enikog majora, Mihajlovia Sergija,
etniki kapetan, Dangia Jezdimira, majora i vojvode ekia. Od domaih
etnika bili su: Gavrilovi Risto, vojvoda i Krezovi Gojko, komandant
bataljona.
Veliki broj ljudi pritvorili su u ovdanju vojnu kasarnu odakle su
ih izvodili i ubijali veinom na Drinskom mostu, a neke rtve i po samim
kuama na oigled porodice. Komanda je imala neku vrstu etnikog
suda. Dolazili su po patrole sa spiskovima u kasarnu i prozivali su
pojedince iz svake sobe. U hodniku su ih vezali icom i odvodili ih.
Odvedeni su poubijati na sva tri mosta. Tako su nono ubijali po 30
do 60 ljudi. Ovo masovno ubijanje trajalo je oko mjesec dana. U ovu
kasarnu dovoeni su zarobljenici ne samo iz grada nego i iz sela kako
233

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 234

ovog sreza, tako i iz susjednih srezova. U Goradu je bio veliki broj


izbjeglica iz Rogatikog sreza, tako da je u kasarni bilo prosjeno
oko 600 ljudi. To su bile veinom izbjeglice iz Viegrada, Rogatice i
Gorada. rtve su bacane u Drinu. Postojali su naroito odreeni ljudi
koji su otiskivali leeve rtava (podvukao: S..).
Gorade, 3. februara 1946. godine
lanovi Mjesne komisije:
V. urovi, s.r.

lanovi Sreske komisije:

Omer Pehlivanovi, s.r.


Zarija Nikoli, s.r.

234

S.F.-S.N.!

(S. eki, nav. dj., str. 526 - 529)

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 235

Br. 13

SPISAK RTAVA U KOSTENIKU


- PODACI MJESNOG NARODNOG ODBORA KOSTENIK,
GORADE, 3. FEBRUAR 1946.
MJESNI NARODNI ODBOR KOSTENIK

PODACI O ZLOINIMA

Popis muslimana koji su pobijeni od etnika 1941.-1942. god.

235

zbornik_gorazde:knjiga B5

236

13.1.2012

13:18

Page 236

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 237

237

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 238

etnici su uli u Gorade 30. novembra 1941. god. pod vostvom


glavnim Todorovia Boka, etnikog majora i Sergija Mihajlovia,
kapetana i vojvode ekia.
Od domaih Risto Gavrilovi vojvoda i Gojko Krezovi, komandant
bataljona.
Komandant mjesta tada bio je Rade Jovanovi iz Srbije.
Sa ovim zakljuujemo da su ove rtve pale na Drinskim mostovima
i kod svojih kua.
SMRT FAIZMU SLOBODA NARODU!

Gorade, 3-II-1946. godine.


lanovi mjesnog odbora:

lanovi sreskog odbora:

(S. eki, nav. dj., str. 530 - 532)

238

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 239

Br. 14

SPISAK RTAVA U BILJINU


- PODACI MJESNE KOMISIJE BILJIN ZA UTVRIVANJE
ZLOINA OKUPATORA I NJIHOVIH POMAGAA,
BILJIN, 9. FEBRUAR 1946.
Mjesna anketna komisija Biljin
9-II-1946.
rtve etniog terora

239

zbornik_gorazde:knjiga B5

240

13.1.2012

13:18

Page 240

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 241

241

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 242

Zakljueno sa red. br. 121.

rtve koje su pale u 1941. i 1942. pale su od strane bande etnika


pod vostvom Boka Todorovia, Sergija Mihajlovia, Todorovia majora,
Dugia, Rada Jovanovia i vojvode ekia i od domaih koji su uestvovali
u ubijanju Lekso Krezovi, Stevo Mari, Savo Koroman.
A rtve koje su pale 1943. pale su kao rtve bande etnika pod
vostvom Pavla uriia u saradnji sa domaim izdajnicima Bodirogom
Vasilijem, Milanom Matoviem i Miladinom ukiem
Smrt faizmu Sloboda narodu!

242

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 243

lanovi mjesne komisije

lanovi Sreske komisije:

1.Hasa Kodaga
2. Milo Petrovi
3. ? Vehid
4. Krezovi Ana

(bez potpisa)

(S. eki, nav. dj., str. 536 - 539)

243

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 244

Br. 15

SPISAK RTAVA U MEURJEJU - PODACI MJESNOG


NARODNOG ODBORA MEURJEJE,
MEURJEJE, 16. FEBRUAR 1946.
Mjesni Narodni Odbor Meurjeje

PODACI O ZLOINIMA

b/ Popis Muslimana koji su ubijeni od strane etnika, od godine 1941.


do 1944.

244

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 245

Svi gore navedeni poubijani su od strane etnika pod komandom


Gojka Krezovia, Dangia, Mihajlovia, vojvode akia i majora Pavla
uriia.

Za sve gore poubijane svjedoe lanovi koji su izjave dali, te na


isto se potpisuju i to:

r.

1.ehovi Abid s.r.


3. Obradovi ( ? ), s.r.
5. Sari Milo, s. r.

Karadi Lazar
2. Hurem Fata
4. Ilija (? ), s. r.
6. Pita Hamed, s.

Smrt Faizmu Sloboda narodu!


U Meureju, dne. 16. februara 1946. godine.
(S. eki, nav. dj., str. 542 - 543)

245

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 246

Br. 16

SPISAK RTAVA U ZOROVIIMA


- PODACI MJESNOG NARODNOG ODBORA ZOROVII,
ZOROVII, 18. FEBRUAR 1946.
MJESNI NARODNI ODBOR ZOROVII
Dana: 18. februara 1946. god.

POPIS
rtava nastradalih od strane etnika 1941. god. i 1942. god.

246

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 247

247

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 248

Sva gore navedena lica poubijani su od strane etnika pod komandom Majora Todorovia, Sergija Mihajlovia, kapetana Marka Bulatovia,
navodno iz Srbije sadanji boravak nepoznat.
Od domaih etnika bili su Grujo Cvijetanovi iz Prae, srez Rogatica, a sada se nalazi u odmetnitvu.
Navedene rtve poubijane su pojedinano oko Drine i oko sela
Orahovica.

248

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 249

POPIS

rtava koji su poubijani od strane etnika 1943. do 1945. g.

Gore navedene rtve poubijane su od strane etnika pod vodstvom porunika Momilovia iz Zagorja, sada boravak nepoznat i Vuka
Kalaita rodom iz Nove Varoi, sada boravak nepoznat.
lanovi mjesne komisije:
1. Hasib iga, s. r. 1.
2. Mujezin Osman, s. r. 2.
3. Zec (? ) Nazif, s. r. 3.
4. Turalo Zajko, s. r.
5. Alilovi Nazif, s. r.
6. Marinko Kovaevi, s. r.
7. Medo ?, s. r.
8. ozo air, s. r.

lanovi sreske komisije:


(bez potpisa)
(bez potpisa)
(bez potpisa)

(S. eki, nav. dj., str. 544 - 546)

249

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 250

Br. 17

SPISAK RTAVA U ZOROVIIMA


- PODACI MJESNOG NARODNOG ODBORA ZAROVII,
ZAROVII, 18. FEBRUAR 1946.
MJESNI NARODNI ODBOR ZOROVII
Dana: 18. februar 1946. god.
POPIS
rtva nastradalih od strane Nijemaca 1942.

250

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 251

Gore navedene rtve od 1 do 3 poubijani su u mjesecu maju, a


nije se moglo ustanoviti koja je jedinica zloin izvrila .
Od broja 4 do 11 takoer su poubijani od strane Nijemaca, jedinice
nisu poznate.
POPIS
rtava interniranih od strane Hrvatskih orunika 1941.

251

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 252

rtve pod brojevima 1,2,3,4 su intornirani od strane Hrv. orunika


pod vodstvom Hasana Uta i Sulja Bajrovia iz Jelea poginuli u Foi, i do
danas se ni jedan od navedenih rtava nije povratio.
Takoer i pod brojem 5 i 6 su internirani, te se ni do danas nisu
povratili.
rtve od broja 6 do 12 poubijani su kod svojih kua od strane
orunika pod vodstvom gore navedenih orunika.
lanovi mjesne komisije:
1. Hasib iga, s.r.
2. Mujezin Osman, s.r.
3 Zec (?) Nazif, s.r.
4. Turalo Zajko, s.r.
5. Alilovi Nazif, s.r.
6. Marinko Kovaevi, s.r.
7. Medo ?, s.r.
8. ozo air, s.r.

lanovi sreske komisije:


(Potpisi neitljivi)

(S. eki, nav. dj., str. 547 - 548)

252

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 253

Br. 18

SPISAK RTAVA U MEURJEJU


- PODACI MJESNOG NARODNOG ODBORA MEURJEJE,
MEURJEJE, 23. FEBRUAR 1946.
Mjesni Narodni Odbor Meureje
Dana: 23. februara 1946. godine

PODACI O ZLOINIMA
b/ Popis Muslimana koji su ubijeni od strane etnika u godinama
1941. i 1944.

253

zbornik_gorazde:knjiga B5

254

13.1.2012

13:18

Page 254

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 255

255

zbornik_gorazde:knjiga B5

256

13.1.2012

13:18

Page 256

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 257

257

zbornik_gorazde:knjiga B5

258

13.1.2012

13:18

Page 258

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 259

259

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 260

(S. eki, nav. dj., str. 549 - 554)

260

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 261

Br. 19

ZLOINI U GORADANSKOM KRAJU


- ZBIRNI IZVJETAJ KOMISIJE SRESKOG NARODNOG
ODBORA GORADE ZA UTVRIVANJE ZLOINA
OKUPATORA I NJIHOVIH POMAGAA,
GORADE, 26. MART 1946.
NARODNA REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA
SRESKI NARODNI ODBOR GORADE
Anketna komisija za utvrivanje
zloina okupatora i njihovih pomagaa.
Broj: ______ /46.
Gorade, 26-III-1946. god.
Predmet: Izvjetaj o zloinima i povredi
imovine okupatora i njihovih pomagaa.

ZEMALJSKOJ KOMISIJI ZA UTVRIVANJE ZLOINA


OKUPATORA I NJIHOVIH POMAGAA

SARAJEVO

Ova Sreska anketna komisija za utvrivanje zloina okupatora i


njihovih pomagaa podnosi slijedei izvjetaj:
Ova anketna komisija obrazovala je po svim Mjesnim narodnim
odborima ovoga sreza svoje podkomisije, koje su na podruju svojih
Mjesnih N. Odbora ispitali zloine okupatora i njihovih pomagaa izvrenih
u doba okupacije, na osnovu ega je izvrena rekapitulacija, te je utvreno
slijedee:
1. Da su okupatori i njihovi pomagai liili ivota:

Ljudi
ena

3.057
223

261

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 262

Staraca
Djece
UKUPNO:

284
279
3.813

Ljudi
ena
Djece
UKUPNO:

91
27
23
141

a/od ovoga broja bilo je rtava Nijemaca:

Teror od strane Nijemaca prema narodu ovoga kraja naroito je


otpoeo u mjesecu maju 1942. godine. Kao neka vrsta kaznene ekspedicije,
formirane u Sarajevu od raznih Nijemakih jedinica, izmjeane od ustaa
i domobrana, prokrstarila je ovim krajevima, ali zahvaljujui sluaju da
je narod na vrijeme izbjegao, rtve nisu bile mnogobrojnije, te je tom prilikom
strijeljano 7 ljudi i 1 ena, dok je 12 maja iste godine odvedeno u koncentracione logore 36 ljudi i 5 djece, od kojih se je vratilo do danas svega 3
osobe.
Najvei teror od strane Nijemaca izvren je u ovom srezu u mjesecu
maju 1943. godine, kada je ovuda prokrstarila vraija divizija pod
komandom nekog generala Najedholda. Tom prilikom poubijano je
39 ljudi, 14 ena i 12 djece.
Iza toga kroz ove krajeve prola je kaznena ekspedicija pod
komandom Njemakog Hauptmana tenclera Karla, sina Dr. Emina
tenclera, biveg upravnika bolnice u Bihau za vrijeme bive Jugoslavije, koji je sa svojom kaznenom ekspedicijom dana 5-VII-1943
godine opkolio 6 sela na podruju Mjesnog Narodnog Odbora Zupii
i pohvatao svo zateklo stanovnitvo tih sela, gdje ga je poubijao u selu
Prisoju. Tom prilikom ubijeno je 12 ljudi, 12 ena i 6 djece, meu kojima
je bilo i djece od 1 godinu.
Ovo je uinjeno iz razloga to je u blizini tih sela poginulo jedan
Nijemac.

262

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 263

b/ Od ovoga broja bilo je rtava Italijana:


Ljudi
ena
Staraca
Djece
UKUPNO:

483
18
13
23
537

Najvie rtava poinila je VI. Alpinska divizija pod komandom


generala Pircia Birolia. Tako je u mjesecu maju 1942. godine ova divizija
poubijala nad jamom 14 ljudi i bacila ih u istu jamu u planini Preljuu
op. Slatina srez Foa, a u istom mjesecu ova ista divizija dovela je na
Drinu, pod selom Ahmoviima 14 ljudi, 7 ena, 4 starca i 5 djece, pa
ih utjerala u Drinu, a zatim mitraljezima ih pobila.
Meu ovim rtvama bilo je djece od 2 godine. Ovakvih slinih
sluajeva bilo je i na drugim mjestima kao to je sluaj rtava u planini
Kozari u ovome srezu.
Najvie rtava uinili su Italijani odvoenjem ljudi u Pljevlje, gdje im
je bila glavna komanda, u zatvore, odakle se nije do danas nitko povratio.
Ne samo da su sami Italijani vrili rtve na stanovnitvu ovoga sreza,
nego su naoruavali i domae izdajnike, poznatu talijansku miliciju, koja
je pod njihovom komandom arila i palila, naroito na desnoj obali rijeke
Drine ovoga sreza. U tim pokoljima naroito su se istakli komandanti ovih
Talijanskih milicija kao to su Subai Emin i Juso olak i Hamdija Klijo.
Isto tako pod komandom Italijana etnici Drae Mihajlovia pod
komandom Pavla uriia i Vuka Kalaita i Vasilija Bodiroge, koji su 4. i 5.
februara 1943. godine napravili poznate pokolje i paljevine u ovome srezu,
sa desne strane Drine, koja je strana bila pod Italijanskom okupacijom.
c/ rtava ustaa bilo je:
Ljudi
ena
Staraca
Djece
UKUPNO:

283
62
16
31
392
263

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 264

Odmah poslije okupacije ustae su poeli vriti veliki teror na


stanovnitvu ovoga sreza. Tako je u junu 1941. godine pohvatano po kuama
8 ljudi, najboljih graana, koje su potrpali u automobil zvanu crnu maricu,
koja je dovedena naroito iz Sarajeva u tu svrhu. Ove ljude odveli su u
Sarajevo, a odatle u Lavu gdje su ih poubijali.
Istih dana ustae su pohvatale najvienije ljude i po selima i odveli
ih u Sarajevo, odakle se nisu vie povratili. U ovim odvoenjima sudjelovali
su: Hadoaj Oto, sreski sudija, Gregori Pavle, domobranski bojnik, BerberoviAvdo ustaki logornik, Novak Ferdo ofer iz Gorada i ustaki dunosnik Stojisavljevi Franjo i Oru Ahmet.
Pod ustakom komandom naroito su u ovome srezu vrili zloin
zvani ebovci pod komandom emsa Sakovia. Ova naoruana ustaka
milicija krstarila je po ovim krajevima u 1943. i 1944. godini, te iznenadnim
napadima palila i ubijala itava sela, odvodei naroito stoku koju su
prodavali i njome se hranili. Ova naoruana banda imala je oko 40 ljudi,
veinom izbjeglica iz optine Bukovica, sreza Pljevljanskog kao i njihovih
pristalica iz ovoga sreza.
d/ rtava etnika u ovome srezu bilo je:
Ljudi
ena
Staraca
Djece
UKUPNO:

2.200
116
55
202
2.573

Upadom etnika u Gorade dana 30. novembra 1941. godine


pohvatan je veliki broj ljudi, kako iz samoga grada, tako i sa sela.
Ovi ljudi pritvarani su u Vojnu kasarnu u Goradu, odakle su ih izvodili
na Drinske mostove i ubijali ih.
Ubijanje su vrili u noi izvodei od 30 60 ljudi. Naroito su
ubijale izbjeglice iz sreza Rogatikog koji su bili prebjegli u ovaj srez.
rtve su bacali u Drinu, u koju su svrhu postojali naroiti ljudi koji
su ih otiskivali.
Ove rtve izvrene su pod komandom etnikog majora Jezdimira Dangia, Boka Todorovia, Sergije Mihajlovia, Vojvode ekia
i Riste Gavrilovia, kao i tadanjeg komandanta bataljona Gojko
Krezovia.
264

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 265

U godini 1943. pod glavnom komandom Italijana napali su


na ovaj srez etnici majora Pavla uriia sa namjerom da sprijee
prelaz Partizanima preko Drine. Kako se na desnoj obali Drine u to
doba u nekim predjelima nalazila Ustaka vlast, to su pomenuti etnici
dobili odobrenje od Italijana da briu taj cjelokupni predio sve do Drine,
te je tom prilikom sve popaljeno i poubijano (podvukao: S. .).
8. IX. 1943. Kapitulacijom Italije etnici su preli Nijemcima i
Ustaama i odravali su se u ovom srezu sve do povlaenja Nijemaca iz ovih
krajeva kojom su prilikom vrili pojedinane zloine nad ovim narodom.
II. MATERIJALNA TETA

Okupatori i njihovi pomagai u ovome srezu izvrili su povredu


imovine u iznosu:
a. Nijemci
b. Italijani
c. Ustae
d. etnici
UKUPNO

114.541.262.214.174.490.117.602.386.274.640.973.720.959.111.-

dinara
-----

a/ U toku krstarenja Njemakih eta po ovom srezu, kao i prilikom


njihovog povlaenja, Nijemci su zapalili 1.303 kue, razorili 183 kue,
dok su opljakali 2.826 konja i 48.141 stoke. Pored toga Nijemci su opljakali
velika vojna stovarita bive Jugoslavenske vojske u kojima je bila velika
koliina odjee, obue i hrane, koja teta nije u gornju sumu uraunata.
b/ Od strane Italijana u ovome srezu popaljeno je 1.343 kue
dok je razoreno 118 kua, dok je opljakano razne stoke 45.477 komada.
c/ Od strane ustaa zapaljeno je 945 kua dok je razoreno 28 kua.
Opljakano je 42.204 komada razne stoke.
d/ Od strane etnika popaljeno je 3.436 kua dok je razoreno
258 kua. Opljakano je stoke 52.463 komada.

265

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 266

Iz prednjeg se vidi da su rtve okupatora i njihovih pomagaa u


ovome srezu bile velike kako po broju lienih ivota tako i po povredi
imovine.
Sekretar:
F. Baelija, s.r.

Smrt faizmu Sloboda narodu!

(S. eki, nav. dj., str. 555 - 559)

266

Pretsjednik:
R. Jankovi, s.r.

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 267

Br. 20

GENOCID NA PODRUJU GORADA


- IZVOD IZ ZAPISNIKA ZEMALJSKE KOMISIJE BOSNE I
HERCEGOVINE ZA UTVRIVANJE
ZLOINA OKUPATORA I NJIHOVIH POMAGAA,
SARAJEVO, 1946.
... Po ulasku etnika u Gorade pod zastavom, istoga dana formirana
je parada, raport je podnet majoru Dangiu i Todoroviu. Major Dangi
je tom prilikom odrao jedan govor u kome je pohvalio pojedince, svoje
oficire i etnike radi hrabrog dranja u borbi, neke unapredio i odlikovao, a
Ristu Gavrilovia sveano proglasio etnikim Jabukim vojvodom. Jo
za vrijeme ove parade pojedine etnike patrole zale su gradom i poele
hapsiti masovno muslimanski ivalj, dogonili su ih u vojnu kasarnu
vezane icom, a pojedince su ubijali odmah na licu mjesta, u kasarni
se skupilo oko 200 Muslimana iz grada i okolice, oko 20 domobrana
zarobljenih u Bistrici i etiri asne sestre koje su bile zarobljene na
Palama.
Isto vee 30. novembra 1941. godine major Dangi je pozvao sve
graane Srbe u komandu mjesta, koja je tada bila u staroj poti, estitajui im
osloboenje bodrei ih na hrabrost i udei se da ih ima u tolikom broju i da
nisu do sada izginuli. Graani Srbi iz Gorada kazali su Dangiu da imaju da
zahvale to su ostali ivi Muslimanima iz ovog kraja, koji su ih svakom
prilikom uzimali u zatitu. Zamolili su ga da ne bi preduzeo nikakve mjere
represalija nad muslimanskim ivljem ovoga kraja. Major Dangi odgovorio
je: dobro, dobro. Odmah po odlasku graana iz komande mjesta, major
Dangi otiao je do kasarne, gdje su bili zatvarani Muslimani i naredio da
se svi pobiju i svi pokolju zajedno sa domobranima i asnim sestrama
lijevom obalom Drine. Poslije odlaska Talijana sa desne obale Drine,
etnici su poeli odvoditi masovno muslimanski ivalj i klati na drinskim
mostovima. Cijeni se da su za prvih 40 dana etnike strahovlade
etnici poklali na tri drinska mosta oko osam stotina muslimanskih
ljudi. Na mostove su dovodili veinom iz Bukovice i sa ostalih mjesta
u srezovima Gorade, Foa, Rogatica i Viegrad. Po okolnim selima
267

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 268

muslimanskim nastali su strahoviti pokolji i ubijanja na sve mogue


naine. U Kopaima u kui Husa Drljevia 30. novembra 1941. godine,
zatvoreno je oko 80 ljudi, ena i djece Muslimana i ivi zapaljeni i
izgorjeli zajedno sa kuom. Sa druge strane talijanske jedinice su cio
ovaj dogaaj ravnoduno posmatrale. Kako je panika bila zavladala
meu muslimanskim ivljem, istoga dana narod, ene, djeca i ljudi
Muslimani pokuali su da u veoj gomili preu preko mosta Talijanima,
nadajui se da e ih ovi zatititi. Kad su bili na sredini mosta Talijani
su otvorili vatru na goloruk narod, ene, djecu, tako da su se morali
vratiti u naruje etnika, koji su ih na gore navedene naine likvidirali.
Prvo ubijanje koje se je desilo istoga dana po ulasku etnika u grad gore
navedeni 200 Muslimana sa domobranima i 4 asne sestre sa Pala
posmatrali su Talijani sa desne obale Drine. Komanda talijanska bila je
u kui Nedimovi Natalije, koja je daleko od Drine nepunih 200 metara.
etnici su drali Gorade do 25. januara 1942. godine. Toga dana su opljakali sve duane i magacine u Goradu i povukli se prema ajniu. Za
cijelo vrijeme etnike vlade u Goradu komandant mjesta etniki bio
je Rade Jovanovi, porunik rodom iz Bajine Bate. Major Dangi posle
izvjesnog vremena otiao je u Vlasenicu, a major Todorovi je otiao u
pravcu Hercegovine i izvjesno vrijeme sa poznatim klanjem Muslimana
na mostu kod Foe. Za 56 dana etnike strahovlade u Goradu i okolini,
pobijeno je i poklano iz svih sela u kojima ive Muslimani u goradanskom srezu oko 2.000 ljudi, oko 116 ena, 55 staraca, i 202 djece. 28.
januara 1942. godine u Gorade lijevom obalom Drine dole su i zaposjele
njemake i ustake jedinice a desnom obalom Drine nadirale su talijanske
snage 6. Alpinska divizija, koja je naila na otpor partizana na Prevoju,
Goradu, ajnia zvanom Kozara.

Talijanske jedinice koje su napredovale desnom stranom Drine


ubijale su od reda sve na to su nailazili, bez obzira na pol, starost i
narodnost, tako npr. u selu Ahmoviima naterali su 27 ljudi, ena i
djece i Muslimana i Srba u Drinu i pobili mitraljezima. U vodi meu
pomenutim 27 bilo je i djece ispod 6 mjeseci, koje su majke ponijele
i nagonili majke da ivu djecu bacaju u Drinu. Cijeni se da su Talijani
samo u srezu goradanskom pobili 537 ljudi, ena i djece i staraca.
Njemci i ustae prilikom II. ofanzive na lijevoj obali Drine gorada268

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 269

nskog sreza ubili su 7 ljudi, 1 enu, dok su koncentracione logore


odveli 36 ljudi i 5 djece (podvukao: S. .). Od toga broja vratilo se do
danas 3 osobe, Bijedi Mujo, Janko Furtula i Imamovi Muan....

(S. eki, nav. dj., str. 593 - 595)

269

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 270

Br. 21

ETNIKI ZLOINI GENOCIDA


U ISTONOJ BOSNI U 1941. GODINI
- IZVJETAJ ZEMALJSKE KOMISIJA BOSNE I
HERCEGOVINE ZA UTVRIVANJE ZLOINA
OKUPATORAI NJIHOVIH POMAGAA,
SARAJEVO, 1946.
MASOVNI ZLOINI ETNIKA U 1941. GODINI*
FOA

U vremenu od 5 20. decembra 1941. godine, etnici su izvrili


masovni pokolj nad muslimanskim ivljem u Foi. Za to vrijeme,
etnici su zaklali ili na drugi nain pobili oko 300 lica Muslimana
iz Foe. Osim toga poubijali su nekoliko stotina iz susjednih srezova:
Gorada, Viegrada, Rogatice i ajnia, jer se je tu bilo sleglo masa
izbjeglica iz ovih srezova, bjeei ispred etnika, te su se u momentu
upada etnika u Fou zatekli u Foi. etnici su svoje rtve mahom
vodili na Drinu, tamo ih na mostu klali i bacali u Drinu. Tom prilikom
su silovali mlae ene i djevojke, pljakali radnje i privatne stanove.
U to vrijeme bio je komandant operativnih etnikih jedinica kapetan
Sergije Mihajlovi, dok je komandant mjesta bio Keki Milenko.
MNO USTIKOLINA*

29. novembra 1941. godine, etnici su upali na podruje ovoga


MNO. Nakon nekoliko dana odmah su zapoeli sa pokoljem nad
muslimanskim ivljem, koji je trajao do 26. januara 1942. godine,
kada su partizani uli na ovu teritoriju. Za ovo vrijeme etnici su
*
*

Ovaj dokument prireiva je u cjelosti dao u kurzivu.


MNO = Mjesni narodni odbor.

270

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 271

poubijali oko 92 lica ljudi, ena i djece Muslimana. Oko stotinu kua
muslimanskih tom prilikom su zapalili.
MNO BOROVINII

U isto vrijeme na podruju ovoga Mjesnog odbora etnici su


ubili oko 100 lica Muslimana, zapalili oko 30 kua i oko 50 tala,
opljakali novac i druge stvari do kojih su doli.
MNO JOANICA

I na podruju ovoga MNO etnici u ovo isto vrijeme pale kue i


u vatru bacaju muslimanski ivalj, a malu djecu natiu na bajonete.
U ovom pokolju ubili su 54 lica ljudi, ena i djece, a zapalili oko 15
kua i oko 40 tala.
MNO LOKVE

Na podruju ovoga MNO etnici su pod svoju kamu stavili


oko 72 lica ljudi, ena i djece Muslimana, zapalili su oko 27 kua i
tala, a imovinu opljakali.
MNO JABUKA

Na podruju ovog MNO etnici su ubili 49 lica Muslimana,


a svu njihovu pokretnu imovinu opljakali.
MNO MILJEVINA

Na podruju ovoga MNO etnici su pod svoju kamu stavili


takoe sav muslimanski ivalj, kojom prilikom su ubili oko 67 lica, ljudi,
ena i djece, zapalili 3 kue i 2 tale a svu pokretnu imovinu opljakali.
MNO BROD

Na podruju ovoga MNO etnici su ubili takoe oko 67 lica


Muslimana, ljudi, ena i djece.
271

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 272

MNO DRAGOAVA

U prvoj polovini januara 1941. godine etnici su na podruju


ovog MNO ubili 152 lica Muslimana. Svoje rtve odvodili su u glavnom
na rijeku ehotinu i tamo ih ubijali i u rijeku bacali.
MNO ELEBII

10. decembra 1941. godine etnici su upali na podruje ovog


MNO i ve sutradan otpoeli su sa pokoljem nad muslimanskim ivljem.
Taj pokolj je trajao do konca januara 1941. godine, za koje vrijeme
su umorili na zvjerski nain 326 ljudi, ena i djece Muslimana. Svoje
rtve su etnici ubijali na razne naine: ubijali su ih iz puaka, klali
noevima ili bacali ive u vatru, a ako bi neko uspio da se iz vatre izvue,
oni bi ga ponovo u vatru gurnuli. Mlae ene i djevojke su silovali,
pa ih potom ubijali.
MNO ZAVAJIT

Na ovaj teren upali su etnici u novembru 1941. godine, a sa


unitavanjem muslimanskog ivlja poeli su oko 20. decembra 1941.
godine, pa do 20. januara 1942. Za to vrijeme na podruju ovoga
MNO pobili su oko 102 lica, a zapalili oko 200 zgrada kua i drugih
sporednih prostorijama. Sela Grdijevii i Toholji najvie su tada nastradali.
MNO VIKO

U ovo isto vrijeme etnici su vrili pokolje i na podruju ovoga


MNO. I ovdje su muslimanski ivalj klali od reda, ne tedei ni ene
ni djece. U podruju ovoga MNO pobili su oko 79 lica. 17 lanova porodice Bekan, etnici su tada poklali, a zatim ih poluive bacili u vatru
u zapaljenu kuu. Malu djecu vadili su iz beika, nabadali na bajonete
i bacali u vatru.

272

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 273

MNO ORAHOVO

etnici su na ovom podruju u vremenu od decembra 1941.


godine do 20. januara 1942. godine poklali ili na druge naine pobili
oko 114 lica Muslimana. I ovdje su svoje rtve klali i po kuama spaljivali. Tom prilikom su zapalili na ovom podruju preko 50 zgrada.
MNO SLATINA

U isto vrijeme na podruju ovoga MNO etnici su ubili oko


83 lica, ljudi, ena i djece Muslimana.
MNO UREVO

Na ovom podruju etnici su na zvjerski nain umorili 284


lica, ljudi, ena i djece Muslimana, u vremenu od 20. decembra 1941.
godine, do 20. januara 1942. godine. I ovdje su svoje rtve ive bacali
u vatru, ili ih ubijali koevima, ili klali noevima. Mlae ene i djevojke
silovali su.
GORADE

Koncem novembra 1941. godine, etnici su uli u Gorade.


Odmah po svom ulasku poeli su sa masovnim istrebljenjem muslimanskog ivlja u ovom mjestu. U vremenu od 30. novembra 1941.
godine do 25. januara 1942. godine etnici su u Goradu ubili oko
184 lica Muslimana. Sve ove rtve etnici su poklali mahom na
mostovima Drine i bacili u Drinu.
MNO KOSTENIK

U ovo isto vrijeme etnici su i na ovom podruju masovno


unitavali muslimanski ivalj. Tako su na podruju ovoga MNO ubili 94
lica Muslimana, koje su mahom bacali u zapaljene kue. Ovdje su
zapalili oko 14 kua i oko 43 staje.
273

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 274

MNO ODAK

Na ovom podruju etnici su u gore navedeno vrijeme ubili


oko 81 lice Muslimana.
MNO POTHRANJEN

U isto vrijeme na podruju ovoga MNO ubili su 47 lica ljudi,


ena i djece Muslimana.
MNO ZUPII

Na ovom podruju ubili su oko 50 ljudi Muslimana.


MNO BUJA

Na podruju ovoga MNO ubili su 73 lica.


MNO BILJIN

Na podruju ovoga MNO etnici su ubili oko 110 lica.


MNO MRAVINJAC

Na ovom podruju etnici su zapalili 15 kua, ubili oko 74 lica.


MNO OZRENOVII

Na podruju ovoga MNO pobili su oko 97 lica.


MNO PIJESTINA

Na podruju ovoga MNO ubili su oko 63 lica.


MNO MEURJEJE

Na podruju ovoga MNO zapalili su oko 20 kua, a ubili oko


192 lica.
274

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 275

MNO SVINJCI

Na podruju ovoga MNO ubili su 48 lica, zapalili 3 kue.


MNO AJNIE

U vremenu od 7 decembra 1941. godine do 27. januara 1942.


godine etnici su u ajniu ubili oko 60 ljudi.
MNO ZABORAK

i tala.

Na ovom podruju ubili su 53 ovjeka, a zapalili oko 16 kua


MNO HOEVINA

Na podruju ovoga MNO ubili su 87 ljudi, a zapalili oko 47 kua.


MNO MILJENO

Na podruju ovoga MNO ubili su 32 ovjeka.


MNO BRAHA

Na podruju ovoga MNO etnici su ubili 34 ovjeka.


MNO ZOROVII

Na podruju ovoga MNO ubili su 55 ljudi. Sve ove zloine


etnici su poinili od kraja novembra 1941. g. pa do 25. januara
1942. godine.
ROGATICA
I u ovome srezu etnici su vrili masovno istrebljenje muslimanskog ivlja. Tako su na podruju MNO Sljedovii zapalili oko 50
kua i ubili oko 300 osoba, naroito na podruju bive optine Dub.
ove zloine poinili su u septembru 1941. godine.
275

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 276

U isto vrijeme na podruju MNO OSOVO etnici su zapalili


oko 90 kua, i ubili preko stotinu lica Muslimana.
Na podruju MNO BERKOVII zapalili su oko 15 kua i ubili
oko 60 Muslimana.
U bivoj optini Boriki, etnici su zapalili 20 muslimanskih sela
i ubili oko 500 osoba. U bivoj optini Sokolovii pobili oko 180 Muslimana.
VIEGRAD

Na podruju sreza viegradskog etnici su u septembru mjesecu spalili muslimanska sela lijeb, Hranjevac, Menja Luku i dr.
Koncem decembra 1941. godine u selu Drokanu (MNO Orahovci) etnici su ubili oko 84 Muslimana, zatvorivi ih u jednu kuu,
u koju su zatim bacali bombe.
Na podruju MNO Koritnik etnici su u septembru 1941. godine,
zapalili oko 78 kua i ubili oko 70 Muslimana.
(S. eki, nav. dj., str. 596 - 601)

276

zbornik_gorazde:knjiga B5

13.1.2012

13:18

Page 277

You might also like