Professional Documents
Culture Documents
Тибор Живковић - Потрети српских владара
Тибор Живковић - Потрети српских владара
Od Vlastimira do Bori}a
Ivoni i Mihailu
SADR@AJ
Spisak skra}enica
Predgovor
Uvod
3
5
11
Vlastimir
Mutimir
Petar Gojnikovi}
Pavle i Zaharija
^aslav
Mihailo Vi{evi}
Vladimir
Stefan Vojislav
Mihailo Vojisavqevi}
Konstantin Bodin
Vukan
Zavida
Uro{ I
Primislav Uro{ II
Desa
Bori}
Familia regnans et regnum
21
33
43
56
63
73
82
91
104
113
123
138
146
153
160
173
188
Izvori i literatura
Popis li~nih i geografskih imena
192
PREDGOVOR
Autor
Beograd, 11. 01. 2006.
SPISAK SKRA]ENICA
A nn. B aren.
Ann. Comn.
Anonymi
Beevliev, Inschriften
Blagojevi}, Kne`evine
VINJ II
VINJ [
VINJ IV
GSND
GSUD
DAI
Dandulo
De cerim.
Einh.
EHR
T.
@ivkovi},
Ju`ni Sloveni pod
vizantijskom vla{}u (600 1025), Beograd
2002.
34.
@ivkovi}, Pohod
T.
@ivkovi}, Rama
@itije
svetog
Simeona,
Stefan
Prvoven~ani, Sabrana dela, prired. Q.
Juhas-Georgievska, Beograd 1999.
ZRVI
ZFF
Ioh. Diac.
ISN I
Istorija
srpskog
naroda
I,
ured.
S.
ICG I
I^
Istorijski ~asopis
Jire~ek, Istorija
Kali}, Uro{ II
Karbi, Posjedi
Luccari
Ljetopis
Makk, rpads
Maksimovi}, Zigos
Q.
II,
Maksimovi},
Zigos na srpskovizantijskoj granici, ZFF 15/1 (1985) 73
90 .
(1979) 69 76.
Maksimovi}, Organizacija
Marci Chronica
Nedeqkovi}, Postojbina
Novakovi}, Osnovi
Orbin
Ostrogorski, Istorija
G. Ostrogorski,
Beograd 1969.
Ostrogorski, Hronika
Istorija
Vizantije,
Psellos
Ragnina
Radojkovi}, Razmatrawa
Radoj~i}, Ure|ewe
Scyl.
Scyl. Cont.
Theoph.
Theoph. Cont.
]irkovi}, Istorija
S.
]irkovi}, Orbin
]orovi}, Scripta
Ferluga, Vizantija
Ferluga, Uprava
CD I
CD II
CD III
CD IV
Cecaum.
Cinn.
10
prir.
B.
Chon.
[i{i}, Letopis
11
UVOD
12
13
14
15
16
17
18
Il Regno de gli Slavi hoggi corrottamente detti Schiavoni Historia di don Mavro Orbini
Ravseo abbate melitense, Pesaro 1601 (= Orbin); Copioso ristretto de gli Annali di Rausa
libri quattro di Giacomo di Pietro Luccari, Venetia 1605 ( = Luccari).
13
Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina, ed. S. Nodilo, Zagrabiae 1883 ( =
Anonymi, Ragnina)
19
20
21
VLASTIMIR
Prema
vizantijskom
caru
i
piscu
Konstantinu
Porfirogenitu, arhont Vlastimir () bio je potomak
onog srpskog vladara za ~ije su vladavine Srbi, u doba cara Iraklija
(610 641) do{li na Balkansko poluostrvo. 18 Konstantin
Porfirogenit nije znao da navede sve vladare koji su prethodili
arhontu Vlastimiru, ve} samo trojicu neposrednih prethodnika
Vi{eslava, Radoslava i Prosigoja (,
).19 Svi ovi arhonti bili su najbli`i srodnici. Vi{eslav
je bio otac Radoslavov, deda Prosigojov i pradeda Vlastimirov.
Tako je u kratkoj geneologiji srpskih vladara vizantijski pisac
saop{tio jedan bitan podatak koji govori o ustaqenom obi~aju
nasle|ivawa vlasti kod Srba u okviru jedne vladarske porodice.
Govore}i o prvom nasledniku neimenovanog sprskog arhonta
koji je Srbe doveo u predele Dalmacije, Konstantin Porfirogenit
izri~ito ka`e da je wega nasledio (najstariji) sin, upravo kao {to je
i ovoga nasledio wegov sin (
).20 Iako Porfirogenit ka`e samo sin, bez prideva
najstariji, ovaj zakqu~ak se mo`e izvesti na osnovu docnijeg pisawa
Porfirogenitovog koje se ti~e srpskih vladara iz IX veka, gde se kao
naslednik izri~ito pomiwe najstariji sin arhonta Mutimira,
18
22
21
23
26
24
Istorija).
32
25
Za vreme stvarawa teme Dra~, videti, J. Ferluga, Sur la date de la cration du thme de
Dyrrachium, Acts du XII congrs detudes byzantines, Ochride 10 16 septembre 1961, I
II, Belgrade 1964, I, 83 92.
35
DAI I, 32.38 42; VINJ II, 50 51.
36
Za datirawe prvog srpsko-bugarskog rata, videti, VINJ II, 51, nap. 159, sa tamo
navedenom starijom literaturom. Naj~e{}e je ovaj rat datiran izme|u 832. i 840.
26
27
28
29
30
Einhardi Annales, MGH SS I, ed. G. Pertz, Hannoverae 1826, 209.16 17 ( = Einh.), ...et
uno ex ducibus eorum....
31
32
33
MUTIMIR
53
34
56
VINJ II, 52, nap. 163, uzima da je do rata do{lo izme|u 852. i 867. godine; videti
pregled starijih mi{qewa, Maksimovi}, O vremenu pohoda, 69 76, uz zakqu~ak da
je do rata do{lo posle 880. godine. Na 887. godinu pomi{qao je jo{ i A. Rambaud,
Lempire Grec aux dixime sicle. Constantin Porphyrognte, Paris 1870, 46.
57
DAI I, 32.45 46, .
58
DAI I, 32.57 60, .
35
ISN I, 148, smatra da su ove poklone Bugari kasnije tuma~ili kao srpski danak.
60
36
37
38
39
40
41
42
43
PETAR GOJNIKOVI]
79
80
44
81
45
46
47
48
49
97
DAI I, 31.69; 33.21; 34.20; 36.14; VINJ II, 44, 61, 63, 65.
Upor. Ferluga, Vizantija, 63.
99
DAI I, 32.77 79; VINJ II, 53.
100
Jo{ je, Ferjan~i}, VINJ II, 53, nap. 176, smatrao je da kumstvo Petra i Simeona
bilo mogu}e izme|u 897. i 913. godine; sli~no, ISN I, 157.
101
VINJ II, 53.
102
DAI I, 157.
98
50
DAI I, 26.55.
Cecaum. 27.20 21.
51
105
52
108
53
54
55
56
PAVLE I ZAHARIJA
57
58
59
60
61
62
63
^ASLAV
131
64
65
66
67
68
69
Ljetopis, 54 55.
Za ugarski pohod na Trakiju 933/934. godine, videti, Theoph. Cont. 422.20 423.7;
Za pohod iz 943. godine, videti, Theoph. Cont. 430.22 431.3. Jo{ jedan pohod odigrao
se 959. godine pred sam kraj vladavine Konstantina Porfirogenita, videti,
Theoph. Cont. 462.19 463.7.
154
^iwenica da je upravo ~lan srpske vladarske porodice koji je boravio u
Bugarskoj izabran da bude vladar u Srbiji uz saglasnost Carigrada, dovodi do
153
70
71
72
158
Ljetopis, 67 69.
73
MIHAILO VI[EVI]
159
74
75
76
77
169
78
79
Annales Beneventani, MGH SS II, ed. G. Pertz, Hannoverae 1829, 175.23, datira
osvajawe Siponta u 926. godinu. Annales Barenses, MGH SS V, ed. G. Pertz, Hannoverae
1844, 52.8 11 ( = A nn. B aren. ), jula 927. godine. Lupi Protospatarii Annales MGH SS
V, ed. G. Pertz, Hannoverae 1844, 54.1 - 2, navodi jul 928. godine. Upor. @ivkovi},
Ju`ni Sloveni, 375, nap. 1263.
172
ISN I, 159.
173
Ioh. Diac. 103.12 13; 113.12 14.
80
81
175
82
VLADIMIR
Ljetopis, 77.
Ljetopis, 78.
178
G. Schlumberger, Sigillographie de l'empire Byzantin, Paris 1884, 433 434. Na aversu
ovog pe~ata, danas izgubqenog, predstavqena je Bogorodice sa Hristom.
177
83
Novakovi}, Prvi osnovi, 203; Ljetopis, 34. Suprotno, [i{i}, Letopis, 122 123,
koji smatra da u vreme Popa Dukqanina (XII vek) jo{ uvek nije postojalo
@itije Vladimirovo ili wegova Acta, ve} da je Dukqanin preradio narodno
predawe.
180
O datirawu ovog pohoda cara Samuila, videti, T. @ivkovi}, Pohod
bugarskog cara Samuila na Dalmaciju, I^ 49 (2002) 9 25 ( = @ivkovi}, Pohod), gde
su navedena i starija mi{qewa da je do pohoda do{lo oko 1000. godine.
181
Scyl. 353.66 67; Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije III, ured. G.
Ostrogorski F. Bari{i}, Beograd 1966, 117 ( =VINJ [ ).
182
Ljetopis, 78.
183
Ljetopis, 78 79.
84
Ljetopis, 80.
Estratto dalla Leggenda di S. T., Storia documentata delia marinerezza bocchese, ed. G.
Gelcich, Ragusa 1889, 84. Oslawaju}i svoje pripovedawe o ovim doga|ajima na
Dukqanina, tako|e vesti pru`aju i razli~iti dubrova~ki pisci Orbin,
Nikola Rawina, Junije Rasti} i Jakob Lukarevi}; upor. @ivkovi}, Pohod, 17,
nap. 39 42.
186
Na osnovu dopuna Skilice od strane Mihaila Devolskog, poznato je da joj je
crkveno ime bila Teodora; upor. Scyl. 353.66
185
85
86
da je posle malo vremena (post non multum vero temporis) umro car
Samuilo, a vlast u Bugarskoj preuzeo wegov sin Gavrilo Radomir.
Dakle, 1014. godine, pro{lo je tek nekoliko godina, najvi{e pet,
kako je Vladimir preuzeo vlast po drugi put kao zet bugarskog
cara. Govore}i o vremenu po~etka vladavine Gavrila Radomira, a
zatim i vladavini wegovog brata od strica Jovana Vladislava,
Jovan Skilica napomiwe kako su prilike u Dra~u bile mirne dok
je Tribalijom i obli`wim oblastima Srbije vladao Vladimir,
zet Samuilov.192 Ovo je posredna potvrda Dukqaninovih re~i da je
Vladimir od Samuila na upravu dobio odre|ene oblasti.
Zanimqivo je Skili~ino poimawe teritorije nad kojom je
vladao Vladimir Tribalija i Srbija. Ukoliko se pod Tribalijom
u ovom slu~aju razume oblast Dukqe, onda je Srbija, ili samo jedan
wen deo, bila tako|e pod vla{}u Vladimira. Ovo bi zna~ilo da je
Samuilov pohod iz oko 1009/1010. godine na Dalmaciju, a zatim i na
Bosnu i Srbiju, doveo do pot~iwavawa ovih oblasti bugarskom
caru. Deo osvojenih teritorija mogao je zaista da dodeli svome zetu
Vladimiru na upravu. Iako je Skili~in podatak o Vladimirovoj
vlasti nad Srbijom ili jednim wenim delom, nedovoqan za
izvo|ewe jasnijih zakqu~aka, ~ini se da u~eni vizantijski pisac
nije slu~ajno iskoristio dva razli~ita geografska pojma u nameri
da opi{e oblast pod vla{}u jednog vladara (Vladimira). Stoga,
izgleda veoma izvesno da je Vladimir pored severa dra~ke oblasti
na upravu dobio, pored Dukqe, jugozapadne delove tada{we Srbije,
najverovatnije zemqe u slivu Tare i Lima.
Ve} u avgustu ili septembru 1015. godine Jovan Vladislav,
sin Samuilovog brata Arona, pogubio je Gavrila Radomira, a
ubrzo pokazao nameru da ukloni i Vladimira. 193 Navodno je
Vladimir pozvan da do|e u Prespu, na dvor, ube|ivan da to u~ini
bez straha da }e mu se ne{to lo{e dogoditi. Kosara ga je od tog puta
odgovarala, pa je ~ak umesto wega sama oti{la u Prespu, ali se
Jovan Vladislav prema woj poneo u~tivo. Zatim je bugarski car
uputio jo{ jedno pismo Vladimiru uz napomenu da se ne pla{i, jer
i wegovoj `eni se ni{ta lo{e nije desilo. Drugi poziv je,
svestan da }e najverovatnije biti pogubqen, dukqanski vladar
192
193
87
Ljetopis, 83.
Dukqanin ka`e kako je Vladimir prvo bio sahrawen u onoj istoj crkvi ispred
koje je pogubqen, a da ga je Kosara tek docnije odatle prenela u mesto Krajinu; Ljetopis, 83
84.
196
Ljetopis, 84.
197
Ljetopis, 84.
198
Scyl. 354.67 70; VINJ III, 117-118.
195
88
89
90
203
91
STEFAN VOJISLAV
ISN I, 182, nap. 4; Istorija Crne Gore, Titograd 1967, 386 ( = ICG I).
207
Ljetopis, 85 86.
O ovim podacima, Skilice, Zonare i Kekavmena, videti ni`e.
209
Rad Tadeu{a Vasiqevskog, T. Wasilewski, Stefan Vojislav de Zahumlje, Stefan
Dobroslav de Zeta et Byzance au milieu du Xle sicle, ZRVI 13 (1971) 109 126, osim
primamqivih hipoteza nema ve}u nau~nu vrednost.
210
Cecaum. 25.25; 27.13; VINJ [, 210, 212.
211
Ljetopis, 81, Deinde misit imperator ad Dragimirum, patruum regis Vladimiri, ut
descenderet et acciperet terram suam Tribuniam...
208
92
Ljetopis, 86.
Brusno je najverovatnije dana{wa Brusna, oko 10 km isto~no od Fo~e; upor.
[i{i}, Letopns, 458.
214
Ljetopis, 86 87.
215
Ljetopis, 87 88.
213
93
94
Vojislav, upravo kao {to je i ime bugarskog cara bilo Roman Gavrilo
Radomir.218 Na taj na~in nema potrebe za prepostavkom da se vladar
Travunije, Dragimir, `enio dva puta i iz dva braka imao dvojicu sinova:
Dobroslava i Vojislava. Ovo re{ewe, me|utim, tako|e nije potpuno
izvesno, budu}i da je Stefan Vojislav ve} 1040. godine u vreme podizawa
drugog ustanka protiv Vizantije, imao petoricu odraslih sinova.219 Ovo bi
bilo nemogu}e ukoliko je Stefan Vojislav Dobroslav jedna li~nost
ro|ena 1018. godine, a ~ija bi deca tek mogla da budu ro|ena oko 1040.
godine.
U samom izlagawu Popa Dukqanina postoji jedan trag koji
bi mogao da uka`e da je namerno mewao izvor kojim se koristio
govore}i o mladosti Dobroslavqevoj. Navodno su ga roditeqi
poslali na obrazovawe u Dubrovnik (post a parentibus educatus est
Ragusii).220 Ovaj nesklad u ~iwenicama koje je sam ve} naveo,
pogibija oca, a zatim wegova ponovna pojava kada je wegov sin
postao mladi}, ukazuje nesumwivo na to da je Pop Dukqanin imao
saznawa o nekom potomku travunijske dinastije koji je zaista
boravio u Duborvniku i o kojem je imao podataka. Dubrova~ki
pisci, dodu{e veoma nepouzdani za vreme ranog sredweg veka,
dosta pa`we poklawaju izvesnom Stefanu, bosanskom vladaru,
~ije delovawe sme{taju u po~etak IX veka. Te nejasne legende,
zapisane u Dubrovniku veoma kasno, najranije tokom XIV veka,
mo`da se ipak odnose na Stefana Vojislava i wegov boravak u tom
gradu.221 U Duborvnik je mogao da dospe posle Samuilove ofanzive
1009/1010. godine, kada je i wegov otac Dragimir privremeno izgubio
vlast u Travuniji. Tako bi mogla da se objasni nelogi~nost u
Dukqaninovom tekstu da su roditeqi poslali Dobroslava (Stefana
Vojislava) u Dubrovnik, {to bi bilo nemogu}e ukoliko se to
dogodilo posle 1018. godine jer mu je otac tada ubijen.
Podatak da je Stefan Vojislav bio o`ewen unukom cara
Samuila, nalazi svoju potvrdu u docnijim doga|ajima iz istorije
Dukqe, jer je Bodin, Mihailov sin, pomenut kao potomak
bugarskog cara i da je upravo na osnovu ovog krvnog srodstva on bio
progla{en za cara Bugara 1072. godine.222
218
95
96
Luccari, 4.
97
Ljetopis, 88.
Ljetopis, 88.
230
Cecaum. 27.10 28.8; VINJ III, 211 213.
231
Ljetopis, 87.
229
98
232
99
237
O Odeqanovom ustanku videti, VINJ [, 220 224; 228 229; ISN I, 183.
Scyl. 408.70 409.86; VINJ III, 157 158.
239
Ljetopis, 88.
238
100
101
[i{i}, Letopis, 214, odbio je mogu}nost postojawa ovakve titule, ali wemu
tada nije bio poznat Eskorijalni Taktikon.
248
Ljetopis, 89 91.
249
Ljetopis, 91 92. Luccari, 11, navodi da je Dobroslav (Stefan Vojislav) tokom
jednog vojnog pohoda u gradu Cernici ubio Qutovida i tom prilikom isterao Grke
(Vizantince) iz Kqu~a i Gacka, {to bi trebalo da se odnosi na vreme wegovog
drugog ustanka protiv Vizantije oko 1040. godine.
102
250
Ljetopis, 92.
Scyl. 475.13 16; VINJ [, 162.
252
Ljetopis,93.
253
Ann. Comn. I, 162.24 163.5; VINJ [, 379.
254
Ljetopis, 95.
251
103
104
MIHAILO VOJISAVQEVI]
Videti napred.
Ljetopis, 93.
257
Ljetopis, 75.
256
105
258
Ljetopis, 93.
[i{i}, Letopis, 464; ]orovi}, Historija, 107.
260
ICG I, 390 391. Upor. Imenik naseqenih mesta u Federativnoj Narodnoj
Republici Jugoslaviji, Beograd 1951, 392, 537.
259
106
261
262
Ljetopis, 93 94.
Vidi napred.
107
Ljetopis, 94.
Scyl. 475.13 16; VINJ [, 162.
265
Scyl. 473.63.
266
Upor. Orbin, 232, cugina germana dell lmperadore di Constantinopolis.
267
Michael Psellos Chronographie, ed. E. Renauld, I II, Paris 1926, 1928, II, c. 100.1 3 ( =
Psellos).
268
Psellos, II, c. 116.1 4.
269
Psellos, II, II, c. 184.1 6.
264
108
270
271
109
272
Ljetopis, 94. Upor. Orbin, 232, gde je Bodin pomenut kao sin Prijaslava.
Ljetopis, 95. Sinovi iz drugog braka nad`iveli su Mihaila; upor. Ljetopis, 96.
274
Ljetopis ,95.
275
Scyl. Cont. 163.10 165.27.
276
O pojedinostima, videti, T. @ivkovi}, Dukqansko-vizantijski rat 1072 1075,
I^ 47 (2002) 35 57.
273
110
111
112
113
KONSTANTIN BODIN
Ljetopis, 94. Samo Skili~in Nastavqa~ navodi puno Bodinovo ime: Konstantin
Bodin; upor. Scyl. Cont. 163.11 12; VINJ III, 179. Kada se 1072. godine krunisao za
cara Bugara, ime Konstantin je promenio u Petar; upor. Scyl. Cont. 163. 15 16;
VINJ III, 180.
286
Ljetopis, 95.
287
Ann. Comn. I, 138.27 29; VINJ III, 378.
114
288
115
Ljetopis, 95 96.
Ukoliko je Bodin uklonio Radoslava 1082. godine, onda je savladarstvo Mihaila
i Radoslava trajalo 16 godina i po~elo 1066. godine.
293
Ljetopis, 96 97.
292
116
Mavro Orbin ovaj deo teksta donosi u ne{to druga~ijem zna~ewu nagla{avaju}i
da je Bodin podelio Ra{ku na dva dela i tamo poslao Vukana i Marka; upor. Orbin
233. Zanimqiv je i Orbinov zapis na margini da je u drugim izvorima ovaj Marko
poznat pod imenom Mavro. Me|utim, danas sa~uvani izvori ne sadr`e podatak o
ovom Mavru.
295
Ljetopis, 96 97.
117
296
Ljetopis, 97. Bodin, najverovatnije, nije osvojio Dra~, ali je sigurno do{ao u
neposrednu blizinu grada i mo`da pregovarao o wegovoj predaji; upor. T.
@ivkovi}, Dva pitawa iz vremena vladavine kraqa Bodina, ZRVI 42 (2005) 45 50
( = @ivkovi}, Dva pitawa).
297
Ann. Comn. II, 115.10 20; VINJ III, 383.
298
Ann. Comn. II, 115.10- 15; VINJ 1II,383.
118
299
Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia I, ed. L. Thallczy C. Jireek
M. Sufflay, Vindobona 1913, N 8.
300
Ann. Comn. II, 115.19 20; VINJ III, 383.
301
Ann. Comn. II, 147.7 - 9; VINJ III, 384.
302
Ljetopis, 97, pomiwe 40 qudi pod oru`jem; Orbin, 234, 400 vojnika.
303
Ljetopis, 98. S druge strane, Orbin, 234; Ragnina, 206, Kozara nazivaju bliskim
ro|akom kraqice Jakvinte.
119
Orbin, 234, ka`e da su Bodinovi ro|aci smaknuti ispred crkve Sv. Nikole kod
Dubrovnika. Ova crkva se nalazila u tzv. Prijekom, odnosno u onom delu dana{weg
Dubrovnika koji se u XI veku nalazio s druge strane mo~vare koja je delila grad od
kopna, a koja je docnije nasuta i gde se danas nalazi Stradun. Crkva Sv. Nikole
pomenuta je u izvorima prvi put 1296. godine; upor. Liber Statutorum civitatis Ragusii
compositus anno 1272, ed. V. Bogii C. Jireek, Zagrabiae 1904, 198, usque ad
ecclesiam s. Nicole de Campo. Arheolo{kim iskopavawima utvr|eno je da je crkva
Sv. Nikole bila podignuta na temeqima objekta koji bi mogao najpre da bude kula.
Kona~ni rezultati iskopavawa nikada nisu objavqeni; upor. I. Stevovi},
Prospetto della cita di Ragusa, novi izvor za najraniju istoriju vizantijskog
Dubrovnika, ZRVI 29/30 (1991) 142, nap. 16.
305
Orbin, 234 235, u zagradi napomiwe da je to bilo sedme godine opsade grada.
306
Do 1097. godine Split je priznavao vrhovnu vlast Vizantije, kada je potpao, uz
saglasnost Vizantije, pod mleta~kog du`da; upor. G. Novak, Povijest Splita I II, Split
1957, I, 72 73, nap. 136.
307
Orbin, 235; Ragnina, 207, ne pomiwu zauze}e grada ve} samo izgradwu utvr|ewa.
308
Rukopis No 38, Arhiv SANU. O ovom crte`u, videti, T. @ivkovi}, Legenda o
Pavlimiru Belu, I^ 50 (2004) 21, nap. 50, sa tamo navedenom literaturom.
309
Anonymi, 26; Ragnina, 207. Hronologija je kod oba pisca neta~na.
310
Radoslav je prema Popu Dukqaninu imao osam sinova, Branislava, Gradislava,
Hvalimira, Stranihnu, Ko~apara, Vojislava, Dobroslava i Pribineka; upor. Ljetopis,
95.
120
311
Ljetopis, 96.
Jo{ u XVI/XVII veku postojala je u Dubrovniku poslovica za `enu koja je bila
puna besa i okrutnosti: dovoqno je da je ista kao Jakvinta; upor. Luccari, 16.
313
Upor. @ivkovi}, Dva pitawa, 55 56.
312
121
122
316
123
VUKAN
Vizantijski izvor, Ana Komnina, Vukana pomiwe bez odgovaraju}e titule, dok
ga Pop Dukqanin naziva `upanom; upor. Ljetopis, 100. Me|utim, ve} u poglavqima
Letopisa koja se odnose, najverovatnije, na razdobqe IX veka, Dukqanin napomiwe
da je u Ra{koj vladao veliki `upan.; upor. Ljetopis, 69, ...est se vocare...iupanum
maiorem.... Budu}i da oba izvora, Ana Komnina i Pop Dukqanin, pomiwu u Srbiji
(Dalmaciji) odnosno Ra{koj, `upane, sasvim je prirodno da je vrhovni `upan
morao da ima titulu koja }e ukazivati na wegov vrhovni polo`aj. Otuda je i Vukan,
najverovatnije, nosio titulu velikog `upana.
318
Upor. T. @ivkovi}, Sinovi Zavidini, ZMS 71 (2005) u {tampi.
124
Ljetopis, 96 97.
Orbin, 233. Vazalska zakletva, pravno gledano, nije se mogla davati i u ime
potomaka, tako da je formulacija koju daje Pop Dukqanin, a prema wemu i Mavro
Orbin, u su{tini nemogu}a. Me|utim, ukoliko je Bodin imao nameru da stvori
novu dinastiju u Srbiji (Ra{koj) onda pri takvoj koncepciji wegovog razmi{qawa
i plana, postaje veoma izvesna. Drugim re~ima, ovakva vazalska zakletva
predstavqala je presedan po merilima svoga vremena.
321
Maksimovi}, Organizacija, 31 43.
320
125
126
Ljetopis, 97.
Upor. T. @ivkovi}, O severnim granicama Srbije u ranom sredwem veku , ZMS
za istoriju 63/64 (2001) 7 17, gde su navedena i starija mi{qewa.
327
Najstariji pomen ovostranog i onostranog Srema zabele`en je u jednoj poveqi
iz 1229. godine; upor. Codex III, N 271, Sirmia citerior...Sirmia ulterior.
328
DAI I, I, 32.149 151.
326
127
329
128
333
129
130
131
346
132
Ljetopis, 99.
Ljetopis, 99 100. Prema Dukqaninu Vladimira su za vladara izvikali sami
Dukqani, {to je, na osnovu ranijeg opisa Vukanovog u~e{}a u borbi za dukqansko
nasle|e, slobodno Dukqaninovo tuma~ewe. Naravno, Pop Dukqanin je te`io da
ukloni bilo kakvu senku sa dukqanske dinastije da je ona zapravo nastavila da
postoji voqom stranog vladara u ovom slu~aju Vukana.
349
133
Ljetopis, 100.
Ljetopis, 101, nap. 250; [i{i}, Letopis, 87, nap. 62.
352
Luccari, 16, navodi da je Grube{a nasledio Bodinovog sina Mihaqu, dok prvu
vladavinu Bodinovog sina Georgija uop{te ne pomiwe. Zanimqiv je i Lukarevi}
opis Grube{ine naravi koja je kao talasi na moru, koji, kada dune vetar, tako se
podi`u.
353
Ljetopis, 100 101. Luccari, 18, ima podatak da je Georgije umro u Vlaherni, tj.
dvorskoj tamnici u Carigradu.
351
134
354
135
136
137
356
357
138
ZAVIDA
358
Ktitorski natpis na crkvi Sv. Petra i Pavla u Bijelom Poqu pomiwe Zavidu,
oca humskog kneza Miroslava (ro|enog brata Stefana Nemawe); upor. A. Deroko,
Crkva Sv. Apostola Petra u Bijelom Poqu, GSND 7/8 (1930) 145. Zapis na
rukopisu Miroslavqevog kevan|eqa, tako|e imenuje Miroslavovog oca Zavidu;
upor. Miroslavqevo jevan|eqe (odlomci), prir. Q. Stojanovi}, Spomenik SKA 20
(1893) VI, Miroslavou s()nou Zavidinou.
359
Na ovo je odavno upozorio jo{, Q. Kova~evi}, Nekolika pitawa o Stefanu
Nemawi, Glas SKA 58 (1900) 61 62 ( = Kova~evi}, Nekolika pitawa). S druge
strane, S. Stanojevi}, O Nemawinom ocu, Starinar 5 (1930) 5, smatrao je da je
Stefan Vukan bio Nemawin otac; u novije vreme, J. Leny, Stefan Zavida als Sohn von
Uro I. und Vater von Stefan Nemanja, Sdostforschungen 48 (1989) 37 49, izneo je
pretpostavku da je Zavida bio sin Uro{a I.
360
Videti napred.
139
361
Upor. M. Grkovi}, Re~nik li~nih imena kod Srba, Beograd 1977, 95.
Radojkovi}, Razmatrawa, 22, smatrao je da su Vukan i Marko morali biti ro|ena
bra{a..
363
@itije svetog Simeona, Stefan Prvoven~ani, Sabrana dela, prired. Q. JuhasGeorgievska, Beograd 1999, 18 (= @itije svetog Simeona).
364
Upor. D. Anastasijevi}, Otac Nemawin, Beograd 1914, 6 7.
365
Upor. T. @ivkovi}, Jedna hipoteza o poreklu velikog `upana Uro{a I, I^ 52
(2005) u {tampi ( = @ivkovi}, Jedna hipoteza).
362
140
15.
368
369
370
141
372
142
Ljetopis, 102.
Marci Chronica De gestis Hungarorum ab origine gentis ad annum MCCCXXX producta,
ed. F. Toldy, Pesta 1867, 91 ( = Marci Chronica), Dux Almus...fugierat in Graeciam...imposuit
sibi nomen Constantinus.
377
Cinn. 12.9 10; VINJ IV, 14 15.
378
Cinn. 7 .16 9.3.
376
143
379
144
145
146
URO[ I
147
@itije svetog Simeona, 18. U tom slu~aju u prevratu je pored Uro{a u~estvovao i
wegov brat Stefan Vukan. Wemu se u izvorima posle 1112. godine gubi svaki trag.
Najverovatnije je neposredno posle svrgavawe Zavide preminuo.
390
Ljetopis, 100 101.
148
149
150
151
II najranije tada ve} prvi put slao svoj pomo}ni odred od 300
ratnika vizantijskom caru.403 Pop Dukqanin navodi da je dukqanski
knez Radoslav boravio u Carigradu kod Manojla Komnina tra`e}i
potvrdu svoje vlasti. Ovo putovawe on je preduzeo najverovatnije
kada je Manojlo postao car 1143. godine, kako bi od novog
vizantijskog cara dobio potvrdu svoje vlasti. Ne{to kasnije
pobunili su se protiv wega neki stari neprijateqi i doveli
Uro{evog sina Desu u Zetu i Travuniju,404 pa se mo`e zakqu~uiti da
je Uro{ I tada jo{ uvek bio veliki `upan. Tako bi se moglo
zakqu~iti da je Uro{ I vladao Ra{kom do oko 1144/1145. godine.
Na osnovu politi~kog delovawa Uro{a I mo`e se o wemu
izre}i dosta povoqan sud. Iako je na vlast do{ao prevratom,
ukloniv{i zakonitog naslednika Vukanovog, Zavidu, potpomognut
od Ugarske, on se prema Zavidinim sinovima dr`ao sporazuma za
koji su garantovale dve velike sile Ugarska i Vizantija, tj. on sam
vlast je vr{io u u`oj oblasti Ra{ke, dok su Zavidini sinovi
zadr`ali svoje oblasti koje su dobili za o~eve vladavine (Tihomir,
Miroslav i Sracimir) ili posle ugarsko-vizantijskog mirovnog
sporazuma 1129. godine (Stefan Nemawa). Po~etkom svoje vladavine
on je vodio tihu antivizantijsku politiku podr`avaju}i Bodinovog
sina Georgija kome je, kada je ovaj pao sa vlasti, pru`ao uto~i{te
tokom sedam godina (1113/1114 1120/1121). Za ovakvo dr`awe on je
bio ka`wen od provizantijske struje i privremeno zba~en sa prestola,
ali se uz pomo} dukqanskog kraqa Georgija ponovo domogao vlasti
1126/1127. godine. Time je prvi deo wegovog politi~kog delovawa
zaokru`en.
Tokom druge vladavine Uro{ I nastupa daleko opreznije,
najpre i zbog te{kog poraza koji je pretrpeo 1127 1128. godine od
Vizantije. Sa ratnog poqa wegova politika polako klizi prema
finijim diplomatskim metodama. On razume veoma dobro kako se
vodi pa`qiva dr`avna politika i putem bra~nih veza popravqa svoj
politi~ki polo`aj. Svakako, procenio je da je Carstvo isuvi{e jako
da bi se sa wim nosio u otvorenom sukobu. Stoga svoju k}er Jelenu
udaje za slepog Belu, a drugu k}er Mariju za Konrada od Znojma.
Ispostavilo se da je Jelenin brak zaista doveo do daqeg ja~awa
veza sa Ugarskom i za vi{e decenija }e Ra{ku politi~ki povezati sa
403
404
152
153
PRIMISLAV URO[ II
154
407
155
156
most koji su ~uvali Srbi. Me|utim, ova bitna prepreka bila je u veoma
ranoj fazi bitke uklowena, jer su se Srbi pod strelama vizantijskih
strelaca povukli od mosta i time omogu}ili Vizantincima da otpo~nu
prelaz na drugu obalu. Bitka je tako na samom po~etku bila re{ena i
daqe se odvijala vi{e kao niz borbi mawih grupa vojnika. Sam car
Manojlo istakao se u borbi savladav{i Vakhina, ugarskog zapovednika
(arhi`upana). Tom prilikom zarobqena su i dvojica srpskih `upana
Grde{a i Vu~ina.418 Bitka je okon~ana bez pobednika jer su cara, koji je
nameravao da daqe progoni neprijateqa, od ovoga odvratili upravo
zarobqenici (Vakhin) pokazuju}i mu vlasi na glavi `ele}i da mu ka`u
kako ga daqe ~eka jo{ ve}a vojska. Ipak, poraz ugarskih odreda
prelomio je velikog `upana koji je istoga dana uputio poslanstvo u
carev logor i zatra`io da mu se nedela zaborave. Budu}i da je
Manojlo bio voqan da oprosti Uro{u II, on se ubrzo pojavio u carevom
logoru i tu polo`io zakletvu vernosti. Tada je dogovoreno da ubudu}e
caru pored ranije obe}anih 2 000 vojnika za rat na Zapadu i 300 za
ratovawe na Istoku, davati jo{ 200 za vojne potrebe na Istoku.419
Poku{aj osamostaqivawa Uro{a II od Vizantije 1149/1150.
godine okon~an je porazom na Tari i prihvatawem vrhovne vlasti cara
Romeja. Nije poznato da je Uro{ II prekr{io ovaj mirovni ugovor sve do
kraja svoje vladavine. Poznato je da je u jednom trenutku on bio zba~en
za prestola velikog `upana od svoga najmla|eg brata Dese. Me|utim,
srpski `upani, svesni da bi ova promena mogla da izazove reakcije
cara, koji je u to vreme jo{ uvek vodio rat sa Ugarskom, pozvali su
Manojla da on presudi, odnosno potvrdi promenu na veliko`upanskom
tronu. Manojlo je u blizini Ni{a primio zava|ene srpske `upane i
presudio u korist Uro{a II. Tako je Uro{ II, kao i wegov otac Uro{ I,
dva puta bio veliki `upan.
Smena Uro{a II bila je posledica wegovog poraza iz 1150. godine
i vra}awe u vazalni polo`aj prema Vizantiji. Mihailo Solunski
nedvosmisleno govori o u~e{}u srpskih kopqanika na vizantijskog
strani protiv Ugarske ve} 1151. godine, uz primedbu da je Srbima ovo
veoma te{ko palo jer su digli oru`je protiv prijateqstva.420
418
157
Fontes rerum byzantinarum I, ed. W. Regel, Petropoli 1892, 163.25 27;VINJ IV, 190
191.
422
VINJ IV, 181 182.
423
Cinn. 199.13 14; VINJ IV, 55.
158
159
425
426
160
DESA
427
Codex II, N 12, Desa, opat manastira Sv. Hrisogona u Zadru (oko 1106. godine); N
59, Desa Uesaro i Desa Gallone, svedoci na jednoj ispravi izdatoj u Splitu 1145
1153. godine; N 96, Desan, svedok na ispravi splitskog arhiepiskopa iz 1164.
godine; N 139, iuppanus Desa, kao svedok na ispravi izvesnog presbitera Mihe iz
Splita (1175 1180); Codex III, N 379, Desa, opat manastira na Lokrumu (1235); N
239, Desa de Luca Casotto, trogirski plemi} (1227); N 69 Desa de Pezze, zadarski
plemi} (1208); N 168, Desa de Picica, zadarski plemi} (1221); itd.
428
Monumenta Serbica, ed. F. Miklosich, Vienna 1858, passim.
161
429
162
432
Vidi napred.
163
433
434
164
Orbin, 192.
Kali}, @upan Belo{, 67.
165
437
166
167
Orbin, 245.
O ovim doga|ajima videti ni`e u poglavqu o banu Bori}u.
168
169
448
170
451
Andreae Danduli ducis Venetiarum Chronica per extensum descripta aa. 46 1280 d.C., ed.
E. Pastorello, Bologna 1938, 249.27 28 ( = Dandulo), Inter hec, Stephanus rex Ungarie,
cum duce amiciciam fingens, Leonardo eius nato comiti Auseri filiam ducis Desse in coniugem
tradidit...
171
172
173
BORI]
174
Posjedi plemikog roda Boria bana do sredine XIV. stoljea, Scrinia Slavonica 5 (2005) 48
61 (= Karbi, Posjedi).
461
Upor. Nedeqkovi}, Postojbina, 57 58, gde su navedena starija mi{qewa i
literatura; Karbi, Posjedi, 50.
462
Upor. CD IV, N 208 (1244), ...terra Tolys cum fratribus et cognatis generationis
Borich bani Tunnicha vocata.
463
Tunnicha bi trebalo da je dana{wa Tomica; upor. Karbi, Posjedi, 54, nap. 31.
464
[i{i}, Letopis, 195 196.
465
Ibid. 195; upor. Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae II, ed. T. Smiiklas,
Zagreb 1904, N 74 ( = CD II).
CD II, N 86.
175
466
176
ugarski kraq Bela III (1172 1196).470 Budu}i da je Bori} selo Zdeqe
poklonio pro remedio anime sue, izgleda da je ubrzo posle toga
preminuo. Pojava wegovih unuka pre 1209. godine, saglasna je sa
ovakvom hronologijom. Drugim re~ima, ban Bori} je umro ubrzo posle
1163. godine. Da li je on umro kao bosanski ban, ili kao izgnanik i
biv{i ban Bosne, ostaje nejasno, iako se na osnovu poveqe iz 1163.
godine ~ini da je on tada jo{ uvek bio bosanski ban.
Hronika Simona de Keze bele`i da je po naredbi ugarskog
kraqa Stefana III (1162 1172) izvesni miles Gotfridus nominatus de
Mesnensi regione po{ao protiv bosanskog vojvode (adversus ducem de Bosna)
i da ga je pobedio.471 Postavqa se pitawe, protiv koga je i kada
ugarski vladar vojno intervenisao u Bosni. [to je jo{ va`nije
Gotfrid se nije zadr`ao u Bosni, ve} se vratio u Ugarsku i stekao
veliku naklonost ugarskog kraqa.
Na osnovu poveqe iz 1163. godine, na kojoj se Bori} ban nalazi
kao svedok uz ugarskog kraqa Stefana IV, to bi zna~ilo da je bio
upleten u gra|anski rat u Ugarskoj, a protiv Stefana III. Poznato je
da je ugarski ban Belo{, tako|e podr`avao Stefana IV,472 pa se otuda
javqa misao da je Bori} ban u politici sledio svoga (verovatnog)
za{titnika Belo{a. Me|utim, ishod ovog rata Bori} najverovatnije
nije do~ekao jer je najkasnije 1164. godine preminuo, dok se u isto
vreme i Belo{u gubi svaki trag u izvorima. Ve} 1165. godine ubijen
je i Stefan IV, pa je Stefan III kona~no ostao jedini kraq Ugarske i
gra|anski rat je okon~an.473 Stoga, podatak Simona de Keze, o vojnoj
intervenciji u Bosni protiv tamo{weg bana, mogao bi da se odnosi
podjednako na samog Bori}a ili na nepoznatog Bori}evog
naslednika, koji je najpre mogao da bude vizantijski {ti}enik, pa
samim tim suprotstavqen Stefanu III. Do pohoda na Bosnu moralo je
do}i pre 1167. godine kada je izme|u Ugarske i Vizantije
470
CD III, N 74.
Simonis de Kza Gesta Hungarorum, ed. L. Veszprmy F. Schaer, Budapest 1999, 172
174.
472
Upor. Kali}, Belo{, 78.
473
Stefan IV je pora`en juna 1163. godine i povukao se na teritoriju Vizantije gde
je o~ekivao da }e na}i podr{ku Manojla Komnina. Kako se posle 1163. godine iz
izvora gube Belo{ i Bori{, ova podudarnost verovatno nije slu~ajna, pa bi
trebalo pomi{qati da su obojica izgubili svoje prethodne pozicije Belo{ bana
Ugarske, a Bori} bana Bosne. Belo{ je nastavio da `ivi u Ugarskoj (upor. Cinn.
204.12 15), dok je Bori} ili ubrzo preminuo ili uklowen voqom Stefana III sa
banske ~asti u Bosni.
471
177
474
178
Cinn. 104.7-8.
DAI I, 34.7 - 10.
179
Ljetopis, 86.
Ljetopis,99.
482
Ljetopis, 99.
481
180
Rukopis 36 Arhiva SANU, fol. 1, "...fra quai Regniando R Steffano, non passo
molto tempo, ehe egli sn morii, succedendogli Vutmir suo flgliolo, doppo il qualo domino il
suo fratello minora chiamato Steffano Crescimir, quale non hebbe figlioli maschi, ma una
femina ehe diede in moglie al'R d'Ungaria, quale parre di mollii Coloman...
181
CD II, N 45.
O na~inu na koji je Rama do{la u titulaturu ugarskih kraqeva, videti, T.
@ivkovi}, Rama, 153 164.
486
Orbin, 349; Luccari, 21.
485
182
487
Luccari, 21, izri~ito ka`e da pi{e na osnovu svedo~anstava mnogih koji su tamo
bili.
488
Za pozniju pojavu neke od ovih porodica u izvorima, videti, ]irkovi}, Orbin,
340 341.
489
Luccari, 20, dodaje da je Toma{ Vukmiri} imao uz sebe 4 000 vojnika.
490
Orbin, 348 349.
491
Luccari, 20, ~ak napomiwe da je Petar Bolica rawen u desnu stranu grudi.
183
do{lo tek 1155. godine, koje je naru{eno tek posle smrti Geze II
1162. godine.492
Stoga, prirodno je bilo da ugarske ~ete poma`u svome vazalu
Bori}u u sklopu rata protiv Vizantije, ba{ kao {to je i on 1153.
ili na prole}e 1154. godine, pomagao Ugre pod Brani~evom.
U sklopu svih poznatih doga|aja oko bana Bori~a, posebno se
izdvaja ~iwenica da se wegova pojava u Zahumqu podudara sa
odlaskom Dese iz te oblasti i wegovim postavqewem za ra{kog
velikog `upana voqom ugarskog dvora, sti~e se utisak da je Bori}
postavqen za bosanskog vladara u sklopu diplomatske aktivnosti
Ugarske. Ta~nije, ugarski ban Belo{, Desin brat, mogao je da
postavi odanog vlastelina na mesto bosanskog bana poma`u}i ga
jo{ da pro{iri vlast i na oblast Zahumqa. Tako bi bilo sasvim
jasno zbog ~ega je Desa 1155. godine, kada ga je vizantijski car
Manojlo I Komnin uklonio sa veliko`upanskog prestola Ra{ke,
morao da se zadovoqi skromnom obla{}u Dendre, odnosno zbog ~ega
nije mogao da se vrati u Zahumqe i Travuniju. Tamo je tada ve}
~vrsto dr`ao vlast Bori}. Tako|e, pretpostavka B. Nedeqkovi}a,
da je Bori} bio ro|ak Belo{ev,493 odnosno ra{ke vladarske ku}e,
ovim dobija na te`ini.
Rat koji je izbio izme|u Bori}a i Dubrovnika 1154. godine,
prikazan je kod Mavra Orbina kao posledica crkvenog spora
izme|u bosanskog episkopa i dubrova~kog arhiepiskopa.494 Iako je
Orbin olako pre{ao preko su{tine sukoba, mo`e se uo~iti da je to
bilo veoma krupno pitawe koje je pored Bori}a pokrenulo na rat i
wegove ugarske saveznike. Izgleda da je Bori}, po{to je stekao
Zahumqe, izvr{io odre|ene izmene nadle`nosti episkopa, odnosno
da je bosanskom episkopu poku{ao da podredi i one oblasti koje su
se nalazile u nadle`nosti dubrova~kog arhiepiskopa. Taj sukob oko
crkvenih nadle`nosti odigrao se pre svega na prostoru Zahumqa i
Travunije. Poku{aj jednog sredwovekovnog vladara da promeni
granice crkvenih eparhija, uvek je posledica politi~ke odluke i
odjek je vladareve `eqe da teritorija na kojoj vr{i svetovnu vlast
492
184
185
186
187
188
189
190
191
192
IZVORI
Andreae Danduli ducis Venetiarum Chronica per extensum descripta aa. 46 1280 d.C., ed. E.
Pastorello, Bologna 1938.
Annales Barenses, MGH SS V, ed. G. Pertz, Hannoverae 1844, 51 56.
Annales Beneventani, MGH SS II, ed. G. Pertz, Hannoverae 1829, 173 185.
Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina, ed. S. Nodilo, Zagrabiae 1883.
Anne Comnne Alexiade, I III, ed. B. Leib, Paris 1937 1945.
Antonius de Bonfinis, Rerum Ungaricarum Decades, ed. I. Fgel B. Ivny L. Juhsz,
Lipsisae 1936.
Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia I, ed. L. Thallczy C. Jireek E.
Sufflay, Vindobona 1913.
V. Beevliev, Die Protobulgarischen Inschriften, Berlin 1963.
@itije svetog Simeona, Stefan Prvoven~ani, Sabrana dela, prired. Q. JuhasGeorgievska, Beograd 1999.
Il Regno de gli Slavi hoggi corrottamente detti Schiavoni Historia di don Mavro Orbini Ravseo
abbate melitense, Pesaro 1601.).
loannes Scylitzes Continuates, ed. Th. Tzolakis, Thessaloniki 1968.
Ioannis Scylitzae Synopsis historiarum, ed. H. - G. Beck - A. Kambylis - R. Keydell, Berolini 1973.
Ioannis Cinnami Epitome rerum ab loanne et Alexio Comnenis gestarum, ed. A. Meineke,
Bonnae 1836.
193
194
Copioso ristretto de gli Annali di Rausa libri quattro di Giacomo di Pietro Luccari, Venetia
1605.
LITERATURA
195
za
196
197
198
199