3.

SKLADITENJE
3.1 UVOD
Skladitenje je planirana aktivnost kojom se materijal 1 dovodi u stanje mirovanja, a
ukljuuje fiziki proces rukovanja i uvanja materijala te metodologiju za provedbu tih
procesa. U industrijskom poduzeu, skladite je ureeno i opremljeno mjesto za privremeno i
sigurno odlaganje, uvanje, pripremu i izdavanje materijala prije, tijekom i poslije njihova
troenja i uporabe u procesu proizvodnje.
Iz svrhe skladitenja proizlaze njegovi ciljevi i zadaci (Feriak i dr. 1983.):
1. Glavna zadae skladita je dinamiko uravnoteenje tokova materijala, koliinski i
prostorno u svim fazama poslovnog procesa. Uz uinkovitu primjenu unutarnjeg
transporta, skladite treba osigurati neprekidnost proizvodnje. Taj se kontinuitet
osigurava tako da tok materijala tee po unaprijed odreenom redu, planski i
sustavno, bilo da se radi o ulazu sredstava za proizvodnju u proizvodni sustav, bilo o
toku materijala unutar proizvodnog sustava, njegovoj preradi i doradi u procesu
proizvodnje, bilo da se radi o izlazu materijala radi prodaje.
2. Proces skladitenja treba realizirati uz najnie trokove skladitenja i uz najmanja
mogua financijska sredstva angairana u zalihe.
3. U skladitu se mora odravati stalna kakvoa zaliha materijala uvanjem, zatitom i
odravanjem fiziko-kemijskih svojstava materijala. Ne smije se dopustiti rasipanje,
kvar, lom i ostale gubitke na vrijednosti zaliha.
4. Skladite treba racionalno ubrzavati tok materijala, kako bi se skratio proces
poslovanja (npr. ciklus proizvodnje) i time ubrzao koeficijent obrtaja sredstava
vezanih u zalihe.
5. Svojim poslovanjem skladite treba utjecati na poveanje konkurentske sposobnosti
poslovnog sustava.
Razlozi za skladitenje materijala u industrijskom poduzeu mogu se prikazati na
slijedeim primjerima:
a) skladitenje sirovina
dugi rokovi nabave materijala, s obzirom na duljinu proizvodnog ciklusa,
dobavljaevo zakanjenje isporuke,
povremeni nedostatak materijala na tritu,
pojava karta u proizvodnji,
promjene u planovima proizvodnje,
b) skladitenje poluproizvoda
odstupanje od proizvodnog plana,
1

Pod pojmom materijal podrazumijevaju se sirovine, poluproizvodi, proizvodi, kupljena roba, alati, naprave,
itd., ali e se radi pojednostavljenja, u nastavku naziv materijal koristiti za sve vrste.

zastoji u proizvodnji,
razlike u trajanju tehnolokih operacija i ciklusa proizvodnje pojedinih dijelova,
razlike u veliini serija,
rad u vie smjena,
kvarovi strojeva,
razlike u kapacitetu pojedinih strojeva,
potreba za veom iskoristivou kapaciteta,
posebni zahtjevi tehnolokog procesa,

c) skladitenje gotovih proizvoda

o oteana prodaja gotovih proizvoda,
o kratki rokovi isporuke (uvjeti trita),
o potreba osiguranja doknadnih dijelova,
d) skladitenje alata i naprava - rjeava probleme pravovremene opskrbe i zamjene u
procesu istroenih ili oteenih alata i naprava,
e) skladitenje dijelova potrebnih za odravanje opreme - nuno je radi osiguranja
ispravnosti rada strojeva i ureaja.
Skladini proces predstavlja skup svih aktivnosti s materijalom u skladitu, dok se pod
nazivom skladite podrazumijeva skladini sustav. Osnovne komponente (elementi)
skladinog sustava su:
skladini objekti (npr. zgrade)
sredstva za skladitenje i sredstva za odlaganje materijala (sredstva za oblikovanje
jedininih tereta)
transportna sredstva
pomona skladina oprema
-

komunikacijsko-informacijski sustav,
sredstva za sastavljenje i rastavljanje jedininih tereta,
sredstva za odreivanje izmjera i teine,
sredstva za prijevoz preko tranica i drugih neravnina,
sredstva za pretovar, sredstva i oprema za pakiranje,
sredstva za zahvat materijala,
pomona sredstva za povezivanje s okruenjem,

dodatna oprema
-

protupoarni ureaji,
sigurnosno-zatitni ureaji,
ureaji za klimatizaciju,
ureaji za grijanje/hlaenje,
sanitarno-higijenski ureaji,
ureaji za odravanje istoe,
sredstva zatite na radu.

Skladita se mogu podijeliti temeljem razliitih pojedinanih kriterija, tablica 3.1.

Tablica 3.1 - Vrste skladita (Olui, 1997.)

Redni
broj

Kriterij

Vrsta skladita

a)

b)
1.

Vrsta i znaajke materijala

c)

d)
e)

2.

Stupanj razvoja skladinog

sustava

a)

a)
3.

Strategija odlaganja
materijala

b)
c)

a)
4.

Model organiziranja
b)

5.

Glavna zamisao izvedbe

objekta (graevine)

sipki materijal
komadni materijal
tekuine
plinovi
alati
ambalaa
potroni materijal
otpad
sirovine
poluproizvodi
proizvodi
rezervni dijelovi
pokvarljivi materijal
nepokvarljivi materijal
zapaljivi materijal
eksplozivni materijal
radioaktivni materijal
runa
djelomino mehanizirana
mehanizirana
djelomino automatizirana
automatizirana
s unaprijed odreenim rasporedom
sa slobodnim rasporedom odlaganja unutar
odreenog dijela skladita
sa sluajnim rasporedom odlaganja materijala
odlaganje u blokovima
odlaganje u redovima
na jednom mjestu odlaganja istovrsni materijal
na jednom mjestu odlaganja raznovrsni
materijal
glavna
za komisioniranje
meuskladita
centralizirana
decentralizirana
kombinirana
vodoravna ili niska (visina oko 7 m)
okomita ili visoka (visina preko 12 m)

Tablica 3.1 - Vrste skladita (nastavak)

Redni
broj

Kriterij

Vrsta skladita

a)
6.

Znaajke graevinskog
objekta
b)

7.

Tehnologija skladitenja

8.

Pripadnost dijelu poduzea

9.

Vrsta toka materijala u

skladitu
a)
b)

10.

Vrsta sredstava za
skladitenje
c)

11.

Zadatak u proizvodnom
sustavu

12.

Znaajke jedinica
skladitenja

zatvorena
otvorena
natkrivena
posebna
podzemna
prizemna
katna
silosi
podna (statina i dinamina)
regalna i visokoregalna (statina i dinamina)
sa skladitenjem na transportnim sredstvima
(transportno-skladina sredstva)
nabave
prodaje
proizvodnje
kooperacije
servisa
odravanja
alatnice
laboratorija
s jednosmjernim tokom
s povratnim tokom
bez sredstava za skladitenje (podna skladita)
sa sredstvima za skladitenje (regalna
skladita)
s nepokretnim regalima (statina)
s pokretnim regalima (dinamina)
polini regali
paletni regali
konzolni regali
prolazni regali
protoni regali
pokretni regali
prijevozni regali
ulazna
proizvodna
izlazna (otpremna)
statina
dinamina

13.

Rjeenje zatite

mala
srednja
velika

U proizvodnim procesima metalopreraivake industrije veliko znaenje imaju skladita

povezana s proizvodnjom:
pomona skladita uz pojedine pogone, sa zadaom opskrbe tih pogona materijalom,
alatima, itd.
meufazna skladita unutar proizvodnih pogona sa zadaom uravnoteenja toka
materijala izmeu radnih mjesta ili pojedinih strojeva.
Osnovni subjekt i glavno polazite skladinog sustava i skladinog procesa je materijal
za skladitenje.
U industrijskim poduzeima materijal se uglavnom dijeli na:
sipki materijal,
komadni materijal (najee je zastupljen u poduzeima metalopreraivake
industrije),
tekuine i plinove.
Komadni materijal moe se odlagati u skladitu:
a) pojedinano
bez sredstava za oblikovanje jedininih tereta - izravno na mjesto odlaganja,
sa sredstvima za oblikovanje jedininih tereta (npr. komad postavljen na paletu),
b) skupno (vie komada odjednom)
bez posebnih sredstava,
s posebnim sredstvima.
Jedan ili vie komada postavljenih na posebna sredstva ine jedinini teret kojim se
rukuje jednim zahvatom ili koji se odlae na jedno mjesto. Uobiajena sredstva za
oblikovanje jedininih tereta su: ravna paleta, kutijaste palete, stalci, sanduci, ISO-kontejneri,
itd. Jedinini tereti mogu biti odreeni i na druge naine: snop cijevi, paket limova, itd. Za
oblikovanje jedininih tereta mogu se koristiti i posebna sredstva standardnih izmjera i
kakvoe ija je namjena prvenstveno za odlaganje materijala: razliite palete, sanduci, stalci,
kutije, kasete, koare, itd.
Primjenom sredstava za oblikovanje jedininih tereta pri skladitenju i odlaganju
komadnog materijala humanizira se rukovanje materijalom, smanjuju se trokovi i omoguuje
automatizacija tokova materijala u proizvodnim procesima. Glavna zamisao pri uvoenju
jedininih tereta je okrupnjivanje - poveanje koliine materijala kojom se odjednom rukuje
ili koja se skladiti na jednom mjestu, a kao glavne znaajke istiu se izmjere i teina
materijala.
Jedininim teretom u skladinom sustavu i procesu naziva se skladina jedinica (ili
jedinica skladitenja). Kod odreivanja jedinice skladitenja treba po mogunosti teiti
primjeni idealnog rjeenja sa stajalita logistike (Jnemann, 1989.):

JEDININI
TERET

JEDINICA
OBRADE

JEDINICA
SKLADITENJA

JEDINICA
TRANSPORTIR.

JEDINICA
PAKIRANJA

JEDINICA
OTPREME

Iskoristivost skladinog prostora bitno ovisi o jedinicama skladitenja, odnosno o

iskoristivosti njihova obujma.

3.2 PROJEKTIRANJE SKLADITA

Projektiranje skladita u naelu obuhvaa sve projektantske radove neophodne za
izvedbu skladine zgrade, odnosno skladinih prostorija, kao i definiranje transportnih
ureaja, te dodatne i pomone skladine opreme, koja e se u odreenom skladitu koristiti.
Cilj projektiranja skladita je oblikovanje skladinog sustava koji e zadovoljiti sve tehnike,
tehnoloke, informatike, organizacijska i ekoloke zahtjeve uz najmanje trokove. Svako
rjeenje skladitenja temelji se na bilanci materijala, definiranim tokovima materijala
proizvodnih procesa i rasporedu objekata poduzea.
Metodologija projektiranja skladita koja se koristi za definiranje tehnolokog projekta
novog ili poboljanja postojeeg skladita, moe se saeti u slijedee faze (Olui, 1997.):
1.
2.
3.
4.
5.
6.

definiranje polaznih podataka,

oblikovanje zona skladita,
rjeenje za svaku zonu,
dimenzioniranje tehnikih rjeenje,
trokovnik i specifikacije,
analiza vrijednosti.

Pri izboru lokacije skladita treba voditi rauna o mogunostima proirenja skladinog
prostora. Nakon odreivanja lokacije slijedi odreivanje potrebnih zaliha materijala, potrebnih
skladita, te vrste i veliine skladita. Zatim se donosi odluka o rasporedu pojedinih zona
unutar skladinog prostora. Tim se rasporedom osigurava funkcionalna veza skladite okruenje.
Izbor vrste skladita definira odreene znaajke budueg rjeenja. Neke znaajke
starijih i novih izvedbi skladita prikazane su u tablici 3.2.
Za svaki projekt skladita kljuni je podatak bilanca svih materijala koji se skladite, tj.
za svaki materijal odreuje se:
koliine, izmjere, obujam, oblik, teine, znaajke vrijednosti,
uestalost (dnevna, tjedna, mjesena, itd., uestalost po dokumentima ili po
jedininim teretima) i koliina ulaza, uestalost i koliina izlaza.
Vrijeme trajanja pojedinih aktivnosti vaan je parametar za oblikovanje tehnikih
rjeenja svakog skladita. Posebno se to odnosi na izbor i odreivanje broja transportnih
sredstava. Pravilan izbor transportnih sredstava ovisi ne samo od znaajki materijala nego i od
znaajki procesa proizvodnje, duljine tranportnih putova i od naina gradnje skladita (npr.
nisko ili visoko skladite). Kod rjeavanja ovog problema najbolje je primijeniti teoriju redova
ekanja, matematike metode optimalizacije i simulacije.

Tablica 3.2 - Znaajke skladita (Olui, 1997.)

Redni
broj
1.

Stare izvedbe

Objekti

2.

Tehnika

bez posebnosti gradnje

smjeteni u zajednikim
zgradama
viestruka funkcija
jednostavni regali (esto
samogradnja)
mala dodatna oprema
veliki udio runog
rukovanja
univerzalna oprema
statinost

3.

Jedinini tereti

sloboda u dimenzijama
nesigurno rukovanje

4.

Podruja (zone)
skladita

gruba struktura
bez posebne opreme

5.

Radnici

niska kvalifikacija

Nove izvedbe

posebnosti gradnje
posebne forme
odvojene zgrade
samo za skladitenje

regali velike nosivosti

veliki izbor opreme
specijalizirana oprema
dinaminost

standardizacija i tipizacija
uvjet za automatizaciju
sigurno rukovanje
stroga struktura
za svaku zonu posebna
oprema
visoka kvalifikacija

U jednom skladinom prostoru ostvaruju se brojni i raznovrsni radni ciklusi, ovisno o

sloenosti aktivnosti i o koordinatama polazita i odredita. Radi toga se kod projektiranja
rauna s prosjenim radnim ciklusom. U ostvarivanju skladinih procesa razlikuju se dva
ciklusa: jednostavni i sloeni ciklus skladitenja. Sloeni ciklus skladitenja sastoji se od npr.
aktivnosti odlaganja jedne jedinice skladitenja na odgovarajue mjesto npr. regala, te
aktivnosti izuzimanja neke druge jedinice skladitenja s drugog poloaja u regalu, a sve s
istim polazitem transportnog sredstva.
Pri odreivanju radnog ciklusa transportnog sredstva potrebno je definirati strukturu
svih aktivnosti koje ine taj ciklus.
Radni ciklus viliara koji transportira materijal odloen u naslonom sanduku do
odredita - valjanog konvejera, sastoji se od slijedeih vremena (Olui, 1991.):
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

podizanje vilica,
nagib jarbola prema naprijed,
kretanje do tereta,
podizanje tereta,
nagib jarbola prema natrag,
kretanje viliara prema natrag,
sputanje tereta do visine na kojoj se nalazi tijekom vonje,

8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.

vonja prema natrag sa zakretanjem viliara,

vonja do odredita tj. valjanog konvejera,
dizanje tereta na visinu do 100 mm iznad valjanog konvejera,
vonja viliara prema naprijed,
nagib jarbola prema naprijed,
sputanje tereta,
vonja viliara prema natrag,
nagib jarbola prema natrag,
sputanje vilica u poloaj za vonju,
zakretanje viliara,
vonja viliara do polazita - na poetak novog ciklusa.

Izraunavanje radnog ciklusa detaljno je opisano u knjizi Skladitenje u industriji Rukovanje materijalom (autor: . Olui, 1997.).
Nakon provedenog istraivanja prethodnih problema potrebno je odrediti veliinu
skladinog prostora, a ona ovise od nekoliko faktora. Meu njima najznaajniji su: opseg
zaliha materijala koji treba uskladititi, organska i fiziko-kemijska svojstva materijala,
tehniko-tehnoloke znaajke procesa proizvodnje, raspoloiva skladina i transportna
oprema, vrste skladinih jedinica, metode rasporeda materijala u skladinom i
manipulativnom prostoru, te tehnike skladitenja materijala.
Analize koje je proveo Kauffmann (Kauffmann, 1980.) pokazuju da odnos izmeu
skladine i proizvodne povrine iznosi u normalnim uvjetima 1:6 do 1:3, dok se za
strojogradnju ovaj odnos kree izmeu 1:3 do 1:2. Meutim, suvremene proizvodne filozofije
(Warnecke, 1992.; Wildemann, 1992.) ukazuju na potrebe sniavanja svih trokova, pa tako i
trokova skladitenja. Krajnji cilj je projektiranje i realizacija proizvodnih sustava s
minimalnim povrinama skladita, te konano realizacija tvornice bez skladita.
U naelu, veliina skladinog prostora trebalo bi biti tolika da osigura smjetaj barem
minimalnih zaliha. Meutim, s obzirom na trine situacije, a napose na neizvjesnost u
pogledu rokova isporuka dobavljaa, potrebno je barem za znaajnije vrste materijala
procijeniti optimalni opseg zaliha, kao osnovu za proraun potrebnog skladinog prostora.
Svaka previsoka procjena opsega zaliha materijala poveava trokove izgradnje i
neiskoritenost skladinog kapaciteta, dok preniska procjena dovodi u pitanje kontinuiranost
procesa proizvodnje.
Ukupna povrina skladita (As) moe se izraunati s pomou izraza:

As As ,neto As ,tr As , pr As ,otp As ,rad As , pom

m
2

(3.1)

As,neto - neto povrina za skladitenje najvee koliine materijala s usvojenim

skladinim jedinicama, policama, regalima, itd.,
As,tr - povrina za prolaze i puteve - transportna povrina u skladitu,
As,pr - povrina za prijam,
As,otp - povrina za otpremu,

As,rad - povrina za radnike,

As,pom - povrina za pomonu i dodatnu skladinu opremu.
Ukoliko e materijal biti paletiziran, pri odreivanju potrebnog skladinog prostora
najprije treba ustanoviti izmjere i teinu pojedinanog materijala, a zatim izabrati jednu ili
vie vrsta paleta. Prednost treba imati paleta 1200 x 800 mm. Izmeu paleta u skladitu treba
biti prazan prostor do 10 cm.
Za svaku paletu odreenih izmjera treba proraunati broj jedinica materijala koji se
moe smjestiti na jednoj paleti. Pri slaganju materijala na palete treba to bolje iskoristiti
prostor palete, osigurati njenu stabilnost i ne dopustiti da se donji materijal oteti od gornjeg.
Visina sloenog materijala na paleti ovisi i od njegove teine, a ograniena je kapacitetom
viliara (ili nekog drugog transportnog sredstva), a jo vie uvjetima runog rada.
Kada je odreen broj jedinica materijala za svaku paletu odreenih izmjera, potrebno je
odrediti broj paleta u jednom slogu (skupini paleta), i to za svaku vrstu materijala i za svaku
paletu odreenih izmjera. Visina sloga treba se nalaziti 0.5 m ispod neke zapreke u skladitu.
Broj paleta u jednom slogu ovisi od stabilnosti sloga, drobljivosti materijala i nosivosti tla.
Broj paleta za svaku vrstu materijala i vrstu palete odreuje se tako da se ukupna zaliha
jedne vrste materijala podijeli s brojem jedinica materijala jedne palete.
Potom se izraunavaju vanjske izmjere i teina po svakom paletnom teretu po svakoj
vrsti materijala i vrsti palete. Pri odreivanju visine paletnog tereta treba uzeti u obzir i visinu
palete. Uobiajeno je, radi stabilnosti, da visina tereta na paleti iznosi najvie do veliine due
stranice palete.
Odrediti trebe i neto broj slogova - skupina paleta po svakoj vrsti paleta. To se
izraunava tako da se ukupan broj paletnih tereta jedne vrste materijala podijeli s brojem
paletnih tereta u jednom slogu.
Zatim je potrebno odrediti bruto broj slogova tako da se neto broj slogova pomnoi s
faktorom rukovanja (priblino 1.2).
Potom je potrebno izraunati neto povrinu tla potrebnu za svaku vrstu palete, tako da
se pomnoi bruto broj slogova s povrinom tla potrebnog za jedan slog. Ta povrina jest
potrebna povrina skladinog prostora namijenjenog funkciji uskladitenja materijala. Neto
povrini se pridodaje neophodni skladini prostor za dodatne prostorije (hodnike, urede,
sanitarije, garderobu, protupoarne ureaje i prostor koji zauzimaju stupovi).
Ukoliko se u skladitenju materijal odlae na tlo ili na regale, police ili boksove,
potrebni skladini prostor moe se odrediti na slian nain.
Na temelju navedenog, potrebna povrina za materijal kod paletnih i podnih skladita
moe se izraunati s pomou izraza:
As ,neto

n pal Apal k r
nr

npal - broj paletnih mjesta (jedininih tereta),

m
2

(3.2)

Apal - povrina paletnog mjesta (slika 3.1), m2

kr - faktor rukovanja (priblino 1.2),
nr - broj razina.
Ovisno o vrsti materijala veliina povrine As,neto treba biti:
za komadni materijal
As ,neto

n pal G
pdop

kr

m
2

(3.3)

G - teina materijala, N
pdop - doputeno optereenje poda, N/m2
za sipki materijal

As ,neto

G
pdop

m
2

(3.4)

lpal, bpal - standardne izmjere

palete (npr. 1200 x 800
mm)
l1, b1 - izmjere paletnog
mjesta (npr. 1300 x
900 mm)
l2, b2 - izmjere s doputenim
odstupanjem
jedininog tereta na
paleti (npr. 1240 x 840
mm)

lpal
l2
l1

Slika 3.1 - Izmjere paletnog mjesta

Visina jedinice skladitenja (hs) iznosi:
hs
Gpal
lm
bm
m
hpal

G pal
lm bm m 9.81

nosivost palete, N
duljina materijala ma paleti, m
irina materijala na paleti, m
specifina gustoa materijala, kg/m3
visina palete, m.

h pal

(3.5)

Transportna povrina u skladitu (As,tr) ovisi o izmjerama materijala, tipu i izvedbi

regala, vrsti transportnog sredstva i organizaciji skladita.
Prema Vei (Vea 1994.), priblina veliina transportne povrine u skladitu iznosi:
As ,tr 0.3 0.5 As ,neto

(3.6)

pri emu se kod manjih neto povrina usvaja vei faktor transportne povrine.
irina prolaza u skladitu ovisi o nainu rukovanja materijalom u skladite i iz njega.
Ako je u skladitu predvieno samo runo rukovanje glavni prolazi su irine oko 1.2 m, a
sporedni prolazi su priblino 1.0 m. Glavni put u skladitu treba imati irinu koja e omoguiti
okretanje vozila, tj. promjenu smjera kretanja. Kada je predvieno da se glavni prolaz koristi i
za prolaz radnika, potrebno je irini glavnog puta dodati 20.75 m.
Pri projektiranju skladine zgrade, a u odnosu na skladini prostor, treba predvidjeti oko
0.65 m irok prolaz - put izmeu sloenog materijala i bilo kakvog zida radi eventualnog
pristupa materijalu i opremi u sluaju poara. Potrebno je predvidjeti i put do protupoarnih
ureaja.
Povrina za prijam materijala (As,pr) moe se izraunati izrazom:

As , pr
Quk
q
xpr
f
pp

Quk
q

x pr f p p
f pp

(3.7)

ukupna koliina prijama materijala u skladite godinje, N/god

prosjena koliina prijama, N
prosjeni broj prijama godinje,
faktor iskoristivosti poda (0.5 do 0.6),
optereenje poda (0.2 do 0.3 od prosjenog optereenja poda za As,neto), N/m2.

Ovim izrazom nisu obuhvaene potrebe za kontrolu, paletizaciju, depaletizaciju i dr.

Na isti nain moe se izraunati i povrina za otpremu materijala (As,otp). Kada se ista
povrina skladita koristi za prijam i za otpremu materijala, njena ukupna povrina moe se
usvojiti kao 60 do 70% od 2As,pr.
Povrina za radnike koja obuhvaa i prostor namijenjen skladinom uredu (As,rad) ovisi o
ureenju prostora i organizaciji skladita, a iznosi priblino 10-15m2 po osobi. Decentalizirano
uredsko poslovanje u skladitu u naelu zahtijeva vei prostor od centraliziranog.
Povrina za pomonu i dodatnu opremu (As,pom) odreuje se u skladu sa zahtjevima
tehnikih uvjeta instaliranja i funkcije opreme.
Poto je odreena veliina skladinog i manipulativnog prostora potrebno je napraviti
plan rasporeda skladinih prostorija. Pri tome je potrebno voditi rauna o slijedeim
faktorima: visini skladita, podu, prolazima, zidovima - pregradama, nosaima i prostoru
izmeu nosaa, vratima i prozorima, instalacijama, dodatnim prostorijama i prostorima za
razne pomone djelatnosti. Visinu skladita treba prilagoditi mogunostima posluivanja

gornjih mjesta koritenjem mehanikih sredstava, odnosno mogunostima rada skladinih

radnika koji slau robu po visina.
Pod skladita treba biti vrst, tj. potrebne nosivosti, ravan i sposoban za transport
materijala bez ina, izveden tako da se ne prai, da nije prohladan, da je siguran od poara, da
se po njemu moe lako hodati i da se lako moe odravati. Boja poda mora biti takva da se
lako mogu oznaiti transportni putovi. Visina poda, ovisno o transportnim sredstvima moe
biti u razini zemlje ili podignuta. Posebno su prikladna skladite s podom u razini zemlje u
koje se i iz kojih se materijal transportira kamionima, koje utovaruju i istovaruju viliari. Ako
je skladite povezano s industrijskim kolosijekom potrebno je pod izgraditi iznad razine
zemlje i koristiti se 1.20 do 1.30 m visokom rampom za utovar, odnosno istovar paletiziranog
materijala upotrebom viliara.
Lokacija prolaza u skladitu ovisi od znaajki materijala koja je predmet skladitenja i
od znaajki transportnih sredstava za transport materijala. Posebnu pozornost treba obratiti
prijamnim i otpremnim prolazima, koji trebaju biti dovoljno iroki kako bi omoguili
mimoilaenje dvaju transportnih sredstava. Na prijamnim i otpremnim prolazima treba
predvidjeti prostor za privremeni smjetaj paletiziranog materijala uz sam prolaz. To
omoguuje bri proces primanja odnosno otpreme materijala, odmah po istovaru, odnosno
neposredno pred utovarom.
Unutarnji zidovi - pregrade skladita po mogunosti trebaju biti montani, kako bi se
skladini prostor po potrebi mogao proiriti ili suziti.
Nosai u skladitu trebaju biti to nii, po mogunosti izraeni od elika, a prostor meu
nosaima treba omoguiti skladitenje paletiziranog materijala.
Vrata i prozori trebaju biti sigurni i zatieni. Prozori trebaju biti dovoljno veliki, s
metalnim okvirima i da osiguravaju dovoljno svijetla.
Instalacije u irem smislu rijei obuhvaaju: elektrine i vodovodne instalacije,
instalacije grijanja, ureaje za ventilaciju, klimatizaciju, kontrolu vlage i rashladne ureaje.
Elektrine instalacije i instalacije grijanja trebaju biti odgovarajue zatiene u sluaju poara.
Pri instaliranju ureaja za grijanje treba paziti da toplina ne oteuje robu.
Ukoliko neki materijal zahtijeva kondicioniranje ili rashlaivanje, treba u skladitu
predvidjeti potreban prostor za ureaje za klimatizaciju i za rashlaivanje. U skladitu su
neophodni i ureaji za ventilaciju.
U skladitu je potrebno osigurati odgovarajuu svijetlost i osvjetljenje.
Pri odreivanju skladinog i manipulativnog prostora pozornost treba obratiti i prostoru
za parkiranje transportnih sredstava koji dopremaju i otpremaju robu.
Sastavni dio skladinog prostora moe biti i prostor namijenjen smjetaju i odravanju
transportnih sredstava i ostalih ureaja. Taj prostor ovisi o vrsti i broju transportnih sredstava,
a moe biti pod krovom skladine zgrade ili u posebnoj zgradi.
U skladitu postoji i prostor za smjetaj i manipulaciju ambalaom. Ukoliko je ambalaa
vrijednija i trajnija, ona trai i odgovarajue odravanje, to takoer pretpostavlja osiguranje

potrebnog prostora. Smjetaj ambalae preporuuje se u blizini primanja ili otpremanja

materijala, ve prema intenzitetu primanja ili otpreme.
Za normalne uvjete rada u skladitu, naelno vrijede ovi podaci:

svjetlo jakosti 10 do 40 lx (na radnom mjestu 50 do 100 lx),

temperatura 150 do 220 C zimi i do 280 C ljeti,
relativna vlanost zraka oko 75% zimi i do 60% ljeti,
brzina strujanja zraka 0.3 do 0.5 m/s zimi i 0.5 do 0.7 m/s ljeti,
povrina prozora za dnevno svjetlo treba iznositi oko 10% od povrine skladita.

Uz svako tehniko rjeenje skladita potrebno je odrediti i ekonomske parametre trokove skladitenja. Trokovi skladita mogu se razvrstati u nekoliko osnovnih skupina:

trokovi skladinog prostora i opreme,

trokovi transportne opreme,
trokovi rukovanja materijalom,
trokovi zaliha,
trokovi upravljanja i
trokovi za plae.

Tehniki i ekonomski pokazatelji uspjenosti rjeenja skladita su:

iskoristivost obujma skladita,
iskoristivost povrine skladita,
udio trokova skladinih radnika u ukupnim trokovima za sve radnike proizvodnog
sustava,
odnos trokova skladita i vrijednosti zaliha,
odnos vrijednosti skladita i povrine skladita.
Stupanj iskoristivosti obujma skladita (s,V) je odnos izmeu zbroja svih zapremina
skladinih elemenata (regali, police, itd.) i ukupnog obujma skladita (slika 3.2):

s ,V

l1 b1 H 1
100
LBH

(3.8)

Stupanj iskoristivosti povrine skladita (s,A) je odnos izmeu zbroja svih povrina
skladinih elemenata i ukupne povrine skladita (slika 3.2):

s ,A

l1 b1
100
LB

(3.9)

l1
l2

b1

b2

Slika 3.2 - Veliine za izraunavanje stupnja iskoristivosti skladita (Fray, 1975.)

3.3. POSTUPAK IZBORA LOKACIJE SKLADITA

Odreivanje lokacije predstavlja vrlo znaajan zadatak u projektiranju novog skladinog
sustava. Pretpostavka za uspjean izbor lokacije je sustavni postupak s pomou odgovarajuih
metoda. Postupak izbora lokacije obuhvaa:
1. definiranje skupa utjecajnih imbenika relevantnih za izbor lokacije,
2. predvianje i ocjenu intenziteta, pravca i smjera djelovanja definiranih imbenika u
zadanom vremenu i zadanim uvjetima okoline glede postupka odluivanja o lokaciji,
3. vrijednovanje varijanti moguih rjeenja i izbor optimalne varijante.
Odreivanje lokacije moe se podijeliti na vie koraka, tj. postupak se mora provesti od
globalnog prema pojedinanom rjeenju (Bracht, 1984.; Jaeger, 1980.).
Polazei od vanjskih i unutarnjih faktora preko inicijative poduzea, definiraju se
osnovni faktori koji utjeu na izbor lokacije. S obzirom na postavljene ciljeve poduzea i
definirani proizvodni program, problem odreivanja lokacije se postupno ograniava.
Zahtjevi za lokacijom mogu se objaviti preko oglasa u sredstvima javnog priopavanja u
pripadajuoj regiji, odnosno upaniji. Primjer jednog takvog oglasa prikazan je na slici 3.3.
Veliina zemljita:
upanija:
Broj zaposlenih:
Zahtjevi:
Potrebe za energijom:
Potrebe za vodom:

30 ha
Splitsko-dalmatinska upanija
1000
dobar prikljuak na cestovni i eljezniki promet
elektrina energija 2107 kWh/god
plin 120 000 m3/god
1500 m3/god

Slika 3.3 - Oglas za prikupljanje ponuda za lokaciju

3.4

METODE UA OCJENJIVANJE ALTERNATIVNIH LOKACIJA

Metode za izbor najpogodnije lokacije mogu se podijeliti u nekoliko osnovnih skupina.

U nastavku su opisane se slijedee metode ocjenjivanja alternativnih lokacija: bodovno
ocjenjivanje, metode koje u obzir uzimaju transportne trokove, vrijednosna analiza i metode
koje u obzir uzimaju investicijske trokove.
3.4.1 Bodovno ocjenjivanje
Za brzu odluku o najpogodnijoj lokaciji moe posluiti bodovno ocjenjivanje. Ova se
metoda moe koristiti u fazi predizbora lokacije kada se na temelju ogranienog broja kriterija
odreuje izbor lokacije. Tablica 3.3 prikazuje primjer ocjenjivanje alternativnih lokacija s
pomou bodovnog ocjenjivanja.
Tablica 3.3 - Ocjenjivanje alternativnih lokacija s pomou bodovnog ocjenjivanja
Faktori za izbor lokacije
Red.
br.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.

Oznaka

Zahtjevi

orijentiranost prema
dravama iz EU
Ekonomska
liberalna, slobodna
politika
trgovina
Financijska
slobodan protok
politika
kapitala
Radna snaga
obrazovani radnici
Promet na razini
ceste, eljezniki
makrolokacije
promet
blizina prodajnog
Prodajno trite
trita
spremnost na
Vlast
kooperativnost
Zemljite
ravno, tvrdo, suho
Promet na razini
prikljuak na
mikrolokacije
eljezniki kolosjek
Energija
minimalno 10 kVA
Trokovi
maksimalno 200 n.j/m2
UKUPNO:
Vanjska politika

Alternativne lokacije
A

2
0
11

0
1
14

0
0
9

1
2
19

0
1
9

Znaenje ocjena: 2 - zahtjev ispunjava u potpunosti, 1 - zahtjev djelomino ispunjava, 0 zahtjev ne ispunjava.
Maksimalan broj bodova (19) u ovom primjeru dobila je lokacija D.

3.4.2 Metode koje u obzir uzimaju transportne trokove

Primjenjuju se tamo gdje je udio trokova vanjskog transporta u ukupnim trokovima
relativno velik, kao npr. kod visokih trokova transporta sirovina/poluproizvoda od
dobavljaa, odnosno kod visokih trokova transporta gotovih proizvoda do potroaa.
Koliina materijala koji se transportira mora biti poznata, a na temelju nje se izraunavaju
transportni trokovi izmeu potencijalnih lokacija proizvodnih sustava i ishodita
(dobavljaa), odnosno odredita (kupaca). U jednostavnim sluajevima, za jedan proizvodni
sustav moe postojati vie, prikladnih lokacija. Odabire se ona lokacija koja zahtijeva
najmanje transportne trokove. Pri izraunavanju transportnih trokova moraju se definirati
transportna sredstva, ali i podaci o udaljenostima (u kilometrima) izmeu mogue lokacije i
ishodita/odredita.
Ovaj problem moe se prikazati grafiki (slika 3.4), dok se matematiki moe opisati
slijedeim izrazom:
m

Ctr ,i mij sij cij

j 1

Ctr,i
mij
sij
cij
n.j.

(3.10)

ukupni transportni trokovi za pojedinu lokaciju, n.j.

koliina transporta izmeu dobavljaa/kupca j i lokacije i, t,
udaljenost izmeu dobavljaa/kupca j i lokacije i, km
transportni trokovi izmeu dobavljaa/kupca j i lokacije i, n.j./tkm
novane jedinice.

Za odreivanje najpogodnije lokacije razvijeno je vie metoda iz ove skupine, od kojih

su najpoznatije slijedee:
Launhardtova grafika metoda (Launhardt, 1982.), koja koordinate lokacije odreuje
raunajui ih analogno odreivanju teita povrine;
Rockstrohova metoda (Rockstroh, 1969.) definira optimalnu lokaciju odreujui
koordinate vrha radijusvektora teita (pojedini radijusvektori predstavljaju umnoak
transportnog intenziteta i koordinata udaljenosti);
metoda sjeverozapadnog kuta, itd.

A
Z
E

E
1

Znaenje simbola:

E
5

- m o g u e lo k a c ije

- d o b a v lja i
- kupci
- to k is p o r u k e
- to k d o b a v e n a lo k a c iju

Slika 3.4 - Odreivanje najpogodnije lokacije s obzirom na transportne trokove

3.4.3 Vrijednosna analiza
Vrijednosna analiza je vrlo prikladna za ocjenjivanje optimalne lokacije s obzirom na
relevantne faktore. Ona se moe opisati kao istraivanje skupa alternativnih rjeenja sa
svrhom da se alternative rangiraju prema odreenom cilju. Za postizanje rangiranja mora se
za svaku alternativu odrediti vrijednost rjeenja. Vrijednost rjeenja izraunava se na temelju
objektivnih i subjektivnih informacija o vrijednosti pojedinih kriterija.
Pri usporeivanju pojednih kriterija mogue je istovremeno uzeti u obzir razliite
jedinice (npr. kN, kW, n.j.) i faktore (npr. faktor sigurnosti). Stoga se vrijednost rjeenja
izraava bezdimenzionalnim indeksom za razliita rjeenja koja se ocjenjuju.
Vrijednosna analiza se izvodi u slijedeim koracima (Vea, 1993.):
1. postavljanje cilja, odreivanje kriterija za ocjenjivanje alternativnih rjeenja i
odreivanje vrijednosti pojedinih kriterija,
2. ocjenjivanje teinskih faktora (fakotora pondiranja), odnosno izraunavanje
vrijednosti pojedinih kriterija u odnosu na ukupnu vrijednost svih kriterija,
3. ocjenjivanje alternativnih rjeenja s obzirom na postavljene kriterije, odnosno koliko
pojedino postavljeno rjeenje ispunjava odreeni kriterij,
4. odreivanje vrijednosti kakvoe rjeenja za sva alternativna rjeenja,
5. postavljanje redoslijeda za sva alternativna rjeenja s obzirom na dobivene
vrijednosti kakvoe rjeenja.
Warnecke (Warnecke, 1984.) je primjenom vrijednosne analize odredio optimalnu
lokaciju za osam potencijalnih lokacija2. Ako se pojavi nekoliko lokacija koje su blizu
optimuma, potrebno je uzeti u obzir i subjektivne imbenike, kao to su stavovi investitora i
drutveno-politikih struktura, jer pozitivan stav i angairanje ovih institucija moe znaajno
olakati izvoenje projekta.

Ocijenjeni su pojedini kriteriji prema slijedeim stupnjevima: vrlo prikladan (5), prikladan (4), neutralan (3),

nije posebno prikladan (2) i neprikladan (1).

Rezultati primjene vrijednosne analize za odreivanje optimalne lokacije koju je proveo

Vollmer (Vollmer, 1993.), prikazani su u tablici 3.4.
Na temelju hijerarhije pojedinih kriterija izabrana su 22 kriterija. U drugom koraku,
timski je ocjenjena vanost pojedinih kriterija, odnosno odreene njihove teinske vrijednosti
wi. Zbroj vrijednosti svih teinskih faktora iznosi 100.
Tablica 3.4 - Primjer primjene vrijednosne analize za odreivanje optimalne lokacije
Red.
br
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.

Kriteriji za izbor
lokacije
Poloaj glede
prodajnog trita
Poloaj glede
nabavnog trita
Vodeni putevi
eljezniki promet
Ceste
Nosivost zemljita
Ravnoa tla
Oblik zemljita
Veliina zemljita
Ugljen
Nafta
Energetika
Plin
Ostala energija
Mogunosti
zapoljavanja
Uvjeti stanovanja
Mogunosti
kolovanja
Socijalni uvjeti
Kulturni i ostali
uvjeti
Cijena zemljita
Investicije
Trokovi rada
UKUPNO:
REDOSLIJED:

Lokacija 1
wi

Lokacija 2

Lokacija 3

Lokacija 4

wi
O

wi
O

wi
O

wi O

4.6

10

46

23

10

46

10.8

10

108

43

32

10

110

5.1
4.9
2.6
2.2
1.3
1.8
3.5
4.0
1.3
4.0
2.0
1.9

7
9
9
5
3
8
7
9
10
10
6
4

36
44
23
11
4
14
24
36
13
40
12
8

3
10
6
10
10
9
9
8
10
7
10
9

15
49
16
22
13
16
32
32
13
28
20
17

4
2
8
4
3
6
3
9
10
2
2
7

20
10
21
9
4
11
10
36
13
8
4
13

8
4
8
10
6
7
4
7
8
4
4
8

41
20
21
22
8
13
14
28
10
16
8
15

8.0

48

10

80

40

64

4.8

14

29

37

29

2.5

18

10

2.3

16

14

16

12

1.4

11

10

14

10.9
9.2
10.9
100

8
9
10

87
83
109
790

7
8
6

76
74
65

4
6
2

44
55
22

6
8
8

65
74
87

709

426

719

Nakon toga, ocjenom O, procjenjuje se koliko pojedina lokacija udovoljava pojedinom

kriteriju (10 O 1; pri emu se usvaja: 10 = lokacija u potpunosti zadovoljava odreeni
kriterij, 1 = lokacija uope ne zadovoljava odreeni kriterij).
Mnoenjem teinskog faktora wi s vrijednosti ocjenjivanja O dobije se vrijednost
odreenog kriterija za izbor lokacije. Na temelju ukupnog zbroja vrijednosti, odreuje se
optimalna lokacija (u ovom primjeru to je lokacija 1).
Osnovna prednost ove metode je mogunost uzimanja u obzir velikog broja kriterija za
izbor lokacije. U obzir se mogu uzeti kako tehniki, tako i ekonomski kriteriji.
Pored navedenih metoda, prilikom izbora lokacije mogu se primijeniti i druge metode,
kao npr. metode viekriterijske analize .
3.4.4 Metoda izbora lokacije s obzirom na trokove
Prema ovoj metodi optimalna je ona lokacija koja proizvodnom sustavu za uloeni
kapital osigurava najvei profit. Na temelju trokova proizvodnje, prihoda i proizvodnog
kapitala ovisnog o lokaciji, za svaku potencijalnu lokaciju odreuje se njena rentabilnost:
RVK

RVK
UP
CUK
VK
nVK

U P CUK
100
VK nVK

(3.11)

rentabilnost vlastitog kapitala, %

ukupni prihod, n.j.
ukupni trokovi, n.j.
vlastiti kapital, n.j.
stopa vlastitog kapitala.

Od vie moguih lokacija optimalna je ona koja omoguuje najveu rentabilnost.

Nedostatak ovog postupka je dugotrajna i opsena priprema. Podaci o trokovima i prihodima
morali bi biti potpuni i stalno na raspolaganju. Ova metoda ne uzima u obzir kriterije koji se
ne mogu kvantificirati, a koji se uglavnom pojavljuju pri izboru lokacije. Meutim, ovaj
proraun moe biti koristan i od interesa onima koji ulau kapital u izgradnju novog
proizvodnog sustava.

Literatura

BRACHT, U.: Werksstruktur-Datenbank zur rechneruntersttzten Fabrikanalyse und

-planung - Konzept und Realisierung, VDI Berichte 518: Rechneruntersttzte
Fabrikplanung, Dsseldorf, 1984., str. 9-24.

FERIAK, V.; MEDVEEK, I.; RENKO, F.; SREMAC, D.; NAJDER, B.: Poslovna
logistika, Informator, Zagreb, 1983.

FRAY, S.: Plant Layout, Carl Hanser Verlag, Mnchen - Wien, 1975.

JAEGER, H.: Projektiranje proizvodnih procesa i automatizacija proizvodnje, Fakultet

tehnikih nauka, Novi Sad, 1980.

JNEMANN, R.: Materialfluss und Logistik, Springer Verlag, Berlin, 1989.

KAUFMANN, H.-J.: Flchenermittlung bei der Betriebs- und Werkstttenplanung, Beuth

Verlag, Berlin - Kln, 1980.

LAUNHARDT, W.: Die Bestimmung des zweckmassigsten Standortes einer gewerblichen

Anlage, Zeitschrift VDI 26(1982.)3, str. 105-115.

OLUI, .: Transport u industriji - Rukovanje materijalom, I dio, Sveuilina naklada

d.o.o. Zagreb, 1991.

OLUI, .: Skladitenje u industriji - Rukovanje materijalom, Fakultet strojarstva i

brodogradnje Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1997.

ROCKSTROH, W.: Technologische Betriebsprojektierung, Gesamtbetrieb, VEB Verlag

Technik, Berlin, 1969.

VEA, I.: Projektiranje proizvodnih procesa, FESB, Sveuilite u Splitu, Split, 1994.

VEA, I.: Osnovni principi vrijednosne analize, Seminar: Upravljanje proizvodnjom, str.
94-95, FESB, Split, 1993.

VOLLMER, E.: Methoden der Fabrikplanung II, Institut fr Industrielle Fertigung und
Fabrikbetrieb, Stuttgart, 1993.

WARNECKE, H.-J.: Fabrikplanung, Teil II, Materialfluss, Universitt Stuttgart, 1984.

WARNECKE, H.-J.: Die Fraktale Fabrik, Springer Verlag, Berlin Heidelberg - New York
London - Paris - Tokyo - Hong Kong - Barcelona - Budapest, 1992.
WILDEMANN, H.: Organisationsstrukturen und Geschaftsprozesse in schlanken
Unternehmen, Produktionstechnisches Kolloquium PTK'92, Berlin, 1992, str. 139-147.