Godisnjak 2008

GODINJAK
UPE Sv. BLAA, GRADNII

GODINA VI., BROJ 6., GRADNII, VELJAA 2009.
Fra Zdenko Zubac
GODINJAK
UPE Sv. BLAA, GRADNII
Saraj
IZ POVIJESTI..................................... 3
Pronaeni i pokopani posmrtni
ostaci ubijenog fra Zdenka
Zupca........................................................... 3
DANI FRA DIDAKA BUNTIA.....31
Prvi dan (4. listopada, etvrtak)........31
Drugi dan
(5. listopada 2007., petak)....................32
Trei dan
(6. listopada 2007., subota).................42
Znanstveni simpozij o ouvanju
kulturne batine...................................49
etvrti dan
(7. listopada 2007., nedjelja)...............73
Predavanje dr. Dragana Primorca,
ministra u Vladi RH............................73
OD BLAA DO BLAA................100
PROSLAVA SRCA ISUSOVA I
BLAGOSLOV NOVE CRKVE U
GORNJOJ BLATNICI.......................102
OBNOVA UPNE KUE....................122
MLADI I IZLASCI....................................126
IZ NAIH MATINIH KNJIGA........136
Najava dogaaja u 2008. godini.....139
Impresum
Izdava: upni ured sv. Blaa Gradnii
Odgovara: fra Marinko akota
Uredniko vijee: Ivana Zubac, Ruica Bunti, Ana Vui, Marija Pehar M.,
Nino Buhovac i fra Marinko akota
Lektura: Prof. Slavenka Suac
Fotografije: Foto-studio B (Bobo),
Foto-studio Pehar Mostar, Foto-studio ani itluk, Foto-studio Tobija
itluk, Nino Buhovac, Tea Buri, Ruica
Bunti, Zdenko Pehar Ilijin, Mile Pavlovi
Tisak: Fram Ziral Mostar
Uvodnik
Dragi upljani, potovani itatelji!
esti broj Godinjaka, naeg upnog lista, u Vaim je
rukama. Mnogi kau da je na list iz godine u godinu sve
bogatiji sadrajem, to govori i o naoj upnoj zajednici
koja je, kao matica i kolijevka nekada prostrane upe Brotnjo, bogata prolou ali i sadanou, a nadamo se da e i
budui narataji nastojati da tu tradiciju nastave.
Kao u prolim tako i u ovom broju donosimo mnotvo
raznovrsnih tema iz prolosti nae upne zajednice. Poseban naglasak stavljamo na razdoblje od 1918. do 1920.
godine. Zahvaljujem se knjinici na Humcu, a posebno
fra Anti Tomasu, arhivaru nae provincije u Mostaru, na
uslunosti i dostupnim dokumentima.
Dani fra Didaka Buntia, zbog svoje sadrajnosti, postali su najvanijim kulturnim dogaajem ne samo u naoj
upi nego i ire. Oni ne ele imati samo kulturnu dimenziju, nego i edukacijsku, tj. osvjetljavati lik i prekrasna djela
fra Didaka Buntia. U njemu nam se nudi prava vertikala,
orijentir i nadahnue za djelovanje u vremenima u kojima
ivimo.
Ovaj broj obrazlae stav da se Dani fra Didaka Buntia
ne smiju odrati samo u tri ili etiri dana, nego da se trebaju protegnuti na itavu godinu. Zbog toga objavljujemo
sve dogaaje vezane uz osvjetljavanje fra Didakova ivota
u proloj godini: od Sveane akademije u Zagrebu, preko
Znanstvenog simpozija u Mostaru, dokumentarnog filma
u produkciji HTV-a te etverodnevne manifestacije Dani
fra Didaka Buntia u Mostaru i naoj upi.
Mislim da nam je sve jasnija slika o fra Didaku Buntiu i da sve vie shvaamo njegovu vrijednost. Zbog toga
je i ovaj broj Godinjaka oplemenjen temama o njegovu
ivotu. Njegov gorostasni lik moi emo upoznati kroz
svjedoanstva o njemu i iskustvima s njim od njegovih suvremenika koji su porijeklom iz nae upe. Nadam se da
emo kroz to jo dublje ui u dubinu njegova karaktera te
se nadahnuti njegovim duhom i mentalitetom.
Vjerujem da smo kroz sve ove godine, otkad smo zapoeli otvarati knjigu fra Didakova ivota, mogli shvatiti
jednu bitnu pouku: da naa upa moe ivotariti, a moe
i ivjeti; da moe stagnirati, a moe i rasti; da u nama postoje potencijali koje treba otkrivati i razvijati I jo neto:
sve se moe pokrenuti i promijeniti kad se mijenjam ja i
kad sam svjestan da promjene oko mene ne ovise o drugima nego iskljuivo o meni.
Va fra Marinko
Godina VI., broj 6, Gradnii, veljaa 2009.
IZ POVIJESTI
Fra Petar Bakula
o Brotnju
Fra Petar Bakula bio je upnik u Gradniima (u to vrijeme velika upa Brono, odnosno
Brotnjo) od 1849. do 1855. godine. Zapoeo je
gradnju zdanja u Gradniima (vinski podrum,
kola i upna crkva). Napisao je nekoliko knjiga,
od kojih ovaj put izdvajamo ematizam iz 1867.
godine. Puni naziv djela je Schematismus topographico historicus Custodiae provincialis et
Vicariatus apostolici in Hercegovina sub regimine spirituali Fratrum min(orum) observ(antium)
sancti Francisci pro anno Domini 1867.
U spomenutom djelu Bakula opisuje tadanje
stanje u Hercegovakoj franjevakoj kustodiji,
odnosno Hercegovinu kao regiju, ali ne cijelu
nego samo onaj dio na kom se protezala Hercegovaka franjevaka kustodija i Hercegovaki
apostolski vikarijat... Njihovo podruje obuhvaalo je samo dananju zapadnu i sjevernu Hercegovinu s Duvanjskom krajinom.1
U svom ematizmu Bakula potanko opisuje
Brotnjo kao upu i pojedina sela i prilike u njima. Zbog zanimljivosti i vanosti donosimo najvanije detalje.
BROTNJO
Prije nego budemo pojedinano govorili o
dvjema redovnikim rezidencijama u krajini
Brotnjo, drim da je potrebno neto unaprijed
rei. Bronjo je dobilo svoje ime od posebnog
proizvoda broa (rubia tinctorum) ili od vrlo
crvenoga vina. Brotnjo ima blagu klimu i vrlo
1
Vijee za znanost H. F. Pr., Predgovor hrvatskom izdanju, Hercegovina prije sto godina, Mostar, 1970., str. 5.
plodnu zemlju, te proizvodi svaku vrstu zemljinih proizvoda, voa i povra. Divno je pogledati
lijepe breuljke koji se diu iz polja. Vea ravnica
sa zapada od Hamzia na istok gotovo sve do rijeke Neretve preko Blizanaca duga je etiri sata,
a iroka od etvrt do jednog sata. Ta ravnica i
sela naokolo smjetena u neprekidnom redu
ine jezgru Brotnja. Druga pak mjesta podalje
smjetena, iako su plodna, imaju vie kamenito
tlo.
Ravnica od vrha Hamzia sve do Neretve,
zatiena umovitim breuljkom od sjevernoga
vjetra, proizvodi izvrsno vino i duhan. Uz duni
dio od istoka prema jugu obilato rodi, ali je slabije kakvoe nego u gornjem dijelu. Ogromne
ruevine starih velikih gradova, te palaa posijanih na sve strane i esta otkria starina jasno pokazuju da je openito Brotnjo, a osobito sjeverni
dio ravnice, spadao meu najbogatije zemlje.
Nakon toliko vjekova i vrlo zlih vremena od
Ozrnja povrh Hamzia do Neretve jo se moe
nabrojiti 150 vrlo tvrdih svodova kua (emera).
Razumije se, da ih je moglo samo veliko bogatstvo napraviti. Isto tako esti i veliki nadgrobni
spomenici u Brotnju govore o njegovoj plodnosti. A sada prijeimo na pojedinosti.
ERIN U BROTNJU
Mjesna kapelanija Sv. Stjepana
prvomuenika
Odijeljena od matice Gradnia g. 1864., od
tada vodi i matice. Ova kapelanija zauzima
manju polovinu Brotnja. Mali Ograenik i Blatnica ine istoni dio kapelanije, Veliki Ograenik, Cerno i Dragiina juni, Hamzii i Grljevii
zapadni, alii pak sjeverni. Od istoka granii s
Gradniima, od juga s Humcom i Veljacima, od
4
zapada s Ruiima i irokim Brijegom i od sjevera s Ljutim Docom.
erin u prisojnom podnoju umovitog brda
Trtre ima najljepi dio polja, glasovito vrelo erin, potok Luko i vie zdenaca ive vode
erin je i u starodrevnim vremenima bio glavno mjesto ove krajine. Od vrela erin na istok
veliki dio zemlje pokriven je ruevinama civilnih
kua. Isto tako veliko mnotvo i velianstvenost
nadgrobnih spomenika, koji se ovdje nalaze, sigurno pokazuju da je to nekada bilo znamenito
mjesto. Stanovnici mjesta dre da je erin nekada bio dosta velik grad i da je imao tvravu
Gradinu za svoju obranu. Da pojedine grobove potpuno ne mimoiem, korisno je neto o
njima rei. Nigdje nisam mogao vidjeti u naoj
Misiji tako mnogo krieva raznih veliina, usjeenih na nadgrobnim stijenama, kao ovdje
Hamzii imaju dva znaajna vrela: Kripovac
i Sritnice (koji krijepi, sretne). Oko ovih izvora ima mnogo starinskih radova. Kod izvora
Kripovac ima djelo vrijedno divljenja. Korito
odreeno za napajanje ivotinja i pranje rublja
zaista je izvanredna posuda, isklesana u najtvrem bijelom kamenu, duljine 3 lakta, irine 2,
horizontalne visine 1 i obujma 4 i lakta. Na
jednom bonom kraju ima est nimfa koje vode
kolo. Na drugoj strani velianstven konjanik koji
dugim kopljem probada jelena. Od vrha, koji je
okrenut prema vrelu, vide se tri snana mua
koji dre raznovrsno oruje, rekao bih na obranu vrela. Ona e trojica svakako biti velikoduni
tvorci svega to je napravljeno oko izvora. Selo
Hamzii zvalo se je prije Kripovo. Hamzii su
pak prozvani po Turcima Hamziima koji su se
bili nastanili u Kripovu.
Kod izvor Sritnice u Hamziima nalaze se ruevine velike tvrave. Isto u Dugandijama.
Stara groblja: u aliima 1, u Dragiini 3, u
Dugandijama 1, u Velikom Ograeniku 2, i to
velika , u Blatnici 1, takoer veliko, u Lipnu 2, u
erinu 1. Kod Kripovca 1 plemiko.
Blatnica obiluje eljezom.
Godinjak upe sv. Blaa, Gradnii
Stanje dua mjesne kapelanije erin

P. o. Marijan Mileti, mjesni kapelan
-----------------------------------------------------------------Filijana sela: Kat. obitelji: Kat. itelji:
Udaljenost:
-----------------------------------------------------------------erin, rezidencija 6
62
0
alii
14
53
1 sat
Hamzii
59
390
1
Dragiina
19
154
1
Mali Ograenik 19
151
1
Veliki Ograenik 23
232
1
Cerno
14
113
2
Odaci
30
275
1
Blatnica
14
150
1
Grljevii
13
94
2 sata
-----------------------------------------------------------------10
211
1.674
14
Cijela duljina kapelanije erin je 5 sati.

irina 3 sata.
Katolikih groblja s kapelicama ima 10.
Turskih obitelji u ovoj kapelaniji 7.
GRADNII U BROTNJU
upa Sv. Blaa, biskupa i muenika
Nema nikakve sumnje da se upa, koja je u
staroj povijesti nazivana Brono, danas zove
Gradnii. Ali ne moemo dokazati da li je staro sjedite upnika bilo u erinu ili na nekom
drugom mjestu. Sigurni smo pak da je u novije
vrijeme u Gradniima bila upska kua, naime,
oko godine 1429. Bila je to vrlo bijedna kuica,
slamom pokrivena.
Takoer iz sigurne predaje znamo da su upnici Brotnja, prije nego je obitelj Zubac-Radmanovi u Gradniima upskoj kui ustupila
malo zemljita, dugo boravila u Dobrom Selu i
u Vidoviima. To potvruje i atrnja koju su tu
napravili, a koja se i sada zove fratarska atrnja.
Vidovii su bili nekada pusto mjesto, obraslo
vrlo gustim, velikim umama, i stoga vrlo pogodno za redovnike koji su se sklanjali od turske
mrnje. Sada na Vidoviima ima jedva koji bus

crvene smreke. Znamo iz Farlatija i drugih spisa da je upa Brotnjo bila vrlo prostrana, ali ne
znamo tono njezinih granica. U nae vrijeme,
dok sam ja bio upnik u Gradniima, Brotnjo
je obuhvaalo upe Gabelu i erin i po veliini
bila slinija biskupiji nego upi. Gdje danas petorica dijele duhovnu utjehu, tada su je dijelila
ee dva nego tri sveenika. Meutim, sadanja
upa Gradnii obuhvaa veu istonu polovinu
Brotnja. Od istoka granii s Neretvom, s juga s
Gabelom, sa zapada s erinom, sa sjevera s Mostarom, Blatom i Ljutim Docom.
Naa kua u Gradniima smjetena je u sreditu puanstva na prisojnom podnoju brda
Trtre. Sruivi staru kuicu, sadanju kuu i atrnju sagradi dobre uspomene o. Franjo Kraljevi
vlastitim trudom uz pomo naroda god. 1825.
Kua je duga 24 lakta, iroka 14, a na dva je
kata. Ali god. 1855. postavio sam temelje nove
kue (na tvrdoj peini) i nad podrumom nadzidao zidove do prvoga kata ostavivi mnogo
materijala. Djelo je dovrio o. Filip Ani g. 1861.
Ta je kua duga 22 lakta, iroka 12, visoka nad
podrumom tri kata. Prvi kat odreen za puku
kolu ima sada dvije sobe. Na cijelom gornjem
katu je crkva s jednim oltarom. Kod gradnje narod je pridonio samo u materijalu.
Sela koja ine ovu upu ovako su smjetena
prema matici: Od istoka: Paoa, Vidovii, Biletii, Blizanci, Kruevii. Od juga: Gradac, urmanci, Vionica, Bijakovii, Meugorje, Sluanj,
uranj. Od zapada: itluk (stari Karlovac) i Gornja Blatnica. Od sjevera: Sritnice, Dobro Selo,
Tepii i Slipii.
Selo koje Turci zbog izvrsnosti nazivaju ifluk (Karlovac) i itluk, t. j. posjed, odlikuje se
ljepotom i plodnou. Njegovi vinogradi Karlovci vrlo su poznati po proizvodnji vina. Karlovac-itluk ima i danas ruevina velike tvrave
i crkve nedaleko od vrela Svetivan, po emu se
moe zakljuiti da je i crkva bila sv. Ivana.
Karlovac je plodnou i ljepotom nekada pri-
5
vukao brojne stanovnike, plemenita roda i bogate, kako to svjedoe gotovo bezbrojne ruevine civilnih kua i veliki broj velianstvenih grobova. Neki novci i prstenovi, naeni u Karlovcu,
svjedoanstvo su gospodarskoga stanja stanovnika. I danas u itluku ima turskih plemia.
Dobro Selo ali za ruevinama stare crkve.
Prstom pokazuje i gdje su upnici stanovali.
Kod mjesta stare upnikove rezidencije ima velika grobnica, izraena u velikom nadgrobnom
kamenu do tri dlana dubine, i zove se fratarska
grobnica. U Dobrom Selu ima jedno staro plemiko groblje i vie starih atrnja. Dobro Selo
selo dobro moralo je nekada biti tako. Ali
danas, ako emo cijeniti dobrotu po plodnosti,
manje e biti dobro.
Gradnii se zovu po Gradini, t. j. po maloj
tvravi, koja je tu nekada bila, inae pretvorenoj
u ruevine. Ima malo plemikih grobova, a pukih starih mnogo. Ima obilno eljezne rudae.
Na junoj strani ima malo, vrlo plodno, polje te
znamenita vrela: Studenac i Sumor.
Meugorje (nad kojim je s june strane brdo
Crnica) nekada je bilo pokriveno velikim umama. Dubravu su od godine 1843. seljaci sasvim
pretvorili u njive i vinograde drei da e oni
postati gospodari iskrenog zemljita, kako je
to vlast ee obeavala. Kamo sree da im se
to dosudi i da ne ostane samo prazno obeanje
vlasti, kako je to dosada bivalo u Hercegovini.
Srebrenica je mjesto nekada velike crkve u
Meugorju i tu se naokolo nalazi mnogo drugih
ruevina te veliko plemiko i puko staro groblje. Na tom su mjestu mnogi svjedoci veoma
esto vidjeli vrlo jaku i rumenu svjetlost. Narod
redovito misli da svjetlost odaje ondje sakriveno
veliko blago. Ima odlinih grobova u Raskrsju i
sva glasovita u Stanjevcu. U Meugorju se nalaze ove sruene tvrave: Miletina, uelj ipovac i Beden kod Cerna. Ima i oko dvadeset
starih atrnja.
Vionica (mjesto vina) ima na tri mjesta velianstvenih starih grobova.
6
Gradac ima ime od tvrave, od koje se i danas vide obilne ruevine. Gradac je bez sumnje
bio nekada, ako ne grad, onda svakako plemenita naseobina, jer blizu Krein dvora prostiru se
preobilno na velikom prostoru ruevine palaa.
Tu, na mjestu Grudine (gomile kamenja), ima
preko stotinu plemikih i velikakih grobova.
Da je ondje bila i crkva, jasno govori i predaja i
preostalo umjetniki klesano kamenje. tovie,
pripovijedaju da je plemeniti gospodin Ivanovi, sada pak Turin Kreovi, sagradio dvije svoje
postojee kule od isklesanog kamenja crkve. To
sam uo ne samo od katolika nego i od Turaka.
Dokaz za tvrdnju raste kad pogleda kule i na
mnogim kamenovima opazi znakove prijanje
grae. Sloit e se da su preneseni.
Gradac osim velikoga staroga groblja Grudine ima jo tri stara plemika. Groblje Ploa
nalazi se blizu vrela Ploa i turske damije. Na
istom mjestu, na jednome od starih plemikih
nadgrobnih spomenika, ima kri visok etiri i po
lakta, kojemu su Turci odbili prijenice. Graen
je od naeg bijelog, najtvreg kamena. Samo
na njegovoj uspravnoj strani izraeno je deset
dvosjeklih maeva za znak da je pokopani bio
plemi. Drugo veliko plemiko groblje je Kruka,
u kojemu se vidi ne ba veliko, koliko posebno
izraeno, kamenje.
U istom groblju naao sam dvije stvari vrlo
jedinstvene: kri svetog Andrije na jednom malom grobu, a na drugom s latinskim jezikom i
pismom ovaj natpis: L. Livio. Rufino. Filio. Pia.
Elia. Zaista, svakako je vrijedan panje ovdje
jedini kri iz starine, po kranskom obiaju zaboden uz plemeniti grob. Od dna do vrha prua se stablo poput krivudaste zemlje po sredini
duljinskih i pobonih prijenica. Na vrhu mu je
nekakva velika jabuka, a na kraju dviju grana,
koje su na prijenicama, pripajaju se dvije vrlo
lijepe zvijezde. U sredini kria arapski brojevi
1216. Ako hoe da je time oznaena godina
otkupljenja (kako se razborito pretpostavlja),
kri nee biti jedan od novijih. Napokon etvrto
staro plemiko groblje je kod vrela Lemievac.

Stoga, tako mnoga i velika groblja bez sumnje
pokazuju da je u Gracu bilo staro, brojno i bogato puanstvo.
Gradac je, nadalje, ljepotom, plodnou i obiljem stalnih izvora meu prvima u Brotnju.
Paoa ima ime od glasovitog vrela Paoak
ili Paloak. Odlikuje se velikim plemikim grobljem i proizvodnjom izvrsnog vina.
Biletii imaju jedno staro malo plemiko
groblje. U polju ovoga sela Biletiko polje, uz
obalu Neretve, ima jedini nadgrobni kri, visok
pet lakat, bez ikakvih znakova plemstva.
Tepii isto u polju kod Neretve imaju vrlo
veliko i vrlo velianstveno groblje s mnogim obiteljskim grbovima.
Blizanci su najljepi i najplodniji kraj broanskoga polja. Zbog malo plemikih grobova
u ovome selu nije nevjerojatno da su stari stanovnici u susjednom Gracu imali u Blizancima
svoje posjede. Iako slabije grae, postoje ipak i u
Blizancima ruevine triju tvrava: asak, Ripnoglava i na Obali, t. j. nad Neretvom.
Kruevii, stari Kruch, imao je nekada svoga
kneza. Selo je sada smjeteno na prisojnom breuljku; u staro vrijeme stanovalo se na ravnici
kraj rijeke Neretve, kako svjedoe mnoge ruevine ondje.
Na mjestu zvanom Kruevii, gdje je Turin
aja nedavno sagradio svoju kulu, bilo je veliko
groblje starih plemia. On ga je potpuno digao.
Iznad navedene sadanje kule u mjestu Draga
bila je povea tvrava.
Isto tako, ispod kule prema jugu, stari su imali
tvornicu zemljanog crijepa, danas zvanu Pe, t. j.
mjesto gdje se pekla opeka i crijep. Openito to
se mjesto zove Dunajac po izvoru. urmanci u
svome polju kod Neretve imaju velikih plemikih grobova. Na vrhu brda Crnica vide se ruevine tvrave i velika atrnja. urmanci i Kruevii
imaju bolji duhan od svih drugih mjesta u Brotnju, a Blizanci proizvode odlinija vina.
Stanje dua upe Gradnii u Brotnju

Sv. Blaa, biskupa i muenika
Zbog ponovljenih poara kue ova upa ima

upske matice samo od g. 1775.
Mnp. o. Andrija Karai, jubilarni lektor, upnik.
P. o. Jozo Cigi, bivi diskret Kustodije.
P. o. Mijo Nikoli, pomonik.
-----------------------------------------------------------------Filijalna sela: Kat. obitelji: Kat itelji:Udaljenost sati:
-----------------------------------------------------------------Gradnii, matica 32
247
0
Sritnice
16
87
1
Dobro Selo
44
391
Slipii
37
281
2
Tepii
26
190
1
Biletii 10 92 1
Blizanci
32
290
1
Kruevii 15 134 2
urmanci 29 188 2
Bijakovii
30
207
1
Meugorje
51
480
1
Vionica
19
125
1
Gradac
31
295
itluk 41 366 1
Sluanj 25 108 1
Obu
9
49
1
uranj
20
150
1
Padalovina
3
24
1
Vidovii
14
121
Paoa
11
108
-----------------------------------------------------------------20
495
3.933
23
Duljina ove upe od Kruevia do Svetivana u

itluku iznosi tri i pol sata, irina pak od Sritnica
do Bijakovia tri sata.
U 17 katolikih groblja ove upe ima isto toliko kapelica u kojima se govori misa. U ovoj upi
su samo 4 pravoslavne obitelji, turskih kua u
raznim selima ima 28.2
(), Hercegovina prije sto godina ili ematizam fra

Petra Bakule, Mostar, 1970., str. 79.-91.
Nai upljani
potpisali Svibanjsku
deklaraciju
U Arhivu nae Provincije u Mostaru uva se
Izjava koju su hercegovaki franjevci zajedno sa
svojim narodom potpisali 1917., odnosno 1918.
godine. Tom Izjavom stali su na stranu Jugoslavenskog kluba koji je traio ujedinjenje junoslavenskih zemalja, ali u sklopu austrougarske monarhije.
Ovdje donosimo Izjavu koju su potpisali
gradniki upnik i njegovi kapelani kao i mnogi
domaini iz nae, tada mnogo vee upe koja je
u to vrijeme jo uvijek obuhvaala itluk. Zbog
toga emo u tekstu susresti prezimena ljudi iz
itluka. Donosimo tekst u cijelosti.
Izjava
Hercegovaki Franjevci kao stoljetni uvari
hrvatskog imena u Hercegovini izjavljuju slijedee sa svojim teko iskuanim narodom:
S velikom zahvalnou pozdravljamo mirovnu pripravnost naega kralja Karla kao i prvi,
ako Bog da, traak blizoga mira.
elimo da se predstojei mir sklopi na temelju pravednosti i slobode prema vjenim zasadama kranstva razvijenim od sv. Oca Pape
Benedikta XV., po kojima svaki pa i najmanji
narod ima pravo na slobodni razvitak narodni,
gospodarstveni i prosvjetni, i da se tako jedamput za uvijek ukloni glavni uzrok megjunarodnih zapletaja i ratova.
Traimo da se u Habsburkoj monarhiji provede potpuna ravnopravnost naroda, da kako
smo svi za vrijeme rata jednake rtve snosili za
kralja i domovinu, da tako iza njega uivamo
jednake blagodati mira.
Dosljedno tomu sa svim srcem usvajamo
deklaraciju jugoslavenskoga kluba u Beu od
30. svibnja t. g. kojom se za sve Hrvate, Srbe i
Slovence u monarhiji na temelju narodnoga naela i hrvatskoga dravnoga prava zahtijeva uje-
8
dinjenje i dravna samostalnost pod uzvienim
ezlom Habsburkim.
U Gradniim, dne 16. 1. 1918.
Fra Jakov Vasiljevi, upnik
Fra Krian Gali, vikar
Fra Tomo Zubac
Mate Zubac, presjednik kotarskog vijea
Mate Musa
Martin akota iz itluka
Nikola Odak, V. Ograenik
Ivan Milievi, itluk
Ivan Turudi p. Cvitana, Sluanj
Ludvig Vui iz Blatnice
Mate Bevanda, iz Blatnice
Ante Bradvica Jozin, Sluanj
Mato Buli, Blatnica
Marijan Ostoji, itluk
Bradvica Frano Jozin, Sluanj
Turudi Ante, glavar, Sluanj
Dugandi Jakov
Stanko tomi Jozin
Mate Gali, Blatnica
Mato Jurii, itluk
Bla Vui + Blaa, Blatnica
Boe Planini, Gradac
Deba Marko, Slipii
Martin Buli, itluk
Jure Milievi, V. Ograenik
Jozo Buli, itluk
Buli Bla, Sluanj
Turudi Jure + Ante
Milievi Ivan + Joze
Ilko Sivri + Joze
Bla Buli + Petra
Turudi Stipe + Jure
Turudi Stipe + Ante
Turudi Jure + Ante
Stipe Dugandi
Frano Jurii
akota Baria
akota Roko
Toki Ilija
akota Jozo
Toki Marko
Primorac Martin p. Grge, itluk

Primorac Ivan + Lovre, itluk
Buli Pero p. Ivana, itluk
Buli Nikola + Ivana, itluk
Selak imun, itluk
Marini Ivan + Martina, itluk
Primorac Mato + Grge, itluk
Buli Matia + Stipe, itluk
Suac Ivan + Mate, itluk
Suac Petar p. Mate, itluk
Pervan Mile p. Mie, itluk
Pervan Pero + Gabre, itluk
Jurii Martin + Ante, itluk
Jurii Ante + Ante, itluk
Jurii Petar p. Ante, itluk
Jurii Ivan + Jerke, itluk
Jurii Bla + Jerke, itluk
Jurii Ivan + Pere, itluk
Jurii Grgo + Fabijana, itluk
etka Ivan + Ivke, itluk
etka Jozo p. Nikole, itluk
etka Luka + Ilije, itluk
Primorac Abram p. Jure, itluk
Krasi Bla + imuna, itluk
Krasi Pero + Mate, itluk
Mai Mato, itluk
Buli Ivan + Franje, itluk
Suli Pero + Blaa, itluk
Suli Marko + Mate, itluk
Pervan Miko + Ivana, itluk
Pervan Stipe p. Ivana, itluk
Pervan Pero + Blaa, itluk
Brki Ante + Andrije, itluk
Brki Mato + Andrije, itluk
Brki Jozo + Ilije, itluk
Krasi Jure + Stipana, itluk
Krasi Ivan + Frane, itluk
Krasi Pero + Ivana, itluk
Dugandi Ivan + Mate, itluk
Dugandi Ivan + Marina, itluk
Dugandi Pero + Joze, itluk
Marini Bla p. Mate, itluk
etka Nikola + Mate
etka Ivan + Mate
etka Stipe Ivanov
Eri Jago + Vida

Eri Ilija + Mije
Volar Ivan + Nikole
Volari Jozo + Nikole
Volari Pero + Nikole
Volari Ilija + Nikole
Marini Andrija + Ivana
Marini Andrija + Nikole
Marini Matia + Pere
Marini Mile p. Martina
Marini Mato p. Lovre
Marini Grgo + Lovre
Marini imun + Jure
Marini Pero + Jakova
Marini Mate + Jakova
Marini Ivan + Jakova
Marini Ivan + Jure
Primorac Miko + Mate
Primorac Anto p. Ilije
Primorac Pero p. Nikole
Primorac Pero Jozin
Primorac Pero p. Mate
Primorac Martin + Ilije
Primorac Nikola + Marka
Primorac Bla + Grge
Primorac Andrija + Nikole
Primorac Stipe + Joze
Primorac Bla + Franje
Primorac Ante + Franje
Primorac Pero p. Jure
Primorac Filip + Ivana
Primorac Boo p. Ivana
Primorac Krian + Ivana
Primorac Mato + Ivana
Primorac Ivan + Mika
Primorac Stipe + Mika
Primorac Martin + Jure
Primorac Nikola + Jure
Rozi Martin
Rozi Ante p. Nikole
Rozi imun + Grge
Pehar Jure + Nikole
Deli Jozo
Deli Pero
Deli imun
Milievi Jozo + Jure

Pehar Luka + imuna
Bunti Niko p. Mije
Bunti Petar p. Pere
Bunti Marko
Jurii Pero p. Franje
Toki Ivuka p. Nike
Toki Luka p. Mate
Toki imun
Ostoji Franjo + Anela
Ostoji Grgo
Ostoji Stojan
Odak Jakov
Odak Pero p. Frane
Odak Vale
Odak mate
Kvesi Ilija
Milievi Ivan + Mate
Milievi Ivan + Blaa
Paraik Jure
Eri Jozo
Eri Bla
etka Ilija Ivanov
Ostoji Ivka (ili Juko?) + Frane
Brki Nikola
Ostoji Jakov
Ostoji Frano + Frane
Ostoji Ivan + Jakova
Ostoji Baria
Ostoji Jure
Ostoji Nikola + Jakova
Ostoji Krian
Toki Ilija
Toki Jure
akota Mate + Pere
Ostoji Anton
Ostoji Vale
Ostoji Marijan
Pervan Jozo
Pervan Baria
Pervan Ivan + Ilije
Toki Ivan + Nikole
ori Pero
akota Cvitan
Buli Stipe + Grge.3
3
Arhiv provincije, Spisi provincije, sv. 49., f. 62.-63.
10
Pronaen jo jedan
popis broanske djece
u Slavoniji
Smoljan Jozo, Meugorje, u: Inija, N 848 Jozef

Pospiil
Smoljan Nikola, Meugorje, u: Inija, Konrad
Pospiil
Fra Pako Martinac, upnik u itluku, poslao

je Starjeinstvu Provincije u Mostaru imena i
adrese djece iz Brotnja koja su 1919. godine, i
nakon povratka veine djece svojim kuama u
Hercegovini, jo uvijek ivjela u Slavoniji na prehrani. Njegovo pismo pronaao sam u Arhivu
nae Provincije u Mostaru. Pismo donosimo u
cijelosti.
Gradnii, 16. lipnja 1919.
Zeli-Pehar Nikola Pavlov, Gradnii, u: Irig, kod

jedne pekarke
Dodig Mara k.(i) Ilina, Gradnii, u: Bonjaci, ul.
Zeleni kraj kod Mije Sesia, zidara
Toki Dragica k. Ivanova, itluk, u: Zemeljci, kod
Josipa Toblera
Buli Ivan i Grgo Stipanovi, itluk, u: Zemeljci,
kod Josipa Boto
Primorac Toma, Perin, itluk, u: Zemeljci, kod
Ivana Verkla
Primorac Ilija, itluk, u: Z. P. Sljivoevci, Benianci, Ivan Fekete
Primorac Pero, itluk, u: Vinkovci, Slakovci,
Marko Gajevi, naelnik
akota Ivan Jozin, itluk, u: Irig, Mirko uri
Toki Stanko, itluk, u: upanja, Juhusa Baboti
Krasi Franjo, itluk, u: Otok, Zora Gradin
Milievi Nikola, Sluanj, u: Novi Slankamen, Dr.
Stevan Time
Lesko Ivan, Sluanj, u: upanja Srijemska, Nemet potar
Turudi Stipe, Sluanj, u: Srem, Podrgje, Luka
Krsti
Juka ima, Sluanj, u: Bonjaci, Zeleni kraj, Ivan
Mrakovi
Prskalo Martin, Gradnii, u: Vinkovci, Malo Cerno
Vasilj ima, k.(i) Nikole, Meugorje, u: Inija,
Pavo Emleger
fra Pako Martinac,

upnik4
Ukidanje i
ponovna uspostava
upe Gradnii
1918. 1920.
Kratki pregled zbivanja
Zbog svoje velike prostranosti i nepogodnosti za dobro pastoralno djelovanje od upe
Gradnii (nekada Brotnjo) tijekom vremena
osamostaljivali su se pojedini dijelovi i postajali samostalne upe. Tako se 1854. osamostalila
Gabela, 1864. erin, a 1892. Meugorje. Posljednja podjela upe Gradnii bila je 1918. godine.
Tada, meutim, ne samo da su od nje odijeljeni
neki dijelovi koji su se osamostalili i postali upe,
nego je upa Gradnii ukinuta, a sjedite upe
premjeteno je u itluk. Nove upe su postale:
itluk, Ploe-Tepii i Blizanci-Gradac (danas
Gradina). Dvije godine nakon toga, dakle, 1920.
godine, upa Gradnii ponovno je uspostavljena, i to, najprije kao kapelanija upe itluk, a
potom kao samostalna upa.
O svemu tome u ematizmu Hercegovake
franjevake provincije iz 1977. godine zapisano
je sljedee:
Gradnii s vremenom gube znaenje sredita, ostaju u slijepom kutu, izvan prometnica,
bez izgleda za kakav vei razvoj. Sve te okolnosti
utjecale su na jednu promaenu odluku: 1918.
4
Arhiv Provincije, Spisi Provincije, sv. 52., f. 316.
11
podruje upe Gradnii podijeljeno je na tri te

godine osnovane upe: itluk, Ploe-Tepii,
Gradac-Blizanci. Matice i inventar stare upe
preneseni su u itluk, novi i stvarni centar Brotnja. Vjernici Gradnia nisu prihvatili brisanje
svoje stare upe ni novu upu itluk. Kad nisu
popustili oni, morali su popustiti pametniji:
dvije godine kasnije oivljena je stara upa Gradnii. Otada vodi vlastite matice. Ostala je mala,
neznatni komadi nekada velike upe. I ta ve
patuljasta upa smanjila se (dodue ne mnogo)
1973.: zaselak Vidovii pridruio se upi Ploe. U
okviru upe Gradnii ostadoe samo mala sela
Gradnii, Paoa i Gornja Blatnica.5
Dioba inventara upe

Gradnii 1918. godine
Kad je ukinuta upa Gradnii, a osnovana
nova upa itluk, pristupilo se podjeli upnog
inventara u Gradniima. O tom dogaaju postoji dokument koji se uva u Arhivu provincije
u Mostaru. Donosimo ga u cijelosti.
Zapisnik sastavljen dne 10. lipnja 1918.

Predmet: Razdioba inventara upe Gradnii
bi dananjim danom uregjeno kako slijedi:
1. Jedna polovica pokretnog Inventara pripada
za novu franjevaku Rezidenciju na itluku.
2. Druga polovica pokretnog Inventara podjeljuje se na 2 jednaka dijela; od kojih jedna
polovica za upu Blizanci, a druga za upu
Dobro Selo.
3. Dunici upskog beriva ili redovine pripadaju svakom upniku svoga podruja.
4. Dunici nalazei se od ove Rezidencije Gradnii pripadaju novoj franjevakoj Rezidenciji
na itluku.
5
(), ematizam Franjevake provincije Uznesenja Bl.

Dj. Marije u Hercegovini, Mostar, 1977., str. 59.
5. Fond ove Rezidencije Gradnike pripada kao

i dunici pod brojem 4.
6. Sva zemljita nalazea se u bivoj upi gradnikoj spadaju novoj franjevakoj Rezidenciji itluk.
7. Sve Matice i cijeli arhiv predaje se na uvanje
novoj Rezidenciji itlukoj.
8. Gradniki upski stan i uzanj nalazea se baa predaje se franjevakoj provinciji na raspolaganje.
Zakljueno i podpisano:
O. Pavo imovi
Fra Pako Martinac
Fra Toma Zubac
Fra Bono Andai6
Lokacija za samostan:
u itluku ili u Krehin
Gracu?
I nakon diobe upe Gradnii na tri dijela, bilo
je razliitih miljenja o nainima podjele. Neki su
zagovarali misao da se u Brotnju napravi samostan. Time bi se, meutim, moralo traiti neko
drugo rjeenje za upe. O tome je u Ljetopisu
upe itluk nekoliko reenica zapisao fra Pako
Martinac.
Pok. Bunti sklonio biskupa te odrali sastanak vienijih ljudi kod fra Bone u Blizancima.
Bili to ljudi iz dotine upe. Nastojalo se da bi
se itluka i blizanaka upa spojile u jednu samostansku upu. Nije se uspjelo. Dalje se nije ni
pokuavalo oko ostvarivanja te namisli.7
Arhiv Provincije, Spisi Provincije, sv. 53., f. 304.305.

7 Arhiv Provincije, Spisi Provincije, sv. 50., f. 89.
6
12
Pismo fra Pake Martinca Upravi
Provincije
Osim zapisa u Ljetopisu, u Arhivu provincije
uva se i pismo fra Pakino Upravi provincije o
problemima vezanima uz prijedlog o gradnji samostana. Pismo donosimo u cijelosti. Iako u naslovu stoji da je fra Pako uputio pismo Upravi
Provincije, iz pisma je razvidno da se ono odnosi
prvenstveno na provincijala fra Didaka Buntia.
Mnogopotovanom Franjevakom stareinstvu u Mostaru
Jer se sveudilj paaju neki stanoviti jezici u
nove broanske upe i u narodu neraspoloenje
uspiruju proti postojeih odredaba i upnika; to
sam slobodan, da malo podrobnije svoja opaanja i primjedbe iznesem:
Bistro oko blagop. Buconjia i svakog dosadanjeg naeg stareinstva odabiralo je i naglasivalo
Podadvor kao sjedite nove upe itluk. Lanjski
pokuaj Ordinarija i m. p. naslova te pokuaj
pozvanih i nepozvanih da se za Donje Brotnjo
osnuje jedna upa gdjegod u K. Gracu, bili su
bezuspjeni. Uza sve to hoe se i sada kad se
je ve neto Podadvorom podiglo, da se nanovo
smutnja stavlja u narod. Igrarija
Dvojako mnijenje postoji: Jedni su za Podadvor, a drugi za Gradac. Prvi vele: Podadvor je od
starine sredinja toka cijeloga Brotnja, pa ako
se ikakva budunost kojem dijelu Brotnja sprema, to da se sprema ba tomu mjestu Podadvorom na Ovojcima novogragjevnom mjestu. K
tomu da je to mjesto svojim prirodnim poloajem, pristupom i vidokrugom najljepe mjesto
za narod i pastvu skoro u cijeloj Hercegovini.
Najzad da bi se residencija s vremenom mogla
lako pretvoriti u samostan i kakovu uionu, i
to uz sudjelovanje cijelog broanskog naroda.
U tom sluaju, da upi Blizancima bude sjedite na Garevinama nad Vidonjom. Drugi hoe
Gradac kao sredinju toku za Donje Brotnjo,
gdje bi se upe Blizanci i itluk spojile u jednu

residencijalnu upu; gdje bi toboe bolje i narod
pristupio i svoju pomo izdano ukazao.
Tri su kombinirana mjesta u Gracu. Ploa,
Lokva na Gradakom i Vionikom eraru, te Planinia ispae pod Baborovim kuama. Prednost
imaju Ploe uslijed ive vode koja ljeti tek plazi i
gubi se u oblinjoj barutini. Nu sva tri su mjesta
zimi skroz pritetna i movarna i nepristupna.
Ingenieri su ih sve pregledali i izjavie se jedino
za Ovojce. Ploe sam ipak i dva i tri puta u
Graana potraivao, ali bez uspjeha. Ostala su
dva mjesta neto udaljenija, ali ne mislim, da bi
ikoga k sebi privukla. Izlino se je k tomu truditi,
da bi se i na koji nain do kojeg od ovih mjesta
dolo. Jedno, to je narod udan zemlje i to se
u sluaju prodaje pozivlju na pravo prvokupa,
da su susjedni zemljovlasnici prenji dotino
zemljite kupiti, nego li tko sa strane, a drugo
jer se ta mjesta nahode megju iradima pa nitko
nije voljan, da mu se iradi nite. to je jo najgore nijedno od tih mjesta nema ceste, pa bi se
najprije morale napraviti ceste za dovoz raznog
materijala. Kamen bi se morao dovoziti ili iz
Graanske, Podadvorske ili iz Baborove glavice,
a to je udaljenost od 1 1 km. Uzme li se dakle cijela okolnost u obzir vie bi zemljite i ceste
preko tugjih irada zapale, nego li po temelju naumljena gragjevina. Napominjem, da jo prije
otcijepa Megjugorja od Gradnia, da je m. p. o.
fra Luka Begi namjeravao u Gracu podignuti
samostan, pri em mu je i jedna turkinja zemljite poklanjala, pa nije uspjelo, pa da se onda danas uspije? Daj! Da je takove umiljenike pustiti,
pa neka pokau ba svoju okretnost i nek se ba
natuku sudara.
Istie se da bi se narod ragje za Gradac sklonuo i da bi isdanu pripomo ragje pridonio.
Krilatica! Razlog? Valjda bi se tako neto selima pribliilo?! U tom sluaju ne bi imali uzroka Gradniani i Paoani, da se to protive, a
Graani bi svakako sve svoje rtvovali. Gradac,
Gradac, stoput Gradac! Graanima je po volji
da su sa Blizananima, pa nedavno rasporezae tek 25.000 K! Hvaljen Gradac! Blizanci bi to

ravnoduno primili kad imaju ve upu sa imenom svoga sela?! A druga sela? Od erina bi se
poodmakla; Gornjoj se Blatnici pogoralo skoro
za cijeli sat, Slunju po (1/2) sata, Sritnice i ne
napominjem, dok se Krueviima gotovo ne bi
nita pomoglo.
Ali ivot je tu posrijedi! Osigurajmo sebi
egsistenciju. Po sata vie, po manje; to ne igra
kakovu ulogu
udnovato! Za narod, a opet glavno potraivanje samoga sebe! Osvetilo bi se to. To nisu
isti rauni. ini mi se i nije ve daleko, da ve
ne emo mnogo moi raunati na tu nau stoput zagriljivu redovinu. Pusti ti to! Jedan e
samo fratar napraviti cijelu cestu, drugi e kupiti
veliki kompleks zemljita, trei e podignuti cijelo jedno krilo residencije a u najgorem sluaju, sve to i bez naroda uiniti; od naroda ni jedan
filir zatraiti!... i slino. Bogati, a opet svuda sve
same zakupe.
E pa dobro! Slogom se sve postizava. Narod
nam je mio, ne teretimo ga. Sakupimo najprije
to bogatstvo i uruimo ga svomu stareinstvu
ili ako ve ne i to, to ta etvorica toliko mi ih
je poznato, koji se zanose za Gradac, neka izmeu sebe izaberu skupe (?) odbor i najizvrsnijoj
sili povjere svoj nacrt i ve e biti gragjevina i
eksistencija osigurana. Prije toga ako ve ne
misle, da smo posve bez mozga, ne damo se na
pogubnu vratolomiju.
Jo jedno. Dotina braa ili nek se organiziraju, pa svoj naum odmah otponu izvoditi, ili nek
se ustegnu, da nam ne prave potekoa u narodu; ili to je jo najbolje, neka svoju djelatnost
i bogatstvo iskau u svomu djelokrugu, gdje se
ve nahode. Ta u nas jo toga mnogo imade!
Nego da otvoreno reem, gdjekoji i od stareinstva podupiru ovakove govorancije, pa bi
liepo zamolio, da smo ve jednom na istu, ili se
ima u nas povjerenje, ili ne?... Doli smo ovamo
na zamolbu i volju stareinstva, pa ako se ve
13
smatra da nismo za dotinih mjesta, slobodno
nek nas uklone kamo hoe barem to se mene
tie. Valjda da i na drugom mjestu poradimo
koliko mognemo.
Ipak ne mogu da pri ovomu zautim tjera
me da djekoje okolnosti jo ispostavim.
Istono od sadanjega gradilita (?) tale, nekih 250 m, izvire jedno malo vrelace sa padom
od jednoga boja. Voda slina onoj na erinu, a
ljepa studenija od one na hvaljenim Ploama.
Ovom se vodom moe residencija sluiti. itluani vele, da tek za najviih sua presui.
Po itluku begovi prodaju redovito svoja
imanja, pa ako je stareinstvo voljno, da to votira za kupnju dakako uz godinju otplatu, onda
je za to sada zgodan as.
Narod se je ve prilagodio novim prilikama,
pa vie i ne pomilja na koju drugu stranu. Sa
svih strana naroito iz Megjugorja, narod potie i obilni doprinos nudi 5. 10.000 K, da bi
se odmah na istom mjestu otpoela i gimnazija
praviti. Ja to smatram neizvedivim; pa ragje da
narod zagrijavamo s dogovorom vlade, za gospodarsko-zanatlijsku kolu i to im prije.
Napominjem da ve mnogi Graani naginju
da se ovamo pripoje. Isto su me oblinji Cernjani molili da ako im se ne bi udovoljilo, da pripanu Megjugorju, da bi pripali onda za itluk.
Skoro cijela Donja Blatnica i Vionica isto ele; ali
samo uz uvjet, da ne bi od njih nikakva rasporeza zatraivali, ali ipak da bi kojeta sami od sebe
doprinosili.
Ovako je dakle sada raspoloenje u narodu
pa mislim, da bi ga trebalo izrabiti, i to na ovaj
nain: Donjoj Blatnici i Vionici u cijelosti udovoljiti. Fra Ilija Rozi ree, da je za Donju Blatnicu
sporazuman. Blizananima ponoviti to im se
ve proljetos reklo. Ili da prave na Garevinama
nad Vidonjom, ili da im se ukida upa. Tog je
miljenja i fra Bono.
Na ovaj bi se dakle nain ostvarila ta esto naglaivana ideja velike residencijalne upe koja bi
ovako spadala megju prve upe u Hercegovini.
14
Samo dakle malo vie takta i stalne odlunosti pa e se sve postignuti.
Najzad za ovako odulju gnjavau ne e mi se
zamjeriti, kad se uzmu sve okolnosti, koje me
tjeraju. U ostalomu, to nije pljeve, molim da se
stalno i uzme u obzir i uvaenje.
Moj mi karakter naloi da Vam sve ovo podastrem. U znak harnosti, primite izraz potovanja
i odanosti.
itluk, 13. kolovoza 1920. fra Pako Martinac,
presj. Residencije.8
Ponovna uspostava
upe Gradnii
upljani Gradnia i Paoe upuuju pismo
Upravi Provincije u Mostaru
Nakon to je upa Gradnii ukinuta, odnosno
sjedite upe premjeteno iz Gradnia u itluk,
Pero Zubac, glavar sela Gradnii, napisao je 6.
srpnja 1918. godine pismo, u kojemu je provincijalu fra Davidu Nevistiu ispred sela Gradnii i
Paoa iznio problem koji je nastao nakon ukidanja upe. Pismo donosimo u cijelosti.
Glavne obitelji sela Zupci, darovali su za gradnju crkve i kapele mjesto u Gradniima, pa nije
pravo, da se ta njihova nadarbina uniti i uzalud
uini, da se onolike zgrade, makar i trone uzalud uine, a mogle bi se iako u vrijeme zgodno
popraviti i urediti za odreenu svrhu.
Odreeni smo bili za itluk, ali mi tamo ne
pristajemo i u tom pogledu dali smo molbu na
biskupa, jerbo na itluk je nama daleko, nezgodno osobito zimi radi mokrine i leda, staro
gotovo ostaviti i ii traiti nesigurno mi sa time
nijesmo zadovoljni.
Mi molimo spomenuti naslov, da bi nam dali
sveenika, koga imamo mi prema starom obiaju dajui u naravi i stvarima uzdravati i ako bi
bilo potrebito i pismeno se na to obvezati, mi to
moemo jer nas ima preko sto kua.
To molimo mnogopotovani naslov, da s biskupom za nas stvar povoljno rijeili, jer nai fratri najbolje znadu nae potrebe i nude.
I mi oekujemo pod sigurno odgovor i rijeenje najpovoljnije nae molbe, da vie ne budemo u neizvjesnosti i da ve jednom znamo na
emu smo.
Najodaniji seljani ispred sela:
Mnogopotovanom Franjevakom Starjeinstvu u Mostaru
Odgovor provincijala Nevistia na pismo

glavara Pere Zupca
Seljani sela Gradnia i Paoe obraaju se na

mnogopotovani naslov sa molbom, da bi nam
starodavnu upu u Gradniima ostavili u krijeposti i dali nam jednog sveenika, da nam bude
upnik i duevni vodja pogledom na slijedee
razloge:
Mi nijesmo ni najmanje protivni to se u drugim selima osnivaju nove upe i ini se da bude
blie i zgodnije, ali nije pravo da se nama die
ispred kue, tono re i da nam bude najdalje,
kad nam je bilo najblie.
P. n. gospodinu Peri Zupcu, glavaru u Gradnie
Povraajui Vau molbu, stavljamo Vam na

znanje, da sadraj Vae molbe spada u kompetenciju presvitloga biskupskoga ordinarijata.
Ujedno Vam prijateljski savjetujemo, da se vioj
duhovnoj vlasti pokorite, koja je gornju odredbu izdala iz viih razloga.
Toliko na Vae ravnanje.
Mostar, dne 10. jula 1918.
Redodravnik:
fra David Nevisti
15
Pismo iz Uprave Provincije upljanima

upe Gradnii
Iako su upljani ve sredinom 1918. godine
traili da se upa Gradnii ponovno uspostavi,
to se dogodilo tek 1920. godine. Uprava Provincije, na elu s novim provincijalom fra Didakom
Buntiem, pristaje 1920. godine dati jednog fratra u upu Gradnie, ali pod nekim uvjetima. Ti
uvjeti doneseni su u sljedeem pismu koje nema
nadnevka niti je potpisano. Vjerojatno se radi o
konceptu za pismo.
Veleasnom
upskom uredu Gradniima
Nedavno smo bili kod Vas i sasluali Vae elje, proti kojih nemamo nita. Nu za obezbijediti
sveenika koji bi tamo stao, hoemo da se obavezujete nanovo to mislite redovito godinje
davati za izdravanje sveenika i da nam to hitno, svakako do 20. t. mj. dostavite, dogovorimo
vae rasporedanje.
Sa svoje strane zahtijevamo ne moemo pripustiti da bi sveenik mimo svoga dostojanstva
ivotario uslijed ega zahtjevamo da bi se pridonijelo toliko godinje sijena da bi se mogao
jedan konj izdravati. S kue na kuu da bi se
moglo sudariti po 10 kg raznog ita, kljuka po 5
kg, brava prema vaoj uviavnosti, drva dovoljno za cijelu godinu i ostalo kako vidite.
Primjeujemo da na vinograde i ostalo zemljite humakog samostana nemate raunati,
to e pripasti samostanu u Brotnju.
15. travnja 1920.
Pismo fra Kriana Galia,

novog upravitelja u Gradniima
Nakon ponovne uspostave upe Gradnii
koncem 1919. ili poetkom 1920. godine, i to
najprije kao kapelanije upe itluk, a potom
kao samostalne upe, za kapelana, odnosno

upravitelja kapelanije bio je postavljen fra Krian Gali. Zbog potekoa na koje je naiao na
slubi u Gradniima, fra Krian se u pismu od
22. oujka 1920. godine obraa provincijalu fra
Didaku Buntiu. Pismo donosimo u cijelosti.
Mnogopotovani Oe!
Ja sam izrazio svoje mnijenje fra Paki Martincu, pa jo ne znam ta ste Vi s njim o meni
zakljuili, a dao sam i pismo, valjda Vam ga je
pokazao.
Nakon tako ogromna vremena nema mi od
Vas pisma. Molim Vas, da mi pismeno priopite:
ta sam ja ovdje, kakvo imam pravo i dunosti?
Nemam torbaka, pikside (za hostije, op. a.)
ni uljanice za bonike (bolesnike, op. a.), matice preneene na itluk, u crkvi ima samo jedna mala piksida, trebala bi jo jedna bar za 100
(sto) estica, nema ljubiaste paramente.
Ako ne mogu initi slubu osobito opremati
bonike, onda sam suvian ovdje.
Narod to poneto ve zna pa ve ima galame,
a kako e slijediti moe se misliti.
Ja njih mirim to mogu da ne viu, nego elje
starjeinstvu prikau. Molim da providite bar
privremeno to je najnudnije.
Uz pozdrav i cjelov desnice
Gradnii, 22. oujka 1920.
fra Krian Gali
Pismo Upravi Provincije fra Gojka

Penavia, novog upnika u Gradniima
Oito je da fra Krian Gali nije dugo ostao u
Gradniima, jer je 1. svibnja 1920. godine umjesto njega za novog upravitelja doao fra Gojko
Penavi. Ovdje donosimo pismo to ga je fra
Gojko poslao Upravi Provincije..
Franjevako starjeinstvo za HercegovinuMnogp. Starjeinstvo
16

Vl. otac fra Pako Martinac, nadupnik itluka, dao je na starjeinstvo tubu protiva meni. Na tubu ne drim shodnim da i jednu
rije odgovorim, jer bio bi moda jo smjeniji
odgovor nego tuba, za to traim osobno suoenje mene i fra Pake. Tom prigodom moe se
odrediti i administracija i potpora za gimnaziju,
jer s time nijesam na istu. Za ovu godinu molim da budem rijeen svakoga plaanja, i to radi
slijedei razloga:

Doao sam iz samostana u kuu bez
kruha i krova. Poznato Vam je da je kua bila
potpuno zaputena, zaneiena, uope takova
da je jedino mogla pruiti stanovanje za ivotinju, ali ne za ovjeka. Smjesta sam naruio majstora koji mi je kuu ukoliko se je dalo dotjerao
istu. Majstor je bio kod mene 10 dana, sad proraunajte koliko me je morao kotati majstor.
Dodue, ja na raun nijesam metnuo hranu, jer
sam ju i za se i za momka i majstora manje-vie
dobivao iz sela kao milodar. Dalje sam kupio neto kuh.(injskog) sua, i to najprotrebnije; kupio
sam jedno krme malo za napretka, a veliko za
ubiti, ali sam sa velikim slabo proao, jer mi je
krepalo. Poto nijesam imao ta ubiti, ja sam kupio u Slavoniji veliko krme, utovljeno. Malo kanje sam nabavio i konja. Sve ovo to sam izbrojio
osim nespomenuti stvari zahtjeva novaca, kojih
ja nijesam imao. Dva sela od moje espositure
krupa i povodanj su unitili, od kojih se nijesam
mogao nadati vel. pomoi. Uostalom, ne drim
potrebnim dalje nabrajati nego zavrujem.

Ako me premjestite u samostan, prodati u konja, troje krmadi i jo neto pak u
Vam moi sve isplatiti do filira. Sam sobom ne
traim premjetenja, jer mi je neugodno prevlaiti moj kofer dolje-gore. Sluajno ako bi uslijedilo premjetenje, najvolio bi na iroki Brijeg za
duh. pomonika. Zadovoljio sam se da ovdje sa
najniim izaem kraju, ali ipak to je nuno morao sam nabaviti. Konj mi dodue nije potreban
za slubu, ali mi je potreban glede (?), jer ako
hou neto o povru ili o vinogradu raditi moramo imati neto ubra.

Rekao sam da ne traim premjetenje,
ali ako bi se odredilo kao lani, prisiljen sam ga
traiti. Znate prilike kakove su izmeu Gradnia i itluka i uope Donjeg Brotnja pak prema
tome i gledajte stvar najbolje urediti. U ovako
nesreenim prilikama ne moe ovjek nita
uspjeno djelovati. Vama koji ste na strani nepojmljivo je kakove su prilike sad u Brotnju. U
ovakovim nesreenim prilikama strada i vjera i
ugled i moe doi do vrlo neugodni posljedica.
Tko je ovome kriv, ja to ne znam, ali znam da je
slabo to se dogaa. Moda je jo vrijeme da se
stvar popravi, ali moe doi kada nee biti vie
mogue popraviti. Ja ovdje nikoga ne tuim niti
sebe pravdam, ali molim da bi zapovjedili meni
i fra Paki da osobno pred Vama stvar svrimo i
uredimo.
Gradnii, 31. III. 1921.
Penavi9
fra Gojko
Fra Pako Martinac u Ljetopisu upe itluk o

odlasku iz Gradnia

Prvi upnik upe itluk postao je fra
Pako Martinac. Mnogo je uradio za itluku
upu i itav broanski kraj. Meu ostalim, sagradio je rezidencijalnu zgradu i mnogo doprinio
za razvijanje duhovnosti upljana. O premjetanju upnog sredita i svome odlasku iz Gradnia
i prelasku u itluk fra Pako je svoje dojmove
zapisao u Ljetopisu upe itluk. Donosimo neke
nama zanimljive dijelove toga Ljetopisa.

Dne. 5. oujka 1920. nastanim se u
kui Gale oria na Hrlonji, a Gradnie povjerim svome sluzi do dolaska novoga sveenika.
Imenovali mi pok. fra Gojka Penavia pomonikom. Financirao ga i uzdravao ja odavde. Vo9
17
ljom pok. fra Didaka Buntia, provincijala, imenuju se Gradnii ekspositurom itluka a kasnije
i sa pravom samostalne upe Gradnii, Paoa i
Blatnica. Tako vie nisam bio vezan na Gradnie
te sam mogao laglje svoje namjere izvoditi.10

Kako se Gradnii osamostalili, imao
sam pretjerati svoje sude i pokustvo ovamo na
itluk. Pok. Bunti odredio da 60 kvintala sudi
ostavim u Gradniima za vino i rakiju, a ostalo
pretjeram na itluk. Ne moglo se nego pomou
andara. Gradniani mi na dva mjesta razorili
cestu. Uz sto neprilika jedva da najnunije pretjeram, a ito donekle mogu zahvaliti pok. Matulji Zupcu s Paoe koji je pomirbeno djelovao
na seljane, pa se nekako ipak bez jaih upadica
prolo.11
Problem s Matinim knjigama
Iz nama dostupnih dokumenata vidljivo je da
je za ponovno uspostavljanje nae upe zasluan tadanji provincijal fra Didak Bunti. Kada je
naa upa bila ukinuta, a to je bilo 1918. godine,
on je tada bio ravnatelj gimnazije na irokom
Brijegu. Kada je 1919. godine izabran za provincijala, on se zauzeo za ponovno uspostavljanje
nae upe. Bilo je to krajem 1919. ili poetkom
1920. godine. Zbog toga smo mu mnogo zahvalni.
Provincijal fra Didak Bunti u pismu od 13.
11. 1920. godine nareuje itlukom upniku
fra Paki Martincu da vrati matine knjige u
Gradnie. Nekoliko dana nakon toga fra Pako
odgovara fra Didaku. Njegovo pismo donosimo
u cijelosti.
Pismo fra Pake Martinca provincijalu fra Didaku Buntiu
Mnogopotovanom Franjevakom stare10 Fra Pako Martinac, Crkveni ljetopis za upu u itluku,
sv. I. (1918. 1987.), str. 8.
11 Arhiv upnog ureda Gradnii
instvu u Mostaru

Na dopis m. p. naslova od 13. XI. 1920.
broj 401. u pogledu dostave matica natrag u
Gradnie, odgovara se:
1. Gornji se zahtjev protivi crkvenom Codexu
po kojem je upnik (slijedi latinski tekst, nejasno) (navjerojatnije tekst glasi: uvar matica, op.
a.)
2. Protivi se biskupskoj odredbi od 10. VII.
1918. broj. 484., te nedavnoj usmenoj naredbi,
po kojoj sam escpresse zaduen pastvu na cijelom rezidencijalnom upom itluk u kojoj da
se ne smije nikakva jurisdictia bez mene vriti, a
slubene dopise i spise, da imam samo i jedino
ja rjeavati!
3. Protivi se i naredbi naeg stareinstva od
15. VI. 1918. broj 292, 9. VII. 1918. broj 354., te
konanoj odluci od 22. VII. 1918. broj 324., prilog 1. Uslijed ega je i zahtjev neispuniv.

Napominjem jer sam predvigjao kojekakve upadice da sam sve to sam u tomu
pogledu uinio, uinio saglasno sa propisima
sv. Crkve i nadlenoga stareinstva pa emu
nanovo stavljati smutnju u narod?! Cijelo se je
ve Brotnjo priviklo na nove prilike i vogjenje
nunih matinih listova pa zar opet tu naviku
pobrkivati?!

Nego se oevidno opaa disharmonija
u samom stareinstvu glede itluka i Gradnia.
Do dolaska m. p. o. sadanjeg provincijala (fra
Didaka Buntia, op. a.), tu je (?) redovito (?) ili
raspirivao, a sada mu kao da i sam o. provincijal
sekundira. Bojah se ja, da ne dogju ona alosna
vremena m. p. o. fra Augustina Zupca, kadno se
je po m. p. o. fra Luki Begiu bolja budunost
ovom kraju spremala

alosno je, da se u narod sije, da e se
ovo ovdje sve rasprodati i na drugom mjestu
to slina praviti. alosno je, da me se smatra
upnikom cijele rezijedencijalne upe, a preko
mene se odredbe i upute sasma oprene dovruju i dostavljaju. alosno je, da Gradnika i
18
Paoka baba znade prije za kojekakve odredbe

stareinstva negoli upnik u itluku. I gornju mi
je naredbu prije saopio Antas Doko s Vidovia
nego li sam ju ja primio.

Jo sam ljetos u dva dopisa od 13. VIII.
Broj 144. i ove 14. VIII. Broj 145. t. g. opirno svoja opaanja stareinstvu dostavio pa nikad na
nje, mada sam molio, ni usmenog ni pismenog
saopenja. A to mi daje povoda da ponovim
opet svoj zahtjev: Smatra li me se niticom i ruiteljem i ope narodne i nae unutarnje dobrobiti, neka me se onda slobodno makne odavde.
tuklo. Kroz ovo vrijeme nijesam dobio niti matica niti uope propisnih knjiga, nego sam sve
privatno u jednom tefteru vodio. Razlog je bio
taj to nijesam dobio pravo na matice od Ordinarijata, a s druge sam strane dobio da e mi se
sve matice odneene na itluk povratiti i pae
sam jednom dobio pismeno da imam donijeti
matice. Meni je narod s time puno dodijavao,
za to sam molio vieput + fra Didaka da on to
ve jedanput rijei to mi je uvijek rekao da se
strpim i da e se rijeiti.13
1.5. Svjedoanstva o fra Didaku Buntiu
itluk, 27. studenoga 1920.

Martinac12
fra Pako
Fra Didak kao narodni poslanik u Brotnju
Fra Gojkovo pismo Upravi Provincije

U naem upnom arhivu uvamo jedno
pismo bez nadnevka i godine (najvjerojatnije se
radi o razdoblju od veljae do travnja 1922.) koje
je fra Gojko napisao Provincijalatu Hercegovake franjevake provincije u Mostaru. U pismu fra
Gojko opisuje nevolje s kojima se suoavao na
poetku slube u Gradniima. Pismo donosimo u
cijelosti.
Herceg. franjevako starjeinstvo u Mostaru

U Narodnoj slobodi, u rubrici Gradske
vijesti, objavljen je kratki lanak o fra Didakovu
zauzimanju za narod i njegovu pohodu Brotnju.
lanak donosimo u cijelosti.

Narodni poslanik O. D. Bunti obiao
je kroz zadnje tri sedmice cijelu Hercegovinu. U
petak je ovamo stigao iz Konjica, a u ponedjeljak je opet otiao u Brotnjo. Svuda je dolazio u
dodir s naim narodom, pa je sabrao veliku zalihu seljakih tuba i molba, da ih iznese pred
parlamenat i potkui gg. ministrima, neka vide
i znadu, da imamo zato biti nezadovoljni s dananjom upravom.14

Dne 1. V. (maja) 1920. godine po naredbi tadanjeg naeg franj. starjeinstva doao sam
u Gradnie za duh. pastira. Da su mi bile poznate prilike izmeu Gradnia i itluka jedino sv.
poslunost bi bila u stanju da me tu stavi. Sada
e brzo dvije godine moga slubovanja u Gradniima. Mnogo sam kroz to vrijeme neugodnosti sa raznih strana primio. Sva krivnja toga
bila je u tome to mi je starjeinstvo zajedno sa
Ordinarijatom jednu def. deciziju dalo, a ne na
jednu stranu Ordinarijat, na drugu starjeinstvo
a na treu narod, a ja u sredini preko kojega se je

U Ljetopisu itluke upe fra Pako Martinac, prvi itluki upnik, ostavio je zapis o zalaganju fra Didaka Buntia i jo nekih ljudi oko
izgradnje cesta kroz Brotnjo.
12 (), Gradske vijesti. Narodni poslanik o. D. Bunti,

Narodna sloboda, Mostar, 1921., god. III., br. 11., str. 3.

O fra Didakovu zalaganju oko gradnje cesta

kroz Brotnjo

Mnogo se je radilo na ostvarenju ceste itluk-itomislii. Jo prije nosio sam lino
molbu iz Gradnia g. Marijanu Vareanu, poglavaru Bosne i Hercegovine i uz molbu mu razne
podatke o vriednosti te ceste ispostavio. Kako je
k tomu bilo zabranjeno da se analfabetski teajevi podravaju bez uitelja zato odobrenih on
se zaudio i odobrio mi da nesmetano pismenost provodimo, koliko ikad moemo. Ne znam
da je kasnije igdje smetnja postavljena. Jako me
liepo primio, ali kakve podpore za cestu nisam
dobio. Pok. Bunti bio kasnije u Beogradu isposlovao 400.000 Kruna za prvi poetak ceste i g.
tambuk, kot. predstojnik u Mostaru, sazvao
ovdje vienije ljude da se cesta odpome uz
narodnu pripomo. Zadrtani su odbili i taj nam
novac propao.15
Fra Pako Martinac svjedok smrti fra Didaka Buntia

Fra Pako Martinac bio je svjedok fra
Didakove smrti. O tome kako je fra Didak umro
i kakvi su komentari bili u narodu i meu lijenicima o uzrocima njegove smrti, fra Pako je
zapisao u Ljetopisu upe itluk.
Proveli smo neto ceste i ispod Grede itluk. Za ovu cestu najviu rtvu pridonesoe
Jozo Dugandi Perin i Nikola Suli pok. Pere,
Amerikanci: danas su isto obojica u Americi. Bilo
je mnogo glavobolje, ali se ipak nekako uspjelo.

Dogradili smo neto ceste od Hrlonje
do na zamiljeni pristor itlukoga polja. I ovdje
je pok. Krian Primorac znatno pripomogao

Pok. Bunti, pregledavaju gdje bi se
ovaj pristor imao podignuti, na licu ga mjesta
na blagdan sv. Blaa, 3. veljae 1922. potrefi
kap; doe nekako ovamo i u nuzgradi u mojoj
15 Usp. (), Smrt i pogreb fra Didaka Buntia, Narodna
sloboda, god. IV., Mostar, 1922., br. 6., str. 1.-2.
19
tada spavaonici, kad se stojei muio, opetovno
potrefila kap; potekao postelji i svalio. Odrieio sam ga, pouljao i sve propisne blagoslove i
molitve nad njim izvrio. Njegov sveani ukop
u groblju, uz asistenciju biskupa Miia i ostalih
27 sveenika (kako se sjeam) sa velikim brojem
naroda i razne gospode te zastupnika i pogrebnih govorancija, dale su vidni dokaz u kakvoj je
cieni i potovanju ivio mili pokojnik. Narod je
meusobno aputao, kad mu gledali ruke i nokte, da je neim otrovan. Pogoravali su to i nekoji
lienici da bi ta mogunost mogla biti otrovnim
cigaretama koji otrov da postepeno djeluje.

Ovaj eventualni pristor itlukog polja, g. Goerlich, ef graevinskoga odjelenja u
Mostaru, koji je bio prisutan toj pregledbi polja, bio je miljenja da se ova pregrada prozove Buntievim imenom, a tako i cesta prema
itomisliima.16
Fra Karlo Eterovi i fra Didakovo zdravlje
Fra Karlo Eterovi, nekadanji generalni vizitator nae provincije, iz Rima pie provincijalu
fra Didaku Buntiu. U pismu se tui na svoje
zdravlje. Bolestan je i lei u krevetu. Hvali fra Didakovo zdravlje. Pismo je napisano 3. studenoga
1921. godine, dakle, dva do tri mjeseca prije fra
Didakove smrti. Donosimo samo isjeak iz pisma.
Meni je milo uti od Vaih da ste u tim godinama ist i zdrav. Neka Vas Gospodin krijepi
na sreu provincije, na utjehu tolikih tovatelja,
meu koje se i ja radostan ubrajam.17
Beogradske vlasti prate fra Didaka

U Arhivu Provincije u Mostaru uva se
dokument, iz kojega se moe iitati da je Beo16 Arhiv Provincije, Spisi Provincije, sv. 58., f. 94.
17 Usp. (), Kroz tri decenija, Stopama otaca, Mostar,
1938./39., str. 7.
20
grad pratio fra Didakovo kretanje. Dokument je
objavljen nepuna dva mjeseca prije fra Didakove
smrti. Donosimo ga u cijelosti.
Ministarstvo U. D. (Unutranjih dela)
Kraljevina S. H. S.
Odelenje za Dravnu zatitu
D. Z. br. 15. 791.
Od 12. decembra 1921. godine
u Beogradu
Pokrajinskoj upravi

Ministarstvo vojno ima izvetaj o dobro organizovanom pokretu Monarhista, koji
je naroito uzeo na oko nau dravu. Propaganda ima uspeha naroito u vojnim krugovima.
Obrazovan je T. V. Savez vernih caru Bonjaka
pod vodstvom nekog Dr. Pelovia Kap.

Svraajui na ove pojave panju te
Upravo ovo Ministarstvo ujedno dostavlja izvetaj kotarske ispostave apljina, koji glasi:

Pokretu o kojem je re obraa se najozbiljnija panja razmiljajui ozbiljno o ovoj
stvari i vodei o tome strogo rauna, a specijalno u apljini, koja lei na tromegji i u kojoj putnici iz Dalmacije i Bosne ovamo dolaze za prelaz
Ljubuki, Vrgoraki i Imotski srez, pada u oi,
da svakom zgodom kada ovde dogje ili ovuda
prolazi vogja i narodni poslanik puke stranke
fra Didak Bunti, nagje se na okupu vie sveenika, kao gvardijan sa Humca, sreza Ljubukoga,
i drugi koji u etnji imaju neki sastanak. Mislim,
da bi se jedino moglo kuhati o gornjoj akciji ali
nije se apsolutno moglo do sada ta o stvari saznati, poto fratri imaju veliku na to panju.

Uveo sam detektivsku slubu i po selima, te e i ta agitacija, makar i ova i u najveoj
tajnosti bila razkrinkati, u koliko budu tu sedita
i ovamo svoja pustila.

Miljenja sam, da se iz sedita moe ne
opaeno i vrlo tajno u Ljubukom srezu u franjevakom samostanu raditi i od tuda direktiva
davati.

Jer je gragjanstvo u tom srezu ne izmeano samostanu Humcu bi trebalo to veu panju obratiti.

Prednje se saoptava toj Upravi na znanje i nadlenost.

Po naredbi:

Ministra Unutranjih dela
Inspektor:

Lazarevi s. r.18
itluani za spomen-crkvu fra Didaku

Nakon fra Didakove smrti u narodu su
se rodile ideje o gradnji zavjetne crkve posveene fra Didaku i spomenika (mauzoleja) njemu
u ast. Prvi je misao o spomen-crkvi izrekao dr.
Janko imrak u svom govoru na pokopu fra Didaka Buntia, a o spomeniku mostarski biskup
fra Alojzije Mii.19
U Arhivu Provincije u Mostaru uva se dokument koji govori o zahtjevu itlukog Crkvenog
odbora upuena Provincijalatu hercegovakih
franjevaca u Mostaru glede gore spomenute
ideje. Dokument donosimo u cijelosti.
Mnogopotovanom Franjevakom stareinstvu u Mostaru

Po predlogu Dr. imraka, a i naa je vrua elja da se mjesto spomenika blagopokojnom
fra Didaku Buntiu podigne spomen upna crkva; pa jer tako to nije iv proizveo, proizvede
mrtav. Uvjereni smo da e se s pomou Bojom
i ta naa elja povoljno izvriti, a sa Vae strane
molimo potvrdu i preporuku.
itluk, 12. veljae 1922.
18 astimir Maji, Osvrt na historijat i rad zbora Bakula, Stopama otaca, Mostar, 1938./39., str. 19.
19 Bazilije Pandi, ivotopis dr. fra Dominika Mandia,
Chicago, 1994., str. 26.-27.
21
Fra Pako Martinac i Crkveni odbor

Mato Zubac
Luka
Nikola
Jurii Frano
Miko Primorac
Niko Bunti
imun Marini
akota Jago
Jozo Dugandi
Nikola Suli
Marini Stipe
J avar
Nikola Jurii
Krian Pervan
Ante Marini
Ivan Primorac
Dr. fra Dane Zubac u obrani fra Didaka Buntia

U prolom broju Godinjaka pisali smo
o dr. fra Dani Zupcu s Paoe. U ovom broju donijet emo jo nekoliko zanimljivosti o nama
malo poznatom upljaninu. Poseban naglasak
stavljamo na fra Daninu obranu lika i djela fra
Didaka Buntia kojeg je nekoliko puta pokuao
ocrniti poznati hrvatski politiar Stjepan Radi.
Nekoliko novih podataka o fra Dani Zupcu
Fra Dane Zubac bio je jedan od osnivaa i
prvi predsjednik zbora Bakula, bogoslovnog
drutva franjevake hercegovake mladei. Jo
je jedan ovjek mnogo utjecao na bogoslove,
a to je bio pok. Petar Rogulja (+ 19. II. 1920.)
tipino organizatorni duh kao maturant
mostarske gimnazije. Ideja dr. Rogulje imala je
najjae pobornike u fra Dani Zupcu sada profesoru i kateheti u Beogradu, fra Mati uturiu
sada provincijalu i fra Dominiku Mandiu
sada direktoru i profesoru na irokom Brijegu.
Ovim glavnim pokretaima ima Zbor najvie da

zahvali svoj osnutak i smjer.
Osim toga, fra Dane je bio vojni kapelan i
prefekt aka Napretkova konvikta u Mostaru.
Malo je poznato da je upravo fra Dane najzasluniji za osnivanje lista Narodna Sloboda. Naime, u drugoj polovici 1918. godine, prije konca
Prvog svjetskog rata, kada su se krojili planovi
za novi poredak na naim prostorima, skupina
mladih ljudi, sveenika i svjetovnjaka iz Mostara, predvoenih fra Dominikom Mandiem, odluila je uiniti neto za Hercegovinu. Problem
im je bio to nisu imali jednoga lista pomou
kojega bi mogli prenositi u narod svoje misli o
slobodi i pravu naroda, opisivati prilike u Hercegovini i svijetu, iznositi svoja miljenja o svim
dogaajima kod kue i u svijetu i davati smjernice kako bi se to odgovornije i korisnije trebalo
ponaati u djelovanju.
U ostvarenju zamisli o osnivanju novog lista
kljunu je ulogu odigrao fra Dane Zubac. Konano, koncem 1918. dali su se na ostvarivanje
zamiljenog plana. Odluili su osnovati list za
politiku, gospodarstvo i prosvjetu. Jedan od njih,
bivi vojni kapelan fra Dane Zubac, otiao je u
Zagreb da bi u urednitvu Narodne Politike nauio kako se ureuje jedan list. Urednik Narodne
Politike stavio mu je na raspolaganje sve to mu
je bilo korisno za tu svrhu, posebno mu je izlagao svoje iskustvo o ureenju lista i raspravljao s
njim o predmetima koje bi novi list morao opisivati i o mislima koje bi morao iznositi.
Konano odmah iza Boia 1918. Zubac se
vratio u Mostar i dao se na pripravljanje prvog
broja novog lista, kojemu su dali naslov Narodna Sloboda. Prvi broj Narodne Slobode izaao je
u prvom tjednu 1919., a izlazio je do polovice
1932.
Kako je umro fra Didak Bunti fra Dane
svjedok njegove smrti

Fra Dane Zubac bio je prisutan kada je
22
fra Didak Bunti 3. veljae na itlukom polju
doivio srani udar i kada je nekoliko sati nakon
toga umro. O tom dogaaju Zubac je napisao
lanak Kako je umro fra Didak Bunti prosvjetitelj i dobrotvor Hercegovine. lanak je objavljen
u Katolikom godinjaku za 1970. godinu. Donosimo ga u cijelosti.
Kako je umro fra Didak Bunti
Prosvjetitelj i dobrotvor Hercegovine

O ivotu i radu fra Didaka Buntia jo
nisu ispisane stranice njegova plodnog rada i ivota. Rodio se je 1871. god. kao dijete seljakih
roditelja u Paoi (kotar Mostar), opina Brotnje
(sada itluk). Sreom u tom kraju rano je bila
otvorena osnovna kola zauzimanjem o. fra Augustina Zupca st., upnika upe Gradnii, jedne
od najstarijih hercegovakih upa. Roditelji su
maloga, bistrog Franju odmah poslali u tu kolu.
Po svretku osnovne kole svrio je franjevaku
gimnaziju na . Brijegu. Zatim stupa u hercegovaku franjevaku Provinciju, uzima ime fra Didak, a starjeinstvo Provincije poslalo ga je s jednom grupom svojih bogoslova u Innsbruck da
svri bogosloviju na tamonjem sveuilitu. Poslije bogoslovije sluao je takoer u Innsbrucku
klasinu filologiju, koju je kasnije i predavao kao
profesro. Zadivio je svojim grkim i latinskim jezikom uene glave u Rimu i u svijetu. Svojim acima bio je najomiljeliji profesro kroz 24 godine
profesorstva. Fra Didak se nije zadovoljio samo
nastavnikim radom nego je svoju ljubav i radin
duh prenio na cijelu okolicu irokog Brijega, Litice i okolnih sela u kojima je uveo tzv. seoske
kole (seljak seljaka ui) i opismenio oko 14.000
analfabeta. Seljake je praktino uio voarstvu,
natapanju polja, stvaranju ledina od kra, i to
najvie obilazei sa svojim acima zaseoke i
praktino pouavajui seljake. Nije volio lijenine, nego one ake koji su se rado primali krampa i motike. Znao se je aliti i rei: Tko valja za
ledinu, valja i za librinu (knjigu). To se obino
i kasnije ostvarivalo. Sjajni fra Didakov lik ne bi

se smio zaboraviti u Hercegovini, jer on spada u
velike linosti naega kulturnog ivota. Jedan od
njegovih uenika napisao je kratak ivotopis fra
Didakov, ali preinake i dopune treba puno.

elim da u ovom naem Godinjem
kalendaru, koji treba doi i u ruke Hercegovaca,
zabiljeim neto o njegovoj preranoj smrti kao
suvremenik traginog dogaaja osobito u naoj
povijesnoj prekretnici za vrijeme prvog svjetskog rata i poslije, kada nam je najvie trebao.
Pribliavamo se skoro i njegovoj 50-godinjici
smrti, pa je potrebno da ne zaboravimo na ovog
naeg velikana uma i srca i da njegov lik i primjer
svijetli trajno potomstvu.

Ja kao njegov uenik i zemljak (Paoa) i ivi svjedok njegove smrti elim da ukratko osvjeim uspomenu ovjeka kojega je cijela
Hercegovina poznavala ili za njega ula i nazivala ga svojim ocem i majkom. Taj borac, radnik,
heroj na popritu svoga rada umro je u itluku
(Brotnjo) 3. veljae 1922. godine. Bio sam tada
u Napretkovu konviktu, to ga je osnovao fra
Didak, kao prefekt tridesetorici srednjokolaca.
aci i omladina uope su mu uvijek bili na srcu.
Sjeam se dobro kako je iz bive austrijske kasarne prebacio krevete i deke u Napretkovu
zgradu, pobrinuo se za slamnjae i potrebno kuhinjsko sue i pribor, negdje pronaao i klupe, i
konvikt je poeo svoj ivot s dvije . sestre, jednom pomonom djevojkom i prefektom. Godine 1922. bila je dosta jaka zima. Ja sam se morao
boriti s odborom za toplije pokrivae, a sestrama sam naredio da na moju odgovornost neko
vrijeme kuhaju acima masniji doruak (zaprene juhe), a naveer prije spavanja vrui lipov
aj. U odboru su me malo kritizirali, ali moji aci
nisu trebali lijenika. U koli su prolazili s prilino dobrim uspjehom.

Uoi kobnog dana 3. veljae (sv. Vlaho,
patron upe Gradnii-itluk) 1922. god. navratio sam se u samostan po nekom poslu. Fra
Didak me je opazio i pozvao k sebi. Zdrav, ras-
23
poloen, obratio mi se svojim uobiajenim rijeima: Mali, doider! Uao sam u sobu, naruio mi je crnu kavu i rekao: Bi li ti sutra poao
sa mnom na itluk? Sutra je tamo gd i ja bih
se sastao s ljudima radi itlukog polja, da im
uredim to to sam im obeao (bio je tada ve
narodni poslanik). Ja se malo promislim. aci su
cijeli dan u konviktu ili u gimnaziji, ostali bi sa
dvije . sestre koje nisu bile u stanju drati disciplinu i svladati ake nestaluke. Moe se to
dogoditi. Nisam ni slutio da u drugi dan morati
ii na itluk, da uredim pitanje njegova pogreba
i sahrane. On takoer nije slutio da se pribliava
posljednji as njegova ovozemaljskog ivota. Bio
je razmjerno mlad (51. god.), trijezna i sreena
ivota, nikad se nije tuio da je bolestan, ovjek
bi rekao da se je ugledao u klasine uzore svoga
zvanja, ili bolje u samoga sv. Franju Asikog.

Ujutro 3. II. 1922. god. naredio je da se
rano kola spreme kako bi jo prije sv. mise stigao
na itluk da moe pogledati mjesto gdje se voda
itlukog polja zatvara ili otvara prema potrebi.
Poznato je da se u Hercegovini mogu godinje
dobiti dva ploda, samo treba vodu pustiti ili
zatvoriti, prema potrebi toga inae plodnoga
kra. ini mi se da fra Didak toga prohladnog i
kobnog jutra na otvorenim kolima nije bio dobro obuen. Pred franjevakim samostanom u
Mostaru susreo je mladog studenta, a sada umirovljenog lijenika dra P. Martinovia iz susjednog sela Blizanaca, i pozvao ga da poe s njime
na itluk, to je mladi medicinar prihvatio. Fra
Didak se smijeei naalio (znao se je duhovito
aliti, bez uvrede): Zna, bolan, moe mi valjati, ako mi se to konjima dogodi. Tako je mladi
medicinar bio tako rei jedino lice koje je moglo neto struno rei o fra Didakovim zadnjim
asovima. Prema njegovim rijeima fra Didak se
je odmah uputio za jednom grupom uglednih
seljaka na mjesto gdje se imala napraviti brana.
To mjesto je daleko oko sat od upnog stana u
itluku. Ve mu je vani, na mjestu gdje je razgovarao i ugovarao sa seljacima, pozlilo (neki jaki
trzaj i bol u prsima). Potuio se seljacima, otpoinuo malo na jednom kamenu i vratio se potpomognut seljacima u upni stan, poao s njima
na misu pred oltar, gdje je sjeo na jednu klupu i
recitirao brevijar. Jo prije sv. mise izrazio je elju
da bi se odmah vratio u Mostar. Na misi, za vrijeme recitiranja brevijara, fra Didak je iznenada
problijedio, uhvatio se za prsa rekavi da osjea
jaku bol i sruio se na tlo. Medicinar i ljudi brzo
su priskoili i prenijeli ga na upni ured i poloili u krevet. Medicinar ga je molio da potpuno
miruje i ako moe da zaspi, a on e ga probuditi
kasnije, ako bude mogao poi u Mostar. Fra Didak je imao tzv. infarkt srca, kojega mnogi ljudi
esto nisu svjesni. Zatraio je au vode, popio
i malo se smirio u krevetu, ali ne dugo. Kad je
pokuao ustati, uhvativi se opet za prsa, pao je
na krevet i uz jaki hropac, bez rijei, izdahnuo.

Nakon njegove tragine smrti nastala
je alost i pometnja u mjestu i itavoj Hercegovini. Bili smo svjesni da smo ga izgubili u asu
kada smo ga najvie trebali. Seljaci su traili da
se ukopa u itlukom groblju, to je i uinjeno
5. II. 1922. uz prisustvo brojnog naroda. Stigli
su mnogi sveenici, narodni poslanici, ugledni
ljudi raznih vjeroispovijesti. Obredali su se razni
govornici, teklo je more suza, zahvalnih uzdisaja i glasnih jecaja uz molitvu. Kasnije je njegovo
tijelo preneseno u njegovu crkvu na . Brijegu.
Opina Litica i okolina mogla bi se oduiti fra
Didaku jednom kulturnom ili humanom spomen-zgradom s fra Didakovim imenom.
Dane Zubac
estok odgovor Stjepanu Radiu
Ovdje donosimo odgovor fra Dane Zupca na
teke rijei Stjepana Radia o fra Didaku Buntiu. Fra Dane je svoj odgovor objavio u listu
Narodna Sloboda pod naslovom Jedno znaajno
pismo pok. fra Didaka Buntia. Na taj nain on
se usprotivio Stjepanu Radiu, nastojei obra-
24
niti istinu o fra Didaku, a ujedno je time spasio
iznimno vano svjedoanstvo o fra Didaku. Fra
Danin lanak donosimo u cijelosti.
Jedno znaajno pismo pok. fra Didaka Buntia

Fra Didak Bunti bio je laac i varalica,
a najmanje prijatelj naroda. Ovo se je drznuo
izvaliti voa cjelokupnog hrv. naroda i min.
prosvjete g. Stjepan Radi proti najzaslunijem
ovjeku u zadnjim decenijima za prosvjetu hrv.
naroda u Bosni i Hercegovini. Gosp. Radi bacio
se je takoer blatom na grob jednoga asketski
nesebinog i rijetkoga svijetlog karaktera meu
hrv. javnim trudbenicima posljednjega doba.
To tvrdim ne sam ja, njegov subrat, nego e to
potpisati i ako hoete zakletvom potvrditi tisue hrv. narodnih ljudi i dobrih poznavaoca pok.
fra Didaka. Nemamo jo nikakova opirnijeg
ivotopisa o. fra Didaka, naega don Bosca, pa
naa ira ni hrvatska ni srpska javnost nema ni
pribline slike znaaja i rada ovoga naega rijetkoga ovjeka, koji je prerano pao rtvom svoga
rada i znaajnosti. Takav jedan ivotopis bio bi
neophodno potreban za uzor osobito mlaim,
narodnim, javnim radnicima. Ja ovdje donosim
jedno pismo pok. fra Didaka, koje je samo jedan
neznatni, ali karakteristini ulomak iz njegova
ivota i rada. Pokojnik nije udeavao to pismo,
jer nije ni sanjao, da e se kada objelodaniti pa
je time jo znaajnije za prosuivanje njegove
nesebine portvovnosti, plementine i iskrene
suuti za jade svoga naroda. Ovo sam pismo
dobio od g. Ivana usca, Hercegovca, uitelja u
Banjoj Luci, kojemu ga je pok. fra Didak pisao,
kao jednom od svojih pomagaa oko prehrane u Hercegovini, gladne god. 1917. Ono nam
vjerno obiljeuje i tadanje bijedno ekonomsko
stanje u Hercegovini. Evo toga pisma u cijelosti:

Dragi moj Ivane!

Primio sam Tvoj utjeivi telegram, ali
jo utjeenja ni pomoi nema, a svakim danom

Jobove mi vijesti dolaze. itave obitelji od gladi umiru. To moj Ivane nijesu bajke, nego je to
i slubeno konstatovano od izaslanog lijenika
Goldberga, koji ni sam nije imao pojma o bijedi.
On se udio zdravlju i istoi onih rtava grozne smrti. Nigdje ni u utrobi ni u krvi truna, oli
spomena bjelanevini. U Buhovu, u Hrasnu, u
Mamiima, Turinoviima, Mokrom svuda eto
rtava. Jedno su jutro nali ker, enu i to jo
prisobnu, te ovjeka, mrtve od gladi. Zna Iliju
Brkia? Oba su mu brata od gladi umrla. Ti pie
fra Mili, je li mogue, da je tako. Ja znam, da je
Tebi teko vjerovati, i da Ti je tko drugi pisao, to
ne bi vjerovao, a ne vjeruje ni meni. Jest ima
pravo. Ne vjerujem ni ja sam sebi, ali da imam
samo fotografski aparat pa da mi Ti je snimiti jednu grupu pred samostanom, ne od ljudi
nego od sjena i ivih slika smrti, onda bi se tek
uvjerio. Ti zna, kakova je kod nas sua vladala. Ti zna, kako je kod nas i za najboljih godina.
Ti zna, a moe se iz ovdje priloene iskaznice
uvjeriti, ta je koji dobio ljudske hrane. To je, tedei ne znam kako, hrana najvie na est dana.
Ostaje 24 dana, da se mora siromah hraniti isto
ivinskom hranom: listom od kozlaca i svakovrsnom bez ikakvog razabiranja, jer nije imao
odkle razabirati travom.

Na stotine ih lei nateenih, i ne mogu
se na noge ustati, osobito djece. I ne bude li od
Boga i od dobrih ljudi pomoi, oli kakva provienja Bojega, ja Ti velim, da e ih na stotine padati i mrijeti. Nu Bog e dati pa e i trava narasti
i mlijeka, tko nije sve smakao, biti. Samo da je jo
ovaj mjesec preturiti, meni se ini, da bi odmah
neto drukije bilo.

Bogu vjeruj, moj vitee, da sam sve uinio to sam mogao, da spasim ovu jadnu sirotinju od propasti. Pa i ako mi nije uspjelo potpunoma, a ono mi je ista savjest, jer sam stotine
svojih ruaka i veera itavih razdijelio samiruim i stotinama bijednih ivot bar za koji dan
produljio i duu ustavio. A da se nijesam uzdao
25
u slubena obeanja, i da sam bar slobodu kretnje imao, sve bi drukije bilo i nikad dovle dolo
ne bi, ali smo jednostavno izdati i to od koga bi
se najmanje nadali (opaska: od zem. vlade i g.
Sarkotia).

Zato, moj vitee, ja se Tebi i Tvojim
plemenitim pomonicima, a naim u skrajnom
nudi najviim dobroiniocima, najsrdanije zahvaljujem. Do Boga vam hvala! Ja se i ne mogu
Tebi i Dujiu (Fra Marijanu Dujiu, upniku u B.
Gradici, op.) dostatno nikad zahvaliti. Jer ste Vi
najvei dobroinitelji naega bijednoga naroda.
Bog Vam platio!

im dobijem, ja u prema svakomu i
svoju dunost uiniti, a napose momu dragom
prijatelju velemonom gospodinu Marcelu (kot.
prestojniku u B. Gradici. Op.) Bog ga poivio!

Ja u Tebi sutra poslati neto novaca, da
namiri svoje trokove i da nas se to je mogue
prije sjeti. Ti mene nita ne ali. Ja sam spravan
sve rtvovati za narod ouvati i oni e Ti kri
(kojim je bio odlikovan. Op.) drage volje zaloiti
i nita mi ne bi drae bilo, nego kad bi ga mogao
posve skinuti i na Tvoja viteka prsa prikopati,
jer se u njima skriva i ivo kuca ovjekoljubivo i
plemenito srce.

Svim se naim dobroiniocima ispred
mene i moje sirotinje najljepe zahvali. Ne u
ih uvrijediti pa im plau nuditi, jer se u ovakovoj nudi nikakovim parama njihovo plemenito djelo platiti ne moe, nego emo im vavjek
duni ostati. I ne daj Boe, da bi se kod njih to
i priub ovako slina dogodilo, to bi ja prvi vjeruj
mi na svom mjestu bio.

Sto puta hvala Tebi i svim dobroiniteljima. Sutra u narodu javiti to si uinio, kao to
sam im u prolu nedjelju Tvoju kartu proitao.
Stotinu se uzdaha vinulo: Bog ga poivio!

Pozdravi mi sve, osobiti pozdrav Tebi i
gospogji.

Sretan Ti Uskrs bio bud je nama crni
petak!

Marcela i biskupa Garia ne zaboravi
pozdraviti

D. Bunti.
iroki Brijeg, 7. IV. 1917.
P. S. Sjemena nemamo skoro nikakovih sva su

Mautnerova i Mihleova sjemena povra odnesena i posijana. Ljudi od 60 godina istom e sada
uviditi, to je povre; nu ipak sam se prilino za
sjemena postarao. Neto je ita dala vlada, a povra sam sa svih strana prikupljao, nu od prosa,
ranog krumpira, kelja, kravlje repe (Futter-R
ben) i obine repe, ako bi mogao gdje dobiti oli
pribaviti pouri mi to molim Te. Kako kaem,
ne ali Ti mene, jer je meni moj narod i njegova
srea jedino blago na ovomu svijetu. Ostaj s Bogom. Ba je ponoi.

Da mi moemo samo ova tri mjeseca prituriti i da se bar veina naroda odri, ja
bi Bogu zahvalio za ovu kolu. Nikad mi vie
ogladnili ne bi. Duhan je naravno mane, tekel,
fares.

Zanimae Te cijene nae: kila krumpira
3 4 krune, kila sirka 5 kruna, 1 kila kukuruza 6
kr., kg jena 81/2 10 kr., kg penice 10 kr. Za duhan su ove godine dobili 70 krajc. Po kilu, ipak
e ga se neto posaditi, koje rad soldaije, koje
to nema sjemena drugoga, i to ako se mogne
od gladi motika u ruke uzeti. Ja se od Bernreittera mnogo emu nadam, On sjegurno nije mameluk.
***

Suvino je svako tumaenje ovakovu
pismu, koje odaje jednu uzornu franjevaku
duu, koja se ne pretvara i koja je vrlo daleko
od lanog demagotva kao i burujskog obmahnjivanja irokih masa. Takova dua naravno ne
moe biti simpatina demagogu Stjepanu Radiu.

O. D. Z.20 (fra Dane Zubac)
20 (), Smrt i pogreb fra Didaka Buntia, Narodna
sloboda, god. IV., Mostar, 1922., br. 6., str. 1.
26
Lijenik svjedok fra Didakove smrti
Lijenik Pero Martinovi-Jerki iz Blizanaca
bio je uz fra Didaka Buntia dok je umirao. O
tome postoji nekoliko zapisa. Prvi je iz Narodne
Slobode, neposredno nakon fra Didakove smrti.
Pokojni fra Didak Bunti poao je u proli
petak na itluk sa nadininjerom g. Ghrlichom
i g. cand. med. Jerkiem, da pripreme sve predradnje za regulaciju itluko-erinskoga polja.
Dok se vozio na kolima na itluk, bio je vrlo dobre volje i naalio se sa medicinarom Jerkiem,
da ga uzima sa sobom zato, da bi mu i on bio u
kakovoj nevolji od koristi.
Toga dana bio je dernek na itluku kao na
dan sv. Blaa, zatitnika te upe. Presv. g. biskup
Mii, koji se nalazio na vizitaciji u upi, sluio je
puku misu i drao propovijed. Didak Bunti je
prisustvovao misi i molio brevir. Ni malo se nije
tuio na zdravlje. Nakon ruka iziao je sa nadininjerom Ghrlichom i predsjednikom HPS
Matom Zupcem u polje. Tu mu je oko 4 sata nenadano pozlilo i on se udaljio od drutva i legao
na zemlju, tuei se, da ga neto presjeklo preko
grudi. Mato Zubac ga je doveo u upni stan i tu
je pok. fra Didak ledao u krevet. Tuio se na jake
boli srca i na studen u rukama i nogama. Kada
je doao k njemu medicinar Jerki, ustanovio je
slabo funkcioniranje srca i slabo kolanje krvi i vidio je, da se katastrofa svakim asom pribliava,
te ga je molio i savjetovao mu, da svakako ostane mirno u krevetu. Fra Didak ne znajui kakovu
imade bolest ustao je htio poi u Mostar, mislei da je dobio upalu plua. Megjutim, naglo se
sruio i opet su ga postavili u krevet.
Na to mu je dao odrijeenje i posljednju pomast mjesni upnik O. fra Pako Martinac. Fra
didak je bio kod potpune svijesti, samo to nije
mogao govoriti. Pogledao je jo dva-tri puta prisutne sa mirnim oima, kao da je htio rei: neka
se vri volja Boja, i zauvijek je zatvorio oi.21
Drugi zapis zahvaljujemo fra Dani Zupcu.

Pred franjevakim samostanom u Mostaru susreo je (fra Didak, op. a.) mladog
studenta, a sada umirovljenog lijenika dra
P. Martinovia iz susjednog sela Blizanaca,
i pozvao ga da poe s njime na itluk, to
je mladi medicinar prihvatio. Fra Didak se
smijeei naalio (znao se je duhovito aliti,
bez uvrede): Zna, bolan, moe mi valjati,
ako mi se to konjima dogodi. Tako je mladi medicinar bio tako rei jedino lice koje je
moglo neto struno rei o fra Didakovim
zadnjim asovima Na misi, za vrijeme recitiranja brevijara, fra Didak je iznenada problijedio, uhvatio se za prsa rekavi da osjea
jaku bol i sruio se na tlo. Medicinar i ljudi
brzo su priskoili i prenijeli ga na upni ured
i poloili u krevet. Medicinar ga je molio da
potpuno miruje i ako moe da zaspi, a on e
ga probuditi kasnije, ako bude mogao poi
u Mostar. Fra Didak je imao tzv. infarkt srca,
kojega mnogi ljudi esto nisu svjesni. Zatraio je au vode, popio i malo se smirio u
krevetu, ali ne dugo. Kad je pokuao ustati,
uhvativi se opet za prsa, pao je na krevet i
uz jaki hropac, bez rijei, izdahnuo.22
Godinu dana nakon fra Didakove smrti dr.
Martinovi-Jerki je napisao lanak Misli i uspomene. lanak donosimo u cijelosti.
Misli i uspomene

Prije godinu dana na 3. veljae, umro
je na itluku u Brotnju od srane kapi hercegovaki provincijal i narodni zastupnik fra Didak
21 Dane Zubac, Kako je umro fra Didak Bunti prosvjetitelj i dobrotvor Hercegovine, Katoliki godinjak za
godinu 1970., Zagreb, 1969., str. 172.-173.
22 (), Smrt i pogreb fra Didaka Buntia, Narodna
Bunti.

Bilo mi je teko pri dui, da se u mojem
prisustvu, te kao predstavniku lijenike znanosti od nas dijeli otac hercegovake sirotinje
pokojni fra Didak, ali svaki lijek bio bi nemoan
protiv takove bolesti. Izbjegavao sam njegove
posljednje poglede s kojim kao da me je pitao:
gdje je ta vaa lijenika znanost, zato me ne
spasi! Bjeao sam od njegove sjene, alio, kad su
me pitali, a zato ba, da je on umrao? Umiljao
sam u tim rijeima ukor za me i nau lijeniku
znanost. Razmiljao sam dugo i rekao: protiv takovoga prirodnog procesa nije lijeka, jer su sva
umjetna sredstva slaba u takvim sluajevima, te
ga ne bi mogla spasiti.

Fra Didak Bunti je umro i slijedei njegov lijes mislio sam: mogue s njime e legnuti u
grob itavi niz ideja, koje su bile njegova osobina, njegov nain ivota i rada, koje bi se s njime
ostvarile.

Fra Didak je bio posebni karakter. On
vrst u svojim idejama znao ih je posebnim ruhom zaodjenuti. Na mnogim mjestima nije doao u sukob sa protivnicima, ipak ostajui pri
svojim idejama. Mirno, smjeei se, pravedan
do skrajnosti, uz svoju blagost i odlunost znao
je predobiti veliki broj svojih protivnika, koji su
se na politikom i vjerskom polju neprestano
protiv njega borili. Velim itava mnoina ideja
s njime je legla u grob.

Danas poslije godinu dana vidim, ta
mi je se prije gotovo nevjerojatnim inilo.

Prva novost bila je poslije smrti fra Didaka poziv preko novina da se ustraje njegovim
stopama, te da se barem donekle otkloni nesrea, koja je zadesila njegovom smru nau Hercegovinu. Bio je to poziv navlastito na narod, te na
politike osobe njegove pristae.

Narod je poslije fra Didakove smrti
ostao zbunjen i gotovo osamljena jer je izgubio
u njemu svoga zatititelja, oca i branitelja. Upirui oi tamo i ovamo, tko da ga dolino zamjeni, narod je vidio, da je fra Didaka teko nai i
27
narod je poeo vrludati. Kad sam zaao, ovoga
ljeta u selo, inilo mi se, da je ne samo duh naroda smalaksao, nego pae i njegova vanjska
obiljeja. Nema vie onoga ponositog hrvatskoga obiljeja na prsima ni onih hrvatskih kapa, s
kojima su ponosito stupali iroko-Briani i drugi
pred svoga zastupnika, nego je i to polo modernim putem.

Naa ekonomska poboljanja idu natrake kao rak poslije smrti fra Didaka. Da ne govorim o drugim ustanovama, pomislimo samo
na okolice iroki Brijeg, Mostarsko Blato, Drinovako polje te cestu itluk itomislii, a nekmoli na druge narodne rane. Politiari, koji bi
htjeli da nadomjeste fra Didaka, a nemadu duha
njegova, krenuli su modernim smjerom punim
obeanja, sastanaka, lijepih govora, laskavih rijei, ali nita drugo. Postati politiar, kritikovati
rad drugih, a nita ne raditi, moderna je pojava
dananjega vremena.

Fra Didak je iao ponosito sa svojom crnom haljom od sela do sela, od ureda do ureda,
od Mostara do Beograda on je radio. Dananji ljudi hoe, da budu kao i svi drugi politiari
svjetskoga glasa: oni misle, obeavaju, ali malo
ostvaruju.

Opetujem u misli i slijedei lijes, s kojim su pokopani itavi nizovi misli, ideja, jedan
posebni nain djelovanja i ivljenja, te danas dovikujem: fra Didae Buntiu, kao to Oracije
govorio Consule Planco, da pokae vremena,
koja se nee povratiti vie a bila su bolja uz
manje borbe nego su dananja.
P. M. Jerki
Svetake osobine fra Didaka Buntia

Posebnost linosti fra Didaka Buntia
narod je osjeao jo za njegova ivota. To su
izrekli i neki govornici na njegovu pokopu, 5. veljae 1922. na itlukom groblju. Ovdje donosimo opis oprotaja od fra Didaka i kratke prikaze
govora.
28

Na pogrebu se pokazalo, koliku je ljubav uivao fra Didak u Hercegovini. Ve od ranog jutra u nedjelju dolazile su ogromne mase
seljaka na itluk, da iskau posljednju poast
velikom pokojniku. Seljaci i seljanke, mladii i djevojke na glas su naricali pred njegovim
odrom, koji je bio smjeten u maloj kapelici itluke upe.

U nedjelju pred podne sluio je sveane zadunice O. fra Jerko Boras, biskupski generalni vikar, uz veliku sveeniku asistenciju. Misi
je prisustvovalo oko 5 tisua naroda. Seljaci su
donijeli mrtvo tijelo pokojnika iz upne kapelice
na groblje i poloili ga pred oltar.

Presvj. g. biskup fra Alojzije Mii, koji
je prisustvovao zadunicama, izrekao je govor,
u kojemu je poticao vjernike, da se ugledaju u
kreposti pokojnika. Ujedno je naglasio, da se
nad grobom pokojnikovim podigne spomenik
(podcr. a.).

Za vrijeme sv. mise izrekao je krasni
oprosni govor O. fra Jerko Boras. Djela pokojnikova vjenaju njegovu glavu kao svetaka aureola (vijenac).

Pokojnik je, idui stopama Bariia,
Martia i Buconjia, znao spojiti ar vjerskoga
zanosa sa ljubavi prema domovini. Tako je stekao i za crkvu i za narod neumrlu uspomenu.
Pokojnik je vazda stajao na stanovitu: brat je
mio, koje vjere bio, i sa osobitim arom zagovarao je na svakom koraku Kristove rijei: Budite
jedno, kao to smo ja i Otac!

Pokojnik nije vikao ljubiti svoj narod
rijeima nego djelima. Govor fra Jerke Borasa
sasluao je narod sa jecanjem.

Jo na samom pokopu izraena je elja
da se nad fra Didakovim grobom podigne crkva. Nakon toga je dr. imrak predloio da se
na spomen fra Didaka Buntia podigne zavjetna
crkva (podcr. a.).
Narod je volio fra Didaka

Koliko je narod volio fra Didaka i to je
prema njemu osjeao, moglo se vidjeti na njegovu pokopu. Opis oprotaja naroda od fra Didaka preuzimamo iz Narodne Slobode iz 1922.
godine.

itava Hercegovina zavila se u crno
radi nenadane smrti franjevakoga provincijala
i narodnoga zastupnika Hrv. Puke Stranke fra
Didaka Buntia. Osobita alost je obuzela na
seljaki svijet, koji je u njemu gledao svoga prosvjetitelja, zatitnika i oca

Fra Didak u pet sati poslije podne vie
nije bio megju ivima. Vijest o njegovoj smrti
raznijela se strjelovitom brzinom na sve strane.
Seljaci iz itluka dolazili su k pokojniku, grlili ga,
plakali i nisu se dali od njega otrgnuti.

irokobriani eljeli su, da fra Didak
bude megju njima pokopan, jer je tamo razvijao
najveu djelatnost kao dugogodinji direktor
franjevake gimnazije na irokom Brijegu. Isto
su tako gragjani grada Mostara eljeli, da ovaj
veliki hrvatski mu bude pokopan megju njima.

Megjutim, seljaci sa itluka, Megjugorja i cijeloga Brotnja zatraili su, da smrtni ostaci
fra Didakovi poivaju u njihovoj sredini. Tu je i
njegova rodna seljaka kua, tu je on i zavrio
svoj patniki ivot u radu za narod (podcr. a.),
pa neka tu poivaju njegove kosti. Oni e ih uvati kao najveu svetinju (podcr. a.)
to se vie pribliavalo vrijeme pogreba, to
se sve vie kupio narod sa svih strana. Groblje i
prostor oko upskoga dvora napunili su hercegovaki seljaci u svojoj lijepoj narodnoj nonji.

Bio je krasan sunani dan i to je samo
povealo sliku velianstvenoga prizora, koji se
rijetko kada moe vidjeti u Hercegovini. Sva ljubav hercegovakoga seljaka slila se je toga dana
na itluku kod groba fra Didaka. Prije pogreba
dolazili su seljaci redom u upnu kapelicu, da po
zadnji put reknu fra Didaku: zbogom!

Svaki je od njih plakao i svaki se molio
za ispokoj due njegove. Tu su oni stajali kao

ukopani i trebalo ih je silom udaljiti, da dadu
mjesta drugima, koji su opet plakali i tiho molili.
Za ovjeka, koji imade malo osjeaja, ostaje ovaj
prizor nezaboravan.

U obinom drvenom sanduku, bez ikakvih nakita poloeno je tijelo sina Sv. Franje u
siromanome habitu. U rukama dri krunicu,
a preko vrata prebaena mu je tola. To su posljednja njegova insignija (znakovi). Fra Didak
je ruke na prsima prekrstio, a desnu kao da je
malo podigao, da blagoslovi narod. Na licu mu
odsijeva blagost, ali ujedno i odlunost, koja ga
je resila za cijeloga ivota. Kad bi doli tu njegovi
neprijatelji, tresli bi se od straha, kao to su se
tresli za njegova ivota.

U 3 sata udarilo je upsko zvonce na
jednu stranu i plakalo je, kao to plae malo
dijete za svojom majkom, koja mu je prerano
umrla. Siromano itluko zvonce nee vie nikad zvoniti na misu fra Didaka Buntia!

Franjevaki crkveni zbor je otpoeo
pogrebnu sveanost sa psalmom: Miserere
Smiluj mi se, Gospodine! Velianstvena Davidova pjesma irila se dolinama i odbijala se od
brijegova i svi su se udarali u prsa i govorili: Smiluj nam se, Gospodine!

Seljaci su podigli lijes i metnuli ga na
pripremljena kola, a sveenstvo na elu sa presvj.
g. biskupom Miiem molilo je i pjevalo: Smiluj
nam se, Gospodine! I opet se ulo samo jecanje i
opet udaranje u grudi i opet iz sviju usta: Smiluj
nam se, Gospodine!

Narod se svrstao u povorku, koja se nije
mogla ni pregledati ni prebrojiti. Sve se tiskalo
oko lijesa, da jo jednom vidi, sa suzama u oima, dragoga pokojnika.

Kad su mrtvaka kola prolazila mimo
jednu skupinu ena i djevojaka, onda su one
na narodnu, poele naglas naricati, a ja sam
uo glas iz mrtvakih usta fra Didaka Buntia,
gdje im je ovako govorio: Ne plaite ene nada
mnom, nego gojite hrvatske hercegovake so-
29
kolove, koji e biti dobri krani i dobri Hrvati!
Na te rijei umuknule su ene i izrekle obeanje

Bilo je oko 5 sati poslije podne. Tijelo mrtvoga pokojnika sputalo se polagano u
hladni grob na vjeni poinak.

I opet se mnotvo naroda zatalasalo, jer
je svaki htio da dogje do groba, i opet jecanje i
opet: Smiluj nam se, Gospodine! I opet: Vjena
slava i vjena uspomena dragomu fra Didaku!23
Nai upljani na pokopu fra Didaka Buntia

Mnotvo naroda bilo je na oprotaju
od fra Didaka Buntia. Meu njima bilo je sigurno i mnogo naih upljana. Ovdje donosimo
kratki opis izaslanstava na pokopu, meu kojima se spominju i nai upljani.

Tu si vidio ponajprije nekoliko stotina
upljana iz Megjugorja na elu sa svojim upnikom fra Urbanom Bariiem. Oni su doli u uregjenoj povorci. Naprijed su ili konjanici sa crnom zastavom, a iza njih etiri stotine mukaraca, kao uregjena vojska i kolska mlade sa svojim uiteljem g. Barbariem. Iza njih je slijedilo
mnotvo ostaloga naroda. Tu si vidio izaslanike
sa Humca i Ljubukoga, na elu sa gvardijanom
Humakog samostana o. fra Blaem Jerkoviem.

Izaslanici iz erina doli pod vodstvom
upnika fra Mile Miloa i pomonika fra Kriana
Galia.

Na elu izaslanika iz Blizanaca bio je o.
fra Konstantin Juki.

Na elu izaslanika iz Gradnia bio je O.
fra Gojko Penavi i g. uitelj Franjo Muini.

upljane iz Dobrog sela predvodio je o.
fra Tomo Zubac. Izaslanike iz Ljutog Doca predvodio je O. fra Zlatko Sivri.

Veliko izaslanstvo seljaka iz irokog Brijega dolo je na konjima Osim ovih bila je za23 (), Smrt i pogreb fra Didaka Buntia, Narodna
30
stupana gimnazija na ir. Brijegu po direktoru
g. dru Mati uturiu, profesroima: gg. Otonom
Knezoviu, Augustinu Zupcu, Placidu Pandiu.
Samostan na irokom Brijegu zastupao je vl. O.
fra Stanko Kraljevi, gvardijan.

Osim toga prisustvovali su sa irokoga
Brijega-Litice gg. Stjepan Gali i imun Bunti.

Izaslanstvo iz Grabove Drage predvodio je O. fra Grgo Vasilj.

Izaslanstvo iz Studenaca doveo je upnik i definitor o. fra Vice Skoko.

Mostarski gvardijan vl. o. dr. Leo Petrovi izaslao je u subotu na veer o. fra Danu
Zupca i o. Ivana Marinia da prired sve, to je
potrebito za pogreb.

Osim toga zastupali su mostarski samostan kod pogreba, uz gvardijana, mn. pot.
O. fra Ambro Mileti, exprovincijal, dr. Ante Jelavi, dr. Dominik Mandi, dr. Ignacije Jurkovi.

Od mostarskih gragjana vidjeli smo:
Urednika Narodne Slobode, nadalje dra Alojza
Chramostu, g. Nikolu Bubala, g. Matu Rimca,
zastupnika Hrvoja i potpredsjednika Hrv. Pu.
Stranke, g. Igenija Matulia, tajnika HPS, g. Martina Sutona, trgovca i predsjednika Hrv. Glazb.,
gg. Peru Musu, Juru Smoljana, Antu Pavkovia,
Ivana Miletia, Ivana Didia, Ivana J. Smoljana i
Juru Milasa.

Biskupsko sirotite u Mostaru bilo je zastupano po dvjema asnim sestrama.

Sredinju Upravu Napretka kao i podrunicu u Mostaru, te Hrvatsku Centralnu
Banku zastupao je g. S. Murvar, direktor podrunice Hrv. Centr. Banke u Mostaru.

Okrunog naelnika g. Vulovia zastupao je kotarski predstojnik dr. tambuk. Mjesnu
dravnu zatitu djece u Mostaru zastupao je g.
Omer A. Bali.

Iz apljine dolo je veliko izaslanstvo
pod crnom zastavom i sa krasnim vijencem,
pod vodstvom upnika O. fra Veselka Milasa, te
Vladimira Vidia. Prisustvovali su i gdja Grabovac, supruga duh. inspektora, g. Simo Mri, ve-
letrac, te mnogo drugih najodlinijih gragjana i

seljaka.

Muslimanske Hrvate iz Bosne i Hercegovine zastupao je narodni poslanik gg. Salih eff.
Balji, Muhamed Butum, Omer A. Bali, Muhamed-Bekir Kalajdi, Avdija Bajgori, Smailaga
Omeragi i Ibrahim Vukevi.24
Mostarci na oprotaju od fra Didaka

Jo uvijek otkrivamo to je sve fra Didak Bunti osnovao, pokrenuo i podravao.
Od fra Dane Zupca saznajemo da je fra Didak
zasluan za Napretkov konvikt u Mostaru, a od
Mate Rimca da je zasluan za glazbu u Mostaru.
Govor Mate Rimca, kojeg je odrao na fra Didakovu pokopu, donosimo u cijelosti.

Nikad moda tei udarac nije zadesio
Hercegovce, most. gragjane Hrvate, nego li je
ovaj, kad se od nas dijeli veliki mu, elini Hrvat,
na dragi i mili fra Didak. Opoj narodnoj alosti
prikljuuju se naroito Hrvati gragjani mostarski, u ijoj je sredini blagopokojni fra Didak svoju djelatnost razvijao i u ijoj je sredini bio jedan
stoer, oko kojega se kretao drutveni, kulturni
i politiki rad. Hrvoje, kao najstarije drutvo u
Bosni i Hercegovini, gubi u svom fra Didaku lana utemeljitelja i svoga odlinoga zagovornika.
Isto tako i Hrvatska Glazba, najmlagje hrvatsko
drutvo, gubi u njemu velikoga prijatelja, jer svoj
opstanak ima ba blagopokojnom fra Didaku
da zahvali. Gragjani mostarski Hrvati, Hrvoje i
Hrvatska Glazba plau, na nezaboravni fra Didae, danas nad Tvojim grobom, opratajui se
neutjeljiva srca i kliu: Laka Ti hrvatska zemlja,
koju si svim arom srca svoga ljubio!25
24 (), Nai ljudi u Sjevernoj Americi, Narodna slo-
boda, Mostar, 1932., god. XIV., br. 9., str. 2.-3.

25 R. ILI, + Fra Tomo Zubac 1884-1978, Mir i dobro,
br. 2/1978., str. 71-75; R. ILI, Najstariji fratar u
Hercegovini, Krni zaviaj, br. 11/1978., str. 190-192;
Svjedoanstvo o fra Didaku iz Amerike

U Narodnoj slobodi objavljen je lanak
Nai ljudi u Sjevernoj Americi u kojem se govori
o svjedoanstvu Josipa Dugandia iz USA o fra
Didaku Buntiu. lanak donosimo u cijelosti.

Na iseljenik g. Josip Dugandi iz itluka, a sada stalno u New Yorku u tamonjim novinama napisao je podulji lanak pod naslovom:
Misli prigodom 10-godinjice smrti O. Didaka
Buntia. Mi prenosimo neke vanije pasuse:

Dan sv. Blaa, koji dolazi na 3. veljae,
sjea me to se zbilo pred deset godina u selu
itluk u Hercegovini. Sjeam se kao da je juer
bilo. Mislima gledam kako svijet sa svih strana
hrli u itluk na svetkovinu sv. Blaa, iliti dernek,
kao to Brotnjaci zovu. Poela sluba Boja, kad
eno lete koije i stadoe kraj groblja gdje se sluba slui. apat prolazi kroz narod: Eto nam fra
Didaka Buntia! Toliko ga je narod volio.

Jo ga i danas gledam, gdje ide u drutvu onda i sa vrijednim upnikom Pakalom
Martincem i estitim starinom Matom Zupcem, da pregledaju gdje bi najzgodnije bilo da
se pristre itluko polje. Doavi na lice mjesta da istrai sa mjernikom udari ga kap! Jak
ovjek ne pada. Vraaju se svi u kapelicu, gdje
dolazi drugi sudbonosni udarac, koji mu je presjekao nit ivota Zadnju mu pomast podijeli
sad ve pokojni O. Gojko Penavi.

Oko 6 sati u veer tog kobnog dana
najavi crkveno zvono smrt! Smrt velikog i plemenitog ovjeka oca i majke sirotinje Narod
kao da je slutio tragediju i teki gubitak, u strahu
i nervozi pita to se dogodilo? Kao munja proleti
tuni glas glas strave umro na Didak! Narod
ne vjeruje ve letimice hrli da se uvjeri

Osvanuo odregjeni dan pokopa. Narod
// Predstavljamo vam fra Tomu Zubca, Naa ognjita,
br. 1/1974., str. 3; // Fra Tomo Zubac, Naa ognjita, br.
5/1978., str. 7.
31
dolazi i iz najdaljih strana, da oda potovanje
svome velikom dobrotvoru. Redaju se govornici
nad otvorenim grobom. Dri govor i musliman
prof. Salih Balji.

elja mi je da probudim uspomenu na
ovog oca sirotinje da se zapoeti spomenik njemu u ast dovri; da mu se barem na ovaj nain
oduimo u godini 10-godinjice njegove smrti.

Ove retke napisao je sin sa sela, koji zna
koliko je fra Didak Bunti uinio dobra za seljaku sirotinju. Slava mu, slava njegova sveta uspomena uvijek e ivjeti megju nama!

Vidi se dakle da se komemoracije nisu
ograniile samo na nau domovinu, nego su
prele u daleke prekooceanske zemlje, gdje nai
ljudi u znoju lica svoga zaragjuju svoj svagdanji
kruh. Pa makar i tamo bile ivotne prilike vrlo
teke, na ovjek ne zaboravlja svojih mrtvih velikana, smogne si vremena, da osvjei uspomenu na njih i da od srca klikne: Slava im!26
Fra Toma Zubac i fra Didak Bunti
Fra Tomo Zubac rodio se 26. lipnja 1884. godine u Paoi. Puku kolu zavrio je u Gradniima, gimnaziju na irokom Brijegu, a bogoslovni studij u Fribourgu i Fuldi. Franjevaki habit
obukao je 1903., a za sveenika je zareen 1909.
godine. Pastoralno je djelovao kao kapelan u
Mostaru (1909/10), Humcu (1910-12), Duvnu
(1912), . Brijegu (1912-15), upnik u Gabeli
(1915-17), kapelan u Gradniima (1917/18), upnik u Ploama (1918-30). Tu je trebao osnovati
upu i sagraditi upnu kuu, to mu je i uspjelo, uz teke muke i pregovaranja sa upljanima,
koji se nisu slagali oko lokacije izgradnje crkve i
upne kue. Potom je samostanski vikar u Mostaru (1930/31), upnik na . Brijegu (1931-34),
upnik na erinu (1934-37), Gradac-Blizancima
(1937-44). I tu je gradio i pomirivao posvaana
26 Fra Rufin ili, iva slika svoje Provincije, Mir i Dobro,
Mostar, 2/1978., str. 73.-74.
32
sela. Od 1944. je u mirovini. Samo kratko, jer
1945. trebalo je zamijeniti pobijene, izbjegle,
utamniene. Tako je najprije kapelan u apljini
(1945/46), potom na itluku (1946/47), upnik
u Grljeviima (1947-51). Opet posvaana sela,
opet bez crkve. Od 1952. je u mirovini najprije na Humcu, a potom osam godina na erinu
(1957-65), pa onda do smrti na Humcu. Doivio
je duboku starost. Preminuo je na Humcu 17.
rujna 1978. od starake istroenosti, u 95. god.
ivota, 75. god. redovnitva i 70. god. sveenitva. Pokopan je na Novom groblju.27

Fra Toma je u narodu za ivota bio omiljen i cijenjen kao malo tko drugi. Od milja su
ga zvali Dedo. O njemu ima mnotvo pria, dogodovtina i anegdota koje narod i danas rado
prepriava. Njegov ivotni hod je vrlo zanimljiv.
Ovdje neemo dublje ulaziti u njegov ivotopis,
nego objaviti samo neke detalje i posebno ono
to je vezano uz njegovu suradnju s fra Didakom
Buntiem.
Dr. fra Rufin ili nad grobom fra Tome Zupca

Dr. fra Rufin ili, nekadanji provincijal
Hercegovake franjevake provincije, odrao je
govor na pokopu fra Tome Zupca. Ovdje donosimo neke detalje iz toga govora.

Dragi na Dede! Dragi fra Tomo!

Mene je zapala usreujua dunost
da Ti reknem posljednje zbogom i posljednje
hvala u ime moje i Tvoje brae hercegovakih
franjevaca

Ti si uvijek ostao u slubi hercegovakog puka. Onako i onakav kakav je bio na sveti
otac Franjo u svoje vrijeme. Trinaest godina bio
si na Ploama, tj. na Dobrom Selu i Tepiima
upnik. Bio si bez crkve i bez upskog stana.
27 Ivo Dobranski, Seljake kole Hrvatske Narodne
Zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1914., str.
6.
Makar to izgledalo fantastino, ipak je istinito: nisi imao nita svoga osim kaike za pasom
i brijae britve u depu. I kao takav sagradio si
upski stan na Ploama i crkvicu Sv. Obitelji u
Dobrom Selu. Kao u tursko doba stari ujaci, i Ti
si hodao i ruavao tamo kamo bi prispio. Svatko te je rado primao. Narod je bio meusobno
posvaan i podijeljen, ali i jedni i drugi su Tebe
voljeli, primali i svojim smatrali. Bio si svima na
fra Tomo, jer si bio sav njihov. S narodom si ivio
i narodu sluio. Siromah, ali narod obogaivao.
Tono kao nai stari fratri

Kao takav bio si naa nepisana povijest.
Prije sedam godina skupili smo se mi svi na irokom Brijegu uz ruevine onog nastarijeg dijela
samostana. Ti si tu prihvatio rije i pripovijedao
nam kako su pokojni fra Didak Bunti i ostali
nai stari poeli izgraivati nau nekada tako
slavnu gimnaziju na irokom Brijegu. Ti si tada
bio sjemenitarac. Uope, Ti si imao povijesnu
zadau za nau povijest. Uz fra Didaka Buntia
si uio u sjemenitu. U novicijat Te primio jedan
drugi velikan, na provincijal i generalni definitor fra Augustin Zubac. Zavjete Ti je primio na
trei velikan, poboni fra Aneo Nui. A za sveenika Te redio na heroj slavni fra Pakal Buconji. Kao da Te je Gospodin odabrao da nam Ti
prenese i u spomenu dri te veliine na vjeiti
spomen!

Posebno moramo naglasiti da si uvijek
bio otvoren prema svim novim inicijativama u
Crkvi i u svijetu. Kao i Tvoj susjed s Paoe i uitelj
iz sjemenita fra Didak Bunti, bio si mlade due
i volio i razumijevao sve to je mladenako28
Fra Toma pelar

Fra Toma je bio fra Didakov uenik u
gimnaziji na irokom Brijegu, a zatim njegov suradnik. Fra Didak na jednom mjestu spominje
fra Tomu, i to u svom Izvjetaju o radu Mjesnog
28 Fra Rufin ili, Rad fra Didaka Buntia na suzbijanju
nepismenosti, Mir i Dobro, Mostar, 2/1972., str. 61.
odbora HNZ-e na irokom Brijegu 1914. godine.

Nijesmo ni mi unaprjeenje pelarstva koje skupa mora ii sa voarstvom posve
zanemarili. Na prijedlog naega odbora samostansko je starjeinstvo napravilo kod crkve u
vonjaku velik i lijep pelinjak, u koji su smjetene i moderne konice H. N. Z. koje smo dobili dijelom od kotarskog vijea mostarskoga na
dar, a dijelom kupili, gdje pelar o. Tomo Zubac,
dojakonji tajnik H. N. Z. stoji uvijek na slubu
lanovima i nelanovima to se tie pelarstva i
cvijea.29
Fra Toma fotograf

Fra Toma je suraivao s fra Didakom
u Seljakim kolama koje je fra Didak osnovao
najprije na irokom Brijegu. Upravo ga je na tom
mjestu susreo Ivo Dobranski, autor knjige Seljake kole Hrvatske Narodne Zajednice za Bosnu i Hercegovinu (1914.), iznimno znaajnog
djela o fra Didaku i njegovim Seljakim kolama.
Rijei Ive Dobranskog o fra Tomi objavljujemo
u cijelosti.

Ilustracije o fotografijama, koje sam
dobio dobrotom fra Tome Zupca i drugih prijatelja, dati e itaocu predodbu o seljakim kolama i historinom ispitu na irokom Brijegu.30

O fra Tomi kao fotografu postoji zapis i
u Mir i Dobro, glasilu Provincije, kojeg donosimo
u cijelosti.

Na Dedo, fra Tomo Zubac, bio je
tada skupa s fra Didakom profesor na irokom
Brijegu. On kao i svi ostali fratri toga doba pomogao je fra Didaku na tom poslu. On je ujedno
bio jedini tadanji fotograf u Provinciji. Uzeo je
onaj aparat to se nalazio u fizikoj zbirci i otiao u Mostar fotografu Zimolu. On ga malo po29 Fra Rufin ili, Rad fra Didaka Buntia na suzbijanju
nepismenosti, Mir i Dobro, 2/1972., str. 64.
30 Fra Rufin ili, Rad fra Didaka Buntia na suzbijanju
nepismenosti, Mir i Dobro, 2/1972., str. 64.
33
duio, i on poeo okolo obilaziti i slikati. Uspio
je uhvatiti tri obanice kod koza kako itaju i
piu. Tu i jo neke druge fotografije Dobranski
je uzeo i objavio u svojoj knjizi.31
Fra Tomino vienje fra Didakovih Seljakih
kola

Kad se govori o fra Didakovim Seljakim kolama, najee su se spominjali iroki
Brijeg i Koerin kao mjesta i podruja gdje su se
te kole najvie irile. U glasilu Hercegovake franjevake provincije Mir i Dobro fra Toma donosi
nekoliko svojih zapaanja.
Nekako bi izgledalo kao da je taj pokret bio
zahvatio samo kotlinu od Vrania do ovnice.
Pitali smo Dedu, fra Tomu Zupca:
Je li to bilo neto samo za irokobrijeki kraj ili
i za druge krajeve Hercegovine?
Cijela je Hercegovina bila ukvaena veli
Dedo.
On spominje kako je njega fra Didak slao u
Koerin k pok. Marinku Kovau. Uvelike je radio
i fra Grgo Vasilj u Mostarskom Gracu.

U Rasnu je tada doao za upnika fra
Lujo Rado, vrlo agilan i narodni ovjek. U njega
je fra Didak imao puno povjerenje
Propovjednik na Javnom ispitu fra Didakovih
Seljakih kola
Na javnom ispitu fra Didakovih Seljakih kola 1914. godine na irokom Brijegu bio je nazoan i fra Toma Zubac. Njegova uspomena s toga
dogaaja, kojom on nadopunjuje uspomene Ive
Dobranskoga i njegovu knjigu Seljake kole
HNZ, zapisana je u glasilu Provincije hercegovakih franjevaca Mir i Dobro.
Dedo, fra Tomo Zubac, dodaje tomu: Toga
31 Fra Dominik Mandi, Putovanje hercegovake
djece u Hrvatsku, Kranska obitelj (1917.), br. 11.,

str. 223.-226.
34
dana je doao red na fra Didaka da imadne puku misu i propovijed. Uveer kasno doe k meni
i zamoli me da to ja uzmem mjesto njega. Mene
bilo stid govoriti na tako sveanoj zgodi, pa sam
se otimao. On me ipak uspio nagovoriti. Jo mi
je dao i svoju skicu propovijedi Ipak sutra iza
otpjevanog Evanelja ustade biskup Mii pa je
propovijedao. Ja sam svoju propovijed izrekao
nakon priesti prigodom itanja naredaba
Jo Dedo popunjuje Dobranskoga tim da su
kole bile poredane od tale do ulaza u samostan i onda prema crkvi. Svaka je imala svoj transparent, na kojem je bilo napisano ime mjesta,
ime uitelja i broj uenika.
Fra Didakova snalaljivost

Fra Toma je budno pazio na fra Didakov rad oko osnivanja i irenja Seljakih kola.
Dojmila ga se fra Didakova snalaljivost kojom
je privukao mlade da pou u njegove kole. Naime, kad je fra Didako 1910. godine zapoeo s radom svojih Seljakih kola, roditelji najprije nisu
doputali svojoj djeci da pohaaju te kole. Kasnije se stanje zahvaljujui fra Didaku promijenilo. Svoje dojmove o tome fra Toma je ispriao
fra Rufinu iliu, provincijalu, koji ih je objavio u
glasilu Mir i Dobro.

Fra Tomo s posebnom slatkoom pria kako je fra Didak iskoristio pojavu dekreta
Ne temere, kojim je odreeno da se zarunici
moraju vlastoruno potpisati na zarukama. ta
e biti od vas, momci i cure, koji ste nepismeni?
pitao bi ih. I naravno nastala je trka za vjeanicama i tablicama.
Fra Didakov pomonik u spaavanju djece od
gladi

Fra Toma Zubac bio je kapelan u upi
Gradnii kada je fra Didak pokrenuo akciju
spaavanja djece od gladi. Poznato nam je da
je sudjelovao u putovanju druge skupine djece
iz Mostara u Slavoniju. Vodio je djecu iz upe

Gradnii. Fra Dominik Mandi u opisu tog putovanje spominje i fra Tomu. Donosimo samo
one dijelove u kojima se spominje fra Tomino
ime.

Kako je bilo odregjeno, odmah iza
podne u utorak, dne 25. rujna, poela su se djeca iskupljati pred franjevakim samostanom u
Mostaru. Iz poetka su dolazili u manjim skupinama, veinom iz erina i Ljutoga Doca. Glavnu
skupinu od 64 djece doveo je p. O. fra Toma Zubac iz Gradnia u 6 sati u veer. U 8 sati prispjelo
je daljne 12 djece iz upe Rasno, a malo kasnije
eljeznicom 43 iz Megjugorja

U svemu ovaj se je put vozilo u Hrvatsku 210 djece. Pratili su ih narodni zastupnik
gosp. Gjuro Damonja, p. O. fra Toma Zubac i
pisac ovih redaka

U subotu jutro u 6 sati krenuli smo vlakom dalje. Putem su djeca bila razdijeljena u tri
skupine. Za Rumu odregjeno je 14 djece iz upe
erin, 20 iz Ljutoga Doca, 45 iz Rasna, 14 iz Ruia i 3 iz Goranaca; za Irig 50 iz Gradnia, a za
Indjiju 43 iz Megjugorja, 18 sa irokoga Brijega i
3 iz Konjica

U Rumu smo prispjeli oko 9 sati prije podne. Tu se je iskrcala grupa za Rumu i za
Irig. U Rumi je ostao kolski nadzornik imunac i gospogjica Rizzo, u Irig su kolima poli
gosp. Damonja i fra T. Zubac, a gosp. Rogulja
i ja krenuli smo dalje vlakom u Indjiju. Nakon
jednoga sata vonje bili smo na mjestu. Iza sranoga pozdrava gosp. Naelnika Schneidera
poli smo pred opinsku zgradu, gdje je nastalo
pravo natjecanje i otimanje za djecu. Ingjija je
bila zatraila 40 djece, mi smo ih doveli 64 i opet
ih je malo bilo. Mnogo ih je bilo, koji su djecu
sa suzama primili, mislei na njihov tvrdi udes i
na bol njihovih roditelja, koji su bili prisiljeni, da
u tako njenoj dobi alju svoju djecu daleko od
miloga doma, u tugji, nepoznati svijet.
Fra Tomine uspomene na fra Didaka Buntia

Fra Toma Zubac zapisao je svoje uspomene na fra Didaka Buntia, a one su objavljene
u knjizi Fra Didak Bunti Spomenica. Donosimo ih u cijelosti.

Roeni smo u istom selu (Paoa). On
1871. a ja trinaest godina kasnije 1884. Bio mi je
najprije profesor u gimnaziji, a kad sam zavrio
kolovanje, postao sam mu prvi suradnik. Fra
Didak je 1895. zavrio studij i postao profesor
grkog i latinskog jezika u naoj gimnaziji na
irokom Brijegu. Ja sam 1897. godine doao u
sjemenite i postao njegov uenik. Sjeam se
da je pravoslavnog arhimandrita s gore Atosa
pozdravio na grkom jeziku prigodom njegova
posjeta irokom Brijegu.

Uz profesorski rad fra Didak se poeo
rano baviti gospodarskim, prosvjetnim i kulturnim uzdizanjem svoga hercegovakoga puka.
Vidio je zaostalost svoga naroda na svim poljima drutvenog ivota, a ona je bila posljedica
vjekovnog robovanja tuinskoj vlasti. Ni AustroUgarska, makar je bila velika civilizirana drava,
nije pokazivala velike brige da to stanje izmijeni.
Svoje Hercegovce fra Didak je poznavao kao ljude koji su bili sposobni primiti sve dobre nauke. Odluio se da im sam pomogne, i najprije
je poeo borbu protiv gospodarske zaostalosti.
Kao predsjednik Hrvatske narodne zajednice
za podruje Hercegovine teoretski i praktino
je pouavao svoje seljake, kako e racionalno
obraivati i uspjeno iskoritavati svoju zemlju
i posjede. Posebnu brigu posveivao je odabiranju kultura koje e bolje odgovarati domaem
tlu i donositi vee prihode, uzgajanju voa, stoke i iskoritavanju ume. Najbolji pomonici
u tom poslu bili su njegovi uenici, koje je on
nauio kako se uzgajaju i kaleme voke i ostale
kulture u vonjaku koji je sam uredio i uzgojio
kao uzor vrt u blizini samostana.

U radu na prosvjetnom uzdizanju puka
35
postigao je najvei uspjeh. Njegove seoske kole
postale su u to vrijeme najsigurniji nai irenja
pismenosti meu priprostim pukom. Za dvije godine njegov kole su se proirile po cijeloj
zapadnoj Hercegovini, a kasnije i u Bosni. Tisue nepismenih ubrzo je u seoskim kolama fra
Didaka Buntia primilo osnovnu naobrazbu i
pismenost. To se najbolje vidjelo na sveanim ispitima koji su se odravali svake godine, najprije
na irokom Brijegu, a zatim po svim mjestima
gdje su te kole radile. Ja sam mu u tom poslu
bio uvijek i svagdje prvi pomonik. Da nijesu nastupile teke ratne godine, za nekoliko godina u
Hercegovini ne bi bilo nepismenih, a vjerujem ni
u ostalim krajevima Bosne i Hrvatske.

Kad su nastupile teke godine gladi
1916., 1917. i 1918. fra Didak je, iako teka srca,
morao prekinuti rad na organiziranju i voenju
seljakih kola i poeti spasavanje izgladnjele
hercegovake sirotinje. Za taj posao je rtvovao
sve svoje umne i fizike sposobnosti, svu snagu i vrijeme. Traio je pomo i u samoga cara
u Beu, u zemaljskog poglavara u Sarajevu i u
svih koji su trabli i mogli pomoi; ali su njegove
molbe veinom bile glas vapijuega u pustinji.
Otvorena vrata i spremnost za spasavanje nae
sirotinje naao je jedino u Zagrebu kod Sredinjeg zemaljskog odbora za zatitu u ratu poginulih vojnika Hrvatske i Slavonije. Predsjedinik
tog odbora dr. Josip ilovi, poslije hrvatski ban,
i na Hercegovac dr. Petar Rogulja organizirali su
pomo i prihvaanje hercegovake sirotinje u
Hrvatskoj i Slavoniji, a sam fra Didak, uz pomo
svoje brae franjevaca, organizirao je preseljavanje djece i siromanih obitelji u Srijem, Slavoniju
i Hrvatsku te sakupljanje pomoi i slanje u Hercegovinu. Na taj su nain tisue djece i obitelji
spaseni od sigurne smrti a fra Didak zaslueno
je nazvan Ocem sirotinje.

Koliko je volio svoj narod i elio mu initi samo dobro, pokazuje i ovaj sitni dogaaj.
Dok je bio mlai, bavio se lovom. Idui jednog
dana u lov, morao je prijei preko zida neke za-
36
grade. Skinuo je sa zida kamenje, preao i ponovno prolaz zagradio. U blizini je bila jedna
starija ena koja mu je dobacila: Zato mi rui
zid? Fra Didak joj je odgovorio neka oprosti i da
to vie ne e initi. I nikada vie nije otiao u lov.

God. 1919. izabran je za provincijala
nae Provincije, a na prvim izborima nove drave SHS 1920. za narodnog poslanika na listi Puke stranke. Fra Didak nije bio pristaa ove stranke niti je odobravao njezin program, ali je za
volju naroda pristao da bude izabran nadajui
se da e moi vie pomoi svomu puku u Hercegovini. Kao provincijal najveu je brigu posvetio
kolovanju naih bogoslova na sveuilitima u
Europi i pripremanju izgradnje velikog konvikta
i nove gimnazijske zgrade na irokom Brijegu.
U Zagrebu je tada takoer osnovao konvikt za
siromane hercegovake ake i studente.

Kao to se u vrijeme Prvog svjetskog
rata svim silama zauzimao za siromane i gladne, tako se poslije rata u novoj dravi zauzimao
za povoljno rjeenje otkupljivanja hercegovakog duhana, jer je to bilo vitalno pitanje za
gospodarski napredak Hercegovine. Jo jedan
dogaaj iz toga vremena pokazuje svu plemenitost i nesebinost njegova srca. Hercegovaki
i dalmatinski regruti, putujui u svoja odredita
u Srbiju po najveoj zimi u otvorenim vagonima, odreda su umirali bilo u vagonima bilo u ledenim kasarnama. Fra Didak je ministru vojske
prijetio dizanjem bune, ako se takvi postupci ne
obustave.

I smrt ga je zatekla u radu za svoj narod
3. veljae 1922. u naponu snage koju nije alio
samo da moe svakomu initi dobro. irokobrijeka crkva je njegov dostojan spomenik, samo
bi jo trebalo iznad njegova groba postaviti njegovu bistu sa simbolima njegove velike ljubavi i
rada za narod.

To su moje istinite uspomene na toga
velikog i nezaboravnog ovjeka i brata, koje elim ostaviti mlaim naratajima.32
32 Fra Toma Zubac, Uspomene fra Tome Zupca, Fra Di-
Fra Marijan Zubac o fra Didaku Buntiu

Fra Marijan Zubac roen je u Grljeviima
7. travnja 1897. godine. Puku kolu pohaao
je na itluku, a gimnaziju na irokom Brijegu.
Bogoslovni studij zavrio je u Mostaru, Beu i
Munchenu. U franjevaki red stupio je 1914.,
a za sveenika je zareen 1921. godine. Bio je
doktor filozofije. Doktorirao je povijest na zagrebakom Filozofskom fakultetu s temom Hercegovina u prvoj polovici 19. stoljea. Obnaao
je slube profesora i odgojitelja u gimnaziji na
irokom Brijegu punih 19 godina. Bio je upnik
i gvardijan na Humcu (1943/44). Kratko je obnaao slubu provincijala, u teko vrijeme kad
je krajem 1945. preminuo imenovani provincijal fra Mate uturi (9. prosinca 1945. 28.
veljae 1946.). Pastoralno je djelovao kao upnik u Tihaljini (1944-46), kapelan na . Brijegu
(1946-48), upnik u Rasnu (1950-56), kapelan u
Koerinu (1956-58), Konjicu (1958-62) i Humcu (1962/63). Bio je neko vrijeme profesor na
franjevakoj srednjoj koli u Splitu, na Poljudu
(1963-66). Potom je opet kapelan na Humcu (1966-70) i konano na itluku (1970-77).
Godinu i pol dana proveo je u komunistikim
zatvorima u Mostaru i Zenici (1948-50.). Preminuo je u Mostaru 16. veljae 1977. u 80. god.
ivota, 63. god. redovnitva i 56. god. sveenitva. Uzrok smrti: rak na eludcu. Pokopan je na
Novom groblju na Humcu.33
lanak o fra Didaku

Fra Marijan Zubac roen je u Grljevii-
dak Bunti Spomenica, Zagreb, 1978., str. 164.-165.

33 G. MIO, Dr. fra Marijan Zubac, Krni zaviaj, br. 10
(1977.), str. 190-191; // + Dr fra Marijan Zubac, Mir i
dobro, 1977. god. (dodatak), str. 1-4; A. N(IKI), + Dr
fra Marijan Zubac, Naa ognjita, oujak 1977., str. 21;
ematizam iz 1977., str. 22, 49, 107, 121, 142; . ILI,
Hercegovaki franjevci u komunistikim zatvorma,
str. 112.
ma, ali je porijeklom s Paoe. Bio je uenik fra

Didaka Buntia. O svome uitelju, koji je ujedno bio i graditelj irokobrijeke crkve, Zubac je
napisao lanak Fra Didakova zadubina. lanak,
koji je objavljen u listu Narodna Sloboda 1924.
godine, donosimo u cijelosti.
Fra Didakova zadubina

Dok su se po drugom mjestu dizale ponosne katedrale u svakovrsnim stilovima, kod
nas su se vjerni krani sakrivali i po privatnim
stanovima obavljali slubu Boju. Teki jaram
tuega ropstva i vjerskoga fanatizma unitio je
nae stare hramove Boje i samostane, zatro
svaki znak kulture. Orobljeni, popaljeni amili
smo kroz stoljea, a da nijesmo mogli razviti vie
kulture, ali ipak smo sauvali vjeru otaca svojih.
Kad bi malo slobodniji dani nastupili, poele bi
se pojavljivati po naim selima malo neto vie i
ljepe od obinih seoskih kua, crkvice.

Po ovakovim su crkvicama nai prei obavljali slubu Boju, gotovo bez ikakova
vanjskoga sjaja, uz jednostavno itanje sv. mise
i prosto puko pjevanje. Na svijet je i ovakova neznatna prebivalita Boja astio i esto je
puta davao svoj ivot i imetak, da sauva ast
kue Gospodnje. Narod osiromaio i bez viega
stupnja prosvjete nije mogao da gradi dostojne
hramove i kad je dobio vjersku slobodu.

Ljudi puni vjere i ljubavi prema Bogu
i narodu osjeali su potrebu dolinih i velianstvenih crkava, gdje bi uz vanjski sjaj slavili
Stvoritelja neba i zemlje, Stvoritelja svih ljepota. Vidjeli su, da se bez velikih i lijepih crkava ne
moe razviti bogosluje, niti se oitovati ljepota
njegova. Znali su koliko bi ovakove velike, lijepe
crkve i sjajno bogosluje pobuivali u narodu
pobonost i u njemu uvrivale vjeru. Boljelo
ih je, to vanjske okolnosti ne odgovaraju njihovim nutarnjim osjeajima, to ne mogu udovoljiti potrebama slube Boje.

U kolijevci herc. provincije na irokom
37
Brijegu, imalo se bar tu podii malo bolja crkva
na ast uzneenja B. D. Marije, pod ovim nazivom zatitnice provincije u znak osobite zahvalnosti i pobonosti prema presv. Djevici. Da bude
spomen osnivaima provincije, a da slui buduim pokoljenjima za uzgoj. Bila je to davna i sveopa elja herc. franjevaca i pobonoga puka.
Fra Didak je preuzeo na sebe tu veliku zadau.

Nakon nekoliko godina mjesto male,
neznatne crkvice, ugleda se na vrh Brijega velika,
visoka, u samostanskome stilu izgraena crkva.
udo u Hercegovini! Stoji poput evaneoskog
grada na gori i govori: Sursum corda, gore
srca pozemljavi ljudi. Svijet dolazi sa svih krajeva da gleda. Pedeset metara duga crkva, dvadeset iroka, pedeset metara bit e zvonici visoki!
Seljaci obilaze; gledaju; ude se veliini zgrade,
veliini kamenja, stupovima, kako je sve tano
iskresano i sljubljeno. Sve od ivca kamena! Ba
kao apotoli, kad su sa Kristom izili iz hrama i sa
maslinskoga brda promatrali veliinu njegovu.
Veliina, tvrdoa, jednostavnost, ljepota sve.
Svatko govori i pripovijeda o crkvi na irokom
Brijegu.

Uz veoma primitivna i neznatna sredstva fra Didak je svojom energijom i ustrajnou
sagradio, to se danas i kod drugih velikih naroda rijetko gradi, a o emu se kod nas u Hercegovini nije moglo ni misliti, sagradio je jednu
od najboljih crkava u Jugoslaviji. Nije mogao da
dovri, ali ono to je najglavnije, to je gotovo.
Sada jo nedovrena izgleda tajanstveno poput
starokranskih bazilika, sa lijepim prozorima i
neokreenim zidovima, bez svodova, bez klupa,
sa prostim oltarima.

Sa svom ljubavlju i slasti pravio je fra Didak zapoetu crkvu. Svaki je vaniji kamen pregledao, da li je zdrav, da li je dobro izmjeren. Kad
bi kola pod tekim teretom zapela, znao je i sam
svojom velikom snagom upirati i kola bi krinula i ila naprijed. Svuda bi pomno pogledao
rad, upuivao, zapovijedao, ako bi bila potreba
i sam pomagao. Gotovo nije nikakav glavniji
38
kamen stavljen, a da nije on prisustvovao. Talijanske je zidare malo po malo otputao, a nae
seljake upuivao u rad tako su u zadnje vrijeme
gradnje radili gotovo sami nai seljaci. Tako je
on pravei crkvu ujedno otvorio zidarsku kolu,
prosvjetljivao narod i pripravljao im zaradu. Sve
znao iskoristiti. Skupuloznom je tanosti pazio,
da ne bi ta od graevnih stvari propalo i najmanje je stvari kupio i pomno uvao. Svojom je
zgodnom rijeju i veselom pojavom znao uvijek
odueviti malaksale radnike. Kadgod bi planuo
kao vatra, kad bi vidio, da je ta u neredu; svi su
ga se radnici bojali i potovali ga.

Uio je i nas uenike, kako treba raditi,
mjesto gimnastike treba vui kamenje i kopati.
Mi bi se rado poredali i za duge debele konope
vukli; ilo je sve kao na vatru. On bi nakon svrena posla pohvalio marljivi rad i rekao: Tako
deki moji, tko ne valja na motici, taj ne valja ni
na emu!

Kad je rad poeo sve vie zapinjati radi
nestaice sredstava, a zidanje se primicalo kraju,
napokon sredstva bila gotovo istroena, prihvatio se i sam posla, zidao nekoliko dana, dok je
zgrada u glavnom bila i dozidana. Nije mu nita
smetala ljetna vruina, podnaao je, progarao
je. esto bi ga puta mogli vidjeti oznojena ela
i zapraena habeta sa brevijarom u ruci, gdje
urnim korakom ide iz kamenoloma na crkvu i
obratno. Uzdao se je uvijek u Onoga u iju slavu
i pravi crkvu, nikada nije zdvajao. Nije mogao,
makar u glavnom, nedovrenu zgradu ostaviti,
na koju je on nekoliko godina ivota potroio.
Ona je bila kroz nekoliko godina zakupila sve
snage fra Didakove, duevne i tjelesne. Jedva je
nalazio vremena, da vri svoje druge zvanine
dunosti.

Uvijek mu je bila na pameti njegova
mila zgrada, jo i onda, kad je ve davno rad bio
zaputen, kad su ga zaokupile druge zvanine
dunosti, dunosti provincijala, nar.(odnog) poslanika. Na svojim putovanjima po domovini i
po inozemstvu prouavao je crkve stare i nove,
sabirao je iskustvo, da to ljepe i bolje mogne

dovriti svoju zgradu. Izvanredno mu se bila
nadala lijepa prigoda za vrijeme generalnog kapitula reda 1921., da pregleda talijanske crkve;
osobito su na nj uinile veliki dojam rimske crkve.

Za vrijeme zadnjega njegova boravka u Mnchenu, kad je neke crkve pregledao
i kad sam ja izrazio svoje udivljenje nad nekim
novijim u staroromanskom stilu izgraenim crkvama, rekao mi je: I ja sam prije drao da su
njemake crkve u Beu, Mnchenu i drugdje nenadkriljive svojom ljepotom i velianstvenou,
ali kad sam vidio talijanske crkve, osobito rimske, vidio sam njihovu nadmo nad svim ovim
crkvama. Znao je takoer sticati prijatelje u
domovini i za granicom, s pomoi ovih je veliki
dio trokova podmirivao i nadao se je, da e je s
pomoi njih moi i dovriti.

Izmeu raznih stilova izabrao je romanski, radi njegove veliajnosti i jednostavnosti. Ljubio je staru klasinu umjetnost, grku i rimsku arhitekturu. Osobito mu se sviala
tvrdoa i trajnost klasinih graevina. esto
puta govorio (je) da dananji vijek ne pravi nita temeljito, vrsto, sve slabo i povrno. Ovi se
njegovi nazori oituju i na crkvi. On nije iao za
asovitim uspjehom, htio je da togod radi, da
je temeljito, gledao je uvijek na daleku budunost. Nije htio praviti zgradu od kratkotrajne i
asovite vrijednosti, htio je, da sve bude od ivca
kamena. Veliki i pothvatni duh nije se mogao sa
malim zadovoljiti, treba velikih dimenzija.

Prigovarali su mu, to nije dao jednostavno ozidati zgradu i zid s vana okreiti, te mu
dati kakav god hoe oblik, zato toliko troka
kreui kvadratna kamenja. Ne, on nije mogao
praviti obijeljenih grobova, on je pravio samo
istinski vrste i lijepe zgrade. On je ljubio naravno ljepotu i svoj hercegovaki kr, pa je htio, da
i njegova najmilija zgrada ima isto takovo obiljeje.

Neko crkveno graevno drutvo nudilo
39
mu je, da e crkvu iznutra uz nisku cijenu izraditi, ali samo, da e svodove staviti od drveta; on
je tu ponudu jednostavno odbio.

Tuio se je esto puta na slabi pokrov.
ao mu je bilo, to nije uzeo bakreni pokrov,
premda siva boja eternita bolje odgovara
kamenim zidinama. Eternit moe lake bura otparati, cinak puca od vruine, prevario sam se,
esto je puta govorio, mislio sam, da e pokrov
biti bolji.

On je umro, crkva stoji, stajat e kroz
stoljea, moda i hiljade godina. Nije na njoj
ostavio svoje urezano, ali je na cijeloj zgradi ostavio otisak svoje linosti. Premda nije dogradio
cijele crkve, ipak je i na ovom dogotovljenom
dijelu slika dosta jasna, ako i nije potpuna. Crkva e nositi uvijek na sebi spomen fra Didakove
ljubavi i portvovnosti prema kui Gospodnjoj,
njegove energije i velike dunosti, spomen cijele
njegove velike linosti.

Sagradio je mnogo vie, nego su bile
elje i oekivanja njegove brae. Sagradio je spomenik osnivaima provincije; njihove kosti sada
lee u toj crkvi. Napravio je dolian hram, gdje
e moi mlade franj. provincije uz vanjski sjaj
bogosluja izlijevati osjeaj svojih dua. Tamo
e na veliku Gospojinu dolaziti poboni svijet
sa svih krajeva Hercegovine, divit e se veliini
zgrade, osjeat e veliinu Boju i uzvienost
njegove djevianske Majke. Sa pobonou i sa
nekim uzvienim strahom ulazit e na njezina
vrata siromah seljak iz slamnatih i zapuenih
kua i sa uzdahom sjeat e se fra Didaka.

Na zidovima crkve oznaio je takoer
idealni tip svoje provincije. Zapravo cijela je
zgrada jedan simbol toga idealnoga tipa. Ona
je izidana od tano izmjerenih i od ivca kamena iskresanih kamenja. Pojedino kamenje simbolizuje pojedine lanove u provinciji. Stupovi
u glavi, kornii, cement imadu svoja posebna
znaenja u tome simbolu. Simetrija, vrstoa,
jedinstvo u zgradi takoer su simboli. Sadanja
i budua pokoljenja u provinciji imadu proma-
trati ovaj simbolizovani tip svoje provincije i nastojati da ga to bolje ostvare. Bila bi velika teta
odaleiti prosvjetni zavod, gimnaziju od ovoga
ideala simbolizovanoga. To bi takoer bila povreda cijele historije herc. franj. provincije, a
nada sve povreda fra Didakova djelovanja i rada.
Uenik.34
Inicijativa za spomenik fra Didaku u Brotnju

Neposredno nakon smrti fra Didaka
Buntia osnovan je Odbor za podizanje spomenika fra Didaku u Brotnju. O tome je objavljen
lanak u Narodnoj slobodi pod naslovom Glavni odbor u Mostaru za nadgrobni spomenik fra
Didaku Buntiu u Brotnju. lanak donosimo u
cijelosti.
Glavni odbor u Mostaru za nadgrobni spomenik fra Didaku Buntiu u Brotnju
Hrvati!

Bojom voljom zaklopio je fra Didak
Bunti utrugjene svoje oi usred svojeg Brotnja,
u blizini kolijevke svoje. I rodbina i narod i stareinstvo njegovo odluie jednoduno, da mrtvi
ostaci velikog Pokojnika poivaju u uem mu
zaviaju, na groblju Podadvor na itluku, gdje
se sastaju putevi iz srednje Hercegovine i cijeloga Brotnja, gdje je on ugledao svjetlo i proveo
mladenake dane, gdje mu se je stvorila i ojaala
velika njegova ljubav za narod, koja mu je dala
snage da izvede velebno djelo uspjenoga kulturnog, nacionalno, prosvjetnog i ekonomskog
rada.

Da i vanjskim inom iskaemo zahvalnost neumrlom narodnom borcu i radniku,
sastadosmo se u odboru mi potpisani njegovi
zemljaci bez razlike miljenja i politikog osvje34 Uenik (fra Marijan Zubac), Fra Didakova zadu-
bina, Narodna sloboda, Mostar, 1924., br. 5., str.

1.-2.
40
doenja, da mu na grobu podignemo trajan
spomenik, dostojan njegovog imena, kao ivi
znak narodne ljubavi, kao sveti simbol, na kojem
e budua naa pokoljenja primati ar i radnu
energiju za dobrobit i napredak roda svoga.

Dunost je svakog Hrvata, a naroito Brotnjaka, da pripomognu svim sredstvima
ostvarenju ove akcije. Doprinosi manji od 10
Dinara ne oglauju se u novinama. Glavni odbor vodie brigu oko cijelo posla, i od vremena do vremena obavjetavati javnost. Konano
izvjee i rauni oglasie se javno, a suviak od
sabrane svote predae se odboru za podignue
spomen-konvikta na irokom Brijegu.

Novac neka se alje na ruke presjednika
ili blagajnika u Mostaru.
U Mostaru, 21. veljae 1922.
Glavni odbor:
Predsjednik:
o. fra Ambro Mileti
Potpredsjednik:
Dr. Boidar Boi
I. Tajnik:
Petar Jerki
II. Tajnik:
O. fra Dane Zubac
Blagajnik: Petar M. Musa
Revizori:
Juraj Soe, Vladimir Zubac, Jozo Medi
Odbornici:
Ing. Ivo Boi, Don Tadija Boi, Jozo Jerki, o.
fra Bla Jerkovi, o. fra Ivo Marini, Ivan Mileti,
o. fra Mile Milo, Rafo Milievi, Andrija Pehar
(apljina), o. fra Ilija Rozi, Frano Milo, Mate
Zubac, Pako Zubac.
Zamjenici:
Ivan Barbari (apljina), Nikola Jerkovi, uitelj, Nikola Ostoji, uitelj, Andrija Prskalo, lugar,
Ante Soldo, o. fra Grgo Vasilj, Jakov Doko, o. fra
Rafo Prusina, Mate Arapovi.35

Na grobu fra Didaka Buntia u itluku

Fra Didak je nakon smrti pokopan 5.
veljae 1922. godine u itlukom groblju. Od
tada pa sve do 1938. godine njegovo je tijelo tu
poivalo. Dvije godine prije prijenosa fra Didakova tijela na iroki Brijeg, njegov grob u itluku posjetila su dva njegova nekadanja uenika
koje je on bio poslao na studij u inozemstvo. Jedan od njih bio je fra Svetozar Petric koji je napisao lanak Na grobu fra Didaka Buntia. lanak
donosimo u cijelosti.

Sunce je zalo. Jugovina tjera mutne
oblake, i prve kapi januarske kie poinju padati. itluka arija i novi franjevaki samostan
gube se u veernjem mraku. Prve upaljene svijee blijedo svjetlucaju kroz pendere.

Dva crna putnika, koji su se malo prije
dovezli s autom na itluk, koracali su sada prema itlukome groblju. Hitro prijeu preko niskoga zida, zaustave se kraj nekoga samotnoga
groba poljubivi u drveni kri, - jedini znak i ures
njegov. Pod razapetim kiobranima i s torbama
u ruci stajali su nepomino dugo vremena, molili su i uzdisali za onim, to je ondje poivao pod
zemljom.

Oe i Uitelju, evo nas poslije dugih godina na Tvome grobu, dva Tvoja uenika! Mjesto
cvijea i vijenaca primi suze to kapaju s kiom
na Tvoju smrtnu grudu.

Gordi Orle, evo Tvojih tia; narasli su
veliki i povratili se iz dalekog svijeta! Vidjeli smo
obale Dunava, Rajne, Sene, Tibera, Sarinije te
Ina, kamo si nas Ti u divnome zamahu rasprio,
da se puni kreposti i znanja vratimo u Krnu
Hercegovinu. Doli smo u plejadama, a Tebe
vie nema! Ustaj Oe! Ustani da se sjeamo bla35 (), Glavni odbor u Mostaru za nadgrobni spomenik
fra Didaku Buntiu u Brotnju, Narodna sloboda, god.
IV., 1922., br. 8., str. 1.
enih prolih dana, i da Ti priamo nae doivljaje.

Mi bijasmo poletni gimnazijalci, a Ti na
velianstveni uitelj. Sa otvorenim djelima grkih i rimskih pisaca iekivali smo Te nestrpljivo
u razredu. I Ti bi se pojavio na vrata u crnom habetu: velik, snaan i aroban. Poslije obiajne
molitve, najprije bi poput generala obiao svoju
razrednu etu da vidi jesu li svi momci ureeni,
vedri i hrabri.

Smuenost i melankoliju nisi trpio. Nakon smotre ilo bi se na pregled rijei, itanje,
skandiranje i prevod. Traio si to bolje narodne izraze. Otkrivao s nam mjesta ljepote, istine i
kreposti. Ropsko uenje bilo Ti je najmre.

ivo si elio, da nae znanje ne bude teoretino i suho, nego praktino i ivo. Naveer,
kad je vrijeme odmora i etnje, zvao si nas na
izlete u bau Bakamuu i Kanteju, da se Tvoji
Grci i Latini naue navrati voke; mi smo trali
jako sretni, samo da budemo u Tvojoj blizini u
smijehu, alama, i citiranju Horacijevih, Vergilovih i Homerovih stihova, stvarali smo od divljih
pitoma, a od slabih i neplodnih jaka i plodna
stabla. Katkada bi zalazili i u oblinja sela nosei
alat za navranje i svenjie pitomih mladica, da
ih tamo kalamimo. Poznajui seljakovo neznanje i ukoenost, znao si na silu i bez njegova znanja unii u njegovu bau, da mu je oplemeni.
Danas sa onih stabala djeca beru fine kruke i
crvene jabuke.

Kamo si god doao, bacao si snopove
svjetlosti i prosvjete.

Vidjevi kako Tvoj narod ne zna itati
ni pisati dao si se divskom snagom na posao, da
mu otvori oi. Muko, ensko, staro, mlado: sve
si stavio u gibanje. Svi su se bili vatreno dali na
pisanje slova, itanje bukvara i molitvenika. Velianstveni Tvoji puki teajevi na irokom Brijegu bili su narodni dogaaj; naalost rat je doao
i zaustavio ovaj zanosni pokret.

Rat je donio mnoge gorke nedae naemu siromanom narodu. Poput silnoga lava Ti si
41
se uhvatio u kotac sa hercegovakom bijedom.
Mi Tvoji uenici, mi smo Te gledali i divili se Tvojoj dobroti, snazi i dosjetljivosti.

Gledali smo Te kako se dopisuje sa tisuama hercegovakih vojnika razasutih po raznim bojitima; hrabrio si ih, tjeio i poduavao.

Ali najdivniji si bio za vrijeme strahovite
gladi, kad si nejaku djecu na vagone otpremao
u prijateljsku Slavoniju i Hrvatsku, a za velike i
stare uredio si puke kuhinje. Sam si vie puta
orbu dijelio.

Ustaj, Uitelju, da se sjeamo rodoljubnih veeri! Ti si bio vrhovni starjeina franjevake provincije, a mi mladi bogoslovi. Kad bi mi po
veeri izili u mirisnu bau, Ti bi esto k nama
doao na teferi. Srebrena mjeseina sjala
je po travi i po vodi; Radobolja uborila, trava
mirisala. Ti bi sjeo meu nas, zapalio cigar finog
Hercegovca pa nam priao i alio se s nama.
Tada si razreivao kuda e koji otii na nauke.
Neki u Italiju gdje limunovi cvatu; neki u Francusku, zemlju Ivane od Arka; drugi u Njemaku
gdje filozofi niu, drugi opet u arobnu zemlju
Vilima Tela.

I doao je veliki dan odlaska: mi smo se
rasprili.

Ti ostao. Ko je onda mogao pojmiti da
te vie neemo vidjeti!

Kao da je tako moralo biti: da ne gledaju uenici zalaz svoga sunca. Vijest o Tvojoj
nenadanoj smrti letjela je poput munje Evropom i kao grom iz vedra neba javljala je nama
najtuniji dogaaj. Plakali smo u Rimu, Beu,
Insbruku, Friburgu, Padenbornu, Parizu i Lilu.
Nismo vjerovali, a suze su tekle vrue i gorke. U
noi nismo spavali, danju nismo jeli. Pitali su nas
stranci: ta Vam je? Mi smo bjeali od njih, jer
nismo mogli izustiti Tvoje ime. A koliko smo Te
volili, tada smo istom vidjeli! ivot bez Tebe bio
nam je prazan, a svijet smrznut; budunosti nismo imali, a prolost nam pokopana.

Ustaj, Oe, da Te vidimo! Hajdemo na
Tvoj iroki Brijeg, da vidimo novu gimnaziju i
42
konvikt! Proetaj se po Tvome Nasipu i Bakamui i zaustavi se pred Tvojom veliajnom katedralom, koja u gordoj ljepoti stoji jo nedovrena i prua ruke za drugim fra Didakom.

Voo na, moe li se jo jedanput dignuti da nas povede kroz klance jadikovce i
opasne bogaze? Ostali smo bez voe, smeli smo
se. Smeo se je Hercegovaki Izrael, jer nema
svoga Mojsije. Ti si bio vei nego Organizacija
Ustaj!

uti. Kao da nam hoe rei, svoju sam
dunost uinio, izvrite i vi svoju

Kia jae udari, sasvim se zamrailo.
Dva crna putnika poljubie drvo kria i odoe
kroz no govorei meu sobom: kako velik ovjek, a kako skroman spomenik!36
Jedan ak iz nae upe u fra Didakovu konviktu u Zagrebu
Fra Didakova briga oko kolovanja aka, posebno onih siromanih, nije imala granica. Budui da Franjevaka gimnazija na irokom Brijegu nije imala dovoljno prostora da primi sve
ake, a u mostarsku gimnaziju se nisu mogli
upisati siromani, fra Didak trai druga rjeenja.
Tako uz pomo prijatelja iz Zagreba, od kojih
su se posebno isticali dr. Iso Krnjavi, dr. Stjepan
Srkulj i in. V. Heinzl, fra Didak uspijeva osnovati
konvikt za siromane hercegovake srednjokolce i studente. Poglavarstvo grada Zagreba darovalo je 9. srpnja 1919. godine prostorije za konvikt u gradskoj ubonici, u ulici Nova Ves br. 72.
Najvei dio sredstava za uzdravanje aka u
konviktu davalo je Poglavarstvo, a jedan dio prikupljao se od milodara dobroinitelja. Kuanstvo u konviktu vodile su sestre milosrdnice sv.
Vinka Paulskog, a fra Didak je svoju poslaniku
plau davao za uzdravanje konvikta.37
36 Usp. Andrija Niki, Fra Didakov konvikt u Zagrebu,
Sarajevo, 1974., str. 228.
37 Usp. Andrija Niki, Fra Didakov konvikt u Zagrebu, str.
228.
U konviktu je najprije bilo smjeteno dvadeset siromanih aka iz Hercegovine, a njihov broj
se s vremenom poveavao. Sve je teklo dobro,
dok je fra Didak bio iv. Bilo je i dobroinitelja
i sredstava. Fra Didakovom smru sve prestaje.
Konvikt se zatvara u kolskoj godini 1923./24.,
dakle, godinu dana nakon fra Didakove smrti.
Postavlja se pitanje tko je odgovoran za zatvaranje konvikta. Svatko je krivnju svaljivao sa
sebe. Sestre milosrdnice traile su premjetaj u
drugu zgradu, jer prema svojim statutima nisu
vie mogle voditi kuanstvo u konviktu. Poglavarstvo se ispriavalo zbog nedostatka sredstava i milodara od dobroinitelja. Provincijalat hercegovakih franjevaca traio je pomo
od Hrvatskog prosvjetnog i kulturnog drutva
Napredak, a to drutvo je opet nalazilo druge razloge koji su bili prepreka njihovoj odluci
da pomognu. Na koncu, moemo ustvrditi, da
za zatvaranje fra Didakova konvikta u Zagrebu
nije izravno odgovoran nitko od gore spomenutih aktera. Nitko od njih, meutim, ne moe
zanijekati da glavni razlog zatvaranju konvikta
treba traiti u nedostatku ljubavi, koja je inae
dosjetljiva, ustrajna i pronalazi rjeenja. Primjer
takve ljubavi upravo je fra Didak. Nije sluajno
da je Poglavarstvo slobodnog i kraljevskog grada Zagreba 11. svibnja 1923. godine fra Didaka
Buntia nazvalo dobroiniteljem i ocem hercegovake mladei.38
Provincijalat hercegovakih franjevaca, nakon nekoliko neuspjenih intervencija kod
Napretka, donosi zakljuak: Tuna i alosna, eto, injenica je, da na narod ni toliko prijatelja nema, da ni sauvati nee, to je tekim
mukama i rtvama zasnovano, a kamo li da to
unaprijedi!39
aci u fra Didakovu konviktu u Zagrebu

U konviktu su u kolskoj godini
38 Andrija Niki, Fra Didakov konvikt u Zagrebu, str. 233.

39 Andrija Niki, Fra Didakov konvikt u Zagrebu, str. 229.
43
1922./23. stanovali sljedei aci:

Prezime i ime
gdje
stanuju roditelji
uspjeh
I. razred
1. Barbari Petar
apljina dobar

2. Curi Vlatko
Mostar odlika
3. Dodig Nikola
Gradnii odlika

4. Pijevac Ilija
apljina dobar

5. Primorac Pero
itluk najslabiji
ak, propao

6. Volari Ivan
itluk odlika

7. Vranki Ivan
Tre biat dovoljan
II. razred
1. Gagro Andrija
Hodbina k/Blagaja
odlika

2. Juka Ivan
itluk dobar

3. Novak Drago
Zenica (Bosna)
odlika

4. Pavii Rudo
Stolac dobar
III. razred
1. Eri Ante
itluk dobar

2. Mari Drago
Pileta (Stolac) dovoljan

3. Pehar Ivan
Trebiat dovoljan

4. Primorac Mato
itluk dobar

5. Radii Adam
Grljevii dobar

6. Radii Stanko
Grljevii dobar40
40 Usp. Andrija Niki, Fra Didakov konvikt u Zagrebu, str.
234.-235.

Kad je Poglavarstvo grada Zagreba
zbog nedostatka sredstava za uzdravanje odluilo ukinuti konvikt, traila se olakotna okolnost
za otputanje aka. Slijedi popis aka koji su bili
u konviktu u kolskoj 1922./23. godini.
Prezime i ime
Olakavajua okolnost
I. razred
1. Barbari Petar
Siromaan. Otac mu
je eljezniki inovnik. Zdravljem
boleljiv.
2. Curi Vlatko
Obezbijeen. Moe
uiti kod majke, koja se nalazi u Mostaru.
3. Dodig Nikola
Talentiran ak. Svakako potreban preporuke.
4. Pijevac Ilija
Najsiromaniji pitomac. Dobar. Potreban preporuke.
5. Primorac Pero
Moe polagati popravni ispit. Nije teta, ako ostane i kod kue.
6. Volari Ivan Bistrouman ak. Ima tetku u
Mostaru, sluavku kod suda
Ruu Gundari.
7. Vranki Ivan
Bio je bolestan preko
2 mjeseca. Siromaan. Vrijedan
preporuke.
II. razred
8. Gagro Andrija
Izvrstan i odrastao
ak. Ima amidu Bariia u Mostaru.
9. Juka Ivan
Dobar ak. Ima tetku
u Mostaru.
10. Novak Drago
Najbolji u cijelom II.
razredu. Otac e se ve za nj pobrinuti.
11. Pavii Rudo
Silno siromaan i potreban preporuke. Svakako treba da nastavi
kolovanje.
III. razred
12. Eri Ante
ak.
13. Mari Drago
14. Pehar Ivan
Dobar i siromaan
Dobar ak.
Dobar ak i vrlo siro-
44
maan. Mogao bi moliti da ga prime u
sjemenite u Zagrebu.
15. Primorac Mato Bistrouman i dobar
ak. Siromaan. Potreban preporuke.
16. Radii Adam
17. Radii Stanko
Braa. Dobri i marljivi
41
aci. Siromani.
Prema sjeanju fra Rajka Radiia, koji je i
sam bio u fra Didakovom konviktu u Zagrebu
(Stanko Radii), u kolskoj godini 1923./24. u
Zagrebu su se okupili sljedei aci koji su u prethodnoj kolskoj godini stanovali u konviktu:
II. razred: Vlatko Curi; III. razred: Gagro Andrija i Juka Ivan; IV. Razred: Ante Eri, Drago
Mari, Mato Primorac te braa Adam i Stanko
Radii; V. razred: Mijo Tolj i Tomislav Grgi. Uz
njih u konviktu su stanovala i etiri studenta.
1.6. Neke pojedinosti iz Brotnja
Zato se blagdan sv. Blaa slavio u itluku?

Nije nam potpuno poznato otkad je Sv.
Bla zatitnik upe Brotnjo, odnosno Gradnii.
Sigurni smo da se radilo o utjecaju Dubrovnika,
iji je zatitnik sv. Vlaho, tj. sv. Bla. Meutim, jo
uvijek ne moemo sa sigurnou tvrditi, je li se
radilo o predturskom razdoblju ili je za vrijeme
turske vladavine na ovim podrujima, kada su
fratri pastorizirali nau upu iz Dalmacije (samostan u ivogou, Makarska), naa upa dobila sv. Blaa za zatitnika.

Iako je sjedite upe bilo u Gradniima,
sv. misa na blagdan sv. Blaa slavila se u itluku,
u groblju Podadvor. To je bilo iz razumljivih razloga, jer se itluk u to vrijeme nalazio u sredini
tadanje velike upe, zbog ega je ljudima iz razliitih krajeva Brotnja bilo mnogo jednostavnije doi na sv. misu. Ovdje, dakle, moramo imati
na umu da je sv. Bla bio zatitnik upe Gradnii,
a mjesto slavlja sv. mise na blagdan sv. Blaa bilo

je Podadvor.

Kada je 1918. godine dokinuta upa
Gradnii, a itluk postao samostalna upa, sv.
Bla (p)ostao je zatitnikom upe itluk. Kao
svoga zatitnika upa itluk zadrala je sv. Blaa i nekoliko godina nakon 1920. godine, dakle
nakon to je ponovno uspostavljena upa Gradnii. To se vidi iz sljedeeg teksta iz 1924. godine:
Sv. Bla. Na 3. ov. mj. proslavljena je ovdje
sveanim nainom svetkovina sv. Blaa zatitnika itluke upe. Kako je bilo lijepo vrijeme
slegla se je taj dan na itluk ogromna masa naroda. Lijepo je bilo vidjeti osobito upljane upe
erin, koji su sa tri barjaka u dugoj povorci sa
upnikom na elu doli poda Dvor. Sveanu je
slubu Boju obavio pre. o. fra Jerko Boras te
se je sjetio u propovijedi blagopok. fra Didaka
Buntia, na iji je grob taj dan poloen vijenac.
Iza slube Boje obavljeno je grlianje brojnoga
naroda. Cijela sveanost protekla je bez upadica.
Sv. Blaa kao svoga zatitnika upa itluk zadrala je sve do tridesetih godina 20. stoljea,
kada je dobila novog patrona: Krista Kralja.
Treari iz Gradnia darovali

lanovi Treeg reda sv. Franje iz nae
upe bili su aktivni. Iz molitve i nadahnua kojeg
im je davao sv. Franjo oni su crpli snagu i nastojali pomoi potrebnima. O jednoj takvoj akciji
zapisan je kratki podatak u Kranskoj obitelji.

Treari iz Gradnia (upe kod Mostara) skupili su i darovali u gotovu novcu 100 K
Crvenom Kriu uz veoma mnoge druge darove.
Uzgoj vinove loze (amerikanke) i maslina u
Brotnju

U Arhivu Provincije u Mostaru pronaao
sam dokument koji govori o Brotnju i problemima s uzgojem vinove loze i maslina. Dokument,
koji nije potpisan, donosimo u cijelosti.
Stanovnici Brotnja mole
putujueg uitelja
za amerikanku i maslinu
Brotnjo, 25. rujna 1920.
Zemaljskoj vladi
Gospodarsko odjeljenje
u Sarajevu

Visoki je naslov po svojim strunjacima
obznanjen da je i u Brotnju zavladala trsna u.
Jo samo kratko vrijeme, pa vie nemamo vinograda glavnog prihoda cijelog Brotnja. Narod
bolna srca ratom i filokserom mnoge propale
vinograde ve kri te ivo nastoji, da ih amerikankom zamijeni, ali im, kako i kojom vrstom
loze? Neto je ve i rasaeno, ali nedvojbeno, da
zasada ne odgovara uvjetima radnje amerikanske loze.

U Brotnju je oko 15.000 dua; pa otpane li na pojedinu obitelj po 8 lanova, to e
onda biti u Brotnju 1.875 kua. U meusobnom
razgovoru primjetilo se je, da se s kue na kuu
moglo podudarati, da jo ove jeseni i idueg
proljea zasadi barem po jedan dunum amerikanke. Stoga je prijeka nuda da to visoki naslov
uzme u svoje ruke i izaalje svoga strunjaka
putujueg uitelja, za cijelo Brotnjo, koji bi narod marno poduavao, u saenju i kalamljenju
amerikanke i da ve postojei rasadnik amerikanka u itluku sreditu Brotnja znatno proiri i svojski obrauje Istodobno, da se pribavi i
nuna guma za kalamljenje.

U Brotnju se nahodi gdjegdje kamenih
mlinova presa sa ocidinom za maslinovo ulje;
to je znak da se je u ovim krajevima negda maslina marno gojila; a i danas se podjekoje stablo
nahodi sa izvrsnim rodom Nedvojbeno, da je
45
Brotnjo takoer prikladno i za razvoj masline.
Uslijed ega molimo, da bi se dotini uitelj razumio i u maslinstvo.

U Brotnju je 5 upskih ureda, 5 H. S.
blagajna, 4 osnovne kole sa 8 uiteljskih sila, 1
orunika i 1 finanaka postaja; te 1 potanski
ured svi bi ti osobito blagajne ili dotinom
uitelju i sadiocima jamano na ruku; tim vie
to bi se i sami htjeli to bolje uputiti u te dvije
nove grane rasade.

Pobrinuli smo se i za stanove za uitelja.
Hsbl. na erinu ima jednu mlinicu sa motorom
kuu pod plan pa nudi jednu sobu i kuhinju,
na itluku bi isto bilo mjesta u poti, na Vionici
Niko Primorac, trgovac, nudi jednu sobu, a ista
bi se u Meugorju i po drugim selima moglo dobiti priliitih soba za stanovanje.

Uslijed ega smjerno molimo visoki
naslov, da nam jo poetkom novembra jer je
sada u jesen manje rada nego li u proljee, izaalje putujueg uitelja; a masline isto tako urue
o. fra Ambri Miletiu u Mostaru, koji nam ih je
voljan pravodobno dostaviti.
Nai upljani kao stoari na Vranu, vrsnici,
abulji i Ljubui
Mr. fra Robert Joli uredio je i objavio knjigu
Hercegovaki stoari na Poljima i okolnim planinama, autora ing. Jove Popovia. U dodatku
knjige fra Robert donosi i svoj prilog pod naslovom Povijest Polja. Djelo je izilo koncem 2008.
godine u nakladi Naih ognjita.
U vrlo zanimljivoj i za povijest Hercegovine
znaajnoj knjizi Popovi opisuje ivot stoara
koji su iz nekih hercegovakih sela svake godine u proljee odlazili na planine Vran, vrsnicu, abulju, Raduu i druge. Tamo su sa stokom
ostajali preko ljeta, a kuama su se vraali u
jesen. Nekoliko takvih stoara bilo je i iz nae
upe. Stoga donosimo njihova imena i sve ono
to se u knjizi spominje a vezano je uz njih i njihov ivot.
46
Naselja i stanovi u Dugom Polju

U Rudom Polju ima 16 porodica iz
sela Grabove Drage, Blatnice i Velikog Ograenika. Sva su u mostarskom srezu. (Popovi, str.
24.)

U istom pravcu dalje dolazi se na
poloaj zvan Rudo Polje. Ovdje se nalaze ljetni
stanovi ovih vlasnika: Pilipa Vrlia pok. Andrije, Ante Vrlia pok. Joze. Oba su iz Bogodola.
Martina Suca pok. Martina iz Blatnice; imuna
Zadre pok. Pake iz Mamia opina Koerin
(Popovi, str. 34.)
Stanovi i panjaci na Vran planini

Zapadno od Podborja nalazi se poloaj Modrua Osim stanova svi oni imaju svoje pojate i zirate. Samo pojate i zirate imaju na
modrukom poloaju: Mate Pehar, Ilko Pehar
pok. Ivana, Ante Pehar pok. Vrane, Jozo Pehar
pok. Mate, Pejo Pehar, Nikola Pehar pok. Juke,
Niko Soldo i Tadija Soldo pok. Jure, svi iz sela
Velikog Ograenika opine erin. Zatim Ivan
Vui iz Zvirovia i Ivan Suac iz Cernog opine
Zvirovii, Ilija Barii pok. Jure iz Rakitna opine Posuje srez Ljubuki. Zatim Jozo Suac pok.
Dujme, Mirko Suac pok. Martina, Mate Suac
pok. Mije, Ilija Suac pok. Mije, Jozo Suac (Turkasi), Mate Suac (Turkasi), Jure Suac (Laki),
Boko Suac (Laki), Vrane Suac (Laki) i Vrane
Bevanda svi iz sela Blatnice opine erin; i Luka
Suac iz alia, opina erin, Jure Martinac iz
Dragiine opina erin, Ivan Suac (Perdeli)
pok. Marijana iz sela alia opine erin. (Popovi, str. 60.-61.)
Stanovi i panjaci na abulji planini

Stanovi pod Kukovima. Kukovi su
greben to se u junom dijelu abulje prua
od sjeverozapada prema jugoistoku Tu imaju
stanove: Luka Prskalo, Ivan Prskalo pok. Luke iz

Bogodola, Martin Prskalo iz Gradnia opina itluk, Ivan Prskalo pok. Blaa i Luka uljak pok.
Mate iz Bogodola. (Popovi, str. 63.)
Naselja u visokim poljima izmeu Radue,
Ljubue i Vran planine

Rudopolje se nalazi sa sjeverne strane
Vran planine ispod njegovog sjeveroistonog
grebena Kedare Na ovom poloaju nalaze se
jo ovi hercegovaki stanovi: Mate Zupca pok.
Andrije, iz sela Paoe, opina itomislii. Poloaj
na kome se nalazi Zupev stan zove se Vlahinja.
I on ima ziratne zemlje na kojoj njegova porodica ivi ve preko 130 godina. Zatim ima svoj
stan Nikola Zubac pok. Mate iz Paoe. On ima
mnogo ziratne zemlje oko 1000 dunuma. Ove
godine nije izlazio na planinu. Jo stanuju u Rudopolju Jakov Zubac, pok. Jure iz Grljevia, opina iroki Brijeg; Pavao Zubac, pok. Andrije iz
Paoe i Bosanac Ivan Kreo pok. Boe iz Oraca,
opina it, srez Prozor. (Popovi, str. 98.-100.)

Jugozapadno o Rudopolja prostire se
drugo visoko polje izmeu Vran planine i Ljubue, a zove se Trebievo Iz mostarskog sreza
nastanjeni su ovdje: ivko Karai u zajednici sa
Ivanom Kareiem pok. Pere (njih dva imaju zajedniki ljetni stan i kuu, a pojate ima svaki svoju), Pero olje pok. Stipana, Ivan olje pok. Grge,
Nikola olje pok. Ante, svi su iz Gornjeg Crnja,
Ante Prskalo Andrijin i Pavo Prskalo pok. Vrane
iz Gradnia i Stanko Kika pok. Mate iz Bijakovia. (Popovi, str. 100.-101.)
Stanovi na Ljubui

Stanove na Zlopolju imaju: Veljko
Sivri Ivanov iz Meugorja, srez Ljubuki. On
je stalno nastanjen na planini, pa ima osim stana od kamena izgraenu kuu za stanovanje i
pojatu. Pilip Sivri Nikolin iz Meugorja i Ivan
Raspodi pok. Ante iz Dobrog Sela, takoer su
47
stalno nastanjeni na planini. Stanove imaju jo

Frano Primorac Mikov iz itluka i Ante Prskalo
pok. Martina iz Gradnia (srez Mostar) (Popovi, str. 109.)

Putovanje iz njihovih sela na ovu planinu je razlino prema tome iz koga sela dolaze. Iz Meugorja, Gradnia i Dobrog Sela idu
cestom prema Mostaru do ula, odatle okrenu sjeverozapadu pored Mostarskog Blata na
han aovnicu, zatim na Polog, Grabovu Dragu
preko Malih Bila na Bogodo i odatle okrenu na
Ladinu i Pavlovu Jelu pa kroz Rosnu Poljanu na
Klanac, zatim na Bare, Muinovac preko Svinjae na Omrenicu i Podi i odatle uz Ljubuu na
Zlopolje. (Popovi, str. 109.)
Udruenje sadioca duhana

Kao i u mnogim drugim hercegovakim krajevima i u Brotnju su ljudi ivjeli gotovo
iskljuivo od proizvodnje duhana. Njihov rad i
trud, meutim, nikada (ni u Austro-Ugarskoj
monarhiji, ni u Kraljevini SHS, ni u poslijeratnoj
Jugoslaviji) nije bio ni priblino pravedno nagraivan kako je trebao biti. Svoj proizvod seljaci
su plaali po vrlo niskim, mogli bismo s potpunim pravom rei, bijednim cijenama. Zbog tih
nepravdi seljaci su se ponekad udruivali i na
taj nain pokuavali izboriti svoja prava. Tako su
inili i nai upljani. lanak o tome, objavljen u
Narodnoj slobodi 1919. godine pod naslovom
Misao udruenja sadioca duhana, donosimo u
cijelosti.

Misao udruenja sadioca duhana nala je meu naim teacima svugdje odziva. Teaci vide, da se tu radi o njihovoj koristi, te su
se poeli odmah zdogovoriti i udruivati. Tako
nam piu iz Gradnia, itluka i Meugorja, da
su se tamo sadioci ve poeli udruivati. Na zajednikom zdogovoru obvezali su se, da e se
drati svega onoga, to izaslanici udruenja sadioca duhana iz cijele Hercegovine sporazumno
odrede. Izabrani su i stvoreni odbori. U upi

Gradnii-itluk odbornici su ovi: Za Blatnicu:
Ivan Tolj, glavar i Mijo Boji; za itluk: Mate Zubac i Stipe Dugandi; za Sluanj: Ante Turudi
i Nikola Lesko; za Gradnie: Marko Prskalo, glavar i Pero Zubac; za Paou: Matulj Zubac i Mijo
Bunti.

U upi Meugorje u odboru su ovi ljudi: Andrija Vasilj p. imuna, Rafo Bencun, Petar
Ivankovi, Nikola Primorac i Mate Kordi p.
Martina.

Svi sadioci duhana treba, da se u ova
sela ugledaju i osnivaju udruenja tako, da se
izaslanici iz cijele Hercegovine mogu im prije
sastati i zdogovoriti se, to treba initi. Glavari
i lanovi kotarskih vijea u ijim se opinama
sadi duhan mogu se najlake zdogovoriti kada
se skupe na nalogu u kotarskom mjestu ili na
zasijedanju vijea. Treba da se nau svi glavari i
vijenici zajedno bez razlike vjere i da svaki poradi u svojoj opini oko udruenja. Zajednika
je to stvar i svima korisna. Stoga na posao!42
to se sve dogaalo kod otkupa duhana?

Mnogi se sjeaju vaganja duhana. O
vagi, odnosno o tzv. prociniteljima, ovisila je
sudbina naih obitelji. Nije bio rijedak sluaj da
su ljudi, nakon povratka s vage, ostajali ak
duni, a neki tek s neznatnim dobitkom.

ivjeti od duhana za nae obitelji bila je
jedina mogunost. Nije se, dakle, radilo o izboru, nego o prisili. To je najbolje izrazio fra Didak
Bunti u svome Memorandumu austrougarskom ministru Burijanu 1909. godine:

Rei e se, gospodine ministre, da nije
nitko prisiljen baviti se sadnjom duhana. Na ovo
odgovaramo: Hercegovcu je ili mrijeti ili se seliti ili duhan saditi; drugo nam ne preostaje zbog
sue i pomanjkanja svake druge zarade i prenapuenosti ovoga krnoga kraja, od koga niti jed42 (), Misao udruenja sadioca duhana, Narodna
sloboda, 1919., god. I., br. 56., str.
48
na desetina nije prikladna za obraivanje.43

to se sve dogaalo kod otkupa duhana, na vagi, pokazuje nam sljedei tekst, kojeg je pod naslovom Iz duhanskog ureda u apljini objavila Narodna sloboda.
Iz duhanskog ureda u apljini

Tue nam se sadioci iz Brotnja na dvojicu seoskih pouzdanika kod otkupa duhana u
apljini i to na Tomu Kreia i Jovu Crnog, koji
su prave neznalice i jo k tomu i bezduni ljudi.

Priaju nam da je u jednom sluaju
inovnik procjenitelj rekao na mjestu druge
klase treu, a Krei da je rekao dosta mu je i
etvrta klasa. Tako slino vele i za Crnog, koji da
je samo onda otar, kad se radi o sadiocima iz
njegovog sela i kad dogju njegovi prijatelji, a kad
dogje koji drugi, onda ne samo da im pomogne
kako bi morao ili da barem pametno uti, nego
jo i pobija inovnika procjenitelja, kao da nije
pusta nevolja naeg seljaka i bez toga pritisnula.

Tue se jo i to da ovaj Krei izabire
izmeu duhana najgore demete i pokazuje ih
inovniku, kao da je on Krei tu da brani
interese ureda, a ne zna jadan da je on ispred
naroda i da ga je narod izabrao. Ne zna jadan,
da se je Uprava Monopola dovoljno pobrinula
i uputila svoje inovnike, kako e klasu duhana
siromanog seljaka to mogue vie sniziti.

Priaju jo i to, da Tomo Krei i nije
pravi sadioc duhana, nego da samo u zadrugi
sadi pomalo duhana radi kila za puenje, a inae
da on sui duhan u hladu pa da i ne zna to je to
pravi duhan.

uli smo jo i o drugim pouzdanicima
kako pomau samo onima, koji ih asti, no kad
prikupimo dokaze i njih emo iznijeti na sramotni stup da se vidi, ko je prijatelj naega siromanog i jadnog seljak, a ko nije.
43 (), Iz duhanskog ureda u apljini, Narodna
sloboda, Mostar, 1921., br. 49., str. 2.

Poruujemo toj gospodi, da im je bolje
kod kue opanke graditi ili hajvan uvati, nego
li se igrati sa sirotinjskom imovinom, jer je teka
suza sirotinjska, a jo je tei degenek seljaki.

Ovo za sada!
Kuhinja Crvenog Kria u Gradniima

Gradnii, 27. I. 1932.

Selo Gradnii bez sumnje spada meu
najbjednija sela u mostarskoj okolici, pa se na
svakom koraku ovjek susree sa siromatvom
i neimatinom. Naroito mala kolska djeca
mnogo trpe. To se vidi na njihovom blijedom i
ispijenom licu, te upalim oito bolesnim oima.
Da se bar donekle zlu doskoi i da se bijeda koliko toliko ublai gdjica Drinka Martinovi, uiteljica na ovdanoj osnovnoj koli izmolila je od
Crvenog kria pomo, te je u koli otvorila kuhinju Crvenog kria, gdje dobar broj kolske djece
dobije obilan objed. I djeca i roditelji zahvalni su
svojoj uiteljici i Crvenom kriu.
Djeca s Paoe poginula od bombe

Godina 1951. za Paou je bila tragina.
Naime, te je godine isti dan poginulo petero paoke djece. Kako se to dogodilo zapisala je naa
studentica Ana Zubac sluajui pripovijedanje
svoga djeda Dane. Budui da Dane nije imao
potpune podatke, traili smo dalje. Zahvaljujemo se Juri i Ivanu Paponji, Ivi Bunti, Miljenki
Gaki, Stipanu Zupcu i Ivanu aravanji na korisnim podatcima o stradalima. Bit emo zahvalni svima onima koji nam budu dali informacije
koje nedostaju u ovom tekstu.

Sve spomenute osobe koje su nam dale
podatke nisu potpuno sigurne u tonost svojih
iskaza, jer su iskazi utemeljeni veinom na sjeanju, a ne na pisanim dokumentima. Pa ipak su
svi ti iskazi vrijedni, jer ispunjanju prazninu koja
je nastala zaboravom stradalih.
49

Slijedi opis dogaaja kojega je dao
Dane Zubac.

Ferdo Pehar je naao bombu, zaostalu
i neeksplodiranu iz Drugog svjetskog rata, izmeu Zeevih i Primorevih kua u brdu. Potom
ju je donio u itluk pored sadanjeg itlukog
groblja. Prvi dan su se djeca igrala s bombom,
ali ona nije eksplodirala. Tragedija se dogodila
drugog dana. Naime, djeca koja su znala, gdje
se bomba nalazi, nakon zavretka nastave otila
su se igrati s bombom. Bomba je eksplodirala i
ubila jedanaestero ili dvanaestero djece (Dane
nije potpuno siguran koliko je bilo djece). S tom
djecom nije bio Ferdo Pehar koji je bombu bio
pronaao, jer je imao vie sati u koli. Djeca, koja
su poginula, bila su iz sljedeih broanskih sela:
Paoe, Blizanaca, Biletia i Vidovia. Svi su ili u
Osnovnu kolu u itluk. Ivan Paponja arkov s
Paoe, koji je bio meu tom djecom, nije poginuo nego je ranjen.

Imena poginule djece s Paoe:

Jure (Ivanov) Zubac

Jago (Andrijin) Zubac

Drago (Ivanov) Zubac

Pero (Marijanov) Prskalo

Slavko (Mirkov) Bunti

Prema Stipanu Zupcu djeca su stradala na istu srijedu, 7. veljae 1951. godine, u 14
sati. Imena djece: Jago, Jure i Drago Zubac, Pero
Prskalo i Slavko Bunti. Nakon nemilog dogaaja poginulu djecu autom je na Paou prevezao neki Bunti s Padalovine. Slavko Bunti nije
odmah poginuo, nego je prevezen u bolnicu u
Mostar, ali je podlegao. Ivan Paponja arkov bio
je ranjen. Na lice mjesta, gdje su djeca stradala,
doao je fra Franjo Ivankovi, tada upnik u itluku. Jago Zubac bio je jo iv pa je od fra Franje
zatraio ispovijed.
Stradala djeca iz Blizanaca

Imena poginule djece iz Blizanaca su
sljedea:
Zdravko Kordi, sin Bariin i Vidin, brat Ie
Bariina
Stojan Ljolje, sin Matin i Dragiin, brat Stole
Ljolje
Mirko Bari, sin Stankov i Lucin, brat Perije
Baria
Ivan Pejdo, sin Jozin i Dragin, brat Digin
(Zlatanov)
Dragan Vidi, sin Antin i Dragiin, brat Perije
Vidia
Ana Zubac
Fotografija upne kue u Gradniima

Drago Prskalo Nikoli iz Gradnia dao
mi je fotografiju koju on uva u svojoj kui. Fotografija najvjerojatnije govori o 1959. godini,
kada su sa upne kue u Gradniima skinute
kamene ploe, a postavljen je crijep. Kamene
ploe na upnoj kui bile su od 1825. godine.

Fratar na slici je fra Sreko Grani, tadanji upnik u Gradniima. Dvojica radnika su
prema Draginim rijeima iz June Hercegovine
ili iz Dalmacije.

Ako jo netko ima ovakvih starih fotografija, neka ih donese u upni ured pa emo ih
objaviti.
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62

Godisnjak 2008

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Godisnjak 2008

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

GODINJAK

UPE Sv. BLAA, GRADNII

Fra Zdenko Zubac

UPE Sv. BLAA, GRADNII

Godina VI., broj 6, Gradnii, veljaa 2009.

Godinjak upe sv. Blaa, Gradnii

Stanje dua mjesne kapelanije erin

Cijela duljina kapelanije erin je 5 sati.

Godina VI., broj 6, Gradnii, veljaa 2009.

mrnje. Sada na Vidoviima ima jedva koji bus

Godinjak upe sv. Blaa, Gradnii

staro plemiko groblje je kod vrela Lemievac.

Godina VI., broj 6, Gradnii, veljaa 2009.

Stanje dua upe Gradnii u Brotnju

Zbog ponovljenih poara kue ova upa ima

Duljina ove upe od Kruevia do Svetivana u

(), Hercegovina prije sto godina ili ematizam fra

Godinjak upe sv. Blaa, Gradnii

Primorac Martin p. Grge, itluk

Godina VI., broj 6, Gradnii, veljaa 2009.

Eri Jago + Vida

Milievi Jozo + Jure

Arhiv provincije, Spisi provincije, sv. 49., f. 62.-63.

Godinjak upe sv. Blaa, Gradnii

Smoljan Jozo, Meugorje, u: Inija, N 848 Jozef

Fra Pako Martinac, upnik u itluku, poslao

Gradnii, 16. lipnja 1919.

Zeli-Pehar Nikola Pavlov, Gradnii, u: Irig, kod

fra Pako Martinac,

Arhiv Provincije, Spisi Provincije, sv. 52., f. 316.

Godina VI., broj 6, Gradnii, veljaa 2009.

podruje upe Gradnii podijeljeno je na tri te

Dioba inventara upe

Zapisnik sastavljen dne 10. lipnja 1918.

(), ematizam Franjevake provincije Uznesenja Bl.

5. Fond ove Rezidencije Gradnike pripada kao

Arhiv Provincije, Spisi Provincije, sv. 53., f. 304.305.

Godinjak upe sv. Blaa, Gradnii

gdje bi se upe Blizanci i itluk spojile u jednu

Godina VI., broj 6, Gradnii, veljaa 2009.

da su sa Blizananima, pa nedavno rasporezae tek 25.000 K! Hvaljen Gradac! Blizanci bi to

Godinjak upe sv. Blaa, Gradnii

Mnogopotovanom Franjevakom Starjeinstvu u Mostaru

Odgovor provincijala Nevistia na pismo

Seljani sela Gradnia i Paoe obraaju se na

P. n. gospodinu Peri Zupcu, glavaru u Gradnie

Arhiv Provincije, Spisi Provincije, sv. 53., f. 55.

Povraajui Vau molbu, stavljamo Vam na

Godina VI., broj 6, Gradnii, veljaa 2009.

Pismo iz Uprave Provincije upljanima

Pismo fra Kriana Galia,

kao samostalne upe, za kapelana, odnosno

fra Krian Gali

Pismo Upravi Provincije fra Gojka

Godinjak upe sv. Blaa, Gradnii

Fra Pako Martinac u Ljetopisu upe itluk o

Arhiv Provincije, Spisi Provincije, sv. 54., f. 207.

Godina VI., broj 6, Gradnii, veljaa 2009.

Godinjak upe sv. Blaa, Gradnii

Paoka baba znade prije za kojekakve odredbe

itluk, 27. studenoga 1920.

Fra Gojkovo pismo Upravi Provincije

12 (), Gradske vijesti. Narodni poslanik o. D. Bunti,