Utjecaj skvota na umjetniku produkciju

Ana elan
U naem oh-tako civiliziranom drutvu nuno moram voditi ivot divljaka. Moram se
osloboditi ak i drave. Moje simpatije su uz narod, moram mu se izravno obraititi, od njega
uzeti svoje znanje, a on mi mora osigurati egzistenciju. Da bih u tome uspio, upravo sam
krenuo u velianetven, neovisan, lutalaki ivot boema.
Coubert, pismo upueno Francisu Weyu,1850.godine

Beskunici, narkomani, anarhisti, izbjeglice... epiteti su koji krase rije skvoter u modernom
argonu urbane kulture koja na njih gleda kao trn u oku. No tko su oni i zbog ega se odupiru
sustavu? Skvotiranje je zaposjedanje prostora bez dozvole vlasnika, a najee se zaposjedaju
prazni i zaputeni prostori ija je vlasnika situacija nejasna. Dakle, skvoteri taj zauzeti
prostor nazivaju skvot, to dolazi od engleskog glagola to squat, to pak znai naseliti se bez
dozvole. Sama ideja potjee iz sjeverne Europe osamdesetih godina, a i danas je najee
vezana za anarho-punk subkulturu. Ljudi koji odlue ivjeti na taj nain pristupaju vrsti
kolektivnog ivota i stvaraju organiziranu zajednicu. Osim tih, prvenstveno praktinih
ivotnih razloga, postoji i skvotiranje iz politikih razloga, kao dokaz svojih politikih
stavova. Time se eli napasti privatno vlasnitvo, slubena politika, institucionalni sustav,
cijene i trita, a najvie programiranost i konformizam ljudi. Skvotiranje moe biti sredstvo
preivljavanja kao i politiki in. Neki skvoteri smatraju da zauzimanjem praznih stanova
upranjavaju svoje pravo na preivljavanje. S druge strane, odbijajui da plate najamninu,
skvoteri se odupiru stjecanju profita na smetaju, oni smatraju da je duboko pogrena ideja da
pristojan smetaj moe imati samo onaj tko plati i vjeruju da je to osnovno ljudsko pravo, koje
nije na prodaju. Ideja skvotiranja prua priliku za uspostavljanje raznih inicijativa, bez
prevelikih resursa i nepotrebne birokracije. Usmjerimo li panju na umjetniku praksu nastalu
prilikom isntitucionalnog revolta umjetnika, aktivista i raznih kulturnih djelatnika,
primjeujemo jedan uzorak koji se ponavlja u njihovom djelovanju. Otpor prema
konzumeristiko-kapitalistikoj dananjici i tenja prema samoafirmaciji umjetnika unutar
statementa koje pronalazimo u njihovoj produkciji, upuuje na svojevrsnu anarhistiku
politiku koja udi za pronalaskom neeg autentinog u ovom cyber svijetu lienog emocija i

kreativnosti. Propitujui mogue odnose izmeu tradicionalnog i etabliranog s jedne i

subkulturalnog s druge strane, produkciju oviih individualaca smjetamo u razliite kontekste,
svaki izazvan pokuajem promjene akualnog stanja i pronalaskom izlaza iz koloteine
urbanog svijeta lienog mate i svojine. Premjetanjem likova s grafita, koji posjeduju sva
formalna obiljeja svog anra, na povrine

sofisticiranog interijera muzejske dvorane

pripisuje im karakter visoke umjetnosti. Tako se uokvirenom crteu s ulice pridaje

pompoznost reprezentativnog djela, ali istodobno u njemo prepoznaje njegovu povijesno
umjetniku reminiscenciju. inei tako, s druge strane, oslobaamo o djelo njegove primarne
funkcije, to je oporba komercijalnom, banalnom i bezizjavnom produktivnou. 1 Odnos
institucionalne i nezavisne kulture 80-ih i danas je neusporediv, jer je okruje drugaije,
modeli financiranja su drugaiji, kao to su drugaije i situacije u kojima se odigrava
samoorganizacija, mikrosamoupravljanje, opiranje mainstreamu ili traenje teritorija za
nezavisno djelovanje. U 70-im i 80-im je bilo vie iluzija o svijetu koji treba popraviti. Danas
ima vie cinizma o svijetu koji se ne da popraviti ve se mora iskoristiti. Ono to bi bilo
zajedniko "nezavisnom djelovanju" onda i sada je tenja ka emancipaciji. U sedamdesetim
godinama rije "emancipacija" imala je komunistiki prizvuk. Zato je nezavisno djelovanje
teilo emancipaciji koja bi trebala biti stvarna, drutvena, kulturalna i umjetnika
djelatnost/akcija, a ne birokratska la. Danas nitko vie sa zvaninih razina ne govori o
emancipaciji, ve o politikom ili kulturalnom pragmatizmu, ekonomskom i politikom
interesu, povratku tradiciji ili redu, zato je kritika, subverzivna, pa i revolucionarna
emancipacija nuna. Emancipacija umjetnika od muzejsko-fakultetskih normi znai diverzija
djela. Na pitanja o umjetnikoj vrijednosti ukorjenjena u formalizmu, zamjenjena su
hermeneutikim pitanjem o znaenju slike i propitivanjem njihova uinka na svijet.

Bilo

kako bilo, skvoteri su tu. Naputenim zgradama daju karakter, duu. U zajednicama boema
koji tragaju za autentinim, esto vlada mir, tolerancija i altruizam. Cilj

je stvoriti

samoupravno ekonomski samoodrivo drutvo u kojem e svaka individua sebe smatrati

odgovornom za dobrobit itave zajednice.
Posljedica velikih politikih previranja 20. stoljea, znaila je velike promjene ne samo na
teritorijalnom planu, ve i na sveopoj kulturolokoj strukturi Europe. Umjetnici su poeli
zazirati od novog kapitalistikog sustava i eznli su za pronalaskom iskonske inspiracije
1 Fedor Kritovac, Otimanje grada, Zagreb 2001.
2 Miko uvakovi, Ideologija izlobe: O ideologijama Manifeste

nausprot svijetu reprodukcije, plastinosti i klonova moderne kulture. Kamo je bolje otii,
no u zajednicu istomiljenika koji ivot ne smatraju gomilom materijalistikih i komercijalnih
vrijednosti, ve solidarnim ivotom neprviliregiranih. ivotom lienog bilo kakvog oblika
nacionalizma, seksizma, homofobije i nasilja. Koliko god ovo utopijsko poimanje svijeta
zvualo primamljivo, ono vrlo teko moe koegzistirati s dravnim aparatom koji se takoer
poziva na jednakost i svijet u kojem je ivot jednako skup ili jeftin za sve graane. Zbog
takvih nesuglasica, skvoteri nailaze na neodobravanje uprave te im svakodnevno prijeti
evikcija. Alternativnoj umjetnikoj sceni, koja je stvorila vlastiti umjetniki hram prijeti
deloacija i demoliranje svih produkcija nastalih u njihovom imaginarnom svijetu kojeg su
stvorili kao oazu u betonskoj kreativnoj putinji. Ovaj ekperimentalni ivotni stil postaje
privemen, umjetnici redovito gube na parnicama gdje ih se optuuje za ilegalno zaposjedanje
privatnog vlasnitva. Zakon je prema skvotanju razliit u svakoj zemlji; u Nizozemskoj je
skvotiranje legalno ako je prostor naputen vie od godinu dana. U kotskoj je to kazneno
djelo, a u velikom broju zemalja prekraj koji se rijeava graanskom parnicom. Hrvatska si
uzima za pravo da skvotere iz objekta moe izbaciti u bilo kojem trenutku, ali se njihov in ne
smatra zloinom. U Italiji, panjoslkoj i Nizozemskoj skvoterske zajednice su toliko razvijene
da se jednom tjedno na skuptinama razmatra o novim potencijalnim prostorima za
skvotiranje. Skvoterski pokret u Njemakoj je dio ireg autonomnog pokreta, koji je jedan od
najjaih u Europi. Vrhunac je doivio poetkom 1980-ih godina u Berlinu, Hamburgu i
drugim zapadno njemakim gradovima, a 1989. ruenjem berlinskog zida se proiruje i na
istoni dio Njemake. U Francuskoj se najvie razvio poslednjih nekoliko godina, iako
postoje aktivno koriteni naputeni prostori jo s poetka 20. stoljea. Francuski skvotovi se
najee dijele na umjetnike, politike i emigrantske. Danska i ostale zemlje europskog
sjevera, obeana zemlja su revoltirane populacije umjetnikog svijeta. Umjetnika djela
nastala prilikom ovakvog naina ivota stvaraju se interakcijom djela i promatraa. Pobuda
osjeaja osamljenosti meu ljudima, siromatva prilikom posjedovanja i pasivnosti u izgardnji
boljeg svijeta, upravo su smisao i poruka gdje se estetski doivljaj i dogaaj objedinjuju,
dovravajui pritom umjetniki proizvod. Djelo se ovdje javlja kao sistem koji se skoristi
razliitim materijalnim, ontoloki zadanim, sistemima, da bi izazvalo emociju, prenijelo
poruku, stvorilo znaenje i prikazalo svijet ili fantazije. Tu nije rije o materijalnom objektu
nego o situaciji koja nastaje recepcijom objekta.3 Skvot objedinjuje knjievnike, umjetnike,
plesae, glazbenike, aktiviste i sve ljude otvorenog uma, te ih prihvaa u svoju autotrfonu
3 uvakovi: Pojmovnik suvremene umjetnosti; ( 2005.), str.587-590

zajednicu. Zbog svoje otvorenosti i tolerancije, mnogi su umjetnici u tim zajednicama

pronali svoju inspiraciju i utoite. Le Bateau Lavoir u ulici Montmarte u Parizu, nadimak je
zgradi koja je bila udomitelj nekim od najveih imena u umjetnosti 20. stoljea. Prostor je bio
koriten kao umjetniki klub, kreativna radionica, atelje i spavaonica. Maxime Maufra,
francuksi pejsaist, prvi je poznati umjetnik koji je odsjeo u Bateau-Lavoir 1890. godine.
Nizozemski fovist Kees van Dongen i Pablo Picasso ondje su boravili izmeu 1900. i 1904.
godine. Picasso je upravo tada nasliako jedno od svojih najslavnijih djela Gospoice iz
Avignona. Nakon 1904. Taj prostor neslubeno postaje klub koji ukljuuje umjetnike svih
podruja, te ispoljava razna imena poput Maxa Jacoba, Henri Matissea, Georges Braque,
Andr Derain, Raoul Dufy, Marie Laurencin, Amedeo Modigliani, Guillaume Apollinaire,
Louis Marcoussis, Jean-Paul Laurens, Maurice Utrillo, Jacques Lipchitz, Mara Blanchard,
Jean Metzinger i Pierre Reverdy.4 Nedvojbeno je da je umjetnia produkcija jednoga, utjecala
na onu drugoga. U tom otvorenom zatvorenom krugu istomiljenika, moralo je doi do
kolizije stilova gdje prijateljstva i neprijateljstva sustanara ispoljavaju razliite osjeaje koji su
svakako kljuni za razvoj umjetnikog ja. Primjerice slikar Amedeo Modiglian 1915. godine
naslikao je ekspresionistii portret pisca Pierra Reverdya. 5 Neto kasnije u nekad podjeljenoj
njemakoj prijestolnici umjetnici tragaju za izgubljenim glasom jedne generacije. Nakon pada
Berlinskog zida okupirali su zgradu neko nacistikog zatvora, Tacheles. Stanari su se
oduprijeli nebrojenim pokuajima deloacije i ruenja. Danas, iako se jo vodi parnica oko
prava na koritenje posjeda, Tacheles je smatran dijelom kulturne batine Berlina te je
atrakcija brojnim posjetiteljima. Zgrada sadri umjetnika studia, radionice, prostor za
egzibicije, noni klub i kino. Ektsterijer i vrt ukraavaju brojne metalne skulpture te se taj dio
usporeuje s muzejem na otvorenom. Umjetnika djela od recikliranog ili prirodnog
materijala podsjeaju na arte povre stil, koji je ujedno i samrazumljiv unutar zajednice koja
zazire od potroakog konzumerizma i uskogrudnih kriterija estetika. Meu poznatijim
umjetnicima, u Tachelesu je boravio Mark Divo, konceptualni umjetnik koji je uvelike
zasluan za interakcijske izlobe organizirane izmeu 1990. i 1994 u prostoru skvota i
promociji umjetnika stanara. Takoer, njegovom inicijativom, jarkim bojama oslikani su
vanjski murali koji danas zgradu ine prepoznatljivom meu sivim neboderima. Poetkom
1900. u Berlin pozvan umjetnik Lennie Lee, od strane underground umjetnike scene. On je
okunicu ukrasio svojim skulpturama te je odrao nekolicinu performansa. Meutim, u toj
4 http://www.serdar-hizli-art.com/modern_painting/bateau_lavoir.htm
5 http://www.bopsecrets.org/rexroth/essays/reverdy.htm

zajednici ili su primorani koegzistirati umjetnici Istonog i Zapadnog Berlina koji su imali
razliite izije o raspodjeli prostora za koritenje, no takve razmirice rjeene su vlastitim
zakonom skvot zajednice te pravilom koji stanare obvezuje na sloidarnost.

Danas Tacheles

postaje simbol ujedninjenja slobodnih umova neko podjeljenog poprita agresije i mrnje.
Anarhiki kaos, koji predstavlja ova neputena, privlaan je modernim boemima u potrazi
za neim osobitim i neokaljanim od strane vlasti. Interijer ukraavaju djela avangarndog
ikonoklazma koji je prevladavajui stil umjetnika od Damiana Hirsta do Banksyja.
Avangardni ikonoklazam, nastao kao posljedica epohalne promjene konstrukcije svijeta,
otvorio je put postmodernoj suvremenoj umjetnosti dogaaja u svijetu bez slike.

Mnogi

umjetnici vjeruju kako Tacheles nee nikada biti spominjan u udbenicima povijesti
umjetnosti jer nisu iznjedrili velike umjetnike ili slavna djela. Takav stav upuuje
ponovno na onu istu oporbu prema institucionalnoj umjetnosti, te ostavlja njihovu umjetnost
na milost i nemilost individualnog promatraa i nadu u njegovo razumjevanje poruke. 8 Grafiti
i instalacije koji popunjavaju svaki slobodan kutak interijera, kao svojevsni horror vacui,
ostavljaju dojam prelaska u neku sasvim novu dimenziju. Iz urbanog sivila u ekspresivno
arenilo, iz stvarnog u svijet fantazije, kao da smo dobili ulaznicu u um umjetnika, kreativca
koji nam doputa uvid u vlastita razmiljanja i bijeg od nas samih. Prenosei tako poruku
oslobaanja od okova sadanjosti i i ulaska u bezvremensku umjetnost. U susjednoj Danskoj,
pokraj Kopenhagena, 1971. godine osnovana je Christianija. Naime te godine, grupa hipija
skvotirala je naputenu vojnu bazu, i proglasili je slobodnim gradom i alternativnim
drutvom. Narod Christianije je razvio vlastita pravila, potpuno nezavisna od danske vlade.
Pravila zabranjuju krau, oruje, pancire i teke droge, kao to su heroin i kokain. Automobili
su takoer zabranjeni i stanovnici mahom voze bicikle. Ova enklava je dobro poznata
ljubiteljima alternativnog naina ivota iz cijele Skandinavije. Christianija je za kratko
vrijeme postala glavna turistika atrakcija. S vlastitim zakonima, valutom i neobinim
nainom ivota, nikako se nije uklapala u dravu ureenu poput Danske. Desniarska vlada na
razne naine pokuala je ukinuti ovu zajednicu, no nakon brojnih neuspjeha zbog protesta
6 http://artprotacheles.blogspot.com/
7 J. Greco, E. Sosa and His Critics, Blackwell Publishing 2004, 330 str.
8
http://www.theguardian.com/artanddesign/jonathanjonesblog/2012/sep/05/closur
e-tacheles-berlin-sad-alternative-art

aktivista, umjetnika i pripadnika lijeve pozicije, proglaena je drutvenim eksperimentom.

Ovaj najvei skvot u Europi koji zauzima 34 hektra povrine podjeljen je na zgrade od kojih
svaka presdtavlja odreenu skupinu ljudi koji su pronali svoje mjesto u zajednici. Fasade
zgrada ukraene su brojnim muralima i grafitima koji obiluju simbolima nezavisnosti,
tolerancije i ljubavi. Umjetnici dravljani Christianije veoma su cijenjeni na alternativnoj
sceni Skandinavije. Street art, jedan je od popularnijih stilova umjetnosti na sjevernim
prostorima. Djelo anonimnog stanovnika otkupljeno je i postalo dijelom stalne postave
Danskog Nacionalnog muzeja. 9 U Hrvatskoj, najvei i najdugoveniji skvot je takoer biva
vojarna JNA Karlo Rojc u centru Pule, koju od 1991. polako naseljavaju arene skupine
bendova, aktivista, umejtnika, manjina, udruenja i pojedinaca koji tu nalaze mesto za rad,
organizaciju, - ukratko, autonomno podruje za proizvodnju vlastite kulture. U Zagrebu se
skvotiranje javlja devedesetih kao reakcija na nedostatak prostora alternativne kulturne scene
te se kao mjesta skvotiranja pojavljuju Kuglana, Taxi remont i Tvornica Jedinstvo, meutim
nijedan od nabrojanih vie ne postoji - to zbog upada policije, skinhedsa ili gradskih vlasti.
Poslednji pokuaj skvotiranja u Zagrebu bila je Vila Kiseljak i biva tvornica lijekova
Medika.10
Umjetnici, kreativci, sanjari...moda su to rijei kojima bismo trebali oslovljavati skvotere.
Ljudi koji su preuzeli svoje ivote u vlastite ruke, odrekli se materijalnog kako bi mogli
utonuti u vlastiti svijet mate i umjetnikog stvaralatva. S druge strane, iako govorimo o
umjetnikim djelima, u kolektivnoj zbilji prepznajemo dobru kvalitetu skvota kao takvog, ali
izdvojimo li djelo od djela ne prepozajemo uvijek da se radi o neem na visokom mjestu u
klasifikaciji umjetnosti. Dodue, iz navedenog smo mogli shvatiti da afirmacija i nije ono za
im ude skvoteri. esto se radi o simbolima, sloganima i karikaturama, no u moru
individualnih prikaza svatko pronae onaj koji se ba njemu obraa, u tome se odreuje
kvaliteta takvog djela.

9 http://www.npr.org/templates/story/story.php?storyId=111899997
10 http://medikaskvot.blogspot.com/

LITERATURA
J. Greco, E. Sosa and His Critics, Blackwell Publishing 2004.
F. Kritovac, Otimanje grada, Zagreb 2001.
M. uvakovi, Ideologija izlobe: O ideologijama Manifeste, 2003.
M. uvakovi: Pojmovnik suvremene umjetnosti; 2005.
INTERNET IZVORI:
-

http://www.serdar-hizli-art.com/modern_painting/bateau_lavoir.htm

http://www.bopsecrets.org/rexroth/essays/reverdy.htm

http://artprotacheles.blogspot.com/

http://www.theguardian.com/artanddesign/jonathanjonesblog/2012/sep/05/closuretacheles-berlin-sad-alternative-art

http://www.npr.org/templates/story/story.php?storyId=111899997

http://medikaskvot.blogspot.com/