San Vitale, Ravena – projekt crkve izvire iz carigradskog graditeljstva.

U istočno dijelu crkve

nalazi se odjeljak svetišta presvođen križno bačvastim svodom, u kojem je olatr, a iza njega
apsida; na suprotnoj strani je narteks, čija je čudna asimetričnost, odnosno otklon, uvijek
ostala zagonetkom.

Arhitektura – u srednjem je vijeku riječ arhitekt – koja dolazi od grčke riječi za graditelja, a
rimski joj pisac Vitruvije u prvom stoljeću daje moderni smisao projektanata i teoretičara –
imalaa različita značenja. Tijekom osmog stoljeća razlikovanje projektiranja i građenja,
teorije i prakse postajalo je sve zamagljenije. Tek je oko 1620. godine sveti Toma Akvinski
ponovno oživio Aristotelovu definiciju arhitekta kao intelektualne osobe koja vodi gradnju, za
razliku od obrtnika koji je realiziraju. Time je potvrdio promjene koje su se zbile u posljednjih
150 godina. Odlučan korak naprijed učinjen je tek početkom petnaestog stoljeća otkrićem
Vitruvijevih spisa, koji su postali temelj renesansne teorije graditeljstva. 275-276

Westwerk – monumentalna ulazna konstrukcija, prvi put se poavljuje u dvorskoj katedrali u

Aachenu, u sebi krije klicu pročelja sdva tornja, toliko poznatu iz mnogih kasnijih
srednjovjekovnjih crkava.

Vitruvije – vitruvije je bio rimski pisac koji se divio grčkim dostignućima. Njegova rasprava o
arhitekturi (oko 35. – 25. Pr. Kr ) odražava ukus njegova doba prema klasičnom stilu.
Vitruvijevo djelo billo je glavni izvor renesansnim arhitektima u oživljavanju antike. U
njegovu opisu podrijtla grčkih redova miješaju se elementi mitskoga i racionalnoga.

Aristotel – str 218.