VELIKI

LJUDI

N JIH O V A

19

DJELA

V. V, M A J A K O V S K I

V. O. P E R C OV

V. V. MAJAKOVSK1
K R I T I K O- B I C G R A F S K I OGLED

BEOGRAD

r KULTURA

ZAGREB

1
Majakovski nije mogao da se ne naali u svojim
stihovima ak i onda kad je govorio o veoma ozbilj
nim stvarima i u sutini bio ozbiljan. Izjanjavajui
se, na primjer, o svojim dunostima i pravima pje
snika socijalistike revolucije u uvenoj pjesmi
Razgovor s fininspektorom o poeziji, on je u ali
predlagao :
1
,

mo
.1

U tim rijeima nema nimalo uveavanja. Utjecaj

stihova Majakovskog na masu, ustvari, tek poi
nje. Kad dobar recitator tumai djela Majakovskog
pred bilo kojim auditorijem, dvorana se uznemiri,
nitko ne ostaje ravnoduan, ljudska lica se gdje
treba mrte, gdje treba smiju, ljude u potpunosti
zahvaaju najudesnije tananosti iskovanog stiha
Majakovskog, dvorana ivi pjesnikovom milju i
osjeanjem, recitatora pozdravlja ista onakva bura
zahvalnosti kakvu na sastancima izaziva omiljeni
1 K ad izraunate djelovanje stihova,
moju zaradu na trista godina.

raspodijelite

govornik. A u auditoriju je, moda, najzanimljivija

grupa onih koji ne shvaaju Majakovskog i koji
se, zbunjeni, osjeaju uesnicima opeg oduevlje
nja. Dobro tumaenje stihova Majakovskog jo i
danas mnogima otkriva pjesnika, potie ih na dublje
shvaanje njegova stvaralatva.
I dosad se jo o Majakovskom odravaju pred
rasude, koje utoliko prije imamo pravo da nazo
vemo buroaskim, ukoliko ih je u svoje vrijeme
stvorila buroazija, koju je pjesnik ve u svojim
prvim istupanjima ismijao i napadao i koja je bila
ogorena i razdraena njegovim stvaralatvom i
njegovim dranjem. Ozbiljnost, sadrajnost stihova
Majakovskog, novost i neoekivanost njegovih slika
proglaavani su za besmislicu. U tome nije samo
bilo pomanjkanje elje da se shvati ono to je
novo, nego je u tome bila i elja ne dopustiti da
novo bude shvaeno, ograditi pjesnika od itatelja.
Na zamjerke o neshvatljivosti najbolje je
odgovorio sam pjesnik u jednom svom govoru:
Potrebno je, ne umanjujui ozbiljnost svojih
stvari, da stihove uinimo potrebnim masi, to jest
da ljudi, kad uzmu pjesmu, metnu je na ruku i pro
itaju pet puta, kau premda je teko bilo shva
titi, mi smo, poto smo shvatili, obogatili svoj
razum, svoju matu, jo vie izotrili svoju volju
za borbu za socijalizam.
Neke vrijea takozvana grubost Majakov
skog. Nikako ne podiui grubost do nekakvog no
vog poetskog kanona, ne teei da bude otar bez
6

potrebe, Majakovski je u isto vrijeme govorio o

tome kako uho rijeju ne zna maziti. On je znao
da e pobjedniki socijalizam i novi odnosi meu
ljudima izbac:ti iz jezika rijei kao to su prosti
tucija, tuberkuloza, blokada. Ali on je bio svijestan i toga da je revolucija izbacila na ulicu jezino
iskustvo milijuna ljudi, koje ne moe da ne posta
ne jedan od izvora novog poetskog jezika. S druge
strane, u borbi s neprijateljima i s ostacima kapi
talizma, revolucionarni pjesnik ne moe da bude
istunac, i dugo e jo otri jezik polemike i hajka
na nevaljalstvo ostati jedna od plemenitih knjiev
nih tradicija revolucionarne poezije.
Ako i poslije smrti Majakovskog, njegova li
nost i stvaralatvo izazivaju strasno, protivurjean interes, borbu i prepirke, to, u svijetlu historij
ske ocjene druga Staljina, ogromno znaenje dobiva
saznanje o pjesnikovu ivotnom i stvaralakom
putu, saznanje o onim silama koje su pripremile
najboljeg pjesnikog tumaa epohe socijalizma.
Prikupljanje materijala za biografiju Majakov
skog tek poinje. Sam Majakovski e u malo emu
pomoi svom biografu on nije uvao rukopise,
nije vodio dnevnike, nije poklanjao nimalo panje
materijalu koji karakterizira stav knjievnih su
vremenika prema njemu. Sve se to nije slagalo sa
stilom njegova nesreenog linog ivota. O svojim
stihovima govorio je da su spremni i na smrt i na
besmrtnu slavu i nikako nije stavljao u prvi plan
sebe kao pisca, ve onu ulogu radi koje su ti sti
7

hovi i bili stvoreni. Neka na zajedniki spomenik

bude u borbi izgraeni socijalizam to je deviza
njegove poezije, i to je postalo stvaralaka deviza
borbe i postignua svih radnika socijalistikog
naroda.
Slava i veliina Majakovskog ogledaju se u slavi
i veliini revolucije, koja je oivjela, odnjegovala i
odgojila tu kolosalnu stvaralaku snagu.
Domovina Vladimira Majakovskog je Gruzija,
selo Bagdadi, gdje je njegov otac, Vladimir Kon6tantinovi Majakovski, sluio kao umar. Poro
dica Majakovskih mati Aleksandra Aleksejevna,
sestre Ljuda i 01ja i brat Kostja (ubrzo umro)
preselila se u Bagdadi 1889. godine. Ovdje se u
maloj seoskoj kuici, smjetenoj na samoj obali
brze planinske rjeice Hanis-Chali, usred velian
stvene planinske prirode Kavkaza, 19. (7.) jula
1893. godine rodio budui pjesnik. Na dane svog
djetinjstva i na bagdadijsko nebo Majakovski se
uvijek sjeao sa zahvalnom njenou:
:
pak.
Ho
,
6 ,
,

.1
1 J a znam: glupost su edem i raj. Ali kad se o
tome pjevalo, mora biti da su pjesnici podrazumijevali
radosnu zemlju Gruziju.

Moda je onaj osjeaj samonikle snage i ogrom

nih razmjera, kojima je ispunjena njegova poezija,
Majakovski ponio ve od prvih dojmova u ivotu.
Otac Majakovskog je po svojoj umarskoj slubi
bio vezan svakodnevnim poslovnim odnosima
s mjesnim stanovnitvom, koje je u njemu gledalo
pravednog ovjeka, uvijek spremnog da pomogne
nevoljniku. Taj veseli, drutveni Rus, veoma visok,
s gromovitim glasom, um'io je stei veliku popular
nost meu gruzijsk'm seljacima. Kua Vladimira
Konstantinovia bila je uvijek otvorena za pri
jatelje, kojih je imao mnogo meu mjesnim sta
novnicima. Jednostavan i radin ivot porodice okruavao je budueg pjesnika, koji se slobodno osje
ao u porodici i meu vrnjacima seoskom dje
com, od kojih je nauio odlino govoriti gruzijski.
Aleksandra Aleksejevna se s djecom, koju je
trebalo kolovati, preselila u Kutaisi. Ovdje je bu
dui pjesnik stupio u Kutaisku gimnaziju. Seljaki
pokret 1905. godine, koji je u Kutaiskoj guberniji
dobio izvanredno otre oblike, ostavio je neizgladiv
dojam u malianovoj dui. Pored opeg kapitalisti
kog ugnjetavanja radni svijet na Kavkazu, koji je
tada bio u poloaju kolonije ruskog carizma, trpio
jf jo i nacionalno ugnjetavanje. Kod Majakovskih
gruzijski studenti-revolucionarci osjeali su se kao
u svojoj kui. Privuen primjerom svojih sestara,
dvanaestogodinji Voloa Majakovski je hitao na
sasta'nke socijaldemokratskog omladinskog kruoka.
U autobiografiji on se toga vremena sjea ovako:
9

Sestra mi je doputovala iz Moskve. Oduevlje

na. Kriom mi je dala dugake papire. Svidjelo mi
se: veoma opasno. I sad se sjeam. Prva:
, , -, ,
cKope .1
I jo neto to se zavravalo sa :
a hho
,
( ).*

jkcho

...

To je bila revolucija. To je bilo u stihovima.

Stihovi i revolucija su se nekako nali zajedno u
glavi. . .
. . . Uveli su me u marksistiki kruok. Doao
sam na Erfurtski. U sredini. O lumpenproletarijatu. Poeo sam sebe ubrajati u socijaldemokra
te: odvukao sam oeve berdanke u esdeski komi
tet ...
Porodica Majakovskih bila je u prijateljskim
vezama s porodicom V. S. Aleksejeva-Meshijeva,
koji je stajao na elu gruzijskog kazalita u Kuta
isi. To kazalite je 1905. godine bilo ne samo kul
turni nego i revolucionarni centar gruzijske inteli
gencije. Naroiti uspjeh su imali komadi koji su
odgovarali revolucionarnim raspoloenjima i koji sui*
i Osvijesti se, drue, osvijesti se, brate, Sto prije
baci vintovku na zemlju.
Inae, otvoren ti je drugi put k Nijemcima sa
sinom, sa enom i m am ico m ... (o caru).

19

na repertoar stavljani usprkos policijskim zabrana

ma: Hauptmanovi Tkai, Jean i Madlena, Gaj
Grah.
Voloa Majakovski je esto posjeivao kazali
te. Za vrijeme jedne dnevne predstave otvorena je
paljba na kazalite. Glumci su izali na ulicu i pri
druili se demonstrantima. Oko kazalita je podig
nuta barikada, od dekora i kazalinog namjetaja.
Po itavoj ulici leali su okrvavljeni ljudi. Obrau
navanje carskog generala Alihanova-Avarskog s re
volucionarnim stanovnitvom svrilo se time to su
al'hanovci zapalili grad. Policija je polijevala kue
petrolejem iz vatrogasnih trcaljki. Kutaisi je za
hvatio plamen. Mnoge porodice povezane s revolu
cionarnim pokretom morale su napustiti grad. Meu
izbjeglicama bili su i Aleksejevi-Meshijevi. Gruzija
je u sjeanju Majakovskog ivjela ne samo po svo
me pejsau nego i po uspomenama na 1905. godinu.
Gruzija je ivjela i u jeziku njegove poezije: gru
zijski jezik je izvrio veliki utjecaj na stvaralaku
rije Majakovskog.
1906. godine umro je Vladimir Konstantinovi
od otrovanja krvi, koje je dobio od uboda igle u
prst okje proivao akta. Nastojanjem starije sestre
Ljudmile, koja je u Stroganovskoj koli uila pri
mijenjenu umjetnost, porodica Majakovskih se pre
selila u Moskvu,*gdje je budui pjesnik primljen u
etvrti razred Pete moskovske gimnazije. Ali se
revolucionarna zagrijanost koja je Majakovskog
obuzela u Kutaisi, nije ohladila.
U

U Moskvi, jo vie nego u Kutaisi, stan Majakovskih postaje privlano mjesto za studente
kutaiske zemljake, povezane s revolucionarnim ile
galnim radom. Studenti su i stanovali kod Majakov
skih, Majakovskog nisu mogli izvui iz sobe studenata-stanara. Ugnijezdivi se na malom divanu
mravi, dugaki djeak bi uagrenih oiju sjedio po
itave veeri i sluao politike prepirke. Traio je
od studenata da mu dadu na itanje neto revo
lucionarno. Predgovor Kapitalu Karla
uinio je na njega ogroman dojam. U plaviastoj
Lenjinovoj brourici, tedljivo tampanoj ' bez mar
gina za ilegalno raspaavanje Dvije taktike
socijal-demokracije Majakovski je naao pri
mijenjene ideje revolucionarnog marksizma u Ru
siji. Ruski narod trpi ne samo od razvitka kapita
listikog naina proizvodnje nego isto tako i od
nedostataka njegova razvitka. Mrtav uzima od i
voga . . .
Ti satovi koje je Majakovski dobivao u student
skoj sobi, predstavljali su ono srednje obrazova
nje, ona osnovna znanja koja se, dobivena u mla
dosti, pamte cijelog ivota, upijaju u kou i krv.
U gimnaziji je Majakovskom slabo ila mate
matika. Na sestrinu molbu, s njim je poeo raditi
njen znanac I. B. Karahamov, student posljednje
godine Moskovskog univerziteta,'koji je stanovao
nedaleko Majakovskih. Partijski nadimak Karahanova bio je Vanjes tako su ga i zvali u porodici
Majakovskih. Vanjes se zainteresirao za svoga ue12

nika. Majakovski je izgledao mnogo stariji nego

to je bio, a po svom interesu i po svome razvitku
ve davno je prestao da bude djeak. Imao je ogrom
ne sposobnosti i bez muke bi mogao savladati i
matematiku i druge predmete kolske premudrosti.
Ali ga je neto vuklo na drugu stranu. Saznavi da
je Vanjes sudjelovao u oruanom ustanku decem
bra 1905. godine i bio na barikadama na prilazima
Presnje, Voloa je traio da mu nastavnik pria
pojedinosti. Utisak toga prianja dugo ga nije na
putao.
Tako su postepeno nastavnik i uenik od gim
nazijskih predmeta preli na teme koje su ih obo
jicu interesirale vie nego sve drugo. Majakovski
je poeo izvravati poneke naloge Vanjesove, koji
je stajao u vezi s moskovskim komitetom SDRPR.
Vanjesov uenik je sluio kao iva spona izmeu
partijskih organizacija i studenata.
Vanjesa su uhodili i on se plaio pretresa. Pre
ma njegovim uputama, Majakovski je kod sebe u
vao ileganu literaturu. Te knjige, koje je valjalo
skrivati i neprestano premjetati, postale su omi
ljeni pomoni udbenici uenika Pete moskovske
klasine gimnazije.
itanje revolucionarnih broura za Majakovskog
je sve vie gubilo obiljeje sluajnosti i dobivalo
izvjesnu dosljednost. Vanjes ga je svestrano upo
znao s Lenjinovom ulogom u radnikom pokretu.
Knjigu Plehanova Prilog pitanju razvitka monistikog pogleda na historiju Majakovski je palji
13

vo itao i diskutirao o njoj s Vanjesom, iznenau

jui studenta dubinom i samostalnou svojih
sudova.
Jeamput je trebalo da se Vanjes spremi za
ozbiljan referat na propagandistikom kruoku o
pokretakim snagama ruske revolucije. Majakovski je u to vrijeme toliko uao u teoretska pitanja,
da se Vanjes savjetovao s njim, itao mu svoj refe
rat i prihvaao njegove dodatke i primjedbe. Majakovski je prouio i nekoliko glava iz I. sveska
Kapitala, itao zajedno s Vanjesom i sa
mostalno.
Ti satovi su prekinuti kad se Vanjes sa stanom
preselio u drugi rajon, a potom otputovao iz Moskve.
Ali je izuavanje otilo ve suvie daleko i suvie
se povezalo sa ivotom, da bi se stvar na tome svr
ila: zamah je ve bio toliko jak da je vodio ravno
u akciju.
Prema svom radu u socijal-demokratskom bolj
evikom kruoku Tree gimnazije mnogo vie
nego prema gimnazijskom radu Majakovski se
odnosio kao prema ozbiljnom poslu, spremao se za
satove i za referate, itao, pravio izvode. Proitao
je Ekonomsko uenje Karla , koje je izlo
io Kautski; Erfurtski program je poznavao do
tanina.' Erfurtski program njemake socijaldemo
kracije, koji je izloio Kautski i koji je primljen na
partijskom kongresu u Erfurtu, upoznavao je u to
vrijeme s osnovama socijal-demokratske pismenosti.
14

Erfurtski me namuio! sjea se on u auto

biografiji. Hajde, provjeri tu pravilnost prema
Erfurtskom! otelo mu se u ljubavnoj pjesmi jo
1923. godine. Trebalo je obuhvatiti to je mogue
iri krug podataka, kako bi se u kruocima moglo
odgovarati na raznovrsna pitanja radnika. Depne
enciklopedije za propagandiste bile su Marksistiki
podsjetnik i takozvani Marksistiki kalendar. Oba
ta prirunika, pretrpana ciframa kao logaritmike
tablice, sadravala su masu stvarnih podataka
o broju stanovnitva zaposlenog u zemljoradnji i
industriji u Rusiji i Americi, o poloaju radnika u
Rusiji i zemljama zapadne Evrope. Sve je to Majakovski znao vrlo dobro. Za obavjetenja drugovi
su se neoporecivo oslanjali na njegovo fenomenalno
pamenje. On je obino sjedio utke, ne upleui se
u razgovor, i odjedamput poinjao napamet citirati
nekakav tekst ili munjevito ispravljati diskutante.
Steena znanja odmah su ulazila u upotrebu. U
kavanama, u krmama, u svratitima, organizatori
radniki kruoka, poznati Majakovskom pod nje
no bezlinim imenima drug Petar ili drugarica
Nataa, sazivali su sastanke, na kojima su mladi
propagandisti govorili svojim sluaima o porocima
kapitalizma, o prihodima bez uloenog rada, o neiz
recivom bogatstvu jednih i potpunom siromatvu
drugih, razotkrivali bajke o tome kako se kapital
toboe stvara zahvaljujui tedljivosti. Majakovski
je svake nedjelje morao spremati referate.
15

Postepeno, on je socijal-demokratsko izuavanje

i rad sistematizirao. Gimnazija je sve vie odlaz la
u drugi plan i kad su neki lanovi kruoka, isklju
eni iz gimnazije, odluili da se samostalno spre
maju za ispit zrelosti, Majakovski je donio drugu
odluku: da upotpuni i usavri svoja propagandi
stika znanja, da napusti gimnaziju i da se potpuno
ukljui u partijski rad.
Poetkom 1908. godine studentu Moskovskog
univerziteta, poznatom pod revolucionarnim nadim
kom Povoloec, javio se mladi koji mu je o sebi
saopio ovo: prije vie od godinu dana doputovao
je u Moskvu s Kavkaza, gdje je stajao u vezi s re
volucionarnim socijal-demokratskim kruocima
omladine, a sad hoe da radi u moskovskoj organi
zaciji SDRPR. Na uobiajena pitanja: koga pozna
je? s kim je povezan u Moskvi? tko ga je uputio?
pridolica je dao odgovore koji u potpunosti
odgovaraju zakonima konspirativnosti. Povoloec je
mladiu postavio niz pitanja kako bi se upoznao
s njegovim politikim stavom. Majakovski je veoma
razborito, ispoljujui se kao propagandist, objasnio
zato radnika klasa mora da bude vodea snaga
revolucije, vodei za sobom seljatvo.
Povolcec je Majakovskog uputio na organiza
cioni rad u Lefortovskom rajonu. Tako je petnaesto
godinji Majakovski stupio u redove boljevike
partije. Ovdje je vano primijetiti da Majakovski
nije ulazio u borbu kad se revolucionarni talas naj16

vie uzdigao, ve u najteem periodu poraza ruske

radnike klase, kad je veliki dio inteligencije ve
naputao revolucionarni rad.
ini se da su drugovi povoljno ocijenili prve
korake Majakoviskog kao lana partije. Prolo je
malo vremena i Majakovski je ve kooptiran u rajonski komitet SDRPR i' sav se predao jednom za
njega novom poslu. Bio je ponosan to su mu po
vjerenje ukazali drugovi, ne vie gimnazijalci i stu
denti zemljaci njegove porodice, nego revolucionari-radnici, koji su mu se obraali poslovno, nikad
ga ne izdvajajui iz svoje sredine. Za mnoge svoje
nove znance on je ve izgubio prezime i bio poznat
samo po dobivenom partijskom nadimku Kon
stantin.
Na tome radu Majakovski je uhapen u vezi s
tajnom tamparijom MK SDRPR i trebalo je da mu
sudi moskovska apelacija. Prvo lienje slobode tra
jalo je kratko vrijeme: Majakovski je kao nepunoljetan puten do suenja na roditeljsku odgovor
nost. Drugi put je uhapen sluajno. Suenje je iz
raznih razloga odgaano, i stvar Majakovskog jo
nije bila raspravljena kad je uhapen i trei put u
vezi s bijegom ena-robijaa iz Novinske enske
tamnice, u ijoj je pripremi sudjelovala porodica
Majakovskih.
18. augusta 1909. godine Majakovski je iz mjasnjickog policijskog zatvora preveden u butirsku
tamnicu. Ovdje je, u samici broj 103, proveo pet
mjeseci. Tamnica je imala biblioteku; posljednjih
2 Majakovski

17

godina povealo se odjeljenje klasika, ruskih i stra

nih, pa je bilo ak i novih knjiga asopisa i alma
naha. Politiki zatvorenici uveli su pravilo : sve
knjige dobivene izvana ile su na popunjavanje tamnike biblioteke. Majakovski se bacio na* itanje. Na
stoliu elije broj 103 pojavile su se nove knjige su
vremene beletristike. Majakovski je traio knjige
po katalogu tamnike biblioteke, premaujui sve
utvrene norme za uzimanje knjiga preko reda
i bez ogranienja moglo se dobivati boansko.
Proitao sam sve najnovije uzgred kae
Majakovski u autobiografiji. ta je u to vrijeme
bilo najnovije? Na to pitanje moe se odgovoriti
svjedoanstvom jednog suvremenika, aktivnog ue
snika u knjievnom ivotu onog vremena. Krajem
1908. godine Andrej Bjeli je u jednom javnom refe
ratu o najnovijoj knjievnosti rekao:
Ako spomenem imena Gorkog, Andrejeva, Ku
prina, Zajceva, Arcibaeva, Kamenskog, Dimova,
irikova, Merekovskog, Sologuba, Remizova; pje
snika Brjusova, Bloka, Baljmonta, Bunjina, Vje.
Ivanova i njima srodnih, onda e se svi sa mnom
sloiti da sam obuhvatio suvremenu knjievnost*.
Prva tri-pet imena i u grupi prozaista i u
grupi pjesnika daju u osnovnim crtama pravilnu
predodbu o vodeim piscima iz 1908.1909. godine.
To je i bilo sve najnovije.
Bez velikih grijeaka, oslanjajui se na pria
nja zatvorenika Butirke, moe se smatrati da se
to sve nalazilo u biblioteci butirske tamnice.
18

Meutim, ako za Andreja Bjelog popis suvre

mene knjievnosti poinje Gorkim, onda nije teko
zamisliti kakvo je mjesto u svijesti mladog socijal
demokrata zauzimao lik pisca vjesnika revolu
cionarne bure, ija je djela Majakovski recitirao
napamet.
Kad u autobiografiji pria o svojoj lektiri u
samici, Majakovski od pjesnika spominje samo
Baljmonta i Bjelog. Ali to ne znai, razumije se,
da on ve u to vrijeme nije znao za Brjusova, Bloka
i druge simboliste.
U periodu izmeu svojih hapenja Majakovski
je kratko vrijeme uio u Stroganovskoj koli i odlu
io da se priprema za stupanje u slikarsku kolu.
Da li je Majakovski ve tada pokuavao da pie sti
hove? ini se da jest. U autobiografiji on sam go
vori o tome u vezi s malim gimnazijskim rukopi
snim asopisom . Ali za njegove pjesnike
pokuaje nije nitko znao ni porodica ni njegovi
vrnjaci. Meu svojima bio je poznat kao amaterslikar, i nije se odvajao od crtakog albuma, koji
je vukao sa sobom na sastanke socijal-demokrat
skog kruoka, na studentske veeri, i neprestano
crtao karikature. U tamnici se potreba za umjet
nikim stvaranjem neprekidno nametala, premda je
ostajalo muno nejasno u kojoj umjetnikoj oblasti,
u kojoj njenoj vrsti i kako e se upravo izraziti
mladi ovjek.

2*

10

Moskovska ohranka se, meutim, i dalje intere

sirala za njegovu linost. Ponovo su ga sasluavali
da objasne njegovo uee u pripremi bijega iz No
vinske tamnice.
Svi zapisnici ohranke ponavljaju jednu frazu:
Odrie da pripada revolucionarnoj organizaciji.
27. oktobra 1909. godine butirskoj tamnici je
dostavljen izvjetaj o Majakovskom, u kome se
govorilo da je njegova stvar prela u Ministarstvo
unutranjih poslova. Ne nadajui se da e se nje
gova sudbina iz osnova izmijeniti, on je pourio da
se koristi tom okolnou, kako bi mu dopustili za
jednike etnje, bez kojih se osjeao veoma teko.
Istog dana on za to upuuje molbu s ovom zani
mljivom motivacijom:
Molim vas da mi odobrite zajednike etnje,
jer na kupanje vode po desetak zatvorenika, dakle,
vode mnogo vei broj lica nego na zajedniku et
nju, na koju izvode svega etiri ovjeka.
Odgovor nije dolazio.
18. novembra ponavlja se ista ta molba u krat
koj predstavci:
Utivo molim odjeljenje sigurnosti da mi odo
bri zajednike etnje.
Oevidno, knjige vie nisu mogle pomoi. Nije
pomagalo ni pisanje stihova.
Stihovi su bili ovakvi:
20

B , ,
,
; ,
1 .1
Nakupila se itava biljenica stihova. Nikad
prije nije pisao toliko stihova koliko je sada, iz
dana u dan, pisao. Njegov rad je kontroliran; listo
vi su numerirani, kako ne bi mogao iupati listove,
biljenica proivena i zapeaena dravnim peatom.
Ali nije mogao nikog pitati jesu li to onakvi stihovi
kakvi su potrebni.
Zajedno s lecima dobivao je radi raspaavanja
malu zbiricu Pjesama revolucije, gdje su bile
Maina, Uspomena na emieva i druge pje
sme, pjevane na majskim proslavama i na radni
kim sastancima.
Ali to su bili leci u stihovima:
, rpo3HBift , mbi , ,
- rope.
Ho, , ,
, .12

I on je pisao to isto, ali sasvim drukije, jer je

pisao o sebi, o svojim linim preivljavanjima. To
1 U zlato, u purpur su se ume odijevale, sunce se
prelijevalo na crkvenim kupolama,, ja sam ekao; ali
su kroz mjesece propadali dani, stotine munih dana.
2 Priekaj, grozni care, ^mi ne emo kao u stara
vremena utke snositi svoju nesreu. N e emo kao ta
las u buri, ustajui iza sna, radniki svijet se uzbur
ka va, kao more.

21

je bila lirika. Majakovskom se. svidjela otra, fan

tastina slika u pjesmi Andre ja Bjelog: grbavac
donio pjesniku na stijenu ananase, zavitlao u nebo
ananas, a dolje su govorili: To je disk plamenog
sunca. Htio je isto tako otro napisati o tamnikoj
enji za suncem. A u stihovima je ovako izlazilo:
.
.1
Moskovska ohranka stupila je u vezu s Mini
starstvom unutranjih poslova povodom Majakovskog i predloila ovu kaznenu mjeru: Progonstvo
na tri godine u Narimski kraj, Tomska gubernija,
pod javnim nadzorom policije.
Porodica je to saopenje primila kao katastrofu.
Odlueno je da se neto poduzme, da se pokrenu
veze pokojnog oca kao slubenika Ministarstva dr
avnih dobara. Aleksandra Aleksejevna je putovala
u Petrograd i vratila se oekujui s uzbuenjem
rezultate svog truda.
U noi 9. aprila 1910. godine eliji broj 103 pri
ao je nadzornik i pred otvorom na vratima viknuo :
Majakovski, sa stvarima napolje!
Suanj sto tree elije bio je uvjeren da ga od
vode u progonstvo. U tamnikoj kancelariji rekli su
mu da je iz ohranke doao akt u kome se saopava
da je Majakovski osloboen i stavljen pod nadzor
1 Sunce se prelijevalo na crkvenim kupolama. . .
Stotine munih dana.

22

policije. Predali su mu sve stvari, ali kad su pre

gledali proivenu biljenicu stihova i uvjerili se da
su u njoj svi listovi itavi, oduzeli su je njen
sadraj se, ini se, upravi uinio sumnjiv.
O prvoj knjizi stihova Njekrasova Snovi i zvuci
Bjelinski je rekao: Osrednjost u stihovima se ne
moe trpjeti. Kasnije je Njekrasov otkupio nerasprodanu zbirku svojih mladenakih stihova i uni
tio ih.
Majakovski se sjea svoje prve biljenice sti
hova:
Hvala nadzornicima to su mi je pri izlasku
oduzeli. Inae bih to jo tampao.
ini se da bi u knjievnoj biografiji Majakovskog ta mladenaka biljenica zauzela ono isto
mjesto koje su Snovi i zvuci zauzeli u stvarala
kom radu Njekrasova. Kako bi se, inae, pjesnik
sa zahvalnou sjeao svojih tamniara?
Majakovski je doao kui iznenada, ne javlja
jui nita. Podigao je na ruke Aleksandru Aleksejevnu i umalo je nije uguio poljupcima. Poeo se
umivati i, nemajui snage da uzdri svoju radost,
rasapunjenim rukama grlio majku i sestre, trao i
skakao hodnikom. Doao je u bluzi stroganovske
uniforme u kojoj su ga uhapsili prolog ljeta. Bio je
mrazan dan, a njegov zimski kaput zaloen. Kao i
obino, nisu imali novaca, kaput nisu imali ime
otkupiti, ali nikakva sila nije mogla Volou zadr
ati kod kue. Istog dana je otrao drugovima i,
sretan, iao po mrazu samo u bluzi.
23

Sve to ga je podsjealo na tamnicu, bilo mu je

odvratno. Kada su mu u kazalitu objesili kaput na
broj 103, on se vratio i traio od zauenog slu
benika da kaput objesi na drugi broj.
U autobiografiji Majakovski naziva ono vrijeme
koje je proveo u butirskoj tamnici za mene naj
vanije vrijeme.
Izlazak iz tamnice podudarao se sa sadrajno
najvanijim dogaajem u njegovu razvitku: bio je
to ulazajc u umjetnost.

2
Biljenicu stihova napisanih u tamnici krajem
1909. godine Majakovski je smatrao- poetak svog
pjesnikog rada. Godine 1919. izdao je knjigu Sve
to je napisao Vladimir Majakovski ; na njoj su bili
datumi: 1909.1919. Svoju izlobu Dvadeset go
dina rada poeo je spremati krajem 1929. godine.
Iako su prvi stihovi iz tamnike biljenice pred
stavljali neuspjeh, oni su za njega cijelog ivota
sauvali znaaj prvih koraka na putovima umjetno
sti. Ipak je to bio pokuaj koji se nije mogao odba
citi, pokuaj stvaranja socijalistike umjetnosti,
kako se on kasnije sjeao u autobiografiji. On je
odmah shvatio plaljivost tih stihovanih ogleda i
svom strau svog temperamenta se bacio na pri
janji put, koji je sad za njega dobio znaaj ivot
nog poziva: poeo je uiti slikarstvo u ateljeu sli
kara Kelina. Kelin je bio jedan od uenika uvenog
ruskog portretiste V. A. Sjerova.
Majakovski se u autobiografiji sa zahvalnou
sjea Kelina:
Otiao sam Kelinu. Realist. Dobar crta. Jo
bolji nastavnik. vrst. Ne tapka u mjestu.
U Kelinovu ateljeu Majakovski je u prvo vrije
me precrtavao figure od gipsa, a zatim preao na
25

ivi akt i poeo slikati uljem. Godine 1911. sjajno je

poloio prijemne ispite i bio primljen u drugu klasu
slikarske ltole, takozvanu figuralnu.
Ocjena koju je dobio prilikom prijema, veoma
ga je ohrabrila. Sad vie nije sumnjao da ga eka
sl:karska budunost. U toku nekoliko mjeseci tono
je izvravao zahtjeve svojih rukovodilaca i uio
klasini crte i anatomiju. Slikarska kola bila je
pod Ministarstvom carskoga dvora, uenici su nolisi uniforme sa zlatnim naramenicama. Ali Maja
kovski nije nosio uniformu. Pojavio se u ogrtau,
s crnim eirom irokog oboda namaknutim na elo,
ispod koga su sijevale oi, u irokoj umjetnikoj
bluzi s kravatom. Hlae su mu bile iroke, a no
gavice strano otrcane. Depovi uvijek nabrekli od
kutija s cigaretama. U autobiografiji Majakovski
kae o koli: Jedino mjesto gdje su me primili bez
uvjerenja o lojalnosti. Radio sam dobro. Zaudio
sam se: one koji imitiraju maze; one koji su
samostalni progone. . . Revolucionarnim in
stinktom stao sam uz progonjene .. .<.<
Unutarnji ivot Majakovskog bio je vrlo akti
van i kola mu, oevidno nije davala dovoljno
hrane. Meu uenicima figuralne klase donekle se
sprijateljio s Vasilijem ekriginom, koji se izdva
jao svojom obdarenou. Bio je to veoma origi
nalan mladi. Meu njima se rodilo neto slino
drugarstvu. Majakovski se ponaao prema svom
mlaem drugu ekrigin je bo etiri godine mlai
od Majakovskog s njenou, doputajui da
26

izbiju na vidjelo i dirljive strane njegove prirode,

koje je obino skrivao pod maskom izvjetaene
hladnoe, pa ak i grubosti. A Vasja ekrigin, opet,
ponaao se prema Majakovskom pokroviteljski, ak
i s.izvjesnom ironijom. ekrigin je vie nego Majakovski bio upoznat s borbom koja se tada vodila
u slikarskoj umjetnosti. Dobro je poznavao nove,
takozvane lijeve francuske slikare, meu kojima
je najpopularnija figura u Rusiji bio Czanne (Sezan). Majakovskom, odgojenom na realistikom sli
karstvu i drutveno-demokratskim idealima revo
lucionarne borbe, bio je tada tu taj umjetniki
pravac. ekrigin je bio daleko od toga da slikar
skoj umjetnosti postavlja bilo kakve drutvene za
datke i, osjeajui svoje razilaenje s Majakovskim,
koji se jo nikako nije opredjeljivao, izazivao ga:
Pa ti si Njekrasov, u oima ti je neisplakana
suza!

27

3
Stanje u ruskoj umjetnosti poslije revolucije
1905. godine bilo je do krajnosti sloeno i napreg
nuto. Poraz revolucije od 1905. godine, kae
Historija SKP (b), izazvao je rasulo i raspa
danje meu suputnicima revolucije. Raspadanje
i demoralizacija naroito su se pojaali meu inte
ligencijom. Suputnici, koji su u redove. revolucije
doli iz buroaske sredine za vrijeme burnog poleta
revolucije, otpali su od partije u danima reakci
j e . . . Ofanziva kontrarevolucije vrila se i na ideo
lokoj fronti. Pojavila se itava rulja pomodnih
pisaca koji su kritizirali i upropatavali mar
ksizam, pljuvali na revoluciju, ismijavali je, slavili
izdaju, slavili spolni razvrat pod vidom kulta
linosti (Historija SKP (b), Kratki kurs, str.
105, izdanje Kulture, 1947).
Karakteristino je da najtalentiraniji i najzna
ajniji predstavnici poezije XX. vijeka nisu bili
zahvaeni dekaencom reakcionarnih krugova ru
ske inteligencije. Izvrsni pjesnici1 kao to su Alek
sandar Blok i Valerij Brjusov, koji su se poslije
Oktobra zajedno s Majakovskim nali s ove strane
barikada, bolno su u to vrijeme preivljavali ras
kid izmeu inteligencije i naroda.
28

Valerij Brjusov je 1906. godine izdao knjigu

stihova Vijenac s ovakvim, predgovorom:
Jadna moja knjigo! Predajem te itateljima u
danima kada im nije potreban glas mirnih razmi
ljanja, kada im nisu potrebne melodije vjenih
radosti i vjenih stradanja, nego borbene himne i
udarci bubnjeva. . . Da, nastalo je vrijeme bojnih
truba i ratnikih pjesama.
Rijei koje je Brjusov uputio svojim stihovima,
nisu u potpunosti bile tone, ako se iz te knjige
sjetimo i takve pjesme kao to je Handar, gdje
pjesnik objavljuje :
c , ,
c 6ype .1
Ako ne kao himna pobjede, a ono su, u svakom
sluaju, kao rtveno suosjeanje s revolucijom
zvonili uveni stihovi Brjusova Pred dolazak
Huna :
, ,
!

enje .i

i Pjesn ik je uvijek zajedno s ljudima kad bjesni

oluja, i pjesm a i bura su uvijek sestre.

29

 , 6 ,
61 ,
, ,
.1

I Aleksandar Blok je pozdravljao ruenje urs.uog svijeta-, gledajui u revoluciji odmazdu za

grijehe vir.a jnih klasa. On je revoluciju primao
kao neVo.irnu katastrofu i nije mogao razumjeti
njenu historijsku, zakonitost. Brjusovljevim moti
vima u pjesmi Pred dolazak Huna veoma su
bli-ki Bkkcvi stihovi napisani pod neposrednim
dojmom sve vee revolucije:
Msi :
1 !
,

y .*

Blokova poezija poslije 1905. godine protkana

je osjeanjem osuenosti, nasluivanjem propasti
uasnog svijeta i svih njegovih drutvenih od
nosa. U Blokovoj simbolici ogleda se istina objek1 Gdje ste vi: Huni, koji dolazite, koji ste se kao
crn obbk nanijeli nad svijetom! ujem va eljezni
topot po jo neotkrivenim Pam irim a. . . Propast e,
ile. bez ti aga sve to smo samo mi znali, ali ja
vos, koji ete me unititi, doekujem i pozdravljam
himnom.

- Hi nismo ni traili ni gatali: neka nas zamijene

novi ljudi! I njih je u istim mukama rodila mati, s
istom njenou ih hranila na grudima

30

CL P

tivne stvarnosti, koje umjetnik nije bio svijestan

da revolucionarna radnika klasa priprema slom
kapitalizma.
Ti stihovi, puni tekog nezadovoljstva sada:
njicom, puni prezira prema uasnom sviic-u i
nejasnih snova o preobraaju ivota,, bili su : u7a
na usnama svih ljubitelja poezije. Maja kov -:hl je
u zimi 1911.-1912. godine, kada se u slikarsko., ak i
sprijateljio s uenikom starije klase ivog mou -ia
Davidom Burljukom, napamet znao Blokove a
hove i zaljubljeno ih ponavljao. Burljuk je u koli
bio poznat kao slikar novog pravca koji je ob.ia io
rat ne samo akademskom slikarstvu nego i itavoj
staroj umjetnosti.
Rije futurizam bila je ve izgovorena. Bur
ljuk je dobro znao historiju svjetske umjetnosti i
proao je kroz evropske slikarske galerije.
Bio je oko deset godina stariji od Majakovskog. Njegova erudicija, govorniki talenat i sklo
nost matanju, ujedinjeni s najpraktinijom poduzetnou i poslovnim otroumljem, uinili su ga
najprikladnijom figurom organizatora originalnog
kriarskog pohoda futurista protiv svih autorit c
stare umjetnosti. Slubenim priklanjanjem pre
takvim
autoritetima,
buroasko-malograa a oka
kultura je skrivala svoju nitavnost i bezidejnost,
odravajui svoj presti koji je opadao.
Futurizam se manifestirao u slikarstvu, a za
tim i u poeziji, pod parolom izgraivanja umjet
nosti iste forme linije koja ima vrijednost sa
31

ma po sebi i koja je sama sebi cilj, povrine i boje

u slikarstvu, i same sebi dovoljne, samozvune
rijei- u poeziji. A u isto vrijeme ideolozi futurizma
s i / svoju tenju uznijeti se u nadzemaljske tajne
umjetnosti vezali na neki nain za protest
protiv ravnodunosti ugojenih buruja prema
umjetnosti.
Najbolji budui pjesnik epohe socijalizma mo
rao je proi kroz zamreni labirint borbe u umjet
nosti, koja je posljednjih godina postojanja buroaskog drutva u Rusiji dobila izvanredno sloene
i surove oblike.
Ako je David Burljuk bio, takorei, direktorredatelj futurizma, Hljebnikova bismo mogli na
zvati njegovim svecem i prorokom. Hljebnikov
sebe nije nazivao futuristom nego buetljaninom*
on nije volio strane rijei i trudio se da za svaki
pojam nae korijen u ruskom jeziku. Svoje ime
Viktor promijenio je u Velemir. Porodica mu je
ivjela u Astrahanu, gdje mu je otac bio nastavnik
omitologije. Hljebnikov je studirao na matema
tikom fakultetu, ali ga nije zavrio i posvetio se
poeziji. Bio je to zatvoren ovjek, slabog i tankog
glasa, povuen u sebe. Kasnije je govorio o sebi:
Ja sam Rain sa znamenjem Lobaevskog.
Neiscrpne organizacione matarije Burljukova
Hljebnikov je dopunjavao tihom genijalnou.
Njegove udne fantazije imale su izgled nekakvog
socijalnog programa koji se zasnivao na neuve* ovjek budunosti Prev.
32

nom odabiranju fakata iz svjetske historije i na

matematikim formulama. Hljebnikovom je vla
dala ideja vremena. On je htio pronai ritam hi
storije i nauiti kako se predviaju dogaaji koji
nailaze. Sanjao je o vjeitoj dravi koja je oslo
boena granica meu narodima. Iako njegova fan
tazija, razumije se, po svom sadraju nije imala
nieg zajednikog s marksizmom, ipak je on, kad
je dola Oktobarska socijalistika revolucija, pri
mio revoluciju s toliko vie uvjerenja i vatrenosti,
jer je za njega bila potvrda njegove teorije.
Svoje prijatelje je iznenaivao nekakvom go
tovo tajanstveno-irokom uenou. Njemu, na pri
mjer, nije nita bilo teko da, govorei o mogu
nosti utjecaja kineske, japanske, indijske i mon
golske poezije na rusku poeziju, razvija opu ka
rakteristiku pjesnikog stvaralatva svih tih naroda.
Njegova fantazija preobraavatelja-novatora
nije se mogla uzdrati i letjela je preko granica
alosne i rune kapitalistike stvarnosti koja ga je
okruavala; on nije sumnjao da je sve to prolazna
epizoda u ivotu ovjeanstva, organski osjeajui
u svemu onom to se oko njega deavalo predhistoriju nekakva novog ivota, koji sumnjamo da je
nazivao socijalizmom, ali koji je volio kao to mati
voli dijete koje e doi, jo u samoj utrobi. On je
budunosti teio svim srcem pjesnika i umom ue
njaka. Nije sumnjao ni u to da e njegov rad u
oblasti poezije, njegove kovanice od korijena ru
skog jezika, pomou kojih je stvorio hiljade novih
3

Majakovskl

33

izraza, slobodni i neoekivani ritmovi njegovih ne

obinih stihova, njegovi udni eksperimenti u ob
lasti novog sroka i instrumentacije stiha da e
sve to posluiti kao prilog ivotu novog ovjean
stva, olienog, po njegovoj zamisli, u svjetskoj
vjeitoj dravi. Za njega je poezija bila samo uvod
u budunost, samo jedan od naina pomou kojih
je htio ovladati vremenom.
Takvi su bili Burljuk i Hljebnikov dvije najizrazitije figure u onom krugu novatora s kojima
se Majakovski imao sresti. Zbliivi se s tim kru
gom, Majakovski je doao na gotovo. Ruski futunzam je ve imao svoju teoriju i taktiku, svoje
voe i pristalice. Kako je na neutjeno tamnoj, ukoenoj pozadini kole kiparstva i slikarstva, kojoj
je na elu stajao knez Ljvov, zapazio ekscentrinu
pojavu Burljuka, Majakovski se uhvatio u kotac
s njim. Burljuk je bio debeo ovjek u sjurtuku, s
monoklom koji je neprestano namjetao ispred
svog jedinog oka. U slikarskoj koli Burljuka su
poznavali kao kubista. Majakovski nije mogao
shvatiti ta on trai od slikarske umjetnosti, u ko
joj je uenik Kelina i oboavatelj Sjerova navikao
da iznad svega cijeni realistiku izrazitost. Budui
prijatelji umalo se nisu potukli. Razgovarali su, i
Majakovski se nije mogao ne zainteresirati plano
vima Burljuka, o kojima je ovaj govorio tako oholo
i reklamno, s takvom uvjerenou i poznavanejm
stvari.
34

On i Burljuk nisu razgovarali o politici, o re

voluciji. Dodue, izmeu stihova Bloka, Brjusova,
ae ornog i mnogih drugih koje je Majakovski
pamtio im bi ih uo, on je odjednom poinjao ci
tirati itave stranice iz . Prilikom upozna
vanja Majakovski je ne bez ponosa rekao Burljuku
kako je uspio da s razlogom odsjedi zbog po
litike.
Ali Burljuku to nije bilo vano kod Majakovskog. Burljuk je znao samo jedno: za revoluciju
u umjetnosti. On je izvanredno razumijevao stare
majstore Michelangela i Raffaela, zanosio se
njima, a od suvremenika je vrlo uvjerljivo govorio
0 Sjeveru. Ali ih je u sobi za puenje i prilikom
diskusija u slikarskoj koli sve osuivao i grdio
najpogrdnijim rijeima. Tako se Majakovski uio
da u umjetnosti rui ne samo ono to je mrzio nego
1 ono to je nekad volio, kako bi se stvaralo novo i
ilo naprijed. Tako je on sad shvaao da u umjetno
sti ljubav prema velikim uiteljima namee okove
koje je teko raskidati, ali da se moraju kidati, da
bi ovjek postao svoj.
Majakovski se meu futuristima jo ne osjea
svoj odve su razlini njihovi izvori i ivotni
korijeni. Ali se izmeu Majakovskog i futurizma
ve nasluuje neto kao duevna srodnost ili, to
nije reeno blok temperamenata.
Tko e koga povesti u tom bloku?

33

4
U prvo vrijeme futurizam je za sobom poveo
Majakovskog. Teko da ima smisla nagaati da li
se mogla drukije formirati stvaralaka biografija
najboljeg pjesnika epohe socijalizma. , Mnogo je
vanije ispitati kako se u stvarnosti formirao put
koji je doveo do tako grandioznog rezultata.
Prvi stihovi Majakovskog tampani su u futu
ristikom zborniku uka drutvenom ukusu,
koji je izaao poetkom 1913. godine u Moskvi.
Zajedno s Hljebnikovom, Burljukom i Kruonihom, Majakovski je sastavio manifest kao uvod u
zbornik. Taj manifest je, moda, najvanija stvar
u uki.
Kakav je to manifest? Ukus buroazije, u kome
je Baljmontov parfimerijski blud bio prirodna
dopuna najautentinijem pornografskom bludu Arcibaevljeva Sanjina, izazivao je protest svih
zdravih ljudi koji nisu ogrezli u blatu reakcionarne
svakidanjice. Pa ipak, u ime ega su futuristi na
padali buroaski ukus? U manifestu se kae:
Nareujemo da se potuju prava pjesnika:
1) Na uveanje rjenikog obujma proizvoljnim
i izvedenim rijeima (rije-novost).
36

2) Na neodoljivu mrnju prema jeziku koji je

do njih postojao . . .
Patetika tog zahtjeva, upravljenog samo na pi
tanja forme umjetnikog djela, bila je nejasna po
svom drutvenom sadraju. Manifest je pozivao da
se zbaci Pukin i drugi klasici s parobroda su
vremenosti. Ta parola futurista izazvala je naj
vei bijes tampe i, razumije se, stvorila zabunu
i pobrkala sve raune, jer, prirodno, demokratski
dio italake publike nije mogao poi za njom.
Majakovski je volio Pukina. Velianstvena fi
gura genijalnog reformatora ruske poezije, pisca
Proroka, nije mogla da ne izazove njegovo po
tovanje. Pukin nije bio samo omiljeni pjesnik
Majakovskog nego i idealni lik pjesnikamovatora.
Majakovski je nepotedan prema samom sebi, ve
u to vrijeme odreivao svoj zadatak u poeziji pre
ma Pukinu.
Meutim, tko se sve tada nije kleo Pukinovim
imenom, tko se sve nije kitio njegovom opena
rodnom slavom, kako bi, pekulirajui s njom, iz
vukao neku korist za sebe i svravao svoje poslove
koji nemaju nieg zajednikog ni s Pukinom ni
s narodom. Kada je sastavljan manifest za uku
drutvenom ukusu, 1912. godine, slubeno drutvo
je registriralo sedamdesetpetogodinjicu Pukinove
smrti, ta sve tada nisu pisali o Pukinu buroaski
listovi! ak ni crnostotinako Suvorinovo
n;je propustilo priliku da prisvoji Pukina.
Pukina su pretvarali u uvara pravoslavlja, u za
37

titnika boanske tajne. Pukina su predstavljali

kao izraz tradicija monarhistikog plemstva i ilu
strirali pjesmu Moje rodoslovlje porodinim gr
bom plemia Pukina. Jedno umjetniko drutvo
ljubitelja estetike objavilo je konkurs za lirske
pjesnike za najbolju pjesmu na temu iz Pukina:
A
.1
Iupan iz konteksta, ovaj dvostih je dobivao
mistini smisao.
Saopenje o ovom konkursu moglo se proitati
u Knjiarskim vijestima poduzea M. O. Volfa
broj 2 za 1912. godinu. ini se da spomenuto dru
tvo slobodne estetike nije moglo pronai nika
kvu drugu temu dostojnu sjeanja na velikog pje
snika u njegovim djelima.
. U lanku Inteligencija i revolucija Aleksan
dar Blok je u izvanredno saetom obliku prikazao
u ta je buroazija pretvorila Pukina. Evo ta je
buroazija nagroktala, kako on kae, u porodici
i u koli:
S r e d n j a k o l a : Pukin je na nacionalni
ponos. Pukin je oboavao cara. Voli cara i
domovinu. Ako se ne budete ispovijedali i prieivali, pozvat e vae roditelje i smanjit e vami
i Ali Edmonda Jenny ne e napustiti ak ni na
nebu.

38

ocjenu iz vladanja. Pazi da netko od tvojih dru

gova ne ita zabranjene knjige. Lijepa sobarica
hi.
V i a k o l a : Vi ste sol zemlje. Nemo
gue je dokazati postojanje boga. ovjeanstvo
kree putem progresa, a Pukin je slavio enske
noice.
Takav Pukin se morao zbaciti s parobroda su
vremenosti. U svojoj autobiografiji Majakovski se
ne sjea uzalud istupanja futurista:
U Nikola je vu su nam naloili da se ne dotie
mo ni vlade ni Pukina.
Ali, razumije se, svome buntu protiv Pukina
futuristi i Majakovski nisu davali samo taj smisao.
Nije to samo bio protest protiv crnostotinakoburoaskog unakaavanja Pukinova lika. Zajedno
s futuristima, Majakovskog je obuzelo pomamno od
ricanje uope svih autoriteta kulturne prolosti. I
njemu se inilo da u ime dolaska novog Pukina,
koji bi izraavao suvremenost i koji bi ak pro
duio revoluciju koju je izvrio osniva ruske knji
evnosti, treba zbaciti Pukina. Tko ne zabo
ravi svoju prvu ljubav, govorilo se u uki
drutvenom ukusu, ne e poznati posljednju.
U uki su tampane dvije pjesme Maja
kovskog No i Jutro. Poslije njih su u dru
gim futuristikim zbornicima dole pjesme posve
ene, kao i prve, gradskom pejzau: Ulino, Iz
ulice u ulicu, Firmama, Kazalita, Poneto
39

o Petrograu. Mnoge slike iz tih prvih pjesama

predstavljaju dojmove o gradu, prevedene s jezika
slikarstva na jezik poezije:
,
/ ,
a
1 1.
()1
Niz slika direktno je diktiran temama s ulinih
firmi slikarstvom firmi futuristi su tukli aka
demsko slikarstvo salona. Ovo su motivi s firmi
u ranim stihovima Majakovskog:
Ha 11
1 .
(A 1 1)*
Zatim:
1 .


1 .

()*12
1 Purpuran i bijel, odbaen je i zguvan, pregrti
ma su bacali dukate u zelenilo, a crnim dlanovima
sjaenih prozora podijelili su zapaljene ute karte.
(No)
2 N a krljuti limene ribe proitao sam poziv no
vih usana. (A vi biste mogli)
* itajte eljezne knjige. Pod flautu pozlaenog
slova podvlait e se dimljene sige i zlatokose repe.
( Firmama )

40

Ve u samom katalogu slika osjea se tenja

za kidanjem s uobiajenim krugom predmeta koji
su smatrani poetsk:m, tenja da se u poeziju
unesu svakodnevne, obine stvari koje ine lilt su
vremenog grada.
O
snazi talenta mladog Majakovskog moe se
suditi ve po tim poetnikim pjesmama. Ipak je
drutvena tema u njima zaguena slikarskim ekspe
rimentima u umjetnosti rijei.
U pjesmi Evo vam! Majakovski prvi put go
vori o pjesnikovim zadacima, suprotstavljajui pje
snika prezrenoj buroaskoj gomili i bacajui u lice
blaenom buroaskom debelokocu, koji u umjet
nosti trai samo duhovitu zabavu, svoje negodova
nje istinskog umjetnika.
Bce
, , .
, ,
.
A , ,
^
,
.
.1i
i
Svi ete se vi popeti na leptira pjesnikog srca,
prljavi, u kaljaam a i bez kaljaa. Gomila e poivotinjiti, poet e da se tare. Isrmiit e noice Ptoglava
u. A ako danas ja, grubi Hun, ne budem htio da se
kreveljim pred vam a i ako odjednom zakikoem i ra
dosno pljunem, pljunem vam u lice, ja raspikua i
rasipnik dragocjenih rijei.

41

U tim stihovima Majakovski na svoj nain na

stavlja temu neprihvaanja buroaske stvarnosti,
karakteristinu i za stvaralaki rad Brjusova i
Bloka poslije 1905. godine.
Kod Brjusova u pjesmi Zadovoljnima:
,
.
,
bbi!1

Kod Bloka u pjesmi Siti:

, ,
1 :
,
.*
Udara u oi slinost motiva Majakovskog s mo
tivima Briusova i Bloka. Ali vano je primijetiti
ovo: ako je Brjusov pitao: Gdje ste vi, Huni, koji
dolazite?, Majakovski u Evo vam! odgovara
Brjusovu i sebe naziva grubim Hunom. Ako se
Brjusov u ime inteligencije obraao narodu, Maja
kovski u Evo vam! ve hoe govoriti u ime na
roda. Ono to je kod simbolista bilo samo pasivno
neprimanje uasnog svijeta, bezvoljno polumistino12
1 Vae izobilje to je radost stada koje je nalo
malo trave. Biti sit vie vam nita ne treba, kad
ima ta da se preiva vi ste blaeni!
2 Tako negoduje sve to je sito, tuguje sitost do
stojanstvenih trbuha: ta prevrnuto j korito, uznemi
ren je njihov natruli svinjac.

42

oekivanje katastrofe i odmazde, kod Majakovskog

se pretvaralo u bunt, u gnjevni poziv da se srui
taj odvratni svijet.
Poezija simbolista bolovala je od osjeanja osuenosti, traginosti i bezizlaznosti. Majakovski je
ukazivao na izlaz; Blokovo neprimanje uasnog
svijeta kod Majakovskog se pretvaralo u aktivnu
mrnju prema tom svijetu. Majakovski nije ekao
odmazdu i nije samo pozivao na nju, ve je on sam
postao ona odmazda koju je nasluivao Blok. Eto
zato je on, uinivi prve korake u poeziji pod iz
vjesnim Blokovim utjecajem, odjedmput jurnuo
dalje. I u tom elanu futurizam je, s druge strane,
pomagao Majakovskom, odvlaio ga od Bloka i uvlaio u rat sa simbolistima.
Simbolizam kao pravac kultivirao je apstrakt
nu i kontemplativnu poeziju kojoj su tue dru
tvene teme. Drugi svijetovi, oekivanje kraja svi
jeta, ari tajnih otkrivenja (Baljmont), religiozno-mistine ekstaze to su motivi koji su za
uzimali najvie mjesta u stvaralatvu simbolista.
Sve to je grubo, to je vezano za ivot svijesno je progonjeno iz pjesnikog jezika. Vjenost
i bezvremenost su omiljene slike-pojmovi koji su
ovladali matom pjesnika-simbolista i iz njihove
svijesti istisnuli i realne ljude i konkretnu historij
sku epohu.
Futurizam je ustao protiv salonske ljepote ap
straktne muze simbolizma. I u tome se Majakovski
naao na istom putu s futuristima. Futuristiki
43

bunt bio je prisan demokratskom duhu mladog

Majakovskog, koji je teio da umjetnost iznese na
ulicu, da je otme iz ropstva ukopljenog intelektu
alnog pjesnikog jezika.
Tema pjesnik i gomila, jasno izraena u Evo
vam!, postaje organska tema mladog Majakov
skog. Poslije Evo vam! pojavljuju se pjesme kao
to su Pa ipak i Kicoka bluza. U prvoj, tema
pjesnik i gomila ne zvui samo kao podsmijeh pre
ma buroaskoj svetinji nego zvui i tragino;
pjesmk postaje svijestan svoje usamljenosti u buroaskom svijetu:
y
.
, ,
, .
, , :
.1
U Kicokoj bluzi pjesnik se ponaa izazivaki:
^
.
.812*
1 Ljudi se boje meni iz usta mie nogama nesavakani krik. Ali mene ne e osuditi, mene ne e
olajati, kao proroku pokrit e mi put cvijeem. Svi onis razjedenim nosovima znaju: ja sam va pjesnik.
2 Sait u sebi crne hlae cd baruna svog glasa,
utu bluzu od tri arina suneva zalaska.

44

Ta strofa predstavlja skriven citat iz Pukinovih Egipatskih noi, tonije iz epigrafa nezavr
ene Pukinove pripovijetke:
Tko je taj ovjek? A, to je vrlo veliki talenat.
On od svog glasa ini to god hoe. Pa onda bi
valjalo da od njega naini sebi hlae.
Tema pjesama Kicoke bluze, Pa ipak, Evo
vam! oigledno odgovara temi Egipatskih noi,
Pukinovoj temi o pjesniku i gomili: kod Majakovskog pjesnik i buroaski olo, kod Pukina
pjesnik i aristokratska svjetina. Sjetimo* se kako
nepoznatom pjesniku-siromahu u ljetnim hlaama,
s divnim glasom, arski daje ovakvu temu za im
provizaciju :
Pjesnik sam odabira predmet za svoje pjesme;
gomila nema prava da upravlja njegovim nadah
nuem.
Majakovski je zajedno s futuristima pozivao da
se zbaci Pukin s parobroda suvremenosti. A u
prvim svojim pjesmama, suprotno tome pozivu,
razvijao je na svoj nain jednu pd osnovnih Pukinovih tema.
Tema pjesnik i gomila dalje se razvija u mla
denakom kazalinom komadu Vladimir Majakov
ski. Futuristiko opsjenjivanje prostote (elja
da se buroaska publika iznenadi i razdrai), svoj
stveno tom komadu, ne moe zakloniti njegovu
veoma duboku ozbiljnost. Zanimljivo je kako je
dolo do naslova tog komada. Kad je napisao ko
mad, Majakovski nije uspio da smisli naslov i po
slao je cenzuri rukopis bez naziva, samo s pievim
45

imenom: Vladimir Majakovski. Tragedija. Kada

je spreman plakat za predstavu, ef policije nije
dopustio nikakav novi naziv osim onih rijei koje
su bile napisane na cenzuriranom primjerku. Maja
kovski se ak obradovao neka se tragedija na
zove pievim imenom: Vladimir Majakovski. Ta
sluajnost u porijeklu naziva nimalo ne umanjuje
njegovo veliko znaenje.
Majakovski je sam reirao svoj komad i u
njemu igrao glavnu ulogu pjesnika. U komadu se
jako osjea futuristika zamrenost forme. Pa
ipak se u njemu potpuno jasno vidi osnovna mo
ralna ideja ranog stvaralatva Majakovskog o uza
jamnom odnosu izmeu pjesnika i drutva.
Tih godina Majakovski ponekad trpi krajnju
oskudicu. Teei da upozna ivot donjih slojeva
ogromnog grada, u kome gospodare eksploatatori,
on ide po krmama, noiva u ajanama ili koijakim konaitima, beskunici po boulevardima.
Svoje knjievne drugove on zaprepauje svojim
poznavanjem nonih obiaja i ivota prijestonike
periferije. Slino Gorkom, on prouava ljude s dna
i upoznaje neizmjernost ljudske nesree.
Junak komada Vladimir Majakovski to je
uopeni lik pjesnika. Na njegovim pleima je teko
breme pjesnik je odgovoran za ljudsku sreu,
za ureenje ljudskog ivota na zemlji. Radnja se
dogaa u kapitalistikom gradu. Ali u sreditu
pjesnikove panje sad nije gradski pejza, kao u
njegovim ranim pjesmama, ve ljudski ivot i
46

patnje. Pjesniku dolaze nesretnici sa svojim jadi

ma, trae njegovu zatitu, prinose mu suze svoga
bola. Pjesnika potresaju prekomjerne ljudske
patnje. On uzvikuje:
,
-
, ^
ecib !1
Uzroci ljudskih patnji u komadu nisu razja
njeni. Pjesnik pada, jer je na svoja plea nato
vario prekomjerno breme odgovornosti za ljudsku
sreu. Pa ipak se u komadu stihijski predosjeala
revolucija: strahota ogromne iskeene bune ne
sretnika koju je rodila starica-vrijeme, visi nad
gradom.
Pjesnik objavljuje svoj veliki humani zadatak:
,

.
.
. .1
2
Pjesnikov protivnik je bog, koji s neba ravno
duno promatra kako jecaju ljudske horde. I
njega pjesnik bijesno raskrinkava u epilogu svoje
tragedije.
1 K au da negdje, ini se u Braziliji, postoji je
dan sretan ovjek!
2 J a sam pjesnik, ja sam izbrisao razliku izmeu
bliskih i tuih lica. U gnoju m rtvanica traio sam
sestre. Ljubio sam are na bolesnicima.

47

9 A

,
:
!1

Majakovski, koji je na predstavi igrao ulogu

pjesnika, toliko je, pria se, iznenadio svojim reci
tiran jem, da je otada stekao slavu kao glumac iz
vanrednih mogunosti.
Mnogi su se iznenadili to se predstava, pored
sve svoje neobinosti nije zavrila skandalom, dok
je omladina u gledalitu shvatila duh komada. Za
ozbiljnost i sadraj djela mladog pjesnika, koju je
osjetio jedan dio gledalita, kazalini kritiari buroaskih listova okrivili su Majakovskog. Oni su se
na predstavu oborili najdivljakijim pogrdama:
Publika osjea ogromnu e za skandalom, a Burljuci samo trepu oima. Futuristi su bili zli kad
su skandalizirali, futuristi su bili zli kad nisu
zadovoljavali enju za skandalom. U to- vrijeme
Majakovski je nosio svoju uvenu utu bluzu.
Nije to bio samo nain da se opsjeni prostota
nego i elja mladog pjesnika-siromaha da izgleda
kicoki. Novaca za krojaa nije imao, pa je zamolio
majku da nm hitno saije bluzu u kojoj e se po
javiti na jednoj od svoj'h priredaba. uta bluza,
o kojoj su se vodili toliki razgovori u novinskim
recenzijama, svidjela se ljudima. Na kraju krajeva,
bila je to nevina egzotika. Ali je sasvim drugo ni1 To sam ja prstom pogodio u nebo i dokazao: on
je lopov!

48

malo nevino znaenje dobilo ono to je burzuj uo

u prvom komadu Majakovskog. Pjesnik je imao
pravo govorei u svojoj autobiografiji:
Kapitalistiki nos je u nama osjetio dinamit.
Od mene nisu kupili ni jednog r et ka. . .
To vrijeme se zavrilo tragedijom Vladimir
Majakovski. Igrana je u Petrogradu. Luna-Park.
Zvidanjem su je izreetali.
Zanimljivo je da su se i meu njegovim futuristima nali nezadovoljnici. Bili su nezadovoljni
to je Majakovski od samozvune rijei otiao u
drutvenu temu, to su njegovi stihovi dobili sa
draj. U svojoj recenziji o komadu Majakovskog
jedan od takvih nezadovoljnika zamjerao je pje
sniku u Prvom asopisu ruskih futurista (1914.)
to nigdje ne odvaja rije od smisla, ne koristi se
zvukom rijei kao vrijednou za s e b e . . . Samim
tim, nimalo ne umanjujui znaenje njegova ko
mada, smatram da je postavljanje ove njegove
stvari na pozornici daleko ispod njegova stvara
latva.
Meutim pod utjecajem Majakovskog futurizam
se ve poeo mijenjati, ma da daleko sporije nego
pjesnik koji mu je priao prije dvije godine. Rat
koji je planuo, ubrzao je put Majakovskog k soci
jalnoj temi. Kad god se pojavila njegova nova
stvar, prijatelji iz futuristikog tabora dizali su
proteste protiv sve vee socijalne otrine i protiv
toga to je stvaralatvo Majakovskog dobilo svoj
smisao.
4

Majakovski

49

5
Vijee slikarske i kiparske kole naredilo je Majakovskom i Burljuku, pod prijetnjom iskljuenja
iz kole, da vie ne istupaju na javnim priredbama.
Ova prijetnja na dvojicu drugova nije imala ni
kakva utjecaja i 21. februara 1914. godine Majakovski i Burljuk, odlukom Vijea bili su iskljueni.
Posljednjih godina Majakovski je u slikarskoj
koli bio samo formalno gotovo nije ni posje
ivao satove i sav se predao knjievnoj aktivnosti.
Slikarstvo ga je i dalje interesiralo, on ga je uvijek
osjeao uporedo s poezijom i ponekad je crtao za
futuristike zbornike. Meutim, on vie nije mogao
sumnjati o svom pozivu: bio je pjesnik i morao je
savladati upravo vjetinu umjetnosti rijei.
Taj zadatak se nije mogao odvojiti od svlada
vanja velike drutvene teme. Poslije tragedije
Vladimir Majakovski, u kojoj je izrazio svoje
shvaanje uloge pjesnika, on je dorastao novom
zadatku. Taj zadatak je rijeen u poemi Oblak u
hlaama. Dok je prije lik pjesnika koji je odgo
voran za ljudsku sreu, bio prije svega utjelovlje
nje estokog bola, u poemi Oblak u hlaama to
50

je prije svega lik gnjeva i jarosne pobune protiv

osnova omrznutog buroaskog drutva:

M b TC JIb ,

,
,
;
>), eflKH.1
Heine govori kako je, da bi izrazio snagu svoje
ljubavi, iupao najviu jelu iz norvekih uma i,
zamoivi je u grudi plamene Etne, tim ognje
nim divovskim perom po nebu ispisao rijei ljubavi.
O poemi Oblak u hlaama moe se rei da je
napisana takvim ognjenim perom. U njoj se uo
ljudski glas koji se od oajanja uzdie k nadi, glas
ljudi koji su postali svijesni svoje snage, bez ob
zira na to to im je danas jo nepristupana radost
ivota. Bio je to odjek raspoloenja irokih demo
kratskih masa koje idu k revoluciji. Majakovski je
kasnije o svojoj poemi rekao da se u njena etiri
dijela izraavaju etiri uzvika dolje!: Dolje
vaa ljubav, Dolje' vaa umjetnost, Dolje va
poredak, Dolje vaa religija.
Ruska poezija XX. vijeka, koja je prvenstveno
kultivirala utananu lirsku formu, nije znala zai
i V au misao, ko ja m ata na razm ekanom mozgu
kao ugojeni lakaj na umatenom otomanu, drait u
o okrvavljen komad srca; sit u vam ce narugati, za
jedljiv i drzak.

61

poemu sve do Oblaka u hlaama. Zna se da je

Blok svoju genijalnu poemu Dvanaestorica na
pisao uskoro poslije Oktobarske revolucije. Priti
sak ogromnih drutvenih i linih preivljavanja,
naraslih u Majakovskom, mogla je izdrati samo
poema. U ruskoj poeziji XX. vijeka Majakovski je
postao neuporedivi majstor te knjievne forme,
kojoj je on uvijek prilazio kao zavrnom rezultatu
svojih lirskih i publicistikih stihova. On je prvi u
poemi sjedinio ep i liriku, naao nain da jednu
prenese u drugu, pokazao slijevanje drutvenih
i linih preivljavanja. Izvanredan efekat takvog
jedinstva kasnije smo u potpunosti osjetili u nje
govim znamenitim poemama Lenjin i Dobro!.
Poema koju je Majakovski zamislio 1914. go
dine, a zavrio je sredinom 1915. godine, prvobitno
je imala naziv Trinaesti apostol. Na zahtjev cen
zure, koja je u tome nazivu sasvim opravdano vi
djela bogohulnu upotrebu evaneoske legende o
Kristu i njegovih dvanaest uenika-apostola, pje
snik se morao odrei tog naziva. Poema je postala
poznata pod imenom Oblak u hlaama. To je u
poemi bila jedna slika u kojoj je, kako je Maja
kovski kasnije objanjavao, htio izraziti neobinu
njenost i snagu ljubavi.
Slika ljubavi koja zahvaa cijelog ovjeka, bez
ostatka, slika svemonog osjeaja, neharmoninog,
ogorenog uvredama, osjeaja koji je osto bez od
govora, a koji produbljuju neprestane i neizmjerne
52

rtve to je jedna od najkarakteristinijih slika

u poemi i uope u stvaralakom radu Majakovskog
do revolucije.
Meutim, nesretna ljubav to nije samo
kobni liini neuspjeh junaka poeme nego i zakonita
posljedica drutvene nejednakosti, vjeita tragedija
klasnog drutva. To to je ovjek eksploatirao o
vjeka, nije dalo ljudima da budu sretni ni u linom
ivotu. Kapitalistiki poredak je stavljao prepreke
i zabrane u , oblasti on ih . ljudskih odnosa koji se
odreuju samo linim osjeajem. U tome je jedan
od uzroka tragedije junaka Oblaka u hlaama.

, !,
;
:
,
.
1,
.
.
!

.
?
1 :

,
,
),

a :
53

 ,
!
.1
t
Junak-pjesnik podie svoj glas protiv onih koji
su ukrali ljubav, koji su ljudima ukrali pravo na
sreu. Pjesnik govori u ime ljudi kojih su lica
izjedena au, ali u ijim su duama zlatne na
slage istih i snanih ljudskih osjeaja. On govori
novim, u poeziji dotle neuvenim jezikom, u kome
se pomamni jauk usamljenog oajanja slijeva s
grubim govorom gomile. Kad se uporede s pjevueim, melodinim stihovima simbolista koji miluju
uho, stihovi Oblaka u hlaama ine se kao da su
napravljeni od drugog materijala, oni imaju druk
iji rjenik, neobino energian, razgovorno-domai, dubok, zasien gnjevnim, prezrivim intonacija
ma, hrapav, s velikim brojem utavih suglasnika,
gromoglasno svean i napregnuto lirski u isto vri
jeme. U njima su drukiji ritmovi, oni se esto
mijenjaju kao da reproduciraju otre obrte misli
i osjeaja; redovi se rasporeuju na razne naine,
ponekad se jedna rije odvaja u samostalan red i
dostie ogromno znaenje:i
i Ula si ti, otra kao evo vam!, muei ruka
vice od jelenske koe; rekla si: Znate, ja se udaj em.
Pa udajte se. U redu. Podnijet u. Vidite kako sam
miran! Kao puis pokojnika. Sjeate se? 'Vi ste govo
rili: Jack London, novac, ljubav, strast, a ja sam
jedno vidio: vi ste Gioconda koju treba ukrasti! I ukra

li su.

54

 , .
.
.
.1

:
,
8 ?

9 ,
.**
Reenica to je bilo, bilo u Oesi razbijena
u dva reda, kako to ini Majakovski u svome stihu
neobino snano podvlai stvarnost onog to se pre
ivjelo, realnost onog to se dogodilo.
Slik Oblaka u hlaama je neoekivan i savre
no toan to je signal koji budi panju.
Junak Oblaka u hlaama, slino pjesniku iz
tragedije Vladimir Majakovski, osjea svoju odgo
vornost za ljudske patnje. Ali sad on nesretnike
poziva na revolucionarnu aktivnost. Kao odjeci
burne 1905. godine zvue ovi stihovi:
9
!
, , ,
, . . .
i Doi u u etiri, rekla je M arija. Osam.
Devet. Deset.
* V i mislite da to bunca m a larija? To je bilo,
bilo u OdeeL

55

... ,

y
, ,
1 .*
1

Politiki smisao poeme pokazivao se potpuno

jasno u uvenim redovima koji nagovjetaju skori
dolazak revolucije:
,
y ,
1 0
,
,
.
,
,

.*
Ove strofe, kao i mnoga druga mjesta u poemi,
koja su imala znaenje politike deklaracije, izba1 To opet Ide general Galifet da strijelja pobu
njenike! Skitnice, izvucite ruke iz hlaa, dohvatite ka
men, no ili bombu. . . Da bi zastave vihorile u gro
znici paljbe, kao i na svaJki pristojan praznik stu
povi s fenjerima, vie uzdignite okrvavljene trupove
bogataa.
* Ja , ismijan od dananjeg plemena kao dugaka
1 nepristojna anegdota, vidim kako ide preko brda vre
mena onaj koga nitko ne vidi. Odande gdje slabi ljud
ski pogled ne dopire, na elu gladnih hordi, pod trno
vim vijencem revolucije, ide esnaesta godina.

56

ila je tadanja cenzura. Cenzura nije propustila ni

rijei: bogomajka, evanelje, apostoli, Isus Krist,
gospodin bog, krilati, svud prisutni, i ja sam aneo,
svemogui i t. d. i t. si.
Smisao tih brisanja je isti kao i smisao zabrane
prvobitnog naslova Trinaesti apostol; cenzura je
teila da otupi revolucionarnu tendenciju Majakovskog i nije doputala svetotatstvo religioznih
likova.
Majakovski je otvoreno polemino i bogohulno
unosio u svoja djela religiozne likove. On je prote
stirao protiv simbolista, koji su pretjerano upotre
bljavali religiozni rjenik. Borei se protiv simbo
lizma, on je na svoj nain upotrebio neka izraajna
sredstva svojih knjievnih protivnika u borbi pro
tiv njegovih ideja.
Glavni lik poeme Oblak u hlaama jest lik
Trinaestog apostola, pjesnika-glasnika novog
drutvenog poretka, novog morala, nove ljepote, iji
se dolazak ne moe osujetiti. U stvaranju tog lika
nije iskljueno da su na Majakovskog utjecali mo
tivi poezije Verhaarena, a naroito Wolta Witmena.
Upotrebljavajui najdrevnije ljudske predodbe
religozne, i prihvaajui neka izraajna sredstva
poezije simbolista, Majakovski je sve to na svoj
nain preinaio i stavio u njih dinamit revolucio
narnog sadraja. Slom svih starih predodbi, meu
njima i religioznih, bio je neizbjean. S ogromnom
snagom on je izrazio svoje ideje i svoja predosjeanja revolucionarnog pjesnika, glasnika novih bor
67

benih putova k ljudskoj srei ovdje, na zemlji, a

ne u ivotu na onom svijetu, gdje je sreu traio
drevni san nesretnik koje je prevarila religija.
Moe se pretpostaviti da su biblijski motivi
preko slikarstva bili jedan od izvora Oblaka u
hlaama koji su utjecali na formu poeme (ispod
naslova poeme, kao karakteristika njenog genrea,
stoji tetraptih, to jest etverokrilna ikona to
ukazuje na vezu sa slikarstvom). Ne samo meta
fore nego i itavi hiperbolizam ranog Majakovskog,
njegovo neprestano obraanje svemiru i razgovor
s ljudima u tonu propovjednika sve je to u znat
noj mjeri crpljeno iz tog izvora. Majakovski je bi
bliju mogao itati u butirskoj tamnici; u meuvre
menu, izmeu dvije dobivene knjige, biblija je mo
gla i mimo volje da bude jedina lektira budueg
pjesnika, slino onome to se desilo Tarasu evcenku, kome u progonstvu nisu doputali da ita druge
knjige osim svetih. Nesumnjivo je da su mnogi
predmeti u evenkovim djelima, uzeti iz biblije,
preneseni iz te sluajne lektire.
U slikarskoj koli, izvjestan ironian interes za
b:blijske predmete izazivao je kod Majakovskog nje
gov drug slikar Vasilij ekrigin. On je 1913. go
dine obraivao temu Golgota. U to vrijeme Maja
kovski je stanovao kod njega. Kasnije je ekrigin
zamislio ciklus slika na temu Uskrsavanje mrtvih.
Na njegovu stolu uvijek se nalazila biblija i apo
stolska djela, i on ih je itao naglas. Mistina ras
poloenja ekriginova bila su Majakovskom apso
58

lutno strana. Ono to je Majakovski imao zajedniko

s ekriginom, bio je interes za rusku ikonu kao za
spomenik revnoruskog slikarstva. To odjeljenje u
Tretjakovskoj galeriji Majakovski je dobro prouio
i znao sve svece kako izgledaju.
U poemi Oblak u hlaama, uporedo s pobu
nom protiv osnova buroaskog drutva, izraena je
i lir:ka jednog velikog ljudskog srca, umornog od
sairoe, ispunjenog enjom za ljubavi. Apostolpjesnik u iskuenju postaje obian ovjek koga je
izmuio ivot.


,
,
,
,

.1
Tu tuo'u nisu izazvala samo t^ka l;na preiv
ljavanja. Ona prelazi u jarost protiv onog u iiem
su lik
iunaka-pjesnika usredotoeni zlo i nesre
a u ivotu :
1 ,
a 1 , .
, ,i
i Dakle opet u mrano i tuno uzeti srce 1,
pokapavi g a suzama, nositi g a kao to pseto nosi u
kuicu svoju apu pregaenu vozom.

59

-
.
!
paro!
1 !
, ,
!1
Pjesnik-apostol nije jednostavno borac protiv
boga. U pjesnikoj slici parnice s bogom izraeno
je hvatanje u kotac s cjelokupnom prijevarom
buroaskog drutva. Ta slika kao da saima ona
etiri uznika u etiri dijela poeme. Ona je najkarakteristinija za itav njen poetski sklop.
Oblak u hlaama u revolucionarnoj poeziji je
bogohulno ariranje svoje vrste. U poemi se ogle
dala ne samo lirika progonjene usamljenike due,
ne samo borba za novu estetiku ; poema je bila poli
tiki manifest, deklaracija ovjekovih prava.
Oblak je ispao paperjast. Cenzura ga je raspr
ila. Oko est stranica samih toaka sjea se
Majakovski u autobiografiji. Poemu, tako iskidanu
od cenzure, suvremenici su primili ne samo kao
umjetniku pojavu nego prvenstveno kao politiki
manifest nove umjetnosti, koji je stao u isti red
s revolucionarnim ilegalnim izdanjima.i
i J a sam mislio da si ti svemoni veliki bog, a
ti si nedoueni, siuni boi. Vidi, ja se saginjem, iz
sare vadim obuarski no. Krilati nitkovi! uurite
se u raju! Nakostrijeite pera drhui od straha! J a
u tebe, to mirie na tamjan, rasporiti odavde do
Aljaske!

60

U trenutku kad je izaao Oblak u hlaama,

Majakovski nije sluajno objavio da je futurizam
umro kao zasebna grupa. Iz uskog kruga koji je u
umjetnosti postavio sebi kao svrhu da, prije svega,
stvori novu formu i koji je razvio zastavu estetske
pobune, Majakovski je svojom poemom ulazio u
veliku knj evnost toga vremena, knjievnost koje
je patos bio idejna priprema revolucije.

Poema Oblak u hlaama proizvela je potresan

utisak na Gorkog. Kako kau ljudi koji su s njim
bili prisni, Gorkog je u poemi naroito iznenadio
pravac borbe protiv boga. On je mnoge stihove iz
pceme zapamtio, neprestano ih ponavljao i govorio
kako nigdje nije itao da se tako razgovara s bo
gom osim u knjizi o Jobu (biblija), kako je gospod
bog od Majakovskog propisno izvukao. U knjizi
o Jobu pria se kako je bog iskuavao sretnog o
vjeka Joba na taj nain to mu je uzeo djecu i ima
nje i navukao na nj bolest. Job, skrhan, unesreen,
ustaje protiv boga i zamee s njim bijesnu prepir
ku. Poreenje Alekseja Maksimovia bilo je izvan
redno precizno, ono je utvrivalo jednu od bitnih
osobina poeme Majakovskog.
Majakovski je odavno sanjao da se sastane s
Gorkim. Gorki nije bio samo veliki pisac, prvi knji
evnik svoje epohe, on je bio uitelj ivota, privlani
centar za sve to se u knjievnosti i drutvu nije
slagalo sa slubenom Rusijom, vjesnik revolucio
narne bure, ivi primjer obdarenosti ruskog naroda.
Poto se vratio u domovinu poslije skoro desetogodinjeg odsustva, Gorki je neutoljivo i napregnuto
pratio sve nove pojave u ruskom ivotu. On je Maja62

kovskog zapazio i izdvojio ga meu futuristima

gotovo od njegovih prvih koraka na knjievnom po
pritu. Osjetivi odjednom ono to je mladog pjes
nika izdvajalo od njegova drutva, on je isto tako
umio sagledati i smisao saveza izmeu Majakovskog
i futurizma.
Gorki je zapazio vedri demokratizam kod futurista:
Ima jo jedna dobra strana: umjetnost treba
iznijeti na ulicu, u narod, u gomilu, a to oni rade,
dodue vrlo nakaradno, no to se moe oprostiti...
Zauzimanje Gorkog za futuriste, na koje je sva
buroaska tampa jednoduno podizala hajku, od
kojih su se sklanjali svi dobronamjerni uvari slu
benog Pukina, izazvalo je senzaciju. Gorki je go
vorio o tome da futuristi malo znaju i da su malo
vidjeli, ali je on u njihovoj graji i njihovim grdnja
ma vidio neto dobro: mladi su, nisu mlitavi, hoe
novu, svjeu rije, i to je nesumnjivo dobra strana.
U futuristikoj graji Gorki je uo neto zajed
niko s glasom samog ivota, i buno istupanje futurista suprotstavio dekadenci, vajkanju i valu
samoubistava.
Ma kako nai futuristi bili smijeni i dreavi,
ipak im treba iroko otvoriti vrata, iroko, jer su
to mladi glasovi, koji pozivaju u mlad, nov ivot.
Naa omladina je preivjela izvanredno veliko
vrijeme. Najprije-je vladala epidetnija samoubista
va i ona je odnijela mnogo, ivota, Anlaih, talenti
ranih; poslije nje je doaospolnLpreblem i iskvario,
63

upropastio zauvijek, za itav ivot, mnogo stotina

i hiljada dua. A sad je, evo, omladina, ja mislim,
hou da vjerujem, pozvana da osvjei zgusnutu
polubolesnu atmosferu ivota.
U svojoj autobiografiji Majakovski pie o svom
odlasku Gorkom, koji je tada ivio u ljetnikovcu u
Mustamjacima, nedaleko od Petrograda. Kad je
Majakovski, sa strahovitim uzbuenjem i tek poste
peno zavladavajui svojim vanrednim glasom, pro
itao Gorkom, radi prvog upoznavanja, odlomke iz
jo nezavrene poeme Trinaesti apostol, Gorki je
odmah osjetio da pred njim stoji upravo onaj pjes
nik koji je kadar da izrazi patos novog drutvenog
poleta.
U pismima koja je 1913. godine uputio jednom
mladom pjesniku Gorki mu je savjetovao da izbaci
iz glave sve suvremene rekvizite i teatralnost, sve
te daljine, edeme, fijale, uvele lijepe dame
i drugu kojetariju. . . Sve je to smee, modna sta
rudija, besmisleno cifranje i ak prostituiranje
jezika. . .
Rusiji je potreban veliki pjesnik. Talentiranih
ima dosta, ak je i Igor Severjanin darovit! Ali,
potreban je veliki pjesnik, kao Pukin, kao Mickijevi, kao Schiller, potreban je pjesnik-demokrat i
romantiar, jer smo mi Rusija zemlja demo
kratska i mlada . . .
S takvim raspoloenjem je, eto, Aleksej Maksimovi sluao nezavrenu poemu dvaesetdvogodinjeg pjesnika koji je govorio o sebi:

 ,
!1

U asopisu Ljetopis, koji je Gorki pokrenuo

1915. godine, pojavila se recenzija o poemi Oblak
u hlaama, i u toj recenziji je zabiljeena prava,
originalna traginost njegovih stihova. Ozbiljan,
veliki asopis, s odreenim drutvenim programom,
u kome je otro zvuao protest protiv svjetskog
imperijalistikog pokolja, davao je sad novu bazu
knjievno-politlkom uzdizanju Majakovskog. U
redakciji Ljetopisa, u petrogradskoj Monetnoj
ulici, krajem 1915. godine, esto se mogao sresti
Majakovski, koji je u urednikov kabinet ulazio kao
u svoju kuu. Gorki je u Majakovskom vidio svoj
san onog velikog pjesnika koji je potreban
Rusiji.
Aleksej Maksimovi se nije u svemu slagao
osobitostima forme kod Majakovskog, njega je po
nekad bunio suvie glasan govor mladog pjesnika i
otrina njegovih neobuzdanih metafora. Savjetovao
mu je da pie jednostanije, ma da je priznavao da
kod Majakovskog sve to, ak i ono s im se nije
slagao, ne dolazi od umjetne poze, ve izlazi iz du
bina njegove snane i samonikle prirode, potresene
ljudskim patnjama i uzbuene doivljajima vezanim
za rat i socijalistiku revoluciju, koju je pjesnik
predosjeao.
1 U mojoj dui nema nijedne sijede vlasi, ni sta
rake njenosti nema u njoj.

5 Majakovski

65

itava svijest mladog Majakovskog obuzeta je

Gorkim. U Petrogradu, prilikom jednog susreta sa
svojim moskovskim poznanikom Borisom Pastemakom, koji je u to vrijeme poinjao pisati stihove,
Majakovski mu pria o svom poznanstvu s Gorkim,
o tome da drutvena tema sve vie pronie u nje
gove zamisli i omoguava mu da radi na nov nain
u odreene satove, s utvrenom koliinom.
U to vrijeme stvara se izmeu Gorkog i Maja
kovskog vie nego knjievna prisnost, o emu svje
doi posveta u knjizi Djetinjstvo :
Bez rijei, od srca Vlad. Vlad. Majakovskom.
M. Gorki.
Pod neposrednim utjecajem Alekseja Maksimovia, savjetujui se s njim, primajui ne samo nje
gove ideje nego i proimajui se samim tonom nje
govog izraavanja, Majakovski skicira novu veliku
poemu Rat i mir.

Rat, koji je pjesnik doekao uzbueno, najprije

samo s dekorativne, bune strane, izotrio je u
Majakovskom osjeanje da se pribliava kraj omr
znutom buroaskom drutvu.
Susret s Gorkim bio je neminovam kao izlaz iz
onog uskog knjievnog futuristikog kruga u kome
su estetika pitanja zaklanjala bitno pitanje o pje
snikovoj ulozi. Zato je Majakovski tako traio Gor
kog, tako udio da bude pored njega.
Ali jo prije nego to je poeo da surauje u
izdanjima Gorkog, pjesnik je pokuao da uspostavi
odnos sa irokim krugom itatelja, to se nije moglo
ostvariti zajednikim futuristikim zbornicima.
Razmiljajui o tome ta da pojede, poeo je da
pie u Novom satirikonu, kae Majakovski u
autobiografiji. U Novom satirikonu on je ostao
tu ovjek, ali i na tim, njemu tuim stranicama
tampao je niz izvan redn i pjesama, koje treba
ubrojiti u najbolje obrasce revolucionarne satire iz
vremena cenzure. Urednik Novog satirikona
Arkadij Averenko, talentirani humorist i promeurni praktini knjievnik, gledao je na njega po
prijeko, pitajui se da li e Majakovski odbiti pretpl a trnke. A u isto vrijeme pojava Majakovskog na
67

stranicama asopisa bila je velika atrakcija koja je

privlaila panju publike. Dodue, redakciji su, u
odgovor na stihove Majakovskog, dolazila protestna
pisma. Na kraju krajeva, trgovaka raunica je
odluila ishod borbe u urednikovoj dui, i Majakovski je mogao da tampa svoje radove.
Satiriarski talenat Majakovskog sjajno se raz
vio. Sposobni pjesnici Novog satirikona Valen
tin Gorjanski i Petar Potemkin u mnogome su
pripremili teren za brz uspon novog satiriara. Po
temkin je u svojim stihovima osjetio neloginost
gradskog pejzaa carskog Petrograda grada veli
anstvenih historijskih spomenika i trivijalnih kon
trasta kapitalizma. U Satirikonu je radio i aa
orni talentirani cinik i hipohondar, profesio
nalni filozof i neprijatelj malograanstva, uvjeren
u vjeitost malograanstva, ovjek koji je za svoju
devizu izabrao Senekinu izreku: Sve se to ne moe
izbjei, ali se moe prezirati. Majakovski je au
ornog cijenio zato to je njegova poezija bila
bliska temama iz svakodnevnog ivota i to je imao
satirian stav prema opeprimljenoj ljepoti. Opo
naajui filozofa Schopenhauera (openhauera),
aa omi je na okolnu stvarnost gledao podjed
nako beznadno s raznih toaka gledita.
Njegova izobliiteljska aktivnost rodila je u
njemu, na kraju krajeva, samo dvije elje, koje je
on i izrazio u stihovima:
6S

,
1 1. . .

, .1

II
,
1 , ,
, ,
.12

Prve pjesme Majakovskog koje su se pojavile u

Novom satirikonu 1915. godine bile su Himna
sudiji, Himna nauenjaku, Himna ruku. Ilu
stracije za njih radio je A. A. Radakov, slikar i
pjesnik, s kojim se Majakovski zbliio u Novom
satirikonu. Ideja o himnama je i pripadala Radakovu, koji je na tom istom planu borbe protiv
malograanstva tampao, jo prije nego to se Ma
jakovski pojavio u Novom satirikonu, himnu
pargalki* i himnu branoj postelji.
U himnama Majakovskog zazvuali su novi
tonovi, neobini za Averenkov asopis: ne samo
prezir nego prije svega gnjev; ne beznadnost,
1 ivjeti n a golom visu, pisati proste so nete. . . I
uzimati od ljudi iz dola hljeb, vino i nicle.
2 Spaliti mostove i na/prijed i natrag, lei na kre
vet, ne gledajui ni na to, usnuti bez snova i, rado
znalosti radi, probuditi se, kroz stotinjak godina.
p a rg a lk a kolski obrazac za prepisivanje.

Prev,

nego uvjerenje u pobjedu novog, slobodnog ovje

ka. UzvLenost oblika himne bila je draga Majakovskom: pored otrovnog podsmijeha prema onima u
iju su ast pisane himne, uvijek je bilo mogu
nosti i da se ozbiljno govori onim patetinim tonom
proroka koji je tako bio svojstven piscu Trinaestog
apostola.
Pjesme Majakovskog u Novom satirikonu
nisu samo satire koje ismjehavaju nakaznost buroaskog ivota nego i gnjevni politiki pamfleti
protiv kapitalistikog poretka, u kojima pisac produava veliku satiriku tradiciju Saltikova-edrina.
U Himni sudiji Majakovski je u slici dalekog
Perua, slikao gnjusnu rusku stvarnost, vuje zako
ne kapitalizma, koji su savili slobodnog ovjeka.
Uslovnost tog slikanja otkriva se u providnoj
aluziji u posljednjoj strofi:
A , - .
.
, ,
, , .1
U Himni ruku buruj koji se prilagodio ratu
ne interesira nita vie iza vlastitog sitog
blagostanja dobiva po zasluzi od Majakovskog:*i

l koga

1 A znate, ipak mi je ao Peruanca. Nije trebalo

la mu dadu galiju. Sudije smetaju i ptici i igri; i meni,
i vama, i Peruu.

70

,
, ,
,
6bi4bero .1

Ljudski razum i ljudska savjest se ne mogu po

miriti s imperijalistikim ratom, u kome milioni
ljudi ginu za blagostanje sitih. U pjesmi Divne
besmislice Majakovski otkriva uas i glupost tog
rata. On opisuje idilinu sliku bunih praznovanja
imendana uz gaanje u nian i enluenje tako
zamilja rat naivan ovjek koji odbija da prizna
realnu mogunost rata.
: ,
, . !

- !1
2

U Novom satirikonu Majakovski se pokazao

kao sjajan, neiscrpan tvorac tema: njegova duhovi
tost nije bila zasnovana samo na igri rijei ve je
svojom neobinom jasnoom i konkretnou opisa
sadravala u sebi i jezgru teme za slikara. U aso
pisu je niklo mnogo crtea prema temama Majakovskog.
1 Sp avaj, neka te ne uzbuuje slika krvi 1 to to
je svijet poarom opasan; krave su bogate mlijekom i
neizmjerno je bogatstvo u volovskom mesu.
2 Rei e: nije bilo ni topovskih zrna, ni mina i,
razum ije se, nije bilo ni tvr a va! Prosto, svear je za
svoj imendan izmislio bezbroj nekakvih divnih bes
mislica!

71

On gotovo nikad nije svoje pjesme pisao za sto

lom, nije traio samou za stvaralaki rad, nije se
povlaio iz vreve i uurbanosti svakodnevnog ivota
da bi svoju zamisao doveo do sazrijevanja. Ma ta
radio, ovjek koji bi se nalazio blizu njega mogao
je uti kako neto mrmlja, kako neto mumlja, i iz
tog nejasnog govora, razumljivog samo njemu, iskakale su pojedine rijei, iskakale su i preobraavale
se beskonano puta, brisale se u njegovoj svijesti
i zamjenjivale novima. Biljenice su se pojavile
mnogo kasnije, ve poslije revolucije, i Majakovski
je bio daleko od toga da u njima fiksira prve rezul
tate dugotrajnog razmiljanja, tog najvanijeg
dijela rada koji je izvren u sebi, bez biljeenja,
uzgred. U kafani, u restoranu, igrajui bilijar, on
je zapisivao stihove i rijei na komadiima papira,
iznenada se izdvajao iz opeg razgovora i povlaio
u sebe do te mjere, da je itav svijet za njega pre
stajao postojati. etajui po Nevskom s nekim slu
ajnim suputnikom, za glavu vii od gomile koja ga
okruava, podravajui razgovor kratkim, plamenootroumnim replikama, on je odjedamput mijenjao
pravac, skretao kud bilo u stranu i ostavljao sugo
vornika na nedovrenoj rijei, bukvalno otvorenih
ustiju.
Da ga je sugovornik mogao stii, a to nije bilo
tako jednostavno, ako se ima u vidu da je Maja
kovski zamasima svojih koraka guvao vrste pod
sobom, vidio bi ili, tonije, uo stvaralaki proces
72

Majakovskog u onom stadijumu u kome neodre

eno ritmiko mrmoljenje dobiva oblik stihova i
dijelova poema.
Majakovski je osjeao potrebu da mijesi i pre
vre rijei, da ih kalen jednu na drugu, da ih raz
vija' i skrauje, da im vraa udni smisao razgoli
ujui korijen, da im daje novo, neoekivano zna
enje premjetanjem nekog sloga. Nije to bila samo
igra ve i duboka stvaralaka neophodnost, koja
podsjea na vjebanje muzikih skala.
Majakovskom nikad nije bilo dosta neprestanog
ogledanja svojih sposobnosti u kovanju rijei. Rijei
na firmama, reklamama, objavama, afiama
itavo ono literarno arenilo velikog grada koje
se vidi na zidovima i krovovima kua nije mu davalo
ni trenutka mira, kao djetetu koje je tek nauilo da
ita. Sve mu je to davalo povoda za objesnu igru
rijeima. U kinu on gleda nekakav strani urnal u
kome se pojavljuje talijanska plesaica Rita Saeto.
Njeno ime ojedamput biva preinaeno na ruski
nain Sito Reeto, uz gromki smijeh publike. Nje
gova poznanica medicinarka kae mu kako treba
da ide kui da se sprema za ispit iz histologije.
Histologija se kod Majakovskog trenutno preobraa
u glistologiju.
Jednom se upoznao s jednim inenjerom koji mu
je postao partner u rjenikim vjebama. Inenjer
se pokazao kao izvanredno otrouman ovjek. Rjeniki dvoboji izmeu njega i Majakovskog, koji su
trajali satima, dovodili su prisutne do greva u sto
73

maku, sluaoci su padali od smijeha. A Majakovski je ostajao vedar, svje i spreman na nove re
prize. Njemu je drutvo trebalo, da bi bio ono to
jest, auditorij mu je bio kua. Bio je roeni ovjek
poijuma, koji se ne plai, ve voli da mu postav
ljaju pitanja. Jedamput je, ve u sovjetsko vrijeme,
doao u nekakav sanatorium u kome su, pored
medicinskog pregleda, vrena i psihotehnika ispi
tivanja. Pomou odreenih pitanja, takozvanih te
stova, utvrivan je stupanj pamenja, panje,
mate i drugih sposobnosti. Majakovski je, zajedno
s drugim pacijentima, ekao na red. Obino su pod
vrgnuti ispitivanju osjeali nelagodnost to se u
sobi nalaze i drugi ljudi. Kad je Majakovski saznao
ta se od njega trai, on je irokim gestom pozvao
u sobu gdje je vreno ispitivanje sve koji su ekali
na red, izjavljujui da mu bez publike nita nee
poi za rukom. Tako je, pred oima gledalaca, izvrio
sve to je trebalo. Bila je to hazardna igra u kojoj
su visoki stupnjevi njegovih sposobnosti bili uslov
da odnese bank.
Imao je naroito osjeanje za metaforu koja se
teko uoavala.
Jedan je mladi pjesnik, progonjen zbog revolu
cionarne djelatnosti prijetilo mu je progonstvo
iz Petrograa napisao stihove u kojima se alio
na svoju sudbinu. Pisao je: Ba udno ulji me
oma! Kad je uo tu sliku, Majakovski je izjavio:
74

To je dugme.* A kad je pjesnika sreo kod

svojih prijatelja, ponovio mu je: Sad konano
znam da ulji me oma! znai dugme.
Kujui arobnu magiju svojih patnjom obasja
nih rijei, Majakovski se oslanjao na svakodnevni
ogroman trening.

* I g r a rijei sastoji se u tome Sto u ruskom ri

je znai i oma, i rupica za dugme.

Prev.

8
Oktobra 1915. godine Majakovski je pozvan u
vojsku. Prolo je manje od godinu dana otkako se
spremao da poe u rat kao dobrovoljac i otkako je
traio da mu dadu uvjerenje o politikoj ispravno
sti radi stupanja u aktivnu vojsku. Molba mu je
odbijena, i 12. novembra 1914. godine, u kancelariji
moskovskog gradonaelnika, to mu je saopeno i
dano na potpis. Gradonaelnik Modi nije povjerovao
ratnikom aru futuriste, nekadanjeg lana
SDRPR, o kame je ohrana imala podatke od svojih
agenata. I pokazalo se da ima pravo. Oduevljenje
za rat prolo je Majakovskog kao pijanstvo. On
je neposredno sagledao uas rata. Jo odvratnija mu
se uinila pozadina sa sladunjavim licemjerstvom
sitnih buruja, koji su provodili vrijeme u orgiji
za orgijom, koji su od prekomjernih zarada na
vojnim liferacijama organizirali kitnjaste domae
bolnice. Na mnogobrojnim fotografijama u Njiva
ma i Suncima Rusije reklamiralo se milosre
ugojenih: s fotografija su prijekorno gledala siva
lica vojnika-muenika, dostojanstveno postavljenih
radi snimanja s njihovim zavojima i takama, dok
oko njih stoje dame-patronese, milosrdne sestre,
s koketnim snjenobijelim maramama.
76

Aleksej Maksimovi Gorki odluio je da Majakovskog iupa iz vojnikih apa. Uz njegovu nepo
srednu pomo naena je veza u vojnom odsjeku
preko jednog utjecajnog inenjera roaka M. F.
Andrejeve. Majakovski je rasporeen kao vojni
novnik-crta u automobilsku etu u Petrogradu.
Bio je to period kad je pjesnik smiljao novu ve
liku poemu Rat i mir.
Poema je pisana za Ljetopis. Nju je Gorki
s nestrpljenjem oekivao i odredio je za jedan od
prvih brojeva svog asopisa. U poemi je Majakov
ski otro istupio protiv svjetske imperijalistike
klaonice. U prologu se govorilo:
/

!
He
,
,
.
,
,

) .1

U poemi nije bio izraen samo ogroman ovje

kov bol zbog patnji ljdi osakaenih u besmislenom
klanju nego je u njoj bio i istinski socijalistiki
patos, radosno uvjerenje u to da i
i D an as likujem! N e rasuvi ni kapi due, umio
sam, umio da je donesem. U sred piske, jedini ljudski
glas ja podiem danas.

77


,
opy 0 KOM H,

,
,
!*1
Ista ona poza apostola-pjesnika kao i u Oblaku
u hlaama; isto tako je u znatnoj mjeri sauvan
i biblijski rjenik. Ali svemir kome se obraao pje
snik, ve nije slika biblijskog kosmosa; u poemi je
data savreno realna politika i ekonomska slika
svijeta koji razdire rat. Mrane hiperbole Majakovskog produavale su liniju antiratnih pjesama iz
Novog satirikona. Meutim, u poemi nije bila
samo fantasmagorija rata nego je i direktno po
stavljeno pitanje o besmislenosti toga rata za radni
svijet, koji se borio radi tuih interesa:
,

.

?
Majakovski je govorio odgovornosti za rat
svakog onog tko se pomirio s ratom tih godina.
Naroito odgovornim inio je pjesnika:
i On, slobodan, onaj o kome ja urlam, ovjek
doi e on, vjerujte mi, vjerujte!
1 Nitko nije traio da naoj domovini pobjeda bu
de suena. Kog e vraga ona bezrukom ogrisku krva
voga ruka.

78

!
1

!
Tajcofi!1
Kao kontrast ozakonjenoj navici na ratni komar, u poemi Majakovskog uzdizala se sretna bu
dunost zemlje, budunost za koju je pjesnik pozi
vao u borbu sve one kojima je mrnja zube naotrila. Vjera u ovjekovu pobjedu, koju je Majakovski
podvlaio u zavrnom dijelu poeme, odgovarala je
onim uvenim rjeima Gorkog: ovjek to zvui
ponosno!

.

,
.

,
.

. . . , ,
!**
i K rv ! Iscijedi iz tvoje rijeke m akar kapljicu zbog
koje sam ja nevin! N em a nje!
* Velikim oima ovjek ogleda zemlju. R aste, gla
vom je stigao brdo. D jeak je u novom odijelu u
svojoj slobodi dostojanstven, ak sm ijean od po
nosa . . . N eka je slavljen ovjek, neka ivi na vijeke
vjekova, neka Je slavljen !

79

U poemi Rat i mir ovjekova pobjeda je savr

eno jasno vezana za blisku pobjedu socijalizma, o
kojoj je Majakovski govorio kao o prazniku napa
enog ovjeanstva:
He .
1,
1, .
,
1 ,

.1

U toj izvanredno naslikanoj idili osjea se du

boko skrivena ironija: pisac je dovoljno upoznat
sa zakonima ivota i suvie pametan, da bi ozbiljno
slikao idilu on je znao da socijalizam ne moe
doi bez borbe.
Rat i mir je zavren 1916. godine, i Majakov
ski ga je itad na redakcijskom sastanku Ljeto
pisa. Treba se sjetiti da je rat trajao ve treu
godinu, da je rat odnio milione ljudskih ivota.
Tvornice i zavodi su obustavljali rad. Smanjili su
se usjevi itarica nije bilo radnih ruku. Stanov
nitvo i vojnici na fronti gladovali su, bili su goli
i bosi . . . Carska vojska je trpjela poraz za pora
zom. (Historija SXP(b), str. 179, izd. Kulture,
1947.)i
i Ne e povjerovati da su oni plovili bljujui
smrt. U svojim utrobama, koje su zauvijek zaboravile
na barut, oklopnjae u tiha pristanita prevoze arene
hrpe svakojakih drangulija. . ,

80

Ta historijska pozadina jo vie je pojaavala

utisak koji je poema unila na sluae, a naroito
nain na koji je Majakovski itao. Svima su nervi
bili napregnuti. Na onom mjestu gdje pjesnik pita
o pobjedi: Kog e vraga ona bezrukom ogrisku
krvavog ruka?, mnogi nisu mogli da uzdre suze,
plakao je i Aleksej Maksimovi.
Sasvim drukiji stav prema novoj poemi Majakovskog zauzeli su neki najortodoksniji teoretiari
futurizma, koji su u njoj vidjeli otvorenu izdaju
principa formalistike umjetnosti. Oni su se s nego
dovanjem okomili na Majakovskog, zato to u nje
govoj poemi pulsira do krajnosti otro obojeno soci
jalno osjeanje, to u njoj ima odve mnogo stra
hota, kao kod Leonida Adrejeva. Poema Rat i mir
je meu futuristima izazvala protest i zbog svoje
forme: sadrajnost i idejna usmjerenost djela uslovili su u poemi impresivnu konkretnost likova veza
nih za realnu stvarnost, za teke ljudske patnje. A
futuristi su takve likove smatrali sirovim i umjetni
ki nepreraenim upravo zbog toga to su vezani
za ivot, zbog toga to imaju odreeni smisao, koji
je, po miljenju futurista, zagluivao isti zvuk
rijei.
Sad je ve postalo sasvim jasno koliko se Maja
kovski udaljio od svojih prijatelja, koji su mu na
poetku dali izvjestan podstrek u umjetnikom raz
vijanju. U poreenju s futuristima jasno se vidjela
njegova samoniklost, bila je razumljiva i njegova
logina bliskost s Gorkim."
Majakovski

81

Odlueno je da se jedan dio poeme tampa u

narednom broju Ljetopisa, ali su se pojavile veo
ma ozbiljne tekoe s cenzurom. Gorki je sam iao u
Komitet za cenzuru povodom poeme Majakovskog i
objanjavao se s cenzorima, ali, ipak nita nije
mogao da uini. U septembarskom broju Ljetopi
sa za 1916. godinu, u spisku djela koja se ne mogu
tampati iz razloga koji ne zavise od redakcije,
redakcijske saopenje spominje i Rat i mir.
Tako ta poema nije ni ugledala svijeta do revo
lucije. Aleksej Maksimovi je htio da pomogne mla
dom pjesniku, i onda se javila misao da knjigu
stihova Majakovskog objavi izdavako poduzee
Jedro, na ijem je elu stajao Gorki (asopis
Ljetops izdavalo je to isto poduzee).
Izdavako poduzee Jedro imalo je potpuno
odreenu drutvenu fizionomiju borba protiv
amoravlja i rata i propaganda socijal-demokratskih ideja. V. I. Lenjin je dao Jedru da izda nje
gov uveni rad Imperijalizam kao najvii stadij
kapitalizma, koji je zavrio 1916. godine.
Razumljivo je da je izdavanje knjige Majakov
skog u Jedru bilo prvenstveno politika inje
nica. ma da se nije mogao umanjivati ni knjievni
znaaj toga to u izdavakom poduzeu Gorkog
izlazi knjiga stihova mladog pjesnika o kome su
mnogi znali' samo toliko da je on ovjek u utoj
bluzi. Privlaei Majakovskog u Ljetopis, Gorki
nije vodio rauna ne samo o buroaskom drutve82

nom miljenju ngo ni o protestima nekih svojih

najbliih suradnika koje je okirala pojava skandaliste Majakovskog u marksistikom asopisu.
Svojim otrim replikama Majakovski je dovodio
do bjesnila malograane: jedino oruje kojim je
auditorijum neprijateljski raspoloen prema pjesni
ku mogao odgovoriti bilo je pomamno urlanje, utoliko zaglunije ukoliko je pjesnik vie govorio
istinu u oi. Kad je jedamput pred takvim auditorijumom itao pjesmu Vama pamflet otre
optube protiv buroaskih pekulanata kojima je
rat punio depove, Majakovski je primijetio kako
nekakva dama pokuava da na svom licu izazove
prkosan, preziran osmijeh, pokazujui pred publia
kom svoj stav prema istinitim gnjevnim stihovima
Majakovskog. Pjesnik je napravio pauzu i, izne
nada se obrativi prkosno nasmijanoj dami, koja
se na taj nain nala u sreditu panje, rekao:
Da se naini telegraf, potrebno je imati stu
pove, icu i telegrafski aparat, a da se netko smije,
potrebno je imau lice!
Otri ispadi Majakovskog bili su trijumf otroumlja nad malograanskom glupou.
U vanjskoj otrini izraavanja mladog Maja
kovskog i u njegovu izazivakom ponaanju Aleksej Maksimovi je brzo otkrio samoobranu pje
snika s osjetljivom i lako uvredljivom duom. U
Majakovskom kao da su ivjela dva ovjeka: je
dan onaj s podijuma, otrovan, koji ismjehava
neprijateljski auditorijum; i drugi besprijekor

83

no njean, beskrajno mek, nesiguran u sebe i ak

stidljiv u odnosima s ljudima koji su mu duhom
bliski.
Prvih dana februarske buroasko-demokratske
revolucije Majakovski, zajedno s vojnicima, uspo
stavlja novi red u automobilskoj koli. Uzeo sam
na nekoliko dana komandu u Autokoli kae on
u autobiografiji. Mirie na Gukova. Stari ofi
ciri, kao i prije, vrljaju po Dumi. Meni je jasno
poslije toga e neizbjeno odmah doi socijalisti.
Boljevici.
Vie nego ikad on sad ivi ivotom ulice, osjea
da se ne moe odvojiti od revolucionarne mase
koja je burno zavladala Nevskim, gdje se stihijski
javljaju mitinzi. Govomike-boljevike buroaski
klevetnici nazivaju izdajicama domovine; nadimak
ljenine postaje signal za obraunavanje. Neka
kav oficir za sve vrijeme prekida govornika koji
poziva da se okona s imperijalistikim ratom. Ofi
cir vie: Uhvatite tog ljeninu, dajte mu po nju
ci! Tada visok vojnik, u konom kaputu i s autompfrFKffip -krilcima na ramenima, zvunim gla ib j i ridvikii^ dernjavu oficira i ulinu graju,
avljuje :
''
__Graani! Ovaj oficir je tukao vojnika po zut>iAia!'
-,/
ificir je s v r i o svoje, njegove pristalice su zbug o v o r n i k produava:
84

 Buroazija organizira lock-oute, obustavlja

rad u tvornicama. Gdje su dimovi iz dimnjaka tvor
nica koje treba da rade za takozvanu obranu do
movine ? . . .
Bilo je to 1. maja 1917. godine. Miting se stiava, govornik se izvlai iz gomile, k njemu pri
lazi visoki vojnik u konom kaputu.
Sluaj, drue Povoloce, s pjesnike toke
gledita jedno mjesto ti je bilo dobro dimovi'
iz dimnjaka tvornica.
Majakovski ide po Nevskom s Povolocem
starim partijskim drugom, koji ga je 1908. godine
uveo u moskovsku organizaciju. Na sve strane go
mile ljudi strasno diskutiraju o politikim doga
ajima.
Kao da nije prolo osam godina otkako su za
jedno sjedili u mjasnjickom policijskom zatvoru
Majakovski nastavlja razgovor o partijskim poslo
vima o novim zadacima partije. On se izjanjava
otro, odreeno:
Vlast sovjetima! Buroaziju doavola! Gukov, Miljukov sve je to isti olo!
9. augusta 1917. godine u listu Gorkog Novi
ivot izila je pjesma Majakovskog Na odgovor
nost. To je bio pjesniki izraz lenjinskog stava
Majakovskog prema najakutnijem pitanju trenutka.
Pjesnik je pitao:
Bo

?
85


?
? 1
I odgovarao:
!

, ?
:
?12
Za tu pjesmu Majakovskog u organu Gorkog
odmah se zakaio menjeviki listi Jedinstvo.
Menjevici su pokuavali da pjesmu Majakov
skog napadnu s literamo-estetske toke gledita :
Ako su se dosad samo dosadni prozni pisci. . .
uspjeno borili protiv imperijalizma . . . Miljukova, Francuza i Engleza, sad se tog posla prihvatio
u stihovima futurista Majakovski, koji ovako pje
va o suvremenom ratu . . . Banja, Albanija,
tamo nju i Mesopotamiju, svoju im i vojujem to su slikovi, molim vas!
ini se da je rava politika proza toliko iskvarila ukus Gorkom, da je izgubio osjeanje i za po
eziju.
Biljeka menjevikog.estete iz lista Jedinstvo
moe posluiti kao potvrda da u klasnom drutvu
borba estetikih ukusa uvijek izraava borbu klasa.
1 U ime eg a gazi zemlju gruba izma koja kri
pi? Tko je nad nebom bitaka sloboda? bog?
2 Rubalj! Kada e se uspraviti itavim svojim
rastom ti, koji im daje svoj ivot? Kada e im u
lice baciti pitanje: zato ratujemo?

86

Ali sitniarska kritika menjevikog listia do

kazuje i neto drugo. Ona se objektivno moe sma
trati za prvi pokuaj klasnog neprijatelja da raz
bije zajedniki rad dvojice najveih umjetnika ri
jei nae epohe, da zavadi Gorkog s Majakovskim.
U tome je smisao tog poziva n dobar ukus!
U autobiografiji Majakovski ovako govori o svom
stavu prema Oktobarskoj socijalistikoj revoluciji:
Primiti ili ne primiti. Takvog pitanja za mene
nije bilo. Revolucija je moja.
Sredinom novembra 1917. godine narodni ko
mesar prosvjete A. V. Lunaarski obratio se Sa
vezu umjetnika: u Petrogradu s pozivom da pone
suradnju sa sovjetskom vlau. Veina predstavni
ka umjetnike inteligencije, meu kojom su bili
ljudi najrazliitijih pravaca i shvaanja u umjet
nosti, ba to i nije htjela; mnogi su se plaili da e
barbari-boljevici natjerati umjetnost da slui
njihovim dravnim ciljevima. Ma da je meu umjet
nicima bilo dosta onih koji su u svoje vrijeme istu
pali kao odani propovjednici ideja i ukusa starog
poretka, poslije njegova kraha oni su bili meu
onima koji su proglaavali eksteritorijalnost
umjetnosti. U svom odgovoru oni su traili da se
odvoji umjetnost od drave. Zapisnik sa zajedni
ke sjednice Saveza umjetnika na kojoj je 17. (30.)
novembra 1917. godine, to jest dvadeset etvrtog
dana postojanja sovjetske vlasti, raspravljano o
prijedlogu A. V. Lunaarskog, fiksira jasan, od
luan stav Majakovskog.
87

Evo izvoda iz tog zapisnika:

1. Raspravljanje pitanja o stvaranju drav
nog savjeta za umjetnost pri Komesarijatu narod
ne prosvjete, prema zamisli A. V. Lunaarskog.
1. M a j a k o v s k i . Treba pozdraviti novu vlast
i stupiti, s njom u kontakt.
Kad ovjek zna kako je Majakovski uao u umjetnost i kojim se pravcem umjetniki razvijao,
jasno je da on nije ni mogao nita drugo predloiti.
Ako se Aleksandar Blok u januaru 1918. godine
pojavio s uvenim lankom Inteligencija i revo
lucija, u kome je pozivao svim svojim biem,
svim srcem, svom svijeu sluajte Revoluciju
i istog tog januara napisao svoju genijalnu poemu
Dvanaestorica (inteligenti su ga zbog nje na
zivali izdajnikom*i nisu htjeli da mu prue ruku),
onda Majakovski, koji je itavim svojim stvarala
tvom uestvovao u pripremi socijalistikog pre
obraaja svijeta, nita drugo nije ni mogao da
kae o najsjajnijem danu u ivotu ovjeanstva
25. oktobru (7. novembru) 1917. godine osim
onog to je rekao: Revolucija je moja.
On je negodovao protiv pjesnika koji su se ograivali od velikih suvremenih dogaaja i, kako
je govorio, blejali kao kudravo jagnje traei
svoj lirski izraz, ismjehavao dugokose propovjed
nike iste umjetnosti. Lik pjesnika-apostola u
ije je ime govorio u svojim djelima prije revolu
cije za njega je ve bio neprihvatljiv; lik pjesnika88

apostola sad su prema svojim interesima iskoriavali dugokosi propovjednici odvajanja umjetnosti
od drave.
A Majakovski je svoje mjesto traio upravo u
novoj sovjetskoj dravi, u radnikom poretku, duevljavajui se ne sumnjivom pozom proroka,
ve uvjerenjem da je pjesnik narodni yoa i
istovremeno narodni sluga. U kazalinom ko
madu Misterija-buf, koji je Majakovski napisao
za prvu godinjicu Velike socijalistike revolucije,
vjesnik budunosti se ne pojavljuje u liku pjesnika-apostola, ve u vidu obinog ovjeka bolj
evika. Karakteristino je da se Majakovski, tra
ei sliku kojom e izraziti socijalistiki prevrat,
obratio biblijskoj legendi o potopu svijeta.
U to vrijeme, 1918. godine,, iziao je itav niz
djela u kojima su predstavnici takozvane selja
ke inteligencije ozbiljno pokuavali da nau re
ligiozno opravdanje revolucije (A. Bjeli Hristos
Vaskrs, S. Jesenjin Inonija). Misterija-buf je
polemizirala s tim knjievnim pojavama.
Biblijski predmet, koji je upotrebio kao paro
diju, Majakovski je stavio u osnovu svoje Miste
rije, uporedivi slom kapitalizma s biblijskim po
topom :
Svijet su zapljusnule bujice revolucije. Jedino
jo suho mjesto je pol. Gonjeni bujicom, stiu se
prema polu ostaci svjetskog stanovnitva, sedam
parova istih buruja i sedam parova neistih
proletera; isti nagovaraju neiste da potrae
spasa. Neisti prave koveg.
89

Tako je Majakovski izlagao sadraj svog ko

mada u programu za predstavu u ast III. kon
gresa Kominterne.
U svakom inu, u svakoj pojavi svog komada
Majakovski je polemizirao s idejama i linostima
iz biblije, parafrazirajui svete tekstove. Poznate
rijei iz bssjede na gori: blaeni ubogi duhom,
jer je njihovo carstvo nebesko pretvarale su
se u ustima obinog ovjeka u ovakve rijei:
Mott patt ,
.. SLinija borbe protiv boga, kao to znamo, veo
ma je jaka u stvaralatvu Majakovskog prije re
volucije, dobila je svoj zavretak u Misteriji buf,
prvom krupnom djelu koje je pjesnik stvorio u
slavu Velike socijalistike revolucije.
Ali, razumije se, znaaj Misterije-buf nije
samo u tome to je to antirellgiozni komad. Mi
sterija-buf pisao je Majakovski to je naa
velika revolucija, zgusnuta u stih i kazalinu rad
nju. M'sterija to je ono veliko u revoluciji, buf
ono to je smijeno u njoj. Stih Misterije-buf
to je pokret gomila, sukob klasa, borba ideja..
U svome komadu pjesnik velia borbu radnoga
svijeta za realnu sreu ovdje, na zemlji, proslavlja
izobilan, dobro ureen ivot radnog svijeta, ivot
koji otklanja vjeiti jaz izmeu sna i stvarnosti.i
i Moj raj je za sve,. osim za uboge duhom. . .

90

S divnim lirizmom govori o tome velja koja je

zajedno sa ostalim neistima dola u sunano
carstvo komune:

.
Ha ,
.
.

8
:

.1
Misterija-bf to je nastavak napada na
nebo koji je Majakovski poeo jo u Trinaestom
apostolu. Ali umjesto usamljenog krika pjesmikaapostola koji vapi u pustinji buroaskog drutva,
ovdje imamo siguran glas obinog ovjeka upu
en neistima.
He o pae ,
,
.**
I dalje:
i Jedam put sam ba ovako sje'la na galeriji. N a
pozornici ples, T raviata. V eera. Izila sam i i
vot mi se uinio taiko go rak: blato, bare.
* J a vam ne urlam o kristovom raju, gdje lsposnici lou aj bez. eera, j a vam urlam o pravim ze
m aljskim nebesima.

91

Ha oko,
, .

, ,
.1

I raj i pakao u komadu Majakovskog to su

slike normalnog buroaskog drutva s njegovim
reklamnim blagostanjem i realnom bijedom za
radni svjet. Neisti rue raj i, poto su na taj
nain osvojili nebo na juri, dolaze u obeanu ze
mlju, to jest opet na zemlju, ali sad ve u ostva
reni komunizam.
Sjajno je podvuena zauenost praljina, koja
odgovara njenoj profesiji:
. !
-,
?2

Majakovski je zamislio svoju Misteriju-buf

jo 1917. godine. Briljivo je radio na tome da mu
jezik bude precizan i izrazit trudei se da postigne
potpunu jasnost svojih likova.
Mnoge replike linosti iz komada zvue kao po
slovice koje su precizno pogodile politiki sadraj
trenutka :*
i Nemojte vie da buljite u proroke, dignite u zrak
sve to su ljudi potovali i to potiiju. I ona, obe
ana, pojavit e se uz vas ba tu.
* Zemlja, ali ne ona! Zar ne zaudara premalo na
pomije da bi bila zem lja?

92

 , a .
- ,
.1
Ili:
, 1 .
8 .12
Nisu uzalud u kritici onog vremena usporeivali
precizni i saeti jezik Misterije-buf s jezikom
Zla od pameti Gribojedova.
Majakovski se sjea prvog itanja Misterijebuf, kojem je prisustvovao A. V. Lunaarski:
Dobro miljenje je definitivno utvrdio ofer
Anatolija Vasiljevia, koji je takoer sluao i pod
vukao d je njemu razumljivo i da e mase shva
titi.
Lunaarski je predloio da se Misterija po
stavi u Aleksandrinskom kazalitu. Ali, pokazalo
se da to nije tako jednostavno. Trebalo je imati
prodornost, drijelo i energiju Majakovskog, da se
nadvie dernjava protivnika komada, meu kojima
su prije svega bili mnogi kazalini umjetniki ru
kovodioci, koji su izjavljivali da radnici ne e ra
zumjeti komad. Prilikom itanja Misterije-buf u
Aleksandrinskom kazalitu neki glumci su se, kad
je stvar dola do scene raja, poeli u uasu krstiti:
0, boe sveti!
1 P rije su derala jedna usta, a sada dere eta.
Republika je ispala isto to i car, samo stousti.
2 Jednom perec, drugom rupa od pereca. To
ti je dem okratska republika.

93

Ma da je izvanredno itanje Majakovskog za

hvatilo ak i starce-glumce, ipak su komad utivo
odbili to je toliko novo, neobino, da mi stari
tc ne mosmo igrati, to moe samo omladina da
igra! Nedoumica, pa ak i strah, koje je izazvao
komad Majakovskog, ipak nisu mogli da zaklone
ogromnu unutranju snagu djela koje je proitao
sam pisac.
Majakovski sa svojim komadom odlazi radni
cima, dokopavajui se klubova i tvornica Viborkog i Vasiljeostrovskog rajona preko opustjelih
mjesta, mostova i gomila gvozdenog kra. Radnici
d.bio primaju komd i Majakoyski se, ohrabren
podrkom, probija kroz sve zapreke birokratskog
aparata.
Majakovski je ne samo uestvovao u montiranju mise en scne i pomagao u redateljskom radu
s glumcima nego je ak iao nekud da nae avle
za pravljenje dekoracija, da i ne govorimo ve o
tome kako je u predstavi igrao tri uloge. Visei na
sufitnim ljestvama, on je monolog obinog ovje
ka interpretirao tako snano i izrazito kako to
ne bi mogao nijedan glumac.

9
1919. godine Majakovski se preselio u Moskvu.
Prolazei jedamput Kuznjeckim mostom, on obrati
panju na ogroman plakat takozvani Izlog sa
tire Roste (Rosta Ruska telegrafska agencija),
koji se nalazio u izlogu jedne prazne radnje (danas
Mostorg). Crtei su, zajedno s tekstovima uz njih,
inili cjelinu, donosei politike teme u improvizi
ranom agitacionom stilu. Gomila se etila oko Iz
loga da se upozna s posljednjim telegramima,
dekretima i parolama' sovjetske vlasti.
Na izlozima Roste radili su u to vrijeme slikari
eremnih i Maljutin. Majakovski im se pridruio.
Rad u Rosti, gdje je mogao da se izrazi ne samo
kao pjesnik nego i kao slikar, zahvatio ga je. Bio
je to'improviziran rad, vezan za rok, rad koji nije
trpio odlaganja, ne uvijek prijatan, ali rad kome
je nunost davala smisao, samoprijegoran rad koji
iskljuuje udljivost nadahnua, a nadahnjuje se
svojom neodloivom svrhom, rad koji je umjetniku
postavljao surove zahtjeve i donosio mu stalan ne
mir svojom direktnom odgovornou pred masom,
pred partijom. Za Majakovskog je rad u Rosti po
stao prilog snaga jednog umjetnika koji je svoje
majstorstvo podinio propagandi komunistikih
95

ideja. 0 strasti kojom se .predao tome poslu daje

predodbu priznanje Majakovskog uinjeno kasnije
u jednoj od njegovih najvanijih pjesama:

i : ,

,
.

()1

Majakovski je nalazio teme slikarima, sam

crtao, pisao tekstove uz crtee, odijevajui u otru,
emocionalnu formu politiki materijal parolu,
citat iz Lenjinova govora, injenice i cifre. Kroz taj
rad on je izraavao novo shvaanje ivota, u kome
je komunizam ne samo opa nego i lina stvar pje
snika, a opa srea uslov njegove line sree
jer mi nema ljubavi bez njega.
Junak djela Majakovskog prije revolucije bio je
pjesnik koji odgovara za ljudske patnje i koji
objavljuje dolazak svijetle budunosti. Kroz prizmui
i Proleteri Idu komunizmu nizinom nizinom
ahtova, srpova i vl, a ja se bacam u komunizam
s nebesa poezije, jer mi nema ljubavi bez njega.
(Kui)

96

pjesnikove biografije prelamao se cio svijet: ivot

je prije svega bio ivot pjesnika. Pjesnik je bio
mjerilo ivota i svojim ivotom je htio da plati
ljudsku nesreu. Odatle lik pjesnika-apostola. Rad
u Rosti, kome je Majakovski poklonio dvije godine
od 1919. do 1921., postao mu je velika politika
kola. Taj rad je postavio pjesnika na odreeno
mjesto u radnikim redovima kao vou i, istovre
meno, kao slugu naroda, samoportvovnog borca
komunistikog kolektiva.
Dijapazon tema ogroman pisao je Maja
kovski kasnije o radu u Rosti agitacija za Kpmintemu i za skupljanje peuraka gladnima, borba
protiv Vrangela i protiv tifusne ui, plakati o uva
nju starih novina i o elektrifikaciji.
Izloge Roste Majakovski je nazivao precima
sovjetskih satirikih asopisa. U svojim crteima
polazio je od narodnog slikanja; u tekstovima
od poalica i popularnih narodnih pjesama. Sam je
kasnije priznavao da mu je taj rad istio jezik od
pjesnikih trica u temama koje ne doputaju glagoljivost. U crteima i tekstovima nije bilo nieg ne
potrebnog, izraajna sredstva rijei, linije i boje
bila su potpuno jednostavna i precizna. Ispod
crtea koji predstavlja tip in ftigu ru menjevika u
polucilindru i svilenom kaputiu, sa iljastom bradi
com, kako jae na puu, tekst-poslovica :7
7 Majakovski

97

 .
, .1
U rostinskim stihovima Majakovskog neprijatelj
je ismijavan dobro zasoljenim i kao eksplozija
neoekivanim slikom:
,
,

.
, , :
.
( , 1920 .)8

Tako je pjesnik radio na obrani u godinama

graanskog rata. Sad vie nije pred sobom vidio
ovjeka koji onako uope pati, nije vidio apstrakt
nu nesreu ivota, ve borbu radnika sa svojim
klasnim neprijateljem, konkretne ljude crvenoarmijce, radnike i seljake, koji pod najtem prili
kama, u razruenoj zemlji, trpei glad i hladnou,
brane stopedesetmilionski narod od napada intervenata.
Iz onoga to je Majakovski radio u Rosti organ
ski je izrasla poema 150 030 000. naoisana 1920.
godine. Prvobitno se poema zvala Biljina o Ivanu
(a jo ranije Volja miliona).12*
1 Niti smrdi, nit mirie. N i da g a posadi u Sovdep, ni da ga poalje u V K .
2 Buroazija je mislila da nam zavm e iju za go
dinu dana. Ali se, vidfcfr, pokazalo da je malo mjeseci
u godini. Radujte se, buruji, dobre su vijesti: ove
godine se oekuje dvjesta mjeseci. (Utjeha buruju,
1920. god.)

98

U toj poemi kod Majakovskog se prvi put javlja

lik ruskog naroda, utjelovljen u simbolinom juna
ku narodne pjesme Ivanu, koji pobjeuje svjetki
kapitalizam. Ta poema je proeta ogromnim bolom
zbog ruskog naroda, zbog njegovih patnji i rtava.
Ona se zavrava slavopojkom svome narodu, koji
je prvi uao u borbu za sreu svih naroda:
,
,
, ,
, ,
Bc-,

Bc-.
, .
, ,

1 1,

.*1
Dok je pisao poemu, a pisao ju je preko*
vremeno pored svog glavnog rada u Rosti, Majakovski je javno itao pojedine njene dijelove i
svuda nailazo na ushieni prijem. Jedan od prvih
koji su dali visoko ocjenu o novom djelu Maja
kovskog bio je Valerij Brjusov, koji se obratio
i V a m a koji ste kroz dim i a, dck vam je dua
bila u nosu, kripei zaralim eljezom i zupanikom,
ipak radii, ipak uradili. V am a pripadaju rijei ne
umrle slave, rijei koje se iz godine u godinu rascvjetavaju i koje nikad ne e uvenuti, vam a koji ste stra
dali z a nas; neka ste slavljeni milijuni ivih ciglenih
1 ostalih Ivan a.

99

Dravnom izdavakom poduzeu s molbom da ga

izda to je mogue prije. Ipak su inovnici Gosizdata zauzeli neprijateljski stav prema djelu Majakovskog. I opet, kao u historiji s postavljanjem
Misterije-buf, Majakovski je stupio u borbu sa
sovbirokratima, koji su sebe smatrali gospodarima
situacije u aparatu Gosizdata. On se sistematski
tamo javljao i pisao predstavke koje su raskrinka
vale inovnike kao laove i sabotere, izvrgavao
ruglu nain rada nedostojan sovjetske ustanove.
Koraci Majakovskog odjekivali su u Gosizdatu kao
koraci komandorove statue. inovnici su, ini se,
shvatili da se Majakovski ne moe pobijediti izmaranjem i predali su se. U aprilu 1921. godine, to
jest skoro godinu dana poto je zavrena, poema
150 000 000 ugledala je svijet.
Pjesnikova prepiska s inovnicima Gosizdata,
sauvana u Arhivi Oktobarske revolucije (pisma i
predstavke Majakovskog napisani su olovkom i s ko
pijom pjesnik je iz opreza uvao kopije), ovjekovjeava jednu epizodu iz borbe protiv Majakovskog,
koji je teio da svoje stvaralatvo prenese u masu.
Kasnije, ukoliko je popularnost Majakovskog
rasla, borba protiv njega bila je tea, ali njemu
nije postajalo lake boriti se, jer su se neprijatelji
maskirali i poeli primjenjivati finija sredstva.

10
5. marta 1922. godine u listu objav
ljena je pjesma Majakovskog Konferencijasi.
Tada je pjesnik prvi put uao u veliki politiki list.
Kasnije je Majakovski priao kako je tadanji
urednik lista bio protiv njegove surad
nje i kako je ta pjesma mogla biti tampana samo
zahvaljujui sretnoj sluajnosti urednik je bio
na putu.
Konferencijae je zapazio V. I. Lenjin. Pod
nosei referat 0 meunarodnom i unutranjem
poloaju Sovjetske Republike na sjednici komuni
stike frakcije sveruskog kongresa metalaca 6. mar
ta 1922. godine, Vladimir Ili je rekao o pjesmi
Majkovskog :
Jue sam sluajno proitao u listu
pjesmu Majakovskog napisanu na politiku temu.
Ja ne spadam u potovaoce njegova pjesnikog ta
lenta, ma da potpuno priznajem da sam u toj obla
sti nekompetentan. Ali odavno nisam osjetio takvo
zadovoljstvo s politike i administrativne toke gle
dita. U svojoj pjesmi on nepotedno ismjehava
konferencije i ruga se komunistima to stalno dre
konferencije i opet konferencije. Ne znam kako
je s gledita poezije, ali to se tie politike, garanti101

ram da je savreno pravilno. Mi se, zaista, nalazimo

u poloaju ljudi (i treba rei da je taj poloaj veoma
glup) koji stalno dre konferencije, sastavljaju ko
misije, prave planove do beskonanosti. . . Prak
tino izvravanje dekreta, kojih je u nas vie nego
dovoljno i koje mi izbacujemo onako uurbano kao
to je prikazao Majakovski, nitko ne provjerava ...
(Lenjin, Djela, tom XXVII, str. 177 i 178).
Lenjinovo odobravanje ohrabrilo je pjesnika i
nagnalo ak i neprijateljski raspoloene urednike
da raunaju s njim. Pred Majakovskim su se otvo
rile iroke mogunosti tampanja. On ne proputa
nijedan iole znaajan dogaaj u meunarodnom
poloaju i unutranjem ivotu Sovjetske Republike
a da se ne odazove na njega, igoui na novinskim
stranicama svojim gvozdenim stihom i licemjerne
francuske parlamentarce koji piu referate o gladi
u Povoloju, dok u isto vrijeme organiziraju bande
bijele emigracije protiv Sovjetskog Saveza, i ministre-delegate Genovske konferencije koji zahtijeva
ju plaanje carskih dugova, i humanistu Emila
Vandervelde koji je doao u Moskvu na suenje
desnim eserima da iz ovjekoljublja zatiti najpodlije neprijatelje radnike klase:
? ?
? - ?
He . . .. -1i
i Suditi? Za metak na Ilia? Zato? Dvojicu
trojicu su ubili ? Ne doputam. Trim. L e tim . . .

102

B'.lten o bolesti Vlamira Ilic u martu 1923.

godine odjekuje u Majakovskom s najveom uzne
mirenou i bolom:
He ,

.

, !1

I odjedamput vijest od sto pudova Ilia

udarila k a p . . . Evo ve koliko je godina prolo
od dana Lenjinove smrti i skoro isto toliko vremena
otkako je Majakovski napisao svoju poemu o Lenjinu, a lik genijalnog voe i ovjeka, koji je stvorio
Majakovski ostaje nepremaen u itavoj naoj
umjetnosti.
Majakovski1je radu na svojoj poemi pristupio u
proljee 1924. godine pod neposrednim utiskom
smrti Vladimira Ilia. Bol zbog gubitka koji su pre
trpjeli narod i partija bio je i lini bol Majakovskog. On je osjeao da se od njega oekuje bezmjerno topla, ovjeanska rije ljubavi prema Lenjinu, drugarska rije utjehe svijetu, koja bi po
stala istinski bojni pokli i oduevila sve one koji
se bore za pobjedu Lenjinovog djela u itavom svi
jetu. Zato je on i govorio u uvodu poeme:i
i Ne emo, ne vjerujem o u bijeli bilten. Bjei, na
m etljiva sjeno, s proljetnih oiju!

103

no .1

Lenjinova sahrana bila je onaj potresni lini

utisak koji je inio osnovu poeme i davao boje nje
noj glavnoj slici. Prikazujui sahranu, u kojoj se
stihijski izrazila narodna ljubav prema Vladimiru
Ilicu, Majakovski je najbolje mogao na dovede do
svijesti itaoca ideju poeme: povezanost izmeu
voe masa, izmeu linosti i kolektiva. Lenjinova
smrt je za Majakovskog bila ne samo povod dubo
kim preivljavanjima nego i razmiljanjima koja su
doticala ono to je bilo bitno u njegovu vlastitom
ivotu i linosti.
H

.*

Odajui poast genijalnoj linosti Vladimira Ilia, Majakovski se na poetku poeme otro obara na
one koji unakaavaju lik najzemaljskijeg od svih
ljudi koji su proli zemljom. Poreenje voe pro
leterske revolucje s prorokom i druge boanske
analogije, koje su mu sad mrske, pjesnika dovode12
1 Srce glasa ja moram da piem po mandatu
dunosti.
2 J a se istim pod Lenjinom da bih plivao dalje u
revoluciju.

104

u jarost. S ljubavlju, s ushienjem, on u Lenjinovoj

linosti otkriva divne ljudske crte koje vou ine
prisnim i bliskim svakom ovjeku, koje ga ine
jednostavnim i razumljivim i koje kao da svakom
ovjeku pokazuju njegove mogunosti, izraene i
ostvarene u punoj mjeri. Udubljivanje u Lenjinovu
linost pomae mu da shvati svoj poloaj u kolek
tivu.
B
6bi

BTOfi

!1
Neizmjemost Lenjinove smrti to je nizmjernost djela olienog u njegovoj linosti, pa Majakovski postavlja pitanje:i
i Lju ljaju i se kao da sam potegao vie vina 1
jada instinktivno se sklanjam od tram vajske mre
e. Tko bi sad oplakao moju malu sm rt kad su svi
oaloeni ovom neizmjernom smru!

105

 ?
80

?1

I na njega odgovara u velikoj historijskoj digre

siji, tumaei Lenjinovu biografiju kao biografiju
partije i socijalistike revolucije. Poema je bila
posveena partiji. Kasnije je pjesnik govorio: Jako
sam se plaio te poeme, jer se ovjek lako mogao
spustiti do obinog politikog prepriavanja.
Razumljivo je to se Majakovski najvie plaio
biografskog dijela poeme, jer je tu bila najvea
opasnost da se ovjek spusti do prepriavanja onog
to je ope poznato. Ali, s druge strane, obraajui
se milionima italaca i slualaca, to je Majakov
ski inio ve odavno, naroito u poemi posveenoj
partiji, pjesnik nije mogao mimoii obnavljanje bar
najglavnijih etapa Lenjinove biografije. Ljubavi
prema Lenjinu trebalo je dati smisao u svjetlosti
njegovog sveovjeansko-historijskog djela. Impre
sivna snaga slike pogreba morala se pojaati time
to je ta slika uzeta u perspektivi puta koji je Lenjin preao. Pojedini stihovi iz historijskog dijela
poeme postali su pjesnike formule obzirom na svi
jet radnike klase:

,
1 ta je on uinio? Tko je on i' otkuda, taj najovjeniji ovjek?

106


- ?
,

,

,

.1
U stihove poeme koji izraavaju narodnu bol,
za Lenjinom, utisnut je heroizam i uzvienost ne
sree. Samo potpuna i nerazluna povezanost pje
snikova s narodom i s partijom radnike klase
mogla je uzdii Majakovskog n a visinu njegove
teme.

.

.

s 1.
.
y .
,
.
,
.i
i P a rtija i Lenjln blizanci braa koga vie
cijeni m ajka-historija ? Mi kaemo Lenjin, podrazu
m ijevajui partija, kaemo partija, podrazumi
jevaju i Lenjin.

107

! 1

Povorka prema Domu sindikata svom duinom

Tverske i Dmitrovke, neuveni mraz koji kao da
proba koliko smo prekaljeni u ljubavi te realne
injenice iz onih dana, neizbrisive iz sjeanja su
vremenika, Majakovski je pretvorio u slike koje
svojom snagom uzbuuju duu. Potreseni svjedok
i uesnik narodne nesree kazuje ono to preivlja
va itav narod:
,

aTOft

>1

no
!*12
1 ZagTcnuo se nepotrebni cilik zvonceta. Kalinjin
se savladao i ustao. Ne proguta suze s brkova, obraza.
Odale su ga. Blistaju na klinu brade. Misli se pobrkale,
mrve glavu. K rv u sljepoicama, krklja u veni.
Jue u est sati i pedeset minuta preminuo je drug
Lenjin!
2 Sretan sam to sam djeli ove snage, to su nam
zajednike ak i suze iz oiju. Monije i istije se o
vjek ne moe ispuniti velikim osjeanjem koje se zove
klasa!

108

Pripremajui se za rad na poemi, Majakovski

je s naroitom briljivou i oduevljenjem prou
avao materijal o Lenjinu i historiju partije i raz
govarao s ljudima koji su lino poznavali Vladi
mira Ilica. Nikad se on toliko nije bavio historij
skim izvorima. Rijei i izrazi iz Lenjinovih lanaka
i govora postali su temelj preciznog pjesnikog
lika.
U poemi Lenjin Majakovski je naao novu
neobinu spregu eposa i lirike, ljetopisa dogaaja
u kojima uestvuje cio narod, i svojih linih pre
ivljavanja.
Lenjinov lik postao je konkretno-historijski lik
novog, slobodnog ovjeka, iji je dolazak pjesnik
predosjeao u svom stvaralatvu prije revolucije.
Ako je Majakovski u Oblaku u hlaama govorio:

ropti ,

, 1
U poemi Lenjin ovo predvianje se pretvaralo
u realnosti:
,

i Vidim kako preko brda vremena ide onaj koga

ne vidi pitko.

109

,
.1

Ako Oblak u hlaama predstavlja monolog

pjesnika-propovjednika, onda je poema Lenjin
originalno historijsko prianje s lirskim digresija
ma. Konkretno-historijski sadraj djela uslovio
je za Majakovskog novu formu poeme, dovedenu
do savrenstva u Dobro!
21. oktobra 1924. godine Majakovski je itao
Lenjina aktivu moskovske partijske organizacije
u Crvenoj dvorani MK RKP(b). Oziv radnikog
auditorijuma obradovao je pjesnika i u njemu
uvrstio svijest o znaenju poeme. Stvorivi tako
djelo, pjesnik je postao istinski tuma misli i osje
anja ljudi sovjetske epohe. Priznanje njegova zna
enja dolazilo je odozdo, od novog sluaoca. Pa ipak
to priznanje nije dobilo nikakve podrke u ruko
vodeoj knjievnoj kritici tih godina. Tri povrne
recenzije to ie sve ime je tampa zabiljeila po
javu velikog djela Majakovskog.i

i On je zemaljski ovjek, ali ne od onih to su

arili pogled u svoje korito. Obuhvatajui odjednom
itavu zemlju, on je vidio ono to je skriveno vreme
nom.

11
U papirima Majakovskog sauvan je primjerak
poeme Lenjin prepisan na pisaoj maini kao
prozni tekst, bez podjele na stihove i bez naslova.
Taj egzemplar je Majakovski nosio sa sobom u ino
zemstvo u Pariz u jesen 1924. godine i 1925. go
dine u Ameriku. U takvom obliku rukopis je lake
bilo provui kroz sve mogue pogranine zasjede.
Ambasador stiha recitirao je u inozemstvu
Lenjina i druga svoja djela i govorio o ivotu
Sovjetskpg Saveza i o sovjetskoj kulturi, ee
nego ijedan drugi sovjetski pisac devet puta za
sedam godina Majakovski je prelazio granice
Sovjetskog Saveza i dvaput se spremao na put oko
svijeta. I prijatelji i neprijatelji susretali su Maja
kovskog ne samo kao pjesnika nego i kao poslani
ka novog svijeta koji se izgrauje u SSSR.
Majakovski je sebe uporeivao s Kolumbom kad
je svojoj brouri, objavljenoj u New-Yorku 1925.
godine, dao naslov Otkrie Amerike. Na njenim
koricama naslikana je legendarna- karavela Ko
lumbova.
Otkrivi da u Americi ovjek gnusno eksplo
atira ovjeka, Majakovski se obraao Kolumbu
ovim rijeima:
-

 ,
,

no .

,
,

.1
Ushieno, kao ovjek koji zna i koji umije da
ocijeni, Majakovski je gledao na veoma razvijenu
ameriku tehniku u njoj je on vidio blisku bu
dunost svoje domovine, a s mrnjom i ovratnou se sudarao na svakom koraku s amerikim i
votom, u kome je ovjekovo dostojanstvo izvrgnu
to poruzi. Naroito je negodovao protiv poloaja
ene u buroaskom drutvu. Iz tog osjeanja nego
dovanja ponikao je izvanredan ciklus lirskih pje
sama posveenih toj temi. Cmkinja-majka, koja se
u ime porodice prodaje trulom misteru Swiftu i,
zajedno s dolarima, dobija stranu bolest, postala
je junakinja jedne od najboljih pjesama.
B
A T&R

i Ti si glupak, Kolumbo, kaem ti to po dui.

to se mene tie, ja lino bih zatvorio Ameriku, malo
je poistio, a zatim je opet otkrio po drgi pu t

112

.1

Bio je oaran udesima napredne amerike in

dustrije, ali mu se srce ispunjavalo mrnjom pre
ma njegovu visokobezobraziju kapitalu, koji
unakaava i osakauje ljude. U izlogu ogromnog
magazina u glavnoj njujorkoj ulici sjedi sedam
naestogodinja djevojka i otri zarale noeve fir
me Gilette. Majakovski s gorinom tumai snove
te djevojke, koja je spremna da u svakom onom
to prilazi izlogu vidi princa iz bajke dolarskog
magnata koji e se njome oeniti i podii je na
vrhunce buroaske sree.
Majakovski se u mislima obraa djevojci s po
zivom :
:
,
a

,
1 .*

I zavrava pjesmu upotrebljavajui opet (mu

sliku s noevima:*8
' i N isam mislio da se time pletem u politiku. V e
sam onako naslikao, kao mali pejsa. Jedni kau
civilizacija, drugi kolonijalna politika.
2 Ljutim se: Izii, razlupaj prozor a brijae
razdijeli za ugojene vratove.

8 Majakovski

113


e
-,
,

,
,

^ .1
Kontrast s rodnom zemljom osnauje u njemu
osjeanje ponosa svojom socijalistikom domovi
nom:

:

cBbicoKa.1
2

I sve jae ga obuzima misao o povratku kui.

Pjesma Kui! daje klju da se u pjesnikom
stvaralatvu Majakovskog razumije ona veza
grlatog glavnog agitatora i Majakovskog-liriara.
Rijei komunizam i ljubav on stavlja jednu
pored druge, jedne nema bez druge.
1 Kako da joj u glavu ureem misli-noeve da
Rusi znaju drugo sredstvo da se radnici ispnu na sve
katove bez sanjarenja, bez svadbi, bez oekivanja
nasljedstva.
2 Sovjetski ljudi imaju svoj ponos: mi na buruje
gledamo s visine.

114



.1

Tako govori Majakovski ulozi svoje poezije.

Line sree za njega nema bez drutvene sree; bez
komunizma za njega nema ni ljubavi. Organsko
jedinstvo poezije Majakovskog sastoji se u toj po
vezanosti izmeu opeg i linog.
U pjesmama Majakovskog veoma je teko utvr
diti granicu meu vrstama. Jedna od osobitosti nje
gove poezije je uzajamni utjecaj linog i drutve
nog, sli je van je onih duevnih stanja iz kojih je
u njegovoj poeziji ponikla ili lirika ili epos,
ili istovremeno i jedno i drugo.
Lirika Majakovskog nije ista lirika tipa
Feta ili Tjuteva, i ona ne moe da zadovolji o
vjeka koji osjea potrebu za takvom lirikom. Takvu
potrebu smatraju kao potpuno pravilnu i nimalo joj
ne protivrijee ni ljudi koji vole Majakovskog.
Sam Majakovski je, borei se protiv iste liri
ke, priznavao:

1 ,

T04H 0

Haro.

Ho i
i J a se osjeam kao sovjetska tvornica koja izra
uje sreu.

8*

115

 :

.1
U tom priznanju karakteristino je i to to se
lirika identificira s poezijom u cjelini. Tako je to
bilo kod Majakovskog, ali to nije tako uope, istih
liriara koji znaju iskljuiti ljude iz drutvenih pre
ivljavanja svoga vremena ima koliko hoete u
pjesnikom blagu svih vremena i naroda.
Neto drugo je lirika Majakovskog, pjesnika
sovjetske epohe. Kad Majakovskog nazivamo liriarem, bolje je da odmah, kako bi se izbjegle grijcke, opomenemo itaoca koji trai iskljuenje
da to ne e nai u njegovim stihovima.
Majakovski je ukljuen u drutvena preivlja
vanja svoga vremena svim srcem, svim porama
svog pjesnikog bia. Poezija u cjelini za njega je
lirika upravo zbog toga to se kod Majakovskog
sutina pjesnikog manifestira u stalnoj spremno
sti da lino preobrati u drutveno, i obratno. Lirika
Majakovskog crpi svoju snagu i iz suglasnosti i iz
protivrjenosti linog i drutvenog. Zato Majakovskom tako i polaze za rukom prijelazi iz jednog
kljua u drugi.
Evo primjera za takav prijelaz u poemi Lenjin poemi, kao to je poznato, u pravom smi
slu historijskoj. U lirskoj digresiji pjesnik prika
1 Mi smo mnogo puta juriali na bajonetu protiv
lirike, mi traimo tonu i golu rije. Ali poezija
to je strano pogana stvar: postoji, i ta e jo j?

zuje osjeanja ljudi koji se sjeaju Lenjina poslije

potpune pobjede komunizma:

, ,

^ ,

,
1 .1

I odmah za lirikom dolazi epos:

.
,
,

.
!
?
! 1
2
1 K ad pravim bilancu onog to sam proivio i kad
prevrem po danima da naem onaj koji je najsvijetliji, uvije se sjetim istog dvadeset peti, prvi dan.
2 Od grm ljavine dre uzbueni Smolini. D^lie
m itraljesci s redenicima. V a s poziva drug Staljin.
Desno, trea, on je tamo. Drugovi, ne zadravajte
se! Zato ste sta li? U oklopne automobile i na poast!

117

Takav je on uvijek u svemu. Majakovski ima

pjesmu Proljetno pitanje. njoj je izraeno,
reklo bi se, ne samo ;sto lirsko nego skoro isto
fizioloko osjeanje; opisano je ono zamoreno sta
nje ovjeka koji osjea da se pribliava proljee.
Pa ipak, tanani opis fiziolokog osjeanja u pot
punosti je ukljuen u historijsko mjesto i vrijeme.
Ve od prvih stihova pjesnik kae:
. .. ,

.1

I zavrava stih :

1
.

.2*

i . . . Razumijete, uskoro e u R S F S R doi proljee.

* A ve sva druga pitanja su vie ili manje ja
sna. Jasno je i to se tie kruha i to se tie mira.
Ali ovo kardinalno pitanje koje se tie proljea treba
sad uz svaku cijenu urediti.

118

itav rjenik, pa i sam naslov pjesme Proljetno

pitanje zvui ironino i suvie konkretno za lirsku
temu.
Tu dolazi do izraza druga crta lirike Majakovskog: u njoj uvijek ima ironije. Pjesnik je zapazio
kako je ovjeku koji se stvarno razmekao od bola,
svojstveno da se krije iza grublje rijei. Ironina
grubost Majakovskog to je samoobrana stidlji
vog ovjeka. A s druge strane, u oblasti osjeanja
ironija i humor odgovaraju samokritici u drutve
nom ivotu. Lirska samokritika u obliku ironije
ni jednog trenutka ne naputa pjesnika koji se
razmekao od bola. Zbog toga je svakom onom
koji, raspoloen samokritiki, slino Majakovskom,
ne voli sliniti, veoma prisna njegova lirika. To je
muevna, ma da i gorka lirika, koja ne doputa
da se makar i za trenutak zaboravi da ima i va
nijih stvari nego to su lini bolovi:
,
,

.

y , 1,

.1i

i N e u vam se nametati sa svojom crnom melan

kolijom, a i ne razgo vara mi se ni s kim. Samo krge
slikova ire se ubrzano kod ovakvih kao to smo mi
n a pjesnikom pijesku.

119

Doista, nikad isti liriar, koji zna samo za ono

to je njegovo lino i koji samo o tome misli, nee
dostii onako prodornu snagu u izraavanju bola
kao Majakovski.

,

.

e
-.1

Sta moe da se uporedi s bolom lirske samo

kritike Majakovskog u dugom nizu pjesnikih raz
miljanja o ivotu koji prolazi, a u kome se tako
malo uradilo?
,

poc,

,
,

...
,

.*i
i Nije dovoljno znati zanat krasnopisa. opisati za
lazak sunca ili cvjetanje rotkvice. Nego kad se dua
uz rebro smrzne, pokuaj ti da je raskravi.
Rodio sam se. rastao, hranili su me na dudi.
ivio sam, radio, zaao u godine . . . Tako e i ivot
proi, kao to su prola Azorska ostrva.

120

Ta pjesma, napisana na parobrodu na putu za

Ameriku, nosi naslov koji je apsolutno nepotedan
prema samom sebi: Sitna filozofija na dubokim
mjestima.
Ironino izvrgavana sumnji i ljuto napadana,
ista lirika mu se osvetila i na svoj nain osvajala
sebi mjesto u stihovima Majakovskog. Ta borba
izmeu tradicionalne lirike i lirike Majakovskog
ini dra takve pjesme kao to je Tamara i De
mon. Lirski junak-pjesnik, u kojem italac bez
muke upoznaje samog Majakovskog, raspoloen je
nepovjerljivo i borbeno prema kavkaskim pejsaima, toliko puta opjevanim u ruskoj poeziji. On se
ne ustruava od obinih poreenja da bi unizio, ui
nio smijenim, li:o boja tradicionalnu ljepotu pri
rede. I biva pobijeen tom tradicionalnom ljepo
tom.

hoc

.
,

121

. . .*

I obraajui se carici Tamari govorom kojega

se humor ne moe oponaati, pjesnik priznaje:

.
) ,

horii

.*

Majakovskom je spokojstvo bilo organski stra

no, on je uvijek ivio kao na vulkanu; on je svoj
lini bol utoljavao to nije svakom dato svije
u o neophodnosti preinaavanja ljudskih fodnosa,
uvjerenou da e socijalizam pobijediti i u najzaostalijem dijelu tih odnosa u svakodnevnom
ivotu. Eto zbog ega ljubavna lirika Majakovskog,
u kojoj veoma snano zvui tragina tema nesretne
ljubavi, ne moe a da ne razoara one koji hoe
preko lirike poaliti samog sebe, koji u lirici trae
potvrdu svog razoaranja.
Jedna od najsloenijih poema Majakovskog, iro
nino i nevino nazvana O tome, napisana je po
linim motivima o opem ivotu.12
1 Hou da okrenem dignuti nos, a osjeam: koim
se od hladnoe na ivici, obuzima me hipnoza vode i
prskanje pjene. Evo ova kula, kao revolver uperen ne
bu u sljepooicu, poraava me netaknutom ljepotom . . .
2 Mi smo vrpca ope lirike. J a vas poznajem odav
no, a mnogo mi je o vam a priao neki Ljermontov.

122

" .
He .
,
,

,
.1
Ali i tema tome ipak nije amo lina, ve
i opa tema po raspletu predmeta i ideje u poemi:
1
,
,
.

,
,
Bceft ).2

Potvrujui stvaralaku snagu ljubavi protiv

liriara-pudlica, on se ve nije Salio, nije pribje
gavao ironiji. Htio je da ljubav ne bude samo uslov
za linu sreu nego i snaga koja mijenja svijest,
koja pribliava pobjedu komunizma.

c ,

,
,
1 On i ona to je m oja balada. J a nisam stra
no nov. Strano je to to je on ja, a i to je
ona moja.
2 N ek a ne bude ljubavi slukinie brakova, po
hote, hljebova. Proklevi postelje, ustavi s leaja, ne
k a ljubav ide preko cijelog svemira.

123

ero,

a ,

.1

Lirika Majakovskog je zaarana u krugu dru

tvenih preivljavanja sovjetske epohe. Nju spa
jaju najjae niti s herojskim eposom koji opjeva
podvige naih ljudi u ime socijalistike domovine.
Po potenju kojim su u lirici Majakovskog razgoliene protivrjenosti u dui naeg suvremenika, po
iskrenosti, istinitosti i snazi osjeanja koja u njoj
potvruju premo drutvenog nad linim ona se
moe definirati epitetom koji se obino pridaje eposu: to je herojska lirika.i

i Voljeti to znai otkidati se od posteljne plahte,

poderane od nesanice, kidati se od ljubomore na Kopernika, njega a ne mua Marije Ivanovne smatrati
za svog suparnika.

12
Na svojim putovanjima u inozemstvo Majakovski je izotrio osjeanje sovjetskog patriotizma,
koje je dobilo najpotpuniji i nepremaen pjesniki
izraz u poemi Dobro!, napisanoj povodom 10godinjice Velike socijalistike revolucije.
Majakovski to sam podvlai u svojoj poemi:

.

9To.

. . .
),
,
,

,
125

 ,
c ) ,

.1
I klasine Stihove sovjetskom pasou, koji
izraavaju osjeanja sovjetskog patriote, inspirirala
su putovanja u inozemstvo.
Poema pripremana za 10-godinicu revolucije
prvobitno je imala naslov Oktobar. Naslov Do
bro! doao je kasnije, u toku stvaranja poeme, i
zazvuao potpuno neoekivano za pjesniko djelo
o historijskoj proslavi. Taj naslov-usklik izraavao
je, prije svega, lini stav pjesnikov prema onom to
se odigralo u ivotu rodne zemlje, izraavao je ushi
enje, lirsku uzbuenost ovjeka koji je postao svijestan svoje sree. Razvijajui, po svom obiaju,
temu u uvodu, Majakovski ve u prvim stihovima
podvlai stapanje drutvenog i linog, eposa i lirike :
9
,

.
1 J a sam se mnogo skitao po toplim zemljama. Ali
tek ove zime shvatio sam ta je to toplina ljubavi,
prijateljstava i porodic. . . Zemlju, gdje je zrak kao
slatka limunada, ostavlja i juri dalje, ali zemlju s
kojom si se zajedno mrznuo nikad ne moe prestati
voljeti.

126

.1
Majakovski je u sovjetskoj poeziji poinjao novu
patriotsku tradiciju revolucionarne radnike klase,
koja je izvojevala domovinu za sve one to rade.
Preko glave malograanina, prezrevi nepovjer
ljivi osmijeh estetiar, Majakovski se svojom poe
mom obratio radnicima, drutvenom miljenju par
tijskog auditorijuma. 18. oktobra 1927. godine itao
je poemu aktivu moskovske partijske organizacije
u Crvenoj dvorani MK. U osvrtu na to vee Pa je pisala: Pjesnik nije doao da
naprosto proita svoju poemu, nego je htio* od par
tijskog prosjenog ovjeka od agitatora i t. d.
dobiti odgovor da li je poema razumljiva i, ukoliko
je razumljiva, da li u cjelini daje irokim krugovi
ma italaca ono to je sad potrebno. . . Uzimajui
rije poslije izmjene miljenja, MajakovSKi je pod
vukao da nitko od govornika nije rekao negativne
miljenje o bitnom pitanju koje je postavljeno pred
skup. Nitko nije rekao da je poema nerazumljiva,
a to je glavno to je on oekivao od ovog skupa.
U rezoluciji koju su prisutni primili, poema V. Ma-i
i To vrijem e bruji kao telegrafska ica, to je
srce sa istinom nasamo. To se desilo borcima ili zem
lji, ili se to desilo u mome srcu.

127

jakovskog Dobro!, u nizu drugih djela sovjet

ske knjievnosti, ocjenjuje se kao korak unaprijed
i zasluuje da bude upotrebljena u praktinom radu
kao sredstvo umjetnike agitacije ( Mo*
, 20. oktobar 1927. godine, broj 240).
U svojoj oktobarskoj poemi Majakovski prika
zuje kako se u neuvenim tekoama graanskog
rata, rasula i blokade budi i snai osjeanje socija
listike domovine. Od tekih prizora narodne bijede
pjesnik prelazi na lina osjeanja iz onog vremena
kad je svima bilo teko. Ali o sebi on govori s hu
morom:

, ,

.1

Otkrivajui lirsku temu u poemi Dobro!, Ma

jakovski ponavlja kao pripjev, obraajui se vinov
nicima gladi i tifusa, internacionalnim banditima
koji trguju domovinom:

).i

i Meni je lake nego svima ostalima, Ja som

Majakovski. Sjednem i jedem komadi konjetine.

128


,


,
,
KOTOpOft
,

!1
A. V. Lunaarski je poemi Majakovskog rekao
ovako: To je Oktobarska revolucija odlivena u
bronzi.
Pjesnik odaje hvalu Sovjetskoj Republici povo
dom 10-godinjice njenog ivota, ali ga ne uspav
ljuje ono to je postignuto:
c ,

.*
* J a volim ovu zemlju, o vjek moe zaboraviti
gdje je 1 kada gojio stom ak 1 podvaljak, ali zemlju 8
kojom je zajedno gladovao ne moe nikad zabo
raviti!
0 M ajakovekl

120

),
,

.1
U zavrnom dijelu poeme pisac vodi itaoca na
Crveni trg i, obilazei grobove palih boraca pored
kremaljskih zidina, u izvanrednom dijalogu izmeu
mrtvih i ivih, utvruje jedinstvo revolucionarnog
pokoljenja.
Kao da se prenuo iz bolnih uspomena, Majakovski na kraju poeme podie zdravicu Velikoj socija
listikoj revoluciji. ovjek treba da se osjea veo
ma jednostavno na proslavi, da bi se, slino Majakovskom, izvanredno inteligentno i zarazno alio
veliajui ast sovjetskog graanina i njegovu svi
jest da je domain svoje domovine.

.

.
1 J a sam s onima koji su izili da grade i iste,
u neprekidnoj groznici svakidanjice. Slavim Domo
vinu, koja jest, ali triput koja e doi.

130

1,


.1
Oktobarska poema Majakovskog, napisana za
10-goinjicu Velike socijalistike revolucije, pred
stavlja vrhunac nove lirske poezije, koji postaje
sve vidniji ukoliko se od njega vie udaljavamo.

1 Podigli su prainu velikim tokom u mome

automobilu moji deputati. U crveno zdanje- na sjednicu.
Sjedite, ne drijem ajte u mome Mosovjetu.

13
O tome da je Majakovski napisao novo djelo
zemlja je doznavala ne toliko iz lanaka, recenzija ili
novinske kronike koliko iz afia koje su objavlji
vale pjesnikova javna itanja novih stihova. Afie
Majakovskog dovodile su itav grad do ushienja.
Tonije, one su kao zvuci trube objavljivale novi
napad. Te afie vidjeli su na svojim zidovima mnogi,
i to ne samo veliki gradovi SSSR. Afie nisu bile
naprosto saopenje da dolazi uveni pjesnik. To su
bila knjievna djela svoje vrste, koja je Maja
kovski pisao da se izlijepe po gradskim zidovima i
ogradama/ Afie nisu sadrvale toliko program
predstojee priredbe koliko su bile ifrirana reklama
ideja, koja je ljude gonila da se beskrajno domi
ljaju i da se mue u stranim i radosnim predosje
a nj ima.
Sedam ili 2 000 009, Tetkin album ili trg
revolucije, Kuda e? Idem u toaletu na Jaroslavskom, to su karakteristine teze njegovih
af'a, koje su izazivale nedoumicu u organizacijama
od kojih je zavisila dozvola za prireivanje pjesni
kovih veeri.

Grad koji je oekivao Majakovskog, bio je uzne

miren. Predstojee pjesnikovo istupanje kao da je
132

bio signal da e svi morati da istupe, da u auditorijumu ne moe biti ravnodunih, pasivnih slualaca, nego da e svi i svako morati da se izjasni o
najdelikatnijim pitanjima morala, ivota i kulture.
I tako je to bilo uvijek, pezavisno od teme ispisane
na afiama pa bila to ismjevaka parola, Tra
imo fini ivot ili tema, reklo bi se, zanimljiva
samo za pjesnike Kako se piu stihovi. Tema
tih besprimjernih razgovora izmeu Majakovskog i
grada bila je uvijek jedna: Majakovski. Njega s
po odranim pobjedama znali kao vojskovou ak
i oni koji nisu itali njegove stihove. I, ugledavi na
afiama to ime to zbunjuje ljude, svatko je tre
nutno pojimao da se priprema neto naroito, neto
to e biti hvatanje u kotac novog sa starim, ne
to to po svom znaenju daleko prelazi granice di
skusije o umjetnosti.
Majakovskog je naroito prisno susretala omla
dina. I to je bilo prirodno. Majakovski je bio pje
snik mladosti svijeta, pjesnik onih ljudi koji tee
novom. Iako je, razumije se, bilo koliko hoete
mladih staraca iz svakovrsnih knjievnih organiza
cija, novopeenih estetstvujuih malograana i
mladih vukova u janjeoj koi, koji su se takoer
spremali da na svoj nain susretnu pjesnika.
Majakovski se nije zadovoljavao time da svoju
poemu tampa u asopisu ili da je izda u posebnoj
knjizi. On se morao sam pojaviti vlastit'm stihovi
ma, da svoju poemu objavi vlastitim glasom. Bio je
genijalni recitator-kultprosvetik koji je umio
133

uiniti da ponovo sinu one svakodnevne teme i

svakodnevna pitanja to vise u zraku, najvanije
teme za zemlju i partiju.
Zaista je basnoslovno radio.
Teko je recitirati. Recitiram svakog dana. Na
primjer, u subotu sam recitirao u Novoerkasku
od 8% uvee do 12% nou, traili su da recitiram
i u 8 sati ujutru na univerzitetu, a u 10 u konji
kom puku, ali sam morao otkazati, jer sam u 10
sati otputovao u Rostov i recitirao od 1 \ do 4.50
u RAPP-u, a ve u 5.30 u Lenjinovim radionicama;
i nikako se nije moglo odbiti: za radnike i bes
platno.;
Za tri posljednje godine svoga ivota pjesnik je
u gradovima Saveza priredio vie od dvije stotine
svojih veeri. Prosjeno za godinu dana, po njego
vu raunu, slualo ga je vie od 60 000 ljudi. Htio
je proi kroz najudaljenija mjesta nae bezmjeme
domovine kroz Sibir, Daleki Istok, srednjoazij
ske republike, nazivajui svoj plan putnikom
pjatiljetkom. Najprije je htio da proe kroz gra
dove, a zatim, kroz sela. Dok je razgledao kartu
Saveza, on je za svoju putniku pjatiljetku s naro
itim zanimanjem obiljeavao one toke gdje jo
u to vrijeme nije bilo ni vodenih putova ni elje
znice.
O putovanjima i priredbama Majakovskog zna
se uglavnom to da su bili buni, triunfalni. Ljudi
zamiljaju ta putovanja kao neku vrstu razonode.
Nije bilo tako. Ali se pjesnik nikad nije alio, ako
134

se desilo da doe u palanku gdje su mu priredbu

spremili u nezagrijanim i do nemogunosti nabije
nim vagonima, da se mrzne bez kouha u seljakim
saonicama, da konaci u staninim bifeima ekajui
voz. U njegovu stavu prema putovanjima po SSSR
bilo je mnogo zajednikog s njegovim radom u
Rosti.
ta je izazvalo tu strasnu, neutoljivu elju Majakovskog da se svuda pojavi lino sa svojim pje
smama ? Majakovski je govorio : Za mene je neop
hodno putovati, odnos prema ivim stvarima zamje
njuje mi itanje knjiga. Zaista, mnoge njegove
pjesme ponikle su iz onog to je vidio i promatrao
na svojim putovanjima. Otuda je on crpio svoje
poznavanje stvarnosti, tu je izotravao svoje ne
obino ivo, tada jo mnogima nepristupano osje
anje mnogonacionalnosti nae zemlje, kome su
posveene njegove najdivnije pjesme (Kazanj,
Naoj mladei i t. si.).
Ali nije sve bilo samo u tome to su mu puto
vanja davala materijal za stvaralaki rad. Skoro
vaniji razlog to nije mogao da ostane na jednom
mjestu bilo je ono to je sam rekao: Hou da me
shvati moja z em lja ... Ta elja da ga razumiju,
da svoje stvaralatvo i svoje poglede na zadatke
umjetnosti uvrsti u masama bila je idejni izvor,
patos tog neutoljivog sovjetskog pjesnika-putnika.
Prouavam prekinutu tradiciju trubadura i menestrela kae on u autobiodrafiji.
135

Ta tradicija, i ne samo ona, zbliavala je Majakovskg, najvieg predstavnika suvremene umjet

nike kulture, sa stvaralatvom naih narodnih pje
vaa i pripovjedaa.
Majakovski je osjeao da pjesniki izraava so
vjetsku epohu. Svakodnevni odnos s auditorijumom
uvrivao je u njemu tu svijest, nasuprot onom
dijelu neprijateljski raspoloene knjievne kritike
koja je tvrdila da je on nerazumljiv masama.
Djelovanje svojih pjesama on nije provjeravao
samo na sluaocima. Gotovo u svakom gradu vrio
je originalnu reviziju knjiara. Nemojmo tako brzo
okrivljavati pjesnike bio je njegov zakljuak
kad je odgovarao na optuivanja gosizdatskih i
novnika da njegovi stihovi ne prolaze i da se poe
zija uope ne trai.
Ispod makulature knjiga, ispod gomila kance
larijskih izdanja nalazio je na knjiarskim stovaritima nerasprodate knjige svojih stihova.
Rugao se birokratima i traponjama koji nisu
znali pustiti u promet potrebnu knjigu. U arkom
Bakuu vidio je u knjiarskim izlozima i na tezgama
veliku koliinu asopisa Smuarski sport. Povo
dom toga primijetio je: Pravilno, ako nema sni
jega, neka bude makar asopisa, i to osvjeava!
U Tbilisiju je naao trista primjeraka svojih
agitki za seljake Dolje rakija. italac nije knjigu
uzimao. I Majakovski nije mogao da se ne sloi
s njim. Gruzini ne e da je itaju, i imaju pravo,
jer ve vie od hiljadu godina piju samo kahetinsko!
136

Drugovi pjesnici, pozivao je Majakovski

kontrolirajte neko vrijeme sami ta se deava s va
im stihov'ma.
U raznim auditorijumima Majakovski se razli
ito ponaao. Meu svojima umio je paljivo i str
pljivo objanjavati zablude i predrasude ukusa,
vrei ogroman odgojni rad. Ali prema svojim ne
prijateljima, kojih je uvijek bilo vie nego dovolj
no meu raznobojnom publikom njegovih veeri
bio je nepotedan. ,Na jednoj veeri u Krasnodaru,
nekakav mladi, koji je sjedio negdje visoko, za
sve vrijeme nije ostavljao na miru Majakovskog,
dobacujui mu i izjavljujui da su njegovi stihovi
nerazumljivi masama. Majakovski, koji se uvijek
rado odvajao od glavne teme razgovora, mirno mu
je objasnio kako je neophodno da ovjek ima ozbi
ljan stav prema poeziji i na zavretku rekao:
Ali, ako vi ne razumijete i ne itate moje
stihove, vaa djeca e ih sigurno razumjeti i itati!
U tiini nastaloj pred poetak pjesme opet
se zauo onaj isti glas odozgo:
Ne, ni moja vas djeca ne e razumjeti i nikad
vas ne e itati!
Majakovski je trenutno odgovorio:
Otkud znate da e se vaa djeca umetnuti na
tatu, a ne na mamu?
Bura od aplauza. Ako protivnik nije razuvjeren,
u svakom sluaju je izbaen iz stroja.
Ma koliko da je Majakovski-polemiar bio stra
an ak i za takve anonimne protivnike, uvijek su
137

se nalazili oni koji su voljeli da ga zakae i da mu

dadu povoda da pokae dosjetljivost i otroumnost,
0 kojima se ve stvorila legenda. Odgovori Maja
kovskog ili su od usta do usta kao folklor. Tre
balo bi zapisati te Odgovore, koji su se sauvali u
sjeanju mnogih hiljada njegovih slualaca po ci
jelom SSSR. Dosjetke Majakovskog teko je falsi
ficirati, njih ovjek ne moe oponaati, one nose
onaj isti karakteristian peat njegove linosti kao
1 stihovi.
Majakovski je svoje priredbe smatrao kao oblik
kultumo-prosvjetnog rada koji je imao naroit
znaaj u periodu Nepa. Od prireivaa svojih pla
enih veeri traio je da se utvrde povlastice za
odreene kategorije slualaca. Crvenoarmijci su
ulazili besplatno, omladina iz kruoka i studenti
s ceduljicama dobivenim od Majakovskog. ak je i
u Americi pedeset procenata prihoda od njegovih
priredaba ilo u korist radnikih listova. Na iji
ste raun putovali u Ameriku? pitali su ga sa
otvorenom eljom da ga podbodu. Na va, dru
govi, na va! ozbiljno je odgovarao on. Svoja
recitiranja i razgovore smatrao je oblikom pjesni
kog rada za koji ima pravo na honorar i odgajao
je auitorijum da potuje njegov pjesniki rad.
Prilikom putovanja na Krim bio je veoma dir
nut kad je saznao za odluku krimskog Sovnarkoma
da se njegove priredbe, zbog svog kulturno-prosvjetnog znaenja, oslobode taksa. Drei u rukama
izvod iz odluke Sovnarkoma, govorio je: ta su
138

rjeavali? O stihovima. Lijepo! Tako i treba.

Stihovi trba da budu ozakonjeni kao veoma vana
i. potrebna stvar propaganda, agitacija!
1928. godine, opet na Krimu, kad je jedamput,
za vrijeme veernje etnje, uo kako se odnekud,
daleko s mora, razlijee pjesma, Vladimir Vladimirovi je zastao i dugo stajao nepomino. Neiji glas
je pjevao: Na unu smo se vozili, zlato moje zlaano. Majakovski je poeo govoriti svom subesjedniku o znaaju pjevane pjesme u sovjetskoj poeziji
nai pjesnici tada jo nisu pisali nove pjesme za
pjevanje.
Veoma ozbiljno, kao o neem to je duboko pro
miljeno, rekao je:
Kad bih ja napisao stihove koji bi postali
tako popularni kao pjesma koja se pjeva, smatrao
bih sebe za dovrenog pjesnika!
Na svojim putovanjima traio je neposredan
kontakt s itaocem. Htio je da ga razumije rodna
zemlja, da ui sluaoca i da se sam ui od njega.
Posljednjih godina njegova ivota italac ga je pri
snije upoznao i zavolio. Nesporazuma je nestajalo.
Pjesnik je sa svojih putovanja ponio uvjerenje da
se s itaocima sporazumio.
21. januara 1930. godine Majakovski je u Veli
kom kazalitu, na sveanoj akademiji posveenoj
estogodinjim Lenjinove smrti, recitirao poemu
Lenjin. Akademiji su prisustvovali lanovi Politbiroa i drug Staljin. Prije nego to je iziao pred
sluaoce, Majakovski je, ne oslanjajui se na svoje
139

fenomenalno pamenje to mu se prije nikad

n:je deavalo, u toku nekoliko dana, po stotinu
puta itao posljednji dio svoje poeme. Aktiv mo
skovskih boljevika apauzima je doekao pojavu
Majakovskog. Pred onima to su produavali djelo
Lenjinovo, pojavila se u poemi Majakovskog kao
iva, strana po svojoj ivotnosti slika kongresa
sovjeta kada je M. I. Kalinjin prvi put sopio da
jc Vladimir Ili umro.
Bilo je to u onom istom Velikom kazalitu u
kome se sada okupio moskovski aktiv.

?
B

!
1

.1

Ime Majakovskog svi su znali, ali su mnogi prvi

put vidjeli i sluali pjesnika. Prodornim i snanim
rijeima on ih je sve sjedinio u jednom osjeanju.
Na njegove stihove odgovoreno je ovacijama.
Majakovskom su aplaudirali drug Staljin i lanovi
Politbiroa. Pjesnik koji je recitirao o Lenjinu bio
je blizak, veliki boljeviki pjesnik.i
i
Doznati kad i kako? Zato kriju! N a ulicama
\ uliicama kao katafalk je plovilo Veliko kazalite.

140

Narodni neprijatelji koji su se uvukli u ruko

vodstvo knjievnosti potrudili su se da to otvoreno
priznanje partije pjesniku umanje, da ga ponite.
Poslije historijskog nastupa u Velikom kazalitu
poloaj koji je Majakovski zauzimao u knjievnosti
nije se promijenio: kao i prije, on je morao doka
zivati svoje pravo da opstane kao pjesnik revolu
cije.

14
Majkovski se spremao da napie poemu
Ravo. On je svoju domovinu, svoju zemlju, koja
se ni s im ne moe uporeiti, volio ivim, stro
gim i trezvenim osjeajem.
Svaki zastoj u naem pobjedonosnom maru ka
komunizmu u njemu je izazivao bol. Kao kod svih
velikih satiriara, njegovi unitavajui napadi na
ljudske nedostatke i nakaradnosti, koji su se sau
vali ak i u naem poretku pod crvenim stijegom,
bili su izraz velikog gnjeva i velike ljubavi prema
ljudima.
Majakovski je govorio kako mu je prijatno
da s novinama bdi. Ve odavno, otkako je Lenjin
dao ocjenu o Konferencijaima, sovjetske novine
su mu postale tribina s koje se pjesnik stalno obra
ao masama. Ali je naroito znaajna njegova su
radnja u listu , uglavnom
1927. i 1928. godine.
Na standardno pitanje svake ankete o profe
siji, Majakovski je odgovarao: 1924. god. pje
snik i slikar, 1925. knjievnik i pjesnik, 1926.
pjesnik, 1929. (5. februara) knjievnik, saradnik
lista .
142

Suradnja u listu
ob
janjava historiju stvaranja itavog izvanrednog
ciklusa pjesnikovih djela. Majakovski je smatrao
da pjesma u novinama mora postati sastavni dio
publicistike. Ako su u Izlozima Roste njegovi
tekstovi proizvodili efekat spojeni s crteom, u listu
stihovi Majakovskog po
stali su glavna toka takozvanih podborki, koje
je tih godina iroko prakticirao komsomolski list.
U podborkama je list zauzimao stav po ovom ili
onom vanom drutvenom pitanju, najee o na
inu ivota i o kulturi omladine. Skupljan je mate
rijal o odreenoj temi dopisi s terena, prepiska
s itaocima, feljton i sve to stavljano pod jednu
kapu borbenu parolu koja je krupno tampana
u zaglavlju lista.
Stihovi Majakovskog u podborkama lista
nisu bili jednostavna pje
snika ilustracija teme; oni su uvijek bili origi
nalna rije pjesnika-graanina o pitanju koje sva
kog uzbuuje. I ta je rije bila isto onoliko neop
hodna za list koliko i za samog pjesnika.
Dobro je to to mi nareuju. Ali ja i hou da
mi nareuju primijetio je Majakovski na pita
nje o socijalnoj narudbi.
U listu jedamput je ob
javljen dopis o tome kako se u Lenjingradu otrovala djevojka radnica zato to nije imala iste ona
kve lakirane cipele kakve je nosila njena drugarica
Tanja. Ismijavajui s najveim ogorenjem u pjesmi
143

Marusja se otrovala sve one za koje ukljuiva

nje u kulturni ivot znai samo usvajanje vanjskog
sjaja i oponaanje inozemne mode, Majakovski
svoj aktuelni odziv u listu vezuje s temom iz poeme
O tome.

.1

A u pjesmi Veteran, tampanoj u podborki,

koja iba tupi praktic'zam, Majakovski daje nadahnutu karakteristiku boljevikog stvaralakog od
nosa prema radu:
He ,

,
,

.*12
1 Sjeaj se svakog dana da si ti neimar i novih
odnosa i novih ljubavi.
2 Nisu nai oni koji su' se u stranjicu vremena
uprli bakarnim glavama; biti komunist to znai biti
odvaan, misliti, htjeti, smjeti.

144

Redakcija lista obra

ala se pjesniku povodom svakojakih stvari: on je
to smatrao normalnim i uznemirivao se kad su ga
ostavljali na miru, odlazio u ovo ili ono odjeljenje
lista i pitao: Pokaite mi ta spremate?
Neke pjesme je pisao odmah u redakciji. I to
nimalo nije udilo one koji su znali kako on radi.
Kad dobije potreban materijal, on je, premjetajui
cigaretu iz jednog kraja usta u drugi, vodao stih
du dugog redakcijskog hodnika, na ijem su jed
nom kraju bile prostorije lista Komsomolka, a na
drugom redakcija lista Bednota. Ponekad ga je
tu zaustavljala ljubomorna omladina iz lista Kom
somolka :
Vladimire Vladimiroviu, vi odlazite na tuu
teritoriju !
Majakovski je odobravao:
Imate pravo, jo e mi i Bednota traiti
pjesme!
On se nije dobro osjeao bez svakodnevnog,
obinog rada. Karakteristino je da Majakovski, u
jednoj varijanti poeme 150 00Q 000, koja nije
ula u definitivni tekst naziva sebe nadahnutim
smetlarom zemlje. Poslije gotovo deset godina ista
ta slika se pojavljuje u pjesmi Na sav glas:
Ja sam smetlar i vodonoa koga je revolucija
mobilizirala i pozvala . . .
Majakovski se nije plaio povrediti neije njeno
uho i nije se ustruavao tone definicije: jedan od
zadataka svoje poezije vidio je u tome da unitava
izvore drutvene zaraze, da iz socijalistikog ivota
10 M a ja k o v s k i

145

otklanja svakovrsnu ideoloku neistou i otpatke

koje je u njemu ostavio kapitalistiki poredak.
1929.1930. napisao je dva kazalina komada,
jedan za drugim Stjenicu i Kupatilo. Time
je on neposredno na pozornici produio svoj rad iz
lista . . Pojedine crte sovjet
skog malograanina i birokrata, rasute u njegovim
satirinim pjesmama, slile su se u dramskim liko
vima Prisipkina i Pobedonosikova.
Povodom premijere Kupatila Majakovski je u
pismu od 18. marta 1930. godine pisao L. J. Brikcvoj:
Gledaoci su se smijeno podijelili jedni
kau : nikad im nije bilo tako dosadno, drugi : nikad
se nisu osjeali tako veselo. ta e govoriti i pisati
dalje ne znam.
I u Stjenici i u Kupatilu fantastika poja
ava satiriarske mogunosti Majakovskog-dramatiara. U Stjenici se sovjetski malograanin Prisipkin budi u komunistikom drutvu. Ljudi budu
nosti s uasom promatraju parazita u ljudskom
obliju. U Kupatilu eksplodira bomba vremena
neto slino Wallesovoj maini vremena
koju su konstruirali sovjetski radn'ci i prona
lazai: pred sovbirokratom Pobedonosikovom javlja
se delegatkinja iz 2030. godine fosforna ena,
kojoj je dat nalog da odabere dostojne za prebaci
vanje u komunistiki vijek.
Gledalac iz radnikih redova dobro je primio
zamisao Majakovskog i s odobravanjem prihvatio
jarostan publicistiki napad na ono to u ljudima
146

ivi kao nepotrebno naslijee iz prolosti. Drukiji

stav je prema dramskom radu Majakovskog zauzeo
znatan dio estetstvujue inteligencije: direktan
publicistiki napad Majakovskog, koji otvoreno od
bacuje sredstva estetske iluzije, koji se svijesno
odrie toga da sakrije pievu ocjenu o prikazanoj
linosti bio je suprotan umjetnikim shvaanji
ma tog dijela gledalaca. Ipak je Stjenica dobila
bolju ocjenu od Kupatila.
Publicistiki patos dramskog rada Majakovskog
uslovljen je konkretnom historijskom sredinom.
Njegovi kazalini komadi napisani su u samom po
etku prve pjatiljetke. Parola partije bila je
ostvariti pjatil jetku za etiri .. godine.
Neki domai mudraci kasnije su mnogi
meu njima bili raskrinkani kao neprijatelji sovjet
skog naroda smatrali su da je tempo koji je
objavila pjatiljetka neostvarljiv.
1929. godine borba partije za pjatiljetku dosti
gla je izuzetnu otrinu.
Majakovski je pisao u divnom Razgovoru s dru
gom Lenjinom:

no
.1i
i Vrlo mnogo raznih nitkova hodaju po naoj zem
lji i naokolo.

1Q<

147

Ti redovi su sintetizirali iskustvo klasne borbe,

oni su na svoj nain predstavljali bilancu rada
Majakovskog u listu . I eto
taj gnjev protiv nitkova koji zadravaju na
brzi hod k socijalizmu i snana doivljenost ideje
boljevikog tempa, u kojoj se izraavalo ono to
je Majakovski cijelog ivota sanjao o ostvarenju
komunizma, rodili su njegove publicistike komade
Stjenicu i Kupatilo.
Majakovski se s gorkim humorom tuio kako
mu od agitpropa trnu zubi i priznavao s nijan
som traginosti:

,
.

Neki iz toga
stvaralakom
anska sluba
e suglasan s
gove poezije.

.1

izvode zakljuak da moralni patos u

radu. Majakovskog njegova gra
socijalistikom drutvu nije tobo
estetskim unutranjim patosom nje

1 I ja bih htio da niem romance za vas, to je

unosnije i draesnije. Ali ja sam sebe savlaivao, stajui na grlo vlastitoj pjesmi.

To nikako nije tono. Moralni patos sluenja

drutvu izazvao je najsnanije pjesnike slike u
stvaralatvu Majakovskog. Slijevan je linog i dru
tvenog bilo je, kao to znamo, karakteristino ne
samo za epos nego i za liriku Majakovskog.
U samom savlaivanju, u podinjavaju linih
interesa drutvenim interesima pokazivala se vla
stita pjesma Majakovskog. Motiv podinjavanja
linih interesa drutvenim interesima naroito sna
no zvui u pjesmi Na sav glas.
,


no ,
,
...
.1
Ideja samoportvovanosti, moralni patos podi
njavanja linih interesa drutvenim interesima jest
u m j e t n i k i manifest pjesnika koji je publici
stikom i novinarskom radu dao tako mnogo svoje
energije.
,
,
1 N ije to vano da se iz ovakvih rua moja po
prsja uzdiu na skverovim a gdje pljuje tuberkuloza,
gdje je d . . . . s huljom i sifilis.

149

! .. .li

i Ja , smetlar i vodonoa koga je revolucija mobi

lizirala i pozvala, otiao sam na frontu iz gospodskih
vrtljarstva poezije udljive snae.

15
On nije bio naprosto pjesnik, nego pjesniki
voa, pjesnik-tribun, ija je ivotna i stvaralaka
deviza postala :

CBOK)

,
.1

Svoju devizu smatrao je opom za itavu sovjet

sku poeziju i mjerilo po komuni vrijednost stiho
va. To mjerilo je odreivalo njegovu poziciju u
knjievnoj borbi.
S tim mjerilom je nerazluno bio vezan zahtjev
o pjesnikoj kvalifikaciji. Objanjavajui motive
koji su ga pobudili da napie pjesmu Razgovor
s financinspektorom o poeziji, Majakovski je
rekao :
Glavni posao, glavna borba koju sad, mora
voditi pisac jest opa borba za k valitet. . . i
i J a svu svoju zvunu snagu pjesnika dajem tebi,
klaso koja napada.

151

Osjeanju kvalifikacije posveena je moja glav

na pjesma iz posljednjih nedjelja Razgovor s
financinspektorom o poeziji.
1928. godine, u diskusiji o politici partije u lije
poj knjievnosti, on je rekao:
Ja sam, s punom odgovornou za ono to ka
em, izjavio prije tri dana na veeri u Domu tam
pe da sebe smatram proleterskim pjesnikom, a pro
leterske pjesnike smatram suputnicima. I danas
insistiram na toj formuli. Ja to ne govorim zbog
toga da se iz nekakvog lefovskog tabora oborim na
druge tabore koji ude da na politikom popritu
steknu sebi politiki kapitali, nego tvrdim da i
otrcane dronjke Lefa treba zamijeniti.
Lijeva fronta umjetnosti (Lef), na ijem je elu
stajao Majakovski, bila je za njega, ovjeka koji je
mrzio sve zakulisne kombinacije, ne toliko knjiev
na grupa, koliko i prije svega pjesnika kola i
umjetniki pravac.
Znamenje Majakovskog u Lefu bio je put bor
bene graanske poezije. Pjesnicima Lefa primjer
Majakovskog nije otkrivao samo neiscrpne mogu
nosti nove, socijalistike lirike. Patos Majakovskog,
koji on ni izdaleka nije usp;jevao stalno prenositi
na pjesnike Lefa, bilo je osjeanje novog u so
vjetskoj epohi. Otpor prema tom patosu svog stva
ralatva Majakovski je sretao prije svega kod onih
ljudi kjima je sve u sovjetskoj kulturi bilo tue ili
nerazumljivo; a od strane nekih ultra-revolucionarnih pripadnika njegove grupe taj otpor je bio
odijevan u formu krajnjih zahtjeva. Otrcanim
103

dronjcima Lefa Majakovski je nazivao i futuristi

ku * i tenju nekih teoretiara Lefa da
ukinu umjetnost, da pjesnika izjednae s rabkorom**, da umjetnika pretvore u uobliavaoca
materijala.
Majakovski je svakim svojim agitacionim sti
hom, u kome je rijeima koje se ne mogu oponaati
izraavao svoja lirska osjeanja, odbacivao teoretiarske drom'ke lefovaca.

,

,
&.

!1
Ipak je on cijenio Lef kao kolu pjesnika. Kad
se jedamput sreo s Nikolajem Asejevom, jo prije
revolucije, rekao mu je:
Ostavite, Asejeve, drevnoruske pjesme, piite
kao ja!
* knjievno stvaralatvo zasnovano na
graenju rijei koje nemaju pojmovnog znaenja i koje
putem zvuka treba da izazovu odreena raspoloenja.
P rev.
** Radniki dopisnik. P r e v .
i J a bih htio da o Oktobru govorim ne udarajui
u zvona, ne rijeim a koje ukraavaju topli domai ku
tak: htio bih da revoluciji tako tepam kao to se tepa
voljenoj prvog dana.

153

Nije to nikako bila elja da vidi svoje imita

tore htio je da talentiran pjesnik bude na visini
suvremenih tema i oblika. Majakovski je u Asejevu
odmah zapaz'o izvanredno osjeanje ruskog jezika
i onu melodinu snagu stiha koja i bez muzike pre
tvara Asejevljev stih u pjesmu za pjevanje. Poto
je neko vrijeme radio sa Asejevom u Lefu, rekao
je o njemu: Taj moe. Ima moj zamah.
Pribliavala se deseta godinjica Oktobra. Maja
kovski i Asejev dogovorili su se da rade paralelno
na svojim poemama posveenim velikom historij
skom datumu. Dok su obraivali Dobro i Semjona Proskakova, itali su jedan drugome dije
love, udno sluali, takmiili se. Majakovski se
navikavao da radi punom snagom, ne poputajui.
Asejevu je kao podstrek za Proskakova posluio
dnevnik jednog partizana, koji je pjesnik naao u
arhivi Istprofa CK rudarskih radnika. U stvarala
kom takmienju s Majakovskim ponikla je jedna od
najboljih revolucionarnih poema, u kojoj je jezgra
dokumenta izrasla na tlu umjetnosti i razvila se u
lirsku epopeju partizanske borbe.
Boris Pasternak, kome su bile tue teorije Lefa,
bio je povezan s Lefom preko Majakovskog. Maja
kovski, patos njegova pjesnikog rada izazvao je
Pasternaka da prie revolucionarnoj temi. Nije
rije o tome da je Majakovski knjievno utjecao na
Pasternaka u njegovim poemama Devetsto peta
godina i Lajtnant mit. Pa ipak se upravo u
tim djelima, kojima Pasternak najvie vezao za
sovjetsku poeziju, mora zapaziti u velikom historij
154

skom planu plodonosn utjecaj blizine Majakovskog, utjecaj one poezije koja je pomogla formira
nju Asejeva, poezije bez koje se ne bi mogli pojaviti
pjesnici kao to su Selvinski i Mihail Svjetlov.
Majakovski je znao biti u umjetnosti duboko
principijelan i mogao je (to se kod pjesnik ne
sreta tako esto) da prema tuem stihu zauzme isti
stav kao prema vlastitom. Imao je pravo kad je
Jesenjina nazvao najsamozaljubljenijim. Jesenjin
je, i kad bi pohvalio svoje prijatelje, odmah oba
vezno traio da se pokloni panja njegovim pjesma
ma: evo, veli, sluaj, proitat u ti neto bolje.
Majakovski je znao Jesenjinovu vrijednost i u
knjievnoj borbi nije toliko udarao po njemu koliko
po jesanj'ncima, koji su u pjesniku kultivirali
crte zaostalosti. Grdei esto Jesenjina zbog nje
gove okoline, Majakovski je znao u njemu sagledati
onu tenju ka novom, koja je Jesenjina inila so
vjetskim pjesnikom:
Jesenjin se otimao od idealiziranog seljatva,
ali, naravno, poklecavajui ; i pred stihova kao
to su
,
1
javlja se apologija krave.
U usijanoj atmosferi knjievne borbe Majakov
ski je znao u Jesenjinu objektivno priznati sovjet
skog pjesnika i u besmrtnoj pjesmi posveenoj
Jesenjinu podvui ono to mu treba priznati.i
i M ajko m oja domovino, ja sam boljevik.

16
Knjievna sudbina Majakovskog tako se formi
rala da je on, stalno se upliui u borbu, odgova
rajui na vjeite grdnje knjievnih asopisa, bra
nei svoje drugove, sam ostavljao utisak nepovreljivog ovjeka. A i kome je mogla pasti na pamet
misao da je potrebna zatita i priznanje znameni
tom pjesniku koji je jednom rekao o sebi:

,
a
c

c ,

a
.1

Snaan tjelesni sastav, borbenost, neumorna

energija, obilje snage koje je dovodilo do iznemo
glosti njegove partnere u bilijaru i gonilo ga da
izmilja fantastine hazardne igre u kojima je uslov
dobitka moglo da bude togod se hoe paran
broj narednog tramvaja, susret s bradatim ovjekom
i t. si., britko otroumlje eto to je obini lik
Tijelo ustremivi naprijed, ja u sa zadovoljstvom
izii na kraj s dvojicom, a ako me razljute i s tro
jicom.

pjesnika u ivotu. Nije moglo biti sklada izmeu

linosti Majakovskog i ideje o smrti.
Nitko od pjesnikovih prijatelja nije imao na
umu da se u stvaralakoj vatrenosti Majakovskog,
koja nije znala za predah krije opasnost od stra
ne nervne prenapregnutosti i da je njegov eksplo
zivni temperamenat ne samo izvor razorne ener
gije nego i znak bespomone neuravnoteenosti.
Majakovski je ivio kao na logorovanju. Bila je to
fronta s potpuno neosiguranom pozadinom.
Samo po sebi je jasno da se u karakternim oso
bitostima Majakovskog ne moe nai objanjenje
njegove tragine pogibije.
Ali se nikako ne mogu smetnuti s uma ni te oso
bitosti duevnog sklopa Majakovskog, utoliko prije
to su njih jasno imali na umu oni kojima je aktiv
nost grlatog glavnogf agitatora bila mrska kao
najjasniji poetski izraz politike partije i uputstava
druga Staljina.
Reci mi: tko je tome kriv? to pitanje je o
krivcima pjesnikove pogibije postavljao Asejev u
pjesmi posveenoj Majakovskom, koja se pojavila
o prvoj godinjici njegove smrti 14. aprila 1931.
godine. I odgovarao na njega:
, , ,
.
Tu ,
) .. -1i
i Znam dok si upravljao metak u srce i dok si
podigao elinu cijev od sto tona, nisi ti sa.n povukao
oroz, nego je tua ruka tvoju ruku vo d ila. . .

167

Ocjenu koju je dao drug Staljin o Majakovskom

svi su uli 1935. godine. Staljin je utvrdio mjesto
Majakovskog u poeziji sovjetske epohe. Sve vei
broj ljudi poinje itati i voliti Majakovskog, obo
gaujui svoja osjeanja i izotravajui svoju volju
da se bori za socijalizam.
Jo je teko u potpunosti obuhvatiti reforma
torsku ulogu Majakovskog u stvaranju budue ko
munistike kulture. Pjesnik koji je izrazio borbu
novog sa starim u kulturi na mei dviju epoha, pri
pada budunosti.

,

.
( )1

Snagama novog u komunistikom drutvu osi

guran je nevien uspon. Ali e se borba izmeu
novog i starog uvijek voditi.
I ako ljudima koji kre nove putove u kul
turi, u nauci, u tehnici, u ivotu bude teko, poe
zija Majakovskog bit e im uvijek oslonac.
Zastava Majakovskog, ruena, izreetana kurumima to je zastava istinskog umjetnika koji se
borio za novo na granii ju epoha, kada je lana
mudrost starog bil^nfaroito '&& i jaka.i
i Zaglonjui bufice poezije, 63^ koraknuti preko
lirskih sveia, /govorei h^ao n fr.^a ivima. (Na
sav glas)
jj
v
-)

158

V.

O. P e r c o v

V. V. M A JA K O V S K T

P r e v o d i l a c : M ila n
R e d a k to r iz d a n ja

o k o v i

la tin ic o m :

J e r k a B e la n

*
K o r e k t o r : M la d e n G a e a
N a c r t k o r ic a : E. S te p a n i

*
S ta n p a n o

ir i li c o m

ta m p a n je la tin ic o m
m je r a k a
1948.

O g n je n

z a v re n o

l a t i n ic o m .
u 10.000 p r i

feb ru a ru

ta m p a rsk o m
P r i a

zavodu

Z a g reb u .