Strategije Uctivosti U Turskom Jeziku - Sabina Bakšić

Filozofski fakultet u Sarajevu
STRATEGIJE UTIVOSTI
U TURSKOM JEZIKU
SABINA BAKI
Sarajevo, 2012
Sabina Baki
STRATEGIJE UTIVOSTI U TURSKOM JEZIKU
Urednik:
Prof. dr. Ivo Komi
Recenzenti:
Prof. dr. Ekrem auevi
Prof. dr. Fehim Nametak
Lektorica:
Melika Muhi
Izdanje:
Prvo
Izdava:
Filozofski fakultet u Sarajevu
Sarajevo, 2012.
Elektronsko izdanje
------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
811.512.161'276.11
BAKI, Sabina
Strategije utivosti u turskom jeziku
[Elektronski izvor] / Sabina Baki. - Sarajevo :
Filozofski fakultet, 2012. - 1 elektronski optiki
disk (CD-ROM) : tekst, slike ; 12 cm
Nasl. s naslovnog ekrana.
ISBN 978-9958-625-24-4
COBISS.BH-ID 19657478
-------------------------------------------------
SABINA BAKI
STRATEGIJE UTIVOSTI
U TURSKOM JEZIKU
Sarajevo, 2012
ii
Zahvale
Nauno se potenje sastoji u priznanju da nikad nita ne poinje i ne zavrava s nama, ve
da je na rad samo jedan mali dio velikog mozaika sveukupnih ljudskih napora u
pomjeranju granica znanja.
Svoju duboku zahvalnost izraavam svome profesoru i mentoru prof. dr. Ekremu
aueviu, koji je zasluan to sam se uope poela baviti turkologijom i bez ije
bezrezervne podrke ne bi bilo ni ove knjige. Ove knjige ne bi bilo ni bez prof. dr. Marine
Katni-Bakari koja je meu prvima na ovim prostorima pisala o pragmalingvistikim
temama.
Isto tako elim se zahvaliti i svojim kolegicama i kolegama s Filozofskog fakulteta
Univerziteta u Sarajevu na podrci i nesebinoj pomoi.
Svoju zahvalnost izraavam i profesorici bosanskog jezika Meliki Muhi na lekturi i
korisnim sugestijama.
Zahvaljujem se i svojoj porodici, prije svega svome suprugu Ameru Bakiu na
razumijevanju i razliitim vidovima pomoi, od kojih je izgled ove knjige onaj najooitiji.
Saetak
U ovoj su knjizi predstavljene strategije utivosti u turskom jeziku. Jeziki materijal
prikupljen iz turskih filmova, televizijskih programa, turskih knjievnoumjetnikih djela, email poruka i poslovne korespondencije analiziran je prema modelu Penelope Brown i
Stephena C. Levinsona. Polazna taka jeste obraz, teorijski konstrukt preuzet od Ervinga
Goffmana. Obraz je pojavna strana linosti i sastoji se od dva aspekta: pozitivnog obraza
koji predstavlja elju da se bude priznat/pozitivno vrednovan u odreenoj drutvenoj grupi i
negativnog obraza koji izraava potrebu/elju da se bude neometan u svom djelovanju i u
svojoj slobodi. Svaki razuman uesnik u interakciji nastoji izbjei govorne inove koji
ugroavaju obraz ili, pak, primjenjuje odreene strategije kako bi minimizirao ugroavanje:
strategije nemodificirane direktnosti (bez kompenzacije i ublaavanja), strategije pozitivne
utivosti (koja uvruje solidarnost i bliskost izmeu sagovornika izraavajui odobravanje
i simpatiju; tu spadaju komplimenti, ale, pozdravi, itd.), strategije negativne utivosti (cilj
je izbjei nametanje i pritisak na sagovornika upotrebom ograda, deminutiva, isprika, itd.) i
strategije nekonvencionalizirane utivosti (upotrebom aluzija, metafora, litota i dr. postie
se nejasnost i dvosmislenost). Analiza podataka pokazala je da u turskom drutvu
preovladava pozitivna utivost. Velika raznolikost utivih formi (kao to su ustaljene fraze
kojima se izraavaju dobre elje) pokazuje dobronamjernost, solidarnost i saosjeajnost koji
uvruju pripadnost grupi. S druge strane, strategije nekonvencionalizirane indirektnosti
pokazale su se kao manje poeljne i manje koritene strategije kod nativnih govornika
turskog jezika. U ovoj se knjizi ukazuje i na pragmatike funkcije nekih gramatikih formi
u turskom jeziku (kao to su analitika forma (y)i + vermek, perfekt na mi, kondicional,
itd.). Konano, razmatranje strategija utivosti u turskom jeziku potcrtava znaajnu ulogu
pragmatike u uenju stranih jezika. Pragmatika kompetencija nije dodatak ili ornament ve
sastavni dio lingvistike kompetencije.
ii
Predgovor
Je li mogue iskazati injenje? Moe li se iskazati zavoenje vazda sablanjivo

uplitanje ljubavi u teoriju, uitka u spoznaju? Moda sam tek iskazala na koji su
nain mene zaveli neki tekstovi, neke teorije, neki jezici; moda sam naprosto ja u
ovoj knjizi poinila sablazan, dala vlastito obeanje. Moda sam, i ne znajui,
govorila o svome zadovoljstvu... Moda e itatelj u svemu pronai i svoje
navlastito barem se tome nadam (Felman 1993:9).
Vie je razloga sudjelovalo u izboru navedenog citata. Prije svega, injenica da je

knjiga Shoshane Felman Skandal tijela u govoru zaista djelovala jezikom i za perlokutivni
uinak imala preusmjerenje mog interesa na govorne inove i pragmatiku. S druge strane,
izraavanje sumnje u mogunost iskazivanja injenja oslikava i moju trenutnu zebnju da li
u moi napisati ovu knjigu. Nije sluajno da jo jedna knjiga presudna za nastanak ovog
rada Stilistika dramskog diskursa slino zapoinje: Ja ne mogu napisati knjigu o stilu
dramskog diskursa! (Katni-Bakari 2003:7). Samo to moja sumnja pored dodatnih
motivacija poigravanja citatom na citat ponajprije izraava istinsku zabrinutost.
Na izbor teme utjecala je i elja da se istakne podjednak znaaj gramatike i pragmatike
prilikom uenja stranih jezika. Iskaz moe biti gramatian, ali istovremeno neprikladan s
pragmatike take gledita: Pa i ako se gramatika pravila slijede u njihovom punom
domaaju, povrh svega, nedovoljnim postaje analizirati samo gramatiku (Hymes
1980:257). Znaaj pragmatike vrlo slikovito opisuje Marina Katni Bakari:
iii
Kao digresiju elim napomenuti da je Pigmalion zanimljiva drama za lingviste i

zato to je B. Shaw sjajno pokazao dva aspekta nuna za uspjenu komunikaciju:
nuno je poznavati jezika pravila (profesor Higins u poetku forsira samo ovaj
aspekt kod Lize ui je pravilnom izgovoru, intonaciji i sl.), ali i posjedovati
komunikativnu i stilistiku kompetenciju....Gotovo bih eljela iskoristiti Pigmalion
kao metaforu za zadatke koji stoje pred lingvistikom uope: ini mi se da se
slikovito prikazuje kako insistiranje na jezikoj strukturi nuno ostaje siromanim za
prouavanje funkcioniranja jezika, njegovih pragmatikih i svih ostalih aspekata,
ukljuujui i stilistiki, koji su neophodni za razumijevanje komunikacije (KatniBakari 2003:78)
Podjelu su pragmatike kao interpersonalne retorike, koja nije samo dekorativan dodatak
gramatici, na pragmalingvistiku i sociopragmatiku predloili Geoffrey Leech i Jenny
Thomas a Gabriele Kasper navodi ilustrativan primjer: zadatak sociopragmatike bio bi
promotriti pod kojim okolnostima nativni govornici, naprimjer, amerikog engleskog
izraavaju zahvalnost - kada, gdje i kome, dok bi zadatak pragmalingvistike bio usmjeren
na strategije i lingvistika sredstva kojima se zahvaljivanje moe izraziti (Kasper 2003).
Drugim rijeima reeno, pragmalingvistika kompetencija je ta koja govorniku omoguava
realizaciju govornog ina za koji mu njegova sociopragmatika kompetencija kae da je u
tom trenutku poeljan (Bardovi-Harlig 1999). Sociopragmatika prosudba tie se razmjera
nametanja, koristi i troka, socijalne distance kao i prava i obaveza sagovornika. Razmjer
nametanja u odreenom drutvu ovisit e i o tzv. besplatnoj robi i robi koja nije besplatna,
naprimjer, u nekim su drutvima odreene informacije (o branom statusu, plai i slino)
besplatne a u nekima nisu. (Thomas 1983). Zbog toga je poduavanje sociopragmatike
mnogo delikatniji posao dok je poduavanje pragmalingvistike blisko uenju gramatikih
pravila (Rose 2001). Stoga e se i ova knjiga najprije fokusirati na pragmalingvistiki aspekt
realizacije govornih inova kao aspekt pristupaniji lingvistikoj analizi.
iv
Sadraj
1. Uvod..................................................................................................................................................1
2. Strategije utivosti Penelope Brown i Stephena C. Levinsona .........................................................6
3. Utivost u turskom jeziku ...............................................................................................................12
4. O korpusu........................................................................................................................................16
5. Razgovorni diskurs .........................................................................................................................18
5.1 Nemodificirana direktnost (direktnost bez ublaavanja) .....................................................................19
5.2 Strategije pozitivne utivosti................................................................................................................26
5.2.1 Interes/Panja usmjerena prema sagovorniku (njegovim interesima, eljama, potrebama,
imovini) ........................................................................................................................................... 26
5.2.2 Uveavanje interesa kod sagovornika .................................................................................... 40
5.2.3 .Koritenje markera koji pokazuju pripadnost grupi .............................................................. 42
5.2.4 Pozdravi ................................................................................................................................. 54
5.2.5 Izraavanje dobrih/lijepih elja .............................................................................................. 62
5.2.6 Slaganje sa sagovornikom ...................................................................................................... 69
5.2.7 Izbjegavanje neslaganja.......................................................................................................... 72
5.2.8 Pretpostaviti/ustvrditi/potencirati zajedniku pozadinu ......................................................... 75
5.2.9 ale......................................................................................................................................... 82
5.2.10 Tvrditi/pretpostaviti znanje o sagovorniku i brigu za njegove elje..................................... 85
5.2.11 Ponude i obeanja................................................................................................................. 85
5.2.12 Optimizam............................................................................................................................ 95
5.2.13 Ukljuivanje govornika i sagovornika u istu aktivnost ........................................................ 97
5.2.14 Davati (ili pitati za) razlog.................................................................................................... 99
5.2.15 Pretpostavljanje/ utvrivanje reciprociteta ......................................................................... 100
5.3 Strategije negativne utivosti.............................................................................................................101
5.3.1 Konvencionalizirana indirektnost......................................................................................... 101
5.3.2 Ograde.................................................................................................................................. 105
5.3.3 Pesimizam ............................................................................................................................ 113
5.3.4 Umanjivanje nametanja/prinude........................................................................................... 114

5.3.5 Ukazivanje potovanja ......................................................................................................... 117
5.3.6 Isprike................................................................................................................................... 124
5.3.7 Obezliavanje....................................................................................................................... 134
5.3.8 Predstavljanje ugroavanja negativnog obraza kao opeg pravila ....................................... 141
5.3.9 Nominalizacija ..................................................................................................................... 143
5.3.10 Otvoreno priznavanje duga ................................................................................................ 144
5.4 Nekonvencionalizirana indirektnost ..................................................................................................146
5.4.1 Aluzije.................................................................................................................................. 146
5.4.2 Prepostavke .......................................................................................................................... 147
5.4.3 Litota .................................................................................................................................... 148
5.4.4 Hiperbola.............................................................................................................................. 149
5.4.5 Upotreba tautologija............................................................................................................. 151
5.4.6 Upotreba kontradikcija......................................................................................................... 152
5.4.7 Ironija ................................................................................................................................... 153
5.4.8 Upotreba metafora................................................................................................................ 154
5.4.9 Upotreba retorikog pitanja.................................................................................................. 156
5.4.10 Dvosmislenost .................................................................................................................... 156
5.4.11 Nejasnost ............................................................................................................................ 158
5.4.12 Prekomjerna uopavanja .................................................................................................... 159
5.4.13 Obraanje nekom treem umjesto sagovorniku.................................................................. 160
5.4.14 Elipse.................................................................................................................................. 160
6. Pisani razgovorni diskurs ..............................................................................................................161

6.1 Strategije pozitivne utivosti..............................................................................................................162
6.1.1 Ukazivanje panje sagovornikovim interesima, eljama i potrebama.................................. 162
6.1.2 Upotreba markera koji pokazuju pripadnost grupi ............................................................... 164
6.1.3 Slaganje sa sagovornikom .................................................................................................... 164
6.1.4 Izbjegavanje neslaganja........................................................................................................ 165
6.1.5 Ponude i obeanja................................................................................................................. 166
6.1.6 Optimizam............................................................................................................................ 166
6.1.7 Ukljuivanje poiljatelja i recipijenta u zajedniku aktivnost ............................................. 168
6.1.8 Pozdravi i dobre elje........................................................................................................... 168
6.1.9 estitke................................................................................................................................. 170
6.2 Strategije negativne utivosti.............................................................................................................175
vi
6.2.1 Konvencionalizirana indirektnost........................................................................................ 175

6.2.2 Ograde.................................................................................................................................. 177
6.2.3 Pesimizam ............................................................................................................................ 179
6.2.4 Umanjivanje nametanja........................................................................................................ 179
6.2.5 Ukazivanje potovanja ......................................................................................................... 180
6.2.6 Isprike................................................................................................................................... 183
6.2.7 Obezliavanje....................................................................................................................... 184
6.2.8 Ugroavanje obraza kao ope pravilo ................................................................................. 187
6.2.9 Nominalizacija ..................................................................................................................... 188
7. Zakljuak.......................................................................................................................................190
Literatura...........................................................................................................................................195
Internet izvori....................................................................................................................................201
Izvori .................................................................................................................................................201
Biografija ..........................................................................................................................................205
vii
1. Uvod
Pisati uvod za utivost nalikuje borbi na ivot i smrt s osmoglavom hidrom. Jedva da joj
odsijeete jednu glavu kad na tom istom mjestu izraste vie njih.
(Watts 2003:xi)
Engleska rije polite (utiv), objanjava Watts, potjee iz latinskog oblika politus to znai
uglaan, uglaen. Samo povrinski gledajui, rije polite ima malo veze s etimolokim
porijeklom rijei police ili politics (upravljati, politika). Civilizacija (grki politizmos) nije
nita drugo do dugi proces uglaivanja u kojem su ljudska bia uila kako da kontroliraju
svoje tjelesne funkcije, svoj govor i svoje dranje openito. Tako je u 17. i 18. stoljeu na
Zapadu utivost bila instrument u kreiranju i zadravanju strogo hijerarhijske i elitistike
strukture drutva. Ona je koritena i kao sredstvo poticanja socijalnih razlika te je postala
krajnje uinkovit nain vladanja (policing) drutvom (Watts 2003:33). U Osmanskom carstvu
hijerarhiju visokih dunosnika uveo je Muhamed II Osvaja (15. stoljee). Do tada glasoviti
teolozi i pravnici pri susretu sa sultanom nisu ni pokuavali prikriti ljutnju ili nezadovoljstvo a
takvo ponaanje znai da je u njihovim odnosima bilo i stanovite prisnosti (Faroqhi 2009:
55). Utivost se ne povezuje samo s vladanjem drutvom, od nje se oekivalo da ljudima
omogui i uslove za prijatno komuniciranje. To prije svega ukljuuje vladanje sobom: prinude
utivosti najstroije su kad je u pitanju tijelo. Neki su to oznaavali skromnou koju treba
pokazivati u stavu i dranju razliitih dijelova tijela. U osvajanju sebe veliku je ulogu igrala
i religija kako na Zapadu tako i na Istoku. Objanjavajui izraz Edep Yahu!, skender Pala
navodi da se ovaj izraz najprije odnosio na sufije koji ukazuju potovanje prema svemu to ih
okruuje (edep na turskom znai lijepo vaspitanje i potjee iz arapskog jezika). I ovdje je
naglasak bio na tijelu: Eline, beline, diline (utivost se odnosi na upravljanje rukom, stasom
kao cjelokupnim dranjem tijela i na kontrolu nad jezikom: da se ne uzme neto tue, da se
neko ne uvrijedi i da se ne narui neija ast, kao igra rijei s edep, odnosno edeb, Pala
2002:75).
Leech je ustvrdio da ne postoji apsolutna razlika izmeu utivosti na Zapadu i utivosti na
Istoku. ini se da bi se oba civilizacijska kruga sloila u jo jednoj stvari: u razlikovanju
prave utivosti koja ima svojevrsnog doticaja s religijom i lane utivosti natopljene
afektacijom i raunicom iji je cilj da obmane svijet (Arijes, Dibi 2002:186).
U svakom sluaju moe se rei da se ova rije openito odnosi na paljivost/uviavnost prema
drugima (Watts 2003:17). Za Robin T. Lakoff utivost je namijenjena olakavanju
interakcije minimiziranjem potencijalnog sukoba i konfrontacije inherentnih svakom obliku
ljudskih odnosa (Lakoff 1990:34).
Rong Chen, opet, utivost definira kao sociokulturni fenomen baziran na drutvenim
vrijednostima odreene zajednice (Chen 1993). Iako se termin politeness esto prevodi naim
terminom pristojnost (Jezini izraz uljudnosti i drutvenog statusa. Iako pristojnost ima i
nejezine aspekte, ovdje se zanimamo samo za njezin jezini izraz. Trask 2005:288), termin
utivost ini se prikladnijim, jer se za razliku od pristojnosti njegova znaenja ne pruaju i do
odjee (pristojno obuen). Na slinom je tragu i gradacija engleskih pojmova civility,
politeness i courtesy: civility bi odgovarala naem pojmu pristojnosti (Barem budi
pristojan!); politeness bi znaila utivost, a na vrhu ljestvice bi bio pojam courtesy koji bi
mogli prevoditi naom rjeju ljubaznost (Ba ste ljubazni!) (Lakoff 2005).
Da se ne radi o apsolutnim sinonimima, pokazuje i nemogunost zamjene ovih termina
pojmom utivost u primjerima navedenim u zagradama.
Do pojma utivosti, tanije, utive upotrebe jezika ili jezinog vida utivosti mogue je
dospjeti iz vie pravaca koji svi vode kroz podruje pragmatike. Pragmatika je, podsjetimo,
izuavanje jezika s take gledita korisnika, ili kako to Gabriele Kasper kae: prouavanje
govornog dogaaja unutar njegovog sociokulturnog konteksta (Kasper 2003). Utivost u
pragmalingvistici i sociolingvistici, prema Wattsu, predstavlja relativno novu disciplinu u
Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi, dok se u Kini i Japanu izuava hiljadama godina i gdje
je njeno nepoznavanje ravno nepoznavanju gramatikih pravila u indoevropskim jezicima.
Glavni razlog za kasno pojavljivanje interesa za utivost lei u kasnom pojavljivanju
teorijskog okvira koji bi omoguio takva istraivanja. Naime, zanimanje za drutveni kontekst
a time i za jezik u funkciji, pojavilo se tek sedamdesetih godina 20. stoljea kao reakcija na
samoogranienja sistemske lingvistike. Tek nakon Austinove teorije govornih inova
(odnosno Searlove teorije govornih inova, Geis 1995:2, napomena 1) moglo se postupno
doi do pojma utivosti u lingvistici, jer se djelovanje jezikom najbolje odslikava kroz
2
govorne inove kao osnovne jedinice realizacije dijaloga/teksta (Ivaneti 1995:13). No,
mora se imati u vidu da se oni u potpunosti mogu relizirati i neverbalnim sredstvima, stoga ih
Michael L. Geis, navodei primjer istupanja vojnika prilikom prozivke, naziva drutvenim
komunikacijskim inovima (Geis 1995:13). Govorni in se, prema Austinu, sastoji od
lokucijskog, ilokutivnog i perlokutivnog ina (Austin 1965). Lokucijski se in (act of
saying) odnosi na samo izricanje i znaenje, ilokucijski in (act in saying) predstavlja
snagu iskaza (govornikovo znaenje) a perlokucijski (act by saying) podrazumijeva uinak
na sagovornika. Zapoet s Austinom, pokuaj klasificiranja govornih inova na osnovu
komunikacijskog cilja jo uvijek nije dovren. No, bez obzira na postojee razliite
taksonomije, svi govorni inovi mogu se promatrati kroz moguu usmjerenost na konsens ili
disens.
Pritom se pod konsensom ne razumijeva samo apsolutna suglasnost s partnerom

nego i svi ostali oblici neagresivnog djelovanja da bi se stabilizirao ili odrao odnos i
postiglo nekonfliktno stanje () Za disensne je situacije, naprotiv, karakteristino da
oba ili samo jedan sudionik inzistiraju na svojim zahtjevima, koji su u neskladu s
opim kooperativnim komunikacijskim ciljevima. Do toga dolazi zbog razliitog stava
prema spornom objektu, odnosno zbog vrste odnosa odreenih povijeu njihove veze,
ulogama, trajnom ili trenutanom dominacijom ili slino (Ivaneti 1995:74).
U tom smislu bi izvinjenje, opravdanje i prihvatanje bili izrazito konsensni inovi, dok bi
prijetnja, ismijavanje i poricanje predstavljali disensne inove. No govorni se inovi mogu
ublaiti, pogotovo su indirektne forme uvijek dopunjene izraenom utivou i predstavljaju
ublaavanje zahtjeva (Katni-Bakari 2003:101).
S druge strane, za uspjenost svakodnevnog dijaloga nuno je Griceovo naelo saradnje.
Razgovor je zajedniki napor i svaki sagovornik vidi nekakvu zajedniku svrhu, skup svrha
ili makar zajedniki prihvatljiv pravac (citirano prema Katni-Bakari 2003:104). Ali
naruavanje maksima koje proistjeu iz ovog naela - maksime kvantiteta (pruiti potrebnu
koliinu informacija koje se trae), maksime kvaliteta (govoriti istinu), maksime relevantnosti
(biti relevantan) i maksime modaliteta (biti jasan i nedvosmislen) nije rijetko, moe se ak
rei da je prije pravilo nego izuzetak (Katni-Bakari 2003:104). Fraser naglaava da je
Robin T. Lakoff bila meu prvima koji su prisvojili Griceovo naelo kao polaznu osnovu za
istraivanje utivosti predlaui dva pravila pragmatike kompetencije: biti jasan (Griceove
maksime) i biti utiv (to bi ukljuivalo tri maksime: ne vriti prinudu, ostaviti mogunost
izbora i uiniti da se sagovornik dobro osjea) (citirano prema Fraser 1990). Leech je u
potpunosti razradio pristup utivosti preko Griceovog naela saradnje objasnivi njegovo
naruavanje postojanjem naela utivosti (eng. Politeness Principle), koje nije samo jo jedan
3
obian dodatak, ve je nezaobilazan komplement to spaava naelo saradnje od mnogih

problema (Leech 1983:80). Stoga Fraser ide korak dalje smatrajui naelo utivosti
sastavnim dijelom naela saradnje (Fraser 2005:67). Naelo utivosti bi se moglo formulirati
u negativnoj formi: Umanji izraavanje neutivih uvjerenja i u pozitivnoj formi: Uveaj
izraavanje utivih uvjerenja (Leech 1983:81). Zapravo, naelo saradnje ima funkciju
reguliranja onog to kaemo tako da to doprinosi pretpostavljenom ilokutivnom ili
diskursnom cilju. Meutim naelo utivosti, kako tvrdi Leech, ima vaniju regulativnu ulogu:
odrava socijalnu ravnoteu i prijateljske odnose (dakle postie socijalni cilj).
U okviru ovog naela nalazi se est maksima:
1.
maksima takta: a) umanjiti troak (eng. cost) sagovornika

b) uveati korist (eng. benefit) sagovornika
2.
maksima velikodunosti: a) umanjiti korist za sebe

b) uveati sebi troak
3.
maksima odobravanja: a) umanjiti izraavanje nezadovoljstva sagovornikom

b) uveati pohvalu sagovornika
4.
maksima skromnosti: a) umanjiti pohvalu sebe

b) uveati izraavanje nezadovoljstva sobom,
5.
maksima slaganja a) umanjiti neslaganje sa sagovornikom

b) uveati slaganje sa sagovornikom i
6.
maksima simpatije a) umanjiti antipatiju prema sagovorniku

b) uveati simpatiju prema sagovorniku
(Leech 1983:132)
Utivost se ne manifestira samo u sadraju konverzacije ve i u nainu na koji je uesnici

strukturiraju i vode (Leech 1983:139).
Zanimljiv pristup utivosti predlau Tanja Gradeak i Dubravka Vidakovi, polazei od
integrativnoga kognitivnog pristupa razliitim jezikim konstrukcijama i odbacujui
klasian pristup koji podrava odvojene kategorije jezika (semantika, gramatika,
pragmatika). Namjera je ovih autorica istraiti kako metonimija kao jedan od temeljnih
procesa pri jezinom uobliavanju stvarnosti djeluje na samu tvorbu i upotrebu razliitih
jezinih sklopova (Gradeak, Vidakovi 2005:267). Pragmatiki pristup, razlikujui doslovni
i nedoslovni (figurativni) jezik, odbacuje doslovnost kao naelo na kojem se temelji ljudska
komunikacija. Upravo je socioloki i kulturalno uvjetovana konvencionalizacija glavni
4
imbenik pri odreivanju koji e se periferni dijelovi ICM (Idealized Cognitive Model, prim.
aut.) verbalizirati Tako da je ovaj metonimijski efekat specifian za mnoge pragamtiki
oblikovane sadraje (Gradeak, Vidakovi 2005:269). Jedan takav je i sadraj koji zahtijeva
utivost i ouvanje obraza. U engleskom jeziku postoje neizravne pogodbene reenice gdje
umjesto sredinjeg dijela dogaaja, najvanijeg za razumijevanje cjeline, stoje samo dijelovi
odreenog scenarija.
Utivost pri zahtjevu moe se postii udaljavanjem od sadraja koji je u sreditu zahtjeva:
Moe li mi otvoriti vrata? umjesto Otvori mi vrata!(Gradeak, Vidakovi 2005:271).
2. Strategije
utivosti Penelope Brown i Stephena C.
Levinsona
Pojmu utivosti Penelope Brown i Stephen C. Levinson prilaze preko pojma, ili, kako to
Richard J. Watts kae, teorijskog konstrukta, lica, obraza (engleski face, rije je preuzeta iz
puke terminologije) kojeg su u neto izmijenjenom obliku preuzeli od Ervinga Goffmana. Za
Goffmana termin face (lice, obraz) predstavlja sliku (eng. image) koju jedinka kao lan
drutva eli da o njoj imaju drugi lanovi drutva, dakle promjenljivu sliku o sebi koju su
drugi pozitivno vrednovali i koja se iznova reproducira u svakoj novoj socijalnoj interakciji.
Dok za Penelopu Brown i Stephena C. Levinsona ova slika o samom sebi predstavlja
nepromjenljivo jezgro vrijednosti koje se ve nalazi u individui, za Goffmana je ona manje
realna a vie posuena u toku interakcije i ne obitava u samoj jedinki (Watts 2003:105).
Goffmanova analiza interakcije licem u lice (faceto-face interaction to je uzajamni
meusobni utjecaj pojedinaca na aktivnosti kad se nau u neposrednom fizikom prisustvu,
Goffman 2000:29) omoguila je razumijevanje naina na koji je jezik situiran u pojedinane
prilike drutvenog ivota (Sciffrin 1996:307). Prilikom pojavljivanja pred drugima pojedinac
projicira odreenu definiciju situacije, kad stupi meu druge on ima neki razlog da
organizuje svoje aktivnosti na takav nain da drugima o sebi prenese utisak koji mu je u
interesu da izazove (Goffman 2000:18). No i drugi e na neki nain sudjelovati u ovoj
projekciji. Za oekivati je da e svaki uesnik radi ove tanke glazure konsenzusa svoje
prave elje i osjeanja potisnuti i sakriti ih iza tvrdnji to potvruju vrijednosti za koje se svi
prisutni osjeaju obaveznim da ih, bar na rijeima, prihvate (Goffman 2000:23). Kako
poetna definicija situacije tei za postavljanjem osnove za kooperativnu aktivnost koja e tek
uslijediti, ona posjeduje i osoben moralni karakter. Drutvo je organizovano na naelu da
svaki pojedinac koji posjeduje odreena drutvena obiljeja ima moralno pravo da oekuje da
e ga drugi vrednovati i ponaati se prema njemu na odgovarajui nain (Goffman 2000:26).
Preventivne mjere radi izbjegavanja nelagodnosti koja nastaje prilikom nesaglasnih definicija
neprestano se primjenjuju zajedno s korektivnim postupcima .
Engleski termin face nije mogue prevesti jednim adekvatnim prijevodnim ekvivalentom na
na jezik, jer on znai lice, ali i obraz, ugled, dobar glas (upor. to lose ones face - izgubiti
obraz, ugled, dobar glas), ali isto tako i spoljanji izgled. Nevelik broj autora koji se bavio
6
ovom temom razliito ga je prevodio. Naprimjer, Nada Ivaneti ga spominje kao lice (Ivaneti
1999:330), dok ga Benedikt Perak prevodi kao obraz (Trask 2005:228).
injenica je da u razliitim kontekstima, kao to je, naprimjer, sauvati obraz, ili, pak,
pozitivno i negativno lice, vie prilii jedan, odnosno drugi termin. Stoga bi najbolje rjeenje
bilo zadrati oba termina i koristiti ih zavisno od konteksta. No, zarad izbjegavanja
terminoloke zbirke, opredijelit u se da u nastavku termin face prevodim naom rjeju obraz,
imajui u vidu sve njegove manjkavosti. Nedosljednost i potekoe u prevoenju ovog
termina zapaaju se i radovima turskih lingvista. Tako se kao prijevodni ekvivalent rijei face
mogu nai i izrazi itibar gereksinimi (potreba da se bude potovan, ugledan) i deer (ugled,
presti). Kako neki autori razlikuju pojmove utivost prvog reda i utivost drugog reda (ovaj
drugi bi, prema Wattsu, predstavljao teorijski konstrukt, Watts 2003:47), Marina Terkourafi
daje i definiciju pojma obraz drugog reda (kao univerzalnog pojma) fokusirajui se na dvije
karakteristike:
1. bioloku postavku obraza kroz aspekte pribliavanja - pozitivan aspekt, odnosno
udaljavanja, izbjegavanja, kao negativan aspekt to je dimenzija koja zahvata podruje koje se
odnosi i na druga iva bia pored ljudskih i
2. posjedovanje namjere, to znai da izolirane individue nemaju obraz, on
postoji samo u interakciji, gdje je rije o direktnosti i indirektnosti
(Terkourafi 2008:50)
Pojam obraza sadri dva aspekta: pozitivni obraz koji predstavlja potrebu/elju da se bude
priznat/pozitivno vrednovan u odreenoj drutvenoj zajednici i negativni obraz koji izraava
potrebu/elju da se bude neometan u svom djelovanju i svojoj slobodi (Brown, Levinson
1987:13). Saradnja sagovornika upravo je bazirana na obostranoj krhkosti i ranjivosti obraza.
Govornik, uvajui tui, uva i svoj obraz. No, neki govorni inovi sami po sebi mogu
predstavljati ugroavanje obraza sagovornika.
Govorni inovi koji su prijetnja pozitivnom obrazu ukazuju da govornik ne brine o potrebama,
eljama i osjeajima sagovornika. Takva su izraavanja neodobravanja, kritike, prezira,
neslaganja koja pokazuju da govornik negativno vrednuje pozitivni obraz sagovornika.
Govornik moe pokazati i da je indiferentan spram sagovornikovog pozitivnog obraza kroz
spominjanje tabu tema, ili, pak, tema visokog rizika te kroz oitu nekooperativnost koja se
ogleda u prekidanju sagovornika ili otvorenom pokazivanju nezainteresiranosti. Negativan
obraz ugroavaju inovi kojima govornik navjeuje da ne namjerava izbjei ugroavanje
slobode djelovanja sagovornika. Obino su to inovi koji predviaju neki budui akt
sagovornika i time vre izvjestan pritisak na njega, naprimjer: zahtjevi, naredbe, sugestije,
savjeti, upozorenja.
7
Postoje inovi koji mogu ugroziti i obraz govornika. Izvinjenja, odgovori na komplimente,
priznanja krivice predstavljaju potencijalnu prijetnju pozitivnom obrazu govornika. Njegov
negativan obraz, s druge strane, mogu ugroziti zahvaljivanje, kao priznavanje duga spram
sagovornika, prihvatanje ponude, neeljena obeanja i ponude (Brown, Levinson 198:67-68).
S obzirom na obostranu ranjivost obraza svaki e razuman govornik, prema miljenju
Penelope Brown i Stephena C. Levinsona, nastojati izbjei inove ugroavanja, ili e, pak,
pribjei strategijama koje umanjuju prijetnju. No prije svega, morat e razmotriti relativnu
teinu triju potreba:
1. potrebe da izrazi sadraj prijetnje
2. elje da bude brz i uinkovit
3. potrebe da barem do izvjesnog stupnja sauva obraz sagovornika.
Zavisno od ishoda ovog razmatranja govornik e upotrijebiti primjerene strategije (ukoliko
odabere da izvri in ugroavanja obraza).
Prva strategija koju navode spomenuti autori predstavlja strategiju ouvanja obraza s
negativnim predznakom, - utivost. Oni je nazivaju on record strategijom. Termin on record
(bosanski zvanino) sretno je izabran (u engleskom jeziku) kao antonim termina off record
(bosanski nezvanino) kojim je, opet, nazvan posljednji skup strategija. Kako doslovni
prijevodi ta dva termina promauju znaenje koje nose u engleskom originalu, morat u ih
prevesti opisno makar time izgubila uinak koji kao antonimi imaju u engleskom jeziku.
Moe se rei da bi se suprotnost znaenja ova dva naziva u naem jeziku bolje ogledala u
izrazima direktno i indirektno uz dodatna objanjenja. Strategija koju Penelope Brown i
Stephen C. Levinson nazivaju on record predstavlja direktan nain obraanja sagovorniku,
nemodificiranu direktnost (kako je iznova imenuje Sh. Blum-Kulka, Blum-Kulka 1990),
bez ublaavanja. To bi ujedno bio jedini skup strategija u skladu s Griceovim naelom
saradnje. Govornik e pribjei ovoj strategiji kad je u pitanju hitnost, usmjerenost na zadatak,
posjedovanje moi u odnosu na sagovornika, ili, pak, mala drutvena distanca, ali i onda kad
je opasnost za sagovornikov obraz neznatna, kao to je to sluaj kod ponuda, sugestija i
ostalih inova, oigledno usmjerenih u korist sagovornika (Brown, Levinson 1987:69).
Govornik moe, suprotno toj strategiji, izabrati tzv. off record strategiju - strategiju
nekonvencionalizirane indirektnosti: on e svom iskazu pridruiti vie nego jednu
nedvosmislenu intenciju, pa e samo znaenje ostati otvoreno za tumaenje i pregovaranje
(ovaj izraz koristi i Shoshana Blum-Kulka: non-conventional indirectness, Blum-Kulka
1987). U tom sluaju govornik e uvijek moi negirati onu intenciju koju sagovornik bude
protumaio kao dominantnu i tako izbjei odgovornost za ugroavanje obraza.
Nazive sljedeih strategija - negativna i pozitivna utivost P. Brown i S. C. Levinson

preuzeli su od E. Durkheima (Brown, Levinson 1987:43). Prema Durkheimu se, naime, svaki
kult (ritual) javlja u dvostrukom vidu: negativnom i pozitivnom. Negativni kult predstavlja
sistem obreda koji vjerniku ne propisuju da neto stvarno prinese, ve se ograniavaju da mu
zabrane izvjesne naine djelovanja; svi oni, dakle, poprimaju oblik zabrane ili, kao to se u
etnografiji obino kae, tabua (Durkheim 1982:276), a ta zabrana podrazumijeva pojam
svetog. Ipak, ne svodi se sve na puko uzdravanje. ovjek je s religijskim silama odravao i
pozitivne i obostrane odnose koje skup obrednih radnji ima za funkciju da uredi i organizuje.
Tom naroitom sistemu obreda dajemo ime pozitivni kult (Durkheim 1982:299).
Za razliku od nekonvencionalizirane indirektnosti konvencionalizirana indirektnost ini
okosnicu tzv. negativne utivosti (negative politeness) koja je svoj naziv dobila po tome to se
odnosi na strategije utivosti upuene sagovornikovom negativnom obrazu, odnosno
djelominom zadovoljenju potreba i elja sagovornikovog negativnog obraza, potreba da se
zadri vlastita teritorija i samoodreenje (ne predstavlja nikakav oblik vrednovanja to bi
naziv negativan mogao sugerirati). Stoga je negativna utivost primarno bazirana na
izbjegavanju, distanciranju; govornik nastoji uvjeriti sagovornika da priznaje i potuje
njegovu slobodu djelovanja. Moe se rei da ova utivost podjednako ukljuuje utivost
distance i utivost potovanja, na ijem razlikovanju insistira Robin T. Lakoff (Lakoff
1990:35). Postoji prirodna tenzija unutar negativne utivosti: izmeu elje da se bude
direktan, radi jasnosti, i elje da se bude indirektan kako bi se izbjeglo nametanje. Kompromis
se postie ve spomenutom konvencionaliziranom indirektnou. Konvencionaliziranost
odreenih iskaza, naprimjer zahtjeva, doprinosi njihovoj nedvosmislenosti tako da se mogu
smatrati direktnim iskazima, dok prisustvo indirektnosti umanjuje prinudu i pritisak (Brown,
Levinson 1987: 70).
Pozitivna utivost (positive politenes) usmjerena je pozitivnom obrazu sagovornika,
pozitivnoj slici o sebi na koju sagovornik polae pravo, i kao ni prethodna ne ukljuuje aspekt
vrednovanja. Ova je strategija, suprotno negativnoj utivosti, strategija zbliavanja:
govornik signalizira sagovorniku da pozitivno vrednuje njegovu sliku o sebi, njegov pozitivan
obraz, da su im elje jednake i da sagovornika smatra lanom vlastite grupe, dakle prijateljem,
jedinkom ija je osobnost priznata i cijenjena (Brown, Levinson 1987:70). Ove strategije
odgovaraju strategijama prijateljstva (camaraderie) kod Robin T. Lakoff (Lakoff 1990:35).
Za Mariu Sifianou osnovna razlika izmeu strategija pozitivne i negativne utivosti lei u
optimizmu prvih i pesimizmu drugih (Sifianou 1989).
Prilikom izbora odreene strategije znaajnu ulogu igra procjena ozbiljnosti ugroavanja
obraza koja ukljuuje inioce (socioloke varijable) prisutne u veini kultura:
1. socijalnu distancu izmeu sagovornika kod simetrinih relacija
9
2. relativnu mo (koja ukljuuje materijalnu i metafiziku kontrolu) govornika ili

sagovornika u asimetrinim relacijama
3. rangiranje stupnja nametanja/prinude u odreenoj kulturi
(Brown, Levinson 1987:74)
U odreivanju spomenutih varijabli nezaobilazan je kontekst koji je presudan i za sam izbor
strategija. Znaaj konteksta moda ponajbolje oslikava japanski jezik gdje ne postoji
neutralna forma predikata u reenici (ili da kaem da ne postoji kontekstualno neukljuena
reenica): govornik mora izabrati izmeu oblika predikata koji sadravaju nemarkirane, utive
i super-utive forme honorifika (Ide 2005:56).
Zavisno od konteksta postojat e (nastat e) i strategije kao svojevrsna kombinacija pozitivne
i negativne utivosti koje e sagovornike naizmjenino pribliavati i distancirati (Brown,
Levinson 1987:231).
Ili kako bi to N.Coupland, K. Grainger i J. Coupland (1988:255) formulirali: ove strategije se
mogu mijeati, naprimjer, markeri pozitivne utivosti mogu se nai u strategijama negativne
utivosti ili, pak, u strategijama nekonvencionalizirane utivosti. Mnoge strategije utivosti
istovremeno se obraaju i jednom i drugom obrazu: zahtjev Moe li mi priuvati dijete?
predstavlja istovremeno ugroavanje sagovornikovog negativnog obraza, podrku njegovom
pozitivnom obrazu jer mu govornik iskazuje svoje povjerenje, kao i ugroavanje
govornikovog pozitivnog obraza jer on time priznaje da nije trenutno sposoban ili u
mogunosti da sam uva svoje dijete (Fraser 2005:71).
Model Penelope Brown i Stephena C. Levinsona pretrpio je mnoge kritike: dvostrukost
obraza; izjednaavanje utivosti s ouvanjem obraza i isputanje iz vida da postoji i utivost
sama po sebi; paranoinost u pogledu na meuljudske odnose; negativan obraz kao stran
pojam mnogim azijskim kulturama, gdje se pojedinac ne promatra kao zasebna individua, ve
kao potpuno ovisan o drugim lanovima zajednice (Matsumoto 1988) to dovodi do potrebe
razlikovanja pojedinanog i grupnog obraza (Fraser 2005:75); pojam moi koji se
razliito promatra - u zapadnim kulturama kao posjed individue, u istonim kulturama kao
stvar pozicije i uloge (Wetzel 1988), prisutnost razliitih kriterija u klasifikaciji strategija
utivosti - nemodificirana direktnost predstavlja podjelu prema formi, dok je kod strategija
pozitivne i negativne utivosti zastupljena funkcija, tako da direktna nemodificiranost moe
biti i pozitivna i negativna strategija.
No injenica je da je kao teorijski okvir za empirijska istraivanja imao samo jednog
ozbiljnog suparnika pristup Geoffreya Leecha. Samo su Penelope Brown i Stephen C.
Levinson s jedne, i Geoffrey Leech, s druge strane, elaborirali svoje pozicije dovoljno
detaljno da bi one mogle biti oprobane kroz primjenu na podatke iz postojeih jezika. Samo
su ta dva modela ponudila iscrpne primjere razliitih lingvistikih struktura kojima se
10
realiziraju strategije utivosti (Watts 2003:63). Zato nije sluajno to je taj model upotrijebio i
Jonathan Culpeper za analizu neutivosti koja je, prema njegovom miljenju, najzastupljenija
u dramskom i vojnom diskursu gdje je neutivost sredstvo depersonalizacije regruta, dok
je sudnica mjesto drutveno odobrene i legitimne forme verbalne agresije (Culpeper 1996).
Neutivi smo, tvrdi ovaj autor, i kad su nai interesi u sukobu sa sagovornikovim.
Strategijima neutivosti pripadaju nemodificirana direktna neutivost, pozitivna
neutivost, jedna od strategija glasi: uini da se drugi osjeaju neprijatno, strategije
negativne utivosti, kao naprimjer, narui tui prostor i sarkazam, gdje se strategije
utivosti koriste na oigledno neiskren nain. Kad je u pitanju neutivost, treba razlikovati
nemotiviranu (prouzrokovanu neznanjem) i motiviranu neutivost (Kasper 1900).
Zanimljivo je da ovu motiviranu neutivost nalazimo u odreenim kontakt-programima i
kvizovima (jedan od primjera je i TV kviz Najslabija karika, gdje se od voditeljice kviza
zahtijeva da bude neutiva prema takmiarima).
Roger D. Sell utivost naziva uvijek budnim super-egom ovjeanstva tako da e se sve
interakcije u svim postojeim jezicima odvijati unutar njenih parametara. Utivost zapoinje
mnogo prije nego to su to Penelope Brown i Stephen C. Levinson ustvrdili: ona zapoinje
izborom samog ina. Utivost nije irelevantna i kada je u pitanju pisani diskurs. Roger D. Sell
i knjievne tekstove dijeli na utive i neutive. Veina velikih djela svojedobno su bila
uvredljiva i okantna, dakle neutiva, sve dok nisu postala klasici i samim tim zadobila utiv
predznak (Sell 2005:119).
Zbog svoje iscrpnosti koja omoguava detaljnu lingvistiku analizu model Penelope Brown i
Stephena C. Levinsona posluit e i ovdje kao teorijski okvir u istraivanju strategija utivosti
u turskom jeziku.
11
3. Utivost
u turskom jeziku
O povezanosti kulture, drutva, individue i lingvistikog koda pisao je i John J. Gumperz.

Nae verbalno ponaanje, ali i struktura lingvistikog koda, koja je u pozadini tog ponaanja,
izloeni su sociokulturnim utjecajima. Stoga treba objediniti znanja iz gramatike, kulture i
drutvenih konvencija u opu teoriju verbalne komunikacije kako bi se ovi utjecaji bolje
shvatili. Za ovu su teoriju od presudne vanosti pojmovi kontekstualnih aluzija, pretpostavki
(presupozicija) i primjerenih zakljuaka: kontekstualne pretpostavke predstavljaju
pozadinsko znanje koje omoguava donoenje primjerenih zakljuaka o onome to je
govornik namjeravao rei (prema Schiffrin 1996:312).
Anna Wierzbicka je samim naslovom svog rada: Different cultures, different languages,
different speech acts (Razliite kulture, razliiti jezici, razliiti govorni inovi) skrenula
panju na razliitost normi i pretpostavki u razliitim kulturama. Tako je upotreba upitnih
reenica nejednako distribuirana u engleskom i poljskom jeziku. U prvom se pitanja koriste
vrlo esto prilikom realizacije zahtjeva, dok je u poljskom takva upotreba vrlo rijetka, slino
je i s upotrebom imperativa, linih zamjenica, deminutiva itd. (Wierzbicka 1985:1).
Ista autorica tvrdi da svaka kultura posjeduje vlastiti repertoar govornih inova koji bi se radi
naune objektivnosti morali opisati jednim neovisnim metajezikom, jednostavnim, primarnim
rijeima, koje skoro svaki jezik posjeduje u istom znaenju. Ilustrativan primjer jeste japanski
pojam satosu priblian po svom znaenju engleskom warning (upozorenje) za koji se nakon
opisa metajezikom ispostavlja da je izvjesna kombinacija upozorenja, isticanja autoriteta,
elje da se zatiti sagovornik kao i pokazivanja pozitivnih osjeaja prema njemu (Wierzbicka
1985:2).
U posljednje je vrijeme napisano mnogo knjiga i radova koji istrauju naine realizacije
razliitih govornih inova u razliitim kontekstima i razliitim kulturama. Jedan od
najpoznatijih radova koji se bavi nainom realizacije zahtjeva i isprika u razliitim jezicima
(engleskom, danskom, njemakom, hebrejskom, ruskom) jeste knjiga Cross-Cultural
Pragmatics: Requests and Apologies Shoshane Blum-Kulke, Juliane House i Garbriele
Kasper.
to se turskog jezika tie, postoji nekoliko turskih lingvista koji su se bavili ovim temama:
Deniz Zeyrek (Zeyrek 2001), Seran Doanay-Aktuna, Sibel Kaml (Doanay-Aktuna,
12
Kaml 1997), Arin Bayraktarolu (Bayraktarolu 2001), Yasemin Bayyurt (Bayyurt 2001),
kriye Ruhi i Grkan Doan (Ruhi, Doan 2001).
Drutvo i kultura neizbjeno su spleteni s jezikom. Kultura kao shema zajednika
lanovima odreenog drutva sadri poznavanje vrijednosti, vjerovanja, normi i ideja
oblikovanih tradicijom. S druge strane, uloga roda, distanca i bliskost, mo i solidarnost
predstavljaju inioce koje odreuje drutvo. Deniz Zeyrek utivost smatra vanim aspektom
ponaanja koje je podjednako potvreno i kulturom i drutvom. Zapravo, ona pokuava dati
pozadinu pomou koje je mogue shvatiti prikladno i utivo ponaanje u turskom jeziku
(Zeyrek 2001:43).
Za ovu autoricu najistaknutiju crtu turske kulture predstavlja uvijek prisutna svijest o
kolektivu. Pojedinac moe pripadati razliitim socijalnim grupama i prioriteti u odanosti
mogu varirati, ali kod veine Turaka porodica i domovina bit e na vrhu ljestvice. Takvo
miljenje dijeli i Walter G. Andrews koji tvrdi da se u vrijeme Osmanskog carstva drava
zasnivala na autoritetu sultana i da je bilo potrebno rtvovati vlastite interese radi sluenja
vladaru (u emu isti autor nalazi slinost s nainom ivota sufija koji, takoer, radi postizanja
vieg cilja odbacuje vlastito ja, Andrews 2003:121).
Znaaj porodice u turskom drutvu ogleda se i u jeziku. Pitanja Jeste li udati /oenjeni?,
Imate li djece?, ak i Zate niste udati /oenjeni? mogu se postaviti i osobi koju je
govornik tek upoznao. Ova se pitanja ne smatraju neutivim niti mijeanjem u privatnost
upravo zbog izuzetne vanosti porodice (Zeyrek 2001:45). Zato prikladno i utivo ponaanje
u porodici predstavlja formu openito prikladnog i poeljnog ponaanja. ivotna dob, opet,
dalje postulira odreene obrasce ponaanja: starijima treba ukazivati potovanje, a mlae
treba podii i zatititi. Tako je prinoenje elu i ljubljenje ruke starije osobe signal utivog
ponaanja kojim se pokazuje potovanje (Zeyrek 2003:45).
to se pak jezika tie, u obiteljskom diskursu preovladava direktnost, tanije, najvie se
koriste strategije nemodificirane direktnosti (slino je zapaanje istakla i Sh. Blum-Kulka za
izraelsku porodicu - nemodificirana direktnost je neutralna, odnosno nemarkirana s obzirom
na utivost, Blum-Kulka 1990).
Porodica predstavlja zajednicu vrlo bliskih jedinki od kojih se oekuje da budu svjesne svojih
dunosti i da se meusobno pomau, ne ekajui da budu zamoljene za pomo i ne traei
uzvratnu uslugu i izraavanje zahvalnosti. Isto tako se ne verbaliziraju osjeaji ljubavi i
povjerenja, jer se njihovo postojanje podrazumijeva (Zeyrek 2001:46).
iru zajednicu kao sljedei vaan korak u socijalizaciji, pogotovo u ruralnim podrujima,
sainjava susjedstvo (tur. komuluk). Iako se ova meusobna ovisnost susjeda (komija) gubi
u gradovima zbog drugaijih formi socijalizacije, ona jo uvijek opstaje u jeziku: jezik jo
uvijek odraava vanost grupa, odnosno zajednica. Tako neko moe da bi opisao/identificirao
13
izvjesnu osobu rei: bizim mahalleli (iz naeg kvarta), to znai da ta osoba ne moe biti u
potpunosti opasna i strana jer ivi u naem kvartu, odnosno mahali, komiluku (Zeyrek
2001:47).
Sljedei pojam jeste pojam hemehrilik to znai: biti iz istog mjesta. Na taj nain migranti
mogu formirati nove zajednice u novom mjestu ivljenja. Nije rijetka pojava da doseljenici iz
manjih mjesta u traenju posla u velikim gradovima koriste vizitkartu zajednikog poznanika
(tandk) ili neke poznate osobe (koja potie iz istog mjesta) na kojoj je dopisano: posjednik
ove vizitkarte moj je poznanik (tur. Hamili tandmdr). Nova se zajednica ili grupa potom
formira u koli ili na radnom mjestu. Nazivi koji se koriste za kolege na poslu, fakultetu,
sustanare (cimere), pokazuju odstupanja od engleskih termina (odnosno odstupanja u samom
konceptu): kolega na poslu naziva se i arkada, kolega iz razreda snf arkada, sustanar
oda arkada. U svim tim nazivima prisutan je pojam prijatelj (tur. arkada) za razliku od
koncepta druga (eng. mate), sauesnika, partnera (eng. companion) kojeg nalazimo u
engleskom jeziku. Tursko drutvo, zakljuuje Deniz Zeyrek, obiljeava jak kolektivistiki duh
gdje se pod kolektivizmom podrazumijeva prevlast grupnih ciljeva nad individualnim (Zeyrek
2001:49).
Odnos Turaka prema strancima, onima koji ne pripadaju zajednici/grupi, prilino je
ambivalentan. Sam naziv yabanc stranca oznaava kao nekoga izvana (divljaka)
pokazujui tako percipiranje izvanjskog kao divljeg, opasnog i nepoznatog. Meutim izraz
Tanr misafiri (gost poslan od Boga) ukazuje da se stranac moe promatrati i na drugi nain:
kao gost u kui (Zeyrek 2001:51). Prema njemu se postupa srdano, a jedan od ponajboljih
pokazatelja ove srdanosti u turskoj kulturi jeste nuenje hrane i pia. ini se da se zapaanje
Kennetha C. Konga o razlikovanju interakcija unutar grupe, u porodici, s prijateljima, i
interakcija izvan grupe (sluajni i neoekivani susreti, naprimjer) unutar kineskog drutva,
moe primijeniti i na tursko drutvo, a vjerovatno i ire (Kong 1998).
Kad su u pitanju drutveni inioci koji utjeu na jezik, Deniz Zeyrek kao najistaknutije crte
turskog drutva navodi kolektivizam i strogu hijerarhiju. Zanimljivo je da ponaanje politikih
voa prema glasaima nalikuje ponaanju profesora prema uenicima/studentima: u oba se
sluaja radi o relaciji koja podsjea na odnos roditelja prema djeci (Zeyrek 2001:57).
To je u suglasju s analizama nekih studija koje su za pojedina azijska drutva utvrdile
povezanost moi s pozitivnim konceptima poput dobronamjernosti, potpore i odgoja, to se
razlikuje od pojma moi u zapadnim kulturama, povezanim s dominacijom i bespogovornim
pokoravanjem.
Zbog svega toga tursko se drutvo moe oznaiti kao drutvo izraene pozitivne utivosti,
mada, kako kae Maria Sifianou, nijedno drutvo nije potpuno ujednaeno i jednoobrazno kad
su u pitanju ove strategije (Sifianou 1989). U prilog ovoj tvrdnji ide i postojanje mnotva
14
ustaljenih fraza u turskom jeziku koje se koriste prilikom otvaranja i zatvaranja dijaloga,
izraavanja dobrih elja, blagoslova, a koje slue zbliavanju sagovornika (Zeyrek
2001:62).
Zanimljivo je da na izbor tema kod mnogih nativnih govornika turskog jezika moe utjecati i
vjera u urokljivo oko, koje je u mediteranskim kulturama plave boje. Stoga e se sagovornici
uzdravati od tema koje se tiu pozitivnog aspekta njihovog ivota, dok e bez ustruavanja,
ak i potpunom strancu, govoriti o problemima u svojoj porodici, na radnom mjestu i slino
(Zeyrek 2001:65).
15
4. O
korpusu
Korpus koji je analiziran u ovoj knjizi zahtijeva izvjesna pojanjenja. ine ga turski filmovi,
TV serije i kontakt-programi, kao i knjievnoumjetnika djela novijeg porijekla s jedne strane
i e-mail poruke i poslovna korespondencija na turskom jeziku s druge strane.
Nekad je za ispravno tumaenje odreenog govornog ina presudno znati, odnosno prepoznati
intenciju govornika, to predstavlja stari san o apsolutnoj itljivosti drutva. Meutim, do
misli govornika teko je doprijeti:
Mnoge sutinski vane injenice nalaze se van mjesta i vremena interakcije, ili ostaju
skrivene unutar njih. Tako se, naprimjer, istinski, ili pravi stavovi, vjerovanja i emocije
pojedinca mogu dokuiti samo indirektno, bilo kroz njegova priznanja, ili kroz ono to
izgleda kao nesvjesno ekspresivno ponaanje (Goffman 2000:16).
Drugi nije otvoren za neposredno promatranje, on je vrsta crne rupe, sjene u koju ne moemo
ui, neto o emu nikada ne moemo imati direktno znanje (Peternai 2005:77).
Tako su i Robert Brown i Albert Gilman, smatrajui da je ponekad potrebno znati
govornikove neizgovorene misli, za svoj korpus odabrali ekspirove drame (Brown, Gilman
1989).
Vrlo ilustrativno o tome govori i sljedei citat:Gazeteciyim diye fsldad KaBu doru
deildi. Belediye seimleri ve intihar eden kadnlar iin gidiyorum. Bu doruydu. (Pamuk
2002:12). (Ja sam novinar, apnuo je KaTo nije bilo istina. Idem zbog opinskih izbora i
ena koje su poinile samoubistvo. To je bilo istina.)
Neki autori dijaloge u djelima fikcije smatraju vrijednim konverzacijske analize, jer sadre
mnotvo relevantnih karakteristika. Henne (1984:4) fikcionalne razgovore karakterizira kao
umjetnike koncepte mogueg na osnovi stvarnoga, a literarne dijaloge izazovom za
lingvistiku analizu (citirano prema Ivaneti 1995:47). Film, takoer, moe pokazati pravila
upotrebe socijalno prikladnog jezika, kao i naine realizacije govornih inova. Podaci
prikupljeni iz filmova s odreenim izuzecima odgovaraju spontanom prirodnom razgovoru,
pod uslovom da filmovi nisu stariji od 15 godina i da opisuju savremenike u ivotno-realnim
okolnostima (Rose 2001).
I televizija moe pomoi u opskrbljivanju realnim, ivotnim jezinim situacijama, a ujedno
je i osnovno sredstvo u prenoenju kulturnih vrijednosti (Lipson 1994).
16
Nada Ivaneti, opet, izabravi stripove za svoj korpus, smatra da oni predstavljaju
najprimjereniji ekvivalent govornog jezika, unato obiaju da se u analizi razgovora koristi
autentian materijal.
O toj se autentinosti, dodue, moe raspravljati. Lake se postie ako je predmet
prouavanja neka jedinica fonolokog, morfolokog ili sintaktikog plana. Kad je, meutim,
rije o duim interakcijskim oblicima, teko je provesti zahtjev za autentinou, osim ako se
ne radi o oblicima javne ili polujavne komunikacije. Ako je promatra izravni sudionik
interakcije, on nesvjesno moe usmjeravati razgovor na svoj mlin, a kad interakciju snima
netko od sudionika, vrlo je vjerojatno da se on sam poinje ponaati prema modelu javne
komunikacije. Posljedica toga jest da su i prirodni dijalozi samo uvjetno prirodni, tj. da je
publika (preko prisutnog ili odsutnog promatraa) ukalkulirana u sve elemente razgovora.
(Ivaneti 1995:46).
O podacima prikupljenim u spontanom razgovoru slino razmilja i Andrew D. Cohen:
snimanje razgovora moe biti ometajue za govornike, govorni inovi koji se ele analizirati
mogu se rijetko pojavljivati u spontanom razgovoru, samo prikupljanje podataka moe dugo
trajati (Cohen 1996:392). U svakom sluaju, rije je o dvosmjernom procesu, zakljuuje
Marina Katni-Bakari: prouavanje prirodnog dijaloga pomae boljem razumijevanju
dramskog, odnosno fikcionalnog i obratno, prouavajui dramski dijalog, postajemo svjesni
nekih pravila i osobina prirodnoga dijaloga (Katni-Bakari 2003:41).
Jedinice analize predstavljat e govorni inovi pod kojima se podrazumijeva radnja
(obeanje, prijetnja i sl.) realizirana izgovaranjem odreenoga segmenta govora. On se ne
poistovjeuje s reenicom. Svaki ilokutivno homogen viereenini iskaz vrijedi kao jedna
jedinica - govorni in (Ivaneti 1995:16). No, zbog sveope povezanosti, tvrdi N. Ivaneti,
granice se govornih inova najlake mogu utvrditi u dijalogu.
17
5. Razgovorni
diskurs
Funkcije se jezika ostvaruju u sferi njegove primjene i to na dva naina: kao govor i kao
pismo (pisana realizacija), odnosno raslojavanje jezika deava se i po vertikalnoj osi kao
razgovorni i pisani diskurs (planovi jezikog raslojavanja) (Kovaevi, Badurina 2001).
Iako u jeziku vide uvijek prisutni impuls prema znaenjskoj mijeni i meudiskursna
pretapanja u stalnom bujanju diskursnog polja, spomenute autorice ipak nude odreene
klasifikacije motrei jezik u istovremenosti njegove horizontalne (funkcije generiraju
domene) i vertikalne (mediji generiraju planove) ralambe. Pojam razgovornog diskursa
(jezika u upotrebi, kako ga definira Marina Katni-Bakari) moe se dovesti u vezu s
konverzacijskom funkcijom. Ova se funkcija tie razmjene, a razgovor je izravna usmena
razmjena miljenja, stavova, dojmova izmeu dvije ili vie osoba, tj. izmjenjivanje govornih
poruka (Kovaevi, Badurina 2001:66). Prva razina konverzacijske funkcije jeste situacijska:
nju ine mjesto, vrijeme i njezini sudionici kao i specifini ciljevi govorne razmjene. Tako je
dijalog, podsjea M. Katni-Bakari na Hallidayevu teoriju razmjene: proces razmjene koji
ukljuuje dvije varijable -neto to se moe razmjenjivati (informacija, predmet ili usluga) i
govorne uloge koje su povezane sa tom razmjenom (citirano prema Katni-Bakari
2003:45).
No, tumaenje i razumijevanje dijaloga podrazumijeva poznavanje okvira (engl. frame) i
scenarija (engl. script) koje Stephen C. Levinson definira kao skupinu znanja nunih za
razumijevanje izriaja navodei kao primjer okvire za poduavanje, kupovinu, uee na
sastancima odbora i slino. Ove okvire on naziva i govornim dogaajima. Govorni dogaaj je
drutvena aktivnost u kojoj jezik igra specifinu, odnosno specijaliziranu ulogu (Levinson
2000:281). Za Hymesa kao zaetnika etnografije govorenja (deskriptivne nauke koja bi
komunikativnu formu i funkciju prouavala u ukupnosti njihovih odnosa) govorni dogaaj
predstavlja aktivnosti ili vidove aktivnosti kojima neposredno rukovode pravila, odnosno
norme upotrebe govora. Ovako shvaen dogaaj moe se sastojati od jednog ili od vie
govornih aktova (ak ee od vie njih ) (Hymes 1980:95).
U svakom sluaju, osnovnu razliku izmeu pisanog (razgovornog) i razgovornog diskursa
predstavljala bi neformalna, relativno spontana upotreba jezika kod manje-vie izjednaenih
govornika, kao karakteristika razgovornog diskursa.
Govorni inovi kao osnovne jedinice analize u ovoj knizi predstavljaju manju strukturalnu, ali
za ovo istraivanje primjereniju dimenziju. Ta primjerenost ima i svoja ogranienja: nuno
je imati u vidu da ponekad ugroavanje obraza ne mora biti sadrano u pojedinanom
18
govornom inu, ve moe kao intencija vieg stupnja zahvatati vie govornih inova
odjednom (Brown, Levinson 1987:233).
5.1 Nemodificirana direktnost (direktnost bez ublaavanja)
Nemodificirana je direktnost, prema miljenju Penelope Brown i Stephena C. Levinsona,
jedina strategija koja je u potpunom skladu s Griceovim maksimama uspjene komunikacije.
Ona nije strategija utivosti jer ne sadri nijednu lingvistiku formu koja bi implicirala
utivost, a opet je u nekim sluajevima njen utivi predznak neupitan (Fraser 2005:71).
Ova se strategija susree tamo gdje je uspjenost komunikacije bitnija od elje da se bude
utiv. Razlozi zbog kojih se pribjegava ovim strategijama, prema Penelope Brown i Stephenu
Levinsonu, mogu se podijeliti u dvije klase:
a) obraz je irelevantan tako da nije potrebno minimiziranje njegovog ugroavanja i
b) govornik ugroavanje obraza ublaava implikacijama.
Dva primjera koji slijede ilustriraju prvu i drugu klasu, odnosno cijeli raspon primjene ovih
strategija: od naredbi do ponuda.
Haydi i bana. (Hajde, na posao!)
(Yol)
ay? - Sa ol. (aj? Hvala.)
(Yol)
U oba primjera izostavljen je glagol to ukazuje na visoku efikasnost ovih izraza (rijeima se
ine stvari). Ovakvi iskazi lieni glagola predstavljaju najizrazitiji oblik sintaksike
transformacije izazvane pragmatikim utjecajima (Ostoji 2003:191).
No ini se prikladnijim pratiti ovu strategiju kroz kontekste gdje ona ima, odnosno nema
predznak utivosti. Fraser predlae i dalju klasifikaciju gdje bi se razlikovale dvije skupine
strategija unutar nemodificirane direktnosti: prva bi se odnosila na pozitivan obraz a druga na
negativan obraz sagovornika (Fraser 2005:72). Ujedno je mogue pratiti veoma veliki raspon
razliitog koritenja imperativa kao najee zastupljenog naina njene realizacije.
Upotreba ove strategije moe se smatrati utivom u situacijama kada je ugroavanje obraza u
sagovornikovom interesu: govornik pokazuje da brine o sluatelju, shodno tome i o njegovom
pozitivnom obrazu. Takvi su prijateljski savjeti ili upozorenja (govorni in kojim se
sagovorniku skree panja na nepoeljne posljedice sagovornikovog ponaanja ili na neku
opasnost po njega; u naem je jeziku esta upotreba glagola paziti u imperativu, Mrazovi,
Vukadinovi 1990:619):
19
Karma bu firsat!
(Ne propusti tu priliku!)
Ya kzm, bir sabrl ol! (Budi malo strpljiva, djevojko!)
Yakyor bu dikkat et!
(Pazi vrue je!)
(Pazi, ne uri!)
Sakn, acele etme!
Paltonuzu soba oday stana kadar karmayn... (Ne skidajte kaput dok se soba ne zagrije...)
(Pamuk 2002:76)
Grkan Doan (1997:250) navodi sljedei primjer savjeta:
Araba almyor. (Auto je stao.)
Akye bak.
(Provjeri akumulator.)
Savjet se i u naem jeziku relizira uz pomo imperativa:
ta da radim? Boli me zub.
Uzmi aspirin. (Mrazovi, Vukadinovi 1990:620).
Postoje i takozvani utjeni savjeti kojima se sagovornik istovremeno savjetuje i tjei:
Bo ver! Merak etme! Dert etme! (Ne brini!)
Korkma!
(Ne boj se!)
Dur telalanma hemen!
(Stani, nemoj odmah paniiti!)
Artk zlmeyin!
(Nemoj vie biti tuna!)
Hi heyecanlanma!
(Ne uzbuuj se!)
Haydi alama artk!
(Hajde ne plai vie!)
Haydi sil gzlerini!
(Hajde obrii suze!)
Slino je i s davanjem dozvole koja moe ugroavati negativan obraz sagovornika:
Sigara iebilir miyim? (Mogu li zapaliti cigaretu?)
.
(Zapali.)
(Doan 1997:250)
iirimi okuyaym m sana imdi? (Da ti sad proitam pjesmu?)
Oku.
(Proitaj.)
(Pamuk 2002:93)
Upotreba imperativa za akcije u sluateljevom interesu zastupljena je i u mnogim

kliejiziranim formulama opratanja kao svojevrstan savjet.
Kendine iyi bak!
Keyfinize bak!
Hoakal!
Rahatna bak!
(Pazi se!)
(Uivaj!)
(Prijatno!)
(Ne brini!)
20
Andrew Goatly je skrenuo panju na upotrebu imperativa u uionici. Kako je ta upotreba

usmjerena u korist sagovornika, odnosno uenika/studenata, o njoj se ne moe govoriti kao
neutivoj upotrebi (Goatly 1995).
O utivom se predznaku radi i kada se ugroavanje obraza ublaava implikacijama i gdje je
rije o obostranom potovanju. Naime, u nekim prilikama govornik moe ispravno
pretpostaviti da e sagovornik biti zabrinut zbog potencijalnog ugroavanja njegovog obraza.
Tada je utivo i poeljno otkloniti njegovu nelagodu. To se deava prilikom:
1. dobrodolice kad govornik insistira na tome da sagovornik moe ugroziti njegov
negativan obraz
2. opratanja kad govornik insistira na tome da sagovornik, odlazei, moe ugroziti
njegov pozitivan obraz
3. ponude kad govornik insistira da sagovornik moe ugroziti njegov negativan obraz.
Sve tri situacije predstavljaju potencijalno ugroavanje obraza jer postoji rizik da sagovornik
nee prihvatiti takve pozive. No ova se strategija koristi kad god je rizik mali, i to iz sljedeeg
razloga: ako se sagovornik opire izvrenju pritiska, njegov otpor bit e manji to je poziv
uporniji. Uporniji poziv znait e veu utivost.
Najei izrazi koji se u tu svrhu koriste jesu:
Otur otur yle! (Sjedi, sjedi!)
yle ge otur! (Ui, sjedi!)
Vrata predstavljaju neku vrstu granine rampe. Onaj ko je na vratima moe osjeati nelagodu,
jer naruava tu graninu oblast i potencijalno ugroava negativan obraz sagovornika. Upravo
zbog toga sagovornik koristi imperativ i vri pritisak na pridolicu da slobodno moe ui i
ugroziti njegov negativan obraz. U suprotnom sluaju on bi mogao biti oznaen kao neutiv,
jer je sagovornika ostavio na vratima. Zato se kae: Uite, nemojte stajati na vratima,
odnosno u obrnutom sluaju: Dola sam da im donesem cvijee, a oni su me drali na
vratima - nisu me pozvali da uem (Katni-Bakari 2006:93). U turskom primjeru nalazimo
slinu konstrukciju:
Ayakta kaldn. Byle ieri ge istersen. (Stoji /pred vratima/. Ui unutra ako hoe.)
(Bizim Evin Halleri.TRT.20.05.2005.)
ili:
nce ieri gireyim. Kapda m konuacaz?
(Prvo da uem unutra. Zar emo razgovarati na vratima?)
(Altan 1996:85)
Nepozvanom gostu najee se kae: yi ki geldin! (Lijepo je to si doao!) te se tako
signalizira da nije ugrozio domainov negativan obraz.
21
Poziv gostima da sjednu za stol iz istog se razloga realizira uz pomo ove strategije i to
direktivom koji ne sadri glagol:
Masa bana! (Za stol!)
I sljedei primjer predstavlja poziv sagovorniku da moe bez oklijevanja ugroziti negativan
obraz govornika:
Yine bir ihtiyacn olursa, bana yaz, ekinme!
(Ako ti opet bude neto trebalo, pii mi, ne ustruavaj se!)
(Duvar)
Rituali zapoinjanja i zatvaranja dijaloga esto sadre ove direktne komande. U turskom
jeziku zanimljiv je i primjer glagola buyurmak (narediti, ukazati ast) iji imperativ
buyurun(uz) znai izvolite.
Prilikom zatvaranja dijaloga u pozdravima i dobrim eljama, takoer, nalazimo imperativ kao
signal ove strategije:
Gene gel!
(Doi opet!)
Ltfen, tekrar gel! (Doi nam ponovo, molim te!)
Sa salim git!
(Sretan put!, doslovno znai: Idi iv i zdrav!)
Imperativ se nalazi i u sljedeim primjerima ponude:
Usta buyurun pilav ye!
(Izvoli, majstore, jedi pilav!)
(Aynalar.TRT.21.04.2005)
Asndr! Ye!
(Mora da si gladan! Jedi!)
Allahakna, ye! (Ma, jedi, za ime Boje!)
Slino je i u engleskom i naem jeziku: You must have some more cake. - Mora uzeti jo
kolaa.
U primjeru koji slijedi rije je o sagovornikovom oklijevanju da ugrozi pozitivan obraz
govornika, za razliku od spomenutih kod kojih je u pitanju govornikov negativan obraz.
Neyse bo ver beni! (Kako god, ne brini za mene!)
U sljedeem primjeru govorno lice prilazi sjedalu iji je vei dio zauzeo sagovornik: Fark
etmez! Ben buraya sarm! (Nije vano/svejedno! Stat u ja tamo!) (afak 2000:27)
to se tie konteksta u kojem je upotreba ove strategije neutralna s obzirom na utivost,
najilustrativniji primjeri nalaze se u urgentnim situacijama gdje je potrebna maksimalna
uspjenost i gdje za utivost nema vremena.
Sakn! Dikkat et!
(Pazi!)
22
Takve imperative P. Brown i S. C. Levinson nazivaju urgentnim imperativima (urgent

imperatives).
Zanimljiva je otuda i metaforina urgentnost kod tzv. izraza za skretanje panje (engl.
attention-geters):
Bak (ne diyeceim)... (Sluaj (ta u rei)... Vidi...!)
(Beni) dinle....
(Sluaj...! uj!)
Ova metaforika urgentnost moda objanjava zato se naredbe i preklinjanja koje polaze
od suprotnih pretpostavki o relativnom statusu sagovornika u veini jezika izraavaju na isti
formalni (sintaktiki) nain - pomou imperativa:
Give money! (Daj novac!)
Tako u Indiji prosjak izravno trai novac mada se takav nain objanjava i religijskim
motivima: moli se i zahvaljuje samo Bogu.
Affet beni! Bala beni! (Oprosti mi! Izvini!)
Bizi unutma! Mektup yaz hemen! (Nemoj nas zaboraviti! Pii odmah!)
(Uurtmay Vurmasnlar)
Govornik, molei sagovornika da brine o njemu, naglaava vrijednost njegovog prijateljstva.
Slino naglaavanje vanosti sagovornika nalazimo i u sljedeem primjeru:
Teekkrlerimi kabul ediniz! (Prihvatite moju zahvalnost!)
Zasigurno je da bi se ovakvi primjeri mogli motriti i kao primjeri s utivim predznakom.
Pored situacija, kada je zbog buke u kanalu oteana komunikacija, maksimalna
uinkovitost oekuje se i u interakcijama koje su orijentirane na odreeni zadatak: Pomozi mi
ovdje!
Takva vrsta orijentacije, pa stoga i slinost forme, nalazi se i u instrukcijama i receptima:
Otvori(te) drugi kraj.
bardak un ilave edin, iyice rpn. (Dodajte tri olje brana i dobro promijeajte.)
Strategija nemodificirane direktnosti moe imati i neutiv predznak. Govornik koji posjeduje
odreenu mo u odnosu na sagovornika ne mora brinuti za njegov obraz: Donesi mi vode!
Rije je o naredbi kojom govornik od sagovornika zahtijeva odreeno ponaanje koje moe,
a i ne mora, biti u interesu govornika (Mrazovi, Vukadinovi 1990:615). Takve primjere
esto nalazimo u obiteljskom diskursu gdje se odslikava mo roditelja u odnosu na djecu:
Esra derhal eve gel! (Esra, odmah doi kui!).
Neutivost je, prema Culpeperu, sredstvo kojim se u vojnom diskursu vojnici
depersonaliziraju. Imperativ u drugom licu jednine upuen veem broju osoba to ponajbolje
odslikava:
23
Hazr ol! Mirno! (doslovno znai: Budi spreman!)

Rahat dur! Na mjestu voljno! (doslovno znai: Stani voljno!)
Saa dn! Na desno! (doslovno znai: Okreni se lijevo!)
Moda je najupeatljiviji primjer izraavanja moi - direktiv koji govorno lice upuuje
sagovorniku drei vatreno oruje u ruci:
Kprdama! (Ne mii se!)
(afak 2000:69)
Teslim ol! Kaldr ellerini! (Predaj se! Ruke uvis!)
(Dnme Dolap.TRT.01.03.2005)
Postoje situacije kada govornik eli biti neutiv. Dobar primjer drutveno prihvatljive
neutivosti susree se u zadirkivanju i alama.
U svakom sluaju direktivi (kojima se sagovornik navodi da uini neto i koji se esto
izraavaju imperativima) mogu istovremeno ugroziti i pozitivan i negativan obraz
sagovornika: Treba da se potrudi ili emo morati razgovarati s profesorom o ovome, jer
ovo nije poteno (Wilson, Kim, Meischke 1991/92). Pored izraavanja ekspresivne kritike
sagovorniku se ugroava i njegov negativan obraz jer se od njega zahtijeva i odreeno
djelovanje.
Direktivi se mogu izraziti i futurom, kojim se naredba intenzivira. Iz modalnog znaenja
subjektivne procjene da je neku radnju nuno izvriti proistekla je mogunost da se futurom
na (y)acak izrazi i otrije intonirana naredba ili zapovijed, odnosno prijetnja, prijekor i tome
sl. (auevi 1996:252). Primjeri iz turskog jezika pokazuju kako ovo glagolsko vrijeme
koriste nadreeni, odnosno oni koji posjeduju mo (upravitelji zatvora, u ovom sluaju):
dare edeceksiniz, tabii! (Snai ete se, naravno!)
(Duvar)
Sulu cezasn ekecek! (Okrivljeni e odsluiti svoju kaznu!)
(Duvar)
Bugne kadar haftada defa olan mahkum ziyaretleri, ay bandan itibaren ayda iki defa
yaplacaktr.
(Posjete osuenicima koje su do sada bile tri puta sedmino od poetka sljedeeg mjeseca
obavljat e se dva puta mjeseno.)
(Duvar)
U navedenom primjeru proglasa koji se ita zatvorenicima futuru na (y)acak dodata je
kopula dir te je tako postignuto znaenje naglaene rezultativnosti ili pak kategorine
pretpostavke koja se gotovo granii s tvrdnjom.
24
Stoga se katkada naziva i kategorinom modalnou a tree lice jednine (-acak+tr) vrlo je
esto u jeziku pravosua (auevi 1996:302).
Strategije nemodificirane direktnosti predstavljaju klasifikaciju prema formi i objedinjava ih
upotreba imperativa. Zavisno od konteksta mogu imati ili, pak, nemati utiv predznak.
Zanimljivo je da mogu biti karakteristine i za diskurs moi jer ne posjeduju sredstva za
ublaavanje ugroavanja sagovornikovog obraza. Kod sljedee skupine strategija, strategija
pozitivne utivosti naglasak je na njihovoj funkciji (obraanje pozitivnom obrazu
sagovornika) kao i na razliitim jezikim sredstvima kojima se realiziraju
25
5.2 Strategije pozitivne utivosti

Strategije pozitivne utivosti usmjerene su ka sagovornikovom pozitivnom obrazu, njegovom
nastojanju da vlastite elje i potrebe budu elje i potrebe drugih, to jest da budu priznate i
pozitivno vrednovane (moe se rei da je ovdje rije o ugledu sagovornika). Tako e se ovim
strategijama sagovorniku sugerirati da govornik ima iste elje i potrebe kao i on. Stoga one ne
moraju biti sredstvo kompenzacije/ublaavanja (to je sluaj sa strategijama negativne
utivosti), ve mogu initi sastavni dio svakodnevne komunikacije sagovornika male
socijalne distance. Pretjerivanje je jedina karakteristika koja ih razlikuje od svakodnevnog
komuniciranja meusobno bliskih sagovornika. Ove strategije mogu se smatrati svojevrsnim
socijalnim akceleratorom koji komunikaciju ini lakom i ugodnijom smanjujui distancu
meu sagovornicima (Brown, Levinson 1987:101-103).
5.2.1 Interes/Panja usmjerena prema sagovorniku (njegovim interesima, eljama,
potrebama, imovini)
Govornik pokazuje da je primijetio neto to bi sagovornik elio da bude primijeeno
(vidljive promjene na samom sagovorniku, ili neto novo i upadljivo u njegovom posjedu),
naprimjer: O, pa ti si se oiala!; Mora da si gladan dugo je prolo od doruka!; Kako je ovo
divna vaza! Odakle ti? (Brown, Levinson 1987:103). Neki od primjera podsjeaju na
komplimente, jer uglavnom veina govornika prijee taj mali razmak od primjeivanja do
komplimentiranja: Tvoja bluza je vrlo lijepa, gdje si je kupila? (Brown, Levinson 1987:104).
Meutim spomenuti autori ne spominju komplimente, najvjerovatnije iz dva razloga: prvo, za
njih oni predstavljaju govorne inove koji potencijalno ugroavaju sagovornikov negativan
obraz jer mogu signalizirati elju za njegovim posjedom (na tom tragu Aakhus i Aldrich
analiziraju strukture tipa: I wish I... - Volio/voljela bih... koje se mogu pribrojiti
komplimentima, jer izraavanje elje, ak i zavisti, pretpostavlja odobravanje/pozitivno
vrednovanje, Aakhus, Aldrich 2002; u turskom jeziku bi s tog aspekta bilo mogue motriti
izriaj - sana/size imreniyorum - zavidim ti/vama); drugo, ova strategija ukazivanja panje
prema sagovorniku zacijelo se protee i izvan komplimenata, jer se moe pokazati interes i za
neto to ne moe biti objekt komplimentiranja kao to je, naprimjer, briga da li je sagovornik
gladan. No tvrdnja kriye Ruhija i Grkana Doana da se u turskoj kulturi samo
manifestiranje interesa/brige moe smatrati komplimentom rijeila je prisutnu dilemu u
prilog razmatranja komplimenata unutar ove strategije (Ruhi, Doan 2001:365).
Za Janet Holmes komplimenti su ak najoiglednija strategija pozitivne utivosti (Holmes
1995:116). Veina autora iz razliitih jezikih zajednica slae se u tome da komplimenti
spadaju u fatiku komunikaciju kao signali odnosa sa sagovornikom. Njihova funkcija je
26
oigledno socijalna i afektivna prije nego referencijalna i informativna (Holmes1995:118).

Komplimentom se moe postii da se sagovornik osjea dobro (Herbert 1990).
Nada Ivaneti komplimente kao govorne inove smatra signalima solidarnosti govornika G1
sa sagovornikom G2, ali i sredstvima samoreprezentacije G1 koji se prikazuje kao osoba
kojoj je stalo do kontakta i koja poznaje drutvene norme (Ivaneti 1999:330). Ovdje je,
kako tvrdi ista autorica, suspendiran uvjet iskrenosti tj. Griceova maksima kvalitete. Otuda
formulacije koje ponekad prate kompliment: Govorim ti istinu. /To je istina. /To nije
kompliment/ Nije kurtoazija. / Ne govorim ti to iz kurtoazije (ve je to istina) (Sifianou
2001:393). Kompliment moe biti povezan s fatikom komunikacijom i ponekad se moe
interpretirati kao vrsta pozdrava: G1: Kako smo elegantni. G2: I vi takoer. (Ivaneti
1999:331). Kompliment u primjeru koji slijedi ima dodatnu teinu (odnosno funkciju) jer se
upuuje sagovornici koja dolazi na govornikova vrata: eri gir dedi pek'e. ok gzelsin.
(Pamuk 2002:91) (Ui, rekao joj je. Veoma si lijepa.)
Najei su predmet komplimentiranja sagovornikov izgled, postignua, linost, imovina i
priroda odnosa govornika i sagovornika (Ruhi, Doan 2001:364). U turskom se jeziku najvei
broj komplimenata odnosi na izgled, postignua i linost. Komplimenti za postignua
ukljuuju sposobnosti u domainstvu (kuhanje i odravanje kue), kao i vjetine pokazane na
radnom mjestu. Kad je u pitanju linost, najei su predmet komplimenta: briga za druge,
zrelost i direktnost u meuljudskim odnosima. Ovi komplimenti mogu sadravati atribute u
vezi sa starim historijskim ili legendarnim linostima turskog folklora: atribut Hzr (bosanski
Hidr/Hizr) u komplimentu predstavlja legendarni lik koji je uvijek na vrijeme dolazio u
pomo, npr. Hzr Suzan (Spasiteljica Suzana) (Ruhi, Doan 2001:368). To je ovjek koji je
ivio u vrijeme Musa a.s. i koji se smatra neimenovanim Musaovim drugom koji se spominje
u Kur'anu a mnoge prie pripovijedaju kako je savjetovao ljude, pokazivao im put...
(Nametak 2007:121). Zanimljivo je da su autori pronali najmanji broj komplimenta za
imovinu zbog, kako oni objanjavaju, duboko ukorijenjenog obiaja da se izgleda i ponaa
skromno. Zato komentari o posjedu/imovini najee imaju oblik formula kojima se iskazuju
dobre elje poput izraza: Gle gle kullann! (U zdravlju koristili/Jo ih stotine poderali!).
Isto tako vjerovanje u urokljivo oko moe inicirati upotrebu izraza maallah (maallah) u
svim vrstama komplimenata (pogotovo kad je predmet komplimenta izgled i zdravlje djece)
(Ruhi, Doan 2001:379).
Rezultati istraivanja spomenutih autora pokazuju da se kompliment u turskom jeziku
pojavljuje meu sagovornicima jednakog statusa i u prijateljskim relacijama. Ispitivanja koja
su utvrdila nelagodu Poljaka i Britanaca zbog komplimenata koje su dobili od ljudi koje nisu
dobro poznavali (Holmes 1995:120) ukazuju da se ne radi o pojavi iskljuivo vezanoj za
tursko drutvo. S odmicanjem od prijateljskih relacija slabi pojavljivanje komplimenta: meu
lanovima obitelji on zvui pomalo izvjetaeno, jer su u pitanju odnosi vrlo male drutvene
distance (u turskim porodicama koje dre do tradicije djeci se rijetko daje kompliment zbog
27
mogueg negativnog utjecaja). S druge strane, komplimenti koje upuuju sagovornici na

veoj socijalnoj udaljenosti (dakle, stranci/nepoznati) vie ne predstavljaju komplimentiranje
nego dobacivanje, ili kompliment stranca kako to Kissling i Kramarae nazivaju (citirano
prema Holmes 1995:121). Isto tako nie pozicionirani na drutvenoj vertikalnoj ljestvici
izbjegavaju upuivati komplimente svojim nadreenim bojei se pogrenog razumijevanja
njihovog komplimenta kao laskanja i sredstva za postizanje odreene usluge i cilja (Holmes
1995:117). No takvi se komplimenti nerijetko susreu i u turskom i u naem drutvu.
Nadreeni, takoer, nisu skloni komplimentiranju podreenih to podsjea na stav roditelja da
pretjerane pohvale kvare djecu. Deborah Tannen, opet, komplimente smatra potencijalno
pokroviteljskim, nekom vrstom pohvale koju nadreeni upuuje svojim podreenima (prema
Holmes 1995:119). to se tie komplimenata koji se upuuju suprotnom spolu, uvijek postoji
opasnost da se oni umjesto izraza solidarnosti protumae kao udvaranje. Stoga su oni prilino
rijetki u turskom drutvu, pogotovo oni koji se odnose na izgled (Ruhi, Doan 2001:374).
Ovoj strategiji moe se prikljuiti i sljedea strategija koju Penelope Brown i Stephen C.
Levinson nazivaju Pretjerivanje u zanimanju za sagovornika, u odobravanju i u simpatijama
prema sagovorniku (Brown, Levinson 1987:104). Ona sadri dodatne elemente pretjerivanja
(u intonaciji, kao i leksici), naprimjer: Kako imate predivnu batu! Pretjerivanje je sastavni
dio komplimentiranja: U komplimentiranju se smije pretjerivati. Pretjerivanje je tovie
jedna od strategija pozitivne utivosti (Ivaneti 1999:336). U turskim primjerima: Ne harika
bir kznz var! (Kako izuzetnu kerku imate!); Ne muhteem bir bahe! (Kakva prekrasna
bata!); Ne gzel yapmsn! Bayldm. (Kako si to dobro uradila! Oduevljena sam.); ahane
bir kokun var. (Ima predivan miris.) pretjerivanje se ostvaruje upotrebom zamjenice ne u
pridjevskoj funkciji koja u navedenim primjerima ima i znaenje kvalitativne uskline
zamjenice (auevi 1996:153) kakav! kako! kao i pridjevima ahane (prekrasan),
muhteem (raskoan, prelijep) i upotrebom glagola baylmak (onesvijestiti se, diviti se).
Za Mariu Sifianou komplimenti ponajprije spadaju u posljednju strategiju pozitivne utivosti
(kao verbalni poklon) Pokloniti neto sagovorniku (neto materijalno, ali i saosjeanje,
razumijevanje, saradnju) (Sifianou 2001:396).
Komplimenti se obino javljaju u dvolanim sekvencama. Oni su reakcije na razliite
povode, ali i sami trae repliku (Ivaneti 1999:332).
Odgovore na komplimente uz izvjesna variranja autori iz razliitih jezikih zajednica
klasificiraju na slian nain: zahvaljivanje (kao eksplicitno prihvaanje komplimenta),
slaganje, prihvaanje teme, uzvraanje komplimenta, objanjenje, delegiranje (zasluga se
pripisuje nekom drugom), izraavanje sumnje/pitanje, potenciranje/ohrabrivanje,
podcjenjivanje (umanjivanje vrijednosti komplimentiranog objekta), odbijanje komplimenta,
nereagiranje, mijenjanje teme. Klasifikacija bi se u razliitim kulturama razlikovala prema
uestalosti odreenih odgovora (u kineskom bi na prvom mjestu bilo podcjenjivanje i
odbijanje komplimenta, u engleskom, opet, zahvaljivanje). Odgovori na komplimente mogu
28
se sastojati i od kombinacije vie razliitih tipova replika kao, naprimjer, prihvatanja i

objanjenja. kriye Ruhi i Grkan Doan tvrde da ene u turskom drutvu zahvaljuju ili
podcjenjuju, dok mukarci (u skladu s drugaijim drutvenim normama samoreprezentacije)
rijetko odgovoraju zahvaljivanjem, ve samo osmijehom ili samohvalom (potenciranjem,
odnosno ohrabrivanjem). Leech koristi odgovore na komplimente kako bi pokazao tzv.
pragmatiki paradoks koji nastaje kroz sukob maksime skromnosti i maksime slaganja u
odgovoru na kompliment. U razgovoru dvije Japanke prva sagovornica G1 daje kompliment
koji sagovornica G2 uporno odbija i nakon nekoliko ponovljenih komplimenta. To je jasan
pokazatelj da je u japanskom drutvu (tanije, meu japanskim enama) maksima skromnosti
dominantnija od maksime slaganja. Do slinog zakljuka dolazi i Rong Chen koji smatra da je
u kulturama engleskog govornog podruja prisutan imperativ slaganja sa sagovornikom, dok
je u kineskom drutvu pravilo da se bude skroman: od sagovornika se ne oekuje da se sloi s
komplimentom, ve da se pokae skromnim i odbije ga. ini se da se na taj nain mogu
objasniti odbijanja komplimenata i u naem jeziku (zapravo u junoslavenskom dijasistemu),
pored tumaenja Nade Ivaneti da se radi o krenju maksime utivosti ili, pak,
nerazumijevanju. U svakom sluaju postoje funkcionalne razlike u komplimentiranju unutar
razliitih kultura. Tako su komplimenti u amerikom engleskom izraz solidarnosti, dok su u
junoafrikom engleskom oni ponajprije izrazi divljenja. Ponaanje spolova prilikom
komplimentiranja i odgovora na komplimente takoer je razliito. Komplimenti koje daju
ene ee su izrazi solidarnosti nego komplimenti koje upuuju mukarci. U konanici,
koliko god to bilo obeshrabrujue za svako ozbiljno istraivanje, sve se moe svesti na
razliite idiolekte utivosti koje Robin Lakoff naziva pragmalektima (citirano prema
Thomas 1983:95).
Komplimenti kao govorni inovi mogu postojati kao samostalna strategija utivosti ija je
jedina svrha uspostaviti/potvrditi solidarnost i bliskost sa sagovornikom, ali isto tako mogu
biti pomona strategija u govornim inovima sasvim drugaije ilokucije (zahtjevima,
molbama i slino). Takvu mogunost Ardith J. Meier objanjava injenicom da utivost nije
samo sekundarni in koji je kao puki dodatak prikljuen nekom primarnom inu. Stoga,
naprimjer, izvinjenje moe samo po sebi predstavljati primarni in (citirano prema Fraser
2005:71).
Primjeri komplimenata u turskom jeziku klasificirani su prema predmetu komplimentiranja.
Komplimenti za izgled (to ukljuuje i odjeu)
G1: Bu gece ok gzelsin. (Veeras si veoma lijepa.)
G2: Sahi mi? Gerekten gzel miyim? (Stvarno? Jesam li stvarno lijepa?)
(Deli Yrek.OBN.14.09.2005.
29
Mladi (govorno lice G1) svojoj djevojci (govorno lice G2) upuuje kompliment za lijep
izgled. Radi se o formuli koja se veoma esto koristi: Ti si/ vi ste + pozitivan pridjev.
Odgovor, pak, na kompliment jeste pitanje, tanije, dva pitanja: Sahi mi? (Stvarno?),
Gerekten gzel miyim? (Jesam li stvarno lijepa?) to se moe smatrati izraavanjem sumnje
ali i potenciranjem.
G1: ok gzelsin biliyor musun? (Zna li da si veoma lijepa?)
G2: Yapma Kemal! Ben byle konumandan utanyorum.
(Nemoj, Kemale! Stid me je kad tako govori.)
Ovdje je kompliment za lijep izgled izraen u obliku pitanja (u pitanju su sagovornici male
drutvene distance). Odgovor djevojke je odbacivanje izraeno imperativom yapma (nemoj) i
izjavom da sagovornica osjea nelagodu zbog toga (maksima skromnosti).
G1: Ksmet, ey, diyecektim. Bugn ok gzelsin.
(Kismet, neto sam ti htio rei. Danas si veoma lijepa.)
G2: Sahi mi? Sen de ok gzel kokuyorsun. (Stvarno? A ti lijepo mirie.)
G1: Sa ol Ksmet. Yeni aldm. Senin iin. (Hvala, Kismet. Tek sam ga kupio. Zbog tebe.)
Komplimentu prethodi neka vrsta uvoda (koritenje futura-perfekta signalizira distanciranje,
iako su u pitanju suprunici). Odgovor je kombinacija vie razliitih tipova replika: supruga
prvo pita, odnosno izraava sumnju: Sahi? (Stvarno?) a potom uzvraa kompliment: Sen de
ok gzel kokuyorsun. (I ti lijepo mirie). Suprug se, opet, prvo zahvaljuje (znai prihvata
kompliment, za razliku od supruge koja izraava sumnju) a zatim daje objanjenje.
G1: Fstk gibi olmusun Serra. (Postala si prava ljepotica, Saro.)
G2: Saol Sefer Aabey. (Hvala, ika Sefere.)
(Ongun 1998:135)
Voza kolskog autobusa upuuje djevojici kompliment za izgled koji se sastoji od izraza
fstk gibi to doslovno znai poput pistacije, tj. prelijepa, lijepa ena. Djevojica prihvata
kompliment zahvaljivanjem. Maksima slaganja u odgovoru vjerovatno je potaknuta i time to
je govornik starija osoba a starijim se osobama u turskom drutvu iskazuje potovanje.
G1: Ne kadar deimisin! Dur, sana bir bakaym. Salarn ok gzel olmu.
(Koliko si se promijenila! Stani da te vidim. Kosa ti je prelijepa.)
G2: Sahi beendin mi, Ayegl? /Onun zevkine gvenirim. stelik doruyu syler./
(Stvarno ti se svia, Ajegul? /Vjerujem u njen ukus. Povrh toga, uvijek govori istinu./)
30
G1: nan, ok beendim. (Vjeruj mi, jako mi se svia.)

(Ongun 1998:128)
Ovdje se upuuje kompliment za promjenu izgleda prijateljice (konstatacija promjene koja se
smatra pozitivnom) a zatim za izgled njene kose. Kao odgovor na kompliment slijedi pitanje
govornog lica G2 koje se moe smatrati poticanjem na ponavljanje komplimenta (Ivaneti
1999:333), jer se kompliment potom odista ponavlja. Kompliment ima strukturu: X ti/vam je
+ kvantifikator + pozitivan pridjev (u turskom primjeru nalazi se i glagol olmak biti/postati
u perfektu na -mi). Ruhi i Doan navode razliit uinak komplimenata: ok gzel bir iir.
(Pjesma je veoma lijepa) i iirin ok gzel. (Pjesma ti je veoma lijepa). U prvom se radi o
tvrdnji koja iznosi injenice a u drugom je zbog koritenja prisvojnog sufiksa za drugo lice
jednine rije o odnosu sagovornika, gdje je naglaena bliskost i naklonost (Ruhi, Doan
2001:357). U naem prijevodu moe se koristiti etiki dativ, tj. dativ odmila, osjeajni
dativ, dativ njenosti koji znai ivi interes koji se pokazuje prema izraenoj radnji
(Simeon 1969:210).
G1: Ooo, bu ne klktr byle delikanllar? (Oho, kakva je to elegancija, djevojke?)
G2: Ee, Ksmet teyzem krk ylda bir evleniyor. Onun erefine.
(E, pa tetka Kismet se udaje jednom u sto godina. U njenu ast.)
Kompliment za izgled izraen je u obliku pitanja nakon uzvika. Odgovor na kompliment jeste
objanjenje, a radi se o sagovornicima male drutvene distance.
Ne ansl adamm, gzel hanm! Herkes beni kskanacak. Ama ne kadar kskansalar da
yeridir.
(Kako sam ja sretan ovjek - tri lijepe dame! Svi e biti ljubomorni. Neka, i treba da budu
ljubomorni.)
(Her ey Ak in.TRT.26.05.2005.)
U komplimentu se sagovornice navode u treem licu, najvjerovatnije zbog postizanja
objektivnosti u iskazu. Zanimljivo je da u povrinskoj strukturi govornik hvali samoga sebe,
a posredno kao razlog tome navodi izgled svojih sagovornica.
G1: Bence gl! Glmek sana ok yakyor.
(to se mene tie, smij se! Smijeh ti lijepo pristaje.)
G2: yle mi dersin? (Tako misli?)
(Kuzenler.TRT.20.06.2005.)
Sintaksika struktura komplimenta jeste X ti/vam + vrednujui prilog + stoji/pristaje (u
turskom yakyor). Odgovor je pitanje kojim se izraava sumnja.
31
Elbisen ok yakm. (Haljina ti lijepo stoji/pristaje.)

(Deli Yrek.OBN.14.09.2005)
Kompliment za odjeu ima strukturu: X ti/vam + vrednujui prilog + gl. stoji/pristaje. U
turskom jeziku koriten je glagol yakmak (pristajati).
Kyafet tam oturdu stne Sadk amca. (Odjea ti potpuno pristaje/dobro stoji, ika Sadik.)
U komplimentu za odjeu koja dobro pristaje pored glagola yakmak (pristajati) moe se
koristiti i glagol oturmak. U oba prethodna komplimenta odgovor sagovornika izraen je
utnjom. utnju kao paradigmatian primjer Vladimir Karabali pridruuje izvanjezinim
oblicima ilokutivnih inova na bazi tzv. regulativnih pravila (kojima su regulirani uzusi
socijalnog ponaanja u irem smislu). utnja u kontekstu pitanja kao neodogovaranje
predstavlja odstupanje od regulativnog pravila. Ali ona ima irok raspon ilokutivnih znaenja
(od prijekora, optube, protesta do zahvale i preklinjanja) (Karabali 1998:84).
Yeni san ok yakm, Serra, ama sen gzlkler ve at kuyruuyla gzeldin. (Lay - lom).
(Nova frizura ti jako lijepo stoji, Saro, ali ti si bila lijepa i sa naoalama i konjskim repom.
Ura!/Jee!) (Ongun 1998:123)
Prvi dio komplimenta koji mladi upuuje djevojci podsjea na ve navedene komplimente o
pristajanju odjee, frizure i slino. Meutim pridjev yeni (nov) signalizira da se komplimentira
promjena. Drugi dio komplimenta preventivna je mjera protiv ugroavanja sagovorniinog
pozitivnog obraza jer pozitivno ocjenjuje izgled i prije promjene. Djevojka ne odgovara
glasno na kompliment, ali mi iz zagrada saznajemo njenu reakciju (radost).
Oynarken ok grkemli kmsn, byk bir kartal gibi.
(Dok si plesao, izgledao si raskono, poput velikog orla.)
(Deli Yrek.OBN.15.09.2005.)
Ovdje se radi o originalnom komplimentu za izgled koji djevojka upuuje mladiu. To
pokazuje da nisu svi komplimenti ustaljene formule. Sagovornici mogu pokuati izbjei
rutinske komplimente kako bi potvrdili i uvrstili solidarnost. Originalni komplimenti
zahtijevaju veu kooperaciju, vei napor i uee sagovornika, ali ujedno doprinose i veoj
bliskosti (Ruhi, Doan 2001:358).
Nada Ivaneti posebno izdvaja komplimente koji se upuuju bolesnom sagovorniku: oni,
prema njenom miljenju, spadaju u specifine, konkretizirajue iskaze vezane za odreenu
situaciju (naspram nespecifinih, neutralnih, primjenjivih u svakoj situaciji), naprimjer: Jako
dobro izgledate! Jako se lijepo oporavljate/napredujete! Jo malo pa ste ko' novi
(Ivaneti1999:337):
32
yisiniz Meryem Hanm. Renginiz yerine geldi.

(Dobro ste, gospoo Merjem. Vratila vam se boja u lice.)
(Dnme Dolap.TRT.03.05.2005.)
U takve specifine iskaze spadaju i komplimenti u vezi sa ivotnom dobi: Jako dobro
izgleda za svoje godine! Dobro se dri! Ne da se ti! (Ivaneti1999:337):
Yllara meydan okuyorsunuz, maallah (Maallah, prkosite godinama)
(Taner 1986:42)
No sasvim suprotan predznak moe imati kompliment za izgled ako se daje sagovorniku koji
je imao smrtni sluaj. Naime, kompliment u takvim okolnostima sagovornik bi mogao
doivjeti kao uvredu koja se odnosi na njegovu linost (da nije dovoljno volio/mario za blisku
osobu koju je izgubio jer nakon toga dobro izgleda).
Za ene koje izgledaju mlae u turskom se jeziku kae ta bebek (lutka), a moe im se rei i:
arap gibi kadnsn. (Ti si kao vino.)
G1: Yani, en az otuz be olmalsnz ama deil mi?
(Mislim, imate najmanje trideset i pet godina, je li tako?)
G2: Ah, ne hosunuz, ben krk bir yandaym, epeyce indirim yaptnz!
(Ah, kako ste dobri, ja imam etrdeset i jednu godinu, dobro ste ih smanjili!)
(Uzuner 2006:9)
U ustaljene fraze kojima se moe opisati/komplimentirati izgled osoba enskog spola (to
nam moe nagovijestiti i odreen ideal ljepote u turskom drutvu) spadaju: badem gzl
(bademastih oiju), fincan gzl (krupnih oiju, doslovno znai oiju poput olja), kiraz
dudakl (punih i crvenih usana, poput trenji), srma sal (duge, plave kose); za mukarce se
moe rei servi boylu (tanak, vitak, doslovno znai stasa poput empresa), kara kal ve
kara gzl (crnih obrva i oiju), yaz bir delikanl (zdrav i jak), yakkl (privlaan).
Kao to je ve reeno, pored izgleda, predmet komplimenta mogu biti razliita postignua.
Komplimenti za postignua
G1: Eline, diline salk Sular. Pek gzel syledin.
(Puno ti hvala/ pozlatile ti se ruke i jezik/. Jako si to lijepo otpjevala.)
G2: Teekkr ederim, Musa Abi, sen beenirsen, hep sylerim.
(Hvala, Musa, ako ti se svia, uvijek u pjevati.)
(Uzuner 2000:276)
33
Na poetku komplimenta nalazi se fraza eline, diline salk to doslovno znai zdravlje tvojim
rukama i jeziku. Mirjana Teodosijevi ovu frazu prevodi kao hvala, ruke ti se pozlatile i hvala
to si tako lijepo pjevala (zanimljivo je da se u turskom primjeru spominje zdravlje, dok u
bosanskom ekvivalentu nalazimo rije zlato). Zatim slijedi kompliment za postignue s
pojaivaem pek (vrlo). Struktura komplimenta ukljuuje glagol + vrednujui prilog.
Aferin, abuk kaptn bu ii! (Bravo! Brzo si to shvatio!)
(Koum Benim.TRT.26.05.2003)
Kompliment za postignue praen uzvikom Aferin! (Bravo! Aferim!) upuuje trener ueniku.
Ovaj uzvik se moe upuivati samo mlaem sagovorniku te tako odslikava pokroviteljsku
stranu komplimenta.
iirini ok gzel okudun. Seninle iftihar ettim.
(Jako si lijepo izrecitirao svoju pjesmu. Bila sam tako ponosna na tebe.)
(Pamuk 2002:167)
Govorno lice kompliment dodatno pojaava iskazivanjem svojih osjeaja (ponosa na
sagovornika).
Siz baya kitap yazmsnz. Vallahi, ok gzel olmu, tebrik ediyorum. Elinize salk.
(Vi stvarno napisaste knjigu. Boga mi, odlino je ispala. estitam. Ruke vam se pozlatile.)
U komplimentu za napisanu knjigu koriten je pojaiva baya (pravo, to spada u sleng u
naem jeziku). Potom slijedi izraz ok gzel olmu (jako lijepo) ispred kojeg stoji zaklinjanje
vallahi (Boga mi) to bi ovdje moglo preduhitriti pitanje i sumnju kao odgovor na
kompliment. Nakon estitanja slijedi ve spomenuta fraza elinize salk.
Ne gzel araba kullanyorsunuz, Nermin ablacm! Tpk filmlerdeki gibi.
(Kako vi dobro vozite kola, draga teta Nermina! Ba kao u filmovima.)
(Mungan 2002:132)
Kompliment za postignue predstavlja usklinu varijantu. Upitna zamjenica ne ovdje u
pridjevskoj funkciji ima znaenje kvalitativne uskline zamjenice kakav!, kako! (auevi
1996:153)
Aa, fevkalade fikir. Hemen aryorum. (Izvrsna ideja. Odmah zovem.)
Ovaj kompliment kome prethodi uzvik spadao bi u ono to Nada Ivaneti naziva eliptinom
varijantom (Ivaneti 1999:336).
G1: Bugn ok hareketli giri yaptk programmzda.
(Danas smo u naem programu napravili veoma iv uvod.)
34
G2: Evet ok keyiflidir ok holandm ben.

(Da, veoma je veseo, jako mi se dopao.)
G1: Gerekten ok ho. ok gzel gsteri hazrlanm.
(Zaista je veoma lijep. Pripremljeni su veoma lijepi kadrovi.)
(Kadna dair.TRT.11.05.2005.)
Razgovor u jednom kontakt-programu zapoinje komplimentom voditeljice za program koji
je prethodno prikazan, sagovornica potvruje kompliment. Voditeljica ga prihvata i slae se s
njim, to bi kao odgovor na kompliment spadalo u ono to Nada Ivaneti naziva potenciranje
(Ivaneti 1999:332).
G1: Harika gidiyorsunuz Glin Hanm. Etrafnza evk yayyorsunuz.
(Odlino vam ide, gospoo Gulin. Oko sebe irite zanos.)
G2: Teekkr ederim.
(Hvala.)
G1: Bu gidile ok ksa srede ykselecein kesin. Tam tahmin ettiim gibi.
(Tako ete sigurno vrlo brzo napredovati. Ba kako sam i pretpostavljao.)
G2: Sa olun Necmi Bey.
(Hvala, gospodine Nedmi.)
Govornik G1 je pretpostavljeni sagovornici G2. Njegovi komplimenti za postignua
zavravaju se izjavom: Tam tahmin ettiim gibi (Ba kako sam i pretpostavljao) to umanjuje
ugroavanje sagovorniinog pozitivnog obraza jer bi ona mogla pomisliti da je on sumnjao u
njene sposobnosti. Meutim, iako je uvjet iskrenosti irelevantan u komplimentima, jer
sagovornici ne razmjenjuju informacije o svijetu, ovi govorni inovi signaliziraju stanje/tip
meusobnoga odnosa (Ivaneti 1999:331), pa bi se ovdje mogao iitati kompliment kao
pokroviteljski govorni in koji nadreeni upuuje svom podreenom. Potpuno tumaenje
uslonjeno je injenicom da je u pitanju kompliment koji daje mukarac eni i kako se dalje iz
konteksta moe vidjeti (poziv na veeru), signali solidarnosti ustupili su mjesto udvaranju.
Odgovor je na kompliment eksplicitno prihvaanje zahvaljivanjem to je, zasigurno,
uvjetovano podreenim poloajem sagovornice u odnosu na govornika.
G1: Nefis. (Izvrsno.)
G2: Ltfen, beenmi gibi yaptn. (Molim te, samo se pravi da ti se svia.)
G1: Gerekten ok gzel. ok gzel. (Zaista je jako dobro. Jako dobro.)
Najei pridjev (ovdje u eliptinoj varijanti) koji se u turskom jeziku koristi u komplimentu
za hranu jeste nefis (izvrsno). U odgovoru na kompliment sagovornica G2 izraava sumnju u
iskrenost komplimenta to govornika G1 podstie na njegovo ponavljanje.
35
G1: Olduka lezzetli. Elinize salk. (Vrlo ukusno. Ruke vam se pozlatile.)
G2: Afiyet olsun! (Prijatno!)
U komplimentu za hranu u eliptinoj varijanti koriten je pridjev lezzetli (ukusan). Zatim
slijedi fraza: elinize salk (Ruke vam se pozlatile.). Potrebno je napomenuti da je ova fraza
ustaljena u turskom jeziku za razliku od naeg prijevodnog ekvivalenta koji, upravo zbog
manje zastupljenosti, nosi sa sobom i izvjesnu stilsku markiranost. Zanimljivo je da je fraza
Afiyet olsun (Prijatno!) est odgovor na kompliment za hranu to nije karakteristino za na
jezik. Ista struktura nalazi se i u sljedeem primjeru:
G1: Eline salk, anne ok gzel olmu. (Ruke ti se pozlatile, mama, bilo je jako lijepo.)
G2: Afiyet olsun yavrum! (Prijatno, dijete moje!)
G1: Yemekler harika olmu idem. Eline salk.
(Jelo je bilo fantastino, igdem. Ruke ti se pozlatile.)
G2: Afiyet olsun hayatm! (Prijatno, dragi moj.)
G1: aylar da tavan kan. (I aj je jak.)
Pored komplimenta za hranu, koji su istog tipa kao prethodni primjeri, nalazimo kompliment
za aj, frazu: tavan kan - zagasito crvene boje (doslovno znai zeja krv).
Harika yapmsn. Baylyorum anne. (Izvrsno si to napravila. Mama, ja sam zadivljena.)
U navedenom se komplimentu moe konstatirati pretjerivanje. U strukturi: vrednujui prilog
+ glagol koriten je pridjev/prilog harika (fantastian). Zatim slijedi jo jedan glagol
pretjerivanja: baylyorum, to doslovno znai padam u nesvijest.
Predmet komplimenta moe biti i linost sagovornika.
Komplimenti za linost
G1: Vallahi byk adamsn Mirolu. (Ti si, Boga mi, veliki ovjek.)
G2: Samalama Selim! (Ne priaj gluposti, Selime!)
G1: Her yerde her zaman bir numarasn. (Svugdje i na svakom mjestu si faca.)
36
G2: Abartma! Brak u laflar Selim! Byle eylerden skldm, biliyor musun?
(Ne pretjeruj! Ostavi se takve prie, Selime! Zna li da mi je neugodno zbog toga?)
Sintaksika struktura komplimenta jeste: ti si/vi ste + pozitivan pridjev + imenica. Odgovor je
odbijanje, odbacivanje komplimenta (izraeno nizom direktiva), ak i ljutnja. Maksima
skromnosti zajedno s malom socijalnom distancom omoguava da sagovornik G2 na takav
nain odgovara na komplimente govornika G1.
G1: Sizin gibi deerli biriyle tanmaktan gurur duydum Ayhan Bey.
(Osjeam ponos to sam se upoznao s nekim poput Vas, gospodine Ajhan.)
G2: Canm o kadar da bytme beni imdi sen! (Nemoj sad preuveliavati!)
(Uzuner 2006:36)
Govornik navodi svoje pozitivne osjeaje to poznaje sagovornika, dok ovaj, opet, odbacuje
kompliment (ponovo je na djelu maksima skromnosti i mala distanca, odnosno svojevrstan
nadreen poloaj sagovornika).
G1: Hocam siz ok iyisiniz. (Vi ste jako dobri, profesorice.)
G2: Bak, bu komplimanlar dev notunu etkilemeyecek haberin olsun.
(Da zna da ti komplimenti nee utjecati na ocjenu.)
Struktura komplimenta slina je prethodnom primjeru: ti si/vi ste + prilog + pozitivan pridjev.
Odgovor na kompliment je netipian i moe se djelomice svrstati u ono to Nada Ivaneti
naziva promjena teme, tj. fokusiranje na neki sporedni element komplimenta (Ivaneti
1999:333) a djelomice u ale (jo jedna strategija pozitivne utivosti). ala je bazirana na ve
spomenutom uvjerenju da podreeni komplimentiraju nadreene, tj. da im laskaju, kako bi
ostvarili neki svoj interes.
G1: Hocam siz gerekten bulunmaz bir retmensiniz.
(Profesorice, vi ste, zaista, profesorica kakve nema.)
G2: Derslerimde uyumaman iin yapyorum bunu, tamam m? Bu kadar abartma!.
(To radim da ti ne bi spavao na asu, jasno? Nemoj pretjerivati!)
U komplimentu se nalazi i pojaiva gerekten (zaista). Odgovor na kompliment predstavlja
objanjenje kojem slijedi podcjenjivanje.
37
G1: Harikasn Serra! (Ti si, Saro, super!)

G2: yleyimdir. (Takva sam.)
(Ongun 1998:67)
Odgovor na kompliment jeste neka vrsta kombinacije prihvaanja i potenciranja koji ovdje
moe biti shvaen i kao ala s obzirom da se radi o sagovornicama male socijalne distance.
Zekanza ve nezaketinize hayran olduumu sylemeliyim.
(Moram rei da sam oduevljen vaom inteligencijom i otmjenou.)
Kao da u navedenom komplimentu postoji izvjesna doza distanciranja koja doprinosi
objektivnosti komplimenta, ili, pak, stvaranja privida objektivnosti jer govornik G1 iskazuje
primoranost (objektivnim okolnostima) na izraavanje komplimenta.
Allah senden raz olsun, Allah her iini rast getirsin, Allah. Ne diyeyim bilmem ki... Seni
buraya muhakkak Hzr gnderdi.
(Bog te blagoslovio, neka ti Allah pomogne u tvojim poslovima. Ne znam ta da kaem
Mora da te je sam Hizr /Hidr poslao ovamo.)
(Kurunlu 1997:45)
U govornom inu zahvaljivanja pored formula koje predstavljaju dobre elje/blagoslove
nalazi se i kompliment za linost: Seni buraya muhakkak Hzr gnderdi. (Mora da te je sam
Hizr/Hidr poslao ovamo.). I u sljedeem se primjeru sagovornica usporeuje s tom linou:
Ah, canm Ayda! Ne kadar zlemiim seni canm! Hep olduu gibi, Hzr gibi yetitin yine.
(Ah, draga moja Ajda! Koliko sam te samo poeljela, draga moja! I kao to uvijek biva, stigla
si opet u pravi trenutak.) (Uzuner 2006:127)
Pored linosti, predmet komplimenta moe biti i sam odnos izmeu sagovornika
.
Komplimenti koji se tiu vrste odnosa izmeu sagovornika
Sizi geireyim Zbeyde Hanm. Geliiniz bizi ereflendirdi. Artk daha sk bekleriz, tamam
m? Biz eski dost, eski komu neredeyse akraba saylrz artk!
(Da vas ispratim, gospoo Zubejda. Ukazali ste nam ast to ste doli. Odsad vas ee
oekujemo, je li tako? Pa mi smo stari prijatelji, stare komije, jo malo pa rod.)
(Uzuner 2000:266)
Govorno lice upuuje kompliment koji pokazuje da se sagovornica smatra lanicom iste
grupe.
G1: Efendim! (Molim.)
G2: Sabah sabah nasl iyi geliyor sesini duymak, biliyor musun?
(Zna li kako je lijepo uti tvoj glas rano ujutro?)
38
G1: Teekkr ederim. ok tatlsn. (Hvala. Ba si sladak.)

Govornik u telefonskom razgovoru upuuje kompliment sagovornici na maloj socijalnoj
distanci tako to joj govori da je lijepo uti njen glas u rano jutro. Sagovornica odgovara
kombinacijom prihvaanja, zahvaljivanja i uzvraanja komplimenta.
Vay, kimler terif etmi! Sizi grdm iyi oldum.
(Ah, ko nam je to sve ukazao ast svojom posjetom. Ba mi je drago to vas vidim.)
(Deli Yrek. OBN.19.10.2005.)
U primjeru je koritena fraza sizi grdm iyi oldum to doslovno znai vidio sam vas, dobro
mi je. Ovdje kompliment slui kao dobrodolica: sagovorniku se tako olakava njegov
dolazak i on se podstie da bez ustruavanja ugrozi negativan obraz govornika.
Zaman seninle ne abuk geiyor Serra. - Lay lay - lm.
(Kako s tobom, Saro, vrijeme brzo prolazi. - Ura!/Jee!)
(Ongun 1998:94)
Kompliment se sastoji u konstataciji da vrijeme brzo prolazi sa sagovornicom. Njen odgovor
saznajemo posredno, iz dnevnika: lay lay - lm (Ura! Jee!) kao uzvik radosti.
Djeca predstavljaju jo jedan vrlo est predmet komplimentiranja u turskom drutvu. Zato je
pitanje da li sagovornik ima djecu gotovo uobiajena tema u zapoinjanju razgovora, ak i sa
strancima. Moe se, ako nita, komplimentirati da su djeca brzo odrasla ili da lie na svoje
roditelje koji su tako neizravni recipijenti komplimenta (Ruhi, Doan 2001:364).
Maallah! Ne abuk geiyor yllar, ocuk ne abuk serpildi, gzelleti.
(Maallah! Kako godine brzo prolaze, kako se dijete brzo razvilo i proljepalo.)
(Dnme Dolap.TRT.03.05.2005.)
U veini zabiljeenih komplimenata koriten je perfekt na -mi. Jedno od moguih

objanjenja moe biti to to perfekt na -mi ne oznaava samo radnju kao takvu nego
i radnju koja obiljeava svog vritelja i, samim tim prelazi u trajno svojstvo. Stoga je
ovaj perfekt suprotstavljen perfektu na -di kojim se izraava dinaminost, akcija,
procesualnost a semantike opozicije meu njima bliske su semantikim opozicijama
prezentskih oblika -r: -(i)yor (auevi 1996:257).
Izraz koji se nije esto sretao u ekscerpiranim primjerima, a kojim se u turskom jeziku moe
prihvatiti kompliment jeste fraza eksik olma(yn) (iv bio, ba ste ljubazni, hvala).
39
Mirjana Teodosijevi navodi jo jednu frazu kojom se moe odgovoriti na kompliment s

kojim se primatelj komplimenta ne slae (najee zbog maksime skromnosti): tevecchnz
efendim to znai vrlo ste ljubazni, vi mi laskate (Teodosijevi 2004:77).
Sljedei nain na koji govornik moe sugerirati sagovorniku da s njim dijeli iste interese jeste
uveavanje interesa za sam govornikov iskaz.
5.2.2 Uveavanje interesa kod sagovornika
Ukljuenost oba sagovornika postie se uveanjem interesa kod sluatelja/sagovornika i to
pravljenjem dobre prie (Brown, Levinson 1987:106). Potreba i sklonost ka prianju i
sluanju pria stara je koliko i samo ovjeanstvo. Prie i narativni tekstovi sveprisutni su u
svim oblastima ljudskog ivota. Moe se rei da je prianje pria jedna od strategija pozitivne
utivosti: to je neodvojivi dio socijalne komunikacije, verbalne interakcije kao izraavanje
pripadnosti grupi, izraavanje sebe i povezivanje s drugima (Katni-Bakari 2006:248).
Jedan od naina da se privue panja i interes sluatelja jeste upotreba pripovjedakog
prezenta (Penelope Brown i Stephen C. Levinson koriste termin vivid present). Sluatelj se,
uveden u samo sredite zbivanja, poinje osjeati kao njihov sudionik. U turskom jeziku
postoje dva prezenta i oba mogu biti koritena za ovu strategiju pozitivne utivosti. Prezentom
na yor postie se: ivost i dinaminost pripovijedanja prolog dogaaja koji se na taj nain
oivljava i predstavlja kao da se upravo dogaa. (auevi 1996:239), dok se prezent na
r koristi u opisu neke radnje ili stanja (takoer u umjetnikoj prozi), kad pisac eli predstaviti
dogaaje slikovito, gotovo kao niz filmskih sekvenci koje se smjenjuju jedna za drugom
(auevi 1996:245).
U takvim sluajevima emitent sa spoljne take gledita prelazi na unutarnju, to signalizira
forma sadanjeg vremena. U takvim sluajevima govorno lice kao da se vraa na onu taku
vremena na kojoj je bio dogaaj koji pria, ponovo postaje dio odreene situacije, njen
unutarnji dio. (Katni-Bakari 2001:278).
Upotreba sadanjeg vremena pribliava, odnosno stvara bliskost i potvruje ukljuenost
sagovornika, za razliku od upotrebe prolog vremena koje distancira i kao takvo spada u
strategije negativne utivosti. Ta se razlika moe iitati iz primjera: etam ja kroz grad. i
etala sam kroz grad. Iako se u oba sluaja radi o prepriavanju onoga to se ve desilo,
upotreba sadanjeg vremena u prvom primjeru ukazuje na manju distancu izmeu
sagovornika (zvui manje formalno).
G1: Beklettim, deil mi? Seni ok beklettim, deil mi? Bilsen ne geldi bama.
(ekao si me, je l da? Puno si me ekao, je l da? Kad bi samo znao ta me snalo!)
G2: Yooo... Beklemedim. (Ma jok Nisam te ekao.)
G1: Ay tkanacam. yle kotum kiTam hazrlandm kyordum, halamn eltisi gelmez mi?
Evde kimse olmadndan oturmak icap etti. Aklm hep sende... Kadn gitmez de gitmez.
40
(Aj, jedva diem. Tako sam tralaBa sam se spremila, pola izai, kad iznenada, eto ti
tetkine jetrve. Kako nikog nije bilo u kui, morala sam s njom sjediti. Sve sam mislila na
tebe. A ena nikako da ode.)
(Taner 1986:137)
U navedenom se primjeru nalazi oblik gelmez mi (prezent na r u negativno-upitnom obliku)
kojim se u turskom jeziku izraava modalno znaenje nepredvidivosti, neoekivanosti,
iznenadnosti (auevi 1996:318). ini se da se tim oblikom sagovornik uvlai u kazivanje
govornika, tj. zbivanja o kojima se govori.
U obliku gitmez de gitmez (nikako da ode) govorno lice G1 koristi sadanje vrijeme prezent
na -r, kao i ubacivanje veznika de/da izmeu redupliciranih formi predikata te tako na
dvostruk nain naglaava sadraj svog iskaza koji predstavlja govorni in isprike.
G1: Yarn veya br gn motorla bir gezi yapmay ve sana civar kylar gstermeyi
dnyorum.
(Neto mislim da sutra ili prekosutra napravimo obilazak motornim amcem i da ti
pokaem obalu.)
G2: Dnyada olmaz, Srma. Geen gn plajda benim ektiklerimden haberin yok, tabii... Ben
orada bembeyaz, kimseleri de tanmyorum, kolay myd sanyorsun?
(Ma ni govora, Srma. Naravno, pojma nema ta sam sve doivjela juer na plai Ja
tamo bijela ko sir, nikoga ne poznajem, misli da mi je bilo lako?)
G1: Tamam tamam (Dobro, dobro)
(Ongun 1998:32)
Upotreba sadanjeg vremena: ben orada bembeyaz (ja tamo bijela k'o sir) i kimseleri
tanmyorum (nikoga ne poznajem) stavlja sluatelja u sam centar zbivanja pomaui mu da
bolje shvati govorno lice i njegove razloge za odbijanje poziva. Kao to se moe zapaziti iz
prijevoda, i u naem jeziku prezent ima kljunu ulogu u ovoj strategiji.
Upotreba upravnog umjesto neupravnog govora, upitne fraze (engl. tag-question) koje Milan
Mihaljevi naziva dopunskim pitanjima, Slobodan Stevi privjescima a Pavica Mrazovi i
Zora Vukadinovi kontaktnim pitanjima je l da? ili zar ne? koja se dodaju potvrdnim
iskazima, kao i izrazi you know (zna), see what I mean (shvaa ta mislim/razumije?),
takoer su dio ove strategije uveavanja interesa kod sagovornika.
ok yalnzm bilmem, anlatabilir miyim? (Jako sam usamljena, razumije li?
(Kuzenler.TRT.31.05.2005)
Bilmem anlatabiliyor muyum? (Ne znam da li me razumijete?)
(Uzuner 2006:9)
G1: Ne dnyorum, biliyor musun? (Zna ta mislim?)
G2: Ne? (ta?)
G1: Senden bir ey rica edebilir miyim? (Mogu li te neto zamoliti?)
41
G2: Elbete. (Svakako.)

(Aynalar.TRT.21.04.2005.)
Biliyor musun Safinaz bamn stnde yldz grmeyi ok zledim.
(Zna, Safinaz, jako sam poeljela vidjeti zvijezde iznad glave.)
Inicijalno you know (zna, tur. biliyor musun) esto slui za privlaenje sagovornikove panje
dok u finalnoj poziciji poziva sagovornika na odgovor. Ova pragmatika partikula jasno
ilustrira injenicu da jezik istovremeno prenosi znaenje na nekoliko nivoa, odnosno da
izraava vie funkcija odjednom. Za Hallidaya, podsjea Jenet Holmes, jezik istovremeno
posjeduje tekstualnu, koja povezuje razliite jezine elemente u koherentnu i kohezivnu
cjelinu) i interpersonalnu funkciju, koja uspostavlja i odrava drutvene odnose (prema
Holmes 1986). S druge strane, zavisno od konteksta izraz you know moe izraavati i
sigurnost i nesigurnost u istinitost iskaza. On, takoer, moe imati funkciju ograde i kao takav
spada u strategije negativne utivosti.
Zajedniku pozadinu govornik moe nagovijestiti i narednom strategijom
5.2.3 Koritenje markera koji pokazuju pripadnost grupi
U ovu skupinu strategija ponajprije spada oslovljavanje. Koritenjem odreenih termina za
oslovljavanje moe se uspostaviti ili potvrditi bliskost sa sagovornikom. Upotreba argona,
takoer, potvruje govornika kao pripadnika odreene grupe ili zajednice.
Oslovljavanje
Maksima oslovljavanja zahtijeva prikladno oslovljavanje sagovornika. in oslovljavanja
ukljuuje prepoznavanje sagovornika kao drutvenog bia sa osobenim socijalnim statusom ili
ulogom i govornikovo odreenje socijalne relacije izmeu govornika i sagovornika (Gu
1990:251). Oslovljavanje pomae uspostavljanju ili odravanju solidarnosti i veza, jaa
solidarnost ili, pak, nadzire socijalnu distancu. Oslovljavanjem se uspostavlja, stabilizuje ili
prekida kontakt sa sagovornikom (Mrazovi,Vukadinovi1990:634). Ovladavanje pravilnim
oslovljavanjem u stranom jeziku otklanja mogunost nesporazuma meu pripadnicima
razliitih kultura. Jedan takav primjer jest nelagoda koju su doivjele mlade Kineskinje
dolaskom na studij u SAD i to zbog razliitog koritenja imena u dvije kulture. Naime, u
kineskom jeziku imenom se oslovljavaju vrlo bliske osobe i ljubavnici, dok je ime u
engleskom jeziku javno ime kojim se oslovljavaju i sagovornici na veoj socijalnoj distanci
(Gu 1990:252).
Jedna od zanimljivih karakteristika turskog jezika jeste proetost izraza potovanja (distance)
i markera solidarnosti (bliskosti, prisnosti, ukljuenosti). Takvo preklapanje proizlazi iz same
42
strukture turskog drutva koje u sebi objedinjava vrlo naglaen kolektivizam i strogo
odreenu hijerarhiju.
Deniz Zeyrek navodi primjere koji ponajbolje oslikavaju tu dvostrukost:
Aye Hanm Teyze oslovljavanje starije susjede ili dalje roake, doslovno znai gospoa
tetka/teta Aja. Ovdje izraz hanm (gospoa) slui za izraavanje potovanja i distance, dok
izraz za rodbinske odnose teyze (tetka/teta) signalizira bliskost.
Hakim Bey Olum oslovljavanje mlaeg sudije, doslovno znai moj sin gospodin sudija. U
ovom primjeru izraz bey (gospodin) oznaka je distance i potovanja a izraz olum (moj sin)
pokazatelj je bliskosti i ukljuenosti.
Bey Kardeim - oslovljavanje mukarca (najee istog statusa), doslovno znai moj gospodin
brat, izraz bey (gospodin) oznaava potovanje a kardeim (moj brat) izraava prisnost.
Hanm kzm oslovljavanje mlae ene, doslovno znai moja gospoa kerka, ovdje je izraz
hanm (gospoa) izraz potovanja, dok je kzm (moja kerka) pokazatelj bliskosti
(Zeyrek 2001: 61)
Slinu tenziju u sebi nosi i izraz hocam to doslovno znai moj profesor / nastavnik / uitelj
koji se koristi prilikom oslovljavanja uitelja, nastavnika, profesora, ali i ljekara. Potovanje
koje se iskazuje kroz ovaj izraz pomijeano je s bliskou, jer rije hoca (uitelj, profesor)
sadrava prisvojni sufiks za prvo lice jednine i doslovno znai moj profesor. Nastavnici
i
profesori meusobno se, takoer, oslovljavaju ovim izrazom a izbor line zamjenice za drugo
lice ovisi o stepenu bliskosti, odnosno distance izmeu sagovornika. Zanimljivo je da se tako
meusobno mogu oslovljavati i studenti ako jedan drugome ne znaju ime.
Isti je sluaj i sa izrazom efendim (efendi + prisvojni sufiks za prvo lice jednine, znai moj
gospodin) koji uvijek dolazi s prisvojnim sufiksom. Ali ovaj prisvojni sufiks za prvo lice
jednine nikada ne dolazi na izraze hanm i bayan (gospoa).
Stoga ne udi to se prisvojni sufiks za prvo lice susree i u izrazima kojima se oslovljavaju
sagovornici istog (ili nieg) statusa i koji slue za uspostavu/potvrdu solidarnosti i prisnosti:
canm (duo moja), ekerim (moj eeru), bir tanem (jedina/jedini moj), hayatm (ivote moj).
Izrazi poput hayatmn anlam to doslovno znai smislu mog ivota, ili, pak, gzmn ilk
ars (moja prva ljubavi), takoer, signaliziraju bliskost.
Deniz Zeyrek tvrdi da ove izraze kao i deminutive u obraanju ee koriste ene koje, u
poreenju s mukarcima, openito vie koriste izraze solidarnosti i ukljuenosti (Zeyrek
2001:59). Koliko prisvojni sufiks za prvo lice jednine pridonosi bliskosti/familijarnosti
potvruje primjer iz jedne turske serije gdje starija sagovornica burno reaguje na
43
oslovljavanje izrazom ablam (doslov. moja starija sestro) zahtijevajui od mlaeg

sagovornika da joj se obraa samo izrazom abla (doslov. starija sestro, bez prisvojnog sufiksa
pretpostavlja se vea distanca).
To je uvod u jo jednu pojavu kojoj se teko moe nai prijevodni ekvivalent u naem jeziku i
koja iznova potvruje tursko drutvo kao drutvo izraene pozitivne utivosti: upotrebu
termina rodbinskih odnosa prilikom obraanja sagovornicima s kojima govornik nije u
srodstvu. Izraz abla (starija sestra) slui za obraanje sagovornici ne mnogo starijoj od
govornika. Potrebno je napomenuti da stariji sagovornik tako moe osloviti i mlau
sagovornicu i time signalizirati da je njegov odnos prema njoj lien seksualnih konotacija.
Termin aabey (u govornom jeziku i abi) to znai stariji brat koristi se za obraanje
sagovorniku ne mnogo starijem od govornika. Izraz yenge (snaha, strina, ujna) koristi se za
obraanje starijoj eni ili eni priblino istih godina kao i govornik (danas se taj izraz ee
koristi za oslovljavanje prijateljeve djevojke kao potencijalne snahe), kao i bac (starija
sestra) to se koristi meu sagovornicima nieg socijalnog statusa u ruralnim sredinama ili,
pak, u urbanim sredinama kao aljivo oslovljavanje. Jedan od izraza koji ima prijevodni
ekvivalent u naem jeziku jeste amca (amida, stric, odnosno, ado/striek/iko) kojim se
oslovljava stariji mukarac, kao i teyze (tetka, teta). Prijevodni ekvivalent postoji i za izraz
birader (buraz/burazer, odnosno brat), koji se vrlo esto koristi u naem jeziku bez obzira na
spol sagovornika. U naem jeziku su, opet, prisutni izrazi poput komija, kominica/kona (koji
nisu tako esti u turskom jeziku a dio su strategija pozitivne utivosti), odnosno sused/suseda
u hrvatskom jeziku koji su, kako Milena ic-Fuks tvrdi, nastali kao kompromis izmeu dva
ideoloki suprotna izraza oslovljavanja: drug/drugarica i gospodin/gospoa (ic-Fuks1989).
Istu funkciju potvrde solidarnosti posjeduju i deminutivi na koje se redovito dodaje prisvojni
sufiks za prvo lice jednine: anneciim (moja mamica), Fatmacm (moja Fatmica). U
turskom jeziku nije uobiajeno skraivanje linih imena, ali postoji zanimljiv primjer
dodavanja sufiksa na skraeni oblik imena i pridjeva: Fato (Fatma), Ali (Ali) i tombi (od
tombul) to znai buca (Teodosijevi 2004:82).
Za izraavaje bliskosti i solidarnosti koristi se i lina zamjenica sen (ti) koju rabe sagovornici
istog statusa, odnosno manje drutvene distance (u simetrinim relacijama). Isto tako nju
koriste i govornici iji je status vii od sagovornikovog koji se, opet, njima obraa
zamjenicom siz (vi). Najupeatljiviji primjer moi koju signalizira upotreba zamjenice drugog
lica jednine sen (ti) sadran je u vojnim komandama gdje se imperativ za drugo lice jednine
odnosi na vei broj lica. Te zamjenice su jo 1960. godine Roger Brown i Albert Gilman
nazvali zamjenicama moi i solidarnosti. Pratei dijahronijski upotrebu ovih tzv. T/V
zamjenica, autori zapaaju jednu opu tendenciju specifinih izmjena njihove upotrebe:
pomjeranje od moi ka solidarnosti kao preovladavajui semantiki princip (Brown, Gilman
44
1960:261). Ovu tendenciju ka semantici reciprone solidarnosti oni objanjavaju sve veom
drutvenom pokretljivou i ideologijom jednakosti (Brown,Gilman 1960:264). Isto tako
zanimljiva je pojava prekljuivanja iz upotrebe jedne zamjenice u upotrebu druge u istom
govornom dogaaju gdje prekljuivanje na zamjenicu ti moe signalizirati prijelaz na bliskost
ili, pak, ljutnju kao opoziv bliskosti.
Kako je ovdje rije o strategijama pozitivne utivosti, uz navedene izraze oslovljavanja koristi
se lina zamjenica drugog lica jednine sen (ti) izuzev izraza hocam, efendim uz koje kao
marker potovanja najee dolazi lina zamjenica za drugo lice mnoine siz (vi). Prilikom
upotrebe izraza oslovljavanja abla i abi izbor jedne od te dvije zamjenice uslovljava kontekst:
da li govornik poznaje sagovornika/sagovornicu.
U turskom drutvu postoji jo jedna vrsta imena koje se zove gbek ad (pupano ime) a koje
osoba dobija po roenju pored imena koje se zapisuje u rodni list i osobnu kartu. To ime
poznato je samo odreenom krugu ljudi i veinom ga koriste lanovi porodice. No, kao i u
veini kultura i ovdje je bitno da ime donese sreu i dobro svome nositelju:
Pek gzel bir adnz ve soyadnz var. Asl nemlisi, adlarn sahiplerine baht akl, talih
getirmesidir! (Imate veoma lijepo ime i prezime. Najvanije je da imena svojim nositeljima
donesu sreu.) (Uzuner 2006:11)
Sve navedene forme obraanja mogu imati razliite funkcije u dijalogu. Kontekst je taj koji
odreuje da li se radi o strategiji pozitivne ili negativne utivosti.
Evet hocam. ( Da, profesore.)
Na prijevodni ekvivalent ne sadri prisvojnu zamjenicu moj to pokazuje da je u naem
drutvu distanca izmeu profesora i studenta vea nego u turskom drutvu. Odnos profesora i
studenta/uenika moe se u turskom drutvu promatrati i kao odnos roditelji -djeca. Izraz
hocam u sebi istovremeno spaja potovanje (distancu) i bliskost. iroku upotrebu (moda se
moe rei i devalvaciju) ovog izraza ilustrira i sljedei primjer u kojem se tim izrazom gost
obraa konobaru, dok u naem jeziku ne postoji prijevodni ekvivalent:
G1: Bir bira daha alr mydnz beyefendi? (Biste li uzeli jo jedno pivo, gospodine?)
G2: Yok hocam hzl gitmeyeyim, daha birka saat buralardaym...
(Ne, da ne idem prebrzo, ovdje sam jo satima...)
(Uzuner 2006:24)
Peki, efendim siz nasl uygun grrseniz.
(U redu, gospodine, kako vam odgovara.)
U govornom inu slaganja sa sagovornikom vieg statusa izraz efendim nosi u sebi
potovanje/distancu, ali zbog prisvojnog sufiksa za prvo lice jednine ukazuje na prisnost.
45
Canm kzm, canm benim, birtanem. Her ey dzelecek. Sana sz veriyorum. Tm bu

yaadklarn sana unutturacam.
(Duo moja, keri moja, jedina. Sve e se srediti. Obeavam ti. Uinit u da zaboravi sve to
to si proivjela)
Ovdje je rije o obraanju oca kerki. Oslovljavanje koje ima funkciju da potvrdi solidarnost i
bliskost u ovom govornom inu komisivu (obeanju) ima funkciju pojaivaa i ujedno je
pokazatelj izvjesnog aljenja i osjeanja krivnje za prole dogaaje. U sljedeem je primjeru
solidarnost jo vie istaknuta:
Biz varz canm. (Duo moja, postojimo mi/ima nas.)
(Bizim Evin Halleri.TRT.30.05.2005)
Za ovaj termin oslovljavanja ija se upotreba protee kroz sve drutvene krugove Mirjana
Teodosijevi kae da se njime obraa enama, mukarcima i djeci. Uobiajeno je da se i
mukarac obraa mukarcu sa canm/duo moja, ali to nema nikakvu negativnu konotaciju
(Teodosijevi 2004:86). Potreba da se naglasi nepostojanje negativne konotacije u ovom
terminu signalizira proputanje i unoenje autoriine kulture u tursku kulturu. To, kao i
primjer mladih Kineskinja, a i moje vlastito iskustvo - osjeaj nelagode to mi se tako
obraaju ne toliko bliske osobe pokazuje koliko je znaajna otvorenost prilikom usvajanja
termina oslovljavanja u jeziku druge, razliite kulture.
G1: Peyami, dargn myz hayatm? (Pejami, jesmo li mi /ivote moj/dragi, posvaani?)
G2: Yoo.. (Nee)
U naem prijevodu izraz ivote, tanije ivote moj zvui pretjerano (stilski markirano),
pomalo izvjetaeno za govorni jezik i primjereniji bi bio prijevod duo, srce, dragi, sreo. U
turskom primjeru supruga se obraa suprugu izrazom hayatm, koji se inae koristi u
meusobnom oslovljavanju suprunika, potvrujui bliskost i emocionalnu ukljuenost.
Merhaba, tatlm naslsn? Tabii buluabiliriz. Hayatm biz bizim kahvede deil, bir yerdeyiz.
Buraya gelebilir misin? Ben de seni grmeyi ok isterim. Tabii. Tamam hayatm neden
olmasn? Grrz.
(Zdravo, draga, kako si? Naravno, moemo se nai. Duo, mi nismo u naem kafeu, na
jednom smo drugom mjestu. Moe li doi ovamo? I ja tebe elim vidjeti. Naravno. Dobro,
draga, zato da ne? Vidimo se.)
46
Izraz tatlm (doslovno znai eeru moj, slatkice) moda je bolje prevoditi izrazima
(moj/moja) dragi/draga, srce. U ovom dijalogu ovakva forma obraanja slui kao strategija
pozitivne utivosti.
Millet ben kyorum sonra grrz. (Narode, ja izlazim, vidimo se kasnije.)
Ovaj nain obraanja (millet) ima prijevodni ekvivalent u naem jeziku (narode) i naglaava
pripadnost odreenoj grupi.
Arkadalar, arkadalar dinleyin beni! (Sluajte me, prijatelji/drutvo!)
Zanimljivo da se ovaj nain oslovljavanja najee koristi u mnoini i da ga ovdje koristi
zatvorenica prilikom obraanja drugim zatvorenicama. U jednini se ee koristi rije dostum
(moj prijatelj) kojom se moe obratiti i poznatoj i nepoznatoj osobi: Dostum bana gven to
znai Imaj povjerenja u mene, prijatelju moj! (Teodosijevi 2004:88).
N'aber ssl? (ta ima, lutko/doslov.dotjerana?)
(Ongun 1998:29)
Takav nain obraanja mogao bi se nalaziti i u poglavlju o upotrebi argona ili slenga. Slino
se moe rei i za sljedei primjer gdje je izraz soytar (luda, ludica, budalica) objanjen u
samom tekstu kao izraz ljubavi.
Soytar! Ne zaman geldin? (soytar szc aramzda bir sevgi belirtisi)
Ludo! Kad si dola? (rije luda bila je za nas znak ljubavi)
(Ongun 1998:127)
Sljedei primjer sadri vie termina za oslovljavanje koje objedinjuje zajednika funkcija
pokazivanja pozitivnih osjeanja prema sagovornici:
Eee, senden ne haber fstk? Dur bakaym sana yle bir: yine ayn Belgin Doruk bukleler,
ayn bakml, her zaman k Belginciim, tatl okul arkadam benim!
(Pa ta ima, ljepoto? Stani da te pregledam: iste lokne u stilu Belgin Doruk, ista dotjerana,
elegantna Belginica, moja slatka, draga kolska prijateljica.)
(Uzuner 2006:128)
47
Primjeri koji slijede pokazuju upotrebu tzv. animalnih (tj. kolokvijalnih) metafora u obraanju
sagovorniku na maloj drutvenoj distanci. Ovim izrazima teko je nai prijevodni ekvivalent u
naem jeziku, a svi slue za ostvarivanje bliskosti sa sagovornikom.
Aferin, aslanm. (Svaka ast, lave.)
Izraz aslanm, to doslovno znai moj lave, ovdje je koriten da pojaa pohvalu. Izraz aferin
(bravo) koristi se prilikom obraanja sagovorniku koji je po rangu nii ili mlai od govornika
i obino slijedi iza govornog ina pohvale.
Yaasn! Aslan Serra'm benim! Sana gvenebileceimi biliyordum.
(ivjela! Moja Sara, lafica! Znala sam da se u tebe mogu pouzdati.)
(Ongun 1998:78)
Iako je mnogo ei u obraanju mlaim sagovornicima mukog spola, ovdje je izraz aslan
(lav) koriten u obraanju prijateljici uz uzvik oduevljenja.
Vay, koum sen de miydin? Sa sakal kesmisin bakyorum. Vallahi, tanyamadm. E
neredesin bu kadar zamandr? zin yerini kaybettirdin. Haydi dikilme yle eve geelim.
(Ah, momino, jesi li to ti? Vidim, oiao si se, obrijao. Boga mi, nisam te prepoznao. Pa,
gdje si ti sve ovo vrijeme? Izgubio ti se svaki trag. Hajde, ne stoj tako, uimo u kuu.)
Izraz koum doslovno znai moj ovne, ali kako se takav izraz u naem jeziku ne rabi prilikom
oslovljavanja, odgovarajui bi prijevod bio mome/momino. On se najee koristi u
oslovljavanju podreenih i sagovornika nieg ranga po bilo kojem kriteriju (npr. dobnom). U
navedenom dijalogu koritenje ovog izraza pored drugih strategija pozitivne utivosti
naglaava ukljuenost, solidarnost, zajednitvo i umanjuje sagovornikovu nelagodu, jer se
nalazi pred vratima i tako ugroava negativan obraz govornika. Govornik koristi sve
prikazane strategije - oslovljavanje, brigu za sagovornika, podsjeanje na stare dane, poziv u
kuu - da bi umanjio njegovu nelagodu i uvjerio ga da nije ugrozio njegov negativan obraz
(teritorij i slobodu djelovanja).
Primjeri koji slijede predstavljaju upotrebu rodbinskih naziva meu sagovornicima koji nisu u
srodstvu:
G1: Hayrdr abi nemli bir ey yok ki. (Boe, na hajr i na dobro, nije valjda nita ozbiljno.)
G2: Yok gzelim yok. u Nevaya verdiiniz para var ya. Onu getirdim.
(Nije, nije, dragi moj. Te pare to ste dali Nevi. Njih sam donio.)
G1: Abi ne acelesi var Allah akna? Biz Nevaya bor verdik.
48
(Ali emu urba, za ime Boije? Mi smo Nevi posudili novac.)

G2: Olur mu yle ey canm? Sizin de ihtiyacnz vardr. Bulduk ite.
(Moe li to tako, draga moja? I vi imate svoje potrebe. Eto, nali smo novac.)
G1: Abi gerekten gerek yoktu. Abi ben sana bir ey soracam, ama kzmayacaksn, tamam
m? Sen bize kzgn olduun iin dyorsun bu paray?
(Ali, stvarno nema potrebe. Ja u te neto sad pitati, a ti se nee naljutiti, vai? Je li ti to
nama vraa novac jer si ljut na nas?)
G2: Yok yavrum ne alakas var? Niye kzgn oluyorum ki? (Ma jok, sine. to bih se ljutio?)
Mlai se sagovornik starijem obraa izrazom abi, aabey (stariji brat) dok stariji koristi
razliite izraze gzelim (doslov. ljepotane, srce, dragi/draga), canm (duo), yavrum (dijete
moje). Pored uspostave prisnosti i solidarnosti ova obraanja slue i za ublaavanje
ugroavanja obraza sagovornika. Dijalog na naem jeziku sadri evidentno manji broj izraza
oslovljavanja.
Amcalarm en gzeli. (Najdrai moj, ado/striek/iko)
U govornom inu zahvaljivanja na poklonu mlai se sagovornik starijem obraa izrazom
amca. I u upotrebi ovog izraza oslovljavanja u naem se jeziku moe zapaziti diskontinuitet
koji, kao i promjena pozdrava, moe postati uzrokom nesuglasica. Naime, izraz iko postao je
u posljednje vrijeme nepoeljan i nastoji se zamijeniti izrazom ado (to ilustrira primjer
zabiljeen u sarajevskom tramvaju: putnica je upotijebila izraz iko na ta joj je drugi putnik
odgovorio da su ike s druge strane Drine).
Vay be, harikasn adan amca. (Fantastian si, ika adane)
Sakin ol yenge! Her eyin aresi vardr. Meseleyi bir aratralm bakalm.
(Smiri se, sestro. Svaki problem ima rjeenje. Da se malo raspitamo o tome.)
Ovdje je za oslovljavanje koriten izraz yenge (snaha, strina, ujna iako sagovornica nije u
rodbinskom odnosu s govornikom) koji ne posjeduje prijevodni ekvivalent u naem jeziku.
Sljedei primjer ilustrira upotrebu ovog izraza za obraanje prijateljevoj djevojci:
G1: Belgin Hanmla mutlu olacaksnz inallah Ayhan Bey! Aslnda yenge szn pek
sevmem o nedenle kullanmyorum.
(Bit ete, ako Bog da, sretni s gospoom Belgin, gospodine Ajhan. U stvari, ne volim ba
rije snaha, zato je ne koristim.)
49
G2: Belgin Yenge ha! Yenge ha! (Snaha Belgin, aha! uj snaha!)
(Uzuner 2006: 46)
Hayrola bacm. Bir sorun mu var? (Svako dobro, sestro. Ima li problema?)
U navedenom dijalogu koriten je izraz bac (starija sestra) prilikom prisnijeg oslovljavanja
starije ene. Ovaj se izraz rijetko koristi osim u ruralnim sredinama i u aljivom oslovljavanju,
dok se u gradskim sredinama koristi uz osobno ime starije slukinje ili kuharice (napomena
160 E. auevia u: Pamuk 2006). U primjeru koji slijedi tim terminom obraaju se
zatvorenice novoj zatvorenici:
Gemi olsun bac! (Ne ponovilo se, sestro!)
(Duvar)
G1: Ho geldin olum. Hayrdr. Gesene ieri.
(Dobro doao, sine. Na hajr i na dobro. Ulazi unutra.)
G2: Ho bulduk Nemide teyze. Yani al veriim iin bu tarafa gelmitim ya geerken
Ksmeti de alaym dedim.
(Bolje vas naao, tetka/teta Nemide. Iao sam ovamo u kupovinu, pa sam pomislio,
prolazei ovuda, da pokupim Kismetu.)
G1: Ah, sa ol olum, sa ol, zahmet etmisin. Ge, ge, ieri ge! Haydi, yavrum. (Ah, hvala
ti, sine, pomuio si se. Ulazi unutra, ulazi! Hajde, sine.)
Izraz olum i yavrum (u govornim inovima doeka i poziva u kuu, kao i zahvale) koristi se
u obraanju mlaem sagovorniku kao znak bliskosti. Mlai sagovornik se starijoj sagovornici
obraa izrazom teyze (doslovno znai tetka po majci, teta).
ocuklar ben ge kaldm, hemen toparlanmam gerekiyor. Siz keyfinize bakn.
(Kasnim, djeco. Moram se odmah spremati, vi uivajte.)
Izraz ocuklar (djeco) slui za obraanje mlaim sagovornicima (koji uope ne moraju biti
djeca, mogu biti i odrasli, ali je bitno da su mlai od govornika). Ovaj izraz esto koriste i
nastavnici/profesori prilikom obraanja uenicima/studentima (pored rijei arkadalar prijatelji). Ovakve termine Hymes naziva uzrasnim terminima za linost navodei njihovu
markiranu upotrebu
s namjerom poniavanja () uvoenjem takvih termina u prilike kad su u pitanju

lica po ivotnoj dobi starija nego to to dati termin predvia (na primjer kad se
odraslom ovjeku kae mladiu, deko). I suprotno od toga, uzdizanje neke linosti
50
moe se iskazati, istina u praksi rijetkom, upotrebom termina za viu starosnu

kategoriju od one kojoj dato lice pripada (Hymes 1980:269)
. Kad je u pitanju turski jezik, ini se da se takvo zapaanje ne moe doslovce primijeniti jer
takva vrsta oslovljavanja nije nuno u funkciji poniavanja sagovornika.
G1: Merhaba cicim baba! (Zdravo, tata/dragi tata!)
G2: O merhaba byk Kemal! (O, zdravo, veliki Kemale!)
G1: Estafurullah cicim babam. Byklk kim biz kim!
(Boe sauvaj, tata. Ko sam ja da budem veliki?)
(Bedel.TRT.21.11.2005.)
Prilikom pozdravljanja mlai govornik starijeg sagovornika oslovljava izrazom cicim baba
(tata, dragi tata). U naem se jeziku stariji sagovornik ne oslovljava takvim izrazom (tata,
oe). Bliskost i ukljuenost pojaana je determinatorom cici (mio, prijatan) koji posjeduje
prisvojni sufiks za prvo lice. S obzirom da su u turskom jeziku pridjevi nepromjenljiva vrsta
rijei, ovaj primjer jedan je od rijetkih koji to doputa (kao npr. gzelim Fatma - lijepa
moja/draga moja Fatma) i to u funkciji ekspresivnog naglaavanja. U primjeru koji slijedi
terminom baba obraaju se mlai osuenici zatvorskim uvarima:
Ykanmyorlar, o kadar sylyorum, baba, yine ykanmyorlar.
(Ne kupaju se, toliko im govorim, a opet se ne kupaju.)
(Duvar)
Analogno tome, uvarima enskog spola u sljedeem primjeru obraa se izrazom ana
(majka/mama). Zanimljivo je da se tako obraa zatvorenica mnogo mlaoj sagovornici. Izraz
anne (konsonanti su udvojeni iz emocionalnih razloga) rezerviran je za bioloku majku, ali i
svekrvu.
Bir aversen kapy ana. (Hajde, otvori askom vrata.)
U sljedeem se primjeru tako obraa jednoj putnici radnica u javnom toaletu na aerodromu:
Bilmem ki Giren kan ok oluyo buraya anam
(Ne znam, toliko njih ue i izae)
(Uzuner 2006: 60)
G1: Babacm bo gnm ya. (Tatice /moj/, pa danas mi je slobodan dan.)
G2: Bo gnn, ya. Aman, ne gzel. Ne dersin babanla ksack bir tur yapalm ya.
(Slobodan dan. A, kako lijepo! ta kae da sa svojim tatom ode u jednu malu etnju?)
G1: Yok mmkn deil. Ya insanlara szm var babacm. Mmkn deil.
(Nemogue. Pa obeala sam ljudima, tatice. Ne mogu.)
51
G2: Canm arayp iptal et! Ne olacak? Uzun sredir seninle babaa oturup konuamadk, be
yavrum. Haydi.
(Duo, nazovi ih i otkai. ta ima veze? Ma, moje dijete, dugo vremena nisam s tobom
sjeo i porazgovarao. Hajde.)
G1: ey, babam diyorum ki baka bir zaman yapsak bu plan.
(Tata, kaem da to uradimo
neki drugi put.)
Izraz u deminutivu s prisvojnim sufiksom za prvo lice jednine babacm (bosan. moj tatice)
koriten je i kao sredstvo kojim se ublaava neugodna vijest za sagovornika, odnosno
odbijanje. Na kraju se taj izraz promee u babam (bez deminutiva) moj oe kao pokazatelj
da se kerka, ljuta zbog nerazumijevanja, na izvjestan nain distancira od oca. Primjeri koji
slijede, takoer, sadravaju deminutiv u izrazima oslovljavanja:
Bir viski daha syleyeyim mi kocacm? (Muiu, da naruim jo jedan viski?)
(Altan 2000:123)
Nevacm, kimseye kzma! Gelecee bak biraz kendini dn!
(Nevice moja, nemoj se ni na koga ljutiti! Misli na budunost, na sebe!)
Ablacm, canm, ablacm, baksana imdi bir sakinle, otur uraya akl akl bir dnelim.
(Sestrice moja draga, vidi, sad se smiri, sjedi ovdje da dobro razmislimo.)
(Bizim Evin Halleri.TRT.26.05.2005. )
Ay, Kerima Hanmcam vallahi, sesinizi duydum daha iyi oldum. Buyurun, tabii bekleriz.
(Draga moja gospoo Kerima, Boga mi sam se odmah oraspoloila kad sam vam ula glas.)
Ovaj primjer strategije pozitivne utivosti zanimljiv je stoga to je deminutiv i prisvojni sufiks
na izrazu hanm (gospoa) i to bi se doslovnim prijevodom na na jezik izgubilo njegovo
pravo znaenje (doslovan prijevod bio bi moja gospoice; meutim, u turskom se jeziku
mlaim enskim osobama obraa drugaijim izrazom: kk hanm - gospoica, to doslovno
znai mala gospoa).
Deerli seyirciler pek ok eyler ele alacaz.
(Cijenjeni gledatelji, govorit emo o mnogim temama.)
Posljednji primjer kao i primjeri na poetku (hocam, efendim) stoji u procijepu izmeu
strategija pozitivne i negativne utivosti. Jedini razlog zato se nije naao meu izrazima
potovanja (dakle u strategijama negativne utivosti, tj. distanciranja) jeste objanjenje Deniz
Zeyrek da ova nova kovanica (umjesto muhterem i sayn to znai potovani) zadovoljava
52
poluformalne kontekste i da potvruje odnos koji nije ni previe blizak ni previe distanciran
(Zeyrek 2001:61).
Sama duljina ovog poglavlja ukazuje na postojanje velikog broja izraza oslovljavanja kojima
se u turskom jeziku postie bliskost sa sagovornikom. Kako se iz prijevoda moe zakljuiti,
veina ovih izraza nema prijevodni ekvivalent u naem jeziku.
U istoj funkciji koritenja markera koji oznaavaju pripadnost grupi nalazi se i naredna
strategija:
Upotreba argona ili slenga
Ukazivanjem na odreeni objekt pomou slenga govornik moe evocirati zajednike
asocijacije i stavove koje on i njegov sagovornik mogu posjedovati u vezi s tim objektom.
Penelope Brown i Stephen C. Levinson navode primjer upotrebe imena brenda u govornom
inu zahtjeva ime govornik moe naglasiti zajedniku upotrebu dotinog objekta: Ima li
Winstona? (Brown, Levinson 1987:111).
U turskom se jeziku u dijalogu sagovornika na minimalnoj socijalnoj distanci esto susree
izraz yoo koji je skraena verzija izraza yok u znaenju ne, tj. ovdje bi adekvatniji prijevod
bio ma kakvi, nikako, turcizam jok ili, pak, izraz ma jok. Produeni vokal o ima ekspresivni
naboj, a samo skraivanje izraza, kao i ostale strategije pozitivne utivosti poput nadimaka i
elipsi, pridonosi smanjenju distance, odnosno poveava bliskost/ukljuenost. Zato se ovaj
izraz moe promatrati paralelno i kao primjer kontrakcije i elipse (Brown, Levinson
1987:113).
G1: Anlald yldrm kahve servisi ile beni postalamak istiyorsun.
(Jasno, hoe me otkaiti ovom brzom kafom.)
G2: Yoo, aslnda ne aceleciyim ne sabrlym...
(Ma jok, niti mi se uri, niti sam strpljiva)
Pored izraza yoo ovdje je koriten jo jedan izraz iz argona postalamak (otkaiti, otpremiti
nekoga). Govornik G1 izraava ekspresivnu kritiku sagovornika, pri emu ala slui za
ublaavanje. Govornik G2 koristi sleng u vidu izraza yoo kojim odbacuje ekspresivnu kritiku
G1, ali i potvruje bliskost i pripadnost istoj grupi.
Tra brak mevzuya gel. (Ostavi se uplje prie. Prei na stvar.)
Navedeni primjer predstavlja jo jedan izraz iz argona: tra (foliranje, laganje, uplja
pria).
53
To su bili samo neki primjeri upotrebe argona koji slui uspostavljanju bliskosti sa
sagovornikom. ini se prikladnim na ovom mjestu spomenuti i psovke koje, izmeu ostalog,
mogu biti koritene i kao strategije pozitivne utivosti jer u odreenim kontekstima pridonose
zbliavanju sagovornika:
ne kadar ok kfrl konutuumuzu da fark ettim aniden. Yadrganacak bir taraf yoktu
ama bu yaptmzn. Oyunun yeni replikleri arasnda bu kfrler de yer almalyd. O gnleri
yaadmz anlar byle de getirebileceimize inanmtk herhalde. (Levi 2009:85)
(Odjednom sam, dok smo na polasku ponovo prolazili pored kole, primijetio koliko smo
mnogo psovali. Ali to to smo inili nije imalo nita udno u sebi. Meu novim replikama u
predstavi i te su psovke morale pronai svoje mjesto. Mora da smo vjerovali da tako moemo
vratiti trenutke koje smo tada proivjeli.)
No, sljedea strategija pozitivne utivosti sasvim je drugaija i u modelu Penelope Brown i
Stephena C. Levinsona svrstana je prema svojoj formi u nemodificiranu direktnost. Ali, njena
funkcija koja je mnogo bitnija otvara joj mjesto u ovoj skupini strategija.
5.2.4 Pozdravi
Kao sve druge forme diskursa i svakodnevna je konverzacija vie ritualizirana na svom
poetku i kraju (Lakoff 1990:45). Na poetku razgovora svim je sagovornicima potrebna
potvrda da drugi s njima ele stupiti u razgovor. Zato su otvaranja i zatvaranja dijaloga izrazi
prepoznavanja/priznanja sagovornika (nije sluajno, ini se, to obje ove rijei u engleskom
glase recognition), radosti to je vien i dobrih elja. Zatvaranja koja su za R. T. Lakoff
tea od otvaranja dijaloga i due traju sugeriraju da e se govornik i dalje nastaviti brinuti za
sagovornika.Pozdravi kao najtipinije standardizirane komunikacijske situacije s ritualnom
funkcijom(Bratani 1999:103) imaju i druge funkcije pored otvaranja i zatvaranja dijaloga:
oni utvruju i potvruju identitet i rang sagovornika i manipuliraju relacijama radi postizanja
odreenog cilja (Ferguson 1976). Penelope Brown i Stephen C. Levinson samo ih djelomino
obrauju u nemodificiranim direktnim strategijama, i to samo one pozdrave koji sadre tzv.
direktne komande (Brown, Levinson 1987:99). Sustav pozdrava moe biti vrlo sofisticiran i
razuen po vertikali i horizontali drutvenih odnosa. Iako pozdravi mogu
utvrivati/potvrivati kako solidarnost tako i distancu, odluila sam ih promatrati u ovom
skupu strategija, jer se slaem s Janet Holmes da su oni znaci (etoni ili propusnice, engl.
token) solidarnosti (Holmes 1995:150). Moe se rei da je u pozadini svakog pozdrava
solidarnost s drugim ljudskim biem, ili uspostava drutvenog odnosa meu osobama koje
sudjeluju u tom inu (Bratani 1999:104). Tek nakon toga, oni se mogu promatrati kao signali
potovanja/distance. Erving Goffman misli da se ovi svakodnevni rituali nisu dovoljno
istraivali i zbog otklona od religije koje je svojstveno naem dobu (prema Ferguson
54
1976:137). Kao potvrdu takvog miljenja Charles A. Ferguson navodi i rijei iz Kurana
kojima se ljudi potiu da odgovore na svaki pozdrav i to jednako (vama takoer - na Zapadu)
ili ak i vie (na Istoku). S druge strane, mnogi pozdravi su fonetski modificirane i
erozirane arhaine (religijske) fraze, naprimjer: God be with you! - Good-bye! (Ferguson
1976). Deniz Zeyrek tvrdi da je turski jezik bogat ovim izrazima koji se koriste u ritualima
kao to su izraavanje dobrodolice, pozdravi prilikom rastanka, blagoslovi, izraavanje
dobrih elja (Zeyrek 2001:62). Kulturoloke norme ili religijsko vjerovanje podupiru takve
fraze. Mnoge od tih formula sadre vjerovanje u Boga i sudbinu i koriste se da bi stvorile
osjeaj kontrole nad silama koje se inae ne mogu kontrolirati (Zeyrek 2001:62). U veini
pozdrava sadrane su dobre elje koje se upuuju sagovorniku npr. Dobro jutro! - elim
vam/ti dobro jutro, ili kako Ferguson pojanjava engleski pozdrav Good morning kao May
you have a good morning (Ferguson 1976:141).
Nestabilnost u upotrebi pozdravnih formula koja je u kontradikciji s njihovom
stereotipiziranom prirodom signalizira stanovite drutvene promjene. Na takve pojave kod
naih zapadnih susjeda skrenula je panju Maja Bratani (Bratani 1999) primjetivi da je s
drutvenim promjenama iz upotrebe poeo nestajati cijeli niz pozdravnih formula (zdravo,
ao i sl.) koje su tumaene kao zaostavtina prolog reima ili istona varijanta. Slinu
tendenciju izbjegavanja odreenih pozdrava mogue je uoiti i u naem drutvu. Tako se
pozdrav Dobar dan u izvjesnim drutvenim krugovima poeo zamjenjivati religiozno
obojenim pozdravom Es-selamu alejkum, ili, pak, neutralnijim (osamostaljenim) Kako ste?.
Umjesto Dovienja poeo se koristiti izraz Allahimanet ili, pak, neutralnije Prijatno.
Promjene pozdrava pripadaju strategijama pozitivne utivosti jer oklijevanje, ak i
nepozdravljanje, moe biti u funkciji neugroavanja pozitivnog obraza sagovornika.
Govornik e nekad radije izbjei pozdraviti sagovornika nego to e riskirati da ga
neprikladnim pozdravom povrijedi.
Kod individualne upotrebe pozdrava svaki viak ili odstupanje od norme signal je
sagovorniku da uloi dodatan napor u iitavanju/razumijevanju govornikove poruke.
Govornik na taj nain moe izraziti ili potencirati bliskost sa sagovornikom, ili viak moe
biti shvaen kao ironija.
U svakom sluaju, buenje svijesti o znaaju uloge fatike komunikacije koja se realizira
ovim ustaljenim lingvistikim formulama ini neizostavan segment uenja stranih jezika
(Jaworski 1994).
Pozdravljanje je donja granica civiliziranosti, in koji izvodimo ak i u drutvu naih

neprijatelja, a odbiti pozdraviti, rei da nekoga vie nikada nee pozdraviti, znai
prekinuti s tom osobom sve odnose. Na temelju pozdrava, a koji teorija do njega nije
55
realizirala, Fish zakljuuje da ma kako naizgled malen bio svaki govorni in

obvezuje (Peternai 2005: 65)
Pozdravi prilikom susreta

Gnaydn, Tude, iyi uyudun mu? (Dobro jutro, Tugde, jesi li se naspavala?)
(Mungan 2002:19)
G1: Hayrl sabahlar. (Dobro jutro!)
G2: Sa olsun. (Dobro jutro!)
U istom znaenju moe se koristiti i formula sabahlar hayrolsun. Oba pozdrava jesu stariji
oblik izraza gnaydn i koriste se prilikom susreta u prijepodnevnim satima. Zanimljivo je da
sagovornik odgovara frazom iroke upotrebe sa olsun to doslovno znai da je iv i
zdrav/iv i zdrav bio koja se najee koristi prilikom zahvaljivanja.
G1: Gnaydn Pembe! (Dobro jutro, Pemba!)
G2: Gnaydn Peyami Abi! (Dobro jutro, Pejami!)
ten kocaman Gnaydn! (Od srca jedno veliko Dobro jutro!)
Iskorak iz stereotipiziranog naina s dodacima: iten (srdano) i kocaman (velik, ogroman)
kao viak signalizira govornikovu elju da uspostavi blizak i iskren kontakt sa
sagovornicima.
G1: Merhaba cicim baba! (Dobar dan/Zdravo, dragi tatice!)
G2: O merhaba byk Kemal! (Zdravo, veliki Kemale!)
(Bedel.TRT.21.11.2005.)
Za taj pozdrav Mirjana Teodosijevi kae da je najfrekventniji pozdrav koji se moe koristiti
tokom cijelog dana i meu sagovornicima razliite drutvene distance. Ovaj pozdrav koriste i
visoki dravni i vojni zvaninici prilikom pozdravljanja turskih vojnika: Merhaba, askerler!
(Zdravo, vojnici!). Koristi ga i jedan dio nativnih govornika bosanskog jezika.
G1: Efendim. (Molim.)
G2: Merhaba. Ne haber? (Zdravo. ta ima?)
G1: Hi. Vali kahvede taklyorum. (Nita. Dosaujem se u Valiju.)
56
U navedenom telefonskom razgovoru sagovornika male drutvene distance iza pozdrava

merhaba, slijedi fraza: Ne haber (ta ima?).
G1: Merhaba ablacm. Ho geldin. (Zdravo, seko. Dobro dola.)
G2: Merhaba. (Zdravo.)
G1: Ge, haydi. (Hajde ui.)
G2: Ho bulduk. Ne haber. (Bolje te nala. ta ima?)
G1: yilik, vallahi. (Vala, sve je dobro.)
Merhabalar Nemide teyze. (Dobar dan, tetka Nemida.)
U otvaranju dijaloga koriten je pozdrav Merhabalar (mnoina od merhaba) kao izraz
potovanja prema starijoj enskoj osobi. Na prijevodni ekvivalent moe biti Dobar dan.
TRT ve TRT Trk ekranlarndan bizi izleyen tm seyircilerimize kucak dolusu sevgiler
gnderiyoruz. Kadna daire ho geldiniz.
(Svim naim gledateljima s TRT-a aljemo pregrt ljubavi. Dobro doli u emisiju O
enama.) (Kadna dair. TRT.24.05.2005.)
Voditeljica emisije svojim pozdravom odstupa od upotrebe ustaljenih fraza. Potom slijedi
izraz dobrodolice Ho geldiniz (Dobro doli).
yi gnler sultanm! (Dobar dan, sultanijo!)
(Rumba'dan Cumba.TRT.22.04.2005.)
yi gnler iyi yaynlar diyorum. (Kaem dobar dan i dobar prijem)
Pozdrav yi gnler (Dobar dan) moe se koristiti tokom cijelog dana i to prilikom dolaska i
odlaska (meu sagovornicima na manjoj i veoj socijalnoj distanci). Upotreba glagola demek
(rei) u prezentu na -yor dodatna je strategija pozitivne utivosti.
Eyvallah, millet! Bir ey mi kardm? (Zdravo, narode. Jesam li to ta propustila?)
Beyler bu ne eref. (Gospodo, kakva ast.)
Ovaj pozdrav izraava potovanje, ali u ovom primjeru prekomjerna utivost signalizira
ironiju.
57
Prilikom susreta koriste se i sljedei pozdravi: yi akamlar - Dobro vee (ali i Laku no),
Selam/Selamlar Pozdrav.
Selam, ne var ne yok? (Pozdrav, ta ima?)
(Duvar)
U navedenom primjeru advokat pozdravlja svoje klijente u zatvoru. Zanimljivo je da se
pozdrav Selam najee koristi meu mlaim sagovornicima i ima slinu upotrebu kao ao.
Pozdravlja se i otpozdravlja sa selam / zdravo, ao (Teodosijevi 2004:39).
Pozdrav Selamn aleykm na koji se odgovara Aleykm selam koristi se meu vjernicima
(pripadnicima islamske vjeroispovijesti), odnosno meu sagovornicima koji su vezani za
tradiciju, pogotovo u Anadoliji (Uysal 1984:3).
Sljedee fraze/formule samo uslovno spadaju u pozdrave, jer obino dolaze iza nekog
pozdrava i imaju fatiku funkciju. Meutim, zanimljivo je da su se one u nekim primjerima
osamostalile i nale na samom otvaranju dijaloga. Slina pojava postoji i u naem jeziku:
Kako ste? ili ta ima? nekad slijedi iza pozdrava, a nekad je na samom poetku dijaloga.
G1: Ne haber, sa? (ta ima, Isa?)
G2: Sa ol. (ivio!)
Nakon pozdrava ne haber (ta ima) slijedi odgovor sa ol to inae znai hvala/ molim/iv i
zdrav bio. Sagovornici su kao i u sljedeem primjeru na maloj drutvenoj distanci.
G1: Ne var ne yok? (ta ima?)
G2: Ne olsun, abi, gryorsun iteburas byle oras yle.
(ta e biti, brate, vidi i samtako-tako.)
(Bizim Evin Halleri.TRT.12.06.2005.
Iako ga Mirjana Teodosijevi ne smatra pozdravom, ve svakodnevnim izrazom koji dolazi
nakon pitanja o zdravlju, ini se da ova fraza ne var ne yok (ta ima) moe popuniti i mjesto
pozdrava. Odgovori su: yilik salk ili yilik gzellik (Nema nita novo/ dobro smo i zdravo)
to pokazuje da formula ukljuuje i pitanje o zdravlju sagovornika. Slinog je znaenja i
pitanje: Keyfin(iz) nasl? (Kako se osjeate?).
Osamostaliti se moe i izraz: Ne alemdesin(iz) (Kako si/kako ste, kako stoje stvari). Ovaj
oblik koriste stariji u obraanju mlaima ili mlai u komunikaciji sa svojim vrnjacima: - Ne
alemdesin birader! (Kako si, burazeru?) - Vallahi ok alyorum. (Vala, mnogo uim.)
(Teodosijevi 2004:74).
Hayrola usta. Bu ne tela? (Boe, na dobro/Kojim dobrom. Kakva je to panika?)
(Aynalar.TRT.26.052005.)
58
Hayrdr, abi. (Nadam se da je sve dobro, brate)

Ni ovu frazu Mirjana Teodosijevi ne prikljuuje pozdravima mada je mnogo primjera u

kojima je dijalog otvoren upravo tom frazom.
No, kako god pozdravi prilikom susreta bili vani za dalji nastavak komunikacije, pozdravi
prilikom rastanka nose dodatnu teinu/ozbiljnost.
Pozdravi prilikom rastanka
Prekidanje komunikacije predstavlja odreen rizik za sagovornike. Stoga rastanci na mnogim
jezicima traju due nego to bi to informativna uloga jezika zahtijevala, a u svrhu uvjeravanja
sagovornika da njegov pozitivan obraz nije ugroen i da je rastanak privremen. Tako se
trenutak zatvaranja dijaloga neprestano odlae dodatnim iskazima poput: izraavanja radosti i
sree zbog susreta; isprika zbog nemogunosti produenja susreta; izraavanja dobrih elja
usmjerenih sagovorniku ili, pak, njegovim blinjima; slanja pozdrava sagovornikovoj obitelji
i prijateljima i nuenja pomoi (Carreira 2004:309). Neki jezici poput turskog, imaju ve
gotove formule koje prethode pozdravima i kojima je cilj minimiziranje ugroavanja
sagovornikovog obraza. Ovim formama se u turskom jeziku trai dozvola za odlazak, obino
uz objanjenje/razlog zato se mora otii:
zin verirsen(iz) - Ako dozvoli/dozvolite: zin verirseniz ben hemen stanbula hareket
ediyorum. - Ako dozvolite, ja bih odmah da krenem za Istanbul.
zini(iz)le - S tvojom/vaom dozvolom :
odlazim.
zinizle ben gidiyorum. - S vaim doputenjem ja
Msaade, msaade eder misiniz - Dozvolite mi, s doputenjem: Msaade eder misiniz,
gitmem lazm. - Ako dozvoljavate, treba da krenem.
Msaaden(iz)le - s tvojom/vaom dozvolom (primjeri su preuzeti iz: Teodosijevi 2004:47)
Zanimljivo je da prilikom zavretka telefonskog razgovora (koji moe zahtijevati dodatan
napor sagovornika) govornik moe koristiti izraz: Hadi kapatyorum! (Hajde, sputam
slualicu!) prije nego to izrekne pozdrave primjerene zatvaranju dijaloga. Na taj nain
smanjuje mogunost ugroavanja sagovornikovog pozitivnog obraza, jer je sputanje slualice
bez najave i bez pozdrava in koji ga ugroava. U primjeru koji slijedi govorno lice navodi i
razloge zato mora prekinuti razgovor:
Telefonu ok megul ettik, belki Nermin ablam da arayanlar olur, Melis, kapatalm artk.
(Dugo smo zauzimale liniju, moda neko pokuava nazvati tetu Nerminu, da sad, Melisa,
prekinemo/zavrimo/spustimo slualicu.) (Mungan 2002:88)
59
Tekrar grmek dileiyle. (Sa eljom da se ponovo vidimo)

Fraza Tekrar grmek dileiyle (Sa eljom da se ponovo vidimo) ee se koristi u pisanom
diskursu. Formalnost koju sadri stvara neku vrstu distance, ali i potovanja koje se ukazuje
sagovorniku.
Millet ben kyorum sonra grrz. (Narode, ja sad izlazim, vidimo se kasnije)
Za taj pozdrav Mirjana Teodosijevi tvrdi da je novijeg porijekla i da se na rastanku koristi
samostalno ili, pak, s nekim prilogom za vrijeme kao u gornjem primjeru: Sonra grrz
(Vidimo se kasnije). Isti glagol grmek (vidjeti se) sadri i formula grmek zere
(dovienja).
Gle gle canm yolun ak olsun! (Dovienja! Sretan put! / Sretno ti bilo!)
Peki, o zaman, haydi sana gle gle. (Dobro, hajde onda dovienja.)
Izraz gle gle dovienja (glmek smijati se, doslovno znai smijui se) slui kao pozdrav
koji se upuuje sagovorniku koji odlazi.
Hoakal. Kendine iyi bak! (Prijatno! uvaj se/Pazi se!)
Nakon pozdrava Hoakal (Dovienja, prijatno to doslovno znai ostani prijatno) iji
imperativ zavisno od drutvene distance moe biti za drugo lice jednine ili mnoine slijedi
fraza Kendine iyi bak! (uvaj se!). Ovu frazu Deniz Zeyrek naziva netradicionalnom
formulom koja je po uzoru na engleski (Look after yourself!, Zeyrek 2001:64) ula u turski
jezik i iri se putem medija te stoga ne signalizira kulturoloku normu ili vjerovanje.
Peki, imdilik eyvallah. (Dobro, a sada dovienja!)
Izraz eyvallah koristi se i prilikom dolaska i prilikom odlaska. Za ovaj pozdrav S. S. Uysal
navodi da se koristi meu mlaim sagovornicima na manjoj drutvenoj distanci.
U kasnim popodnevnim satima prilikom odlaska i dolaska koriste se fraze Hayrl
akamlar/yi akamlar (Dobro vee) dok stariji oblik glasi Akamlar hayr olsun
(Teodosijevi 2004:27).
G1: Size zahmet veriyorum! (Pravim vam probleme.)
G2: Rica ederim, ltfen. Rahatnza bakn. yi geceler.
60
(Ma, molim vas. Ne brinite. Laku no)

To je pozdrav koji se upuuje sagovorniku pred spavanje: yi geceler (Laku no to doslovno
znai Dobre veeri). Slinu upotrebu ima i pozdrav: Allah rahatlk versin! (Laku no! to
doslovno znai Neka ti/vam Bog da spokojstvo i mir!). Odgovor moe biti Sana da! (I tebi!)
ili Size de! (I vama!).
G1: Amca, haydi istirahatna bak. Allahimanet.
(Hajde, odmori se, iko/ado. Dovienja/Allahimanet)
G2: Allah rahatlk versin. (Laku no.)
Pozdrav prilikom rastanka Allahimanet rjei je od pozdrava Allahasmarladk
(Dovienja/Allahimanet), fraze iza koje se najee koristi formula: Salcakla kal(nz)
(Ostaj(te) u zdravlju/ Dovienja) (Teodosijevi 2004:28).
G1: Peki, tamam o zaman. Grmek zere. (Dobro onda. Dovienja.)
G2: Hayhay bekliyoruz. (Sa zadovoljstvom vas oekujemo.)
Izraz hayhay bekliyoruz/bekleriz (oekujemo vas sa zadovoljstvom) prilikom zatvaranja
dijaloga esto koriste prodavai, konobari i drugi usluni djelatnici. Hay je uzvik koji svojim
udvajanjem dobija znaenje vrlo rado, sa zadovoljstvom! (auevi 1996:431).
Kad su u pitanju rastanci na dui period ili, pak, zauvijek koristi se pozdrav Elveda!
(Zbogom).
G1: Nihayet geldik, az sonra ayrlacaz. Vedalaalm. (Konano smo stigli. Da se
oprostimo.)
G2: Vedalaalm. (Da se oprostimo.)
(Yol)
Postoji jo jedan nain opratanja kada je ponovni susret sagovornika neizvjestan:
Hakkn helal et bacm! (Halali, sestro!)
(Yol)
ini se prirodnim slijedom poslije pozdrava, koji su mahom dobre elje ograniene na
otvaranje i zatvaranje dijaloga, prijei na dobre elje, koje se mogu pojavljivati na bilo kojem
mjestu u dijalogu.
61
5.2.5 Izraavanje dobrih/lijepih elja

Iako Penelope Brown i Stephen C. Levinson ne spominju ovu strategiju (ona bi se prema
svojoj formi nalazila u nemodificiranim direktnim strategijama), ini se da ona kao i pozdravi
moe imati svoje mjesto meu strategijama pozitivne utivosti s obzirom da je funkcija ovih
fraza uspostavljanje/potvrivanje solidarnosti sa sagovornikom. Kao komunikacijski tip
estitke/elje nezaobilazne su injenice sociolingvistikoga i psiholingvistikoga aspekta jer
je u njima vidljiva povezanost jezika i drutvenih struktura te kulturnih fenomena (Brloba,
Horvat 1999:135). Turski jezik posjeduje veliki broj takvih formula, kojima esto nije
mogue nai prijevodni ekvivalent u naem jeziku.
Ferguson i pozdrave i elje naziva utivim formulama (politeness formula, Ferguson
1976:138). Stereotipi kao konvencionalne i pojednostavljene formule koje ponavljaju iste
skupine rijei, reenica, posebno su prisutni u eljama, estitkama (o estitkama e biti rijei u
pisanom razgovornom diskursu) (Brloba, Horvat 1999:135). Za Deniz Zeyrek one su kao
odrazi obiaja i religijskih vjerovanja motivirane tradicijom.
Veina ovih utivih formula sadri glagolske naine imperativ ili, pak, optativ. U eljama
koje sadre rije Allah uvijek je prisutan imperativ/optativ za tree lice jednine. Odgovor
najee sadri frazu Sa ol(un) (Hvala).
Allah fa versin, gzel yavrucuum! (Neka ti Allah da ozdravljenje, drago dijete!)
Ta se elja upuuje sagovorniku koji je bolestan.
G1: Allah kurtarsn! (Neka ti je Bog na pomoi.)
G2: Sa ol. (Hvala)
Tom se frazom obraa sagovorniku koji se nalazi u nepovoljnoj situaciji.
Allah senden raz olsun, Allah her iini rast getirsin, Allah. Ne diyeyim bilmem ki...
(Bog te blagoslovio. Neka ti Allah pomogne u tvojim poslovima. Ne znam ta da kaem)
(Kurunlu 1997:45)
Prva elja/blagoslov Allah senden raz olsun to doslovno znai Neka je Allah zadovoljan s
tobom predstavlja najbolju elju koja se moe poeljeti vjerniku. Druga elja Allah her iini
rast getirsin (Neka ti Allah pomogne u tvojim poslovima) odnosi se na stanje na ovom svijetu.
Sve su te elje ukljuene u govorni in zahvaljivanja i pomou njih se dug pokuava vratiti na
verbalan nain.
62
Gel otur! Naslsn, iyi misin? Allah kavutursun, Neva ile konutunuz mu?
(Hodi sjedi! Kako si, jesi li dobro? Sretan joj povratak/da se sretno vrati, jesi li razgovarao s
Nevom?)
elja Allah kavutursun (Sretan povratak/ Da sretno stigne to doslovno znai Neka ga/je
Bog odvede kuda je krenuo/la) upuuje se sagovorniku kojem je neko od blinjih otputovao ili
je otiao na odsluenje vojnog roka.
Allah beterinden saklasn! Kapatalm artk bu konuyu.
(Neka te Bog sauva od goreg! Da promijenimo temu.)
(Azize.TRT.11.05.2005.)
Sagovornik nije u povoljnoj situaciji, ali ga govornik svojom eljom podsjea da uvijek moe
biti gore i eli mu da to ne iskusi.
Allah seni oluk ocuunu balasn! (Neka Bog sauva djecu i sve vae!)
(Kurunlu 1997:63)
Frazom Allah balasn (Neka ga Bog sauva, Nek je ivi i zdravi) eli se dobro porodici
sagovornika.
Autobusi u Turskoj esto imaju natpis Allah korusun to doslovno znai Neka Allah sauva.
Ova se fraza i u razgovoru koristi u istom znaenju (Boe sauvaj!).
Hayrdr, abi. (Nadam se da je sve u redu/Nadam se dobru/Boe na hajr i na dobro)
Ova vrsta elje esto otvara dijalog pa se iz tog razloga nala i meu pozdravima. Na bi
prijevodni ekvivalent bio Boe na hajr i na dobro. Slinu upotrebu ovog izraza u naem i
turskom jeziku ilustrira sljedei primjer:
G1: Dn gece bir rya grdm. (Sanjala sam sino jedan san.)
G2: Hayrdr inallah dayle denir rya anlatrken.
(Boe na hajr i na dobro Tako se kae kad se pria san.)
(Altan 200:87)
esti su primjeri gdje ovu formulu izgovara govorno lice samo za sebe izraavajui elju da onaj koji
kuca/zvoni na vrata dolazi s dobrom namjerom, vijeu i slino:
Hayrdr inallah. (Nadam se da nije nita loe, Boe na hajr!)

Hayrola! Bir terslik mi var? (Kojim dobrom/ta se desilo? Ima li kakvih problema?)
Deli Yrek.OBN.03.10.2005.)
63
Izraz hayrola (na dobro ili kako ga Mirjana Teodosijevi prevodi: ta se desilo?/ta nije u
redu?Kojim dobrom?) moe se nai i prilikom otvaranja dijaloga.
G1: Bana gsterdiiniz gven iin teekkr ederim. Umarm sizi hayal krklna uratmam.
Tekrar teekkrler.
(Hvala na povjerenju koje ste mi ukazali. Nadam se da vas neu razoarati. Hvala jo
jednom.)
G2: Hayrl olsun! (Nek je sa sreom/Sretno!)
Ben de imdi bana verilen yetkiye dayanarak sizleri kar koca ilan ediyorum. Hayrl olsun!
(U skladu s ovlastima koje su mi date proglaavam vas muem i enom. Neka je sa sreom!)
Fraza hayrl olsun znai neka je sa sreom, sretno i njom se eli srea nekome ko neto radi
ili namjerava da uradi (Teodosijevi 2004:70). Kao to se vidi iz posljednjeg primjera, koristi
je matiar nakon to sagovornike proglasi vjenanim. Vjenanje se moe estitati i
sljedeom frazom: Allah bir yastkta kocatsn! to doslovno znai Dao vam Bog da ostarite
na jednom jastuku!.
G1: Hemen mi gidiyorsun? (Ide odmah?)
G2: Tabii. (Naravno,)
G1: Sen bilirsin. Haydi hayrls! (Ti zna najbolje. Hajde, nek je sa sreom!)
Haydi hayrl iler! (Hajde, sretan/uspjean rad!)
Te dvije fraze koje sadravaju rije hayr (dobro, dobro djelo, dobrota) koriste se da se
sagovorniku poeli srea, najee prilikom obavljanja nekog posla. Mirjana Teodosijevi
navodi da se pri izlasku iz taksija vozau kae: Hayrl iler, beyefendi! to doslovno znai
Sretan rad, gospodine! Moda bi prikladniji prijevod bio samo Sretno! ili, pak, Sretno obavio
posao! (Mrazovi, Vukadinovi1990:639) jer u naem jeziku ne postoji ustaljena fraza Sretan
rad.
Rije hayr sadrana je i u dobroj elji koju prodava upuuje kupcu nakon kupovine: Hayrn
gr(n)! (Neka ti/vam bude od koristi!)
Haydi, gzn aydn. (Hajde, nek je sa sreom/Ba mi je drago.)
64
Ova fraza (doslovno znai svijetlo ti oko) upuuje se sagovorniku kojem se desilo neto lijepo.
U navedenom primjeru upuuje je zatvorenica drugoj zatvorenici koja je dobila pismo. Isto
tako moe se uputiti i sagovorniku kojem se neko od blinjih vratio iz vojske, ili, pak, ako
neko oekuje nekoga.
Gznz aydn, misafiriniz geliyor galiba? (Ba mi je drago, to vam, izgleda, stie gost?)
(Uzuner 2006:24)
Gemi olsun! Seni kurtardk saylr.
(Ne ponovilose/ne povratilo se! Moe se rei da smo te izvukli.)
(Deli Yrek.OBN.2005.)
Gemi olsun! Ben savunma avukatym.
(Ne ponovilo se/Uskoro se zavrilo! Ja sam branitelj/advokat)
Byk gemi olsun! (elim ti to bri oporavak!)

(Azize.TRT.11.05.2005.)
U navedenoj elji dodatak (viak) u obliku pridjeva byk (velik) signalizira dodatnu
ukljuenost govornika.
G1: Bak kahveyi tardm senin yznden. (Vidi, zbog tebe mi je iskipjela kafa.)
G2: Gemi olsun, ne diyeyim (ta da kaem, ne ponovilo se)
G1: Ne oldu? (ta se desilo?)
G2: Enitem rahatszland. (Pozlilo mi je tetku.)
G1: yle mi? (Stvarno?)
G2: Evet. (Da.)
G1: ok gemi olsun! (elim mu to bri oporavak.)
G2: Sa olun. (Hvala.)
Fraza Gemi olsun! koja znai Da ti/vam je na zdravlje, ne povratilo se/ne ponovilo se/nek
je prolo/ elim ti/vam oporavak (Teodosijevi 2004:69), moda i: elim ti/vam brz oporavak,
fraza je koja se u turskom jeziku upuuje bolesnom sagovorniku (Gledaj da to prije
ozdravi!; elim ti to skorije ozdravljenje!; Sve najbolje!, Mrazovi, Vukadinovi 1990:639),
ili sagovorniku koji je doivio neku neugodnost (u jednom od primjera kae se i
zatvorenicima). Ova se fraza koristi da se poeli oporavak i nekoj treoj osobi (posljednji
primjer), ali se kae i onome ko se upravo fotografirao, vjenao ili je, pak, zavrio predavanje
65
(u tim sluajevima ne postoji prijevodni ekvivalent u naem jeziku). Fraza moe biti pojaana
pridjevom byk (velik) i prilogom ok (veoma, mnogo).
Na ovu se frazu moe odgovoriti izrazima: Teekkr ederim (hvala), sa ol(un) (hvala), ili
eksik olma(yn) (hvala, iv bio). Zanimljiva je i inovativna upotreba ove fraze u negativnom
obliku u jednom kontakt-programu: Gemi olmasn! to doslovno znai Neka ne proe/Neka
vjeno traje (neto to je lijepo i prijatno za sagovornike).
Ovdje se moe spomenuti i fraza kojom se izraava suut, a kojom govornik sagovorniku daje
do znanja da mu je bitan odnos i odravanje kontakata s njimUsmene su suuti ritualan
govorni in () Takvi situacijski specifini izrazi prihvatljivi su svim sudionicima
interakcije, osobito u situacijama koje su svakodnevne u drutvu, ali ne i u ivotu pojedinca,
jer ih oslobaaju potrebe da trae rijei i tako im daju sigurnost da primjereno postupaju
(Ivaneti 2003:96). Oni spadaju u podskup stabilizirajuih ekspresiva kojima su povod
pozitivne ili negativne promjene u ivotu recipijenta (Ivaneti 2003:97). I u formalnom
smislu ova je fraza bliska izraavanju dobrih/lijepih elja jer sadri optativ za tree lice
jednine:
Yapacamz bir ey yoktu. Banz sa olsun.
(Nismo nita mogli uraditi. Primite moje sauee - doslovno znai Da vam je iva glava!)
(Yol)
Ovakvu formu (dobrih/lijepih elja) M. Teodosijevi objanjava razliitim svjetonazorima
Evropljana i Turaka: Evropljanin izraava sauee zbog gubitka jednog ovjeka, dok Turci
obraaju panju na najblie ive lanove porodice u smislu nek je sve po redu, da vam je
iv ostatak jer sve to se dogodi pa i smrt, Boja je volja (Teodosijevi 2004:55).
Za samog preminulog izriu se elje poput: Topra bol olsun! (Neka mu je laka zemlja!) i
Nur iinde yatsn! (Neka poiva u miru! to doslovno znai Neka poiva u svjetlosti!)
(Teodosijevi 2004: 56), kao i Allah rahmet eylesin! (Allah rahmetile!)
Na slinom je tragu i elja koja se upuuje sagovorniku koji je neto slomio, pokvario:
Cann(z) sa olsun! - O njegovu/njenu glavu!, doslovno znai Nek si ti/vi iv(i) i zdrav(i)!
G1: Hesap alabilir miyim? (Mogu li dobiti raun?)
G2: Peki buyurun efendim. (Da izvolite, gospodine.)
G1: Kolay gelsin! (Sretan rad/nek vam je lako/Sretno obavili posao!)
G2: Sa ol efendim. yi gnler. Yine bekleriz. (Hvala, gospodine. Dovienja. Oekujemo vas
ponovo.)
66
G1: Kolay gelsin! (Sretan/uspjean rad/Da ti bude lako!)

G2: Eyvallah. (Hvala)
Fraza kolay gelsin (sretan rad/ da ti bude lako, Teodosijevi 2004:73) upuuje se svakome
ko neto radi, ak se sagovornik ne mora ni poznavati. Prijevod se moe samo uslovno
prihvatiti, jer takva fraza nije ustaljena u naem jeziku (najpribliniji ekvivalent bio bi izraz
Sretno!/Puno uspjeha u radu!). Odgovor moe biti kao i u prethodnoj frazi: teekkr ederim /
sa ol(un) (hvala), ali i eyvallah (izmeu ostalog, znai i hvala)
Primatelj dobre elje moe se sagovorniku zahvaliti i frazom: Dars bana, Dars banza
(I ja tebi/vama elim isto):
Dars bizim haylaz kzlarn bana! (Nek je sretno i naim lijenim kerima.)
(Mungan 2002:25)
G1: Sa ol Sakz anne ok teekkr ederiz. (Hvala, mama Sakiz, puno hvala.)
G2: Gle gle giyin olum bir ey deil. (Nita, sinko, u veselju/u zdravlju nosio!)
Zemberek adamakll paslanmt, suyunu pasn temizledim. Al, gle gle kullan!
(Opruga je dobro zahrala, ja sam to oistio.Uzmi, u zdravlju koristio!)
(Taner 1986:87)
Fraza koja sadri redupliciranu formu gerunda na -(y)e/a glagola glmek (smijati se) i nakon
toga imperativ za drugo lice jednine/mnoine (glagola: giyinmek obui/nositi; kullanmak
koristiti; harcamak - potroiti; oturmak - stanovati; gitmek - ii; bytmek -odgajati,
podizati) esto se koristi umjesto komplimenta kako bi se poeljela sretna upotreba nekog
novog posjeda - odjee, automobila, stana, novca, ili, pak, kad se dobije dijete, naprimjer Gle
gle bytsn. (U veselju ga odgajali). Roenje djeteta moe se estitati i na sljedee naine:
Anal babal bymeyi nasip etsin! (Neka mu bude dano da raste uz roditelje!); Allah mrl
etsin, anal babal bytsn! (Neka ga Bog poivi i da mu omogui da odraste uz majku i
oca!). Zanimljivo je da preovladava elja da dijete raste uz svoje roditelje.
Upotreba gerunda na (y)e/a glagola glmek nalazi se i u dobroj elji koja se upuuje
sagovorniku koji odlazi u vojsku: Gle gle git! Sa salim dn! (Sretno otiao! iv i zdrav se
vratio!). Ta se elja moe izraziti i na sljedei nain: Su gibi git, su gibi gel! - Lako (doslovno
znai kao voda) otiao, lako se (doslovno znai kao voda) vratio!
Na slian se nain izraava i dobra elja sagovorniku koji odlazi na put: Gle gle git, gle
gle dn! (doslovno znai Sretno otiao, sretno se vratio!).
Neyse sen takma kafana bunu, ben hallederim. Haydi bakalm size afiyet olsun!
(Kako god, ne razbijaj time glavu, ja u to rijeiti. Hajde prijatno!)
67
G1: Yemekler harika olmu idem. Eline salk.

(Jelo je divno, igdem. Ruke ti se pozlatile.)
G2: Afiyet olsun hayatm! (Prijatno/dobar tek, sreo!)
Fraza afiyet olsun/afiyetler/afiyetler olsun znai prijatno/dobar tek/na zdravlje. Za razliku od
naeg prijevodnog ekvivalenta ova se fraza u turskom jeziku koristi i nakon jela (za tu frazu u
Sandaku postoji prijevodni ekvivalent i glasi Pristalo ti!). To podsjea na upotrebu engleske
fraze Thank you (Hvala) koju u Velikoj Britaniji, kako navodi Dell Hymes, izgovara
gostioniar kada gostu postavlja tanjir na sto. To u takvim sluajevima izgleda vie kao izraz
utivosti, nekakva apstraktna oznaka veze u interakciji s gostom (odnosno muterijom)
(Hymes 1980:255).
U posljednjem primjeru ona se izgovara i kad se sagovorniku daje aa vode, a moe slijediti
i nakon fraze koja se upuuje domaici: Ziyade olsun (Hvala lijepo/da vam trpeza uvijek buda
puna).
G1: Gzel olmu mu kahve? (Je li kafa bila dobra?)
G2: Eline salk senin kahven hep gzeldi Zbeyde Hanm.
(Ruke ti se pozlatile, tvoja kafa je uvijek dobra, gospoo Zubjeda.)
G1: Afiyet olsun, yarasn oluma! (Prijatno, na zdravlje mom sinu!)
G2: Eyvallah! (Hvala.)
(Uzuner 2000:295)
Za izraz yarasn (na zdravlje, prijatno, to doslovno znai neka koristi, neka je od koristi),
Mirjana Teodosijevi kae da je novijeg porijekla i da je slinog znaenja kao afiyet olsun. U
gornjem primjeru oba izraza dolaze zajedno zbog pojaanja i naglaavanja iskaza.
Gle gle, canm, yolun ak olsun! (Dovienja, duo! Sretan ti put!/Sretno ti bilo!)
Fraza Yolun ak olsun! jedan je od naina da se poeli sretan put onome ko ide na dui put
(Teodosijevi 2004:77). Doslovno znaenje te fraze bilo bi: Neka su ti svi putevi otvoreni! U
primjeru koji slijedi ovu elju upuuju zatvorenice sagovornici koja izlazi na slobodu:
Unutma bizi! Yolun ak olsun! Hoa kal! (Nemoj nas zaboraviti! Sretno ti bilo! Dovienja!)
G1: ok yaa! (Na zdravlje!) (doslovno znai dugo ivio/ivjela!)
G2: Sen de gr! (I tebi.)
Kad sagovornik kihne kae mu se ok yaa(yn) (na zdravlje). Odgovor moe biti sen de
gr/siz de gr (I tebi/I vama) ili hep beraber to doslovno znai svi zajedno, ili, pak, sa ol
(hvala).
68
G1: Size iyi anslar! (elim vam puno sree!)

G2: Sa ol! (Hvala!)
Sljedei primjeri pokazuju mogunosti turskog jezika da gradi nove forme dobrih elja (koje
su ponekad ironine). Struktura svih ovih elja jeste: pridjev iyi (dobar) - u naim se
prijevodnim ekvivalentima nalaze i pridjevi sretan, ugodan, prijatan + imenica u mnoini
(auevi 1996:66). Mnoina u ovim imenicama u slubi je pojaavanja ekspresivnosti.
yi nbetler! (Sretna smjena!)
(Deli Yrek.TRT.01.09.2005.)
Size iyi alamalar! (Sretno vam plakanje!)
Kao to se moe zakljuiti iz navedenih primjera, nai prijevodni ekvivalenti dobrih elja
veinom su opisni i stilski markirani. Kako nije u pitanju samo jezini ve i kulturni transfer,
ini se uputnije prevoditi ih uz odreene napomene koje bi itatelja, odnosno sluatelja
upoznale s kulturolokom injenicom da u turskom jeziku, za razliku od naeg, postoje dobre
elje za gotovo sve situacije u kojima se sagovornici mogu nai. Sljedea strategija, takoer,
slui uspostavljanju zajednike pozadine sa sagovornikom.
5.2.6 Slaganje sa sagovornikom
Moe se rei da je za uspjenu komunikaciju slaganje sa sagovornikom obavezno ali ponekad
i teko ostvarivo. Stoga postoji nekoliko naina da se to slaganje ostvari makar samo na
povrinskom nivou. Prvi nain na koji se ono moe osigurati jeste razgovor o neutralnim
(sigurnim) temama.
Neutralne teme
Kako kau Penelope Brown i Stephen C. Levinson, neutralne teme ili safe topics (sigurne
teme) pomau govorniku da naglasi svoje slaganje sa sagovornikom. Vremenske prilike,
ljepota vrta ili, pak, problemi s birokracijom predstavljaju neutralne (sigurne) teme govornika
engleskog jezika u Velikoj Britaniji. Neutralne teme mogu prethoditi zahtjevima tako da se
takvo pokazivanje interesa za sagovornika moe smatrati i ublaavanjem ugroavanja
njegovog obraza koje proistjee iz zahtjeva. No potrebno je imati u vidu da takvo ublaavanje
zahtjeva u nekim zajednicama, ili, pak, pojedinanim pragmalektima, dobija suprotan
predznak, te se smatra licemjerjem. Postoje razlike izmeu engleskog i turskog jezika kad su
u pitanju motivi i razlozi neutralnih tema. Prije svega, postojanje rijei sohbet (razgovor,
askanje) i hosohbet (ugodan, prijatan razgovor) koje konotiraju razgovor u komunikativne
69
a ne referencijalne svrhe signaliziraju pozitivno vrednovanje komunikativnosti kao ljudske

osobine (Zeyrek 2001:54). Zato turski jezik posjeduje cijelu lepezu izraza tipa Ne kokar ne
bular. (Niti smrdi niti mirie.) koji pokazuju negativan stav prema nekomunikativnoj
osobi (mada je i utnja, kad je prikladna i kad ne odstupa od regulativnog pravila, pozitivno
vrednovana: Sz gmse skt altndr - Ako je govor srebro, onda je utnja zlato, Zeyrek
2001:53). Na izbor tema u turskom drutvu jo uvijek utjeu neka stara vjerovanja i obiaji
kao to je strah od urokljivog oka (kt/kem gz) koje moe donijeti nesreu svemu to je
lijepo i pozitivno vrednovano (nazara gelmek - podlijei uroku; gz demesi - dodir uroka).
Stoga se izbjegavaju teme koje bi privukle urokljivo oko: sve ono to bi se odnosilo na dobru
situaciju govornika i sagovornika. S druge strane, sve to predstavlja potencijalno
problematine aspekte ivota moe biti uspjean poetak konverzacije. Razlog takvog izbora
tema moe biti i maksima skromnosti. Razmetanje i samohvala nisu pozitivno vrednovani u
turskom drutvu (Zeyrek 2001:65).
Djeca su, takoer, est predmet razgovora. Zanimljivo je da nije neutivo pitati da li ima
djecu i sagovornika kojeg prvi put vidimo (Zeyrek 2001:364).
Ponavljanje je, takoer, jedan od naina na koji se moe ostvariti slaganje sa sagovornikom.
Ponavljanje
Slaganje sa sagovornikom moe se naglasiti i ponavljanjem onoga to je on rekao (Brown,
Levinson 1987:113). Ponavljanje pokazuje i potencira emocionalno slaganje s iskazom
sagovornika, kao i interes i iznenaenje.
G1: ler nasl? (Kako idu poslovi?)
G2: yi. Hayr, iyi deil. (Dobro. Ne, ne idu dobro.)
G1: Evet, deil... (Da, ne idu dobro)
(Kurunlu 1997:63)
U navedenom dijalogu sagovornik u podreenoj poziciji ponavlja rije deil (nije) i tako
pokazuje slaganje sa sagovornikom.
G1: Ben seninle ok mutluyum. Bunu kimse bozamaz.
(Ja sam s tobom jako sretna. To niko ne moe pokvariti.)
G2: Bozamaz Ksmet. Haydi kalk gidiyoruz.
(Ne moe pokvariti, Kismeta. Hajde, dii se, idemo.)
Sagovornik naglaava i potvruje slaganje sa sagovornicom (u pitanju su suprunici)
ponavljajui rije bozamaz (ne moe pokvariti).
70
Govornik moe ponoviti i pitanje sagovornika da bi potvrdio da je pitanje pravilno shvatio.

Ali:
ovakva ponovljena pitanja mogu predstavljati i neku vrstu odbijanja i ironinog ili
prekorijevajueg odgovora na postavljeno pitanje: Oprostite da li ste platili raun On pita da li sam platio? ili - Da li sam platio? Pa naravno da jesam. (Mrazovi,
Vukadinovi 1990:626).
Penelope Brown i Stephen C. Levinson istiu jednu zanimljivu pojavu u jeziku Tzeltal:
govornici tog jezika uvijek nastoje odgovoriti na pitanje ponavljanjem jednog dijela pitanja.
Slini primjeri, mada ne u tolikoj mjeri konvencionalizirani, mogu se nai u turskom jeziku
gdje se poslije ponavljanja glagola uvodi upitno-odrina reenica s istim glagolom u prezentu
na -r (moglo bi se rei da se radi o retorikom pitanju). Takve konstrukcije potenciraju i
naglaavaju slaganje sa sagovornikom.
G1: Beendin mi Ksmet? (Je li ti se dopalo, Kismeta?)
G2: Beenmez miyim Abdl? (Zar moe da mi se ne dopadne, Abdule?)
G1: Hatrlyor musun Meltem? (Sjea li se, Meltem?)
G2: Hatrlamaz mym? (Zar mogu da se ne sjeam/Kako se ne bih sjeala?)
G1: Olur mu? (Moe li?)
G2: Tabii, olur, olmaz olur mu?
(Naravno da moe, zar bi moglo da ne moe/Kako ne bi moglo?)
G1: Olum ne yaptn? Maksad da biraz amsn Peyami!
(Sine, ta si to uradio? Malo si pretjerao, Pejami!)
G2: Ne?Beenmediniz mi? (ta, ne svia vam se?)
G1: A beendik yani beenmez olur muyuz? (Ma, svia nam se, kako nam se ne bi svialo.)
Postoji i neto to Penelope Brown i Stephen C. Levinson nazivaju emfatino/naglaeno
slaganje (eng. emphatic agreement, Brown, Levinson 1987:113) kada na sve ono to
govornik govori sagovornik uzvikuje yes (bosan. da; tur. evet), really? (bosan. zaista?; tur.
yle mi?)
Govornik moe pribjei izbjegavanju neslaganja ako se ve ne moe sloiti sa sagovornikom.
71
5.2.7 Izbjegavanje neslaganja

Ako je ve slaganje sa sagovornikom upitno, govornik, ako nita, moe pokuati izbjei
otvoreno neslaganje s njim. Neslaganje se, prije svega, moe izbjei pomou simbolinog
slaganja.
Simbolino slaganje
elja za slaganjem sa sagovornikom pokree mehanizme pretvaranja da se s njim slaemo.
Sagovornik e radije pribjei izrazu: Da, ali.., nego to e rei otvoreno i direktno: Ne. U
nekim je jezicima ovo pravilo slaganja (engl. Rule of Agreement) konvencionalizirano kao,
naprimjer, u jeziku Burundi gdje sagovornik govori: Da, ja se potpuno slaem s prvim
govornikom a potom nastavlja izraavajui vlastiti stav koji moe biti i dijametralno
suprotan (Brown, Levinson 1987:114).
O nainu korigiranja i neslaganja u turskom jeziku pisale su Seran Doanay-Aktuna i Sibel
Kaml (Doanay-Aktuna, Kaml 2001). Ove su autorice pokuale pokazati kako vie
pozicionirani govornici realiziraju korekcije i izraavaju neslaganje s nie pozicioniranim
sagovornicima i obratno. Prvu grupu ispitanika sainjavali su profesori i njihovi studenti gdje
je kod profesora zapaena upotreba strategija pozitivne utivosti ime su oni izraavali svoju
vjeru u studentovo znanje i tako titili njegov pozitivan obraz. Studenti su, opet, bili skloniji
koritenju strategija negativne utivosti iskazujui na taj nain potovanje prema profesoru.
Drugu skupinu inili su uposlenici i njihovi pretpostavljeni. Njihovo ponaanje razlikovalo se
od ponaanja u razredu jer se od profesora oekuje jasnost i preciznost kao i vrenje korekcija.
Na radnim mjestima se, opet, pretpostavlja indirektnost i zato je tamo simbolino slaganje
bilo ee zastupljeno:
Evet, plann gzel ama (Da, plan je dobar, ali)
Evet, fikrini beendim ama (Da, dopala mi se tvoja ideja, ali)
Evet, nerin iyi ama (Da, tvoj prijedlog je dobar ali)
(Doanay-Aktuna, Kaml 2001:90)
iekler ok gzel, ama ieride kalmaya izin yok.
(Cvijee je predivno, ali ne moe ostati unutra.)
G1: Bugn motorla dolamaya var msnz?
(Hoete li da se danas vozamo motornim amcem?)
G2: Ben varm, ama nce Bora'nn gelmesini beklemek gerek.
(Ja hou, ali prvo treba saekati Boru.)
(Ongun 1998:28)
72
U turskom se jeziku mogu zapaziti primjeri koji sadre konstrukcije: skraeni infinitiv s
posvojnim sufiksom -si + dativni nastavak (-me-si-ne/-ma-s-na) i finitni glagolski oblik od
istog glagola, naprimjer gelmesine geldim (doao sam, nije da nisam). Tom se konstrukcijom
naglaava da je neka radnja nepobitno izvrena ali da, usprkos tome, nije dala (ili nee dati)
oekivane i prieljkivane rezultate. Stoga joj se obavezno prikljuuje suprotna reenica s
veznicima am(m)a, lakin, fakat ali (auevi 1996:318). Stoga bi ove konstrukcije
predstavljale neku vrstu intenziviranog simbolinog slaganja.
G1: Yakmad m, yani? (Znai nije priliilo?)
G2: Yakt, yakmasna, ama (Priliilo je, nije da nije, ali...)
stemesine istiyoruz evladm, istiyoruz tabii istiyoruz, ama byle apar topar olsun istemiyoruz.
(elimo, nije da nije, naravno da elimo, ali ne elimo da bude tako navrat-nanos.)
Pseudoslaganje predstavlja sljedei nain ostvarivanja slaganja sa sagovornikom.
Pseudoslaganje (engl. Pseudo-agreement)
Upotreba engleskih rijei then (onda) i so (tako) kao tzv. markera zakljuivanja (engl.
conclusory marker) signalizira da govornik povlai zakljuak do crte koja jo uvijek spada
u saradnju sa sagovornikom. Oba se izraza esto koriste tamo gdje nema prethodnog slaganja,
ali ukazujui na kvazislaganje prizivaju istinsko slaganje (Brown, Levinson 1987:115). Tu
funkciju u turskom jeziku ima izraz: o zaman (onda).
G1: Serra hazr buradayken bir eyler renmelisin. Bak Bora'nn motoru var, ben sana
retirim.
(Saro, trebalo bi da neto naui dok si ovdje. Sluaj, Bora ima motor, ja u te nauiti.)
G2: Teekkr ederim ama hi niyetim yok. (Hvala, ali ne pada mi na pamet,)
G1: O zaman Tmayla yzmesi ilerletebilirsin. (Onda bi s Tumom mogla usavriti plivanje.)
(Ongun 1998:37)
O zaman sorun yok efendim. Canavar gibi bir kadro kurarz. Hi merak etmeyin.
(Onda nema problema, gospodine. Nita ne brinite, napravit emo sjajnu ekipu.)
G1: ok isabetli bir seim yaptnz. (Napravili ste pravi izbor.)
G2: Umarm. A, eyher ey hazr olur, deil mi? (Nadam se. Hm jo neto, sve je
spremno, zar ne?)
G1: Gayet tabii. (Svakako.)
73
G2: Peki tamam o zaman. Grmek zere. (Onda dobro. Dovienja.)

I laganje moe biti jedan od naina ostvarivanja slaganja sa sagovornikom. Krenje Griceove
maksime kvaliteta upravo je zbog principa utivosti ee nego njeno sprovoenje.
Dobronamjerne lai (engl. White lies)
To je, takoer, nain da se izbjegne neslaganje gdje govornik prisiljen da kae svoje
miljenje/stav radije pribjegava laganju, nego to istinom ini tetu sagovornikovom
pozitivnom obrazu (Da svia mi se tvoj novi eir, Brown, Levinson 1987:115).
G1: Eer istersen bir gece daha kalabilirim. Fuar da grm oluruz.
(Ako hoe, mogu ostati jo jednu no. Tako bismo posjetili sajam.)
G2: Anneme bugn dneceimi sylemitim. (Rekla sam mami da u se danas vratiti.)
G1: Telefon edebiliriz. (Moemo joj telefonirati.)
G2: Yok babacm bu sefer kalsn. imdi onlar yani teyzemle Srma bugn dneceimi
dnerek program yapmlardr, ayp olur.
(Ma ne, tatice, nek ovaj put ostane ovako. One su, mislim, tetka i Srma, najvjerovatnije,
neto pripremile mislei da se ja danas vraam, bilo bi nezgodno.)
G1: Pekala. (Dobro, dobro)
(Ongun 1998:49)
U navedenom dijalogu kerka koristi dobronamjerne lai da bi odbila oev prijedlog i
istovremeno izbjegla ugroavanje njegovog pozitivnog obraza.
Ograde
Govornik moe izabrati da svoje miljenje uini netransparentnim i time svoje neslaganje
uini manje oiglednim. Pretjerivanje koje je spomenuto kao strategija pozitivne utivosti,
moe biti rizino prilikom izraavanja miljenja ukoliko se eli odrati slaganje sa
sagovornikom iji stav nije poznat. Stoga e se pribjei drugoj strategiji kojom e se
govornikovo miljenje uiniti nejasnim i neodreenim. Ograde su inae strategija negativne
utivosti, ali neke ograde mogu imati ulogu pozitivne utivosti jer izbjegavanje direktnog
odgovora moe sauvati pozitivan obraz sagovornika.
Meutim, turske autorice Seran Doanay-Aktuna i Sibel Kaml ovu strategiju i dalje
smatraju strategijom negativne utivosti. S obzirom da su u pitanju nijanse i da se prelamanje
i proimanje pozitivnih i negativnih strategija u turskom jeziku ve oitovalo, primjeri
spomenutih autorica nali su se u ovoj strategiji pozitivne utivosti:
Bu plan galiba baz ynlerden eksik gibi. (Izgleda kao da ovaj plan ima nedostatke u nekim
aspektima.)
74
Evet haklsn, teori olarak ok gzel bir fikir. Ancak pratikte uygulanmas biraz zor gibi. (Da,
u pravu si. Teoretski, to je dobra ideja. Ali, kao da je tee primjenjiva u praksi.)
ini se da je mogui izvor nedoumica u klasifikaciji ovih strategija injenica da izbjegavanje
neslaganja moe biti govorni in (kako se analizira u lanku turskih autorica, pored toga to je
naveden kao strategija kod Penelope Brown i Stephena C. Levinsona) koji moe ukljuivati
razliite naine ublaavanja (upotrebu sredstava za umanjivanje, izvinjavanje, ograde).
Iz suprotnog se pravca moe motriti iskaz Ne znam ba, koji se, prema Nenadu Bakiu,
koristi kad se sugovornik ne slae, ili se naprosto ne eli sloiti, a nema argumente za
suprotno. Onda ovime iskazuje da se ne slae, a implicira da ima argumente za to (a nema!)
(Jutarnji list, 03.05. 2012., 60). Ovdje bi se s pragmalingvistikog aspekta moglo dodati da taj
iskaz moe moe imati i utiv predznak i spadati u litote, jer se kae manje nego to treba.
Zanimljiva je ovdje uloga rijece ba koja kao da istovremeno skriva i otkriva neslaganje.
Za razliku od navedene skupine strategija sljedea skupina doprinosi uspostavi zajednike pozadine sa
sagovornikom.
5.2.8 Pretpostaviti/ustvrditi/potencirati zajedniku pozadinu

U ovu grupu strategija spadaju neobavezan razgovor i manipulacije takom gledita koje,
opet, sadravaju vremensko, prostorno i prekljuivanje lica. Neke od ovih strategija
ponajbolje ilustriraju tvrdnju da je preuzimanje tue uloge osnovna pretpostavka utivosti.
Neobavezan razgovor (engl. small talk)
Nastojanje da se sa sagovornikom provede odreeno vrijeme signalizira govornikove
prijateljske osjeaje. Tako se dolazi do realizacije strategije koja kompenzira eventualno
ugroavanje obraza sagovornika. Govornik na kratko razgovara o neutralnim/uobiajenim
temama sa sagovornikom i pokazujui svoj interes/brigu za njega signalizira mu da nije doao
samo radi ugroavanja njegovog obraza (da, naprimjer, zatrai neku uslugu).
Sljedea strategija iz ove skupine koristi manipulacije takom gledita.
Manipulacije takom gledita
Svaka izgovorena reenica sadri i taku gledita izraenu sredstvima deikse. Deiksom se
reenica stavlja u odreeni kontekst ukljuujui ulogu uesnika u govornom dogaaju i
njihovu prostorno-vremensku i drutvenu lokaciju (Brown, Levinson 1987:118). Tako se,
naprimjer, lina zamjenica ja odnosi na onog uesnika koji govori (govornika), sada na
vrijeme koje ukljuuje vrijeme izgovora, a ondje se odnosi na mjesto udaljenije od ovdje.
Govornik je, naravno, taj koji ima kljueve deikse, prema kojima odreuje svoju poziciju u
dijalogu, u vremenu i prostoru. Tako se u navedenim verbalnim elementima koji dobijaju
75
deiktiku ulogu prepoznaju proksimalni (blizinski) i distantni (daljinski) lanovi - upravo u

odnosu na govornikovu poziciju (Katni-Bakari 2003:15). Iz toga proizilaze i njihove
osnovne funkcije utivosti (Brown, Levinson 1987:118). Preuzimanje tue uloge osnovna je
pretpostavka utivosti. Zato e se upotreba proksimalnih (blizinskih) verbalnih elemenata
ovdje razmatrati kao dio strategija pozitivne utivosti za razliku od distantnih (daljinskih)
verbalnih elemenata koji e biti predmetom istraivanja u strategijama negativne utivosti.
Bitno je naglasiti da se govornikovo tijelo smatra primarnom takom referencije za prostorne
dimenzije deikse tipa desno i lijevo ili naprijed iza. (Katni-Bakari 2003:16). U tom
smislu i glagoli doi i otii imaju deiktiku ulogu (kretanje prema govorniku ili od njega).
U prvi podskup ovih strategija spada:
Prekljuivanje lica - sagovornik na mjestu govornika
Ovdje govornik postavlja sagovornika na svoje mjesto, pa se tako izjednaava njihovo znanje
i iskustvo (Brown, Levinson 1987:119). Primjer koji se esto susree u engleskom jeziku jeste
upotreba upitne fraze, odnosno dopunskog pitanja, privjeska, engl. tag-question: I had a
really hard time learning to drive, didnt I? (S mukom sam nauio voziti, zar ne/zar nisam?)
gdje to sagovornik ne moe znati, ali se tom strategijom pribliava govorniku. Odgovor koji
se oekuje na ova pitanja jeste potvrda onog to je reeno u prvom dijelu: Dakle, ne oekuje
se negativan odgovor. (Mihaljevi 1995:23).
Yeter ki sen iyi ol, sen iyi ol. Sen iyi olursan biz de iyi oluruz, deil mi?
(Dovoljno je da ti bude dobro, ti budi dobro. Ako si ti dobro, i mi smo dobro, zar ne/zar nije
tako?)
Abim ben hani dndm ki yle bo bo oturup duruyorum, deil mi?
(Zna, brate, neto sam mislila, stalno tako beskorisno sjedim, zar ne/zar nije/je l da?)
G1: ok gzel, gerekten ok etkilendim, deil mi, Rzgarcm?
(Jako lijepo, zaista sam impresionirana, zar ne/je li tako, draga moja Ruzgar?)
G2: Evet, anne gzel. (Da, mama, lijepo je.)
Kako izraz zar ne? ima prilino ogranienu distribuciju u govornom jeziku, turske je primjere
primjerenije prevoditi izrazima je l da?, je li tako?, nije li?.
Sljedei nain prekljuivanja sastoji se u tome da govornik, pokazujui empatiju, tvrdi da zna
ono to moe znati samo sagovornik: Da, draga, znam da boli. (Brown, Levinson 1987:119).
76
G1: Canm benim, biliyorum gerekten ok zor. (Duo moja draga, znam, zaista je teko.)
G2: Bilemezsin Rya. Umarm hi de renmezsin.
(Ne moe znati, Ruja. Nadam se da nikad nee ni saznati.)
U navedenom primjeru govorno lice svojoj sagovornici (sestri) eli pokazati razumijevanje i
poznavanje njenih elja i njene situacije. No ispada da sagovornica ne prepoznaje iskaz kao
strategiju koja jaa solidarnost, ve ga odbacuje kao doslovnu tvrdnju.
Sljedei podskup strategija koje koriste manipulaciju takom gledita predstavlja:
Vremensko prekljuivanje
Upotreba pripovjedakog prezenta kao vremensko pomjeranje od prolog ka sadanjem
vremenu za Penelope Brown i Stephena C. Levinsona predstavlja sredstvo pozitivne utivosti:
I Marija kae Bilu Oh Boe, a ja kaem O tom je prezentu ve bilo govora u drugoj
strategiji pozitivne utivosti gdje je sluio za uveanje interesa za govornikovu priu. U
primjerima koji slijede u prezentu na -yor nalaze se glagoli govorenja:
G1: eyMsait misiniz? Seninle biraz konusak diyorum.
(Ovaj ako ste slobodni? Kaem da malo porazgovaramo.)
G2: Olur tabii. (Moe, naravno.)
Gzel bir trk ile devam edelim diyorum ben.
(Kaem da nastavimo s jednom lijepom narodnom pjesmom.)
yi gnler iyi yaynlar diyorum.
(Dobar dan, dobar prijem, kaem)
Sljedei podskup strategija jeste:
Prostorno prekljuivanje
Ukljuenost i empatiju u engleskom jeziku signaliziraju i pokazne zamjenice za najmanju
udaljenost, naprimjer, prilikom rastanka utivo je rei: This was a lovely party. (Ovo je bila
lijepa zabava.), dok se izriaj: That was a lovely party. (To je bila lijepa zabava.) smatra
neutivim (Brown, Levinson 1987:121). Ovdje se moe zapaziti razlika izmeu engleskog, s
jedne, i bosanskog i turskog jezika, s druge strane. Naime iako su pokazne zamjenice jedna od
jezinih univerzalija, u engleskom jeziku one ine sistem od dva elementa na osnovi
opozicije po stupnju udaljenosti koji izraavaju (Kordi 2002:67) za razliku od turskog i
77
naeg gdje ine sistem od tri elementa. Ne moe se tvrditi da je u naem jeziku prvi primjer
Ovo je bila lijepa zabava! utiviji od drugog To je bila lijepa zabava!, ali se izvjesna slinost
moe zapaziti u sljedeim primjerima: Ma zatvori (ve jednom) taj prozor!; Smjesta pokupi
te svoje prnje! (Mrazovi, Vukadinovi 1990:616) gdje su pokazne zamjenice taj i te
koritene kao distantni lan.
Ipak, bit e zanimljivo promotriti egzoforiki (deiktiki) nain upotrebe pokaznih zamjenica
kada se pomou njih ukazuje na neto u izvanjezinoj stvarnosti. Pri tom mogu, ovisno o
jeziku, iskazati stupanj udaljenosti predmeta na koji se pokazuje (proksimal, medijal, distal)
(Kordi 2002:68). Promatranje se suava na subjektivnu blizinu i udaljenost koja potpuno
ovisi o govornikovim emocijama (Kordi 2002:73). U svakom sluaju, naa pokazna
zamjenica ovaj upuuje na neto u blizini govornika, zamjenica taj upuuje na neto u blizini
sagovornika (prema mnogim autorima, to je najuestalija pokazna zamjenica i stoga ima
najvei stupanj neutralizacije). Zamjenica onaj upuuje na neto to nije u blizini ni govornika
ni sagovornika. Pojavljivanje pokazne zamjenice taj umjesto line zamjenice on moe
signalizirati omalovaavajui odnos. Neprikladnost upotrebe pokazne zamjenice umjesto line
zamjenice objanjava se poistovjeivanjem pokazivanja s ignoriranjem imenovanja.
Pokazivanje gestom na neku osobu u evropskoj se kulturi smatra problematinim
komunikacijskim inom (Kordi 2002:17). U turskom jeziku pokazna zamjenica bu i
lekseme izvedene iz nje egzeforiki odreuju iskaz u odnosu na mjesto i vrijeme vrenja
radnje ili jezike komunikacije npr. burada ovdje, bugn danas (auevi 1991:33).
egzeforiko znaenje susree se i kod zamjenice u. Najei su primjeri za to

lekseme ura/uras to mjesto, prilozi urada tu, na tom mjestu, u anda u ovom
momentu, yle(ce) tako, na taj nain i dr. Egzoforika upotreba priloga yle, uz
koji uvijek ide i odgovarajui pokret rukom, est je uz forme imperativa, npr. yle
oturunuz! Sjedite!(auevi 1991:35).
Turska pokazna zamjenica o oznaavala bi ono to je udaljeno i od govornika i od

sagovornika.
U analiziranim se primjerima ne moe uspostaviti dosljednost u upotrebi pokaznih zamjenica
i leksema izvedenih iz njih. Njihova je upotreba ambivalentna kad su u pitanju strategije
utivosti. Kod pokazne zamjenice bu (i rijei izvedenih iz nje) postoje primjeri koji je
podjednako predstavljaju i kao proksimalnog i kao distantnog lana:
Rahatna bak. Bu da senin evin saylr.
(Budi miran/Ne brini! Ovo se smatra i tvojom kuom.)
78
Mukicim, bak bu Behiye. En yakn arkadam.

(Mukice, vidi ovo je Behija. Moja najbolja prijateljica.)
(Maden 2002:87)
U navedenim je primjerima pokazna zamjenica bu kao proksimalni (blizinski) lan
upotrijebljena radi uveavanja bliskosti/ukljuenosti. Prilikom predstavljanja i u naem jeziku
se koristi pokazna zamjenica ovo. No, primjer koji slijedi pokazuje njenu drugaiju upotrebu:
Gitmedi mi BU hala? (Zar TO jo uvijek nije otilo?)
(Maden 2002:244)
Kad je u pitanju endoforika upotreba ove zamjenice, zapaa se njeno prevoenje naom
zamjenicom to (auevi:1991). to se, pak, njene egzoforine funkcije tie, ona, koritena
umjesto line zamjenice, izraava omalovaavajui odnos (Kordi 2002:17). Slino je i u
sljedeem primjeru:
BU MU yatt benim yatamda? (Je li TO lealo u mom krevetu?)
(Maden 2002:88)
G1: Bir ey soracaktm. Bu Kemal denen adam hi grdnz m sonra?
(Neto sam vas htio pitati. Jeste li poslije ikako vidjeli tog ovjeka po imenu Kemal?)
G2: Yok abi hi grmedik. (Nismo, brate, nismo ga nikako vidjeli.)
G1: Neyse ne greceksiniz. (Ma ta imate i vidjeti.)
Ovdje pokazna zamjenica bu vie podsjea na distantni (daljinski) lan zbog negativnog
odnosa govornika prema osobi ispred ijeg imena stoji pokazna zamjenica. Za prilog burada
(ovdje) moe se konstatirati da u sljedeim primjerima ima iskljuivo funkciju
pribliavanja/ukljuivanja:
G1: Arkamda burada sen varsn diye yle rahatm ki.
(Tako sam mirna jer si ti ovdje, uz mene.)
G2: Sa ol. (Hvala.)
Biz de varz burada. (Mi smo tu.)
G1: Saat iyi bir fyata alaym.
(Uzet u sat po pristojnoj cijeni.)
G2: Bizim acelemiz yok. (Ne uri nam se.)
G1: Ben buradaym. (Ja sam tu.)
79
U zadnja je dva primjera prijevodni ekvivalent turskog priloga burada na prilog tu.
Zanimljivo je da i u naem jeziku postoji fraza Tu sam/Ja sam tu kojom govornik sagovorniku
eli rei da uvijek moe raunati na njega.
Za priloge byle i yle na kraju upitnih ili uzvinih reenica uvedenih zamjenicama ne, nasl i
slino Ekrem auevi kae da oznaavaju nezadovoljstvo, protivljenje, uenje, npr.
Nereden byle? - Otkud ti?... (auevi 1996:402). Primjeri koji slijede pokazuju da ti
prilozi mogu oznaavati i odobravanje. U svakom sluaju, koriste se meu sagovornicima
male socijalne distance i signaliziraju bliskost/ukljuenost a najee se prevode neutralnim
oblikom pokazne zamjenice, koji uvijek ima oblik srednjeg roda jednine (Kordi 2002:72).
Ovaj neutralni oblik ima veoma rairenu upotrebu tako da su neke upotrebe takve da se u
njima vie ne moe opisivati kao zamjenica, nego kao estica (Kordi 2002:81). On se moe
koristiti kao pojaavanje u upitnim reenicama ali ujedno moe, tvrdi S. Kordi, pojaavati
zapovijed i tvrdnju:
Ay, ne gzel sofra byle! (O, kako je to lijepo postavljen stol!)
Gir bakalm ieri nerden ktn sen byle? (Ui unutra, otkud ti?)
(Altan 1998:6)
Neler aldn byle? (ta si to sve uzela?)
U sljedeem primjeru prekorijevanja u istoj se funkciji nalazi prilog yle:
O ne biim sz yle? (Kakav je to nain razgovora?)
Pokazna zamjenica u koristi se kao distantni lan. Govornik svoj negativan stav iskazuje
upotrebom ove zamjenice, naprimjer, Ver u kalemi! (Daj tu olovku!). Zabiljeen je samo
jedan primjer u kojem se ponaa kao blizinski lan:
Kusura bakma yle rahatsz ettim, ama bizim u Husein Sani var diye. Onun telefon numaras
var m sende, ya?
(Izvini to te uznemiravam, ali ima onaj na Husein Sani. Ima li ti njegov broj telefona?)
Zapravo je lina zamjenica u genitivu bizim (na) pokaznu zamjenicu u prometnula u
blizinski lan. Da se kojim sluajem uz nju nala zamjenica drugog ili treeg lica (npr. senin tvoj), opet bi se radilo o distantnom lanu koji se nalazi i u sljedeim primjerima:
G1: Ne haber yakkl? (ta ima, lafe?)
G2: yidir abla. (Dobro je, sestro.)
G1: Bana bak, brak u ablay. Buras bar biraz tuhaf kayor.
80
(Sluaj ti, mani se ti te sestre. Ovo je bar, smijeno zvui.)

(Samyeli.TRT.09.06.2005.)
Pokazna zamjenica koritena je u govornom inu izraavanja nezadovoljstva.
G1: Var msn u Bora'nn sksesini bozalm. (Hoe li da pomrsimo konce tom Bori?)
G2: Varm ama nasl? (Hou, ali kako?)
(Ongun 1998:67)
Pokazna zamjenica upotrijebljena ispred vlastitog imena signalizira govornikov negativan
stav prema njegovom nositelju.
Prilog izveden iz pokazne zamjenice u - uraya (tamo) u svim prikupljenim primjerima nema
distantno obiljeje. Najee slui da se sagovorniku pokae mjesto gdje e sjesti ili neto
ostaviti. Meutim, ini se da u naem jeziku prilozi ovdje i tu imaju razgranienu egzoforinu
funkciju: Sjedi tu vie zvui kao zapovijed nego Sjedi ovdje.
Otur, kzm, otur Allah akna uraya! (Sjedi dijete, sjedi ovdje, za ime Boije!)
G1: Pardon. Rahatsz etmiyorum, deil mi? unu brakacaktm da.
(Pardon, ne uznemiravam vas, je l da? Htjela sam ovo ostaviti.)
G2: Niye rahatsz edesin canm? Dosyay uraya brakp gidebilirsin.
(Zato bi nas uznemiravala? Dosje moe ostaviti ovdje i moe ii.)
Prilog yle (tako, na taj nain) susree se uz forme imperativa:
Tamam, kardeim, tamam aslanm, hadi davran az yolumuz kald, kalk yle!
(Dobro, brate, dobro, lave, hajde, mrdni, ostalo je jo malo puta, dii se!)
(Uzuner 2000:326)
U primjerima koji slijede ovaj se prilog koristi prilikom pozivanja u kuu:
G1: Eee, ieri davet etmiyecek misin beni? (Pa, zar me nee pozvati unutra?)
G2: Ne demek ge! Ge otur yle! (Ma daj, ulazi, ulazi, sjedi!)
Hogeldin birtanem. Tantraym canm. Otursana hayatm gelsene yle!
(Dobro doao, jedini moj. Dragi, da te upoznam. Sjedi, dragi moj, doi!)
U jednom primjeru zapaa se ista upotreba priloga byle:
G1: Ayakta kaldn. Byle ieri ge istersen. (Ti stoji. Ui, ako hoe.)
81
G2: Tamam. (Dobro.)

U engleskom jeziku, kako kau Penelope Brown i Stephen C. Levinson, glagol come (doi)
koristi se u strategijama pozitivne utivosti kao lingvistiko sredstvo zbliavanja koje sadri
konotaciju saradnje/uea, za razliku od glagola go (ii) kao jezikog sredstva distanciranja.
lk frsata geleceim. (Doi u prvom prilikom.)
Geliyorum hayatm sabret! (Dolazim, dragi, strpi se!)
Ben birazdan gelirim. (Odmah dolazim.)
U navedenom primjeru nalazi se i izraz koji oznaava i vrijeme birazdan (odmah). Na
prijevodni ekvivalent moe biti i Vraam se odmah to se moe pronai napisano na ulazima
radnji kad je prodava privremeno odsutan.
I ova je skupina strategija pokazala kako jezika sredstva pored svoje gramatike funkcije
mogu zadobiti i jednu posve drugaiju, pragmatiku funkciju. Primjeri s pokaznim
zamjenicama koje pored pokazivanja odreenog predmeta mogu ukazivati i na emotivan stav
govornika to ponajbolje ilustriraju.
Sljedea strategija predstavlja jednu od upeatljivijih strategija pozitivne utivosti.
5.2.9 ale
S obzirom da su bazirane na zajednikom predznanju i zajednikim vrijednostima, ale se
mogu koristiti kao sredstvo naglaavanja i potenciranja te zajednike pozadine sagovornika.
alom se pomae sagovorniku da se osjea ugodnije (Brown, Levinson 1987:124) ili se, pak,
stvara atmosfera kooperativnosti/saradnje (Tzanne 2001:297).
g Solidarnost se, pogotovo meu mukarcima, esto izraava kroz ale. Zadirkivanje je
marker bliskosti i solidarnosti (Antonopoulou 2001:261). Pitanje je samo gdje zapoinju
grube, neslane ale i uvrede, a prestaju ale umjerene kako Marina Katni-Bakari
definira ovu strategiju (Katni-Bakari 2003:114). ini se da e odgovor na to pitanje
dvostruko varirati: od drutva do drutva i od pojedinca do pojedinca. Moglo bi se rei da se
na toj granici nalaze verbalni dueli turskih djeaka od 8 do 14 godina koji predstavljaju
ritualizirane uvrede (psovke) koje se moraju rimovati s uvredom sagovornika. Te uvrede slue
kao svojevrstan ventil u procesu odrastanja i sazrijevanja (Dundes, Leach, zkk
82
1986:160). U svakom sluaju, ove ritualizirane uvrede ba kao i ironija i ale kre Griceovu
maksimu kvalitete. Anna Wierzbicka ih kao govorne inove objanjava slijedeim koracima:
Pretpostavljam da e svi znati da ono to kaem nije istina Ja ovo kaem zato to
elim pokazati da ja mogu rei ono to drugi ljudi ne smiju i zato to se ne bojim rei
ono to drugi ljudi smatraju loim Mislim da e ostali koji me uju biti zadivljeni
Ja ovo kaem jer elim da se svi zajedno zabavimo. Ja mislim da sve to moemo rei
jedni drugima jer postajemo mukarci (Wierzbicka 1985:501).
ala kri maksimu kvalitete ali se, prema Robin T. Lakoff, ona prava, dublja istina pojavljuje
ako se ona pravilno interpretira (kao i ironija; u naem jeziku postoji izraz U ali pa privali).
Kako povrinski to nije istina, govornik se uvijek moe opravdati da se samo alio. S druge
strane, sagovornici mogu dospjeti do istinskih osjeaja govornika, te tako uveati solidarnost i
prijateljstvo. Shvaanje sagovornikove ale moe ukazivati na zajednike afinitete (Lakoff
1990:270). Slinog miljenja je i Diane Blakemore: prepoznavanje ironije uveat e bliskost
meu sagovornicima to, opet, uvijek prisutan rizik od nesporazuma ini opravdanim
(Blakemore 1992:170). Taj rizik moe se, s druge strane, smatrati i povjerenjem (ak i
komplimentom) u intelektualne sposobnosti sagovornika. ala se moe tumaiti i maksimom
zanimljivosti jer se preferira konverzacija koja je zanimljiva spram one dosadne i predvidljive
(Leech 1983:146). To od sagovornika zahtijeva dodatan angaman i napor koji biva nagraen
uveanom bliskou s govornikom.
G1: aka, aka, aman anne sen de hi akadan anlamyorsun.
(Ma, alim se, mama, ti ba ne zna za alu.)
G2: Ay, dm koptu. Bu ne biim aka kzm?
(Ah, ba sam se prepala. Kakva je to ala, keri?
G1: Tamam, tamam, zr dilerim. (Dobro, dobro, izvini.)
(Ongun 1998:21)
U turskom se jeziku esto koristi redupliciran izraz aka aka to doslovno znai ala ala, tj.
alim se, to je bila ala, kojim se sagovorniku signalizira da se radi o ali. U slinoj funkciji
nalazimo i izraz dermiim (doslovno znai navodno kaem) koji se koristi meu mlaim
sagovornicima: Sen gelme dermiim! - Ti ne dolazi (kaem, zezam se); Bana bu antan ver
dermiim! - Dat e mi tu svoju torbu (alim se)!
Ay, Hasan usta aka yapyorum. Taklyorum. Ak olsun!
(Ah, Hasane, alim se. Samo se zezam, kako to moete i pomisliti?)
83
Govorno lice na vie naina sagovorniku objanjava da se radi o ali: aka yapyorum (alim
se); taklyorum (alim se, zafrkavam se). Prisutan je ak i izraz neodobravanja/ljutnje: ak
olsun - to nije lijepo od tebe/vas, sram te/vas bilo (Mirjana Teodosijevi ovaj izraz ubraja u
izraze koji imaju znaenje ili funkciju uzvika, Teodosijevi 2004:118).
G1: Sakn, bunu yapma! Yoksa aranz alr. (Pazi, nemoj to raditi, inae emo se posvaati!)
G2: Peki, tamam gzel. (Dobro, dobro.)
ala je upotrijebljena kao ublaavajue sredstvo u govornom inu prijetnje. Moe se rei da
je govorno lice prijetnju realiziralo kroz alu. Ovdje ala, bez obzira na to to slui kao
ublaavanje, potvruje bliskost i solidarnost meu sagovornicima.
G1: Gerekten sorun deil. Hem ayrca btn vitamini kabuunda, deil mi?
(Stvarno nema problema. Pa osim toga, svi su vitamini u ljusci, je l tako?
G2: Evet. (Da.)
To je oigledan primjer ale kao odgovora na pogreku koju je napravio sagovornik (doruak
koji je pripremio sadravao je ljuske jajeta). Na taj nain govorno lice G1 pokazuje da
sagovornikovom pogrekom nije dovedeno u nepriliku ime se sagovorniku olakava
situacija. Takav nain upotrebe ale moda je drugaiji od ale kao potvrde zajednikog
pozadinskog znanja i nije bez razloga spomenut i u strategiji pokazivanja/obraanja panje na
sagovornika (Brown, Levinson 1987:104).
G1: Hortlak m grdn be, adam? Ho geldin demek yok mu?

(Jesi li to, ovjee, vidio duha? Nema dobrodolice, ha?)
G2: Beton gibisin namussuz aferin. zlemiim seni.
(Svaka ast, jak si ko beton, pokvarenjae jedan. Nedostajao si mi.)
ala je pomono sredstvo lakeg otvaranja dijaloga koja sagovorniku signalizira da moe
oputeno nastaviti komunikaciju, ali mu istovremeno prebacuje neprepoznavanje. ala to
prebacivanje ini manje neugodnim i spreava ugroavanje obraza. U primjeru koji slijedi
alu koristi govorno lice (potar) koje dolazi na sagovornikova vrata:
G1: Postac Kapy ki Kere alar. (Potar uvijek zvoni dva puta.)
G2: Deitirsenize u esprinizi artk. (A da vie promijenite tu vau alu?)
G1: Nasl yani, kere mi alaym? (A kako, da zvonim tri puta?)
(Mungan 2002:103)
84
G1: Hocam siz ok iyisiniz. (Profesorice, vi ste tako dobri.)

G2: Bak, bu komplimanlar dev notunu etkilemiyecek haberin olsun.
(Sluaj, ti komplimenti nee utjecati na ocjenu iz zadatka, samo da zna.)
Profesorica kao vie pozicionirana u odnosu na studenta koristi alu i kao odgovor na
studentov kompliment. Moe se zamijetiti da u odnosima razliito pozicioniranih sagovornika
ale ee koriste oni koji su vie pozicionirani, pa ala kao i kompliment u takvim
kontekstima moe dobiti oznaku nadmoi/pokroviteljstva.
Naredna strategija na jedan drugaiji nain ostvaruje bliskost i saradnju sagovornika. Moe se
rei da se i ovdje radi o postavljanju u sagovornikovu poziciju, samo drugaijim jezikim
sredstvima.
5.2.10 Tvrditi/pretpostaviti znanje o sagovorniku i brigu za njegove elje
Sagovornik se moe privoljeti na saradnju ako govornik nagovijesti da poznaje njegove
elje i da je spreman da ih ispuni. Najee lingvistiko sredstvo te strategije jeste upotreba
glagola znati u prvom licu jednine: Znam da ne podnosi zabave, ali ova e biti zaista dobra,
molim te doi! (Brown, Levinson 1987:125).
ey, u arada doru zaman olmadn biliyorum ama bir iki soru sormam gerekiyor.
(Ovaj, znam da sad nije zgodno vrijeme, ali moram postaviti dva-tri pitanja.)
Ovdje se radi o govornom inu zahtjeva realiziranom uz pomo ove strategije. Saradnja sa
sagovornikom moe se naglasiti i ponudama i obeanjima jer se pretpostavlja da su one
usmjerene ka dobrobiti sagovornika.
5.2.11 Ponude i obeanja
Ponude i obeanja Penelope Brown i Stephen C. Levinson razmatraju kao jedinstvenu
strategiju (s dva imena) objanjavajui takav izbor slinom, gotovo jednakom ulogom ponuda
i obeanja u pokazivanju govornikove panje prema pozitivnom obrazu sagovornika:
govornik eli bilo ta to eli sagovornik i spreman mu je pomoi u ostvarenju tih elja
(Brown, Levinson 1987:125).
Nada Ivaneti ih razmatra kao komisive ija je ilokucijska namjera da obaveu poiljaoca na
radnju ili ne-radnju, smjer djelovanja ide kao i kod direktiva od svijeta prema rijeima, a
psihiki stav poiljaoca se sastoji u njegovoj namjeri da uini neku radnju. (Ivaneti
2003:73). Odabirom ove strategije govornik moe nadoknaditi, odnosno, ispraviti
potencijalno ugroavanje sagovornikova obraza. Penelope Brown i Stephen C. Levinson
85
tvrde da je iskrenost u ovim govornim inovima irelevantna, jer oni i kao neiskreni pokazuju
govornikove dobre namjere u pogledu udovoljavanja pozitivnom obrazu sagovornika. To
ponajbolje ilustrira sljedei odlomak:
Performativan, a ne informativan jezik je za njega (Don Juana, op.a.) polje uivanja,

a ne spoznaje; kao takav, nije podloan istini ili lai, nego prije, vrlo egzaktno,
sretnom ili nesretnom ishodu, uspjehu ili neuspjehu (Felman 1993:23).
Obeanje kao performativ mjereno je neprimjerinim kriterijima istine/neistine umjesto

uspjeha/neuspjeha ukratko bi glasila odbrana Don Juana pred optubama za prevaru.
Uspostavljeno inom anticipiranja zavrnog ina, obeanje oznaava ne-poklapanje

elje sa sadanjou. Ako Don Juan nije odrao svoju rije, znai da je njegova rije,
njegovo obeanje, od poetka uspostavljeno inom promaivanja: promaivanja
sadanjosti. Sam Don Juan tako nije nita drugo doli simptom izvrtanja svojstvenog
obeanju (Felman 1993:41).
Moda zbog toga Diane Blakemore uvodi pojam odreenog socijalnog okvira ili institucije.
Obeanje postoji jedino u odreenom moralnom okviru unutar kojeg ljudi mogu sami sebe
postaviti pod odreenu moralnu obavezu (Blakemore 1992:93). No, bez obzira na ispunjenje
ili neispunjenje obeanja, njegov uinak u sadanjosti uvijek ostaje udovoljavanje pozitivnom
obrazu sagovornika (barem u veini sluajeva).
Meutim, ponude i obeanja mogu ugroziti sagovornikov negativan obraz jer predviaju neki
budui in usmjeren na dobrobit sagovornika, ime se on stavlja pod odreeni pritisak da to
odbije ili prihvati i tako zapadne u izvjestan dug spram govornika (Brown, Levinson
1987:66). U konanici, ti govorni inovi mogu potencijalno ugroziti obraze oba sagovornika
jer govornik, obavezujui se da neto uradi, ugroava svoj negativan obraz a kako ponude
mogu biti odbijene, prisutna je i prijetnja njegovom pozitivnom obrazu.
Ponude i obeanja se mogu analizirati i kao govorni inovi u kojima se upravo zbog
potencijalnog ugroavanja obraza mogu primjenjivati razliite strategije. Ponude, tj.
pobuivanje ponuda esto je prikladnije od zahtjeva. Strategije koje se primjenjuju kod
ponuda ine odreenu skalu - od direktnih do indirektnih ponuda, gdje se radi o postepenom
uveavanju utivosti. Njihov izbor ovisi o socijalnoj distanci sagovornika i, kao uvijek, od
konteksta. Ponudom govornik moe pokazati svoju brigu za sagovornikov pozitivan obraz ali
istodobno, ako je sagovornik na vioj drutvenoj poziciji, moe uz pomo strategija negativne
86
utivosti (distance) pokazati i svoje potovanje. Izborom neke od strategija negativne utivosti
jednostavno se moe umanjiiti nametanje/prinuda na sagovornikov negativan obraz.
U primjerima koji slijede bit e zanimljivo pratiti odgovore na ponude, pogotovo realizaciju
odbijanja kroz druge strategije.
Ponude
Kao to je ve reeno, ponude su upuene pozitivnom obrazu sagovornika, pokazuje se briga
za njegove elje i potrebe. Govornik signalizira svoju spremnost da pomogne u njihovom
ostvarenju. U korpusu su najee bile zastupljene ponude hrane, prijevoza i pomoi openito.
Nuenje hrane i pia
Nuenje hrane za Deniz Zeyrek predstavlja najistaknutiju formu srdanosti u turskom
drutvu. Domaica jednostavno ne prihvaa odbijanje svojih gostiju i ponavlja svoju ponudu,
jer ne u stvari znai: Pitaj me ponovo (Zeyrek 2001:52). Ana Wierzbicka podsjea da
postoji nepisano pravilo poljskog gostoprimstva: pokuati i potruditi se da gost pojede i popije
to je vie mogue - i vie od toga, a to se kosi s anglosaksonskim shvatanjima o
neprikosnovenosti prava i autonomije individue (Wierzbicka 1985). U tom kontekstu
zanimljivo je i zapaanje Marine Katni-Bakari: Pokazuje se da nuenje hrane ili kafe za
vrijeme konverzacije esto nije shvaeno kao smetnja, kao negativno upadanje u rije
(Katni-Bakari 2003:57).
G1: Bana msaade ederseniz, artk eve dneyim ben. (Ako dozvolite, ja bih pola kui.)
G2: Kahvenizi iseydiniz komu! (Da ste bar popili kafu, kominice!)
G1: Geceleri kahve iemiyorum, kafein mi bilmem ama bi ey uyutmuyor sonra.
(Naveer ne smijem piti kafu. Ne mogu da spavam poslije, valjda zbog kofeina.)
G2: Sizi geireyim Zbeyde Hanm. (Da vas ispratim, gospoo Zubejda.)
(Uzuner 2000:266)
Prva je ponuda izraena samostalno upotrijebljenim kondicionalom za prolost Kahvenizi
iseydiniz komu! (Da ste bar popili kafu, kominice!) ime je oznaena neostvariva/pusta
elja (auevi 1996:299). Ponuda je istovremeno i izraavanje aljenja to sagovornik nije
pozitivno odgovorio na ponudu. Pomjeranje u prolost upravo stoga to oznaava
pustu/neostvarivu elju liava sagovornika pritiska da pozitivno odgovori. Negativan odgovor
sadri objanjenje kojim se eli sauvati pozitivan obraz govornog lica G1.
Druga se ponuda samo uslovno moe smatrati ponudom Sizi geireyim (Da vas ispratim,
gospoo Zubejda), koja je ovaj put izraena optativom jer govorno lice svakako ispraa svoju
gou ne ekajui njen odgovor. Ispraanje gosta moe se smatrati nekom vrstom rituala koji
87
na rastanku, uvijek prijeteim za pozitivne obraze sagovornika, signalizira elju za ponovnim

vienjem. Ispraanje se vri do vrata kao granine rampe.
G1: Aceleniz ne? Yemeye kalsanz. (emu urba? Da ostanete na ruku?)
G2: Sa ol Nazl. imiz ok. Belki baka bir zaman.
(Hvala, Nazli, ali imamo puno posla. Moda neki drugi put.)
Ponuda je realizirana kondicionalom u sadanjem vremenu i ostavlja sagovorniku prostora za
odbijanje. Odgovor je odbijanje koje se sastoji od zahvaljivanja, objanjenja i esto koritene
fraze: belki baka bir zaman (moda drugi put) kojom se umanjuje uinak odbijanja jer se
ponuda ujedno i prihvata, ali za neko drugo vrijeme.
G1: Bir ay istedin mi? (Jesi li htjela/bila za aj?)
G2: Yok, sa ol. im dm ay oldu.
(Ne, hvala. Popila sam ga previe/Sva sam se pretvorila u aj.)
Upotreba prolog vremena jedna je od strategija negativne utivosti kojom se postie
distanciranje, a u ovom konkretnom sluaju ponude, smanjuje se nametanje/pritisak na
negativan obraz sagovornika. Odgovor je odbijanje i zahvaljivanje: yok, sa ol (ne, hvala),
praeno objanjenjem koje se sastoji od pretjerivanja (pretjerivanje je obino strategija
pozitivne utivosti): iim dm ay oldu (sva sam se pretvorila u aj).
G1: Size ne ikram edebiliriz? (ime vas moemo posluiti?)
G2: Hi bir ey. Burada fazla kalacak deiliz. (Niim. Neemo dugo ostati ovdje.)
Prezent na -r esto se koristi u ponudama, ali i u govornim inovima suprotnog predznaka molbama/zahtjevima ime se stvara odreena distanca/potovanje prema sagovorniku, pa tako
njegova upotreba spada u strategije negativne utivosti. Odgovor je na ponudu odbijanje hi
bir ey (nita) praeno objanjenjem kao sredstvom ublaavanja odbijanja.
G1: Kahve ister misin anne? (Mama, hoe li kafu?)
G2: stemem yavrum. (Neu, sine.)
(Azize.TRT.11.05.2005.)
G1: Ne iersiniz? (ta ete popiti?)
G2: Kahve alrm. (Uzet u kafu.)
88
G1: Kahve alr msnz Doktor Bey? (Hoete li kafu, gospodine doktore?)
G2: Hayr. Teekkr ederim. Kalkacam. (Ne. Hvala. Idem sad.)
Prezent na -r oznaava potencijalnu, buduu radnju i na taj nain implicira i njoj
odgovarajua modalna znaenja (auevi 1996:243). Izvrenje radnje zavisi o brojnim
objektivnim ili subjektivnim okolnostima koje govornik s razlogom, ili iz vlastitog uvjerenja,
procjenjuje kao takve (auevi 1996:243). Stoga se ovo glagolsko vrijeme koristi u
ponudama, jer sagovorniku ostavlja dovoljno prostora za odbijanje.
G1: Bir bira daha alr mydnz beyefendi? (Biste li uzeli jo jedno pivo, gospodine?)
G2: Yok hocam hzl gitmeyeyim, daha birka saat buralardaym...
(Ne, da ne idem prebrzo, ovdje sam jo satima...)
(Uzuner 2006:24)
Ponuda je realizirana pomou imperfekta na rdi koji, takoer, ostavlja sagovorniku dovoljno
prostora da ne prihvati ponudu.
G1: Buyurun, size ay ikram edelim! (Izvolite, da vas poastimo ajem!)
G2: Sa ol. mi kadar oldum. (Hvala. Isto kao da sam i popila.)
Ponuda se sastoji od izraza buyurun (izvolite) koji je imperativ za drugo lice jednine glagola
buyurmak (narediti, zapovijediti). Reenica iz gornjeg primjera mogla bi se, prema Grkanu
Doanu, nazvati zapovjednom reenicom kojom se nita ne zapovijeda (Doan 1997).
Imperativi se, kako su zapazili Penelope Brown i Stephen C. Levinson, koriste u direktnim
nemodificiranim (bald on) strategijama. Naime, rije je o izrazima dobrodolice, izrazima koji
se koriste na rastanku i ponudama. U svim navedenim sluajevima govornik insistira da
sagovornik moe ugroziti njegov negativan obraz i to je poziv uporniji i odluniji to je manje
sagovornikovo oklijevanje i nelagoda.
Nastavak je ponude izraz koji sadrava optativ za prvo lice mnoine size ay ikram edelim
(da vam naruimo aj). ini se da upotreba prvog lica mnoine umanjuje dug koji bi
sagovornik mogao osjetiti spram govornika.
Odgovor se sastoji iz odbijanja koje sadrava zahvaljivanje sa ol (hvala) i vrlo zanimljivog i
za na jezik prilino uobiajenog objanjenja: imi kadar oldum (kao da sam i popila). Taj
izraz pokazuje da se sama ponuda moe doivjeti kao neverbalan, konkretan dar a u turskom
je jeziku realiziran upotrebom participa na mi koji ovdje ima naglaeno znaenje
rezultativnosti.
Efendim bir ay ikram edeyim size. (Gospodine, da vam naruim jedan aj.)
89
Kao eljni nain, optativ ovdje smanjuje pritisak na sagovornika.

G1: Usta buyurun pilav ye! (Izvoli, majstore, pojedi pilav!)
G2: Sa ol, pek yiyesim yok!. (Hvala, neto mi se ne jede.)
Briga koja se pokazuje za dobro sagovornika dozvoljava/ublaava direktnost (upotrebu
imperativa) koja se koristi u nuenju hrane. Odgovor je odbijanje uz objanjenje koje se moe
koristiti meu sagovornicima male socijalne distance ili prema nie pozicioniranom
sagovorniku: sa ol, yiyesim yok (hvala, neto mi se ne jede). Izraz sadri neproduktivnu
formu na (y)as /-(y)esi, koja je pokrivala gotovo sve funkcije forme na-(y)acak
(auevi1996:371).
Buraya gelmekle en iyisini yaptn. Haydi ayn soutma!
(Dobro si uradio to si doao. Hajde nemoj da ti se ohladi aj!)
G1 je kao profesorica vie pozicionirana u odnosu na sagovornika i koristi imperativ koji je,
opet, dobrodoao u ponudama radi umanjivanja nelagode kod sagovornika. Zanimljiv je poziv
da se pie ili hrana ne ohladi. Ovakav poziv/zahtjev omoguen je postojanjem obiaja i u
naoj i u turskoj kulturi da se hrana i pie konzumiraju dok su topli.
Iz navedenih primjera mogue je zakljuiti da su ponude koje sadravaju irealni kondicional
usmjerene prema oba sagovornika (jer su obino u prvom licu mnoine), ponude s prezentom
na -r usmjerene su prema sagovorniku (kao i ponude s imperativom), dok upotreba optativa
signalizira usmjerenost na govornika.
Nuenje prijevoza
To to su u istraivanom korpusu ovakve ponude na drugom mjestu po svojoj brojnosti,
zanimljiva je pojava koju iitavamo iz samog jezika a koju, opet, nauka o jeziku ne moe
istraivati, ve je moe proslijediti drugim naukama poput sociologije, ili, pak, antropologije
svakodnevnice.
G1: Senin gidecein yere gtrmemi ister misin? (Hoe da te odvezem?)
G2: Yok, sa ol. Ben kendim giderim. Ama teekkr ederim her ey iin.
(Ne, hvala. Idem sama. Ipak, hvala na svemu.)
90
Govornik koristi prezent na -r. Odgovor se sastoji iz odbijanja: yok (ne), zahvaljivanja: sa ol
(hvala), ponovljenog zahvaljivanja: Ama teekkr ederim her ey iin (Ipak, hvala na svemu)
i neke vrste objanjenja: Ben kendim giderim. (Idem sama).
G1: Nereye gidiyorsun sa?stersen ben brakaym seni?
(Kamo ide, Isa? Ako hoe da te odbacim?)
G2: Sa ol ama gerek yok. (Hvala, ali nema potrebe.)
G1: Atla, be olum! Srtmzda tayacak deiliz, ya!
(Ma daj upadaj, sinko! Ta neemo te nositi na leima.)
G2: Peki abla. (Dobro.)
Ponuda se sastoji iz pogodbene reenice istersen (ako hoe), tj. kondicionalne modalnosti u
zavisnoj i optativa brakaym seni (da te odbacim) u glavnoj reenici. Upotrebom
kondicionalne modalnosti sagovorniku se ostavlja dovoljno prostora da odbije ponudu.
Odgovor je odbijanje zahvaljivanjem: sa ol (hvala) i objanjenjem gerek yok (nema potrebe).
Potom slijedi ponavljanje ponude u kojoj se koristi imperativ u svrhu njenog intenziviranja a
ujedno se umanjuje dug koji sagovornik moe osjetiti i iz tog razloga odbijati ponudu.
Nuenje pomoi
Nuenje pomoi samo po sebi iskazuje brigu za sagovornika i njegove potrebe tako da se
moe rei da takve ponude predstavljaju upeatljiv primjer strategija pozitivne utivosti kao
strategija kojima se postie solidarnost sa sagovornikom.
G1: Ben sana yardm ederim. (Ja u ti pomoi.)
G2: Yok yok, gerek yok. Ben hallederim. (Ne, ne, nema potrebe. Ja u to srediti.)
Nuenje pomoi izraeno je prezentom na -r, koji je najee sredstvo iskazivanja ponuda u
turskom jeziku.
Odgovor sadri odbijanje ve spomenutom frazom: gerek yok (nema potrebe) kojoj je
prikljuen prilino est izraz ben hallederim (ja u to srediti/snai u se). To je komisiv ija je
ilokucijska namjera obavezati govornika na radnju ili ne-radnju, a smjer djelovanja ide kao i
kod direktiva od svijeta prema rijeima, a psihiki stav poiljaoca se sastoji u njegovoj
namjeri da uini neku radnju (Ivaneti 2003:73).
G1: Yardma falan ihtiyacn varsa, yani ya da ne bileyim, baka herhangi bir eye.
(Ako ti treba moja pomo, ili ne znam, neto drugo.)
G2: Yok yok, teekkrler, idare ediyorum ite. Ama dndn iin sa ol.
91
(Ne, ne, hvala, snalazim se nekako. Ipak, hvala ti to si mislila.)

G1: Yani, emin misin? Bak, asan falan hemen gelebilirim.
(Jesi li siguran? Sluaj, ako nazove, ja odmah mogu doi.)
G2: Peki. Tamam. (Dobro.)
Ponuda je realizirana samostalno upotrijebljenim kondicionalom: yardma falan ihtiyacn
varsa (ako ti treba pomo ili neto slino). Takva samostalna upotreba moe se, s jedne
strane, smatrati nainom da se izrazi nedoumica, kolebanje, neodlunost to bi upuivalo na
distanciranje i strategije negativne utivosti, ili, s druge strane, elipsom koja se, prema
Penelopi Brown i Stephenu C. Levinsonu, smatra sredstvom strategija pozitivne utivosti. No
odgovor ne mora biti iskljuivanje jedne od opcija. Do sada se pokazalo da preplitanje ovih
strategija u jednom istom govornom inu nije neuobiajena pojava. U odgovoru na ponudu
nalazi se zahvaljivanje to je govornik iskazao brigu i mislio na sagovornika.
G1: Yardmna gelir miyim? (Da ti pomognem?)
G2: Yok ben hallederim. (Ne, ja u to srediti.)
Prezent na -r ovdje je distantni (daljinski) lan koji ostavlja prostora za sagovornikovo
odbijanje a glagol gelmek (doi) je proksimalni (blizinski) lan i zapravo je dio drugih
strategija pozitivne utivosti kojima se manipulira takom gledita.Odgovor je odbijanje: yok
(ne) + ve spomenuta fraza: ben hallederim.
G1: Nur yardm edeyim! (Da ti pomognem, Nur?)
G2: Sa ol canm. Sana gre yaplacak bir ey yok. (Hvala ti, dragi moj, nema ta.)
G1: Ekmei keseyim. (Da izreem hljeb?)
G2: Ha olur. Aferin! (Aha, moe. Svaka ast!)
Ponuda je oba puta izraena optativom. Prvi put je odgovor odbijanje izraeno zahvaljivanjem
i objanjenjem. Druga ponuda se prihvaa: ha olur, aferin (aha, moe, svaka ast/bravo).
Prihvaanje sadri uzvik ha koji ovdje ponajprije oznaava afektivno reagiranje u smislu
iznenaenja, neoekivanosti mada bi se moglo rei da oznaava i bodrenje, poticaj
(auevi 1996:431). Potom slijedi prezent na -r koji oznaava i radnju koju je netko
spreman i sposoban izvriti (auevi 1996:248), pa se tako oblik olur prevodi naim
izrazom moe. Na kraju dolazi uzvik Aferin! (Bravo!/Svaka ast!).
Primjeri ponuda pokazali su razliita jezika sredstva koja uestvuju u njihovoj realizaciji.
Zavisno od toga da li se radilo o simetrinim ili asimetrinim relacijama sagovornika koriteni
su razliiti oblici: od prezenta na r do imperativa i optativa.
92
Obeanja
Obeanja spadaju u iru grupu govornih inova komisiva ija je ilokucijska namjera
obavezivanje govornika na radnju ili, pak, neradnju. John Searle je prikazao njihovu detaljnu
strukturu smatrajui ih prilino formalnim i dobro uoblienim govornim inovima (Searle
1991:110). Tako je preuzimanje obaveze da se izvri neka radnja sutinska odlika obeanja.
Razliku izmeu ovog govornog ina i komisiva prijetnje Searl objanjava na sljedei nain:
obeanje je zavjet da e neko neto uiniti za tebe, a ne tebi. Prijetnja je zavjet da e neko
uiniti neto tebi, a ne za tebe (Searle 1991:115).
G1: Siz rahatnza bakn ben kyorum zaten. (Ja ionako izlazim, vi uivajte.)
G2: Atei almaya mgeldin ? Bu ne acele? (Jesi li doao po vatru? Kakva je to urba?)
G1: Yine gelirim seni grdm yeter. (Doi u opet. Dovoljno je da sam te vidio.)
Obeanje je izraeno prezentom na -r: yine gelirim (doi u ponovo) i to zbog njegovog
oznaavanja potencijalne budue radnje. To se obeanje kao sredstvo ublaavanja
potencijalne prijetnje daje na rastanku koji, kako je ve reeno, predstavlja ugroavanje
pozitivnog obraza sagovornika.
Bunu da atlatrz biz. (I to emo mi prebroditi)
Obeanje je, opet, realizirano prezentom na -r i to glagola atlatmak (prebroditi). Prvo lice
mnoine zajedno sa inkluzivnim mi (biz) u poziciji iza predikata pojaava i naglaava
solidarnost i bliskost.
Takma gzel kafan sen yle ilere. Halleder onlar da Lemann.
(Ne zamaraj svoju lijepu glavu tim stvarima. Sredit e njih tvoja Leman.)
(Maden 2002:82)
Ovaj put su u inverziji i objekt i subjekt (radi isticanja). Glagol halletmek (rijeiti) u prezentu
na -r ovdje se pojavljuje kao obeanje. Umjesto prvog lica koriteno je tree lice u svrhu
postizanja distance i objektivnosti.
G1: Her ey dzelecek Gke. Sen bir an nce iyilemeye bak!
(Goke, sve e se srediti. Ti gledaj da se to prije oporavi!)
G2: Beni burada unutmazsnz, deil mi?
(Neete me ovdje zaboraviti, je li?)
G1: Merak etme. Yine geleceiz.
(Ne brini. Opet emo doi.)
93
Prvo obeanje (takva su obeanja bila vrlo esta u korpusu) odnosi se na poboljanje situacije.
Obeanje ovdje djelomino prelazi u drugi govorni in koji bi se mogao nazvati tjeenje.
Jedina bi razlika bila uee i utjecaj govornika. Obeanje bi ukljuivalo njegov, makar
simbolian angaman. Futur je ovdje koriten kao glagolsko vrijeme koje u binarnoj opoziciji
s prezentom na r oznaava kategorinu budunost, radnju koja e se, prema procjeni
objektivnih okolnosti ili subjektivnom uvjerenju osobe koja govori, neizostavno realizirati.
Isto tako se prezentom na r izraava i budua radnja kao rezultat stjecaja okolnosti i kao
spontan in, dok upotreba futura na (y)acak nuno podrazumijeva postojanje planirane i
namjeravane radnje (auevi 1996:250). To je dodatan argument da se o datom primjeru
moe govoriti kao o obeanju.
Drugo je obeanje, opet, izraeno futurom na (y)acak i to glagola gelmek (doi), o kojem se
vie govori u manipuliranju takom gledita. Ovo je obeanje karakteristino za rastanke sa
sagovornikom.
Sen hi merak etme benim gzel karcm. Yalandmzda ben seni hi yalnz
brakmayacam hep byle yannda olacam.
(Nita ti ne brini, draga moja eno. Dok god smo ivi, ja te neu ostaviti, uvijek u biti uz
tebe.)
Obeanju izraenom futurom na -(y)acak prethodi izraz: merak etme (ne brini), tzv. urgentni
imperativ, koji se koristi u savjetima. U turskom su jeziku markirane reenice s linim
zamjenicama kao subjektima. One prenose odreeno dodatno pragmatiko znaenje i
naglaavaju subjekt, stavljaju ga u fokus kao to je to sluaj i u primjeru: Btn evi bir gnde
boyayamam. - Ben sana yardm ederim. (Topba, zcan 1996) (Ne mogu okreiti cijelu
kuu za jedan dan. - (Ma) Ja u ti pomoi.).
Akm bu arada ben de sana bir zr borluyum. Bundan sonra senin kyafetine
karmayacam.
(Ljubavi, i ja tebi dugujem izvinjenje. Vie se neu mijeati u tvoje odijevanje.)
Ovdje se radi o govornom inu isprike, koji je propraen obeanjem da se odreena
situacija/radnja/postupak nee ponoviti.
Gzel. Bu yardmn karlksz kalmayacak. (Fino, ova tvoja pomo nee ostati bez naknade.)
U tom obeanju kategorino znaenje futura moe se objasniti i pozicijom govornika koji je
nadreen sagovorniku..U sljedeem primjeru pored glagolskog vremena futura na (y)acak
nalazi se fraza, odnosno performativni glagol: sz veriyorum (dajem rije/obeavam) ime se
pojaava i potcrtava kompletan iskaz:
94
Canm kzm, canm benim, birtanem. Her ey dzelecek. Sana sz veriyorum. Tm bu

yaadklarn sana unutturacam.
(Duo moja, keri moja, jedina moja. Sve e se srediti. Dajem ti rije. Uinit u da zaboravi
sve to si preivjela.)
Umjesto performativnog glagola sz vermek (dati rije/obeati) moe se koristiti skraeni
oblik: sz (rije). Takva upotreba (kao i sve druge elipse i kontrahiranja) koristi se meu
sagovornicima manje socijalne distance:
G1: Ver de grelim... (Daj da vidimo)
G2: Veririm, ama sen de verecek misin? (Dat u, ali i ti e dati?)
G1: Vereceim. (Dat u.)
G2: Sz m? (Obeava?)
G1: Sz. (Obeavam.)
(Parlatr 1996:104)
Kao to se moe zakljuiti iz primjera, u realizaciji obeanja u turskom jeziku uestvovala su
najee dva glagolska vremena: prezent na r i futur na (y)acak. esta upotreba prezenta na
r u ovim govornim inovima, koji su uvijek usmjereni ka budunosti moe se objasniti
religijskim vjerovanjem da govornici kao ljudska bia nemaju kontrolu nad buduim
djelovanjima.
Sljedeom se strategijom signalizira da sagovornik ima iste elje kao i govornik i da e
pomoi u njihovom ostvarivanju.
5.2.12 Optimizam
Optimizam, prema rijeima Penelope Brown i Stephena C. Levinsona, moda ponajbolje
istie razliku izmeu strategija pozitivne i negativne utivosti. Naime ovdje zbog
pretpostavljenog zajednikog interesa govornik predvia sagovornikovu saradnju. Upravo te
pretpostavke ili optimistini izrazi koji ugroavaju sagovornikov obraz, kao i direktnost,
ine ovu strategiju tako upeatljivo razliitom od strategija negativne utivosti.
U sljedeem primjeru izostala je oekivana strategija optimizam. Sagovornica je uznemirena
jer govorno lice s kojim je na maloj socijalnoj distanci koristi strategije negativne utivosti:
G1: Biraz girebilirim miyim? (Mogu li malo ui?)
G2: Tabii tabii. Rahat otursana. (Naravno. Hajde sjedi.)
G1: Okuyor muydun? Seni rahatsz etmek istemem. (Jesi li itala? Ne elim te uznemiravati.)
G2: Tabii, rahatsz etmiyorsun, bu kadar kibar olacaksan ite o zaman rahatsz olabilirim.
(Naravno da me ne uznemirava, ali tek u biti uznemirena ako nastavi biti tako utiva.)
(Ongun 1998:90)
95
Izraz nadam se (tur. umarm), takoer, signalizira odreen optimizam govornika,

vjerovatnoa je izraena i modalnom upotrebom nastavka -dir:
G1: Umarm byle zrt prt gelip gitmem sizi rahatsz etmiyordur.
(Nadam se da vas ovi moji nagli dolasci i odlasci ne uznemiravaju.)
G2: Estafurullah. Buyurun. (Boe sauvaj. Izvoli.)
G1: Handan bu ne gzel srpriz! (Kako lijepo iznenaenje, Handan!)
G2: Zamansz gelmedim umarm. (Nadam se da nisam dola u nezgodno vrijeme.)
G1: Hayr. ok sevindim uzun zaman oldu. (Ne. Ba mi je drago, prolo je dosta vremena.)
U sljedeim je primjerima prisutno sintaksiko sredstvo kojim se strategija optimizam
ostvaruje kako u engleskom tako i u naem i turskom jeziku. Rije je o upitnim
frazama/dopunskim pitanjima/privjescima (engl. tag-questions):
G1: Her ey dzelecek Gke. Sen bir an nce iyilemeye bak.
(Sve e se srediti, Goke. Ti gledaj da to prije ozdravi.)
G2: Beni burada unutmazsnz, deil mi?
(Neete me ovdje zaboraviti, zar ne/je l da?)
G1: Anneceim? (Mamice?)
G2: Efendim, kzm? (Molim, keri?)
G1: nmzdeki cumartesi gn bir arkadan partisi var. Gidebilirim, deil mi? (Bu da
daha etkili oluyor - Gidebilir miyim? - diye sorunca - Dur bakalm, bir dneyim veya
gidemezsin)
(Sljedee subote jedan prijatelj prireuje zabavu. Mogu ii, zar ne/je li tako? /To puno
bolje prolazi. Kad pita - Mogu li ii?, onda odgovor bude: Stani, da vidimo, da
razmislim, ili: Ne moe ii./)
(Ongun 1998:17)
Objanjenje u zagradi pokazuje razlog izbora te strategije, naime, upotrebom izraza deil mi?
(zar ne?) govorno lice oekuje da e dobiti pozitivan odgovor.
Sljedee lingvistiko sredstvo ostvarivanja strategije optimizam karakteristino je za turski
jezik. Rije je analitikoj formi: -(y)i + vermek (gerund na -(y)i s glagolom vermek to znai
dati) koja slui za izraavanje brzine i trenutanosti gl. radnje, npr.: Dkkana gidiver!
Skokni do prodavaonice!; Mektubu da yazver, postaneye gtreyim. Napii askom i
pismo, da ga odnesem na potu. (auevi 1996:309). ini se da u pragmatikom smislu
ova analitika forma pretpostavlja da zahtjev koji se njome izraava ne predstavlja velik
pritisak na sagovornika i da e ga on moi brzo izvriti (iz istog razloga ova bi forma mogla
96
svoje mjesto imati i u strategiji umanjivanja nametanja). Ovaj oblik koriste vie pozicionirani
ili sagovornici na maloj socijalnoj distanci. Na prijevodni ekvivalent nekad moe biti
deminutivni glagol, naprimjer, skoknuti ili izrazi: askom, malo, zaas.
ok eyler yapabilirsiniz Sadk amca, yani biraz u marangozluk iini retiverseniz.
(Moete uraditi mnogo toga, ika Sadik, mislim kad biste ga malo pouili tom stolarstvu.)
G1: Anne yapabileceim bir ey var m? (Mama, ima li neto to ja mogu uraditi?)
G2: Yok, kzm, yok yok, sa ol. A, bak, Fusun ne diyecektim Sana zahmet, gelirken onu
getiriver.
(Ne, keri, nema, hvala. A, sluaj, Fusun, ta sam ono htjela rei Molim te, kad bude
dolazila, ponesi ga.)
Ovdje je u naem prijevodnom ekvivalentu teko postii isti uinak. Slino je i u sljedeem
primjeru, osim to se moe dodati glagol skokni:
Haydi, benim aslan kzm, bana bir su getiriver.
(Hajde moja djevojice, skokni i donesi mi vode.)
(Ongun 1998:23)
Zahtjev je dodatno ublaen nainom oslovljavanja: benim aslan kzm to doslovno znai
moja djevojice lavice.
Strategija optimizam najee se realizira upotrebom glagola ummak (nadati se) kao i
dopunskim pitanjima. Zanimljivo je kako se ovdje pokazuje jedna drugaija, pragmatika
funkcija analitike forme na -(y)i + vermek.
Narednom se strategijom moe umanjiti ugroavanje sagovornikovog obraza kroz isticanje
kooperativnosti.
5.2.13 Ukljuivanje govornika i sagovornika u istu aktivnost
Upotrebom inkluzivnog mi govornik sugerira sagovorniku zajedniku ukljuenost u odreenu
aktivnost koju od njega zahtijeva i na taj nain umanjuje ugroavanje njegovog obraza.
U engleskom je jeziku inkluzivno mi sadrano i u izrazu let's (hajde da...). Penelope Brown i
Stephen C. Levinson navode sljedee primjere: Let's have a cookie, then. - Hajde da uzmemo
kolai. (tj. da ja uzmem kolai) ili Let's get on with dinner, eh? - Da nastavimo s veerom?
(tj. da ti nastavi s veerom) (Brown, Levinson1987:127). Prijevodni ekvivalent u turskom
jeziku bio bi optativ za prvo lice mnoine. Zanimljivo je da prvo lice mnoine optativa
glagola bakmak (vidjeti) bakalm Ekrem auevi smatra partikulom koja slui za a)
poticanje (s imperativom), npr. Otur bakalm! Pa sjedi!...b) izraavanje sumnje,
rezerviranosti, pretpostavke i sl., npr. Bakalm n'olur? Pa da vidimo to e biti? (auevi
97
1996:427). U ostalim sluajevima susree se lina zamjenica biz (mi) i glagolski oblici koji
sadravaju lini nastavak za prvo lice mnoine.
Hogeldin! Ee, neler yaptk bugn? (Dobrodola? E, pa ta smo danas sve radili?)
(afak 2000:77)
Ovdje je inkluzivno mi koriteno umjesto drugog lica jednine (ta si ti radila?).
Bu frsat karmayalm, ltfen. nan bana!
(Ne propustimo tu priliku, molim te. Imaj povjerenja u mene!)
Optativ prvog lica mnoine karmayalm (ne propustimo) znai, ustvari, nemoj ti propustiti.
sterseniz bir hatrlatma yapalm. (Ako elite, da podsjetimo.)
Voditeljica kontakt-programa koristi optativ za prvo lice mnoine hatrlatma yapalm (da
podsjetimo), a zapravo misli da vi podsjetite. Na taj nain ona ublaava svoj zahtjev,
pokazujui zahtijevanu radnju kao zajedniku aktivnost.
G1: Hani, kendi kendime dedim ki ben ne yapyorum hi bir eye yaramadm oturuyorum,
deil mi, abi? O zaman i mesela kahvede niye almaym ben bir kahvede miyim?
(Rekoh sama sebi pa ta ja radim, beskorisna sam, samo sjedim, zar nije tako, brate? Pa
zato onda ne bih radila, naprimjer, u jednoj kafani, jesam li sad u jednoj kafani?)
G2: Aslnda doru haklsn, biliyor musun? Neden sana bir i bulmuyoruz ki?
(U stvari, u pravu si, zna? Pa, to mi tebi ne naemo neki posao?)
U odgovoru na zahtjev Govornik 2 koristi oblik prezenta na -yor u prvom licu mnoine
bulmuyoruz (ne naemo) a zapravo eli rei: ja ne nalazim. Ovim se prekljuenjem na
inkluzivno mi eli potcrtati kooperativnost i zajednitvo s jedne strane, a s druge strane se
umanjuje eventualni dug koji bi Govornik 1 mogao osjetiti prema Govorniku 2.
I u sljedeem primjeru traenja dozvole inkluzivno mi zamjenjuje prvo lice jednine:
Artk eker yiyebilir miyiz Nermin abla?
(Moemo li sad jesti slatkie, teta Nermina?)
(Mungan 2002:51)
G1: Babacm bo gnm, ya. (Pa danas mi je, tatice, slobodan dan.)
G2: Bo gnn, ya. Aman, ne gzel! Ne dersin babanla ksack bir tur yapalm, ya?
(Slobodan dan? O, kako lijepo! ta kae da sa svojim tatom malo proeta?)
98
Optativ u prvom licu mnoine yapalm (da napravimo) nije mogue zbog kongruencije
prevesti na na jezik u istom licu. Zanimljivo je da u turskom primjeru taj oblik ide zajedno s
babanla (sa svojim ocem), koji je koriten umjesto line zamjenice za prvo lice jednine.
Takvo je prekljuivanje s line zamjenice za 1. lice na linu zamjenicu za 3. lice esto u
razgovoru s djetetom, naprimjer, Mama /=ja/ e ti sada dati da jede (Kordi 2002:30). U
navedenom primjeru prekljuivanje u govornom inu zahtjeva/poziva naglaava i podsjea da
je rije o ocu, pa se time sagovornik podstie na izvrenje radnje, dok oblik optativa u prvom
licu jednine potcrtava zajednitvo.
Postoji jo jedan nain da se sagovornik ukljui u zajedniku aktivnost:
5.2.14 Davati (ili pitati za) razlog
Davati ili pitati za razlog, kako navode Penelope Brown i Stephen C. Levinson,
konvencionalizirana je forma pozitivne utivosti u engleskom jeziku. Zapravo,
konvencionalizirana je forma indirektne sugestije koja prije trai nego to daje razloge (why
not, why dont... zato ne). Takvim se ukljuivanjem sagovornika u praktino
prosuivanje, zajedno s pretpostavkom o podjednakim interesima, ugroavanje obraza
prikazuje prihvatljivim i razumnim. Zanimljivo je da se pomjeranjem glagola (koji slijedi iza
pitanja zato ne) u prolost moe od sagovornika traiti razlog zato je/nije neto uinio (a on
nema prihvatljive razloge) i tako prijei u govorni in ekspresivne kritike (Brown, Levinson
1987:128).
U turskim je primjerima est izraz: neden olmasn (bosan. zato /da/ ne; engl. why not).
U prvom je primjeru ova strategija koritena u govornom inu traenja usluge. Drugi primjer
sadri izraz neden olmasn u pozitivnom odgovoru na ponudu/molbu.
Ha, ite ben de bunu diyorum. Yani, neden olmasn, mesela byle bir tandklarndan biri olsa
da ya gvenilecek biri, deil mi, ben de onun yannda alrsam.
(Eto, i ja to kaem. Mislim, zato da ne, naprimjer ako ti ima nekog poznatog ili pouzdanog
da ja radim kod njega.)
Merhaba, tatlm naslsn? Tabii buluabiliriz. Hayatm biz bizim kahvede deil, bir yerdeyiz.
Buraya gelebilir misin? Ben de seni grmeyi ok isterim. Tabii. Tamam, hayatm, neden
olmasn? Grrz.
(Zdravo, srce, kako si? Naravno da se moemo nai. Draga, nismo u naem kafeu, na jednom
smo drugom mjestu. Moe li doi ovamo? I ja tebe elim vidjeti. Ma, naravno. U redu,
draga, zato da ne? Vidimo se.)
(BizimEvin Halleri.TRT.11.05.2005.)
99
I narednom se strategijom, ali na jedan drugaiji nain, moe pozivati na zajedniku

aktivnost.
5.2.15 Pretpostavljanje/ utvrivanje reciprociteta
Postojanje saradnje izmeu govornika i sagovornika moe se pokazati i ukazivanjem na
reciprona prava i obaveze. Govornik moe rei: Ja u za tebe uraditi X ako ti za mene uradi
Y, ili Ja sam prole sedmice za tebe uinila X, pa ti ove sedmice uini Y za mene.
Potcrtavajui uzajamna prava ili naviku recipronog ugroavanja obraza, govornik moe
ublaiti prijetnju obrazu sagovornika (Brown, Levinson 1987:129).
Olur, hepsini yaparm. Yalnz, benim de sizden bir ricam var.
(Moe, sve u to uraditi. Samo, i ja imam jednu molbu za vas.)
(Kurunlu 1997:96)
Govorno lice G1 prihvata da ispuni zahtjev sagovornice, ali istovremeno kae da i ono ima
molbu za nju. Izraz je dodatno ublaen veznikom yalnz (samo).
100
5.3 Strategije negativne utivosti

Negativna utivost usmjerena je ka sagovornikovom negativnom obrazu. Negativan obraz ine
potrebe pojedinca za slobodom i neometanim djelovanjem to je sr onoga to uobiajeno
nazivamo ukazivanjem potovanja, za razliku od pozitivne utivosti kao okosnice bliskosti. Kad
se u zapadnim kulturama govori o utivosti, misli se, ustvari, na ovu negativnu utivost. Ona
predstavlja kompleks lingvistikih strategija izrazite konvencionaliziranosti, koje ve odavno
nalazimo u knjigama o lijepom ponaanju. Ove se strategije koriste onda kad se eli ostvariti
socijalno distanciranje, suprotno strategijama pozitivne utivosti koje slue postizanju bliskosti i
solidarnosti meu sagovornicima. Kulture distance pretpostavljaju da su konflikti i konfrontacije
neizbjeni i veoma opasni, misli Robin T. Lakoff. Stoga se primjenjuju strategije koje
sagovornike odravaju na dovoljnom odstojanju. Rije je o utivosti distance analognoj
teritorijalnim strategijama kod ivotinja: pazimo da ne upadnemo u neiji tui prostor, u
doslovnom i prenesenom znaenju (Lakoff 1990:34).
No ne treba zaboraviti da strategije negativne utivosti kao nain ublaavanja potencijalno
konfliktnih govornih inova mogu biti usmjerene i prema pozitivnom obrazu sagovornika, npr.
kod izraavanja ekspresivne kritike.
5.3.1 Konvencionalizirana indirektnost
Konvencionalizirana je indirektnost, prema rijeima Penelope Brown i Stephena C. Levinsona,
ishod dviju oprenih namjera: elje da se sagovorniku ostavi prostora (za odbijanje) i elje da
mu se direktno obrati. Konvencionalizirana indirektnost mjesto je sudara ove dvije tendencije,
ali je ujedno i kompromis koji omoguuje njihovo, barem djelomino ostvarenje. Govornik svoj
izriaj ini teim za razumijevanje kako bi ga ublaio i uinio utivijim (Lakoff 1990:31).
Postoji jo jedan nesklad koji Nada Ivaneti opisuje kao nesklad izmeu namjeravane funkcije
iskaza i njegovog doslovnog znaenja indiciranog formalnojezinim sredstvima. Ovdje se jedna
radnja obavlja pomou druge: zahtijeva se pitajui, zapovijeda se tvrdei (Ivaneti 1995:22).
Ili, kako Anja Nikoli-Hojt tvrdi: govornik misli ono to je rekao, ali i vie od toga, jer postoji
primarna (nedoslovna) i sekundarna (doslovna) namjera. Sve ilokucije su indirektne i do njihove
snage dolazi se pomou skupa implikatura i strategija prepoznavanja prve i svih narednih
namjera (Nikoli-Hojt 1993:36).Postoji cijela skala konvencionaliziranosti pa tako i stepeni
kompromisa u jednom (direktnost) i drugom (indirektnost) smjeru. Najizraenija forma
konvencionalizirane indirektnosti, prema Penelopi Brown i Stephenu C. Levinsonu, jesu tzv.
indirektni govorni inovi. Njihova je konvencionaliziranost ustupak elji da se bude direktan
101
tako da sagovornik ne moe imati dvojbu o tome ta je govornikova intencija. No isto tako su
indirektne forme uvijek dopunjene izraenom utivou i predstavljaju ublaavanje zahtjeva
(Katni-Bakari 2003:101). Nijedan govornik engleskog jezika, osim u nekim vrlo bizarnim
okolnostima, nee sljedee pitanje protumaiti kao zahtjev za odreenom informacijom: Can you
pass the salt? (Moe/moete li mi dodati so?, Brown, Levinson1987:133). Isti se zahtjev moe
realizirati kroz cijelu skalu indirektnih govornih inova:
Can you pass the salt? (Moe/moete li mi dodati so?)
Could you pass the salt? (Da li biste mi mogli dodati so?)
Could you possibly pass the salt (please)? (Da li biste mi, moda, mogli dodati so /molim vas/?)
Leech, takoer, tvrdi da se stupanj utivosti moe uveavati kroz upotrebu sve indirektnijih
govornih inova. Oni su sve vie utivi, jer uveavaju broj opcija, a snaga ilokucije slabi to je
ona indirektnija (Leech 1983:108). Meutim, neobaveznost podrazumijeva indirektnost, ali
indirektnost ne ukljuuje neobaveznost jer postoje primjeri gdje indirektnost ugroava maksimu
takta kao u primjeru: Zar ne moe biti tih? gdje je negativno pitanje indirektnije od pozitivnog,
a opet je neutivo, tj. naruava maksimu takta jer je sagovornikov izbor suen (Leech 1983:127).
Indirektnost ne podrazumijeva nuno utivost, tvrdi i Shoshana Blum-Kulka, utivost i
indirektnost povezani su samo u sluaju konvencionalizirane indirektnosti (Blum-Kulka
1987:132).
Moe se rei da i turski jezik posjeduje konvencionalizirane indirektne inove, u kojima je
gotovo redovito zastupljen prezent na -r (ponekad u posibilitivu) i to u upitnom obliku
(ublaavanje najee preuzima formu pitanja, Lakoff 1990:31): Bir eker bana uzatr msn
canm? (Hoe/Moe li mi, duo, dodati jednu bombonu?). Naime prezentom na r, za razliku
od futura na (y)acak, oznaava se nekategorina ili potencijalna budunost. Tako se ovaj
prezent upotrebljava u sluajevima kad izvrenje neke radnje ovisi o brojnim objektivnim ili
subjektivnim okolnostima (auevi 1996:243). Takve semantike osobine prezenta na -r
predodredile su njegovu pragmatiku upotrebu u govornim inovima molbe, zahtjeva, ublaene
zapovijedi jer se sagovorniku ostavlja dovoljno prostora za izbor, odnosno odbijanje i
distanciranje.
Bir dakika bakar msnz? Biraz konuabilir miyiz?
(Moete li jednu minutu? Moemo li malo porazgovarati?)
(Bedel.TRT.07.11.2005.)
Doslovan prijevod izraza bakar msnz? jeste: moete li pogledati? No njegova je osnovna
funkcija skrenuti panju sagovornika (konobara, prodavaa i sl.). U naem se jeziku u toj
funkciji nalaze razliiti izrazi poput molim vas, oprostite.
G1. Madam benimle dans eder misiniz?
(Gospoo, da li biste plesali sa mnom/hoete li plesati sa mnom/jeste li za ples?)
102
G2: Memnuniyetle. (Vrlo rado.)

(Bedel.TRT.21.11.2005.)
Prezent na r u govornom inu poziva moe se prevoditi naim potencijalom prvim.
Znaenje iterativnosti moe podrazumijevati i to da se neka radnja ne vri samo po

navici nego i svjesno ili, pak, sasvim spontano. Stoga ovaj prezent nosi i naglaena
intencionalna znaenja, koja se u h. jeziku najee izraavaju pogodbenim nainom
(potencijalom) (auevi 1996:247).
Upotrebom oblika potencijala molba postaje jo utivija i u molbama se esto javlja i partikula
moda (Mrazovi, Vukadinovi 1990:612).
idem, hayatm. idem ltfen, gelir misin?
(igdem, duo! igdem, hoe/moe li doi, molim te?)
Ovdje se zapaa mogunost prevoenja prezenta na -r naim glagolom moi, jer on oznaava i
radnju koju je netko spreman i sposoban izvriti (auevi 1996:248). No, sagovornik zna da
ga govornik to ne pita u doslovnom smislu.
G1: Glin unlar da envantere geer misin, ltfen?
(Gulin, hoe li, molim te, ovo zavesti u inventar?)
G2: Tabii. (Naravno.)
U prethodnim primjerima zahtjev je dodatno ublaen modalnom rijeju ltfen (molim vas/te).
G1: Amyacak msn u kapy? (Zar nee otvoriti ta vrata?)
G2: Samalama ayamda Meltem var. Sen aar msn, ltfen?
(Glupost, Meltem mi je na nogama. Hoe li, molim te, ti otvoriti?)
G1: Sakz anne u kapy bir aver, sana zahmet!
(Mama Sakiz, otvori askom ta vrata ako ti nije teko.)
Navedeni primjer vrlo ilustrativno pokazuje cijelu skalu govornih inova zahtjeva od najutivije
forme (koju, ne sluajno, izgovara sagovornica - vie je istraivanja u razliitim jezicima
pokazalo da su ene u komunikaciji utivije): Sen aar msn, ltfen? (Hoe li, molim te, ti
otvoriti?), preko forme koja se koristi meu sagovornicima male socijalne distance: Sakz anne
u kapy bir aver, sana zahmet! (Mama Sakiz, otvori askom ta vrata, ako ti nije teko), do
forme koja se moe smatrati neutivom (odrino-upitni oblik) ne samo u turskom, ve i u naem
103
i engleskom jeziku (za Penelopu Brown i Stephena C. Levinsona pitanje: Couldnt you pass the
salt? oznaeno je kao izrazito neutivo, Brown, Levinson 1987:135, istog miljenja je i Leech,
Leech 1983:127): Amyacak msn u kapy? (Zar nee otvoriti ta vrata?). Izraz zahmet
olmazsa ili zahmet olmasn (u navedenom primjeru u skraenoj verziji sana zahmet - molim, ako
nije teko, da ti ne bude teko) upotrijebljen samostalno znai molim, a ako stoji uz jo neku
rije, oznaava molbu ako ti/vam nije teko (Teodosijevi 2004:34).
G1: Senden bir ey rica edebilir miyim? (Mogu li te neto zamoliti?)
G2: Elbete. (Svakako.)
G1: u dosyalarndan birini benim iin inceleyebilir misin? Grn merak ediyorum.
(Moe li za mene pogledati jedan od ovih dosjea? Zanima me tvoje miljenje.)
Govorni in molba ima svoj uvod izraen upitnom reenicom: Senden bir ey rica edebilir
miyim? (Mogu li te neto zamoliti?).
Glagol rica etmek (moliti, zamoliti), prema Mirjani Teodosijevi, moe se u zavisnosti od
konteksta koristiti u svim vremenima i licima, ali je najea upotreba u prezentu na -r i to u
upitnom obliku, kao i u posibilitivu (ni ovdje se ne radi o doslovnoj moi sagovornika da neto
uradi). Isto znaenje ima i fraza Bir ricam olacak (Neto u te/vas zamoliti) to doslovno znai
imau jednu molbu za tebe/vas (upotreba futura kao sredstva distanciranja, takoer, obiljeava
strategije negativne utivosti), npr.: Senden bir ricam olacak to doslovno znai Imat u jednu
molbu za tebe/neto u te zamoliti, ili Bir ricam var. (Imam jednu molbu.) (Teodosijevi
2004:33).
G1: Ya bakar msn, u dosyay emanet etsem sana, gz kulak olur musun ya?
(Molim te, ako ti ostavim ove dokumente hoe li ih priuvati?)
G2: Oluruz canm, nolacak ki(Hoemo, duo, naravno)
(Uzuner 2006:58)
Kao to se moe zakljuiti iz primjera, konvencionalizirana se indirektnost najee koristi u
govornim inovima zahtjeva/molbe. Zapravo se radi o jednom govornom inu kojemu je svrha
navesti sagovornika na neku radnju/smjer djelovanja, pri emu on sam odluuje o tome hoe li to
uiniti. Molba je (bila) karakteristina za istonoevropska drutva kao forma pisma, kojom
poiljatelj, uniavajui sebe, trai neku vrstu privatne usluge od institucije, za razliku od
aplikacije koja se u zapadnim drutvima alje institucijama koje imaju mo, ali i obavezu da
ljudima ponude odreena prava i usluge (Wierzbicka1985). Tako bi se moglo rei da je molba
(koja nema prijevodni ekvivalent u engleskom jeziku, jer se kao i zahtjev prevodi leksemom
request) govorni in u kojem je govornik nieg socijalnog statusa od adresata, ili je veoma blizak
s njim i u kojem je potreba da se izvri odreena radnja izraenija nego u govornom inu
zahtjevu (to je potencirano odreenim izrazima kao to je molim, molim vas i slino). Razlika
izmeu molbe i zahtjeva moe se objasniti i na sljedei nain:
104
Zahtjevom u uem smislu se - kao i molbom - od sagovornika zahtijeva da uini neto to je u

interesu govornika. Zahtjev se od molbe razlikuje po intenzitetu izraavanja onoga to govornik
eli i u smanjenoj dozi utivosti (Mrazovi, Vukadinovi 1990:614).
U svakom sluaju, radi se o inovima koji ponajvie ugroavaju sagovornikov negativan obraz,
odnosno njegovu elju da bude slobodan i neometan u svom djelovanju. Direktivi obino
spadaju u kompetetivnu kategoriju (ilokucijski cilj je u sukobu s drutvenim ciljem) gdje
negativna utivost igra znaajnu ulogu (Leech 1983:106).
Engleski jezik, kao jezik drutva izraene negativne utivosti, posjeduje mnogo razraeniji
sustav konvencionaliziranih indirektnih govornih inova u usporedbi s turskim jezikom.
Najei glagolski oblik koji se susree u konvencionaliziranim indirektnim govornim inovima
u turskom jeziku jeste prezent na -r i to njegov upitni oblik. Moe se rei i obratnim smjerom:
ovo glagolsko vrijeme svojevrstan je signal da se radi o konvencionaliziranom indirektnom inu.
Ograde, takoer, mogu biti strategije negativne utivosti.
5.3.2 Ograde
Ograde (engl. hedges) su lingvistika sredstva kojima se sagovorniku signalizira da ga
govornik ne eli ometati/prisiljavati. One reduciraju snagu iskaza (Holmes 1995:74),
razblauju njegovu intenciju (Lakoff 1990:37). Stoga ih Penelope Brown i Stephen C.
Levinson nazivaju i oslabljivaima (weakeners). U toj se funkciji mogu nai paralingvistiki
signali - pauze i signali oklijevanja (vocal hesitations, npr. hm), intonacija, neke rijei, upitne
fraze/dopunska pitanja/privjesci (engl. tag-questions), kondicionalne reenice. Za Leecha
lingvistiko sredstvo ograda i ublaavanja ponekad mogu biti i negativne reenice iako ih on
objanjava terminom litota: I dont like Kenneth (Ne svia mi se Kenneth.) ublaena je
varijanta iskaza I dislike Kenneth. (Osjeam antipatiju prema Kennethu) (Leech1983:101).
Ograde u odnosu na Griceove maksime spadaju u prvu podskupinu.
Ograde u odnosu na Griceove maksime
Penelope Brown i Stephen C. Levinson ova lingvistika sredstva klasificiraju prema opreci s
Griceovim maksimama. Tako se u sklopu prve maksime kvaliteta ograda najee realizira
glagolima miljenja (I think - mislim; I believe - vjerujem; I assume - pretpostavljam i sl.)
kojima govornik signalizira da ne preuzima potpunu odgovornost za istinitost iskaza. U turskom
jeziku to bi bila fraza bana kalrsa/bence (po mom miljenju), ili, pak, neki glagoli: sanrm,
dnyorum (mislim/pretpostavljam), yanlmyorsam (ako ne grijeim), tahmin ediyorum
(pretpostavljam).
Hanmefendi bir baka hekime grnmeniz iyi olacak. Anlattnz arlarla kalp hastalnn
pek ilgisi yok, sanrm.
105
(Gospoo, bilo bi dobro da vas pogleda neki drugi lijenik. Mislim da bolovi koje ste opisali
nemaju ba mnogo veze sa sranom boleu.)
(Tucu 1991:34)
Primjer pokazuje upotrebu ograde u govornom inu neslaganja. Kao ublaavanje ugroavanja
sagovornikovog obraza ovdje je pored ukazivanja potovanja (hanmefendi - gospoo) koritena
i strategija umanjivanje nametanja koja je realizirana upotrebom priloga pek (u naem jeziku u
takvoj upotrebi nalazi se rijeca ba).
stifa edip sivil hayata gemiti, yanlmyorsam.
(Ako ne grijeim, dao je ostavku i preao u civile.)
(Akengin 1996:98)
Ograda je koritena u asertivu kojim govornik iskazuje kako stvari stoje ali u isto vrijeme
izrazom yanlmyorsam to znai ako ne grijeim (glagol yanlmak u negativnom je obliku
kondicionala) daje nagovjetaj sagovorniku da to moda i nije istina.
Kao analogan tzv. dubitativnoj partikuli u jeziku Tzeltal kojom govornik signalizira da ne zna da
li je to to govori istina (Brown, Levinson 1989:154), moe se navesti turski perfekt na - mi.
Upotreba perfekta na mi pokazuje:
neukljuenost govornika u tok glagolske radnje. Dakle, osoba koja govori saznaje za
neku (ve okonanu) radnju i(li) prosuuje o njoj tek na osnovi njezinih rezultata ili, pak,
informacija koje dobiva iz druge rukeBudui da o njoj sudi ili je rekonstruira na
osnovi rezultata koje zatjee, semantiki se uvijek podrazumijeva odgovarajui modalni
okvir - ini se, reklo bi se - Numaray yanli evirmisiniz, dedi - Okrenuli ste
pogrean broj ree. (auevi 1996:255).
Na taj bi nain ovaj glagolski oblik u pragmatikom smislu dobio funkciju ograde, mada ne
treba smetnuti s uma i mogunost drugaije upotrebe, npr. ironine.
to se tie maksime kvantiteta, ograda signalizira da iskaz ne nosi dovoljno informacija ili, pak,
dovoljno preciznih informacija. Stoga ovdje spada i izraavanje suuti zbog loe vijesti koja se
(ne) saopava sagovorniku.
G1: Tahlil neticelerinden daha nemli bir ey kt.
(Iz analiza krvi ispostavilo se neto jo vanije.)
G2: Ne? (ta?)
G1: zgnm. ok zgnm(ao mi je. Jako mi je ao)
(Bedel.TRT.07.11.2005.)
106
Aa yukar yle saylr. (Manje-vie tako se smatra.)

U funkciji ograde nalazi se prilog za aproksimaciju aa yukar (manje-vie).
Ograde koje prate maksimu relevantnosti odnose se na promjenu teme koja, takoer, moe
ugroziti sagovornikov negativan obraz. Ovdje spadaju izrazi poput: Ovo moda nije
relevantno/prikladno/u pravo vrijeme, ili Izvini, ba sam pomislila
Primjeri koji slijede ne sadravaju promjenu teme, ali se mogu smatrati njenom podvrstom jer
govornik sagovorniku signalizira da je svjestan da ne dolazi u prikladno vrijeme:
G1: Fitnat Hanm sizi zamansz rahatsz ediyorum ama kusura bakmayn.
(Gospoo Fitnat, uznemiravam vas u neprikladno vrijeme, ali ne zamjerite)
G2: Buyurun (Izvolite)
(Altan 1998:85)
eyabi, zaman deil belki ama biraz konusak.
(Ovajbrate, moda nije vrijeme ali da malo porazgovaramo.)
Sljedeu skupinu ograda predstavljaju fraze kojima se pokazuje oklijevanje govornika da
sagovorniku saopti nepovoljnu vijest.
Ograde koje signaliziraju da je govornik svjestan ugroavanja sagovornikovog obraza
Penelope Brown i Stephen C. Levinson navode i ograde koje signaliziraju da je govornik
svjestan ugroavanja sagovornikovog obraza i njegovih potreba i elja. Najee su to fraze koje
prate prenoenje loih vijesti ili izraavanja ekspresivne kritike gdje govornik pokazuje svoju
svjesnost da to to govori sagovorniku treba rei zaobilaznim putem ili moda nikako:
Maalesef, size tatsz bir haber vermek zorundaym.
(Naalost, moram vam prenijeti jednu neugodnu vijest.)
Govornik pomou modalne rijei maalesef (naalost) signalizira svoje aljenje, a upotrebom
perifrastine konstrukcije mek/-mak zorunda olmak (biti prisiljen/morati) izraava primoranost
na saopavanje loe vijesti. Zanimljivo je da se vijest povoljna za sagovornika, a ponekad i za
govornika (to bi spadalo u strategije pozitivne utivosti) najavljuje izrazom mjde to znai
radosna vijest, mutuluk, dragika:
Arkadalar mjde. zinler alm, baheye aslm liste.
(Prijatelji, mutuluk. Ide se na odsustvo, lista je okaena u dvoritu.)
(Yol)
107
Primjeri koji slijede pokazuju svjesnost govornika da ugroava obraz sagovornika:

Nasl sylesem bilmiyorum ki!
(Ne znam kako da kaem!)
G1: Nasl sorsam acabaYani karmak gibi olmasn ama Nazl niye bebek
dnmyorsunuz? zr dilerim yanl bir ey mi syledim?
(Kako da kaem/pitam? Mislim, da ne ispadne da se mijeam, ali, Nazli, zato ne razmiljate
o bebi? Izvinjavam se, jesam li rekla neto pogreno?)
G2: Yoo, yle deil tabii. (Ma ne, naravno da nisi.)
Navedeni primjeri sadre kondicional u prvom licu jednine u upitnom obliku koji oznaava
nedoumicu, kolebanje, neodlunost (auevi 1996:298). U prvom primjeru to je neodlunost
da se prenese loa vijest, dok u drugom primjeru signalizira neodlunost i kolebanje prilikom
traenja odreene informacije. U naem se jeziku u toj funkciji ograde nalazi drugaija
konstrukcija: upitni prilog/zamjenica + veznik da + prezent.
Bilmem nasl anlataym, rahmetli pederiniz de bilirdi, ben bo zamanlarmda ufak tefek polisiye
ykler yazarm...
(Ne znam kako da objasnim, va je rahmetli otac znao, ja u slobodno vrijeme piem krimie)
(Altan 1998:85)
Sze nasl balayacam bilemiyorum. (Ne znam kako da zaponem.)
(Bedel.TRT.28.10.2005.)
ey...nasl syleyeceimi bilmiyorum ama sa bana tuhaf davranyor abi.
(Ovajne znam kako da kaem, ali Isa se prema meni udno ponaa.)
Aslnda nereden balayacam ok iyi kestiremiyorum.
(Zapravo, nisam ba sigurna odakle da ponem.)
Navedeni primjeri sadre negativni oblik glagola bilmek (znati), osim posljednjeg - koji ima
negativni oblik glagola kestirmek (pretpostaviti, utvrditi, odrediti). U drugom i posljednjem
primjeru forma nemogunosti pojaava oklijevanje govornika. No u svim primjerima govornik
signalizira sagovorniku da je svjestan da e ugroziti njegov obraz.
ey, beyefendi baz eyleri sylemek o kadar zor ki.
(Ovaj,gospodine, tako je teko rei neke stvari.)
(Bedel.TRT.07.11.2005.)
108
Rije ey to znai stvar, neto u ovom primjeru ima pragmatiku funkciju signala oklijevanja
(to je u naem jeziku izraz ovaj). Asertiv, kao govorni in gdje se sadraj iskaza mora poklapati
sa stanjem u svijetu i kojim se ovdje tvrdi da je neke stvari teko rei, sadri esticu ki koja
slui za pojaanje prateih modalnih znaenja upitnih i usklinih reenica (auevi
1996:426).
Odreene rijei, takoer, mogu imati funkciju ograda.
Rijei u funkciji ograda
Rijei koje, prema Penelope Brown i Stephenu C. Levinsonu, u pragmatikom smislu imaju
funkciju ograda/okolianja mogu biti: only (samo); perhaps (moda); merely (jedva, samo);
maybe/possibly (moda, vjerovatno):
Biraz ayp olmuyor mu? (Zar to nije pomalo sramotno/Nije li to pomalo sramotno?)
(Azize.TRT.11.05.2005.)
Olum ne yaptn? Maksad da biraz amsn Peyami!
(Sine, ta si to uradio? Malo si pretjerao, Pejami!)
Prilog mjere i stupnja biraz (malo) koriten je u govornim inovima ekspresivne kritike. U
prvom primjeru nalazi se i upitno-odrina reenica gdje se oekuje potvrdan odgovor.
zr dilerim. Sizi megul etmeyeyim. Uygun bir zamanda belki.
(Izvinjavam se. Da vas sad ne zadravam. Moda kad bude prikladnije vrijeme.)
Ovdje je modalna rije pretpostavke belki (moda) u funkciji ograde u govornom inu zahtjeva
koji zapoinje isprikom, a potom samoinicijativnim odgaanjem traenja usluge.
Ufak bir tarih sapmas oldu herhalde. Asl tarih budur
(Vjerovatno postoji mala greka u datumu. Pravi datum je)
Navedeni primjer predstavlja nastavnikovu korekciju uenikovog pogrenog odgovora. Modalna
rije herhalde (vjerovatno) upotrijebljena je ovdje u funkciji ograde da bi se sauvao uenikov
pozitivan obraz.
Ograde mogu biti realizirane i kroz odreene vrste upitnih reenica:
Dopunska pitanja u funkciji ograda
Upitne fraze/dopunska pitanja/privjesci (engl. tag-questions) imaju vie pragmatikih funkcija a
jedna od njih je i upotreba u strategijama negativne utivosti gdje ublaavaju snagu iskaza
(Holmes 1995:80).
G1: ok isabetli bir seim yaptnz. (Napravili ste pravi izbor.)
109
G2: Umarm. A ey...her ey hazr olur, deil mi?

(Nadam se. A jo netosve je spremno, zar ne/je l da?)
Yani, neden olmasn mesela byle bir tandklarndan biri olsa da ya gvenilecek biri, deil mi,
ben de onun yannda alrsam
(Zato da ne? Naprimjer, ako ima neki tvoj poznanik ili neko pouzdan, zar ne/je l da, pa da ja
radim kod njega)
Upitna fraza ublaava snagu govornog ina zahtjeva.
Artk toplanty aabiliriz, deil mi?
(Moemo otvoriti sastanak, zar ne/je l da?)
(Ongun 1998:142)
Ovdje starija uenica otvara sastanak literarne sekcije. Zanimljivo je to to je dopunsko pitanje
dospjelo u deklarativ ija se ilokucijska namjera sastoji u izazivanju promjena. Deklarativi
stvaraju svijet time to ga pomou jezinog djelovanja proglaavaju postojeim (Ivaneti
2003:74). Kako oni zahtijevaju izvanjezinu instituciju kojom se stvara obaveza i za govornika i
za sagovornika, upotreba upitne fraze kao ograde moe se doivjeti kao viak. Meutim, u
ovom sluaju radi se o ne tako slubenom sastanku i o govornom licu mlae dobi.
Pogodbene reenice u funkciji ograda
U pragmatikoj funkciji ograda vrlo su este i pogodbene reenice, odnosno kondicional, kojim
se umanjuje nametanje i pritisak na sagovornika. Shoshana Blum-Kulka takvu upotrebu
kondicionala smatra nainom sintaktikog ublaavanja (syntactic downgraders, Blum-Kulka:
1984). Tako se ublaavaju i komande jer se u njih ukljuuje pojam mogunosti.
Bir iki nokta var ki kafam imdik imdik imdikliyor, sizce bir saknca yoksa, bir iki eye
bakmak istiyorum.
(Postoje dva-tri detalja koji me kopkaju, elio bih pogledati par stvari ako vi nemate nita
protiv.)
(Altan 1998:85)
Fraza sizce bir sakncas yoksa odgovarala bi engleskoj frazi If you dont mind (bosan. Ako
nemate nita protiv). Koritena je u govornom inu zahtjeva zajedno sa strategijom pod nazivom
umanjivanje pritiska na sagovornika realiziranom pomou izraza bir iki eye to doslovno znai
jednu dvije stvari. Zahtjev se esto realizira pogodbenom reenicom s glagolom sevinmek
(obradovati se) u glavnoj reenici, npr. Yarn Caz Festivali programn getirirsen sevinirim. 110
Bilo bi mi drago (doslovno znai obradovala bih se) ako bi mi sutra donijela program Dez
festivala.
Frsat bulursan kaplar bir sudan geiriver, hnzr kadn dn yarda brakp gitti
(Ako uhvati priliku, properi malo ove navlake, gadura ih je juer ostavila dopola oprane)
(Kurunlu 1997:96)
Kondicional je koriten u govornom inu zahtjeva zajedno sa strategijom pozitivne utivosti
optimizmom (geiriver - properi askom). Upotreba peorativnog naziva hnzr (gadura) za
osobu koja nije prisutna, takoer, predstavlja strategiju kojom se postie zbliavanje i solidarnost
sa sagovornikom/sagovornicom (poput ogovaranja). Ovo je jedan od mnogobrojnih primjera koji
pokazuju mogunost preplitanja strategija pozitivne i negativne utivosti u jednom govornom
inu.
G1: Bu byle olmayacak hayatm. En iyisi sen git konu Kemalle.
(Duo, tako nee ii. Najbolje bi bilo da ode i razgovara s Kemalom.)
G2: Fusun srar etme! Yeter artk! (Fusun, nemoj navaljivati! Dosta vie!)
G1: Eer gzel gzel konuursan diyorum, belki mesele zlr. Onun da kz var.
(Ako s njim bude lijepo porazgovarao, kaem, moda e se problem rijeiti. Pa i on ima
kerku.)
Nakon direktiva (u sugestiji) i sagovornikovog odbijanja dolazi ublaavanje/distanciranje kroz
upotrebu kondicionala, kojeg, opet, slijedi strategija pozitivne utivosti - upotreba sadanjeg
vremena: diyorum (kaem).
Uygun grrseniz (Ako vam odgovara)
Primjer sadri izraz koji se moe koristiti u govornom inu zahtjeva.
G1: sterseniz size evi gezdireyim. (Ako hoete, da vam pokaem kuu.)
G2: Rahatsz etmesem ben bu kadar uzun kalmay dnmyordum.
(Ako vam nije teko, nisam mislila ostati ovako dugo.)
(Kopan 2002:82)
Kondicional je najprije koriten u govornom inu ponude. Zanimljivo je da se nalazi i u
odgovoru kao ublaavanje pristanka na ponudu jer i pristanak moe ugroziti sagovornikov
obraz. Prihvatanjem ponude/poziva slijedi se maksima slaganja, ali uveava i sagovornikov
troak (engl. cost).
G1: Bir isteiniz var m? (elite li neto?)
G2: Yok sa ol Hasan. (Ne, hvala, Hasane.)
G1: Zahmet olmazsa ben bir ay ierim. Dars ok souk.
111
(Ako vam nije teko, popila bih jedan aj. Vani je jako hladno.)
Ovdje oblik kondicionala ima glagol koji, kad se nae u perfektu na di, oznaava priznanje
nametanja/pritiska na sagovornika (rahatsz ettim - uznemirila sam /vas/; zahmet ettim namuila sam /vas/).
G1: Baka mazareti olan var m?... yi. Ne dersin Nazl?
(Ima li jo neko da se izvlai?.. Dobro. ta kae, Nazli?)
G2: Ne diyeyim, ok iyi olur, abi. Tabii, sen msaitsen.
(ta da kaem, bit e odlino, brate. Naravno, ako si ti slobodan.)
Izrazom msaitsen (ako si slobodan/slobodna) moe se ublaiti govorni in zahtjeva ili bilo koji
drugi govorni in koji ugroava sagovornikovu slobodu djelovanja. U navedenom se primjeru
ublaava pristajanje na ponudu.
Taze ay demledim, istersen bir bardak ay ielim.
(Ba sam napravila aj, ako eli/hoe da popijemo jednu olju.)
Glagol istemek (eljeti) u kondicionalu drugog lica jednine ili mnoine moe se koristiti u
ponudama kao ublaavanje pritiska na sagovornika (istersen - ako eli).
Upotreba kondicionala (umjesto imperativa) u sljedeim primjerima, takoer, ima funkciju
ublaavanja nametanja/pritiska na sagovornika tako to mu se ostavlja prostor da ne uradi ono
to mu govornik sugerira (u svim primjerima radi se o govornom inu sugestije/savjeta).
Komanda se pomou kondicionala preoblikuje u utivu sugestiju (Brown, Levinson 1987:153).
Savjet/sugestija predstavlja govorni in koji ugroava sagovornikov obraz u engleskoj kulturi,
dok u turskoj potcrtava i uvruje solidarnost, pa se stoga esto susree i ne doivljava kao in
ugroavanja (Bayraktarolu 2001:178).
Sadece biz bu ie karmasak yani Zeynep ve babas karar verseler de sonra arasan.
(Samo, da se mi ne mijeamo u ovo, da Zejneba i njen otac odlue, pa da ti kasnije nazove.)
ey, diyeceim, sen sylesen de Yusuf abi arada bir kontrol etse.
(Neto sam htjela rei, kad bi ti rekao, pa da Jusuf povremeno svrati u kontrolu.)
G1: Nazl bir doktora grnsen. (Nazli, kad bi otila/a da ode lijeniku?)
G2: Doktorluk bir ey yok. (Nije nita za lijenika.)
112
Gitmesen. Ya da tez dnsen.

(Kad ne bi otiao, ili kad bi se brzo vratio.)
Iz primjera se moe zakljuiti da se ovaj glagolski oblik kao sredstvo umanjivanja pritiska na
sagovornika u govornim inovima zahtjeva, molbe, savjeta, esto koristi meu sagovornicima
male socijalne distance. Na prijevodni ekvivalent sadri pogodbene veznike ako, kad i glagole u
obliku potencijala: Zahtjev se izrie i esticom kad(a) s kondicionalom (Bari 1997:451).
Prijevodni ekvivalent moe imati strukturu da + prezent s dodatnim ublaavanjem pomou
veznika, u ovom sluaju sredstva za isticanje - a. Jednim dijelom ovaj oblik ulazi i u sljedeu
strategiju negativne utivosti, pogotovo ako u sebi nosi neki nagovjetaj neostvariva uvjeta.
5.3.3 Pesimizam
Ugroavanje sagovornikovog negativnog obraza ublaava se i tako to se eksplicitno izraava
sumnja da su ispunjeni uslovi za govornikov iskaz/zahtjev. U engleskom se jeziku u toj funkciji
esto koristi konjunktiv (could, would, might) (Brown, Levinson 1987:173). U turskom jeziku tu
funkciju moe preuzeti i kondicional.
U istu svrhu koristi se i futur, koji se u usporedbi sa sadanjim vremenom smatra vie utivim,
naprimjer: Ima li kod sebe koju cigaretu? i Hoe li biti koja cigareta kod tebe? (Brown,
Levinson 1987:174). Ovakva upotreba futura moe se promatrati i u strategiji obezliavanja u
funkciji distanciranja.
Jo jedan od naina ostvarivanja ove strategije jeste upotreba odrinih reenica: Ne vjerujem da
postoji ikakva ansa/mogunost/nada da ti/vi
Zanimljiva je upotreba futura (u formi imposibilitiva) u primjeru, kojim turske autorice Seran
Doanay-Aktuna i Sibel Kaml, oslikavaju strategiju ograde u govornom inu neslaganja:
Seninle ayn fikirde olduumu sylemeyeceim.
(Neu moi rei/ Ne bih mogla rei da se slaem s tobom.)
Na prijevodni ekvivalent, kao to se to moe vidjeti iz primjera, moe biti izraen i
kondicionalom I.Takoer, moe se koristiti i turska modalna rije belki (bosan. moda; engl.
perhaps) koju Penelope Brown i Stephen C. Levinson nazivaju pesimistinom ogradom (engl.
pessimistic hedges, Brown, Levinson 1987:175): Perhaps youd care to help me (Moda ti je
stalo da mi pomogne).
G1: Belki istemeyeceksin, ama yine de soracam. Vaktin varsa grebilir miyiz?
(Moda nee htjeti, ali opet u te pitati. Moemo li se vidjeti ako bude imala vremena?)
G2: Vaktim yok. Okula gideceim de. Vaktim olursa ben seni ararm, olur mu?
113
(Nemam vremena. Otii u do kole. Ja u nazvati tebe ako budem imala vremena, moe?)
G1: Tamam. (U redu.)
U govornom inu poziva upotrijebljene su modalna rije belki (moda) i negativni oblik futura
glagola istemek (eljeti).
G1: zr dilerim abla. Bunu sylemek belki ie yaramaz amasenden ok zr diliyorum.
(Izvini, sestro. Moda nema koristi od toga, alimolim te, izvini.)
G2: Bir eyim yok. Bak ben iyiyim... (Nije mi nita. Vidi, dobro sam.)
U govornom inu isprike nalazi se modalna rije belki (bosan. moda) i negativni oblik prezenta
na -r glagola yaramak (koristiti).
Za neke autore ova strategija jeste kljuna strategija koja odslikava sutinu strategija negativne
utivosti, za razliku od optimizma kao tipine strategije pozitivne utivosti.
Ako ve ne izraava sumnju u postojanje uslova za ispunjenje svog iskaza, govornik ugroavanje obraza
sagovornika moe ublaiti sljedeom strategijom.
5.3.4 Umanjivanje nametanja/prinude

Nametanje ili pritisak na sagovornika umanjuje se tako to mu se signalizira da usluga koja se od
njega trai nije osobito velika. U engleskom se jeziku u tu svrhu koriste fraze poput: I just want
to ask you if I can borrow a tiny bit of paper (elim te samo pitati ako bi mi mogao posuditi
jedan komadi papira) (Brown, Levinson 1987:177). U ovim iskazima mogue je koristiti sve
vrste eufemizama, npr. posuditi umjesto uzeti i koristiti. Tu spadaju i fraze kao: Just a second.
(Samo tren), umjesto a few minutes (nekoliko minuta); a little (malo) i slino. Prirodno, tu se
nalazi i upotreba deminutiva, koja je vrlo esta u primjerima iz turskog jezika. Ova strategija
spada u maksimu takta koja nalae minimiziranje sagovornikovog troka (Leech 1983:132).
Kovmuyorum, uzaklatryorum.
(Ne izbacujem te, samo te udaljavam.)
(Duvar)
Navedeni primjer ilustrira upotrebu eufemizma uzaklatryorum (bosan. udaljavam) u davanju
otkaza podreenom sagovorniku.
G1: Bir iki nokta var ki kafam imdik imdik imdikliyor, sizce bir saknca yoksa, bir iki eye
bakmak istiyorum.
(Postoji par detalja koji me kopkaju, ako nemate nita protiv, elim pogledati dvije-tri stvari.)
G2: Oda biraz dank ama (Soba je malo neuredna, ali)
114
G1: Fitnat Hanm ok mersi, artk gidiyorum, acaba sizin yal kalfayla azck grebilir
miyim?
(Gospoo Fitnat, mnogo vam hvala, ve idem, a da li bih se mogao nakratko vidjeti s vaim
nadstojnikom?
(Altan 1998:85)
Za umanjivanje pritiska na sagovornika u govornom inu zahtjeva koriten je izraz bir iki ey
(dvije-tri stvari), kao i prilog az (malo) modificiran nastavkom -cik (koji je inae nastavak za
deminutiv). Zapravo je dodavanjem sufiksa -ce(k)/-ca(k) i -cik (sve varijante) omogueno
modificiranje znaenja priloga: azck (az) - malko, hemencek ili hemencecik (udvojeno) odmah, iz ovih stopa, istog asa (auevi 1996:405).
G1: Bir kerre, bir kerecik olsun braksalarnla bir ey deneyeyim. lmezsin ya
(Pusti samo jedanput, neka bude samo jedanput, da neto probam s tvojom kosom. Ta, nee
umrijeti)
G2: Pekala. (Dobro.)
(Ongun 1998:119)
Hem sadece bir tek kerecik. Baka bir sefer olmayacak... Ne olur bir kerecik. Bu kadar ok ey
mi istiyorum senden?
(I jo samo jedan jedini put. Nee biti vie Molim te, jedan jedini put. Pa zar traim puno od
tebe?)
(Ongun 1998:78)
U govornom inu zahtjeva u deminutivu je leksema kere (puta), koju je najprikladnije prevesti
frazom jedan jedini put ili rijecom makar.
Sadece bakmak istiyordum. (Samo sam eljela pogledati.)
(Azize.TRT.19.05.2005.)
G1: Ne iin var burada? (ta ti trai ovdje?)
G2: Ben sadece Zeyneple konumaya geldim. Olay karmak niyetim yok.
(Samo sam doao razgovarati sa Zejnebom. Nemam namjeru praviti probleme.)
U prethodna dva primjera u zahtjevu je za umanjivanje nametanja koriten prilog sadece
(samo).
eyabi zaman deil, belki, ama biraz konusak.
(Ovaj, brate, moda nije vrijeme ali da malo porazgovaramo.)
Anlamaya al birazck! (Potrudi se bar malo/malice da shvati!)
(Azize.TRT.11.05.2005.)
115
Ovdje je u deminutivu prilog biraz (malo), koji je na na jezik mogue prevesti frazom bar malo,
ili deminutivom malice/malko.
Gel seninle konualm azck. (Doi da malko porazgovaramo.)
Sibel bir saniye dur! (Sibel, stani jednu sekundu!)
Upotreba rijei dakika (minuta) i saniye (sekunda) ukazuju na kratko trajanje uznemiravanja
sagovornika.
G1: Bir dakika bakar msnz? Biraz konuabilir miyiz?
(Moete li jednu minutu? Moemo li malo porazgovarati?)
G2: Tabii neden olmasn? (Naravno, zato da ne?)
G1: O halde yukarda kahvede biraz bekler misin? Giyinip gelirim.
(Onda, moete li me malo saekati gore u kafeu? Obui u se i doi.)
G2: Peki, bekliyorum. (Dobro, ekam.)
(Bedel.TRT.07.11.2005.)
Bilo bi nezamislivo da se umjesto rijei minuta ili sekunda koriste izrazi koji ukazuju na due
trajanje uznemiravanja, npr. Moemo li razgovarati satima/dugo/nekoliko sati?.
Ablacm canm, ablacm, baksana imdi bir sakinle, otur uraya akl akl bir dnelim.
HaydiBiraz dinle beni diyorum ya. Bir dakikack.
(Draga moja sestrice, sluaj, sad se malo smiri, sjedi ovdje da dobro razmislimo. Hajde! Kaem,
sasluaj me, samo jednu minutu/minuticu.)
U primjeru je koriten deminutiv rijei dakika (minuta). Na prijevodni ekvivalent prije bi
odgovarao konstrukciji (rijeca) samo + jedna + minuta.
Ne olur babacm, biz de Mslmanz; sizin dertlerinizi dinlemek ve halinize bir are bulmak
iin on be yirmi gnden beri buralarda dolayoruz. Bir gececik bzlp kalrz
(Preklinjem vas, djedice, i mi smo muslimani. Lutamo ovuda skoro dvadeset dana da bi sasluali
vae muke i pokuali im nai kakvo rjeenje. Samo jednu no da se skupimo i prespavamo...)
(Parlatr 1996:39)
Pored deminutiva rijei no: gece - gececik, kojim se umanjuje trajanje ugroavanja
sagovornikovog negativnog obraza u zahtjevu je koriten i eufemizam bzlp kalrz (da se
skupimo i prespavamo, doslovno znai skupimo - odsjednemo) to predstavlja umanjivanje
prostora/teritorija koji e se naruiti (to se ponovo odnosi na negativan obraz). Na prijevodni
116
ekvivalent ne moe sadravati deminutiv rijei no, jer je rije noca izrazito stilski markirana i
nema znaenje koje ima u turskom jeziku.
G1: Babacm bo gnm, ya. (Tatice, pa danas mi je slobodan dan.)
G2: Bo gnn, ya. Aman ne gzel! Ne dersin babanla ksack bir tur yapalm ya?
(Slobodan dan. O, kako dobro! ta kae da sa svojim tatom malo proeta?)
Ovaj put u govornom inu poziva u deminutivu je leksema ksa (kratko) koja se ne moe
doslovno prevesti. Prikladnije je rije etnja upotrijebiti u deminutivu.
Za deminutiv se moe rei da je gotovo najee jeziko sredstvo umanjivanja nametanja u
turskom jeziku: Bir tanecik soru sormak istiyorum. (elim da pitam samo jedno pitanjce,
doslovno znai jedan komadi pitanja); Azck su alabilir miyim? (Mogu li dobiti malo vode?).
G1: Sa ol Sakz anne ok teekkr ederiz. (Hvala, mama Sakiz, puno hvala.)
G2: Gle gle giyin olum! Bir ey deil. (U zdravlju nosio, sine! Nema na emu.)
Navedeni primjer pokazuje odgovor na zahvaljivanje, koji glasi: Bir ey deil (Nita/Nema na
emu), a koji u mnogim kulturama predstavlja rasprostranjen obiaj umanjivanja duga iz
perspektive izvritelja usluge. U turskom se jeziku na zahvaljivanje moe odgovoriti i frazama:
estafurullah (nema na emu to doslovno znai sauvaj Boe kao izvjesno pretjerivanje);
nemli deil (nije vano, nije vrijedno pomena); rica ederim (molim/nema na emu to je malo
utiviji oblik od prethodnog, Teodosijevi 2004:42). Domaica kojoj se gosti zahvaljuju na
obilnom objedu moe rei: Ak olsun, hi bir ey yapamadm. (Ma dajte, nita nisam napravila).
Umanjivanje usluge esto se susree i u situacijama kada gost odlazi: Allah akna otur ok az
oturdun! (Zaboga, sjedi, ba si kratko sjedio!).
Potreba da se umanji nametanje/prinuda na sagovornika razlog je postojanja ove strategije iako
navedeni iskazi na prvi pogled mogu zvuati neutivo, jer umanjuju znaaj traene usluge
(Brown, Levinson 1987:178). No, naredna se strategija, zasigurno, ne moe tumaiti na takav
nain.
5.3.5 Ukazivanje potovanja
Ukazivanje je potovanja za Robin T. Lakoff jedan od tri glavna aspekta utivosti, pored
distanciranja i bliskosti, prijateljstva. Osnovni razlog za njihovo razlikovanje autorica nalazi u
pozicijama sagovornika. Naime u utivosti distance podrazumijeva se njihov ravnopravan
poloaj, dok se u utivosti potovanja radi o asimetrinoj relaciji gdje jedan od sagovornika ima
viu poziciju (Lakoff 1990:36). No nema razloga za posebnim izdvajanjem ove strategije iz
117
skupine strategija negativne utivosti, odnosno utivosti distance ako, kako tvrde Penelope
Brown i Stephen C. Levinson, postoji i reciprono ukazivanje potovanja.
Postoje dva aspekta ukazivanja potovanja: govornik uzdie sagovornika i umanjuje/uniava
sebe. U oba sluaja sagovornik je osoba koja ima vii socijalni status. Iskazivanje potovanja
slui da ublai/otkloni potencijalno ugroavanje sagovornikovog obraza tako to e mu se
priznati njegovo pravo na relativan imunitet s obzirom na pritisak/nametanje i pokazati da je
govornik svjestan da nije u poziciji da vri prinudu (Brown, Levinson 1987:178).
Ovu strategiju ponajbolje odraava sistem honorifika zabiljeen u mnogim tipoloki razliitim
jezicima. Taj sistem posjeduje forme iskazivanja potovanja (drugog) i uniavanja (sebe). Kroz
upotrebu honorifika ogledavaju se socijalni statusi sagovornika i njihove drutvene relacije.
Priznanje vieg poloaja sagovornika i njegove nadmoi ublait e prinudu sadranu u zahtjevu
tako to e izraziti govornikovo oklijevanje da je izvri i uvjeriti sagovornika da ona zbog toga,
zapravo, i ne postoji (Brown, Gilman 1989).
Jedan od najire zastupljenih oblika za izraavanje potovanja jeste i upotreba tzv. T/V
zamjenica (ti/vi zamjenice) ili, kako bi to Snjeana Kordi rekla, potovanje se izraava
varijacijom gramatike kategorije lica i/ili broja (Kordi 2002:37). U Evropi je ovakva
upotreba zabiljeena u treem stoljeu kad je kralj govorio o sebi u prvom licu mnoine pred
podanicima, koristei tzv. carsko ja (Kordi 2002:37).
Kao dio iste strategije, postoji tzv. samouniavanje koje moe obuhvatati uniavanje svojih
vlastitih vrijednosti, mogunosti ili, pak, posjeda (Brown, Levinson 1987:185). Tako se moe
uniziti vrijednost poklona, kao i kue u koju se sagovornik poziva. Za Leecha to predstavlja
maksimu skromnosti koja nalae umanjivanje vlastitih vrijednosti (Leech 1983:132).
Potovanje se moe izraziti i pokazivanjem da su elje i potrebe sagovornika vanije od
govornikovih i da ak postaju govornikove: Kako god vi kaete; Kako god elite (tur. bastne i
emredersiniz). U savremenom turskom jeziku preostala su dva izraza iz ranijeg perioda: efendi
(gospodin) kao izraz potovanja drugog i bendeniz (moja malenkost, to doslovno znai va rob)
kao uniavanje sebe. Izraz efendi koji se stavlja iza imena sada se uglavnom koristi prilikom
obraanja mukarcima iz niih drutvenih slojeva (koji obavljaju poslove domara, istaa i sl.).
Za oslovljavanje nepoznatih osoba, kao i onih vieg socijalnog statusa koriste se izrazi:
hanmefendi (gospoa) i beyefendi (gospodin). Osobama koje su na veoj socijalnoj distanci
obraa se izrazima bey (gospodin) i hanm (gospoa), koji dolaze iza vlastitog imena, naprimjer:
Selim Bey! (Gospodine Selim!); Sevim Hanm! (Gospoo Sevim!). Imenike rijei bey/gospodin i
hanm/gospoa, obavezno se koriste za oslovljavanje nepoznatih ljudi razliitih profesija
(Teodosijevi 2004). Suprotno formama obraanja u engleskom jeziku, gdje se sir (gospodin)
koristi samostalno, ali lady (dama, gospa) uvijek uz prisvojni pridjev my - my lady (moja gospo),
u turskom se jeziku izrazi hanm/bayan (gospoa) koriste bez prisvojnog sufiksa za prvo lice
118
jednine (Bayyurt, Bayraktarolu 2001:227). Titule se piu velikim slovima (kao i svi drugi
honorifici): Doktor Hanm!/Gospoo doktor!; Mdr Bey!/Gospodine direktore! Zanimljiv je i
nain obraanja policajcu: Memur Bey!, to doslovno znai Gospodine slubenie! Noviji
termini bay (gospodin) i bayan (gospoa) stavljaju se ispred imena/prezimena: Bay Fahri
(gospodin Fahri), Bayan Adalet (gospoa Adalet); Bay ve Bayan ktem (gospodin i gospoa
Oktem). Rijei koje oznaavaju titulu i zanimanje, takoer, stoje ispred osobnog imena: Profesr
smail (profesor Ismail) (Teodosijevi 2004:82).
Izrazi potovanja
Sayn Bakanma sayglarm sunarm.
(Nudim izraze potovanja (doslovno mom) naem potovanom ministru.)
Zanimljivo je da Mirjana Teodosijevi o upotrebi prisvojnog sufiksa za prvo lice kae: Ukoliko
se potinjeni obraa nekome na odreenoj funkciji, dodaje se prisvojni nastavak prvog lica
jednine: Sayn Cumhurbakanm!/Potovani (moj) predsjednie republike!, Komutanm!/ (Moj)
komadante! (Teodosijevi 2004:83). ini se, ipak, da ovaj prisvojni sufiks slui i kao signal
bliskosti (o emu je ve bilo rijei u strategijama pozitivne utivosti). Izraz sayn (potovani)
koristi osoba koja se obraa visokom funkcioneru svoje zemlje ili svom pretpostavljenom, npr.
Sayn Babakanm! - (Moj) potovani gospodine premijere!; Sayn Valim! - (Moj) potovani
gospodine guverneru/gradonaelnie! (Teodosijevi 2004:94). U naem se jeziku koristi
pridjevska zamjenica na. Pored izraza sayn (potovani) nije rijetka upotreba pridjeva
saygdeer (uvaeni) i kymetli (cijenjeni).
G1: Hesap alabilir miyim? (Mogu li dobiti raun?)
G2: Peki buyurun efendim. (Naravno, izvolite, gospodine.)
Izraz efendim za Mirjanu Teodosijevi predstavlja uljudan nain obraanja nepoznatim, ali
i poznatim mukim i enskim osobama (Teodosijevi 2004:88). To je ujedno i jedini izraz
potovanja u turskom jeziku koji se odnosi i na enski i muki spol (analogan mu je po tome
engleski izraz: your majesty - vae velianstvo). Na prijevodni ekvivalent nee imati pridjevsku
zamjenicu moj. Potrebno je naglasiti da ovaj izraz moe imati i drugu funkciju - kao
konvencionalan nain zapoinjanja razgovora (Teodosijevi 2004:121). Taj se izraz koristi i
prilikom odgovoranja na telefonski poziv kao signal sagovorniku da ponovi ono to je rekao i
prevodi se naim izrazom molim.
G1: Araz arkadalarnn devlerini toplar msn?
(Araze, hoe li sakupiti radove svojih kolega?)
G2: Tabii, hocam toplarm. (Naravno, profesorice, sakupit u.)
119
O izrazu hocam to doslovno znai moj profesore/profesorice ve je bilo rijei u strategijama

pozitivne utivosti (oslovljavanju). No njegova dvojna priroda zahijeva da se nae i meu
strategijama negativne utivosti.
G1: Fitnat Hanm sizi zamansz rahatsz ediyorum ama kusura bakmayn.
(Gospoo Fitnat, uznemiravam vas u nezgodno vrijeme ali ne zamjerite.)
G2: Buyurun (Izvolite.)
G1: Efendim rahmetli pederinizi on yldr tanrdm...
(Gospoo, poznavao sam deset godina vaeg rahmetli oca)
(Altan 1998:85)
Izraz potovanja koriten je u govornom inu zahtjeva i na taj je nain sagovornici osigurana
distanca.
G1: Siz Matmazel Elena hakknda da pek iyi dnmyordunuz sanrm. Bir iki defa bana bunu
hatrlattnz.
(Mislim da vi niste imali ba lijepo miljenje o gospoici Heleni.
Nekoliko puta ste me na to podsjetili.)
G2: Beni ilgilendirmez hanmefendi. Fakat bu hanmn bir Fransz deil, bir Rum olduunu
sanyorum.
(Mene se to ne tie, gospoo. Ali ova gospoa nije Francuskinja, mislim da je Grkinja.)
G1: Bu fikre nerden vardnz sorabilir miyim Cezmi Bey?
(Mogu li upitati odakle vam to, gospodine Dezmi?)
(Tucu 1991:37)
Izbor izraza francuskog porijekla matmazel (gospoica) uvijek se smatrao oznakom odreene
drutvene klase u Turskoj (Bayyurt, Bayraktarolu 2001:215). Tome se moe dodati i upotreba
line zamjenice za drugo lice mnoine siz (vi) koja se koristila u odreenim krugovima prilikom
obraanja roditeljima i starijoj brai i sestrama. Cjelokupan dijalog odie distancom koja se zbog
gomilanja honorifika ini prenaglaenom.
G1: hsan Bey anz, ltfen. Telefonunuz vardr.
(Gospodine Ihsan, javite se, molim vas. Imate telefonski poziv.)
G2: Bir yanllk olmasn? (Da nije neka greka?)
G1: Adnz hsan Bey deil midir? (Vi se zovete gospodin Ihsan, zar ne?)
G2: Evet, ama? (Da, ali?)
G1: Acele ediniz, bekliyorlar telefonda. (Pourite, ekaju da se javite.)
(iekolu 1994:26)
U navedenom je primjeru, prema rijeima Marie Sifianou, rije o kompliciranoj situaciji kada
se na telefon javi osoba kojoj nije upuen poziv (Sifianou 1989:535). Govorno lice koristi
120
imperativ anz (javite se) prilikom obraanja osobi kojoj je poziv upuen. Njena svojevrsna
posrednika uloga i zahtjev koji je u interesu sagovornika omoguava joj da koristi direktnu
strategiju, ipak ublaenu modalnom rijeju ltfen (molim vas) i upotrebom izraza potovanja
hsan Bey (gospodine Ihsan) i line zamjenice za drugo lice mnoine siz (vi).
G1: Hanmlar ne dersiniz oyunu biraz ykseltelim mi hep byle ayna kahvesine de
oynamayacaz?
(ta kaete, gospoe, da malo poveamo napetost u igri, neemo valjda stalno igrati u aj i
kafu?)
G2: Yok, ekerim ben bylesine oynamam. (Ne, srce, ja neu tako igrati.)
G3: Ben de oynamam. Byle devam ettirsek oynayalm.
(Ni ja neu. Igraemo ako nastavimo ovako.)
G1: Yapmayn yapmayn, aman. Haydi, hanmlar biraz cesaretli olun!
(Ama, nemojte tako. Hajde, gospoe, budite malo hrabre!)
Zanimljivo je da se u primjeru nalazi neformalan nain obraanja, jer leksema hanm (gospoa)
ima sufiks za mnoinu (Teodosijevi 2004:94). Formalniji nain postigao bi se dodavanjem
izraza sayn (potovane) ili, pak, saygdeer (uvaene).
Sljedei primjer ilustrira prekljuivanje s oslovljavanja kojim se uspostavlja bliskost na
iskazivanje potovanja. Dok ne sazna da se radi o osobi koja je visoko pozicionirana, policijski
slubenik na meunarodnom aerodromu putnika, kojemu su ukradena dokumenta, oslovljava
terminom amca (ado/iko/striek). Nakon to sazna ko je putnik, prekljuuje se na iskazivanje
potovanja i oslovljava ga izrazom beyefendi (gospodin):
Bizim elimizden bir ey gelmez. Kanunlar byle amca
(Nita tu ne moemo uraditi. Takvi su zakoni, iko...)
(Uzuner 2006:185)
Arkada bir telefon var buyurun beyefendi
(Iza ima jedan telefon, izvolite, gospodine)
(Uzuner 2006: 188)
Upotreba linih zamjenica drugog lica
Izbor line zamjenice sen/siz (ti/vi) zahtijeva multidimenzionalnu odluku za koju su presudne
varijable poput bioloke (dob, srodstvo, generacija i spol), psiholoke (bliskost, formalnost,
distanca i solidarnost) i socioloke (klasni ili drutveni status) (Bayyurt, Bayraktarolu
2001:211). U primjeru koji slijedi izbor line zamjenice siz (vi) prikljuuje izrazima potovanja i
formu obraanja abla (/starija/ sestra).
G1: Selin Abla,...ey...ben edebiyat koluna girmek istiyorum... Sizin bakan olduunuzu
syledileracaba
121
(Selin /starija sestro/,..ovaj,ja se elim ulaniti u literarnu sekciju. A rekli su da ste Vi

predsjednica te sekcije.)
G2: Anladm, canm, anladm. Daha nce bu tr almalarda bulunmu muydun?
(Razumijem, duo, razumijem. Jesi li se time prije bavila?)
(Ongun 1998:140)
U sljedea dva primjera potovanje je pokazano kroz upotrebu line zamjenice za drugo lice siz
(vi). U prvom se sluaju radi o iznenadnom dolasku. Drugi je primjer odgovor na ponudu
(potencijalno konfliktan govorni in), kojeg nie pozicionirani govornik upuuje vie
pozicioniranom sagovorniku..
G1: Sizi rahatsz ettim. (Uznemirila sam vas.)
G2: Olur mu yle ey? (Ni govora.)
Beni byle bir greve layk bulduunuz iin teekkr ederim. Ama izin verirseniz biraz dnmek
istiyorum.
(Zahvaljujem to me smatrate dostojnim te dunosti. Ali, ako dozvolite, ja bih malo razmislio.)
Umanjivanje vrijednosti/posjeda govornika

Primjeri koji slijede ilustruju umanjivanje vrijednosti/posjeda govornika, ili, drugim rijeima
reeno, oslikavaju maksimu skromnosti. U prva se dva primjera umanjuje ponuda (hrana),
odnosno usluga koju govornik prua sagovorniku.
G1: Kusura kalma, evde fazla erzak kalmad artk Allah ne verdiyse.
(Ne zamjeri, ali u kui nije ostalo mnogo namirnica, ta je Bog dao.)
G2: Elinize salk, ok lezzetli olmu. Uzun zamandr sulu ev yemei yememitim.
(Ruke vam se pozlatile, bilo je jako ukusno. Dugo nisam okusio domau hranu.)
(Uzuner 2000:212)
Birka tane fotoraf. ekinecek bu kadar. Canm ne olacak? ki dakikalk i.
(Nekoliko fotografija. Samo toliko. I ta s tim/ pa ta, duo, posao od dvije minute.)
Pored neodreenokoliinskih brojeva birka (nekoliko), koriten je i prilog za koliinu bu kadar
koji je ovdje primjerenije prevesti samo toliko/samo to, kao i imenica (u ovom sluaju pridjev)
na lik kojom se oznaava (kratak) vremenski period iki dakikalik i (posao od dva minuta).
Zanimljiva je upotreba i svojevrsnog retorikog pitanja ne olacak (pa ta/ta s tim?).
122
U sljedeem primjeru govornik umanjuje svoje vlastite vrijednosti koristei upitnu reenicu ija
je struktura: ben kim + neko svojstvo/sposobnost + glagol olmak + kim - u prijevodu ko sam ja
da:
Ben kim sana dost olmak kim?
(Ko sam ja da ti budem prijatelj?)
G1: Merhaba cicim baba. (Zdravo, dragi tata.)
G2: O merhaba byk Kemal. (O zdravo, veliki Kemale.)
G1: Estafurullah cicim babam. Byklk kim biz kim!
(Boe sauvaj, dragi tata. Ko sam ja da budem velik?)
(Bedel.TRT.21.11.2005.)
U navedenom je primjeru u istoj funkciji koritena i lina zamjenica biz (mi), umjesto line
zamjenice ben (ja).
Ben kim olurum da izin vereceim.
(Ko sam ja da dajem dozvole?)
U narednom primjeru govornik, koristei frazu Haddime dmez uniava sebe prije nego to
izrekne svoj osobni stav (ekspresiv):
Haddime dmez ama Ayhan Bey, valla ansl adamsnz bence
(Nije moje da to kaem, ali, gospodine Ajhan, vi ste, po mom miljenju, sretan ovjek)
(Uzuner 2006:43)
Sljedei primjeri ilustriraju upotrebu izraza bendeniz kojim govornik uniava sebe:
Bendeniz emekli tarih retmeniyim efendim! (Moja malenkost je profesor historije u mirovini!)
(Uzuner 2006:7)
Bendeniz ncelikle stanbulluyum hanmefendi.
(Gospoo, moja malenkost najprije je stanovnik Istanbula.)
(Uzuner 2006:96)
Zanimljivo je da u navedenim primjerima na turskom jeziku izraz bendeniz kongruira s
imenskim predikatom u prvom licu jednine kao da je rije o linoj zamjenici ben (ja).
Ukazivanje da su sagovornikove elje ujedno i govornikove elje
U sljedeim primjerima nalaze se fraze: nasl istersin/iz/ (kako eli/elite), ba stne
(razumijem), emredersiniz i emriniz olur (kako Vi kaete), kojima se pokazuje da su elje
sagovornika ujedno i govornikove elje:
123
Peki Ksmet sen nasl istersin.

(U redu, Kismeta, kako ti eli.)
Emredersiniz. (Vama na usluzi.)
Emriniz olur. (Kako vi kaete./Po vaoj elji.)
G1: Arif ahin bu defa prz istemiyorum.
(Arif ahine, ovaj put ne elim nikakvih komplikacija.)
G2: Ba stne efendim. (Kako vi kaete, gospodine.)
Ovaj izraz, prema Mirjani Teodosijevi, koriste mlai govornici kao odgovor na molbu starijih
(Teodosijevi 2004:35). No, ini se da primjeri pokazuju jo jedno njegovo znaenje: kako vi
kaete ili razumijem, s obzirom na to da se tom frazom odgovara i na komande u vojsci.
G1: Haydi bakalm marr! (Hajde, mar!)
G2: Ba stne komutanm! (Razumijem/Na zapovijed, komadante!)
(Parlatr 1996:156)
Primjer koji slijedi pokazuje jo jednu upotrebu fraze ba stne. Naime ona se koristi kao
odgovor na pozdrave koji se alju sagovornikovim ukuanima i blinjima.
G1: Evdekilerine selam syle. (Pozdravi ukuane.)
G2: Ba stne. (Sa zadovoljstvom.)
Na molbu/zahtjev u turskom se jeziku moe odgovoriti i frazama (koje najee predstavljaju
pretjerivanje): elbette (svakako); hayhay (svakako); seve seve (vrlo rado); zevkle (sa
zadovoljstvom); tabii (naravno, svakako) (Teodosijevi 2004:36).
Pored navedene strategije kojom govornik, naglaavajui viu poziciju sagovornika, ublaava
ugroavanje njegovog obraza postoji i strategija kojom se sagovorniku moe sugerirati da je
govornik svjestan potreba i elja njegovog negativnog obraza:
5.3.6 Isprike
Govornik sagovorniku izraava svoje aljenje to ugroava njegov negativan obraz i time
jednim dijelom kompenzira to ugroavanje. Prema Penelope Brown i Stephenu C. Levinsonu,
postoje etiri naina na koja govornik to moe uiniti. Prvi nain jeste priznavanje nametanja,
124
drugi pokazivanje da govornik nerado pribjegava nametanju, trei navoenje razloga uz

pretjerivanje i etvrti nain predstavljaju isprike.
Priznavanje nametanja
Govornik moe priznati da vri izvjestan pritisak na sagovornika koristei sljedee izraze:
Sigurna sam da si zauzet, ali; Znam da je to zamarajue, ali; Zatraila bih od tebe jednu
veliku uslugu.; Nadam se da te to nee previe zamoriti. (Brown, Levinson 1987:188). Ta vrsta
priznanja u nekim jezicima predstavlja izvinjenje, npr. u jeziku Tzeltal, jer ti jezici ne poznaju
frazu koja bi odgovarala izrazu Izvinjavam se/ao mi je.
U turskom jeziku su u ovim frazama priznavanja najee glagoli rahatsz etmek (uznemiriti,
smetati, poremetiti) i zahmet etmek (namuiti, zamoriti, uposliti).
Fitnat Hanm sizi zamansz rahatsz ediyorum ama kusura bakmayn.
(Gospoo Fitnat, izvinite, uznemiravam vas u neprikladno vrijeme.)
(Altan 1998:85)
G1. A sen miydin Yasemin? Ho geldin kzm, ge! (A ti si, Jasmina. Dobrodola, ui!)
G2: Affedersiniz, rahatsz ettim. (Izvinite, uzmeniravam vas.)
G1: Estafurullah! (Boe sauvaj!)
U oba primjera govorno lice G1 priznaje da uznemirava/ometa sagovornika u neprikladno
vrijeme, odnosno da ugroava njegovo negativan obraz.Primjeri koji slijede pokazuju razliite
varijacije u upotrebi glagola zahmet vermek/etmek/olmak (namuiti, zamoriti, biti
zamorno/naporno). U svim primjerima sagovornik odbija ovu konstataciju (frazama: rica
ederim; ne demek), odnosno umanjuje dug koji govornik priznaje.
G1: Size zahmet veriyorum! (Zamaram vas!)
G2: Rica ederim, ltfen. (Ma ne, molim vas.)
G1: ok zahmet oldu. (To vam je bilo jako zamorno.)
G2: Rica ederim. yi akamlar. (Nita. Dovienja.)
G1: Zahmet oldu. (Bilo je zamorno)
G2: Ne demek? (Ni govora.)
U sljedeem primjeru fraza priznavanja sana zahmet (znam da te zamaram) koritena je u
govornom inu zahtjeva i to prema nie pozicioniranom sagovorniku:
G1: Abdl sana zahmet, uradan tane ay kapp gel, haydi, koum.
125
(Abdul, znam da te zamaram, uzmi odande tri aja i donesi ih, hajde, momino.)
G2: Tamam, abi getiririm. (Dobro, brate, donijet u.)
Sljedei primjeri sadre jo neke fraze priznavanja. U svojim odgovorima sagovornici su
redovito odbacivali postojanje govornikovog duga, u prvom primjeru ak veoma direktno (i
ovdje bi moglo vaiti pravilo: to direktnije to utivije). esto koritena fraza u odgovoru bila je
i olur mu to doslovno znai moe li.
G1: Size de yk olduk. Banza dert olduk.
(Postali smo i vama teret. Stvorili smo vam neprilike.)
G2: Hasan bu konuyu kapat alnmaya balyorum artk.
(Hasane, prestani s tim, poinjem se ljutiti.)
G1: ok sa ol. Seni de ok kouturduk zaten. (Hvala vam mnogo. Ba smo vas izmorili.)
G2: Olur mu hi? Vazifemiz. (Ni govora! To je naa dunost.)
Navedeni primjer je zanimljiv zbog upotrebe faktitiva-kauzativa kouturmak to doslovno znai
uiniti da juri. Zapravo se fraza priznavanja i sastoji od ovog glagolskog stanja koje oznaava
radnju koju neko vri na poticaj subjekta (auevi 1996:224).
G1: Glin unlar da envantere geer misin, ltfen?
(Gulin, molim te, hoe li to unijeti u inventar?)
G2: Tabii. (Naravno.)
G1: Seni de ok yoruyoruz ama. (Ba te muimo.)
G2: Olur mu? (Ni govora!)
G1: Sizi de iinizden alkoyduk Vecih. (Poremetili smo te u poslu, Vedih.)

G2: Zarar yok. (Nema problema.)
(Kurunlu 1997:35)
Kusura bakmayn. Siz de alacaktnz. Mani oldum.
(Oprostite. I vi ste namjeravali raditi. Omeo sam vas.)
Ako ve otvoreno ne priznaje da vri pritisak na sagovornika, govornik moe barem pokazati da
taj pritisak vri nerado.
126
Pokazivanje da govornik nerado vri pritisak na sagovornika

Sagovorniku se moe pokazati da govornik nerado pribjegava nametanju/prinudi. Penelope
Brown i Stephen C. Levinson navode sljedee fraze u engleskom jeziku: I normally wouldnt ask
you this, but(Ja ti, inae, to ne bih traila, ali); I dont want to bother/interrupt you, but
(Ne elim te uznemiravati, ali); I hate to intrude but,(Mrzim to smetam, ali); Im terribly
embarrassed to have to admit (Uasno mi je neprijatno to moram priznati); I hope you
dont mind me saying this, but (Nadam se da mi nee zamjeriti to u ti ovo rei, ali..).U
primjeru koji slijedi G1, kroz priznavanje stida da zamoli G2, za uslugu pokazuje oklijevanje da
ugrozi sagovornikov negativan obraz. G2 kroz prijetnju da e se naljutiti zbog tolikog
oklijevanja ohrabruje G1 da izrazi svoj zahtjev (to je vei pritisak vea je utivost).
G1: Sylemee de utanyorum, ama. (Stidim se i rei/Nezgodno mi je i rei.)
G2. Gcenirim sana. (Naljutit u se na tebe.)
G1: Frsat bulursan kaplar bir sudan geiriver, hnzr kadn dn yarda brakp gitti
(Ako bude imala priliku, properi navlake, gadura ih je ostavila napola i otila.)
(Kurunlu 1997:96)
Sljedea dva primjera sadre glagol ummak (nadati se) u asidentskoj reenici ijom bi se
preoblikom u vezniku dobila izrina reenica. U prvom je primjeru predikat druge reenice u
negativnom obliku prezenta na -yor na koji je dodana modalnost na dir: rahatsz etmiyordur
(vjerovatno ne smeta). Na taj se nain postie ili znaenje naglaene rezultativnosti ili pak
kategorine pretpostavke koja se gotovo granii s tvrdnjom. Stoga se katkada naziva i
kategorinom modalnou (auevi 1996:302).
G1: Umarm byle zrt prt gelip gitmem sizi rahatsz etmiyordur.
(Nadam se da vas ovi moji iznenadni dolasci i odlasci ne uznemiravaju.)
G2: Estafurullah. Buyurun. (Boe sauvaj. Izvoli.)
G1: Handan bu ne gzel srpriz! (Handan, kakvo lijepo iznenaenje!)

G2: Zamansz gelmedim umarm. (Nadam se da ne dolazim u nezgodno vrijeme.)
Navedeni primjeri pokazali su kako govornik izraava svoju nevoljkost to pribjegava prinudi,
dok sljedei nain sadrava pretjerivanje koje je obino karakteristino za strategije pozitivne
utivosti.
Navoenje razloga uz pretjerivanje
Jedan od razloga moe biti sopstvena nesposobnost koja prisiljava govornika na ugroavanje
sagovornikovog negativnog obraza. U engleskom jeziku postoje izriaji: I can think of nobody
else who could (Ne mogu zamisliti nikog drugog ko bi mogao); I simply cant manage to
127
(Ja jednostavno ne uspijevam); Im absolutely lost(Ja sam potpuno izgubljena..); I cant

understand a word of this language; do you know where the American Express office is? (Ne
razumijem ni rije ovog jezika; da li znate gdje je ured American Expressa?) (Brown, Levinson
1987:189).
G1: aresizim, bir tek sen varsn babam. Ne olur affet beni! Ne olur yzme bak!
(U bezizlaznoj sam situaciji, oe, samo tebe imam. Molim te, oprosti mi! Molim te, pogledaj
me!)
G2: Canm kzm benim! Ho geldin! (Duo moja, dobrodola!)
U navedenom primjeru govornik G1 svoju nemo iskazuje izrazom aresizim to znai U
bezizlaznoj sam sitaciji/Nemam izlaza i tako navodi sagovornika G2 da mu pomogne.
Isprike
U etvrti nain spada molba za oprotaj/izvinjavanje: Excuse me, but(Izvinite, ali); Im sorry
to bother you(ao mi je to vas uzmeniravam); I hope youll/Please/Would you forgive
me(Nadam se/Molim vas/Hoete li mi oprostiti) (Brown, Levinson 1987:189). Potrebno je
napomenuti da postoje dvije vrste isprika s obzirom na kontinuitet dijaloga. Isprika kao strategija
negativne utivosti inicijativan je govorni in za razliku od isprike kao reaktivnog govornog ina
koji dolazi nakon kritike ili, pak, same radnje/djelovanja govornika, koju sagovornik moe
negativno vrednovati. Prvi se tip izvinjenja u temporalnom smislu odnosi iskljuivo na
budunost, za razliku od drugog, preteno okrenutog prolosti. No za Janet Holmes radi se o
istom govornom inu koji predstavlja sredstvo strategija negativne utivosti jer, bilo da se odnosi
na prolo ili tek dolazee naruavanje drutvene norme, izraava potovanje prije nego
prijateljstvo i bliskost (Holmes 1995:154). Najvie zbunjuju forme koje samo izgledaju poput
isprika: ao mi je, gospodin Smith nije u gradu do srijede. (Lakoff 2003). Ovdje govornik ne
preuzima odgovornost na sebe, ve pomou ograde koja ima formu isprike saopava
sagovorniku vijest koja nije ugodna/poeljna za njega, to je prisutno i u primjeru na turskom
jeziku: Maalesef, size tatsz bir haber vermek zorundaym. (Naalost, moram vam saopiti
neugodnu vijest.) ili Tahliller neticelerinden daha nemli bir ey kt. - Ne? - zgnm. ok
zgnm (Iz analiza krvi ispostavilo se neto jo vanije. - ta? - ao mi je. Jako mi je ao).
To je razlog to Mariko Kotani smatra da je jedna od funkcija izraza Im sorry (ao mi je) i
izraavanje saosjeanja (Kotani 2002).
U primjeru koji slijedi G1 se prije nego to zatrai uslugu od G2 ispriava koristei frazu kusura
bakma (izvini/ne zamjeri to doslovno znai ne gledaj u krivicu), zajedno s frazom priznanja rahatsz ettim (uznemirio sam te).
Sana bir iim dt. Kusura bakma, yle rahatsz ettim, ama bizim u Husein Sani var diye.
Onun telefon numaras var m sende, ya?
128
(Ima neto gdje bi mi mogao pomoi. Izvini, uznemirio sam te, ali zna onaj na Husein Sani.
Ima li njegov broj telefona?)
U slijedea dva primjera isprika prethodi traenju odreene informacije:
G1: Affedersiniz, Kemal Beyin odas? (Oprostite, soba gospodina Kemala?)
G2: uradan sa sonra sol. (Odavde desno pa lijevo.)
G1: Teekkr ederim. (Hvala.)
G1: Affedersiniz, Edebiyat Fakltesi ne tarafta? (Oprostite, gdje je Filozofski fakultet?)

G2: u tarafta? (Tamo.)
O izrazu affedersiniz (izvinite, oprostite) Mirjana Teodosijevi kae da se koristi kada nekoga
treba da prekinemo u poslu i da neto upitamo, ili da se izvinimo za manju tetu(Teodosijevi
2004:43).
G1: Sana gelmeni kim syledi. (Ko ti je rekao da doe?)
G2. ey...burada iler yarm kalmt da dndm ki
(Ovajpa mislila sam, ostalo je nezavrenog posla)
G1: Pardon, bekliyorum. (Pardon, ekam.)
Izraz pardon predstavlja jednostavan nain izvinjavanja bez mnogo emocija. Upotrebljava se
na poetku iskaza: Pardon, geebilir miyim?/Pardon, mogu li da proem? (Teodosijevi
2004:44). Iz navedenog primjera moe se iitati nagovjetaj ironine upotrebe ovog izraza.
Kako se nije teko sloiti s Janet Holmes da je rije o istom govornom inu bez obzira na
njegovu temporalnost, svoje e mjesto ovdje nai i isprike kao reaktivni govorni inovi koji
slue ouvanju/potpori sagovornikovog negativnog obraza, ali to ne iskljuuje mogunost
njihove usmjerenosti i na njegov pozitivan obraz. Spomenuta autorica tzv. strategije isprike dijeli
na:
A) Eksplicitno izraavanje isprike: a) nuenje isprike I apologise (Izvinjavam se); b) izraavanje
aljenja Im sorry (ao mi je); c) Traenje oprotaja Excuse me (Oprosti);
B) Objanjenje;
C) Priznanje odgovornosti: a) prihvatanje krivice Its my fault (To je moja greka); b)
samoprijekor I was confused (Bio sam zbunjen); c) priznavanje prava sagovorniku Youre
right (U pravu si); d) izraavanje nepostojanja loe namjere I didnt mean to (Nisam to
mislila); e) nuenje ispravke Well replace it for you (Mi emo vam to zamijeniti);
129
D) Obeanje da se to vie nee desiti I promise it wont happen again (Obeavam da se to vie
nee desiti.) (Holmes 1995:161).
Kad je u pitanju turski jezik, Glcan Eretin dodaje i umanjivanje odgovornosti: Evet, arabanz
izdim. Bunda bu kadar bytecek bir ey yok. Benim arabam da izildi. - Da, ogrebao sam va
auto. Nema se za ta praviti tolika galama. I moja su kola ogrebana. (Eretin 1997). Autor tvrdi
da nativni govornici turskog jezika nisu skloni isprikama kojima se ponovo uspostavlja naruena
socijalna ravnotea izmeu govornika i sagovornika. Strahujui da ne izgube svoj obraz pred
drugim, Turci radije krive sagovornika ili, pak, odgovornost - ako je ve ne prebacuju na nekog
treeg, nastoje to vie minimizirati (Eretin 1997). Robin T. Lakoff naglaava da niko,
pogotovo ne osobe na visokim poloajima u drutvu, ne eli ugroziti svoj obraz
zvaninim/javnim isprikama (Lakoff 2003). U sklopu umanjivanja intenziteta povrede kao
posebne strategije izvinjavanja Anna Trosborg ukazuje na minimiziranje tete kao i
okrivljavanje nekog treeg. Osoba koja se ispriava moe zapasti u unutranji konflikt: mora
umiriti oteenog/povrijeenog da bi se ponovo uspostavila naruena socijalna ravnotea, ali
istovremeno mora povratiti vlastiti drutveni status (Trosborg 1987). To podsjea na
Goffmanovo vienje isprike kao ina u kojem se pojedinac razdvaja na dva dijela: dio koji je
kriv za povredu sagovornika i dio koji se distancira od poinjenog djela i priznaje pravo
povrijeenog (prema Kotani 2002). Isprike uvijek predstavljaju ugroavanje govornikovog
obraza, no, izbjegavanje ovog govornog ina, dugorono gledajui, prouzrokovat e mnogo
ozbiljniji gubitak obraza (Lakoff 2003). Za Leecha su isprike ponajbolji primjeri maksime
skromnosti (Leech 1983:132).
to se tie moguih povreda koje mogu zahtijevati isprike, Janet Holmes navodi povrede tueg
prostora, povrede tueg govora (upadanje u rije, prekidanje), vremenske povrede (kanjenje
koje, kako istie Sh. Blum-Kulka, u razliitim kulturama ima razliitu teinu), povrede
vlasnitva, drutvene gafove (smijeh u neprikladno vrijeme i slino), neadekvatnu uslugu
(Holmes 1995:167).
G1: Aferin sana! (Svaka ti ast!)
G2: Hi dnmedim, Serra, inan bana... (Nisam mislila, Saro, vjeruj mi)
(Ongun 1998:32)
Govorno se lice ispriava tako to sagovornicu nastoji ubijediti da nije imalo namjeru uiniti
nita loe (nepostojanje loe namjere), u sklopu ireg konteksta priznavanja odgovornosti.
Sagovornice se nalaze na maloj drutvenoj distanci.
Primjeri koji slijede posloeni su prema frazama koje sadravaju, a koje se razlikuju s obzirom
na teinu povrede (u emu kontekst i odnos sagovornika, takoer, igraju znaajnu ulogu):
130
Kusura bakma, abi! Dncesizlik ettim. Ama sana syleyeceklerimi kimse duysun istemiyorum.
(Izvini/Ne zamjeri, brate! Bila sam nesmotrena. Ali, ne elim da neko drugi uje ono to u ti
rei.)
Kusura bakmayn beklettik! (Oprostite, ekali ste me.)
U prethodna dva primjera nakon fraze koja oznaava
odgovornosti/krivice. U prvom primjeru postoji i pokuaj
prebacivanjem krivice na nekog ili na neto tree, dok se u
beklettik to doslovno znai uinili smo da ekate,
prihvatanje/priznavanje odgovornosti/krivice.
izvinjenje slijedi prihvatanje

da se odgovornost minimizira
drugom nalazi faktitiv-kauzativ
to se moe podvesti pod
G1: Kusura bakma abi! Korktum, istersen yarn sylerim.

(Izvini, brate! Prepao sam se, ako hoe, sutra u rei.)
G2: Git, git yanmdan! (Bjei od mene, bjei!)
(Duvar)
Pored isprike i prihvatanja krivice i njenog djelominog objanjenja slijedi ponuda ispravke.
Zanimljivo je da se isprika ne prihvata (i to na vrlo direktan nain).
Geen hafta gelemedim, olum, benim kusuruma bakma!
(Nisam mogla doi prole sedmice, nemoj mi, sine moj, zamjeriti.)
(Duvar)
Prije isprike slijedi objanjenje. Sam govorni in isprike pojaan je linom zamjenicom za prvo
lice jednine u genitivu benim (doslovno znai ne gledaj u moju krivicu).
Fraza kusur(um)a bakma(ynz) izvini(te), ne zamjeri(te), koja doslovno znai ne gledaj(te) u
(moj) nedostatak/krivicu, prema Mirjani Teodosijevi, ima iroku upotrebu kao izvinjenje.
Beyim mazur grn, sizin fotorafnz ekemeyeceim.
(Gospodine, nemojte zamjeriti, ali neu vas moi fotografirati.)
(Parlatr 1996:149)
To je fraza kojom se, prema Mirjani Teodosijevi, moe traiti izvinjenje kada se ne uradi neto
to je obeano.
131
G1: Senden zr dilerim. Hakketmediin eyler syledim.

(Molim te izvini. Rekla sam stvari koje nisi zasluio.)
G2: Unuttum bile. yi geceler. (ak sam i zaboravio na to. Laku no.)
G1: Sana hakszlk ettim. zr dilerim. Durduu yerde bunalm yarattm. Ama ne yapaym? O
kadndan ok kskandm seni. Elimde deil.
(Uinila sam ti nepravdu. Izvini! Bespotrebno sam stvorila munu situaciju. Ali, ta da
radim? Toliko sam bila ljubomorna na tu enu. Bilo je izvan moje moi.)
G2: zrn kabul edildi. (Izvinjenje je prihvaeno.)
U navedenim je primjerima nakon isprike slijedilo priznavanje odgovornosti. U posljednjem je
primjeru prisutno i minimiziranje krivice tako to se same okolnosti, kao neto tree, pokuavaju
predstaviti kao razlog dok se prihvatanje ispravke naglaava i intenzivira upotrebom perfekta na
di.
G1: Nerede kaldn, seni bekliyorum. (Gdje si dosad, ekam te.)
G2: zr dilerim. Trafie takldm. (Izvini, zaglavio sam u saobraaju.)
(Altan 2000:80)
Akm bu arada ben de sana bir zr borluyum. Bundan sonra senin kyafetine
karmayacam.
(Ljubavi, i ja tebi sada dugujem izvinjenje. Od sada se nikad vie neu mijeati u tvoje
odijevanje.)
Primjer pored eksplicitnog izraavanja isprike sadri i obeanje da se povod/razlog izvinjenja
nee vie ponoviti.
Fraza zr dilerim (izvinjavam se/oprostite, molim za oprotaj) jeste veoma utiv nain
izvinjavanja. Ima veu teinu od drugih izvinjenja jer u doslovnom prevodu znai molim za
oprotaj (Teodosijevi 2004:44). Izraz zr u posljednja je dva primjera upotrijebljen na
drugaiji nain to mu daje veu snagu i izraajnost. Govornik je tim vikom signalizirao
sagovorniku da mu je stalo da njegova isprika bude prihvaena.
G1: Yazklar olsun! Sana gvendim ben. (Sramota! Vjerovala sam ti.)
G2: Ben gerekten ok zgnm. (Stvarno mi je jako ao.)
Izrazom zgnm/ok zgnm (ao mi je/jako mi je ao) izraava se aljenje zbog uinjenog.
Ovdje je on pojaan izrazom (modalnom rjeju) gerekten (zaista).
132
G1: Beni affedebilecek misin? hanetimi balayacak msn usta?

(Hoe li mi moi oprostiti? Hoe li oprostiti moju izdaju?)
G2: Ortada balayacak bir ey yok. imdi iyice dinlen bir an nce aramza katl, tamam m?
(Nema ta da se oprata. Sad se dobro odmori i to prije nam se prikljui, dogovoreno?)
Allah seversen affet! Ne olur, affet! (Tako ti Boga, oprosti! Molim te, oprosti!)
(Bedel.TRT.27.05.2005.)
G1: Yaptm hayvanl balamanz istiyorum.
(elim da mi oprostite glupost koju sam napravio.)
G2: Bu meseleyi kapattm. (To je zavrena pria.)
G1: Yani, beni affettiniz mi? ( Znai, oprostili ste mi?)
G2: Evet. (Da.)
Izrazi affet i balayn to znai oprosti(te) predstavljaju traenje oprotaja u sluaju vee/jae
povrede/uvrede sagovornika.
G1: ok zr dilerim. Rya affedersin, yandn m?
(Oprosti, molim te. Ruja, oprosti, jesi li se oprila?)
G2: Yandm tabii. Yani, daha dorusu yanmadm. Allahtan sadece slandm.
(Naravno da jesam. Ustvari, nisam. Hvala Bogu, samo sam se smoila.)
G1: Kusura bakma. Sakatlk ite. Ben sana Bernann eofmanlarnn birini getiririm.
(Izvini. Ba sam smotan. Donijet u ti jednu od Berninih trenerki.)
Kt kt laflar syledim sana, zr dilerim bitanem. ok seviyorum seni. lk arkadamsn sen
benim. Vallahi. lk arkadamsn hayatta. zr dilerim Behiyem. Affet beni.
(Rekla sam ti jako rune rijei, oprosti mi, jedina. Puno te volim. Ti si mi, Boga mi, prva prava
prijateljica. Prva prijateljica u ivotu. Izvini, Behija. Oprosti mi.)
(Maden 2002:215)
Navedeni primjeri sadre itav niz fraza izvinjenja pored priznavanja krivice/odgovornosti. U
prvom primjeru govornik nudi ispravku, dok u drugom, koristei vie fraza koje kulminiraju u
posljednjoj najjaoj affet beni (oprosti mi), naglaava svoje aljenje zbog izgovorenih rijei.
Izvinjenja se najee prihvataju (Teodosijevi 2004:44). Isprikom zapoeto ponovno
uspostavljanje naruene socijalne ravnotee ne moe se dovriti bez njenog prihvatanja (naravno,
ukoliko teina povrede to doputa). Ovaj put ugroava se sagovornikov negativan obraz, jer se
on moe osjetiti prinuenim da minimizira uvredu (Brown, Levinson 1987:67). Najee
odgovore na izvinjenje predstavljaju fraze: Bir ey deil (Nita); Demez (Nije vrijedno
133
spomena, obino nakon izvinjenja zbog priinjene tete); Estafurullah (Nema zbog ega);
nemli deil (Nije vano); Rica ederim (Nema zbog ega); zlme(yiniz) (Ne sekiraj/te/ se, ne
brini/te/ se); Zarar yok (Nita, ne mari, nema veze).
Sljedea strategija polazi od drugaijih pretpostavki: pokuavaju se prikriti agens i objekt
ugroavanja obraza.
5.3.7 Obezliavanje
Obezliavanje je postupak kojim govornik pokazuje da ne eli izvriti nametanje/pritisak na
sagovornika, sugerirajui mu da onaj koji vri pritisak kao i meta pritiska nije govornik, odnosno
sagovornik. Stoga se moe rei da je rezultat takvih nastojanja izbjegavanje upotrebe linih
zamjenica za prvo i drugo lice (ja i ti) (Brown, Levinson 1987:190).
To objanjava nestanak iz upotrebe performativnih glagola: It is so. (Tako je) umjesto I tell you
that it is so. (Kaem ti da je tako); Do this for me. (Uini mi to) umjesto I ask you to do this for
me. (Traim da to uini za mene) (Brown, Levinson 1987:190). Ova se strategija moe ostvariti
pomou glagolskih formi gdje je isputena lina zamjenica (odnosno lini nastavak), pomou
pasiva, upotrebom neodreenih zamjenica, kao i manipulacijom takom gledita.
Glagolske forme gdje je isputena lina zamjenica, odnosno lini nastavak
U mnogim jezicima lina se zamjenica isputa kad su u pitanju glagolske forme koje sadre
potencijalno ugroavanje sagovornikova negativnog obraza. Obino su to oblici koji oznaavaju
da govornik od sagovornika zahtijeva izvrenje odreene radnje, naprimjer: Obavezno je;
Potrebno je(Brown, Levinson 1987:191). U turskom su jeziku to predikativi: gerek, lazm koji
ne mogu primati line nastavke i kojima se na leksiko-semantiki nain moe izraziti znaenje
potrebe da se neka radnja izvri - treba, potrebno je (auevi 1996:296), impersonalni glagoli
lazm olmak/gelmek (trebati), te glagol gerekmek (trebati). Ovoj se skupini moe pribrojiti i
predikativ mmkn (mogue).
Seninle baz mhim eyleri konumam lazm. Ne zaman msaitsin?
(Potrebno je da s tobom razgovaram o nekim vanim stvarima. Kad ti odgovara?)
(Azize.TRT.19.05.2005.)
idem hayatm. idem ltfen gelir misin? Konumamz lazm.
(igdem, duo, molim te, hoe li doi? Treba da razgovaramo.)
U navedena dva primjera zahtjeva kao impersonalan oblik koriten je predikativ lazm (treba).
Time je poziv na razgovor predstavljen kao potreba, a ne kao zahtjev govornog lica. Primjeri se
razlikuju samo po razliitoj prisvojnoj zamjenici (u prvom primjeru konumam to doslovno
znai moje razgovaranje i u drugom primjeru konumamz - nae razgovaranje), te se zato ne
moe rei da je rije o potpunom obezliavanju, kao to je to sluaj u sljedeem primjeru:
134
una dikkat edilmesi lazm. (Treba voditi rauna o tome.)

Primjer predstavlja korekciju gdje je predikativom lazm (treba) sagovorniku sugerirano da
govornik korekciju ne vri iz linih pobuda. Upotrebom pasiva iskaz je dodatno
impersonaliziran.
Hayr, grmeniz mmkn deil. Yani, biliyorsunuz, aslnda bu kata girmeniz bile...
(Nije mogue da ga vidite. U stvari, znate, nije mogue, ak ni da uete na ovaj kat...)
(Kopan 2002:115)
U govornom inu odbijanja zahtjeva koriten je predikativ mmkn deil (nije mogue), kojim je
odbijanje predstavljeno kao posljedica vanjskih okolnosti.
Impersonalizacija je prisutna i u sljedeem primjeru, samo sa suprotnim predznakom. Naime,
govornik ne istie sebe kao vritelja radnje (ovdje se moe konstatirati maksima skromnosti):
Anne, merhabaBrekler de hazr. Geliyorsunuz, deil mi?
(Zdravo, mamaI pite su gotove. Dolazite, zar ne?)
Sljedei oblik koji se esto koristi kad treba prikriti agensa radnje jeste pasiv.
Pasiv
Pasiv je zbog svoje karakteristike da ne izraava agensa radnje najee sredstvo kojim se u
engleskom jeziku izbjegava oznaavanje osoba - uesnika u ugroavanju negativnog obraza
(Brown, Levinson 1987:194). U turskom se jeziku moe govoriti o pasivu radnje (ocuk giyildi.
- Dijete je obueno.), pasivu stanja (Cam krlmtr. - Staklo je razbijeno.) kao i bezlinom
pasivu koji se tvori od prelaznih i jo ee od neprelaznih glagola:
Bezlini se pasiv susree samo u 3. licu jednine, a njime se ne oznaava konkretno lice,
nego uopena, impersonalna glagolska radnja koju vri anonimni subjekt. Takav se pasiv
u hrvatskom jeziku izraava refleksivom npr. Burada durulmuyor - Ovdje se ne stoji
(auevi 1996:221).
Takve jednolane reenice, prema Ismailu Paliu, razultat su obezlienja kome se mogu :
podvrgnuti sve dvolane reenice uobliene po osnovnome modelu S1 + VF, tj. one u
kojima je pozicija predikata popunjena neprijelaznim glagolom. Obezlienjem dvolane
reenice predikatskom glagolu, koji obavezno dobiva bezlini oblik, tj. oblik treeg lica
135
jednine (srednjeg roda), dodaje se povratna rijeca se, dok se pozicija subjekta ukida
(npr. Ljudi su ovdje rano ustajali > Ovdje se rano ustajalo) (Jahi, Halilovi, Pali
2000:406).
Aa yukar yle saylr. (Tako se manje-vie smatra.)

Pored pasiva, tanije, bezlinog pasiva, u primjerima koji slijede nalazi se i upitna reenica jer
ublaavanje najee preuzima formu pitanja (Lakoff 1990:31). Na prijevodni ekvivalent moe
biti pojaan rijecom zar, koja se, prema lingvistima, koristi kad se sumnja u istinitost iskaza, tj.
kad se oekuje negativan odgovor. Primjeri koji slijede predstavljaju govorne inove
neodobravanja:
G1: OO, ie bu saate gelinir mi Azize? (Oho, dolazi li se, Aziza, u ovo doba?)
G2: Haklsn. Geciktim. (U pravu si. Zakasnila sam.)
(Azize.TRT.11.05.2005.)
Bu ne acele kzm, yani ilk grdnz ev tutulur mu?
(Kakva urba, dijete moje, pa zar se uzima kua koju ste prvu vidjeli?)
Burada oturulur mu, Allah akna? Sen burada oturamazsn.
(Za ime Boije, zar se moe ovdje stanovati? Ti ne moe ovdje stanovati.)
G1: Bu evde kahvalt hi yaplr m? (Dorukuje li se ikako u ovoj kui?)
G2: Yaplmaz olur mu? (Naravno da se dorukuje.)
Sljedei primjer predstavlja govorni in korekcije gdje se pored pasiva nalazi predikativ lazm
(treba) kojim se, takoer, ublaava ugroavanje sagovornikovog obraza:
una dikkat edilmesi lazm. (Treba voditi rauna o tome.)
Artk toplanty aabiliriz, deil mi? nce bu okul ylnn yelerinin seimi yaplacak.
(Moemo otvoriti sastanak, zar ne? Najprije e se izabrati lanovi za ovu kolsku godinu.)
(Ongun 1998:142)
U navedenom je primjeru upotreba futura kojim se mogu izraziti i otrije intonirana naredba ili
zapovijed (auevi 1996:252) djelomino ublaena pasivom: yaplacak to doslovno znai
bit e uinjeno.
136
Pragmatika upotreba pasiva jo jedanput je pokazala kako odreeni gramatiki oblici mogu
dobiti i posebnu pragmatiku funkciju.
Neodreene zamjenice
Veina jezika posjeduje neodreene zamjenice ija upotreba iskaz ini utivijim: Ne bi trebao
raditi takve stvari. / ovjek ne bi trebao raditi takve stvari. U turskom jeziku ovu ulogu
najee preuzima rije insan (ovjek). Za imenicu ovjek Snjeana Kordi kae: Neke
imenice imaju vrlo ope znaenje, slino zamjenikom. To prvenstveno vrijedi za imenicu
ovjek. Jedno od znaenja koje se moe izraavati pomou te imenice je neodreenost. (Kordi
2002:49). Autorica dalje precizira: Za upotrebu rijei ovjek o kojoj je u ovom poglavlju knjige
rije precizniji je pojam uopavanje (Kordi 2002:49). Tamo gdje je rije o postojanju
prikrivene referencije, tj. tamo gdje je mogua zamjena te lekseme linom zamjenicom, radi se o
kvazi-nereferencijalnosti jer je prisutno referiranje na neku konkretnu osobu od koje uopavanje
polazi (bilo da se radi o mukoj ili enskoj osobi). Upotreba kvazi-nereferencijalnog ovjek
uzrokovana je pragmatikim iniocima: subjektivna perspektiva zamjenjuje se objektivnom,
postie se distanciranost, individualno iskustvo se uopava, ime se vlastitoj tvrdnji pridaje
teina (Kordi 2002:63), ali se isto tako obraz sagovornika moe sauvati od ugroavanja.
G1: Peki, sen Peyami gelmeyince aramadn m? (Znai ti nisi nazvao kad Pejami nije doao?)
G2: Niye? Hasta filan yok? (Zato bih? Nije valjda bolestan?)
G1: Yoo. Bir de insan sormaz m, canm, iinin bana niye gelmedin diye.
(Nije. Ali, zar ovjek ne nazove da pita: Zato nisi doao na posao?)
G1: Olum insan arayp haber vermez mi? (Sine moj, zar ovjek ne nazove i ne javi?)
G2: Birazdan arayacaktm. (Ba sam te htio nazvati.)
(Azize.TRT.11.05.2005.)
U primjerima je oigledna kvazi-nereferencijalna upotreba imenice insan (ovjek) jer se referira
na sagovornika. U oba sluaja ova je imenica koritena u govornom inu neodobravanja i
posluila je da se ublai ugroavanje obraza sagovornika
.
Pluralizacija linih zamjenica
Izbjegavanje upotrebe linih zamjenica prvog i drugog lica jednine postie se i njihovom
pluralizacijom. Kako u indoevropskim jezicima (a ni u turskom) ne postoji razlikovanje dva
mi inkluzivnog mi koje ukljuuje sluatelja (ja + ti) i ekskluzivnog mi koje iskljuuje
sluatelja (ja + oni), ova lina zamjenica postaje dvoznana (Kordi 2002:25). Osobito je
zanimljivo ekskluzivno mi koje, zapravo, oznaava ja + mo i koje, razlikujui ga od
137
kraljevskog, majestetinog mi, Penelope Brown i Stephen C. Levinson nazivaju poslovnim mi

(business we): Ne moemo prihvatiti odgovornost; Prinueni smo vas opomenuti da(Brown,
Levinson 1989:202). Na taj nain se sagovorniku signalizira da govornik nije sam i da zbog toga
posjeduje odreenu mo. To podsjea i na tzv lijeniku mnoinu kojom se, prema miljenju
Snjeane Kordi, eli proizvesti povjerenje i smirenost pacijenta, ali i ublaeno izraziti neka
naredba ili zahtjev. Radnja dodue povezuje govornika i sluatelja, ali oni se ne nalaze u
ravnopravnom,
nego
u
hijerarhijskom
odnosu,
koji
je
uvjetovan
drutveno/psiholoki/emocionalno ili na drugi nain (Kordi2002:27). Moe se rei da
lijenika mnoina varira izmeu inkluzivnog i ekskluzivnog poslovnog mi.
G1: Hi umut kalmad, yle mi? (Nema nade, je li tako?)
G2: Umut her zaman varBir test dahaBuna mecburuz. Tedaviye ancak o zaman geeceiz.
Ama bize gvenirseniz inann her ey biraz daha kolaylaacak.
(Uvijek postoji nadaJo jedan testTo moramo Onda emo prei na lijeenje. Ali, sve
e biti lake ako budete imali povjerenja u nas, vjerujte.)
U primjeru se prepoznaje lijenika mnoina prvo kao inkluzivno mi, a zatim u zadnjoj
reenici kao prekljuivanje na ekskluzivno, poslovno mi.
Bunlara gerek yok, sen az sonra blbl gibi teceksinBouna direniyorsun. Senden istenen
eyleri kabul et, sen de kurtul u ikenceden, biz de kurtulalm. Bak bu iki ocuk sularn kabul
ettiler, kurtuldular. yle deil mi, Ahmet?
(To nije potrebno, uskoro e propjevatiUzalud se opire. Priznaj ono to se trai od tebe da
prizna. Izbjegni muenja, pa da se i mi spasimo muenja. Sluaj, ova dva momka su priznala
krivicu, spasila se. Zar nije tako, Ahmede?)
(z 1997:216)
Navedeni primjer predstavlja isljedniko ispitivanje gdje je koriteno ekskluzivno (poslovno)
mi kako bi se sagovornik zaplaio.
G1: O merhaba, byk Kemal. (O zdravo, veliki Kemale.)
G2: Estafurullah, cicim babam. Byklk kim biz kim!
(Boe sauvaj, tatice. Ko smo mi da budemo veliki.) (u znaenju: ko sam ja)
(Bedel.TRT.21.11.2005.)
Tamam sustuk. (Dobro, uutjeli smo.) (u znaenju: uutio sam)
U navedena dva primjera rije je o mi koje izraava skromnost jer zamjenjuje prvo lice jednine.
Govornik se na taj nain prikriva u neodreenom mnotvu (Kordi 2002:26). Upotreba prvog
lica mnoine moe se sagledati i s drugaijeg aspekta: Emocionalno-ekspresivnu markiranost
imaju iskazi u razgovornom stilu, kada govorno lice izraava uvrijeenost ili, nekad alu, npr:
Nismo ni mi ba naivni (u znaenju: Nisam ni ja ba naivna) (Katni-Bakari 2001:249).
138
O linoj zamjenici za drugo lice vi bilo je rijei u odjeljku o honorificima. Plural sam po sebi
sadri honorifino obiljeje (Brown, Levinson 1989:200).
Prekljuivanje na tree lice, ba kao i pluralizacija, signalizira potovanje poivajui na principu
distanciranosti, kao da govornik ili, pak, sagovornik nisu prisutni: Da li bi njegovo visoanstvo
eljelo popiti aj u ruiastoj ili sobi boje lavande? (Brown, Levinson 1989:201). U primjeru to
eli gospodin? Snjeana Kordi vidi zamjenjivanje vi iz potovanja (Kordi 2002:24).
Kad se, pak, zamjenjuje zamjenica ja linom zamjenicom treeg lica postie se distanciranost i
objektivnost (Kordi 2002:30):
Takma gzel kafan sen yle ilere. Halleder onlar da Lemann.
(Ne zamaraj svoju glavu tim stvarima. Rijeit e njih tvoja Leman.)
(Maden 2002:82)
Pluralizacija line zamjenice treeg lica predstavlja duplirano honorifino vi. U turskom jeziku
upeatljiv primjer predstavlja leksema ekselanslar i hazretleri (vaa ekselencijo s prisvojnim
sufiksom za tree lice mnoine, to doslovno znai njihova ekselencija). To je formalan nain
obraanja visokim linostima: Ekselanslar, bayramnz kutlu olsun! - Sretan vam praznik, vaa
ekselencijo! (Teodosijevi 2004:89), to ilustriraju i naredna dva primjera.
G1: Beni emretmisiniz, paa hazretleri. (Traili ste me, vaa ekselencijo.)
G2: Gel bakalm, olum, seninle konuacam ok nemli mevzular var.
(Doi, sinko, imam s tobom razgovarati o vrlo vanim stvarima.)
G1: Paann emirleri bam stne. (Na vau zapovijed.)
(Gven 2002:42)
Beyefendi yazar olacakm. (Gospodin e navodno postati pisac.)
(Kopan 2002:30)
U navedenom se primjeru ne radi o potovanju, ve se takvim odstranjivanjem sagovornika iz
govornog ina postie negativna ekspresivnost. Govornik tako odstranjuje sagovornika iz
komunikacije, liava ga ravnopravnosti, oduzima mu mogunost odgovora i suprotstavljanja
(Kordi 2002:24).
I ovdje se, takoer, vidi kako odreeni gramatiki oblici, ovaj put zamjenice, poprimaju jednu
drugaiju funkciju kad ih se promatra s apekta pragmalingvistike i strategija utivosti.
Manipulacije takom gledita
U ulozi distancirajueg elementa mogu se nai i manipulacije takom gledita. Manipulacija
vremenom glagolske radnje slui distanciranju u vremenskom smislu. Tako se govornik
139
distancira od ovog sada i ovdje. U turskom jeziku u takvoj se upotrebi pored perfekta nalaze
i sloena glagolska vremena: imperfekt I, pluskvamperfekt i futur II.
Upotrebom perfekta na -di u sljedeem primjeru govornog ina zahtjeva govorno lice ostvaruje
distancu i tako smanjuje nametanje/pritisak na sagovornika.
Abim ben hani dndm ki yle bo bo oturup duruyorum, deil mi? Ya ne bileyim, ben bir
iin ucunu tutaym bir ey araym, deil mi?
(Brate, ja sam, zna, mislila, ovdje stalno sjedim besposlena, je l da? Pa, ta ja znam, da se
uhvatim kakvog posla, da neto potraim, je l tako?)
Meutim, postoji mogunost da se ovaj perfekt na -di koristi i u strategijama pozitivne utivost
kao element zbliavanja/solidarnosti.
Znaenje radnje koja e se neizostavno dogoditi u budunosti moe se, s vrlo

pojaanom dozom ekspresivnosti, izraziti i odreenim perfektom na di i to samo u
sluajevima kad se daje odgovor na konkretno pitanje, npr. Orhan, bu akam gelecek
misin? - Geldik! Orhane, hoe li doi veeras? - Doao sam! tj. Moe
raunati/smatraj da sam doao. Budui da govornik buduu radnju intimno prihvaa
kao ve realiziranu, on umjesto futura upotrebljava perfekt. U ovim i slinim sluajevima
zanimljiva je i upotreba 3. lica jednine perfekta gl.gitmek (gitti), kojim se potencira da se
konkretna radnja, iako treba da uslijedi iza momenta govora, moe smatrati apsolutno
okonanom (auevi 1996:251).
Primjer koji slijedi predstavlja zahtjev, tanije reeno, traenje odreene informacije. Pritisak na
sagovornika umanjen je upotrebom imperfekta I.
Rzgarcm, tam zamannda geldin. Bora da sana bir ey sormak istiyordu.
(Ruzgar, draga moja, ba si dola na vrijeme. Bora te je htio neto pitati.)
U sljedeem primjeru zahtjeva, ali i dolaska na tua vrata, nametanje se umanjuje upotrebom
pluskvamperfekta, kojeg Ekrem auevi naziva markerom udaljavanja od momenta govora u
distanciranu prolost (auevi 1996:281).
Merhaba ben Meltemi aramtm. (Dobar dan, dola sam kod Meltem.)
Naredni primjeri sadravaju futur perfekta kao sredstvo distanciranja i ublaavanja
nametanja/pritiska na sagovornika. Futurom perfekta se, izmeu ostalog, izraava intencija,
140
htijenje, namjera (htio sam/namjeravao sam + infinitiv ili veznik da s prezentom) (auevi
1996:276):
Pardon. Rahatsz etmiyorum, deil mi? unu brakacaktm da.
(Pardon. Ne uznemiravam vas, je l da? Htjela sam ovo ostaviti.)
Yusuf Beyle grecektim. (Trebalo je da se vidim s gospodinom Jusufom.)
Bir ey soracaktm. Bu Kemal denen adam hi grdnz m sonra?
(Neto sam htio pitati. Jeste li poslije viali onog ovjeka po imenu Kemal?)
ey diyecektim abi. Akama iin var m abi? (Neto sam htio rei, brate. Ima li posla veeras?)
Nakon strategije obezliavanja kojom se i govornik i sagovornik iskljuuju iz ugroavanja
obraza slijedi strategija kojom se ugraavanje obraza predstavlja kao rezultat vanjskih,
objektivnih okolnosti.
5.3.8 Predstavljanje ugroavanja negativnog obraza kao opeg pravila
Govornik signalizira sagovorniku da pritisak koji vri na njega ne potjee iz njegove elje, ve iz
objektivnih okolnosti. Ugroavanje sagovornikovog obraza proizlazi iz nekog drutvenog
pravila/zakona/obaveze. Jedino to govornik ini jeste to da sagovorniku skree panju na
postojanje odreenog pravila (Brown, Levinson 1987:206).
G1: te dolabn artk hi bi ey almyor. Kocaman p torbalarndan alalm bir paket;
kullanmadn giysileri doldurup atalm bir gzel. Ne gerek var bi bunlara? ok anl
olanlar ayrrsn, yeter ite.
(Eto, vie nita ne moe stati u ormar. Da uzmemo jedno pakovanje velikih vrea za smee,
napunimo ih odjeom koju ne nosi i fino bacimo. to e ti? Odvoji uspomene, to je
dovoljno.)
G2: Peki Behiye. (Dobro, Behija.)
G1: Bana bak. zlme. Gryorsun ite dolabnn halini. Bunca zamandr giymediin lzmsz
eyleri atsak fena m olur?
(Sluaj me. Nemoj biti tuna. Pa, vidi u kakvom ti je stanju ormar. Zar je loe ako bacimo
nepotrebne stvari koje toliko dugo nisi obukla?)
(Maden 2002:109)
141
Govorno lice svoj zahtjev sagovornici (na maloj socijalnoj distanci) formulira kao injenino
stanje to se moe (kao podvrsta) podvesti pod ovu strategiju. Slino je i u sljedeem primjeru:
G2 odbijanje zahtjeva G1 ublaava iznoenjem odreenih injenica.
G1: ok skldm burada. Sana gelebilir miyim? (Uasno mi je ovdje. Mogu li doi tebi?)
G2: Hayr. Yani, ey, Neva beni yanl anlama ama tabii ki yanmda olman ok isterim de,
imdi burada olman pek doru olmaz.
(Ne. Nemoj me, Neva, pogreno razumjeti, naravno da elim da bude pored mene, ali to
sada ne bi bilo ispravno.)
G1: Niye? (Zato?)
G2: Yani, ailen asndan, hayatm. Biliyorsun durum olduka hasas.
(Pa s obzirom na tvoju porodicu, duo. Zna da je situacija prilino kakljiva.)
U sljedeim primjerima neodobravanja nalazi se upotreba opeg pravila:
G1. Gel, gelmiyor musun? Bak, herkes geldi. Seni bekliyorlar.
(Doi, zar ne dolazi? Sluaj, svi su doli. Tebe ekaju.)
G2: Size afiyet olsun. Ben tokum. (Prijatno vam. Ja sam sita.)
G1: Akm ama bak sofraya birlikte oturmak Bayram adetidir.
(Ljubavi, sluaj, obiaj je da za Bajram svi zajedno sjednu za stol.)
G1: Ben merakl bir kzm. (Ja sam radoznala djevojka.)
G2: nsann bana ne gelirse meraktan geliyor.
(Sve to zadesi ovjeka zadesi ga zbog njegove radoznalosti.)
Naredni primjer sadri opa pravila kao uvod/ublaavanje govornog ina savjeta. Ovdje je
zanimljiva upotreba upitnih reenica koje podsjeaju na pitanja u uionici gdje
nastavnik/profesor pita uenike o nekim opim stvarima kako bi ih naveo na odreene zakljuke.
Stoga je koriten prezent na -r koji se upotrebljava i kao gnomski (ili poslovini) prezent, kojim
se izraavaju uopena iskustva, spoznaje, zapaanja, izreke, poslovice, zagonetke, sentence,
aforizmi i sl. (auevi 1996:242).
G1: Hayrdr baba kt bir ey yok mu? (Kojim dobrom, oe? Je li se neto loe desilo?)
G2: Hayr. Bak, olum. Erkek olanlar askere giderler. Bundan sonra ne yaparlar? Genel olarak
erkekler ne yaparlar?
(Nije. Sluaj, sine. Oni koji se zamome idu u vojsku. ta onda rade? ta, inae, rade
mladii?)
G1: Sen ne yaptn, baba? (ta si ti uradio, tata?)
142
G2: Evlendim. (Oenio sam se. )

(Babalar Son Duyar.TRT.24.05.2005.)
Ova strategija moe se promatrati i kao strategija nekonvencionalizirane indirektnosti, gdje
sagovornik ne mora odmah prepoznati govornikovu intenciju.
Naredna strategija negativne utivosti nominalizacija primjerenija je pisanom diskursu, barem
kad je u pitanju na jezik.
5.3.9 Nominalizacija
Nominalizacija je u engleskom jeziku, prema miljenju Penelope Brown i Stephena C.
Levinsona, nezaobilazna strategija negativne utivosti. Umirena akcija i radnja u glagolskoj
imenici ini se manje prijeteom.
Ova vrsta reenine kondenzacije za Nadu Ivaneti predstavlja drugo sredstvo redukcije u
pisanom diskursu (tanije u uporabnom tekstu ivotopisu).
Najznaajnija posljedica komprimiranosti/zgusnutosti u ovoj varijanti tekstne vrste

svakako je bezlinost, odnosno neosobnost na povrinskoj strukturi - emitent se iz uloge
agensa i izvjestitelja u prvom licu singulara povlai u ulogu pacijensa, postaje tree lice
singulara ja postaje on/ona (Ivaneti 2003:153).
Administrativni stil je stil gdje je est postupak kondenzacije, naroito nominalizacije, tako da
je broj glagola dodatno smanjen (Katni-Bakari 2001:92). Turski jezik, za razliku od naeg,
ima tu karakteristiku da se glagolske imenice u turskom mogu derivirati iz svakog glagola
izuzev pomonog imek te da su, i zbog toga vrlo frekventne (auevi 1996:340). No bez
obzira na ovu injenicu, zapravo, uprkos njoj, turski autor Didar Akar navodi nominalizaciju,
zajedno s upotrebom pasiva, kao dio strategija poslovnog diskursa. Naime, za ovog su autora
iskazi o potrebi (necesity statements) najrairenija strategija za tvorbu zahtjeva jer reduciraju
nametanje i ugroavanje sagovornikovog obraza. U ovim iskazima vodeu ulogu imaju
gramatike strukture poput nominalizacije i pasiva, npr. rnlerin doktor numunelerinin en
ksa srede hazrlanarak departmanmza verilmesi gerekmektedir. (Akar 2002:313) (Naem je
odjeljenju potrebna to hitnija priprema i dostava uzoraka za ljekare.)Sljedei primjer prilino
dobro ilustrira funkciju ove strategije - radnja umirena glagolskom imenicom djeluje manje
prijetee:
G1: Umarm fikrimi aklkla beyan etmem cannz skmamtr.
143
(Nadam se da vas moja otvorenost nije uznemirila.)

G2: Yoo, hayr. (Ne, nije.)
Ako se za ovu strategiju i ne moe rei da se podjednako susree u naem i turskom jeziku,
naredna je, zasigurno, zastupljena u oba jezika.
5.3.10 Otvoreno priznavanje duga
Govornik kompenzira ugroavanje sagovornikovog negativnog obraza tako to otvoreno
priznaje dug, ak ga i preuveliava: Bit u ti neizmjerno zahvalna ako ti...; Nikad ti se neu moi
oduiti ako ti... (Brown, Levinson 1987:210). Ovakav nain kompenzacije suprotan je ve
spomenutoj strategiji umanjivanja nametanja. Kod sagovornika male socijalne distance dijelom
ove strategije moe se smatrati i emfatino traenje pomoi, gdje se naglaava govornikov dug i
ovisnost o sagovorniku.
Prva dva primjera sadre rije borlu (dunik). Govornik G1 otvoreno priznaje da je dunik G2
(u prvom primjeru dug je usluga, a u drugom G1 duguje zahvalnost kao verbalan nadomjestak za
uslugu G2):
nann bana, kendimi size borlu hissediyorum. (Vjerujte mi, osjeam se vaim dunikom.)
Size ancak ukran borluyum (Ja vam ionako dugujem zahvalnost)
Kusura bakmayn, kzlarm, ama vallahi size nasl teekkr edeceimi bilemiyorum.
(Izvinite, djevojke, Boga mi, ne znam kako da vam zahvalim.)
Govornik G1 priznanjem da ne zna kako da zahvali G2 pretjeruje, uveava dug. Primjer koji
slijedi, takoer, sadri pretjerivanje:
Beni utandryorsun. Sana ne diyeceimi bilemiyorum!
(Dovodi me u nezgodan poloaj. Ne znam ta da ti kaem!)
Sljedea dva primjera ilustriraju emfatino traenje pomoi govornika koji je na maloj socijalnoj
distanci sa sagovornikom. U prvom primjeru nalazi se glagol yalvarmak (preklinjati), a u
drugom izraz ne olur (molim te/preklinjem te). Tim se sredstvima moe izraziti i molba upuena
vie pozicioniranom sagovorniku.
144
Beni kurtarn ya! Mahvoldum. Yalvarrm beni kurtarn.

(Spasite me! Gotov sam. Preklinjem vas spasite me!)
Nasl elenmitik o gece Boazii'nin havuzunda. Yine eleniriz yle. N'olur gel, Behiye, n'olur
gel benimle.
(Kako smo se zabavljale one noi na bazenu na Bosforu. Opet emo se tako zabavljati. Molim
te, Behija, poi sa mnom, molim te.)
(Maden 2002:213)
Molba se u turskom jeziku moe izraziti i sljedeim izrazima: gzn seveyim (preklinjem te,
doslovno znai da ti pomilujem oko); kurban olaym (preklinjem te, doslovno znai da ti budem
rtva).
Ah kurban olaym kuzucuum, tez karar verme, bir daha dn!
(Preklinjem te, janje moje, ne donosi odluku nabrzinu, jo jednom razmisli!)
(Uzuner 2006:232)
Karakteristino je za ovu strategiju da sadri pretjerivanje koje je, inae, odlika strategija
pozitivne utivosti. Ona je ujedno i posljednja strategija negativne utivosti.
Konvencionalizirana indirektnost bila je njihovim dijelom, nekonvencionalizirana indirektnost,
pak, obuhvata poseban niz strategija kojima se bavi naredno poglavlje.
145
5.4 Nekonvencionalizirana indirektnost

Jedna bitna zajednika karakteristika okuplja raznovrsne strategije u ovu skupinu: sve one
izvode se tako indirektno i zaobilazno da im je teko pridruiti jasnu komunikacijsku intenciju.
Govornik se oslobaa od odgovornosti ugroavanja sagovornikovog obraza inei svoju
namjeru netransparentnom (Brown, Levinson 1987:211). Naime, sagovorniku se ostavlja da,
pratei odreene naznake, na svoj nain interpretira govornikov izriaj, a kako ih opredjeljuje
kriterij forme, a ne funkcije, mogu biti upuene i pozitivnom i negativnom obrazu.
Strategije iz ove skupine Penelope Brown i Stephen C. Levinson klasificirali su s obzirom na
krenja Griceovih maksima.U prvoj su skupini tri strategije koje predstavljaju krenje Griceove
maksime relevantnosti: aluzije, upotreba asocijacija i pretpostavke.
5.4.1 Aluzije
Ako govornik sagovorniku kae neto to nije eksplicitno relevantno, on ga poziva da potrai
odgovarajuu interpretaciju njegova iskaza. Naznaka za pravilno tumaenje govornikove
namjere moe biti data kroz izricanje motiva/razloga za izvrenje odreene radnje, naprimjer:
Ovdje je hladno. (Zatvori prozore!) (Brown, Levinson 1987:215).
Gerekten umarm sizi zlemek zorunda kalmam.
(Stvarno se nadam da vas neu morati poeljeti.)
Izraavajui elju da ne poeli svoje sagovornike, govorno lice nenametljivo pokazuje elju da
se i dalje via sa sagovornicima. Ta elja za vianjem sagovornika predstavlja pozitivnu utivost
ali je nain njene realizacije smijeta u ovu skupinu strategija.
G1: Evet, btn ilanlara baktm bana gre bir i yok.
(Pregledala sam sve oglase, nema nikakav posao za mene)
G2: Ya, kzm, sabrl ol. leden sonra bir de arayacam dedim ya arkadam.
(Pa strpi se, djevojko. Ta, rekao sam da u popodne nazvati jednog svog prijatelja.)
Navodei razlog da nema posla, govorno lice G1 od sagovornika indirektno trai pomo u
njegovom nalaenju, zapravo, navodi sagovornika da on iznese ponudu (da e mu traiti posao).
aylar souyor. (Hladi se aj.)
146
Primjer predstavlja ponudu/nuenje aja kroz navoenje razloga zato bi se on trebao popiti.
Upotreba asocijacija prirodan je nastavak strategija aluzije, samo to je proirena za zajedniko
znanje i iskustvo govornika i sagovornika kako bi se naznake u iskazu pravilno protumaile.
Tako Penelope Brown i Stephen C. Levinson navode primjer: O, Boe, opet imam glavobolju.
Ovaj iskaz moe znaiti da govornik od sagovornika eli posuditi kupai kostim jer je glavobolja
zajednika asocijacija - da govornik eli svoju glavobolju utopiti u vodi (Brown, Levinson
1987:215). Zanimljivo je da se na Madagaskaru veina zahtjeva ostvaruje upravo na taj nain. U
svakom sluaju, naznake, odnosno aluzije preputaju sagovorniku da uini govorni in ponudu
preuzimajui na sebe odgovornost za eventualno ugroavanje obraza.
5.4.2 Prepostavke
Pretpostavke, takoer, kre maksimu relevantnosti. Ono to ih ini drugaijim jeste injenica da
iskaz moe biti gotovo potpuno relevantan u kontekstu i ujedno kriti maksimu relevantnosti.
Ako neko, naprimjer, kae: Danas sam opet oprao auto, on na taj nain moe implicirati
ekspresivnu kritiku. Upotreba rijei (estice) opet sugerira sagovorniku da trai relevantnost s
pretpostavljenim prethodnim dogaajem (Brown, Levinson 1987:217).
G1: Bir daha sekizi geme! (Nemoj vie dolaziti poslije osam!)
G2: Olur. (Vai.)
G1: Bakanlkta yeniyim. Bir laf gelsin istemem.
(Novi sam u ministarstvu. Neu da mi se ita prigovori.)
G2: Tabii, canm, ben de istemem. (Svakako, ni ja to ne elim.)
(Bedel.TRT.12.06.2005.)
Upotreba izraza bir daha (vie) ukazuje na ekspresivnu kritiku. Taj izraz kao i izraz yine (opet)
u sljedeim primjerima govornog ina neodobravanja signalizira sagovorniku da potrai
relevantnost s pretpostavljenim prethodnim dogaajem.
G1: Kusura bakma, abi. Dncesizlik ettim. Ama sana syleceklerimi kimse duysun
istemiyorum.
(Izvini, brate. Bila sam nepromiljena. Ali ne elim da iko uje ta u ti rei.)
G2: Yine ne oldu, Gonca. (ta je opet bilo, Gonda?)
G1: Kadn olmak kolay deil Verda. Hele anne olmak. Her eye yetimek kolay deil yavrum.
(Nije, Verda, lako biti ena. Pa jo majka. Nije lako na sve stii, sine moj.)
G2: Sen yine bir eyler mi ima etmek istiyor musun, anne? Ak syle!
(Je li ti to, opet, aludira na neto, mama? Reci otvoreno!)
G1: Yoo, hayr, hayr. (Ma ne, ne.)
(Azize.TRT.11.05.2005.)
147
U posljednjem primjeru govorno lice G2 otvoreno trai objanjenje, odnosno govornikovo

znaenje (ilokuciju) nejasnog i dvosmilenog izriaja. Odgovor pokazuje karakteristiku ove
strategije da govornik moe negirati ponuenu interpretaciju iskaza.U sljedee tri strategije
(litoti, hiperboli i upotrebi tautologija) kri se maksima kvantiteta.
5.4.3 Litota
Litota kri maksimu kvantiteta, iskaz sadri manje ili vie informacija nego to je potrebno, pa se
sagovornik poziva da otkrije razlog za to. Litota je trop koji se sastoji u skraivanju sema
kvantiteta. Neutralni iskaz zamijenjen je figurativnim, koji mora ublaiti stvarno stanje,
odnosno emocionalni stav (Katni-Bakari 2001:328). Izriaji kojima se kae manje nego to
je potrebno tvore se tako to se na skali determinatora odabere onaj koji je nie pozicioniran od
determinatora koji bi tano opisao stanje stvari (Brown, Levinson 1987:218). Ova se strategija u
engleskom jeziku koristi u odgovorima na komplimente, ekspresivnoj kritici i prihvatanjima
ponude. Kako kae Leech, postoji prirodna sklonost ka pretjerivanju u utivosti (overstatements
- hiperbole) i preutkivanju neutivosti (understatements - litote). Zato se litote esto koriste u
izraavanju ekspresivne kritike: Nisam bila oduevljena njenim govorom. Isto tako
umanjivanje/preutkivanje pohvale bit e prije usmjereno ka govorniku nego sagovorniku: Jelo
koje sam skuhao nije bilo tako loe. Razlog postojanja ove strategije Leech nalazi u tzv. principu
Pollyanne izvedenom iz hipoteze Pollyanna prema kojoj ljudi potenciraju ljepu stranu ivota
(hipoteza je dobila ime po glavnoj junakinji Pollyanni iz istoimene novele Eleanor H. Porter).
Princip Pollyanne znai da uesnici u razgovoru preferiraju ugodnije teme. Stoga se ovdje
pojavljuju eufemizmi: moe se govoriti o neprijatnim stvarima pomou manje neugodnih izraza.
Sljedei je korak prikazivanje stanja stvari manje loim, gdje glavnu ulogu imaju adverbijali za
umanjivanje: a bit (neto/malo), a little (malo) i a little bit (malo). Litote se tako pojavljuju
tamo gdje postoje aspekti znaenja koji su u pragmatikom smislu nepoeljni
(Leech1983:148). Ali, postoji jo jedna vrsta litote koja se ne koristi radi principa zanimljivosti:
Ona ne izgleda loe/Ona nije runa djevojka. Ovdje litota, upravo suprotno, djelujui netipino
kao ublaavanje poeljne kvalitete, preuzima funkciju osiguranja iskrenosti govornika i na taj
nain ponovo uspostavlja vrijednosti principa kooperativnosti naspram principa zanimljivosti
(Leech 1983:149).
Sljedea dva primjera pokazuju kako se litota ostvaruje pomou negacije:
Ben mutsuz deilim. (Ja nisam nesretan.)
(Pamuk 2002:95)
Bu gen adam bana iltifat ederek beni gen bulduunu dolayl bir yoldan anlatmaya kalkt. Ama
imdi kendisi de anlad ki, ben artk gen deilim.
148
(Ovaj mi je mladi ovjek odluio na indirektan nain dati kompliment i pokazati da me smatra
mladim. Ali sad je i sam shvatio, ja vie nisam mlad.)
(Uzuner 2000:348)
Iako maksima skromnosti zahtijeva umanjivanje vlastitih vrijednosti, ini se, da se ovdje ukrta s
jo jednim principom - principom Pollyanna. Naime upotreba eufemizma nisam mlad umjesto
star sam moe se, imajui u vidu prirodan i konstantan ljudski strah od starenja, smatrati dijelom
konteksta izbjegavanja neprijatnih tema.
G1: sterseniz size evi gezdireyim. (Ako hoete da vam pokaem kuu.)
G2: Rahatsz etmesem ben bu kadar uzun kalmay dnmyordum.
(Ako vas ne uznemiramavam, nisam mislila tako dugo ostati.)
(Kopan 2002:82)
U navedenom primjeru litota je koritena u prihvatanju ponude jer se i tu moe raditi o
potencijalnom ugroavanju sagovornikovog negativnog obraza.
Kao suprotna ovoj strategiji u kojoj se kae manje nego to je potrebno, slijedi strategija kojom
se kae vie nego to treba.
5.4.4 Hiperbola
Koristei hiperbolu, govornik kae vie nego to je potrebno i takvim pretjerivanjem ili, pak,
izabiranjem determinatora koji je iznad onog koji bi tano odredio stanje stvari, poziva
sagovornika da potrai razloge za to.
Ovaj se trop sastoji u kvantitativnom pretjerivanju, preuveliavanju; on se nekad

definira kao namjerni kvar mjerne tehnike. U hiperboli neutralan iskaz biva zamijenjen
drugim, kojem su dodate seme kvantiteta, te je zato ovaj trop koliinski trop, baziran na
principu pojaavanja (Katni-Bakari 2001:328).
Iskaz: Bilo je milion ljudi! moe znaiti izvinjenje zbog kanjenja, dok iskaz Zato uvijek pui?
moe biti ekspresivna kritika (Brown, Levinson 1987:220). Hiperbola se, prema Leechu, koristi i
u pohvali drugih: To je bilo izvrsno jelo!, dakle i u komplimentima. Princip koji se krije iza
ovakvih pretjerivanja princip je zanimljivosti koji nalae da se kae ono to je neoekivano
(Leech 1983:146).
149
Ne ok oldu sizleri grmeyeli aramasam arayacanz yok. Hayrszlar sizi!

(Koliko je samo prolo otkako vas nisam vidjela, ako ja ne nazovem, nee niko od vas. Vi,
nevaljalice jedne!)
(Ongun 1998:11)
G1: Size ulamakta ok glk ektik Turgut Bey.
(Jako smo se namuili da doemo do vas, gospodine Turgut.)
G2: Ama ben hep buradaym. Nasl ulaamadnz anlamadm.
(Ali, ja sam stalno tu. Ne razumijem kako niste mogli doi do mene.)
Vay, koum, sen de miydin? Sa sakal kesmisin bakyorum. Vallahi tanyamadm.
Eneredesin bu kadar zamandr? zini yerini kaybettirdin.
(Ma, momino, jesi li to ti? Vidim fino si se uredio, obrijao. Boga mi, nisam te prepoznao. Pa
gdje si sve ovo vrijeme? Pomeo si svaki trag za sobom.)
Usta gzmz yolda kald. Saniyeler bile gemez oldu.
(efe, ludi smo od ekanja. Vrijeme nikako da proe.)
U navedenim primjerima hiperbola je koritena u govornim inovima ekspresivne kritike, i stoga
se moe rei da su primjeri oslikali njenu neutivu upotrebu. No, u svim sluajevima kritika je
upuena zbog nevianja sa sagovornikom, pa se kroz nju istie znaaj sagovornika (njegovog
pozitivnog obraza) za govornika.
Orada dnya kadar iim birikti. Mecburum. Kusura bakmayn.
(Tamo mi se skupila gomila posla. Moram ii. Ne zamjerite.)
Hiperbola je koritena u okviru govornog ina isprike gdje je pretjerivanje poeljno.
G1: Ooo, bu ne klktr byle, delikanllar? (Oho, kakva je to elegancija, djevojke?)
G2: Ee, Ksmet teyzem krk ylda bir evleniyor.
(E pa, tetka Kismet se udaje jednom u sto godina.)
U primjeru na turskom jeziku nije koriten broj sto, ve broj etrdeset (krk). Zanimljivo je da se
on upotrebljava i za izraavanje velike i neodreene koliine neega, odnosno vremenskog
trajanja koje se subjektivno i s afektacijom procjenjuje kao vrlo dugo. (auevi 1996:173). U
naem jeziku takvu upotrebu ima broj sto (Nisam te vidjela sto godina.).
150
Harika yapmsn. Baylyorum anne.

(Mama, izvrsno si to napravila. Zadivljena sam.)
To je oigledan primjer pretjerivanja u govornom inu komplimenta. Glagol baylmak doslovno
znai onesvijestiti se.
G1: Bir ay istedin mi? (Jesi li bila za jedan aj?)
G2: Yok, sa ol. im dm ay oldu. (Ne, hvala, sva sam se pretvorila u aj.)
Hiperbola je koritena u odgovoru na ponudu, tanije reeno, kao odbijanje ponude i kako je to
govorni in koji moe ugroziti sagovornikov pozitivni obraz, pretjerivanje pridonosi njegovom
ublaavanju.
G1: yi ki gelmisin. Yoksa alktan lecekmiim.
(Dobro je da si doao, inae bih umrla od gladi.)
G2: Afiyet olsun. (Prijatno.)
Pretjerivanje je posluilo kao sredstvo u govornom inu zahvaljivanja, koje je usmjereno
pozitivnom obrazu sagovornika i zato je dobrodolo.
Posljednja od strategija kojom se kri maksima kvantiteta jeste upotreba tautologija.
5.4.5 Upotreba tautologija
Trea strategija koja kri maksimu kvantiteta jeste upotreba tautologija gdje govornik, iznosei
oigledne i svima poznate injenice (iskaz ne nosi niti jednu novu informaciju), poziva
sagovornika da potrai informativnu interpretaciju neinformativnog izriaja (Brown,
Levinson 1987:220). Ova se strategija moe upotrijebiti prilikom izvinjavanja: Rat je rat;
izraavanja ekspresivne kritike: Tvoja odjea stoji gdje stoji tvoja odjea, a moja odjea stoji
gdje stoji moja odjea ili, pak, prilikom odobravanja Amerika je Amerika. (kad je Apolo sletio na
Mjesec) ili, neodobravanja (kad se Jacqueline Kennedy udala za Onassisa) (Brown, Levinson
1987:220).
G1: imdi bir kahve iebilir miyim? Unutma bana szn var.
(Mogu li sada popiti kafu? Ne zaboravi da si mi obeala.)
G2: Sz szdr. Ben kahveni yapp geliyorum.
(Obeanje je obeanje. Napravim ti kafu i doem.)
151
Tabii tabii, deyeceim. Yani, bor bortur. demez olur muyum? Ama u anda param yok
beyefendi.
(Pa naravno da u platiti. Mislim, dug je dug. Zar mogu da ne vratim? Samo to, gospodine,
trenutno nemam novca.)
Tautologija je koritena u govornom inu obeanja gdje zvui i kao blaga rezignacija. Govornik
tako sagovorniku sugerira da je obeanje prije ishod vanjskih utjecaja nego njegove vlastite
volje.
Biz de zgnz. Ama kanun kanundur. Kanunlara kar gelenlerin akbeti budur.
(I nama je ao. Ali zakon je zakon. To je sudbina onih koji se usprotive zakonu.)
(Yol)
Primjer ilustrira upotrebu tautologije u govornom inu isprike gdje se kao razlozi navode
vanjske okolnosti koje nisu pod kontrolom govornika.
Narednom strategijom zapoinje grupa strategija koje kre maksimu kvalitete.
5.4.6 Upotreba kontradikcija
Upotreba kontradikcija kri maksimu kvalitete - govori istinu i budi iskren/a, koja predstavlja
osnovni princip upotrebe jezika jer bi uenje jezika u zajednici gdje svi lau bilo nemogue
(Brown, Levinson 1987:221). Tvrdei u isto vrijeme dvije stvari koje su meusobno proturjene,
govornik sugerira sagovorniku da ono to mu saopava ne moe biti istinito, pa ga poziva da
naknadno potrai odgovarajuu interpretaciju izriaja. Ova je strategija u engleskom jeziku
zastupljena u albama i ekspresivnoj kritici: Are you upset about that? Well, yes and no/Im and
Im not. (Jesi li uznemiren zbog toga? Pa, i jesam i nisam.) (Brown, Levinson 1987:221).
Primjer koji slijedi ilustrira upotrebu ove strategije u govornom inu neodobravanja/ neslaganja.
ok sevindimAma bir taraftan da zldm.
(Ba mi je drago. A, opet, i ao mi je.)
(zelik 1994:82)
Benim babam ha var ha yok. (Ja imam i nemam oca.)
(Ongun 1998:74)
Kontradikcija koritena kao sredstvo albe, ali i ekspresivne kritike koja se odnosi na lice koje
nije prisutno.
152
Ironija predstavlja sljedeu strategiju kojom se kri maksima kvalitete.

5.4.7 Ironija
Rei neto suprotno od onog to se zaista misli, takoer, kri maksimu kvalitete i predstavlja
izraavanje pragmatike neiskrenosti (Toplak, Katz 2000). Ovo je trop kod kojega je forma
iskaza u suprotnosti sa sadrajem iskaza, te se znaenje moe shvatiti pomou neverbalnih
sredstava ili intonacije, odnosno pomou konteksta (Katni-Bakari 2001:328). Iako je
prepoznata kao sredstvo indirektnog iskazivanja utivosti/neutivosti, kojim se moe izraziti
kritika, njen poseban znaaj Marina Katni-Bakari vidi u tome to ona naroito ini vidljivim
ulogu recipijenta u deifriranju smisla nekog teksta ili njegovog segmenta, a uz to pokazuje na
nestabilnost smisla svakoga teksta (Katni-Bakari 2001:33). Ironija zahtijeva zajedniko
pozadinsko znanje govornika i sagovornika: govornik kae neto za ta se zna da nije istinito
(Lakoff 1990:172). Za Leecha je princip ironije princip drugog reda koji govorniku omoguava
da bude neutiv izgledajui utivo. Pruajui govorniku priliku da zaobie utivost, ovo je
princip koji promovira/pomae nesocijalnu /antisocijalnu upotrebu jezika. No, u isto vrijeme
ironija ima i tu pozitivnu funkciju da agresivnost prikae u drutveno prihvatljivom svjetlu. Na
ironiju je tee odgovoriti, jer u sebi sadri umijee napada kombinirano s prividnom nevinou
kao formom samoodbrane (Leech 1983:142). Govornici koji koriste ironiju u svojoj namjeri da
uvrijede sagovornika i prouzrokuju njegovu ljutnju doivljavaju se kao verbalno agresivniji od
onih koji su direktni i ne koriste ironiju (Toplak, Katz 2000). Meutim, analiza ironije ne moe
se svesti samo na znaenja suprotna onome to iskaz doslovno znai, ve je treba promatrati i
kroz pojam eha. U tom sluaju ironija bi predstavljala ponavljanje (eho) iskaza ili miljenja neke
druge osobe i to onog miljenja koje govornik ne dijeli s tom osobom. Ironija bi, ako bi bila
prepoznata kod sagovornika, suprotno svojoj antisocijalnoj ulozi, uveala bliskost sagovornika
(Blakemore 1992:170).
G1: Aferin sana! (Svaka ti ast!)
G2: Hi dnmedim, Serra, inan bana... (Nisam ni pomislila, Saro, vjeruj mi)
(Ongun 1998:32)
Bir bu eksikti. (Samo je to falilo.)
G1: Gerekten ok teekkr ederim. Bana scak bast. Ben karyorum.
(Hvala od sveg srca. Vrue mi je. Skidam je.)
G2: Olur mu yle yavrum, ey hava ok serin. Yavrum vallahi, ok yakt.
(Moe li tako, dijete, hladno je. Boga mi, sine, divno ti stoji.)
153
G1: Evet ok gzel cepleri, dumeler. (Jeste, veoma lijepi depovi, dugmad.)
G1: Tak! (Stavi!)
G2: Sa ol, ltfettin, kzm! (Ba ti hvala, keri, to si mi dozvolila.)
Primjeri predstavljaju govorne inove neslaganja i ekspresivne kritike izraene na ironian
nain. Ako kod sagovornika ironija moe prouzroiti ljutnju i doivljaj da su jae napadnuti, to
se moe tumaiti i time da mu ovakav ispad agresivnosti umanjuje mogunost odgovora na
napad jer je on kombiniran s prividnom nevinou.
G1: Sen kendi iine bak. (Ti gledaj svoja posla.)
G2: Ooo, prenses hazretleri bugn pek sinirli.
(O, njeno velianstvo, princeza danas je prilino nervozna.)
(Ongun 1998:81)
Primjer je zanimljiv, jer bi se mogao nai i u strategijama obezliavanja. Odstranjivanje
sagovornika pomou treeg lica povezano je s negativnom ekspresivnou. Ali kako je koriten
izraz potovanja, kojeg govornik ne koristi iskreno, moe se ustvrditi i ironija. Slino je i u
sljedeem primjeru:
Otur uraya kk hanm kulaklarn iyice a ve sana anlatacaklarm dinle.
(Sjedi tu, gospoice, i paljivo sluaj ta u ti rei.)
(Ongun 1998:88)
Sljedei primjer ilustrira ironiju koju koristi govorno lice koje posjeduje mo nad sagovornicima
(upravitelj zatvora u razgovoru sa zatvorenicima) i to u govornom inu prijekora:
Demek bizim otelden memnun deilsiniz, a? Neyi beenmiyorsunuz?
(Znai niste zadovoljni naim hotelom, ha? ta vam se to ne dopada?)
(Duvar)
I ovdje se vidi da se sagovornicima ograniava mogunost odgovora na verbalni napad
pogotovo jer se radi o govorniku koju posjeduje mo. Naredna strategija, takoer, kri maksimu
kvaliteta.
5.4.8 Upotreba metafora
Jedna od teorija tumai metaforu kao upotrebu jednog oznaitelja umjesto drugog na principu
odabira (paradigmatskog), a na osnovu neke slinosti sa drugim oznaenim. U svakom sluaju
u miljenju openito, metafora slui i da bi se premostio jaz izmeu starog (poznatog) i novog
154
(koje jo nema ime), ona je nain da neto vidimo kao neto drugo; u krajnjoj liniji, naini
metaforizacije zapravo su oblici spoznaje (Katni-Bakari 2001:323).
Tako za Leecha metafora trgovine vrlo izrazito obiljeava govorne inove kao inove u kojima
postoji izvjesna transakcija meu sagovornicima: duguje se zahvalnost, isprika (Leech 1983:
124). Eve Sweetser dodaje jo i metaforu putovanja kroz prostor: Dokle smo bili doli kad su nas
prekinuli? (Sweetser 1990:19). Prema miljenju Diane Blakemore, ne postoji otra crta koja
razdvaja metaforino od doslovnog jer su u razumijevanje svih moguih iskaza ukljueni isti
kognitivni procesi a metafora predstavlja doprinos onome to se saopava/komunicira. Ono to
je kljuno za predstavljanje, odnosno razumijevanje metafore jeste pojam pojanjavajue
slinosti, a zapravo je svaki iskaz pojanjavajua reprezentacija misli koje govornik eli saopiti.
Metafore mogu varirati od kreativnih do potpuno mrtvih. Metafora u iskazu koji navodi
Diane Blakemore: Moj je susjed adaha primjer je standardizrane metafore gdje veina
sluatelja ima trenutan pristup stereotipnim pretpostavkama o adajama. No, ipak je govornik,
izabravi metaforu na raun doslovnosti, imao namjeru izrei neto vie ohrabrujui sluatelja da
istrai lanac drugih kontekstualnih implikatura u vezi s neprijateljskim dranjem susjeda, i
moda implikatura u vezi s njegovim izgledom. Stoga se ni ova standardizirana metafora ne
moe parafrazirati bez odreenog gubitka. U sluaju svjeijih, kreativnih metafora sluatelju je
dat vei udio u odgovornosti za interpretaciju (Blakemore 1992:164). Zapravo bi jedino takve, ili
pak, metafore s vie konotacija pripadale ovom poglavlju proimajui se sa strategijom
dvosmislenosti. Izriaj: Harrys real fish. (Hari je prava riba.) moe u engleskom jeziku znaiti:
He drinks/swims/is slimy/is cold-blooded like a fish (On pije/pliva/je sluzav/je hladnokrvan kao
riba.) (Brown, Levinson 1987:222).
Ovdje se ujedno ubrajaju i eufemizmi u kojima se loa stvar supstituira dobrom, naprimjer,
sanitary engineer (sanitarni inenjer) umjesto janitor (domar, ista). I obrnuto, postoje uvrede kad se, npr. rijei koje oznaavaju ivotinje primjenuju na ljude (Brown, Levinson 1987:223). U
turskom jeziku postoje animalne metafore: aslan (lav), ko (ovan, uvijek kao koum - moj ovan,
odnosno moj mome/momino), kuzu (jagnje), koji imaju pozitivno konotacijsko znaenje, za
razliku od naziva s negativnim konotacijama: eek (magarac, budala, glupan), it (dukela,
bitanga), kao i samo hayvan (ivotinja, skot).
Seni merakl tavan seni. Niye buralarda olduunu bilmek iin kahin olmaya gerek yok.
(Ti, radoznali zeko. Ne treba biti vidovnjak da bi se znalo zato si tu.)
(Ongun 1998:163)
Primjer je zanimljiv jer pored animalne metafore tavan (zec) koja je dvosmislena sadri i tzv.
uzvini akuzativ seni o kojem e biti rije u poglavlju o dvosmislenosti.
155
Kao dvosmislene animalne metafore u turskom jeziku mogle bi se navesti lekseme rdek
(patka), koja znai priglup, blentav, ali isto tako u argou oznaava usput pokupljenog putnika.
Dvosmislena je i leksema maymun (majmun) jer oznaava rugobu/nakazu, ali njeno znaenje
moe biti i vragolan/spadalo.
Narednom strategijom zavrava se skupina strategija kojima se kri maksima kvaliteta.
5.4.9 Upotreba retorikog pitanja
Retoriko je pitanje pitanje na koje nema odgovora ili ga govornik i ne oekuje, a sa svim
svojim podvrstama zamjenjuje izjavnu reenicu (Katni-Bakari 2001:318). Postavljati pitanje
a ne oekivati odgovor na njega predstavlja krenje maksime kvaliteta. Ovakva pitanja koriste
se, izmeu ostalog, prilikom isprike i ekspresivne kritike (Brown, Levinson 1987:223).
Sljedea dva primjera pokazuju upotrebu retorikog pitanja u govornom inu ekspresivne
kritike:
Her eyi ykmak zorunda msn? (Zar mora sve pokvariti?)
(Azize.TRT.11.05.2005.)
Beendin mi yaptn? Rezil olduk senin yznden.
(Je li ti drago to si to uradio? Osramoeni smo zbog tebe.)
Tabii, olur, olmaz olur mu? (Naravno, moe, zar moe da ne moe?)
Ovdje se retorikim pitanjem, za razliku od prethodnih primjera ekspresivne kritike, naglaava
prihvatanje ponude.
Nakon strategija kojima se krila masima kvalitete slijede strategije koje naruavaju maksimu
modaliteta.
5.4.10 Dvosmislenost
Dvosmislenost se postie i upotrebom metafora kada njihove konotacije nisu jednoznane.
Zapravo, sve nekonvencionalizirane indirektne (eng. off record) strategije koriste dvosmislenost
u njenom najirem znaenju: kao dvoznanost izmeu doslovnog znaenja iskaza i njegovih
moguih implikatura (Brown, Levinson 1987:225).
156
Moe se rei da je izraz alem (svijet) u sljedea dva primjera koriten u suprotnim znaenjima:
prvi ima pozitivne konotacije, a drugi negativne, odnosno prvi se moe tumaiti kao
kompliment, a drugi kao uvreda.
Alem kzsn, Serra! (Saro, ti si posebna djevojka!)
(Ongun 1998:188)
Bu Zeynep bir alem. (Ta Zejneba je posebna pria/svijet za sebe.)
(Ongun 1998:43)
Dvosmislena je i upotreba line zamjenice sen (ti) u akuzativu (tzv. uzvini akuzativ): Seni
gidi (seni)! (Ah, ti!, gidi - usklik sa aljivim primjesama ukora ili saaljenja); Seni gidi yaramaz!
(Ah, ti, nevaljale jedan!) (auevi 1996:95). U prvom primjeru koji slijedi konotacije su
pozitivne (osjea se prizvuk nostalgije, aljenja), dok u drugom imaju suprotan predznak (radi se
o prijekoru):
ekil yoldan ahrazBykler geerken kkler yol aar. Hey gidi brahim avuO geerken
ben put gibi selama dururdum
(Sklanjaj se s puta, mutaviMali se sklanjaju dok prolaze veliki. Ah, gdje je sad au Ibrahim?..
Stao bih kao kip u znak pozdrava kad bi on prolazio)
(zelik 1994:6)
Brak, len, kzk defol git evimdenSeni gidi kahve dcnn hnk deyicisi seni
(Ostavi ti djevojku Napolje, gubi se iz moje kueAh, ti ljenjive)
(zelik 1994:53)
U narednom primjeru govornik otvoreno pokazuje da ne razumije ta njegova sagovornica eli
rei te trai od nje da to izrazi otvoreno, bez dvosmislenosti.
G1: eynasl syleyeceimi bilmiyorum ama sa bana tuhaf davranyor, abi.
(Ovaj,ne znam kako da kaem, ali Isa se prema meni udno ponaa.)
G2: Ne demek tuhaf davranyor. Ak konusana kzm!
(ta znai udno ponaa? Pa daj, djevojko, govori otvoreno!)
G1: Gnaydn. Trafik berbat yrrsem daha hzl gelirdim.
(Dobro jutro. Velika je guva u saobraaju, da sam ila pjeice, prije bih stigla.)
G2: En iyisi sana bir motosiklet alalm. Ya da daha iyisi bir bisiklet. Hem spor olur.
(Najbolje bi bilo da ti kupimo jedan motor. Ma jo bolje jedan bicikl. To bi jo bila i
rekreacija.)
G1: Biliyorum biraz kilo aldm. (Znam, malo sam se udebljala.)
157
G2: Aaa, onun iin demedim. (Ma nisam to rekla zbog toga.)
Ovdje se pokazuje kako sagovornica pogreno razumijeva implikaturu izriaja koji u sebi nosi
dvosmislenost.
Kao dvosmislene izraze Seran Doanay-Aktuna i Sibel Kaml navode primjere iskaza u
kojima nadreeni izraavaju svoje neslaganje s podreenima. No, takvi su primjeri, prema ovim
autoricama, rijetki. One tvrde da su nekonvencionalizirane indirektne (off record) strategije
koje nude iskaze otvorene za pregovaranje prilino nepopularne meu nativnim govornicima
turskog jezika:
lerimin youn olmad bir zamanda zerine dnp, fikrimi ondan sonra belirteceim.
(Razmislit u o tome kad budem manje zauzeta i javit u ti ta mislim o tome.)
u anda bir karar almak doru olmaz. (Ne bi bilo dobro sada donijeti odluku.)
Zanimljivo je da se i meu nekim nativnim govornicima bosanskog jezika ove strategije
smatraju prilino nepopularnim pa ak i neutivim.
Sljedea strategija, takoer, kri maksimu modaliteta. Prikriva se objekt ugroavanja obraza.
5.4.11 Nejasnost
Govornik moe biti tako indirektan da sagovorniku ostane skriven objekt ugroavanja obraza.
Ujedno mu moe ostati nejasan i sam sadraj iskaza, naprimjer: Izgleda da je neko malo previe
popio; Moda je neko napravio neki nestaluk. (Brown, Levinson 1987:226). Ovim primjerima
slie primjeri iz Gramatike suvremenoga turskog jezika: Baz insanlara inanmyorum (Ne
vjerujem nekim ljudima.); Kimimiz bilir, kimimiz bilmez (Neki od nas znaju, a neki ne znaju.)
(auevi1996:157 - 158).
G1: Aslnda doru haklsn biliyor musun? Neden sana bir i bulmuyoruz ki?
(Stvarno si u pravu, to ti ne naemo kakav posao?)
G2: Ha, ite ben de bunu diyorum. Yani neden olmasn, mesela byle bir tandklarndan biri
olsa da ya gvenilecek biri deil mi, ben de onun yannda alrsam.
(Pa to i ja kaem. Mislim, zato da ne, ako ima neki tvoj poznanik, ili neko pouzdan, je l da,
da ja radim kod njega?)
U govornom inu zahtjeva govorno lice koristi neodreenu zamjenicu biri (neko), a zapravo
misli na svog sagovornika to podsjea na upotrebu imenice insan (ovjek) u strategijama
negativne utivosti (obezliavanje).
158
I narednom se strategijom prikriva objekt ugroavanja obraza.

5.4.12 Prekomjerna uopavanja
Objekt ugroavanja obraza moe zamagliti i iznoenje odreenih pravila: Odrasli ljudi ponekad
pomau u pranju sua. Sagovorniku ostaje izbor da odlui da li se to pravilo u odreenoj
situaciji odnosi na njega. U istu se svrhu mogu koristiti poslovice, iako je vano napomenuti da
se zbog svojih konvencionaliziranih implikatura one najee koriste u nemodificiranom
direktnom obraanju: Ko se zadnji smije najslae se smije. (Brown, Levinson 1987:226).
G1: Her ey olacana varr. (Bit e ono to e biti.)
G2: Yani, kuzu kuzu bekleyeceiz. (Znai, mirno emo ekati.)
Sagovornik je ispravno izabrao da se pravilo/poslovica odnosi na njega.
Primjer koji slijedi predstavlja govorni in savjeta, odnosno sugestije izraen nekom vrstom
poslovice:
Sabr her eyin ba sabr. (Strpljenja, sve poiva na strpljenju.)
Sljedei primjer sadri imperative izreene u sagovornikovom interesu. Govorni in savjeta
zavrava se poslovicom:
Bo ver usta. Takma kafana byle eyleri. Herkes kendi kazd kuyuya der.
(Ne obraaj panju, efe. Ne lupaj glavu takvim stvarima. Svako upada u jamu koju sam iskopa.)
G1: Kadn olmak kolay deil Verda. Hele anne olmak. Her eye yetimek kolay deil yavrum.
(Nije lako biti ena, Verda. Pa jo majka. Nije lako stii na sve, sine moj.)
G2: Sen yine bir eyler mi ima etmek istiyor musun anne? Ak syle!
(Je li ti to, mama, opet na neto aludira. Kai otvoreno!)
(Azize.TRT.11.05.2005.)
Sagovornica provjerava da li se pravilo odnosi na nju. Upotreba estice opet (tur. yine) u
odgovoru ukazuje da se tu radi o strategiji pretpostavke i na taj se nain sagovornici G1 sugerira
da trai relevantnost s pretpostavljenim prethodnim dogaajem.
G1: Huzur evinde kalyorum. (ivim u starakom domu.)
G2: Ya...ya, ite byle hayat. (Da, da, takav je ivot.)
159
Sagovornik koristi pretjerano uopavanje kao odgovor na neprijatnu injenicu koju o sebi iznosi
govornik.
U narednoj se strategiji na naojoitiji nain prikriva objekt ugroavanja obraza. Govornik se
prividno obraa nekom treem licu.
5.4.13 Obraanje nekom treem umjesto sagovorniku
Ovom se strategijom pokuava prikriti pravi objekt ugroavanja obraza. Govornik se, naime,
moe prividno obraati nekom treem nadajui se da e se prava (ali skrivena) meta ugroavanja
prepoznati kao takva. Naprimjer, jedan slubenik od drugog trai spajalicu koristei strategije
negativne utivosti. No spajalica je najblia njihovom nadreenom, koji moe izabrati da to
uini kao dobrovoljan in jer njegov obraz nije direktno ugroen (Brown, Levinson 1987:226).
Naredna strategija posljednja je u nizu strategija nekonvencionalizirane indirektnosti:
5.4.14 Elipse
Elipse istovremeno kre maksimu kvantiteta i maksimu modaliteta. Koristei eliptine izriaje,
govornik ostavlja nedovreno ugroavanje sagovornikovog obraza. Implikatura njegovog iskaza
ostaje da visi u zraku (Brown, Levinson 1987:227). U turskom su jeziku bespredikatne
reenice eliptine reenice (auevi 1996:472).
G1: Muharrem Usta sizlere mr. (Majstore Muhareme, da ste vi ivi i zdravi.)
G2: Ne? Ustam ld m? (Molim? Je li to na majstor umro?)
G1: ld ya... Akam hastahaneye kaldrdk. Bu sabah... Kalfalar, kars hastahanedeler...
(Umro je, daSino smo ga odveli u bolnicu. JutrosKalfe, njegova ena svi su u
bolnici)
(Parlatr 1996:279)
Elipsa je koritena prilikom prenoenja loe vijesti. Zapravo, govornik je tu vijest ve
saopio sagovorniku, ali kako se radi o smrtnom sluaju, on (moe se rei da se radi i o principu
Pollyanna) ne ponavlja glagol ld (umro).
G1: Diyecektim ki, baba (Htjela sam ti rei, tata)
G2: Sylesene, kzm (Hajde, keri, kai)
G1: Beneyha babacam, ben ka yandaym? (Jaovaj..tatice, koliko je meni godina?)
(zelik 1994:43)
Elipsa ostavlja neizgovorenom ekspresivnu kritiku koja ostaje da visi u zraku.
Ovom skupinom strategija ujedno se zavravaju strategije utivosti u razgovornom diskursu.
160
6. Pisani
razgovorni diskurs
U pisanom diskursu diskursni modeli ne pripadaju ivoj govornoj komunikaciji ve onoj

prije svega institucionalnoj koja se unutar polja diskursa prepoznaje kao specijalizirana.
Takvom se komunikacijom slue dravni mehanizmi u kojima se sam jezik ujednauje i
obezliuje (Kovaevi, Badurina 2001:78). Zbog toga je takav jezik prilino okotao jer
administrativni obrasci tee predstavljanju institucionalne ureenosti. No, pisani razgovorni
diskurs o kojem e ovdje biti rijei ponovo e potvrditi tezu o meusobnim proimanjima:
iako e se realizirati u pisanom mediju i iz toga razloga posjedovati izvjesne osobine
pisanosti ili knjikosti, teko e se moi odvojiti od govornosti, razgovornosti
pogotovo s pomjeranjem od poslovne korespondencije ka e-mail i SMS porukama. Zapravo,
bit e rije o razgovornom diskursu (postoji konverzacijska funkcija, razmjenjivanje govornih
poruka) realiziranom u pisanom mediju (gdje prinuda odreenih obrazaca opada kako se
pribliavamo e-mail i SMS porukama).
Proimanje s razgovornim diskursom (zapravo, govornom komunikacijom) omoguilo je da
se poslovna korespondencija, e-mail i SMS poruke kao osnovni sadraj korpusa prate kroz
iste strategije utivosti kao i razgovorni diskurs (tanije reeno kroz strategije pozitivne i
negativne utivosti).
161
6.1 Strategije pozitivne utivosti
6.1.1 Ukazivanje panje sagovornikovim interesima, eljama i potrebama
Ve je reeno da se u ovoj strategiji radi o zapaanju neega u vezi sa sagovornikom. Kako se

sa zapaanja najee prijee na komplimentiranje, glavni sadraj ove strategije ine
komplimenti. U pisanom razgovornom diskursu, tanije korpusu koji je bio na raspolaganju,
najvie je bilo komplimenata za postignua i odnos meu sagovornicima.
Prvi primjer - pismo nadreenog svojim podreenima ilustrira kompliment kao sredstvo
postizanja bliskosti/solidarnosti, ali i kao potencijalno pokroviteljski in. Deborah Tannen
kae da je pohvala inherentno asimetrina jer govornika postavlja u poziciju da prosuuje
djelovanje nekog drugog (prema Holmes 1995:119). Kako se radi o svojevrsnom
oprotajnom pismu, moe se utvrditi da se ono obraa pozitivnom obrazu podreenih
kolega (analogno funkciji opratanja u razgovornom diskursu).
Deerli Meslektalarm,
...tarihi itibariyle emekli olarak grevden ayrlyorum. 35 yl akn bir sre sizlerle birlikte
sizin bilgi ve becerileriniz sayesinde istenmese de herkesin bykln ve kalitesini kabul
ettii bir kurumda almak gerekten byk onur...
unu unutmayn sizler ok gzel eylere layksnz. Ve bunu alacaksnz. Sizden iyisini kimse
bulamaz, zira siz en iyisiniz...
Uvaene kolege,
Odlazim u mirovinu...(datum). Velika je ast preko 35 godina raditi s vama u instituciji iju
su veliinu i kvalitet zbog vaeg znanja i sposobnosti priznali svi, makar nekad i nerado...
Ne zaboravite da zasluujete mnoge lijepe stvari. I dobit e te ih. Niko ne moe nai bolje od
vas ,jer ste vi najbolji...
Ovdje se moe zapaziti izvjesno pretjerivanje koje se ostvaruje razliitim pojaivaima.
Pored kvantifikatora priloga mjere i stupnja ok (mnogo), u istoj se funkciji susree modalna
rije gerekten (doista, uistinu), kao i pridjev sa znaenjem najvieg stepena pozitivnog
svojstva kojim se izraava priznanje i divljenje en iyisiniz (najbolji ste).
162
Sljedei primjer jeste kompliment za postignue, kojeg pomou e-maila upuuje poiljatelj
svom kolegi. Ovdje se samo uslovno radi o simetrinoj relaciji jer se asimetrinost otkriva ve
u poiljateljevom obraanju recipijentu (koji je stariji i koji je moderator cijele grupe) linom
zamjenicom siz (vi):
Sayn...
Sizi Ankara'daki yabanclar iin Trke Yarmasnda grdm ve tandm. Yeteneinizden o
kadar etkilendim ki ifade edecek sz bulamyorum...
una kesinlikle emin olabilirsiniz ki o dl gerekten de ananzn st gibi helal olarak
hakkediyorsunuz. Yaptnz konumadaki Trkenizden mthi etkilendim...
Ama siz aynen bir Trk gibi Trke konuuyorsunuz. Ayrca konumanzda Yunus Emre'den
Nasrettin Hoca'dan rnekler vermeniz o kadar duygulandrd ki...
Potovani...
Vidio sam vas i upoznao u Ankari, na Natjecanju u turskom jeziku za strance. Vaa vjetina
ostavila je na mene takav utisak da ga rijeima ne mogu opisati...
Moete biti sigurni da u potpunosti zasluujete tu nagradu. Va turski je na mene ostavio jak
utisak...
A vi govorite turski poput Turina. Povrh toga, tako su me ganuli primjeri koje dajete iz
Junuza Emrea i Nasrudina Hode ...
I ovdje se moe ustvrditi pretjerivanje: modalna rije gerekten (odista, uistinu) i prilog
mthi (izvanredno, strano) koriteni su kao pojaivai. Istu funkciju ima i ki - estica koja
uvijek dolazi na kraju reenice i slui za pojaanje prateih modalnih znaenja upitnih i
usklinih reenica...(auevi 1996:426).
Kompliment u sljedeem primjeru odnosi se na relacije poiljatelja i recipijenata (ovdje su to
ostali lanovi turkoloke grupe). Zanimljivo je da se pored njegove funkcije uspostavljanja
bliskosti/solidarnosti moe ustvrditi i izraavanje potovanja (to je, opet, dio strategija
negativne utivosti):
Merhaba,
Yabanclara Trke retiminin gnlden yaplan bir i olduunu bilen kiilerle ayn grupta
olmak onur duyduumu belirtmek isterim. Bir mrle kazanlan hayattaki en deerli hazine
olan tecrbelerinizden faydalanmaktan mutluluk duyarm.
163
Zdravo,
elim rei da se osjeam poastvovanim to sam u istoj grupi s osobama koje znaju da je
poduavanje stranaca turskom jeziku posao koji se radi srcem. Sretan sam to koristim vae
iskustvo, najdragocjeniju riznicu koja se moe stei za ivotnog vijeka.
Ovdje se moe iitati jo jedna funkcija komplimenta kao naina (strategije) da se realizira
zahtjev. Naime, turkoloka je grupa uspostavljena zbog razmjene informacija tako da
poiljatelj nakon komplimenta priznaje da se koristi informacijama drugih lanova.
Poiljatelj je koristio pojaivae u obliku pridjeva sa znaenjem najvieg stepena
pozitivnog svojstva kojim se izraava priznanje i divljenje: en deerli (najdragocjenija).
Sljedea strategija pozitivne utivosti jeste upotreba markera koji pokazuju pripadnost grupi.
6.1.2 Upotreba markera koji pokazuju pripadnost grupi
Najei oblici oslovljavanja koriteni za utvrivanje/poveavanje bliskosti/solidarnosti u
preko 1000 e-mail poruka lanova jedne turkoloke grupe bili su:
arkadalar (prijatelji) ili sayn/deerli arkadalar (potovani prijatelji), ili sevgili arkadalar
(dragi prijatelji) ili ok deerli retmen arkadalarm (moji vrlo cijenjeni prijatelji
profesori);
meslektalarm (moje kolege) ili deerli meslektalarm (moje cijenjene kolege);
deerli yeler (potovani lanovi) ili sevgili grup yeleri (dragi lanovi grupe);
dostlar (prijatelji) ili aziz dostlar (dragi prijatelji) ili deerli Trke dostlar (potovani
prijatelji turskog jezika).
Zanimljivo je da se prilikom obraanja pojedinanom lanu grupe strategija pozitivne
utivosti gotovo redovito prometala u strategiju negativne utivosti (u ukazivanje potovanja).
Slaganje sa sagovornikom sljedea je strategija pozitivne utivosti.
6.1.3 Slaganje sa sagovornikom
Kao sastavni dijelovi strategije slaganja sa sagovornikom spominju se samo neutralne teme i
ponavljanje. ini se neopravdanim izostaviti esto koritenu frazu kojom se izraava
slaganje:
...Beye kesinlikle katlyorum.
Potpuno se slaem s gospodinom .....
164
Glagol katlmak doslovno znai prikljuiti se, uestvovati, uz koji je ovdje upotrijebljen
pojaiva kesinlikle (apsolutno/potpuno).
Prirodno, nakon slaganja sa sagovornikom slijedi izbjegavanje neslaganja.
6.1.4 Izbjegavanje neslaganja
Izbjegavanje neslaganja motivirano je eljom govornika da se sloi, makar i prividno, sa
svojim sagovornikom.
Prva su dva primjera primjeri simbolinog slaganja gdje govornik umjesto direktnog
neslaganja radije izabire da kae: Da, ali...:
Deerli...
Geri byle bir szn nceki iletilerde tartlan Trke matematiksel bir dzene sahiptir
sz gibi, bilimsel olmad grn sizinle paylayorum ama buna yzde yz sama da
demezdim...
Uvaeni....
Slaem se s vama da nisu naune izjave poput Turski ima matematiko ustrojstvo, o kojima
se polemiziralo u prethodnim porukama, ali ne bih mogao rei ni da su stopostotna glupost...
Haklsnz, ama balang dersleri iin bu uyum konusunu fazla abartp rencilerinizi
rktmezseniz daha iyi olur...
U pravu ste, ali bit e bolje ako u uvodnim asovima ne budete pretjerano ustrajavali na
vokalnoj harmoniji i tako straili studente...
Sljedei je primjer ostvaren pomou ograda: priloga biraz (malo) i glagola koji oznaava
miljenje dnyorum (mislim):
...mer Seyfettin kt demiyorum. mer Seyfettin'in biraz ar olacan dnyorum...
Ne kaem da je mer Seyfettin lo. Mislim da mer Seyfettin moe biti malo teak...
Ista ograda u obliku priloga biraz (malo) nalazi se u narednom primjeru, upotrijebljena je uz
glagol koji bi se u ovom kontekstu mogao smatrati eufemizmom yadrgamak (smatrati
stranim, udnim, ne prepoznati):
Deerli...
Trkdilli kelimesi iin son derece yanl ve kullansz demenizi biraz yadrgamtm, nk
tartmalara yaptnz deerli katklardan sizi dile tarafsz yaklalmas gereinin
savuncularndan biliyorum...
165
Uvaeni...
Uinilo mi se pomalo udnim to ste za rije Trkdilli rekli da je potpuno pogrena i
nepraktina, zato to Vas kroz Vae dragocjeno uee u diskusijama poznajem kao jednog od
zagovornika nunosti nepristrasnog pristupa jeziku...
Neslaganje je dodatno ublaeno komplimentom za linost.
Naredna strategija za razliku od izbjegavanja neslaganja predstavlja ukazivanje panje
sagovornikovom pozitivnom obrazu tako to se pokazuje da su elje sagovornika ujedno i
govornikove.
6.1.5 Ponude i obeanja
U elji da ublai ugroavanje sagovornikovog obraza govornik moe izabrati da na neki drugi
nain naglasi njihovo zajednitvo/bliskost. On moe signalizirati da su sagovornikove elje i
njegove elje i da je on spreman pomoi prilikom njihovog ostvarenja. Ponude i obeanja
slijede kao prirodan odabir u okviru ove strategije (Brown, Levinson 1987:125). U e-mail
porukama spomenute turkoloke grupe ponude su, zapravo, ponude informacija ili, pak,
ponude vlastitih radova:
Sitemize yenilerde temel seviyede dinleme dersleri ekledik. Beeninize sunuyorum.
Nedavno smo naem sajtu dodali audio lekcije za poetnike. Nudim vam ih na
uvid/Predajem ih vaoj prosudbi.
Ovdje je zanimljiva fraza beeninize sunuyorum to doslovno znai nudim vaem ukusu, iz
koje se moe iitati i nagovjetaj maksime skromnosti jer je predmet ponude vlastiti rad.
...sitesini nerebilirim. Siteye ye olarak girerseniz dersleri ve devleri grebilirsiniz.
Mogu preporuiti sajt... Ako uete na sajt kao lan, moete vidjeti lekcije i zadatke.
zet ieriini sizinle paylamak istemitim.

...elio sam s vama podijeliti sadraj rezimea.
Naredna strategija kree se u suprotnom pravcu: poiljatelj pretpostavlja da su njegove elje
ujedno i recipijentove elje i da e mu ovaj pomoi prilikom njihove realizacije.
6.1.6 Optimizam
Pretpostavka od koje govornik/poiljatelj polazi pri upotrebi strategije optimizam jeste da
sagovornik/recipijent eli da se poiljateljeve elje ostvare i da je spreman pomoi u tome.
166
Penelope Brown i Stephen C. Levinson smatraju je strategijom koja na najupeatljiviji nain

istie razliku izmeu strategija pozitivne i strategija negativne utivosti (Brown, Levinson
1987:126).
ini se da se u pisanom razgovornom diskursu ovakav optimizam, izmeu ostalog, susree u
abloniziranim formulama kojima se poiljatelj unaprijed zahvaljuje recipijentu:
Cevaplarnz iin imdiden teekkr ederim.
Unaprijed hvala na vaim odgovorima.
imdiden herkese ok teekkrler.

Ve sada veliko hvala svima.
Zamannza imdiden ok teekkrler.

Unaprijed hvala na vaem vremenu.
imdiden hepinizin ilgisine teekkr ediyorum.

Unaprijed zahvaljujem na vaoj panji.
Bu konudaki yardm ve tavsiyeleriniz iin imdiden teekkrler.

Unaprijed hvala na vaoj pomoi i savjetima.
Yardmc olabilecek arkadalara imdiden ok teekkrler.

Unaprijed velika hvala prijateljima, koji mogu biti od pomoi.
Bilgi ve deneyimlerinizi paylaabileceim iin imdiden ok memnun olduumu belirtmek

isterim.
elim rei da sam ve sada jako sretan to u moi podijeliti vae znanje i iskustva.
Sve ove fraze nalaze se u e-mailovima lanova turkoloke grupe, zahvaljivanje (i to unaprijed,
izraeno prilogom za vrijeme imdiden to doslovno znai od sada) slijedi nakon zahtjeva za
odreenim informacijama.
Optimizam se moe izraziti i glagolom ummak (nadati se):
167
Umarm yardmc olmutur.

Nadam se da je bilo od pomoi.
Umarm aydnlatc olmutur.
Nadam se da je bilo od pomoi u rasvjetljavanju problema.
Kako se vidi iz primjera, optimizam se odnosi na djelotvornost pomoi bilo koje vrste, koju
poiljatelj prua recipijentu te se kree u suprotnom smjeru: od govornika koji ne trai, ve
nudi uslugu.
U nekim sluajevima bit e primjerenije odabrati narednu strategiju gdje govornik, pozivajui se na
pretpostavke o zajednikoj aktivnosti, moe ublaiti ugroavanje sagovornikovog obraza.
6.1.7 Ukljuivanje poiljatelja i recipijenta u zajedniku aktivnost

Upotrebom inkluzivnog mi govornik moe, pozivajui se na pretpostavke o zajednikoj
aktivnosti, ublaiti/kompenzirati ugroavanje sagovornikovog obraza.
Zanimljivo je da u primjeru koji slijedi poiljatelj kao vie pozicioniran, tanije reeno,
nadreen recipijentu, koristi optativ za prvo lice mnoine (kao poticanje na neku radnju),
kojim ublaava govorni in naredbe:
Sayn...,
aadaki metni Bonaka'ya evirdikten sonra ...Hanm ile ...Hanmn okuduklarna dair,
yaznn arkasna imzalarn alalm.
Potovani/Potovana...,
da uzmemo na poleini potpise gospoa...(ime i prezime) o tome to su proitale nakon to
prevedete/prevedemo na bosanski jezik tekst u nastavku.
Upotreba optativa za prvo lice mnoine nalazi se i u jednom e-mailu upuenom kolegama
turkolozima i to, opet ,kao poticanje na odreenu radnju:
Hi olmazsa bu alann rencilerine byle bir destei salamaktan ekinmeyelim.
Ako nita, da se ne ustruavamo dati studentima podrku u toj oblasti.
6.1.8 Pozdravi i dobre elje
Formule prilikom otvaranja i zatvaranja dijaloga Penelope Brown i Stephen C. Levinson
svrstali su zbog njihove forme (este pojave direktnih komandi) u nemodificirane direktne
strategije. No zbog njihove funkcije (ostvarivanja bliskosti i solidarnosti sa sagovornikom)
168
ini se primjerenijim ukljuiti ih u strategije pozitivne utivosti. Najei pozdravi na poetku

pisanih poruka bili su:
Selamlar (Pozdrav, Zdravo/Pozdravi)
Merhaba (Dobar dan/Zdravo)
Merhabalar (Dobar dan/Zdravo)
Herkese merhabalar (Zdravo/Dobar dan svima)
yi gnler (Dobar dan)
Kao to se vidi iz primjera, pozdravi na poetku poruka jesu pozdravi iz razgovornog
diskursa.
Veina poruka zavravala se sljedeim formulama:
Selamlarmla Pozdravi (doslovno S mojim pozdravima)
Sayglarmla - S (mojim) potovanjem
En samimi selam ve iyi dileklerimle - S najsrdanijim pozdravima i dobrim (mojim) eljama
Hoa kaln - Dovienja/Prijatno
Sevgiler - S ljubavlju (doslov. mnogo ljubavi)
Sevgilerimle - S ljubavlju (doslov. s mojom ljubavlju)
Selam ve sayglarmla - S pozdravima i (mojim) potovanjem
Sayg ve sevgilerimle - S potovanjem i (mojom) ljubavlju
Hrmetler - Potovanje
Selam ederim Pozdravljam
rencimize yardmc olmanz dileiyle teekkr eder sayglar sunarm.
Sa eljom da pomognete naoj studentici zahvaljujem i izraavam potovanje.
Zanimljivo je da se u formulama na kraju pisanih poruka moe pratiti otklon od pozdrava koji
zatvaraju dijalog u razgovornom diskursu. Moe se zapaziti da ove poruke posjeduju odlike
pisanog diskursa, tj. administratvnog stila kao njegovog najistaknutijeg predstavnika visok stepen shematiziranosti i determiniranosti jezinih sredstava (Katni-Bakari
2001:88).
Na kraju poruka esto su se zajedno s pozdravima nalazile i dobre/lijepe elje:
Olumlu deerlendirmeleriniz arzusuyla durumu bilgilerinize sunar, bu vesile ile hayrl iler
dilerim.
169
Obavjetavam Vas o situaciji sa eljom da pozitvno odgovorite. Ovom prilikom Vam elim
uspjean rad.
Gzel ve mutlu bir gelecek dileiyle hoa kaln.
Dovienja sa eljom da imate lijepu i sretnu budunost.
Salcakla kaln (Ostajte u zdravlju/Dovienja)
Baarlar dilerim (elim vam mnogo uspjeha)
Herkese kolay gele (Neka je svima sretan/uspjean rad)
Kolay gelsin (Sretan/uspjean rad)
yi almalar (Sretan/uspjean rad)
yi almalar diliyorum (elim vam sretan/uspjean rad)
Faydal olmas temennisiyle ( Sa eljom da bude korisno/od koristi)
En samimi selam ve iyi dileklerimle (S najsrdanijim pozdravima i dobrim eljama)
Formule koje dolaze na kraju pisanih poruka openito su due od onih na poetku zbog toga
to je potencijalno ugroavanje sagovornikovog/recipijentovog pozitivnog obraza vee
prilikom zatvaranja dijaloga. Zanimljivo je da se veina njih i u turskom i u naem jeziku
realizira pomou instrumentala, naprimjer, sevgilerle (s ljubavlju). ini se da se na taj nain
prekid komunikacije kompenzira dodacima u instrumentalu - ljubavlju i potovanjem, to
ima izuzetan znaaj za pozitivan obraz sagovornika/recipijenta.
6.1.9 estitke
estitke se u literaturi o tekstnoj lingvistici ubrajaju meu ekspresivne tekstove, kojima se
izraavaju osjeaji ili stvaraju drutveni odnosi. (Ivaneti 2003:185). Brinker ih naziva
kontaktivima, jer emitent recipijentu signalizira da mu je vaan kontakt s njim. Podskup
kojemu pripadaju naziva se participativni jer se estitkama izraava saosjeanje s adresatom,
dok je funkcija govornog ina estitke, prema Searlu, izraziti govornikovo zadovoljstvo zbog
nekog dogaaja (citirano prema Ivaneti 2003:185).
Govornik izraava sagovorniku svoju radost povodom nekog izuzetnog dogaaja koji
za sagovornika ima posebnu vrijednost/vanost. estitati se moe roendan, privatni i
zvanini jubilej, poslovni uspjesi ali i odreeni praznici (Mrazovi, Vukadinovi
1990:610).
Struktura estitki u biti je predvidiva i stereotipizirana: Recipijent - estitanje - Emitent.

estitke se sintaktiki u pravilu realiziraju jednom izrinom reenicom (Ivaneti 2003:187).
170
Primjeri koji slijede predstavljaju estitke za Bajram, koje su lanovi turkoloke grupe
upuivali jedni drugima. Kao to se moe primijetiti, poiljatelji su svaki na svoj nain
nastojali izbjei predvidivost i stereotipe. Takav dodatan napor signal je
primatelju/primateljima da poiljatelj veoma dri do njihovog pozitivnog obraza i izraava
svoj pozitivan emocionalan stav. estitke su due kad se radi o pisanom diskursu, naglaavaju
Pavica Mrazovi i Zora Vukadinovi.
Arkadalar hepinizin bayramn imdiden kutluyorum. Kendinize iyi bakn, ailelerinizde gzel
bir bayram geirin.
Prijatelji, unaprijed vam svima estitam Bajram. Dobro se uvajte i provedite ugodan Bajram
sa svojim porodicama.
Ailesinden uzak herkese mutlu bayramlar.
Svima koji su daleko od svojih porodica sretan Bajram.
Herkesin gemi Ramazan Bayramn en iten dileklerimle kutlarm.
estitam svima protekli Bajram uz najbolje elje.
U osnovi nabrojenih estitki nalazi se fraza Bayramn(z) kutluyorum (estitam ti/vam
Bajram, glagol estitati ovdje se nalazi u performativnom obliku u prvom licu jednine
prezenta) ili Mutlu Bayramlar (Sretan Bajram, ovdje se javlja imenika fraza), isto tako
mogue je estitati i frazom Bayramnz kutlu olsun! (Neka vam je sretan Bajram ili bilo koji
drugi praznik, jer to turska rije bayram i znai) gdje se nalazi imperativ u treem licu jednine
- naa konstrukcija s neka. U prve dvije spomenuta je porodica koja ima znaajno mjesto u
turskom drutvu. U prvoj se eli ugodan Bajram unutar obitelji jer je elja izraena
imperativom za drugo lice mnoine: geirin (provedite). U drugoj se uz naglaenu solidarnost
eli sretan Bajram onima koji su odvojeni od nje. Zadnja estitka sadri frazu en iten
dileklerimle (s najiskrenijim eljama), gdje upotreba superlativa naglaava poiljateljev
pozitivan emocionalan stav.
Sljedea estitka odnosi se na poetak nove kolske godine (u pitanju je ista turkoloka grupa)
kad se recipijentima (kolegama) eli uspjean rad:
Deerli meslektalarm
Yeni retim ylnn banda hepinize iinizde baarlar diliyorum.
Potovane kolege,
Na poetku nove kolske godine svima elim uspjeha u radu.
171
Primjeri koji slijede estitke su za Novu godinu, koje su e-mailom slali lanovi turkoloke
grupe:
Grup yesi dostlara
Mutlu, salkl ve baarl yllar dilerim.
Prijateljima, lanovima grupe,
elim vam sretne i uspjene godine pune zdravlja.
Herkesin yeni yln kutlar, salk mutluluk ve baar dolu bir yl olmasn dilerim.
estitam svima Novu godinu i elim da to bude godina ispunjena zdravljem, sreom i
uspjehom.
Deerli arkadalar,
Yeni ylnz kutluyor, salk, mutluluk ve baar dolu yepyeni bir yl diliyor, tm dilek ve
beklentilerinizin gereklemesini temenni ediyorum. 2006 ylnn tm dnyaya bar
getirmesi dileiyle, daha nice nice kedersiz yllara.
Cijenjeni prijatelji,
estitam vam Novu godinu, elim vam jednu potpuno novu godinu ispunjenu zdravljem,
sreom i uspjesima. elim da vam se ispune sve elje i sva oekivanja. Sa eljom da 2006.
godina donese mir cijelom svijetu i da doivite jo mnoge bezbrine godine.
Pored performativnog glagola estitam ovdje se nalaze i glagoli eljeti (dilemek -diliyorum elim) i temenni etmek (temenni ediyorum - elim, glagol arapskog porijekla, arhaian i stoga
ima markiranu ulogu). eli se zdravlje, srea, uspjesi i ostvarenje svih elja, kao i mir u
svijetu. Poiljatelj je, kako se vidi i iz same duine poruke, uloio dodatan napor
signalizirajui iskrenost svojih estitki i brigu za pozitivan obraz primatelja. estitka zavrava
redupliciranom koliinsko-usklinom zamjenicom nice (koliko) koju prevodimo izrazom jo
mnogo.
lk nce yelerimizin yeni yln kutlar, mutluluk, baar ve salk dolu gnler getirmesini
dilerim.
Prije svega, estitam Novu godinu naim lanovima i elim da im ona donese dane ispunjene
sreom, uspjehom i zdravljem.
172
Herkese salkl, mutlu, huzurlu, neeli, gzel, elenceli, baarl bir yl dilerim. Yeni ylnz
kutlu olsun!
Svima elim sretnu, mirnu, veselu, lijepu, zabavnu, uspjenu Novu godinu punu zdravlja. Neka
vam je sretna Nova godina!
Ovdje su jo dodati atributi kojima se pokazuje kakva se nova godina eli: neeli (vesela),
elenceli (zabavna), gzel (lijepa).
U sljedeem primjeru estita se Boi:
Mutlu Noeller Hocam! (estit Boi, profesore!)
(Uzuner 2006:263)
Roendan se moe estitati sljedeim frazama:

Doum gnn(z) kutlu olsun! (Sretan ti/Vam roendan!)
Doum gnnz kutlar, mutluluk dilerim. (elim Vam sretan roendan i mnogo sree.)
Daha nice mutlu doum gnleri dilerim. (elim ti/Vam jo mnogo sretnih roendana.)
(primjeri iz: Teodosijevi 2004:54)
Prva fraza realizirana je imperativom u treem licu jednine olsun to doslovno znai neka
bude, dok se u naredne dvije fraze nalazi glagol eljeti u prezentu na -r u prvom licu jednine:
dilerim (elim).
U Republici Turskoj obiljeava se i praznik majki, kao i praznik oeva (anneler gn i
babalar gn):
Omrun boyunca mutluluk dolu anneler gn geirmen dileiyle anneler gn kutlu olsun.
Sretan ti Dan majki sa eljom da do kraja ivota taj dan provodi u srei.
estitka koja slijedi odnosi se na nagradu koju je dobio moderator turkoloke grupe:
Deerli yeler,
Ali ir Nevai Trkeye Hizmet dl'nden Johan Bey'i ben de yrekten kutluyorum.
Potovani lanovi
I ja od srca estitam gospodinu Johanu na Nagradi za doprinos uenju turskog jezika Ali ir
Nevai.
173
estitka sadri performativni glagol estitam (kutluyorum) i izraz yrekten (od srca) kojim se
izraz pojaava i primatelju signalizira poiljateljeva iskrenost.
Ovim bi se zavrili primjeri koji ilustriraju upotrebu strategija pozitivne utivosti u pisanom
razgovornom diskursu.
174
6.2 Strategije negativne utivosti
6.2.1 Konvencionalizirana indirektnost

Konvencionaliziranu indirektnost, kao to je ve reeno, karakterizira preklapanje dvije
suprotne intencije govornika: s jedne strane, nastojanja da se bude jasan/nedvosmislen i s
druge strane, elje da se bude indirektan. Kompromis poiva u konvencionaliziranoj
indirektnosti koja u izvjesnom stupnju zadovoljava obje tendencije. Zahtjevi se kao
potencijalno prijetei govorni inovi najee raliziraju na ovaj nain. Kako je ovdje rije o
pisanom razgovornom diskursu koji je vie shematiziran i konvencionaliziran, zahtjevi i
molbe, ali i obavjetenja, imaju oblik ustaljenih formula koje najee popunjavaju finalnu
poziciju u tekstu. Didar Akar poslovnu korespondenciju prema komunikacijskom cilju dijeli
na: zahtjeve/molbe i obavjetenja (Akar 2000:9). Zanimljivo je da se u zahtjevima, molbama,
ali i obavjetenjima koriste dva glagola ovisno o poziciji poiljatelja: ako je on vie
pozicioniran u odnosu na primatelja, koristi glagol rica etmek, dok nie pozicionirani koristi
glagol arz etmek (oba glagola imaju znaenje moliti). No, ova se distinkcija polako gubi u
sredinama sklonijim simetrinim relacijama, te glagol rica etmek postepeno zamjenjuje glagol
arz etmek. Didar Akar ovu strategiju kojom se realizira zahtjev naziva izjavom koja sadri
performativni glagol rica etmek, odnosno arz etmek (Akar 2000:12).
Yurtd verilmek zere, sabka kaydmn olup olmadn tarafma bildirilmesini sayglarmla
arz ederim.
S potovanjem molim da mi se uputi obavijest o nekanjavanju koja treba da se predoi izvan
zemlje.
...tarihinde 1 ign izinli saylmam hususunu msaadelerinize arz ederim.
Molim Vas da mi odobrite jedan slobodan dan dana ...(datum).
...tarihinde yaplmasna karar verilmitir. Bilgilerinize arz ederiz.

Odlueno je da se odri dana ...(datum). Molim Vas da primite k znanju.
U svim navedenim primjerima glagol arz etmek koristio je nie pozicionirani poiljatelj.
175
Genel Duyuru
...tarihi itibariyle grevli olarak Trkiye'ye gideceim iin Genel Mdr yardmcs ...'in
dnne kadar Genel Mdrle ...vekalet edecektir. Bilgi edinilmesini rica ederim.
Obavjetenje
S obzirom na to da u ii slubeno u Tursku dana...(datum), do povratka zamjenika
generalnog direktora zastupat e ga ...(ime i prezime) Molim vas da to primite k znanju.
... 'de halen yrrlkte olan Bankalar Kanunu'nun Trkeye tercme edilmi bir rneinin
aada belirtilen e-mail adresine veya faks'a gnderilmesi hususunda bilgilerinizi ve
gereini rica ederiz.
Molimo da se uradi to je potrebno i da nas obavijestite po pitanju slanja jednog primjerka
Zakona o bankama, koji je trenutno na snazi u ....(naziv drave), prevedenog na turski jezik,
na dolje naznaenu e-mail adresu ili faks.
Gereini bilgilerinize rica ederim.
Molim vas da primite na znanje kako bi se preduzele potrebne radnje.
Primjeri sadravaju glagol rica etmek koji je koristio vie pozicionirani poiljatelj.
Primjeri koji slijede pokazuju postepeno brisanje razlike u upotrebi ova dva glagola. Glagol
arz etmek ili, pak, oba glagola zajedno arz etmek i rica etmek koristio je vie pozicionirani
poiljatelj, ili poiljatelj u simetrinoj relaciji:
Bankanzn faaliyet gsterdii lkenin 2005 ylndaki resmi tatil gnlerini Bakanlmza
ivedilikle bildirilmesi hususunda bilgi ve gereini msaadelerinizi arz ederim.
Molim vas da mi u direkciju hitno dostavite obavijest o neradnim danima za vrijeme praznika
u 2005. godini u zemljama u kojima posluje naa banka.
rencimizin endstriye dayal retimini iyerinizde yapmasn uygun grmeniz halinde
form 3' doldurarak Yksek okul mdrlne gndermenizi arz ve rica ederim.
U sluaju da smatrate prikladnim da naa studentica svoje praktino obrazovanje stekne u
vaoj poslovnici, lijepo Vas molimo da popunite formular 3 i poaljete ga Direkciji Vie kole.
Veina zahtjeva/molbi bila je dodatno ublaena upotrebom pasiva o emu e biti rijei u
strategijama obezliavanja.. Sljedea strategija zahtjeva, odnosno molbe koju navodi Didar
Akar jeste upitna reenica (koja redovito sadri prezent na -r):
176
Aadaki e-maili yarna kadar cevap vermek zere sayn ...'e iletir misiniz?
Moete/ hoete li prenijeti uvaenom...(ime i prezime) navedenu e-mail poruku kako bi
odgovorio do sutra?
Ograde predstavljaju sjedeu strategiju negativne utivosti.
6.2.2 Ograde
Ograda je rijeca, rije ili, pak, fraza koja modificira stupanj uea predikata ili imenike
fraze u samom iskazu, drugim rijeima, to su lingvistika sredstva koja modificiraju snagu
govornog ina (Brown, Levinson 1987:145). Spomenuti autori ih razgraniavaju i u odnosu
prema Griceovim maksimama.
Tako ograde kvaliteta signaliziraju da govornik/poiljatelj ne preuzima potpuno
odgovornost za istinitost svog iskaza:
'nin baz ders notlarn grmtm hatta zannediyorum fotokopisini de almtm ancak
nereden bulunabileceini bilemiyorum nk hatrladm kadaryla matbu deildi.
Vidjela sam neke zabiljeke s predavanja, ak sam ih, mislim, i fotokopirala, ali zaista ne
znam gdje ih mogu nai, koliko se sjeam, nisu tampane.
Sanyorum burada zne ve eyleyen kavramlar karm.
Mislim da su se ovdje vjerovatno pomijeali pojmovi subjekta i vrioca radnje.
U govornom inu korekciji pored ograde kvaliteta - glagola sanmak (misliti) koriten je i
perfekt na -mi koji podrazumijeva da govornik nije bio aktivno ukljuen u tok te radnje,
odnosno da nije oevidac ili sudionik nekog dogaaja. Budui da o njoj sudi, ili je
rekonstruira na osnovi rezultata koje zatjee, semantiki se uvijek podrazumijeva
odgovorajui modalni okvir (ini se, reklo bi se, izgleda i sl. - pretpostavka) (auevi
1996:255).
O yzden Trkeyi yabanc dil olarak renen insanlara bunlar arasndaki farkllklar
retmeye gerek olmadn dnyorum.
Stoga, mislim da nije potrebno ljude, koji ue turski kao strani jezik, poduavati razlikama
izmeu njih.
Aadaki iki sorunun anlam da bence farkldr.
Znaenja dva navedena pitanja jesu, prema mom miljenju, razliita.
177
Bana kalrsa nn de birbirinin yerine kullanlabilecekleri sylenebilir.

Moe se rei, po mom miljenju, da se sva tri mogu koristiti u istom znaenju.
Kodlama sorunlar hi halledilmeyecee benziyor

ini se da se nee nikako rijeiti problem s fontovima
Ograde kvantiteta signaliziraju da iskaz ne sadri dovoljno informacija:

Trkeden kabaca u rnekleri verebilirim.
Mogu ugrubo dati sljedee primjere iz turskog jezika.
U funkciji ograda nalazimo i sljedeu frazu:

...olacak gibime geliyor.
Meni se ini da e biti tako
Ovdje postpoziciju gibi (kao, poput) susreemo supstaniviranu u frazeolokom glagolu
gibisine gelmek initi se da..., npr. Olmaz gibime geliyor. ini mi se nemoguim
(auevi 1996:408). Slinog znaenja je i fraza u primjeru koji slijedi:
u cmlelerse geni zaman ekimli olmamalarna ramen doru gzkyorlar bana.
to se tie sljedeih reenica, meni se ine, ispravnim iako nisu u prezentu na -r.
U ograde spada i upotreba kondicionala, odnosno pogodbenih reenica. U primjerima na
turskom jeziku u glavnoj reenici nalaze se glagoli sevinmek (radovati se), memnun olmak
(biti zadovoljan, osjeati zadovoljstvo):
...ilgili makaleyi internet araclyla gndermeniz mmknse ok sevinirim.
Bit e mi drago ako budete mogli putem interneta poslati taj lanak.
Bahsettiiniz yazarn almalarn nereden ulaabileceimi sylerseniz sevinirim.

Bit e mi drago ako mi kaete gdje mogu nai radove autora o kojem ste govorili.
Cevaplarnz benim kiisel mail adresime yollarsanz ok memnun olacam.

Bit e mi drago ako vae odgovore poaljete na moju privatnu e-mail adresu.
178
Zavisno od konteksta i situacije poiljatelj moe umjesto ograda pribjei narednoj startegiji
negativne utivosti - pesimizmu.
6.2.3 Pesimizam
Poiljatelj prua kompenzaciju negativnom obrazu primatelja tako to izraava sumnju da su
se stekli potrebni uslovi za govornikov iskaz. Modalna rije belki (vjerovatno), kao i
negativno-upitne reenice (s privjeskom) neka su od lingvistikih sredstava njihove
realizacije.
Aadaki site faydal olabilir belki.
Moda e spomenuti sajt biti od koristi.
U primjeru na turskom jeziku dodatno je koritena i forma mogunosti (doslovno - moda e
moi biti od koristi).
Za razliku od pesimizma, poiljatelj, koristei narednu strategiju umanjivanje nametanja,
signalizira primatelju da nametanje nije veliko.
6.2.4 Umanjivanje nametanja
Govornik, odnosno poiljatelj moe izabrati da ugroavanje obraza sagovornika, odnosno
recipijenta umanji tako to e pokazati da ozbiljnost nametanja nije velika. Ostvaruje se
razliitim lingvistikim sredstvima: modalnim rijeima, pridjevima, prilozima, kao i
upotrebom deminutiva i eufemizama.
... yalnz eklemek istediim bir-iki nokta var.
Samo elim dodati dvije-tri stvari...
U navedenom primjeru dva lingvistika sredstva slue za umanjivanje nametanja:
veznik/prilog yalnz (samo) i idiom bir-iki (malo/par/dvije-tri). Potrebno je napomenuti da se
upotreba navedenih lingvistikih sredstava moe promatrati i kao dio ograda.
...mer Seyfettin'in biraz ar olacan dnyorum.
Mislim da e Omer Sejfetin biti malo teak.
U primjeru izraavanja neslaganja koriten je prilog mjere i stupnja biraz (malo).
Ben seriyi kullanyorum ve olduka faydal olduunu dnyorum.
Koristim tu seriju i mislim da je prilino korisna.
179
Kusura bakmayn, sadece soruyorum.

Ne zamjerite, samo pitam.
Kao sredstvo umanjivanja nametanja koriteni su prilozi olduka (prilino) i sadece (samo).
U primjerima koji slijede govorni inovi korekcije i neslaganja ublaeni su pridjevima kk
(mala) i ksa (kratak):
Kk bir dzeltme.
Jedna mala ispravka.
...-idi ile ilgili tartmalar izledim ksa bir katkm olacak.
Pratio sam polemike u vezi s -idi, imat u neto kratko da dodam...
Pek uygun bulmuyorum.
Ne smatram ba prikladnim.
Nametanje se umanjuje konstrukcijom: prilog pek + opisni pridjev uygun + negativni oblik
glagola bulmuyorum. Zanimljivo je da se ovdje prilog mjere i stupnja pek (vrlo) prevodi
naom rijecom ba.
Trkdilli kelimesi iin son derece yanl ve kullansz demenizi biraz yadrgamtm.
Uinilo mi se malo udnim/stranim to to ste za rije Trkdilli rekli da je potpuno
pogrena i neupotrebljiva.
Pored priloga mjere i stupnja biraz (malo) upotrijebljen je i glagol yadrgamak (smatrati
udnim/stranim, ne prepoznati), koji se u ovom sluaju moe smatrati eufemizmom.
Ublaavanje ugroavanja obraza recipijenta moe se ostvariti i narednom strategijom ukazivanjem potovanja.
6.2.5 Ukazivanje potovanja
Fenomen potovanja predstavlja najizrazitiji upad socijalnih inilaca u strukturu jezika
(Brown, Levinson 1987:179). Putem honorifika mogue je direktno iz strukture jezika iitati
socijalni status sagovornika. U e-mail porukama turkoloke grupe pored upotrebe line
zamjenice za drugo lice mnoine najee su koritene imenice koje oznaavaju socijalni
status: hanm (gospoa), bey (gospodin), kao i imenica koja oznaava zanimanje hocam to
doslovno znai moj profesore. Uz ove su imenice esto zabiljeeni pridjevi sayn (potovani),
deerli (cijenjeni). Poruke su zapoinjale sljedeim izrazima:
180
Sayn ...Hanm
Potovana gospoo ...(ime)
Sevgili ...Bey
Dragi gospodine ...(ime)
Za navedeni se primjer moe ustvrditi proetost strategija distanciranja (bey - gospodin) sa
strategijama solidarnosti/pribliavanja (pridjev sevgili dragi), to nije rijetka pojava u
turskom jeziku.
Sayn ...Bey
Potovani gospodine ...(ime)
Merhaba hocam
Dobar dan (moj) profesore
Najee fraze kojima se zavravala e-mail poruka i kojima je izraavano potovanje bile su:
imenica sayg (potovanje) + prisvojni sufiks za prvo lice jednine (moje) + postpozicija ile
(sa):
Sayglarmla
S (mojim) potovanjem
Sayglarmzla
S (naim) potovanjem
ngiltere'den selamlar ve sayglar
S pozdravima i potovanjem iz Engleske
U primjerima koji slijede nalazi se glagol sunmak (predati, izraziti, iskazati).
Sayglar sunarm
S potovanjem, doslovno znai Izraavam potovanje.
Sayg, sevgilerimi sunarm
S potovanjem i ljubavlju, doslovno znai Izraavam svoje potovanje i ljubav.
Posljednji primjer ilustrira preplitanje strategija pozitivne i negativne utivosti.
Primjeri poziva, odnosno pozivnica, pokazuju kako se moe pretjerivati i u izraavanju
potovanja (kao strategiji negativne utivosti). Ovo pretjerivanje podsjea na pretjerivanje
prilikom pozivanja sagovornika da ue u kuu govornika. Poziv/pozivnica je tekstna vrsta
181
koja u irem smislu spada u direktive (ija je ilokucijska namjera ljude navesti na neku radnju,
smjer djelovanja) s osnovnom funkcijom rei adresatu da ini x, ali adresat sam odluuje o
tome hoe li to uiniti (Ivaneti 2003:72).
Ramazan ay dolaysyla vermi olduumuz iftar
onurlandrmanz bekliyoruz.
Oekujemo da nam ukaete ast svojim dolaskom na iftar.
yemeine
teriflerinizle
bizi
tarihinde restoranda dzenleyeceimiz yemee teriflerinizi rica ederiz.

Molimo Vas da nam ukaete ast svojim dolaskom na veeru koju emo organizirati dana u
restoranu
Kbrs ngiliz Kltr Heyeti Mdr
....... ........
Dr...'tan
12 Mart Cuma Gn saat 13:30 da verecei le yemeini ereflendirmelerini rica eder.
...... .......
Direktor The British Concil-a na Kipru
ljubazno poziva/moli dr. ..... .......da mu ukae ast svojim dolaskom na ruak 12. marta u
petak u 13 i 30.
Bizler
..... ve ...... .......
22 Mays
Cumartesi akam
19. 30 - 21. 30 aras
Saray Otel'de
Vereceimiz
Evlenme kokteylimizde
Sizleri aramzda grmekten
Mutluluk duyacaz.
182
Mi
..... i ..... ......
bit emo sretni ako Vas vidimo na koktelu povodom naeg vjenanja u hotelu Saraj, 22. maja
u subotu izmeu 19 sati i 30 minuta i 21 sat i 30 minuta.
Poiljatelj moe i isprikama ublaiti ugroavanje negativnog obraza recipijenta.
6.2.6 Isprike
Govornik/poiljatelj pokazuje da ne eli ugroziti obraz sagovornika, odnosno recipijenta i na
taj mu nain prua izvjesnu kompenzaciju (Brown, Levinson 1987:187).
Pored izraza izvinjenja u primjerima koji slijede nalaze se i objanjenja, prihvatanja
odgovornosti, kao i nuenja ispravke:
Bu mesaj Turkish learner grubundan ynlendiriyorum oraya da ye olup da iki kez alanlar
olduysa pardon.
Ovu poruku aljem preko grupe Turkish learner, neka mi oproste oni koji e je kao lanovi
obje grupe primiti dva puta.
Za ispriku je koriten izraz preuzet iz francuskog jezika: pardon. Moe se rei da se poiljatelj
u irem smislu izvinjava zbog oduzimanja tueg vremena.
Selamsz sabahsz aklamasz yazmtm kusura bakmayn.
Napisao sam ovu poruku bez uvodnog pozdrava, ne zamjerite.
Poiljatelj se izvinjava prihvatajui/navodei svoju krivicu (koja se sastoji u tome da nije
napisao pozdrav).
...hanm, zr dilerim mesajmn ne hale geldiini kendim de grdm ve hemen dzelterek
tekrar yolladm zaten.
Gospoo ..., izvinite, vidio sam i sam kako je izgledala moja poruka i odmah sam je ispravio i
ponovo poslao.
Poiljatelj preuzima odgovornost i umjesto nuenja ispravke konstatira da je ona ve
napravljena.
Vaktinizi aldm iin zr diler, iyi almalar dilerim.
Izvinite to sam vam oduzeo vrijeme, elim vam uspjean rad.
Ispriku slijedi preuzimanje odgovornosti i priznavanje krivice (da je primatelju oduzeto
vrijeme).
183
Naredni primjeri predstavljaju podvrstu ovih strategija, koju Penelope Brown i Stephen C.
Levinson nazivaju navoenjem razloga uz pretjerivanje. Ti razlozi, najee uz pretjerivanje,
ukazuju na nemo/nesposobnost poiljatelja to se primatelju predoava kao jedini razlog
ugroavanja njegovog obraza.
Lakin ok zorlanyorum. zellikle kaynatrma harfleriyle bam belada. Ben herhangi bir
kural bilmiyorum bu konuda. Bilen varsa yardm talep ediyorum.
Ali, jako mi je teko. Pogotovo sam u neprilici kad su u pitanju intervokalni suglasnici. Ne
znam sva pravila. Ako neko zna, molim da mi pomogne.
bir konuda ok zorluk yaadm ve hala yayorumBana yardmc olur musunuz?

Po tom pitanju imao sam velike potekoe i sad ih imam... Moete li mi pomoi?
Ugroavanje negativnog obraza primatelja poiljatelj moe sprijeiti i izbjegavanjem
upotrebe linih zamjenica ja i ti:
6.2.7 Obezliavanje
Govornik/poiljatelj signalizira primatelju da ne eli ugroziti njegov negativan obraz tako to
u svom izriaju izbjegava koritenje linih zamjenica ja i ti (Brown, Levinson 1987:190).
Postoji vie naina na koji se iskazivanje agensa i objekta ina ugroavanja obraza mogu
izbjei: upotrebom impersonalnih glagola i pasiva, zamjenom linih zamjenica ja i ti
neodreenim zamjenicama, manipulacijom takom gledita radi ostvarivanja distance.
U turskom se jeziku uopena, impersonalna radnja (radnja koju vri anonimni subjekt)
oznaava tzv. bezlinim pasivom koji se susree samo u 3. licu jednine. Bezlina se
glagolska radnja moe izraziti i aktivnim glagolskim likom, tj. predikatom u 3. licu mnoine,
npr. Bu kitab ok okuyorlar. Mnogo itaju ovu knjigu (auevi 1996:221). Zanimljivo je
da tamilski jezik nema pravi pasiv, ali da se impersonalizacija ostvaruje isputanjem linih
nastavaka. To podsjea na neke predikative u turskom jeziku: U modalne rijei spadaju i
predikativi sa semantikom neophodnosti i mogunosti npr. Gitmem gerek. Treba da idem;
Gelmesi mmkn. Mogue je da doe(auevi 1996:430). Slino je i sa sloenim
glagolima lazm olmak/gelmek (trebati, biti potreban), kao i s glagolom gerekmek (trebati).
Budui da se gramatiki subjekt izraava posvojnim sufiksima, oni su impersonalni i uvijek
se upotrebljavaju u 3. licu jednine (auevi 1996:297). Iskaze koji sadravaju te glagole
Didar Akar naziva iskazima koji izraavaju potrebu (gereklilik ifadeleri) i oni slue za
ublaavanje prijetnje recipijentovom obrazu (Akar 2000:13). Tako upotreba glagola gerekmek
ini iskaz mnogi manje prijeteim od onog koji sadri necesitativ (glagolski nain kojim se
izraava neophodnost i objektivna potreba da se neka radnja izvri auevi 1996:295).
184
Avustralya'da durum nedir bilgi verebilmeniz mmkn m acaba?

Je li ikako mogue da mi proslijedite informaciju o situaciji u Australiji?
Kanmca ncelikle eitim verilen kurumun mevcut dzeninin gz nnde bulundurulmas
gerekmektedir.
Potrebno je, prema mom miljenju, najprije imati u vidu postojee ustrojstvo obrazovnih
institucija.
...rneklerde her de kullanlabiliyor gibi grnyor.
Izgleda/ini se kao da se u primjerima mogu koristiti sva tri.
U navedenom primjeru nalazimo glagol grnmek (izgledati, initi se) koji postaje
impersonalan kad se ispusti njegova dopuna (lina zamjenica ben - ja) u dativu (bana
grnyor - ini mi se).
Primjeri koji slijede sadre pasiv kao lingvistiko sredstvo obezliavanja:
cretsiz olacak konsere Saraybosna'da yaayan Trk vatandalar ile ailelerinin katlmas
beklenmektedir. Anlan kurumlarda alan Bosna-Hersek vatandalarnn da konsere
gelmelerinden memnuniyet duyulacaktr. Yer dzenlemesi yapabilmesini teminen davetlilerin
beraberlerinde ka kiiyle konsere gelmeyi istediklerini 14 Mays Pazartesi Gn Saat
17.00'ye kadar ...'e bildirmeleri rica olunur.
Oekuje se dolazak turskih dravljana koji ive u Sarajevu na besplatni koncert. Posebno
zadovoljstvo priinit e dolazak bosanskohercegovakih graana koji rade u spomenutim
ustanovama. Mole se zvanice koje ele rezvirati mjesta da ....(ime osobe) do ponedjeljka 14.
maja, do 17, sati potvrde svoj dolazak i broj osoba koje s njima dolaze.
Trk Edebiyatndan seilecek roman masal veya yklerin hem dil hem de kelime says
bakmndan basitletirilmesi projesinde birlikte alacak gnlller aranyor.
Trae se dobrovoljci, koji bi radili na projektu prilagoavanja/pojednostavljenja (s obzirom
na jezik i broj rijei) romana i pria iz turske knjievnosti.
Bilgi edinilmesini rica ederim.
Molim da se uzme na znanje.
Bir hafta iinde alnmayan dilekeler iptal edilir.

185
Molbe koje ne stignu u roku jedne sedmice nee biti razmatrane. (doslovno - bit e ponitene)
...tarihinde 15:00'te yaplmasna karar verilmitir.
Odlueno je da se odri dana... u 15 sati.
Svi navedeni primjeri predstavljaju svojevrsna obavjetenja koja ne istiu vritelja radnje.
Baka dillerin konuucularndan farkl olarak Trke konuucularnda ok gl bir kelime
beenmeme eilimi gzlemlenmektedir.
Za razliku od nativnih govornika drugih jezika, kod nativnih govornika turskog jezika zapaa
se vrlo izraena sklonost ka emotivnom odnosu spram rijei.
U govornom inu ekspresivne kritike pasiv je koriten kao sredstvo ublaavanja i skrivanja
agensa radnje.
U primjerima koji slijede umjesto linih zamjenica prvog i drugog lica koritene su rijei taraf
(strana) koja u administrativnom jeziku znai lice, osoba i kii (osoba):
Yurtd verilmek zere sabka kaydmn olup olmadnn tarafma bildirilmesini
sayglarmla arz ederim.
S potovanjem molim da mi (doslovno znai mojoj strani) se uputi obavijest o nekanjavanju,
koja treba da se predoi izvan zemlje.
Yukarda kimlik bilgileri bulunan kiinin adl sicil kayd yoktur.
Lice iji su osobni podaci navedeni nije kanjavano.
Naredni primjeri sadre manipulaciju takom gledita, tanije reeno, ukljuuju manipulaciju
glagolskim vremenom radi ostvarivanja distance. Svako pomjeranje izvan sadanjeg vremena
distancira govornika/poiljatelja od ovog ovdje i sada (Brown, Levinson 1987:204).
Prva tri primjera (gdje je koriten futur) predstavljaju govorni in zahtjeva:
Eer byle bir ey var ise bir bilenin bu durumu somut rneklerle aklamasn rica
edeceim.
Ako postoji takvo neto, zamolit u nekoga ko zna da to objasni konkretnim primjerima.
Bu arada deiik dilleri bilen arkadalarmzdan bir isteim olacak.
Zamolit u nae prijatelje koji znaju druge strane jezike.
nerilerinizi bekleyeceim.
186
Saekat u vae prijedloge.

Sljedei primjer sadri govorni in neslaganja, koji je pored upotrebe futura dodatno ublaen
prilogom yalnzca (samo) i glagolom koji se ovdje moe smatrati eufemizmom deinmek
(dotai se, osvrnuti se).
Yalnzca tutarszlkla ilgili deerlendirmenize deineceim.
Dotaknut u se samo vae procjene u vezi s nedosljednou.
Primjeri koji slijede sadravaju imperfekt II i perfekt na -di. Pomjeranjem u prolost

poiljatelj je postigao distanciranje u razliitim govornim inovima.
Bu konuda sizin fikrinizi almak isterdim.
elio bih saznati vae miljenje o tom pitanju.
U govornom inu zahtjeva imperfekt II upotrijebljen je kao sredstvo distanciranja.
Sizin iin ekmek paras olan bir eyi birilerinin bedava datmas hounuza gider miydi?
Da li bi vam se dopalo da neko besplatno radi ono od ega vi ivite?
Izraavanje ekspresivne kritike, pored imperfekta II, sadrava dodatno sredstvo ublaavanja upitnu reenicu.
U sljedeem primjeru perfekt na -di koriten je prilikom traenja informacije (govorni in
zahtjeva):
...Bey bu size has bir tabir yoksa gerekten byle sylenebilir mi? Merak ettim.
Gospodine ...(ime) da li je taj izraz samo vama svojstven ili se tako zaista moe rei?
Zanimalo me.
I narednom strategijom poiljatelj ne istie sebe kao onoga koji vri pritisak.
6.2.8 Ugroavanje obraza kao ope pravilo

Govornik/poiljatelj sugerira primatelju da je zbog vanjskih okolnosti (koje su izvan njegove
moi) prisiljen izvriti pritisak/nametanje. Tako ugroavanje recipijentovog obraza postaje
187
iskljuivo posljedicom neke drutvene norme to omoguuje isputanje line zamjenice za

drugo lice:
Dileke ile birlikte Nfus Czdan asln ibraz etmek mecburidir.
Obavezno je uz molbu podnijeti original line karte.
Kanmca ncelikle eitim verilen kurumun mevcut dzeninin gz nnde bulundurulmas
gerekmektedir.
Potrebno je, po mom miljenju, najprije imati u vidu postojee ustrojstvo obrazovnih
institucija.
Moe se rei da navedeni primjer podjednako ulazi i u strategiju obezliavanja jer sadri
impersonalni glagol gerekmek (trebati).
Elinizde bunlara benzer resimler varsa bizlere gndermenizi rica ediyorum. Bilgi ve
tecrbeler paylaldka deer kazanacaktr.
Molim vas da nam, ako ih posjedujete, poaljete slike sline ovima. Svaki put kad se znanje i
iskustvo razmijene postigne se neto vrijedno.
U govornom inu zahtjeva kljunu ulogu u realizaciji strategije navoenja opeg pravila igra
upotreba kvazigerunda na dka koji slui za izraavanje komparacije po kriterijima
kvantiteta i vremena (auevi 1996:398).
Nominalizacija predstavlja posljednju strategiju negativne utivosti.
6.2.9 Nominalizacija
Nominalizacija je sredstvo redukcije, kojim se postie komprimiranost/zgusnutost ija je
najznaajnija posljedica bezlinost, odnosno neosobnost na povrinskoj strukturi (Ivaneti
2003:152). Didar Akar navodi nominalizaciju (uz pasiv) kao sredstvo ostvarenja tzv. izriaja
koji izraavaju potrebu/nunost. Na ovaj nain postie se svojevrsno obezliavanje i
umanjuje nametanje/pritisak na recipijenta (Akar 2000:11).
Olumlu deerlendirmeleriniz arzusuyla durumu bilgilerinize sunar bu vesile ile hayrl iler
dilerim.
Sa eljom da pozitivno odgovorite obavjetavam Vas o situaciji i elim Vam ovom prilikom
uspjean rad. (doslovno znai sa eljom vaeg pozitivnog vrednovanja)
Nominalizacijom se u govornom inu zahtjeva umanjuje prinuda i nametanje. Slino je i u
sljedeem primjeru zahtjeva:
zetlemeniz mmkn m?
188
Da li je mogue da date kratak sie? (doslovno znai je li mogue vae rezimiranje)

Primjer koji slijedi sadrava nominalizaciju u govornom inu sugestije koja je dodatno
ublaena upotrebom prisvojnog sufiksa za prvo lice mnoine (na trud/nae nastojanje):
En doru davran bence bu szn temelinde yattn sezdiimiz gerei bilimsel bir ekilde
ifade etmeye almamz olur.
Po mom miljenju, najispravnije je potruditi se izraziti na znanstven nain istinu za koju
slutimo da lei u osnovi te rijei.
En azndan benim aklamam byle.
U najmanju ruku, takvo je moje tumaenje.
Navedeni primjer moe se smatrati i ogradom kojom poiljatelj signalizira da je upitna
istinitost njegove tvrdnje. U svim je primjerima na turskom jeziku bila zastupljena glagolska
imenica s prisvojnim sufiksom, dok bi istinsko obezliavanje predstavljala upotreba glagolske
imenice u pasivu. No, opet se moe ustvrditi da je prijetnja recipijentovom obrazu umanjena
jer glagolska imenica u kojoj je radnja umirena predstavlja manju prinudu/nametanje.
189
7. Zakljuak
Bilo bi teko uspostaviti i zadrati drutvene relacije kao i socijalnu koheziju sauvati od
erozije kad drutvo ne bi posjedovalo sredstva kojima e ublaiti i otkloniti konflikte, tvrdi R.
T. Lakoff. Mi stupamo u svakodnevnu konverzaciju s odreenim eljama, potrebama i
ciljevima koji mogu biti u sukobu s nastojanjima sagovornika. Nekome treba rei neprijatnu
vijest, zatraiti uslugu, odbiti zahtjev ili ponudu. Svim tim situacijama zajednika je opasnost
da emo uvrijediti sagovornika, te stoga pribjegavamo strategijima utivosti koje predstavljaju
sredstva kojima se moe, ako nita, sauvati privid harmonije i kohezije u drutvu (Lakoff
1990:34). U svim kulturama naii emo na forme drutvenog ponaanja, koje moemo
oznaiti kao kulturoloki osobene obrasce ukazivanja panje drugima. Zato su zajednika
(kooperativna) socijalna interakcija i pokazivanje obzira za drugog univerzalne karakteristike
svake sociokulturne grupe (Watts 2003:30). To je dovoljno znaajan razlog da se strategije
utivosti istrauju u pojedinanim jezicima.
S druge strane, postoji i nekoliko praktinijih razloga. Prije svega, to je odavno prisutna
svijest o tome da lingvistiki izraz istovremeno prenosi znaenje na nekoliko razliitih nivoa
(Holmes 1986). Poznavanje pragmatike kao promatranja jezika s aspekta njegovih korisnika
osigurava govorniku pragmatiku kompetenciju koja mu omoguava prepoznavanje
ilokucije iskaza. Zato se Gabriele Kasper zalae za istovremeno poduavanje pragmatike i
gramatike tvrdei da je odavno sruen mit da se pragmatika moe uiti tek nakon to se dobro
savlada gramatika. Bez ovih objedinjenih znanja studenti nee biti u mogunosti realizirati ni
naoigled jednostavne lingvistike rutine kao to su pozdravi: poljski su studenti engleskog
jezika na pozdrave (na engleskom jeziku) odgovarali suvie tiho, nakon due pauze i
oklijevanja (Jaworski 1994). Shoshana Blum-Kulka zamjeuje da nenativni govornici koriste
vie rijei nego nativni govornici u realizaciji istog pragmatikog ina, da upotrebljavaju
vie no to je potrebno lingvistikih sredstava u objanjavanju svog ina (to se moe
objasniti nesigurnou u govornu kompetenciju ali i nastojanjima nastavnika da studenti
odgovaraju kompletnim reenicama), a da, s druge strane, koriste mnogo manje umanjivaa
troka (engl. cost minimizers - lingvistikih sredstava kojima se umanjuje dug i
nametanje/pritisak na govornika, Blum-Kulka, Olshtain 1985). Stoga su poetnici (u uenju
stranog jezika) vie direktni u odbijanju, zahjevima i slinim govornim inovima: prije e rei
May I have your notes? to doslovno znai Mogu li imati tvoju teku? umjesto da koriste
manje prijetee rijei poput borrow ili lend (posuditi). Oni su nekad i svjesni
sociolingvistike (tj. sociopragmatike) potrebe da se ispriaju, ali imaju ogranienu
190
lingvistiku kompetenciju (tanije pragmalingvistiku) da to i uine (Bardovi-Harlig 1999).

Rezultat je uvijek isti: pragmatiki neuspjeh (engl pragmatic failure) koji se pojavljuje svaki
put kada sagovornici jedni drugima ne shvate (ne prepoznaju) namjere.
Slini zakljuci mogu se izvui iz ankete sprovedene meu studentima turskog jezika. Naime,
kod studenata, pogotovo prve i druge godine, moe se zapaziti ve spomenuta direktnost
(tamo gdje bi druge strategije bile prikladnije): Hocam, bu cevab grdnz m? Ltfen bu
cevab grn! (Profesore, jeste li vidjeli taj odgovor? Molim vas, pogledajte taj odgovor; u
anketi su studenti zamoljeni da napiu kako bi profesoru skrenuli panju da im u testu nije
priznat jedan taan odgovor). Na isti direktan nain ostvaren je i govorni in odbijanja
projekta nadreenom sagovorniku: u projeye katlmay istemiyorum. (Ne elim uestovati u
tom projektu, to je lektorica turskog jezika, kao nativni govornik, oznaila kao krajnje
neutiv iskaz). Za razliku od navedenog odbijanja koje je napisao student prve godine, nativni
je govornik ovaj govorni in realizirao na sljedei nain: Mdr Bey, ben projeyi
yapabileceimi sanmyorum. Bir bakasna verebilir misiniz? (Gospodine direktore, ne
vjerujem da u moi prihvatiti projekat. Da li biste ga mogli dati nekome drugom?).
G. Kasper ukazuje na jo jedan bitnu injenicu: lanovi jezine zajednice (jezika-cilja)
potpuno pribliavanje nenativnog govornika jeziku-cilju (znai potpuno ovladavanje
pragmatikom kompetencijom) mogu doivjeti i kao nepoeljno upadanje- nespojivo i
proturjeno s ulogom nenativnog govornika kao strane osobe (Kasper 2003).
Utivost kao sociokulturni fenomen baziran na drutvenim vrijednostima pojedinane
zajednice zahtijeva i poznavanje njenih kulturnih i drutvenih vrijednosti/karakteristika. Zato
pragmalingvistika i sociopragmatika kompetencija ine neodvojivu cjelinu koju nazivamo
pragmatika. Vie autora bavilo se pitanjem kako djeca usvajaju ovaj kompleksan sistem.
Pokazalo se da su jedan od izvora uenja predstavljale porodine situacije gdje su roditelji
izbjegavali direktnu konfrontaciju: kad je djevojica poela pjevati za stolom majka joj je
rekla: O, to je divno, hvala ti. A sad ostavimo to... (Snow, Rivka, Perlmann, Gleason,
Hooshyar 1990). No s druge strane, djeca su na izravan nain poduavana prirodi pravila.
Druga skupina autora ovakvo poduavanje djece tumai inovima koje naziva kontrolnim
(engl. control acts) a koji proizvode izmjene u akcijama drugih (Ervin-Tripp, Guo, Lampert
1990). U porodici su ti inovi imali irok dijapazon: od zabrane do poziva na pridruivanje u
akciji, od ponude do dozvola. Moda bi ovakvi kontrolni inovi bili od koristi i u uionici
prilikom nastave stranih jezika.
ini se da tek s pragmatikim aspektom veliki broj rijei (ili da upotrijebim izraz Snjeane
Kordi - rijei na granici punoznanosti) zadobija svoju funkciju i mjesto u iskazu. To su
prije svega estice (rijece, partikule) znaenjski i funkcionalno heterogene rijei, zatim jo
uvijek slabo istraene modalne rijei, odnosno reenini prilozi ili modifikatori ije izdvajanje
u posebnu vrstu rijei Ivo Pranjkovi smatra suvinim (priloge ionako naziva rijeima sviju
191
vrsta) (Pranjkovi 1993:15). Prilozi i partikule meusobno su veoma slini, pa ih je teko

razgraniiti.
S jedne bi se strane meu partikule mogli svrstati svi gramatikalizirani

(sinsemantiki) prilozi, a s druge bi se strane partikule mogle odrediti kao prilozi
kojima nije svojstvena priglagolska, adverbijalna funkcija tj. kao one neprijedlone,
neveznike i neuzvine nepromjenjive rijei koje ne mogu dolaziti u funkciji prave
okolnosne oznake ili tzv. indeklinabilne odredbe (npr. li, ne, zar, da i sl.) (Pranjkovi
1993:31).
Reenine priloge Pranjkovi dijeli na modifikatore ili modalno-ocjenske izraze (izraavanje

subjektivne modalnosti) i tekstne konektore (sredstva veze na razini teksta). Ukazujui na
mogunost postojanja i modifikatora-konektora, spomenuti autor upozorava na potrebu
iscrpnijeg opisa naznaenih raznolikosti (ukljuujui i suprotnosti) u funkcijama i
znaenjima priloga, a i drugih, posebice gramatikaliziranih rijei...(Pranjkovi 2003:32).
Janet Holmes lingvistike forme s obzirom na njihov utjecaj na iskaz u kojem se nalaze dijeli
na dvije velike skupine: a) ograde (engl. hedges, u prijevodu priguivai, neutralizatori,
Stevi 1997) ublaavaju i slabe (reduciraju) snagu iskaza gdje, naprimjer, spadaju modalna
rije perhaps (moda), izraz a bit (malo), glagol seemed (izgleda), privjesak didn't you (zar
ne?) (House i Kasper nazivaju ih downgraders, a Brown i Levinson koriste termin
weakeners-oslabljivai), i b) intenzifikatore (pobuivae, engl. boosters) koji pojaavaju
snagu iskaza (House i Kasper ih zovu up-graders, kod P. Brown i S. C. Levinsona nalazimo
izraz strengtheners - pojaivai) kakva je, naprimjer, modalna rije really (zaista). Koristei
se prvom skupinom lingvistikih sredstava, govorno lice moe signalizirati da se ne eli
nametati sagovorniku, drugim rijeima, priguivai su sredstva primjerenija strategijama
negativne utivosti (mada sve ovisi o kontekstu). Intenzifikatori, s druge strane, nisu apriori
sredstva pozitivne utivosti: oni mogu doprinijeti kako izrazima solidarnosti (u
komplimentima, pozdravima, slaganjima) tako i izrazima koji predstavljaju ugroavanje
obraza: uvredama, neslaganjima, kritici (Holmes 1995:77). Neka od ovih sredstava nazivaju
se pragmatikim partikulama (eng. pragmatic particles): to su ispunjivai (Stevi
1997:218; engl. verbal fillers) poput izraza you know (zna), I think (mislim) i slino
(Holmes 1995:86).
Iako nije predviena kontrastivna analiza, samim prevoenjem turskih primjera na na jezik,
uoljivim postaju razlike kako lingvistikih sredstava kojima se odreeni govorni inovi
ostvaruju u naem i turskom jeziku (pragmalingvistiki aspekt) tako i sociokulturnih initelja,
kao konteksta njihove realizacije. Ponajprije se moe primijetiti neusporedivo vei broj
dobrih, odnosno lijepih elja u turskom jeziku, koje veinom moramo prevoditi opisno ili,
192
pak, frazama koje nemaju ustaljenu upotrebu u naem jeziku. Isto tako turski jezik posjeduje
vie termina za oslovljavanje, pogotovo onih kojima se uspostavlja bliskost i solidarnost sa
sagovornikom tako da i izrazi potovanja s dodatim prisvojnim sufiksom za prvo lice jednine
signaliziraju izvjesnu prisnost.
ini se da nativni govornici turskog jezika vrlo esto koriste kondicional (kako u ponudama,
tako i u savjetima/sugestijama), koji je obino u prvom licu mnoine (inkluzivno mi). U
naem jeziku ovakvu upotrebu kondicionala pokriva vie razliitih oblika. Na vie je naina
mogue prevoditi i turski prezent na r: prezentom, futurom, potencijalom I, glagolima moi,
htjeti.
Zanimljiva je i dvostruka uloga perfekta na -di: kao sredstva distanciranja, najee u
govornim inovima zahtjeva/molbe i sredstva pribliavanja i naglaavanja solidarnosti (esto
u odgovorima na zahtjeve/molbe).
U turskom se jeziku mnogo vie koristi pasiv, jer na jezik ne trpi pasivne konstrukcije, te je
u prijevodu ovakvih reenica bolje pribjei aktivu (auevi 1996:221). Slino je i s
nominalizacijom: takve konstrukcije nerijetko smo prisiljeni prevoditi h. zavisnim
reenicama s finitnim gl. oblikom (auevi 1996:339) i to stoga to se gl. imenice u
turskom mogu derivirati iz svakog glagola izuzev pomonog imek te da su, i zbog toga,
vrlo frekventne (auevi 1996:340).
ini se da se kod nekih gramatikih formi moe prepoznati pragmatika funkcija: poput
skraenog infinitiva s posvojnim sufiksom si i dativnim nastavkom (-me+si+ne/-ma+s+na) s
finitnim glagolskim oblikom od istog glagola kojim se postie sasvim specifian nain
intenziviranja gl. radnje, radnja je nepobitno izvrena ali nije dala oekivane rezultate (forma
se koristi u strategiji izbjegavanja neslaganja). Analitika forma (y)i + vermek koja slui za
izraavanje brzine i trenutanosti glagolske radnje moe spadati u strategiju pozitivne
utivosti - optimizam, dok se perfekt na -mi ija upotreba uvijek signalizira neukljuenost
govornika u tok gl. radnje (auevi 1996:255) moe promatrati kao dio strategije ograde.
Za tursko drutvo moe se ustvrditi inkliniranje pozitivnoj utivosti (to potvruje i znatno
vei obim poglavlja koje se bavi ovim strategijama), nae drutvo mora saekati na zakljuke
takve vrste.
No, ono to se ini bitnijim od razlika jeste to to se oba jezika mogu motriti kroz model
strategija utivosti P. Brown i S. C. Levinsona, i to se u oba jezika mogu pronai gotovo sve
nabrojane strategije i lingvistika sredstva kojima se ostvaruju (ta sredstva mogu se pratiti na
fonetskom, morfolokom i sintaksikom planu).
Postoje isto tako vani detalji koji su namjerno proputeni, npr. paralingvistika sredstva
ostvarivanja pojedinih strategija (naroito intonacija - zanimljiv je primjer jezika Tzeltal gdje
pretjerivanja u pozitivnoj utivosti, pomou intonacije mogu prepoznati i oni koji ne znaju ni
jednu rije tog jezika, Brown, Levinson 1987:105). Veinom je izostao i sociopragmatiki
193
aspekt: sveprisutno raslojavanje, odnosno unutarnja varijativnost svakog jezika, gdje se

razliite socijalne grupe odlikuju razliitim varijetetima jezika (Katni-Bakari 2001:59)
zahtijeva opsena promatranja da bi se mogli izvesti zakljuci o tome ko, kada i kako koristi
odreena lingvistika sredstva, a ije bi nauno utemeljenje, pa tako i vrednovanje bilo teko
ostvarivo. Kao to je ve reeno, u konanici sve se moe svesti na pojedinane bezbrojne
pragmalekte, za razliku od ogranienog broja lingvistikih sredstava. Njihovo prepoznavanje
u novom pragmatikom svjetlu bio je jedan od osnovnih ciljeva ove knjige kako bi se svima
onima koji ue turski jezik olakalo stjecanje pragmatike, tanije pragmalingvistike
kompetencije (uz prethodno buenje svijesti o njenom postojanju i znaaju).
Model strategija utivosti Penelope Brown i Stephena C. Levinsona pruio je zadovoljavajui
teoretski okvir kroz koji se mogla pokazati veina lingvistikih sredstava ostvarivanja
utivosti i izbjegavanja konfliktnih situacija. Do drugaijeg, moda primjerenijeg modela, ini
se da vodi samo jedan pravac: kroz detaljno upoznavanje i okuavanje s ovim postojeim.
O korpusu je ve bilo rijei u uvodu. Ovdje je potrebno napomenuti da su veinu korpusa za
razgovorni diskurs inile turske serije relativno novijeg porijekla i koje su se bavile
svakodnevnim temama. Istraivanje je provedeno na preko hiljadu ekscerpiranih dijaloga.
Toliko je otprilike bilo i e-mail poruka koje su predstavljale jedan dio materijala za
istraivanje pisanog razgovornog diskursa.
I na kraju, koritena terminologija predstavlja jedan pokuaj prijevoda engleskih termina i
otvorena je za promjene. Pojam obraza na prvi pogled predstavlja uvoenje puke
terminologije u znanost. Meutim, takvo je porijeklo i engleskog termina face. I izrazi
pozitivna i negativna utivost mogu se initi dvosmislenim, ali ih zbog prepoznatljivosti i
naslanjanja na Durkheimove pojmove pozitivnog i negativnog kulta (rituala) ostavljam ovdje
djelomino prevedenim. Isto tako su i predloeni prijevodi tzv. bald on record i off record
strategija otvoreni za korekcije i izmjene.
Konano ustaljivanje terminologije (moda i kroz neke druge termine) znait e i priznavanje
i postuliranje pragmatike kao nezaobilazne u uenju stranih jezika, u emu e, nadam se, i ova
knjiga predstavljati odreen pomak.
194
Literatura
1. Aakhus, Mark, Alan Aldrich., 2002. Crafting communication activity: Understanding felicity in I
wish I... compliments. Research on Language and Social Interaction 08351813. Vol.
35. Database: Academic Search Premier. 395-425.
2. Andrews, W.G. 2000. iirin Sesi, Toplumun arks. stanbul: letiim.
3. Antonopoulou, Eleni, 2001. Brief service encounters: Gender and politeness. In: Bayraktarolu, A.,
Sifianou, M. (eds.) Linguistic Politeness Across Boundaries. The case of Greek and
Turkish. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins Publishing Company. 241-269.
4. Arijes, Filip, or Dibi, (ur.) 2002. Istorija privatnog ivota: Od renesanse do prosveenosti. Beograd:
Clio.
5. Austin, John L. 1962. How to Do Things With Words. London: Oxford University Press.
6. Bardovi-Harlig, Kathleen, 1999. Exploring the interlanguage of interlanguage pragmatics: A research
agenda for acquisitional pragmatics. Language Learning 00238333, Vol.49, issue 4.
Database: Academic Search Premier. 677-713.
7. Bari, E., Lonari, M., Mali, D., Paveevi, S., Peti, M., Zeevi, V., Znika, M. 1997. Hrvatska
gramatika. Zagreb: kolska knjiga.
8. Bayraktarolu, Arn, 2001. Advice-giving in Turkish: Superiority or solidarity? In: Bayraktarolu,
A., Sifianou, M. (eds.) Linguistic Politeness Across Boundaries. The Case of Greek and
Turkish. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins Publishing Company.177-208.
9. Bayyurt, Yasemin, Arn Bayraktarolu, 2001. The use of pronouns and terms of address in Turkish
service encounters. In: Bayraktarolu, A., Sifianou, M. (eds.) Linguistic Politeness
Across Boundaries. The case of Greek and Turkish. Amsterdam/Philadelphia: John
Benjamins Publishing Company.209-240.
10. Blakemore, Diane, 1992. Understanding Utterances. Oxford: Blackwell Publishers.
11. Blum-Kulka, Shoshana, E. Olshtain, 1984. Requests and apologies: A cross-cultural study of speech
acts realization patterns (CCSARP). Applied Linguistics. Vol. 5. Number 3.196-212.
12. Blum-Kulka, Shohana., E. Olshtain, 1985. Too many words: Lenght of utterance and pragmatic
failure. Studies in Second Language Acquisition, 8.47-67.
13. Blum-Kulka, Shoshana, 1987. Indirectness and politeness in requests: Same or Different. Journal of
Pragmatics 11.131-146.
14. Blum-Kulka, Shoshana, 1990. You don't touch lettuce with your fingers. Journal of Pragmatics 14.
259-288.
15. Bratani, Maja, 1999. Bok, gospoo profesor! (O nesigurnosti u uporabi pozdravnih formula u
suvremenom hrvatskom jeziku). U: Badurina, N., Ivaneti, N., Pritchard, B., Stolac, D.
(ur.) Teorija i mogunost primjene pragmalingvistike. Zagreb, Rijeka: Hrvatsko drutvo
za primijenjenu lingvistiku.103-113.
195
16. Brloba, eljka, M. Horvat, 1999. Stereotipi u eljama. U: Badurina, N., Ivaneti, N., Pritchard, B.,
Stolac, D. (ur.) Teorija i mogunost primjene pragmalingvistike. Zagreb, Rijeka:
Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku.135-145.
17. Brown, Penelope, Stephen C. Levinson, 1987. Politeness: Some Universals in Language Usage.
(drugo izdanje) Cambridge: Cambridge University Press.
18. Brown, Roger, Albert Gilman, 1960. The pronouns of power and solidarity. In: Sebeok, Th..A. (eds)
Style in Language. New York, London: The Technology Press of Massachusetts
Institute of Technology and John Wiley and Sons. 253-276.
19. Brown, Roger, Albert Gilman, 1989. Politeness theory and Shakespeare's four major tragedies.
Language in Society. Vol 18, number 2. 159-213.
20. Chen, Rong 1993. Responding to compliments: A contrastive study of politeness strategies between
American English and Chinese speakers. Journal of Pragmatics 20.49-75.
21. Carreira, M.H.A. 2004. Politeness in Portugal. In: Hickey, L. Stewart, M. (eds) Politeness in Europe.
Clevedon, Buffalo, Toronto: Multilingual Matters.306-316.
22. Cohen, A.D. 1996. Speech acts. In: Lee McKay, S., Hornberger, N. H. (eds.) Sociolinguistics and
Language Teaching. Cambridge: Cambridge University Press.383-420.
23. Coupland, N., Grainger, K., Coupland, J. 1988. Politeness in context. Language in Society. Vol.17,
Number 2. Pp. 253-262.
24. Culpeper, Jonathan, 1996. Towards an anatomy of impoliteness. Jurnal of Pragmatics 25. 349-367.
25. auevi, Ekrem, 1991. O deiktikoj funkciji posesivnog sufiksa (s) i zamjenica bu i u u
savremenom turskom jeziku. Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo, br. 40. 25-38.
26. auevi, Ekrem, 1996. Gramatika suvremenoga turskog jezika. Zagreb: Hrvatska sveuilina
naklada.
27. auevi, Ekrem, 1997. Nominalizacija u turskom jeziku II. (Prilog kontrastivnoj analizi sintakse
turskoga i hrvatskog jezika). Suvremena lingvistika, Zagreb, br. 43/44. 29-60.
28. Didar, Akar, 2000. Gereinin Yaplmasn Rica Ederim Yazmalarnda Kullanlan stek Biimleri.
Dilbilim Aratrmalar. 9-16.
29. Didar, Aakar 2002. The macro contextual factors shaping business discourse. IRAL 40.305-322.
30. Doan, Grkan 1997. Buyurmayan Buyurun Tmceleri. VIII. Uluslararas Trk Dilbilimi Konferans
Bildirileri 7-9 Austos 1996. Ankara. 249-256.
31. Doan, Grkan, 2000. ltifat Olgusuna Bilisel bir Yaklam. Dilbilim Aratrmalar. 49-63.
32. Doanay-Aktuna, Seran., Sibel Kaml, 1997. Linguistics of power and politeness in Turkish:
Revelations from speech acts. Proceedings of the VIII th International Conference on
Turkish Linguistics. August 7-9. Ankara 1997. 305-312.
33. Dundes, A., Leach, J. W., zkk, B. 1986. The strategy of Turkish boy's verbal dueling rhymes. In:
Gumperz, John J., Dell Hymes (eds.) Directions in Sociolinguistics. New York: Basil
Blackwell.130-160.
34. Durkheim, Emile 1982. Elementarni oblici religijskog ivota. Beograd: Prosveta.
35. Eretin, Glcan, 1997. Linguistic norms of apologizing in Turkish. Procedings of the VIIIth
International Conference on Turkish Linguistics. Ankara. 313-322.
36. Ervin-Tripp, Susan, Yiansheng Guo, M. Lampert, 1990. Politeness and persuasion in children's
control acts. Journal of Pragmatics 14.307-331.
37. Faroqhi, Suraiya, 2009. Sultanovi podanici. Zagreb: Golden marketing Tehnika knjiga.
38. Felman, Shoshana, 1993. Skandal tijela u govoru. Don Juan s Austinom ili zavoenje na dva jezika.
Zagreb: Naklada MD.
196
39. Ferguson, A. Charles, 1976. The structure and use of politeness formulas. Language in Society. Vol
5. 137-151
40. Fraser, Bruce, 1990. Perspectives on politeness. Journal of Pragmatics 14. 219-236.
41. Fraser, Bruce, 2005. Whither politeness In: Lakoff, T. R., Ide, S. (eds.) Broadening the Horizon of
Linguistic Politeness. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins Publishing
Company.65-87.
42. Goatly, Andrew, 1995. Directness, indirectness and deference in the language of classroom
management. IRAL, Vol 33. Database: Master File Premier. 267-284.
43. Gofman, Erving 2000. Kako se predstavljamo u svakodnevnom ivotu. Beograd: Geopoetika.
44. Gradeak-Erdelji, Tanja, D. Vidakovi, 2005. Ilokucijska metonimija u svjetlu kognitivnog pristupa
komunikaciji. U: Grani, J. (ur.) Semantika prirodnih jezika i metajezik semantike.
Zagreb-Split: Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku.265-274.
45. Gu, Yueguo 1990. Politeness phenomena in modern Chinese. Journal of Pragmatics 14.237-257
46. Holmes, Janet, 1986. Functions of you know in women's and men's speech. Language in Society.
Vol.15. Number 1.1-22.
47. Holmes, Janet, 1990. Apologies in New Zeland English. Language in Society. Vol 19. Number
2.155-199.
48. Holmes, Janet, 1995. Women, Men and Politeness. London and New York: Longman.
49. Hymes, Dell, 1980. Etnografija komunikacije. Beograd: BIGZ.
50. Ide, Sachiko, 2005. How and why honorifics can signify dignity and elegance. In: Lakoff, T. R., Ide,
S. (eds.) Broadening the Horizon of Linguistic Politeness. Amsterdam/Philadelphia:
John Benjamins Publishing Company. 45-64.
51. Ivaneti, Nada, 1995. Govorni inovi. Zagreb: Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta.
52. Ivaneti, Nada, 1999. Kompliment na svagdanji. U: Badurina, N., Ivaneti, N., Pritchard, B.,
Stolac, D. (ur.) Teorija i mogunost primjene pragmalingvistike. Zagreb, Rijeka:
Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku.329-338.
53. Ivaneti, Nada 2003. Uporabni tekstovi. Zagreb: Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta
Sveuilita u Zagrebu.
54. Jahi, Devad, Senahid Halilovi, Ismail Pali, 2000. Gramatika bosanskoga jezika. Zenica: Dom
tampe.
55. Jaworski, Aadam, 1994. Pragmatic failure in a second language: Greeting respons in English by
Polish students. IRAL: International Review of Applied Linguistics in Language
Teaching, February 1994, vol.32. Database: Academic Search Premier.41-55.
56. Jaworski, Adam, N. Coupland, (eds.) 1999. The Discourse Reader. London and New York:
Routledge.
57. Karabali, Vladimir, 1998. O konvencionalnosti izvanjezinih formi izraza s pozicija teorije
govornog ina. Suvremena lingvistika. Zagreb, br. 45-46. 71-90.
58. Kasper, Gabriele 1990. Linguistic politeness. Journal of Pragmatics 14.193-218.
59. Katni-Bakari, Marina, 2001. Stilistika. Sarajevo: Ljiljan.
60. Katni-Bakari, Marina, 2003. Stilistika dramskog diskursa. Zenica: Vrijeme.
61. Katni-Bakari, Marina, 2006. U potrazi za tajnom narativnog teksta: Naratologija. U: Lei, Z., H.
Kapidi-Osmanagi, M. Katni-Bakari, T. Kulenovi, Suvremena tumaenja
knjievnosti. Sarajevo: Sarajevo Publishing. 245-275.
62. Katni-Bakari, Marina, 2006. Znaenja vrata: Prilog semiotici svakodnevice. Dijalog, Sarajevo, br.
1-2. 88-102.
197
63. Kong, C.C. Kenneth, 1998. Politeness of service encounters in Hong Kong. Pragmatics 8:4.
Internacional Pragmatics Association. 555-575.
64. Kordi, Snjeana, 2002. Rijei na granici punoznanosti. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
65. Kotani, Mariko, 2002. Expresing gratitude and indebtedness Japanese speakers' use of I'm sorry in
English conversation. Research on language and social interaction, vol.5 Issue1.
Database: Academic Search Premier.39-72.
66. Kovaevi, Marina, Lada Badurina, 2001. Raslojavanje jezine stvarnosti. Rijeka: Izdavaki centar
Rijeka.
67. Lakoff, Tolmach Robin, 1990. Talking Power. New York: Basic Books.
68. Lakoff, Tolmach Robin, 2003. Nine ways of looking at apologies: The necessity for interdisciplinary
theory and method in discourse analysis. In: Schiffrin, D., Tannen, D. (eds.) The
Handbook of Discourse Analysis. New York: Blackwell.199-213.
69. Lakoff, Tolmach Robin, 2005. Civility and its discontents: Or, getting in your face. In: Lakoff, T. R.,
Ide, S. (eds.) Broadening the Horizon of Linguistic Politeness. Amsterdam/Philadelphia:
John Benjamins Publishing Company.23-45.
70. Leech, Geoffrey 1983. The Principles of Pragmatics. London and New York: Longman.
71. Leech, Geoffrey. 2007. Politeness: is there an East-West divide? Journal of Politeness Research, 3
(2). 167-206.
72. Levinson, C. Stephen, 2000. Pragmatics. Cambridge: Cambridge University Press.
73. Lipson, Maxine, 1994. Apologizing in Italian and English. IRAL. Vol.32.19-39.
74. Matsumoto, Yyoshiko, 1988. Reexamination of the universality of face. Journal of Pragmatics
12.403-426.
75. Mihaljevi, Milan, 1995. Upitne reenice u hrvatskom jeziku. Suvremena lingvistika, Zagreb, br. 39.
17-38.
76. Mievi, Nenad, M. Potr (eds.) 1987. Kontekst i znaenje. Rijeka: Izdavaki centar Rijeka.
77. Mrazovi, Pavica, Zora Vukadinovi, 1990. Govorni inovi. U: Gramatika srpskohrvatskog jezika za
strance. Sremski Karlovci, Novi Sad: Dobra vest, Izdavaka knjiarnica Zorana
Stojanovia.598-643.
78. Nametak, Fehim, 2007. Pojmovnik divanske i tesavvufske knjievnosti. Sarajevo: Orijentalni institut.
79. Nikoli-Hoyt, Anja, 1993. Indirektni govorni inovi. Suvremena lingvistika, Zagreb, br. 35-36.191197.
80. Ostoji, R. Tanja, 2003. O nekim govornim strategijama u srpskom jeziku. U: Jezik, drutvo,
saznanje. Beograd: Filoloki fakultet Univerziteta u Beogradu.185-194.
81. Pala, Ismail, 2006. ki Dirhem Bir ekirdek. Kap Yaynlar: stanbul.
82. Pamuk, Orhan, 2006. Istanbul. Zagreb: Vukovi&Runji.
83. Peternai, Kristina, 2005. Uinci knjievnosti. Zagreb: Disput.
84. Pranjkovi, Ivo, 1993. Hrvatska skladnja. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
85. Rose, R. Kenneth, 2001. Compliments and compliment responses in film: Implications for
pragmatics research and language teaching. IRAL 39.309-326.
86. Ruhi, kriye, Grkan Doan, 2001. Relevance theory and compliments as phatic communication:
The case of Turkish. In: Bayraktarolu, A., Sifianou, M. (eds.) Linguistic Politeness
Across Boundaries. The Case of Greek and Turkish. Amsterdam/Philadelphia: John
Benjamins Publishing Company.341-390.
198
87. Schiffrin, Deborah, 1996. Interactional sociolinguistics. In: Lee McKay, S., Hornberger, N. H. (eds.)
Sociolinguistics and Language Teaching. Cambridge: Cambridge University Press.307328.
88. Searl, John, 1991. Govorni inovi. Beograd: Nolit.
89. Sell, R. D. 2005. Literary texts and diachronic aspects of politeness. In: Watts, R., Ide, S. and Ehlich,
K. (eds.) Politeness in Language. Berlin, New York: Mouton de Gruyter.110-129.
90. Sifianou, Maria, 1989. On the telephone again! Differences in telephone behaviour: England versus
Greece. Language in Society. Vol. 18, Number 4.527-544.
91. Sifianou, Maria, 2001. Oh! How appropriate! Compliments and politeness. In: Bayraktarolu, A.
Sifianou, M. (eds.) Linguistic Politeness Across Boundaries. The Case of Greek and
Turkish. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins Publishing Company. 391-430
92. Simeon, Rikard, 1969. Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva. Zagreb: Matica hrvatska.
93. Snow, Chaterine, R. Y. Perlman., J. B. Gleason, N. Hooshyar, 1990. Developmental perspectivess on
politeness. Journal of Pragmatics 14. 289-305.
94. Stevi, Slobodan, 1997. Analiza konverzacije. Beograd: Filoloki fakultet Univerziteta u Beogradu.
95. Sweetser, Eve, 1990. From Etimology to Pragmatics. Cambridge: Cambridge University Press.
96. Teodosijevi, Mirjana, 2004. Turski jezik u svakodnevnoj komunikaciji. Beograd: igoja tampa.
97. Terkourafi, Marina, 2008. Toward a unified theory of politeness, impoliteness, and rudeness In:
Bousfield, D. and Locher, M. A. (eds.) Impoliteness in Language: Studies on its
interplay with power in theory and practice. Berlin, New York: Mouton de Gruyter.4574.
98. Thomas. Jenny, 1983. Cross-cultural pragmatic failure. Applied Linguistics. Vol 4. 91-112.
99. Topba, S., H. zcan, 1997. Pronominals and their pragmatic in the acquisition of Turkish.
Proceedings of the VIIIth International Conference on Turkish Linguistics. August 7-9
1996. Ankara. 139-148.
100. Toplak, Maggie, A. N. Katz, 2000. On the uses of sarcastic irony. Journal of Pragmatics 32.14671488
101. Trask, Robert Lawrence, 2005. Temeljni lingvistiki pojmovi. Zagreb: kolska knjiga.
102. Trosborg, Anna, 1987. Apology strategies in natives/nonnatives. Journal of Pragmatics 11.147-167.
103. Tzanne, Angeliki, 2001. What you're saying sounds very nice and I'm delighted to hear it: Some
considerations on the functions of presenter-initiated simultaneous speech in Greek
panel discussions. In: Bayraktarolu, A., Sifianou, M. (eds.) Linguistic Politeness
Across Boundaries. The Case of Greek and Turkish. Amsterdam/Philadelphia: John
Benjamins Publishing Company. 271-306.
104. Uysal, Sermet Semi, 1984. Yabanclara Trke Dersleri. stanbul.
105. Watts, J. Richard, 2003. Politeness. Cambridge: Cambridge Universitty Press.
106. Wetzel, P.J. 1988. Are powerless comunication strategies the Japanese norm? Language in
Society. Vol 17, Number 4.555-564.
107. Wierzbicka, Anna, 1985. Different cultures, different languages, different speech acts. Journal of
Pragmatics 9.145-178.
108. Wierzbicka, Anna, 1985. A semantic metalanguage for a crosscultural comparison of speech acts
and speech genres. Language in Society. Vol 14, Number 4.491-514.
109. Wilson, Steven, Min-Sun Kim, H. Meischke 1991. Evaluating Brown and Levinson's politeness
theory: A revised analysis of directives and face. Research on Language and Social
Interaction. Vol 25. 215-252.
199
110. Zeyrek, Deniz, 2001. Politeness in Turkish and its linguistic manifestations: A sociocultural
perspective. In: Bayraktarolu, A., Sifianou, M. (eds.) Linguistic Politeness Acros
Boundaries: The Case of Greek and Turkish. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins
Publishing Company.43-73.
111. ic-Fuks, Milena, 1989. Osnovna obiljeja oslovljavanja u Zagrebu. SOL 7.27-38.
200
Internet izvori
[1]
http://nflrc.hawaii.edu/Net Works/NW06/default.html,
pragmatic competence be tought?
Kasper,
Gabriele,
Izvori
Serije i filmovi:
Azize TRT.2005.
Aynalar.TRT.2005.
Babalar Son Duyar.TRT.2005.
Bizim Evin Halleri.TRT.2005.
iek Taksi.TRT.2005.
Deli Yrek.OBN.2005.
Dnme Dolap.TRT.2005.
Her ey Ak in.TRT.2005.
Koum benim.TRT.2003.
Kuzenler.TRT.2005.
Rumba'dan Cumba.TRT.2005.
Samyeli.TRT.2005.
Bedel.TRT.2005.
Duvar.Re.i sc.Ylmaz Gney.Gl.uloge.Tuncel Kurtiz, Ayse Emel.1983.
Yol.Re.erif Gren.Sc.Ylmaz Gney. Gl.ul.Tark Akan, erif Sezer.1982.
Uurtmay Vurmasnlar.Re.Tun Baaran.Sc.Feride iekolu.Gl.ul.Nur Sren.1989.
Kontakt-program
Kadna dair.TRT.2005.
201
2003.
Can
Knjievnoumjetnika djela:
Akengin, Y. 1996. Enver Paa ve Byk mitleri. Ankara: Milli Eitim Basmevi.
Altan, A. 1996. Tehlikeli Masallar. stanbul: Can.
Altan, . 1998. Rza Bey'in Polisiye ykleri. stanbul: nkilap.
iekolu, F. 1994. Suyun te Yan. stanbul: Can.
Gven, E. 2002. Hoakal Mayumi. stanbul: Remzi Kitabevi.
Kopan, Y. 2002. Ak Mutfandan Yalnzlk Tarifleri. stanbul: Can.
Kurunlu, N. 1997. Merdiven. stanbul: Tiyatro Eserleri.
Levi, M. 2009. Karanlk kerken Neredeydiniz. stanbul: Doan Kitap.
Maden, P. 2002. ki Gen Kzn Roman. stanbul: Everest Yaynlar.
Mungan, M. 2002. Yksek Topuklar. stanbul: Metis Yaynlar.
Ongun, . 1998. Bir Gen Kzn Gizli Defteri. stanbul: Altn Kitaplar.
z, E. 1997. Gln Solduu Akam. stanbul: Can.
zelik, R. 1994. Su Gelince. Ankara: Kltr Bakanl Yaynlar.
Pamuk, O. 2002. Kar. stanbul: letiim.
Parlatr, ., Enginn, , Okay, O., Kerman, Z., Yeti, K., Birinci, N. 1996. Hikayeler I, II. Ankara: Trk
Dil Kurumu Yaynlar.
afak, E. 2000. Mahrem. stanbul: Metis Yaynlar.
Taner,H. 1986. Yalda Sabah. Ankara, stanbul: Bilgi Yaynevi.
Tucu, K. 1991. mark Kz. stanbul: Mavi Yaynlar
Uzuner, B. 2000. Kumral Ada, Mavi Tuna. stanbul: Remzi Kitabevi.
Uzuner, B. 2006. stanbullular, stanbul: Everest Yaynlar.
Za pisani razgovorni diskurs:

Bozta, ., Cokun, H. 2002. evirmenin El Kitab. Ankara: Hacettepe-Ta.
Poslovna korespondencija jedne turske kompanije sa sjeditem u Sarajevu
E-mail poruke turkoloke grupe
SMS poruke i pisane poruke nativnih govornika turskog jezika
202
204
Biografija
Sabina Baki roena je 09. 10. 1966. godine u Sarajevu. Na Odsjeku za filozofiju i sociologiju
Filozofskog fakulteta u Sarajevu diplomirala je 1990. godine, a 1995. godine na Odsjeku za
orijentalistiku (a. Arapski jezik i knjievnost i b. Turski jezik i knjievnost i a. Turski jezik i
knjievnost i b. Arapski jezik i knjievnost). Magistrirala je 2002. godine na Filozofskom fakultetu
u Sarajevu. Na istom je fakultetu, u martu 2008. godine odbranila doktorsku disertaciju. Od 1995.
godine zaposlena je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje u zvanju docenta dri
predavanja iz Fonetike i fonologije turskog jezika, Morfologije turskog jezika, Uvoda u sintaksu
turskog jezika i Pragmatike turskog jezika.
Objavila je vie radova iz oblasti sintakse, semantike, stilistike i pragmalingvistike. Koautorica je
udbenika Vrijeme je za turski, koji je izaao u Republici Turskoj. Uestvovala je na vie
meunarodnih naunih skupova. Bila je gost predava na Filozofskom fakultetu Sveuilita u
Zagrebu.

Strategije Uctivosti U Turskom Jeziku - Sabina Bakšić

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Strategije Uctivosti U Turskom Jeziku - Sabina Bakšić

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Filozofski fakultet u Sarajevu

------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

Je li mogue iskazati injenje? Moe li se iskazati zavoenje vazda sablanjivo

Vie je razloga sudjelovalo u izboru navedenog citata. Prije svega, injenica da je

Strategije utivosti u turskom jeziku

Kao digresiju elim napomenuti da je Pigmalion zanimljiva drama za lingviste i

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

5.3.4 Umanjivanje nametanja/prinude........................................................................................... 114

6. Pisani razgovorni diskurs ..............................................................................................................161

Strategije utivosti u turskom jeziku

6.2.1 Konvencionalizirana indirektnost........................................................................................ 175

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

Pritom se pod konsensom ne razumijeva samo apsolutna suglasnost s partnerom

Strategije utivosti u turskom jeziku

obian dodatak, ve je nezaobilazan komplement to spaava naelo saradnje od mnogih

maksima takta: a) umanjiti troak (eng. cost) sagovornika

maksima velikodunosti: a) umanjiti korist za sebe

maksima odobravanja: a) umanjiti izraavanje nezadovoljstva sagovornikom

maksima skromnosti: a) umanjiti pohvalu sebe

maksima slaganja a) umanjiti neslaganje sa sagovornikom

maksima simpatije a) umanjiti antipatiju prema sagovorniku

Utivost se ne manifestira samo u sadraju konverzacije ve i u nainu na koji je uesnici

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

utivosti Penelope Brown i Stephena C.

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

Nazive sljedeih strategija - negativna i pozitivna utivost P. Brown i S. C. Levinson

Strategije utivosti u turskom jeziku

2. relativnu mo (koja ukljuuje materijalnu i metafiziku kontrolu) govornika ili

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

O povezanosti kulture, drutva, individue i lingvistikog koda pisao je i John J. Gumperz.

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

Upotreba imperativa za akcije u sluateljevom interesu zastupljena je i u mnogim

Strategije utivosti u turskom jeziku

Andrew Goatly je skrenuo panju na upotrebu imperativa u uionici. Kako je ta upotreba

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

Takve imperative P. Brown i S. C. Levinson nazivaju urgentnim imperativima (urgent

Strategije utivosti u turskom jeziku

Hazr ol! Mirno! (doslovno znai: Budi spreman!)

Strategije utivosti u turskom jeziku

Strategije utivosti u turskom jeziku

5.2 Strategije pozitivne utivosti

Strategije utivosti u turskom jeziku

oigledno socijalna i afektivna prije nego referencijalna i informativna (Holmes1995:118).

Strategije utivosti u turskom jeziku