Maja Petrinec

Maja Petrinec
groblja od 8. do 11. stoljea na podruju

ranosrednjovjekovne hrvatske drave
Maja Petrinec
groblja
od 8. do 11. stoljea
na podruju
ranosrednjovjekovne
hrvatske drave
Split, 2009.
MINISTARSTVO KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE

MUZEJ HRVATSKIH ARHEOLOKIH SPOMENIKA SPLIT
MONUMENTA MEDII AEVI CROATIAE 3
Maja Petrinec
groblja od 8. do 11. stoljea na podruju

ranosrednjovjekovne hrvatske drave
izdava:
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika
HR 21000 Split, S. Gunjae b. b.
Tel. 021/323-900, fax 021/323-903
e-mail: muzej@mhas-split.hr
www.mhas-split.hr
urednik:
Tomislav eparovi
recenzenti:
Janko Beloevi
eljko Tomii
lektura i korektura:
Katja Tresi-Pavii
crtei:
Silvana Juraga
fotografije:
Zoran Alajbeg
Zlatko Gunjaa
Ante Jurevi
Zlatko Sunko
izrada karti:
Dalibor Teanovi
oblikovanje:
Igor aljkui
tisak:
Kerschoffset, Zagreb
naklada:
400 primjeraka
sva prava pridrana
by Muzej HAS Split 2009.
ISBN 978-953-6803-22-4
iv
Lari Fulir
Sadraj
Vremenske i prostorne odrednice

Terminologija
Kratak pregled dosadanjih istraivanjaranosrednjovjekovnih grobalja
Podjela grobalja problem periodizacije i kronologije
Poloaj grobalja
Veliina i oblik grobalja, orijentacija grobova
Obiljeavanje grobalja i grobova
Poloaj i broj pokojnika u grobu
Oblik i vrsta grobova
groblja s poganskim nainom pokapanja
Grobovi u obinim zemljanim rakama
Grobovi u obinim zemljanim rakama djelomino obloenim kamenom
Grobovi u obinim zemljanim rakama s uporabom drveta
Grobovi udubljeni u prirodnoj litici
Grobovi sa suhozidnim ogradama od lomljenog kamena
Grobovi s rakama obloenim okomito postavljenim kamenim ploama
Zidane grobnice
groblja s kranskim nainom pokapanja
Pogrebni obiaji
Nakit i metalni dijelovi s odjee
naunice
obine kariice (t. 306)
naunice zvjezdolikog tipa (t. 306)
naunice sa zvonolikim ili jagodastim ukrasom (t. 306)
naunice grozdolikog tipa (t. 306)
lunulastozvjezdolike naunice (t. 306, t. 312)
prstenje
prstenje od raskovanog lima s ovalnim ili rombinim
prednjim proirenjem (t. 314)
ostalo prstenje (t. 313)
vratni ukrasi
torkvesi (t. 343)
ogrlice (t. 344, t. 345)
Metalni predmeti s odjee
puceta (t. 320)
privjesci (t. 319)
praporci (t. 322)
aplike (t. 319)
Metalni dijelovi pojasa
pojasne kope, preice i okovi (t. 319)
3
4
5
8
99
101
103
105
107
107
107
107
108
109
109
109
110
111
112
112
115
119
119
119
119
120
124
124
128
131
131
131
134
135
135
136
141
141
143
144
146
149
149
vii
Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave
dijelovi pojasnih garnitura kasnoavarskog razdoblja (t. 318)

metalni okovi i avlii s obue pokojnika (t. 319)
Oruje i konjanika oprema
maevi (t. 323, t. 324)
bojni noevi (t. 326)
koplja (t. 328)
strjelice (t. 328)
ostruge (t. 329t. 333)
Orue i predmeti iz dnevne uporabe
noevi (t. 326)
sklopivi noevi (t. 326)
kresiva i kremenje (t. 337)
sjekire (t. 336)
srpovi (t. 338)
brusovi (t. 338)
ila (t. 337)
kljuevi (t. 338)
igle i iglenici (t. 339)
eljevi (t. 339)
utezi za vreteno (?) (t. 342)
kotani recipijenti (t. 340)
posue
stakleno posue (t. 348)
metalno posue (t. 348)
drveno posue (t. 349)
zemljano posue (t. 350 354)
novac
antiki novac
franaki novac
bizantski novac
funkcija novca u grobu
naunice / sljepooniarke
naunice s karikom povijenom u petlje i
provjeenim laniima (t. 307)
naunice s ukrasom u obliku vitiaste rozete (t. 307)
naunice s nasuprotno postavljenim srcolikim ukrasima (t. 307)
naunice s ukrasom u obliku spiralnog stoca (t. 307)
kariice s nataknutim staklenim zrnima (t. 310)
sljepooniarke s jednom jagodom (t. 310)
sljepooniarke s dvije jagode (t. 311)
sljepooniarke s okomito postavljenom jagodom (t. 309)
sljepooniarke s etiri jagode (t. 309)
sljepooniarke s jagodama i ukrasom u obliku lunule (t. 309)
sljepooniarke s tri jagode (t. 311)
sljepooniarke s jagodama i karikom povijenom u petlje (t. 312)
kariice od uvijene ili pletene ice (t. 311)
kariice s koljencima (t. 311)
naunice bjelobrdske kulture (t. 312)
viii
151
161
161
161
165
165
167
168
177
177
178
179
180
181
183
183
184
184
185
186
186
190
190
190
190
192
194
194
195
195
198
199
199
199
199
200
202
202
204
204
206
207
208
212
214
216
220
222
225
226
227
229
sadraj
naunice s jagodama
lunulaste naunice s ukrasom u obliku eera
lunulastogrozdolike naunice
naunice s grozdolikim ukrasom i dva koljenca
naunice s grozdolikim ukrasom i etiri koljenca
kariice sa zavretkom u obliku spetlje
naunice s karikom ukraenom viticama od spiralno uvijene ice
naunice karantanskoketlake kulture (t. 312)
prstenje
prstenje od raskovanog lima s ovalnim ili rombinim prednjim
proirenjem na prednjoj strani (t. 314)
prstenje preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva (t. 314)
prstenje preklopljenih i zalemljenih krajeva (t. 314)
limeno prstenje zatvorenoga koluta (t. 314)
lijevano prstenje dpresjeka (t. 314)
prstenje s kupolastom krunom (t. 316)
ostalo prstenje (t. 315t. 317)
prstenje s natpisom pax (t. 317)
ogrlice (t. 346t. 347)
aplike s odjee (t. 321)
dvodijelni privjesci bjelobrdske kulture (t. 322)
puceta (t. 320)
praporci (t. 322)
Orue i ostali predmeti dnevne uporabe
eljezni noevi (t. 326t. 327)
igle (t. 339)
maevi (t. 325)
bojni no s okovom korica (t. 327)
koplje (t. 328)
ostruge (t. 334)
Zakljuak i kronologija
Tablice
Popis literature
Kazalo arheolokih nalazita
Kazalo osobnih imena
Kazalo povijesnih linosti
229
232
233
233
234
235
238
239
240
240
240
240
242
242
242
243
244
247
248
250
253
256
258
259
259
261
261
261
263
263
264
265
265
269
279
635
653
661
663
ix
predgovor
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika predstavlja treu knjigu u okviru serije izdanja monumenta medii aevi croatiae, pokrenute prije neto vie od
jednog desetljea sa svrhom da se u njoj struno i znanstveno obrade pojedine
skupine starohrvatskih spomenika. Nakon korpusa latinskih epigrafikih spomenika mr. sc. Vedrane Delonge te prve knjige korpusa predromanike arhitekture
prof. emeritusa Tomislava Marasovia, pred nama je djelo dr. sc. Maje Petrinec o
grobljima od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave.
Vrijednost djela najbolje ocrtavaju ulomci iz recenzija dvaju vodeih hrvatskih
medievista.
Ne ulazei u iznoenje niza dragocjenih podataka kojima je Maja Petrinec u
knjizi osvjetljavala mnoge arheoloke probleme vezane uz nastanak i razvoj
materijalne i duhovne kulture Slavena / Hrvata u novoj postojbini na obalama
istonog Jadrana i njegovu irem zaobalju, elim jo jednom istaknuti da je Maja
Petrinec znanstvenom metodom temeljito, pregledno i na visokoj strunoj i
znanstvenoj razini obradila opsean arheoloki fundus grobne ostavtine starohrvatskih grobalja od 8. do 11. stoljea. Knjiga Maje Petrinec vjeto je sroena
sinteza, pregledno napisana i popraena brojnim ilustracijama o starohrvatskoj
grobnoj ostavtini od 8. do 11. stoljea i predstavlja doista vrijedan prinos hrvatskoj nacionalnoj arheologiji
prof. emeritus janko beloevi
Ocjenjujemo da je rukopis knjige dr. sc. Maje Petrinec kako po vanosti teme,
tako i po podrobnom i sveobuhvatnom nainu prezentacije, doista izvorni znanstveni rad koji ispunjava sve uvjete i zahtjeve jednog monografskog rada, te predstavlja nezaobilazan i posebice vrijedan prinos hrvatskoj arheolokoj znanosti,
posebno prouavanju arheologije ranoga srednjeg vijeka. Knjiga je svakako korisno sintezno tivo koje e pomoi pri daljnjem produbljivanju odavna postojeih,
ali ratrkanih spoznaja o bogatom arheolokom i kulturno-povijesnom naslijeu
rane kneevine i kraljevstva Hrvata. Zasluga je autorice da je to ratrkano blago
okupila i pokuala usustaviti u loginu cjelinu, to je svakako prvi pokuaj takove
vrste kad je govora o ozemlju rane hrvatske drave
prof. dr. eljko tomii
tomislav eparovi
xi
uvod
U cjelokupnoj arheolokoj batini s podruja prve hrvatske drave znaajno mjesto zauzimaju ranosrednjovjekovna groblja razasuta diljem njezina matinog podruja. Upravo ta groblja u svojoj najranijoj fazi vremenski i prostorno odraavaju
poetak nove epohe u zaleu istone jadranske obale.
Premda rije groblje sama po sebi asocira na svijet mrtvih, grobovi i njima pripadajui nalazi pruaju brojna svjedoanstva o ivotu ljudi koji su u njima ukopani.
Oni svjedoe o procesima simbioze u sutonu antike na podruju negdanje provincije Dalmacije, o preuzimanju naprednijih tehnika, o izravnom koritenju uvezenih
predmeta, o prepletanju i proimanju tradicionalnih slavenskih obiaja i oblika s
onima mediteranskoga kulturnog kruga, o trgovakim i kulturnim kontaktima sa
susjednim podrujima te o misionarskom djelovanju i irenju kranstva.
U okviru hrvatske arheoloke znanosti ranosrednjovjekovna groblja predmetom su zanimanja ve gotovo stotinu godina, a zbirke arheolokih i drugih muzeja
pohranjuju pozamaan broj nalaza koji s njih potjeu. No unato velikom broju
znanstvenih rasprava i strunih radova vezanih uz problematiku ovih grobalja,
mora se ustvrditi da svi raspoloivi podaci nisu objedinjeni, graa nije sustavno
obraena, te dosad nije izraena cjelovita kronologija. Isto tako, odmah treba naglasiti da je u velikoj mjeri rije o nalazitima istraivanim krajem 19. i poetkom
20. stoljea, dakle u doba zaetaka nacionalne arheologije, kad istraivanja nisu
bila popraena ni minimalnom tehnikom dokumentacijom.
Premda se razvitkom arheologije u drugoj polovini 20. stoljea situacija bitno
poboljala, mora se ustvrditi da ta obimna graa dosad nije obuhvaena jedinstvenom publikacijom.
Vremenske i prostorne odrednice

Groblja o kojima je rije pripadaju razdoblju u koje tradicionalna historiografija
smjeta dolazak Hrvata na ove prostore, te razdoblju neposredno nakon toga, odnosno vremenu prve hrvatske drave na ovim prostorima, u doba vladavine Trpimirovia. Njihova rasprostranjenost uglavnom se poklapa s teritorijem Hrvatske
Kneevine odreenim u De administrando imperio (dai) Konstantina VII. Porfirogeneta, s najveom koncentracijom nalaza na podruju omeenom vodenim tokovima Zrmanje i Cetine. Novijim istraivanjima dobro je markirana istona granica
na podruju Poljica, te potom sjevernije, du rubnih upanija Imota, Livno i Pliva.
S obzirom na nalazni repertoar, potpunu srodnost s ovim grobljima pokazuju
istovremena groblja susjednih sklavinija (Neretvanske kneevine i Zahumlja).
Podatak iz dai da se Hrvatska protee uz obalu do granica Istre tj. do grada
Labina, dakle obalnim dijelom Liburnije do rijeke Rae, potvruju groblja na podruju Vinodola, ponajprije ono na Gorici u Stranama. U vezi s tim treba svakako
ukazati i na groblje u minju, izvan tadanjih hrvatskih granica, ali s nalazima sta-
rohrvatske kulture, koje arheoloki odraava dogaaje posvjedoene povijesnim

izvorima (Rianski placit). Ondje su se, smatra se, sahranjivali kolonisti, koji su, u
skladu s franakom dravnom politikom, tijekom 9. st. naselili naputene i neobraene zemlje na istarskom poluotoku. Pristigavi s prostora Hrvatskog primorja
sa sobom su donijeli svoju ve oblikovanu kulturu. Tragovi njihova naseljavanja
mogu se pratiti i dalje na zapad i jugozapad preko pojedinih grobnih nalaza poput
onih iz Predloke kraj Kopra u dananjem slovenskom Primorju.
Zbog slabije istraenosti maglovitija je slika u zaleu tog prostora, premda se
u dai navodi da Hrvatska u planinskom dijelu presee poneto temat Istru, to bi
se moglo odnositi na porjeje gornje Kupe, a moda i na krajeve dalje na sjeveru,
na to ukazuju pojedini nalazi s podruja Bele krajine u Sloveniji. Isto vrijedi i
za Liku, Gacku i Krbavu, teritorije pod upravom bana, uz napomenu da s ovog
prostora ipak raspolaemo veim brojem pojedinanih nalaza potpuno srodnih
onima na drugim podrujima ranosrednjovjekovne Hrvatske.
Problem se javlja kod jasnijeg odreivanja sjevernih granica na temelju arheolokog materijala. Smatra se da granica hrvatske kneevine tijekom 9. st. najveim svojim dijelom prati staru rimsku meu izmeu Dalmacije i Panonije, to
je logina pretpostavka i o emu posredno svjedoe povijesni izvori nazivajui
kneza Bornu dux Dalmatiae et Liburniae (takoer i dux Guduscanorum), a Ljudevita Posavskog dvx Pannoniae inferiors. Protee se vjerojatno du planina Kapele,
Pljeivice i Grmea, obuhvaajui porjeja gornje Kupe, Une, Sane i Vrbasa. S toga
prostora zasad ne poznajemo ranosrednjovjekovna groblja, pa ak ni pojedinane
nalaze koji bi se mogli izravno povezati sa starohrvatskom kulturom, to je u
znatnoj mjeri rezultat slabe istraenosti. Oni e se, meutim, pojaviti sjevernije,
u Gomjenici kraj Prijedora, i to u jasno ocrtanoj skupini grobova, gdje se, ne samo
za svaki predmet pojedinano nego i za itave grobne cjeline, mogu pronai brojne
izravne analogije na grobljima u jezgri kneevine. Starohrvatski nalazi sporadino se pojavljuju i na groblju u Petoevcima kraj Laktaa. Iako nisu registrirani
na groblju u Mahovljanima kraj Banje Luke, s obzirom na nalaz jednojagodnih
sljepooniarki u usamljenom grobu u Klanicama, oni se i ovdje mogu oekivati,
a na sjeveru doseu Sisak. Njihovu pojavu u Sisku i na grobljima sjeverozapadne
Bosne treba sagledati u okviru povijesnih zbivanja u razdoblju vladavine Tomislava u prvoj polovini 10. st.
Terminologija
Odreujui groblja o kojima je rije kao ranosrednjovjekovna, podrazumijevam
sljedeu podjelu:
a) rani srednji vijek (7./8.11. stoljee)
b) zreli srednji vijek (12.13. stoljee)
c) razvijeni ili kasni srednji vijek (14.15. stoljee).
Osim kao ranosrednjovjekovna ova se groblja mogu odrediti i kao starohrvatska, jer se, bez obzira na opu srodnost sa suvremenim grobljima u susjedstvu, ali
i na irem europskom prostoru, sa svojim specifinim odlikama pojavljuju iskljuivo na teritoriju Hrvatske Kneevine/Kraljevine. Uporaba termina starohrvatska
groblja ne odreuje nuno i etniku pripadnost ukopanih.
Isto tako treba naglasiti da najvei broj ranosrednjovjekovnih grobalja pripada
tipu grobalja na redove, karakteristinih za iri europski prostor tijekom ranoga
srednjeg vijeka.
uvod
Kratak pregled dosadanjih istraivanja

ranosrednjovjekovnih grobalja
1
2
3
Marun 1998.
Buli 1888.
Usmeni podatak Z. Gunjae.
Poetak istraivanja ranosrednjovjekovnih grobalja pada u kraj 19. stoljea i usko

je povezan s poecima rada na srednjovjekovnim arheolokim nalazitima i razvitkom srednjovjekovne nacionalne arheologije uope, odnosno s osobom fra
Luje Maruna. Zahvaljujui rezultatima prvih amaterskih arheolokih istraivanja
koja je Marun poduzeo u kninskoj okolici, ubrzo dolazi do osnivanja Kninskog
starinarskog drutva (poslije Hrvatsko starinarsko drutvo), a potom i Prvog muzeja hrvatskih spomenika u Kninu (poslije Muzej hrvatskih starina, a danas Muzej
hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu). Spomenuto drutvo i muzejska ustanova ubrzo razvijaju pozamanu istraivaku djelatnost, koja se poetkom 20.
stoljea iz kninske okolice proiruje na cijelu sjevernu i srednju Dalmaciju. Iz
toga razdoblja, na alost, pogotovo kad je o ranosrednjovjekovnim grobljima rije,
raspolaemo samo sa skromnim podacima. Sam terenski rad nije pratila nikakva
dokumentacija osim zabiljeki koje je o pojedinim nalazitima ostavio Marun.1
Grobni nalazi, meutim, ipak su bili dokumentirani u crteu, prema pripadnosti
pojedinim grobnim cjelinama, a table s crteima, pripremljene za tisak, trebale su
biti publicirane u 2. svesku knjige don Frane Bulia Hrvatski spomenici u kninskoj
okolici uz ostale suvremene iz doba hrvatske narodne dinastije.2 No rukopis za taj
svezak, predan Akademiji u Zagrebu, nestao je u do danas nerazjanjenim okolnostima te su zauvijek izgubljeni mnogi dragocjeni podaci. Premda je upravo o
istraivanjima ranosrednjovjekovnih grobalja Marun sastavljao opsene biljeke u
svojim Starinarskim dnevnicima, ti se podaci, budui da je rije o sitnim metalnim
nalazima, samo u rijetkim sluajevima mogu povezati s konkretnim predmetima
iz fundusa Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika (dalje: MHAS), pa za mnoge
od njih danas nije mogue utvrditi ni nalazite s kojeg potjeu. Godine 1939. novi
upravitelj Muzeja S. Gunjaa nainio je takoer opsene biljeke prema Marunovu
sjeanju i uspio veinu predmeta povezati s pripadajuim nalazitima. Marun je
ubrzo potom umro, a biljenica s podacima izgorjela je, na alost, tijekom Drugoga
svjetskog rata u poaru, koji je, nakon talijanskog bombardiranja tvrave u Kninu, zahvatio muzejsku zgradu.3 No unato navedenim okolnostima u ovom sam
radu ipak uspjela pojedine, dosad neatribuirane ili pogreno atribuirane predmete
povezati s njihovim pravim nalazitima i s podacima u Marunovim zabiljekama.
Upravo ti podaci pokazali su se veoma znaajnima u pokuaju odgovora na neka
kljuna pitanja vezana uz kronologiju starohrvatskih grobalja. Daljnji problem
pri pokuaju rasvjetljavanja okolnosti pionirskih istraivanja na polju hrvatske
nacionalne arheologije predstavlja injenica da je Marun tijekom svoje djelatnosti
stvorio veliku mreu tzv. povjerenika, koji su potpuno nestruno i bez ikakva nadzora obavljali arheoloka iskopavanja u itavoj Dalmaciji. Oskudne podatke koje je
od tih povjerenika dobivao i sm je Marun esto dovodio u pitanje. Tako MHAS i
danas uva niz nalaza o kojima se zna samo da su rezultat djelatnosti Marunovih
povjerenika. Iznimka je Vladimir Ardali, Marunov povjerenik iz evrsaka kraj
Knina, ija se pisma s pribiljeenim podacima o okolnostima otkria uvaju u
Arhivu MHASa. Praznine donekle popunjavaju i radovi Frane Radia te rijetki
Marunovi radovi, publicirani u prvoj seriji Starohrvatske Prosvjete.
Nedugo nakon osnutka Hrvatskoga starinarskog drutva u Splitu se, kao posljedica sukoba izmeu Maruna i Bulia, osniva drutvo Biha, koje se takoer
bavi arheolokim iskopavanjima srednjovjekovnih nalazita. Djelatnost tog drutva bila je ograniena na splitsku okolicu, ponajprije na podruje Katela i Solina.
4
5
6
7
8
10
11
12
13
Karaman 1940.
Jelovina 1968; Jelovina 1982;
Jelovina 1983; Jelovina 1984;
Jelovina 1986b; Jelovina 1989;
Jelovina 1990.
Jelovina 1976.
Vrsalovi 1968; Vrsalovi 1968a;
JelovinaVrsalov 1981.
Vinski 1949; Vinski 1952; Vinski
1970; Vinski 1970a; Vinski 1971;
Vinski 1974; Vinski 19771978;
Vinski 1981; Vinski 1983; Vinski
1984; Vinski 1986.
Beloevi 1965; Beloevi 1968;
Beloevi 1972; Beloevi 1972a;
Beloevi 1973; Beloevi 1973a;
Beloevi 1980a; Beloevi
1982; Beloevi 19831983;
Beloevi 19861987; Beloevi
19891990; Beloevi 1990;
Beloevi 2002; Beloevi 2007.
Beloevi 2007.
Beloevi 1980.
Juri 1995; Juri 2002.
Gunjaa 1995.
Na alost, i ovdje su arheoloka iskopavanja preteito vodile nestrune osobe, pa

o pojedinim grobljima raspolaemo s jo manje podataka negoli o onima koja je
istraivao Marun. No situacija se promijenila kada je tridesetih godina 20. stojea
u struni odbor drutva Biha uao Ljubo Karaman. Moglo bi se, zapravo, rei da
se u tom trenutku hrvatska nacionalna arheologija utemeljuje kao znanstvena
disciplina. Karaman je proveo i prva sustavna istraivanja pojedinih grobalja (Majdan u Solinu, MravinciGlaviine), te prvi napisao znanstvenu studiju o razvoju
starohrvatskih groblja.4 On je, uz to, u hrvatsku arheoloku literaturu uveo pojam
groblje na redove te ukazao na znaajke takvih grobalja, usporedivi ih sa slinima otkrivenim na irem europskom prostoru. Ono to je osobito znaajno, jest da
je u svoju raspravu o starohrvatskim grobljima uz nalaze drutva Biha Karaman
ukljuio i one Hrvatskoga starinarskog drutva.
Uoi Drugoga svjetskog rata na elo mhasa dolazi Stjepan Gunjaa, koji odmah zapoinje revizijska iskopavanja na brojnim nalazitima koja je ve Marun
istraio. S obimnim revizijskim istraivanjima Gunjaa nastavlja odmah po zavretku rata, pa su njegovom djelatnou popunjene mnoge praznine iz prethodnog
razdoblja. Sam Gunjaa, meutim, nije se posebno bavio problematikom vezanom
uz groblja, pa tako ni ranosrednjovjekovnim grobljima.
Najvee zasluge za sustavna istraivanja srednjovjekovnih grobalja tijekom
50ih i 60ih godina prolog stoljea na prostoru itave Dalmacije pripadaju
Duanu Jelovini, takoer djelatniku, a poslije i ravnatelju mhasa. Njegovu opsenu terensku djelatnost pratio je i niz strunih objava rezultata tih istraivanja
u treoj seriji Starohrvatske prosvjete.5 Premda je autor prve cjelovitije sinteze o
starohrvatskim grobljima, Jelovina ne obraa osobitu pozornost na ranosrednjovjekovna groblja.6
U istraivanju ranosrednjovjekovnih grobalja u istom razdoblju uz D. Jelovinu
znaajan je i prinos Dasena Vrsalovia.7 U tom vremenu nastaje i niz znanstvenih lanaka Zdenka Vinskog, koji razmatra pojedine nalaze, preteito iz fundusa
mhasa i Arheolokog muzeja u Zagrebu, karkateristine upravo za ranosrednjovjekovna groblja.8
U daljnjem razvitku istraivanja ranosrednjovjekovnih grobalja osobito je vana djelatnost Arheolokog muzeja u Zadru i Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zadru, odnosno planska i sustavna istraivanja i rekognosciranja koja je
na podruju sjeverne Dalmacije provodio Janko Beloevi.9 Osim desetak sustavno
istraenih grobalja na redove, od kojih je najznaajnije nedavno u cijelosti publicirano veliko groblje na drijcu u Ninu,10 Beloevi je objelodanio i niz pojedinanih
ili sluajnih nalaza, koji potjeu s takvih grobalja. Autor je i pozamanog broja
strunih i znanstvenih radova vezanih uz problematiku srednjovjekovnih grobalja
openito. Monografija Materijalna kultura Hrvata od 7. do 9. stoljea, tiskana 1980,
posveena upravo ranosrednjovjekovnim grobljima, i danas je nezaobilazno djelo
pri svakom ozbiljnijem pokuaju bavljenja ovom problematikom.11
Istraivanja nekoliko znaajnih grobalja na podruju sjeverne Dalmacije posljednjeg je desetljea proveo i Radomir Juri. Rezultati tih istraivanja uglavnom
jo nisu publicirani ili podatke o njima pronalazimo u kratkim izvjeima.12
Istraivanje ranosrednjovjekovnih grobalja na podruju ibenika i ibenskog
zalea tijekom 70ih i 80ih godina prologa stoljea vezano je uz djelatnost
Arheolokog odjela Gradskog muzeja u ibeniku pod vodstvom Zlatka Gunjae.
Rezultati tih istraivanja, na alost, uglavnom nisu publicirani. Iznosei najznaajnije rezultate arheolokih iskopavanja u Dubravicama kod Skradina, Gunjaa
se ukratko osvrnuo na ranosrednjovjekovna groblja.13
Slika grobalja s podruja ranosrednjovjekovne Hrvatske posljednjih je nekoliko
desetljea znatno upotpunjena djelatnou Muzeja Cetinske krajine u Sinju, na
uvod
14 Miloevi 1984; Miloevi 1985;

Miloevi 1986; Miloevi
1987; Miloevi 1989; Miloevi
1990a; Miloevi 1991; Miloe
vi 1997.
15 Miloevi 1998.
16 Gudelj 2006.
17 Delonga 1993.
18 Buri 1992; Buri 2002; Buri
2007; Buri, ae, Fadi 2001;
Buri 2002; Buri 2007; Buri
2008.
19 remonik 1951; remonik
1951a; remonik 1965; Mileti
1963a; Mileti 1974; Mileti
1977; Mileti 1989; Mileti 2001.
20 Mileti 1967; Mileti 1980a.
21 Vrdoljak 1990; Petrinec, eparo
vi, Vrdoljak 1999; Mari 2003.
22 Brunmid 1901.
23 Vinski 1949; VinskiGasparini
1952.
24 Ercegovi 1958; Ercegovi 1960.
25 Mateji 1974.
26 Cetini 1998.
elu s Antom Miloeviem. U tom su razdoblju istraena pojedina groblja na redove s poganskim znaajkama pokapanja te publicirani brojni pojedinani ili sluajni
nalazi, koji pripadaju istom horizontu.14 Veoma znaajne podatke o ranosrednjovjekovnim grobljima pronalazimo i u Arheolokoj topografiji Cetine spomenutog
autora.15 Nekoliko znaajnih arheolokih istraivanja u posljednjih desetak godina
na grobljima o kojima je rije spomenuti muzej proveo je u suradnji s mhasom.
Djelatnou mhasa u najnovije vrijeme arheolokim su iskopavanjima obuhvaena i neka dotad slabo istraena podruja. To se ponajprije odnosi na Imotski
i okolicu, gdje istraivanja provodi najprije Magdalena Dragievi, a potom Ljubomir Gudelj,16 te na prostor Poljica, s nekoliko starohrvatskih grobalja, koja je
istraila Vedrana Delonga.17 Na trogirskokatelanskom podruju u tom je smislu
znaajan prinos Tona Buria.18 Rezultati tih istraivanja, s iznimkom nalazita
uz crkvu sv. Mihovila u Prolocu Donjem kod Imotskog, samo su djelomino
publicirani.
Sva dosad navedena istraivanja bila su usmjerena iskljuivo na podruje izmeu Zrmanje i Cetine, odnosno sredinji dio teritorija ranosrednjovjekovne Hrvatske. Stanje istraenosti znatno je nepovoljnije na preostalom dijelu naznaenog
teritorija.
Prva sustavna istraivanja na podruju jugozapadne Bosne zapoela su nakon
Drugoga svjetskog rata i vezana su uz djelatnost Zemaljskog muzeja u Sarajevu. U
tom razdoblju cjelovito je istraeno i publicirano groblje u Grborezima kod Livna,
a podatke o nekoliko unitenih ili arheoloki neprovjerenih nalazita, te pojedinane nalaze donose Irma remonik i Nada Mileti.19 Potonja je znatno pridonijela rasvjetljavanju problematike ranosrednjovjekovnih grobalja na podruju
dananje Bosne i Hercegovine, ukljuujui i ona starohrvatska. U tom su smislu
osobito znaajna njezina iskopavanja na podruju sjeverozapadne Bosne, a napose
sustavno istraeno groblje u Gomjenici kod Prijedora.20 Arheoloka iskopavanja u
Livnu i okolici, koja u suradnji s mhasom u posljednje vrijeme provodi Franjevaki muzej u Livnu takoer su dovela do znaajnih novih otkria, ali rezultati su
tek djelomino publicirani.21
S podruja Like potjee povelik broj pojedinanih predmeta, ali dosad nije
otkriveno ni jedno groblje, koje bi se moglo odrediti kao ranosrednjovjekovno, a
samo dva groblja uz crkve barem djelomino pripadaju razdoblju 10.11. stoljea.
Nalazi s toga prostora pohranjeni su preteito u Arheolokom muzeju u Zagrebu, a pojedine je poetkom 20. stoljea publicirao Josip Brunmid.22 Veina ih
je, meutim, nepoznatih okolnosti otkria, a bili su naknadno prepoznati meu
prapovijesnim materijalom. Te nalaze u prvim brojevima tree serije Starohrvatske prosvjete objavljuju Ksenija i Zdenko Vinski.23 Na likom podruju nekoliko je
sondanih istraivanja provela Slavenka Ercegovi.24
Iako je ve poetkom 20. stoljea u Arheoloki muzej u Zagrebu dospio par starohrvatskih naunica iz okolia crkve sv. Marije u Triblju, tek su tijekom posljednjih nekoliko desetljea poduzeta sustavna arheoloka iskopavanja na pojedinim
nalazitima na prostoru Hrvatskog primorja, preciznije, na podruju Vinodola.
Groblje na Velom dolu u Kriiu istraila je Radmila Mateji.25 Ona je zapoela
i iskopavanja velikoga groblja na redove na Gorici u Stranama, koja je nastavila
i dovrila eljka Cetini.26 Rezultati tih iskopavanja nisu u cijelosti publicirani,
ali je izloba Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci posveena groblju na Gorici
popraena veoma opsenim katalogom.
Sliku vinodolskih grobalja nadopunjuju pojedina groblja u Istri, koja se moraju
pripisati starohrvatskoj kulturi, premda istarski prostor zapadno od rijeke Rae
nije u sastavu Hrvatske Kneevine/Kraljevine, pa se njime u ovoj prilici posebno
ne bavimo. No rezultati istraivanja velikoga groblja na redove u minju svakako
27 Marui 1962; Marui 1967;

Marui 1972; Marui 1979;
Marui 1983; Marui 1987.
28 Karaman 1940, 2024, 2937.
29 Gunjaa 1955, 131132.
30 Jelovina 1976, 8082.
31 Jelovina 1976, 6768.
32 Beloevi 19911992, 132136.
upotpunjuju cjelokupnu arheoloku sliku starohrvatskih grobalja. Sustavna iskopavanja na tim grobljima provodio je Arheoloki muzej Istre u Puli pod vodstvom
Branka Maruia.27
Podjela grobalja problem periodizacije

i kronologije
Prvu podjelu srednjovjekovnih grobalja ponudio je sam L. Marun. On ih naziva
starohrvatska groblja s grobovima u ravno, a razlikuje:
1. groblja iz hrvatske poganske neznaboake dobe
2. groblja iz doba hrvatske samovladavine.
Prvi, pak, kronoloki sustav predloio je godine 1940. Lj. Karaman,28 koji je nastojao prikazati razvoj starohrvatskoga groblja od doseljenja Hrvata do razvijenoga
srednjeg vijeka, izdvojivi tri faze:
1. Kosturni grobovi iz vremena prije pokrtenja (8. st.)
2. Groblja i grobovi dvaju prvih kranskih stoljea (9. i 10. st.)
3. Starohrvatski grobovi nakon godine 1000.
Treba naglasiti i to da je Karaman ve tada ostavio otvorenim pitanje zadravanja slavenskog obiaja spaljivanja mrtvih, odnosno pretpostavio postojanje
paljevinskih grobalja kao prve faze ranosrednjovjekovnih grobalja nakon doseljenja Slavena/Hrvata na dalmatinsko tlo. U okviru svoje druge faze Karaman je
izdvojio posebnu vrst grobalja 9. i 10. stoljea bez sakralnih objekata, ali ukazao
i na istovremeno ukapanje u sklopu grobalja oko crkava. Takoer je predvidio
mogunost dueg trajanja grobalja tree faze, upozorivi na prikaz ene s naunicama trojagodnog tipa na konzoli zvonika splitske katedrale iz 14. stoljea, kao i
na pojedinane nalaze naunica ovog tipa iz razvijenoga srednjeg vijeka.
Karamanovu kronologiju nadopunio je S. Gunjaa, i to u onom dijelu koji se
odnosi na razvijeni srednji vijek, ponajprije s obzirom na vremensko opredjeljivanje naunica trojagodnog tipa.29
D. Jelovina, koji je 1976. godine donio prvi cjelovitiji pregled grobalja i grobnih
nalaza srednjovjekovnog razdoblja s podruja izmeu Zrmanje i Cetine predloio
je sljedeu podjelu:30
1. Kosturna groblja bez crkava (kraj 7. do kraja 8. ili do prvih desetljea 9. st.)
2. Groblja s kranskim nainom pokapanja uz crkve (9.11. st.)
3. Kasnosrednjovjekovna groblja (12.15. st.).
Bitno je naglasiti da je Jelovina odbacio mogunost postojanja srednjovjekovnih paljevinskih grobalja.31
Zahvaljujui sustavnim arheolokim iskopavanjima koja je na prostoru sjeverne Dalmacije provodio J. Beloevi, pojavili su se novi dragocjeni podaci, znaajni
za kronologiju srednjovjekovnih grobalja. Beloevi je, uz to, prvi koji je uao u
trag jednom paljevinskom groblju. U nedavno publiciranom kratkom rezimeu
dosadanjih rezultata na polju istraivanja starohrvatskih grobalja Beloevi ta
groblja dijeli na:32
1. paljevinska groblja (7. st.)
2. kosturna groblja na redove s poganskim nainom pokapanja (kraj 7. do sredine 9. st.)
3. kosturna groblja na redove s karakteristinom dalmatinskohrvatskom kulturom (9. do 11. st.)
uvod
33 Gunjaa 1995, 159168.

34 Jaki 1989, 407433.
35 Buri, ae, Fadi 2001,
249250.
4. istodobna groblja oko crkava

5. groblja razvijenog srednjeg vijeka (13.15. st.).
Vaan prinos kronologiji srednjovjekovnih grobalja predstavljaju i rezultati do
kojih je terenskim istraivanjima na ibenskome podruju doao Z. Gunjaa.33 Od
prvorazredne je vanosti otkrie ranosrednjovjekovnoga groblja u Dubravicama
kod Skradina, na kojem je ustanovljena neposredna veza izmeu paljevinskih grobova i kasnijih kosturnih grobova. Sumarno objavljujui rezultate spomenutih
istraivanja, Gunjaa je predloio sljedeu podjelu:
1. paljevinska groblja (7. st.)
2. groblja na redove (8.9. st.)
3. groblja na redove 8.9. st. u sklopu grobalja s kontinuitetom
4. groblja oko crkava s ranosrednjovjekovnim (ukljuivi fazu 8.9. st.) i kasnijim ukopima.
Za kraj sam ostavila kronoloki sustav koji se bitno razlikuje od prethodnih,
a predloio ga je 1989. godine N. Jaki.34 Uzevi u razmatranje groblje na Begovai u Biljanima Donjim, Jaki je prostornom analizom karakteristinih nalaza
nekropole nastojao utvrditi vremenski slijed ukapanja i podvri kritici dataciju
predloenu pri prvoj objavi ovoga groblja. Doao je do zakljuka da se u grobnom
inventaru razaznaju tri razliite faze, koje korespondiraju suvremenim umjetnikim stilovima Zapada, a u skladu s takvim zakljukom predloio je i novo imenovanje; predromanika, romanika i gotika faza.
Jaki se, meutim, nije zadrao samo na promjeni naziva pojedinih faza zbog
njihova vremenskog podudaranja sa spomenutim stilovima, ve je zakljuio da su
mijene tih stilova ostavile traga na nakitu iz grobova na Begovai, a sve to polazei
od injenice da su kvalitetni zlatarski proizvodi (naunice) neosporno porijeklom
iz gradskih radionica, gdje je recepcija suvremenoga stilskog izriaja posve razvidna. Konstatirao je da je Karaman, previanjem injenice o proizvodnji nakita u
gradskim zlatarskim radionicama, napravio drastine kronoloke pogreke, koje
su bile uzrokom itavog niza zabluda. Rabei izraz Karaman i sljedbenici, Jaki
je zapravo ustvrdio da su svi autori koji su se nakon Karamana bavili problemima
kronologije srednjovjekovnih grobalja u nas, samo slijepi preuzimatelji njegovih
navodno pogrenih stavova. Pritom je u potpunosti zanemario injenicu o vremenu i okolnostima u kojima je Karamanov rad nastao, kao i to da ni Karaman ni
sljedbenici nisu do svojih zakljuaka dolazili iskljuivo na osnovi analize nalaza
nakita ve sagledavajui razvoj grobalja u znatno irem kontekstu. Jakiev kronoloki sustav mogao bi se prikazati na sljedei nain:
1. predromanika faza (9.11. st.) obuhvaa groblja za koja se openito smatralo da pripadaju tzv. poganskom horizontu 8. i 9. stoljea;
2. romanika faza (12.13. st.) obuhvaa groblja smjetena u kasno 9. te u 10.
stoljee, sve do sredine 11. stoljea;
3. gotika faza (14.15. st.) obuhvaa kasnosrednjovjekovna groblja koja su u
dotadanjoj literaturi raznoliko datirana (12.14. st., 12.15. st., 13.15. st.).
Premda je u okviru Jakieva prijedloga kronologije najmanje sporna upravo
posljednja, gotika faza, kojom se spomenuti autor najvie i bavio, znatno je preciznija i prihvatljivija podjela koju donosi T. Buri.35 On u okviru kasnoga srednjeg
vijeka razlikuje dvije faze:
1. razvijeni srednji vijek, koji obuhvaa epohu vladavine dinastije Arpadovia
(12.13. st.);
2. kasni srednji vijek, koji podrazumijeva vladavinu Anuvinaca i kasnijih dinastija (14.15. st.).
U katalog koji slijedi nastojala sam uvrstiti svaki dostupni podatak, pa sam tako
dola do ukupnog broja od 125 grobalja i jo 88 nalazita s pojedinanim predmeti-
ma, koji su grobni nalazi, a potjeu s arheoloki neprovjerenih lokaliteta. Sabrana

graa, meutim, nije ravnomjerno predoena zbog razliitog stupnja publiciranosti pojedinih grobalja, kao i zbog nedostatne dokumentacije nesustavno istraenih
grobalja. Katalog sadri osnovne podatke o svakom groblju. Kod ve prethodno
publiciranih grobalja uvrteni su samo pojedini grobovi znaajni u kronolokom
smislu. Za nepublicirana groblja donosim sve podatke koji su mi bili dostupni.
Nalazita u katalogu donosim abecednim redom prema sljedeoj podjeli:
I. paljevinska groblja
II. groblja s poganskim znaajkama pokapanja
III. groblja s kranskim znaajkama pokapanja.
Pritom podjelu na poganski i kranski horizont ne treba shvatiti doslovno, jer je proces kristijanizacije dugotrajan i razliitog je stupnja na razliitim
podrujima.
Navedena podjela ukljuuje sljedeu uu podjelu:

10
I
I A Paljevinska groblja
I B Paljevinska groblja arheoloki neprovjerena nalazita
II
II A Groblja na redove s poganskim ili preteito poganskim znaajkama pokapanja
II B Pojedinani nalazi karakteristini za groblja s poganskim znaajkama
pokapanja.
III
III A Groblja na redove s poganskim i kranskim znaajkama pokapanja
III B Groblja na redove s iskljuivo kranskim znaajkama pokapanja
III C Groblja uz crkve s fazom ukapanja 8.11. stoljea
III D Pojedinani nalazi karakteristini za groblja s kranskim znaajkama
pokapanja.
katalog
katalog
i paljevinska groblja
I A Paljevinska groblja
1. dubravice poloaj uz crkvu gospe fatimske
U selu Dubravicama, smjetenom oko 6 kilometara sjeverno od
Skradina, godine 1985. otkriveno je ranosrednjovjekovno groblje.
Najstariji sloj ine paljevinski grobovi, kojih je pronaeno i istraeno desetak. Neki su bili uniteni kasnijim kosturnim grobovima
(vidi III A). Pojedini ukopi bili su izvreni u keramikim arama u
jamama s dosta nagorenog drveta, garei i pepela, a u pojedinim
sluajevima kosti su poloene izravno u jamu. U najveem broju
bili su bez priloga. U jednom sluaju u grob je uz aru bila poloena posuda poklopljena rijenim oblutkom, a u jednom grobu pronaena su dva glinena kolutia. Rezultati istraivanja nisu cjelovito publicirani. Nalazi su pohranjeni u Muzeju grada ibenika.
Lit. Gunjaa 1987, 127; Gunjaa 1995, 159160
2. glavice poljaci / iza grede
U Glavicama kraj Sinja na poloaju Gluvinih i Jojinih kua u zaseoku Poljacima otkriveno je ukupno pet jama s paljevinom. Prvi
tragovi paljevine zapaeni su godine 1997. uz juni profil sonde
na poloaju Jojinih kua, gdje su se nalazile tri jame s ostacima
gorenog drveta i pepela. One su oznaene na tlocrtu i naalost
nisu bile istraene. Godine 1998. na istom je poloaju otkrivena
vea jama, takoer s ostacima gorenog drveta i pepela, koja je sadravala ulomke keramike i rimskih tegula, te rijene oblutke, ali
ni ova nije u potpunosti istraena. Naposljetku, godine 1999. na
poloaju Gluvinih kua otkrivena je okrugla plitka jama promjera 60 cm obrubljena rijenim oblutcima i ispunjena krupnijim
ulomcima gorenog drveta i pepela. Zanimljiva je okolnost da je
ta jama otkrivena u neposrednoj blizini groba nainjenog od okomito usaenih kamenih ploa, koje zatvaraju prostor etvrtastog
oblika (otprilike 5050 cm), koji se ve zbog svojih dimenzija ne
moe smatrati kosturnim grobom. I jama i spomenuti grob djelomino su uniteni kasnijim kosturnim grobovima (vidi III A), ali
se s velikom vjerojatnou moe pretpostaviti da je upravo rije o
ostacima paljevinskih grobova. Nalazi se uvaju u Muzeju Cetin-
Sl. 1 Paljevinski grob (Dubravice kraj Skradina)
ske krajine u Sinju.

Lit. Miloevi 1997; Petrinec 2000; Petrinec 2002.
3. kai vinograd s. dre
Nepunih 50 metara jugoistono od kosturnoga groblja na poloaju Maklinovo brdo (vidi II A) godine 1967. sluajno su otkriveni ostaci paljevinskih grobova. Grobovi su bili uniteni plugom
traktora, a tamne mrlje uoavale su se na povrini od oko 200
metara etvornih. U toj prigodi sakupljen je vei broj keramikih
ulomaka i rekonstruirano nekoliko ara, te vei broj gorenih kostiju za koje je antropolokom analizom utvreno da su ljudske.
Drugih nalaza nije bilo. Predmeti su pohranjeni u Arheolokome
muzeju u Zadru.
Lit. Beloevi 1972a; Beloevi 1980.
4. ibensko donje polje morine sv. lovre
U sklopu velikoga groblja u rasponu od 9. do 15. stoljea (vidi III
C) otkrivena su i dva paljevinska groba s keramikim arama s
ostacima gorenog drveta, pepela i kostiju. Rezultati istraivanja
nisu publicirani. Nalazi su pohranjeni u Muzeju grada ibenika.
Lit. Krnevi 1998.
5. velimvelitak
Na poloaju Velim u Velitaku kod Stankovaca u sklopu kosturnoga groblja s poganskim znaajkama pokapanja (vidi IIA, 40)otkriveno je i 27 paljevinskih grobova. To je dosad najvee sustavno
istraeno paljevinsko groblje na podruju ranosrednjovjekovne
Hrvatske. Rezultati istraivanja nisu publicirani. Nalazi se uvaju
u Arheolokome muzeju u Zadru.
Lit. Juri 2004; Juri 2005.
I B Paljevinska groblja arheoloki

neprovjerena nalazita
1. biskupija braia podvornice
Na poloaju Braia podvornica u Biskupiji, stotinjak metara
sjeverno od bazilike na Crkvini uz kosturne grobove (vidi III A)
otkriveno je i nekoliko jama s paljevinom. Zabiljeeno je da se tu
Sl. 2 Mogui paljevinski grob (Glavice kraj Sinja)
13
nailo na nekoliko grobova dielomino bedrenjaam ozidanih a

dielomino u drvenim liesovima ili u prostoj sprinastoj zemlji
poloenih. Meu tim grobovima otkrivene su tri okrugle duboke jame a u istima rbina od lonaca, paljevina i jedno koplje. Nalazi nisu sauvani, tj. ne mogu se identificirati meu predmetima u
fundusu Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Marun 1897; Marun 1998, 119
2. cetina totii / iza ulice
S. Gunjaa donosi podatak da je godine 1955. prigodom sadnje
vinograda otkriveno desetak kosturnih grobova, s krhotinama lonaca i pepelom u nekima od njih. Obilaskom terena utvreno je
da se u blizini grobova s kamenim suhozidnim ogradama nalaze
ostaci gorena drveta, ugljena, ulomci keramike i jama nabijena
glinom. Pokusno arheoloko iskopavanje provedeno 1956., meutim, nije dalo rezultate.
Lit. Gunjaa 1955, 231; Gunjaa 1956, 210; Miloevi 1998, 85
3. orlioranica m. monti
U okviru kosturnoga groblja na Montijevoj oranici u Orliu (vidi
II A, 28) fra Lujo Marun navodi podatak da se nailo na starinske
grobove mrtvaci kojih su poloeni u prosto sprinasto zemljite,
a drugi spaljeni U jednom oveem loncu veliinu kod naih
starohrvatskih lonaca do sada nekonstatiranu nalo se spaljenih
kostiju
Lit. Marun 1998, 229
4. smrdelji debeljak
God 1895. sluajno je tijekom poljoprivrednih radova, u arealu
kosturnoga groblja (vidi III A, 10) na poloaju Debeljak (vinogradi
Vranjkovi i Lapi) u gomili pepela, ugljena i nagorenog drveta
pronaeno devedesetak metalnih predmeta, od kojih je veina
kasnije zagubljena. Iste godine u blizini mjesta nalaza otkrivena
su jo tri predmeta. Sljedee, 1896. godine, na nekoliko je mjesta
na istome poloaju dolo do novih slinih otkria. Podatci o tome
zabiljeeni su u dnevnicima fra Luje Maruna i pismima V. Ardalia, Marunova povjerenika u selu evrskama. U Ardalievom pismu L. Marunu od 1. travnja 1896. god. stoji: pogjem u Smrdelje,
najprvo Saki Vranjkoviu, glavaru tomi pokaza dvadeset komada
bronzanije fibula kanje vaeg prolaska daje naao na istom mjestu kamo i one prve srebrne naunice; a to kopajui isti vinograd
naigje na nekakvo ugljevlje, kae da ga je sin mu izgrnuo motikom
po vree; u tom krupnom ugljevlju da je naao te predmete, a da
svega otalem ugljevlja nije iskopa da ga se jo vidi dolje!, od tih
predmeta ima ih dobro sauvani, koji su stali na kaiima, uobe
su sitni, bi rek da su se neki otopili vatrom. Ubrzo, 16. travnja
iste godine, nalazite je obiao Marun, koji potom biljei u svom
dnevniku: Poao sam dalje za jedan kil. u iztok u vinograd Lake
Vrankovia Tu sam vidio na vie mjesta hrpe ugljevja i medju
njima nekih starinskih predmeta od vatre salivenih i unitenih i
smrvljenih ulomaka od lonaca. Vlastnik pako medj tim uglevljem,
naao je desetak sitnih fibula, dielom od poara unitenih a nekih
neto sauvani. Neke fibule nalie nekima u Biskupiji naastima.
Na osnovi iznesenog mora se ustvrditi da su svi predmeti doista
otkriveni unutar paljevine, da se ne radi samo o jednom usamljenom ve o veem broju takvih nalaza, te da su meu paljevinom
14
bili registrirani i ulomci zemljanih posuda. Metalni predmeti koji

su otkriveni unutar tih paljevina pripadaju kasnoavarskim pojasnim garniturama.
Lit. Arhiv mhas 1895; Marun 1998, 59, 62, 70, 77, 84, 89, 101, 115,
175, 182; Radi 1898a; Radi 1900; Gunjaa 1989, 370380; hik
(katalog) 2000, 334335
a. pozlaeni bronani pojasni jeziac; s prednje je strane ukraen
nizom koji tvore etiri medaljona obrubljena reljefno izvedenim
polumjeseastim motivima, svaki s prikazom ptice u sredini; meuprostori su ukraeni punciranim tokicama; stranja strana
jezica ima dva ukrasna polja, oba ukraena stiliziranim biljnim
motivima; na vrhu jezica dvije su uice s rupicama za zakovice,
od kojih je jedna sauvana; du. 11,1 cm, ir. 2,7 cm (T. 88,1)
b. tri pozlaena bronana pojasna okova izraena tehnikom na proboj s reljefno izvedenim biljnim motivima; imaju dvije rupice za
zakovice pomou kojih su se privrivali; du. 3,5 cm, ir. 3,2 cm
(T. 88,2)
c. dva pozlaena bronana pojasna okova krunog oblika s tzv. carskim portretom prikazanim u profilu i s dvije rupice za zakovice;
pr. 2,6 cm (T. 88,3)
d. bronani pozlaeni okov konjske orme; pr. 2,1 cm (T. 88,5)
e. bronani dvodijelni pojasni okov izraen tehnikom na proboj; sastoji se od dva dijela meusobno spojena pomou zgloba; du. 3,3
cm, ir. 1 cm (T. 88,4)
f. bronani pojasni okov srcolikog oblika i rebraste povrine; ima tri
rupice za zakovice pomou kojih se privrivao na pojas; du. 1,5
cm, ir. 1,3 cm (T. 88,6)
g. bronani pojasni okov srcolikog oblika i rebraste povrine; ima tri
rupice za zakovice pomou kojih se privrivao na pojas; du. 1,9
cm, ir. 1,2 cm (T. 88,7)
h. dva bronana pojasna okova srcolikog oblika i rebraste povrine;
imaju tri rupice za zakovice pomou kojih su se privrivali za
pojas; du. 1,8 cm, ir. 1,8 cm (T. 88, 89)
5. topolje poloaj uz kuu kovaa jaramaza
U Topolju kraj Knina u arealu kosturnoga groblja (vidi IIA, 39) fra
Lujo Marun zamijetio je ostatke vjerojatno paljevinskih grobova.
Navodi da se nalo par grobova bez obzide i jedna okrugla jama
poput onih u Braia baam u Biskupiji sa znakovima paljevine,
ali ona nije tono istraena.
II A Groblja na redove s poganskim ili preteito

poganskim znaajkama pokapanja
1. bajagi banova draga
Selo Bajagi smjeteno je oko 10 kilometara sjeveroistono od
Sinja, uz lijevu obalu rijeke Cetine. Poloaj Banova draga nalazi
se nedaleko od upne crkve sv. Nikole Putnika i seoskoga groblja,
za ijeg su proirivanja sedamdesetih godina protekloga stoljea
ranosrednjovjekovni grobovi i uniteFni. Poloaj nije arheoloki
istraen. Za 6 predmeta sa sigurnou je utvreno da pripadaju
istoj grobnoj cjelini, a jo 7 predmeta potjee iz ostalih razorenih
katalog
grobova, iji je ukupni broj nepoznat. S obzirom na nalaze s velikom se vjerojatnou moe pretpostaviti da je rije o grobovima
s poganskim nainom pokapanja. Dio nalaza pohranjen je u Muzeju Cetinske krajine u Sinju, a dio u Arheolokoj zbirci Franjevakog samostana u Sinju. Jedan bizantski zlatnik, takoer grobni
nalaz, u privatnom je vlasnitvu I. anka iz Sinja.
Lit. Miloevi 1984, 185196; Miloevi 1998, 171172; hik (katalog) 2000, 176178
nalazi iz unitenoga groba (cjelina):
a. eljezna ostruga, ostruni krakovi zavravaju srcolikim ploicama
sa po tri otvora za zakovice. Oteeni trn bio je ukraen srebrnim
limenim prstenima, koji su se u tragovima sauvali; vis. 16 cm, vis.
trna 2,7 cm, raspon izmeu krakova 9,4 cm (T. 1,3)
b. eljezni srp; raspon luka 18, 9 cm, ir. sjeiva 1,6 cm (T. 1,1)
c. eljezna trobridna strjelica; du. 6,5 cm, pr. tuljca za nasad 0,7 cm
(T. 1,2)
d. eljezni no: du. 24 cm, ir. sjeiva 3,1 cm (T. 1,5)
e. eljezni no; du. 15,2 cm, ir. sjeiva 1,9 cm (T. 1,6)
f. zemljana posuda crne boje, od slabo proiene gline, nainjena
na spororotirajuem lonarskom kolu, na vratu ukraena ureza
nim usporednim linijama; vis. 11 cm, pr. otvora 9,4 cm, pr. dna
8,4 cm (T. 1,4)
nalazi iz ostalih grobova:
a. zemljana posuda od grube i slabo proiene gline na trbuhu
ukraena plitko urezanim linijama, na ravnom dnu nalazi se re
ljefno izveden znak u obliku kria u pravokutniku; vis. 10,4 cm,
pr. otvora 9,5 cm, pr. dna 7,2 cm (T. 2,2)
b. eljezno koplje u obliku vrbova lista, kvalitetno kovano; du. 33,3
cm, pr. tuljca za nasad 2 cm (T. 2,1)
c. eljezni srp s okovom gornjeg dijela drke; du. 33,2 cm, raspon
luka 20,3 cm, ir. sjeiva 1,8 cm (T. 2,3)
2. biskupija popovia dolovi
Poloaj je dvjestotinjak metara sjeverno od bazilike na Crkvini.
God. 1895. otkrivena je najprije zidana presvoena, ve ranije razbijena i opljakana grobnica, a 1900. i druga grobnica s dva odjeljka, koju L. Marun naziva obiteljskom. Obje grobnice nalikovale
su grobnici ispod junog broda bazilike na Crkvini. Uz ove dvije
grobnice otkriven je i jedan grob u obinoj zemljanoj raci, djelomino obloenoj kamenom, s pokojnikom pokopanim u drvenom
lijesu. Uz pokojnika su bile pronaene ostruge, noi te nekakve
eljezne ogrlice i bronane kopice na predjelu vrata. Na istom
zemljitu otkriveni su ulomci razbijenih glinenih lonaca, kalupi
i ivotinjske kosti, a te nalaze Marun usporeuje s onima iz jama
s paljevinom na Braia podvornicama. Godine 1908. na istom
su poloaju provedena arheoloka iskopavanja, a kae se da su se
kroz radju od 57 nadnica pronala samo jo dva groba. Oba su bila
ukopana u obinim zemljanim rakama, a pokojnici orijentirani
u smjeru zapadistok. U jednom je uz pojas mrtvaca pronaen
eljezni noi, kresivo i kremen, a uz lijevu ruku dvije strjelice
od kojih jedna u obliku kopljaca, te cjevasti okov pojasa, a kod
nogu razbijena posuda. U drugom su grobu otkriveni samo ostaci
razbijene posude. Na istom su poloaju, prigodom obavljanja poljodjelskih radova godine 1954. pronaeni vrak strjelice i prsten.
Nalaze nije mogue identificirati meu predmetima u fundusu

Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Marun 1998, 63, 106107, 174.; Jelovina 1976, 26; Gunjaa
1958, 232
3. biskupija oranica aima popovia
Poloaj se nalazi stotinjak metara jugoistono od crkve na Bukorovia podvornici, izmeu spomenute crkve i pravoslavne crkve
sv. Trojice u Biskupiji. Godine 1903. otkrivena je zidana presvoena grobnica s ostacima pokojnika orijentiranog u pravcu zapadistok. Grob je sadravao torkves, ogrlicu od srebrnih jagodica
i tri zlatne naunice. U neposrednoj blizini toga groba otkriven
je godine 1908. grob obloen suhozidom, a u njemu pokojnik sa
eljeznim ostrugama s bronanim jezicima i zemljanom posudom uz noge, te predmetom poloenim na pojasu i identificiranim kao mjedeno ovje zvono. Ovaj nalaz pogreno je pripisan
groblju na Crkvini. Premda su odmah nakon otkria na oranici
Aima Popovia provedena arheoloka iskopavanja, drugi grobovi
nisu otkriveni. U toj je prigodi nabavljena jedna sjekira pronaena
ranije na istom zemljitu. Sauvani nalazi (dio grobne cjeline iz
1908. god. i sjekira) pohranjeni su u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Marun 1998, 126, 128, 161162, 260; hiik (katalog) 2000,
219; Petrinec 2005, 171212
grob iz godine 1908.
a. eljezna ostruga; zavreci ostrunih krakova nisu sauvani. Baza
izduenog trna obavijena je oplatom od bronanog lima ukraenom rafiranim trokutima i optoenom pseudogranulama; du.
14 cm (T. 3,1)
b. dva bronana pticolika jezica sa zakovicama na vrhu optoenim
pseudogranulama; vis. 5 cm, ir. 3 cm (T. 3,2)
c. dvije bronane petlje pticolikog oblika; du. 2,5 cm, ir. 3,5 cm (T.
3,4)
d. dvije bronane preice nabranog oboda sa eljeznim iglama za
privrivanje; du. 2,7 cm, ir. 3,5 cm (T. 3,3)
ostali nalazi:
a. eljezna sjekira; du. 22 cm, ir. sjeiva 5 cm (T. 96, 1)
4. biteli podvornice
Selo Biteli nalazi se 10 kilometara sjeverno od Sinja. Poloaj Podvornice je nedaleko od mosta na Panju na padini brijega, koja se
od bitelike visoravni sputa k desnoj obali Cetine. Godine 1983.
sluajno je otkriven jedan grob s poganskim znaajkama pokapanja. Slinih grobova navodno ima i na susjednim njivama na poloaju arkue. Nalaz se uva u Muzeju Cetinske krajine u Sinju
Lit. Miloevi 1986; Miloevi 1998, 159
nalazi iz groba:
a. eljezni no sa ljebastim udubljenjima du sjeiva; du. 11,8 cm,
ir. sjeiva 1,9 cm (T. 4,3)
b. ulomci eljeznog noa u funkciji kresiva; otrica ukraena ukucanom cikcak linijom: 4,52,3 cm (T. 4,4)
c. kremen (T. 4,5)
d. zemljana posuda od slabo proiene gline, nainjena na spororo-
15
Sl. 3 Crkva sv. Spasa u Cetini sa zaseokom Totiima u pozadini
tirajuem lonarskom kolu i doraivana rukom; na vratu je urezan lonarski znak; vis. 11,9 cm, pr. otvora 11,1 cm, pr. dna 9,7 cm
(T. 4,2)
e. zemljana posuda od slabo proiene gline, nainjena na spororotirajuem lonarskom kolu i doraivana rukom; vis. 10,8 cm, pr.
otvora 9,8 cm, pr. dna 8,1 cm (T. 4,1)
Tijekom iskopnih radova za izgradnju punionice vode u srpnju

godine 2007. sluajno su otkriveni grobovi, a dio ih je u toj prigodi uniten tekom mehanizacijom. Zatitnim arheolokim
iskopavanjima, koja su jo u tijeku, utvreno je da se na istom
poloaju nalaze dva groblja. Prvo potjee iz razdoblja kasnog 8. i
prve polovine 9. stoljea, to potvruju nalazi keramikih posuda,
bronane garniture ranokarolinkih ostruga, noevi sa eljeznim
okovima korica, te pojedinani nalazi nakita. Pokojnici u ovim
grobovima bili su ukopani u drvenim ljesovima poloenima u
obinu zemlju. Drugo groblje, koje pripada kasnom srednjem vijeku i poetku novoga vijeka, dijelom je preslojilo starije groblje.
Nalazi upuuju na razdoblje 16., 17. i poetka 18. stoljea.
Nalazi su pohranjeni u Gradskom muzeju u Kninu.
Lit. neobjavljeno
5. cetina totii / iza ulice

Poloaj je u zaseoku Totiima na jugoistonom rubu Vranjeeva
polja. Na tom su mjestu u vie navrata pronalaeni grobovi, a godine 1920. tridesetak ih je uniteno prilikom poljodjelskih radova.
Grobovi su bili obloeni kamenjem i prekriveni ploama, a pojedini su sadravali eljezne noeve, ulomke razbijenih posuda s
pepelom te jedan rvanj. Pokusna iskopavanja koja je godine 1953.
proveo Muzej hrvatskih arheolokih spomenika pod vodstvom
J. Grabovca. nisu dala rezultata. S obzirom na opisane okolnosti
mogue je pretpostaviti da se radi o groblju s poganskim nainom
pokapanja, a moda i o ostacima paljevinskih grobova (vidi IB, 2).
Neke okolnosti upuuju i na to da je u blizini groblja bilo smjeteno naselje.
Lit. Gunjaa 1955, 231; Gunjaa 1956, 210; Miloevi 1998, 85
grob 25
a. bronana naunica s grozdolikim ukrasom; 2,50,6 cm (T. 5,7)
b. eljezni no s okovom korica, okov se sastoji od dva ulomka i
ukraen je skupinama od tri rebra, na donjem dijelu sauvane su
dvije zakovice; no, du. 13,3 cm, ir. otrice 1,3 cm; okov, ulomak
pri otrici 7,21,6 cm, ulomak pri drku 5,70,6 cm (T. 5,8)
6. civljane brzica
Nalazite je smjeteno sa zapadne strane lokalne ceste koja iz Civljana vodi prema zaseoku Kotlui i dalje u pravcu sela Cetine.
grob 27
a. eljezni noi; du. 7,5 cm, ir. otrice 1,5 cm
b. zemljana posuda
16
katalog
grob 28
a. srebrni prsten sa sredinjim rombinim proirenjen, koje je ukraeno punciranim rombovima; pr. 2 cm (T. 5,1)
b. zemljana posuda
zrna ogrlice. Ni jedan od spomenutih nalaza ne moe se danas

identificirati meu predmetima u Muzeju hrvatskih arheolokih
spomenika.
Lit. Marun, Notesi, Arhiv mhas; Marun 1998, 85, 87
grob 32
a. eljezni noi; du. 12,5 cm, ir. otrice 1,5 cm (T. 6,2)
b. zemljana posuda
9. graac vrbica
Poloaj je u blizini vrela Vrbice, juno od ceste SkradinBribirske Mostine. Godine 1906. na spomenutom su poloaju sluajno
pronaene eljezne ostruge viii.ix. vieka. Nalazite je obiao
L. Marun i utvrdio da se radi o grobu orijentiranom u pravcu zapadistok, nainjenom od tesanih ploa povezanih bukom, kojima je i dno bilo poploano. Marun istie kako je to najljepe
zidan grob to ga je dotad istraio. U grobu su bila dva pokojnika,
a ostaci jednoga bili su skupljeni kod nogu drugoga. Uz desni bok
pokojnika in situ pronaao je no u eljeznim koricama i ulomke
eljezne strjelice za koju navodi da je takoer bila u koricama.
Kod nogu su jo otkriveni i dijelovi garniture za zakopavanje
ostruga. U toj je prigodi Marun dao otvoriti jo dva groba, takoer
orijentirana u pravcu zapadistok. Jedan od njih bio je ukopan
u obinoj zemljanoj raci, a pokojnik prekriven velikom nepravilnom kamenom ploom. Drugi je bio bez pokrova, a raka je bila
obloena nepravilnim kamenom. Uz desni bok nalazio se eljezni
no slian onome u prvom grobu, a uz noge dvije neornamentirane zemljane posude obloene kamenjem. Na osnovi iznesenog
moe se zakljuiti da je rije o groblju s poganskim znaajkama
pokapanja. Poloaj nikada nije sustavno arheoloki istraen. Nalazi iz grobova danas se ne mogu identificirati meu predmetima
iz fundusa mhasa.
Lit. Marun 1998, 140141
grob 35
a. par bronanih lijevanih naunica sa sredinjim grozdolikim ukrasom, od jedne sauvani samo ulomci karike; dim. sauvane naunice 2,71,8 cm (T. 5,23)
grob 41
a. eljezni no s okovom korica; no, du. 16,5 cm, ir. otrice 1,5 cm;
okov 8,51,6 cm (T. 6,1)
grob 46
a. par bronanih ostrunih jeziaca u obliku tita, pri vrhu imaju po
tri bronane zakovice; 3,11,5 cm (T. 5,4)
b. ulomak ostrune petlje; preica je eljezna, a prednje proirenjebronano, u obliku ovalne ploice s rebrom po sredini (T. 5,5)
c ulomak eljezne ostrune kope; sauvana je preica ovalnog
oblika s ostatkom igle; pr. 2,8 cm (T. 5,5)
Grob 48
a. bronana sljepooniarka s jednom jagodom sastavljenom od dvi
ju upljih polutki glatke i neukraene povrine; 3,53,5 cm (T.
5,6)
7. ista velikapaljevine
Poloaj je na blagom pjeanom uzvienju izmeu sela Stankovaca
i iste Velike. Nije arheoloki istraen. Rekognosciranjem provedenim godine 1974. (J. Beloevi) zamijeeno je nekoliko grobova
s kamenom grobnom arhitekturom unitenih kopanjem pijeska.
Brojni povrinski nalazi slavenske keramike upuuju na zakljuak
da se radi o ostacima groblja na redove s poganskim nainom pokapanja.
Lit. Beloevi 1980, 63
10. grborezi mramorje

Poloaj Mramorje je u selu Grborezima, nekoliko kilometara
jugozapadno od Livna. Ranosrednjovjekovno groblje na redove
veim je dijelom preslojeno i uniteno kasnosrednjovjekovnim
grobljem. Od ukupno 266 grobova samo ih se 9 moe pripisati
ranosrednjovjekovnom razdoblju, a rije je o groblju s poganskim
znaajkama pokapanja. Nalazi su pohranjeni u Zemaljskome muzeju u Sarajevu.
Lit. Belagi,Basler 1964, Beloevi 19831984; Mileti 1989; Mileti 2001.
8. evrske ardalia baa

Poloaj je bio u negdanjim vrtovima ispred kua trojice brae
Ardalia u evrskama. Prema podacima koje je L. Marun dobio od
povjerenika V. Ardalia, u vrtu ispred kue dotinoga otkriveni su
grobovi s poganskim nainom pokapanja, koji su preslojili starije
groblje iz rimskoga razdoblja. Poblie se opisuje nekoliko grobova.
U prvom grobu, ograenom tesanim kamenjem, pronaen je uz
lijevu ruku srebrni prsten i ulomci ukraenog kotanog predmeta,
a uz noge zemljana posuda. U drugom, jednako ograenom grobu,
uz pokojnikovu lijevu ruku pronaena su dva noia, a uz noge
zemljana posuda, a u treem grobu, takoer su uz lijevu ruku pokojnika pronaeni noi, kremen i kotani koluti. Navodi se i
etvrti grob, s dvije srebrne naunice i bronanim prstenom, te
glinenom posudom na kojoj su bila urezana slova. Godine 1907.
otkupljeno je od vlasnika zemljita nekoliko kariica i staklenih
grob 112
a. tri zlatne naunice izraene u tehnici granulacije s grozdolikim
sredinjim ukrasom i ukrasima u obliku trokutia. Krajevi im zavravaju kvaicom i Spetljom; pr. kariica 1,4 cm, vis. 2,5 cm, vis.
sredinjeg ukrasa 0,9 cm (T. 7,9)
b. par srebrnih lijevanih naunica sa sredinjim grozdolikim ukrasom i dva koljenca na bonim stranama karike; pr. 1,8 cm, vis. 2,5
cm, vis. sredinjeg ukrasa 1,4 cm (T. 7,6)
c. dvije srebrne kariice kojima krajevi zavravaju kvaicom i petljom izvijenom prema van; pr. 1,21,5 cm (T. 7,8)
d. srebrna kariica rombinog presjeka ukraena punciranim rombovima i sa zavretkom u obliku Spetlje; pr. 1,8 cm (T. 7,7)
e. prsten od srebrnog lima sa sredinjim ovalnim proirenjem i
okruglim otvorom za umetanje uloka od dragog kamena ili stakla i kaneliranim obruem; pr. 2 cm (T. 7,5)
17
f. prsten od srebrnog iskucanog lima sa sredinjim ovalnim proirenjem koje je ukraeno urezanim motivom romba i koncentrinih
krunica; pr. 2 cm (T. 7,4)
g. srebrni lijevani torkves krunog presjeka s krajevima izvijenim
prema van, ukraen lijevanom imitacijom tordiranog ukrasa; pr.
12 cm, deb. 0,10,5 cm (T. 7,1)
h. ogrlica sa 8 nanizanih upljih ovalnih jagoda od iskucanog srebrnog lima i 9 sitnih zrna staklene paste ute i modre boje (T. 7,3)
h. zemljana posuda crvenkastosmee boje nainjena od neproiene gline, trbuasta oblika i oboda izvijenog prema van; vis. 12,5 cm,
ir. trbuha 13 cm (T. 7,2)
11. hrvace krtelj
Poloaj je uz podnoje istone padine brda zvanog Mihaljev brig
u Hrvacama. Pri kopanju kanala za vodovod godine 1984. na tom
je mjestu sluajno otkriveno desetak grobova, od kojih su neki
bili obloeni i pokriveni ploama od muljike, a drugi ukopani u
obinim zemljanim rakama. U jednom je grobu uz skelet pokojnika pronaen eljezni okov korica noa. Na osnovi toga nalaza te
ukopa u zemljanim rakama moe se pretpostaviti da je rije o groblju s poganskim znaajkama pokapanja. Groblje nije arheoloki
istraeno. Okov je pohranjen u Muzeju Cetinske krajine u Sinju.
Lit. Miloevi 1998, 147
12. jabuka kua a. krce
Selo Jabuka smjeteno je u jugoistonom dijelu Sinjskoga polja,
a poloaj nalazita na prostoru je obiteljske kue A. Krce.
Godine 1979. sluajno je otkriven grob obzidan ploama muljike
s poploanim dnom i pokrovom, s ostacima triju pokojnika i prilozima koji ukazuju da je rije o grobu s poganskim znaajkama
pokapanja. Slini grobovi nalaze se i na poloaju etrdesetak metara dalje. Nalazite nije arheoloki istraeno. Pronaeni predmeti pohranjeni su u Muzeju Cetinske krajine u Sinju.
Lit. Miloevi 1984, 183187; Miloevi 1998, 261262
nalazi iz groba:
a. eljezni srp; raspon luka 23,6 cm; ir. sjeiva 2,1 cm (T. 8,1)
b. eljezni srp; raspon luka 21 cm; ir. sjeiva 2,1 cm (T. 8,2)
c. eljezni no; du. 12,6 cm; ir. sjeiva 2,1 cm (T. 8,3)
d. zemljana posuda sivosmee boje; raena je runo pa su zamjetno vidljivi tragovi obraivanja prstima i struganjem na njezinim
vanjskim i unutranjim stijenkama; nejednako je peena; vis. 10,6
cm (T. 8,4)
13. jasensko kraljeva ograda
Selo Jasensko nalazi se 5 kilometara jugoistono od Sinja.
Poloaj Kraljeva ograda smjeten je u zaseoku Tomiima tik uz
seosku cestu. Godine 1975. ondje je sluajno otkriven jedan grob
obzidan i pokriven ploama muljike, s prilozima koji ukazuju na
poganski nain pokapanja. U blizini je otkriveno jo nekoliko slinih grobova bez nalaza. Poloaj nije arheoloki istraen. Pronaeni predmeti pohranjeni su u Muzeju Cetinske krajine u Sinju.
Lit. Miloevi 1984, 196199; Miloevi 1998, 187
nalazi iz groba:
a. eljezno ilo; du. 10,7 cm (T. 9,4)
18
b. eljezno kresivo i kremen; du. 6,4 cm, ir. 3,4 cm c. kremen (T.
9,1)
c. eljezna preica; vis. 4,8 cm, ir. 2,5 cm (T. 9,2)
d. eljezni cjevasti okov; du. 2,2 cm, pr. 0,8 cm (T. 9,3)
14. kai maklinovo brdo
Poloaj je na neobraivanom pjeanom platou 1,5 km jugozapadno od seoske crkve. Prva sustavna arheoloka iskopavanja proveo
je 1955. i 1957. Arheoloki muzej u Zadru (M. Sui), kada su otkrivena i istraena 42 groba. Godine 1967. sluajno su pronaeni
posuda, eljezni no i bronani pojasni jeziac, koji su inventar
jednog unitenog groba. Nakon toga Arheoloki muzej u Zadru
(J. Beloevi) ponovno provodi istraivanja kojima je otkriveno
jo 13 grobova. Svih 55 otkrivenih grobova pripada horizontu s
poganskim znaajkama pokapanja. U neposrednoj blizini groblja
na udaljenosti od samo nekoliko desetaka metara otkriveni su i
slavenski paljevinski grobovi. Dio nalaza pohranjen je u Arheolokome muzeju u Zadru, a dio u Muzeju hrvatskih arheolokih
spomenika u Splitu.
Lit. Beloevi 1975; Beloevi 1980, 4446; Beloevi 1982; Beloevi 19831984.
grob 20
a. eljezni srp; du. 26 cm; ir. sjeiva 0, 24 cm (T. 10,1)
b. eljezno ilo; du. 11,3 cm (T. 10,2)
c. eljezni no; du. 28 cm; ir. sjeiva 3 cm (T. 10,5)
d. eljezni no; du. 16,1 cm; ir. sjeiva 2,8 cm (T. 10,6)
e. eljezna sjekira; du. 17 cm; ir. sjeiva 6 cm (T. 10,3)
f. zemljana posuda tamnosive boje, runo izraena, na vratu ukraena trima urezanim vodoravnim linijama; vis 12 cm, pr. otvora
12 cm; pr. dna 8 cm (T. 10,4)
grob 21
a. srebrna naunica sa sredinjim grozdolikim ukrasom u tehnici
granulacije; pr. 1,5 cm, vis. 2,6 cm, vis. sredinjeg ukrasa 1,5 cm (T.
11,1)
b. millefiori perla; pr. 1 cm, du. 1,9 cm (T. 11,2)
c. eljezni noi; du. 8 cm, ir. sjeiva 1,5 cm (T. 11,3)
d. zemljana posuda; vis. 14 cm pr.. oboda 11,5 cm, pr. dna 8 cm (T.
11,4)
e. zemljana posuda; vis. 12 cm, pr. otvora 9, 8 cm; pr. dna. 6,2 cm (T.
11,5)
grob 39
a. eljezni vrak strjelice listolikog oblika; vis. 10 cm; pr. tuljca za
nasad 1 cm (T. 12,2)
b. eljezno ilo; vis. 11,4 cm (T. 12,5)
c. ulomci eljeznog kresiva i dva kremena; du. oko 5,5 cm (T. 12,7)
d. eljezni no; du. 11,5 cm; ir. sjeiva 1,8 cm
e. ulomci eljeznih predmeta neutvrene namjene; du. 6cm; 5,7
cm; 3 cm (T. 12,6)
f. eljezna preica; okov 21,3 cm; du. igle 1,7 cm (T. 12,3)
g. zemljana posuda sive boje izraena na primitivnom lonarskom
kolu, na vratu ukraena trima urezanim vodoravnim linijama; vis.
10,2 cm, pr. otvora 10,5 cm, pr. dna 6,5 cm (T. 12,1)
katalog
grob 40
a. par srebrnih kariica sa Szavretkom; pr. 2,1 cm (T. 13,1)
b. ogrlica od modrih i utih zrnaca staklene paste (T. 13,2)
c. prsten od srebrnog iskucanog lima, zatvorenog koluta i s prednjim ovalnim proirenjem ukraenim urezanim motivom kria;
pr. 2,1 cm (T. 13, 3)
d. zemljana posuda; vis. 11 cm; pr. otvora 11 cm, pr. dna 7, 6 cm (T. 13,4)
Grob je jo sadravao eljezni noi i preice, koji nisu publicirani
grob 41
a. par srebrnih kariica s kvaicom i petljom koje su izvijene prema
van; pr. oko 2 cm (T. 14,2)
b. prsten od srebrnog iskucanog lima, zatvorenog koluta i s prednjim ovalnim proirenjem ukraenim urezanim motivom kria;
pr. 2,2 cm (T. 14,3)
c. vrpasti prsten od srebrnog iskucanog lima, zatvorenog koluta i
ukraen urezanim motivom kriia i cikcak linija (T. 14,4)
d. ogrlica sastavljena od utih i modrih zrnaca i kuglaste perle ukraene renjima (T. 14,5)
e. oteeni eljezni no; du. sauvanog dijela oko 8 cm, ir. sjeiva
1,6 cm (T. 14,1)
f. zemljana posuda sive boje izraena na primitivnom lonarskom
kolu (T. 14,6)
grob 47
a. ulomak eljezne britve sa zakovicom: du. 9, 5 cm; ir. 2 cm (T. 15,1)
b. eljezni no; du. oko 20,5 cm; ir. sjeiva 2,5 cm (T. 15,2)
grob 50
a. eljezno ilo; du. 18, 1 cm (T. 16,3)
b. eljezni no; du. 21,5 cm, ir. sjeiva 2,2 cm (T. 16,4)
c. eljezno kresivo i est kremena; du. 6,6 cm, ir. 4 cm (T. 16,1)
d. ulomak eljezne britve (?); du. 6,5 cm, ir. 3,4 cm (T. 16,2)
grob 52
a. par eljeznih ostruga; ostruni krakovi zavravaju nabranim preicama s okovima za privrivanje na obuu. Trn je masivan, a
baza mu je optoena mjedenom oplatom ukraenom rafiranim
trokutima i obrubljenom pseudogrnulama; vis. 18 cm, raspon izmeu krakova 9 cm, vis. trna 5 cm (T. 17,1)
b. eljezni jezici ostrune garniture sa zoomorfnim (pticolikim)
zavretkom; vis. 6 cm, ir. 2,7 cm (T. 17,2)
grob 53
a. srebrna naunica s grozdolikim sredinjim ukrasom i dva koljenca
na karici izraena u tehnici filigrana i granulacije; vis. 3 cm, sredinji ukras 1,6 cm (T. 18,1)
b. srebrna naunica s grozdolikim sredinjim ukrasom i dva koljenca
na karici izraena u tehnici filigrana igranulacije; vis. oko 3 cm,
sredinji ukras 1,3 cm (T. 18,2)
c. srebrni tordirani torkves sa zavrecima u obliku uice i prema van
izvijene kvaice; pr. 14 cm (T. 18,4)
d. ogrlica s nanizane dvije jagodice od zlatnog tijetenog lima i 13
utih i modrih zrnaca staklene paste (T. 18,3)
e. prsten od srebrnog iskucanog lima zatvorenog koluta i s prednjim
ovalnim proirenjem ukraenim orezanim kriem s krajevima

koji se ravaju; pr. 1,9 cm (T. 18,5)
f. zemljani koluti (uteg) crvenkaste boje nainjen od rimske opeke;
pr. 3,4 cm (T. 18,6)
grob 54
a. par srebrnih kariica s krajevima koji zavravaju petljom i kvaicom. Na jednoj je sauvan ostatak ukrasa od ovijene srebrne ice;
3 cm, 2,2 cm (T. 19,3)
b. ogrlica s nanizanim modrim i utim zrncima staklene paste i jednom viedijelnom perlom (T. 19,2)
c. zemljani koluti (uteg); pr. 1,7 cm (T. 19,5)
d. bronani lijevani polumjeseasti privjesak; vis. 4,5 vm, ir. 4,2 cm
(T. 19,1)
e. eljezni no; du. 14,3, ir. sjeiva 1,5 cm (T. 19,4)
grob 55
a. bronani lijevani pojasni jeziac ukraen biljnim ornamentom;
vis. 3,8 cm, ir. 1,9 cm (T. 20,5)
b. dvije viedijelne perle; 3,3 cm; 2,1 cm (T. 20,7)
c. eljezni no, du. 10 cm, ir. sjeiva 1,6 cm (T. 20,4)
d. eljezno kresivo i kremen; du. 6,3 cm, ir. 3,1 cm (T. 20,3; T. 20,6)
e. eljezni kolutalka; pr. 3 cm (T. 20,2)
f. zemljana posuda; vis. 12 cm, pr. otvora 9 cm; pr. dna 9 cm (T. 20,1)
15. kai razbojine
Poloaj Razbojine nalazi se u istonome dijelu Kaikog polja, na
blago uzvienom platou preko kojeg prolazi seoski put koji spaja
Kai sa Smiliem i Biljanima Donjim. Na tom je poloaju 1956.
godine Muzej hrvatskih arheolokih spomenika (D. Jelovina)
proveo sustavna arheoloka iskopavanja Otkriveno je ukupno 37
grobova, odnosno periferni dio velikoga groblja na redove koje se
prostiralo na junoj i jugoistonoj strani, a uniteno je pripremanjem terena za sadnju vinograda. Svi grobovi pripadaju horizontu
s poganskim znaajkama pokapanja.
Lit. Jelovina 1968; Beloevi 1980, 4849
grob 6
a. posuda nainjena od slabo proiene gline pomijeane s pijeskom; dobro je peena, a raena je na lonarskom kolu; s vanjske
i unutarnje strane zamjetljivi su tragovi modeliranja rukom; na
prijelazu vrata u trbuh urezan je lonarski znak; vis. 11 cm, pr.
otvora 9,5 cm, pr. dna 6 cm (T. 22,3)
grob 13
a. eljezni cjevasti rebrasti okov (oteen) (T. 21,3)
b. eljezna preica Doblika; du. 5,7 cm, ir. 5 cm (T. 21,2)
c. zemljana posuda tamnosive boje od proiene gline, izraena na
runom lonarskom kolu; vis. 13 cm, pr. otvora 10,8 cm, pr. dna 9
cm (T. 21,1)
grob 16
a. eljezna britva s konom oblogom sauvanom u tragovima; du.
8,5 cm, ir. 1,7 cm (T. 21,6)
b. kameni brus nepravilnog oblika s etiri uglaane strane; du. 3,5
cm, ir. 2,5 cm (T. 21,5)
19
c. zemljana posuda sivosmee boje od proiene gline, izraena na

runom lonarskom kolu. Vrat i trbuh ukraeni su trima eljastim valovnicama i jednim eljastim nizom vodoravnih linija; vis.
16,7 cm, pr. otvora 12 cm, pr. dna 8,5 cm (T. 21,4)
grob 17
a. posuda je tamnosive boje; nainjena je od dobro proiene gline;
dobro je peena, a raena je na runom lonarskom kolu; na ramenu je urezan lonarski znak; vis. 11,2 cm, pr. otvora 8,7 cm, pr.
dna 6,9 cm (T. 22,2)
b. eljezni no ravnog hrpta i povijenog sjeiva; du. 13,7 cm, ir. sjeiva 1,6 cm (T. 22,1)
grob 33
a. eljezni no sa eljeznim trapezastim koricama nainjenima od
presavijenog lima; du. noa 11,8 cm, ir. sjeiva 3 cm, du. korica
12,6 cm, ir. 1,54 cm (T. 23,3)
b. eljezno kresivo; du. 6,9 cm, ir. 3,5 cm (T. 23,2)
c. eljezno iloprobojac; du. 5,5 cm, deb. 0,7 cm (izgubljeno)
d. posuda tamnosive boje; nainjena je od dobro proiene gline;
dobro je peena, a raena je na lonarskom kolu; neukraena; vis.
14,3 cm, pr. otvora 10,8 cm, pr. dna 10 cm (T. 23,1)
grob 36
a. par bronanih kariica s krajevima koji zavravaju petljom izvijenom prema van i kvaicom; pr. oko 2 cm (T. 24,2)
c. oteena zemljana posuda crvenkastosive boje od proiene gline,
izraena na runom lonarskom kolu, ali sa znatno vidljivim tragovima runog doraivanja; vis. sauvanog dijela 7,5 cm, pr. dna 8
cm (T. 24,1)
16. kai vlaine
Poloaj se nalazi zapadno od seoske crkve u Kaiu. Nalazite je
gotovo u potpunosti uniteno kopanjem rovova za vojne vjebe.
Grobovi su se jasno uoavali na pjeanom terenu, a osobito oni
s tragovima paljevine i ostacima pepela i gara te razbijenih keramikih posuda. Najvjerojatnije je rije o grobovima s poganskim
nainom pokapanja. Nalazite nije arheoloki istraeno.
17. kijevo prinolom
Poloaj se nalazi oko 5 kilometara sjeverno od Kijeva, na mjestu
gdje se kopa graevinski pijesak. God. 1977. sluajno je otkriven
djeji grob ukopan u obinoj zemljanoj raci, u kojem je uz glavu
pokojnika pronaena zemljana posuda. Na tom je mjestu bilo jo
grobova, a meu nalazima se spominje i zemljana posuda razbijena odmah nakon vaenja. Sudei po nalazima i obliku grobova,
rije je o groblju s poganskim nainom pokapanja. Nalazite nije
arheoloki istraeno.
18. kninsko polje gugine kue (zemlja a. kalata)
Kninsko polje danas je sastavni dio grada Knina. Poloaj je uz Gugine kue na granici Kninskoga polja i Vrpolja, iznad nekadanje
Jundia krme (prema L. Marunu). Na tom je poloaju godine
20
1907. sluajno otkriven grob ukopan u obinoj zemljanoj raci s

jednim pokojnikom uz kojeg je pronaen ma. Pokojniku su ve
prije bile unitene noge, kada su zabaene i uz njih pronaene
ostruge. L. Marun biljei da je na istome poloaju bilo jo grobova, takoer u obinim zemljanim rakama, s nalazima zemljanih
posuda, a ti su uniteni obavljanjem poljodjelskih radova.
Iz iznesenog moe se zakljuiti da je rije o groblju s poganskim
znaajkama pokapanja. Ma, koji je pohranjen u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika, u literaturi je donedavno bio krivo
pripisan nalazitu Orli.
Lit. Marun 1998, 152, 158; Jelovina 1986, T. XVIII, 208; Zekan
1992, 131132; HiK (katalog) 2000, 268269
nalaz iz unitenoga groba:
a. eljezni dvosjekli ma s jabuicom podijeljenom u sedam reanja i
kraom neukraenom nakrsnicom zaobljenih rubova; sjeivo je da
mascirano; du. 96 cm, balak 15 cm, nakrsnica 10,2 cm (T. 91,1)
19. koljani gornji vukovia most
Poloaj nalazita je 400 metara zapadno od Crkvine u Gornjim
Koljanima, nedaleko od negdanjeg Vukovia mosta, na Duvnjakovim njivama uz lijevu obalu Cetine, uz nekadanje raskrije
putova za Dragovi i Jeevi. Danas je potopljen Perukim jezerom. Godine 1897. sluajno su otkrivena tri groba orijentirana u
pravcu zapadistok, a na istome mjestu osim ovih navodno nije
bilo drugih grobova. Prvi je grob bio ukopan u obinoj zemljanoj
raci, a pokojnik pokopan u lijesu oblijepljenom bijelom glinom.
Uz njegov lijevi bok otkriven je ma s pripadajuom garniturom.
U istom su grobu naknadnim istraivanjem uz noge pokojnika
otkrivene ostruge s garniturama za zakopavanje. Na pojasu se
nalazio eljezni cjevasti okov, a iznad glave takoer ulomak eljeza neutvrene namjene. Pokojnik u drugom grobu bio je pokopan
u zemlju bez lijesa, a uz njegovu lijevu bedrenu kost otkriveni
su kremen i kresivo. To je kresivo naknadno, u dijelu literature,
krivo pripisano prvom grobu. Od treeg groba sauvale su se samo
potkoljenine kosti pokojnika. Sva tri groba pripadaju horizontu
s poganskim znaajkama pokapanja. Nalazi su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Radi 1897; Marun 1897; Miloevi 1998, 127; HiK (katalog)
2000, 274275
grob 1
a. eljezni dvosjekli ma s jabuicom podijeljenom u pet reanja
odijeljenih ljebovima ukraenim rovaenom srebrnom icom;
nakrsnica je dua i ima zaobljene krajeve; du. 95 cm, nakrsnica
12,5 cm (T. 25,1)
b. bronani jeziac garniture maa; izduenog Uoblika s pet rupica
za zakovice pri vrhu, od kojih su sauvane dvije; du. 10,7 cm, ir.
1,3 cm (T. 25,4)
c. bronani okov garniture maa trolisnog oblika; du. 4,5 cm, ir.
ploica 2,8 cm (T. 25,2)
d. tri bronana okova garniture maa ovalnog oblika; du. 5,4 cm, ir.
3 cm (T. 25,3)
e. bronana pojasna kopa s polukrunom preicom nabranog oboda i etvrtastim okovom s dvije zakovice; du. 5 cm, ir. preice
4,7 cm (T. 25,5)
katalog
f. par eljeznih ostruga s krakovima koji zavravaju preicama s nabranim obodom i okovom s dvije zakovice; podui stoasti trn
obavijen je mjedenom oplatom ukraenom motivom rafiranih
trokuta i optoenom zrnatim nizom; du. 18 cm, raspon izmeu
ostrunih krakova 9 cm (T. 25,7)
g. eljezni jeziac ostrune garniture titastog oblika s ploicom s
etiri bronane zakovice; du. 5,4 cm, ir. 2,7 cm. (T. 25,8)
h. eljezna kopa ostrune garniture s polukrunom preicom i etvrtastim okovom; du. 5 cm, ir. preice 4,5 cm (T. 25,9)
i. eljezna petlja ostrune garniture s prednjom ovalnom ploicom
titastog oblika; du. 1,8 cm, ir. 3,5 cm (T. 25,10)
Napomena: Grob je sadravao i eljezni cjevasti pojasni okov ukraen ljebovima i kanelurama, koji je danas izgubljen. (T. 25,6)
20. liane ostrovike nimci
Poloaj je u zaseoku Nimcima, ispod Nimake grede, oko 300 m
juno od eljeznike pruge ZadarKnin. Pri kopanju temelja za
garau sluajno je otkriven grob. Na istome su mjestu i prije pronalaeni grobovi, a u jednome se nalazila zemljana posuda, to
ukazuje da je rije o groblju s poganskim znaajkama pokapanja.
Nalaz se uva u Arheolokome muzeju u Zadru.
Lit. Juri 1988; Juri 1987; Juri 19941995, 403
nalaz iz groba:
a. eljezni no s okovom i bronanim zakovicama; du. 20,5 cm, ir.
sjeiva 2,5 cm (T. 92,2)
21. livno groblje sv. ivo
Groblje sv. Ivo nalazi se na desnoj obali rijeke Bistrice, na prostoru i
u okoliu bolnice u Livnu. Rije je o kompleksnom nalazitu sa slojevima kasnoantikoga i ranokranskog razdoblja i arhitektonskim
ostacima kasnosrednjovjekovnog samostana. Arheoloka istraivanja na ovom nalazitu proveli su zajedniki Zemaljski muzej i Zavod za zatitu spomenika kulture iz Sarajeva (T. Glava, B. Marijan),
u suradnji s fra B. M. Vrdoljakom iz Franjevakog muzeja u Livnu.
Tim je iskopavanjima otkriveno nekoliko kasnoantikih grobova i
onih iz ranosrednjovjekovnog razdoblja, a pripadaju horizontu s
poganskim znaajkama pokapanja. Ti raniji grobovi uglavnom su
uniteni brojnim kasnosrednjovjekovnim i novovjekovnim ukopima. Rezultati istraivanja nisu publicirani. Predmeti su pohranjeni
u Franjevakom muzeju i Galeriji Gorica u Livnu.
Lit. Glava 1994; Petrinec, eparovi, Vrdoljak 1999.
grob 2
a. eljezni no; du. 25,3 cm (T. 26,4)
b. eljezni no; du. 14,2 cm, ir. sjeiva 2 cm (T. 26,3)
c. eljezno kresivo; du. 6,2 cm (T. 26,2)
d. zemljana posuda sivocrne boje raena na spororotirajuem lonarskom kolu s vidljivim tragovima doraivanja rukom; vis. 10,5
cm, pr. otvora 9,5 cm, pr. dna 9,2 cm (T. 26,1)
grob ispod zvonika
a. ogrlica sastavljena od 38 zrnaca od stakla i staklene paste; 31 zrno
je plave boje, dva su bijele, jedno je ute, a dva su arena (T. 27,1)
b. eljezna alka, djelomino oteena, pr. 1,1 cm (T. 27,2)
c. eljezni no; du. 7,8 cm, ir. sjeiva 1,1 cm (T. 27,3)
grob na zidu iza zvonika

a. par srebrnih naunica sa sredinjim ukrasom zvonolikog oblika
nataknutim na kariku i s dva bona koljenca od ovijene ice; jedna
je naunica nepotpuna; izraene su u tehnici filigrana i granulacije; vis. 4 cm, pr. karika 1,7 cm (T. 28,1)
b. ogrlica sastavljena od 25 zrnaca staklene paste od kojih je 7 modre,
a 18 ute boje (T. 28,2)
a. eljezna strjelica u obliku iljka; du. 7,2 cm (T. 27,4)
22. ljuba kosa
Poloaj se nalazi na platou Kosa dugom 3 kilometra, smjetenom
iznad Ljupa, gdje se nalazi velik broj prapovijesnih humaka.
U jednom od tih humaka pljakai su naili na grobove u kojima
je bilo glinenih posuda, eljeznih noeva, ostruga i drugih predmeta. Od tih je nalaza spaena samo jedna posuda. Tona lokacija
groblja nije utvrena. Sudei po nalazima, nedvojbeno se radi o
groblju s poganskim nainom pokapanja.
Lit. Beloevi 1972, 128; Beloevi 1980, 59
23. ljuba krneza
Poloaj se nalazi nekoliko kilometara istono od Nina, u Ljuba
kom zaljevu, u polju, na granici sela Ljubaa i Krneze, a u neposrednoj blizini srednjovjekovne crkvice Gospe od Sniga. Na jednom od triju humaka na tom poloaju bili su vidljivi uniteni
grobovi s kamenom arhitekturom. Prema kazivanju mjetana, u
grobovima na koje su nailazili tijekom poljodjelskih radova bilo
je zemljanih posuda. Ta okolnost ukazuje da je rije o grobovima
s poganskim nainom pokapanja.
24. morpolaa koria / tubia kue
Poloaj se nalazi u selu Morpolaa nedaleko od koria kua, u blizini romanike crkve sv. Petra. Obavljanjem poljodjelskih radova
i amaterskim istraivanjima ondje je 1908. i 1910. otkriven i uniten velik broj grobova, koji su svakako pripadali jednom od najznaajnijih dosad registriranih grobalja s poganskim znaajkama
pokapanja. Neke od nalaza otkupio je L. Marun, koji je naknadno
obiao ve devastirano nalazite. U njegovim zabiljekama sauvani su dragocjeni podaci o okolnostima otkria i grobnim nalazima. Najvei broj grobova bio je ukopan u obinim zemljanim
rakama, a pojedini pokojnici i u drvenim ljesovima. Takoer su
zapaeni grobovi s jednostavnim kamenim ogradama i pokrovom
od nepravilnih kamenih ploa. U svima je bio pokopan po jedan
pokojnik i svi su bili orijentirani u pravcu zapadistok. U jednom
od grobova (grob A) pronaen je prelomljeni ma i eljezne, loe
sauvane ostruge, te slomljeno eljezno ilo i strjelica. U grobu
do prethodnog (grob B) su uz noge pokojnika pronaene pozlaene ostruge s garniturama za zakopavanje i zemljana posuda, a
na pojasu kopa. U ostalim grobovima pronalaene su zemljane
posude, preteito uz noge pokojnika, a Marun navodi da je za
Muzej otkupio najveu dotad otkrivenu takvu posudu. Veoma su
brojno bili zastupljeni vei i manji eljezni noevi, kojih je za
Muzej otkupio 26. U jednom je grobu otkrivena itava vjedrica, a
skupljeno je mnogo obrua vjedrica iz drugih grobova. Takoer je
21
Sl. 4 drijac u Ninu
pronaeno nekoliko eljeznih srpova od kojih je Marun uzeo sa

sobom dva cijela. Otkrivene su jo 3 eljezne strjelice, 2 kresiva, 1
bronani praporac, ulomak pletenog eljeznog pancira, 3 glinena
kolutia, nekoliko ulomaka slomljene srebrne ogrlice u (najvjerojatnije torkves), obina srebrna kariica sa Szavretkom, 1 srebrna pozlaena naunica s granuliranim ukrasom, mnotvo obinih
kariica od kojih je za Muzej otkupljeno njih 6, zatim 2 srebrna
prstena s urezanim ukrasima u obliku cvijeta i kria (najvjerojatnije prstenje od iskucanog srebrnog lima s rombinim ili ovalnim
proirenjem), 1 obini bronani prsten i 1 rimska fibula. Osim
maa, pozlaenih ostruga i jedne eljezne ostruge nita od tih nalaza ne moe se danas identificirati meu predmetima u fundusu
Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika. Ma, koji je slomljen,
bio je donedavno krivo atribuiran, i to dvama nalazitima; jabuica se pripisivala nalazitu Plavno kod Kina, a sjeivo nalazitu
Graac kod Skradina. Pozlaene su ostruge u cjelokupnoj literaturi, pa i najnovijoj, koja se njima bavila, krivo pripisane nalazitu
BiskupijaCrkvina (tzv. grob u oteenom sarkofagu). Arheoloki
muzej u Zadru uva jednu eljeznu sjekiru, koja potjee s istog
nalazita.
Lit. Marun 1998, 162164, 192193.; Vinski 1981, 26, 31, T. XII,
18.Zekan 1992, 134; HiK (katalog) 2000, 226227, 284285;
Petrinec 2006, 2136, sl. 3
grob a
a. eljezni dvosjekli ma s dvodijelnom jabuicom, koja ima trokuta-
22
sto oblikovani vrh; nakrsnica je kratka i masivna; du. 98 cm, du.

nakrsnice 8,2 cm (T. 29,1)
b. veoma oteena eljezna ostruga s krakovima koji zavravaju
ovalnim preicama; kratak trn u bazi ukraen je trima plastinim
rebrima; du. 13,5 cm, raspon meu krakovima 7 cm (T. 29,2)
grob b
a. par pozlaenih bronanih ostruga s krakovima koji zavravaju
ploicama sa po est srebrnih zakovica optoenih nizom zrnaca;
trnovi su oteeni, sauvane su baze ukraene naizmjenino rafiranim trokutima; ostruni luk ukraen je rovaenim viticama; vis.
12,5 cm, raspon meu ostrunim krakovima 8 cm (T. 30,1)
b. bronani pozlaeni jeziac ostrune garniture sa zavretkom u
obliku pupoljka i trima srebrnim zakovicama optoenim zrnatim
nizom; povrina je ukraena rovaenim viticama; du. 3,1 cm, ir.
1,8 cm (T. 30,2)
c. par bronanih pozlaenih kopi s etvrtastim preicama nabranog
okvira ukraenog rovaenim viticama , te trapezastim okovima s
dvije zakovice; du. 3,7 cm, ir. preica 3 cm (T. 30,34)
d. par pozlaenih bronanih petlji s nabranim ploicama ukraenim
rovaenim viticama; du. 2 cm, ir. 2,3 cm (T. 30,34)
a. eljezna sjekira; du. oko 12 cm, ir. sjeiva oko 5,5 cm (T. 96,2)
katalog
25. nin materiza

Humak Materiza smjeten je kilometar jugoistono od Nina, lijevo od ceste koja vodi u Zemunik. Groblje je bilo smjeteno u
periferiji humka s njegove jugoistone i sjeverozapadne strane.
Arheoloka iskopavanja na ovom je nalazitu proveo Arheoloki
muzej u Zadru, i to 1948. (M. Sui) i 1955. godine (M. Sui i .
Batovi). Otkriveno je ukupno 29 grobova od kojih 3 ne pripadaju groblju o kojem je rije, ve su naknadno ukopani u humak u
kasnijem srednjem vijeku. Svih 26 ranosrednjovjekovnih grobova
pripada horizontu s poganskim nainom pokapanja.
Lit. Beloevi 1973a; Beloevi 1980, 1921
grob 15
a. Prsten od iskucanog bronanog lima, preklopljenih krajeva, s prednjim rombinim proirenjem, neukraen; pr. 2,1 cm (T. 86,7)
26. nin drijac
Poloaj se nalazi na obali plitkoga i muljevitoga Ninskog zaljeva, nekoliko stotina metara zrane linije sjeveroistono od Nina.
Sustavna arheoloka iskopavanja proveo je, u est kampanja,
1969.1971., 1974. i 1977., Arheoloki muzej u Zadru (J. Beloevi), a otkrivena su i istraena ukupno 334 groba ,od kojih veina
pripada horizontu s poganskim znaajkama pokapanja, a nekoliko
njih ranoj fazi horizonta s kranskim nainom pokapanja. Nalazi
su pohranjeni u Arheolokome muzeju u Zadru.
Lit. Beloevi 1980, 2243; Beloevi 1980a; Beloevi 2007.
grob 15
a. par pozlaenih srebrnih naunica sa sredinjim ukrasom u obliku
stiliziranoga grozda i dva koljenca nainjena od vjenia granula
na karici; karike im zavravaju S petljom i kvaicom; vis. 3 cm; pr.
karike 2 cm (T. 31,2)
b. veoma oteen dvodijelni kotani ealj; du. sauvanih ulomaka
1 cm, 3 cm (T. 31,1)
c. eljezni no sa eljeznim okovom korica; du. oko 16 cm, ir. sjeiva 2 cm (T. 31,3)
grob 20
a. eljezno ilo; du. 10 cm (T. 32,3)
b. eljezna preica; 33,7 cm (T. 32,1)
c. eljezni no sa eljeznim okovom korica; du. 24 cm, ir. sjeiva 3
cm (T. 32,2)
grob 44
a. eljezno ilo; du. 10 cm (T. 33,3)
b. eljezni no: du. 14 cm, ir. sjeiva 3 cm (T. 33,1)
c. oteeno eljezno kresivo i dva kremena: du. 6 cm (T. 33,2)
grob 48
a. par srebrnih naunica s lijevanim sredinjim grozdolikim ukrasom i dva koljenca; pr. karika 1,5 cm (T. 35,1)
b. bronani prsten Dpresjeka i rastavljenih krajeva; pr. 2,2 cm (T.
35,2)
c. ogrlica sastavljena od 11 modrih zrna staklene paste (T. 35,3)
d. kotani iglenik krunog presjeka ukraen geometrijskim motivom
viseih trokuta; du. sauvanog dijela 5,4; pr. 1,2 cm (T. 35,5)
e.
f.
g.
h.
dvije eljezne igle ovijene tekstilnom niti; du. 4 cm (T. 35,5)

eljezni no; du. 9,5 cm, ir. sjeiva 1,6 cm (T. 35,7)
zemljani koluti (uteg); pr. 3,3 cm
zemljana posuda sivocrne boje, nainjena na primitivnom lonar
skom kolu (tragovi njegove osovine vidljivi na dnu); neukraena;
vis. vis. 12 cm, pr. otvora 11 cm; pr. dna 8,5 cm (T. 35,6)
i. eljezni predmet nepozante namjene; du. 4,2 cm (T. 35,4)
a.
b.
c.
d.
grob 50
eljezna strjelica oblika iljka; du. 8 cm (T. 36,2)
eljezna strjelica listolikog oblika; du. 7 cm (T. 36,1)
eljezni no, du. 12 cm, ir. sjeiva 1 cm (T. 36,3)
zemljana posuda; vis. 10 cm; pr. otvora 8 cm, pr. dna 7 cm (T.
36,4)
grob 53
a. par kariica s petljom izvijenom prema van i kvaicom; pr. 2,2 cm
(T. 37,1)
b. prsten od srebrnoga raskovanog lima zatvorenog obrua ukrae
nog s dva niza tokastih uboda; ima prednje ovalno proirenje
ukraeno tokastom krunicom; pr. 1,9 cm (T. 37,3)
c. prsten od srebrnog raskovanog lima zatvorenog obrua ukrae
nog nizovima tokica; ima prednje rombino proirenje, koje je
proupljeno, a u donjem dijelu ukraeno osmerokrakim kriem s
tokicama na vrhovima; pr. 1,9 cm (T. 37,2)
d. eljezni no; du. 13 cm, ir. sjeiva 1,6 cm (T. 37,4)
grob 54
a. prsten od srebrnog raskovanog lima preklopljenih krajeva s pred
njim ovalnim proirenjem i obruem ukraenim tokastim ukra
som u obliku pletenice; pr. 1,9 cm (T. 34,2)
b. oteeni prsten od srebrnog raskovanog lima s prednjim ovalnim
proirenjem ukraenim krunicama i tokicama; pr. oko 2 cm (T.
34,3)
c. ogrlica sastavljena od 19 zrnaca modre staklene paste (T. 34,1)
d. kotani iglenik cilindrinog presjeka ukraen geometrijskom orna
mentom urezanih rombova s bronanom alkom i kariicom za vje
anje; du. iglenika 9 cm; pr. alke 1,6 cm, pr. karike 1,8 cm (T. 34,4)
e. eljezni no; 11,4 cm; ir. sjeiva 1,9 cm (T. 34,5)
grob 55
a. kotani ealj; du. 7,8 cm, ir. 3,8 cm (T. 37,6)
b. ulomak eljeznog noa; du. 6,3 cm, ir. 2,5 cm (T. 37,5)
a.
b.
c.
d.
e.
grob 57
eljezni no; du. 10 cm, ir. sjeiva 2,3 cm (T. 38,7)
eljezni no; du. 8,5 cn, ir. sjeiva 1,8 cm (T. 38,1)
3 ulomka kremena (T. 38,2)
etiri eljezna avla; du. 913 cm (T. 38,36)
zemljana posuda sivocrne boje; nainjena na primitivnom lonar
skom kolu (tragovi njegove osovine vidljivi na dnu); na prijelazu
vrata u trbuh ukraena dvjema usporednim urezanim linijama;
vis. 11, 2 cm; pr. otvora 9 cm; pr. dna 7,8 cm (T. 38,8)
grob 62
a. par zlatnih naunica sa sredinjim grozdolikim ukrasom i dva ko
23
b.
c.
d.
e.
f.
g.
ljenca od vjenia zrnaca; izraene su u tehnici filgirana i granu

lacije; vis. 3 cm, r. karike 1,5 cm (T. 39,4)
par srebrnih naunica sa sredinjim grozdolikim ukrasom i dva
koljenca od vjenia zrnaca; izraene su u tehnici filigrana i gra
nulacije; vis.3,2 cm, pr. karike 1,8 cm (T. 39,5)
nepotpuni prsten od bronanog raskovanog lima s prednjim oval
nim proirenjem s rombinim izrezom po sredini; pr. 2,1 cm (T.
39,7)
eljezni no; du. 10 cm, ir. sjeiva 1,1 cm (T. 39,3)
eljezni no; du. 10,5 cm, ir. 1,2 cm (T. 39,2)
zemljana posuda crne boje; nainjena na primitivnom lonar
skom kolu su vidljivi na dnu; neukraena; vis. 12,2 cm; pr. otvora
9,7 cm; pr. dna 7,5 cm (T. 39,8)
srebrni denar Lotara I. (T. 39,6)
grob 65
a. bronana kariica s petljom izvijenom prema van i kvaicom; pr.
2 cm (T. 40,3)
b. prsten od srebrnog raskovanog lima preklopljenih krajeva i s pred
njim rombinim proirenjem; pr. 2 cm (T. 40,5)
c. prsten tankog koluta polukrunog presjeka sa zalemljenom pra
vokutnom neukraenom ploicom; pr. 2,2 cm (T. 40,4)
d. kotani iglenik cilindrinog presjeka ukraen urezanim mrea
stim ornamentom s bronanom alkom i laniem za vjeanje;
vis. iglenika 5,5 cm; alka 1,51,5 cm, pr. karika lanca oko 1 cm (T.
40,1)
e. etiri zrna ogrlice od staklene paste (T. 40,6)
grob 70
a. eljezni no sa eljeznim okovom uvrenim trima zakovicama;
du. 15,2 cm, ir. 2,5 cm (T. 39,1)
a.
b.
c.
d.
e.
f.
grob 74
masivna eljezna ostruga kojoj krakovi zavravaju nabranom pre
icom s okovom pomou kojih se privrivala na obuu; vis. 19,6,
raspon izmeu krakova 9,4 cm (T. 41,5)
eljezni no; du. 14,6 cm, ir. sjeiva 2 cm (T. 41,2)
eljezno kresivo i dva kremena; du. 6,2 cm, ir. 3 cm (T. 41,4)
zemljana posuda nainjena na primitivnom lonarskom kolu (tra
govi njegove osovine vidljivi na dnu); neukraena; vis. 11,9 cm, pr.
eljezna preica (T. 41,6)
grob 76
a. zemljana posuda raena na runom lonarskom kolu, od gline po
mijeane sa zrncima kalcita. Na trbuhu ima urezan znak u obliku
slova X; vis. 11, 5 cm, pr. otvora 9,2 cm, pr. dna 7 cm (T. 42,1)
b. ulomak eljeznog avla (T. 42,2)
c. 24 ulomka rimskoga stakla razliitih boja i veliina (T. 42,3)
grob 104
a. par srebrnih naunica sa sredinjim oteenim ukrasom u obliku
granuliranih trokutia i dvije bone jagode od srebrnog iskucanog
lima; karike su ukraene apliciranim nabranim filigranskim niti
ma; vis. 2,7, ir. 2,2 cm (T. 43,2)
24
b. prsten od srebrnog raskovanog lima preklopljenih krajeva i s pred

njim ovalnim proirenjem ukraenim urezanim rombom formi
ranim od krunica s tokom u sredini i tremoliranih linija; obru
ukraen cikcak linijom; pr. 1,9 cm (T. 43,5)
c. prsten od srebrnog raskovanog lima, zatvorenog obrua i s pred
njim ovalnim proirenjem, koje nije ukraeno; pr. 2,1 cm (T.
43,3)
d. ogrlica sastavljena od 9 sitnih perli staklene paste i jedne vee re
njaste perle (T. 43,3)
f. ulomak kamenog brusa (T. 43,7)
a.
b.
c.
d.
e.
grob 108
prljen crvene boje raen od rimske opeke; pr. 3 cm (T. 43,8)
perla mille fiori od staklene paste, du. 1,8 cm (T. 43,9)
eljezni no; du. 14,4 cm, ir. otrice 1,8 cm (T. 43,10)
prsten od srebrnog raskovanog lima; pr. 2 cm (T. 43,11)
prsten od srebrnog raskovanog lima; pr. 2 cm (T. 43,12)
grob 122
a. bronani praporac; 2,53 cm (T. 44,3)
b. eljezni no; du. 10,5 cm, ir. otrice 1,5 cm (T. 44,1)
c. zemljana posuda trbuastokruna oblika, tamnosmee boje, s cr
nim mrljama; vis. 11,2 cm, pr. otvora 10,5 cm, pr. dna 7,6 cm (T.
44,2)
grob 125
a. eljezno kresivo oblika lire i dva kremena; du. 5,7 cm, ir. 2,9 cm
(T. 45,1)
b. rimski bronani novac; pr. 1,8 cm (T. 45,2)
grob 128
a. dvoredni kotani ealj s dvije eljezne zakovice, po sredini ojaan
kotanim letvicama; du. 8,2 cm, ir. 3,7 cm (T. 45,3)
b. zemljana posuda trbuastokruna oblika, oker boje, s udubljenjem
pri dnu; vis. 10,9 cm, pr. otvora 8,3 cm, pr. dna 7,4 cm (T. 45,4)
grob 138
a. par bronanih sljepooniarki s jednom jagodom; pr. 3 cm, du.
jagode 1,4 cm. (T. 46,8)
b. bronani prsten trokutasta presjeka, spojen zakovicom; pr. 2,3 cm
(T. 46,5)
c. eljezni avao; du. 6,3 cm (T. 46,7)
grob 145
a. eljezni no s okovom korica s tri zakovice; du. 15 cm, ir. otrice
1,5 cm, du. okova 10,3 cm (T. 47,1)
b. eljezni okovi neutvrenog predmeta; du. 9,1 cm, ir. 0,8 cm (T.
47,2)
grob 146
a. eljezna britva (sklopivi no); du. zatvaraa 7,2 cm, ir. 2,1 cm,
du. sjeiva 6 cm, ir. sjeiva 1,3 cm (T. 46,1)
b. eljezni no; du. 20,3 cm, ir. otrice 3 cm (T. 46,4)
c. eljezno kresivo i dva kremena; du. 5,2 cm, ir. 3,1 cm (T. 46,3)
d. eljezni avao (T. 46,2)
katalog
grob 150
a. par oteenih srebrnih kariica s dva koljenca od ovijene filigran
ske ice; pr. 2 cm (T. 48,3)
b. prsten od raskovanog srebrnog lima s obruem preklopljenih kra
jeva i s ovalnim prednjim proirenjem ukraen cikcak linijama
formiranim od crtica i krunica; pr. 2 cm (T. 48,4)
d. ogrlica sastavljena od zrnaca staklene paste i jedne vee mozaia
ste perle (T. 48,2)
e. eljezni no; du. 9 cm, ir. sjeiva 1,8 cm (T. 48,5)
f. zemljana posuda raena na primitivnom lonarskom kolu (trago
vi njegove osovine vidljivi na dnu); neukraena; vis. 12,4 cm, pr.
g. etiri eljezna avla; du. 7,4 do 12 cm (T. 48,710)
grob 160
a. eljezni no; du. 19,2 cm, ir. otrice 3,3 cm (T. 49,2)
b. dva eljezna kljua; 84,5; 8,34,5 cm (T. 49,56)
c. zemljana posuda izraena na runom lonarskom kolu, tamnosme
e boje. Na ramenu je ukraena etirima jednotranim vodoravnim
linijama; vis. 10,7 cm, pr. otvora 9,4 cm, pr. dna 7,8 cm (T. 49,3)
d. zemljana posuda izraena na runom lonarskom kolu, neujedna
eno peena, svjetlocrvene boje. Po sredini dna ima kruno udu
bljenje; vis. 5,7 cm, pr. otvora 5,5 cm, pr. dna 4,6 cm (T. 49,4)
e. zemljana posuda izraena na runom lonarskom kolu, trbua
stog oblika, crnosmee boje; vis. 12,3 cm, pr. otvora 10,4 cm, pr.
dna 7,8 cm (T. 49,1)
grob 161
a. par eljeznih ostruga s krakovima koji zavravaju kopom s pre
icom nabrana oboda i okovom s tri zakovice optoene zrnatim
nizom; baza trna optoena im je mjedenom oplatom ukraenom
motivom rafiranih trokuta i obrubljenom zrnatim nizom; vis. 19
cm, raspon izmeu ostrunih krakova 9,8 cm. (T. 50,1)
b. dvije eljezne kope ostrune garniture s nabranim pravokutnim
preicama i etvrtastim okovima sa po dvije zakovice; preice
4,22,5 cm, okovi 32,8 cm (T. 50,24)
c. dva eljezna zoomorfna jezica ostrune garniture; vis. 6,7 cm, ir.
2,7 cm (T. 50,24)
d. dvije eljezne petlje ostrune garniture s prednjom ploicom
ovalna oblika; du. 4,1 cm, ir. 2,8 cm (T. 50,24)
e. vrak eljezne strjelice listolikog oblika; du. 14 cm (T. 51,1)
f. vrak eljezne strjelice listolikog oblika; du. 11, 2 cm (T. 51,4)
g. vrak eljezne strjelice listolikog oblika; du. 10 cm (T. 51,5)
h. vrak eljezne strjelice listolikog oblika; du. 11, 5 cm (T. 51,6)
i. vrak eljezne strjelice u obliku iljka; du. 9,8 cm (T. 51,7)
j. vrak eljezne strjelice u obliku iljka; du. 8,8 cm (T. 51,2)
k. vrak eljezne strjelice u obliku iljka; du. 11, 6 cm (T. 51,3)
l. eljezni no s kanalom za otjecanje krvi; du. 31 cm, ir. sjeiva 3,5
cm (T. 51,12)
m. eljezni no; du. 13,5 cm, ir. sjeiva 1,7 cm (T. 51,11)
n. eljezno kresivo i kremen; du. 7,5 cm, ir. 3,8 cm (T. 51,8)
o. eljezna pojasna kopa polukrune preice i pravokutnog okova s
dvije zakovice, du. 4,4 cm, ir. preice 3,6 cm (T. 51,9)
p. jelenji paroak ukraen prikazom stabla, kria i dviju nasuprotno po
stavljenih ivotinja; du. 15,2 cm, vis. 12,4 cm, deblj. 3,2 cm (T. 50,5)
r. bronana zakovica; pr. 0,9 cm (T. 50,6)
grob 166
a. par eljeznih ostruga kojima krakovi zavravaju ploicama sa est
zakovica; trnovi su u bazi ukraeni s dva prstenasta plastina re
bra; vis. 15,5 cm, raspon izmeu ostrunih krakova 9 cm (T. 52,2)
b. dva eljezna jezica ostrune garniture Uoblika, s tri zakovice
pri vrhu; vis. 4,3 cm, ir. 2,5 cm (T. 52,3)
c. eljezni no s kanalom za otjecanje krvi; du. 30,3 cm, ir. sjeiva
3,9 cm (T. 52,1)
d. eljezni vrak strjelice oblika lastin rep; du. 7,4 cm (T. 52,4)
grob 167
a. par eljeznih ostruga s krakovima koji zavravaju ploicama sa
est zakovica; trnovi su djelomino sauvani, a u bazi imaju pla
stino profilirano rebro; vis. 16,4 cm, raspon izmeu krakova 9,3
cm (T. 53,1)
b. dvije eljezne kope ostrune garniture ovalnih preica i etvrta
stih okova sa po tri zakovice; preice 4,2,4 cm, okovi 2,62,2 cm
(T. 53,24)
c. dva eljezna jezica ostrune garniture Uoblika i s etiri zakovi
ce pri vrhu; vis. 4,5 cm, ir. 2,8 cm (T. 53,24)
d. dvije petlje ostrune garniture s prednjom ploicom ovalnog obli
ka; du. 4 cm, ir. 2,4 cm (T. 53,24)
f. eljezni no; du. 15,7 cm, ir. sjeiva 2,3 cm (T. 53,10)
g. eljezni vrak strjelice oblika lastaviji rep; du. 10,1 cm, ir. sje
iva 1,2 cm (T. 53,6)
h. eljezno kresivo i dva kremena: du. 5,9 cm, ir. sjeiva 3,2 cm (T.
53,7)
i. bronani kolut; pr. 3 cm (T. 53,8)
j. drvena vjedrica s eljeznim okovima i rukom; vis. 13,5 cm (T.
53,13)
k. zemljana posuda crne boje izraena na lonarskom kolu, ne pri
jelazu vrata u trbuh ukraena je etirima urezanim usporednim
linijama; vis. 11 cm, pr. otvora 9,2 cm, pr. dna 7,3 cm (T. 53,9)
grob 168
a. eljezni no; du 16,4 cm, ir. otrice 2 cm (T. 54,1)
c. zemljana posuda izraena na runom lonarskom kolu, jajolikog
oblika, tamnosmee boje , s crnim mrljama; vis. 13,2 cm, pr. otvo
ra 9,5 cm, pr. dna 6,3 cm (T. 54,3)
d. pojasna kopa s bronanom alkom i eljeznim okovom; du. 3,3
cm, trn 2,3 cm (T. 54,4)
e. dva ulomka eljeznog cjevastog okova; 2,41,2 cm; 3,41,2 cm (T.
54,5)
f. ulomak tekstila (T. 54,6)
grob 173
a. zemljana posuda izraena na runom lonarskom kolu, trbua
stog oblika, crnosmee boje; vis. 11 cm, pr. otvora 9,8 cm, pr. dna
7,8 cm (T. 55,1)
c. pueve kuice (7 veih i 23 manje) (T. 55,5)
d. eljezni avao; du. 9,5 cm (T. 55,2)
e. antiki bronani novac (T. 55,4)
25
grob 180
eljezni no; du; 14,5 cm, ir. sjeiva 2,4 cm (T. 56,5)
eljezni avao (T. 56,3)
zemljana posuda crne boje, nainjena na primitivnom lonarskom
kolu (tragovi njegove osovine vidljivi na dnu); neukraena; vis. 12
cm, pr. otvora 10 cm; pr. dna 8 cm (T. 56,2)
e. jelenji paroak ukraen urezanim prikazom lova, s jedne strane, i
motivom ahovnice, s druge; vis. 8,4 cm, ir. 10,5 cm (T. 56,1)
a.
b.
c.
d.
grob 204
a. zemljani vr jajolikog oblika s masivnom ruicom, svjetlosmee
boje: vis. 15 cm, pr. otvora 6 cm, pr. dna 7 cm (T. 57,1)
c. neidentificirani rimski bronani novac; pr. 1,7 cm (T. 57,2)
grob 216
a. bronani medaljon, s obiju strana ukraen reljefno izvedenim
motivom; vis. 3,6 cm, pr. 2 cm (T. 58,6)
c. zemljana posuda crne poje, nainjena na primitivnom lonarskom
(tragovi njegove osovine vidljivi na dnu); vis. 12 cm, pr. otvora 10,
5 cm, pr. dna 8,5 cm (T. 58,7)
grob 222
a. eljezna britva (sklopivi no); du. 9,8 cm, ir. 3,5 cm, ir. sjeiva
2,3 cm (T. 58,1)
b. eljezno kresivo i kremen; du. 6 cm, ir. 3 cm (T. 58,4)
c. eljezni no; du. 12,5 cm, ir. sjeiva 2 cm (T. 58,2)
d. bronana preica s ostacima tkanine; 32,6 cm (T. 58,3)
grob 227
a. par srebrnih kariica s ukrasom u obliku viseeg zrnatog trokutia
i zavrecima u obliku Spetlje; 1,81,2 cm (T. 59,6)
b. kotani iglenik s bronanom alkom za vjeanje ukraen urezanim
ornamentom riblje kosti; vis. 5,5cm, alka 1,51,3 cm (T. 59,5)
c. ogrlica s dvanaest perlica od tamnoplave staklene paste (T. 59,7)
d. tri eljezna avla; du. 7,6 do 19 cm (T. 59,810)
grob 237
a. par srebrnih kariica s kukicom i uicom; 1,82,3 cm (T. 59,4)
b. prsten od bronanog lima s prednjim ovalnim proirenjem, nesa
stavljenih krajeva; pr. 2,2 cm (T. 59,2)
c. ogrlica s jedanaest perlica od tamnoplave staklene paste (T. 59,3)
grob 269
a. bronana naunica s karikom povijenom u petlje i tri provjeena
lania; pr. 2 cm, du. lania 1,6 cm (T. 59,1)
grob 310
a. par srebrnih kariica sa zavretkom u obliku Spetlje i kvaice; pr.
1,72 cm (T. 60,6)
b. dva zrna ogrlice od staklene paste, bademasta perlica crne boje i
sitna modra perlica (T. 60,5)
c. eljezni vrak strjelice oblika lastin rep; vis. 9,9 cm (T. 60,4)
d. eljezni no; du. 11,7 cm, ir. sjeiva 1,7 cm (T. 60,2)
26
e. eljezni no; du. 12,7 cm, ir. 1,9 cm (T. 60,3)

f. staklena aa krune stope i ljevkastog recipijenta, koji je ukraen
plitkim kanelurama i premazom od ute staklene paste; vis. 15,9
cm, pr. otvora 8,7 cm, pr. stope 4,7 cm (T. 60,1)
g. etiri eljezna avla (T. 60,710)
grob 312
a. par eljeznih ostruga s krakovima koji zavravaju polukrunim ploi
cama s jednom zakovicom i kratkim masivnim neukraenim trnovi
ma; vis. 15,5 cm, raspon izmeu ostrunih krakova 8,5 cm (T. 61,1)
b. dvije eljezne kope ostrunih garnitura, ovalne preice i etvrta
stih okova; preice 31,7 cm, okovi 1,31,3 cm (T. 61,24)
c. dva eljezna jezica ostrunih garnitura Uoblika i s tri zakovice
pri vrhu; vis. 3,7 cm, ir. 2,3 cm (T. 61,24)
d. dvije eljezne petlje ostrunih garnitura s ovalnim prednjim plo
icama; du. 3,2 cm (T. 61,24)
e. eljezni no sa eljeznim okovom korica privrenim trima bron
anim zakovicama, koje su optoene zrnatim nizom; du. 16 cm,
ir. sjeiva 2 cm, du. okova 11 cm, ir. okova 2,8 cm (T. 61,9)
f. eljezni cjevasti okov pojasa kanelirane povrine, du. 4 cm (T. 61,5)
g. eljezna britva (sklopivi no); du 9 cm, ir. 1,9 cm (T. 61,10)
h. eljezna pojasna kopa (T. 61,6)
i. eljezno kresivo i dva kremena (T. 61,8)
j. zakovica (T. 61,11)
grob 322
a. eljezni dvosjekli ma otkriven u drvenim koricama na kojima su
bili uoljivi tragovi koe i tekstila; trokutasta jabuica nije ukra
ena, sjeivo je izraeno od kvalitetnog elika i damascirano, a po
sredini ima kanal za otjecanje krvi; du. 91,5 cm, nakrsnica 9 cm,
ir. sjeiva 5,6 cm (T. 62,5)
b. eljezno koplje litstolikog oblika s dva ispupenja pri dnu tuljca,
koja su moda ostaci krilaca; du. 50 cm, pr. tuljca 4 cm (T. 62,6)
c. par eljeznih ostruga kojima krakovi zavravaju etvrtastim ploi
cama sa po pet zakovca; trnovi nisu sauvani; vis. 16,5 cm, raspon
izmeu ostrunih krakova 9,5 cm (T. 62,1)
d. dvije eljezne kope ostrunih garnitura s etvrtastim preicama
nabranih okvira i etvrtastim okom s dvije zakovice; du. 3 cm, ir.
1,9 cm (T. 62,24)
d. dva eljezna jezica ostrunih garnitura Uoblika, s tri zakovice
u vrhu; vis. 3,7 cm, ir. 2,4 cm (T. 62,24)
e. dvije eljezne petlje ostrunih garnitura s ovalnim prednjim plo
icama (T. 62,24)
f. sedam eljeznih avala (T. 62, 1117)
g. eljezni no sa sauvanim ostacima drvenih korica; du. 15,8 cm,
ir. sjeiva 3 cm (T. 62,7)
h. eljezni no; du. 13,1 cm, ir. sjeiva 2 cm (T. 62,8)
i. eljezni no; du. 8,5 c,. ir. sjeiva 1,9 cm (T. 62,9)
j. bronani torkves ukraen igosanim motivom tekue spirale i kon
centrinih krunica; pr. 11,8 cm (T. 63,4)
k. ogrlica sastavljena od 82 zrnca staklene paste preteito plave, a u
manjoj mjeri ute boje (T. 63,3)
l. srebrna cjevica s otvorom po sredini; du. 4,2 cm, pr. 0,8 cm (T. 64,6)
m. dva bronana praporca kuglastog oblika s krinim prorezom
pri dnu i uicom za vjeanje pri vrhu; 43 cm, 3,22,5 cm (T.
64,89)
katalog
n. bronana pojasna kopa pravokutne preice, nabranog oboda i e

tvrtastog okova, s dvije zakovice pri dnu; preica 3,42 cm, okov
2,1,7 cm (T. 64,2)
o. lijevana bronana rebrasta aplika poluloptastog oblika s rupicom
po sredini; vis. 1,1 cm, pr. 2,2 cm. (T. 64,3)
p. eljezno kresivo i tri kremena; du. 7,3 cm, ir. 4,5 cm (T. 62,10)
r. eljezni avao (T. 64,5)
s. staklena boca ukastozelene boje; loptastog je oblika, s izdue
nim vratom ukraenim prstenasto nanesenim plastinim valov
nicama kobaltnoplave boje; ramena su ukraena stiliziranim bilj
nim ukrasom; vis. 16,4 cm, pr. otvora 3,2 cm, pr. dna 5,5 cm (T.
63,1)
t. staklena aa plavozelene boje s krunom stopom, koninim vra
tom i ljevkastim recipijentom ije je tijelo kanelirano i premazano
utom staklenom pastom; vis. 14,5 cm, pr. otvora 8,7 cm, pr. sto
pe 4,7 cm. (T. 63,2)
u. zemljana posuda sive boje, nainjena na lonarskom kolu; neu
kraena; vis. 10,9 cm, pr. otvora 11,7 cm, pr. dna 8,3 cm
v. zemljana posuda crnosive boje, izraena na lonarskom kolu, neu
kraena; vis. 12,9 cm, pr. otvora 10,7 cm, pr. dna 7,8 cm. (T. 64,1)
z. probueni bronani rimski novacprivjesak; pr. 2,7 cm (T. 64,4)
grob 324
a. pozlaeni bronani krii jednakih krakova s plastino izvede
nim ljudskim maskama sa stiliziranim tijelom; etiri ljudske
maske nalaze se i u sreditu kria; na krakovima kria nalaze se
uice s rupicama za zakovice za privrivanje; vis. 3,7 cm, ir.
3,7 cm (T. 65,3)
b. par bronanih kariica sa zavrecima u obliku Spetlje i kvaice;
pr. 2 cm (T. 65,6)
c. par obinih bronanih kariica otvorenih i zailjenih krajeva; pr.
2,4 cm (T. 65,5)
d. oteeni bronani prsten zatvorenog obrua; pr. 2,1 cm (T. 65,11)
e. prsten od srebrnoga raskovanog lima zatvorenog obrua s oval
nim prednjim proirenjem ukraenim urezanim pentagramom u
tokastoj krunici; obru je ukraen cikcak linijom; pr. 2,1 cm (T.
65,9)
f. oteeni prsten od srebrnoga raskovanog lima s prednjim ovalnim
proirenjem, koje je nepotpuno pa se ukras, koji je bio obrubljen
tokastom krunicom ne raspoznaje; zatvoreni obru ukraen je
jednom tokastom i dvama cikcak linijama; pr. 2 cm (T. 65,10)
g. ogrlica sastavljena od modrih zrnaca staklene paste (T. 65,4)
h. lijevana bronana rebrasta aplika poluloptastog oblika s rupicom
po sredini; vis. 1 cm, pr. 2 cm (T. 65,8)
i. zemljani koluti (uteg); pr. 2,8 cm (T. 65,7)
j. eljezni no; du. 11,5 cm, ir. sjeiva 1,8 cm (T. 65,1)
k. eljezni no; du. 12,3 cm, ir. sjeiva 2 cm (T. 65,2)
grob 326
a. par oteenih pozlaenih srebrnih naunica sa sredinjim ukra
som u obliku grozda i dva koljenca u obliku zrnatog vjenia na
bonim stranama karike; izraene su u tehnici filigrana i granu
lacije; pr. karike 2 cm, du. ukrasa 0,9 cm (T. 66,7)
b. prsten od srebrnog raskovanog lima zatvorenog obrua i s pred
njim ovalnim proirenjem ukraenim urezanim pentagramamom
u tokastoj krunici, obru ukraen tokastim ukrasom i jednom
urezanom cikcak linijom; pr. 1,9 cm (T. 66,5)

c. oteeni prsten od srebrnoga raskovanog lima zatvorenog obru
a s prednjim ovalnim proirenjem s neraspoznatljivim ukrasom;
obru ukraen tokastim linijama i jednakokranim kriem s to
kicama na vrhu krakova; pr. 2 cm (T. 66,6)
d. ogrlica sastavljena od sedamnaest utih, zelenih i modrih zrnaca
staklene paste i jedne vee kuglaste perlice mille fiori ukraene ra
znobojnim valovnicama (T. 66,8)
e. bronana igla osmerokutnog presjeka; du. 6,1 cm (T. 66,9)
f. eljezni no s koricama privrenim bronanom zakovicom; du.
10,5 cm, ir. sjeiva 1,6 cm (T. 66,2))
g. eljezni no; du. 11,5 cm, ir. sjeiva 1,6 cm (T. 66,1)
h. dva eljezna avla (T. 66,34)
grob 328
a. eljezni bojni no s kanalom za otjecanje krvi; du. 40,8 cm, ir.
otrice 3,6 cm (T. 67,1)
b. dva okova obue od bronanog lima s dva reda bronanih avlia;
8,52 cm; 2,32 cm(T. 67,2)
c. eljezno kresivo u obliku lire i dva kremena; du. 6 cm, ir. 4,2 cm
(T. 67,3)
d. eljezni avao (T. 67,5)
e. ulomak kariice (T. 67,4)
27. orli oranica g. dujakovia /
vinograd i. joviia
Selo Orli smjeteno je na istonom rubu Kosova polja, izmeu
Biskupije i Markovca. Toan poloaj nalazita danas je nepoznat,
a Marun ga odreuje premda negdanjim vlasnicima. Godine 1921.
u svom je vinogradu I. Jovii pronaao eljezni ma (grob A), koji
je 1924. poklonio L. Marunu. U blizini toga poloaja, na oranici G.
Dujakovia, koju je od spomenutog vinograda dijelio seoski put,
godine 1927. sluajno je otkriven grob (grob B) i u njemu drugi ma, koji je odmah otkupio Marun, te ve sljedee godine na
istome mjestu proveo iskopavanja. U toj prigodi nisu otkriveni
grobovi, ve ostaci antike arhitekture. S obzirom na nalaze maeva, grobovi su vjerojatno pripadali horizontu s poganskim znaajkama pokapanja. Oba maa donedavna su bila pripisani krivim
nalazitima, jedan Vrpolju kod Knina, a drugi Crkvini u Biskupiji.
uvaju se u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu.
Lit. Marun 1998, 250, 286, 297; Zekan 1992, 132134; HiK (katalog) 2000, 313314
grob a
a. eljezni dvosjekli ma s dvodijelnom jabuicom kojoj je vrh podi
jeljen u tri polja; bona polja ukraena su motivom jelinih grani
ca, a sredinje dvjema viticama; jabuica i nakrsnica platirane su
pozlaenom mjedi, a na nakrsnici se sauvao ostatak ukrasa s mo
tivom rafiranih trokuta; sjeivu, koje je damascirano, nedostaje
vrak; du. 61 cm, balak 13,5 cm, nakrsnica 8,13 cm, ir. sjeiva
5,2 cm (T. 91,3)
grob b
a. eljezni dvosjekli ma s trokutasto oblikovanim vrhom jabuice,
koja je znatno oteena pa se tragovi ukrasa jedva naziru; neu
kraena nakrsnica kratka je i masivna; du. 95,3 cm, balak 16 cm,
27
nakrsnica 7,53 cm, ir. sjeiva 5 cm (T. 91,4)

28. orli oranica m. montija
Poloaj je na negdanjoj Bulatovoj oranici, poslije Montijevoj
oranici (prema L. Marunu). Ondje su za pripremanja terena za
sadnju vinograda godine 1914. sluajno otkriveni i grobovi, koji
su odmah uniteni. Marun je nalazite obiao nakon to je ve
bilo devastirano. Zamijetio je da je bilo paljevinskih grobova, a
u jednoj velikoj ornamentiranoj glinenoj posudi bilo je spaljenih
kostiju. Ostali grobovi bili su kosturni i ukopani u obinim zemljanim rakama. Navodi se da je u jednima i drugima bilo metalnih nalaza (kope, naunice, prsten, praporac). U kosturnim
grobovima otkriven je vei broj zemljanih posuda, od kojih su
neke bile ornamentirane. L. Marun nije pokupio nalaze. Prema
navedenim podacima, moe se pretpostaviti da je rije o groblju s
poganskim znaajkama pokapanja, a takoer je mogue da je bilo
i paljevinskih grobova.
29. podgradina reetarica
Reetarica je naziv ue lokacije unutar poloaja Kraljiin nasip
u Podgradini, smjetenog na obali akumulacijskog jezera Buko
blato. Ondje su godine 1987., kada se jezero zbog velikih sua bilo
znatno ispraznilo, zamijeeni ostaci arhitekture i nekoliko grobova. Tom je prigodom registrirano 7 grobova, a istraena su 2 s
poganskim znaajkama pokapanja. Sustavna arheoloka iskopavanja na ovom nalazitu proveli su 1989.1990. tadanji Republiki
zavod za zatitu kulturnoistorijskog i prirodnog nasljea Bosne
i Hercegovine (S. Pudari, Z. eravica) i Muzej hrvatskih arheolokih spomenika (M. Zekan). Tad su otkriveni ranokranska bazilika i ranosrednjovjekovno groblje na redove koje se razvilo nad
njezinim ostacima. Tijekom istraivanja otkriveno je 15 grobova s
poganskim znaajkama pokapanja. Nalazi iz dvaju prvotno istraenih grobova pohranjeni su u Franjevakom muzeju na Gorici u
Livnu, a oni otkriveni u okviru sustavnih iskopavanja na alost su
uniteni u ratnim zbivanjima u Sarajevu.
Lit. Vrdoljak 1988, 119194; Zekan 1994; Petrinec, eparovi, Vrdoljak 1999.
grob 3
a. par eljeznih ostruga; krakovi zavravaju ovalnim ploicama s
otvorima za zakovice iznad kojih je smjeten ukras u obliku tri
ju plastinih rebara. Baze izduenih oteenih trnova ukraene
su takoer trima plastinim rebrima; vis. 12 cm, raspon izmeu
ostrunih krakova 8,4 cm (T. 68,1)
b. dva eljezna okova ukraena pravilno rasporeenim plastinim
rebrima; du. 9 cm; du. 8,6 cm (T. 68,2)
c. eljezni predmet neutvrene namjene, vrpastog presjeka, neu
kraen; du. 7,7 cm (T. 68,2)
d. eljezni no; du. 14,2 cm, ir. sjeiva 1,1 cm (T. 68,3)
grob 4
a. eljezni dvosjekli ma; ovalni vrh jabuice ukraen sa sedam pro
filiranih reanja, sjeivo je damascirano; du. 92,2 cm, ir. nakr
snice 10, 8 cm (T. 69,3)
b. par ostruga; krakovi zavravaju nabranim pravokutnim preicama
28
c.
d.
e.
f.
sa sauvanim iglama za privrivanje na obuu. Baza masivnog

zailjenog trna obloena je mjedenom oplatom ukraenom rafi
ranim trokutima optoenim pseudogranulama; vis. 18 cm, raspon
izmeu ostrunih krakova 10,7 cm (T. 69,1)
eljezni jezici ostrune garniture, izduenog su Uoblika s opla
tom od bronanog lima privrenog etirima zakovicama; vis. 5,8
cm, ir. 3,1 cm (T. 69,2)
eljezna britva s koricama od savijenog eljeznog lima; du. 8,1
cm, ir. 1,5 cm (T. 69,4)
eljezno kresivo; du. 5,5, ir. 1,4 cm (T. 69,5)
nalazi izvan grobova:

30. potravlje belii
Poloaj je oko 100 m istono od Belia kua u Potravlju. U prigodi pripremanja terena za sadnju vinograda godine 1953. i 1954.
sluajno su otkrivena dva groba ozidana i pokrivena kamenim
ploama. U jednom je kao prilog pronaena zemljana posuda.
Druga zemljana posuda otkrivena je uz drugi grob na ovom poloaju. Ona je tada razbijena, ali je registrirano da je u njoj bilo
pepela. Sudei po iznesenom, rije je o grobovima s poganskim
znaajkama pokapanja i o moguem paljevinskom grobu. Nalazite nikada nije arheoloki istraeno. Sauvana posuda pohranjena
je u Arheolokoj zbirci Franjevakog samostana u Sinju.
31. prisap grepci
Poloaj je u blizini sela Prisapa u Livanjskome polju. Ondje je u
nekoliko navrata uniteno viie ranosrednjovjekovnih grobova s
poganskim znaajkama pokapanja. Jedna od sauvanih zemljanih
posuda pohranjena je u Franjevakom muzeju i Galeriji Gorica
u Livnu.
Lit. Marijan 1995; Petrinec, eparovi, Vrdoljak 1999, 34, 91
a. zemljana posuda svjetlosmee boje, nainjena na runom lonar
skom kolu; itava povrina ukraena je urezanim valovnicama i
usporednim linijama; vis. 9 cm, pr. otvora 8 cm, pr. dna 5,5 cm (T.
70,1)
32. rodaljice ogradice
Selo Rodaljice smjeteno je 13 km sjeveroistono od Benkovca.
Poloaj Ogradice nalazi se 250 m sjeverno od unia Varoi, na prvoj terasi rodaljikog polja. God. 1984. Arheoloki muzej u Zadru
(R. Juri) istraio je 6 grobova s poganskim znaajkama pokapanja.
Nalazi su pohranjeni u Arheolokom muzeju u Zadru.
Lit. Juri 1995, 389403
grob 3
a. eljezno kresivo i tri kremena; du. 6,8 cm, ir. 4 cm (T. 71,1)
b. dva ulomka smole (T. 71,3)
c. loe ouvan bronani rimski novac; pr. 2,3 cm (T. 71,2)
katalog
Povjerenik K. Tomi dio je nalaza predao L. Marunu (eljezni

noevi, pojedini dui od 40 cm, eljezni drak i obrui vjedrice, eljezne ostruge i ulomci zemljanih posuda). Te je predmete
danas nemogue identificirati u Muzeju hrvatskih arheolokih
spomenika. Godine 1973. Arheoloki muzej u Zadru (J. Beloevi)
istraio je ostatak ovog devastiranog groblja, a u toj prigodi otkriveno je i istraeno ukupno 5 grobova s poganskim znaajkama
pokapanja. Da je rije o groblju s poganskim znaajkama pokapanja, svjedoe i predmeti koji su bili predani L. Marunu. Nalazi su
pohranjeni u Arheolokome muzeju u Zadru.
Lit. J. Beloevi 1980, 5052; Beloevi 1986, 126135
grob 4
a. valjkasta staklena perla crne boje ukraena apliciranim zelenim
valovnicama; du. 3,7 cm, pr. 0,8 cm (T. 71,4)
ostali nalazi iz grobova:
a. eljezni no; du. 15,5 cm, ir. sjeiva 2,1 cm (T. 72,1)
b. zemljana posuda crvenkastosive boje nainjena na lonarskom
kolu s tragovima doraivanja rukom. Na vratu je ukraena ureza
nim vodoravnim linijama, a na trbuhu dvjema eljastim valovni
cama; vis. 11,2 cm, pr. otvora 10 cm, pr. dna 7,5 cm (T. 72,2)
c. zemljana posuda crvenkastosive boje nainjena na lonarskom
kolu s tragovima doraivanja rukom, neukraena; vis. 9 cm, pr.
otvora 8, 5 cm, pr. dna 6,5 cm (T. 72,5)
d. zemljana posuda crvenkastosive boje nainjena na lonarskom
kolu s tragovima doraivanja rukom. Na vratu je ukraena ureza
nim paralelnim linijama, a na trbuhu dvjema eljastim valovni
cama; vis. 12 cm, pr. otvora 11 cm, pr. dna 8 cm (T. 72,4)
e. zemljana posuda crvenkastosive boje nainjena na lonarskom
kolu s tragovima doraivanja rukom. Na vratu i trbuhu ukrae
na je trima urezanim valovnicama; vis. 13 cm, pr. otvora 8 cm, pr.
dna 7 cm (T. 72,3)
33. rudii grebnice, bojanov orah
Poloaj se nalazi u selu Rudiima na padinama Gradca, koje se
sputaju prema poloaju Crkvina u Halapiima. Godine 1972.
sluajno je, pri vaenju ljunka, otkriveno i uniteno desetak
grobova ukopanih u obine zemljane rake. Predmeti spaeni iz
jednoga od tih grobova upuuju na zakljuak da je rije o grobovima s poganskim nainom pokapanja. uvaju se u Zemaljskom
muzeju u Sarajevu.
Lit. Mileti 1977; HiK (katalog) 2000, 332
nalazi iz unitenoga groba (grobna cjelina):
a. eljezni dvosjekli ma s trokutasto oblikovanim vrhom jabuice;
nakrsnica je kratka i uska s blago facetiranim rubovima; sjeivo je
znatno oteeno, iskrivljeno i prelomljeno na dva mjesta; du. 77
cm, nakrsnica 7,2 cm (T. 73,2)
b. eljezno koplje s krilcima dugog i uskog lista, koji prelazi u kratki
tuljac za nasad oktogonalnog presjeka; po sredini otrice plasti
no je rebro uz koje se nalaze dva duboka lijeba; krilca su profili
rana sa po dvjema usporednim okomitim brazdama; du. 32,8 cm,
raspon krilaca 5,8 cm (T. 73,1)
c. eljezno koplje izduenog lista s tuljcem za nasad krunog presje
ka; du. 36, 4 cm (T. 73,3)
d. prsten od bronanog iskucanog lima; preklopljenih je krajeva, ima
sredinje rombino proirenje ukraeno urezanim motivom kon
centrinih krunica meusobno spojenih tremoliranim linijama;
pr. 2 cm (T. 73,4)
34. smili kulica
Selo Smili nalazi se u sreditu Ravnih kotara, a udaljeno je 20
km od Zadra u pravcu istoka. Poloaj Kulica (na katastarskoj karti
oznaen kao Tebaldova kula) nalazi se usred plodnog polja, oko
kilometar istono od sredita sela. Godine 1931. i 1932. za pripremanja terena za sadnju vinograda sluajno je otkriveno groblje na
redove s blizu 100 grobova s kamenom grobnom arhitekturom.
grob 1
a. zemljani koluti (uteg); pr. 3,4 cm (T. 74,2)
grob 2
a. eljezni no ravnog hrpta i blago povijenog sjeiva; du. 15 cm, ir.
sjeiva 2 cm (T. 74,6)
b. eljezni no ravnog hrpta i blago povijenog sjeiva; du. 16 cm, ir.
sjeiva 3 cm (T. 74,7)
c. zemljana posuda sive boje; izraena na primitivnom lonarskom
kolu; dobro je peena; neukraena; vis. 13 cm, pr. otvora 10 cm, pr.
dna 7 cm (T. 74,5)
grob 3
a. ulomak eljeznog predmeta neutvrene namjene (T. 74,4)
grob 4
a. dvije pueve kuice; pr. oko 4 cm (T. 74,3)
nalaz iz unitenog groba
a. posuda smee boje raena na lonarskom kolu, na prijelazu vrata
u trbuh ukraena je eljastim ornamentom (T. 74,1)
35. stankovci klaria kue
Selo Stankovci nalazi se u rubnom jugozapadnom dijelu Ravnih
kotara, oko 20 km juno od Benkovca, smjeteno uz rub plodnog
polja. Zaselak Klarii na uzvienom je platou 2 km juno od sredita sela. Stotinjak metara sjeverno od Klaria kua u vie se navrata kopanjem pijeska nailazilo na srednjovjekovne grobove, koji
su pritom unitavani. Arheoloka iskopavanja na ovom poloaju
proveo je 1972. i 1973. godine Arheoloki muzej u Zadru (J. Beloevi). Tada je otkriveno i istraeno ukupno 13 grobova s poganskim
znaajkama pokapanja, koji predstavljaju tek periferni dio prethodno unitenoga groblja. Nalazi su pohranjeni u Arheolokome
muzeju u Zadru.
Lit.Beloevi1975; Beloevi 1980, 5557; Beloevi 1985
grob 1
eljezno ilo; du. 12 cm (T. 75,1)
eljezno kresivo i kremen; du. 7 cm, ir. 1,4 cm (T. 75,2)
eljezni no; du. 15, 5 cm, ir. sjeiva 2,2 cm (T. 75,5)
vrak eljezne strjelica oblika lastavijeg repa; du. 8,1 cm, pr. tulj
ca za nasad 1,1 cm (T. 75,3)
e. vrak eljezne strjelice oblika lastavijeg repa; du. 9,2 cm, pr.
tuljca za nasad 1,2 cm (T. 75,4)
a.
b.
c.
d.
29
f. bronane ploice sa zakovicama 5,41,4 cm; 3,51,4 cm (T. 758,9)

g. zemljana posuda nainjena na runom lonarskom kolu; vis. 11,8
h. ejezni predmet neutvrene namjene (T. 75,7)
grob 3
b. eljezni no; du. 17, 5 cm, ir. sjeiva 2,2 cm (T. 76,1)
c. zemljana posuda nainjena na runom lonarskom kolu na pri
jelazu vrata u trbuh ukraena urezanom linijom; vis. 11,6 cm, pr.
otvora 13,6 cm, pr. dna 8 cm (T. 76,3)
grob 7
a. dvodijelni kotani ealj, du. 10 cm (T. 76,4)
b. zemljana posuda s izljevom na obodu crvenkaste boje, raena je
runo, neukraena; vis. 18 cm, pr. dna 10 cm (T. 76,5)
grob 10
a. zemljana posuda tamnosive boje, raena na primitivnom lon
arskom kolu, bogato ukraena urezanim vodoravnim linijama i
valovnicama; vis. 12,1 cm, pr. otvora 12,3 cm, pr. dno 8,2 cm (T.
77,1)
36. stankovci podreba seosko groblje
Poloaj Podreba uz crkvu je Gospina poroenja na seoskome groblju u Stankovcima. Tu su gradnjom recentnih grobnica otkrivani
i unitavani ranosrednjovjekovni grobovi, ukopani nad ostacima
arhitekture kasnoatnikog doba. Meu nalazima, koji nisu sauvani, navode se zemljane posude, noevi, ostruge i ma.
37. stara povljana belotine ograde
Poloaj se nalazi uz samo more u jugoistonom dijelu uvale Stara
Povljana na otoku Pagu. Pripremanjem terena za sadnju vinograda na ovom je poloaju 1936. godine uniteno vie od 30 grobova
s kamenom grobnom arhitekturom i nalazima zemljanih posuda.
Sondanom provjerom otkriven je jedan grob s kamenom arhitek
turom, a na okolnoj povrini zamijeeni su brojni ulomci glinenih
posuda. Pretpostavlja se da je rije o grobovima s poganskim znaajkama pokapanja.
38. stara povljana gomilica
Poloaj je na pjeanom humku zvanom Gomilica, na sjeverozapadnom dijelu Povljanskog polja na otoku Pagu. Sadnjom vinograda uniten je vei broj grobova u obinim zemljanim rakama s
nalazima zemljanih posuda.Pretpostavlja se da je rije o groblju s
poganskim znaajkama pokapanja.
39. topolje poloaj uz kuu kovaa jaramaza
Poloaj je bio uz negdanju Jaramazovu kuu u Topolju, a danas
se ne moe tono utvrditi. Godine 1910. prilikom pripremanja
terena za sadnju vinograda sluajno su otkriveni srednjovjekovni
grobovi. Prema zabiljekama L. Maruna grobovi su bili ukopani u
obinim zemljanim rakama, a u njima su pronaena dva bronana
30
praporca, ulomak eljeznog noia, zemljana posuda, bronana

pojasna kopa i jedna naunica, to upuuje na to da je rije o
grobovima s poganskim znaajkama pokapanja. Meu grobovima
je zamijeena jedna jama s paljevinom, koja nije istraena pa se
moe pretpostaviti da je bilo i paljevinskih grobova (vidi pod IB,
5). Nalaze danas nije mogue identificirati meu predmetima iz
Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Marun 1998, 203204
40. velim velitak
Na poloaju Velitak u Velimu, 3 km jugoistono od Stankovaca,
otkriveno je godine 2004., prigodom radova na autocesti Split
Zagreb, veliko ranosrednjovjekovno groblje sa 27 paljevinskih
(vidi IA, 5) i 139 kosturnih grobova. Meu kosturnim grobovima
prevladavaju oni sa suhozidnim ogradama od neobraenog kamena, zatvoreni kamenim poklopnicama, a u nekoliko sluajeva
kamenje je vezano bukom. Manji broj grobova ima dno poploano kamenim ploicama. Grobovi su poslagani u veoma pravilnim
redovima.
U grobovima je u pravilu poloen po jedan pokojnik. Orijentirani su preteito u smjeru zapadistok, osim u
nekoliko sluajeva gdje je zabiljeena orijentacija sjeverjug.
Veina grobova imala je nalaze. U najveem broju pronaene su
posude (ukupno njih 69), uglavnom sauvane u cijelosti. U vie
od 10 grobova bile su po dvije posude (jedna kod glave, a druga
kod nogu ili pak obje kod nogu). Dio ih je ukraen geometrijskim
ornamentom, a pet ih ima urezane znakove. Nekoliko ih je bilo
poklopljeno kamenim ploicama. U pojedinima su pronaene
ivotinjske kosti. Isto su tako brojni i eljezni noevi (ukupno
55) razliitih dimenzija (najvei 26 cm). Uz to, u grobovima se
pojavljuju kresiva s pripadajuim kremenjem (ukupno 9), eljezne strjelice (4), kolutii od gline (6) i kosti (1), eljezni srpovi (2),
eljezni sklopivi nobritva (1), kotani iglenici (2), brusovi (2),
vjedrice (1). Meu nakitom istiu se naunice s karikom povijenom u petlje i provjeenim laniima (ukupno 15), obine kariice,
prstenje (ukupno 4), te jedan bronani polumjeseasti privjesak.
Otkriveni su i dijelovi ogrlica sastavljenih od perli staklene paste,
meu kojima se pronalaze i ulomci rimskog stakla (npr. ulomak
staklenog lakrimarija). Zamjetni su i predmeti iz ranijih kulturnopovijesnih razdoblja; eljeznodobna igla naknadno savijena u
kariicu u funkciji naunice, rimski bronani kljui te pojedinani ulomci rimskog stakla. Lit. Mezi 2004; Juri 2004, 201203;
Juri 2005, 318319.
41. vrlika zdu
Nalazite je smjeteno uz jugozapadni rub Vrlikog polja na po
loaju Brig kod izvora potoka Zdu na mei Vrlike i Podosoja.
Godine 1907. kopanjem pijeska otkriveno je i uniteno vee ranosrednjovjekovno groblje s poganskim znaajkama pokapanja.
Grobovi su bili ukopani u obinim zemljanim rakama i orijentirani u pravcu zapadistok. Meu nalazima spominju se zemljane
posude, zlatne i srebrne kariice, od kojih pojedine sa Szavretkom, koplja, strjelice, par ostruga s garniturama za zakopavanje,
prsten i zrna ogrlice od staklene paste, od kojih se danas mogu
identificirati samo ulomci ostruga i prsten. Revizijska istraivanja
proveo je godine 1958. na istom poloaju Muzej hrvatskih arheolokih spomenika (D. Jelovina). U toj prigodi otkrivena su dva
katalog
groba u perifernom dijelu groblja, dotad ve, na alost, u potpunosti unitenog, oba s poganskim znaajkama pokapanja. Nalazi su
pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Jelovina 1983; Marun 1998, 157; Gjurain 1992; Miloevi
1998, 129130
grob 2
a. eljezno iloprobojac; kvadratnog je presjeka, a oba su kraja za
iljena; du. 6,6 cm (T. 78,3)
b. eljezni no; du. 9 cm, ir. sjeiva 1,4 cm (T. 78,2)
c. zemljana posuda tamnosive boje od slabo proiene gline, na
injena na runom lonarskom kolu s tragovima runog dorai
vanja na vanjskim i unutarnjim stijenkama; na prijelazu vrata u
trbuh ukraena je s nekoliko usporednih urezanih linija; vis. 11,3
cm, pr. otvora 10,7 cm; pr. dna 8,4 cm (T. 78,1)
nalazi iz unitenih grobova
a. par oteenih eljeznih ostruga kojima krakovi nisu sauvani; tr
novi su odlomljeni, a baza im je obavijena mjedenom oplatom
ukraenom motivom riblje kosti; vis. 912 cm, raspon izmeu
ostrunih krakova 7 cm (T. 78,4)
b. prsten od srebrnog iskucanog lima izvorno zatvorenog obrua,
koji je danas slomljen, ima prednje ovalno proirenje ukraeno
motivom kria jednakih krakova s trokutiima na vrhovima kra
kova, koji je smjeten u tokastoj krunici; s obiju strana sredi
njeg ukrasa urezan je prikaz golubice, od kojih je jedna okrenuta
naopako, te po jedan pojednostavnjeni osmerokraki kri; pr. 2,1
cm (T. 78,5)
42. vuipolje liovii
Poloaj se nalazi iznad Liovia kua u Vuipolju, uz put koji vodi
prema brdu Gradini. Godine 1970. otkriveno je nekoliko grobova s kamenim oblonicama, a uz kosture se nailo na ostatke zemljanih lonaca i eljeznih noeva, koji su odmah nakon otkria
uniteni. Godine 1980. jo je bio vidljiv jedan grob s kamenim
oblonim ploama, orijentiran u pravcu sjeverjug. Najvjerojatnije se radi o groblju s poganskim znaajkama pokapanja.
II B Pojedinani nalazi karakteristini za groblja

s poganskim znaajkama pokapanja
1. biskupija vinograd n. braia
Godine 1924. N. Brai darovao je L. Marunu bronani pojasni
jeziac koji je pronaao u svom vinogradu gdje ima nekoliko grobova. Jeziac se uva u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Marun 1998, 258; Vinski 1974.
a. bronani pojasni jeziac polukrunog zavretka s produetkom u
obliku pupoljka; prednja strana podijeljena je u dva polja; gornje, ma
nje, polje ukraeno je mreastim ornamentom, a donje polje kanelu
rama i plastinim rebrom po sredini; du. 8,7 cm, ir. 1,9 cm (T. 89,5)
2. biskupija vinograd j. mravia

Arheoloki muzej u Splitu u okviru zbirke L. Maruna uva jedan
pojasni jeziac s ovog poloaja, a okolnosti otkria nisu poznate.
Lit. Bukariol 1992, 164, 166; Pitea 2006, 720
a. bronani pojasni jeziac ukraen stiliziranim biljnim ornamen
tom; vis. 4, 4 cm, ir. 2,5 cm (T. 89, 9)
3. biskupija nepoznati poloaji
Predmeti se uvaju u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Jelovina 1976; Jelovina 1986; hik (katalog) 2000.
oruje i orue:
a. bronani vrak korica maa oktogonalnog presjeka i s ukrasom u
obliku urezanih kvadratia pri dnu; vis. 4,3 cm. (T. 92,5)
konjanika oprema:
a. eljezna ostruga s krakovima koji zavravaju nabranim preicama;
povrina krakova ukraena je rafiranim ljebovima, a podui trn
s tri prstenasta zrnata vijenca; du. 18,5 cm, raspon izmeu kra
kova 9,2 cm (T. 110,1)
b. eljezna ostruga s krakovima koji zavravaju etvrtastim ploica
ma sa po est zakovica optoenih zrnatim nizom. Baza podueg
trna ukraena je trima prstenastim zadebljanjima; du. 16, 5 cm,
raspon izmeu krakova 6 cm (T. 110,2)
c. bronani pticoliki jeziac ostrune garniture s etiri rupice za za
kovice pri vrhu; du. 6,6 cm, ir. 2,8 cm (T. 111,1)
d. bronani pticoliki jeziac s tri zakovice optoene zrnatim nizom
pri vrhu; du. 4,2 cm, ir. 2 cm (T. 111,2)
e. pozlaeni bronani jeziac sa zavretkom u obliku pupoljka i trima za
kovicama optoenim zrnatim nizom; du. 4,7 cm, ir. 2,2 cm (T. 111,3)
f. bronani jeziac sa zavretkom u obliku pupoljka i trima srebrnim za
kovicama optoenim zrnatim nizom; du. 5 cm, ir. 1,8 cm (T. 111,4)
g. bronani jeziac titastog oblika s etiri zakovice optoene zrna
tim nizom; du. 4,8 cm, ir. 2,6 cm (T. 111,5)
h. eljezni jeziac Uoblika s tri zakovice pri vrhu; du. 5,7 cm, ir.
2,8 cm (T. 111,6)
i. par bronanih kopi ostrune garniture s pravokutnim preicama
nabranog oboda i trapezastim okovima s dvije rupice za zakovice;
du. 5 cm, preice 2,65 cm (T. 111,7)
j. bronana kopa polukrune preice i pravokutnog okova sa sau
vanom jednom zakovicom za privrivanje; du. 6 cm, preica
63,9 cm (T. 111,8)
k. bronana kopa ovalne preice i polukrunog okova s narezucka
nim obodom i dvjema zakovicama; du. 3,8 cm, ir. preice 3,4
cm (T. 111,9)
l. bronana kopa i petlja ostrune garniture; preica kope je polu
kruna, a etvrtasti okov ima dvije zakovice; prednja ploica petlje
titastog je oblika; du. kope 4,5 cm, preica 2,43,8 cm, petlja
2,23,6 cm (T. 111,10)
m. par bronanih petlji ostrune garniture s pticolikim prednjim plo
icama; du. 2,7 cm, ir. 2,6 cm (T. 111,11)
n. par bronanih petlji ostrune garniture s nabranim prednjim ploi
cama; du. 2,5 cm, ir. 3,3 cm (T. 111,12)
o. bronana petlja ostrune garniture s nabranom prednjom ploi
com; du. 1,6 cm, ir. 2,3 cm (T. 111,13)
31
jezici i okovi pojasa:

a. bronani pojasni jeziac polukrunog zavretka i rebrastog oboda
s dvije uice sa zakovicama pri vrhu; u sredinjem polju raspozna
ju se dvije nasuprotno okrenute ivotinje u vertikalnom nizu; vis.
2,5 cm, ir. 1 cm (T. 89,12)
b. bronani dvodijelni pojasni okov; sastojao se od dva dijela meu
sobno spojena zglobom od kojih donji nedostaje; gornji dio raen
je tehnikom na proboj i ukraen stiliziranim biljnim motivom;
ima tri rupice za zakovice pomou kojih se privrivao na pojas;
vid. 3,2 cm, ir. 2,6 cm (T. 90,19)
c. bronani dvodijelni pojasni okov; sastojao se od dva dijela meu
sobno spojenih zglobom od kojih donji nedostaje; gornji dio ra
en je tehnikom na proboj i ukraen stiliziranim biljnim moti
vom; ima dvije rupice za zakovice pomou kojih se privrivao
na pojas; vis. 3,1 cm, ir. 1,5 cm (T. 90,20)
d. bronani dvodijelni pojasni okov; sastoji se od dva dijela meuso
bno spojena zglobom; gornji je dio nabrane povrine i ima dvije
rupice za zakovice pomou kojih se privrivao na pojas; donji je
dio u obliku alke; vis. 3,5 cm, ir. 1 cm (T. 90,16)
e. bronani dvodijelni pojasni okov; sastoji se od dva dijelova meu
sobno spojena zglobom; gornji je dio du oboda ukraen pseudo
granulacijom, a sredinji ukras toliko je stiliziran da se motiv ne
raspoznaje; ima dvije rupice za zakovice pomou kojih se privr
ivao na pojas; donji je dio u obliku alke s pseudogranuliranim
okvirom; vis. 3 cm, ir. 1 cm (T. 90,17)
f. bronani dvodijelni pojasni okov; sastoji se od dva dijela meuso
bno spojena zglobom; donji dio nedostaje; sauvani gornji dio du
oboda ukraen je stiliziranim vegetabilnim motivom, a donji je u
obliku prstenaste alke 1,9 cm, ir. 1,1 cm (T. 90,18)
nakit:
a. srebrna kariica sa zavretkom u obliku Spetlje; rombinog je
presjeka, na jednome mjestu zadebljana i ukraena punciranim
kvadratiima; 2,21,7 cm (T. 85, 13)
b. tri srebrne kariice sa Szavretkom; pr. 2 cm (T. 85,1416)
c. srebrna naunica sa sredinjim grozdolikim ukrasom i dva granu
lirana koljenca; vis. 2,7 cm, ir. 1,7 cm (T. 86,4)
c. zlatna naunica sa sredinjim grozdolikim ukrasom i dva koljenca
u obliku sitnih jagodica izraena u tehnici filgirana i granulacije;
vis. 2,9 cm, pr. karike 1,8 cm (T. 86,1)
d. zlatna naunica sa sredinjim grozdolikim ukrasom i dva koljenca
u obliku dvostrukog vjenia izraena u tehnici filgirana i granu
lacije; vis. 3 cm, pr. karike 1,7 cm (T. 86,2)
d. par srebrnih naunica sa sredinjim stiliziranim grozdolikim
ukrasom i etiri koljenca; vis. 3,8 cm, ir. 1,9 cm (T. 86,6)
e. neuspjela bronana lijevana naunica sa zvjezdolikim ukrasom;
3,62,2 cm (T. 87,1)
f. neuspjela bronana lijevana naunica sa zvjezdolikim ukrasom i
jagodama na bonim stranama karike; 3,23 cm (T. 87,2)
zemljano posue:
a. zemljana posuda nainjena na primitivnom lonarskom kolu; po
vrina ukraena trima eljastim valovnicama; vis. 11 cm, pr. otvo
ra 12,2 cm, pr. dna 8 cm (T. 114,4)
b. zemljana posuda nainjena na primitivnom lonarskom kolu; na
vratu i trbuhu ukraena etirima urezanim valovnicama; vis. 12,8
32
cm, pr. otvora 10, 8 cm, pr. dna 7,5 cm (T. 114,5)
c. zemljana posuda izraena na primitivnom lonarskom kolu; na
itavoj povrini ukraena je isprekidanim neravnim urezanim li
nijama; vis. 14,5 cm, pr. otvora 10 cm, pr. dna 7,9 cm (T. 114,6)
d. zemljana posuda raena na primitivnom lonarskom kolu sa za
mjetnim tragovima runog doraivanja na vanjskim i unutarnjim
stijenkama; neukraena; vis. 10,7 cm, pr. otvora 10, 5 cm, pr. dna
8,7 cm (T. 113,2)
e. zemljana posuda raena na primitivnom lonarskom kolu sa za
mjetnim tragovima runog doraivanja na vanjskim i unutarnjim
stijenkama; neukraena; vis. 12,5 cm, pr. otvora 10, 5 cm, pr. dna
10,5 cm (T. 113,1)
f. oteena zemljana posuda nainjena na primitivnom lonarskom
kolu; neukraena; vis. 13 cm, pr. otvora 10,9 cm, pr. dna 7,7 cm (T.
113,3)
g. zemljana posuda nainjena na primitivnom lonarskom kolu;
povrina na prijelazu vrata na trbuh ukraena inkrustiranim e
ljastim cikcak linijama omeenim takoer eljasto izvedenim
vodoravnim linijama; vis. 12,9 cm, pr. otvora 10,2 cm, pr. dna 8
cm (T. 113,4)
h. zemljana posuda nainjena na primitivnom lonarskom kolu; po
vrina na prijelazu vrata na trbuh ukraena inkrustiranim elja
stim snopovima linija u obliku slova X omeenima takoer elja
sto izvedenim vodoravnim linijama; ukras je nemarno izveden
tako da u gornjem dijelu prema obodu posude prelazi i preko te
bordure; vis. 13,8 cm, pr. otvora 11,6 cm, pr. dna 8,5 cm (T. 113,5)
i. zemljana posuda raena na lonarskom kolu; na prijelazu vrata u
trbuh ukraena je trima urezanim brazdama, a po sredini trbuha
urezanim kriem jednakih krakova; gornja okomita hasta kria
sijee urezane linije; vis. 10, 3 cm, pr. otvora 9,8 cm, pr. dna 6 cm
(T. 113,6)
j. zemljana posuda raena na primitivnom lonarskom kolu, nepra
vilnog oblika, debelih stijenki i sa zamjetnim tragovima doraiva
nja rukom; na ramenu je ukraena urezanom valovnicom; vis. 9
k. zemljana posuda raena na primitivnom lonarskom kolu, nepra
vilnog oblika, debelih stijenki i sa zamjetnim tragovima doraiva
nja rukom; na vratu je ukraena urezanom brazdom; vis. 16,6 cm,
pr. otvora 13,1 cm, pr. dna 9 cm (T. 114,2)
l. zemljana posuda raena na primitivnom lonarskom kolu; neu
kraena; vis. 14,3 cm, pr. otvora 11,8 cm, pr. dna 8,6 cm (T. 114,3)
4. bratikovci zadruni dom
Poloaj se nalazi u blizini kobonjinih kua u Bratikovcima
(prema L. Marunu). Za vaenja gline 1897. godine sluajno je bio
otkriven jedan grob, te u njemu pronaen par ostruga, koje je
povjerenik V. Ardali poslao L. Marunu. Godine 1908. u Muzej
je na isti nain dospjela jo jedna ostruga iz Bratikovaca, kojoj
su blie okolnosti otkria nepoznate, a Marun je odreuje kao
ostrugu VIII. IX. stoljea. Potonja se danas ne moe identificirati meu predmetima iz fundusa Muzeja hrvatskih arheolokih
spomenika.
Lit. Radi 1898; Marun 1998, 89, 163; Jelovina 1986, 30
a. par oteenih eljeznih ostruga s krakovima koji zavravaju e
tvrtastim preicama; zaobljena baza trna obavijena je mjedenom
katalog
oplatom ukraenom urezanim motivom jelinih granica i optoe

nom pseudogranuliranim ukrasom; du. 17, 6 cm, raspon izmeu
ostrunih krakova 9,5 cm (T. 79, 1)
5. bratikovci nepoznati poloaj
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika uvaju se jo dva
predmeta karakteristina za horizont s poganskim nainom pokapanja, a okolnosti njihova otkria nisu poznate.
Lit. neobjavljeno
a. oteena eljezna petlja ostrune garniture s prednjom nabranom
ploicom; 2,52,3 cm (T. 79,2)
b. oteena eljezna strjelica listolikog oblika; du. 5 cm (T. 79,3)
6. bribir groblje
S poloaja Groblje na Bribirskoj glavici potjee jedan jeziac, koji
je sluajno pronaen za izgradnje recentne grobnice na pravoslavnome groblju. Jeziac je bio krivo pripisan nalazitu Biskupija
Crkvina. uva se u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Petrinec 2007.
a. pozlaeni bronani jeziac s obodom ukraenim psudogranulaci
jom; sredinje polje ukraeno stiliziranim vegetabilnim motivom;
2,11.2 cm (T. 89,13)
u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.

Lit. Gunjaa 1960, 276
nalazi iz groba:
a. par zlatnih naunica sa sredinjim ukrasom u obliku sedmerokra
ke zvijezde izvedenih u tehnici filigrana i granulacije; karika zavr
ava Spetljom; vis. 3 cm, pr. karike 1,6 cm (T. 80,1)
b. par zlatnih naunica sa sredinjim ukrasom od uvijene ice srco
likog oblika i apliciranih zrnatih trokutia izvedenih u tehnici fi
ligrana i granulacije; karika im zavrava Spetljom; vis. 2,7 cm, pr.
karike 1,5 cm (T. 80,2)
c. zlatni prsten debelog lijevanog koluta, koji je s prednje strane pro
iren; na tom je mjestu oteen pa nedostaje leite s umetkom
od stakla ili dragog kamena; pr. 2 cm (T. 80,3)
d. ogrlica s nanizanih 28 jagodica od zlatnog tijetenog lima od kojih
je 15 ukraeno apliciranim kruiima nainjenim od filigranske
ice, a ostale su glatke i neukraene povrine; na 6 ukraenih jago
da bio je apliciran ukras u obliku lunule, svaka lunula ima aplici
rana po tri granulirana zrnca na vrhovima i po sredini, a povrinu
ukraenu srcolikim i spiralnim viticama izvedenim filigranskom
icom; du. jagoda 0,8 cm, du. lunula 1,4 cm (T. 80,4)
11. golubi nepoznati poloaji
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika uva se nekoliko nau
nica, koje potjeu iz Golubia. Godine 1892. L. Marun je za Muzej
otkupio jednu zlatnu naunicu s nepoznatog poloaja u Golubiu.
Sljedee, 1893. godine otkupio je jo jednu srebrnu naunicu s poloaja koji oznaava kod njive Luka u vinogradu A. Tice. Meu
naunicama poslanim 1897. na konzervaciju u Mainz spominju
se dvije, koje potjeu iz Golubia, to bi se moglo odnositi na gore
spomenute otkupljene naunice. Naposljetku, 1927. god. otkupljena je mala zlatna naunica, otkrivena na oranici Zlata, vlasnika V.
Borovia. Naunice se ne mogu identificirati meu predmetima iz
fundusa Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Marun 1998, 40, 51, 89, 286
7. duvanjsko polje nepoznati poloaj

Pojasni jeziac potjee s nepoznatog poloaja na Duvanjskom po
lju, a okolnosti otkria takoer nisu poznate. Pohranjen je u Ze
maljskom muzeju u Sarajevu.
Lit. Mileti 1963, 105, sl. 7; Kovaevi 1966, 5381; Mileti 2001, 4, 19
a. bronani pojasni jeziac nainjen lijevanjem, tehnikom na proboj;
djelomino je oteen u donjoj polovici; ukraen je stiliziranim
biljnim motivom; du. 3,4 cm, ir. 1,4 cm (T. 89,6)
8. gaeleze nepoznati poloaj
L. Marun navodi kako je od povjerenika V. Ardalia saznao kako je
u Gaelezima godine 1909. pronaen par vrlo liepih starohrvatskih ostruga, koje su kasnije zavrile u privatnom vlasnitvu.
9. gardun nepoznati poloaj
Rimski vojni logor Tilurium. Na nepoznatom poloaju na Gardunu pronaena je 1911. jedna naunica, koja je danas pohranjena u
Arheolokome muzeju u Zagrebu.
Lit. Miloevi 1991.
a. bronana lijevana naunica s lunulastim ukrasom i dodatkom u
obliku pet pseudogranuliranih trokutia; 2,51,3 cm (T. 87,4)
10. golubi stolia njiva
Poloaj nalazita je uz put koji od Zelembabinih kua vodi k onima Struevia u Golubiu (prema S. Gunjai). Ondje je, navodno
godine 1932., u grobu bila pronaena zlatna ogrlica. Rije je o ogrlici iz poznatog golubikog nalaza, koji sadrava jo dva para naunica i prsten, ali potonje Gunjaa ne spominje. Nalazi se uvaju
12. gradac drniki zemljite j. marjanovia

Poloaj je kilometar udaljen od crkve Poroenja Marijina u pravcu
sjeverozapada. Pri poljodjelskim radovima 1951. ili 1952. pronaen je dvosjekli ma. Prema kazivanju mjetana nije bio u grobu,
niti uz kosturne ostatke. U dijelu literature za ma je pogreno
navoeno da je grobni nalaz sa srednjovjekovnoga groblja na poloaju uz spomenutu crkvu Poroenja Marijina. Ma se uva u
Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Vinski 1981; Zekan 1992, 135
a. eljezni dvosjekli ma s dvodijelnom jabuicom koja ima trokuta
sto oblikovan vrh i kraom nakrsnicom zaobljenih rubova; jabu
ica i nakrsnica tauirane su gusto ukovanom raskucanom mjede
nom icom, sjeivo je damascirano; du. 93,3 cm, du. nakrsnice
9,8 cm (T. 91,5)

13. gradac kod posuja

Poloaj je uz ostatke rimske arhitekture na zemljitu J. Begia.
Ostruga se uva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Lit. Fiala, Patsch 1895, 270; Zekan 1994, 66
33
a. oteena bronana ostruga bez sauvanog trna i zavretaka ostru

nih krakova. Pri dnu sauvanog dijela na jednom kraku vidljiv je
ukras u obliku poprenih plastinih rebara (T. 112,6)
ziranim biljnim motivom, a stranja je neukraena; pri vrhu ima

pet rupica za zakovice pomou kojih se privrivao za pojas; vis.
4,5 cm, ir. 2,1 cm (T. 89,7)
14. kablii mali nepoznati poloaj

Selo Kablii Mali nalazi se nekoliko kilometara sjeverozapadno
od Livna. Okolnosti otkria su nepoznate. Naunica se uva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Lit. Mileti 1980, 297298
19. ostrovica nepoznati poloaj

U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika uva se eljezna
ostruga nepoznatih okolnosti otkria iz Ostrovice kraj Bribira.
Lit. Jelovina 1986.
a. zlatna naunica s ukrasom u obliku lire, izraena u tehnici fili

grana i granulacije; krajevi karika zavravaju kvaicom i petljom
izvijenom prema van. (T. 85,9)
15. kreevo zgon
Nalaz potjee iz poljana na poloaju Zgon. Ma je otkriven oko
1930. pri pripremanja terena za sadnju vinograda. Potanji podaci
nisu poznati. uva se u Arheolokome muzeju u Splitu.
Lit. Vinski 1981; Zekan 1992,137
a. eljezni dvosjekli ma s dvodijelnom jabuicom, koja ima trokuta
sto oblikovani vrh i kraom nakrsnicom zaobljenih rubova; jabu
ica i nakrsnica tauirane su gusto raskucanom mjedenom icom;
du. 99,5 cm, du. nakrsnice 9,6 cm, ir. sjeiva 6,5 cm (T. 92,1)
16. mravinci poloaj uz nekadanju eljezniku
prugu splitsinj
Poloaj je 50 m udaljen od nekadanje eljeznike stanice u Mravincima (prema S. Gunjai). Ondje su godine 1953. sluajno otkrivena dva groba, od kojih je jedan istraio Arheoloki muzej u Splitu (I. Marovi). Grob je bio ograen nepravilnim grubo obraenim
kamenjem sloenim u suhozid, a za uzglavnicu i dononicu postavljene su okomite ploe. Uz desni bok pokojnika pronaena je
eljezna britva, a uz lijevi eljezni noi.
Lit. Gunjaa 1956, 213, sl. 12
17. nin nepoznati poloaj
U Arheolokome muzeju u Zadru (Podruna zbirka u Ninu) uvaju se dva bronana jezica koji potjeu iz Nina ili njegove blie
okolice, a okolnosti njihova otkria nisu poznate.
Lit. Beloevi 1965.
a. eljezna ostruga sa zavrecima krakova u obliku ovalnih ploica sa

est zakovica; trn je obavijen manetom od bronanog lima ukra
enom naizmjenino postavljenim rafiranim trokutima; vis. 14
cm, raspon izmeu krakova 11 cm (T. 93,1)
20. otavice doi36
Poloaj se naziva Doi, a ua lokacija jest vrt M. Gabria (prema
L. Marunu). Otkriven je jedan grob u kojem je pronaen ukraen
jelenski rog, poklonjen L. Marunu. Rije je o jednom od triju jelenjih paroaka, koji se krivo pripisuju nalazitu Ivoevciupljaja.
Lit. Marun 1998, 116; Imaginarni svijet 2008, 78
21. otok briina
Poloaj je u graninom podruju Otoka i Gale na sjeverozapadnoj
padini uzvisine Briina. Godine 1975. sluajno je otkriven jedan
grob obzidan i pokriven ploama od muljike. Uz pokojnika je
pronaena zemljana posuda, to ukazuje na poganski nain pokapanja. Na istom poloaju prema kazivanju vlasnika nema drugih grobova, pa se moe pretpostaviti da je rije o pojedinanom
ukopu.
22. podgrae nepoznati poloaj
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika uva se eljezna
ostruga nepoznatih okolnosti otkria iz Podgraa kod Benkovca.
Lit. Jelovina 1986.
a. nepotpuna eljezna ostruga sa zavrecima krakova u obliku oval
nih ploica sa est zakovica; trn je obavijen manetom od brona
nog lima ukraenom naizmjenino postavljenim rafiranim tro
kutima; vis. 14,3 cm. (T. 93, 2)
a. bronani pticoliki jeziac ostrune garniture s rupicama za 4 za

kovice, koje nedostaju; du. 5,6 cm, ir. 2,7 cm (T. 112,8)
b. bronani pticoliki jeziac ostrune garniture sa 3 zakovice opto
ene zrnatim nizom; du. 5 cm, ir. 2,5 cm (T. 112,7)
23. prozor gornja luka

Poloaj je u Gackom polju na niskoj zemljanoj gredi koja se naziva
pod Umcem. Ma je sluajno otkriven prigodom kopanja rova za
polaganje cijevi. uva se u Arheolokome muzeju u Zagrebu.
Lit. ari 19721973.
18. orli nepoznati poloaj

Iz Orlia potjee pojasni jeziac koji se uva u Muzeju hrvatskih
arheolokih spomenika. Okolnosti njegova otkria nisu poznate.
Pojasni jeziac bio je krivo pripisan nalazitu Biskupija. uva se u
Lit. HiK (katalog), 2000, 235, IV/87
a. eljezni ma s jabuicom s pet reanja podijeljenih ljebovima,

koji su ukraeni nepravilno rovaenom srebrnom icom s vidlji
vim tragovima ukrasnih ureza; nakrsnica je podua, zaobljenih
krajeva i neukraena, sjeivo je damascirano, a na njegovu gornju
dijelu razabire se oteena radionika signatura vlfbreht izve
dena damasciranjem; na drugoj strani gornjeg dijela sjeiva naziru
a. bronani pojasni jeziac djelomino sauvan u gornjoj polovici;

izraen je tehnikom na proboj; prednja strana ukraena je stili
34
36 Naknadno je utvreno da je rije je o predmetu na T. 95,2. Na podatku

zahvaljujem kolegi M. Zekanu.
katalog
se tragovi damasciranog ukrasa u obliku pletenice; du. 91,5 cm,

balak 9,5 cm, nakrsnica 11,5 cm, ir. sjeiva 35 cm. (T. 91,2)
24. prozor nepoznati poloaj
Godine 1900. Arheoloki muzej u Zagrebu otkupio je naunicu
nepoznatih okolnosti otkria iz Prozora.
Lit. Vinski 1952, 30
a. bronana lijevana naunica s dodatkom u obliku trokrake zvi
jezde; naunica je ukraena pseudogranulacijom; 2,91,6 cm (T.
87,3)
25. skradin nepoznati poloaj
Naunice uva Arheoloki muzej u Splitu.
Lit. Bukariol, Mardei 1986.
a. par zlatnih naunica s grozdolikim ukrasom i donjom polovinom
karike ukraenom zrnatim nizovima; vis. 2,4 cm. (T. 86,5)
26. smrdelji nepoznati poloaj
Meu predmetima iz ostavtine L. Maruna Arheoloki muzej u
Splitu uva nekoliko naunica, koje potjeu iz Smrdelja, a okolnosti njihova otkria nisu poznate.
a. zlatna naunica sa dva srcolika ukrasa i dodacima u obliku zrnatih
trokutia; vis. 1,8 cm (T. 85,11)
27. solin nepoznati poloaj
Naunicu uva Arheoloki muzej u Splitu.
a. zlatna naunica s ukrasom u obliku vitice s krajevima izvijenim
prema van i dodacima u obliku zrnatih trokutia; vis. 2,3 cm (T.
85,10)
28. stinica nepoznati poloaj
Stinica se nalazi kraj Jablanca u Hrvatskom primorju. U Arheolokome muzeju u Zagrebu uva se nekoliko pojasnih okova i jeziaca, kojima okolnosti otkria nisu poznate, a potjeu iz navedenog
mjesta.
Lit. Simoni 1986.; hik (katalog ) 2000, 333334
a. bronani pojasni okov srcolikog oblika ukraen ornamentom lji
ljana izvedenim u negativu, tj. punciranjem podloge; vis. 1,8 cm,
ir. 1,4 cm. (T. 90,1)
b. bronani pojasni okov srcolikog oblika ukraen ornamentom lji
ir. 1,3 cm (T. 90,2)
c. bronani pojasni okov srcolikog oblika ukraen ornamentom lji
ir. 1,5 cm (T. 90,3)
d. bronani pojasni okov u obliku rozete; na poleini ima petlje za
privrivanje na pojas; du. 1,2 cm, ir. 1,2 cm (T. 90,4)
e. bronani pojasni okov u obliku rozete; podijeljen je na etiri lati
asta polja; ima jednu zakovicu, a na poleini petlju za privri
vanje na pojas; pr. 1,5 cm (T. 90,5)

f. bronani pojasni okov u obliku kria; sredinji pravokutni dio ima
rafirani obod, a sa svake strane dolazi po jedno ispupenje u obli
ku pupoljka; vis. 1,9 cm, ir. 1,5 cm (T. 90,6)
g. ulomak bronanog pojanog jezica ukraenog stiliziranom lozi
com; du. 1,5 cm, ir. 1,7 cm (T. 90,7)
29. sultanovii glavica (gorica)
Nalazite je na poloaju Glavici u selu Sultanoviima kraj Bugojna. Godine 1944. sluajno je u grobu uz pokojnika pokopanog u
drvenom lijesu pronaen par ostruga s pripadajuim garniturama
i pojasna kopa. Predmete je otkupio Zemaljski muzej u Sarajevu,
u kojem se i danas uvaju.
Lit. remonik 1951a; Zekan 1994; hik (katalog) 2000, 341342
grobna cjelina:
a. par pozlaenih bronanih ostruga kojima krakovi zavravaju plo
icama sa zakovicama; trnovi nisu sauvani, a njihove baze, rame
na ostrunog luka i ploice ukraene su rovaenim nizovima, koje
tvori geometrijski motiv Sspirala; du. 12 cm, raspon izmeu
b. dva pozlaena bronana jezica ostrune garniture srcolikog obli
ka; povrina im je ukraena rovaenim spiralnim viticama; du.
3,5 cm, ir. 2,8 cm (T. 30,68)
c. dvije pozlaene bronane kope ostrune garniture s pravokut
nim preicama ukraenim rovaenim spiralnim viticama i pra
vokutnim okovom s dvije zakovice; du. 6,9 cm, ir. 3,5 cm (T.
30,68)
d. pozlaena bronana petlja ostrune garniture s ovalnom pred
njom ploicom ukraenom rovaenim spiralnim motivom; du.
2,2 cm, ir. 2,7 cm (T. 30,68)
30. trilj groblje sv. mihovila
Poloaj na povienoj glavici uz cestu SinjTrilj na poloaju dananjega groblja u Trilju na mjestu grobnice obitelji Duki. Godine
1921. pronaen je jedan grob, koji vremenski pripada horizontu
s poganskim znaajkama pokapanja. Prigodom izgradnje novih
grobnica na ovom poloaju nije pronaeno drugih grobova pa se
moe pretpostaviti da se radi o usamljenom ukopu. Nalaz se uva
u Arheolokome muzeju u Splitu.
Lit. Karaman 1921; Koroec 1996; Miloevi 1998, 295
grobna cjelina:
a. par zlatnih naunica sa sredinjim grozdolikim ukrasom i dva ko
ljenca od vjenia granula; izraene u tehnici filigrana i granula
cije; 2/3 karike ukraene su pletenom filigranskom icom; vis. 2,8
cm, pr. karike 1,8 cm (T. 83,1)
b. par zlatnih naunica sa sredinjim grozdolikim ukrasom i dva ko
ljenca od vjenia granula; izraene u tehnici filigrana i granula
cije; 2/3 karike ukraene su pletenom filigranskom icom; vis. 2,6
cm, pr. 1,4 cm (T. 83,2)
c. par zlatnih naunica sa sredinjim grozdolikim ukrasom i dva ko
ljenca od ovijene filigranske ice na karici; izraene u tehnici fili
grana i granulacije; vis. 1,7 cm, pr. karike 1,2 cm (T. 83,3)
d. ogrlica sastavljena od 24 jagode od zlatnog tijetenog lima, od ega
etiri manje, koje su neukraene, i 20 veih, ukraenih motivom
35
Sl. 5 Poloaj groblja uz crkvu sv. Mihovila u Trilju
36
katalog
lire izvedenim od filigranske ice; pr. jagoda 0, 75 cm (T. 83,7)

e. zlatni prsten s krunom sastavljenom od rozete s ukovanim modrim
ulokom, izraen u tehnici filigrana i granulacije; pr. 2,2 cm (T. 83,6)
f. dva zlatna puceta kuglastog oblika nainjena od tijetenog lima i
u donjoj polovini ukraena gusto rasporeenim filigranskim zrn
cima; vis. 2,1 cm, pr. 1,5 cm (T. 83,5)
g. zlatni solid Konstantina V. Kopronima i Lava IV. (T. 83,4)
35. zadvarje poletnica (eevica donja)

Poloaj je na oranici iznad potoka u blizini Bajia kua u zaseoku
Poletnica. Godine 1896. za Arheoloki muzej u Splitu otkupljeni
su koplje i ma koji potjeu s ovoga poloaja, a blie okolnosti
otkria nisu poznate.
Lit. Vinski 1981; Zekan 1992, 136137; hik (katalog) 2000, 356
357; Pitea 2002.
31. unei nepoznati poloaj

U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika uva se pojasni jeziac koji potjee iz Uneia, a okolnosti njegova otkria nisu poznate. Jeziac je bio krivo pripisan nalazitu Biskupija.
Lit. hik (katalog), 2000, 235, IV/88
a. eljezni dvosjekli ma s jabuicom podijeljenom u pet reanja;

jabuica i nakrsnica ukraene su gusto tauiranom raskovanom
srebrnom icom, a renji na jabuici odvojeni debljom srebrnom
icom. Na bonim stranama nakrsnice ugraviran je motiv biljne
vitice, a na strani okrenutoj prema sjeivu dva nasuprotna motiva
sidrastog kria; na dijelu nakrsnice prema rukohvatu sauvani su
tragovi natpisa (.aertvs), tj. osobnog imena vjerojatno vlasni
ka maa; sjeivo je damascirano: du. 95,5 cm, du. nakrsnice 12,3
cm, ir. sjeiva 5 cm (T. 84,2)
b. eljezno koplje s krilcima; ima listoliki iljak s naglaenim rebrom
po sredini; tuljac krunog presjeka ukraen je kanelurama, a na
donjem kraju nalaze se dva nasuprotno postavljena krilca ispod
kojih su zakovice za privrivanje drvenog drka; 47,5 cm, pr.
tuljca 2,6 cm (T. 84,1)
a. bronani pojasni jeziac ukraen stiliziranim motivom lozice; ima

etiri rupice za zakovice pomou kojih se privrivao na pojas;
vis. 3,7 cm, ir. 1,2 cm (T. 89,8)
32. visoani straa
Poloaj se nalazi uz glavicu zvanu Straa nekoliko kilometara
jugoistono od Nina. Godine 1957. sluajno je pronaena jedna
naunica. Naunica je karakteristina za horizont grobalja s poganskim znaajkama pokapanja. uva se u Arheolokome muzeju
u Zadru.
36. zaton mrdakovica

Poloaj je u podnoju gradine Mrdakovice nedaleko od Zatona
kraj ibenika. U okviru kompleksnog nalazita s prapovijesnim
grobovima i antikom nekropolom otkriven je i jedan ranosrednjovjekovni grob usjeen u liticu, s prilozima karakteristinim za
horizont s poganskim znaajkama pokapanja. Nalazi se uvaju u
Muzeju grada ibenika.
a. zlatna naunica s ukrasom u obliku viseih trokutia izraena

u tehnici lijevanja kojom se imitira filigran i granulacija; karika
zavrava Spetljom i kvaicom; vis. 2,3 cm, pr. karike 1,6 cm (T.
85,12)
33. vrebac nepoznati poloaj
S podruja Vrepca u Lici potjee pojasni jeziac, koji je navodno grobni nalaz, a otkupljen je za Arheoloki muzej u Zagrebu 1897. godine.
Lit. Simoni 1986, 219
a. bronani pojasni jeziac ukraen stiliziranim biljnim ukrasom ra
enim na proboj; vis. 2,4 cm. (T. 89,14)
34. vuki nepoznati poloaj
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika uva se par ostruga
koje potjeu iz Vukia, a povjerenik V. Ardali nabavio ih je za
L. Maruna. Nalaz se spominje u jednoj Marunovoj zabiljeci iz
godine 1908., gdje se navodi da Ardali pie o nalazitu grobova
u Vukiu prilozi kojih e biti ustupljeni muzeju. Ostruge su bile
krivo pripisane nalazitu Crkvina u Biskupiji.
Lit. Marun 1998, 164; Jelovina 1986, 25, T. VIII, 106107; HiK
(katalog) 2000, 229, IV, 59
a. par eljeznih ostruga kojima krakovi zavravaju etvrtastim plo
icama s jednom zakovicom; ploice su ukraene poprenim lje
bovima; ostruni luk i krakovi itavom su povrinom ukraeni
plastinim rebrima, a baza izduenog trna trima prstenastim pla
stinim zadebljanjima; du. 18,6 cm; raspon izmeu ostrunih
krakova 9,5 cm. (T. 93,3)
37. nepoznata nalazita u sjevernoj ili

srednjoj dalmaciji
oruje i orue:
eljezna strjelica oblika lastavijeg repa; vis. 6,5 cm (T. 97,1)
oteena eljezna strjelica oblika lastavijeg repa; vis. 5,8 cm (T. 97,2)
oteena eljezna strjelica oblika lastavijeg repa; vis. 6,7 cm (T. 97, 4)
oteena eljezna strijelica oblika lastavijeg repa; vis. 7 cm (T. 97,5)
eljezna strjelica oblika lastavijeg repa s tordiranim gornjim di
jelom tuljca; vis. 8,8 cm (T. 97,7)
i. eljezna strjelica oblika lastavijeg repa; vis. 8,3 cm (T. 97,8)
j. eljezna strjelica listolikog oblika; vis. 8,5 cm (T. 98,1)
k. eljezna strjelica listolikog oblika; vis. 5 cm (T. 98,2)
l. eljezna strjelica listolikog oblika; vis. 4,9 cm (T. 98,3)
m. eljezna strjelica listolikog oblika; vis. 4,5 cm (T. 98,4)
n. eljezna strjelica listolikog oblika; vis. 6,8 cm (T. 98,5)
o. eljezna strjelica listolikog oblika; vis. 9,2 cm (T. 98,6)
p. eljezna strjelica listolikog oblika; vis. 7,8 cm (T. 98,7)
s. eljezna strjelica oblika iljka; vis. 5,2 cm (T. 98,8)
t. eljezna strjelica oblika iljka; vis. 7,6 cm (T. 98,9)
Lit. neobjavljeno
a.
b.
c.
d.
e.
f.
g.
37
konjanika oprema:
a. jeziac ostrune garniture sa zavretkom u obliku pupoljka; vis.
2,7 cm, ir. 1,3 cm (T. 94,4)
b. oteeni jeziac ostrune garniture sa zavretkom u obliku pu
poljka; vis. 3,8 , ir. 1,2 cm (T. 94,5)
c. petlja ostrune garniture s ovalnom prednjom ploicom; du. 3,5
cm (T. 94,6)
d. eljezna ostruga s trnom optoenim manetom od bronanoga
lima; ostruni krakovi zavravaju nabranim ploicama; vis. 18,5
cm, raspon izmeu krakova 9 cm (T. 94,1)
e. eljezna ostruga s trnom optoenim manetom od bronanoga
lima; vis. 17,2 cm (T. 94,2)
f. eljezna ostruga s trnom optoenim manetom od bronanoga
lima; vis. 13,5 cm (T. 94,3)
Lit. Jelovina 1986.
nakit:
a. par zlatnih naunica sa sredinjim ukrasom od srcoliko i ovalno
povijene filigranske ice optoene sitnim granulama; karika zavr
ava Spetljom; vis. 3 cm, pr. karike 1,2 cm (T. 85,1)
b. zlatna naunica sa sredinjim srcolikim ukrasom i apliciranim
trokutiima formiranim od sitnih granula; karika zavrava S
petljom; vis. 2,2 cm, pr. 1,2 cm (T. 85,2)
c. zlatna naunica s ukrasom u obliku lire i apliciranim trokutiima
formiranim od sitnih granula; karika zavrava kvaicom i petljom
izvijenom prema van; vis. 2,6 cm, pr. 1,4 cm (T. 85,3)
d. zlatna naunica s ukrasom u obliku lire i apliciranim trokutiima
formiranim od sitnih granula; karika zavrava Spetljom i kvai
com; vis. 2,5 cm, pr. karike 1,3 cm (T. 85,4)
e. nepotpuna zlatna naunica s ukrasom u obliku lire i apliciranim
trokutiima formiranim od sitnih granula; vis. 2,1 cm, pr. karike
oko 1,2 cm (T. 85,5)
f. obina kariica od zlatne tordirane ice; krajevi zavravaju veli
kom uicom i kvaicom za privrivanje; pr. 1,5 cm (T. 85,6)
g. zlatna naunica sa sredinjim zvonolikim privjeskom ukraenim
filigranskom icom; vis. 3,2 cm, pr. karike 1,4 cm (T. 85,7)
h. zlatni lunulasti privjesak s ukrasom u obliku vitice i apliciranim
trokutiima formiranim od sitnih granula; 1,91,2 cm (T. 85,8)
i. srebrni lijevani prsten zatvorenog koluta polukrunog presjeka s
prednjim ovalnim proirenjem na kojem je urezan pentagram u
tokastoj krunici; pr. 2,1 cm (T. 86,8)
j. bronani lijevani praporac rebraste povrine s krinim prorezom na
dnu i ovalnom uicom na vrhu; vis. 3,1 cm (T. 87,8)
k. bronani lijevani praporac s krinim prorezom na dnu i ovalnom
uicom na vrhu; vis. 3,6 cm (T. 87,7)
l. bronani lijevani praporac s krinim prorezom na dnu i etvrta
stom uicom na vrhu; vis. 3,1 cm (T. 87,9)
m. oteeni bronani lijevani praporac s krinim prorezom na dnu i
ovalnom uicom na vrhu; vis. 3,7 cm (T. 87,6)
n. bronani lijevani praporac s krinim prorezom na dnu i ovalnom
uicom na vrhu; vis. 4,2 cm (T. 87,5)
o. bronani lijevani praporac s krinim prorezom na dnu i ovalnom ui
com na vrhu; po sredini ima rebrasto zadebljanje; vis. 2,8 cm (T. 87,10)
p. bronani lijevani praporac s krinim prorezom na dnu i ovalnom
uicom na vrhu; po sredini ima rebrasto zadebljanje; vis. 2,9 cm
(T. 87,11)
38
r. bronani lijevani praporac s krinim prorezom na dnu i ovalnom

uicom na vrhu; po sredini ima rebrasto zadebljanje; vis. 3 cm (T.
87,12)
Lit. Karaman 19301934; hik (katalog) 2000; Petrinec 2005.
pojasni okovi i jezici:
a. bronani pojasni okov sastavljen od dva dijela meusobno spoje
na zglobom; gornji dio je rebraste povrine i ima dvije rupice za
zakovice pomou kojih se privrivao na pojas; donji dio je po
lukrunog oblika i glatke, neukraene povrine; vis. 2,9 cm, ir. 1
cm (T. 90,14)
b. bronani pojasni dvodijelni okov, kojem donji dio nedostaje; sa
uvani gornji dio ukraen je nizom od dva ljiljana na nain da je
povrina puncirana, a motiv izraen u negativu; ima dvije rupice
za zakovice pomou kojih se privrivao na pojas; vis. 2,4 cm, ir.
1 cm (T. 90,15)
c. bronani pojasni jeziac s motivom krugolike lozice (Salona, Na
rona ili Gardun); vis. 3,3 cm, ir. 1,3 cm (T. 89,10)
d. bronani pojasni jeziac sa stiliziranim motivom stabla ivota (Sa
lona, Narona ili Gardun); vis. 3,1 cm, ir. 1,5 cm (T. 89,11)
Lit. HiK (katalog) 2000; Pitea 2006.
zemljano posue:
a. zemljana posuda izraena na spororotirajuem lonarskom kolu
(tragovi osovine vidljivi na dnu); u gornjoj polovini ukraena je
plastinim kanelurama; vis. 11,6 cm, pr. otvora 9,5 cm, pr. dna 7,7
cm (T. 99,2)
b. zemljana posuda izraena na spororotirajuem lonarskom kolu,
veoma debelih stijenki; neukraena; vis. 11,5 cm, pr. otvora 10,5
cm, pr. dna 6 cm (T. 99,4)
c. zemljana posuda raena na spororotirajuem lonarskom kolu sa
zamjetnim tragovima doraivanja rukom; neukraena; vis. 11,6,
pr. otvora 11 cm, pr. dna 8,4 cm (T. 99,3)
d. zemljana posuda utosmee boje izraena na lonarskom kolu; na
trbuhu je ukraena dvama urezanim nepravilnim valovnicama;
vis. 12 cm, pr. otvora 10, cm, pr. dna 7,5 cm (T. 99,5)
e. zemljana posuda izraena na primitivnom lonarskom kolu sa za
mjetnim tragovima doraivanja rukom, nepravilna oblika; na pri
jelazu vrata u trbuh ukraena jamiastim udubljenjima; vis. 9,6
cm, pr. otvora 10 cm, pr. dna 7 cm (T. 99,6)
f. zemljana posuda raena na spororotirajuem lonarskom kolu; ne
ukraena; vis. 11,5 cm, pr. otvora 9,2 cm, pr. dna 6,2 cm (T. 99,7)
g. zemljana posuda crvenkaste boje izraena na primitivnom lon
arskom kolu; na prijelazu vrata u trbuh ukraena je urezanom
isprekidanom troprutom cikcak vrpcom; vis. 7,5 cm, pr. otvora
10,5 cm, pr. dna 7,2 cm (T. 99,1)
Lit. neobjavljeno
kotani recipijenti:
a. jelenji paroak ukraen urezanim motivom rafiranih trokuta i
rozeta i tokastim ubodima s dvije rupice za vjeanje ili privri
vanje; vis. 15 cm, ir. 12,5 cm (T. 95,2)
b. oteeni jelenji paroak sa sredinjim ukrasom meusobno ispre
pletenih vieprutih valovnica u ijim su sjecitima tokarene kon
centrine krunice s tokicom u sreditu; taj je ukras uokviren
motivom viseih trokutia, a du rubova teku nizovi tokarenih
katalog
koncentrinih krunica s tokicom; vis. 10 cm, ir. oko 5 cm (T.

95,3)
c. oteeni jelenji paroak s urezanim prikazom stabla s etverola
tinom rozetom i kriem jednakih krakova, te dvama rogatim i
votinjama okrenutim prema stablu; na vrhu ima rupice za vjea
nje ili privrivanje; vis. 8,7, ir. 22 cm V 95,1)
Lit. Beloevi 1980; HiK (katalog) 2000; Imaginarni svijet 2008,
7778
38. nepoznato nalazite u lici:
a. bronani pojasni okov srcolikog oblika ukraen ornamentom lji
ljana izvedenim u negativu, tj. punciranjem podloge; 22 cm (T.
90,8)
b. bronani pojasni okov srcolikog oblika ukraen ornamentom lji
ljana izvedenim u negativu, tj. punciranjem podloge; vis. 22 cm
(T. 90,9)
c. bronani pojasni okov srcolikog oblika; neukraen; 1,61,2 cm (T.
90,10)
d. bronani pojasni okov srcolikog oblika; neukraen; 1,31 cm (T.
90,11)
e. donji dio bronanog dvodijelnog pojasnog okova ukraen ljeba
sto izvedenim vegetabilnim motivom 1,91,5 cm (T. 90,12)
f. bronana preica etvrtastog oblika; 2,52,3 cm (T. 90,13)
Lit. Simoni 1986.
III A Groblja na redove s poganskim i

kranskim znaajkama pokapanja
1. biljane donje trljuge / prine
Selo Biljane Donje nalazi se na podruju Ravnih kotara, 18 km
istono od Zadra, a poloaj je u zaseoku Trljugama. Nalazite je
veim dijelom uniteno vaenjem pijeska. Zatitna arheoloka
iskopavanja proveo je 1972. i 1973. Arheoloki muzej u Zadru pod
vodstvom J. Beloevia. Rije je o kompleksnom groblju, koje je
osim srednjovjekovnih grobova sadravalo i 10 paljevinskih te 3
kosturna rimska groba. Srednjovjekovnih grobova ukupno je 27,
od toga 17 s poganskim, a 10 s kranskim nainom pokapanja,
koji pripadaju iskljuivo najranijoj fazi tog horizonta. Nalazi su
pohranjeni u Arheolokome muzeju u Zadru.
Lit. Beloevi 1972; Beloevi 1973; Beloevi 19851986.
grob 1
a. eljezni no; du. 21,5 cm (T. 115,1)
b. zemljana posuda crnosive boje, izraena na primitivnom lonar
skom kolu; neukraena; vis. 10,4 cm, pr. otvora 9 cm, pr. dna 8 cm
(T. 115,5)
grob 8
a. par naunica s karikom povijenom u tri petlje; kroz petlje su pro
vjeeni pleteni lanii s uicama na dnu; naunice su se privri
vale pomou petlje i uice; v. oko 3 cm (T. 115,6)
grob 17
a. par oteenih bronanih kariica s uicom izvijenom prema van i
petljom; pr. 1,8 cm (T. 115,7)
b. ogrlica sa 21 staklenim zrnom (T. 115,8)
grob 20
a. prsten od bronanog lima, vrpastog presjeka; krajevi su preklo
pljeni i zalemljeni; pr. 2 cm (T. 115,9)
grob 22
a. par bronanih kariica s uicom izvijenom prema van i petljom; r.
2,5 cm (T. 115,10)
2. biskupija braia podvornice (tatomira bae,
braia vinogradina kraj jezera)
Poloaji se niu jedan do drugog na padini ispod starih Tatomirovih i Braievih kua kao i na oranici Bepine Brkljae ispod
Braievih baa. Spomenute stare kue udaljene su dvjestotinjak
metara istono i jugoistono od nalazita na Crkvini, do koje se
Braievo i Brkljaino zemljite prua. Grobovi su, u odvojenim
manjim skupinama, pronalaeni i u tzv. Braia vinogradini, na
potezu juno od Braievih kua, prema Braia jezeru, udaljenom petstotinjak metara. Godine 1897., 1898. i 1908. otkriveno
je i nesustavno istraeno desetak paljevinskih i osamdesetak kosturnih grobova ranoga srednjeg vijeka, koji se podrobno opisuju
u notesima L. Maruna. Koliko se dade razabrati, rije je o groblju
na redove s tri razliita sloja ukapanja. Otkriveno je i istraeno
5 jama s ostacima ugljena, gorenog drveta i pepela, u kojima su
utvreni ostaci ljudskih i ivotinjskih kostiju i zemljanih posuda.
Takoer je otkriveno i vie od osamdeset kosturnih grobova u dva
sloja. Veina ih je bila orijentirana u pravcu zapadistok, ali su
registrirani i oni usmjereni sjeverjug. Donji sloj grobova bio je
preteito ukopan u obinim zemljanim rakama, a pokojnici pokopani u drvenim ljesovima, koji na spojevima nisu bili privreni
avlima, ve slijepljeni i premazani glinom. Uz gotovo svakog pokojnika pronaeni su ulomci namjerno razbijenih posuda, a pojedinim grobovima priloene su i cijele zemljane posude. Znatan
broj pokojnika ukopan u obinim zemljanim rakama bio je i bez
lijesa. U donjem sloju pojavljuju se i grobovi s obinim oblonicama i poklopnicama te oni nainjeni od tesane sedre od kojih neki
s utorima u uglovima uzglavnih i dononih ploa. U pojedinim
grobovima nainjenim od sedre pokojnici su takoer bili poloeni u drvenim ljesovima. Meu nalazima navode se zemljane
posude, eljezni noevi, kresiva i kremenje, eljezna i bronana
ila, kariice, naunice, ogrlice, prstenje, kotani kolutii, bronani praporci, koplje, strjelice, kotani ealj i ivotinjske kosti kao
prilog. Gornji sloj grobova imao je kamenu grobni arhitekturu i,
sudei po opisima, sadravao je samo nakit; navode se velike sljepooniarke, naunice s jagodom od ovijene ice i prsten s ulokom od stakla ili dragog kamena. Danas se meu predmetima iz
fundusa Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika, zahvaljujui
Marunovim opisima, mogu razaznati tek dvije ogrlice. Takoer je
vrlo vjerojatno da zemljane posude pripisane Crkvini u Biskupiji
ili samo s oznakom Biskupija potjeu s ovog nalazita.
Lit. Marun 1897; Marun 1998, 85, 88, 9092, 94, 116, 119; hik
(katalog) 2000, 197198
39
Sl. 6 Braia jezero u Biskupiji
nalazi iz grobova:
a. ogrlica sastavljena od dvije jagode od zlatnog tijetenog lima i de
vet zrna od stakla i staklene paste; od zrna, jedno je smee polie
darsko, a jedno crkvenkastosmee bikonino, zatim su tu dvije
viedijelne (dvolane) posrebrene perlice i po jedna modra, bijela,
smea i pozlaena perlica (T. 86,9)
b. ogrlica sastavljena od 24 zrna staklene paste oblika kuglice i cjev
ice, bijele, zelene i crvenkaste boje te jedne cjevice od povijeno
ga bronanog lima. (T. 86,10)
3. dubravice poloaj uz upnu
crkvu gospe fatimske
Poloaj je na padinama uzvisine pred novom upnom crkvom
Gospe Fatimske u Dubravicama, 6 km sjeverno od Skradina. Godine 1985. ondje je sluajno otkriveno groblje. Sustavna arheoloka
iskopavanja u razdoblju od 1986. do 1989. proveo je Muzej grada
ibenika (Z. Gunjaa). Rije je o slojevitom groblju s ukupno 53
groba, od kojih je 10 paljevinskih. Meu 43 kosturna groba ima i
onih s poganskim i onih s kranskim nainom pokapanja, a potonji pripadaju ranoj fazi tog horizonta. Rezultati istraivanja nisu
publicirani. Predmeti su pohranjeni u Muzeju grada ibenika.
Lit. Gunjaa 1986; Gunjaa 1987; Gunjaa 1995; Krnevi 1998,
1617.; HiK 2000, 256257
grob ?
a. srebrna naunica sa sredinjim ukrasom u obliku lire i aplicira
nim zrnatim trokutiima; karika zavrava Spetljom i kvaicom.
(T. 116,1)
40
grob 33
a. ogrlica sastavljena od zelene valjkaste perle ukraene valovitim
prugama, te dugmetastog srebrnog pozlaenog izbojka germanske
fibule (T. 116,23)
b. eljezni okovi vjedrice (neobjavljeno)
c. zemljana posuda (neobjavljeno)
grob 34
a. eljezni no (u potpunosti propao)
b. zlatni solid Konstantina V. Kopronima i Lava IV. (T. 116,4)
grob 37
a. srebrna naunica sa sredinjim grozdolikim ukrasom na karici i
dva koljenca od odvijene ice; nainjena tehnikom lijevanja ko
jim se imitira filigran i granulacija; vis. 2,8 cm, pr. karike 2 cm (T.
116,8)
b. prsten od srebrnog raskovanog lima s prednjim rombinim proi
renjem ukraenim urezanim tremoliranim linijama; pr. 1,7 cm (T.
116,9)
c. zemljana posuda tamnosmee boje nainjena na primitivnom
lonarskom kolu, veoma grube izrade, sa zamjetnim tragovima
doraivanja rukom; vis. 10,5 cm, pr. otvora 12,5 cm, pr. dna 8,2
cm (T. 116,5)
d. zemljana posuda svjetlosmee boje, izraena runo i stoga veoma
nepravilna oblika; vis. 10,2 cm, pr. otvora 9,4 cm, pr. dna 7,3 cm
(T. 116,6)
e. zemljana posuda tamnosmee boje, raena na primitivnom lon
arskom kolu sa zamjetnim tragovima doraivanja rukom na
katalog
vanjskim i unutarnjim stijenkama; na prijelazu vrata u trbuh ima

nepravilno plastino zadebljanje; vis. 10,5 cm, pr. otvora 10,6 cm,
pr. dna 8 cm (T. 116,7)
Napomena: Grob je sadravao i bronanu kariicu, te ljuske jednog jajeta, koji su danas izgubljeni.
grob 12
a. par srebrnih pozlaenih naunica s dva nasuprotno postavljena sr
colika ukrasa nainjena od nabrane filigranske ice; na vrhovima
obaju ukrasa te na njihovu spoju s karikom nalaze se krupna zrna,
na svakoj od bonih strana karike dva su priljubljena koljenca od
filigranske ice; naunice su se privrivale pomou petlje i ui
ce; 3,62 cm (T. 116,14)
b. dva bronana prstena trokutastog presjeka preklopljenih i zale
mljenih krajeva; pr. 1,5 cm (T. 116,1112)
c. srebrni prsten trokutastog presjeka, izvorno ovijen icom zbog
prilagoavanja veliini prsta pokojnika; pr. 1,6 cm (T. 116,10)
d. ogrlica sastavljena od oboda rimske posude, probuene ploice od
bronanog lima i probuenog kasnoantikoga novca (T. 116,13)
4. glavice poljaci / iza grede
Poloaj se nalazi po sredini sjevernog pristranka tzv. Grede, koja
omeuje sjeverni rub Sinjskoga polja. Ondje su 1996. godine
kopanjem rova za postavljanje stupa elektrine mree sluajno
otkriveni grobovi. Nedugo nakon otkriu zapoela su arheoloka

iskopavanja, koja jo uvijek nisu u potpunosti zavrena, a provode
ih Muzej Cetinske krajine iz Sinja (V. GunjaaGaparac) i Muzej
hrvatskih arheolokih spomenika iz Splita (M. Petrinec). Grobovi
se nalaze u gnjezdasto rasporeenim skupinama, koje su meusobno odijeljene oko 50 metara. Otkriveno je ukupno 78 grobova
na 5 uih poloaja, koji se niu du Grede: Gluvine kue I (14
grobova), Gluvine kue II (25 grobova), Liske (2 groba), Jojine kue
(36 grobova), Kongor (1 grob). Zastupljeni su grobovi s poganskim
i grobovi s kranskim nainom pokapanja (rana i klasina faza), a
postoje indicije da je bilo i paljevinskih grobova, koji su u najveoj
mjeri uniteni kasnijim ukopima.
Lit. Miloevi 1997; Miloevi 1998, 179, 184, 186; Petrinec 2000;
Petrinec 2002.
grob 1 (gluvine kue)
a. par oteenih srebrnih lijevanih naunica s ukrasom zrnatih tro
kutia nainjenih tehnikom lijevanja, kojom se imitira filigran i
granulacija; karike zavravaju kvaicom i petljom izvijenom pre
ma van; pr. 2 cm (T. 117,3)
b. dva prstena od bronanog raskovanog lima preklopljenih i zakovi
com spojenih krajeva i s prednjim rombinim proirenjem ukra
enim tokasto izvedenim kriem jednakih krakova kojima se na
krajevima nalazi krunica s tokicom; pr. oko 2 cm (T. 117,12)
Sl. 7 Glavice kraj Sinja (poloaj Gluvine kue II)
c. kotani iglenik s bronanom alkom za vjeanje i eljeznom iglom;

ukraen je urezanim geometrijskim ornamentom cikcak linija i
vodoravnih linija; du. iglenika 5 cm, pr. 1 cm; pr. alke 2 cm; du.
igle 5 cm (T. 117,6)
d. eljezni no; du. 11,5 cm, ir. sjeiva 2 cm (T. 117,7)
e. rimska fibula tipa Aucissa, du. 4,8 cm (T. 117,5)
f. rimsko bronano zvonoinstrument; vis. 3,4 cm; ir. 2,6 cm (T.
117,4)
g. zemljana posuda tamnosmee boje, izraena runo pa je stoga ve
oma nepravilnog oblika; vis. 12 cm; pr. otvora 9,5 cm, pr. dna 8 cm
(T. 117,8)
grob 24 (gluvine kue ii)
grob 3 (jojine kue)
a. ogrlica sastavljena od valjkaste zelene perle, modre perle s inkrusti
ranom bijelom valovnicom i rimskog amuletaprivjeska (T. 118, 4)
c. zemljana posuda tamnosmee boje, raena na primitivnom lon
arskom kolu; vis. 11,5 cm, pr. otvora 9,2 cm, pr. dna 8 cm. (T.
118,3)
grob 4 (jojine kue)
a. eljezni no; du. 9, 8 cm; ir. sjeiva oko 1,5 cm (T. 123,2)
b. zemljana posuda sivocrne boje, raena na primitivnom lonar

skom kolu, na prijelazu vrata u trbuh ukraena urezanim uspo
rednim isprekidanim linijama; vis. 13 cm, pr. otvora 9,6 cm; pr.
dna 7 cm (T. 123,1)
grob 11 (jojine kue)
a. par srebrnih kariica s krajevima koji zavravaju kvaicom i pet
ljom izvijenom prema van; pr. 1,4 cm (T. 119,2)
b. par srebrnih kariica s krajevima koji zavravaju kvaicom i pet
ljom izvijenom prema van; karike su im na tri mjesta ukraene
pravilno rasporeenim urezanim linijama; pr. 1,9 cm (T. 119,3)
c. par srebrnih kariica sa zavretkom u obliku Spetlje i kvaice;
povrina im je ukraena punciranim kvadratiima i rombovima;
pr. 1,9 cm (T. 119,4)
d. ulomak prstena od srebrnog raskovanog lima s prednjim ovalnim
ili rombinim proirenjem i ostatkom ukrasa tremoliranih lini
ja i krunice s tokicom u sredini; du. sauvanog dijela 2 cm (T.
119,5)
e. ogrlica sastavljena od 12 jagoda nainjenih od srebrnog iskucanog
lima, 2 viedijelne perle i srebrne rebraste cjevice (T. 119,7)
f. eljezni no; du. 12,7 cm; ir. sjeiva 1,7 cm (T. 119,6)
grob 23 (jojine kue)
a. bronana naunica s lijevanim grozdolikim ukrasom; privrivala se
pomou petlje izvijene prema van i kvaice; 4,42,2 cm (T. 120,5)
b. prsten od raskovanog bronanog lima sa sredinjim ovalnim pro
41
c.
d.
e.
f.
irenjem ukraenim motivom Andrijina kria izvedenog tremoli

ranom linijom; ima preklopljene i zakovicom privrene krajeve;
pr. 2,2 cm (T. 120,4)
srebrni prsten trokutastog presjeka s preklopljenim i zakovicom
spojenim krajevima; pr. 2,1 cm (T. 120,1)
bronani prsten trokutastog presjeka s preklopljenim i zakovicom
bronani prsten vrpastog presjeka s preklopljenim i zakovicom
spojenim krajevima; obru je ukraen plitkim uzdunim ljebo
vima; pr. 2 cm (T. 120,3)
ogrlica sastavljena od 125 staklenih zrna meu kojima su sitne
perle od taljenog stakla i vielane prele; zelene su, ute i modre
boje, a nekoliko ih je posrebrenih; u ogrlici se kao privjesak na
lazio i rimski amulet od tamnoga stakla; bronana ploica s dvije
okrugle rupice i bronana iana kvaica vjerojatno su sluile za
zatvaranje ogrlice (T. 120,6)

a. par bronanih naunica s lijevanim grozdolikim privjeskom;
privrivale su se pomou petlje izvijene prema van i kvaice;
4,22,2 cm (T. 121,1)
b. ogrlica sastavljena od 35 staklenih zrna; sitne perle od taljenog
stakla zelene su i modre boje, a vee, dvolane i trolane perle
ute su boje, pojedine i posrebrene (T. 121,2)
a. ulomak tanke bronane kariice; du. 3 cm (T. 121,3)
b. bronani prsten trokutastog presjeka s preklopljenim krajevima,
koji su bili spojeni zakovicom, koja danas nedostaje; pr. 1,8 cm (T.
121,4)
c. ogrlica sastavljena od 16 staklenih zrna modre i ute boje; na nju
su nanizani i jedno modro zrno s bijelom valovnicom, ulom
ci rimskoga stakla (jedna zelena i jedna modra ruka, te ulomak
oboda posude modre boje) i cjevica od bronanog lima s otvorom
po sredini (T. 121,5)
a. par bronanih naunica s karikom povijenom u etiri petlje i li
jevanim grozdolikim ukrasom; privrivale su se pomou petlje
izvijene prema van i kvaice; 4,42,5 cm (T. 122,1)
b. bronani prsten trokutastog presjeka preklopljenih i zakovicom
spojenih krajeva; pr. 2,1 cm (T. 122,2)
a. par bronanih naunica s lijevanim grozdolikim ukrasom; privr
ivale su se pomou petlje izvijene prema van i kvaice; 4,92,2
cm (T. 122,3)
a. par bronanih kariica od uvijene ice; 2,52 cm (T. 122,4)
b. bronani lijevani masivni prsten Dpresjeka s kositrenom prevla
kom; pr. 2,3 cm (T. 122,5)
a. bronani lijevani masivni prsten Dpresjeka s kositrenom prevla
kom; pr. 2,1 cm (T. 122,6)
42

a. bronana sljepooniarka s jednom jagodom od ovijene ice; pr.
2,5 cm, du. jag. 1,7 cm (T. 123,3)
b. bronana kariica s petljom izvijenom prema van i kvaicom;
2,22,5 cm (T. 123,4)
a. par bronanih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su na
spoju polutki i krajeva ukraene plastinim rebrima; vis. 6 cm,
du. jag. 2,5 cm (T. 123,5)
5. ivoevci upljaja
Poloaj je u arealu vojnog logora Burnum, u okoliu sauvanih
lukova pretorija uz cestu KninZadar. U nekoliko je navrata, u
razdoblju izmeu 1898. i 1911. godine L. Marun obavljao arheoloka istraivanja ili otkupljivao predmete pronaene tijekom
poljoprivrednih radova. Iz zabiljeenih podataka moe se razabrati da je srednjovjekovno groblje bilo utemeljeno nad ostacima
rimske nekropole, a za oblaganje grobnih raka vrlo su esto koriteni antiki kameni ulomci i tegule. Spominju se nalazi naunica
i prstenja, ali se danas u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika
moe identificirati tek jedna zlatna naunica. Zanimljiv podatak
potjee iz godine 1907., kada je pribiljeeno da je pri poljodjelskim radovima na upljaji pronaena urna s pepelom pokrivena
kamenim poklopcem od starija rabljenog gradiva, a tik do urne
drvena vjedrica s tri eljezna obrua i drkom. Ova biljeka mogla bi upuivati na postojanje slavenskih paljevinskih grobova na
ovom nalazitu, a spomenuta naunica na grobove s poganskim
nainom pokapanja. Iz Marunovih opisa pronaenog nakita moe
se pretpostaviti da je uz grobove s poganskim bilo i onih s kranskim nainom pokapanja. Naunica se uva u Muzeju hrvatskih
arheolokih spomenika.
Lit. Marun 1998, 96, 109, 155, 206207, 217; Izvjetaj upraviteljstva 1898, 55; Beloevi 1980, 6566
a. lijevana zlatna naunica sa sredinjim grozdolikim ukrasom i dva
koljenca na karici; vis. 1,9 cm, ir. 1,2 cm (T. 86,3)
6. kai glavurak
Poloaj je na pjeanom humku udaljenom nekoliko stotina
metara od zaselka Macurine Kue, s desne strane puta koji vodi
prema Smiliu. Ondje su u prvoj polovini protekloga stoljea
prilikom obrade zemlje pronalaeni grobovi u obinim zemljanim rakama, ali i oni s kamenom arhitekturom, a u njima glinene posude, eljezni noii i razliiti drugi eljezni predmeti.
Nalazite je arheoloki evidentirano tek nakon Drugoga svjetskog
rata, a godine 1965. Arheoloki muzej u Zadru proveo je zatitna
arheoloka iskopavanja pod vodstvom J. Beloevia. Od velikoga
kompleksnog groblja s vjerojatno dvjestotinjak grobova sauvalo
ih se tek 25. Od tih grobova 10 ih pripada vremenu velike seobe
naroda, a 15 srednjovjekovnom razdoblju, a ima ih s poganskim i
s kranskim nainom pokapanja. Grobovi s poganskim nainom
pokapanja uglavnom su uniteni. Nalazi su pohranjeni u Arheolokome muzeju u Zadru.
Lit. Beloevi 1968; Beloevi 1980, 4950
katalog
nalazi iz unitenih grobova:

a. drvena vjedrica sa eljeznim okovima, obruima i rukom; ulomci
obrua ir. 1,5 do 2 cm (T. 95,5)
b. eljezni srp; raspon luka 15 cm, du. drka 8 cm, ir. sjeiva 3 cm
(T. 95,4)
7. luane bare (briina)
Poloaj Briina na prisojnom je pristranku, koji se od zaravni Lopate sputa prema selu Barama. Arheoloka iskopavanja proveo je
1981. i 1983. godine Muzej Cetinske krajine iz Sinja (A. Miloevi).
Otkriveno je i istraeno ukupno 25 grobova, od kojih 6 s poganskim, a 18 s kranskim nainom pokapanja. Potonji su bili bez
nalaza, a u ranu fazu horizonta s kranskim nainom pokapanja
opredjeljuju ih krievi urezani na dononicama. Nalazi se uvaju
u Muzeju Cetinske krajine u Sinju.
Lit. Miloevi 1985; Miloevi 1998, 172173
grob 1
b. zemljana posuda tamnosive boje, nainjena od slabo proiene
gline, izraena na primitivnom lonarskom kolu, neukraena; vis.
11,6 cm, pr. otvora 10 cm, pr. dna 5,9 cm (T. 124,1)
c. zemljana posuda tamnosive boje nainjena od slabo proiene
gline izraena na primitivnom lonarskom kolu; vis. 12,3 cm, pr.
grob 3
b. ulomak rimskog stakla utozelene boje; 2,2 cm. (T. 124,6)
c. zemljana posuda tamnosive boje izraena na primitivnom lonarskom
kolu s reljefnim otiskom osovine kola i zamjetnim tragovima doraiva
nja rukom; vis. 10, 6 cm, pr. otvora 9,6 cm, pr. dna 7,4 cm (T. 124,5)
grob 5
a. eljezni no s okovom korica; du. 18,7 cm, ir. sjeiva 2,3 cm;
okov 3,31,2 cm (T. 124,7)
b. ulomak eljeza u funkciji kresiva i tri kremena; 2,92,6 cm (T.
124,89)
c. ulomak eljeznog avla; du. 3,2 cm (T. 124, 10)
nalazi iz groba unitenog 1954.

a. par eljeznih ostruga, kojima krakovi zavravaju preicama s na
branim obodom; preice i trnovi presvueni su bronanom opla
tom, a potonjima su baze ukraene urezanim kruiima i ispre
kidanim cikcak linijama optoenim zrnatim nizom, a i iljci su
pri dnu ukraeni identinim motivom; vis. 21 cm, raspon izmeu
b. par bronanih kopi ostrunih garnitura s pravokutnim preica
ma nabranog okvira; vis. 2,4 cm, ir. 3,8 cm (T. 125,14)
c. bronana petlja ostrune garniture sa zoomorfnom prednjom
ploicom; du. 3 cm (T. 125,14)
grob 2c
a. srebrni prsten s krino oblikovanim sredinjim proirenjem, koje
je ukraeno s pet elija s umetnutim staklenim zrnima optoe
nim nabranom filigranskom icom; obru je uzduno kaneliran;
pr. 2,4 cm (T. 126,6)
b. srebrni prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva ukra
en urezanim cikcak linijama; pr. 2,2cm (T. 126,5)
c. eljezni no; du. 10 cm, ir. sjeiva 1,2 cm (T. 126,4)
grob 3
a. par srebrnih naunica s dva nasuprotno postavljena srcolika ukra
sa od nabrane filigranske ice i s dva koljenca na bonim stranama
karike; privrivale su se pomou uice i kvaice; 2,31,7 cm (T.
126,2)
b. srebrni prsten s okvalnom krunom u obliku rozete optoenom
granulama; obru je ukraen nabranom filigranskom icom; pr.
1,7 cm (T. 126,3)
grob 5
a. par bronanih kariica od spiralno uvijene ice; pr. 1,8 cm (T.
126,1)
8. ostrovica greblje
Poloaj je na blagoj kosini iznad ostrovikog polja izmeu dvaju
seoskih putova u pravcu susjednih sela Liana Ostrovikih i avia. Godine 1954. nanos vodene bujice iz jednoga je oteenog
groba izbacio ostruge. Sustavna arheoloka iskopavanja proveo je
u etiri istraivake kampanje (1983., 1984., 1988. i 1989.) Muzej
hrvatskih arheolokih spomenika (V. Delonga i T. Buri). Otkriveno je i istraeno ukupno 115 grobova preteito s kranskim
nainom pokapanja, iako ima i onih koji pripadaju horizontu s
poganskim nainom pokapanja. Sredinji dio groblja ostao je neistraen jer se nalazio pod vinogradom. Rezultati istraivanja nisu
u cijelosti publicirani, a nalazi su pohranjeni u Muzeju hrvatskih
Lit. Beloevi 1965; Buri, Delonga 1998; hik (Katalog) 2000,
314317
Sl. 8 Poloaj Greblje s Kastrumom Ostrovica u pozadini
43
grob 6c
a. bronani prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva; pr. 2
cm (T. 127,4)
b. bronani prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva; pr.
1,9 cm (T. 127,5)
c. bronana naunica s karikom povijenom u etiri petlje i provjee
nim laniima; 2,12,8 cm (T. 127,3)
grob 10
sa od nabrane filigranske ice i s dva koljenca na bonim stranama
karike; s bonih strana sredinjeg ukrasa na luk karike aplicirana
su dva polukruga od nabrane filigranske ice; privrivale su se
pomou uice i kvaice; 31,9 cm (T. 127,1)
b. srebrni uzduno kanelirani prsten zatvorenog koluta; pr. 1,8 cm
(T. 127,2)
grob 12
a. par srebrnih kariica s petljom i kvaicom; pr. 2,4 cm (T. 128,5)
grob 12c
a. srebrna sljepooniarka s jednom glatkom, neukraenom jago
dom; 3,43,9 cm (T. 128,4)
grob 16
a. srebrna naunica s okomito postavljenom jagodom i dva koljenca
na karici; sredinja jagoda ukraena je apliciranim nabranim fili
granskim nitima i ima kapljiasto zrno na vrhu i dnu; naunica se
privrivala pomou uice i kvaice; 2,62 cm (T. 128,2)
b. tanki srebrni prsten preklopljenih i zalemljenih krajeva; pr. 1,8
cm (T. 128,1)
c. srebrni prsten s kalotastom krunom ukraenom dvostrukim po
lukrunicama od filigranske ice i filigranskim kruiima s kaplji
astim zrnom na vrhu; kruna je flankirana zrnatim trokutiima, a
obru uzduno kaleniran; pr. 2 cm (T. 128,3)
grob 18
a. par srebrnih naunica sa sredinjim trapezastim ukrasom od sre
brne filigranske ice s krupnim zrnima na uglovima i dva koljen
ca na bonim stranama karike; privrivale su se pomou uice i
kvaice; 3,71,7 cm (T. 129,1)
b. srebrna naunica s provjeenim privjeskom u obliku brojke 8; pri
vrivala se pomou petlje izvijene prema van i kvaice; 2,52,3
cm (T. 129,3)
b. tanki srebrni prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva;
pr. 1,8 cm (T. 129,2)
grob 21 c
a. par srebrnih kariica s petljom izvijenom prema van i kvaicom;
pr. 1,7 cm (T. 130,4)
b. prsten od srebrnog raskovanog lima preklopljenih krajeva i s
prednjim rombinim proirenjem ukraenim urezanim geome
trijskim ornamentom; pr. 2 cm (T. 130,5)
c. ogrlica sastavljena od modrih i utih zrnaca staklene paste (T.
130,3)
d. zemljana posuda (T. 130,1)
44
e. eljezni no; du. 12 cm; ir. jeiva 1,8 cm (T. 130,2)

grob 22
a. bronani lijevani prsten Dpresjeka; pr. 2,3 cm (T. 131,5)
grob 22c
a. glineni kolut: pr. 3,7 cm (T. 131,4)
c. bronana alka; pr. 4,7 cm (T. 131,1)
grob 23
a. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom koja je na spoju polut
ki ukraena filigranskom icom; 44,2 cm (T. 131,1)
grob 25
a. obina srebrna kariica s provuenom manjom kariicom; 11,5
cm (T. 131,6)
grob 27
a. par bronanih kariica s karikama ovijenim icom; pr. 2,2 cm (T.
132,2)
grob 40
a. ovalna bronana preica; pr. 2 cm (T. 132,1)
grob 41
a. masivni lijevani prsten Dpresjeka, legura olova i cinka; pr. 2,4
cm (T. 132,3)
grob 42
a. par bronanih sljepooniarki s jednom glatkom i neukraenom
jagodom; 5,55,8 cm (T. 133,3)
grob 57
a. obina bronana kariica; pr. 2,8 cm (T. 133,1)
b. bronana kariica od spiralno uvijene ice; 2,2 cm (T. 133,2)
9. piramatovci vrt ive akia
Na poloaju vrta Ive akia u Piramatovcima sluajno je godine
1960. otkriven jedan grob u kojem je pronaena eljezna ostruga,
eljezni no i okovi tobolca za strjelice. Grob pripada horizontu
s kranskim nainom pokapanja. S istog poloaja potjee i par
srebrnih sljepooniarki s etiri jagode, te jedna posuda, za koju
se pouzdano zna da je otkrivena unutar groba, to ukazuje na mogunost da se na spomenutome mjestu nalazilo groblje s poganskim i kranskim znaajkama pokapanja. Nalazi su pohranjeni u
Lit. Beloevi 1965, 149153; Beloevi 1972.
a. eljezna ostruga tupog koninog trna; ostruni krakovi zavravaju
kalotastim ploicama; du. 15 cm, raspon izmeu krakova 8 cm (T.
134,2)
b. eljezni okov u obliku ipke; po sredini je etvrtasto proiren i
ima pravokutni otvor; oba kraja zavravaju kalotastim ploica
ma ukraenim radijalno rasporeenim linijama; du. 9,4 cm (T.
134,3)
katalog
c. eljezni okov; okov je u obliku ipke, ali povijen na krajevima;

po sredini ima ovalno proirenje; oba kraja zavravaju kalotastim
ploicama ukraenim radijalno rasporeenim linijama; du. 9,5
cm (T. 134,3)
d. oteeni eljezni okov; okov je u obliku ipke s blago povijenim i
proirenim krajevima; du. 9,7 cm. (T. 134,3)
e. oteeni eljezni no; ravnog je hrpta i blago povijenog sjeiva te
ima kratki trn za nasad drke; du. oko 15 cm, ir. sjeiva 1,6 cm
(T. 134,4)
f. zemljana posuda raena na runom lonarskom kolu; na prijelazu
vrata u trbuh ukraena trima usporednim ljebovima (T. 134,1)
10. smrdelji debeljak (vinograd s. vranjkovia
i vinograd brae lapia)
Poloaj Debeljak je nevisok prostran brijeg smjeten iznad potoka
Jasenak i Kukelj u Smrdeljima. Godine 1895. ondje je bio pronaen vei broj pojasnih okova i jeziica (oko 90), od kojih je samo
njih 8 predano povjereniku V. Ardaliu, te potom L. Marunu. Zabiljeeno je da su pronaeni u hrpama nagorenog drveta i pepela.
Obilazei mjesto nalaza, Marun je uoio ostatke ugljena i pepela
te konstatirao da na istom poloaju ima grobova u obinim zemljanim rakama. Sljedee, 1896. godine na Debeljaku su ponovno
na nekoliko mjesta otkrivene hrpe gorenog drveta i pepela, unutar kojih je bilo metalnih predmeta rastaljenih od vatre, ulomaka
glinenih posuda te ponovo pojasnih okova i jeziica od kojih je
poslije otkupljeno njih 8, zajedno s jednim prstenom i 7 obinih
kariica. Marun tada biljei da se na spomenutom poloaju pronalaze grobovi s obinim kamenim ogradama, a u jednom sluaju
za uzglavnicu je upotrijebljena rimska opeka. U popisu predmeta
poslanih na konzervaciju u Mainz navodi se 17 naunica s Debeljaka. S istoga su mjesta 1899. i 1901. otkupljene 2 naunice, od
kojih jedna zlatna i ponovno jedan pojasni okov. Poloaj je Marun
obiao 1909. i pritom ga oznaio kao poznato starohrvatsko pogansko groblje. U toj su prigodi otkupljene dvije eljezne strjelice i bronani vrak koplja, te ponovno zlatna naunica. Godine
1954. na Debeljaku je sondana istraivanja proveo Muzej grada
ibenika (A. Ratkovi). U toj je prigodi otkriveno i istraeno pet
grobova s kranskim nainom pokapanja. Sudei prema sauvanim predmetima na Debeljaku se rasprostiralo groblje na redove s
grobovima s poganskim i s kranskim nainom pokapanja. Takoer postoji mogunost da se na istome poloaju nalazilo slavensko
paljevinsko groblje (vidi IB, 4). Dio nalaza (pojasni jezici i okovi)
uva se u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika, a dio u Muzeju grada ibenika.
Lit. Arhiv mhas 1895; Marun 1998, 59, 62, 70, 77, 84, 89, 101, 115,
175, 182; Radi 1898a; Radi 1900; Gunjaa 1989, 370380; HiK
(katalog) 2000, 334335
grob 2
a. par bronanih kariica s petljom izvijenom prema van i kvaicom;
2,83,2 cm (T. 135,1)
grob 3
a. par bronanih kariica ravno odrezanih krajeva; 3,23 cm (T. 135,2)
b. lijevani bronani prsten zatvorenog koluta; sprijeda je proiren i
Dpresjeka; pr. 2,3 cm (T. 135,3)
grob 4
a. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagoda je na spoju
polutki optoena dvostrukom nabranom filigranskom icom; pr.
3 cm, du. jag. 1,3 cm (T. 135,4)
b. bronani prsten polukrunog presjeka, preklopljenih i zakovicom
11. strane gorica
Strane (Stranevo Selo ili Semievii) zaselak je naselja Tribalj u
Vinodolu, oko 4 km udaljen od Crikvenice, a lei uz cestu koja povezuje ova dva naselja. Poloaj Gorica nalazi se pri ulazu u Strane,
na blagoj padini koja se u pravcu sjeveroistoka sputa prema rjeici Dubraini. Nalazite je arheoloki istraio Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja iz Rijeke (. Cetini, R. Mateji)
u razdoblju izmeu 1973. i 1997. godine. Rije je o veem groblju
na redove s dvjestotinjak grobova, od kojih su neki s poganskim, a
neki s kranskim znaajkama pokapanja. Nalazi su pohranjeni u
Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci.
Lit. Cetini 1998.
grob 3a
a. par eljeznih ostruga s krakovima koji zavravaju pravokutnim
kopama; izdueni trn obavijen je mjedenom oplatom ukrae
nom rafiranim trokutima i obrubljenom zrnatim nizom; vis. 18
cm, raspon izmeu ostrunih krakova 9,5 cm (T. 136,1)
b. dvije eljezne kope ostrunih garnitura s ovalnim preicama
i etvrtastim okovom s dvije zakovice; du. 5,8 cm, ir. 3 cm (T.
136,24)
c. dva eljezna jezica ostrunih garnitura titastog oblika s etiri
mjedene zakovice pri vrhu; du. 4,5 cm, ir. 4 cm (T. 136,24)
d. dvije eljezne petlje ostrunih garnitura sa titastom prednjom
ploicom; du. 4,4 cm (T. 136,24)
e. eljezni no s koricama, koje su bile privrene s etiri eljezne
zakovice, od kojih su se sauvale dvije; du. 21 cm, ir. sjeiva 3,7
cm (T. 137,2)
f. eljezno kresivo i kremen; du. 6,6 cm, ir. 3,9 cm (T. 137,3)
g. eljezno kresivo i kremen; du. 5 cm, ir. 3,3 cm (T. 137,4)
i. oplata od bronanog lima s 12 avlia za uvrivanje; du. 7 cm,
ir. 2,9 cm (T. 137,5)
j. zemljana posuda oker boje izraena na spororotirajuem lonar
skom kolu, ukraena vodoravnim eljastim brazdama, a na rame
nu urezanom valovnicom; vis. 21 cm, pr. otvora 21 cm, pr. dna 15
cm (T. 137,6)
a.
b.
c.
d.
grob c5
eljezna britva (sklopivi no); du. 15,5 cm, ir. 2,7 cm (T. 138,2)
eljezna britva (sklopivi no); du. 18,7 cm, ir. 2,5 cm (T. 138,3)
eljezno kresivo i etiri kremena; du. 6 cm, ir. 3,6 cm (T. 138,4)
grob 127
a. ogrlica sastavljena od 16 jagoda od tijetenog srebrnog lima i 83
staklena zrnca preteito plave, ali i ute, crne bijele i sedefne boje
(T. 140,1)
b. zemljana posuda svijetlosmee boje izraena na spororotirajuem
lonarskom kolu, ukraena vodoravnim eljastim brazdama, a na
45
ramenu urezanom valovnicom; vis. 9,9 cm, pr. otvora 10,2 cm, pr.
dna 7,9 cm (T. 139,2)
c. zemljana posuda tamnosive boje, loe fakture i asimetrina tije
la, s tragovima runog obraivanja; na dnu ima plastino izveden
znak; vis. 9,6 cm, pr. otvora 9,1 cm, pr. dna 6,9 cm (T. 139,1)
grob 128
a. eljezni no s ostacima okova ili oplate; du. 10, 2 cm, ir. sjeiva
2 cm (T. 141,2)
b. jelenji paroak s tri rupice za vjeanje, neukraen; du. 11,1 cm, vis.
8,1 cm (T. 141,3)
c. ulomak oboda rimske staklene posude svjetlozelene boje (T.
141,4)
d. zemljana posuda crvenkastosmee boje, izraena na spororotira
juem lonarskom kolu, a na ramenu ukraena urezanom valov
nicom; vis. 10,9 cm, pr. otvora 11,9 cm, pr. dna 7,8 cm (T. 141,1)
a.
b.
c.
d.
c.
d.
grob 132
ulomci veoma oteenog trodijelnog kotanog elja (T. 142,8)
eljezni no; du. 10 cm, ir. 2,1 cm (T. 142,7)
eljezno kresivo; du. sauvanog ulomka 33,5 cm (T. 142,4)
rimska bronana fibula; du. 4,2 cm (T. 142,3)
dva bronana kolutia; pr. 1,2 cm (T. 142,12)
ulomak tordirane bronane ice; du. 2,2 cm (T. 142,5)
grob 134
a. kotani recipijent nepravilna elipsoidna presjeka ukraen ureza
nim geometrijskim ornamentom, a pri rubovima optoen cik
cak vrpcom; vis. 8,8 cm, pr. otvora na vrhu 4,62,2, pr. otvora na
dnu 4,11,7 cm (T. 143,2)
grob 135
a. eljezni no ravnog hrpta i povijenog sjeiva; du. 23,4 cm, ir.
sjeiva 3,4 cm (T. 144,1)
b. kremeni prapovijesni retuirani noi; 2,61,1 cm (T. 144,2)
c. zemljana posuda loptastog oblika na ramenu ukraena urezanom
valovnicom; vis. 9,9 cm, pr. otvora 10 cm, pr. dna 8 cm (T. 145,1)
d. zemljana posuda loptastog oblika na vratu ukraena urezanom va
lovnicom; vis. 13,3 cm, pr. otvora13,7 cm, pr. dna 10,5 cm (T. 145,2)
grob 135a
a. eljezno kresivo s trokutasto proirenom ploicom i trostruko sa
vijenim krakom; vrh kraka izvijen je prema van i dva kremena;
1,81,41 cm (T. 144,4)
b. bronana ploica nepoznate namjene; 2,93,2 cm (T. 144,3)
grob 145
a. eljezni vrak strjelice listolikog oblika; du. 8,5 cm, pr. tuljca 0,5
cm (T. 146,1)
b. tri ulomka drveta (T. 146,24)
grob 147
a. ogrlica sastavljena od dvaju ulomaka oboda rimskih staklenih po
suda zelenkastih nijansi i modre rebraste perlice. (T. 146,57)
grob 80
a. par srebrenih naunica nainjenih od glatke ice s krunim pri
46
vjeskom s vitiastim kriem i krupnim granulama; vis. 5,5 cm, pr.

karike 2,8 cm (T. 147,1)
b. prsten od srebrnog raskovanog lima zatvorenog obrua ukraenog
dvama usporednim tokastim linijama, koje teku i prednjim oval
nim proirenjem, gdje su dopunjene dvama okomitim tokastim
nizovima tako da tvore kri; pr. 2 cm (T. 147,2)
grob 1b
a. par srebrnih pozlaenih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode
su ukraene zrnatim rombovima unutar kojih se nalaze filigran
ske krunice s umetnutim kapljiastim zrnom; vis. 6,6 cm, du.
jag. 2,6 cm (T. 148,2)
b. par bronanih kariica ravno odrezanih krajeva; pr. 3,5 cm (T.
148,1)
c. lijevani bronani prsten s prednjim proirenjem u obliku dvostru
kog romba i urezanim ukrasom u obliku rombova s tokicom u
sredini; pr. 2,2 cm (T. 148,3)
d. lijevani bronani prsten s proirenim, zaobljenim i zakovicom
e. oteeni lijevani bronani prsten Dpresjeka; pr. 2,2 cm (T. 148,4)
grob d8
a. par bronanih naunica u donjoj polovini karike ukraenih gusto
rasporeenim navojima od spiralne ice; privrivale su se po
mou petlje i kvaice; pr. 4 cm (T. 149,1)
grob d9
a. par bronanih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su ukra
ene apliciranom nabranom filigranskom icom u obliku valovni
ce; spojevi polutki na jagodama optoeni su dvostrukom filigran
skom icom; pr. 6 cm, du. jag. 2,5 cm (T. 149,3)
b. lijevani bronani prsten Dpresjeka; pr. 2,2 cm (T. 149,2)
c. eljezni noi ravna hrpta i blago povijena sjeiva i s trnom za na
sad drke; du. 11 cm, ir. 1,3 cm (T. 149,4)
grob 5
a. par bronanih kariica od tanke ice i sa zavrecima u obliku pet
lje i kvaice; pr. 4 cm (T. 150,1)
b. nepotpuna naunica s koninim privjeskom od spiralno uvijene
ice; du. 1,7 cm (T. 150,2)
grob 9
a. par srebrnih naunica s ukrasom u obliku vitiastog kria, koji je
smjeten unutar ianog kruga s vanjske strane karike, te ianim
trolistima sa zrnom na vrhu smjetenim s obiju strana sredinjeg
ukrasa i s unutarnje strane karike; naunice su se privrivale
pomou uice i kvaice; vis. 6,8 cm (T. 151,5)
b. prsten od srebrnog raskovanog lima s prednjim rombinim pro
irenjem ukraenim tremoliranim linijama i iskucanim ispupe
njima; pr. 2,4 cm (T. 151,3)
c. etiri srebrne lijevane naunice s grozdolikim ukrasom; 3,52,2
cm (T. 151,12)
d. srebrni prsten s kupolastom krunom ukraenom zrnatim troku
tiima postavljenim u obliku zvijezde; obru je kaneliran; pr. 2,4
cm (T. 151,4)
d. par bronanih sljepooniarki s tri jednako velike glatke neukra
katalog
e.
f.
g.
f.
g.
h.
ene jagode; karika meu jagodama obavijena je filigranskom i

com; pr. 6 cm (T. 152,1)
par bronanih kariica s ravno odrezanim krajevima; 2,63 cm,
2,41,8 cm (T. 152,23)
par bronanih kariica sa zavrecima u obliku petlje izvijene pre
ma van i kvaice; pr. 3,6 cm (T. 152,4)
srebrni lijevani prsten s proirenim, zaobljenim i zakovicom spo
jenim krajevima; pr. 2,4 cm (T. 152,6)
bronani lijevani prsten trokutastog presjeka i rastavljenih kraje
va; pr. 2,5 cm (T. 152,5)
bronani lijevani prsten trokutastog presjeka i rastavljenih kraje
va; pr. 2,5 cm (T. 152,8)
bronani uzduno kanelirani prsten preklopljenih i zakovicom
spojenih krajeva; obru je ukraen motivom riblje kosti; pr. 2,2
cm (T. 152,7)
grob 12
a. par bronanih kariica sa zavrecima u obliku unjastih zadeblja
nja; pr. 4 cm (T. 153,3)
b. par srebrnih kariica sa zavrecima u obliku petlje i kvaice, kroz
jednu je provjeena mala prstenasta alka; pr. 3,5 cm (T. 153,4)
c. bronani prsten od uvijene ice rastavljenih i suenih krajeva; pr.
2,3 cm (T. 153,2)
d. srebrni uzduno kanelirani prsten preklopljenih i zakovicom spo
jenih krajeva; obru je ukraen motivom riblje kosti; pr. 2,2 cm (T.
153,1)
grob 14
a. par bronanih lijevanih naunica s grozdolikim ukrasom i dvo
strukim koljencima na karici; privrivale su se pomou petlje i
kvaice; vis. 5 cm (T. 153,5)
b. srebrni uzduno kanelirani prsten preklopljenih i zakovicom spo
jenih krajeva; pr. 2,3 cm (T. 153,6)
c. par obinih kariica, pr. 2 cm (T. 153,7)
grob 17
a. bronana naunica s karikom povijenom u tri petlje; kroz petlje
su provjeena po dva lania od pletene ice sa staklenim zrnima
u dnu; vis. oko 6 cm, pr. 2,5 cm (T. 154,7; 155,1)
b. bronani lijevani prsten zatvorena koluta; pr. 2,1 cm (T. 154,1)
c. bronani uzduno kanelirani prsten preklopljenih i zakovicom
d. lijevani bronani prsten s proirenim, zaobljenim i zakovicom
e. srebrni lijevani prsten zatvorena koluta; pr. 2,2 cm (T. 154,4)
f. lijevani srebrni prsten s proirenim, zaobljenim i zakovicom spo
jenim krajevima; pr. 2,1 cm (T. 154,5)
g. oteeni bronani lijevani prsten zatvorena koluta; pr. 2,1 cm (T.
154,6)
grob 24
a. par bronanih sljepooniarki s tri jednako velike neukraene ja
gode; prostor izmeu jagoda ovijen je filigranskom icom; privr
ivale su se pomou raskovane petlje i kvaice; vis. 6 cm, du. jag.
1,4 cm (T. 156,1)
grob 30
a. srebrno puce sastavljeno od dviju limenih polutki; na vrhu ima
uicu, a pri dnu limenu cjevicu s umetnutim zrnom plave boje;
povrina i spoj polutki ukraeni su nabranom filigranskom icom;
vis. 3 cm (T. 156,2)
grob 31
a. par bronanih neuspjelo lijevanih naunica s grozdolikim ukra
som; vis. 5 cm (T. 157,1)
b. ulomci eljezne igle (nije sauvana)
grob 32
a. par srebrnih sljepooniarki s etiri jednako velike neukraene ja
gode; jagode po sredini karike zavravaju kapljiastim zrnom; do
nja polovina karike na prostoru izmeu jagoda ukraena je kru
pnim zrnima i filigranskom icom; vis. 6,8 cm, du. jag. 1,1 cm (T.
158,2)
b. sljepooniarka s tri jednako velike neukraene jagode; donja po
lovina karike izmeu jagoda ovijena je filigranskom icom; pri
vrivala se pomou petlje i kvaice; vis. oko 4 cm (T. 158,5)
c. tri srebrne kariice s krajevima u obliku prema van izvijene petlje
i kvaice; pr. 3,5 cm (T. 158, 34, 6)
d. nepotpuna srebrna naunica s okomito postavljenim jagodama;
vis. 4,2 cm (T. 158,7)
e. masivni lijevani prsten D presjeka, pr. 2,4 cm (T. 158,1)
f. srebrni prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva; pr. 2,3
cm (T. 158,8)
grob 33
a. amulet sastavljen od triju probuenih kasnoantikih novia; pr. 2
cm, 2 cm, 1,8 cm (T. 157,2)
b. ulomak tkanine (T. 157,3)
grob 39
a. par bronanih kariica sa zavrecima u obliku triju unjastih za
debljanja, pr. 6,6 cm (T. 159,1)
b. par srebrnih naunica s lunulastim ukrasom ija je povrina ukra
ena tremoliranim cikcak linijama i trokutima; 4,23,2 cm (T.
159,2)
c. lijevani bronani prsten rastavljenih i stanjenih krajeva; pr. 1,9 cm
(T. 159,3)
grob 55
a. eljezni no ravnog hrpta i povijenog sjeiva te s duim trnom za
nasad; du. 15,4 cm, ir. sjeiva 2 cm (T. 160,1)
b. eljezni luno povijeni okov korica noa; du. 10 cm (T. 160,1)
c. eljezni pojasni okov etvrtasto proiren na krajevima i po sredini
gdje se nalaze rupe za zakovice; du. 12 cm (T. 160,2)
d. eljezni pojasni okov proiren na krajevima i s dvjema zakovica
ma; du. 10 cm (T. 160,3)
grob 56
a. par srebrnih sljepooniarki s etiri jednako velike jagode; jagode
na spojevima polutki i krajevima imaju plastina rebra; karika je u
donjoj polovini, na prostoru izmeu jagoda ukraena usporednim
nizovima nabrane filigranske ice; vis. 11,5 cm, du. jag. 2,2 cm (T.
161,1)
47
b. par srebrnih sljepooniarki s ukrasom u obliku grozda i dva ko

ljenca formirana od zrnatih vjenia; karika je u donjoj polovini
ukraena nizom krupnih zrna; 5,53,8 cm (T. 161,2)
c. ulomci tkanine (T. 161,3)
grob 58
a. eljezni noi blago povijenog hrpta i sjeiva i s trnom za nasad;
du. 12,2 cm, ir. sjeiva 1,8 cm (T. 162,1)
b. eljezni luno povijeni okov korica noa; du 10 cm (T. 162,1)
c. kotani recipijent nepravilnog krunog presjeka ukraen rezbare
nim rombovima formiranim od vieprutih vrpca; vis. 9 cm, pr. 3,5
cm (T. 162,2)
a.
b.
c.
d.
e.
f.
grob 66
par srebrnih sljepooniarki s etiri jednako velike jagode; jagode
su na spojevima polutki optoene dvostrukom nabranom filigran
skom icom, a dvije sredinje na vrhu imaju krupnu granulu; ka
rika je u donjoj polovini ukraena usporednim nizovima nabrane
filigranske ice; vis. 11,5 cm, du. jag. 1,4 cm. (T. 163,4)
par srebrnih sljepooniarki sa sredinjom okomito postavljenom
jagodom i dvama manjim jagodama na bonim stranama karike;
sredinja jagoda ukraena je okomito postavljenim dvostrukim fi
ligranskim nitima, a bone su na spoju polutki optoene nabra
nom filigranskom icom; 6,23,8 cm (T. 163,6)
srebrni prsten kaneliranog obrua s ovalnom kasetom u koju je
umetnuto tamnoplavo stakleno zrno; kruna je s obiju strana flan
kirana trima krupnim granulama; pr. 2 cm (T. 163,1)
bronani prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva; pr.
2,2 cm(T. 163,2)
bronani prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva;
obru je ukraen nizom iskucanih ispupenja; pr. 2 cm (T. 163,3)
srebrni prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva; obru
je kaneliran; pr. 2,3 cm (T. 163,5)
grob 73
a. bronana sljepooniarka s jednom glatkom i neukraenom jago
dom; spoj polutki naglaen je plastinim rebrom; vis. 2,8 cm, du.
jag. 1 cm (T. 164,3)
b. dva srebrna jajolika puceta ukraena arkadama od aplicirane na
brane filigranske ice ispunjenim krupnim zrnima; na vrhu imaju
uicu, a pri dnu eliju s umetnutim modrim staklom; vis. 4,8 cm
(T. 164,2)
c. eljezni no ravna hrpta i povijena sjeiva i s trnom za nasad; du.
14 cm (T. 164,1)
grob 77
a. srebrna seljpooniarka s jednom jagodom; jagoda je na spoju po
lutki optoena dvostrukom nabranom filigranskom icom, a po
vrina joj je ukraena takoer nabranom icom u obliku broja 8;
vis. 2 cm, du. jag. 0,7 cm (T. 165,3)
b. dva srebrna jajolika puceta ukraena arkadama od aplicirane na
brane filigranske ice ispunjenim krupnim zrnima; na vrhu imaju
uicu, a pri dnu eliju s umetnutim modrim staklom; vis. 3,9 cm
(T. 165,2)
c. eljezni no ravna hrpta i povijena sjeiva te s trnom za nasad;
du. 11,2 cm (T. 165,1)
48
grob 79
a. srebrna sljepooniarka s jednom glatkom neukraenom jagodom;
pr. 3,1 cm, du. jag. 1,4 cm (T. 165,4)
b. etiri okrugle aplike od bronanoga lima od kojih jedna tek neznat
no sauvana; ukraene su iskucanim ispupenjima, a du oboda
imaju rupice pomou kojih su se privrivale; pr. 2 cm (T. 165,5)
grob 81
su na spojevima polutki optoene nabranom filigranskom icom,
a dvije jagode po sredini karike zavravaju kapljiastim zrnom;
donja polovina karike ukraena je usporednim nizovima od na
brane filigranske ice; vis. 5,7 cm, du. jag. 1,5 cm (T. 166,1)
c. par tankih srebrnih kariica s jednim ravno odsjeenim i drugim
stanjenim i zailjenim krajem; pr. 2,5 cm (T. 166,3)
grob 82
a. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je na spoju po
lutki optoena nabranom filigranskom icom; vis. 3,1 cm, du. jag.
1,2 cm (T. 167,1)
b. srebrna loe lijevana naunica s etiri jagode; vis. 4,8 cm (T.
167,2)
grob 82a
su ukraene nasuprotno postavljenim zrnatim rombovima; donja
polovina karike ukraena je nizom krupnih zrna optoenih nabra
nom filigranskom icom; vis. 8,2 cm, du. jag. 1,8 cm (T. 167, 4)
c. srebrni lijevani prsten zatvorenog koluta; pr. 2,3 cm (T. 167,3)
grob 85
a. par bronanih kariica s raskovanim kaneliranim zavretkom u
obliku slova S; pr. 2,7 cm (T. 166,4)
grob 87
a. par srebrnih sljepooniarki s okomito postavljenom sredinjom
jagodom i dvama manjim jagodama na bonim stranama karike;
sredinje jagode ukraene su okomito postavljenim filigranskim
nitima, a bone su na spoju polutki optoene nabranom filigran
skom icom; vis. 5,8 cm, vis. sred. jag, 3 cm (T. 168,1)
b. tri srebrne sljepooniarke s jednom jagodom; jagode su na spoju
polutki i krajevima optoene nabranom filigranskom icom; pr.
3,13,8 cm, du. jag. 1,21,4 cm (T. 168,23)
c. obina kariica, pr. 1,9 cm (T. 168,4)
grob 91
a. recipijent od jelenjeg paroka ukraen rezbarenom vieprutom
cikcak vrpcom; du. 7,7 cm, pr. 3 cm (T. 169,1)
b. eljezni no s ravnim hrptom i blago ovijenim sjeivom te trnom
za nasad drke; du. 11,9 cm, ir. sjeiva 1,6 cm (T. 169,2)
grob 95
a. par srebrnih sljepooniarki s dvije jednako velike jagode; jagode
su na krajevima i na spojevima polutki optoene nabranom fili
katalog
granskom icom; vis. 3,7 cm, du. jag. 1,5 cm (T. 170,1)
b. bronana sljepooniarka s jednom glatkom neukraenom jago
dom; spoj polutki naglaen je plastinim rebrom; pr. 3,8 cm, du.
jag. 1,5 cm (T. 170,3)
c. par bronanih kariica s jednim ravno odrezanim i drugim stanje
nim i zailjenim krajem; pr. 3 cm (T. 170,2)
grob 103
a. par bronanih kariica s jednim zavretkom u obliku dvaju unja
stih zadebljanja; pr. 4,4 cm (T. 170,4)
grob 118
a. par srebrnih sljepooniarki s okomito postavljenom sredinjom
jagodom i dvjema manjim jagodama na bonim stranama karike;
sredinja jagoda ukraena je okomitim naizmjenino postavlje
nim zrnatim nizovima, odnosno nabranim filigranskim nitima;
bone jagode na spoju su polutki optoene nabranom filigran
skom icom, te ukraene nasuprotno postavljenim zrnatim tro
kutiima; vis. 7,8 cm, vis. sred. jag. 3,2 cm (T. 171,1)
b. par srebrnih sljepooniarki s okomito postavljenom sredinjom
jagodom i dvjema manjim jagodama na bonim stranama karike;
sredinja jagoda ukraena je okomitim naizmjenino postavlje
nim zrnatim nizovima, odnosno nabranim filigranskim nitima;
bone jagode na spoju su polutki optoene nabranom filigran
skom icom te ukraene nasuprotno postavljenim zrnatim tro
kutiima; vis. 7 cm, vis. sred. jag. 3 cm (T. 171,3)
c. srebrni prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva; obru
je ukraen trima nizovima iskucanih ispupenja; pr. 2,2 cm (T.
171,2)
d. ulomci tkanine (T. 171,4)
a.
b.
c.
d.
e.
grob 120
par bronanih posrebrenih sljepooniarki s etiri jednako veli
ke jagode; jagoda s donje strane karike na spoju polutki optoena
je dvostrukom nabranom filigranskom icom, a ostale tri jedno
strukom; jagode po sredini karike zavravaju kapljiastim zrnom;
donja polovina karike ukraena je usporednim nizovima nabrane
filigranske ice, vis. 7,4 cm, du. jag. 1,5 cm (T. 172,4)
par bronanih kariica s raskovanim zavretkom u obliku slova S;
pr. 2,7 cm (T. 172,5)
srebrni lijevani prsten s prednjim proirenjem ukraen urezanim
srcolikim viticama i krievima; pr. 2 cm (T. 172,1)
ogrlica sastavljena od 47 staklenih perli meu kojima je 6 dvola
nih; preteito su zelene i smeeute boje, a pojedine su posrebre
ne ili pozlaene (T. 172,2)
kasnoantiki probueni bronani novac (T. 172,3)
12. iritovci zemljite j. skelina i j. pulia
Poloaj je danas nemogue utvrditi, a kao zemljite Skelina i
Pulia oznaava ga L. Marun. Za pripremanja terena za sadnju
vinograda sluajno je otkriven i uniten vei broj srednjovjekovnih grobova. Nalazite je obiao L. Marun te ustvrdio da je rije o
grobovima s obinom kamenom arhitekturom. Kao grobni nalaz
navodi se jedna jednojagodna naunica to ukazuje na mogunost
da se radi o grobovima s kranskim nainom pokapanja.
Na istome je poloaju, uz kosturne, Marun zamijetio i paljevinske
grobove, to upuuje na postojanje horizonta s poganskim znaajkama pokapanja. Nalazite nikad nije arheoloki istraeno.
13. turjaci tripalua
Poloaj se nalazi na pjeskovitom pristranku sjeveroistono od
zaseoka Perii u Turjacima. Prigodom ureenja nogometnog
igralita godine 1982. sluajno su otkrivena etiri groba ozidana
i pokrivena kamenim ploama, a bili su bez nalaza. Na dononici
jednoga groba bio je urezan kri. Prema kazivanju mjetana, dvjestotinjak metara sjeveroistono od tog poloaja pronaeni su grobovi istoga oblika, a u njima kao prilozi glinene posude.
14. vrana vrbica
Poloaj je u plodnoj dolini Vranskog jezera 20 km jugozapadno
od Benkovca. Prigodom pripremanja zemljita za sadnju vinograda otkriveni su srednjovjekovni grobovi. S obzirom na nalaze
vjerojatno je rije o groblju na redove, koje sadrava grobove s
poganskim, ali i one s kranskim znaajkama pokapanja. Nalazi
su pohranjeni u Arheolokoj zbirci u Biogradu.
Lit. Radman 1958; Jelovina 1963, 113; Beloevi 1980, 63
a. par srebrnih sljepooniarki s etiri jednako velike jagode; jago
de su na spoju polutki naglaene plastinim rebrom; karike su na
prostoru izmeu jagoda ukraene usporednim nizovima nabrane
filigranske ice; 53 cm (T. 173,1)
III B Groblja na redove s iskljuivo kranskim

znaajkama pokapanja
1. bijai piina / lepin
Groblje je smjeteno na zapadnom rubu Katelanskog polja na poloaju Lepin, koji se tako naziva po oblinjem izvoru pitke vode
petstotinjak metara udaljenom od crkve sv. Marte u Bijaima.
Ua lokacija koju presijeca seoski put KatelaPlanoLabin i na
kojoj se nalazi groblje nosi ime Piina. Sondana arheoloka iskopavanja na spomenutom poloaju proveo je godine 1967. Muzej
hrvatskih arheolokih spomenika pod vodstvom D. Jelovine. Otkrivena su i istraena ukupno 42 groba s kranskim nainom
pokapanja. Nalazi su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheolokih
spomenika u Splitu.
Lit. Jelovina 1985.
grob 5
b. bronani masivni lijevani prsten Dpresjeka s kositrenom prevla
kom; pr. 2 cm (T. 174,1)
c. plosnati koluti nainjen od rimske opeke; pr. 3 cm (T. 174,2)
grob 14
a. par bronanih kariica sa zavretkom u obliku slova S od kojih je
jedna nepotpuna; 32,3 cm (T. 174,34)
49
kom; pr. 2 cm (T. 174,5)

c. plosnati koluti nainjen od rimske opeke; pr. 4 cm (T. 174,6)
grob 15
a. par bronanih kariica s uicom izvijenom prema van i petljom;
vis. 2,5 cm (T. 174,7, 9)
b. prsten od raskovanog bronanog lima s preklopljenim i zakovi
com spojenim krajevima; pr. 1,5 cm (T. 174,8)
grob 22
a. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom optoenom filigran
skom icom na spoju polutki; du. jagode 1 cm (T. 175,1)
b. bronani nepotpuni prsten od tanke ice (T. 175,4)
c. bronani prsten trokutasta presjeka s preklopljenim i zalemlje
nim krajevima; pr. 1,9 cm (T. 175,3)
d. prsten od raskovanog bronanog lima, trokutastog presjeka i za
tvorenog koluta; pr. 1,9 cm (T. 175,2)
e. dva ovalna zrna ogrlice od tamnoga stakla; pr. 0,8cm, 0,6 cm (T.
175,56)
grob 27
a. bronana glatka neukraena sljepooniarka s jednom jagodom;
karika zavrava petljom i uicom; 32,8 cm (T. 175,7)
kom; pr. 2 cm (T. 175,8)
grob 39
a. prsten s kolutom od srebrnoga lima i krunom u obliku okrugle
ploice. Ploica je ukraena osmerokrakim kriem s tokicama na
krajevima, a kolut Xkrievima, koncentrinim krunicama i tro
kutiima; pr. 1,7 cm. (T. 175,9)
b. eljezni noi ravnog sjeiva i hrpta s trnom za nasad drka; du.
12 cm, ir. sjeiva 1,7 cm (T. 175,10)
2. bijai stombrate
Groblje je smjeteno na poloaju Bijai u sjeverozapadnom dijelu
Katelanskog polja, na stotinjak metara udaljenosti od crkve sv.
Marte, po kojoj se ua lokacija na spomenutom poloaju i naziva
Stombrate. Sustavna arheoloka istraivanja proveli su zajedniki
1992. i 1993. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika i Zaviajni muzej Katela pod vodstvom T. Buria i I. Bilich. Istraeno je
groblje na redove sa 54 groba s kranskim nainom pokapanja.
Rezultati istraivanja nisu publicirani. Nalazi su pohranjeni u
Zaviajnom muzeju Katela.
Lit. Buri 1992, 4457; Gjurain 1996, 348349
3. bribir novi put
Poloaj se nalazi na istonoj padini Bribirske glavice. Za ureenja
pristupnoga kolnog puta ondje je godine 1960. otkriveno i istraeno 13 grobova s kranskim nainom pokapanja. Istraivanja je
proveo Muzej hrvatskih arheolokih spomenika u sklopu sustavnih arheolokih iskopavanja provedenih na ovom nalazitu tijekom ezdesetih godina protekloga stoljea. Nalazi su pohranjeni
Lit. Jelovina 1968a, 243244; Zekan 1987, 4647
50
grob 2
a. srebrna kariica sa zavretkom u obliku slova S; 1,91,1 cm (T.
176,1)
b. bronana kariica od uvijene ice koso odrezanih krajeva; 2,72,5
cm (T. 176,2)
c. bronana kariica ravno odrezanih krajeva; 1,92 cm (T. 176,3)
d. bronana kariica ravno odrezanih krajeva; 2,73 cm (T. 176,4)
e. est okruglih aplika od bronanog lima; ukraene su iskucanim is
pupenjima; du oboda imaju rupice za privrivanje na odjeu;
pr. oko 2 cm (T. 176,5)
grob 5
a. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su ukrae
ne apliciranom nabranom filigranskom icom u obliku slova S sa
spiralno uvijenim krajevima; spoj polutki optoen je nabranom
filigranskom icom; pr. 6 cm, du. jag. 2 cm (T. 176,6)
grob 7
a. par bronanih kariica od uvijene ice; privrivale su se pomou
uice i kvaice; 3,73,2 cm (T. 176,7)
grob 9
ne kalotastim ispupenjima s kapljiastim zrnom na vrhu; povri
na izmeu ispupenja ukraena je dvostrukim, meusobno ispre
pletenim zrnatim vrpcama; pr. 6,8 cm; du. jag. 3,4 cm (T. 177, 1)
b. masivni lijevani srebrni prsten Dpresjeka s kositrenom prevla
kom; pr. 2,3 cm (T. 177,2)
grob 12
a. par bronanih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su glatke
i neukraene, a na spoju polutki naglaene plastinim rebrom; pr.
5,9 cm, du. jag. 2,3 cm (T. 177,3)
b. eljezna igla s uicom za udijevanje konca; du. 4 cm (T. 177,4)
a. bronana kariica sa tri koljenca od ovijene ice; 3,62,5 cm (T.
177,5)
b. bronani lijevani prsten zatvorenoga koluta s neukraenom kru
nom u obliku ovalne ploice; pr. 2,3 cm (T. 177,6)
4. bribir vratnice
Poloaj se nalazi na dijelu padine zapadnog pristranka Bribirske
glavice. Groblje je otkriveno prigodom istraivanja obrambenih
bedema Varvarije. Arheoloka iskopavanja proveo je u razdoblju
od 1961. do 1963. godine Muzej hrvatskih arheolokih spomenika
pod vodstvom D. Vrsalovia. Pronaeno je ukupno 128 grobova od
kojih 5 pripada antikom razdoblju, a 123 groba su srednjovjekovna, svi s kranskim nainom pokapanja. Nalazi su pohranjeni u
Lit. Marun 1998, 122; Vrsalovi 1968; Zekan 1987, 4546; Jelovina 1992.
grob 4
a. par bronanih bronanih sljepooniarki sa po jednom glatkom
neukraenom jagodom; vis. 6,5 cm (T. 178,1)
katalog
Sl. 9 Crkva i groblje na poloaju Vratnice na Bribirskoj glavici
51
grob 6
a. masivni bronani lijevani prsten Dpresjeka; pr. 1,8 cm (T. 178,2)
b. masivni bronani lijevani prsten Dpresjeka; pr. 1,9 cm (T.
178,3)
grob 15
a. par bronanih sljepooniarki ovalnih jagoda ukraenih plitkim
vodoravnim ljebovima i iskucanim ispupenjima; pr. karike 5 cm,
du. jagoda 3 cm (T. 178,4)
grob 17
pr. 1,9 cm (T. 179,12)
grob 23
a. par bronanih kariica sa po tri koljenca od ovijene filigranske
ice; 2,32,5 cm (T. 179,3)
grob 36
a. bronana kariica ravno odrezanih krajeva; 2,52,2 cm (T. 179,4)
b. etiri okrugle aplike s odjee ukraene iskucanim iskupenjima i
s rupicama za privrivanje; pr. oko 2,7 cm (T. 179,5)
grob 43
a. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom i bakrenim kari
kama; jagode su na spoju polutki optoene filigranskom icom, a
ukraene su apliciranim krunicama s umetnutim zrnom smje
tenim u arkadama od nabrane filigranske ice; pr. 5 cm, du. ja
goda 2 cm (T. 179,6)
grob 61
a. bronana kariica sa zavretkom u obliku slova S; vis. 2,6 cm (T.
180,1)
c. obina bronana kariica ravno odrezanih krajeva; pr. 1,7 cm (T. 180,2)
d. prsten od uvijene bronane ice otvorenih krajeva: pr. 2,1 cm (T.
180,3)
grob 63
ene rombovima formiranim od dvostrukih nizova pseudogranu
la unutar kojih se nalaze kalotasta ispupenja s kapljiastim zavr
etkom; pr. 7,5 cm, du. jag. 4 cm (T. 180,4)
b. lijevani bronani prsten s proirenim kolutom na koji je bila zale
mljena kruna, koja nedostaje; pr. 2 cm (T. 180,5)
grob 64
a. bronana pozlaena sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je
ukraena nasuprotno postavljenim pseudogranuliranim trokuti
ima; vis. 2,3 cm (T. 181,2)
b. bronana sljepooniarka s jednom jagodom glatke i neukraene
povrine; vis. 2,3 cm (T. 181,1)
grob 75
a. par srebrnih sljepooniarki s jednom glatkom neukraenom ja
godom; jagode su na spoju polutki optoene dvostrukom nabra
nom filigranskom icom; vis. 4 cm (T. 181,3)
52
grob 76
a. par eljeznih ostruga s izduenim trnom ija je baza zadebljana i
ukraena dvostrukim plastinim rebrima; ostruni lukovi su rav
ni i u osi s trnom; zavravaju kalotastim ploicama ukraenim
zrakastim urezima; vis. 15,5 cm, raspon meu krakovima 7,5 cm
(T. 181,4)
b. dvije kope i petlje ostrunih garnitura; kope imaju polukrune
preice i dui pravokutni okov, a na njih su privrene ovalne
petlje; du. 5,4 cm, pr. preica 2,8 cm, pr. petlji 3 cm (T. 181,5)
grob 82
a. par bronanih kariica koso odrezanih krajeva; 32,4 cm (T.
182,1)
b. masivni bronani lijevani prsten Dpresjeka s prevlakom od ko
sitra; pr. 2 cm (T. 182,2)
grob 127
a. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je na jednoj po
lutki ukraena arkadama od aplicirane filigranske ice, a na drugoj
zrnatim trokutiima; pr. 4,8 cm, du. jagode 1,8 cm (T. 182,4)
b. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je filigranskom
icom uzduno podijeljena na etiri polja unutar kojih se nalaze
krunice od aplicirane filigranske ice (T. 182,3)
nalaz izvan groba:
a. bronano puce sastavljeno od dviju limenih polutki na spoju nagla
enih plastinim rebrom; na vrhu ima uicu, a na dnu limenu cjev
icu u koju je bio umetnut stakleni uloak; vis. 3,6 cm (T. 182,5)
5. cista velika crkvine
Cista Velika smjetena je u zapadnom dijelu Imotske krajine, a nalazite Crkvine nalazi se po sredini krke prodoline, dvjestotinjak
metara juno od upne crkve sv. Jakova i magistralne prometnice
TriljImotski. Sustavna arheoloka iskopavanja provedena su u
razdoblju 1992. do 2001. godine, najprije pod vodstvom N. Cambija,
s Filozofskog fakulteta u Zadru, a poslije Lj. Gudelja, iz Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika. Rije je o kompleksnom nalazitu
preteito s ostacima sakralne arhitekture ranokranskog razdoblja.
Na tim ostacima, kao i na prostoru juno od arhitekture u 9. se stoljeu razvija srednjovjekovno groblje. Groblje jo nije u potpunosti
istraeno. Nalazi iz dosad otkrivenih grobova upuuju na zakljuak
da je rije o groblju na redove s kranskim nainom pokapanja. Nalazi se uvaju u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Mari, Gudelj, Lozo 2000; Gudelj 2004, 217218
grobni nalazi
grob a
a. par eljeznih ostruga s duim trnom i s bazom ukraenom pr
stenastim plastinim rebrima; na ostrunom luku i du krakova
rasporeena su tri para kalotastih proirenja ukraenih zrakastim
linijama; krakovi zavravaju takoer kalotastim ploicama s ukra
som u obliku zrakastih linija i jednom zakovicama; vis. 11,5 cm,
raspon izmeu krakova 6 cm (T. 183,1)
b. dvije eljezne petlje s kalotastim ploicama ukraenim zrakasto
rasporeenim linijama; ploica 2,51,5 cm (T. 183,2)
katalog
Sl. 10 Crkvine u Cisti Velikoj
grob b
a. par srebrnih naunica s dva srcolika nasuprotno postavljena ukra
sa od nabrane filgiranske ice i dva koljenca na bonim stranama
karike; na vrhu i dnu sredinjeg ukrasa, kao i s njegovih bonih
strana nalaze se kapljiasta zrna; naunice su se privrivale po
mou uice i kvaice; 4,12,2 cm (T. 183,3)
grob c
a. nepotpuna srebrna naunica s okomito postavljenom jagodom ukrae
nom dvostrukim nabranim filigranskim nitima i kapljiastim zrnima
na vrhu i dnu; karika naunice nedostaje; vis. jag. 3,1 cm (T. 183,4)
6. danilo eraci
Poloaj se nalazi na padini smjetenoj izmeu Erakovih i Klisovia kua u zaseoku Eraci u Danilu. Arheolokim istraivanjima
provedenim godine 1971. rukovodili su M. malcelj i Z. Gunjaa.
Otkriveno je i istraeno groblje na redove sa 32 groba s kamenom
arhitekturom od okomito postavljenih nepravilnih kamenih ploa. Veina ih je orijentirana u pravcu zapadistok, a samo etiri
u pravcu sjeverjug. Groblje nije publicirano. Nalazi se uvaju u
Lit. Jelovina 1976, 42; Krnevi 2000, 63
7. danilo lugue
Poloaj je oko 2 km udaljen od nalazita Daniloematorij uz
crkvu sv. Danijela. Za gradnje Zagorskog vodovoda otkriveno je
srednjovjekovno groblje na redove, ali dosad jo nije istraeno.
Lit. Krnevi 2000, 63
8. evrske leajia glavica
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika uva se vei broj
predmeta, preteito nakita, koji navodno potjeu s poloaja Leajia glavica u evrskama. Svi su oni davno dospjeli u Muzej
posredstvom povjerenika V. Ardalia, koji je na tom poloaju u
dva navrata (1896. i 1908.) sam istraivao grobove. Valja napomenuti da je u inventaru mhasa dio ovih predmeta krivo pripisan
groblju na Crkvini u Biskupiji, dok je, s druge strane, nekoliko
predmeta s Podgraa kod Benkovca (Asseria) krivo atribuirano
Leajia glavici. Ti pogreni podaci pojavljuju se i u knjizi D. Jelovine (Jelovina 1976.). O samom groblju gotovo da i nema podataka
osim to se navodi da je rije o grobovima u ravno, a taj termin
ukazuje na groblje na redove. Sudei po nalazima, rije je o grobovima s kranskim nainom pokapanja.
Lit. Marun 1998, 69, 79, 171, 173; Jelovina 1976, 4344
53

a. nepotpuna bronana naunica s karikom povijenom u etiri petlje,
kroz koje su bili provjeeni pleteni lanii; 3,72 cm (T. 184,1)
b. tri bronane sljepooniarke s karikom povijenom u petlje i s tri
glatke neukraene jagode okomito postavljene; jagode u dnu ka
rika vee su od onih na bonim stranama; pr. 3,6 cm, vis. 6,2 cm
(T. 184,2)
c. par nepotpunih srebrnih sljepooniarki s etiri jednako velike ja
gode; jagode su glatke i neukraene, a na spojevima polutki opto
ene nabranom filigranskom icom; donja polovina karike ukra
ena je usporednim nizovima nabrane filigranske ice; pr. 4,5 cm,
du. jag. 1,9 cm (T. 184,3)
d. par srebrnih sljepooniarki s etiri jednako velike jagode; jagode
su glatke i neukraene, a na spojevima polutki optoene filigran
skom icom; donja polovina karike ukraena je usporednim nizo
vima nabrane filigranske ice; vis. 4,5 cm (T. 186,5)
e. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su ukra
ene zrnatim krunicama s kapljiastim zrnom u sredini, a me
uprostori nasuprotno postavljenim zrnatim trokutiima; pr. 5,8
cm, du. jag. 2,6 cm (T. 185, 1)
f. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena
dvostrukim zrnatim krunicama i nasuprostno postavljenim zr
natim trokutiima; pr. 7 cm, du. jag. 3,2 cm (T. 185,2)
g. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena ar
kadama od filigranske ice i nasuprostno postavljenim zrnatim
trokutiima; pr. 5,5 cm, du. jag. 2,2 cm. (T. 185,3)
h. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena ar
kadama od filigranske ice i gustom granulacijom; pr. 5,6 cm, du.
jag. 2,3 cm (T. 185,4)
i. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je na spoju po
lutki optoena glatkom icom; ukraena je nasuprotno postavlje
nim zrnatim trokutiima; pr. 3,5 cm, du. jag. 1,4 cm (T. 185,5)
j. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena ar
kadama od filigranske ice i nasuprostno postavljenim zrnatim
trokutiima; pr. 4,8 cm, du. jag. 2 cm (T. 186,1)
k. srebrna pozlaena sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je
ukraena arkadama od filigranske ice i nasuprostno postavlje
nim zrnatim trokutiima; pr. 3 cm, du. jag. 1,6 cm (T. 186,2)
l. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena na
suprotno postavljenim zrnatim trokutiima; pr. 6 cm, du. jag. 2,4
cm(T. 186,3)
m. bronana sljepooniarka s jednom jagodom od ovijene ice; pr.
3,8 cm, du. jag. 1,7 cm (T. 186,4)
n. bronana sljepooniarka s jednom jagodom od ovijene ice; du.
jag. 1,5 cm (T. 186,4)
o. lijevana bronana naunica s etiri jagode; 3,42,6 cm (T. 187,1) p. lije
vana bronana naunica s lunulastim ukrasom; 4,62,7 cm (T. 187,2)
r. lijevana bronana bilunulasta naunica s pseudogranuliranim ukra
som; 2,83 cm (T. 187,3)
s. lijevana bronana naunica s grozdolikim ukrasom; 2,61,9 cm (T.
187,4)
t. ulomak srebrne pozlaene aplike; predmet je nepotpun, na jednom
izdanku ima bikoninu jagodu s kapljiastim zrnom na vrhu, a
povrina je ukraena viticama s krajevima izvijenim prema van,
nainjenim od filigranske ice, te okruglim leitima za umetke
od stakla; 42,5 cm (T. 187,5)
54
u. srebrni ovalni privjesak obrubljen nabranom filgiranskom icom;

po sredini je apliciranom dvostrukom nabranom filigranskom i
com podijeljen u dva polja, na vrhu ima uicu; 31 cm (T. 187,6)
9. glavice poljakove kue
Poloaj je na strmoj padini brijega sjeveroistono od Poljakovih
kua u Glavicama. Erozivnim djelovanjem sluajno je otkriveno
desetak grobova. Meu razbacanim kostima na padini su godine
1982. pronaeni naunica i prsten, te dononice grobova s urezanim krievima. Na istome su poloaju godine 2003. provedena
sustavna arheoloka iskopavanja (Muzej Cetinske krajine u Sinju),
a rezultati jo nisu publicirani. Nalazi su pohranjeni u Muzeju
Cetinske krajine u Sinju.
nalazi iz godine 1982.
a. bronana lijevana naunica s grozdolikim ukrasom i jagodama na
bonim stranama karike; 2,61,9 cm (T. 297,4)
b. tanki bronani prsten rastavljenih krajeva; pr. 2 cm (T. 297,5)
10. hrvace radanue vukov potok
Poloaj Radanue smjeten je uz juni rub jaruge Vukov potok
istono od raskrija za Zelovo i Biteli. Ondje je godine 1953. gotovo u cijelosti uniteno groblje sa stotinjak grobova obloenih i pokrivenih ploama od muljike. Neke od tih ploa imale su urezane
krieve. O nalazima iz grobova nema puno podataka, a u jednom
grobu su, prema opisu nalaznika, bile pronaene jednojagodne
naunice.
11. islam grki vlaine
Poloaj se nalazi neposredno uza zaselak Koulove kue. Ondje
je sedamdesetih godina protekloga stoljea pri kopanju rovova
za vojne vjebe otkriven i uniten vei broj grobova s kamenom
grobnom arhitekturom. S obzirom na nalaz srebrne jednojagodne
naunice, moe se pretpostaviti da je u pitanju groblje na redove
s kranskim nainom pokapanja. Lokalitet nije arheoloki istraen.
12. kai grede
Poloaj se nalazi 150 m juno od ostataka romanike crkve na
poloaju Crikvina, uz put koji vodi u predjel Zemunjaa i dalje
prema Smiliu. Usred breuljkastog terena zvanog Brdine uzdie
se kosa s razvuenim pristrancima, koja se naziva Grede. Muzej
hrvatskih arheolokih spomenika proveo je ondje godine 1959.
arheoloka iskopavanja pod vodstvom D. Vrsalovia. Otkriveno
je 149 grobova, svi s kranskim nainom pokapanja. Nalazi su
Lit. Vrsalovi 1968a.
grob 4
a. par srebrnih sljepooniarki s okomito postavljenom jagodom;
jagoda je uzduim dvostrukim nitima od aplicirane nabrane fi
ligranske ice podijeljena u etiri polja, a u dnu ima kapljiasti
ukras; na bonim stranama karike nalaze se dva koljenca od ovi
katalog
jene filigranske ice; vis. 4,4 cm, du. jag. 2,3 cm (T. 188,1)
b. srebrni prsten trokutastog presjeka s preklopljenim i zakovicom
spojenim krajevima; pr. 2 cm (T. 188,2)
grob 7
2,52,3 cm (T. 188,3)
b. bronani prsten trokutastog presjeka s preklopljenim krajevima
spojenim zakovicom; pr. 2 cm (T. 188,4)
grob 13
a. par srebrnih sljepooniarki s okomito postavljenom jagodom i
dvama manjim jagodama na bonim stranama karike; vis. 5,7 cm,
du. sred. jag. 3 cm (T. 188,5)
b. masivan lijevani bronani prsten D presjeka; pr. 2 cm (T. 188,6)
grob 30
a. par srebrnih kariica s uicom izvijenom prema van i petljom; na
jednu od kariica nataknuto je stakleno zrno ukaste boje; pr. 2
cm (T. 189,1)
grob 96
a. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su na spo
jevima polutki optoene filigranskom icom; pr. 3,5 cm, du. jag.
1,8 cm (T. 189,2)
grob 125
a. par srebrnih naunica s nasuprotno postavljenim srcolikim ukra
sima nainjenim od nabrane filigranske ice sa zavrecima karike
u obliku uice i petlje; vis. 3 cm, ir. 1,5 cm (T. 189,3)
b. par bronanih kariica s uicom izvijenom prema van i petljom;
2,11,8 cm (T. 189,4)
grob 131
a. par srebrnih sljepooniarki s okomito postavljenom jagodom i
koljencima od srebrnog lima na bonim stranama karika; jagoda
je ukraena apliciranim ukrasom od filigranske ice u obliku broj
ke osam; vis. 4,6 cm, du. jag. 2,5 cm (T. 189,5)
grob 134
a. par bronanih kariica sa zavretkom u obliku slova S; 2,72,4 cm
(T. 189,6)
grob 135
a. srebrna pozlaena sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je
ukraena nasuprotno postavljenim zrnatim trokutiima; pr. 2,3
cm, du. jag. 1,2 cm (T. 190,1)
b. srebrna kariica ravno odrezanih krajeva; pr. 2 cm (T. 190,2)
c. tri srebrna puceta jajolikog oblika s polutkama ukraenim rozeta
ma od aplicirane filigranske ice; puceta su na spoju polutki op
toena dvostrukom filigranskom icom; sva tri puceta na vrhu
imaju uice, a na dvama veima pri dnu su sauvane limene cilin
drine cjevice u koje su bila umetnuta staklena zrna; manje puce
je u donjem dijelu oteeno; vea puceta 2,91,6 cm; manje puce
1,81,1 cm (T. 190,3)
grob 139
a. par bronanih kariica sa zavretkom u obliku slova S; 1,91,6 cm
(T. 190,4)
b. bronana kariica koso odrezanih krajeva; 1,81,5 cm (T. 190,5)
c. srebrni masivni lijevani prsten Dpresjeka; pr. 2,1 cm (T. 190,6)
grob 145
a. bronani prsten od uvijene ice; pr. 1,9 cm (T. 190,7)
grob 149
a. srebrni masivni lijevani prsten Dpresjeka; pr. 1,8 cm (T. 190,8)
nalaz izvan groba:
a. srebrni prsten od raskovanog lima s prednjim ovalnim proire
njem ukraenim punciranim motivom kria; pr. 2 cm (T. 190,9)
13. katel novi estinj, sveurje
U ljeto 2007. na poloaju Sveurje u Katel Novom otkriveno je i
istraeno 48 grobova, koji ine dio veeg ranosrednjovjekovnog groblja. Grobovi pripadaju 9. stoljeu. Nepunih stotinu metara od groblja i danas stoji srednjovjekovna crkva sv. Jurja od estinja oko koje
se prostire veliko srednjovjekovno groblje. Cijeli prostor s crkvom sv.
Jurja i grobljem u sreditu moe se definirati kao areal jedne rimske
villae rusticae na kojemu je u srednjem vijeku podignuto naselje
poznato u srednjovjekovnim dokumentima kao estinj. Nalazi su
pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu.
Lit. Buri 2008.
14. katel stari sveurje
U sijenju 2002. godine provedena su zatitna iskopavanja na
poloaju Sveurje u Katel Starom (T. Buri). Otkriveno je i istraeno ukupno 13 grobova s kranskim znaajkama pokapanja. Izmeu grobova otkriveno je i nekoliko vatrita s ostacima pepela
i ugljena. Nalazi su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheolokih
spomenika u Splitu.
Lit. Buri 2007.
grob 3
a. obina bronana kariica; 32,7 cm (T. 191,2)
grob 12
a. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; 4,74,5 cm (T.
191,1)
15. katel suurac gajine
Poloaj Gajine nalazi se u sjeverozapadnom djelu Katel Suurca,
na predjelu oko 2,5 km udaljenom od sredita naselja. Ondje su
godine 1893., obavljajui poljodjelske radove, mjetani sluajno
otkrili i veim dijelom unitili groblje na redove s oko 160 grobova s kranskim nainom pokapanja. Grobovi su bili nainjeni
od nepravilnih kamenih ploa i imali su poploana dna. Nalaze iz
grobova otkupilo je Drutvo Biha, donedavna su bili pohranjeni
u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu, a sada se
nalaze u Zavijanom muzeju Katela.
Lit. Zapisnik Bihaa 1901, 228229; Jelovina 1976, 59; Starohrvatski Solin 1992, 99101
55

b. bronana kariica kojoj je jedan kraj ravno odrezan, dok je drugi
stanjen i zailjen; 2,82,1 cm (T. 192,1)
c. par srebrnih pozlaenih sljepooniarki s jednom jagodom; jago
de su na spoju polutki optoene dvostrukom nabranom filigran
skom icom; povrina im je ukraena ianim i zrnatim kruni
cama s kapljiastim zrnom po sredini, a prostor izmeu krunica
zrnatim trokutiima; pr. 6,5 cm, du. jag. 3,7 cm (T. 192,2)
d. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena zrna
tim krunicama s kapljiastim zrnom po sredini, a prostor izmeu
krunica zrnatim trokutiima; pr. 3,5 cm, du. jag. 2 cm (T. 192,3)
e. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; polutke jagoda ukra
ene su vielatinim rozetama od glatke ice; pr. 2,8 cm, du. jag.
1,1 cm (T. 192,4)
f. nepotpuna srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je
glatke i neukraene povrine, a na spoju polutki optoena je dvo
strukom nabranom filigranskom icom; du. jag. 2,1 cm (T. 193,1)
g. par bronanih sljepooniarki s jednom glatkom i neukraenom
jagodom; pr. 4 cm, du. jag. 1,8 cm (T. 193,23)
h. bronana sljepooniarka s jednom glatkom i neukraenom jago
dom; privrivala se pomou uice zalemljene na jednoj strani
jagode i kvaice; pr. 2,6 cm, du. jag. 1,4 cm (T. 193,4)
i. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je glatke i neu
kraene povrine, a vrhovi polutki naglaeni su plastinim rebri
ma; pr. 2,6 cm, du. jag. 1,1 cm (T. 193,5)
j. bronana sljepooniarka s jednom jagodom od ovijene ice; pr. 2
cm, du. jag. 1,5 cm (T. 193,6)
k. par srebrnih sljepooniarki s jednom okomito postavljenom ja
godom; jagode su ukraene apliciranim valovnicama od filigran
ske ice, a na vrhu i dnu imaju po jedno kapljiasto zrno; s jedne
su strane fiksirane ovijenom icom; privrivale su se pomou
petlje izvijene prema van i kvaice; pr. 2,5 cm, du. jag. 2,8 cm
(T. 193,7)
l. kariica s nataknutim staklenim zrnom; privrivala se pomou
petlje izvijene prema van i kvaice; 2,33,2 cm (T. 193,8)
m. bronani prsten trokutastog presjeka i preklopljenih te zalemlje
nih krajeva; pr. 2,3 cm (T. 193,9)
n. masivni bronani lijevani prsten D presjeka; pr. 2 cm (T. 193,10)
o. 14 probuenih rimskih novaca (T. 194,1)
16. konjsko polje livade
Poloaj je smjeten u polju nekoliko kilometara zapadno od naselja Konjskog. Tijekom zatitnih arheolokih iskopavanja, koja su
godine 2002. na trasi budue autoceste SplitZagreb provodili
strunjaci Konzervatorskog odjela iz Splita, unutar jednog prapovijesnog tumula otkriveni su ranosrednjovjekovni grobovi, koji
su u njega naknadno ukopani. Istraivanja je nastavio Muzej hrvatskih arheolokih spomenika (M. Petrinec), a otkriveno je 27
grobova s kranskim nainom pokapanja. Nalazi su pohranjeni
Lit. Petrinec 2005.
grob 4
a. par posrebrenih bronanih naunica s lijevanim grozdolikim
ukrasom zalemljenim na kariku; na bonim stranama karika, koje
56
su se privrivale pomou kvaice i Spetlje, nalaze se koljen

ca od ovijene filigranske ice; 1,53 cm, grozdoliki ukras 2,5 cm,
1,93,4 cm, grozdoliki ukras 2,5 cm (T. 195,1)
b. bronani prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva s
prednjim proirenjem u obliku dvostrukog romba i urezanim
ukrasom koncentrinih krunica; pr. 2 cm (T. 195,2)
c. bronani prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva s
prednjim rombinim proirenjem ukraenim krunicama s to
kom u sredini, meusobno povezanim tremoliranim linijama; pr.
2,2 cm (T. 195,3)
d. bronani, uzduno kanelirani prsten preklopljenih i zakovicom
grob 7
a. ogrlica sastavljena od 27 perli, od kojih je 21 sitna, a 6 je viedijel
nih; meu sitnim perlama 15 ih je bijele boje, 3 smee, 2 zelene i 1
ute boje: 4 su viedijelne perle ute, jedna je zelene i jedna plave
boje (T. 195,5)
grob 10
a. eljezni noi povijenog sjeiva i ravnog hrpta te s ostatkom trna
za nasad drvenog drka; du. 10 cm, ir. sjeiva 0,41,2 cm (T.
195,6)
grob 11
a. znatno oteen eljezni no blago povijenog sjeiva i ravnog hrpta,
du. oko 20 cm, ir. sjeiva 0,81,9 cm (T. 195,7)
grob 1213
a. ogrlica sastavljena od 45 nanizanih perli staklene paste, od ko
jih su 24 sitne i 21 viedijelna perla; meu sitnim perlama 13 ih
je zelene boje, 3 su modre s bijelim usporednim linijama, 2 ute,
2 bijele, jedna je crne, jedna plava te jedna smee boje, a jedna je
nainjena od prozirnog stakla; meu viedijelnim perlama 11 ih
je ute, a 5 smee boje, 2 su zelene i jedna modre boje, dok su 2
nainjene od prozirnog stakla. (T. 196,1)
b. ogrlica sastavljena od 41 nanizane perle staklene paste od kojih su
22 sitne, a 19 je viedijelnih; meu sitnim perlama 13 ih je zelene,
3 su plave, 2 smee, jedna je crne i jedna ute boje, dok su 2 per
le sedefne boje prevuene srebrnom folijom; meu viedijelnim
perlama 7 ih je ute, 2 su zelene i jedna plave boje. Osam je vie
djelnih perli sedefne boje bilo prevueno srebrnom folijom, koja
se na njima sauvala u tragovima, a 2 su bile nainjene od prozir
nog stakla. (T. 196,2)
grob 1516
a. par bronanih naunica s lijevanim grozdolikim ukrasom nata
knutim na ianu kariku; privruju se pomou kvaice i petlje
izvijene prema van; 2,24,9 cm, grozdoliki ukras 2,6 cm; 2,24
cm, grozdoliki ukras 2,4 cm (T. 196,3)
grob 17
a. par bronanih naunica s lijevanim grozdolikim ukrasom nataknu
tim na ianu kariku; na bonim stranama karika djelomino su sa
uvana koljenca nainjena od ovijene ice; naunice su se privriva
le pomou kvaice i petlje izvijene prema van; 1,62,3 cm, grozdoliki
ukras 1,9 cm; 23,5 cm, grozdoliki ukras 1,8 cm (T. 197,1)
katalog
b. bronani prsten trokutastog presjeka preklopljenih i zakovicom

spojenih krajeva, pr. 2 cm (T. 197,2)
c. bronani prsten trakastog presjeka preklopljenih i zakovicom spo
jenih krajeva; pr. 1,9 cm (T. 197, 3)
grob 26
a. srebrna naunica s okomito postavljenom ovalnom jagodom ukra
ena uzdunim dvostrukim nitima od nabrane filigranske ice i
krupnim granulama u dnu i vrhu; na bonoj strani karike sauva
no je koljence od ovijene filigranske ice, a sredinji ukras fiksi
ran je ovijenom icom; naunica se privrivala pomou kvaice,
koja se udijevala u uicu; 24,9 cm (T. 197,6)
grob 27
a. srebrna sljepooniarka s etiri jagode; jagoda s donje strane ka
rike veih je dimenzija od ostalih triju; obje su jagode po sredini
karike na vrhu ukraene krupnom granulom; privrivala se uti
canjem karike u jednu od bonih jagoda; 3,56,1 cm (T. 197,4)
b. srebrna sljepooniarka s etiri jagode jednakih dimenzija, koje su
sastavljene od dviju meusobno spojenih upljih polutki; jagode
smjetene na sredinjoj osi karike na vrhu su ukraene krupnim
zrnom; privrivala se uticanjem karike u jednu od bonih jago
da; 3,26,1 cm (T. 197,4)
c. bronani prsten trokutastog presjeka preklopljenih i zakovicom
17. kriie veli dol
Poloaj se nalazi na sjeverozapadnom dijelu vinodolske doline.
Nakon sluajnog otkria srednjovjekovnih grobova ondje je godine 1959. otkriveno 14 grobova smjetenih na rubnom dijelu nalazita. Rije je o grobovima s kranskim nainom pokapanja.
Lit. Mateji 1974.
grob 3
a. bronana pozlaena sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je
ukraena filigranskim arkadama te zrnatim trokutiima i kruni
cama; vis. 6,2 cm (T. 199,1)
grob 7
a. bronana kariica kojoj je jedan krak raskovan, dok je drugi sta
njen i zailjen; pr. 2,5 cm (T. 199,5)
grob 8
a. bronana kariica s jednim ravno odrezanim krajem i drugim u
obliku unjastog zadebljanja; pr. 4,4 cm (T. 198,3)
grob 11
a. bronana naunica s tri lijevana obrua; u meuprostoru karike
i obrua nalaze se etiri krupna lijevana zrna spojena viticama;
5,56,5 cm (T. 198,1)
b. srebrna naunica s krunim dodatkom od uvijene filigranske ice;
s unutarnje strane karike i u dnu krunog ukrasa su dodaci u obli
ku filigranskih listia; 2,82,5 cm (T. 198,2)
c. bronani lijevani prsten Dpresjeka; neukraen; pr. 2,1 (T.
198,67)
grob 12
a. bronana sljepooniarka s jednom jagodom ukraena nasuprot
no postavljenim zrnatim trokutiima; vis. 8 cm, pr. 6,8 cm (T.
199,2)
b, bronana sljepooniarka s jednom bikoninom jagodom optoe
nom trostrukom icom na spojevima polutki; pr. 2,5 cm, du. jag.
1,1 cm (T. 199,3)
c. obina bronana kariica sa zavrecima u obliku petlje i kvaice;
pr. 4 cm (T. 199,4)
18. litani podvornice
Poloaj je u jugoistonom dijelu Livanjskoga polja uz padinu prapovijesne gradine i u blizini kasnosrednjovjekovnoga groblja pod
stecima. Ranosrednjovjekovno groblje na redove smjeteno je uz
ostatke starokranske bazilike. Arheoloka iskopavanja proveo je
godine 2001. Franjevaki muzej i galerija Gorica iz Livna (M. Mari), a rezultati su samo djelomino publicirani. Nalazi se uvaju
u Franjevakom muzeju u Livnu.
Lit. Mari 2003.
a. par eljeznih posrebrenih ostruga; ostruni luk je ravan i u osi s
trnom; iljak trna ima oblik dvostruke piramide zaobljenih brido
va; krakovi su ukraeni urezanim motivom borove granice, a za
vravaju preicom s dvije uice za privrivanje remena; vis. 13,3
cm, raspon izmeu krakova 8,2 cm (T. 200,1)
b. eljezna pravokutna preica kope ostrune garniture; 2,81,9 cm
(T. 200,2)
19. mravinci glaviine
Poloaj se nalazi na istonom perifernom dijelu izbreine Glaviine u Mravincima. Godine 1937. sluajno su otkriveni grobovi, a
1938. Drutvo Biha (Lj. Karaman) provelo je arheoloka istraivanja kojima je otkriveno 115 grobova s kranskim nainom pokapanja. Idue godine, 1939., desetak metara juno od istraenog
dijela otkriveno je jo 15 grobova, takoer s kranskim nainom
pokapanja. Nalazi su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheolokih
spomenika, kamo su dospjeli u sklopu zbirke Drutva Biha, ali na
alost bez dokumentacije na osnovi koje bi se mogla odrediti njihova pripadnost pojedinim grobnim cjelinama. Nalazi se uvaju
Lit. Karaman 1940; Petrinec 2003.
nalazi iz grobova:
a. bronana kariica s petljom izvijenom prema van i kvaicom;
43,4 cm (T. 201,1)
b. srebrna kariica s petljom izvijenom prema van i kvaicom; na ka
riicu je nataknuta manja srebrna alka; 3,23 cm (T. 201,2)
c. bronana kariica kojoj je jedan kraj raskovan i izvijen prema van,
dok je drugi stanjen i zailjen; 2,53 cm (T. 201,3)
d. bronana kariica sa zavretkom u obliku slova S; 3,52,2 cm (T.
201,4)
e. bronana kariica ravno odrezanih krajeva; 3,42,5 cm (T. 201,5)
f. bronana kariica kojoj je jedan kraj odrezan, dok je drugi stanjen
i zailjen; 2,82,4 cm (T. 201,6)
g. srebrna pozlaena kariica s tri koljenca od ovijene ice; 3,53,5
cm (T. 201,7)
57
h. bronana pozlaena kariica s tri koljenca od ovijene ice; 3,23,4

cm (T. 201,7)
i. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je na spoju po
lutki optoena nabranom icom, a povrina je ukraena ianim
krunicama; pr. 4,2 cm, du. jag. 2,5 cm (T. 201,8)
j. bronana posrebrena sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je
ukraena krino rasporeenom filigranskom icom; pr. 3,5 cm,
du. jag. 1,8 cm (T. 201,9)
k. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su glatke i
neukraene povrine, na spoju polutki optoene su nabranom fi
ligranskom icom; pr. 4,2 cm, du. jag. 1,8 cm (T. 201,10)
l. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena
plitkim uzduno postavljenim ljebovima; pr. 5,1 cm, du. jag. 2,3
cm (T. 202,1)
m. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je glatke i ne
ukraene povrine, a na spoju i krajevima polutki naglaena pla
stinim rebrima; pr. 5 cm, du. jag. 2,6 cm (T. 202,2)
n. par srebrnih bilunulastih sljepooniarki s tri jednako velike jago
de i manjom jagodom na vrhu lunulastog ukrasa; vis. 8,7 cm, pr.
4,2 cm, du. bonih jagoda 1,6 cm (T. 202,3)
o. bronani prsten s prednjim ovalnim proirenjem s leitem za e
liju u kojoj se nalazio danas izgubljeni stakleni umetak; pr. 2,1 cm
(T. 203,1)
p. bronani prsten trakastog presjeka ukraen nizom iskucanih is
pupenja; pr. 2,2 cm (T. 203,2)
r. bronani prsten trakastog presjeka ukraen nizom iskucanih ispup
enja; pr. 2,3 cm (T. 203,3)
s. bronani lijevani prsten D presjeka; pr. 2 cm (T. 203,6)
t. prsten od bronanog lima ukraen urezanim rombovima; pr. 2 cm
(izgubljen) (T. 203,4)
u. bronani prsten trokutastog presjeka proirenih i zaobljenih te
preklopljenih i zalemljenih krajeva; pr. 2,1 cm (T. 203,5)
v. osam okruglih aplika od bronanog lima; ukraene su iskucanim
ispupenjima, a uz obod imaju rupice kroz koje su se priivale na
odjeu; pr. oko 2,5 cm (T. 203,7)
z. nepotpuni eljezni no ravnog hrpta i zaobljenog sjeiva; du. 6 cm,
ir. sjeiva 1,8 cm (T. 203,9)
x. plosnati koluti nainjen od rimske opeke; pr. 3,2 cm v 203,8)
20. murter groblje
Poloaj se nalazi kod crkve Gospe u Gradini na mjesnom groblju
Murtera i Betine, na otoku Murteru, u blizini ibenika. Velik dio
nalazita uniten je izgradnjom novih grobnica. Od veeg broja
pronaenih predmeta sauvala se samo jedna naunica, koja je
1956. godine darovana Muzeju grada ibenika. Godine 1974. na
istome su nalazitu istraena tri groba i tad su pronaeni jo jedna
naunica i eljezni noi. Rije je o predmetima karakteristinim
za grobove s kranskim nainom ukapanja.
Lit. Sokol 1998; Krnevi 2000, 279281
grob 2
a. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; pr. 6 cm, du. jag. oko
2,5 cm (T. 297,2)
b. oteeni eljezni noi ravnog hrpta i povijenog sjeiva (T. 297,3)
58
nalaz iz razorenoga groba

a. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je na spoju po
lutki optoena dvostrukom glatkom filigranskom icom; pr. 5 cm,
du. jag. 2,3 cm (T. 297,1)
21. naklice grebine
Poloaj je u sreditu sela Naklica. Ondje je godine 1990. otkriveno ranosrednjovjekovno groblje, koje se razvilo na eljeznodobnoranorimskoj gomili. Groblje je istraio Muzej hrvatskih
arheolokih spomenika (V. Delonga). Otkriven je ukupno 21 grob
s kranskim nainom pokapanja. Rezultati iskopavanja samo su
sumarno publicirani.
Lit. Delonga 1993; Zekan 1996, 325
a. par bronanih kariica ravno odsjeenih krajeva; pr. 1,8 cm (T.
204,1)
b. par sitnih srebrnih kariica ravno odsjeenih krajeva; pr. 0,5, 0,9
(T. 204,2)
c. bronani kolut krunog presjeka; pr. 1,7 cm (T. 204,3)
d. koluti nainjen od rimske opeke; pr. 3,2 cm (T. 204,4)
e. koluti nainjen od rimske opeke; pr. 2,3 cm (T. 204,5)
f. bronana sljepooniarka s jednom neukraenom jagodom; pr. 3
cm, du. jag. 1 cm (T. 204,6)
g. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je na vrho
vima polutki naglaena plastinim zadebljanjima; pr. 1,8 cm, du,
jag, 0,8 cm (T. 204,7)
22. otok ivini
Arheolokim iskopavanjima provedenim 2002. godine (A. Miloevi, A. Librenjak) otkriveno je groblje na redove s kranskim
znaajkama pokapanja. Tada je istraeno je pet grobova u obliku
krinje s urezanim krievima na dononicama. U jednom grobu
otkriven je par bronanih naunica s karikom povijenom u pet
petlji i provjeenim laniima te eljezni no. Rezultati istraivanja nisu publicirani. Nalazi su pohranjeni u Muzeju Cetinske
krajine u Sinju.
Lit. neobjavljeno
23. piramatovci vrbica
Poloaj se nalazi sa zapadne strane ceste Bribirske MostineLaevci. Ondje je 1985. i 1986. godine Muzej grada ibenika (Z. Gunjaa) proveo sustavno arheoloko iskopavanje groblja s oko 120
grobova s kranskim nainom pokapanja. Rezultati iskopavanja
nisu objavljeni. Nalazi su pohranjeni u Muzeju grada ibenika.
Lit. Gunjaa 1985; Krnevi 1998.
pojedini nalazi iz grobova:
a. par srebrnih pozlaenih sljepooniarki s jednom okomito postav
ljenom jagodom i dvije jagode na bonim stranama karike; sredi
nja jagoda nabranim je filigranskim nitima podijeljena u pojaseve
ukraene nasuprotno postavljenim veim i manjim zrnatim tro
kutiima, a na vrhu i dnu ima po jedno kapljiasto zrno; bone ja
gode ukraene su nasuprotno postavljenim zrnatim trokutiima;
donja polovina ploasto raskovane karike ukraena je filigranom i
zrnatim trokutiima. (T. 205,2)
b. par bronanih sljepooniarki s tri jednako velike jagode; jagode
katalog
Sl. 11 Grebine u Naklicama
su glatke i neukraene povrine; donja polovina karike na prosto

ru izmeu jagoda ovijena je icom; privrivale su se pomou
petlje i kvaice. (T. 205,1)
24. pridraga goriina
Breuljak zvan Goriina nalazi se nekoliko stotina metara jugoistono od starokranske crkve sv. Martina u selu Pridrazi kraj
Novigrada. Na jugoistonom pristranku spomenute glavice godine
1946. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika (S. Gunjaa) proveo
je sondana istraivanja. Otkrivena su ukupno 32 groba, od kojih
veina s kranskim nainom pokapanja, a nalazi iz dvaju grobova
ukazuju na mogunost postojanja jednog starijeg sloja ukopavanja.
S obzirom da groblje nije u potpunosti istraeno, ne mogu se donositi konani zakljuci o karakteru groblja. Otkriveni predmeti
pohranjeni su u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Gunjaa 1963, 5761; Beloevi 1980, 62
grob 3
a. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagoda je na spoju
polutki optoena nabranom filigranskom icom; privrivala se
pomou uice i kvaice; pr. 4,2 cm, du. jag. 1,7 cm (T. 206,1)
grob 12
a. par bronanih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su posre
brene i ukraene arkadama od aplicirane nabrane filigranske ice;
spoj polutki takoer je optoen nabranom filigranskom icom; pr.
3,9 cm, du. jag. 1,9 cm (T. 206,2)
grob 14
a. plosnati zemljani koluti; pr. 3 cm (T. 206,5)
grob 17
a. oteeni recipijent od jelenjeg paroka; ukraen je motivom pre
pletenih vieprutih vrpca s koncentrinim krunicama u sjeciti
ma; du. sauvanih ulomaka; 7 cm; 4,6 cm, 2,2 cm (T. 206,3)
grob 20
a. srebrno puce; ukraeno je dvostrukom valovnicom od nabrane fi
ligranske ice; pri vrhu ima uicu, a na dnu limenu cjevicu u ko
joj se nalazio stakleni umetak; 31,8 cm (T. 206,4)
25. pristeg poloaj u dvoritu obitelji draina
Selo Pristeg smjeteno je izmeu Benkovca i Stankovaca uz sjevernu stranu plodnog polja, a na rubu kamenite zaravni to se
protee kilometrima uokolo. U dvoritu obitelji Draina 1996.
god. sluajno su otkriveni grobovi. Iste je godine Muzej hrvatskih
arheolokih spomenika (N. Jaki, Lj. Gudelj) na tom poloaju
proveo sondano arheoloko iskopavanje. Otkriveno je 17 grobova,
preteito bez nalaza, koji ine dio groblja na redove s kranskim
nainom pokapanja. Nalazi su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Gudelj 2000.
grob 1
59
na spoju polutki optoena je filigranskom icom; pr. 2,7 cm (T.

297,8)
26. radainovci vinogradine
Selo Radainovci smjeteno je 20 km juno od Benkovca, a poloaj Vinogradine petstotinjak metara jugoistono od upne crkve
sv. Ante. Godine 1995. tijekom poljodjelskih radova sluajno je
otkriven i uniten jedan grob, a ubrzo potom provedena su i arheoloka iskopavanja (Arheoloki muzej u Zadru) te su otkrivena
i istraena ukupno 84 groba s kranskim nainom pokapanja.
Grobovi imaju suhozidne ograde od lomljenog kamena poslaganog u 23 reda i kamene pokrovne ploe. U nekoliko sluajeva
pokojnici su ukopani u obinim zemljanim rakama koje su pokrivene nepravilnim kamenim ploama. U grobovima je otkriveno
ukupno 13 predmeta: 8 naunica, 3 prstena, 1 privjesak i 1 aplika.
Rezultati istraivanja nisu publicirani. Nalazi su pohranjeni u Arheolokom muzeju u Zadru.
Lit. Juri 2002, 302303; Juri 2005, 313314
nalazi iz unitenoga groba
a. par posrebrenih bronanih sljepooniarki s jednom jagodom; ja
gode su glatke i neukraene; 23 cm (T. 297,9)
27. solin crkvine
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika uva se vei broj nakitnih predmeta iz grobova s poloaja Crkvine u Solinu, a rije je o
predmetima karakteristinim za razdoblje 9.11. stoljea. Pohranjeni su u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Buli 1906; Jelovina 1976, 62; Starohrvatski Solin 1992, 120
a. bronana kariica s tri koljenca od ovijene ice; 3,43,7 cm (T.
207,1)
b. bronana kariica ravno odrezanih krajeva; 21,8 cm (T. 207,2)
c. bronana kariica kojoj je jedan kraj ravno odrezan, dok je drugi
stanjen i zailjen; 3,53 cm (T. 207,3)
d. bronana kariica ravno odrezanih krajeva; pr. 3 cm (T. 207,4)
e. bronani prsten preklopljenih i zalemljenih krajeva; sprijeda je
blago ovalno proiren i ukraen motivom rafiranih trokuta, a sa
strana sredinjeg ukrasa rafiranim poljima i Xkrievima; pr. 2
cm (T. 207,5)
28. solin majdan
Tijekom radova koje je Tvornica cementa Split obavljala na poloaju Majdan nedaleko od izvora rijeke Jadro u Solinu sluajno su
godine 1933. otkriveni ostaci arhitekture, rimskih ara i nadgrobnih stela te ulomci ranokranskoga i predromanikoga crkvenog
namjetaja. Prema kazivanju radnika pri kopanju se nailo na
velik broj grobova u dva sloja, a u donjem sloju otkriven je zlatni i srebrni nakit ranosrednjovjekovnog razdoblja, koji je potom
poklonjen Drutvu Biha. To je bio povod da Drutvo godine 1934.
arheoloki istrai nalazite. Iskopavanja su rezultirala spoznajom
da je rije o kompleksnom nalazitu s ostacima antikoga, ranokranskoga i srednjovjekovnoga razdoblja. Otkriveno je i istraeno
26 srednjovjekovnih grobova. Utvreno je da sustavno istraeni
segment groblja na Majdanu sadri samo grobove gornjega, mlaeg sloja. Premda nalazi predromanike skulpture ukazuju na po-
60
stojanje crkvene graevine, groblje pokazuje sve odlike groblja na

redove s kranskim nainom pokapanja, a istraiva Lj. Karaman
smatrao je da je crkva mlaa od groblja. Nalazi su pohranjeni u
Lit. Karaman 19301934; Starohrvatski Solin 1992, 152155
nalazi iz grobova:
a. par zlatnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su ukrae
ne nasuprotno postavljenim zrnatim trokutiima; pr. 4,8 cm, du.
jag. 2,9 cm (T. 208,1)
b. par zlatnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su ukraene
arkadama od filigranske niti naizmjenino ispunjenima granula
cijom; pr. 3 cm, du. jag. 1,5 cm (T. 208,2)
c. par srebrnih pozlaenih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode
su filigranskom icom podijeljene na etiri uzduna polja ukrae
na zrnatim rombovima; pr. 5 cm, du. jag. 2,8 cm (T. 208,3)
d. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su ukraene nasuprotno postavljenim zrnatim trokutiima; pr. 5,5 cm, du.
jag. 2,5 cm (T. 208,4)
e. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su na spo
ju polutki optoene trostrukom nabranom filigranskom icom; pr.
5,5 cm, du. jag. 2,2 cm (T. 209,1)
f. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su na spo
ju i krajevima polutki optoene nabranom filigranskom icom, a
povrina im je ukraena arkadama takoer od nabrane filigranske
ice; pr. 3,2 cm, du. jag. 1,5 cm (T. 209,2)
g. par srebrnih sljepooniarki s etiri jednako velike jagode; jagode
su glatke i neukraene povrine, a dvije po sredini zavravaju ka
pljiastim zrnima; donja polovina karike na prostoru izmeu ja
goda ukraena je usporednim nizovima nabrane filigranske ice;
vis. 8,3 cm, pr. 3,8 cm, du. jag. 1,5 cm (T. 210,1)
h. srebrni pozlaeni prsten s auriranom krunom u obliku rozete i
sitnim ulokom od modrog stakla; kruna je s obiju strana flanki
rana s tri zrna, a obru ukraen pletenicom; pr. 2 cm (T. 210,2)
i. Osam srebrnih pozlaenih ovalnih privjesaka optoenih zrnima, a
po sredini podijeljenih zrnatim nizom i filigranskom icom; pri
vrhu imaju uicu; 3,41,4 cm (T. 210,3)
29. solin vlaine
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika uva se nekoliko nakitnih predmeta iz grobova na poloaju Vlaine u Solinu, a rije
je o predmetima karakteristinim za razdoblje 9.11. stoljea. U
Muzej su dospjeli u sklopu zbirke Biha, a okolnosti otkria su
nepoznate.
Lit. Jelovina 1976, 62
nalazi iz grobova:
a. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je glatke i ne
ukraene povrine, a na spoju polutki optoena je dvostrukom
nabranom filigranskom icom; pr. 3,4 cm, du. jag. 1,8 cm (T.
207,6)
b. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su podije
ljene na osam pojaseva uzduno postavljenom nabranom filigran
skom icom; pr. 5 cm, du. jag. 2,6 cm (T. 207,7)
c. srebrni prsten lijevanog zatvorenog koluta; s prednje strane ima
esterokutnu ploicu s elijom i staklenim ulokom; obru je uz
katalog
sredinje proirenje ukraen motivom riblje kosti; pr. 2,3 cm (T.

207,8)
30. stara povljana
Nalazite je smjeteno u uvali Stara Povljana, s june strane otoka Paga, na jugoistonom rubu povljanskog polja. Arheolokim
iskopavanjima provedenim godine 1968. god. (Arheoloki muzej
u Zadru) otkriveno je groblje na redove s ukupno 20 grobova s
kranskim nainom pokapanja, od kojih je 8 sadravalo nalaze,
preteito jednostavan iani nakit.
Lit. Beloevi 1970.
grob 3
a. srebrna kariica sa zavretkom u obliku slova S; pr. 3 cm (T.
297,6)
b. bronani prsten od uvijene ice, rastavljenih krajeva; pr. 2 cm (T.
297,7)
31. tugare gornji vrtal
Poloaj se nalazi stotinjak metara sjeveroistono od crkve Roenja Blaene Djevice Marije u Tugarima. Prigodom ureenja parkiralinog prostora ondje su godine 1997. sluajno otkriveni srednjovjekovni grobovi. Odmah nakon otkria Konzervatorski odjelu
u Splitu (D. erina) i Muzej hrvatskih arheolokih spomenika u
Splitu (M. Petrinec) proveli su zatitna arheoloka iskopavanja,
koja su zavrena sljedee, 1998. godine, a obuhvatila su dio groblja
ugroen ureenjem parkiralita. Ukupno je otkriveno i istraeno
9 grobova s kranskim nainom pokapanja. Nalazi su pohranjeni
u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu.
Lit. Petrinec 2000a; Delonga 2004, 250251.
grob 1
a. srebrni lijevani prsten s prednjim proirenjem ukraenim ureza
nim geometrijskim motivima i spiralnim viticama; pr. 2 cm (T.
211,1)
b. masivni lijevani bronani posrebreni prsten Dpresjeka; pr. 2 cm
(T. 211,2)
c. par srebrnih kariica s jednim ravno odsjeenim i jednim stanje
nim zavretkom; 2,52,2 cm (T. 211, 3)
d. par bronanih kariica s ravno odsjeenim zavrecima; 3,12,8 cm
(T. 211, 56)
e. par bronanih kariica; 3,12,8 (T. 211, 4)
f. ulomci bronane kariice (T. 1,7)

grob 3
jagoda je na spoju polutki optoena filigranskom icom; vis. 3,2
cm (T. 212,1)
grob 8
a. bronana kariica stanjenih i zailjenih krajeva; 2,21,9 cm (T.
212,3)
b. zemljani koluti profilirana oboda ukraen urezanom cikcak li
nijom u obliku zvijezde s jedne, te urezima u obliku slova V, s
druge strane; pr. 3,2 cm (T. 212,4)
a.
b.
c.
d.
e.
f.
g.
h.
grob 9
plosnati koluti nainjen od rimske opeke; pr. 3,7 cm (T. 212,5)
kotani koluti oteen na obodu; pr. oko 3 cm (T. 212,6)
bronana kariica ravno odrezanih zavretaka; 2,62,1 cm (T. 212,7)
srebrna kariica ravno odrezanih zavretaka; 2,62,8 cm (T. 212,8)
32. vrpolje kosa
Poloaj se nalazi s desne strane ceste ibenikBorajaTrogir. Tu
je u razdoblju od 1965. do 1970. godine istraeno ranosrednjovjekovno groblje. Radove je vodio Muzej grada ibenika (Z. Gunjaa).
Otkrivena su ukupno 123 groba s kranskim nainom pokapanja.
Rezultati iskopavanja nisu u cijelosti publicirani, a predmeti su
pohranjeni u Muzeju grada ibenika.
Lit. Gunjaa 1976; Jelovina 1976, 5960; Gunjaa 1980; Krnevi
1998, 1719
grob 112
a. par posrebrenih bronanih sljepooniarki s etiri jednako velike
jagode; jagode su glatke i neukraene povrine; na spoju polutki
naglaene su plastinim rebrom, a na vrhovima optoene nabra
nom filigranskom icom; dvije jagode po sredini karike zavrava
ju kapljiastim zrnima; donje polovine karike na prostoru izme
u jagoda ukraene su usporednim nizovima nabrane filigranske
ice; 9,54,6 cm (T. 213,5)
b. srebrni prsten vrpastog presjeka; obru je ukraen nizom kugla
stih ispupenja, a optoen pletenicama od filigranske ice; pr. 2
cm (T.213,3)
c. bronani prsten polukrunog presjeka; obru je ukraen nizom
urezanih rombova; pr. 2 cm (T. 213,4)
d. srebrno puce sa zavretkom u obliku kapljiastog zrna i uicom na
vrhu; ukraeno je valovnicama od filigranske ice i gustom granu
lacijom; vis. 2,1 cm (T. 213,2)
e. eljezni no s kotanom oplatom drke; no je ravnog hrpta i po
vijene otrice; trn je obloen dvjema kotanim ploicama, koje su
bile privrene dvjema zakovicama; povrina oplate ukraena je
koncentrinim krunicama. du. 18 cm (T. 213,1)
pojedini nalazi iz nepubliciranih grobova:
a. bronana sljepooniarka sa zavretkom u obliku slova S (T. 214,1)
b. bronana kariica od uvijene ice; privrivala se pomou uice i
kvaice(T. 214,3)
c. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena ka
lotastim ispupenjima optoenim zvjezdasto rasporeenim zrna
tim trokutiima (T. 214,6)
d. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je glatke i neu
kraene povrine, a na spoju polutki optoena trostrukom nabra
nom filigranskom icom (T. 214,4)
e. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je glatke i neu
kraene povrine, a na spoju polutki naglaena plastinim rebrom
(T. 214,2)
f. srebrna sljepooniarka s okomito postavljenom jagodom; jagoda
je podijeljena na pojaseve dvostrukim nabranim filigranskim niti
61
a vodili su ih D. Jelovina i D. Vrsalovi. Groblje se razvilo oko ranosrednjovjekovne crkve, koja je utemeljena na arhitektonskim
ostacima rimskoga i ranokranskog razdoblja. Rije je o groblju s
ukupno 604 groba, koje kontinuirano traje tijekom itavoga srednjeg vijeka. Najstariji ukopi pripadaju 9. stoljeu, a razdoblju do
11. stoljea sa sigurnou se moe pripisati ezdesetak grobova s
nalazima, premda je njihov ukupni broj sigurno daleko vei (150,
moda i vie grobova). Upravo taj najstariji sloj grobova bez obzira
na crkveni objekt i dalje zadrava orijentaciju i nain pokapanja u
redovima. Nalazi se uvaju u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu.
Lit. JelovinaVrsalovi 1981; Jaki 1989.
ma; na bonim stranama karike nalaze se koljenca od ovijene ice;

sljepooniarka se privrivala pomou uice i kvaice (T. 214,5)
III C Groblja uz crkve s fazom ukapanja

od 8. do 11. stoljea
1. bijai sv. marta
Groblje je smjeteno u okoliu crkve sv. Marte u Bijaima. Tijekom prvih arheolokih istraivanja, koje je u razdoblju od 1902.
do 1905. godine provodilo Drutvo Biha pronalaeni su i grobovi,
ali danas raspolaemo tek pojedinanim predmetima, koji su kao
dio zbirke Bihaa poslije dospjeli u Muzej hrvatskih arheolokih
spomenika. Revizijska istraivanja proveo je godine 1967. Muzej
hrvatskih arheolokih spomenika pod vodstvom D. Jelovine i D.
Vrsalovia. Otkriveno je ukupno 28 grobova od kojih 15 pripada
ranokranskome, a 13 srednjovjekovnom razdoblju, preteito
onom 10. i 11. stoljea. Nalazi su pohranjeni u Muzeju hrvatskih
Lit. Jelovina 1976, 3233; Jelovina 1981, 244245; Jelovina 1999.
naknadni ukop u ranokranskom sarkofagu
a. par srebrnih naunica s trapezastim ukrasom od nabrane filigran
ske ice i koljencima od ovijene ice na bonim stranama karike;
4,92,2 cm (T. 215,2)
b. eljezni no ravnog hrpta i povijenog sjeiva; du. 13 cm, ir. sje
iva 3 cm (T. 215,1)
nalazi iz grobova:
a. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su ukra
ene koncentrinim krunicama od nabrane filigranske ice, a na
spoju polutki omeene dvostrukom filigranskom icom; pr. 5,8
cm, du. jag. 2,3 cm (T. 216,1)
b. par srebrnih sljepooniarki s tri jednako velike jagode; jagode su
glatke i neukraene povrine, a na vrhovima polutki optoene su
nabranom filigranskom icom; pr. oko 4 cm, du. jag. 1,4 cm (T.
216,2)
c. srebrni prsten s prednjim proirenjem i urezanim natpisom PAX;
s obiju strana natpisa ukraen je urezanim linijama i kruiima;
pr. 2,7 cm (T. 216,4)
d. lijevani bronani praporac krino razrezan na dnu i s uicom na
vrhu; u donjoj polovini ukraen je urezanim linijama; 32 cm (T.
216,5)
e. lijevani bronani praporac krino razrezan na dnu i s uicom na
vrhu; 3,12,2 cm (T. 216,6)
f. bronani okov korica maa; polukrunog je oblika i perforiran; na
vrhu ima izdanak u obliku trolisne palmete, a pri dnu ukras ka
pljiastog oblika; 5,22,8 cm (T. 216,3)
2. biljane donje begovaa
Poloaj je uz izvor vode Begovae po kojem je ua lokacija i dobila ime i koji ujedno predstavlja meu sela Kai i Biljane Donje. Arheoloka iskopavanja na ovom nalazitu proveo je, u etiri
kampanje (1959.1962.) Muzej hrvatskih arheolokih spomenika,
62
a.
b.
c.
d.
e.
grob 165
oteeni eljezni no ravnog hrpta i povijenog sjeiva; du. 11 cm
(T.217,1)
(T. 217,2)
(T.217,3)
ulomci eljeznog cjevastog okova; du. oko 7 cm (T. 217,5)
ulomak eljezne preice; pr. 2,2 cm (T. 217,4)
grob 241
sa od nabrane filigranske ice te s granulama na dnu i vrhu te s
bonih strana sredinjega ukrasa; na bonim stranama karike su
koljenca od srebrnoga lima; privrivale su se pomou uice i
kvaice; 2,42 cm (T. 217,7)
b. bronani prsten trokutastog presjeka s preklopljenim i zakovicom
spojenim krajevima; pr. 2 cm (T. 217,8)
grob 253
a. par oteenih eljeznih ostruga s krakovima koji zavravaju na
branim preicama; imaju krae neukraene trnove; du. 15 cm,
raspon izmeu ostrunih krakova 7,5 cm (T. 218,1)
b. oteeni eljezni jeziac ostrune garniture, Uoblika (T. 218,24)
c. dvije bronane kope ostrunih garnitura s nabranim preicama
i trokutastim okovima s tri zakovice; imaju eljezne trnove; du.
3,5 cm, ir. preice 2,5 cm (T. 218,24)
d. dvije bronane petlje ostrunih garnitura s uskom nabranom
prednjom ploicom; du. 1,8 cm, ir. 2,2 cm (T. 218,24)
grob 258
a. par eljeznih ostruga s krakovima koji zavravaju proirenim plo
icama sa po est zakovica; krai trnovi su oteeni; du. 15 cm,
raspon izmeu ostrunih krakova 11 cm (T. 218,5)
b. dva oteena eljezna jezica ostrunih garnitura Uoblika; du.
4 cm, ir. 3 cm (T. 218, 68)
c. dvije eljezne kope ostrunih garnitura s polukrunim preica
ma i etvrtastim okovom s dvije zakovice; du. 1,4 cm, ir. 3,5 cm
(T. 218, 68)
d. dvije eljezne petlje ostrunih garnitura s ovalnotitastim pred
njom ploicom; du. 2 cm, ir. 3,4 cm (T. 218,68)
e. eljezni no; du. 10 cm, ir. 2,4 cm (T. 218,11)
f. eljezni no; du. oko 13 cm (T. 218,10)
katalog
Sl. 12 Crkva sv. Marte u Bijaima
f. prapovijesna sjekira i struga u funkciji kresiva i kremena; sjekira

4,43 cm, struga 3,53,7 cm (T. 218,9; 218,12)
grob 231
a. par bronanih kariica s nataknutim staklenim zrnima utoze
lene boje; pr. 2,8 cm (T. 217,6)
grob 284
a. par bronanih kariica sa tri koljenca od ovijene ice; pr. 1,9 cm (T.
220,1)
b. ogrlica sastavljena od 147 staklenih zrna modre, bijele, ute i lju
biaste boje (T. 220,2)
grob 256
a. par bronanih naunica s donjom polovinom karike ukraenom
spiralno uvijenom icom; na jednu od njih nataknuto je stakle
no zrno tamnosmee boje, koje je danas izgubljeno; pr. 2,5 cm (T.
219,1)
grob 356
a. bronana naunica s karikom povijenom u etiri petlje; kroz pet
lje su provjeeni lanii od pletene ice, koji zavravaju alkicama;
vis. 6 cm, pr. karike 2,5 cm (T. 220,3)
b. par bronanih kariica kojima je jedan kraj povijen prema unutra,
a drugi ravno odsjeen; pr. 2,1 cm (T. 220,4)
grob 257
a. par srebrnih pozlaenih sljepooniarki s etiri jednako velike ja
gode; jagode su glatke i neukraene povrine, a dvije sredinje za
vravaju kapljiastim zrnom; karika izmeu jagoda ukraena je
usporednim nizovima nabrane filigranske ice; 6,23,2 cm (T.
219,23)
b. masivni lijevani srebrni prsten Dpresjeka s kositrenom prevla
kom; pr. 1,9 cm (T. 219,4)
grob 372
a. par srebrnih naunica s okomito postavljenom jagodom i koljen
cima od ovijene ice na bonim stranama karike; jagode su ukra
ene okomitim nitima od nabrane filigranske ice, a na dnu i vrhu
imaju kapljiasto zrno; privrivale su se pomou uice i kvaice;
pr. 2,8 cm, vis. jago. 2,5 cm (T. 221,1)
b. masivni lijevani bronani prsten Dpresjeka; pr. 1,9 cm (T.
221,2)
grob 271
a. par bronanih kariica sa zavretkom u obliku slova S; pr. 2,5 cm,
2,1 cm (T. 219,5)
grob 384
a. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jedna od jagoda je
pozlaena; ukraene su zrnatim trokutiima i rombovima; pr. 5,5
cm (T. 221,3)
63
b. dva oteena lijevana bronana prstena zatvorenog koluta s kase

tama u koje su bila umetnuta staklena zrna; sauvalo se samo jed
no zrno modre boje; pr. 2 cm, 1,8 cm (T. 221, 45)
grob 411
a. pet okruglih aplika od bronanoga lima ukraenih iskucanim is
pupenjima; du oboda imaju rupice za privrivanje na odjeu;
pr. 2 cm (T. 221,6)
grob 422
a. pet srebrnih kariica sa zavretkom u obliku slova S; pr. 1,1 cm (T.
222,1)
b. dva bronana prstena rastvorenih i zailjenih krajeva; pr. 1,8 cm
(T. 222,23)
c. srebrni novac ugarskoga kralja Kolomana (T. 222,4)
grob 484
su na spoju polutki optoene filigranskom icom, a povrina im
je ukraena apliciranom valovitom linijom takoer od filigranske
ice; karika je u donjoj polovini ukraena usporednim nizovima
nabrane filigranske ice; vis. sauvanog dijela 2,6 cm (T. 222,5)
b. srebrni lijevani prsten pravokutnog presjeka i zatvorenog koluta;
pr. 2 cm
grob 549
sa od nabrane filigranske ice i koljencima na bonim stranama
karike; na vrhovima ukrasa, kao i s bonih strana ispod luka ka
rike nalaze se krupna zrna; naunice su se privrivale pomou
uice i petlje; 4,82,8 cm (T. 222,11)
b. par srebrnih sljepooniarki s jednom glatkom i neukraenom ja
godom; vis. 2,4 cm, du. jag. 1,2 cm. (T. 222,12)
c. tri bronana prstena trokutastog presjeka preklopljenih i zakovi
com spojenih krajeva; pr. oko 2 cm (T. 222,79)
d. srebrni prsten s krino oblikovanim sredinjim proirenjem ukra
enim elijama s umetnutim raznobojnim staklom (modre, ute i
bijele boje); obru je uzduno kaneliran; pr. 2 cm (T. 222,13)
e. nepotpuni eljezni noi ravnog hrpta i sjeiva; trn za nasad drke
nije sauvan; du. oko 9,5 cm, ir. sjeiva 1 cm (T. 222,6)
f. stakleni poklopac kasnoantike posude; pr. 3,7 cm (T. 222,10)
grob 571
a. par srebrnih pozlaenih sljepooniarki s jednom jagodom; jago
de su na spoju polutki i na krajevima optoene nabranom fili
granskom icom; pr. 3,2 cm (T. 223,1)
b. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su ukrae
ne arkadama od filigranske ice ispunjenim zrnima; du. jag. 1,2
cm (T. 223,2)
c. eljezni noi ravnoga hrpta i povijenog sjeiva te s trnom za na
sad drke; du. 15 cm, ir. sjeiva 1,4 cm (T. 223,3)
a. tri okrugle aplike od srebrnoga lima ukraene iskucanim ispupe
njima; po sredini imaju eliju u koju je smjeteno stakleno zrno;
du oboda optoenog nabranom filigranskom icom imaju rupice
64
za privrivanje na odjeu; kroz rupice u donjem dijelu na svakoj

su od aplika provjeena dva bademasta privjeska uzduno podi
jeljena i optoena dvostrukom filigranskom icom; pr. aplika 2,2
cm; vis. privjesaka 2,6 cm (T. 223,4)
3. biskupija bukorovia podvornica
Poloaj se nalazi ispod Bukorovia kua, pedesetak metara istono
od pravoslavne crkve sv. Trojice u Biskupiji. Prva arheoloka iskopavanja na ovom nalazitu proveo je 1889. i 1929. god. L. Marun,
a revizijska istraivanja 1939. i 1951. godine Muzej hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu pod vodstvom S. Gunjae. Premda
se groblje nalazi u okoliu predromanike crkve, najveim svojim
dijelom razvija se kao groblje na redove. Ukupno su otkrivena i
istraena 123 groba od kojih 2 s poganskim znaajkama pokapanja.
Najvei broj grobova s kranskim nainom pokapanja pripada
razdoblju od kraja 9. do kraja 11. stoljea, a samo ih se nekoliko
moe pripisati razdoblju zreloga srednjeg vijeka. Nalazi su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu.
Lit. Marun 1998, 27; Klari 1929; Gunjaa 1952; Gunjaa 1954,
188189; Jelovina 1976, 2526; Petrinec 2005a.
grob 1
a. par bronanih kariica ravno odrezanih krajeva; 3,22,2 cm (T. 228,1)
b. bronana kariica od uvijene ice sa zavrecima u obliku uice i
kvaice; 3,12,7 cm (T. 228,1)
c. lijevani bronani pozlaeni prsten Dpresjeka; pr. 2,1 cm (T.
228,2)
grob 2
a. srebrna kariica sa zavretkom u obliku slova S; pr. 2 cm (T.
228,3)
Grob 2A
a. par bronanih kariica ravno odrezanih krajeva s jednim koljen
cem od ovijene ice; 43,5 cm (T. 224,1)
b. bronani prsten od uvijene ice i rastavljenih krajeva; pr. 2,1 cm
(T. 224,2)
grob 3a
a. par bronanih kariica s petljom izvijenom prema van i kvaicom;
pr. 2,31,8 cm (T. 224,3)
b. lijevani bronani prsten Dpresjeka; pr. 2,2 cm (T. 224,4)
grob 6a
a. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena
iskucanim ispupenjima; pr. 33,6 cm (T. 224,5)
grob 8a
a. zemljana posuda trbuastog oblika i oboda izvijenog prema van i
zaobljenog; neukraena; vis. 12,3 cm, pr. trbuha 11,5 cm, pr. vrata
9,4 cm, pr. dna 7,0 cm (T. 224,6)
b. eljezno kresivo stanjenih i prema unutra povijenih krakova;
5,62,8 cm (T. 224,7)
grob 9a
a. nepotpuna tanka bronana kariica; du. 3 cm (T. 224,8)
b. nepotpuna tanka srebrna kariica; du. 2,5 cm (T. 224,8)
katalog
c. lijevani bronani prsten polukrunoga presjeka; pr. 1,9 cm (T. 224,9)

d. uzduno kanelirani bronani prsten s preklopljenim krajevima
spojenim zakovicom; pr. 1,9 cm (T. 224,10)
grob 12a
a. eljezni no ravnog hrpta i blago povijenog sjeiva s nepotpunim
trnom za nasad drke; du. 13,1 cm, ir. sjeiva 1,8 cm (T. 225,1)
grob 13a
a. par bronanih kariica ravno odrezanih krajeva; 3,22,5 cm (T. 225,2)
grob 18a
a. srebrna sljepooniarka s jednom glatkom i neukraenom jago
dom; vis. 2,8 cm, du. jag. 1 cm (T. 225,3)
grob 21a
a. srebrna kariica s petljom povijenom prema unutra i kvaicom;
2,52,2 cm (T. 225,4)
b. bronani prsten trokutastog presjeka povijenih i zakovicom spo
jenih krajeva; pr. 2,1 cm (T. 225,5)
grob 22a
a. masivni lijevani bronani prsten Dpresjeka; pr. 2 cm (T. 225,6)
b. bronani prsten trokutastog presjeka preklopljenih i zalemljenih
krajeva; pr. 1,9 cm (T. 225,7)
grob 28a
a. bronani prsten trokutastog presjeka preklopljenih i zakovicom
spojenih krajeva: pr. 2 cm (T. 225,8)
grob 32a
a. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su podije
ljene u pojase uzduno postavljenom nabranom filigranskom i
com; pr. 6,3 cm, du. jag. 3 cm (T. 225,9)
b. bronani prsten rastavljenih krajeva; po sredini je proiren i ima
ovalnu eliju s umetnutim modrim staklenim ulokom; pr. 2,2
cm (T. 225,10)
grob 33a
dom; pr. 3 cm, du. jag. 1,2 cm (T. 226,1)
grob 36a
a. bronana kariica ravno odrezanih krajeva; 32,4 cm (T. 226,2)
b. bronana kariica od tanke ice kojoj je jedan kraj ravno odrezan,
dok je drugi stanjen i zailjen; 1,41 cm (T. 226,3)
c. bronani prsten; sprijeda je proiren na mjestu gdje se nalazila e
lija sa staklenim ulokom, koja nedostaje; pr. 2,2 cm (T. 226,4)
grob 40a
a. vrak eljezne strjelice u obliku iljka i s koninim tuljcem za na
sad drvene motke; du. 6,8 cm, pr. tuljca 1 cm (T. 226,5)
grob 50a
a. bronani prsten trokutastog presjeka preklopljenih i zakovicom
spojenih krajeva; pr. 2 cm (T. 226,6)
grob 52a
dom; pr. 2,7 cm, du. jag. 0,9 cm (T. 226,7)
b. srebrna sljepooniarka s jednom glatkom i neukraenom jago
dom; pr. 3 cm; du. jag. 1,3 cm (T. 226,7)
c. par nepotpunih bronanih sljepooniarki s jednom okomito po
stavljenom jagodom ukraenom sa est plastinih valovnica te ka
pljiastim zrnom na vrhu i dnu; na bonim stranama karika na
laze se koljenca od ovijene ice; privrivale su se pomou petlje
izvijene prema van i kvaice; vis. jag. 3 cm (T. 226,8)
d. par bronanih sljepooniarki s tri jednako velike jagode; privr
ivale su se pomou petlje izvijene prema van i kvaice; pr. oko 4
cn, du. jag. 1,5 cm (T. 226,9)
grob 57a
a. bronana kariica sa stanjenim i zailjenim krajevima; 1,71,1 cm
(T. 227,1)
b. bronani prsten trokutastog presjeka, imao je preklopljene kraje
ve spojene zakovicom; pr. 2,1 cm (T. 227,2)
grob 68a
a. bronana kariica stanjenih i zailjenih krajeva; 21,7 cm (T.
227,3)
b. bronana kariica stanjenih i zailjenih krajeva; 1,41,1 cm (T.
227,3)
grob 70a
ne arkadama od glatke filigranske ice i nasuprotno postavljenim
zrnatim trokutiima; pr. 6 cm, du. jag. 2,8 cm (T. 227,4)
b. bronani prsten trokutastog presjeka preklopljenih krajeva spoje
nih zakovicom; pr. 2,1 cm (T. 227,5)
grob 72a
b. bronana kariica kojoj je jedan kraj ravno odrezan, dok je drugi
stanjen i zailjen; 2,62,1 cm (T. 227,6)
a. nepotpuna srebrna sljepooniarka s okomito postavljenom jago
dom; jagoda je ukraena nizovima nabrane filigranske ice, a na
vrhu i dnu ima kapljiasto zrno; du. jag. 3 cm (T. 228,4)
b. prsten od bronanog lima; preklopljenih je krajeva, koji su vjero
jatno bili spojeni zakovicom; obru je ukraen nizom okruglih ru
pica; pr. 1,7 cm (T. 228,5)
c. bronani lijevani praporac s uicom na vrhu i krinim prorezom
na dnu; vis. 3 cm (T. 228,6)
d. eljezna strjelica oblika iljka s koninim tuljcem za nasad; du.
5,8 cm, pr. tuljca 1,1 cm (T. 228,7)
e. eljezna strjelica oblika iljka s koninim tuljcem za nasad; du.
5,3 cm, pr. tuljca 1 cm (T. 228,8)
f. eljezno kresivo stanjenih krakova s krajevima povijenim prema
unutra; 5,22,5 cm (T. 228,10)
g. dvostrukokonini zemljani koluti; pr. 1 cm (T. 228,9)
65
4. biskupija crkvina
Prva nesustavna arheoloka iskopavanja na poloaju Crkvina u
Biskupiji (u dvadesetak kampanja) obavio je u razdoblju izmeu 1886. i 1908. fra Lujo Marun. Revizijska iskopavanja u dva je
navrata na istome poloaju proveo Muzej hrvatskih arheolokih
spomenik; 1951.1952. godine pod vodstvom S. Gunjae, te 2000.
god. pod vodstvom Lj. Gudelja. Tim je istraivanjima utvreno
da je na Crkvini prije izgradnje bazilike i sa sjeverne joj strane
prigraenog zdanja postojalo groblje na redove, koje pripada horizontu s poganskim znaajkama pokapanja. Tom se groblju sa
sigurnou moe pripisati 11 grobova u obinim zemljanim rakama. Izgradnji crkve prethodili su i kneevski ukopi u zidanim
presvoenim grobnicama ispod narteksa i junog broda bazilike,
koji vremenski vjerojatno jo pripadaju spomenutom horizontu. Ostao je nejasan poloaj grobova u kamenim sarkofazima u
odnosu na crkvenu arhitekturu, koji se vremenski mogu opredijeliti u ranu fazu horizonta s kranskim nainom pokapanja.
Toj fazi pripada i nekoliko pojedinanih predmeta, koji potjeu
iz unitenih ili nedokumentiranih grobova. Nakon izgradnje bazilike groblje na Crkvini i dalje se formira po principu groblja na
redove. Veina grobova u najstarijem sloju, kako navodi L. Marun,
zadrava pravilnu orijentaciju zapadistok. Ti su grobovi u veoj
mjeri uniteni kasnosrednjovjekovnim ukopima i kasnijim rimokatolikim grobljem. Tijekom revizijskih iskopavanja otkriven ih
je gotovo neznatan broj, a najvei broj nalaza iz razdoblja 9.11.
stoljea bio je pronaen izvan groba. O grobovima koje je istraio
L. Marun, ne postoje nikakvi podaci. Nalazi su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Jelovina 1986; Marun 1998, 35, 4245; Redovito tromjeseno
izvjee, 3, 1891, 124; Redovito tromjeseno izvjee 1892, 9495,
126; Gunjaa 1952a; Giesler 1974; Jelovina 1976; Jelovina 1986;
hik (katalog) 2000, 210224; Miloevi 2000, 106139; Petrinec 2006, 2136
grob 1
a. eljezni dvosjekli ma kratke nakrsnice s jabuicom ukraenom
s pet reanja meusobno odijeljenih srebrnom icom, na damas
ciranom sjeivu jetkanjem je izvedena radionika signatura vlbreht; du 94 cm (T. 100,8)
b. bronani jeziac titastog oblika s dugmetastim zavretkom; pri
vrhu ima dvije zakovice; du. 5 cm, ir. 2 cm (T. 100,1)
c. dva bronana okova srcolikog oblika, pri vrhu su ukraeni trima
plastinim rebrima, a imaju tri zakovice; du. 2,4 cm, ir. 1,5 cm
(T. 100,67)
d. dvije bronane kope od kojih jednoj nedostaje okov, imaju prei
cu s nabranim pravokutnim okvirom, a sauvani okov trapezastog
je oblika i ima dvije zakovice; du. sauvane kope 4 cm, ir. 2 cm
(T. 100,23)
d. dvije bronane preice nabranog pravokutnog okvira; du. 1,7 cm,
ir. 3 cm (T. 100,45)
e. eljezni no; du. 26 cm, ir. sjeiva 3 cm (T. 100,16)
f. par pozlaenih bronanih ostruga; ostruni krakovi zavravaju
ploicama sa po est zakovica, kojima su glave optoene zrnatim
nizom, trnovi su nepotpuni; vis. 12 cm, raspon izmeu ostrunih
krakova 9 cm (T. 100,1013)
g. dva pozlaena bronana jezica sa zoomorfnim zavretkom i dva
66
ma zakovicama optoenim zrnatim nizom; vis. 2,6 cm, ir. 1,4 cm

(T. 100,1013)
h. dvije pozlaene bronane preice nabranog oboda; vis. 1,5 cm, ir.
2 cm (T. 100,1013)
i. dvije pozlaene bronane petlje s nabranom prednjom ploicom;
vis. 1,8 cm, ir. 2 cm (T. 100,1013)
j. drvena vjedrica sa eljeznim i kositrenim okovima i eljeznom
rukom; vis. 15 cm, pr. otvora 20 cm (T. 100,14)
k. bronana tava koninog recipijenta i prstenastog dna s rukom,
koja zavrava izvijenom petljom; pr. otvora 23 cm, pr. dna 7 cm,
du. ruke 14 cm (T. 100,15)
l. zlatni solid Konstantina V. i Lava IV. (T. 100,9)
grob 2
Napomena: Grob je sadravao ostruge i zlatni solid Konstantina V.
i Lava IV. Oteene eljezne ostruge koje su se u dosadanjoj literaturi pripisivale grobu 2 najvjerojatnije potjeu s nalazita Zdu
kraj Vrlike, a ostruge iz ovoga groba danas se ne mogu identificirati meu predmetima iz Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika;
u grobu su tijekom istraivanja bili zamijeeni i okovi eljezne
vjedrice, koja nije sauvana
grob 3
a. par eljeznih ostruga kojima krakovi zavravaju nabranim prei
cama, baza masivnih trnova ovijena je oplatom od bronanog lima
ukraenom urezanim nasuprotno postavljenim rafiranim troku
tima i rombovima s urezanim krunicama; vis. 19,4 cm; raspon
izmeu krakova 8,7 cm (T. 101,1)
b. eljezna pojasna kopa ovalne preice i etvrtastog okova; du. 4,4
cm, ir. preice 3,9 cm (T. 101,2)
c. zlatni solid Konstantina V. i Lava IV. (T. 101,3)
grob 4
a. par srebrnih djelomino pozlaenih ostruga s oteenim elje
znim trnovima; ostruni krakovi zavravaju etvrtastim ploica
ma sa po est zakovica optoenih zrnatim nizom; prstenasto za
debljanje na tjemenu luka ukraeno je motivom spiralnih vitica;
baze trnova bile su obavijene mjedenom oplatom ukraenom ra
firanim trokutima (T. 102,1)
b. pozlaeni srebrni jeziac ostrune garniture sa zoomorfnim zavr
etkom i trima zakovicama optoenim zrnatim nizom; povrina
ukraena motivom romba i spiralnih vitica; vis. 2,3 cm, ir. 1,1 cm
(T. 102,24)
c. pozlaena srebrna kopa ostrune garniture nabrane preice
ukraene viticima i trapezastog okova s dvije zakovice; du. 2,6
cm, ir. preice 1,9 cm (T. 102,24)
d. pozlaena srebrna petlja s prednjom ploicom ukraenom moti
vom kria ravastih krajeva i spiralnim viticama; ir. 1,8 cm (T.
102,24)
e. eljezni bojni no s bronanim okovom korica; nodu. 51 cm,
ir. sjeiva 2,5 cm; okovdu. 13,5 cm, ir. 0,4 cm (T. 102,5)
f. ulomak tkanine satkan od metalne niti obavijene srebrnom po
zlaenom ovojnicom; 97 cm (T. 102,6)
Napomena: Grobu je navodno pripadao jedan zlatni solid Konstantina V. i Lava IV., koji su radnici ukrali tijekom iskopavanja
godine 1892.
katalog
Sl. 13 Biskupija Crkvina
67
grob 5
a. zlatna kariica s tijetenim ploastim privjeskom ukraenim isku
canim buklima; pr. kariice 1 cm, privjesak 1,41 cm (T. 102,8)
e. zlatni solid Konstantina V. i Lava IV. (T. 104,6)

f. eljezna pojasna kopa etvrtaste preice i okova; 54 cm (T. 104,5)
Napomena: u grobu se nalazio i srebrni rebrasti cjevasti okov pojasa, koji je izgubljen
grob 6
a. eljezni dvosjekli ma s vrhom jabuice podijeljenim u pet rea
nja, koji su meusobno odvojeni upletenom pozlaenom mjede
nom icom; baza jabuice i bone strane masivne nakrsnice tau
irane su gusto ukovanom pozlaenom mjedenom icom, dok su
gornja i donja strana nakrsnice ukraene platiranom pozlaenom
mjedi. Sjeivo je damascirano; du. 92 cm, du. balaka 14 cm, na
krsnica 103,3 cm, ir. sjeiva 6 cm (T. 103,4)
b. pozlaena bronana kopa garniture maa s preicom nabrana
okvira i trapezastim okovom s dvije zakovice; du. 4,2 cm, ir. 2,5
cm (T. 103,3)
c. pozlaeni bronani okov garniture maa, kriolikog je oblika, tri
kraka su mu ovalna i ispupena, a od sredinjeg ispupenja odije
ljena trima zakovicama optoenima filigranskom icom; zakovi
ce su i na zavrecima tih triju krakova; etvrti krak je manji i ima
oblik pupoljka; vis. 6 cm, ir. 8 cm (T. 103,1)
d. tri bronana pozlaena okova garniture maa; sastoje se od dvaju
ispupenja meusobno odijeljenih trima zakovicama optoenim
filigranskom icom; s jedne se strane na zavretku nalaze tri za
kovice, a s druge strane izdanak u obliku pupoljka (T. 103,2)
e. par znatno oteenih eljeznih ostruga s krakovima koji zavra
vaju ploicama sa po 8 zakovica; baza trna obavijena je mjedenom
ploicom ukraenom rafiranim trokutima; du. 11 cm (T. 103,5)
f. eljezni jeziac ostrune garniture sa zoomorfnim zavretkom i
trima zakovicama pri vrhu; vis. 6 cm, ir. 2,4 cm
g. eljezna kopa ostrune garniture, ovalnog je nabranog oboda i
polukrunog okova s dvjema rupicama za uticanje zakovica; du.
3,5 cm, ir. preice 2,9 cm (T. 103,68)
h. veoma oteena eljezna petlja ostrune garniture s pred
njim etvrtastim proirenjem; vis. 2 cm, ir. proirenja 2 cm (T.
103,68)
i. drvena vjedrica sa eljeznim okovima i rukom; vis. 15,5 cm, otvor
14,88,5 cm, dno 19,511,5 cm (T. 103,9)
j. zlatni solid Konstantina V. i Lava IV. (T. 103,10)
grob 8
a. eljezni dvosjekli ma s oteenom jabuicom, koja je vjerojatno
bila podijeljena u pet reanja; podua nakrsnica je neukraena;
sjeivo je damascirano; du. 93,3 cm, nakrsnica 11,52 cm, ir. sje
iva 5,7 cm. (T. 105,1)
b. bronana preica nabranog pravokutnog okvira s ostatkom igle za
zakopavanje; du. 2,5 cm, ir. 3,1 cm (T. 105,2)
c. dvije bronane preice nabranog pravokutnog okvira; vis. 2 cm,
ir. 3,1 cm (T. 105,34)
d. drvena vjedrica sa eljeznim okovima i rukom; vis. 15,3 cm, otvor
158,5 cm, dno 18,711,5 cm. (T. 105,5)
e. eljezno kresivo; du. 7,2 cm, ir. 3,3 cm (T. 105,6)
Napomena: u grobu je bio pronaen i par ostruga, koje danas nije
mogue identificirati meu predmetima iz Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika.
grob 7
a. par eljeznih ostruga s krakovima koji zavravaju ovalnim plo
icama sa po 6 zakovica; krakovi su ukraeni spiralnim viticama
izvedenim srebrnom tauiranom icom, a ploica motivom kri
a oblikovanog od spiralnih vitica; trnovi su kratki, a prstenasta
baza takoer ukraena tauiranim spiralnim viticama; du. 16,4
cm, raspon izmeu ostrunih krakova 8,8 cm (T. 104,1)
b eljezni jeziac ostrune garniture; Uoblika, ukraen motivom
kria oblikovanog od spiralnih vitica; du. 3,2 cm, ir. 2,4 cm (T.
104,2)
c. eljezna petlja ostrune garniture s prednjim ovalnim proire
njem ukraenim motivom kria oblikovanog od spiralnih vitica;
vis. 2,6 cm, ir. 2,2 cm (T. 104,3)
d. eljezne kope ostrune garniture izduena pravokutnog oblika
s prekom u sredini i preicama ukraenim nizovima ureza; du.
4,2 cm, ir. 1,6 cm (T. 104,4)
68
grob 9
a. pozlaena srebrna naunica sa sredinjim grozdolikim ukrasom i
dva koljenca od granuliranih zrnaca na karici nainjena u tehnici
filigrana i granulacije; vis. 2 cm, ir. 1,8 cm (T. 101,4)
Napomena: u grobu je navodno bio pokopan jedan pokojnik s
veoma oteenim eljeznim ostrugama, koje nisu sauvane, a uz
glavu je pronaena opisana naunica.
grob 10
Napomena: u grobu je bilo pokopano dijete uz koje je otkriven
noi s drvenim koricama, bronana pojasna kopa, tri bronana
praporca i neto tkanine protkane zlatnim nitima. Nita od tih
nalaza nije sauvano.
grob 88 (revizija)
a. par bronanih ostruga s krakovima, koji zavravaju srcolikim plo
icama sa po dvije zakovice; imale su kratke trnove s plastinim
prstenastim zadebljanjima, koji su danas izgubljeni; vis. 11,5 cm,
raspon izmeu ostrunih krakova 8 cm (T. 112,1)
b. dva bronana jezica ostrune garniture, titastog su oblika i pri
vrhu imaju tri zakovice; du. 2,2 cm, ir. 1,3 cm (T. 112,35)
c. dvije bronane kope ostrune garniture; imaju ovalne preice;
vis. 1,8 cm, ir. 2 cm (T. 112,35)
d. dvije bronane petlje ostrune garniture s prednjom ploicom
ovalnog titastog oblika; vis. 1,8 cm, ir. 1,4 cm (T. 112,35)
e. bronana pojasna kopa polukrunog oblika; du. 2 cm, vis. 1,9 cm
(T. 112,35)
grob u zidanoj grobnici ispod pregradnog zida
narteksa bazilike
a. par srebrnih pozlaenih ostruga sa eljeznim trnovima, kojima
krakovi zavravaju ploicama sa po est zakovica optoenih zr
natim nizom; krakovi i luk ukraeni su ugraviranim deltoidima
ispunjenim crticama i krunicama s tokicom u sredini, te rova
enim viticama; baza trna ovijena srebrnom pozlaenom oplatom
katalog
grob u zidanoj grobnici ispod junog broda bazilike

a. par posrebrenih bronanih ostruga, kojima krakovi zavravaju
ploicama s osam srebrnih zakovica optoenih zrnatim nizom;
luk i krakovi ukraeni su cizeliranim pozlaenim rozetama; baze
trnova obavijenih srebrnom oplatom obrubljenom zrnatim nizo
vima takoer su ukraene cizeliranim pozlaenim rozetama; vis.
13,2 cm, raspon izmeu ostrunih krakova 6,5 cm (T. 107,1)
b. dva posrebrena bronana jezica ostrunih garnitura U oblika
ukraena cizeliranim pozlaenim rozetama i s etiri srebrne za
kovice optoene zrnatim nizom pri vrhu; du. 4 cm, ir. 2,7 cm (T.
107,24)
c. dvije bronane posrebrene kope ostrunih garnitura s ovalnim
preicama ukraenim cizeliranim vegetabilnim motivom i trape
zastim okovom s dvije zakovice; du. 4,8 cm, ir. preice 3,8 cm
(T. 107,24)
d. dvije bronane posrebrene petlje ostrunih garnitura s ovalnim
prednjim ploicama ukraenim cizeliranim pozlaenim rozeta
ma; ir. 3,3 cm (T. 107,24)
e. bronani posrebreni pojasni jeziac Uoblika ukraen cizeliranim
pozlaenim rozetama i s etiri srebrne zakovice optoene zrnatim
nizom pri vrhu; du. 3,8 cm, ir. 2,5 cm (T. 107,6)
f. bronana posrebrena pojasna preica ovalnog oblika, ukraena cize
liranim vegetabilnim motivom; du. 2 cm, ir. 3,6 cm (T. 107,5)
g. bronana posrebrena petlja s pojasa s prednjom ploicom u obliku
rozete; ukraena je cizeliranim pozlaenim rozetama; ir. 3 cm (T.
107,7)
Sl. 14 Revizijska istraivanja godine 2000. s june strane bazilike na

Crkvini u Biskupiji
b.
c.
d.
e.
d.
ukraenom rovaenim trokutiima; vis. 9,2 cm, raspon izmeu

ostrunih krakova; 5,9 cm (T. 106,1)
dva srebrna pozlaena jezica ostrunih garnitura titastog oblika
sa zavretkom u obliku pupoljka i trima zakovicama optoenima
zrnatim nizom; povrina im je ukraena rovaenim viticama; du.
2,2 cm, vis. 1,1 cm (T. 106,24)
dvije srebrne pozlaene kope ostrune garniture etvrtaste pre
ice ukraene urezanim nasuprotno postavljenim trokutiima i
etvrtastog srebrnog neukraenog okvira s dvije zakovice; du. 2,4
cm, vis. 1,8 cm (T. 106,24)
dvije srebrne pozlaene petlje ostrunih garnitura trapezastog
okvira i reljefno zaobljenih prednjih ploica ukraenih motivom
rovaenih vitica; du. 1,4 cm, vis. 1,5 cm (T. 106,24)
pet bronanih kolutia; pr. 0,9 cm (T. 106,5)
etiri bronana lijevana praporca kuglastog oblika s krinim ra
zrezom na dnu i uicama na vrhu; dva imaju ovalnu, a dva etvr
tastu uicu za vjeanje; vis. najveega 3,5 cm, a najmanjega 2,9 cm
(T. 106,69)
grob u sarkofagu u sjevernoj prostoriji narteksa

a. par bronanih pozlaenih ostruga; na ramenu i bazi trna ukrae
ne rovaenim rombovima i viticama; a na iljcima trnova ukras u
obliku trokuta na vrhu kojih su krievi proirenih krakova; ploi
ce na zavretku ostrunih krakova ukraene su dvostrukim vitica
ma, a imaju po osam srebrnih zakovica optoenih zrnatim nizom;
vis. 18 cm, raspon izmeu krakova 8,4 cm (T. 108,2)
b. dva bronana pozlaena jezica ostrunih garnitura; imaju zavr
etak u obliku pupoljka; ukraeni su rovaenim viticama; 63 cm
(T. 108,3)
c. dvije bronane pozlaene petlje ostrunih garnitura; ukraene su
rovaenim viticama; 23,9 cm (T. 108,4)
d. dvije bronane pozlaene kope s etvrtastim preicama rebra
sta okvira; ukraene su iskrianim rovaenim viticama; etvrtasti
okovi kopi od glatkog su srebrnog lima; du. 4,5 cm (T. 108,5)
e. zlatni privjesak s ulokom od jaspisa optoenim prepletenim fili
granskim nitima (izgubljen); vis. 3,9 cm (T. 108,1)
grob u sarkofagu u junoj prostoriji narteksa
ene nasuprotno postavljenim zrnatim trokutima te elijama for
miranim od glatke ice u koje su bili umetnuti uloci od stakle ili
dragog kamena; elije su optoene zrnatim trokutiima u obliku
etverokrake zvijezde; pr. 6,4 cm, du. jag. 3,5 cm (T. 109,1)
grob u atriju bazilike
a. par srebrnih pozlaenih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode
su ukraene arkadama od pletene filigranske ice i gusto granuli
rane po itavoj povrini; pr. 6,8 cm, du. jag. 4 cm (T. 109,2)
69
grob 29 (revizija)
a. par srebrnih sljepooniarki s tri jagode i lunulastim ukrasom s
unutarnje strane karike; jagode na bonim stranama manjih su
dimenzija od one ispod karike; sljepooniarke imaju granulira
nu sredinju os; privrivale su se pomou uice postavljene na
jednu od bonih jagoda i kvaice; 7,23 cm (T. 229,1)
b. par srebrnih sljepooniarki s tri jagode i lunulastim ukrasom s
unutarnje strane karike; jagode na bonim stranama manjih su
dimenzija od one ispod karike; sljepooniarke imaju granulira
nu sredinju os; privrivale su se pomou uice postavljene na
jednu od bonih jagoda i kvaice; 6,83 cm (T. 229,4)
c. dva srebrna pozlaena prstena s kalotastom krunom ukraenom fi
ligranskim nitima rasporeenim u obliku kria i kapljiastim zr
nom na vrhu, te s tri zrna s obiju strana krune; obrui su kanelirani
i ukraeni nabranom filigranskom icom; pr. 1,8 cm (T. 229,23)
d. ogrlica sastavljena od preko 1000 staklenih zrna; sadrava sitna
zrna od taljenog stakla modre, bijele i u rezanim nijansama zele
ne boje, zatim vielane perle od staklene paste smee i sedefaste
boje, a pojedine su posrebrene i pozlaene, te jednu mozaiastu
perlu modre boje sa utim oima s crvenim obrubom i bronanu
konveksnu ploicu ukraenu igosanom rozetom (T. 229,56)
Napomena: grob je jo sadravao bronano puce i kvaicu za zatvaranje ogrlice koji su danas izgubljeni (vidi: Petrinec 2003),
a.
b.
c.
d.
e.
predmeti iz unitenih grobova ispod

narteksa bazilike:
cjevasti okov pojasa ukraen plastinim rebrima i kanelurama; vis.
6,2 cm, pr. 0,8 cm (T. 89,4)
bronani pojasni jeziac polukrunog oblika s dva ukrasna polja;
ukras u gornjem polju je neraspoznatljiv, a donje, vee polje ukra
eno je reljefno izvedenom enskom figurom. Sa stranje je stra
ne neukraen; pri vrhu ima dvije uice s dvjema sauvanim zako
vicama pomou kojih se privrivao na pojas; vis. 4 cm, ir. 1,4
cm (T. 89,1)
oteeni bronani pojasni jeziac polukrunog zavretka.
S obiju strana ukraen je stiliziranim biljnim motivom, pri dnu
ima rupicu za zakovicu; vis. 3,3 cm, ir. 1,4 cm (T. 89,4)
bronani pojasni okov srcolikog oblika i oteene povrine tako da
ukras nije vidljiv; ima dvije sauvane zakovice za privrivanje
na pojas; vis. 1,7 cm, ir. 1,8 cm (T. 89,2)
bronani pojasni okov srcolikog oblika i oteene povrine tako da
ukras nije vidljiv; ima tri sauvane zakovice za privrivanje na
pojas; vis. 1,6 cm, ir. 1,6 cm (T. 89,3)
nalazi iz nedokumentiranih ili unitenih grobova s

poganskim znaajkama pokapanja:
a. nepotpuna eljezna ostruga s trnom optoenim manetom od
bronanog lima; maneta je ukraena naizmjenino postavljenim
rafiranim trokutiima; krakovi zavravaju preicom; vis. 16 cm
(T. 110,3)
b. nepotpuna eljezna ostruga s trnom optoenim manetom od
bronanog lima; maneta je ukraena naizmjenino postavljenim
rafiranim trokutiima; krakovi zavravaju ploicom sa est zako
vica optoenih zrnatim nizom; vis. 16,5 cm (T. 110,4)
c. eljezna sjekira s nepotpunim tuljcem za nasad; du. 17,6 cm, ir.
sjeiva 5,6 cm (T. 96,2)
70
d. eljezna sjekira s prelomljenim tuljcem za nasad i irokim troku

tastim sjeivom; du. 8 cm, ir. sjeiva 7 cm (T. 92,4)
e. eljezna sjekira; du. 12,5 cm, ir. sjeiva 6,7 cm (T. 92,3)
nalazi iz unitenih ili nedokumentiranih grobova s
kranskim znaajkama pokapanja:
Naunice
1. zlatna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena nasuprotno postavljenim zrnatim trokutima i arkadama od filigranske
ice; privrivala se pomou petlje i kvaice; pr. 4 cm, du. jag. 1,9
cm (T. 230,1)
2. zlatna sljepooniarka s jednom jagodom; spoj polutki ukraen je
dvostrukim zrnatim nizom, a povrina zrnatim trokutima i rombovima; pr. 4,8 cm, du. jag. 2,3 cm (T. 230,2)
3. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena
kalotastim ispupenjima s kapljiastim zrnom na vrhu i optoenim nabranom filigranskom icom; pr. 6,8 cm, du. jag. 3,5 cm (T.
230,3)
4. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je po sredini
ukraena etirima kalotastim ispupenjima s kapljiastim zrnom
na vrhu, a preostala povrina nasuprotno postavljenim zrnatim
trokutiima; pr. 6,4 cm, du. jag. 4 cm (T. 230,4)
5. par srebrnih jagodi sljepooniarki; ukraene su kalotastim ispupenjima optoenim nabranom filigranskom icom i kapljiastim
zrnom na vrhu, smjetenim unutar granuliranih rombova; du.
jag. 4,3 cm (T. 230,5)
6. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su ukraene arkadama od filigranske ice naizmjenino ispunjenima granulama; pr. 5,3 cm, du. jag. 2,1 cm (T. 231,1)
7. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su ukraene arkadama od filigranske ice, a meuprostori nasuprotno
postavljenim zrnatim trokutiima; pr. 5,3 cm, du. jag. 2,5 cm (T.
231,2)
8. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je na spoju polutki optoena dvostrukom nabranom filigranskom icom, a povrina joj je ukraena kruiima od glatke ice; pr. 5,5 cm, du. jag.
2,2 cm (T. 231,3)
9. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; spoj polutki optoen je
pletenom filigranskom icom, a povrina ukraena zrnatim trokutima i koncentrinim krunicama; pr. 6, 4 cm, du. jag. 3,2 cm
(T. 231,4)
10. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagoda je ukraena krunim kapljiastim zrnima i nasuprotno postavljenim zrnatim trokutiima; pr. 4 cm, du. jag. 1,7 cm (T. 232,1)
11. par srebrnih pozlaenih sljepooniarki s jednom jagodom; itava
povrina jagoda prekrivena je gustom granulacijom (T. 232,2)
12. bronana pozlaena sljepooniarka s jednom jagodom; ukraena
je arkadama i krunicama od glatke ice te kruiima optoenim
zrnima unutar kojih su bili stakleni uloci; pr. 5,9 cm, du. jag. 2,5
cm (T. 232,3)
13. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je na spoju polutki ukraena dvostrukom nabranom filigranskom icom; obje
polutke ukraene su sedmerolatinim rozetama formiranim od
nabrane filigranske ice; pr. 5,2 cm, du. jag. 1,6 cm (T. 232,4)
14. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je po sredini
katalog
porednim nizovima filigranske ice; pr. 4,2 cm, du. jag. 15 cm (T.
ukraena glatkom ianom niti u obliku nepravilne valovnice; pr.
236,2)
4,5 cm, du. jag. 1,8 cm (T. 233,1)
15. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena 31. bronana naunica s karikom povijenom u tri petlje s laniima
od pletene ice; privrivala se pomou petlje i kvaice; vis. 3 cm
uzduno postavljenim filigranskim nitima; pr. 3 cm, du. jag. 1,6
(T. 236,3)
cm (T. 233,2)
16. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su na spo- 32. bronana kariica s donjom polovinom karike ukraenom spiralno
uvijenom naroskanom icom; 2,52,3 cm (T. 236,4)
ju polutki optoene krupnim granulama u leitu formiranom
od glatke ice; cijeli ukras je u pojasu omeenom filigranskom 33. bronana sljepooniaraka s jednom okomito postavljenom jagodom; jagoda je ukraena filigranskom niti; naunica se privriicom; pr. 5,3, du. jag. 2,3 cm (T. 233,3)
vala pomou uice i kvaice; ispod uice na bonoj strani karike
17. srebrna sljepooniarka s jednom glatkom i neukraenom jagonalazi se jedno koljence; 5,52,5 cm (T. 237,1)
dom; jagoda je na spoju polutki optoena dvostrukom nabranom
34. bronana lijevana sljepooniarka s jednom okomito postavljefiligranskom icom; pr. 5,5 cm, du. jag. 2,5 cm (T. 233,4)
nom jagodom; jagoda je ukraena uzdunim valovitim linijama;
18. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je na spoju i
4,11,7 cm (T. 237,2)
krajevima polutki ukraena debelim plastinim rebrima; pr. 3,6
35. srebrna sljepooniarka s jednom okomito postavljenom jagodom;
cm, du. jag. 1,7 cm (T. 233,5)
jagoda je ukraena uzduno postavljenim nitima od glatke ice te
19. srebrna sljepooniarka s jednom glatkom i neukraenom jagokapljiastim zrnom na dnu; 3,31,5 cm (T. 237,3)
20. srebrna sljepooniarka s jednom glatkom i neukraenom jago- 36. par bronanih lijevanih naunica s ukrasom u obliku grozda i koljencima na bonim stranama karike; 3,92,3 cm (T. 237,4)
dom; privrivala se pomou uice postavljene na jednoj strani
38. bronana kariica od uvijene ice ravno odrezanih krajeva; pr. 2,8
jagode i kvaice; pr. 3 cm, du. jag. 1,5 cm (T. 234,2)
cm (T. 237,5)
21. bronana sljepooniarka s jednom glatkom i neukraenom jagodom; jagoda je s obiju strana fiksirana ovijenom icom; slje- 39. bronana kariica od uvijene ice s krajevima u obliku uice i kvaice; pr. 3,8 cm (T. 237,6)
pooniarka se privrivala pomou petlje izvijene prema van i
40. bronana pozlaena kariica rombinog presjeka sa zavretkom u
kvaice; pr. 3,3 cm, du. jag. 1,8 cm (T. 234,3)
obliku slova S; 2,82,5 cm (T. 237,7)
22. bronana sljepooniarka s jednom glatkom neukraenom jago 41. zlatna kariica sa zavretkom u obliku slova S; pr. 1,7 cm. (T.
dom kuglasta oblika; pr. 3,9 cm, du. jag. 1 cm (T. 234,4)
237,8)
23. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je glatke i
neukraene povrine, a na zavrecima polutki ukraena je rozetama formiranim od filigranske ice; pr. 3,7 cm, du. jag. 1,8 cm (T.
Prstenje
234,5)
1. srebrni prsten trakastog presjeka ukraen urezanim cikcak lini 24. srebrna sljepooniarka s koarastom jagodom nainjenom od fijama; pr. 2 cm (T. 238,1)
ligranske ice; 43,5 cm (T. 234,6)
2. bronani prsten popreno kaneliranog obrua i zatvorenog kolu 25. par srebrnih sljepooniarki s dvije jagode; jagode su ukraene
ta; pr. 2,4 cm (T. 238,2)
ovalima od glatke aplicirane ice, a meuprostori ispunjeni zrna- 3. bronani masivni lijevani prsten D presjeka; pr. 2,1 cm (T. 238,3)
tim nizovima; karika izmeu jagoda ploasto je proirena i ukra- 4. bronani prsten trokutastog presjeka ukraen urezanim romboviena nizom krupnih zrna; pr. 6,9 cm, du. jag. 1,8 cm (T. 234,7)
ma; pr. 2,3 (T. 238,4)
26. par bronanih sljepooniarki s dvije kuglaste jagode glatke i ne- 5. bronani prsten zatvorenog koluta s obruem ukraenim nizom
ukraene povrine; pr. 3,4 cm, du. jag. 1,1 cm (T. 235,1)
sitnih iskucanih ispupenja; pr. 1,9 cm (T. 238,5)
27. par bronanih sljepooniarki s tri jednako velike jagode; jagode 6. bronani prsten trokutastog presjeka preklopljenih i zalemljenih
su glatke, neukraene povrine; donja polovina karika na prostoru
krajeva; pr. 2 cm (T. 238,6)
izmeu jagoda bila je ovijena icom, koja se u tragovima sauvala; 7. srebrni prsten trokutastog presjeka preklopljenih i zalemljenih
sljepooniarke su se privrivale pomou petlje izvijene prema
krajeva; obru je ukraen dvama usporednim nizovima punciravan i kvaice; pr. 4,4 cm; du. jag. 1,3 cm (T. 235,2)
nih tokica; pr. 2 cm (T. 238,7)
28. par bronanih sljepooniarki s karikom povijenom u petlje i tri 8. srebrni prsten koji je proiren s prednje strane i ukraen urezanim
okomito postavljene glatke neukraene jagode; jagode u dnu kaS viticama i mreastim ornamentom; pr. 2 cm (T. 238,8)
rike vee su od onih na bonim stranama; pr. 3,2 cm, vis. 6 cm (T.
235,3)
Oruje i oprema konjanika
29. par bronanih pozlaenih sljepooniarki s etiri jednako velike 1. bronana jabuica maa tipa oblika zrna lee (T. 238,9)
jagode; jagode su glatke i neukraene; na spoju polutki optoene 2. par eljeznih ostruga; ostruge imaju izdueni trn rombinog presu filigranskom icom; donja polovina karike na prostoru izmeu
sjeka, a krakovi zavravaju srcolikim ploicama s dvije zakovice;
jagoda ukraena je usporednim nizovima filigranske ice; pr. 4 cm,
du. 13,6 cm, raspon izmeu krakova 8,6 cm (T. 239,1)
du. jag. 1,4 cm (T. 236,1)
3. par eljeznih ostruga; ostruge imaju izdueni trn kojemu je baza
30. srebrna sljepooniarka s etiri jednako velike jagode; jagode
zadebljana i omeena plastinim prstenastim rebrima; krakovi
su glatke i neukraene; dvije jagode po sredini karike na spoju
zavravaju kalotastim ploicama ukraenim zrakasto rasporeepolutki optoene su nabranom filigranskom icom i zavravaju
nim linijama i s dvama zakovicama; du. 15,5 cm, raspon izmeu
kapljiastim zrnima; prostor karike izmeu jagoda ukraen je uskrakova 7,5 cm (T. 239,2)
71
Sl. 15 Poloaji Groblje i Tjeme na Bribirskoj glavici
4. dio kraka eljezne ostruge sa zavretkom u obliku kalotaste ploice ukraene radijalno rasporeenim linijama i s jednom zakovicom; du. 9,3 cm (T. 238,10)
5. biskupija lopuka glavica
Poloaj je smjeten na breuljku jugozapadno od Bukorovia podvornice. Groblje uz crkvu na kojem se poinje ukapati krajem 10.
ili poetkom 11. stoljea. Arheoloka iskopavanja proveo je godine
1951. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika pod vodstvom S.
Gunjae. Meu 54 otkrivena i istraena groba dio ih pripada 10. i
11. stoljeu, a veina zrelom srednjem vijeku (12.13. stoljee). Nalazi su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Gunjaa 1954a.
grob 12
a. par bronanih pozlaenih kariica s tri koljenca od ovijene fili
granske ice; 3,53,2 cm (T. 245,2)
b. srebrni prsten s prednjim proirenjem u obliku ploice s natpi
som pax; s obiju strana ploice ukraen je sa po dva trokutasta
proreza; pr. 2 cm (T. 245,3)
6. bribir groblje
Poloaj je najveim dijelom prekriven pravoslavnim grobljem
na Bribirskoj glavici. Smatra se da se prvotno groblje razvilo oko
osmerokonhne crkve iji su ostaci otkriveni ispod pravoslavne crkve sv. Aima i Ane premda se to ne moe tvrditi sa stopostotnom
72
sigurnou, jer je samo djelomino istraeno, a tlocrt upuuje na

to da je prije rije o groblju, koje se formiralo po principu groblja na redove. Sustavna arheoloka iskopavanja na neunitenom
dijelu groblja proveo je Muzej hrvatskih arheolokih spomenika,
a otkriveno je ukupno 59 grobova. Dio grobova ovog ukopita u
literaturi se pojavljuje pod nazivom Kvadrant 303. U razdoblju
14.15. st. groblje je djelomino preslojeno mlaim grobljem, koje
se u literaturi naziva Tjeme. Na pravoslavnom groblju jo je godine 1906., prigodom gradnje nove grobnice, sluajno otkriven
grob s veoma luksuznim nalazima; dva para pozlaenih srebrnih
naunica, kopa, luksuzni prsten, aplike i ogrlica s devet privjesaka. Zahvaljujui jednoj od fotografija u Arhivu Muzeja hrvatskih
arheolokih spomenika, gdje se pojavljuju pojedini predmeti koji
pripadaju ovom nalazu, danas se moe djelomino rekonstruirati spomenuta grobna cjelina. Kopa i ogrlica odavno su poznati
u literaturi, gdje su krivo pripisani Crkvini u Biskupiji. Prsten
i naunice nisu sauvani i dok se potonje ne nalaze na navedenoj arhivskoj fotografiji, prsten se na njoj dobro raspoznaje, to je
omoguilo njegovu rekonstrukciju u crteu. Nalazi su pohranjeni
Lit. Marun 1998, 143144; Zekan 1987, 4748
grob otkriven 1906.
a. sedam srebrnih pozlaenih aplika; est aplika po sredini ima isku
cano ispupenje ukraeno zvjezdasto rasporeenim zrnatim tro
kutiima i s elijom s umetnutim staklom na vrhu, te takoer zr
katalog
natim trokutiima i elijama sa staklenim ulokom na preostaloj

povrini; sedma aplika zavrava trima bikoninim glatkim neu
kraenim jagodama s kapljiastim zrnom na dnu, a povrina joj
je ukraena viticama s krajevima izvijenim prema van u koje su
umetnuta zrna te trima elijama sa staklenim ulokom; du. 18
cm, ir. 2,7 cm (T. 240,1)
b. osam srebrnih pozlaenih kapljiastih privjesaka ukraenih re
ljefno izvedenim vieprutim pleterom i s uicom na vrhu; 4,71,8
cm (T. 240,3)
c. srebrni pozlaeni prsten s krunom u obliku rozete; kruna je ukra
ena s osam kalotastih ispupenja ukraenih zrnatim trokutiima
i kapljiastim zrnom na vrhu; po sredini krune je ovalna elija s
ulokom od stakla ili dragog kamena; obru je ukraen troprutom
pletenicom izvedenom od filigranske ice. (T. 240,2)
grob 2
a. dva bronana pozlaena puceta ukraena zrnima omeenim glat
kom icom; na vrhu imaju uicu, a pri dnu limenu cjevicu u koju
je bilo umetnuto staklo; vis. 4 cm (T. 241,1)
grob 10
a. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su glatke
i neukraene, a na spoju polutki i krajevima ukraene dvostru
kom pletenicom od filigranske ice; pr. 6,1 cm, du. jag. 2,5 cm (T.
241,2)
grob 19
a. jagoda sljepooniarke ukraena krugovima od filigranske ice i
granulacijom; du. 2,5 cm (T. 241,3)
b. jagoda sljepooniarka ukraena arkadama od filigranske ice is
punjenim granulama; du. du. 2,7 cm (T. 241,4)
nalazi izvan groba:
a. bronana tordirana kariica s raskovanim i kaneliranim zavret
kom u obliku slova S; 2,22,3 cm (T. 241,5)
7. ipulji grudine
Prostrano groblje na Grudinama u ipuljiu kraj Bugojna razvilo se na ostacima antike arhitekture na poloaju Crkvine, kao
i u njihovom okoliu; istraeno je oko 760 grobova datiranih u
rasponu od 9. do 15 stoljea. Rezultati tih iskopavanja (Zemaljski
muzej Sarajevo, Nada Mileti) uglavnom nisu publicirani. Nalazi
su pohranjeni u Zemaljskome muzeju u Sarajevu.
Lit. Mileti 1974; Mileti 1975; Mileti 1984.
a. par bronanih sljepooniarki s tri jednako velike neukraene ja
gode; privrivale su se pomou petlje i uice postavljene na jed
nu od bonih jagoda. (T. 278,2)
8. danilo ematorij
Poloaj je u blizini crkve sv. Danijela u Danilu. Arheoloka iskopavanja na tom poloaju proveo je godine 1958. Arheoloki odjel
Instituta za povijest umjetnosti i arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu pod vodstvom D. Rendia Mioevia. Godine 1981.
istraeno je jo 29 grobova. Radi se o groblju uz srednjovjekovnu
crkvu nastalu na ranijoj antikoj arhitekturi. Ukupno su istraena
403 groba, od kojih su 32 kasnoantika. Meu srednjovjekovnim

grobovima znatan je broj onih koji pripadaju razdoblju od kraja
9. do kraja 11. stoljea. Rezultati istraivanja groblja nisu publicirani, a pojedini grobni nalazi objavljeni su u katalozima i raznim
popularnim edicijama. Nalazi se uvaju u Muzeju grada ibenika.
Lit. Jelovina 1976, 4243; Brusi 1981; Krnevi 2000, 6162;
hik (katalog) 2000, 255
grob 367
sa od nabrane filigranske ice; na vrhovima srcolikih ukrasa, kao i
na mjestu njihova spoja postavljena su krupna zrna, a na bonim
stranama karike koljenca od ovijene ice; 4,82,5 cm (T. 242,4)
b. tri bronana prstena polukrunog presjeka te preklopljenih i za
kovicom spojenih krajeva; pr. 2 cm. (T. 242,13)
nalazi iz neobjavljenih grobova;
a. bronana naunica s kariicom povijenom u pet petlji kroz koje
su provjeeni lanii formirani od ice povijene u obliku brojke 8
(T. 242,5)
b. bronana kariica sa zavretkom u obliku slova S (T. 242,9)
c. bronana kariica od ovijene ice; privrivala se pomou uice i
kvaice (T. 242,10)
d. par srebrnih naunica s okomito postavljenom jagodom; jagode su
podijeljene u pojaseve dvostrukim nabranim filigranskim nitima,
a na dnu i vrhu imaju kapljiasto zrno; na bonim stranama kari
ka nalaze se koljenca od ovijene ice; privrivale su se pomou
uice i kvaice (T. 242,9)
e. aplike od bronanog lima; ukraene su iskucanim ispupenjima;
du oboda imaju rupice kroz koje su se privrivale na odjeu (T.
242,8)
f. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su ukrae
ne nasuprotno postavljenim zrnatim trokutiima (T. 242,7)
g. par eljeznih ostruga s dugim tupim trnom; zavreci ostrunih
krakova su u obliku nepravilnih etvrtastih ploica sa zakovicom
(T. 242,11)
9. galovac crkvina
Sustavna arheoloka iskopavanja na ovom otprije poznatom nalazitu proveo je krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina protekloga stoljea Filozofski fakultet u Zadru pod vodstvom
J. Beloevia. Radi se o vieslojnom nalazitu s ostacima antike
i starokranske arhitekture. Starokranska sakralna graevina
ostaje u funkciji i biva opremljena predromanikim namjetajem
u ranom srednjem vijeku, a od 9. stoljea uz tu se crkvu razvija
groblje. Otkriven je i istraen ukupno 521 grob, od kojih samo
manji broj pripada kasnoantikom razdoblju. Znatan broj grobova
moe se datirati u vrijeme od kraja 9. do kraja 11. stoljea.
Rezultati istraivanja nisu u potpunosti publicirani.
Lit. Beloevi 1990; Beloevi 1993.
grob 114
a. par srebrnih pozlaenih sljepooniarki s etiri jednako velike ja
gode; jagode su glatke i neukraene povrine, a dvije, smjetene
po sredini karike, zavravaju kapljiastim zrnom; donja polovina
karika na prostoru izmeu jagoda ukraena je usporednim nizo
73
Sl. 16 Crkvina u Galovcu
vima nabrane filigranske ice; vis. 8,2 cm pr. 4,5 cm, du. jag. 1,5
cm (T. 243,2)
grob 375
a. par srebrnih kariica s raskovanim Szavretkom; 32,2 cm (T.
244,1)
grob 491
a. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagoda je glatke i
neukraene povrine; pr. 4,5 cm, du. jag. 2,2 cm (T. 243,1)
grob 499
a. par srebrnih sljepooniarki s tri jednako velike jagode; jagode su
glatke i neukraene povrine; pr. 6 cm, du. jag. 2,1 cm (T. 244,3)
a. srebrna naunica s donjom polovinom karike obavijenom spiral
nim naroskanim viticama od srebrne ice; 32,5 cm (T. 244,2)
10. gata poloaj na seoskome groblju uz upnu i
grobinu crkvu sv. ciprijana
Arheoloka iskopavanja proveo je su u razdoblju od 1982. do 1986.
Regionalni zavod za zatitu spomenika kulture iz Splita pod vodstvom J. Jelii. Rije je o kompleksnom nalazitu s ranokranskom crkvom i njezinim gospodarskim sklopom te kasnijom sakralnom arhitekturom iz razdoblja srednjega vijeka. Groblje se
razvija oko crkve, pa je i raspored najstarijih grobova prilagoen
postojeoj arhitekturi te nema odlike groblja na redove. Od uku-
74
pno 126 istraenih grobova samo se jedan sa sigurnou moe pripisati 10. ili 11. stoljeu, a najvei broj nalaza tog razdoblja potjee
iz grobova koji su uniteni kasnijim ukopima.
Lit. Jelii 1994; Kovai 1994.
grob 86
a. par srebrnih sljepooniarki s tri jagode i lunulastim ukrasom s
unutarnje strane karike; jagode su na spoju polutki i vrhovima
optoene dvostrukom nabranom filigranskom icom; nabranom
filigranskom icom obrubljen je i raskovani luk karike s ukrasom
u obliku valovnice te lunulasti ukras; na vrhovima lunule nalaze
se po tri krupna kapljiasta zrna; vis. 10,3 cm, pr. 4 cm, du. jag. 2
cm (T. 245,1)
b. ulomak oteenoga eljeznog noia; sauvan je trn; hrbat je ra
van, a sjeivo oteeno korozijom; du. 7 cm, ir. 1,8 cm
11. gradac drniki crkva poroenja marijina
Selo Gradac smjeteno je uz sjeverni rub Petrova polja. Na poloaju uz crkvu Poroenja Marijina provedena su zatitna arheoloka
iskopavanja (1996.1997), koja su uslijedila nakon miniranja crkve u Domovinskom ratu. Utvreno je da se groblje tijekom 9.
stoljea razvilo uz predromaniku crkvu koja je bila posveena sv.
Petru, te je kontinuirano u uporabi sve do u kasni srednji vijek.
Uz ostatke predromanike crkve otkriveno je nekoliko grobova s
nalazima koji ih opredjeljuju u horizont s kranskim znaajkama pokapanja. Rezultati istraivanja nisu publicirani, a nalazi se
uvaju u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Zekan 2000.
katalog
grob 12
a. par srebrnih kariica s jednim koljencem od ovijene ice; pr. 2,2
cm (T. 246, 3)
grob 23
a. srebrno pozlaeno puce ukraeno u tehnici filigrana i granulacije;
3,81,4 cm (T. 246,4)
grob 46
a. par srebrnih pozlaenih sljepooniarki s jednom jagodom izrae
nih u tehnici filigrana i granulacije; vis. 7,8 cm (T. 246,1)
b. bronana kariica sa Szavretkom; pr. 2,2 cm (T. 246,2)
12. kapitul kraj knina
Kapitul kraj Knina nalazite je s viestoljetnim kontinuitetom, od
rane antike pa sve do poetaka novoga vijeka. Kada je u pitanju
srednjovjekovno razdoblje, moe se ustvrditi da se na antikom
kompleksu ve sredinom 9. stoljea osniva vladarski benediktinski samostan iji opati u drugoj polovici 11. stoljea imaju istaknutu ulogu u politikom ivotu Hrvatskoga Kraljevstva. U atriju
bazilike na Kapitulu krajem 19. st. L. Marun je otkrio i istraio de-
Sl. 17 Crkva Blaene Djevice Marije u Gradcu Drnikom tijekom reviz

ijskih istraivanja 1997.
setak grobova, a ostruge koje donosimo potjeu iz jednoga od njih.

Marun takoer navodi nalaz jo jednog para istovjetnih ostruga u
drugom grobu. U oba groba bile su jo otkrivene pojasne kope, a
u jednom od njih i kope ostrunih garnitura. Svi ti predmeti danas su izgubljeni, a o istraivanjima nema drugih podataka. Nalazi
se uvaju u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Marun 1998, 4041; Buri 1988.
a. par eljeznih ostruga s dugakim neukraenim trnom; ostruni
krakovi zavravaju kalotastim ploicama s jednom zakovicom; vis.
16,5 cm, raspon izmeu krakova 8,5 cm (T. 276,3)
13. kai mastirine
Poloaj se nalazi na blagoj kosi u jugoistonom dijelu sela Kaia
oko kilometar daleko od Viia kua u neposrednoj blizini izvora
irokovac. Arheolokim iskopavanjima Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika (D. Jelovina) u razdoblju izmeu 1955. i 1957.
godine ondje su uz arhitektonske ostatke antikog vremena otkriveni temelji predromanike crkve, kao i ostaci samostanskoga
kompleksa iz kasnijeg srednjeg vijeka. S june i jugoistone strane
crkve otkriveno je i istraeno groblje s ukupno 136 grobova. Svi
Sl. 18 Gradac Drniki (istraivanja 1997. godine)
75
grobovi pripadaju horizontu s kranskim nainom pokapanja, a

nekoliko ih je iz kasnijeg srednjeg vijeka. Unato injenici da se
u blizini nalazi predromanika crkva, groblje se najveim svojim
dijelom oblikuje na nain karakteristian za groblja na redove.
Nalazi su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika
u Splitu.
Lit. Jelovina 1982.
grob 4
a. bronani lijevani masivni prsten Dpresjeka; pr. 2 cm (T. 247,1)
grob 37
a. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom glatke i neukrae
ne povrine; pr. 3 cm (T. 247,2)
b. par bronanih kariica s uicom izvijenom prema van i petljom;
2,52,1 cm (T. 247,4)
c. srebrni prsten s kolutom ukraenim dvostrukom nabranom fili
granskom icom i cikcak linijom i s kupolastom krunom ukra
enom malim krunicama od filigranske ice te kapljiastom gra
nulom na vrhu; pr. oko 2 cm (T. 247,3)
grob 45
a. bronani prsten trokutastog presjeka preklopljenih i zalemljenih
krajeva s ukrasom dviju paralelnih cikcak linija na obruu; pr. 2
cm (T. 247,5)
grob 62
a. par srebrnih karika s dvostrukim koljencima od srebrnog lima pri
jednom od krajeva; pr. 3 cm (T. 247,6)
grob 65
a. par bronanih kariica s koso odrezanim krajevima; pr. vee kari
ice 2,1 cm, promjer manje kariice 1,8 cm (T. 247,1)
b. plosnati koluti nainjen od rimske opeke; pr. 2,4 cm (T. 247,2)
grob 66
a. par srebrnih naunica s donjom polovinom karike ukraenom gu
sto ovijenim ianim spiralama; pr. 2,7 cm (T. 247,3)
grob 79
a. par srebrnih sljepooniarki sa po jednom glatkom, neukraenom
jagodom; na spoju polutki optoene su jednom filigranskom niti;
pr. 3,7 cm (T. 247,4)
b. etiri krune aplike s odjee od bronanog raskovanog lima ukra
ene iskucanim ispupenjima; uz obod imaju rupice za privri
vanje; pr. 2 cm (T. 247,5)
grob 80
a. dvije srebrne kariice sa Szavretkom; pr. 1,1 cm (T. 249,1)
b. srebrna kariica ravno odrezanih krajeva; pr. 1,8 cm (T. 249,2)
c. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom ukraenom nasuprot
no postavljenim zrnatim trokutiima; pr. 3 cm (T. 249,3)
d. ogrlica od deset staklenih zrnaca bijele i utozelene boje (T.
249,4)
76
grob 82
a. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom ukraenom nasu
protno postavljenim zrnatim trokutiima; pr. 4,5 cm (T. 249,5)
b. tri etvrtaste aplike s odjee od bronanoga lima; na uglovima
imaju privrene rupice za privrivanje; 1,5,1 5 cm (T. 249,6)
grob 83
a. par bronanih kariica s ravno odrezanim krajevima; pr. 2,5 cm (T.
250,2)
b. bronana kariica sa Szavretkom; pr. 1,2 cm (T. 250,1)
grob 86
ne arkadama od filigranske ice i nasuprotno postavljenim zrna
tim trokutiima; pr. 5,5 cm (T. 250,3)
grob 87
a. par srebrnih kariica s raskovanim kaneliranim Szavretkom i
kolutom od tordirane ice; pr. 1,7 cm (T. 250,4)
b. bronani prsten vrpastog presjeka preklopljenih i zakovicom
spojenih krajeva; obru je ukraen nizom urezanih krunica s
tokom u sredini; pr. 2,2 cm (T. 250,5)
grob 116
a. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom nainjenom od spiral
no uvijene filigranske ice; pr. 3,5 cm (T. 250,6)
grob 125
a. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom glatke i neukraene
povrine; jagoda je na spoju polutki optoena dvostrukom fili
b. srebrni masivni lijevani prsten Dpresjeka; pr. 1,8 cm (T. 250,8)
14. katel stari sv. juraj od raduna
Crkva sv. Jurja nalazi se sjeverno od eljeznike stanice u Katel
Starom, na jednom povienom platou smjetenom ispod brda Biranj. Uz crkvu se u srednjem vijeku razvilo groblje. Arheoloka
iskopavanja na nalazitu proveo je tadanji Konzervatorski odjel
u Splitu (F. Oreb) 1974. godine. Otkriveno je i istraeno ukupno
75 grobova. Veina ih pripada zrelom i kasnijem srednjem vijeku,
a manji broj moe se datirati u 10. stoljee.
Lit. Oreb 1983; Buri 2002.
grob 61
a. par zlatnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su ukraene
zrnatim trokutiima i etverokrakim zvijezdama (T. 251,4)
nalaz izvan groba:
a. eljezni zavretak ostrunog kraka u obliku kalotaste ploice
ukraene radijalno rasporeenim linijama i s jednom zakovicom;
pr. 2 cm (T. 251,5)
15. katel suurac sv. juraj od putalja
Poloaj Putalj nalazi se iznad Katel Suurca, a smjeten je na otprilike polovici visine june padine Kozjaka. S pristrankom Kozjaka vee ga sedlasta prevlaka strmih padina. Tu je u srednjem
katalog
Sl. 19 Sv. Juraj na Putalju iznad Katel Suurca
Sl. 20 Dio groblja uz crkvu sv. Jurja na Putalju
vijeku na ostacima starokranskoga kompleksa bila podignuta

crkva sv. Jurja. uz koju se u zrelom i kasnijem srednjem vijeku
razvilo se upsko groblje. Sustavna arheoloka iskopavanja nalazita u razdoblju od 1988. do 1994. proveo je Muzej hrvatskih
arheolokih spomenika (T. Buri). Osim spomenutih kasnosrednjovjekovnih grobova otkriveno je i osam grobova, koji pripadaju
9. stoljeu. Nalazi su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheolokih
spomenika.
Lit. Buri, ae, Fadi 2001, 151158
kom, tri ranosrednjovjekovnom, a ostali kasnosrednjovjekovnom

razdoblju. Ranosrednjovjekovni grobovi poput onih istraenih
1906. godine pripadaju horizontu s kranskim nainom pokapanja. Nalazi s prvih istraivanja pohranjeni su u Arheolokome
muzeju u Splitu, a oni s revizijskih uvaju se u Muzeju hrvatskih
Lit. Buli 1906; Jurevi 2007.
grob 4
a. par bronanih naunica s karikom povijenom u etiri petlje; po
sredini karike nataknut je bronani lijevani ukras u obliku grozda;
naunice su se privrivale pomou petlje izvijene prema van i
kvaice; 42,5 cm (T. 252,3)
b. bronana naunica s karikom povijenom u tri petlje; privriva
la se pomou petlje izvijene prema van i kvaice; 2,53,5 cm (T.
252,2)
nalaz izvan groba:
a. eljezna petlja ostrune garniture; 22 cm (T. 252,4)
16. klapavice crkvine
Lokalitet Crkvine nalazi se dva kilometra sjeveroistono od Klisa
uz junu stranu brze ceste Klis Dugopolje u mjestu Klapavicama. Prva arheoloka istraivanja proveo je 1906. godine don
Frane Buli, te istraio sjeveroistoni dio kompleksa i otkrio
jednobrodnu starokransku crkvu sa tri prostorije i cisternom s
june strane. Takoer je istraio etiri srednjovjekovna groba koji
pripadaju horizontu s kranskim nainom pokapanja. Godine
2006. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika proveo je revizijska iskopavanja kojima je utvreno postojanje dviju starokranskih crkava, cisterne, krstionice, te dviju pravokutnih prostorija
na jugozapadnoj strani. Takoer je istraeno 25 grobova smjetenih unutar arhitektonskog kompleksa. Dva pripadaju kasnoanti-
grob 20
a. sljepooniarka s jednom bronanom jagodom nataknutom na
srebrnu kariku; pr. karike 3,2 cm, du. jagode 0,8 cm (T. 253,1)
b. pozlaeni srebrni prsten u obliku koluta; pr. 2,2 cm (T. 253,2)

grob 22
a. par meusobno razliitih posrebrenih eljeznih ostruga ravnog
ostrunog luka, jedna zavrava okruglim ploicama sa zakovica
ma, a druga ima zavretke u obliku pravokutnih ploica takoer
sa zakovicama. Trnovi su ukraeni prstenastim zadebljanjima.
Du. 15,5 cm, raspon izmeu krakova 9 cm; du. 15 cm, raspon iz
meu krakova 9 cm (T. 253,46)
b. par eljeznih jeziaca ostrune garniture Uoblika probijenih za
kovicom; 4,21,4 cm (T. 253,46)
c. eljezna kopa ostrune garniture s okovom i petljom; 32,5 cm
(T. 253,46)
d. eljezna kopa ostrune garniture s okovom; 32 cm (T. 253,46)
e. glineni koluti crvenosmee boje; pr. 3 cm (T. 253,3)
17. knin spas
Brdo Spas protee se u osi sjeverozapadjugoistok, a smjeteno
je zapadno od grada Knina. Na njegovoj junoj padini uzdie se
kninska srednjovjekovna tvrava. Na sjeveroistonoj padini na
poloaju Greblje otkriveno je i istraeno veliko groblje iz vremena
seobe naroda. Na sjevernom platou (tjemenu) iznad toga groblja
otkriveno je 1971. godine srednjovjekovno groblje. Sustavna arheoloka iskopavanja proveo je, u razdoblju od 1977. do 1982. godine,
77
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika (D. Jelovina). Groblje se

nalazi na ostacima antike arhitekture za koju se smatra da predstavlja rimsko naselje. Ulomci crkvenog namjetaja upuuju na
to da se ovdje morala nalaziti predromanika crkva, ali njezini
temeljni ostaci nisu otkriveni. Premda istraiva tvrdi suprotno
groblje ima odlike groblja na redove, no prazni prostor u njegovu
sjeveroistonom dijelu ukazuje na to da se formiralo oko crkve,
a razliite orijentacije grobova donekle su uzrokovane i ostacima antike arhitekture. Veina od ukupno 228 grobova pripada
razdoblju od kraja 9. do kraja 11. stoljea, a samo ih se nekoliko
moe pripisati kasnijem srednjem vijeku. Nalazi su pohranjeni u
Lit. Jelovina 1991.
grob 2
a. tri bronane kariice s ravno odrezanim krajevima; pr. 1,1 cm (T.
254,2)
b. bronana kariica ravno odrezanih krajeva kroz koju je provjeena
manja kariica; pr. 1,5 cm (T. 254,1)
grob 3
a. eljezni no ravnog hrpta i blago povijenog sjeiva s duim trnom
za nasad drke; du. 21 cm, du. trna 6,9 cm (T. 254,3)
grob 5
a. prsten od pozlaenog srebrnog lima, proiren u prednjem dijelu
i ukraen vitiastim ornamentom u tri polja izvedenim u tehnici
nijela i rovaenja; po sredini sredinjeg proirenja ukraen je kri
em; pr. 2 cm (T. 254,4)
grob 9
a. bronana sljepooniarka s jednom jagodom glatke i neukraene
povrine; privrivala se pomou petlje i uice aplicirane na jed
noj strani jagode; pr. 2 cm (T. 254,6)
b. kariica od uvijene bronane ice; pr. 1,8 cm (T. 254,5)
grob 13
a. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su glat
ke i neukraene povrine, a na spoju polutki optoene trostru
kom nabranom filigranskom icom; pr. 5,7 cm, du. jag. 2,5 cm (T.
254,7)
b. srebrna kariica ravno odrezanih krajeva; pr. 1,5 cm (T. 254,8)
c. eljezni noi blago povijenog hrpta i sjeiva te s trnom za nasad
drke; du. 12,1 cm, ir. sjeiva 1,5 cm (T. 254,9)
grob 14
a. par srebrnih kariica kojima je jedan kraj ravno odrezan, dok je
drugi stanjen i zailjen; pr. 2,2 cm (T. 255,1)
b. bronani prsten zatvorenoga koluta s prednjim proirenjem ukra
enim urezanim jednakokranim kriem i etirima krunicama
postavljenim izmeu krakova kria; pr. 2 cm (T. 255,2)
grob 22
a. par srebrnih kariica sa po tri koljenca od ovijene filigranske ice;
pr. 2,5 cm (T. 255,3)
b. prsten od uvijene bronane ice; pr. 1,9 cm (T. 255,4)
78
grob 28
ne nasuprotno postavljenim zrnatim trokutiima na vrhu kojih se
nalazi zrnati rombovi; pr. 4 cm, du. jag. 1,9 cm (T. 255,5)
b. prsten od uvijene bronane ice; pr. 1,8 cm (T. 255,6)
grob 37
a. dva bikonina bronana puceta glatke i neukraene povrine; na
vrhu su im postavljene uice, a pri dnu imaju cilindrine cjevice
od bronanoga lima u koje su bila umetnuta staklena zrna; vis. 4
cm (T. 255,7)
grob 38
a. eljezno koplje s listolikom otricom i irokim okruglim tuljcem
za nasad drvene motke; du. 17,1 cm (T. 255,8)
grob 73
a. srebrna kariica ravno odrezanih krajeva; pr. 2,2 cm (T. 256,1)
b. kopa od bronanoga lima; ovalne je preice i dugakog pravokutnog
okova s dvjema zakovicama; du. 5 cm, pr. preice 1,8 cm (T. 256,2)
grob 79
a. par posrebrenih bronanih sljepooniarki s jednom jagodom;
jagode su ukraene koncentrinim krunicma od aplicirane fili
granske ice; prostor izmeu krunica te unutar manjih krunica
ispunjen je zrnatim ukrasom; pr. 8 cm, du. jag. 3,4 cm (T. 256,3)
b. recipijent od jelenjeg paroka; eliptinog je presjeka i ukraen rez
barenim koncentrinim krunicama te mreastim vrpcama, tro
kutima i rombovima; pri dnu i vrhu ima rupice za provlaenje niti
o koju je bio ovjeen; du. 8 cm; vei otvor 3,2 cm, manji otvor
2,51,7 cm (T. 256,4)
grob 94
a. pozlaena srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je
ukraena krunicama od aplicirane filigranske ice optoenim zr
nima i s krupnim zrnom u sredini, te zrnatim trokutiima; na
spoju polutki optoena je dvostrukom pletenom filigranskom i
com; pr. 5,9 cm, du. jag. 2,3 cm (T. 257,1)
b. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena
koncentrinim krunicama od aplicirane filigranske ice, a na
spoju polutki optoena trostrukom nabranom filigranskom i
grob 95
a. par bronanih kariica sa zavretkom u obliku slova S; 31,7 cm (T.
257,2)
grob 99
a. bronani praporac krino izrezan na dnu i s uicom pri vrhu;
unutar praporca umetnuto je kameno zrno; vis. 1,7 cm (T. 257,5)
b. bronana lijevana alka ukraena poprenim urezima; pr. 2,7 cm (T.
257,3)
c. bronani prstenasti okov narezuckanog oboda i preklopljenih i
zakovicom spojenih krajeva; pr. 1,6 cm (T. 257,4)
d. oteena eljezna preica Doblika bez sauvane igle; 2,71,6 cm
(T. 257,6)
katalog
e. eljezni avao s kupolastom glavom; du. 3,2 cm (T. 257,7)

f. recipijent od jelenjeg paroka, eliptinog je presjeka; ukraen je
rezbarenim esteroprutim vrpcama koje se meusobno presijeca
ju, a u sjecitima se nalaze koncentrine krunice, te rafiranim
trokutima i koncentrinim krunicama uz obode; na prostoru iz
meu vrpca izrezbareni su rafirani malteki krievi; pri vrhu i
dnu ima rupice za provlaenje niti o koju je bio ovjeen; du. 9, 8
cm (T. 257,8)
grob 107
a. par posrebrenih bronanih sljepooniarki s tri jednako velike
glatke, neukraene kuglaste jagode; dijelovi karike izmeu jagoda
ovijeni su filigranskom icom; naunice se privruju pomou
petlje i uice privrene na jednu od bonih jagoda; pr. 4,2 cm (T.
258,1)
grob 128
ene kalotastim ispupenjima optoenim nabranom filigranskom
icom i s krupnim zrnom na vrhu; pr. 5,5 cm, du. jag. 3 cm (T.
258,2)
b. srebrni lijevani prsten Dpresjeka; pr. 2 cm (T. 258,3)
grob 130
a. bronana sljepooniarka s jednom jagodom ukraenom ovalima
od aplicirane ice te krunicama optoenim zrnima i zrnatim tro
kutiima; pr. 6 cm, du. jag. 2,7 cm (T. 258,4)
b. bronana kariica ravno odrezanih krajeva; pr. 2 cm (T. 258,5)
c. par bronanih kariica ravno odrezanih krajeva; pr. 1,1 cm (T.
258,6)
d. lijevani bronani prsten s izdignutom krunom esterokutna pre
sjeka; ploica krune i dio obrua s njezinih obiju strana ukraeni
su urezanim koncentrinim krunicama; pr. 2 cm (T. 258,7)
grob 135
a. par pozlaenih srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode
su ukraene zrnatim krunicama s kapljiastim zrnom u sredini,
te zrnatim trokutiima uz spoj polutki, koji je optoen dvostru
kom nabranom filigranskom icom; pr. 7,2 cm, du. jag. 3,5 cm (T.
259,1)
b. srebrni masivni lijevani prsten s krunom u obliku ovalne kasete s
umetnutim zelenkastim staklom, oko kasete ukraen plastinim
rebrima; pr. 2 cm (T. 259,2)
c. ulomak tekstila (T. 259,3)
grob 138
a. par bronanih kariica od uvijene ice i s uicama za privriva
nja na jednom kraju; pr. 3 cm (T. 259,4)
grob 146
a. par srebrnih kariica ravno odrezanih krajeva; pr. 2 cm (T. 259,6;
259,8)
b. nepotpuna kariica od tanke srebrne ice; pr. oko 2 cm (T. 259,5)
c. lijevani bronani prsten ukraen poprenim plastinim rebrima;
pr. 1,9 cm (T. 259,7)
grob 157
arkadama od ice optoenim zrnima, te zrnatim vjeniima na
oba kraja; pr. 4,3 cm, du. jag. 2,1 cm (T. 260,1)
b. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je na spoju
polutki i na krajevima ukraena plastinim zadebljanjem; pr. 3,2
cm (T. 260,2)
c. bronana kariica ravno odrezanih krajeva; 2,11,5 cm (T. 260,5)
d. bronana kariica sa zavretkom u obliku slova S; 2,42 cm (T. 260,3)
f. lijevani bronani prsten Dpresjeka; pr. 2 cm (T. 260,4)
grob 174
a. par bronanih posrebrenih sljepooniarki s jednom jagodom; ja
gode su glatke i neukraene povrine; pr. 4,3 cm, du. jag. 2,2 cm
(T. 260,6)
c. srebrni prsten s obruem ukraenim troprutom pletenicom od fi
ligranske ice; na obru je zalemljena ovalna kaseta s umetnutim
modrozelenim staklom; okvir kasete ukraen je krupnim zrnima
i dvostrukom nabranom filigranskom icom; pr. 2 cm (T. 260,8)
grob 176
a. par srebrnih kariica sa zavretkom u obliku slova S; 2,82,5 cm
(T. 260,11)
b. srebrna lijevana naunica s grozdolikim ukrasom i po dva koljenca
na svakoj strani karike; vis. 2,9 cm, pr. 1,5 cm (T. 260,9)
c. nepotpuni bronani lijevani prsten s obruem Dpresjeka; ne
dostaje sredinji ukras, koji je bio zalemljen na obru; pr. 2 cm (T.
260,10)
grob 221
a. eljezni pojasni okov s ovalnom uicom i donjim dijelom u obliku
dviju kalota ukraenih zrakastim urezima i s po jednom zakovi
com u sredini; du. 9,5 cm, pr. uice 3,5 cm (T. 261,4)
b. par bronanih kariica od spiralno uvijene ice i sa zavretkom u
obliku uice; pr. 4 cm (T. 261,3)
c. nepotpuni lijevani bronani prsten s karikom Dpresjeka i sre
dinjim proirenjem na koje je bila zalemljena kaseta koja nedo
staje; u kasetu je bilo umetnuto stakleno zrno ukastobijele boje;
pr. 1,9 cm. (T. 261,1)
d. bronani lijevani prsten Dpresjeka; obru je ukraen prstena
stim urezima; pr. 2 cm (T. 261,2)
grob 224
ene plitkim vodoravnim ljebovima i paralelnim nizovima okru
glih rupica; pr. 5 cm, du. jag. 3 cm (T. 261,5)
a. srebrni prsten od spiralno uvijene ice; pr. 2 cm (T. 261,6)
b. srebrni prsten od debele pletene ice; stanjenih je krajeva; pr. 2
cm (T. 261,7)
c. srebrni prsten od pletene ice; pr. 2 cm (T. 261,8)
d. srebrni lijevani srcoliki privjesak s ukrasom u obliku ivotinjske
glave; ima uicu za vjeanje pri vrhu i kapljiasti zavretak u dnu;
2,61,9 cm (T. 261,9)
79
Sl. 21 Poloaj Crkvina u Gornjim Koljanima na Perukom jezeru
e. srebrni lijevani privjesak srcolikog oblika s ukrasom u obliku

ivotinjske glave; ima uicu za vjeanje pri vrhu; 2,61,8 cm (T.
261,10)
f. nepotpuna okrugla aplika s odjee od bronanoga lima; ukraena
je iskucanim ispupenjima i ima rupice za privrivanje; pr. oko
2,3 cm (T. 261,11)
1 8 . koljani gornji crkvina
Poloaj je zapadno od zaselka Bodruii u Gornjim Koljanima, a
danas na samoj lijevoj obali Perukog jezera. Prva istraivanja vrio je P. Stani u razdoblju izmeu 1890. i 1892. i o njima nema
gototvo nikakvih podataka, osobito kada su u pitanju grobovi. O
istraivanjima, koja je 1897. provodio L. Marun postoje oskudne
zabiljeke. Godine 1936. za pripremanja terena za sadnju vinograda nalazite je u znatnoj mjeri devastirano, pa revizijska istraivanja koja je 1939.40. i 1956. godine proveo Muzej hrvatskih
arheolokih spomenika (S. Gunjaa) nisu rezultirala novim spoznajama o arhitekturi crkve, a istraeno je i dokumentirano dvjestotinjak grobova, od kojih je veina bila ve prethodno unitena.
2007. i 2008. god. provedena su nova revizijska istraivanja na
Crkvini, te otkriveno 75 grobova koji svi pripadaju kasnom srednjem vijeku. Oko crkve se formiralo groblje na kojem se ukapalo
ve od sredine 9. stoljea pa sve do u kasni srednji vijek. Budui
da veina grobnih nalaza potjee iz vremena Marunovih istraivanja, grobne cjeline nisu poznate, a ostalo je i nejasno pripada-
80
ju li pojedini grobovi s nalazima karakteristinim za horizont s

poganskim znaajkama pokapanja vremenu prije obnove crkve u
srednjem vijeku.
Lit. Gunjaa 1960, 273; Jelovina 1984; Miloevi 1998, 9597;
Jurevi 2008, 137152
nalazi horizonta s poganskim znaajkama pokapanja:
a. par eljeznih ostruga kojima krakovi zavravaju ploicama sa po
est zakovica optoenih zrnatim nizom; baze trnova obavijene su
im mjedenom oplatom optoenom prstenastom rovaenom i
com i ukraene motivom naizmjenino urezanih rafiranih tro
kutia; du. 15,6 cm, raspon izmeu ostrunih krakova 7,6 cm (T.
262,2)
b. par oteenih eljeznih ostruga kojima krakovi zavravaju nabra
nim preicama; du. 16 cm, raspon izmeu krakova 8,6 cm (T.
262,1)
c. par bronanih ostruga s dugakim stoastim trnovima obavije
nim limenom manetom s ukrasom naizmjenino postavljenih
rafiranih trokuta; krakovi zavravaju etvrtastim ploicama sa
po osam srebrnih zakovica optoenih zrnatim nizom; vis. 20 cm,
raspon izmeu krakova 9,2 cm (T. 263,1)
d. dva bronana jezica ostrune garniture titastog oblika sa 6 sre
brnih zakovica na vrhu; 7,14 cm (T. 263,23)
e. dvije bronane petlje ovalnotitastog oblika; 5,13 cm (T.
263,23)
katalog
f. par bronanih ostruga s dugakim stoastim trnovima obavije

nim limenom manetom s ukrasom naizmjenino postavljenih
rafiranih trokuta; krakovi zavravaju etvrtastim ploicama sa po
osam srebrnih zakovica optoenih zrnatim nizom; vis. 19 cm, ras
pon izmeu krakova 9,6 cm (T. 264,1)
g. dva bronana jezica ostrune garniture titastog oblika sa 6 sre
brnih zakovica na vrhu; 5,83,6 cm (T. 264,23)
h. dvije bronane petlje ovalnotitastog oblika; 4,52,5 cm (T.
264,23)
i. bronani cjevasti okov pojasa; du. 6,2 cm, pr. 0,8 cm (T. 92,3)
nalazi iz grobova 9.11. stoljea:
a. bronana kariica s petljom izvijenom prema van i kvaicom;
3,53 cm (T. 265,1)
c. bronana kariica od uvijene ice; privrivala se pomou uice i
kvaice; 2,62,2 cm (T. 265,3)
d. zlatna sljepooniarka s jednom koarastom jagodom; polutke su
nainjene od nabrane filgiranske ice u obliku rozete; pr. 3,2 cm,
du. jag. 1,6 cm (T. 265,4)
e. par oteenih srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode
su ukraene zrnatim i filigranskim krunicama s krupnim kaplji
astim zrnom u sredini, a meuprostori ispunjeni zrnatim troku
tiima; pr. 8 cm, du. jag. 3,8 cm (T. 265,5)
f. par pozlaenih srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jago
de su ukraene arkadama i krunicama od glatke filigranske ice i
gustom granulacijom; pr. 7,5 cm, du. jag. 3,7 cm (T. 265,6)
g. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su na spo
ju polutki optoene filigranskom pletenicom; polutke su ukrae
ne srcolikim viticama nainjenim od glatke ice te kapljiastim
granulama; pr. 6 cm, du. jag. 2,9 cm (T. 266,1)
h. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom, jagoda je ukraena ka
lotastim ispupenjima optoenim rombovima formiranim od zr
natih nizova; pr. 7,5 cm, du. jag. 4 cm (T. 266,2)
i. pozlaena srebrna sljepooniarki s jednom jagodom; jagoda je
ukraena nasuprotno postavljenim zrnatim trokutiima i rombo
vima; pr. 5,6 cm, du. jag. 2,8 cm (T. 266,3)
j. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena
ianim Sspiralama; pr. 3 cm, du. jag. 1,4 cm (T. 266,4)
k. srebrna sljepooniarka s jednom glatkom i neukraenom jago
l. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; spoj polutki i kraje
vi jagode naglaeni su plastinim rebrima; pr. 2,8 cm, du. jag. 1,3
cm (T. 267,1)
m. posrebrena bronana sljepooniarka s etiri jednako velike jago
de; jagode su na spoju polutki optoene nabranom filigranskom
icom, a dvije po sredini imaju zavretke u obliku kapljiastih
zrna; donja polovina karike na prostoru izmeu jagoda ukraena
je usporednim nizovima nabrane filigranske ice; pr. 4,8 cm, du.
jag. 1,5 cm (T. 267,2)
n. eljezni ma tipas poluelipsoidnom jabuicom kovanom u ko
madu; du. oko 88 cm (T. 267,3)
o. par eljeznih ostruga s trnovima koji zavravaju stoastim zade
bljanjem; krakovi zavravaju etvrtastim preicama s dvostrukom
uicom; vis. 12,7 cm, raspon izmeu krakova 7,8 cm (T. 267,4)
Sl. 22 Crkvina u Gornjim Koljanima (istraivanja godine 2008.)
19. lepuri sv. martin

Poloaj se nalazi na seoskom groblju Sv. Martin u Lepurima. Arheoloka iskopavanja vrena su u razdoblju od 1997. do 2000.
godine (N. Jaki). Rije je o kompleksnom nalazitu s ostacima
starokranske crkve preureene u predromaniko doba. Uz arhitekturu i dijelom unutar nje otkriveno je oko 200 grobova preteito iz kasnoga srednjeg vijeka. U najdubljem sloju otkrivena su
i najmanje dva ranosrednjovjekovna groba. Budui da rezultati
istraivanja groblja jo nisu publicirani, njihov je odnos prema
sakralnoj arhitekturi nepoznat, odnosno ne zna se prethode li
predromanikoj crkvi ili su stariji od njezina podizanja. S obzirom
na nalaze, pripadaju horizontu s poganskim znaajkama pokapanja. Jedan je sadravao jo poblie neodreen srebrni franaki denar iz 9. stoljea, a drugi bogati enski nakit. Jedan dio grobova
svakako pripada horizontu s kranskim znaajkama pokapanja.
Nalazi su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika
u Splitu.
Lit. Jaki 2000.
grob 212
a. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su glatke i
neukraene, a otvori kroz koje je provuena karika optoeni sre
brnim nizom; 33 cm (T. 268,1)
81
20. liko lee poloaj uz crkvu

majke boje rozarije
Poloaj se nalazi juno od crkve, u njezinoj neposrednoj blizini, a
rije je o uoljivoj uzvisini. Prema kazivanju mjetana pri kopanju
jama za vapno u prigodi nadograivanja crkve pronalazile su se
ljudske kosti i raznovrstan nakit. Pedesetih godina prologa stoljea
Arheoloki muzej u Zagrebu (S. Ercegovi) proveo je na tom poloaju arheoloka iskopavanja. Uz znatan broj recentnih grobova iz
18. st. kao i onih iz kasnijega srednjeg vijeka otkriveno je i nekoliko
grobova s nalazima koji se mogu pripisati razdoblju 10.11. stoljea.
Nalazi su pohranjeni u Arheolokom muzeju u Zagrebu.
Lit. Ercegovi 1960, 245248
ene motivom nasuprotno postavljenih zrnatih trokutia; pr. 4,8
cm, du. jag. 2,2 cm (T. 251,1)
21. mu gornji sv. petar
Lokalitet uz crkvu sv. Petra na groblju u Muu vieslojno je arheoloko nalazite s kontinuitetom od rimske antike do novog vijeka.
U antikoj epohi na tom se mjestu pruao prostrani arhitektonski kompleks, a u ranom srednjem vijeku dio antike graevine
preureuje se za sakralnu namjenu, te se podie predromanika
crkva posveena sv. Petru. U unutranjosti crkve postavlja se u
doba kneza Branimira godine 888. oltarna ograda, o emu izravno
svjedoi na njoj sauvan natpis. Ve u to vrijeme mogu se datirati
najstariji ukopi uz crkvu, oko koje se tijekom srednjeg vijeka razvija veliko upsko groblje. Najstariji ukopi pripadaju horizontu s
kranskim znaajkama pokapanja.
Lit. neobjavljeno
Sl. 23 Sv. Martin u Lepurima kraj Benkovca
grob 223
a. zlatna naunica zvjezdolikog tipa; izraena u tehnici filigrana i
granulacije; ima zavretak u obliku Spetlje; vis. 2,8 cm (T. 82,2)
b. zlatna naunica s ukrasom u obliku lunule s apliciranom manjom
upljom lunulom i tri dodatka u obliku zrnatih trokutia; ima za
vretak u obliku Spetlje; vis. 3 cm (T. 82,2)
c. jagoda ogrlice od tijetenog zlatnog lima; sastavljena od dviju u
pljih polutki; po sredini optoena nabranom filigranskom icom;
vis. 0,8 cm (T. 82,3)
d. jagoda ogrlice od tijetenog zlatnoga lima u obliku dvostruke pira
mide; sastavljena od dviju upljih polutki; na vrhu i dnu ukraena
zrnatim vjeniem; vis. 1,8 cm (T. 82,4)
e. prsten s prednjim rombinim proirenjem nainjenim od zlat
noga lima; proirenje je ukraeno kriem od dvostruke nabrane
filigranske ice i nasuprotno postavljenim zrnatim trokutiima;
kolut je lijevan i rombinog presjeka; na spoju s prednjim proi
renjem ukraen zrnatim trokutiima; pr. 2 cm (T. 82,1)
grob 230
a. par bronanih kariica s raskovanim Szavretkom; pr. 1,8 cm (T.
268,2)
82
grob 5/1984
a. par srebrnih sljepooniarki s tri koljenca u obliku zrnatih vjeni
a; 5,35,8 cm (T. 268,3)
b. par srebrnih pozlaenih sljepooniarki s jednom jagodom;
4,74,6 cm (T. 268,4)
grob 23/1979
a. bronana sljepooniarka s jednom jagodom ukraena zrnatim
trokutiima; 33,3 cm (T. 271,4)
grob 24/1977
a. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom koja je po sredini i na
vrhovima ukraena tordiranom filigranskom icom; 3,63,1 cm (T.
271,5)
grob 26/1977
a. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su glatke i
neukraene; 4,64,4 cm (T. 272,1)
ne spiralama od aplicirane filigranske ice; 3,93,3 cm (T. 272,2)
c. bronana sljepooniarka s jednom jagodom koja je po sredini i
na vrhovima ukraena plastinim zadebljanjima; 2,72,6 cm (T.
272,3)
d. srebrni prsten ukraen iskucanim ispupenjima odvojenim fili
katalog
e. privjesak nainjen od ivotinjske kljove; 5,31,5 cm (T. 272,5)

grob 27/1986
a. bronana sljepooniarka s jednom glatkom neukraenom jago
dom; 2,72,7 cm (T. 271,1)
grob 36/1986
a. par pozlaenih srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jago
de su ukraene granuliranim maltekim krievima; 4,64,7 cm (T.
271,2)
b. srebrni prsten ukraen iskucanim ispupenjima odvojenim fili
grob 37/1986
3,22,8 cm (T. 269,1)
grob 49/1984
4,64,3 cm (T. 269,2)
grob 62/1984
a. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su po sre
dini ukraene apliciranim polukrunicama obrubljenim filigran
skom icom; 4,74,6 cm (T. 269,3)
b. par srebrnih obinih kariica; 22 cm (T. 269,4)
grob 67/1984
ju ukraene pletenicom od filigranske ice; 4,74,9 cm (T. 270,4)
nalaz izvan groba:
a. eljezna ostruga; vis. 16 cm, raspon izmeu krakova 8,5 cm (T. 270,1)
b. eljezni jeziac; 3,51,3 cm (T. 270,3)
c. eljezna kopa s petljom; 4,23 cm (T. 270,2)
22. nin sv. asel
Poloaj je u sklopu upne crkve u Ninu. Crkva je neko bila katedrala ninske biskupije. Prva je sakralna graevina podignuta u
ranokransko vrijeme nad ostacima rimskih zgrada, no ve je u
ranom srednjem vijeku preureena, a potom su uslijedila daljnja mnogobrojna prepravljanja i dograivanja. Prva istraivanja
provedena su 1843. i 1895. (P. Sticotti), a potom i godine 1910. (L.
Jeli). U sklopu arheolokih iskopavanja koja se na ovom nalazitu
provode posljednjih desetak godina, otkriveno je nekoliko grobova koji pripadaju razdoblju ranoga srednjeg vijeka, ali rezultati
nisu publicirani, pa tako nije poznato u kakvom su poloaju ti
grobovi u odnosu na arhitektonske ostatke sakralnih graevina.
Za grob 41 navodi se da je otkriven u manjoj skupini grobova, koji
su bili ukopani u ostatke arhitekture ranokranskog razdoblja.
Grob 83 otkriven je ispred proelja dananje crkve. Grob otkriven 1910. bio je sa sjeverne strane upne crkve. Grobovi pripadaju
horizontu s poganskim znaajkama pokapanja i ranom stupnju
horizonta s kranskim nainom pokapanja.
Lit. Jeli 1911; Kolega 1996; hik (Rasprave i vrela) 2000, 6263.;
Juri 2002.
grob 41
a. par zlatnih naunica sa zvjezdolikim sredinjim ukrasom izrae
nih u tehnici filgirana i granulacije; karika im zavrava Spetljom
i kvaicom; vis. 3,2 cm, pr. karika 1,8 cm (T. 81,4)
b. par zlatnih naunica sa zvjezdolikim sredinjim ukrasom izrae
nih u tehnici filigrana i granulacije; karika im zavrava petljom
izvijenom prema van i kvaicom; vis. 2,2 cm, pr. karika 1,5 cm (T.
81,1)
c. par zlatnih naunica s koarastim privjeskom ovjeenim o kariku;
izraene su u tehnici filigrana i granulacije, karika zavrava S
petljom i kvaicom; vis. 3,2 cm, pr. karika 1,5 cm (T. 81,2)
d. zlatna naunica lunulastog tipa izraena u tehnici filigrana i gra
nulacije; karika im zavrava Spetljom i kvaicom; vis. 2,7 cm, pr.
1,2 cm (T. 81,3)
e. par srebrnih kariica sa zavretkom u obliku Spetlje i kvaice;
povrina im je ukraena punciranim kvadratiima i rombovima;
pr. 2,5 cm
f. srebrni torkves stanjenih krajeva koji zavravaju petljom i kvai
com; proireni prednji dio kvadratnog je presjeka i ukraen dva
ma redovima kruia s tokicom u sredini; pr. 15,6 cm (T. 81,5)
g. srebrni torkves stanjenih krajeva koji zavravaju petljom i kvai
com; proireni prednji dio kvadratnog je presjeka i ukraen dva
ma redovima urezanih kruia; pr. 14,616 cm (T. 81,6)
h. prsten od iskucanog zlatnog lima zatvorenog vrpastog obrua;
ima prednje ovalno proirenje ukraeno kriem jednakih krakova
s trokutiima na vrhovima, koji je smjeten u tokastoj krunici; s
obiju strana sredinjeg ukrasa nalazi se urezan prikaz golubice, od
koji je jedna okrenuta naopako, iz repova golubica urezan je kri
jednakih krakova; pr. 2,1 cm (T. 81,17)
h. srebrni lijevani prsten s neukraenim ovalnim proirenjem po
sredini; pr. 2,5 cm (T. 81,15)
i. prsten od iskucanog srebrnog lima s prednjim ovalnorombi
nim proirenjem ukraenim urezanim kriem jednakih krakova
u tokastoj krunici; pr. 2,2 cm (T. 81,14)
j. prsten od iskucanog srebrnog lima s prednjim ovalnorombi
nim proirenjem ukraenim urezanim kriem jednakih krakova
u tokastoj krunici; pr. 2,2 cm (T. 81,16)
k. eljezni no; du. 12,5 cm, ir. sjeiva 1,1 cm (T. 81,8)
l. eljezni no; du. 14,4 cm, ir. sjeiva 1,4 cm (T. 81,9)
m. eljezni no; du. 14,5 cm, ir. sjeiva 1,5 cm (T. 81,7)
n. zemljani koluti (uteg) svjetlosmee boje; pr. 2,9 cm (T. 81,12)
o. staklena perla svjetloplave boje, pr. 2 cm (T. 81,13)
p. kasnoantiki novac (T. 81,10)
r. ulomak raskovanoga eljeznog lima s krunom rupicom; du. 2,2
cm, ir. 0,8 cm (T. 81,11)
grob 83
a. srebrna naunica s obostranim grozdolikim ukrasom i koljencima
od ovijene filigranske ice; 32 cm (T. 81,18)
b. par srebrnih naunica s dva nasuprotno postavljena srcolika ukra
sa od nabrane filigranske ice; na bonim stranama karike imaju
sitne jagode optoene vjeniima od filigranske ice; privrivale
su se pomou petlje i uice; 3,62,1 cm (T. 81,19)
c. ogrlica sastavljena od 98 raznobojnih staklenih zrnaca (neobjav
ljeno)
83
Sl. 24 Crkva Sv. Kria u Ninu
grob otkriven godine 1910. sjeverno od upne

crkve sv. asela
a. srebrna pozlaena sljepooniarka s etiri jednako velike jagode;
jagode su na spojevima polutki optoene nabranom filigranskom
icom te ukraene nasuprotno postavljenim zrnatim trokutiima;
3,62 cm (T. 81,20)
23. nin sv. kri
Arheoloka iskopavanja na poloaju uz crkvu sv. Kria u Ninu provedena su u nekoliko kampanja u razdoblju izmeu 1968. i 1999.
god (J. Beloevi). Ukupno su otkrivena 202 groba u tri razliita
sloja. Najstariji sloj na razini je antikoga Nina, te prethodi izgradnji crkve sv. Kria i pripada horizontu s poganskim znaajkama
pokapanja. U istom sloju je i nekoliko grobova s kranskim znaajkama pokapanja. S ukopavanjem se nastavlja i nakon izgradnje
crkve sv. Kria, sve do u kasni srednji vijek. Nalazi su pohranjeni
u Arheolokome muzeju u Zadru.
Lit. Beloevi 1998.
84
grob 81
a. zlatna kariica; pr. 1,3 cm (T. 273,1)
grob 140
a. zlatni solid Konstantina V. Kopronima i Lava IV. (T. 273,2)
grob 166
a. zemljana posuda crne boje izraena na primitivnom runom lonar
skom kolu; na dijelu vrata i trbuha ukraena je urezanim vodoravnim
brazdama; vis. 12,8 cm; pr. otvora 10,4 cm, pr. dna 6,7 cm (T. 273,3)
grob 168
a. eljezni no; du. 10 cm, ir. sjeiva 1,2 cm (T. 273,4)
b. eljezni no; du. 10 cm, ir. sjeiva 1,2 cm (T. 273,5)
c. bronani cjevasti okov ukraen kanelurama; du. 4,8 cm, pr. 0,5
cm (T. 273,8)
d. oteeni prsten od iskucanog bronanog lima otvorenih i preklo
pljenih krajeva; sprijeda je ovalno proiren; neukraen; du. sau
vanog dijela 3 cm (T. 273,67)
katalog
grob 162
a. par bronanih kariica sa zavretkom u obliku petlje izvijene pre
ma van i kvaice; pr. oko 2 cm (T. 273,9)
b. veoma oteena bronana naunica s karikom povijenom u petlje
(T. 273,11)
c. bronana naunica s koninim privjeskom od spiralno uvijene
ice; pr. 1,9 cm, du. privjeska 1,5 cm. (T. 273,13)
d. oteeni prsten od bronanoga lima; pr. oko 2,3 cm (T. 273,10)
e. ogrlica sastavljena od staklenih zrna ute, plave i zelene boje, dva
ju zrna s bijelom valovnicom, ulomka oboda rimske staklene po
sude i jedne rimske perle (T. 273,12)
grob 43
a. par bronanih kariica sa zavretkom u obliku slova S; pr. 3 cm (T.
274,1)
grob 71
a. bronani prsten s ovalnim prednjim proirenjem koje je po sredi
ni ukraeno urezanim ornamentom kruia; s obiju bonih strana
prednjeg proirenja, na obruu po dva su trokutasta proreza; pr.
2,1 cm (T. 274,3)
b. par bronanih kariica ravno odrezanih krajeva; pr. 2,3 cm (T.
274,2)
c. ulomak spiralno uvijene ice neutvrene namjene; du. 1,4 cm (T.
174,4)
grob 89
a. par srebrnih kariica ravno odrezanih krajeva; pr. 2 cm (T. 274,5)
b. srebrni lijevani masivni prsten Dpresjeka; pr. 2,2 cm (T. 274,6)
c. srebrno puce bikoninog oblika s uicom na vrhu i kapljiastim
ukrasom na dnu; 1,40,9 cm (T. 274,7)
grob 95
a. par bronanih kariica od uvijene ice i sa zavretkom u obliku
uice i kvaice; pr. 3,4 cm (T. 274,8)
b. bronani prsten s prednjim ovalnim proirenjem; pr. 1,7 cm (T.
274,9)
grob 113
a. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode na spoju
polutki i na krajevima imaju plastina zadebljanja; pr. 3 cm, du.
jag. 1,2 cm (T. 274,10)
b. srebrni masivni lijevani prsten Dpresjeka; pr. 2 cm (T. 274,11)
a. prsten od raskovanoga srebrnog lima s ovalnim prednjim proire
njem; ukraen osmerokrakim krievima izvedenim tremoliranim
linijama s krunicom s tokicom u sredini; pr. 2,2 cm (T. 274,12)
b. bronani lijevani masivni prsten Dpresjeka ukraen graviranim
rombovima i uspravnim linijama; pr. 2,2 cm (T. 274, 13)
c. bronani pojasni jeziac ukraen stiliziranim biljnim ukrasom ra
enim na proboj; vis. 2,4 cm (T. 89, 15)
24. otres lukaua
Nalazite je smjeteno u polju izmeu dvaju istaknutih arheolokih lokaliteta Bribira i Ostrovice. Nalazi se na prostoru iezloga
srednjovjekovnog naselja (villa Otres). Prva arheoloka iskopavanja poduzeo je poetkom 20. stoljea fra Lujo Marun. Novija
istraivanja Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika (M. Zekan)
odvijala su se, u nekoliko kampanja, u razdoblju od 1977. do 1997.
godine.
Sredinom 9. st. na ostacima antike arhitekture podie se manja
predromanika crkva, kojoj su pripadali ulomci oltarne ograde
s natpisom koji spominje kneza Branimira. U romanikom razdoblju u blizini se podie nova crkva, oko koje se razvija upsko
groblje. No pojedini nalazi ukazuju i na postojanje ranijega groblja
iz razdoblja 9.10. stoljea. Rezultati istraivanja nisu objavljeni.
Nalazi su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Zekan 1993; Delonga 1996.
grob 984
a. par pozlaenih srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom ukra
enih maltekim krievima izvedenim u tehnici filigrana i granu
lacije; 4,54,3 cm (T. 275,2)
b. srebrni prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva, pr. 2,3
cm (T. 275,3)
grob 15
a. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; pr. 3 cm (T. 275,1)
grob 19
a. par bronanih sljepooniarki s jednom glatkom neukraenom ja
godom; 5,21,2 cm (T. 275,4)
b. obina bronana kariica sa zavretkom u obliku petlje i kvaice;
1,71,5 cm (T. 275,5)
25. podum sv. marko
Poloaj se nalazi u junom dijelu sela Poduma uz cestu OtoacPlitvice. Uz crkvu sv. Marka Arheoloki muzej u Zagrebu (J.
Brunmid) proveo je godine 1900. sondano istraivanje.
Utvreno je da je crkvu okruivalo groblje. U toj je prigodi u grobovima ukopanim u zemljane rake otkriveno nekoliko nakitnih
predmeta srednjovjekovnog razdoblja. Prigodom asfaltiranja spomenute ceste 1989.1990. godine izvrena su opsenija arheoloka iskopavanja zatitnog karaktera (Regionalni zavod za zatitu
spomenika kulture iz Zagreba). Istraivanja su nastavljena 2006.
godine. Uz mlai sloj grobova iz razdoblja kasnijega srednjeg vijeka (14.15. st.) registrirani su stariji grobovi, ali bez nalaza koji bi
omoguili njihovo preciznije vremensko opredjeljivanje.
No nalazi iz grobova otkrivenih 1900. upuuju na razdoblje 10. ili
11. stoljea.
Lit. Brunmid 1901, Vinski 1952, 26; Kolak, unji 2008, 210211
a. posrebrena bronana sljepooniarka s jednom glatkom i neukra
enom jagodom; pr. 3,8 cm, du. jag. 1,5 cm (T. 251,2)
b. oteena bronana naunica sa zavretkom u obliku slova S; pr. 2,2
cm (T. 251,3)
26. proloac donji groblje sv. mihovila
Poloaj se nalazi unutar dananjega seoskog groblja juno od crkve
sv. Mihovila u Prolocu Donjem u okoliu grobljanske kapelice.
Arheoloka iskopavanja na ovom nalazitu proveo je, u nekoliko
85
Sl. 25 Crkva Sv. Lovre u ibenskom Donjem polju
istraivakih kampanja, u razdoblju izmeu 1992. i 1998. godine

Muzej hrvatskih arheolokih spomenika (M. Dragievi, Lj. Gudelj). Rije je o slojevitom nalazitu s ostacima ranokranske i
predromanike sakralne arhitekture. Srednjovjekovno groblje
razvilo se u blizini jednobrodne predromanike crkve podignute
na ruevinama ranokranskog baptisterija. Istraeni srednjovjekovni grobovi pravilno su orijentirani u pravcu zapadistok, pa se
moe konstatirati da se i ovo groblje formiralo po principu groblja
na redove. Veina ranosrednjovjekovnih grobova pripada 10. i 11.
stoljeu. Otkriveni predmeti pohranjeni su u Muzeju hrvatskih
arheolokih spomenika u Splitu.
Lit. Gudelj 1997; Gudelj 2000a; Gudelj 2006.
27. ibensko donje polje morinje sv. lovre

Gotika crkvica sv. Lovre u ibenskom Donjem polju smjetena je
u dnu Morinjskog zaljeva, oko tri stotine metara od mora.
U razdoblju izmeu 1935. i 1938. godine provedena su prva iskopavanja u okoliu crkve (L. Marun, K. Stoi), gdje je otkriveno
groblje. Ustanovljeni su ukopi u irokom vremenskom rasponu
od 9. stoljea do u kasni srednji vijek. To su potvrdili i kasniji
arheoloki zahvat, godine 1971. (Z. Gunjaa), kao i sustavna revizijska iskopavanja 1995.2000. godine. (. Krnevi). Rezultati
istraivanja nisu publicirani. Predmeti su pohranjeni u upanijskom muzeju u ibeniku.
Lit. Gunjaa 1976, 50; Gunjaa 1978, 75; Jaki, Krnevi 1997.
a. par eljeznih ostruga s kalotastim zavrecima krakova ukraenim

zrakasto rasporeenim ljebovima (T. 276,1)
b. eljezna petlja ostrune garniture (T. 276,2)
c. eljezna ostruga sa zavrecima krakova u obliku etvrtastih ploi
ca s dvije uice; povrina ostrunog luka je rebrasta; trn je dugaak
i rombinog presjeka; vis. 17 cm, raspon izmeu krakova 9,3 cm (T.
277,1)
d. eljezne kope ostrune garniture; imaju etvrtaste rebraste
preice i etvrtasti okov s rupicama za zakovice; 4,91,8 cm (T.
277,23)
e. nepotpuna eljezna ostruga; zavreci krakova nisu sauvani; trn
je rombinog presjeka, a na vrhu ima tri plastina prstenasta za
debljanja; vis. 12 cm, raspon izmeu krakova 6,5 cm (T. 278,1)
a. bronana naunica s karikom povijenom u pet petlji, kroz koje su

provjeeni lanii od uvijene ice; privrivala se pomou petlje
izvijene prema van i kvaice; pr. 2,5 cm, vis. 7,2 cm (T. 252,1)
86
III D Pojedinani nalazi karakteristini za

groblja s kranskim znaajkama pokapanja
1. bender crkvina
Bender je dio naselja Oton, a poloaj Crkvina nalazi se na pravoslavnome groblju kod zaseoka upkovi, sjeverno od upkovia
vijadukta uz eljezniku prugu SplitZagreb. Ondje su godine
katalog
1892. pronaeni najprije ulomci predromanikoga crkvenog namjetaja, to je ponukalo L. Maruna da obie poloaj. On je tada
uoio ostatke male crkve iz koje spomenuti ulomci potjeu te
nekoliko steaka. Godine 1901. otkupio je dvije naunice koje
potjeu s istog nalazita, od kojih je danas u Muzeju hrvatskih
arheolokih spomenika preostala samo jedna. Kada je pedesetih
godina protekloga stoljea poloaj obiao S. Gunjaa, prostor na
kojem su se nalazili ostaci crkve ve je bio prekriven novim grobovima, a jo su bili uoljivi steci.
S obzirom na steke sa sigurnou se moe zakljuiti da se oko
crkve nalazilo groblje barem u kasnom srednjem vijeku. Sauvana
naunica, karakteristina za grobove 9. do 11. stoljea ukazuje na
mogunost da je se oko crkve ukapalo i u ranijem srednjem vijeku.
Poloaj nije nikada arheoloki istraen.
Lit. Marun 1998, 117; Gunjaa 1960, 277; Miloevi 2000, 318
319
a. srebrna jagoda sljepooniarke; ukraena je arkadama od glatke
filigranske ice te zrnatim trokutiima i krunicama; du. jag. 3,4
cm (T. 279,1)
2. bilice nepoznati poloaj
Bilice se nalaze 3 km sjeverno od ibenika. U Muzeju hrvatskih
arheolokih spomenika uva se nekoliko naunica, koje potjeu s
nepoznatog poloaja u Bilicama, a karakteristine su za horizont
s kranskim nainom pokapanja.
vima nabrane filigranske ice; vis. oko 7 cm, du. jag. 1,5 cm (T.
279,5)
4. biograd nepoznati poloaji
S nepoznatih poloaja u gradu Biogradu potjeu jo dva para naunica o kojima nisu zabiljeeni nikakvi podaci. Pohranjene su u
Arheolokom muzeju u Zadru.
Lit. Beloevi 19861987.
a. par bronanih posrebrenih sljepooniarki s etiri jednako veli
ke jagode; jagode su glatke i neukraene povrine, a dvije koje su
smjetene po sredini zavravaju kapljiastim zrnom; donja polo
vina karike na prostoru izmeu jagoda ukraena je usporednim
nizovima nabrane filigranske ice; vis. 9,5 cm, pr. 5 cm, du. jag.
1,8 cm (T. 280,1)
b. par nepotpunih bronanih sljepooniarki s etiri jednako veli
ke jagode; jagode su glatke i neukraene povrine, a dvije koje su
smjetene po sredini zavravaju kapljiastim zrnom; donja polo
vina karike na prostoru izmeu jagoda ukraena je ljebovima; vis.
oko 9 cm, pr. 4,5 cm, du. jag. 1,5 cm. (T. 280,2)
5. bioviino selo suhopolje velika njiva
Bioviino Selo nalazi se 25 km istono od Knina. Poloaj Suhopolje Velika njiva u blizini je mjesne crkve sv. Petra. Odatle
potjee nekoliko naunica, od kojih se dio i danas uva u Muzeju
hrvatskih arheolokih spomenika, a otkupio ih je godine 1901. fra
L. Marun od mjetanina Obrada Trtice. Prema njegovu kazivanju
sve su se naunice nalazile uz jednog pokojnika u istome grobu.
Lit. Marun 1998, 117.
a. bronana kariica ravno odrezanih krajeva; 2,62 cm (T. 279,4)

b. srebrna sljepooniarka s okomito postavljenom jagodom; jagoda
je nabranom fligranskom niti podijeljena u pojaseve, a zavrava
kapljiastim zrnima; naunica se privrivala pomou petlje izvi
jene prema van i kvaice; vis. 4,5 cm, du. jag. 2,9 cm (T. 279,2)
c. bronana sljepooniarka s jednom glatkom i neukraenom jago
dom; jagoda je nataknuta na kariku s raskovanim Szavretkom;
pr. 2,2 cm, du. jag. oko 1 cm (T. 279,3)
a. par lijevanih bronanih naunica s etiri jagode; 52,5 cm (T.

280,3)
b. obina bronana kariica ravno odrezanih krajeva; 1,92 cm (T.
280,4)
3. biograd malenica
Poloaj Malenica nalazi se u blizini ostataka predromanike crkve
sv. Nedjeljice u Biogradu. Prigodom izvoenja zemljanih radova za
polaganje vodovodnih cijevi godine 1963. uniteno je nekoliko ranosrednjovjekovnih grobova s kamenom arhitekturom. Kasnijim
sondanim arheolokim iskopavanjima provedenim u svrhu provjere terena, kojima je rukovodio J. Beloevi, nije bio otkriven ni
jedan novi grob. Iz jednog od grobova razorenih 1963. potjee par
naunica, koje se danas uvaju u Arheolokome muzeju u Zadru.
Tip naunica, kao i podatak o kamenoj grobnoj arhitekturi ukazuju da se radi o grobovima s kranskim nainom pokapanja, no
ostaje nejasno je li rije o groblju koje se formiralo uz spomenutu
crkvu ili o groblju na redove koje prethodi njezinoj izgradnji.
Lit. Beloevi 1986 1987.

dom; pr. 3,7 cm, du. jag. oko 2 cm (T. 281,1)
b. masivni lijevani bronani prsten Dpresjeka; pr. 2,2 cm (T.
281,2)
a. par nepotpunih srebrnih sljepooniarki s etiri jednako velike ja

gode; jagode su glatke i neukraene povrine, a dvije koje su smje
tene po sredini zavravaju kapljiastim zrnom; donja polovina
karike na prostoru izmeu jagoda ukraena je usporednim nizo
6. bratikovci nepoznati poloaji

U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu uva se nekoliko nakitnih predmeta, karakteristinih za grobove s kranskim nainom pokapanja, koji potjeu iz Bratikovaca. Okolnosti
njihova otkria nisu poznate.
Lit. neobjavljeno
7. bribir nepoznati poloaji

S podruja Bribirske glavice potjee jo nekoliko predmeta, a blia
lokacija kao i okolnosti njihova otkria nisu poznati. uvaju se u
Muzeju arheolokih spomenika u Splitu.
Lit. neobjavljeno
arkadama od nabrane filigranske ice, a na spoju polutki plasti
nim rebrom; pr. 3 cm, du. jag. 1,4 cm (T. 281,4)
87
Sl. 26 Bribirska glavica
b. par nepotpunih srebrnih sljepooniarki s etiri jednako veli

ke jagode; jagode su glatke i neukraene; po sredini karike za
vravaju kapljiastim zrnom; donja polovina karika izmeu ja
goda ukraena je usporednim apliciranim filigranskim nitima;
3,53,5 cm (T. 281,6)
c. bronana naunica s karikom povijenom u petlje; vis. 3,5 cm (T.
281,5)
d. bronani prsten trokutastog presjeka proirenih, zaobljenih
te preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva; pr. 2,2 cm (T.
281,7)
e. eljezni pojasni okov s ovalnom uicom i donjim dijelom u
obliku dviju kalota ukraenih zrakastim urezima i s po jednom
zakovicom u sredini; du. 9,7cm, pr. uice 3,4 cm (sl.
8. crikvenica nepoznati poloaj
Arheoloki muzej u Zagrebu uva jednu naunicu s podruja
Crikvenice darovanu godine 1902., za koju okolnosti otkria
nisu poznate.
a. nepotpuna bronana sljepooniarka s jednom glatkom i neu
kraenom jagodom; 3,14,1 cm (T. 281,3)
9. dobropoljci nepoznati poloaj
U Starinarskim dnevnicima L. Maruna spominju se nalazi nakita iz grobova otkrivenih prilikom krenja za vinograd na nepoznatom poloaju u Dobropoljcima. Nalaze je Marunu poslao
povjerenik V. Ardali. Meu nakitom se navode jednojagodne
88
i etverojagodne naunice, kariice s koljencima, prstenje, te dva

puceta ukraena filigranom s umetkom od modrog stakla pri dnu.
Radi se preteito o predmetima karakteristinima za grobove s
kranskim nainom pokapanja. Veina tih nalaza danas se ne
moe identificirati meu predmetima u fundusu Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika. S navedenim podatkom moda bi se,
s obzirom da je rije o relativno rijetkom nalazu, moglo povezati
jedno filigransko puce s umetkom od modrog stakla uvedeno u
inventaru kao predmet s nepoznatog nalazita (vidi IIID, 55, 12).
Lit. Marun 1998, 163, 165.
10. evrske nepoznati poloaji
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu uva i znatan
broj predmeta s oznakom nalazita evrske, bez poblie naznaenog poloaja i bilo kakvih podataka o okolnostima otkria. Veina
ih pripada razdoblju od kraja 9. do 11. stoljea, pa bi se moglo pretpostaviti da potjeu iz grobova s kranskim nainom pokapanja.
I ovdje treba uzeti u obzir okolnosti na koje je upozoreno u svezi
s nalazima s Leajia glavice (vidi IIIB, 8).
a. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je glatke i ne
ukraene povrine, a spoj polutki naglaen je plastinim rebrom;
pr. 3,5 cm, du. jag. 1,7 cm (T. 281,8)
b. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je glatke i ne
pr. 4 cm, du. jag. 1,7 cm (T. 281,8)
c. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je glatke i ne
katalog

vis. oko 3,5 cm, du. jag. 1,5 cm (T. 281,9)
d. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je glatke i ne
ukraene povrine, a spoj i vrhovi polutki naglaeni su plastinim
rebrima; pr. 3,8 cm, du. jag. 1,8 cm. (T. 281,9)
e. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je glatke i ne
ukraene povrine; spoj polutki naglaen je plastinim rebrom;
privrivala se pomou uice i petlje; pr. 3,6 cm, du. jag. 1,8 cm
(T. 281,10)
f. srebrna jagoda sljepooniarke; ukraena je nasuprotno postavlje
nim zrnatim trokutiima, a privrivala se pomou uice i kvai
ce; du. jag. 2 cm (T. 281,12)
g. srebrna sljepooniarka s jednom glatkom i neukraenom jago
h. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je na spoju po
lutki, kao i po njihovoj sredini ukraena zrnatim vjeniima; vis.
4,8 cm, du. jag. 2,5 cm (T. 281,13)
11. ervenik oranica stevana travice
Poloaj je uz desnu stranu ceste koja od Ervenika vodi prema egaru. L. Marun navodi da se ondje nalazilo groblje, koje je sluajno
otkriveno u prigodi krenja vinograda. Svi nalazi bili su prodani
uitelju Anti Colnagu u Obrovac.
Groblje nikad nije sustavno istraeno, a Marun je 1921. godine na
oranici S. Travice na spomenutom poloaju otvorio jedan grob u
kojem je otkrivena jednojagodna sljepooniarka i prsten. Sljepooniarka se uva u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
a. nepotpuna srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je
ukraena trostrukom zrnatom krunicom i nasuprotno postavlje
nim zrnatim trokutiima; du. jag. 2,3 cm (T. 282,1)
12. gardun nepoznati poloaji
S podruja Garduna potjee jedna jagoda naunice ili puce bez podataka o okolnostima otkria, a uva se u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu. S Garduna je i jedan danas izgubljeni
lijevani dvodijelni privjesak, koji je bio pohranjen u Arheolokome muzeju u Zagrebu. Najnovijim arheolokim iskopavanjima
koja posljednjih nekoliko godina na Gardunu provodi M. Sanader
(Arheoloki odsjek Filozofskog fakulteta u Zagrebu) nisu zasad
otkriveni srednjovjekovni grobovi niti pojedini predmeti koji bi
se tom razdoblju mogli pripisati.
Lit. Brunmid 1903, 83; Demo 1983, 286
a. srebrno puce; ukraeno je zrnatim krunicama i trokutiima, s
kapljiastim zrnom pri dnu; du. 2,9 cm (T. 282,2)
b. dvodijelni lijevani privjesak bjelobrdske kulture (izgubljen, vidi
Demo 1983.)
13. gata nepoznati poloaj
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika uvaju se dvije naunice iz Gata, a okolnosti njihova otkria nisu poznate.
Lit. neobjavljeno
a. bronana kariica s tri koljenca od ovijene ice; 3,22,8 cm (T. 282,4)
b. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je na spoju po

lutki optoena nabranom filigranskom icom; pr. 3,5 cm, du. jag.
oko 2 cm (T. 282,3)
14. golubi nepoznati poloaj
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu uva se jedna naunica s nepoznatog poloaja u Golubiu.
Lit. neobjavljeno
a. nepotpuna bronana naunica s dvije glatke neukraene jagode;
pr. 3,94 cm (T. 282,5)
15. grabovci kurjaci
U Gradskom muzeju u ibeniku uva se par sljepooniarki s etiri jednako velike jagode s poloaja Kurjaci u Grabovcima.
Nisu slikovno publicirane.
Lit. Krnevi 2001, 285
16. graac rnovnica
S poloaja rnovnica u Graacu kod Skradina dospjela je u Muzej hrvatskih arheolokih spomenika jedna naunica. Okolnosti
njezina otkria nisu poznate, a karakteristina je za horizont s
kranskim nainom pokapanja.
Lit. neobjavljeno
a. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena i
anim krunicama, a na prostoru izmeu krunica aplicirani su
krievi od filigranske ice; pr. 6,4 cm, du. jag. 3,5 cm (T. 282,6)
17. ievo nepoznati poloaj
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu uva se nekoliko naunica s nepoznatog poloaja u Ievu, koje je Marunu
1898. i 1899. godine poslao V. Ardali. Drugih podataka o tom
nalazitu nema.
Lit. Marun 1998, 90, 99
b. bronana kariica s petljom izvijenom prema van i kvaicom;
2,42 cm (T. 282,8)
18. islam grkivlaine
Poloaj se nalazi neposredno uza zaselak Koulove Kue. Ondje
je sedamdesetih godina protekloga stoljea pri kopanja rovova
za vojne vjebe otkriven i uniten vei broj grobova s kamenom
grobnom arhitekturom. S obzirom na nalaz srebrne jednojagodne
naunice moe se pretpostaviti da je u pitanju groblje na redove
s kranskim nainom pokapanja. Lokalitet nije arheoloki istraen.
Lit. Beloevi 1980, 61.
19. ivoevci nepoznati poloaj
U Arheolokome muzeju u Zadru uva se naunica otkrivena
negdje u arealu rimskoga vojnog logora, a karakteristina je za
horizont s kranskim nainom pokapanja.
89
a. nepotpuna lijevana bronana bilunulasta naunica raena na pro

boj s jagodom u dnu lunule i tri manje jagode na vrhovima; 2,92
cm (T. 282,9)
20. kai vreline
Poloaj je na mei sel Islama Grkog i Kaia. Za poljodjelskih
radova koje je PK Zadar obavljao na tom terenu, strojevima je godine 1962. u potpunosti uniteno srednjovjekovno groblje. Uniteni grobovi imali su kamenu arhitekturu, a sauvana je samo
jedna naunica karakteristina za grobove s kranskim nainom
pokapanja.
Naunica se uva u Arheolokome muzeju u Zadru.
a. pozlaena bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je
ukraena kalotastim ispupenjima optoenim filigranskom icom
i zvjezdasto rasporeenim zrnatim trokutiima; pr. 7,8 cm, du.
jag. 4,2 cm (T. 283,1)
21. kijevo nepoznati poloaj
S nepoznatog poloaja u Kijevu potjee nekoliko nakitnih predmeta, koji su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. neobjavljeno
a. par pozlaenih bronanih kariica s ravno odrezanim krajevima;
pr. 4, 6 cm (T. 283,2)
b. bronani prsten trokutastog presjeka proirenih, zaobljenih te
preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva; pr. 2,1 cm (T. 283,4)
c. pozlaeni bronani prsten s ovalnim sredinjim proirenjem
ukraenim urezanim jednakokranim kriem s krunicama iz
meu krakova; pr. 2 cm (T. 283,3)
22. klis nepoznati poloaj
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika uva se jedna naunica koja potjee s Klisa, a okolnosti njezina otkria, kao i nain
na koji je dospjela u Muzej nisu poznati.
Lit. neobjavljeno
a. srebrna sljepooniarka s okomito postavljenom jagodom; jagoda
je ukraena nabranom filigranskom icom i cikcak linijama od
glatke ice; na vrhu ima kapljiasto zrno te dva koljenca od ovije
ne ice na bonim stranama karike; privrivala se pomou uice
i kvaice; pr. 2,4 cm, du. jag. 2,8 cm (T. 283,5)
23. kninsko polje nepoznati poloaji
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika uva se jedna od triju
naunica koje je 1901. otkupio L. Marun. Za dvije nije poznat poloaj, a posljednja otkupljena pronaena je za gradnje eljeznike
pruge kod imunovia Kua u Kninskom polju.
Lit. Marun 1903, 4445; Marun 1998, 114, 118
a. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena ar
kadama od glatke filigranske ice i zrnatim trokutiima; privr
ivala se pomou petlje i kvaice; pr. 6,6 cm, du. jag. 2,7 cm (T.
283,6)
90
24. kompolje poloaj na padini

prapovijesne gradine
Arheoloki muzej u Zagrebu uva dva para naunica iz Kompolja.
One su u Muzej dospjele s materijalom iz dvaju japodskih tumula
u blizini prapovijesne gradini smjetene izmeu Kompolja i Vlakog polja. U arhivu Muzeja zabiljeeno je da naunice potjeu iz
unitenih grobova na padini te gradine.
Lit. Vinski 1949, 26; Ercegovi 1960, 249
a. par posrebrenih bronanih sljepooniarki s jednom jagodom;
jagode su glatke i neukraene, a na spojevima polutki optoene
dvostrukom filigranskom icom; pr. 6,6 cm, du. jag. 2,7 cm (T.
284,1)
b. par posrebrenih bronanih sljepooniarki s jednom jagodom; ja
gode su ukraene nasuprotno postavljenim zrnatim trokutiima;
pr. 5,2 cm, du. jag. 2,1 cm (T. 284,2)
25. kompolje nepoznati poloaj
S nepoznatog poloaja u Kompolju potjee privjesak koji se uva
u Arheolokome muzeju u Zagrebu.
Lit. Ercegovi 1958, 182; Demo 1983, 274
a. donji dio lijevanog dvodijelnog privjeska s uicom na vrhu i ka
pljiastim izdankom na dnu; ukraen je pseudogranulacijom;
2,41,5 cm (T. 284,3)
26. konjevrate crkva sv. ivana
Prigodom kopanja temelja za glavni oltar crkve sv. Ivana u Konjevratama godine 1849. otkriven je grob od okomito postavljenih
ploa s kamenim pokrovom. U grobu su se nalazili kosturni ostaci
triju osoba i dvije naunice. Naunice su pohranjene u Arheolokome muzeju u Zagrebu.
a. par posrebrenih bronanih sljepooniarki s jednom jagodom; ja
gode su ukraene apliciranim krunicama od filigranske ice, a
povrina im je u potpunosti prekrivena granulirranim ukrasom;
pr. 6,7 cm, du. jag. 2,4 cm (T. 285,1)
27. korlat nepoznati poloaj
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika uva se nekoliko naunica koje potjeu iz Korlata kraj Benkovca, a dio ih se moe datirati u 9.11. stoljee. O njima nema nikakvih drugih podataka.
a. bronana kariica s krajevima u obliku petlje i kvaice; 2,82,2 cm
(T. 283,3)
ne arkadama od glatke filigranske ice i nasuprotno postavljenim
zrnatim trokutiima; pr. 5,4 cm, du. jag. 2,1 cm (T. 285,2)
28. liko lee poloaj kraj kue i. begovia
Pri gradnji temelja kue I. Begovia u Otocu sluajno su otkopane dvije naunice, koje je poslije otkupio Arheoloki muzej u
Zagrebu. Na tom je poloaju godine 1960. isti muzej poduzeo
arheoloka iskopavanja (S. Ercegovi), koja su dala negativan re-
katalog
zultat. Pretpostavlja se da se radilo o pojedinanom, sluajnom

ukopu jednoga pokojnika.
Lit. Vinski 1949, 25; Ercegovi 1960, 243244.; HiK (katalog)
2000, 281
a. par posrebrenih bronanih sljepooniarki s etiri jednako velike
jagode; jagode su ukraene zrnatim trokutiima i rombovima; do
nja polovina karike na prostoru izmeu jagoda ukraena je uspo
rednim nizovima nabrane filigranske ice; sljepooniarke su du
luka imale niz polukrunih uica kroz koje su vjerojatno bili pro
vjeeni lanii; vis. 8,9 cm, pr. 5,4 cm, du. jag. 2 cm (T. 285,4)
29. liane ostrovike groblje sv. jerolima
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu uva se nekoliko nakitnih predmeta otkrivenih u grobovima na rimokatolikom groblju sv. Jerolima u Lianima Ostrovikim, o emu postoji
nekoliko zabiljeki u dnevniku L. Maruna. Poloaj nije arheoloki
istraen.
Lit. Marun 1903, Marun 1998, 107,112; Juri 1988, 190, T. V.
ne kalotastim ispupenjima i krunicama od filigranske ice; pr.
5,4 cm, du. jag. 3 cm (T. 286,1)
b. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je glatke i ne
ukraene povrine; na spoju polutki optoena je nabranom fili
granskom icom; pr. 3,9 cm, du. jag. 1,9 cm (T. 286,2)
c. donji dio lijevanog dvodijelnog bronanog privjeska s uicom na
vrhu i tapiastim izdankom na dnu; ukraen je psuedogranula
ma; 2,61,6 cm (T. 286,3)
d. donji dio lijevanog dvodijelnog bronanog privjeska u obliku sti
lizirane ivotinjske glave s uicom na vrhu; 31,9 cm. (T. 286,4)
e. donji dio bronanog lijevanog dvodijelnog privjeska u obliku sti
lizirane ivotinjske glave s uicom na vrhu; 2,92 cm (T. 286,5)
30. lukar poloaj uz crkvu blaene gospe
Iz nesustavno pretraenih grobova uz crkvu Blaene Gospe u Lukaru potjeu eljezna ostruga i naunica, koje vremenski pripadaju kasnom odsjeku horizonta s kranskim nainom pokapanja.
S obzirom na nalaz predromanike skulpture, kao i ploesteke
moe se pretpostaviti da je rije o groblju koje se razvilo uz crkvu
i trajalo do u kasni srednji vijek.
Lit. Marun 1998, 116,136; Izvjetaj upraviteljstva 1896, 125
a. pozlaena srebrna naunica s tri jagode od ovijene filigranske ice;
privrivala se pomou uice i kvaice; 4,62,9 cm (T. 287,1)
b. eljezna ostruga s trnom kojemu je iljak zadebljan i u obliku pi
ramide; ostruni krakovi zavravaju srcolikim ploicama s dvije
zakovice; du. 12,5 cm, raspon meu krakovima 6 cm (T. 287,2)
31. mratovo sv. martin
Poloaj se nalazi uz crkvu sv. Martina na dananjem groblju u
Mratovu. Na prve nalaze upuuju novinski napisi iz 19. stoljea
u kojima je zabiljeeno da je tijekom temeljite restauracije crkve
sv. Martina ispred njezina proelja otkriveno nekoliko grobova u
kojima su pronaene eljezne ostruge i nekoliko naunica.
Poloaj je u nekoliko navrata obilazio i L. Marun nastojei utvrditi
nalaze li se ispod sadanje crkve ostaci one iz srednjovjekovnog

razdoblja, ali za to nije pronaao dokaza. Na pomisao o postojanju srednjovjekovne crkve navela ga je injenica da je na okolnom
groblju zamijetio desetak steaka. Naposljetku su prigodom izgradnje recentnih grobnica godine 1978. ondje sluajno otkrivene
3 naunice, pa je pretpostavljeno da je na istom poloaju bilo i
srednjovjekovno groblje. Naunice pripadaju razdoblju 9.11. st. i
potjeu iz grobova s kranskim nainom pokapanja. Naunice su
pohranjene u Zbirci Franjevakog samostana na otoiu Visovcu
na Krki.
Lit. Marun 1998, 58, 193; Beloevi 1986 1987,151154.
ju polutki optoene dvostrukom filigranskom icom, a povrina
im je ukraena ianim arkadama i granulama u leitu od glatke
ice; pr. 6,8 cm, du. jag. 3,5 cm (T. 287,3)
b. lijevana srebrna naunica s pseudogranuliranim ukrasom u obli
ku grozda i etiri koljenca na karici; 42,5 cm (T. 287,4)
32. munjava nepoznati poloaj
Selo u blizini Josipdola s june strane brda Treskovca. Arheoloki
muzej u Zagrebu uva naunicu nepoznatih okolnosti otkria otkupljenu godine 1888.
Lit. VinskiGasparini 1952, 19
a. zlatna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena sr
colikim viticama od filigranske ice; s jedne je strane omotana i
com; privrivala se pomou uice i kvaice; 4,52 cm, du. jag. 1
cm (T. 287,5)
33. orli nepoznati poloaj
Iz Orlia potjee naunica nepoznatih okolnosti otkria pohranjena u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. neobjavljeno
a. srebrna sljepooniarka s jednom oteenom jagodom; na kariku
je naknadno nataknuta polutka druge, manje jagode; pr. 3,3 cm (T.
287,6)
34. otoac ili okolica
U Arheolokome muzeju u Zagrebu uva se naunica otkupljena
godine 1897. god., a okolnosti njezina otkria nisu poznate.
Lit. VinskiGasparini 1952, 19; hik (katalog) 2000, 317
a. zlatna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena na
suprotno postavljenim zrnatim trokutiima; pr. 3 cm, du. jag. 1,8
cm (T. 287,7)
35. oton jankovia strana i poloaj uz
crkvu sv. ilije
Godine 1896. L. Marun otkupio je dvije naunice s oranice K. Vujinovia zvane Jankovia strana u Otonu te pribiljeio da ondje
ima vie grobova u ravno. U popisu naunica poslanih na konzervaciju u Mainz godine 1897. navode se, pak, tri naunice s poloaja Jankovia Strana. U popisu nalaza poslanih na konzervaciju
91
a.
b.
c.
d.
e.
f.
g.
u Mainz navode se jo tri naunice za koje je naznaeno da potjeu s poloaja uz crkvu sv. Ilije u Otonu. O tom nalazu ne postoje
druge zabiljeke, a uz navedenu crkvu spominju se, u vie navrata, otkriveni kasnoantiki grobovi. Sve naunice karakteristine
su za horizont grobova s kranskim nainom pokapanja. uvaju
se u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Marun 1998, 75, 84, 89
par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su na spo
ju polutki i pri krajevima optoene nabranom filigranskom icom;
pr. 7 cm, du. jag. 3,5 cm (T. 288,1)
par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su ukrae
ne arkadama od glatke ice te trostrukim zrnatim krunicama i
nasuprotno postavljenim zrnatim trokutiima; pr. 5 cm, du. jag.
2,2 cm (T. 288,2)
srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena ar
kadama od glatke ice te trostrukim zrnatim krunicama i nasu
protno postavljenim zrnatim trokutiima;. 6,2 cm, du. jag. 3 cm
(T. 288,3)
srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena ar
kadama od glatke filigranske ice i nasuprotno postavljenim tro
kutiima; pr. 5 cm, du. jag. 2,5 cm (T. 288,4)
srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je glatke i ne
ukraene povrine, a na spoju polutki optoena filigranskom i
bronana sljepooniarka s jednom glatkom neukraenom jago
dom; privrivala se pomou petlje i kvaice; pr. 2 cm, du. jag.
0,8 cm (T. 289,2)
tri oteene bronane sljepooniarke s karikom povijenom u dvi
je petlje i jednom vodoravnom glatkom i neukraenom jagodom;
du. jag. 1,5 cm (T. 289,3)
36. pari nepoznati poloaj
Iz sela Paria smjetenog 19 km sjeveroistono od Benkovca sluajno je u jednoj gomili, koja je sruena prigodom gradnje ceste,
pronaena naunica karakteristina za grobove s kranskim nainom pokapanja. Potonje okolnosti otkria nisu poznate. Naunica je pohranjena u Gradskom muzeju Knin.
Lit. Juri 1995, 388

ukraena krunicama od filigranske ice i zrnatim trokutiima;
pr. 5,5 cm, du. jag. 2,9 cm (T. 289,4)
37. plavno meine (uria groblje)
Poloaj Meine nalazi se s desne strane potoka Tuklea u Plavnom,
a uria groblje rasprostire se na neznatnom dijelu spomenutog
poloaja. S tog je poloaja u razdoblju izmeu godina 1893. i 1909.
u Muzej hrvatskih arheolokih spomenika dospio vei broj predmeta, koji potjeu iz grobova, a u nekoliko su navrata iskopavanja
vrili povjerenici fra L. Maruna, osobito na uoj lokaciji uria
groblja. Nalazi veinom pripadaju zrelom i kasnijem srednjem
vijeku, ali ima i onih koji se mogu vremenski opredijeliti od 9. do.
11. stoljea. Na istome su mjestu otkriveni ulomci crkvenog namjetaja ranokranskoga i predromanikog razdoblja, ali je ostalo
nejasno je li provedenim iskopavanjima otkrivena crkvena arhitektura. Godine 1954. S. Gunjaa utvrdio je da na Meinama ima
92
arhitektonskih ostataka koji ukazuju na rimsko razdoblje. Prema

kazivanju mjetana koji se sjeaju Marunovih iskopavanja, ostaci
crkvene arhitekture nisu bili otkriveni. S obzirom na spomenute
nalaze crkvenog namjetaja obaju razdoblja Gunjaa pretpostavlja
da je moda ranokranska crkva bila adaptirana u ranom srednjem vijeku. Poloaj nikada nije arheoloki istraen. Nalazi su
Lit. Marun 1998, 58, 63, 89, 97, 107, 115, 116, 178; Gunjaa 1958a;
Gunjaa 1960a.
a. bronana kariica kojoj je jedan kraj ravno odrezan, a drugi sta
njen i zailjen; 3,22,4 cm (T. 290,1)
c. nepotpuna bronana kariica od uvijene ice; pr. 4,5 cm (T.
290,3)
d. bronana naunica s karikom povijenom u pet petlji; privri
vala se pomou petlje izvijene prema van i kvaice; 32,5 cm (T.
290,4)
e. bronana naunica s okomitim privjeskom od spiralno uvijene
ice; 3,71 cm (T. 290,5)
f. bronana kariica s provjeenim privjeskom od cjevastoga lima u
koji je umetnuta zelena staklena pasta; 51,8 cm (T. 290,6)
g. bronana lijevana lunulasta naunica s ukrasom u obliku eera;
3,52,4 cm (T. 290,7)
h. bronana lijevana naunica s duguljastim ukrasom u obliku
grozda; psuedogranulirana; 1,93,2 cm (T. 290,8)
i. par srebrnih sljepooniarki s etiri jednako velike jagode; jagode
su ukraene arkadama od filigranske ice; dvije jagode postavlje
ne po sredini zavravaju kapljiastim zrnima; pr. oko 3,5 cm, du.
jag. 1,4 cm. (T. 290,9)
j. srebrna jagoda sljepooniarke s etiri jagode; ukraena je arkada
ma od aplicirane filigranske ice, a zavrava kapljiastim zrnom;
du. 1,7 cm (T. 290,10)
k. par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su glatke i
neukraene povrine, a na spoju polutki optoene su dvostrukom
nabranom filigranskom icom; pr. 5 cm, du. jag. 2 cm (T. 291,1)
l. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je uzduno
apliciranom nabranom filigranskom icom podijeljena u pojase
ve; pr. 6,5 cm, du. jag. 3,4 cm (T. 291,2)
m. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena ar
kadama od filigranske niti i granulirana; pr. 4 cm, du. jag. 1,8 cm
(T. 291,3)
n. bronana pozlaena sljepooniarka s jednom jagodom ukrae
na nasuprotno postavljenim zrnatim trokutiima; pr. 5,5 cm, du.
jag. 2,2 cm (T. 291,4)
o. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena
krunicama od bakrene ice; pr. 4 cm, du. jag. 2,1 cm (T. 291,5)
p. jagoda pozlaene srebrne sljepooniarke; ukraena je kalotastim
ispupenjima uokvirenim zrnatim rombovima; du. jag. 3 cm (T.
292,1)
r. jagoda bronane sljepooniarke; ukraena je arkadama od glatke
ice i pseudogranulama; du. 2,9 cm (T. 292,2)
s. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena
uzdunim nizovima sitnih iskucanih ispupenja; pr. oko 5 cm,
du. jag. 3 cm (T. 292,3)
t. bronana sljepooniarka s jednom glatkom neukraenom jago
katalog
u.
v.
z.
x.
dom karika je na jednom kraju raskovana i povijena prema van;

pr. 3,1 cm, du. jag. 1,5 cm (T. 292,4)
tri bronane sljepooniarke s jednom jagodom; jagode su ukra
ene iskucanim ispupenjima; naunice su se privrivale pomo
u uice privrene s jedne strane jagode i petlje; pr. oko 2,5 cm,
du. jag. 1,1 cm (T. 292,5)
par srebrnih sljepooniarki s jednom glatkom i neukraenom ja
godom; jagode su s jedne strane uvrene ovijenom icom, a na
drugoj strani imaju uicu u koju se udijevala petlja pri privri
vanju; pr. 2,5 cm, du. jag. 1,3 cm (T. 292,6)
srebrna sljepooniarka s jednom okomito postavljenom jagodom;
jagoda je ukraena apliciranim valovnicama od filigranske ice, a
na vrhu i pri dnu ima po jedno kapljiasto zrno; na bonim stra
nama karike nalaze se koljenca od ovijene ice; privrivala se
pomou petlje izvijene prema van i kvaice; pr. 1,8 cm, du. jag.
2,8 cm (T. 292,7)
bronani prsten od uvijene ice, otvorenih krajeva; pr. 2,3 cm (T.
292,8)
38. podgrae razliiti poloaji
Tijekom istraivanja koja je Arheoloki institut iz Bea provodio
na podruju rimske Asserije na nekoliko su poloaja otkriveni
srednjovjekovni grobovi, ali o njima nema gotovo nikakvih podataka. U tim su istraivanjima godine 1899. u ime Hrvatskog starinarskog drutva sudjelovali L. Marun i F. Radi. Iskopavanja su
nastavljena godine 1900., ali Hrvatsko starinarsko drutvo nije o
tome bilo obavijeteno. Kako su radovi bili usmjereni na otkrivanje ostataka antikoga grada srednjovjekovnim se grobovima nije
posveivala osobita pozornost. Nalazite je u razdoblju izmeu
1900. i 1903. povremeno posjeivao L. Marun, a prema njegovim
zabiljekama grobovi srednjega vijeka locirani su uz crkvu Svetog Duha, zatim na forumu u arealu rimskoga grada, te s istone
strane tada otkrivenog dijela gradskih bedema. U tim prigodama
otkupio je od radnika vei broj predmeta koji su potjecali iz grobova, a koje su ovi otvarali bez arheolokog nadzora. O karakteru
otkrivenih grobova ne moe se mnogo zakljuiti, a nalazi pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika ukazuju da je
meu njima znatan broj onih koji se mogu opredijeliti u razdoblje
od 9. do 11. stoljea. Takoer treba upozoriti na injenicu da je u
inventaru mhasa velik broj predmeta s Podgraa krivo atribuiran Crkvini u Biskupiji i evrskama ili pak svrstan meu predmete s nepoznatih nalazita. Ti se pogreni podaci pojavljuju i u
knjizi D. Jelovine. Jedan dio uspjeno je identificiran zahvaljujui
fotografijama iz Arhiva mhasa.
Lit. Marun 1998, 110, 126; Izvjetaj upraviteljstva 1897, 163; Izvjetaj upraviteljstva 1900, 48; Razne viesti 1900, 102103; Razne
viesti 1901, 59; Jelovina 1976, 37
a. par pozlaenih bronanih sljepooniarki s jednom jagodom; ja

gode su filigranskom icom podijeljene u vie polja u kojima se
nalaze limene elije s umetcima od raznobojnog (crvenog, mo
drog) stakla; pr. 6.5 cm, du. jag. 3,5 cm (T. 293,1)
b. par srebrnih sljepooniarki s tri jednako velike jagode i lunula
stim ukrasom s unutarnje strane karike; jagode su ukraene va
lovnicama od nabrane filigranske ice, a filigranskom icom opto
ena je i lunula, koja na vrhovima ima dva kapljiasta zrna; donja
c.
d.
e.
f.
g.
h.
i.
j.
polovina karike na prostoru izmeu jagoda i lunule ukraena je

usporednim nizovima nabrane filigranske ice; pr. 5 cm, du. jag.
1,8 cm (T. 293,2)
srebrna jagoda sljepooniarke ukraena je kalotastim ispupe
njima s kapljiastim zrnom na vrhu; ispupenja se nalaze unutar
rombova formiranih od zrnatih nizova, koji se meusobno presi
jecaju; du. jag. 4,5 cm (T. 293,3)
bronana kariica od uvijene ice; privrivala se pomou uice i
petlje; 4,24 cm (T. 294,1)
bronana kariica od uvijene ice; privrivala se pomou uice i
petlje; 32,2 cm (T. 294,2)
bronani prsten od uvijene ice otvorenih i stanjenih krajeva;
2,22,5 cm (T. 294,3)
bronani prsten od uvijene ice ravno odrezanih krajeva; 2,52,2
cm (T. 294,4)
srebrni ovalni privjesak obrubljen krupnim zrnima optoenim
glatkom icom; po sredini je podijeljen u dva dijela pojasom od
aplicirane glatke ice unutar kojeg se nalazi niz zrna; na vrhu ima
uicu; 41,4 cm (T. 294,5)
donji dio lijevanog bronanog privjeska; srcoliko je oblikovan i
du obruba ukraen udubljenim linijama; na vrhu ima uicu; 32
cm (T. 294,6)
donji dio lijevanog dvodijelnog bronanog privjeska u obliku stili
zirane ivotinjske glave; na vrhu ima uicu; 3,21,9 cm (T. 294,7)
39. potkonje nepoznati poloaj
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika uva se naunica za
koju okolnosti otkria nisu poznate, a potjee iz Potkonja.
L. Marun u svojim zabiljekama spominje grobove u vinogradini
A. Poara u Potkonju, u kojima je pronaeno prstenja i naunica,
ali, sudei po opisu, rije je o kasnosrednjovjekovnim grobovima,
pa se naunica o kojoj je ovdje rije ne moe povezati s tim podacima.
a. bronana sljepooniarka s jednom jagodom od uvijene ice; vis.

4 cm, du. jag. 1,3 cm (T. 298,1)
40. prozor nepoznati poloaj
Arheoloki muzej u Zagrebu uva vei broj nakitnih predmeta nepoznatih okolnosti otkria koji potjeu iz Prozora kraj Otoca.
Predmeti, meu kojima je vei broj kariica sa Szavretkom i
jedna lijevana grozdolika naunica, nisu slikovno publicirani.
Lit. Ercegovi 1958, 182
41. prviluka
Otok Prvi nalazi se neposredno uz ibenski Kanal svetog Ante
nasuprot poluotoku Srimi. Naselje Luka s june je strane otoka.
Odatle je u Arheoloki muzej u Zagrebu dospio vei broj nakitnih
predmeta koji su navodno pronaeni u osamljenom grobu. Nakit
je karakteristian za horizont grobalja s kranskim nainom pokapanja.
Lit. Vinski 1949, 2224; Krnevi 2000, 283288
a. est nepotpunih posrebrenih bronanih sljepooniarki s tri ja
gode i lunulastim ukrasom s unutarnje strane karike; jagode su
93
b.
c.
c.
c.
d.
djelomino sauvane samo na jednoj od naunica; glatke su i neu

kraene povrine, a na spoju polutki optoene dvostrukom nabra
nom filigranskom icom; lunulasti ukras takoer je sauvan samo
na jednoj sljepooniarki; vrhovi lunule obrubljene nabranom fi
ligranskom icom spojeni su, a na njih je postavljen ukras u obli
ku kapljiastog zrna; karike sljepooniarki ukraene su uspored
nim nizovima nabrane filigranske ice; na donjem dijelu luka na
jednoj od sljepooniarki nalaze se polukrune uice kroz koje su
vjerojatno bili provjeeni lanii; pr. oko 4 cm (T. 295,13)
etiri posrebrene bronane sljepooniarke s jednom jagodom; ja
gode su glatke i neukraene povrine; na spoju polutki optoene
su nabranom filigranskom icom; pr. 4,7 cm, du. jag. 2 cm. (T.
296,12)
par posrebrenih bronanih sljepooniarki s jednom jagodom; ja
gode su ukraene filigranskom icom; imaju metalna leita za
staklene umetke; pr. 4,6 cm, du. jag. 2,35 cm (T. 296,3)
etiri posrebrene bronane jagode sljepooniarki; sve su na spoju
polutki optoene dvostrukom nabranom filigranskom icom; dvi
je od njih, s obzirom na kapljiasto zrno u dnu vjerojatno pripada
ju skupini naunica s lunulom s unutarnje strane karike; du. jag.
oko 2,2 cm (T. 295,4)
posrebrena bronana jagoda sljepooniarke; jagoda je ukraena
arkadama od nabrane filigranske ice; s obzirom na kapljiasto
zrno pripadala je ili sljepooniarki s etiri jagode ili pak onoj s tri
jagode i lunulastim ukrasom s unutarnje strane karike; du. 2,4
cm (T. 295,4)
srebrni lijevani prsten zatvorenog koluta; ima iroku okruglu kru
nu raenu na proboj s uloenom kasnoantikom gemom; pr. 2,4
cm, ir. krune 1,8 cm (T. 296,4)
42. radovin poloaj uz crkvu sv. petra
Selo Radovin nalazi se 20 km zrane linije sjeverozapadno od Zadra. Oko crkve sv. Petra danas se nalazi seosko groblje. Kada je
spomenuto groblje po zavretku II. svjetskog rata bilo ureivano,
uniteni su mnogi grobovi kasnijega srednjeg vijeka pokriveni
ploamastecima. Osim toga, prigodom gradnje novih grobnica
stalno se nailazilo na starije grobove, koji su unitavani. Stariji sloj
grobova imao je kamenu grobnu arhitekturu, a bilo je i grobova u
obinim zemljanim rakama. Iz tih grobova spaena je samo jedna
naunica, koja se danas nalazi u Arheolokome muzeju u Zadru.
Kako je na groblju otkriveno nekoliko ulomaka ranokranske i
predromanike plastike, moe se pretpostaviti da je na istome
mjestu postojala ranokranska crkva, koja je bila u uporabi i tijekom srednjega vijeka.

ukraena dvostrukim zrnatim krunicama sa zrnatim rombovima
u sreditu, a meuprostor nasuprotno postavljenim zrnatim tro
kutiima; pr. 6,5 cm, du. jag. 2,5 cm (T. 298,2)
43. radui nepoznati poloaj
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu uva se par
eljeznih ostruga s nepoznatog poloaja u Raduiu.
Lit. Jelovina 1986.
94
a. par eljeznih ostruga s trnom rombinog presjeka; trnovi su pri

vrhu iljka ukraeni dvostrukim prstenastim rebrima; ostruni
krakovi zavravaju dvostrukim uicama; du. 12,5 cm, raspon iz
meu krakova 8,5 cm (T. 298,3)
44. smokovi glavica
Selo Smokovi smjeteno je na podruju Ravnih kotara u neposrednom zaleu Zadra. Na poloaju Glavica u istom selu registrirani su (J. Beloevi) ostaci srednjovjekovne crkve s grobljem u
njezinu okoliu, ali je nalazite intenzivnom obradom zemlje
gotovo u potpunosti uniteno. Iz razorenih grobova u Arheoloki
muzej u Zadru dospjele su 1964. god. etiri naunice, koje pripadaju razdoblju od 9. do 11. stoljea.
a. par bronanih kariica s tri koljenca od uvijene ice; 3,53,5 cm (T.
298,6)
b. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je na spoju
polutoptoena dvostrukom icom, a povrina joj je ukraena ia
nim koncentrinim krunicama s leitima za umetanje staklenih
uloaka, koji nedostaju; pr. 5,4 cm, du. jag. 2,3 cm (T. 298,4)
c. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena ar
kadama od glatke filigranske ice i nasuprotno postavljenim zrna
tim trokutiima; pr. 5,6 cm, du. jag. 2,4 cm (T. 298,5)
45. smrdelji kapela sv. lazara
(vinograd m. tomasovia)
Poloaj je smjeten istono od grobne kapelice sv. Lazara i seoskoga groblja. Godine 1896. Marun je otkupio 5 naunica sluajno
pronaenih u grobovima na tom poloaju. Iste se naunice spominju u popisu predmeta poslanih na konzervaciju u Mainz. Muzej
grada ibenika otkupio je godine 1949. s istog mjesta jo nekoliko
naunica, a zabiljeeno je da su pronaene u est grobova.
Potonje su pohranjene u Muzeju grada ibenika, a one koje bi se
trebale nalaziti u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika danas
nije mogue identificirati.
Lit. Marun 1998, 69, 89; Gunjaa 1989, 385388
nakit otkupljen godine 1949.
a. par pozlaenih srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode
su ukraene nasuprotno postavljenim zrnatim trokutiima i zr
natim rombovima; pr. 5 cm, du. jag. 2,2 cm (T. 299,1)
b. lijevani masivni srebrni prsten Dpresjeka; pr. 2,5 cm (T. 299,2)
a.
b.
c.
d.
e.
46. smrdelji nepoznati poloaji

U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika uva se vei broj nakitnih predmeta nepoznatih okolnosti otkria iz Smrdelja.
Lit. Jelovina 1976.
bronana kariica ravno odrezanih krajeva; 43,6 cm (T. 299,3)
bronani prsten od uvijene ice; pr. 2,2 cm (T. 299,4)
lijevana bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je po
sredini i na vrhovima naglaena plastinim rebrima ukraenim
pseudogranulacijom; du. jag. 1,7 cm (T. 299,6)
srebrna jagoda sljepooniarke ukraena arkadama od glatke fili
granske ice i gustom granulacijom; du. 2,5 cm (T. 299,7)
srebrna jagoda sljepooniarke ukraena arkadama od glatke fili
katalog
granske ice i nasuprotno postavljenim zrnatim trokutiima; du.

jag. 2 cm (T. 299,5)
f. naunica s dva nataknuta zrna od utoga stakla; vjerojatno su
izvorno bila tri zrna; zrna su bila fiksirana ovijenom icom omo
tanom izmeu njih u donjoj polovini karike; 22 cm (T. 300,2)
g. ulomak bronane naunice s tri okomito postavljene jagode; sa
uvana je donja jagoda s uicom na vrhu; karika je ovijena icom;
vis. 3,5 cm (T. 300,3)
h. ulomci recipijenta od jelenjeg paroka ukraenog izrezbare
nim trokutima i s rupama za vjeanje na vrhu i dnu; vis. 5 cm (T.
300,4)
47. solin nepoznata nalazita
U Arheolokome muzeju u Splitu uva se nekoliko nakitnih i drugih predmeta karakteristinih za groblja s kranskim nainom
pokapanja s podruja Solina. Okolnosti otkria ovih predmeta
nisu poznate.
Lit. ari 1993.
a. pozlaena srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je
ukraena arkadama od glatke filigranske ice ispunjenima gustom
granulacijom; du. jag. 2,6 cm (T. 301,1)
b. pozlaena srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je
ukraena arkadama od glatke filigranske ice ispunjenima gustom
granulacijom; du. jag. 2,3 cm (T. 301,1)
c. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena na
suprotno postavljenim zrnatim trokutiima; pr. 2,5 cm, du. jag.
1,1 cm (T. 301,2)
d. srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je ukraena na
suprotno postavljenim zrnatim trokutiima; pr. oko 3,5 cm, du.
jag. 1,5 cm (T. 301,3)
e. pozlaeno srebrno puce; puce je ukraeno pojasevima odijeljenim
dvostrukom nabranom filigranskom icom, naizmjenino ispu
njenima gustom granulacijom i zrnatim krunicama s kapljia
stim izdankom u sredini; pri vrhu ima uicu optonu zrnatim
vjeniem, a pri dnu limenu cjevicu u kojoj je bio stakleni ume
tak; 3,91,9 cm (T. 301,4)
f. pozlaeno srebrno puce; povrina puceta ukraena je arkadama od
glatke filigranske ice ispunjenima gustom granulacijom; na vrhu
ima uicu; 2,41,8 cm (T. 301,5)
g. ulomak srebrnog puceta; sauvana je gornja polutka ukraena
dvostrukim arkadama od nabrane filigranske ice i krupnim zr
nima; na vrhu se nalazi uica, 2,11,8 cm (T. 301,6)
h. recipijent od jelenjeg paroka u obliku nepravilnog tuljca, proire
nog prema vrhu; ukraen je urezanim rombovima formiranim od
vieprutih vrpca unutar kojih se nalaze manji rombovi ispunje
ni mreastim ornamentom; na gornjem, irem kraju ima rupice
kroz koje je bio provjeen; du. 8,2 cm, pr. veeg otvora 1,51,1 cm,
pr. manjeg otvora 1,20,9 cm (T. 301,7)
48. ipovljani nepoznati poloaj
S podruja ipovljana potjee jedna naunica za koju okolnosti
otkria nisu poznate. Naunica je pohranjena u Zemaljskome muzeju u Sarajevu.
Lit. remonik 1951, 260261
a. lijevana bronana naunica s psuedogranuliranim ukrasom u obli

ku grozda i dva koljenca na karici; 3,52,5 cm (T. 301,11)
49. opot nepoznati poloaj
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika uva se nekoliko
nakitnih predmeta koji potjeu iz opota, a vremenski pripadaju
horizontu s kranskim nainom pokapanja. Okolnosti njihova
otkria su nepoznate.
Lit. neobjavljeno
a. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je glatke i ne
ukraene povrine, a na spoju polutki naglaena je plastinim re
brom; pr. 3,8 cm, du. jag. 1,9 cm (T. 301,8)
b. nepotpuna srebrna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je
bila optoena vijencima od nabrane filigranske ice, pr. 6,4 cm (T.
301,9)
c. par lijevanih bronanih naunica s ukrasom u obliku grozda; 22,1
cm (T. 301,10)
50. unjevo selo nepoznati poloaj
Arheoloki muzej u Zagrebu uva naunicu otkupljenu godine
1989., za koju su okolnosti otkria nepoznate.
Lit. VinskiGasparini 1952, 19
a. zlatna sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je glatke i neu
kraene povrine, a karika je s jedne strane jagode ovijena icom;
privrivala se pomou uice i petlje; 42,8 cm, du. jag. 0,7 cm
(T. 302,1)
51. tribalj sv. marija
Poetkom 20. stoljea na terenu oko crkve sv. Marije u Triblju
pronaeni su grobovi s nalazima srednjovjekovnih naunica. Te
je naunice D. Gaparovi iz Triblja godine 1917. poklonio Arheolokom muzeju u Zagrebu, gdje se uvaju i danas. Novijim istraivanjima u okoliu crkve sv. Marije pronaen je vei broj grobova
zreloga srednjeg vijeka.37
Lit. Vinski 1949, 2627; Cetini 1998, 21
a. par bronanih sljepooniarki s jednom jagodom; jagode su glat
ke i neukraene povrine, a na spoju polutki naglaene plastinim
rebrom; pr. 3,6 cm, du. jag. 1,5 cm (T. 302,2)
52. uzdolje rude
U grobu jedne prapovijesne gomile pod gradinom Rude iznad
sela Uzdolja pronaena je jedna naunica, koja se uva u Muzeju
hrvatskih arheolokih spomenika.
Lit. Marun 1903, 42, br. 12
dom; jagoda je nataknuta na kariku s raskovanim Szavretkom;
pr. 2 cm, du. jag. 1 cm (T. 302,4)
37 Na podatku zahvaljujem kolegici mr. sc. eljki Cetini iz Pomorskog i

povijesnog muzeja u Rijeci.
95
53. varivode oranica mie beria

Godine 1898. od M. Beria iz Varivoda otkupljena je jedna eljezna ostruga, a 1898. u istom su grobu pronaene i dvije eljezne
strjelice, jedna raljasta, a druga na spodobu kopljaca. Navdno
iz istog groba preko V. Ardalia do Maruna je godine 1900.dospjela jedna bronana kopa. Naposljetku je godine 1903. u blizini spomenutoga groba na Berievoj oranici otkriven jo jedan
grob i u njemu dvije kope i etiri naunice. Naunice su prodane
nekom privatniku. U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika
uva se pronaena ostruga, ali i jo jedan par slinih ostruga te dijelovi garniture za zakopavanje za koje se navodi da su takoer iz
Varivoda, a o emu nema podataka u Marunovim zabiljekama.
Lit. Marun 1998, 89, 96, 109, 126; Radi 1989; Jelovina 1986.
a. eljezna ostruga dugog trna, kojemu je baza plastino zadebljana i
omeena prstenastim rebrima; tjeme ostrunog luka ukraeno je
popreno postavljenim plastinim rebrima; ostruni krakovi za
vravaju kalotastim ploicama ukraenima zrakastim linijama i s
jednom zakovicom; vis. 19, 5 cm, raspon izmeu krakova 8,5 cm
(T. 303,1)
b. eljezni jeziac ostrune garniture; 42,7 cm (T. 303,2)
c. eljezna kopa ostrune garniture; du. 4,5 cm, ir. 3 cm (T.
303,3)
d. par eljeznih ostruga dugakih trnova; trnovi imaju zadebljane i
dvostrukim plastinim rebrima omeene baze; ostruni krakovi
zavravaju kalotastim ploicama ukraenim zrakasto rasporee
nim linijama i s dvjema zakovicama; du. 18 cm, raspon izmeu
krakova 8,5 cm (T. 302,3)
54. vrlika nepoznati poloaj
U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu uva se eljezna ostruga nepoznatih okolnosti otkria.
Lit. Jelovina 1986.
a. eljezna ostruga s kratkim trnom oktogonalnog presjeka; ostru
ni krakovi zavravaju dvostrukim uicama; du. 13,5 cm, raspon
izmeu krakova 8 cm (T. 303,4)
55. nepoznata nalazita u sjevernoj
i srednjoj dalmaciji
1. bronana sljepooniarka s jednom jagodom; jagoda je glatka i neukraena, te nataknuta na kariku od uvijene ice; privrivala se
pomou uice i kvaice; 43,7 (T. 303,5)
2. nepotpuna bronana sljepooniarka s jednom jagodom od ovijene ice; du. jag. 1,8 cm (T. 303,6)
3. nepotpuna bronana sljepooniarka s etiri jednako velike jagode; jagode su na spoju polutki optoene nabranom filigranskom
icom; donja polovina karike izmeu jagoda ukraena je usporednim nizovima nabrane filigranske ice; 3,43,5 cm (T. 303,7)
4. nepotpuna bronana sljepooniarka s etiri jednako velike jagode; jagode su glatke i neukraene; donja polovina karike izmeu
jagoda ukraena je usporednim nizovima nabrane filigranske ice;
3,25,2 cm (T. 303,8)
5. pozlaena bronana jagoda sljepooniarke s etiri jagode; povrina jagode ukraena je arkadama formiranim od granula, a na vrhu
ima tri kapljiasta zrna; du. jag. 2,7 cm (T. 304,1)
96
6. srebrna jagoda sljepooniarke s etiri jagode; na spoju polutki

ukraena je nabranom filigranskom icom, a zavrava kapljiastim zrnom; vis. 1,8 cm (T. 304,2)
7. srebrna jagoda sljepooniarke s etiri jagode; na spoju polutki te
na krajevima ukraena je nabranom filigranskom icom, a zavrava kapljiastim zrnom; vis. 1,5 cm. (T. 304,3)
8. srebrna jagoda sljepooniarke s etiri jagode; na spoju polutki te
na krajevima ukraena je nabranom filigranskom icom, a zavrava kapljiastim zrnom; vis. 1,5 cm (T. 304,4)
9. prsten od bronanog lima po sredini obrua ukraen nizom iskucanih ispupenja; s obiju strana sredinjeg niza je po jedan niz
okruglih rupica; pr. 1,6 cm (T. 304,5)
1o. srebrni pozlaeni prsten s krino oblikovanim sredinjim proirenjem ukraenim s pet elija s umetnutim staklenim zrnima; elije
su optoene nabranim filigranom; obru je kaneliran; pr. 2,1 cm
(T. 304,6)
11. srebrni prsten s kupolastom krunom ukraenom viticama s krajevima izvijenim prema van i umetnutim zrnima; kruna je s obje
strane flankirana trima zrnima; obru je ukraen filigranskom
pletenicom; pr. 2,1 cm (T. 304,7)
12. srebrno puce ovalnog oblika; na spoju polutki optoeno je nabranom filigranskom icom; povrina je ukraena valovitim linijama
od aplicirane filigranske ice; pri dnu ima eliju u koju je umetnuto modro staklo; na vrhu ima uicu; vis. 3 cm (T. 304,8)
13. okrugla aplika od bronanoga lima ukraena iskucanim ispupenjima; du oboda ima rupice kroz koje se privrivala na odjeu;
pr. 2 cm (T. 304,9)
14. pet okruglih aplika od srebrnog lima ukraenih iskucanim ispupenjima; obod im je optoen filigranskom icom; uz obod
su i rupice kroz koje su se privrivale na odjeu; pr. 2 cm (T.
304,1011)
15. etiri okrugle aplike od srebrnog lima ukraene iskucanim ispupenjima; obod im je optoen filigranskom icom; uz obod su i rupice kroz koje su se privrivale na odjeu; pr. 2,2 cm (T. 304,12)
16. okrugla aplika od bronanoga lima ukraena iskucanim ispupenjima; du oboda ima rupice kroz koje se privrivala na odjeu;
pr. 2,3 cm (T. 305,1)
17. etiri okrugle aplike od bronanog lima ukraene iskucanim ispupenjima; du oboda imaju rupice kroz koje su se privrivale
na odjeu; pr. 2,2 cm (T. 305,2)
18. bronani lijevani dvodijelni privjesak; gornji okrugli dio ukraen
je pseudogranuliranom krunicom, a donji je u obliku stilizirane
ivotinjske glave; vis. 4,6 cm (T. 305,3)
19. bronani lijevani dvodijelni privjesak; gornji, okrugli, dio ukraen
je kaneliranim ljebovima, a donji, srcoliki, u obliku je stilizirane
ivotinjske glave; vis. 4,5 cm (T. 305,6)
20. bronani lijevani dvodijelni privjesak; gornji, okrugli, dio je izlizan pa se ukras ne raspoznaje, a donji, srcoliki, urezanim linijama
koje prate obrub; vis. 4 cm (T. 305,5)
21. donji dio bronanog lijevanog dvodijelnog privjeska; srcolikog je
oblika, a na vrhu ima uicu; izlizan je pa se ukras ne raspoznaje;
2,51,8 cm (T. 305,4)
22. gornji dijelovi triju bronanih dvodijelnih privjesaka; pr. 2 cm (T.
305,79)
Lit. neobjavljeno
ope znaajke grobalja
Poloaj grobalja
Veina grobalja na prostoru ranosrednjovjekovne Hrvatske bila je smjetena na povienim terenima uz rubove krakih polja. Budui da je rije o naseobinskim grobljima,
moe se pretpostaviti da su se naselja kojima su pripadala nalazila u njihovoj neposrednoj blizini. Povieni poloaji izabirani su zbog opasnosti od poplava, koje su na
nekima od ovih polja i danas uobiajene zbog toga to je dotok atmosferske i izvorske
vode vei od koliine koju mogu apsorbirati ponori. Na taj je nain ostalo sauvano
poljodjelsko zemljite znaajno za ivot stanovnika tih naselja.
Tako su na padinama uz rub Kosovog polja smjetena gotovo sva biskupijska groblja
(Bukorovia podvornica, Oranica Aima Popovia, Popovia dolovi, Braia podvornice, Crkvina). Veina grobalja na sinjskom (Hrvace, GlaviceIza Grede, LuaneBare,
BajagiBanova draga, CetinaTotii) i livanjskom podruju (Kablii Mali, Litane,
GrboreziMramorje, Prisap, PodgradinaReetarica) smjetena je takoer na izbreinama, padinama ili pristrancima polja ili plodnih dolina. Na terasi uz sjeverni rub
pitomog Rodaljikog polja nalazi se groblje u istoimenom selu na poloaju Ogradice,
a na periferijama polja i padinama blagih uzvienja takoer su i mnoga ravnokotarska
groblja (PridragaGoriina, StankovciKlaria kue, KaiRazbojine, KaiGrede),
kao i niz ostalih nalazita o kojima je ovdje rije (Greblje na kosi iznad Ostrovikog
polja, Debeljak u Smrdeljima, Gorica u vinodolskim Stranama, RudiiGrebnice u
Glamokom polju i dr.). Na to ukazuju toponimi poput brig, briina brdina (Brig
na Zduu kraj Vrlike, Briina u Otoku i Luanima kraj Sinja, Brdina na kojoj je poloaj Grede u Kaiu), kosa ( LjubaKosa, KosaVrpolje), gorica i goriina (GoricaStrane, GoriinaPridraga), a takoer i podvornica, to se odnosi na zemljite
koje se prua ispod seoskih kua smjetenih na pristrancima i padinama uz rub polja.
Znaajan razlog za izbor poloaja takoer je bila blizina vode. Osim rijenih tokova koji
se pruaju du veine krakih polja, vana su i nepresuna vrela vode. U blizini lijeve obale
Cetine su poloaji na Vukovia mostu u Koljanima i Podvornicama u Biteliu. Na uzvienju
iznad potok Kukelj i Jasenak u Smrdeljima bilo je ukopano veliko groblje na Debeljaku, a
na padini koja se sputa prema potoku Dubraina, groblje na Gorici u vinodolskim Stranama. Nedaleko od izvora rijeke Bistrice smjestilo se groblje Sv. Ivo u Livnu, a u neposrednoj
blizini izvora rijeke Jadro groblje na Majdanu u Solinu. U blizini nepresunih vrela vode
razvila su se groblja na Mastirinama u Kaiu, Vrbici u Graacu, Vrbici u Piramatovcima,
Zduu kraj Vrlike, Lepinu u Bijaima i Bukorovia podvornici u Biskupiji.
Pojedina groblja smjetena su na platoima uz plitke obale pjeanih zaljeva; tu
na prvome mjestu treba izdvojiti drijac u Ninu, a potom i dva groblja u jugoistonom dijelu uvale Stara Povljana na Pagu.
Pronalazimo ih i na uzvienim platoima po sredini plodnih ravnokotarskih polja
(KaiMaklinovo brdo) i dolina (SmiliKulica, Biljane Donje Trljuge / Prine)
ili na pjeanim humcima (KaiGlavurak, Gomilica u Staroj Povljani na Pagu).
Pri izboru mjesta za groblje znaajnu ulogu igraju i poloaji na kojima su u
ranijim razdobljima bila ukopita ili pak ostaci profanih ili sakralnih graevina. U
nekoliko sluajeva groblja na redove ukopana su u prapovijesne humke. Na Materizi u Ninu groblje je bilo smjeteno u periferiji humka s njegove jugoistone i
sjeverozapadne strane, a na Kosi i Krnezi u Ljubau, Rudeu u Uzdolju, te Livada-
99
Sl. 27 lijevo drijac u Ninu

Sl. 28 desno Grebine u Naklicama (ranosrednjovjekovno groblje u eljeznodobnoj gomili)
ma u Konjskom polju grobovi su bili ukopani u humak. Groblje na Grebinama u

poljikim Naklicama razvilo se na eljeznodobnoj ranorimskoj gomili.
Na ostacima ilirske nekropole smjeteno je groblje na drijcu, te groblje na
Gornjem Vrtlu u Tugarima u Poljicima. Pojedinani grob na Mrdakovici u iben
skom Zatonu otkriven je u sklopu ilirske i kasnije antike nekropole. Nad ostacima rimskih ili kasnoantikih nekropola razvila su se groblja na poloajima Trljuge / Prine u Biljanima Donjim, Ardalia kue u evrskama, Belii u Potravlju,
Vratnice na Bribirskoj glavici i upljaja u Ivoevcima. Potonja dva nalazita na
prostoru su antike Varvarije, odnosno Burnuma. Groblje Glavurak u Kaiu djelomino je preslojilo stariju nekropolu iz razdoblja kasne antike i seobe naroda.
U ostacima antike ili kasnoantike arhitekture smjestila su se groblja na Po
povia dolovima u Biskupiji, Orliu (njive Dujakovi / Jovii) i Podrebau u Stan
kovcima. Na razini antikog Nina je groblje koje prethodi izgradnji crkve sv. Kria.
Nad ostacima rimske i starokranske arhitekture su i groblja na Majdanu u Solinu,
Groblju na Bribirskoj glavici, Spasu u Kninu i Mastirinama u Kaiu. Groblja na poloajima Reetarica u Podgradini, Sv. Ivo u Livnu, Crkvine u Klapavicama i Crkvina u
Cisti Velikoj kraj Imotskog ukopana su u ostatke arhitekture starokranskih crkava.
Ve od 9. stoljea zapoinju se razvijati i groblja uz crkve. U prvoj fazi takvi su ukopi namijenjeni iskljuivo pripadnicima najvieg drutvenog sloja iz kojeg potjeu upravo naruitelji
i donatori spomenutih crkava i njihova kamenog interijera. Taj sloj grobova jasno je uoljiv
na Crkvini u Biskupiji, Crkvini u Koljanima, Muu Gornjem i Gradcu Drnikom. Premda uz
crkve ova se groblja u poetnoj fazi takoer formiraju po principu grobalja na redove.
Veina ostalog stanovnitva i dalje se ukapa na obinim grobljima na redove. Taj
e se obiaj zadrati i tijekom itavog 10. stoljea, pa i do sredine 11. stoljea.
100
Veliina i oblik grobalja, orijentacija grobova

O veliini i obliku grobalja na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske teko je, s
obzirom na stupanj istraenosti, donijeti konane zakljuke. Takoer treba imati
u vidu da je najvei broj ovih grobalja ili samo djelomino istraen ili u veoj
mjeri uniten jo prije arheolokih istraivanja. No osnovni princip po kojem
se ona razvijaju i na kojem se temelje, jest nizanje grobova u donekle pravilnim
redovima u pravcu zapadistok s veim ili manjim otklonima k jugu ili sjeveru.
Nepravilnosti koje se zamjeuju u redovima uvjetovane su odreivanjem orijentacije svakoga pojedinog groba prema toki izlaza sunca na dan ukopa. Otkloni
od smjera zapadistok, meutim, uvijek su u okviru krajnjih toaka obzora u
kojima sunce izlazi i zalazi u doba ljetnog i zimskog solsticija.
Na nekoliko nalazita registrirani su i drugaije orijentirani grobovi. U okviru
grobalja s poganskim znaajkama pokapanja u pravcu sjeverjug ili jugsjever
orijentiran je grob 11 na Klaria kuama u Stankovcima, grobovi 31 i 54 na Maklinovu brdu u Kaiu, grobovi 1 i 10 na Gluvinim kuama u Glavicama te grob
otkriven u Lioviima u Vuipolju.
Ti se grobovi ni nainom oblikovanja rake ni inventarom ne razlikuju od ostalih istovremenih grobova na spomenutim grobljima. Orijentacija sjeverjug ili
jugsjever u veoj je mjeri prisutna u okviru romanoslavenskih grobalja 7. i 8.
stoljea u unutranjosti Istre, te u okviru grobalja kulture KalajaDalmaces (KomaniKruje) u Sjevernoj Albaniji. Ni na navedenim podrujima kod takvih se grobova
ne zamjeuju nikakve razlike u odnosu na veinu uobiajeno orijentiranih grobova.
Na Materizi u Ninu svi se grobovi orijentiraju prema humku u ijoj su periferiji
ukopani pa se tako uz orijentaciju zapadistok pojavljuje i ona istokzapad.
Sl. 29 lijevo Glavice kraj Sinja (poloaj Jojine kue) primjer groblja na redove
Sl. 30 desno Glavice kraj Sinja (poloaj Gluvine kue I) primjer groblja na redove s razliito orijentiranim
grobovima
101
38 Premda nije rije o sustavno

istraenom nalazitu, iz zabi
ljeki fra Luje Maruna moe se
zakljuiti da na tom poloaju, a
ni u neposrednoj blizini gdje je
nainjeno nekoliko kontrolnih
sondi, nije bilo vie grobova.
102
Orijentacija sjeverjug zamijeena je i na nekoliko grobalja s kranskim nainom pokapanja; na Gredama u Kaiu (13 grobova), na Kosi u Vrpolju (12 grobova) i na Vinogradinama u Radainovcima (3 groba). U sluaju Greda i Kose razlog
je vjerojatno iznimno nepovoljna konfiguracija terena. Isto se moe ustvrditi i za
poloaj Vratnice na uskom pristranku zapadne padine Bribirske glavice, gdje se
pojavljuju grobovi orijentirani u pravcu istokzapad i sjeverjug.
Broj grobova na pojedinim grobljima veoma je razliit i preteito se kree u
rasponu od 2030 do najvie 150200 grobova, podjednako u horizontu s poga
nskim i s kranskim nainom pokapanja. Najvee dosad istraeno groblje, s ukupno 334 groba, i to preteito s poganskim znaajkama pokapanja, jest drijac u
Ninu. Veeg su opsega, vjerojatno s oko stotinu grobova, svakako bila i unitena
ili djelomino istraena groblja na Razbojinama u Kaiu, kod koriaTubia
kua u Morpolai i Zduu kraj Vrlike, koja pripadaju istom horizontu. Groblje na
Maklinovu brdu u Kaiu bilo je sigurno neto vee od 55 sauvanih i istraenih grobova, a barem pedesetak grobova (od kojih je sustavno istraeno samo 13)
moe se pretpostaviti i na Klaria kuama u Stankovcima kraj Benkovca te Kulici
u Smiliu. U horizontu s poganskim znaajkama pokapanja pojavljuju se i posve
mala groblja, sa samo nekoliko ukopa, poput Vukovia mosta u Koljanima (3)38 ili
pak Oranice Aima Popovia (2) i Popovia dolova u Biskupiji (4), pa i pojedinani
ukopi (TriljSv. Mihovil, OtokBriina, ZatonMrdakovica).
Podjednak je broj ukopa i u okviru grobalja koja sadravaju grobove s poganskim i s kranskim nainom pokapanja. Najvee dosad istraeno takvo groblje
jest ono na Gorici u Stranama, s dvjestotinjak grobova, te potom groblje u Ostrovici, s ukupno 115 grobova. Na groblju u Glavicama (Poljaci iza Grede) dosad je
istraeno ukupno 78 grobova, ali je znatan broj grobova na istraenom dijelu
prethodno uniten te se moe pretpostaviti da ih je bilo oko 120. Stotinjak grobova svakako je bilo i na Braia podvornicama u Biskupiji te Debeljaku u Smrdeljima. Vjerojatno je, budui da je teren prethodno bio devastiran, i broj grobova
na Trljugama (Prine) u Biljanima Donjim bio neto vei od istraenih 27. Na
Barama u Luanima kod Sinja otkriveno je ukupno 25 grobova.
Meu grobljima na redove s iskljuivo kranskim nainom pokapanja najve
a su ona na Gajinama u Katel Suurcu (160 grobova), Gredama u Kaiu (149
grobova), Glaviinama u Mravincima (130 grobova), Vratnicama na Bribiru (123
groba), Kosi u Vrpolju (123 groba), Vrbici u Piramatovcima (120 grobova), te Majdanu u Solinu (oko 100 grobova). Manjeg su opsega groblja Groblje na Bribiru (59
grobova), BijaiStombrate (54 groba), BijaiLepin (42 groba), PridragaGoriina (32 groba), DaniloEraci (32 groba) i Konjsko poljeLivade (27 grobova).
S obzirom na broj grobova naa se groblja mogu uvrstiti u skupinu malih grobalja
na redove kakva se na Zapadu, ali preteito u srednjoj Europi, pojavljuju u kasnomerovinkom razdoblju i zamjenjuju velika groblja na redove, s tisuu i vie grobova.
Na svim veim grobljima s poganskim znaajkama pokapanja moe se zamijetiti izrazito grupiranje grobova. Te manje ili vee skupine grobova odraz su
nastojanja da se porodino povezani pojedinci pokopaju to blie jedni drugima,
to je odraz rodovskoporodine strukture najranijega hrvatskog drutva. U vezi
s tim je i na nekoliko mjesta zamijeen sluaj izrazitog odjeljivanja pojedinih
skupina grobova. U Glavicama kod Sinja pet skupina grobova smjetenih du sjevernog pristanka tzv. Grede meusobno je odijeljeno u razmaku od 50 do 100
m (Gluvine kue I, Gluvine kue II, Liske, Jojine kue, Kongor). Ista se situacija
nasluuje na jo nekoliko nalazita na sinjskom podruju: BiteliPodvornice,
Jabukakua A. Krce, JasenskoKraljeva ograda. Na osnovi zabiljeki fra Luje
Maruna slino se moe pretpostaviti i za poloaj Braia podvornica u Biskupiji
(Tatomira bae, Braia podvornica, Brkljaina oranica, Braia jezero).
Sl. 31 lijevo
Sl. 32 desno
39 Beloevi 1980, 7071.
Dubravice kraj Skradina groblje na redove s grobovima s kamenom i drvenom arhitekturom

Sv. Lovre u ibenskom Donjem polju primjer groblja uz crkvu
Stoga se, rezimirajui izneseno, sva naa groblja mogu odrediti kao mala naseobinska i rodovskoporodina groblja na redove. S obzirom na analogije na
drugim slavenskim podrujima (jer takvim podacima za veinu naih grobalja
ne raspolaemo), moe se pretpostaviti da se na njima pokapaju zajednice koje
se sastoje od jedne velike obitelji ili nekoliko njih povezanih vrim ili slabijim obiteljskim vezama.
Groblja uz crkve na kojima se ukapa ve od 9. stoljea takoer se u toj svojoj
poetnoj fazi razvijaju po principu grobalja na redove. Tek u zrelom i kasnom
srednjem vijeku ovaj se obiaj naputa te cilj postaje ukopati se to blie sakralnom objektu. Stoga su i orijentacije grobova razliite.
Obiljeavanje grobalja i grobova

Dosad ni u jednom sluaju nije zapaeno vanjsko obiljeavanje ukopita ili pojedinoga groba. Na drugim slavenskim podrujima uz groblja na redove uobiajeni
su i ukopi u zemljane humke, i to iskljuivo u horizontu s poganskim znaajkama
pokapanja, a smatra se da je ovaj obiaj vezan uz pogansku religiju. Ve smo naveli da su i kod nas u nekoliko sluajeva registrirani ukopi u prapovijesne tumule i
zemljane ili pjeane humke (Gomilica u Staroj Povljani na Pagu, NinMateriza,
LjubaKosa i Krneza, KaiGlavurak, Konjsko poljeLivade, NakliceGrebine, UzdoljeRude). Ukapanje u humcima opirnije je razmatrao J. Beloevi,
nastojei odgovoriti na pitanje moe li se ta pojava na naem podruju povezati sa
iroko rasprostranjenim slavenskim obiajem podizanja zemljanih humaka nad
grobovima.39 Autor je ukazao i na niz neistraenih humaka na privlakom poluotoku i irem ninskom podruju (Pekinica, Straa, Materize) te u Suhovarama.
Premda dosadanji rezultati istraivanja ne pruaju dovoljno podataka za tonije
zakljuke, ustvrdio je da se prapovijesni tumuli kao lokacije za groblja odabiru
vjerojatno zbog potivanja starijega kultnog mjesta, te nema dokaza da su na na-
103
40
41
42
43
44
45
46
47
Gunjaa 1989, 393395.

Miloevi 1998, 7475.
Miloevi 1998, 172.
Miloevi 1998, 179.
Miloevi 1998, 271.
Miloevi 1998, 274275.
Miloevi 1998, 299.
To je ujedno i tumul s najvie
zemlje (70 posto) na ovom
podruju.
48 Zekan 1995, 325.
em podruju nad ranosrednjovjekovnim grobovima nasipani humci. Naprotiv,

grobovi su ukopani u ve postojee humke, to potvruju i novija istraivanja.
Jedino su grobovi na Materizi u Ninu na neki nain u odnosu prema humku, odnosno ukopani su tako da glave pokojnika budu usmjerene prema humku. Na
istome mjestu, meutim, pronalazimo tri groba kasnoga srednjeg vijeka ukopana
u sam tumul u njegovu vrhu. To je openito karakteristino za grobove kasnoga
srednjeg vijeka u prapovijesnim tumulima, poput sluaja na Matijevia greblju
u Smrdeljima,40 gdje su ukopani u povrinski sloj. Isto je zabiljeeno u nekoliko
sluajeva na prostoru Cetinske krajine; na Milaevoj gomili uz put koji iz Cetine
vodi prema Kijevu,41 na Balajia gomili u Bajagiu,42 na seoskom groblju u Gljevu,43
na Orlovcu (Bisko) iznad kanjona rijeke Cetine,44 te na poloajima Pisak i Pitet u
Budimirima uz dananju cestu TriljImotski45 kao i na Vrandolcu, nedaleko od
zaseoka Tokii na Tijarici.46
to se, pak, naih grobalja tie, veoma zanimljiv sluaj zabiljeen je na Livadama u Konjskom polju. Grobovi su ondje ukopani u samo dno tumula i poslagani
u pravilnim redovima, pa se moe rei da je rije o uobiajenom groblju na redove. Prapovijesni tumul kao ukopino mjesto odabran je iskljuivo zbog veoma
krevitog terena, koji je uz to dio godine poplavljen, pa je stoga bilo teko pronai
pogodno mjesto za pokapanje mrtvih.47
Osim toga, radi se o groblju s kranskim nainom pokapanja, pa se izbor tumula kao lokacije ne moe tumaiti poganskim slavenskim obiajima. Kristijaniziranom horizontu takoer pripadaju i grobovi ukopani u eljeznodobnu ranorimsku gomilu na Grebinama u Naklicama.48
Grobovi nisu imali nikakvih vanjskih obiljeja, bez obzira na nain oblikovanja grobne rake. U novije je vrijeme, meutim, na nekoliko nalazita na podruju Cetinske krajine, u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja, uoena
osebujna pojava obiljeavanja grobova kriem. Rije je o grobovima u obliku
sanduka, koji su nainjeni od okomito postavljenih kamenih ploa s kamenim
pokrovom i dnom. Krievi su urezani na dononicama ili uzglavnicama, odnosno jednima i drugima, a zastupljeni su grki (crux quadrata), Andrijin (crux de-
Sl. 33 Livade u Konjskom polju primjer groblja na redove ukopanog u bronanodobni tumul
104
49 Miloevi 1985, 291.

50 Miloevi 1998, 168.
51 Miloevi 1998, 55; Petrinec
2002, 222, 246.
cussata) i malteki kri. Oni se pojavljuju u raznim inaicama; grki krievi u

veem broju sluajeva na vrhovima hasti imaju urezane istostranine trokute ili
im se krajevi ravaju u obliku granica. Dosad su ovi krievi registrirani unutar
nekoliko grobova na Barama u Luanima,49 na poloaju RadanueVukov potok
u Hrvacama,50 u Otoku, Turjacima, Trilju, na poloajima Gluvine kue i Gluvine
kue II u Glavicama, te na poloaju Poljakovih kua u istom selu.51 S obzirom da
je rije o grobovima koji se na osnovi nalaza mogu vremenski opredijeliti u rani
stupanj horizonta s kranskim nainom pokapanja, miljenja smo da je urezanim krievima oznaena upravo kranska pripadnost pokojnika. S obzirom da su
sva nalazita smjetena u okolici Sinja i da sline oznake nisu registrirane nigdje
drugdje na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske, mora se pretpostaviti da je
rije o lokalnom obiaju tamonjega stanovnitva.
Poloaj i broj pokojnika u grobu

Bez obzira na to je li rije o grobljima s poganskim ili kranskim nainom pokapanja, u najveem broju sluajeva u grobu je ukopan samo jedan pokojnik, polegnut, u ispruenom poloaju i s rukama ispruenim niz tijelo, te s glavom na
zapadu, a samo iznimno na istoku, sjeveru ili jugu, o emu je ve bilo rijei u vezi
s orijentacijom grobova.
Veoma rijetko ruke su poloene na bedrenim kostima, zdjelici ili trbuhu, a
noge su katkad povijene u koljenima ili prebaene jedna preko druge. Poremee
nost kostiju moe biti prouzroena tkaninom u koju su pokojnici bili umotani,
uporabom lijesa ili potiskom zemlje.
Sl. 34 lijevo Uobiajeni nain ukopa pokojnika u ranosrednjovjekovnom grobu s kamenom

arhitekturom
Sl. 35 desno Grob s dva nasuprotno orijentirana pokojnika
105
52 Szke 1992, 56.
106
Pojavljuju se i grobovi s veim brojem ukopanih. U okviru grobalja s poganskim znaajkama pokapanja radi se iskljuivo o istovremenom ukopu dvaju pokojnika i dosad nije zabiljeeno viekratno ukapanje u iste grobove. Grobovi s
dva istodobno ukopana pokojnika registrirani su na drijcu u Ninu (27), Materizi
u Ninu (2), Maklinovu brdu u Kaiu (2), Kulici u Smiliu (1) i u starijem sloju
groblja na Jojinim kuama u Glavicama kraj Sinja (1). Tri istodobno ukopana pokojnika pronalazimo u grobu 322 na drijcu u Ninu i u grobu otkrivenom na poloaju kue A. Krce u Jabuci kod Sinja. Najee su zajedno ukopane odrasle osobe
razliitog, ali katkad i istog spola ili odrasla osoba i dijete. Budui da za veinu
naih nalazita takvim podacima ne raspolaemo, moe se, na osnovi analogija
na drugim slavenskim podrujima, pretpostaviti da se u takvim sluajevima radi
o obiteljskim ukopima (otac, majka, dijete) ili o srodnicima u prvoj liniji (majka
i dijete, brat i sestra).52 Kada su u pitanju trojni ukopi (mukarac, ena, dijete),
zanimljive podatke donose arapski putopisci Ibn Rusta i Gardizi, koji su na nekim slavenskim podrujima zabiljeili obiaj tzv. posmrtnog pira, odnosno troje
ukopanih, koji nisu ni u kakvom srodstvu i udrueni su nakon smrti. Sluajevi
dvaju istodobno ukopanih, ali suprotno orijentiranih pokojnika registrirani su u
grobu 180 na drijcu u Ninu i grobu 10 na Maklinovu brdu u Kaiu. Na drijcu
je rije o zajednikom ukopu mukarca i ene, dok je spol pokojnika s Maklinova
brda nepoznat.
Premda i u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja prevladavaju grobovi sa samo jednim ukopanim pokojnikom, ovdje su znatnije zastupljeni dvojni
grobovi. U manjem broju rije je o istovremeno ukopanim pokojnicima; takvi su
grobovi registrirani na Lepinu (Piina) u Bijaima (2), Vratnicama na Bribiru (2),
Livadama u Konjskom polju (2) te u nekoliko sluajeva na Gorici u Stranama,
Glaviinama u Mravincima, Gajinama u Katel Suurcu i Vrbici u Piramatovcima.
Na potonja dva groblja pronalazimo i istovremene ukope dvaju suprotno orijentiranih pokojnika. No na grobljima s kranskim nainom pokapanja u velikom
broju sluajeva registrirano je naknadno koritenje istih grobova. Za Glaviine u
Mravincima Karaman donosi podatak o grobovima s dva pravilno orijentirana
pokojnika, koji su poloeni jedan iznad drugoga. Ista je situacija i u mlaem sloju
grobova na oba poloaja uz Gluvine kue u Glavicama kod Sinja, te na groblju
Gornji vrtal u Tugarima, gdje su jedan iznad drugoga pokopana po dva i tri, a
katkad i etiri pokojnika. U grobu 66 na Vratnicama na Bribiru takoer su jedan
preko drugog poloena dva pokojnika. No znatno je ei obiaj da se kosti ranije
ukopanog pokojnika sklanjaju i nakon ukopa drugog pokojnika u hrpi skupljaju
uz rub grobne rake, ispod njegovih nogu. Taj je obiaj zapaen u 11 sluajeva na
Lepinu u Bijaima, u 8 sluajeva na Vratnicama na Bribiru, te u veem broju sluajeva na Gredama u Kaiu i Gorici u Stranama, kao i u sluaju groba koji je na
Vrbici u skradinskom Graacu istraio L. Marun. Premda, na alost, ne raspola
emo takvim podacima, i ovdje se vjerojatno radi o osobama koje su u srodstvu,
pa bi se takve grobnice mogle oznaiti kao obiteljske. Na meusobnu bliskost,
odnosno srodstvo ukopanih upuuju i pojedini primjeri grobova s kamenom
arhitekturom, gdje dva groba imaju jednu zajedniku oblonicu. Takvi su dosad
zabiljeeni na Glaviinama u Mravincima, Majdanu u Solinu, Kosi u Vrpolju i Vrbici u Piramatovcima. Izvan prostora ranosrednjovjekovne Hrvatske osobito je
zanimljiv sluaj triju grobova meusobno povezanih oblonicama na Brecu kod
Buzeta u Istri.
Oblik i vrsta grobova

Grobovi u obinim zemljanim rakama djelomino obloeni kamenom
Zidane grobnice
Navedeni se tipovi na gotovo svim grobljima s poganskim znaajkama pokapanja pojavljuju zajedno i pripadaju istom sloju ukapanja, a s obzirom na inventar
meu njima nema kulturne niti kronoloke razlike.
Ukopi u obinim zemljanim rakama bez tragova bilo kakvog oblaganja ili lijesa
karakteristini su iskljuivo za horizont s poganskim znaajkama pokapanja. Ovom tipu pripada veina grobova na Materizi u Ninu, te dio grobova na
grobljima Nindrijac, KaiMaklinovo brdo, StankovciKlaria kue, PodgradinaReetarica i Sv. IvoLivno kao i pojedini grobovi u starijim slojevima ukopita na Mramorju u Grborezima, Gorici u Stranama, Jojinim kuama
u Glavicama, Dubravicama kod Skradina i uz crkvu sv. Kria u Ninu. Obine
zemljane rake navode se i kod brojnih devastiranih, nesustavno ili djelomino istraenih grobalja ili su zamijeene prigodom rekognosciranja; Rudii kod
Glamoa, Kninsko poljeGugine kue, BiskupijaBraia podvornice, BiskupijaPopovia dolovi, OrliMontijeva oranica, TopoljeJaramazova kua,
KoljaneVukovia most, VrlikaZdu, KijevoPrinolom, HrvaceKrtelj,
SmrdeljiDebeljak, Morpolaa koria / Tubia kue, Stara PovaljanaGomilica, KaiGlavurak, KaiVlaine i Radovin.
Ukopi u obinim zemljanim rakama karakteristini su na irokom europskom prostoru tijekom velike seobe naroda i openito u ranom srednjem vijeku,
a osobito na podrujima naseljenim Slavenima.
Grobovi u obinim zemljanim rakama djelomino
obloenim kamenom
U horizontu s poganskim znaajkama pokapanja takoer su veoma este obine
zemljane rake djelomino obloene kamenom, najee samo s nekoliko kamenova iznad glave i ispod nogu pokojnika ili na bonim stranama rake; dosad su
registrirane na Gorici u Stranama, Materizama i drijcu u Ninu, na Maklinovu
brdu u Kaiu, na poloaju Trljuge / Prine u Biljanima Donjim, na Vrbici u Graacu kraj Skradina, Oranici Aima Popovia i Popovia dolovima u Biskupiji, te u
starijem sloju grobova na Jojinim kuama u Glavicama i uz crkvu sv. Kria u Ninu.
Kod ovog tipa grobova u velikom broju sluajeva i gotovo na svim navedenim
nalazitima zabiljeeni su tzv. kameni jastuci, odnosno kamene ploe postavljene
ispod glave pokojnika. Taj obiaj zabiljeen je i kod drugih slavenskih naroda na
prostoru srednje i jugoistone Europe, kao i u okviru romanoslavenskih groba-
107
Sl. 36 lijevo
Sl. 37 desno
Grob u obinoj zemljanoj raci

Grob s ostacima drvene oplate i ugaonih kolaca
lja 7.8. stoljea u unutranjosti Istre. U grobu 11 na Jojinim kuama u Glavicama

kraj Sinja ispod glave pokojnice umjesto kamene ploe bila je stavljena vjerojatno
tekstilna prostirka od koje su se sauvale kositrene cjevice i alke. Kod grobova
ovog tipa u vie je sluajeva zabiljeeno i prekrivanje pokojnika kamenim ploama, koje su poloene izravno na prsa ili noge; na Gorici u Stranama, na drijcu u
Ninu, na Maklinovu brdu u Kaiu, na Gluvinim kuama u Glavicama i na Vrbici
u Graacu.
Ovaj tip grobova takoer je karakteristian iskljuivo u horizontu s poganskim
obiljejima. Meu njima se razlikuju oni s drvenom oplatom kao oblogom zemlj
ane rake i oni kod kojih su uporabljeni drveni ljesovi. Drvene oplate, odnosno
rake obloene daskama utvrene su u nekoliko sluajeva na Gorici u Stranama,
u dva sluaja u Glavicama kod Sinja i u etiri sluaja u Dubravicama kod Skradina. Osobito je zanimljiva drvena konstrukcija unutar groba 33 u Dubravicama s
oblim drvenim stupovima uglavljenim u uglovima i po sredini rake i drvenom
ploom kao pokrovom.
U 20 grobova na drijcu, u nekoliko grobova na Greblju u Ostrovici i u grobu 88
na Crkvini u Biskupiji pronalazimo, pak, drvene ljesove zbijene eljeznim avlima.
Drveni ljesovi registrirani su jo kod svih grobova ranoga sloja juno od bazilike
na Crkvini, na poloaju Braia podvornice u istom selu, zatim na poloaju koriaTubia kua u Morpolai, Vukovia mostu u Koljanima i u Sultanoviima kod
Bugojna. Ljesovi na Braia podvornicama i lijes u grobu 1 na Crkvini u Koljanima
nisu bili zbijeni avlima, ve su na sastavcima oblijepljeni ukastobijelom glinom,
dok za ostala nalazita ne raspolaemo detaljnijim podacima.
Obiaj ukapanja u drvenim ljesovima takoer je veoma zastupljen na razliitim
podrujima tijekom velike seobe naroda. Razne vrste drvenih oplata i konstrukcija
108
53 Hrub 1955, 5667.; Ss
1963, 4449.
kao i ljesova i sarkofaga nainjenih od drveta registrirane su na podruju Moravske i Transdanubije, osobito u znaajnim kneevskim sreditima Star Msto i
Zalavr, gdje se pojavljuju u velikom broju inaica.53
Grobovi udubljeni u prirodnoj litici dosad su registrirani samo u dva sluaja, na
Mrdakovici u Zatonu kraj ibenika i na poloaju Liske u Glavicama kod Sinja. Ti
su grobovi imali pokrove od nepravilnih kamenih ploa.
Ovaj tip groba u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja pojavljuje se u
manjem broju. U pojedinim sluajevima rake su obloene samo jednim redom
kamena (npr. grobovi 27 i 29 na Materizi u Ninu, GoricaStrane), a znatniji je
broj onih s ogradom od nekoliko redova uslojenog kamena bez uporabe vezivnog
materijala. Pronalazimo ih na grobljima StankovciKlaria kue, RodaljiceOgradice, Biljane Donje Trljuge / Prine i OstrovicaGreblje, a prema zabiljekama
L. Maruna takvu su oblogu imali grobovi na poloaju Ardalia baa u evrskama
i pojedini grobovi na Debeljaku u Smrdeljima. Navedeni grobovi uglavnom su
bez pokrovnih ploa, osim u jednom sluaju, na Ogradicama u bukovikim Rodaljicama, ali je tu rije o kombinaciji suhozidne ograde i okomito postavljenih
kamenih ploa.
Veoma su brojno zastupljeni grobovi s rakama obloenim okomito postavljenim
kamenim ploama, s pokrovom od kamenih ploa i ponekad s poploanim dnom.
Grobovi ovog tipa utvreni su na sljedeim grobljima: KaiRazbojine, SmiliKulica, Biljane DonjeTrljuge / Prine, Liane OstrovikeNimci, Dubravice
kod Skradina, Vrbica u Graacu kod Skradina, BajagiBanova draga, GlavicePoljaci, GlavicePojakove kue, JabukaKua A. Krce, JasenskoKraljeva ograda,
OtokBriina, CetinaTotii, HrvaceKrtelj, BiteliPodvornice, PotravljeBelii, VuipoljeLiovii i LuaneBare. Ponekad su oblone i pokrovne ploe pravilno obraene tako da je zapravo rije o tipu groba u obliku kamene krinje. To
osobito dolazi do izraaja na pojedinim grobljima s podruja Cetinske krajine, gdje
je ovaj tip najei, ali i na ravnokotarskim nalazitima u Kaiu i Smiliu.
U nekoliko sluajeva u Dubravicama kod Skradina kao i u sluaju groba u Biteliu zapaeno je da su ploe na sastavcima oblijepljene ukastobijelom glinom,
a kod jednog od grobova na Vrbici u Graacu kao vezivo je upotrijebljena buka.
Tip groba u obliku kamene krinje na podruju Dalmacije poznat je jo od ilirskih
vremena, te u antikom razdoblju, pa ga preuzimaju i novonaseljeni Slaveni. U
mlaem horizontu s kranskim znaajkama pokapanja ovaj e oblik groba biti
prevladavajui.
109
Sl. 38 lijevo Grobovi od pravilnih kamenih ploa u obliku sanduka

Sl. 39 desno Grobovi djelomino ukopani u liticu
Zidane grobnice
U horizontu s poganskim znaajkama pokapanja dosad su u nekoliko sluajeva registrirani ukopi u kamene zidane grobnice, koje su ponekad presvoene, a ponekad
prekrivene kamenim ploama. etiri presvoene zidane grobnice otkrivene su na
Crkvini u Biskupiji. Nedavno provedenim revizijskim arheolokim iskopavanjima
nedvojbeno je, s obzirom na njihovu orijentaciju i stratigrafiju nalazita, utvreno
da su te grobnice dio groblja na redove koje prethodi izgradnji bazilike, a kojem
pripadaju i grobovi s ukopom u drvenom lijesu. Na podruju sela Biskupije istovjetne
je grobnice na poloajima oranice Aima Popovia i Popovia dolovima zamijetio L.
Marun. I potonje pripadaju manjim grobljima na redove kod kojih su zabiljeeni i
ukopi u obinim zemljanim rakama. Bitno je naglasiti da u navedenim sluajevima nije rije o sekundarnoj uporabi starokranskih grobnica premda su ponegdje
zamijeeni i takvi primjeri (Sv. Ivo u Livnu, Crkvine u Cisti Velikoj).
Na Crkvini u Koljanima takoer su registrirani ukopi u presvoenim zidanim
grobnicama, ali budui da su one otkrivene u okviru nesustavnih istraivanja i nisu
dokumentirane, njihov izgled ostao je nepoznat.
Grob 34 u Dubravicama kod Skradina i dva groba na Greblju u Ostrovici kraj
Bribira pravilno su zidana, a kao vezivni materijal uporabljena je buka. Ove su
grobnice bile prekrivene kamenim ploama.
Sve navedene grobnice, bilo da je rije o onima sa svodom ili onima prekrivenim ploama, odlikuju se iznimno bogatim inventarom pa se mora zakljuiti da
su bile namijenjene osobama viega drutvenog statusa. Zanimljiv je i podatak da
su unutar grobnice ispod junog broda bazilike na Crkvini u Biskupiji, jedne od
grobnica na Ostrovici i jedne grobnice na Crkvini u Koljanima otkriveni i ostaci
drvenih ljesova.
110
Zidane grobnice otkrivene u okviru ranosrednjovjekovnih grobalja Hrvatske

svakako se grade po uzoru na one iz starokranskoga i kasnoantikog razdoblja,
a njihova uporaba svjedoi o kulturnom kontinuitetu, te ukazuje na utjecaj zateenog domaeg stanovnitva na slavenske doljake.

U okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja registrirano je znatno manje
tipova grobova, pa bi se moglo rei da su gotovo iskljuivo zastupljeni grobovi s
rakama obloenim uslojenim kamenom u suhozidu i grobovi s rakama obloenim
okomito postavljenim kamenim ploama. Ponekad je na jednom groblju prisutan
samo jedan tip groba, a ponekad oba tipa.
Grobovi od uslojenog lomljenca registrirani su u Staroj Povljani na otoku
Pagu, na Pridrazi u Goriini, Gredama i Mastirinama u Kaiu, Vinogradinama u
Radainovcima, Pristegu (dvorite Draina), Greblju u Ostrovici, Groblju na otoku
Murteru, Vratnicama, Novom putu i Groblju na Bribiru, Vrbici u Piramatovcima,
Kosi u Vrpolju, Lepinu u Bijaima, Glaviinama u Mravincima, Majdanu u Solinu,
te na svim grobljima uz crkve, koja se formiraju po principu grobalja na redove.
Na pojedinim od ovih nalazita zamijeeno je obljepljivanje kamena ukastobijelom glinom (Stara Povljana, PridragaGoriina, KaiGrede, KosaVrpolje, MajdanSolin, BijaiStombrate, BiskupijaBukorovia podvornica).
Grobove s rakama obloenim okomito postavljenim kamenim ploama pronalazimo u mlaem sloju grobova na Trljugama (Prine) u Biljanima Donjim, u
Pristegu (dvorite Draina), na Gredama i Mastirinama u Kaiu, na Vratnicama
na Bribiru, na Gluvinim i Jojinim kuama u Glavicama i Barama u Luanima kod
Sinja, na Livadama u Konjskom, na Lepinu u Bijaima, na Gajinama u Katel Suurcu i Gornjem vrtlu u Tugarima. Svi imaju po jednu plou kao uzglavnicu i dononicu. u Najveem broju sluajeva oblonice ine dvije do tri neobraene deblje
ploe, a u Glavicama i Luanima pojavljuju se grobovi u obliku krinje s oblonicama isklesanim u komadu, koje su utorima i ljebovima spojene s uzglavnicama
i dononicama. Na Gluvinim kuama u Glavicama u nekoliko su sluajeva ploe
oblijepljene ukastobijelom glinom.
U mlaem sloju grobova na Braia podvornicama u Biskupiji registrirani
su pravilno oblikovani grobovi nainjeni od tesane sedre takoer s utorima i ljebo
vima na oblonim, dononim i uzglavnim ploama. Oblaganje grobova obraenim
sedrenim ploama zapaeno je u kninskoj okolici i na pojedinim grobljima koja su
se razvila uz crkve (Bukorovia podvornica, KninSpas), jer je rije o podruju koje
obiluje ovim materijalom.
U horizontu s kranskim nainom pokapanja ni u jednom sluaju nije registriran ukop u obinu zemljanu raku niti ostaci drvene oplate ili lijesa. Iznimka
su donekle grobovi ukopani u tumulu na Livadama u Konjskom polju, ali su oni
smjeteni u pukotine u prirodnoj litici i djelomino obloeni kamenom. etiri
groba otkrivena izvan tumula na istom nalazitu imaju rake obloene okomito
postavljenim ploama. Osim u Konjskom, djelomino koritenje prirodne litice
zapaeno je i na Kosi u Vrpolju, te Gornjem vrtlu u Tugarima.
Dva djeteta ukopana u jednom od grobova na Crkvini u Cisti Velikoj bila su
omotana u koni plat, koji se u tragovima sauvao.
I na grobljima s poganskim i onima s kranskim nainom pokapanja u pojedinim su sluajevima zamijeene spolije. Na upljaji u Ivoevcima, Debeljaku u
Smrdeljima, Jojinim kuama u Glavicama i kod starijeg sloja grobova uz crkvu sv.
Kria u Ninu kao uzglavne ili donone ploe pojavljuju se rimske tegule. Slino
111
Sl. 40 lijevo Grob u zemljanoj raci s djelominom uporabom kamena

Sl. 41 desno Grob sa suhozidnom ogradom od lomljenog kamena
54 Beloevi 1996.
je zapaeno i u najstarijem sloju grobova uz crkvu na Begovai u Biljanima Donjim, gdje se kao obloga raka uz tegule pojavljuju ulomci antikih amfora i pitosa.
Takoer je esto koritenje kamena uzetog iz starije antike arhitekture u blizini
ukopita (PodgradinaReetarica, KaiMaklinovo brdo). Na Majdanu u Solinu
kao pokrov grobova uporabljene su ploe uzete s oblinjega rimskog vodovoda.
Posebno mjesto pripada dvama ukopima u sarkofagu u narteksu bazilike na
Crkvini u Biskupiji. Prvi je bio nainjen od rimskih spolija, a na poklopcu ima
naknadno urezan kri. Drugi je bio bez ukrasa, ali je otkriven u jednoj od dviju nia nainjenih od ulomaka rimskog sarkofaga s prikazom Amazonomahije.
S obzirom na bogati inventar obaju grobova, ovakvi su ukopi bili namijenjeni
pripadnicima najvieg drutvenog sloja. Dva slina sarkofaga otkrivena su i na
Crkvini u Galovcu, ali bez ostataka pokojnika.54 Moe se navesti i ukop 9. stoljea
sa groblja uz crkvu sv. Marte u Bijaima, ali u ovom sluaju rije je o naknadno
uporabljenom ranokranskom sarkofagu.
Pogrebni obiaji
Meu najuestalije obiaje vezane uz obred pokapanja mogu se uvrstiti paljenje
vatre nad grobovima ili unutar grobnih raka i namjerno razbijanje zemljanog posua. Tragovi paljevine registrirani su dosad uz pojedine grobove na Materizama
112
Sl. 42 Zidana presvoena grobnica
u Ninu, Trljugama u Biljanima Donjim i Klaria kuama u Stankovcima. U arealu

posljednjeg groblja otkrivena je i kruna jama ispunjena ostacima gorenog drveta
i pepelom, koja se interpretira kao vatrite, dok je pokojnik u grobu 77 na drijcu
u Ninu bio djelomino spaljen. Na Vlainama u Kaiu uoeni su znatni tragovi
paljevina i razbijene posude iznad raka neistraenih grobova. Ulomci keramike
i rijeni oblutci pojavljuju se i unutar krunih jama s paljevinom u Glavicama
kod Sinja. Na drijcu u Ninu u veem broju sluajeva zamijeeni su sitni ulomci
keramike razasuti po grobnoj raci, a na razini kostura odrasle pokojnice u grobu
62 nalazila se namjerno razbijena posuda. Ulomci namjerno razbijenih posuda
registrirani su i nad grobovima na Gorici u Stranama.
Najvei broj podataka o tragovima paljevina odnosi se, na alost, na nesusta
vno istraena nalazita. Na Braia podvornicama u Biskupiji u blizini grobova
starijeg sloja uoene su duboke krune jame s tragovima paljevine, a iznad grobova velike hrpe nagorenog drveta i pepela unutar kojih su se nalazile namjerno
razbijene posude. Namjerno razbijena posuda zamijeena je unutar rake jednoga
od grobova na Popovia dolovima u istom selu. Krune jame s paljevinom registrirane su i na poloaju uz Jaramazovu kuu u Topolju te na poloaju Totii u
Cetini. Na Beliima u Potravlju navodi se nalaz posude ispunjene pepelom u
jednom grobu. Posude ispunjene pepelom i tragove razvuene paljevine zapazio
je L. Marun meu unitenim kosturnim grobovima na poloaju Montijeve oranice u Orliu, te meu neistraenim grobovima na poloaju Skelinova zemljita
u iritovcima. U literaturi je ve odavno poznat nalaz hrpica nagorenog drveta i
pepela pomijeanih s ulomcima keramike na Debeljaku u Smrdeljima. Svi nave
deni tragovi paljevine u vezi su s grobljima s poganskim nainom pokapanja. S
obzirom da su u Dubravicama kod Skradina, a nedavno i na Velitaku u Velimu
113
55 Dostl 1966, 207.

56 Vaarova 1967, passim.
57 Niederle 1953, 222; Tovornik
1985, 193.
58 Gunjaa 1995, 159160.
59 Dostl 1966, 207.
60 Tovornik 1985, 193194; Szke
1992, 5860.
61 Tovornik 1985, 193194.
114
kraj Stankovaca upravo u okolini grobova tog sloja otkriveni srednjovjekovni paljevinski grobovi, ne moemo sa sigurnou znati da li se u gore pobrojanim sluajevima radi o ostacima grobova sa spaljenim pokojnicima ili o obiaju paljenja
vatre prigodom pogrebnog obreda. Tragovi paljevine koji su zapaeni uz ploicom
pokrivenu posudu i okove vjedrice za vodu na upljaji u Ivoevcima mogli bi se
takoer odnositi na srednjovjekovni kosturni, ali i na paljevinski grob, pri emu
ne treba zanemariti ni injenicu da se srednjovjekovno groblje na tom poloaju
razvilo iznad rimske nekropole.
Obiaj paljenja vatre i razbijanja posua iroko je rasprostranjen i kod drugih
slavenskih naroda, osobito na prostoru eke, Slovake i Moravske, gdje je najee povezan s grobovima iznad kojih su podizani zemljani humci.55 Paljenje vatre
i razbijanje posua u okviru biritualnih grobalja na podruju Bugarske dokumentirano je nizom primjera, a obiaj iezava tek krajem 9. i poetkom 10. stoljea.56
Grob 62 na drijcu u Ninu s nalazom denara Lotara I. upuuje na zakljuak da
se ti obiaji i na podruju Hrvatske zadravaju sve do sredine 9. stoljea. Paljenje
vatre i razbijanje posua vezano je uz obred karmina, koji se naziva strava, a na
istonoslavenskom podruju potvren je povijesnim izvorima.57 Smatra se da se
na taj nain pokojnici oslobaaju zlih duhova, no o njegovu pravu znaenju moe
se tek nagaati. Svakako je rije o obiaju kojem korijeni seu u daleku slavensku
prolost, osobito uzme li se u obzir da je ritualno razbijanje posua registrirano
i na pojedinim paljevinskim grobljima Bugarske, a, to je jo znaajnije, i kod je
dnog od paljevinskih grobova u Dubravicama kod Skradina.58
Meu poganske pogrebne obiaje spada i prilaganje hrane i pia u grobove pot
vreno brojnim nalazima zemljanih posuda i drvenih vjedrica. Na podruju rano
srednjovjekovne Hrvatske, meutim, za razliku od situacije na drugim slavenskim
podrujima, veoma rijetko pronalazimo ivotinjske kosti. Dosad su u dva groba na
Mramorju u Grborezima pronaene kokoje kosti, a ptije kosti zamijetio je L. Marun unutar jednoga od grobova starijeg sloja na Braia podvornicama u Biskupiji,
dok su u grobu 37 u Dubravicama otkrivene ljuske jajeta. Prilaganje kosti peradi
i ptica u grobove uobiajeno je i kod raznih drugih slavenskih naroda, osobito na
podruju Moravske.59 To je najei prilog hrane i na grobljima Gornje i Donje
Austrije i zapadne Maarske.60 Analize provedene na pojedinim austrijskim nalazima dokazuju da su kokoi bile peene ili kuhane i kao takve poloene u grob.
rtvovanje peradi ve je od antike povezano s kultom mrtvih, a kao pogrebni prilog perad pronalazimo i u grobovima germanskih naroda i Avara. Osobito pijetlovi
imaju veliko znaenje u slavenskim pogrebnim obiajima; smatraju se nositeljima
due, dok se za koko i jaje dri da simboliki ocrtavaju ivotni ciklus. Nedavno
otkrie ivotinjskih kostiju (ovca, koza) na Velitaku u Velimu zasad je jedini takav
nalaz u okviru starohrvatskih grobalja. Na sline nalaze, meutim, upozorio je jo
L. Marun. Unutar jama s paljevinom na Braia podvornicama u Biskupiji bile su
navodno pronaene ivotinjske kosti (Marun ih odreuje kao govee i srnee), a
isto tako i u blizini razbijene posude na Popovia dolovima u istome selu. Prilozi
mesa domaih ivotinja takoer su veoma esti na drugim slavenskim podrujima. Najbrojnije su kosti ovaca i koza, ali se pojavljuju i govee, telee i riblje kosti.
ivotinje nisu cijele polagane u grob, nego su ostavljani pojedini njihovi dijelovi.
Smatra se da je, kao i u sluaju kokoi, meso bilo peeno ili kuhano. Prilozi mesa
povezuju se s mrtvakom gozbom (trizna), dijelom obreda strave, a tumae se kao
mrtvaev udio u zajednikim karminama, koje su se tijekom pogreba odravale u
njegovu ast.61
Meu priloge nepoznatog znaenja koji bi mogli predstavljati pogrebne daro
ve, ubraja se i 30 puevih kuica poredanih na karlici i u uz desnu bedrenu kost
pokojnice u grobu 173 na drijcu u Ninu. Dvije pueve kuice otkrivene su tako
62 Koroec 1999, 65.
er na karlici i uz bedrenu kost pokojnice u grobu 4 na Kulici u Smiliu. U grobu

76 na drijcu uz posudu u dnu grobne rake otkriveno je, pak, 20 ulomaka raznobojnoga rimskoga stakla.
U grobovima s poganskim nainom pokapanja pojavljuju se i predmeti koji
svjedoe o irenju kranstva meu stanovnitvom; na veini grobalja pronalazi
mo prstenje ukraeno kranskom simbolikom. Meu pojedinanim predmetima istiu se krina aplika i privjesak s prikazom sv. Trojstva s drijca u Ninu, te
jelenji paroci ukraeni prikazima bliskim kranskom misaonom svijetu.

Osnovna znaajka grobalja s kranskim nainom pokapanja jest nedostatak priloga, odnosno bilo kakvih predmeta koji ne pripadaju odjei ili osobnom nakitu
pokojnika.
U nekoliko sluajeva, meutim, registrirane su takoer ljuske jajeta unutar
grobova (MravinciGlaviine, Katel SuuracGajine, BijaiStombrate) premda ova groblja pripadaju preteito 10. stoljeu i nemaju nikakvih poganskih obiljeja. Sline pojave zapaene su i na pojedinim suvremenim grobljima bjelobrdske kulture; npr. u grobu 385 na Ptujskom gradu, koji se s prilinom sigurnou
moe datirati u kraj 10. st., otkrivene su takoer ljuske jajeta i kosti sitne pernate
ivotinje (golub ili pile).62
Ve je bilo rijei o tome da na samim grobovima, osim na pojedinim nalazitima Cetinske krajine, nema posebnih oznaka koje bi ukazivale na kransku
pripadnost pokojnika. Iznimka je kotani recipijent iz groba 99 na Spasu u Kninu
s urezanim maltekim krievima.
115
analiza grobnih nalaza

naunice
U horizontu grobova s poganskim znaajkama pokapanja naunice se relativno

rijetke nalaze, a mogu se podijeliti na sljedee tipove:
obine kariice
naunice zvjezdolikog tipa
naunice sa zvonolikim ili jagodastim ukrasom
naunice grozdolikog tipa
lunulastozvjezdolike naunice
63 Krnevi 1998, 207, sl. 17.

Obine kariice krunog ili ovalnog oblika nainjene su od veoma tanke srebrne
ili zlatne ice, a u manjem broju pojavljuju se i bronani primjerci. Promjer im
najee ne prelazi 2 cm, a s obzirom na nain privrivanja mogu se podijeliti
u dvije skupine.
Kariice prve skupine imaju zavretke u obliku petlje izvijene prema van i
kvaice, a pronalazimo ih u grobovima 53, 65 i 150 na drijcu (T. 37,1; T. 40,3; T.
48,3), grobu 112 u Grborezima (T. 7,8), grobu 5 na Crkvini u Biskupiji (T. 102,8),
grobu 11 na Jojinim kuama u Glavicama (T. 119,12), u grobovima 41 i 54 na
Maklinovu brdu u Kaiu (T. 14,3; T. 19,3) te grobu 36 na poloaju Razbojine u
istom selu (T. 24,2). Jedna takva kariica otkrivena je u grobu 81, koji pripada najstarijem sloju grobova uz crkvu sv. Kria u Ninu (T. 273,1). Osim na navedenim
nalazitima obine kariice bile su otkrivene na Zduu kod Vrlike, na poloaju
koriaTubia kua u Morpolai i na Braia podvornicama u Biskupiji.
Kariice druge skupine imaju zavretke u obliku Spetlje i kvaice, a otkrivene su na istim nalazitima, katkad i u istim grobovima kao i naunice prethodne
skupine; u grobu 112 u Grborezima (T. 7,7), grobu 11 na Jojinim kuama u Glavicama (T. 119,3), grobu 40 na Maklinovu brdu u Kaiu (T. 13,1), grobovima 100,
139, 310 i 324 na drijcu (T. 60,6; T. 65,6), zatim u grobu 41 uz crkvu Sv. Asela
u Ninu (T. 81,21) i u jednom od grobova u Dubravicama kraj Skradina.63 Srebrne
kariice sa zavretkom u obliku Spetlje spominju se takoer meu nalazima iz
Morpolae i Zdua kraj Vrlike.
Kariice obiju skupina rijetko su ukraene; u dva sluaja koljencima od ovijene ice, a jednom trima poprenim urezanim usporednim linijama, pravilno
rasporeenima na tri mjesta na karici. Meu primjercima sa zavretkom u obliku Spetlje posebno se izdvajaju srebrne kariice sa zadebljanom donjom polovinom luka, koji je rombinog presjeka i ukraen punciranim rombovima ili
kvadratiima. Ta je inaica zastupljena u grobu 41 u Ninu (T. 81,21), grobu 112 u
Grborezima (T. 7,8), grobu 11 na Jojinim kuama u Glavicama (T. 119,3) i grobu
21C u Ostrovici (T. 130,4). etiri takve kariice potjeu s nepoznatog poloaja
119
64 Istra 1995, 37, sl. 18.

65 LadenbauerOrel 1960, T.
2/G25; T. 13/G139.
66 Tovornik 1985, 248, T. XXXIV.
67 Tovornik 1985, 204.
u Biskupiji, a dvije s nepoznatog nalazita u sjevernoj ili srednjoj Dalmaciji (T.

85,1316).
Pojava obinih kariica sa Spetljom ograniena je iskljuivo na horizont grobalja s poganskim znaajkama pokapanja, a tip s petljom izvijenom prema van i
kvaicom pojavljuje se jo u ranoj fazi grobalja na redove s kranskim nainom
pokapanja, ali tada uglavnom izveden od bronane, rjee od srebrne ice, dok zla
tni primjerci u potpunosti izostaju.
Obine kariice o kojima je bilo rijei mogu se smatrati luksuznim zlatarskim
izraevinama, pa ih ta injenica, kao i oblik i dimenzije u potpunosti razlikuju
od obinih kariica uobiajenih u kasnijim razdobljima. Premda su zbog jedno
stavnosti oblika i izradbe obine kariice iroko rasprostranjen nakit, koji se pojavljuje u razliitim vremenskim razdobljima i na raznim podrujima, pojedini
ukrasni detalji na primjercima s naih grobalja doputaju da ukaemo na odreene predloke u kasnoantikom, odnosno bizantskom nakitu. To se ponajprije
odnosi na jedan od parova kariica u grobu 11 na Jojinim kuama u Glavicama s
ukrasom u obliku usporednih urezanih poprenih linija na karici (T. 119,2). Slian ukras pronalazimo, naime, na karici srebrne koaraste naunice iz Klistia kod
Tinjana u Istri,64 koja je datirana u prijelaz 6./7. stoljee. Na isti su nain ukraene
i srebrne narukvice i igle na bajuvarskom groblju LinzZizlau, vremenski opredijeljenom u 7. i na poetak 8. stoljea,65 gdje je zamjetljiv znatan broj nalaza koji
se mogu smatrati bizantskim importom. Kao vremenski najblia paralela moe
se navesti par naunica iz groba 186 slavenskoga groblja GusenBerglitzl na gornjoaustrijskom podruju.66 Te naunice imaju identino ukraene srebrne karike
i takoer se privruju pomou petlje izvijene prema van i kvaice. Groblje je
datirano u kraj 8. i prvu polovinu 9. stoljea, a grob 186 smatra se jednim od najstarijih i datira u kraj 8. stoljea.67 Srebrne, pak, lijevane kariice sa zavretkom
u obliku Spetlje i zadebljanom donjom polovinom karike rombinog presjeka
te s ukrasom u obliku punicranih rombova, iako bez poznatih predloaka i bez
pravih analogija, opim ukusom odaju pripadnost krugu kasnoantikog, odnosno
bizantskog zlatarstva.
naunice zvjezdolikog tipa (t. 306)
Ova skupina naunica samo se u irem smislu moe smatrati zvjezdolikim nakitom,
kamo ih domaa arheoloka literatura obino svrstava, jer uz pojedine primjerke s
doista zvjezdolikim ukrasom pronalazimo i poprilian broj drugaijih tipova. Svim
tim naunicama zajedniko je da su nainjene od plemenitih kovina, u najveem
broju sluajeva od zlata, a dosad je registrirano i nekoliko srebrnih primjeraka. Privruju se na isti nain kao i obine kariice, ali je znatno vei broj onih sa zavrecima u obliku Spetlje i kvaice.
Zvjezdolikoj skupini naunica pripada vei par iz Golubia (T. 80,1) i dva para
iz groba 41 na nalazitu NinSv. Asel (T. 81,1: T. 81,4). Sva tri para nainjena su od
zlata i u tehnici filigrana i granulacije, prva dva privruju se pomou Spetlje i
kvaice, dok posljednji ima zavretak u obliku petlje izvijene prema van .
Golubiki par (T. 80,1) u dnu karike ima apliciranu krunicu s pet zrnatih trokutia rasporeenih s njezine vanjske strane, a unutar krunice je kri od srcoliko oblikovanih vitica. S obiju strana sredinjeg ukrasa, kao i s unutarnje strane
karike nalazi se po jedan zrnati trokuti.
Vei par iz groba 41 u Ninu (T. 81,4), pak, ima apliciranu krunicu od dvostruke filigranske ice s meuprostorom ispunjenim zrnatim nizom te otvorom
po sredini. S vanjske strane krunice takoer je rasporeeno pet zrnatih trokutia,
a jedan se nalazi s unutarnje strane karike. Luk karike u donjoj je polovini s obiju
strana sredinjeg ukrasa optoen nizom zrna.
120
Sl. 43 lijevo
Srebrne kariice i prsten od raskovanog srebrnog lima s ovalnim proirenjem na

prednjoj strani (Biskupija, OstrovicaGreblje)
Sl. 44 desno Zlatne naunice zvjezdolikog tipa, naunica sa zvonolikim privjeskom i lunulasti
privjesak ogrlice (Biskupija, nepoznata nalazita u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji)
Manji ninski par (T. 81,1) ima apliciranu krunicu s otvorom po sredini, nai
njenu od ice koja je s nutarnje strane nabrana. S vanjske strane krunice rasporeena su tri zrnata trokutia. S obiju strana sredinjeg ukrasa na luk karike
aplicirana su po dva zrna, a jedno zrno nalazi se s unutarnje strane karike.
Sljedeu skupinu moglo bi se oznaiti kao naunice s ukrasom od vitiasto
oblikovane ice, pri emu se mogu razlikovati one s prema unutra povijenim kra
jevima vitica (srcolikog oblika) i one kojima su krajevi vitica izvijeni prema van
(u obliku lire).
Prva inaica zastupljena je naunicama drugoga golubikog para (T. 80,2), pojedinanim primjerkom iz Smrdelja (T. 85,11), te jednim parom (T. 85,1) i pojedinanom naunicom s nepoznatih nalazita sjeverne ili srednje Dalmacije (T.
85,2). Sve te naunice takoer su zlatne i nainjene u tehnici filigrana i granulacije i sve se privruju pomou Spetlje i kvaice.
Sredinji ukras na drugom golubikom paru (T. 80,2) ini srcoliko oblikovana vitica, koja je s vanjske strane optoena zrnima. S obiju strana toga ukrasa, u
donjoj polovini karike, nalazi se po jedna mala iana krunica sa zrnatim trokutiem u dnu, a pored obiju krunica jo po jedan zrnati trokuti. S unutarnje
strane karike nasuprot sredinjem ukrasu postavljen je takoer zrnati trokuti, a
nasuprot trokutiima s vanjske strane karike po jedno zrno.
Slino koncipiran ukras pronalazimo i na jednoj od naunica s nepoznatog
nalazita (T. 85,2) i onoj iz Smrdelja (T. 85,11), kod kojih su po sredini aplicirane
dvije srcoliko oblikovane vitice optoene zrnima i sa zrnatim trokutiem u dnu, a
s bonih strana sredinjeg ukrasa, kao i njemu nasuprot s unutarnje strane karike,
po jedan zrnati trokuti.
Na paru naunica s nepoznatog nalazita (T. 85,1) sredinji ukras tvore tri i
ane latiaste polukrunice optoene zrnima i po sredini podijeljene ianom pre
kom sa zavretkom u obliku volute, dok je s unutarnje strane karike aplicirana
srcoliko oblikovana vitica s tri zrnata trokutia.
Drugu inaicu, koja se odlikuje sredinjim vitiastim ukrasom u obliku lire
121
reprezentiraju naunice iz Solina (T. 85,10), Dubravica (T. 116,1), Kablia Malih
(T. 85,9) i tri primjerka s nepoznatih nalazita sjeverne ili srednje Dalmacije (T.
85,23; T. 85,5). Pet ih je nainjeno od zlata u tehnici filigrana i granulacije, a
primjerak iz Dubravica je od srebra i predstavlja dobru lijevanu imitaciju filigranskih naunica. Naunice iz Solina i Kablia Malih privruju se pomou petlje
izvijene prema van i kvaice, a sve ostale pomou Spetlje i kvaice.
Svih pet naunica ima sredinji ukras u obliku lire, koja je u tjemenu i na izvi
jenim vitiastim zavrecima ukraena zrnatim trokutiem. Dubravika naunica
ima jo s obiju strana sredinjeg ukrasa apliciran po jedan zrnati trokuti, te jedno zrno s unutarnje strane karike, a kod jednog od triju primjeraka s nepoznatog
nalazita zrnati je trokuti smjeten s unutarnje strane karike nasuprot sredinjem ukrasu.
Stilsku srodnost sa zvjezdolikim i vitiasto ukraenim naunicama pokazuju i
zlatne lunulaste naunice otkrivene u nekoliko primjeraka; dvije potjeu s nalazita LepuriSv. Martin (T. 82,2), a jedna takva naunica otkrivena je u grobu 41
uz crkvu sv. Asela u Ninu (T. 81,3). Sve su nainjene od zlata u tehnici filigrana i
granulacije i sve se privruju pomou Spetlje i kvaice, te imaju uplje lunule
formirane od filigranskih niti optoenih zrnima. U dnu i na vrhu lunula nalaze
se zrnati trokutii.
Posljednju inaicu u zvjezdolikoj skupini naunica predstavljaju one s
ukrasom u obliku viseih zrnatih trokutia. Tu pripadaju naunica iz Visoana
(T. 85,12), tri naunice iz groba 112 u Grborezima (T. 7,9), par naunica iz groba
1 na Gluvinim kuama u Glavicama (T. 117,3), te parovi naunica iz grobova 48
i 227 na drijcu (T. 35,1; T. 59,6). Naunice iz Visoana i Grboreza nainjene
su od zlata, a ostale su srebrne. Primjerci iz Visoana, Grboreza i groba 227 na
drijcu privruju se pomou Spetlje i kvaice, a ostale pomou petlje izvijene
prema van i kvaice. Naunice iz Grboreza i iz groba 227 na drijcu nainjene su
u tehnici filigrana i granulacije i mogu se smatrati kvalitetnim zlatarskim izraevinama, dok ostale predstavljaju manje ili vie uspjene lijevane imitacije takvih
naunica.
Donja polovina karike naunice iz Visoana (T. 85,12) ukraena je trima zrnatim trokutiima, pri emu je sredinji najdui i zavrava krupnom granulom, a s
unutarnje strane karike se nasuprot svakom od njih nalazi jo jedan manji zrnati
trokuti.
Nepotpune naunice iz groba 1 na Gluvinim kuama u Glavicama (T. 117,3) u
donjoj su polovini, s obiju strana karike, bile ukraene naizmjenino postavljenim zrnatim trokutiima.
Naunice iz groba 227 na drijcu (T. 59,6) imaju ukras u obliku jednog viseeg
trokutia, a donja polovina karike optoena je nizom zrna.
Tri zlatne naunice iz groba 112 u Grborezima (T. 7,9) imaju sredinji ukras
u obliku plastino oblikovanog grozda, kojem je s obiju strana apliciran po jedan
visei trokuti. Identian sredinji ukras ima i lijevana srebrna naunica iz groba
48 na drijcu (T. 35,1). Dvije posljednje naunice kombinacija su zvjezdolikoga
i grozdolikog tipa.
Naunice svih navedenih inaica u tzv. zvjezdolikoj skupini takoer se mogu
smatrati luksuznim zlatarskim izraevinama. Pojavljuju se u okviru horizonta s
poganskim znaajkama pokapanja, a na osnovi stratigrafskih pokazatelja na poje
dinim nalazitima (Dubravice, Glavice, drijac) moe se ustvrditi da potjeu iz
najstarijeg sloja grobova te da je rije o najranijim tipovima naunica u okviru
grobalja starohrvatskoga kulturnog kruga. U pojednostavnjenom i poveanom
obliku pojedine inaice ovih naunica prisutne su jo samo u ranoj fazi grobalja s
kranskim nainom pokapanja. Stilski se vezuju uz kasnoantiki, odnosno biza
122
68 Corrado 2002, 363; Maneva

1992, 40; Vinski 1952, 32, 40.
69 Grigorov 1999, 2325.
70 Karaman 1940, 22; Karaman
1952, 6667; Vinski 1952,
2952.; Beloevi 1965, 149.
71 Crte je danas zagubljen. Na
podatku zahvaljujem kolegi M.
Zekanu.
72 Petrinec 2005, 173.
73 Vinski 1989, 30, T. XXX, 10;
Beloevi 1968, 228; Mileti
1979, T. III, 59.
74 Bukariol, Mardei 1986.
75 Marui 1967.
76 Istra 1995, 48, sl. 3031.
77 RajteriSivec 1976, 557; Mane
va 1992, 40.
ntski nakit, a podrijetlo i nastanak svakako im treba traiti u okviru bizantskog

zlatarstva istonomediteranskog prostora, na to je u literaturi ve u nekoliko
navrata ukazano i na to jasno upuuju brojni srodni nalazi s podruja Kalabrije,
Sicilije, Male Azije i Korinta, opredijeljeni u irokom vremenskom rasponu od 6.
do 12. stoljea.68 Luksuzne naunice s ukrasom u obliku naizmjenino postavlje
nih trokutia ili s viseim trokutiima s obiju strana sredinjega grozdolikog
ukrasa, s odreenim analogijama u naim primjercima iz groba 112 u Grborezima
i groba 1 na Gluvinim kuama u Glavicama, registrirane su i na podruju Ukrajine
i Moldavije, a uz potonje se vezuje i jedna naunica s rumunjskog nalazita VadeniMurgeni u porjeju Pruta. Vremenski su opredijeljene u 8. i 9. stoljee.69
Veina se naunica ove skupine u domaoj arheolokoj literaturi dosad pripisivala kasnoantikom stanovnitvu Dalmacije i nije se dovodila u vezu s novonase
ljenim Slavenima, pa su sukladno tome vremenski opredjeljivane u kraj 6. i u
7. stoljee.70 Tome je znatno pridonijela injenica da najveem dijelu tih nalaza
(Golubi, Solin, Smrdelji, Kablii Mali) okolnosti otkria nisu poznate, ili se radi
o sluajnim povrinskim nalazima (Visoani), a za pet primjeraka pohranjenih u
Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika nije bilo poznato ni nalazite. Novija otkria luksuznih (Lepuri, Nin), kao i jednostavnijih primjeraka (Glavice, Dubravice)
bacaju drugaije svjetlo na problematiku vezanu uz ovaj tip naunica i openito
enskog nakita u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja. Ovdje ukazujem
i na danas zagubljeni crte iz Arhiva muzeja hrvatskih arheolokih spomenika, na
kojem je bio prikazan inventar enskoga groba u zidanoj presvoenoj grobnici na
poloaju oranice Aima Popovia u Biskupiji,71 koji je sadravao i tri zlatne zvjezdolike naunice. Potonje treba potraiti upravo meu navedenim primjercima s
nepoznatih nalazita pohranjenim u Muzeju.72
Vano je naglasiti i to da slian nakit nije registriran na grobljima 6. i ranog 7. stoljea,
koja se sa sigurnou mogu pripisati kasnoantikom ivlju. Tu, dodue, pronalazimo
nekoliko srebrnih naunica s ukrasom u obliku viseeg trokutia (KninGreblje, Korita kraj Duvna, KaiGlavurak),73 a moe im se pribrojiti i jedna identina zlatna
naunica s nepoznatog nalazita, koju uva Arheoloki muzej u Splitu.74 Nezgrapnim
oblikom, debljinom karike, nainom privrivanja, pa i sredinjim lijevanim ukrasom
formiranim od krupnih pseudogranula (koji predstavlja imitaciju luksuznih naunica
s ukrasom u obliku obrnute piramide) ovi primjerci bitno se razlikuju od naunica iz
tzv. zvjezdolike skupine, za kojima daleko zaostaju i kvalitetom izrade.
Analogije naunicama iz nae zvjezdolike skupine ne pronalazimo ni na susjednim podrujima, na kojima se, na osnovi materijalne kulture, moe kontinuirano pratiti domae romanizirano stanovnitvo tijekom 7., pa ak i 8. stoljea.
Na barbariziranim romanskim i romanoslavenskim grobljima 7. i 8. stoljea u
unutranjosti Istre nije uope prisutan luksuzni nakit.75 Kada su u pitanju zvjezdolike naunice, s tog se podruja moe navesti tek par loe lijevanih bronanih
naunica, raenih na proboj i s ukrasom u obliku zvijezde s pet krakova. Pronaene su u grobu 65 na Zajjem Brijegu u Velom Mlunu, zajedno s ogrlicom, na
koju je bila nanizana probuena srebrna silikva Konstantina V. Kopronima, pa se
na temelju toga grob moe opredijeliti u kraj 8. ili poetak 9. stoljea.76 Taj se grob
ujedno smatra i najmlaim ukopom na spomenutome groblju. Slina je situacija
i na podruju rasprostiranja kulture Komani (Kalaja Dalmaces), gdje kao ostavtinu
romaniziranih Ilira pronalazimo razne inaice loe lijevanih zvjezdolikih naunica grube izrade, koje se vremenski opredjeljuju u 8. stoljee.77
Imajui u vidu izneseno, ini se jo manje vjerojatnim smatrati nositeljima
naunica iz nae zvjezdolike skupine iskljuivo romanizirane itelje Dalmacije
7. i 8. stoljea, poglavito u okolnostima nastalim nakon avaroslavenskog prodora nakon kojeg je uslijedilo intenzivno naseljavanje Slavena na ovo podruje.
123
78 Mileti 2001, 7.
naunice sa zvonolikim ili jagodastim ukrasom (t. 306)

Ovaj tip naunice pojavljuje se u nekoliko inaica, zastupljen je malim brojem
primjeraka, a stilski i koncepcijski vezuje se uz prethodnu skupinu zvjezdolikih
naunica.
Meu zlatnim naunicama s nepoznatih nalazita srednje i sjeverne Dalmacije pohranjenim u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika nalazi se jedna koja
ima zvonolik privjesak, ovjeen o kariku, ukraen polukrunicama od nabrane
dvosturke filigranske ice i s krupnom granulom u dnu (T. 85,7). Privruje se
pomou petlje izvijene prema van i kvaice. Donekle slinu naunicu, ali s ovjeenom ovalnom jagodom ukraenom dvostrukom nabranom filigranskom icom
i krupnom granulom u dnu, pronalazimo na zahumskom nalazitu Mogorjelo.78
Potonja se zatvara pomou Spetlje i kvaice. Spomenute naunice predstavljaju
prototip na kojem se razvijaju kasnije sljepooniarke s okomito postavljenom
ovalnom ili bademastom jagodom zastupljene u klasinoj fazi u horizontu grobalja s kranskim nainom pokapanja. U tom je smislu zanimljiv par srebrnih
naunica iz groba na zidu iza zvonika na groblju Sv. Ivo u Livnu (T. 28,1). Grob
pripada horizontu s poganskim karakteristikama pokapanja, a naunice imaju
zvonoliki ukras identian onom na gore navedenom primjerku s nepoznatog
nalazita, ali taj ukras nije ovjeen o kariku, ve nataknut na nju, to je odlika
kasnijih sljepooniarki s okomito postavljenom jagodom. Livanjske naunice
zatvaraju se pomou petlje izvijene prema van i kvaice, a na bonim stranama
karike imaju koljenca od uvijene filigranske ice.
Iz groba 41 uz Sv. Asela u Ninu potjee par zlatnih naunica s ovalnom jagodom ovjeenom o kariku (T. 81,2), ali je u ovom sluaju jagoda proupljena, tj.
raena na proboj s ukrasom nasuprotno postavljenih ianih vitica u obliku lire.
Naunice se privruju pomou Spetlje i kvaice.
U grobu 104 na drijcu (T. 43,2) otkriven je, pak, par srebrnih naunica,
kojima je luk karike u donjoj polovini ukraen usporednim nizovima nabrane
filigranske ice i zrnatim trokutiem postavljenim s njezine unutarnje strane, te
dvjema upljim limenim jagodicama na bonim stranama. Ove su se naunice
zatvarale uticanjem karike u jednu od bonih jagodica, a to je nain privrivanja karakteristian za sve kasnije sljepooniarke klasinog stupnja u horizontu
s kranskim nainom pokapanja. Premda su ove naunice zbog svojih dimenzija
i sredinjeg ukrasa donekle srodne s inaicom ukraenom zrnatim trokutiima,
zastupljenom u naoj zvjezdolikoj skupini, zbog bonih jagodica, ukrasa na lu
ku karike i naina privrivanja pribliavaju se sljepooniarkama mlaeg razdoblja, osobito onima etverojagodnog tipa.
Naunice grozdolikog tipa otkrivene u okviru grobalja s poganskim znaajkama pokapanja sve su odreda nainjene od plemenitih kovina, preteito od zlata
(Triljgroblje sv. Mihovila (T. 83,13), jedan od parova iz groba 62 na drijcu
(T. 39,4), par iz Skradina (T. 86,5), dvije naunice s nepoznatih nalazita (T. 86,
12), naunica iz Ivoevaca (T. 86,3) ili srebra (Grborezi grob 112 (T. 7,6), Maklinovo brdogrobovi 21 i 53 (T. 11,1; T. 18,1), drijacgrob 326 (T. 66,7), Dubravicegrob 37 (T. 116,8), NinSv. Aselgrob 83 (T. 81,18) te jedan par (T. 86,6)
i jedan pojedinani primjerak s Crkvine u Biskupiji (T. 86,4), a takoer i od pozlaenog srebra (BiskupijaCrkvina grob 9) (T. 101,4), drijacgrob 15 (T. 31,2) i
jedan od parova iz groba 62 (T. 39,5). Na jedan od dva primjerka s nepoznatih nalazita mogla bi se odnositi zabiljeka L. Maruna u kojoj se spominje mala zlatna
naunica sa malim grozdom fildegranim pronaena u Oestovu kraj Knina.
Veina tih naunica nainjena je u tehnci filigrana i giranulacije, a samo neko-
124
Sl. 45 lijevo Zlatne i srebrne naunice grozdolikog tipa (Biskupija, Ivoevci)

Sl. 46 desno Par zlatnih grozdolikih naunica (Trilj)
liko lijevanjem (Ivoevci, Dubravice, par s Crkvine u Biskupiji).

Ovu skupinu naunica, za razliku od prethodne, ne odlikuje osobito velik broj
inaica, ve se moe konstatirati da sve u osnovi pripadaju istom tipu. Karakte
rizira ih plastino oblikovan sredinji grozdoliki ukras (tzv. obostrani grozd) po
sredini i dva koljenca na bonim stranama karike. Donekle se razlikuju tek naunice iz groba 15 na drijcu (T. 31,2) i par s Crkvine u Biskupiji (T. 86,6) sa stiliziranim grozdom, koji podsjea na klas. Koljenca su, pak, u najveem broju sluajeva nainjena od jednog, dva ili tri meusobno priljubljena zrnata vjenia (dva
vea triljska para (T. 83,12), par iz Skradina (T. 86,5), oba para iz groba 62 (T.
39,45) i parovi iz grobova 15 i 326 na drijcu (T. 31,2; T. 66,7), par iz groba 112
u Grborezima (T. 7,6), naunica iz groba 9 na Crkvini u Biskupiji (T. 101,4) kao i
pojedinani primjerak s istog nalazita (T. 86,4), te jedna od naunica s nepoznatog nalazita (T. 86,2), ali su zastupljene i one s koljencima od ovijene filigranske
ice (najmanji triljski par (T. 83,3), naunice iz grobova 21 i 53 na Maklinovu brdu
(T. 11,1T. 18,1), naunica iz groba 83 uz crkvu sv. Asela u Ninu (T. 81,18)), dok su
koljenca na naunicama iz Dubravica, Ivoevaca, na paru s Crkvine u Biskupiji i
na drugom primjerku s nepoznatog nalazita nainjena lijevanjem.
S obzirom na nain privrivanja, ove se naunice bitno razlikuju od onih
iz zvjezdolike skupine. Samo parovi iz grobova 15 i 326 na drijcu, te groba 9
na Crkvini u Biskupiji kao i par naunica s istog nalazita privruju se pomou
petlje izvijene prema van i kvaice, a jedan od primjeraka s nepoznatog nalazita
pomou lijevane uice i kvaice. Svima ostalima karika ima ravni odsjeeni ili
zailjeni zavretak, to ukazuje na injenicu da se nisu zatvarale, ve su se samo
provlaile kroz vrpcu obavijenu oko glave.
Karike ovih naunica u najveem su broju sluajeva neukraene. Iznimka su
dva vea triljska para kojima su tri etvrtine karike ukraene pletenim filigranom,
zatim jedna od naunica s nepoznatog nalazita, koja je u donjoj polovini karike
ukraena nabranom filigranskom icom, te par iz Skradina, s donjom polovinom
karike ukraenom gusto nanizanim zrnima.
Grozdolike naunice takoer su kasnoantikog, odnosno bizantskog podrijetla, a njihova geneza vodi u najraniju antiku mediteranskog prostora. Ovaj je
125
79 HiK (katalog), 2000, 98 (kat.

II/26).
80 Koroec 1999, T. 37, 1112.
81 Od Rimljanov do Slovanov
2001, 86 (276).
82 Szke 1992, 125129.
83 Trk 1973, 61, T. 10, 5; T. 13, 4.
84 Ss 259, T. XLVII, 12.
85 Hrub 1955, passim.
86 Poulk 1975, T. 4.
87 Kalousek 1971, passim.
88 Stare Mesto, grobovi 213/49
I 323/49, BeclavPohansko,
grobovi 38, 63, 82, 84, 96, 153,
270, 338, 344.
89 olle 1959, 409, sl. 55.
90 Koroec 19951996, 9091.
126
tip tijekom cijeloga srednjega vijeka veoma rasprostranjen i prigrljen od mnogih

naroda, napose onih slavenskih, na prostoru srednje i jugoistone Europe, gdje
se pojavljuje u velikom broju inaica i zastupljen je velikim brojem primjeraka
u rasponu od luksuznih zlatarskih proizvoda nainjenih od plemenitih kovina
do onih lijevanih, bronanih jednostavne i katkad nezgrapne izradbe. Na naem
podruju pojava tog nakita ograniena je iskljuivo na horizont s poganskim
znaajkama pokapanja, a vrijeme njihove uporabe okvirno odreuju dva grobna
nalaza s novcem: Trilj, s bizantskim zlatnim solidom Konstantina V. Kopronima
i Lava IV. (760.775.) i grob 62 na drijcu sa srebrnim franakim denarom Lotara I. (840.855.). Sam sredinji ukras u obliku plastinog obostranog grozda
pojavljuje se, kao to sam ve naglasila, jo u prethodnoj zvjezdolikoj skupini,
reprezentiran trima zlatnim naunicama sa zavretkom u obliku Spetlje iz groba 112 u Grborezima.
Stilski srodne i djelomino vremenski podudarne naunice pronalazimo na
panonskom i moravskom prostoru. Zemljopisno najblii nalaz je zlatna naunica s obostranim grozdom iz Brestovca kraj Poege,79 te par srebrnih naunica iz
groba 367 na Ptujskom gradu.80 Moe se navesti jo par bronanih pozlaenih
naunica iz groba 22 na Turniu kraj Ptuja, premda bronani primjerci nisu zastupljeni u okviru naih grobalja o kojima je ovdje rije.81
Potom slijedi znaajna skupina istovjetnih naunica s grobalja 9. stoljea
zapadne Maarske (GaraboncOfalu, AlsorajkHatari tabla, ZalaszabarBorjalls sziget, EszterglyhorvtiAlsbrndpuszta, Letenye).82 Navedenima se
mogu pribrojiti i one s nalazita ZalavrVrsziget i Sopronkhida,83 koje su lijevane i loije kvalitete izrade, a imaju odgovarajuu paralelu u naem primjerku
iz groba 37 u Dubravicama. Sve te naunice potjeu s obinih grobalja na redove s
poganskim znaajkama pokapanja, s preteito keramikim i eljeznim prilozima
i skromnim nakitom, meu kojim predstavljaju najluksuznije nalaze. Naunice
bogatije ukraene karike poput dvaju veih parova iz Trilja pronalazimo u grobu
71 u Zalavru (Mosaburg).84
Naunice sline primjercima s naih grobalja zastupljene su i na grobljima
najznaajnijih centara Velikomoravske Kneevine; u Starem Mestu (Velihrad),85
uz treu crkvu, odnosno tzv. baziliku u Mikulicama86 i uz crkvu burga BeclavPohansko,87 na kojima se ovaj tip nakita pojavljuje u raznim, esto veoma
raskonim inaicama. Moglo bi se ak ustvrditi da su naunice nalik naima relativno rijetke; dolaze u nekoliko grobova u Starem Mestu i Pohanskom.88 Znatno
su brojnije naunice s donjom polovinom karike bogato ukraenom gusto nanizanim zrnima, koje imaju analogije u primjercima iz Skradina, a registrirane su i
na nalazitu Stara Kourim u ekoj.89
U literaturi je ve ukazano na odreenu srodnost izmeu dvaju veih parova gro
zdolikih naunica iz Trilja i pojedinih naunica s velikomoravskih grobalja, premda
se njihova slinost svodi tek na injenicu da im je karika djelomino ukraena i u
gornjoj polovini, odnosno 3/4 karike ukraeno je filigranskim prepletom.
P. Koroec dola je do zakljuka da je ovaj nain ukraavanja karike jedna od
glavnih znaajki naunica samo u moravskoj kulturi, pa je sukladno tome i triljske naunice pripisala moravskoj zlatarskoj produkciji druge polovine 9. stoljea.90 Takav zakljuak nije prihvatljiv iz nekoliko razloga. Ovaj tip naunice, naime,
na panonskom prostoru ima uzore u naunicama kasnog 7. i 8. stoljea s ukrasom
poludragog kamena umetnutog u zrnate vjenie s vanjske i unutarnje strane
po sredini donje polovine, a ponekad i u gornjoj polovini, tj. na vrhu karike, te s
dva koljenca u obliku zrnatih vjenia na njezinim bonim stranama. U osnovi
je takoer rije o bizantskom tipu naunice; iz prve polovine 8. stoljea poznati
su zlatni luksuzni primjerci poput onih s nalazita Alattyn, Mrtly, Zmajevac i
91 Garam 1993., 194195.

92 Toik 1963; Chropovsk 1978a.
93 Simoni 1996., 131.
94 Kiss 1977., T. XXX, 54/1.
95 Hrub 1955., T. 67, 6, t. 73,
1516.
96 Hrub 1955., T. 82, 36.
97 Hrub 1955., T. 84, 23.
98 Le Grande Moravie 1964, T. XVI.
99 Poulk 1975, T. 77.
100 Kolnk 1978, 14, sl. 1/12.
101 Ss 259, T. XLVII, 12.
102 Poulk 1948; Chropovsk 1962;
Chropovsk 1978a; Toik 1971.
103 Dostl 1966., 3536.
104 Garam 1993, 160, 35/2.
105 HiK (katalog), 2000., 98, II/26.
106 Grigorov 1999, 2324.
Baka Palanka,91 a veoma su brojne i istovjetne jednostavnije bronane naunice

s umetcima od stakla. Potonje su u znatnom broju zastupljene i na avaroslave
nskim grobljima s kraja 8. i poetka 9. stoljea (Pra, Nov Zmky, ebastovce,
elovce i dr.).92 I u tom se razdoblju pojavljuju luksuzni primjerci poput naunice
iz Donjih Petrovaca u Vojvodini, koja je ukraena zrnatim vjeniima i biserom.93
Veoma je indikativno da se upravo ovaj tip naunice pojavljuje u luksuznoj izvedbi s karikom u potpunosti ukraenom filigranskim prepletom, i to na paru zlatnih
naunica iz groba 54 groblja Nagypall u Baranji,94 koji se na osnovi melonastih
perli u ogrlici pouzdano moe datirati u drugu polovinu 8. stoljea, to potvruje
da je ovaj nain ukraavanja karike prisutan i u razdoblju koje prethodi formiranju velikomoravske kulture, i to upravo u vremenu, kojem, s obzirom na nalaz
solida Konstantina V. Kopronima, pripada i triljski grob. Naunice s ukrasom koji
prekriva tri etvrtine karike, osim toga, nisu osobito brojno zastupljene na grobljima velikomoravskoga kulturnog kruga. Pronalazimo ih u grobovima 103/50 i
51/50 u Starm Mstu, a premda im nedostaju umetci u zrnatim vjeniima po
sredini i na vrhu karike, moe se pretpostaviti da su se tamo, umjesto staklenih
perli ili poludragog kamena, nalazile uplje limene jagodice, pa one u osnovi ne
pripadaju grozdolikom tipu.95 Dva, pak, para srebrnih naunica iz groba 200/51
imaju limene jagodice na krajevima grozdolikog ukrasa po sredini i tri etvrtine
karike ukraene tordiranim filigranom, ali bez ukrasa na vrhu, dok par pozlaenih naunica iz istoga groba ima ve pravi plastino oblikovan obostrani grozd
po sredini i jedan grozdi na vrhu karike, kojoj je tri etvrtine ukraeno krupnim
nanizanim zrnima.96 Bez ukrasa na vrhu karike su i zlatne luksuzne grozdolike naunice iz groba 193/5197 i one s groblja SadyUhersk Hradit,98kojima su
tri etvrtine karike prekrivene gusto nanizanim zrnima, te nekoliko primjeraka
iz Mikulica.99 Posljednje su donekle usporedive s triljskim naunicama budui
da, za razliku od ostalih ovdje spominjanih, doista pripadaju grozdolikom tipu.
Naunice kod kojih su tri etvrtine karike ukraene filigranskim prepletom poja
vljuju se jo na nalazitu Abraham II u Slovakoj.100 Najsrodnije naunicama iz
Trilja ipak su identino ukraene naunice iz ve navedenog groba 71 u Zalavru,
s tom razlikom da potonje, uz koljenca u obliku zrnatih vjenia na bonim stranama, imaju jo jedno koljence i na vrhu karike.101
Osim na grobljima velikih naseobinskih centara odgovarajue paralele naim
grozdolikim naunicama pronalazimo i u pojedinim naunicama obinih grobalja u Moravskoj i Slovakoj, poput primjeraka s nalazita Pustim, Bluina, Velk
Grob, NitraLupke, Ducov i Dolny Peter.102 Na tim se podrujima zlatne i srebrne naunice s obostranim grozdom smatraju najmlaim inaicama grozdolikih
naunica i datiraju se od sredine 9. do sredine 10. stoljea, to je znatno kasnije
u usporedbi s onima s naih grobalja.103 Slino su, u drugu polovinu 9. stoljea,
datirane naunice s prostora zapadne Maarske, premda bi se ovdje moglo raunati s njihovom ranijom pojavom, budui da je na spomenutom podruju taj tip
nakita poznat ve krajem 8. stoljea, o emu svjedoi zlatna grozdolika naunica
s koljencima u obliku zrnatih vjenia i zrnatim grozdiem na vrhu karike s nalazita Nagyttny.104 Na kraj 8. ili poetak 9. stoljea upuuje i skupina nalaza
iz Brestovca kraj Poege, u panonskom dijelu Hrvatske, meu kojima je, kao to
smo ve naveli, i jedna zlatna grozdolika naunica.105
Izvan navedenih podruja tip naunice s obostranim grozdom i koljencima
iznimno je rijedak. U neto veem broju zastupljene su u rumunjskom Poduna
vlju, osobito u junoj Vlakoj (Obiria Noa, Izvorul, Sultana, Chirnogi), gdje se
pojavljuju iskljuivo u horizontu grobova s poganskim nainom pokapanja, a
vremenski se opredjeljuju u drugu polovinu 8. i u 9. stoljee.106 U Bugarskoj su
registrirane na samo nekoliko grobalja s kranskim nainom pokapanja (Topola,
127
107 Grigorov 1999, 2324.

108 Dekwna 1979, 145164.
109 MiniTomi 1974, 125130.
110 Maneva 1992, T. 15, 67.
111 Vinski 1952, 40.
112 Kiss 1977, T. 2; HiK (Rasprave i
vrela) 2000, 147.
Kragulevo, Vulitrn, Pliska).107

Moe se ukazati i na pojedine nalaze iz tzv. srebrnih ostava u Poljskoj.108 Smatra se da se na tom podruju filigranske grozdolike naunice pojavljuju neto kasnije nego u Moravskoj, kao odraz utjecaja velikomoravskog zlatarstva i uglavnom
su zastupljene mlaim inaicama s etiri ili vie koljenaca na bonim stranama
karike. Najstariji, i uz to jedini primjerak koji pokazuje slinost s moravskim i hrvatskim naunicama, jest srebrna naunica iz novcem datirane ostave Czechw
kraj Lublina, koja je ukopana nakon 882./883. godine, dakle krajem 9. stoljea.
Neto kasnijem vremenu pripadaju i dva para donekle srodnih srebrnih naunica s obostranim grozdom i koljencima iz ostave Veliko Gradite kraj Poarevca
u Srbiji,109 te takoer dva para srebrnih naunica s nalazita DebreteGradite
kraj Prilepa u Makedoniji, a sve se smatraju izravnim bizantskim importom 10.
stoljea.110
lunulastozvjezdolike naunice (t. 306, t. 312)
Premda bronane lijevane lunulastozvjezdolike naunice nisu vrst nakita uobiajenog za podruje ranosrednjovjekovne Hrvatske i premda se, zbog nepoznatih
okolnosti otkria, ni za jednu ne moe sa sigurnou utvrditi da potjee iz groba,
njihova prisutnost na nekoliko lokaliteta ipak upuuje na to da nije rije tek o
sluajnosti i da se slini nalazi ovdje i ubudue mogu oekivati.
Dosad su otkrivene etiri takve naunice; potjeu iz Prozora kraj Otoca (T.
87,3), s Garduna (T. 87,4), iz Biskupije (T. 87,2), a jedna je s nepoznatog nalazita
u okolici Knina (T. 87,1). Sve su meusobno razliite i pripadaju razliitim inaicima ovoga tipa.
Naunica iz Prozora (T. 87,3) ima debelu kariku ukraenu nizom krupnih pseudogranula i dodatak u obliku trokrake zvijezde s krunom izboinom po sredini
i pseudogranuliranim krakovima kod kojih se lijevanjem oponaa ukras zrnatih
trokutia.
Naunica s Garduna (T. 87,4) pripada rijetkoj inaici s lijevanim ukrasom u
obliku lunule obrubljene pseudofiligranom i s jagodicama na vrhovima, te s pet
pravilno rasporeenih dodataka u obliku zrnatih trokutia u dnu.
Neuspjelo lijevana i nedovrena naunica iz okolice Knina (T. 87,1) nosi ukras
u obliku trokrake zvijezde nainjene od sredinjega krunog izboenog dijela i
lijevanih psuedogranuliranih krakova u obliku zrnatih trokutia, te ima dvije lijevane jagodice na bonim stranama karike.
Biskupijska, pak, naunica (T. 87,2) ima lijevanu kariku sa zadebljanjima koja
imitiraju jagode ili koljenca na njezinim bonim stranama i isto tako zrno ili
jagodu po sredini s unutarnje strane karike. S donje strane karike nalazi se sasvim pojednostavnjen privjesak u obliku trokrake zvijezde. Izmeu luka karike i
zvjezdolikog nastavka dva su plastina prstenasta rebra, koja oponaaju ukras od
filigranske ice.
Ove naunice udomaene su na prostoru srednjega i donjeg Podunavlja, a pre
dstavljaju lijevanu imitaciju luksuznih i kvalitetno izraenih zvjezdolikih naunica. Te su luksuzne naunice, kao i one iz gore opisane zvjezdolike skupine
takoer bizantskog podrijetla, ali drugaije radionike provenijencije, a pretpo
stavlja se da su proizvedene na Pontu.111 Pojavljuju se zajedno s nalazima tzv. martinovskog stila u Ukrajini, doseui panonsko Podunavlje, gdje su reprezentirane
primjercima poput npr. srebrnih naunica iz Cserkta u Baranji i aavice u Podravini.112 Smatra se da se na osnovi tih predloaka na panonskopodunavskom
prostoru ve od 7. stoljea zapoinju izraivati sline naunice, i to najprije tijetenjem i u tehnici filgirana i granulacije. Izradu takvih naunica na podruju
Moravske dokazuje nalaz matrice za tijetenje iz ranoslavenskoga naseobinskog
128
Sl. 47 lijevo Bronane lijevane naunice zvjezdolikog tipa (Biskupija, okolica Knina)
Sl. 48 desno Matrica za tijetenje zvjezdolikih naunica (BiskupijaPliskov)
113
114
115
116
117
118
119
120
121
Dostl 1975, 224225.

Koroec 1958, T. II.
Angelova, Penev 1989, 3940.
Dimitrijevi S. 1957; Poulk
1948, T. LXI, .
Chropovsk 1978a, 42, sl. 11.
Hrub 1955, T. 55, 2425.
Grigorov 1999, 2728.
Eisner 1952.
ErcegoviPavlovi 1976a.;
ErcegoviPavlovi 1969.;
Petrinec 2003., 531.
sloja 7.8. stoljea na lokalitetu BeclavPohansko.113 Zanimljivo je da je potpuno srodna matrica, namijenjena izradi tijetenih zvjezdolikih naunica, pronaena i u zlatarskoj ostavi na Pliskovu u Biskupiji, premda na podruju na kojem e
se oformiti Hrvatska Kneevina dosad nisu registrirane luksuzne naunice tog
tipa.114
Ve od kraja 7. stoljea takve se naunice izrauju i lijevanjem u dvodijelnom
kalupu, o emu svjedoi srebrna lijevana zvjezdolika naunica iz ostave pripisane
bizantskom zlataru, koja je otkrivena u Silistri u bugarskom Podunavlju, a sadravala je novac Justina II. (565.578.) i Konstantina IV. (668.685.).115
Meu kvalitetno izraenim naunicama panonskopodunavskog prostora,
uz naunice strogo zvjezdolikog tipa, zastupljene su i lunulaste i bilunulaste naunice s nastavkom u obliku zvijezde datirane u rasponu od kraja 7. stoljea (Pra)
preko 8. stoljea (DisvlgyEsztergom) i ranog 9. (Otok kod Vinkovaca) do druge polovine 9. stoljea (Rybeovice).116 Neto kasnije tijekom 9. stoljea pojavljuju
se i naunice koje se samo u irem smislu mogu pripisati zvjezdolikom tipu, a po
sredini karike imaju provjeeni ukras u obliku konusa s tri izboine i jagodicom
u dnu, te zrnati vjeni s unutarnje i dva koljenca na bonim stranama karike (Trnovec nad Vhom),117 koje, premda ne u osobito velikom broju, pronalazimo i na
kasnijim grobljima velikomoravskoga horizonta (Star Msto),118 a registirirane
su i u rumunjskom Podunavlju (Sultana).119 Sve navedene inaice na istom se prostoru pojavljuju i u lijevanoj izvedbi, i to istovremeno s naunicama izraenim u
filigranu i granulaciji. Najstariji nalazi lijevanih naunica iz ove skupine, koje je
mogue barem priblino vremenski opredijeliti, datiraju iz prijelaza 8. i 9. stoljea (Devnska Nov Ves).120 O istovremenoj pojavi lijevanih i filigranskih naunica
svjedoi zlatarska ostava iz Boljetina u srpskom Podunavlju, gdje su uz lijevane
lunulasto zvjezdolike primjerke zastupljene i filigranske lunulaste naunice sa
zvonolikim dodatkom, koje imaju odreene paralele u naunicama iz Rybeovica
u Moravskoj, na osnovi ega ih je mogue datirati oko sredine ili na poetak prve
polovine 9. stoljea.121
Lijevane naunice svih navedenih inaica, od zvjezdolikih do lunulastozvjezdo
likih i onih s ukrasom u obliku konusa, u najveem se broju pojavljuju u Podunavlju
129
122
123
124
125
126
127
128
129
Corrado 2002, 363.

RajteriSivec 1976., 557.
Maneva 1992., 40.
Vinski 1952, 30.
Vinski 1952, 30.
Chropovsk 1978a, 43, sl. 14.
Grigorov 1999, 31.
Bajalovi, HadiPei 1984, T.
III, 79.
130 Vinski 1952, sl. 6.
131 Filipec 2001, 9192, T. I, 2.
132 Vaarova 1976, 364.
130
od Moravske, Slovake i Maarske, kroz Hrvatsku i Srbiju sve do Rumunjske i Bugarske, ali su zastupljene i izvan tog prostora, na primjer u junoj Italiji122 i sjevernoj
Albaniji,123 gdje su datirane u 7.8. stoljee. Uz potonje se vezuju i lunulastozvjezdolike naunice s jagodama s makedonskog nalazita Sv. Erazmo u Ohridu.124
Zemljopisno najblie analogije naunicama s naeg podruja pronalazimo u
Velikoj Gradusi kraj Sunje, u Sisku i u Zagrebu, no i potonje su nejasnih okolnosti
otkria, pa je njihovo preciznije vremensko opredjeljivanje sporno. 125
Naunica iz Prozora veoma je srodna naunici koja potjee iz razorenoga groba uz zagrebaku katedralu, s time da je posljednja neto kvalitetnije izraena, a
objema donekle nalikuje i naunica iz Vine u Srbiji.126 Sve tri pokazuju slinost
s ve spomenutom naunicom iz Devnske Nove Vesi datiranom u kraj 8. ili poetak 9. stoljea.
Osobito je zanimljiv neuspjeli primjerak naunice iz okolice Knina, kojoj zbog
nastavka u obliku trokrake zvijezde ukraene dvjema psuedogranulama na spoju
s karikom i zbog jagoda na bonim stranama, pronalazimo analogije meu tijetenim zvjezdolikim naunicama, ali ne onima iz martinovskoga kruga, za koje
se dri da su pontski proizvod, ve u naunicama poneto slabije izrade, nastalim
na panonskom tlu, poput srebrnih primjeraka s nalazita Radva nad Dunajom
i PcsGyrvros.127 Meu lijevanim naunicama ovoj su naunici, s obzirom na
zvjezdoliki ukras, takoer srodni pojedini sjevernoalbanski i junoitlaski primje
rci 7.8. stoljea.
Naunica s Garduna predstavlja rijetku inaicu s uskom lunulom s jagodicama
na vrhovima i ukrasom u obliku pet viseih zrnatih trokutia. Najblie analogije pronalazimo na rumunjskim i bugarskim nalazitima Trnava Mare, Gornea,
Orova, GirvitaOstrov, Satu Nou, Razdjelna i Devnja, gdje se pojavljuju gotovo
identini primjerci.128 Na prostoru sjeverno od Dunava ove su naunice karakte
ristine za rubna podruja Bugarske i Avarskog Kaganata (osobito za rumunjski
dio Banata), a datiraju se u 8. stoljee. Donekle sline naunice registrirane su i
na podruju Srbije, uva ih Muzej grada Beograda i potjeu s nepoznatih nala
zita.129 Zbog uske lunule ukraene pseudofiligranom, gardunska je naunica
usporediva i s dobro izraenom lijevanom naunicom s nalazita Daljplanina
u hrvatskom Podunavlju, koja u dnu lunule umjesto pet viseih trokutia ima
petokraku zvijezdu.130
Biskupijska, pak, naunica pripada skupini lijevanih naunica s ukrasom u
obliku konusa s izboinama i jagodom u dnu. Premda bi se, zbog trokrake zvijezde, tu loe izraenu naunicu nezgrapna oblika moglo usporediti s onima poput
Devnske Nove Vesi, pojedini detalji upuuju na drugaiji zakljuak; u prvom
redu treba zamijetiti trokutasti izdanak koji predstavlja imitaciju zrnatog vjenia smjetenog nasuprot konusa s unutarnje strane karike, a osobito ukras u obliku
prstenastih plastinih rebara na vrhu konusa, kojim se oponaa filigranska ica.
Kod filigranskih su primjeraka, naime, tijelo konusa i tri izboine nainjeni od
ovijene obine ili nabrane ice. Najbliu analogiju biskupijskoj naunici pronalazimo u lijevanoj naunici koja potjee iz Siska.131 Potonja je kvalitetniji rad i nainjena je od srebra, to je veoma rijedak sluaj kad su u pitanju lijevane naunice iz
lunulastozvjezdolike skupine openito. Ove se naunice datiraju neto kasnije
od onih o kojima je dosad bilo rijei; u Moravskoj i Slovakoj smjetaju se u kraj 9.
i prvu polovinu 10. stoljea, u Bugarskoj se pojavljuju u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja opredijeljenih u 10. i 11. stoljee, a osobito su brojne na
groblju Gradenica.132 Na kasnije vremensko opredjeljivanje upuuje i grob 193 na
slovenskom nalazitu KranjFarna cerkev u kojem par bronanih naunica toga
tipa dolazi zajedno s bilunulastim naunicama ukraenim u tehnici jamiastog
emajla i srebrnom kariicom s konusima, dakle, tipinim materijalom ketlake
133 Koroec 1979, T. 68/2ab.

134 Koroec 1999, T. 31, 13.
kulture datiranim u kraj 9. ili prvu polovinu 10. stoljea.133 U tom je smislu zanimljiv i nalaz jedne lijevane bronane bilunulaste naunice s nastavkom u obliku
zvijezde u grobu 269 na Ptujskom gradu, takoer uz ketlaku lunulastu naunicu
ukraenu jamiastim emajlom.134
prstenje
U horizontu s poganskim znaajkama pokapanja prevladavajui tip je prstenje

nainjeno od raskovanog lima s ovalnim ili rombinim prednjim proirenjem,
dok preostale tipove, s obzirom na mali broj dosad registriranih i meusobno
razliitih primjeraka, ovdje obraujem kao ostalo prstenje.
prstenje od raskovanog lima s ovalnim ili rombinim
prednjim proirenjem (t. 314)
Prstenje ovoga tipa najee je izraeno od srebrnog, ponekad od bronanog, a u
jednom sluaju i od zlatnog raskovanog lima. Pojavljuje se u enskim, a ponekad
i u djejim grobovima. Veoma su esto u istom grobu zastupljena po dva primjerka. Najvei broj otkriven je na drijcu (grobovi 53 (2), 54 (2), 62, 63, 65, 104
(2), 106 (2), 237, 324 (2) i 326 (2)) (T. 37,3; T. 34,23; T. 39,7; T. 40,5; T. 43,5; T.
43,3; T. 48,4; T. 59,2; T. 65,910; T. 66,56). Registrirani su jo na Maklinovu
brdu u Kaiu (grobovi 40, 41, 53) (T. 13,3; T. 14,3; T. 18,5), na Gluvinim (grob 1
(2)) (T. 117,12) i Jojinim (grob 11) (T. 119,5) kuama u Glavicama, Materizi kraj
Nina (grob 15) (T. 86,7), Dubravicama kod Skradina (grob 37) (T. 116,9), Grborezima (grob 112 (2)) (T. 7,45), Ostrovici (grob 21C) (T. 130,5), Brzici u Civljanama
(grob 25) (T. 5,1) u Rudiima kod Glamoa (T. 73,4), na Zduu kraj Vrlike (T. 78,5),
te uz crkvu sv. Asela (grob 41(3)) (T. 81,1417) i uz crkvu sv. Kria u Ninu (grob
168) (T. 273,67).
S obzirom na oblik koluta mogu se podijeliti u tri skupine: prstenje sa zatvorenim kolutom (KaiMaklinovo brdo, Grborezi, NinMateriza, drijacgrobovi 53 (2), 63, 104 (1), 324 (2) i 326 (2), NinSv Asel, VrlikaZdu), prstenje s
kolutom preklopljenih i zalemljenih krajeva (drijacgrobovi 65, 54 (1), 104 (1),
106 (2), 237, NinSv. Kri i Rudii), te prstenje s kolutom preklopljenih i zakovicom privrenih krajeva (GlaviceGluvine kue grob 1 (2), Dubravice, Ostrovica). Kod prstenja iz groba 11 na Jojinim kuama u Glavicama, te iz groba 62 na
drijcu, kao i kod jednoga od primjeraka iz groba 54 na istom nalazitu, kolut nije
u potpunosti sauvan.
Meu prstenjem iz ove skupine pojavljuju se neukraeni i ukraeni primjerci.
Neukraeno prstenje potjee iz grobova 65, 104 (1) i 106 (2) i 237 na drijcu, te iz
groba 15 na Materizi i groba 168 na nalazitu Sv. Kri, sve u Ninu. Kolut i sredinje
proirenje jednog od prstenova iz Grboreza (T. 7,5) ukraeni su vodoravnim kanelurama, a sredinje proirenje ima kruni otvor u koji je bio umetnut kamen. Prsten
iz groba 62 na drijcu u Ninu (T. 39,7), pak, po sredini prednjeg ovalnog proirenja
ima rombini prorez, a inae je bez ukrasa.
Svi ostali prsteni ukraeni su graviranim ili punciranim geometrijskim ornamentom ili simbolima iz kranskog repertoara.
Zlatni prsten iz groba 41 uz crkvu sv. Asela u Ninu (T. 81,17) i srebrni prsten iz
Zdua kraj Vrlike (T. 78,5) imaju gotovo istovjetan ukras. Na sredinjem ovalnom
proirenju ornamenitrani su ugraviranim grkim kriem s istostraninim troku
tima na vrhovima krakova. Kri je uokviren krunicom od punciranih tokica.
Izmeu krakova kria su koso postavljene crte izvedene takoer punciranim tokicama, pa se zapravo radi o osmerokrakom kriu, odnosno Kristovu monogramu.
S obje strane kria nalazi se po jedna golubica, a svaka je prikazana u obrnutom
131
135 Gjurain 1992, 257, sl. 2.

136 Nedavno je istovjetan prsten
otkriven u jednom od grobova
na lokalitetu Sveurje (estinj)
u Katel Novom. Ostali nalazi u
grobu upuuju na pojavu ovog
tipa prstena i u ranom odsjeku
horizonta s kranskim znaaj
kama pokapanja.
137 RajteriSivec 1976, T. II, 1011.
138 Marui 1967, 338; Marui
1979, 133.
139 Corrado 2002, 362.
140 I Longobardi 1990, 203, IV, 86.
132
poloaju, tj. jedna stoji ravno u odnosu na kri, a druga je okrenuta naopako. Glave golubica u obliku su krunice s punciranim okom i kljunom okrenutim prema
dolje, a tijelo i rep prikazani su urezanim linijama i ispunjeni tokicama po duini. Na ninskom prstenu iza repova golubica urezan je po jedan grki kri, a na
vrlikom osmerokraki kri u obliku krunice s tokicom u sredini iz koje izlaze
krakovi s tokicama na vrhu. Slian srebrni prsten potjee iz groba 2 iz kripa na
otoku Brau, a od potonjih se razlikuje tek u detaljima.135 Na tom prstenu nema
koso postavljenih tokastih linija na sredinjem kriu, a iza repova ptica ugraviran je po jedan Tkri s tokicama na vrhovima krakova.
Srebrno prstenje iz grobova 40 i 41 na Maklinovu brdu (T. 13,3; T. 14,3) na
sredinjem ovalnom proirenju ima ugraviran grki kri s krunicama s tokom
na vrhu krakova, koji je kombiniran s kriem u obliku slova X, odnosno kristogram u tokastoj krunici. Kolut jednog prstena ukraen je graviranom cikcak
linijom, a drugog tokasto izvedenim geometrijskim ornamentom. Kristogram s
tokicama na vrhovima krakova urezan je i na jednom od prstena iz groba 53 na
drijcu (T. 37,2), koji ima rombino proirenje s dva torkutasta proreza. Kolut i
proirenje du rubova ukraeni su tokasto izvedenim linijama.
Dva srebrna prstena iz groba 41 uz crkvu sv. Asela u Ninu (T. 84,14; T. 84,16) na
sredinjm su proirenju ukraeni urezanim grkim kriem u tokastoj krunici.
Jedan od prstenova iz groba 54 na drijcu (T. 34,3), kao i oba prstena iz glavikoga groba 1 (T. 117,12) ukraeni su grkim kriem, kojemu se na vrhovima
krakova nalazi krunica s tokom po sredini.
Iz groba 53 na Maklinovu brdu (T. 18,5), pak, potjee srebrni prsten s ugraviranim grkim kriem s ravastim zavrecima krakova.
U grobovima 63, 324 i 326 na drijcu (T. 65,9; T. 66,5) otkriven je po jedan
srebrni prsten s ugraviranim pentagramom u tokastoj krunici, a kolutovi dvaju
posljednjih ukraeni su cikcak linijama. Jedan identian prsten, s nepoznatog
nalazita, pohranjen je u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.136
Pojedini primjerci (drijacgrobovi 53, 54, 150, 324, 326) na prednjem su proirenju ukraeni jednostrukom ili dvostrukom tokastom krunicom, a kolutovi
urezanim ili tokastim ravnim i cikcak linijama, pletenicom i Xkrievima s
krunicama po sredini i na vrhu krakova. Prsten iz groba 326 na drijcu (T. 66,6),
na vrhu koluta, uz sredinje proirenje, ima ugraviran grki kri s tokicama na
vrhovima krakova.
Znatan broj prstenja (Dubravice, Ostrovica, Rudii, Civljane, Glavice grob 11,
drijac grob 104, jedan od primjeraka iz groba 112 u Grborezima) na sredinjem
proirenju ukraen je jednostrukim ili dvostrukim rombom formiranim od krunica s tokicom u sredini, koje su meusobno spojene tremoliranim linijama.
Slino prstenje izraeno od raskovanog bronanog lima registrirano je u
okviru grobalja kulture KomaniKruje (Kalaja Dalmaces), datiranih u rasponu od 6.
do 8. stoljea, a najee je ukraeno urezanim jednostavnim geometrijskim orna
mentom, ponekad kriem oblikovanim od etiriju krunica s tokicom u sredini.137
U okviru barbariziranih romanoslavenskih grobalja 7.8. stoljea na podruju Istre pronalazimo bronano prstenje s rombinim prednjim proirenjem
ukraenim grkim kriem, kriem s ravastim vrhovima krakova ili Kristogramom (Mejica kod Buzeta, Vrh kod Brkaa, BrijuniKastrum). Koluti ovoga prstenja ponekad su dekorirani motivom riblje kosti.138
Bronano prstenje od raskovanog lima ukraeno krievima formiranim od etiriju krunica s tokom u sredini pojavljuje se i na grobljima 7. stoljea na jugu
Italije, u Calabriji (Cropani, Botricello, Tre Chiese, Silipetto),139 a luksuzni srebrni
primjerci ukraeni u filigranu i granulaciji potjeu s langobardskoga groblja Castel
Trosino.140
141 Koroec 1979, T. 2, 58; T. 11,

5a.
142 Koroec 1979, 219220.
143 Giesler 1980, 87, sl. 2, 9.
144 Poulk 1948, T. XLI, 2, T. XLIX,
10, 12, 14, T. LXIII, 1214.; Szke
1992, 85.
145 Chropovsk 1962, 196, sl.
17/1213.
146 Szke 1992, 8588.
147 Kurnatowska 1980, 158.; Fiedler
199., 181182.
148 StojanovaSerafimova 1979,
800, sl. 9, 1.
Slino bronano i srebrno prstenje zastupano je i u okviru karantanskoketla

ke kulture, osobito na grobljima s jako izraenom kasnoantikom tradicijom na
podruju Bleda (BledBrdo, BledPristava).141 Najee je ornamentirano dvolinearnim motivom u obliku romba, s krunicom ili bez nje i s udubljenjem po sredini,
a ponekad i iskucanim ispupenjima. Preteito ima preklopljene i zakovicom privrene krajeve. Datira se u prvu polovinu 9. stoljea, a najbrojnije je u tzv. prijelaznoj fazi prema kronologiji P. Koroec.142 U uporabi je i kasnije tijekom 9. stoljea, a
karakteristian je tip prstena u stupnju Kttlach I prema J. Giesleru.143
Srebrno, bronano i pozlaeno bronano prstenje s ovalnim ili rombinim proirenjem nainjeno od raskovanog lima veoma je est nalaz i na slavenskim grobljima Austrije, Zapadne Maarske, Moravske i Slovake, a u literaturi je poznato
kao podunavski tip prstena.144 Uglavnom je ukraeno kriem oblikovanim od
manjih i veih iskucanih ispupenja, a veoma rijetko punciranjem podloge, tako
da motiv izlazi u negativu (npr. NitraLupke u Slovakoj).145 Smatra se da na tim
prostorima ovo prstenje vue podrijetlo od analognih primjeraka prisutnih u ranijim kulturama podunavskoga bazena, osobito rombino raskovanog prstenja 7.
stoljea s ukrasom u obliku kria ili iskucanih ispupenja i s kolutom od spiralno
uvijene ice (npr. PcsKztemet, Cserkut).146 Na spomenutim su podrujima
najstariji primjerci registrirani na grobljima druge polovine 8. st. (Alattyan) i na
pojedinim avaroslavenskim grobljima s kraja 8. i poetka 9. st. (npr. Nov
Zmky). U irokoj su uporabi tijekom cijelog 9. i jo poetkom 10. stoljea.
Srodno prstenje pojavljuje se i u Donjem Podunavlju, odnosno na junorumu
njskim i bugarskim nalazitima Odercy, Obria, Styrmen, Kjuleva, Galie, Nikolovo i Dolni Lukovit1, i to u okviru biritualnih slavenobugarskih grobalja
8.9. st., ali takoer i na istodobnim grobljima s izrazitom romanskom kompo
nentom.147 Osim u Podunavlju slino je prstenje veoma zastupljeno i na podruju
jugoistone Bugarske, gdje je na grobljima Tuhovite, Zlatograd i Kribul otkriven
znatan broj srebrnih i bronanih primjeraka s rombinim ili ovalnim proirenjem
ukraenim urezanim pentagramom ili krunicama.148
Iz iznesenog je razvidno da se ovaj tip prstena pojavljuje na podrujima koja
batine kasnoantiku tradiciju, osobito u izoliranim enklavama u kojima tijekom
6. i 7., ponegdje ak i u 8. st. kontinuirano nastavlja ivjeti autohtono romansko ili
romanizirano stanovnitvo bez znaajnijeg utjecaja novopridolih naroda, ali i na
onim prostorima koji bivaju naseljeni germanskim, slavenskim ili drugim plemenima, a pod odreenim su utjecajem Bizanta. Preuzet iz kasnoantikog nakitnog
repertoara, prsten od raskovanog lima s rombinim ili ovalnim prednjim proirenjem i urezanim kranskim simbolima krajem 8. i poetkom 9. st. postaje dijelom
slavenske enske nonje na irokom prostoru od Istonih Alpa i srednjeg i donjeg
Podunavlja do jugoistonog Balkana. Srodnost, premda ne i istovjetnost pojedinih
primjeraka na meusobno veoma udaljenim podrujima ne moe se, kako se to ponekad nastoji, tumaiti irenjem ovog tipa prstena iz jednog sredita u drugo, ve je
to rezultat samostalnog razvitka na istom predloku.
U tu se sliku uklapaju i nalazi s naih grobalja. Najstarijima se mogu smatrati
primjerci iz Zdua kod Vrlike i groba 41 uz crkvu sv. Asela u Ninu, a takav zakljuak osobito osnauje nalaz gotovo identinog prstena u kripu na otoku Brau u
okviru groblja koje nedvojbeno pripada kasnoantikim kristijaniziranim stano
vnicima Dalmacije, a po svemu sudei moe se datirati u kraj 7. ili u 8. stoljee.
Prsten iz groba 62 na drijcu vremenski, pak, u sredinu 9. stoljea opredjeljuje
srebrni denar Lotara I.
Ovaj tip prstena nije ogranien samo na horizont s poganskim znaajkama
pokapanja ve je prisutan i u ranom stupnju grobalja s kranskim nainom pokapanja, kada se pojavljuju i neke nove inaice. No u mlaem razdoblju vie ne
133
Sl. 49 lijevo Grob 223 (LepuriSv. Martin)

Sl. 50 sredina Zlatni prsten (GolubiStolia njiva)
Sl. 51 desno Zlatni prsten (TriljSv. Mihovil)
149 HiK (katalog) 2000, 98, II, 26.

150 Ovu pretpostavku dodatno
potvruju prstenovikljuevi
nedavno otkriveni na Velitaku
u Velimu.
134
pronalazimo primjerke sa zatvorenim kolutom, ve iskljuivo one preklopljenih

i zakovicom privrenih krajeva.
ostalo prstenje (t. 313)
U okviru grobalja s poganskim znaajkama pokapanja pojavljuje se i drugaije
oblikovano prstenje, meu kojim se nalazi i odreeni broj primjeraka koji se tipoloki mogu povezati s prethodnom skupinom.
To se u prvom redu odnosi na zlatni prsten iz enskoga groba u Lepurima kraj
Benkovca (T. 82,1), koji takoer ima rombino proirenje od raskovanog lima s
ukrasom u obliku kria izvedenog od dvostruke nabrane filigranske ice, ali mu
je kolut lijevan i s obiju strana prednjeg proirenja ukraen trima granulama.
Najbliu analogiju pronalazimo u luksuznom zlatnom prstenu iz Brestovca
kraj Poege, koji ima identino izraen i ukraen kolut, te ovalno proirenje s
ugraviranim linijama i skupinama krunica s tokom u sredini.149
Urezanim grkim i Xkrievima te raznim znakovima koji oponaaju slova ukraen je kolut vrpastoga limenog prstena iz groba 41 na Maklinovu brdu u
Kaiu (T. 14,4). Naposljetku, za jedan od prstena iz groba 324 na drijcu u Ninu
(T. 65,11) moe se pretpostaviti nastanak na predloku starokranskih prstenovakljueva s izdignutim ukrasom u obliku kria.150
Osobitu pozornost zasluuje luksuzno zlatno prstenje iz grobova u Golubiu
(T. 80,3) i Trilju (T. 83,6). Golubiki prsten ima masivni ovalni kolut proiren na
gornjoj strani, a u krunu je bio umetnut kamen, koji danas nedostaje. Rije je o
kasnoantikom tipu prstena, a istovjetni se oblici pojavljuju i meu ranobizantskim prstenjem.
Triljski, pak, prsten ima krunu s ukovanim modrim kamenom, te etiri ovalna
dodatka s pojedinim detaljima izraenim u tehnici tijetenja, filigrana i granulacije,
a odreene analogije pronalazimo meu prstenjem bizantske provenijencije.
P. Koroec ve je ukazala na primjerke ukraene u filigranu i granulaciji i s
umetnutim kamenom, otkrivene u slavenskom miljeu (Zalavr, BeclavPohansko), kao i na djelominu srodnost sa skupinom tzv. prstenja s kupolastom
151 Koroec 19951996, 90; Ss

1963, XLVII, 34.
152 Garam 1993, 44, T. 85/8.
153 Garam 1993, 44.
154 Petrinec 2000, 215, T. IX,6;
Petrinec 2002, 210.
krunom.151 No oblikom i ukrasom triljskom je prstenu najsliniji jedan od prstena iz enskoga groba OzoraTtipuszta, koji je datiran u kraj 7. stoljea.152 Taj
se veoma raskoni primjerak, s obzirom na istovjetne ukrasne detalje, povezuje
s prstenom iz Horvtguraba (Chorvatsky Grob), kao i prstenjem i nakrsnicom
maa s ukrajinskoga nalazita Glodosi, a svi su ti predmeti nedvojbeno proizvodi
bizantskog zlatarstva druge polovine 7. stoljea.153 Kao i u sluaju primjeraka s
kupolastom krunom, rije o prstenju nastalom u okviru bizantskog zlatarstva
koje je bilo namijenjeno uglednim osobama, te se u nepromijenjenom obliku
dugo zadralo u uporabi (ponekad i po nekoliko stoljea), ime se moe objasniti
i razliito vremensko opredjeljivanje slinih prstena iz OzoreTtipuszte i Trilja,
te mlaih primjeraka iz Zalavra i Moravske.
Meu prstenjem u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja registrirano
je i nekoliko bronanih lijevanih primjeraka zatvorenih koluta okrugloga, trokutastoga ili polukrunog presjeka (GlaviceGluvine kue II, grob 25,154 Strane,
grob 132 (T. 142,12)), zatim bronani lijevani prsten s krunom u obliku etvrtaste ploice (drijac, grob 65) (T. 40,4) i srebrni lijevani prsten s ovalno oblikovanom krunom (NinSv. Asel, grob 41) (T. 81,15).
vratni ukrasi
U okviru grobalja s poganskim znaajkama pokapanja kao vratni ukras pojavljuju se:
torkvesi
ogrlice
torkvesi (t. 343)
Srebrni ili bronani torkvesi dosad su registrirani u grobu 41 uz Sv. Asela u Ninu
(T. 81,56), grobu 53 na Maklinovu brdu u Kaiu (T. 18,4), grobu 322 na drijcu
(T. 63,4) i grobu 112 u Grborezima (T. 7,1). U zabiljekama L. Maruna navodi se
nalaz jo jednog torkvesa u zidanoj presvoenoj grobnici na oranici Aima Popovia
u Biskupiji, te u vie komada slomljena srebrna ogrlica iz jednoga od unitenih
grobova u Morpolai. Oba ta torkvesa danas su izgubljena.
Osim bronanog torkvesa iz groba 322 na drijcu svi su bili nainjeni od srebra.
Dva lijevana srebrna torkvesa rombinog presjeka iz groba 41 u Ninu ukraena
su motivom ukucanih krunica s tokom u sredini, a meusobno slini srebrni
torkvesi iz Kaia i Grboreza imaju valovito oblikovan obru nainjen lijevanjem i
ukraen rombovima, odnosno valovnicom. Torkves iz groba 322, izraen od debele
bronane ice, ukraen je motivom koncentrinih krunica i meusobno spojenih
voluta s ukucanim tokama. Svi, koji su u potpunosti sauvani, imaju stanjene
krajeve krunoga presjeka i svi su se privrivali pomou kvaice i lijevane uice.
Torkves kao vrsta ogrlice poznat je jo od prapovijesnih vremena; na ilirskom
se podruju, pa tako i u Dalmaciji, pojavljuje ve u kasnom bronanom dobu, a
osobito je omiljen u latenskokeltskoj kulturi. Zastupljen je u rimskom nakitnom repertoaru, najuestalije u kasnocarsko doba i napose u kasnoantikom razdoblju, osobito u ranobizantskoj kulturi, posredstvom kojih, tijekom velike seobe
dolazi u uporabu kod raznih naroda na europskom tlu.
Tip torkvesa s nainom privrivanja pomou kvaice i uice pojavljuje se oko
sredine 5. stoljea u germanskim kneevskim grobovima hunskog i alamanskog
prostora.
Tijekom 6. i 7. stoljea torkvesi su najee nainjeni od upletene zlatne ili de
bele srebrne ice, a pojavljuju se i masivni lijevani srebrni primjerci. Karakteristini
su za bogate grobove junoruskog i ukrajinskog podruja, te u Karpatskoj kotlini i
Podunavlju, gdje dolaze s nalazima martinovskog stila i openito u inventaru kne-
135
155 Garam 1993, 4445.

156 Garam 1993, 45; Awaren 1985, 57.
157 Eisner 1952; BudinskKrika
1956; ilinsk 1963; Toik 1968.
158 Simoni 1996, 130 (195).
159 BudinskKrika, Fettich 1973,
76, 68, sl. 12,1.
160 Giesler 1981, 116120.
161 Rempel 1966, 4344; Hermann
1985, T. 6364.
162 Vaarova 1976, 199, sl. 123, 5, sl.
125, 23, sl. 131, 5, sl. 213, 2.
163 remonik 1965, 202203.
164 RajteriSivec 1974, 558, T. III, 5.
165 Maneva 1992, 6364, T. 8.
166 Beloevi 1980, 9192; Mileti
2001, 13.
evskih grobova iz razdoblja Prvog Avarskog Kaganata.155 U literaturi su poznati primjerci s nalazita Tschumi, Kamamunta, Kelegej, cTepe (s probuenim novcem
Justinijana I.) i Malaja Pereepina (s probuenim novcem Konstansa II.), zatim Cosovenii de Jos, aavica, Terehegy, Igar, Bly, Nagyharsny i osobito zlatni primjerak s bulom (amuletnom kapsulom) iz enskoga groba OzoraTtipuszta.156
U kasnoavarsko vrijeme, u drugoj polovici i krajem 8. stoljea, zastupljeni su
jednostavni torkvesi nainjeni od upletene ili obine bronane ice (Devnska
Nova Vs, trovo, itavska To i Holiare),157 a rjee i zlatni raskoniji primjerci
poput onog iz Donjih Petrovaca u Vojvodini.158 Meu staromaarskim nalazima
registriran je samo jedan primjerak nainjen od glatke zlatne ice, otkriven u
knee vskom grobu u Zemplnu u dananjoj Slovakoj.159 Na tom se podruju torkvesi ponovno pojavljuju u doba bjelobrdske kulture, u drugoj polovini 10. stoljea a najstariji primjerak potjee iz groba 76 groblja Pra Bercz, gdje je datiran
dirhemom Nasr ibn Ahmeda II. (913.943.).160
Torkvese pronalazimo i na franakom podruju (srednja Njemaka, Tiringija), te u Danskoj, Skandinaviji i junobaltikom priobalju, gdje su veoma brojno
zastupljeni tijekom 10. stoljea i dijelom jo u 11. stoljeu.161 Nekoliko torkvesa
registrirano je i u okviru kristijaniziranih grobalja Bugarske 10. i 11. stoljea (npr.
Dolni Lukovit, Obroite).162
Najblie prostorne i vremenske paralele primjercima s naih grobalja pronalazim u grobu C 8 zahumskog nalazita Viii, gdje su otkrivena dva bronana
torkvesa rombinog presjeka i stanjenih krajeva, koji su se privrivali pomou
petlje i kvaice.163 Groblje datira iz kraja 8., odnosno iz prve polovine 9. stoljea.
Slini torkvesi zastupljeni su i na sjevernoalbanskom i makedonskom podruju u
okviru kulture Kalaja Dalmaces (KomaniKruje).164 Svi su nainjeni od povijene
bronane ice, imaju zadebljan sredinji dio i stanjene krajeve, a zatvaraju se pomou uice i kvaice. Krunog su presjeka, a ponekad su djelomino ili u potpunosti omotani bronanom ili bakrenom icom (Kalaja Dalmaces, Derjan na Mati,
Sv. Erazmo u Ohridu, Cigansko grobiteRadolita kraj Struga i dr.).165 No mora
se zamijetiti da su, za razliku od potonjih, torkvesi iz naih grobova kvalitetno
izraeni, da su veinom nainjeni od srebra i gotovo u pravilu ukraeni.
U literaturi u kojoj su ti nalazi razmatrani, prevladalo je miljenje da se poja
vljuju u sekundarnoj uporabi, ali bez pojanjenja koje bi ukazivalo na njihovo podrijetlo, vrijeme nastanka, prvotnu namjenu ili nain na koji su preuzeti.166 Premda su,
u pojedinim grobovima u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja, registrirani predmeti razliite vremenske i kulturne pripadnosti, koji su onamo dospjeli iz
razliitih razloga i uglavnom u drugaijoj funkciji, takvo objanjenje nije prihvatljivo kada su u pitanju torkvesi. Svi su oni dio inventara istaknutih enskih grobova,
uvijek dolaze u kombinaciji s istim tipom naunica i prstenja i moe se ustvrditi da
su sastavni dio nonje uglednijih pokojnica. Iako su kao vrst ukrasa vrata preuzeti iz
kasnoantikog, odnosno bizantskoga nakitnog repertoara (kao uostalom i naunice
i prstenje), oni ne potjeu iz nekog od prethodnih razdoblja, ve su bili namijenjeni
osobama koje su s njima pokopane, a nastanak i vrijeme noenja treba im traiti u
okviru trajanja grobalja o kojima je ovdje rije. U kasnijim grobljima s kranskim
nainom pokapanja vie se ne pojavljuju.
ogrlice (t. 344, t. 345)
U okviru grobalja s poganskim nainom pokapanja registrirano je nekoliko vrsta
ogrlica, pa se u najgrubljem smislu mogu podijeliti na ogrlice s metalnim privjescima, ogrlice s metalnim i staklenim privjescima i ogrlice sa staklenim privjescima.
Samo tri ogrlice sastavljene su iskljuivo od metalnih privjesaka. Najraskonija je ogrlica koja potjee iz Golubia (T. 80,4), a sastoji se od 28 zlatnih jagodica,
136
Sl. 52 lijevo enski grob sa zlatnim nakitom (GolubiStolia njiva)

Sl. 53 desno Zlatna ogrlica (TriljSv. Mihovil)
167 Petrinec 2005, 173.
od kojih poneke nose ukras u obliku apliciranih filigranskih krunica, te 6 zlatnih lunulastih privjesaka ukraenih filigranskim viticama i zrnatim trokutiima
na vrhu i po sredini.
Srodna ogrlica, sastavljena od 24 zlatne jagode, otkrivena je u Trilju (T. 83,7).
Dvadeset jagoda ukraeno je apliciranim filigranskim viticama u obliku lire, a
etiri, koje su manjih dimenzija, glatke su i neukraene povrine.
Dvije zlatne jagode ogrlice pronalazimo i u grobu na Sv. Martinu u Lepurima
(T. 82,34).
Neto su brojnije ogrlice s nanizanim metalnim i staklenim privjescima. U
grobu 127 u Stranama (T. 140,1) pronaena je ogrlica sastavljena od 16 srebrnih
jagoda ukraenih, poput golubikih, apliciranim krunicama od filigranske ice,
te 83 staklene perle preteito plave ili modre (65), zatim ute (10), crne (4), bijele
(2) i sedefne boje (2). Slina, ali skromnija ogrlica potjee iz groba 112 u Grborezima (T. 7,3), a sastavljena je od 8 srebrnih glatkih jagoda, koje su na spoju polutki ukraene filigranskom icom i 9 modrih sitnih plosnatih perli od staklene
paste. Potonjima je srodna i ogrlica iz groba 11 na Jojinim kuama u Glavicama (T.
119,7) s 12 srebrnih jagoda i dvije vielane perle, koje su bile obavijene zlatnom
folijom. Na tu je ogrlicu bila nanizana i srebrna rebrasta cjevica s otvorom po
sredini. Iz jednog groba na Braia podvornicama u Biskupiji (T. 86,9) potjee
ogrlica sastavljena od ukupno 11 zrna, meu kojima su dvije jagodice od zlatnoga
tijetenog lima, jedan crveni granat poliedarskog oblika, dvije dvolane perle s
ostacima srebrne folije, jedna sferina crvena, te dvije bijele, jedna modra i jedna
smea sitna perla od staklene paste. U grobu 53 na Maklinovu brdu u Kaiu (T.
18,3) otkrivena je slina ogrlica takoer s dvije zlatne jagodice i 13 utih i modrih
plosnatih perlica od staklene paste. Danas izgubljena ogrlica sastavljena od srebrnih tijetenih jagodica i staklenih zrna bila je otkrivena godine 1903. u zidanoj
svoenoj grobnici na oranici Aima Popovia u Biskupiji.167
Ogrlice sastavljene od staklenih zrna ili zrna od staklene paste ee su zastupljene, pa danas raspolaemo s pedesetak takvih nalaza u okviru grobalja s poganskim
znaajkama pokapanja. Registrirane su u 24 groba na drijcu u Ninu, u 9 grobova na
Maklinovu brdu u Kaiu, u 2 groba na groblju Sv. Ivo u Livnu; po jedan primjerak
137
Sl. 54 Ogrlice (BiskupijaBraia podvornice, OstrovicaGreblje)
168
169
170
171
172
173
174
175
138
Beloevi 1980, 91.

Beloevi 1980, T. XLIV, 17.
Karaman 1940, 22.
remonik 1965, 1965,
202203.
Dostl 1966, 208.
olle 1959, 425, sl. 63.
Kosztrewski 1962, 180193.
Od nepobjedivog sunca do
sunca pravde 1994, 117, kat. br.
158159.
pripada grobljima Dubravice kod Skradina, GlaviceJojine kue, OstrovicaGreblje,

Nin Materize,168 RodaljiceOgradice i GoricaStrane. Danas izgubljene ogrlice
navode se meu nalazima s grobalja na Braia podvornicama u Biskupiji, Ardalia
baama u evrskama, na Reetarici u Podgradini i na Zduu kod Vrlike.
Malobrojne su ogrlice s velikim brojem nanizanih zrna poput sluaja u grobu 322
(ukupno 82 zrna), 150 (44) ili 324 (28) na drijcu, te grobovima na groblju Sv. Ive
u Livnu (sa 38, odnosno 25 zrna) ili u grobu 21 C u Ostrovici (22 zrna), poneto su
brojnije one sa 1020 nanizanih zrna, kao u grobovima 29 (18 zrna) i 54 (14) na
Maklinovu brdu, grobovima 54 (19), 326 (17), 184 (15), 227 (12), 48 (11) i 104 (10) na
drijcu, a najzastupljenije su ogrlice s manje od deset nanizanih zrna, najee
sa samo 23 .169
Potpunije sagledavanje ovih nalaza, osobito kada je rije o staklenim zrnima,
onemoguuje injenica to dosad nisu temeljito analizirani ni sistematizirani, a i
nain publiciranja uglavnom nije zadovoljavajui.
Ogrlice s nanizanim metalnim jagodicama predstavljaju davnu tradiciju kasne
antike, odnosno Bizanta, a najznaajnije analogije naim luksuznim primjercima
svakako su na podruju langobardske Italije 7. stoljea, na to je jo davno ukazao
Lj. Karaman.170 Najbliu paralelu u slavenskom svijetu ponovno pronalazimo u
Viiima kraj apljine, u ogrlici iz groba C, sastavljenoj od dva zrna izraena u
tehnici mille fiori i 9 zlatnih jagodica ukraenih uzorkom zrnatih trokutia i apliciranim polukrunicama od filigranske ice.171 Mogu se jo navesti pojedini nalazi
s velikomoravskog podruja, no tamo su jagode uglavnom bronane, rjee od pozlaene bronce, ukraene granuliranim uzorkom, a zastupljene jednim primjerkom ili tek nekolicinom, a samo iznimno veim brojem primjeraka i pojavljuju
se iskljuivo u ogrlicama sastavljenim preteito od staklenih perli.172 Metalne jagode kao privjesci ogrlica zastupljene su i na podruju eke (Stara Kourim),173 a
u veem broju registrirane su u tzv. srebrnim ostavama Poljske i kod Slavena u
baltikom priobalju.174
Ogrlice s metalnim i staklenim privjescima takoer predstavljaju nastavak kasnoantike tradicije, a pojavljuju se ve od 4. st., poput npr. ogrlice sastavljene od
staklenih zrna i vretenasto oblikovanih zlatnih jagoda iz ranokranske grobnice
s nalazita Budrovcitrbinci kraj akova.175 Uz staklene i zlatne privjeske na
176 Germanen, Hunen, Awaren

1978, passim.
177 I Longobardi 1990, 465, X, 179.
178 Marui 1979, 124, T. III.
179 Garam 1993, 163, T. 38; Awaren
1985, 58, sl. 52.
180 Simoni 1996, 130, kat. br. 191.
181 Le Grande Moravie T. XXV, T. XLI;
Hrub 1955, T. 34/5, T. 82, 13.
182 Kralovnsky 1959; Giesler 1981,
130131.
183 Vaarova 1976, 303, sl. 189.
184 Germanen, Hunnen, Awaren
1987, 111, I/16,
1987, 213, T. 29.
1987, 512, XII, 70.
1987, 548, T. 84.
1987, 189, T. 14, 318, T. 44.
189 Awaren 1985, 57, sl. 50.
190 Szke 1996, 8283.
191 Hrub 1955, T. 34, 5.
192 Friesinger 1973.
193 Koroec 1999, 65.
pojedinim ogrlicama pronalazimo i one iz poludragog kamena poput almadina,

karneola, ametista i dr., a potonje su esto u barbarskoj uporabi u tzv. kneevskim grobovima u doba velike seobe naroda.176 Kao zanimljivu analogiju naoj
ogrlici s Braia podvornica u Biskupiji navodimo ogrlicu ukraenu zlatnim jagodama i poliedarskim granatom s groblja Cella u Cividaleu.177 Ogrlice sa staklenim
i metalnim privjescima registrirane su i u okviru barbariziranih istarskih grobalja
7.8. st., poput npr. ogrlice iz groba 21 na Vrhu kod Brkaa, na koju su uz staklena
zrna bile nanizane i tri jagode od srebrnoga lima.178
Lunulasti, pak, privjesci tip su nakita koji se, nainjen od razliitih metala i u razliitim tehnikama, pojavljuje u raznim kulturama i raznim vremenskim razdobljima;
poznati su ve u prapovijesno i antiko doba, te nadalje od vremena seobe naroda
tijekom itavoga srednjeg vijeka, na irokom prostoru od Skandinavije do june Rusije
i Balkanskog poluotoka. Osim lunulastih privjesaka s ogrlice u Golubiu, s naeg je podruja poznat jo jedan zlatni lunulasti privjesak, koji potjee s nepoznatog nalazita,
a uva se u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika (T. 85,8). Raen je na proboj,
obrubljen nizom zrna, a unutar lunule izvedena je vitica s krajevima izvijenim prema
van, tj. u obliku lire i zrnatim trokutiima na vrhovima i po sredini. Srodni zlatni lunulasti privjesci bizantske provenijencije registrirani su i u avarskom miljeu u zadnjoj
treini 7. stoljea,179 a jedan takav potjee iz rijeke Kupe u Sisku.180 Slini luksuzni zlatni i srebrni lunulasti privjesci otkriveni su i na pojedinim velikomoravskim grobljima
9. stoljea (Mikulice, Star Msto, Doln Vstonice).181 Na panonskom se podruju na
prijelazu 9. i 10. st. pojavljuju i jednostavniji lijevani srebrni i bronani pseudogranulirani lunulasti privjesci, kakvi e poslije biti esto zastupljeni na grobljima bjelobrdskoga kulturnog kruga.182 Sitne bronane lunule kao privjesci ogrlica zabiljeene su i
na pojedinim grobljima jugoistone Bugarske (npr. Mievsko) datiranim u rasponu
od 9. do 11. stoljea.183
Narebrene cilindrine cjevice poput one otkrivene u grobu 11 na Jojinim kuama u Glavicama u ogrlicama se pojavljuju takoer od razdoblja kasne antike i
rane seobe naroda. Ponekad su nanizane zajedno s drugim privjescima, kao npr.
u sluaju jedne ogrlice iz 5. st. iz Kera, gdje zlatne rebraste cjevice dolaze s
kapljiastim kloazoniranim privjescima,184 zatim ogrlice iz groba 84 gepidskoga
groblja SzentesNagyhegy185 zajedno sa staklenim i jantarnim zrnima, te groba
14 u Mhlhausenu186 na tirinkom podruju zajedno s lunulastim privjescima
ukraenim almandinima ili pak u ogrlici s langobardskog donjoaustrijskog nalazita Poysdorf.187 Zlatne cilindrine rebraste cjevice u isto se doba veoma esto
pojavljuju i kao dio sistema za zatvaranje ogrlica nainjenih od gusto isprepletene filigranske ice (Bakodpuszta, Untersiebenbrunn, Assmeritz).188 Sline zlatne
cjevice u funkciji amuleta pronalazimo privrene na zlatnim i srebrnim torkvesima iz avarskih enskih kneevskih grobova krajem 7. stoljea (npr. OzoraTtipuszta, Igar).189 Cilindrine metalne cjevice pojavljuju se i u ogrlicama
slavenskih grobalja 9. stoljea na raznim podrujima. S prostora zapadne Maarske
potjeu dva takva nalaza; pozlaena bronana cjevica bila je nanizana na ogrlicu
iz groba 44 groblja EszterglyhorvtiAlsbrndpuszta, a istovjetan primjerak
otkriven je u grobu 18 na nalazitu Alsrajkhatari tbla.190 Ogrlica iz groba
209/AZ u Starem Mestu uz staklena zrna sadravala je i pet olovnih cilindrinih
rebrastih cjevica.191 Bronane cjevice koje prianjaju jedna u drugu i tvore metalni zatvara ogrlice, registrirane su na slavenskim grobljima Donje Austrije, a
na ogrlicu u grobu 42 u Pottenbrunu bio je nanizan tokareni cilindrini iglenik.192
Bronane cjevice pojavljuju se u ogrlicama i na pojedinim grobljima bjelobrdske
kulture (Basaharc, Ptujski grad).193 Kod nas se, osim srebrne cjevice na ogrlici iz
groba 11 s Jojinih kua u Glavicama, moe navesti jo bronana cjevica u jednoj
od ogrlica s Braia podvornica (T. 86,10), a veoma je vjerojatno da je dio ogrlice
139
194 Marui 1967; Maneva 1992,

6465.
195 Hrub 1955, 250252, T.
6264
196 Hrub 1955, 251, T. 85, 6667.
197 Simoni 1991, T. XVI, 15.
198 Andrae 1973, 101108; Tovornik
1986, 442444.
140
inila i povijena cilindrina bronana cjevica iz groba 322 na drijcu (T. 64,6).
Kada je rije o ogrlicama s nanizanim staklenim zrnima, moe se ustvrditi da
su one u srednjem vijeku dio opeprihvaene mode. U najiroj su uporabi ne samo
zbog svoje estetske uloge ve i zbog vjerovanja da imaju apotropejsko i profilaktino
znaenje. Isti tipovi staklenih zrna pojavljuju se bez velikih promjena tijekom vie
stoljea. Pojedine pronalazimo i na ogrlicama o kojima je ovdje rije.
Najzastupljenija su monokromna plosnata ili ovalna zrna od taljenog stakla, a
prevladavaju ona modre i ute boje. Od slinih su zrna sastavljene i ogrlice s barbariziranih grobalja Istre 6.8. stoljea, a takoer i one registrirane na nalazitima
kulture KomaniKruje (Kalaja Dalmaces).194 U istom kontekstu znaajan je nalaz ogrlice s nanizanim modrim i utim zrnima iz groba 2 groblja u kripu na otoku
Brau, koje se moe datirati u 7. stoljee, moda ak i u poetak 8. st., a na kojem se
pokapaju romanizirani starosjedioci. Monokromna zrna od taljenog stakla pojavljuju
se, ali u manjem broju, jo u zelenoj, bijeloj i crnoj boji.
Na nekoliko ogrlica (Maklinovo brdogrobovi 21 i 113, Glavice/Jojine kuegrob
3, Dubravicegrob 33, drijacgrob 326, Livno/Sv. Ivogrob ispod zvonika) pronalazimo cilindrina ili kuglasta zrna izraena u tehnici mille fiori, a u grobu ispod
zvonika i jednu bavastu jantarnu perlu. Jantarna se zrna, u dva sluaja (grobovi
107 i 142 na drijcu) pojavljuju i kao samostalni ukras vrata. Ogrlice iz groba 255 na
drijcu i groba 3 na Jojinim kuama u Glavicama sadravale su, pak, crna glinena
zrna s inkrustiranom bijelom cikcak linijom, odnosno valovnicom.
U ogrlici iz groba 40 na Maklinovu brdu u Kaiu (T. 13,2) nalazi se jedna perla
od spiralno uvijene staklene niti. Ovaj tip pojavljuje se u razdoblju seobe naroda, te
poslije u avarskim i franakim grobovima 8. stoljea, a na velikomoravskim grobljima
vremenski se opredjeljuje do kraja tree etvrtine 9. stoljea.195 Na ogrlicu iz groba 120
na drijcu bila je nanizana valjkasta perla s ukrasom u obliku meusobno iskrianih
plastinih staklenih niti. Smatra se da ove perle imaju izvorite u krugu germanskih
kultura Zapada, i to u razdoblju seobe naroda. Poslije se pojavljuju na ogrlicama avaroslavenskih grobalja 8. st., te velikomoravskih grobalja u 9. stoljeu.196 Iz groba 4 na
Ogradicama u Rodaljicama potjee crno stakleno zrno etvrtastog presjeka oslikano
zelenkastom valovnicom. Takva su zrna poznata ve od razdoblja seobe naroda, a jedno gotovo istovjetno potjee iz groba 107 na Greblju u Kninu.197
Po sredini ogrlice u grobu 150 na drijcu (T. 48,2) bila je nanizana tzv. mozaikaugen perla (mozaiasta perla s oima). Te su perle veoma rasprostranjene;
pronalaze se od Norveke do Egipta (u koptskim grobovima), te od Irske do Kaspijskog jezera. Najuestalije su u zapadnoj Norvekoj i na baltikom priobalju te
na sjevernomorskoj obali Frizije, a u veem broju zastupljene su u Donjoj Saskoj,
Vestfaliji, sredinjoj Njemakoj, Oberpfalzu i Moravskoj, te donekle u Donjoj Austriji, Korukoj, tajerskoj i zapadnoj Maarskoj. Na Istoku doseu do junoruskog
podruja i sjevernog Kavkaza. U uem smislu karakteristine su za groblja ranokarolinke epohe, na kojima su zastupljene primjercima s modrom ili zelenom
podlogom ukrasa, a smatra se da su modre vremenski starije.198
Mozaiaste perle veoma esto dolaze u kombinaciji s kreisaugen perlama
(kuglaste perle s reljefnim ili oslikanim oima), a jednu takvu pronalazimo u
grobu 226 na drijcu. Oba ova tipa takoer su, kao modna kombinacija, esto
udrueni s vielanim astragalnim perlama od modre, zelenkaste ili sivobijele
staklene paste s posrebrenom ili pozlaenom irizirajuom povrinom. Takve
su pojedine perle na ogrlicama iz groba 150 na drijcu, grobova 8, 54 i 55 na
Maklinovu brdu, te iz groba 11 na Jojinim kuama u Glavicama i na ogrlici s
Braia podvornica. Ovaj tip perli pojavljuje se ve u rimskom razdoblju. Sitne,
izrazito ralanjene pozlaene perle, poput dvaju primjeraka s ogrlice iz groba 11 na Jojinim kuama, na naem su podruju prisutne od 6. do 7. stoljea
199 Simoni 1991, 62, T. XII.

200 I Longobardi 1990, 390, X. 48e.
201 Demo 1996, 49.
202 HiK (katalog) 2000, 98, II/ 26.
(KninGreblje),199 a osobito su brojni istodobni luksuzni primjerci u ogrlicama

s langobardskih i romanolangobardskih grobalja sjeverne Italije (CividaleGallo, Romans dIsonzo), kao i onima kesteljske kulture u Maarskoj (npr.
KeszthelyFenekpuszta).200 Masivnije i zbijenije vielane pozlaene i posrebrene perle irizirajue povrine karakteristine su za prijelaz 8. i 9. stoljea, a
tijekom 9. stoljea pojavljuju se i u raznim drugim bojama. U uporabi su jo u
10. stoljeu, a u manjoj mjeri i u 11. st.
Na pojedinim ogrlicama bili su nanizani predmeti rimske ili germanske provenijencije. Na ogrlici iz groba 147 na Gorici u Stranama (T. 146,56) dva su
ulomka rimskih staklenih posuda, na ogrlici iz groba 326 na drijcu (T. 66,8) ulo
mak rimske posude s rukom, a onoj iz groba 33 u Dubravicama (T. 116,3) srebrno
pozlaeno dugme s germanske fibule. Ulomci rimskog stakla, pa i raznih drugih
predmeta (novac, ulomci keramike, ivotinjske kosti ili zubi) pojavljuju se u ogrlicama od 9. stoljea nadalje kod svih slavenskih naroda Srednje i Jugoistone Europe. Smatra se da dodavanje staklenih i metalnih predmeta (ovdje treba uzeti
u obzir i metalne cjevice o kojima je bilo rijei) ima posebno znaenje, te da ti
naizgled nasumce izabrani predmeti zapravo predstavljaju ogrlicutalisman.201 U
tom je smislu osobito zanimljiv nalaz rimskog amuletaprivjeska (3.4. stoljee)
nainjenog od tamnoga stakla u grobu 3 na Jojinim kuama u Glavicama (T. 118,4),
nedvojbeno u sekundarnoj uporabi, jer nositeljica ogrlice nije mogla poznavati
njegovu izvornu funkciju. Obiaj nizanja raznih predmeta na ogrlice izrazitije je
prisutan u horizontu s kranskim nainom pokapanja.
Metalni predmeti s odjee
Predmeti koji se u horizontu grobova s poganskim znaajkama pokapanja pojavljuju kao ukrasni ili funkcionalni dijelovi na odjei (ili nonji) pokojnika mogu se
razvrstati u sljedee skupine:
puceta
privjesci
praporci
aplike
metalni dijelovi pojasa
metalni dijelovi s obue
puceta (t. 320)
U horizontu s poganskim znaajkama pokapanja puceta su registrirana samo u
jednom sluaju, a rije je o dvama primjercima iz groba u Trilju (T. 83,5). Kuglastog su oblika i nainjena od zlatnoga lima, a u donjoj polovini ukraena gustom
granulacijom.
Zbog prisutnosti na irokom podruju nastanjenom Slavenima tijekom srednjega vijeka puceta se openito smatraju slavenskim elementom u nonji. Najee se, kao i u sluaju Trilja, u grobu pojavljuju po dva primjerka, kojima se
zakopavao gornji dio odjee.
Najbliu paralelu pronalazimo u dva kuglasta puceta od zlatnoga lima iz Brestovca kraj Poege.202 I ovdje se, kao u Trilju, puceta pojavljuju meu drugim luksuznim predmetima nainjenim od zlata. Glatka, neukraena puceta od zlatnoga lima
prisutna su i na pojedinim grobljima velikomoravskoga kulturnog kruga, premda
u znatno manjem broju od drugih tipova puceta karakteristinih za to podruje. S
obzirom na nain ukraavanja puceta iz triljskoga groba nemaju izravnih paralela,
iako su slini primjerci, koji su za razliku od naih u potpunosti prekriveni gra-
141
Sl. 55 Zlatna puceta (TriljSv. Mihovil)
203 Hrub 1955; Kalousek 1971;

Poulk 1975; Staa 2001, sl. 1,
2425, 28.
204 Mesterhzy 1994, sl. 20, 89;
Dostl 1965, 393.
205 Werner 19781979; Delonga
1981; Koroec 19951996.
206 Koroec 19951996, 88.
207 Chropovsky 1988.
142
nuliranim ukrasom, veoma brojni na velikomoravskim nalazitima (Star Msto,

Mikulice, Pohansko, Pedmosti, alov), gdje su jedan od najzastupljenijih tipova.203 Granulirana kuglasta puceta pronalazimo i u ostavi iz Tokaja, zatim u Cluju
i ukrajinskim nalazitima kasnijega srednjeg vijeka (Kopijevka, Denis).204
S obzirom da puceta nisu karakteristian nalaz na grobljima s poganskim znaajkama pokapanja, ve su znatno brojnija u ranom stupnju horizonta s kranskim nainom pokapanja, kao i zbog injenice da se veina puceta na drugim
slavenskim podrujima datira iza sredine 9. i u 10. stoljee, postavlja se pitanje
vremenskog smjetanja naih nalaza, a samim time i triljskoga groba.
Za taj se grob, zbog solida Konstantina V. Kopronima, smatralo da pripada kraju
8. stoljea. No posljednjih je desetljea prevladalo miljenje da spomenuti solid, koji
se, osim u Trilju, pojavljuje jo u nekoliko grobova na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske, nema datacijsku vrijednost, to je otvorilo mogunost drugaijeg kronolokog, a u pojedinim sluajevima i kulturnog vrednovanja spomenutih nalaza.205
Na tom je tragu i interpretacija triljskoga groba, koju je ponudila P. Koroec i o emu
je ve bilo rijei u vezi s naunicama i prstenom, a kao osobito vaan argument
ovoj su autorici posluila upravo puceta.206 Polazei od pretpostavke da se puceta
pojavljuju samo u nalazima velikomoravske faze moravske kulture, dakle poslije
sredine 9. stoljea, a izvan njezina podruja iskljuivo s prilozima te kulture, triljski je grob pripisala odlinici moravske etnike pripadnosti i datirala ga u drugu
polovinu 9. stoljea. Pritom je zanemarena injenica da puceta iz Trilja pripadaju
inaici kakva nije zastupljena meu velikomoravskim pucetima, kao i to da se
puceta slina velikomoravskima pojavljuju u ukrajinskim ostavama 11. i 12. stoljea, koje se ni na koji nain ne mogu povezati s velikomoravskom kulturom.207 P.
Koroec smatra da se datacijom triljskoga groba u 8. stoljee ne bi mogao pojasniti
nastanak puceta. Ovom zakljuku izravno se suprotstavlja upravo nalaz puceta
u Brestovcu kraj Poege. Premda okolnosti otkria nisu poznate, podatak da je
pri otkupu, meu mnotvom eljeznih predmeta, izabran samo najbolji materijal, sugerira da je rije o nalazima iz razorenih grobova. Meu otkupljenim, pak,
predmetima pojavljuju se elementi muke (pojasni jezici i okovi) i enske nonje
(prsten, naunica, puceta), koji vjerojatno potjeu iz dva groba ili moda iz jednoga dvojnog groba. Zbog eljeznoga karolinkog jezica s pupoljkastim zavret-
208 Bialekova 1980, 219220.

209 Mezi 2004, 58.; Juri 2005.
210 Miloevi 2000a, 134.
211 Delonga 2000, 241244.
212 Miloevi 1989, T. II, 4, 5, 13.
213 Miloevi 1989, T. II, 13, 712.;
Maneva 1992, 3131, T. 45.
214 Vinski 1971, 5961.; Miloevi
354355.
kom, kao i zbog karakteristinog ukrasa na zlatnim jezicima i okovima, Poeki

Brestovac u literaturi se obino vezuje uz skupnu slinih nalaza, koji pripadaju
stilu Blatnica, a datiraju se na prijelaz 8./9., odnosno u sam poetak 9. stoljea.
Na prostoru Moravske horizont BlatnicaMikulice obiljeava upravo razdoblje
zadnjeg desetljea 8. i prve polovine 9. stoljea, odnosno predvelikomoravsku fazu
moravske kulture.208
privjesci (t. 319)
S grobalja s poganskim znaajkama pokapanja potjeu samo tri predmeta koja se
mogu smatrati privjescima. Jedan je pronaen na predjelu prsnog koa pokojnika
u grobu 216 na drijcu u Ninu (T. 58,6). Preostala dva pripadaju istome tipu, meusobno su veoma slini i oba su otkriveni u enskim grobovima; jedan u grobu
54 na Maklinovu brdu u Kaiu (T. 19,1), a drugi u jednom od nedavno otkrivenih i jo nepubliciranih grobova na poloaju Velitak u Velimu.209
Bronani privjesak iz groba 216 na drijcu (T. 58,6) nainjen je lijevanjem,
ovalnog je oblika, a na vrhu ima zakaku kroz koju je provuena alka. Obod je
rebrast, a s obiju strana vidljiv je reljefni prikaz triju osoba, koje se meusobno
dre za ruke. Privjesak nema poznatih analogija. A. Miloevi pretpostavlja da
je rije o prikazu triju istobitnih osoba, koje predstavljaju Sveto Trojstvo, osobito tovano u ikonografiji Zapadne crkve u ranokarolinko vrijeme. Najznaajniji
znanstvenici benediktinskog reda poput Alcuina i Gottschalka pisali su, naime,
svoja djela zagovarajui nauk o Svetom Trojstvu, koji je bio vjerska dominanta
ranoga 9. stoljea i ovladao u toj mjeri da se kranska vjera u to doba nazivala i
fides Sanctae Trinitatis.210 Prihvatimo li takvo tumaenje prikaza na drijakom
privjesku (koje je prilino uvjerljivo s obzirom na brojne epigrafike potvrde o
tovanju Svetog Trojstva na natpisima s predromanikoga crkvenog namjetaja), tada
njegova prisutnost u grobu s izrazito poganskim znaajkama pokapanja svjedoi o
poecima irenja kranstva, pa se spomenuti grob okvirno moe datirati u rano 9.
stoljee.211
Bronani lijevani i na proboj raeni polumjeseasti privjesci s alkom i tri obruasta dodatka u dnu otkriveni u Kaiu (T. 19,1) i Velimu pripadaju, pak, skupini privjesaka za koje se openito dri da karakteriziraju kulturu Kalaja Dalmaces
(KomaniKruje). S podruja dananje Dalmacije poznajemo jo nekoliko bronanih privjesaka ovog tipa; potjeu iz Drvenika kod Makarske, Stona na poluotoku
Peljecu, a jedan s nepoznatog nalazita uva se u Arheolokome muzeju u Splitu.212 Slini privjesci poznati su s albanskih nalazita Kalaja Dalmaces i Lje, te s
triju lokaliteta u Makedoniji (Sv. Erazmo Ohridski, Konjsko kraj Ohridskog jezera
i Radolita kraj Struga).213 Sjevernoalbanski nalazi pripadaju horizontu obiljeenom materijalnom ostavtinom starosjedilakog stanovnitva (romaniziranih Ilira), koje u izoliranom podruju oblikuje svoju kulturu na kasnoantikoj tradiciji
sve do kraja 8. stoljea. Slina situacija je i u zapadnoj Makedoniji, na podruju
oko Ohridskog jezera. U tom je kontekstu Z. Vinski protumaio i nalaz iz Stona,
iznosei miljenje da se tragovi ove kulture mogu pratiti sve do zadarskoga zalea,
to je kasnije prihvatio A. Miloevi.214 S obzirom da je u Stonu uz privjesak pronaena bizantska kopa tipa Balgota Miloevi je grob datirao u drugu etvrtinu
7. stoljea, a nalaze svih polumjeseastih privjesaka, ukljuujui onaj s Maklinova
brda u Kaiu, opredijelio u prvu polovicu 7. stoljea. Ovaj autor otiao je i korak
dalje, pretpostavivi da prisutnost tog privjeska u kaikom grobu, uz predloenu
raniju dataciju, svjedoi o drugaijoj kulturnoj i etnikoj pripadnosti pokojnice.
Takvo tumaenje, meutim, nije prihvatljivo iz nekoliko razloga. Najprije treba
zamijetiti da se uz polumjeseaste privjeske u okviru kulture Kalaja Dalmaces
pojavljuje velik broj drugaije oblikovanih pojasnih privjesaka (osobito primjerci
143
215 Daim 2001, 157, sl. 7980.

216 Mezi 2004.
217 Daim 2001, 136159. Jeziac
je krivo pripisan Crkvini u
Biskupiji. Na osnovi fotograf
ije (Fotoarhiv MHASa) sa
sigurnou je utvreno da je s
Bribirske glavice i da je otkriven
na poloaju Groblje (Tjeme).
218 Daim 2001, 136159.
219 Beloevi 1980, 92, T. XLIV,
1719; T. LXXVII, 1).
sa stiliziranim ivotinjskim protomama ili antropomorfnim figurama) kakve ne

pronalazimo izvan podruja njezina rasprostiranja, pa ni u onim dijelovima Dalmacije na kojima je mogue pretpostaviti odreeni etniki kontinuitet tijekom 7. i
8. stoljea. To uoava i sam Miloevi, te objanjava nedovoljnom istraenou, ali
nije osobito vjerojatno da je zamjetna pojava (5 od ukupno 16 dosad registriranih
primjeraka i na 5 od ukupno 10 nalazita) upravo polumjeseastih privjesaka s
obruima, du obalnog pojasa dananje Dalmacije rezultat puke sluajnosti. Osim
toga grob 53 na Maklinovu brdu u Kaiu ne moe se promatrati izdvojeno od
ostalih ukopa na tom groblju, koje u potpunosti pripada horizontu s poganskim
znaajkama pokapanja i na kojem nisu utvreni stariji arheoloki slojevi, a nema
ni drugih elemenata na osnovi kojih bi se donja granica za poetak ukapanja argumentirano mogla spustiti ak u prvu polovinu 7. stoljea. Pojava privjeska na
tom groblju stoga iziskuje drugaiju interpretaciju. Jedno od moguih objanjenja
jest da se privjesak nalazi u sekundarnoj uporabi, kao to je to sluaj s predmetima
prapovijesne ili rimske provenijencije otkrivenima unutar veeg broja grobova s
poganskim znaajkama pokapanja. Meutim, novi nalaz iz Velima, kao i jedan
nedavno publiciran likovni prikaz, upuuju na sljedee zakljuke. Na zidnoj freski
iz sredine 8. stoljea u crkvi Santa Maria Antiqua u Rimu naslikano je dvoje djece.215 Na pojasu djevojice, ovjeen o lani, nalazi se, shematski prikazan, upravo
polumjeseasti privjesak s obruima, a o nainu noenja takvih privjesaka svjedoi
i poloaj nedavno otkrivenog primjerka izmeu nogu pokojnice u Velimu.216 Veoma je zanimljivo da djeak prikazan na istoj freski nosi pojasnu garnituru karakteristinu za kasnoavarsko razdoblje, poput one otkrivene na groblju Hohenberg u
Austriji, koja ima paralele u pojedinim pozlaenim bronanim jezicima iz Bolzana u Italiji i, to je osobito znaajno, u jezicu s Bribirske glavice u Hrvatskoj.217 U
novijoj literaturi, koja se bavi problematikom tzv. lijevanih bronci, smatra se da su
tri spomenuta nalaza bizantskog radionikog podrijetla te da uz jo nekoliko srodnih predmeta (Mikulice, Weiden/See), pripadaju tzv. italobizantskoj skupini
opredijeljenoj u drugu polovinu 8. i poetak 9. stoljea.218 Na osnovi iznesenih
injenica mogue je pretpostaviti da i polumjeseasti privjesci s obruima potjeu
iz istoga kulturnoga i radionikog kruga, te da se proizvode i nose jo tijekom 8.
stoljea, ime postaje jasnija njihova zamjetna pojava du istone obale Jadrana, a
nalaz s Maklinova brda u Kaiu moe se uklopiti u vremenski okvir trajanja toga
groblja. Predloenu dataciju svakako podupire i cjelokupni karakter novootkrivenoga groblja u Velimu. Iako ne raspolaem s dovoljno podataka za donoenje
konanih zakljuaka, moe se pretpostaviti da je, kao i u sluaju drugih vrsta nakita (prstenja s ovalnim i rombinim proirenjem, a napose torkvesa) rije o preuzimanju pojedinih elemenata kasnoantike (ranobizantske) enske nonje. To to
su pojedini nalazi u okviru grobalja s poganskim znaajkama pokapanja istovjetni
kao i na grobljima 7. stoljea, koja se mogu pripisati kasnoantikom stanovnitvu
Dalmacije, ukazuje, dodue, na odreeni etniki kontinuitet, ali ne znai da poetak ukapanja na spomenutim grobljima zapoinje ve u ranijem 7. stoljeu.
praporci (t. 322)
Meu karakteristine nalaze u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja
ubrajaju se i bronani praporci. Pronaeni su u grobovima 122 (1) i 322 (2) na
drijcu u Ninu (T. 44,3; T. 64,89), te u grobu u zidanoj presvoenoj grobnici
ispod narteksa bazilike na Crkvini u Biskupiji (4) (T. 106,69), dok su izvan
grobova otkriveni uz crkvu sv. Kria u Ninu (3)219 i na Bukorovia podvornici
u Biskupiji (1) (T. 228,6). U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika uva se
osam praporaca nepoznatih okolnosti otkria (T. 87, 512). Vjerojatno je rije o
primjercima koje navodi L. Marun u Starinarskom dnevniku, a potjeu s poloaja
144
Sl. 56 Bronani praporci
220 Na podatku zahvaljujem kolegi

Lj. Gudelju.
koriaTubia kua u Morpolai (1), Montijeve oranice u Orliu (1), poloaja

uz kuu kovaa Jaramaza u Topolju (2), Crkvine (3) i Braia podvornica (2) u
Biskupiji. Dva jo nepublicirana bronana praporca otkrivena su nedavno na Crkvinama u Cisti Velikoj kraj Imotskog.220 Praporac otkriven u grobu 99 na Spasu
u Kninu, kao i dva primjerka pronaena uz crkvu sv. Marte u Bijaima pripadaju
mlaem vremenu, pa e o njima biti rijei kasnije. S obzirom da je rije o nalazu
iz unitenoga groba, ni za praporac s Bukorovia podvornice ne moe se sa stopostotnom sigurnou tvrditi da potjee iz groba s poganskim znaajkama pokapanja, premda je takva pretpostavaka mogua, jer nekoliko grobova otkrivenih na
tom nalazitu pripada spomenutom horizontu.
Navedeni primjerci s naih grobalja pojavljuju se u dvije inaice; lijevani praporci krunoga oblika i ovalni ili jajoliki limeni praporci sastavljeni od dvije meusobno spojene polutke. Svi imaju krini prorez na dnu i ovalnu ili etvrtastu
uicu na vrhu, a u pojedinim sluajevima u njihovoj je unutranjosti sauvana
metalna kuglica ili kameni, koji su pri pomicanju proizvodili zvuk.
Prva je inaica zastupljena primjercima sa drijca i onima uz crkvu sv. Kria
u Ninu, zatim praporcima iz presvoene grobnice na Crkvini i s Bukorovia podvornice u Biskupiji, te s pet praporaca pohranjenih u Muzeju hrvatskih arheolo
kih spomenika. Drugoj inaici pripadaju tri primjerka koji se takoer uvaju u
Muzeju. Veina ih je glatke i neukraene povrine, a meu lijevanim primjercima
dva su ukraena okomitim brazdama; jednom od praporaca iz Muzeja hrvatskih
arheolokih spomenika taj ukras prekriva cijelu povrinu, a jedan od onih otkrivenih u okoliu crkve sv. Kria u Ninu ukraen je samo u donjoj polovini.
Svi primjerci poznatih okolnosti otkria potjeu iz djejih grobova (drijacgrobovi 122 i 322, grob u zidanoj svoenoj grobnici na Crkvini u Biskupiji, Cista VelikaCrkvine).
Ovdje ukazujemo i na zabiljeke L. Maruna o nalazima praporaca na Crkvini
i Braia podvornicama u Biskupiji. U tzv. desetom grobu juno od bazilike na
Crkvini, u kojem je u drvenom lijesu i razom velikaa s maevima bilo ukopano
dijete, na pojasu su, uz jo nekoliko predmeta, pronaena tri bronana praporca.
U jednom grobu na Braia podvornicama, pak, uz bok pokojnika pronaena su
dva bronana praporca.
145
Sl. 57, 58 Grob kneevia u zidanoj presvoenoj grobnici ispod zvonika (BiskupijaCrkvina)
221 BudinskKrika 1956, 19, 59,

T. XVIII, 521.
222 Toik 1963, 130, 183, T. V, 28.
223 Chropovsk 1978a, 58, sl. 37.
224 Poulk 19481950, 141, T. 111,
ai.
225 Hrub 1955, 265266.
226 Vaarova 1976, 154, sl. 96, 45.
Praporci su u nakitu poznati jo od prapovijesnih vremena te se pojavljuju

kod raznih naroda na irokom euroazijskom prostoru sve do u zreli srednji vijek.
Najblie vremenske i kulturne paralele naim primjercima pronalazimo na avaroslavenskim grobljima srednjeg Podunavlja i grobljima s poganskim znaajkama
pokapanja na podruju Bugarske. Na avaroslavenskim grobljima praporci su
registrirani u najmlaem odsjeku horizonta obiljeenog tzv. lijevanim broncama. Ondje se najee pojavljuju u mukim konjanikim grobovima kao ukras na
konjskom oglavlju (itavska Ton, Devnska Nova Ves, Nov Zmky),221 ponekad,
kao i na naim grobljima, poloeni na pojasu pokojnika (Pra),222 a prisutni su i
u enskim grobovima kao privjesci ogrlica (Komarno).223 Ponekad ih je u grobu i
vei broj, koji prelazi deset primjeraka (npr. Doln Dunajovice, grob 7).224 Pojedini
praporci pozlaeni su ili ukraeni ljudskim maskama, to govori o apotropejskom
znaenju ovih predmeta. S obzirom da dolaze u grobovima s kasnoavarskim lijevanim pojasnim garniturama, te u grobovima sa eljeznim falerama ukraenim
platiranjem, tauiranjem i niellom, vremenski se mogu opredijeliti u kraj 8. ili
na sam poetak 9. stoljea. Praporci se u manjem broju pojavljuju i na grobljima
velikomoravske faze moravske kulture (npr. Stare Mesto).225
Na podruju Bugarske pojava praporaca ograniena je na biritualna groblja s
poganskim znaajkama pokapanja, smjetena u njezinom sjeveroistonom dijelu,
gdje su veoma est dio inventara bogato opremljenih djejih grobova (Kjuleva,
Bdinci i dr.). Ta se groblja, na temelju nalaza novca bizantskog cara Konsantina VI.
(780.797.) u grobu 34 na groblju Kjuleva, vremenski opredjeljuju u kraj 8. i u
prvu polovinu 9. stoljea.226
Pojava praporaca na podruju Hrvatske nije zabiljeena samo u horizontu s
poganskim znaajkama pokapanja, ve se, u nepromijenjenu obliku, u manjem
broju, pojavljuju u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja.
aplike (t. 319)
Nalazi aplika u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja iznimno su rijetki.
Mogu se navesti tek krii iz groba 324 na drijcu u Ninu (T. 65,3), te dvije kalotaste aplike, od kojih jedna potjee iz spomenutog drijakog groba (T. 65,8), a
druga iz groba 322 na istom nalazitu (T. 64,3).
146
227 Stein 1967, 97.

228 Tovornik 1986, 444445.
229 Tovornik 1986, 444445.
230 Koroec 1979/2, 4142, T. 23, 3.
231 Zekan 1994, 69, T. IX, 4.
232 olle 1980, 269, sl. 3,2, 359, T. II.
233 Benda 1963, 201, sl. 1, 213, sl. 16.
234 Benda 1963, 212 sl. 4.
235 BudinskKrika 1956, 5758,
sl. 17.
Krii, pronaen na predjelu prsnog koa pokojnice, nainjen je od bronce u

tehnici lijevanja i pozlaen je. Jednakih je krakova, koji na vrhovima i dnu imaju
po dva ovalna dodatka s rupicama, vjerojatno za zakovice pomou kojih se privrivao na odjeu. Krakovi su ukraeni reljefno izvedenim stiliziranim ljudskim likovima s naglaenom kosom, oima i nosom te uzdignutim rukama, tj. u
adorantskom poloaju, a po sredini kria, odnosno u korijenu krakova, nalaze se,
takoer reljefno prikazane, etiri ljudske maske.
U literaturi je ve u nekoliko navrata upozoreno na odreenu srodnost drijakog kriia s bronanim krinim fibulama zaobljenih i urezanim koncentrinim krunicama ukraenih vrhova krakova. Takve su fibule veoma est nalaz
u plemikim grobovima ranokarolinkog vremena u sjeverozapadnoj Europi.227
Izvan tog prostora otkrivene su jo u grobu 1079 vedskog nalazita Birka i grobu
75 slavenskoga groblja AuhofPerg u Gornjoj Austriji, a jedan primjerak, koji je
takoer grobni nalaz, potjee iz Akhmima u Gornjem Egiptu.228 Datiraju se u kraj
8. ili poetak 9. stoljea. Grob 154 uz katedralu u Paderbornu, u kojem je otkrivena jedna takva fibula, na osnovi odnosa prema arhitekturi, moe se pouzdano
datirati izmeu 777. i 799. godine. Groblje u Drantumu u Donjoj Saskoj opredjeljuje se, pak, izmeu 777. i 786. god, pa se pojava krine fibule na tom nalazitu
povezuje sa saskim ratovima Karla Velikog, odnosno misionarskom djelatnou,
koja je uslijedila po njihovu zavretku.229 Na slian nain objanjava se prisutnost krine fibule kao kranskog simbola na slavenskom groblju u Auhofu, na
kojem su jo snano izraeni poganski obiaji prilaganja, pa su uz fibulu u grobu
75 otkrivene ivotinjske kosti i drvena vjedrica za vodu. Grob je datiran u prvu
etvrtinu 9. stoljea. Uz skupinu krinih fibula, a i uz drijaki krii, kojem je
po funkciji analogan, vezuje se bronani pozlaeni jednakokrani krii s groblja
u Krunglu,230 a takoer i rustino izraena eljezna aplikakri ukraena imitacijom zakovica optoenih zrnatim nizom, otkrivena u srednjovjekovnom grobu
ukopanom u prapovijesni tumul u Rusanoviu na Glasincu u Bosni.231
No najznaajnije paralele drijakom primjerku pronalazimo u moravskom
kulturnom krugu, i to u jednom kriiu otkrivenom u kulturnom sloju uz tzv.
petu crkvu u Mikulicama, te slinom, nepotpuno ouvanom kriiu, nanizanom na ogrlicu u djejem grobu 71 uz rotundu Sv. Petra u Budeu u ekoj, gdje
je u sekundarnoj uporabi.232 Oba kria takoer su ukraena ljudskim maskama,
pa se zbog te okolnosti povezuju sa stilom Blatnica. Ljudske maske pojavljuju se
na nakrsnici karolinkog maa, okovima pojasa i okovima konjske orme s eponimnog nalazita Blatnica u Slovakoj.233 S obzirom na drijaki krii osobito je zanimljiv krini okov pojasa s krakovima ukraenim zrcalno postavljenim ljudskim
figurama i s etiri reljefno izvedene maske u izboenom sredinjem dijelu, koje
su rasporeene izmeu plastino oblikovanog Andrijinog kria.234
Reljefne prikaze ljudskih maski i adoranata pronalazimo i na pojedinim lokalitetima jugozapadne Slovake u kasnom horizontu tzv. lijevanih bronci. Na
nekima od grobalja toga horizonta pojavljuju se nalazi, koji se u irem smislu
mogu povezati sa stilom Blatnica. Meu njima posebno se istie osebujni ukras
konjskog oglavlja iz groba 10 na nalazitu itavsk T, koji tvori jedan vei okov
sastavljen od est bronanih pozlaenih ljudskih maski, meusobno spojenih Andrijinim kriem, koje su bile privrene na eonom remenu, te tri manja okova
sastavljena od tri meusobno spojene identine maske s bonog remenja oglavlja.235 Ve smo naveli da su u istom kulturnom i vremenskom horizontu registrirani bronani, ponekad pozlaeni praporci ukraeni ljudskim maskama (itavsk
T, Komarno, Nov Zmky). Na podruju Moravske ovaj e se nain ukraavanja pojaviti i na nekim predmetima umjetnikog obrta kasnijeg 9. stoljea, poput
bronanih pozlaenih ostruga ukraenih ljudskim maskama iz bogatog groba 44
147
236
237
238
239
Poulk 1975, T. 34.

Miloevi 2000, 110115.
Awaren 1985, 83, sl. 87.
ilinsk 1961, 329, sl. 5, 15; Le
Grande Moravie 1964, 50, T. V
240 Poulk 19481950, 105, hch.
241 Beloevi 1980, T. LXXXIII, 14.
242 Kraskovsk 1962, 456, 473, T.
XII, 1920; Eisner 1952, 279, T.
6.; BudinskKrika 1956; 124,
T. XXXI, 121; Awaren 1985, 77,
sl. 78, kat. br. XXII, 4.
148
otkrivenog uz tzv. drugu crkvu u Mikulicama.236

U svjetlu iznesenih injenica moe se pretpostaviti da drijaki kri ima ishodite u krinim fibulama ranokarolinkog vremena, a njegovu pojavu na groblju,
koje najveim dijelom pripada horizontu s poganskim znaajkama pokapanja,
jednako kao i u nekim drugim sluajevima, kada je o spomenutim fibulama rije,
moe se dovesti u vezu s poecima kristijanizacije. Takav zakljuak poklapa se s
povijesnim podacima, a o prisutnosti prvih misionara ve krajem 8. st. na naem
podruju svjedoi i nekoliko znaajnih predmeta sakralnog karaktera iz ranokarolinkoga kulturnog kruga (kadionica s izvora rijeke Cetine, jeziac iz Gornjih Vrbljana na izvoru rijeke Sane, relikvijar s moima sv. Anselma iz Nina).237
Reljefnim prikazima adoranata i ljudskih maski, pak, drijaki se krii vezuje
uz pojedine nalaze koji pripadaju stilu Blatnica karakteristinom za podruje
Karpatske kotline po zavretku franakoavarskih ratova i na samom poetku
9. stoljea.
Osim kriia, u drijakom grobu 324, na predjelu prsnog koa bila je i bronana kalotasta rebrasta aplika. U trojnom, pak, grobu 322 na istom nalazitu, na
pojasu djeteta otkrivena je srodna aplika u obliku plastine rozete.
Najznaajnije analogije pronalazimo ponovno u okviru grobalja kasnoavarskog razdoblja na podruju Karpatske kotline. Potpuno istovjetne pozlaene
bronane aplike otkrivene su na groblju Hortobgyrkus u Maarskoj, gdje su
bile u funkciji ukrasnih okova konjske orme.238 Grob iz kojeg potjeu datiran je u
razdoblje franakoavarskih ratova krajem 8. stoljea. Bronane aplike istog tipa
pronalazimo i na avaroslavenskim grobljima Holiare i Nov Zmky u Slovakoj,
takoer kao dio ukrasa konjskog oglavlja.239 U naseobinskom sloju nalazita Star
Zmky kraj Brna u Moravskoj, uz jo nekolicinu predmeta koji odaju pripadnost
kasnoavarskom razdoblju, otkrivene su, pak, dvije bronane aplike od kojih je
jedna u obliku jednostavne rozete, poput naeg primjerka iz groba 322, dok je
druga poneto raskonije ukraena reljefno izvedenim viticama.240
Kao daljnju zanimljivost istiemo da su sve te aplike oblikom, dimenzijama,
tehnikom izrade, a takoer i funkcijom, srodne s lijevanim, bronanim, ponekad
pozlaenim kalotastim okovima konjske orme nainjenim u tehnici prolamanja.
Tri primjerka, od kojih je danas sauvan tek jedan otkriveni su na naem podruju, u Smrdeljima kod Skradina (T. 88,5), a jedan navodno na Goriini u Pridrazi.241
Inae su registrirani u nekoliko konjanikih grobova na grobljima kasnoavarskog
razdoblja. Pojavljuju se i kao sredinji ukras na raznim inaicama tzv. velikih falera uobiajenih na prijelazu 8. u 9. stoljee (npr. Bernolakovo, Devnska Nova
Ves, itavska T, Zalakomr).242 Sva ta groblja, a takoer i ona s aplikama istovjetnim dvama drijakim primjercima, pripadaju skupini nalazita za koja se,
s obzirom na rasprostranjenost (a upravo zbog prisutnosti konjanikih grobova
s karakteristinim falerama), smatra da ocrtavaju granicu Avara u kasno doba.
Spomenuti nalazi pripadaju horizontu sa snano izraenim elementima, koji najavljuju poetak novog razdoblja obiljeenog tzv. stilom Blatnica. Stoga smatramo
da drijaki krii i obje kalotaste aplike treba pripisati vremenskom i kulturnom
horizontu, koji je u kronologiji nainjenoj za moravskoslovaki prostor oznaen kao horizont BlatnicaMikulice, i to vjerojatno njegovu starijem odsjeku,
koji obuhvaa zadnja desetljea 8. i poetak 9. stoljea, otprilike do kraja vladavine Karla Velikog. Takav zakljuak dodatno osnauje injenica da su kri i jedna od
aplika otkriveni zajedno u istom grobu, a isto tako i nalazi ranokarolinkog oruja
i konjanike opreme u grobu 322 iz kojega potjee druga kalotasta aplika.
Metalni dijelovi pojasa

Ukrasni i finkcionalni predmeti s pojasa i obue pokojnika mogu se podijeliti u
sljedee skupine:
pojasne kope, preice i okovi
dijelovi pojasnih garnitura kasnoavarskog razdoblja
243 Beloevi 1980, 9697, T. XLII.

244 Beloevi 1980, T. XLII, 17.
245 Gunjaa 1995, 159160.
246 Simoni 1991, passim.
247 Vinski 1991, 10.
pojasne kope, preice i okovi (t. 319)

Pojasne kope i preice i spadaju meu iznimno rijetke nalaze, i to ne samo u
horizontu s poganskim znaajkama pokapanja ve openito u okviru grobalja na
redove s podruja ranosrednjovjekovne Hrvatske. Osim toga svi su ti nalazi atipi
ni u uem kronolokom smislu. Na pojedine primjerke iz ove skupine ukazao
je ve J. Beloevi, a i kasniji rijetki nalazi podudarni su s tipovima koje izdvaja
spomenuti autor.243
Kope su osobito rijetke; izraene od bronce pojavljuju se u grobovima 168
(T. 54,4) i 205 na drijcu,244 te u grobu 13 na Razbojinama u Kaiu (T. 21,2).
Imaju polukrune preice s trnom i etvrtaste okove nainjene od bronanog
ili eljeznog lima s dvjema zakovicama. Istom tipu vjerojatno pripada neobjavljena bronana kopa iz jednog jo nepubliciranog groba u Dubravicama,245 te
eljezna kopa iz groba 14 na Gluvinim kuama II u Glavicama, koju nije bilo
mogue konzervirati zbog oteenosti.
Preice su brojnije, nainjene su takoer od bronce ili eljeza, etvrtaste su, polukrune ili u obliku koluta; registrirane su na drijcu u Ninu, na Maklinovu brdu
i Razbojinama u Kaiu, te u Jasenskom, Ostrovici, Begovai i Crkvini u Biskupiji.
Slini tipovi bronanih i eljeznih kopi i preica pojavljuju se na naem podruju ve u okviru starijih grobalja na redove iz vremena seobe naroda, osobito na
Greblju u Kninu, na kojem se preteito pokapa starosjedilako stanovnitvo.246 One
su tada, uz druge raskonije i za to razdoblje karakteristine kope, u irokoj uporabi i predstavljaju statistiki najbrojniji nalaz u sklopu cjelokupnog arheolokog inventara.247 Stoga bi se i za ove najjednostavnije i najskromnije kope i preice, koje
se pojavljuju u sklopu grobalja s poganskim znaajkama pokapanja, moglo pretpostaviti da su preuzete iz kasnoantikog, odnosno ranobizantskog repertoara iako
meu njima nema primjeraka koji bi o tome izriito svjedoili. Obine preice
etvrtastog, ovalnog, polukrunog i kolutastog oblika takoer su uobiajeni nalaz na brojnim slavenskim grobljima Srednje i Jugoistone Europe.
Osim kopi i preica u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja registrirani su i pojasni okovi. Svi, osim jednog primjerka otkrivenog na Barama u Luanima,
pripadaju istom tipu, a rije je o tzv. cjevastim okovima, koji su vjerojatno ojaavali
ui zavretak konog ili platnenog remena, koji se pri zakopavanju provlaio kroz
preicu. Dosad su pronaeni u grobu 312 na drijcu (T. 61,5), grobu 13 na Razbojinama u Kaiu (T. 21,3), grobu 1 na poloaju Vukovia mosta u Koljanima (T. 25,6),
grobu 165 na Begovai u Biljanima Donjim (T. 217,5), grobu 168 uz crkvu sv. Kria
u Ninu (T. 273,8), u jednom grobu na Crkvini u Gornjim Koljanima (T. 92,3), te u
grobu u Jasenskom kraj Sinja (T. 9,3). Jedan takav okov, vjerojatno iz ranije unitenoga groba, otkriven je nedavno prilikom revizijskih istraivanja, unutar recentnog
nasipa u narteksu bazilike na Crkvini u Biskupiji (T. 92,4), a dva danas izgubljena
primjerka potjeu takoer iz Biskupije. Jedan je, prema zabiljekama L. Maruna
poloen na pojasu pokojnika u tzv. sedmom grobu juno od bazilike na Crkvini, a
drugi u grobu na oblinjem poloaju Popovia Dolovi.
Svi okovi bili su nainjeni od ulomka lima povijenog u cjevicu, ali tako da se
krajevi ne dodiruju, pa po sredini imaju otvor. Biskupijski, drijaki i ninski okov,
te onaj s Crkvine u Koljanima su bronani, a ostali su bili nainjeni od eljeza. Za
149
Sl. 59 Bronani cjevasti pojasni okov (BiskupijaCrkvina)
248 Miloevi 1984, 208209.

249 Miloevi 1984, 208209.
250 Stein 1966, 378379, sl. 1.5.
251 Simoni 1991, T. XXII, 45.
252 Istra 1995, 51, sl. 34.
150
izgubljeni primjerak iz tzv. sedmog groba navodi se da je bio od srebra. drijaki,

oba koljanska, ninski i svi biskupijski primjerci ukraeni su kanelurama, dok je
preostalima povrina glatka.
Na ove se nalaze dosad osvrnuo jedino A. Miloevi, koji ih je usporedio sa
slinim okovima pronaenim na podruju velikomoravske drave gdje se vezuju
uz franaki import, a budui da je i u nas veina tih predmeta otkrivena uz nalaze franake provenijencije, zakljuio je da njihovu pojavu treba dovesti u vezu s
poetkom znatnijih franakih utjecaja.248
S podruja Moravske poznati su, zapravo, slini rebrasti bronani cjevasti okovi iz grobova 156/49 i 182/49 u Starem Mstu.249 Prvenstveno zbog oblika kope
iz groba 156/49 Hrub je smatrao da je rije o predmetima nastalim na rimskoprovincijalnoj tradiciji, pa je u skladu s takvim zakljukom ukazao na sline primjerke kopi i cjevastih okova, koji su vremenski znatno stariji od nalaza iz spomenutoga moravskog groba. Taj se grob, premda u stratigrafskom smislu jedan od
najstarijih, s obzirom na ostali inventar ne moe datirati ranije od prve polovice 9.
stoljea. Ve smo spomenuli da se sline rebraste i glatke cjevice manjih dimenzija pojavljuju i na ogrlicama u enskim grobovima, kako na moravskom, tako i na
naem i zapadnomaarskom podruju.
Koljanski primjerak s Vukovia mosta, dva biskupijska i drijaki cjevasti okovi potjeu iz mukih grobova s brojnim drugim nalazima franake provenijencije,
pa bi se njihova pojava doista mogla protumaiti znatnijim franakim utjecajem
na prijelazu 8. u 9. stoljee. To uostalom potvruje i nalaz slinog kaneliranog okova od srebrnog lima iz groba M 106 uz crkvu sv. Dionizija u Esslingenu datiranog
u drugu polovinu 8. stoljea.250 Slini primjerci iz Nina, s Crkvine u Koljanima i Popovia Dolova u Biskupiji, meutim, ne potjeu iz grobova s inventarom franake
provenijencije. Isto vrijedi i za eljezne neukraene primjerke iz groba 165 na Begovai, a osobito one iz Jasenskog i Razbojina. Potonjima analogije pronalazimo
u identinom eljeznom primjerku iz groba 181 na Greblju u Kninu otkrivenom
uz ranobizantsku pojasnu kopu 7. stoljea,251 te u olovnoj cjevici iz groba 4 na
Sv. Pavelu nad Vrtovinom iznad Vipavske doline, koji je datiran u 7.8. st., a bio
je ukopan u ruevine kasnonatikog zida, te sadravao jo eljezno ilo i strjelicu
oblika lastavijeg repa.252
Sl. 60 lijevo Kasnoavarski bronani jezici i okovi (Biskupijavinograd N. Braia,

BiskupijaCrkvina, Unei, Bribir, nepoznata nalazita)
Sl. 61 desno Dio kasnoavarske bronane pozlaene pojasne garniture (SmrdeljiDebeljak)
253 Miloevi 1985, 299230.

254 Friesinger 19751977, T. 31, 4, T.
53, 6.
255 Kalousek 1971, 112, sl. 174.
U svjetlu iznesenih injenica vjerojatno je pretpostaviti da cjevasti okovi nastaju na osnovi rimskih, odnosno kasnoantikih predloaka, a to se odnosi i na
one koji su se u grobovima mogli pojaviti kao rezultat franakih utjecaja. Meutim, ovaj tip okova na naem je podruju poznat otprije, u nonji kasnoantikih
itelja Dalmacije, o emu svjedoi upravo primjerak s Greblja u Kninu pa smatramo da sve takve nalaze ne treba dovoditi u vezu s franakim importom. Cjevasti
okovi ne pojavljuju se vie na grobljima s kranskim nainom pokapanja.
Preostaje okov iz Luana (T. 124,7), koji je pravokutnog oblika, po sredini proiren i perforiran takoer s pravokutnim okvirom, a na krajevima je imao zakovice s raskovanim bronanim glavama od kojih je jedna sauvana. Zasad je rije o
jedinom takvom primjerku u okviru grobalja s poganskim znaajkama pokapanja,
pa se o ovom nalazu ne mogu donijeti neki konani zakljuci. A. Miloevi pretpostavio je da se radi o pojasnom okovu o koji je bio objeen no s koricama, a
moda i vreica za kresivo i kremen.253 Spomenuti autor ukazuje na analogni primjerak okova iz groba 7 na Vrhu kod Brkaa, te donekle sline okove iz grobova
lxi i cxxix donjoaustrijskoga groblja u Pittenu.254 Groblje na Vrhu kod Brkaa
datirano je u 7.8. st., a nalazi iz Pittena u poetak 9. stoljea. Donekle slian
okov o koji je bio ovjeen ma potjee iz groba 174 moravskog nalazita BeclavPohansko.255
Okovima korica noa ovjeenog o pojasu vjerojatno se mogu smatrati i tri eljezna okova pronaena u grobu 3 na Podgradini u Reetarici (T. 68,2). Dva su u
obliku ipke i ukraena plastinim rebrima. jedan od njih povinut je na sredini, a
na kraju ima zakovicu. Trei okov je od eljeznog lima i vrpastog je presjeka.
dijelovi pojasnih garnitura kasnoavarskog razdoblja (t. 318)
U grobovima s poganskim znaajkama pokapanja ili unutar kulturnih slojeva na
takvim ukopitima u nekoliko su sluajeva registrirani pojedinani nalazi metalnih dijelova pojasnih garnitura karakteristinih za kasnoavarsko razdoblje. Tim
nalazima moe se pridruiti i znatan broj srodnih predmeta nepoznatih okolnosti
otkria, kao i onih koji potjeu s nepoznatih nalazita. Njihova rasprostranjenost
151
256 ilinsk 1981, 2530.

257 Karaman 1940, 2224.
258 Jelovina 1976, 6769; Beloevi
1980, 6768.
152
na itavom podruju na kojem e se oformiti Hrvatska Kneevina daje naslutiti

da nije rije tek o sluajnosti.
Na prostoru Karpatske kotline, gdje su nalazi ovog tipa udomaeni, pojas je
simbol moi i socijalnog statusa pojedinca, te ga kao atribut svoga poloaja nosi
samo osoba visokog drutvenog ugleda u zajednici. Sastoji se od glavnog remena
debljine izmeu 36 cm, s kojeg vise etiri ua pokrajnja remena. Na zavrecima
glavnog remena nalaze se pojasna kopa i glavni pojasni jeziac, a na krajevima
sporednog remenja po jedan manji jeziac. Daljnji ukras pojasa tvori niz okova
apliciranih du glavnog i pokrajnjeg remenja.256 Unutar grobova starohrvatskoga
kulturnog kruga, meutim, nisu pronaene cjelovite pojasne garniture, ve njihovi pojedinani elementi ili vie rasparenih predmeta, koji su pripadali razliitim garniturama.
Jedan jeziac s pokrajnjeg remena, nepoznatih okolnosti otkria, potjee iz
Vrepca u Lici (T. 89,14). S nepoznatih nalazita na podruju Like potjee i pet
pojasnih okova, koji se uvaju u Arheolokome muzeju u Zagrebu (T. 90,813).
Jeziac s pokrajnjeg remena i est okova, takoer nepoznatih okolnosti otkria, s
podruja su Hrvatskog primorja, a kao nalazite navodi se Stinica kraj Jablanca
(T. 90,14). U slojevima uz crkvu sv. Kria u Ninu otkriven je pokrajnji pojasni jeziac (T. 89,15), a s Maklinova brda u Kaiu potjeu dva takva primjerka;
jedan iz groba 55 (T. 20,5), a drugi, danas izgubljen, iz groba 4. Pokrajnji jeziac
iz vinograda J. Mravia u Biskupiji povrinski je nalaz (T. 89,9). Nepoznatih su
okolnosti otkria glavni pojasni jeziac iz Orlia (T. 89,7), te sporedni jezici iz
Uneia (T. 89,8), Bribirske glavice (T. 89,13), Duvanjskoga polja (T. 89,6) kao i
dva primjerka s nepoznatog nalazita iz Arheolokog muzeja u Splitu (Salona, Narona ili Gardun) (T. 89,1011). Iz razorenih grobova ispod narteska bazilike na
Crkvini u Biskupiji potjeu dva jezica s pokrajnjeg remenja i dva pojasna okova
(T. 89,14) , a s nepoznatih poloaja u istom selu pokrajnji jezicac, kopa i pet
okova (T. 89,12; T. 90, 1620). Dva pojasna okova pohranjena u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika s nepoznatih su nalazita u sjevernoj ili srednjoj
Dalmaciji (T. 90,1415).
Osobito su interesantni u literaturi ve odavna poznati nalazi iz Smrdelja
kraj Skradina (T. 88,19), koji su zbog nejasnih i dvojbenih okolnosti otkria
veoma esto uzimani u razmatranje.
S obzirom da su u arhivu Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika, u pismima povjerenika V. Ardalia fra L. Marunu, nedavno pronaeni podaci o nalazu
i otkupu tih predmeta, na ovom u im mjestu posvetiti vie pozornosti. Glavni
pojasni jeziac, tri okova raena tehnikom prolamanja i dva okrugla okova, koji bi
svi mogli pripadati jednoj pojasnoj garnituri, otkriveni su godine 1895. sluajno,
tijekom poljodjelskih radova, u arealu kosturnoga groblja na poloaju Debeljak
(vinogradi Vranjkovi i Lapi) u gomili pepela, ugljena i nagorenog drveta, zajedno s jo, kako se navodi, devedesetak predmeta, koji su poslije zagubljeni, a meu
kojima je bio vei broj identinih okruglih okova i okova raenih prolamanjem,
te jedan manji pojasni jeziac. Zajedno sa spomenutim predmetima otkriveno je
i vie ukrasnih okova konjske orme, od kojih su otkupljena tri, a danas je sauvan
samo jedan. Iste godine u blizini mjesta nalaza otkrivena su jo tri predmeta, ali
potonji nisu bili otkupljeni. Osim injenice da je broj pronaenih predmeta bio
znatno vei od sedam danas sauvanih, ostali podaci bili su manjevie otprije
poznati. No izuzev Lj. Karamana,257 koji je ustvrdio kako nema razloga sumnjati
u tonost Marunovih navoda, svi autori koji su se bavili smrdeljskim nalazima,
odbacili su bilo kakvu mogunost o njihovoj pripadnosti paljevinskom grobu ili
barem jami s tragovima paljevine, te zakljuili da vjerojatno potjeu iz razorenoga kosturnog groba.258
259 O problematici lijevanih bronci

vidi: Dimitrijevi D. 1966;
Dekan 1972; Klanica 1972;
ilinsk 1981; Daim 2001; Fili
pec 20022003.
260 Dekan 1972.
Ostalo je, meutim, posve nezapaeno da je sljedee, 1896. godine na neko

liko mjesta na istom poloaju dolo do novih slinih otkria. U Ardalievu pismu L. Marunu od 1. travnja 1896. god. stoji: pogjem u Smrdelje, najprvo Saki
Vranjkoviu, glavaru tomi pokaza dvadeset komada bronzanije fibula kanje vaeg prolaska daje naao na istom mjestu kamo i one prve srebrne naunice; a to
kopajui isti vinograd naigje na nekakvo ugljevlje, kae da ga je sin mu izgrnuo
motikom po vree; u tom krupnom ugljevlju da je naao te predmete, a da svega
otalem ugljevlja nije iskopa da ga se jo vidi dolje!, od tih predmeta ima ih dobro sauvani, koji su stali na kaiima, uobe su sitni, bi rek da su se neki otopili
vatrom Ubrzo, 16. travnja iste godine, nalazite je obiao Marun, koji potom
biljei u svom dnevniku: Poao sam dalje za jedan kil. u iztok u vinograd Lake
Vrankovia Tu sam vidio na vie mjesta hrpe ugljevja i medju njima nekih starinskih predmeta od vatre salivenih i unitenih i smrvljenih ulomaka od lonaca.
Vlastnik pako medj tim uglevljem, naao je desetak sitnih fibula, dielom od poara unitenih a nekih neto sauvani. Neke fibule nalie nekima u Biskupiji naastima. Od tih desetak pronaenih predmeta Marun je u studenom iste godine
otkupio osam; danas ih je u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika sauvano
pet, a rije je o pojasnim okovima.
Na osnovi iznesenog mora se ustvrditi da su svi predmeti doista otkriveni
unutar paljevine, da se ne radi samo o jednom usamljenom nego o veem broju
takvih nalaza, te da su meu paljevinom bili registrirani i ulomci zemljanih posuda. Toliko zasad o smrdeljskom nalazu.
Ono to openito treba istaknuti kada su u pitanju navedeni nalazi, jest da
svi pripadaju krugu tzv. lijevane bronane industrije, karakteristine za podruje
Karpatske kotline od kraja 7. i tijekom cijelog 8. st., odnosno u razdoblju Drugoga
Avarskog Kaganata. Pod lijevanim broncama podrazumijevaju se metalni dijelovi
pojasnih garnitura i metalni ukrasi konjske orme, a o pitanju njihova podrijetla,
nastanka i masovne pojave u literaturi iznesena su brojna, esto i veoma suprotstavljena miljenja, koja ovdje neu posebno navoditi jer nisu od znaenja za temu.259 No odgovore na spomenuta pitanja svakako treba traiti u okviru sloene
problematike meuetnikih, prvenstveno avaroslavenskih kontakata na matinom podruju rasprostiranja avaroslavenske kulture.
Svi ti predmeti ukraeni su biljnom ili ivotinjskom ornamentikom, ponekad
i antropomorfnim motivima, a u literaturi je, unato nastojanjima pojedinih autora da dokau kako je rije o tipino nomadskom stilu, prevladalo miljenje da
se radi o ukrasima u tradiciji istonomediteranskoga kulturnog kruga, koji su do
Karpatske kotline doprli posredstvom bizantske kulture. U tom su smislu osobito
znaajni zakljuci do kojih je, na osnovi iscrpne ikonografske i stilske analize
ornamentike i motiva s lijevanih bronci, doao J. Dkan. 260
S obzirom na ukrasne motive, predmeti o kojima je rije mogu se podijeliti
u vie skupina, a takoer i kronoloki vrednovati. Uklapanjem nalaza s podruja
ranosrednjovjekovne Hrvatske u tu kronoloku shemu odmah upada u oi da svi
oni pripadaju najmlaem razvojnom stupnju industrije lijevanih bronci, a moe
ih se svrstati u dvije vremenski djelomino podudarne skupine. U prvu spadaju
predmeti s ukrasima karakteristinim za cijelu drugu polovinu 8. stoljea, a u
drugu oni sa samoga kraja 8. i s poetka 9. stoljea, koji u uem ili irem smislu
odaju pripadnost stilu Blatnica.
Motiv stilizirane lozice na bronanim jezicu iz groba 55 na Maklinovu brdu
u Kaiu (T. 20,5), te jezicima iz Orlia (T. 89,7 i Stinice (T. 90,7) na jednom od
jeziaca s prostora narteksa bazilike na Crkvini u Biskupiji (T. 89,4) i na jezicu iz
Mravieva vinograda u Biskupiji (T. 89,9) tipian je i veoma esto zastupan ukras
u drugoj polovini 8. stoljea, te bi se, kako zakljuuje K. Simoni, mogao smatrati
153
261 Simoni 1986, 222.

262 HiK (katalog) 2000, 94, II, 18.
263 HiK (katalog) 2000, 90, II, 12.
264 Tomii 2000a, 149.
265 HiK (katalog) 2000, 87, II, 5.
266 Toik 1963, 191, T. XIII1115,
2732, T. XVII, 1314, 16, T. XII,
1232.
267 HiK (katalog) 2000, 87, II, 5.
154
gotovo prototipom za to vremensko razdoblje.261 Stoga navodim samo najblie

paralele iz sjevernog dijela dananje Hrvatske; na isti su nain ukraeni npr. jezici na pojasnoj garnituri s nalazita OsijekZeleno Polje,262 kao i pojedinani
primjerci iz Krievaca263 i hrvatskog Podunavlja (Vukovar i okolica).264 Slino se
moe konstatirati i za vee dvodijelne zglobne okove (T. 90,1920), vjerojatno
s glavnog remena, koji potjeu iz Biskupije, a ukraeni su urezanim, odnosno reljefnim, nasuprotno postavljenim viticama u obliku slova S, te za okove u obliku
rozeta iz Stinice (T. 90,45), kojima se u okviru avaroslavenskih grobalja Karpatske kotline moe pronai pozamaan broj odgovarajuih analogija.
Velik broj paralela, koje je ovdje takoer izlino navoditi, moglo bi se pronai i za male bronane trokutaste okove, izraene u tehnici prolamanja ili s 34
rupice za zakovice poput etiriju primjerka otkrivenih 1896. u Smrdeljima (T.
88,69). Najblie paralele ponovno su na prostoru dananje sjeverne Hrvatske, i
to u okovima na ve spomenutoj garnituri iz Osijeka, te u jednom od dvaju meusobno razliitih primjeraka iz groba 16 u Brodskom Drenovcu.265
Slijedi skupina meusobno slinih malih jeziaca i dvodijelnih zglobnih okova. Tu najprije treba navesti dva identina okova iz Biskupije (T. 90,1718), kojima je gornji vei dio zadebljanog i narebrenog oboda, a unutranje polje ukraeno
stiliziranim biljnim ornamentom, dok im je manji donji dio, koji jednom od njih
nedostaje, u obliku rebraste prstenaste alke. Ovim okovima ukrasom je srodan
jeziac otkriven u okoliu crkve sv. Kria u Ninu (T. 89,15). Potom slijede dva
okova, jedan iz Biskupije, a drugi s nepoznatog nalazita u Dalmaciji, s gornjim
dijelom ukraenim polumjeseastim ljuskama i donjim u obliku prstenaste alke
(T. 90,16), odnosno glatkoga i neukraenog polukruga (T. 90,14) te naposljetku,
okov iz Smrdelja, raen u tehnici prolamanja, takoer s polukruno oblikovanim donjim dijelom (T. 88,4). Potonjem je, zbog stiliziranog biljnog ornamenta
izraenog u tehnici prolamanja veoma srodan jeziac iz Vrepca u Lici (T. 89,14).
U okviru avaroslavenskih grobalja svi se ti tipovi okova i jeziaca pojavljuju ve
zajedno s predmetima ukraenim u blatnikom stilu, a pojedini od njih i sami su
ukraeni na spomenuti nain. Gornji dio jednog takvog okova, ukraen nizom
urezanih trolisnih polupalmeta na punciranoj podlozi nalazi se i meu naim
predmetima s nepoznatih dalmatinskih nalazita (T. 90,15). Znaajne paralele
svim navedenim okovima pronalazimo na groblju Pra u Slovakoj. Okovi slini
prvim dvama primjercima iz Biskupije otkriveni su u grobu 113, dok one ljuskasto ukraene s donjim polukrunim ili prstenastim dijelom pronalazimo u grobu
72/48 i grobu 110, gdje su udrueni s okovima istovjetnim primjerku iz Smrdelja.266 Okovi ukraeni trolisnim polupalmetama na punciranoj podlozi pojavljuju
se, pak, u grobu 46 na istom nalazitu. U svim spomenutim grobovima ti su okovi
kombinirani s jezicima ukraenim stiliziranom lozicom poput nekolicine naih
primjeraka o kojima je ve bilo rijei, ili, pak, s jezicima sa stiliziranim biljnim
ornamentom izvedenim u tehnici prolamanja poput jezica iz Vrepca. U istim
se grobovima esto pojavljuju i trokutasti okovi srodni naim gore navedenim
primjercima.
Uz ovu skupinu vezuju se i glatki neukraeni srcoliki okovi poput dvaju primjeraka s nepoznatih likih nalazita (T. 90,1011), te dvaju primjeraka otkrivenih na prostoru narteksa bazilike na Crkvini u Biskupiji (T. 89,23). Ti okovi
pojavljuju se u kasnom horizontu, registrirani su na brojnim grobljima Maarske
i Slovake, a jedan pronalazimo i na sjeveru dananje Hrvatske; potjee iz groba
16 u Brodskom Drenovcu, gdje je otkriven zajedno s malim trokutastim okovom
slinim pojedinim naim primjercima, na to smo ve ukazali.267 Ponovno izdvajam groblje u Pri, najvie zbog toga to su glatki srcoliki okovi u tamonjim
grobovima udrueni s gotovo svim tipovima jeziaca i trokutastih i dvodijelnih
268 Vidi Bialekova 1980., gdje je

navedena i sva starija literatura.
269 Bialekova 1980, 219220;
Galuka 1991, 39.
270 Der Goldenschatz 2002.
271 HiK (katalog) 2000, 98, II, 26.
272 ilinsk 1981, 61, sl. 63; ilinsk
1982, T. 10/G21, T. XVI/G24;
Awaren 1985, 68, sl. 66, kat.br.
XVIII.
273 Simoni 1986, 219, T. I, 15, 1819.
zglobnih okova kakve pronalazimo na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske,

to upuuje na zakljuak da i nai nalazi pripadaju jednom uem vremenskom
odsjeku. Takoer je znaajno da su upravo srcoliki okovi veoma esto ukraeni jednim od glavnih motiva blatnikoga stila urezanim palmetama ili polupalmetama na punciranoj podlozi. Na taj su nain ukraena dva srcolika okova iz
Like (T. 90,89) i tri slina okova manjih dimenzija iz Stinice (T. 90,13).
Pojam stil Blatnica u literaturu uvodi J. Eisner, i to prema eponimnom nalazitu Blatnica kraj Martina u Slovakoj, odakle potjee skupina predmeta za koju
se pretpostavlja da je dio inventara groba nekog slavenskog odlinika iz razdoblja oko godine 800., a sastoji se od raskonoga karolinkog maa s garniturom,
kasnoavarskih lijevanih okova i okova konjske orme, navodno domae provenijencije. Nakon slinih otkria na podruju Moravske, osobito u Mikulicama, J.
Poulk godine 1963. itavu tu skupinu nalaza definira kao BlatnicaMikulice
horizont.268 U daljnjoj razradi kronologije za moravskoslovaki prostor D. Bialekov 1980. god. dijeli taj horizont u dvije faze. Stariju fazu, koja vremenski
obuhvaa zadnje desetljee 8. i poetna desetljea 9. stoljea, karakterizira kolanje postavarskih lijevanih proizvoda (kao preitak, a ne kao potpuni stil), te
pojava pojedinih predmeta umjetnikog obrta iz kruga inzularnog stila i ranokarolinki import. Ta je faza, to je vie zapaeno u stranoj no u domaoj arheolokoj literaturi, vremenski sukladna i djelomino srodna s ranim horizontom
BiskupijaCrkvina.269 Uz Blatnicu se vezuju jo dva znaajna nalaza; ostava iz
Nagyszentmiklsa270 i skupina predmeta iz Brestovca kraj Poege.271 Kao poveznica svih triju nalaza najznaajniji je onaj iz Brestovca, koji je s Blatnicom srodan zbog zajednike pojave postavarskih i ranokarolinkih elemenata, a stilski
veoma blizak Nagyszentmiklsu. Blatniki stil, koji se nasluuje ve u kasnom
horizontu avaroslavenskih grobalja, odlikuju pojedine nove i u tom krugu dotad
nepoznate tehnike izrade i ukraavanja, kao i nova specifina ornamentika. Sve je
vei broj predmeta izraenih u tehnici prolamanja. Moe se zamijetiti i to da se
nakon lijevanja mnogi predmeti cizeliraju, a podloga im se obrauje punciranjem
tako da ukrasni motiv izlazi u negativu. Takoer je veoma esto pozlaivanje. Na
lijevanim se broncama pojavljuju kasnoantiki motivi povezani s mediteranskim
prostorom, koji su uobiajeni u iroj bizantskoj sferi, poput antropomorfnih
prikaza iskljuivo s podruja mitologije, te vladarskih portreta, cirkuskih scena
ili pak ivotinja smjetenih unutar vitiastih medaljona. Ponekad su ti prikazi obrubljeni zrnatim nizom. Polako nestaju motivi stilizirane lozice i vitice, a
zapaa se nova vegetabilna dekoracija u kojoj se istiu palmete i polupalmete,
ljuskasti listovi i ljiljani. Premda izrasla na helenistikoj osnovi, ta je dekoracija,
smatra se, orijentalnog podrijetla i ima predloke u postsasanidskoj i ranoislamskoj umjetnosti. Ona nije karakteristina samo za lijevane bronce ve openito za
umjetnike tvorevine blatnikog horizonta poput posua iz spomenute ostave iz
Nagyszentmiklsa. Rasprostranjenost predmeta ukraenih u stilu BlatnicaNagyszentmiklsBrestovac ne poklapa se s granicama Drugoga Avarskog Kaganata,
ve nalaze koji odaju pripadnost tom horizontu pronalazimo zapadnije, sjevernije i junije od naznaenog prostora, preteito meu Slavenima.
Navedeni srcoliki okovi iz Stinice i Like, kao i mali dvodijelni okov s nepoznatog nalazita u Dalmaciji ukraeni su vegetabilnim ornamentom na punciranoj
podlozi, a upravo ovi tipovi okova uz jezice najee nose tu vrst dekoracije,
pa im se, uz ve spomenute primjerke iz Pre, mogu pronai brojne analogije na
prostoru Karpatske kotline (npr. ala nad Vhom, Komrno, Kiszombor, Szeged, Szentes, Tiszasziget).272 S podruja dananje sjeverne Hrvatske potjee, pak,
nekoliko jeziaca ukraenih u istom stilu; otkriveni su u grobu 1 u Brodskom
Drenovcu, Velikoj Horvatskoj i Vinkovcima.273 Ovaj potonji, koji je danas iz-
155
274 Dekan 1972, 402, sl. 107, 5, 79.

275 BudinskKrika 1956, 123, T.
XXX, 45.
276 Dekan 1972, 377, sl. 68, 23.
277 Dekan 1972, 378, sl. 70, sl. 71, 1.
278 Vinski 1974, T. IV, 8.
279 Dekan 1972, 408, sl. 114, 403, sl.
109, 405, sl. 11, 406, sl. 112, 2, 4.
280 Dekan 1972, 410; Dimitrijevi
1966, 61.
281 Dekan 1972, 402, sl. 107, 14,
415, sl. 120, 6.
282 Dekan 1972, 410, sl. 115, 2.
283 Dekan 1972, 410, sl. 115, 3.
156
gubljen, bio je osobito luksuzne izrade i pozlaen, to je veoma rijetko kada su u

pitanju elementi garniture pojasa, a ee zastupano na okovima konjske orme.
Horizontu Blatnica pripada i bronani jeziac iz Uneia (T. 89,9) ukraen stiliziranim vegetabilnim ornamentom, koji je potpuno istovjetan manjim jezicima
iz Hevlna u Moravskoj274 kao i dvama jezicima iz groba 31 u itavskoj Toni275,
te jeziac iz Biskupije ukraen ivotinjskom ornamentikom (T. 89,12). Taj jeziac srodan je skupini ukraenoj motivom povorke ivotinja, najee grifona, a
ponekad lavova. Jezici sa spomenutim motivom u najgrubljem se smislu mogu
podijeliti u dvije skupine; u prvoj su ivotinje s glavom okrenutom prema naprijed, a u drugoj, kojoj pripada i na primjerak, ivotinje s glavom okrenutom
prema natrag. Na naem su jezicu prikazane dvije posve stilizirane ivotinje, a
s obzirom na analogije moe se pretpostaviti da je rije o makolikim zvijerima (moda lavovima), koje imaju svinuta koljena i unatrag, prema uzdignutim
repovima, okrenute glave. Te se ivotinje pojavljuju u promjenjivom ritmu i u
biti ne tvore stvarnu povorku, to je veoma rijetka inaica, zastupljena svega
na nekoliko srodnih veih i raskonijih jeziaca poput onih s nalazita unovo i PerlezBtka.276 Daljnju zanimljivost predstavlja okolnost da su ivotinje
postavljene u vertikalnom nizu, to je takoer izuzetno rijetko pa su na taj nain
poredani tek grifoni na jednom jezicu iz Michelsdorfa (ali s glavama okrenutim
prema naprijed i ne u promjenjivom ritmu), te lavovi s prema natrag okrenutim glavama s nalazita BudapestRkos.277 No najznaajniju analogiju s obzirom
na nain prikazivanja, poloaj i izgled ivotinja te, to je osobito znaajno, zbog
injenice da je rije o nalazu s groblja nedvojbeno slavenske pripadnosti, pronalazim u srebrnom jezicu iz groba 18 u Velikoj Gorici.278 Skupini kasnih jeziaca
blatnikog horizonta svakako pripadaju i bronani pozlaeni jeziac izraen u
tehnici prolamanja s Duvanjskog polja (T. 89,6) i jedan od jeziaca s nepoznatog
nalazita (Salona, Narona ili Gardun) iz Arheolokog muzeja u Splitu (T. 89,11)
ukraen motivom drveta ivota. No jedan od najzanimljivijih primjeraka koji u
irem smislu pripadaju tom horizontu, jest bronani jeziac s antropomorfnim
prikazom iz narteksa bazilike na Crkvini u Biskupiji (T. 89,1). Taj jeziac pribraja
se rijetkoj skupini jeziaca i okova s helenistikoantikim prikazima s podruja mitologije. Najpoznatiji u toj skupini jest pojasni jeziac visoke umjetnike
kvalitete iz Edelstala s prikazom Orfeja i Euridike, zatim jezici iz Pohoelica i
DeberecenOndda sa scenama iz dionizijskog kruga, te oni iz Doln Dunajovica
i Paneva s motivima iz Heraklova ciklusa.279 D. Dimitrijevi i J. Dkan odbacili
su pretpostavku A. Kollautza da je na biskupijskom jezicu prikazana plesaica
usporediva sa enskim figurama na obrubu jedne koptske tunike, te smatraju da
je rije o Viktoriji s vidljivim gornjim dijelom tijela, s rukama u krilu i glavom lagano okrenutom u stranu.280 Glavu krasi vjerojatno dijadem, a iz ramena izrastaju
krila. Prikazi enskih figura iznimno su rijetki: na krunim okovima iz Hevlna,
Mistelbacha i Monoszentjnosa pojavljuje se prikaz Nereide na hipokampu,281 a
na jezicu s nalazita Praharka moe se prepoznati Hera ili Afrodita.282 Prikazi Viktorije jo su rjei. Analogiju pronalazim u jezicima iz Paneva na kojima se
Viktorija oslanja na tit dok ispred nje klei pobijeeni barbar, to je veoma est
motiv preuzet s kovanoga novca.283 Z. Vinski smatra da je na ulomku pozlaenog
jezica iz groba 55 na Lijevoj Bari u Vukovaru takoer prikazana Viktorija.
Osobito su zanimljivi elementi pozlaene pojasne garniture te okovi konjske
orme iz Smrdelja kod Skradina. Pozlaeni bronani jeziac iz Smrdelja smatra se
jednim od najljepih i najosebujnijih primjeraka toga tipa (T. 88,1). S prednje je
strane ukraen reljefno izraenim etirima pticama u nazubljenim medaljonima.
Ptice imaju otvorene kljunove iz kojih visi vitiasti, odnosno zmijoliki ukras. Taj
se prikaz moe povezati s kasnoantikim motivom orla s ribom. Stranja strana
284 Daim 2001, 126, sl. 48, 45.

285 Dimitrijevi 1966, T. I, 1.
286 Daim 2001, 125.
287 Dimitrijevi 1966, T. V, 15.
288 Dimitrijevi 1966, 5659.
289 Dimitrijevi 1966, 6869.
290 Beloevi 1980, 9697, T. LXXX
III, 14.
291 BudinskKrika 1956, T. XXXI,
121.
292 BudinskKrika 1956, T. XXXII.
293 Kraskovsk 1962, 456, 473, T.
XII, 1920.; Eisner 1952, 279, T.
69.; Awaren 1985, 77, sl. 78, kat.
br. XXII, 4.
294 Daim 2001, 137149.
jezica ukraena je u dva polja; manje gornje polje vitiasto izvedenim brojem
osam, a vee nizom od pet prema van izvijenih vitica strukturiranih u obliku slova U, koje podsjeaju na harfu. Podloga ukrasa s obiju strana jezica puncirana je.
Sam jeziac, s obzirom na prikaz ptica u medaljonima nema analogija, a donekle
je usporediv sa slinim jezicima s prikazom grifona u vitiastom medaljonu iz
grobova 113 i 1141 u Tiszafredu, odnosno jezicima s etverononim ivotinjama
iz Artnda i Mdlinga.284 Treba ukazati i na glavni bronani pozlaeni pojasni jeziac iz Zemun Polja s portretima prikazanim u profilu unutar medaljona s prednje, te vegetabilne dekoracije sa stranje strane, takoer na punciranoj podlozi.285
to se, pak, tie samog motiva ptice, prikaz slian smrdeljskom registriran je na
jednom jezicu iz groba 36 u Komrnom.286 Da su tri snano pozlaena titolika
okova izraena u tehnici prolamanja (T. 88,2) pripadala istoj garnituri, dokazuje
njihov sredinji stilizirani vegetabilni ukras u obliku vitiasto izvedenog slova
U. Osobito su zanimljiva i dva kruna okova s reljefno izvedenim portretima u
profilu (T. 88,3), te cizeliranom i punciranom podlogom. Oni pripadaju skupini
okova s tzv. vladarskim portretima. Najbliu analogiju naim primjercima pronalazimo ponovno u garnituri iz Zemun Polja s time da su na tamonjih pet okova
poprsja i ramena prikazana en face, a glava u profilu.287 D. Dimitrijevi ukazuje na
srodne okove iz Monoszentjnosa, Gyra, unova i Edelstala, te portrete u medaljonima na jezicima i okovima pojasnih kopi s grobalja SzetesNagyhegy, Szebeny, Fehrto i Alsphok.288 Okovi s tzv. vladarskim portretima vuku podrijetlo
od kasnorimskih reprezentativnih zlatnih medalja sa slikom imperatora, koje se,
povodom znaajnih pobjeda, kuju ve od vremena Konstantina Velikog, a obiaj
je kasnije prihvaen i na bizantskom dvoru. Na tim je medaljama portret vladara
najee prikazan u profilu, dok je prikazivanje en face uvedeno od doba Justinijana II. (685.695.). No veina tih nalaza potjee iz razdoblja 5. do 7. stoljea, a
portreti, koncipirani u duhu kasnoantikog shvaanja, pojavljuju se na avarskom
podruju tek krajem 8. st., pa D. Dimitrijevi pretpostavlja da utjecaj nije doao
izravno iz Bizanta.289 Ona takoer ukazuje na injenicu da se nalazi ovog tipa, kao
i predmeti s kasnoantikim antropomorfnim prikazima uope, susreu preteito na zapadnoj periferiji avarske drave, s najveom koncentracijom oko donjeg
toka rijeke Raab i u okolici Blatnog jezera, te u Slovakoj, Donjoj Austriji i Srijemu. Naposljetku, nalazi Prahaarka, Smrdelji i Biskupija izvan su pretpostavljivih granica Avarskog Kaganata. Osobitu zanimljivost predstavlja okolnost da su
zajedno s glavnim pojasnim jezicem i okovima u Smrdeljima otkriveni i kalotasti okovi konjske orme raeni u tehnici prolamanja (T. 88,5), a jedan takav okov
navodno potjee i s Goriine u Pridrazi.290 Na njih smo upozorili ve u poglavlju o
ukrasnim aplikama s odjee. Najizravniju analogiju pronalazim im u okovima iz
konjanikoga groba 31 avaroslavenskoga groblja itavska To u Slovakoj.291 Kao
daljnju zanimljivost istiem da je identinog oblika sredinje puce na falerama
otkrivenim u istom grobu.292 Rije je o eljeznim falerama s ukrasom tauiranim
bakrom i potom pozlaenim, koje pripadaju jednoj od inaica iz skupine tzv. velikih falera karakteristinih za kasnoavarsko razdoblje. Istovjetna sredinja puceta
pojavljuju se i na drugim dvjema inaicama velikih falera; na falerama od bijeloga
metala iz grobova 53 u Bernolakovu i 533 u Devinskoj Novoj Vesi, te na lijevanim
bronanim falerama iz Zalakomara.293
Preostaje masivni pozlaeni bronani jeziac s Bribirske glavice (T. 89,13) s
pseudogranuliranim okvirom i ukrasom u obliku nasuprotno postavljenih Svitica. Jezci poput bribirskog u literaturi se nazivaju tip Hohenberg, prema srodnim predmetima, koji su sastavni dio luksuzne pojasne garniture otkrivene u tom
austrijskom mjestu. Ta garnitura, pronaena zajedno s ranokarolinkim maem,
smatra se dosad najznaajnijim nalazom s podruja alpskih Karantanaca uope.294
157
295 Daim 2001, 158, sl. 81, 13.

296 Simoni 1986, 219, T. II, 1.
297 Daim 2001, 136159.
297 Daim 2001, 185187.
298 Daim 2001, 185187.
299 Kovaevi 1966.
300 Miloevi 2000, 128.
301 Filipec 20022003.
158
Slini primjerci jeziaca potjeu iz okolice Szegeda i iz Zhonya u Maarskoj,295 te

Bijelog brda u Hrvatskoj.296 Dosad su smatrani proizvodima avarskog zlatarstva,
a vremenski opredjeljivani u blatniki horizont. Nedavno je ovu skupinu predmeta u razmatranje uzeo F. Daim, koji je doao do novih spoznaja i drugaijih
zakljuaka. On je upozorio na nekoliko novih nalaza, poput dvaju jeziaca iz Bolzana u Italiji, te jezica, navodno iz okolice Sirmija, potpuno istovjetnog jezicu
iz Zhonya, a ukazao je i na ve spominjanu fresku iz crkve Santa Maria Antiqua
u Rimu, na kojoj je prikazan djeak s pojasnom garniturom tipa Hohenberg.297
Tehnoloka, pak, analiza provedena na predmetima hohenberkog nalaza otkrila
je pojedine detalje netipine za avarske pojasne garniture. S obzirom na to, a isto
tako i zbog jeziaca iz Bolzana te prikaza na rimskoj fresci, Daim zakljuuje da
se jezici tipa Hohenberg mogu dovesti u vezu s bizantskom reprezentativnom
kulturom, u kojoj pojas takoer igra znaajnu ulogu. Tu pretpostavku, dodue,
potkrjepljuje tek povijesnim izvorima, jer slini nalazi nisu zabiljeeni na uem
podruju Carstva.298 Za pojedine, pak, primjerke poput onih iz Zhonya i okolice Sirmija, koji oblikom i ukrasom podsjeaju na Hohenberg, a tehnolokim su
znaajkama blii avarskim jezicima, pretpostavlja da nastaju u okviru avarske
zlatarske produkcije, ali svakako na predloku originalnih bizantskih primjeraka.
Ovaj autor predlae i neto raniju dataciju jeziaca tipa Hohenberg, oko sredine
8. st., temeljenu ponajprije na dataciji rimske freske, te injenici da je uz hohenberku garnituru pronaen ma tipa Manheim.
S obzirom na navedene analogije, moe se konstatirati da svi dijelovi avarskih pojasnih garnitura, pronaeni na prostoru na kojem e se oformiti Hrvatska
Kneevina, vremenski pripadaju kasnom horizontu avaroslavenskih grobalja ili,
pak, specifinoj skupini nalaza obiljeenih stilom Blatnica. Njihova prisutnost na
podruju znatno udaljenom od matinog podruja rasprostiranja avaroslavenske
kulture svakako iziskuje posebno objanjenje. Pojedini pokuaji da se ovi nalazi interpretiraju kao ostavtina Avara, koji su, prema zapisima povijesnih izvora dvjesto godina vladali Dalmacijom, nisu uvjerljivi, osobito ako se ima u vidu da pripadaju kraju 8. ili poetku 9. stoljea, dakle razdoblju franakoavarskih ratova i
vremenu neposredno po njihovu zavretku.299 Takoer ne treba zaboraviti da nije
rije o cjelovitim pojasnim garniturama (osim moda u sluaju Smrdelja, o emu
e jo biti rijei), ve o predmetima koji se, kao to dokazuju nalazi na Maklinovu
brdu u Kaiu, u grobovima pojavljuju pojedinano.
Sljedee tumaenje, koje predlae A. Miloevi, prihvatljivo je barem za dio
ovih nalaza. Spomenuti autor smatra, naime, da su ti predmeti zapravo dio plijena zadobivenog u franakoavarskim sukobima, te posredno svjedoe o potpori koju su Hrvati pruili Francima u konanom slamanju avarske drave.300 No
mogua su i drugaija objanjenja, a u tom su smislu osobito zanimljivi zakljuci
K. Filipca.301 On najprije ukazuje na rezultate . Garam, koja je, kartirajui avaroslavenska groblja s tzv. velikim falerama, nastojala utvrditi granicu Avara u kasno
doba. Na osnovi tih nalaza juna granica protezala bi se otprilike linijom ZalakomrKaposvrToponrKlkedBaka Palankaelarevo, a Filipec smatra
da se ovim nalazitima moe pridodati i groblje PrivlakaGole njive u istonoj
Slavoniji, te upozorava na injenicu da su pojedini kasnoavarski nalazi registrirani i izvan te granice, daleko na jugu i zapadu, na podrujima koja se ne mogu smatrati sastavnim dijelom Drugoga Avarskog Kaganata. Ovi su nalazi nabrojniji na
strateki vanim pozicijama uz rijeke Dravu i Savu. Unato tome to je u najveoj
mjeri rije o pojedinanim predmetima ili onima s nepotpuno istraenih nalazita, moe se ustvrditi da pripadaju samom kraju 8. stoljea ili ranom 9. stoljeu, a
njihovim se nositeljima, uz one Avare koji su poslije godine 796. preli u franaku
slubu, mogu smatrati i Slaveni. Takoer treba uoiti da se na pojedinima od
302 Tomii 2000a, 155157.

303 Kraskovsk 1962, 433, T.
VIIVIII.
ovih nalazita zajedno pojavljuju kasnoavarski elementi i oruje zapadnog tipa

(PrelogCirkovljan, ZagrebKruge), kao i to da pojedine predmete kasnoavarske provenijencije pronalazimo pojedinano u okviru grobalja koja treba pripisati
Slavenima, a ne Avarima (Velika Gorica). Kada se spomenutim nalazima pribroje
oni blatnikoga tipa te oni ranokarolinke provenijencije, ocrtava se teritorij vazalne slavenske kneevine koju e franaki izvori spomenuti u vrijeme Ljudevita
Posavskog. Filipec zakljuuje da spomenuta nalazita i nalazi djelomice pripadaju
generaciji to prethodi onoj koja godine 818. podie ustanak protiv vrhovne franake vlasti, a djelomice su i istovremeni njemu.
Imajui u vidu iznesene injenice, moe se pretpostaviti da je dio nalaza kasnoavarske provenijencije na podruje Hrvatske Kneevine dospio upravo tijekom pobune Ljudevita Posavskog. Poznato je, naime, da se potonji godine 819.
sukobio s hrvatskim knezom Bornom i opustoio njegovu kneevinu. Meutim,
Bornini su mu ljudi u iznenadnim prepadima nanijeli teke gubitke, pa se u
izvorima spominje ak 3000 ubijenih vojnika i 300 otetih konja. Prigodom tih
prepada pojedinci koji su u njima sudjelovali mogli su doi u posjed spomenutih predmeta ili ih uzeti kao plijen od zarobljenih ili ubijenih Ljudevitovih ljudi.
Takoer ne treba zaboraviti da se Borna naziva dux Guduscanorum ili dux
Dalmatiae atque Liburniae, te da se smatra da je sredite Hrvatske u poetno
vrijeme formiranja Kneevine bilo upravo na podruju Like i Liburnije, odakle i
potjee najvei broj okova ukraenih u stilu Blatnica.302
Premda se u tu sliku vremenski uklapaju i nalazi iz Smrdelja, miljenja sam da
oni ipak zahtijevaju posebno tumaenje. Stoga u pokuati barem djelomino odgovoriti na pitanja koja se neminovno postavljaju u sluaju prihvaanja podataka
o okolnostima njihova otkria, premda sam svjesna da se time ne iskljuuje mogunost drugaijih interpretacija. Ve sam kazala kako je posve izvjesno da predmeti pronaeni na tom nalazitu potjeu iz jama s paljevinom, te da dio predmeta
otkrivenih godine 1895. pripada jednoj pojasnoj garnituri, kao i da ih je prigodom
otkria bilo vie, i to iste vrste (izriito se spominje vei broj okova raenih u tehnici prolamanja i krunih okova u obliku medaljona, te jedan pokrajnji jeziac).
Uz spomenutu garnituru bio je pronaen i odreeni broj okova konjske orme.
Takoer sam napomenula da je veina autora odbacila bilo kakvu mogunost da
se radi o paljevinskom grobu; dio njih smrdeljskom je nalazu posvetio pozornost
ponajprije zbog podatka o spaljivanju, ostavljajui po strani same predmete, a
one koji su se bavili analizom pronaenih predmeta, nisu osobito zanimale okolnosti otkria. Kao glavni argument pri odbacivanju mogunosti da je u pitanju
paljevinski grob isticana je injenica da se Avari nisu spaljivali, te da su pod njihovim utjecajem i Slaveni na podruju Karpatske kotline promijenili pogrebne
obiaje i prihvatili inhumaciju. Dodatnim dokazom smatrala se okolnost da je i
na naem podruju ubrzo naputen obiaj spaljivanja pokojnika, a rijetka dosad
otkrivena paljevinska groblja (Dubravice, Kaivinograd S. Dre) ne mogu se
datirati kasnije od 7. stoljea, pa nije osobito vjerojatno da bi se taj obiaj odrao
sve do kraja 8., odnosno poetka 9. stoljea. Daljnji problem predstavlja pojava
okova konjske orme, jer na podruju na kojem e nastati Hrvatska Kneevina
nije dosad registriran ni jedan grob koji bi se na osnovu nalaza mogao pripisati
Avarima, a pogotovo ne grob konjanika ukopanog s konjem, a i kod takvih je na
prostoru Karpatske kotline prakticirana inhumacija. No ovdje ipak elim upozoriti na jedan nalaz, koji i na spomenutom podruju predstavlja izuzetak. Rije je
o konjanikom grobu 34 avaroslavenskoga groblja Bernolakovo u jugozapadnoj
Slovakoj datiranog u 8. stoljee.303 To je groblje biritualno, a sadrava samo etiri
paljevinska groba, dok je broj kosturnih grobova znatno vei, ukupno ih je 84. S
obzirom na to da su dva paljevinska groba unitena ukopavanjem raka kosturnih
159
304 Pitea 2006, 12, 20, sl. 3.
160
grobova, smatraju se starijima i datiraju na sam poetak 8. stoljea. No grob 34 ne

moe se povezati s tim paljevinskim grobovima. U njegovoj junoj polovici pronaene su nagorene ljudske kosti pomijeane sa spaljenim ivotinjskim kostima,
a u sjevernoj polovici ostaci konjskog kostura. Meu spaljenim ljudskim kostima
otkriveni su, uz druge nalaze, i to jo privreni na ostacima koe, dijelovi bronane pozlaene pojasne garniture; etiri pokrajnja jezica i pet krunih okova u
obliku medaljona, svi ukraeni vegetabilnim ornamentom na punciranoj podlozi,
te pet manjih okova od kojih su tri pozlaena, a dva bronana, trokutasta s rupicama za zakovice. S obzirom na sauvane ulomke koe, smatra se da opasa nije
bio spaljen zajedno s pokojnikom, ve je naknadno poloen na njegove ostatke.
To uostalom potvruje i sauvana pozlata na jezicima i okovima. Budui da je
obiaj spaljivanja nespojiv s Avarima, pretpostavlja se da je u grobu bio pokopan
neki slavenski odlinik. Premda predmetima iz Smrdelja ne pronalazim izravne analogije meu dijelovima pojasa iz Bernolakova, obje garniture ipak imaju
mnogo zajednikih elemenata; pozlaene su, pojedini predmeti imaju punciranu
podlogu i obje sadravaju krune okove u obliku medaljona. Zanimljivo je i to da
se trokutasti okovi s rupicama za zakovice, poput onih na garnituri iz Bernolakova, takoer pojavljuju u Smrdeljima, ali unutar paljevine otkrivene godine 1896.
Garnitura iz Bernolakova svakako pripada istom vremenu kao i ona smrdeljska
i takoer se u irem smislu vezuje uz blatniki horizont, a grob iz kojeg potjee,
najmlai je ukop na tom groblju. Osim pojasne garniture u grobu 34 u Bernolakovu pronaeni su i pozlaeni okovi konjske orme, to je jo jedan element koji
ovaj nalaz na neki nain povezuje sa Smrdeljima. Premda se okovi konjske orme
iz Bernolakova razlikuju od smrdeljskih, jedni i drugi pripadaju istom vremenu,
jednako kao i pojasne garniture. Ne treba zaboraviti niti to da su u grobu 53 u
Bernolakovu pronaene tzv. velike falere sa sredinjim pozlaenim bronanim
pucetom raenim u tehnici prolamanja, ime se ovaj grob vezuje uz grob 31 u
itavskoj Toni, u kojem su, pak, otkriveni okovi konjske orme istovjetni smrdeljskima, ali i kruni medaljoni istovjrtni onima iz groba 34 u Bernolakovu. Nalaz
iz Bernolakova svakako dokazuje da se ipak moe raunati s pojavom avarskih pojasnih garnitura u paljevinskom grobu, ali je u takvim sluajevima nositelj vjerojatno slavenskog podrijetla. Meutim, pojavu groba sa spaljenim pokojnikom na
prijelazu 8. i 9. stoljea lake je objasniti na sjevernoj periferiji Avarskoga Kaganata negoli na naem podruju. Sjeverno od granice Kaganata (koja se na prostoru
dananje june i jugozapadne Slovake protezala du linije BratislavaDevnska
Nov VesSenecCferNitra/DolnKrkanyLeviceelovcePraKoice/
BarcaebastovceValalky) obiaj spaljivanja pokojnika zadrao se tijekom cijeloga 8. stoljea, a ponegdje ak i poetkom 9. stoljea. To je razdoblje kada po zavretku franakoavarskih ratova itavo slovako podruje dolazi u ruke slavenskih poglavara, a ujedno i vrijeme kolanja predmeta ukraenih u blatnikom stilu.
O tome svjedoi i rasprostranjenost predmeta stila Blatnica duboko u teritoriju
na kojem se dotad prakticitala incineracija. Pretpostavljena pojava paljevinskih
grobova u isto vrijeme, u Smrdeljima, mogla bi se protumaiti jedino prisutnou
manje skupine Slavena s nekog od perifernih podruja Karpatske kotline, koja je
iz nama nepoznatih razloga dola na podruje Hrvatske te je ondje ukopana u
skladu sa svojim obiajima.
Naposljetku treba obratiti pozornost i na nedovreni jeziac iz vinograda J.
Mravia u Biskupiji, jer pojava jednog takvog predmeta na nalazitu daleko na
jugu Hrvatske upuuje na mogunost lokalne proizvodnje.304
metalni okovi i avlii s obue pokojnika (t. 319)

U grobu 3A na Gorici u Stranama (T. 137,5) , grobu 1 u Stankovcima kod Benkovca
(T. 75,89) i grobu 328 na drijcu u Ninu (T. 67,2) otkrivene su pravokutne ploice
od tankoga bronanog lima sa sitnim bronanim avliima du oboda. Premda se
funkcija tih predmeta ne moe utvrditi sa stopostotnom sigurnou, s obzirom
na ostatke koe i tekstila pretpostavlja se da je rije o ulomcima okova za uvrivanje pojedinih dijelova obue pokojnika. Ovim okovima nisam uspjeli pronai
analogije izvan podruja ranosrednjovjekovne Hrvatske. Okvirno se mogu datirati u vrijeme trajanja grobalja s poganskim znaajkama pokapanja.
305 Miloevi 2000, 126131.
306 Vidi Vinski 1981; Miloevi
2000; Pitea 2002.
307 Zekan 1994, 57, T. I, 3, 5.
308 HiK (katalog), 2000, 97, II, 25.
309 Vinski 1981, 20; Miloevi
2000, 129; Tomii 2000a, 157.
310 Pitea 2002, 348.
311 Pitea 2002, 349352.
maevi (t. 323, t. 324)

Dugi dvosjekli maevi (spate) karolinke provenijencije karakteristian su nalaz
bogatih mukih grobova u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja. Na
podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske dosad ih je otkriveno ukupno 16, a pojavljuju se tri razliita tipa, izdvojena na osnovi klasifikacije, koju je za ovu vrst
oruja davno predloio J. Petersen.
Najbrojniju skupinu ine maevi tipa K (ukupno ih je 9), koje karakterizira jabuica
sa 57 reanja odijeljenih ljebovima ispunjenim tauiranom srebrnom icom. Dosad
su otkriveni u grobovima 1, 6 i 8 na Crkvini u Biskupiji (T. 100,8; T. 103,4; T. 105,1), u
grobu 1 na Vukovia mostu u Koljanima (T. 25,1), grobu 4 na Reetarici u Podgradini (T.
69,3), te u grobovima na poloaju Guginih kua u Kninskom Polju (T. 91,1), odnosno
Poletnice u Zadvarju (T. 84,2). Istom tipu pripada i ma s poloaja Gornja Luka u Prozoru kraj Otoca (T. 91,2), koji nije grobni nalaz. Zbog pojedinih detalja ma s Vukovia
mosta u Koljanima moe se odrediti kao prijelazni tip KO.
Maevi tipa K proizvodi su franakih oruarskih radionica u razdoblju od kasnog
8. sve do kraja 9. st. Interpretiraju se kao slubeni maevi karolinke vojske,
pa se moe smatrati da ih proizvode carske oruarnice, a njima se opskrbljuju
iskljuivo regularna franaka vojska i njoj pridruene snage. Takvu njihovu uporabu
potvruje i injenica da su veoma esti na likovnim prikazima na freskama, te na
minijaturama u psaltirima i evanelistarima.305 Najbrojnije su zastupljeni upravo u
Hrvatskoj, ali i na podruju Norveke, gdje je otkriveno ukupno 13 primjeraka. Potonji
su, meutim, neto mlaeg postanka i smatraju se lokalnim izraevinama vikinkih
radionica nastalim prema karolinkom uzoru. Znaajnija skupina od ukupno 6 maeva ovog tipa s podruja je Irske, a vremenski se opredjeljuje u prvu polovinu 9. stoljea.306 Najblie analogije naim maevima pronalazim na neretvanskozahumskom
podruju (Stolacairi, Mogorjelo),307 te u primjerku iz Podsuseda kraj Zagreba.308
Pojedini od navedenih maeva nose radioniku oznaku ulfbreht. Na primjerku iz groba 1 na Crkvini u Biskupiji ta je oznaka izvedena jetkanjem kiselinom, a spomenuti je ma ujedno najstariji i najjuniji nalaz s ovom radionikom
signaturom u Europi. Na mau iz Prozora ista je signatura izvedena ukivanjem
damasciranih ica.309 Na sjeivu, pak, maa iz Zadvarja takoer se zamjeuju tragovi damasciranoga neitkog natpisa, pa se moe pretpostaviti da se i na njemu
nalazila radionika oznaka.310 Potonji ma, osim toga, ima tauiranu nakrsnicu
ukraenu viticama s trolistima i 2 sidrasta kria na ijoj je gornjoj strani, uz rukohvat, urezan natpis s osobnim imenom vlasnika maa. Od natpisa se sauvao
ostatak imena a...ertus.311 Imena sa zavretkom na bert ili pert franakoga su
podrijetla, ali su esta i kod Langobarda. Slini primjerci s urezanim imenom vlasnika registrirani su i drugdje u Europi (Liepe, Ballindery Crannog, Kilmainham,
Gravik). Platiranom pozlaenom mjedi ukraena je i nakrsnica spate iz groba 6 na
161
Sl. 62 lijevo
Sl. 63 desno
312 Miloevi 2002, 129.

313 Kastelic 19521953; Od Rim
ljanov do Slovanov 2001, 93,
kat. br. 304.
314 HiK (katalog) 2000, 97, II, 25.
162
Ranokarolinki ma tipa K (BiskupijaCrkvina)

Ranokarolinka bronana pozlaena garnitura maa (BiskupijaCrkvina)
Crkvini u Biskupiji, dok nakrsnice ostalih primjeraka tipa K nemaju ukras.

U etiri sluaja, i to upravo uz spate tipa K, pronaeni su i dijelovi garniture
maa, i to u grobovima 1, 6 i 8 na Crkvini u Biskupiji i grobu 1 na Vukovia mostu
u Koljanima. Bronana pozlaena garnitura iz biskupijskoga groba 6 sastoji se
od jednog trolisnog (T. 103,1) i triju dugoljastih okova (T. 103,2) sastavljenih od
kalotastih ispupenja odvojenih zakovicama i sa zavrecima u obliku pupoljka, te
kope (T. 103,3) s narebrenom etvrtastom preicom i pravokutnim okvirom s
dvije zakovice.
Bronanoj garnituri iz groba 1 na Vukovia mostu u Koljanima pripadaju jedan trolisni okov (T. 25,2) i tri ovalna (T. 25,3), te izdueni jeziac Uoblika (T.
25,4) i kopa polukrune nabrane preice i etvrtastog okova (T. 25,5).
Garnitura ovog tipa prikazana je uz ma tipa K na minijaturi u tzv. Prvoj bibliji Karla elavog datiranoj oko 846. godine.312 Kopa, pak, ima izravnu analogiju
u dvama istovjetnim kopama otkrivenim zajedno s ranokarolinkim ostrugama
i jezicem sa zavretkom u obliku puceta u jednom od grobova na nalazitu GojaeBort kraj Gorice u primorskom dijelu Slovenije datiranom oko 800 godine.313
Bronanoj garnituri maa iz groba 1 na Crkvini u Biskupiji pripadaju profilirani
Ujeziac sa zavretkom u obliku pupoljka (T. 100,1), dvije kope (T. 100,23)
i dvije preice (T. 100,45) rebrasta okvira te dva srcolika okova (T. 100,67)
ukraena renjima. Slinu garnituru imao je i ma iz groba 8 na istome nalazitu,
a sauvala se i jedna vea preica (T. 105,2) te dvije manje rebrasta okvira (T.
105,34). Najbliu analogiju garniturama maeva iz biskupijskih grobova 1 i 8
pronalazim u bronanoj garnituri spate tipa K iz Podsuseda kraj Zagreba, kojoj pripadaju dva profilirana Ujezica sa zavretkom u obliku pupoljka, dvije preice
rebrasta okvira i dva srcolika okova.314
Garnituri maa mogao bi pripadati i osebujni, veliki Ujeziac ranokarolinke
konture sa zavretkom u obliku pupoljka, koji je sluajno pronaen u vinogradu
N. Braia u Biskupiji (T. 89,5). Taj je jeziac s obiju strana ukraen rebrastim
ornamentom izvedenim u dva uzduna polja, to je neuobiajeno na jezicima
karolinkog tipa. Takav ukras pojavljuje se, meutim, ali samo na jednoj strani,
na nekoliko kasnoavarskih lijevanih jeziaca kasnog 8. st. Ta okolnost navela je Z.
Sl. 64, 65 lijevo Ranokarolinki ma s garniturom (Gornji KoljaniVukovia most)

Sl. 66 desno Ranokarolinki ma posebnog tipa 1 (Orli)
315 Vinski 1974, 65, bilj. 68.

316 Tomii 1978; Tomii 1985; HiK
(katalog) 2000a, 100, II, 27.
317 HiK (katalog) 2000, 9293, II,
15.
318 Vinski 1981, 1215.
319 Vinski 1981, 1517.
Vinskog na pretpostavku da podrijetlo biskupijskog jezica treba traiti negdje na

karolinkoj periferiji, i to najvjerojatnije u panonskom Podunavlju s obzirom na
ujedinjavanje kasnoavarskih i ranokarolinkih elemenata.315 Ta injenica svakako
omoguuje i njegovo vremensko opredjeljivanje u kraj 8. ili poetak 9. stoljea.
Oba maa iz Orlia (T. 91,34), te ma iz Morpolae (T. 29,1), takoer svi
odreda grobni nalazi bez preciznih podataka o okolnostima otkria, pripadaju tzv.
posebnom tipu 1.
Maeve toga tipa karakteriziraju jabuice platirane pozlaenom mjedi, a proizvod su franakih oruarskih radionica u Porajnju druge polovine 8. stoljea.
Izrauju se i u uporabi su iskljuivo u 8. i samo katkad jo poetkom 9. stoljea, a razvijaju se na osnovi uzora kasnomerovinkog vremena. Najblie analogije naim primjercima pronalazim u maevima s nalazita PrelogCirkovljan
u Meimurju316 i Medvedika u Podravini,317 koji se vezuju uz razdoblje franakoavarskih ratova krajem 8. st., te u primjercima s austrijskih nalazita Hohenberg, Gramilach i Dorf a. d. Enns.318 Platirana pozlaena jabuica prvog maa iz
Orlia ukraena je urezanim motivom jelovih granica i spiralnim viticama, a
na nakrsnici se sauvao ostatak ukrasa u obliku rafiranih trokutia. Nakrsnica
druge spate iz Orlia, kao i ma iz Morpolae nisu ukraeni.
U treu skupinu maeva (tip H) moe se uvrstiti primjerak iz groba 322 na
drijcu u Ninu (T. 62,5), te maevi iz Gradca kraj Drnia (T. 91,5), Rudia kraj
Glamoa (T. 73,2) i s poloaja KreevoZgon (T. 92,1).
Karakterizira ih donekle trokutasta jabuica zaobljenih rubova s krunom koja je
u poprenom presjeku konusnog oblika. Jabuice i nakrsnice maeva toga tipa esto
su, kao to je sluaj na primjercima iz Gradca i Kreeva, ukraene gusto ukovanom
mjedenom icom, premda je registriran i znatan broj neukraenih spata, poput naih
primjeraka sa drijca i iz Rudia. iroko su rasprostranjeni u Zapadnoj Europi na prostoru sve do ua Loire u Atlantik, veoma su brojni i na europskom sjeveru, a takoer
i na slavenskim grobljima pod karolinkim utjecajem, posebice na velikomoravskom
podruju. Na istoku seu ak do gornjeg toka rijeke Volge. Podrijetlo im treba traiti u
Porajnju, a vremenski se opredjeljuju od druge polovine 8. do u 11. stoljee. Najstariji
primjerci ovog tipa svakako su takoer proizvodi franakih oruarnica.319
163
Sl. 67 Ranokarolinki ma tipa H (Gradac Drniki)
320 Vinski 1981.
164
Du sjeiva svih navedenih maeva nalazi se tzv. kanal za otjecanje krvi (Blutrinne), a ukupno 8 primjeraka ima damascirano sjeivo (sva tri biskupijska maa,
jedan od maeva iz Orlia, te primjerci iz Gradca, Kninskoga polja, Reetarice i Zadvarja). Maevi su se nosili u koricama, koje se ni u jednom sluaju nisu sauvale,
jer su bile nainjene od materijala podlonih propadanju. Fra L. Marun navodi da
su uz ma iz groba 6 juno od bazilike na Crkvini bili otkriveni metalni okovi oko
ostataka konih korica, ali su ti predmeti danas izgubljeni. Na mau iz groba 8 na
istome nalazitu, bili su, pak, uoeni ostaci drvenih korica. U Muzeju hrvatskih
arheolokih spomenika uva se jedan bronani okov s vrka korica maa (T. 92,5)
s prstenastim zadebljanjima ukraenim poprenim urezima. Potjee takoer s
Crkvine u Biskupiji, a okolnosti otkria nisu poznate.
Smatra se da se maevi na naem podruju pojavljuju nakon franakih misija
oko godine 800. i da ih je dio poklonjen hrvatskim velikaima ili su ih donijeli
franaki trgovci i putujui oruari. Ovi predmeti stiu preko alpskih prijevoja sjeverne Italije, te dalje preko Furlanije i Istre dopiru do istonojadranskog priobalja
u Hrvatsku i susjedne sklavinije.320 U pojedinim se sluajevima moe pretpostaviti i da je rije o plijenu kao npr. za ma iz Zadvarja s urezanim germanskim antroponimom. Ne ini mi se osobito vjerojatnim da je na tom nalazitu bio pokopan njegov izvorni vlasnik, jer je obiaj prilaganja oruja u grobove na franakom
podruju ve odavno ieznuo.
Miljenja sam da karolinke spate otkrivene zajedno s novcem Konstantina V.
Kopronima i Lava IV. u grobovima juno od bazilike na Crkvini u Biskupiji, svakako ukazuju na to da se ova vrst oruja na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske
pojavljuje i prije godine 800., odnosno u zadnjoj treini 8. st.; smatram naime da
Kopronimov novac ima datacijsku vrijednost za spomenute grobove, o emu je ve
bilo rijei u vezi s vremenskim opredjeljivanjem grozdolikih naunica i puceta.
Premda je polaganje maeva u grobove uglavnom ogranieno na horizont s
poganskim znaajkama pokapanja, pojedini primjerci ili pak dijelovi garnitura
maeva registrirani su i u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja.
321 Beloevi 1980, 101.

322 Gunjaa 1995, 162.
323 Tomii 1985; Hoffiler
1908191; VinskiGasparini,
Ercegovi 1958; HiK (kata
log), 85, II, 3, 100, II, 29, 106,
II, 47, 107, II, 48.; Hrub 1955,
108113.
324 Hrub 1955, T. 54.
325 Szke 1992, 8284.
326 Miloevi 1984, 205206.
bojni noevi (t. 326)

Pjeakom, ali i konjanikom naoruanju pripadaju svakako bojni noevi. Bojnim noevima obino se smatraju primjerci dui od 20 cm, premda dio njih vjerojatno nije bio u funkciji oruja ve je sluio kao orue. Pronalaze se iskljuivo u
mukim grobovima, a na ponekima od njih uoeni su tragovi drvenih ili konih
korica, u kojima su se nosili. Gotovo svi pripadaju istome tipu, te imaju ravan hrbat i
povijeno sjeivo. Jedan takav nepotpun no s Razbojina je u Kaiu (T. 23,3), a po dva
su s Materiza u Ninu321 i iz Dubravica kod Skradina.322 Dugi su noevi otkriveni u nekoliko grobova na Maklinovu brdu u Kaiu, a najvei broj, njih petnaestak, potjee
sa drijca u Ninu. U grobu 4 na Crkvini u Biskupiji pronaen je jedan scramasax
(krai bojni no) (T. 102,5). Taj primjerak nedvojbeno se moe smatrati bojnim
noem, a rije je o oruju koje je na Zapadu poznato od vremena seobe naroda
te osobito rasprostranjeno na franakom prostoru u merovinko i karolinko
vrijeme. Ovi noevi na nae podruje vjerojatno dospijevaju kao rezultat franakih utjecaja krajem 8. i poetkom 9. st., poput uostalom drugog oruja i konjanike opreme zapadnog tipa. Potonjima su srodni i dugi noevi s tzv. kanalom za
otjecanje krvi (Blutrinne) iz grobova 161, 166 i 375 na drijcu u Ninu (T. 51,12; T.
52,1), koji su izrazito ratnikog i konjanikog karaktera. Najblie analogije primjercima iz naih grobova pronalazim u avaroslavenskim i slavenskim grobovima
na podruju dananje sjeverne Hrvatske (Prelog, ZagrebKruge, Velika Gorica,
Brodski Drenovac) te dalje na slavenskim podrujima na sjeveru i zapadu.323
Pod zapadnim utjecajima pojavljuju se i noevi s okovima korica tzv. baltike
konstrukcije nainjenim od raskovanog eljeznog lima i uvrenim sa 34 zakovice poput primjeraka u grobovima 20 i 217 na drijcu i noa iz Liana Ostrovikih (T. 92,2). Slini primjerci poznati su iz Moravske (Star Msto)324 i zapadne
Maarske (Zalakomar, Soporonkhida).325 U grobu 4 na Crkvini u Biskupiji uz scramasax bio je pronaen bronani okov konih korica s plastinim ispupenjima,
koji je danas izgubljen. Pojava bojnih noeva, kao i openito oruja u grobovima
ograniena je na horizont s poganskim znaajkama pokapanja, te se oni u okviru
kasnijih grobalja vie ne pojavljuju.
koplja (t. 328)
U okviru grobalja s poganskim znaajkama pokapanja koplja spadaju meu iznimno rijetke nalaze, a mogu se podijeliti na dva tipa.
Prvom tipu pripadaju eljezna koplja s izduenom otricom u obliku vrbova lista i koninim ili osmerokutnim tuljcem za nasad drvene motke. Takva su
dosad otkrivena u grobu 175 na drijcu u Ninu, a kao nalaz iz razorenih grobova
registrirana su u Bajagiu kod Sinja (T. 2,1) i Rudiima kod Glamoa (T. 73,3). Koplje otkriveno u jednom grobu u Kruvaru kod Sinja takoer pripada istom tipu,
ali u ovom sluaju nije mogue sa stopostotnom sigurnou utvrditi da je rije o
srednjovjekovnom grobu.326
Koplja se navode i meu grobnim nalazima na Zduu kraj Vrlike i Braia podvornicama u Biskupiji, ali ti su primjerci danas izgubljeni. Koplja navedenog tipa
pojavljuju se ve od vremena velike seobe naroda, a u uporabi su sve do u 10.11.
st., pa ih je teko vremenski opredijeliti izvan zatvorenih grobnih cjelina. Slina
koplja pronalazimo i na avaroslavenskim grobljima Karpatske kotline 8. st., te
slavenskim grobljima Austrije, Maarske, Moravske i Slovake datiranima u 9.
stoljee. S obzirom na te analogije, ali i kontekst nalaza, u isto se doba okvirno
mogu datirati i primjerci iz naih grobova.
Drugom tipu pripadaju tzv. koplja s krilcima. Rije je o karolinkim kopljima,
koja se kao import pojavljuju na raznim slavenskim podrujima pa tako dopiru i do hrvatskog prostora. Datiraju se u rasponu od kraja 8. do sredine 9. st., a tu
165
Sl. 68 lijevo eljezno koplje (Biskupija)

Sl. 69 desno Ranokarolinko koplje s krilcima (nalaz iz korita rijeke Cetine)
327 Miloevi 2000, 132133.

328 Miloevi 2000, 132; Zekan
1994, 5859.
329 Tomii 1968, Tomii
2000a,151,153154.
2001, 101, kat. br. 332.
331 Szameit 1987, 155171.
332 Trk 1973, T. 27, 5, 7.
333 Dostl 1966, 69, sl. 15, 210.
334 Zekan 1994, 59, T. III, 4.
335 Miloevi 2000, 132133.
166
dataciju potvruju prikazi takvih kopalja na crteima i minijaturama u nekoliko

srednjovjekovnih psaltira.327 U okviru naih grobalja registrirana su kao nalazi iz
sluajno otkrivenih, odnosno unitenih grobova u Poletnici kraj Zadvarja (T. 84,1)
i Rudiima kod Glamoa (T. 73,1). Koplje iz Poletnice ima damasciranu otricu i
ljebovima ukraen tuljac za nasad, a ispod krilaca dvije zakovice za uvrivanje
drvene motke na koju se naticalo. Najbliu analogiju ima u kvalitetnije izraenom
primjerku otkrivenom u rijeci Cetini na podruju Sinjskoga polja i dvama kopljima
sa zahumskog podruja (Mogorjelo kraj apljine, Hatelji kraj Stolca).328
S istoga podruja su vjerojatno i dva koplja s krilcima pohranjena u Zemaljskome muzeju u Sarajevu, koja potjeu s nepoznatih nalazita u Hercegovini. Masivno koplje s krilcima i damascirane otrice otkriveno je na podruju Staroga grada
u Varadinu,329 slini nalazi registrirani su i u susjednoj Sloveniji (Ljubljanica),330
a i na slavenskim grobljima 9. st. u Austriji,331 Maarskoj332 i Moravskoj.333
Drugoj inaici pripadaju jednostavnija koplja s krilcima proizvedena od manje
kvalitetnog eljeza i neukraenog tuljca za nasad, poput koplja iz Rudia, za koja
se pretpostavlja da su izraivana po uzoru na primjerke importirane sa zapada.
Slino koplje, koje je ujedno i najblia paralela onom iz Rudia, pronalazimo ponovno na zahumskom prostoru u airima kod Stolca.334 Potonjima se moe pribrojiti i koplje iz groba 322 na drijcu u Ninu (T. 62,6) za koje se zbog oteenosti
ne moe s potpunom sigurnou tvrditi da pripada tipu s krilcima. A. Miloevi smatra da se moda radi o ostacima zakovica za privrivanje drvene motke,
ukazujui na odreenu srodnost spomenutog primjerka s pojedinim nalazima
eljeznih kopalja u grobovima 8. st. na podruju Njemake.335
Premda je broj ovih nalaza u grobovima zasad mali, ipak se moe konstatirati
da se koplja pojavljuju iskljuivo u mukim grobovima izrazito ratnikog karaktera, o emu osobito rjeito govori injenica da su u tri sluaja pronaena zajedno
s maevima karolinkog tipa (Rudii, Poletnica, drijac 322).
U kasnijem horizontu s kranskim nainom pokapanja, osim u jednom sluaju, ovi nalazi vie se ne pojavljuju.
Sl. 70 eljezne strjelice (nepoznata nalazita)
336 Beloevi 1980, 104.

337 Petrinec 2002, 210, 239 T. III.
strjelice (t. 328)

U okviru grobalja s poganskim znaajkama pokapanja u vie sluajeva otkriveni su
eljezni vrci strjelica. Luk i strjelice smatraju se orujem karakteristinim za Slavene,
pa tako i Hrvate, no sudei prema broju dosad otkrivenih primjeraka, strjelice nisu
brojnije zastupljene od drugih vrsta oruja o kojem je dosad bilo rijei. Ni u jednom
sluaju nisu registrirani ostaci lukova, vjerojatno stoga to su bili nainjeni od materijala podlonog propadanju.
Luk i strjelice pripadaju pjeakom naoruanju, a i naoruanju konjanika, to potvruje nekoliko sluajeva u kojima su otkrivene zajedno s konjanikom opremom.
Najvie vraka strjelica otkriveno je na drijcu u Ninu, ukupno 21 u 11 grobova,
pronaene su potom u dva groba na Materizama u Ninu336 i Gorici u Stranama
(T. 146,1), te u jednom grobu na Kongoru u Glavicama kraj Sinja,337 na Maklinovu
brdu u Kaiu (T. 12,2), Klaria kuama u Stankovcima (T. 75,4) i Bukorovia
podvornici u Biskupiji. Izvan grobova otkrivene su u Bajagiu kraj Sinja (T. 1,2),
na Bukorovia podvornici u Biskupiji (T. 228,78) te na groblju Sv. Ivo u Livnu (T. 27,4). Vrci strjelica kao grobni nalazi spominju se jo na poloaju Tubiakoria kua u Morpolai, Zduu kraj Vrlike, na Vrbici u Graacu kraj Skradina i Popovia dolovima u Biskupiji, ali su potonje danas izgubljene ili se ne mogu
identificirati meu strjelicama pohranjenima u Muzeju hrvatskih arheolokih
spomenika. Muzej uva jo pedesetak vraka strjelica ranosrednjovjekovnog razdoblja s nepoznatih nalazita i nepoznatih okolnosti otkria (T. 9798).
Najvie strjelica otkriveno je u grobu 161 na drijcu, gdje ih je bilo ukupno 7,
u est sluajeva u istom su grobu bile po dvije strjelice (u grobovima 50, 99, 167
i 248 na drijcu, grobu 1 na Klaria kuama u Stankovcima i prema zabiljekama
L. Maruna u grobu na Popovia dolovima u Biskupiji). U svim ostalim grobovima
pronaena je po jedna strjelica.
Meu otkrivenim primjercima razlikuju se etiri tipa. Najbrojnije su strjelice
oblika lastavijeg repa s koninim tuljcem za nasad drvene motke (drijac grobovi 99, 155, 166, 167, 195 i 310, Stankovci i Kongor). S obzirom da je ovaj tip strje-
167
338 Tovornik 1985; Tovornik 1986;

339 Friesinger 19711974.
340 Trk 1973.
341 Dostl 1966, 69, sl. 15, 15, 210.
342 HiK (katalog), 2000, 107, II, 48.
343 Dostl 1966, 69, sl. 15, 29, 210.
344 Friesinger 19711974; Friesinger
19751977.
345 Dostl 1966, 69, sl. 15, 1718,
210.
346 HiK (katalog), 2000, 107, II,
48.
347 Vinski 19771978, 157.
348 HiK (katalog), 2000, 259, IV,
131.
lice dugo u uporabi, teko ga je kronoloki vrednovati izvan zatvorenih grobnih

cjelina. Sline strjelice u manjem se broju pojavljuju i na slavenskim grobljima
Gornje Austrije (Gusen, Auhof ),338 te Donje Austrije (Mhling, Pitten, Eggendorf
am Wagram),339 Zapadne Maarske (Sopronkhida)340 i Moravske.341 Analogije
najblie naim primjercima pronalazim u trima strjelicama oblika lastavijeg
repa otkrivenima u grobu 18 slavenskoga groblja u Velikoj Gorici.342
Drugom tipu pripadaju strjelice oblika iljka. Takva su tri primjerka iz groba 161
na drijcu u Ninu, te po jedna od strjelica iz grobova 50 i 248 kao i strjelica iz groba
225 na istom nalazitu, zatim oba primjerka s Materiza u Ninu, sve tri strjelice s Bukorovia podvornice u Biskupiji, te strjelica s groblja Sv. Ivo u Livnu. Osim jednog
primjerka iz groba 161 na drijcu koji ima trn za nasad, sve ostale, poput strjelica
iz prethodne skupine, imaju konini tuljac za naticanje drvene motke. Osim na
naem podruju sline su strjelice registrirane i na grobljima 9. st. u Moravskoj.343
Sljedei tip strjelice s listolikim vrkom i koninim tuljcem za nasad zastupljen je primjercima iz grobova 50, 161 i 248 na drijcu, a u sva tri sluaja ove
su strjelice udruene s onima u obliku iljka. Listolikog su oblika i obje strjelice s Gorice u Stranama, te strjelica iz groba 39 na Maklinovu brdu u Kaiu.
Takoer je rije o tipu koji se javlja tijekom dugoga vremenskog razdoblja, pa je
teko opredjeljiv ako okolnosti otkria nisu poznate. Strjelice s listolikim vrkom u nekoliko se primjeraka pojavljuju na donjoaustrijskim grobljima Rottersdorf, Tulln i Pitten,344 te u okviru grobalja 9. st. u Moravskoj.345
Posljednjem tipu pripada samo strjelica iz Bajagia kraj Sinja. Rije je o strjelici s trobridnim vrkom i koninim tuljcem za nasad. Ovakve su strjelice veoma
rijetke; znatno su brojnije zastupljene trobridne strjelice s trnom za nasad, koje
su karakteristine za razdoblje 6.8. st., osobito na podruju Karpatske kotline,
a sporadino se pojavljuju jo i u 9. st., o emu svjedoi nekoliko primjeraka s podruja Moravske. Budui da je otkrivena izvan groba, strjelica iz Bajagia ne moe
se preciznije vremenski opredijeliti, a s obzirom na ostale nalaze s tog poloaja
vjerojatno pripada kraju 8. ili poetku 9. st. Takvu dataciju potkrjepljuje i nalaz
trobridne strjelice, dodue s trnom za nasad, u grobu 18 u Velikoj Gorici. Potonja
je otkrivena zajedno sa strjelicama oblika lastavijeg repa.346
ostruge (t. 329t. 333)
Ostruge i garniture za njihovo privrivanje u znatnom se broju pojavljuju u okviru grobalja s poganskim nainom pokapanja, a pronalazimo ih u grobovima mukaraca konjanika. Osim ostruga nedvojbeno karolinke provenijencije pojavljuju
se i jednostavniji primjerci, nastali na predlocima luksuznih karolinkih ostruga
i uobiajeni iskljuivo na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske.
Sve te nalaze karakterizira ravan ostruni luk s manjim ili veim trnom, koji
je s lukom u osi, a u najgrubljem smislu mogu se podijeliti na ostruge sa zavrecima krakova u obliku uice ili preice i one sa zavrecima krakova u obliku
ploice sa zakovicama. Jedan i drugi tip na srednjoeuropskom se podruju pojavljuju istovremeno u 8. i 9. stoljeu, no nakon godine 800. tip s uicama vie nije
est, premda je i dalje u uporabi, a sve je vie primjeraka sa zavretkom u obliku
ploice sa zakovicama.347
Najstarijim primjerkom s podruja ranosrednjovjekovne Hrvatske moe se
smatrati lagana bronana ostruga iz Gradca kraj Posuja (T. 112,6), koja je, na alost, veoma slabo sauvana, pa nedostaju brojni detalji bitni za njezino preciznije
opredjeljivanje. Ta je ostruga usporediva s onom pronaenom u Vrbljanima na
izvoru rijeke Sane, koju karakteriziraju koncentrina plastina rebra na kratkom
trnu, rebrasti ostruni luk i uice na zavrecima krakova.348 Potonja ima odreene analogije na sjevernonjemakom i holandskofrizijskom prostoru, koje ju
168
Sl. 71 lijevo Ranokarolinke pozlaene srebrne ostruge (BiskupijaCrkvina, grob 4)

Sl. 72 desno Ranokarolinke pozlaene bronane ostruge s garniturama (BiskupijaCrkvina, grob 1)
349 Giesler 1974, 529, sl. 4, 34.

350 Zekan 1994, 64, T. VI, 2.
vremenski opredjeljuju u drugu polovinu 8. st. Najznaajnija paralela je u grobu

27 mjeovitoga germanskoslavenskoga groblja Sundremda u Tiringiji, datiranog u kraj 8. ili poetak 9. stoljea, gdje u ostrunoj garnituri pronalazimo tzv.
dugmetasti jeziac, odnosno jeziac sa zavretkom u obliku pupoljka.349 Takvi su
jezici veoma esto ukraeni anglokarolinkom ivotinjskom ornamentikom, to
ih vremenski smjeta u drugu polovinu 8. stoljea.
Meu najstarije primjerke spada i veoma oteena lagana eljezna ostruga s
kratkim trnom i zavrecima krakova u obliku ovalne preice rebrasta okvira iz
Morpolae (T. 29,2) otkrivena u grobu A zajedno s maem posebnog tipa 1.
Franake su provenijencije i lagane pozlaene bronane ostruge iz groba 1 (T.
100,1013), bronane ostruge iz groba 88 (T. 112,1) i luksuzne srebrne ostruge
iz groba 4 na Crkvini u Biskupiji (T. 102,1), te bronane pozlaene ostruge iz groba B u Morpolai (T. 30,1) i groba u Sultanoviima kod Bugojna (T. 30,5).
Ostrugama iz biskupijskih grobova 1 i 4 krakovi zavravaju ovalnim ploicama
sa po est zakovica optoenih zrnatim nizom. Ostrune garniture obaju parova
sadre rebraste petlje i kope s preicama rebrasta okvira te jezice sa zavretkom
u obliku pupoljka. Jezici iz groba 1 oblikom se pribliavaju tzv. pticolikim jezicima. Par iz groba 4 na tjemenu ostrunog luka ukraen je motivom prepletenih
spiralnih vitica, a slian ukras nalazi se i na preicama kopi ostrune garniture,
dok na petljama pronalazimo krieve s krakovima, koji se na vrhovima ravaju.
Ni na jednoj od ostruga nisu u potpunosti sauvani trnovi, a baza trna jedne od
ostruga iz groba 4 ukraena je motivom rafiranih trokuta.
Krakovi ostruga iz groba 88 zavravaju srcoliko oblikovanim ploicama s dvije
zakovice, a garnituri pripadaju profilirani Ujezici i ovalne petlje donekle titastog oblika, te kope s ovalnim preicama (T. 112,35). Ovaj je par usporediv s
dvjema meusobno razliitim ranokarolinkim bronanim ostrugama bez garniture iz Vukodola kod Mostara na zahumskom podruju.350
Bronani pozlaeni par iz groba B u Morpolai (T. 30,1) ima zavretke krakova
u obliku ploice sa est srebrnih zakovica optoenih zrnatim nizom, a na tjemenu
i ramenima ostrunoga luka rovaenjem su izvedene prepletene vitice. Garniture
su sadravale jednako ukraeni jeziac sa zavretkom u obliku pupoljka, rebra-
169
Sl. 73 lijevo Rankarolinke bronane ostruge s garniturama (BiskupijaCrkvina, grob 88)

Sl. 74 desno Ranokarolinke pozlaene bronane ostruge s garniturama (Morpolaa)
351 Rempel 1966, T. 3, 2; Giesler

1974, 525, sl. 4, 19.
352 Rempel 1966, T. 12.
353 Rempel 1966, T. 3, 34.
354 Ruttkay 1975a; Ruttkay 1978, 31,
sl. 14.
170
stu petlju i kopu s preicom rebrasta okvira (T. 30,24). Sauvane baze trnova
ukraene su motivom rafiranih trokuta.
Veoma su im srodne pozlaene bronane ostruge iz Sultanovia (T. 30,5),
na alost bez sauvanih trnova, koje su na tjemenu i ramenima ostrunog luka
ukraene urezanim spiralnim viticama, a krakovi im zavravaju ploicom sa est
zakovica. Potonje imaju poneto drugaije garniture, takoer s ukrasom u obliku
spiralnih vitica, a pripadaju im srcoliki jezici, ovalne petlje i kope s etvrtastom
preicom (T. 30,68).
Meu importirane primjerke svakako se mora uvrstiti i par eljeznih ostruga s
garniturom, ukraenih tauiranim srebrnim spiralnim viticama i maltekim krievima iz groba 7 juno od bazilike na Crkvini u Biskupiji (T. 104,1).
U literaturi je ve ukazano na donekle srodne bronane ostruge iz Barlebena
u porjeju Labe u Njemakoj datirane u kraj 8. stoljea s rovaenim ukrasom u
obliku spiralne vitice.351 Potonjima su veoma srodne i ostruge Welbslebena.352 No
dok krakovi ostruga iz Barlebena i Welbslebena zavravaju rebrastim uicama, biskupijski primjerci imaju zavretke u obliku ploica sa po 6 zakovica. Garniture
za zakopavanje iz Barlebena i Welbslebena takoer imaju jezice sa zavretkom
u obliku pupoljka, a ona iz Barlebena i rebrastu petlju,353 dok u biskupijskoj garnituri pronalazimo jezice Uoblika i ovalne petlje (T. 104,24). S obzirom na
izgled trna, ukras i gotovo istovjetno oblikovane dijelove garnitura, a svakako
i zbog slinih okolnosti otkria, znaajniju analogiju biskupijskim primjercima
predstavlja par ostruga iz groba 1025 na plemikom burgu Ducov, smjetenom
u dolini Vache, sjeverno od Pietanya u Slovakoj.354 Te su ostruge takoer eljezne i ukraene tauiranim spiralnim viticama, te motivom stabla ivota i grkim
krievima. Grob iz kojeg potjeu otkriven je u sklopu maloga izoliranog groblja
s ukupno 17 grobova u blizini rotunde iz 9. st., a nalazio se meu 8 u nizu poredanih mukih konjanikih grobova. A. Ruttkay opredijelio je groblje u drugu
polovinu 9. st., a takvu dataciju smatram prekasnom, na to je ve upozorila i M.
SchulzeDrrlamm, ispravno ustvrdivi da se pri vremenskom opredjeljivanju
mora uzeti u obzir da su u grobu 1025 pronaeni i propelerski okovi kasnoavarske pojasne garniture, te poetak ukapanja svakako prethodi velikomoravskom
Sl. 75 lijevo Rankoarolinke eljezne tauirane ostruge (BiskupijaCrkvina, grob 7)

Sl. 76 desno Grob kneevia u zidanoj presvoenoj grobnici ispod junog broda bazilike
(BiskupijaCrkvina)
355 SchulzeDrrlam 1995, 563.
vremenu i vjerojatno pada ve u prvu treinu 9. st. odnosno u doba vladavine

kneza Pribine.355
Osobito mjesto zauzimaju luksuzni parovi ostruga iz zidanih presvoenih grobnica otkrivenih ispod bazilike na Crkvini u Biskupiji (T. 106,1; T. 107,1), te iz sarkofaga otkrivenog u sjevernoj prostoriji narteksa (T. 108,2). Nedavnim revizijskim
iskopavanjima nedvojbeno je utvreno da zidane grobnice prethode izgradnji kako
crkve tako i njezina narteksa, te pripadaju priblino istom sloju kao i grobovi juno od crkve, ali vjerojatno ipak neto mlaem vremenu. Jesu li ukopi u sarkofage
prethodili podizanju narteksa ili pak nisu, ostat e, na alost, zauvijek nepoznato,
no nedvojbena je, s obzirom na kri urezan na poklopnici, kranska pripadnost
pokojnika u sarkofagu u sjevernoj prostoriji narteksa. U grobnicama su bila pokopana sasvim mala djeca, pa prisutnost ostruga u tim grobovima ponajprije upuuje
na njihovu pripadnost visokom drutvenom sloju. U grobnici ispod pregradnog
zida sjeverne prostorije narteksa otkriven je par srebrnih pozlaenih ostruga
sa eljeznim trnom u potpunosti ukraenih urezanim rombovima, kruiima i
viticama, a na bazi trna motivom naizmjenino postavljenih rafiranih trokuta.
Ostruni krakovi zavravaju ploicama sa po est srebrnih zakovica optoenih
zrnatim nizom. Na jednak nain ukraene su i ostrune garniture, kojima pripadaju pticoliki jezici, rebraste petlje i kope s etvrtastim rebrastim preicama i
okovima od srebrnog lima (T. 106,24). Druga grobnica, otkrivena ispod junog
broda bazilike, sadravala je bronane, srebrom platirane ostruge u potpunosti
ukraene cizeliranim pozlaenim rozetama. Isti ukras pronalazimo i na bazi trna,
a ostruni krakovi zavravaju ploicama sa po est srebrnih, zrnatim nizom optoenih zakovica. Garniturama pripadaju jezici Uoblika, ovalne petlje i kope
s ovalnim preicama i etvrtastim okovom od srebrnoga lima, a istovjetni manji
jeziac, petlja u obliku rozete i ovalna preica otkriveni su na pojasu istog pokojnika
(T. 107,26).
Dijelovi ostrunih garnitura te pojasne garniture takoer su ukraeni cizeliranim pozlaenim rozetama. Par bronanih pozlaenih ostruga iz sarkofaga u
sjevernoj prostoriji na ramenu i bazi trna ukraen je rovaenim rombovima i
viticama, a na iljku trna trokutima na vrhu kojih su krievi proirenih krakova.
171
Sl. 77 Dijelovi ranokarolinkih pojasnih i ostrunih garnitura (Biskupija)
Rovaenim dvostrukim viticama ukraene su i ploice na zavretku ostrunih

krakova, na kojima se nalazi po osam srebrnih zakovica optoenih zrnatim nizom. Ostrunim garniturama pripadaju jezici sa zavretkom u obliku pupoljka,
takoer ukraeni rovaenim viticama, te na isti nain ukraene ovalne petlje (T.
108,35). Kope imaju etvrtaste preice rebrasta okvira ukraene iskrianim
viticama, te etvrtaste okove od srebrnoga lima.
Neto skromnije od prethodnih, ali svakako ranokarolinkoga oblika su ostruge iz groba 253 na Begovai u Biljanima Donjima, koje su nainjene od eljeza,
ali imaju bronane zavretke krakova u obliku preica s rebrastim okvirom (T.
218,1). Ostrunim garniturama pripadaju eljezni Ujezici, rebraste bronane petlje i eljezne kope s bronanim preicama rebrasta okvira i sa eljeznom
iglom (T. 218,24). Ove ostruge smatraju se lokalnom imitacijom laganih karolinkih ostruga poput primjeraka iz grobova 1 i 88 na Crkvini u Biskupiji, a oblikom zavretaka krakova i bronanim dijelovima u garnituri pribliavaju se jednoj
od inaica sljedeeg tipa, odnosno eljeznim ostrugama s trnom, kojemu je baza
ovijena manetom od bronanoga lima optoenom zrnatim ili pseudozrnatim
vjeniima i ukraenom preteito motivom rafiranih naizmjenino postavljenih
trokuta. Rije je o najbrojnije zastupljenom tipu na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske i samo s rijetkim paralelama izvan toga prostora. S obzirom na oblikovanje zavretaka krakova i ostrune garniture, meu primjercima ovog tipa
moe se raspoznati nekoliko inaica.
Prva inaica zastupljena je ostrugama iz groba 52 na Maklinovu brdu u Kaiu
(T. 17,1), groba 161 na drijcu u Ninu (T. 50,1), te primjercima iz Ostrovice kraj
Bribira (T. 125,14) i s oranice Aima Popovia u Biskupiji (T. 3,1). Sve te ostruge
osim para iz Biskupije, kod kojeg se to ne moe utvrditi jer je nepotpuno sauvan,
imaju zavretke krakova u obliku preica rebrastog okvira. Dva para (Ostrovica,
Biskupija) imaju bronane ostrune garniture (T. 125,14; T. 3,24), dok su kod
preostala dva para garniture eljezne (T. 17,2; T. 50, 24). U tri sluaja u garniturama se pojavljuju tzv. pticoliki jezici, osim u Ostrovici, gdje nedostaju, ali
se mogu pretpostaviti, budui da ta garnitura, poput biskupijske, sadrava petlje
pticolikog oblika. U drijakoj i kaikoj garnituri zastupljene su profilirane pet-
172
Sl. 78 lijevo Ranokarolinke eljezne ostruge s garniturom (Gornji KoljaniVukovia most)

Sl. 79 desno Ranokarolinke eljezne ostruge (BiskiupijaCrkvina, grob 3)
356
357
358
359
360
361
362
Giesler 1974, 529, sl. 4, 2.

Ss 1963, 262, L.
Giesler 1974, 537, br. 17.
Giesler 1974, 525.
Giesler 1974, 526, sl. 3, 18, 37.
SchulzeDrrlam 1995, 564.
Giesler 1974, 528.
lje ovalnotitastog oblika. Tri garniture sadravaju kope s preicama rebrasta

okvira, dok u kaikoj kope nisu sauvane. S Crkvine u Biskupiji potjeu jo dva
bronana pticolika jezica (T. 111,12) i jedan par bronanih pticolikih petlji (T.
111,11), te nekoliko kopi s preicama rebrasta okvira nepoznatih okolnosti otkria (T. 111,7), koje se sve moe pribrojiti ostrugama prve inaice, jednako kao i dva
bronana pticolika jezica s nepoznatog nalazita na podruju Nina (T. 112,78).
Osim na prostoru ranosrednjovjekovne Hrvatske, gdje je koncentracija ovih
nalaza najvea, pticoliki jezici pojavljuju jo samo u ostrunim garniturama iz
groba 326 u Dunumu u istonoj Friziji356 i groba 269 u Zalavru.357 U Arheolokome muzeju u Zagrebu navodno se uva jo jedan nepublicirani jeziac ovog
tipa, koji potjee s nepoznatog nalazita.358
Zbog specifino oblikovanih ostrunih garnitura ovoj je skupini znatnu pozornost posvetila U. Giesler, koja je pretpostavila da pticoliki jezici nastaju na
predloku veoma srodnih ranokarolinkih jeziaca s dugmetastim ili pupoljkastim zavretkom s kojima su djelomino vremenski paralelni.359 Srodnost obaju
tipova, zbog trbuastog oblika i izraenih profiliranih rebara u donjem dijelu,
osobito je uoljiva na nekoliko primjeraka, poput onog ve spominjanog iz Barlebena, te na jezicima iz Arezza i okolice Volterre u Italiji.360 Osim injenice
da su veoma esto ukraeni anglokarolinkom ivotinjskom ornamentikom,
njihovo vremensko opredjeljivanje u drugu polovinu 8. st. potvruje i nalaz iz
groba 217 u Schortensu, gdje su otkriveni s vie franakih denara u rasponu od
760. do 790. godine.361
S obzirom na pojavu pticolikih jeziaca u grobu 1 na Crkvini u Biskupiji zajedno s bizantskim zlatnim solidom Konstantina V. Kopronima i Lava IV., koji je
kovan u Sirakuzi, a prema klasifikaciji C. Morrison sukladan tipu 2B konstantinopolskog kova emitiranog u razdoblju izmeu 760. i 775. godine, Gieslerova
je ustvrdila da i pticoliki jezici pripadaju istome vremenu, preciznije, zadnjoj
treini 8. stoljea.362 Prema njezinu miljenju, meusobna slinost inventara
grobova koji sadravaju ostrune garniture s pticolikim jezicima ukazuje na
njihovu pripadnost vremenski i oblikovno definiranom horizontu, te se datacija
biskupijskog nalaza moe primijeniti i na sve druge nalaze pticolikih jeziaca.
173
363 Werner 19781979, 227237.

364 Vinski 1977 1978, 162.
365 Mileti 1963, 158, sl. 2a.
Za razliku od Gieslerove, J. Werner je smatrao da skupina ostruga o kojoj je rije

pripada 9. st. i da se radi o tipu koji oponaa ukras uica s ranokarolinkih ostruga
poput Sundremde.363 Na istome su tragu i razmiljanja Z. Vinskog, koji zakljuuje
da ostruge sa zavrecima krakova u obliku preica rebrastih okvira nastaju na
prototipu Vrbljana, te da je rije o lokalnim izraevinama.364
Druga inaica zastupljena je eljeznim parovima ostruga iz groba 1 na Vukovia
mostu u Koljanima (T. 25,7) i groba 4 na Reetarici u Podgradini (T. 69,1). Rije je
takoer o primjercima kojima ostruni krakovi zavravaju preicama s rebrastim
okvirom, ali imaju drugaije garniture. Koljanskoj garnituri pripadaju profilirani
Ujezici i ovalne petlje donekle titastog oblika te kope s ovalnom preicom i
trapezastim okovom (T. 25,79), dok su od garniture s Reetarice sauvani samo
profilirani Ujezici (T. 69,2) istovjetni koljanskima.
S obzirom na zavretak ostrunih krakova, prvim dvjema inaicama svakako
pripadaju i par ostruga iz groba 3 na Crkvini u Biskupiji (T. 101,1), ostruga otkrivena u grobu 74 na drijcu u Ninu (T. 41,5), te jedna ostruga s nepoznatog nalazita pohranjena u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika, sve bez sauvanih
garnitura (T. 94,1). Jo jedna istovjetna ostruga potjee sa zahumskog nalazita
Mogorjelo.365
Trea inaica zastupljena je primjercima iz groba 3A na Gorici u vinodolskim
Stranama (T. 136,1) i iz Bratikovaca kraj Skradina (T. 79,1), kojima ostruni kra-
Sl. 80 Masivne bronane ostruge s garniturama (Gornji KoljaniCrkvina)
174
kovi zavravaju etvrtastim preicama glatka okvira. Ostruna garnitura iz groba

3A (T. 136,24) identina je onoj koljanskoj, dok bratikovaka nije sauvana.
etvrta inaica zastupljena je samo parom veoma oteenih ostruga iz groba 6
na Crkvini u Biskupiji (T. 103,5). Ostruni krakovi zavravaju ploicama s osam
zakovica optoenih zrnatim nizom. Sauvanoj ostrunoj garnituri pripadaju jeziac sa zavretkom u obliku pupoljka, etvrtasta petlja i kopa s preicom ovalnog
oblika i Uokovm (T. 103,68).
Petoj inaici pripadaju ostruge sa zavrecima krakova u obliku ploice sa est
zakovica iz grobova 166, 167 i 322 na drijcu (T. 52,2; T. 53,1; T. 62,1) te groba
258 na Begovai u Biljanima Donjima (T. 218,5). Na bazama trnova imaju jedno
ili vie prstenastih zadebljanja, a na pojedinima (drijac grobovi 166 i 322) sauvali su se tragovi bronanih maneta. Sve ostrune garniture sadravaju jezice
Uoblika. Sve petlje su ovalnog oblika osim u grobu 166 gdje nedostaju. Kope iz
grobova 167 na drijcu (T. 53,24) i groba 258 na Begovai (T. 218,68) imaju
ovalne preice glatka okvira i etvrtaste okove, kope iz groba 322 (T. 62,24)
etvrtaste preice glatka okvira, a u grobu 166 kope nedostaju. Istoj skupini pripada i par ostruga s Crkvine u Koljanima (T. 262,2), jedna ostruga s nepoznatog
poloaja u Ostrovici (T. 93,1), veoma oteena ostruga s Podgraa kod Benkovca
(T. 93,2), te dvije ostruge nepoznatih okolnosti otkria s Crkvine u Biskupiji (T.
94,23), od kojih jedna ima tri prstenasta zadebljanja na bazi trna poput primjeraka iz groba 166 na drijcu. Uz ovu se skupinu s obzirom na zavretke krakova i ostrune garniture svakako vezuju i dva para masivnih bronanih ostruga
s Crkvine u Koljanima (T. 263,1; T. 264,1). Zavreci ostrunih krakova u obliku
su ploica sa po osam srebrnih zakovica optoenih zrnatim nizom dok garniturama pripadaju profilirani Ujezici i ovalne petlje donekle titastog oblika (T.
263,23; T. 264,23).
Sline titaste bronane jezice i petlje, ali znatno manjih dimenzija, ima
i garnitura nesauvanih ostruga nedavno otkrivena na Brzici u Civljanama (T.
5,45). Prstenovi petlji i kope ove garniture nainjeni su od eljeza.
Naposljetku, nekoj od inaica skupine ostruga s bronanim manetama na
trnu svakako pripada i par ostruga sa Zdua kraj Vrlike (T. 78,4), jedna ostruga s
Crkvine u Biskupiji (T. 110,4) i dvije ostruge s nepoznatih nalazita (T. 94,23),
koje su sve bez sauvanih zavretaka krakova i bez ostrunih garnitura.
Sljedea skupina zastupljena je parom laganih eljeznih ostruga iz groba 312 na
drijcu u Ninu (T. 61,1), parom slinih ostruga iz groba 3 na Reetarici u Podgradini (T. 68,1) i ostrugom iz Bajagia kraj Sinja (T. 1,3). Karakterizira ih prstenasto
zadebljana baza trna, te ostruni krakovi koji zavravaju polukrunom ploicom
s jednom zakovicom, odnosno srcolikom ploicom s trima zakovicama. Ostruge
iz Reetarice pri dnu ostrunih krakova, iznad ploice takoer imaju tri prstenasta zadebljanja. Ostrunim garniturama drijakog groba pripadaju Ujezici,
ovalne petlje i kope s ovalnom preicom glatka okvira i etvrtastim okovom (T.
61,24), dok su primjerci s Reetarice i iz Bajagia bez garnitura.
U posljednju skupinu moe se uvrstiti par eljeznih ostruga iz Vukia (T. 93,3),
te jedna isto tako eljezna ostruga s Crkvine u Biskupiji (T. 110,1). Par iz Vukia
ima dugaak trn s tri prstenasta zadebljanja, koji je stoasto oblikovan pri vrhu, te
ukrase u obliku poprenih rebara na ramenima i pri dnu ostrunih krakova. Krakovi zavravaju etvrtastim ploicama s vodoravnim plastinim rebrima i jednom
zakovicom. Ostruga s Crkvine u Biskupiji ima podui trn s bazom ukraenom
trima plastinim rebrima s okomitim urezima te krakove u potpunosti ukraene
poprenim plastinim rebrima. Krakovi zavravaju etvrtastim uicama. Garniture
ovih ostruga nisu sauvane.
Ostrunim garniturama nesauvanih ostruga pripadaju jo tri jezica sa za-
175
366 Buri, Delonga 1998, 20.

367 Giesler 1974, 532.
368 Werner 19781979, 235236.
369 Grobu 2 krivo su bile pripisane
ostruge sa Zdua kod Vrlike. Na
podatku zahvaljujem kolegi M.
Zekanu.
176
vretkom u obliku pupoljka (dva iz Biskupije (T. 111,34) i jedan s nepoznatog

nalazita, moda iz Topolja (T. 94,4)), te jedan profilirani i jedan obini Ujeziac iz Biskupije (T. 111,56)). S istog je nalazita i nekolicina petlji i kopa s etvrtastim preicama rebrasta okvira (T. 111,1213) kao i profilirana ovalna petlja
te dvije kope s polukrunim glatkim preicama (T. 111,8).
Ostruge se u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja pojavljuju u vrijeme kada podruje na kojem e se formirati Hrvatska Kneevina ulazi u franaku
interesnu sferu, odnosno krajem 8. stoljea, i otad su kontinuirano u uporabi, na
to ukazuje i injenica su ovi nalazi u veem broju sluajeva registrirani i u okviru
mlaih grobalja s kranskim nainom pokapanja. Meutim, znatno je tee preciznije vremenski opredijeliti pojedine tipove zastupljene na naim grobljima. U
tom je smislu od neprocjenjivog znaenja, na alost nesustavno istraeni kompleks
na Crkvini u Biskupiji. No rezultati nedavnih revizijskih iskopavanja kao i pokuaj
rekonstrukcije poloaja grobova juno od bazilike ipak upuuju na neke zakljuke.
Ve sam ukazala na pretpostavku U. Giesler prema kojoj, s obzirom na nalaz iz
groba 1 na Crkvini u Biskupiji te nalaz iz Dunuma, sve ostruge s pticolikim jezicima ili petljama u garnituri pripadaju istom vremenu, odnosno zadnjoj treini
8. stoljea. U prilog takvom zakljuku govori nalaz s oranice Aima Popovia u
Biskupiji, gdje je upravo ovaj tip ostruga otkriven u grobu do onoga s naunicama
iz zvjezdolike skupine, te takoer poloaj groba 52 s Maklinova brda u Kaiu,
ukopanog na sjeveroistonoj periferiji groblja, u neposrednoj blizini grobova s
nalazima polumjeseastog privjeska s obruima, kasnoavarskoga pojasnog jezica
i torkvesa. No ova datacija nije primjenjiva u sluaju ostruga iz groba 269 u Zalavru, koji se vremenski ne moe opredijeliti ranije od sredine 9. stoljea, i to ne
samo zbog povijesnih okolnosti ve i zbog injenice da je rije o groblju na kojem
nisu osobito izraeni poganski obiaji prilaganja. Takoer i ostruge iz Ostrovice,
koje potjeu iz zidane grobnice, ukopane pored iste takve grobnice u kojoj je bila
pokopana ena, opremljena srebrnim naunicama s nasuprotno postavljenim srcolikim ukrasima, upuuju na mlae vrijeme, odnosno sredinu ili poetak druge
treine 9. stoljea.366 Starije vjerojatno nisu ni luksuzne djeje ostruge iz zidane
grobnice ispod pregradnog zida june prostorije narteksa na Crkvini u Biskupiji.
Osim grobova s pticolikim jezicima U. Giesler razmatrala je i ostale grobove
juno od bazilike na Crkvini te ustvrdila da prisutnost istog tipa novca kao obola ukazuje na to da su ukopani u relativno kratkom vremenskom razmaku, te
ih se stoga sve moe opredijeliti u doba emisije spomenutog novca, odnosno u
doba vladavine Konstantina V. ili neposredno nakon toga.367 J. Werner smatrao je,
pak, da novac potjee iz trezora neke hrvatske kneevske obitelji i sukcesivno se
stavlja u grobove tijekom cijelog 9. stoljea, te nema datacijsku vrijednost.368 To
miljenje prihvatio je i Z. Vinski. Treba, meutim, naglasiti da su grobovi 13, 5,
6 i 8 otkriveni u skupini, tj. nalazili su se jedan do drugoga u neposrednoj blizini,
te se mora pretpostaviti da izmeu njihova ukopavanja nije bilo velikog vremenskog razmaka. Upravo u toj skupini su i sva tri groba s maevima tipa K i vjedricama, a osim laganih pozlaenih ostruga s pticolikim jezicima u grobu 1 ovdje
jo pronalazimo dva para masivnih eljeznih ostruga s manetama od bronanog
lima, i to sa zavrecima krakova u obliku ploica sa zakovicama i jezicem sa zavretkom u obliku pupoljka u grobu 6, te sa zavrecima u obliku preica rebrasta
okvira i bez garniture u grobu 3. Ostruge iz groba 2, na alost, nisu sauvane.369
S obzirom na navedene okolnosti moglo bi se prihvatiti miljenje Gieslerove i
spomenutu skupinu grobova vremenski opredijeliti u kraj 8. stoljea, najvjerojatnije u posljednjih dvadeset ili petnaest godina tog stoljea. Poneto izmaknut
od spomenute skupine, ali jo uvijek u blizini je grob 4, koji je poslije prekriven
podizanjem narteksa. Revizijskim iskopavanjima godine 2000. uspjelo se otkri-
370 ShulzeDrrlam 1995, 565.

371 olle 1959, 395, sl. 46;
ShulzeDrrlam 1995, 565.
2001, 93, kat. br. 304.
ti ostatke grobne rake ovoga groba. Ondje, pak, pronalazimo luksuzne srebrne
ostruge s pripadajuom garniturom s jezicem sa zavretkom u obliku pupoljka,
koji se oblikom pribliava pticolikim jezicima. Podalje, u pravcu istoka, paraleleno s poljednjim parom pilona, u blizini junog zida bazilike, prema kazivanju L.
Maruna otkrivena su jo tri groba. Meu njima su grob 7, sa eljeznim ostrugama
s tauiranim srebrnim viticama, grob 9 u kojem su bile danas izgubljene takoer
eljezne ostruge te djeji grob 10 s nalazima praporaca. Grobovi 4 i 7 takoer su
sadravali novce Konstantina V. kao obole, dok je u grobu 8 u ustima pokojnika
otkrivena srebrna pozlaena naunica grozdolikog tipa. Ostruge iz groba 4 srodne
su onima iz groba 1 i mogu se pripisati istom ili moda neto mlaem vremenu,
odnosno kraju 8. ili poetku 9. st. Te su ostruge s obzirom na ukras i ostrune
garniture takoer veoma bliske paru bronanih pozlaenih ostruga iz Morpolae.
Potonje su otkrivene zajedno s danas izgubljenom zemljanom posudom u grobu
B ukopanom tik do groba A, koji je, pak, sadravao ma posebnog tipa 1 i lagane
eljezne ostruge s ovalnim preicama. Budui da su maevi posebnog tipa 1 u
uporabi iskljuivo tijekom druge polovine 8. i samo katkad jo poetkom 9. st.,
ta okolnost dodatno potvruje dataciju kako ostruga iz Morpolae tako i onih iz
groba 4 u Biskupiji. Ostruge iz biskupijskoga groba 7 s tauiranom vitiastom ornamentikom pripadaju pak maloj skupini, koja vie nije udruena s garniturama
pticolikih ili pupoljkastih jeziaca. S obzirom na gotovo istovjetne ostruge iz groba 1025 na burgu Ducov mogu se datirati u poetak 9. st. Zbog vitiastog ukrasa i
jednako oblikovanih garnitura spomenutoj se skupini mogu pribrojiti jo ostruge
iz Meiningena u Henfstdtu u Njemakoj, kao i nai primjerci iz Sultanovia kod
Bugojna, a vremenski se opredjeljuju tijekom prve treine 9. stoljea.370 Najmlaim primjercima skupine ovoga tipa karolinkih ostruga smatraju se platirane
ostruge ukraene ornamentom akantusa iz groba 120 na nalazitu Star Kouim
u ekoj.371
Zavrnom 8. stoljeu, o emu je ve bilo rijei, svakako pripadaju ostruga iz
Posuja, te vjerojatno par ostruga iz groba 88 na Crkvini u Biskupiji. U kraj 8. ili
poetak 9. stoljea mogu se vremenski opredijeliti i ostruge sa zavrecima krakova u obliku preice rebrasta okvira iz groba 1 na Vukovia mostu u Koljanima.
Premda su u ostrunim garniturama zastupljeni tipovi karakteristini za najvei
broj eljeznih ostruga sa zavrecima krakova u obliku ploica sa zakovicama, na
predloenu dataciju upuuje pojasna kopa nabrana oboda s odreenim analogijama u horizontu dugmetastih jeziaca ukraenih anglokarolinkom ornamentikom (GojaeBort).372 Preostale ostruge, dakako one koje su sauvane u dovoljnoj mjeri da bi se to moglo utvrditi, mogu se okvirno datirati u prvu polovinu 9.
st., a to se podjednako odnosi i na one sa zavrecima krakova u obliku preica i
one kojima krakovi zavravaju ploicama sa zakovicama.
Orue i predmeti iz dnevne uporabe
noevi (t. 326)
eljezni noevi jedan su od najeih grobnih nalaza u horizontu s poganskim
znaajkama pokapanja. Pronalazimo ih na svim grobljima, duina im se kree u
rasponu od 8 do 15 cm, a pojavljuju se u grobovima obaju spolova. Obino su poloeni uz bok pokojnika, podjednako s lijeve i s desne strane. Katkad se u istome
grobu pojavljuju dva, a sasvim rijetko i tri eljezna noia.
U najveem broju sluajeva rije je o jednoreznim noevima ravnoga hrpta
i prema vrhu blago povijenog sjeiva s trnom za nasad drvene drke. Veoma su
rijetki primjerci kojima se hrbat po sredini lomi i savija prema vrhu sjeiva. Po-
177
Sl. 81 eljezni noi
373 Szke 1992, 8284.

2001, 99, kat. br. 324.
375 JelovinaVrsalovi 1981, T. XLVI
II, 71.
376 Vidi ovdje u Kat. IB, 14.
jedini od tih noeva imali su drvene ili kone korice, a bili su noeni u vreici
ovjeenoj o pojasu.
Pojavljuju se i noevi s koricama tzv. baltike konstrukcije. Te su korice bile
nainjene od platna ili koe, a imale su metalni okov od raskovanog lima sa 34
zakovice poput veih bojnih noeva o kojima je bilo rijei. Noevi s koricama ovog
tipa otkriveni su u grobovima 15, 70, 112, 145 i 312 na drijcu u Ninu (T. 31,3; T.
39,1; T. 47,1; T. 61,9) i u grobovima 25 i 41 na Brzici u Civljanama (T. 5,8; T. 6,1).
Okovi su eljezni, a zakovice eljezne ili bronane i ponekad optoene zrnatim
nizom. Mogu se usporediti s luksuznijim noevima iz Stareg Mesta u Moravskoj
i Letenya u Maarskoj,373 a primjerci s jednostavnijim koricama osim na moravskom, transdanubijskom i naem prostoru registrirani su i na istonoalpskom
podruju.374 Pronalazimo ih iskljuivo u mukim grobovima, a pojavljuju se kao
rezultat franakih utjecaja. Zapadnim utjecajem moe se protumaiti i pojava noeva s prstenastim zadebljanjima u obliku obruia na spoju drke i sjeiva poput
primjeraka iz grobova 37, 62, 74 i 78 na drijcu (T. 41,3).
Premda nisu kronoloki relevantni, moe se ustvrditi da su ovi predmeti karakteristini upravo za horizont s poganskim znaajkama pokapanja, jer se u sljedeim razdobljima pojavljuju sasvim rijetko.
sklopivi noevi (t. 326)
eljezni sklopivi noevi u koricama od eljeznog lima takoer su karakteristini iskljuivo za horizont s poganskim znaajkama pokapanja, premda je njihova
brojana zastupljenost znatno manja od one obinih noeva. Dosad su otkriveni
na drijcu u Ninu (grobovi 36, 146, 206, 218, 222, 312) (T. 46,1; T 58,1; T. 61,10),
u grobu 4 na Reetarici u Podgradini (T. 69,4), grobu 47 na Maklinovu brdu u
Kaiu (T. 16,2), te grobu 16 na Razbojinama u istom selu (T. 21,6). U grobu C5
na Gorici u Stranama pronaena su dva takva noa (T. 138,23). Jedan nepotpuni primjerak potjee vjerojatno iz razorenoga groba na Begovai u Biljanima
Donjim,375 a jo jedna britva spominje se kao nalaz u srednjovjekovnom grobu
sluajno otkrivenom u Mravincima na poloaju uz negdanju prugu SplitSinj.376
Kod veine ovih predmeta zapaaju se tragovi tekstila ili koe pa se moe pretpostaviti da su bili obloeni ili je, pak, rije o ostacima vreica unutar kojih su se
nalazili. Dio su inventara mukih grobova.
Sklopivi noevi karakteristini su u Zapadnoj Europi u merovinko i rano-
178
Sl. 82 eljezna kresiva i noi
377 Szke 1992, 106108.

378 Beloevi 1980, 120.
379 Szke 1992, 105.
380 Vinski 1991, 31.
karolinko vrijeme, pa se njihova pojava na naem podruju vezuje uz znatniju

pojavu franakih utjecaja krajem 8. i poetkom 9. stoljea. Na slavenskim grobljima Austrije i Slovake, a dijelom i u zapadnoj Maarskoj, ovi se predmeti, to
je sluaj i kada je rije o veini naih nalaza, pojavljuju u grobovima s razmjerno
skromnim prilozima.
Iznimka su bogati grob 4 na Reetarici i grob 312 na drijcu u kojima su, s obzirom
na ostali inventar, posve sigurno ukopani mukarci vieg drutvenog statusa. Slina
je situacija i na podruju Moravske Kneevine, gdje sklopive noeve pronalazimo
iskljuivo na grobljima znaajnih centara poput Stareg Mesta i Mikulica, a u veem
su broju prisutni i na grobljima u Zalavru i okolici, pa se smatra da pripadaju odlinijim mukarcima kojima slue kao toaletni pribor, odnosno britve za brijanje.377
kresiva i kremenje (t. 337)
Uz eljezne noeve i zemljano posue eljezna su kresiva s kremenjem statistiki najzastupljeniji nalazi u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja, a
pojavljuju se na svim grobljima o kojima je rije. Premda je u najveem broju
sluajeva rije o nepotpunim ili oteenim primjercima, kojima oblik nije mogue u potpunosti rekonstruirati, ovi predmeti najee imaju stanjene i spiralno uvijene krakove sa zavrecima povijenim prema van ili katkad prema unutra.
Unutarnji dio kresiva esto ima trokutasti izdanak, zbog ega podsjea na liru.
Donekle se tipoloki razlikuju pojedini primjerci sa drijca u Ninu i Maklinova brda u Kaiu, na to je ukazao J. Beloevi.378 Kresivo otkriveno u grobu
135 A na Gorici u Stranama (T. 144,4) pripada tzv. moravskom tipu s vieput
povijenim krakovima, a smatra se da se taj tip, karakteristian za velikomoravsko
podruje, razvio bugarskim posredovanjem iz bizantskog prototipa. Vremenski
se opredjeljuje u drugu i treu treinu 9. stoljea.379
U nekoliko sluajeva u grobu su u funkciji kresiva ili kamena za kresanje pronaeni drugi predmeti; npr. ulomak eljeznog noa u grobu iz Bitelia (T. 4,5),
amorfni ulomak eljeza i avao u grobu 5 na Barama u Luanima (T. 124,810),
prapovijesna sjekira i kremeni struga u grobu 258 na Begovai u Biljanima Donjim (T. 218,9; T. 218,12).
Na grobljima za koja raspolaem takvim podacima kresiva se pojavljuju kao
inventar mukih grobova. Kresiva slinog oblika na naem su podruju poznata
otprije, s grobalja na kojima se pokapaju kasnoantiki itelji Dalmacije; ukupno
pet primjeraka otkriveno je na Greblju u Kninu.380 Veoma su est nalaz na bar179
381 Beloevi 1980, T. XXXVIII.

382 Miloevi 1987, 112114.
383 Miloevi 1987, 110.
384 HiK (katalog), 2000, 101, II, 30,
106, II, 47, 107, II, 48, 108, II, 39,
50; 110, II, 55.
385 Vaarova 1976, 122123, sl. 73,
2.
386 Filipec 20022003, 121, sl. 4.;
Simoni 1982.
387 Miloevi 1987, 110111.
388 Jelovina 1976, 118119.
389 Beloevi 1980, 102103.
180
bariziranim romanoslavenskim grobljima Istre 7.8. st., kao i u okviru avaroslavenskih grobalja na podruju Karpatske kotline. Pronalazimo ih na grobljima
svih slavenskih naroda Srednje i Jugoistone Europe. U grobljima s kranskim
nainom pokapanja kresiva dosad nisu registrirana.
sjekire (t. 336)
Sjekire se iznimno rijetko pojavljuju kao dio grobnog inventara. Tek jedna otkrivena je unutar groba, i to na Maklinovu brdu u Kaiu (T. 10,3). Grobnim nalazima
s velikom se vjerojatnou mogu smatrati i tri primjerka s Crkvine u Biskupiji,
te sjekira s oranice Aima Popovia u istom selu, kao i sjekira iz Morpolae (T.
96,17). Za ostale primjerke, koje donosi J. Beloevi (tri sjekire s podruja Sjeverne Dalmacije i jedna iz Nina) ne moe se, s obzirom da je rije o tipovima koji
su dugo u uporabi, pouzdano utvrditi pripadaju li uope srednjem vijeku ili nekom
drugom razdoblju.381 Isto vrijedi i za sjekiru iz Otresa kod Bribira, te sjekiru koja
potjee iz okolice Knina.382
Dva primjerka s Crkvine u Biskupiji, te sjekire iz Morpolae i Maklinova brda
pripadaju netipinim oblicima sjekira sa irokim ovalnim ili tuljastim otvorom za
nasad drke te poduim uskim, prema dolje proirenim sjeivom. Pojedine od njih
podsjeaju na tzv. sjekire s ekiastim zavretkom, a taj se oblik gotovo nepromijenjen pojavljuje u duem vremenskom rasponu, od prapovijesnog i antikog razdoblja sve do u srednji vijek. Stoga je te predmete teko kronoloki vrednovati izvan
zatvorenih grobnih cjelina. Miljenja sam da nai primjerci imaju predloke
u sjekirama antikoga i kasnoantikog razdoblja s obzirom na znatan broj slinih sjekira pronaenih u grobovima kulture KomaniKruje (Kalaja Dalmaces)
7.8. st. u sjevernoj Albaniji.383 Prostorno najblie analogije naim primjercima
pronalazim u slinim sjekirama s grobalja ZagrebKruge, Velika Gorica, Novo
ie i Prelog u sjeverozapadnom dijelu dananje Hrvatske, a spomenuta nalazita pripadaju kasnom 8. stoljeu i poetku 9. stoljea.384 Sjekire istih tipolokih
odlika pojavljuju se i u okviru grobalja s poganskim znaajkama pokapanja na
podruju Bugarske datiranim takoer na prijelaz 8. i 9. stoljea.385
Sjekiri otkrivenoj na oranici Aima Popovia u Biskupiji otvor za nasad drke
ima trokutasto raskovane bone strane u obliku krilaca. Najslinija joj je sjekira nepoznatih okolnosti otkria koja potjee iz Siska te dvije sjekire iz ostave u Nartskim
Novakima.386 Takve sjekire uobiajeni su nalazi avarskih i avaroslavenskih grobalja
7. i 8. stoljea, gdje im se mogu pronai brojne odgovarajue analogije.
Trea, pak, sjekira s Crkvine u Biskupiji razlikuje se od prethodnih obostrano
proirenim trokutasto oblikovanim sjeivom. Ta sjekira nema zasad poznatih analogija u okviru slavenskih grobalja, a ni grobalja drugih naroda koja su djelomino
ili potpuno suvremena horizontu s poganskim znaajkama pokapanja. A. Miloevi ukazao je na odreenu slinost te sjekire s pojedinim primjercima iz germanskih grobova na podruju Njemake, te pretpostavio da je germanskog podrijetla i
vremenski pripada 5. st. ili prvoj polovici 6. st.387 To se miljenje ne moe prihvatiti,
jer se posve pouzdano zna da potjee iz nekog od grobova na Crkvini u Biskupiji.
Budui da je u veini sluajeva rije o nalazima izvan grobova ili nepoznatih
okolnosti otkria, ostalo je nejasno jesu li sjekire sluile samo kao orue ili moda i kao oruje. D. Jelovina iznio je miljenje da im je funkcija bila dvojaka, tj.
da su bile u uporabi i kao orue i kao oruje.388 J. Beloevi smatra, pak, da se u
horizontu s poganskim znaajkama pokapanja pojavljuju kao oruje, a kao orue
zadravaju u uporabi i nakon toga vremena.389 No premda uz sjekiru sadrava
i vei eljezni no, inventar groba 20 na Maklinovu brdu ne bi se mogao okarakterizirati kao ratniki. Takoer treba zamijetiti da ni u jednom od grobova s
inventarom izrazito ratnikog ili konjanikog karaktera, poput grobova juno od
Sl. 83 eljezne sjekire (Biskupija)
390 Dostl 1966, 69, sl. 15, 614,

210.
391 HiK (katalog) 2000, 9293, II,
15.
392 Vaarova 1976, 122123, sl. 73,
2.
393 Beloevi 1980, 116, T. XXXII, 17.
bazilike na Crkvini u Biskupiji ili onih na drijcu u Ninu, nije pronaena sjekira,
pa je vjerojatnije pretpostaviti da ih, za razliku od ostalih slavenskih i drugih
suvremenih naroda, Hrvati u Dalmaciji nisu rabili kao oruje.
Sjekire srodnih tipolokih odlika pojavljuju se na grobljima velikomoravskog
horizonta, a zbog otrih sjeiva te zakoenih bridova otvora za nasad drki smatraju se bojnim sjekirama.390 Takvu njihovu funkciju potvruje i injenica da su u
grobovima esto udruene s maevima i drugim predmetima ratnikog obiljeja
karolinke provenijencije. Na tom su podruju brojno zastupljene i tzv. bradate
sjekire, kakve dosad nisu registrirane na naim grobljima. U uporabi su od druge
polovine 8. do 10. stoljea, proizvodi su domaeg kovakog obrta, a takoer se koriste kao oruje. Jedna takva sjekira otkrivena je i u hrvatskom dijelu Podravine u
ratnikom grobu iz Medvedike, zajedno s maem karolinke provenijencije.391
Sjekire pronaene u okviru biritualnih grobalja s poganskim znaajkama pokapanja na podruju Bugarske takoer se, s obzirom na ostali inventar grobova iz
kojih potjeu, moraju smatrati orujem, a pojavljuju se u kosturnim grobovima
pripisanim Protobugarima (Novi Pazar, Kjuleva), a ne Slavenima.392
Nalazi sjekira u grobovima ranosrednjovjekovne Hrvatske okvirno se datiraju
u razdoblje trajanja grobalja s poganskim nainom pokapanja, a njihovo ue kronoloko vrednovanje nije mogue.
srpovi (t. 338)
eljezni srpovi takoer spadaju meu relativno rijetke nalaze. Dosad su otkriveni
u grobu 57 na drijcu u Ninu,393 grobu 20 na Maklinovu brdu u Kaiu (T. 10,1),
zatim u grobu na poloaju kue A. Krce u Jabuci (2) (T. 8,12), te u grobu iz Bajagia kraj Sinja (T. 1,1). S istog nalazita potjee i jedan primjerak pronaen izvan
groba (T. 2,3), a jo jedan, takoer nalaz izvan groba, s Glavurka je u Kaiu (T.
95,4). L. Marun u svojim zabiljekama navodi nekoliko srpova iz razorenih grobova na poloaju koriaTubia kua u Morpolai, koji su danas izgubljeni.
Svi spomenuti srpovi oblikom su veoma slini; imaju polukrunu otricu sa sjeivom s unutarnje strane te dugaki trn za nasad drvenog drka. Jedan od srpova otkrivenih u Jabuci ima raskucanu i nazubljenu otricu, a na bajagikom primjerku, pronaenom izvan groba, sauvan je eljezni okov, kojim je vjerojatno bila uvrena drka.
181
Sl. 84 eljezni srp
394 Szke 1992, 7374.

395 Koroec 1999, 44, T. 47, 1.
396 Hrub 1955, 105106; Dostl
1966, 211.
397 Miloevi 1984, 200204.
398 Szke 1992, 7374 (G I, 9A I
55).
182
Srpovi se rijetko pronalaze i na drugim podrujima. Registrirani su u okviru

avaroslavenskih grobalja, ali ne u osobito velikom broju (npr. Bernolakovo, itavsk T, Devnska Nova Ves, Doln Dunajovice). Sa slavenskih grobalja Austrije
poznati su tek primjerci iz Tullna (grob 1) i Pottenbruna (grob 6), dok su u zapadnoj Maarskoj otkriveni na grobljima Sopronkhida (grob 111), KeszthelyFenekpuszta (grobovi 11,27 i 32), Letenye (grob 1) i Garaboncfalu (grobovi I,9A
i I,55).394 S groblja na Ptujskom gradu potjee primjerak, pronaen izvan groba,
koji P. Koroec pripisuje tzv. horizontu s keramikom 8. i prijelaza 8. i 9. stoljea.395
U neto veem broju pojavljuju se na grobljima velikomoravske faze moravske
kulture, a smatraju se produktima domaega kovakog obrta.396
O podrijetlu i funkciji ovih predmeta u literaturi su iznesena razliita miljenja. Razmatrajui nalaze iz Bajagia i Jabuke, A. Miloevi doao je do zakljuka
da je rije o predmetima kasnoantikog podrijetla, te ih usporedio sa slinim primjercima otkrivenim u Starom Goanu u Istri i Cimu kod Mostara, a kao glavni argument pri takvom opredjeljivanju naveo je injenicu da spomenuti srpovi
imaju nazubljena sjeiva, navodno za razliku od onih koji pripadaju srednjem
vijeku.397 To meutim nije tono jer su nazubljena sjeiva registrirana i kod srednjovjekovnih srpova, koji se ne mogu dovesti u vezu s kasnom antikom, ve su
pronaeni na nedvojbeno slavenskim grobljima poput npr. obaju primjeraka s
nalazita Garaboncfalu u Transdanubiji.398 Osim toga srp iz Starog Goana
pronaen je upravo u sloju koji B. Marui pripisuje razdoblju intenzivne slavenske kolonizacije Istre nakon godine 774., dok okolnosti otkria srpa iz Cima ne
omoguuju njegovo preciznije datiranje, to zamjeuje i sam Miloevi.
Prisutnost srpova u grobovima katkad se tumai praznovjerjem, odnosno
smatra se da je rije o zatitnom oruju mrtvih protiv propadanja. Na moravskom
podruju pojavljuju se u grobovima ratnika konjanika najvjerojatnije u funkciji
orua kojim se pribavljala hrana za konja. No najprihvatljivije objanjenje funkcije srpova pronaenih u slavenskim grobovima jest da su ti predmeti sluili kao
orue kod etve i drugih ratarskih poslova, a na to upuuje i injenica da se pronalaze i u mukim i u enskim grobovima. Kod nas su, u onim sluajevima gdje
je to utvreno, dio inventara mukih grobova. Nije ih mogue ue kronoloki
vrednovati, ve se samo moe ustvrditi da se u grobovima pojavljuju u okviru
horizonta s poganskim znaajkama pokapanja.
399 Predmeti nisu publicirani. Ne

donosimo ih u katalogu stoga
to je nemogue razlikovati
kasnoantike od srednjovjeko
vnih primjeraka i stoga to dio
njih vjerojatno ne potjee iz
grobova.
400 Beloevi 1968, 229, T. II, 12.
401 Mileti 1970, 149150;
Beloevi 1980, 121.
402 eparovi 2003b, 224.
403 Marui 1967, 337.
404 Vaarova 1976, 114.
405 Hermann 1985, 292293, sl.
140.
brusovi (t. 338)

Kameni brusovi, koji su sluili za bruenje eljeznog orua i oruja, pojavljuju se
u nekoliko grobova na drijcu u Ninu (T. 43,7) i Maklinovu brdu u Kaiu, a pojedinani primjerci potjeu s Razbojina u Kaiu (T. 21,5) i Materiza u Ninu. Navode se i meu nalazima s Braia podvornica u Biskupiji. Preteito su dio inventara
onih mukih grobova koji su sadravali eljezne noeve, a jedan fragmentarno
sauvani primjerak otkriven je u enskom grobu 104 na drijcu. etvrtastog su
ili posve amorfnog oblika, a smatra se da su bili noeni u vreici ovjeenoj o pojasu. U manjem broju registrirani su i u okviru slavenskih grobalja Gornje Austrije,
zapadne Maarske, jugozapadne Slovake, Moravske i Slovenije te u okviru paljevinskih grobalja u Bugarskoj (Garvan 1). Zbog svoje jednostavnosti ovi predmeti
nisu znaajni u tipolokokronolokom smislu te se takoer moe tek ustvrditi
da se kao grobni prilozi pojavljuju u okviru horizonta s poganskim znaajkama
pokapanja.
ila (t. 337)
Meu eljeznim predmetima oblika iljka, otkrivenim u veem broju u okviru
grobalja s poganskim znaajkama pokapanja, pojavljuju se dva razliita tipa, koja
se oba uglavnom smatraju alatkama za ivanje kone odjee ili obue, premda se
ne moe iskljuiti mogunost njihove drugaije funkcije. Svakako je rije o nekoj
vrsti alata u dnevnoj uporabi.
Kod prvog tipa, koji je brojnije zastupljen, jedan kraj povijen je u uicu, a drugi
stanjen i zailjen. Ovakvi primjerci registrirani su dosad u 17 grobova na drijcu u
Ninu (T. 32,3; T. 33,3), u 4 groba na Maklinovu brdu u Kaiu (T. 16,3), u 2 groba
u Stankovcima kod Benkovca (T. 75,1; T. 76,2), u jednom grobu u Glavicama kod
Sinja (poloaj Gluvine kue II) (T. 118,1), u grobu na Kraljevoj ogradi u Jasenskom
kraj Sinja (T.9,4), te kao nalaz izvan groba na Reetarici u Podgradini kraj Livna (T. 68,4). J. Beloevi navodi izgubljeni primjerak s poloaja Trljuge/Prine
u Biljanima Donjim, a L. Marun obavjetava nas o veem broju takvih predmeta
pronaenih u grobovima na Braia podvornicama u Biskupiji, koje danas nije
mogue identificirati meu pedesetak eljeznih ila s nepoznatih nalazita i nepoznatih okolnosti otkria, pohranjenih u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika.399
Predmeti istovjetnog oblika poznati su kao grobni nalazi ve u kasnoantikom
razdoblju, a zastupljeni su i u grobovima iz vremena velike seobe naroda. Dva
ila udruena s drugim eljeznim alatkama otkrivena su na Glavurku u Kaiu
u kasnoantikom grobu pripisanom lokalnom obrtniku,400 a pojavljuju se i u grobovima u Kranju, Rifniku i Rakovanima kod Prijedora, te na kasnoantikim grobljima Furlanije kao i alamanskim, bajuvarskim i franakim grobljima datiranima
u rasponu od 5. do 8. st.401 Kasnoantiko podrijetlo ovih predmeta potvruje i
nedavni nalaz jednog ila u arealu vojnog logora na Gardunu kod Trilja.402 Pronalazimo ih i na barbariziranim romanoslavenskim grobljima 7.8. st. u Istri
(Veli Mlun, Mejica kod Buzeta, Sv. Pavel nad Vrtovinom).403 Nalaze se iskljuivo
u mukim grobovima, a najee su udruena s jednim ili dva eljezna noa, te
poloena uz bok pokojnika s lijeve ili desne strane.
ila ovog tipa ne pojavljuju se na suvremenim slavenskim grobljima osim u
grobu 47 u Kjulevi u Bugarskoj, to je i jedini takav nalaz na spomenutom podruju.404 Groblje u Kjulevi pripada horizontu biritualnih grobalja s poganskim
znaajkama pokapanja, a na osnovi nalaza bizantskog novca datira se u drugu
polovinu 8. i poetak 9. stoljea.
Kao dalja analogija mogu se navesti pojedini donekle srodni predmeti sa slavenskih grobalja Poljske i Njemake, ali ovi pripadaju mlaem vremenu.405 Po-
183
Sl. 85 lijevo eljezna ila

Sl. 86 desno Kotani iglenik sa eljeznom iglom i bronanom karikom za vjeanje
(GlaviceGluvine kue I, grob 1)
406 Vidi kat. 1A, br. 14, G33c.

407 Jelovina 1991, T. XXXI, 8586.
408 Szke 1992, 110.
409 Beloevi 1980, 117.
410 Simoni 1991, T. VIII, 9, XXIV, 4.
411 Stein 1967, T. 64, 67; Miloevi
2000, 134.
412 Rempel 1966, 37.
tonjima je oblikom najslinije ilo iz groba 180 na drijcu, koje se od ostalih razlikuje po tome to mu vrh nije povijen uicu, ve je kroz njega provuena alka.
Nainjeni od eljeza, bronce ili kosti, ovi se predmeti na spomenutim podrujima
interpretiraju kao pisaljke ili pribor za jelo, a nosili su se ovjeeni o pojasu.
Drugom tipu ila pripadaju primjerci otkriveni u grobu 33 na Razbojinama
u Kaiu406 i grobu 2 na Zduu kraj Vrlike (T. 78,3), a dva primjerka potjeu iz
unitenih grobova na Spasu u Kninu.407 Ta su ila u obliku izduenog romba, kvadratnog su presjeka, a krajevi su im stanjeni i zailjeni. Rije je o tipu koji je
iroko rasprostranjen na gotovo svim slavenskim podrujima, pa ga pronalazimo
na grobljima Gornje i Donje Austrije, Slovenije, Zapadne Maarske, Moravske i
Slovake datiranima u 8. ili 9. stoljee.408 ila ovog tipa takoer su dio inventara
mukih grobova, a imala su drvene drke, koje su bile nataknute na jedan od
zailjenih krajeva.
kljuevi (t. 338)
Dva eljezna kljua otkrivena u mukom grobu 160 na drijcu u Ninu (T. 49,56)
predstavljaju zasad jedine takve nalaze u okviru grobalja s poganskim znaajkama
pokapanja. J. Beloevi ukazuje na srodnost ovih kljueva s primjercima otkrivenim u grobovima kasnoantikog razdoblja.409 eljezni kljuevi doista su registrirani ve u okviru starijih grobalja na redove 6.7. st., o emu svjedoi nekoliko
primjeraka s Greblja u Kninu.410 Kao grobni prilozi poznati su u franakim grobovima 8. st., a u isto vrijeme pojavljuju se i na slavenskim grobljima na podruju
Njemake.411 No u najveem broju sluajeva ti su nalazi, razliito od sluaja u grobu 160, karakteristini za enske grobove. I kasnije tijekom srednjega vijeka na
pokrovnim ploama enskih grobova u Njemakoj prikazi kljueva su, uz kare,
veoma esti.412
igle i iglenici (t. 339)
Igle i iglenici veoma se rijetko pojavljuju kao dio grobnog inventara, a pronalaze
se iskljuivo u enskim grobovima. Iglenici su dosad otkriveni u etiri groba na
184
413 Imaginarni svijet, 2008.

414 Szke 1992, 142146 gdje su
navedeni svi panonski, austri
jski i moravski nalazi.
415 Szke 1992, 176.
416 Vaarova 1976, 114, 118, sl. 70, 2,
119, 120, sl. 71,5, 122123.
417 Simoni 1991, T. XVII, 3, 7, T.
XVIII, 8, T. XX, 1O.
418 eljevi otkriveni u grobovima
uz crkvu sv. Kria u Ninu nisu
publicirani.
drijcu u Ninu (grobovi 48, 54, 65 i 227) (T. 35,5; T. 34,4; T. 40,1; T. 59,5), u
grobu 1 na poloaju Gluvinih kua u Glavicama kraj Sinja (T. 117,6) te na Velitaku u Velimu.413 U ponekima od navedenih iglenika nalazile su se eljezne ivae
igle, to nedvojbeno potvruje njihovu funkciju (grobovi 48 i 54 na drijcu i
grob iz Glavica). Svi su otkriveni uz kosti lijeve (drijac) ili desne (Glavice) ruke
pokojnice, a veoma esto uz njih je bio i eljezni noi. Vjerojatno su se nosili
o pojasu, na to upuuju pronaeni bronani lanii i alke kroz koje su bili provjeeni. U grobu 326 na drijcu pronaena je bronana igla bez iglenika.
Svi otkriveni iglenici bili su nainjeni od kosti. etvrtastog su ili krunog presjeka, a ukraeni su urezanim mreastim motivom ili motivom cikcak linija
te jelovih granica. Premda naim primjercima ne pronalazim izravne analogije, slini kotani iglenici pojavljuju se u velikom broju u okviru avaroslavenskih
grobalja druge polovine 8. st. na podruju Karpatske kotline, a u neto manjem
broju i na slavenskim grobljima Donje Austrije, Slovake, Moravske i zapadne
Maarske, takoer u enskim grobovima, obino na predjelu pojasa ili prsnog
koa, podjednako s lijeve i desne strane pokojnice, ponekad i po dva primjerka u
istom grobu.414 Najee su nainjeni od ptijih kostiju ili jelenjih paroaka. Na
istom se podruju osim kotanih pojavljuju i eljezni, te bronani iglenici, od
kojih su poneki ukraeni ljebovima ispunjenim pozlaenom icom. Spomenuti
primjerci datiraju se u kraj 8. i u 9. st., a samo u pojedinanim sluajevima pojavljuju se jo u 10. st.415
Kotane iglenike pronalazimo i u okviru biritualnih grobalja s prijelaza 8. i 9.
st. u sjeveroistonoj Bugarskoj, ali iskljuivo u kosturnim grobovima pripisanim
Protobugarima. Za razliku od situacije u Karpatskoj kotlini i na naem podruju,
ovdje se pojavljuju u bogatim mukim grobovima s niama i konjskim ukopom
(Kjuleva grobovi 55, 58 i 60), a u jednom sluaju i u enskom grobu (Kjuleva
grob 70).416
Gotovo svi nai iglenici pronaeni su zajedno s naunicama iz zvjezdolike
skupine, koje se smatraju najstarijim primjercima nakita u okviru grobalja s poganskim znaajkama pokapanja, pa se moe pretpostaviti da su u uporabi u isto
vrijeme kad i spomenute naunice. U grobljima s kranskim nainom pokapanja
vie se ne pojavljuju.
U grobu 326 na drijcu pronaena je bronana igla (T. 66,9) osmerokutnog
presjeka slina stilusiglama kasnoantike provenijencije. Rije je o ukrasnim
iglama u funkciji ukosnica ili pribadaa, a sline su registrirane u enskim kasnoantikim grobovima (npr. KninGreblje) premda se na istom nalazitu kao
grobni prilozi pojavljuju i obine eljezne ivae igle.417 Iako bi u sluaju nalaza
iz groba 326 na drijcu mogla biti rije tek o obiaju prikupljanja i prilaganja
predmeta starijih razdoblja, koji je viekratno zabiljeen na grobljima s poganskim znaajkama pokapanja, ipak je, s obzirom na poloaj igle uz dva eljezna
noia uz lijevu ruku pokojnice, vjerojatnije da zamjenjuje ivau iglu, odnosno iglenik. ivae igle bez iglenika registrirane su i u pojedinim grobovima na
mlaim grobljima na redove s kranskim nainom pokapanja.
eljevi (t. 339)
Kotani eljevi otkriveni su dosad u grobovima 5, 128 i 155 na drijcu u Ninu (T.
45,3), u grobu 7 na Klaria kuama u Stankovcima (T. 76,4), te u grobu 132 na
Gorici u Stranama (T. 243,8). Jedan danas izgubljen kotani ealj bio je otkriven
u grobu u bai brae Tatomira (poloaj Braia podvornica) u Biskupiji a ulomci
jo jednog u grobu 5 na Maklinovu brdu u Kaiu.418 Svi sauvani primjerci pripadaju istom tipu; rije je o trodijelnim eljevima s dva reda zubaca, koji su po
sredini ojaani kotanom letvicom privrenom sa 34 eljezne ili bronane
185
419 Jedan ealj, koji pripada istom

tipu, potjee iz naseobinskog
sloja u blizini crkve sv. Kria u
Ninu.
420 Kavnov 1995, 210.
421 Marui 1967; Marui 1979;
Marui 1983.
422 Zekan 2000a, 267.
423 Kavnov 1995, 210213.
424 Hilzerwna 1962, 301328;
Rempel 1966, 41.
425 Jelovina 1968, 4445, T. V, 5.
426 Beloevi 1980, T. XLII, 4.
427 Opirnije vidi Petrinec 2000a,
240242.
428 Unutar jednoga paljevinskoga
groba u Dubravicama kao prilo
zi su otkrivena dva zemljana
kolutia nainjena od rimske
opeke. Na podatku zahvaljujem
mr. . Krneviu iz Gradskog
muzeja u ibeniku.
429 Jaki, Petrinec 1996, passim.
zakovice. S obiju strana imaju zupce, koji su s jedne strane gue, a s druge rjee
rasporeeni.419
eljevi s dva reda zubaca vuku podrijetlo od eljeva nastalih u rimskoprovincijalnim radionicama crnomorskog podruja u 3.4. stoljeu, a najstariji trodijelni eljevi slini naim primjercima registrirani su ve u 4. st. U razdoblju od
5. do 7. st. pojavljuju se na prostoru itave Europe i u uporabi su kod raznih naroda, a ponekad su uloeni i u kotanu futrolu.420 Brojni primjerci takvih eljeva
otkriveni su na etniki mijeanim grobljima Istre 7. i 8. st. (Veli Mlun, Mejica kod
Buzeta, elega kod Novigrada).421 Kasnoantikom razdoblju vjerojatno treba pripisati i gotovo u potpunosti ouvani ealj s kotanom futrolom nedavno otkriven u jednom od grobova na Otresu kod Bribira.422 U uporabi su i kod gotovo svih
slavenskih naroda Srednje Europe, gdje se osim trodijelnih eljeva pojavljuju i
drugaije inaice, a smatra se da su preuzeti pod utjecajem germanskih naroda
Zapadne Europe. Trodijelni eljevi s dva reda zubaca najbrojniji su na podruju
Moravske, gdje ih pronalazimo u rasponu od predvelikomoravskog horizonta do
kraja velikomoravskog razdoblja, a predloke im treba traiti u zapadnoeuropskim
ili pak italskim primjercima proizvoenim po bizantskom uzoru. 423
U uporabi se najdue zadravaju u Poljskoj i meu Slavenima u istonoj Njemakoj, jo tijekom 11. pa i u 12. st.424
Na naem je podruju njihova pojava ograniena na horizont s poganskim znaajkama pokapanja. Funkcija im je vjerojatno bila dvojaka; sluili su kao toaletni
pribor, a mogli su biti i ukras u enskoj frizuri.
Zemljani, kameni ili kotani kolutii s otvorom po sredini obino se interpretiraju kao utezi, koji su se naticali na dno vretena. Dosad su otkriveni na Maklinovu
brdu u Kaiu (4 primjerka), drijcu u Ninu (5 primjeraka), te po jedan primjerak
na Razbojinama u Kaiu,425 na Kulici u Smiliu, te uz crkvu sv. Kria u Ninu.
Navode se meu nalazima iz razorenih ili nesustavno istraenih grobova na Braia podvornicama u Biskupiji, zatim u Morpolai i na poloaju Ardalia baa u
evrskama. Preteito su nainjeni od rimske opeke ili drugog keramikog materijala rimskog podrijetla te od gline, a u manjem broju pojavljuju se i primjerci od
kamena (Razbojine, drijac) ili kosti (Braia podvornice, Ardalia bae). Najee su plosnatog oblika, a urezanim linijama ukraen je samo jedan primjerak s
Maklinova brda u Kaiu.426 U najveem broju sluajeva dio su inventara enskih
grobova pa se openito dri da oznaavaju radinost pokojnice za ivota, a ponekad se pojavljuju i u djejim grobovima, vjerojatno kao vrst igrake. Takoer nije
osobito vjerojatno da su primjerci nainjeni od kosti, teki samo nekoliko grama,
mogli sluiti kao utezi za vretena.427 Vjerojatnije je da se u grobovima nalaze u
funkciji amuleta, poput staklenih ili jantarnih perli registriranih u grobovima
razliite pripadnosti tijekom velike seobe naroda.
Kao grobni nalazi ovi su predmeti poznati jo od prapovijesnih vremena, a u
uporabi su u antikom razdoblju, te kroz itav srednji vijek, te stoga nemaju znaenja u kronolokom smislu. Na naem se podruju pojavljuju u starijim grobovima sa
spaljenim pokojnicima,428 a takoer i u okviru grobalja na redove s kranskim nainom pokapanja, gdje su ak brojnije zastupljeni no u grobovima s poganskim znaajkama, a pronalazimo ih i na grobljima zrelog i kasnijeg srednjeg vijeka.429 Slini
predmeti uobiajen su grobni nalaz i na svim drugim slavenskim podrujima.
U okviru grobalja s poganskim znaajkama pokapanja dosad je otkriveno ukupno
sedam kotanih recipijenata nainjenih od jelenjih paroaka; dva na drijcu u
186
Sl. 87 Glineni prljeni
430 Kavnov 1995, 185187.

431 Kavnov 1995, 190.
432 Eisner 1952, 3839.
433 Trk 1973, 4749.
434 Mller 1992, 288, T. 74.
435 Mller 1992, 288.
Ninu (grobovi 161 i 180) (T. 50,5; T. 56,1), dva na Gorici u Stranama (grobovi 128
i 134) (T. 141,3; T. 143,2), a preostala tri primjerka, pohranjena u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika, potjeu s nepoznatih nalazita (T. 95,13). Dosad
se smatralo da su svi iz Ivoevaca. Meutim, jedan od njih je iz sluajno otkrivenoga groba na poloaju Doi u Otavicama, jedan je s poloaja Ardalia baa
u evrskama, a za jedan se moe pretpostaviti da je iz Ivoevaca. Jelenji rogovi
navode se i meu nalazima s Braia podvornica i Popovia dolova u Biskupiji.
S obzirom na oblik kotani recipijenti otkriveni na naim grobljima mogu se
podijeliti u dva tipa. Prvi tip zastupljen je samo jednim primjerkom pronaenim
u grobu 134 na Gorici u Stranama (T. 143,2). Cilindrinog je oblika, obino se
interpretira kao etui ili futrola za noenje toaletnog pribora i drugih sitnih potreptina, a povrina mu je ukraena urezanim motivom jelovih granica, slino
kao na pojedinim kotanim iglenicima. Ovaj tip recipijenta pojavljuje se rijetko,
a srodni primjerci dosad su registrirani preteito na avarskim i avaroslavenskim
grobljima 7. i 8. st. na podruju Karpatske kotline. Nekoliko slinih primjeraka
pronaeno je i u naseobinskim slojevima burgova Mikulice i Star Zmky kraj
Liea u Moravskoj, te u naselju Garvn u Rumunjskoj.430 Datiraju se u razdoblje
predvelikomoravskog horizonta, odnosno u kraj 8. i poetak 9. st., a smatraju se
jednim od najstarijih oblika kotanih recipijenata. Na naem se podruju ovaj
tip recipijenta pojavljuje jo i u okviru mlaeg horizonta grobalja s kranskim
nainom pokapanja, gdje je brojnije zastupljen.
Svi ostali primjerci pripadaju drugom tipu tzv. trolanog recipijenta, a pojavljuju se u dvije inaice. Prva inaica zastupljena je ukraenim recipijentima Toblika iz grobova 161 i 180 na drijcu u Ninu (T. 50,5; T. 56,1), te jednim od primjeraka s nepoznatih nalazita (T. 95,1) kao i neukraenim primjerkom iz groba
128 na Gorici u Stranama (T. 141,3). Recipjenti Toblika najbrojniji su u okviru
avaroslavenskih i slavenskih grobalja na podruju Karpatske kotline na kojima je
dosad otkriveno dvadesetak takvih predmeta. Najstarijima se smatraju neukraeni primjerci s grobalja 7. i 8. st. (Dunapentele, Abony, Kiskre, Alattyan, ll
II, Gtr, Jnoshida, Mistelbach),431 zatim slijedi primjerak iz groba 116 u Devinskoj Novoj Vesi,432 ukraen urezanim mreastim ornamentom, koji se na osnovi popratnih nalaza moe datirati u kraj 8. st. i naposljetku preteito ukraeni
recipijenti s transdanubijskih grobalja Sopronkhida,433 ZalaszabarDezssziget,434
EszterglyhorvtiAlsbrandpuszta, ZalaszabarKisesztergly435 i dr. opredije-
187
436 Friesinger 19751977, 107., T. 14,

G XVIII.
437 Kavnov 1995, 190.
438 malcelj 1973, 118; Beloevi
1980, 128.
439 Hermann 1985, 281.
440 Kavnov 1995, 190191.
441 Friesinger 19751977, 107., T. 14,
G XVIII; Hermann 1985, 281.
ljenih u 9. st., te njima istodoban primjerak ukraen rovaenom cikcak linijom

iz groba 18 donjoaustrijskoga groblja Pitten.436 Recipijenti Toblika pojavljuju se
i na podruju Moravske, a svi dosad otkriveni primjerci potjeu iz naseobinskih
slojeva na nalazitima Mikulice, BeclavPohansko i Star Zmky.437 Vremenski
se smjetaju u rasponu od zavretka predvelikomoravskog razdoblja sve do u kasni velikomoravski horizont, otprilike od druge etvrtine 9. do prijelaza 9. i 10. st.
i tijekom prve polovine 10. st. S podruja sjeverne Hrvatske potjee jedan jo nepublicirani recipijent ovoga tipa s groblja PrivlakaGole Njive kraj Vinkovaca.438
U isto i neto mlae vrijeme datiraju se srodni nalazi s podruja eke (Libice,
Lev Hradec), a jo kasnije, u 11. st., pojedini primjerci Toblika otkriveni unutar
naselja mlaega slavenskog razdoblja na podruju Njemake (npr. Lddig See).439
Druga inaica zastupljena je dvama ukraenim recipijentima Yoblika koji
potjeu s nepoznatih nalazita (T. 95,23). Ovi su recipijenti openito malobrojni, preteito je rije o nalazima iz naseobinskih slojeva (Mikulice, Pohansko,
Pobedim II) meu kojima je znatan broj poluproizvoda, na osnovi ega se moe
zakljuiti da su se izraivali na mjestu gdje su pronaeni. Veoma se raznoliko
datiraju u irokom rasponu od prve polovine 9. do 11.12. st.440
O funkciji trolanih recipijenata iznesena su razliita miljenja, no prevladava
ono da je rije o predmetima obrednog karaktera, koji su dio pogrebne opreme
uglednijih mukaraca. Ti su mukarci imali znaajnu ulogu kako u svjetovnim
tako i u religijskim obredima. Premda to nije precizno utvreno, pretpostavlja se
da su recipijenti sadravali sol, koja je imala odreenu funkciju u tim aktivnostima, pri emu se moe ukazati na rasprostranjen obiaj nuenja soli i kruha pri
ceremoniji dobrodolice, koji se ponegdje zadrao sve do dananjih dana. U tim
posudama takoer su, osim soli, mogli biti pohranjeni zaini ili ljekovito bilje.
Pojedini nalazi upuuju na to da su trolani recipijenti imali epove. Ostatak drvenog epa otkriven je uz recipijent s njemakog nalazita Lddig See, dok je primjerak iz Pittena u Austriji imao limeni zatvara s rukom i eljeznim laniem,
a po sredini bio ojaan eljeznim obruem s bronanim zakovicama.441 S obzirom
na poloaj veine nalaza na predjelu pojasa pokojnika, kao i zbog rupica na svim
trima izdancima, pretpostavlja se da su se nosili ovjeeni o remenu.
O kultnoj funkciji trolanih recipijenata svjedoe i pojedini ukraeni primjerci, osobito nalaz iz groba 161 na drijcu i njemu slian recipijent s nepoznatog
Sl. 88 Ukraeni recipijent od jelenje roine (evrskeArdalia baa)
188
442 Beloevi 1980, 125128.

443 Smiljani, Sambunjak 1982,
6776.
444 Pejakovi, Gattin 1988,
207208.
445 Dragievi 19931994, 6374.
446 Vojvoda 1992, 141144.
447 Mller 1992.
448 U sluaju groba 180 na drijcu
rije je o dvojnom grobu s
ukopanim suprotno orijenti
ranim mukarcem i enom,
a recipijent je otkriven uz lu
banju mukog pokojnika, dok
je u grobu 128 na Stranama
pokopano dijete, a recipijent
otkriven u zasipu grobne rake.
nalazita. Potonjima je u potpunosti srodan recipijent iz groba 48 u Sopronkhidi. Svi su ukraeni prikazom stabla ivota uz koje se nalaze dvije ivotinje, a razlikuju se izvedbom ukrasa i pojedinim detaljima. Ukras na drijakom recipijentu
urezan je dok je na ostala dva formiran od trokutia izvedenih dlijetom.
Spomenuti prikazi razliito se tumae, a s tim u svezi razlikuju se i miljenja
o podrijetlu ovih predmeta. J. Beloevi prihvaa interpretaciju Gy. Trka prema
kojoj je rije o religijskim scenama vezanim uz amanistiki kult mrtvih. Prema
takvom tumaenju uz stablo ivota prikazani su osedlani i zauzdani konji kao
ivotinje koje prenose mrtve, a na glavama imaju maske rogate stoke (bikova). Beloevi zakljuuje da su kotani recipijenti avarsko kulturno dobro koje su Hrvati
zadobili kao plijen u franakoavarskim ratovima krajem 8. st.442 F. Smiljani i S.
Sambunjak ove predmete smatraju hrvatskim kulturnim dobrom, a za simboliku
prikaza objanjenje trae unutar iranskoga duhovnog kruga.443 M. Pejakovi444 i
M. Dragievi,445 pak, ukazuju na bliskost s kranskim misaonim svijetom, odnosno dre da je znaenje simbola na tim predmetima ve religijska kranska
svojina. Najuvjerljivije tumaenje ponudio je ipak P. Vojvoda, istaknuvi u prvi
plan prikaz kria, koji se nedvojbeno mora promatrati kao kranski simbol.446
Cjelokupni prikaz na drijakom primjerku Vojvoda objanjava kao stablo ivota
u Nebeskom Jeruzalemu iz kojeg izrasta plod simboliziran kriem, tj. Kristovim
monogramom, a u ivotinjama prepoznaje jelene ili antilope. Na prikazu, pak, na
recipijentu s nepoznatog nalazita stablo ivota naglaeno je etirilatinom rozetom, a takoer zavrava kriem proirenih krakova. ivotinje uz stablo su volovi,
koji u kranstvu simboliziraju trpljenje za dobrobit drugih. Ovaj autor smatra da
izvorite ideje stabla ivota ne treba nuno traiti u azijskim kulturama, jer su
istim simbolom tu ideju tumaili i krani.
Na recipijentu iz groba 180 na drijcu s prednje je strane prikazan lovac koji
kopljem ubada jelena u bijegu, a na stranjoj je motiv ahovnice sa rafiranim
poljima. Za razliku od prethodno opisanih primjeraka, koji su visoke estetske
i zanatske razine, u ovom je sluaju rije je o nevjeto i primitivno urezanom
ukrasu. Isto se moe ustvrditi i za jedan od recipijenata Yoblika, koji je ukraen tokasto izvedenom i urezanom rozetom te motivom rafiranih i tokasto
ispunjenih nizova trokuta i cikcak linija. Ukras na drugom recipijentu Yoblika neto je kvalitetnije izveden, sastoji se od meusobno ispresijecanih vrpca s
koncentrinim krunicama u sjecitima, a uokviren je nizovima viseih trokutia.
Potonjima se mogu pronai odreene paralele meu istovjetnim predmetima na
drugim podrujima, koji su preteito ukraeni upravo koncentrinim krunicama, rafiranim trokutima ili vrpcama, te cikcak linijama, a katkad i motivom
romba, svastike, polumjeseca, klepsidre, maltekog kria i pentagrama. Primjerak
s prikazom scene lova iz groba 180 na drijcu nema pravih analogija, ali se moe
ukazati na kotani recipijent s groblja ZalaszabarDezssziget na kojem su, na
jednako nevjet nain, uz geometrijski ukras rafiranih vrpca prikazane i dvije
ivotinje.447 Daljnju zanimljivost predstavlja injenica da su na istom primjerku,
ali naknadno, urezana i dva kria; malteki kri i latinski kri s tokicama na
vrhovima krakova, pa se moe pretpostaviti da su ovi predmeti, koji su ranije
koriteni u okviru poganskoga kulta, upravo zbog toga svog znaenja izabrani
i u vrijeme kada se zapoinje iriti kranstvo. to se pak samih prikaza tie, P.
Vojvoda ispravno zakljuuje da se kranstvo, obraajui se poganima, koristi ve
formiranim simbolima, kojima dodaje kri da bi ih uinilo razliitima od poganskih i ujedno im dalo novi smisao. O donekle promijenjenoj ulozi ovih predmeta
svjedoi i injenica da se u okviru slavenskih grobalja vie ne pojavljuju iskljuivo
u grobovima odraslih mukaraca i nisu uvijek na predjelu pojasa.448
Miljenja sam da kotane recipijente ukraene stablom ivota i kriem vremenski
189
449 Beloevi 1980, 128130.

450 I Longobardi 1990, 214, kat. br.
IV, 108.
451 I Longobardi 1990, 212.
452 Gunjaa 1995, 162.
treba opredijeliti u poetak 9. st., u doba poetne kristijaniziacije. Istom vremenu,

uzimajui u obzir stratigrafske pokazatelje i kontekst nalaza, pripadaju i drugi primjerak sa drijca te recipijent sa Strana, a vjerojatno i svi ostali predmeti ove vrsti,
koji su, na alost, nejasnih okolnosti otkria, ali nedvojbeno potjeu s grobalja
preteito ili iskljuivo poganskog karaktera. U okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja oni se ne bi ni mogli oekivati kao grobni nalazi. O tome svjedoi i
injenica da kotani recipijenti mlaeg vremena, otkriveni na drugim podrujima,
bez iznimke potjeu iz naseobinskih slojeva. Da podrijetlo samih predmeta treba
traiti u avaroslavenskom kulturnom krugu potvruje brojnost nalaza ove vrsti
na grobljima 8. st. s podruja Karpatske kotline.
posue
stakleno posue (t. 348)

Staklena boca i aa iz groba 322 na drijcu u Ninu (T. 63,12) i aa iz groba
310 (T. 60,1) na istom nalazitu jedini su takvi nalazi u okviru grobalja s poganskim znaajkama pokapanja. Ove predmete znanstveno je vrednovao J. Beloevi ukazavi na injenicu da svojim oblicima podsjeaju na proizvode nastale u
tradiciji kasnoantikog staklarstva, koja se jo u ranom srednjem vijeku zadrala
u staklarskoj proizvodnji istonomediteranskog prostora. Dri da im podrijetlo
treba traiti u Siriji ili sjevernoj Italiji odakle su dospjeli na nae podruje kao
trgovaka roba.449 Nalazi ovog tipa u grobovima ranog srednjeg vijeka openito su
rijetki, a Beloevi navodi pojedinane primjere staklenih aa i pehara otkrivenih u grobovima iz razdoblja seobe naroda. Takoer upozorava na neto brojnije
nalaze na langobardskim italskim grobljima i franakim grobljima merovinkog
vremena, pa pojavu staklenog posua u drijakim grobovima svakako treba tumaiti utjecajima koji s obaju tih podruja krajem 8. i poetkom 9. st. dopiru do
naeg prostora.
metalno posue (t. 348)
U grobu 1 na Crkvini u Biskupiji otkrivena je bronana posuda u obliku tave s alkom za vjeanje na vrhu drke (T. 100,15). To je zasad jedini takav nalaz na naem
podruju i u slavenskom svijetu uope. Sline tave, koje su koptskoga podrijetla
pronalaze se u langobardskim grobovima 6.7. st. u Italiji, na to je upozorio ve
Z. Vinski. Osobito je srodna biskupijskom primjerku jedna tava iz Reggio Emilije
s urezanim grkim slovima.450 Smatra se da su posude tog oblika bile dio servisa
za pranje ruku.451 Za tavu iz biskupijskoga groba 1 moe se s prilinom vjerojatnou pretpostaviti da je importirana sa sjevernoitalskog prostora, a na osnovi ostalih nalaza u spomenutom grobu vremenski ju treba opredijeliti u kraj 8. stoljea.
drveno posue (t. 349)
U drveno posue ubrajaju se tzv. vjedrice za vodu otkrivene na nekoliko grobalja
u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja. Tri primjerka potjeu iz grobova juno od bazilike na Crkvini u Biskupiji (grobovi 1, 6, 8) (T. 100,14; T. 103,9;
T. 105,5), jedna je iz groba 176 na drijcu u Ninu (T. 53,13), a eljezni okovi triju
jo nepubliciranih primjeraka iz grobova u Dubravicama kod Skradina.452 Njima
se moe pribrojiti i vjedrica s Glavukra u Kaiu (T. 95,5), vjerojatno nalaz iz
unitenoga groba. Ostaci metalnih obrua drki vjedrica, koje se nisu sauvale ili
su danas izgubljene, registrirani su jo na upljaji u Ivoevcima, Kulici u Smiliu
te na poloaju koriaTubia kua u Morpolai. Na posljednjem nalazitu bila
je, prema kazivanju L. Maruna, otkrivena jedna cjelovita vjedrica i mnogo obrua
drugih vjedrica iz raznih grobova.
190
Sl. 89 Bronana tava i drvene vjedrice iz grobova juno od bazilike (BiskupijaCrkvina)
453 Miloevi 2000, 134.

454 Hrub 1955, 151158, 160;
Poulk 1975, T. 74, 12, T. 82,
12.
455 Gunjaa 1995, 160161.
456 Tovornik 1985, 207, T. XXI, 4,
T. XXXIII, 4; Tovornik 1986,
T. X, 12T. XI, G 79, 3; Friesin
ger 19751977, T XII, GXII,1 I
GXIII,3.
Najluksuzniji primjerci potjeu s Crkvine u Biskupiji, a to se osobito odnosi

na vjedricu iz groba 1 (T. 100,14), koja je elipsoidnog presjeka i okovana eljeznim obruima pri dnu i vrhu, a po sredini kositrenim okovom s rombovima
izvedenim na proboj. Vjedrice iz grobova 6 i 8 takoer su elipsoidnog presjeka (T.
103,9; T. 105,5), imaju po tri eljezna okova, a u meuprostorima su ukraene
polukrunim eljeznim aplikacijama. Jednostavnijeg su oblika meusobno sline
vjedrice iz Nina (T. 53,13) i Kaia (T. 95,5) sa po tri vodoravna eljezna obrua. I
one su elipsoidnog presjeka. Svi navedeni primjerci imali su polukrune eljezne
ruke provuene kroz dvije uice postavljene na obodima.
Vjedrice su kao grobni nalazi poznate jo od prapovijesnih vremena. Pojavljuju su u latenskom razdoblju, a este su i u kasnorimskom razdoblju, te kasnije u
franakim i alamanskim grobovima merovinkog vremena, te u bajuvarskim grobovima. Registrirane su ve u ranoavarskom razdoblju, a znatno su zastupljene i
na avaroslavenskim grobljima na podruju Karpatske kotline. U uporabi su i kod
svih slavenskih naroda na irokom prostoru od Pruske i Mecklenburga do Poljske
i Rusije, Austrije, Maarske, Moravske, Slovake i Bugarske.
S obzirom da su vjedrice u veini slujeva otkrivene u mukim grobovima
ratnikog ili konjanikog karaktera, i to zajedno s predmetima karolinke provenijencije, u domaoj je arheolokoj literaturi izneseno miljenje da su sluile
za napajanje konja, a pojavljuju se pod franakim utjecajem.453 Donekle sline
primjerke pronalazimo na moravskim grobljima velikomoravskog horizonta,
takoer preteito u mukim grobovima, a pojedini od njih obloeni su eljeznim
oplatama s ukrasom u obliku srcolikog meandra (Star Msto)454 ili ukraeni kranskim simbolima (Mikulice).
Najnoviji nalazi iz Dubravica upuuju na to da se vjedrice ne koriste samo kao
posude za napajanje konja, jer barem jedan od triju ondje otkrivenih primjeraka
potjee iz enskoga groba, a na tom nalazitu i nema grobova izrazito ratnikoga
ili konjanikog karaktera niti predmeta koji bi se mogli smatrati franakim importom.455 I na istovremenim slavenskim grobljima na podruju Austrije vjedrice
se uglavnom pronalaze u enskim grobovima (Auhof/Perg, Gusen, Pitten),456 vjerojatno kao posude koje su u skladu s poganskim vjerovanjem u zagrobni ivot
sadravale priloge hrane ili pia, jednako kao to je sluaj sa zemljanim posudama.
Takvu njihovu funkciju potvruje i vjedrica nainjena od tisovine i s bronanim
191
457 LadenbauerOrel 1960, 74.

458 Szke 1992, 71 8G I, 22).
459 Tovornik 1985, 207, T. XIII, 9.
460 Vaarova 1976, 11, 84, 174.
okovima ukraenim ljudskim maskama otkrivena u grobu djevojice na bajuvarskom groblju LinzZizlau za koju je utvreno da je sadravala borovnice.457 Vjedrice se pojavljuju i u mukim grobovima koji nisu konjanikog karaktera, kao
npr. u sluaju groba I, 22 zapadnomaarskog nalazita Garaboncfalu.458 U
mukom grobu 106 na gornjoaustrijskom groblju GusenBerglitzl eljezni okov
vjedrice pronaen je, zajedno s nekoliko eljeznih alatki, u vreici na pojasu pokojnika, a smatra se da je rije o grobu lokalnog obrtnika, koji je te predmete izraivao.459 Na bugarskom, pak, podruju vjedrice su veoma esto u funkciji ara na
iskljuivo paljevinskim slavenskim grobljima (Sivi Vir, Razdjelna) i na biritualnim
bugaroslavenskim grobljima 8./9. st. (Bdinci, Varna 1, Devnja 1 i 3), a u nekoliko
se sluajeva pojavljuju i kao grobni prilog u kosturnim grobovima (Dolni Lukovit
1, 2, 3).460
Obiaj prilaganja vjedrica u grobove iezava irenjem kranstva, kada openito iz grobova nestaju i svi drugi prilozi u svezi s poganskim vjerovanjima, pa se
one na naem podruju pojavljuju iskljuivo u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja.
zemljano posue (t. 350 354)
Zemljano posue uobiajen je nalaz u horizontu s poganskim znaajkama pokap
anja, a u grobu se pojavljuje najee jedna posuda, katkad dvije ili tri. Te su posude
nainjene od bolje ili slabije proiene gline s primjesom pijeska ili sitnih zrnaca
kalcita u fakturi. Izraivane su na primitivnom spororotirajuem lonarskom kolu
i esto doraivane rukom, pa u njihovoj unutranjosti, ali i na vanjskoj povrini
nailazimo na tragove oblikovanja prstima. Zbog doraivanja rukom posude su ponekad asimetrinog oblika. Raznolike su boje, preteito su tamnosive, sivosmee
ili crvenosmee, ovisno o tome da jesu li bolje ili loije peene. Neravnomjernost
koja se odraava u viebojnosti pojedinih posuda vjerojatno je rezultat peenja na
otvorenoj vatri, premda takav zakljuak zasad ne potkrjepljuju neposredni dokazi.
Prevladavaju lonci jajolikoga ili krunogjajolikog oblika s prema van izvijenim
obodom (vis. 912 cm), a u manjoj mjeri i lonci veih dimenzija (vis. oko 20 cm),
te lonci naglaenog trbuha i izduenog vrata (T. 1,4; T. 2,2; T. 7,2; T. 8,4; T. 10,4;
T. 11,45; T. 12,1; T. 13,4; T. 14,6; T. 20,1; T. 21,1; T. 21,4; T. 22,23; T. 23,1; T.
24,1; T. 26,1; T. 35,6; T. 26,4; T. 38,8; T. 39,8; T. 41,1; T. 44,2; T. 45,4; T. 48,1;
T. 49,1; T. 49,3T. 53,9; T. 54,3; T. 58,7; T. 64,1; T. 64,7; T. 74,5; T. 75,6; T. 76,3;
T. 78,1; T. 99,17, T. 113,16; T. 115,5; T. 116, 57; T. 117,8; T. 118,3; T. 124,1; T.
124,5; T. 130,1; T. 134,1; T. 137,6; T. 139,12; T. 141,1; t. 145,12). Rjee se javljaju duboke zdjele i posude s vie ili manje izraenim bikonitetom (T. 113,45),
te ae malih dimenzija (T. 49,4; T. 72,5). U repertoaru posua otkrivenog na
naim grobljima posebno se istiu lonci s rukama (T. 57,1) i vrevi s izljevom
(T. 76,5). Neke od posuda su ukraene, i to najee u gornjoj polovici, a ukras je
nanesen runim alatom dok je glina jo bila vlana. Najei ornamentalni motivi
su vodoravne usporedne linije (T. 74,1; T. 123,4; T. 124,3) ili valovnice (T. 21,4;
T. 55,1; T. 114,45), koje katkad dolaze u kombinaciji (T. 72,24). Na pojedinim
posudama usporedne brazde na prijelazu vrata u trbuh formiraju okvir ukrasnog
polja unutar kojeg je eljastim predmetom izveden valoviti ili cikcak motiv, a
ornament tee oko cijele posude. U rijetkim sluajevima ukras prekriva gotovo
itavu povrinu posude (T. 70,1; T. 77,1; T. 114,4; T. 114,6). Na nekoliko posuda
s nepoznatih nalazita u Biskupiji, najvjerojatnije s poloaja Braia podvornica,
ornament je inkrustiran (T. 113,45). Na pojedinim posudama urezani su razliiti znakovi (granica, kri, slovo, monogram, strjelica) (T. 22,2; 22,3; 42,1; 113,6).
Tragovi koji se pojavljuju na dnu posuda najee su krunog oblika, a samo rijetki
primjerci imaju plastini znak u obliku kvadrata ili kria (T. 7,2).
192
Sl. 90 Keramike posude iz grobova (Biskupija, KaiRazbojine)
461 Beloevi 1974; Beloevi 1980,

109115.
462 Miloevi 1990.
463 Vinski 1991; Simoni 1991;
Mileti 1979.
464 Gunjaa 1995, 159168.
465 Coma 1961, 449461.
466 Szke 1992, 6667.
Nalaze grobne keramike s podruja Hrvatske u vie je navrata razmatrao J.

Beloevi te doao do zakljuka da se otkriveno posue s obzirom na oblik moe
podijeliti na ono tipino slavenskih oblika (jajoliki i krunojajoliki lonci) i ono
koje odraava kasnoantike tradicije (lonci s rukama i vrevi s izljevom).461 U
tehnolokom smislu, kao i zbog naina ukraavanja, moe se zakljuiti da sve to
posue nastaje pod utjecajem kasnoantike keramike produkcije. Ono, meutim,
ne predstavlja dokaz o znatnijem sudjelovanju zateenog stanovnitva u oblikovanju nove etnike slike u Dalmaciji kako je to, na osnovi pojedinih keramikih
nalaza, pokuao protumaiti A. Miloevi.462 Upravo obrnuto, pojava posua u
grobovima predstavlja prvi materijalni dokaz kojim je obiljeena prisutnost novog naroda na ovim prostorima, a nikad i nigdje nije zabiljeena na grobljima 6. i
ranog 7. stoljea koja se sa sigurnou mogu pripisati starijem stanovnitvu (npr.
KninGreblje, KoritaDuvno).463 Osim toga, prilaganje posua povezano je s
poganskim pogrebnim obiajima kakvi su, bez obzira na odreeni stupanj barbarizacije, nespojivi s kranskom pripadnou spomenutog stanovnitva. Da tipolokotehnoloke znaajke keramikog posua ne mogu biti svjedoanstvom o
etnikoj pripadnosti ukopanih, potvruje i okolnost da se u tom smislu uope ne
razlikuju posudeare iz dubravikih paljevinskih grobova (nedvojbeno slavenskih) od onih priloenih u kasnijim kosturnim grobovima na istom ukopitu.464
U ovom su kontekstu zanimljivi i tragovi koji se pojavljuju na dnu posuda. U
najveem broju sluajeva rije je o krunim udubljenjima, koja predstavljaju
negativne otiske osovine lonarskoga kola. Tri posude, meutim, imaju drugaije oznake; plastini kvadrat (Nindrijac, VrlikaZdu), plastino oblikovana
krunica (grob 166 u sloju grobova koji prethode podizanju crkve sv. Kria u
Ninu) ili plastini kri u kvadratu (BajagiBanova draga). Sline oznake utvrene su u znatno veem broju na posuu otkrivenom na raznim drugim slavenskim
podrujima (Gornja i Donja Austrija, Zapadna Maarska, Moravska, Bugarska).
Starija literatura smatrala je da imaju etniki iskaz, odnosno da su karakteristine
iskljuivo za slavensku keramiku.465 Takoer su iznesena miljenja da je rije o
otiscima zasebne matrice, koji oznaavaju lonara proizvoaa ili su moda izraz
elje kupca. Pojedini autori dre da takve oznake potjeu iz vremena razvijene
keramike produkcije te predstavljaju radioniku signaturu. 466 No uvjerljivije je
193
467 Tovornik 1985, 207209.

468 Miloevi 1986, 230232.
469 Jelovina 1976, 131134;
Beloevi 1980, 109115.
470 Szke 1992, 110.
objanjenje prema kojem su plastine oznake na dnu posuda posljedica razvoja lonarskoga kola.467 Starija lonarska kola imala su, naime, fiksne osovine ije tragove
pronalazimo kao udubljenja u dnu i takav je najvei broj nalaza s naeg podruja.
O primitivnosti ovih kola svjedoe i pojedini sluajevi na kojima otisci nisu po
sredini ili se pojavljuje vie otisaka. Za razliku od udubljenih otisaka plastini, ispupeni znakovi ne mogu se smatrati tragovima osovine, ve je vjerojatno rije o
oznaci koja je bila urezana na podlogu zakretne ploe kako bi se obiljeilo njezino
sredite. Da nisu u pitanju radionike signature, potvruje i injenica da se redovito, i to na veoma irokom slavenskom prostoru, pojavljuju sline, jednostavne
oznake; plastini kvadrati, krievi, zvijezde, krunice ili ti motivi u kombinaciji.
Oznakama lonara prije bi se mogli smatrati razliiti znakovi urezani na vanjskim stjenkama pojedinih posuda. (T. 354) Dosad su registrirani na nekoliko
posuda sa drijca u Ninu, na dvije posude s Razbojina u Kaiu, te na po jednoj
posudi s Maklinova brda u Kaiu, Materize u Ninu, Klaria kua u Stankovcima, Dubravica kod Skradina, Podvornica u Biteliu, Korlata kod Benkovca te s
nepoznatog poloaja u Biskupiji. L. Marun zabiljeio je da su na jednoj danas izgubljenoj posudi s poloaja Ardalia baa u evrskama takoer bili urezani znakovi u obliku slova. S obzirom da su te oznake dosad zapaene samo na posuu s
podruja ranosrednjovjekovne Hrvatske A. Miloevi smatra da ih treba tumaiti
kao antiku tradiciju, odnosno imitaciju radioniki utisnutih peata na antikoj i
kasnoantikoj keramici, osobito na amforama i pitosima.468
U domaoj arheolokoj literaturi ve je nekoliko puta upozoreno na probleme
vezane uz kronoloko vrednovanje grobnih nalaza keramikog posua, uz zakljuak da je njihovo preciznije vremensko opredjeljivanje nemogue bez poznavanja
naseobinske keramike.469 No ono to se sa sigurnou moe ustvrditi, jest da je
upravo tim nalazima obiljeen horizont s poganskim znaajkama pokapanja, te
se mora pretpostaviti da se posude u grobovima pojavljuju tijekom cijelog vremena njegova trajanja. To uostalom potvruje i novcem datiran grob 62 na drijcu u
Ninu, koji svakako pripada razdoblju oko sredine 9. stoljea. U okviru grobalja s
kranskim nainom pokapanja ovi se nalazi vie ne pojavljuju.
novac
Budui da Hrvati nisu poznavali robnonovanu privredu, nalazi novca na starohrvatskim grobljima iznimno su rijetki. Unutar grobova s poganskim znaajkama
pokapanja pronalazimo antiki novac, koji je tu preteito u sekundarnoj uporabi,
te franaki i bizantski novac, koji je u funkciji obola.
antiki novac
Kasnoantiki bronani novac pronalazimo u nekoliko grobova na drijcu u Ninu
(T. 45,2; T. 55,4; T. 57,2), te u grobu 41 uz crkvu sv. Asela (T. 81,10), takoer u
Ninu i na Ogradicama u Rodaljicama (T. 71,2). Rije je uglavnom o kasnorimskom
novcu iz 4. stoljea. Taj je obiaj zapaen i na drugim slavenskim podrujima.
Pretpostavlja se da su se takvi novci najee uvali u vreici objeenoj o pojasu
pokojnika, a njihovu pojavu treba tumaiti kao i ostale nalaze predmeta starijih
razdoblja unutar ranosrednjovjekovnih grobova (ulomci rimskog stakla ili keramike, rimske fibule i dr.).470 Katkad su, naime, imali i praktinu, ali i ukrasnu
funkciju jer se pojavljuju i kao privjesci ogrlica. Pojava rimskog novca u sekundarnoj uporabi nije ograniena samo na groblja s poganskim nainom pokapanja,
nego se takvi nalazi pojavljuju i u okviru grobalja s kristijaniziranim pokojnicima,
gdje su ak i brojniji.
194
471 eparovi 2003, 128, bilj. 17. Ne

moe se pouzdano utvrditi je li
rije o novcu Ludovika I. ili Lu
dovika II.
472 eparovi 2003, 127129.
473 Marui 1962; eparovi 2003,
129.
474 Marui 1990, T. 5, 4a4b. 475
HiK (katalog) 2000, 330, IV,
229; Buri 1996, 141.
476 Jednog donosi A. Miloevi (vidi
Miloevi 1984, 192, 196 sl. 16),
a ostala dva su u privatnom
vlasnitvu u Sinju.
477 eparovi 2003, gdje su
izloena prethodna miljenja
i navedena sva relevantna
literatura.
478 Karaman 1921, 320.
479 Vinski 1970a.; 138.
480 Giesler 1974., 532.
franaki novac
U ustima pokojnice u grobu 62 na drijcu u Ninu pronaen je srebrni denar Lotara I. (840.855.) u funkciji obola (T. 39,6). Jo nepublicirani primjerak franakog
novca otkriven je nedavno na Sv. Martinu u Lepurima kod Benkovca (sl. 91).471
To su ujedno i jedini nalazi franakoga novca unutar grobova na podruju
ranosrednjovjekovne Hrvatske. Broj dosad otkrivenih franakih novaca na naznaenom prostoru openito nije velik te se moe navesti jo samo srebrni denar
Karla Velikog (sl. 92), koji je nepoznatih okolnosti otkria, a potjee s Bribirske
glavice.472
Najblii srodni nalazi potjeu iz Istre. Tu je u jednom od triju meusobno
spojenih grobova u Buzetu bio otkriven takoer srebrni denar Lotara I.,473 koji je
danas izgubljen, a s brijunskog kastruma potjee denar Karla Velikog istovjetan
bribirskome primjerku.474 U jednom grobu u Rosama kraj Herceg Novog u Boki
Kotorskoj otkriven je, pak, anonimni franaki denar kovan poslije sredine 9. st.475
Malobrojnost nalaza franakog novca na naem podruju ne iznenauje s obzirom na ve naglaenu injenicu da Hrvati u to doba nisu poznavali robnonovanu privredu. Kao to vidimo ak i u Istri, koja je zajedno s Furlanijom u sastavu
Akvilejske marke, dakle, pod neposrednom franakom upravom, takvi su nalazi
iznimno rijetki.
bizantski novac
Bizantski novci u funkciji obola otkriveni su dosad u sedam grobova juno od
bazilike na Crkvini u Biskupiji (T. 100,9; T. 101,3; T. 103,10; T. 104,6), u grobu
34 u Dubravicama kod Skradina (T. 116,4) i unutar pojedinanog enskog groba
na poloaju Sv. Mihovil u Trilju (T. 83,4). U svim navedenim sluajevima rije je
o zlatnim solidima Konstantina V. Kopronima i Lava IV. (760.775.), kovanima u
Sirakuzi. Novac istoga tipa otkriven je u aci pokojnika iz groba 140 uz crkvu sv.
Kria u Ninu (T. 273,2). Grobnim nalazima treba smatrati i tri istovjetna zlatna
solida otkrivena u Bajagiu kraj Sinja.476
Preostaje, na kraju, danas izgubljen zlatni novac iz sarkofaga u sjevernoj
prostoriji narteksa na Crkvini u Biskupiji, koji se neko pripisivao Baziliju I.
(867.886.), a danas je uglavnom prihvaeno miljenje da se takoer radi o novcu Konstantina V. i Lava IV., istovjetnom ostalim takvim nalazima.
Zlatni solidi Konstantina V. i Lava IV. inae su zastupljeni u velikom broju na
uem podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske, prostoru omeenom rijekama
Zrmanjom i Cetinom, a njihova je brojana zastupljenost ve dulje vrijeme
predmetom rasprave u strunoj i znanstvenoj literaturi.477 Toj je problematici neda
vno znatnu pozornost posvetio T. eparovi, upozorivi na dva osnovna pitanja koja
se nameu u vezi s nalazima spomenutog novca; kada i kako dospijevaju na podruje Hrvatske i imaju li datacijsku vrijednost za grobove u kojima su otkriveni?
Lj. Karaman, koji je prvi razmatrao biskupijske grobove i grob iz Trilja, smatrao je da novac Konstantina V. moe posluiti kao priblini argument za njihovo datiranje.478 Na istome tragu su i prvi radovi Z. Vinskog479 posveeni biskupijskim grobovima, kao i zakljuci U. Giesler, koja na osnovi novcem datiranih
biskupijskih grobova izluuje cijeli horizont sa srodnim arheolokim inventarom oznaivi ga kao horizont BiskupijaCrkvina.480
Datacijska vrijednost novca dovedena je u pitanje onog trenutka kad je odbaena mogunost da se u biskupijskom sarkofagu, koji je nedvojbeno iz mlaeg
vremena, nalazio novac Bazilija I., odnosno kada je pretpostavljeno da je takoer
sadravao novac Konstantina V. Nalaz iz sarkofaga prvi put je, naime, publiciran
1896. u Starohrvatskoj prosvjeti br. II, 2, a F. Radi pripisuje novac Baziliju I. na
osnovi analize . Ljubia, citirajui dijelove Ljubieva pisma L. Marunu: Sada
195
Sl. 91 lijevo Srebrni franaki novac Ludovika I. ili Ludovika II. (LepuriSv. Martin, grobni nalaz)
Sl. 92 desno Srebrni novac Karla Velikog (Bribirska glavica)
481 Radi 1896., 7186.

482 Radi 1896a, 146, sl. 2.
483 Werner 19781979, 227237.
484 Vinski 1981, 22; Delonga 1981,
205207.
485 Koroec 19951996, 9192;
Miloevi 2000, 119122.
196
smo s tim novcem sasvim na istu. Novac je Basila I i njegovih sinova Lava VI
(otca Porfirogeneta) i Aleksandra... Nadpis na obih stranah je barbarski tj. nerazumih, ako su slova i sasvim ista, jer je novac samo nalikovanje (imitacija) suvremena drugoga takova novca... Va je novac veoma obrubljen i tim je ponestalo
nadpisa. U toj prigodi, meutim, nije objavljena fotografija niti crte novca.481
Fotografija novca pojavljuje se u sljedeem Radievom radu posveenom jednom
drugom biskupijskom grobu uz opasku: Ovdje naknadno donosimo takoer i
sliku novca naasta u sarkofagu opisanom u II. br. ovogodinjeg teaja S.P. Na
toj fotografiji nalazi se, meutim, zlatni solid Konstantina V. Kopronima i Lava
IV., a ne novac Bazilija I.482 Taj zlatnik, prikazan na fotografiji, poslan je kasnije na
analizu B. Overbecku, koji je potvrdio da se doista radi o Kopronimovu novcu, pa
je potom u literaturi potpuno odbaena mogunost da se u sarkofagu nalazio Bazilijev novac. Ostaje meutim nepoznato zbog ega novac nije objavljen zajedno
s drugim nalazima iz sarkofaga, pa se moe pretpostaviti da je bio zagubljen. Na
to upuuje i injenica da je . Ljubi, kod kojeg su se nalazili svi biskupijski novci,
u meuvremenu umro.
Prihvaajui rezultate Overbeckove analize, J. Werner je zakljuio da nalazi
novca Konstantina V. nemaju onu datacijsku vrijednost koja im je prije pridavana.483 S obzirom na pojavu istog novca u starijim grobovima juno od crkve, a
potom i u sarkofagu, koji je nedvojbeno iz mlaeg vremena, Werner pretpostavlja
da je rije o veoj koliini novca, koja je dospjela u posjed neke hrvatske plemike
obitelji, a potom se taj novac tijekom 9. stoljea sukcesivno prilagao u grobove. To
miljenje zatim prihvaaju Z. Vinski i V. Delonga, istiui kako pri datiranju grobova s Crkvine u Biskupiji prednost treba dati arheolokom inventaru.484 Naposljetku, do istih zakljuaka dolazi i P. Koroec, koja je razmatrala nalaz iz Trilja, te
u najnovije vrijeme i A. Miloevi.485 Ne moe se, meutim, zanemariti injenica
da se, osim dvojbenog nalaza iz sarkofaga, svi ostali solidi Konstantina V. i Lava IV.
pojavljuju u istom sloju grobova i s vrlo slinim inventarom, te je teko prihvatiti
da ninski, dubraviki, triljski i bajagiki zlatnici potjeu iz jednog kneevskog
trezora. U sluaju Nina i Dubravica, osim toga, uope nije, kao u Biskupiji i Trilju,
rije o grobovima pripadnika najviih drutvenih slojeva. Takoer treba uzeti u
Sl. 93 Zlatni bizantski novac Konstantina V. Kopronima i Lava IV. (BiskupijaCrkvina)
486 eparovi 2003, 129132. Karta

rasprostranjenosti nalaza na str.
129.
487 eparovi 2003, 131.
488 Miloevi 2000, 119.
489 eparovi 2003, 132.
obzir i novac istog tipa nepoznatih okolnosti otkria, koji se pojavljuje na irokom
podruju od Islama Latinskog i Nina do Mokrog Polja, Glavaa u Cetini, Bajagia i
Garduna te pretpostaviti da barem dio tih nalaza takoer potjee iz grobova.486
Pri rasvjetljavanju navedenih problema svakako je od velikog znaenja i pitanje podrijetla spomenutoga novca. I u tom su smislu iznesena izrazito razliita
miljenja i pretpostavke. Osim ve spomenute Wernerove pretpostavke o kneevskom trezoru, navodimo i onu V. Delonge, koja smatra da Kopronimovi zlatnici potjeu iz franakih zaliha stvorenih putem bizantskih misija na franaki
dvor ili su bili nabavljeni pljakom u viegodinjem ratu voenom u Panoniji s
Avarima.487 No to nije osobito uvjerljivo uzme li se u obzir da je najmlai bizantski novac koji se pojavljuje na avarskom podruju, onaj Konstantina IV. s kraja 7.
stoljea. A. Miloevi pretpostavio je, pak, da su zlatnici dospjeli u posjed vladajueg sloja Hrvata u vrijeme kratkotrajnoga franakog zauzimanja bizantskih
gradova u Dalmaciji 803. godine.488 No s obzirom na brojnost i rasprostranjenost tih nalaza posve je izvjesno da novac nije bio samo u posjedu vladajueg
sloja. Najuvjerljivije objanjenje ponudio je T. eparovi, koji pitanje vremena i
razloga dospijea tog novca nastoji protumaiti u kontekstu opih politikih prilika u kojima se nala istona obala Jadrana u drugoj polovici 8. stoljea.489 Nakon
pada Ravenskog egzarhata godine 751. dalmatinski su gradovi ostali malobrojna
bizantska uporita na Jadranu. U isto vrijeme franaka drava sve je vie jaala, te snaila svoj utjecaj na slavenske oblasti (sklavinije) du istonojadranske
obale, nastale upravo u zaleu spomenutih gradova. Imajui svakako u interesu
obranu ostataka svoga posjeda na Jadranu, Biznatsko je Carstvo moda upravo u
tom razdoblju u dalmatinske gradove uloilo veu koliinu novca. U prilog tomu
govori i injenica da se radi o velikoj koliini istog tipa novca kovanog samo u
jednoj kovnici. eparovi stoga pretpostavlja da je u jednom trenutku dolo do
krize u odnosima izmeu Hrvata u zaleu i oslabljenih i nezatienih bizantskih gradova na obali, koji su ustupanjem vee koliine novca nastojali osigurati
svoju opstojnost. Budui da Konstantin V. Kopronim vlada upravo u razdoblju
neposredno nakon pada Egzarhata u Ravenni, posve se uvjerljivom ini pretpostavka da je tada dolo do ustupanja novca Hrvatima. Vano je naglasiti i to da
primjerci iz sirakuke kovnice s prikazom Konstantina V. i Lava IV. u potpunosti
197
490 Karaman 1940, 2425.

491 Zamarovsk 1973, 111.
492 Vaa 1958, 203.
493 Kolnikov 1967, 189245.
odgovaraju tipu 2B konstantinopolskog kova (po C. Morisson), koji se emitira u

razdoblju od 760. do 775. godine, pa je to vremenski okvir u kojem treba raunati
s dospijeem novca na podruje naseljeno Hrvatima, gdje se vjerojatno koristio
kao dragocjenost i prilagao u grobove tijekom nekoliko sljedeih desetljea. Stoga
ipak ne treba odbaciti mogunost da spomenuti novac ima datacijsku vrijednost
za grobove u kojima je otkriven i za groblja s poganskim znaajkama pokapanja
openito. S obzirom na rasprostranjenost nalaza u sredinjem dijelu onog prostora na kojem e se ubrzo formirati Hrvatska Kneevina taj je novac u zalee morao
prispjeti iz Zadra, Trogira ili Splita.
Potrebno je istaknuti jo nekoliko napomena u vezi s novcem Bazilija I.
Ako se unutar biskupijskog sarkofaga doista nalazio novac tog cara, njegova
se prisutnost takoer moe objasniti u kontekstu politikih prilika u Hrvatskoj i
obalnim bizantskim gradovima u drugoj polovini 9. stoljea. Bazilije I., naime,
donosi odredbu po kojoj obvezuje dalmatinske gradove da hrvatskom vladaru,
ali i vladarima u sklavinijama istono od Cetine, plaaju godinji danak, i to od
novca koji se inae davao Carstvu. Zanimljivo je i to da odredba pada upravo u
vrijeme vladavine kneza Branimira (879.892.), za kojeg se u starijoj arheolokoj
literaturi smatralo da je ukopan u biskupijskom sarkofagu.
funkcija novca u grobu
Pojava novca u funkciji obola u okviru starohrvatskih grobalja s poganskim nainom pokapanja takoer iziskuje objanjenje. Lj. Karaman smatrao je da se oboli
mogu tumaiti poganskim vjerovanjima slinim onima iz antike religije prema
kojima se laaru Haronu plaao prijevoz mrtvih preko Aheronta ili Stiksa u podzemni svijet.490 Mrtvima se novac stavljao pod jezik kako bi imali ime platiti
prevozninu. Taj se obiaj u antikom svijetu odrao jo dugo nakon pobjede kranstva te otuda prodro i u pogrebne obiaje drugih naroda.491 No u kasnoantikom razdoblju, u vrijeme kad se naseljavaju Hrvati, vie se ne moe raunati
s takvim pojavama, te se stoga oboli u grobovima ne mogu tumaiti tradicijom
preuzetom od zateenog stanovnitva. Pojava obola na podrujima nastanjenim
Slavenima obino se dovodi u vezu sa zapadnim utjecajima, ali tek u 9. stoljeu.
Na tragu nekih starijih razmiljanja492 ovoj je problematici znatnu pozornost posvetila E. Kolnikov, koja je dola do zakljuka da se obol kao obiaj javlja prvi put
kod Slavena ondje gdje se moe utvrditi politiki, gospodarski i kulturni utjecaj
Franake, a njegova pojava ograniena je iskljuivo na grobove viega drutvenog
sloja.493 Uzimajui u obzir samo nalaze iz Biskupije i Trilja, ova autorica pojavu obola u Hrvatskoj smjeta u razdoblje nakon godine 800. Slino razmilja i
J. Werner, koji zakljuuje da je hrvatsko plemstvo zlatnike Konstantina V. kao
obole koristilo samo prigodno, na isti nain kao to je to inilo i velikomoravsko
plemstvo. Na velikomoravskom je podruju u jednom od grobova uz trobrodnu
baziliku (tzv. treu crkvu u Mikulicama) otkriven zlatnik Mihajla III. kao obol,
dok su u pojedinim grobovima u Starem Mestu u ustima pokojnika bili zlatni
listii. Novac u ustima pokojnika ne pronalazimo ni u svim grobovima na Crkvini u Biskupiji; u petom je grobu u funkciji obola zlatna kariica s privjeskom u
obliku ploice, a u devetom grobu srebrna pozlaena naunica grozdolikog tipa.
S druge strane, u okviru starohrvatskih poganskih grobalja novac Konstantina V.
ne pojavljuje se samo kao obol, ve se u grobu 140, koji pripada najstarijem sloju
grobova na poloaju uz crkvu sv. Kria u Ninu, nalazi u aci pokojnika. Novac
otkriven u biskupijskom sarkofagu takoer nije bio u funkciji obola, ve poloen
uz lijevu nadlakticu pokojnika.
Kada je rije o slavenskim grobljima 8. i 9. stoljea, moe se ustvrditi da su
oboli, ali i nalazi novca openito, iznimno rijetki, te se uz moravske i hrvatske
198
494 Vaarova 1976, 107, sl. 60, 35.

801.
496 SchulzeDrrlam 1995, 559.
497 Ament 1970.
498 Petrinec 2000a, 233242.
moe navesti jo samo nekoliko sluajeva. U grobu 34 biritualnoga bugarskoga

groblja Kjuleva na desnoj strani zdjelice pokojnika otkriven je jedan zlatni i jedan srebrni bizantski novac, oba Konstantina VI. (780.797.). Rije je o kosturnome grobu kakvi se na tom nalazitu pripisuju Protobugarima, dok su slavenski
grobovi paljevinski.494 Na kosturnom groblju Tuhovite s kranskim nainom
pokapanja kao privjesak ogrlice pojavljuje se novac Bazilija I. (867.886.), a
u grobu 51 na istom groblju, ali u funkciji obola novac Lava VI. (886.912.).495
Pojava obola na tom se podruju smatra preitkom antike tradicije, koja je do
bugarskog stanovnitva na zapadnim obroncima Rodopa doprla s juga. No kao
analogija pojedinim naim nalazima zanimljiviji je sluaj groba 209, na poloaju
Martinsk Vrch u Nitri sa srebrnim karolinkim novcem to ga je kovao Karlo
elavi (823.877.) kao obolom u ustima pokojnika.496 Grob je otkriven na poloaju unutar sredinjeg burga Nitranskog Kneevstva, odnosno u samom sjeditu
kneza Pribine. Nalazio se ispod oltara romanike crkve podignute unutar starije
crkve velikomoravskog razdoblja, kojoj je pripadalo i groblje poetnog 9. stoljea.
Pretpostavlja se da je moda rije o crkvi kneza Pribine u Nitri, koju je 827./828.
god. posvetio salzburki nadbiskup Adalram. Ta okolnost doista potvruje da su
obiaj stavljanja obola pokojnicima Slaveni preuzeli pod utjecajem Zapada. Na Zapadu se oboli pojavljuju u ranokarolinko doba, a njihova pojava usko je vezana sa
smjenom merovinke karolinkom dinastijom, koja sa sobom donosi robnonovanu privredu. Za razliku od mlaeg merovinkog razdoblja u ranokarolinkom
razdoblju pronalazimo obole, koji e zamijeniti sve druge priloge u grobu.497 To je
upravo razdoblje kad se na naem podruju, kroz arheoloku ostavtinu, uoavaju
prvi utjecaji sa Zapada. Stoga se moe konstatirati da su Hrvati taj obiaj takoer
preuzeli sa Zapada, ali se to moglo dogoditi i prije 800. godine. Takoer treba
istaknuti da bizantski novac u grobovima na naem podruju nije uvijek u funkciji obola, to potvruju nalazi iz groba 140 uz crkvu sv. Kria u Ninu i sarkofaga
na Crkvini u Biskupiji. Obiaj stavljanja obola zadrao se sve do sredine 9. stoljea,
o emu svjedoi grob 62 na drijcu u Ninu sa srebrnim denarom Lotara I.

naunice / sljepooniarke

Obine kariice u funkciji sljepooniarki pojavljuju se u nekoliko inaica i spadaju meu najzastupljenije tipove nakita u okviru grobalja s kranskim nainom
pokapanja.
Najbrojnije su ovalne kariice od srebrne, bronane ili bakrene ice, samo u
nekoliko sluajeva i zlatne, kojima su krajevi ravno ili koso odrezani, a pronalazimo ih na svim grobljima, i to kao jedini nakit glave u grobu, ali i u kombinaciji
sa svim ostalim tipovima naunica ili sljepooniarki. Najee su u paru, ali ponekad su zastupljene i veim brojem primjeraka (46). Na pojedinim grobljima
pojavljuju se u izrazito velikom broju i predstavljaju prevladavajui tip nakita,
primjerice na Glaviinama u Mravincima, Lepinu u Bijaima ili Staroj Povljani na
otoku Pagu, a iz samo 9 istraenih grobova na Gornjem vrtlu u Tugarima potjeu
ukupno ak 23 primjerka.498 U nekoliko sluajeva kroz kariice ovog tipa bile su
provjeene sitnije karike, jedna ili dvije, ili prstenaste alke (KninSpas grob 2,
Strane grob 12, MravinciGlaviine). U neto manjem broju uz spomenute se
199
499 Buri 2008.
kariice pojavljuju i one kojima je jedan kraj ravno ili koso odrezan, a drugi stanjen i zailjen kako bi se lake provlaile kroz konu ili tekstilnu vrpcu.
Na gotovo svim grobljima s kranskim nainom pokapanja pojavljuju se i
bronane ili srebrne kariice, kojima je jedan kraj izvijen prema van u obliku
petlje, a drugi je u obliku kvaice. Takoer preteito dolaze u paru, a ponekad i u
kombinaciji s obinim kariicama odrezanih krajeva ili s drugim tipovima sljepooniarki. Samo u jednom sluaju, u grobu 356 na Begovai u Biljanima Donjim,
registrirane su bronane kariice kojima je jedan kraj povijen prema unutra, a
drugi ravno odrezan.
Kariice svih navedenih inaica nemaju znaenja u kronolokom smislu,
jer se zbog jednostavnosti oblika i naina izrade pojavljuju u raznim vremenskim epohama i na raznim podrujima. Na naem su podruju kontinuirano u
uporabi i poslije, u zrelom srednjem vijeku, a takoer su zastupljene i u okviru
kasnosrednjovjekovnih grobalja.
Ostavljajui zasad po strani pojedine tipove karakteristine za bjelobrdski kulturni krug, o kojima e poslije biti rijei, moe se ustvrditi da grozdolike naunice
predstavljaju iznimno rijedak nalaz u okviru horizonta s kranskim nainom
pokapanja. Dosad su takve naunice otkrivene u grobu 23 na Jojinim kuama (T.
120,5), te grobovima 6, 11 i 21 na Gluvinim kuama II u Glavicama kraj Sinja (T.
121,1; T. 122,1; T. 122,3) , zatim u grobovima 4, 15 i 17 na Livadama u Konjskom
polju (T. 195,1; T. 196,3; T. 197,1), grobovima 25 i 35 na Brzici u Civljanima (T. 5,
23; T. 5,7), grobovima 22 i 44 na Sveurju u Katel Novom,499 grobu 4 na Putalju iznad Katel Suurca (T. 252,3), te grobovima 9 i 56 na Gorici u Stranama (T.
151,12; T. 161,12).
Osim primjeraka iz Strana sve naunice pripadaju istom tipu, a pojavljuju se
u nekoliko inaica. S iznimkom para iz groba 4 na Livadama u Konjskom polju,
koji je od posrebrene bronce, a sredinji mu je lijevani grozdoliki ukras prilemljen
s vanjske strane karike, kod svih je ostalih naunica sredinji lijevani ukras nataknut na ianu kariku i sve su nainjene od bronce, a privrivale su se pomou
petlje izvijene prema van i kvaice. Sve su otkrivene u paru, osim u sluaju groba
23 na Jojinim kuama i groba 25 u Civljanama. No oba su groba prethodno bila
oteena, pa ova injenica ne mora imati znaenje. Ostaci konih vrpca kroz koje
su bile provjeene naunice u grobovima 6 i 11 na Gluvinim kuama II potvruju
da su noene kao sljepooniarke.
Najjednostavniji su primjerci iz groba 23 na Jojinim kuama (T. 120,5), groba
21 na Gluvinim kuama II (T. 122,1), groba 15 na Livadama u Konjskom polju (T.
196,3), i groba 25 na Brzici u Civljanima (T. 5,7) sa stiliziranim grozdom, odnosno
ukrasom u obliku klasa nataknutim na kariku. Posve jednostavna, ali vrlo grubo
lijevana je i naunica iz groba 35 u Civljanima (T. 5,23). Naunice iz grobova 4 i
17 u Konjskom polju (T. 195,1; T. 197,1) s jednako oblikovanim sredinjim ukrasom na bonim stranama karike imaju i koljenca od ovijene ice, dok je primjercima iz groba 11 na Gluvinim kuama II (T. 122,1) i groba 4 na Putalju (T. 252,3)
karika s obiju strana grozdolikog ukrasa povijena u dvije petlje. Naunice iz groba
6 na Gluvinim kuama II (T. 121,1) imaju, pak, dobro lijevan i reljefno oblikovan
sredinji ukras, koji se izgledom pribliava grozdolikom ukrasu naunica nainjenih u tehnici filigrana i granulacije.
Veina tih naunica veoma je srodna pojedinim srebrnim i srebrnopozlaenim primjercima zastupljenima u okviru horizonta s poganskim znaajkama pokapanja (Nindrijac grob 15, BiskupijaCrkvina) pa se moe pretpostaviti da ne
pripadaju znatno mlaem vremenu od potonjih, odnosno da je u ovom sluaju ri-
200
500 Buri 2008.

501 Marui 1987, T. X/G158.
je o nastavku uporabe istoga tipa dalje tijekom 9. stoljea. Treba, meutim, zapaziti da je pet grobalja s nalazima tih naunica smjeteno u okolini, odnosno bliem
zaleu Splita, to upuuje na mogunost da se radi o lokalnoj pojavi ogranienoj
na ue podruje. Najudaljeniji je nalaz s Brzice u Civljanima. Tu se ujedno pojavljuju unutar groblja s preteito poganskim znaajkama pokapanja. Kronolokom
vrednovanju grozdolikih naunica moe pripomoi i injenica da su u dva sluaja
(Konjsko, grob 4, Jojine kue, grob 23) otkrivene s rombino raskovanim prstenjem, dakle takoer tipom nakita uobiajenim na grobljima poganski obiljeenog
horizonta, koji nakon toga vremena ubrzo nestaje iz uporabe. U grobu 22 u Katel
Novom otkrivene su, pak, s prstenom ukraenim pentagramom kakav je zabiljeen u okviru grobova s poganskim znaajkama pokapanja na drijcu u Ninu.500
S obzirom na stratigrafsku situaciju grobalja u Glavicama, Konjskom i Katel
Novom potpuno je izvjesno da grobovi s nalazima grozdolikih naunica pripadaju horizontu s kranskim nainom pokapanja. U Glavicama su upravo ti grobovi
preslojili one starije, s izrazitim poganskim znaajkama. U Konjskom polju i Katel Novom pojavljuju se, pak, u okviru groblja koje je bez poganskih obiljeja, i
to u neposrednoj blizini grobova s nalazima sljepooniarki, uobiajenih i brojno
zastupljenih iskljuivo u okviru kristijaniziranih grobalja. Groblje u Civljanama
poprilino je devastirano prije arheolokih iskopavanja pa je njegova stratigrafija
teko spoznatljiva. No i ovdje se u jednom grobu pojavljuje jednojagodna sljepooniarka to upuuje na sredinu ili ak drugu polovinu 9. stoljea.
Naposljetku, naunice iz glavikoga groba 11 i iz groba 4 na Putalju, kojima
su karike s obiju strana grozdolikog ukrasa povijene u petlje, povezju ovaj tip
grozdolikih naunica s naunicama s karikom povijenom u petlje kroz koje su
ponekad, ali ne i u pravilu, provjeeni lanii. Vremensku bliskost obaju tipova
dodatno potvruje injenica da je uz par u spomenutom putaljskom grobu otkrivena upravo jedna takva naunica. Naunice s karikom povijenom u petlje i iste
takve naunice s provjeenim laniima pripadaju maloj skupini grobnih nalaza
registriranih u okviru grobalja jednoga i drugog horizonta i karakteristine su
za prijelazno razdoblje. U tu se skupinu, premda samo na uem prostoru, mogu
uvrstiti i grozdolike naunice o kojima je rije. Vremenski ih treba smjestiti oko
sredine i na poetak druge polovine 9. stoljea.
Zanimljiv i rijedak nalaz predstavljaju i etiri kvalitetno lijevane srebrne
grozdolike naunice iz groba 9 na Gorici u Stranama (T. 151,12). Te su naunice imitacija luksuznih primjeraka nainjenih u tehnici filigrana i granulacije
karakteristinih za prethodni, poganski obiljeen horizont, a nastaju na osnovi
predloaka poput npr. para zlatnih naunica iz Smrdelja (T. 85,11). Za grob 9 ne
raspolaemo, dodue, podacima o okolnostima otkria, ali zbog veeg broja nalaza, koje je mogue opredijeliti u rasponu od sredine 9. do druge polovine 10. st.
pretpostavljamo da se radi o sluaju viekratnog ukapanja. Ovu dataciju mogue je suziti ako se uzme u obzir cjelokupni inventar groba 158 u minju u Istri,
koji sadrava potpuno istovjetnu srebrnu grozdoliku naunicu, koja je ujedno i
najblia prostorna analogija naunicama iz groba 9.501 Osim grozdolike naunice
u minjskom je grobu otkrivena srebrna jednojagodna sljepooniarka i, to je
posebno znaajno, jedna zemljana posuda. Upravo ovaj nalaz nedvojbeno opredjeljuje spomenute grozdolike naunice oko sredine 9. stoljea, jer je prisutnost
posuda kao priloga vezanih uz poganske obiaje pokapanja poslije toga vremena
nezamisliva, osobito na istarskom podruju, koje se nalazi pod neposrednom franakom vlau.
Treem tipu pripadaju naunice iz groba 56 na Gorici u Stranama (T. 161,2).
Rije je o srebrnim sljepooniarkama s ukrasom u obliku tapiastoga granuliranoga grozda, kojima je luk karike ukraen nizom krupnih zrna optoenih fili-
201
502 Chropovsk 1978a, 51, sl. 27.

503 Koroec 1947, 4748, sl. 45b.
504 Naunice su u privatnom
vlasnitvu obitelji Marovi u
Splitu. D. Jelovina krivo ih pripi
suje groblju na Glaviinama.
505 Na podatku zahvaljujem ko
legici A. Librenjak iz Muzeja
506 Juri 2005.
507 Koroec 1979, passim.
granskom icom, a na bonim stranama karike imaju koljenca u obliku zrnatih

vjenia. Rije je o dosad nepoznatoj tipolokoj inaici u repertoaru nakita starohrvatskoga kulturnog kruga, a nisam im uspjela pronai analogije ni na drugim podrujima. S obzirom na ukras luka karike donekle im nalikuju naunice
iz Nitre datirane u 9. st., ali to samo upuuje na zakljuak da su i jedne i druge
nastale u okviru bizantskog zlatarstva.502 Takoer ukazujemo na lijevanu bronanu naunicu s nepoznatog nalazita iz okoline Celja u Sloveniji, za koju se moe
pretpostaviti da nastaje na predloku naunica poput naih primjeraka iz groba
56.503 Spomenuta naunica ima odlomljeni tapiasti ukras po sredini, a luk karike ukraen je krupnim pseudogranulama. Zadebljanjima na vrhovima luka imitiraju se koljenca u obliku zrnatih vjenia. Premda zbog tehnike izrade podsjea
na naunice bjelobrdskoga kulturnog kruga, celjska naunica meu njima nema
pravih analogija. Ona je bitno veih dimenzija, a izraena je od veoma dobre slitine, te ima plemenitu patinu, to je rijedak sluaj. Navedene okolnosti upuuju
na zakljuak da se prigodom njezine izrade neposredno oponaalo luksuzne primjerke izvedene u filigranu i granulaciji. Zbog nedostatka paralela naunice sa
Strana vremenski su teko opredjeljive. S obzirom da su u grobu 56 pronaene
zajedno sa sljepooniarkama s etiri jagode, okvirno ih se moe datirati u 10. st.,
a zbog tehnike izrade vjerojatnije je da pripadaju prvoj polovini tog stoljea.
naunice s karikom povijenom u petlje i
provjeenim laniima (t. 307)
Naunice s karikom povijenom u petlje zastupljene su s dvadesetak primjeraka,
a pojavljuju se u nekoliko inaica. Svi dosad otkriveni primjerci nainjeni su od
bronane ice i svi su se privrivali pomou petlje izvijene prema van i kvaice.
Najbrojnije su naunice s karikom povijenom u 3 ili 5 petlji kroz koje su provjeeni lanii. U paru su dosad otkrivene u grobu 8 na Trljugama u Biljanima
Donjim (T. 115,6), grobu 356 na Begovai u istom selu (T. 220,3), u grobu 6C
u Ostrovici (T. 127,3), u jednom sluajno otkrivenom grobu u blizini upne crkve u Mravincima504 te u jednom jo nepubliciranom grobu u Otoku kraj Sinja.505
Pojedinani primjerci potjeu sa drijca u Ninu (T. 59,1), Crkvine u Biskupiji
(T. 236,3), Leajia Glavice u evrskama (T. 184,1), Sv. Lovre u ibenskom Donjem Polju (T. 252,1), ematorija u Danilu (T. 242,5) i s nepoznatog poloaja na
Bribirskoj glavici (T. 281,5). Takoer ukazujemo na nekoliko jo nepubliciranih
primjeraka otkrivenih nedavno na Velitaku u Velimu.506
Naunice s karikom povijenom u petlje bez provjeenih lania pronaene su
u grobu 162 uz crkvu sv. Kria u Ninu (T. 273,11), grobu 4 na Putalju iznad Katel
Suurca (T. 252,2), a jedna je s Meina u Plavnom (T. 290,4).
Od obiju navedenih inaica razlikuje se par naunica iz groba 17 na Gorici
u Stranama (T. 154,7; T. 155,1), kojima je donja polovina karike nainjena od
uvijene ice, a tri para lania provuenih kroz petlje zavravaju kvaicama s
nataknutim staklenim zrnima. Ove naunice imaju dvodijelnu kariku, odnosno
privruju se na dva mjesta, takoer pomou petlje i kvaice.
Naunice s karikom povijenom u petlje dosad su se smatrale importom s podruja karantanskoketlake kulture i okvirno datirale u irokom rasponu od 8. do
10. stoljea. Meutim, sve vei broj nalaza, osobito u novije vrijeme, i to u okviru
sustavno provedenih arheolokih iskopavanja, upuuje na drugaije zakljuke. Karantanskom bi importu, premda nemaju izravnih analogija, mogle pripadati jedino
naunice iz groba 17 na Stranama, s obzirom na staklena zrna na dnu lania, jer je
takav ukras registriran na znatnom broju primjeraka upravo s podruja rasprostiranja te kulture.507 Tu pretpostavku dodatno osnauje injenica da se nakit karantanske i ketlake kulture u veem broju pojavljuje na groblju u Stranama.
202
Sl. 94 Bronane naunice s karikama povijenim u petlje i provjeenim laniima te grozdolika

naunica s karikom povijenom u petlje (PutaljSv. Juraj, OstrovicaGreblje, Sv. Lovreibensko
Donje polje, Biljane DonjeBegovaa, BiskupijaCrkvina, evrskeLeajia glavica)
508 Opsenije vidi Petrinec 2000,

217.
509 Fiedler 1992, 53, sl. 4/5, 5556.
510 Koroec 1979/2, T. I.
511 Koroec 1979/1, 190194.
512 Vaarova 1976, 273296,
passim.
513 Na podatku zahvaljujem ko
legici A. Librenjak iz Muzeja
Ostalim primjercima naunica s karikom povijenom u petlje, kao i onima s

provjeenim laniima, paralele pronalazimo na irokom prostoru od june Njemake, Gornje i Donje Austrije, sjeverne Italije i Slovenije, zapadne Maarske,
Moravske, Slovake, Rumunjske, Srbije sve do sjeverne Albanije i jugoistone Bugarske.508 Pojavljuju se u raznim inaicama i u irokom vremenskom rasponu. Rije je o nakitu koji nastaje po uzoru na luksuzne naunice iz kruga kasnoantikog
zlatarstva Sredozemlja. Najstariji datirani primjerci registrirani su na podruju
Rumunjske, gdje se opredjeljuju u 6. i 7. stoljee,509 slino kao i pojedini nalazi iz
Slovenije.510 Istarski primjerak s Mejice kod Buzeta, kao i veina austrijskih i slovenskih nalaza smjetaju se na prijelaz 8. u 9. stoljee i prvu polovinu 9. stoljea,
dok se na moravskoslovakom podruju smatraju mlaima i datiraju u vrijeme
druge polovine 9. st.511 Najmlai primjerci potjeu iz Bugarske, a opredjeljuju se
na prijelaz 9. i 10. stoljea i u 10. st.512
Vremensko opredjeljivanje naunica s podruja ranosrednjovjekovne Hrvatske oteano je zbog toga to za veinu nisu poznate okolnosti otkria, a takoer i
zbog injenice da su najee jedini nalaz u grobu. U grobu 162 uz crkvu sv. Kria u Ninu otkrivene su, pak, zajedno s nakitom koji je takoer teko vremenski
opredjeljiv. Za njihovo kronoloko vrednovanje najznaajniji su stratigrafski pokazatelji na pojedinim sustavno istraenim nalazitima, na osnovi kojih se moe
ustvrditi da se u pravilu pojavljuju u najmlaim grobovima u okviru grobalja s
poganskim ili preteito poganskim nainom pokapanja i u najstarijim grobovima
grobalja s kranskim nainom pokapanja, te da ni u jednom sluaju nisu pronaene s prilozima koji bi ukazivali na poganski karakter ukopa. U tom smislu
od znaenja je i podatak da su u Otoku kraj Sinja otkrivene u grobu na ijoj je
dononici bio urezan kri.513 U grobu 4 na Putalju jedna se naunica s karikom
povijenom u petlje pojavljuje zajedno s grozdolikim naunicama s karikom povijenom u petlje kakve su, pak, u grobu 11 na Gluvinim kuama II u Glavicama
takoer otkrivene u grobu s kriem urezanim na dononici. Navedene okolnosti
upuuju na vrijeme sredine ili poetka druge polovine 9. stoljea, ali pritom ne
treba iskljuiti mogunost njihove i ranije pojave.
203
514 Marui 1987, T. XII, 6.

515 Marui 1987, T. IV, 10, T. XIV
12.
516 HiK (katalog), 2000, 29, I, 19.
517 Marui 1979, 131.
naunice s ukrasom u obliku vitiaste rozete (t. 307)

Naunice ovog tipa otkrivene su u grobovima 9 i 80 na Gorici u Stranama (T.
152,5; T. 147,1). Nainjene su od srebra, u tehnici filigrana i granulacije. S vanjske
strane luka imaju apliciranu krunicu od filigranske ice ispunjenu krino rasporeenim viticama u obliku rozete. S obiju strana i na dnu rozete kao i s unutarnje
strane karike postavljene su petljaste iane vitice ukraene krupnim zrnima. S
potonjima se moe povezati i srebrna naunica iz groba 11 na nedalekom Velom Dolu kod Kriia (T. 198,1), s tri obrua ukraena filigranskom icom u dnu
luka karike i pseudogranuliranim dodacima. Analogije pronalazim na istarskom
prostoru. To se prije svega odnosi na nepotpunu i oteenu filigransku srebrnu
naunicu iz groba 188 u minju s obruem u dnu luka karike,514 a mogu se navesti
takoer srebrne, ali lijevane naunice iz grobova 93 i 1931 na istom nalazitu,515
te srodna naunica iz jednog od triju grobova meusobno spojenih oblonicama
otkrivenih godine 1895. na Malim vratima na Brecu kod Buzeta.516
Te naunice stilski se vezuju uz kasnoantiki, odnosno bizantski luksuzni nakit s vitiastim ukrasom u dnu luka karike, te s filigranskim i granuliranim dodacima na sredinjem ukrasu i unutarnjoj strani karike. Imaju uzor u naunicama
poput onih iz zvjezdolike skupine zastupljenih u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja. S obzirom na obruasti ukras moe se ukazati i na bronane
naunice buzetskobrkakoga tipa s tri obrua u dnu luka karike, karakteristine
za groblja 7.8. stoljea u unutranjosti Istre, koje zapravo predstavljaju lijevanu
inaicu naunica s karikom povijenom u tri petlje.517 Raskonijoj inaici ovog tipa
pripada i naunica iz groba 11 na Velom dolu kod Kriia.
Za dataciju naunica iz Strana bitno je istaknuti da su oba para udruena s
prstenjem od raskovanoga srebrnog lima s rombinim prednjim proirenjem, a
takvo je prstenje preteito karakteristino za horizont s poganskim nainom pokapanja, to upuuje na vrijeme oko sredine 9. stoljea. Takoer treba naglasiti da
su oba groba s nalazima ovih naunica smjetena u mlaem dijelu groblja na Gorici, gdje su zastupljeni iskljuivo kranski ukopi. U kronolokom je smislu znaajan i nalaz iz Buzeta, gdje je jedna od lijevanih naunica s obruastim ukrasom
otkrivena zajedno s tri naunice s nasuprotno postavljenim srcolikim ukrasima i
novcem Lotara I., a sve to spomenuti opredjeljuje u vrijeme nakon sredine 9. stoljea. Naposljetku, naunice iz groba 1931 u minju na bonim stranama karika
imaju uplje jagode od srebrnoga lima, a otkrivene su zajedno sa sljepooniarkama s okomito postavljenom jagodom i jagodama na bonim stranama karike
uobiajenim iskljuivo u horizontu s kranskim nainom pokapanja. Uzimajui
u obzir navedene primjere, moglo bi se naunice s ukrasom u obliku vitiaste
rozete okvirno datirati u drugu treinu 9. st., uz napomenu da lijevani primjerci
svakako pripadaju mlaem vremenu, odnosno drugoj polovini 9. st., a moda im
se trajanje protee i na posljednju treinu 9. stoljea.
naunice s nasuprotno postavljenim srcolikim ukrasima (t. 307)
Naunice s nasuprotno postavljenim srcolikim ukrasima dosad su otkrivene u
ukupno 11 grobova na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske; u grobu 12 u Dubravicama kod Skradina (T. 116,14), grobovima 3, 10 i 18 na Ostrovici kod Bribira
(T. 126,2; T. 127,1; T. 129,1), grobu 125 na Gredama u Kaiu (T. 189,3), grobu
B na Crkvinama u Cisti Velikoj kod Imotskog (T. 183,3), grobu 83 uz crkvu sv.
Asela u Ninu (T. 81,19), grobovima 241 i 549 na Begovai u Biljanima Donjim (T.
217,7; 222,11), grobu 367 na ematoriju u Danilu (T. 242,4) i unutar sekundarno
uporabljenoga ranokranskog sarkofaga uz crkvu sv. Marte u Bijaima (T. 215,2).
Sve su pronaene u paru.
Osim primjeraka iz Dubravica, koji su nainjeni od pozlaenoga srebra, sve
204
Sl. 95 Srebrne naunice s dva nasuprotno postavljena srcolika ukrasa (Biljane DonjeBegovaa,
OstrovicaGreblje)
518 HiK (katalog), 2000, 29, I, 19;

Marui 1987, T. XIII, 34.
519 Marui 1987, 8184.
520 Gunjaa 1995, 167.
ostale su srebrne. Srcoliki ukrasi svih navedenih naunica nainjeni su od nabrane ice i podijeljeni icom po sredini, a na vrhovima imaju jedno ili vie kapljiastih zrna. Kapljiasta zrna aplicirana su uz sredinji ukras i s jedne i s druge
strane karike. Sve ove naunice imaju i koljenca na bonim stranama karike, koja
su ponekad nainjena od jednostruke ili dvostruke ovijene ice, a ponekad od
srebrnoga lima. Privrivale su se pomou uice i kvaice, a u jednom sluaju
pomou petlje u obliku slova S. Donekle se razlikuju parovi naunica iz groba
10 na Ostrovici (T. 127,1), koje s obiju strana srcolikog ukrasa u dnu luka karike
imaju polukrune dodatke od nabrane filigranske ice, te naunice iz groba 18
na istome nalazitu (T. 129,1) i sa Sv. Marte u Bijaima (T. 215,2), koje umjesto
srcolikih ukrasa po sredini karike imaju trapezasti ukras takoer od nabrane ice,
podijeljen icom po sredini, te predstavljaju pojednostavljenu inaicu istoga tipa.
Analogije pronalazimo ponovo na istarskom podruju, i to u ve spominjanom
grobu s Malih vrata na Brecu kod Buzeta i u grobu 192 u minju.518 Budui da
su najprije otkrivene u Istri, ove se naunice u literaturi veoma esto oznaavaju
kao minjski tip. B. Marui ispravno je ustvrdio da je rije o bizantskom tipu,
nastalom u tradiciji barbarizirane kasne antike, a ve sam naglasila da smatram
kako naunice sa srcolikim ukrasom imaju iste uzore poput naunica s ukrasom
u obliku vitiaste rozete.519 Kasnija arheoloka iskopavanja pokazala su da je broj
tih naunica znatno vei na prostoru dalmatinskog zalea, odnosno u sredinjem
dijelu Hrvatske Kneevine nego u Istri, na to je prvi upozorio Z. Gunjaa.520
Pretpostavio je da se naunice s nasuprotno postavljenim srcolikim ukrasima s
podruja Hrvatske proiruju u franaku Istru, poput uostalom i drugih predmeta karakteristinih za starohrvatski kulturni krug, to treba tumaiti povijesnim
205
521 eravica 19851986, T. II, 19.

522 Koroec 1999, T. 21, 67, T. 32,
12, T. 33, 10.
523 Vinski 1952, 5152, T. II, 11.
524 Vinski 1952, 51.
525 Tovornik 1986; Dostl 1966;
ChropovskFusek 1988;
Jankovi 1983, 100; Bajalovi,
HadiPei 1984, 23; Vaarova
1976, 361.
526 Koroec 1999, 73.
zbivanjima o kojima su ostali zabiljeeni podaci u zakljucima Rianskog placita.

Gunjainu pretpostavku dodatno potvruju noviji nalazi iz Ostrovice i Ciste Velike.
Naunice sa srcolikim ukrasom mogu se prilino sigurno datirati u sredinu i
drugu polovinu 9. stoljea. Ve je napomenuto da su u Buzetu otkrivene s novcem Lotara I. U grobu 83 uz crkvu sv. Asela u Ninu pronalazimo ih, pak, zajedno
sa srebrnom grozdolikom naunicom nainjenom u filigranu i granulaciji. Potonja pripada vodeem tipu enskog nakita u okviru grobalja s poganskim nainom
pokapanja, a takve su naunice u uporabi do sredine 9. stoljea to potvruje i
nalaz iz groba 62 na drijcu u Ninu, takoer s novcem Lotara I. Naposljetku, na
Begovai u Biljanima Donjima i u Ostrovici naunice sa srcolikim ukrasom pojavljuju se zajedno s najmlaim inaicama prstenja od raskovanog lima s rombinim
prednjim proirenjem. S obzirom na relativno skroman broj pronaenih primjeraka, osobito u usporedbi s koliinom nalaza sljepooniarki s jagodama, moe
se pretpostaviti da nisu dugo u uporabi. U tom smislu zanimljiv je nalaz iz groba
16 na Ostrovici kod Bribira u kojem je naunica (inaica s trapezastim sredinjim
ukrasom) udruena s naunicom s okomito postavljenom jagodom i prstenom s
kupolastom krunom, to upuuje na vrijeme kraja 9. i poetka 10. stoljea.
Rasprostranjenost grobalja s nalazima naunica sa srcolikim ukrasom na irokom potezu od istonoga rubnog dijela Hrvatske Kneevine (Cista Velika kod
Imotskog), preko Danila, Dubravica i Ostrovice u ibenskom zaleu sve do Ravnih kotara (Biljane DonjeBegovaa, KaiGrede) i Nina te naposljetku do franakog dijela Istre (minj), kao i injenica da takvih ili slinih primjeraka nakita
drugdje uope nema, doputa da ove naunice uvrstim meu predmete koji se bez
obzira na podrijetlo tipa i radioniko ishodite, mogu smatrati karakteristinim
nakitom iskljuivo Hrvatske Kneevine, odnosno stanovnitva koje svojim eljama i ukusom utjee na oblikovanje materijalne kulture naznaenog prostora.
naunice s ukrasom u obliku spiralnog stoca (t. 307)
Naunice s ukrasom u obliku spiralnog stoca iznimno su rijedak nalaz na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske. Dosad su otkrivene u grobu 5 na Gorici u
Stranama (T. 150,2), grobovima 89 i 162 uz crkvu sv. Kria u Ninu (T. 273,13),
a jedna, kojoj okolnosti otkria nisu poznate, potjee s Meina u Plavnom (T.
290,5). Sve su nainjene od bronane ice, a u grobovima se pojavljuju pojedinano. Iako su svim navedenim primjercima karike znatno oteene, moe se pretpostaviti da se nisu privrivale, ve su se samo provlaile kroz vrpcu oko glave.
Najblie paralele pronalazim na Bagrui u Petoevcima u sjeverozapadnoj Bosni (grob 12),521 na Ptujskom gradu (grobovi 193, 270, 296)522 i u jednom primjerku
s unitenoga groblja uz zagrebaku katedralu.523 Na ove naunice u domaoj je
arheolokoj literaturi prvi upozorio Z. Vinski, te ih svrstao u skupinu tzv. prijelaznih oblika nakita izmeu avaroslavenskog razdoblja i bjelobrdske kulture.524
Karakteristine su za grobne inventare Panonije i Podunavlja (Austrija, Maarska,
Moravska, Slovaka, Dunavski klju, sjeverozapadna Bugarska), gdje su veoma
brojno zastupljene, a pojavljuju se preteito u grobovima djece ili mlaih enskih osoba.525 Najstariji primjerci pripadaju prijelazu 8. i 9. stoljea, na Zapadu se
smatraju tipinim predstavnicima pretketlakog horizonta do prve polovine 9. st.,
meutim nisu usko kronoloki vezane s tim horizontom, ve se u neto izmijenjenu obliku, nainjene od deblje ice i s kraim stocem, javljaju i tijekom druge
polovine 9. i prve polovine 10. stoljea.526 Na Ptujskom se gradu te mlae inaice
pojavljuju po formiranju ketlakih elemenata, pa su stoga datirane u prijelaz 9. i
10. st. Najkasnija im je pojava zabiljeena u okviru grobalja bjelobrdske kulture
na kojima se pojavljuju u malom broju, ali s najveom koncentracijom nalaza na
206
527 Demo 1996, 4748.

528 Maneva 1992, 4445, T. 17.
529 Koroec 1979/2, T. 5, 4 gh, T.
9, 1a, T 21, 2Aa.
530 Koroec 1979/2, T. 33, 3a.
531 Koroec 1979/2, T. 28, 1 cd.
532 Marui 1972, T. III, 9; Marui
1987, T. XXV, 7.
grobljima istone Slavonije (Bijelo Brdo, Osijek), Srijema (Vukovar, Novi Banovci)
i zapadne Vojvodine (BogojevoGambos).527 Isti tip naunice pojavljuje se u Makedoniji (Debrete i Presil kraj Prilepa, DulicaBegov Dab kraj Deleva, Krivolak
kraj Negotina) i Albaniji (Kalaja Dalmaces, Kruje, Bukel, Mati, Sarda, Lje), gdje
su vremenski opredijeljene u prijelaz 8. i 9. st. i u 9. stoljee.528 Zbog izduenog
stoca nainjenog od veoma tanke ice meu potonjima pronalazim najvie paralela naim primjercima.
Za vremensko opredjeljivanje naih nalaza znaajan je grob 162 uz crkvu sv.
Kria u Ninu. Ovaj grob u stratigrafskom smislu pripada groblju koje prethodi izgradnji crkve i opredijeljeno je u drugu polovinu 8. i poetak 9. st., ali cjelokupni
inventar vie upuuje na vrijeme poetka druge treine ili najkasnije sredine 9. st.
U istom grobu otkrivena je, naime, i jedna naunica s karikom povijenom u petlje
te ogrlica s nanizanim ulomcima rimskog stakla i modrim perlama ukraenim
bijelom valovnicom. Ogrlica je veoma srodna ogrlicama iz grobova na Gluvinim
kuama II u Glavicama kod Sinja, osobito onoj iz groba 8, a te su, pak, udruene u grobovima s lijevanim bronanim grozdolikim naunicama i naunicama
s grozdolikim ukrasom i karikom povijenom u petlje. Grobovi iz kojih potjeu,
pripadaju sloju s kranskim znaajkama pokapanja i opredjeljuju se oko sredine
9. stoljea. U grobu 5 na Stranama naunica s ukrasom u obliku spiralnog stoca
dolazi zajedno s kronoloki beznaajnim kariicama s petljom izvijenom prema
van i kvaicom, ali grob nije ukopan najstarijem dijelu groblja, ve u okruenju
grobova s kranskim znaajkama pokapanja.
Stoga smatram da nalaze naunica s ukrasom u obliku spiralnog stoca s podruja ranosrednjovjekovne Hrvatske treba opredijeliti oko sredine 9. stoljea.
kariice s nataknutim staklenim zrnima (t. 310)
Pojava kariica s nataknutim staklenim zrnima zabiljeena je samo u nekoliko
sluajeva. Jedan par otkriven je u grobu 30 na Gredama u Kaiu (T. 189,1), pojedinani primjerci, nepoznatih okolnosti otkria, potjeu s Gajina u Katel Suurcu (T. 193,8) i s nepoznatog poloaja u Smrdeljima (T. 300,2). Rije je o obinim
srebrnim (Grede) ili bronanim kariicama sa zavrecima u obliku petlje i kvaice
na koje je nataknuto jedno stakleno zrno ili nekoliko njih.
Drugoj inaici pripadaju bronani parovi iz grobova 202, 231 i 256 na Begovai
u Biljanima Donjim (T. 217,6; 219,1), kojima je, osim nataknutog zrna, karika u
donjoj polovini obavijena gustom naroskanom spiralnom icom. Jedna istovjetna
naunica otkrivena je na Crkvini u Biskupiji (T. 236,4).
Trea inaica zastupljena je bronanom kariicom iz Plavnog (T. 290,6), koja ima
ovjeeni privjesak u obliku cjevice u koji je umetnuto cilindrino stakleno zrno.
Obiaj ukraavanja staklenim zrnima osobito je omiljen na podruju rasprostiranja karantanskoketlake kulture, meutim, preteito su na taj nain ukraeni vrhovi lania ovjeenih o raznim tipovima tamonjih sljepooniarki. Kariice s nataknutim perlama pojavljuju se u manjem broju, a najvea koncentracija
nalaza je na podruju Bleda. U okviru karantanske faze otkrivene su u grobu 43
BledGrad i grobu 9 BledPristava, te u grobu 100 na poloaju Farna crkva u
Kranju.529 Ketlakoj kulturi pripisuje se, pak, nalaz iz groba XII/1943 BledPristava.530 U grobu 4 na nalazitu BledGrad, koji vremenski takoer pripada ketlakom horizontu pojavljuju se kariice sa Szavretkom na koje su nataknuta
staklena zrna.531 Kariice s nataknutim staklenim zrnom u dva su sluaja registrirane u Istri u grobu 47 na Kacavancu na Dvogradu i na nalazitu BuzetPodbastion.532
Nekoliko primjeraka kariica s nataknutim zrnima pronalazimo i u okviru
grobalja na redove sjeverozapadne Bosne. U Gomjenici kod Prijedora u grobu 188
207
533 Mileti 1967, T. XXVIII, T. XXIX,

10.
534 Mileti 1967, T. XXII; eravica
19851986, T. 3, 25.
535 Maneva 1992, 4647, T. 19.
536 Marui 1972, T. III, 9.
537 Bukariol, Mardei 1986.
otkriven je jedan takav par, a u grobu 216 jedna kariica.533 U grobu 125 na istom
nalazitu pronaen je par kariica sa Szavretkom na koje su nataknuta po dva
staklena zrna, dok je u grobu 39 na Bagrui u Petoevcima otkrivena kariica sa
Szavretkom s jednim nataknutim zrnom.534
Slian nakit naposljetku pronalazimo i na podruju Makedonije (Demir Kapija, Sredno NereziGradite, PrilepVaro) ali u okviru grobalja zreloga srednjeg
vijeka, preteito u 12 st.535 Zanimljivi su i pojedini danas izgubljeni i vremenski
neopredjeljeni nalazi iz okoline Ohrida, gdje su na limene sljepooniarke s jednom jagodom s jedne i druge strane nanizana po tri staklena zrna.
Kariice otkrivene na naim grobljima mogu se zasad samo okvirno datirati. U tom je smislu znaajna injenica da se pojavljuju u okviru dvaju grobalja
na redove s kranskim nainom pokapanja, koja se pouzdano mogu vremenski
opredijeliti u rasponu od kraja 9. do poetka 11. stoljea s teitem na 10. stoljeu.
Ovu dataciju potkrjepljuju i nalazi iz grobalja sjeverozapadne Bosne.
to se, pak, tie inaice zastupljene na Begovai i u Biskupiji, treba ponovno
ukazati na grob 47 na nalazitu DvogradKacavanac u Istri. Ondje je, naime, uz
ve spomenutu kariicu s nataknutim staklenim zrnom otkrivena oteena naunica s donjom polovinom karike ovijenom spiralnom icom.536 Grob se s prilinom vjerojatnou moe pripisati ketlakoj kulturi, osobito s obzirom na nalaz
kariica s unjastim zavrecima u oblinjem grobu 48, pa i ta okolnost upuuje
na vrijeme kraja 9. stoljea i 10. stoljee. Grobovi na Begovai takoer su otkriveni u okruenju grobova s nalazima druge polovine 9. st. i 10. stoljea. Naunice
iz Begovae i Dvograda svjedoe i o tome da sve naunice s donjom polovinom
karike ukraenom spiralnom icom nije mogue pripisati tzv. pilinskom tipu, o
emu e jo biti rijei.
Unikatna naunica s Meina u Plavnom s ukrasom u obliku limene cjevice
sa staklenim umetkom nema poznatih analogija. S obzirom na injenicu da joj
okolnosti otkria nisu poznate, ne moe se zasad o ovom tipu naunice nita odreenije rei.
sljepooniarke s jednom jagodom (t. 310)
Sljepooniarke s jednom vodoravno postavljenom jagodom najzastupljeniji su
i najkarakteristiniji nakit u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja.
Najee se pojavljuju u paru, a ponekad u jednom grobu pronalazimo 3 ili 4 primjerka. Razliitih su dimenzija i razliito ukraene ili su neukraene.
U kategoriju luksuznih sljepooniarki prije svega treba ubrojiti rijetke primjerke nainjene od zlata. Dosad su otkrivene na Majdanu u Solinu (dva para) (T.
108,12), zatim dvije meusobno razliite sljepooniarke na Crkvini u Biskupiji (T. 230,12), jedna u Katel Starom537 i jo dvije u grobu na Radunu (T. 251,4) u
istome mjestu, te naposljetku jedna sljepooniarka u Otocu u Lici (T. 287,7). S
podruja sjeverne periferije ranosrednjovjekovne Hrvatske (Munjava i unjevo
selo kraj Josipdola) (T. 287,5; T. 302,1) potjeu jo dvije zlatne sljepooniarke s
jednom jagodom. Zastupljene su inaicom kakva nije registrirana u sredinjem
dijelu Kneevine, a karakteriziraju ih sitne kuglaste jagode i s jedne strane icom
ovijena karika. Privrivale su se pomou petlje i kvaice. Primjerak iz Munjave ukraen je srcolikim filigranskim viticama, a sljepooniarka iz unjeva sela
glatke je i neukraene povrine. Na Crkvini u Koljanima otkrivena je zlatna sljepooniarka s proupljenom jagodom formiranom od filigranske ice (T. 265,4),
takoer bez poznatih analogija osim moda u jednom srebrnom primjerku s Crkvine u Biskupiji (T. 234,6), takoer s ukrasom u obliku proupljene koarice.
Uz navedene naunice meu luksuzne se primjerke svakako moraju uvrstiti
srebrne pozlaene sljepooniarke iz groba u atriju i groba u sarkofagu u junoj
208
Sl. 96, 97 Zlatne sljepooniarke s jednom jagodom (SolinMajdan)
prostoriji narteksa bazilike na Crkvini u Biskupiji (T. 109,12), te potonjima

potpuno istovjetna sljepooniarka iz Paria (T. 289,4). Ovamo takoer spadaju
i dva najvea srebrna pozlaena para sljepooniarki s Crkvine u Koljanima (T.
265,56), te par srebrnih pozlaenih sljepooniarki s Gajina u Katel Suurcu
(T. 192,2). Osobito su luksuzne velike pozlaene sljepooniarke s Podgraa kod
Benkovca (T. 293,1), s ovalnim elijama ukraenim umetcima od modrog i crvenoga stakla. Navedenima se mogu pridodati jo pojedini primjerci nepoznatih
okolnosti otkria s Crkvine u Biskupiji ukraeni gustom granulacijom (T. 232,2)
i pojedini primjerci iz Mua (T. 268,4). Sve ove sljepooniarke su bez analogija i
svakako su ih nosile pripadnice najviih drutvenih slojeva.
Slijedi velika skupina srebrnih i bronanih, te ponekad pozlaenih sljepooniarki ukraenih razliito rasporeenim i kombiniranim zrnatim trokutiima i
rombovima, arkadama i krunicama od filigranske ice, koje zastupljene barem s
nekoliko primjeraka pronalazimo na veini grobalja o kojima je rije (T. 231, 14
i niz drugih). Ovdje se moe ukazati na luksuzno izraene uestalije zastupljene tipove, poput sljepooniarki s kalotastim ispupenjima ukraenim kapljiastim zrnom i optoenim filigranskim krunicama (T. 148,2; T. 177,1; T. 180,4;
T. 230,35; T. 246,1; T. 258,2; T. 266,2; T. 283,1; T. 286,1; T. 292,1; T. 293,3)
ili sljepooniarki s velikom ovalnom jagodom, koja je uzduno postavljenim filigranskim nitima podijeljena u pojaseve ili pak ukraena plastinim rebrima ili ispupenjima (T. 178,4; T. 202,1; T. 207,7; T. 225,9; T. 261,5; T. 291,2; T. 292,3).
Posljednjoj skupini luksuznih sljepooniarki pripisujemo one s jagodom od
srebrnoga lima ukraenom iskljuivo filigranom, i to u obliku valovite linije, glatkih ili nabranih krunica i koncentrinih krunica, vielatinih rozeta, Sspirala
i petlji u obliku broja 8 (T.149,3; T.165,3; T. 176,6; T. 179,6; T. 181,15; T. 192,4;
T. 201,8).
Slijedi najzastupljenija skupina srebrnih jednostavnih sljepooniarki neukraenih jagoda, koje su na spojevima polutki optoene nabranom filigranskom
icom, a u pojedinim sluajevima dvostrukom ili trostrukom nabranom icom ili
vjeniima na vrhu polutki. Tu emo inaicu pronai na svim grobljima s kranskim nainom pokapanja (T. 131,1; T. 135,4; T. 209,1; T. 233,34; T. 241,2; T.
254,7; T. 269,3; T. 270,4; T. 271,5; T. 272,23; T. 284,1; T. 288,1; T. 291,1)
209
Sl. 98 lijevo Luksuzne zlatne i pozlaene srebrne sljepooniarke s jednom jagodom

(BiskupijaCrkvina)
Sl. 99 desno Zlatna sljepooniarka s proupljenom jagodom od filigranske ice (Gornji
KoljaniCrkvina)
538 Mileti 1967, T. X.
210
Veoma su brojno zastupljene i neukraene srebrne ili bronane sljepooniarke s jednom jagodom, kojima je spoj polutki ponekad naglaen plastinim rebrom (T. 5,48; T. 46,8; T. 123,5; T. 128,4; T. 133,3; T. 164,3; T. 165,4; T. 167,1;
T. 168,23; T. 170,3; T. 175,1; T. 175,7; T. 177,3; T. 178,1; T. 189,2; T. 191,1; T.
193,13; T. 201,10; T. 202,2; T. 204,67; T. 206,1; T. 207,6; T. 209,2; T. 212,3;
T. 214,4; T. 233,1; T. 243,1; T. 248,4; .T. 250,7; T. 251,2; T. 253,1; T. 266,5; T.
269,1; T. 274,10; T. 275,4; T. 281,811; T. 286,2; T. 297,12; T. 297,89; T
302,2).
Ukazujem i na manju skupinu sljepooniarki s jagodom nainjenom od ovijene glatke ice. Takve su sljepooniarke dosad otkrivene u grobu 7 na Gluvinim
kuama u Glavicama kraj Sinja (T. 123,3) i grobu 116 na Mastirinama u Kau (T.
250,6), a zastupljene su po jednim primjerkom. S Leajia glavice u evrskama
potjeu dvije takve naunice (T. 186,4), a pojedinani primjerci registrirani su
meu nakitom nepoznatih okolnosti otkria s Gajina u Katel Suurcu (T. 193,6)
i Potkonju kraj Knina (T. 298,1). U Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika pohranjena je jedna takva naunica, koja potjee s nepoznatog nalazita (T. 303,6).
Osim primjerka iz groba 116 na Mastirinama, koji je nainjen od srebra, sve ostale
su bronane.
Veina sljepooniarki s jednom jagodom privruje se uticanjem karike u
jagodu, a u pojedinim sluajevima pomou petlje i kvaice.
S Crkvine u Biskupiji potjee bronana sljepooniarka s jagodom koja na
vrhovima ima ukras u obliku rozete od nabrane ice (T. 234,5). Ovo je jedini
takav primjerak, a analogni par naunica pronalazim na groblju Gomjenica kod
Prijedora u sjeverozapadnoj Bosni.538 S obzirom na brojnost i veliku zastupljenost sljepooniarke s jednom jagodom, nemaju osobita znaenja u kronolokom
smislu, premda se donja i gornja granica njihove uporabe moe utvrditi s poprilinom sigurnou. Veina domaih autora dri da se pojavljuju ve od poetka
9. stoljea, ali takvo miljenje nije prihvatljivo jer ih ne pronalazimo u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja. Meutim, na poetak uporabe ovog tipa
Sl. 100 lijevo Srebrna pozlaena sljepooniarka s jednom jagodom (Gornji KoljaniCrkvina)
Sl. 101 desno Srebrne sljepooniarke s jednom jagodom (Mu GornjiSv. Petar)
539 Marui 1987, T. X, 13.

540 Jaki,Petrinec 1996, 13, 28.
541 Jaki,Petrinec 1996, 115.
542 Koroec 1979/2, T. 83, T. 84, 3a.
543 BoltinTome 1977; Marui
1987, T. XVIII, 56.
544 Mileti 1967, T. XX/117, 141,
T. XX/145, T. XXIV, 149,
154, T. XXVIII/216; eravica
19851986, T. VI, 8, 13, 16, T.
VII, 1.
sljepooniarki u vrijeme iza sredine 9. stoljea upuuje nalaz iz groba 549 na

Begovai u Biljanima Donjim (T. 222,12), gdje su udruene s naunicama s dva
nasuprotno postavljena srcolika ukrasa (T. 222,11) i prstenom od srebrnog lima s
krino oblikovanom krunom i umetcima od stakla (T. 222,13). U tom smislu zanimljiv je i grob 158 na minju u Istri, gdje je sljepooniarka s jednom jagodom
otkrivena zajedno sa zemljanom posudom i srebrnom lijevanom grozdolikom
naunicom.539 Priblino istom vremenu pripadaju i velike luksuzne sljepooniarke iz sarkofaga u junoj prostoriji narteksa na Crkvini u Biskupiji. Stoga se
moe ustvrditi da se i luksuzne i jednostavne sljepooniarke s jednom jagodom
pojavljuju i u uporabi su u isto vrijeme. Nestankom grobalja na redove s kranskim nainom pokapanja polako nestaju iz uporabe i jo se sporadino pojavljuju
na pojedinim grobljima, koja se po tome formiraju oko crkava poput npr. groblja
uz crkvu sv. Spasa na Vrelu Cetine.540 Tamo su kao nalazi registrirane samo u
dva groba od ukupno 1200 grobova. injenica da je u oba sluaja rije o ukopu s
jednim pokojnikom in situ ukazuje na pripadnost obaju grobova najstarijem sloju
ukapanja na tom groblju. Sedam sljepooniarki s jednom jagodom otkrivenih
izvan grobova takoer svjedoi da su pripadale najstarijim grobovima, unitenim
ili oteenim kasnijim ukopavanjem tijekom itavog zrelog i kasnog srednjega
vijeka.541 Poetak ukapanja na Sv. Spasu na Vrelu Cetine pada u prijelaz 10. i 11. ili
u prva desetljea 11. stoljea.
Treba ukazati i na injenicu da sljepooniarke s jednom jagodom svojom
rasprostranjenou pokrivaju itav teritorij ranosrednjovjekovne Hrvatske te ih
pronalazimo na irokom prostoru od okoline Livna i Imotskoga, te Tugara i Naklica u Poljicima sve do Vinodola, zatim u Lici i u okolini rnomlja, upravo uz povijesnu zapadnu granicu Hrvatske.542 Takoer su registrirane u franakom dijelu
Istre, sve do Predloke kod Kopra.543 Zanimljiva je njihova pojava u okviru grobalja
sjeverozapadne Bosne (Gomjenica kod Prijedora, Bagrua u Peteovcima), zajedno s drugim karakteristinim predmetima starohrvatskoga kulturnoga kruga, to
otvara pitanje sjeverne granice Hrvatske u 10. stoljeu.544
211
Sl. 102, 103 Srebrna i pozlaena srebrna sljepooniarka s jednom jagodom (BiskupijaCrkvina,
Gradac Drniki)
545 remonik 1951, T. I, 12, 45.

546 Sline naunice registrirane su
na nekim nalazitima zreloga
srednjeg vijeka s podruja
Srbije i Makedonije. Vidi:
MarjanoviVujovi 1984, t.
I/1974, T. XVI/248, 12, T. XIX,
275, 14; Maneva 1992, T. 19,
58/7, 58/6, 63/7.
547 eravica 19851986, 172, sl. 9.
Sljepooniarke s jednom jagodom ije uzore takoer treba traiti u krugu

umjetnikog obrta kasne antike (Bizanta), pojavljuju se i na drugim slavenskim
podrujima i u kasnijim razdobljima srednjega vijeka. No sve gore izluene inaice, potvrene tolikim brojem primjeraka na itavom teritoriju ranosrednjovjekovne Hrvatske, doputaju konstataciju da je rije o tipu karakteristinom iskljuivo za starohrvatsku kulturu.
Izravne analogije pronalazim jedino u potpuno istovjetnim primjercima otkrivenim na zahumskom podruju, osobito u Mogorjelu kod apljine, pa se moe
pretpostaviti da su tamonje sljepooniarke proizvodi istih onih radionica koje
opskrbljuju podruje Hrvatske Kneevine.545
Zbog nedostatka analogija i injenice da su im okolnosti otkria nepoznate, zlatne primjerke iz okoline Josipdola zasad nije mogue preciznije vremenski opredijeliti. Upozoravam i na pojedine inaice bronanih sljepooniarki s jednom jagodom,
s Crkvine i Bukorovia podvornice u Biskupiji te Meina u Plavnom (T. 292,56),
koje imaju paralele u primjercima 12. i 13. st. s podruja Srbije i Makedonije, ali
budui da su okolnosti njihova otkria takoer nepoznate ne moe se u tom smislu nita preciznije zakljuiti.546
sljepooniarke s dvije jagode (t. 311)
Sljepooniarke s dvije vodoravno postavljene jagode pojavljuju se iznimno rijetko. Na sredinjem podruju Hrvatske Kneevine otkriveno je dosad samo nekoliko primjeraka i svi su nepoznatih okolnosti otkria. Par srebrnih pozlaenih
sljepooniarki s dvije jagode s Crkvine u Biskupiji (T. 234,7), koje su bez poznatih analogija, moe se pribrojiti gore izdvojenoj skupini velikih luksuznih sljepooniarki s jednom jagodom vjerojatno s kraja 9. ili iz prve polovine 10. stoljea.
Za bronane sljepooniarke iz Golubia (T. 282,5) i Orlia (T. 287,6) kod
Knina zbog oteenosti se ne moe s potpunom sigurnou utvrditi pripadaju li
tipu s dvije ili tri jagode. Paru bronanih sljepooniarki s dvije kuglaste jagode s
Crkvine u Biskupiji (T. 235,1) najbliu analogiju pronalazim u jednoj bronanoj
sljepooniarki otkrivenoj izvan groba na Bagrui u Petoevcima u sjeverozapadnoj Bosni.547 Tipoloki srodne naunice pojavljuju se i na grobljima AuhofPerg
212
Sl. 104 lijevo Srebrna sljepooniarka s jednom jagodom (BiskupijaCrkvina)

Sl. 105 desno Srebrna sljepooniarka s jednom jagodom (BiskupijaCrkvina)
548 Tovornik 1986, T. XVII, 102/1;

Poulk 19481950, sl. 137 ad.
549 Marui 1987, T. XV, 12.
550 Gjurain 1999, sl. na str. 9.
u Gornjoj Austriji i Dolni Vestonice u Moravskoj.548

U grobovima 95 i 124 (T. 170,1) na Gorici u Stranama otkriven je po par
srebrnih sljepooniarki s dvije jagode. Jagode su na spojevima polutki optoene
nabranom filigranskom icom na isti nain kao i niz gore navedenih primjeraka
jednojagodnoga tipa. Potpuno istovjetne sljepooniarke pojavljuju se i u grobu
199 u istarskom minju.549
Za vremensko opredjeljivanje spomenutog tipa sljepooniarki vrijedi isto to
i za sljepooniarke s jednom jagodom uz konstataciju da nije rije o uestaloj pojavi u okviru grobalja starohrvatskoga kulturnoga kruga. Nalazi iz Strana i minja ukazuju na njihovu pripadnost horizontu s kranskim nainom pokapanja,
a s obzirom da su na tim nalazitima udruene s masivim lijevanim prstenjem,
moglo bi ih se okvirno vremenski opredijeliti u 10. stoljee.
Sl. 106 Pozlaena srebrna sljepooniarka s dvije jagode (BiskupijaCrkvina)
213
Sl. 107 lijevo Srebrna sljepooniarka s okomito postavljenom jagodom (Biljane DonjeBegovaa)
Sl. 108 desno Srebrna sljepooniarka s okomito postavljenom jagodom (OstrovicaGreblje)
551 remonik 1951, T. I, 11.
214
sljepooniarke s okomito postavljenom jagodom (t. 309)

Sljepooniarke s okomito postavljenom jagodom u odnosu na one s vodoravnom
jagodom zastupljene su relativno malim brojem primjeraka. Mogu se podijeliti u
dva tipa.
Prvi tip karakteriziraju koljenca od ovijene ice ili tankoga lima na bonim
stranama karike. Ove se naunice pojavljuju u paru, a privruju se pomou uice i petlje.
Dosad su registrirane u grobovima 4 i 131 na Gredama u Kaiu (T. 188,1; T.
189,5), grobu 372 na Begovai u Biljanima Donjim (T. 221,1), grobu 16 na Ostrovici kod Bribira (T. 128,2), grobu 51A na Bukorovia podvornici (T. 226,8), a jedan
primjerak otkriven je na istome nalazitu izvan groba (T. 228,4). Slijede sljepooniarke iz groba 26 na Livadama u Konjskom polju (T. 197,6), groba C na
Crkvinama u Cisti Velikoj (T. 183,4), te parovi iz jo nepubliciranih grobova na
Kosi u Vrpolju (T. 214,5) i ematoriju na Danilu kraj ibenika (T. 242,9). Jedan
par potjee s Gajina u Katel Suurcu (T. 193,7), a pojedinani primjerci s Crkvine u Biskupiji (3) (T. 237,13), Bilica kraj ibenika (T. 279,2), Klisa (T. 283,5),
Meina u Plavnom (T. 292,7) i iz jednoga groba uz crkvu sv. Marte u Bijaima.550
Navedene naunice meusobno se razlikuju s obzirom na oblik i ukras jagode.
Najei su primjerci nainjeni od srebra s jagodama bademastog ili ovalnog oblika, koje su ukraene uzduno postavljenim nabranim filigranskim nitima, a u
pojedinim sluajevima kao ukras se pojavljuju aplicirane valovnice ili cikcak
linije, te ukras u obliku broja 8.
Nekoliko bronanih naunica loije je tehnike izrade i nainjeno lijevanjem, te
ukraeno uzduno postavljenim pseudofiligranskim nitima ili valovnicama. Jedinu
analogiju izvan prostora ranosrednjovjekovne Hrvatske pronalazim u dvjema meusobno razliitim srebrnim sljepooniarkama iz groba 9 na Mogorjelu kod apljine.551
U drugi tip uvrtavam sljepooniarke koje na bonim stranama karike umjesto koljenaca imaju okomito postavljene jagodice od upljega lima, a sredinja
im je jagoda oblikom i ukrasom u potpunosti istovjetna onima na primjercima s
koljencima.
Otkrivene su u grobu 13 na Gredama u Kaiu (T. 188,5), te u etiri groba
Sl. 109 lijevo Srebrna sljepooniarka s okomito postavljenom jagodom (KaiGrede)

Sl. 110 desno Srebrna sljepooniarka s okomito postavljenom jagodom (KaiGrede)
552 Marui 1987, T. XIV, 34.

553 Vrsalovi 1968, 8788.
(66, 87, 108, 118) na Stranama u Vinodolu (T. 163,6; T. 168,1; T. 171,1), a sve su
nainjene od srebra. Filigranom i granulacijom raskono ukraen srebrni pozlaeni par potjee s Vrbice u Piramatovcima (T.205,2). Bone jagode ovih sljepooniarki na spojevima su polutki optoene nabranom filigranskom icom ili su
im polutke ukraene nasuprotno postavljenim zrnatim trokutiima jednako kao
kod sljepooniarki s jednom vodoravnom jagodom. Osim para iz groba 87 na
Stranama, koji se privruje pomou uice i petlje, sve su se privrivale uticanjem karike u jednu od bonih jagoda. Inaica s okomitom jagodom i jagodama
na bonim stranama karike zastupljena je i parom srebrnih sljepooniarki iz
groba 193/1 u minju u Istri.552
Sljepooniarkama s okomito postavljenom jagodom u literaturi dosad gotovo
da i nije posveena pozornost. D. Vrsalovi smatrao je da se mogu uvrstiti meu
ostale jednojagodne sljepooniarke ili eventualno smatrati posebnom inaicom
u daljnjoj razvojnoj fazi naunica s jednom jagodom. On, meutim, odvaja primjerke s jagodicama na bonim stranama karike, odreujui ih kao trojagodne sljepooniarke uz zakljuak da predstavljaju razvojnu liniju trojagodnih naunica ili
posebnu varijantu grozdastog prototipa, odnosno etverojagodnog tipa.553
Miljenja sam da genezu ovog tipa naunice treba drugaije protumaiti, na
to sam ve upozorila. Predloke sljepooniarkama s okomito postavljenom
jagodom pronalazim, naime, u naunicama sa zvonolikim ili ovalnim privjeskom
ovjeenim o kariku. Tu ponajprije ukazujem na dvije naunice iz horizonta s poganskim znaajkama pokapanja, obje nainjene od zlata i znatno manjih dimenzija od gore navedenih srebrnih sljepooniarki. Jedna potjee s Mogorjela kraj
apljine, a druga s nepoznatog nalazita u Dalmaciji, najvjerojatnije iz okolice
Knina (T. 85,7). Objema je privjesak ukraen uzduno postavljenim filigranskim
nitima s krupnom granulom pri dnu, karika izvijena prema van u obliku Spetlje,
a vremenski se opredjeljuju u drugu polovinu 8. i prijelaz 8. i 9. stoljea. Tijekom
9. st. na tom e se predloku razviti tip sljepooniarke s okomito postavljenom
ovalnom ili bademastom jagodom. U tom smislu vrlo je indikativan nalaz para
srebrnih naunica u grobu na zidu iza zavonika na groblju Sv. Ivo u Livnu (T.
28,1), koji takoer vremenski pripada horizontu s poganskim znaajkama po-
215
554 Nepublicirano. Na podatku za

hvaljujem . Krneviu.
555 Isto.
556 Isto.
557 Isto.
558 Kovai 1994, 248, 12.
kapanja. Te naunice imaju izduen zvonoliki privjesak veoma slian onome na

zlatnoj naunici iz okolice Knina, ali ve provuen kroz kariku i znatno veih
dimenzija, te dva koljenca od ovijene filigranske ice, a privruju se pomou
petlje i kvaice. Mogu se datirati u prvu polovinu 9. st. i smatrati prijelaznim
oblikom k sljepooniarkama s okomito postavljenom jagodom, koje vremenski treba opredijeliti iza sredine 9. stoljea. To se osobito odnosi na primjerke s
koljencima na karici, koji se privruju pomou uice i petlje. Na vrijeme druge
polovine 9. stoljea upuuje i nalaz iz groba 16 na Ostrovici, gdje je jedna takva
naunica udruena s naunicom s dva nasuprotno postavljena srcolika ukrasa,
odnosno s pojednostavnjenom inaicom tog tipa naunice u obliku trapeza, ali i s
prstenom s kupolastom krunom, tipom karakteristinim preteito za 10. stoljee.
Naposljetku, na Livadama u Konjskom polju sljepooniarka s okomitom jagodom i koljencima otkrivena je u jednom od najmlaih grobova, koji se na osnovi
nalaza u starijim grobovima moe vremenski opredijeliti u prijelaz izmeu 9. i 10.
stoljea. Za datiranje tipa, koji umjesto koljenaca na bonim stranama karike ima
jagode znaajan je nalaz iz groba 1931 u minju, gdje jedan takav par pronalazimo zajedno sa sljepooniarkama s lijevanim ukrasom u obliku spojenih obruia
te takoer jagodama na karici, a potonje se mogu datirati u zadnja desetljea 9.
stoljea. minjski nalaz upuuje na zakljuak da izmeu tipa s koljencima i tipa s
jagodama na karici nema kronoloke razlike.
Gornju granicu pojave sljepooniarki s okomito postavljenom jagodom tee je
odrediti, no moe se pretpostaviti da se bronani lijevani primjerci koji imitiraju
srebrne filigranske uzore pojavljuju kasnije. Upravo takav par otkriven je u grobu
51A na Bukorovia podvornici u Biskupiji, a grob sadrava i bronane sljepooniarke s tri jednako velike vodoravne jagode, koje se opredjeljuju u drugu polovinu
10. ili prijelaz 10. i 11. stoljea. Na osnovi iznesenog zakljuujem da su sljepooniarke s okomito postavljenom jagodom u uporabi od druge polovine 9. do druge
polovine 10. stoljea, a najuestalije krajem 9. i tijekom prve polovine 10. stoljea.
Budui da slinih sljepooniarki nema nigdje drugdje u slavenskom svijetu,
ovaj je tip specifian upravo za podruje ranosrednjovjekovne Hrvatske, pa se takoer moe smatrati karakteristinim nakitom starohrvatskoga kulturnoga kruga.
sljepooniarke s etiri jagode (t. 309)
Sljepooniarke s etiri jednako velike, okomito postavljene i neukraene jagode, u
najveem broju sluajeva nainjene od srebra, katkad od pozlaenog srebra ili
bronce i posrebrene bronce, vodei su tip meu etverojagodnim sljepooniarkama u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja.
Dosad su otkrivene na Stranama u Vinodolu (grobovi 56, 66, 81, 120) (T. 161,1;
T. 163,4; T. 166,1; T. 172,4), na Crkvini u Galovcu (grob 114) (T. 243,2), na Vrbici
u Piramatovcima (grob 100)554 kao i na poloaju vrta Ive akia u istom selu (1
par),555 zatim na Kosi u Vrpolju kraj ibenika (grob 112) (T. 213,5), uz Sv. Lovru
u ibenskom Donjem polju (1 par),556 te u jednom grobu na Majdanu u Solinu (T.
210,1). Primjerci za koje nisu poznate okolnosti otkria potjeu iz Biograda (1 par
s poloaja Malenica, 2 para s nepoznatih poloaja) (T. 279,5; 280,12) iz Vrane (poloaj Vrbica) (T. 173,1), s Leajia Glavice u evrskama (2 para) (T. 184,3;
186,5), iz GrabovacaKurjaci (1 par),557 s Crkvine u Biskupiji (1 par i 3 pojedinana primjerka) (T. 236,12), Bribirske glavice (2 primjerka) (T. 281,6) i Crkvine
u Koljanima (1 primjerak) (T. 267,2). Kao nalaz iz razorenih grobova registrirane
su u Gatima kraj Omia (2 primjerka).558 Jo dva primjerka s nepoznatih nalazita uvaju se u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika (T. 303,78), a moda
potjeu iz Dobropoljaca, gdje su, prema podacima iz zabiljeki L. Maruna, bile
otkrivene sljepooniarke upravo toga tipa. U grobu 257 na Begovai u Biljanima
216
Sl. 111 lijevo Bronana sljepooniarka s etiri jagode (Konjani GornjiCrkvina)

Sl. 112 desno Srebrne sljepooniarke s etiri jagode (SolinMajdan, NinSv. Asel, Biljane
DonjeBegovaa)
559 Jelovina 1963, T. VIII (lijevo).

560 Marui 1987, T. II, 13, T. IX, 12,
T. XII, 12, T. XVI, 56.
Donjim pronaene su dvije meusobno razliite sljepooniarke neto manjih

dimenzija (T. 219,23). Dvije srebrne, takoer meusobno razliite sljepooniarke potjeu iz groba 27 na Livadama u Konjskom polju (T. 197,4).
Istom tipu naunica pripada i par iz groba 484 na Begovai (T. 222,5), te
identian par s Meina u Plavnom kod Knina (T. 290,9), kojima su jagode ukraene valovnicama od aplicirane filigranske ice. Iz Plavnog potjee i jedna istovjetno ukraena jagoda oteenih etverojagodnih sljepooniarki (T. 290,10).
Uzorkom granuliranih trokutia ukraene su jagode sljepooniarki otkrivenih
u Likom Leu (T. 251,1). Potonjima su du luka karike aplicirane uice, kroz
koje su moda bili provjeeni lanii. Granuliranim trokutiima ukraen je i
par naunica iz Selaca na otoku Brau.559 Naunice iz groba 32 na Stranama (T.
158,2) od prethodnih se primjeraka razlikuju ploasto oblikovanom donjom polovinom karike, koja je ukraena nizom krupnih zrna optoenih filigranom. Ovaj
je par i neto manjih dimenzija od ostalih etverojagodnih sljepooniarki. Na
jednak nain kao kod para iz groba 29 oblikovana je karika naunicama iz groba
82A na istome nalazitu (T. 167,4), s time da potonje imaju jo i jagode ukraene
uzorkom granuliranih trokutia.
Meu navedenim naunicama samo je jedan par iz Biograda nainjen od bronce, devet ih je od posrebrene bronce (par iz groba 120 na Stranama, par iz groba
112 na Kosi u Vrpolju, par iz Likog Lea, jedan par iz Biograda, sljepooniarka
s Crkvine u Koljanima i jedna od sljepooniarki iz Gata), a sve ostale su srebrne.
Spomenuta loije izraena naunica iz groba 257 na Begovai pozlaena je, za
razliku od druge naunice u istome grobu. Pozlaene su i naunice iz groba 114
na Crkvini u Galovcu, kao i one iz Selaca na otoku Brau.
Sve ove sljepooniarke, bez iznimke, privrivale su se uticanjem karike u
jednu od bonih jagoda. Vano je ukazati i na to da je kod svih navedenih primjeraka sredinja okomita os nainjena od dviju raskovanih filigranskih niti na koje
su nataknute jagode. Te su niti izmeu jagoda i luka karike ovijene icom.
Izvan podruja ranosrednjovjekovne Hrvatske istovjetne srebrne neukraene
sljepooniarke registrirane su u minju u Istri (grobovi 61, 151, 187, 210),560 te
217
561 remonik 1951, T. II, 2.

562 Vinski 1970, T. I, 1.
563 HiK (katalog), 2000, 351, IV,
253.
564 Hrub 1955, passim; Kalousek
1971, passim.
565 Koroec 1999, T. 37, 25.
566 Karaman 19301934, 87.
567 Vinski 1949, 32.
568 Jelovina 1976., 102103.
569 Jelovina,Vrsalovi 1981, 116117.
570 Beloevi 19861987, 159160.
571 Marui 1987, 80.
572 Gunjaa 1980, 131.
573 Cetini 1998, 6769.
574 Jaki 1989, 407433; T. IIIII.
218
na Mogorjelu kraj apljine (1 par).561 Njima se moe pribrojiti i jedna od etverojagodnih sljepooniarki iz Siska, nainjena od srebra i ukraena apliciranim
krunicama od nabrane filigranske ice.562
Premda tipoloki srodna, od navedenih se primjeraka razlikuje srebrna pozlaena sljepooniarka manjih dimenzija, ukraena uzorkom granuliranih trokutia, otkrivena u jednom od grobova uz crkvu sv. Asela u Ninu (T. 81,20). Ova
je sljepooniarka usporediva s parom slinih zlatnih sljepooniarki iz Viia
kraj apljine,563 te nizom veoma srodnih srebrnih i pozlaenih sljepooniarki s
grobalja uz kneevske burgove Moravske,564 kao i sljepooniarkama iz grobova
na Ptujskome gradu, koji se takoer pripisuju velikomoravskom kulturnom krugu.565
etverojagodnim je sljepooniarkama u okviru domae arheoloke znanosti
posveeno znatno vie pozornosti nego drugim tipovima nakita s grobalja starohrvatskoga kulturnog kruga. Prvi je, u povodu nalaza s Majdana kraj Solina, na
ovaj tip naunice upozorio Lj. Karaman. On je iznio stav da starohrvatska etverojagodna naunica ima uzor u bizantskim grozdolikim naunicama i da je tijekom
9. i 10. st. izrauju domai zlatari.566 Z. Vinski prihvatio je Karamanovo miljenje
o grozdolikoj naunici kao predloku na osnovi kojeg se razvila etverojagodna
naunica kao najspecifiniji tip starohrvatske naunice, koji se u varijacijama
najvie udaljio od svojeg uzora.567 D. Jelovina manjevie ponavlja sve to su o etverojagodnim naunicama zakljuili Karaman i Vinski. etverojagodne naunice, kao i ostale tipove koji se javljaju u okviru grobalja starohrvatskoga kulturnog
kruga, ovaj autor smatra pukim nakitom, a takav zakljuak temelji na injenici o
njihovoj velikoj rasprostranjenosti i navodnoj primitivnosti izradbe. Sve ih datira
u rasponu od 9. do 11. st.568 Po otkriu dvaju parova etverojagodnih naunica na
Begovai Jelovina, zajedno s D. Vrsaloviem, proiruje vremenski okvir u kojem
se etverojagodne sljepooniarke javljaju, pa ih smjeta u rasponu od 9. do 12.
st., s time da kod pojedinih nalaza ne iskljuuju pomicanje ak i u neto mlae vrijeme.569 J. Beloevi istie da se etverojagodne sljepooniarke pojavljuju
rjee nego drugi tipovi starohrvatskog nakita, argumentirajui to injenicom da
nisu zastupljene na mnogim grobljima starohrvatskoga kulturnog kruga, gdje bi
se mogle oekivati (npr. KninSpas). Zakljuuje da ih zbog malobrojnosti, a ne
samo zbog osebujnog oblika treba smatrati specifinim nakitom starohrvatskih
grobalja. Okvirno ih datira od 9. do 11. st.570 Na ovaj tip nakita osvrnuo se i B.
Marui, koji etverojagodne sljepooniarke smatra najraskonijim primjercima
naunica s jagodama u okviru minjskoga groblja, a vremenski ih smjeta u 9. i
10., s mogunou trajanja i u 11. stoljeu.571 Objavljujui grob 112 s Kose u Vrpolju Z. Gunjaa ne bavi se posebno etverojagodnim naunicama, ali analizom
ostalog inventara dolazi do zakljuka da je u tom grobu pokopana ena viega
drutvenog statusa, koju naziva plemenskom odlinicom.572 Na istom su tragu i
zakljuci . Cetini u povodu nalaza vie primjeraka ove vrste nakita na groblju
GoricaStrane.573 Iznimku predstavlja miljenje N. Jakia prema kojemu se etverojagodne naunice, kao produkt radionica dalmatinskih gradova, zajedno s
jo nekim drugim tipovima naunica, trebaju smatrati stilskim nakitom romanikoga razdoblja, tj. 12. i 13. stoljea.574
Iz navedenih miljenja razvidno je da je u domaoj arheolokoj znanosti prevladao stav da se etverojagodna naunica razvila na predloku grozdolikih naunica i da predstavlja najosebujniji tip sljepooniarke meu nakitom starohrvatskoga kulturnog kruga. To, meutim, nije u potpunosti tono.
Naunice etverojagodnog tipa nisu, naime, uobiajene samo u nonji Hrvata ve ih pronalazimo i kod drugih slavenskih naroda. Veoma su brojno zastupljene na prostorima Srbije, Makedonije i Bugarske, a registrirane su i na podruju
575 Jovanovi 1976; V. Jovanovi,

Vuksanovi 1981; Jankovi 1983,
Nakit 1982; Vaarova 1976; Ale
ksova 1966; Vaarova 1976, 329;
LJubinkovi 1970, 454463.
576 Poulk, 1948, T. XL, 26; T. LIII,
14.
577 Chropovsk 1978a, 22.
578 Kostrzewski 1962., 160164,
karta 6.
579 Herrmann 1985, 299309, T.
70, b.
580 Kostrzewski 1962, 160164.
581 Do zanimljivih zakljuaka u sve
zi s datiranjem etverojagodnih
sljepooniarki dola je M.
Ljubinkovi. Vidi: Ljubinkovi
1980, 9596.
Korinta u Grkoj.575 Iako tipoloki srodni, ovi primjerci razlikuju se od sljepooniarki starohrvatskoga kulturnog kruga gusto granuliranom okomitom osi,
koja nosi jagode po sredini karike, a takoer i nainom privrivanja pomou
uice postavljene na jednu od bonih jagoda. Veoma esto na navedenom su
prostoru bone jagode i jagoda s unutarnje strane karike manjih dimenzija od
one ispod luka karike. Na tim se sredinjim i jugoistonim balkanskim prostorima istovjetne naunice izrauju i tehnikom lijevanja.
Na prisutnost etverojagodnih sljepooniarki na velikomoravskom prostoru
ve sam ukazala. Dodajmo jo i to da je osim meu luksuznim nakitom grobalja velikih burgova ovaj tip sljepooniarke zastupljen i skromnijim inaicama izraenim
od bronce poput primjeraka s nalazita BrnoMalomice, Bluina576 i Skalica.577
etverojagodne sljepooniarke oznaene kao tip Tempelhof est su inventar
tzv. srebrnih ostava u Poljskoj578 i istonoj Njemakoj datiranih novcem.579 Ovaj
tip nakita see sve do vedske obale, a osobito je brojan na baltikim otocima
Gotland (vedska) i Bornholm (Danska).580
Na svim navedenim podrujima etverojagodne su sljepooniarke datirane
u rasponu od 9. do prvih desetljea 11. st., a vrijeme najintenzivnije uporabe ove
vrsti nakita jest tijekom 10. st.581 Njihova iroka rasprostranjenost upuuje na zakljuak da su u ranom srednjem vijeku dio nakitnog repertoara raznih slavenskih
naroda. Stoga se one kao tip nakita ne mogu smatrati osebujnim oblikom starohrvatske materijalne kulture. Mogue je jedino ustvrditi da se sljepooniarke s
etiri jagode, prisutne na raznim slavenskim podrujima, meusobno razlikuju
nizom detalja, poevi od naina privrivanja, dimenzija jagoda na bonim i
unutarnjim stranama karike, te oblikovanjem osi po sredini karike. Zbog takvih
se odlika izdvojene sljepooniarke doista mogu smatrati karakteristinima upravo za groblja s kranskim nainom pokapanja na podruju Hrvatske.
Takoer je teko prihvatiti da su se etverojagodne sljepooniarke razvile iz
naunica s grozdolikim ukrasom. Tome se izravno suprotstavljaju nalazi s podruja Moravske, gdje se jedne i druge pojavljuju istovremeno i veoma esto unutar istih grobova. Rije je o grobovima koji pripadaju klasinom velikomoravskom
horizontu, odnosno razdoblju kada se politika i kulturna orijentacija Moravske Kneevine na Bizant snano odraava upravo u materijalnoj kulturi. Stoga
se moe pretpostaviti da su i grozdolike i etverojagodne naunice preuzete iz
kruga bizantskog zlatarstva u okviru kojeg postoje kao ve oblikovani tipovi. Proizvodima bizantskog zlatarstva mogu se smatrati i sljepooniarke iz Viia kraj
apljine, pa i na primjerak otkriven uz crkvu sv. Asela u Ninu. Zbog srodnosti
sa sljepooniarkama velikomoravskoga prostora ova se dva nalaza veoma esto
pripisuju velikomoravskoj kulturi, pa i vremenski opredjeljuju u skladu s tom
pretpostavkom, to drim pogrenim i na to sam ve ukazala u vezi s nalazom iz
Trilja, odnosno luksuznim naunicama s grozdolikim ukrasom. Moe se zapravo
zakljuiti da etverojagodne sljepooniarke poput primjerka iz Nina predstavljaju predloak na kojem e se kasnije, na naem podruju, razviti velike srebrne
i bronane sljepooniarke, koje su uobiajeni nalaz na grobljima s kranskim
nainom pokapanja. Stoga ninsku sljepooniarku smatram starijom od potonjih
premda ju je, zbog nedostatka paralela na hrvatskom podruju, teko preciznije
vremenski opredijeliti. S obzirom na potpunu srodnost i podudarnost hrvatskih
i zahumskih nalaza, drim da je u tom smislu najznaajniji upravo grob C9 iz
Viia kraj apljine, koji uz sljepooniarke s etiri jagode sadrava i ogrlicu od
zlatnih limenih jagodica. Ta ogrlica ima najblie i jedine odgovarajue paralele na
podruju Hrvatske, i to sve odreda u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja. Stoga je grob mogue opredijeliti oko sredine 9. stoljea, a otprilike u isto
vrijeme i sljepooniarku iz Nina.
219
582 Vinski 1970, T. I, 14.

583 Vinski 1970, T. I, 1.
584 Vinski 1970, T. I, 2.
585 Vinski 1970, T. I, 3.
586 O tome opsenije vidi Petrinec
2003.
Za vremensko opredjeljivanje ostalih sljepooniarki s etiri jagode znaajni

su nalazi s Gorice u Stranama i Livada u Konjskom polju, koji odreuju donju
granicu njihove pojave. Grob 27 na Livadama u Konjskom polju, otkriven u neposrednoj blizini groba 26 sa sljepooniarkama s okomito postavljenom jagodom i koljencima, jedan je od najmlaih na tom groblju i moe se opredijeliti u
kraj 9. ili poetak 10. stoljea. U grobu na Gorici u Stranama etverojagodne se
sljepooniarke pojavljuju zajedno s onima s okomito postavljenom jagodom i
jagodama na bonim stranama karike, to svjedoi da su oba tipa u uporabi u isto
vrijeme, najvjerojatnije tijekom prve polovine 10. stoljea. Na dataciju u prijelaz
9. i 10. ili poetak 10. stoljea upuuje i ostali nakit i drugi predmeti iz grobova s
etverojagodnim sljepooniarkama te onih u njihovom okruenju na spomenutom nalazitu. U uporabi su vjerojatno tijekom cijeloga 10. stoljea, a o njihovoj
prisutnosti jo tijekom druge polovine 10. stoljea svjedoi neobjavljeni nalaz iz
jednoga od grobova uz crkvu sv. Lovre na Morinju kraj ibenika, gdje su otkrivene zajedno s dvodijelnim privjescima bjelobrdske kulture, te grob 484 s Begovae
u Biljanima Donjim, gdje se pojavljuju sa srebrnim prstenom bjelobrdske kulture,
koji se najranije moe opredijeliti u zavrno 10. i poetno 11. stoljee.
Slino kao i u sluaju sljepooniarki s jednom vodoravnom i onih s okomito
postavljenom jagodom izravne paralele gore nabrojanim primjercima pronalazim samo u Zahumlju i Istri. Starohrvatskom kulturnom krugu pripisuju se takoer i tri sljepooniarke otkrivene u Sisku.582 Premda su zastupljene inaicama
nepoznatim na prostoru Hrvatske Kneevine, smatra se da su importirane s toga
podruja. Standardnom tipu starohrvatskih sljepooniarki najslinija je srebrna
sljepooniarka s jagodama ukraenim filigranskim krunicama, koja se privrivala uticanjem karike u jednu od bonih jagoda.583 Na isti nain privrivala
se i bronana posrebrena sljepooniarka s proupljenim jagodama formiranim
od nabrane filigranske ice.584 Trea, pak, sljepooniarka, koja ima proupljene
jagode formirane od vielastinih rozeta, takoer nainjenih od filigranske ice,
privrivala se pomou uice postavljene na jednu od bonih jagoda i petlje.585
Navedeni detalji upuuju na to da sisake sljepooniarke s etiri jagode nisu proizvod onih radionica koje opskrbljuju sredinji dio Kneevine. Imajui u vidu
druge sluajne nalaze iz Siska, kao i pojedini nakit grobalja sjeverozapadne Bosne (naunice s jagodama i petljama, lijevane naunice s etiri jagode, odreene
tipove bjelobrdskih dvodijelnih privjesaka), kao i pojavu jasno prepoznatljivog
sloja starohrvatskih grobova u Gomjenici kod Prijedora i pojedinih elemenata
starohrvatske provenijencije na Bagrui u Petoevcima, moda nije odve smjelo
pretpostaviti da su etverojagodne sljepooniarke proizvod lokalnih radionica,
najvjerojatnije smjetenih u Sisku, te nastaju kao rezultat utjecaja s podruja Hrvatske Kneevine, odnosno njihovu pojavu u Sisku moda treba sagledati u okviru povijesnih zbivanja u razdoblju vladavine Tomislava u prvoj polovini 10. st.
sljepooniarke s jagodama i ukrasom u obliku lunule (t. 309)
Sljepooniarke s jagodama i ukrasom u obliku lunule pojavljuju se u skromnom
broju primjeraka. Dosad su otkrivene na Glaviinama u Mravincima (T. 202,3), u
Gatima kraj Omia (T. 245,1), u Podgrau kod Benkovca (T. 293,2), otoku Prviu
pokraj ibenika (T. 295,13), a dva para potjeu iz groba 29 na Crkvini u Biskupiji (T. 229,1; T. 229,4).
Meu navedenim primjercima posebno se izdvaja par srebrnih sljepooniarki s Glaviina u Mravincima kraj Solina (T. 202,3), koje je dosadanja literatura,
uz iznimku Lj. Karamana, pripisivala standardnom tipu etverojagodnih sljepooniarki.586
Ove sljepooniarke, meutim, ne pripadaju tipu s etiri jednako velike jagode,
220
Sl. 113 Srebrne sljepooniarke s jagodama i lunulastim ukrasom (Podgrae, MravinciGlaviine)
587 Poulk 1948, LXXI, 1, 4.; Mester

hzy 1994, 234, sl. 20, 89;
ErcegoviPavlovi 1969,
8394; Petrinec 2003.
588 Jovanovi, Vuksanovi 1981, Y
245, /2/1, 1; Y 247, 1.
589 Jovanovi 1976. 124, 127;
Vaarova 1976, 333, sl. 208;
358359, sl. 217.
590 Aleksova 1966, 54, T. XIII,
8990;Vaarova 1976, 329, sl.
205.
591 Vinski 1970, T. I, 4.
ve je rije o bilunulastim naunicama s jagodama. S unutarnje strane njihovih

karika nalazio se ukras u obliku bilunule od iskucanog lima sa sitnom neukraenom jagodom na vrhu. Povrina lunule bila je ukraena viticama ili spiralama od
nabrane filigranske ice. Jagode na bonim stranama karike, kao i ona u dnu luka
karike ukraene su Sspiralama izvedenim takoer od filigranske ice. Ovo su
zasad jedini takvi primjerci registrirani na podruju Hrvatske. Zbog odreenih
analogija na irem slavenskom prostoru s velikom se vjerojatnou moe pretpostaviti da ovaj tip nastaje na predloku starije skupine lunulastih i bilunulastih naunicama sa sitnim jagodama na bonim stranama karike i zvjezdolikim
sredinjim ukrasom, koja je datirana u rasponu od kraja 7. do sredine 9. st., a
takoer odaje pripadnost krugu kasnoantikog (bizantskog) zlatarstva. S obzirom
na ukras lunule, mravinake sljepooniarke veoma su srodne s naunicama iz
Rybeovica u Moravskoj, te primjercima iz ostava u Tokaju u Maarskoj i Boljetinu u srpskom Podunavlju, kao i s pojedinim naunicama otkrivenima u okviru
kristijaniziranih grobalja Bugarske.587
Takve su lunulaste ili bilunulaste naunice svakako utjecale na nastanak
raznih inaica kasnijih sljepooniarki s jagodama. U njihovu daljnjem razvoju lunula se smanjuje i prestaje biti dominantim ukrasom naunice, dok se jagode poveavaju. Miljenja sam da upravo rijetki primjerci poput mravinakih
naunica predstavljaju prijelazni tip izmeu starijih lunulastih naunica i mlaih sljepooniarki s tri jagode i lunulom u vrhu okomite osi po sredini karike,
poput sljepooniarki iz Gata, Podgraa i s otoka Prvia. To je osobito vidljivo
na pojedinim sljepooniarkama s podruja Srbije i Bugarske, gdje i pronalazim
izravne analogije naim primjercima. Rije je o naunicama iz grobova 46 i 84 u
Matianima kraj Pritine,588 zatim sljepooniarkama iz eana kraj Vuitrna, te
pojedinim naunicama s kristijaniziranih grobalja Bugarske (Kavarna, Preslav).589
Istom tipu pripadaju i neto jednostavnije sljepooniarke s jagodama i lunulom
s nalazita Demir Kapija u Makedoniji i Marica (bivi Zlatni Dol) kraj Haskova u
Bugarskoj.590 Takoer se moe navesti i nepotpuna bronana posrebrena sljepooniarka nepoznatih okolnosti otkria iz Siska, za koju je pretpostavljeno da je
na vrhu okomite osi po sredini karike imala ukras u obliku lunule.591 Ta pretpostavka djeluje jo uvjerljivije ako se uzme u obzir injenica da se ovaj tip izraen
221
Sl. 114 lijevo Srebrne sljepooniarke s jagodama i lunulastim ukrasom (MravinciGlaviine)

Sl. 115 desno Srebrne sljepooniarke s jagodama i lunulastim ukrasom, rekonstrukcija
592 Koroec 1999, T. 32, 10; Koroec

1947, 30, sl. 27; Koroec,
Koroec 1973, sl. 1, 2.; Mileti
1967, T. VIII/21, T. XXIX, 1718,
21.
593 Jovanovi,Vuksanovi 1981, Y
247, 1.
594 Vidi Petrinec 2003a.
tehnikom lijevanja pojavljuje u ranom stupnju bjelobrdske kulture na pojedinim

grobljima zapadnog dijela savskodravskog meurijeja (Ptujski grad, Hajdina,
Bizeljsko) i sjeverozapadne Bosne (Gomjenica).592
O uzorima u starijoj skupini lunulastih i bilunulastih naunica osobito svjedoi par luksuznih sljepooniarki iz groba 46 u Matianima, kojima je lunula
na vrhu sredinje okomite osi ukraena poprenim linijama i krunicama od nabrane filigranske ice.593 Uz skupinu sljepooniarki s prostora Bugarske i Srbije
vezuju se i dva para otkrivena u grobu 29 na Crkvini u Biskupiji (T. 229,1; T.
229,4). Cjelokupni inventar spomenutoga groba, koji u potpunosti ine predmeti
strane provenijencije, upuuje na zakljuak da je u njemu bila pokopana osoba
podrijetlom s navedenih balkanskih podruja.594
Na povezanost sljepooniarki s jagodama i lunulom sa starijom skupinom
lunulastih naunica upuuje i injenica da su pojedine du luka u donjoj polovini karike imale privrene uice, kroz koje su vjerojatno bili provjeeni lanii
(pojedini primjerci s otoka Prvia (T. 295,3), par sljepooniarki s etiri jagode iz
Likog Lea (T. 285,4)). Uice za vjeanje lania i provuene lanie pronalazimo upravo na pojedinim primjercima starijih lunulastih naunica (par naunica
iz ostave u Tokaju i niz primjeraka s kristijaniziranih grobalja Bugarske).
Za vremensko opredjeljivanje sljepooniarki iz Mravinaca znaajne su analogije s naunicama iz Boljetina i Rybeovica iz sredine 9. st., kao i s naunicama iz
Tokaja datiranim u kraj 9. ili poetak 10. stoljea, pa smatram da vrijeme njihova
nastanka treba traiti tijekom druge polovine 9. ili najkasnije krajem 9. stoljea.
Neto su mlae sljepooniarke s tri jagode i lunulom na vrhu osi po sredini karike, a s obzirom da su veoma esto pronalaene s prstenjem s kupolastom krunom
mogu se datirati u 10. stoljee tijekom kojeg su u uporabi.
sljepooniarke s tri jagode (t. 311)
Veoma zanimljivu i dosad uglavnom neuoenu skupinu u okviru pojedinih grobalja s kranskim nainom pokapanja predstavljaju sljepooniarke s tri jednako
velike neukraene vodoravno postavljene jagode. Nisu registrirane u osobito velikom broju primjeraka, a pojavljuju se u nekoliko inaica.
222
Sl. 116 lijevo

Sl. 117 desno
595 Koroec 1979/2, T. 43, 3, T. 47, 1,

T. 77, 5.
596 Koroec 1979/2, T. 70 3a.
597 Koroec 1979/2, T. 117, 2.
598 Koroec 1999, T. 13, 12.
599 Koroec 1979/1, 199200;
Koroec 1994, 20, Remepel
1966, 5354, T. 14, F, T. 28, 12,
T. 68, 3, 6.
600 Giesler 1980, 88, sl. 3, 11.
601 Marui 1987, 99, sl. 51, 1.
Grob 29 (BiskupijaCrkvina)
Bronane sljepooniarke s tri jagode (BiskupijaCrkvina, KninSpas)
Prva inaica zastupljena je sljepooniarkama iz grobova 9 i 24 na Gorici u

Stranama (T. 152,1; T. 156,1) i sljepooniarkama iz groba 100 na Vrbici u Piramatovcima kraj Skradina (T. 205,1). Rije je o primjercima veih dimenzija,
nainjenim od bronce. Karika izmeu jagoda obavijena im je icom, a krajevi karike zavravaju kvaicom i petljom izvijenom prema van, ponekad raskovanom.
Izravne analogije navedenim primjercima pronalazim na podruju rasprostiranja
ketlake kulture, i to na eponimnom groblju KttlachGloggnitz, te na jo dva
austrijska nalazita StraengelJudenburg i DiemlachKapfernberg, zapadno i
sjeverozapadno od Graza.595 Takoer su otkrivene u grobu 220 na poloaju Farna
crkva u Kranju596 te na talijanskom nalazitu TurridaSedegliano pored Udina.597
Bronane jagode jedne takve sljepooniarke pronalazimo u sekundarnoj uporabi, nanizane na ogrlicu iz groba 143 na Ptujskom gradu.598 P. Koroec navodi
da ova inaica trojagodne sljepooniarke see daleko na sjever, preko Tiringije
do hannoverskog Wendlanda, gdje se povezuje s nalazima slavenske pripadnosti,
a novcem ekog kneza Boleslava II. (967.999.) uvjerljivo je datirana u drugu
polovinu i kraj 10. stoljea.599 U tipologiji J. Gieslera ta je vrsta sljepooniarke
izdvojena kao karakteristini predstavnik stupnja Kttlach II.600 Treba, meutim,
napomenuti da su na podruju ketlake kulture ove naunice obino zastupljene
jednim primjerkom u grobu, dok se na naem podruju pojavljuju u paru.
Drugoj inaici pripadaju veoma srodni primjerci otkriveni u grobu 107 na
Spasu u Kninu (T. 258,1), na Crkvini u Biskupiji (T. 235,2) i u ipuljiu kod Bugojna (T. 278,2), ali se razlikuju nainom privrivanja pomou uice postavljene na jednu od bonih jagoda i petlje. S obzirom na nain privrivanja, s ovima
se moe povezati par trojagodnih sljepooniarki manjih dimenzija iz groba 52A
na Bukorovia podvornici u Biskupiji (T. 226,9) kod kojih, pak, karika meu jagodama nije obavijena icom. Potonjima je slina i naunica iz Barbana u Istri.601
Svi spomenuti primjerci nainjeni su od bronce.
Od navedenih se sljepooniarki bitno razlikuju srebrne sljepooniarke tree
inaice, a otkrivene su uz crkvu sv. Marte u Bijaima (T. 216,2) i grobu 499 u
Galovcu kraj Zadra (T. 244,3). Jagode su im na vrhovima ukraene filigranskom
icom, a privruju se uticanjem karike u jednu od bonih jagoda poput veine
223
602 Sekelj 1993, 103.

603 Jaki,Petrinec 1996, 18.
604 remonik 1951, T. II, 16, T. IV, 1,
3, 13; Aneli 1980.
605 Filipec 2003, 561567.
224
drugih tipova sljepooniarki starohrvatskoga kulturnog kruga.

Najvei dio domae arheoloke literature smatra sve ovdje navedene sljepooniarke tipinim starohrvatskim nakitom. Jedino je T. Sekelj upozorila na paralele s podruja karantanskoketlakoga kulturnoga kruga, ali je ipak zakljuila
da nae nalaze treba smatrati posebnom inaicom starohrvatskog tipa sljepooniarke, koja nastaje kao imitacija naunica izraenih od plemenite kovine.602 To
miljenje, meutim, nije prihvatljivo zbog injenice da unutar starohrvatskoga
kulturnog kruga, u razdoblju o kojem je rije, osim spomenutih nalaza iz Bijaa
i Galovca, uope nema trojagodnih sljepoooniarki nainjenih od plemenitih
kovina, ve se takve kao grobni nalazi pojavljuju znatno kasnije.
Osim to se razlikuju nainom privrivanja, bronane sljepooniarke s tri jagode i svojim opim izgledom bitno odudaraju od ostalih tipova preteito srebrnih
sljepooniarki s jagodama, registriranih u velikom broju na svim grobljima s kranskim nainom pokapanja. Stoga se moe pretpostaviti da je ovaj tip preuzet sa
Zapada, moda posredstvom vinodolskog prostora i prihvaen unutar starohrvatskoga kulturnoga kruga. Okolnost da se, razliito od situacije na ketlakom podruju, u okviru naih grobalja te sljepooniarke u pravilu pojavljuju u paru, svjedoi
o prilagoavanju nonji uobiajenoj na prostoru ranosrednjovjekovne Hrvatske.
Takoer nije posve nevjerojatno da se po uzoru na spomenute bronane primjerke zapoinju proizvoditi srebrne sljepooniarke s tri jagode (poput primjeraka
iz Bijaa i Galovca), koje su s obzirom na materijal, ukras i nain privrivanja
usklaene s preostalim tipovima naunica s jagodama starohrvatskoga kulturnoga
kruga. Te se sljepooniarke poput onih s dvjema jagodama pojavljuju iznimno
rijetko, osobito ako se uzme u obzir brojnost primjeraka s jednom jagodom.
Pojava sljepooniarki s tri jagode pada u neto kasnije vrijeme od veine ostalih tipova nakita u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja. Primjerke
s Gorice u Stranama i Vrbice u Piramatovcima treba smatrati najstarijima i vremenski opredijeliti u drugu polovinu 10. stoljea sukladno navedenim datiranim
nalazima ketlakog i zapadnoeuropskog prostora. To dodatno osnauje injenica
da je u oba sluaja rije o grobljima za koja se na osnovi drugih nalaza moe utvrditi da ne traju due od prijelaza 10. i 11. ili poetka 11. stoljea. Preostale sljepooniarke s podruja Hrvatske takoer se mogu datirati u priblino isto ili moda
neto kasnije vrijeme, odnosno u kraj 10. i u 11. stoljee. Treba ukazati i na to da
su potonje sve odreda nalazi s grobalja koja se formiraju uz crkve (BiskupijaBukorovia podvornica, BiskupijaCrkvina, KninSpas, ipulji kraj Bugojna, GalovacCrkvina, BijaiSv. Marta).
Pitanje gornje granice uporabe ovog tipa sljepooniarki s tri jagode zasad
ostavljam otvorenim. U vezi s tim moe se ukazati na nalaz iz groba 104A na
groblju oko crkve sv. Spasa na Vrelu Cetine gdje se pojavljuje jedan par bronanih
naunica s tri glatke neukraene jagode.603 Na alost veoma su oteene, pa nije
poznat nain na koji su se privrivale. Radi se, jednako kao i u sluaju pojedinih
nalaza sljepooniarki s jednom jagodom, o grobu s jednim pokojnikom in situ,
to upuuje na najstariji sloj ukopavanja na navedenom nalazitu.
Na kraju treba upozoriti na pojedinane nalaze bronanih sljepooniarki,
djelomino srodnih gore izdvojenoj drugoj inaici, otkrivenih na podruju sjeveroistone Bosne, te u dolinama rijeka Bosne i Neretve (Batkovi, DobojCrkvenica, Arnautovii, itomislii, Mogorjelo).604 Budui da su okolnosti njihova
otkria dvojbene ili nepoznate nije ih mogue preciznije vremenski opredijeliti.
Sline sljepooniarke registrirane su i na podruju dananje sjeverne Hrvatske,
o emu je opirnije pisao K. Filipec.605 To se osobito odnosi na par iz groba 146 u
akovu, koji je vjerojatno iz 11., a najkasnije iz sredine 12. stoljea.
Posebnom tipu pripada bronana pozlaena naunica nepoznatih okolnosti
606 Tomii 2000, 3032.

607 Mileti 1976, 119121; Mileti
1980a, 151152; Tomii 2000.
608 Jelovina 1976, 59, 105.
609 Karaman 1940, 3435.
610 Mileti 1967, 119121; Koroec
1979/2, T. 82, 17.
611 Jelovina 1976, 103106.
612 Koroec 1979/2, T. 3, 19, T. 12,
4ab, T. 22 i dr.
otkria, s tri okomito postavljene jagode od ovijene ice iz Lukara (T. 287,1). S obzirom na nain oblikovanja jagode moe se povezati sa skupinom srodnih sljepooniarki s jednom jagodom. Budui da nema poznatih analogija, nije ju mogue
vremenski opredijeliti, ali se moe ustvrditi da se ovaj tip ne pojavljuje u okviru
kasnosrednjovjekovnih grobalja na kojima su pozlaene trojagodne naunice inae veoma brojno zastupljene.
sljepooniarke s jagodama i karikom povijenom u petlje (t. 312)
Sljepooniarke s jagodama i karikom povijenom u petlje pojavljuju se u dvije inaice. Prva inaica zastupljena je primjercima s tri okomito postavljene bikonine
jagode (tip IV po . Tomiiu). Karika im je iznad bonih i u dnu sredinje jagode
povijena u petlje.606 Prostor izmeu jagoda obavijen je icom. Privrivale su se
pomou kvaice i petlje aplicirane na jednoj od bonih jagoda. Dosad su otkrivene na Leajia glavici u evrskama (T. 184,2), a svih est primjeraka, od kojih je
danas sauvano pet, potjee iz istoga groba, na Crkvini u Biskupiji (T. 235,3) te u
Smrdeljima kod Skradina (T. 300,3). U grobu 32 na Gorici u Stranama (T. 158,7)
pronaena je jedna necjelovita naunica, koja bi mogla pripadati istom tipu. Potonja je srebrna, a svi ostali primjerci nainjeni su od bronce. Analogije navedenim sljepooniarkama pronalazim u okviru grobalja sjeverozapadne Bosne, i to
u Gomjenici kod Prijedora i Mahovljanima kod Banja Luke, te u jednom paru
otkrivenom na austrijskom nalazitu Gars Thunau.607
Drugoj inaici pripadaju bronane sljepooniarke s jednom vodoravnom jagodom, kojima je karika uz jagodu takoer povijena u petlje (tip III po . Tomiiu).
Jedan par, koji jo nije publiciran potjee s Kose u Vrpolju kraj ibenika,608 a tri istovjetne sljepooniarke otkrivene su u Otonu pokraj Knina (T. 289,3). Spomenutim
primjercima paralele pronalazim iskljuivo na grobljima sjeverozapadne Bosne.
O pitanju podrijetla ovih sljepooniarki izneseno je nekoliko suprotstavljenih miljenja. Lj. Karaman smatrao ih je proizvodima radinoica s podruja Hrvatske, gdje su bile izraivane po uzoru na karantanske naunice.609 N. Mileti
pripisala je obje inaice karantanskoketlakom kulturnom krugu, odnosno
mlaoj ketlakoj fazi, smatrajui da tu pripadnost potvruje njihova pojava na
austrijskom nalazitu GarsThunau.610 Otila je i korak dalje, pretpostavivi da
su proizvedene u radionicama negdje na istonoalpskom podruju, a datirala ih
je u drugu polovinu 9. i u 10. stoljee. D. Jelovina, pak, u potpunosti je odbacio bilo kakvu povezanost s karantanskoketlakom kulturom, osim u smislu
konvergentne pojave, te zakljuio da se radi o inaicama starohrvatskih sljepooniarki s jednom jagodom. U skladu sa u to doba prevladavajuim miljenjem
da je jednostavan nakit od neplemenitih kovina kronoloki stariji od luksuznih
izraevina, predloio je dataciju u poetak 9. stoljea. 611
Premda je inaica s tri jagode koncepcijski doista podudarana s naunicama
sa 13 okomito postavljene jagode karantanskoketlake kulture (BledBrdo,
BledGrad, BledPristava, Hohenberg, Krungl), mora se zamijetiti da su kod
tih primjeraka jagode uvijek postavljene jedna ispod druge i ne nalaze se na bonim stranama karike, te da im karika nije povijena u petlje, a kroz uicu u dnu
jagode u pravilu su provjeeni lanii, to nije sluaj ni kod jedne sljepooniarke s podruja Hrvatske i sjeverozapadne Bosne.612 Takoer je uoljivo da na
prostoru karantanskoketlake kulture, uz iznimku navedenog para s nalazita
GarsThunau, uope nema primjeraka o kakvima je ovdje rije. S obzirom na veliku zastupljenost na grobljima sjeverozapadne Bosne, mora se, slino kao i u sluaju naunica s grozdolikim ukrasom i karikom povijenom u petlje, pretpostaviti
da se radi o lokalnom tipu sljepooniarke s jagodama, karakteristinom upravo
za to podruje, koji se oblikuje pod odreenim utjecajima s oblinjeg karantan-
225
Sl. 118 Sljepooniarke s jagodama i karikom povijenom u petlje
613 Usamljeni sluaj je nalaz para

sljepooniarki s jednom jago
dom u grobu 92 na nalazitu
BledPristava. Koroec 1979/2,
T. 33, 4 fg.
614 Tomii 2000, 31.
615 Tomii 2000, 31.
skoketlakog prostora. Osim srodnosti s karantanskim naunicama s okomito

postavljenim jagodama, treba upozoriti i na slinost s bronanim sljepooniarkama s tri vodoravne jagode s obzirom na injenicu da je i potonjima karika na
prostoru izmeu jagoda obavijena icom.
O tome da je rije o lokalnom tipu sljepooniarke, jo vie svjedoe primjerci
s jednom vodoravnom jagodom i petljama, koji se ne mogu dovesti u vezu ni s
jednim tipom karantanskoketlake kulture. Naunice s jednom vodoravnom
jagodom nisu dio nakitnog repertoara te kulture i na podruju njezina rasprostiranja uope se ne pojavljuju.613 Inaicu s vodoravnom jagodom i petljama ondje
uope ne susreemo. Navedene okolnosti upuuju na zakljuak da se radi o tipu
preuzetom iz repertoara starohrvatskoga nakita (osobito ako se ima u vidu da
standardne starohrvatske sljepooniarke s jednom jagodom takoer pronalazimo na podruju sjeverozapadne Bosne) s pojedinim detaljima karakteristinim
za karantanske naunice (povijanje karike u petlje).
Stoga bi se moglo pretpostaviti da je radioniko sredite u kojem su se izraivale smjeteno negdje na podruju odakle potjee najvei broj primjeraka, na
to je ve ispravno upozorio . Tomii.614 Moe se takoer uzeti u obzir i Sisak,
premda ondje dosad nije registrirana niti jedna sljepooniarka s jagodama i karikom povijenom u petlje.
Budui da veina primjeraka s podruja Hrvatske potjee s nesustavno istraenih grobalja pri kronolokom opredjeljivanju moraju se uzeti u obzir nalazi s
podruja sjeverozapadne Bosne, gdje su obje inaice ovog tipa sljepooniarke veoma esto udruene s nakitom ranoga stupnja bjelobrdske kulture, pa ih se stoga
moe datirati u drugu polovinu 10. stoljea, odnosno, kako na osnovi stratigrafije
groblja u Mahovljanima zakljuuje . Tomii, u stupanj Bijelo brdo I s najduim
trajanjem do zadnje treine 11. stoljea.615 Na dataciju u 10. st. upuuju i nalazi iz
groba 32 na Gorici u Stranama.
kariice od uvijene ili pletene ice (t. 311)
Kariice od uvijene ili pletene ice predstavljaju relativno est nalaz u okviru grobalja s kranskim znaajkama pokapanja. Pojavljuju se u raznim dimenzijama, a
226
Sl. 119 Kariice s koljencima i kariice od uvijene ice
616 Giesler 1981, passim.

617 Gunjaa 1954a, 729.
privruju se pomou uice i kvaice. Po nekoliko kariica ovog tipa otkriveno

je na gotovo svim grobljima s kranskim nainom pokapanja, ali za veinu, na
alost, nisu poznate okolnosti otkria (T. 176,7; T. 228,1; T. 237,6; T. 242,10; T.
254,5; T. 259,4; T. 261,3; T. 265,3; T. 274,8; T. 290,3; T. 294,12). S obzirom
na tu injenicu, katkad je nejasno radi li se o naunici ili prstenu od pletene ice.
U grobovima se najee pojavljuju u paru, a preteito su nainjene od bronce. S
Leajia glavice u evrskama potjee jedan par srebrnih kariica ovog tipa. Muzej
hrvatskih arheolokih spomenika uva jednu kariicu od pletene ice na koju
je, vjerojatno u sekundarnoj uporabi, bila nataknuta bronana limena jagoda, a
potjee s nepoznatog nalazita u sjevernoj ili srednjoj Dalmaciji.
Nakit nainjen od pletene ili uvijene ice u velikom je broju zastupljen na
grobljima bjelobrdske kulture (torkvesi, narukvice, prstenje), ali ne i kariice.616
Stoga bi se, premda se radi o posve jednostavnim primjercima nakita, moglo ovaj
tip kariica takoer uvrstiti meu karakteristian nakit starohrvatskih grobalja.
Premda nemaju znaenja u kronolokom smislu moe se ustvrditi da se
u nekoliko sluajeva pojavljuju zajedno sa standardnim jednojagodnim sljepooniarkama i lijevanim prstenjem Dpresjeka, pa ih se okvirno moe datirati u 10. stoljee. Pojedini nalazi s grobalja uz crkve upuuju na to da su, poput
sljepooniarki s jednom jagodom, u uporabi neto dulje no ostali tipovi nakita
karateristini u horizontu s kranskim znaajkama pokapanja. U tom smislu
znaajan je nalaz iz groba 38 na Lopukoj glavici u Biskupiji, u okviru groblja koje
se, sudei prema ostalim nalazima, vremenski moe smjestiti u razdoblje 11. i 12.
stoljea.617
kariice s koljencima (t. 311)
Bronane i srebrne kariice s koljencima od ovijene ice relativno su rijedak nalaz
u okviru grobalja na redove s kranskim nainom pokapanja, ali su gotovo na
svakom takvom groblju zastupljene barem jednim parom. U najveem broju prisutne su na groblju Vratnice na Bribiru gdje ih pronalazimo u tri groba (T. 199,3).
Pojavljuju se u paru unutar grobova u kojima nema drugih nalaza. Dvije takve
pozlaene kariice, od kojih je jedna srebrna, a druga bronana, otkrivene su na
227
Sl. 120 Kariice s koljencima (Mu GornjiSv. Petar)
618 Jelovina 1991, T. XIX, 1113.
228
groblju na Glaviinama u Mravincima (T. 201,7), a kao nalaz izvan groba registrirane su na Novom putu na Bribiru (T. 177,5). Najee imaju tri, a u pojedinim
sluajevima (Bukorovia podvornica grob 2A (T. 224,2), KaiMastirine grob 62
(T. 247,6)) samo po jedno koljence. Jedinstveni srebrni primjerci iz groba 5/1984
uz crkvu Sv. Petra u Muu pripadaju tipu velikih sljepooniarki i za sad su bez
analogije (T. 268,3).
Najvei broj kariica ovog tipa potjee s grobalja koja se formiraju uz crkve, ali
s obzirom da je rije o tipu koji je kontinuirano u uporabi do u zreli srednji vijek,
teko ih je opredijeliti, ako nisu praene drugim nalazima. U nekoliko sluajeva
na Spasu u Kninu predstavljaju takoer jedini nalaz u grobu, a u jednom su grobu
udruene s prstenom od pletene ice (T. 255,34). Dio nalaza na spomenutom
groblju svakako pripada kasnijem razdoblju, o emu svjedoi nalaz para ovih kariica u grobu 186 zajedno s prstenom, koji se moe opredijeliti u 12. stoljee.618
Slina je situacija i na groblju na Begovai u Biljanima Donjim, gdje pojedini nalazi upuuju na kasnija razdoblja.
I nalazi s Bribira i Glaviina u Mravincima svakako potvruju da se ovaj tip
kariice pojavljuje jo u doba trajanja grobalja na redove s kranskim nainom
pokapanja. Vrijeme njegove pojave odreuju pojedini nalazi s grobalja uz crkve.
Osobito je znaajan nalaz iz groba 12 na Lopukoj glavici u Biskupiji, gdje je uz
par pozlaenih kariica s koljencima otkriven bronani prsten s natpisom PAX,
koji se s poprilinom sigurnou vremenski moe opredijeliti u kraj 10., odnosno
prvu polovinu 11. stoljea.
Nalaz iz Mua baca meutim drugaije svjetlo na dataciju luksuznih srebrnih
primjeraka ukraenih u filigranu i granulaciji. Dosad su takve kariice vremenski opredjeljivane u 12. i 13. stoljee, ali se mora konstatirati da je redom rije o
primjercima malih dimenzija, preteito promjera 2 cm i samo u rijetkim sluajevima 34 cm. Par iz Mua pripada tipu velikih sljepooniarki, a otkriven je
zajeno s parom luksuznih jednojagodnih sljepooniarki, pa se grob u kojem su
pronaene mora datirati najkasnije u 11. stoljee.
619 Ercegovi 1958.

620 Marui 1987, T. V, 12.
621 Giesler 1981, 94103.
622 Knez 1906, T. I, 6; Koroec 1947,
37, sl. 34.
623 Tomii 1978; Brunmid 1903.
624 Mileti 1976, T. XII/43, T.
26/161, eravica 19851986, T.
VI, 56; Mileti 1980, T. XI, T.
XV, G30, T. XX, 81; Koroec
1942, 276, sl. 6; Tomii 2000,
T. 3.
625 Vinski 1970, 50, sl. a.
626 Vinski 1970, 7376
627 Tomii 2000, 31.
628 Tomii 2000, 2930.
naunice bjelobrdske kulture (t. 312)

U okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja u nekoliko su sluajeva otkrivene lijevane naunice bjelobrdske kulture; na Gorici u Stranama (grobovi 14,
31 i 82A) (T. 153,5; T. 157,1; T. 167,2), na Spasu u Kninu (grob 176) (T. 260,9), na
poloaju Poljakovih kua u Glavicama kraj Sinja (T. 297,4) i na Leajia glavici u
evrskama (T. 187,14). Pojedini primjerci registrirani su na grobljima uz crkve
(BiskupijaCrkvina, PlavnoMeine) (T. 237,4; T. 290,78). Na alost, najvei broj naunica ovog tipa predstavlja sluajne nalaze ili su im okolnosti otkria
nepoznate. Rije je o primjercima iz opota kod Benkovca (T. 301,10), Bioviina
sela (T. 280,3), Ivoevaca (T. 282,9) i Mratova (T. 289,4) kod Knina, ipovljana
u jugozapadnoj Bosni (T. 301,11) te Prozora kod Otoca u Lici.619 Na veini grobalja o kojima je rije, pronalazimo i kariice sa zavretkom u obliku raskovane
Spetlje.
naunice s jagodama
naunice s jagodama
Lijevane naunice s jagodama pojavljuju se u dvije inaice. Prva inaica zastupljena je bronanim parom iz Bioviina Sela (T.280,3), te identinim pojedinanim
primjerkom s Leajia glavice u evrskama (T. 187,1).
Jagodnom, a ne grozdolikom tipu moe se pripisati i srebrna naunica iz groba
82 na Gorici u Stranama (T. 167,2), koja umjesto etvrte jagode na jednoj od
bonih strana karike ima lijevanu uicu za privrivanje. Potonjoj je istovjetna
naunica iz groba 126 u minju u Istri.620
U tipologiji J. Gieslera sve su ove naunice oznaene kao tip 16 i uvrtene u
iru skupinu grozdolikih naunica (tipovi 1417), karakteristinih u ranom stupnju bjelobrdske kulture.621 Da razni tipovi naunica bjelobrdske kulture imaju
uzor u luksuznom nakitu nainjenom u filigranu i granulaciji, suglasna je veina
autora koja se tim nakitom bavila, a obino se smatra da im je pojava barem
znatnim dijelom objanjiva kao sekundarni utjecaj velikomoravskog zlatarstva
u 10. stoljeu.
Najznaajnije i jedine prave analogije primjercima s podruja ranosrednjovjekovne Hrvatske pronalazim na pojedinim bjelobrdskim grobljima sjeveroistone
Slovenije (Trebnje, Sredie ob Dravi),622 dananje sjeverozapdane Hrvatske (enkovec, Klotar Podravski)623 i sjeverozapadne Bosne (Gomjenica, Petoevci, Mahovljani, Koievo).624 Kvalitetnije lijevana i poneto drugaije oblikovana naunica
s etiri jagode potjee s Cetingrada kod Slunja.625 Rije je o prostoru na kojem se
arheoloka slika bjelobrdskih grobalja znatno razlikuje od one u istonom dijelu
dananje Hrvatske, pa i ire na podruju rasprostiranja bjelobrdske kulture, na to
je prvi upozorio Z. Vinski.626 Na izrazite regionalne osobitosti koje odraava materijalna kultura naznaenog prostora, u vie su navrata ukazali i P. Koroec i .
Tomii.627 Potonji se opirnije osvrnuo na lijevane naunice tipa 16 ukazujui na
doktorsku disertaciju S. Ercegovi, koja je u razmatranje uzela naunice Bugarske i
Srbije, te dola do zakljuka da su lijevani primjerci s etiri jagode raeni po uzoru
na luksuzne naunice balkanskog prostora.628 Naposljetku, i J. Giesler je ustvrdio da
statistika nalaza pokazuje da se lijevane grozdolike naunice (tipovi 1417) u Maarskoj javljaju samo sporadino, dok su, za razliku od toga, veoma brojne juno od
229
Sl. 121 Naunice bjelobrdske kulture
629 Giesler 1981, 95.

630 Giesler 1986, 94, 99.
631 Jankovi 1983, 103104, T. IV,
610.
632 Bajalovi, HadiPei, 1984,
34, T. II, 89.
633 Maneva 1992, 123, sl. 6; T. 16,
16/1ab.
634 Mikuli 1983, 145, sl. 5; Mane
va, 1992, T. 16, 80/1.
230
linije DravaDunav s upadljivom koncentracijom u zapadnom savskodravskom

meurijeju. S obzirom da se ovi nalazi, a osobito tipovi 15 i 16, proteu daleko na
jug i jugoistok kamo ih ne prate drugi elementi bjelobrdske kulture, zakljuio je da
ih se ne moe nedvojbeno uvrstiti meu karakteristian nakit panonskih Slavena.629
On je ukazao i na injenicu da se tijekom 10. st., po dolasku Maara i padom Velikomoravske Kneevine veina tamonjih grobalja naputa, a kasnija groblja ustanovljuju na drugim mjestima. U Moravskoj, osim toga, dosad nisu otkrivena groblja
na kojima bi, poput onih u Transdanubiji, bio zastupljen rani materijal bjelobrdske
kulture. Neto je vei broj bjelobrdskih grobalja u Slovakoj, ali su lijevani primjerci
grozdolikih naunica i tamo usamljeni i rijetki, pa se moe zakljuiti da tradicija
filigranskoga i granuliranoga nakita velikomoravskoga kulturnog kruga nije na tom
prostoru dobila znaajniji nastavak u lijevanoj tehnici.630
Stoga se moe ustvrditi da lijevane naunice s etiri jagode (tip 16) nastaju na
predloku filigranskih naunica uobiajenih na slavenskim podrujima juno od
Save i Dunava. Ovdje je potrebno naglasiti i to da se filigranske etverojagodne
sljepooniarke s podruja Hrvatske Kneevine razlikuju od onih srpskobugarskog prostora, na to sam ve upozorila kada je o potonjima bilo rijei. Ta je
razlika najuoljivija u obliku i ukrasu okomite osi, koja nosi jagode smjetene po
sredini karike, to se moe raspoznati i na pojedinim bolje lijevanim primjercima. Takoer treba zapaziti da su na srpskobugarskom prostoru znatno brojnije
naunice kojima je jagoda ispod luka karike veih dimenzija od one s unutarnje
strane kao i jagoda smjetenih na bonim stranama karike, dok su kod sljepooniarki starohrvatskoga kulturnog kruga gotovo bez iznimke sve etiri jagode
jednakih dimenzija.
Kod etverojagodnih sljepooniarki srednjega i istonog Balkana okomita os
po sredini karike najee je ukraena granulacijom. Isti ukras pojavljuje se i na
lijevanim imitacijama ovih naunica, koje su veoma est nalaz na podruju Srbije i
Makedonije. Osobito su brojne na Kljuu Dunava (Kusjak, Prahovo),631 a Narodni
muzej u Beogradu uva vie primjeraka nepoznatih okolnosti otkria.632 U Makedoniji su registrirane na nalazitu DulicaBegov dab kraj Deleva633 i na prostoru antikih Scupa (poloaj ZlokuaniZajev rid).634 Zastupljene veim brojem
primjeraka pronalazimo ih i u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja
635 Vaarova 1976, 358359.

636 Trk 1962, 142143, T. X11.
637 eravica 19851986, T. VI, 58.
638 Vinski 1970, 50, sl. a.
na podruju Bugarske.635 Svi ti nalazi ne mogu se dovesti u vezu s bjelobrdskom

kulturom, no svakako su utjecali na pojavu slinih primjeraka u okviru bjelobrdskih grobalja. To se posebno odnosi na djelomino lijevane naunice s groblja
HalimbaCseres otkrivene u grobovima 506, 621 i 841.636
Naunice otkrivene u okviru grobalja smjetenih u zapadnom dijelu drav
skosavskog meurijeja i sjeverozapadnoj Bosni upuuju, meutim, na drugaije predloke, koje pronalazimo upravo u filigranom ukraenim etverojagodnim sljepooniarkama od iskucanog lima s podruja Hrvatske Kneevine.
To je osobito vidljivo na pojedinim kvalitetnije lijevanim primjercima poput
etverojagodnih naunica iz groba 125 na Bagrui u Petoevcima, groba 81 u Mahovljanima kod Banje Luke kao i nekolicini istovjetnih naunica iz unitenih
grobova na istom nalazitu, te na nepotpunoj naunici iz Koieva (Junuzovci).
U svim sluajevima rije je o primjercima s etiri jednako velike jagode i donjom
polovinom karike ukraenom lijevanom imitacijom filigranske ice. Takoer treba zapaziti da je prostor izmeu jagoda po sredini karike zadebljan i nije ukraen
pseudogranulama kao kod srpskobugarskih primjeraka, ve se lijevanjem nastoji imitirati raskovane filigranske niti, karakteristine upravo za etverojagodne sljepooniarke s podruja Hrvatske. Naposljetku, zanimljiva je i okolnost da
je u grobu 125 u Petoevcima uz par lijevanih etverojagodnih naunica otkriven
par bronanih jednojagodnih sljepooniarki starohrvatskog tipa.637
Druga inaica, zastupljena srebrnim primjerkom iz groba 82 na Gorici u Stranama s izravnom analogijom u naunici iz groba 126 u minju, od naunica se
prve inaice osim materijalom razlikuje i okolnou da je jagoda s donje strane
karike vea od onih s unutarnje i na bonoj strani karike, kao i nainom privrivanja pomou uice postavljene na mjestu gdje bi se trebala nalaziti etvrta
jagoda. Ovaj tip naunice nije zastupljen meu filigranskim nakitom starohrvatskoga kulturnoga kruga, a paralele ne pronalazimo ni meu nakitom bjelobrdske
kulture. No s obzirom na oblikovanje sredinje osi karike gdje se lijevanjem dobro imitiraju raskovane filigranske niti zastupljene kod etverojagodnih sljepooniarki od iskucanog lima, moe se takoer pretpostaviti da barem djelomino
imaju uzore u etverojagodnim sljepooniarkama starohrvatskog tipa.
Na kraju se treba osvrnuti i na ve spomenutu lijevanu bronanu naunicu
nepoznatih okolnosti otkria s Cetingrada kod Slunja.638 Budui da je rije o nalazitu smjetenom u neposrednoj blizini tadanje sjeverne granice Hrvatske, Z.
Vinski smatrao je ovaj primjerak dokazom da su i radionice s podruja Kneevine
izraivale lijevani nakit. Premda s obzirom na dimenzije i oblik jagoda upravo ova
naunica jasno svjedoi o oponaanju velikih sljepooniarki od iskucanoga lima
ukraenih filigranom, inaicu zastupljenu na Cetingradu ne pronalazimo meu
brojnim filigranskim primjercima otkrivenim u junom dijelu Hrvatske. Jagode
manjih dimenzija s unutarnje strane i na bonim stranama karike, te velika jagoda na izduenom cjevastom produetku ispod luka karike s plastinim prstenastim zadebljanjem kao imitacijom granuliranog vjenia na vrhu, upuuje na
drugaije predloke. Smatram da i u ovom sluaju treba uzeti u obzir nedaleki
Sisak u kojem se, kao to smo ve ustvrdili, pojavljuju filigranske etverojagodne
sljepooniarke kakve nisu registrirane na junim podrujima Kneevine.
Na prostoru savskodravskog meurijeja lijevane se etverojagodne naunice pojavljuju u grobovima zajedno sa sljepooniarkama s jagodama i karikom povijenom u petlje (Tomii tip III, IV), kao i s dvodijelnim privjescima bjelobrdske
kulture, te ih se na temelju toga moe opredijeliti u drugu polovinu 10. stoljea.
Srodni primjerci, otkriveni u Bioviinu selu i na Leajia glavici u evrskama,
vjerojatno su na jug Hrvatske dospjeli s toga podruja, o emu posredno svjedoi
okolnost da su upravo na Leajia glavici otkrivene i sljepooniarke s jagodama i
231
639 Koroec 1942, 276, sl. 7.

640 Koroec 1994, 65, T. 10, 67.;
Trk 1962, T. XIII.
641 ErcegoviPavlovi 1980, 59,
PL. XXVI, 18.
642 Dostl 1966, 386, sl. 3, 19.
643 Tomii 1997, 78, sl. 53.
644 Dostl 1965.
645 Kosztrewski 1962, 175177.
(karta br. 11).
646 Trk 1962, T. XIII.
647 Tomii 1997, 78; Tomii 2003.
232
karikom povijenom u petlje te lunulastogrozdolika naunica bjelobrdskog tipa.

Jasnije sagledavanje rasprostranjenosti lijevanih naunica ranog stupnja bjelobrdske kulture u pravcu juga kao i nakita straohrvatskoga kulturnog kruga u pravcu
sjevera, onemoguuje slaba istraenost Like i jugozapadne Bosne. Razdoblju 10.
stoljea svakako pripadaju i srebrni primjerci sa Strana i iz minja jer ukopavanje mrtvih na oba navedena groblja prestaje na prijelazu 10. i 11. stoljea, odnosno
najkasnije krajem prve treine 11. stoljea.
Na poloaju Meine u Plavnom otkrivena je jedna lijevana bronana naunica s
lunulom raenom na proboj i ukrasnim dodatkom u obliku eera (T. 290,7), a
okolnosti njezina otkria nisu poznate. U Gieslerovoj su tipologiji takve naunice
oznaene kao tip 15b. Iznimno su rijetke, otkriveno je samo nekoliko primjeraka, ali im je pojava zabiljeena na veoma irokom podruju. Najbliu analogiju
pronalazim u naunici iz Koieva (Junuzovci) u sjeverozapadnoj Bosni, koja potjee iz unitenoga groba, a od naeg se primjerka razlikuje time to ima punu
lunulu jednako kao i ostali analogni primjerci.639 Daljnje paralele pronalazim u
naunicama s groblja KttlachGloggnitz u Austriji i onima iz groba 859 groblja HalimbaCseres u Zapadnoj Maarskoj.640 Takoer se pojavljuju u srpskom
Podunavlju (Mavanska Mitrovica, Vina, BeogradKaraburma, Ritopek, Grocka, Dubravica, KladovoKostol, tri s nepoznatih nalazita),641 kao i na pojedinim bugarskim nalazitima (Trojan).642 Par slinih srebrnih naunica istoga tipa,
ali vie s grozdoliko negoli eerasto oblikovanim ukrasom otkriven je u grobu 19
na groblju ZvonimirovoVeliko polje kraj Suhopolja u Podravini.643 Istom tipu
vjerojatno pripada i pojedinani primjerak iz Batine, kojemu nedostaje eerasti,
odnosno grozdoliki ukras.
U pokuaju objanjenja geneze ovih naunica u literaturi je ve ukazano na
predloke meu luksuznim velikomoravskim nakitom nastalim pod utjecajem
umjetnikog obrta Bizanta, gdje se zaista mogu pronai slini primjerci (BreclavPohansko, Star Msto, Vysoany) datirani u drugu polovinu 9. ili poetak
10. st.644 O tome da lijevane naunice doista nastaju po uzoru na te luksuzne
primjerke najbolje svjedoi upravo naa naunica iz Plavnog, kod koje se trima
krunim perforacijama na lunuli imitira ukras u obliku srcolike vitice izveden
filigranskom icom. Lunulaste naunice s ukrasom u obliku eera u filigranskoj se izvedbi veoma esto pojavljuju i u novcem datiranim srebrnim ostavama u Poljskoj (Barucin, Czuchv, Gosty, Kania, Obra Nowa, Zalesie, Zawada
Lanckoroska), gdje se takoer pripisuju utjecaju velikomoravskog zlatarstva.
Najstariji primjerak iz Obre Nowe vremenski se moe opredijeliti u poetak 10.
st., a najmlai iz Gostya i Zawade Lanchoroske u kraj istoga stoljea.645
Pri vremenskom opredjeljivanju lijevanih lunulastih naunica s ukrasom u
obliku eera treba uzeti u obzir grob 859, koji pripada najstarijem sloju ukapanja u Halimbi, gdje je jedan takav par otkriven zajedno s novcem italskoga
kralja Huga od Provanse (926.947.), to upuuje na to da s njihovom pojavom
treba raunati ve krajem prve polovine, odnosno oko sredine 10. stoljea.646
Gornju granicu njihova trajanja dobro odreuje nalaz iz groba 19 u Zvonimirovu kraj Suhopolja, gdje su u oblinjem grobu 17 otkrivene srebrne grozdolike
naunice tzv. volinjskog tipa i luksuzni srebrni prsten s kupolastom krunom.647
Oba se tipa pojavljuju na prijelazu 10. i 11. stoljea, a s obzirom na nekoliko novcem datiranih srodnih nalaza moe se sa sigurnou ustvrditi da su u uporabi do
kraja 11. stoljea. Groblje u Zvonimirovu datirano je u prvu polovinu 11. st. Druga
polovina 11. stoljea stoga se moe smatrati vremenom u kojem bilunulaste naunice s ukrasom u obliku eera polako iezavaju.
648 Tomii 1997, 52, sl. 39 (G21);

ErcegoviPavlovi 1980.
649 Tomii 2003a, 153154.
650 Tomii 2003a, 155156.
651 Mileti 1980, T. XVI, 41, T. XVII,
48, T. XIX, 73; Tomii 2000.
Pojava jednog takvog primjerka na Meinama u Plavnom svakako se mora dovesti u vezu s utjecajima koji na hrvatski jug dopiru s podruja sjeverozapadne Bosne.
U okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja lijevane bronane lunulastogrozdolike naunice dosad su otkrivene samo na Leajia Glavici u evrskama (T. 187,23). Rije je o dvama primjercima, koji pripadaju razliitim
inaicama, a okolnosti otkria nisu im poznate. Jo jedan primjerak nepoznatih
okolnosti otkria potjee iz Ivoevaca (T. 282,9), a jedna istovjetna naunica otkrivena je u kosturnici uz crkvu sv. Petra Starog u Zadru (T. 251,6). U Gieslerovoj
tipologiji ove su naunice oznaene kao tip 15c. Naunicama iz Zadra i Ivoevaca, kao i jednom od primjeraka s Leajia Glavice u evrskama, brojne analogije
pronalazim ponovo u okviru grobalja zapadnoga dravskosavskog meurijeja
i sjeverozapadne Bosne (KranjKriie Iskra, Menge, Ptujski grad, Bistrica ob
Sotli, Sredie ob Dravi, Klotar Podravski, Sisak, Gomjenica, Mahovljani), ali i
istonije (Zvonimirovo kod Suhopolja, Srijemska Mitrovica),648 te dalje du srpskoga i bugarskog Podunavlja (BeogradKaraburma, Zemun, Vina, Ritopek, Garvan) sve do delte Dunava u Rumunjskoj, Moldavije i porjeja Pruta, a na jugu do
Korinta i Albanije.649 Na prostoru rumunjskobugarskoga Podunavlja uz lijevane
primjerke pojavljuju se i primjerci izraeni u tehnici filigrana i granulacije (Galie, Gradenica, Raducaneni). Samo rijetko ove naunice pronalazimo sjeverno
od Drave, pa s prostora eke i Slovake poznajemo tek primjerke iz Pedmosti i
Msta, dok u Maarskoj dosad nisu registrirane.
Nedavno se ovim tipom naunica opsenije pozabavio . Tomii, koji je
zakljuio da im predloke treba traiti u luksuznom nakitu bizantske provenijencije, odnosno nakitu nastalom pod neposrednim bizantskim utjecajem na
prostoru Balkana. Na osnovi stratigrafije pojedinih grobalja sjeverne Slovenije
i sjeverozapadne Bosne, kao i na osnovi zajednike pojave s drugim tipovima
nakita bjelobrdske kulture u inventaru pojedinih grobova, spomenuti je autor
utvrdio da je vrijeme noenja lunulastogrozdolikih naunica razdoblje zadnje
treine 10. i prve treine 11. stoljea. 650
Razliito od prethodnih oblikovana je naunica s Leajia glavice u evrskama (T. 187,3), koja ima punu, a ne auriranu lunulu. Sline naunice otkrivene
su u Mahovljanima kraj Banje Luke u grobovima 41, 43, 48 i 73.651 Openito se
smatra da ova inaica predstavlja lijevanu imitaciju lunulastih naunica izvedenih u filigranu i granulaciji, to je osobito vidljivo na paru naunica iz groba 48 u
Mahovljanima, kojima se mogu nai izravni uzori u krugu luksuznoga bizantskog
zlatarstva ili umjetnikog obrta pod bizantskim utjecajem. Slabije su zastupljene
od naunica prethodne inaice s kojima se ponekad pojavljuju u istim cjelinama,
a pripadaju istom vremenu kao potonje.
Lijevane bronane grozdolike naunice s dva koljenca na bonim stranama karike (Gieslerov tip 14) u tri se sluaja pojavljuju u okviru grobalja s kranskim
nainom pokapanja. Otkrivene su u grobu 31 na Gorici u Stranama (T. 157,1), u
jednom od unitenih grobova na poloaju Poljakovih kua u Glavicama kraj Sinja
(T. 299,4), te na Leajia glavici u evrskama (T. 187,4). Jedan par nepoznatih
okolnosti otkria potjee iz opota kod Benkovca (T. 301,10), jedan je par s Crkvine u Biskupiji (T. 237,4), pojedinani primjerci s Meina u Plavnom (T. 290,8)
i ipovljana u zapadnoj Bosni (T. 301,11). Danas izgubljena naunica ovoga tipa
registrirana je kao povrinski nalaz na Bribirskoj glavici. Navedene naunice meusobno se razlikuju oblikom sredinjega grozdolikog ukrasa i kvalitetom izrade.
233
652 Vinski 1970, T. I, 56, T. IV,

10, Koroec 1942, 274, sl. 4;
eravica 19851986, T. V 3031
T. IV, 10; Vinski 1952, sl. 10.
653 Koroec 1999, T. 25.
654 Giesler 1981, 165166.
655 Giesler 1981, 9899.
656 Vinski 1970, 5051.
Najkvalitetnije je lijevan par iz opota kod Benkovca, kod kojeg se lijevanjem dobro imitira filigran i granulaciju. Izravne analogije pronalazim u nekolicini naunica iz Siska, pojedinim naunicama iz Petoevaca, te primjercima iz Koieva,
Velike Horvatske i s poloaja uz zagrebaku katedralu.652 Par slian opotskim naunicama s Crkvine u Biskupiji, koji je poneto slabije izrade, ima odgovarajue
paralele u pojedinim primjercima s Ptujskoga grada i Klotra Podravskog. Loe su
izraene i naunice s Leajia glavice u evrskama i Meina u Plavnom, koje, za
razliku od ostalih, na jednoj od bonih strana karike imaju lijevanu uicu i osim
u irem smislu nemaju analogija meu nakitom bjelobrdske kulture. Naunica s
poloaja Poljakovih kua u Glavicama pripada rijetkoj inaici s pojednostavnjenim grozdolikim ukrasom u obliku dva ili tri plastina zadebljanja i kapljiastim
zavretkom, te jagodama na bonim stranama karike. Najbliu analogiju pronalazim u naunicama iz groba 215 na Ptujskom gradu.653 Istoj inaici pripadaju i
neuspjelo lijevane i nedovrene naunice iz groba 31 na Gorici u Stranama.
Openito, lijevane grozdolike naunice s dva koljenca na karici najzastupljenije su na grobljima na podruju sjeverne Slovenije, sjeverozapadne Hrvatske i
sjeverozapadne Bosne, a pojedini primjerci pojavljuju se i istonije, du srpskoga
i bugarskog Podunavlja. Ove su naunice iznimno rijetke na prostoru sjeverno od
Drave i Dunava, gdje su dosad registrirane samo na petnaestak nalazita, a javljaju
se iskljuivo u najranijem stupnju bjelobrdske kulture.654 Nastaju po uzoru na naunice nainjene u tehnici filigrana i granulacije kakve pronalazimo na svim slavenskim podrujima juno od Drave i Dunava. Osim na spomenutim podrujima,
grozdolike naunice nainjene u filigranu i granulaciji, brojno su zastupljene i
meu nakitom velikomoravskog zlatarstva, u okviru kojeg se najee i traga za
predlocima kasnijim lijevanim naunicama bjelobrdske kulture. J. Giesler, upozorio je, meutim, na okolnost da su na bjelobrdskim grobljima, smjetenim na
teritoriju negdanje Velikomoravske Kneevine, grozdolike naunice zastupljene
neznatnim brojem primjeraka, pogotovo ako se uzme u obzir njihova upadljiva
koncentracija u zapadnom dijelu savskodravskog meurijeja. Ovaj autor navodi primjer groblja u Trnovcu nad Vhom u Slovakoj, na kojem se pojavljuje i
velikomoravski i bjelobrdski materijal, istiui kako unutar bjelobrdskoga horizonta u potpunosti nedostaju lijevane grozdolike naunice, premda su u velikomoravskim grobovima dobro zastupljeni njihovi potencijalni tipoloki predloci
izraeni u filigranu i granulaciji, te zakljuuje da ih se stoga ne moe smatrati
vodeim tipom bjelobrdske kulture, ve ih treba sagledati u mnogo irim okvirima, imajui pritom ponajprije u vidu prostore juno od Drave i Dunava.655 Vremenski se ove naunice opredjeljuju u rani stupanj bjelobrdske kulture, otprilike
oko sredine 10. stoljea, no s obzirom da je rije o tipu koji nije iskljuivo vezan
uz podruje rasprostiranja te kulture, s njihovom pojavom moe se raunati i
ranije, tijekom prve polovine 10. stoljea. Gustoa nalaza u zapadnom dijelu
savskodravskog meurijeja doputa pretpostavku da su se na tom podruju
nalazila radionika sredita u kojima su proizvoene. O tome svjedoi kameni
kalup upravo za izradu lijevanih grozdolikih naunica otkriven u Sisku.656
Lijevane grozdolike naunice s etiri koljenca na karici (tip 17b prema J. Giesleru)
otkrivene su dosad u paru u grobu 14 na Gorici u Stranama (T. 153,5), a pojedinani primjerci potjeu iz groba 176 na Spasu u Kninu (T. 260,9) i s poloaja Sv.
Martin u Mratovu (T. 287,4). Naunice iz Knina i Mratova srebrne su i prilino
kvalitetno izraene, a za njima u tom smislu daleko zaostaju bronani, loe lijevani primjerci sa Strana. I jednima i drugima paralele ponovno pronalazimo u
okviru grobalja zapadnog dijela savskodravskog meurijeja.
234
657 Vinski 1970, 5961.

658 Dekwna 1979.
659 Giesler 1981, 101103.
660 Tomii 2003, 552.
661 Na podatku zahvaljujem .
Krneviu.
Lijevane grozdolike naunice s etiri koljenca takoer se izrauju po uzoru

na kvalitetne primjerke izraene u tehnici filigrana i granulacije (tip 17a prema J.
Giesleru). U ovom sluaju rije je o raskonim srebrnim predlocima nastalim u
okviru zlatarstva Kijevske Rusije. Takve se naunice u literaturi obino oznaavaju kao volinjskokijevski ili volinjski tip, budui da su proizvoene u radionicama smjetenim u volinjskopodloskim krajevima dananje zapadne Ukrajine.
Na tom podruju veoma su est nalaz u ostavama datiranim preteito bizantskim
novcem 10. stoljea.657 Pojavljuju se i u tzv. srebrnim ostavama Poljske, gdje se
na osnovi novca takoer opredjeljuju u 10. stoljee.658 S poljskoga i ukrajinskog
podruja ire se na prostor Karpatske kotline, preteito u sjeveroistone dijelove
dananje Maarske i du Potisja, a pronalazimo ih u okviru grobalja s novcem
Arpadovia iz prve polovine i sredine 11. stoljea. Pojedini luksuzni primjerci registrirani su i na podruju dananje sjeverne Hrvatske, uglavnom u njezinu istonom dijelu, a u okviru grobalja zapadnog dijela savskodravskog meurijeja pojavljuju se samo u Klotru Podravskom. Meutim, upravo e na tom podruju biti
najbrojnije njihove lijevane imitacije, pa se moe ustvrditi da su i ove naunice
najzastupljenije u junoj zoni rasprostiranja bjelobrdske kulture. Meu lijevanim
primjercima takoer su uoljive znatne razlike u kvaliteti izrade upravo kao u
sluaju nekolicine naunica otkrivenih u okviru naih grobalja.
S obzirom na stratigrafske pokazatelje s pojedinih grobalja (HalimbaCseres,
Gomjenica kod Prijedora) J. Giesler doao je do zakljuka da su lijevane grozdolike naunice s etiri koljenca vremenski mlae od ostalih tipova lijevanih grozdolikih i lunulastogrozdolikih naunica o kojima je bilo rijei. Smatrao je da se
luksuzne naunice volinjskog tipa (17a) pojavljuju na podruju izrade i uporabe
tipova 1416 najprije kao import, te se ubrzo potom zapoinju izraivati u tehnici lijevanja.659 Pretpostavio je da su tipovi 17a i b jedno vrijeme paralelno u
uporabi, to je kasnije doista i potvreno nalazom iz groba 17 u Zvonimirovu kraj
Suhopolja, gdje se jedan i drugi tip pojavljuju zajedno, o emu je nedavno opirnije pisao . Tomii.660 S obzirom da se spomenuto groblje vremenski opredjeljuje
u rasponu od kraja 10. do otprilike kraja prve treine 11. stoljea moe se zakljuiti da se upravo u tom vremenu zapoinju izraivati lijevane naunice 17b, koje
ostaju u uporabi sve do kraja 11. stoljea. Gornja granica uporabe tipa 17a zasad
nije odreena, ali treba napomenuti da se naunice toga tipa u nepromijenjenom
obliku pojavljuju u Srbiji tijekom 12. stoljea. U Leju kraj Paraina pronaene su
u grobu zajedno s novcem Bele II. (1131.1141.).
Naunice otkrivene u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja na naem podruju vremenski treba opredijeliti sukladno primjercima registriranim
na prostoru zapadnog dijela savskodravskog meurijeja otkuda dopiru do
Hrvatske Kneevine, odnosno Kraljevine.
Kariice sa zavretkom u obliku Spetlje pojavljuju se gotovo na svim u potpunosti istraenim grobljima s kranskim nainom pokapanja. Dosad su registrirane na Gorici u Stranama (T. 166,4; T. 172,5), Staroj Povljani na otoku
Pagu (T. 297,6), Crkvini u Galovcu (T. 244,1), Gredama u Kaiu (T. 189,6), Novom Putu (T. 176,1) i Vratnicama na Bribiru (T. 180,1), Vrbici u Piramatovcima,661
Kosi u Vrpolju kraj ibenika (T. 214,1), PiiniLepinu u Bijaima kod Trogira (T.
174,34), Glaviinama u Mravincima (T. 201,4), uz crkvu sv. Kria u Ninu (T.
274,1), Begovai u Biljanima Donjim (T. 219,5; T. 222,1), Mastirinama u Kaiu
(T. 249,1; T. 250,1), na poloaju Groblje na Bribirskoj glavici (T. 241,5), ematoriju u Danilu (T. 242,9), Crkvini (T. 237,8) i Bukorovia podvornici (T. 228,3) u
Biskupiji i Spasu u Kninu (T. 257,2; T. 260,11). Na podruju Like registrirane su
235
Sl. 122 Kariice sa S zavretkom
662 Ercegovi 1958, 192, 15.

663 Jelovina 1976; Jelovina 1991.
664 Giesler 1981, 113116.
236
kao nalaz iz groba uz crkvu sv. Marka u Podumu kraj Otoca (T. 251,3), a pojedinani primjerci nepoznatih okolnosti otkria potjeu iz oblinjeg Prozora.662
Preteito su nainjene od bronce, u nekoliko sluajeva od srebra, a jedan zlatni
primjerak nepoznatih okolnosti otkria potjee s Crkvine u Biskupiji. Glatkih su
karika, a u dva sluaja (BribirGroblje, KaiMastirine grob 87) karika im je
tordirana. Najee se u grobovima pojavljuju u paru ili u kombinaciji s drugim
tipovima sljepooniarki.
Kariice sa zavretkom u obliku Spetlje najei su tip sljepooniarke
unutar nakitnog repertoara bjelobrdske kulture, a u literaturi im je posveivana
posebna pozornost jer se smatralo da predstavljaju odluujui element pri etnikom opredjeljivanju pokojnika. Domai autori, koji su razmatrali ove nalaze
na grobljima starohrvatskoga kulturnog prostora doli su do zakljuka da je rije
o proizvodima domaih radionica, te ih vremenski opredijelili ve u 9. stoljee,
znai znatno ranije od kariica bjelobrdske kulture.663
Datacija pojedinih tipova kariica sa zavretkom u obliku Spetlje otkrivenih
u okviru grobalja bjelobrdskoga kulturnog kruga takoer je problematina. J. Giesler istie da se, uzevi u obzir stratigrafske pokazatelje na pojedinim grobljima,
mogu uoiti velike regionalne razlike. No ono to nije sporno, jest injenica da se
kariice sa zavretkom u obliku Spetlje pojavljuju zajedno s novim tipovima
nakita, odnosno onima koji zamjenjuju tipove karakteristine za tzv. staromaarski
horizont, pa se stoga vremenski opredjeljuju neto kasnije, u zadnju treinu 10.
stoljea.664 Spomenuti autor ukazuje i na injenicu da se najprije pojavljuju kariice nainjene od bronane ice i veih dimenzija, u prosjeku izmeu 2,5 i 3,5 cm.
Tijekom vremena zapoinju se izraivati sve manje i manje kariice, a u kasnoj
fazi bjelobrdske kulture, na prijelazu 11. i 12. stoljea, prevladavaju kariice posve
malih dimenzija, otprilike oko 1,3 cm, premda su i u toj kasnoj fazi, ali samo na
pojedinim nalazitima, prisutne kariice veih dimenzija. Takoer se moe zamijetiti da se usporedno sa smanjivanjem dimenzija Skariice sve ee izrauju od
srebra, a ica od koje su nainjene postaje sve deblja (do 0,3 cm). Jedna od znaajki
kasnijih tipova ovih kariica jest i kanelirana Spetlja.
U tu se sliku uklapaju i nalazi s naih grobalja. U okviru grobalja s kranskim
nainom pokapanja pronalazimo iskljuivo bronane Skariice veliine od 2 do
Sl. 123, 124 Grob 422 (Biljane DonjeBegovaa)
665 Mileti 1967, T. XXII, T. XXV, T.

XXIX,12.
3,5 cm. Od istog materijala i slinih dimenzija je i veina Skariica otkrivena na

grobljima uz crkve. Meu tridesetak Skariica otkrivenih na Crkvini u Biskupiji samo je jedna zlatna i jedna srebrna, a sve ostale su bronane. No na grobljima
uz crkve u pojedinim emo sluajevima pronai i kariice mlaeg tipa. To se ponajprije odnosni na nalaz iz groba 422 na Begovai u Biljanima Donjim, gdje uz
sitne debele kariice nainjene od srebra pronalazimo i karakteristino prstenje
bjelobrdske kulture, te novac kralja Kolomana (1095.1114.).
Istovjetne kariice pronalazimo u grobu 80 na Mastirinama u Kaiu. Nalazima iz kasnijeg 11. stoljea mogu se smatrati i srebrne tordirane kariice s kaneliranom Spetljom iz groba 87 takoer na Mastirinama u Kaiu i identian bronani primjerak otkriven izvan groba na poloaju Groblje na Bribirskoj Glavici. Od
srebra je nainjen par Skariica iz groba 176 na Spasu u Kninu, otkriven zajedno
s lijevanom grozdolikom naunicom s etiri koljenca, par kariica iz groba 2 na
Bukorovia podvornici u Biskupiji, te kariica iz Stare Povljane na Pagu. Kaneliranu Spetlju ima bronana kariica iz groba 85 na Gorici u Stranama.
Pojava kariica sa zavretkom u obliku Spetlje u okviru grobalja s kranskim
nainom pokapanja i openito na grobljima starohrvatskoga kulturnog kruga mora
se sagledati u istom kontekstu kao i pojava ostalih tipova naunica bjelobrdske
kulture, uzimajui prije svega u obzir podruje dananje sjeverozapadne Hrvatske
i Bosne, odnosno u irem smislu prostor zapadnog savskodravskog meurijeja.
Tu su udomaeni i brojno zastupljeni tipovi nakita kakve ve od prve polovine 10.
stoljea sporadino pronalazimo i na naim grobljima. I obrnuto, na tom emo
podruju pronai pojedine tipove nakita, pa ak i cijeli sloj grobova (Gomjenica
kod Prijedora) koji pripadaju starohrvatskoj kulturi. Ove pojave rezultat su postupnog procesa integracije sjevernih podruja u Hrvatsku Kneevinu, odnosno
Kraljevinu, koji se na ovaj nain odraavaju preko arheolokog materijala.
U tom su smislu zanimljive i jednojagodne sljepooniarke sa zavretkom
karike u obliku raskovane Spetlje otkrivene na Rudeu u Uzdolju (T. 302,4),
Meinama u Plavnom (T. 292,4) i Bilicama kod ibenika (T. 279,3), kojima najizravnije paralele pronalazim upravo u Gomjenici kod Prijedora.665
237
666 Koroec 1979/2, T. T. 49, 2.

667 Mileit 1980a, 153154.
668 Mini 1987, 7375.
669 Mileti 1975, 99, T. II, 8.

Naunice kojima je donja polovina karike gusto ukraena ianim spiralama registrirane su dosad na Gorici u Stranama (T. 149,1), a rije je o paru nainjenom
od bronce, koji se privrivao pomou petlje i kvaice. U dva sluaja sline se
naunice pojavljuju na grobljima uz crkve: jedan srebrni par u grobu 66 na Mastirinama u Kaiu (T. 247,3) i takoer srebrna naunica kao nalaz izvan groba na
Crkvini u Galovcu (T. 244,2). U literaturi se obino pripisuju bjelobrdskoj kulturi i oznaavaju kao pilinski tip prema eponimnom nalazitu Piliny u Maarskoj.
Treba, meutim, zamijetiti da se ne radi o jedinstvenoj skupini.
Sline naunice pronai emo na veoma irokom podruju; pojavljuju se u
okviru grobalja karantanskoketlake kulture (Kttlach, VillachJudendorf,
GarsThunau),666 a s elementima te kulture na DvograduKacavancu u Istri, ali
i na grobljima bjelobrdske kulture (Sv. Gore na Bizeljskom, MahovljaniKuno
groblje, HalimbaCeres, Piliny, SzekesfehervarRditep i Selly).667 U veem
broju registrirane su u Srbiji, preteito u njezinom podunavskom dijelu (Mavanska Mitrovica, Dobraa, ZemunPetrovii, Brestovik, Vajuga, Petrovi,
Dubovac, Kostol, Trajanov most, Korbovo, okolica Negotina), ali i dalje u unutranjosti (Dobraa kod Kragujevca, Naprelj kod Novog Pazara), te jo junije, na
podruju Makedonije (Bitola, Prilep).668 Primjerak nepoznatih okolnosti otkria
potjee iz upa kod Visokog u Bosni.669 Premda tipoloki srodne, ove se naunice,
s obzirom na nain privrivanja, mogu podijeliti u tri skupine:
s kvaicom i petljom izvijenom prema van
s ravno odrezanim krajevima
sa zavretkom karike u obliku Spetlje
Iskljuivo bronane naunice prve skupine, kojoj pripada i na par s Gorice
u Stranama, povezuju se s nalazima ketlake provenijencije. Takvu pripadnost
naunica sa Strana potvruju i drugi nalazi nakita ketlake kulture na tom groblju. S obzirom da se ovaj tip naunica na groblju VillachJudendorf pojavljuje
u istom grobu s ketlakim kariicama sa zavrecima u obliku unjeva, moe ih
se vremenski opredijeliti u 10. stoljee. Istom stoljeu ili moda poetnom 11.
stoljeu pripadaju bronani primjerci otkriveni zajedno s nakitom ranoga stupnja bjelobrdske kulture, preciznije, s lijevanim naunicama grozdolika tipa (Bi-
Sl. 125 Naunice s karikom ukraenom viticama od spiralno uvijene ice (KaiMastirine)
238
670 Trk 1962, T. LXXXVIII/258.

671 ErcegoviPavlovi 1980, Pl.
23/215.
672 Giesler 1980, 88.
673 Tomii 1978, 218, sl. 8,5.
674 Koroec 1999, 5456.
zeljsko, Mahovljani). Meu potonjima prevladavaju primjerci ravno odrezanih

i katkad stanjenih krajeva. Izuzetak predstavlja srebrna naunica s Crkvine u
Galovcu, koja zavrava petljom i kvaicom. S obzirom da je rije o nalazu izvan
groba, ne moe ju se preciznije vremenski opredijeliti.
U okviru bjelobrdskih grobalja Maarske datiranih novcem Arpadovia najranija pojava ovih naunica (tip 18 po J. Giesleru) pretpostavljena je tek krajem
11. stoljea. Na groblju Selly datirane su novcem Ladislava I. (1077.1095.). Na
istu dataciju upuuje i pojava u grobu 258 u Halimbi, koji pripada treoj fazi
ukopavanja na tom groblju.670
Najmlae su preteito srebrne naunice kojima karika zavrava Spetljom.
U grobu 215 u Mavanskoj Mitrovici pronaene su zajedno s novcem u rasponu
od Kolomana do Geze II. (1141.1161.) to ovaj tip opredjeljuje u razdoblje oko
sredine 12 st.671 Na pripadnost 12. stoljeu upuuju i nalazi s grobalja Srbije, te
pojedinani primjerci otkriveni u Makedoniji. Ovom tipu, a vjerojatno i istom
vremenu kraja 11. ili prve polovine 12. st. pripada i par naunica iz groba 66 na
Mastirinama u Kaiu.
P. Koroec smatrala je da naunicama s karikom ukraenom ianim spiralama podrijetlo treba traiti u srednjem Podunavlju, odakle se ire prema zapadu.
Takvom zakljuku izravno se suprotstavljaju upravo datirani nalazi, koji pokazuju da su zapadni primjerci stariji od onih na istoku.
naunice karantanskoketlake kulture (t. 312)
U okviru grobalja na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske naunice karantanskoketlake kulture pojavljuju se u neznatnom broju. Ve sam ukazala na injenicu da veinu naunica koju je starija literatura smatrala karantanskim importom, treba interpretirati na drugaiji nain. S karantanskom se kulturom moe
povezati moda samo naunica s provjeenim laniima i staklenim zrnima iz
groba 17 na Gorici u Stranama (T. 154,7; T. 155,1). Na istom groblju pronalazimo
i pojedine tipove nakita ketlake kulture. O bronanim naunicama s tri jednako velike jagode takoer je ve bilo rijei. Osim njih na Stranama se pojavljuju
bronane kariice sa zavrecima u obliku unjeva, koje predstavljaju vodei tip
kariica na podruju ketlake kulture. Otkrivene su u grobovima 12, 19, 41 i 63 (T.
153,3), a osobito velike i debele karike sa po dva ili tri unja na zavrecima potjeu
iz grobova 103 i 39 (T. 170,4; T. 159,1). U grobu 39 pojavljuje se i par srebrnih
lunulastih naunica ukraenih urezanim tremoliranim ornamentom (T. 159,2),
takoer jedan od uobiajenih tipova naunica ketlake kulture.
Sve navedene naunice mogu se vremenski opredijeliti u 10. stoljee, odnosno stupanj Kttlach II po J. Giesleru.672 Osim na Stranama nakit ketlake kulture pojavljuje se i na Velom dolu kod Kriia (T. 198,3). Ovaj nakit na tlo Vinodola vjerojatno dopire iz Istre, u kojoj se takoer sporadino pojavljuju slini
nalazi (DvogradKacavanac, minj, Predloka kod Kopra i Vipavska dolina), jer
je taj prostor zajedno s veronskom i furlanskom markom godine 952. prikljuen
vojvodstvu Karantanije. Karantanskoketlaki nalazi predstavljaju rijetkost i na
prostoru zapadnog dijela savskodravskog meurijeja, gdje pojedine ketlake
naunice pronalazimo meu ranim bjelobrdskim materijalom u enkovcu i Klotru Podravskom.673 Premda zastupljen veim brojem nalaza, ketlaki horizont,
kako istie P. Koroec, nije osobito izraen ni na Ptujskome gradu.674
239
prstenje
prstenje od raskovanog lima s ovalnim ili rombinim prednjim

proirenjem na prednjoj strani (t. 314)
Ovaj tip prstena karakteristian je nalaz u horizontu s poganskim znaajkama
pokapanja. No nekoliko nalaza nedvojbeno pripada mlaem vremenu o emu
svjedoi cjelokupni karakter grobalja na kojima su otkriveni kao i injenica da u
grobovima iz kojih potjeu nisu registrirani prilozi. Dosad su pronaeni u grobovima 9 i 80 na Gorici u Stranama (T. 151,3; T. 147,2), grobu 23 na Jojinim
kuama u Glavicama kraj Sinja (T. 120,4), a dva primjerka u grobu 4 na Livadama
u Konjskom polju (T. 195,23). Jedan primjerak potjee iz groba 2C u Ostrovici
kod Bribira (T. 126,6), jedan je otkriven izvan groba na Gredama u Kaiu (T.
190,9), a jedan, s nepoznatog nalazita, pohranjen je u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu (T. 304,6). Pojavljuju se i u najstarijem sloju grobova
na grobljima uz crkve; u grobu 549 na Begovai u Biljanima Donjim (T. 222,13)
te u grobu 95 uz crkvu sv. Kria u Ninu (T. 274,9). Na potonjem je groblju jedan
prsten ovoga tipa pronaen izvan groba (T. 274,12).
O podrijetlu, rasprostranjenosti i vremenskom opredjeljivanju ovog tipa prstena
ve je bilo rijei u svezi s nalazima u prethodnom poganski obiljeenom horizontu. Srebrni primjerci iz groba 9 u Stranama, iz Kaia i onaj otkriven izvan groba
uz crkvu sv. Kria u Ninu, te bronani iz Glavica, Konjskoga polja i iz groba 95 uz
crkvu sv. Kria u Ninu u potpunosti su istovjetni nalazima u spomenutom horizontu. U okviru mlaih grobalja to se prstenje gotovo u pravilu pojavljuje zajedno
s najranijim tipovima naunica registriranim na tim grobljima (lijevane grozdolike naunice nataknute na ianu kariku, naunice s ukrasom u obliku vitiaste
rozete) te se na osnovi toga moe datirati u sredinu ili poetak druge polovine 9.
stoljea. Isto vrijedi i za srebrni prsten iz groba 80 na Gorici u Stranama, koji je
pronaen zajedno s naunicama s ukrasom u obliku vitiaste rozete, premda je
rije o inaici kakva dosad nije registrirana meu nalazima sa starijih grobalja.
Od potonjih se razlikuju raskoni srebrni primjerci iz Ostrovice, Begovae i s
nepoznatog nalazita, kojima sredinje proirenje krino oblikovano i ukraeno s
pet ovalnih umetaka od raznobojnog stakla, rasporeenih takoer u obliku kria.
Moe se pretpostaviti da je rije o najmlaoj inaici limenog prstenja sa sredinjim
proirenjem kakva nije prisutna u okviru grobalja s poganskim nainom pokapanja. Na Begovai se prsten toga tipa pojavljuje u istom grobu s naunicama s dva
nasuprotno postavljena srcolika ukrasa, a ne treba zaboraviti ni brojnost nalaza
naunica ovog tipa na groblju u Ostrovici odakle potjee jo jedan istovjetni primjerak. Ponovno se radi o jednom od najranijih tipova naunica u okviru grobalja
na redove s kranskim nainom pokapanja i openito u kranski obiljeenom
horizontu. Stoga se i prstenje o kojem je rije sukladno dataciji navedenih naunica vremenski moe opredijeliti od sredine 9. do poetka 10. stoljea.
prstenje preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva (t. 314)
Srebrno ili bronano limeno prstenje preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva
jedan je od najzastupljenijih tipova u okviru grobalja na redove s kranskim nainom pokapanja. Rije je o jednostavnom tipu prstena, koji je vrpastog ili trokutastog presjeka i u najveem broju sluajeva neukraen, a samo u nekoliko sluajeva
s ukrasom u obliku iskucanih ispupenja, urezanim linijama u obliku riblje kosti
ili cikcak linijama. Ponekad ima ravno odsjeene zavretke, a ponekad su ti zavreci zaobljeni i proireni. Registriran gotovo na svim grobljima s kranskim
nainom pokapanja i u kombinaciji s raznim tipovima naunica karakteristinih
za ta groblja, ovaj tip prstena nije mogue ue datirati, pa se moe pretpostaviti da
240
Sl. 126 lijevo Prstenje 9. do 11. stoljea

Sl. 127 desno Srebrni prsten (Mu Gornji Sv. Petar)
675 Buri 2008.

676 Koroec, 1979/1, 305306.
677 Giesler 1980, 87, sl. 2, 1213.
se pojavljuje tijekom itavog vremena trajanja spomenutih grobalja.

Meu navedenim prstenjem ipak treba ukazati na dvije inaice, koje je mogue ue vremenski opredijeliti.
Na prvome mjestu izdvaja se skupina prstenja izrazito tankog koluta, koji je
trokutastog presjeka. Takvo se prstenje pojavljuje u grobovima 17 i 27 na Livadama u Konjskom polju (T. 197,2; T. 197,5), grobovima 16 i 18 na Ostrovici kod
Bribira (T. 128,1; T. 129,2), grobu 12 u Dubravicama kod Skradina (T. 116,1112),
grobu 20 na Trljugama u Biljanima Donjim (T. 115,9), grobu 23 na Jojinim (T.
120,12) i grobovima 8 i 11 (T. 121,4; T. 122,2) na Gluvinim kuama u Glavicama.
Na grobljima uz crkve ova je inaica registrirana u grobovima 154, 241 i 549 na
Begovai u Biljanima Donjim (T. 217,8; T. 222,79), grobu 4 na Putalju iznad
Katel Suurca i grobu 367 na ematoriju u Danilu kraj ibenika (T. 242,13). U
veini navedenih sluajeva ovo je prstenje otkriveno zajedno s najstarijim tipovima naunica u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja (u dva sluaja
s lijevanim grozdolikim naunicama nataknutim na ianu kariku, u dva sluaja
s lijevanim grozdolikim naunicama s karikom povijenom u petlje, u est sluajeva s naunicama s dva nasuprotno postavljena srcolika ukrasa). U grobu 23 na
Jojinim kuama u Glavicama i grobu 549 na Begovai u Biljanima Donjim ovaj
tip prstena otkriven je zajedno s limenim prstenjem s ovalnim prednjim proirenjem. Stoga se moe zakljuiti da je rije o najstarijoj inaici u okviru horizonta s
kranskim nainom pokapanja, koju vremenski treba opredijeliti u drugu polovinu 9. i poetno 10. stoljee.
Drugoj inaici pripada uzduno kanelirano prstenje otkriveno u samo nekoliko primjeraka; srebrno prstenje iz grobova 14 i 66 na Gorici u Stranama (T.
153,6; T. 163,5), bronani prsten iz groba 17 na istom nalazitu (T. 154,2), bronani prsten iz groba 4 na Livadama u Konjskom polju (T. 195,4) i nedavno otkriven bronani prsten iz groba 44 sa Sveurja u Katel Novom.675 Takvo je prstenje
iznimno zastupljeno u okviru karantanskoketlake kulture, i to u njezinoj karantanskoj i prijelaznoj fazi prema periodizaciji P. Koroec,676 odnosno u stupnju
Kttlach I prema podjeli J. Gieslera.677 U grobu 192 na nalazitu BledPristava
takav je prsten udruen s prstenom s rombinim proirenjem ukraenim isku-
241
678 Koroec 1979/1, T. 11, 5d.

679 eravica 19851986, T. II, 20.
canim buklima.678 I u naem grobu 4 na Livadama u Konjskom polju ovaj se tip

pojavljuje zajedno s prstenjem od iskucanog lima s rombinim prednjim proirenjem, a u Katel Novom s naunicama s lijevanim grozdom nataknutim na kariku.
Zanimljiv sluaj registriran je i u grobu 17 na Stranama gdje ovaj tip prstena
pronalazimo uz karantansku naunicu s provjeenim laniima i perlicama. U
kronolokom smislu zanimljiv je nalaz iz groba 12 u Petoevcima u sjeverozapadnoj Bosni, gdje se prsten ovog tipa pojavljuje zajedno s naunicom s ukrasom u
obliku spiralnog stoca.679
Navedene okolnosti upuuju na dataciju u sredinu i drugu polovinu 9. stoljea.
prstenje preklopljenih i zalemljenih krajeva (t. 314)
Jednako kao i prethodni tip s krajevima spojenim zakovicom srebrno i bronano
prstenje preklopljenih i zalemljenih krajeva uobiajen je nalaz u okviru grobalja
na redove s kranskim nainom pokapanja. I ovdje je rije o srebrnim ili bronanim primjercima vrpastoga, trokutastog i polukrunog presjeka, koji su najee
neukraeni, a pojavljuju se vjerojatno tijekom cijelog razdoblja trajanja grobalja o
kojima je rije i nije ih mogue ue vremenski opredijeliti.
limeno prstenje zatvorenoga koluta (t. 314)
Limeno prstenje zatvorenoga koluta pojavljuje se u znatno manjem broju od
prethodno navedenog prstenja. Mogu se navesti tri srebrna prstena ukraena iskucanim ispupenja omeenim ukrasom u obliku filigranske pletenice; dva su iz
Mua (grobovi 26/1977 i 36/1986) (T. 272,4; 271,3), a jedan iz groba 112 na Kosi
u Vrpolju (T. 213,3) te dva srodna bronana prstena s Glaviina u Mravincima
(T. 203,23) i njima istovjetan primjerak s nepoznatog nalazita pohranjen u
Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika (T. 304,5).
Ve smo ukazali na nekoliko slino ukraenih primjeraka, koji pripadaju tipu
s preklopljenim i zakovicom spojenim krajevima. Jedan bronani prsten zatvorenog koluta s iskucanim ispupenjima potjee s Crkvine u Biskupiji odakle je i
srebrni primjerak ukraen dvama usporednim nizovima punciranih tokica (T.
238,5; T. 238,7). S obzirom da su jedino za primjerke iz Mua i Kose u Vrpolju
poznate okolnosti otkria moe se ovaj tip zasad samo okvirno vremenski opredijeliti u razdoblje trajanja grobalja s kranskim nainom pokapanja.
lijevano prstenje dpresjeka (t. 314)
Masivno lijevano prstenje Dpresjeka najzastupljeniji je tip prstena u okviru
grobalja na redove s kranskim nainom pokapanja i pojavljuje se na gotovo
svim nalazitima. Ovo prstenje pronalazimo na Gorici u Stranama (T. 148,4; T.
149,2; T. 158,1), na Gredama u Kaiu (T. 188,6; T. 190,6; T. 190,8), na Novom
putu (T. 177,2) i Vratnicama na Bribiru (T. 178,23; T. 182,2) i na Velom dolu
u Kriiu (T. 198,67), na poloajima Debeljak (T. 135,3) i Kapela sv. Lazara (T.
299,2) u Smrdeljima, u Bratikovcima (T. 281,2), na oba poloaja uz Gluvine kue
u Glavicama (T. 122,56), na Lepinu u Bijaima (T. 174,5; T. 175,8), Gajinama u
Katel Suurcu (T. 193,10), Glaviinama u Mravincima (T. 203,6), Gornjem Vrtlu
u Tugarima (T. 211,2), uz crkvu sv. Kria u Ninu (T. 247,6; T. 274,11), na Begovai u Biljanima Donjim (T. 219,4; T. 221,2), Mastirinama u Kaiu (T. 247,1;
T. 250,8), Spasu u Kninu (T. 258,3; T. 260,4), Bukorovia podvornici (T. 228,2;
T. 224,4; T. 225,6) i Crkvini u Biskupiji (T. 238,3). Navedeno prstenje preteito
je nainjeno od bronce ili srebra i veoma esto ima kositrenu prevlaku, to je
utvreno za najvei broj primjeraka, koji su pohranjeni u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika. Samo u jednom sluaju u grobu 1 na Bukorovia podvornici
u Biskupiji registriran je primjerak nainjen od pozlaenoga srebra. Svi navedeni
242
Zlatni prsten s kupolastom krunom (BiskupijaCrkvina)
680 Ss 1963, T. XLVII, 3; Koroec

1999, T. 37, 5; Jovanovi 1988,
259.
681 Koroec 1999, 51.
primjerci su neukraeni. U grobovima se pojavljuje u kombinaciji sa svim tipovima naunica zastupljenim u horizontu s kranskim nainom pokapanja te se
s prilinom sigurnou moe ustvrditi da je rije o tipu ije se trajanje poklapa s
trajanjem grobalja o kojima je rije s teitem na razdoblju 10. stoljea.
prstenje s kupolastom krunom (t. 316)
Prstenje s kupolastom krunom pripada kategoriji luksuznog nakita, a meu primjercima ovog tipa otkrivenim u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja mogu se razlikovati dvije inaice.
Prva inaica zastupljena je zlatnim primjerkom s Groblja na Bribirskoj glavici otkrivenim sluajno godine 1906. zajedno s pozlaenim aplikama odjee (T. 240,2).
Obru ovog prstena raskono je dekoriran filigranskom pletenicom, a kruna optoena s osam kalota ukraenih zrnatim trokutiima i s kapljiastim zrnom na
vrhu. Analogni primjerci veoma su rijetki. Srodno zlatno prstenje s kalotama
ukraenim zrnatim trokutiima potjee iz groba 355 na Ptujskom gradu i groba
71 u Zalavru, koji se pripisuju velikomoravskom kulturnom krugu i datiraju u
drugu polovinu 9. stoljea, a jedan primjerak iz riznice je manastira Studenica i
pronaen na prstu, meu relikvijama srpskog vladara Stevana Prvovenanog to
ga vremenski smjeta u 12. stoljee.680 Posljednja okolnost dokazuje da se radi o
tipu koji nastaje u okviru umjetnikog obrta Bizanta. Bavei se ptujskim nalazom, P. Koroec ve je istaknula da je rije o prstenju namijenjenom uglednim
osoba, koje se u nepromijenjenu obliku dugo zadrava u uporabi, te je stoga takve
nalaze teko vremenski opredijeliti ako okolnosti otkria nisu poznate.681 to se
tie nalaza s Groblja na Bribirskoj glavici moe se, s obzirom na karakter samoga
groblja, a takoer i nalaze aplika s analogijama meu luksuznim predmetima iz
kruga velikomoravskog zlatarstva predloiti datacija u drugu polovinu 9. ili prvu
polovinu 10. stoljea.
Druga inaica zastupljena je srebrnim prstenom iz groba 16 u Ostrovici (T.
128,3) s krunom ukraenom dvostrukim polukrunicama i kruiima od filigranske ice te srodnim srebrnim pozlaenim primjercima iz groba 29 na Crkvini u
Biskupiji (T. 229,23) i s nepoznatog nalazita u sjevernoj ili srednjoj Dalmaciji
(T. 304,7). Potonjem je obru dekoriran filigranskom pletenicom, a kruna ukra-
243
682 Jovanovi 1976, 130132; Sto

janovaSerafimova 1979, 800.
683 Maneva 1992, 86, T. 8081.
684 Jovanovi, Vuksanovi 1981, Y
239, 45, Y 244, 3, Y 245/2/ 1,
7, 9; Jovanovi 1976, 130, T. IV,
132, T. V.
685 Mileti 1956, 1617, T. II, 11.
686 Demo 1996, 23, sl. 7.
687 Giesler 1981, 111112.
688 Mileti 1967, XXIV, 154.
801.
690 Demo 1996, 51, sl. 32; Aleksova
1966, 59.
691 Opirnije o tom vidi Petrinec
2003a.
ena viticama s krajevima izvijenim prema van u koje su umetnuta zrna. Istom
tipu pripada i srebrno prstenje iz groba 9 na Gorici u Stranama (T. 151,4) i groba
37 na Mastirinama u Kaiu (T. 247,3) s kupolastom krunom ukraenom zrnatim
trokutiima. Ovo je prstenje iroko rasprostranjeno, a najvei broj primjeraka potjee s podruja istonoga i jugoistonog Balkana, odnosno s grobalja na redove s
kranskim nainom pokapanja u Srbiji, Makedoniji i Bugarskoj.682
Uz luksuzne primjerke, na ovom e se prostoru pojaviti i niz bronanih lijevanih imitacija. U velikom broju takvo je prstenje zastupljeno na groblju Demir
Kapija, a pojedinani primjerci registrirani su na nalazitima OrizariKruarski
rid kraj Koana, KrnjevoCrveni bregovi i GraditeDevolgrad kraj Kavadaraca,
TrnePepelite kraj Negotina i Herakleja (Bitola).683 Na Kosovu ih pronalazimo
u Matianima kraj Pritine i eanu kraj Vuitrna.684 Jedan srebrni prsten istoga
tipa iz groba je 71 u Mihaljeviima kraj Sarajeva.685 Srebrni primjerci luksuzne
izrade potjeu s bugarskih grobalja na redove s kranskim nainom pokapanja u
Tuhovitu i Loveu. Ovoj skupini pripada i prsten iz groba 11951 bjelobrdskoga
groblja na Lijevoj bari u Vukovaru.686 U okviru bjelobrdske kulture, meutim, ovo
se prstenje preteito pojavljuje u sasvim pojednostavljenom obliku kao loa imitacija kvalitetnije izraenih primjeraka. Registrirano je samo u ranom horizontu
bjelobrdske kulture, preteito u junoj zoni njezina rasprostiranja, s rijetkom pojavom u Maarskoj i Slovakoj, a u okviru Gieslerove tipologije oznaeno je kao
tip 38b.687 Jedan takav lijevani bronani pozlaeni prsten otkriven je u grobu 154
u Gomjenici kraj Prijedora, ali u grobu s preteito starohrvatskim inventarom.688
Prstenje s kupolastom krunom dobro se moe datirati zahvaljujui nalazu novca u grobovima. U okviru bugarskoga groblja Tuhovite pojavljuju se kao oboli
novci Bazilija I. (867.886.) i Lava VI. (886.912.), pa se sloj grobova s nalazima
prstenja o kojem je rije moe opredijeliti u zavrno 9. st. ili prvu polovinu 10.
stoljea.689 Iz groba 2/1951 na Lijevoj bari u Vukovaru ukopanog u blizini onoga s
nalazom prstena s kupolastom krunom potjee zlatnik Konstantina VII. Porfirogeneta (913.959.), dok je jedan danas izgubljeni lijevani bronani prsten loije izrade na Demir Kapiji bio pronaen u istom grobu s novcem Ivana Cimiska
(969.976.).690 Stoga prstenje s kupolastom krunom vremenski treba smjestiti
u 10. stoljee. Primjerci izraeni u filigranu i granulaciji pojavljuju se ve u prvoj
polovini 10. stoljea, ali su zacijelo u uporabi i u drugoj polovini toga stoljea,
kojoj pripada i najvei broj lijevanog bronanog prstenja, osobito primjerci registrirani u okviru grobalja bjelobrdske kulture.
Jednako kao i luksuzno prstenje srodno primjerku s Bribira prstenje druge
inaice mora se dovesti u vezu s bizantskim umjetnikim obrtom, a prisutnost
pojedinih primjeraka (Ostrovica, prsten s nepoznatog nalazita) moe se objasniti blizinom gradova bizantskog temata. Primjerci s Crkvine u Biskupiji jednako
kao i ostali inventar groba 29 iz kojeg potjeu upuuju na zakljuak da je tu bila
pokopana osoba stranoga podrijetla, upravo s prostora istonog ili jugoistonog
Balkana.691
ostalo prstenje (t. 315t. 317)
U okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja pojavljuje se jo niz tipova

prstenja zastupljenog jednim ili nekolicinom primjeraka. To je prstenje s rijetkim poznatim analogijama i nije ga mogue ue vremenski opredijeliti, odnosno
moe se ustvrditi da se pojavljuje u vremenskom rasponu trajanja spomenutih
grobalja. Sve ono vue podrijetlo od srodnoga kasnoantikog ili ranobizantskog
prstenja, a za pojedine se primjerke moe pretpostaviti da nastaju u krugu suvremenog umjetnikog obrta Bizanta. U manjem broju pojavljuje se i prstenje
244
692 Buri 2008.

801.
694 Mileti 1967, T. XXII, 12; Marui
1987, T. XXV, 8; Istra 1995, 67, sl.
66; 97.
karakteristino za bjelobrdsku i karantanskoketlaku kulturu ili za obje te kulture podjednako.

Meu najstarije primjerke svakako spada bronani prsten iz groba 22 sa Sveurja u Katel Novom, koji na ploastom prednjem proirenju ima urezan pentagram.692 Ovakvo je prstenje dosad bilo registrirano samo u horizontu s poganskim karakteristikama pokapanja te se u navedenom sluaju prvi put pojavljuje u
okviru groblja s iskljuivo kranskim nainom pokapanja. U istom grobu otkriven je par bronanih naunica s lijevanim grozdolikim ukrasom nataknutim na
kariku, te velika ogrlica od staklenih raznobojnih perlica s nanizanim ulomcima
rimskoga stakla. Ova okolnost, imajui u vidu srodne nalaze iz Glavica i Konjskog,
upuuje na vremensko opredjeljivanje u sredinu ili drugu treinu 9. stoljea.
Potom treba navesti luksuzno prstenje s krunom obliku rozete, ponekad s
umetnutim staklom ili dragim kamenom te masivnije lijevano prstenje s ukraenom ili neukraenom krunom u obliku ploice.
Meu najraskonije primjerke spada srebrni pozlaeni prsten s Majdana u
Solinu (T. 210,2) s auriranom krunom u obliku rozete te modrim staklenim
umetkom. Gotovo istovjetan srebrni prsten izraen u visokoj tehnici filigrana i
granulacije pojavljuje se na bugarskom groblju Tuhovite, koje se na osnovi nalaza novca Bazilija I. (867.886.) i Lava VI. (896.912.) kao obola s dosta sigurnosti moe opredijeliti u zavrno 9., odnosno u 10. stoljee.693 Ovalni uloak od
modrog stakla i kolut ukraen granulacijom ima i srebrni prsten iz groba 66 na
Gorici u Stranama (T. 163,1), dok elipsoidnu eliju s umetnutim zelenkastim
staklom pronalazimo na masivnom srebrnom prstenu iz groba 135 na Spasu u
Kninu (T. 259,2). Veoma je raskoan srebrni prsten iz groba 174 na istom nalazitu (T. 260,8) s kolutom ukraenim vieprutom filigranskom pletenicom i
ovalnom krunom s umetnutim modrozelenim staklom optoenom granulama.
Kruna srebrnog prstena s Vlaina u Solinu (T. 207,8) u obliku je esterokutne
ploice i sa staklenim umetkom utozelene boje. Na masivnom srebrnom prstenu s otoka Prvia (T. 296,4) kao umetak se pojavljuje kasnoantika gema od
karneola s prikazom ivotinje i stabla. ukasti stakleni umetak pronalazimo i uz
oteeni prsten iz groba 221 na Spasu u Kninu (T. 261,1). Ovalnu eliju za stakleni
uloak, koji nedostaje, imao je i jedan bronani prsten s Glaviina u Mravincima
(T. 203,1). Dva bronana prstena s modrim staklenim umetkom otkrivena su u
grobu 384 na Begovai u Biljanima Donjim (T. 221,45), a slino je i prstenje
iz grobova 32A i 36A na Bukorovia podvornici u Biskupiji (T. 225,10; T. 226,4).
Meu luksuzne primjerke ubraja se i srebrni filigranski prsten iz groba 3 na Greblju u Ostrovici (T. 126,3) s krunom u obliku vielatine rozete.
Iz groba 39 na Lepinu (Piina) u Bijaima (T. 175,9) potjee srebrni prsten s
ovalnom krunom ukraenom urezanim osmerokrakim kriem te kolutom ukraenim X krievima i koncentrinim krunicama. Lijevani bronani prsten s krunom u obliku ovalne ploice pronaen je izvan groba na Novom putu na Bribiru
(T. 177,6).
U grobu 14 na Spasu u Kninu (T. 255,2) pojavljuje se bronani prsten s krunom u obliku ovalne ploice, koja je kriem podijeljena na etiri jednaka dijela, a
u svakom od njih urezana je po jedna krunica. Istovjetan bronani, ali pozlaeni
primjerak s nepoznatog je poloaja u Kijevu kod Vrlike (T. 283,3). Analogno prstenje pronalazimo u grobu 188 u Gomjenici kod Prijedora, te u grobu 4 istarskoga groblja BuzetPodbastion, kao i na poloaju bizantskoga kastruma na Brijunima.694 I u Buzetu i u Gomjenici ovo je prstenje u grobu udrueno s kariicama
s nataknutim staklenim zrnima. Istarski su nalazi opredijeljeni u 7.8. (Brijuni),
odnosno u prvu polovinu 9. stoljea (Buzet). Takvu dataciju smatram preranom
na to upuuje i nalaz iz groba 188 u Gomjenici. Spomenuti grob pripada skupini
245
Sl. 129 Prsten s naptisom PAX (BiskupijaLopuka glavica)
695 Na podatku zahvljajuem .

Krneviu.
696 Koroec 1999, T. 11, 14; Demo
1996, 5354, sl. 35.
697 Giesler 1981, T. 53.
246
grobova s bjelobrdskim inventarom, a sadrava i kariice sa zavretkom u obliku

Spetlje te se ne moe datirati ranije od druge polovine 10. stoljea. Na dataciju
u 10. stoljee upuuje i pojava ovog prstena na Spasu u Kninu jer se poetak ukapanja na tom groblju ne moe datirati ranije od zavrnog 9. stoljea.
Posebno se moe izdvojiti i skupina prstenja s proirenim prednjim dijelom
i ukrasom urezanih krieva i srcolikih vitica. Takvo je prstenje otkriveno u grobu 120 na Gorici u Stranama (T. 172,1), grobu 1 na Gornjem Vrtlu u Tugarima (T.
211,1), grobu 400 na Begovai u Biljanima Donjim, te grobu 5 na Spasu u Kninu
(T. 254,4). Pojedinani primjerak nepoznatih okolnosti otkria potjee s Crkvine
u Biskupiji (T. 238,8). Svi su nainjeni od srebra, a najluksuznije je izrade srebrni
pozlaeni primjerak sa Spasa u Kninu. S obzirom na ostali inventar grobova u
kojima je otkriveno, ovo prstenje takoer vjerojatno pripada 10. stoljeu.
U grobu 130 na Spasu u Kninu (T. 258,7) i grobu 23 na Vrbici u Piramatovcima695 pronalazimo bronano lijevano prstenje s uzdignutom esterokutnom,
odnosno etvrtastom krunom ukraeno urezanim koncentrinim krunicama. U
Piramatovcima taj je prsten takoer udruen s kariicama sa Szavretkom
pa ga vremenski treba opredijeliti u drugu polovinu 10. stoljea. S obzirom na
oblik i ukras spomenuto je prstenje srodno bronanom prstenju s etvrtasto oblikovanim prednjim dijelom, koje se veoma esto javlja na grobljima na kojima su
zastupljene keltaka i bjelobrdska kultra (Kttlach, Ptuj), ponekad i u grobovima
s mijeanim inventarom poput groba 104 na Ptujskom gradu, ali i na grobljima
bjelobrdske kulture (Halimba, VukovarLijeva bara i dr.).696 U Gomjenici se pojavljuje u grobu 73 s bjelobrdskim inventarom. Takvo prstenje opredjeljuje se u
kraj 10. ili poetak 11. stoljea. Bjelobrdskoj kulturi moe se pripisati i bronano
prstenje s poprenim kanelurama iz groba 146 na Spasu u Kninu (T. 259,7) i s
Crkvine u Biskupiji (T. 238,2), koje pripada kasnijem stupnju bjelobrdske kulture (Giesler tip 34) i opredjeljuje se u zavrno 10. i u 11. stoljee.697 Isto vrijedi i
za srebrni prsten etvrtastog presjeka (Giesler tip 32) iz groba 484 na Begovai u
Biljanima Donjim.
U grobu 1B na Gorici u Stranama pojavljuje se bronani prsten (T. 148,3) s
prednjim proirenjem u obliku dvostrukog romba i motivom urezanih i punciranih rombova. Grob iz kojeg potjee vremenski je opredijeljen u sredinu 9. stoljea.
698 BoltinTome 1977, 134, B, 3;

Mileti 1976, T. XXVIII, 231.
699 Mileti 1967, T. XI.
700 Marui 1987, T. XI, 6.
701 Kiss 1983, 174.
Premda ovaj tip prstena donekle podsjea na starije prstenje s prednjim rombinim proirenjem, ne moe se datirati tako rano. Srodno prstenje otkriveno je,
naime, u grobu 36 u Predloki kraj Kopra zajedno s lijevanim grozdolikim naunicama s etiri koljenca, a u grobu 231 u Gomjenici s kariicom s koljencima od
ovijene ice i kariicom sa zavretkom u obliku Spetlje.698 Stoga se s pojavom
ovog tipa ne moe raunati prije 10. stoljea, i to najvjerojatnije tek oko sredine
ili u drugoj polovini toga stoljea.
Ukazujem i na etiri bronana prstena rastavljenih krajeva s ukrasom u obliku
niza urezanih rombova. Otkriveni su u grobu 112 na Kosi u Vrpolju (T. 213,4) i na
Glaviinama u Mravincima (T. 203,4). Kao nalaz izvan groba registrirani su na
poloaju uz crkvu sv. Kria u Ninu (T. 274,13) i na Crkvini u Biskupiji (T. 238,4).
Istovjetan prsten potjee iz groba 30 u Gomjenici gdje je otkriven zajedno s bjelobrdskim grozdolikim i lunulastogrozdolikim naunicama i karakteristinim
bjelobrdskim prstenom s poprenim kanelurama te se stoga i ovaj tip treba opredijeliti u drugu polovinu 10. stoljea.699
U znatnom broju u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja pronalazimo bronano prstenje od uvijene ili pletene ice. Dosad su takvi prsteni otkriveni u grobu 12 na Gorici u Stranama (T. 153,2) u grobu 1 na Novom putu na
Bribiru, grobu 61 na Vratnicama na Bribiru (T. 180,3), grobu 145 na Gredama u
Kaiu (T. 190,7) i grobu 3 u Staroj Povljani na Pagu (T. 297,7), u grobu 2A na
Bukorovia podvornici u Biskupiji (T. 224,2), u vie grobova na Spasu u Kninu
(T. 255,4), na Meinama u Plavnom (T. 292,8), Crkvini u Biskupiji, Podgrau
kod Benkovca (T. 294,34) i Smrdeljima (T. 299,4). Vremenski ih treba opredijeliti jednako kao i kariice istoga tipa. Na Spasu u Kninu, kao nalazi izvan groba,
pojavljuju se, meutim, i tri srebrna primjerka (T. 261,68) s kolutom od deblje
pletene ice i glatkim zavrecima. Potonje treba razlikovati od obinih bronanih
prstena. Takvo je prstenje karakteristino za kasnu fazu bjelobrdske kulture (Giesler tip 30) i pripisuje se kraju 11. i poetku 12. stoljea.
prstenje s natpisom pax (t. 317)
Prstenje od srebrnog ili bronanog lima s natpisom pax dosad je otkriveno samo
na grobljima oko crkava; u grobu 12 uz crkvu na Lopukoj glavici u Biskupiji (T.
245,3) i uz crkvu sv. Marte u Bijaima (T. 216,4).
Istom tipu, premda bez natpisa, pripada prsten iz groba 71 uz crkvu sv. Kria
u Ninu (T. 274,3). Zanimljivo je da najbliu analogiju pronalazimo u srebrnom
prstenu iz groba 177 u minju, u sklopu groblja koje svakako pripada skupini
grobalja na redove s kranskim nainom pokapanja i obiljeeno je nalazima starohrvatske kulture.700 Ova okolnost upuuje na pretpostavku da se s nalazima
prstenja o kojem je rije moe raunati i u okviru srodnih grobalja na prostoru
ranosrednjovjekovne Hrvatske.
Ovdje ukazujem na istovjetne primjerke s grobalja bjelobrdske kulture u maarskom dijelu Baranje: u grobu 220 na groblju MohcsMajs i grobu 43 groblja
PecsSomogy.701 Ta su groblja novcem Arpadovia dobro datirana u 11. stoljee. Grobovi u okruenju groba 220 u Majsu sadravali su novac u rasponu od
1041. do 1061. godine, a u Somogyu novac Stjepana I. (1000.1038.) i Andrije
(1046.1061.). Ovo prstenje razmatrao je A. Kiss. S obzirom na ope stanje pismenosti u Maarskoj u 11. stoljeu, doao je do zakljuka da su spomenuti nalazi
proizvodi nastali po zapadnoeuropskim uzorima negdje na tlu Hrvatske. Budui
da je rije o predmetima koji nisu trgovakog karaktera, pretpostavio je da su
ih donijeli junoslavenski misonari od kojih potjee i dio crkvene terminologije
junoslavenskog podrijetla u maarskom jeziku. U vezi s nalazom iz minja B.
Marui takoer je istaknuo da natpis na prstenju ukazuje na misionarsku dje-
247
702 Marui 1987, 87.

703 Buri 2008.
704 Buri 2008.
705 Mileti 2001, 7; remonik 1951,
258, Sl. 37.
706 Vaarova, aeva 1968, 32;
Vaarova 1976, 370.
latnost, te upozorio da predloke ovakvom prstenju treba potraiti u zapadnoj

Europi, gdje su datirani u srazmjerno iroki vremenski raspon od 9. do 11. stoljea.702 Grob 177 vremenski je opredijelio u 10. st. i smatrao ga jednim od najmlaih
na minjskome groblju. Zakljuujem stoga da i nalaze iz Biskupije i Bijaa treba
vremenski opredijeliti u kraj 10. ili prvu polovinu 11. stoljea.
ogrlice (t. 346t. 347)
S grobalja s kranskim nainom pokapanja potjee dvadesetak ogrlica. Pronalazimo ih u grobu 120 na Gorici u Stranama (T. 172,2), grobu 17 na Trljugama
(Prine) u Biljanima Donjim (T. 115,8), grobu 12 u Dubravicama kod Skradina
(T. 116,13), grobu 22 na Sveurju u Katel Novom,703 grobovima 7 i 1213 na
Livadama u Konjskom polju (T. 195,5; T. 196,2), grobu 23 na Jojinim (T. 120,6) i
grobovima 6 i 8 na Gluvinim kuama u Glavicama kraj Sinja (T. 121,2; T. 121,5),
grobu 22 na Lepinu (Piina) u Bijaima kraj Trogira (T. 175,56). Nalazi nepoznatih okolnosti otkria potjeu s Podgraa kod Benkovca (T. 294,6), Leajia
Glavice u evrskama (T. 187,6), Groblja na Bribiru (T. 240,1) i Gajina u Katel
Suurcu (T. 194,1). Pojavljuju se i na Majdanu u Solinu (T. 210,3), u grobu 83 uz
crkvu sv. Asela u Ninu, u grobu 284 na Begovai u Biljanima Donjim (T. 220,2),
grobu 80 na Mastirinama u Kaiu (T. 249,4) i grobu 29 na Crkvini u Biskupiji
(T. 229,56).
Mogu se podijeliti na ogrlice sastavljene od metalnih privjesaka te one s metalnim i staklenim ili iskljuivo staklenim privjescima, odnosno nanizanim staklenim zrnima.
Osobito zanimljiv je nedavno otkriven primjerak srebrne ogrlice s nanizanim
metalnim jagodicama iz groba 32 na Sveurju u Katel Novom, koja je po privjescima u obliku upljih metalnih bikoninih jagodica srodna ogrlicama otkrivenim
u okviru grobalja s poganskim nainom pokapanja.704 Ogrlicu su sainjavala etiri
para od po dvije jagode, meusobno povezani u niz. S obzirom na ostale nalaze na
spomenutom groblju, kao i analogije u starijem horizontu starohrvatskih grobalja treba ju vremenski opredijeliti oko sredine ili u drugu polovinu 9. stoljea.
Ostale ogrlice sastavljene od metalnih privjesaka sve su, na alost, nepoznatih
okolnosti otkria ili su pronaene sluajno, pa se podaci o njima moraju uzeti s
oprezom. Iz groba otkrivenog 1906. na poloaju Groblje na Bribirskoj glavici potjee 8 bronanih pozlaenih jajolikih privjesaka ukraenih reljefno izvedenim pleternim motivom i s uicom na vrhu (T. 240,1). Otkriveni su zajedno s dva para danas izgubljenih naunica, te prstenom s kupolastom krunom i raskonim aplikama.
Na Majdanu u Solinu (T. 210,3) otkriveno je takoer osam srebrnih pozlaenih
privjesaka jajolika oblika ukraenih nabranom filigranskom icom u sloju grobova
sa zlatnim jednojagodnim i srebrnim etverojagodnim sljepooniarkama.
Pojedinani primjerci slini solinskima potjeu s Leajia glavice u evrskama (T. 187,6) i Podgraa kod Benkovca (T. 294,6). Analogije nalazima s naih
grobalja pronalazim takoer u pojedinanim primjercima nepoznatih okolnosti
otkria iz Mogorjela kod apljine i Ilide kraj Sarajeva.705 Slini privjesci pojavljuju se i u okviru kristijaniziranih grobalja Bugarske; na ogrlici iz groba 23 u
Ablanici1, te na ogrlicama iz Zlatograda i Hisara.706 Groblja s kojih potjeu opredijeljena su u 10. i poetno 11. stoljee.
S obzirom na ostale nalaze u grobu s Bribirske glavice, kao i cjelokupni materijal s Majdana u Solinu, moglo bi se nae privjeske opredijeliti u zadnju treinu
9. i prvu polovinu 10. stoljea. U tom smislu zanimljiv je i nalaz s Begovae u
Biljanima Donjim (T. 223,4), gdje je est srebrnih privjesaka poput onih iz Solina,
evrsaka i Podgraa provjeeno kroz tri srebrne okrugle aplike ukraene isku-
248
Sl. 130, 131 Ogrlica s bronanim privjeskom (BiskupijaCrkvina)
707 Buri 2008.

708 Kasteli, kerlj 1950, 36, sl. 21
canim ispupenjima (sl. 132), to dokazuje da nije rije iskljuivo o privjescima

ogrlica, ve su njima bili ukraavani i metalni dijelovi aplicirani na odjeu. Slino
se moe pretpostaviti i u sluaju privjesaka s Bribirske glavice, koji su takoer
otkriveni uz aplike.
Na ogrlici u grobu 8 na Gluvinim kuama II u Glavicama (T. 121,5) pojavljuje se metalna cjevica s otvorom po sredini, o emu je ve bilo rijei u vezi s
takvim nalazima u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja. I u ogrlicama
s kristijaniziranih grobalja pojavljuju se isti tipovi staklenih zrna kao u starijem
poganskom horizontu; sitne perle od taljenog stakla, raznobojne kuglaste i cilindrine perle od staklene paste, te vielane perle ponekad obloene srebrnom ili
zlatnom folijom. Rije je o tipovima, koji su teko vremenski opredjeljivi. U jednom sluaju, u grobu 23 na Jojinim kuama u Glavicama kod Sinja pronaena je
metalna ploica s dvije rupice i iana kvaica, koje se mogu smatrati dijelovima
zatvaraa ogrlice (T. 120,6).
U grobovima s kranskim nainom pokapanja u veem se broju nego u starijim grobovima u ogrlicama pojavljuju nanizani ulomci rimskoga stakla i drugi
predmeti rimske provenijencije. Ulomci oboda i ruki rimskih staklenih posuda registrirani su na ogrlicama iz groba 12 u Dubravicama (T. 116,139), groba 8
na Gluvinim kuama II u Glavicama kod Sinja (T. 121,5), groba 22 sa Sveurja u
Katel Novom707 i ogrlici iz groba 162 uz crkvu sv. Kria u Ninu (T. 273,12). Na
ogrlici iz groba 23 na Jojinim kuama u Glavicama bio je nanizan jedan rimski
privjesakamulet od tamnoga stakla jednako kao i u grobu 3, koji pripada starijem, poganski obiljeenom sloju grobova na tom nalazitu, a u ogrlici iz groba 162
uz crkvu sv. Kria u Ninu pronalazimo jednu rimsku perlu. Na ogrlici iz groba 12
u Dubravicama (T. 116,13) i ogrlici iz groba 120 na Gorici u Stranama (T. 172,2)
bio je nanizan po jedan probueni kasnoantiki novac. Osobito je zanimljiva ogrlica s Gajina u Katel Suurcu (T. 194,1), u potpunosti sastavljena od probuenoga
kasnoantikog novca, pronaena u vreici na pojasu pokojnice. Izravnu analogiju
pronalazim u ogrlici iz groba 95 na Bledu, koja je u spomenutom grobu bila prilog,
pohranjena u drvenoj kutiji poloenoj ispod glave pokojnice, a ne dio nonje.708
Grob 95 na osnovi se drugih nalaza moe vremenski opredijeliti oko sredine 10.
stoljea. Zanimljiv sluaj zabiljeen je i u grobu 33 na Gorici u Stranama gdje
249
709 Vidi Petrinec 2003a, 169170.
su pronaena dva kasnoantika i jedan keltski novac priiveni na tkaninu, pa se

pretpostavlja da su bili u funkciji amuleta (T. 157,23).
Datiranju pojedinih ogrlica otkrivenih na naim grobljima mogu pripomoi drugi nalazi u grobovima koji su ih sadravali, a isto tako i stratigrafski podaci. Sve ogrlice iz Glavica, kao i ogrlica iz Katel Novog, otkrivene su zajedno
s bronanim grozdolikim naunicama, odnosno naunicama kojima je karika s
obiju strana sredinjega grozdolikog ukrasa povijena u dvije petlje. U okruenju
grobova s istim tipom grozdolikih naunica su i grobovi 7 i 1213 na Livadama
u Konjskom polju, dok u grobu 162 uz crkvu sv. Kria u Ninu pronalazimo naunicu s karikom povijenom u petlje. Na Trljugama u Biljanima Donjima naunice
s karikom povijenom u petlje i provjeenim laniima otkrivene su u jednom od
grobova istoga sloja, kojem je pripadao i grob 17 u kojem je pronaena ogrlica od
staklenih zrna. Za spomenute tipove naunica ve sam utvrdili da se pojavljuju
u ranom stupnju horizonta s kranskim nainom pokapanja. Isto vrijedi i za
naunice s dva nasuprotno postavljena srcolika privjeska, koje su, pak, otkrivene
zajedno s ogrlicom u grobu 12 u Dubravicama, te u grobu 83 uz crkvu sv. Asela
u Ninu, koji je sadravao jo i jednu srebrnu grozdoliku naunicu izraenu u
tehnici filigrana i granulacije. U sluaju Glavica, Dubravica i Trljuga rije je o
grobovima, koji se neposredno nadovezuju na raniji poganski obiljeen horizont
i pripadaju najmlaoj fazi ukapanja na tim grobljima, te se stoga opredjeljuju u
sredinu ili drugu treinu 9. stoljea. Grob 162 uz crkvu sv. Kria u Ninu pripada
najstarijoj fazi ukapanja na tom groblju, koja prethodi izgradnji crkve i vremenski
se opredjeljuje u kraj 8. i prvu polovinu 9. stoljea. Oko sredine 9. stoljea mora se,
s obzirom na cjelokupni inventar, datirati i grobu 83 uz crkvu sv. Asela u Ninu. U
Livadama u Konjskom polju ogrlice su otkrivene u skupini grobova ukopanih ranije od grobova u kojima su ve zastupljene standardne naunice starohrvatskog
tipa (sljepooniarke s okomito postavljenom jagodom, etverojagodne sljepooniarke) i vremenski ih takoer treba smjestiti oko sredine 9. stoljea. Sudei po
iznesenom, ini se da su ogrlice brojnije u ranom stupnju horizonta s kranskim
nainom pokapanja negoli u kasnijim fazama. U 10. stoljee moe se opredijeliti ogrlica iz groba 120 na Gorici u Stranama budui da je otkrivena zajedno s
bronanim sljepooniarkama s raskovanom Spetljom, te ogrlica iz groba 284
s Begovae u Biljanima Donjim otkrivena zajedno s kariicama s tri koljenca od
ovijene ice. Nekoliko zrna ogrlice otkrivenih u grobu 22 na Piini (Lepinu) u
Bijaima takoer se s obzirom na cjelokupnu arheoloku sliku groblja mora opredijeliti u 10. st. Kasnijem vremenu, vjerojatno 11. stoljeu, pripada ogrlica iz groba
80 na Mastirinama u Kaiu, otkrivena zajedno sa sitnijim srebrnim kariicama
sa zavretkom u obliku Spetlje.
Posebno mjesto pripada velikoj ogrlici iz groba 29 na Crkvini u Biskupiji, za
koji sam ve ustvrdila da sadri inventar stranoga podrijetla. Osim vie od tisuu
staklenih zrna na ovu su ogrlicu bili nanizani bronana ploica sa igosanom
rozetom i bronano puce, a imala je i metalnu kvaicu za zatvaranje. Analogije
spomenutoj ogrlici, kao i pojedinim privjescima pojedinano pronalazim u okviru kristijaniziranih grobalja Bugarske, Srbije i Makedonije opredijeljenih u 10. i
poetno 11. stoljee.709
aplike s odjee (t. 321)
Na nekoliko grobalja s kranskim nainom pokapanja pronalazimo aplike od

srebrnoga ili bronanog lima. Najee su krunog oblika i ukraene iskucanim
ispupenjima, a du oboda imaju rupice kroz koje su se priivale na odjeu. Pojavljuju se kao pojedinani primjerci ili zastupljene veim brojem (46 primjeraka),
250
Sl. 132 Aplike od srebrnog i bronanog lima (Biljane DonjeBegovaa, BiskupijaCrkvina)
710 Na podatku zahvaljujem .

Krneviu.
711 Mileti 1967, T. XXIV.
712 Podatak . Krnevia.
713 Isto.
a u jednom sluaju otkriveno je i 8 primjeraka u istom grobu. Dosad su registrirane u grobu 79 na Gorici u Stranama (4) (T. 165,5), grobu 2 na Novom Putu (6)
(T. 176,5) i grobu 36 (4) (T. 179,5) na Vratnicama na Bribiru, grobovima 39 (6) i
89 (1) i 107 (?) na Vrbici u Piramatovcima,710 te u jednom grobu na Glaviinama
u Mravincima (8) (T. 203,7). Svi navedeni primjerci nainjeni su od bronce. Isti
tip aplika pojavljuje se u grobu 411 na Begovai u Biljanima Donjim (T. 221,69 i
grobu 79 na Mastirinama u Kaiu (T. 247,5), na ematoriju u Danilu (T. 242,8),
te kao nalaz iz unitenoga groba na Spasu u Kninu (1) (T. 261,11). I potonje su
sve odreda nainjene od bronanog lima. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika uva 3 takva niza aplika, te jo dva pojedinana primjerka (T. 304,912;
305,12). Jedan niz od 5 primjeraka i jedan od 4 primjerka nainjeni su od srebrnoga lima i ukraeni filigranom, a ostale su bronane. Lj. Karaman navodi da se u
negdanjem Muzeju hrvatskih starina u Kninu uvalo 13 takvih nizova, od kojih
je 8 bilo otkriveno na Crkvini u Biskupiji, a 5 nepoznate provenijencije. Mogu se
navesti jo tri ve spominjane srebrne aplike kroz koje su bili provjeeni ovalni
privjesci, otkrivene izvan groba na Begovai u Biljanima Donjim (T. 223,4). etiri
bronane aplike pronalazimo i u grobu 149 u Gomjenici kod Prijedora, koji na
osnovi nalaza velike sljepooniarke s jednom jagodom treba pripisati starohrvatskoj kulturi.711 U manjem broju zabiljeene su i etvrtaste neukraene aplike
od bronanoga lima, takoer s rupicama za priivanje na odjeu; pronaene su u
grobu 16 na Vrbici u Piramatovcima (3)712 i grobu 82 na Mastirinama u Kaiu (3)
(T. 249,6).
Najee se pronalaze na prsnom kou pokojnika to je utvreno u etiri sluaja,
a u jednom sluaju na Glaviinama u Mravincima i na predjelu karlice, vjerojatno
kao ukras pojasa, a tu se i pojavljuju u najveem broju od ukupno 8 primjeraka. Na
onim grobljima za koja raspolaemo takvim podacima, pronalazimo ih u enskim
i djejim grobovima. U Mravincima je bio sauvan bijeli konac, kojim su aplike
bile priivene na odjeu, a na Vrbici u Piramatovcima u jednom su sluaju otkrivene na ostacima koe (grob 16).713
Mogue ih je okvirno vremenski opredijeliti na osnovi drugih nalaza u grobovima. U tom smislu najznaajniji je nalaz iz groba 107 na Vrbici u Piramatovcima, gdje su otkrivene zajedno s bronanim trojagodnim sljepooniarkama sa
251
Sl. 133 Srebrne pozlaene aplike i privjesci (BribirGroblje)
714 Karaman 1940, 1517.

715 Vinski 1983, 41.
252
zavretkom u obliku raskovane Spetlje, koje se, zahvaljujui analogijama u

okviru karantanskoketlake kulture, ali i na irem europskom prostoru, najranije mogu datirati u drugu polovinu 10. stoljea. Na isto vrijeme upuuje i nalaz
iz groba 2 na Novom putu na Bribiru, gdje se pojavljuju zajedno s bronanom
kariicom sa zvretkom u obliku Spetlje. U grobu 16 na Vrbici u Piramatovcima
aplike etvrtastog oblika otkrivene su s kariicom od uvijene (pletene) ice, takoer tipom naunice koji se pojavljuje u kasnijem stupnju horizonta s kranskim
nainom pokapanja.
U vezi s ovim nalazima veoma se esto ukazivalo na prikaz dostojanstvenika
na kamenoj reetki transene s Crkvine u Biskupiji gdje se na rubu odjee nazire
niz od est plastinih reljefno izvedenih krunica, koje je Lj. Karaman povezao
upravo s aplikama o kojima je rije.714 Mora se, meutim, ustvrditi da ni u jednom
sluaju dosad aplike nisu otkrivene na bedrenim kostima, to bi se s obzirom
na spomenuti prikaz moglo oekivati. No ako se doista radi o aplikama, treba
zamijetiti da dostojanstvenik s transene nosi i ma. Prema obliku jabuice ma
pripada tipu X po klasifikaciji J. Petersena. Takvi su maevi po svom podrijetlu
kasnokarolinki i javljaju se u poodmaklom 9. stoljeu, a u uporabi su u 10. stoljeu i ponegdje jo i tijekom 11. stoljea, to odgovara predloenoj dataciji aplika.
Budui da se biskupijska transena datira u kraj 11. stoljea, Z. Vinski smatrao je
spomenuti prikaz dokazom o uporabi spata tipa X i tijekom druge polovine 11.
stoljea u Hrvatskoj.715 To se, meutim, ne moe pretpostaviti za aplike, jer s grobalja uz crkve, koja nastaju kasnije, tijekom 11. stoljea (poput sv. Spasa na Vrelu
Cetine, Lopuke glavice), a rije je o grobljima koja se formiraju upravo onda kad
se u potpunosti naputa obiaj ukapanja na grobljima na redove, ne potjee ni
jedan takav nalaz. Stoga aplike treba vremenski opredijeliti u drugu polovinu 10.
i poetak 11. stoljea u kasni stupanj horizonta s kranskim nainom pokapanja.
Aplikama s odjee vjerojatno treba smatrati i devet srebrnih pozlaenih ploica raskono ukraenih u filigranu i granulaciji i s umetcima od modrog i crvenog
stakla i poludragog kamena. Ove su ploice u literaturi krivo atribuirane Crkvini u
Biskupiji i interpretirane kao dijadema. Rije je o nalazu nejasnih okolnosti otkria
iz unitenoga groba na poloaju Groblje na Bribirskoj glavici, koji je pronaen prilikom izgradnje recentne grobnice na tamonjem pravoslavnom groblju (T. 240,1).
Sl. 134 Prstenje i privjesci bjelobrdske kulture
716
717
718
719
Hrub 1955, T. 28, 1.

Podatak . Krnevia.
Mileti 1974, 120122.
Privjesak je izgubljen.
Prema podacima nalaznika, koji je o tom obavijestio L. Maruna, ploice su

bile pronaene zajedno s pozlaenim jajolikim privjescima ukraenim reljefno
izvedenom pletenicom, ali ne na lubanji, ve na predjelu prsnoga koa pokojnika.
Slian ulomak istovjetno ukraene ploice potjee i s Leajia glavice u evrskama (T. 187,5), a okolnosti otkria nisu poznate. S obzirom da je u oba sluaja rije
o nesustavno otkrivenim predmetima, moe se samo ustvrditi da se pojavljuju
u okviru grobalja na redove s kranskim nainom pokapanja, odnosno mogu se
okvirno datirati u razdoblje od kraja 9. do poetka 11. stoljea. Bribirskom grobu,
to sam ve naglasila, pripadao je i luksuzni prsten ukraen s osam polukalota s
odreenim analogijama u prstenju velikomoravskoga kulturnog kruga iz druge
polovice 9. stoljea, ali i u jednom prstenu kasnijeg vremena iz Srbije. Aplike, pak,
s obzirom na ukras takoer pokazuju srodnost s pojedinim luksuznim izraevinama velikomoravskoga kulturnog kruga, osobito s jezicem iz groba 96/AZ iz
Stareg Msta.716 Navedene okolnosti upuuju na to da je rije o luksuznom nakitu
svakako nastalom u okviru umjetnikog obrta Bizanta, koji nije osobito pogodan
za dataciju ako je arheoloki kontekst nepoznat.
dvodijelni privjesci bjelobrdske kulture (t. 322)
S podruja ranosrednjovjekovne Hrvatske potjee ukupno 17 lijevanih dvodije

lnih privjesaka karakteristinih za bjelobrdsku kulturu. Veina ih je, na alost,
nepoznatih okolnosti otkria, a oni rijetki, otkriveni sustavnim arheolokim
iskopavanjima, jo nisu publicirani. Rije je o dvama privjescima otkrivenim na
poloaju uz crkvu sv. Lovre u ibenskom Donjem Polju,717 te jednom primjerku s ipuljia (Grudine) kraj Bugojna, koji su bili otkriveni unutar grobova.718
Grobnim nalazima mogu se smatrati i dva privjeska pronaena izvan grobova na
Spasu u Kninu (T. 261,910), tri privjeska koji potjeu s groblja sv. Jerolima u
Lianima Ostrovikim (T. 286,35), te dva privjeska s Podgraa kod Benkovca
(T. 294,67). Pojedinani primjerci nepoznatih okolnosti otkria iz Kompolja
su u Lici (T. 284,3) i s Garduna kod Trilja.719 Za preostalih est takvih privjesaka
poznato je samo da su otkriveni na podruju Dalmacije. Tri primjerka, koji se u-
253
720 Privjesci su otkupljeni od pri

vatnog sakupljaa iz Sinja, bez
podatka o nalazitu.
721 Demo 1983.
722 Giesler 1981, 22, 88.
723 Filipec 2001, 90, 9293.
724 Demo 1983, 282284.
254
vaju u Arheolokome muzeju u Zagrebu, vjerojatno su iz okolice Splita, dok se za

tri privjeska odnedavna pohranjena u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika
u Splitu moe pretpostaviti da su sa sinjskoga podruja (T. 305,39).720 Osim
srebrnih primjeraka sa Spasa u Kninu, svi ostali nainjeni su od bronce.
O bjelobrdskim dvodijelnim privjescima postoji brojna literatura, a nalazima s naega podruja najopsenije se pozabavio . Demo.721 Privjesci o kojima
je rije, vuku podrijetlo od jednodijelnih maarskih listolikih i srcolikih privjesaka, zastupljenih u okviru staromaarskih grobalja druge polovine 8. i 9.
stoljea na Kami i Uralu. Takvi su privjesci bili izraeni od srebra i bronce, te
nainjeni u tehnici lijevanja, a nosili su se objeeni oko vrata na ogrlicama od
staklenih perli. Pojavljuju se u mukim, enskim i djejim grobovima. Pripadaju skupini karakteristinih oblika nakita na osnovi kojeg se moe pratiti seoba
Maara prema podruju Panonije. U najveem broju pronalazimo ih u Slovakoj, Transilvaniji i Potisju, a najjunijim nalazima mogu se smatrati privjesci
otkriveni u vojvoanskom dijelu Banata i na Ptujskom gradu.
Dolaskom Maara u Panoniju privjesci doivljavaju promjene u obliku, ali i u
likovnom sadraju. To se prije svega odnosi na dodavanje novog elementa, odnosno gornjeg dijela u obliku konveksno ispupene okrugle ploice s dvije alke za
naivanje na zadnjoj strani. Te su ploice najee ukraene koncentrinim krunicama ili pseudogranulama, a u donjem dijelu imaju uicu pomou koje se na
njih privrivao donji dio. Donji dio zadrava listoliki ili srcoliki oblik, a u dnu
dobiva kapljiasti dodatak. Ukraen je stiliziranim vegetabilnim, zoomorfnim ili
antropomorfnim motivima. Preoblikovanjem u dvodijelne privjeske osim to se i
dalje pojavljuju u ogrlicama od staklenih perli pronalazimo ih i u funkciji poruba
odjee na vratu, prsima ili izmama, to upuuje na promjernu izgleda staromaarske nonje. Iako registrirani u manjim garniturama sa 25 primjeraka, najee dolaze u kompletima od 614 primjeraka, a samo rijetko u veem broju.
U bjelobrdskoj kulturi poznato je vie od 70 tipova dvodijelnih privjesaka. J.
Giesler razlikuje tri tipa; tipove C i 9a, koje svrstava u svoj tzv. staromaarski
horizont, te tip 9b opredijeljen u horizont Bijelo brdo I.722 Meu primjercima s
podruja bive Jugoslavije . Demo izluio je 18 tipova, a njegovom su tipologijom obuhvaeni i pojedini primjerci s podruja ranosrednjovjekovne Hrvatske.
Na naem se podruju od spomenutih 18 tipova pojavljuje njih 9.
Tip 1 zastupljen je jednim od dvaju primjeraka s Podgraa kod Benkovca, kojemu je sauvan samo donji dio (T. 294,7). Taj je primjerak ukraen urezanim srcolikim ornamentom u sredinjem polju i nema izravnih analogija meu ostalim
privjescima bjelobrdske kulture.
Tipu 2 pripada primjerak iz Kompolja u Lici (T. 284,3), koji je takoer sauvan
samo u donjem dijelu i ukraen u plitkom reljefu. Donekle mu je slian tek jedan
nedavno publicirani privjesak otkriven u Sisku, a drugih paralela nema.723
Dva privjeska iz Liana Ostrovikih (T. 286,45) i jedan sa Spasa u Kninu (T.
261,10) (takoer sauvani samo donji dijelovi) mogu se opredijeliti tipu 6. Taj tip
karakterizira gornja okrugla ploica ukraena pseudogranuliranim koncentrinim
krunicama, te donji zoomorfno oblikovani dio. Tip 6 veoma je rasprostranjen na
podruju savskodravskog meurijeja, i to osobito u njegovu zapadnome dijelu,
te u sjeverozapadnoj Bosni, a samo u dva sluaja pojavljuje se u Maarskoj, i to
iskljuivo u oblinjim prekodravskim upanijama Somogy i Tolna.724
Tip 10 na podruju Hrvatske zastupljen je jednim od primjeraka sa Spasa u
Kninu (T. 261,9), veoma izlizanim privjeskom s nepoznatog nalazita na sinjskom podruju te danas izgubljenim privjeskom s Garduna. Ovaj tip karakterizira ukras s motivom ptije ili sovine glave, bordura u obliku kratkih poprenih ljebova i obvezatni kapljiasti dodatak u donjem dijelu. Privjeske tipa 10
725 Demo 1983, 284286.

726 Demo 1983, 286288.
727 Demo 1983, 288290.
728 Demo 1983, 290.
729 Demo 1983, 291.
730 Demo 1983, 291292.
731 Giesler 1981, 22.
732 Imaginarni svijet 2008.
733 Jovanovi,Vuksanovi 1981.
pronalazimo na irokom prostoru od predalpskog dijela Slovenije, preko Meimurja, Podravine, sjeverozapadne Bosne, Slavonije, Srijema sve do rumunjskog
Banata i istone Transilvanije. U Maarskoj se, slino kao u sluaju tipa 6, pojavljuju samo na tri nalazita u prekodravskim upanijama Somogy i Baranya.
Privjesci ovoga tipa na nalazitu CsongrdMma u srednjem Potisju datirani
su novcem Stjepana (10001037 ).725
Trei primjerak iz Liana Ostrovikih (T. 286,3), sauvan samo u donjem dijelu, moe se pripisati tipu 12 s osnovnim motivom u obliku dviju reljefno izvedenih voluta, koje su u gornjem dijelu spojene tako da daju izgled stiliziranoga
grkoga slova omega. Bordura privjesaka ovog tip izvedena je u pseudogranuliranom uzorku, a svi imaju kapljiasti dodatak u dnu. Pronalazimo ih u okviru
pojedinih grobalja sjeverozapadne Bosne (Gomjenica, Mahovljani) i u Novim
Banovcima. Neto veim brojem od ukupno 27 primjeraka sa 6 nalazita tip 12
zastupljen je i na podruju Maarske.726
Premda sauvan samo u donjem dijelu i s odlomljenim zavretkom, tipu 13
mogao bi se pripisati jedan od privjesaka s nepoznatog nalazita na sinjskom
podruju s pseudogranuliranim ukrasom sredinjeg polja (T. 305,3). Rije je o
zemljopisno najrairenijem tipu bjelobrdskih privjesaka kakve pronalazimo na
vie grobalja Austrije, Slovake i Maarske, zatim na Ptujskom gradu, u sjeverozapadnoj Bosni (Koievo, Gomjenica) i na Lijevoj bari u Vukovaru.727
Drugi primjerak s Podgraa kod Benkovca opredjeljuje se tipu 14 (T. 294,6).
Kod ovoga je tipa cijeli donji dio prekriven stiliziranim vegetabilnim ornamentom izvedenim u dubokom reljefu, a zavrava trodijelnim vegetabilnim dodatkom. Osim naeg primjerka tipu 14 pripada jo samo privjesak s nalazita
elekovecGornji Batijan u Podravini.728
Tri privjeska s nepoznatih nalazita u Dalmaciji (dva iz okolice Splita i jedan
sa sinjskoga podruja) pripisuju se tipu 16 (T. 305). Karakterizira ih srcoliko oblikovan reljefni ukras u sredinjem polju. Istovjetni primjerci otkriveni su jo na
Ptujskom gradu i Koievu u sjeverozapadnoj Bosni.729
Posljednjem 18. tipu pripadaju dva nepublicirana privjeska s ipuljia kraj
Bugojna sa sredinjim krugolikim ukrasom. Bez izravnih su analogija meu dvodijelnim privjescima bjelobrdske kulture. Budui da u donjem dijelu imaju rupice za naivanje, pretpostavlja se da su bili u sekundarnoj uporabi, odnosno u
funkciji aplika na odjei.730
Bjelobrdski dvodijelni privjesci vremenski se opredjeljuju od sredine 10. do
kraja treeg desetljea 11. stoljea, na to upuuje i gore navedena Gieslerova tipolokokronoloka shema, a ovu dataciju prihvaa i . Demo, koji smatra da se
pojavljuju oko sredine ili najkasnije poetkom druge polovine 10. stoljea. Najstariji
datirani privjesci potjeu iz konjanikoga groba s nalazita Dobr u Slovakoj, gdje
su otkriveni zajedno s arapskim novcem (913./914.942./943.).731
to se nalaza s naeg podruja tie. moe se ukazati na ibensko Donje polje,
gdje su dva zasad nepublicirana bjelobrdska privjeska otkrivena u jednom od dvaju
grobova meusobno spojenih oblonom ploom. U tim su grobovima uz privjeske
pronaene sljepooniarke s etiri i s jednom jagodom te eljezni no s ukraenom kotanom oplatom.732 Ova okolnost svakako ukazuje da s pojavom dvodijelnih
bjelobrdskih privjesaka treba raunati u okviru horizonta s kranskim nainom
pokapanja. Na to upuuje i nalaz s groblja sv. Jerolima u Lianima Ostrovikim,
gdje su bjelobrdski privjesci pronaeni zajedno s tri starohrvatske sljepooniarke s jednom jagodom. Ne treba zaboraviti ni dva srebrna dvodijelna privjesaka
bjelobrdske kulture (tip 9 po . Demu) otkrivena u grobu 46 u okviru groblja na
redove 10. i prve polovine 11. stoljea u Matianima kraj Pritine, koji ujedno
predstavljaju najistoniji i najjuniji nalaz ove vrste nakita.733
255
Sl. 135 Bronana i srebrna puceta
734 Puce je danas izgubljeno. Vidi:

Petrinec 2003.
Dvodijelni privjesci na tlo ranosrednjovjekovne Hrvatske dospijevaju vjerojatno,

kao uostalom i lijevane naunice bjelobrdske kulture te naunice s jagodama i
karikom povijenom u petlje, s podruja zapadnog dijela savskodravskoga meurijeja i sjeverozapadne Bosne. To se posebno odnosi na tipove 6 i 16, za koje .
Demo pretpostavlja da su junopanonski radioniki proizvod u ijem su oblikovanju mogle sudjelovati i sisake radionice, dok su primjerci tipa 10 i 12 pristigli
vjerojatno s prostora jugoistone Panonije. Pojedinani i osebujni primjerci tipova 1, 2, 9 i 18 pronaeni daleko izvan podruja rasprostiranja bjelobrdske kulture
na prostoru Hrvatske i Srpske Kneevine (Matiane) svjedoe svakako o znaajnom udjelu Slavena u oblikovanju i izradi ove vrste nakita.
puceta (t. 320)
U okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja puceta pronalazimo u nekoliko sluajeva. Brojnije su zastupljena nego u horizontu s poganskim znaajkama
pokapanja. Dosad su otkrivena u grobovima 20, 30, 73 i 77 na Gorici u Stranama
(T. 156,2; T. 164,2; T. 165,2), grobu 135 na Gredama u Kaiu (T. 190,3) , grobu
20 na Goriini u Pridrazi (T. 206,4), grobu 112 na Kosi u Vrpolju kraj ibenika (T.
213,2), grobu 2 na poloaju Groblje na Bribirskoj glavici (T. 241,1), te kao nalaz
izvan groba na Vratnicama na istom nalazitu (T. 182,5). Pronaena su zatim
u grobu 89 uz crkvu sv. Kria u Ninu (T. 274,7), grobu 37 na Spasu u Kninu (T.
255,7), grobu 26 uz crkvu Poroenja Marijina u Gradcu Drnikom (T. 246,4) te
grobu 29734 i grobu u sarkofagu u sjevernoj prostoriji narteksa na Crkvini u Biskupiji (T. 108,1). Primjerci nepoznatih okolnosti otkria potjeu iz Solina (3) (T.
301,46) i s Garduna kod Trilja (1) (T. 282,2). Podatak fra L. Maruna o otkriu
dvaju puceta u Dobropoljcima mogao bi se, s obzirom na detaljan opis, povezati s
jednim primjerkom koji je u inventaru Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika
pripisan nepoznatom nalazitu.
Pronalaze se u enskim ili djejim grobovima, a zastupljena su jednim
(KosaVrpolje, Gorica Strane grob 30, PridragaGoriina grob 20, NinSv.
Kri grob 89, Gradac Drniki grob 26, BiskupijaCrkvina grob 29 i grob u
256
Sl. 136 lijevo Srebrna pozlaena puceta (BribirGroblje)

Sl. 137 desno Srebrno pozlaeno puce (Gradac Drniki)
735 Miloevi 2000, 136.

736 Kalousek 1971, 137, sl. 230, 3.
sarkofagu), dvama (GoricaStrane grobovi 20, 73 i 77, Bribirgroblje grob 2,

KninSpas grob 37, Dobropoljci) ili trima (KaiGrede i najvjerojatnije Solin)
primjercima, obino na prsnom kou pokojnika.
Posebno se istie danas izgubljeno puce iz sarkofaga u junoj prostoriji narteksa, koje se sastojalo od velikog zrna jaspisa optoenog zlatnim pojasevima nainjenim od pletenog filigrana i zrnatih nizova. Ovo je puce u literaturi ve usporeeno s raskonijim primjerkom druge polovine 9. stoljea iz riznice katedrale
u Reimsu, za koji se pretpostavlja da je pripadao Karlu elavom i bio u funkciji
amuleta.735 Slino puce, nainjeno od stakla i takoer s filigranskim i zrnatim uzdunim pojasima pronalazimo i na podruju Moravske, u grobu 230 na nalazitu
BreclavPohansko, gdje je udrueno s tipinim moravskim limenim pucetima
ukraenim trolisnim palmetama, te se takoer moe datirati u drugu polovinu 9.
ili poetak 10. stoljea.736
Jedinstvenog je oblika i zasad bez analogija pozlaeno srebrno puce iz groba
26 u Gradcu Drnikom (T. 246,4) premda se ukrasom i kapljiastim zavretkom
moe povezati s veim brojem puceta o kojima je rije.
Sva ostala navedena puceta meusobno su slina. Imaju na vrhu uicu za
privrivanje, a nainjena su od dvije uplje limene polutke spojene po sredini. Ovalnog su ili bikoninog oblika. Nainjena su od bronce, pozlaene bronce,
srebra ili pozlaenog srebra. Povrina im je neukraena ili ukraena filigranskim
valovnicama ili gusto granuliranim ovalima, a u pojedinim sluajevima kruiima od aplicirane filigranske ice. Kod bronanih primjeraka ukras je lijevan i
predstavlja imitaciju filigrana i granulacije. S obzirom na oblikovanje vrha donje
polutke, meu spomenutim se pucetima mogu razlikovati dvije inaice.
Prva inaica zastupljena je primjercima iz grobova 73 i 77 s Gorice u Stranama, te pucetima s Kose u Vrpolju, Garduna i s nepoznatog nalazita (najvjerojatnije iz Dobropoljaca), koji u dnu donje polutke imaju limenu kasetu (Strane,
Dobropoljci?) ili vjeni od filigranske ice s umetnutim staklom ili kapljiastim
zrnom (KosaVrpolje, Gardun).
Puceta druge, ujedno najuestalije i najbrojnije inaice, u dnu donje polutke
imaju cilindrinu limenu cjevicu s umetnutim staklenim zrnom. Takvi su pri-
257
737 Mileti 1967, XX, 117, 141.

738 Cetini 1998, T. 26,34.
739 Petrinec 2003.
740 Na podatku zahvaljujem kolegi
Lj. Gudelju.
741 Mileti 1976, T. XX, 109.
742 Mileti 1976, T. XX, 41.
mjerci iz groba 30 na Gorici u Stranama, groba 2 na Groblju na Bribiru, groba 20

na Goriini u Pridrazi, groba 135 na Gredama u Kaiu, groba 37 na Spasu u Kninu,
te puceta iz Gradca Drnikog s Vratnica na Bribiru i iz Solina. Istom tipu pripadaju i pseudogranulirana bronana puceta otkrivena iz grobova 117 (2) i 141 (1) u
Gomjenici kod Prijedora.737 Oba ta groba dio su jasno izluene skupine grobova
s nakitom starohrvatske kulture na tom nalazitu. Slina puceta s kasetama ili
cjevicama i s umetnutim staklom pronalazimo u veem broju ponovno u okviru
grobalja velikomoravskoga kulturnog kruga.
Budui da puceta u najveem broju sluajeva predstavljaju jedini nalaz u grobu
ili su, pak, udruena s nakitom koji je teko ue vremenski opredijeliti (sljepooniarke s jednom jagodom, sljepooniarke s etiri jagode, obine kariice, eljezni
noii), nije ih mogue preciznije datirati, pa ih okvirno smjetam u 10. stoljee.
Na kraju, navodim jo neukraeno srebrno puce iz groba 89 uz crkvu sv. Kria
u Ninu, koje zavrava kapljiastim zrnom, te neukraena bronana kuglasta puceta s uicom na vrhu iz groba 20 na Gorici u Stranama738 i groba 29 na Crkvini
u Biskupiji. Rije je o jednostavnim primjercima kakvi se pojavljuju na irem slavenskom prostoru, a registrirani su i u razdoblju zreloga i kasnijega srednjeg vijeka. Budui da je otkriven zajedno s masivnim lijevanim prstenom Dpresjeka,
ninski bi se primjerak takoer mogao opredijeliti u 10. stoljee. Isto vrijedi i za
puceta iz groba 20 na Gorici u Stranama pronaena zajedno s prstenom ovalno
proirenih, preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva.
O grobu 29 s Crkvine u Biskupiji ve je bilo rijei s obzirom na nalaze sljepooniarki, prstenja i ogrlice.739 Puce iz toga groba u funkciji je privjeska ogrlice, a
analogne primjerke pronalazim na srpskom i bugarskom podruju. Sam grob 29
moe se prilino pouzdano vremenski opredijeliti oko sredine 10. stoljea.
praporci (t. 322)
Za razliku od situacije u sloju grobova s poganskim znaajkama pokapanja nalazi

bronanih praporaca u horizontu s kranskim nainom pokapanja veoma su rijetki. Dva jo nepublicirana primjerka s Crkvina su u Cisti Velikoj kraj Imotskog,740
jedan iz groba 99 na Spasu u Kninu (T. 257,5), dva su otkrivena uz crkvu sv. Marte
u Bijaima (T. 216,56). U sluaju Ciste Velike rije je o jedinom nalazu u grobu,
a praporci iz grobova u okoliu crkve sv. Marte nepoznatih su okolnosti otkria,
pa ih stoga nije mogue preciznije datirati. Praporac iz groba 99 na Spasu u Kninu otkriven je u ukraenom kotanom recipijentu zajedno s jo nekoliko sitnih
predmeta. Zanimljivu analogiju pronalazim ponovno u Gomjenici kod Prijedora
u grobu 109, gdje je jedan praporac takoer, uz vie drugih predmeta, otkriven
unutar slinoga kotanog recipijenta.741 Premda se na potonjem nalazitu praporci u velikom broju pojavljuju unutar grobova iji inventar odaje pripadnost bjelobrdskom kulturnom krugu, grob 109 pripada dijelu groblja preteito obiljeenom
nalazima starohrvatskog nakita. Zajedno s jednojagodnim sljepooniarkama
i bikoninim bronanim pucetom praporac pronalazimo i u ve spominjanom
grobu 141 na istom groblju.742 Premda su praporci zastupljeni u velikom broju
na grobljima bjelobrdske kulture, njihova prisutnost u okviru naih grobalja
ne mora se nuno dovoditi u vezu s tom kulturom, o emu svjedoe nalazi praporaca u starijem, poganski obiljeenom horizontu, pouzdano datirani u prvu
polovinu 9. stoljea. No ne treba iskljuiti mogunost da se pojedini praporci, kao
uostalom i drugi pojedinani nalazi o kojima je bilo rijei, pojavljuju i kao rezultat
utjecaja s podruja rasprostiranja bjelobrdske kulture.
258
Orue i ostali predmeti dnevne uporabe

743 Gunjaa 1980, 129130.
744 Szke 1982, 2339.
745 Sve navedene primjerke u kata
logu donosi B. M. Szke (Szke
1982).
746 Kavnov 1995, 331, sl. 11.
Orue i predmeti dnevne uporabe iznimno su rijetki nalazi u okviru mlaih grobalja na redove i grobalja uz crkve, to je rezultat kristijanizacije stanovnitva. U
manjem broju na tim grobljima pronalazimo samo eljezne noeve, zemljane kolutie, igle i kotane recipijente. Preitkom poganskih obiaja mogu se smatrati
i prilozi jaja registrirani u nekoliko sluajeva upravo u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja.
eljezni noevi (t. 326t. 327)
U okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja jednorezni eljezni noevi

manjih dimenzija predstavljaju redovitu pojavu, kako u mukim tako i u enskim
grobovima. Rije je o primjercima ija se duina kree u rasponu od 8 do 15 cm,
a samo u nekoliko sluajeva 18 ili 20 cm. Najvei dio tih nalaza u potpunosti je
istovjetan noevima otkrivenim na grobljima s poganskim nainom pokapanja,
odnosno imaju ravan hrbat te blago povijeno sjeivo, ali se pojavljuju i tipovi
kojima su i sjeivo i hrbat povijeni. Za razliku od situacije u starijem, poganski
obiljeenom sloju, zastupljeni su iskljuivo jednim primjerkom u grobu. Nemaju
znaenja u kronolokom smislu.
Meu ovim nalazima izdvajaju se dva vea primjerka otkrivena u grobovima
55 i 58 na Gorici u Stranama (T. 160,13; T. 162,1), koji imaju sauvane eljezne
okove platnenih ili konih korica u kojima su bili noeni. Okov je bio apliciran
na donjem dijelu korica i ojaavao ih na mjestu gdje se nalazio vrak otrice noa.
Uz no u grobu 55 otkrivena su i dva manja okova od kojih jedan s perforiranim
ovalnim proirenjem po sredini i ovalno proirenim krajevima sa eljeznim zakovicama, a drugi s ovalno proirenim krajevima i eljeznim zakovicama. Slian
nalaz registriran je i u okviru poganski obiljeenog sloja u jednom grobu na Barama u Luanima kod Sinja, o emu je bilo rijei, a smatra se da je rije o okovu o
koji je bio ovjeen no u koricama.
Poseban osvrt zahtijeva nalaz noa iz groba 112 na Kosi u Vrpolju kraj ibenika (T. 213,1), kojemu je sauvana kotana oplata eljezne okosnice drke. Ta je
okosnica obloena dvjema kotanim ploicama privrenim dvjema zakovicama.
Ploice su ukraene urezanim koncentrinim krunicama s naglaenom tokom
u sredini. Po etiri takva kruia sloena su u obliku kria, a krievi poredani u
nizove du itave oplate. Z. Gunjaa usporedio je ovaj no sa slinim nalazima s
groblja Sopronkhida u Transdanubiji datiranog u prvu polovinu 9. stoljea i u
skladu s tim vremenski opredijelio grob 112 u 9. stoljee.743 Danas je poznat vei
broj srodnih nalaza s prostora panonskog Podunavlja i Moravske na podruju od
ua rijeke Enns do rijeke Ipoly i u dolini Morave. Noeve s kotanim oplatama,
koji potjeu s grobalja naznaenoga prostora donosi B. M. Szke.744 Meu njima
pronalazim niz paralela za primjerak s Kose u Vrpolju i onaj iz ibenskog Donejg
polja. S obzirom na oblik sjeiva i ukras oplate u obliku koncentrinih krunica s
tokom u sredini, doista su im najsliniji noevi iz grobova 11, 59 i 62 u Sopronkhidi, te no iz groba 4 u Sopronprshztelepu. Oplate ukraene koncentrinim
krunicama s tokom u sredini imaju i noevi s donjoaustrijskih grobalja Pitten
(grob LVI), Oberrsherendorf (grob 9) i Grossweikersdorf (grob 4), te gornjoaustrijskih grobalja AuhofPerg (grob 58) i Windegg (grob 1). Mogu se navesti jo
noevi iz groba 180/AZ u Starm Mstu, groba 174 u BeclavPohanskom, groba
70 u Trnovcu nad Vhom, groba 699 u Holiaru i groba 61 u Szobu745 kao i pojedini
primjerci iz naseobinskih slojeva klasinoga i mlaeg velikomoravskog horizonta
na burgu Mikulice.746 Na istom se podruju pojavljuje i znatan broj noeva dru-
259
747 Hermann 1985, 283, sl. 132.

748 Szke 1982, 3233.
749 Tovornik 1986; Trk 1973.
750 Imaginarni svijet 2008.
751 Szke 1982, 26, bilj. 8.
752 Kavnov 1995, 214215.
753 Kalousek 1971, 112113.
260
gaije ukraenih ili neukraenih kotanih oplata drke. Svi navedeni primjerci
nainjeni su poput naeg noa od dviju ploica spojenih sa 24 eljezne zakovice
ili avlia. Noevi s ukraenim kotanim oplatama u veem se broju pojavljuju i
meu sjeverozapadnim Slavenima na podruju dananje Njemake, a preteito je
takoer rije o nalazima iz naseobinskih slojeva.747
Kada su u pitanju grobni nalazi, moe se ustvrditi da su u gotovo svim navedenim sluajevima noevi s kotanom oplatom pronaeni unutar bogatijih
enskih grobova; na prostoru Transdanubije rije je o grobovima starijih ena
(4060), dok se na austrijskim nalazitima pojavljuju u grobovima mlaih ena
i djevojica. U tu se sliku uklapa i na nalaz s Kose u Vrpolju. Iznimka je grob 174
u Pohanskom, u kojem je, s obzirom na ma, ostruge i bojnu sjekiru, svakako bio
pokopan mukarac vieg drutvenog statusa.
Imajui u vidu da je najvei broj nalaza upravo na podunavskom prostoru, B.
M. Szke smatrao je noeve s kotanim oplatama trgovakom robom proizvedenom u nekom od tamonjih velikih sredita. Vremenski ih je opredijelio u drugu
polovinu 9. i prvu polovinu 10. stoljea, s teitem na kasnom 9. i ranom 10. stoljeu.748 Ovu dataciju smatram prekasnom budui da se dio grobalja s nalazima
o kojima je rije, moe datirati i ranije, i to ve u prvu polovinu 9. stoljea. To
se osobito odnosi na grob 75 gornjoaustrijskog nalazita AuhofPerg, gdje je uz
no s kotanom oplatom pronaena krina fibula s prijelaza 8. na 9. stoljee, te
groblje u Sopronkhidi, sa znatnim brojem nalaza, koji se pouzdano mogu opredijeliti u prvu polovinu 9. stoljea.749 Najvei broj grobalja s podruja Austrije i
Maarske s nalazima noeva s kotanim oplatama pripada jo horizontu s poganskim znaajkama pokapanja.
Z. Gunjaa drao je da no s Kose u Vrpolju nije nastao na domaem tlu te
pretpostavio da je stranoga podrijetla, budui da je u to doba bio jedini registrirani primjerak na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske. Meutim, nedavno
je u oblinjem ibenskom Donjem polju uz crkvu sv. Lovre pronaen jo jedan
identian no s kotanom oplatom u jednom od dvaju grobova koji imaju zajedniku oblonu plou, to znai da su ukopani u kraem vremenskom razdoblju.750
Uz etverojagodne i jednojagodne sljepooniarke jedan od spomenutih grobova sadravao je i dva bjelobrdska dvodijelna privjeska. Ta okolnost ne doputa
dataciju raniju od sredine 10. stoljea. S obzirom na srodnost inventara obaju
nalaza s noevima s ukraenim kotanim oplatama (sljepooniarke s etiri jagode), moda bi i grob s Kose u Vrpolju trebalo vremenski opredijeliti u 10. stoljee. Zanimljivo je da su u 10. stoljee datirani i pojedini primjerci otkriveni u
naseobinskim slojevima, i to upravo na nalazitima udaljenim od naznaenog
podunavskog prostora, gdje je inae ovaj tip noa najzastupljeniji. S burga Libice
u ekoj potjee no s oplatom ukraenom istovjetno kao na naim primjercima,
a okvirno je datiran u 10. stoljee.751 U naseobinskim slojevima glavnog burga u
Mikulicama u Moravskoj otkriveno je desetak oplata noeva, od kojih su etiri
takoer ukraene koncentrinim krunicama i krunicama s tokicom u sredini,
a vremenski se smjetaju u klasini i mlai velikomoravski horizont, odnosno u
kraj 9. i prvu polovinu 10. stoljea.752 Naposljetku, i nalaz iz mukoga groba 174
groblja BeclavPohansko, gdje no s kotanom oplatom dolazi u istom grobu s
poslijekarolinkim maem tipa X, upuuje na dataciju u 10. stoljee.753
Radi li se u sluaju naih nalaza, s obzirom na neposrednu blizinu obiju nalazita,
o lokalnoj pojavi ogranienoj na ue zalee ibenika, pokazat e budua istraivanja.
igle (t. 339)

754 Mileti 1967, T. XX, 109.
755 Mileti 1967, T. XX, 109.
Meu sasvim rijetke nalaze u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja spadaju ivae igle. Jedna eljezna igla s rupicom za udijevanje otkrivena je u grobu
12 na Novom putu na Bribiru (T. 177,4), a ulomci jo jedne registrirani su unutar
groba 31 na Gorici u Stranama. U oba sluaja, kao i u starijem poganski obiljeenom sloju, rije je o enskim grobovima, koji se na osnovi nalaza naunica ne mogu
preciznije vremenski opredijeliti, pa ih stoga okvirno datiramo u 10. stoljee.
U ovoj prigodi ukazujem i na nalaz iz mukoga groba 109 u Gomjenici kod
Prijedora, koji pripada skupini starohrvatskih grobova na tom nalazitu.754 Tu je,
uz razne sitne eljezne predmete unutar kotanog recipijenta, otkrivena i jedna
kotana igla s uicom za udijevanje. Grob se moe datirati u kasno 9. ili prvu
polovinu 10. stoljea.
O podrijetlu i funkciji ovih predmeta bilo je rijei u vezi s nalazima u poganski

obiljeenom sloju grobova. Moe se ustvrditi da su u veem broju zastupljeni i
u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja. Dosad su otkriveni u nekoliko grobova na Piini (Lepin) u Bijaima (T. 174,2; T. 174,6), na Vratnicama na
Bribiru, na Goriini u Pridrazi (T. 206,5), na Gornjem Vrtlu u Tugarima (T. 212,
46), na Grebinama u Naklicama (T. 204,45), na Glaviinama u Mravincima
(T. 203,8) i Crkvinama u Klapavicama (T. 253,3) .
Pronalazimo ih u enskim i u djejim grobovima, a u sluaju Klapavica prvi put
je zabiljeen jedan primjerak u mukom grobu. U obliku su okruglih plosnatih
kolutia s krunim otvorom po sredini. U najveem broju sluajeva nainjeni su
od rimske opeke ili od bolje ili slabije proiene gline, a u jednom sluaju, u grobu 9 u Tugarima, registriran je jedan kotani primjerak. Primjerak iz groba 8 na
istom nalazitu s obiju je strana ukraen urezanim cikcak linijama. Slino ukraeni primjerci registrirani su i na drugim slavenskim grobljima razliite vremenske
i kulturne pripadnosti (AuhofPerg, Ptujski grad, Sopronkhida, Skalica).
Ve sam prethodno istaknula da ovi nalazi nemaju znaenja u kronolokom
smislu, pa mogu samo zakljuiti da predstavljaju uobiajen nalaz u okviru grobalja o kojima je rije. Pojava u mukom grobu dodatno upuuje na zakljuak da se
ove predmete ne treba smatrati utezima koji su se naticali na dno vretena.
Kotani recipijenti otkriveni su dosad u grobovima 58 i 91 na Gorici u Stranama

(T. 162,2; T. 169,1), te u grobu 17 na Goriini u Pridrazi (T. 206,3)i. Istom vremenskom horizontu pripadaju recipijenti iz grobova 79 i 99 na Spasu u Kninu (T.
256,4; T. 275,8). Navedenima treba pridodati i primjerke nepoznatih okolnosti
otkria iz Smrdelja (T. 300,4) i Solina (T. 301,7), te recipijent iz groba 109 u
Gomjenici kraj Prijedora.755
U okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja ne pojavljuju se vie trolani recipijenti karakteristini u prethodnom poganski obiljeenom sloju, ve
samo primjerci nepravilnog cilindrinog ili valjkastog oblika. Dio su inventara
mukih grobova, a u jednom sluaju takav je nalaz registriran i unutar enskoga
groba (KninSpas grob 79). Nosili su se o pojasu, a svi pri vrhu i dnu imaju probuene okrugle rupice, kroz koje je bila provuena traka, nit ili lani o koje su
bili ovjeeni. Vjerojatno su poput primjeraka u starijem sloju grobova imali drvene
ili limene poklopce. U dva je sluaja unutar ovih recipijenata (KninSpas grob
261
Sl. 138 Kotani etui (KninSpas)
99, Gomjenica grob 109) pronaeno vie metalnih i drugih sitnih predmeta, pa se
moe pretpostaviti da su sluili kao kutijice za noenje sitnih potreptina.
Cilindrini recipijent iz groba 58 na Gorici u Stranama ukraen je izrezbarenim ornamentom koji se sastoji od vieprutih vrpca, koje oblikuju manje i vee
rombove. Recipijent iz groba 91 na istome nalazitu nepravilnog je oblika i povijen
na sredini, a nosi ukras u obliku vieprutih cikcak linija. Oblikom mu je slian
prema dnu sueni primjerak s nepoznatog nalazita u Solinu s dekoracijom koju
tvore rombovi formirani od vieprutih vrpca i manji mreasto ispunjeni rombovi. Oteeni recipijent iz groba 17 na Goriini u Pridrazi ukraen je meusobno
ispresijecanim vieprutim vrpcama. U sjecitima vrpca nalaze se koncentrine
krunice s tokom u sredini. Vieprute vrpce s koncentrinim krunicama u sjecitima pronalazimo i na cilindrinom primjerku iz groba 109 u Gomjenici, a u
meuprostorima mreasto ispunjene rombove. Oblikom i ukrasom veoma mu
je srodan recipijent iz groba 79 na Spasu u Kninu, s mreasto oblikovanim rombovima i koncentrinim krunicama s tokom u sredini. Vieprute ispresijecane
vrpce i koncentrine krunice, ali i rafirane trokute pronalazimo na recipijentu iz groba 99 na istome nalazitu, dok su u meuprostorima urezani rafirani
malteki krievi. Recipijent iz Smrdelja ukraen je, pak, nizovima naizmjenino
postavljenih trokuta ispunjenih sitnim trokutiima izvedenim dlijetom.
Bavei se srodnim nalazima u okviru grobalja s poganskim znaajkama pokapanja ve sam ustvrdila da podrijetlo ovih predmeta treba traiti u avaroslavenskom kulturnom krugu. Njihova pojava u okviru kristijaniziranih grobalja mora
se dovesti u vezu s preitkom obiaja iz prethodnog razdoblja, pa se stoga moe
pretpostaviti da pripadaju najranijem sloju ukapanja u okviru spomenutih grobalja, odnosno drugoj polovini 9. stoljea ili najkasnije poetnom 10. stoljeu, iako
grobovi unutar kojih su otkriveni ne sadravaju nalaze, koji bi omoguili preciznije vremensko opredjeljivanje. Na pripadnost 9. st. upuuju nalazi s Gorice u
Stranama, gdje se jedan od ovih predmeta pojavljuje zajedno s noem i okovom
s analogijama u starijem poganski obiljeenom horizontu. Takoer ne treba zaboraviti da je na spomenutom groblju tipoloki veoma srodan primjerak registriran jo u skupini grobova s izraenim poganskim obiajima prilaganja. Dataciju
262
756 Mller 1992, 288, T. 74.

757 Vinski 1983, T. II, 3.
758 Vinski 1983, 1625.
759 Vinski 1983, T. II, 2, T. III, 2.
760 Vinski 1983, T. V, 1.
u razdoblje 9. st. potvuje i primjerak iz groba 99 na Spasu u Kninu ukraen

maltekim krievima. Zanimljivo je da se istovjetni ukras pojavljuje na jednom
trolanom recipijentu s transdanubijskoga groblja ZalaszabarDezssziget s poganskim nainom pokapanja, koje je datirano u 9. stoljee.756 Osim toga malteki
krievi u Glavicama kod Sinja urezani su upravo na dononicama grobova, koji se
prilino pouzdano mogu vremenski opredijeliti oko sredine ili na poetak druge
polovine 9. stoljea.
Jednako kao u sluaju nalaza orua i drugih predmeta iz dnevne uporabe oruje
predstavlja rijedak nalaz unutar grobova s kranskim nainom pokapanja, pa je
dosad registrirano nekoliko maeva, jedan bojni no i jedno koplje. U neto veem broju unutar tih grobova pojavljuju se ostruge.
maevi (t. 325)
Na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske kao grobni nalazi u horizontu s kranskim nainom pokapanja registrirana su samo dva maa, te dva okova garniture maa i jedan okov korica maa. Na alost, veina ovih nalaza rezultat je
nesustavnih arheolokih iskopavanja. Rije je o tzv. poslijekarolinkim maevima,
a pripadaju razliitim tipovima.
Tip X zastupljen je primjerkom s Crkvine u Koljanima kraj Vrlike (T. 267,3).
S podruja Hrvatske je i istovjetan ma, koji nije grobni nalaz, a otkriven je pod
gradinom Kora u Dabru u Lici.757 Maeve tipa X karakterizira elipsoidno oblikovana jabuica. Ovaj tip izvorno je nastao u franakim oruarnicama Zapadne
Europe, a kasnije se proizvodi i na drugim podrujima, pa ga pronalazimo na
irokom prostoru od ua Loire u Atlantik do gornje Volge.758 O njegovom iskonskom kasnokarolinkom podrijetlu svjedoi jedan ma iz okolice Pariza, koji je
pronaen zajedno s raskonim pojasnim okovom ukraenim karolinkim biljnim
ornamentom. Tip X u uporabi je tijekom cijelog 10. i jo nadalje u 11. stoljeu, a s
obzirom na duinu nakrsnice mogu se razlikovati dvije inaice; kronoloki starija,
s kraom nakrsnicom, s kraja 9. i iz prve polovine 10. st., koja se vremenski podudara s prijelaznim tipom WX, i mlaa, s duom nakrsnicom, preteito iz 11.
stoljea. Najbliu analogiju naem primjerku pronalazim u mau koji je otkriven
izvan groba u Brodskom Drenovcu te u primjerku iz Vrca u Vojvodini, a oba se
opredjeljuju u kasno 9. stoljee.759 U isto vrijeme ili moda u poetak 10. stoljea
treba datirati i nalaze s Crkvine u Koljanima i iz Dabra.
Meu grobnim nalazima s Crkvine u Biskupiji nalazi se i jabuica maa (T.
238,9), koji pripada tipu , a u obliku je zrna lee, to upravo karakterizira maeve navedenog tipa.
Najbliu analogiju pronalazim ponovno u Lici, u jednom primjerku otkrivenom u Divoselu.760 Maevi tipa vremenski se opredjeljuju u 11. i 12. st. O njihovoj najranijoj pojavi ve krajem 10. stoljea svjedoi jedna kasnootonska minijatura na kojoj je prikazan ma ovog tipa. Rije je o tzv. Bamberkom evangelijaru,
koji se pripisuje Otonu III. (983.1002.). Ako je u sluaju Biskupije doista rije o
grobnom nalazu, taj se ma ne bi moglo opredijeliti kasnije od prijelaza 10./11.,
odnosno u poetak 11. stoljea.
Treba ukazati i na dva reljefa na crkvenom namjetaju s prikazima poslijekarolinkih maeva; prikaz dostojanstvenika na transeni s Crkvine u Biskupiji
(ma tipa X) te ulomak s prikazom ratnika iz crkve sv. Martina u Pridrazi (ma
tipa ). Oba kamena spomenika starija je literatura opredjeljivala u kraj 11. stolje-
263
Sl. 139 lijevo Jabuica maa tipa a (BiskupijaCrkvina)

Sl. 140 desno Okov korica maa (BijaiSv. Marta)
761 HiK (katalog) 2000, 323 (IV,

218)
762 Vinski 1983, 3132.
2001, 104, sl. 342; Bialekov
1977, 147; Chropovsk 1971, 586,
sl. 5.
764 Od Rimljanov do Slovanov, 96
(kat. 314), 97 (kat. 317), 98 (kat.
320 I 323), 102 (kat. 335).
a, a u novije vrijeme datacija pridrakog spomenika sputena je u 9. stoljee.761

U jednom od grobova uz crkvu sv. Marte u Bijaima otkriven je, pak, bronani
okov korica maa s izdankom u obliku trolisne palmete na vrhu (T. 216,3). Ovaj
nalaz u razmatranje je uzeo Z. Vinski, usporedivi ga s pojedinim srodnim nalazima na vikinkom i varjakom podruju. Takvi okovi inae se vremenski opredjeljuju u rano 11. stoljee, a Vinski je iznio pretpostavku da je moda pripadao
koricama nekoga normanskog maa, s obzirom na povijesno potvrene pohode
Normana na istonu jadransku obalu u drugoj polovini 11. stoljea.762 No taj je
okov u grobu uz crkvu sv. Marte svakako u sekundarnoj uporabi.
Naposljetku, u grobu 221 na Spasu u Kninu otkriven je eljezni pojasni okov
(T. 261,4), koji je pripadao garnituri nekog poslijekarolinkog maa, a takoer je
u sekundarnoj uporabi s obzirom da je rije o enskom grobu. Istovjetan pojasni
okov nepoznatih okolnosti otkria potjee s Bribira (sl. 141 ). Radi se o okovima s
petljom o koje je bio ovjeen ma. Okovi ovog tipa pojavljuju se u garniturama
karolinkih maeva ve od ranog 9. stoljea poevi od nalaza iz Blatnice, preko
Svetih Gora nad Bistricom do Pobedima, tijekom cijelog 9. do poetka 10. stoljea.763 Najblie prostorne i vremenske paralele s podruja su Slovenije: Gradie
nad Baljem, Ajdina nad Potoki i Sv. Pavel nad Vrtovinom.764
Okovi sa Spasa u Kninu i Bribira na vrhu imaju dva kalotasta ispupenja ukraena zrakasto rasporeenim ljebovima. Ovaj nain ukraavanja karakteristian
je za najvei broj ostruga registriranih u okviru grobalja s kranskim nainom
pokapanja, te se stoga spomenuti okov moe vremenski opredijeliti sukladno dataciji ostruga od kraja 9. do kraja 10. ili poetka 11. stoljea. Budui da je rije o
tipu ostruga karakteristinom iskljuivo za podruje Hrvatske Kneevine, za koje
pretpostavljam da su domaeg podrijetla, pojava istovjetno ukraenih okova svjedoi o tome da su hrvatske oruarnice tijekom 10. stoljea proizvodile i maeve.
bojni no s okovom korica (t. 327)
U sluajno otkrivenom grobu na poloaju vrta Ive akia u Piramatovcima uz oteenu eljeznu ostrugu pronalazimo no duine 20 cm i tri eljezna okova (T. 134,3).
Okovi na zavrecima imaju kalotaste ploice s ukrasom u obliku zrakasto rasporee-
264
Sl. 141 Okovi za vjeanje maa (KninSpas, Bribir)
765 Beloevi 1965, 152153.

766 Friesinger 19751977, T. 31,4; T.
53,6.
767 Kalousek 1971, 112, 174/2.
nih ljebova poput veeg broja ostruga 10. stoljea i okova za vjeanje maa sa Spasa
u Kninu i Bribira. J. Beloevi, koji je nalaz publicirao, pretpostavio je da se radi o
okovima tobolca za strijele usporedivi ih sa staromaarskim okovima otkrivenim
na Lijevoj bari u Vukovaru.765 U piramatovakom grobu, meutim, nisu otkrivene
strijele, a u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja takvi nalazi uope se ne
pojavljuju. No budui da je rije o nesustavno istraenom grobu, te da je prigodom otkria zagubljena i druga ostruga, nedostatak strijela ne moe biti dovoljan argument
za odbacivanje Beloevieve pretpostavke. Treba, meutim, zamijetiti da jedan od
piramatovakih okova po sredini ima perforirano kvadratno proirenje poput okova
iz groba 55 na Gorici u Stranama (T. 160,2), te okova iz jednog od grobova starijeg,
poganski obiljeenog sloja na Barama u Luanima kraj Sinja (T. 124,7). U oba navedena groba okovi su pronaeni zajedno s veim noevima, to je upravo sluaj i u Piramatovcima, te se interpretiraju kao okovi o koje je bio ovjeen no u koricama. Moe
se navesti jo i slian okov datiran u 7.8. st., otkriven na Vrhu kod Brkaa, takoer
uz bojni no, te okovi takoer s korica noeva iz dvaju grobova u donjoaustrijskom Pittenu.766 Zanimljiv je i okov iz groba 174 groblja BeclavPohansko pronaen uz ma
tipa X, koji je o njega bio ovjeen.767 Stoga je i u piramatovakom sluaju vjerojatnije
u pitanju okov korica noa, osobito ako se uzme u obzir da je u istom grobu otkriven
20 cm dugaak no, koji je i najvei dosad registrirani primjerak u okviru grobalja s
kranskim nainom pokapanja, te se moe smatrati bojnim noem.
koplje (t. 328)
U grobu 38 na Spasu u Kninu (T. 255,8) otkriveno je eljezno koplje listolike
otrice i irokoga koninog tuljca za nasad drvene motke. S obzirom da je rije o
obliku koji je dugo u uporabi i budui da spomenuti grob ne sadrava druge nalaze, preciznije vremensko opredjeljivanje nije mogue.
ostruge (t. 334)
U okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja pojavljuje se nekoliko tipova
eljeznih ostruga, kojima je u to doba trn jo uvijek u osi s ostrunim lukom.
Najbrojniju skupinu predstavljaju ostruge sa zavrecima krakova u obliku ka-
265
Sl. 142 lijevo Par eljeznih ostruga s garniturama (BribirVratnice)

Sl. 143 desno Par eljeznih ostruga (Varivode)
768 Zekan 1994, 65, T. VII, 1, 4, 5.
266
lotastih ploica, ponekad ukraenih ljebovima zrakasto rasporeenim oko zakovice u sredini. U pojedinim sluajevima imaju sauvane i garniture za zakopavanje. Dosad su otkrivene u grobu 76 na Vratnicama na Bribiru (T. 181,45), grobu
A na Crkvinama u Cisti Velikoj (T. 183,12), u jednom od grobova na Sv. Mihovilu u Prolocu kraj Imotskog (T. 276,12) i na Kapitulu kraj Knina (T. 276,3),
u grobu 22 na Crkvinama u Klapavicama kraj Klisa (T. 253,46). S Crkvine u
Biskupiji potjee 1 par (T. 239,2) i 1 nepotpuni primjerak (T. 238,10), s nepoznatog poloaja u Varivodama takoer jedan par (T. 302,3), a s negdanje oranice
M. Beria u istom selu (T. 303,23) i s poloaja uz crkvu Sv. Petra u Muu (T.
270,13) po jedan pojedinani primjerak. Ulomak istovjetne ostruge otkriven
je uz crkvu sv. Jurja na Radunu u Katel Starom (T. 251,5), a rije je o primjerku
iz razorenoga groba. Izvan podruja ranosrednjovjekovne Hrvatske identian par
otkriven je u Petoevcima kraj Laktaa, a pojedinani primjerci u Prijedoru i Mogorjelu kraj apljine.768
Ove se ostruge pojavljuju u nekoliko inaica. Najee na zavretku krakova imaju samo jednu kalotu (BribirVratnice, ProloacSv. Mihovil, Cista VelikaCrkvine,
BiskupijaCrkvina, KninKapitul, Klapavice Crkvine, Mu Sv. Petar, pojedinani primjerak iz Varivoda), a u pojedinim sluajevima i dvije (par iz Varivoda, Petoevci,
Prijedor, Mogorjelo). Pojedini primjerci, pak, ukraeni su kalotama i du ostrunog
luka (Cista VelikaCrkvine, Petoevci). Sve navedene ostruge imaju dugaki trn,
kojem je baza trbuasto zaobljena i omeena plastinim profiliranim rebrima. Ovaj
nain ukraavanja ima predloke u starijoj skupini karolinkih ostruga s manetom
od bronanog lima optoenom zrnatim nizom. Uz pojedinanu ostrugu iz Varivoda
otkriveni su i dijelovi garniture; eljezni Ujeziac, te kopa pravokutnog okvira i
polukrune preice. Istovjetne kope otkrivene su i uz par ostruga iz groba 76 na
bribirskim Vratnicama. Uz ostruge iz Klapavica i onu iz Mua otkriveni su U jezici
i kope s polukrunim preicama. Uz ostruge iz Proloca i Ciste Velike pronaene
su petlje s kalotastom ploicom ukraenom zrakasto rasporeenim ljebovima. Ulomak ukraen dvostrukom kalotom sa zrakasto rasporeenim ljebovima, otkriven uz
ostruge iz Ciste Velike, pripadao je jezicu ili okovu kope ostrune garniture.
Budui da ostruge o kojima je rije nemaju analogija izvan prostora Hrvat-
769 Zekan 2000, 255.

770 Vrsalovi 1963, 165166.
771 Zekan 2000, 257.
Sl. 144 lijevo eljezna ostruga (Lukar)

Sl. 145 desno eljezna ostruga (Vrlika)
769 Zekan 2000, 255.
ske mora ih se smatrati proizvodom domaih radionica. Njihovu pojavu u okviru

grobalja sjeverozapadne Bosne treba tumaiti na isti nain kao i ostale nalaze
starohrvatske kulture na tom podruju, o emu je ve bilo rijei.
Donekle srodna s prethodnom skupinom je i eljezna ostruga otkrivena u jednom grobu na poloaju vrta I. akia u Piramatovcima kraj Skradina (T. 134,2).
Krakovi joj zavravaju neukraenim kalotastim ploicama, a poput ranokarolinkih
ostruga ima kratak trn krunoga presjeka. J. Beloevi datira nalaz u prvu polovinu
10. st. S obzirom da je pronaena zajedno s okovima ukraenim karakteristinim
kalotastim ploicama s ukrasom u obliku zrakasto rasporeenih ljebova mora se i
ovu ostrugu pripisati istom vremenu kao i gore navedenu skupinu.
Slijedi par eljeznih ostruga s Crkvine u Biskupiji (T. 239,1) s izduenim
trnom rombinog presjeka i zavretkom krakova u obliku srcolike ploice s dvije zakovice. S obzirom na zavretak krakova srodna im je ostruga iz Lukara (T.
287,2), koja, pak ima izdueni trn sa iljkom u obliku dvostruke piramide. Budui
da je rije o nalazima nepoznatih okolnosti otkria, njihovo preciznije vremensko
opredjeljivanje nije mogue, no s obzirom da je u oba sluaja trn u osi s ostrunim lukom, moe ih se okvirno vremenski opredijeliti u kraj 10. ili u 11. stoljee.
Naposljetku, kao posebnu skupinu treba izdvojiti eljezne ostruge, kojima krakovi zavravaju etvrtastom preicom s dvije uice za provlaenje remena. Par
takvih ostruga otkriven je u grobu 1 na Podvornicama u Litanima kraj Livna
(T. 200,12), dva para su s groblja sv. Mihovila u Prolocu (T. 277,23; T. 280,1),
zatim slijede parovi sa uplje crkve u Solinu,769 Crkvine u Koljanima kraj Vrlike
(T. 267,4) i Raduia kraj Knina (T. 298,3), a pojedinani primjerak nepoznatih
okolnosti otkria s podruja je Vrlike (T. 303,4). Sve imaju podue trnove sa iljkom
u obliku stoca ili piramide. Najluksuznije je izrade djelomino posrebren par s
Podvornica u Litanima.
Stoastim ili piramidalnim iljkom te zavretkom krakova u obliku preice
s dvostrukom uicom ove se ostruge pribliavaju mlaim primjercima ostruga
karakteristinih za razdoblje Prvoga kriarskog rata, ali je osnovna razlika u tome
to kod potonjih trn vie nije u osi s ostrunim lukom, ve se povija. Povijanje
trna uzrokovano je oklopnom zatitom opreme konjanika, te omoguuje bolju
267
770 Vrsalovi 1963, 165166.

771 Zekan 2000, 257.
268
pokretljivost nogu.770 S obzirom da se ostruge s povijenim trnom vremenski opredjeljuju u kraj 11. i poetak 12. stoljea, mogu se ostruge iz nae skupine datirati u
vrijeme neposredno prije toga, odnosno oko sredine i u drugu polovinu 11. stoljea. Ovu dataciju potvruje nalaz iz uplje crkve u Solinu, jer su ostruge otkrivene
u grobu ukopanom uza zid novosagraene bazilike s ranoromanikim odlikama
za koju se dri da je krunidbena bazilika hrvatskog kralja Zvonimira.771 Pojava
istovjetnih ostruga u okviru groblja na redove u Litanima kraj Livna upuuje na
zakljuak da s se pojavom ovog tipa moe raunati ve oko sredine 11. stoljea.
kronologija i zakljuak
Pri pokuaju utvrivanja kronologije ranosrednjovjekovnih grobalja potrebno je

odgovoriti najmanje na etiri pitanja:
1. Kada se vremenski opredjeljuju paljevinska groblja?
2. Kada se Slaveni/Hrvati zapoinju pokapati na grobljima na redove?
3. Kada se naputaju poganski obiaji pokapanja?
4. Kada zapoinje obvezno pokapanje uz crkve?
Odgovorom na prvo i drugo pitanje trebala bi barem priblino biti utvrena
donja granica pojave grobalja na redove na hrvatskom podruju. Poetak ukapanja
na tim grobljima najvei dio domae arheoloke literature smjeta u 7. stoljee,
oslanjajui se vie na povijesne negoli na arheoloke argumente. Jedan od moguih odgovora jest da taj poetak pada u vrijeme kad novonaseljeno stanovnitvo
naputa tradicionalni slavenski obiaj spaljivanja pokojnika i prihvaa inhumaciju. No problem lei u injenici da je horizont paljevinskih grobova, koji se danas
vie ne moe osporavati, jo u potpunosti nedefiniran, a arheoloka istraivanja
na tom podruju tek su u zaetku. Paljevinski su grobovi u okviru sustavnih arheolokih iskopavanja dosad utvreni na pet nalazita (KaiVinograd S. Dre,
Dubravice kod Skradina, Sv. Lovreibensko Donje polje, Velim -Velitak, GlaviceGluvine kue II). U sluaju Kaia rije je o zasebnom groblju, koje je prethodno bilo uniteno poljodjelskim radovima i bez popratnih nalaza koji bi omoguili
preciznije vremensko opredjeljivanje, pa je i u ovom sluaju, na osnovi podataka
iz povijesnih izvora o doseljenju Slavena/Hrvata, smjeteno u 7. stoljee. Najvie podataka prua groblje u Dubravicama, gdje je nedvojbeno utvreno da je
kosturno groblje na redove preslojilo starije paljevinsko groblje. No kronoloki
relevantni nalazi iz kosturnih grobova ne mogu se opredijeliti ranije od druge
polovine i kraja 8. stoljea te pitanje datacije paljevinskih grobova, odnosno vremena nastanka kosturnog groblja na redove i dalje ostaje otvoreno. Na poloaju
Gluvinih kua II u Glavicama kod Sinja pronaen je grob od okomito postavljenih
kamenih ploa, koji se zbog dimenzija (50 50 cm) ne moe smatrati kosturnim
grobom. Grob je bio djelomino uniten prigodom ukopavanja kasnijega groba, koji
pripada horizontu s kranskim znaajkama pokapanja, te je stoga zateen prazan i bez izvornog pokrova. Na istoj razini i u istom sloju, u neposrednoj blizini,
otkrivena je plitka kruna jama s paljevinom. Premda unutar jame nisu utvreni
ostaci spaljenih kostiju, s velikom se vjerojatnou moe pretpostaviti da je rije
o paljevinskom grobu (ili grobovima), koji su i u ovom sluaju u blizini kosturnih
grobova s poganskim znaajkama pokapanja, ali se meusobno ne ponitavaju.772
Iskopavanja na tom nalazitu nisu zavrena. Dva paljevinska groba otkrivena na
poloaju uz Sv. Lovru u ibenskom Donjem polju (na Morinju) nisu publicirana,
pa ne raspolaem svim podacima. Ti su se grobovi nalazili ispod kasnijih kosturnih grobova s kranskim znaajkama pokapanja (rije je o groblju s kontinuitetom, smjetenim uz crkvu i s izraenim slojem ukopa 9.-11. stoljea) tako da
ne mogu pripomoi pri odreivanju donje granice nastanka grobalja na redove.
Na Velitaku u Velimu paljevinski su grobovi takoer u blizini kosturnih grobova s poganskim znaajkama pokapanja. Slina je situacija i u sluaju pojedinih
271
grobalja koja nisu sustavno arheoloki istraena, a na koja u svojim zabiljekama

upozorava fra L. Marun (Orli, Topolje, Braia podvornice u Biskupiji). Pojedini
nalazi (Debeljak u Smrdeljima) upuuju i na drugaije pretpostavke, tj. mlae vremensko opredjeljivanje nekih od grobova sa spaljenim pokojnicima.
Donju granicu poetka ukapanja na grobljima na redove nije mogue preciznije odrediti niti na osnovi grobnih nalaza registriranih u horizontu s poganskim
znaajkama pokapanja. U najveem broju sluajeva rije je o predmetima koji se
tijekom dugog razdoblja pojavljuju u nepromijenjenu obliku (eljezna listolika
koplja i strjelice, sjekire, kresiva i kremenje, noevi, glineni i kotani kolutii)
i nemaju znaenja u datacijskom smislu. S obzirom na gotovo potpuno nepoznavanje naseobinske keramike, vre uporite pri kronolokom opredjeljivanju ne pronalazimo ni u posudama otkrivenim u grobovima. Ono to se moe
ustvrditi jest da u okviru kosturnih grobalja na redove s poganskim znaajkama
pokapanja dosad nije otkriven ni jedan grob koji bi se sa sigurnou mogao datirati u 7. stoljee. Premda dio nalaza s naih grobalja (prstenje s kranskom simbolikom, prstenje u obliku kljua, kotani eljevi, eljezna ila) pokazuje veliku
srodnost s nalazima barbariziranih romano-slavenskih grobalja u unutranjosti
Istre (7.-8. st.) i onih kulture Kalaja-Dalmaces (6.-8. st.), na njima u potpunosti nedostaju tipini nalazi 7. stoljea (npr. bizantske pojasne kope), kakvi su
u velikom broju zastupljeni na navedenim podrujima. Pojedini tipovi enskog
nakita (luksuzne naunice iz zvjezdolike skupine, polumjeseasti privjesci raeni na proboj) bili su, dodue, vremenski smjetani u 7. stoljee, ali su redovito
pripisivani neslavenskom kasnoantikom iteljstvu Dalmacije. No sve uestalija
pojava jednostavnijih lijevanih inaica te vrste nakita u okviru grobalja na redove, kao i neki novootkriveni luksuzni primjerci, nedvojbeno ukazuju na njihovu
pripadnost horizontu s poganskim znaajkama pokapanja. Na to upuuje i teritorijalna rasprostranjenost ovih nalaza, ukljuujui i one nepoznatih okolnosti
otkria, upravo na podrujima gdje e poslije nastati znaajna sredita hrvatske
drave (okolica Livna i Knina, Nin i okolica, Solin). Utvrivanjem pripadnosti
horizontu s poganskim znaajkama pokapanja dovodi se u pitanje i vremensko
opredjeljivanje spomenute skupine nakita u 7. stoljee. Premda je, s obzirom na
nalaz iz Stona, datacija srebrnih polumjeseastih privjesaka u 7. stoljee djelovala prilino uvjerljivo, nedavno otkriven prikaz jednog takvog privjeska na zidnoj freski u crkvi Santa Maria Antiqua u Rimu (sredina 8. stoljea) upuuje na
kasnije vrijeme. To jo vie osnauje injenica da je, osim u grobu 54 u Kaiu,
polumjeseasti privjesak pronaen i unutar jednog od grobova istoga horizonta
na Velitaku u Velimu. Stoga je sredina 8. stoljea ujedno i najranija preciznije
vremenski odrediva toka u okviru grobalja na redove s poganskim nainom pokapanja. Premda je izvjesno da ukapanje na tim grobljima zapoinje i ranije, to se
zasad ne moe utvrditi na osnovi arheolokih nalaza. Sredini ili drugoj polovini
8. stoljea pripadaju i svi nalazi nakita iz tzv. zvjezdolike skupine, koji su se dosad
opredjeljivali u 7. stoljee, to se moe argumentirati nizom primjera. U tom smislu najznaajniji je cjelokupni inventar groba 41 uz crkvu Sv. Asela u Ninu, koji
prua dovoljno argumenata da se luksuzni nalazi enskog nakita (Golubi, Lepuri, Biskupija, Solin, Kablii Mali) poveu s onima otkrivenim u okviru obinih
grobalja na redove. U spomenutom grobu pronalazimo prsten od zlatnoga lima s
ovalnim prednjim proirenjem ukraenim kriem u tokastoj krunici i dvama
nasuprotno postavljenim pticama. Istovjetan srebrni prsten potjee iz jednoga
od unitenih grobova velikoga groblja na redove s iskljuivo poganskim znaajkama pokapanja na Zduu kraj Vrlike, a osobito je zanimljivo da je srodan srebrni
prsten otkriven u grobu 2 u kripu na otoku Brau. Premda kripsko groblje ne
sadrava druge kronoloki relevantne nalaze, s velikom se vjerojatnou moe
272
pretpostaviti da se na njemu pokapa manja zajednica kasnoantikih starosjedilaca, koja se, za razliku od situacije u kopnenom dijelu Dalmacije, na otoku kao
izoliranom podruju uspjela odrati jo tijekom 8. stoljea. Grob 41 sadrava i par
srebrnih kariica sa zavretkom u obliku slova S i ukrasom u obliku punciranih
kvadratia. Potpuno istovjetne kariice pronalazimo i u okviru grobalja na redove
s poganskim znaajkama pokapanja; u grobu 11 na Jojinim kuama u Glavicama
kraj Sinja, grobu 112 u Grborezima, a jedna potjee iz unitenoga groba na Braia
podvornicama u Biskupiji. Dva torkvesa iz groba 41 povezuju se s nizom srodnih
nalaza otkrivenih u veem broju enskih grobova u okviru grobalja s poganskim
znaajkama pokapanja (Grborezi, KaiMaklinovo brdo, Morpolaa, Biskupija).
Zvjezdolike i lunulasto-zvjezdolike naunice iz groba 41 u potpunosti su srodne
onima iz Golubia i Lepura, te jednostavnijim, ali takoer luksuznim i od plemenitih kovina nainjenim primjercima iz Kablia Malih, Solina, Dubravica, Glavica, Visoana, Nina i Biskupije. Golubiki nalaz sadrava i ogrlicu s nanizanim zlatnim
jagodama ukraenim filigranom. Ogrlicu s istovjetno ukraenim srebrnim jagodama pronalazimo u grobu 127 na Gorici u Stranama. Srebrne ili zlatne jagodice
nanizane su i na ogrlice iz Lepura, Grboreza, Glavica, Maklinova brda, oranice
Aima Popovia i Braia podvornica u Biskupiji, te na luksuznu ogrlicu iz Trilja.
Navedene okolnosti doputaju da pretpostavimo kako svi ti nalazi pripadaju jednom oblikovno, kulturno i vremenski definiranom horizontu. Njihova pripadnost drugoj polovini 8. stoljea potvrena je ostalim nalazima u okviru grobalja s
poganskim znaajkama pokapanja. U grobu 112 u Grborezima naunice iz zvjezdolike skupine, S-kariice s ukrasom u obliku punciranih kvadratia, ogrlica od
srebrnih jagodica i torkves pojavljuju se zajedno sa srebrnim grozdolikim naunicama. Srebrne grozdolike naunice otkrivene su i uz torkves i ogrlicu od staklenih
i zlatnih jagodica na Maklinovu brdu u Kaiu. Naposljetku, tri para grozdolikih
naunica pronalazimo i u triljskome grobu, koji je sadravao zlatni solid Konstantina V. Kopronima i Lava IV. kovan u Sirakuzi (760.-755.). Nalaz iz Grboreza dokazuje da su zvjezdolike i grozdolike naunice barem djelomino istovremeno u
uporabi, dok nalaz iz Trilja odreuje donju granicu poetka uporabe grozdolikih
naunica. Uz enski grob na oranici Aima Popovia u Biskupiji s nalazom triju naunica iz zvjezdolike skupine, torkvesom i ogrlicom od srebrnih jagodica
bio je otkriven muki grob s ranokarolinkim ostrugama s pticolikim petljama i
jezicima ostrune garniture. Oba groba dio su manjega groblja na redove s poganskim znaajkama pokapanja. Pticoliki jezici u ostrunim garniturama pojavljuju se
i u pojedinim grobovima najstarijeg sloja na Crkvini u Biskupiji, koji poput groba
u Trilju sadravaju novac Konstantina V. Kopronima i Lava IV. u funkciji obola. U
istom sloju biskupijskih grobova u funkciji obola je i jedna pozlaena grozdolika
naunica. U Dubravicama, pak, u zbijenoj skupini grobova ukopanih u istom sloju i u neposrednoj blizini, pronalazimo ponovno zlatnik Konstantina V. i Lava IV.
(grob 34) te srebrnu grozdoliku naunicu (grob 37), a rezultati dendrokronoloke
analize provedene na drvetu oplate rake groba 33 poklapaju se otprilike s vremenom vladavine Konstantina V. Zvjezdolika naunica u Dubravicama, pronaena
je u grobu za koji se na osnovi horizontalne stratigrafije moe utvrditi da pripada
ranijem vremenu od spomenute skupine grobova, otprilike kraju druge treine
8. stoljea. Zavrno 8. i poetak 9. stoljea dobro su dokumentirani nizom nalaza
franake (ranokarolinke) provenijencije (maevi posebnog tipa 1, maevi tipa K i
H, bojni noevi zapadnog tipa, koplja s krilcima, importirane ostruge), nalazima
koji su u uem i irem smislu karakteristini za horizont Blatnica (dijelovi kasnoavarskih pojasnih garnitura i konjske orme, jezici tipa Hohenberg, kalotaste
aplike, krina aplika sa drijca) kao i pojedinim predmetima s analogijama na irem
slavenskom podruju (kotani recipijenti).
273
Gornju granicu trajanja horizonta s poganskim znaajkama pokapanja mogue je preciznije vremenski odrediti, premda prestanak poganskih obiaja vezanih
uz obred sahranjivanja nije na itavom podruju Hrvatske Kneevine nastupio
odjednom, ve je taj proces tekao postupno, a ovisio je o stupnju kristijanizacije obinoga stanovnitva. O zadravanju poganskih obiaja prilaganja i poslije
sredine 9. stoljea svjedoi grob 62 na drijcu u Ninu, u kojem je uz priloenu keramiku posudu pronaena i jedna ritualno razbijena posuda, te srebrni denar
Lotara I. (840.-855.) kao obol u ustima pokojnice. Taj grob ujedno odreuje i gornju
granicu uporabe filigranskih naunica grozdolikog tipa te je jedan od najmlaih
grobova s takvim naunicama. Srebrna filigranska grozdolika naunica pronaena je i u grobu 83 uz crkvu sv. Asela u Ninu, zajedno s parom srebrnih naunica
s dva nasuprotno postavljena srcolika ukrasa, kakve nastaju na predloku starijih
naunica iz zvjezdolike skupine. Naunice sa srcolikim ukrasom u Buzetu u
Istri otkrivene su, pak, takoer sa srebrnim denarom Lotara I., a karakteristine
su iskljuivo za horizont s kranskim nainom pokapanja. Pojava jednih i drugih s novcem istog vladara, te zajedno u istome grobu dobro odreuje vrijeme
promjene rituala negdje oko sredine 9. stoljea. To potvruje i stratigrafska situacija pojedinih groblja s poganskim i kranskim ukopima (Dubravice, Glavice,
Strane, Biljane DonjeTrljuge, Ostrovica). Naunice s dva nasuprotna srcolika
ukrasa pojavljuju se u najmlaem sloju grobova u Dubravicama, koji je preslojio
starije grobove s poganskim znaajkama pokapanja. Na Greblju u Ostrovici naunice sa srcolikim ukrasom pronaene su u zidanom grobu ukopanom tik do groba
s nalazom karolinkih ostruga s pupoljkastim petljama. Na poloajima Jojinih i
Gluvinih kua u Glavicama kraj Sinja registrirano je vie grobova s kranskim
nainom pokapanja s nalazima grozdolikih lijevanih naunica nataknutih na iane karike, koje se mogu smatrati lokalnom inaicom ovog tipa. Horizontalna i
vertikalna stratigrafija nalazita pokazuju da je takoer rije o grobovima najmlaeg sloja, koji se pojavljuju u nastavku redova u kojima su stariji, poganski obiljeeni grobovi ili su takve grobove preslojili. Jedan par ovih naunica s obiju strana
grozdolikog ukrasa ima kariku povijenu u petlje, ime se povezuje sa skupinom
srodnih naunica s karikom povijenom u petlje i provjeenim laniima. Nekoliko glavikih grobova s grozdolikim naunicama, pa i onaj s naunicama s karikom povijenom u petlje, obiljeeno je krievima urezanim na dononicama, koji se
mogu tumaiti kao oznaka kranske pripadnosti ukopanih. U oblinjem Otoku
naunica s karikom povijenom u petlje i s provjeenim laniima otkrivena je u
takoer u grobu s dononicom oznaenom urezanim kriem. Ovaj tip naunica,
uz one grozdolike i one s nasuprotno postavljenim srcolikim ukrasima, takoer
obiljeava najraniji sloj grobova s kristijaniziranim pokojnicima, a glaviki grobovi s urezanim krievima to dodatno potvruju. Na Trljugama u Biljanima Donjim
naunice s karikom povijenom u petlje i provjeenim laniima pojavljuju se u
jednom od grobova u sredinjem dijelu istraenog segmenta groblja, na mjestu
gdje se mijeaju grobovi s poganskim i grobovi s kranskim nainom pokapanja,
te se moe zakljuiti da upravo ovaj tip naunice (kao i inaica s nataknutim grozdolikim ukrasom, ali na uem podruju) oznaava sponu izmeu dva razliita horizonta. Vremenski se opredjeljuju oko sredine 9. stoljea, pojavljuju se u najmlaem sloju grobova na grobljima s preteito poganskim znaajkama pokapanja,
ali iskljuivo unutar grobova koji takvih znaajki nemaju (Biljane donjeTrljuge,
Nindrijac) i u najstarijim grobovima grobalja na redove s kranskim nainom
pokapanja (KonjskoLivade, Katel NoviSveurje). U tom su smislu osobito
znaajni nalazi s Livada u Konjskom polju, gdje u nekoliko grobova pronalazimo naunice s lijevanim grozdolikim ukrasom nataknutim na ianu kariku (u
jednom sluaju udruene s dva prstena s prednjim rombinim proirenjem), a u
274
nastavku istih redova pojavljuje se ve standardni repertoar starohrvatskog nakita uobiajen na grobljima s kranskim nainom pokapanja (sljepooniarke s
okomito postavljenom jagodom, sljepooniarke s etiri jagode). Jedna oteena
naunica s karikom povijenom u petlje otkrivena je i u grobu 162 u najstarijem
sloju grobova, koji prethodi izgradnji crkve sv. Kria u Ninu. Oko sredine 9. stoljea
podiu se prve crkve ili renoviraju starokranska sakralna zdanja, a preteito je
rije o zadubinama hrvatskih kneeva, te se i uz njih zapoinju razvijati groblja,
ponekad na mjestima gdje su ve prije postojala groblja na redove (BiskupijaCrkvina, BiskupijaBukorovia podvornica), a katkad na novim poloajima (Putalj,
Biljane DonjeBegovaa), ali se i dalje veinom formiraju po principu grobalja na
redove. I na tim grobljima u najstarijim slojevima grobova pronalazimo naunice
s karikom povijenom u petlje s provjeenim laniima ili bez njih (Putalj, Begovaa, PlavnoMeine, Sv. LovreMorinje, Daniloematorij). Na ponekima
od navedenih grobalja, i to u istom, najstarijem sloju grobova, registrirane su i
naunice s dva nasuprotno postavljena srcolika privjeska (Begovaa, Daniloematorij). Poput naunica s dva nasuprotno postavljena srcolika ukrasa sredini ili
drugoj polovini 9. stoljea pripadaju i naunice s ukrasom u obliku vitiaste rozete, registrirane na Gorici u Stranama i na Velom Dolu u Kriiu. Te naunice
nastaju na istome predloku kao i potonje, a vezuju se uz srodne primjerke s vitiastim ili obruastim ukrasom zastupljene na istarskom tlu. Oba tipa pojavljuju
se zajedno u ve spominjanom buzetskom grobu datiranom novcem Lotara I. U
grobu 9 na Gorici u Stranama pronalazimo srebrne lijevane grozdolike naunice.
I ovdje je rije o lokalnoj inaici vinodolskoga i istarskoga podruja, koja pripada
mlaem vremenu od filigranskih naunica karakteristinih u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja, ali je starija od slinih naunica zastupljenih u bjelobrdskoj kulturi. Srodan primjerak, pronaen u grobu 158 u istarskom minju
zajedno s priloenom posudom, upuuje na dataciju u drugu polovinu 9. stoljea.
I dok grozdolike naunice i naunice s petljama i provjeenim laniima nestaju
iz uporabe tijekom druge polovine 9. stoljea, naunice s dva nasuprotna srcolika
ukrasa u uporabi su neto due, vjerojatno do zavrnog 9. i poetnog 10. stoljea. O tome svjedoi njihova pojava zajedno s prstenom s kupolastom krunom u
grobu 16 na Greblju u Ostrovici, te u jednom od grobova na Crkvinama u Cisti
Velikoj, u neposrednoj blizini groba s ostrugama s kalotastim zavrecima krakova
ukraenim zrakasto rasporeenim ljebovima, koje se vremenski opredjeljuju u
prijelaz 9./10. stoljee i u uporabi su tijekom cijelog 10. stoljea.
Osim nastavka kontinuiranog ukapanja na istim grobljima i poetka ukapanja
na grobljima uz crkve, utemeljuju se i nova groblja na redove iskljuivo s kranskim nainom pokapanja, u okviru kojih uglavnom pronalazimo nakit i metalne dijelove s odjee pokojnika. Domaa arheoloka literatura obino ih okvirno opredjeljuje u rasponu od 9. do 11./12. stoljea, ali bez preciznijeg datiranja
pojedinih tipova nakita i drugih nalaza koji se na njima pojavljuju. Donja granica
za poetak ovih grobalja moe se pouzdano odrediti zahvaljujui stratigrafiji grobalja na redove, na kojima se kontinuirano nastavlja ukapati i nakon promjene rituala, na to sam ve ukazala. Tako i na pojedinim grobljima s iskljuivo
kranskim nainom pokapanja pronalazimo naunice s karikom povijenom u
petlje i provjeenim laniima (Otok-ivini), naunice s grozdolikim ukrasom i
karikom povijenom u petlje (Katel NoviSveurje), naunice s dva nasuprotna
srcolika ukrasa (Cista VelikaCrkvine, KaiGrede) i naunice s okomito postavljenom jagodom (Cista VelikaCrkvine, KaiGrede, VrpoljeKosa, Katel
SuuracGajine), ija se pojava s poprilinom sigurnou moe datirati u drugu
polovinu ili u kraj 9. stoljea. Krajem 9. stoljea zacijelo se pojavljuju ve i prve
sljepooniarke s jednom jagodom, osobito luksuzni primjerci, o emu jasno
275
svjedoe nalazi iz narteksa na Crkvini u Biskupiji i s Majdana u Solinu, ali i obine limene srebrne sljepooniarke. Isto vrijedi i za pojedine sljepooniarke s
etiri jednako velike jagode, a osobito za unikatni primjerak sljepooniarke s
lunulastim ukrasom i trima jednako velikim jagodama s Glaviina u Mravincima..
Jednojagodne i etverojagodne sljepooniarke u uporabi su tijekom cijelog 10.
stoljea. O zastupljenosti etverojagodnih sljepooniarki tijekom druge polovine 10. i poetkom 11. stoljea svjedoe grobovi u kojima su otkrivene zajedno s
nakitom bjelobrdske kulture, tj. dvodijelnim privjescima, kariicama s raskovanom S-petljom i prstenjem (KosaVrpolje, GoricaStrane, Sv. LovreMorinje).
Jednojagodne sljepooniarke u uporabi su i due, vjerojatno do kraja 11. stoljea
s obzirom da ih pronalazimo na onim grobljima uz crkve koja se formiraju nakon
potpunog naputanja obiaja pokapanja u okviru grobalja na redove.
Pojedini karakteristini tipovi nakita horizonta s kranskim nainom pokapanja kasnijeg su nastanka i pojavljuju se sredinom ili u drugoj polovini 10. stoljea. Rije je o kariicama od uvijene ili pletene ice i kariicama s tri koljenca od
ovijene ice. Potonje su u uporabi i tijekom zreloga srednjeg vijeka (12. stoljee).
U drugoj polovini ili krajem 10. stoljea prvi put susreemo i sljepooniarke s
tri jednako velike jagode. Pojedini primjerci (Strane, PiramatovciVrbica) mogu
se dovesti u vezu sa srodnim naunicama ketlake kulture i onima otkrivenim
dalje na sjeveru, u Tiringiji i Wendlandu, gdje su pouzdano datirane u kraj 10. i
u 11. stoljee. Pojava ketlakih lunulastih naunica i ketlakih kariica sa zavrecima u obliku unjeva na Gorici u Stranama, u sloju grobova sa standardnim
repertoarom starohrvatskog nakita, jasno svjedoi da taj nakit preteito pripada 10. stoljeu. Osobito znaenje u kronolokom smislu ima i pojava pojedinih
predmeta bjelobrdske kulture, i to upravo u okviru grobalja na redove s kranskim nainom pokapanja. S izuzetkom Lj. Karamana, a u posljednje vrijeme i .
Tomiia, domaa arheoloka znanost ovim nalazima nije pridavala gotovo nikakvu pozornost ili su, pak, pokuaji tumaenja njihove prisutnosti temeljeni na
krivim pretpostavkama. Kada su u pitanju naunice bjelobrdske kulture, najvei
broj tipova zastupljenih u okviru starohrvatskih grobalja karakteristian je za
rani stupanj bjelobrdske kulture (tipovi 14-16 po Giesleru), a pojedine se vremenski opredjeljuju ve oko sredine 10. stoljea. Veina kariica sa zavretkom
u obliku raskovane S-petlje nainjena je od bronce i relativno je velikih dimenzija, pa se moe uvrstiti meu najstarije primjerke tog nakita, kakvi se datiraju
u zadnju treinu 10. i prvu polovinu 11. stoljea. U datacijskom smislu vani su i
dvodijelni privjesci bjelobrdske kulture. Ti su privjesci u dva sluaja udrueni s
naunicama uobiajenim u horizontu s kranskim znaajkama pokapanja (Liane OstrovikeSv. Jerolim, Sv. LovreMorinje), a vrijeme njihove uporabe pada
u drugu polovinu 10. i prvu treinu 11. stoljea. Najvei broj analogija navedenim
primjercima bjelobrdskog nakita pronalazimo na grobljima sjeverozapadne
Bosne (Gomjenica, Peteovci, Mahovljani, Koievo) i ire, u okviru grobalja dananje sjeveroistone Slovenije i sjeverozapadne Hrvatske. Ovdje treba uzeti u
obzir i trojagodne i jednojagodne sljepooniarke s karikom povijenom u petlje
(tipovi III i IV po Tomiiu), koje su specifine upravo za groblja naznaenog prostora, a pronalazimo ih i na pojedinim naim grobljima na redove s kranskim
znaajkama pokapanja (StraneGorica, KosaVrpolje, evrskeLeajia glavica,
SmrdeljiDebeljak, Oton). Usku meusobnu povezanost obaju podruja tijekom
10. stoljea potvruju i drugi nalazi, poput starohrvatskih ostruga sa zavrecima
krakova u obliku kalotastih ploica ukraenih zrakasto rasporeenim ljebovima (Petoevci, Prijedor), a osobito je jasno uoljiva skupina starohrvatskih grobova u Gomjenici, u kojima je zastupljen klasini nalazni repertoar grobalja na
redove s kranskim znaajkama pokapanja (obine i luksuzne sljepooniarke s
276
jednom jagodom, kariice s koljencima od ovijene ice, puceta, aplike s iskucanim ispupenjima, kotani recipijent), i to u neposrednom okruenju grobova s
materijalom preteito rane faze bjelobrdske kulture. Iako sadanji stupanj istraenosti ne doputa konane zakljuke u tom smislu, arheoloka slika grobalja
sjeverozapadne Bosne, kao i prisutnost nalaza karakteristinih za ta groblja na
starohrvatskim grobljima na redove s kranskim nainom pokapanja, svakako
svjedoe o zbivanjima zabiljeenima u pisanim vrelima prve polovine 10. stoljea,
iju vjerodostojnost suvremena povijesna znanost gotovo u potpunosti odbacuje. Boljem sagledavanju situacije preprijeila se i slaba istraenost podruja Like.
U vezi s datacijom grobalja na redove s kranskim nainom pokapanja nuno
je upozoriti i na dosad uglavnom nezapaene analogije na pojedinim grobljima
Bugarske, Srbije i Makedonije. To se ponajprije odnosi na prisutnost pojedinih
tipova prstenja s kupolastom krunom (OstrovicaGreblje, StraneGorica, KaiMastirine, SolinMajdan), koje je novcem pouzdano datirano u rasponu od
prijelaza 9./10. do zadnje treine 10. stoljea. Isto vrijedi i za jajolike privjeske
ogrlica i sljepooniarke s tri jagode i lunulom u vrhu sredinje okomite osi, kojima paralele pronalazimo na istoku, u okviru srpskih i bugarskih grobalja opredijeljenih u 10. i poetak 11. stoljea.
Preostaje odgovoriti na pitanje kada nestaju groblja na redove, odnosno kada
se zapoinje s obveznim ukapanjem uz crkve. Na osnovi provedene analize horizontalne i vertikalne stratigrafije sustavno istraenih grobalja na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske, moe se zakljuiti da se taj prijelaz odvijao postupno,
vjerojatno tijekom druge treine 11. stoljea, kada e se sva groblja na redove s
kranskim nainom pokapanja u jednoj ili dvije generacije preseliti oko crkava. Prije svega treba zamijetiti da na grobljima na redove u potpunosti nedostaje kasni materijal bjelobrdske kulture, koji pronalazimo iskljuivo na grobljima
oko crkava. To je najjasnije uoljivo na onim grobljima uz crkve na kojima se
u veoj mjeri ne ukapa u zrelom i kasnom srednjem vijeku. Tako u grobu 66
na Mastirinama u Kaiu pronalazimo par naunica s donjom polovinom karike
ukraenom spiralnim viticama i S-zavretkom (tip 18 po Giesleru), kakve se najranije pojavljuju tek krajem 11. stoljea. Na Spasu u Kninu pojavljuje se srebrna
lijevana grozdolika naunica s etiri koljenca na karici (tip 17 b po Giesleru). Ovaj
tip naunice nastaje sredinom 11. stoljea i u uporabi je tijekom druge polovine
toga stoljea. Grob 422 na Begovai u Biljanima Donjim, smjeten u starijem dijelu groblja s vie ili manje pravilnim redovima, sadravao je pak debele srebrne
kariice sa S-petljom manjih dimenzija i karakteristino prstenje bjelobrdske
kulture, a novcem Kolomana (1095.-1114.) datiran je u zavrno 11. i poetno 12.
stoljee. Nalazima kasnijeg 11. stoljea mogu se smatrati i tordirane kariice s
kaneliranom S-petljom iz groba 87 takoer na Mastirinama u Kaiu i primjerak
otkriven izvan groba na poloaju Groblje na Bribirskoj glavici. Prestanak ukapanja u okviru grobalja na redove i prijelaz na ukapanje oko crkava dobro dokumentiraju i nalazi prstenja s natpisom PAX, kojemu najblie analogije pronalazimo u
okviru bjelobrdskih grobalja u maarskom dijelu Baranje, gdje su takvi primjerci
datirani novcem Stjepana (1000.-1038.) i Andrije (1046.-1061.), pa ih se prilino
pouzdano moe opredijeliti u drugu treinu 11. stoljea. Jedan takav primjerak,
premda izvan teritorija ranosrednjovjekovne Hrvatske, otkriven je na groblju na
redove u istarskom minju, i to u grobu, koji na osnovi stratigrafskih pokazatelja
pripada najmlaem sloju ukapanja na tom groblju. Istovjetan prsten pronalazimo
na Lopukoj Glavici, groblju koje se razvija oko crkve i iji se nastanak, upravo
zahvaljujui spomenutom nalazu, moe pouzdano datirati oko sredine ili na poetak druge polovine 11. stoljea. U Litanima kraj Livna, pak, u okviru groblja na
redove pronalazimo ostruge s izravnom analogijom u ostrugama iz groba uko-
277
panog uza zid Zvonimirove krunidbene bazilike na upljoj crkvi u Solinu. Naputanje grobalja na redove i poetak obveznog ukapanja uz crkve uvjetovan je
promjenama na drutveno-gospodarskom planu, i to ponajprije jaanjem obalnih
gradova i pojavom robnonovane privrede, a isto tako i razvitkom crkvene organizacije i crkvenim reformama koje su se razmahale tijekom druge polovine 11.
stoljea.
U svjetlu iznesenih injenica predlaem sljedeu podjelu:
1. paljevinska groblja
Paljevinska groblja na teritoriju Hrvatske Kneevine/Kraljevine jo su nedostatno
istraen i prouen fenomen. Rezultati sustavnih arheolokih istraivanja (osobito
na groblju u Dubravicama kod Skradina) upuuju na to da ona neposredno prethode poetku pokapanja u okviru grobalja na redove s poganskim znaajkama.
2. groblja na redove s poganskim nainom pokapanja

S poetkom pokapanja na ovim grobljima moe se, s obzirom na istraeni broj grobova, odnosno veliinu grobalja, raunati ve oko godine 700. Najstariji kronoloki relevantni nalazi pripadaju sredini 8. stoljea. Ta groblja traju najdue do
sredine ili poetka druge polovine 9. stoljea. Pogrebni obiaji ukazuju na tradicionalnu slavensku kulturu koju sa sobom donose doseljenici. U arheolokoj
ostavtini grobalja mogu se raspoznati tri komponente:
a) kasnoantika tradicija istonomediteranskog prostora
b) bizantski utjecaj, koji dopire iz priobalnih gradova arhontije (temata) Dalmacije
c) ranokarolinki utjecaj kao rezultat politike pripadnosti Franakoj Dravi
3. groblja na redove s poganskim i kranskim

nainom pokapanja
Nastaju u istom razdoblju kao groblja pod 2. ili kasnije, a svakako u razdoblju prije 850. godine i traju najdue do kraja druge treine 11. stoljea. Zahvaljujui irenju kranstva i razvitku feudalizma, oko sredine 9. stoljea dolazi do naputanja
poganskih pogrebnih obiaja. Iz grobova postupno nestaju prilozi i pronalazimo
preteito nakit, metalne dijelove s odjee pokojnika te u manjoj mjeri konjaniku
opremu (ostruge). Premda taj nakit nastaje na tradiciji starijega kasnoantikog i
bizantskog nakita, zbog svojih prepoznatljivih oblika moe se oznaiti kao starohrvatski. Isto vrijedi i za ostruge, koje se nadovezuju na starije karolinke tipove.
4. groblja na redove s iskljuivo kranskim

nainom pokapanja
Pojavljuju se iza 850., najee na prijelazu izmeu 9. i 10. stoljea, a traju najdue do kraja druge treine 11. stoljea. Uz standardne tipove starohrvatskog nakita
i konjanike opreme na ovim se grobljima pojavljuju nalazi nakita ranog stupnja
bjelobrdske kulture, koji svjedoe o njihovom trajanju tijekom cijeloga 10. i na
poetku 11. stoljea. Prestanak ukapanja na ovim grobljima pada u sredinu ili poetak druge polovine 11. stoljea
278
5. groblja uz crkve s fazom pokapanja od 9. do 11. stoljea

Formiraju se uz najstarije predromanike crkve oko sredine 9. stoljea. S obzirom
na grobne nalaze u svojoj najranijoj fazi (9.-11. stoljee) pokazuju potpuno istu
sliku kao i groblja na redove s iskljuivo kranskim nainom pokapanja. esto se
takva istovremena groblja nalaze u njihovoj neposrednoj blizini i svjedoe o gusto naseljenom prostoru sa skupinama manjih zaselaka. Gotovo u pravilu groblja
uz crkve s fazom ukapanja od 9. do 11. stoljea ostaju kontinuirano u uporabi i
tijekom zreloga i kasnog srednjeg vijeka, kada dobivaju funkciju upnih grobalja.
279
Popis kratica
AAH
Acta Archaeologica Academiae Scientarum Hungaricae (Budapest)
AH
Archaeologia Hungarica (Budapest)
AI
Archaeologia Iugoslavica (Beograd)
Antaeus
Antaeus Communicationes ex Instituta Archaeologico Academiae Scientarum Hungaricae (Budapest)
AP
Arheoloki pregled (Beograd, Ljubljana)
Arch. Aust.
Archaeologia Austriaca (Wien)
AV
Arheoloki vestnik (Ljubljana)
BRGK
Bericht der Rmisch-Germanischen Kommission (Berlin)
BS
Balcanoslavica (Beograd)
Bulletino
Bulletino di Archeologia e Storia Dalmata (Split)
FA
Folia Archaeologica (Budapest)
GZM
Glasnik Zemaljskog muzeja (Sarajevo)
HA
Histria Archaeologica, Pula
HiK (Rasprave) Hrvati i karolinzi (Rasprave i vrela), Split 2000.
HiK (Katalog) Hrvati i karolinzi (Katalog), Split 2000.
Hist. Antiq.
Histria Antiqua, Pula
Inv. Arch.
Inventaria Archaeologica
Izdanja HAD
Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva
Ljetopis JAZU Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (Zagreb)
Materijali
Materijali Saveza arheolokih drutava Jugoslavije (Beograd)
Obavijesti HAD Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva (Zagreb)
Opusc. Archaeol. Opucula Archaeologica (Zagreb)
PA
Pamtky Archeologick (Praha)
Prilozi Inst. Arh. Prilozi Instituta za arheologiju (Zagreb)
PZ
Praehistorische Zeitschrift (Berlin-New York)
Rad JAZU
Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (Zagreb)
RFFZd
Radovi Filozofskog fakulteta (Zadar)
SHP
Starohrvatska prosvjeta, ser. I (Knin-Zagreb), ser. III, (Zagreb, Split)
Slov. Arch.
Slovensk Archeolgia (Bratislava)
VAHD
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (Split)
VAMZ
Vjesnik arheolokog muzeja (Zagreb)
VjHAD
Vjesnik hrvatskog arkeologikog drutva (Zagreb)
WMBH
Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Herzegovina (Wien)
276
tablice
tablice
tablica 1
Grobna cjelina
BAJAGI BANOVA DRAGA
279
tablica 2
BAJAGI BANOVA DRAGA
280
tablice
tablica 3
Grobna cjelina
BISKUPIJA ORANICA AIMA POPOVIA
281
tablica 4
Grobna cjelina
BITELII PODVORNICE
282
tablice
tablica 5
G28
G35
2
3
G46
G48
4
6
G25
8
CIVLJANE BRZICA
283
tablica 6
G41
G32
CIVLJANE BRZICA
284
tablice
tablica 7
G112
3
4
GRBOREZI MRAMORJE
285
tablica 8
Grobna cjelina
JABUKA KUA A. KRCE
286
tablice
tablica 9
Grobna cjelina
JASENSKO KRALJEVA OGRADA
287
tablica 10
G6
1
2
3
6
4
KAI MAKLINOVO BRDO
288
tablice
tablica 11
G21
2
3
KAI MAKLINOVO BRDO
289
tablica 12
G30
2
6
7
KAI MAKLINOVO BRDO
290
tablice
tablica 13
G40
KAI MAKLINOVO BRDO
291
tablica 14
G41
4
1
KAI MAKLINOVO BRDO
292
tablice
tablica 15
G47
KAI MAKLINOVO BRDO
293
tablica 16
G50
KAI MAKLINOVO BRDO
294
tablice
tablica 17
G52
KAI MAKLINOVO BRDO
295
tablica 18
G53
KAI MAKLINOVO BRDO
296
tablice
tablica 19
G54
KAI MAKLINOVO BRDO
297
tablica 20
G55
6
5
KAI MAKLINOVO BRDO
298
tablice
tablica 21
G13
G16
5
4
KAI RAZBOJINE
299
tablica 22
G17
1
G6
KAI RAZBOJINE
300
tablice
tablica 23
G33
KAI RAZBOJINE
301
tablica 24
G36
KAI RAZBOJINE
302
tablice
tablica 25
G1
3
5
10
KOLJANI GORNJI VUKOVIA MOST
303
tablica 26
G2
LIVNO GROBLJE SV. IVO
304
tablice
tablica 27
Grob ispod zvonika
Nalaz izvan groba
305
tablica 28
Grob na zidu iza zvonika
306
tablice
tablica 29
GA
MORPOLAA KORIA/TUBIA KUE
307
tablica 30
GB
MORPOLAA KORIA/TUBIA KUE
Grobna cjelina
6
SULTANOVII GLAVICA/GORICA
308
tablice
tablica 31
G15
NIN DRIJAC
309
tablica 32
G20
NIN DRIJAC
310
tablice
tablica 33
G44
NIN DRIJAC
311
tablica 34
G54
NIN DRIJAC
312
tablice
tablica 35
G48
NIN DRIJAC
313
tablica 36
G50
NIN DRIJAC
314
tablice
tablica 37
G53
G55
NIN DRIJAC
315
tablica 38
G57
NIN DRIJAC
316
tablice
tablica 39
G70
1
G62
6
7
2
3
8
NIN DRIJAC
317
tablica 40
G65
NIN DRIJAC
318
tablice
tablica 41
G74
1
3
4
5
6
NIN DRIJAC
319
tablica 42
G76
NIN DRIJAC
320
tablice
tablica 43
G104
6
5
1
7
G108
11
9
12
10
NIN DRIJAC
321
tablica 44
G122
1
3
NIN DRIJAC
322
tablice
tablica 45
G125
G128
4
NIN DRIJAC
323
tablica 46
G146
G138
NIN DRIJAC
324
tablice
tablica 47
G145
NIN DRIJAC
325
tablica 48
G150
3
6
10
7
5
NIN DRIJAC
326
tablice
tablica 49
G160
NIN DRIJAC
327
tablica 50
G161
NIN DRIJAC
328
tablice
tablica 51
G161
1
2
9
12
10
11
NIN DRIJAC
329
tablica 52
G166
3
4
1
NIN DRIJAC
330
tablice
tablica 53
G167
6
1
8
11
10
12
13
NIN DRIJAC
331
tablica 54
G168
NIN DRIJAC
332
tablice
tablica 55
G173
NIN DRIJAC
333
tablica 56
G180
NIN DRIJAC
334
tablice
tablica 57
G204
NIN DRIJAC
335
tablica 58
G222
4
1
2
G216
7
NIN DRIJAC
336
tablice
tablica 59
G269
G237
G227
6
7
8
9
10
NIN DRIJAC
337
tablica 60
G310
4
2
8
NIN DRIJAC
338
10
tablice
tablica 61
G312
11
10
9
NIN DRIJAC
339
tablica 62
G322
10
6
15
13
5
NIN DRIJAC
340
11
12
14
16
17
tablice
tablica 63
G322
NIN DRIJAC
341
tablica 64
G322
3
1
4
5
NIN DRIJAC
342
tablice
tablica 65
G324
10
11
12
NIN DRIJAC
343
tablica 66
G326
6
7
5
8
9
NIN DRIJAC
344
tablice
tablica 67
G328
NIN DRIJAC
345
tablica 68
G3
Nalaz izvan groba
PODGRADINA REETARICA
346
tablice
tablica 69
G4
1
2
PODGRADINA REETARICA
347
tablica 70
Nalaz iz unitenog groba
PRISAP GREPCI
348
tablice
tablica 71
G3
3
1
G4
RODALJICE OGRADICE
349
tablica 72
RODALJICE OGRADICE
350
tablice
tablica 73
Grobna cjelina
3
2
RUDII GREBNICE (bojanov orah)
351
tablica 74
G1
Nalaz iz unitenog groba
2
G4
3
G3
4
1
G2
5
SMILI KULICA
352
tablice
tablica 75
G1
6
3
2
1
5
4
9
8
STANKOVCI KLARIA KUE
353
tablica 76
G3
1
G7
4
354
tablice
tablica 77
G10
355
tablica 78
G2
1
2
Nalazi iz unitenih grobova
VRLIKA ZDU
356
tablice
tablica 79
Zadruni dom
Nepoznati poloaji
2
3
BRATIKOVCI
357
tablica 80
Grobna cjelina
GOLUBI STOLIA NJIVA
358
tablice
tablica 81
G41
2
8
9
5
10
21
11
12
13
14
15
16
17
G83
19
18
20
NIN SV. ASEL
359
tablica 82
G223
LEPURI SV. MARTIN
360
tablice
tablica 83
Grobna cjelina
TRILJ GROBLJE SV. MIHOVILA
361
tablica 84
Grobna cjelina
ZADVARJE POLETNICA
362
tablice
tablica 85
6
7
8
NEPOZNATA NALAZITA (SJEVERNA ILI SREDNJA DALMACIJA)
10
KABLII MALI
11
SOLIN
13
SMRDELJI
14
12
VISOANI
15
16
BISKUPIJA
363
tablica 86
BISKUPIJA CRKVINA
3
IVOEVCI UPLJAJA
BISKUPIJA CRKVINA
SKRADIN
BISKUPIJA CRKVINA
NIN MATERIZA
NEPOZNATO NALAZITE
9
BISKUPIJA BRAIA PODVORNICA
364
10
tablice
tablica 87
BISKUPIJA
PROZOR
GARDUN
10
11
12
365
tablica 88
SMRDELJI DEBELJAK
366
tablice
tablica 89
BISKUPIJA CRKVINA
5
BISKUPIJA VINOGRAD
N. BRAIA
DUVANJSKO POLJE
ORLI
UNEI
10
BISKUPIJA VINOGRAD J. MRAVIA
12
BISKUPIJA
SALONA, NARONA ILI GARDUN
13
BRIBIR
11
14
VREBAC
15
NIN SV. KRI
367
tablica 90
STINICA
10
12
11
13
NEPOZNATO NALAZITE (LIKA)
14
16
15
NEPOZNATO NALAZITE (DALMACIJA)
368
17
19
BISKUPIJA
18
20
tablice
tablica 91
1
KNINSKO POLJE
2
PROZOR
4
ORLI
5
GRADAC DRNIKI
369
tablica 92
1
KREEVO ZGON
2
LIANE OSTROVIKE NIMCI
5
3
KOLJANI GORNJI CRKVINA
370
4
BISKUPIJA CRKVINA
tablice
tablica 93
OSTROVICA
PODGRAE
VUKI
371
tablica 94
372
tablice
tablica 95
3
2
KAI GLAVURAK
373
tablica 96
3
2
5
6
374
tablice
tablica 97
375
tablica 98
7
6
5
376
tablice
tablica 99
1
2
377
tablica 100
G1
2
6
3
10
13
14
15
8
16
BISKUPIJA CRKVINA
378
tablice
tablica 101
G3
G9
BISKUPIJA CRKVINA
379
tablica 102
G4
5
2
6
G5
7
BISKUPIJA CRKVINA
380
tablice
tablica 103
G6
10
4
9
BISKUPIJA CRKVINA
381
tablica 104
G7
BISKUPIJA CRKVINA
382
tablice
tablica 105
G8
3
6
BISKUPIJA CRKVINA
383
tablica 106
Grob u zidanoj grobnici ispod temelja pregradnog zida narteksa bazilike
BISKUPIJA CRKVINA
384
tablice
tablica 107
Grob u zidanoj grobnici ispod junog broda bazilike
BISKUPIJA CRKVINA
385
tablica 108
Grob u sarkofagu u sjevernoj prostoriji narteksa bazilike
BISKUPIJA CRKVINA
386
tablice
tablica 109
Grob u sarkofagu u junoj prostoriji narteksa bazilike
Grob ispred atrija bazilike
BISKUPIJA CRKVINA
387
tablica 110
BISKUPIJA NEPOZNATI POLOAJI
388
tablice
tablica 111
11
10
12
13
389
tablica 112
G88
1
2
BISKUPIJA CRKVINA
GRADAC (POSUJE)
7
NIN NEPOZNATI POLOAJI
390
tablice
tablica 113
391
tablica 114
392
tablice
tablica 115
G1
G8
6
G17
7
3
G20
G22
10
5
BILJANE DONJE TRLJUGE/PRINE
393
tablica 116
G34
G33
G37
G12
10
11
12
13
DUBRAVICE POLOAJ UZ UPNU CRKVU GOSPE FATINSKE
394
14
tablice
tablica 117
G1
GLAVICE GLUVINE KUE
395
tablica 118
G24
GLAVICE GLUVINE KUE II
G3
5
3
GLAVICE JOJINE KUE
396
tablice
tablica 119
G11
6
4
8
GLAVICE JOJINE KUE
397
tablica 120
G23
4
5
GLAVICE JOJINE KUE
398
tablice
tablica 121
G6
G8
5
399
tablica 122
G11
G21
G16
G20
400
tablice
tablica 123
G4
GLAVICE JOJINE KUE
G7
GLAVICE GLUVINE KUE
G13
5
GLAVICE GLUVINE KUE
401
tablica 124
G1
G3
G5
5
4
7
6
LUANE BARE/BRIINA
402
10
tablice
tablica 125
Nalazi iz unitenog groba
OSTROVICA GREBLJE
403
tablica 126
G5
G3
G2C
5
OSTROVICA GREBLJE
404
tablice
tablica 127
G10
G6C
OSTROVICA GREBLJE
405
tablica 128
G16
G12C
G12
OSTROVICA GREBLJE
406
tablice
tablica 129
G18
OSTROVICA GREBLJE
407
tablica 130
G21C
OSTROVICA GREBLJE
408
tablice
tablica 131
G23
1
G22C
G22
5
G25
6
OSTROVICA GREBLJE
409
tablica 132
G40
G27
G41
OSTROVICA GREBLJE
410
tablice
tablica 133
G57
G42
OSTROVICA GREBLJE
411
tablica 134
PIRAMATOVCI VRT IVE AKIA
412
tablice
tablica 135
G2
G3
G4
SMRDELJI DEBELJAK
413
tablica 136
G3A
STRANE GORICA
414
tablice
tablica 137
G3A
5
4
STRANE GORICA
415
tablica 138
GC5
1
3
STRANE GORICA
416
tablice
tablica 139
G127
STRANE GORICA
417
tablica 140
G 127
STRANE GORICA
418
tablice
tablica 141
G128
STRANE GORICA
419
tablica 142
G132
3
2
6
7
STRANE GORICA
420
tablice
tablica 143
G134
STRANE GORICA
421
tablica 144
G135A
G135A
STRANE GORICA
422
tablice
tablica 145
G135
STRANE GORICA
423
tablica 146
G145
G147
7
STRANE GORICA
424
tablice
tablica 147
G80
STRANE GORICA
425
tablica 148
G1B
STRANE GORICA
426
tablice
tablica 149
GD8
GD9
STRANE GORICA
427
tablica 150
G5
STRANE GORICA
428
tablice
tablica 151
G9
STRANE GORICA
429
tablica 152
G9
STRANE GORICA
430
tablice
tablica 153
G12
1
2
G14
STRANE GORICA
431
tablica 154
G 17
5
6
STRANE GORICA
432
tablice
tablica 155
G 17
STRANE GORICA
433
tablica 156
G 24
G 30
STRANE GORICA
434
tablice
tablica 157
G 31
G 33
3
2
STRANE GORICA
435
tablica 158
G 32
7
5
6
STRANE GORICA
436
tablice
tablica 159
G 39
2
1
STRANE GORICA
437
tablica 160
G 55
STRANE GORICA
438
tablice
tablica 161
G 56
STRANE GORICA
439
tablica 162
G 58
2
1
STRANE GORICA
440
tablice
tablica 163
G 66
1
2
3
STRANE GORICA
441
tablica 164
G 73
3
1
STRANE GORICA
442
tablice
tablica 165
G 77
G 79
STRANE GORICA
443
tablica 166
G 81
G 85
STRANE GORICA
444
tablice
tablica 167
G 82
1
2
G 82A
STRANE GORICA
445
tablica 168
G 87
STRANE GORICA
446
tablice
tablica 169
G 91
STRANE GORICA
447
tablica 170
G 95
G 103
STRANE GORICA
448
tablice
tablica 171
G 118
STRANE GORICA
449
tablica 172
G 120
STRANE GORICA
450
tablice
tablica 173
VRANA VRBICA
451
tablica 174
G5
G 14
G 15
8
7
BIJAI PIINA/LEPIN
452
tablice
tablica 175
G 22
G 27
8
7
G 39
10
BIJAI PIINA/LEPIN
453
tablica 176
G2
5
G5
G7
BRIBIR NOVI PUT
454
tablice
tablica 177
G9
2
G 12
Nalazi izvan groba
BRIBIR NOVI PUT
455
tablica 178
G4
G6
G 15
BRIBIR VRATNICE
456
tablice
tablica 179
G 17
G 23
G 36
G 43
BRIBIR VRATNICE
457
tablica 180
G 61
G 63
BRIBIR VRATNICE
458
tablice
tablica 181
G 64
G 75
G 76
BRIBIR VRATNICE
459
tablica 182
G 82
2
G 127
Nalaz izvan groba
BRIBIR VRATNICE
460
tablice
tablica 183
GA
GB
GC
CISTA VELIKA CRKVINE
461
tablica 184
EVRSKE LEAJIA GLAVICA
462
tablice
tablica 185
5
4
463
tablica 186
2
1
3
464
tablice
tablica 187
465
tablica 188
G4
G7
G 13
KAI GREDE
466
tablice
tablica 189
G 30
G 96
G 125
G 131
G 134
KAI GREDE
467
tablica 190
G 135
G 139
G 145
G 149
KAI GREDE
468
Nalaz izvan groba
tablice
tablica 191
G3
G 12
KATEL STARI SVEURJE
469
tablica 192
KATEL SUURAC GAJINE
470
tablice
tablica 193
7
8
10
KATEL SUURAC GAJINE
471
tablica 194
KATEL SUURAC GAJINE
472
tablice
tablica 195
G4
4
G 11
G7
5
G 10
KONJSKO POLJE LIVADE
473
tablica 196
G 12, 13
1
G 15, 16
474
tablice
tablica 197
G 17
G 27
G 26
4
6
475
tablica 198
G 11
2
1
G8
KRIIE VELI DOL
476
tablice
tablica 199
G 12
G3
G7
G 11
KRIIE VELI DOL
477
tablica 200
LITANI PODVORNICE
478
tablice
tablica 201
10
MRAVINCI GLAVIINE
479
tablica 202
2
1
MRAVINCI GLAVIINE
480
tablice
tablica 203
6
7
MRAVINCI GLAVIINE
481
tablica 204
2
1
5
3
NAKLICE GREBINE
482
tablice
tablica 205
PIRAMATOVCI VRBICA
483
tablica 206
G3
1
G 12
2
G 17
3
G 20
G 14
4
PRIDRAGA GORIINA
484
tablice
tablica 207
SOLIN CRIKVINE
SOLIN VLAINE
485
tablica 208
SOLIN MAJDAN
486
tablice
tablica 209
SOLIN MAJDAN
487
tablica 210
2
3
SOLIN MAJDAN
488
tablice
tablica 211
G1
1
5
TUGARE GORNJI VRTAL
489
tablica 212
G3
G4
1
G8
G9
10
TUGARE GORNJI VRTAL
490
11
12
tablice
tablica 213
G 112
VRPOLJE KOSA
491
tablica 214
5
4
VRPOLJE KOSA
492
tablice
tablica 215
Naknadni ukop u ranokranskom sarkofagu
BIJAI SV. MARTA
493
tablica 216
4
3
BIJAI SV. MARTA
494
tablice
tablica 217
G 165
3
1
G 231
G 241
BILJANE DONJE BEGOVAA
495
tablica 218
G 253
24
G 258
24
496
tablice
tablica 219
G 256
G 257
3
2
G 271
497
tablica 220
G 284
G 356
4
3
498
tablice
tablica 221
G 372
G 384
G 411
499
tablica 222
G 422
G 484
G 549
9
10
13
11
500
12
tablice
tablica 223
G 571
1
2
Nalaz izvan groba
501
tablica 224
G 3A
G 2A
G 6A
G 8A
7
6
G 9A
BISKUPIJA BUKOROVIA PODVORNICA
502
10
tablice
tablica 225
G 12A
1
G 13A
G 18A
G 21A
G 22A
G 28A
G 32A
10
503
tablica 226
G 33A
G 36A
3
1
G 40A
G 50A
5
G 52A
504
tablice
tablica 227
G 57A
G 68A
3
1
G 70A
5
G 72A
505
tablica 228
G1
G2
2
1
Nalazi izvan grobova
5
4
10
506
tablice
tablica 229
G 29
BISKUPIJA CRKVINA
507
tablica 230
BISKUPIJA CRKVINA
508
tablice
tablica 231
BISKUPIJA CRKVINA
509
tablica 232
BISKUPIJA CRKVINA
510
tablice
tablica 233
2
1
5
4
BISKUPIJA CRKVINA
511
tablica 234
BISKUPIJA CRKVINA
512
tablice
tablica 235
BISKUPIJA CRKVINA
513
tablica 236
BISKUPIJA CRKVINA
514
tablice
tablica 237
2
1
5
6
BISKUPIJA CRKVINA
515
tablica 238
5
4
9
10
BISKUPIJA CRKVINA
516
tablice
tablica 239
BISKUPIJA CRKVINA
517
tablica 240
Grob otkriven 1906
BRIBIR GROBLJE
518
tablice
tablica 241
G2
G 10
G 12
Nalaz izvan groba
BRIBIR GROBLJE
519
tablica 242
G 367
11
DANILO EMATORIJ
520
10
tablice
tablica 243
G 491
G 114
GALOVAC CRKVINA
521
tablica 244
G 375
Nalaz izvan groba
G 499
GALOVAC CRKVINA
522
tablice
tablica 245
G 86
GATA POLOAJ UZ CRKVU SV. CIPRIJANA
G 12
BISKUPIJA LOPUKA GLAVICA
523
tablica 246
G 46
2
G 12
3
G 23
GRADAC DRNIKI CRKVA POROENJA MARIJINA
524
tablice
tablica 247
G4
1
G 37
G 45
G 62
6
5
KAI MASTIRINE
525
tablica 248
G 65
1
2
G 66
G 79
KAI MASTIRINE
526
tablice
tablica 249
G 80
G 82
KAI MASTIRINE
527
tablica 250
G 83
G 86
G 87
4
5
G 116
G 125
7
6
KAI MASTIRINE
528
tablice
tablica 251
LIKO LEE CRKVA MAJKE BOJE ROZARIJE
3
2
PODUM SV. MARKO
G 61
Nalaz izvan groba
4
KATEL STARI SV. JURAJ OD RADUNA
ZADAR SV. PETAR STARI
529
tablica 252
IBENSKO DONJE POLJE SV. LOVRE

G4
3
2
Nalaz izvan groba
KATEL SUURAC SV. JURAJ OD PUTALJA
530
tablice
tablica 253
G 20
1
G 22
46
KLAPAVICE CRKVINE
531
tablica 254
G2
G3
3
G5
G9
G 13
7
8
KNIN SPAS
532
tablice
tablica 255
G 14
G 22
3
G 28
G 38
6
G 37
7
8
KNIN SPAS
533
tablica 256
G 73
1
2
G 79
KNIN SPAS
534
tablice
tablica 257
G 94
1
G 95
2
G 99
8
KNIN SPAS
535
tablica 258
G 107
1
G 128
3
G 130
KNIN SPAS
536
tablice
tablica 259
G 135
2
1
G 146
G 138
4
7
KNIN SPAS
537
tablica 260
G 157
2
1
4
G 174
G 176
KNIN SPAS
538
10
11
tablice
tablica 261
G 221
3
4
G 224
5
KNIN SPAS
10
11
539
tablica 262
540
tablice
tablica 263
23
541
tablica 264
23
542
tablice
tablica 265
543
tablica 266
3
2
4
5
544
tablice
tablica 267
545
tablica 268
G 212
G 230
2
LEPURI SV. MARTIN
G 5/1984
MU GORNJI SV. PETAR
546
tablice
tablica 269
G 37/1986
G 49/1984
G 62/1984
MU GORNJI SV. PETAR
547
tablica 270
3
2
G 67/1984
MU GORNJI SV. PETAR
548
tablice
tablica 271
G 27/1986
1
G 36/1986
3
G 24/1977
G 23/1979
MU GORNJI SV. PETAR
549
tablica 272
G 26/ 1977
MU GORNJI SV. PETAR
550
tablice
tablica 273
G 81
G 140
1
2
G 166
G 168
6
8
3
4
G 162
10
11
12
13
NIN SV. KRI
551
tablica 274
G 43
G 71
2
1
4
3
G 89
G 95
5
8
6
G 113
9
12
10
13
11
NIN SV. KRI
552
tablice
tablica 275
G 15
1
G 9/1984
3
G 19
5
OTRES LUKAUA
553
tablica 276
2
PROLOAC GROBLJE SV. MIHOVIL
KAPITUL KNIN
554
tablice
tablica 277
555
tablica 278
1
IPULJI GRUDINE
556
tablice
tablica 279
BENDER CRKVINA
BILICE NEPOZNATI POLOAJ
5
BIOGRAD MALENICA
557
tablica 280
2
BIOGRAD NEPOZNATI POLOAJI
4
3
BIOVIINO SELO SUHOPOLJE/VELIKA NJIVA
558
tablice
tablica 281
BRATIKOVCI NEPOZNATI POLOAJ
CRIKVENICA NEPOZNATI POLOAJ
BRIBIR NEPOZNATI POLOAJI
10
11
13
12
EVRSKE NEPOZNATI POLOAJI
559
tablica 282
ERVENIK ORANICA STEVANA TRAVICE
GARDUN NEPOZNATI POLOAJ
3
GATA NEPOZNATI POLOAJI
5
GOLUBI NEPOZNATI POLOAJ
IEVO NEPOZNATI POLOAJI
560
6
GRAAC RNOVNICA
8
9
IVOEVCI NEPOZNATI POLOAJ
tablice
tablica 283
1
KAI VRELINE
KIJEVO NEPOZNATI POLOAJI
5
6
KLIS NEPOZNATI POLOAJ
KNINSKO POLJE NEPOZNATI POLOAJ
561
tablica 284
KOMPOLJE NA PADINI PRAPOVIJESNE GRADINE
KOMPOLJE NEPOZNATI POLOAJ
562
tablice
tablica 285
KONJEVRATE CRKVA SV. IVANA
3
KORLAT NEPOZNATI POLOAJ
LIKO LEE POLOAJ KRAJ KUE I. BEGOVIA
563
tablica 286
LIANE OSTROVIKE GROBLJE SV. JEROLIMA
564
tablice
tablica 287
1
2
LUKAR POLOAJ UZ CRKVU BLAENE GOSPE
MRATOVO SV. MARTIN
5
MUNJAVA NEPOZNATI POLOAJ
ORLI NEPOZNATI POLOAJ
OTOAC ILI OKOLICA
565
tablica 288
OTON JANKOVIA STRANA I POLOAJ UZ CRKVU SV. ILIJE
566
tablice
tablica 289
3
OTON JANKOVIA STRANA I POLOAJ UZ CRKVU SV. ILIJE
PARI NEPOZNATI POLOAJ
567
tablica 290
2
3
PLAVNO MEINE/URIA GROBLJE
568
10
tablice
tablica 291
3
2
5
4
569
tablica 292
4
3
8
7
570
tablice
tablica 293
PODGRAE NEPOZNATI POLOAJI
571
tablica 294
PODGRAE NEPOZNATI POLOAJI
572
tablice
tablica 295
PRVI LUKA
573
tablica 296
PRVI LUKA
574
tablice
tablica 297
MURTER GROBLJE
5
7
GLAVICE POLJACI
STARA POVLJANA
8
PRISTEG DVORITE DRAINA
RADAINOVCI VINOGRADINE
575
tablica 298
POTKONJE NEPOZNATI POLOAJ
RADOVIN POLOAJ UZ CRKVU SV. PETRA
RADUI NEPOZNATI POLOAJ
SMOKOVI GLAVICA
576
tablice
tablica 299
2
SMRDELJE KAPELA SV. LAZARA
SMRDELJE NEPOZNATI POLOAJI
577
tablica 300
SMRDELJE NEPOZNATI POLOAJI
578
tablice
tablica 301
6
7
SOLIN NEPOZNATI POLOAJI
10
8
9
OPOT NEPOZNATI POLOAJI
11
IPOVLJANI NEPOZNATI POLOAJ
579
tablica 302
2
1
TRIBALJ SV. MARIJA
UNJEVO SELO NEPOZNATI POLOAJ
3
VARIVODE ORANICA MIE BERIA
UZDOLJE RUDE
580
tablice
tablica 303
4
1
2
VARIVODE ORANICA MIE BERIA
VRLIKA NEPOZNATI POLOAJ
581
tablica 304
2
1
10
11
12
582
tablice
tablica 305
4
6
583
tipoloko kronoloke tablice
586
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 306
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 307
587
588
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 308
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 309
589
590
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 310
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 311
591
592
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 312
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 313
593
594
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 314
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 315
595
596
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 316
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 317
597
598
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 318
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 319
599
600
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 320
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 321
601
602
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 322
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 323
603
604
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 324
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 325
605
606
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 326
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 327
607
608
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 328
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 329
609
610
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 330
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 331
611
612
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 332
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 333
613
614
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 334
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 335
615
616
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 336
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800..
750.
tablica 337
617
618
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100..
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 338
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 339
619
620
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 340
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 341
621
622
1500.
1450.
1350.
1300.
1250.
1200.
1150.
1100.
1050.
1000.
950.
900.
850.
800.
750.
tablica 342
tablica 343
623
tablica 344
624
tablica 345
625
tablica 346
626
tablica 347
627
tablica 348
628
tablica 349
629
tablica 350
630
tablica 351
631
tablica 352
632
tablica 353
633
tablica 354
634
literatura
Popis literature
Aleksova 1966
B. Aleksova, ProsekDemir Kapija, slovenska nekropola i
slovenske nekropole u Makedoniji, SkopjeBeograd 1966.
Ament 1970
H. Ament, Chronologische Untersuchungen an frnkischen
Grberfeldern der jngern Merowingerzeit im Rheinland,
BRGK, 57, Berlin 1970.
Andrae 1973
R. Andrae, Mosaikaugenperlen Untersuchungen zur
Berbreitung und Datierung karolingerzeitlicher Millefioriglaspelen in Europa, Acta Praehistorica et Archaeologica,
471937, Berlin 1975, 101198
Aneli 1980
P. Aneli, Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u
Milima (Arnautoviima) kod Visokog, GZM, n. s, XXXIV, Sarajevo 1980, 213247
Aneli 1974
P. Aneli, Kasnoantika bazilika u Cimu kod Mostara,
GZM, n. s., XXIX (1974), Sarajevo 1976, 179226
Angelova, Penev 1989
S. Angelova, V. Penev, Srebrno sakrovite od Silistra, Arheologia, 2, Sofia 1989, 3843
Awaren 1985
Awaren in Europa, Shtz eines asiatisches retiervolkes
6.8. Jh. (katalog izlobe), Frankfurt a/M 1985.
Baiern und Slawen 1980
Baiern und Slawen in Obersterreich, Probleme der Landnahme und Besiedlung (Symposion 16. November 1978.),
Linz 1980.
Bajalovi, HadiPei 1984
M. Bajalovi, HadiPei, Nakit VIIIXVIII veka u Muzeju
grada Beograda, Beograd 1984.
Beloevi 1965
J. Beloevi, Nekoliko ranosrednjovjekovnih metalnih nalaza s podruja sjeverne Dalmacije, Diadora 3, Zadar 1965,
145157
Beloevi 1968
J. Beloevi, Ranosrednjovjekovna nekropola u selu Kai
kraj Zadra, Diadora 4, Zadar 1968, 221246
Beloevi 1970
J. Beloevi, Starohrvatska nekropola kod Povljane na otoku Pagu, Diadora 5, Zadar 1970, 203212
Beloevi 1972
J. Beloevi, Stanje istraivanja slavenske keramike na podruju Dalmacije, Materijali IX, Beograd 1972, 125158
Beloevi 1972a
J. Beloevi, Die ersten slawischen Urnengrber auf dem
Gebiete Jugoslawiens aus dem Dorfe Kai bei Zadar, BS 1,
Beograd 1972, 7386
Beloevi 1973
J. Beloevi, Zatitna istraivanja starohrvatskih nekropola
na podruju sjeverne Dalmacije, AP 15, Beograd 1973, 116
Beloevi 1973a
J. Beloevi, Starohrvatska nekropola uz humak Materiza kod Nina, Diadora 6, Zadar 1973, 221242
Beloevi 1974
J. Beloevi, ber einige Besonderheiten in der Entwicklung der Keramik auf dem Gebiete Dalmatiens, BS 3, Beograd 1974, 161181
Beloevi 1975
J. Beloevi, Benkovac. La ncropole palocroate Stankovci, Inv. Arch, Fasc. II (20), (Y 189Y198), 1975.
Beloevi 1980
J. Beloevi, Materijalna kultura Hrvata od 7. do 9. stoljea,
Zagreb 1980.
Beloevi 1980a
J. Beloevi, La ncropole palocroate Nindrijac, Inv.
Arch, fas. 24 (Y 229 Y 238), 1980.
Beloevi 1982
J. Beloevi, La ncropole palocroate KaiMaklinovo
brdo, Inv. Arch, fasc. 28 (Y269Y278), 1982.
Beloevi 19831984
J. Beloevi, Bizantske naunice grozdolika tipa iz starohrvatskih nekropola ranog horizonta na podruju Dalmacije,
RFFZd, 23 (10), 19831984, Zadar 1984, 4160
Beloevi 1985
J. Beloevi, Starohrvatska nekropola u selu Biljanima Donjima kod Zadra, Diadora, 8, Zadar 1985, 103110
Beloevi 1985a
J. Beloevi, Starohrvatska nekropola u Stankovcima kod
Benkovca, RFFZd, 24 (11), Zadar 1985, 7396
Beloevi 1985196
J. Beloevi, Zatitna istraivanja starohrvatskih nekropola u Smiliu i Biljanima Donjim kod Zadra, RFFZd, 25/12,
19851986, Zadar 1986, 125147
635
Beloevi 19861987
J. Beloevi, Nekoliko neobjelodanjenih ranosrednjovjekovnih arheolokih nalaza s podruja Sjeverne Dalmacije,
Diadora 26(13), 19861987, Zadar 1987, 141163
Beloevi 19891990
J. Beloevi, Osvrt na rezultate istraivanja lokaliteta Crkvina u selu Galovac kod Zadra u 1989. godini, RFFZd, 29
(16), 19891990, Zadar 1990, 231239
Beloevi 19911992
J. Beloevi, Ishodi pete zavrne kampanje istraivanja lokaliteta Crkvina u Galovcu kraj Zadra, RFFZd, 31
(18)/199192, Zadar 1993, 121142
Beloevi 1997
J. Beloevi, Osvrt na konane ishode istraivanja poloaja Crkvine u selu Galovcu kod Zadra, Diadora,
1819/19961997, Zadar 1997, 301350
Beloevi 1997a
J. Beloevi, Poeci kranstva kod Hrvata u svjetlu arheoloke grae, RFFZd, 36 (23)/1997, Zadar 1998, 101140
Beloevi 1998
J. Beloevi, Srednjovjekovno groblje u okoliu crkve Sv.
Kria u Ninu, RFFZd, 37(24)/1998, Zadar 1999, 105154
Beloevi 2002
J. Beloevi, Razvoj i znaajke starohrvatskih grobalja horizonta 7. 9. stoljea na povijesnim prostorima Hrvata,
RFFZd, 39 (26), Zadar 2002, 7197
Beloevi 2007
J. Beloevi, Starohrvatsko groblje na drijacu u Ninu, Zadar 2007.
Benda 1963
K. Benda, Karolinsk sloka blatnickho nlezu, Slov. Arch.,
XI1, Bratislava 1963, 199222
Benda 1965
K. Benda, Souasn stav studia zlatch ndob pokladu ze
Snnicolul Mare (Nagyszentmikls), Slov. Arch., XIII2,
Bratislava 1965, 399414
Belagi, Basler 1964
. Belagi, . Basler, Grborezisrednjevjekovna nekropola, Sarajevo 1964.
Bialekov 1977
D. Bialekov, Sporen von slawischen Fundpltzen in Pobedim (Typologie und datierung), Slov. Arch, XXV1, Bratislava 1977, 103158
Bialekov 1980
D. Bialekov, Slovansk obdobie (Die slawische Zeit), Slov.
Arch., XXVIII1, Bratislava 1980, 213228
Bialekov 1982
D. Bialekov, Slovansk pohrebisko v Zvade, Slov. Arch.,
30, Bratislava 1982.
Bierbrauer 1975
V. Bierbrauer, Die ostgotischen Grab und Schatzfunde in
Italien, Biblioteca degli studi medievali 7, Spoleto 1975.
636
Bna 1985
I. Bna, Die Verwaltung und die Bevlkerung des karolingischen Pannoniens im Spiegel der zeitgenssichen Quellen, Mitt. ArchInst. 14/1985, 149160
BoltinTome 1975
E. BoltinTome, Sulla questione dell insediamento degli
Slavi nel Capodistriano e nell Istria settentrionale, BS, 4,
Beograd 1975, 2331
BoltinTome 1977
E. BoltinTome, Trije staroslovanski grobovi v Predloki,
BS, 6, Beograd 1977, 131140
Brunmid 1901
J. Brunmid, Hrvatske razvaline (I. Razvalina crkve sv. Marka kod Poduma blizu Otoca), VjHAD, n. s. V, Zagreb 1901,
4449
Brunmid 19031904
J. Brunmid, Hrvatske sredovjene starine, VjHAD, VII, Zagreb 19031904, 3097
Budimir 1992
M. Budimir, Arheoloka topografija kninske opine, u: Arheoloka istraivanja u Kninu i Kninskoj krajini, Znanstveni skup 1315. X 1987, Izdanja HAD, 15/1990, Zagreb 1992,
2332
BudinskKrika 1956
V. BudinskKrika, Pohrebisko z neskorej doby avarske
v itavskej Tni na Slovensku, Slov. Arch., IV1, Bratislava
1956, 5131
BudinskKrika 1959
V. BudinskKrika, Slovansk mohyly v Skalici, Bratislava
1959.
BudinskKrika 1980
V. BudinskKrika, Krlovsk Chlmec, zchrann vskum
na slovanskom mohylnku, Nitra 1980.
BudinskKrika, Fettich 1973
V. Budinsk Krika, N. Fettich, Das altungarische Frstengrab von Zempln, Bratislava 1973.
Buri 1988
T. Buri, Ranosrednjovjekovna skulptura s Kapitula kod
Knina, SHP, s. III, 18 (1988), Split 1990, 9111
Buri 1992
T. Buri, BijaiStombrate (novo starohrvatsko groblje u
klikoj upaniji zatitna sondiranja), Obavijesti HAD,
XXIV, 2, Zagreb 1992, 5557
Buri 1996
T. Buri, Istonojadranske Sklavinije i Franci u svjetlu arheolokih nalaza, u: Raanje prvog hrvatskog kutlurnog pejzaa (Zbornik radova znanstvenog skupa odranog 68.
listopada 1992.), Zagreb 1996, 137144
Buri 1997
T. Buri, Bribir, srednjovjekovno sijelo ubia, Kulturnopovijesni vodi 11, Split 1997.
literatura
Buri 2002
T. Buri, Srednjovjekovna groblja u Katelima (stratigrafskodemografska razmatranja) Hist. Antiq. 8, Pula 2002,
321336
Buri 2007
T. Buri, Starohrvatsko groblje na poloaju Sveurje u Katel Starom, SHP, s. III, 34, Split 2007, 105122
Buri 2008
T. Buri, Sveurje, starohrvatsko i srednjovjekovno groblje sela estinj s crkvom sv. Jurja (katalog izlobe), Split
2008.
BuriaeFadi 2001
T. BuriS. aeI. Fadi, Sv. Juraj od Putalja, Split 2001.
BuriDelonga 1998
T. BuriV. Delonga, Ostrovica kod Bribira, arheolokopovijesna skica (katalog izlobe), Split 1998.
Bukariol 1992
F. Bukariol, Zbirka Luje Maruna u arheolokom muzeju u
Splitu, u: Arheoloka istraivanja u Kninu i Kninskoj krajini, Znanstveni skup 1315. X 1987, Izdanja HAD, 15/1990,
Zagreb 1992,161167
BukariolMardei 1986
F. BukariolJ. Mardei, Nakit 812. st. u srednjoj Dalmaciji, (katalog izlobe) Split 1986.
Cetini 1998
. Cetini, StraneGorica, starohrvatskog groblje, Rijeka
1998.
Chropovsk 1957
B. Chropovsk, Slovansk pohrebisko z 9. st. vo Velkom
Grobe, Slov. Arch., 5, Bratislava 1957, 174222
Chropovsk 1962
B. Chropovsk, Slovansk pohrebisko v Nitre na Lupke,
Slov. Arch. X/1, Bratislava 1962, 175240
Chropovsk 1971
B. Chropovsk, Vvoj a stav archeologickho vskumu
doby velkomoravskej, Nrt slovenskho praveku a vasnej doby dejinnej), Slov. Arch., XIX2, Bratislava 1971,
581601
Chropovsk 1978
B. Chropovsk, Pohrebisko z 9.10. storoia v Nitre pod
Zoborom, Slov. Arch., XXVI1, Bratislava 1978, 99125
Chropovsk 1978a
B. Chropovsk, Krsa slovenskeho perku, Ars Slovaca Antiqua, 4, Pallas 1978.
Chropovsk 1988
B. Chropovsk, Die Slawen, Praha 1988.
Chropovsk, Fusek 1988
B. Chropovsk, G. Fusek, Vysledky vyskumov na stavenisku
portovhu arelu v Nitre, tudijn zvesti, 24, Nitra 1988,
145164
Coma 1961
M. Coma, O znaenii gonarnych klejm ranefeodalnoj
epochi, Dacia 5/1961, 449461
Corrado 2002
M. Corrado, Cimiteri della Calabria altomedievale (Complementi dellabbigliamento e oggetti di accompagno nei
sepolcreti della costa ionica centrosettentrionale), Hist.
Antiq., 8, Pula 2002, 359376
ilinsk 1961
Z. ilinsk, Nov nlezy falr zo slovanskoavarskch pohrebsk na Slovensku, Slov. Arch., IX, 12 (Eisnerov sbornk), Bratislava 1961, 325346
ilinsk 1963
Z. ilinsk, Slovanskoavarsk pohrebisko v itavske Tni,
Slov. Arch., XI1/1963, 87120
ilinsk 1975
Z. ilinsk, Frauenschmuck aus dem 7.8 Jahrhundert im
Karpatenbecken, Slov. Arch., 23, Bratislava 1975, 6396
ilinsk 1981
Z. ilinsk, Kov v ranoslovanskom umen, Ars Slovaca Antiqua, 12, Tatran 1981.
ilinsk 1982
Z. ilinsk, Dva pohrebiska z 8.9. storoia v Komarne,
Slov. Arch., XXX2, Bratislava 1982.
remonik 1951
I. remonik, Nalazi nakita u srednjevjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu, GZM, n. s. VI, Sarajevo 1951,
241270
remonik 1951a
I. remonik, Nalaz staroslavenskih mamuza iz Sultanovnia, GZM, n. s. VI, Sarajevo 1951, 311321
remonik 1965
I. remonik, Rimska vila u Viiima, GZM, n. s., XX, Sarajevo 1965, 147221
oroviLjubinkovi 1951
M. oroviLjubinkovi, Metalni nakit belobrdskog tipa,
Starinar, n. s., knj. II, Beograd 1951, 2156
Daim 1987
F. Daim, Das awarische Grberfeld von Loebersdorf, N,
Studien zur Archologie der Awaren, 3/12, Wien 1987.
Daim 2001
F. Daim, Byzantinische Grtelgarnituren des 8. Jahrhunderts, Die Awaren am Rand der byzantinischen Welt,
Monographien aus Frhgeschichte und Mittelaterarchologie, 7, Wien 2001.
Das Grossmhrische Reich 1963
Das Grossmhrische Reich, Tausendjhrige Staats und
Kulturtradition, Praha 1963.
Dekan 1971
J. Dekan, Vvoj a stav archeologickho vskumu doby
predvelkomoravskej (Nrt slovenskho praveku a vasnej
doby dejinnej), Slov. Arch., XIX2, Bratislava 1971, 559580
637
Dekan 1972
J. Dekan, Herkunft und Ethnizitt der gegossenen Bronzeindustrie des VIII. Jahrhunderts, Slov Arch., XX2, Bratislava 1972, 318452
Dekwna 1979
M. Dekwna, Remarques sur la gense de certains types de
bijoux dargent trouvs dans les trsors polonais du Moyen
ge, Rapports du IIIe Congrs International dArchologie
International Slave (Bratislava 714 Septembre 1975),
Tome 1, Bratislava 1979, 145164
Delonga 1981
V. Delonga, Bizantski novac u zbirci Muzeja hrvatskih
arheolokih spomenika u Splitu, SHP, s. III, 11, Split 1981,
201228
Delonga 1984
Prilog arheolokoj topografiji Mokrog Polja kod Knina,
SHP, s. III, 14 (1984), Split 1985, 259283
Delonga 1988
V. Delonga, Pregled srednjovjekovnih arheolokih lokaliteta benkovakog kraja, Benkovaki kraj kroz vjekove, Zbornik II, Benkovac 1988, 7783
Delonga 1993
V. Delonga, NakliceGrebine, Starohrvatsko groblje
(prospekt izlobe Arheoloka istraivanja Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika 19901992.), Split 1993.
Delonga 19951996
V. Delonga, Rezultati novijih istraivanja srednjovjekovnih
arheolokih nalazita u Dalmaciji, SHP, s. III, 21/1991, Split
19951996, 123
Delonga 1996
V. Delonga, Latinski epigrafiki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split 1996.
Delonga 2000
V. Delonga, Pismenost karolinkog doba i njeni hrvatski
odjeci latinska epigrafika batina u hrvatskim krajevima, u: HiK (Rasprave i vrela), 216249
Demo 1983
. Demo, Bjelobrdski privjesci u Jugoslaviji (u povodu nalaza s lokaliteta elekovecGornji Batijan I), Podravski zbornik 83, Koprivnica 1983, 271298
Demo 1996
. Demo, VukovarLijeva Bara (katalog izlobe), Zagreb
1996.
Der Goldenschatz 2002
Der Goldenschatz von Nagyszentmikls, Gold der Awaren
(katalog izlobe), Budapest 2002.
Die Bajuwaren 1988
Die Bajuwaren von Severin bis Tassilo 488788 (katalog
izlobe), NatseeSalzburg 1988.
Dimitrijevi 1966
D. Dimitrijevi, Der Fund von Zemun Polje im Lichte der
sptawarenzeitlichen Problematik, AI, 7, Beograd 1966, 5376
638
Dimitrijevi 1957
S. Dimitrijevi, etiri groba iz novootkrivene slavenske nekropole u Otoku kod Vinkovaca, Opvcs. Archaeol., II, Zagreb 1957, 2137
Dizdar 1999
M. Dizdar, Rani srednji vijek, u: Vinkovci u svijetu arheologije (katalog izlobe), Vinkovci 1999, 6574
Dymaczewski, Hilczerwna, Wislanski 1965
A. Dymaczewski, Z. Hilczerwna, T. Wislanski, Materialy z
badan archeologicznych w Bulgarii w. 1961, Slavia Antiqua,
XII, WarszawaPoznan 1965.
Dostl 1965
B. Dostl, Das Vordringen der grossmhrischen Kultur in
die Nachbarlnder, Magna Moravia, Praha 1965.
Dostl 1966
B. Dostl, Slovansk pohebite z stredny doby hraditn
na Morave, Praha 1966.
Dostl 1975
B. Dostl, BeclavPohansko, velkomoravsk velmosk
dvorec, IV, Brno 1975.
Dostl 1985
B. Dostl, BeclavPohansko, asn slovansk osdlen, III,
Brno 1985.
Dragievi 1993
M. Dragievi, Simbolika ukrasnih motiva na roinama iz grobova nekropole Nindrijac, Adrias 45, Split 1993, 6374
Durman 1992
A. Durman, O geostratekom poloaju Siscije, Opusc. Archaeol., 16, Zagreb 1992, 117130
Duek 1979
S. Duek, Velkomoravsk pohrebisko v Smolenicah, Slov.
Arch., XXVII2, Bratislava 1979, 365374
Eisner 1952
J. Eisner, Devnska Nov Ves, slovansk pohebit, Bratislava 1952.
Ercegovi 1958
S. Ercegovi, Neobjavljeni grobni nalazi iz Bijelog Brda,
SHP, s. III, 6, Zagreb 1958, 165184
Ercegovi 1960
S. Ercegovi, Istraivanja u Gackom polju i rasprostranjenost starohrvatskih naunica izvan Dalmatinske Hrvatske,
SHP, s. III, 7, Zagreb 1960, 243254
ErcegoviPavlovi 1967
S. ErcegoviPavlovi, Grozdolike vizantijske naunice u
Srbiji, Starinar, XVIII, Beograd 1967, 8489
ErcegoviPavlovi 1967a
S. ErcegoviPavlovi, Le dpot des boucles dorreiles de la
fortification romanobyzantine Boljetin sur le Danube, AI,
8, Beograd 1967, 9195
S. Ercegovi Pavlovi, Ostava naunica sa rimskovizantjskog kastela iz Boljetina na Dunavu, Starinar, XX, Beograd
1969, 8394
literatura
S. ErcegoviPavlovi, Prilog prouavanju naunica u Srbiji od
9. do 13. stoljea, Starinar, XXI/1970, Beograd 1972, 4158
S. ErcegoviPavlovi, Les ncropoles romaines et mdivales de Mavanska Mitrovica, Sirmium XII, Beograd
1980.
ErcegoviPavlovi, Mini 1983
S. ErcegoviPavlovi, D. Mini, Le site dhabitation et la
necropole de Pozajmite, erdapske sveske, 3, Beograd
1986, 346361
Fialla, Patsch 1895
F. Fiala, C. Patsch, Untersuchungen rmischer Fundorte in
der Herzegowina, WMBH, III, Wien 1895.
Fiedler 1992
U. Fiedler, Studien zu Grberfeldern des 6. bis 9. Jahrhunderts an der unteren Donau, Teil 1 i 2, Universittsforschungen zur prhistorischen archologie, Band 11, Bonn 1992.
Filipec 2001
K. Filipec, Nekoliko novih ranosrednjovjekovnih nalaza iz
Siska i kratak osvrt na druge istovremene nalaze, Godinjak Gradskog muzeja Sisak, II, Sisak 2001, 89107
Filipec 20022003
K. Filipec, Kasnoavarski ukrasni okov (falera) u obliku veprove glave iz Siska, Godinjak Gradskog muzeja Sisak,
IIIIV/ 20022003, Sisak 2003, 117143
Filipec 2003
K. Filipec, Prilog poznavanju trojagodnih sljepooniarki
u sjevernoj Hrvatskoj, Opusc. Archaeol., 27, Zagreb 2003,
561568
Friesinger 1972
H. Friesinger, Frhmittelalterliche Krpergrber in Tulln,
N, Arch. Aust., 50, Wien 1971, 197267
Friesinger 1973
H. Friesinger, Frhmittelalterliche Krpergrber aus Pottenbrunn, N, Arch. Aust., 51, Wien 1972 (1973).
Friesinger 19711974
H. Friesinger, Studien zur Archologie der Slawen in Niedersterreich, Mitteilungen der prhistorischen Kommission der sterreichischen Akademie der Wissenschaften,
XV.XVI Band, Wien 19711974.
Friesinger 19751977
H. Friesinger, Studien zur Archologie der Slawen in Niedersterreich II, Mitteilungen der prhistorischen Kommission der sterreichischen Akademie der Wissenschaften,
XVII.XVIII Band, Wien 19751977.
Friesinger 1984
H. Friesinger, Das slawische Grberfeld von Wimm, Arch.
Aust. 68, Wien 1984, 203277
Galuka 1989
L. Galuka, Vrobni arel velkomoravskch klenotnk z
Starho Msta Uherskeho Hradit (Das Erzeugungsareal der grossmhrischen Juweliere aus Stare Msto Uhersk Hradit), PA LXXX, Praha 1989, 405454
Galuka 1991
L. Galuka, Great Moravia, The Moravian Museum discovery Series Vol. 4, Brno 1991.
Garam 1993
. Garam, Katalog der awarenzeitlichen Goldgegenstnde
und der fundstcke aus den frstengrbern im Ungarischen Nationalmuseum, Budapest 1993.
Germanen, Hunen, Awaren 1987
Germanen, Hunen und Awaren (katalog izlobe), Nrnberg 1978.
Georgieva, Peeva 1955
V. Georgieva, R. Peeva, Srednovekoven bulgarski nekropoli krai gr. Love i nakitite namereni na nego, Izvestia na
bulgarski Arheologieski institut XX, Sofia 1955.
Giesler 1980
J. Giesler, Zur Archologie des Ostalpenraumes vom 8. bis
11. Jahrhundert, Archologisches Korrespondenzblatt, 10,
Mnchen 1980, 8598
Giesler 1981
J. Giesler, Untersuchungen zur Chronologie der bijelo BrdoKultur (Ein Beitrag zur Archologie des 10. und 11. Jahrhunderts im
Karpatenbecken, PZ, 56/1, BerlinNew York 1981.
Giesler 1974
U. Giesler, Datierung und Herleitung der vogelfrmigen
Riemenzungen, Studien zur vor und frhgesichtlichen
Archologie, Mnchen 1974, 521543
Gjurain 1992
H. Gjurain, Kasnoantiki nalazi iz kripa na otoku Brau
i srebrni prsten iz Vrlike, SHP, s. III, 20(1990), Split 1992,
251264
Gjurain 19951996
H. Gjurain, Djelatnost Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u godini 1992. i 1993., SHP, s. III, 21(1991), Split
19951996, 345366
Gjurain 1999
H. Gjurain, Arheoloka istraivanja kod crkve Sv. Marte od
1902. do 1905. godine, SHP, s. III, 26, Split 1999, 796
Glava 1994
T. Glava, Otkrivanje Sv. Ive (dosadanji rezultati istraivanja prvog franjevakog samostana u Livnu), u: Livanjski
kraj u povijesti, SplitLivno 1994, 105111
Goldstein 1995
I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995.
Grigorov 1999
V. Grigorov, Obecite v starobulgarskakultura na sever ot Dunav (Les boucles doreilles dans la culture porotobulgare ou
nord du Danube), Arheologia, 40, 34, Sofia 1999, 2142
639
Gudelj 1997
Lj. Gudelj, Proloac DonjiIstraivanja na groblju kod crkve Sv. Mihovila, Obavijesti HAD, 1/(XXIX), Zagreb 1997.
Gudelj 2000
Lj. Gudelj, Srednjovjekovno groblje u Pristegu, SHP, s. III,
27, Split 2000, 147151
Gudelj 2000a
Lj. Gudelj, Proloac Donji, Izvjee o istraivanjima lokaliteta kod crkve Sv. Mihovila u Postranju, SHP, s. III, 27, Split
2000, 129146
Gudelj 2006
Lj. Gudelj, Od svetita Mitre do Svetog Mihovila, Split
2006.
Gunjaa 1948
S. Gunjaa, Jo jedan nalaz starohrvatskog nakita u Trilju,
Historijski zbornik I, Zagreb 1948, 211215
Gunjaa 1949
S. Gunjaa, Kratak osvrt na prilike i rad muzeja u Kninu,
SHP, s. III, 1, KninZagreb 1949, 279294
Gunjaa 1952
S. Gunjaa, etvrta starohrvatska crkva u Biskupiji kod
Knina i groblje oko nje, SHP, s. III, 2, Zagreb 1952, 5779
Gunjaa 1953
S. Gunjaa, Revizija iskopina u Biskupiji kod Knina god.
1950., Ljetopis JAZU, knj. 57, Zagreb 1953, 949
Gunjaa 1954
S. Gunjaa, Rad Muzeja hrvatskih starina u god. 1951, SHP,
s. III, 3, Zagreb 1954, 185194
Gunjaa 1954a
S. Gunjaa, Starohrvatska crkva i groblje na Lopukoj glavici u Biskupiji kod Knina, SHP, s. III, 3, Zagreb 1954, 729
Gunjaa 1955
S. Gunjaa, Rad Muzeja hrvatskih starina u godini 1952.,
SHP, s. III, 4, Zagreb 1955, 221234
Gunjaa 1956
S. Gunjaa, Rad Muzeja hrvatskih starina u godini 1953.,
SHP, s. III, 5, Zagreb 1956, 201216
Gunjaa 19541957
S. Gunjaa, Postojanje jednog centra za izraivanje starohrvatskog nakita, VAHD 5659, Split 19541957.
Gunjaa 1958
S. Gunjaa, Rad Muzeja hrvatskih starina u god. 1954, SHP,
s. III, 6, Zagreb 1958, 227232
Gunjaa 1958a.
S. Gunjaa, Tiniensia ArchaeologicaHistoricaTopographica II, SHP, s. III, 6, Zagreb 1958, 105164
Gunjaa 1960
S. Gunjaa, Trogodinji rad Muzeja hrvatskih arheolokih
spomenika, SHP, s. III, 7, Zagreb 1960, 267281
Gunjaa 1960a
S. Gunjaa, Tiniensia ArchaeologicaHistoricaTopographica II, SHP, s. III, 7, Zagreb 1960, 7142
640
Gunjaa 1963
S. Gunjaa, Srednjovjekovni Dolac kod Novigrada, SHP, s.
III, 89, Zagreb 1963, 766
Gunjaa 1976
Z. Gunjaa, Early medieval archaeological finds from ibenik and its nearest surroundings, BS, 5, Beograd 1976,
1930
Gunjaa 1976a
Z. Gunjaa, O kontinuitetu naseljavanja na ibenskom podruju, ibenski zbornik 1976.
Gunjaa 1978
Z. Gunjaa, Rezultati neobjavljenih i najnovijih arheolokih
istraivanja antikih i srednjovjekovnih lokaliteta na ibenskom podruju, Izdanja HAD, 3, Split 1978.
Gunjaa 1980
Z. Gunjaa, Grob jedne hrvatske plemenske odlinice iz IX
stoljea, u: Gunjain zbornik, Zagreb 1980, 121131
Gunjaa 1985
Z. Gunjaa, Vrbica kod Bribirskih Mostina starohrvatska
nekropola, AP, 26, Ljubljana 1985, 167
Gunjaa 1986.
Z. Gunjaa, Dubravice kod Skradina, ranosrednjovjekovno
groblje, AP, 27, Ljubljana 1986, 127128
Gunjaa 1987
Z. Gunjaa, Dubravice kod Skradina, ranosrednjovjekovno
groblje, AP, 28, Ljubljana 1987,
Gunjaa 1989
Z. Gunjaa, O srednjovjekovnim arheolokim nalazima i
nalazitima u Smrdeljima kod Kistanja, Diadora 11, Zadar
1989, 363406.
Gunjaa 1995
Z. Gunjaa, Groblje u Dubravicama kod Skradina i druga
groblja 8.9. stoljea u Dalmaciji, u: Etnogeneza Hrvata,
Zagreb 1995, 159168, 280287
Gunjaa, Jelovina 1976
S. Gunjaa, D. Jelovina, Starohrvatska kulturna batina
(katalog), Zagreb 1976.
Hanuliak 2004
M. Hanuliak, Velkomoravsk pohrebisk, Pochovvanie v
9.10. storo na zem Slovenska, Nitra 2004.
Hermann 1985
J. Herrmann, Die Slawen in Deutschland, Berlin 1985.
Hilzerwna 1962
Z. Hilzerwna, Wczesnoredniowieczne grzebienie zdobione motywami zwierzcymi z ziem polskich, Slavia Antiqua, 9, Poznan 1962, 301328
Hoffiler 19081909
V. Hoffiler, Staro groblje u Velikoj Gorici, VjHAD, n. s.,
X/19081909, Zagreb 1909, 120134
Horvat 1954
A. Horvat, O Sisku u starohrvatsko doba na temelju pisanih
izvora i arheolokih nalaza, SHP, s. III, 3, Zagreb 1954, 93104
literatura
Hrub 1955
V. Hrub, Star Msto velkomoravsk pohebit Na
Valch, Praha 1955.
Hrvati i Karolinzi 2000
Hrvati i Karolinzi (Rasprave i vrela), Split 2000.
Hrvati i Karolinzi (Katalog), Split 2000.
Hunnen + Awaren 1996
Hunnen + Awaren, Reitervlker aus dem Osten (katalog
izlobe), Eisenstadt 1996.
I LongobardI 1990
I Longobardi (katalog izlobe), Milano 1990.
Imaginarni svijet 2008
Imaginarni svijet zagonetnih predmeta od bjelokosti, kosti
i roina (katalog izlobe), Zagreb 2008.
Istra 1995
Istra i sjevernojadranski prostor u ranom srednjem vijeku
(materijalna kultura od 7. do 11. stoljea), Monografije i katalozi 4, Pula 1995.
Izvjetaj Upraviteljstva 1897
Izvjetaj Upraviteljstva Hrvatskog starinarskog drutva u
Kninu o drutvenom radu i napredku kroz zadnji tromjesec, SHP, s. I, III (34), Knin 1897.
Izvjetaj Upraviteljstva hrvatskoga starinarskoga drutva u
Kninu o drutvenom radu i napredku kroz zadnji tromjesec, SHP, s. I, IV/2, Knin 1898.
Izvjetaj Upraviteljstva hrvatskoga starinarskoga drutva u
Kninu o drutvenom radu i napredku kroz zadnji tromjesec, SHP, s. I, V (1), Knin 1900.
Jakovac 1997
S. Jakovac, Nalazi ratnike opreme karolinkog tipa s podruja sjeverne Dalmacije, RFFZd, 35 (22), Zadar 1997,
127148
Jaki 1989
N. Jaki, Crkve na Begovai i problem starohrvatskih nekropola, Diadora 11, Zadar 1989, 407433
Jaki 2000
N. Jaki, Arheoloka istraivanja razorene crkve Sv. Martina u Lepurima kod Benkovca, SHP, s. III, 27, Split 2000,
189200
Jaki, Krnevi 1997
N. Jaki, . Krnevi, Predromaniki reljefi iz crkvice Sv.
Lovre u Morinju kraj ibenika, SHP, s. III, 24, Split 1997,
91110
Jaki, Petrinec 1996
N. Jaki, M. Petrinec, Kasnosrednjovjekovno groblje kod
crkve Sv. Spasa u Vrh Rici, SHP, s. III, 23, Split 1996, 7172
Jankovi 1983
M. Jankovi, Neki podaci o izradi predmeta od obojenih
metala na Kljuu Dunava u IXXI veku, Zbornik narodnog
muzeja, XI, Beograd 1983, 99112
Jarak 2002
M. Jarak, Zapaanja o grobljima 8. i 9. st. u Dalmaciji,
Opusc.Archaeol., 26, Zagreb 2002, 247255
Jelii 1994
J. Jelii, Antike Gedate, Arheoloka istraivanja ranokranskog kompleksa u Gatima, u: Gatacrkva Justinijanova doba, Split 1994, 2040
Jeli 1911
L. Jeli, Dvorska kapela Sv. Kria u Ninu, Zagreb 1911.
Jelovina 1963
D. Jelovina, Statistiki tipolokotopografski pregled starohrvatskih naunica na podruju SR Hrvatske, SHP, s. III,
89, Zagreb 1963, 101119
Jelovina 1968
D. Jelovina, Ranosrednjovjekovna nekropola na Razbojinama u selu Kaiu kod Zadra, SHP, s. III, 10, Zagreb 1968,
2352
Jelovina 1968a
D. Jelovina, Tri starohrvatske nekropole na Bribiru, SHP, s.
III, 10, Zagreb 1968, 243246
Jelovina 1976
D. Jelovina, Starohrvatske nekropole na podruju izmeu
rijeka Zrmanje i Cetine, Split 1976.
Jelovina 1981
D. Jelovina, Djelatnost Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika od 1968. do 1980. godine, SHP, s. III, 11, Split 1981,
229250
Jelovina 1982
D. Jelovina, Starohrvatsko groblje na Mastirinama u selu
Kaiu kod Zadra, SHP, s. III, 12, Split 1982, 3566
Jelovina 1983
D. Jelovina, Ranosrednjovjekovno groblje na lokalitetu
Brig kod izvora Zdua nedaleko Vrlike, SHP, s. III, 13, Split
1983, 105115
Jelovina 1984
D. Jelovina, Ranosrednjovjekovni poloaj Crkvina u Gornjim Koljanima kod Vrlike, u: Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka, Znanstveni skup Sinj, 36. VI 1980,
Split 1984, 227242
Jelovina 1986
D. Jelovina, Maevi i ostruge karolinkog obiljeja u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika, Split 1986.
Jelovina 1986a
D. Jelovina, Starohrvatsko kulturno blago, Zagreb 1986.
Jelovina 1986b
D. Jelovina, Pokusno istraivanje srednjovjekovnog groblja
na lokalitetu PiinaLepin u Bijaima kod Trogira, SHP, S.
III, 15, Split 1985, 217225
Jelovina 1987
D. Jelovina, Glavne znaajke starohrvatske materijalne kulture od 7. do 12. stoljea na podruju izmeu rijeka Zrmanje i Cetine, SHP, s. III, 16 (1986), Split 1987, 2550
641
Jelovina 1991
D. Jelovina, Starohrvatska nekropola na brdu Spasu kod
Knina, SHP, s. III, 19 (1989), Split 1991, 121241
Jelovina 1992
D. Jelovina, Starohrvatsko groblje pred glavnim vratima u
staru Varvariju, SHP, s. III, 20 (1990), Split 1992, 763
Jelovina 1999
D. Jelovina, Starohrvatska crkva Sv. Marte u Bijaima, SHP,
s. III, 26, Split 1999, 97107
JelovinaVrsalovi 1981
D. JelovinaD. Vrsalovi, Srednjovjekovno groblje na Begovai u selu Biljanima Donjima kod Zadra, SHP, s. III, 11,
Split 1981, 55135
Jevremov 1973
B. Jevremov, Neuendeckte Grber in der Nekropole in Turnie bei Ptuj, BS 2, Beograd 1973, 8187
Jovanovi 1976
V. Jovanovi, ber den frhmittelalterlichen Schmuck von
ean auf Kosovo, BS 5, Beograd 1976, 123145
Jovanovi 1977
V. Jovanovi, Prilozi hronologiji srednjevekovnih nekropola
Jugoslavije i Bugarske (I), BS 6, Beograd 1977, 141164
Jovanovi 1987
V. Jovanovi, Razmatranja o srednjovekovnoj nekropoli
LukovitMuat kod Lovea u Bugarskoj, Starinar XXXVIII,
Beograd 1987, 112132
Jovanovi 1988
V. Jovanovi, Prilog prouavanju prstena Stefana Prvovenanog, Studenica i vizantijska umetnost oko 1200. godine,
Beograd 1988.
Jovanovi,Vuksanovi 1981
V. JovanoviLj. Vuksanovi, Matiane, ncropole sudslave de Xe et XIe sicle, Inv.Arch., fas. 25 (Y 239248), 1981.
Jovanovi, Vuksanovi, Beri 1972.
V. Jovanovi, Lj. Vuksanovi, M. Beri, New finds from the
Slavic Necropolis at Matiane near Pritina BS 1, Beograd
1972, 107111
Jurevi 2007
A. Jurevi, Kasnoantiko i srednjovjekovno groblje na lokalitetu Crkvine u Klapavicama, SHP, s. III, 34, Split 2007,
249265
Jurevi 2008
A. Jurevi, Groblje na Crkvini U Gornjim Koljanima istraivanja godine 2007., SHP, s. III, 35, Split 2008, 135150
Juri 1981
R. Juri, Nakit u srednjem vijeku, u: Nakit na tlu Sjeverne
Dalmacije od prapovijesti do danas., Zadar 1981, 5167
Juri 1987
R. Juri, Liane Ostrovike/Nimci, ranosrednjovjekovno
groblje, AP, 28, Ljubljana 1987, 129
642
Juri 1988
R. Juri, Ranosrednjovjekovni grob iz Liana Ostrovikih
kod Benkovca, Diadora, 10, Zadar 1988, 185196
Juri 1988a
R. Juri, Srednjovjekovni nakit na benkovakom podruju,
Benkovaki kraj kroz vjekove, Zbornik II, Benkovac 1988,
85106
Juri 1993
R. Juri, Srednjovjekovni nakit na naem Primorju izmeu Cetine i Istre, u: Umjetnost na istonoj obali Jadrana
u kontekstu europske tradicije, Posebno izdanje Zbornika
Pedagokog fakulteta, Rijeka 1993, 115127
Juri 19941995
R. Juri, Novootkrivena ranosrednjovjekovna nalazita u Bukovici, Diadora 1617 (19941995), Zadar 1995,
385409
Juri 2002
R. Juri, Nova istraivanja srednjovjekovnih grobalja na zadarskom podruju, Hist. Antiq,. 8, Pula 2002, 295312
Juri 2004
R. Juri, VelimVelitak, HAG, Zagreb 2004, 201203
Juri 2005
R. Juri, VelimVelitak, HAG, Zagreb 2005, 318319
Juri 2007
R. Juri, Istraivanje srednjovjekovnih nalazita u Korlatu
kod Benkovca, SHP, s. III, 34, Split 2007, 267280
Kalousek 1971
F. Kalousek, Beclav Pohansko, velkomoravsk pohebit
u Kostela, Brno 1971.
Karaman 1921
Lj. Karaman, Zlatni nalaz na Trilju nedaleko od Sinja, VAHD,
44, Split 1921, 320
Karaman 19301934
Lj. Karaman, Starohrvatsko groblje na Majdanu kod Solina, VAHD, LI (193034), Split 1940, 6797
Karaman 1940
Lj. Karaman, Iskopine drutva Bihaa u Mravincima i starohrvatska groblja, Rad JAZU, knj. 268, Zagreb 1940.
Karaman 1952
Lj. Karaman, Glose nekojim pitanjima slavenske arheologije, VAHD, LIV, Split 1952, 5571
Karaman 1952a
Lj. Karaman, Osvrti na neka pitanja iz arheologije i povijesti umjetnosti, SHP, s. III, 2, Zagreb 1952, 81104
Karaman 1956
Lj. Karaman, Dva hronoloka pitanja starohrvatske arheologije, SHP, s. III, 5, Zagreb 1956, 129134
Kastelic 19521953
J. Kastelic, Najdbe zgodnjega srednjega veka v Gojaah pri
Gorici, Zgodovinski asopis, VIVII, Ljubljana 19521953,
89108
literatura
Kastelic, kerlj 1950

J. Kastelic, B. kerlj, Slovanska nekropola na Bledu (arheoloko in antropoloko poroilo za leto 1948), Ljubljana
1950.
Kavnov 1995
B. Kavnov, Knochen und Geweihindustrie in Mikulice,
Studien zum Burgwall von Mikulice, Band 1, Brno 1995.
Kiss 1977
A. Kiss, Avar Cemeteries in County Baranya, Cemeteries
of the Avar Period (567829) in Hungary, vol. 2, Budapest
1977.
Kiss 1983
A. Kiss, Baranya megye XXI. szzadi srleletei, Budapest
1983.
Klanica 1972
Z. Klanica, Zur Frage des Ursprungs der gegossenen Bronzeindustrie des 7.8. Jh. im Karpathenbecken, BS 1, Beograd 1972, 97105
Klanica 1995
Z. Klanica, Zur Periodisierung vorgrossmhrischer Funde
aus Mikulice, Studien zum Burgwall von Mikluice, Band
1, Brno 1995.
Klari 1929
M. Klari, Biljeke starinarske, 1929, Arhiv MHAS.
Knez 1966
T. Knez, Staroslovenski grobovi v Trebnjem, AV, XVII, Ljubljana 1966, 507512
KkaKrenz 1997
H. KkaKrenz, Biuteria redniowieczna na ziemiach
polsckih jako wyznacznik chronologiczny, Archaeologia
Historica Polona, 6, Tour 1997, 6975
Kolega 1996
M. Kolega, Nin zatitna istraivanja u sklopu upne crkve Sv. Asela u Ninu, Obavijesti HAD, XXVIII, Zagreb 1996,
4348
Kolnik, Rejholcova 1986
T. Kolnik, M. Rejholcova, Rimske relikty na slovanskych
nleziskch a problem antickych tradici v Slovanov, Slov.
Arch., XXXIV2, Bratislava 1986, 343356
Kolnikov 1967
E. Kolnikov, Obolus mrtvych v astnostredovekyh hroboch na Slovensku, Slov. Arch., 151, Bratislava 1967,
189245
Koroec 1947
J. Koroec, Staroslovenska grobia v severni Sloveniji, Celje 1947.
Koroec 1950
J. Koroec, Staroslovansko grobie na Ptujskem gradu,
Ljubljana 1950.
Koroec 1958
J. Koroec, Ostava bronanih matrica za otiskivanje u Biskupiji kod Knina, SHP, s. III, 6, Zagreb 1958, 2944
Koroec 1943
P. Koroec, Rano srednjeviekovni nalaz u Junuzovcima,
GZM, LIV, Sarajevo 1942, 271280
Koroec 1969
P. Koroec, Raziskave na Svetih gorah na Bizeljskom, AV,
XX, Ljubljana 1969, 239252
Koroec 19701971
P. Koroec, Kulturni in asovni oris slovanskega zgodnjega
srednjega veka na obmoju Slovenije, AV, XXIXXII, Ljubljana 19701971, 95102
Koroec 1979
P. Koroec, Zgodnjesrednjeveka arheoloka slika karantanskih Slovanov, I i II, Ljubljana 1979.
Koroec 1985
P. Koroec, Ungarische Elemente aus der Nekropole auf der
Burg zu Ptuj, AV, XXXVI, Ljubljana 1985, 337350
Koroec 1994
P. Koroec, Kulturno vrdnotenje najdb z grobia v Kttlachz pri Gloggnitzu, Razprave Filozofske fakultete, Ljubljana 1994.
Koroec 19951996
P. Koroec, Kronoloka i kulturna ocjena triljskog nalaza,
SHP, s. III, 21, (1991), Split 19951996, 8797
Koroec 1999
P. Koroec, Nekropola na Ptujskem gradu, Ptuj 1999.
Koroec, Koroec 1953
P. KoroecJ. Koroec, Predzgodovinsko in staroslovansko
grobie pri Turniu v bliini Ptuja, Razprave III, Slovenska
akademija znanosti in umetnosti, Ljubljana 1953, 181235
Koroec, Koroec 1973
P. KoroecJ. Koroec Jr., Svete Gore bei Bizeljsko in
Frhslawischer Zeit, BS, 2, Beograd 1973, 125136
Kosztrewski 1962
J. Kosztrewski, O pochodzeniu ozdob srebrnych z polckich skrabow wczesnosrednieowiecznych (Sur lorigine des
objects de parure en argent provenant des depts polonais
du haut moyen age), Slavia Antiqua, IX, WarszawaPoznan
1962, 139211
Kovaevi 1966
J. Kovaevi, Avari na Jadranu, Materijali III, Beograd 1966,
5381
Kovai 1994
V. Kovai, Gata u srednjem vijeku, u: Gatacrkva Justinijanova doba, Split 1994, 233261
Kovrig 1963
I. Kovrig, Das awarenzeitliche Grberfeld von Alattyn, AH,
40, Budapest 1963.
Kralovnsky 1959
A. Kralovnsky, Adatok a Krptmedenci XXIszzadi
fdhold alaku csngk krdskez, Arch. rtesit, 86, Budapest 1959.
643
Kraskovsk 1955
L. Kraskovsk, Slovansk pohrebite v Bratislave Karlovej
Vsi, Slov. Arch, 3, Bratislava 1955, 236243
Kraskovsk 1959
L. Kraskovsk, Prv vskumy na slovanskom mohylnku v
Skalici, Slov. Arch., VII1, Bratislava 1959, 163177
Kraskovsk 1962
L. Kraskovsk, Pohrebisko v Bernolkove, Slov. Arch., X2,
Bratislava 1962, 425476
Kraskovsk 1963
L. Kraskovsk, Slovansk pohrebisko v Devne (Star Vinohrady), Slov. Arch. XI2, Bratislava 1963, 392406
Krnevi 1994
. Krnevi, Novi srednjovjekovni nalazi iz ematorija na
Danilu, VAHD, 86 (1993), Split 1994, 275286
Krnevi 1995
. Krnevi, Stoljee arheologije na ibenskom podruju,
ibenik 1995.
Krnevi 1998
. Krnevi, ibenik i ibenski kraj u ranom srednjem vijeku, Kulturnopovijesni vodi 14, Split 1998.
Krnevi 1998a
. Krnevi, Srednjovjekovna arheoloka nalazita na ibenskom podruju, Znanstveni skup 18.20 listopada
1995. u: Podruje ibenske upanije od pretpovijesti do
srednjega vijeka; Izdanja HAD, 19, Zagreb 1998, 197224
Krnevi 2000
. Krnevi, Srednjovjekovno Danilo, u: Danilo, Arheoloki
vodi, ibenik 2000, 5777
Krnevi 2001
. Krnevi, Srednjovjekovni arheoloki nalazi na ibenskim otocima, Diadora 20/2000, Zadar 2001, 271296
Kurnatowska 1980
Z. Kurnatowska, Rola strefy naddunajskijej w formowaniu
sie kultury sowiaskiej VIIIIX wieku, u: Slovan 610.
stolet, Brno 1980, 155167
Kunst und Kultur 1999
Kunst und Kultur der Karolingerzeit Karl der Grosse und
Papst Leo III. in Paderborn (katalog izlobe), Mainz 1999.
LadenbauerOrel 1960
H. LadenbauerOrel, LinzZizlau, das Baierische Grberfeld an der Traunmndung, WienMnchen 1960.
La GrandeMoravie 1964
La GrandeMoravie, 1100 ans de tradition de la vie tatique et culturelle (katalog izlobe), Praha 1964.
Lonar 1992
M. Lonar, Porfirogenetova seoba Hrvata pred sudom novije literature, Diadora, 14, Zadar 1992, 375444
Ljubinkovi 1970
M. Ljubinkovi, Nalazi u Korintu i slovenska arheologija XXII veka,
I midzynarodowy kongres archeologii sowiaskiej, WARSZAWA
1418 IX 1965, WrocawWarszawaKrakw 1970, 454463
644
Ljubinkovi 1980
M. Ljubinkovi, Ka preciznijem datiranju starijeg slovenskog nakita na Balkanu, u: Gunjain zbornik, Zagreb 1980,
8798
Maneva 1992
E. Maneva, Sredovekoven nakit od Makedonija, Skopje
1992.
Manova 1964
Ek. Manova, Arheologieski prouavania v rajona na Zlatograd, Arheologia 4, Sofia 1964, 23
Mari 2003
M. Mari, Ranosrednjovjekovne ostruge iz Litana kod Livna, SHP, s. III, 30, Split 2003, 177184
Marijan 1995
B. Marijan, Ostava ratnike opreme na Grepcima u Livanjskom polju, Opusc. Arch. 19, Zagreb 1995, 5168
MarjanoviVujovi 1984
G. MarjanoviVujovi, Trnjane, srpska nekropola (kraj
XIpoetak XIII veka), Beograd 1984.
MarjanoviVujovi 1986
G. MarjanoviVujovi, Srednjovekovne nekropole u Srbiji evidentirane kroz arheoloka iskopavanja (I), Starinar
XXXVII, Beograd 1986, 191209
Mari, Gudelj, Lozo 2000
D. Mari, Lj. Gudelj, M. Lozo, CrkvineCista Velika, Izvjee o arheolokim istraivanjima 1992.1999. godine, SHP,
s. III, 27, Split 2000, 115127
Marun 1897
L. Marun, Notesi, god. 1897, Arhiv MHAS.
Marun 1903
L. Marun, Popis naunica (ukosnica mingjua) Prvoga muzeja hrv. spomenika u Kninu, SHP, s. I, VII/1, Knin 1903, 4445
Marun 1998
L. Marun, Starinarski dnevnici, Split 1998.
Marui 1962
B. Marui, Langobardski i staroslavenski grobovi na Brecu i kod Malih vrata ispod Buzeta u Istri, Arheoloki radovi
i rasprave, 2, Zagreb 1962, 453468
Marui 1967
B. Marui, Nekropole VII. i VIII. stoljea u Istri, AV, XVIII,
Ljubljana 1967, 333341
Marui 1972
Kasnoantiko i ranosrednjojekovno groblje katela Dvograd u Istri, HA, I, 1, Pula 1970, 746
Marui 1979
B. Marui, Ranosrednjovjekovna nekropola na Vrhu kod
Brkaa, HA, 12/2, Pula 1979, 111142
Marui 1983
B. Marui, Prilog poznavanju ranosrednjovjekovne nekropole na Mejici kod Buzeta, Jadranski zbornik, XI, Rijeka
1983, 173195
literatura
Marui 1987
B. Marui, Starohrvatska nekropola u minju, Pula 1987.
Marui 1990
B. Marui, e o istarski Kisi (Cissa) in kesenskem kofu
(episcopus Cessensis), AV, 41, Ljubljana 1990.
Mateji 1974
R. Mateji, Istraivanje dijela starohrvatske nekropole u
Velom Dolu kod Kriia u Vinodolu, HA II/1, (1971), Pula
1974, 516
Menghin 1983
W. Menghin, Das Shwert im frhen Mittelalter, Stuttgart 1983.
Mesterhzy 1994
K. Meszterhzy, Az n. Tokaji kincs revzija (Revision des
sog. Tokajer Schatzes), FA XLIII, Budapest 1994, 198242
Mezi 2004
D. Mezi, Otkriveno starohrvatsko groblje, Slobodna Dalmacija, god. LXI, br. 19127, Split 13. 05. 2004.
Miki 1990
. Miki, Antropoloki profil srednjovjekovne nekropole u
Mravincima kod Splita, VAHD, 83, Split 1990, 225232
Mikulii 1983
G. Mikulii, Novi staroslovenski naodi vo Makedonija, Zbronik, Arheoloki muzej na Makedonija, XXI/19791982, Skopje
1983.
Mileti 1956
N. Mileti, Nekropola u selu Mihaljeviima kod Rajlovca,
GZM, n. s., XI, Sarajevo 1956, 1037
Mileti 1963
N. Mileti, Nakit u Bosni i Hercegovini od kasne antike do
najnovijeg doba, Sarajevo 1963.
Mileti 1963a
N. Mileti, Nakit i oruje IXXII veka u nekropolama Bosne
i Hercegovine, GZM, n. s., XVIII, Sarajevo 1963, 155178
Mileti 1967
N. Mileti, Slovenska nekropola u Gomjenici kod Prijedora,
GZM, n. s., XXIXXII, Sarajevo 1967, 81154
Mileti 1974
N. Mileti, Grudine, ipulji, Bugojno srednjovjekovna
nekropola, AP, 16, Beograd 1974, 120122
Mileti 1975
N. Mileti, Elementi della cultura di Koettlach in Bosnia e
Erzegovina, BS, 4, Beograd 1975, 93111
Mileti 1977
N. Mileti, Ranosrednjovjekovni nalazi iz Rudia kod Glamoa GZM, n. s. XXXXXXI, Sarajevo 1977, 231238
Mileti 1979
N. Mileti, Ranosrednjovjekovna nekropola u Koritima kod
Duvna, GZM, XXXIII (1978), Sarajevo 1979, 141204
Mileti 1980
N. Mileti, Reflets de linfluence byzantine dans les trouvailles
paloslaves en BosnieHerzgovine, Rapports du IIIe Conrs International dAchologie Slave, Tome 2, Bratislava 1980, 287305
Mileti 1980a
N. Mileti, Slovenska nekropola u Mahovljanima kod Banjaluke, GZM, n. s. XXXIV(1979), Sarajevo 1980, 137160
Mileti 1982
N. Mileti, Grudine, Bugojnosrednjovjekovna nekropola,
AP, 23, Beograd 1982, 172
Mileti 1984
N. Mileti, Rani srednji vijek, u: Kulturna istorija Bosne i
Hercegovine, Sarajevo 1984, 375434
Mileti 1989
N. Mileti, Ranoslovenske nekropole u Bosni i Hercegovini
komparativna razmatranja, GZM, n. s. 44, Sarajevo 1989,
175200
Mileti 2001
N. Mileti, Bosna i Hercegovina u doba Karolinga (katalog
izlobe), Sarajevo 2001.
Miloevi 1984
A. Miloevi, Novi ranosrednjovjekovni grobni nalazi iz
Cetinske krajine, u: Cetinska krajina od prethistorije do
dolaska Turaka, Znanstveni skup Sinj, 36. VI 1980, Split
1984, 181218
Miloevi 1985
A. Miloevi, Srednjovjekovna nekropola u Barama u Luanima kod Sinja, SHP, s. III, 14 (1984), Split 1985, 285304
Miloevi 1986
A. Miloevi, Ranosrednjovjekovni grob iz Bitelia, SHP, s.
III, 15 (1985), Split 1986, 227236
Miloevi 1987
A. Miloevi, Ranosrednjovjekovna sjekira iz Vedrina i drugi nalazi sjekira tog vremena na podruju Hrvatske, VAMZ,
3. ser., XX, Zagreb 1987, 107128
Miloevi 1989
A. Miloevi, Komanski elementi i pitanje kasnoantikog
kontinuiteta u materijalnoj kulturi ranosrednjovjekovne
Dalmacije, Diadora 11, Zadar, 1989, 347359
Miloevi 1990
A. Miloevi, Porijeklo i datiranje keramikih posuda u
grobovima ranoga srednjeg vijeka u Dalmaciji, Diadora 12,
Zadar 1990, 327369
Miloevi 1990a
A. Miloevi, Mjesto nalaza i porijeklo ranosrednjovjekovne bronane matrice iz Arheolokog muzeja u Zagrebu,
VAHD, 83, Split 1990, 117124
Miloevi 1991
A. Miloevi, Ranosrednjovjekovna naunica s Garduna,
Diadora 13, Zadar 1991, 313322
Miloevi 1997
A. Miloevi, Ranosrednjovjekovno groblje kod Gluvinih kua
u Glavicama kod Sinja, SHP, s. III, 24, Split 1997, 111126
Miloevi 1998
A. Miloevi, Arheoloka topografija Cetine, Split 1998.
645
Miloevi 2000
A. Miloevi, Nove akvizicije Muzeja hrvatskih arheolokih
spomenika od 1955. do 2000. godine, SHP. s. III, 27, Split
2000, 311341
Miloevi 2000a
A. Miloevi, Karolinki utjecaji u kneevini Hrvatskoj, HiK,
Rasprave i vrela, Split 2000, 106139
Miloevi 2002
A. Miloevi, Crkva Sv. Marije, mauzolej i dvori hrvatskih vladara
u Biskupiji kraj Knina, Kulturnopovijesni vodi 18, Split 2002.
Miloevi 1990
D. Miloevi, Nakit od XII do XV veka iz zbirke Narodnog
muzeja u Beogradu, Beograd 1990.
Mini 1987
D. Mini, Spiralno uvijena ica na srednjovjekovnom nakitu iz Srbije, Starinar XXXVIII, Beograd 1987, 7381
Mini, Tomi 1974
D. Mini, M. Tomi, Ostava srednjovekovnog nakita iz Velikog Gradita, Starinar, XXIII, Beograd 1974, 125130
Mller 1992
R. Mller, Grberfeld und Siedlungreste aus der Karolingerzeit von ZalaszabarDeszsziget, Die Karolingerzeit im
unteren Zalatal, Antaeus, 21, Budapest 1992, 271560
Nakit 1982
Nakit na tlu Srbije iz srednjovekovnih nekropola od IXXV
veka (katalog izlobe), Beograd 1982.
Neviznsky 1979
G. Neviznsky, Pohrebisko z konca 9. a z 10. storoia v Beeove, Slov. Arch., XXVII2, Bratislava 1979, 375400
Od nepobjedivog sunca do sunca pravde 1994
Od nepobjedivog sunca do sunca pravde (katalog izlobe),
Zagreb 1994.
Od Rimljanov do Slovanov 2001
Od Rimljanov do Slovanov (katalog), Ljubljana 2001.
Oreb 1983
F. Oreb, Srednjovjekovno groblje oko crkve sv. Jurja od Raduna kod Katel Starog, SHP., s. III, 13, Split 1983, 185201
Pejakovi, Gattin 1988
M. Pejakovi, N. Gattin, Starohrvatska sakralna arhitektura, Zagreb 1988.
Peovi, Jovanovi 1997
P. Peovi, S. Jovanovi, Kulturno blago knjaevakog kraja
(katalog), Beograd 1997.
Petricioli, Vuenovi 1970
I. Petricioli, S. Vuenovi, Crkve sv. Andrija i sv. Petar Stari
u Zadru, Diadora 5, Zadar 1970, 177202
Petrinec 2000
M. Petrinec, Izvjetaj o arheolokim istraivanjima u Glavicama kod Sinja, SHP, s. III, 27, Split 2000, 201217
Petrinec 2000a
M. Petrinec, Groblje na Gornjem vrtlu u Tugarima, SHP, s.
III, 27, Split 2000, 233242
646
Petrinec 2002
M. Petrinec, Dosadanji rezultati istraivanja ranosrednjovjekovnog groblja u Glavicama kraj Sinja kao prilog razrjeavanju problema kronologije starohrvatskih grobalja,
Opusc. Archaeol., 26, Zagreb 2002, 257273
Petrinec 2003
M. Petrinec, Srebrne sljepooniarke s Glaviina u Mravincima kraj Solina, Opusc. Archael., 27, Zagreb 2003, 529542
Petrinec 2003a
M. Petrinec, Grob 29 na Crkvini u Biskupiji kod Knina, SHP,
s. III, 30, Split 2003, 159175
Petrinec 2005
M. Petrinec, Ranosrednjovjekovno groblje na poloaju Livade u Konjskom polju, SHP, s. III, 32, Split 2005, 2149
Petrinec 2005a
M. Petrinec, Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina, VAPD, 98, Split 2005, 171212
Petrinec 2006
M. Petrinec, Sedmi grob i nekoliko pojedinanih nalaza s Crkvine u Biskupiji kod Knina, SHP, s. III, 33, Split 2006, 2136
Petrinec 2007
M. Petrinec, Komanski privjesci i pojasni jeziac s Bribirske glavice, SHP, s. III, 34, Split 2007, 7987
Petrinec, eparovi, Vrdoljak 1999
M. Petrinec, T. eparovi, B. M. Vrdoljak, Arheoloka zbirka Franjevakog muzeja u Livnu, SplitLivno 1999.
Pitea 2002
A. Pitea, Karolinki ma s natpisom iz Zadvarja, VAHD,
94, Split 2002, 347357
Pitea 2003
A. Pitea, Slaveni i rana hrvatska drava, VAHD, 95, Split
2003, 471518
Pitea 2006
A. Pitea, Kasnoavarski pojasni jezici iz Arheolokog muzeja u Splitu, SHP, s. III, 33, Split 2006, 720
Plach, Hlavicov, Keller 1990
V. Plach, J. Hlavicov, I. Keller, Slovansk Devn, Bratislava
1990.
Popari 1895
B. Popari, Naunice naaste u Solinu iz doba hrvatske narodne dinastije, Bulletino, XVIII, 1895.
Poulk 1948
J. Poulk, Staroslovansk Morava, Pragae 1948.
Poulk 19481950
J. Poulk, Jin Morava zem dvnch Slovan, Brno
19481950.
Poulk 1975
J. Poulk, Mikulice, sdlo a pevnost knat velkomoravskych, Praha 1975.
Prijatelj 1954
K. Prijatelj, Skulpture s ljudskim likom iz starohrvatskog
doba, SHP, s. III, 3, Zagreb 1954, 6591
literatura
ProrokoviLazarevi 1989
B. ProrokoviLazarevi, Arheoloka batina Likog polja
(katalog izlobe), Gospi 1989.
Radi 1896
F. Radi, Grobna raka iz starohrvatske biskupske bazilike
S. Marije u Biskupiji kod Knina, i u njoj nadjeni mrtvaki
ostanci, SHP, s. I/2, br. 2, Knin 1896, 7186
Radi 1896a
F. Radi, Mrtvaki ostanci nadjeni u prostu grobu na starohrv. groblju uz biskupsku baziliku Sv. Marije u Biskupiji
kod Knina., SHP, s. I/2, br. 3, Knin 1896, 113147
Radi 1897
F. Radi, Mrtvaki prilozi naeni u starohrvatskim grobovima u Koljanima kod Vrlike, SHP, s. I, 3, Knin 1897, 99
Radi 1898
F. Radi, Par ostruga iz Bratikovaca kod Skradina, SHP, s.
I, 4, br. 2, Knin 1898.
Radi 1898a
F. Radi, Nekoliko kovinskih uresa sa pojasnih kajia,
ostrunog remenja i drugih podveza u nonji starih Hrvata, s. I/4, br. 34, Knin 1898.
Radi 1898b
F. Radi, Trei tip starohrvatskih mamuza (par ostruga iz
Biskupije), SHP, s. I, 4, br. 2, Knin 1898.
Radi 1900
F. Radi, Nekoliko kovinskih uresa sa pojasnih kajia,
ostrunog remenja i drugih podveza u nonji starih Hrvata, SHP, s. I, 5, br. 1, Knin 1900.
Radman 1958
M. Radman, Novootkriveni starohrvatski grobovi u Biogradu n/m i njegovoj okolici, VAHD, LX, Split 1958, 202203
RajteriSivec 1976
I. RajteriSivec, Oris arheolokega stanja in povojna raziskovanja zgodnjesrednjeveke arheologije v Albaniji, AV,
XXV (1974), Ljubljana 1976, 552574
Razne viesti 1900
Razne viesti, SHP, s. I, 5, br. 2, Knin 1900.
Razne viesti 1901
Razne viesti, SHP, s. I, 6, br. 12, Knin 1901.
Rejholcov 1990
M. Rejholcov, Vasnoslovansk pohrebisko v akajoviciah, okres Nitra, Slov. Arch, 38, Bratislava1990, 357420
Rempel 1966
H. Rempel, Reihengrberfriedhfe des 8. bis 11. Jahrhunderts, Berlin 1966.
Ruttkay 1975
Waffen und Reiterausrstung des 9. bis 14. Jahrhunderts in
der Slowakei, III, Slov. Arch. 23, Bratislava 1975, 119216
Ruttkay 1975a
Ducov, Velkomoravsk velmosk dvorec a vasnostredovek pohrebisko, Nitra 1975.
Ruttkay 1978
A. Ruttkay, Umenie kovan c zbraniach, Ars Slovaca Antiqua 3, Pallas 1978.
Ruttkay 1979
A. Ruttkay, Stredovek umelecke remeslo, Ars Slovaca Antiqua 7, Tatran 1978.
SchulzeDrrlamm 1995
M. SchulzeDrrlamm, Bestattungen in den Kirchen Grossmhrens und Bhmens whrend des 9. und 10. Jahrhunderts, Jahrbuch des RmischGermanischen Zentralmuseums Manz (1993), Mainz 1995, 557619
Sedov 1982
V. V. Sedov, Voistonije Slavjane v VIXIII vv. Moskva 1982.
Sekelj 1993
T. Sekelj, Prilog definiranju naunica s prostora Vinodola
(Strane) u kontekstu njihova ireg kulturnog i zemljopisnog prostiranja, u: Umjetnost na istonoj obali Jadrana
u kontekstu europske tradicije, Posebno izdanje Zbornika
Pedagokog fakulteta, Rijeka 1993, 97114
Simoni 1981
K. Simoni, Zagreb i okolica u ranom srednjem vijeku, Izdanja HAD, 6, Zagreb 1981.
Simoni 1982
K. Simoni, Skupni nalaz orua i oruja iz Nartskih Novaka,
VAMZ, s. 3, 15, Zagreb 1982.
Simoni 1986
K. Simoni, Neobjavljeni okovi i jezici nakitnog stila Blatnica iz Arheolokog muzeja u Zagrebu, VAMZ, s. 3, XIX,
Zagreb 1986, 217228
Simoni 1991
K. Simoni, KninGreblje Kataloki opis grobova i nalaza,
SHP, s. III, 19 (1989), Split 1991, 75119
Simoni 1996
K. Simoni, Srednjovjekovna zbirka, u. Muzeopis ...
18461996., Zagreb 1996, 123136
Sisak 1999
Sisak u prapovijesti, antici i starohrvatskom dobu (katalog), Sisak 1999.
Slovan 1980
Slovan 6. 10. stolet (Sbornk refert ze sympozia BeclavPohansko 1978), Brno 1980.
Smiljani, Sambunjak 1982
F. Smiljani, S. Sambunjak, O besmrtnosti i svjetlosti kazuju kosti, Dometi 12, Rijeka 1982, 6776
Sokol 1998
V. Sokol, Starohrvatsko groblje na lokalitetu Gradina kod
Murtera, u: Podruje ibenske upanije od pretpovijesti do
srednjega vijeka, Znanstveni skup 18.20. listopada 1995,
Izdanja HAD, 19, Zagreb 1998, 227234
Ss 1963
. Ss, Die Ausgrabungen Gza Fehrs in Zalavr, AH, XLI,
Budapest 1963.
647
Ss 1963a
. Ss, Bemerkungen zur Frage des Archologischen Nachlasses der awarenzeitlichen Slawen in Ungarn, Slavia Antiqua, X, WarszawaPoznan 1963, 302329
Ss 1963b
. Ss, Die slawische Bevlkerung Westungarns im 9. Jahrhundert, Mnchener Beitrge Vor Frh Gesch., 22, Mnchen 1973.
Ss 1978
. Ss, Frhmittelalterliche Brandbestattung mit Feinwaage in Pkaszepetk, Slov. Arch., XXVI2, Bratislava 1978,
423429
Staa 2001
. Staa, Osobitost velkomoravskch perk z BeclaviPohanska, Konference Pohansko 1999, Archaeologia
mediaevalis Moravica et Silesiana I/2000., Brno 2001,
91109
StanevNaeva 1960
S. StanevI. Naeva, Srednovekoven bulgarski nekropol do
Lukovit, Izvestia na arheologieski institut XXIII, Sofia 1960.
Starohrvatski Solin 1992
Starohrvatski Solin (katalog izlobe), Split 1992.
tefan, Barnea, Coma, Coma 1967
Gh. tefan, I. Barnea, M. Coma, E. Coma, Dinogetia I,
Aezarea feudal timpurie de la Bisericua Garvn, Bucureti 1967.
Stein 1966
F. Stein, Kleinfunde des 7. und 8. Jahrhunderts aus der
Kirchengrabung EsslingenSt. Dyonisius, Germania 44,
1966.
Stein 1967
F. Stein, delsgrber des achten Jahrhunderts in Deutschland, 1967.
StojanovaSerafimova 1979
D. StojanovaSerafimova, Die neuentdeckte mittelalterliche Nekropole beim Dorf Tuchovite, Kreis Blagoevgrad,
Rapports du IIIe Congrs International dArchologie International Slave (Bratislava 714 Septembre 1975), Tome
1, Bratislava 1979, 789804
Szameit 1986
E. Szameit, Karolingerzeitliche Waffenfunde aus sterreich,
Teil I, Die Schwerter, Arch. Aust., 70, Wien 1986, 385411
Szameit 1987
E. Szameit, Karolingerzeitliche Waffenfunde aus sterreich, Teil II, Die Saxe und Lanzenspitzen, Arch. Aust., 71,
Wien 1987, 155171
Szameit 1993
E. Szameit, Das frhmittelalterliche Grab von Grabelsdorf
bei St. Kanzian am Klopeinersee, Krntnen, Arc.Aust. 77,
Wien 1993, 213242
648
Szke 1982
B. M. Szke, Ein charateristich Gebrauchgegenstrand des
ostfrnkischen Grenzgebietes: Das Eisenmesser mit Knochengriff, AAH, XXXIV, Budapest 1982, 2339
Szke 1985
B. M. Szke, Chronologischer Grundriss der Denkmler
des 9. Jahrhunderts in Karpatbecken, Mitteilungen, 14,
Budapest 1985, 161167
Szke 1992
B. M. Szke, Karolingerzeitliche Grberfeld III von Garaboncfalu, Die Karolingerzeit im unteren Zalatal, Antaeus, 21, Budapest 1992, 41203
Szke 1996
B. M. Szke, Das birituelle Grberfeld aus der Karolingerzeit von Alsrajk Hatri tbla, Archologie und Siedlungsgeschichte im Hahter Becken, SdwestUngarn, Antaeus, 23, Budapest 1996, 61145
ari 1993
A. ari, Ranosrednjovjekovni i srednjovjekovni nalazi s
podruja Solina u Arheolokom muzeju u Splitu, VAHD, 85
(1992), Split 1993, 139166
ari 19721973
I. ari, Novi nalazi starohrvatskog oruja u Lici,VAMZ, 3.
ser. 67, Zagreb 19721973, 229237
eparovi 2003
T. eparovi, Nove spoznaje o nalazima ranosrednjovjekovnog novca u junoj Hrvatskoj, SHP, s. III, 20, Split
2003, 127137
eparovi 2003a
T. eparovi, O probuenim antikim noviima iz Gajina
kod Katel Suurca, Katelanski zbornik 7, Katela 2003,
179197
eparovi 2003b
T. eparovi, Metalni nalazi, u: M. Sanader, Tilurium I
istraivanja 19972000., Zagreb 2003, 219249
eper 1944
M. eper, Dva neobjelodanjena starohrvatska nalaza iz
Posavske Hrvatske, Hrvatska smotra, XII/5, Zagreb 1944,
200209
ii 1925
F. ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb
1925.
kobalj 1970
A. kobalj, Obredne gomile, iovo 1970.
malcelj 1973
M. malcelj 1973, PrivlakaGole njive (opina Vinkovci),
AP 15, Beograd 1973, 117119
olle 1959
M. olle, Kneci pohebit na Star Kouimi, PA., L, 2,
Praha 1959, 353506
literatura
olle 1980
M. olle, Objev mikulickoblatnickho kiku na Budi a
jeho vznam (The discovery of a MikuliceBlatnicatype
small cross on the walled site of Bude and its significance), Archeologick rozhledy, XXXII, 3, Praha1980, 265273
ribar 1973
V. ribar, Slawen in Ostfriaul (Italien), BS, 2, Beograd 1973,
109119
The Ancient Hungarians 1996
The Ancient Hungarians (katalog izlobe), Budapest 1996.
Toik 1963
A. Toik, Pohrebisko a sdilsko z doby avarskej re v Pri
(Grberfeld und Siedlung aus der Zeit des Awarisches Reiches in Pra), Slov. Arch., 111, Bratislava 1963, 121198
Toik 1968
A. Toik, Slawischawarisches Grberfeld in Holiare. Bratislava 1968.
Toik 1971
A. Toik, Flachgrberfelder aus dem IX. und X. Jahrhundert
in der Sdwestslowakei, Slov. Arch., XIX1, Bratislava 1971,
135276
Tomii 1968
. Tomii, Vanost nalaza ranosrednjovjekovnog koplja u
Varadinu, SHP, s. III, 10, Zagreb 1968, 5361
Tomii 1978
. Tomii, Rezultati ranosrednjovjekovnih arheolokih
istraivanja u Meimurju i varadinskoj regiji, Izdanja HAD,
2, Zagreb 1978, 212216
Tomii 1985
. Tomii, Prilog istraivanju karlinkog oruja u Meimurju i varadinskoj regiji, SHP, s. III, 14 (1984), Split 1985,
209230
Tomii 1991
. Tomii, Novi prilozi vrednovanju ostavtine srednjovjekovnog groblja Bijelo Brdo II, Prilozi Inst. Arh., 8, Zagreb
1991, 95148
Tomii 1992
. Tomii, Neuere Erforschung der Bijelo Brdo Kultur in
Kroatien, Prilozi Inst. Arh., 9, Zagreb 1992, 113130
Tomii 1997
. Tomii, Zvonimirovo i Josipovo, groblja starohrvatskoga doba u Virovitikopodravskoj upaniji, ZagrebVirovitica 1997.
Tomii 1997a
. Tomii, Baranya in Lichte archologischer Zeugnisse
der Bijelo BrdoKultur, Ein Beitrag zur Analyse des frhmittelalterlichen Grberfeldes MajsUdvar, Prilozi Inst. Arh.,
1112/19941995, Zagreb 1997, 7197
Tomii 1997b
. Tomii, Archologische Zeugnisse der Karolinger in
den von Kroaten besiedelten Gebieten, Hortus Artium Medievalum, 3, MotovunZagreb 1997, 6172
Tomii 1999
. Tomii, Ranosrednjovjekovno groblje u Sv. Jurju u Trnju
u Meimurju . prinos datiranju nalazita, Prilozi Inst. Arh.,
1516 (19981999), Zagreb 1999, 4157
Tomii 1999a
. Tomii, Arheoloka topografija Kalnikog prigorja i
oklice Krievaca, u: Panonski periplus arheoloka topografija kontinentalne Hrvatske, Zagreb 1999.
Tomii 2000
. Tomii, Istraivanje kronlogije ranosrednjovjekovnog
groblja u Mahovljanima kraj Banja Luke, Prilozi Inst. Arh.
17, Zagreb 2000, 2566
Tomii 2000a
. Tomii, Arheoloka slika ranoga srednjeg vijeka na prostoru meurjeja Drave, Dunava i Save, HiK, Rasprave i vrela, Split 2000, 142161
Tomii 2002
. Tomii, Istraivanje kulturnog kontinuiteta na primjeru groblja ZvonimirovoVeliko polje, Hist. antiq. 8, Pula
2002, 385395
Tomii 2003
. Tomii, Grob odlinice iz ranosrednjovjekovnog groblja
ZvonimirovoVeliko polje kraj Suhopolja, Opusc. Archaeol., 27, Zagreb 2003, 549560
Tomii 2003a
. Tomii, O nekim vezama ranosrednjovjekovne Slavonije i Dalmacije na primjeru polumjesecolikih naunica s
privjeskom, SHP, s. III, 30, Split 2003, 139157
Tomii 2007
. Tomii, Prilog poznavanju kronologije ranosrednjovjekovnog groblja Gomjenica, SHP, s. III, 34, Split 2007, 151197
Trk 1962
Gy. Trk, Die Bewohner von Halimba im 10. und 11. Jahrhundert, AH, 39, Budapest 1962.
Trk 1973
Gy. Trk, Sopronkhida IX. szzadi temetje, Fontes Archaeologici Hungariae, Budapest 1973.
Tovornik 1985
V. Tovornik, Die frhmittelalterlichen Grberfelder von
Gusen und Auhof bei Perg in Obersterreich, Teil 1: Gusen,
Arch. Aust., 69, Wien 1985, 165250
Tovornik 1986
V. Tovornik, Die frhmittelalterlichen Grberfelder von Gusen und Auhof bei Perg in Obersterreich, Teil 2: Auhof bei
Perg, Arch. Aust., 70, Wien 1985, 413483
Trugly 1987
A. Trugly, Grberfeld aus der Zeit des awarischen Reiches
bei der Schiffswerft in Komarno, Slov. Arch. 25, Bratislava
1987, 251344
Turek 1958
R. Turek, Slovansk mohyly v jinch echch, Fontes Archaeologici Pragenses, vol. 1, Pragae 1958.
649
Vali 1969
A. Vali, Staroslovansko grobie Na sedlu pod Blejskim
gradom, AV, XX, Ljubljana 1969, 218233
Vaarova 1976
. Vaarova, Slavjani i Prabulgari po danji na nekropolite ot
VIXI v. na teritorijata na Bulgarija, Sofia 1976.
Vaarova 1979
. Vaarova, Slavjane jinje Dunav v konce VIIX vekah (po nekotorijim arheologieskim danjim), Rapports du IIIe Congrs
International dArchologie International Slave (Bratislava
714 Septembre 1975), Tome 2, Bratislava 1979, 479493
Vaarova, aeva 1968
. Vaarova, V. aeva, Srednovekoven nekropol pri s.
Ablanica, Blagoevgradski okrug, Arheologia 10/2, Sofia
1968, 2735
Vei 1986
P. Vei, Sklop upne crkve Sv. Asela, bive katedrale u
Ninu, SHP, s. III, 15/1985, Split 1986, 201215
Vinski 1949
Z. Vinski, Starohrvatske naunice u Arheolokom muzeju u
Zagrebu, SHP, s. III, 1, Zagreb 1949, 2237
Vinski 1952
Z. Vinski, Naunice zvjezdolikog tipa u Arheolokom muzeju u Zagrebu s posebnim obzirom na nosioce srebrnog
nakita aavica, SHP, s. III, 2, Zagreb 1952, 2956
Vinski 1956
Z. Vinski, Ponovno o naunicama zvjezdolikog tipa, GZM,
n. s., Sarajevo 1955, 231238
Vinski 1957
Z. Vinski, O nekim zajednikim znaajkama slavenskih nekropola s podruja Dalmatinske Hrvatske, Blatnoga jezera
i Moravske u 9. stoljeu, Peristil II, Zagreb 1957, 7179
Vinski 1958
Z. Vinski, O nalazima 6. i 7. stoljea u Jugoslaviji s posebnim
obzirom na arheoloku ostavtinu iz vremena prvog avarskog kaganata, Opusc. Archaeol., III, Zagreb 1958, 657
Vinski 1967
Z. Vinski, Kasnoantiki starosjedioci u salonitanskoj regiji
prema arheolokoj ostavtini predslavenskog supstrata,
VAHD, LXIX, Split 1967, 598
Vinski 1968
Z. Vinski, Krstoliki nakit epohe seobe naroda u Jugoslaviji,
VAMZ, 3. ser., III, Zagreb 1968, 103166
Vinski 1970
Z. Vinski, O postojanju radionica nakita starohrvatskog
doba u Sisku, VAMZ, 3. ser. 4, Zagreb 1970, 4591
Vinski 1970a
Z. Vinski, Oruje na podruju starohrvatske drave do godine 1000., I midzynarodowy kongres archeologii sowiaskiej, WARSZAWA 1418 IX 1965, WrocawWarszawaKrakw 1970, 135158
650
Vinski 1971
Z. Vinski, Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800.
godine, VAMZ, 3. s., V, Zagreb 1971, 4773
Vinski 1974.
Z. Vinski, O kasnim bizantskim kopama i pitanju njihova
odnosa s avarskim ukrasnim tvorevinama, VAMZ, 3. ser.,
VIII, Zagreb 1974, 5773
Vinski 19771978
Z. Vinski, Novi ranokarlinki nalazi u Jugoslaviji, VAMZ, 3.
s., XXI, Zagreb 19771978, 143208
Vinski 1981
Z. Vinski, O nalazima karolinkih maeva u Jugoslaviji,
SHP, s. III, 11, Split 1981, 953
Vinski 1983
Z. Vinski, Razmatranja o poslijekarolinkim maevima 10. i
11. stoljea u Jugoslaviji, SHP, s. III, 13, Split 1983, 764
Vinski 1984
Z. Vinski, Ponovno o karolinkim maevima u Jugoslaviji,
VAMZ, 3. s., XVIXVII (19831984), Zagreb 1984, 183210
Vinski 1986
Z. Vinski, Marginalia uz izbor karolinkog oruja u jugoistonoj Evropi, SHP, s. III, 15 (1985), Split 1986, 61117
Vinski 1991
Razmatranja o iskopavanjima u Kninu na nalazitu Greblje,
SHP, s. III, 19 (1989), Split 1991, 273
VinskiGasparini 1952
K. VinskiGasparini, Ranosrednjovjekovan slavenski zlatni
nakit u Arheolokom muzeju u Zagrebu, SHP, s. III, 2, Zagreb 1952, 1927
VinskiGasparini, Ercegovi 1958
K. VinskiGasparini, S. Ercegovi, Ranosrednjovjekovno
groblje u Brodskom Drenovcu, VAMZ, s. 3. 1, Zagreb 1958.
Vojvoda 1992
P. Vojvoda, Prilog itanju starohrvatskih simbola, u: Arheoloka istraivanja u Kninu i Kninskoj krajini, Znanstveni
skup 1315. X 1987., Izdanja HAD, 15 (1990), Zagreb 1992,
141144
Vrdoljak 1990
M. B. Vrdoljak, Starokranska bazilika i ranosrednjovjekovna nekropola na Reetarici kod Livna, SHP, s. III, 18,
Split 1990, 119194
Vrsalovi 1963
D. Vrsalovi, Kasnosrednjovjekovne ostruge u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu, SHP, s. III, 89,
Zagreb 1963, 151169
Vrsalovi 1968
D. Vrsalovi, Starohrvatska nekropola pred ulazom u staru
Varvariju i njena konzervacija, Kolokvij o Bribiru, SHP, s.
III, 10, Zagreb 1968, 247250
Vrsalovi 1968a
D. Vrsalovi, Srednjovjekovno groblje na Gredama u selu
Kaiu kod Zadra, SHP, s. III, 10, Zagreb 1968, 6992
literatura
Vuga 1975
D. Vuga, Le scoperte del primo medioevo a Menge, BS, 4,
Beograd 1975, 33 48
Wachter 1979
B. Wachter, Frhgeschichtliche Burgen und frhe Stdte
im Hannoverschen Wendland, Rapports du IIIe Congrs
International dArchologie International Slave (Bratislava
714 Septembre 1975), Tome 1, Bratislava 1979, 883891
Vaa 1958
Z. Vaa, Slovan v Bavorsku podle archeologickh dokladu.
Vznik a potku Slovanu II, Praha 1958.
Werner 19601961
J. Werner, Frhkarolingische Grtelgarnitur aus Mogorjelo bei apljina (Herzegovina), GZM, Sarajevo 19601961,
242247
Werner 19781979
J. Werner, Zur Zeitstellung der altkroatischer Grabfunden
von BiskupijaCrkvina (Marienkirche), Schild von Steier,
15/16 (Festschrift Modrijan), Graz 197879, 227237
Werner 1986
J. Werner, Der Schatzfund von Vrap in Albanien, Studien
zur Archologie der Awaren 2, Wien 1986.
Zbojnik 1978
J. Zbojnik, K vskytu predmetov zpadnho pvodu na
pohrebisckh z osdobia avarskej re v Dunajskej kotline,
Slov. Arch. 26, Bratislava 1978, 192214
Zamarovsk 1973
V. Zamarovsk, Junaci antikih mitova, Zagreb 1973.
Zapisnik Bihaa 1901
Zapisnik este glavne skuptine Bihaa 1899. god.,
VjHAD, n. s. V, Zagreb 1901, 228229
Zekan 1987
M. Zekan, Srednjovjekovne nekropole, u: Bribir u srednjem
vijeku (katalog izlobe), Split 1987, 4565
Zekan 1992
M. Zekan, K novoj atribuciji nalazita maeva karolinkoga obiljeja iz Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u
Splitu, u: Arheoloka istraivanja u Kninu i Kninskoj krajini,
Znanstveni skup 1315. X 1987, Izdanja HAD, 15 (1990), Zagreb 1992, 131139
Zekan 1994
M. Zekan, Karolinki i poslijekarolinki nalazi iz Bosne i
Hercegovine, u. Livanjski kraj u povijesti, SplitLivno 1994,
5573
Zekan 19951996
M. Zekan, etverogodinja djelatnost Muzeja hrvatskih
arheolokih spomenika (1988., 1989., 1990. i 1991. godine),
SHP, s. III,21(1991), Split 19951996, 305344
Zekan 2000
M. Zekan, Kratki prikaz rezultata arheolokog istraivanja
crkve Poroenja Marijina u Gradcu kod Drnia i groblja uz
nju, SHP, s. III, 27, Split 2000, 273281
Zekan 2000a
M. Zekan, pregled istraivanja lokaliteta OtresLukaua,
SHP, s. III, 27, Split 2000, 261271
Zgodnji Slovani 2002
Zgodnji Slovani, Ljubljana 2002.
eravica 19851986
Z. eravica, Ranoslovenska nekropola Bagrua u Petoevcima kod Laktaa, GZM, n. s., 4041, Sarajevo 19851986,
129209
651
Kazalo arheolokih nalazita
Ablanica 248
Abony 187
Abraham II 127
Ajdina nad Potoki 264
Akhmim 147
Alattyn 126, 133, 187
Alsphok 157
AlsorajkHatari tabla 126, 139
Arezzo 173
Arnautovii 224
Artnd 157
Assmeritz 139
AuhofPerg 147, 168, 191, 212, 259, 260, 261
Baka Palanka 127, 158
BajagiBalajia gomila 104
BajagiBanova draga 14, 99, 109, 165, 167, 168, 175, 181,
182, 193, 195, 197, 279, 280
Bakodpuszta 139
Ballindery Crannog 161
Barban 223
Barleben 170
Barucin 232
Basaharc 139
Batina 232
Batkovi 224
Bdinci 146, 192
BenderCrkvina 86, 557
BeogradKaraburma 232, 233
Bernolakovo 148, 157, 159, 160, 182
BijaiPiina / Lepin 49, 99, 102, 106, 111, 199, 235, 242,
245, 248, 250, 261, 452, 453
BijaiStombrate 50, 102, 111, 115
Bijaisv. Marta 62, 63, 112, 145, 204, 205, 214, 223, 224,
247, 248, 258, 264, 493, 494
Bijelo brdo 158, 207
Bilice 87, 214, 237, 557,
Biljane DonjeBegovaa 9, 112, 149, 150, 172, 175, 178, 179,
200, 202, 203, 204, 206, 207, 208, 211, 214, 216, 217, 218,
220, 228, 235, 237, 240, 241, 242, 245, 246, 248, 250, 251,
275, 277, 495, 496, 497, 498, 499, 500, 501
Biljane donjeTrljuge / Prine 39, 99, 100, 102, 107, 109,
111, 113, 183, 202, 241, 248, 250, 274, 393
Biograd 87, 216, 217, 558

BiogradMalenica 87, 216, 557
Bioviino seloSuhopoljeVelika njiva 87, 229, 231, 558
Birka 147
BiskoOrlovac 104
Biskupija 31, 99, 120, 128, 129, 152, 153, 154, 166, 172, 176,
181, 192, 194, 273, 363, 365, 367, 368, 388, 389, 391, 392
BiskupijaBraia podvornice 13, 39, 99, 102, 107, 108,
111, 113, 114, 119, 137, 138, 139, 140, 145, 165, 183, 185,
186, 187, 192, 272, 273, 364
BiskupijaBukorovia podvornica 64, 99, 111, 144, 145,
167, 168, 212, 214, 216, 223, 224, 228, 235, 237, 242, 245,
247, 275, 502, 503, 504, 505, 506
BiskupijaCrkvina 27, 66, 67, 69, 72, 99, 100, 108, 110,
112, 119, 124, 125, 144, 145, 146, 149, 150, 152, 153, 154,
155, 156, 157, 161, 162, 164, 165, 169, 170, 171, 172, 173,
174, 175, 176, 177, 180, 181, 190, 191, 195, 196, 198, 199,
200, 202, 203, 207, 208, 209, 210, 211, 212, 213, 214, 216,
220, 222, 223, 224, 225, 229, 233, 234, 235, 236, 237, 242,
243, 244, 246, 247, 248, 249, 250, 251, 252, 256, 257, 258,
263, 264, 266, 267, 273, 275, 276, 364, 367, 370, 378, 379,
380, 381, 382, 383, 384, 385, 386, 387, 390, 507, 508,
509, 510, 511, 512, 513, 514, 515, 516, 517
BiskupijaLopuka Glavica 72, 227, 228, 246, 247, 248,
252, 277, 523
Biskupijaoranica Aima Popovia 15, 102, 107, 110, 123,
135, 137, 172, 176, 180, 272, 273, 281
BiskupijaPliskov 129
BiskupijaPopovia dolovi 15, 100, 102, 107, 110, 113, 149,
150, 167, 187
Biskupijavinograd J. Mravia 31, 152, 153, 160, 367
Biskupijavinograd N. Braia 31, 162, 367
Bistrica ob Sotli 233
BiteliPodvornice 15, 99, 102, 109, 179, 194, 282
Bitola 238, 244
BizeljskoSv. Gore 222, 238, 239
Blatnica 147, 155, 264
BledBrdo 133, 225
BledGrad 207, 225, 149
BledPristava 133, 207, 225, 241
Bluina 127, 219
BogojevoGambos 207
Bly 136
653
Bolzano 144, 158

Boljetin 129, 221, 222
Botricello 132
Bratikovci 33, 87, 242, 357, 559
BratikovciZadruni dom 32, 174, 175
BeclavPohansko 126, 129, 134, 142, 151, 188, 232, 257,
260, 265
Brestovac (Poega) 126, 127, 134, 141, 142, 143, 155
Brestovik 238
Bribir 87, 88, 195, 196, 202, 216, 233, 264, 265, 367, 559
BribirGroblje 33, 72, 100, 102, 111, 144, 152, 157, 235,
236, 237, 243, 248, 249, 252, 253, 256, 257, 258, 518, 519
BribirNovi put 50, 111, 228, 235, 242, 245, 247, 251, 252,
261, 454, 455
BribirVratnice 50, 51, 100, 102, 106, 111, 227, 235, 242,
247, 251, 256, 258, 261, 266, 456, 457, 458, 459, 460
BrijuniKastrum 132, 195, 245
BrnoMalomice 219
Brodski Drenovac 154, 155, 165, 263
BudapestRkos 156
BudeSv. Petar 147
BudimiriPisak 104
BudimiriPitet 104
Budrovcitrbinci 138
Bukel 207
BuzetPodbastion 106, 195, 204, 205, 206, 207, 245,
274
Castel Trosino 132
Celje 202
CetinaGlava 197
CetinaMilaeva gomila 104
CetinaSv. Spas 211, 224, 252
CetinaTotii / Iza Ulice 14, 16, 99, 109, 113
Cetingrad 229, 231
Chirnogi 127
Chorvatsky Grob 135
Cim 182
Cista VelikaCrkvine 52, 53, 100, 110, 111, 145, 204, 206,
214, 258, 266, 275, 461
CividaleCella 139
CividaleGallo 141
CivljaneBrzica 16, 131, 132, 175, 178, 200, 201, 283, 284
Cluj 142
Cosovenii de Jos 136
Crikvenica 88, 559
Cropani 132
Cserkt 128, 133
CsongrdMma 255
Czechw 128
Czuchv 232
654
aavica 128, 136

ean 221, 244
elarevo 158
elega 186
ipuljiGrudine 73, 223, 224, 253, 255, 556
rnomelj 211
unovo 156, 157
ista VelikaPaljevine 17
Dabar 263
Daljplanina 130
DaniloEraci 53, 102
DaniloLugue 53
Daniloematorij 73, 202, 204, 206, 214, 235, 241, 251,
275, 520
DebrecenOndd 156
Debrete 207
DebreteGradite 128
Demir Kapija 208, 221, 244
Denis 142
Derjan na Mati 136
Devnska Nov Ves 129, 130, 136, 146, 148, 157, 160, 182,
187
Devnja 130, 192
DiemlachKapfernberg 223
DiosvlgyEsztergom 129
Divoselo 263
DobojCrkvenica 224
Dobr 255
Dobraa 238
Dobropoljci 216, 256, 257
Doln Dunajovice 146, 156, 182
Dolni Lukovit 133, 136, 192
Doln Vestonice 139, 213
Dolny Peter 127
Donji Petrovci 127, 136
Dorf a. d. Enns 163
Drantum 147
Drvenik 143
Dubovac 238
Dubravica 232
Dubravicepoloaj uz crkvu Gospe Fatimske 6, 9, 13, 40,
103, 107, 108, 109, 110, 113, 114, 119, 122, 123, 124, 125,
126, 131, 132, 138, 140, 141, 149, 159, 165, 190, 191, 194,
195, 196, 204, 206, 241, 248, 249, 250, 271, 273, 274, 278,
394
Ducov 127, 170, 177
DulicaBegov Dab 207, 230
Dunapentele 187
Dunum 173, 176
Duvanjsko polje 33, 152, 156, 367
kazalo arheolokih nalazita
DvogradKacavanac 207, 208, 238, 239

akovo 224
elekovecGornji Batijan 255
evrske 88, 559
evrskeArdalia baa 17, 100, 109, 138, 186, 187, 194
evrskeLeajia glavica 53, 202, 203, 210, 216, 225, 227,
229, 231, 233, 234, 248, 253, 276, 462, 463, 464, 465
Edelstal 156, 157
Eggendorf am Wagram 158
Ervenik 89, 560
Esslingencrkva sv. Dionizija 150
EszterglyhorvtiAlsbrndpuszta 126, 139, 187
Gradac (Posuje) 33, 168, 390

Gradac Drnikicrkva Poroenja Marijina 74, 75, 100,
212, 256, 257, 258, 524
Gradac Drnikizemljite J. Marjanovia 33, 163, 164, 369
Gradenica 130, 233
Gradie nad Baljem 264
GraditeDevolgrad 244
Gramilach 163
Gravik 161
GrboreziMramorje 7, 17, 99, 107, 114, 119, 122, 124, 125,
126, 131, 132, 135, 137, 272, 285
Grocka 232
Grossweikersdorf 259
GusenBerglitzl 120, 168, 191, 192
Gyr 157
Fehrto 157
Gaeleze 33
Galie 133, 233
GalovacCrkvina 73, 74, 112, 216, 217, 223, 224, 235, 238,
239, 521, 522
GaraboncOfalu 126, 182, 192
Gardun 33, 89, 128, 130, 152, 156, 183, 197, 253, 254, 256,
257, 365, 367, 560
Gars Thunau 225, 238
Garvn 183, 187, 233
Gata 89, 216, 217, 560
Gatasv. Ciprijan 74, 220, 221, 523
Gtr 187,
GirvitaOstrov 130
GlasinacRusanovi 147
GlavicePoljaci /iza Grede 13, 41, 99, 101, 102, 105, 106,
107, 108, 109, 111, 113, 119, 120, 122, 123, 131, 132, 135, 137,
138, 139, 140, 141, 149, 167, 183, 184, 185, 200, 201, 203,
207, 210, 240, 241, 242, 245, 248, 249, 250, 263, 271, 273,
274, 395, 396, 397, 398, 399, 400, 401
GlavicePoljakove kue 54, 109, 229, 233, 234, 575
Gljevseosko groblje 104
Glodosi 135
GojaeBort 162, 177
Golubi 33, 89, 212, 358, 560
GolubiStolia njiva 33, 120, 121, 123, 134, 136, 137, 139,
272, 273
GomjenicaBaltine bare 4, 7, 207, 210, 211, 220, 222, 225,
229, 233, 235, 237, 244, 245, 246, 247, 251, 255, 258, 261,
262, 276
Gornea 130
Gornji Vrbljani 148, 168, 174
Gosty 232
GrabovciKurjaci 89, 216
GraacVrbica 17, 99, 106, 107, 108, 109, 167
Graacrnovnica 89, 560
Hajdina 222
HalapiiCrkvina 29
HalimbaCseres 231, 232, 235, 238, 239, 246
Hatelji 166
HenfstdtMeiningen 177
Herceg NoviRose 195
Hevln 156
Hisar 248
Hohenberg 144, 157, 158, 163, 225
Holiare 136, 148, 259
Hortobgyrkus 148
HrvaceKrtelj 18, 99, 107, 109
HrvaceRadanueVukov potok 54, 105
Ievo 89
Igar 136, 139
Ilida 248
Islam GrkiVlaine 54, 89
Islam Latinski 197
Ivoevci 89, 125, 187, 190, 229, 233, 364
Ivoevciupljaja 42, 100, 111, 114, 124
Izvorul 127
Jabukakua A. Krce 18, 102, 106, 109, 181, 182, 286
Jnoshida 187
JasenskoKraljeva ograda 18, 102, 109, 149, 150, 183, 287
Kablii Mali 34, 99, 122, 123, 272, 273, 363
Kalaja Dalmaces 136, 143, 207
Kamamunta 136
Kania 232
Kapitul 75, 266, 554
Kaposvr 158
KaiGlavurak 42, 99, 100, 103, 107, 123, 181, 183, 190, 191, 373
KaiGrede 54, 99, 102, 106, 111, 204, 206, 207, 214, 215,
235, 240, 242, 247, 256, 257, 258, 275, 466, 467, 468
655
KaiMaklinovo brdo 13, 18, 101, 102, 106, 107, 108, 112,
119, 124, 125, 131, 132, 134, 135, 137, 138, 140, 143, 144,
149, 152, 158, 165, 167, 168, 172, 176, 178, 179, 180, 181,
183, 185, 186, 194, 272, 273, 288, 289, 290, 291, 292, 293,
294, 295, 296, 297, 298
KaiMastirine 75, 99, 100, 111, 210, 228, 235, 236, 237,
238, 239, 242, 244, 248, 250, 251, 277, 525, 526, 527, 528
KaiRazbojine 19, 99, 102, 109, 119, 149, 150, 165, 178,
183, 184, 186, 193, 194, 299, 300, 301,302
Kaivinograd S. Dre 13, 159, 271
KaiVlaine 20, 107, 113
KaiVreline 90, 561
Katel Noviestinj (Sveurje) 55, 200, 201, 241, 242,
245, 248, 249, 250, 274, 275
Katel Starisv. Juraj od Raduna 76, 208, 266, 529
Katel StariSveurje 55, 469
Katel SuuracGajine 55, 102, 106, 111, 115, 207, 209,
210, 214, 242, 248, 249, 275, 470, 471, 472
Katel Suuracsv. Juraj od Putalja 76, 77, 200, 201, 202,
203, 241, 275, 530
Kavarna 221
Kelegej 136
Ker 139
KeszthelyFenekpuszta 141, 182
Kijevo 90, 245, 561
KijevoPrinolom 20, 107
Kilmainham 161
Kiskre 187
Kiszombor 155
Kjuleva 133, 146, 181, 183, 185, 199
Kladovo 232
KlapaviceCrkvine 77, 100, 261, 266, 531
Klanice 4
Klis 90, 214, 561
Klistii 120
Klotar Podravski 229, 233, 234, 235, 239
Knin 180
KninGreblje 123, 140, 141, 149, 150, 151, 179, 185, 193
Kninsko polje 90, 561
Kninsko poljeGugine kue (zemlja A. Kalata) 20, 107,
161, 164, 369
KninSpas 77, 100, 111, 115, 145, 184, 199, 218, 223, 224,
228, 229, 234, 235, 237, 242, 245, 246, 247, 251, 253, 254,
256, 257, 258, 261, 262, 263, 264, 265, 532, 533, 534, 535,
536, 537, 538, 539
Koievo (Junuzovci) 229, 231, 232, 234, 255, 276
Klked 158
Koljani GornjiCrkvina 80, 81, 100, 110, 149, 150, 174,
175, 208, 209, 210, 211, 216, 217, 263, 267, 370, 540, 541,
542, 543, 544, 545
Koljani GornjiVukovia most 20, 99, 102, 107, 108, 149,
150, 161, 162, 163, 173, 174, 177, 303
656
Komrno 146, 147, 155, 157

Kompolje 90, 253, 254, 562
Kompoljepoloaj na padini prapovijesne gradine 90,
562
Konjevratecrkva sv. Ivana 90, 563
Konjsko (Ohridsko jezero) 143
Konjsko poljeLivade 56, 99, 100, 102, 103, 104, 106, 111,
200, 201, 214, 216, 217, 220, 240, 241, 242, 245, 248, 250,
274, 473, 474, 475
Kopijevka 142
Korbovo 238
Korita 123, 192
Korlat 90, 194, 563
Kostol 238
KttlachGloggnitz 223, 232, 238, 246
Kragulevo 128
Kranj 183
Kranjfarna crkva 130, 207, 223
KranjKriie Iskra 233
KreevoZgon 34, 163, 370
Kribul 133
Krivolak 207
Krievci 154
KriieVeli dol 7, 57, 204, 239, 242, 275, 476, 477
KrnjevoCrveni bregovi 244
Kruje 207
Krungl 147, 225
Kruvar 165
Kusjak 230
Lepurisv. Martin 81, 82, 122, 123, 134, 137, 195, 196, 272,
273, 360, 546
Leje 235
Letenye 126, 178, 182
Lev Hradec 188
Libice 188, 260
Liko Leepoloaj kraj kue I. Begovia 90, 217, 222,
563
Liko Leepoloaj uz crkvu Majke Boje Rozarije 81,
529
Liepe 161
LinzZizlau 120, 192
Liane Ostrovikegroblje sv. Jerolima 91, 253, 254, 255,
275, 564
Liane OstrovikeNimci 21, 109, 165, 370
LitaniPodvornice 57, 99, 267, 268, 277, 478
LivnoGroblje sv. Ivo 21, 99, 100, 107, 110, 124, 137, 138,
140, 167, 168, 215, 304, 305, 306
Lddig See 188
Love 244
LuaneBare (Briina) 43, 99, 102, 105, 109, 111, 149, 151,
179, 265, 402
Lukarpoloaj uz crkvu Blaene Gospe 91, 225, 267, 565

Lje 143, 207
LjubaKosa 21, 99, 103
LjubaKrneza 21, 99, 103
Ljubljanica 166
Mavanska Mitrovica 232, 238, 239
MahovljaniKuno groblje 4, 225, 226, 229, 231, 233, 238,
239, 255, 276
Malaja Pereepina 136
Marica (Zlatni Dol) 221
Mrtly 126
Mst 233
Mati 207
Matiani 221, 222, 244, 255, 256
Medvedika 163, 181
Mejica 132, 183, 186, 203
Menge 233
Michelsdorf 156
Mihaljevii 244
Mikulice 126, 127, 139, 142, 144, 147, 148, 155, 179, 187,
188, 191, 198, 259, 260
Mistelbach 156, 187
Mievsko 139
Mdling 157
Mogorjelo 124, 161, 166, 174, 212, 214, 215, 218, 224, 248,
266
MohcsMajs 247
Mokro Polje 197
Monoszentjnos 156, 157
Morpolaakoria / Tubia kue 21, 102, 107, 108, 119,
135, 145, 163, 167, 169, 170, 177, 180, 181, 186, 190, 273,
307, 308
MostarVukodol 169
Mratovosv. Martin 91, 229, 234, 565
Mravinci 202
MravinciGlaviine 6, 57, 102, 106, 111, 115, 199, 220, 221,
222, 228, 235, 242, 245, 247, 251, 261, 276, 479, 480, 481
Mravincipoloaj uz nekadanju prugu SplitSinj 34,
178
Mu Gornjisv. Petar 82, 100, 209, 211, 228, 241, 242,
266, 546, 547, 548, 549, 550
Mhlhausen 139
Mhling 168
Munjava 91, 208, 565
MurterGroblje 58, 111, 575
Nagyharsny 136
Nagypall 127
Nagyszentmiklos 155
Nagyttny 127
NakliceGrebine 59, 100, 103, 104, 211, 261, 482

Naprelj 238
Nartski Novaki 180
Negotin 238
Nikolovo 133
Nin 34, 173, 180, 390
NinMateriza 23, 101, 103, 104, 106, 107, 109, 112, 131,
138, 165, 167, 168, 183, 194, 364
Ninsv. Asel 83, 119, 120, 121, 122, 123, 124, 125, 131, 132,
133, 135, 194, 204, 206, 217, 218, 219, 248, 250, 272, 273,
274, 359
Ninsv. Kri 84, 100, 107, 111, 119, 131, 144, 145, 149, 150, 152,
154, 186, 193, 195, 196, 197, 198, 199, 202, 203, 206, 207, 235,
240, 242, 247, 249, 250, 256, 258, 274, 275, 367, 551, 552
Nindrijac 6, 23, 99, 100, 102, 106, 107, 108, 113, 114,
115, 119, 122, 124, 125, 126, 131, 132, 133, 134, 135, 137, 138,
140, 141, 143, 144, 145, 146, 147, 148, 149, 150, 161, 163,
165, 166, 167, 168, 172, 174, 175, 178, 179, 181, 183, 184,
185, 186, 187, 188, 189, 190, 191, 193, 194, 195, 199, 200,
201, 202, 206, 273, 274, 309, 310, 311, 312, 313, 314, 315,
316, 317, 318, 319, 320, 321, 322, 323, 324, 325, 326, 327,
328, 329, 330, 331, 332, 333, 334, 335, 336, 337, 338, 339,
340, 341, 342, 343, 344, 345
Nitra Martinsk Vrch 199
NitraLupke 127, 133
Nov Zmky 127, 133, 146, 147, 148
Novi Banovci 207, 255
Novi Pazar (Bugarska) 181
Novo ie 180
Oberroherendorf 259
Obria 133
Obiria Noa 127
Obra Nowa 232
Obroite 136
Oestovo 124
Odercy 133
Ohrid 208
Ohridsv. Erazmo 130, 136, 143
OrizariKruarski rid 244
Orli 34, 91, 152, 153, 212, 367, 565
Orlioranica G. Dujakova / vinograd I. Joviia 27, 100,
163, 164, 369
Orlioranica Monti 14, 28, 107, 113, 145, 272
Orova 130
Osijek 207
OsijekZeleno Polje 154
Ostrovica 34, 175, 371
OstrovicaGreblje 43, 99, 102, 108, 109, 110, 111, 119, 131,
132, 138, 149, 172, 176, 202, 203, 204, 205, 206, 214, 216,
240, 241, 243, 244, 245, 274, 275, 277, 403, 404, 405,
406, 407, 408, 409, 410, 411
657
OtaviceDoi 34, 187

Otoac 91, 208, 565
Otok (Vinkovci) 129
OtokBriina 34, 99, 102, 109
Otokivini 58, 105, 202, 203, 275
OtonJankovia strana i poloaj uz crkvu sv. Ilije 91, 225,
276, 566, 567
Otres 180
OtresLukaua 85, 186, 553
OzoraTtipuszta 135, 136, 139
Paderbornkatedrala 147
Panevo 156
Pari 92, 209, 567
PcsGyrvros 130
PcsKztemet 133
PecsSomogy 247
PerlezBtka 156
PetoevciBagrua 4, 206, 208, 211, 212, 220, 229, 231,
234, 242, 266, 276
Petrovi 238
Piliny 238
PiramatovciVrbica 58, 99, 102, 106, 111, 215, 216, 223,
224, 235, 246, 251, 252, 276, 483
Piramatovcivrt I. akia 44, 216, 264, 267, 412
Pitten 151, 168, 188, 191, 259, 265
PlavnoMeine (uria groblje) 92, 202, 206, 207, 208,
212, 214, 217, 229, 232, 233, 234, 237, 247, 275, 568, 569,
570
Pliska 128
Pobedim 188, 264
PodgradinaReetarica 28, 99, 100, 107, 112, 138, 151, 161,
164, 174, 175, 178, 183, 346, 347
Podgrae 34, 93, 175, 209, 220, 221, 247, 248, 253, 254,
255, 371, 571, 572
Podumsv. Marko 85, 236, 529
Pohoelice 156
Potkonje 93, 210, 576
PotravljeBelii 28, 100, 109, 113
Pottenbrun 139, 182
Poysdorf 139
Praharka 156, 157
Prahovo 230
Predloka 211, 239, 247
Pedmosti 142, 233
PrelogCirkovljan 159, 163, 165, 180
Presil 207
Preslav 221
PridragaGoriina 59, 99, 102, 111, 148, 157, 256, 258, 261,
262, 484
Pridragasv. Martin 263
Prijedor 266, 276
658
Prilep 238
PrilepVaro 208
PrisapGrepci 28, 99, 348
Pristegpoloaj u dvoritu obitelji Draina 111, 575
PrivlakaGole njive 158, 188
Proloac Donjigroblje sv. Mihovila 7, 85, 266, 267, 554,
555, 556
Prozor 35, 93, 128, 130, 229, 236, 365
ProzorGornja Luka 34, 161, 369
Pra 127, 129, 146, 154, 155
PraBercz 136
PrviLuka 93, 220, 221, 222, 245, 573, 574
Ptujski grad 115, 126, 131, 139, 182, 206, 222, 223, 233, 234,
239, 246, 254, 255, 261
Pustim 127
RadainovciVinogradine 60, 102, 111, 575
RadolitaCigansko grobite 136, 143
Radovinpoloaj uz crkvu sv. Petra 94, 107, 576
Raducaneni 233
Radui 94, 267, 576
Radva nad Dunajom 130
Rakovani 183
Razdjelna 130, 192
Rifnik 183
Ritopek 232, 233
RodaljiceOgradice 28, 99, 109, 138, 140, 194, 349, 350
Romans dIsonzo 141
Rottersdorf 168
RudiiGrebnice (Bojanov orah) 29, 99, 107, 131, 132, 163,
165, 166, 351
Rybeovice 129, 221, 222
SadyUhersk Hradit 127
Sarda 207
Satu Nou 130
Schortens 173
Selca (Bra) 217
Selly 238, 239
Silipetto 132
Silistra 129
Sisak 4, 130, 139, 218, 220, 221, 226, 233, 234, 254, 256
Sivi Vir 192
Skalica 219, 261
Skradin 35, 124, 125, 126, 364
SmiliKulica 29, 99, 102, 106, 109, 115, 186, 190, 352
SmokoviGlavica 94, 576
Smrdelji 35, 94, 121, 123, 201, 207, 225, 247, 261, 262, 363,
577, 578
SmrdeljiDebeljak 14, 45, 99, 102, 107, 109, 111, 113, 148,
152, 153, 154, 156, 157, 158, 159, 160, 242, 272, 276, 366,
413
Smrdeljikapela Sv. Lazara 94, 242, 577

SmrdeljiMatijevia greblje 104
Solin 35, 95, 122, 123, 256, 257, 258, 261, 262, 272, 273,
363, 579
SolinCrkvine 60, 485
SolinMajdan 6, 60, 99, 100, 102, 106, 111, 112, 208, 209,
216, 217, 218, 245, 248, 276, 277, 486, 487, 488
Solinuplja crkva 267, 268, 278
SolinVlaine 60, 245, 485
Sopronkhida 126, 165, 168, 182, 187, 259, 260, 261
Sopronprshztelep 259
Sredie ob Dravi 229, 233
Sredno NereziGradite 208
Srijemska Mitrovica 233
StankovciKlaria kue 29, 99, 101, 102, 107, 109, 113,
161, 167, 183, 185, 194, 353, 354, 355
StankovciPodreba, seosko groblje 30, 100
Star Kouim 126, 138, 177
Stara Povljana 61, 111, 199, 235, 237, 247, 575
Stara PovljanaBelotine ograde 30, 99
Stara PovljanaGomilica 30, 99, 103, 107
Star Msto 109, 126, 129, 139, 142, 146, 150, 165, 178, 179,
191, 198, 232, 253, 259
Star Zmky 148, 187, 188
Stari Goan 182
Stinica 35, 152, 153, 154, 155, 368
Stolacairi 161, 166
Ston 143
StraneGorica 3, 7, 45, 99, 102, 106, 107, 108, 109, 113,
135, 137, 138, 141, 161, 167, 174, 175, 178, 179, 187, 190,
199, 200, 201, 202, 204, 206, 207, 213, 215, 216, 217, 218,
220, 223, 224, 225, 226, 229, 231, 232, 233, 234, 235, 237,
238, 239, 240, 241, 242, 244, 245, 246, 247, 248, 249,
250, 251, 256, 257, 258, 259, 261, 262, 265, 273, 274, 275,
276, 277, 414, 415, 416, 417, 418, 419, 420, 421, 422, 423,
424, 425, 426, 427, 428, 429, 430, 431, 432, 433, 434,
435, 436, 437, 438, 439, 440, 441, 442, 443, 444, 445,
446, 447, 448, 449, 450
StraengelJudenburg 223
Studenica 243
Styrmen 133
Sultana 127, 129
SultanoviiGlavica (Gorica) 35, 108, 169, 170, 177, 308
Sundremda 169, 174
Svete Gore nad Bistricom 264
Sv. Pavel nad Vrtovinom 150, 183, 264
Szebeny 157
Szeged 155, 158
SzekesfehervarRditep . 238
Szentes 155
SzentesNagyhegy 139, 157
Szob 259
ala nad Vhom 155

ebastovce 127
enkovec 229, 239
ibensko Donje poljeMorinjsv. Lovre 13, 86, 103, 202,
203, 216, 220, 253, 255, 259, 260, 271, 275, 276, 530
ipovljani 95, 229, 233, 579
iritovcizemljite J. Skelina i J. Pulia 49, 113
krip 132, 133, 140, 272
opot 95, 229, 233, 234, 579
trovo 136
unjevo selo 95, 208, 580
Terehegy 136
TijaricaVrandolac 104
Tiszafred 157
Tiszasziget 155
Tokaj 142, 221, 222
Topola 127
Topoljepoloaj uz kuu kovaa Jaramaza 14, 30, 107, 113,
145, 176, 272
Toponr 158
Trajanov most 238
Tre Chiese 132
Trebnje 229
Tribaljsv. Marija 7, 95, 580
Triljgroblje sv. Mihovila 35, 102, 124, 126, 134, 135, 137,
141, 142, 195, 196, 198, 219, 273, 361
Trnava Mare 130
TrnePepelite 244
Trnovec nad Vhom 234, 259
Trojan 232
Tschumi 136
TugareGornji vrtal 61, 100, 106, 111, 199, 211, 242, 246,
261, 489, 490
Tuhovite 133, 199, 244, 245
Tulln 168, 182
TurjaciTripalua 49, 105
Turnie 126
TurridaSedegliano 223
cTepe 136
ll 187
Unei 37, 152, 156, 367
Untersiebenbrunn 139
UzdoljeRude 95, 99, 103, 237, 580
VadeniMurgeni 123
Vajuga 238
VaradinStari grad 166
Varivode 96, 266, 581
Varivodeoranica M. Beria 96, 266, 580
Varna 192
659
Veli Mlun 123, 183, 186

Velika Gorica 156, 159, 165, 168, 180
Velika Gradusa 130
Velika Horvatska 155, 234
Veliko Gradite 128
VelimVelitak 13, 30, 113, 114, 143, 144, 185, 202, 271,
272
Velk Grob 127
VillachJudendorf 238
Vina 130, 232, 233
Vinkovci 155
VisoaniStraa 37, 103, 122, 123, 273, 363
Viii 136, 138, 218, 219
Volterra 173
VranaVrbica 49, 216, 451
Vrebac 37, 152, 154, 367
Vrh kod Brkaa 132, 139, 151, 265
Vrlika 96, 267, 581
VrlikaZdu 30, 99, 102, 107, 119, 131, 133, 138, 165, 175,
184, 193, 272, 356
VrpoljeKosa 61, 99, 102, 106, 111, 214, 216, 217, 218, 225,
235, 242, 247, 256, 257, 258, 260, 275, 276, 491, 492
Vrac 263
VuipoljeLiovii 31, 101, 109
Vukovar 154, 207
VukovarLijeva bara 156, 244, 246, 255, 265
Vuki 37, 175, 371
Vulitrn 128
Vysoany 232
Weiden/See 144
Welbsleben 170
Windegg 259
660
ZadarSv. Petar Stari 233, 529

ZadvarjePoletnica 37, 161, 164, 166, 362
Zagrebkatedrala 130, 206, 234
ZagrebKruge 159, 180
ZagrebPodsused 161, 162
Zhony 158
Zalakomr 148, 157, 158, 165
ZalaszabarBorjalls sziget 126
ZalaszabarDezssziget 126, 187, 189, 263
ZalaszabarKisesztergly 187
Zalavr 109, 126, 127, 134, 135, 173, 176, 179, 243
ZalavrVrsziget 126
Zalesie 232
ZatonMrdakovica 37, 100, 102, 109
Zawada Lanckoroska 232
Zempln 136
Zemun 233
Zemun Polje 157
ZemunPetrovii 238
Zlatograd 133, 248
ZlokuaniZajev rid 230
Zmajevac 126
ZvonimirovoVeliko polje 232, 233, 235
alov 142
elovce 127
itavsk T 136, 146, 147, 148, 156, 157, 182
itomislii 224
minj 3, 7, 201, 204, 205, 206, 211, 213, 215, 216, 217, 218,
231, 232, 239, 247, 275, 277
upe 238
Kazalo osobnih imena
Ardali, Vladimir 5, 14, 17, 32, 33, 37, 45, 53, 88, 89, 96,
152, 153
Batovi, ime 23
Beloevi, Janko 6, 8, 18, 23, 29, 39, 42, 73, 84, 87, 94, 103,
149, 179, 180, 183, 184, 189, 190, 193, 218, 265, 267
Bialekov, Darina 155
Bilich, Ivanka 50
Brunmid, Josip 7, 85
Buli, Frane 5, 77
Buri, Toni 7, 9, 43, 50, 55, 77
Cambi, Nenad 52
Cetini, eljka 7, 45, 95, 218
Colnago, Ante 89
erina, Dubravka 61
remonik, Irma 7
Daim, Falco 158
Dkan, Jan 153, 156
Delonga, Vedrana 7, 43, 58, 196, 197
Demo, eljko 254, 255, 256
Dimitrijevi, Danica 156, 157
Dragievi, Magdalena 7, 86, 189
Eisner, Jan 155
Ercegovi, Slavenka 7, 82, 90, 229
Filipec, Kreimir 158, 159, 224
Garam, va 158
Giesler, Jochen 133, 223, 229, 232, 233, 234, 235, 236, 239,
241, 244, 246, 247, 254, 255, 276, 277
Giesler, Ulrike 173, 176, 195
Glava, Tihomir 21
Grabovac, Julije 16
Gudelj, Ljubomir 7, 52, 59, 66, 86, 145, 258,
Gunjaa, Stjepan 5, 6, 8, 14, 33, 34, 59, 64, 66, 72, 80, 87,
92
Gunjaa, Zlatko 6, 9, 40, 53, 58, 61, 86, 205, 206, 218,
259, 260
GunjaaGaparac, Vedrana 41
Hruby, Vilm 150

Jaki, Nikola 9, 59, 81, 218
Jelii, Jasna 74
Jeli, Luka 83
Jelovina, Duan 6, 8, 19, 30, 49, 53, 62, 75, 78, 93, 180,
202, 218, 225
Juri, Radomir 6, 28
Karaman, Ljubo 6, 8, 9, 57, 60, 106, 138, 152, 195, 198, 218,
220, 225, 251, 252, 276
Kiss, Atilla 247
Kollautz, Arnulf 156,
Kolnikov, Eva 198
Koroec, Paola 126, 133, 134, 142, 182, 196, 223, 229, 239,
241, 243
Krnevi, eljko 86, 186, 216, 235, 246, 251, 253, 273
Librenjak, Anita 202, 203
Ljubi, ime 195, 196
Ljubinkoviorovi, Mirjana 219
Mari, Marija 57
Marijan, Boko 21
Marovi, Ivan 34, 202
Marun, Lujo 5, 8, 14, 15, 17, 20, 21, 22, 27, 28, 30, 31, 32,
33, 34, 35, 37, 39, 42, 45, 49, 64, 66, 75, 80, 86, 87, 88,
89, 90, 91, 92, 93, 94, 96, 102, 106, 110, 113, 114, 124, 135,
144, 145, 149, 152, 153, 164, 167, 177, 181, 183, 190, 194,
195, 216, 253, 256, 272
Marui, Branko 8, 182, 205, 218, 247
Mateji, Radmila 7, 45
Mileti, Nada 7, 73, 225
Miloevi, Ante 7, 43, 58, 143, 144, 150, 151, 158, 166, 180,
182, 193, 194, 196, 197
Morrison, Ccile 173, 198
Oreb, Franko 76
Overbeck, Bernhard 196
Pejakovi, Mladen 189
Petersen, Jan 161, 252
Petrinec, Maja 41, 56, 61
661
Pudari, Svetozar 28
Radi, Frano 5, 93, 195, 196
Ratkovi, Anton 45
Rendi Mioevi, Duje 73
Ruttkay, Alexander 170
Sambunjak, Slavomir 189
Sanader, Mirjana 89
SchulzeDrrlamm, Metchild 170
Sekelj, Tajana 224
Simoni, Katica 153
Smiljani, Franjo 189
Stani, Petar 80
Sticoti, Peter 83
Stoi, Krsto 86
Sui, Mate 18, 23
Szke, Bela Milos 259
662
eparovi, Tomislav 195, 197

malcelj, Marija 53
Tomii, eljko 225, 226, 229, 231, 233, 235, 276
Trk, Gyula 189
Vinski, Zdensko 6, 7, 143, 156, 162, 163, 174, 176, 190, 195,
196, 206, 218, 229, 231, 252, 264
VinskiGasparini, Ksenija 7
Vojvoda, Pavo 189
Vrdoljak, Mato Bono 21
Vrsalovi, Dasen 6, 50, 54, 62, 215, 218
Werner, Joachim 174, 176, 196, 197, 198
Zekan, Mate 28, 34, 369
eravica, Zdenko 28
Kazalo povijesnih linosti
Abu Said Gardizi (umro 1061.), perzijski geograf i

povjesniar 106
Adalram (821.836.), salzburki nadpiskup 199
Alcuin (oko 740804), znanstvenik na dvoru Karla Velikog
143
Andrija I (1047.1061.), ugarski kralj 247, 277
Bazilije I Makedonac (867.886.), bizantski car 195, 196,
198, 199, 244, 245
Bela II Slijepi (1131.1141.), ugarskohrvatski kralj 235
Boleslav II (967.999.), eki knez 223
Borna (oko 810. 821.), hrvatski knez 4, 159
Branimir (879. oko 892.), hrvatski knez 82, 85, 198
Gejza II (1141.1162.), ugarskohrvatski kralj 239
Gottschalk (808867), franaki teolog 143
Hugo od Provanse (924.948.), italski kralj 232
Ibn Rusta (10. stoljee), perzijski istraiva i geograf 106
Ivan I Cimisk (969.976.), bizantski car 242
Justin II (565.578.), bizantski car 129
Justinijan I Veliki (527.565.), bizantski car 136
Justinijan II Rinotmet (685695.), bizantski car 157
Ladislav I. Sveti (1077.1095.), ugarski kralj 239

Lav IV Hazar, (775.780.), bizantski car 37, 40, 66, 68,
84, 126, 164, 195, 196, 197, 273
Lav VI Mudri (886.912.), bizantski car 196, 199, 244,
245,
Lotar I (840.855.), italski kralj i car Svetog Rimskog
Carstva 24, 114, 126, 274
Ludovik I Poboni (814.840.), franaki car i kralj 195
Ludovik II (855.875.), car Svetog Rimskog Carstva 195
Ljudevit Posavski (810.823), panonski knez 4, 159
Mihajlo III Pijanac (842.867), bizantski car 198
Nasr ibn Ahmed II (914.943.), perzijski car 136
Oton III (983.1002.), njemaki kralj i njemakorimski
car 263
Stefan Nemanji Prvovenani (1196.1228.), srpski veliki
upan i kralj 243
Stjepan I Sveti (997.1038.), ugarski kralj 247, 277
Tomislav (910.928.), hrvatski knez 4, 220
Karlo II elavi (823.877.), francuski kralj i car Svetog

Rimskog Carstva 162, 199, 257
Karlo Veliki (768814), franaki car i kralj 147, 148, 195
Koloman (10951116), ugarski kralj, od 1102. i hrvatski kralj
64, 237, 239, 277
Konstans II (641.668), bizantski car 136
Konstantin I. Veliki (306.337.) istonorimski/
ranobizantski car 157
Konstantin IV (668.685.), bizantski car 129, 197
Konstantin V Kopronim, (741.775.) bizantski car 37, 40,
66, 68, 84, 125, 126, 127, 142, 164, 176, 177, 195, 196, 197,
198, 273
Konstantin VI (780.797), bizantski car 199
Konstantin VII Porfirogenet (913.959.), bizantski car 3,
244
663

Maja Petrinec - Groblja Od 8. Do 11. Stoljeća Na Području Ranoslavenske Hrvatske Države PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Maja Petrinec - Groblja Od 8. Do 11. Stoljeća Na Području Ranoslavenske Hrvatske Države PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

groblja od 8. do 11. stoljea na podruju

MINISTARSTVO KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE

groblja od 8. do 11. stoljea na podruju

Vremenske i prostorne odrednice

Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave

dijelovi pojasnih garnitura kasnoavarskog razdoblja (t. 318)

Vremenske i prostorne odrednice

Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave

rohrvatske kulture, koje arheoloki odraava dogaaje posvjedoene povijesnim

Kratak pregled dosadanjih istraivanja

Poetak istraivanja ranosrednjovjekovnih grobalja pada u kraj 19. stoljea i usko

Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave

Na alost, i ovdje su arheoloka iskopavanja preteito vodile nestrune osobe, pa

14 Miloevi 1984; Miloevi 1985;

Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave

27 Marui 1962; Marui 1967;

Podjela grobalja problem periodizacije

33 Gunjaa 1995, 159168.

4. istodobna groblja oko crkava

Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave

ma, koji su grobni nalazi, a potjeu s arheoloki neprovjerenih lokaliteta. Sabrana

Sl. 1 Paljevinski grob (Dubravice kraj Skradina)

ske krajine u Sinju.

I B Paljevinska groblja arheoloki

Sl. 2 Mogui paljevinski grob (Glavice kraj Sinja)

Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave

nailo na nekoliko grobova dielomino bedrenjaam ozidanih a

bili registrirani i ulomci zemljanih posuda. Metalni predmeti koji

II A Groblja na redove s poganskim ili preteito

Nalaze nije mogue identificirati meu predmetima u fundusu

Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave

Sl. 3 Crkva sv. Spasa u Cetini sa zaseokom Totiima u pozadini

Tijekom iskopnih radova za izgradnju punionice vode u srpnju

5. cetina totii / iza ulice

zrna ogrlice. Ni jedan od spomenutih nalaza ne moe se danas

10. grborezi mramorje

8. evrske ardalia baa

Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave

ovalnim proirenjem ukraenim orezanim kriem s krajevima

Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave

c. zemljana posuda sivosmee boje od proiene gline, izraena na

1907. sluajno otkriven grob ukopan u obinoj zemljanoj raci s

grob na zidu iza zvonika

Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave

Sl. 4 drijac u Ninu

pronaeno nekoliko eljeznih srpova od kojih je Marun uzeo sa

sto oblikovani vrh; nakrsnica je kratka i masivna; du. 98 cm, du.

25. nin materiza

dvije eljezne igle ovijene tekstilnom niti; du. 4 cm (T. 35,5)

Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave

ljenca od vjenia zrnaca; izraene su u tehnici filgirana i granu

b. prsten od srebrnog raskovanog lima preklopljenih krajeva i s pred

Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave

e. eljezni no; du. 12,7 cm, ir. 1,9 cm (T. 60,3)

n. bronana pojasna kopa pravokutne preice, nabranog oboda i e

urezanom cikcak linijom; pr. 1,9 cm (T. 66,5)

Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave

nakrsnica 7,53 cm, ir. sjeiva 5 cm (T. 91,4)

sa sauvanim iglama za privrivanje na obuu. Baza masivnog

nalazi izvan grobova:

Povjerenik K. Tomi dio je nalaza predao L. Marunu (eljezni

Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave