NEMA VIE ZBUNJENOSTI ZA DUHOVNE TRAGAOCE

Ramesh S. Balsekar

Dogaaji se zbivaju, djela se ine. Ne postoji osoba koja djeluje.

Prosvjetljenje predstavlja prestanak patnje.
Ne postoji dua.
Stoga nema ni seljenja dua.

BUDDHA

O AUTORU
Ramesh S. Balsekar ( 25. svibnja, 1917 27. rujna, 2009) bio je uenik Sri Nisargadatte
Maharaja, uglednog hinduistikog uitelja nedvojnosti (advaita). Ve od najranije
mladosti Balsekara je privlailo to uenje, posebno uenja Ramane Maharshija i Wei Wu
Weija. Napisao je vie od dvadesetak knjiga, bio je predsjednik banke "Bank of India", a
zadnjih je godina ivota, u mirovini, svakodnevno primao sve zainteresirane u svom
domu u Bombayu.
Ramesh Balsekar stekao je dobro obrazovanje u Engleskoj, na londonskom sveuilitu
gdje je diplomirao ekonomiju. Oenio se 1940. godine i zatim poeo graditi karijeru koja
je zavrila mjestom generalnog rukovoditelja u banci "Bank of Indija" u Bombaju. U
mirovinu je otiao u 60. godini i od tada se jednakim arom posvetio svom duhovnom
putu jer je odmah potom sreo svog gurua Sri Nisargadattu Maharaja (1897 1981).
Sljedee tri godine, od 1978 1981., bio je jedan od njegovih najodanijih sljedbenika i
prevodioca.
Tijekom cijelog svog ivota Ramesh se stalno osjeao kao da igra ulogu u nekoj predstavi
koja e se uskoro zavriti. Duboko u sebi znao je da je ivot vie od onoga to se ini na
povrini, da on nije samo borba za opstanak ili ostvarenje osobnih ciljeva. Odgovor na
sva njegova pitanja doao je kroz susret s Maharajom. Shvatio je da ne postoji osobno
djelovanje, odnosno da nitko nita ne ini. Potpuno razumijevanje da nema osobe koja
djeluje dogodilo se Rameshu 1979. godine, a od 1982. poeo je prenositi uenje.
Zapovijed da govori drugima dobio je od svog gurua. Razgovore je zapoeo u malim
grupama, a postepeno je broj posjetitelja poeo rasti. Odravao je takoer seminare u
Europi i Americi.
Ramesh Balsekar dotaknuo ivote mnogih generacija duhovnih traitelja, onih traitelja
koji su bili privueni dubljem preispitivanju iskustva samog ivljenja. Bio je energian,
matovit, nepredvidljiv uitelj. Uenici su voljeli njegovu suut, smisao za humor,
jasnou, znatieljni duh i sposobnost da donese poticaj i ohrabrenje svima oko sebe.
Njegova ljudskost i bezuvjetno prihvaanje ostavili su duboki trag u svima ije je ivote
dotaknuo.

UVOD
Zbunjenost u duhovnom traganju
O emu je zapravo rije u duhovnom traganju? Tko je u potrazi? to trai? Oigledno je
da o kakvoj god potrazi bila rije, tragalac mora biti ja, ego. to to ego eli nai, to je cilj
njegove duhovne potrage? Oit odgovor bi bio: osloboenje. Ego predstavlja
poistovjeivanje s odreenim oblikom i imenom kao zasebnim biem, koje smatra da
moe upravljati svojim ivotom. Osloboenje koje ego trai nije, kao to se obino misli,
osloboenje od njega smoga. To se nikad nee dogoditi. ak i nakon potpunog
razumijevanja (prosvjetljenja, samorealizacije, ili kako god to zvali) ego mora proivjeti
ostatak svog ivota kao odreeno zasebno bie: mudrac se odaziva na svoje ime i nakon
prosvjetljenja.
Zamisao da ego trai osloboenje od smoga sebe(!) uzrok je ogromne zbunjenosti.
Dakle, kakvo to zapravo osloboenje trai ego? To bi sigurno moralo biti osloboenje od
drugih! Pa ipak, osloboenje od drugih doima se jednako zbunjujue kao i osloboenje
od smoga sebe: odnos s drugim ja i drugi- osnovni je temelj ivota i postojanja. Taj
drugi moe biti netko toliko blizak kao to su otac i majka, supruga, sin ili kerka, ili netko
toliko dalek kao potpuni stranac.
To je kljuna zagonetka enigma s kojom se prije ili kasnije suoava svaki duhovni
tragalac. Pa ipak ovom se aspektu duhovne potrage ne poklanja pozornost kakvu on
zasluuje. To to se trai nije, dakle, ni osloboenje od drugih jer ono je jednako
nemogue kao i osloboenje od ja, od smoga sebe ve je to osloboenje od problema
koje uzrokuju odnosi u koje se uputamo. A, to svakako moramo naglasiti, problemi
postoje i u najbliskijem odnosu, moda su ak intenzivnije prisutni nego u odnosu sa
stranom osobom: to je bliskiji neki odnos, to je intenzivniji bol uzrokovan tekoama u
njemu.
Tako se sr problema u duhovnom traganju poinje usmjeravati na temeljni uzrok loih,
nesavrenih odnosa izmeu mene i drugog. Moe li se pronai temeljni uzrok potekoa
koji vrijedi za skoro sve odnose? Ako analizirate velik broj loih odnosa, zapanjit e vas
spoznaja, kako u veini sluajeva ispada da je uzrok problema neto poput:
a) Zato je ona to trebala rei?
b) Zato mi on to nije mogao napraviti?

Izgleda da se temeljni uzrok patnje u svim loim odnosima svodi na to to je netko

napravio da bi drugog povrijedio, odnosno to netko nije napravio da bi drugom
pomogao, ili drugim rijeima uzrok patnje je osjeaj pojedinca da je on taj koji neto ini.
A odnos moe tei glatko, jedino ako postoji potpuno prihvaanje koncepta o
neosobnom djelovanju, izraenog Buddhinim rijeima, "dogaaji se zbivaju, djela se
ine, ali ne postoji osoba koja djeluje".
injenica jest, iako ego u stvarnosti ne postoji, upravo je on nadlean za sve praktine
potrebe i upravo je on taj kojeg se treba uvjeriti da je njegovo postojanje samo
posljedica boanske opsjene te da je njegovo poimanje slobodne volje ili htijenja
utemeljeno na programiranju tijelo-um organizma geni plus uvjetovanje okoline
koje je u potpunosti van njegova nadzora.
Tek kad ego sam doe do zakljuka, na temelju preispitivanja vlastitog osobnog iskustva,
da je svaki njegov pojedinani in utemeljen na nekom prethodnom dogaaju nad kojim
on nije imao nadzor, ego je konano prisiljen odrei se svog osjeaja da je on taj koji
djeluje i prihvatiti da niti jedna pojedinana osoba nije initelj odreenog djela niti on
sam, niti bilo tko drugi te da je sve to se zbiva u bilo kojem trenutku, kroz bilo koji
tijelo-um organizam, izazvano prvobitnom energijom koja djeluje kroz sve tijelo-um
organizme, u skladu s Bojom voljom ili Zakonom univerzuma.
Tek potpunim prihvaanjem injenice da pojedinana osoba nije ta koja djeluje, ego
prestaje ikoga za ita optuivati ne okrivljuje vie ni sebe ni druge te stoga odnos
izmeu njega i drugih moe nesmetano tei. Ono to u svakodnevnom ivotu uzrokuje
razdore u bilo kojem meuljudskom odnosu jest teak teret to ga nosi skoro svaki
pojedinac, teret krivnje i srama zbog svojih djela, i teret mrnje i zlobe prema drugima
zbog njihovih djela.
U naoj svakodnevnici postoji golema zamrenost i sloenost koja gotovo neprestano
dovodi do porasta psihikog pritiska i napetosti. Dananji je nain ivota izgubio svu
svoju jednostavnost i mi smo se zatekli zbunjeni sloenou i mnogobrojnou izbora u
gotovo svemu to radimo. A ipak, dok pokuavamo smisleno oblikovati svoj svakodnevni
ivot, duboko u nutrini svako ljudsko bie ima to iskustvo, uistinu se zbiva to da se
dogaaji niu na neki svoj jedinstveni nain, potpuno neobjanjiv naem zdravom
razumu. I onda, u nekom udesnom trenutku, izroni misao: Zato se toliko muim? Zato
se jednostavno ne prepustim tijeku ivota umjesto da se borim protiv struje?
Nesumnjivo je da svatko ima iskustvo kako je jedino to moe uiniti samo napraviti
izbor, a nakon toga, usprkos svih nastojanja, ono to se uistinu dogodi ili se ne dogodinikad nije pod njegovom kontrolom. Doista, to se ozbiljnije promilja o tim postavkama,
ne moe se ne doi do zakljuka kako je konana granica slobodne volje donoenje
odluke i ulaganje najveeg mogueg napora da bi se ta odluka provela u djelo. No hoe
li uloeni napor uroditi uspjehom ili ne, nikada nije pod kontrolom pojedinca. Dakle,
prilino je oito, kako napetost i psihiki pritisak u ivotu pojedinca nastaju kao
posljedica njegovih oekivanja da e mu uloeni napor osigurati uspjeh. Zato onda ne
bismo, radi vlastite dobrobiti, dali od sebe sve to moemo i zatim ostavili sve kako jest?
Oekivanje rezultata dovodi do razoarenja.

Postoji jo jedan stalno prisutni podsvjesni osjeaj posljedica suvremenog grozniavog

naina ivljenja a to je osjeaj neizvjesnosti. On neprestano proganja sve one koji po
prirodi nisu lijeni: jesam li trebao jo neto obaviti? Iz vlastitog iskustva znam kako uistinu
pomae njegovanje navike da se odmah napravi sve to se istog asa moe napraviti,
umjesto da se to odgaa za neko drugo vrijeme u budunosti. Sjeam se jednog veoma
dragog prijatelja koji mi je priao kako mu je otac stalno bio za petama dok je bio mlad,
cijelo ga vrijeme zasipajui raznoraznim savjetima i kako je on uspijevao zaboraviti
veinu tih savjeta, ime je dakako inio ivot svog oca lakim. Ali jedan od oevih savjeta
nikada nije zaboravio, naprotiv, vrlo savjesno ga je slijedio od kad pamti: uini to sada!
Tko od nas ne pamti koliko smo puta tjeskobno izjavili: "Da sam to bar napravio im mi
je palo na pamet!" ili "Zato to nisam napravio ranije"? Ne bi li u naoj svakodnevnici
zavladalo daleko vie mira i sklada, kad bi takve izjave oajanja postale iznimka, a ne
pravilo?
Uobiajeno je iskustvo da pojedinac donosi odluku na odgovoran nain, ali da se
naknadno pojavljuje sumnja: jesam li donio ispravnu odluku? U takvim je situacijama
najvanije imati na umu da se ne moe uvijek ispravno odluiti. Pretpostavljena slobodna
volja odnosi se jedino na donoenje odluke. U stvarnosti, svaki pojedinac ima iskustvo
da nakon to je donio odluku i uloio odgovarajui napor, ono to se dogodilo poslije
nikada nije bilo pod njegovom kontrolom. U postojeim okolnostima javljaju se drugi
initelji koji preuzimaju utjecaj, initelji nad kojima pojedinac nije u mogunosti preuzeti
bilo kakav nadzor. I, to je jo udnije, posljedice nekog djela, u stvarnosti, ne utjeu
samo na onog tko ga to djelo prividno poinio, ve i na mnoge druge ljude koji nisu bili
neposredno ukljueni. A to je ivotna injenica koja izaziva poprilinu zbrku i nesigurnost,
vodei u stalni osjeaj nemira i tjeskobe u svakodnevnom ivotu.
Jedini je odgovor na tu situaciju pokuati zadrati svjesnost o sadanjem trenutku i
uvidjeti injenicu da poloaj bilo kojeg pojedinca u tvornici svekolikog postojanja nikada
nije bio pod njegovom kontrolom. Znaenje i svrha tog uvida, u biti, jest da u trenutku, u
svakom pojedinom trenutku "sva iva bia na Zemlji irom otvore oi i upru pogled u
Mene". To je jednostavna spoznaja da je sve ono to se dogaa u nekom trenutku
upravo takvo kakvo treba biti, u potpunom skladu sa Zakonom univerzuma koji uvijek
nadilazi poimanje ljudskog intelekta.
Ovaj radikalno realistian i empirijski pristup Stvarnosti nije bio nepoznat velikim
misticima i originalnim kreativnim umjetnicima diljem svijeta, iako vie prevladava na
Istoku posebno u Indiji. Vrhunsko poimanje svijesti i svjesnosti ne moe biti razliito na
Istoku i na Zapadu. Irski mistik iz 9. stoljea, John Scotus Erigena, imao je sljedeu
spoznaju: "Svako vidljivo i nevidljivo stvorenje jedna je pojava Boja." I Meister Eckhart
je izjavio, u 13. stoljeu, u Europi: "Oko kojim ja gledam Boga, isto je ono oko kojim Bog
gleda mene". Eckhartovo oko ono je isto oko koje na Istoku nazivaju Buddhinim okom i
o kojem Upaniade govore: "Uistinu, svatko je Oko, beskonano Oko". To oko ne
pripada malom ja, ve "Bogu roenom u ljudskoj dui", istinskom sebstvu. Naime, to
nije oko kojim jedno ljudsko bie vidi drugo, to nije oko koje je u funkciji u odnosu
izmeu subjekta i objekta u svijetu relativne pojavnosti.

U jednoj svojoj abhangi1 svetac Tukaram2 pjeva:

Onamo gdje Bog prebiva pohitajmo,

spokojno utoite ondje potraimo,
sve dobro i zlo Njemu predajmo.
Ovi stihovi, koje je svetac izrekao s toliko povjerenja, pobuuju prekrasna oekivanja u
srcu i umu obinog ljudskog bia, oivljavajui njegovu svakodnevnicu, koja je najee
ispunjena natjecanjima i sukobima. No u isto vrijeme, pojam predanost nije ba lako
prihvatljiv u odgoju i obrazovanju suvremenog ovjeka koji odrasta na uobiajeni nain.
Iz tog razloga, u njegovu umu se pojavljuje odreena zbunjenost. to bi zapravo ovjek
trebao predati? Treba li predati poistovjeivanje sa svojim tijelo-um organizmom kao
zasebnim subjektom? Treba li predati ego? Sve je to teko zamisliti, zato to ni mudrac ne
bi mogao proivjeti ostatak svog ivota, a da se ne poistovjeuje sa zasebnim
pojedincem, koju god ulogu trebao odigrati u svom ivotu. Sve dok netko ivi u
drutvenoj zajednici, nuno mora biti prisutno poistovjeivanje sa zasebnim pojedincem.
Zato se poistovjeivanje sa zasebnom jedinkom mora predati? Vjerojatno zato to ono
predstavlja zaguljiv izvor osjeaja odvojenosti, a on je pak uzrok optereenja koje
ljudsko bie pritiska u njegovu svakodnevnom ivotu. Vano je paljivo razmotriti gdje
tono lei to optereenje, jer e tada postati jasno da nije rije samo o poistovjeivanju sa
zasebnim pojedincem. Uzrok optereenja lei u osjeaju osobnog djelovanja koji se
redovito pojavljuje s poistovjeivanjem. Optereenje koje pojedinac nosi jest zapravo
breme odgovornosti za svoja djela.
Istinsko pitanje koje bi se trebalo razmotriti, stoga, jest: U kojoj zapravo mjeri ljudsko bie
posjeduje slobodnu volju i kolika je njezina mo? Je li djelo koje ono smatra svojim
uistinu njegovo? Svatko ima ivotno iskustvo da slobodna volja zapravo znai slobodan
izbor, slobodno donoenje odluke. No koliko je takvih odluka zaista provedeno u djelo?
A koliko je od tih provedenih odluka imalo tono one posljedice, koje su se oekivale
kad je odluka donesena? Odgovori na oba ova pitanja, bez svake sumnje, pokazali bi da
je slobodna volja, koju ljudska bia tako visoko cijene i koja uzrokuje toliko mnogo
krivnje i srama, mrnje i zlonamjernosti zapravo samo jedna iluzija. Jedino to ona ini
jest da stvara optereenje, koje bi se istoga trena uklonilo, kad bi bilo mogue da ego
iskreno odrekne svoje volje ili osjeaja da je on taj koji djeluje.
Takva predanost znaila bi potpuno prihvaanje injenice da jedino Boja volja u
skladu sa Zakonom univerzuma prevladava sve vrijeme. Drugim rijeima, istinsko
odricanje pojedinca od koncepta postojanja slobodne volje i osjeaja osobnog
djelovanja, predstavlja zapravo nedvojbeno prihvaanje Buddhine objave: "Dogaaji se
zbivaju, djela se ine, ali ne postoji osoba koja djeluje".
Svetac nam je dao naslutiti da bismo trebali odustati od konceptualnog razmiljanja,
koje je temelj sve nae tjeskobe "u Njemu bismo trebali nai odmor od svojih briga i
strahova" te da bismo trebali predati svoju volju Njemu, iz jednostavnog i oiglednog
1

oblik bogotovne pjesme u hinduizmu

veliki indijski svetac i pjesnik na prijelazu iz 16. u 17. stoljee

razloga: naa je volja kratkovidna, nae su elje kratkovidne. Mi vjerujemo da neto

elimo u neposrednoj budunosti, ali to ne mora biti dobro za nas na duge staze. Moda
bi se odlian primjer za to to je svetac mislio, mogao nai u injenici da na odreenoj
razini poveanja i rasta nekog organizma, stanice tog organizma izgledaju kao da su
ukljuene u bjesomunu i nemilosrdnu bitku za opstanak svake od njih. Ali, ako se taj
organizam promotri u cijelosti, na razliitim razinama njegova poveanja i rasta iz
drukijeg kuta jasno e se vidjeti da je ono to se na nioj razini doima kao sukob, u
stvari sklad, na razini cjelokupnog organizma.
iva, prikazan u svom svemirskom plesu u obliku kipa s etiri ruke od kojih svaka
pokazuje odreenu gestu, tako je snano u pokretu, a ipak savreno uravnoteen, veoma
lijepo izraava ritam i jedinstvo ivota kao takvog. On utjelovljuje neprekidni tijek
prvobitne energije koja prolazi kroz beskonano mnogo razliitih uzoraka, stapajui se sa
sveukupnim pojavnim djelovanjem neoitovanog brhmaa, kroz njegova vjeno
promjenjiva bezbrojna oitovanja u pojavnom svijetu. Jo je dojmljiviji prikaz Majke Kl
u pokretu, napravljen na slian nain u obliku kipa, a jednako tako predstavlja
utjelovljenje prvobitne energije.
Kad svetac kae: "U Njemu bismo trebali nai odmor od svojih briga i strahova", on nam
zapravo eli prenijeti zamisao da je to to se dogaa u svakom pojedinom trenutku
upravo to to se i treba dogaati u skladu sa Zakonom univerzuma. Prihvatiti taj stav
znai odmoriti se od svojih briga i strahova u Njemu, koji je ocean blaenstva i radosti.
Moda nam se ne sviaju patkine kratke noge, ali one se ne mogu produiti ak i kad
bismo znatno namuili patku. To vrijedi i za vranine duge, rune noge koje nam takoer
nisu po volji. Slino tome, i vlastite nesavrenosti moramo prihvatiti kao prikladne i nama
svojstvene, iako ih moda ba ne doivljavamo kao takve.
Jedan predivni vid tako proirene vizije jest taj to ona zaustavlja nau sklonost da
neprestano konceptualno pojmimo i preslagujemo i prosuujemo to - to jest u
sadanjem trenutku, i na taj nain pridonosi naoj predanosti sveukupnosti i njezinom
prirodnom funkcioniranju. Ta predanost nije obeshrabreno odustajanje uslijed poraza,
ve uzviena predanost nae volje kao neeg to je samo budalasto prisvajanje iste
subjektivnosti Izvora. Kad odnos izmeu subjekta i objekta sagledamo iz ispravnog kuta,
imat emo iskustvo sadanjeg trenutka u kojem emo sebe doivjeti iskljuivo kao
jedinku kroz koju se zbiva sveope djelovanje.
Do ovog prihvaanje ne dolazi lako, zato to je ljudsko bie tisuama godina bilo
uvjetovano da sebe smatra zasebnim pojedincem odgovornim za svoja djela. Kod
duhovnog tragaoca javlja se istinski problem, ak i nakon prihvaanja injenice da osoba
nije ta koja djeluje, u vidu zbunjenosti koju izaziva pitanje: Kako u ivjeti u tom svijetu
kao zasebni pojedinac kojeg drutvo smatra odgovornim za svoja djela? Problem se
doima veoma stvarnim sve dok se ne doe do uvida, da nakon odustajanja od
konceptualnog razmiljanja, to je posljedica razumijevanja, svaka misao i svako djelo
istoga asa poprimaju prirodu noumena3. U tom sluaju, uvijek kad je nuno djelovati,

isti bitak po Kantu, "stvar za sebe", prvobitna svijest

djelatni um4 osigurava sve potrebno razmiljanje i sve potrebne postupke za takvo
djelovanje, bez ikakvog utjecaja spekulativnog uma5 koji se bavi iskljuivo ishodima i
posljedicama odreenog djelovanja u budunosti. Drugim rijeima, kada se
razumijevanje injenice da u svim svakodnevnim odnosima izmeu subjekta i objekta
zapravo nema subjekta, odnosno da su oba objekti, duboko ukorijeni u ljudsku psihu,
svako djelovanje postaje spontano i prirodno, bez ikakvog traga odvojenosti izmeu
mene i drugih.
Kao to kineski mudrac Huang Po kae: "Kad biste sve vrijeme vjebali odravanje svog

uma nepokretnim s ciljem da ne stvarate niti jednu misao, posljedica bi bila nestajanje
dvojnosti, gubitak ovisnosti o drugima i svih vezanosti. Kad biste svakog dana dopustili
da stvari idu svojim tijekom kao da ste bolesni ili zbunjeni, bez ikakve posebne elje da
vas drugi prepoznaju, s umom nalik na veliki komad stijene bez ijedne najmanje rupice,
tada bi Zakon univerzuma duboko proeo vae razumijevanje. I, veoma brzo, vi biste
otkrili koliko se duboko odvojeni od svega i kako vae reakcije na pojave vanjskoga
svijeta ubrzano gube na snazi, a va neprekidni tijek misli privodi se svome kraju."

Iz ovoga slijedi da istoa i prirodnost djelovanja nekog pojedinca moe izazvati samo
dobrohotan i samilostan odgovor prema drugom, ak i ako takvo djelovanje u stvari nije
nuno u njegovu trenutnom interesu. Ukratko, duboko razumijevanje, djelujui na svoj
tajanstven, udesan nain, moglo bi ivot uiniti nevjerojatno ugodnijim i manje
sloenim.
No vratimo se na zbunjenost koja se javlja u praktinom ivotu, odnosno na problem:
to uiniti u odreenoj konkretnoj ivotnoj situaciji? Odgovor je izvanredno jednostavan:

Uini ono to misli da bi trebao uiniti, ne obazirui se na posljedice, koje ionako nisu
pod tvojim nadzorom. to god da se dogodilo ukljuujui i posljedice bit e bez imalo

sumnje u posvemanjem skladu sa Zakonom univerzuma. Nema zbunjenosti, nema

problema.
Kad naelo o nepostojanju osobe koja djeluje u svijetu dvojnosti prvi puta postane
intelektualno prihvatljivo u vidu koncepta da se sva dogaanja temelje na Bojoj volji ili
na Zakonu univerzuma, a ne na djelovanju bilo kojeg pojedinca pojavljuje se i
odreena zbunjenost, kao i neke potekoe u svakodnevnom ivotu. Problem je u egu,
kod kojeg je osjeaj da je osoba ta koja djeluje, jo uvijek jako prisutan. Ego se mora
suoiti sa svojom zbunjenou, s tim problemom koji se ini veoma stvarnim: "Veoma mi
se svia koncept o nepostojanju osobe koja djeluje jer vie ne moram preuzimati
odgovornost ni za svoja djela ni za njihove posljedice. Ali drutvo u kojem moram i dalje
ivjeti ipak me dri odgovornim za ono to smatra mojim djelom."
4

orig. working mind, izvorni koncept R. Balsekara kojim opisuje vertikalni aspekt uma; taj je um
djelotvoran u sadanjem trenutku kad nema ega koji misli da je osoba ta koja djeluje i kad nema osobne
zabrinutosti za budue posljedice; working mind koristi prosuivanje i razmatra posljedice djelovanja do
odreene razine koja je potrebna za obavljanje nekog zadatka, zadravajui veoma malo ili ak nimalo
osjeaja za vrijeme i mjesto, osim ako to ne iziskuje sm zadatak
5
orig. thinking mind, izvorni koncept R. Balsekara kojim opisuje horizontalni aspekt uma u koji je ukljuen
ego sa svojim spekulacijama i brigama glede buduih posljedica djelovanja jer misli da je on osoba koja
djeluje; taj um brine o moguoj blagotvornosti ili tetnosti nekog djela, o reakcijama drugih ljudi isl;
i thinking mind i working mind prosuuju, ali samo thinking mind osuuje

Odgovor na ovu nedoumicu zapanjujue je jednostavan: Neka ego, sa svojim osjeajem

da je on osoba koja djeluje, uini ono to vjeruje da bi se trebalo uiniti. Nema mjesta
zbunjenosti ni bilo kakvom problemu, sve dok imamo na umu temeljnu injenicu, koja je
osobno iskustvo svakog pojedinca, da nitko nema nadzor niti nad stvarnim dogaajem
(kakva god odluka bila), niti nad njegovim posljedicama. I stvarni dogaaj i njegove
posljedice, na koga god utjecali, sasvim e sigurno biti u skladu s Bojom voljom ili
Zakonom univerzuma, i moraju se prihvatiti kao takve. Na svakog e pojedinca odreeni
dogaaj i njegove posljedice utjecati tono u skladu s njegovom sudbinom, zavisno o
Bojoj volji i Zakonu univerzuma. Tu doista nema prostora za bilo kakvu zbunjenost.
Pojedinac samo treba naprosto prihvatiti presudu drutva glede svojih djela i njihovih
posljedica.
Zbunjenost se zapravo odnosi na koncept o pojedinevoj odgovornosti za vlastita djela.

Ako ipak moram prihvatiti odgovornost za svoja djela u drutvu u kojem ivim, zato bi
mi trebalo biti toliko vano prihvatiti koncept o nepostojanju osobe koja djeluje? Kakvu
bih to stvarnu dobrobit trebao imati, ako u potpunosti prihvatim da nema osobnog
djelovanja? Objanjenje ove nedoumice od ivotne je vanosti: odgovornost pojedinca

prema drutvu nikad nee biti uklonjena, ali ono to se u potpunosti moe ukloniti jest
njegov daleko nepodnoljiviji osjeaj odgovornosti prema smome sebi. Prihvaanje
koncepta o nepostojanju osobe koja djeluje znai da pojedinac vie ne mora snositi
ogroman teret krivnje i srama zbog svojih djela, kao ni teret mrnje i zlobe zbog djela
drugih.
Naime, im ego napravi temeljito i poteno preispitivanje vlastitog osobnog iskustva, on
e sigurno doi do nesumnjivog zakljuka da se svaki pojedini in kojeg je smatrao
svojim, na kraju pokazao kao puki odgovor na neke ranije dogaaje nad kojima on ni u
kojem sluaju nije imao kontrole. Ubrzo nakon ispitivanja, i sasvim jednostavna kretnja
poput eanja nosa, ispada odgovorom mozga na svrbe nad ijim pojavljivanjem on
nije imao nadzora. Na taj nain ego, koji je ranije bio izuzetno tjeskoban u strahu da e
uklanjanje njegova osjeaja kako je on osoba koja djeluje, dovesti u opasnost samo
njegovo postojanje, veoma brzo postaje uvjeren da se njegovo postojanje kao zasebnog
bia nesmetano nastavilo. I ne samo to, njegovo svakodnevno ivljenje postalo je u
ogromnoj mjeri jednostavnije, budui da je uklonjen teret koji stvara osjeaj da je on
osoba koja djeluje: nestalo je svake krivnje i srama zbog vlastitog djelovanja, kao i svake
mrnje i zlobe, ljubomore i zavisti zbog djelovanja drugih.
No jo je mnogo vanije da ego sada shvaa to treba initi, eli li biti u neposrednom
suglasju s jednotom Stvarnosti. Jedino to treba initi jest stalno se prisjeati a ak i to
postaje prirodno i spontano da postoji iskljuivo jedna Stvarnost koja se izraava preko
svakog pojedinog tijelo-um organizma, dok istovremeno svaki tijelo-um organizam u
vidu zasebnog bia nastavlja samostalno djelovati kao prijeko potreban dio te jedne
Cjeline. Provokativni perzijski filozof Omar Hajjam, u svojim je Rubaijama oslikao to
stanje ljudskog bia slijedeim stihovima:

Mi nismo drugo do pokretni niz

nestvarnih oblika to izranjaju i nestaju
pod Suncem obasjanom svjetiljkom
u ruci Reisera ove ponone predstave.
Bespomone figure u Njegovoj igri
na kockastoj tabli dana i noi,
pomie nas amo i tamo, ah mat i pogubljenje,
a zatim jednu po jednu u kutiju vraa.
ivjeti sa spoznajom da je sve to postoji u pojavnom svijetu zapravo jedan beskonani
univerzum u kojem sve definicije i podjele, i sve nedoumice nestaju znai ivjeti
usidreno u luci mira i spokojstva samorealizacije.
***
Prosjeni pojedinac u svojoj svakodnevnici ne moe a da ne vidi kako nekolicina ljudskih
bia, openito poznatih kao suutni i mudri ljudi mudraci prividno ivi radujui se
istim zadovoljstvima i trpei od istih boli i nedaa kao i svaki obian ovjek, a ipak
izgleda da su, duboko u svojoj nutrini, usidreni u miru i skladu. I stoga tog prosjenog
pojedinca zbunjuje kako se to moglo dogoditi. On je na neki nain bio pod dojmom da
e prosvjetljenje, kod osobe koja ga dostigne, izazvati veliku promjenu, mada nije tono
znao kakva e biti ta promjena. Rije koja ga je najvie zbunila jest blaenstvo. Njegov je
utisak bio kako prosvijetljena osoba nema vie nikakvih problema u ivotu, kako Bog
brine za nju i kako se ona vjeno nalazi u blaenstvu. Meutim, sad susree mudraca koji
u svom svakodnevnom ivotu trpi od iste vrste boli kao i on sm. Prosjeni pojedinac to
smatra krajnje zbunjujuim.
Istina je da se mudrac uglavnom doima oputenim, i to ne samo u svom svakodnevnom
ivljenju, nego je znatno zadovoljniji i u svojim odnosima s drugim ljudima, ak i s onima
s kojima ba nije lako izai na kraj. I vie od toga, ve sama prisutnost mudrog ovjeka
ne uenog ovjeka koji je veoma esto ohol i uobraen donosi svima mir i sklad,
usprkos injenici da on prividno reagira na vanjske dogaaje na sasvim uobiajen nain.
Ali ipak, nema nieg izuzetno neobinog kod mudraca. Javlja se nedoumica: zato je
onda prosvjetljenje toliko vano?
Pitanje koje zapravo mui duhovnog tragaoca glede prosvijetljene osobe jest: kako se
potpuno razumijevanje odraava na djelovanje u svakodnevnom ivotu? Zato obian
ovjek osjea takav mir i oputenost u drutvu mudraca? Jednostavan je odgovor da je
mudrac, bez ikakvog napora, neprestano svjestan svekolikog dogaanja u ivotu a ta se
svjesnost zadrava i kad se odreene misli, osjeaji i elje pojavljuju u njegovu tijelo-um
organizmu. Budui da se te misli, osjeaji i elje svaki put kad se pojave samo svjedoe i
zatim kreu dalje svojim tijekom, nema nikakvog uplitanja kroz reakciju ega. Ne postoji
osjeaj da je osoba ta koja djeluje ni u jednom dogaanju ni kad se radi o samom
mudracu, ni kad se radi o drugima, stoga nema nikoga kome bi se pripisala krivica.
Istinsko razumijevanje potpuno je proeto spoznajom da misli i osjeaji plove umom
poput oblaka koji lutaju nebom, bez doma i korijena. Kad se Svijest jednom poinje

shvaati kao osnova sveukupne pojavnosti (ukljuujui osjetilna bia i njihove misli i
djelovanja), svako razlikovanje i prosuivanje i okrivljavanje nestaju, budui da se niti
jedna stvar vie ne percipira istinski odvojenom od druge. Tada se grijeh i vrlina vie ne
doivljavaju kao obine suprotnosti, ve kao razliiti polariteti koji se meusobno
nadopunjuju i ukidaju kad se nau zajedno.
Cjelokupno djelovanje postaje spontano, pretvarajui se u niz postupaka pokretake
boanske energije kao skrivene snage koja se pokazuje u udesnom zrenju biljaka, u
oblikovanju oiju i uiju, u optoku krvi i u sloenoj mrei ivanog sustava. Takva je
snaga ili mo stvorena bez ikakva svjesnog usmjeravanja ona je prirodna i spontana
djelotvorna sila, dok je elektricitet (nitko ne poznaje njegovu prirodu iako znamo kako se
oituje!), primjera radi, samo jedan njezin vid.
Tu udesnu prirodnu silu iji je temelj odsutnost osobne volje boansku pokretaku
snagu (koja nema nikakve veze s duhovnim moima siddhi) veoma je lijepo prikazao
Lao-tse:

Vrhunska vrlina nije (namjerno) kreposna, i stoga je vrlina.

Nia vrlina ne eli odustati da bude kreposna, i stoga nije vrlina.
Vrhunskoj vrlini sila nije nuna, ali ona ini sve to je potrebno,
nia vrlina koristi silu, ali nita ne postie.
Boanska pokretaka snaga duboko je uronjena u obinu svakodnevnicu i vrlo
samozatajna, i upravo je to razlog to je prosjeni ovjek tako zbunjen i iznenaen kad
naie na nju u svom svakodnevnom ivotu. To je upravo ona sila koja iznosi na vidjelo
genijalce u razliitim poljima ivota, to se ne moe objasniti svjetovnim pojmovima
putem postepenih linearnih naina istraivanja.
Kad se neki in odigra spontano, bez imalo oklijevanja ili kolebanja, tada nema prostora
razmiljanju o budunosti. Zanimljiva je injenica da su anse za opstanak bolje ako
nema prekomjerno snane elje za preivljavanjem: posebna boanska pokretaka sila
dostupna je onima koji se ne iscrpljuju tjeskobnim nastojanjem. A smijeno je i to to
tjeskobi doprinosimo upravo ulaganjem odlunog napora da se prestanemo brinuti.
Ustvari je lani ego pojedinca taj koji se brine. Istinsko razumijevanje prihvaa sve to
ivot donosi i odgovara na svako iskustvo bez otpora i povlaenja. Stoga je Chuang
Tzu, govorei o smrti svog uitelja, Lao tsea, izjavio: "Uitelj je doao jer je bilo njegovo

vrijeme. Otiao je zbog prirodnog tijeka stvari."

Drugim rijeima, svim osjetilima, osjeajima i mislima moramo dopustiti da se kreu u

skladu sa svojim prirodnim tijekom, zato to svaki pokuaj da ih stavimo pod nadzor
samo unosi jo vie nemira. Kao to je Gospod Ka izjavio u Bhagavadgti:

ovjek koji je jedno s Bogom i koji razumije Istinu, vjeruje u zamisao "ja uistinu
nita ne inim" zato to shvaa da se pri promatranju, disanju, govorenju,
izluivanju, hvatanju, otvaranju i zatvaranju oiju, radi samo o osjetilima koja se
povezuju s odgovarajuim objektima.

Jedino se putem istinskog razumijevanja prihvaanjem naela da nema osobe koja

djeluje moe dogoditi promjena u mislima, emocijama i eljama. Svaki miini napor
da se oni stave pod nadzor pokazat e se uzaludnim zato to je ivani sustav u svojoj biti
kruenje elektrinog naboja, a ne tjelesna snaga.
Duboko i nedvojbeno krajnje razumijevanje tu nije rije o intelektualnom shvaanju na
pravocrtnoj razini toga- to- jest vodi do istinske poniznosti i unitava u egu pojedinca
osjeaj da je on osoba koja djeluje. To u stvari znai, prirodno i spontano djelovanje koje
odraava injenicu da je ljudska inteligencija ne intelekt uma u svojoj biti uroeni
aspekt cijelog organizma pojavnog univerzuma, koji odrava slubeni red i poredak u
dinamikoj ravnotei putem niza postupaka Svijesti kao osnove cjelokupne oitovane
pojavnosti. Ta ravnotea oitovane pojavnosti u slubenom redu i poretku odrava se
preko prirodno suprotstavljenih mehanizama izmeu prividnih oprenosti ili dijelova koji
se meusobno nadopunjuju. Sukob utemeljen na jakim, nespojivim suprotnostima kao
to su dobro i zlo, subjekt i objekt, ja i drugi jest, prema tome, iskljuivo povrne prirode,
i stoga temeljno neprihvatljiv u svojoj kulturolokoj biti. To zapravo znai da cijela ova
pojavna predstava univerzuma ll ne moe imati nikakvu stvarnu svrhu te je sasvim
uzaludno traiti ivotni cilj u otvorenom natjecanju sa svim protivnicima.
Veina "uspjenih" ljudi spremno e priznati duboko u dnu due, iako je njihov odgoj i
obrazovanje tijekom godina tako mono da se to ne bi usudili otvoreno priznati, da je
bilo potpuno uzaludno godinama traiti cilj u ivotu. Jo bi im tee bilo javno priznati da
im je iskustvo pokazalo kako im postizanje zacrtanog cilja nije donijelo onaj dubok
osjeaj ispunjenosti za kojim je eznulo njihovo srce. im se neki cilj ostvari, gubi se
spontanost, a osjeaj pojedinca da je on osoba koja djeluje, ponovo preuzima vodstvo.
Od tog trenutka, vizija postaje usmjerena iskljuivo na cilj, proputajui na taj nain sve
doista vrijedno u ivotu.
ivot optereen "svrhom" uistinu zanemaruje ljepotu svakodnevnog ivota: uivanje
jednosti istog bitka izraenog u dvojnosti i raznolikosti pojavnog ivota. Tek kad ego
nedvojbeno spozna tu injenicu, tada iz djelovanja prti potpuna sloboda i pojavljuje se
zasljepljujua svjetlost istinske vizije koja nita ne proputa i u svemu traje. U tom sluaju,
spontano djelovanje, budui da nije u sukobu s prirodnim tijekom dogaaja, omoguuje
ovjeku koji razumije da se u potpunosti otvori primanju cjelokupnog univerzuma i
doivljaju istinskog ispunjenja. Oputen i osloboen svake napetosti, takav pojedinac
doputa da njegov ivot ide svojim tokom, nesvjestan sebe kao osobe, bilo da se radi o
ulaganju napora, bilo da se radi o posljedicama djelovanja.
Jedna od kljunih postavki koju duhovni tragalac mora jasno razumjeti, kako bi izbjegao
sve nedoumice, jest da prihvaanje toga- to- jest u svakom trenutku nikako ne iskljuuje
pojavni svijet kao privid, jer bi upravo tada dolo do lanog razlikovanja izmeu stvarnog
i nestvarnog, izmeu sadraja i njegove preslike, izmeu noumena i fenomena. Kao to
se Buddha ivopisno izrazio: "Sasra (ivot) is duhkha (patnja), nirvna (Izvor) je anti
(mir) ali oni nisu dvoje, ve jedno."
Mora postojati temeljno razumijevanje da svaka pojava, svaka preslika, ne moe biti
drugo nego li odraz upravo te Stvarnosti, koja jedina postoji. Privid ne moe zasebno
postojati: noumen kao isti bitak istovremeno i nadilazi pojavnost i u njoj je sadran, tako

da je besmisleno svako vienje razlike meu njima. Zahvaljujui tom temeljnom

razumijevanju njeguje se odreena nepristranost kroz spoznaju da svako razlikovanje
izmeu privlanog i neprivlanog moe znaiti jedino uplitanje ega i, prema tome,
stvaranje patnje. I privlano i neprivlano uzajamno su povezani suprotstavljeni dijelovi
koji se meusobno nadopunjuju, a predstavljaju temelj izraavanja pojavnog svijeta i
njegova djelovanja, koje mi nazivamo ivotom.
Uistinu vaan vid tog temeljnog razumijevanja jest njegova primjena u svakodnevnom
ivotu gdje uobiajeno suparnitvo i natjecanje, sasvim iskreno, postaje sve vie igra ll
umjesto da bude svaa i sukob koji vodi do krivnje i srama zbog vlastitih djela te do
mrnje i zlobe, ljubomore i zavisti zbog djela drugih. Drukije reeno, kao neposredna
posljedica dubokog razumijevanja jasno se pokazuje sav besmisao sukoba ja i drugi,
budui da su oboje samo puki instrumenti kroz koje djeluje prvobitna energija. Glede
bilo koje situacije u ivotu, je li moglo biti drukije? I je li to stvarno vano? Prividne
razlike samo unose raznolikost u nau svakodnevnicu koja bi inae bila nepodnoljivo
dosadna. Poznat je sluaj jednog glasovitog glumca iz prolih vremena, Georga
Sandersa6, koji je poinio samoubojstvo. On je ostavio oprotajnu poruku u kojoj je
napisao kako si oduzima ivot zato to je imao sve to ivot moe ponuditi dobro
zdravlje, novac i slavu i stoga mu je bilo previe dosadno da bi nastavio ivjeti!
ovjek koji istinski razumije ove koncepte ne povlai se i ne skriva od prirodnog svijeta
ljudi i dogaaja jer to bi samo po sebi znailo da osuuje ivot kao takav i razliite stilove
ivljenja. On nastavlja ivjeti u drutvu, igrajui igru svakodnevnog ivota prema
postojeim pravilima, ali njegov je um ispranjen od uzaludnih ambicija, mudrovanja,
elja i smicalica. Takav ovjek luta stazama ivota svjedoei svim iskustvima i sudjelujui
u njima, ali se ne zaplie u njih vezivanjem. On niti eli produiti ugodna iskustva niti
prekinuti bolna. Stoga ga drugi doivljavaju kao utjelovljenje vrline i suuti za cijeli svijet
"drugih", kao osobu koja se ni protiv koga ne bori. ak i neku prividnu razmiricu
pretvorit e u zabavu, jer njemu nije nimalo stalo da pobjedi u bilo kakvoj raspravi.
Da bismo izbjegli sve nedoumice, nuno je razjasniti jo jedno pitanje: nije tono da u
tijelo-um organizmu ovjeka koji razumije ne nastaju misli-osjeaji-elje jer to je njihova
prirodna bioloka funkcija. Pojavljivanje misli-osjeaja-elja u umu jednako je prirodno i
spontano kao i pojavljivanje valova na velikom prostranstvu oceana. Svaki pokuaj da se
zaustavi to prirodno dogaanje moe uroditi jedino neuspjehom i razoarenjem. Ali ono
to se dogaa nakon to se razumijevanje probudilo jest to da te misli-osjeaje-elje koje
se pojavljuju vie ne progoni ego. Razumijevanje dovodi do pukog svjedoenja
prirodnog procesa pojavljivanja i nestajanja elja bez ikakvog uplitanja ega, i stoga,
budui da ne dobivaju nikakvu podrku, te elje tijekom vremena jednostavno nestaju.
Naime, u nedostatku podrke ega, pojavljivanje elja vremenom se smanjuje, pojavljuju
se sve rjee i sve su slabijeg intenziteta.
***
Ljudski je um na neki nain navikao razmiljati o promjeni u terminima lateralnog i
horizontalnog rasta, ali nae iskustvo pokazuje da samoj prirodi promjene vie
odgovaraju ciklusi ili periodi kao to su ciklus roenja i smrti, stvaranja i razaranja,

G. Sanders (1906., Rusija 1972., panjolska), engleski glumac, skladatelj, pjesnik i pisac

uspona i padova politikih sustava i civilizacija, te neizbjeni ciklusi sree i nesree uslijed
ivotnih dobitaka i gubitaka kod svakog pojedinanog ljudskog bia. Pa ipak um odbija
prihvatiti neizbjenost takvih ciklusa, iako to odbijanje znai razoarenje i muku. To je
ona vrsta patnje za razliku od stvarnog bola i uitka u odreenom trenutku koju je
Buddha nazvao duhkha u sasri, patnja u ivotu.
Prihvaanje postojanja ovih ciklusa naprosto znai prihvaanje neizbjenih injenica
ivota, a ne zauzimanje fatalistikog stava. Takvo prihvaanje samo znai da te injenice
treba svjedoiti kao neizbjene dijelove ivota, izbjegavajui na taj nain mentalno
uplitanje u njih. "I to e proi" jedno je izvanredno stajalite u ivotu koje sprjeava
mnoga nepotrebna razoarenja. ak je i fizika energija svakog pojedinca podlona tim
ciklusima. Svi iz iskustva znamo da je razina nae fizike energije kao i mentalnog poleta
ponekad izuzetno visoko aktivna i kreativna, dok se ponekad, bez ikakvog vidljivog
razloga, osjeamo bezvoljno i mlitavo, fiziki tromo a mentalno prilino depresivno.
Nemogunost prihvaanja te neizbjene injenice nemogunost kretanja s tijekom
ivota predstavlja nepotrebno razoarenje.
Kretati se s tijekom ivota ne znai biti ravnoduan prema onome to je donio sadanji
trenutak. To ne znai "nevezanost". Ovo je posebno osjetljivo podruje u kojem kod
duhovnih tragaoca postoji znatna zbunjenost. Kretanje s tijekom ivota naprosto znai
potpuno uivanje u trenutanoj radosti iz pukog razloga to znamo da ona nee potrajati,
i potpuno preputanje trenutanom bolu, imajui na umu da e i on proi. Kretati se s
tijekom ivota znai da ne treba pretjerano juriti za uicima, ali ni pretjerano zazirati od
neizbjenih boli. Zapanjujue je vidljiva injenica kako takav stav zadovoljstvu donosi jo
vie zadovoljstva, a bolima oduzima bol. Drukije reeno, kretanje s tijekom ivota
uzrokuje unutarnje stanje mira i sklada, dobrohotnosti i lakoe. Vjerojatno je to ono to
se podrazumijeva u izreci: "Boji mir: to je ista radost postojanja."
Ne treba biti nedoumice oko ne pruanja otpora sadanjem trenutku. Ne pruati otpor ne
znai ne initi nita. Uistinu, to je sam temelj istonjakih borilakih vjetina: predaj se da
bi mogao pobijediti. U taoizmu postoji pojam wu wei koji je proet mudrou. On
oznaava djelovanje bez uplitanja osobe i potpuno je razliit od nedjelovanja koje
nastaje uslijed neodlunosti, straha i lijenosti. On oznaava ne- djelovanje u kojem nema
uplitanja ega, odnosno oznaava istinsko prirodno djelovanje koje se dogaa u
sadanjem trenutku, a ne djelovanje koje je posljedica spekulativnog uma i napetog
tijela. Kao to je Isus izjavio: "Pogledajte ljiljane u polju kako rastu. Niti se trude niti

predu."

Zabiljeeni su sluajevi nekih zatvorenika koji su ekali izvrenje smrtne kazne u redu
smrti, koji su iznenada, sasvim neobjanjivo, spoznali najdublju radost i mir istinske
predanosti. Zabiljeeni su i sluajevi zarobljenika u Hitlerovim koncentracijskim logorima,
koji su se, ekajui da budu odvedeni u plinsku komoru, za vrijeme stajanja u redu,
poeli iznenada glasno i uporno smijati, zbijajui ale s naoruanim straarima. Ovi su
pak, naravno, smatrali kako je napetost dovela zarobljenike do ludila. No ti su ljudi ipak
duboko prepoznali udo predanosti sadanjem trenutku. Nisu se vie plaili smrti jer su
umrli u tom trenutku, Svijest se oslobodila trodimenzionalnih okvira ljudskog objekta.

Uvijek postoji odreena uporna znatielja, posebno prisutna kod duhovnih tragaoca,
popraena znatnom zbunjenou, glede pitanja to se zapravo dogaa u svakodnevnom
ivotu s onim tko se probudio u Stvarnosti. Oni koji su svjedoili ivotu nekolicine
mudraca, tijekom jednog dueg razdoblja, uoili su nekoliko zajednikih niti koje ih sve
povezuju:
1. ini se da mudrac ivi s potpunim razumijevanjem kako se ivot odigrava kroz sva
ljudska i druga tijela, ukljuujui i njegovo vlastito.
2. Doima se da mudrac ivi s potpunim uvjerenjem kako su sva zasebna bia
odvojena kao valovi oceana te da se zapravo samo pojavljuju i nestaju na jednom
velikom oceanu Bitka. On zna da se u mirnom umu Stvarnost doivljava bez
ikakvih odvojenosti. Budui da se mudrac kree u skladu s tijekom ivota,
uglavnom ga viaju posve slobodnog od svih tjeskoba i razoarenja.
3. Mudrac se odaziva kad ga zovu imenom, ali zna da je to, to se odaziva na ime, u
svim sluajevima samo prvobitna Svijest koja jedina postoji. On je prilino sretan
kad ga svijet zaboravi i ne obraa na njega pozornost. Mudrac istinski cijeni
povlasticu da bude neprimijeen.
4. Mudrac ivi svjedoei ivot tako kako se on dogaa kroz razliita zasebna bia, s
neprestanom svjesnou da su prolost i budunost samo nezbiljske tvorevine, za
razliku od sadanjeg trenutka koji je jedina zbilja. Na taj nain mudrac ivi posve
ispunjeno, prihvaajui sva iskustva iz trenutka u trenutak, neogranien mislima
spekulativnog uma, kao da stavlja svjee voe u koaru bez dna.
5. Mudraca doivljavaju kao nekog tko svakom pomae najbolje to moe u tom
trenutku, ali ini se da su ljudi ba nisu jako svjesni njegove prisutnosti. On doista
pokazuje istou i suosjeanje prema cijelom svijetu i ne bori se ni protiv koga.
6. Mudrac ivi doputajui da se duhovna disciplina kao takva dogodi ako se treba
dogoditi, potpuno svjestan da ona moe prestati u prikladno vrijeme: on nikada
nije radio nikakvu duhovnu disciplinu.
Ukratko, mudrac ivi u vanjskom svijetu dobra i zla, ljepote i runoe, ali ne osuuje
nikoga. On je jednako ljubazan i prema dobrima i prema loima. On je jednako odan i
vjernima i nevjernima. Mudrac ivi kao stalno svjestan, ali neukljueni svjedok udesnog
razotkrivanja pojavnog svijeta u svim njegovim razliitim oblicima i pravilima.

GRIJEH I KRIVNJA
Kota ivota
Zapadnjaka logika i zapadnjaki um smatraju da je tijek ivota linearan. Istok vjeruje da
su ivot i postojanje cirkularni, te da se svako kruenje uvijek vraa u poetnu toku.
ivot poinje prvim udahom i zavrava zadnjim. Sasra predstavlja kota ivota,
neovisno o tome je li rije o smjeni godinjih doba ili obrtanju nebeskih tijela. Zanimljivo
je a vjerojatno i znakovito da Istok ne poklanja previe pozornosti kronolokoj
povijesti, ve se uglavnom usmjerava na meusobnu povezanost raznih sila i dogaaja,
na njihove uzrono-posljedine odnose, koji su osnova ivljenja i postojanja.
Ciklus uvijek posjeduje vlastitu logiku, magiju, tajanstvenost, a gotovo niti jedno kretanje
u univerzumu nije linearno. Sva kretanja doimaju se cirkularnima, vraaju se na
ishodinu toku i ponovo zapoinju novi ciklus, ostavljajui utisak da nikad ne prestaju.
To jednako vrijedi za kretanje zvijezda i planeta, ukljuujui Zemlju, kao i za razdoblja u
ovjekovu ivotu. Pojavni svijet prvi se puta oitovao u dogaaju koji znanstvenici
nazivaju velikim praskom, a mistici buenjem svjesnosti o Svijesti, a on znai eksploziju
potencijalne energije u njezino stvaralako pokretanje koje e konano zavriti vraanjem
te iste energije natrag u ishodite, nakon to bude istroena. Kad mladi mjesec dostigne
svoju puninu, poinje se kretati u obrnutom smjeru.
Vjerojatno iz tog razloga mudrac Lao Tse kae: "Kad obavi posao i kad ti ime postane
slavno, mudro je povui se od javnosti." Promjena je sma osnova ivljenja i postojanja,
ali ipak je osebujnost i priroda uma da u sve veoj mjeri eli imati iskustvo onoga to mu
je drago i prihvatljivo, mada pritom ne razumije pravo znaenje ciklusa. Ako netko eli
zadrati istaknuti poloaj na koji se probio, ako uporno zahtijeva da sve vrijeme ima
sigurnost, taj se njegov istaknuti poloaj nee odrati, a iskustvo nee zadrati svoju
svjeinu i krepkost.
Dijete ne doivljava da su suprotnosti nespojive, kao to to doivljava odrasla osoba,
zbog toga to djetetov ego nije razvijen sve do tree godine. Tek tada ono poinje
razmiljati o sebi u terminima prvog lica singulara, kao o ja. Nema temeljne razlike
izmeu sveca i djeteta. Niti jedno od njih ne vidi suprotnosti, mada, naravno, kod djeteta
je rije o neznanju, a kod sveca o mudrosti. Dakako, neznanje i znanje su meusobno
povezane suprotnosti, a mudrost nadilazi obje.

Dijete nije usvojilo pojmove moje i nije moje te stoga ne moe razumjeti koncept krae.
Jednako tako, dijete ne moe pojmiti razliku izmeu istine i neistine jer ne moe
razlikovati san i stvarnost. Ego je taj koji pravi razliku izmeu sna i stvarnosti. Mudrac
shvaa da je ova stvarnost samo san. Iz tog je razloga jedno prerano sazrelo, intuitivno
dijete moglo rei: "Svi mi sanjamo, a probudit emo se kad budemo mrtvi." ivot i smrt
sastavni su dijelovi tijeka dogaaja koji predstavlja oitovanje pojavnosti.
Sve dok se ne rodi ego, sve dok se Svijest ne poistovjeti s pojedinanim organizmom,
dijete ne doivljava dvojnost. Kao to je to mudri Tahern izrazio: "Sav je svijet bio njegov,
nebesa, zvijezde, sunce i mjesec, i on je bio jedini promatra i uivalac svega toga, bez
ikakvog prisvajanja ili dijeljenja, sve dok ga nisu iskvarili i dok nije usvojio prljava
lukavstva ovoga svijeta." Kod djece susreemo jednu vrstu iste nevinosti, ali to je
nevinost neznanja. Ista takva nevinost pojavljuje se kod sveca na kraju procesa njegove
evolucije u kojoj se ego initelj najprije razvio da bi onda bio uniten buenjem mudrosti
i razumijevanja. Kao to je Isus govorio: "Samo oni koji postanu poput djece, moi e ui
u Kraljevstvo nebesko."
Izmeu djeteta i sveca postoji jo jedna slinost. Promatramo li dijete u kolijevci dok
spava, zapazit emo da ne die kroz prsni ko, ve kroz abdomen. Disanje odrasle osobe
najee se odvija kroz prsni ko, zato to se disanje, kao to je utvreno, s postepenim
nagomilavanjem napetosti u ivotu pomie od abdomena prema prsnom kou. Ovaj
porast napetosti dovodi do odvajanja izmeu animalnog organizma djeteta i
intelektualnog organizma odrasle osobe. Sa stjecanjem mudrosti i iscjeljivanjem
odvojenosti izmeu ja i drugi, mudrac ponovno ovladava abdominalnim disanjem.
Jasno je vidljivo da se disanje prosjene odrasle osobe u dubokom snu u veoj mjeri
odvija kroz abdomen nego kroz prsni ko, ali ako je to spavanje nemirno ili ako osoba
sanja, javlja se pomak disanja prema gore, u pravcu prsnog koa. To jednostavno znai,
to je osoba napetija, ishodite disanja smjeteno je vie.
U japanskom jeziku postoji rije za poetno ishodite disanja, koje u drugim jezicima, po
svoj prilici nema, a glasi tanden. Smatra se da se tanden nalazi oko 5 cm ispod pupka.
to je neka osoba vie otuena od svog prirodnog postojanja, to je ishodite njezina
disanja udaljenije od tandena. Ovo nije ni na koji nain povezano s disanjem kakvim ga
shvaaju atlete ili osobe koje se bave pojaanom fizikom aktivnou jer mu oni prilaze
iz drugog kuta.
Taoistiko uenje smatra da postoje tri centra ljudskog organizma: a) tanden, prirodni ili
duhovni centar, b) centar srca u kojem prebiva emotivno tijelo osobe ili duhovni tragalac
i c) centar glave, u kojem prebiva filozof, intelektualna i racionalna osoba. Intelektualna i
racionalna osoba ive na povrini, gdje je sve sreeno, logino i smisleno. Emotivni
sljedbenik ivi u srcu iz kojeg ne izvire samo ljubav i elja, nego i odanost Bogu. Ali, kao
to tvrdi Lao Tse, srce ne predstavlja krajnju dubinu. Nuno je krenuti ka dubljim
razinama postojanja, prema prirodnom stanju tandena gdje se pojedinac nalazi u
suglasju s cijelom oitovanom pojavnou.

Osnovne postavke
Kad posjetitelji dou k meni, prvo to im kaem jest da je sve to e od mene uti samo
koncept , a ni u kojem sluaju istina. I jo dodajem, da je sve to je bilo koji mudrac u
bilo kojem razdoblju tijekom povijesti ikada rekao, samo koncept. I da je sve to je u bilo
kojem svetom spisu ikada napisano takoer samo koncept. Koncept je neto podlono
tumaenju i stoga je nekima prihvatljiv, a nekima nije. Istina je ono to nitko ne moe
zanijekati.
Veina posjetitelja, kad ih pitam znaju li neto to postoji i to je istina, a ne koncept,
ostaje bez odgovora. Moj je odgovor na ovo pitanje da zapravo postoji samo jedna istina
koju nitko ne moe zanijekati. Neki bi ateist mogao doi ovamo i izjaviti kako je preko
dvadeset godina duboko istraivao temu o postojanju Boga, kako je doktorirao na
podruju komparativne religije, te da sada sa sigurnou tvrdi da Bog ne postoji. Ja bih
mu na to rekao da ima potpuno pravo na svoje stajalite jer Bog je samo koncept. A
nakon toga bih ga upitao: "Bog moda postoji, a moda i ne postoji, ali moe li ti
zanijekati svoje postojanje?" Ta neosobna svijest o vlastitom bitku, o postojanju, koju
nitko ne moe zanijekati, jedina je istina.
istina Nju nije mogue tumaiti ni na koji nain.
Drugim rijeima, ja jesam jedina je istina. "Ja sam Tom, Dick ili Harry" nije istina. Istina
ja jesam zaklonjena je ili skrivena iza osobnog ega nekog pojedinca.
Taj je pojedinani ego zapravo duhovni tragalac, ego koji uistinu ne postoji. Kad mi
netko kae da je doao k meni kako bi unitio svoj ego i postigao samorealizaciju, ja ga
molim da mi pokae taj svoj ego ne bi li ga odmah mogao zbrisati s lica zemlje, tu pred
njegovim oima!
to je onda taj ego? Kad postavim to pitanje posjetiteljima, kad ih pitam to
podrazumijevaju pod pojmom ego, veina ih odgovara da je ego poistovjeivanje s
odreenim tijelom kao zasebnom jedinkom odvojenom od drugih ljudskih bia te da ta
odvojenost ini ljude nesretnima. Meutim, smo poistovjeivanje s imenom i likom
(nman, rpa) ne moe uistinu initi ego, jer ak i svetac za kojeg se smatra da je svladao
svoj ego, takoer se odaziva na vlastito ime kad ga pozovu, jednako kao i obina osoba.
Drugim rijeima, obina osoba jednako tako sebe doivljava kao jedinku s tijelom i
imenom, odvojenu od drugih, kao to to ini i svetac! Ali to to onda razlikuje mudraca
od obine osobe? to je to to ga ini mudracom? Odgovor na to jest da mudrac ima,
bez imalo sumnje, potpuno razumijevanje one istine koju je Buddha izrazio rijeima:
"Dogaaji se zbivaju, djela se ine, ali ne postoji osoba koja djeluje." Naime, obina
osoba smatra da je ona ta koja djeluje te da je stoga odgovorna za svoje djelovanje.
Slino tome, za svoje djelovanje odgovorna je i svaka druga osoba. Mudrac pak, sasvim
suprotno od toga, potpuno i bezuvjetno vjeruje da niti on sm, a niti itko drugi nije taj
koji ini bilo kakvo djelo, ve da je svako djelovanje boansko dogaanje kroz neki tijeloum organizam. Ni u kom sluaju ne moe se tvrdi da itko ita ini.
Na odreenom stupnju spoznaje, pojavljuje se pitanje: "Ako nitko nita ne ini, tko onda
ivi na ovome svijetu? Tko je taj tko doivljava iskustvo sree i nesree? Tko je taj tko
trai samorealizaciju ili prosvjetljenje ili neto tome slino? Izravni odgovor na sva ova
pitanja jest da mi samo vjerujemo kako ivimo, ali u stvarnosti, ivot se ivi sm od sebe
kroz milijarde tijelo-um organizama. Ego smatra da je on taj koji djeluje i koji prolazi kroz

iskustva sree i nesree. Dakle, glede ove teme, temeljni je koncept da ivot nije nita
drugo do stalno traganje, sve od trenutka kad se dijete rodi i instinktivno pone traiti
majine grudi, a da je tragalac ego koji smatra da je on taj koji traga i ini sve potrebno
kako bi traeno naao, pri emu je odgovoran za svoja djela.
Temeljni je koncept da je ljudsko bie u stvari samo jedinstveno programirani instrument
ili raunalo kroz kojeg Izvor ili Prvobitna energija ili Svijest ili Bog (ili kako god oznaili i
imenovali taj Izvor Jednost bez drugoga) funkcionira i dovodi do djelovanja. Na drugi
nain reeno, Izvor koristi milijardu jedinstveno programiranih ljudskih raunala upravo
na isti nain na koji ovjek koristi svoje raunalo. ovjek unosi odreene informacije u
programirano raunalo, i raunalo nema drugog izbora nego li obraditi te informacije i
proizvesti uinak za koji je programirano. Naravno, ovjek moe smatrati da raunalo
ima pravo proizvesti taj uinak, kao to smatra da on sm ima pravo na svoj nain
djelovanja!
No to je ustvari programiranje u ovjekovu tijelo-um organizmu i kako zapravo Izvor
koristi ljudsko raunalo? ovjek nema mogunost izbora prilikom odabiranja vlastitih
roditelja, to znai da ne moe odabrati vlastite gene ili jedinstvenu kombinaciju DNK u
svom tijelo-um organizmu. Isto tako, ovjek ne moe odabrati okolinu u kojoj e se roditi
i u kojoj e njegov tijelo-um organizam od svog prvoga dana stjecati iskustva odgojnih i
obrazovnih utjecaja. Jedinstveni DNK i okolina u kojoj se pojedinac razvija i raste ine
program ovjekova tijelo-um raunala.
Na prvi se pogled moe uiniti okantnim da je ljudsko bie, za kojeg se smatra kako je
stvoreno na sliku i priliku Boju, svedeno na raunalni program. Ali ne smijemo
zaboraviti da je ljudsko bie u osnovi samo jedno stvorenje, ili vrsta stvorenja, zajedno s
tisuama drugih vrsta stvorenja, koje tvore sveukupnost oitovanoga svijeta. A ono to
funkcionira kroz milijarde ljudskih raunala jest Izvor, Bog ili Prvobitna energija, koja u
svakom ljudskom biu proizvodi upravo takav izlaz ili djelovanje kakvo se treba dogoditi
u skladu s Bojom voljom ili Izvorom, ili u skladu, moe se i tako rei, s Prirodnim
zakonom ili Zakonom univerzuma. Ovo je veoma nalik injenici da elektricitet, kao jedan
vid prvobitne energije, djelujui kroz razliite elektrine ureaje stvara tono onakve
uinke za koje su ti odreeni ureaji konstruirani i predvieni.
Kako Izvor (ili Bog) koristi ljudski raunalo? Prema mom konceptu, misao je ulazna
informacija koja dolazi iz Svijesti, iz Izvora. Na tu ulaznu informaciju odgovara mozak u
smislu izlazne informacije u obliku reakcije u ljudskom tijelo-um organizmu. Istraivanja
su pokazala da se misao kao ulazna informacija javlja pola sekunde prije reakcije ega. Iz
toga je oito da ego pojedinca nema kontrolu nad programiranjem tijelo-um organizma.
Drugim rijeima, ego nema kontrolu nad ulaznim informacijama, a sasvim sigurno nema
ni kontrolu nad programiranjem koje odreuje reakciju, koja je oigledno bioloke ili
mehanike prirode. Pa ipak ego ovu reakciju naziva svojom! Misao je jedna od ulaznih
informacija, ostale ulazne informacije temelje se na objektima na koja reagiraju osjetila
objekti su sve ono to se vidi, uje, kua, mirii ili dodiruje nad kojima ego nema
nadzora. Naime, ono to se dogaa jest da mozak reagira na ulaznu informaciju u tijeloum organizam i to tono onako kako je predvieno njegovim programiranjem, s time da
niti nad jednim od toga ego nema kontrolu. Pa ipak ego tvrdi kako je ta mehanika

reakcija njegova!

Jedna vana toka koju treba istaknuti jest da su bioloka i mehanika reakcija u tijeloum raunalu potpuno iste, bez obzirna na to radi li se o obinom ovjeku ili o svecu. Ako
je ulazna informacija ista i programiranje slino, tada je i izlazna informacija
najvjerojatnije ista. Ako te dvije osobe vide ili uju istu stvar, i izlazna informacija e biti
ista, kao na primjer ljutnja ili uenje, strah ili saaljenje. Postoji velika zabluda kako
samorealizacija ili prosvjetljenje donose tako ogromnu transformaciju da svetac postaje
savreno ljudsko bie, u kojem nema bilo kakve ljutnje, razoarenja ili straha. Stoga
izranja pitanje: ako je reakcija u programiranom raunalu tijelo-um organizma manje ili
vie ista, u emu je onda razlika izmeu sveca i obinog ovjeka? Odgovor lei u
pojanjenju onoga to se dogaa nakon pojavljivanja poetne reakcije.
U sluaju obinog ovjeka, kad se dogodi negativna reakcija na primjer, pojavi se
ljutnja ego preuzima vlast nad situacijom. Ego kae : Ja sam ljut. Ili: Ja ne smijem biti

ljut, lijenik mi je rekao da u, ne budem li kontrolirao svoju ljutnju, imati visoki krvni
pritisak, a to bi moglo dovesti do sranog ili modanog udara. Ovo znai ukljuivanje ega

u horizontalno vrijeme, za razliku od reakcije tijelo-um raunala koja nastaje iskljuivo u

sadanjem trenutku. U sluaju mudraca, takoer se pojavi ljutnja, koja moe uzeti oblik
vikanja na osobu koja ju je izazvala. Ali nakon toga reakcija zavrava i mudrac je otvoren
za sve ono to se moe dogoditi u sljedeem trenutku. Sjeam se jedne osobite zgode
koja se zbila kad sam jednom prilikom posjetio svog gurua, Nisargadattu Maharaja.
Netko je postavio pitanje i pojavila se ljutnja. Maharaj je viknuo: "Ve est godina dolazi
ovamo i jo uvijek postavlja tako glupa pitanja?" Posjetitelj o kojem je bila rije,
dovoljno je dobro poznavao Maharaja da mu je mogao dati duhoviti odgovor. Svi su se
nasmijali, a Maharaj se smijao najglasnije. U jednom trenutku ljutnja, u sljedeem
oputanje i zabava! U sluaju obinog ovjeka, nastalo bi poistovjeivanje ega s tom
ljutnjom u vidu "ja sam ljut, taj me ovjek naljutio i zato se ne smijem nasmijati njegovoj
dosjetki". Drukije reeno, u sluaju obinog ovjeka, do ukljuivanja ega dolo bi
horizontalno u vremenu pa on ne bi bio otvoren za ono to se moe dogoditi u sljedeem
trenutku. Mudrac ivi iz trenutka u trenutak, njegov tijelo-um organizam odgovara na
ono to se dogaa iz trenutka u trenutak, dok ego obinog ovjeka odgovara na
prirodnu, bioloku reakciju tijelo-um organizma, ukljuivanjem u horizontalno vrijeme pa
nije otvoren za ono to se dogaa iz trenutka u trenutak. Prema tome, ego obinog
ovjeka samo ponekad je sretan, a veinom je nesretan zbog ukljuivanja u horizontalno
vrijeme.
Koncept karme
Koncept karme (in ili djelo) u osnovi je koncept uzrono posljedinog djelovanja: svaki
dogaaj ima ishod, svako djelovanje ima uinak, svaki uzrok ima posljedicu. Lanac
uzroka i posljedica znai da neki uzrok ima posljedicu, i da ta posljedica postaje uzrokom
sljedee posljedice, i tako dalje. A > B, B > C, C > D, i tako dalje. Ako se taj
uzrono-posljedini niz sagleda u svjetlu koncepta Boje volje, moe se uoiti da su uzrok
i posljedica meusobno povezani. Takoer se moe ustvrditi da je A dovelo do B ili da
se, i A moralo dogoditi, kako bi se, u skladu s Bojom voljom, dogodilo B. Promatrana iz
tog ugla, sva djelovanja u vjenosti vide se kao meusobna povezana jer uzrok izaziva
posljedicu, ali da bi se posljedica mogla dogoditi, i uzrok se takoer mora dogoditi!

Drugim rijeima, lanac uzroka i posljedica shvaa se kao A <> B <> C <> D <>
E<> F, i tako dalje. Cijeli sljedovi dogaaja u vjenosti na taj se nain vide kao dugaki
lanac uzajamno povezanih uzroka i posljedica koji se protee u beskonanost, gotovo bez
poetka i kraja, a sve se zbiva u skladu s Bojom voljom.
Koncept karme utemeljen na osobnom djelovanju
Ako se koncept karme ne temelji na nekom dogaaju ili djelovanju kao takvom, ve na
postupku odreenog pojedinca ne na izreci "Budi volja Tvoja", ve na slobodnoj volji
ljudskog bia teorija karme dobiva jedan sasvim novi zaokret. U tom se sluaju ona
poinje oslanjati na izreku "Kako si sijao, tako e i eti". ivotno iskustvo ljudske vrste u
jednom poduem razdoblju pokazalo je da taj koncept o sjetvi i etvi ba i nije
djelotvoran. ivot uvijek nanovo dokazuje da jedni siju, a drugi anju! Doista, nije rijetko
da netko anje ono to ni u kom sluaju nije posijao! Svi zloini nisu otkriveni, svi zloinci
nisu kanjeni. Zapravo, u mnogo sluajeva, nevini su ljudi proglaeni krivima i kanjeni.
Meutim, teorija karme , utemeljena na osobnom djelovanju i dalje razrauje taj proces
sjetve i etve, tvrdei ak da on nije ogranien na jedan ivot, ve da se protee iz ivota
u ivot jedne te iste pojedinane due.
Dakle, teorija tvrdi, ako netko pati u ovom ivotu, to je stoga to je u svom prolom
ivotu inio neto loe. I ne samo to, iz ovoga proizlazi da se svatko mora truditi da mu
djelovanje u ovom ivotu bude ispravno i besprijekorno, kako ne bi morao patiti u
sljedeem ivotu! Stvarni problem s kojim se ova teorija ne suoava jest taj koji svaki
pojedinac postavlja smome sebi: Tko zapravo pati u ovom ivotu i zbog ijeg djelovanja
u prolom ivotu? Ego pojedinca je taj koji pati. Na primjer, odreeni pojedinac razmilja
ovako: "Ja sam Robert koji pati u ovom ivotu. Ako je u prolom ivotu neki William
inio loa djela, zato bih ja, Robert, patio u ovom ivotu?" I jo jedna nedoumica: "Zato
bih ja, Robert, morao initi dobra djela i odrei se dosta zabave u ovom ivotu, samo
zato da bi neki Dennis uivao u dobrim stvarima u sljedeem ivotu? Mene brine jedino
Robert u ovom ivotu, i nita ne znam niti o jednom od svojih prolih ivota."
Prema mom konceptu, u skladu s filozofijom advaite ili nedvojnosti ja bih samo
ponovio Buddhine rijei: "Dogaaji se zbivaju, djela se ine, ali ne postoji osoba koja
djeluje." Dogaaji i djelovanje imat e svoje posljedice, u skladu s Bojom voljom, no
budui da nema niti jedne osobe koja djeluje, a ego koji neto ini samo je lana
tvorevina boanske opsjene, nema ustvari ni Roberta koji bi trebao patiti radi
Williamovih loih djela. Koliko e neki tijelo-um organizam uivati ili patiti tijekom svog
ivota ovisi iskljuivo o Bojoj volji, a niti jedno ljudsko stvorenje ne moe nikada
spoznati na kojim osnovama djeluje ta Boja volja u svakodnevnom ivotu. Znanstvenici
bi moda mogli stvoriti uvjete kakvi su nastali neposredno nakon velikog praska, ali da li
bi ikako mogli stvoriti uvjete kakvi su bili neposredno prije velikog praska?
Koncept grijeha i krivnje
Temeljni koncept svake religije na kraju se svodi na istu postavku.

Biblija kae: "Budi volja Tvoja."

Hinduski sveti spisi kau: "Samo Ti si initelj, samo Ti si uivalac, samo Ti si sluatelj,
samo Ti si govornik (tvameva kart, tvameva bhokt, tvameva ruti, tvameva vakt)."
Muslimanska religija kae: "Nema druge stvarnosti osim Boga, postoji jedino Bog (La'
illaha il Allahu)."
Ali usprkos tome, ve se stotinama godina vode vjerski ratovi. Sasvim je sigurno i nikako
se ne moe zanijekati da se nita od onog to se dogodilo ratovi, prirodne katastrofe,
bolesti nije moglo dogoditi, a da to nije bila Boja volja. No oiti je uzrok, po mom
miljenju, injenica da se ovaj temeljni princip Boje volje, zajedniki svim religijama, koji
je tako jednostavan i izravan, nije trebalo tumaiti. Usprkos tome, objanjavale su ga
generacije i generacije tumaa (kojim god se imenom nazivali ili kakvu god ovlast imali)
na takav nain da svaka religija ima vlastitu dogmu, koja se uglavnom bavi pravilima
ponaanja u svakodnevnom ivotu. I upravo su ta tumaenja ili radije pogrena
tumaenja7 - uzrokovala razmimoilaenja izmeu sljedbenika razliitih religija, a vjerski
obredi i propisi nastali na temelju odredaba o tome to se mora, a to se ne smije,
utemeljeni su na posve pogrenim osnovama.
Tumaenja razliitih religija poprimaju oblik popisa s odredbama to se mora, a to se ne
smije initi, s time da se od svakog pojedinca oekuje da te odredbe slijedi. Ako odreeni
pojedinac ne slijedi te vjerske odredbe, tada ini grijeh za koji se smatra da ima razliite
strane posljedice u ovom ivotu, a i poslije njega! I tako sve religije, kad se radi o
svakodnevnoj koloteini ivota, posve zaboravljaju temeljni princip Boje volje.
Razmotrimo sada problem grijeha. Rjenik definira grijeh kao povredu boanskog zakona
i moralnih naela, kao uvredu dobrog ukusa, pristojnosti i slino. Oigledno da je to
samo priblian opis, budui da se temelj grijeha razlikuje od kulture do kulture. Rjenik
tada dalje nabraja sedam smrtnih grijeha, ukljuujui ponos, blud, zavist, ljutnju,
pohlepu, lakomost i lijenost. Na temelju tih navoda moemo se samo zapitati, postoji li i
jedna jedina osoba na svijetu koja sve vrijeme ne ini neki od tih grijehova!
Jo jedan zanimljiv vid grijeha jest hrana. Ljudsko bie koje nije vegetarijanac smatrat e
da je ubiti ivotinju radi vlastite prehrane njegovo prirodno pravo, dok e vegetarijanac
isti taj in smatrati smrtnim grijehom. Zanimljivo je spomenuti kako e hinduski sveenik
(brhmaa) sa zapadne obale Indije smatrati kako je savreno prirodno jesti ribu
povre iz oceana dok je istovremeno grijeh jesti jaja ili ivotinjsko meso. S druge pak
strane, hinduski sveenik iz Kamira, iz podruja Indije gdje vlada veoma hladna klima,
smatrat e savreno ispravnim jesti kozletinu, ali e za njega upravo jedenje jaja i ribe biti
grijeh!
Dakle, posve je oigledno da ne postoji jasna definicija o tome to je grijeh. Sasvim je
jasno i to, da je skupina utjecajnih ljudi nekoga vremena donijela odluku o tome to e
se smatrati grijehom, ovisno o prevladavajuim okolnostima u tom razdoblju. Na primjer,
prije nekoliko godina pobaaj se smatrao grijehom i kriminalnim djelom u skoro svakoj

neprevodiva igra rijei: interpretation (tumaenje) i misinterpretation (pogreno tumaenje)

dravi i ljudskoj zajednici na svijetu, za razliku od dananje situacije, kad gotovo svaka
razvijena zemlja financijski podupire klinike u kojima ene mogu besplatno napraviti
pobaaj.
Zanimljivo je pogledati to Bhagavadgt kae o grijehu i krivnji u 15. stihu, 5. poglavlja:

ndatte kayacit ppam na

caiva suktam vibu
ajnenvtam jnam
tena muhyanti jantava
"ovjek ne moe poiniti ni grijeh ni dobro djelo, a da Gospodin to nije primio na
znanje. Svjetlost temeljnog znanja pokrivena je tamom zavedenog ega, i stoga
pojedinano bie razmilja o grijehu ili zasluzi."
Ovi stihovi pouzdano unitavaju koncept Boga koji sjedi na nekom oblaku, virei potajno
na zemlju i vodei savreno knjigovodstvo o svakom grijehu i svakom dobrom djelu koje
uini neko ljudsko bie, kako bi dotini nakon nekog vremena mogao dobiti zasluenu
nagradu ili kaznu. Trebalo bi biti jasno da je takav koncept duboko ogrezao u neznanje.
On se ne moe zadrati kod nekog tko je posve uvjeren da se niti jedan in ne moe
odigrati nikako drukije, osim po Bojoj volji. Za onog tko u potpunosti prihvaa Boju
volju, ne moe istovremeno postojati i osobna volja pojedinca, te stoga ne moe biti
nikakvog govora o grijehu ili zasluzi.
Prije nego li razmotrimo znaenje Boje volje u svakodnevnom ivotu pojedinca, najprije
moramo veoma podrobno objasniti to podrazumijevamo pod pojmom Bog. Bog je za
mene izvor, svijest, vrhunska mo, noumen, isti bitak, jednost, a moe se upotrijebiti i
bilo koji drugi naziv slinog znaenja, odnosno JEDAN izvor iz kojega je proizaao sav
pojavni svijet ili cijeli ovaj univerzum u kojem istovremeno postoje meusobno povezane
suprotnosti. Izvor, ili Bog, nadilazi sve meusobno povezane suprotnosti, on je taj Jedan
bez drugoga, neoitovani bitak, iz kojeg proizlazi dvojnost oitovanih pojavnosti.
Neka filozofska uenje prikazuju Boga kao zasebno bie koje je povezano s oitovanim
pojavnim svijetom. Prema tim uenjima, Bog je Gospodar pojavnog univerzuma i
predstavnik Dobra. Ovaj koncept u poetnoj postavci nije upitan. Ali nedoumica se javlja
kad se u pojavnom svijetu prihvati pojam Vraga, koji je predstavnik Zla i neizbjena
Boja suprotnost, no pri tome se i dalje tvrdi kako je Bog kao stvoritelj univerzuma
sveprisutan, svemogui i sveznajui. Bog ne moe istovremeno biti, i Izvor Jedan bez
drugoga iz kojega proizlazi dvojnost pojavnog svijeta kao privid, i samo jedan pol
meusobno povezanih suprotnosti Boga (dobro) i Vraga (zlo) unutar smog pojavnog
svijeta. Ovo je tema koja stvara veliku zbrku.
Nuna potreba za tumaenjem Boje volje pojavljuje se zato to ljudska inteligencija ne
moe prihvatiti da se ono to smatra zlim, dogaa u skladu s Bojom voljom. Prema
shvaanjima ovjekova ega, Boja volja ne bi se smjela primjenjivati na to to ljudska
inteligencija smatra zlim zato to zlo zastupa Vrag, kao predstavnik zlih sila.

Navest u primjer kojeg je opisao ueni kranski propovjednik. Supruga nekog lijenika
umrla je usprkos svih moguih dostignua suvremene znanosti, usprkos svih moguih
vjetina uglednih medicinskih strunjaka iz cijeloga svijeta do kojih je lijenik mogao doi.
Propovjednik je pitao vjernike, nije li se moda lijenik, dajui sve od sebe da izlijei
suprugu od bolesti od koje je bolovala, zapravo borio protiv Boje volje? Nakon toga je
razmatrao ne bi li, da se ena kojim sluajem oporavila od bolesti, njezino ozdravljenje
takoer bilo pripisano Bojoj volji? Propovjednik je zakljuio kako nije mogue da su oba
ishoda u skladu s Bojom voljom. Meutim, je li toliko teko povjerovati da bi, to god da
se dogodilo toj eni bilo da se oporavila od bolesti ili umrla bila Boja volja? Je li
jednako tako teko povjerovati da su muevljevi napori i utjecajni lijenici u odreenom
trenutku, takoer bili u skladu s Bojom voljom?

Spekulativnom umu svakog ovjeka bilo da je duhovna ili svjetovna osoba uistinu
predstavlja problem pogreno shvaanje da se Bog bavi jedino onim to pojedina
ovlatena osoba u odreenom trenutku i u odreenim okolnostima smatra dobrom koje
bi se trebalo dogoditi. Drugim rijeima, spekulativni um ljudskoga bia ne moe prihvatiti
da je sveukupno dogaanje u svakom pojedinom trenutku To to jest u sadanjem
trenutku iskljuivo Boja volja. A to je stoga to se pojam Bog ne shvaa kao Izvor, kao
Jedno bez drugoga, iz kojeg proizlazi sav pojavni svijet. Prema tome, spekulativni um,
bez obzira na to je li rije o egu duhovne ili egu svjetovne osobe, ne moe prihvatiti da se
Boja volja odnosi na sve to postoji u svakom pojedinom trenutku, odnosno da Boja
volja ne ovisi o tome to ljudsko bie smatra dobrim, a to zlim. Na primjer, ena iji je
sin ubijen u jednom od napada na Berlin u Drugom svjetskom ratu, imala je takvo
razumijevanje da je mogla prihvatiti kako je to bila Boja volja. Ali njezin sveenik se
pitao kako je to uope mogla biti Boja volja. Njemu se inilo da je to prije bila volja
neprijatelja, ili Hitlera, ili zlih sila s kojima se Engleska borila.
A ipak nam je reeno: "Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Poetak i Svretak."8 Znai
li to da Ja nisam u sredini? Ovo me podsjea na 20. stih, 10. poglavlja Bhagavadgte:

aham tm gukea
sarva bhtaya sthita
aham di ca madhyam ca
bhtnam anta eva ca
"Ja sam istinsko Sebstvo, tman , koje prebiva u srcima svih smrtnih bia. Ja sam
poetak, ivotni tijek i kraj svih ivih bia."
Ovo je sredinja tema Bhagavadgte, a njezino je znaenje veoma jasno.
Razmotrio bih malo koncept po kojem Boja volja prevladava sve vrijeme.
Pretpostavimo da se dogodilo ubojstvo. Moje bi tumaenje tog dogaaja bilo da je to
bila Boja volja, odnosno sudbina tih odreenih tijelo-um organizama. Sudbina jednog
od njih bila je, prema Bojoj volji, da skona svoj ivot tako da bude ubijen, a sudbina
drugog da izvri ubojstvo. Hoe li ubojica biti otkriven i smaknut, ili nee biti otkriven pa

Otkrivenje, 22,13;
Lj. Rupi, Novi zavjet, Kranska sadanjost, Zg, 1988
22

e stoga proi nekanjeno i ostati na slobodi, isto je tako njegova sudbina. Hoe li neki
neduni ovjek biti kanjen za to ubojstvo, takoer je Boja volja i sudbina tog ovjeka.
Neosporna je injenica da ljudsko bie objekt u sveukupnosti oitovanog svijeta
nikada nee moi razumjeti na kojoj osnovi djeluje Boja volja jer to nadilazi njegove
mogunosti. Kao to je njemaki mistik Meister Eckhart izjavio, ljudska se bia mogu
jedino uditi i diviti velianstvenosti i raznolikosti Bojeg stvaranja i djelovanja. Ljudska
vrsta jo nije ni poela razumijevati to udo.
Ako se koncept Boje volje koja prevladava u svakom trenutku ne prihvaa, mogua
posljedica jest sasvim pogreno poimanje koje je odreenog sveenika moglo navesti da
ustvrdi kako:
a) nikako ne moe povezati Boju volju s mogunou da netko bude ubijen,
poslan u zatvor ili smjeten u duevnu bolnicu
b) krajnji smisao univerzuma jest jedino ljubav i zato Bog ne bi nikada nikog
iznevjerio, osim onoga tko Ga se zauvijek odrekao
c) zlo moe uiniti strane stvari i zato on, to vie ita i razmilja, sve vie vjeruje
u vraga.
Ako se Bog uistinu natjee s vragom, onda, i taj Bog i taj vrag, moraju proistjecati iz
razliitih Izvora. Dakle, prema stajalitu tog sveenika, Bog ne moe biti jedna stvarnost,
ili Jednost ija volja prevladava u svakom trenutku u vidu Zakona univerzuma ili
Prirodnog zakona.
Predanost Bojoj volji mora biti potpuna, sveobuhvatna i bezuvjetna. Ako se Boja volja
uvjetno tumai, onda tu nije rije o potpunoj predanosti. Jedna himna kae:

Iako je mraan moj put i tuna mi sudbina,

daj da u miru budem i da se ne alim,
i da molitvu, od Boga nauenu, apuem:
"Nek bude uvijek volja Tvoja."
Tu je himnu sveenik nazvao loom. On kae da se nezasluena nevolja, nesrea,
razoarenje, bolan gubitak, propast, loe zdravlje i slino mogu dogoditi jedino
zahvaljujui razliitim ivotnim udarcima uzrokovanim neznanjem, glupou ili grijehom,
ali nikako nisu proizvod Boje volje ili namjere. On kae da je sve zlo koje se privremeno
pokazuje uspjenim, na neko vrijeme pobijedilo Dobro. Taj sveenik osjea da je pravo
vrijeme za izreku "Budi volja Tvoja" jedino onda kad prevladava Dobro. A to je to
dobro, naravno, odreuje on, a ne njegovi neprijatelji!
Naveo sam to je jedan ugledni sveenik izjavio. S druge strane, postoji zapis o jednom
kranskom misionaru po imenu Staines. On i njegova dva sina ostali su zakljuani u
automobilu kojeg je zapalila skupina ekstremnih terorista u Orissi, u Indiji, krajem prolog
stoljea. Istinsko razumijevanje oaloene udovice i majke bilo je vie nego oigledno
kad je izjavila, potpuno suprotno propovijedanju ranije spomenutog sveenika, da su
njezin mu i sinovi poginuli jer je ivotni vijek koji im je Bog dodijelio doao svome kraju!

To je istinska predanost Bojoj volji, a ne uvjetovana predanost koja se dogaa samo u

sluaju kad se Boja volja podudara s neijim sebinim ciljevima.
Osnovni koncept potpunog prihvaanja Boje volje moe znaiti jedino da je svako
djelovanje u stvari boansko dogaanje kroz odreeni ljudski objekt, a ne djelo koje je
uinio neki pojedinac. Ovaj koncept izaziva u spekulativnom umu ljudskog bia dva
glavna prigovora, a oba su proizvod onog to je openito poznato kao ego s osjeajem
osobnog djelovanja:
a) Ego postavlja pitanje: "Ako nema osobnog djelovanja, to se dogaa s
motivacijom, koja je tolika vana za ostvarivanje osobnih postignua?
Prihvaanje koncepta da se svako djelovanje dogaa iskljuivo u skladu s
Bojom voljom vodi u fatalizam." Moj odgovor na ovaj prigovor jest sljedee
pitanje: "to vi u biti podrazumijevate pod pojmom fatalizam?" Iznenaujue
je kako se ova rije iroko koristi kao argument. Stoga pokuavam ponuditi
neko objanjenje. Takvim pojedincima kaem da se meni ini kako oni, kad
govore o fatalizmu, u stvari misle: "Budui da ja nisam taj koji neto ini, zato
bih onda ustajao svakoga jutra i nastavljao obavljati svoje svakodnevne
poslove?" Oni se veoma brzo sloe sa mnom da su upravo na to mislili. Zatim
nastavljam s pitanjima: "Jeste li to ikada pokuali uiniti? Je li to zapravo
mogue uiniti? Je li uistinu mogue da ostanete u krevetu kako nita ne biste
morali raditi? Je li mogue odustati od svakog djelovanja, i tjelesnog i umnog?
Pretpostavljam da je ono to vi smatrate djelovanjem samo fiziko djelovanje,
ali nee li se u vaem umu javljati cijelo jedno mnotvo pitanja koja bi vas
mogla natjerati da ustanete iz kreveta?"
b) Drugi prigovor koji ego postavlja jest ovaj: "Ako je nisam taj koji djeluje i ako
se sve djelovanje dogaa iskljuivo u skladu s Bojom voljom, to me moe
sprijeiti da uzmem strojnicu i krenem uokolo ubijati ljude kako mi se svidi?"
Moj je odgovor na to da normalna osoba s normalnim programiranjem to
naprosto nee biti u stanju uiniti. Jedino bi psihopatski organizam,
odgovarajue programiran, mogao raditi takve stvari. Zatim se raspravlja
nastavlja: "U redu, mogu prihvati da ja to ne bih mogao uiniti, a da neki
psihopat bi. I zato se pitam, ako je taj in u skladu s Bojom voljom, zato bi
psihopata trebalo kazniti?" I na ovo pitanje imam jednostavan odgovor: "Taj
psihopat nee biti kanjen. Sudbina njegova tijelo-um organizma bila je da
poini ubojstvo, te e stoga, takoer u skladu s Bojom voljom za taj objekt, i
kazna biti u skladu s njegovom sudbinom."
Zato je neki tijelo-um organizam programiran upravo na odreeni nain jest pitanje koje
postavlja ljudski objekt jedna vrsta objekta, koji, zajedno s tisuama drugih objekata
tvori sveukupnost oitovanog svijeta, proisteklog iz iste subjektivnosti Izvora. I sasvim je
oito da takvom objektu, ni u kom sluaju, nije mogue dokuiti na kojim osnovama
djeluje ista Subjektivnost!
Problemi glede Boje volje i ovjekove slobode, odnosno njegove slobodne volje,
pojavljuju se jedino onda kad pojedinac nije u stanju u potpunosti prihvatit Boju volju
takvu kakva jest. Ako je neki pojedinac u stanju prihvatiti, potpuno i bezuvjetno, da

Boja volja prevladava u svakom trenutku, tada on moe prihvatiti i da je svako

djelovanje boansko dogaanje kroz neki tijelo-um organizam, a ne osobno djelovanje
odreenog ljudskog bia u smislu grijeha ili hvalevrijednog ina. Ako neki pojedinac nije
u stanju u cijelosti prihvatiti Boju volju to je takoer Boja volja tada se javlja
potreba da se Boja volja tumai tako da pretpostavljena sloboda ovjekove volje ne
bude umanjena.
Jedan takav sveenik u zabludi osjea da je Boju volju nuno razgraniiti na tri dijela:
a) nakana Boje volje
b) Boja volja ovisna o okolnostima
c) konana Boja volja
Taj kolovani duhovnik razmilja da ova razlikovanja postaju nuna kad se pogleda
Kristovo raspee. On ukazuje na to kako poetna Boja nakana nije bila da Isus zavri na
kriu. Ali ipak ne kae nita na kojoj je osnovi doao do takve pretpostavke! On smatra
kako je Isus doao s namjerom da ga ljudi slijede, a ne da ga ubiju. Iz tog razloga, kae
dotini sveenik, Boja volja mora biti ograniena na poetnu namjeru Boje volje, ili
idealnu Boju nakanu. No samo zbog okolnosti koje su stvorili zli ljudi, Krist je bio
prisiljen umrijeti i stoga je izjavio: "Ali ne to ja hou, nego kako Ti eli." Ovo, naravno,
podrazumijeva da Bog nema nadzor nad okolnostima koje prevladavaju u neko
odreeno doba! Zatim dolazi trei dio: konana Boja volja. To znai da Bog u konanici
ne moe pretrpjeti poraz. A to je takoer ono to sveenik smatra pod pojmom Boje
svemoi on smatra da se ne moe dogoditi nita to bi u konanici osujetilo Njegovu
volju, a ne da je sve ono to se dogaa Njegova volja.
Ovaj sveenik nita ne govori o tome kad Boja volja postaje konanom. Prema njegovu
shvaanju, oigledno da sadanji trenutak nije izraz konane Boje volje glede onoga to
se u odreeno vrijeme zbiva, ako u danim okolnostima zlo ili Vrag, a ne Bog, ima
kontrolu. Drugim rijeima, kae sveenik, Boja namjera ili nakana, u sluaju Kristova
raspea na kriu, morala je biti odgoena do konane Boje volje zato to je bila
osujeena silama zla. Prema tome, Bog oigledno nema kontrolu nad zlim silama koje
uzrokuju da se Njegov plan privremeno izjalovi u razdoblju izmeu Njegove nakane i
konane volje!
Govorei o Bojoj volji koja je ovisna o okolnostima, sveenik tvrdi da postoji idealni
Boji plan, namjera ili nakana, glede ivota svakoga pojedinog ljudskog bia, ali
ovjekova slobodna volja stvara nepovoljne okolnosti koje se sukobljavaju s Bojim
planom. Isusovo raspee na kriu bilo je simbol velike pobjede zla nad Bojom svetom
nakanom. No u svakom sluaju, ispunjavanjem Boje volje koja je ovisna o okolnostima,
otvara se put do konane Boje pobjede.
Jedina je nevolja s ispunjavanjem Boje volje ovisne o okolnostima ta, to pojedinac koji
mora donijeti odluku, ne zna tono to Bog, u tim odreenim okolnostima, eli od njega.
Naime, taj pojedinac kae: "Ja sam bogobojazni ovjek i volio bih znati to Bog u ovim
okolnostima eli od mene, to je u ovim okolnostima Njegova volja, ali kako da to
saznam? Svi mi govore to trebam initi u skladu s vlastitim konceptom o Bojoj volji, ali
ja uistinu ne znam to u ovom sluaju Bog od mene eli." Jedino rjeenje ove nedoumice
za obinog ovjeka jest to da moe initi sve ono to smatra da je u skladu s njegovom

prirodom (koju je mogao oblikovati jedino Bog) i u tom sluaju uinit e upravo ono to
bi Bog i elio da uini. Na taj nain, njegov um nee biti optereen teinom grijeha i
krivnje, kakve god bile posljedice njegova djelovanja.
Isti taj uvid glede ovjekova djelovanja, izrazio je na veoma smion nain, prije vie od
etiri stotine godina, lonar i svetac Gora, iz indijske drave Maharashtre. Navest u
Gorine rijei u stihovima jedne abhange na indijskom jeziku marathi koja se u mom
domu svakodnevno pjeva nakon razgovora s posjetiteljima:

deha prapanchaachaa daasa

suke karo kaama
dehadhaari jo jo tyaache
vihita nitya karma
sadaachaara sanmaargaachaa na dharma
"Tijelo je podlono zakonu pojavnog svijeta
i neka uiva u poslu koji mu je dodijelio Bog ili Priroda.
Tijelo-um organizmi rade ono to trebaju initi.
Nema drugog puta ili dobrog ponaanja za instrument
osim onoga za koji je napravljen i programiran."
Sasvim se jasno vidi bezuvjetno prihvaanje koncepta budi volja Tvoja. Nema potrebe za
nekim dodatnim pravilom ili naelom na temelju kojeg bi se donosile odluke osim onoga
to ovjek misli da bi trebao initi.
Ali sveenik posee za jo jednim primjerom, za sluajem sredovjene neudate ene koja
je gotovo prihvatila mogunost da se nikad nee udati i stoga sve vie gubi nadu.
Sveenik ne moe prihvatiti sasvim vjerojatnu mogunost kako je sudbina te ene da
ostane neudana te da je to u potpunom skladu s Bojim planom i nakanom za tu enu.
On razmilja kako boanska nakana ni za jednu enu nikako ne moe biti da ostane
neudana, budui da je tijelo svake ene njezini stvaralaki centri u mozgu i njezin
majinski nagon i seksualni instinkt, sasvim dovoljan dokaz za to. No kako god bilo,
pitanje je to ta ena treba napraviti, ako ostane neudana? Ona ne moe imati seksualne
odnose bez da poini grijeh. Sveenik kae da je zlo, a ne Bog, zadalo udarac koji je tu
enu doveo u nezavidnu situaciju. Njegovanjem pozitivnog i kreativnog stava prema
situaciji, ona treba otkriti to Bog od nje oekuje u nastalim okolnostima, te mora
doprinijeti postizanju svog unutarnjeg sklada i ostvarenju konane Boje namisli.
Dotini sveenik, naravno, nema odgovora na dva praktina pitanja, o kojima, u stvari,
uope i ne razmilja! Prvo je pitanje kako e ta nesretna ena znati to je Boja volja u
njezinim ivotnim okolnostima? A drugo je pitanje, to da ta nesretna ena radi, ako nije
prirodno obdarena hrabrou i odlunou da svlada svoje bioloke impulse, posveujui
se nekim dobrotvornim zadaama koji bi joj mogli pruiti slino ili vee zadovoljstvo?
Zatim se dobro upueni sveenik nadovezuje na temu bolesti. On objanjava kako je
kranski duhovnik, koji posjeuje svoju bolesnu pastvu, neprestano suoen s pitanjem je
li bolest koja je nekog obuzela izraz Boje volje. Sveenik na to daje vaan odgovor: "Ne,
bolest nije izraz Boje volje. Bog eli da ovjek ima savreno dobro zdravlje." Je li dotini

sveenik dobio takav odgovor izravno od Boga? Postoje odreene bolesti koje su
izazvane najezdom bakterija i virusa. Sveenik ne moe zanijekati da je Bog odgovoran
za stvaranje bakterija i virusa koji mogu uzrokovati razne bolesti. Zato mora velikoduno
priznati da ne zna zbog ega je Bog stvorio bakterije i mikrobe koji kod Njegove ljubljene
djece mogu uzrokovati bolesti. I jo dodaje kako nitko ne moe znati odgovor na takva
pitanja.
Kad bi se bar taj ueni sveenik mogao prisjetiti injenice da niti jedno ljudsko bie nema
mogunosti da spozna na kojim osnovama djeluje Boja volja i kad bi se bar mogao
prisjetiti injenice da Bog nije stvorio cijeli ovaj univerzum iskljuivo radi dobrobiti svoje
ljubljene ljudske djece, ne bi iznosio toliko mnotvo tvrdnji s takvim uvjerenjem kao da je
Boji osobni tajnik i prisni prijatelj. Sveenikove izjave ostavljaju dojam da je zaboravio
kako je Bog stvorio univerzum koji ne ukljuuje samo jednu vrstu objekta zvanu ljudsko
bie, ve i na tisue drugih vrsta objekata, te da oni svi zajedno tvore sveukupnost
oitovanog svijeta!
Pitanje grijeha i krivnje pojavljuje se samo na temelju zamisli da je ovjekova volja ta
koja djeluje, a ne Boja. Ako netko u potpunosti, bez i najmanjeg uvjeta, prihvaa izreku
"Budi volja Tvoja" i ini ono to u skladu sa svojim programom treba initi, bez i
najmanjeg osjeaja osobnog djelovanja, ne moe se pojaviti osjeaj grijeha ili zasluge. A
upravo to je, dakle, ako je netko u stanju sudjelovati u ivotu i prihvaati sve to se
dogaa kao Boju volju u danom trenutku uitak ili bol, sreu ili nesreu, uspjeh ili
poraz to je onda samorealizacija. Na taj nain mudrac sudjeluje u ivotu bez ikakva
tereta grijeha i krivnje u svom umu.
Jednom je neki mladi, veoma iskreno i ponizno, zapitao Ramanu Maharshija: "Kad mi
pogled zapne za grudi moje mlade susjede, osjeam jaku privlanost prema njoj i esto
dolazim u kunju da poinim preljub. to mi je initi?"
Ramana Maharshi mu je odgovorio na sljedei nain: "Ti si uvijek ist. Jedino su tvoja
osjetila i tijelo ono to te dovodi u kunju, a ti ih zamjenjuje sa svojim istinskim
sebstvom. Stoga najprije spoznaj tko je taj koji je na kunji. Ali ak i da se preljub dogodi,
nemoj kasnije razmiljati o njemu, jer ti si sm po sebi uvijek ist. Ti nisi grenik."
Lako se moe zamisliti kakvo bi bilo zaprepatenje i zgraanje naeg sveenika, potpuno
nesvjesnog neposrednosti i jednostavnosti sadranih u tri rijei: budi volja Tvoja, da je
mogao uti ove mudraeve rijei. Mudrac je rekao mladiu da nije grenik jednostavno
zato jer nije mogue da itko bude grenik, budui da neprestano, u svakom trenutku
prevladava Boja volja.
I upravo s tog stajalita Bhagavadgt odvano tvrdi:
"ovjek ne moe poiniti ni grijeh ni dobro djelo, a da Gospodin to nije primio na
znanje. Svjetlost temeljnog znanja pokrivena je tamom zavedenog ega, i stoga
pojedinano bie razmilja o grijehu ili zasluzi." 5,15
Ovi stihovi govore smi za sebe, dodatna objanjenja nisu potrebna.

Kad Ramana Maharshi govori mladiu da je on uvijek ist, on oigledno ne misli na

njegov lani ego s osjeajem osobnog djelovanja. Osjeaj osobnog djelovanja koji
posjeduje ego, upravo je, prema shvaanju Ramane Maharshija, sma sr zablude ega.
Kad god se neto dogodi to drutvo naziva dobrim ili zlim djelom ne bi se moglo
dogoditi, a da nije bila Boja volja. Kad ne bi bilo tako, Bog ili Svijest ili izvor Jedan bez
drugoga nikako ne bi mogao biti svemogu u ovakvom ivotu kakvog poznajemo.
Drukije reeno, izreka "Budi volja Tvoja" mora vrijediti u svakom trenutku, a ne samo u
nekom konanom vremenu.
U svom romanu "Otrica britve (The Razor's Edge)" poznati romanopisac Somerset
Maugham opisuje jednu zgodu koja se tie glavnog junaka po imenu Larry. On je
posjetio Ramanu Maharshija, te je mnogo itao i promiljao o Ramaninom konceptu Tko
sam ja. Njegovo je razumijevanje bilo prilino duboko. U jednom trenutku Larry ostaje
bez novca i odluuje se vratiti u rodni New York kako bi neto zaradio. Nalazi posao kao
voza taksija i stanuje u sobiku koji mu je iznajmila vlasnica jedne male kuice. Jedne
noi, dok je Larry u krevetu itao knjigu, sredovjena stanodavka uetala je u njegovu
sobu, skinula se i uvukla mu se u krevet. Larry je odloio knjigu i njih dvoje su vodili
ljubav. Nakon nekog vremena stanodavka se obukla i napustila Larryjevu sobu. Larry je
ponovno uzeo knjigu u ruke i nastavio itati od mjesta gdje je stao! Naime, voenje
ljubavi se dogodilo, i Larry, izraeno rijeima Ramane Maharshija, "nije kasnije o tome
razmiljao"! U jednom trenutku neto se dogodilo, ali taj se trenutak nije prenio u
horizontalno vrijeme.
Tako nastaje pitanje: "to da radim kad ne znam to je Boja volja?" Odgovor koji je lako
primijeniti, veoma je jednostavan: "ini ono to ti tvoja priroda nalae da uini. Tvoja
priroda je program tvog tijelo-um organizma koji je takoer napravio Bog. Moe uiniti
ono to misli da bi trebao uiniti, u skladu sa svojim programiranjem." Ako se neto
dogodi, dogodilo se zato to je Boja volja odredila da se to dogodi, kakve god bile
posljedice. A ako se neto ne dogodi, i to je u skladu s Bojom voljom. Uistinu, ne moe
se ii protiv Boje volje: odreeni in izraz je Boje volje, kao to su i posljedice tog ina
takoer izraz Boje volje.
To je sigurno i Dante imao na umu kad je izjavio: "U Njegovoj volji na je mir." Ovo,
naravno, znai da sve to se dogaa prihvaamo kao Njegovu volju, a ne da tvrdimo
kako ono to nanosi patnju odreenoj grupi ljudi ne moe biti Njegova volja jer Bog
sigurno ne bi elio povreivati svoju ljubljenu djecu. Prihvaanje Njegove volje u kojoj
je na mir mora ukljuivati sve to jest. Ne moemo se postavljati u poloaj suca kad se
radi o Bogu. Moramo biti u stanju prihvatiti da je pojava Hitlera, koja je dovela do
usmrivanja milijuna idova, bila jednako tako Njegova volja kao i pojava Isusa Krista ili
pojava na stotine majki Tereza. Drugim rijeima, i majku Terezu i psihopatski tijelo-um
organizam stvorio je isti izvor ili Bog. Na isti nain, podrazumijeva se da smo mi, objekti
koje je Bog stvorio kao ljudska bia, stvoreni od istog izvora ili Boga kao i uzronici malih
boginja i druge klice. to god se zbiva u uzajamnom djelovanju razliitih vrsta takoer je
Boja volja, a ovjek ne moe suditi Bogu. Drukije reeno, jedino u potpunom
prihvaanju Njegove volje lei na mir.
Meister Eckhart, poznati njemaki mistik zapisao je sljedee: "Ali Bog ne gui
(pojedinanu) volju on joj daje slobodu da ne poeli nita drugo osim onoga to bi sm

Bog poelio, a to je istinska sloboda. Um, meutim, ne moe eljeti neto razliito od
onoga to Bog eli ali to nije njegovo ropstvo, ve njegova sloboda."
Crkva se u poetku nije osvrtala na zapise Meistera Eckharta, ali kada je ustanovila da
postaju sve popularniji, bila je prisiljena iznijeti svoj stav o njima. Meister Eckhart je
ekskomuniciran to je u ono vrijeme predstavljalo smrtnu kaznu ali prije nego li mu je
ta odluka saopena, umro je prirodnom smru.
Zakljuak: Priroda pojavnog svijeta
Prije nekog vremena, gledao sam televizijski program na kanalu National Geographic.
Na ekranu sam zapazio siunu malu ribicu kako radosno pliva uokolo. Iznenada se
pojavila ogromna ribetina moda pedeset puta vea od nje prila joj s lea i naprosto
je progutala. Pomislio sam: to je smisao ivota ivot se dogaa i ivot zavrava. Nitko
ne treba biti zabrinut zbog grijeha i krivnje, prolosti i budunosti. Bez aljenja za
prolou i bez oekivanja u budunosti, to je uivanje u miru (nti) nirvane dok
sudjeluje u patnji (duhkha) samsare. Sve to se dogaa Boja je volja.

OZLOGLAENI EGO
(odabrani razgovori)
***
Uenici sluaju od svojih uitelja kako se moraju boriti protiv ega, kako moraju ubiti ego,
ali ono to ih ja poduavam jest da prihvate ego. Nije li to sasvim drukiji pristup?
Nemojte se boriti s egom. Prihvatite ego. Zato? Zato to niste vi stvorili taj ego. Izvor je
taj koji je stvorio ego, i Izvor je taj koji, u nekim sluajevima, zapoinje proces unitenja
ega. Zato i kaem da vam je glava u raljama tigra. A bjeanja nema. Budete li se borili s
egom, neete moi pobjei. To je moje shvaanje. Budete li se nastavili boriti s egom,
tigar e imati otvorene ralje cijelu jednu vjenost. Stoga, prihvatite svoj ego, i tigar e
brzo zatvoriti usta.
***
Ramesh: Otpor je ego, a ego se, uope se ne alim, nee tako lako predati.
Robert: Ali upravo je elja da se ego uniti, to to ga odrava na ivotu.
Ramesh: Vidi, u tome i jest vic. Boanska ala. Ego je Boja opsjena. Odakle je ego
doao? To je pitanje, zar ne? Svi govore da je problem u egu. I jedino to treba napraviti
jest da preda svoj ego. Ali nitko ti ne kae kako da preda svoj ego. Ti jesi ego! To tvoje
ja jest ego, a ego ne eli poiniti samoubojstvo. Ego je mogao doi iskljuivo iz istog
Izvora iz kojega dolazi i sve drugo. Tjelesno oitovanje dolazi iz Izvora. Prividno ja
takoer dolazi iz Izvora.
Zato je Izvor stvorio to prividno ja? Jer bez toga ja ne bi bilo meuljudskih odnosa. A
bez meuljudskih odnosa ne bi se mogao odvijati ivot kakvog ga poznajemo. Dakle,
zbog odvijanja ivota kakvog ga poznajemo da bi se Boja igra, ll, mogla dogaati
moraju postojati i meuljudski odnosi. A da bi se meuljudski odnosi mogli odvijati,
mora postojati ego. Ego jednostavno znai kako je putem Boanske opsjene stvoren
osjeaj da ja djeluje i da je ja zasebno bie koje upravlja svojim tijelom. Ali jedino to
stvarno postoji jest tijelo-um organizam i energija koja kroz njega prolazi.
To je temelj svega, upravo kao u sluaju elektrinog ureaja i elektrine struje koja kroz
njega prolazi. No, kad bi taj elektrini ureaj bio pod utjecajem Boanske opsjene, on bi
razmiljao u stilu: ja proizvodim tost, ja proizvodim smjesu za kolae, ja proizvodim
svjetlost. Iako, u osnovi, radi se samo o elektrinoj struji i elektrinom ureaju. I ovdje se

dogaa isto postoji Izvor, Bog ili Energija i tijelo-um organizam kroz koji energija ili Bog
proizvodi odreeni uinak. Dakle, Bog je stvorio ego i Bog je, u nekim sluajevima,
zapoeo postepeni proces unitenja ega.
***
Ashika: Kad govori o tome kako su nai ivoti predodreeni, koristei koncept robota ili
raunala, to zvui kao da je sve vrlo ogranieno nema mogunosti izbora, nema
slobode. Ali moje je iskustvo da se osjeam posve ispunjen osjeajem slobode.
Ramesh: Naravno, u tome je cijela poanta. Dakle, kakav se to osjeaj slobode kod tebe
pojavljuje? O kakvoj je slobodi rije?
Ashika: Ja nisam ni raunalo ni robot.
Ramesh: Upravo tako! U tome i jest stvar, da bude slobodan. Dakle, od ega si to
slobodan? Slobodan od onoga to se ranije poistovjeivalo s raunalom? Je li to sloboda
od smog raunala, sloboda od poistovjeivanja s raunalom? To bi znailo da sada
Ashika ima osjeaj kako je ranije mislio da je on raunalo, a sada zna da nije. Sada zna
da raunalo zapravo koristi Izvor ili Bog kako bi proizveo djelovanje koje se treba
dogoditi kroz taj tijelo-um organizam. Nije li to tono?
Ashika: Ja sam oduvijek razmiljao o slobodi kao o slobodi izbora, slobodi da inim ono
to hou
Ramesh: Kao o slobodnoj volji.
Ashika: Da. Izgleda da je sada sve to nestalo
Ramesh: Dakle, slobodna volja ne postoji. Ali to ne donosi osjeaj suenja slobode.
Ashika: Postoji posve drukija sloboda sloboda da se ne bude upetljan ni u to.
Ramesh: Da, sloboda od upetljavanja. Tvoje je iskustvo bilo da upetljavanje uzrokuje
nevolje ako nema upetljavanja, nema ni nevolje. Dakle, ti zapravo govori da si stekao
slobodu od nevolje jer ima slobodu od upetljavanja. A tko se upetljava? Ego se
upetljava. Sloboda je sloboda od ega. A ego je osjeaj osobnog djelovanja. Dakle, u
krajnjem sluaju, sloboda je u stvari sloboda od osjeaja osobnog djelovanja a to
jednako vrijedi za tvoj tijelo-um organizam, kao i za druge tijelo-um organizme.
Ovo je izuzetno vrijedno za tebe. Drugi to ne moraju prihvatiti, ali to se tebe tie,
sloboda obuhvaa sva bia. Nitko ne posjeduje slobodnu volju. Sve ono to se zbiva
samo je djelovanje koje se dogaa kroz milijardu tijelo-um raunala. Dakle, nema
nikakve potrebe da se Ashika osjea krivim ili ponosnim, ili da bilo koga mrzi. Je li to
prihvatljivo?
Ashika: Potpuno.

Ramesh: To je sloboda koja se odraava u tvom razumijevanju sloboda od krivnje,

sloboda od ponosa, sloboda od mrnje i zavisti. A to sve to zapravo znai? Sloboda od
upetljavanja. Upetljavanje je to to uzrokuje nesreu uzrokuje malo sree, i mnogo
nesree. Dakle, prihvaanje onoga to se dogaa kao neeg u to Ashika ne moe biti
upleten i nad ime Ashika nema nikakvog nadzora to je sloboda proizala iz uvjerenja
da je sve to se dogaa onkraj bilo ije kontrole. Iz tog se razloga sve ono to se dogaa
samo prihvaa kao neto to se trebalo dogoditi ali ne voljom bilo kojeg pojedinca.
Ashika: Osjeao sam se zbunjeno jer se pojavio taj golemi osjeaj slobode, ali ne u smislu
da sam bio slobodan od neega ili slobodan da neto inim. Bila je to samo sloboda da
postojim.
Ramesh: Shvaa li, sloboda od upetljavanja je sloboda od ropstva egu. Ego je
ogranien. Naime, ego, koji je ranije smatrao da je slobodan initi to god on hoe, sada
shvaa ne postoji Ashika koji bi inio to itko hoe. To je sloboda od odgovornosti,
sloboda od osjeaja osobnog djelovanja te sloboda od krivnje i ponosa.
Tu istu slobodu ego prevodi kao gubitak svoje osobne slobodne volje. Shvaa li? Dakle,
ta je sloboda sma po sebi uistinu sloboda od ega, ali ego je ne moe osjetiti. Ego osjea
kako je izgubio slobodnu volju da on ini ono to eli a smatrao je da tu slobodu
posjeduje. To je ta zbunjenost koju si osjeao sloboda koja je nastala uslijed gubitka
osjeaja osobnog djelovanja znaila je gubitak slobode za ego. Ima li ti to kakvog smisla?
Ashika: Potpuno.
Ramesh: Ponavljam: sloboda od osjeaja osobnog djelovanja predstavlja gubitak
slobode za ego. I tu nastaje zbrka, zato to jo uvijek postoji poistovjeivanje ega s tijeloum organizmom po imenu Ashika. Ego jo uvijek opstaje i osjea se zastraujue
ogranienim.
***
Ramesh: Ja vam govorim: "Budi volja Tvoja", to znai da ljudsko bie ne posjeduje
slobodnu volju. A usprkos tome vam kaem: "inite to god hoete. Biste li mogli
poeljeti vie slobode?" Imate li problema s tim prividno proturjenim tvrdnjama? Moe
li nam objasniti zato to za tebe ne predstavlja problem, Nazneen? Ako problema nema,
to znai da ovo nisu istinski proturjene tvrdnje. Moe li to malo razjasniti? Neki ljudi
mogu tvrditi da je sasvim oigledno kako su ove tvrdnje proturjene.
Nazneen: Za mene to ne predstavlja proturjeje zato to se ionako dogaa ono to se i
treba dogoditi. Ja nisam uinio nita. Dakle, osoba koja djeluje uistinu ne postoji i nikada
nije postojala. Stoga, kad ti kae: "ini to god eli", to znai da je sve ono to e se
dogoditi, upravo to to se i treba dogoditi.
Ramesh: ekaj malo! Kome to ja govorim da ini to eli?
Nazneen: Ti to govori egu.

Ramesh: Ja to govorim egu koji jo uvijek postoji. Ono to si malo prije rekao bilo je sa
stajalita nekoga tko ima razumijevanje da ego zapravo ne postoji, pa stoga nema ni
problema. I to je s tog stajalita ispravno. Ali ja nisam elio raspravljati o tome.
Mene zanima neto drugo. Ima li ego problem kad mu kaem: "ini to god hoe. Bi li
mogao poeljeti vie slobode?", i kad tom istom egu istovremeno kaem: "Neka bude
volja Tvoja", mislei pri tome da nema slobodnu volju? Postoji li tu proturjenost? Ego
postavlja pitanje: "Kako u ivjeti u drutvu, ako ne budem mogao upravljati svojim
djelovanjem?" A ja tom egu dajem ovaj odgovor: "ini to god ti se svia. Kakvu bi veu
slobodu mogao poeljeti?"
Nazneen: Da, ali tvoj je odgovor da to god netko eli i to god se nekom svia, to je
upravo ono to Bog eli i to se Bogu svia.
Ramesh: O tome i govorim! Ali zato to za tebe nije problem? To je sporna toka. Jer
problem uvijek postoji i uvijek ga stvara um. Problem uvijek dolazi iz uma. Um kae:
"Govori mi da se nita ne dogaa, ako to nije Boja volja, prema tome, ja nemam
slobodnu volju. A istovremeno mi govori da inim to god mi drago. I pita me kakvu
bih veu slobodu mogao poeljeti?" Dakle, razum ti kae da su ova dva koncepta
proturjena. Kako e objasniti razumu koji predstavlja ego, spekulativni um da ti
koncepti nisu proturjeni?
Odgovor je da moe initi ono to eli, ali eljet e initi upravo ono to Bog hoe da
eli initi u odreenom trenutku u danim okolnostima. Prema tome, proturjenost ne
postoji. ini sve ono to misli da eli initi. A kako Bog upravlja time? Putem
programiranja. Ono to misli da ti se svia temelji se na tvom programiranju genetski
potencijal plus uvjetovanje okolinom. Bog djeluje putem programiranja.
Kakva je korist od potpune slobode da ini ono to ti se svia, ako je to to e ti se
sviati van tvog nadzora? Do te mjere nema slobodnu volju.
James: I zbog toga je sloboda beskorisna.
Ramesh: Tu sam te ekao! U tome je poanta. To je zakljuak do kojeg dolazi ego
prividni dojam slobode, pod ijim je utjecajem bio toliko godina posve je beskoristan.
Reina: Ali onda, nita nije uistinu vano.
Ramesh: To je konani zakljuak do kojeg dolazi! Nita zapravo nije vano. to je
konani uinak samo-realizacije ili prosvjetljenja? to god da se dogodi, zato bi to bilo
vano? Um e pitati: "Kako mi moe govoriti da nita nije vano? Naravno, da je vano."
Umu je sve vano. Dakle, "nita nije vano" je zakljuak, odgovor, osjeaj koji dolazi iz
srca. Ono to mudrac osjea u svakom trenutku jest to god da se dogodi, zar je to
vano? Ali ego kae: "Naravno da je vano."
Kad odgovor konano stigne iz srca nita od onoga to se dogaa nije uistinu vano
to to zapravo znai? Kakvo je znaenje tog zakljuka koji dolazi iz srca? Znaenje je to da

sve ono to ego opaa kao dogaanje koje ima odreenu vanost u biti predstavlja
privid.
Dakle, tek nakon potpunog konanog razumijevanja dolazi do uvida da se zapravo nita
ne dogaa. A ako se nita ne dogaa, to bi onda moglo biti vano? I kome? Tako se
vraamo na prvi redak izreke Ramane Maharshija o konanoj istini: "Nema stvaranja, i
nema razaranja." Ako nema stvaranja, onda nema ni razaranja. A ako nema stvaranja,
kome bi to ita moglo biti vano? Razumije li? Dakle, nije ego taj koji kae: "Zato bi to
bilo vano?" Egu je to, naravno, vano. Ali kad je ego uniten, i kad se dogodi potpuno,
konano razumijevanje, tada na povrinu izlazi istinski osjeaj zato bi ita od onoga to
se pojavljuje bilo vano? Zato to je sve to se pojavljuje upravo to, samo pojava! A zato
bi pojava bila vana? Zato je to vano? to je to? To je pojava. Nita se zapravo ne
dogaa. Nita nije stvoreno. Krajnje je razumijevanje, to stvarno nije vano.
***
Lara: Dakle, kad mudrac govori o spokojstvu i miru
Ramesh: Vidi, mir je dan kao mamac egu koji traga za prosvjetljenjem. Drugim rijeima,
ego pita: "to ja time dobivam?" Ja time ne dobiva nita. A to to znai da ne dobiva
nita? Ja ipak neto trai. Ono to dobiva je odsutnost traganja, a odsutnost traganja
znai odsutnost tragaoca. Dakle, to traitelj dobiva? Vlastitu odsutnost koja predstavlja
mir. Mora se upotrijebiti neka rije za to.
Vidi, u poetku se traitelj pita: "to u ja imati od toga?" On je zaokupljen onime to
mu se dogaa u ivotu. A to to, dakle, traitelj doivljava tijekom svoga ivotnog
iskustva? Budistikom terminologijom izraeno, ivot ili sasra je patnja ili duhkha.
ivot je patnja. Kad traitelj shvati da je ivot patnja, to e poeljeti? On e poeljeti
ostaviti patnju i otii negdje gdje patnje nema. Buddha je dao ime tom mjestu, nazvao ga
je nirvnom. Dakle, u poetku traganja Buddha je namamio traitelja, izjavivi da je ivot
patnja, i da e ta patnja prestati jedino ako stigne do nirvne. A zatim je, da bi se naalio,
to je ispalo poput crnog humora, rekao da su sasra i nirvna jedno te isto! Znaenje
je toga bilo, da ne moe napustiti jedno mjesto, zvano sasra i otii na neko drugo
mjesto, zvano nirvna. To je jedno te isto mjesto.
Iz svega ovoga proizlazi, to je samo mali broj ljudi prihvatio, da mora pronai nirvnu
ili ono to nirvna predstavlja, kao na primjer mir za vrijeme dok boravi u sasri. Ne
moe pobjei iz sasre. Ne moe pobjei iz ivota koji je patnja. Jedino to moe
pronai, ako je to Boja volja i sudbina tvog tijelo-um organizma, jest mir, koji predstavlja
nirvnu, za vrijeme dok boravi u sasri. Dakle, konana poanta svega je da ne moe
pobjei od ivota. Mora prihvatiti ivot sa svime to se dogaa, a prihvaanje ivota sa
svime to se dogaa znai mir nirvne.
Kako dolazi do toga da se ivot prihvati onako kako se dogaa? Kako se to moe
dogoditi? Jedino ako se ego-osoba koja vjeruje "Ja ivim svoj ivot" i "Ja sam odgovoran
za svoj ivot" u potpunosti ukloni. A to je Boja volja i sudbina odreenog tijelo-um
organizma.

Ali, ako se osjeaj osobnog djelovanja ukloni, i dalje e postojati Lara. Ovo moram
dobro objasniti. Kad osjeaj da je osoba ta koja djeluje bude uklonjen, time e biti
uklonjen i ego, a kad ego bude uklonjen, bit e uklonjena i Lara kao ego-osoba koja
misli da je ona ta koja djeluje. Ali Lara nee biti uklonjena. Ramana Maharshi ivio je 50
godina nakon samo-realizacije, dakle, 50 je godina ivio kao Ramana Maharshi. Ako ga
je netko oslovio imenom Swami, ili Ramana, ili Bhagwan on bi se odazvao. To to se
Ramana odazivao na svoje ime, znai da je kod njega postojalo poistovjeivanje s
imenom i likom. Dakle, poistovjeivanje s imenom i likom se nastavilo, ali s jednom
razlikom nije vie postojao osjeaj osobnog djelovanja. Dakle, kad se prosvjetljenje
dogodi Lara nee nestati. Lara e i dalje trajati uz poistovjeivanje s ovim tijelom i
imenom. Larine reakcije bit e i dalje manje ili vie nalik onima prije prosvjetljenja zato
to se one temelje na programiranju. A programiranje ostaje vie ili manje jednako dokle
god traje tijelo.

Bhakti se pretvara u jnu. Predanost prema Bogu kao biu pretvara su u spoznaju da je
Izvor sve to postoji. Dakle, to je upravo ono to govori, otila si u potragu za Bogom i
vratila si se kao Bog.
Lara: Tko je bio tako miran i sretan, da vie i nije doticao zemlju, kao da lebdi?
Ramesh: Nitko. Mir je prevladavao, doivljavalo se iskustvo mira kroz ovu
poistovjeenost s imenom i likom ovu poistovjeenost s imenom i likom koja se odaziva
na ime Lara.
Lara: I to je u redu?
Ramesh: Dakako. To je dio onoga to se dogaa. Dakle, Lara postoji.
Lara: Lara postoji?
Ramesh: Zato i kaem da se Lara ne mora bojati da e Lara nestati. ak i nakon samorealizacije Lara e u velikoj mjeri biti prisutna da odgovori na svoje ime kad je oslove
njime, ali s jednom velikom razlikom: Lara koja se odaziva kad je oslove imenom zna da
Lara ne ini nita, i da nitko drugi nita ne ini. Kako se, dakle, dogodi takav mir? Takav
mir se dogodi zato to Lara, poistovjeivanje s imenom i likom, dolazi do spoznaje da
ona, kao ni bilo tko drugi, nije osoba koja djeluje. U tvom tijelo-um organizmu moe se
pojaviti osjeaj radosti ili alosti, ali ono to se nee pojaviti, Lara, to je osjeaj ponosa ili
krivnje, zato to e znati da ono to je uzrokovalo potovanje ili optuivanje nije bilo
tvoje djelovanje.
Lara: Izvorna reakcija je na neki nain neosobna.
Ramesh: Ona je neosobna, Lara. Upravo je to ono to elim naglasiti. Reakcija koja
nastaje u tvom tijelo-um organizmu, zbog jedinstvenog programiranja, sasvim je
neosobna. Ego stupa na scenu samo kad on dodatno reagira na taj neosobni osjeaj.
Lara: Ako nema nikog tko bi uivao, u emu je onda poanta? Neosobno je tako

Ramesh: Da, tako je, ali zbog toga i kaem da Lara nee nestati. Sve dok postoji tijeloum organizam poistovjeivanje s imenom i likom bit e i Lare. Nemoj se dati zbuniti,
Lara e i dalje biti prisutna, tako da moe rei: "Ovo je bio ukusan obrok." Shvaa li? "Ja
sam uivala u ovom obroku." Lara e i dalje biti ondje da kae: "Ja sam uivala u ovom
obroku."
Lara, nemoj se dati zavarati. Prosvjetljenje znai unitenje Lare kao osobe koja vjeruje da
je ona ta koja djeluje, unitenje osjeaja osobnog djelovanja. To e nestati, a ono to
ostaje sasvim je bezopasno. Ono to ostaje nakon prosvjetljenja bezopasno je kao
rijeima Ramane Maharshija ostaci izgorjelog ueta. Izgorjelo ue i dalje e zadrati svoj
oblik. Prosvijetljena osoba i dalje e zadrati poistovjeivanje s imenom i likom. Ulazni
podaci, dogaaji koji se zbivaju u tijelo-um organizmu, i dalje nastavljaju proizvoditi
reakcije, ak strah i ljutnju. Dakle, ne znai da mudrac nakon prosvjetljenja nikad nee
osjeati ljutnju. Naravno da to nije tono. U tijelo-um organizmu, ukoliko je bio
programiran da se ljuti, javljat e se ljutnja. Pojavljivat e se ak i strah. Skoro sve vrijeme
javljat e se suosjeanje. A svaki puta kad se pojavi odreena misao, dolazit e i osjeaj
zahvalnosti. Vidi, pojavit e se ova misao: "Kako sam samo sretna. Imala sam lijep ivot,
i kao kruna svega, Bog je bio dovoljno milosrdan da mi podari razumijevanje." Ova
misao izazvat e osjeaj zahvalnosti.
Lara: Zbunjenost je nastala dok sam itala sveti spis Ashtavakra Samhita9. Zbog
nedovoljnog razumijevanja za vrijeme itanja, nekako sam stekla dojam da ne postoji ni
uitak ni bol.
Ramesh: To je tono. Pisana rije ima beskonana ogranienja. Zato je velika prednost
mogunost satsaga10 kakav mi ovdje imamo. Ako netko treba kakvo dodatno
pojanjenje, mogu mu ga pruiti. Ali kad pisac napie knjigu, on ne moe predvidjeti sva
mogua pogrena razumijevanja njegovih zamisli, kako bi ih pokuao razrijeiti. Kao na
primjer, osjeaji boli i uitka koje si spomenula. Bol i uitak se pojavljuju, ali u sluaju
mudraca ne postoji nitko tko bi izjavio "Ja sam u dubokoj boli.", ili "Ja sam u dubokoj
radosti." Dakle, Ashtavakra je mislio rei kako je odsutno ja kao pojedinana osoba koja
doivljava iskustvo. Bol i uitak postoje, ali nema pojedinane osobe koja doivljava taj
bol ili taj uitak.
Dopusti mi da to objasnim ovako: Uzmimo da postoje dva tijelo-um organizma, s time
da je jedan obini ovjek, a drugi je mudrac. Oboje je programirano na nain da su vrlo
osjetljivi na bol. I, na primjer, obini ovjek, koji misli da je on prosvijetljen, ako se pojavi
bol, ini sve to moe da ne bi jaukao od boli, zato to smatra da on ne bi smio jaukati
od boli. U sluaju mudraca, ako se pojavi bol, ne postoji nitko tko misli to bi trebao ili
to ne bi smio initi. Ali, je li on taj koji e jaukati od boli? Ne, nee, tijelo-um organizam
e jaukati od boli. I to je ono to se dogodilo i u sluaju Ramakrishne Paramahamse i u

poznat i kao Ashtavakra Gita; klasini vedski sveti spis star vie od 5000 godina u kojem se objanjava

filozofija vedante. kroz dijalog u stihovima izmeu mudraca Ashtavakre i kralja Janake; autor je navodno
sm mudrac Ashtavkara koji se spominje i u Ramayani
10

druenje grupe istomiljenika zbog zajednikog bogosluja ili razmjene duhovnih iskustava

sluaju Isusa. "Oh, Oe moj, zato si me ostavio?" Tko je to rekao? To nije bio Isus. Tijelo
je jecalo od boli, a ne Isus. Shvaa li? I tada je iznenada dolo razumijevanje, budi volja
Tvoja u smislu: ovo je Tvoja volja i sudbina ovog tijelo-um organizma da trpi bol dok je
pribijeno na kri. To se dogaa. Stoga neka tijelo jaue od boli. Ramakrishna
Paramahasa bolovao je od raka i pitao je: "Majko, zato me tjera da ovoliko patim?"
Ovo me predstavlja poistovjeivanje s tijelo-um organizmom. Dakle, tijelo jaue od boli.
Jednako tako, tijelo se moe nasmijati na neto to mu je zabavno, to u stvari
predstavlja reakciju mozga na neki dogaaj, s time da je ulazni podatak neto zabavno, a
izlazni podatak smijeh. Izlazni podatak moe biti jaukanje od boli ili pojavljivanje osjeaja
kao to su bojaljivost, prestraenost ili zahvalnost. Sve se od toga moe dogoditi, ali niti
u jednom od tih sluajeva ne dolazi do uplitanja ega.
***
Ramesh: Ako mudrac i neki obian ovjek vide da se kod neke osobe pojavljuje
suosjeanje, mudrac e samo svjedoiti kako se to suosjeanje pojavljuje u tom tijelo-um
organizmu. Ali, obian e ovjek rei: "Ovo je tako suosjeajna osoba. Zato ja nisam
toliko suosjeajan? I ja bih elio biti suosjeajan poput nje." To je ego. Kad je u pitanju
mudrac, za njega nema razlike pojavljuje li se suosjeanje u nekom drugom tijelo-um
organizmu ili u njegovu vlastitom. Suosjeanje se samo se svjedoi, u kojem god da se
tijelo-um organizmu pojavilo.
Lara: Sve je to, zaista, ista igra. To je samo igra.
Ramesh: Upravo je u tome cijela poanta! To je ista igra, to je ista Energija, to je isti Izvor,
to je isti Bog koji kroz svaki tijelo-um organizam stvara sve ono to je kroz njih stvoreno.
Miljenje, djelovanje, doivljavanje iskustava sve ono to se dogaa kroz bilo koji tijeloum organizam, proizalo je iz istog Izvora, ili Energije ili Boga, nema pojedinane osobe
koja neto ini. To je razumijevanje koje posjeduje mudrac. I zbog toga mudrac ne
doivljava odvojenost. U kojem smislu mudrac ne doivljava odvojenost? U ovom smislu
ne postoji niti jedna osoba koja bilo to ini. Rije je o jednoj te istoj Energiji koja
djeluje kroz svaki tijelo-um organizam.
Stoga, uistinu nema odvojenosti izmeu razliitih tijelo-um organizama, osim u
pojavnosti. Sve to se moe vidjeti samo je pojavnost. Razlike odvojenost samo su
vanjske pojavnosti, nisu stvarne. Ono to funkcionira kroz te razliite pojavnosti jest jedna
te ista Energija, jedan te isti Izvor, jedan te isti Bog. U tom smislu mudrac ne doivljava
odvojenost. No nije da mudrac ne opaa razlike izmeu razliitih ljudi. Naravno da on
vidi razlike meu njima visoki, niski, zgodni. Sve se te razlike opaaju, ali one se
opaaju kao vanjske pojavnosti, one su u stvorenim objektima. No istovremeno postoji
razumijevanje da kroz sve te stvorene objekte funkcionira jedna te ista Energija, te stoga
odvojenosti nema. U jednom se objektu pojavljuje ljutnja. U drugom ljutnje nema, javlja
se suosjeanje. Potpuno je svejedno to u kojem objektu nastaje, zato jer to ovisi o
programiranju nad kojim nitko nema nadzora.
***
Ramesh: Ono to mi govori jest, ini mi se, da se s takvim razumijevanjem javlja i
odreena usamljenost.
Lara: Golema usamljenost.

Ramesh: Tu usamljenost osjea poistovjeivanje s tijelo-um organizmom.

Poistovjeivanje se nastavlja, ali Lara nastavlja ivjeti bez osjeaja osobnog djelovanja i
osjea usamljenost zato to je njezin tijelo-um organizam programiran da voli druenje.
Ako je neki tijelo-um organizam programiran tako da voli druenje, tada e se pojavljivati
osjeaj usamljenosti. Ali, ako je neki drugi organizam u kojem se dogodilo razumijevanje,
programiran tako da mu je drae biti sm, tada nee postojati usamljenost. Javljat e se
radost zbog povlastice da se bude u samoi.
Meutim, ako ta usamljenost boli i ti kae: "Ne elim tu usamljenost", tada je u pitanju
ego. Usamljenost se dogaa zato to je programiranje takvo. Ali ako postoji i misao "Ne
svia mi se ova usamljenost, voljela bih imati drutvo", onda je to ego koji jo uvijek
vreba iz zasjede.
Lara: Ja mnogo radije provodim vrijeme u samoi, ali me brine to se osjeam
usamljenom i kad sam u drutvu prijatelja. Moda ak i vie.
Ramesh: To je programiranje, dakle, mora ga kao takvo prihvatiti. Zapravo je
jednostavno. Mora to prihvatiti. Zavrna rije jest prihvaanje svega to se dogaa bez
imalo nastojanja da promijeni To to jest. Vrhunski se mir postie neovisno o djelovanju
koje se dogaa kroz tijelo-um organizam nema ponosa, nema krivnje. Ako se odreeno
djelovanje dogodi kroz neki drugi tijelo-um organizam koji dotie Laru, mogu nastati
povreda ili uitak, ali i dalje postoji razumijevanje da nitko nita ne radi. Ako nastane
povreda, bol e postojati, ali Lara nee osjeati mrnju ni prema kome. Koga e Lara
mrziti? Ako postoji razumijevanje da nitko nema mo da bilo to uini, kako bi Lara
mogla ikoga mrziti? Dakle, razumijevanje da nitko nita ne ini ni Lara ni bilo tko drugi
znai da nema ponosa, nema krivnje, nema mrnje, nema zavisti, nema ljubomore, a
to je jednako miru. Mir nirvne koji prevladava u budnom stanju.
Lara: Dakle, ne postoji nita za to se treba zakaiti.
Ramesh: Nema nieg za to se treba zakaiti, zato to ne postoji osoba koja bi se za neto
zakaila. Shvaa li? Ali, sve dok postoji netko tko povremeno stupa na scenu i eli se za
neto zakaiti, znai da je ego jo tu. U redu, prihvati to ego je jo uvijek tu. Dopusti mu
da ostane koliko god eli ili tako dugo dok Bog eli. To znai, konano prihvaanje jest
prihvaanje ega.

KOGA BRIGA
(odabrani odlomci)
Neki je uenik svakoga mjeseca vjerno prenosio uitelju izvjetaj o svojem duhovnom
napretku.
Krajem prvog mjeseca, uenik je napisao: "Osjeam irenje svijesti i imam iskustvo da
sam jedno s cijelim univerzumom." Uitelj je pogledom okrznuo poruku i zatim je bacio.
Na kraju idueg mjeseca, uenik je morao napisati ovo: "Konano sam otkrio da
Boansko prebiva u svemu to jest." Uitelj je djelovao razoarano.
Krajem treeg mjeseca, uenikove su rijei ushieno slavile: "Misterij Jednosti i mnotva
razotkrio se pred mojim zauenim oima." Uitelj je samo odmahnuo glavom i bacio
poruku.
U sljedeoj poruci je pisalo: "Nitko nije roen, nitko ne ivi, i nitko ne umire, jer ne
postoji ego kao pojedinano sebstvo." Uitelj je samo podigao ruke uvis u krajnjem
oajanju.
Nakon toga proao je jedan mjesec, zatim dva, a potom jo pet mjeseci i na kraju i
cijela jedna godina, a da nije stigla niti jedna jedina poruka. Uitelj je pomislio kako je
dolo vrijeme da svog uenika podsjeti na njegovu dunost da ga redovno obavjetava o
svom duhovnom napretku.
A uenik mu je odgovorio: "Koga briga."
Kad je proitao te rijei, uiteljevo je lice zasjalo od velikog zadovoljstva.
Zaboravite uenje
Ramesh: Ovo je uenje na mnogo naina jedinstveno. Kad vam se daje neko uenje,
obino se od vas oekuje da vodite biljeke, da marljivo uite, da naueno primjenjujete
u praksi. A ja vam kaem: Zaboravite uenje. Neka ono odradi u vama ono to mora. To
je jako vano!

Zato vam kaem da zaboravite uenje? Tko je taj koji eli zapamtiti uenje? Ego je taj
koji eli zapamtiti uenje i koji eli iskoristi uenje da bi neto postigao. Ali, ako
zaboravite uenje, tada e ono, vodei vas do razumijevanja, raditi smo po sebi. Ali,
ako uenje ne vodi do razumijevanja, onda ionako nema nikakvu vrijednost. Dakle, u
svakom sluaju, zaboravite uenje! Ono je ili djelotvorno, ili nedjelotvorno. Ako nije
djelotvorno, onda ne treba ni govoriti o njemu. Ako je djelotvorno, neka djeluje smo!
eli li ego doprinijeti vlastitom unitenju? Ne, ne eli. Ego eli uenje samo zato da bi ga
mogao iskoristiti, da bi mogao neto postii ali ne i za vlastito unitenje. Ako je uenje
zaboravljeno, i ego je zaboravljen, i uenje djeluje smo po sebi.
Va je napor smetnja. Zato vam govorim da zaboravite uenje nemojte ni pokuavati
da ga koristite. Neka vae razumijevanje djeluje na kojoj god razini vam je potrebno.
Predanost, bhakti, je poetak uenja
Ramesh: Ljudi me pitaju ima li neeg jedinstvenog u mom uenju. Ja bih rekao da ima.
Ono to je jedinstveno u mom pouavanju jest da poinjem s predanou, bhakti, a
zavravam s razumijevanjem. to je bhakti? Neka bude volja Tvoja. Pojedinano ja kae:
"Ti si sve to jest neka bude volja Tvoja."
Warrick: Kad kae: "Neka bude volja Tvoja", ja razumijem da eli rei kako se Boja
volja, zapravo, uvijek dogaa.
Ramesh: To je tono. Dogaala se, dogaa se i dogaat e se!
Warrick: I ne moe se dogoditi nita drugo osim Boje volje.
Ramesh: Tono tako. Ali, uistinu, to nije najvaniji dio uenja. Vaniji dio jest: "Ja nisam
nita". Vaniji dio jest: " Ti si sve to jest. Tvoja volja prevladava sve vrijeme." Prema
tome, smijeno je razmiljati na nain: "Ja mogu uiniti sve to hou, ja mogu neto
napraviti, ja mogu neto postii". Vaan je dio uenja ovo bespomonost stvorenog
objekta. Prihvaanje, potpuno prihvaanje da je stvoreni objekt bespomoan, to je
izuzetno vaan dio uenja.
Zamisao o tome ija volja prevladava a ti to zove Bogom jest koncept koji je nuan,
zato to pojedinac uvia koliko je bespomoan. Dakle, um-intelekt stvara svemono bie
i tada izjavljuje da se sve dogaa u skladu s Njegovom voljom mislei pri tome "to nije
moja volja". Stoga, prihvaanje zamisli "ja nisam nita" i "ja sam samo objekt koji stoji na
raspolaganju Bojoj volji", nije u osnovi nita drugo, do ista predanost, ili bhakti. Prema
tome, ono to pouavam strogo poinje s predanou prema Bogu budi volja Tvoja.
ivot nema nikakav smisao
Alta: Zato je sve to uope zapoelo?

Ramesh: Zamisli da slika pejza i da naslika ondje i nekog ovjeka, a on eli znati zato
si ga naslikao. Jedini je odgovor da si to uinio zato jer ti se to svidjelo.
Vidi, kad dovede dijete na plau i da mu kanticu i lopaticu, ono e bez oklijevanja
poeti kopati pijesak i graditi od njega dvorac ili brdo. Jedno vrijeme e se zaista truditi
oko toga. A kad mu roditelji kau kako je doao as da krenu kui, dijete e nogama
pregaziti dvorac, bez obzira na to to se dosta namuilo, dok ga je sagradilo. Ako upitate
to dijete: "Zato si se toliko trudio da sagradi dvorac, a sad si ga sruio?", ono uope
nee razumjeti to ga pitate. Ali, budete li uporno zahtijevali odgovor, rei e vam:
"Gradio sam dvorac jer mi se svialo da ga gradim. Sruio sam dvorac jer mi se svidjelo
da ga sruim."
Cijeli je problem s umom-intelektom, odnosno s egom, to je od poetka odgajan tako
da sve mora imati neku svrhu. ivot mora imati svrhu. Zato? Zato to je ivot dragocjen.
Sve to morate uiniti jest da gledate TV programe kao to su National Geographic ili
BBC. Kad budete gledali emisiju Nature shvatit ete da ivot ima razne oblike, ali nije
dragocjen. ivot nema vrijednosti. Ne ini li se i vama tako? Jedna ptica izlee jaja, druga
ptica ih pojede, a zatim neka ivotinja pojedu tu pticu.
Pokuajte otkriti ima li ivot uistinu bilo kakav smisao i da li je dragocjen. On se
jednostavno dogaa. On se jednostavno dogaa. Um-intelekt pridaje mu smisao, a
potom eli znati ima li on smisao. ivot nema nikakav smisao. Pravi smisao ivota je u
tome da ivot nema nikakvog posebnog smisla. On se jednostavno dogaa.
Najei
Phillipe: Nakon to sam susreo nekoliko istaknutih uitelja advaite, zaista cijenim nain
na koji ti iznosi uenje. Ti si najei od svih. Ti si taj koji sve odmah stavlja na pravo
mjesto i to sasvim iskreno. Mislim da svi mi to potujemo.
Ramesh: Ti smatra da sam najei od svih zato to ne obeavam mrkve. Ja govorim da
mrkve ne postoje. Veina ljudi voli da im se nude mrkve. Ti ljudi koji jo uvijek ele
mrkve, otii e na neka druga mjesta gdje e dobiti mrkve, a kad se najedu mrkvi, shvatit
e da su i dalje nezadovoljni, i vratit e se opet ovamo.
Niti jedna osoba ne moe postii prosvjetljenje
Ramesh: Kakvo znaenje ima izreka: "Niti jedna osoba ne moe postii prosvjetljenje."?
to to znai? To je sam korijen uenja. To znai da nije mudro da bilo koji takozvani
uitelj trai od bilo kog uenika da uini bilo to kako bi dobio ili postigao prosvjetljenje.
U sri ove jednostavne izjave jest, prema mojem konceptu, da je prosvjetljenje unitenje
osobe koja trai prosvjetljenje. Ako je dolo do prosvjetljenja a ono se moglo dogoditi
jedino ako je to bila Boja volja znai da je nestala osoba koja je ranije htjela
prosvjetljenje. Dakle, niti jedna osoba ne moe postii prosvjetljenje, i, prema tome,
nema osobe koja bi mogla uivati u prosvjetljenju.

Milijun dolara ili prosvjetljenje

Ramesh: Hoete li dobiti prosvjetljenje, to nije pod vaom kontrolom. Hoete li dobiti
milijun dolara, to je takoer Boja volja i sudbina odreenog tijelo-um organizma. Dakle,
neovisno o tome elite li milijun dolara ili elite prosvjetljenje, dobitak toga to elite nije
pod vaom kontrolom. Meutim, smatrate li da je to pod vaim nadzorom, tada vam
savjetujem da se potrudite oko milijun dolara, a ne oko prosvjetljenja, jer ako dobijete
milijun dolara tada e postojati onaj koji e uivati u tih milijun dolara. Ali, ako se
potrudite oko prosvjetljenja i ako se prosvjetljenje dogodi, nee biti osobe koja bi u tome
uivala.

DODATAK
I svetac ima ego
Ramesh: Izvoli, Ronalde. to ti je na umu? Je li to neto o emu smo juer razgovarali?
Ronald: Ne, nije, ne tie se jueranjeg razgovora. Zapravo je rije o neem od prije vie
od dvanaest godina. Izgleda da je moje duhovno traganje poelo potragom za mirom, a
ne za kretanjem. To je ono za ime sam teio, to je ono to me privlailo
Ramesh: Ono za ime si teio bio je spokoj uma? Mir? Sklad?
Ronald: Da, krajnji cilj je u svakom sluaju bio mir uma. To je rije za to. I tada sam
poeo pohaati tu filozofsku kolu u Nizozemskoj, koja se nakon nekog vremena,
pokazala kao neka vrsta kole nondualizma (advaita). Nisam to znao u poetku.
Ramesh: Sjea li se kako se kola zvala?
Ronald: To je kola ekonomskih znanosti na engleskom jeziku. A u Nizozemskoj je
nazivaju Filozofskom kolom. Ona ima izravnu poveznicu s filozofom Shankaracharyom.
Ramesh: Shvaam. I kad si tono pohaao tu kolu?
Ronald: Poeo sam prije dvanaest godina. I bio je to veoma teak posao. Mnogo
primjene znanja u praksi, vjebe, meditacijamnogo upotrebe volje, mislim da biste vi to
tako rekli. Ali imao sam nekoliko veoma jasnih iskustava mira uma.
Ramesh: Moe li mi, molim te, dati jedan primjer, Ronalde?
Ronald: Ta su se iskustva dogaala dok sam radio u vrtu, za vrijeme vjebiali uvijek su
trajala samo neko vrijeme. Dakle, s jedne strane, to je bilo vrlo primamljivo, vrlo
poticajno za mene. A s druge strane, gledajui ljude, gledajui sebe, dolazio bih do
spoznaje: "Nema nita to bi mogao prenijeti drugima!" To je bilo posve jasno. Jedna
stvar kojoj me meditacija pouilapokazala mi je da ne trebam nita govoriti drugima.
Mogla su se pojavljivati veoma lijepa iskustva mira uma, ali nikad nisam mogao znati kad
i kako e doi

Ramesh: Samo trenutak, molim. Iskustva i mir uma, prema mom konceptu, posve su
razliiti pojmovi. Iskustvo je ono to se zbiva u odreenom trenutku. Mir uma nije stvar
trenutka. Mir uma je, prema mom konceptu, jedna vrsta sidra. ovjek se usidri u miru
dok se suoava sa ivotom iz trenutka u trenutak. Ti si usidren u miru i skladu dok iz
trenutka u trenutak proivljava iskustva. A ta iskustva mogu biti dobra i loa, ugodna i
neugodna. Dakle, za vrijeme proivljavanja bilo kakvih iskustava koje ti donosi odreeni
trenutak, stalno je prisutan osjeaj da si usidren u miru.
Ronald: Dakle, sasvim sigurno, nije bilo sidra. Ja bih to nazvao iskustvom mira. Ali to me
ba nauila meditacijaona ti ne moe osigurati sidro.
Ramesh: Drugim rijeima, meditacija ti je dala primjer onoga to bi mogao imati.
Ronald: Upravo tako. To je bio njezin motivacijski dio, veoma ohrabrujui. Ali
istovremeno postalo je jasno da, upravo kao to si rekao, to nije bilo sidro. A sma
organizacija Filozofske kole bila je veoma usmjerena na snagu volje i bilo je dosta
hijerarhije u njoj. Postojala je duhovna hijerarhija sve do Shankaracharye. Ali onda se
dogodilo neto drugo. Prije otprilike etiri godine, dolo je do iskustva koje je bilo
posljedica jedne vjebe. Bilo je veoma kratko ali je usprkos tomu dovelo do potpunog
promjena u nainu na koji sam doivljavao svijet. Dogodilo se iznenada dok sam vozio
automobil. Osjeao sam se kao da se vozim kroz smoga sebe. Cijeli je svijet bio ti, ja. I
nije to bilo mentalno, samo u mislima ili kreirano na neki nain.
Ramesh: Ono to eli rei jest da je to bilo iskustvo, a ne neto zamiljeno. Prihvaam to.
Dakle, radilo se o iskustvu.
Ronald: I onda je nestalo.
Ramesh: to misli, koliko je trajalo?
Ronald: Trajalo je najmanje deset minuta i onda se postepeno izgubilo. I bilo je toliko
potpuno drukije od svega to sam ikada ranije znao, bila je to potpuna promjena
percepcije. A od tada imam zamisao kao to si i ti rekao u nekoj od svojih knjiga "Ja
postojim kao odsutnost pojavnog, ali iskustvo pojavnog je moje sebstvo." I mislim da je
ono to sam iskusio drugi dio ove reenice. Samo to prvog dijela nije bilo. Zato to sam
ja bio ondje. Ja sam imao iskustvo.
Ramesh: Posve temeljna toka jest, Ronalde, da u odreenom trenutku jedno ili drugo
moe biti prisutno. Ako je prisutno ja kao osoba, tada ne moe biti prisutno Ja kao
neosobna svijest.
Ronald: Jedno ili drugo
Ramesh: Da, jedno ili drugo. U dubokom snu nikad nema Ronalda. Meutim, kad se
Ronlad probudi, on moe rei: "Dobro sam spavao." Ili moe rei: "Nisam dobro spavao."
Prema tome, dok u dubokom snu nije bilo Ronalda, neto je ipak bilo prisutno, a to je
bila neosobna svijest. Bila je to jo uvijek ona ista neosobna svijest koja je nakon buenja
postala osobnom.

Ronald: Postajui svjestan kao osoba ili bivajui osobno svjestan, ja i dalje mogu
doivljavati svijet kao smog sebe.
Ramesh: Da, to je tono! Ali stvar je u tome da se moe biti samo jedno ili drugo.
Ronald, kao svijest poistovjeena s osobom, nikad ne moe biti svjestan neosobne
svijesti. Drugim rijeima, Ronald koji sjedi, ne moe nikad istovremeno biti Ronald koji
stoji. Isti Ronald, ista Svijest ali u osobnom ili neosobnom vidu.
Ronald: Razumijem te kad u svojoj knjizi kae: "Ja postojim kao odsutnost pojavnog"
To je ili taj dio ili
Ramesh: To treba razumjeti na nain da je ono to postoji u mojoj odsutnosti zapravo
moja odsutnost kao zasebnog pojedinanog bia. Dakle, moja je odsutnost To to jest,
jer tu nema mene kao pojedinane osobe. Jedno ili drugo. Ili Ja kao neosobna svijest ili
ja kao osobna svijest. A kad se to razumije, kad se to istinski prihvati, tada ja prestaje
goniti Ja. A to se, u tvom sluaju, nije dogodilo. Iz tog razloga dolazi do razoarenja.
Ronald (ja, osobna svijest) eli postati ili iskusiti Izvor (Ja, neosobna svijest). A to je
nemogue. Ronald koji sjedi ne moe istovremeno biti Ronald koji stoji. Jedno ili drugo.
Ali, ono to treba razumjeti jest da je Ronald uvijek isti Ronald, bez obzira na to da li sjedi
ili stoji. A izuzetno je vano upravo to razumijevanje. Bilo da sjedi, stoji, tri, lei jo
uvijek je to isti Ronald. Kad jednom doe do takvog razumijevanja, to je sve to ti je
potrebno. Kad jednom doe do razumijevanja, moj je savjet Ronaldu da ga, radi
praktine primjene, zaboravi.
Ronald: Oprosti, ne razumijem.
Ramesh: Nakon to se dogodi razumijevanje, predlaem Ronaldu da, dok sudjeluje u
svom svakodnevnom ivotu kao Ronald, zaboravi to je njegova prava priroda. Neka on
zaboravi svoju pravu prirodu. Inae, bude li Ronald neprestano smog sebe podsjeao
da on nije Ronald, da je on neosobna svijest, tada se Ronald nikada nee moi
usredotoiti na ono to ini u sadanjem trenutku. Dopusti mi da ti dam jedan
jednostavan primjer. Ronald posjeduje kuu, vlasnik je odreenih predmeta, odjee i sl.,
a ima i nekoga s kim ivi. Za sve to to je tvoje, ti zna. Dakle, kad odlazi od kue i ide
u ured, ne mora se neprestano podsjeati ondje mi je kua, ovo je moja adresa, ovo
mi je telefonski broj. Ne mora se podsjeati na to, ti to zna. Slino tomu, kad ivi u
svojoj svakodnevnici kao Ronald, predlaem ti da zaboravi svoju pravu prirodu. Ti je
poznaje. Kamo bi ona mogla otii, kamo bi mogla otii tvoja kua? Ti zna gdje je tvoj
dom. Stoga ti predlaem da prestane razmiljati o svojoj pravoj prirodi. Nemoj
razmiljati o svojoj pravoj prirodi sada kad zna da postoje milijuni Ronalda, a samo je
jedan Izvor. Ondje gdje je Izvor, tamo je svaiji dom. S takvim razumijevanjem, dok
ivim kao Ramesh, ne moram se neprestano podsjeati na to. To je stvarni smisao toga.
Ali sjena koja progoni sadraj stvara problem. Iz tog razloga, ja nikada neu moi
prihvatiti koncept onih uitelja koji govore uenicima: "Nikada nemojte zaboraviti svoju
pravu prirodu." Ja im kaem: "Zaboravite na nju." Ali da biste je zaboravili, morate je
najprije poznavati!
Ronald: Ja je mora zaboraviti.

Ramesh: Osobna svijest, ja, mora zaboraviti neosobnu svijest, Ja. S razumijevanjem da
to ja koje funkcionira u ovom ivotu nije u stvari jedno zasebno, odvojeno bie s
osjeajem osobnog djelovanja, ve da je to ja, kao i svako drugo ja, samo jedan
odvojeni entitet u smislu zasebnog instrumenta kroz koji djeluje jedan te isti Izvor, ili Bog,
ili Svijest, uzrokujui zbivanja koja se trebaju dogoditi u skladu s Zakonom univerzuma,
dakle, s takvim razumijevanjem preputamo Izvoru da koristi ovo tijelo-um organizam
kao vlastiti instrument. Svijest djeluje kroz razliite ljudske instrumente upravo tako kao
to elektrina struja funkcionira kroz razliite elektrine ureaje proizvodei u svakom od
njih onakav uinak za koji je predvien. Dakle, sve to treba znati jest da ti nita ne ini.
to god da se dogaa, kroz bilo koje ljudsko bie jest upravo ono dogaanje koje je
uzrokovao Izvor ili Svijest ili Bog, i to tono na nain na koji se trebalo dogoditi prema
Zakonu univerzuma. Nitko nita ne ini. ivot je nalik filmu za koji je scenarij napisala
Svijest, a ona je ujedno i producent i redatelj. Svaku ulogu igra takoer Svijest, a Svijest
je i ta koja sve to svjedoi. Film je upravo zavren i spreman za prikazivanje.
Ronald: Mogu li se vratiti na svoje iskustvo zato to mislim da bi mi razumijevanje ovoga
o emu govori, istinsko shvaanje tog koncepta, moglo vratiti to moje iskustvo
Ramesh: Moda bi, a moda i ne bi. Da se mene pita, ja radije ne bih elio imati iskustvo.
Ronald: Radije ne bi imao iskustvo? eli li rei da radije ne bi imao jedinstveno iskustvo
smog sebe?
Ramesh: Ne, ne zanima me iskustvo poput "ja nisam to to sam mislio da jesam, ja sam
Izvor". Zato bih to elio? Zato to je Ronald imao jednom ili dva puta takvo iskustvo? I
zato to Roland od tada samo juri za tim iskustvom?
Ronald: Upravo sam se toga bojao. Toga i duhovnog materijalizma. Ali bio je to tako
cjelovit pomak u percepciji
Ramesh: Da, svakako!
Ronald: da sam pomislio kako moram neto uiniti. Osobito zbog toga to mi je to
osobno iskustvo, kao to sam shvatio kasnije, pokazalo da je sve to pie u svetim
spisima istina. Sjeam se putokaza na kojem je pisalo "Amsterdam". To me zbilja
pogodilo, injenica da se mogu voziti kroz smoga sebe i da negdje moe stajati putokaz
koji oznaava smjer unutar neega to je Jedno.
Ramesh: ivi u Amsterdamu?
Ronald: Aha!
Ramesh: Amsterdam i putokaz nita ne znae. Ne treba ti putokaz tijekom cijeloga dana
da te usmjeri prema Amsterdamu, nije li tako? Ti zna gdje je Amsterdam.
Ronald: Ono to sam htio rei, bilo je to toliko drukije od uobiajenog, mislio sam da
mora biti neeg u tomeali nema niega!(smijeh)

Ramesh: Ja smatram da iskustvo, sve dok ga ne moe sagledati na pravi nain, moe
biti poput droge. Ima iskustvo "ja znam da nisam Ronald"- i Ronald nastavlja hajku za
tim iskustvom. Ali ono na to ja ukazujem Ronaldu jest sljedee: ne moe ivjeti u svojoj
svakodnevnici kao Ronald, ako sve vrijeme ima to iskustvo.
Ronald: Hmmm
Ramesh: Dakle, ako si imao to iskustvo, prema mom shvaanju, potrebno ti je ono to ja
zovem potpunim prihvaanjem, a za to nije nuno da tvoje iskustvo neprestano traje.
Potrebno ti je potpuno prihvaanje da ti nisi taj koji djeluje, da se sve dogaa kroz neki
tijelo-um organizam, da je svako zasebno bie u biti zasebni instrument kroz koji djeluje
isti Izvor. To je potpuno prihvaanje. Kad se jednom dogodi potpuno prihvaanje
injenice poput zovem se Ronald, ivim na odreenom mjestu, imam odreenu adresu,
velik broj ljudi ivi sa mnom ne mora vie stalno drati na umu. Isto tako, duboko
prihvaanje da je Ronald zasebno bie, odvojeno od milijardu drugih bia znai da se
ta odvojenost odnosi samo na odvojenost zasebnog bia kao zasebnog instrumenta.
Dakle, istinsko je razumijevanje ovo: Ja sam pojedinano bie, a da bi se pojedinano
vozilo moglo kretati, ono se mora napuniti s benzinom. Stoga, pojedinani instrument
treba nahraniti. Ali on je i dalje samo instrument. Dakle, ja ivim kao pojedinano bie,
vodim rauna o svemu to se dogaa oko mene kao zasebni pojedinac, ali s potpunim
prihvaanjem da je zasebno bie uistinu samo instrument kroz koji djeluje jedan te isti
Izvor. Naime, takvo razumijevanje daje spoznaju da je Ronald zasebni instrument, da je
Ramesh zasebni instrument. Kad se to jednom razumije, vie nema govora o Rameshu
koji okrivljuje sebe ili Ronalda ili bilo kojeg od milijardu drugih Ronalda za neto to se
dogodilo.
Ronald: Zbog toga se tvoj koncept duhovnom tragaocu ini kao posredan nainbar
ostavlja takav dojam. ovjek poinje tragati za mirom, dakle, veoma naporno radi da bi
ga stekao i nastoji ga iskusiti. ini se moda da je to neposredan nain, dok ti, naravno,
ide neposrednim putem iskljuivanjem ega
Ramesh: (smijeh) Ma, reci mi Ronalde koja je to tehnika neposrednija od moje? Kad ti
govore tko si ti
Ronald: Tragaocu se, u poetku, tvoj koncept moe initi posrednim
Ramesh: Ali ono to ti ja govorim tebi, Ronaldu, duhovnom tragaocu jest ovo:
krenimo na najizravnije pitanje. to duhovni tragalac zapravo eli? Moe li ita biti
izravnije? Nauio si da je Ronald duhovni tragalac koji neto trai i Ronaldu je reeno:
"Oh, ti nisi zasebno bie, ti si privid, i dio si nestvarnog. Pokuaj to razumjeti i nastavi se
toga prisjeati." Stoga te ja pitam: "Tko je duhovni tragalac?" Ronald! "Ali tko je taj
tragalac?" Ego! Nemoj se zavaravati!
Prema tome, najizravniji pristup koji ti nudim jest pitanje: "Tko je taj koji trai i to on
trai?" A ti ne moe pobjei od izravnog odgovora da je ja, ego poistovjeen s
odreenim tijelo-um organizmom kao zasebnim biem, taj koji trai. A to to ego trai?
Ego promilja: "Imam dovoljno novca, dobroga sam zdravlja tako da mogu uivati u

svemu to mi ivot prua, a ipak, imam osjeaj praznine kojemu ne znam razlog. Zato
imam osjeaj da mi nedostaje ispunjenje? to je to to mi nedostaje usprkos tomu to
imam dobro zdravlje i onoliko novca koliko mi je potrebno?"
Ronald: Da, upravo su me takva pitanja dovela do ove filozofske kole
Ramesh: Na taj si nain zapoeo svoje traganje, ali kolovanje te dovelo do toga da to
zaboravi.
Ronald: Da, najprije sam dobio odreenu motivaciju, ali kasnije
Ramesh: Kako si zapoeo, Ronalde? Neto si elio. Dakle, ono to ja predlaem jest da
krenemo s time. Ronalde, pokuaj otkriti to je to to si elio. To je nalik izravnoj
metodi
Ronald: Je li ispravno rei, pokuaj otkriti to ti je potrebno da bi dobio to to eli?
Ramesh: Svakako! Ali najprije, vratimo se na ono to je bilo ak prije toga, Ronalde. Ti
eli mir uma. Dakle, ono to elim rei jest da si ti odluio to eli. No pitanje je kako
e saznati je li to to eli samo iluzija? To je tono toliko izravno koliko moe dobiti.
Dopusti da navedem jedan primjer. "to ja elim? elim neku odreenu stvar. Meutim,
je li to to traim iluzorno?" Na primjer, ako odlui da vie ne eli nikakvih boli u ivotu
ni fizikih, ni psihikih, ni novanih nee to moi dobiti. Dakle, bude li nastavio
juriti za nekim ili neim to e iz tvog ivota u potpunosti ukloniti patnju, jurit e za
neim iluzornim. Nikada, ni za milijun godina, Ronald ne moe oekivati da e to dobiti.
Slino tomu, je li taj mir uma o kojem ja govorim, usidrenost u miru uma, je li i to iluzija?
Ili moda nije? I tada dolazimo do zakljuka da takav mir nije iluzija. Iz dva razloga.
Prvo: ti sm kae da si iskusio takav mir uma, ne kao iskustvo jednog trenutka, ve kao
jedno due iskustvo. Slaem se da to iskustvo nije potrajalo, ali bilo je tih nekoliko
trenutaka usidrenosti u miru. Kad sam ja imao takvo iskustvo da sam usidren u miru,
nisam ba bio u najboljem zdravstvenom stanju. Za vrijeme tih nekoliko trenutaka
usidrenosti u miru imao sam laganu bol u leima. Ali, usprkos tomu, osjeao sam se
usidrenim u miru i elio sam da to potraje cijeli moj ivot.
Drugo: svima je poznato da postoje ljudi koji posjeduju mir i ive u takvom miru uma. Ja
sam ga imao povremeno, ali sam znao najmanje jednu ili dvije osobe koje su mi
djelovale kao da mogu neprestano ivjeti usidrene u miru. Znao sam da se to moe
postii, ili tonije, da se to moe dogoditi. Dakle, ono to trai, nije iluzija.
Idemo korak po korak. to ja to elim? elim takvu usidrenost u miru. Je li to iluzija? To
nije iluzija. Zatim nastavljamo dalje. Kae da si imao iskustvo usidrenosti u miru. Zato si
ga izgubio? Imao si ga, sm to kae. Ali zato si ga izgubio? Nisi to mogao sprijeiti.
Zato to nisi mogao sprijeiti? to se dogodilo da si izgubio to iskustvo? Ispituj svoj um
kako god eli i doi e do zakljuka da se pojavila misao koja je unitila taj mir. Kakva
je to bila misao? Svako ispitivanje uma otkrit e ti da misao koja je unitila tvoj mir nije
imala nikakve veze s onim to je donio sadanji trenutak. Ona nije imala nikakve veze s

boli ili uitkom u tom trenutku. Bilo je to neto mnogo dublje. Dakle, ispitivao si svoj um i
doao do zakljuka da je misao koja je unitila tvoj mir bila
Ronald: "Ja imam iskustvo, ja imam mir"
Ramesh: Ne, ne, nije to u pitanju. Ti ima mir, mir postoji. Ono to je unitilo tvoje
iskustvo bila je misao o neemu to si uinio drugome i tako ga povrijedio ili o neemu
to si mogao uiniti drugome da mu pomogne, a nisii taj drugi je poinio
samoubojstvo, uzmimo kao primjer jedan tako ekstreman sluaj. Naime, ono to elim
rei, u svakom trenutku, kad god bi se dogodilo iskustvo mira, ono je bilo uniteno
odreenom milju, sjeanjem na neto to si uinio da bi drugog povrijedio ili na neto
to nisi uinio da bi mu pomogao. Ili obrnuto.
Ronald: Zar to iskustvo ne moe biti uniteno milju: "Ja imam iskustvo"?
Ramesh: Ne, ne moe, jer u tom trenutku ti jesi u mirutko je taj koji doivljava
iskustvo? To jest Ronald, budi siguran u to. Ali ono to ti govorim jest ovo: umjesto da se
Ronald preispituje: "Zato sam to iskustvo izgubio?" ili da smom sebi govori: "Imao sam
to iskustvo i onda sam ga izgubio. Moram ga stoga ponovno nai.", umjesto toga, Ronald
bi morao ispitivati
Ronald: Imam jedno pitanje. Ti kae (ita tekst iz jedne Rameshove knjige) da nema
razlike izmeu Toga to jest i Toga to se ini da jest.
Ramesh: Ja ti sad govorim da je To to jest i To to ti trai zapravo mir. Ono to e u
jednom trenutku nastati, u drugom trenutku e nestati. Bol i uitak se pojavljuju u
jednom trenutku, a u drugom trenutku ve iezavaju. Stoga se ti zapravo i ne treba
baviti s onim to se dogaa u nekom trenutku. Ti zna da sve to dolazi, takoer i prolazi.
Ono to je za tebe stvarno vano jest da bude usidren u miru, dok se iz trenutka u
trenutak suoava sa ivotom. A taj si mir jednom iskusio i zatim ga je neto unitilo. I mi
sad ispitujemo to ga je unitilo. To je jedna zasebna tema: Ronald je imao iskustvo, ne
moe ga zaboraviti i stoga stalno za njim juri. Dakle, kad Ronald juri za svojim iskustvom,
on zapravo juri za iluzijom. Zato? Zato to ti nisi prouzroio to iskustvo, ono se dogodilo.
A nad time Ronald nije imao nadzora. Prema tome, sve do sada Ronaldu se dogaalo
da juri za neim nad ime Ronald nema nadzora. I zato ja Ronaldu kaem: "Zaboravi to
iskustvo!" Usmjeri se na sr problema. A to je sr problema? To je Ronald koji smatra
kako je on taj koji je uinio neko djelo i kako je drugi taj koji je uinio neko drugo djelo,
a posljedica toga je da se odnos izmeu njega i drugog temelji na osjeaju osobnog
djelovanja. Ja radim to to radim, ti radi to to radi
Ronald: Mogu li se vratiti korak unazad? Kad sam rekao da je misao koja je unitila moje
iskustvo bila da sam ja taj koji ima iskustvo, ti si rekao: "Ti si taj koji je imao iskustvo"
Ramesh: Ne moe se maknuti od toga. Ronald je taj koji je imao iskustvo, stoga Ronald
zna se to iskustvo dogodilo i da to nije bila iluzija. Ne kaem da je
Ronald: Je li to ono to misli kad kae da nema razlike izmeu Toga to jest i Toga to

se dogaa

Ramesh: Da, tako je. Kao to je To to se dogaa sasvim odvojeno od Toga to ja inim.
Cijela poanta je u tomu da se sve dogaa. Nitko nita ne ini. A to je sr Buddhinog
uenja. Ne govorim o budizmu. Sr Buddhinog uenja jest "Dogaaji se zbivaju, djela se
ine, ali ne postoji osoba koja djeluje." A prema mom shvaanju, temelj ivota je odnos i
"ja" i "drugi". Prema tome, mir uma za kojim tragam ne moe se dogoditi sve dok odnosi
izmeu mene i mojih blinjih nisu glatki kao maslac. Odnos na relaciji "ja" i "drugi" mora
glatko tei. Jedino se u tom sluaju moe dogoditi mir
Ronald: Dakle, ti kae da postoje "ja" i "drugi"
Ramesh: Upravo tako, Ronalde! Usprkos tomu to ti je neki uitelj mogao rei: "Ti ne
postoji!" to je onda, dovraga, patnja? Ja, Ramesh, proivljavam patnju, ti, Ronald,
proivljava patnju. Tko je duhovni tragalac? Ego je tragalac. Budi siguran u to. "Poni
ubijati ego." "Ti ne postoji." Ne vidim svrhu u takvim poukama. A milijuni tragaoca
uasno su zbunjeni, patei upravo zbog njih. Jer je njihovom egu reeno da ne postoji!
Ronald: Dakle, eli li rei da je ego samo privid?
Ramesh: Ne, ono to elim rei jest da je ego privid samo ako je cijeli pojavni svijet
privid. Dakle, ako je cijeli pojavni svijet privid, tada sam i ja privid, tada si i ti privid. I
ako to prihvatimo, tu se zaustavljamo. Nema vie rijei, nema vie podmiivanja. Ali to
se ne moe dogoditi. Prema tome, tako dugo dok ego funkcionira u naem ivotu,
pretpostavimo da je sve ovo o emu govorimo privid, ali privid koji je zapravo stvaran.
Dakle, ako u potpunosti prihvatimo da nema nieg stvorenog, sve je ovo prividako
prihvatim da je sve ovo privid i da smo mi dio privida u tom sluaju, nema vie
razgovora! Prestanimo razgovarati!
Ronald: Vratili smo se kui!
Ramesh: Uistinu, vratili smo se kui! Ali to se nije dogodilo! Stoga, tko razgovara sa
mnom? Tko trai to to trai? Ego. U trenutku kad ponemo razgovarati, u trenutku kad
ponemo razmiljati u pojmovima, ne moemo pobjei od ega. Prema tome, ego mora
biti prihvaen. Ali, hajde da pomnije ispitamo, to je u stvari ego?
Ronlad: Rekao si da ego mora biti prihvaen?
Ramesh: Da, tako je! Ego mora biti prihvaen! To ti i govorim. I sad da vidimo, to se
zapravo u ovom trenutku ovdje dogaa? Dva ega vode razgovor.
Ronald: Dva?
Ramesh: Dva egaPogledajte samo kako je velika zbrka nastala u Ronaldovu sluaju. A
zbrka je takva daRonalde, vjeruj mi, mogu ti to proitati na licu.
Ronald: Pa, naravno. Hou rei, ja se ne bih usudio ni pomisliti da ti ima ego!

Ramesh: Shvaate li, to je ono to su govorili uitelji. Ne mogu ni pretpostaviti da uitelji

nisu znali to govore. Sve to mogu rei jest da uitelji nisu tako razumljivo objasnili to
to znaju, bar ne onako kao to to sada ja nastojim.
Ronald: Moe li to, molim te, ponoviti?
Ramesh: Ne kaem da uitelji, koji su govorili da ego predstavlja problem, nisu razumjeli
o emu se radi. Mogue je da mnogo njih i nije razumjelo, ali bar je nekolicina posve
tono shvaala o emu govori, mada su ogranienja jezika uzrokovala da kau neto to
nisu dodatno razjasnili u onom opsegu u kojem ja to inim.
Pitanje koje se postavlja pred Ronalda jest: Svi su uitelji tvrdili da ego predstavlja
problem. Tvrdili su da ego mora biti uniten. A sad mi ti kae: "Prihvati ego. Nemoj
nastojati da ga ubije." I Ronald se udi: "Nemoj mi samo rei da su svi uitelji bili u
krivu!?" Iz toga razloga i govorim da Uitelji nisu bili u krivu, ve da je postojao neki
kratki spoj glede ega uitelja i ega njihovih uenika. Dolo je do odreene zbunjenosti. O
kakvoj je zbunjenosti rije? Zbunjenost nastaje oko pojma ego. to je ego? "Uniti ego,
ubij ego!" Uitelj koji je to rekao nije se potrudio da kae neto i o smom egu, zar ne?
Uenici su umislili da neto razumiju i"Ubij ego!"
Da bismo mogli razrijeiti ovu zbrku, najprije moramo razgovarati o problemu. Problem
je ego. Dakle, tko s kim razgovara? Ego uitelja s egom uenika. Dakle, ti pita: "Ima li ti
ego?" I ja ti odgovaram: "Da, priznajem, imam ego." Sljedee Ronaldovo pitanje glasilo
bi: "Ako ja imam ego i ti ima ego, a ti bi trebao biti prosvijetljen, u emu se onda
razlikujemo?" I upravo je to pitanje koje tragaoci nikad ne postavljaju svojim guruima. A
iz tog je i proizala ova grozna zbrka.
Shvaate li u emu je problem? Ronald me pita: "Ja sam ego a ti kae da si i ti ego, to
znai da nas dvoje razgovaramo kao dva ega. Meutim, podrazumijeva se da si ti
prosvijetljen, a da ja nisam prosvijetljen. U emu se onda razlikujemo?" A upravo je to,
Ronalde, tema o kojoj se nije nikada raspravljalo. Prema mom shvaanju, ja imam ego
jednako tako kao i ti. No to je to zajedniko tvom i mom egu, a u emu se razlikuju?
Posve opravdano pitanje. "Ja imam ego, ti ima ego. Ti si prosvijetljen, a ja nisam. Kako
je to mogue?"
Ronald: Ali, sasvim je obrnuto!(smijeh)
Ramesh: Ja govorim u Ronaldovo ime!(glasniji smijeh)
Ronald: Upravo je to moje pitanje. Da, potpuno si u pravu.
Ramseh: To ve dugo uzrokuje pomutnju. Primjer: Igramo kriket. Ja znam pravila, ti ne
zna. Kako moemo igrati zajedno? Dakle, raistimo prvo teren. Porazgovarajmo o tome
o emu zapravo razgovaramo. Shvatili smo da se pojavilo pitanje: "U emu se razlikuju
tragalac i uitelj ako obojica imaju ego?" Veoma, veoma opravdano i umjesno pitanje. A
odgovor je sljedei: Ja sebe smatram zasebnim biem, imam vlastitu obitelj, posjedujem
odreenu imovinu, imam vlastitu sudbinu ba kao i ti. Ali jedina je razlika meu nama to
to Ronald smatra da je on taj koji neto ini, a ja znam da nita ne inim. Dakle, u to ja

vjerujem? Ja vjerujem da je svatko od nas zasebno bie, ali nitko ne posjeduje mo da

ita uini. Ja sam ego i ti si ego, no razlika je u tome to Ronaldov ego smatra da je on
taj koji izvrava odreeno djelovanje, dok je moj ego u potpunosti uvjeren da nitko nita
ne ini, ni ja ni ti
Ronald: Ni ja ni ti. Dakle, ja i ti
Ramesh: Ni ja ni ti. Niti itko drugi. Dakle, na kojoj e se osnovi nastaviti odnos izmeu
mene i drugih? Na ovoj osnovi: Ja nita ne inim, sve se dogaa kroz mene. Ti nita ne
ini, sve se dogaa kroz tebe. Kako onda izmeu mene i bilo kog drugog moe nastati
ikakav problem? A najvei je problem u ivotu, ukljuujui i duhovne probleme, odnos
izmeu mene i drugog. Zato je to tako? Zato to je upravo odnos izmeu mene i drugog
uzrok goleme mrnje. Ja uinim neto, sjeam se tog neega to nisam smio uiniti i od
toga trenutka mrzim smog sebe. Ti uini neto to nisi smio uiniti i time me povrijedi,
pa te ja mrzim. Dakle, u veini sluajeva, u gotovo svim sluajevima, Ronalde, odnos
izmeu mene i drugog temelji se na mrnji mrnji prema sebi ili mrnji prema drugome,
i to gotovo sve vrijeme. Meutim, elim li nastaviti ivjeti u drutvu s tako potpunim
razumijevanjem da nitko nita ne ini, moram prihvatiti odgovornost za svoja djela u
onoj mjeri u kojoj se ona tiu drutvene zajednice.
Ronald: ini se da sve vrijeme zaboravljam injenicu da ja nisam taj koji djeluje
Ramesh: Prema tome, cijeli je problem u razumijevanju neosobnog djelovanja. Problem
nije u tome to smo svi mi samo privid. Stvarno jest za nas stvarno. Kako e egu tragaoca
pomoi, ako mu kau: "Ti ne postoji. Nita ne postoji." Dakle, ono to ja tvrdim jest da
mi postojimo kao zasebna bia. Ali mi smo zasebna bia u smislu zasebnih instrumenata
kroz koje se dogaa ivot."
Ronald: Znai li to da ti sada ovu grupu doivljava kao dvadesetak pojedinanih ega?
Ramesh: Upravo tako. Nemoj da te to zbuni. Ja uistinu svakog od nas doivljavam kao
zasebno bie. Ne pretvaram se, govorei: "Oh, svi smo mi jedno." Svi smo mi zasebna
bia kroz koja djeluje Jedno. Mi smo zasebna bia, zasebni instrumenti kroz koje Jedno
proizvodi odreeni uinak.
Ronald: I da se vratim na zadnji dio ove reenice. Ja postojim, pojava fenomena je moje

ja

Ramesh: Tvoje ja u smislu ega. Stoga, dopusti mi da se vratim na ono o emu sam
govorio. Ronald ima ego, Ramesh ima ego. U emu je razlika? Rameshov ego u stanju je
u potpunosti prihvatiti da Ramesh nije sposoban uiniti ni najmanju stvar. Za razliku od
Ronaldovog ega, koji kae: "Kako u ivjeti, ako nisam odgovoran za svoja djela?" I
upravo je to za mene, Ronalde, jedina razlika. Moj ego u stanju je u potpunosti prihvatiti
da nitko nita ne ini, dok se Ronaldov ego vrsto dri stava da je svaka osoba ta koja
djeluje te je iz tog razloga odgovorna za svoja djela. Dakle, posljedica Ronaldovog
shvaanja da je svaki ovjek zasebno bie koje djeluje jest ta da on stalno, u svakom
trenutku nekoga prosuuje. U svakom trenutku se neto dogaa, a Ronald prosuuje
sebe i mrzi sebe ili prosuuje drugog pa i njega mrzi. No za razliku od njega, prihvativi

da ja ne radim nita i da Ronald ne radi nita, dakle, s takvim razumijevanjem, istoga

asa prestajem optuivati i sebe i drugoga.
Ronald: Ova se injenica doima veoma razumljivom. Ali, ipak mi pojasni, to misli kad
kae da je pojava fenomena moje ja
Ramesh: Ja sam Ramesh, imam svoj dom, posjedujem odreenu imovinu, imam vlastitu
obitelj, elim da moj sin bude uspjean. Volio bih takoer da tvoj sin bude uspjean, ali
kad bi se tvoj i moj sin natjecali, drae bi mi bilo da moj sin pobjedi. (smijeh) Budi
uvjeren u to. Ja sam zasebni pojedinac, najvie koliko mogu biti, nije li tako, Ronalde?
Ono to ti nastojim razjasniti jest tko razgovara sa mnom. Sa mnom razgovara jedan ego.
Ego je poistovjeivanje s odreenim tijelo-um organizmom kao zasebnim pojedincem.
Prema tome, moje ja razgovara s tvojim ja. Dva ega meusobno razgovaraju. A ego je
samo osjeaj poistovjeivanja s odreenim tijelo-um organizmom i odreenim imenom,
kao zasebnim pojedincem
Swamiji: A kad taj sustav umre?
Ramesh: Kad taj tijelo-um organizam umre, i ego umire s njim.
Swamiji: Dakle, ne postoji reinkarnacija.
Ramesh: Reci ti meni, tko bi se to trebao reinkarnirati?
Swamiji: Ja pitam tebe, potovani
Ramesh: Upravo govorim, ovo tijelo umire, ego umire, i nita ne ostaje. Dakle, eli li mi
rei da dio due odlazionda dobro, ti zna sve o dui, ja ne znam nita.
Swamiji: Pretpostavimo da sam nekog ubio i da za ovoga ivota ne budem uhvaen.
Umrijet u, a da neu biti kanjen za svoje nedjelo. I nita se nee dogoditi? Cijeli sustav
e propasti i sve e prestati zato to je ego umro zajedno s tijelom?
Ramesh: Tijelo umire, ego umire. To je moj jednostavan koncept.
Swamiji: I ne postoji karma?
Ramesh: to se mene tie, nema budueg ivota za ego. Zato to ega vie nema.
Swamiji: Ali ti si citirao Buddhu i Ku. Ako nisam u krivu, oni su vjerovali u filozofiju
karme i reinkarnacije. Moe li poblie objasniti to su oni smatrali pod?
Ramesh: Ja ne mogu znati to je netko drugi mislio. Ne mogu objasniti to je netko drugi
rekao. Mogu ti rei samo ono to ja mislim.
Swamiji: U redu, u redu. Ali ponekad ipak citira Buddhu, kao na primjer: "Dogaaji se
zbivaju, djela se ine, ali ne postoji osoba..."

Ramesh: Buddha je neto rekao, ja sam to citirao. Ali ja ne mogu znati to je Buddha
mislio!
Swamiji: Znai li to da ti nita ne zna o filozofiji karme? O tome to su Buddha i Ka
pouavali?
Ramesh: Prije svega, ti si upotrijebio rije karma. to podrazumijeva pod time, swamiji?
Swamiji: Karma znai
Ramesh: Karma znai djelovanje.
Swamiji: Tono.
Ramesh: Karma jednostavno znai djelovanje. A ja kaem da se djelovanje dogaa.
Djelovanje se dogaa zato to Izvor proizvodi to djelovanje kroz odreeni tijelo-um
organizam u skladu s Bojom voljom ili Zakonom univerzuma, s time da tijelo-um
organizam kroz koji se odreeno djelovanje dogaa nema nikakve veze s tim
djelovanjem. Izvor je taj koji proizvodi djelovanje. Ti si taj koji djeluje, ti si taj koji
izbavljuje, ti si taj koji uiva (tvameva kart, tvameva harta, tvameva bhoga).
Swamiji: Prema mom shvaanju, karma nije samo djelovanje. Karma takoer ukljuuje i
posljedice tog djelovanja te stoga, ako je odreeni tijelo-um organizam ubijen iz nekog
razloga
Ramesh: Takvih pretpostavki ja nemam.
Swamiji: U redu, vjerujem, vjerujem
Ramesh: Pretpostavka da ja djelujem upravo je ta koje sam se posve oslobodio.
Swamiji: U redu. A ima li kakva razmiljanja glede izreke brahman satyam, jagan
mithya, jeevo brahmeya naparaha? Kad bi mogao dati neki komentar o tome
Ramesh: Jedino to znam jest da je temelj ove izreke zamisao: ako nema stvaranja, onda
nema ni razaranja
Swamiji: Ali u odreenom trenutku, ti si ego, ja sam ego - dakle, kreacija postoji, nije li
tako?
Ramesh: Zbog toga to kreacija postoji, mi je spoznajemo. Ja govorim o ovoj prividnoj
kreaciji u kojoj prividni ego pati. Ja govorim o ovom prividnom svijetu u kojem prividni
ego pati i taj prividni ego pita kako se ta njegova prividna patnja moe ukloniti
Swamiji: Ima li ovaj prividni ego po imenu Ramesh ikakvu svjesnost o brahmanu?
Ramesh: Nema!

Swamiji: Nema?!
Ramesh: Zato nema? Zato to pojedinano sebstvo ne moe ni na koji nain iskusiti
univerzalno Sebstvo (brahman)
Swamiji: To je tono. Dakle, svi oni koji su govorili o iskustvu brahmaa bili su ili
obmanuti ili je to znailo neto to mi ne razumijemo?
Ramesh: Ne znam. To to drugi govore, nije mi poznato. Ali sasvim se lako mogu sloiti
sa time da u mojim snovima postoji svijet koji je prividan. Svijet koji me doekuje kad se
probudim, takoer moe biti prividan. I to mogu prihvatiti. Ali, moja je namjera da se
bavim tim prividnim svijetom i svakim prividnim egom koji u njemu pati, i stoga ja, kao
prividni ego, razgovaram s drugim prividnim egom koji pati, i govorim tom prividnom
egu kako je njegova patnja u potpunosti zasnovana na uvjerenju da je on taj koji djeluje.
I govorim tom prividnom egu da vie nee doivljavati svoju prividnu patnju, bude li u
stanju prihvatiti da niti jedna osoba nije ta koja djeluje.
Eugene: Ako postoji jedino Svijest, odakle onda misao "ja sam taj koji djeluje"?
Ramesh: Ako postoji jedino Svijest, Eugene, odakle bi onda ita moglo doi?
Eugene: Iz Svijesti
Ramesh: Jednostavno.
Eugene: Prema tome Svijest nas moe dovesti do razumijevanja da mi nismo ti koji
djelujemo. Ponekad nam na um ipak govori da neke stvari moemo uiniti
Ramesh: Svijest djeluje kroz svaki tijelo-um organizam i u svakom pojedinom trenutku
proizvodi upravo takvo djelovanje kakvo se i treba dogoditi prema Zakonu univerzuma.
A taj Zakon univerzuma nitko od nas nikada ne bi mogao razumjeti.
Eugene: Ali to je ona ista Svijest koja nam daje tjeskobu i ljutnju na odreene stvari koje
se dogaaju u tom takozvanom prividnom svijetu?
Ramesh: Da, to ide zajedno s egom, Eugene.
Eugene: Ali kako emo onda postii mir? Govorim o tome to osjeam kad vidim da u
Africi svakodnevno umire skoro sedam tisua ljudi od AIDS-a. To me jako uznemiruje
Ramesh: Odakle dolazi ta uznemirenost?
Eugene: Kad vidim
Ramesh: Ne, nije tako. Odakle dolazi ta uznemirenost? Ta uznemirenost javlja se u
psihosomatskom aparatu koji predstavlja tijelo-um organizam zvan Eugene. Jaina
uznemirenosti koja se dogaa u Eugenu ne mora se dogoditi kod nekog drugog. Dvoje

ljudi zapaze istu stvar. U jednom se pojavi velika tjeskoba, a drugi kae: "Pa dobro, tako
je to u ivotu." Kod jednog se javlja tjeskoba, a kod drugog se tjeskoba ne javlja. Zato,
Eugene? To je ono to moramo otkriti, nije li tako? Tjeskoba se javlja u sluaju tijelo-um
organizma po imenu Eugene. Taj tijelo-um organizam napravljen je mnogo osjetljivijim
nego drugi organizmi. Kako je on stekao takvu osjetljivost koja ga ini tjeskobnim? Ona
je nastala zajedno s tijelo-um organizmom. Eugene je ime dano odreenom tijelo-um
organizmu koji se sastoji od genetskog potencijala i uvjetovanja utjecajima iz okoline.
Eugene nije imao nadzor nad time tko e mu biti roditelji. Dakle, Eugene nije imao
nadzor nad genima koji e sainjavati njegov ljudski organizam. Kao to znate,
istraivanja sve vie pokazuju da ljudi zapravo ne biraju vlastito ponaanje ma koliko bili
uvjereni u to. Istraivanja kau: "Ne, to nije napravila odreena osobato su njezini
geni." Netko je, na primjer, homoseksualac, ali to nije njegova krivica. To su geni. Dakle,
stvar je u tome, da nitko nema nadzor nad time kod kakvih e roditelja biti roen, pa
stoga nema ni nadzor nad kakvoom i vrstom gena u svom ljudskom organizmu. Slino
tomu, kao to nitko ne moe kontrolirati u kakvoj e se obitelji roditi, tako ne moe
kontrolirati ni u kakvom zemljopisnom okoliu e se roditi, u kakvoj drutvenoj okolini
a njegov tijelo-um organizam od prvoga e dana biti oblikovan upravo tim utjecajima.
Oblikovanje ponaanja u obiteljskom domu, oblikovanje ponaanja u koli, oblikovanje
ponaanja u zajedniciu zajednici koja je za njega vanaoblikovanje ponaanja u
crkvi ili hramu. Neprestano bombardiranje razliitim pravilima ponaanja. U kui, u koli,
u drutvu, u crkvi ili hramu. Ovo je dobro, ovo je loe. Mora initi ovo, ne smije initi
ono
Eugene: A sve iz istog Izvora
Ramesh: Dakle, ja bih se usudio rei Eugenu, da je, u svakom trenutku, to to Eugene
misli, a pogotovo to to Eugene radi, upravo ono to Bog eli da on misli, odnosno radi.
Ponavljam, osjeam se slobodnim rei Eugenu da je sve to Eugen misli u bilo kojem
trenutku upravo ono to Bog eli da Eugene misli i da je, stoga, Bog stvorio Eugena, kao
tijelo-um organizam s takvim genetskim potencijalom i takvim uvjetovanjem okoline
kako bi razmiljao upravo na nain na koji razmilja. Drugim rijeima, to god Eugene
mislio u odreenom trenutku, u potpunosti ovisi, prema mom konceptu, o njegovim
genima i dosadanjem uvjetovanju okoline, to je Boje djelo. Eugene, misli ovo,
Eugene, misli ono. Dakle, usuujem se rei ovo: ak i ono to Eugene misli u nekom
trenutku, a to vrijedi i za svakog Eugena na ovome svijetu, upravo je ono to Bog eli da
on ili ona misli. Zato to je ono to misli ovisno o tvom programiranju. Ovisno je o
tvojim genima i utjecajima iz okoline nad ime ti nema nadzora. Bog te oblikovao
takvim kakav jesi. To je moj temeljni koncept. I ponavljam, to je samo koncept, i to je
moj koncept. (smije se) Slaem se, taj je koncept za tebe revolucionaran. Iz toga proizlazi,
s pouzdanjem tvrdim, da je ak i ono to ja mislim, upravo to to Bog eli da mislim.
Eugene: Prihvaam to i slaem se s time. Ali jo me uvijek brine da ak i kad jednom
prihvatim zamisao o Izvoru, i to o Izvoru koji je vrhovni vladar svega to jest, i kad
prihvatim ak i to da moje misli dolaze iz Izvora, pitam se zato bi Izvorzato bi On sve
to napravio! (smijeh)
Ramesh: I zato eli saznati zbog ega je Izvor stvorio hendikepiranu djecu, zato izaziva
ratove, zato je uzrokovao toliko novanih problema Eugenu?! (smijeh)

A ja u ti rei zato to Izvor sve to radi. Eugene, ti i ja ili bilo tko drugi, mi moemo
razmiljati samo neizmjerno malo vremena unaprijed. Nae je vienje budunosti tako
nejasno, tako ogranieno.
S druge pak strane, sve ono to se dogaa, dogaa se u skladu sa Zakonom univerzuma
koji se bavi, ne samo s Eugenom i ne samo sa mnom, ve se oduvijek bavi i bavit e se, s
cijelim univerzumom. Dakle, bi li bilo mogue da mi ikada ustanovimo na kojim
temeljima taj Zakon djeluje? Nikada to neemo spoznati. Moemo samo prihvatiti. Zato
se i prisjeam predivnih rijei Meistera Eckharta: "Ljudska se bia, upravo zato to su
samo ljudska bia, mogu jedino uditi i diviti velianstvenosti i raznolikosti Bojeg
stvaranja i djelovanja, ali mu ne mogu otkriti smisao." Zato to je taj smisao utemeljen na
Zakonu univerzuma koji se oduvijek primjenjuje i primjenjivat e se do vjenosti. Dakle, i
najmanja stvar list koji je pao s drveta, ili unitenje cijelog jednog planeta dogaa se
tono u skladu sa Zakonom univerzuma. Niti jedan jedini list nee pasti s drveta, ukoliko
to nije predvieno Zakonom univerzuma.
Eugene: To je velik zalogaj
Ramesh: Upravo tako. Zato nema mnogo ljudi koji su u stanju prihvatiti ovo to govorim.
Veina njih e pitati kako onda, ako nitko nita ne radi, svijet moe opstati? A svijet i
dalje opstaje samo zbog toga svatko smatra da je on taj koji djeluje i da je odgovoran
drutvu za posljedice svojega djelovanja. Dakle, tvoje pitanje moe biti postavljeno na
jedan drugi nain, Eugene. Ono to Eugene uistinu eli saznati jest: ako sam ja u stanju
prihvatiti, ali u potpunosti prihvatiti, da nitko nita ne ini, kako u onda ivjeti u
drutvu?
A ja te uvjeravam da ivim u drutvu, posve prihvaajui injenicu da to drutvo ne dijeli
sa mnom miljenje o mom konceptu neosobnog djelovanja. Drutvo smatra da sam ja
odgovoran za posljedice svojega djelovanja i ja to moram prihvatiti. Stoga, ivim u
drutvu radei u svakom trenutku upravo ono to mislim da bih trebao raditi u tom
trenutku. Ponavljam, u svakom trenutku radim upravo ono to mislim da bih trebao
raditi u tom trenutku. Prema tome, to god da se dogodi, to nikada nije bilo pod mojim
nadzorom, i to god da se dogodi, drutvo e to prosuditi kao moje djelovanje. Dakle, ja
u svakom trenutku radim ono to smatram da bih trebao raditi i nakon toga prihvaam
presudu drutva.
Uzmimo na primjer da se kroz ovaj tijelo-um organizam dogodilo neko djelovanje, i da je
drutvo presudilo kako je to djelo bilo vrlo plemenito, te Ramesh mora biti nagraen. to
e se zatim dogoditi? Kad saznam to je drutvo odluilo, u ovom tijelo-um organizmu
pojavit e se osjeaj zadovoljstva. Bilo da sam to proitao ili uo, mozak reagira na
dobiveni podatak, i u tijelo-um organizmu nastaje osjeaj zadovoljstva. A nitko nema
nadzora nad time to e nastati u tijelo-um organizmu zato to to zavisi od njegova
programiranja geni i oblikovanje okoline. Dakle, dogodilo se neko djelovanje i drutvo
ga je prihvatilo. U ovom tijelo-um organizmu pojavljuje se osjeaj zadovoljstva. Ali, iako
se osjeaj zadovoljstva pojavljuje u ovom tijelo-um organizmu, u egu, koji zna da to nije
njegovo djelo, ne nastaje osjeaj ponosa. Ponavljam, u tijelo-um organizmu pojavljuje se

osjeaj zadovoljstva kao prirodna bioloka reakcija, ali u egu ne moe nastati ponos jer
on zna da djelovanje nije njegovo.
Na slian nain, moemo sagledati i jedan drugi primjer. Drutvo je presudilo da je
odreeno djelo sramotno, i Ramesh mora biti kanjen. Kad saznam odluku drutva, u
ovom tijelo-um organizmu pojavit e se, kao trenutna reakcija, osjeaj aljenja ili boli.
Drutvo kae da je djelo dobro, i u trenutku se javlja zadovoljstvo. Drutvo kae da je
djelo loe, i u trenutku se javlja bol ili aljenje. Ali ego, znajui da to nije njegovo djelo,
iako e se bol pojaviti u tijelo-um organizmu, nikad nee razviti bilo kakav osjeaj krivnje
ili srama. Ego zna: to nije moje djelo! Trenutano zadovoljstvo u tijelo-um organizmu, ali
bez javljanja ponosa u egu. Trenutana bol ili aljenje u tijelo-um organizmu, ali bez
javljanja krivnje ili srama u egu.
Ranije, kad sam bio povrijeen, razmiljao sam ovako: taj i taj me povrijedio, i zato ga
mrzim. A sad, kad imam potpuno razumijevanje da nema osobnog djelovanja,
prihvaam ovu povredu kao nunu patnju koju moram iskusiti u skladu sa Zakonom
univerzuma, kao patnju koju nitko ne moe izbjei. I stoga, ako sam povrijeen zato to
sam trebao biti povrijeen, potpuno mi je nebitno kroz koji e se tijelo-um organizam
dogoditi djelovanje koje e me povrijediti. Bitno je samo ovo: trebao sam biti povrijeen
i bio sam povrijeen. Kroz koji se tijelo-um organizam dogodilo to to me povrijedilo,
zavisilo je o Zakonu univerzuma. Ja nisam imao nita s time. Stoga, prihvaam da je
moja povreda bila u skladu s mojom sudbinom i Zakonom univerzuma, i nikoga ne
optuujem.
Dakle, to se mog djelovanja tie, krajnji ishod ovog shvaanja jest to da ovaj ego nije
optereen teinom ponosa, krivnje ili srama. A to se tie djelovanja drugih, krajnji ishod
je to da ovaj ego ne mora nositi teinu mrnje prema bilo kome. Prema tome, ja ivim na
nain da u svakom trenutku djelujem tono onako kako smatram da bih trebao djelovati,
prihvaajui trenutanu patnju i uitak, ali bez tereta ponosa ili umiljenosti, krivnje ili
srama, mrnje ili osvetoljubivosti, ljubomore ili zavisti, u odnosu prema ijednom biu. A
upravo takav se mir u pravilu povezuje s mudracom. Po mom shvaanju, mudrac je onaj
tko je u stanju u potpunosti prihvatiti da nije osoba koja djeluje. Tako jednostavno,
Eugene. Hoe li ti to moi prihvatiti, ili nee, ovisi o tvojoj sudbini ili Zakonu
univerzuma. Ako to moe prihvatiti, to je tvoja sudbina, u skladu sa Zakonom
univerzuma. Ako to ne moe prihvatiti, pa mora i dalje nositi teret ponosa i oholosti,
krivnje i srama, mrnje i osvetoljubivosti, to e i uiniti.
Swamiji: to je uzrok razlikama u naem genetskom potencijalu, ako, kao to ti tvrdi,
postoji samo jedan Izvor i samo jedna Svijest?
Ramesh: Uzrok je Boja volja ili Zakon univerzuma.
Swamiji: Kakav je to Bog? Ti tvrdi da je to ista Svijest, jedna Svijest. Ali ti si toliko
razliit od mene i ima sasvim drukije osobine, a i ja se posve razlikujem od drugihto
je uzrok tolikih razlika u naim sklonostima i sudbinama
Ramesh: Uzrok svega toga, swamiji, samo je jedan: Boja volja ili Zakon univerzuma. A
niti jedno od toga ljudsko bie ni u kojem sluaju nije u stanju pojmiti.

Swamiji: Bi li mogao malo poblie objasniti kako si doao do te zamisli ili do tog
koncepta da je Boja volja, a ne nae djelovanje, uzrokovala da mi snosimo
posljedice?
Ramesh: Da, mogao bih. Do tog sam zakljuka doao zato to je to bila Boja volja, moja
sudbina, Zakon univerzuma. Ako ti nisi u stanju doi do tog zakljuka, to je onda tvoja
sudbina, Boja volja, Zakon univerzuma.
Swamiji: Dakle, u naem genetskom potencijalu postoje razlike samo iz tog razloga to je
to Boja volja?!
Ramesh: Iz razloga da je to upravo ono to je trebalo biti u skladu sa Zakonom
univerzuma koji nitko ne moe razumjeti.
Ronald: Mogu li dobiti samo trenutak kako bih razumio ovu zadnju reenicu? Moda je
problem u engleskomnadam seOvdje pie: "Pojava fenomena je moje ja" Znai li
to da je pojava svih fenomena moje ja? Mislim na Svijest
Ramesh: Na tvoje ja kao Svijest. Zbog toga, prije svega, jedno mora biti jasno: kad neto
tvrdi, s kojeg stajalita govori? Gotovo sve vrijeme govorit e kao ego. I s kim e
razgovarati? S drugim egom!
Ronald: uo sam kako kae da je ego taj koji nastaje
Ramesh: Ja sam govorio o tome da je reakcija koja nastaje u tijelo-um organizmu
bioloka, mehanika, prirodna. Oi ugledaju neto lijepo, uho uje neto ugodno, i u
ovom tijelo-um organizmu pojavljuje se uitak. Ali imajui na umu da to to se dogodilo
nije bilo moje djelovanje, uitak u tijelo-um organizmu nee biti praen osjeajem
ponosa u egu.
Ronald: U mojem egu se pojavljuje ponos, a u tvojem
Ramesh: se ne pojavljuje! Upravo tako! Znai, i u jednom i drugom tijelo-um
organizmu pojavljuje se isti osjeaj uitka. Ali reakcija u egu se razlikuje.
Ronald: A na temelju mog starog svjetonazora, moje stare paradigme, tumaio sam ovaj
redak u kojem se govori o pojavi fenomena kao da se radi o pojavi cijelog svijeta i svega
to ini moje ja. A ti kae da je to
Ramesh: tvoje ja kao Ronald. Ali tko god da je napisao ili rekao da to znai
Izvornapravio je zbrku. Kad ita Nisargadattu Mahrja, veinu njegovih djela, nikada
zapravo ne moe tono znati govori li o Ja, kao o univerzalnom Sebstvu ili o ja, kao o
pojedinanom sebstvu. Dakle, Ja sam to11 moe stvoriti poprilinu zbrku.
11

odnosi se na knjigu Ja sam to (razgovori sa Sri Nisargadattom Maharajom) zbirku razgovora duhovnih

tragaoca sa Sri Nisargadattom Maharajom, uiteljem R. Balsekara, koja je prevedena i na hrvatski jezik

Ronald: Oprosti, nisam te razumio.

Ramesh: Nisargadatta Maharaj obino bi govorio spontano, ali, kad je koristio rije ja
nikad nisi mogao znati odnosi li se to na Ja kao Izvor, ili na ja kao pojedinano bie.
Stoga, morao si itati izmeu redova.
Eugene: Kako si ti stigao od ja do Izvora?
Ramesh: Kako je ja, ovaj ego, stigao do Izvora? Je li u mojoj moi bilo da ita uinim,
Eugene? To to ti pita jeKad bi izaao na sunce, vidio bi ondje svoju sjenu. Kako bi
sjena mogla stii do sadraja? Prema tome, sjena moe nestati samo ako se Eugene vrati
unutra. Dakle, tvoj ego, s osjeajem da je on osoba koja djeluje, moe nestati samo ako
si u stanju u potpunosti prihvatiti da nitko nita ne ini. I to znai vratiti se kui. Skloniti
se od sunca.
Prema tome, kao to sam ranije rekao, postoji samo ja kao ego ili Ja kao Izvor. Oboje ne
mogu postojati istovremeno. Zato ja nikada ne moe postati Ja. Vi moete samo
razumjeti da ja zapravo ne postoji. Postoji jedino Ja. Ne moe postojati niti jedno ja, jer
sve to postoji jest iskljuivo Ja. Ali problem je to golemo razoarenje i nesrea koja
nastaju zato to ja eli spoznati Ja. I ja eli "postati" Ja. Oko toga je nastala jedna velika
zbrka. Dakle, univerzalno Ja jest to koje je postalo pojedinano ja. Kako bi onda
pojedinano ja moglo postati univerzalno Ja? est milijardi pojedinanih jakako bi
ona, kako bi ijedno od njih, moglo postati univerzalno Ja? (smijeh) U tome je cijeli
problem, Eugene.
Dakle, to pojedinano ja moe uiniti? Odgovor je veoma jednostavan. Ja u osnovi
prihvaam da je sve to postoji Ja, a sve dok i moje ja postoji, ivim na nain da mislim i
djelujem onako kako smatram da bih trebao misliti i djelovati u odreenom trenutku, i
preputam Ja smome sebi. Zaboravljam na to Ja. ivim s razumijevanjem da je sve to
se dogaa djelovanje Izvora. Ja nita ne inim. S takvim razumijevanjem nastavljam svoj
ivot, mislei i inei ono to trebam misliti i initi u odreenom trenutku, s potpunim
prihvaanjem da je sve to mislim u bilo kojem trenutku, upravo ono to Bog eli da
mislim. Stoga se ne pitam, hou li poiniti ikakav grijeh. Niti se pitam hoe li itko drugi
poiniti bilo kakav grijeh.
Eugene: Odakle je koncept o grijehu doao, osim ako nije doao iz Izvora?
Ramesh: Da, doista! Posve si u pravu. Dakle, Izvor je stvorio koncept grijeha kako bi se
veina ljudi morala muiti oko toga kako da ne poini nikakav grijeh. Sve dok jedan
ovjek iznenada nije shvatio: "Hej, pa ja ne inim nita. Kako bih onda mogao poiniti
grijeh?" Zatim su taj koji je shvatio i Bog prasnuli u grohotan smijeh. (smijeh) I Gospod je
rekao: "Barem si ti shvatio o emu se radi u cijeloj toj igri!" (smijeh) Sretan sam to vidim
osmijeh na tvom licu, Ronalde.
Ronald: Ja sam ozbiljan, je li?

Ramesh: A bi li bilo mogue da ne bude? Ma kako ne bi bio ozbiljan? S tim problemom

i s tom zbrkom, tko ne bi bio ozbiljan? Da, Ronalde, sumoran ozbiljan ko smrt! (smijeh)
Manoharlal: Postoji li ikakva razlika izmeu potpunog prihvaanja i konanog
razumijevanja?
Ramesh: Potpuno prihvaanje i konano razumijevanje su jedna te ista stvar. Ali, pitanje
jest, to podrazumijevamo pod potpunim prihvaanjem? To je vano pitanje. Odgovori
mi na to
Manoharlal: Najprije dolazi prihvaanje, a ono vodi do razumijevanja
Ramesh: To ovisi o svakom pojedinom sluaju. U nekim sluajevima, prihvaanje moe
voditi ravno u srcea to je rijetko dogaa. No u veini sluajeva, razumijevanje se
najprije dogaa na intelektualnoj razini. A kakav je mentalni koncept? Nitko nita ne ini
i ja uistinu prihvaam niti jedna osoba nije ta koja neto ini. Prema tome, niti u jednom
trenutku ne smatram se odgovornim za bilo koje svoje djelo, kao to ni bilo kog drugog
ne smatram odgovornim za njegovo djelo. Dakle, niti u jednom trenutku ne nosim teret
mrnje prema sebi ili prema ikom drugom. U meni nema nimalo mrnje. ivot tee dalje.
ivim iz dana u dan, ne optereujui se nimalo mrnjom prema sebi ili prema drugima.
Kako je mogue da netko ne prihvati tako krasan koncept? Ako je mogue ivjeti u
svakodnevnici nimalo optereen grijehom, bez ikakva tereta mrnje prema bilo kome,
moe li postojati itko tko ne bi, bar intelektualno, prihvatio taj koncept? Naime,
intelektualno prihvaanje nije teko. To je tako jednostavno. No pravi je problem kako
intelektualno prihvaanje pretvoriti u potpuno prihvaanje. Kako bi se to intelektualno
razumijevanje moglo pretvoriti u konano razumijevanje? Kako bi to intelektualno
prihvaanje moglo postati potpunim prihvaanjem? Iskljuivo tako da ego to
intelektualno razumijevanje, taj koncept, provjeri na temelju vlastitog iskustva.
Manoharlal: Analizom? Ispitivanjem?
Ramesh: Da, ispitivanjem. Evo to predlaem: na kraju dana, pod pretpostavkom da si
preko dana neprestano zauzet, odvoji 20 ili 30 minuta za sjedenje u miru. Udobno se
smjesti. Uistinu udobno, tako da bude fiziki i mentalno oputen. A ako ti za to bude
potrebna aa piva, slobodno popij jednu. I kad se tako udobno smjesti, poni s
ispitivanjem.
Za veinu onoga to si obavio tijekom dana nee moi biti siguran da je ba tvoje
djelovanje, ali izaberi jedan in, radnju ili postupak, za koji si u potpunosti uvjeren da je
tvoje djelo. Izaberi upravo to djelovanje, kako bi ga ispitao: Ako je to moje djelo, kao to
mislim da jest, jesam li odluio da u ga uiniti upravo u nekom odreenom trenutku?
Ako je to bilo moje djelo, mora da sam odluio, kao grom iz vedra neba, da ga uinim
upravo u tom trenutku. Tada e osjetiti: Ne, nisam to odluio. Kako se to djelo
dogodilo? Sasvim sluajno se pojavila misao. A ja nisam imao nadzor nad time kakva e
misao doi. Prema tome, ispitivanje me dovodi do toga da prihvatim kako se moje
djelovanje ne bi dogodilo da se sluajno nije pojavila odreena misao. Dakle, ono to ja
nazivam svojim djelom, ovisi o neemu nad ime ja nemam kontrolu. I kako to onda
mogu zvati svojim djelom? Zatim izaberi neko drugo djelo koje smatra svojim, pa jo

nekoliko njihI svaki puta, bez iznimke, a to ti tvrdim s potpunim uvjerenjem, doi e
do zakljuka kako se tvoje djelovanje ne bi dogodilo, da se prije tog djelovanja nije
dogodilo neto drugo. Na primjer, da se u nekom odreenom trenutku nisam zatekao na
nekom odreenom mjestu i da nisam zapazio neku odreenu stvar, ono to sad nazivam
svojim djelom ne bi se dogodilo. Ili, da se nisam zatekao na nekom odreenom mjestu i
da nisam sluajno uo kako dvoje ljudi o neemu razgovaraju, do mojeg djelovanja ne bi
dolo. Dakle, ono to govorim jest da se taj proces neprestano dogaa, dovodei uvijek
do neizbjenog zakljuka, kako na kraju ispada da ono to sam smatrao svojim djelom
nije zapravo bilo moje djelo. Ispitajte pet djelovanja, pedeset djelovanja, sto djelovanja,
koliko god razliitih vrsta djelovanja elite i uvijek ete neizbjeno doi do zakljuka: to
nije moglo biti moje djelovanje. Tada, u jednom trenutku, vrlo vjerojatno e se dogoditi
bljesak prihvaanja: ja ne mogu biti taj koji djeluje. Kako bih ja mogao biti taj koji
djeluje? Ispitao sam pedesetak svojih djelovanja. I niti u jednom jedinom sluaju nisam
se mogao sloiti s time da sam ja bio taj koji je djelovao. Takav iznenadni uvid
prihvaanja moe se samo dogoditi. Kad e se on dogoditi? To je tvoja sudbina, Boja
volja, Zakon univerzuma. Ali kad se taj iznenadni bljesak potpunog prihvaanja dogodi,
ti zna: "Ja jednostavno ne mogu biti taj koji djeluje." I ako ja ne mogu biti taj koji djeluje,
onda niti bilo tko drugi takoer ne moe biti taj koji djeluje, to god on mislio. I nakon
toga zakljuuje da si na temelju ispitivanja vlastitog iskustva doao do zakljuka kako ne
moe biti taj koji djeluje. To je trenutak kad je intelektualno prihvaanje postalo potpuno
prihvaanje. I ako se u tom trenutku dogodio iznenadni uvid prihvaanja, moe li onda
raunati na njega?
Manoharlal: Klik-klak jo uvijek postoji
Ramesh: Ako klik-klak jo uvijek postoji predlaem da Manoharlalji ode posjetiti lijenika
i testira se detektorom lai. Tada e znati. (smije se) Tada nee vie biti klik-klaka. A
lijenik, nakon to injekcija pone djelovati, pita Manoharlalija: "Vjeruje li ti uistinu da
nitko nita ne ini?" Odgovor e biti: "Naravno da vjerujem, i vi biste trebali vjerovati u
to."
Eugene: Prihvaanje toga to se dogaa, ne vodi nuno do djelovanja, do pokuaja da
se promijeni to to se dogaa, nije li tako?
Ramesh: Konano potpuno prihvaanje da ti nisi taj koji djeluje jednostavno znai da
nakon toga Eugene samo promatra sve ono to se dogaa bilo kojem pojedincu znajui
da nema osobnog djelovanja. On svjedoi svakom djelovanju koje se kroz bilo koga
zbiva, ne osuujui nikoga ne osuuje ni sebe ni bilo kog drugog. Dakle, on svjedoi
svakom djelovanju kao zbivanju ili dogaanju nad kojim on nema nikakva nadzora.
Eugene: To nije ono to novine piu!
Ramesh: Novine? Zar vjeruje novinama, Eugene?! (smijeh)
Ernest: Ti kae da ima ego i istovremeno tvrdi da je sve Boja volja. Dakle, ne postoji
osoba koja djeluje

Ramesh: Ovaj ego vjeruje da se nita ne dogaa osim ako to nije Boja volja ili Zakon
univerzuma. Neki e drugi ego rei da je to najobinija glupost
Eugene: Ali kad ti upotrebljava rije ego
Ramesh: Ja podrazumijevam poistovjeivanje s pojedinanim tijelo-um organizmom i
imenom, kao zasebnim biem. Ali, po mom shvaanju, to zasebno bie ne posjeduje
vlastitu mo volje. To zasebno bie bespomoni je instrument kroz koji funkcionira Izvor,
Sebstvo ili Svijest. Za razliku od toga, tvoj ego vjeruje da si ti taj koji djeluje, i da je svaka
osoba ta koja djeluje. I po meni, to je jedina razlika izmeu nas. Moj je ego bio u stanju u
potpunosti prihvatiti da niti jedna osoba ne djeluje, dok Ernestov ego jo uvijek vjeruje
da svaka osoba djeluje i da je stoga odgovorna za svoje djelovanje. To je jedina razlika.
Mi obojica imamo ego, ali se fundamentalno razlikujemo po tome to je tvoj ili moj ego u
stanju prihvatiti.
Eugene: Bi li mogao, molim te, ponoviti ovaj zadnji dio?
Ramesh: Moj ego vjeruje da niti jedna osoba nita ne ini. Tvoj ego vjeruje da svaka
osoba djeluje. To je jedina razlika meu nama. Obojica imamo ego.
Eugene: Ali meni se ini da je ego vie nego poistovjeivanje s odreenim tijelo-um
organizmom
Ramesh: kao zasebnim biem.
Eugene: Kao zasebnim biem?
Ramesh: Da.
Eugene: To iskustvo bi moglo takoer nestati. Ono moe postojati, ali ne mora
Ramesh. Ne, ono mora postojati. Sluaj, kad funkcioniram u svakodnevnom ivotu,
netko me nazove imenom Ramesh. I ja se odazivam, nije li tako? injenica da ja
odgovaram kad me zovu po imenu znai da postoji poistovjeivanje s ovim tijelo-um
organizmom i ovim imenom kao zasebnim biem. Kad bi Isusa Krista pozvao po imenu,
takoer bi se odazvao, zar ne? A Ranjit Maharaj, kad bi ga pozvao po imenu, ne bi li ti i
on odgovorio? Dakle, on bi odgovorio, ali kao tko? Kao Bog? Bi li Ranjit Maharaj, da ga
oslovi imenom, odgovorio kao Izvor ili kao Ranjit Maharaj, zasebno bie?
Eugene: To ovisi o okolnostima, nije li tako?
Ramesh: Ne ovisi ni o emu.
Eugene: Ili uvijek odgovara Ranjit Maharaj, odnosno Ramesh?
Ramesh: Svaki mudrac mora imati ego, kako bi ostatak svog ivota mogao proivjeti kao
zasebni pojedinac. Ali ego mudraca u stanju je u potpunosti odbaciti zamisao o osobnom
djelovanju. Iz tog sam razloga zapoeo s Ronaldovim rijeima: "Ja imam ego, ti ima ego.

Ja mislim da sam zasebno bie, ti misli da si zasebno bie. U emu je onda razlika?"
Tako smo poeli ovaj razgovor. Razlika je sljedea: ovaj ego bio je u stanju u potpunosti
prihvatiti da niti jedna osoba nita ne ini. Dok tvoj ego i dalje vjeruje da je svaka osoba
ta koja djeluje.
Eugene: Ali ta zasebna bia mogu imati
Ramesh: Zasebna bia mogu imati razliita iskustva. Pa to onda? Tko ima razliito
iskustvo? Svaki zasebni ego ima svoje iskustvo!
Eugene: Da, da, to vie nije vano
Ramesh: Prema tome, to je vrlo jednostavno. Ako mudrac ivi kao zasebno bie, radei
ono to je za njega uobiajeno on moe biti postolar, brija, lijenik, pravni zastupnik,
odvjetnik, inenjer, igra tenisa mudrac nastavlja ivjeti kao zasebni pojedinac bavei se
istim zanimanjem kao i prije. Dakle, ego, kao poistovjeivanje s odreenim imenom i
likom, mora i dalje postojati. I ako mudrac kae da nema ego, to samo znai da nije
razumio pravo znaenje ega. Stoga, morat ete mudracu objasniti da je ono to ja
smatram pod egom, zasebni pojedinac s osjeajem osobnog djelovanja. Tada e on rei:
"Tu me nema." A kad mu kaete da ego znai samo poistovjeivanje sa zasebnim
pojedincem, onda e on rei: "Da, svakako. Tu sam. Ako me pozovete, ja u se
odazvati." Ovo je temelj jedne poprilino velike zbrke. Mudrac mora imati ego, ali on vie
nema osjeaj voljnog djelovanje kao pojedinana osoba. Stoga je mudraev ego, prema
rijeima Ramane Maharshija, posve bezopasan
Eugene: i jedva da ima ikakvog znaaja. Naime, to je samo nain razgovora, zapravo.
Ramesh: Ne, on ima duboko znaenje. Duboki smisao je u tome to mudrac u
potpunosti zna da nitko nita ne ini. S takvim razumijevanjem mudrac nikoga ne mrzi.
Mudrac se nikoga ne boji zato to ga smatra neprijateljem. Ali mudrac mora ivjeti kao
zasebni pojedinac. Stoga, ako ste sluali o tome kako mudrac nema ego, to je bila jako
velika greka. Uzrok popriline zbrke i razoarenja. I mudrac ima ego. Ego u osnovi znai
poistovjeivanje s odreenim tijelo-um organizmom i imenom kao zasebnim pojedincem.
Ali sporno pitanje u cijelosti predstavlja osjeaj osobnog djelovanja. Izuzmemo li osjeaj
osobnog djelovanja, i mudrac i obian ovjek, poistovjeuju se sa zasebnim tijelo-um
organizmom, kao zasebnim pojedincem. A to je izuzetno vano, Eugene, i na alost, kao
to si rekao, to nije bilo jasno Eugenu, kao to nije jasno ni tisuama drugih ljudi. Zato je
nastala tolika zbrka.
Eugene: Povezao sam to takoer s razliitim vrstama iskustva. Pogledate li razliite
uitelje, vidjet ete da djeluju na razliite naine, da prolaze razliita iskustva
Ramesh: Pa ipak je svaki od njih mudrac.
Eugene: Pa ipak je svaki od njih ego
Ramesh: Svaki je od njih ego. Nesumnjivo tako! (smijeh)

Eugene: Svaki je od njih zasebni ego

Ramesh: Ali ti si bio pod dojmom da Ranjit Maharaj nije imao ego. Nije li to tono? Da ti
je Ranjit Maharaj rekao da nema ego, ja bih mislio da nema pojma o emu govori. Kako
bi mogao tvrditi da nema ego? Ako odgovara kad ga zovu njegovim imenom, onda ivi
kao Ranjit Maharaj.
Eugene: U redu, ini mi se da sad razumijem to je on mislio kad je rekao da nema ego.
Radi se o tome da je njegov ego postao dio Svijesti tako da on u stvarnosti ne postoji.
Ramesh: Ego ne moe ivjeti a da ne postoji.
Eugene: Ma da, to razumijem, ali s moje toke gledita
Ramesh: Pokuava li mi objasniti to je Ranjit Maharaj zapravo mislio?
Eugene: Da. (smijeh) Ali to je vie moje shvaanje nego
Ramesh: Dakle, ako si shvatio da mudrac nema ego, to je bilo pogreno. Sada e
razumjeti, prihvati li moj koncept, da i mudrac ima ego. On ivi kao zasebni pojedinac,
odaziva se na odreeno ime, ali zna da je kao zasebni pojedinac posve bespomoan, kad
je bilo kakvo djelovanje u pitanju.
Eugene: Da, to je ono to stvara razliku.
Ramesh: To jest razlika.
Eugene: Jer taj ego ne znai nita, kao da nema
Ramesh: Rei u ti tono kako to ja vidim. Moja ena kae da to ne bih smio govoriti.
Zna li to ja kaem uenicima? Mudraev ego je poput mukog spolnog organa nakon
seksualnog ina. Bespomoan. Golemi bik pretvorio se u malog mia. To je najbolji
primjer koji ti mogu dati. Ramana Maharshi je pristojniji. On kae da je mudraev ego
nalik ostacima izgorjelog ueta. Dakle, zamisli taj ego kao izgorjelo ue ili kao penis
nakon seksualnog ina, to god ti je jasnije.
Eugene: Najiskrenije, moj jo uvijek stoji! (smijeh)
Ramesh: Dakle, tvoj osjeaj osobnog djelovanje jo je jako prisutan! (smijeh)