Kathleen Taylor

Ispiranje mozga
ZNANOST KONTROLE UMA

Zagreb, oujak 2006. prvo izdanje

Dr. Kathleen Taylor je istraivaica na o d j e l u za fiziologiju Sveuilita u Oxfordu. G o d i n e 2002. Times Higher Education Supplement, u v e n i Timesov podlistak z a z n a n o s t i v i s o k o o b r a z o v a n j e , dva puta joj je dodijelio n a g r a d u za najbolji z n a n s t v e n i esej.

Ispiranje mozga je njezina prva

knjiga, o b j a v l j e n a je 2004. g o d i n e i ula je u iri izbor za n a g a d u

Aventis 2005. g o d i n e , kao i u ui

izbor z a n a g a d u MIND. Biljeka 0 prevoditeljici: Martina iin-ain prevodi s e n g l e s k o g i talijanskog jezika od 2001. g o d i n e . O v o je n j e z i n esti prijevod za Algoritam.

Kathleen Taylor Ispiranje m o z g a Naslov izvornika B r a i n w a s h i n g : T h e Science o f T h o u g h t Control C o p y r i g h t Kathleen Taylor, 2004 Brainwashing: The Science ofThought Control izvorno je objavljena na engleskom jeziku 2004. Prijevod je objavljen uz suglasnost Oxford University Press. Brainwashing: The Science ofThought Control was originally published in English in 2004. This translation is published by arrangement with Oxford University Press. Prevela s engleskoga Martina Ciin-ain Urednica Irena Milii Lektura Zora Radi

Sadraj
Slike Predgovor Prvi dio: Muenje i zavoenje 1. 2. 3. 4. 5. 6. Roenje rijei Bog ili skupina? Mo uvjeravanja Nada u ozdravljenje "Ja predlaem, ti uvjerava, on ispire mozak" Ispiranje mozga i utjecaj 7 9 15 17 45 75 99 115 135 145 147 175 199 223 249

Drugi dio: Izdajnik u glavi 7. 8. 9. 10. 11. Mozak stalne mijene Mree i novi svjetovi Vihor emocija Mo odupiranja ili "stani i promisli" Ah, ta sloboda!

Trei dio: Sloboda i kontrola 12. 14. 15. rtve i grabeljivci Znanost i nona mora Zauzimanje obrambenog stava 13. Tvornice umova

273 275 293 311 329 359 383 403 405 413

Biljeke Reference Preporuke za daljnje itanje Rjenik Kazalo

Kazalo slika
Slika 1.1 Slika 1.2 Slika 7.1 Slika 7.2 Slika 7.3 Slika 7.4 Slika 9.1 Slika 9.2 Slika 9.3 Slika 10.1 Slika 10.2 Slika 10.3 Slika 10.4 Slika 10.5 Slika 10.6. Slika 10.7 Slika 11.1 "Ispiranje mozga" "Reforma uma" Dva neurona povezana sinapsom Stanica i njezin svijet Sinaptiki prijenos Prikaz ljudskog mozga Proces obrade emocija Anatomija emocije Veze izmeu podruja mozga ukljuenih u obradu emocija Prefrontalni korteks i prednji dio cingularnog korteksa Podruja ukljuena u obradu pokreta oiju Mapa pokreta oiju u gornjem kolikulu Jednostavni i sloeni vidni podraaji Kako mozak kontrolira sakade Utjecaj podataka osobne povijesti na pokrete oiju Aktivnost prefrontalnog korteksa tijekom vremena Neckerova kocka 19 20 151 152-153 156 158 211 216 219 224 228 229 232 238 239 241 258

Predgovor
Dok sam pisala ovu knjigu uoila sam da se reakcije ljudi na to to radim mogu gotovo uvijek svrstati u jednu od dvije kategorije. Oni iz prve, mnogo vee, skupine govorili su: "Kako fascinantno!" i postavljali mnogo pitanja. Oni iz druge skupine reagirali su s podsmijehom. "Ispiranje mozga? Jasno ti je valjda da je to glupost, zar ne?" Oito ne mislim tako jer inae ne bih napisala ovu knjigu, no u svakom sluaju treba rei da ispiranje mozga asocira na neto sumnjivo, moda ak i degradirano. Poput svijesti i emocija, donedavno ga se smatralo nedostojnim znanstvene pozornosti - proizvodom poremeenih teoretiara zavjere ili, u najboljem sluaju, neobinih politikih okolnosti. Ali ispiranje mozga je mnogo, mnogo vie od toga. U njegovoj biti lei jedna zloudna ideja: san o potpunoj kontroli nad ljudskim umom, ideja koja na ovaj ili onaj nain utjee na sve nas. Ispiranje mozga krajnje je krenje prava na privatnost, jer se njime nastoji kontrolirati ne samo neije ponaanje nego i razmiljanje. Ono budi nae najdublje strahove, prijeti gubitkom slobode, pa ak i identiteta. Ipak, o ispiranju mozga znamo iznimno malo. Pedesetih godina dvadesetog stoljea istraivanja na tu temu bila su u punom zamahu, no s obzirom na to koliko je znanost otada napredovala kad je rije o razumijevanju mozga i njegova funkcioniranja, krajnje je vrijeme da ponovno bacimo pogled na taj tajanstveni i zastraujui fenomen. Ova knjiga je podijeljena na tri dijela. Prvi dio: Muenje i zavoenje (od prvog do estog poglavlja) fokusira se na povijest i socijalnu psihologiju ispiranja mozga. Sam izraz se izvorno odnosio na politike programe u komunistikoj Kini i Koreji, ali teta je bila dopustiti da propadne tako dobra ideja, pa nije prolo dugo, a svaka aktivnost koja je imala veze s promjenom miljenja nala se na udaru optubi za

10

Ispiranje mozga

navodno ispiranje mozga. Jesu li takve tvrdnje opravdane? Ispiranje mozga istrauje nekoliko podruja: religiju, politiku, oglaivaku industriju i medije, obrazovanje, mentalno zdravlje, vojsku, kazneno-pravni sustav, nasilje u obitelji i muenje. U prvom dijelu otkrivamo da je ispiranje mozga ekstremni oblik drutvenog utjecaja, ije mehanizme socijalni psiholozi sve vie istrauju i sve bolje razumiju, te da taj utjecaj moe uvelike varirati u svom intenzitetu. Nadalje, istraujemo niz situacija koje ukljuuju pojedince, male skupine i itava drutva, a u svim tim situacijama vrste utjecaja koje nazivamo "ispiranje mozga" karakteriziraju primjena sile, prijevara ili oboje. Vidjet emo takoer da strah koji nas hvata od pomisli na ispiranje mozga, strah da bi nam netko mogao slomiti um, a onda ga preoblikovati prema neijim tuim specifikacijama, crpi svoju snagu iz nae sklonosti da sebe poimamo kao slobodne, racionalne pojedince koji sami donose vlastite odluke. Rado mislimo da je na um vrsta i solidna, ista i nepromjenjiva zasebna jedinica, to veoma podsjea na religijski pojam besmrtne due. Drae nam je vjerovati da um, poput dijamanta, zadrava svoj oblik dok pritisak na nj raste, sve dok se konano (pod teretom ispiranja mozga) ne rasprsne na komadie. Obino vjerujemo da snaga uma potjee iz razuma, pa zato emocije smatramo slabostima. Usto, o sebi razmiljamo kao o osobama koje imaju slobodnu volju, koje odluuju hoe li ili nee pasti pod tui utjecaj. Da bismo shvatili jesu li nai strahovi od ispiranja mozga opravdani, trebamo provjeriti jesu li ta uvjerenja tona. To znai da trebamo bolje razumjeti ljudski mozak, pa se zato Drugi dio: Izdajnik u glavi (od sedmog do jedanaestog poglavlja) bavi neuroznanou. elim vas upozoriti da je to najtei dio knjige. Jednostavno je nemogue govoriti jezikom neuroznanosti a ne ii u detalje - mozak se ne da svesti na natuknice. U taj dio ukljuen je vodi za poetnike (Neuroznanost u kratkim crtama na str. 106), dijagrami i minimalan broj strunih izraza. No navela sam brojne primjere i moda e vam se initi da nemaju ba svi toliko veze s ispiranjem mozga. Imajte strpljenja, postoje razlozi za to. Kao prvo, nema izravnih znanstvenih dokaza o tome to se dogaa u mozgu za vrijeme ispiranja: iz etikih razloga takva je istraivanja nemogue provesti. Kao drugo, moramo upoznati normalan rad mozga kako bismo mogli nai logian smisao u abnormalnim procesima koji su prisutni kod ispiranja mozga. Teme

kojima se bavi Drugi dio - promjene u mozgu, uvjerenja, emocije, nain na koji mozak generira postupke, samokontrola i slobodna volja - toliko su sloene da bi svaku trebalo opirno objanjavati. Stoga sam riskirala skretanje s teme kako bih neto razjasnila. Drugi dio pokazuje da predodba o umu kao neem solidnom i statinom vodi u zabludu. Um je sliniji podatnoj glini nego dijamantu. Mi, ljudi, nismo nepokolebljivo neovisni pojedinci, na ijoj nepopustljivoj racionalnosti se temelji toliko toga vanoga (poput doktrine krivine odgovornosti, koja smatra da su oni kojima se sudi postupali slobodno i donosili racionalne odluke). Ne, ljudska bia se raaju a zatim izgrauju; samomodeliraju se, naravno, ali uvelike nas oblikuju i drutvene okolnosti - osobito ideje koje preuzimamo od drutva i emocije s kojima ih preuzimamo. Podcjenjujemo to do koje mjere ak i blagi oblici utjecaja mogu promijeniti na nain razmiljanja i ponaanja. Trei dio: Sloboda i kontrola polazi od te nove ideje i istrauje njezine implikacije kada je rije o ispiranju mozga. U dvanaestom poglavlju govori se o pojedincu i postavlja pitanje to neke ljude ini rtvama a neke grabeljivcima - zato su neki podloni ispiranju mozga, a druge mami njegov zlonamjerni potencijal. U trinaestom se poglavlju isto to pitanje postavlja u odnosu na drutvo. Koncept ispiranja mozga, koji se od samoga poetka povezuje s totalitarnim reimima, duboko je politiki, pa koji su dakle drutveni initelji kontroliranja uma? etrnaesto poglavlje okree se budunosti i pita kakav utjecaj znanstveni napredak moe imati na tehnike ispiranja mozga. I na kraju, bavim se pitanjem koje je moda najvanije od svih: moemo li se oduprijeti ispiranju mozga? Tvrdei da je najbolja obrana poduzimanje mjera predostronosti, govorim o nainima na koje svatko od nas moe povisiti razinu osobne zatite protiv neeljenih pokuaja utjecaja na na um. No sami pojedinci ne mogu mnogo uiniti. Ispiranje mozga nije arolija, preac do kontrole uma. To je sloeni fenomen koji pustoi mozak sluei se postojeim psiholokim procesima koje znanost danas sve bolje razumije. I dok to moda zvui umirujue, iz toga slijedi da ne postoji arobno rjeenje koje bi mogli primijeniti "anti-ispirai mozga". Ispiranje mozga ponajvie je drutveni i politiki fenomen, pa emo i

12

Ispiranje mozga

najbolji nain obrane od njega pronai na razini drutva: samo politika moe do maksimuma poveati zatitu. Da bismo se obranili, trebamo dati prednost odredenim politikim pristupima - onima koji naglaavaju vanost osobnih sloboda - a izbjegavati sustave miljenja koji kulturu, organizaciju ili drutvo vrednuju vie nego pojedinca. Ispiranje mozga stoga kulminira, to moda iznenauje, s raspravom o politici. Kroz cijelu knjigu nastojala sam odgovoriti na neka od pitanja mnogih ljudi koji su pozitivno reagirali kada su uli naslov moje knjige: to se dogada tijekom ispiranja mozga? Je li ono stvarno? Kako funkcionira? Dogada li se jo uvijek? Kako ga moemo zaustaviti? Trebam dodati i neke tehnike napomene. Prvo, oznaku [s/'c] kao potvrdu neobino napisanih rijei stavila sam samo uz suvremene citate. John Milton je, primjerice, pisao u vrijeme kada engleski pravopis jo nije bio standardiziran. Drugo, kurziv u citatima izvoran je, osim ako nije naznaeno drugaije. I tree, engleski jezik predstavlja problem onima koji ele pisati spolno neodredenu prozu: 'on ili ona' je nezgrapno, 'on/a' nakazno. Povremeno sam upotrijebila 'on ili ona', ali ondje gdje je takvo rjeenje bilo previe nespretno u veini sluajeva pribjegla sam zamjenici mukog roda. Dijelom zbog jednostavnosti, ali veinom iz povijesnih razloga: ispiranje mozga izvorno se pojavilo kao ratno oruje i veina ljudi koji su se s njime susreli ili bavili - kao oni koji su ga provodili, oni koji su ga iskusili ili pak istraivali - bili su mukarci. Red je na zahvalama. eljela bih zahvaliti svima koji su pridonijeli, ma kako neizravno, u nastanku ove knjige - ukljuujui uenjake citirane u tekstu, ije sam goleme izvore informacija opljakala i, nadam se, uspjeno ih iskoristila. Za sve nedostatke kriva sam samo ja, no nedostataka je manje nego to ih je bilo zahvaljujui velikoj pomoi koju sam imala. Posebno hvala profesoru Quentinu Skinneru i doktorici Helen Sutherland koji su ljubazno i strpljivo itali dijelove teksta, savjetovali me i ustupili mi izvornu gradu. Doktor Peter Hansen takoer je komentirao neka poglavlja. Doktor Xuguang Liu zasluan je za ideograme u Prvom poglavlju, gospodin Alan Taylor za sliku u Desetom poglavlju, Andy Bennett za fotografiju planina na slici 10.3, a u Vijeu Europe pomogli su mi razrijeiti jednu dvojbu. Doktorica Kathy Wilkes bila je velikoduna u savjetima koje mi je dala i vremenu koje mi je posvetila; njezina prerana smrt 2003. godine bila je veliki

gubitak za mene kao i za mnoge druge. Iskrenu zahvalnost dugujem i doktoru Timu Littlewoodu i njegovim kolegama, bez kojih ova knjiga nikada ne bi bila napisana. Nakladnik Oxford University Press pruio mi je veliku priliku, a posebno zahvaljujem Michaelu Rodgersu i Marshi Filion na krajnje velikodunom ohrabrenju i nadahnuu, potpori (kad je bilo potrebno) i kritici (isto tako). Abbie Headon, Debbie Sutcliffe i Michael Tiernan takoer su mi mnogo pomogli. Troje recenzenata prvobitnog nacrta knjige - profesor Elliot Aronson, profesor Miles Hewstone i "Recenzent B" - dali su paljivo sroena i konstruktivna miljenja koja su mi bila iznimno korisna prilikom oblikovanja knjige; vrlo sam im zahvalna na korisnim informacijama. Profesor Hewstone usto je proitao i kompletnu prvu verziju; njegovi su mi komentari bili od neprocjenjive vrijednosti. Profesor John Stein zasluuje zahvalnost zato to mi je pomogao da uope prouim neuroznanost, a elim istaknuti i ulogu Sveuilita Oxford, ustanove koja me puno toga nauila (ne samo o neuroznanosti) i u kojoj sam nala velik dio motivacije za pisanje ove knjige. Naposljetku, zahvalnost koja se ne da opisati rijeima dugujem Alison Taylor, Davidu Tayloru i Gillian Wright, na njihovoj postojanoj pomoi i strpljenju pri oblikovanju Ispiranja mozga. Njihovo zalaganje pomoglo je da promjene nabolje ne doivi samo ova knjiga, nego i autoriin um. Njima, koji su najvie utjecali na mene, posveujem ovu knjigu. U ovom trenutku pisci obino kau kako je "pisanje ove knjige bilo putovanje prepuno otkria". Iskreno se nadam kako je moje putovanje tek poetak; no pisanje Ispiranja mozga svakako me mnogoemu pouilo. Nadam se da ete i vi uivati na ovom putovanju, ba kao to sam uivala i ja.

Prvi dio Muenje i zavoenje

Roenje rijei

17

Poglavlje prvo

Roenje rijei
Sustavno i esto prisilno eliminiranje iz ovjekova uma ve formiranih ideja, osobito politikih, kako bi drugi sklop ideja mogao zauzeti njihovo mjesto; taj proces, shvaen kao svojevrsno prisilno preobraenje, kojem neki totalitarni reimi podvrgavaju politike disidente.
Definicija pojma "ispiranje mozga" u Oxfordskom rjeniku engleskog jezika

Namjera je radikalno promijeniti um, tako da njegov vlasnik postane iva lutka - ljudski robot - a da se ta strahota ne vidi izvana. Cilj je stvoriti mehanizam od krvi i mesa, s novim uvjerenjima i novim misaonim procesima umetnutim u zarobljeno tijelo. Tu je zapravo rije o potrazi za porobljenim narodom u koji se, za razliku od drevnih porobljenih naroda, mogue pouzdati da nikada nee dii pobunu, da e uvijek posluno slijediti naredbe, ba kao to kukac slijedi svoje instinkte.
Edward Hunter, Brainwashing

Izraz "ispiranje mozga" roen je u vrtlogu rata. I to ne Drugog svjetskog rata, kao to bi se moda oekivalo - iako se retrospektivno primjenjivao i na nacistike metode - nego Korejskoga rata. Taj je ratni sukob izbio 1950. godine, kada je Sjeverna Koreja, uz potporu kineskog komunistikog reima, napala Junu Koreju, u koju su tada jo mladi Ujedinjeni narodi poslali medunarodne snage. U Sjedinjenim Dravama, glavnome sudioniku tih zdruenih snaga, ubrzo su opazili da se neto udno dogada s amerikim vojnicima koje bi zarobio

Lh

Ispiranje mozga

neprijatelj. Neki su iz logora za ratne zarobljenike izlazili kao naizgled preobraeni komunisti, spremni osuivati domovinu i veliati maoistiki nain ivota. Dakako, fenomen zatvorenika koji su bili prisiljeni hvaliti svoje uznike nije bio nov. No neki od tih vojnika su nastavili sa svojom bizarnom - i strastvenom - nelojalnou ak i nakon to su se oslobodili komunistikih aka. Iznervirani njihovim ponaanjem i zabrinuti zbog potencijalnog tetnog djelovanja na moral, u Sjedinjenim Dravama poeli su istraivati ono to je operativac CIA-e Edward Hunter pedesetih godina slubeno okrstio kao "ispiranje mozga". Sam Hunter veoma jasno izraava svoje negativne reakcije opisujui jednu rtvu tog neobinog novog fenomena.
Oni koji su ga ispitivali bili su zbunjeni i uasnuti ne samo onim to je rekao [...] nego i neprirodnim nainom na koji je govorio. Njegov se govor doimao kao da je snimljen na plou koju treba odsvirati od poetka do kraja, bez promjene ili stanke. inilo se kao da ga neka udna, neprirodna prisila tjera da nastavi s cijelim tijekom misli, od poetka do kraja, ak i kada bi to postalo apsurdno. Primjerice, govorio je kako nisu na njemu primjenjivali silu ak i nakon to je ga je netko upozorio da su ga vidjeli okovanog. Nije [...] vie bio sposoban sluiti se slobodnom voljom ili se prilagoditi situaciji za koju nije bio uvjeban; morao je nastaviti po svom kao da njime upravljaju samo i iskljuivo instinkti. To je bila partijska disciplina proirena na um; u tome je bilo elemenata transa. Obuzimala me jeza od toga.
Hunter, Brainwashing , str. 14-15.

Da rat, kao i druge ekstremne situacije, mogu ljudima uiniti udne stvari bilo je poznato ve stoljeima. William Shakespeare govori o ludilu rata; Biblija takoer. U novije doba, knjiga Williama Sarganta Battle for the Mind, napisanal957., potanko opisuje njegov rad kao lijenika i psihijatra s veteranima Drugog svjetskog rata. Mnogi od tih ljudi patili su od onoga to se neko zvalo "ok od granate" ili "borbena iscrpljenost", a danas je poznato pod imenom posttraumatski stresni poremeaj. Sargant biljei ekstremne promjene linosti, neobuzdane fluktuacije raspoloenja i ponaanja, uznemirujue poveanu sugestibilnost i gubitak samokontrole koji se manifestirao i kod vojnika i kod

Roenje rijei civila koji su doivjeli traumatska iskustva. Bilo je jasno da ratni stres moe imati katastrofalno djelovanje na ljudski mozak. Ali ispiranje mozga vie je od neuroze ili psihoze. Takva stanja mogu biti izazvana u sklopu procesa ispiranja mozga, no ona su samo jedan korak na putu do cilja - a cilj je prisiliti rtvu da podlegne propagandi onih koji mu ispiru mozak. Knjige Edwarda Huntera, Brain-washing in Red China i Brainwashing, i same lijepi primjeri propagande, naglaavaju namjernu, rutinsku zlobu komunistikog neprijatelja. Ispiranje mozga karakterizirano je iskljuivo u negativnom smislu, kao svojevrsno mentalno silovanje: rtvi ga na silu namee napada ija je namjera razoriti njezinu vjeru u prijanja uvjerenja, napraviti od nje praznu plou kako bi mogla usvojiti nova uvjerenja.

Podrijetlo i srodnici
Sama rije, prema Hunteru, prijevod je kineskog pojma xi-nao ili hsinao (kineski ideogrami prikazani su na slici 1.1). To je bio kolokvijalni izraz za szu-hsiang-kai-tsao ("reforma uma"; vidi sliku 1.2), izraz kojim su kineski komunisti slubeno nazivali svoje metode. Meutim, pojam hsi-nao ili "ispiranje srca" pomou meditacije, mnogo je stariji od komunizma. Hunter tvrdi da potjee od vremena Meng K'oa (na zapadu poznatog pod imenom Mencius), konfucijanskog mislioca iz etvrtog stoljea prije Krista. Ako je to tono, rije je o ranom primjeru duge tradicije u kojoj se metafora pranja i ienja primjenjuje na ljudski um, duh ili duu. Na engleskom jeziku tu tradiciju dobro ilustrira Lucy Hutchinson, pjesnikinja iz sedamnaestog stoljea, koja je pisala dugo nakon Menciusa, ali gotovo tri stoljea prije Edwarda Huntera. Ta predana kranka, nakon to je prevela djelo filozofa Lukrecija i ocijenila ga kao "blasfemino protivna Bogu", pie kako je "drala

Slika l . i . Kineski ideogrami za pojam xi-nao, koji se prevodi kao "ispiranje mozga"

Slika 1.2. Kineski ideogrami za pojam shu-hsiang-kai-tsao, koji se prevodi kao "reforma uma"

prijeko potrebitim utei se izvoru Istine kako bi isprala sve rune, grube dojmove i ovrsnula um snanim lijekom protiv svih otrova ljudskog uma i mudrosti u koji sam zagazila".1 Nije ba rekla "ispiranje mozga" ali gotovo da jest. Hutchinsonova, meutim, svoj pojam koristi u pozitivnom smislu - izvor (kranske) Istine koji ispire njezin mozak i isti ga od pokvarenosti prouzroene prevoenjem poganina Lukrecija. Mnogi Maovi sljedbenici takoer su svoje tehnike "preodgoja" i "reforme uma" doivljavali u pozitivnom svjetlu, budui da je njihov cilj bio izribati i oprati otrov imperijalistikih i reakcionarnih misli. Kao to kae psihijatar Robert Jay Lifton u svom utjecajnom djelu na tu temu, "osobito je vano da budemo svjesni toga
da ono to mi smatramo nizom postupaka prisilnog manipuliranja, kineski komunisti smatraju iskustvom koje oplemenjuje, uspostavlja sklad i koje je u znanstvenom smislu terapeutsko"} Pejorativni smisao koji

mi danas povezujemo s preodgojem, reformiranjem uma i ispiranjem mozga potekao je od SAD-a, Maovog tadanjeg protivnika, iskrivljujui izvorno znaenje.

Roenje izraza "ispiranje mozga" odraavalo je potrebu da se etiketiraju pojave koje su se smatrale zastraujuim novim opasnostima. Ta je potreba postajala sve vea sa sovjetskim montiranim procesima tridesetih godina, kada su diskreditirani bivi vode Komunistike partije s naizgled neobjanjivom iskrenou javno osuivali cijelu svoju karijeru, politiku i uvjerenja. Kada su se Amerikanci u Kini i Koreji poeli slino ponaati, trebalo je hitno pronai objanjenje. Etiketa koju je ponudio Edward Hunter bila je dovoljna da prekrije papirom, ako ne i da ispuni, taj konceptualni jaz: sama injenica da postoji ime za tajanstvene stvari koje su se dogaale u kineskim zarobljenikim logorima ublaila je strah od nepoznatog u amerikoj javnosti. Neki tvrde i da

je pojam ispiranja mozga omoguio Amerikancima da izbjegnu suoiti se s idejom, impliciranom u kranskoj doktrini istonoga grijeha (i posljedicama Hiroime i Nagasakija), da su i oni sami sposobni poiniti veliko zlo. Kao to opaaju Scheflin i Opton u knjizi The Mind Manipulators., ispiranje mozga "zvui kao objanjenje", naizgled prebacuje odgovornost drugamo i uklanja potrebu da bolje pogledamo same sebe; ta sposobnost da umiri ini ga "neobino privlanom idejom". Ispiranje mozga izvorno je koncipirano kao proces koji kontrolira drava, a primjenjuje ga totalitarni reim na disidentima, bilo da je rije o vlastitim graanima ili strancima. No takav je izraz bio previe koristan da bi ostao na svom izvornom politikom terenu, te se "ispiranje mozga" kao pogrdni izraz uskoro poeo primjenjivati na manje skupine, pa ak i na pojedince. Izrazito politika narav izraza "ispiranje mozga", odraava jedno od sredinjih pitanja o ispiranju mozga. Postoji li ono doista, ili je rije o totalitarnoj fantaziji koju je izmislio ameriki novinar, elei opisati opasnost koja prijeti od jedne strane kulture? U svakom sluaju, taj se izraz danas esto koristi kada se usputno eli ocrniti bilo kakav pokuaj utjecanja na tudi um. Oglaavanje i mediji, obrazovanje, religija i profesije koje se bave mentalnim zdravljem - svi su oni bili optueni za ispiranje mozga, ime se irilo i devalviralo znaenje Hunterova izraza. Robert Lifton ali zbog toga to "skupine koje se protive praktiki svemu, od fluoridiranja vode za pie do zakona o mentalnom zdravlju, neodgovorno rabe taj izraz optuujui svoje stvarne ili zamiljene protivnike".3 Njegova je knjiga prvi put objavljena 1961., samo jedanaest godina nakon to je termin "ispiranje mozga" uao u jezik. Danas, meutim, ispiranje mozga esto nije nita vie od usputnog pogrdnog izraza koji se esto koristi u ironinom smislu.4 No u grozniavoj antikomunistikoj paranoji koja je pedesetih godina vladala u Sjedinjenim Dravama ispiranje mozga bilo je sve samo ne olako shvaeno. Ispiranje mozga pobuivalo je golemi strah - strah od gubitka kontrole, slobodne volje, pa ak i identiteta.5 Omraeno kao jo jedan smrtno opasni oblik Crvene opasnosti, ubrzo je posluilo kao nain da se dolije ulje na vatru bijesa javnosti. U tom smislu slino je konceptu zla - jo uvijek popularnog jednostavnog objanjenja - i starijim konceptima vjetiarenja i demonske opsjednutosti koji progone Ameriku jo od salemskih suenja vjeticama i prije toga.6 Iako je ideja o opsjednutosti gubila na snazi kako se drutvo sve vie sekulariziralo,

mogue je da je ispiranje mozga zapravo njezin sekularni ekvivalent - opsjednutosti kao ispiranja mozga od strane natprirodnog, umjesto ljudskog faktora djelovanja. Dakako, koncept ispiranja mozga povremeno se pojavljivao u svijesti javnosti sve od trenutka svog nastanka, obino kao reakcija na neke dogadaje popraene velikim publicitetom, koje naizgled nije bilo mogue nikako drugaije objasniti: kao jedino preostalo objanjenje, veo navuen preko jedne od mnogih rupa u naem razumijevanju samih sebe. Kao to je ve reeno, Hunterov pojam nije se pojavio niotkuda. Ljudi pokuavaju jedni drugima promijeniti um jo otkako su prvi put postali svjesni da ga imaju. Cesto su to radili s najboljim namjerama: grka rije eucryyeAiov (euangelion) - dobra poruka - dala nam je "evangelizam", dok je od latinske rijei propago - iriti, saditi - doao naziv za congregatio de propaganda fide, vijee kardinala Rimokatolike crkve koje nadgleda misije u inozemstvu. "Edukacija" potjee od educere - to doslovce znai "izvlaiti"; "reedukacija" je jednostavno drugi pokuaj tog istog. Slino tome, "reforma uma" ima pozitivan prizvuk poboljanja spoznajnih sposobnosti. "Indoktrinacija", koja je poprimala sve negativnije znaenje otkada je u sedamnaestom stoljeu ula u engleski jezik, dolazi od latinske rijei doctrina, koja znai korpus znanja ili nauka. A "kondicioniranje" koje je proslavio Ivan Pavlov, dresirajui pse da ponu sliniti na zvuk zvona,7 potjee od rijei condicere: imenovati, odrediti ili dogovoriti. Sirenje dobrih vijesti, izvlaenje onog najboljeg iz ljudi, uenje, dogovaranje. Sto bi moglo biti bezazlenije od toga? Samo "prisilno uvjeravanje", priblini sinonim za reformu uma kojim se slui psihijatar Edgar Schein u svojoj istoimenoj knjizi, nagovjetava mraniju stranu metoda utjecaja.8 Ako se netko ne slae s vama, moete ga, naravno, ubiti, no to je riskantno. Ve su najranije skupine ljudi traile alternativne metode. Lifton ih razlikuje etiri: prisilu, opomenu, terapiju i ostvarenje. Prisila kae: "Mora se promijeniti onako kako mi to kaemo, inae..."; ta metoda moe ukljuivati smrt kao krajnju kaznu. Opomena se poziva na argumente vieg moralnog autoriteta: "Trebao bi se promijeniti, u smislu koji mi predlaemo, kako bi postao bolja osoba." Terapija kae: "Moe se promijeniti, uz nae vodstvo, kako bi postao zdrav i oslobodio se patnje." Napokon, ostvarenje kae: "Moe se promijeniti, i s vremenom izraziti svoj puni potencijal, ako si spreman suoiti se s

novim idejama i pristupima." Poput mnogih metoda uvjeravanja, reformiranje uma kakvo prakticiraju kineski komunisti slui se elementima iz sve etiri kategorije. Meutim, ono to Lifton naziva "ideolokim totalizmom" - sklonost k ekstremnim nainima razmiljanja prema naelu "sve ili nita", karakteristinim za totalitarne reime - "u veoj se mjeri oslanja na prve dvije", prisilu i opomenu. U vrijeme kada su plemena poela pokoravati druga plemena, sve vrste umijea uvjeravanja ve su bile na cijeni. U starozavjetnoj Knjizi Izlaska (4:10-16) pie kako je Mojsije, kada se suoio s planom koji je Bog pripremio za njega, molio da ga izuzme rekavi: "Ja sam u govoru spor, a na jeziku teak." Bog mu odgovara: "Zar Aron, Levijevac, nije tvoj brat? Znam da je on vrlo rjeit... Neka on mjesto tebe govori narodu." Jo ranije u biblijskoj povijesti nalazimo Abrahama, najveeg idovskog patrijarha, kako u jednom trenutku pregovara s Bogom oko sudbine grada Sodome i uspijeva izvui obeanje kako e grad biti poteen nade li se u njemu barem deset nevinih ljudi. To polemino ponaanje prolazi nekanjeno, iako - na alost Sodome - u gradu nalaze samo jednog dobrog ovjeka, Abrahamova neaka Lota. Ipak, "tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti" (Postanak 19:29). Uvjeriti Svemogueg da promijeni miljenje postignue je o kojem suvremeni "frizeri informacija" mogu samo sanjati. (Moe se uoiti da je, kao i u sluaju reforme uma, u Starome zavjetu mnogo lake nai primjere prisile i opomene nego terapije i samoostvarenja). Kako su carstva rasla, a teret upravljanja njima postajao sve vei, sve je vea bila i potreba za kontroliranjem podanikih naroda. Vojno nasilje bilo je krajnja prijetnja; ali vojska nije mogla biti svugdje. Usto, kao to su ustanovili u Rimskom Carstvu kada su se sukobili sa Zidovima, stvaranje prevelikog broja muenika moglo je biti kontraproduktivno. U nekim sustavima, poput Perzijskoga Carstva (oko 550.-330. pr. Kr.) zauzimali su pragmatino liberalan stav: plaaj porez, uvaj mir, a tvoji bogovi i obiaji su tvoja stvar. Drugi su bili vie diktatorski nastrojeni. Svaka kultura je razvila vlastite oblike sve sofisticiranijih naina kontrole: pijunske mree, upravne hijerarhije koje su vodile rauna da novac od poreza nesmetano dotjee, metode prisile ili podmiivanja mjesnih voda te pravne i drutvene institucije. Mnogi od njih uvelike su se oslanjali na metode prisile kao to je muenje, koje je moglo biti

brutalno fiziko ili suptilnije, psihiko. Iz tog bogatog naslijea prisile potjeu mnoge tehnike koje se povezuju s ispiranjem mozga: tovie, crta koja razdvaja ispiranje mozga i psiholoko muenje moe biti tako tanka da je nema smisla niti povlaiti. Ovom u se temom opirnije baviti u petom poglavlju.

Aspekti ispiranja mozga

Jasno je da treba rei nekoliko stvari o terminu "ispiranje mozga". Prvo, elimo li razmiljati o ispiranju mozga ne moemo izbjei raspravu o politici: to je dvoje meusobno isprepleteno. Ispiranje mozga, ba kao i Bog, ljubav ili sloboda, razliitim ljudima znai razliite stvari, ovisno o njihovom podrijetlu i prioritetima. To samo po sebi ne diskreditira ovaj izraz. Kad bismo mogli objasniti sve razliite mehanizme kojima se ljudi slue kako bi jedni drugima promijenili miljenje, bi li nam jo uvijek bio potreban Hunterov izraz? Mislim da bi. Moda postoje ateisti koji su u stanju izbjegavati rije "Bog", deterministi uvjereni da je slobodna volja iluzija i koji nikada nee rei "odluio sam" te fiziolozi koji umjesto strastvenih izjava kau: "Draga, doivljavam navalu hormona", ali veina nas ipak se slui jezikom ljubavi, izbora i vjere - pa i onda kada je ta vjera sasvim slaba. Slino tome, uporaba termina podrazumijeva vie od procesa koji ga moda objanjavaju. Drugo, ispiranje mozga javlja se u vie razliitih aspekata. Osim politike funkcije koju ima kao pogrdni izraz, moe se koristiti i kao funkcionalni opis jednog ili vie znanstvenih procesa za postizanje takve kontrole. Oni skeptici koji tvrde da su sve to "budalatine" protive se ideji da takvi znanstveni procesi postoje: da je ljudski um ikada bio u potpunosti pod neijom dominacijom kao to se to sugerira u Mandurijskom kandidatu, iji protagonist ispranog mozga ubija kada mu tako narede, ak i kada je meta djevojka koju neizmjerno voli.9 Skepticima u se vratiti kasnije. Zasad vrijedi istaknuti da takvi prigovori zanemaruju sve osim krajnje mehanikih aspekata ispiranja mozga. No ispiranje mozga nije samo niz tehnika. Ono je takoer i san, vizija krajnje kontrole ne samo ponaanja, nego i razmiljanja, o tome kako bi bilo posjedovati tajne vjetine kakve imaju Cigani Matthewa Arnolda:

... umijea da bismo po elji vladali Svim to mozak satka ovjeji. A povezat mogu se u misli kakve god.
Arnold, The Scholar-Gipsy, stihovi 45-7.

Ispiranje mozga ambicioznije je od obinog uvjeravanja i u njemu je prisutniji element prisile. Usto, za razliku od svojih starijih srodnika, kao to je indoktriniranje, postao je usko vezan za suvremenu, mehanistiku tehnologiju.10 Rije je o sistematinom procesu koji se primjenjuje na neposlunima i koji, ako je uspjean, preoblikuje sam njihov identitet. Takvo povezivanje masovne tehnologije sa psiholokim ili fizikim zatiranjem ljudskih bia jedno je od najgnusnijih naslijea dvadesetog stoljea - Auschwitz i Hiroima bacili su tamnu sjenu na poslijeratne godine. San o stjecanju kontrole moe biti mona determinanta akcije; takve snove ne bismo smjeli olako zanemariti. Konano, pojam ispiranja mozga moe se pojaviti i kao jedino preostalo objanjenje, paravan iza kojega skrivamo bezdan svog neznanja. Pozivamo se na nj kada nemamo drugog objanjenja, ili kada nismo motivirani traiti drugo objanjenje.11 Kada se suoimo s nekom izvanrednom pojavom, kao to je dobrovoljno masovno samoubojstvo ili naklonost nekih rtava otmice prema otmiarima, prvi nam je poriv mrtve iz Jonestowna ili Patty Hearst opisati kao ljude kojima je ispran mozak; moramo tu pojavu nekako nazvati, a ne znamo kako bismo je drugaije nazvali. Na Jonestown u se vratiti u sljedeem poglavlju, dok e pria o Patty Hearst biti prvi od pet primjera koji ilustriraju kako se koncept ispiranja mozga koristio tijekom pedeset godina od njegova nastanka.12

Analiza sluaja: Patty Hearst

Dana 4. veljae 1974. organizacija koja je sebe nazivala Symbionese Liberation Army (SLA) otela je Patriciju Hearst, nasljednicu i unuku monoga amerikog medijskog magnata Williama Randolpha Hearsta. Nekoliko tjedana drali su je zatvorenu u ormaru, vezanih ruku i s povezom na oima, tukli, prisiljavali na seks i prijetili joj smru. U meuvremenu, SLA je od tvrtke Hearst Corporation traila otkupni-

nu, i to ne samo u novcu, nego i u donacijama hrane u vrijednosti vie milijuna dolara, a zahtijevali su i oslobaanje dvojice svojih lanova koji su bili u zatvoru zbog ubojstva. Dana 14. travnja iste godine Patty Hearst izazvala je senzaciju sudjelujui u oruanoj pljaki banke u San Franciscu zajedno sa lanovima SLA. Kada su je naposljetku uhitili, u rujnu 1975., nakon najmanje jo jedne oruane pljake i okraja s policijom u kojem je poginulo est lanova SLA, kao svoje zanimanje navela je "urbano gerilsko ratovanje" i objavila svoja revolucionarna uvjerenja. Na njezinu suenju, glavno pitanje je bilo je li u vrijeme pljake djelovala dobrovoljno. Dvostruki .argument obrane - da je bila prisiljena na to i da su joj isprali mozak - dovela je ispiranje mozga u sredite pozornosti. Optuba je tvrdila da ako je u vrijeme pljake banke djelovala pod prisilom, znai da joj nisu isprali mozak, a ako su joj isprali mozak, nije ju trebalo prisiljavati. Optuba se takoer usredotoila na oevidne injenice: da je Patty mjesecima ivjela odvojeno od lanova SLA; da je imala nekoliko prilika za bijeg - i vatreno oruje; da na snimci pljake banke u San Franciscu izgleda kao da tono zna to radi; i da se etrdeset i dva puta pozvala na Peti amandman (pravo da odbije odgovoriti na pitanje ako bi je odgovor mogao inkriminirati ili biti opasan za nju). Porota se priklonila optubi i poslala Patty Hearst u zatvor.13 Jesu li Patty Hearst isprali mozak? Njezin sluaj ilustrira etiri vana aspekta kad je rije o konceptu ispiranja mozga: njegovu svrhovitost, "kognitivnu razliku" izmeu rtvinih uvjerenja prije i poslije navodnog ispiranja mozga, vremenski okvir u kojem dolazi do promjene uvjerenja i ve spomenuto pribjegavanje ispiranju mozga kao "jedinom preostalom rjeenju".

Svrha
Ispiranje mozga je namjeran in, to jest namjera onoga koji vri ispiranje mozga dio je biti ispiranja mozga. Ta namjera ne mora biti zla - onaj koji vri ispiranje mozga moe iskreno vjerovati da e rtva imati koristi od "preodgajanja" - no hoemo li neki in osuditi kao zlonamjeran uvelike ovisi o perspektivi, pa zlonamjernost nije najhitniji element. Ono to je vano jest da je postupak smiljen i proveden s ciljem da se rtva promijeni.

Meutim, namjerni pokuaj da se promijeni neiji um sam po sebi ne ini ispiranje mozga, inae bi amerike vlasti pedesetih godina uhitile svakog odvjetnika u zemlji (u sustavu pravosua kakav je ameriki ili britanski, koji podrazumijeva sukob dviju suprotstavljenih strana, kljunu ulogu igra sposobnost da se promijeni miljenje porote ili suca). to je jo potrebno? Moemo razlikovati tri druge vane komponente koncepta ispiranja mozga.

Kognitivna razlika
Prva od njih je neobinost novih uvjerenja u odnosu na stara. Zamislite fanatinog nogometnog navijaa koji tvrdi da su mu isprali mozak u namjeri da ga uvjere kako je kapetan njegove omiljene momadi zapravo najbolji nogometa na svijetu. Vjerojatno ne bi naiao na mnogo suosjeanja ili zanimanja okoline. Ali mlada amerika nasljednica koja je prvo oteta, a zatim uhvaena u oruanoj pljaki posve je druga pria. Nesklad izmeu njezina dotadanjeg ivota u raskoi i ideala Symbionese Liberation Army bio je tako golem da je ispiranje mozga postalo popularno objanjenje u vrijeme njezina suenja. Vrijedi takoer napomenuti da novosteena uvjerenja rtve ispiranja mozga mogu ali ne moraju biti uvjerenja kojih se u trenutanim okolnostima "razumno" drati. Za ljude u kineskim logorima za reformiranje uma prihvaanje prevladavajueg (komunistikog) sustava miljenja bilo je jedini izlaz iz ekstremne deprivacije i torture. Pa ipak, neki su se javno nastavili drati tih "neprijateljskih" uvjerenja ak i kada su se vratili u Sjedinjene Drave. S obzirom na animozitet koji je u to vrijeme vladao prema svemu to ima veze s komunizmom, to nije bilo ba mudro. Uvjerenja steena ispiranjem mozga, ba kao i ona steena uobiajenijim metodama, ne moraju biti u interesu onome tko ih zastupa. U nekim sluajevima mogu biti zapravo tetna.

Vremenski okvir
Uvjerenja i osobnost neprestano se mijenjaju kako ovjek sazrijeva. Moje uvjerenje o postojanju Djeda Boinjaka danas je dijametralno suprotno uvjerenju koje sam imala kad sam bila dijete. Jesu li mi odrasli isprali mozak? Ne. Jednostavno sam odrasla i s vremenom postupno prihvatila injenicu da osoba kao to je Djed Boinjak ne postoji. No

uzmimo za primjer mog prijatelja Keitha, ija je kranska vjera izuzetno jaka. Kada bi Keith na mjesec dana nestao i zatim se vratio kao estoki ateist, posumnjala bih da je bio pod neijim neprimjerenim utjecajem. No u sluaju da Keitha ne vidim deset godina, to to je izgubio vjeru najvjerojatnije bih pripisala prirodnim uzrocima. Drugim rijeima, to je krae vrijeme promjene - izmeu starih i novih uvjerenja - to je vjerojatnije da je dolo do nekog oblika ispiranja mozga.

Jedino preostalo rjeenje

Naposljetku, kao to je ranije reeno, termin "ispiranje mozga" (kada ne predstavlja uvredu) esto je u funkciji "jedinog preostalog rjeenja", na koje se obino pozivamo samo onda kada se naizgled ne nudi nijedno drugo objanjenje. U sluaju Patty Hearst, argument da joj je bio ispran mozak posluio je kako bi se premostio jaz izmeu njezina dotadanjeg ivota kao potomka uzorne kapitalistike dinastije i njezina naizgled dobrovoljnog prikljuivanja radikalnoj i nasilnoj ljeviarskoj skupini. U obzir treba uzeti i dva druga aspekta ispiranja mozga. Prvi od njih je snaga uvjerenja i njihova povezanost s emocijama, kako za vrijeme samog ispiranja mozga tako i poslije, kad rtva reagira na napad na njezina nova uvjerenja. Ljudi koji rade sa rtvama kultova esto opaaju da su nova uvjerenja povezana sa snanim emocijama. Racionalno osporavanje takvih uvjerenja teko je, ako ne i nemogue. rtva ne samo da svako takvo osporavanje doivljava kao napad, nego odbija svaku racionalnu raspravu; svoja nova uvjerenja smatra "svetima" i izvan dosega razuma. To je neto to u odredenoj mjeri svi mi inimo, ali otpor navodne rtve ispiranja mozga moe biti ekstreman. Sadraj novih uvjerenja moe njenoj okolini takoer djelovati bizarno - premda je i to stvar perspektive. Cesta je pretpostavka da ispiranje mozga podrazumijeva prelazak s jednog niza vrstih uvjerenja na drugi. No to ne mora nuno biti sluaj. Amerikanci, okirani svojim sunarodnjacima ispranih mozgova, pretpostavili su da je poetna vjera u ameriki nain ivota bila jednako snana kao i vjera u komunizam koju su ti ljudi kasnije prihvatili. To moe i ne mora biti tono. Amerikanci su bili pobjednici Drugog svjetskog rata; njihov nain ivota bio je sve dominantniji. U relativno slobodnom drutvu koje je upravo dobilo rat i u kojem se sloboda i

individualnost doivljavaju kao vani ideali, uvjerenja ne moraju biti tako vrsta kao u autoritarnom drutvu koje vanjski svijet doivljava kao prijetnju, kao to je to bio sluaj s kineskim komunistima. Treba takoer napomenuti da su u sluaju one nekolicine ljudi koji su se u Sjedinjene Drave vratili kao preobraenici na komunizam, njihova vrsta stajalita s vremenom poela blijediti, to je esto bilo popraeno sve veom zbunjenou te u nekim sluajevima mentalnom boleu. Drugi aspekt je primjena sile i terora, to jest element prisile u prisilnom uvjeravanju. Kod ispiranja mozga kakvo su navodno proli ameriki zarobljenici u Koreji, primjena sile bila je itekako bitna. Straari su htjeli slomiti svoje zarobljenike; u tu svrhu sluili su se i psihikim i fizikim metodama muenja. Meutim, iako je sila esto sastavni dio ispiranja mozga, to nije nuno. Mnogi kultovi zavode svoje rtve ljubavlju, a ne brutalnou. Usto, izrazito je teko definirati to je sila a to nije, kao to pokazuje sluaj Patty Hearst. Ono to najvie zbunjuje kod nekih rtava navodnog ispiranja mozga jest njihovo estoko inzistiranje na tome da posjeduju slobodnu volju, da su odabrali svoju sudbinu, a ne da su je bili prisiljeni prihvatiti. Moj sljedei primjer jasno ilustrira ta dva aspekta ispiranja mozga. Takoer pokazuje da se mnoge od tehnika koje se povezuju s izrazom Edwarda Huntera nadovezuju na mnogo starije metode, osobito one koje se primjenjuju kod muenja. Rije je o jednom nesavrenom primjeru ispiranja mozga koji se dogodio gotovo etiri stoljea prije nastanka samog termina. rtva je bio engleski protestantski nadbiskup i teolog Thomas Cranmer.14

Analiza sluaja: Thomas Cranmer

Nadbiskup Cranmer bio je vodei uenjak i protestantski reformator za vrijeme vladavine Henrika VIII. Nakon to je na englesko prijestolje dola Henrikova ki Mary, estoka katolkinja, Cranmer je 14. rujna 1553. dospio u londonski Tower. Roen 1489., imao je vie od ezdeset godina, starac prema tadanjim mjerilima. Na suenju zbog izdaje, odranom 13. studenoga bez prisustva branitelja, osuen je na smrt. No zbog Cranmerove simboline vanosti za protestante i krhke vlasti kraljice Mary, njegovo smaknue je odgoeno. Umjesto toga, pokuali

su ga sustavnim nastojanjima natjerati da se javno odrekne svoje vjere i prihvati katolianstvo. U oujku 1554. Cranmer i dvojica drugih zatvorenika, biskupi Latimer i Ridley, prebaeni su u Oxford. Otada pa do svoje smrti, dvije godine poslije, Cranmer je ivio u neprestanoj neizvjesnosti, a kvaliteta njegova ivota mijenjala se u velikim i nepredvidivim skokovima. Bio je u vlasti drugih ljudi koji ga nisu liili samo slobode nego i povlastica koje su mu mnogo znaile, kao to su knjige. Odvojili su ga od bliskog kruga prijatelja na koje se oduvijek oslanjao. Osamljen, ponien i prestraen, podvrgnut je intenzivnom psiholokom pritisku, ukljuujui javne osude, povjerljive pokuaje uvjeravanja i teoloke rasprave koje su predstavljale napad na njegovo intelektualno i duhovno samopouzdanje. Povremeno bi taj pritisak prerastao u otvoreno teroriziranje, kao kada su ga prisilili da gleda kako Latimer i Ridley u mukama umiru na lomai. Taj ga je prizor uasnuo; pokoleban, poeo je potpisivati potrebne dokumente. Zatim je saznao da njegov pomirbeni potez nee biti nagraen i da se uzalud nada kraljiinoj milosti. Uvjeren da njezina strogost znai da je njegov pokuaj da je udobrovolji neadekvatan, slomio se i u potpunosti se odrekao svojih uvjerenja. Zauzvrat, prihvaen je i toplo primljen u Katoliku crkvu. Sveenici koji su dotad bili njegovi progonitelji, poeli su se prema Cranmeru odnositi s naklonou, kao prema spaenome greniku. Iako ga je smrt i dalje ekala, dua mu je bila spaena. No, to nije bilo dovoljno. Ne samo da mu nisu ni na koji nain omoguili da izbjegne smrtnu kaznu (ipak zastraujue bolnu pomisao, ma kako snana bila vjera u besmrtnost vlastite due), nego su njegovi tamniari, kako se ini, napravili i dvije kobne pogreke. Prvo, dopustili su mu da kontaktira sa svojom sestrom, protestantkinjom snane vjere. Nije poznato to mu je rekla, ali teko da je okrijepila njegovo preobraeniko samopotovanje. Druga je pogreka bila otra reakcija jednoga od sveenika kada se Cranmer rasplakao sjetivi se svoga sina. "Otac" se narugao tugujuem ocu; je li Cranmer u svojoj boli bio svjestan te ironije? Srdana dobrodolica na koju je naiao preobrativi se, tako vana oajniki osamljenom starcu, morala se iznenada doimati tako lanom. Malo

suuti moglo je biti dovoljno da ga pridobije, ali taj brutalni prezir prema njegovoj boli potkopao je sve rezultate prijanje prisile. Cranmerova nelagoda zbog vlastitih psiholokih akrobacija zacijelo je porasla - a budui da mu nisu ponudili milost, nije imao to izgubiti. Na uas svojih tamniara, prije smaknua odrao je govor u kojem porekao svoje ranije odricanje od vjere, te je umro iznimno hrabro i bez kajanja. Cranmer je mjesecima prolazio ono to bismo mogli nazvati psiholokom torturom. Liili su ga povlastica, prijatelja i naposljetku nade, napadali njegove intelektualne temelje - i sam njegov identitet kao vjernika protestanta. Gledao je kako mu kolege skonavaju istom onom uasnom smru kakvom su i njemu prijetili. Strah, tuga, osamljenost - jasna je kljuna uloga emocija i prisile. ini se da su intelektualni napadi na njegova uvjerenja uzdrmali Cranmera, ali to nije bio jedini razlog njegovoj odluci da se pokori svojim tamniarima. Pokorio se zbog strahovitog pritiska kojem je bio izloen: vjeno neizvjesna sudbina, gubitak knjiga i prijatelja koje je volio, strah i uas koje je doivio vidjevi kako mu kolege ive spaljuju. U tome su igrale ulogu i pozitivne emocije, budui da se Cranmer jo uvijek nadao da e poputanjem udobrovoljiti kraljicu i tako izbjei smrt na lomai. Svladan i iscrpljen svim tim snanim osjeajima, odluio se za jedini mogui izlaz iz tog vrtloga: poslunost. Slino tome, ini se da su kasnija dva snana emocionalna podraaja - susret sa sestrom i sveenikov prezir prema Cranmerovim oinskim suzama - najvie doprinijela neuspjehu njegova prisilnog preobraenja. Cranmerov primjer pokazuje da se tehnike ispiranja mozga nisu odjednom stvorile u Korejskom ratu. One su dio duge tradicije prisilnog uvjeravanja koje je esto ukljuivalo fiziku i psihiku torturu. Kao to emo vidjeti u petom poglavlju, mnoge metode koje se koriste kod ispiranja mozga usavravale su se stoljeima i u Cranmerovo doba ve su bile dobro razvijene. Nesigurnost kao psiholoko oruje; izloenost skupini ljudi koji ele preobratiti rtvu na svoja uvjerenja; udaljavanje rtve od prijanje sredine i od svake mogunosti da potvrdi stara uvjerenja, primjerice u razgovoru s prijateljima; prijetnja smru, tjelesnom boli ili jednim i drugim; osamljnost, nedostatak privatnosti i rtvin osjeaj da ne moe upravljati vlastitom sudbinom - svime time su se sasvim smiljeno sluili sveenici zadueni za Thomasa Cranmera.

Situacija u kineskim logorima za preodgoj, na suprotnoj strani svijeta i etiri stoljea poslije, bila je vrlo slina. Zatvorenici su bili odsjeeni od doma i od prijatelja, katkada izolirani i od drugih zatvorenika, katkada pod prijetnjom smru ili fizikim maltretiranjem. Cesto im je vlastita sudbina bila nejasna, kao to je bila i Cranmeru veinu vremena to ga je proveo u zatoenitvu. Pojedince bi obino smjetali u skupinu "vjernika" i podvrgavali dugotrajnim raspravama, zahtijevajui od njih da detaljno kritiziraju sebe i ostale lanove skupine. Cilj toga kritiziranja, koje su trpjeli i kineski graani, a ne samo ratni zarobljenici, bio je "iznoenje politikih i ideolokih stajalita" te "prevladavanje pogrenih misli, ispravljanje razliitih ideolokih pogreaka, podizanje partijske svijesti kod lanova Partije te pomaganje drugovima."15 Dnevnici, ako su ih zatvorenici trebali voditi, bili su javni dokumenti: pregledavali su se na satancima kako bi se procijenio ideoloki napredak; skueni ivotni uvjeti posve su onemoguavali privatnost. I konano, kao to su naglasili mnogi istraivai, samo beskrajno ponavljanje jednih te istih stvari otupljivalo je um onih koji su prolazili kroz reformiranje. Satima i satima svakoga dana, katkada mjesecima ili ak godinama, partijski je aparat kroz predavanja, postere, emisije ili grupne rasprave, neprestano prenosio svoje ideoloke poruke. Cista je iscrpljenost nedvojbeno doprinosila psiholokoj predaji rtava. Zacijelo je i Cranmer u svojim dugim i zamornim verbalnim duelima s katolikim teolozima osjeao jednaku iscrpljenost.

rtve i njihova okolina

ovjek nije samotno bie.
Bertrand Russell, Povijest zapadne filozofije

Jedan od oiglednih zakljuaka koji se mogu izvesti iz literature o ispiranju mozga jest da je ono, kada se tumai kao proces - opaka i zastraujua arolija koja slobodne graane pretvara u zombije - u biti drutveni proces koji zahtijeva barem dvoje sudionika. Ljudski mozak neprestano se mijenja pod utjecajem signala iz svijeta koji nas okruuje, ali opaanje ptijeg pjeva, mirisa svjeeg kruha ili zvuka automobila u prolazu ne nazivamo "ispiranjem mozga". Za taj izraz treba nam jedan

ili vie faktora prisilnog utjecaja, a to god se dogaa prilikom ispiranja mozga, kao i prilikom bilo kojeg oblika uvjeravanja, podrazumijeva drutvenu interakciju izmeu onoga koji provodi ispiranje mozga i njegove rtve. Budui da mi ljudi do danas nismo bili u stanju izravno mijenjati tui mozak (osim primitivnim metodama koje ukljuuju noeve, metke, lijekove i poneku lobotomiju),16 morali smo se oslanjati na neizravne metode: mijenjati signale koje mozak prima. To je mogue uiniti samo tako da se manipulira fizikom ili drutvenom okolinom rtve. Mijenjanje tue sredine neto je to svi mi radimo: svi smo mi vritelji utjecaja - no pritom postoje razliiti stupnjevi. Ispiranje mozga je krajnost. Onaj koji ga provodi eli stei potpunu kontrolu nad svijetom svoje rtve kako bi s vremenom mogao kontrolirati i njezin um. Za ljude koji slijede san o kontroli vjerojatnije je da e pribjei ekstremnim metodama uvjeravanja protivno volji rtve. Isto vrijedi i za drave. Prve opisujemo kao psihopatske linosti, druge kao totalitarne, no oni imaju mnogo zajednikih znaajki. I jedni i drugi skloni su apsolutnim pojmovima i crno-bijelom poimanju svijeta; i jedni i drugi priklanjaju se nauku da cilj opravdava sredstvo te pokazuju poguban prezir prema svojim rtvama. Sam izraz "ispiranje mozga" potekao je iz jednog totalitarnog reima, a zahvaljujui totalistikim pojedincima, kao to emo vidjeti u drugom poglavlju, kad budemo govorili o kultovima, taj je izraz uao u iroku primjenu. Pa kako to totalitarni reimi, ili pojedinci, nastoje ostvariti svoje snove o kontroli? Kad je rije o dravama, Robert Lifton17 identificira osam psiholokih tema karakteristinih za reformu uma i, tvrdi on, totalitarne ideologije openito (vidi Tablicu l). 1 8 Kontrola miljea je pokuaj da se uspostavi dominacija "ne samo nad komunikacijom pojedinca s vanjskim svijetom (svim onim to vidi i uje, ita i pie, doivljava i izraava), nego i - prodiranjem u njegov unutarnji ivot - nad onim o emu moemo govoriti kao o njegovoj komunikaciji sa samim sobom". Mistina manipulacija podrazumijeva manipuliranje osobom kako bi se "izazvali specifini obrasci ponaanja i emocija, tako da se ini kako su se isti pojavili spontano, unutar same sredine. Mistina manipulacija esto se poziva na neku viu svrhu ili natprirodni autoritet: sudbinu, povijest, Boga, predodreenost, boanski

ili poluboanski status organizacije koja vri kontrolu u ime nekog natprirodnog autoriteta. Tu je zatim zahtjev za istoom, koji proizlazi iz binarnih opozicija neodvojivih od totalistike misli: partija/ne-partija; komunist/imperijalist; osoba/ne-osoba; dobar/zao. Ba kao to u ivotinjskoj farmi Georgea Orwella krilatica "etiri noge dobre, dvije noge loe" ivotinjama postaje vodee "bitno naelo", tako u drugim ideologijama stereotipni dualizam dobra i zla vodi do destruktivnog (i nerealnog) zahtjeva da elemente izvan odabrane sfere treba eliminirati, kako ne bi kontaminirali one koji su spaeni. etvrta Liftonova tema je kult ispovijedi - uskraivanje privatnosti pojedinca i velianje ispovijedi koja je sama sebi svrha i koja slui kao sredstvo izrabljivanja i kontrole, a ne utjehe. Nadalje navodi sveto znanje, koje poput mistine manipulacije ukljuuje moralnu/duhovnu mistiku, koja se u ovom sluaju primjenjuje na temeljne postavke ideologije. Kao sveto znanje, te se postavke smatraju moralno neupitnima - sam in preispitivanja moe preispitivaa pretvoriti u "ne-osobu" - i znanstveno tonima; "na taj nain temeljna moralna vizija postaje temeljno znanje". Optereivanje jezika je proces otupljivanja uma kojim se "najdalekoseniji i najsloeniji ljudski problemi saimaju u kratke, krajnje pojednostavljene fraze koje djeluju neupitno, koje se lako pamte i lako izraavaju", a iji je cilj suzbiti neovisno razmiljanje. Ti "klieji za dokidanje misli" impliciraju jedinstvo skupine, nadzor Partije nad jezikom i, na kraju, nad ovjekovim mislima. Na kraju, Lifton navodi jo dvije karakteristike totalistikih reima: prvenstvo doktrine pred osobom - ideju da je doktrina istinitija i stvarnija od bilo ega to proivljava pojedinac - i krojenje sudbine: pravo Partije, koje joj prema njezinu uvjerenju pripada, da odluuje o sudbini ne samo svojih pristalica, nego i ne-ljudi izvan svog podruja utjecaja. To pravo proistjee iz uvjerenja Partije da postoji samo jedan put do istine - "Ja sam Put i Istina i ivot: nitko ne dolazi Ocu osim po meni" (Ivan 14:6) - da ona jedina poznaje taj put i da lane puteve treba eliminirati. Poput mnogih varijanti kranstva (uz iznimku kalvinizma, koji vjeruje u predestinaciju) reforma uma vjerovala je da je ne-osobu mogue preobratiti u osobu. Stoga u naelu nije polazila od pretpostavke da treba unititi ne samo lane puteve nego i pojedince koji te puteve slijede. U tome se razlikovala od nekih drugih ideologija, medu kojima je najozloglaeniji nacizam: kao to

je konstatirao povjesniar Daniel Goldhagen,19 jedan od najotrovnijih elemenata nacistike ideologije bilo je vjerovanje da su Zidovi, zbog svoje biologije, neiskupljivi.
Tablica i. Osam totalistikih tema Roberta Liftona l. Kontrola miljea Kontrola k o m u n i k a c i j e p o j e d i n c a s v a n j s k i m s v i j e t o m , stoga i n j e g o v a p o i m a n j a stvarnosti. Izazivanje odreenih obrazaca ponaanja i e m o c i j a tako d a s e d o i m a j u s p o n t a n i m . Vjerovanje da elemente izvan odabrane s k u p i n e treba eliminirati kako ne bi oneistili um pripadnika skupine. Inzistiranje na i s p o v i j e d a n j u kako bi se pravo p o j e d i n c a n a privatnost s v e l o n a m i n i m u m . P o i m a n j e t e m e l j n i h i d e o l o k i h d o g m i kao m o r a l n o n e u p i t n i h i z n a n s t v e n o t o n i h , i m e se p o v e a v a n j i h o v prividni autoritet. S a i m a n j e s l o e n i h ideja u kratke fraze n e u p i t n o g p r i z v u k a , "klieje z a d o k i d a n j e misli." Ideja da je d o g m a istinitija i stvarnija od bilo ega to pred o s o b o m proivljava p o j e d i n a c . Pravo da se kontrolira kvaliteta i v o t a i krajnja s u d b i n a , kako p r i p a d n i k a s k u p i n e , tako i o n i h koji to nisu.

2.

Mistina manipulacija

3-

Zahtjev za istoom

4-

Kult i s p o v i j e d a n j a

5-

Sveto znanje

6.

Optereivanje jezika

7-

Prvenstvo doktrine

8.

Krojenje s u d b i n e

Analiza sluaja: veleasni Luca

Lifton svojih osam tema jasno ilustrira kad govori o sluaju veleasnog Francisa Luce, talijanskog sveenika koji je ve nekoliko godina ivio u Kini kada su ga uhitili i podvrgnuli reformiranju uma. Luca se naao u svijetu koji je bio u svakom smislu kontroliran, u kojem je komunistika doktrina bila nedodirljivo pozitivna, a zapadni imperijalizam stereotipno

negativan. Njegova sudbina nala se u rukama ljudi koji su zahtijevali od njega da se oisti od svake nepoeljne misli. Lifton detaljno opisuje njegov sluaj; ja u ga saeti u nekoliko glavnih toaka. Veleasni Luca bio je svjestan da bi ga mogli uhititi - zbog njegova prijateljstva s drugim sveenikom, veleasnim C., koji je sudjelovao u antikomunistikim aktivnostima - i unaprijed je planirao svoju obranu. Za vrijeme prvog ispitivanja bio je prkosan i kritizirao je svoje tamniare. Oni su odgovorili tako to su ga poeli liavati sna i nanositi mu fiziku bol. Ispitivali su ga nou, dok su mu ruke bile u lisicama, a noge lancima vezane za utege od deset kilograma. Bio je prisiljen sjediti uspravno na podu, ispruenih nogu; kada vie ne bi mogao izdrati u tom poloaju, "naslonio bi se, a tada bi mu teina pala na zglavke okovane na leima. Kada vie nije mogao podnositi bol od tog neugodnog poloaja i lisica koje su mu se usijecale u kou, prvi put je poeo pomiljati na predaju i kompromis." Kada ga nisu ispitivali, boravio je u tijesnoj, goloj eliji zajedno s drugim zatvorenicima, odabranima zbog njihove pokornosti. Reeno im je da e njihova pomo u reformiranju Lucina uma ubrzati njihovo oslobaanje. Njihova dunost, koju su zduno obavljali satima bez prekida, bila je da ga zasipaju bujicom pitanja i optuaba zbog njegovih aktivnosti i uvjerenja, zahtijevajui od njega priznanje i otro kritizirajui svaku njegovu rije. Prisiljavali su ga da stoji sve dok mu noge nisu otekle i inficirale se, i gotovo neprestano su ga drali budnim (jednom prilikom dopustili su mu da spava nakon to se onesvijestio). Izdrao je tako mjesec dana, a za to vrijeme izrekao je nekoliko potpuno lanih priznanja i postao tako zbunjen da se uz velike tekoe mogao sjetiti to je priznao. "Bio bih rekao gotovo sve to su od mene traili", ispriao je kasnije Liftonu kako mu je bilo kad je doao do te toke." Nakon mjesec dana, sudac je naredio da se Luci skinu okovi i dopustio mu da odspava dva dana, izrazivi nadu da e mu to pomoi da smisli bolje priznanje. Kada nije to uinio, tako su ga strahovito tukli po leima da je ostao fiziki bespomoan. Lijenik koji ga je pregledao rekao mu je da mu je kraljenica slomljena, ali da e s vremenom zacijeliti. Ostali zatvorenici iz elije ponaali su se, blago reeno, beutno. Premda je s vremenom primio lijeniku pomo zbog dekubitusa, prolo je vie od godinu dana dok nije ponovno prohodao.

Za to vrijeme, neprestano kritiziranje i psiholoko maltretiranje, koje je bilo jenjalo neposredno nakon to je ozlijeen, ponovno se nastavilo, a njegova izvorna priznanja su odbaena. Naposljetku se odluio za jedini izlaz kojeg se mogao sjetiti: stvarne dogaaje prikazao je tako da su ga teretili vie nego to je to zapravo bio sluaj. To pretjerivanje njegovi su tamniari doekali s odobravanjem i poticali su ga da sve vie i vie pie o sebi. Zatvorenike koji su dotad s njim dijelili eliju zamijenili su novima, a stari reim psiholokog maltretiranja ustupio je mjesto psiholokom pritisku da prizna svaku "lou misao", a naroito da osudi Katoliku crkvu, to je Luca dotad odbijao uiniti. Poeo je izmiljati "loe misli", izraavajui, primjerice, naklonost prema amerikom predsjedniku Harryju Trumanu, koju nikada nije osjeao. Rezultat je bio dobrohotnije ponaanje njegovih ispitivaa, koje se izmjenjivalo s neprestanim kritiziranjem ponaanja Crkve. To je za Lucu bilo psihiko muenje, ali "sve je vie guio bilo kakav unutarnji protest i poeo se izraavati oprezno i, kad je god bilo mogue, na nain sukladan s komunistikim stajalitem." Usto, nastavio je prepravljati svoje priznanje. Nagradili su ga neto slobodnijim reimom i nadom u osloboenje, ali oekivali su jo i da napie pismo u kojem se odrie svojih prijanjih aktivnosti, te da pomogne novim zatvorenicima da priznaju. Uinio je to su od njega traili, a nakon svega su ga fotografirali, snimili kako naglas ita svoje priznanje, oslobodili ga i protjerali iz Kine, tri i pol godine nakon to su ga zatvorili. Bio je slab i posramljen, trudio se shvatiti sve ono to je propatio. Bio je kritiniji nego prije prema misiji Katolike crkve u Kini, alei za ivotom koji je neko ondje vodio i svjestan da je proao kroz vanu osobnu preobrazbu. Veleasnom Luci iskustvo reformiranja uma proirilo je vidike. Premda ne bez duboke nelagode, bio je u stanju prihvatiti i integrirati velik dio komunistikih kritika na raun njegove voljene Katolike crkve - primjerice da su sveenici ivjeli razmjerno raskono, te da su se u nekim sluajevima ak uputali u sukob s komunistima. Postigao je to najveim dijelom tako to je izotrio razliku izmeu svojih temeljnih vjerskih naela, koja su preivjela reformiranje uma, i ponaanja Crkve i njezinih sveenika, koji iz svega nisu izali potpuno isti. Njegova tolerantnost prema novim idejama omoguila je njegovom umu da se promijeni, ali ne i slomi, izvrgnut oku reformiranja, tako da je uspio

na kraju izai relativno netaknut. Kao to pokazuje analiza sljedeeg sluaja, nisu sve rtve reformiranja uma bile te sree.

Analiza sluaja: veleasni Simon

Veleasni Simon bio je katoliki sveenik koji je ve dvadeset godina ivio u Kini, gdje je predavao prirodne znanosti, kad su ga uhitili i podvrgnuli reformiranju uma.20 Otvoreno je kritizirao komunizam i isprva je bio krajnje prkosan na ispitivanjima. No duboko je volio Kinu i uasavao se pomisli da bi je morao napustiti. Isto tako, bio je vrlo savjestan, zbog ega je je bio sklon osjeati krivnju zbog dogaaja koje bi drugi smatrali beznaajnima - primjerice zbog razgovora s amerikim vojnim obavjetajcem. Usto, zatvorsko okruenje omoguilo mu je da ivi meu Kinezima na nain koji je prije toga smatrao nedostinim. Kombinacija snanih pozitivnih i negativnih emocija bila je prejaka - i postigla je cilj. Shvativi da bi se priznanjem grijeha protiv komunista mogao osloboditi osjeaja krivnje i na neki nain se pribliiti Kini koju je oboavao, pokorio se. Za razliku od veleasnog Luce, pokoravanje veleasnog Simona bilo je sve samo ne povrno. Nakon osloboenja, u razgovoru s Robertom Liftonom, bio je estoko kritian prema svojim katolikim kolegama zbog njihovih antikomunistikih "izvrtanja". Takoer je poricao da je u zatvoru trpio nasilje (unato izvjetajima drugih zatvorenika) i s velikim arom je hvalio komunizam. Kao i veleasni Luca, veleasni Simon zadrao je svoja najdublja vjerska naela. Za razliku od veleasnog Luce, alostilo ga je to to komunisti vjeruju kako jedan ovjek ne moe istodobno biti komunist i katolik. Takoer je vjerovao da katolianstvo moe mnogo nauiti od komunistikih metoda. Ne treba ni govoriti da su njegovi bivi kolege bili zgranuti njegovim idejama. Ipak su ga primili natrag, nadajui se da e se s vremenom vratiti svojim starim uvjerenjima. ini se da je ta nada bila previe optimistina - veleasni Simon razgovarao je s Liftonom tri i pol godine nakon to je proao iskustvo reformiranja uma i u to vrijeme njegova privrenost komunizmu nije pokazivala znakove slabljenja. Usporedba ovih dviju pria pokazuje kako razlike u osobnosti mogu utjecati na podlonost neke osobe ispiranju mozga. I veleasni Luca i

veleasni Simon bili su duboko religiozni, visokoobrazovani ljudi koji su voljeli Kinu i Kineze. No veleasni Simon bio je kao osoba emotivniji i manje fleksibilan: Robert Lifton opisuje napetog, ljutitog mukarca, sklonog snanim osjeajima, koji esto razmilja u okviru "sve ili nita". To su bile slabosti koje je tako dobro iskoristila reforma uma. Posljednji primjer kojim sam odluila ilustrirati ispiranje mozga izmiljen je. Dolazi iz knjige napisane 1948., dvije godine prije nego to je taj izraz slubeno uao u engleski jezik. Pa ipak, postala je poznata na cijelom engleskom govornom podruju kao briljantan roman i zastraujue upozorenje na opasnosti totalitarizma. Ispripovijedana u treem licu, ova pria izbjegava problem nepouzdane naracije koji je prisutan kada ispiranje mozga opisuju rtve ili ameriki propagandisti koji su ih promatrali. Teko da ete igdje drugdje nai bolji opis.

Analiza sluaja: 1984.

Osamljeni Orwellov protagonist Winston Smith ivi u svijetu kojim dominiraju tri zaraene supersile: Oceanija, Eurazija i Orijentazija. Njegov dom, nekadanji London, nalazi se u Oceaniji, a on radi za nie razine totalitarne vladajue Partije. Njegov posao je falsificiranje podataka iz prolosti, tako da se partijska politika, ak i onda kada izravno proturjei prijanjoj politici, doima kao da je cijelo vrijeme bila dosljedna. On sudjeluje u divovskome naporu da se kontrolira sama povijest, a to je potrebno zato to Partija samu sebe predstavlja nepogreivom: "[nikada se] ne smije priznati ni jedna izmjena u partijskoj dogmi i politikom saveznitvu. Mijenjati miljenje, pa ak i vlastitu politiku, predstavlja priznanje slabosti."21 Ali Partija se ne ograniava samo na manipuliranje povijesti. Liftonovih osam tema (vidi tablicu 1) oito se i tu mogu primijeniti; Partija je snaan primjer ideolokoga totalizma. Kontrola miljea osigurava da lanovi Partije u svakom trenutku ivota budu podvrgnuti strogom discipliniranju. Svaki dom ima "telekran" na kojem se preko kanala pod partijskom kontrolom emitiraju sve informacije o vanjskom svijetu. Taj kanal je dvosmjeran i funkcionira kao potencijalni pijunski portal u slubi vlasti. Misaona policija moe u bilo kojem trenutku gledati bilo iji telekran. Potiu se redovite provale masovnih emo-

cija (Dvominutna mrnja), kada se reirana histerija mrnje i straha usmjerava protiv partijskih neprijatelja. "Od lana Partije se oekuje da nema osobnih osjeaja i da neprekidno ivi u oduevljenju. Oekuje se da gori u neprekidnom aru mrnje prema stranim neprijateljima i domaim izdajnicima, u stalnom trijumfu zbog pobjeda i u stalnom samoponienju pred snagom i mudrou Partije. Zlovolja koju stvara njegov prazan i nezadovoljavajui ivot namjerno se usmjeruje na van i raspruje uz pomo takvih doskoica kao to je Dvominutna mrnja, a razmiljanja koja bi u njemu mogla pobuditi kakav skeptiki ili buntovniki stav unaprijed se ubijaju u njemu rano steenom unutarnjom disciplinom." U namjetenim dogaajima poput Dvominutne mrnje oituje se planirana "spontanost", karakteristina za mistinu manipulaciju i mahnito samokanjavanje kao element kulta ispovijedi. U meuvremenu, zahtjev za istoom odjekuje cijelom 1984. Winstonova zadaa je proiavanje povijesti. Partija glorificira svog vodu, Velikog Brata, i njegovo sveto znanje ne moe se dovoditi u pitanje. ak i kada doktrine od danas na sutra proturjee same sebi, jo uvijek imaju prednost pred osobnim iskustvom. Winstonov posao tako zahtijeva od njega da prihvati, pa ak i potkrepljuje, uenje da je Oceanija u ratu s Eurazijom i da je oduvijek bila u ratu s Eurazijom, iako se on sjea vremena kada je Orijentazija bila neprijatelj. Usto, Partija nedvojbeno kroji sudbinu odreujui tko ima pravo na ivot ili smrt. Winston je pobunjenik kojega progone uspomene. Iz svoje pobunjenike perspektive opisuje procese kojima Partija kontrolira misli. Jedan od takvih procesa je modifikacija jezika. Partija postupno uvodi Novozbor, reduciranu verziju engleskog jezika u kojem "opasne" rijei kao to je "sloboda" vie ne postoje. Zamisao je da e bez rijei kojima se mogu izraziti odreeni pojmovi, sami pojmovi izblijediti i nestati: ''Svrha novozbora nije da proiri, nego da suzi opseg miljenja." One rijei koje preostaju ideoloki su optereene znaenjem, to je jasan primjer Liftonovih klieja za dokidanje misli. No stvarna snaga i uas Partije lei u nesigurnosti. Winston nikada ne zna tko je na njegovoj strani - svatko je potencijalni potkaziva. Sto je jo gore, ne postoje zakoni, pa nita nije, strogo uzevi, protuzakonito; ipak, svako odstupanje od ideologije moe biti kanjeno, a kazna se

sastoji od odstranjivanja - ljudi jednostavno nestanu. Nitko ne zna to jest a to nije opasno, tko su pripadnici Misaone policije, niti kako se obraniti od lanih optuaba - tako da svi ive u neprestanom strahu i, budui da Partija kontrolira sve informacije, u krajnjem neznanju. Winston, koji se maglovito sjea da je neko bilo drugaije, ezne za prijateljem, nekim s kim bi mogao razgovarati, nekim tko e ga razumjeti. To je samo po sebi misaoni zloin, a ta ga spoznanja tjera na sve neopreznije ponaanje. Nakon nekog vremena vlasti ga epaju. Winstona mue, slamaju i "preodgajaju". S mrnje i straha prema Velikom Bratu, on se preobraa na ljubav.
Ali to je dobro, sve je u najboljem redu, borba je zavrila. Pobijedio je samoga sebe. On voli Velikog Brata.
Orwell, 1984.

Ispiranje mozga kao proces

Orwellova spartanska proza uvodi nas u svjetove, kako rtava metoda prisila, tako i onih koji ih primjenjuju. On ilustrira svrhovitost Partijskih metoda kontrole, kognitivnu razliku izmeu Winstonovih uvjerenja prije i poslije njegova preobraenja, te razmjerno kratko vremensko razdoblje u kojem dolazi do preobraenja. Jasno je da je Winston izloen sili, snanim emocijama, ponavljanju, te psiholokoj i fizikoj torturi, kao to je to bio sluaj sa Cranmerom, Patty Hearst i sveenicima Luom i Simonom. Winstonova muka kulminira "najgorom stvari na svijetu", kada ga odvedu u danas legendarnu Sobu 101 i zaprijete mu ostvarenjem njegova najveeg straha. Za Winstona to je pomisao da e mu takor izjesti lice - i to je ono to ga navodi da se potpuno pokori. Komunistiko reformiranje uma takoer je ukljuivalo velik emocionalni pritisak. Kineski studenti poslani na sveuilite za preodgoj nali bi se u skupini u kojoj se disidentska misao neprestano napadala. Svaki oblik ponaanja u svakom trenutku se mogao nai pod kritikom drugih studenata, a samokritika, jedan od kljunih aspekata reforme uma, neprestano se poticala. Nije bilo privatnosti; predavanja su esto trajala satima, a tijekom dugih dana obuke koji su se sastojali uglavnom

od predavanja i seansi samokritiziranja, emocije su znale doi do usijanja. Jedan bivi student kojega je Hunter intervjuirao spomenuo je visoku stopu samoubojstava na uilitima za reformiranje uma. Lifton, koji je razgovarao sa etrdesetero Kineza i zapadnjaka koji su proli reformiranje uma, potanko opisuje uestale prijetnje i fiziko muenje kojima su im nastojali slomiti otpor. On ih opisuje slino kao i Orwell, kao to pokazuje sluaj veleasnog Luce. 1984. ilustrira i neke karakteristike koje navode ljude da neto proglase ispiranjem mozga, a ne samo uvjeravanjem. Kao prvo, vrstu uvjerenja koja je prihvatila navodna rtva. Osim to su uglavnom vrlo razliita od prijanjih, mogu biti u neskladu sa stvarnou, s veinom drugih uvjerenja, ili ak tetna za rtvu (recimo, kada su pripadnici neke vjere izloeni progonu). Partija stvara vlastitu stvarnost, koja moe imati malo ili nimalo veze s onim to se doista dogaa u svijetu. To je jasno prikazano u 1984. kroz opise besmislenih kvota, pobjeda koje nikamo nisu odvele i beskonanog rata protiv neprijatelja koji se proizvoljno izmjenjuju. Druga karakteristika rtava navodnog ispiranja mozga je njihova emocionalnost. Mogu zvuati nesuvislo u komunikaciji s roacima ili nepoznatim ljudima, ili mogu reagirati izrazito neprijateljski na svaki pokuaj preispitivanja njihovih novih uvjerenja. Na kraju knjige, Winston se sjea svojih prijanjih stavova kao "okrutnog, nepotrebnog nesporazuma!", a sebe kao "tvrdoglavog" i "samovoljnog". Edward Hunter navodi citat iz komunistike propagandne drame u kojoj jedan student ljutito izjavljuje: "Nisam mogao vidjeti ubojitu otricu iza maske amerikih uitelja i profesora; nisam mogao uti topove i bombe iza njihovih glazbenih filmova. Sada temeljito poznajem i razumijem cijelu situaciju."22 Promjena u ponaanju moe se doimati tako ekstremnom da se, primjerice, rodbina pripadnika kultova, esto ali kako taj lan njihove obitelji "jednostavno vie nije ista osoba". Winston se na kraju 1984. svakako doima kao osoba bitno drukija od od nemirnog protagonista kakav je bio ranije u knjizi. Vatra koja ga je drala u danima otpora ugasila se; njegovi interesi sveli su se na banalnosti svakodnevnog ivota. Nestali su istina, sjeanje i povijest; njihovo mjesto zauzeo je vjeni telekran i visina rauna u kavani.

Ispiranje mozga kao ideja

Zar je ovjeku uvijek kao u nae dane, pred oima bio svijet [...] u kojem se ljubav prema redu mijea s tiranskom sklonou?
De Tocqueville, O demokraciji u Americi

Pojam "ispiranje mozga" esto slui kao jedino preostalo rjeenje. No pojavom nekih novih tumaenja umanjuje se potreba za takvim konceptima, a termin "ispiranje mozga" postaje sve suviniji. U ostatku knjige razmotrit emo nekoliko alternativnih objanjenja za razliite situacije koje su se u razdoblju otkada je izraz skovan etiketirale kao "ispiranje mozga". Vidjet emo da psihologija - osobito socijalna psihologija - i neuroznanost mogu pruiti znaajan uvid u to kako ljudi utjeu jedan na drugoga, poevi od usputnih, kratkotrajnih utjecaja koje na njih imaju svakodnevni razgovori, pa do posljedica muenja i prisile koje im zauvijek promijene ivot. Analize pojedinih sluajeva nisu ponudile nikakve dokaze o postojanju "arobnog" procesa zvanog "ispiranje mozga", iako su mnogi (ukljuujui vladu Sjedinjenih Drava) potroili mnogo vremena i novca tragajui za takvim procesom. Umjesto toga, studije upuuju na zakljuak da je ispiranje mozga, kao proces, najbolje smatrati zbirnom imenicom za razliite metode utjecaja na um neke osobe bez njezina pristanka, a koje suvremena znanost sve bolje razumije. Postoji, meutim, jo jedan aspekt ispiranja mozga za koji su takva tumaenja irelevantna - njegova konceptualna priroda potencijalne totalitarne prijetnje. Tu se opet vraamo Orwellu. Za vrijeme Winstonove agonije preobraenja, njegov muitelj O'Brien iznosi konanu i izrazito evangeliku konstataciju o povezanosti ispiranja mozga i totalitarizma:
Kad nam se konano preda, to mora biti tvojom vlastitom slobodnom voljom. Mi ne unitavamo heretika zato to nam se odupire; sve dok se odupire, mi ga ne unitavamo. Mi ga obraamo, osvajamo njegovu duu, preoblikujemo ga. Istjerujemo iz njega sve zlo i sve iluzije, privodimo ga naoj strani, ne samo prividno, nego istinski, duom i tijelom. Prije nego to ga ubijemo, pretvaramo ga u naeg

ovjeka. Mi ne moemo dopustiti da igdje na svijetu ivi pogrena misao, ma kako bila potajna ili nemona.
Orwell, 1984.

Ta izjava, koja jezovito podsjea na ono to se dogodilo Thomasu Cranmeru, krajnja je totalitaristika fantazija: ne samo ponaanje, nego i svaka pojedina misao u svakom pojedinom mozgu na cijelome svijetu prilagodava se jednom jedinom ideolokom formatu. To je glad ovjeka da postane istinski nadovjek, ne da postane Bog pun ljubavi kojeg tuju krani niti milostivi Alah kojeg slave muslimani, nego Bog - ludi diktator. To je zahtjev za savrenstvom koji gui svaku mogunost slobode, promjene ili skretanja sa zadanog puta. Osim potpunog unitenja, teko je zamisliti uasniju koncepciju od ove, koja u sebi ima neto od ega ovjeka hvata jeza i to nije prisutno u pojmu pukog unitenja.

Saetak i zakljuci
Demistificiranje ispiranja mozga, tog ekstremnog procesa promjene, moe moda posluiti da se istakne mnogo toga o nainu na koji funkcionira obian ljudski um. Naime, faktori koji se mogu kombinirati tako da nasilno prouzroe takvu naglu promjenu moda su isti oni koji zapravo i formiraju na karakter, samo to se pritom drugaije kombiniraju, djeluju tijekom dugog razdoblja i mi ih nismo svjesni. To bi nas moglo natjerati da umjesto fasade preispitamo temelje.
Denise Winn, The Manipulated Mind

U ovom poglavlju predstavili smo pojam ispiranja mozga i istraili njegovu povijest u funkciji pogrde, jedinog preostalog objanjenja, opisa jednoga ili vie procesa i opasne ideje. U kasnijim poglavljima postavit emo pitanje je li ova vrhunska totalitaristika fantazija ikada bila ostvarena. Pitat emo i bi li se ikada mogla ostvariti. Nadalje, razmotrit emo samu ideju ispiranja mozga, ljudski san o totalnoj kontroli. Sto ta ideja govori o nama i naoj slobodnoj volji? I kako moemo umanjiti stravine posljedice do kojih dolazi kada ljudi pokuaju ostvariti taj san?

Poglavlje drugo

Bog ili skupina?

Ako je Bog za nas, tko e protiv nas?
(Rimljanima 8:31)

Jo od pedesetih godina, otkada je prvi put formalno utvren, koncept ispiranja mozga proveo je velik dio svoga ivota na rubovima popularne kulture. Vrebao je u filmovima i trilerima, izloen sve snanijem preziru akademskih krugova, a u javnosti se spominjao obino kao reakcija na neke ekstremne traume, kao jedino mogue objanjenje neke naizgled neobjanjive pojave. Takve traume nisu sluajne; uzrokuje ih jedna ili vie osoba, obino vodenih politikim ili vjerskim motivima. U ovom poglavlju zapitat u se to je to u takvim motivima, te u drutvenim i psiholokim kontekstima u kakvima prosperiraju, to ih ini tako opasnima.

Kleta mo
Kad je o Zapadu rije, najgora takva trauma novijeg doba dogodila se u Sjedinjenim Amerikim Dravama, 11. rujna 2001., kada se mlanjak pun putnika zabio u jedan od dva nebodera Svjetskog trgovakog centra u New Yorku. Prvih nekoliko minuta svijet je pretpostavljao da se dogodila strana nesrea - sve dok jo jedan zrakoplov nije pogodio i drugi neboder. Trei je pogodio Pentagon, a etvrti je oboren u Pennsylvaniji u trenutku kada su putnici, nakon to su putem mobilnih telefona uli za ranije napade, pokuali svladati otmiare. Oba su se

tornja Svjetskog trgovakog centra sruila, a konana bilanca poginulih popela se na nekoliko tisua. Oni koji su, poput mene, uli za priu i gledali kako se uivo razvija na televiziji nee lako zaboraviti kako je reporterima glas drhtao od nevjerice dok su nastojali shvatiti to to vide. Na ljudima koji su osobno proivjeli taj dogadaj, kao i na cijelom amerikom narodu, 11. rujna ostavio je strahovite oiljke. U prvim danima nakon tragedije, osim potrage za tijelima rtava i nekim koga e okriviti, neki su glasovi opisali dogadaje od 11. rujna kao jedinstveno zao in. Ali jasno, kao to su neki odmah potom istaknuli, to nije bilo tako. Ne samo da se ve bio dogodio pokuaj napada na Svjetski trgovaki centar (povezan s Al-Qaidom, istom radikalnom islamistikom skupinom koju e okriviti za 11. rujna), nego je Amerika ve ranije iskusila terorizam na vlastitom tlu i to od ruke vlastitih graana. Dana 19. travnja 1995. Timothy McVeigh je iz politikih motiva aktivirao eksploziv u vladinoj zgradi u Oklahomi, usmrtivi pritom 168 zaposlenika i graana i ranivi njih vie od 500. A sam McVeighov napad bio je tek posljednji u genealogiji teroristikih dogaaja motiviranih politikim i/ili religijskim razlozima, genealogiji koja obuhvaa cijeli svijet i see u prolost mnogo dalje od 1950. godine. Otkada se taj izraz pojavio, elementi iz tog mranog niza uvijek su iznova poticali rasprave o ispiranju mozga; ni 11. rujna nije bio iznimka.

Religija i politika
Ono to ga iskupljuje iskljuivo je ideja [...] kao i nesebino vjerovanje u tu ideju - neto to se dade uspostaviti, i emu se moe klanjati, i prinijeti rtvu...
Joseph Conrad, Srce tame

Na postreformacijskom Zapadu religija i politika teile su sve veem razdvajanju (barem u naelu), kao to je sadrano, primjerice, u Ustavu Sjedinjenih Drava i u francuskoj politici odvajanja Crkve i drave.1 Ali, kao to pokazuje Al-Qaida, u mnogim zemljama to nije sluaj. Ta disparatna organizacija, na ijem elu se nalazi bogati saudijski disident Osama bin Laden, opisuje se kao "radikalno islamistika", no osim to

ima za cilj irenje svoje verzije islama, ona takoer otvoreno zastupa politike ciljeve vezane za ograniavanje zapadnjake, osobito amerike, hegemonije. Na primjer, bin Ladenov cilj uklanjanja amerikih trupa iz Saudijske Arabije politiki je cilj, barem djelomino motiviran vjerskim razlozima, budui da se smatra da Amerikanci profaniraju sveto tlo. Politika i religija tako su vrsto isprepletene u tom, kao i u mnogim drugim sukobima, da ih postaje nemogue razdvojiti. Sekularni komentatori u Britaniji, naviknuti na religiju znatno otupljene otrice, esto zapaaju neobinu estinu vjerskih sukoba. Pa ipak, moglo bi se raspravljati o tome treba li za to kriviti iskljuivo religiju. ak i razdvajanje religijskih od drugih motiva moe biti teko. Na primjer, u sluaju Sjeverne Irske, koji se jo uvijek esto navodi kao primjer arhetipskog vjerskog sukoba, dvije glavne zajednice razdvojene su sloenim skupom motivirajuih sila koji ukljuuje preokupacije o statusu, ljudskim pravima i demokratskim obvezama, kao i neke druge, u veoj mjeri atavistike strahove jedne strane da e je ona druga ugnjetavati, preplaviti, pa ak i eliminirati. No ne moe se porei da postoje odreeni motivi, ukljuujui religijske i politike ideale, koji mogu ljudska bia navesti da poine zastraujua zvjerstva. Ti motivi, premda na prvi pogled vrlo razliiti - usporedite borbu za liberte u Francuskoj revoluciji sa baskijskim nacionalizmom ili borbom Al-Qaide za Alaha - ipak imaju neke zajednike znaajke. Slue se apstraktnim, dvosmislenim i vrijednostima optereenim idejama, povezuju ih sa snanim emocijama, a nastalu sintezu koriste kako bi opravdali ocrnjivanje svojih neistomiljenika.

Ideje
I politika i religija pozivaju se na odreene centralne ideje (sloboda, drava, Bog) koje su tako izrazito apstraktne da u ih nazvati "eterinima". Eterine ideje tako su neodreene da ih razliiti ljudi obino mogu tumaiti na veoma razliite naine (teoretiari politike opisuju politike eterine ideje, poput slobode i jednakosti, kao "sutinski sporne").2 Zbog te neodreenosti teko ih je propitivati u racionalnoj raspravi; sudionici u takvoj debati mogli bi se zapravo nai u igri gluhih telefona. Govornici se esto slue velikim rijeima kako bi prikrili neostvarivost, skrivene "kvake" ili druge zamke svojih nakana i ciljeva, ili u nadi da

e pobuditi emocionalnu reakciju kod svoje publike, to e povisiti razinu njezine privrenosti njihovu planu.3 Osim to su apstraktne i neodredene, eterine ideje su i optereene vrijednostima (vie o toj temi u devetom poglavlju). Budui da im se pripisuje vrhunska vanost, one sa sobom nose golemu koliinu akumuliranog emocionalnog tereta, te potiu osjeaj superiornosti u vjernicima.

Emocije
I dok apstraktna narav eterinih ideja omoguava njihovim pristalicama da izbjegavaju usredotoivanje na tekoe s njihovim ostvarivanjem (recimo, kako moemo sa sigurnou znati to Bog eli, ili kada emo tono postii slobodu), ti koncepti nisu odvojeni od stvarnosti. Daleko od toga: oni stjeu svoju mo time to su povezani s konkretnim, izrazito emotivnim primjerima. Ljudski mozak funkcionira tako da povezuje dva podraaja koja istovremeno percipira, a vjet govornik znat e to iskoristiti tako to e, primjerice, povezati percipiranu ili stvarnu nepravdu s nekom eterinom idejom. Ovdje vidimo kako John Milton, nedugo nakon Engleskih graanskih ratova, povezuje donekle apstraktno pravno-politiko pitanje - je li Parlament imao pravo smaknuti kralja Charlesa I. - s prizorima koji bude uspomene na rat, razaranje i krvoprolie:
... to ima na roeni kralj moliti, on kojega toliki sveani zavjet, korist i ast obvezuje da radi za dobrobit svog naroda; zato bi on, prezirui zakon i parlament [...] nakon sedam godina ratovanja i ubijanja svojih najboljih podanika, sada kad je pobijeen i zarobljen, mislio da treba izbjei ono to se ne da osporiti, poput kakva boanstva, dok tolike tisue palih krana lee u neznanim grobovima, svojim poklanim tijelima zagaujui cijelu zemlju i vapei za odmazdom nad ivima koji su ih trebali osvetiti?
Milton, The Tenure of Kings and Magistrates

Posljedice
Eterine ideje esto su umrljane krvlju. Budui da se cijene vie od ljudskoga ivota, one ujedno i olakavaju procese koji vode do toga da,

kao prvo, cilj postane opravdanje za sredstvo i, drugo, da se oni koji ne prihvaaju nadmonost tih ideja ponu percipirati kao da su zbog toga manje ljudi.4 Drugim rijeima, eterine ideje potiu totalistiki nain razmiljanja koji je opisao Robert Lifton (vidi prvo poglavlje). Njili se, znai, moe - a to se i preesto ini - iskoristiti za opravdavanje teroristikih zloina. rtvama, ili nama koji gledamo sa strane, moe se initi nezamislivim da ljudska bia mogu jedna drugima initi takve stvari, da mogu svjesno i mirno zabiti avion pun ljudi u neboder, dii u zrak hotel ili pogledati djetetu u oi, a onda mu prosuti mozak. Nastojei pronai objanjenje, sluimo se izrazima kao to su zli, sumanuti ili - ako zamiljamo neki element kontrole - ispranoga mozga. Takoer reagiramo neprijateljski, katkada i represivno, pretvarajui tako sebe u jasnu vanjsku prijetnju koja doprinosi jaanju emocionalne predanosti terorista. Upadljivo je da se u Engleskoj - zemlji ija slika o sebi (koja moe i ne mora biti tona) odavno ukljuuje toleranciju i nesklonost burnim strastima - slubena religija s vremenom sve vie udaljavala od one evangelike estine kakva se povezuje s grandioznim vizijama. U tom smislu nepovjerenje prema velikim idejama Engleskoj je dobro posluilo: posljednji ideoloki sukob irokih razmjera u kojem su apstraktne religijske ideje igrale glavnu ulogu dogodio se 1688., kada se protestant Vilim Oranski sukobio s katolikim kraljem Jamesom, vladarom kotske i Engleske. Dananja Anglikanska crkva mnogo polae na detalje. Djeluje rame uz rame sa socijalnim slubama i vladinim inicijativama koje pruaju potporu lokalnoj zajednici, pomaui na bezbroj matovitih naina - od toga da u siromanim podrujima otvara centre za poduku informatikih i drugih vjetina koje olakavaju ljudima da nadu posao, do toga da sveenici posjeuju zatvore i pomau najsiromanijima. Rezultat? Slubena engleska Crkva, kojoj mnogi spoitavaju manjak strastvenosti, ini mnogo dobra (vie od mnogih svojih kritiara). Usto, u Engleskoj se iznimno rijetko dogada da netko bude ubijen zbog vjere. Ono to je reeno o religiji vrijedi i za politiku; dok piem ovu knjigu, Britanija je u fazi kada postoji malo bitnih ideolokih neslaganja medu glavnim politikim strujama. ini se da su vodei ljudi u dravi manje zaokupljeni grandioznim vizijama nego sloenim praktinim problemima svakodnevnog upravljanja zemljom. Mnogi se ale, sma-

trajui da je zbog toga politka postala dosadna a graani apatini, te da ljudi, osobito mladi, nalaze druge ventile za oslobaanje energije. Je li to loe? Moda, ali kada politika postane uzbudljiva, posljedice esto znaju biti krvave. Poneseni uzbuenjem borbe za plemeniti cilj, ljudima esto postaje mnogo lake poiniti zvjerstva koja promatrae mogu navesti da kau: "Zacijelo im je ispran mozak!" Uzmimo za primjer posljednji put kada je politika u Britaniji bila doista uzbudljiva - Graanske ratove iz sedamnaestog stoljea, koji su odnijeli na tisue ivota. Mnogi bi u svako doba radije izabrali apatiju nego takvu vrstu politikog angamana. Naalost, mir je tek pusti san za sve one dijelove svijeta u kojima religijski ili politiki motivirane skupine ubijaju, ranjavaju i teroriziraju ljude, katkada ukljuujui i vlastite lanove. Kako bismo poblie ispitali procese kojima takve skupine stjeu svoju (esto veliku) mo, moramo razmotriti neke konkretne primjere. Odabrala sam dva svjetski poznata i arhetipska primjera kultova - u kojima su religijski i politiki motivi, premda nisu bili jedina pokretaka sila, igrali znaajnu ulogu. Oba su zapoela s plemenitim, pa ak i utopijskim idealima i oba su nastala u Sjedinjenim Dravama, zemlji slobodnih i ponosnih zagovaratelja prava pojedinca; to nisu prie u kojima su krivci neki demonski "drugi" iz tuinskih kultura. Oba su sluaja zavrila ubojstvom, raspadom kulta i traumom za obitelji rtava. I jedan i drugi kult tako su dobro poznati da u ih ovdje opisati samo u glavnim crtama. Uvelike sam se oslonila na opis Mansonove Obitelji iz knjige The Mind Manipulators Scheflina i Optona, te na Black and, White Shive Naipaula koja govori o masakru u Jonestownu.

Kultovi manjeg opsega: Obitelj Manson

Charles Milles Manson imao je djetinjstvo za kakvo se esto eufemistiki kae da ga je "obiljeila nesrea". Taj sin esnaestogodinje prostitutke, koja se nije na njega obazirala ni onda kad nije bila u zatvoru, seljakao se od jednih do drugih roaka koji su ga primali preko volje. Godine izmeu svoje devete i trideset i druge uglavnom je proveo u popravnim domovima ili zatvorima koji su, unato atmosferi nasilja, njegovom ivotu dali strukturu koja mu je nedostajala u vanjskome svijetu. Razvio

je ilavost potrebnu za opstanak, a stekao je i neke druge vjetine: bio je izvanredno vjet "drutveni kameleon", to jest kod njega je ekstremno bila razvijena sposobnost koja je prisutna kod veine ljudi i koja nam omoguava da se ponaamo onako kako ljudi s kojima smo u interakciji ele da se ponaamo. (Tko od nas barem jedanput nije bio zbunjen vlastitim smjernim ponaanjem u prisutnosti efa, ili neoekivanom kompetencijom u nekoj situaciji koja je zahtijevala kompetenciju?) Osim te interpersonalne prilagodljivosti, Manson se zainteresirao i za alternativne religije i filozofiju: okultizam, istonjaki misticizam, scijentologiju. Kada su ga, unato njegovim molbama da ostane u zatvoru, godine 1967. pustili na slobodu, Manson se u svojoj trideset i drugoj godini naao usred hipijevske kulture ezdesetih. Odjednom je naao ljude koji su bili spremni voljeti ga, prihvatiti ga, pozorno sluati svaku njegovu rije (a zahvaljujui steenim teoretskim znanjima mogao je drati dojmljiva predavanja o temama o kojima su htjeli sluati). Razumio je to ljudi oko njega ele i znao je kako im to pruiti. Ta vjetina, usavrena u zatvoru, gdje je bio prisiljen nauiti kako preivjeti i drati se dalje od nevolja, omoguila mu je da brzo stekne vlast nad djecom cvijea; njegova sposobnost da im ita misli doimala se gotovo natprirodnom. Okupivi oko sebe skupinu koja se sastojala uglavnom od ena, osnovao je Obitelj, kult posveen slobodnoj ljubavi i bespogovornom oboavanju njegova vode. ene koje su pristupale kultu prolazile su obred inicijacije - seksualni odnos s Mansonom, a on ih je usto poticao da govore o sebi, kako bi saznao i iskoristio njihove slabosti. Neke od tih djevojaka imale su, primjerice, vrlo kompliciran odnos sa svojim oevima; Manson im je govorio neka se pretvaraju kako je on njihov otac, a zatim bi vodio ljubav s njima. To identificiranje Mansona kao "oca punog ljubavi" ne samo da je udaljavalo djevojke od njihovih prijanjih ivota (gdje je spolni odnos s vlastitim ocem bio strogo zabranjen), nego im je i Mansonovo odobravanje postajalo iznimno vano. Pruao im je ljubav koja im je nedostajala. Godinu dana, koliko je Manson pokuavao ostvariti glazbenu karijeru, trajao je i san. No njegov je pokuaj propao. Naposljetku e barem nakratko postii svoj cilj - da stekne slavu usporedivu sa slavom Beatlesa, no u to vrijeme je poeo uviati da to nee biti na istom podruju. Nije poznato je li ta spoznaja utjecala na pomraenje njegove

vizije. Zna se da je kontaktirao sa sotonistikim skupinama, da je poeo govoriti o nadolazeem Armagedonu i da se poeo sluiti nasilnijim metodama kontrole unutar Obitelji. Izolirani od vanjskog svijeta, ovisni 0 Mansonu koji im je pruao potrebno emocionalno ispunjenje, lanovi Obitelji prepustili su mu vlast nad svakim aspektom svog ivota. On se pak sluio drogama, agresivnim ispitivanjem i neprestanim ponavljanjem svojih doktrina kako bi tu vlast potvrdio. Takoer se poeo otvoreno identificirati s religijskim simbolima - Kristom, Bogom i Vragom - i uvoditi u Obitelj bizarne rituale za koje kau da su ukljuivali ubijanje ivotinja, pijenje njihove krvi te simuliranje ubojstva i nasilja. ini se da je u odreenom trenutku Manson zakljuio da nadolazea apokalipsa ne stie dovoljno brzo i da je treba malo pogurati. Roen je koncept Helter Skelter - krvava revolucija koja e, vjerovao je, iznjedriti novi svjetski poredak - a Manson je svojoj Obitelji dao zadatak da je provedu. Tijekom dvije noi u kolovozu 1969. svoj su krvavi pohod zapoeli zvjerskim ubojstvom sedmero imunih stanovnika Los Angelesa, ukljuujui i jednu enu u visokom stupnju trudnoe, glumicu Sharon Tate. Suoena s izbodenim i pretuenim tijelima, rijeima "PIG", "WAR" 1 naravno, "HEALTER SKELTER" [sic] napisanim krvlju, te dokazima da su se ubojice otuirale i neto pojele prije nego to su otile s mjesta zloina, javnost je reagirala okom, strahom i nerazumijevanjem. Kada su uslijedila uhienja, zbog nepostojanja veze izmeu ubojica i rtava dogaaj se doimao jo bizarnijim. Vidjevi kako te mlade ene mirno izjavljuju kako su izmasakrirale Sharon Tate i njezino neroeno dijete, ljudi su se poeli hvatati za slamku u potrazi za objanjenjima. Usto, optuba se suoila s problemom da Manson nije bio osobno prisutan za vrijeme ubojstva. Tvrdnja da je isprao mozak svojim mladim sljedbenicama kako bi one prihvatile "filozofiju smrti" doimala se kao oigledno rjeenje. No, prihvativi ispiranje mozga kao argument, optuba se nala u dilemi. Htjeli su za ubojstvo optuiti i Mansona i njegove sljedbenice, tako to e tvrditi da je on, time to im je isprao mozak, odgovoran za ono to su uinile. Meutim, ako je Mansonovim djevojkama mozak bio ispran, kako su mogle biti odgovorne za ubojstva koja su oito poinile? U to vrijeme optuba je zaobilazila taj problem, a u tome

joj je pomogla obrana koja tu dilemu nije naglasila, kao i injenica da optuene nisu podnijele nikakve dokaze o neuraunljivosti i smanjenoj uraunljivosti. Kalifornijski prizivni sud je u svojoj presudi zauzeo isto stajalite kao i Niirnberki prije njega, izjavljujui da pritisak skupine, pripadnost kultu ili potpadanje pod utjecaj karizmatinog vode nije dovoljno da osobu oslobodi kaznene odgovornosti. Sud se takoer sloio s time da vodu treba smatrati odgovornim. Potvrene su presude za teko ubojstvo, a Charles Manson poslan je ponovno u zatvor, ovaj put doivotno. Manson je svoje interpersonalne vjetine usavrio do visoke razine, ali bez skupine koja je srasla s njime teko da bi postigao takvu ozloglaenost. Skupine i mehanizmi koji vladaju untar nje nalaze se u sreditu svake religije i politike. Istrait emo koji su to psiholoki mehanizmi u temelju procesa nastajanja i razvoja takvih skupina, no prije toga osvrnimo se na analizu drugog sluaja.

Kultovi ireg opsega: Masakr u Jonestownu

Jonestown je bio zajednica koju je godine 1977. u izoliranoj praumi Gvajane utemeljio veleasni Jim Jones. Taj je potez bio reakcija na sve loije odnose izmeu njegovog Hrama naroda, utemeljenog 1956. i grada San Francisca, gdje je bio smjeten. Poput Charlesa Mansona, Jim Jones je bio karizmatian i, barem u poetku, njegovi su ga sljedbenici smatrali ovjekom koji je gotovo u nadljudskom smislu pun ljubavi. Hram naroda propovijedao je bratstvo, ivot u komuni, siromanima je pruao socijalnu pomo i osjeaj pripadnosti. U prvim danima postojanja mnoge je svoje ideale provodio u djela, vodei impresivan broj programa socijalne pomoi. U samodostatnoj Americi u doba hladnoga rata, takvo je socijalistiko ponaanje zacijelo pridonijelo da drutvo pone sumnjiavo promatrati Jonesovu organizaciju. No za svoje sljedbenike Jones je bio mesija kojeg je Bog poslao na zemlju da izgradi utopiju. I doista, mnogi koji su posjetili Jonestown nakon njegova utemeljenja u ljeto 1977. napustili su ga uvjereni da su zavirili u raj na zemlji. ak su i neki prebjezi iz Jonestowna naveliko hvalili etike standarde ponaanja koji su ondje postojali. ivot je bio teak dok je vatreni kranski propovjednik nastojao izgraditi svoju

zemljoradniku komunu, ali Jones je dobro odabrao mjesto. Tako izoliranu i teko dostupnu, komunu je bilo lako kontrolirati, a osjeaj neprijateljske vanjske prijetnje, kako fizike tako i drutvene, tjerao je stanovnike da se dre zajedno. A Gvajana je u to doba bila pogodno mjesto za provoenje takvih eksperimenata. Pod vlau Forbesa Burnhama, koji je sve vie naginjao diktatorskom modelu vladanja, zauzimala se za ideale sline idealima Hrama naroda. No u praksi, kao to kae Shiva Naipaul u svojoj knjizi Black and White, gvajanska vlada imala je "neobinu mafijaku znaajku, koja u sebi istodobno moe sadravati vrhunski prezir prema moralnim vrijednostima i ideoloku motivaciju" - svi su bili do te mjere usredotoeni na Burnhamovu linost da je vlada postala tek neto vie od institucionalizacije "njegovih manija, udnji i fantazija, [...] projekcija njegova hira". Jedna od tih fantazija bila je paranoja: u vrijeme masakra, vojni budet Gvajane bio je etiri puta vei od budeta za zdravstvo. Burnham je pruio dobrodolicu Hramu naroda u svojoj zemlji, a Jim Jones ga je zauzvrat otvoreno podupirao. No bilo je onih koji nisu tako blagonaklono gledali na novi pothvat. tovie, jedna od glavnih znaajki prie o Jonestownu je izrazita polarizacija debate o toj organizaciji. S jedne strane, raj; s druge, nezamisliv pakao. Prebjezi i roaci Jonesovih sljedbenika organizirali su se u skupinu tzv. Zabrinutih roaka. Shiva Naipaul iznosi uvjerljive argumente o tome kako su njihovi licemjerni nastupi, kao i njihova opsesivna elja da ocrne Jonesa, bitno utjecali na eskaliranje osjeaja progonjenosti unutar Jonestowna. Osobito su prebjezi bili uvjereni u vlastitu moralnu superiornost, a pritom ih je jaala spoznaja da oni sami, budui da im je mozak bio ispran, ne snose nikakvu odgovornost za bilo kakve svoje ili tue postupke u Jonestownu (ovjek se zapita kako su uope uspjeli prebjei). Glasine o komuni irile su se brzinom svjetlosti: da je Jones majstor prijevare i manipulacije; da posjeduje demonsku mo kontrole tueg uma; da mui svoje sljedbenike; ak i da je doao u posjed atomske bombe i da kani zagospodariti svijetom. U studenom 1978., nakon mjeseci rastue paranoje i u fiziki sve teim uvjetima ivota, Jonestown se naao stjeran u kut. Jones je bio ozbiljno bolestan, a u komuni se govorilo o smrti, o nedjelima amerikog drutva prema Crncima i siromanima, o izrabljivanju, rasizmu i faizmu. Nakon mnotva sudskih tubi, tvrdnji i opovrgava-

nja te upozorenja prebjega da je Jones naoruan do zuba i da planira masovno samoubojstvo, kongresmen Leo Ryan poveo je delegaciju Zabrinutih roaka i novinara u posjet Jonestownu. Avion delegacije sletio je u Gvajanu 14. studenog. Kamion pun naoruanih ljudi napao ih je iz zasjede; kongresmen Ryan bio je medu stradalima. etiri dana poslije Jones je proveo u djelo dobro uvjebani plan za samounitenje. Pripadnicima kulta, iscrpljenima od loe ishrane, bolesti i napornog fizikog rada, moda se inilo da im utopija izmie iz ruku. U svakom sluaju, ini se da su se tek malobrojni pobunili protiv Jonesove odluke da organizira masovno samoubojstvo zaslaenom otopinom cijanida. Umrlo je vie od devetsto ljudi.

Psihologija kultova
Fanatici svoje snove snuju, i snivaju tkaju Raj za neku sljedbu.
John Keats, The Fall of Hyperion

Svaki kult, politiki ili vjerski (utoliko koliko se to dvoje moe razlikovati) je jedinstven; i premda bi se moglo rei da su velike svjetske religije poele kao kultovi, veina ih se s vremenom toliko institucionalizirala da su izgubile mnoga obiljeja kulta.5 Meutim, kao to ilustriraju nae dvije analize sluaja, postoje neki fenomeni koji su obino prisutni i u kultovima i u religijama (barem u njihovima prvim danima). Oni ukljuuju strogu podjelu na vou i sljedbenike; pobunu protiv slubene vlasti; paranoju koja se javlja dok se novi pokret nastoji etablirati; simplicistiki, dualistiki nain razmiljanja poput onoga koji je Robert Lifton konstatirao u komunistikoj ideologiji (podjela na dobre i zle, vjernike i heretike, spaene i proklete); te sklonost ka utopijskom razmiljanju. Konano, kultovi se razlikuju od religija i mnogih drugih skupina po estim i nasilnim sluajevima samounitenja.

Voe i sljedbenici
Jones je, kao i Manson, bio karizmatini voa koji je smatrao (ne bez razloga) da ga progone, koji je imao nesretan ivot - to jest odrastao

je u siromatvu, u razorenoj obitelji, iskusio diskriminaciju i sve ono to donosi pripadnost socijalno ugroenim slojevima drutva.6 Kako je vrijeme prolazilo, ini se da su se i jedan i drugi sve vie pribliavali rubu mentalne bolesti. U kultovima obino vlada atmosfera proeta intenzivnim emocijama, a osjeaj izolacije i paranoje hrani se drogama i/ili seksom te snanim drutvenim silama. Kako se voda i sljedbenici sve vie udaljavaju od stvarnosti, kult dolazi pod sve vei pritisak nesuglasja izmeu svog svijeta (gdje je voda Bog i sve je dobro) i vanjskoga svijeta (gdje voda ne postoji i svatko je neprijatelj). Sljedbenici kulta obino svoje vode smatraju boanskima, ili barem vjeruju da ih je poslala neka via sila (Bog, sudbina, povijesne sile ili neto drugo, ovisno o eterinoj ideji koja se uklapa u njihovo poimanje svijeta) kako bi promijenili svemir. Dob, stvarna i psiholoka, jo je jedan faktor relevantan za kultove. Mnogi sljedbenici najee pristupaju kultovima u tinejderskim ili ranim dvadesetim godinama, kada se jo nisu formirali kao odrasle osobe - dok se jo ne osjeaju sasvim ugodno u vlastitoj koi, dok tragaju za vlastitim identitetom i osjeajem sigurnosti koji im kultovi mogu ponuditi. Cesto ih opisuju kao izgubljene osobe kojima je teko i artikulirati, a kamoli zadovoljiti svoje potrebe. Usto, mnoge od tih potreba su neugodne starijim pripadnicima odbaenog, veinskog drutva: kao to ilustrira sluaj Jonestown, mnogi sljedbenici kultova su idealisti koji iskreno i strastveno trae ne samo duhovno prosvjetljenje nego i priliku da pomognu drugim ljudima. Kult nije samo put do iskupljenja; on nudi priliku da se izrazi dobrota u cininom i neprijateljskom drutvu. Za razliku od opeprihvaenih religija, kult nudi uzbuenje koje sa sobom donosi osuda od strane establimenta. Suvremeni kultovi razlikuju se od religija na jo dva naina. Prvo, kultovi se esto doimaju vie orijentirani na mlade, naglaavajui svoju novost i radikalizam. Tako je moda dijelom zbog injenice da su lanovi uglavnom mlai, a dijelom zbog suvremenog fetia mladosti, premda postoji i duga tradicija pridobivanja mladih koja see u prolost barem do arhetipskog vode kulta, Hamelinskog sviraa (legenda nastala u srednjem vijeku). Drugo, kultovi openito provode mnogo strou kontrolu informacija. "Dok religija podrazumijeva slobodu, to jest svojevoljan pristanak i upuenost onih koji stupaju u neku vjeru, ljudi koji pristupaju nekim sektama moda jesu slobodni kada ulaze,

ali pritom nisu upueni. Jednom kad postanu upueni, obino vie nisu slobodni."7

Buntovnitvo i paranoja
Kultovi obino ukljuuju odbacivanje opeprihvaenih uenja i autoriteta (primjerice Mansonovo fokusiranje na alternativne religije, od scijentologije do sotonizma, ili Jonesovo odbacivanje amerikog kapitalizma). Budui da je takvo odbacivanje povezano sa snanim emocijama (neki frojdovac bi to mogao opisati kao edipovski konflikt, dio procesa kojim se netko definira kao neovisna osoba), ini se da lanovi kulta esto pretpostavljaju kako e odbaeni vanjski svijet reagirati jednako emotivno i uzvratiti udarac. Tako se rada osjeaj paranoje koja je izrazito kohezivna i u mnogim sluajevima (kao u Jonestownu), barem djelomino opravdana.8 Obitelji lanova, primjerice, esto su spremne mnogo toga uiniti kako bi svoje potomke vratili na pravi put, bez obzira na to jesu li potomci pravno punoljetni ili nisu. Sedamdesetih godina, proces deprogramiranja otetih pripadnika kultova razvio se u ivahnu industriju, a promatrai su deprogramiranje ozbiljno kritizirali, tvrdei da je slinije ispiranju mozga nego postupci samih kultova.9

Jednostavnost i istoa
Pripadnici kultova skloni su demonizirati sve izvan kulta, ime opravdavaju nasilje, te ga ak pretvaraju u nunost. Imaju apokaliptinu viziju drutva kao zlog i pokvarenog, vide ga kao svijet koji treba prvo unititi, da bi mogla nastupiti budunost o kojoj sanjaju. Jonesove sljedbenike zabrinjavalo je sve - od kloniranja, preko steriliziranja do psihokirurgije; sve su to bila potencijalna oruja u rukama rasistikih faista za koje su vjerovali da e uskoro preplaviti Ameriku. Tom svijetu osuenom na propast pripadali su svi koji nisu dijelili njihova uvjerenja - sve takve ljude kult smatra neistima. Godine 1972. Jonesov Hram naroda je u svojim novinama reagirao na neprijateljski lanak objavljen u jednim drugim novinama tvrdnjom da e "zasluena kazna stii sve one koji se odvae stati na put Hramu".10 Za razliku od njih, pripadnici kulta su medu spaenima, kreposni sve dok mu pripadaju. Satiriar Tom Lehrer, ciljajui na folk-glazbenike koji piu prosvjedne pjesme, dobro je uhvatio taj stav samodopadne uvjerenosti:

Mi smo vojska narodnjaka, Nikome od nas nije svejedno. Mrzimo siromatvo, nepravdu i rat, A ne kao vi, normalnih stado bijedno.
Lehrer, "The Folk Song Army"

Razmiljanje fiksirano na budunost

Kultovi, kao i religije, obino nude nekakvo obeanje: utopijsko vjerovanje koje nastoji dokazati da je sadanjost nevana u usporedbi s blistavom budunou koja se nudi Bojim odabranicima. Poput mnogih apstraktnih ideja, vizije kultova nisu samo neodredene, nego i prikladno neprovjerljive, osim ako, naravno, kult ne odredi konkretan datum kraja svijeta.11 Drugim rijeima, utopijski nain razmiljanja eterine ideje ini jo eterinijima, a time i opasnijima.12 Kao to je istaknula Hannah Arendt, "nema boljeg naina da se izbjegne rasprava nego da se neki argument oslobodi od kontrole sadanjosti i da se kae kako e samo budunost pokazati njegovu vrijednost."13 Za Mansona, kao i za Jonesa, nadolazea apokalipsa postala je opsesija. Vjerovao je da je odabran kako bi zapoeo revoluciju koja e do nje dovesti. No njegov koncept Helter Skelter nije bio originalan. Vode kultova esto naglaavaju svoju navodnu originalnost, no istina je da se jedne te iste ideje uvijek iznova pojavljuju. tovie, kada usporedimo Mansonova ubojstva s biblijskom Knjigom Otkrivenja (temeljnim zapadnjakim obrascem apokalipse koji je izvrio snaan utjecaj na Mansona), te se ideje doimaju alosno beznaajne - tek kao bijedan pokuaj igranja Boga. U izvornoj viziji (Knjiga Otkrivenja 16), za koju se Manson nadao da e je Helter Skelter najaviti, obeani su nam "kobni i bolni" irevi, mora i rijeke koji postaju "kao krv mrtvaeva", oganj, bol i tama, sua, grom i munja, nevieno snaan potres i velika tua. To se zove apokalipsa.

Nasilan kraj
I na kraju, sklonost samounitenju jedan je od aspekata kultova koji izaziva duboku zabrinutost javnosti. Kod mnogih organiziranih skupina moe se uoiti uobiajeni razvojni put: roenje, rast, razdoblje stabilnosti te postupno propadanje; no neki kultovi umjesto toga zavravaju

katastrofom. To su oni najpoznatiji; njihova smrtna agonija skree na njih pozornost javnosti. Ubojstva Mansonove Obitelji, masovno samoubojstvo i ubojstvo u Jonestownu, ugandski "Pokret za ponovnu uspostavu Deset Bojih zapovijedi", Waco i Red Suneva hrama - svi su oni dospjeli na svjetske naslovnice i svi su bili nepoznati izvan svojih uih zajednica sve dok nisu, u sluaju Waco i doslovno, nestali u plamenu. Dvadeseto stoljee iznjedrilo je mnoge strahote, no to je i vrijeme znanstvenih nastojanja da se te iste strahote shvate. S razvojem psihologije pojavila su se istraivanja u kojima se psiholoka metoda prvi put poela primjenjivati na prouavanje ljudskih skupina. Otada je socijalna psihologija nauila mnogo o tome kako skupine nastaju i odravaju se, te o pritiscima koji pojedince dre na okupu ili ih razdvajaju. Ovo nije udbenik socijalne psihologije i ja neu ii dalje od toga da saeto iznesem neke od aspekata goleme literature na tu temu.14 Ali socijalna psihologija, premda se jo uvijek nije pozabavila ispiranjem mozga, uvelike nam moe pomoi da ga shvatimo. Nigdje to nije jasnije nego kad promatramo skupine kao to su kultovi.

Zato su skupine tako vane?

Individualizam je mona doktrina koja je bila iznimno utjecajna u razvoju zapadne civilizacije. Vidjeti svoj odraz u njegovu ogledalu znai s divljenjem gledati jedno ponosno neovisno bie, svoje ja vrsto poput stijene. S obzirom na vanost koja se pridaje individualizmu i s obzirom na to da u toliko govoriti o negativnom utjecaju nekih skupina, vrijedi se zapitati zato su skupine ne samo vane nego i najvanije, osobito kada je rije o eterinim idejama. Odgovor nalazimo u jednom od najutjecajnijih argumenata suvremene filozofije - Wittgensteinovoj kritici ideje o privatnom jeziku:15
Zamislimo sljedei sluaj. elim pisati dnevnik o ponavljanju odreenog osjeta. Radi toga ga poveem sa znakom "O" i upisujem taj znak u kalendar za svaki dan kad imam taj osjet.

Znak O predstavlja rije u mom privatnom jeziku - rije za "odreeni osjet". Samo ja znam to znai. Ali kako znam to znai?
Mogu li pokazati taj osjet? Ne u obiajenom smislu. Ali taj znak izgovaram ili ga zapisujem, te istodobno usredotoujem svoju pozornost na taj osjet - i time ga takorei pokazujem u sebi. - No emu taj ritual? Jer izgleda da se radi samo o tome! Definicija svakako slui tome da se utvrdi znaenje nekog znaka. - Pa dobro, to se postiglo upravo usredotoenjem moje pozornosti, jer na taj nain u samome sebi utvrujem vezu izmeu znaka i osjeta. - Ali "utvrujem je u samome sebi" moe znaiti samo: taj mi postupak omoguava da ubudue tono zapamtim vezu.

Znam to znai O zato to se njime sluim na isti nain kao i prije - kako bih se referirala na osjeaj koji doivljavam. Ali kako mogu biti sigurna da je osjeaj oba puta isti? Ope je poznato da su osjeaji neodreeni, osobito kada se tiu neke procjene. Ima li uope smisla rei da je radost koju doivljava moj brat dok dri svoju ker u naruju jednaka u dva dana za redom, a kamoli da je ista kao radost koju osjea moj otac kad zagrli mene? Samo zato to na javni jezik sve troje naziva "radou" ne znai da moj otac osjea isto to i moj brat. Slino tome, ja ne mogu biti sigurna da se tono sjeam svog osjeaja i da ne koristim O svaki put na drugaiji nain. Drugim rijeima:
No u ovom sluaju nemam kriterij za ispravnost. Moglo bi se rei: to god e mi se initi tonim, tono je. A to samo znai da ovdje ne moemo govoriti o "tonome".

Kako bih provjerila koristim li O svaki put na isti nain, ne mogu se osloniti na vlastitu prosudbu, zato to se to mjerilo moe promijeniti a da ja to ne primijetim. Samo ako usporedim nain na koji ga ja koristim s nainom na koji ga koriste drugi, mogu pronai objektivan kriterij. Znaenje nije neto to nam se namee izvana; rijei imaju ono znaenje u kojem ih mi koristimo. Jezik mora biti zajednika, javna aktivnost u kojoj svakom sudioniku drugi sudionici slue kao referentna toka. Isto vrijedi i kad odluujemo to mislimo o eterinim idejama koje

se, na kraju krajeva, izraavaju jezikom. Moramo se referirati na ono to su drugi rekli i to misle o njima - ne samo zato to jedno ljudsko bie ne moe postii niti predoiti znanje akumulirano u razliitim drutvima tijekom stoljea moralnih rasprava (zato ponovno izumljivati kota?), nego i zato to se ne moemo pouzdati u to da emo precizno zapamtiti svoje (evaluativne) osjeaje. Zato je san o kontroli tako smrtonosan - kako za one koje opsjeda tako i za njihove rtve - kada prijee u krajnost. Trebamo oko sebe imati stvari (i ljude) koji su izvan nae kontrole, zato to je njihova neovisnost jedino to nam omoguuje da budemo sigurni kako smo i dalje u dodiru sa stvarnou - da provjerimo, kao to kae Wittgenstein, da su nae misli i rijei kojima se sluimo kako bismo ih oblikovali jo uvijek "tone". Trebaju nam skupine drugih ljudi kako bismo mogli vjerovati vlastitom jeziku, procijeniti i upamtiti svoje procjene ideja koje razumijemo sluei se tim jezikom. Meutim, kao to je gore navedeno, kad je rije o naim najmonijim eterinim idejama, dolazi do tekoa kada skupine dou do proturjenih zakljuaka oko toga to ti "sutinski sporni" pojmovi znae. Ne trebamo ui u fiktivni svijet 1984. kako bismo pronali situaciju u kojoj "rat je mir" ili "sloboda je ropstvo"; na vlastiti svijet pun je takvih situacija. Odreene skupine katkada namjerno nastoje manipulirati javnim miljenjem, no katkada pak grozniavo i nepomirljivo vjeruju vlastitim opisima. Kada naiemo na takvu strast, esto poseemo za etiketom "kulta".

Struktura kulta
Kao to je ranije reeno, kult je hijerarhijski ureena skupina: obino ima jednoga vou i odreeni broj sljedbenika (koji mogu biti razliitog statusa: novak, iniciran, voin miljenik i tako dalje). Voda i sljedbenici donose u kult razliite potrebe i izvlae iz njega razliite oblike zadovoljstva. Psiholokim rjenikom govorei, voe poteu pitanje karizme, sljedbenici pitanje ovisnosti. I jedne i druge u skupini povezuje zajedniki "kognitivni krajolik" - sustav ideja, vjerovanja, stavova i osjeaja. U kasnijim poglavljima detaljnije emo se pozabaviti vodama i sljedbenicima. ini se, meutim, da postoje neki psiholoki mehanizmi koji djeluju u svim vrstama skupina, bez obzira kako arbitrarno one

bile definirane. Postoje takoer i neki mehanizmi koji su zajedniki mnogim kultovima. Sada trebamo razmotriti metode kojima se kultovi slue kako bi nametnuli usklaenost vjerovanja medu svojim pripadnicima, te ih usporediti s totalistikim metodama koje se primjenjuju u ispiranju mozga.

Vlastita i vanjska grupa

Istok je istono, Zapad je zapadno, i sresti se nikad nee.
Rudyard Kipling, The Ballad of East and West

Od najnie razine osjetilnih procesa pa do naeg odnosa prema drugim ljudskim biima, grupiranje je jedna od temeljnih aktivnosti naeg mozga. Istodobnost ili blizina mogu biti dovoljne za to, kao to pokazuju mnoge vidne iluzije. Ako ujemo neki zvuk otprilike u isto vrijeme kada ugledamo neki predmet, pretpostavljamo da taj predmet proizvodi taj zvuk, osim ako ve nismo nauili drugaije. Svrstavamo stvari u skupine ili kategorije, a tijekom ivota usvajamo bezbrojne kategorije pojmova. Njima se sluimo kako bismo ubrzali svoje tumaenje svijeta. Ako mogu prosuditi da neki novi predmet spada u kategoriju "make", istog trenutka su mi dostupni raznovrsni ranije pohranjeni podaci o tom novom predmetu ("jede meso", "moe ogrepsti", "ne bih mogla njome komotno zavitlati u svojoj kuhinji") tako da ih ne moram nanovo otkrivati. Na taj nain znatno tedim vrijeme i stjeem odreenu prednost u borbi za opstanak. Otvorite li bilo koju knjigu iz popularne neuroznanosti, vjerojatno ete naii na neku verziju izjave u kojoj se velia nepojmljiva sloenost ljudskoga mozga. Zbog te zamrenosti, ljudi su jedna od najkompliciranijih stvari s kojima ovjek mora izlaziti na kraj. Ako ne elimo da nae socijalne interakcije postupno zamru, trebaju nam preaci. Na tu emo se heuristiku vratiti u sljedeem poglavlju, kada pogledamo na koji su je nain iskoristili oglaivai kako bi nas rastavili od nae plae. Zasad moemo rei da je kategorizacija jedna od strategija za kojima poseemo. Ako definiram neku osobu kao pripadnika neke grupe, spoznaje o toj grupi utjecat e na moje reakcije na tu osobu.

Kao to je istaknuo Wittgenstein, pojam bez pojmovnih granica, bez mogueg protuprimjera, toliko je stanjen da nema znaenja."' Ovdje je kljuna rije "mogueg"; stvarni protuprimjeri mogu ili ne moraju postojati. Mogu vas definirati kao pripadnika grupe "ljudi koji obavljaju nudu", iako znam da u praksi ta grupa nema protuprimjera: svako ljudsko bie izluuje otpadne tvari. Koncept "ljudi koji obavljaju nudu" znaajan je zato to mogu lako (to jest da se logiki ne zapletem) pojmiti ljudsko bie koje to nikada ne ini: filmovi su puni takvih ljudi. Slino tome, kad se radi o grupama, sam in definiranja grupe - nas - implicira mogunost, a obino i stvarno postojanje, "onoga to nije grupa" - njih. ini se da je ta sklonost definiranju vlastite (mi) i vanjske (oni) grupe, za koju socijalni psiholozi smatraju da lei u srcu predrasude, tako temeljna ljudskim biima da e druge ljude dijeliti na one koji su "vani" i one koji su "unutra" na temelju zapanjujue umjetnih kriterija: ne samo prema spolu, dobi, izgledu ili uvjerenjima, nego ak i prema onim kriterijima koji se oigledno arbitrarno primjenjuju u psiholokim eksperimentima.17 Openito, ini se da prirodne grupe (one koje se ne formiraju, poput eksperimenata socijalne psihologije, u svrhu istraivanja), potiu privlanost medu svojim lanovima. Ta privlanost nije ograniena na romantine osjeaje ili seks: radije se druimo s ljudima "koji nas nagrauju"18 i koji su "nam slini na vrlo temeljnoj razini, u smislu zajednikih uvjerenja, interesa, podrijetla i vrijednosti".19 Isto tako, vjerojatno emo osjetiti privlanost prema ljudima (ili predmetima) koji su nam blizu, fiziki ili funkcionalno (primjerice u svijetu kompjuterske komunikacije): ini se da sama injenica to se s nekim esto sreemo utjee na to da nam se vie svide.20 Ljudska bia u socijalnoj interakciji sklona su usklaivati dranje tijela, pokrete, nain govora i izraze lica, a da toga obino nisu svjesni, zbog ega njihovo ponaanje i raspoloenje postaje sve slinije. Elaine Hatfield i suradnici u svojoj knjizi nazivaju taj proces "emocionalna zaraza" (emotional contagion).11 Zaraza poveava percipiranu slinost, a tako i uzajamnu privlanost. Dakle, oekivali bismo da pripadnici kultova esto dijele ne samo uvjerenja i interese ve i da imaju slino podrijetlo i sline temeljne vrijednosti. Oekivali bismo takoer da pripadnost kultu ispunjava potrebe - donosi zadovoljstvo - kako voi, tako i sljedbenicima. Detaljne

analize kultova, primjerice The Making of a Moonie Eileen Barker, upuuju na taj zakljuak. Bilo da se grupa formira na prirodan nain ili ne, ona moe znatno utjecati na razmiljanje i ponaanje. ini se da ljudi procjenjuju pripadnost nekoj grupi kroz odnos cijene i koristi, usporeujui nagrade koje im donosi pripadnost grupi s naporom koji moraju uloiti u njezine aktivnosti. To ih moe navesti da se jako potrude ui u neku grupu ili da izbjegnu neku drugu. (Taj trud moe utjecati na vrijednost koju netko pripisuje pripadnosti nekoj grupi: grupe u koje je teko ui izazivaju veu predanost i to je razlog zato neke imaju tako strane obrede inicijacije.)22 Jednom kad postanu pripadnici, grupa i dalje na njih utjee putem normi i pravila koja u njoj vladaju. Kao to istiu Parks i Sanna u Group Performance and Interaction: "Norme nam govore koje e postupke drugi pripadnici grupe tolerirati, a koje nee." Na primjer, uputanje u spolni odnos na sveanosti dodjele sveuilinih diploma nije izriito zabranjeno propisima, ali svi prisutni znaju da se to ne radi. Pripadnicima grupe takoer se dodjeljuju uloge koje definiraju ponaanja koja se od njih oekuju - recimo, uloga blagajnika dobrotvornog drutva. I norme i uloge imaju istu heuristiku funkciju kao i ranije opisane kategorije: ubrzavaju i izgladuju odnose medu pripadnicima grupe, a grupu ine djelotvornijom i ugodnijom sredinom. Svako ljudsko bie pripada mnogobrojnim zasebnim grupama, a one se meusobno razlikuju po tome koliki prostor kognitivnog krajolika zauzimaju: drugim rijeima, po vanosti koju imaju za svakog svog pripadnika. Nogometa s dugoronim ambicijama drugaije e gledati na lanstvo u amaterskom nogometnom klubu nego igra koji se samo eli malo rekreirati. Isto tako, pripadnost dvjema razliitim grupama moe jednoj te istoj osobi znaiti razliite stvari. Moja bi se urjakinja definirala i kao "raunovotkinja" i kao "stanovnica Birminghama", no pripadnost prvoj grupi ini vei dio njezina identiteta nego pripadnost drugoj grupi. Kultovi zahtijevaju mnogo vie vremena i energije svojih pripadnika nego mnoge svakodnevne grupe: kao da se nadvijaju nad najveim dijelom njihova kognitivnog krajolika, ako ga ak i potpuno ne prekrivaju.

"Ja" i njegov svijet

Ali ovjek, gordi ovjek, Zaodjenut u jadnu, krhku vlast, i koji Ne pozna to to misli najbolje da pozna Bit svoju staklastu.
William Shakespeare, Mjera za mjeru

Ta ideja o kognitivnom krajoliku - psiholokom prostoru u kojem svatko od nas obitava - usko je vezana s idejom o naem ja. Jednako kao to pripadamo mnogobrojnim razliitim skupinama, tako i sebe definiramo na mnoge razliite naine. Pitanje to bi ja zapravo moglo biti, stoljeima se smatra vanim filozofskim pitanjem. Rene Descartes poimao ga je u kranskoj tradiciji kao jedinstveni mentalni objekt, zauzimajui stajalite koje sam ranije oznaila metaforom "dijamantnog uma".23 Prema suvremenim idejama, ovjekovo ja daleko je vie pluralistino i promjenjivo. Na tu temu u se vratiti, ali zasada u rei samo to da e stajalite o ljudskom ja u ovoj knjizi biti uvelike u skladu sa pluralistikim stajalitem: definirat u ga kao ukupan niz svih uvjerenja sadranih u pojedinanome mozgu. To znai da se obino odredujemo samo djelomino - kao "znanstvenici", "dravljani te i te zemlje" ili to ve. To inimo namjerno; osim to bi nabrajanje svih naih uvjerenja predugo trajalo, mi ne elimo o sebi razmiljati kao o ljudima koji obavljaju nudu. No nae pripadnosti skupinama, bilo da ih priznajemo ili ne, ine velik dio naeg kognitivnog krajolika, a uvjerenja vezana za njih tvore velik dio naeg ja. To ima jednu vanu implikaciju: to nam je skupina vanija, to je vjerojatnije da emo se ponaati kao da je skupina ekvivalentna naem "ja", pretpostavljajui da korist ili prijetnja skupini predstavlja korist ili prijetnju nama. Jedno od najbolje potvrenih otkria s podruja socijalne psihologije je "pristranost u vlastitu korist". Favoriziramo sami sebe - svjesno, ako mislimo da e nam to proi, no esto to radimo nesvjesno - bilo da je rije o raspodjeli resursa ili tumaenju postupaka. Isto vrijedi i kad je rije o naim omiljenim vlastitim grupama, tim produecima nas samih. Na primjer, skloni smo pripisati vlastiti uspjeh (ili uspjeh pripadnika vlastite grupe) unutarnjim faktorima ("dobio sam posao zahvaljujui svojim sposobnostima"), a uspjeh pripadnika vanjske grupe

vanjskim faktorima ("poslodavac igra golf s njegovim ocem"). Kad je rije o neuspjehu, stvar je obrnuta ("ja nisam dobio posao zato to je poslodavac imao predrasude prema meni", a "on nije dobio posao zato to je lijen"). To favoriziranje vlastite i ocrnjivanje vanjskih grupa najjasnije se vidi u ubojitoj snazi nekih predrasuda. U kultovima ta pojava moe poprimiti ekstreman oblik, kada se pripadnici vlastite grupe glorificiraju kao "spaena" Boja djeca, dok se pripadnike grupa izvan kulta demonizira i proklinje, tako da se sama nepripadnost poinje percipirati kao moralna mana. Evolucijski gledano, ti mehanizmi imaju smisla. Skupina sainjava velik dio neposrednog okolia neke jedinke; favoriziranje pripadnika skupine stoga potie dobru volju i jaa koheziju, definiranu kao "rezultat svih sila koje djeluju na pripadnike kako bi oni i dalje ostali angairani u skupini."24 Vjerojatnije je da e vam ostali pripadnici skupine u budunosti pomoi ako ste vi u prolosti pomogli njima, pa zato ima smisla davati im prednost pred pripadnicima vanjskih grupa. U sluaju Jonesovog Hrama naroda, vanjska grupa je bila neprijateljski nastrojena od poetaka razvoja kulta. Jonesovi sljedbenici posvetili su mu svoj ivot; nije imalo smisla tratiti vrijeme i energiju na poboljanje odnosa sa svijetom koji ih je, prema njihovu shvaanju, htio unititi. Ljudi su esto neprijateljski raspoloeni prema onima ije se ideje razlikuju od njihovih; kao to pokazuje fikcionalni primjer Roberta Heinleina Stranger in a Strange Land, ak i kada je razliitost vode kulta ispoetka naizgled prihvaena, netolerancija lako izbija.

Pritisci grupe
Grupe na okupu dre razliiti faktori, ukljuujui i ono to se percipira kao uspjeh grupe u ostvarivanju ciljeva koje je sebi zadala (ili katkad neuspjeh u ostvarivanju istih, kao to mogu posvjedoiti mnogi nogometni navijai), vanost grupe u oima njezinih pripadnika i mjera u kojoj su ciljevi grupe sukladni njihovim pojedinanim ciljevima, meusobna simpatija pripadnika, te vanjske sile (mjera u kojoj se osobni ciljevi mogu lake ostvariti izvan ili unutar grupe).25 Jednom kad su se obvezali grupi, pripadnici esto prilagoavaju vlastita uvjerenja i vrijednosti kako bi bili sliniji uvjerenjima i vrijednostima drugih

pripadnika; razlike iritiraju i prijete dojmu solidarnosti. To vodi do jednog od najuobiajenijih problema s kultovskim nainom razmiljanja: pomak u stvarnosti. Pripadnici kulta koji su nie u hijerarhiji bit e skloni mijenjati svoja uvjerenja u skladu s uvjerenjima pripadnika vieg statusa, a osobito vode kulta; obrnuto se ne dogada. Ako su voina uvjerenja u skladu sa stvarnou, to e koristiti drugim pripadnicima: njihov kognitivni krajolik tonije e predstavljati stvarnost. Naalost, voe se esto dre uvjerenja koja nimalo nisu u skladu sa stvarnou i koja mogu postati to ekstremnija to ih sljedbenici vie potiu. Sklonost mnogih voa kulta prema apstraktnim i neodreenim idejama, koje je stoga teko osporavati, moe jo vie umanjiti vjerojatnost usklaivanja sa stvarnou, dok izrazita kontrola miljea koju kult provodi nad svojim pripadnicima znai da sama grupa uglavnom odreuje stvarnost koja ostalima slui kao mjerilo. To se vidi u fenomenu "grupnog miljenja" koji je navodno bio prisutan u zloglasnom fijasku oko Zaljeva svinja. Niz katastrofalnih poteza vlade Sjedinjenih Drava doveo je do napetosti u odnosima izmeu SAD-a i Kube, napetosti koja e dovesti do ruba nuklearnog rata. Karizma amerikog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja, injenica da su se presudni sastanci odravali iza zatvorenih vrata, snano antisovjetsko raspoloenje onih koji su donosili odluke, te vanost apstraktnih ideja kao to je "budunost slobodnoga svijeta" - sve je to pridonijelo procjeni politike situacije koja je bila krajnje nerealistina i zamalo kobna.26 Kultovi su obino izrazito kohezivni, njihovi pripadnici imaju brojna zajednika uvjerenja, obavljaju iste radnje i obrede, katkada ak i nose jednaku odjeu. Zahvaljujui emocijama koje kult potie meu svojim lanovima te simplicistikoj naravi mnogih njegovih doktrina, kultovska uvjerenja postaju primamljivo jednostavna, a pritisak da ih se usvoji vrlo jak. Kada se netko obvee preuzeti odreeno uvjerenje, odricanje od istog neugodno je u bilo kojoj situaciji, jer to znai da se odrie dijela vlastitog identiteta. Suoenom s neodobravanjem bliskih prijatelja i oboavanog vode, ovjeku moe biti praktiki nemogue napustiti ih. Kako grupa postaje sve kohezivnija, a njezina vanost u ivotima pripadnika sve vea, tako se poveava i razlika izmeu grupe i vanjskoga svijeta. Grupa prakticira sve jau kontrolu granica kako bi se zatitila od uljeza. To moe ukljuivati "devijantno" ponaanje - staklasti pogled, ksenofobinost ili agresivnost - prema svakom pripadniku druge grupe

kojeg percipiraju kao prijetnju. To pak izaziva neprijateljstvo pripadnika vanjskih grupa, to jo vie pojaava koheziju. Pripadnost grupi moe pruiti dva umirujua osjeaja: da pripadnik nije sam i da nije odgovoran. U izrazito kohezivnim grupama, grupa moe postati zasebni entitet koji ima vlastitu mo djelovanja. Voda postaje personifikacija grupe, preuzima ulogu natprirodnog zatitnika i oslobaa pojedinca potrebe da donosi vlastite odluke. Ako je grupa snana, ta difuzija odgovornosti moe biti jedan od najopasnijih moguih fenomena, jer moe sniziti prag tolerancije prema nasilnim postupcima. Konkretno, smanjuje normalna drutvena ogranienja (primjerice strah pojedinca da e biti okrivljen i kanjen) koja bi odvratila veinu ljudi. Racionalna spoznaja da postoje ljudi koji ne bi odobravali ono to netko predlae da se uini znatno se razlikuje od ivota medu ljudima koji jasno pokazuju svoje neodobravanje. Zatvorenost Mansonove Obitelji zapravo je izolirala njezine pripadnike od neposrednog doivljaja neodobravanja za koji su racionalno znali da ga mogu oekivati ako poine ubojstvo. Izmeu pohranjehih informacija o tome to e drutvo misliti o njima kao ubojicama i poruka koje su primili iz svoje sredine, prevagnulo je ovo drugo: da e im ubojstvo donijeti drutveni ugled i prednosti unutar grupe, da budue rtve zapravo nisu ljudi (nisu jedni od nas), te da oni sami zapravo, pojedinano, nisu odgovorni za ta ubojstva.

Jesu li kultovi totalitarni?

U prvom poglavlju govorili smo o kriterijima koje je odredio psihijatar Robert Lifton kako bi procijenio je li neki sustav miljenja totalitaristiki ili nije (vidi tablicu 1). Pomou tih kriterija moemo vidjeti da se mnogi opasni kultovi mogu opisati kao totalitarni. Kontrola miljea i mistina manipulacija tipine su znaajke, a njihovo provoenje olakavaju kultovski obredi i izoliranost karakteristina za mnoge kultove (Jonestown, u srcu gvajanske praume, jasan je primjer). Zahtjev za istoom manifestira se u obredima, primjerice obredima inicijacije, te u naglaenoj dihotomiji izmeu vlastite i vanjske grupe. Praksa ispovijedanja vrlo je prisutna u ivotu mnogih pripadnika kultova, primjerice kroz grupnu molitvu, a u skladu s tim je i neosporiva narav

kultovskih doktrina: Liftonovo sveto znanje. Optereivanje jezika esta je pojava, to e pokazati ak i letimian pogled na kultovsku literaturu, a od pripadnika se i preesto oekuje da, ako je potrebno, daju ivot za ouvanje kulta. To stavljanje doktrine ispred osobe ide rame uz rame s krojenjem sudbine - pravom koje si uzimaju mnogi vode kulta da odluuju o sudbini svojih sljedbenika. Manson nije zapravo ubio svoju Obitelj, ali Jim Jones je donio odluku koja je okonala ivot stotina njegovih sljedbenika.

Je li pripadnicima kultova ispran mozak?

Kao to smo vidjeli u prvom poglavlju, ispiranje mozga ima nekoliko aspekata: moe posluiti kao uvreda, proces, simbol (eterina ideja) ili pak funkcionira kao jedino preostalo objanjenje. Rado emo se nabaciti blatom na kultove, koje mi ostali spremno proglaavamo vanjskim grupama, a kada se s njima susretnemo, iz lijenosti poseemo za jednostvanim objanjenjem; sluimo se izrazima kao to je "ispiranje mozga", koji ih oznaavaju kao drugaije, ali koje zapravo ne razumijemo. Sam izraz "kult" dobio je negativne konotacije, iako postoje dokazi da barem neki kultovi mogu prilino pozitivno djelovati na svoje pripadnike: smanjiti tjeskobu i poboljati emocionalno stanje, reducirati uporabu droga, okrenuti ih zdravijoj ishrani i manje stresnom nainu ivota.27 Dakako, mnogi kultovi poveavaju razinu stresa kod svojih pripadnika, postavljajui pred njih ekstremne zahtjeve za promjenom naina ivota - primjerice odricanje od svjetovnih dobara - ali nude i mehanizme koji ublaavaju tjeskobu, primjerice snanu pozitivnu povratnu informacija od drugih pripadnika kulta. U prvom poglavlju konstatirali smo i nekoliko znaajki koje su esto prisutne u sluajevima navodnog ispiranja mozga, ukljuujui koritenje emocija i bizarna uvjerenja koja je mogue usvojiti. Za kultove su uobiajeni sustavi vjerovanja koji nisu povezani sa stvarnou ili koji idu na tetu vjernika: Mansonovi sljedbenici zavrili su u zatvoru, Jonesovi su oduzeli sebi ivot. Nova uvjerenja koja pripadnik kulta moe usvojiti esto se znatno razlikuju od starih (moemo tako itati o sluajevima neko predanih kapitalista koji su se odrekli sve svoje imovine zbog vizije o socijalistikoj utopiji). No taj bi dojam mogao

biti povran ako u pojedinca postoje neke dublje, neispunjene potrebe koje pripadnost kultu zadovoljava. Ljudi izvan kulta esto govore o promjeni osobnosti koja se dogodila u okantno kratkom razdoblju, te o tekoama u komunikaciji s pripadnicima kulta, koji su ili neprijateljski nastrojeni ili gluhi na svaki argument. Mnogi kultovi koriste snane emocije kako bi se pojaala predanost pripadnika grupi. Jednom kad se kult uvrsti, mogu se primjenjivati metode prisile kako pripadnici ne bi otili (Zabrinuti roaci tvrdili su da se to dogodilo u Jonestownu). Meutim, kao to argumentira Mare Galanter, pripadnici kulta ne usvajaju kultovska stajalita uvijek protiv svoje volje, tovie, "kod dobrovoljnih preobraenja kontakt se mora odravati na suptilan (ili prijetvoran) nain, bez prisiljavanja pojedinca da se pokori stajalitima grupe". Kao to je ranije reeno, kultovi se meusobno uvelike razlikuju. Neki se slue prisilom, neki varkom, neki jednostavno uspjeno igraju na odreene potrebe ljudi. Veina ih u odreenoj mjeri odraava osobnost voe. Tako, na primjer, neto paranoiniji voa poveava rizik da kult postane opasan. A to je s tehnikim pojedinostima: to znamo o ispiranju mozga kao procesu? Vidjeli smo da se mnogi od najstranijih aspekata kultova mogu objasniti kroz istraivanja socijalne psihologije koja se bave pitanjima kohezije grupe, emocionalnog zbliavanja i difuzije odgovornosti. ini se da ne postoji neki konkretan proces po imenu "ispiranje mozga", razliit od tih drugih psiholokih procesa. To jest ini se da su sile koje djeluju u ekstremnim kultovima, kao to su Mansonova Obitelj i Jamestown, tek monije verzije sila koje nalazimo u mnogim drugim ljudskim grupama. Uvjerenja vezana za grupe dio su ovjekovih uvjerenja o sebi: to je grupa vanija, to se nadvija nad veim dijelom kognitivnog krajolika svojih pripadnika. Ti kognitivni krajolici nisu neiscrpni - ak i ono najfinije izbrueno, dobro razvijeno unutarnje ja ogranien je izvor blaga. Drugim rijeima, kako grupa preuzima sve vei i vei dio unutarnjeg ja, njezini pripadnici sve manje i manje sebe definiraju kao neovisna bia. Kada grupa postane jedino to je vano, kada se osobna odgovornost raspri unutar grupe, voa moe postii razinu totalitaristike kontrole dostojnu Velikog Brata. Nema nieg arobnog u tom procesu. Oni koji su sudjelovali u atomskom napadu na Hiroimu opisivali su ga sa strahopotovanjem, reklo bi se ak i u religioznom tonu (slavna reakcija Roberta Oppenheimera - "Postah

Smrt, unitava Svijeta" - uzeta je iz Bhagavad Gite, hinduistikog svetog teksta).28 Pa ipak, posljedice su se mogle predvidjeti - kao to su ih i predvidjeli fiziari koji su nam dali atomsku energiju. Nije bilo nikakve arolije u bombi baenoj na Hiroimu: ona je slijedila zakone fizike. Nije bilo ni arolije u zraku Jonestowna. Sto se tie simbolikog aspekta ispiranja mozga kao sna o kontroli, svakako ga moemo uoiti u mnogim kultovima. Kada nastupi apokalipsa, kult je onaj koji e preivjeti i batiniti novu dispenzaciju Providnosti, a ostatak svijeta e izumrijeti ili e u najboljem sluaju biti porobljen. Ovdje i sada, voa kulta obino inzistira na sve strooj kontroli ivota svojih sljedbenika, esto ih potie da o njemu govore kao o Bogu ili Bojem predstavniku na zemlji. tovie, ta tendencija prema "puzeem, kapilarnom prodiranju kontrole" karakteristina je za religije i politike sustave jednako kao i za najnasilnije i najautodestruktivnije kultove.29 Ukratko, ispiranje mozga kao tajanstvena psiholoka metoda suvino je kad elimo objasniti kultove. S druge strane, ispiranje mozga kao fantazija o kontroli krajnje je relevantna.

Zbog ega neke grupe postanu opake?

Ne vjerujem onome to se ne moe izraziti; to je izvor sveg nasilja.
Jean-Paul Sartre, to je knjievnost

U ranije navedenim primjerima govorilo se o nekoliko faktora koji pridonose tome da neka grupa postane opasna za sebe ili za druge. Jedan od njih je izolacija, psiholoka ili fizika. Nedostatak povratne informacije iz vanjskog svijeta ne samo da pripadnicima grupe oteava da uoe skretanje od moralnih normi, nego i pojaava njihov osjeaj ugroenosti: kao to zna svako dijete, prazninu sobe mnogo je lake naseliti uasima ako je soba mrana, nego kada gori svjetlo i cijeli je njen sadraj vidljiv. Kad je rije o opasnim grupama, prijetnja vanjskoga svijeta njihovom kolektivnom egu moe se doimati golemom. Kao to pokazuje sluaj Jonestowna, ta paranoja nije uvijek sasvim neopravdana; oni koje grupa percipira kao svoje neprijatelje katkada joj doista ele doi glave.

Vana je i veliina grupe. U ljudskim grupama, ini se da do toke preokreta dolazi kad broj pripadnika premai otprilike 150. Robin Dunbar smatra kako se "u grupama te veliine naredbe mogu izvravati a neposluh kontrolirati na temelju osobne odanosti, u izravnoj komunikaciji jedan na jedan. U veim grupama to postaje nemogue".30 ini se da "jednom kad zajednica premai brojku od 150 ljudi, postaje sve tee kontrolirati pripadnike samo kroz pritisak grupe". Umjesto toga mora se uspostaviti formalna upravljaka hijerarhija, u protivnom e se grupa podijeliti na meusobno suprotstavljene podgrupe i izgubiti koheziju. Stoga je vjerojatnije da e manje grupe na tetan nain ostvarivati svoja uvjerenja, kao to ve godinama znaju teroristi svih politikih usmjerenja. Mnogi vjerski ili politiki pokreti strukturirani su kao "drutveni kometi": malobrojna jezgra predanih vjernika koji vuku za sobom oblak manje privrenih sljedbenika (kampanje za prava/zatitu ivotinja jedan su od takvih primjera). To upuuje na zakljuak da bi se otrov malih grupa mogao neutralizirati tako da se povea broj pripadnika, u nadi da e zakulisne borbe rijeiti problem. Naalost, obino se dogaa da se grupa podijeli - ali samo na jo otrovnije grupe. Drugi relevantni faktor nalazimo u vrsti ideja kojima se takve grupe esto priklanjaju. I njihovi ciljevi i njihovi demoni obino su eterini, a stoga i izrazito vrijednosni. Budui da su te ideje povezane sa snanim emocijama, lake pobuuju privrenost. Osim toga, jaaju osjeaj o superiornosti grupe - pripadnici vjeruju da su oni jedini spaeni, dok su svi drugi prokleti. Pa ipak, taj osjeaj povlatenosti ide rame uz rame sa snanom svijeu o ugroenosti, koja proizlazi iz spoznaje da je njihova grupa samo jedno malo svjetlo u moru tame. (U petom poglavlju ta e se opasna kombinacija visokog miljenja o sebi i prijetnje istome ponovno pojaviti kad budemo govorili o znaajkama onih poinitelja koji lako pribjegavaju fizikom nasilju.) Taj osjeaj ugroenosti pomae vrem povezivanju grupe. Opet se vraamo na religiju i politiku, koje se temelje na mnogim eterinim pojmovima, kao stvorenim za podizanje emocionalne temperature svojih vjernika. Moda je to razlog zato se zvjerstva tako esto povezuju s religijskim ili politikim motivima. No ono to je opasno jest apstraktna, neodreena narav tih ideja, a ne njihov konkretni sadraj. Uvjereni ateisti esto optuuju religiju da je prouzroila smrt velikog broja ljudi, navodei kao argumente vjerske ratove i

fundamentalistiki terorizam.31 Pa ipak, najgora masovna ubojstva u ljudskoj povijesti, ona koja su osramotila dvadeseto stoljee, bila su motivirana uvjerenjima ateistikog sadraja. Staljinovu vladavinu straha obiljeila je opa zabrana djelovanja vjerskih institucija, kao i milijuni mrtvih. Kulturnu revoluciju, ije se rtve takoer procjenjuju na desetke milijuna, predvodio je ateist Mao Zedong, dok Crvene Kmere pamte po poljima smrti, a ne po njihovoj vjeri.32 Koja religija ima toliko krvi na savjesti? Spomenute ideologije - nacizam, te sovjetski, kineski i kambodanski komunizam - bile su smrtonosne barem dijelom zato to su njihove ideje bile eterine, a ne zato to su bile "ateistike" ili "vjerske".33 Isto vrijedi i za politiku. One ideologije (grupe, pojedinci) koje se oslanjaju na eterine ideje, olakavajui tako totalitarni nain razmiljanja, opasnije su od onih koje se na takve ideje ne oslanjaju.

Saetak i zakljuci
Grupe su jedan od temeljnih oblika ljudskog postojanja. esto na svoje pripadnike djeluju korisno i umirujue. Iako pripadnost kultu na Zapadu podrazumijeva prihvaanje naina ivota koji se znatno razlikuje od onoga koji nudi kapitalistiko okruje, katkada moe biti od takve koristi za psihiko i fiziko zdravlje pripadnika da bismo takvu pripadnost gotovo mogli smatrati dobrim racionalnim izborom, valjanim protuotrovom za kapitalizam. Meutim, injenica da kultovi zauzimaju tako razliitu perspektivu od drutva u kojem se nalaze dovodi u pitanje temeljne pretpostavke tog drutva i izaziva negativnu reakciju koja se katkad moe pretvoriti u ekstremno neprijateljstvo, osobito meu roacima pripadnika kulta. Pokret protivnika kultova ustanovio je da izraz "ispiranje mozga", od samog nastanka zagaen smradom propagande, moe posluiti kao dobar argument protiv neprijatelja. Ni strah protivnika kultova nije posve neopravdan. Grupe, naroito one s malo pripadnika, mogu postati krajnje opasne. To se moe dogoditi osobito onda kada su izrazito kohezivne, kada je pripadnost grupi iznimno vana pojedinanim pripadnicima (moda zbog subjektivnog ili stvarnog progona od strane neke vanjske grupe) i kada se apstraktne, neosporive ideje zdrue s izrazito snanim emocijama. Budui da su apstraktne, neodreene ideje i snane emocije karakteristine za vjerski i

politiki sustav miljenja esto se povezuju s opasnim grupama - onima iji su pripadnici spremni napasti ili ubiti pripadnike vanjske grupe. Takve grupe pokazuju obiljeja totalitaristikog naina razmiljanja. Slue se s vie razliitih procesa kako bi privukli i zadrali nove pripadnike. Neki od tih procesa mogu imati naizgled takvu privlanu mo da zarade etiketu ispiranja mozga, no ini se da ih je sve mogue objasniti u okviru socijalne psihologije. Promotrimo li ih malo paljivije, esto moemo otkriti da su na djelu mehanizmi karakteristini za ljudske grupe, te dokazati na koji nain pripadnost takvim kultovima ispunjava najdublje potrebe kako voda tako i sljedbenika. U iduim poglavljima vidjet emo kako se opasnost od takvih grupa moe smanjiti na najmanju moguu mjeru. Detaljno emo razmotriti osobine koje neke ljude ine vodama a druge sljedbenicima; i vratit emo se na san o kontroli. No prije toga, vrijeme je da razmotrimo optube za ispiranje mozga u dvije neto uobiajenije situacije: u oglaavanju i medijima, te u obrazovanju.

Poglavlje tree

Mo uvjeravanja
Sed nihil est tam incredibile, quod non dicendo fiat probabile [Nita nije tako nevjerojatno da govornikom vjetinom ne bi moglo postati prihvatljivo]
Marko Tulije Ciceron, Paradoxa Stoicorum, "Predgovor"

U prvom poglavlju vidjeli smo kako ispiranje mozga moe biti intenzivno, osobno, bolno i strano kada se sila primjenjuje s ciljem kontrole uma, kao to je to sluaj u nekim kultovima. Meutim, optube za navodno ispiranje mozga odnose se i na dva sasvim drugaija podruja ljudskog djelovanja: medije i reklamiranje te sustav obrazovanja. Tenja za mijenjanjem tueg uma prisutna je u oba sluaja, premda iz razliitih razloga, a jednom i drugom se pripisuje velika mo. No za razliku od nasilnog ispiranja mozga, tu se ee prikrivene metode uvjeravanja. Oba su podruja zasnovana na odredenom nizu uvjerenja o svijetu - ideologiji koju ujedno prenose drugima. Ta ideologija definira drutvene uloge pojedinaca kao podanika drave, govori im koje je njihovo mjesto u statusu quo. Sama ideologija ne mora se nikad eksplicitno izraziti, a pojedinci koji prenose reklame ili lekcije ne moraju biti ni svjesni da potkrepljuju odredena uvjerenja, no samim time to je prikrivena, poruka u pozadini je jo snanija. Drugim rijeima, obrazovanje i mediji dio su onoga to je marksistiki filozof Louis Althusser nazvao "ideolokim aparatom" drave; oni odravaju i reproduciraju (usauju mladim lanovima) uvjerenja onih koji vladaju dravom. Ideoloki aparati mogu se sluiti prisilnim ili prikrivenim metodama, ili jednim i drugim, kako bi nametnuli svoje poruke; u usporedbi s nasilnim

ispiranjem mozga, reklamiranje i obrazovanje rijetko pribjegavaju prisili. Predstavljaju li oni onda ispiranje mozga prikrivenim metodama, ili tu uope nije rije o ispiranju mozga? Kako bismo odgovorili na te navode, moramo se svakim od njih pojedinano pozabaviti.

Reklamiranje i mediji
Reklamiranje se moe opisati kao znanost zaustavljanja ljudske inteligencije dovoljno dugo da se od nje izvue novac.
Stephen Leacock, The Garden of Folly, "The Perfect Salesman"

Dinastije su na Zapadu izale iz mode. Dvadeseto stoljee trebalo je biti stoljee jednakosti, vrijeme u kojem e zasluge biti vanije od podrijetla, a mo e biti u rukama naroda. Pa ipak, dok su se neke od starih dinastija ruile, stvarala se jedna nova. Dvojica njezinih pripadnika, svaki za sebe, u znatnoj e mjeri formirati profil tog stoljea, a njihov utjecaj traje i u sljedeem. Sigmund Freud dao nam je pojam suvremenog seksa, a njegov neak Edward Bernays pojam modernog reklamiranja. Ovo nije knjiga o povijesti reklamiranja, niti detaljna analiza metoda kojima se oglaivai slue kako bi nas zaveli i naveli da kupimo njihove proizvode.1 Umjesto toga, razmotrit u metode uvjeravanja kojima se slue trgovci, vlade i drugi strunjaci za nagovaranje - ono to socijalni psiholog Robert Cialdini naziva "orujima utjecaja" - kako bih bacila svjetlo na optube o ispiranju mozga. U svojoj knjizi Influence, Cialdini dijeli taktike uvjeravanja na est oruja utjecaja (osim istog pozivanja na interes osobe koju treba uvjeriti, to se podrazumijeva). Kao prvo, zamka obveze i dosljednosti iskoritava injenicu da volimo sebe smatrati dosljednima. Stoga, ako nas uspiju nagovoriti na jednu manju obvezu, mnogo je vjerojatnije da emo poslije prihvatiti i veu, koju moda zapravo nismo htjeli, ako ta vea obveza logino proizlazi iz svoje manje prethodnice. Cialdini navodi primjer telefonskih poziva u kojima se trae dobrovoljni prilozi, kada pozivatelj zapone razgovor tako da vas pita kako ste. "Pozivateljeva namjera nije samo da se prikae kao ljubazan i brian. Namjera mu je navesti vas da reagirate - kao to obino reagirate

na takva pristojna, povrna pitanja - vlastitim pristojnim i povrnim odgovorom: 'Jako dobro' ili 'Dobro, hvala'. Jednom kada ste javno izjavili da je sve u redu, pozivatelju postaje mnogo lake stjerati vas u kut kako bi vas natjerao da pomognete onima kojima nije sve u redu." Testiranja ove teorije, prema kojoj je ljudima koji su se izjasnili kao zadovoljni "neugodno pokazati se krtima kada su ve priznali da ive u dobrim uvjetima", pokazala su da je taj postupak vrlo djelotvoran. Drugo oruje utjecaja iskoritava reciprocitet: nau sklonost da osjeamo obvezu prema osobi koja nam je neto dala, bez obzira kako trivijalan ili neeljen bio taj dar. Zbog te obveze postajemo otvoreni prema uvjeravanju darivatelja, a da bismo se rijeili tog osjeaja, moda emo pristati na to da uzvratimo mnogo veim darom od onoga koji smo primili. Jedan takav primjer, o kojem raspravljaju socijalni psiholozi Anthony Pratkanis i Elliot Aronson u knjizi Age of Propaganda je pokret Hare Krishna, iji su pripadnici uspjeno poveali svoj sve manji prihod tako to su svakome koga su zamolili za novani prilog prvo darovali cvijet. Dva druga iroko rasprostranjena oruja utjecaja oslanjaju se na autoritet i simpatinost osobe koja uvjerava. Primjer autoriteta je koritenje televizijskih glumaca koji glume lijenike (ali nemaju nikakvih lijenikih kvalifikacija) u reklamiranju medicinskih proizvoda. Oni nemaju autoritet, ali ipak imaju utjecaja. (Na autoritet u se vratiti u etvrtom poglavlju.) Primjer simpatinosti je koritenje filmskih zvijezda, sportaa i irokog osmijeha u reklamiranju doslovce bilo kojeg proizvoda. Cialdinijeva zadnja dva oruja utjecaja primjenjuju naela nestaice i "drutvenog dokaza". Prvi od njih koristi na instinkt koji nam govori da je ono ega ima malo zacijelo vrijedno, tako da na umjetan nain ograniava dostupnost ili naglaava nestaicu ("ograniena serija", "ponuda traje do isteka zaliha", itd.). Prema naelu drutvenog dokaza, umjesto da sami razmislimo o neemu, jednostavno idemo za stadom, vodei se pretpostavkom da kad toliki ljudi neto ele, valjda su u pravu. Unato nekim katastrofalnim promaajima (povijest burze na Zapadu nudi mnoge primjere), ta pretpostavka esto dobro funkcionira, kao i pretpostavke u temelju ostalih pet oruja utjecaja. Zato su se i razvila: kao heuristine spoznaje koje nam tede vrijeme i umni napor. Katkada,

kada smo dovoljno motivirani, zastanemo i razmislimo o utjecajima kojima smo izloeni. Kada to ne inimo, mogu nas iskoritavati koliko im drago.
slina definiciji iz Oxfordskog rjenika engleskog jezika navedenoj u

Rjenik Merriam-Webster daje dvije definicije ispiranja mozga. Prva,

prvom poglavlju, glasi: "Nasilno indoktriniranje koje ima za cilj navesti nekoga da se odrekne temeljnih politikih, drutvenih ili vjerskih uvjerenja i stavova i prihvati njima suprotne, uniformirane ideje." Druga definicija kae: "Uvjeravanje putem propagande ili vjetinom prodavanja." Ono to druga definicija ima zajedniko s prvom je vrenje pritiska kojim se eli nadjaati rtvina sposobnost racionalnog razmiljanja o vlastitoj situaciji i uvjerenjima. To je ono to dobra reklama nastoji postii: nadjaati razum. Ostavi li se osobi vremena i prostora da promisli: "da, to je jako lijepo, ali ja taj proizvod ne elim niti ga trebam", to znai neuspjeh. Reklama e zato nastojati izravno zaokupiti emocije, u nadi da e zaobii taj racionalniji pristup poruci koja se nastoji prenijeti. Cesto je pristup takav da prvo izazove negativnu emociju (krivnju, strah), a zatim ponudi kupnju proizvoda kao jedini, ili najlaki, nain da se ukloni ta emocija. Ili e pak proizvod povezati s nekom pozitivnom emocijom, nastojei potaknuti pretpostavku da e kupnja tog proizvoda izazvati ugodne osjeaje. Glasna glazba, arene boje, brz ritam - sve se to moe upotrijebiti kako bi se obeshrabrila kritika analiza reklame, tako da se pozornost gledatelja skrene s injenice da je rije samo o reklami, jednom od naina prodaje nekog proizvoda. Neto sofisticiranije reklame slue se humorom kao poticajem: kad nekoga nasmijete, to je sjajan nain da ga pridobijete na svoju stranu. O kojoj god metodi se radilo, cilj je isti: ne razmiljajte o naem proizvodu (jer biste mogli zakljuiti da ga ne elite), nego samo upijte poruku da ete posjedovanjem naeg proizvoda podii kvalitetu svog ivota. Moemo li rei da ovo eksploatiranje naih emocija i nae lijenosti predstavlja ispiranje mozga? Kao to sam ve rekla, u reklamnoj industriji obino ne postoji mogunost prisile. Najvie to se veina oglaivaa moe pribliiti prisili jest iroka medijska kampanja, blanket coverage za njihove proizvode, no to nije isto to i zaokupljena publika. Gledatelj moe, barem u naelu, promijeniti televizijski kanal, baciti reklamnu brouru, ustati i skuhati aj. Mnogi ljudi to ine. Ovisno o

mediju, stupanj slobode se moe smanjiti (tee je izbjei reklamne panoe, primjerice). No nema otvorene prisile da neto gledamo ili kupimo. Ispiranje mozga u literaturi esto se prikazuje kao muenje s ciljem prisile, ali ono to lei u srcu pojma - namjerno i manipulativno mijenjanje tuih uvjerenja - ne mora se nuno postizati silom. Reklamiranje nije prisila, no rije je o namjernom pokuaju promjene neijeg miljenja. Tvrtke ne promoviraju sluajno svoje proizvode, a njihov glavni cilj je poveati svoj profit uzimajui novac od kupaca. Tvrtke esto tvrde kako su uoile potrebu za svojim proizvodom i da jednostavno zadovoljavaju tu potrebu. Tko moe porei da potrebe treba zadovoljiti? Pa ipak, trebali bismo biti sumnjiavi prema toj eksploziji potroakih potreba. S obzirom na posobnost naeg mozga da povezuje snane emocije s apstraktnim idejama, relativno je lako povezati neki proizvod s nekom temeljnom eljom. Tu nije rije o potrebi za konkretnim proizvodom, nego za zadovoljenjem te temeljne elje; no mi prihvaamo proizvod kao zamjenu (a onda se moda pitamo, kad ga donesemo kui, zato smo nekako razoarani). Tradicionalni primjer, danas neto rjei u mainstream reklamiranju, jest metoda u kojoj se automobili reklamiraju tako da se neka polugola ena isprui preko haube (pretpostavljalo se da su ciljna publika heteroseksualni mukarci). Automobili su strojevi koji slue da nekoga udobno prevezu od toke A do toke B, a uglavnom su svi meusobno slini po dizajnu i konstrukciji. Lijepa ena izvaljena preko poklopca motora mogla bi otetiti lak i ne bi pomogla aerodinamici pa makar skinula svu odjeu. Takoer, nadobudni mogui kupac nije mogao oekivati da e u mjesnom autosalonu naii na takav prizor iz mate. Ne, oglaivai su pretpostavili da e njihovi kupci povezati odreenu hrpu metala i plastike sa spolnom eljom. Implikacija je jasna: kupnja tog proizvoda zadovoljit e spomenutu elju i popraviti va spolni ivot. U takvim reklamama susreu se Freud i Bernays - u sotonskom zagrljaju, neki bi rekli. Veza izmeu reklamiranja i obeanog ispunjenja elja nije, razumije se, ograniena smo na temeljne elje. Mogue je stvoriti nove potrebe - razliite od potreba za nadomjesnim proizvodima. tovie, broj novih ljudskih potreba koje su se pojavile u dvadesetom stoljeu trebao bi nas

uvjeriti da je barem ljudska kreativnost iva i zdrava. Jedan od primjera, koji je odredenim tvrtkama bio krajnje koristan tijekom godina, jest primjer biolokih udnji, drugim rijeima, ovisnosti. Ljudska bia, osim ako doista nemaju sree, ne raaju se s biolokom potrebom za nikotinom, drogom ili drugim tvarima koje izazivaju ovisnost. Meutim, konzumiranje tih tvari moe poremetiti biokemijsku ravnoteu organizma, stvarajui potrebu (kako bi se ponovno uspostavila ravnotea) ondje gdje prije nije postojala. U tom sluaju, proizvodi koji se prodaju nisu zamjenski: oni izravno ispunjavaju potrebu ovisnika. Snaga tih potreba, kao i lakoa s kojom se ovisnost razvija, uinili su te proizvode krajnje profitabilnima. Reklamiranje u svakom sluaju cilja na promjenu uvjerenja. Oglaiva eli izmijeniti va kognitivni krajolik tako da vaa prethodna ravnodunost, odbojnost ili potpuno neznanje o robnoj marki X ustupi mjesto nekom pozitivnijem stavu prema njoj. U idealnom sluaju, odjurit ete kupiti proizvod to je prije mogue. Realno gledajui, moda e postojati vea vjerojatnost da ete ga kupiti sljedei put kad ga vidite u supermarketu; moda ete ga kupiti umjesto proizvoda robne marke Y, ili ete ga "samo probati". Teoretski, uspjena reklama promijenit e neije miljenje u vrlo kratkom razdoblju, s rezultatom da ete vi, svjesno ili nesvjesno, povjerovati kako e kupnja tog proizvoda ispuniti neku vau potrebu. To uvjerenje moe biti u raskoraku sa stvarnou (koliko je kupnja onog automobila utjecala na va spolni ivot?) i krajnje tetno za va raun na banci. Meutim, rijetko se dogaa da neka reklama, ak i uspjena, promijeni vie od nekolicine uvjerenja, a koliko znam, nije zabiljeen nijedan sluaj da je gledanje neke reklame nekome promijenilo osobnost. Prema tome, globalni uinak na kognitivni krajolik opisan u sluajevima ispiranja mozga ne moe se usporediti s moi reklame: tu je rije o eroziji, a ne o potresu. No onima koji reklamiranje opisuju kao ispiranje mozga obino nije namjera izdvojiti neku konkretnu reklamu. Oni osuuju kumulativno djelovanje koje veliki broj reklama s vremenom vri na nae kulturno okruenje. Isti se argument iznosi i kad je rije o nasilju na televiziji, u filmovima i novinama. Nijedno pojedinano krvavo ubojstvo ne moe prouzroiti neosjetljivost dananje mladei, nijedna pojedinana reklama za slatko ne moe kod iste te mladei prouzroiti pretilost, ali ukupni utjecaj vizualnog nasilja moe biti velik. Je li ta tvrdnja valjana?

Zapravo, postoje mnogi dokazi da modeli svijeta u kojem ivimo, kakvi se prikazuju u masovnim medijima, imaju znaajan utjecaj na nas. Ti prikazi "stvarnog ivota" - koji mogu, poput kultistikog pogleda na stvarnost, imati malo slinosti sa stvarnim ivotom - mogu oblikovati nae ponaanje na naine koje moda ne prepoznajemo. Studije provedene u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Dravama, primjerice, dosljedno pokazuju da postoji strah od kriminala koji nije proporcionalan sa stvarnim izgledima da netko postane rtva, ali koji odraava razmjere pozornosti koja se u medijima pridaje kriminalu. Televizijske emisije donose krajnje iskrivljene verzije stvarnosti. Kao to Pratkanis i Aronson istiu u Age of Propaganda, u svijetu televizije lijepi ljudi su mnogo uobiajenija pojava nego u stvarnome ivotu, jednako kao lijenici i odvjetnici, dok su pozitivni uzori u vidu znanstvenika, starijih ljudi, invalida ili etnikih manjina mnogo rjei. Svi mi mislimo da znamo kako to nije stvarno, pa ipak studije iz Sjedinjenih Drava jasno pokazuju da ljudi koji vie gledaju televiziju imaju iskrivljeniji, u veoj mjeri rasistiki pogled na svijet nego oni koji manje gledaju televiziju. Televizija moe utjecati ne samo na stavove, nego i na ponaanje.2 To nas vraa na raspravu iz prvog poglavlja o ispiranju mozga kao metodi promjene tuih uvjerenja, konkretno na opaanje da su se vritelji utjecaja dosad morali oslanjati na neizravne metode uvjeravanja, promjenom rtvine okoline. Ono to kritiare reklamiranja brine nije toliko mistina - i mitska - mo svojstvena pojedinim reklamama. Ne postoji nikakav arobni proces koji moe sve one koji gledaju reklamu u kojoj se velia robna marka X osuditi na to da nezadovoljni lutaju svijetom dok se ne domognu tog proizvoda. injenica da se ljudi katkad ponaaju kao da im samo odredeni proizvod moe upotpuniti ivot (posjetite trgovinu igrakama neposredno prije Boia ako u to sumnjate) nije posljedica arolije, nego posljedica djelovanja jednog od Cialdinijevih oruja utjecaja (u sluaju trgovine igrakama, rije je nestaici postignutoj namjernim ograniavanjem zaliha). Ne, ono to kritiarima smeta jest ideja da okolina koja nastaje pod utjecajem reklamiranja i medija oblikuje na um na suptilne naine koje ne prepoznajemo. Moemo izabrati bilo koji od stotina asopisa iz oblinjeg supermarketa - pa ipak rijetko zastenemo i zapitamo se zato svi ti asopisi toliko govore o seksu i tjelesnoj privlanosti, zato lica s naslovnica u tako maloj mjeri predstavljaju itateljstvo, zato se o

nekim temama pie detaljno, dok se druge potpuno zanemaruju. Netko donosi te odluke i donosi ih imajui na umu profit, no to ni u kojem sluaju nismo mi. Drugim rijeima, kritiari se boje da pod utjecajem reklama i medija naa okolina postaje sve manipulativnija. Netko (ili vie njih) - mediji, vlada ili koji vam je ve omiljeni bauk3 - umjesto nas odluuje kojim temama emo se baviti, diktira ne samo to emo misliti, nego o emu emo misliti. Opet u citirati Pratkanisa i Aronsona: "Zamislite nekoga tko na televiziji neprestano gleda reklame u kojima se uzdiu kvalitete Chevroleta i Fordova. Malo je vjerojatno (u veini sluajeva) da e zbog bilo koje pojedine reklame ta osoba promijeniti miljenje o tome koji joj je automobil drai. Meutim, vrlo je vjerojatno da e zbog velike doze reklama za automobile poeljeti kupiti automobil, praktiki ne uzimajui u obzir druge naine prijevoza." Tako velika doza u gledatelja unaprijed usauje kriterije prema kojima e on poslije, kao kupac, najvjerojatnije prosuivati neki automobil. Takvi kriteriji lijepo se mogu primijeniti na nerealistino puste ceste kakve se vide u mnogim reklamama za automobile, ali ne moraju biti tako relevantni za gust promet s kakvim e se veina vozaa mnogo vjerojatnije suoiti. Svaka takva reklama dodaje traak predrasude protiv javnog prijevoza, a te se predrasude s vremenom nakupe, pomaui korisnicima da ostanu vrsto zalijepljeni za svoja automobilska sjedala.

Svijet some
Kada se detaljnije pozabavimo strastvenim stajalitima, u njihovu korijenu esto nalazimo strah. Mislim da je strah onih koji reklame i medije optuuju za "ispiranje mozga" srodan strahu koji motivira samo ispiranje mozga - a to je uasavajui strah od gubitka kontrole, pa i identiteta. U prvom poglavlju smo ve vidjeli kako je George Orwell prikazao taj strah. Drugi slavni roman dvadesetog stoljea koji nam se podmuklo zavukao pod kou dao je ime strahu koji osjeaju kritiari
reklama. Ono glasi Vrli novi svijet.

Ba kao i 1984., distopija koju je Aldous Huxley opisao u svom romanu iz 1932. je totalitaristika. No njezina totalitarna narav nije tako otvorena kao u Orwellovom svijetu, nego je skrivena pod krin-

kom slobode izbora. U Orwellovom svijetu potrebe se kanaliziraju ili potiskuju; u Huxleyjevu svijetu se ispunjavaju. Ljudima koji u tom svijetu ive, kao ni anelima na nebu, nita ne nedostaje. Sami mogu odluiti kada e uzeti somu, savrenu pilulu sree; sami mogu odabrati, u odreenoj mjeri, svoje prijatelje i aktivnosti. No budunost svakoga od njih, njihovo mjesto u drutvu, genetiki je odreeno jo prije njihova roenja. Oni ine ono to drutvo od njih zahtijeva, a veina ih vie nema sposobnost uope zamisliti kako bi bilo initi ita drugo. Ta mona ideja - da emo ukoliko se pojavi neki faktor utjecaja koji e nam ispuniti svaku potrebu postati njegovi robovi - odraava se u jednom od aspekata tog golemog straha od kultova koji obuzima one koji nisu njegovi pripadnici. Kao to smo vidjeli u drugom poglavlju, voda kulta, izmeu ostalog, ima mo da svojim sljedbenicima ispuni potrebe: pojedinci se pridruuju kultovima zato to ondje nalaze neto to drugdje ne mogu dobiti. Isti takav strah - da se moda pribliavamo pitomom "svijetu some" iz Huxleyjeva romana - moe se uoiti i kod kritiara reklamiranja. Kao to sam Huxley kae u predgovoru svojoj knjizi: "Sigurno djelatna totalitarna drava bila bi ona u kojoj svemona izvrna vlast politikih glaveina i njihove vojske upravljaa kontrolira populaciju robova koje nije potrebno prisiljavati jer oni vole svoje robovanje. U dananjim totalitarnim dravama zadaa da neki zavole svoje robovanje dodijeljena je ministarstvima promidbe, masmedija i uiteljima. No njihove su metode jo sirove i neznanstvene". To je, znai, pitanje koje se otvara kada se mediji optuuju za ispiranje mozga. ivimo li, ili bismo uskoro mogli ivjeti, u Svijetu some? Prijeti li nam opasnost da postanemo poput graana starog Rima, koje je osuivao njihov suvremenik Juvenal, da se odreknemo sposobnosti samostalnog funkcioniranja kako bismo slijedili bilo koga tko nam prui panetn et circenses (kruha i igara)?4 Mogu li se sve nae potrebe (ili onoliko koliko ih treba kako bismo ostali pitomi) ispuniti s pilulama sree, ili ako ne izravno ispuniti, onda usmjeriti prema profitabilnoj potronji? Moe li nam kontrola informacija isprati mozak toliko da jurimo za odreenim eljama (za novim automobilom, najnovijom modom itd.) i zaboravimo druge potrebe (za dugoronim razmiljanjem i autonomijom uma)? Kada bismo ivjeli u takvom svijetu, bismo li bili savreno slobodni ili savreno porobljeni?

Prvo to treba rei o tom strahu jest to da on nije nov. Nalazimo ga na kraju devetnaestog stoljea u obliku prelijepih, prostodunih Eloija, dalekih potomaka ljudi, koji ive u raju gdje su im sve potrebe zadovoljene. Wellsov protagonist, posjetivi ih u vremenskom stroju prema kojoj je pria dobila naslov, na svoj uas otkriva da je njihova idila zatrovana: Eloi slue kao hrana Morlocima, podzemnoj rasi koja je takoer potekla od ljudi. Otprilike desetljee prije toga, isto gaenje nalazimo i kod Friedricha Nietzschea, u slavnom Zaratrustrinom opisu budunosti nae vrste:
Evo! Pokazujem vam posljednjeg ovjeka\ "Sto je ljubav? Sto je stvaranje? Sto je enja? Sto je zvijezda?" - tako pita posljednji ovjek i trepe oima. Zemlja e zatim postati mala, i po njoj e skakutati posljednji ovjek, koji sve ini malenim. Njegov je rod neistrebljiv kao i rod kukaca; posljednji ovjek ivi najdue. "Pronali smo sreu" - kau posljednji ljudi i trepu oima. [...] Oboljeti i biti nepovjerljiv za njih je neto greno. [...] Od vremena do vremena malo otrova: to stvara ugodne sne. A najposlije mnogo otrova, kako bi umiranje bilo lako. Jo se radi, jer rad je zabava. Ali paze da ih zabava ne bi istroila. [...] "Pronali smo sreu" - kau posljednji ljudi i trepu oima.
Nietzsche, Tako je govorio Zaratustra

Drugo to treba rei o strahu od Svijeta some jest da se on usredotouje na slobodu. Ljudi u Svijetu some, poput Nietzscheovih posljednjih ljudi, postigli su sreu. Danas nam neprestano govore da je srea onaj veliki cilj za kojim bismo svi trebali juriti, pa zato nam se onda od tih distopija okree eludac? Zato se slaemo s Miltonovim Sotonom kada kae da je "bolje biti vladar u paklu nego sluga u raju"?5 ini se da nismo skloni slobodu vrednovati kao sreu nego kao vii cilj, unato nastojanjima suvremenih autoriteta da nas uvjere u suprotno. "ivot,

sloboda i imetak", "liberte, egalite, fraternite", "ivot, sloboda i potraga za sreom": ta tri uvjerenja, tri slogana revolucionara u Engleskoj, Francuskoj i Americi, oblikovala su suvremeni Zapad, a u svima njima sloboda zauzima sredinje mjesto. Erich Fromm je u Strahu od slobode rekao da se bojimo slobode jednako kao to je i elimo (sloboda moe zahtijevati napor ili ak bol), ali ambivalentan stav ne umanjuje vanost koju pripisujemo toj specifino ljudskoj vrednoti. Ima li na strah od Svijeta some ikakvog temelja u dananjoj stvarnosti? Pribliavamo li se nekom suptilnom totalitarizmu poput onoga koji nas tako zaprepatava u Vrlom novom svijetu? U prvom poglavlju govorila sam o osam tema koje je identificirao Robert Lifton - kontroli miljea, mistinoj manipulaciji, zahtjevu za istoom, kultu ispovijedanja, svetom znanju, optereivanju jezika, prvenstvu doktrine pred osobom i krojenju sudbine - a koje bismo mogli oekivati u totalitarnoj sredini (vidi tablicu 1). Meutim, govorei o reklamiranju, odmah smo naili na problem. Amerikanci u Koreji mogli su uprijeti prstom u kineski komunistiki sustav i na Maoa kao na izvor svojih nevolja. No gdje je na faktor utjecaja, na poglavica Morloka, tko nama ispire mozak?

Kontrola uma bez kontrolora

Zamisao da svi nai izvori reklama odgovaraju jednom umu koji ih kontrolira zvui nategnuto.6 Umjesto toga, ini se da imamo situaciju slinu evoluciji: oit proizvod stvaranja, ali odsutnost stvoritelja (za itatelje kreacioniste, evolucijska teorija ne odreuje strogo da stvoritelj mora biti odsutan, nego da On ne mora biti prisutan kako bi se dogodio proces prirodnog odabira). Ta analogija s evolucijom navela je biologa Richarda Dawkinsa da uvede pojam memetike, "izrazito genetiku" metaforu za kulturni prijenos. Memetika ideje shvaa kao "meme" koji se mogu replicirati i oponaanjem prelaziti s jednog na drugi mozak.7 Mnogi su ljudi prihvatili evolucijski pogled na kulturu i kulturne ideje ne pozivajui se konkretno na neke od kontroverznijih tvrdnji memetike, ali mem je neodoljivo korisna skraenica, pa u ga i ja iskoristiti u smislu te (slabije) evolucijske analogije. Ono to takve analogije tvrde jest da se ideje mogu iriti, mijenjati, stapati i razilaziti

bez potrebe za sveobuhvatnim djelovanjem. Kako ta odsutnost stvoritelja - posrednika djelovanja - utjee na Liftonovih osam tema? Odgovor je - veoma malo. Kontrola miljea postaje standardizacija miljea: umjesto nametnute partijske kontrole, imamo selekcijske pritiske na kulturne proizvode (novine, reklame i slino) koji ih tjeraju da s vremenom postanu sve sliniji. injenica da mnogi od naih medija postaju sve globalniji, i da ih u krajnjoj liniji kontrolira oligarhija mogula koji i sami imaju mnogo toga zajednikog, samo ubrzava taj proces. Zbog imperativa prodaje, medijski radnici postaju okorjeli sljedbenici mode, a prezaposleni ljudi koji trae "laku informaciju" - vijesti u obliku zvunih natuknica ili novinskih naslova - stvaraju potrebu za pojednostavljivanjem koja zna biti uznemirujue slina ideolokom zahtjevu za istoom. Pedofili su, da navedemo jedan od aktualnih primjera, uvijek zli, a njihove rtve su uvijek nevine. Rijetko ete nai tabloid koji ozbiljno shvaa ideju da na pedofile, kao i na "normalne" ljude, utjee njihova prolost i okolina. A to je s Lolitom, Nabokovljevim provokativnim djetetom? U teoriji, nema je nigdje na vidiku; no u praksi, ona vrlja ulicama naih gradova i stranicama naih modnih asopisa. Kult ispovijedanja takoer je popularan, a "stvarni" ljudi izlau svoje ivote u medijima, i za to su dobro plaeni. Uvelike smo izgubili pravo na utnju, bilo da smo suoeni s policijom ili s televizijskom kamerom. Optereivanje jezika osobito je esto u reklamiranju, gdje rijei kao to su "novo" i "neophodno" imaju znaenje koje daleko nadilazi izvorno (esto vidim reklame za "neophodne" proizvode, a jo nikad nisam osjetila da mi ijedan od njih nedostaje). Elementi svetog znanja prisutni su u modernim dogmama koje masovna kultura rijetko pokuava osporiti, kao to je ideja da su Britanci naroito tolerantni, a mistinu manipulaciju moemo nai u pozivanju na apstraktne ideale koji bi nas trebali navesti da se emocionalno angairamo im ih ujemo (izrazi kao to je seksizam i multikulturalnost primjeri su toga). I konano, imamo vlade koje u znatnoj mjeri mogu krojiti sudbinu (kao to bi mogli posvjedoiti, kad bi im to bilo doputeno, Amerikanci koji ekaju izvrenje smrtne kazne ili strani dravljani zatvoreni bez sudskog procesa nakon 11. rujna) i javne medije koji imaju zastraujuu kontrolu nad odluivanjem, ako ne o ivotu i smrti, onda barem o sudbini neijeg ugleda. Jedina potencijalna iznimka je Liftonova sedma

tema, prvenstvo doktrine pred osobom, a to je zato to je na Zapadu individualizam sam po sebi tako mona doktrina. Ukratko, ini se da postoji razlika ne u vrsti, nego u stupnju; postoje tendencije prema totalitarnom nainu razmiljanja, ali one trenutano nisu tako ekstremne kao to bi mogle biti. Moda se nalazimo na putu za Svijet some, ali jo nismo stigli onamo. Neki glasovi jo uvijek osporavaju uvjerenja koja je veina ve prihvatila i protive se intelektualnoj standardizaciji. Takoer, mnogi ljudi odolijevaju potroakom snu ili ga tretiraju samo kao dio ivota kojem se isplati teiti. Na reklame gledaju sa zdravim skepticizmom, paljivo sluaju politike argumente i ne vjeruju veini onoga to proitaju u novinama. U pozadini njihovih misli ui svijest o motivima manipulatora i dri ih na oprezu. Moda nisu itali Roberta Cialdinija, ali ipak su motivirani da zastanu i razmisle, a to je, kao to emo vidjeti u kasnijim poglavljima, temelj otpora tuem uvjeravanju. Jedno od ogranienja sadanje moi reklamiranja je u tome to masovni mediji za komunikaciju ne mogu ciljati konkretnog pojedinca, iz jednostavnog razloga to ne znaju dovoljno o svojim potroaima. Hoe li netko nasjesti na prodavaevo verglanje ovisi o nekoliko faktora, poevi od toga to se prodaje. Moja reakcija na evangelikog kranina koji me pokuava nagovoriti da doem u crkvu razlikuje se od moje reakcije na zastupnika koji mi telefonski nudi povoljnu kupnju nove kuhinje, iako e oba pokuaja utjecaja najvjerojatnije biti neuspjena. U sluaju telemarketinga, pokuaj da na mene utjeu presjei u tako da kaem kako nisam vlasnica stana nego podstanarka. Evangelista u pak doekati s poduim popisom razloga zato ne idem u crkvu, zato to sam u prolosti detaljno razmiljala o religiji. Kupnja nove kuhinje toliko je nevana u ivotu provedenom u tuim kuama da o tome rijetko uope razmiljam, a kamoli podrobno. Uspjeh metode utjecaja ovisi o tome to se prodaje, ne samo po sebi, nego utoliko koliko je relevantno za mene. ak i kad je rije o oito univerzalnoj robi, kao to je novac, stupanj relevantnosti - a tako i uspjeh metode utjecaja - varirat e od osobe do osobe. Ne bi svatko, pa ak ni na gramzivom Zapadu, prihvatio ponudu gotovog novca bez ikakvih obveza. Osobnost i prolost ciljane osobe takoer e utjecati na to kako e ona reagirati na neku metodu utjecaja. Neki e ljudi negativno reagirati

ako prodava koristi izraze kao to su "morate to imati" ili "neophodno" i drai im je pristup koji naglaava njihovu slobodu izbora. Neki e bolje reagirati na pristup koji se temelji na autoritetu ("kupite ovo, koristit e vam"), neki na armantnog prodavaa ili prodavaicu ("kupite ovo da mi udovoljite; rado biste mi udovoljili, zar ne?"), neki n.i impliciranu prijetnju ("ne kupite li ovo, ugrozit ete svoje zdravlje") i tako dalje. tovie, osobnost onoga koji prodaje takoer je vrlo vana za uspjeh nekog pokuaja utjecaja. Moda emo spremno darovati novac dragoj starici koja se zalae za prava ivotinja, a samo proi kraj neobrijanog mladia ozbiljna lica koji skuplja priloge za pomo Africi. Pa ipak, njezinim se novcem moda financiraju bombe s avlima, dok njegov vjerojatno spaava ivote djece. Kao to su opazili Cialdini i drugi, simpatinost je snano oruje utjecaja.

Analiza sluaja: tekstualno uvjeravanje

Ono to se prodaje, da tako kaemo, djeluje u interakciji s osobnou i prolou ciljane osobe i vri utjecaj na nas (uspjeno ili ne). Hoemo li zastati i razmisliti ovisi o jedinstvenom osobnom kontekstu koji ukljuuje ne samo trenutane podraaje nego i lako dostupne uspomene, omoguujui nam da se posluimo prolou kako bismo interpretirali sadanjost. Kao primjer, pogledajte sljedei tekst:
na postupak ene koja svoje dijete vozi u kolu i natrag ne gleda se kao na in majinske brinosti nego kao na jedinstvenu demonstraciju sebinosti. Za dobro naeg drutva, za dobro gospodarstva, za dobro nae vlastite djece, majku "vozaicu djece" treba nagovoriti da promijeni ponaanje.

Ovaj odlomak mi pokuava prodati odredeni niz ideja. Ali ja ne mogu zapoeti s tumaenjem poruke ako se ne posluim velikom koliinom pozadinskog znanja. Moram znati to znai rije kao to je "voziti" i razumjeti da se ona ovdje odnosi na vonju automobila, a ne nekog drugog prijevoznog sredstva. Osim toga, mogu posegnuti za sjeanjima na druge tekstove, informativne emisije, rasprave s prijateljima ili bilo ime to mi govori da u Velikoj Britaniji traje debata o tome trebaju

li majke koje voze svoju djecu u kolu smanjiti guve u prometu i poboljati zdravlje svoje djece tako da ih potiu na pjeaenje ili vonju biciklom do kole. Prije nego to sam proitala ovaj odlomak nisam naila na izraz "vozaica djece", ali njegovo je znaenje savreno jasno iz konteksta. Nakon te temeljne interpretacije, sada mogu zapoeti s procjenom argumenata u okviru onoga to ja mislim o tom pitanju. Ta e procjena biti pod utjecajem faktora koji potjeu iz mog osobnog iskustva: mojih stavova o djeci i prometu, o tome stanujem li u blizini neke kole ili ne, i o tome to osjeam dok itam tekst. Meutim, sam tekst takoer utjee na mene, premda toga ne moram uvijek biti svjesna. Jedan takav primjer u ovom odlomku je kontrast izmeu meke i tople "majinske brinosti" i, s druge strane, otre i hladne "sebinosti", koji me suptilno navodi da stanem na stranu napadnute majke, a protiv onih koji joj ele ograniiti pravo na vonju. Drugi je naglasak na ponavljanju generalizacija ("za dobro...", "drutvo", "gospodarstvo", "vozaica djece". Netko tko je sklon apstraktnim imenicama moda e uivati u reenici koja ih je puna; mi ostali osjeamo distancu, bezlinost. Konano, tekstovi obino nisu izolirani poput ovoga primjera. Rije je o citatu iz lanka objavljenog u dnevniku Observer 8 u kojem se oito kritizira stav izraen u odlomku. Proitala sam i druge lanke Davida Aaronovitcha i dovoljno esto itam Observer da bih poznavala njegov liberalni tih. lanak se nalazi u rubrici s komentarima, a znam da je to mjesto na kojem novinar ima slobodu jasnije dati do znanja svoje stavove, pa bih oekivala napis koji brani liberalno stajalite. Osim toga, dio mog kognitivnog krajolika je i uvjerenje, kao to Jacob Talmon kae u The Origins of Totalitarian Democracy, da liberalna misao "pretpostavlja kako je politika stvar pokuaja i pogreke, a politike sustave smatra pragmatinim izumom ljudske domiljatosti i spontanosti". Poput Roberta Liftona (vidi poglavlje 1.) i drugih, Talmon stavlja liberalni pragmatizam u opreku s totalitaristikom sklonou prema apstraktnom i apsolutnom. Ja, prema tome, ne tumaim onu provalu apstraktnih imenica kao neto to se odnosi na Aaronovitchevo (liberalno) stajalite, nego kao neto to predstavlja (i na suptilan nain ocrnjuje) suprotno stajalite. Sve te pozadinske informacije, i jo vie od toga, na raspolaganju su mi dok itam Aaronovitchev lanak ili bilo koji drugi tekst. Vi imate drugaije, premda jednako bogato mnotvo

pozadinskih informacija koje su svojstvene samo vama. No vjerojatno je da i vi i ja rijetko izravno pristupamo tim kognitivnim bazama podataka: ivot je prekratak, i previe truda treba uloiti svaki put kad zastanemo i promislimo, da bismo redovito "crtali" konotacije. ee se dogaa da veze ostanu neprimijeene, osim kao openit dojam o tonu ili prizvuku teksta koji dodaje emocionalnu nijansu - odobravanja ili neodobravanja - spisu koji je u naoj glavi arhiviran pod imenom Aaronovitch, D. Drugim rijeima, emocije slue kao preaci koji nam omoguuju da samemo sadraj svojih kognitivnih baza podataka, bez potrebe da ih izravno pretraujemo. Na tu vanu temu vratit emo se opet u devetom poglavlju. Kad je rije o psihologiji uvjeravanja, poruka strunjaka je da odrasli, ako su motivirani, barem mogu odoljeti orujima utjecaja. Moemo izbjei zamke obvezivanja, odbiti uzvratiti na isti nain, zanemariti utjecaj autoriteta i simpatinosti onih koji nam ele neto prodati, odluiti da neemo kupiti neki proizvod samo zato to ga kupuju svi ostali ili zato to je dostupnost nekog proizvoda umjetno ograniena kako bi se stimulirala potranja. Dio straha koji je neodvojiv od izraza "ispiranje mozga", osim onoga da emo izgubiti kontrolu i sam identitet, jest strah od toga da su procesi, koji god oni bili, presnani: da nitko nije siguran. Sto se tie pojedinanih pokuaja utjecaja, svi smo mi podloni moi uvjeravanja reklama, ali toj moi ni u kom sluaju nije nemogue odoljeti. Naalost, taj utjean zakljuak se ne odnosi na medije, iri ideoloki aparat iji je reklamiranje samo mali dio. Reklame nas informiraju o proizvodima i veina ih je relativno iskrena kad je rije o njihovim ciljevima. Za informacije o ostatku svijeta, osim onih siunih djelia koje izravno percipiramo, presudno ovisimo o razliitim sustavima masovne komunikacije koji sainjavaju dananje izvanredno mone medije. To je pravo mjesto gdje optuba za ispiranje mozga poinje drati vodu. Sjetite se Liftonovih osam tema. Kontrola miljea najvidljivija je nakon krupnih dogadaja kao to je bilo unitenje Svjetskog trgovakog centra, koji zatim potpuno ispune sve novine, radio, televiziju i internet; ali ona je na diskretniji nain prisutna u beskrajnom svakodnevnom ponavljanju istroenih tema i zatupljujue slinih formata (magazini o stilu ivota dobar su primjer). Zahtjev za istoom i pojednostavljenjem sloenih argumenata, kult ispovijedanja i optereivanje jezika oite su znaajke

bilo kojeg tabloida, a oni ni u kom sluaju nisu ogranieni samo na tabloide. Sto se tie svetog znanja, mistine manipulacije, prvenstva doktrine pred osobom i krojenja sudbine, treba samo pogledati kako se mediji odnose prema onima koji dovode u pitanje njihovu hegemoniju. "Sloboda tiska" i "interes javnosti" prikazuju se kao neosporive istine, privatnost pojedinca pada kao rtva u lovu na priu, rue se osobni ugledi. Kao to emo vidjeti u trinaestom poglavlju, mediji mogu biti mono oruje masovne kontrole.

Obrazovanje
We don't need no education, we don't need no thought control
Pink Floyd, Pink Floyd - The Wall

Doli smo do obrazovanja, onog procesa u kojem drava uvruje svoj stisak na umove mladih. Dakako, formalna naobrazba samo je dio utjecaja koji oblikuju dijete u odraslu osobu: poruke koje dobiva od roditelja, a osobito od vrnjaka, medija i oglaivaa, kao i njegovo gensko naslijede - svi zajedno utjeu na to kakva e ta odrasla osoba biti. No obrazovanje je, barem u teoriji, standardizirano iskustvo dostupno svakom djetetu. Ono je takoer i javni proces, koji ostavlja posljedice na cijelo drutvo, ukljuujui i one koji u obrazovanju sudjeluju u minimalnoj mjeri. Manje u vremena posvetiti obrazovanju nego reklamiranju zato to mislim da je to dvoje umnogome slino. Strah od ispiranja mozga ili "kontrole misli" kako su se izrazili Pink Floydi, ima isti temelj, iako je element kontrole - dravu - mogue jasnije identificirati u obrazovanju. I obrazovanje i reklamiranje su masovni procesi kojima je cilj oblikovanje tuih uvjerenja, koji se primjenjuju na gotovo sve dobne skupine i koji naveliko iskoritavaju nau sklonost da pribjegavamo heuristici kako bi sebi olakali ivot. U oba sluaja raspravljamo o motivima i metodama onih koji vre to oblikovanje. Obrazovanje se razlikuje od reklamiranja u tri vana aspekta: razvojnom, strukturalnom i motivacijskom. Prva od tih razlika moda je vie u nainu prezentiranja, nego to je stvarna: obrazovanje je usmjereno

primarno na djecu, dok se reklamiranje koncentrira na odrasle. Postoje neka ogranienja kad je rije o reklamama namijenjenim djeci, iako ona nisu tako stroga kao to bi mnogi voljeli; jedan od primjera koji trenutano zabrinjava strunjake je snaan utjecaj reklama za slatku i masnu hranu na djecu kojoj ve prijeti opasnost od pretilosti. Isto tako, u posljednje vrijeme sve se ee istie potreba za kolovanjem odraslih "koje traje cijeli ivot". Unato tome, obrazovanje je iskustvo kojem su uglavnom izloena djeca, dok veina reklama cilja na odrasle: vozae automobila, vlasnike kua i stanova, one koji mogu razvezati kesu. Obrazovanje se od reklamiranja i medija razlikuje i na strukturalnoj razini. Kao to smo vidjeli ranije, reklamiranje se esto doima vrlo standardizirano (automobili na pustim cestama, ene u sablasno urednim kuama i tome slino). Pa ipak, ta je standardizacija nastala evolucijskim procesom koji se slui metodom pokuaja i pogreke, a ne procesom aktivnog oblikovanja; s vremena na vrijeme i dalje se pojavljuju katastrofalno loe reklame, na radost ostatka medijskog svijeta, koji im se onda zduno ruga. Obrazovanje je mnogo vie kontrolirano - uitelji se esto ale da je previe kontrolirano i da previe vremena moraju troiti na papirologiju kako bi zadovoljili vladinu birokraciju.9 Cilj je jednakost: sva djeca bi trebala dobiti sline temelje koji e ih pripremiti za budunost. Moglo bi se rei da je trea razlika izmeu obrazovanja i reklamiranja najvanija za one koji su izloeni i jednom i drugom: njihov motiv. Glavni cilj reklamiranja je prodavanje proizvoda. Oglaivaa ne zanima primarno korist koju e potroa - kupac njegovog proizvoda imati, osim utoliko to naglaavanje koristi poveava prodaju. Glavni cilj obrazovanja je prometnuti djecu u graane, pruajui im, barem u naelu, vjetine potrebne kako bi napredovali i pridonosili drutvu (kao to kae sadanja krilatica britanske vlade - "stvaranje mogunosti, oslobaanje potencijala, postizanje izvrsnosti").10 Louis Althusser, njegov uenik Michel Foucault i mnogi drugi tvrde da su kole, ba kao i zatvori, totalitarne sredine11 (moglo bi se rei da to osobito vrijedi za internate). Ma kako bilo primamljivo iznositi zajedljive primjedbe, takve su kritike samo djelomino opravdane. Drutvena sredina kole doista moe dokazati da djeca mogu biti izvrsni totalitaristi, neugodno vjeti u kontroli jezika i ponaanja. Istu onu psiholoku brutalnost koja je u nama izazvala muninu dok smo itali Gospodara muha Williama

Goldinga, koja svoje nesretne rtve moe natjerati na samoubojstvo u jednakoj mjeri konano kao to je to bilo ubojstvo Pajceka, moemo vidjeti na djejim igralitima diljem svijeta. Meutim, bilo koja kola samo je jedan dio ivota. tovie, nikakva kola ili ideologija odraslih nije upravljala ponaanjem Goldingove djece. Sve to im je trebalo da ponu krojiti tuu sudbinu bilo je da postanu skupina izvrgnuta stresu i strahu. Obrazovanje podrazumijeva uenje injenica i pravila. injenice tvore korpus znanja koji e djeci biti manje ili vie koristan kad odrastu. Pravila su, meutim, ono to obrazovanju daje njegovu stvarnu mo. To je zato to se pravila, za razliku od injenica, mogu generalizirati, to jest primjenjivati na nove situacije. ini se da pravila najbolje uimo tako da vidimo kako funkcioniraju u praksi, to jest tako da prvo nauimo nekoliko injenica. Odatle tradicionalni prikaz kole kao dosadnog mjesta u kojem uenike zatrpavaju injenicama.

Obrazovanje i kritiko razmiljanje

No obrazovanje, u svom najboljem obliku, pouava mnogo vie od samih injenica - ono nas poduava kritikom razmiljanju: sposobnosti da zastanemo i promislimo prije no to djelujemo, kako ne bismo podlegli emocionalnim pritiscima. To nije kontrola uma, nego sama njezina suprotnost: oslobaanje uma. Ni najnapredniji intelektualac nee savreno ovladati tom vjetinom, ali i kad je nesavrena, ona omoguuje osobi da se ne povodi vjeito za podraajima iz neposredne okoline, da ne reagira uvijek na najarenije boje, najglasnije zvukove ili najzavodljivije reklame. Dopustiti da nas vode heuristike reakcije, neprestano se povoditi za instinktom i emocijama, znai odabrati prilino lak nain ivota: razmiljanje je naporno, naroito za one koji mu nisu vini. Ali i emocije iscrpljuju, a kratkorone reakcije dugorono ne moraju biti najbolje za zdravlje i opstanak. Ba kao to poseemo za hamburgerima zato to nam je tako lake, iako na taj nain u arterijama nakupljamo masnou koja nas jednog dana moe ubiti, tako nam i oslanjanje na osjeaje moe veoma nakoditi. Intelektualna sredina, barem na Zapadu i barem u teoriji, eli smanjiti mo te drutvene tiranije (na to u se vratiti u poglavlju 15.)

Njezini su ciljevi zapravo antitotalitaristiki: poduiti dijete vjetinama koje su mu potrebne da napreduje, dati prostora njegovoj sve veoj neovisnosti, osposobiti ga da procijeni utjecaje koji se meusobno bore za njegovu pozornost, i nauiti ga kako da zastane i promisli. Krani, slavei Boga, kau da je "Njegov sluga potpuno slobodan";12 u idealnom sluaju trebali bismo biti u stanju i obrazovanje sagledati u istom svjetlu - kao iroki izbor koji nam se nudi, koji nama daje vie slobode da razumijemo svijet i djelujemo u njemu. Primjerice, prema nacionalnom kolskom programu u Velikoj Britaniji, napredni uenici povijesti duni su osim britanske povijesti (obavezna tri povijesna razdoblja) uiti i europsku povijest (jedno razdoblje prije Prvog svjetskog rata), te svjetsku (jedno razdoblje prije i jedno poslije 1900. godine) Iz podruja svjetske povijesti mogu se izabrati:
islamske civilizacije (od sedmog do esnaestog stoljea); kineska dinastija Qin; carska Kina od prvog cara do Kublaj-kana; invazija Manduraca i pad dinastije Ming; Indija od razdoblja Mogulskog Carstva do dolaska Britanaca; peruanske civilizacije; urodeniki narodi Sjeverne Amerike; crnaki narodi Sjeverne i June Amerike; carstva Zapadne Afrike; Japan za vladavine oguna; Japan za vladavine Tokugawa; Feniani; Mauri; Muhamed i Meka; islamska carstva u Africi; Sikhi i Marati; Zulu kraljevstva. 13

Prema nacionalnom kolskom programu, od uenika se oekuje da "pokau razumijevanje materije povezujui dogaaje i promjene u razliitim povijesnim razdobljima i podrujima, te usporeujui strukturu drutvenih, ekonomskih, kulturnih i politikih promjena. Uenici se slue izvorima informacija i vrednuju ih, sluei se svojim poznavanjem povijesti kako bi analizirali prolost te objasnili na koje se razliite naine ona moe prikazati i protumaiti." Kada uzmete u obzir raznolikost ponuenih podruja istraivanja i kritiko razmiljanje koje podrazumijeva uenje viestrukih interpretacija povijesti, ini se da je suvremena Britanija dovoljno odrasla da shvati kako manipuliranje obrazovanjem iz ideolokih razloga moe biti kontraproduktivno - u naem postmodernom svijetu koji se neprestano mijenja kruti obrasci totalistikog naina razmiljanja razotkrivaju se kao maladaptivni, to

jest kao oni koji ne doprinose dobroj prilagodbi. Jesu li, dakle, Pink Floydi pogrijeili, ili samo nisu imali sree u djetinjstvu? Ideali obrazovanja veoma se razlikuju od financijskih motiva koji pokreu medije: cilj obrazovanja je poveati nau slobodu. Ne samo prividnu slobodu da moemo birati izmeu ireg asortimana automobila, nego slobodu da postavljamo ona pitanja koja oglaiva ne eli da postavljamo: o javnom prijevozu kao alternativi, dugoronom zdravlju vozaa, uincima na okoli. Trebali bismo imati izbor da razmiljamo ili ne razmiljamo, ali i vjetine koje nam trabaju da dobro razmislimo. Upravo su te vjetine najdjelotvornije protiv metoda utjecaja, od najblaeg reklamnog oglasa do najopakije i prisilne kontrole uma; i te bismo vjetine trebali traiti od obrazovanja.

Obrazovanje i ideologija
Prvo to ovdje moramo traiti su vjerska i moralna naela; drugo je dentlmensko ponaanje; tree je intelektualna sposobnost.
Thomas Arnold, "Obraanje uenicima u Rugbyju"

Naalost, obrazovanje i preesto nije na visini tih plemenitih nakana. Ne samo da je esto nedjelotvorno u pouavanju umijea razmiljanja i kritike analize nego je i neminovno osjetljivo na ideoloku zloporabu, potaknutu iskuenjem da se oblikuju umovi buduih graana. Ekstreman primjer dolazi iz bive sovjetske republike Bjelorusije, opisan u Irish Timesu (14. kolovoza 2003.) Ako jo uvijek pretraujete izvatke iz britanskog nacionalnog kolskog programa traei dokaze ideoloke obojenosti, ovaj bi vam citat mogao dati jasniju sliku:
Predsjednik Aleskandar Lukaenko juer je zapovjedio da se iz svake tvrtke u Bjelorusiji odaberu nastavnici "ideologije" koji e educirati dravne slubenike. Taj njegov potez osuen je kao indoktrinacija sovjetskog tipa. "Ulaenje u duu i um drugih ljudi je, dakako, krajnje zahtjevna umjetnika forma, vrlo sloen posao, to znai da ljudi (zaposleni u tim organizacijama) moraju biti visoko kvalificirani", izjavio je predsjednik Lukaenko na sjednici vlade posveenoj ideologiji.

Ovaj blistavi primjer totalitaristikog stava nije svojstven samo predsjedniku Lukaenku. U nekim medresama muslimanske mladie pripremaju za muenitvo samoubilakih bombakih napada. Neki rasisti ue svoju djecu da crnce treba odstraniti iz Velike Britanije, ako treba i silom. Neke kole u SAD-u protive se pouavanju teorije evolucije zato to proturjei biblijskoj prii o postanku. Odnos izmeu obrazovanja i religije est je uzrok kontroverzi, ali religija je samo jedan od izrazito oitih primjera ideologije. Postoje i mnogi drugi, no njihov bi opis oduzeo previe prostora, pa u navesti samo jo jedan: uznemirujui sluaj jednog neonacistikog nastavnika. Pria je smjetena u jednoj koli u kanadskoj pokrajini Alberti. To je samo po sebi iznenaujue: da odaberem nasumini uzorak svojih sunarodnjaka i zamolim ih da kau koja drava, po njihovom miljenju, najvjerojatnije ima totalitarni obrazovni sustav, zacijelo ne bih skupila mnogo glasova za Kanadu. Pa ipak, karizmatini kranski nastavnik po imenu Jim Keegstra tako je uspjeno podvalio svoja ekstremna antisemitska uvjerenja svojim srednjokolcima da su oni u cijelosti progutali nacistiku ideologiju koju im je servirao. Jedan je uenik "napisao da se bande nasilnika koje kontroliraju Zidovi voze naokolo, razbijaju glave djeci, siluju i utapaju ene, paraju mukarcima utrobu kako bi ovi iskrvarili do smrti",14 prije nego to predloio nacistiko rjeenje: genocid. U Kanadi? Kada su Keegstru maknuli iz kole nakon pritubi roditelja, nastavnik koji ga je zamijenio pokazao je uenicima fotografije iz nacistikih logora smrti, da bi potom ustanovio kako uenici svaki njegov dokaz automatski odbacuju kao krivotvorinu. Jednog uenika su morali odvesti u posjet logoru Dachau prije nego to je promijenio miljenje. A Keegstra nije djelovao tijekom 30-ih godina dvadesetog stoljea, kada su se golema nacistika zvjerstva tek trebala rasvijetliti, nego nekoliko desetljea poslije Drugog svjetskog rata. Njegov sluaj ivo ilustrira kako obrazovanje moe biti opasno kad ga se iskoritava za totalistike svrhe.

Saetak i zakljuci
Ispiranje mozga je izraz koji se esto primjenjuje na reklamiranje i obrazovanje, djelatnosti koje se bave mijenjanjem tuih uvjerenja. Naravno, nijedna reklama ne moe ovjeka koji slobodno razmilja pretvoriti u potroakog zombija. Meutim, akumulirana masa po-

troake kulture preplavljena je neprovjerenim pretpostavkama koje su esto krajnje stereotipne. Moemo za sebe misliti da smo imuni na takve predrasude, ali socijalna psihologija nudi mnotvo dokaza koji upuuju na zakljuak da nismo. A to to neka pretpostavka izmie pomnijoj analizi ne znai da je samo zato trebamo i dalje ignorirati. Temeljne pretpostavke potroake kulture - da bogatstvo donosi sreu, da svaku potrebu moemo i moramo smjesta zadovoljiti, da je tjelesno savrenstvo nae pravo, pa ak i dunost - postale su iroko prihvaene na Zapadu. Pa ipak, ima malo ili nimalo dokaza da smo sretniji ili sigurniji nego to smo bili. Dok reklame nastoje od nas napraviti dobre potroae, obrazovanje nastoji od nas napraviti dobre graane. Kontrola koju obrazovanje ima nad mladim umovima uinila ga je lakom metom optubi za ispiranje mozga, i nema sumnje da su ideoloka naela nekog drutva uoljiva kako u obrazovnom sustavu tako i u reklamiranju. Meutim, iako obrazovanje u praksi esto zna iznevjeriti, njegov cilj je poveati slobodu pojedinca. Kupovanje raznih stvari moe donekle uiniti isto, ali reklamiranje, prikazujui jedan nemogu san, moe nas takoer izloiti pritisku pretjerano visokih oekivanja. Poruka glasi: "Kupi ovo i bit e sretan"; mi kupimo i ustanovimo da nismo nimalo sretniji. Za razliku od toga, obrazovanje sreu ne obeava izravno. Pa ipak, cilj mu je omoguiti pojedincu da bolje zarauje, a to znai bolji pristup potroakom igralitu. U svom najgorem obliku, obrazovanje moe iskvariti i otetiti djeji um; u najboljem, omoguava nam da steknemo izvanredno vrijedno umijee - sposobnost da stanemo i razmislimo, da preispitamo pretpostavke. Guimo se u ogromnoj koliini informacija, ali ako ih nismo u stanju razumjeti, izabrati i analizirati, ne moemo ih dobro ni iskoristiti. U sljedeem poglavlju govorit u o jo jednom podruju na kojem optuba za ispiranje mozga snano odjekuje: o udnom i uznemirujuem svijetu psihologije i psihijatrije.

Poglavlje etvrto

Nada u ozdravljenje
Opisno etiketiranje nee doprinijeti razumijevanju uzroka.
Robert. L. Taylor, Mind or Body

U prvom poglavlju vidjeli smo koja metafora lei u srcu pojma "ispiranje mozga": metafora vode koja isti i razbistruje. Sada se okreemo drugoj metafori koja je s njom tijesno povezana: metafori ozdravljenja. Otkada je izraz nastao postoje i analogije izmeu ispiranja mozga i lijeenja bolesnog uma. Edward Hunter, primjerice, pravi tu usporedbu ve na poetku svoje knjiga Brain-washing in Red China, kada opisuje kako je intervjuirao kineskog studenta Chi Sze-chena, koji je proao reformiranje uma. Chijevi opisi bude Hunterova sjeanja na "najsuvremeniji sanatorij" u Americi, u kojem je Hunter jednom prilikom posjetio bolesnog prijatelja. Naroito se sjea jednog psihijatra:
Upravo je bio ostvario velianstvenu pobjedu - pobjedu u bici za um jednog ovjeka - i osjeao je da sada moe preporuiti otputanje svog pacijenta iz bolnice. [...] Taj je pacijent u djetinjstvu doivio jedan bolan dogadaj, za koji je lijenik znao, iako ne od samog pacijenta. Ne bude li u stanju smjestiti taj nesretni dogadaj u pravu perspektivu, sloiti dijelove tako da njegov mentalni mozaik bude potpun, nee se moi rei da je sigurno izlijeen. Nitko drugi ne moe to uiniti umjesto njega; on to mora uiniti svojevoljno. Nije bilo valjanog razloga da pacijent prikriva dogadaj, budui da je rekao neke pojedinosti koje mnogo vie razotkrivaju. Njegovo "izljeenje" moe nastupiti samo ako iskreno prizna injenice - ako "bude iskren", ako "reformira svoj um". Sve su to bili izrazi kojima

se sluio i kineski student kojeg sam intervjuirao. [...] Osjeaji koji su me obuzeli u onoj najmodernijoj ustanovi, dok sam razgovarao s psihijatrom, bili su isti kao i osjeaji koje je u meni izazvala Chijeva pria: imao sam isti uznemirujui dojam da sam zakoraio na opasan teren. Chijevo iskustvo iz sjeverne Kine bilo je slino iskustvu pacijenata u amerikoj ustanovi. Kao da je ona najnaprednija duevna bolnica sa svojim psihijatrima prestala lijeiti duevno bolesne i poela lijeiti samo zdrave, a da pritom nije promijenila terapiju.

Lijenici i demoni
Mnogi komentatori su ve isticali vezu izmeu metoda "psihikog lijeenja" u psihologiji, psihoterapiji i psihijatriji, te prisilnih metoda ispiranja mozga i njegove pretee, muenja. Ta veza moe biti i obrnuta: oni koji primjenjuju prisilne metode uvjeravanja mogu svjesno opravdavati svoje postupke sluei se medicinskim modelom, te prisilu opisati kao neto to koristi "pacijentu" (to jest rtvi). Taj jezik "lijeenja" i "zdravlja" moe se mijeati i s drugim modelima. Uobiajeni je model jezika "kajanja" i "grijeha" evangelikog vjerskog preobraenja, gdje je cilj spas pacijentove/rtvine due. Drugi je jezik bitke, poput onoga u ranije opisanom primjeru, koju vodi iscjelitelj/ispira mozga protiv neprijateljskih sila (suparnikih ideologija) koje su preuzele ili iskvarile pacijenta/rtvu. U tom sluaju cilj je osloboditi osobu tih lanih uenja, praktiki slijedei izreku sv. Ivana "upoznat ete istinu i istina e vas osloboditi" (Ivan 8:3). Ne treba ni spominjati da onaj koji vri ispiranje mozga polae monopol na istinu. George Orwell, uvijek izvanredno svjestan moi jezika, donosi jasne primjere kako te "kreposne" modele (izljeenje, spaavanje, oslobaanje) mogu kooptirati oni koji zlorabe mo. Tako se, na primjer, u 1984., muitelj Winstona Smitha, O'Brien, slui eksplicitno medicinskim modelom kad opisuje to Partija eli postii kod Winstona. "Da ti kaem zato smo te ovamo doveli? Da te izlijeimo! Da te urazumimo! Mora shvatiti, Winstone, kako nitko koga dovedemo na ovo mjesto ne odlazi iz naih ruku neizlijeen. Nas ne zanimaju glupi zloini koje si poinio. Partiju ne zanima oiti in: nama je stalo jedino do misli. Nae neprijatelje ne unitavamo, mi ih mijenjamo." Isti medicinski model izriito se koristi u kineskom komunizmu, odakle je izraz "ispiranje mozga" i potekao. Edward Hunter opisuje

dramu po imenu The Question of Thought, prvi put predstavljenu kineskoj javnosti 1949., koja nije bila namijenjena za strane ui i u kojoj se emocionalno prikazuje reforma uma. U toj drami, medicinski model alternativnih ideologija kao otrova za um mijea se s evangelikim modelom reforme uma kao procesa preobraenja. Pa tako voda skupine, gospoica Tsao, opaa sljedee:
Reakcionari su poraeni. Bolesni sada primaju terapiju: a ako i dalje ne priznaju, ako i dalje ne govore iskreno o svojoj prolosti za vrijeme ovog razdoblja lijeenja, ako jo uvijek ne ele spasiti same sebe i pokajati se za svoje grijehe, ne mogu kriviti nikoga drugog nego sebe.
Hunter, Brain-washing in Red China

Oni koji se slue totalitaristikim metodama uvjeravanja mogu poeljeti pojaati svoj kredibilitet usvajanjem jednog ili vie tih kreposnih modela: meutim, mogli bismo rei kako je to u svakom sluaju razliito od stvarnog lijeenja (ili spaavanja, ili oslobaanja). Profesionalci koji se bave duevnim zdravljem, u najveem broju sluajeva, svoju dunost shvaaju vrlo ozbiljno i daju sve od sebe kako bi pomogli svojim pacijentima, sluei se najboljim metodama lijeenja koje su im na raspolaganju. Pa ipak, drutveni sustav koji podvrgava duevne bolesnike odreenim postupcima moe imati golemu mo nad njima. Upravo te ovlasti dovele su do optubi za ispiranje mozga.

Izazov antipsihijatrije
Lijenici su se unutar svoje profesije oduvijek suoavali s kritikama. Postoje strunjaci za mentalno zdravlje koji bi na retoriko pitanje Michela Foucaulta: "Sto je udno u tome da zatvor nalikuje na tvornice, na kole, na kasarne, na bolnice, a da sve to opet nalikuje na zatvor?"1 odgovorili: "Ni najmanje." Prema miljenju Foucaulta i vodeih ljudi antipsihijatrijskog pokreta iz ezdesetih i sedamdesetih godina, kao to su R. D. Laing i Thomas Szasz, bit procesa kojima se neka osoba definira kao mentalno bolesna nije nuno ozdravljenje; tu je vie rije o moi koju drava ima nad pojedincima koji se ponaaju

na drutveno devijantne naine.2 Argument tih kritiara je da ivot u drutvu izlae neke ljude pritiscima koje oni ne mogu izdrati, to ih navodi da se ponaaju na nain koji je tetan za njih i za druge. Laing ide tako daleko da shizofreno ponaanje definira kao 'specijalnu strajoj je to nemogueU idealnom sluaju, "izlijeiti" te ljude znailo bi reformirati drutvo tako da se uklone tetni pritisci; no lake ih je definirati kao devijantne, lude ili bolesne. Taj jezik ih definira kao "ne-ljude", a to je, kao to smo nauili od Roberta Liftona (u prvom poglavlju), opasan potez. Ne samo da ne-ljudi mogu biti lieni svojih prava, institucionalizirani i/ili podvrgnuti prisilnom lijeenju (teoretski za vlastito dobro, ali uglavnom zato to drutvu tako odgovara), nego zahtjev za istoom u iroj skupini "normalnih" inzistira da ih se na taj nain ukloni iz drutva. Kao to kae Thomas Szasz:
Danas je proireno uvjerenje da ba kao to neki ljudi pate od bolesti jetre ili bubrega, drugi pate od bolesti uma ili osobnosti; da su osobe pogoene tim "mentalnim bolestima" psiholoki i socijalno inferiorne onima koji to nisu; te da o "mentalnim bolesnicima", budui da su navodno nesposobni "znati to je za njih najbolje", moraju brinuti njihove obitelji ili drava, ak i ako takva skrb zahtijeva intervencije koje im se nameu protiv njihove volje ili zatvaranje u duevnu bolnicu. Cijeli taj sustav meusobno spojenih pojmova, vjerovanja i postupaka smatram lanim i nemoralnim.
Szasz, The Manufacture of Madness

tegiju koju neka osoba izmisli kako bi mogla ivjeti u situaciji u kojoj

Szasz ne govori da "udno" ponaanje ne postoji. Ne govori ak ni to da ljudi koji se udno ponaaju ne ele ili ne trebaju pomo, dok nastoje, poput Shakespeareova Macbetha, "Iz svijesti uvrijeenu iupati tugu, U mozgu zapisane izbrisati smetnje."4 Szasz eli jasno rei da njegova kritika nije upuena psihoterapiji ili "ugovornoj psihijatriji" gdje pacijent slobodno stupa u ugovorni odnos i izravno plaa terapeutu za usluge mentalnog zdravlja, i gdje postoje kazne za terapeuta koji pribjegava sili ili prijevari. Meta njegove kritike je ono to on naziva "institucionalnom psihijatrijom", u kojoj je "institucionalni psihijatar birokrat ije usluge plaa neka privatna ili javna organizacija

(a ne pojedinac koji je njegov tobonji klijent); najvanije drutveno obiljeje takve psihijatrije je primjena sile i prijevare". Ono emu se on prvenstveno protivi je prisila - pretpostavka da je neobino ponaanje neke osobe dovoljno opravdanje da se istu lii njezinih sloboda. Kao to kae Laing: "Savreno prilagoeni pilot bombardera moe biti vea prijetnja opstanku vrste nego hospitalizirani shizofrenik koji umilja da je bomba u njemu." Robin Dawes, piui etvrt stoljea poslije, povlai ista pitanja u svojoj knjizi House of Cards, u kojoj se tvrdi da prevelik dio psihologije i psihoterapije lei na znanstveno dvojbenim temeljima. Raspravljajui o postupku kojim Ameriko udruenje psihologa (American Psychological Association) daje dozvolu za rad svojim lanovima, konstatira:
Profesori i "organizacijski" ili "industrijski" psiholozi koji rade za tvrtke ili jedinice dravnog sektora izuzeti su. Njihov argument je da takvi ljudi ne rade za individualne klijente same po sebi. Ta se ideja kosi s etikim kodeksom APA-e, u kojem stoji da bi psiholog trebao raditi za pojedinca kojeg procjenjuje ili lijei.
Dawes, House of Cards

Poput Szasza, Dawes istie da takvi dravni namjetenici mogu imati veliku mo nad onima ije stanje procjenjuju. Ta mo moe ii sve do razine krojenja sudbine, na primjer kada procjenjuju stanje osuenih ubojica. Kao to primjeuje Dawes: "Za psihologe koji odluuju da ubojice treba smaknuti kao "nepopravljive" [...] teko se moe rei da rade u interesu tih ljudi." Oni rade za drutvo koje je sklonije uklanjanju (fizikom - metodom smrtne kazne, ili socijalnom - liavanjem slobode) nego rehabilitaciji onih pojedinaca kojima odrie, kao to je Hitler odrekao Zidovima, bilo kakvu sposobnost iskupljenja. To podsjea na totalitaristike stavove o kojima je bilo rijei u prvom poglavlju. Na drugom kraju spektra, nasuprot antipsihijatrijskih hipoteza o "drutvenoj moi", lei sadanji moni bioloko/medicinski model psihijatrije, koji tvrdi da su mentalne bolesti podskup fizikih bolesti.5 To je nedvojbeno tono u sluaju vie od tri stotine definiranih stanja iz slubenog i esto kritiziranog prirunika amerike psihijatrije,

ses and Related Health Problems Svjetske zdravstvene organizacije.6 Kao to je opazio Dawes, neka stanja navedena u DSM-u, ba kao i bolesti, imaju "uzrok koji prilino dobro razumijemo, fizioloke su naravi, popraena su odredenim oblicima ponaanja (simptomima) i imaju odredeni vremenski tijek". Psihotini simptomi koji katkad prate imunoloki poremeaj lupus takve su vrste. I'a ipak, aktualna verzija DSM-a ukljuuje dijagnoze koje se proteu od poznatih (depresija, shizofrenija) do onih koje su upravo bizarne (na primjer, poremeaj tjelesne dismorfije, kada pacijenti trae da im se kirurkim putem odstrane zdravi dijelovi tijela). Neki "poremeaji" - kao to je poremeaj itanja, poremeaj ponaanja i razliiti poremeaji linosti - pokazali su se kao krajnje kontroverzni. Mnogi roditelji dislektine djece otro bi se usprotivili ideji da njihovoj djeci treba postaviti psihijatrijsku dijagnozu, a mnogi komentatori poremeaja linosti zabrinuti su zbog toga to se cijela linost definira kao bolest. Tako je, na primjer, u sluaju antisocijalnog poremeaja linosti (i njegove "mlade verzije" poremeaja ponaanja), teko zamisliti kakva bi osoba bila bez svog "poremeaja"; isto ne vrijedi i u sluaju, recimo, halucinacija u shizofreniji. Kriteriji za antisocijalni poremeaj linosti ukljuuju prijetvornost, nesposobnost planiranja unaprijed, agresivnost, neodgovornost i odsutnost kajanja. Iako se antisocijalni poremeaj linosti dijagnosticira na temelju ponaanja, te iako su ovi termini zapravo opisi ponaanja, mnogim ljudima oni zvue kao crte karaktera, i to vrlo neugodnog karaktera. Ljude koji "pate" od antisocijalnog poremeaja linosti (esto nije jasno da doista pate od toga, barem dok im zakon ne stane na rep) katkada zovu psihopatima, iako je psihopatija izraz "definiran istodobno skupinom karakteristika osobnosti i socijalno devijantnim ponaanjem".7 Drugim rijeima, psihopata se moe ocijeniti kao osobu okrutnog, nemilosrdnog i prijetvornog karaktera, jednako kao i osobu koja se loe ponaa. Uope nije jasno u kojoj se mjeri okrutnost, nemilosrdnost i prijetvornost mogu povezati s tekoama u funkcioniranju mozga, ili pak lijeiti lijekovima ili drugim metodama, kao to implicira biomedicinski model. Lijeiti nekoga s poremeajem linosti bez njegova pristanka, "silom ili na prijevaru", znai opasno

I diagnostics and Statistical Manual (DSM) ili njegovog ekvivalenta u europskoj psihijatriji, International Statistical Classification of Disea-

se pribliiti prisilnom mijenjanju uma kakvo se povezuje s ispiranjem mozga. Neki komentatori protive se strogom odvajanju mentalnog zdravlja i ludila kakvo se implicira i u modelu drutvene moi i u biomedicinskom modelu mentalne bolesti.8 Drugi su kritizirali prisilnu primjenu terapija kao to je lobotomija9 te osporavali djelotvornost farmakoterapije (primjene lijekova)1" ili psihoterapije.11 Suvremeni pokret za mentalno zdravlje ima u vlastitim redovima cijeli niz kritiara - pa ipak je uspjeniji nego ikada prije. Zato je tako? Mnogi odluno prebacuju krivnju na "autoritet", jedno od Cialdinijevih oruja utjecaja opisanih u treem poglavlju. Time se ne eli rei da je namjera strunjaka za mentalno zdravlje vriti pritisak na svoje klijente i varati ih; medu njima ima varalica, ali u golemoj veini su dobronamjerni. No onaj koji vri utjecaj ne mora imati prijevaru na umu: autoritet moe biti stvaran (lijenik koji zagovara neki lijek), jednako kao i laan (glumac koji glumi lijenika u poznatoj televizijskoj seriji zagovara neki lijek). Strunjaci za mentalno zdravlje smatraju da je njihov autoritet autentian - drava ga odobrava, a godine iskustva potvruju. Moemo opet citirati Dawesa, koji kae da prihvaamo njihov autoritet zato to "neprestano sluamo da su oni strunjaci, zato to smo skloni prihvatiti rijei onih koji tvrde da su autoriteti". Kako bismo razumjeli zato je autoritet tako mono oruje utjecaja, trebamo se ponovno vratiti na socijalnu psihologiju.

Mo autoriteta
hoc volo, sic iubeo, sit pro ratione voluntas [To je moja elja, moja zapovijed; moja volja je dovoljan razlog]
Juvenal, Satire VI

S istraivanjem autoriteta zapoelo se na samim poecima socijalne psihologije, uvelike i zato to su neka od najveih imena ove discipline dola u Sjedinjene Drave bjeei od autoritarnog reima - tonije, nacistike Njemake. Theodor Adorno i njegovi suradnici definirali su ideju "autoritarne linosti" (mjerenu Adornovom F-ljestvicom): osobe koja je pretjerano pokorna autoritetima i neobino neprijateljski

raspoloena prema svakome tko ne pripada istoj skupini. Tvrdili su da neka djeca pretjerano strogih roditelja preusmjere svoju prirodnu agresivnost na slabije mete, umjesto da je iskazuju izravno roditeljima. Kako ta djeca odrastaju, u njih se razvija psiholoka sklonost da se pokoravaju autoritetu - koji simbolizira roditelje - potreba da budu u nekoj hijerarhiji i da uivaju poloaj autoriteta u odnosu na druge. Premda je kasniji rad bacio sumnju na to to F-ljestvica zapravo mjeri,12 pojam autoritarnosti ostao je utjecajan. Istraivanje Miltona Rokeacha proirilo je tip linosti dalje od pristaa desniarskih ideologija (slovo " I " u F-ljestvici znai "faizam"). Ne samo da su izrazito autoritarni pojedinci obino pokazivali visoku razinu dogmatinosti i predrasuda, nego su takve ocjene postizali bez obzira na svoju sekularnu ili vjersku ideologiju. Veleasnog Simona, o ijem je preobraenju na komunizam bilo rijei u prvom poglavlju, Robert Lifton je opisao kao autoritarnu linost. Rokeach je tvrdio da je bitan tip i struktura uvjerenja, a ne njegov konkretan sadraj.13 Teorija autoritarne linosti uskoro je naila na osporavanje. Kritiari su tvrdili da ta teorija s predrasudom pristupa "dinamici individualne linosti, ime podcjenjuje vanost aktualnih drutvenih situacija u oblikovanju stavova ljudi",14 da zanemaruje sociokulturne i povijesne faktore koji utjeu na predrasude, te da kao teorija individualnih razlika ne objanjava nadmonu prisutnost autoritarnosti u drutvima kao to je nacistika Njemaka. Usto, da su samo odredeni tipovi linosti podloni slijepoj poslunosti, svatko tko ima sree da ivi u slobodnoj zemlji koja potie liberalne roditelje mogao bi otkloniti svaku opasnost da se u njegovoj sredini pojavi neki diktator. Upravo to su mnogi ljudi i vjerovali - sve dok u Dvoranu slavnih psihologa nije uao Stanley Milgram. U nizu slavnih eksperimenata osporio je ideju da su samo neki ljudi podloni autoritetu, pomiui tako fokus s linosti na ponaanje i pokazujui da bi ak i visokoobrazovani i liberalni ameriki studenti (tradicionalna suprotnost Nijemcima koji vole autoritet) bili spremni podvrgnuti ljude opasno jakim elektrookovima ako bi takve bile upute psihologa. U tim eksperimentima, u kojima se toboe ispitivao uinak kanjavanja na uspjeh u uenju, ispitanik je mislio da daje elektrookove drugom dobrovoljnom sudioniku, "ueniku" (zapravo studentu-glumcu koji se pretvarao da prima elektrookove). Ispitanik je studentu zadao gradivo koje je ovaj trebao

nauiti, a kada bi student kod provjere znanja napravio (unaprijed dogovorenu) "pogreku", ispitanik bi mu dao elektrook. Ako bi poeo oklijevati, eksperimentator bi ga poticao da nastavi. U okviru Cialdinijevih oruja utjecaja o kojima je bilo rijei u treem poglavlju, vidimo da Milgram nije iskoritavao samo autoritet, nego i obvezu i dosljednost. Razina navodnog elektrooka isprva je bila vrlo niska; kako je eksperiment napredovao postupno su jaali do opasne razine. Tako je ispitaniku bilo relativno lako preuzeti prvobitnu obvezu sudjelovanja u eksperimentu i prijei prvih nekoliko razina elektrooka. No svaki put kada je ispitanik pristao poveati razinu oka, upadao je sve dublje u stupicu obveze i dosljednosti, zbog ega mu je bilo sve tee odbiti. Ovakvo hvatanje u zamku omiljena je metoda vritelja utjecaja, zbog ega vojnike kojima prijeti opasnost od zarobljavanja i ispitivanja esto uvjebavaju da daju svoje ime, in i broj - i nita vie. Milgram je traio od "psihijatara, postdiplomanata i profesora bihevioristikih znanosti, studenata druge godine i odraslih pripadnika srednje klase"15 da predvide koliko e ispitanika biti sasvim posluno i dati onaj najjai, potencijalno smrtonosan elektrook. Odgovori su se kretali oko jedan do dva posto, to je prilino dobra procjena broja sadista u stanovnitvu. Naalost, Milgram nije prouavao sadizam. U njegovim eksperimentima, ak je dvije treine ispitanika bilo potpuno posluno. Protivno stajalitu da se slijepa poslunost moe pripisati manjini koja ima "pogrenu" linost, Milgram je zakljuio sljedee:
To je moda najvanija lekcija nae studije: obini ljudi, koji samo rade svoj posao i koji sami ne gaje nikakvo neprijateljstvo, mogu postati initelji u strahovito destruktivnom procesu. Povrh toga, ak i kada destruktivni uinak njihovih postupaka postane sasvim oigledan, i kada se od njih zatrai da provedu u djelo postupke koji se protive temeljnim moralnim standardima, relativno malo ljudi u stanju je oduprijeti se autoritetu.
Milgram, Obedience to Authority

Milgramovo tumaenje rezultata usredotouje se na ono to je on nazvao "pomak prema pokoravanju". On je ljude (i druge vrste) zamislio kao bia koja mogu djelovati u dva stanja: "autonomnom" i "stanju

pokornog izvravanja". Kada djeluju autonomno, ljudi su sebini i slobodni; njihovi postupci su pod njihovim nadzorom i slue njihovim potrebama. Kada bi se drutvo sastojalo iskljuivo od takvih neovisnih pojedinaca, ivot bi se vjerojatno pribliio slavnoj Hobbesovoj viziji prirodnoga stanja: "usamljeniki, siromaan, prljav, teak i kratak".16 Mi Igram tvrdi da samo koegzistiranje na istom podruju zahtijeva da takve jedinice ogranie svoje sebino ponaanje; moraju nauiti, primjerice, ne napadati jedna drugu. On vjeruje da ta inhibicija lei u temelju individualne savjesti. I .judi ive u krajnje kompleksnim skupinama, koje im donose znatne prednosti za opstanak. Jednom kad postanu dio sloenog drutvenog sustava, zajedno mogu postii mnogo vie nego to bi mogli postii individualno. Drutveni sustavi obino se organiziraju u hijerarhije, budui tla hijerarhija omoguava odredenom broju pojedinaca da njihovim postupcima koordinira netko tko je na viem poloaju. Meutim, ta koordinacija (kontrola) moe biti djelotvorna samo ako svaki pripadnik rtvuje dio osobne autonomije, jer bi u protivnom individualna kontrola mogla doi u konflikt sa sistemskom kontrolom. To bi bilo neugodno za pojedinca i tetilo bi efikasnosti skupine. Zbog toga je potreban pomak u ponaanju i stavovima - pomak prema pokoravanju, kako ga opisuje Milgram: "Konkretno, osoba koja ulazi u sustav autoriteta prestaje sebe doivljavati kao nekoga tko djeluje vodei se vlastitim ciljevima i poinje se smatrati posrednikom za izvrenje elja druge osobe." Primjer takvog razmiljanja nalazimo kod Toma Lehrera, koji na satirian nain prikazuje Wernhera von Brauna, jednoga od mnogih nacistikih znanstvenika koji su nakon Drugog svjetskog rata doli raditi za Amerikance:
"Koga je briga gdje e pasti, jednom kad polete. To nije moja domena", ree Wernher von Braun za rakete.
Lehrer, "Wernher von Braun"

U posljednjih nekoliko desetljea na Zapadu je prisutan trend osporavanja tradicionalnih autoriteta. Lijenici, sveenici, radnici u javnom sektoru i politiari - svi su donekle izgubili na vrijednosti. Kako su se

domene religije i javnog sektora smanjivale, kako su se mnogobrojni pipci New Agea uvlaili na podruje medicine, tako se smanjivala mo tradicionalnih autoriteta. Pa ipak, autoritet, osim to je iznimno koristan onima koji ispiru mozak, i dalje je raireno i nuno obiljeje drutava diljem svijeta. Poslunost autoritetu usauje se (i ovdje, kao i u prethodnom poglavlju posuujem od Louisa Althussera) putem irokog spektra ideolokih i represivnih dravnih aparata, ukljuujui - ali ne ograniavajui se na njih - obitelj, medije, vjerske i politike organizacije, te sustave obrazovanja i kaznenog pravosua. Budui da je kljuna za odravanje svih ideologija, za poslunost se moe rei da je "metaideoloka", to jest da je iznad i onkraj bilo koje pojedine ideologije. Pokornost se nagrauje, esto promicanjem na vii poloaj u drutvenom sustavu, "na taj nain istodobno motivirajui osobu i perpetuirajui sustav". Neslaganje se ne odobrava i moe se kazniti. Milgram opaa da ako elimo biti posluni, moramo autoritet smatrati legitimnim i relevantnim: te su prosudbe ovisne o kontekstu, kao to su i zapovijedi autoriteta ovisne o kontekstu. "Dakle, u nekoj vojnoj situaciji, zapovjednik moe zapovjediti podreenom da provede krajnje opasnu borbenu akciju, ali ne moe mu zapovjediti da zagrli svoju djevojku." U krajnjoj liniji, autoritet e biti prihvaen samo ako je sveobuhvatno ideoloko opravdanje (kod Milgramovih eksperimenata to je stajalite da je znanost "legitiman drutveni pothvat") takoer prihvaeno. Dakle, poslunost prema autoritetu nije slijepa poslunost: ona kljuno ovisi o psiholokom i drutvenom kontekstu, te uvjerenjima odreene osobe. Milgram saima svoj rad nabrajajui nekoliko tema koje se stalno ponavljaju i koje karakteriziraju "stanje pokornog izvravanja" poslune osobe. Prva je koncentriranje na izvravanje zadatka i tehnike pojedinosti umjesto na iru sliku ili moralno stajalite. Moralnost se usredotouje na poslunost, koja se definira kao sama po sebi dobra. Pojedinac je sklon veliku vrijednost pridavati disciplini, dunosti, odanosti i sposobnosti - te su vrline "jednostavno tehniki preduvjeti za odravanje ireg sustava". Jezik se mijenja; eufemizmi skrivaju moralne implikacije postupaka. Odgovornost se raspruje kroz hijerarhiju, a organizacije rasporeuju komponente moralno dvojbenih postupaka na pojedince: nacisti su pazili da oni koji biraju rtve u logorima smrti budu daleko od ljudstva koje radi u plinskoj komori. Ljude se poinje tretirati kao

sredstvo, to se opravdava pozivanjem na "neki vii ideoloki cilj"; nikakvo neslaganje, pa ni komentar, se ne odobrava. Zvui poznato? U tim temama uje se prizvuk Liftonove rasprave o totalitarizmu (vidi tablicu 1): jezik se optereuje eufemizmima, doktrina postaje vanija od osobe kako se autonomija pojedinca potiskuje za dobro sustava, sveto znanje ideologije bespogovorno se prihvaa, a krojenje sudbine manifestira se u smrtonosnim elektrookovima koji bi se (po svemu sudei) davali nedunim neznancima. ini se da Milgramovo "stanje pokornog izvravanja", izazvano priznavanjem legitimnog i relevantnog autoriteta, uvelike olakava totalitaristiko funkcioniranje. Drugim rijeima, totalitarizam nije neka bizarna aberacija, nego trajna opasnost koji proizlazi iz istih onih psiholokih mehanizama koji nam omoguuju da uope imamo ureeno drutvo. Primjena tog zakljuka na sredinju temu ovog poglavlja vodi do sljedee presude: u onoj mjeri u kojoj utjecaj strunjaka za mentalno zdravlje ovisi o njihovu autoritetu, ti su strunjaci izvrgnuti riziku totalitaristikog razmiljanja. Njihov posao je da mijenjaju tudi um. Moe li se i njih onda optuiti za ispiranje mozga?

Totalitarizam i ispiranje mozga

Strah od ispiranja mozga je strah od gubitka kontrole, pa ak i strah od gubitka vlastitog identiteta. Taj strah je izraen na razliite naine u svakoj od domena ljudskoga ivota koje su se nale optuene za ispiranje mozga. Suvremena zapadna kultura proizvela je neke mone svijet (farmakoloki) i The Wall Pink Floyda (obrazovni). Strunjaci za mentalno zdravlje, koji etiketiraju, kontroliraju i lijee devijantno ponaanje, donose jo jedan simbol: film Paklena narana redatelja Stanleya Kubricka, ekranizaciju istoimenog romana Anthonyja Burgessa, u kojem mladog i nasilnog protagonista mue tako da ga podvrgavaju averzivnoj terapiji. Kao to smo vidjeli, pripadnici antipsihijatrijskog pokreta iz ezdesetih i sedamdesetih godina tvrdili su da institucionalna psihijatrija jest totalitarna: ne samo da slui irenju i odravanju ideologije onih koji imaju mo, nego to ini na okrutno represivan nain. Je li to opravdano?
simbole: Mandurijski kandidat (politiki), 1984. (medijski), Vrli novi

Robin Dawes, kao i drugi prije njega, tvrdi da strunjaci za mentalno zdravlje doista previe ovise o moi autoriteta. A kada se autoritet zdrui s naom sklonou da definiramo vlastite i vanjske grupe, njegovo djelovanje kao drutvene sile moe postati uistinu toksino. Meutim, to moe biti vie prirodna posljedica ljudske naravi, nego neporeciva injenica o psihijatriji i psihoterapiji. Privatna terapija koja se naplauje izuzeta je, primjerice, iz kritika Thomasa Szasza: on zvoni na uzbunu samo kad nastupi prisila. Moe se initi da institucionalna psihijatrija ima totalitaristika obiljeja, ali opet, totalitarizam nije pitanje stupnja, niti kategorizacija da/ne. A profesije koje se bave mentalnim zdravljem meusobno se uvelike razlikuju - od blagih i kratkoronih terapija sa ili bez primjene lijekova, sve do zatvaranja u ustanovu i prisilnih operacija. Ne moe se jednostavno ustvrditi da su sve terapije totalitaristike; neke su u veoj mjeri totalitaristike od drugih. Vezano za obrazovanje, u treem poglavlju ustvrdila sam kako je ono, premda u stvarnosti esto nije na visini ideala, u svom idealnom obliku antitotalitarno: nastoji poveati, a ne smanjiti osobnu autonomiju i intelektualnu slobodu. U svojoj knjizi Thought Reform and the Psychology ofTotalism, Robert Lifton iznosi analogan argument za psihoterapiju. Premda priznaje da "psihoterapija u svojim organizacijskim aspektima - kao i svaki drugi revolucionarni pokret, bio on znanstveni, politiki ili vjerski - ima potekoa u odravanju izvornog oslobadajueg duha", on tvrdi da je "etos psihoanalize i psihoterapija izvedenih iz nje u izravnoj suprotnosti s etosom totalizma. tovie, paljivo i blagonaklono istraivanje pojedinanih ljudskih umova psihoanalizu izravno smjeta u tradiciju onih zapadnjakih intelektualnih struja koje su, povijesno gledano, uinile najvie u djelovanju protiv totalizma: tradiciju humanizma, individualizma i slobodnog znanstvenog propitivanja." Naglasak koji psihoterapija stavlja na ljudsku jedinstvenost svakako je ista suprotnost stereotipnim generalizacijama koje se primjenjuju u totalistikom nainu razmiljanja. Naravno, iznimno je naporno neprestano razmiljati na taj nain - napokon, stereotipi postoje kako bi naem mozgu olakali ivot - pa nimalo ne iznenauje to psihoterapeuti, kao i pedagozi, mogu iznevjeriti svoje ideale. Neto suvremeniji primjer od psihoanalize je bihevioristika terapija, iji je cilj pouiti pacijenta djelotvornim nainima da ispita i promijeni nepoeljne ideje, kao to su "automatske misli" koje mue

depresivne pacijente. Te misli, "automatske" zato to same nepozvane "iskau", najveim su dijelom negativne, a karakterizira ih krivnja, osjeaj bezvrijednosti, samoprezira, pa ak i pomisao na samoubojstvo, liihevioristika terapija pomae pacijentu da zastane i razmisli. Umjesto da nekritiki prihvaa negativne misli (koje tako utjeu na raspoloenje i ponaanje), pacijent ui kako da ih pone smatrati obiljejem depresije koje ne treba shvaati jednako ozbiljno kao "normalne" misli. Tako se njihov utjecaj na raspoloenje i ponaanje moe postupno smanjiti. Kao to emo vidjeti poslije, sposobnost da se zastane i razmisli karakteristina je za sve antitotalitarne "intelektualne struje" i otpor prema totalitarnim reimima. Cilj je bihevioristike terapije da pojaa tu sposobnost i tako osnai pacijentov osjeaj kontrole.

Saetak i zakljuci
Profesije koje se bave mentalnim zdravljem govore nam o stvarima koje nastojimo zanemariti: o zastraujuoj krhkosti te postupno izgraene mjeavine ideja koju nazivamo svojim ja. Snaga straha koji pobuuju objanjava zato se na tom bojnom polju vodi tako estoka bitka da se opovrgnu optube za ispiranje mozga. No kao to smo vidjeli u prvom poglavlju, ispiranje mozga ima mnogo aspekata - moemo ga gledati kao proces, simbol ili jedino preostalo rjeenje. U ovom poglavlju vidjeli smo kako je, kad je rije o profesijama koje se bave mentalnim zdravljem, socijalna psihologija mnogo toga objasnila, umanjujui potrebu za traenjem jedinog preostalog rjeenja. Nae sve bolje razumijevanje oruja utjecaja, osobito autoriteta, te fenomena socijalne psihologije, kao to je difuzija odgovornosti, znai da arobni proces ispiranja mozga moemo zamijeniti skupom znanstvenijih koncepata koji, premda ih jo uvijek ne shvaamo u potpunosti, mogu mnogo toga objasniti i predvidjeti. No razumjeti ispiranje mozga ne znai samo racionalno ga objasniti. Ono najuasnije u Paklenoj narani nije visokoestetizirano nasilje njezinih nasilnika, nego ono to se jednome od njih ini u ime terapije. Mi ne razumijemo same sebe, a to manje razumijemo, to se vie bojimo da neemo moi zadrati svoje slobode suoimo li se s onima koji bi ih poeljeli ograniiti. Ispiranje mozga simbol je nae bespomonosti u sferi

naeg uma koji nam je toliko prirastao srcu. Ono napada na osjeaj da je nae ja sakrosanktno, da je na mozak jedino mjesto na kojem moemo biti na miru. Predstavlja duboku strepnju, koja je prisutna u svima nama, da emo se ponaati na nain koji nam nije svojstven ili je izvan nae kontrole, ili da emo se u jednom trenutku probuditi i ustanoviti da smo uinili neto strano, poput lojalnih njemakih graana kad su se probudili iz none more nacizma. Ispiranje mozga predstavlja mranu stranu poslunosti i sve dok se strunjaci za mentalno zdravlje budu tako snano oslanjali na autoritet, strah od ispiranja mozga nee moi uminuti. tovie, bilo bi bolje ne odagnavati ga, jer on motivira zdrav skepticizam koji nas potie da izrazimo sumnju u autoritet, da svedemo na minimum primjenu sile u psihijatriji i preispitamo motive i metode onda kada se sila primjenjuje, da ograniimo pruanje pomoi na one koji tu pomo ele ili trebaju, a da ostalo prepustimo zakonima koji nas sve obvezuju. Utoliko koliko nam psihijatrija i psihoterapija pomau da bolje razumijemo same sebe, one su antitotalitaristike i vjerujem da su mnogi profesionalci s tog podruja iskreno motivirani tim liberalnim duhom. Kao i obrazovanje, s kojim dijeli mnoge zajednike ciljeve, terapija uma ima plemenite ideale, iako ih u stvarnosti moda ne uspijeva dostii.

Poglavlje peto

"Ja predlaem, ti uvjerava, on ispire mozak"

Od prirode ovo nosimo u krvi Svi bi bili tirani - kad bi samo mogli.
Daniel Defoe, The History of the Kentish Petition

U prethodnim poglavljima razmotrila sam navode o ispiranju mozga upuene na raun mnogih oblika drutvene prakse: religije, politike, reklamne industrije, obrazovanja, psihijatrije i psihoterapije. Sve institucije koje ih utjelovljuju bave se mijenjanjem tueg miljenja i predstavljaju ono to bi Louis Althusser nazvao ideolokim i represivnim aparatima drave; nastoje iriti - silom, potajice ili uvjeravanjem - niz ideja koje utjeu na ponaanje (drugim rijeima, ideologiju). U ovom poglavlju, u neto kraem obliku i pozivajui se na ideje iz prethodnih poglavlja, razmotrit u jo dvije drutvene institucije: vojsku i kazneno pravosue. U neto dubljoj diskusiji o temeljnoj drutvenoj jedinici, obitelji, posluit u se primjerom nasilja u vezi izmeu odraslih ljudi kako bih progovorila o problemu ispiranja mozga "jedan na jedan". Napokon, razmotrit u jednu od najzloudnijih drutvenih praksi: muenje.

Vojska
Vojnik stari bre nego pravnik ili filozof; u vojsci je ovjek vie izloen klicama, koje oslabljuju i unitavaju, a bolje je zatien od misli, koje stimuliraju i uvaju.
H. G. Wells, Bealby

Oruane snage neke drave pruaju toj dravi primarno sredstvo i obrane i agresije prema onima koje dravna ideologija definira kao neprijatelje, bilo unutarnje ili vanjske. Konkretna ideoloka funkcija vojske jest da preobraava graane - koji uglavnom od malih nogu ue da je ubijanje neto loe - u ljude koji su spremni ubiti. Kako bi to postigla, vojska istie vanost poslunosti autoritetu. Kao to su pokazali eksperimenti Stanleya Milgrama, ak i visokosocijalizirane, liberalne i inae blage ljude zastraujue je lako nagovoriti da naude drugima u ime nekog cilja, ako prihvaaju autoritet koji im daje upute. Elias Canetti kae da je taj "zapovjedni sustav moda najjasnije izraen u vojsci, ali da praktiki ne postoji nijedna sfera civiliziranog ivota do koje zapovijedi ne seu i ne postoji ovjek kojega ne dotiu".1 Afirmirana drutvena uloga autoriteta - koja se vojsci dodjeljuje na temelju njezine uloge u obrani zemlje - olakava njegovo prihvaanje. Sveobuhvatno opravdanje za to obino prua drava, a ne sama vojska. Ovisno o situaciji, to opravdanje moe biti jasno i konkretno: primjerice, nunost obrane teritorija, svojih graana ili graana saveznikih snaga. Ako se ne moe nai konkretno opravdanje, primijenit e se neka apstraktnija, koja e se pozivati na prijetnju slobodi, vrijednostima ili "naem nainu ivota". Kada je vjerojatno da e se opravdanja nai pod udarom kritika - to jest kada autoritet politiara koji se za njih zauzimaju nije nuno prihvaen - to su konkretnija, to bolje. Kada je politiki autoritet snaan, eterine ideje su dovoljne. Ako se zna da su vojne akcije potrebne i da ih drava odobrava, to moe poveati poslunost i ublaiti stres povezan s njihovim provoenjem. Kada stvari pou po zlu, vojnici mogu rei da su samo izvravali zapovijedi, kao to su se opravdavali nacistiki vojnici nakon Drugog svjetskog rata. Vojnici neke drave obino djeluju u okoliu u kojem mogu pretpostavljati kako njihove zapovijedi ne prelaze priznate

zakonske i politike okvire u kojima vladaju opeprihvaena pravila. No ekstremne akcije poput ubijanja, ak i u ratu koji se vodi u skladu sa enevskom konvencijom, ipak mogu biti ekstremno stresne za one koji ubijaju. Vojska je stoga razvila nekoliko naina za ublaavanje stresa. Kao to bismo i oekivali, vojna izobrazba stavlja naglasak na poslunost, odanost i disciplinu - vrline koje pomau ouvati i propagirati aktualnu ideologiju te omoguuju difuziju odgovornosti u vojnoj i politikoj hijerarhiji. Visoka razina tjelesne aktivnosti dio je obuke, individualna misao je nepoeljna a osobna sloboda ograniena. Osobito kad je rije o suvremenom ratovanju, izrazito naglaena primjena tehnologije moe posluiti kako bi se agresor, koji povlai okida ili baca bombu, distancirao od rtve koja je pogoena metkom ili raznesena bombom. Sto je distanca vea, to krvoedniji moe biti agresor. tovie, kao to je zabiljeila povjesniarka Joanna Bourke, opirna anketa provedena medu pripadnicima amerike pjeadije za vrijeme Drugog svjetskog rata pokazala je da "pripadnici oruanih snaga koji nisu napustili Ameriku najvie mrze neprijatelja, a da vojnici koji slue u Europi vie mrze Japance nego oni koji su zapravo ubijali japanske trupe na Pacifiku".2 Ili, kao to je romanopisac John Buchan rekao osamdeset godina prije: "Vie mrnje ima medu novinarima i politiarima kod kue, nego medu borcima."3 Tehnologija takoer omoguuje bavljenje kompliciranim aktivnostima koje zahtijevaju pozornost i vjetinu. Takve aktivnosti pak vode do onoga to socijalni psiholog Roy Baumeister zove "razmiljanje na razini konkretnih operacija", koje opisuje kao "vrlo konkretan, uzak i krut nain razmiljanja, fokusiran na sada i ovdje, na pojedinosti onoga to ovjek radi".4 Svatko tko je ikada bio potpuno zaokupljem nekom aktivnou iskusio je to; Baumeisterov opis podsjea na "stanje pokornog izvravanja" Stanleya Milgrama o kojem je bilo rijei u etvrtom poglavlju. Filozof iz devetnaestog stoljea, William Hamilton, navodi nekoliko primjera u svojoj Metafizici, ukljuujui i primjer grkog matematiara koji je imao nesreu da se zatekne u Sirakuzi 212. godine prije Krista, kada su taj grad napali i osvojili Rimljani.

Arhimed je, kao to je dobro poznato, bio tako zaokupljen meditiranjem o geometriji da je napada na Sirakuzu postao svjestan tek kada je smrtno ranjen, a rimskim vojnicima koji su upali u grad doviknuo je: Noli turbare circulos meos [latinski za "ne smetaj", barem za matematiare].5

Psiholozi Robin Vallacher i Daniel Wegner stavili su tu niu razinu razmiljanja o ponaanju u iri okvir koji nazivaju teorijom identifikacije ponaanja. Ta teorija poinje od opservacije da je veina postupaka neodreena, to jest da ih se moe opisati na razliite naine, sluei se razliitim razinama opisa i razliitom terminologijom. Tako, na primjer, o pokretima svog prsta mogu govoriti u okviru zglobova i kontrakcije miia (mehaniki opis u kojem se moj prst tretira kao stroj). Mogu pokret prsta opisati kao pritiskanje tipke mia (funkcijski opis pokreta koji upuuje na njegovu neposrednu svrhu - interakciju s miem), ili mogu rei da sam pomaknula kursor do dijela teksta koji sam eljela staviti u kurziv (namjerni opis koji se odnosi na moje stanje svijesti). Ta su tri opisa sasvim razliita, ali sva tri opisuju jednu te istu aktivnost. Vallacher i Wegner tvrde da "iako ljudi mogu o svakoj akciji razmiljati na mnogo naina, obino o jednoj akciji razmiljaju na samo jedan nain".6 To jest ja naelno mogu biti svjesna mnogih moguih opisa pokreta svog prsta; ako bih morala, mogla bih navesti nekoliko njih. Meutim, u datom trenutku samo e jedan opis biti aktivan u mojim mislima i samo taj konkretan opis je relevantan za razloge zbog kojih postupam onako kako postupam. Kad pomiem prst, razmiljam o tome kamo elim premjestiti kursor; misli o miiima i zglobovima ne zadiru u taj proces. Odreeni pokreti prstiju - primjerice oni kojim se orujem citja druga osoba - povezani su s moralnim opisima ("ubiti je pogreno"). Ti opisi ovise o stajalitu da su ljudi sami po sebi cilj - vrijedne neovisne jedinke - a ne samo sredstvo koje moe posluiti za ostvarenje neijih ciljeva. Ako bi moralni opis bio aktivan kad bih se spremala pomaknuti prst, to bi znatno umanjilo izglede da u izvriti akciju, budui da su moje moralne inhibicije snane kad je u pitanju ubojstvo. Ako bih ipak eljela ubiti osobu koju sam naciljala pitoljem, morala bih umjesto moralnog opisa aktivirati drugi opis. Fokusiranje na konkretne poje-

dinosti postupka umjesto na apstraktne implikacije pomoglo hi mi da lake povuem okida. Wegner navodi primjer nervoznog provalnik;) kojega omete vlasnik kue u koju je provalio:
Na taj nain, akcija koja je u prvim fazama planiranja zapoela kao "zatitit u se" [tako to u se naoruati], u aru trenutka moe se ostvariti kao puko "povlaenje okidaa", da bi se tek u nekom kasnijem trenutku shvatila u irem i moralno obojenom znaenju "oduzimanja ivota", lako je provalnik moda uinio sve to je potrebno kako bi se njegovo ponaanje naknadno moglo protumaiti kao namjerno [noenje oruja, povlaenje okidaa], izravna namjera ["oduzeti ivot"] nije morala biti u njemu prisutna unaprijed ili za vrijeme izvrenja same akcije.
Wegner, The Illusion of Conscious Will

To fokusiranje na pojedinosti omoguuje ubojici da izbjegne razmiljanje o ljudskom statusu rtve. Kao to kae Baumeister: "Ne samo da im taj nain razmiljanja pomae da budu djelotvorniji, nego spreava da se bilo kakav osjeaj krivnje" umijea u izvrenje akcije. U tome je banalnost zla, kako se slavno izrazila Hannah Arendt. Opsesivno zanimanje za pojedinosti i birokraciju moe znatno olakati odluku o slanju ljudi u smrt, a isto vrijedi i za ubijanje u ratu. Kao to konstatira Joanna Bourke, pria o vojnoj obuci nije samo pria o poslunosti bez razmiljanja. Vojnici doista jesu obueni da budu posluni, ali mnogi od njih ustraju na osobnoj odgovornosti za svoje postupke, a ak i neviene neprijatelje poimaju kao ljudska bia. Da bismo shvatili zato, trebamo se sjetiti da pripadnost vojsci nije uvijek prisilno i negativno iskustvo, osobito kada je sluba dobrovoljna, a ne propisana. Uspjean vojnik imat e od vojske mnoge koristi: stei e dobru tjelesnu formu, tehnike vjetine, drutveni status, osjeaj grupnog identiteta i potpore koji moe biti jednako jak ili jai od onoga to ga pruaju kultovi. Osobito u elitnim jedinicama, pripadnike ue da 0 sebi razmiljaju kao o superiornim biima, a o svojoj jedinici kao o obitelji (u kojoj katkada nalaze vie emocionalne potpore nego to su je ikada dobili u vlastitoj obitelji). Bourkeova, koja detaljno pie o Prvom 1 Drugom svjetskom te Vijetnamskom ratu, tvrdi da su se negativne

emocije poput mrnje smatrale manje djelotvornima u stvaranju dobrih vojnika, za razliku od ljubavi i prijateljstva, koje se poticalo. Mrnja negativno utjee na samokontrolu i efikasnost, pa vojnicima "ruka zna zadrhtati kad pucaju na neprijatelja"; ona takoer umanjuje sigurnost vojnika u pravednost njihove borbe, to pak pojaava nesigurnost i psiholoki konflikt. Nasuprot toga, Bourkeova istie da je ljubav prema suborcima izvrsna motivacija, "koju se openito smatra najjaim poticajem za ubojitu agresiju protiv neprijatelja, koji se identificira kao prijetnja tom odnosu". Analogije s bratskom, oinskom ili ak seksualnom ljubavi koristile su se za opis bliskosti medu vojnicima. Te pozitivne emocije znale su biti iznimno snane, a, kao u sluaju smrtonosnih kultova poput Mansonove Obitelji, gorljivo ozraje unutar skupine, s jasno definiranim vanjskim neprijateljem sluilo je kao snana motivacija i opravdanje za ubijanje. Je li vojna obuka ispiranje mozga? I ovdje, kao i u prethodnim poglavljima, mogu se uoiti razliite primjene termina "ispiranje mozga": kao uvreda, proces(i), jedino preostalo rjeenje ili totalitaristiki ideal. Kritiari vojnih metoda obino imaju izrazito pacifistike namjere, ili ele smanjiti vojne ovlasti. Takvim kritiarima pojam ispiranja mozga slui kao uvreda kad govore o vojsci u kojoj obvezno sluenje vojnog roka, budui da ispiranje mozga ukljuuje odricanje svojevoljnog izbora (mogue je zamisliti da netko dobrovoljno pristane na ispiranje mozga, ali uspjean in ispiranja mozga eliminirao bi slobodu, to znai da bi izbor bio pod kontrolom onoga tko vri ispiranje mozga). Premda vojna obuka moe promijeniti ljude, ona ih ne pretvara u robote; tovie, obino podrazumijeva visok stupanj osobne autonomije i slobode odluivanja. U funkcionalnom smislu, procesi kojim se civili pretvaraju u vojnike bili su predmet intenzivnog prouavanja i socijalna psihologija sve ih bolje razumije. Moemo dodati i da socijalna psihologija, barem u Sjedinjenim Dravama, velik dio financijskih sredstava dobiva od vojske. U skladu s tim, "ispiranje mozga" sve se rjee spominje kao jedino preostalo rjeenje. Ako se shvaa kao pojam totalitaristikog ideala, ispiranje mozga moe posluiti kao upozorenje na opasnost od onih koji bi eljeli proiriti vojne ovlasti na civilnu sferu, ograniiti graanske slobode i ojaati kontrolu drave. Sve dok se ne istroi, moe poticati javnost da vodi rauna o mogunosti represije. Na Zapadu, mnotvo glasova

koji se deklariraju kao uvari nae slobode esto je vie privid nego stvarnost; kao to smo vidjeli u treem poglavlju, gdje se govori o reklamiranju, miljenje medija esto je krajnje homogeno, osobito u vrijeme krize. Vjerojatno nije zgorega imati neto to e nas drati na oprezu od ideologije koja bi zadirala u naa prava. Ipak, zapadne drave imaju mnoga vana obiljeja koja ih ine netotalitarnima.

Kazneno pravosue
Fiat iustitia, pereat mundus. [Neka se izvri pravda, pa makar svijet propao.]
(Izreka se pripisuje caru Svetog Rimskog Carstva Ferdinandu I.)

Jo jedno podruje gdje se esto ini da drava zadire u slobode svojih graana je sustav kaznenog pravosua. Zakoni definiraju kriminalitet ne samo u prihvaenim okvirima (ubojstvo, silovanje, pronevjera), nego su te definicije katkada vrlo specifine i kontroverzne. Jedan od aktualnih primjera donose zbunjujui britanski zakoni o drogama, koji, uvelike iz povijesnih razloga, zabranjuju iroko rasprostranjene droge marihuanu i ecstasy, dok toleriraju alkohol i duhan. Naravno, karikirana bi bila tvrdnja da od ecstasyja postanete raznjeani, od marihuane samo zurite u strop, dok od alkohola postanete agresivni a od duhana vam bude zlo. Meutim, objektivna mjerenja statistike smrtnosti donose slian argument, kao to dokazuje Richard Davenport-Hines u svojoj elokventnoj kritici zapadnjake politike prema drogama, The Pursuit of Oblivion. Kritizirajui jednu grupu za pritisak iji su pripadnici 1996. izjavili kako su "stotine Skota u protekloj godini umrle od droge",7 Davenport-Hines istie sljedee: "Stvarna brojka za 1995. godinu iznosi 251, ukljuujui 155 prekomjernih doza narkotika i 96 samoubojstava uzimanjem analgetika kao to je paracetamol, za razliku od 20.000 Skota koji su umrli od bolesti povezanih s duhanom i 4.000 koji su umrli od bolesti povezanih s konzumiranjem alkohola." Dakle, broj umrlih od narkotika (ukljuujui lijekove) u 1995. sainjavao je manje od dva posto broja umrlih od duhana i manje od sedam posto broja umrlih od alkohola. Pritom ni godina ni drava na koju se odnose podaci nisu nereprezentativne:

U Velikoj Britaniji godinje oko 100.000 ljudi umire od bolesti povezanih s konzumiranjem duhana, 30-40.000 ih umire od bolesti i nesrea povezanih s konzumiranjem alkohola, a 500 od paracetamola. U prosjeku, zlouporaba heroina i sredstava ovisnosti inhaliranjem odnose svaki po 150 ivota na godinu, dok ih od /.louporabe amfetamina umire oko dvadeset pet. U prvih deset godina britanskog ravea, a na vrhuncu tog razdoblja oko 500.000 ljudi uzimalo je ecstasy svakog vikenda, ta je droga bila povezana s otprilike ezdeset smrtnih sluajeva: u prosjeku est godinje.
Davenport-Hines, The Pursuit of Oblivion

Te brojke navode na sumnju da histerija povezana s ilegalnim drogama ne proizlazi iz racionalne procjene statistikih podataka, nego iz nekih drugih faktora. Tih droga se ne bojimo samo zato to mijenjaju stanje uma (i alkohol mijenja stanje uma), nego zato to ih se povezuje s mnogim nepoeljnim karakteristikama: siromatvom, prljavtinom, drutvenom izolacijom, nasiljem i kriminalom. Cesto ih se opisuje jezikom tabloida koji je obino rezerviran za mrske neprijatelje, serijske ubojice ili smrtonosne zaraze. Konzumenti droge prikazuju se kao opasni i prljavi; budui da nemaju uobiajenih drutvenih konica jer su "ulagirani" ili "ovisni", nepredvidivi su i zato ulijevaju strah. Njih, dakle, treba eliminirati, izolirati ili moda rehabilitirati (ni u kom sluaju legalizirati). Sva ta rjeenja podrazumijevaju gubitak slobode i pretpostavku da konzumenti droge nisu u stanju postupati u svom najboljem interesu. To su znaajke ideologijskog definiranja ne-osobe, autsajdera koji se nudi kao prihvatljiv fokus grupne antipatije. Golemi napor uloen je u promoviranje stajalita da su ilegalne droge zlo, a legalne nisu. Je li uzrok tome dijelom i injenica da konzumenti droga uglavnom pripadaju najmanje monim drutvenim skupinama, pa su stoga laka meta za dravnu ideologiju? Poput svake druge skupine, i drutvo je kohezivnije, sljedbenici posluniji, a vode sigurniji kad imaju dobro definirane protivnike nad kojima se mogu gnuati. Zakoni protiv droge jedan su aspekt sustava kaznenog pravosua u kojem se funkcija zatite, odvraanja i redukcije tete doima neuvjerljivo. Ta neuvjerljivost openito slabi potporu sustavu kaznenog pravosua, zato to ostavlja prostora za argument kako je glavna funkcija sustava poveati kontrolu drave nad graanima. Michel Foucault tvrdi da: "Idealni bi domet

dananjeg kaznenog sustava bila beskrajna disciplina: propitkivanje kojemu ne bi bilo kraja, istraga koja bi se neogranieno nastavljala u podrobnom i stalno sve analitikijem promatranju, suenje koje bi u isto vrijeme znailo i voenje dosjea koji se nikada ne zatvara..."8 Sto drava pomnije regulira postupke nekog pojedinca, to se preciznije moe predvidjeti ponaanje tog pojedinca i to djelotvornije vlada moe voditi svoje poslove. Je li takva kontrola ispiranje mozga? Kao to je reeno u prethodnim poglavljima, strah u srcu ideje o ispiranju mozga je strah od gubitka kontrole; od toga da e ne samo nai postupci nego i same nae misli postati predmet manipuliranja neke vanjske sile. Misli su i same po sebi ve dovoljno neuhvatljive; to vie gledamo, to vie sumnjamo u vlast nad onim to nazivamo svojim ja. No eznemo za tim da se moemo identificirati s onom viktorijanskom samouvjerenou kakvu izraava W. E. Henley u pjesmi Invictus:
Ja sam gospodar svoje sudbine: Ja sam kapetan svoje due.

Ne elimo o sebi misliti kao o slamkama koje naokolo raznose vjetrovi sluajnosti, nego kao o racionalnim biima koja djeluju slobodno i paljivo slijede zadani kurs. Svijet moda nije potpuno predvidljiv; svoje postupke moda ne moemo potpuno predvidjeti ni mi sami, ali bolje i tako nego da ih predvia netko drugi - naroito kada taj netko drugi svoju mo predvianja koristiti kako bi nas kontrolirao i onemoguio ostvarenje onoga to je za nas najbolje. Ljudska bia moda se zarana socijaliziraju u duhu ideje poslunosti, ali ako osjete da njihove postupke predvia ili kontrolira netko drugi (osobito ako taj netko nije prihvaeni autoritet) esto reagiraju vrlo negativno. Taj fenomen je socijalni psiholog Jack Brehm nazvao "reaktancijom".9 Meutim, da bi dolo do reaktancije, "reaktant" mora vjerovati da je neka vrsta otpora mogua; u protivnom e prihvatiti set depresivnih i potinjenih stavova i ponaanja (nauena bespomonost). Te reakcije - otpor ili nauena bespomonost - mogu se uoiti u razliitim kranskim tradicijama kada je rije o predodredenosti, ideji da Bog, vrhunski (svemoni) kontrolor, cijelo vrijeme zna sud-

binu svakoga od nas. Mogu se nai i u reakcijama na njezin sekularni ekvivalent, doktrinu krutog determinizma (predodredenosti za ateiste) tvrdnji da je sve to radimo odredeno dogadajima koji su se zbili dugo prije naeg roenja, unatrag sve do nastanka svemira. Neki krani naglaavaju Boje milosre: "U redu, On povlai sve konce, ali On te voli i eli ti najbolje. Budui da je sveznaju, puno bolje od tebe zna to je za tebe najbolje, pa emu se onda brinuti?" Drugi veu vanost pridaju ideji prema kojoj smo duni poslunost Bogu kao Autoritetu ( / - na onaj nain koji nas zabavlja dok itamo Njegove tamne stvari /< l'hilipa Pullmana, nego kao istinskom i jedinstvenom izvoru sveukupne moi), praktiki zahtijevajui nauenu bespomonost. Ateistu, koji kae: "Nitko ne povlai konce, ali smo svejedno lutke", teko je argumentirati dobrotvornost, budui da se uzrok i sluaj ne mogu personificirati, te on tradicionalno pribjegava fatalizmu ili nekoj verziji kompatibilizma, to je generiko ime za argumente kojima se nastoje pomiriti slobodna volja i determinizam (na tu temu u se vratiti u jedanaestom poglavlju.) Sve te tradicije, ma kako meusobno razliite, reakcije su na na strah od gubitka kontrole, najvei strah koji se skriva u pojmu "ispiranje mozga".

Zlostavljanje u obitelji
Dosada se u ovom poglavlju govorilo o situacijama koje ukljuuju drutvene institucije i njihov odnos s pojedincem. Meutim, teoretiari koji raspravljaju o ideologiji esto na svoj popis ideolokih aparata uvrtavaju i obitelj, tu "kolu despotizma" (kako ju je opisao John Stuart Mill).10 Razliite vrste zlostavljanja koje se mogu nai unutar obitelji mogu svesti odnos snaga moi na njezin najjednostavniji oblik: mo jednog ljudskog bia nad drugim. Temeljna drutvena interakcija moe biti jedna od najintenzivnijih i najtetnijih.11 Vjet zlostavlja zna se sluiti svakim trikom iz repertoara vritelja utjecaja - od autoriteta, preko zamki obveze, do iste brutalne sile - tako da se ak i poetno neznatna neravnopravnost u odnosu snaga s vremenom pretvori u tako golemu neravnoteu da zlostavljani partner praktiki postaje rob. Stupanj kontrole koji takvi zlostavljai postiu nad svojim rtvama vei je od onoga koji postie bilo koja institucija koju smo dosad spominjali (uz mogui izuzetak

najekstremnijih kultova) i najvie se pribliava tradicionalnom poimanju ispiranja mozga. Sve to je potrebno jest neravnotea potreba, kada rtva cijeni partnerovu "ljubav" vie nego on njezinu i spremna je pristajati na kompromise kako bi on bio sretan.12 Ona moe biti naviknuta na socijalne interakcije u kojima na kompromis jednog partnera drugi uzvraa ustupcima; vjerojatno je i da je socijalizirana tako da se pokornije ponaa prema onima koji su joj drutveno superiorni. Zlostavlja e paziti da se ponaa kao da je superioran u svakoj domeni koju ona potuje: ako je ponosna na svoju inteligenciju, on e biti pametniji; ako je ponosna na svoju plau, njegova e biti vea (ili e pronai dobar razlog zato nije). Takoer e nemilosrdno iskoritavati njezinu sklonost kompromisu, umanjujui vrijednost njezinih doprinosa i pretjerano istiui svaki ustupak koji sam napravi. Zlostavljanje jasno ilustrira postupnost psiholokih metoda kontrole. Ljudski mozak dobar je u detektiranju novih elemenata, ali postoji prag ispod kojeg nije u stanju otkriti promjenu, a poseban napor treba uloiti da bi se pratile percepcije tijekom dugog vremenskog razdoblja. To znai da mozak nee lako uoiti dugoronu, kumulativnu promjenu ako je svaki pojedini korak te promjene vrlo sitan. Zlostavlja moe od samog poetka iskoritavati tu slabost i iskuavati partneriinu toleranciju na sitnicama, moda tako to e joj s vremena na vrijeme dobaciti poneku zajedljivu primjedbu. rtva zlostavljanja moe ispoetka svako takvo potejenjivanje registrirati kao sitnicu ("Umoran je, imao je lo dan, nije tako mislio"), i osim ako ne uloi onaj dodatni napor i ne konceptualizira primjedbe kao dio cjeline (kao usklaenu kampanju zlostavljaa, planiranu ili ne), nee ih uvijek uoiti - i nee biti svjesna njihovog kumulativnog djelovanja na njezino samopotovanje. Sjeate li se urbane legende o kuhanju abe: ako se voda zagrijava dovoljno sporo, aba nee iskoiti i skuhat e se. Zlostavlja na slian nain postupno jaa stisak svoje kontrole. Svaki put kad se njegova rtva ne usprotivi, ne postavi granice svoje tolerancije i ne dri ih se, sljedee omalovaavanje bit e za nijansu uvredljivije, polagano slabei rtvinu vjeru u vlastite sposobnosti i jaajui njezin doivljaj zlostavljaeve nadmoi. Ako je on fiziki jai, ona e moda usvojiti nauenu bespomonost. Neprestano verbalno zlostavljanje usredotoeno na njezinu slabost, bezvrijednost i izoliranost potvrdit e takav oblik ponaanja. Moda e postati ovisna o zlostavljau u svakom smislu, naroito ako

je zahtijevao od nje, kao to to ine neki kultovi, da prekine veze s prijateljima i obitelji. Ako se rtva usprotivi, zlostavlja e se ispriati, zaigrati na svoj arm, a onda e malo poslije pokuati ponovno. Ili e joj zaprijetiti: naputanjem, siromatvom, ponienjem, nasiljem nad njom ili njezinom djecom. Ako ona zaprijeti njemu, on e znati kako zaigrati na njezinu krivnju; predstava bespomonog djeaia esto je vrlo djelotvorna. No kako veza bude napredovala, smanjivat e se izgledi da rtva bude tako proaktivna. Neprestano ocrnjivanje njezinih sposobnosti od strane nekoga koga je nekad moda voljela, ili ga jo voli, ali ga se poela i bojati, promijenit e njezinu sliku o sebi, sve dok ne bude vie o sebi razmiljala kao o osobi koja je sposobna nekome zaprijetiti. Mi doista sebe vidimo onako kako nas vide drugi. Rei nekome da nema pojma o svom poslu, primjerice, djelotvoran je nain da smanjite njegovu uspjenost u obavljanju istog tog posla. Zlostavlja moe s vremenom partnericu tako promijeniti da se ona iz osobe koja normalno funkcionira pretvori u uasnuto stvorenje zarobljeno u stupici, iji se kognitivni obzor toliko suzio da ne moe ni pojmiti mogunost bijega iz te situacije. Zlostavljai ne samo da kontroliraju koristei se verbalnim ili emocionalnim zlostavljanjem i/ili fizikim nasiljem, nego takoer kreiraju okolinu u kojoj rtva sebe ne moe doivjeti drugaije nego kao bespomono bie. Oni koji gledaju sa strane mogu se zaprepastiti kad vide to sve rtva tolerira, ali to ne znai da ima neto izuzetno u tome kako je ta osoba, bila ona ena, dijete ili mukarac, postala rtva. Svi znamo da neke stvari esto smatramo izuzetnima kad ne razumijemo proces kojim su nastale. Paun ili koraljni greben zadivljuju nas, ali kad bismo mogli poznavati njihovu povijest i povijest njihovih vrsta, svaki korak te duge evolucijske prie prihvatili bismo kao ni po emu izniman, premda nam se iz ove perspektive doimaju kao uda prirode. Ono to vrijedi za paune i koraljne grebene vrijedi takoer za zlostavljae i njihove rtve.

Zlostavljanje i ispiranje mozga

Kao to sam ve spominjala u drugim kontekstima, socijalni psiholozi sve bolje objanjavaju procese u temelju ispiranja mozga, pa je ono sve rjee u funkciji jedinog preostalog rjeenja: tajanstveni proces postao

je niz manje tajanstvenih procesa. Jo uvijek nam slui kao pogrdni izraz koji oznaava nau osudu odnosa u kojem zlostavlja kontrolira svoju rtvu, a moda oznaava i nae nerazumijevanje specifinih puteva razvoja ugnjetavakog odnosa. Prihvaamo, meutim, da bi se koraci tog razvoja u naelu mogli shvatiti; znamo da nije na djelu neki arobni proces ispiranja mozga. Prepoznatljive su i slinosti izmeu ponaanja zlostavljaa i totalitarnog reima, kako ga je opisao psihijatar Robert Lifton (vidi tablicu 1). Kontroliranjem miljea, zlostavlja nastoji dominirati sredinom 11 kojoj rtva ivi, podraajima koji dopiru do njezinog mozga, a time i sadrajem njezinih misli. Zlostavljai se takoer esto slue kultom ispovijedanja, to znai da je rtva potpuno liena privatnosti i mora podnositi detaljan izvjetaj o svojim postupcima i mislima. Totalitarne reime karakterizira konkretna i vrsta ideologija. Oni prakticiraju mistinu manipulaciju i optereivanje jezika te inzistiraju na svojim zahtjevima za istoom, svetome znanju i prednosti doktrine pred osobom. Ideologija je dobra, ono to joj je protivno je loe. Koja je onda ideologija zlostavljaa? Poput svih drugih ideologija, i to je niz vjerovanja, u ovom sluaju usredotoen na superiornost zlostavljaa. Zlostavlja e djelovati kako bi potvrdio ta uvjerenja, dijelom tako da maksimalno pojaava kontrast izmeu svoje moi i rtvine bespomonosti, dijelom tako da demonstrira svoju kontrolu nad njom, i na silu ako treba. Roy Baumeister je ustvrdio kako je mnogo vjerojatnije da e neki pojedinac biti nasilan ako ima visoko miljenje o sebi i to se miljenje nae ugroeno, nego ako ima nisko samopotovanje (njegova knjiga Evil raspravlja detaljno o toj tezi, koja je suprotna uobiajenom shvaanju). Drugim rijeima, nasilje je reakcija na prijetnju egu. Do te reakcije dolazi kada se osoba suoi s nekim pogledom na sebe koji je nepovoljan u usporedbi s njezinom vlastitom slikom o sebi. Ljudi koji imaju visoko samopotovanje, a postignua su im prosjena, imaju velike anse da e naii na takvu prijetnju svom egu; oni koji su doista izvanredni i oni prosjeni koji prihvaaju svoju prosjenost nee biti tako esto ugroeni. Ta teza implicira da e neproporcionalno velik dio nasilnih zloina poiniti pojedinci ije je samopotovanje dostiglo psihopatsku razinu. Kao to kae Robert Hare u Without Conscience, psihopati

imaju "narcisistiki i neumjereno napuhan pogled na vlastitu vrijednost i vanost, zapanjujue su egoistini, duboko uvjereni da je cijeli svijet duan ispunjavati njihove elje i oekivanja. Psihopat sebe doivljava kao sredite svemira, kao superiorno bie koje ima svako pravo ivjeti prema vlastitim pravilima." Implikacija je tona: strunjaci procjenjuju da psihopati ine jedan do dva posto stanovnitva Sjeverne Amerike i da su odgovorni za otprilike polovicu ozbiljnih zloina. Kao to Hare komentira: "prevalencija psihopatije u naem drutvu otprilike je jednaka kao i prevalencija shizofrenije, vrlo tekog mentalnog poremeaja koji duboko pogaa ne samo pacijenta nego i njegovu obitelj. No duevne boli i tjeskoba koje sa sobom donosi shizofrenija nisu velike u usporedbi s golemim tetnim utjecajem psihopata u osobnoj, drutvenoj i ekonomskoj sferi ivota. Njihov utjecaj je velik i gotovo svatko se na ovaj ili onaj nain moe zaplesti u njihovu mreu." Psihopatija je stanje koje jo uvijek ne razumijemo dobro, no jasno je, izgleda, da se temeljne znaajke tog sindroma mogu u razliitim stupnjevima nai u opoj populaciji, ukljuujui zlostavljae. Moda nisu svi zlostavljai psihopati (premda neki jesu), no mnogi od njih imaju karakteristino visoko, ali ranjivo, samopotovanje o kojem govori Baumeister, sklonost eksploatiranju (tretiraju druge ljude kao sredstva, a ne kao ciljeve) i nesposobnost empatije. Vratimo li se na analogiju izmeu totalitarnih reima i zlostavljaa, vidimo da zlostavljai, kao i reimi, prakticiraju razliite oblike mistine manipulacije, svetog znanja i optereivanja jezika, te da inzistiraju na istoi i prvenstvu doktrine pred osobom. Prijetnje egu (izrazi alternativnih ideologija) minimaliziraju se to je mogue vie (zahtjev za istoom). Totalistika ideologija osuuje sve osim same sebe, pa e zlostavlja esto opteretiti jezik simplicistikim, pogrdnim primjedbama, esto neutemeljenim na stvarnom znanju, koje ocrnjuju ne samo rtvu nego i njezinu obitelj, prijatelje, podrijetlo i stajalita. Psiholoko i fiziko zdravlje rtve nije toliki prioritet kao odravanje krhkog ega zlostavljaa (prednost doktrine pred osobom), a rtvi nije doputeno preispitivati tu situaciju, iako zlostavlja ne mora dati nikakvo racionalno opravdanje za svoje ponaanje. Kao i sveto znanje, njegova superiornost uzima se zdravo za gotovo - prvo se tako postavlja on, a zatim i njegova rtva - a mistinom manipulacijom zlostavlja se slui kako bi unutar veze utvrdio status to je mogue blii statusu

svemogueg, nadnaravnog bia. Konano, za krojenje sudbine ne treba traiti analogiju: zlostavljai se mogu posluiti ubojitom silom protiv svojih rtava - odraslih ili djece. U Engleskoj i Walesu, na primjer, vladine statistike pokazuju da priblino 79 djece svake godine strada od nasilja. Veina tih ubojstava posljedica su nasilja u obitelji." Prihvatiti te argumente ne znai, dakako, porei da su uzroci nasilnog ponaanja brojni i raznovrsni.14 Slino tomu, domiljatost koju ljudi pokazuju u svojim nastojanjima da kontroliraju jedni druge jednako je zadivljujua kao paun ili koraljni greben, iako ne tako ugodna za gledanje. No pitanja ovjekovog ja, slike o sebi, kao i pitanja slobode, nalaze se u sreditu svake rasprave o metodama kontrole uma. Kako bismo razumjeli mogunosti kontrole uma, od presudne je vanosti da poblie promotrimo te teme, to u ja i uiniti u drugom dijelu knjige. No prije toga vratimo sa na primjer koji nam je jo preostao.

Muenje
U prvom poglavlju, na primjeru Thomasa Cranmera vidjeli smo kako su metode koje se povezuju s ispiranjem mozga nastale iz metoda koje su se razvile za primjenu kod muenja, dok je iskustvo veleasnog Luce posluilo kao primjer kontinuirane primjene metoda muenja kao dijela procesa ispiranja mozga. Kao to Peter Suedfeld istie u svojoj knjizi Torture, takve metode imaju dugu povijest: "Iako ni u kom sluaju nije univerzalno, muenje u svrhu izvlaenja priznanja od osumnjienih za zloin primjenjuje se barem od razdoblja drevnog Egipta", ukljuujui grku i rimsku civilizaciju te srednjovjekovno europsko pravo. Djelo Malleus Maleficarum ("Malj za vjetice") objavljeno oko ili tono I486., daleko najpoznatiji srednjovjekovni vodi za lov na vjetice, krcat je opisima metoda muenja. U drugoj polovici osamnaestog stoljea dolazi do openitog opadanja broja dosudenih (javnih) muenja i poniavanja (Foucaultov Nadzor i kazna opisuje te promjene). Od 9. prosinca 2002. Ujedinjeni narodi na svojim internetskim stranicama biljee da su tri etvrtine od ukupno 193 drave pristupile ili su potpisale Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv muenja.15 Meutim, muenje jo uvijek "neslubeno" koriste mnogi reimi. Izvjee za tisak Amnesty Internationala, jedne od najistaknutijih organizacija koje se

hore protiv muenja i drugih oblika krenja ljudskih prava, navodi da "godinji izvjetaj Amnesty Internationala za 2001. dokumentira smaknua bez sudske presude u 47 zemalja; izvrenja smrtne kazne u 31 zemlji; "nestanke" u 35 zemalja; sluajeve muenja i maltretiranja u 111 zemalja te zatvorenike savjesti u barem 56 zemalja." Amnesty "vjeruje da su stvarne brojke mnogo vie".16 Treba takoer istaknuti da je muenje donekle fluidan koncept, lako postoji opi konsenzus da je njegova glavna znaajka namjerno nanoenje velike boli ili neugode, esto od strane predstavnika Drave, klasificiranje pojedinanih sluajeva moe se znatno razlikovati s obzirom na perspektivu. Prouavanje komunistikih metoda ispitivanja za vrijeme Korejskog rata pokazuje da su mnogi ameriki zarobljenici kineskih komunista "paklenskim muenjem" smatrali zatvorsku hranu, i osobito injenicu da se od njih oekivalo da obavljaju nudu u javnosti, za vrijeme kratkih, odredenih razdoblja. Meutim, kao to istiu Hinkle of the States", "otvoreni zahodi i defekacija u javnosti su obiaj u ruralnoj Kini i veina Kineza ne smatra to osobito neugodnim". Isto tako, "namjera kineskih komunista je zatvorenicima ponuditi ishranu jednaku onoj prosjenog kineskog seljaka ili vojnika".
i Wolff u Communist interrogation and indoctrination of "Enemies

U opisima "klasine" paradigme ispiranja mozga, primjerice onima koje donosi tvorac izraza, Edward Hunter, slinost s muenjem je oita. Uobiajene su bile razliite metode psiholokog i fizikog muenja, unato injenici da, kao to navode Hinkle i Wolff, "KGB gotovo nikada ne koristi lisiine ili lance i rijetko pribjegava batinama. Prave su batine, dakako, odbojne formalnim komunistikim naelima, a protivne su i propisima KGB-a. Tobonji razlog za te propise je potivanje komunistikih naela, a praktini razlog je injenica da KGB smatra kako izravna fizika brutalnost nije djelotvorna metoda ako se zatvorenika eli natjerati na suradnju". No batine su samo jedan aspekt tjelesnog muenja. "Jo jedan oblik muenja koji se esto primjenjuje jest tjeranje zatvorenika da stoji za vrijeme cijelog ispitivanja ili da zauzme neki drugi poloaj koji s vremenom postane bolan."17 Liavanje sna, izolacija, ograniavanje vida, kretanja, ishrane, uriniranja/defekacije takoer se mogu koristiti. Takva praksa zamagljuje granicu izmeu psiholokog i fizikog mue-

nja. Njihovi uinci mogu biti katastrofalni, kao to je pokazao Arthur Koestler u Pomraenju o podne. Hinkle i Wolffe istiu da su "glavna obiljeja reima izolacije u Kini jednaka kao i u Sovjetskom Savezu: totalna izolacija, krajnja dosada, tjeskoba, nesigurnost, iscrpljenost i neispavanost; neprihvaanje, neprijateljsko postupanje i nepodnoljiv pritisak; nagrada i odobravanje kao reakcija na poslunost" - popis faktora u kojima se mijeaju fiziki i psiholoki elementi. Dakako, postoje i metode psiholoke manipulacije koje ne ukljuuju fiziko muenje, no fiziko muenje nedvojbeno djeluje na psihu. Muenje je totalitarno: kao i u sluaju ispiranja mozga, njegov krajnji cilj je dominacija nad rtvom. U svojoj knjizi o muenju u tri zapadne demokracije (Velikoj Britaniji, SAD-u i Izraelu), John Conroy navodi ciljeve muitelja ovim redoslijedom: "dobiti informaciju, kazniti, prisiliti pojedinca da promijeni svoja uvjerenja ili odanost, zastraiti zajednicu".18 Trei cilj najvie podsjea na ispiranje mozga. Psiholog Ervin Staub konstatira da motivi za muenje mogu biti pragmatini, primjerice zastraivanje u svrhu jaanja politike kontrole, ili "u veoj mjeri psiholoki", kao to je "osveta za stvarnu ili zamiljenu tetu ili elja da se dokae vlastita superiornost i uzdigne sama sebe".191 opet, ovaj naglasak na kontroli podsjea na elju za totalnom dominacijom koja karakterizira san o kontroli uma. Muenje, kao i drugi ekstremni oblici nanoenja zla, mogu se, kae Staub, "analizirati na tri razine. Na jednoj razini je psihologija pojedinih poinitelja. Na drugoj razini, poinitelji i donositelji odluka mogu se prouavati kao skupina. [...] Trea razina analize je istraivanje karakteristika kulture i povijesnih procesa unutar drutva koji uzrokuju psiholoke procese i motivacije za koje je vjerojatno da e dovesti do ekstremnih oblika nanoenja zla." Staub zatim raspravlja o drutvenopsiholokim faktorima: poslunosti autoritetu, razlikovanju vlastitih i vanjskih grupa, ulozi ideologije, difuziji odgovornosti i postupnoj, evolucijskoj naravi procesa kojim netko postaje muitelj. Conroy takoer naglaava drutvene aspekte muenja. Primjerice, raspravlja o onome to naziva "kategorijom primjerenom za muenje": muenje ljudi koji pripadaju toj skupini prosuuje se kao drutveno prihvatljivo. Teoretski, da nas netko pita, svi bismo mogli rei da nitko ne bi smio biti podvrgnut muenju; no u praksi, ljudi su fleksibilniji.

(ionroy tvrdi da je "lako osuditi muenje kada je rtva netko tko nije v.i neprijatelj", da muenje "ne izaziva mnogo protesta sve dok je definicija kategorije primjerene za muenje ograniena na pripadnike niih slojeva; to nam se ta definicija vie pribliava, jaa i nae protivljenje muenju", da "kategorija ljudi koje drutvo smatra primjerenima za muenje ima tendenciju irenja", i da "ondje gdje je muenje uobiajena pojava, sudstvo obino staje na stranu poinitelja, a ne rtava". Drugim rijeima, muenje se esto provodi u okolnostima u kojima poinitelj zna da drutvo ili eksplicitno odobrava njegove postupke, ili pak zatvara oi pred njima. Cesto je prisutna "pretpostavka o pravednom svijetu": promatrai pretpostavljaju da vlasti koje provode muenje zacijelo znaju to rade i da nije vjerojatno da su sadisti - to jest pretpostavljaju da je njihovo ponaanje racionalno i pravedno. Stoga promatrai zakljuuju, svjesno ili nesvjesno, da je rtva muenja zacijelo zasluila takav tretman i da je rije o osobi vrijednoj prezira. Taj zakljuak moe dovesti do ekstremnog neprijateljstva prema rtvi, kao to pokazuje putnik iz pjesme Roberta Browninga:
Ne vidjeh nikad tako mrska divljaka: Sigurno je opak kad bol toliku zaslui.
Browning, Childe Roland to the Dark Tower Came

Ta devalvacija nevinih je uobiajena, tragina popratna pojava muenja.

Saetak i zakljuci
Kao to je istaknuto u prethodnim poglavljima, ispiranje mozga je u znatnoj mjeri drutvena pojava, koja zahtijeva i provoditelja i rtvu. Sve drutvene situacije razmatrane u ovoj knjizi ukljuivale su ideoloke provoditelje, predstavnike onih oblika moi koji se u drutvu openito shvaaju i prihvaaju. Takav drutveni pristanak, preutan ili eksplicitan, prua kljunu potporu za aktivnosti vritelja utjecaja. Ispiranje mozga ukljuuje prikriveno djelovanje ili prisilu prije nego racionalno uvjeravanje. Ima mnogo slinosti s muenjem, iz kojeg se

razvilo, a mnogi opisi situacija navodnog ispiranja mozga ukljuuju psiholoko ili fiziko muenje. I ispiranje mozga i muenje imaju za cilj dominaciju nad rtvom. Muenje u manjoj mjeri vodi rauna o dobrobiti rtve nego ispiranje mozga - primjerice kada muitelj unaprijed zna da e rtva biti ubijena. Oboje, meutim, dijele totalistiki mentalni sklop, promatraju rtvu iz birokratske, a ne osobne perspektive, smatrajui je oruem kojim se treba manipulirati. Isto tako, oboma je cilj eliminirati rtvin neovisni identitet, jer je takva neovisnost nekompatibilna s totalnom kontrolom, bilo tijela ili uma. U sljedeem poglavlju istrait u razliite stupnjeve utjecaja, uvjeravanja i prisile, istraujui na koji nain tehnike kontrole uma mogu varirati.

Poglavlje esto

Ispiranje mozga i utjecaj

Ljubav prema slobodi je ljubav prema drugima; ljubav prema moi je samoljublje.
William Hazlitt, Political Essays, "The Times Newspaper"

U prethodnim poglavljima govorila sam o povijesti i razvoju izraza "ispiranje mozga" i njegovoj relevantnosti za nekoliko situacija koje ukljuuju promjenu miljenja: vjerskim i politikim skupinama (drugo poglavlje), reklamiranju i obrazovanju (tree poglavlje), lijeenju mentalnih bolesti (etvrto poglavlje) te oblicima drutvene kontrole prisutnim u vojsci, sustavu kaznenog pravosua, pa ak i u osobnim odnosima (peto poglavlje). Sada je vrijeme da pokuamo iz tih primjera izvui neke zakljuke o naravi ispiranja mozga. U prvom poglavlju bilo je rijei o razlikama izmeu etiri naina uporabe izraza "ispiranje mozga" u vie od pola stoljea njegova postojanja. Rairena politika uporaba tog izraza kao uvrede uoena je i kritizirana jo u ezdesetim godinama dvadesetog stoljea, a jasno je vidljiva i danas. Moglo bi se rei da je ispoetka dominantna bila njegova uloga kao jedinog mogueg rjeenja, ali ta se uloga smanjivala kako je socijalna psihologija nudila konkretne teorije ne bili objasnila one oblike ljudskog ponaanja koji su tako zbunjivali Edwarda Huntera. Mediji jo uvijek u odreenim situacijama poseu za izrazom "ispiranje mozga", primjerice u izvjetajima o kultovima, kada ele implicirati neku zlokobnu, okultnu aktivnost koja e zadovoljiti glad javnosti za senzacijama; no psiholozi bi vjerojatno veinom rekli da ispiranje mozga samo po sebi nije objanjenje. Drugim rijeima, ne postoji odreeni

arobni proces zvan "ispiranje mozga". Rije je o zbirnom izrazu, kratici za niz konkretnih socijalno-psiholokih procesa od kojih neki ili pak svi mogu biti na djelu kada se "umijee manipuliranja" primjenjuje u svrhu utjecaja na jednu ili vie osoba.

Vrste ispiranja mozga

kao to pokazuju poglavlja od drugog do petog, to ne znai da su sve situacije u kojima dolazi do promjene miljenja jednake. Vjerski kultovi i politike stranke obino su ustrojeni hijerarhijski, s vodom i sljedbenicima ije se potrebe esto meusobno nadopunjuju. Uspjeh tih drutvenih institucija uvelike se oslanja na mo skupine; one se u svom djelovanju mogu sluiti prisilom, i mogu zavladati kognitivnim krajolikom kako voa, tako i sljedbenika. Slue se onim to nazivam "ispiranje mozga silom", u kojem su interakcije izmeu rtve i onoga koji provodi ispiranje mozga osobne i obiljeene krajnjom prisilom, bilo da onaj koji provodi ispiranje mozga ima neki vlastiti cilj (kao u sluaju zlostavljanja djeteta ili partnera) ili pak djeluje kao dio veeg drutvenog sustava (kao u sluaju komunistike kontrole uma). Prisila je mnogo manje prisutna u reklamiranju. Ondje gdje e kult moda pokuati svojim sljedbenicima nametnuti cijeli ideoloki sustav, cilj svake pojedine reklame je da promijeni nekoliko konkretnih uvjerenja (povezanih s proizvodom). Reklamiranje takoer uglavnom odraava i djeluje unutar aktualno prihvaene ideologije - veina reklama na britanskoj televiziji danas pretpostavlja pozadinu kapitalizma, konzumerizma i osobne slobode. Reklamiranje je strukturirano po principu "od jednog prema mnogima", to jest rije je o obliku utjecaja koji stvara manjina i koji cilja, ak i kad je rije o sofisticiranom ciljanom reklamiranju, na relativno nediferenciranu masovnu publiku. Takva struktura znatno je razliita od strukture kultova. U reklamiranju je rije o prikrivenom ispiranju mozga - pokuaji utjecaja pojedinano su slabi, ali s vremenom se akumuliraju u golemim koliinama i stvaraju pozadinsko znanje koje malo tko preispituje. Nijednu pojedinu reklamu ne moemo smatrati odgovornom za potroaku kulturu kada ih svakodnevno viamo na stotine. No uzmemo li ih zajedno, temeljna poruka imat e snano djelovanje na nae razmiljanje i ponaanje.

Ispiranje mozga, nasilno ili prikriveno, dio je ireg spektra metoda utjecaja, od televizije do terorizma. Vratimo li se na metaforu kogni tivnog krajolika, moemo rei da pokuaj utjecaja moe promijeniti neiji unutarnji svijet na mnoge naine, od najblaeg nagovaranja - daka vjetra koji zaleluja travu - do katastrofalnih razmjera prisilnog ispiranja mozga - potresa ili erupcije vulkana. Mnogi ideoloki aparati primjenjuju i nasilne i prikrivene metode: nasilje u obitelji jedan je od takvih primjera. A kao to ilustriraju prethodna poglavlja, mnogi osobni i drutveni faktori utjeu na narav i uspjeh svakog odredenog pokuaja utjecaja. U njih spadaju osobnost, stavovi i ponaanje ciljanog pojedinca te razlika izmeu njih i ciljeva onoga tko vri utjecaj, vremena i truda uloenog u metodu utjecaja, temeljnu ideologiju unutar koje se dogada pokuaj utjecaja i drutvenih struktura kojima se utjecaj prenosi. Razina i vrsta prisile takoer je bitna, kao i relativna drutvena mo mete i vritelja utjecaja. Socijalni psiholozi proveli su opsena istraivanja o utjecaju i drutvenoj moi. Jedan od dobro poznatih sustava klasifikacije su oruja utjecaja Roberta Cialdinija (reciprocitet, obveza i dosljednost, drutveni dokaz, simpatinost, autoritet i nestaica) o kojima je bilo rijei u treem poglavlju - sustav koji se izvodi prvenstveno iz domene marketinga i oglaavanja. Drugi sustav klasifikacije su "temelji drutvene moi" Johna Frencha i Bertrama Ravena, koji se iroko primjenjuje u organizacijskoj psihologiji/psihologiji radnog mjesta. French i Raven razlikuju est izvora drutvene moi: nagradu, prisilu, legitimnost, strunost, referentnost i informaciju. Raven to tumai ovako:
Promotrimo temelje moi koje bi nadreeni mogao iskoristiti kako bi potaknuo podreenoga da bolje obavlja svoj posao. To su: nagrada (ponuditi promaknue ili poviicu u zamjenu za poslunost); prisila (zaprijetiti nekom kaznom kao to je odbijanje od plae za otkazivanje poslunosti); legitimnost (naglasiti da nadreeni ima pravo propisati takvo ponaanje a podreeni ima obvezu posluati); strunost (nadreeni zna to je najbolje u ovom sluaju); referentnost (pozvati se na osjeaj uzajamnog identificiranja, tako [da] podreeni oblikuje svoje ponaanje po uzoru na nadreenog); i informacija (paljivo objasniti podreenom zato je promjena ponaanja u krajnjoj liniji poeljna).
Raven, "Power/interaction and interpersonal influence"

Manipulacija moe biti usmjerena na uvjerenja, emocije ili oblike ponaanja; moe se oslanjati na mo, pritajeno djelovanje ili racionalno nagovaranje; moe zavoditi ili prisiljavati, moe u rtvi izazvati zgadenost, uvrijeenost, bespomonost - ili radost, zahvalnost i osjeaj osnaenosti. No u svakom sluaju e promijeniti mozak mete, kao to to ini svaki podraaj. Ispiranje mozga silom, kako ga opisuju Edward Hunter, George Orwell i drugi, uvelike se oslanja na prisilu i emocije, na nejednak odnos snaga i na intenzivne interakcije koje mogu nastati u skupinama, osobito malim. Ono oduzima mnogo vremena i znatno optereuje resurse; to je takoer vaan razlog, ako ne i vaniji od moralnih skrupula, to se zapadne vlade njime ne slue ekscesivno. Za razliku od njih, male skupine poput kultova ili teroristikih elija mogu se sluiti intenzivnim metodama zato to u mnogo veoj mjeri mogu kontrolirati rtvinu okolinu. Usto, vanjski svijet moe im posluiti kao velika i vjeita prijetnja pomou koje e pobuditi strah u umu rtve (liberalne, miroljubive i sigurne demokracije moraju se vie truditi kako bi takvu taktiku uinili uvjerljivom). Ispiranje mozga nastoji postii promjenu ponaanja, ali ponaanje je u tome sekundarno: glavi cilj je promijeniti misli rtava kako bi te misli bile u skladu s poeljnom ideologijom. Promjena bi trebala biti mogua bez obzira na to koliko se rtva opire i koliko su razliita bila njezina prijanja uvjerenja. U idealnom sluaju, promjena u kognitivnom krajoliku rtve tako je velika da ne utjee samo na ona uvjerenja koja se izravno tiu nametnute ideologije, nego na sva - ma kako trivijalna bila, tako da se svaki postupak i percepcija mogu reinterpretirati u svjetlu novih uvjerenja.

Ideje u pozadini ispiranja mozga

Pojam ispiranja mozga je, kao to psiholozi kau, i kognitivan i afektivan: temelji se i na razumu i na emocijama (a kao to emo vidjeti u drugom dijelu knjige, ta dvojakost nipoto nije apsolutna). Osjeaji su vani i mogu biti iznimno snani. Ispiranje mozga budi strah od gubitka samokontrole, od toga da e nas netko iskoristiti i nama ovladati, da emo izgubiti vlastiti identitet. U tome je slino naredbodavnim halucinacijama, prijeteim glasovima koji mogu tako prestraviti oboljele od shizofrenije. Na razini drutvenih odnosa, moe se usporediti s

pijanstvom, utoliko to se metu moe okriviti za slabo kontrolirane postupke (iako pijanac moe vjerovati da zna to radi dok je pijan). Za razliku od pijanstva, ispiranje mozga nije samo napad na rtvin osjeaj kontrole, nego i na njezin identitet. Zapovijed o djelovanju dolazi izvana, ali rtva uspjenog ispiranja mozga nema takav dojam, pa e prihvatiti odgovornost za djela proizala iz te zapovijedi. U tome se razlikuje od shizofrenije, gdje bolesnik unutarnje glasove koji neto od njega zahtijevaju percipira kao vanjske (izvanzemaljci, CIA, Vrag ili neto drugo). Pojam ispiranje mozga ima i kognitivnu komponentu: to jest temelji se na nekim idejama koje imamo o sebi. Te ideje su se povremeno pojavljivale kroz prethodnih pet poglavlja, ali mislim da ih vrijedi ovdje navesti i usporediti, budui da su od sredinje vanosti za nae razumijevanje kontrole uma i problema koje ona namee.

Ideja moi
Mo se definira na razliite naine, ali definicije se obino usredotouju na sposobnost pojedinog provoditelja da postupa na odredeni nain. Mo je, dakle, ograniena na podruje djelovanja, osim ako niste Bog; puka ljudska bia neke stvari mogu uiniti, a neke ne mogu. Pojam moi blisko je povezan s pojmovima kontrole i utjecaja i moe, kao to je reeno ranije u kontesktu drutvene moi, proizai iz razliitih izvora. Utjecajni psiholog David McClelland tvrdi da je motivacija moi, koju definira kao "unutarnju potrebu ili sklonost pojedinca da trai mo ili njegovu zaokupljenost postizanjem snanog utjecaja na druge", jedan od tri osnovna motiva u temelju socijalnog ponaanja (druga dva su potreba da se postigne uspjeh te potreba za povezivanjem, to jest druenjem i prijateljstvom).1

Ideja promjene
Mo nekog pojedinca ne ovisi samo o onome to radi, nego i o tome kako na njegove postupke reagiraju i kako ih interpretiraju drugi pojedinci. Drutvena mo je sposobnost utjecanja na druge ljude, to jest sposobnost mijenjanja njihovih uvjerenja, stavova i ponaanja. Procesi kontrole uma u biti ukljuuju promjenu, jednostavno zato to svijet ljudskih bia nikada nije kooperativan koliko bi ovjek poelio.

Kao to je filozof David Hume pokazao u svom slavnom primjeru, kauzalnost je jedan od onih pojmova za koje mislimo da ih dobro razumijemo iako to uglavnom nije tono. Hume je rekao da nije naa mo rezoniranja, nego samo iskustvo "stalne i pravilne povezanosti" ono to nas navodi da izvodimo zakljuke o uzroku i posljedici.2 To se osobito odnosi na predvidanje:
Sljedea dva iskaza daleko su od toga da budu ista: utvrdio sam da je ovaj predmet uvijek bio praen takvim uinkom i predvidam da e drugi predmeti, koji su pojavom slini, biti praeni slinim uincima. Ako elite, doputam da se jedan iskaz moe s pravom izvesti iz drugoga: tovie, znam da se to uvijek ini. Ali ako inzistirate da tome da se do tog izvoenja dolazi slijedom nekog zakljuivanja, elim da mi prikaete to zakljuivanje.
Hume, Istraivanja o ljudskom razumu

Ideja kauzalnosti

Daniel Dennett, piui vie od tri stoljea poslije,3 razlikuje nekoliko faktora kojima se sluimo kako bismo poduprli tvrdnje o kauzalnosti (kao to je reenica "Billovo podmetanje noge uzrokovalo je Arthurov pad"). Medu njima su nunost uzroka ("Da Bili nije podmetnuo nogu Arthuru, on ne bi pao"), dostatnost uzroka (Arthurov pad bio je neizbjean ishod Billovog podmetanja noge"), neovisnost (trebalo bi biti mogue pojmiti Arthurov pad odvojeno od Billova podmetanja noge, tako da jedno moe postojati bez drugoga), i vremenska prethodnost ("Pouzdan nain da razlikujemo uzrok od posljedica jest da opazimo kako se uzrok dogada ranije"). Dennett takoer konstatira da drugi faktori, kao to je fiziki kontakt izmeu uzroka i posljedice, ili nae vjerovanje da je uzrok ono to je djelovalo, "mogu pojaati nae samopouzdanje kada iznosimo sudove o uzronosti". Moda emo biti manje uvjereni u te prosudbe kada neki dogaaj, primjerice, ima vie uzroka, ali jo uvijek se oslanjamo na koncept kauzalnosti. Pokuaji utjecaja ovise o ideji da e ponaanje osobe koja nastoji utjecati izazvati promjene u osobi koja je meta tog nastojanja.

Ideja odgovornosti
Sposobnost da budemo priznati kao vlasnik ili izvor neke akcije kljuna je i temeljna u naim socijalnim interakcijama. Zajedno s tim osjeajem aktivnog djelovanja dolazi pojam odgovornosti, preko kojeg se ljudska bia mogu pozvati na odgovornost za svoje postupke. Odgovornost je kljuna za tono pripisivanje zasluga i krivnje, nagrade i kazne. Vjerojatno najanalitiniji tretman odgovornosti u svakodnevnom ivotu je onaj kojim se slui kazneno pravosue kada odluuje je li neko djelo (ili izostanak djela) prijestup za koji je optuenik krivino odgovoran te stoga podloan kazni (moe ga se pozvati na odgovornost). Britanski zakon razlikuje dvije komponente nekog prijestupa:
actus reus i mens rea. Openito govorei, actus reus obuhvaa "vanjske"

elemente kao to je ponaanje optuenika i stanje stvari proizalo iz tog ponaanja, dok se mens rea odnosi na "unutarnje" elemente kao to su optuenikove nakane i stanje svijesti. Te dvije komponente nije uvijek lako razdvojiti, kao na primjer kada je netko optuen za noenje oruja za napad. Oruje je vanjski element, te stoga dio actus reus, ali "oruje za napad" se pravno definira kao "bilo koji predmet kojim je osoba koja ga ima u posjedu kanila ozlijediti drugu osobu";4 drugim rijeima, nakana (mens rea) je kljuna. Meutim, iako mens rea i actus reus mogu katkada biti uzajamno ovisni, obino je potrebno i jedno i drugo da bi se utvrdilo poinjenje kaznenog djela. "Osoba ne moe biti kazneno odgovorna samo zbog odreenog stanja svijesti." Takvo to ne postoji u britanskom pravu, ili barem ne jo, iako sve vea medikalizacija osobnosti (o kojoj je bilo rijei u etvrtom poglavlju) potie trend u tom smjeru.

Ideja unutarnjeg ja
Odgovornost i djelovanje podrazumijevaju da je onaj tko djeluje odgovoran. To povlai problem definiranja takve osobe. Kada govorimo o slobodnom ljudskom djelovanju, obino se uzima zdravo za gotovo ideja unutarnjeg ja, tradicionalnog primatelja podraaja i izvora, kako misli, tako i djela. U sedamnaestom stoljeu, filozof Rene Descartes definirao je svijest kao najhitniji aspekt unutarnjeg ja: kao istu, bestjelesnu i neovisnu o fizikom svijetu. Prema tom stajalitu, na je um bistar i kristalno ist, poput dijamanta. U novije doba, filozofi i

znanstvenici tvrde da je unutarnje ja, to god ono bilo, puno slinije glini nego dijamantu: da je podlono oblikovanju, meusobno povezano s drugima i ovisno o fizikoj stvarnosti, osobito fizikoj stvarnosti ljudskog mozga. Drutveni znanstvenici su u meuvremenu ustvrdili da sebe definiramo velikim dijelom na temelju naih uloga u drutvu u kojem ivimo i naim interakcijama s drugim ljudima. O tome kakva je predodba unutarnjeg ja uvelike ovisi kako e netko pojmiti pokuaj da se ono promijeni; dijamantni um mnogo je tee promijeniti nego glineni. Stoga je pojam unutarnjeg ja vaan za ispiranje mozga.

Ideja slobodne volje

U sreditu pojma actus reus je uvjet da je optuenik imao slobodnu volju kad je poinio djelo, ili izazvao stanje stvari koje sainjava actus reus. U Criminal Law Jonathan Herring konstatira "temeljno naelo da takvo djelo mora biti eljeno ili svojevoljno", to jest da "je optuenik morao biti u stanju suzdrati se od toga da postupi onako kako je postupio". Od tog uvjeta izuzeti su primjeri sluajnih postupaka i fizikog prisiljavanja (u najstroem smislu fizikog guranja, ne prijetnje smru), kao i automatizam i neuraunljivost. Automatizam se odnosi na postupke izvan svjesne ili razumske kontrole: primjeri ukljuuju refleksno grenje miia izazvano nekim iznenadnim dogaajem i djela poinjena s potresom mozga. Autoinducirani automatizam (kao posljedica uzimanja opojnih sredstava) ne predstavlja prihvatljivu obranu. Neuraunljivost je slina automatizmu, osim to su uzroni faktori unutarnji (bolest), a ne vanjski (iznenadan zvuk ili udarac u glavu). Ono to nije izuzeto je provokacija, reakcija na snane osjeaje koji se povezuju, primjerice, s takozvanim zloinima iz strasti. U devetom poglavlju rei u neto vie o snanim osjeajima. Ono to vrijedi za pravni sustav, vrijedi i za ostatak drutvenog svemira. Sloboda, kao to emo vidjetu u jedanaestom poglavlju, temeljna je ljudska vrednota. Povijesno orijentirani filozofi komentiraju relativno novu (iz sedamnaestog stoljea) pojavu termina "svijest" (i consciousness) u engleskom jeziku: rijei koje oznaavaju slobodu dio su tog jezika barem od devetog stoljea. Sam pojam slobode mnogo je stariji od njegove manifestacije u engleskom. ak i danas, slobodna volja je predmet estokih rasprava, vrebajui u sreditu teorija o ljudskom ponaanju poput singulariteta u jednadbi. Ba kao to dijeljenje

s nulom daje beskonano mnogo moguih vrijednosti, tako i skok u kotao slobodne volje moe u ovjeku izazvati osjeaj da pluta u moru zbunjujuih filozofskih mogunosti. Pa ipak, slobodna volja je od sredinje vanosti za nae poimanje nas samih, osobito u suvremenom zapadnom svijetu. tovie, sastavni je dio problema ispiranja mozga, budui da ozbiljni oblici utjecaja predstavljaju potencijalnu prijetnju samo ako imamo slobodnu volju. U protivnom se ini kao da smo perle to klize niz beskonanu nit uzroka, a svaki oblik utjecaja samo je jo jedan od mnotva uzroka u kauzalno determiniranom svijetu.

Saetak i zakljuci
Gore opisane pojmove nemogue je izbjei kad raspravljamo o kontroli uma. Neki od njih, poput ideje promjene, doimaju se relativno neproblematini; drugi, poput slobodne volje, ve stoljeima zbunjuju velike mislioce. No, dananji mislioci imaju jednu, po mom miljenju veliku prednost u odnosu na svoje prethodnike. Ta prednost je u sve veim spoznajama o ljudskom mozgu i oblicima ponaanja koje nam je znanost dvadesetog stoljea ostavila u naslijede. U prvom dijelu ove knjige opisani su mnogi primjeri toga kako je socijalna psihologija doprinijela boljem shvaanju ponaanja, osobito ponaanja skupine. U drugom dijelu okrenut emo se neuroznanosti i udima ljudskog mozga.

Drugi dio Izdajnik u glavi

Poglavlje sedmo

Mozak stalne mijene

Jer nema ovjeka u koga bi duevni ivot bio tako snaan da ne bi uvelike bio pod utjecajem vanjskog svijeta.
George Eliot, Middlemarch

U ovom dijelu govorit e se o znanstvenim temeljima na koje se moe nadovezati rasprava o ispiranju mozga. Konkretno, velik dio ovog poglavlja bit e posveen sredinjem mehanizmu koji je na djelu prilikom metoda utjecaja - nastojanja da se promijeni neiji mozak - to zahtijeva odredeni stupanj upuenosti u otkria suvremene neuroznanosti.

Primamljiva znanost
Neuroznanost, ili istraivanje ljudskog mozga, edo je prosvjetiteljstva, roeno iz uvjerenja da nita nije izvan dosega znanosti.1 Poput svoje sestre genetike, odrasla je u dvadesetom stoljeu, a obje ih je zasjenila trea i starija sestra fizika, koja je promijenila ivote svih nas, to dokazuje krv prolivena na njezinu oltaru. Genetika obeava jo i vea dostignua i hvalie se kako e jednoga dana osvojiti svijet. U usporedbi s tim razmetljivim tinejdericama, neuroznanost je poput povuene Pepeljuge. No neki kau da e ba ona nadmaiti svoje sestre i promijeniti ne samo svijet u kojem ivimo, ne samo tijela s kojima se raamo, nego i misli, osobe i kulture koje stvaramo. Neuroznanost nam je ve poela govoriti da nismo onakva bia kakvima smo se oduvijek smatrali; da su neke od naih najdraih sva-

kodnevnih pretpostavki pogrene. Velik dio naih kulturnih interakcija temelji se na dva nama draga pojma. Prvi je pojam vrstoe: ideja da je na um poput dijamanta, da se naa osobnost i sjeanja, jednom kad se formiraju, mijenjaju polako, ako se uope i mijenjaju. Drugi je pojam slobodne volje: ideja da kontroliramo barem dio svojih postupaka (one koje nazivamo slobodnima), te da smo stoga i odgovorni za njih. Dakako, te su pretpostavke dosad ve osporavali svjetski znanstvenici, filozofi i pisci. ak i u ovoj knjizi vidjeli smo mnoge dokaze o tome kako se ljudi mogu promijeniti i kako ih se moe kontrolirati. Pa ipak, ideje vrstoe i slobodne volje i dalje imaju ogroman utjecaj, naroito na Zapadu. Britanski sustav kaznenog pravosua, na primjer, oslanja se na ideju slobodne volje kada procjenjuje neiju odgovornost i odreuje kaznu. Osim slobodne volje, pretpostavlja i vrstou: dri se da je osoba koja je u zatvoru zbog umorstva "ista osoba" koja je ubila, u smislu da se njezina osobnost u meuvremenu nije drastino promijenila. Ispiranje mozga - koje izaziva goleme promjene linosti i na taj nain svoje rtve liava slobode djelovanja, ali ih ostavlja u uvjerenju da i dalje djeluju slobodno - takoer crpi snagu iz tih pretpostavki. Kako bismo shvatili to se dogaa kod ispiranja mozga, trebamo ih poblie ispitati. Slobodna volja je tema jedanaestog poglavlja, a pretpostavkom vrstoe pozabavit emo se neto kasnije u ovom poglavlju. No prije toga, vrijeme je da posjetimo Neurosvijet.

Neuroznanost u kratkim crtama

Otvorite li neku popularnu knjigu iz podruja neuroznanosti, ve negdje na prvim stranicama zacijelo ete naii na reenicu u kojoj se govori koliko milijardi neurona postoji u ljudskome mozgu. Prema jednoj popularnoj analogiji, broj moguih veza izmeu tih neurona usporeuje se s brojem atoma u poznatom svemiru. S obzirom na to da veina ljudi teko moe pojmiti tako gigantske brojeve, ja neu iznijeti ni jednu od te dvije konstatacije. Umjesto toga, pokuat u na drugaiji nain doarati silnu sloenost koja postoji u naoj glavi: metaforu planeta Zemlje. Znanost i raunalna grafika pomogli su nam da zamislimo kako je na svijet nastao, stopivi se u golu, rotirajuu stijenu s jezgrom

od rastaljenog eljeza. Novoroena Zemlja bila je izmuena potre sima, vulkanima i udarima meteora, a te velike promjene svojim su je utjecajem oblikovale. No kako se hladila, grubost koja je obiljeila njezino roenje ublaila se i uspostavila se geografija kakvu danas vidimo. U meuvremenu, bilo da je dola iz Svemira ili je nastala u najveim dubinama oceana, pojavila se skupina kemijskih spojeva s jedinstvenom sposobnou da samu sebe kopira. Otada naovamo ivot se odrao, preivjevi komete, ledena doba i sve drugo s ime ga je svemir suoio. Zasad. Slian tome je i razvoj svakog pojedinog ljudskog mozga. Promjene su na poetku goleme, oblikuju na, jo uvijek fluidan, kognitivni krajolik, odreuju glavne uzorke nae linosti. Udar meteora u toj fazi mogao bi imati katastrofalne posljedice na budui razvoj. Stvari se zatim postupno smiruju, estina ranih emocija se hladi, promjene nisu vie tako este. I ba kao to je ivot pustio korijen na mladoj Zemlji a svaka vrsta potraila na njoj prostor za sebe, tako i mijazam kulture prekrije na kognitivni krajolik, oblikujui ga na nebrojene naine. Misli, milijunski stanovnici tog svijeta neurona u njemu napreduju. Neke, ba kao i fosili, ostave trag; veina ih nestane u tiini. Poput ivih bia, mogue je jasno razlikovati njihove razliite vrste, a ipak, svaka je jedinstvena. I opet, ba kao i iva bia, misli se mogu replicirati, iriti se s jednog na drugi mozak, kao to emo se i mi jednoga dana moda iriti s jednog na drugi planet. Neki oblici ivota poli su tako daleko da su razvili sloena tijela, mozgove i oblike drutvene interakcije. Koliko znamo, samo jedna od njih dosjetila se jezika i visokorazvijene kulture, no mnoge vrste kojima nedostaju te sposobnosti ipak su ostavile velik trag u svijetu oko sebe. No Zemlja, premda uvelike oblikovana postojanjem ivota, taj ivot sama ne treba. Ako jednoga dana nestanemo i za sobom povuemo sve drugo to ivi, kao to predviaju zloguki proroci otkada su ljudi shvatili pojam sudnjeg dana, Zemlja se nee prepustiti oajanju i propasti. Jednostavno e se okretati oko svoje osi, kao to je to oduvijek inila. Kao to kae pisac Salman Rushdie:
Podiemo pogled i nadamo se da e zvijezde pogledati dolje, molimo se da postoje zvijezde koje bismo mogli slijediti, zvijezde koje se

gibaju nebesima i vode nas prema naoj sudbini, ali to je samo naa tatina. Gledamo galaktiku i zaljubljujemo se, ali svemir se za nas brine jo manje no to se mi brinemo za njega i zvijezde ostaju u svojini stazama ma kako mi eljeli da bude drukije.
Rushdie, Maurov posljednji uzdah

Isto vrijedi i za mozak. On nee prestati postojati ako ga njegov misaoni stanovnik napusti, ako misao i kultura ieznu ili se nikad ne uspostave. Jednostavno e izgubiti gotovo sve ono to ga ini zanimljivim. Ostat e samo pusto - ista onakva koju vidimo na bratskom planetu Marsu: podsjetnik na ono to je bilo, ili je moglo biti, i na ono to e biti kada nae zlatno doba proe. Zamislite koliko posla treba obaviti kad se istrauje neki novi planet - ne samo da treba shvatiti sile koje su oblikovale kopno, more i klimu, nego treba popisati vrste i objasniti kako su se razvile. Otprilike jednaka koliina posla nalazi se pred neuroznanstvenicima. Poput interplanetarnih pionira, istraivai mozga sa sobom donose orue i znanje: neuroanatomi izrauju zemljovid mozga, neurofarmakolozi, neurofiziolozi, citolozi i neurogenetiari prouavaju njegove mehanizme, strunjaci za slikovni prikaz mozga snimaju prekrasne snimke iz svemira, a nebrojeni drugi specijalizirani znanstvenici prouavaju sve, od spola do serotonina. Eksplozija istraivanja dovela je do neizbjenog fragmentiranja, zbog ega je neuroznanost u cjelini nemogue saeti. Postoje, meutim, neki opeprihvaeni temelji, i o njima u sada govoriti.

Od ega je sazdan mozak?

Mozak, kao i ivci u naem tijelu, sastoji se od neurona, stanica specijaliziranih za to da jedna drugoj prenose signale. Neuroni sadre tekuinu (citoplazmu) u kojoj je mnogo razliitih molekula, kao i sredinje podruje (jezgru), u kojoj se nalazi bitna mainerija poput DNK (dezoksiribonukleinska kiselina), od koje se sastoje geni stanice. Svaki neuron moe slati signale putem dugog nastavka koji se zove akson, a primati signale od drugih neurona putem kraih nastavaka koji se zovu dendriti. Obino svaki neuron ima jedan akson i mnogo

dendrita, tako da moe primati na tisue signala od drugih stanica, ali slati samo jedan signal odjednom. Akson svakog neurona protee se do drugog neurona (ivci koji nam javljaju da su nam noni prsti hladni imaju aksone duge metar ili vie, od stopala do kraljenine modine). Ali akson ne dodiruje stanicu koja prima signal. Izmeu njih se nalazi siuan razmak zvan sinapsa (vidi sliku 7.1). 2

Gdje neuroni ive?

Neuroni mogu funkcionirati samo zato to svaka stanica ivi uronjena u "juhu" koja vrvi esticama, to jest u cerebrospinalnoj tekuini (CFS). Neke od tih molekula su neutralne, dok druge, zvane ioni, imaju f

Slika 7.1. Neuroni se sastoje od tijela stanice - u kojem se nalazi mainerija potrebna za funkcioniranje stanice - iz kojeg izbijaju mnogobrojni dendriti i jedan akson. Dendriti primaju signale od drugih stanica. Akson, koji moe biti dulji od metra, omoguuje stanici da alje signale drugim stanicama. Izmeu zavretka aksona i sljedee stanice nalazi se siuan razmak (pretjerano uvean na slici). To je sinapsa, preko koje informacija prelazi s jedne na drugu stanicu.

pozitivan ili negativan elektrini naboj. Razlikuju se veliinom, od najmanjeg i najjednostavnijeg (ioni poput natrija, kalija ili klorida) do veih i kompliciranijih (poput bjelanevina, masnoa, lijekova, narkotika ili virusa). Hranjive tvari koje su mu potrebne za funkcioniranje

Slika 7-2.(a) Shematski prikaz neurona (zbog jednostavnosti, akson i dendriti nisu prikazani). Neuron okruuje stanina membrana koja sadri jezgru i tekuinu - citoplazmu. lezgra sadri stanine gene, recept za pravljenje bjelanevina. U citoplazmi se nalazi veliki dio mainerije koja upravlja stanicom, proizvodi energiju, alje bjelanevine od mjesta proizvodnje do mjesta na kojem su potrebne, popravlja tetu i generira elektrine signale koji du aksona putuju do sinapse. Citoplazma sadri mnogo iona (elektrino nabijenih estica: na slici su prikazani kao mali sivi likovi). Kada neuron miruje (ne alje signale), u citoplazmi postoji relativno vei broj negativnih iona nego u cerebrospinalnoj tekuini u kojoj neuron ivi. Svaka stanica sadri mnotvo negativnih i pozitivnih iona, kao i mnogo molekula koje nisu elektrini nabijene.

(poput glukoze i kisika), mozak dobiva iz krvnih ila obloenih slojem od specijalizirane vrste stanica. Ta obloga sainjava krvno-modanu barijeru, kljunu zatitu koja nadzire to moe a to ne moe ui u mozak (vidi sliku 7.2a).

Slika 7-2.(b) Presjek stanine membrane, koja se sastoji od dvostrukog sloja molekula fosfolipida. U membranu su usaeni receptori, sloene molekule koje se mogu aktivirati kada se neurotransmitervee na njih. Svaki receptor reagira samo na nekoliko odreenih molekula, a to ini tako da promijeni oblik, to moe potaknuti mnoge promjene unutar stanice, ukljuujui (kao to je pokazano na slici) otvaranje ionskoga kanala. Budui da je unutranjost neurona koji miruje negativno nabijena u odnosu na cerebrospinalnu tekuinu, pozitivni ioni ulazit e u stanicu kroz otvoreni ionski kanal. To se dogaa zato to ih odbijaju drugi pozitivno nabijeni ioni - kojih ima vie u cerebrospinalnoj tekuini - a privlae ih negativni ioni - kojih ima vie u stanici. Slika prikazuje pozitivne ione (sivo obojene likove, iji je smjer kretanja oznaen strelicama) kako ulaze u stanicu kroz otvoreni ionski kanal.

Ono to je za nas koa, to je za neuron stanina membrana, koja se sastoji od dvostrukog sloja molekula masti zvanih fosfolipidi. Poput dravne granice, membrana definira oblik stanice i - barem u teoriji - prijei ulaz nepozvanima. U praksi, veina drava ima mnogo pristupnih puteva od kojih su neki uvani a neki nisu. Isto je i sa stanicama: fosfolipidna membrana puna je rupa. Neki od tih ulaza nisu uvani, ali ulaz je mogu samo nekim molekulama, kao to su molekule vode i kalija; druge ulaze nadzire mehanizam takozvanih receptora. Oni trebaju primiti odredeni aktivacijski signal (koji obino alje drugi neuron), prije nego to se vrata otvore i propuste molekule u stanicu (vidi sliku 7.2b). Preko stanine membrane neprestano se prometuje u oba smjera, a stanice, kao i drave, imaju sloene unutarnje mehanizme za postupanje sa svim onim to u njih ude.3

Iznutra i izvana

Kako neuroni funkcioniraju?

Sve stanice razvile su mehanizme koje nazivamo ionskim pumpama. Ba kao to receptori reguliraju ulazni promet u stanicu, tako ionske pumpe uklanjaju odreene ione (poput imigracijskih slubenika koji protjeruju nepoeljne useljenike). Neuroni su postali osobito vjeti u tom krijumarenju iona preko granice, pa mogu precizno kontrolirati razlike u elektrinom naboju izmeu svoje okoline (cerebralnospinalne tekuine) i svoje unutranjosti (citoplazme). Kada neuroni nisu zauzeti primanjem signala, njihova unutranjost je negativno nabijena u odnosu na cerebrospinalnu tekuinu. Signali aktiviraju receptore koju putaju pozitivne ione u neuron, to ga ini manje negativnim u odnosu na cerebrospinalnu tekuinu i pokree elektrini val - signal same stanice - koji se iri cijelom stanicom, sve do vrha aksona. Ispumpavanjem pozitivnih iona iz stanice, ona postaje jae negativno nabijena u odnosu na cerebrospinalnu tekuinu, pa se ravnotea naboja vraa na negativnu, kakva je u stanju mirovanja, to jest stanica je spremna generirati sljedei signal.

Kako neuroni komuniciraju?

Kad je rije o mozgu, sinapse su toke najvee aktivnosti. Preko tili siunih ponora, stanice razgovaraju jedna s drugom. Jezik kojim se slue je signalni sustav egzocitoze, to jest izbacivanja signalnih molekula. Kada elektrini signal stigne do kraja aksona, on potie oslobaanje siunih paketia kemijskih spojeva poznatih pod imenom neurotransmiteri ili neuroprijenosnici (jer prenose signal s jednog na drugi neuron). Te molekule budu izbaene na put preko ponora, a neke od njih stignu do neurona na drugoj strani. Ondje nalaze receptore na povrini neurona (na staninoj membrani), koji samo ekaju da naie prava molekula. Naie li savreni partner, smjesta dolazi do spajanja: poput kljua u kljuanici, neurotransmiter se vee na molekulu receptora i natjera je da promijeni oblik. Kako se receptor preoblikuje, otvaraju se vrata u staninoj membrani, a svaki kemijski spoj koji kroza nj moe ui to i ini, mijenjajui elektrini status stanice i aktivirajui niz razliitih sekundarnih signala (poznatih po imenu drugi glasnici). Nakon to poalje poruku, neurotransmiter se odvaja, te ga recikliraju specijalizirane molekule - enzimi za ponovno unoenje molekula neurotransmitera koji vrebaju u sinapsi - a receptor se vraa u "pasivno" stanje i eka sljedei kontakt (vidi sliku 7.3).

Uenje
Premda receptor moe zauzeti svoj prethodni poloaj, stanica u ijoj membrani se nalazi nikada vie ne moe biti ista. Katkada je promjena siuna, no esto se dogaa da bombardiranje molekula transmitera izazove trajne promjene, utjeui ne samo na elektrini status stanice (koji moe navesti stanicu da generira vlastiti signal) nego i na njezinu gensku maineriju. Geni se mogu aktivirati ili deaktivirati; maineriju koja ita te gene i izrauje bjelanevine moe se potaknuti da udvostrui napore ili da malo uspori. Te bjelanevine mogu biti novi receptori, koji e biti poslani na staninu membranu. Ili ih se moe zaduiti za obavljanje nekih zadaa unutar stanice. Oni e pak djelovati na unutarnji okoli neurona, to moe izazvati otvaranje ili zatvaranje drugih receptora u membrani... i tako dalje, u bezgraninoj mrei meusobno isprepletenih uzroka i posljedica.

Slika 7.3 Procesi kojima neuron komunicira s drugim neuronom preko sinapse, siunog razmaka koji ih razdvaja. Slika 7.3.(a) prikazuje akson neurona koji alje signal (lijevo) i dendrit neurona koji prima signal (desno). Na zavretku aksona nalazi se vie siunih kuglica ispunjenih molekulama neurotransmitera (crni trokuti). Kada signal neurona stigne do kraja njegova aksona, te kuglice se pomiu na staninu membranu, gdje svoj sadraj isprazne u sinapsu. Stanina membrana neurona koji prima signal sadri vie razliitih molekula receptora (tri su prikazane na slici), a neke od njih povezane su s ionskim kanalima (jedan je prikazan na slici). Slika 7.3.(b) prikazuje jednu od molekula neurotransmitera (crni trokuti) kako se vezala za receptor na stanici koja prima signal. Ionski kanal povezan s receptorom se otvorio. Slika 7.3.(c) prikazuje recikliranje neurotransmitera. Jednom kada se molekula neurotransmitera odvoji od svog receptora, ionski kanal povezan s tim receptorom se zatvara, omoguujui neuronu koji prima signal da ponovno izbalansira elektrini naboj izvan i unutar stanice i bude spreman za primanje novog dolaznog signala. U meuvremenu, enzim za ponovno unoenje neurotransmitera u presinaptiki element odvaja neurotransmiter od sinapse i prenosi ga natrag u stanicu koja je poslala signal, tako da se sposobnost stanice da komunicira sa susjednom stanicom neprestano odrava.

Zato je to vano? Zato to ukupni uinak esto podrazumijeva prijemljivost stanice na budue poruke. Poalje li se, na primjer, vie receptora na staninu membranu, stanica e postati osjetljivija na neurotransmitere, pa e postojati vea vjerojatnost da e reagirati vlastitim signalom. I obrnuto, "povlaenje" receptora sa stanine membrane smanjit e izglede da e se neuron aktivirati pod utjecajem dolaznih signala. U toj sposobnosti stanica da mijenjaju snagu sinapsi koje ih dijele krije se tajna moi koju mozak ima da ui iz iskustva. Openito govorei, kada su dva neurona istodobno aktivna, sinapsa izmeu njih e jaati. Kada se jedan neuron aktivira, snana sinapsa poveat e izglede da se aktivira i drugi. Povezujui snagu sinapsi s razinom neuronske aktivnosti, mozak oblikuje svoj kognitivni krajolik u skladu s podraajima koje prima. Ba kao to voda koja tee tlom u njemu iskopa kanal, pa s vremenom protjee sve lake, tako i signali teku od jednog do drugog neurona jaajui veze izmeu njih, to olakava protok buduih signala. Sto je ei ili jai dolazni signal koji se alje nekim neuronima, to e jaa postati veza izmeu tih neurona. To je razlog zato je ponavljanje kljuna znaajka metoda ispiranja mozga.

Tlocrt mozga
Ljudski mozak je podijeljen, poput starinskih bogatakih vila, na "gore" i "dolje". Ispod stubita nalaze se subkortikalna podruja, kao to su mali mozak (cerebellum), talamus, amigdala i gornji kolikul (o njima vie neto poslije), gdje se obavlja mnogo posla: rad srca, disanje, kontrola tjelesne temperature, mnogi aspekti kretanja, dio uenja i jo mnogo toga ega uglavnom nismo svjesni. Mnogo je podruja subkorteksa: neka obraduju dolazne (osjetilne) informacije, neka izlazne motorike zapovijedi, neka informacije o trenutanom poloaju i stanju tijela (koje pridonose stanjima koje zovemo emocijama), a neka imaju sloenije funkcije. Neu mnogo govoriti o subkorteksu: mnoge su knjige napisane o pojedinim subkortikalnim podrujima, ali ova knjiga ne bi bila dovoljna ni da se ponovi djeli toga. Iznad se nalazi korteks, gdje obitava glamurozni element: ovjekovo ja, slobodna volja, svijest, pa ak i "boji modul" navodno imaju sjedite negdje na tom podruju. Korteks je podijeljen na dvije polovice, desnu i lijevu polutku, od kojih je svaka podijeljena na etiri glavna

podruja ili renja.4 Na zatiljku su smjetena dva zatiljna (okcipitalna) renja. Na dvije bone strane nalaze se ne tako dobro poznati tjemeni (parijetalni) renjevi, a ispod njih sljepooni (temporalni) renjevi, dok prednji dio mozga, koji je u ljudi izrazito razvijen, zauzimaju desni i lijevi eoni (frontalni) reanj (vidi sliku 7.4). Svaki reanj dijeli se na vie potpodruja, a ini se da vrste signala koje neuroni primaju variraju od renja do renja i od podruja do podruja. Signali iz oiju, na primjer, ulaze u korteks sa stranje strane mozga, u zatiljne renjeve, dok signali iz uiju ulaze u sljepoone renjeve. Neuroni se razlikuju

Slika 7.4. Medijalni prikaz ljudskog mozga, s oznaena etiri glavna podruja modane kore ili korteksa (eoni, sljepooni, tjemeni i zatiljni renjevi). Na medijalnom prikazu mozak izgleda kao da je presjeen po sredini, to jest kao da mu je jedna polovica odstranjena, tako da se vidi unutranja povrina preostale polovice. (Uobiajeni su i lateralni prikazi (npr. Slika 10.1(a)), na kojima je mozak prikazan postrance, tako da je prednji dio (eoni reanj) okrenut lijevo, a stranji dio (zatiljni reanj) je okrenut desno.) Modana kora tvori naborani sloj iznad subkorteksa. etiri glavna subkortikalna podruja - talamus, mali mozak, gornji kolikul i modano deblo takoer su oznaeni.

i po tome kakve signale alju. U osjetilnim podrujima, stanice alju signale uglavnom u druga kortikalna ili osjetilna subkortikalna podruja, dok one u eonim renjevima, zaduene za kretanje, alju zapovjedne signale u subkortikalna izlazna podruja: skupine neurona s brzom vezom prema kraljeninoj modini, a time i prema miiima.

vrsto unutarnje ja
Nakon tog ubrzanog teaja, vrijeme je da se vratimo na glavnu temu ovog poglavlja: pretpostavku vrstoe unutarnjeg ja. Svi se katkad zaudimo tome kako brzo djeca rastu, i doista, brzina promjena koje se dogadaju u djetetovu mozgu dramatina je. No skloni smo pretpostaviti da nakon odredene dobi na mozak postaje praktiki fiksiran, ne dogodi li se neka nesrea ili bolest. Primjer: kad ljudima kau da je uzrok disleksije u mozgu, oni koji pate od te tekoe u uenju esto oajavaju: "Znai, nema pomoi." Ako je u mozgu, smatra se da je zauvijek fiksirano. Znanstvenici nas pouavaju da ovjekovo ja ima veze s mozgom; u redu, znai da je onda i ovjekovo ja fiksirano i da se mijenja polako (tijekom godina) ako se uope i mijenja. Pretpostavka vrstoe moe se tako javiti u dva oblika: jedan se odnosi na mozak, a drugi na ovjekovo ja. Prva pretpostavka je suvremena; potonja je mnogo starija. Mi odrasli znamo tko smo: mi smo ishodite svojih postupaka i vlasnici svojih misli. Samo zato to ne moemo dati filozofsku definiciju unutarnjeg ja, ne znai da nemamo snaan osjeaj vlastitog identiteta tijekom vremena. Ako imamo sree, nikada nismo osjetili kako ti duboki temelji podrhtavaju, jer takvo iskustvo moe biti jedno od najuasnijih na svijetu. Osjeaj unutarnje smrti, praznine na mjestu gdje bi nae ja trebalo zdravo napredovati, ini depresiju osobito stranom, dok se od pomisli na cijepanje i rasipanje njihova unutarnjeg ja - bilo polagano, kao posljedica Alzheimerove bolesti, ili katastrofalno, kako moe djelovati shizofrenija u punom zamahu - veini ljudi ledi krv u ilama. Bojimo se svega to moe zaprijetiti naem identitetu: droge, bolesti, oteenja mozga, novih tehnologija. Naroito se protivimo nastojanjima drugih ljudi da nas promijene: socijalnog inenjeringa, pokuaja utjecaja (koji su barem uglavnom privremeni) i ispiranja mozga (koje moe ostaviti

trajne posljedice). ak i kada se elimo promijeniti, prihvatiti savjete terapeuta i gurua, u nastojanju da ostvarimo san o novom i boljem nainu ivota, nastojimo promijeniti neto u "nama", uvjereno oekujui da emo "mi" (isti "mi" koji smo pristupili terapiji) od toga imati koristi. Ispiranje mozga, onako kako ga obino zamiljamo, proces je koji unitava to oekivanje; u tome je dio onoga to u njemu plai. No kad je rije o mozgu, pretpostavka vrstoe jednostavno je netona. Mozak se neprestano mijenja: sve ono to percipirate, svaki podraaj koji primate putem osjetila, mijenja va mozak. Katkada ta promjena moe biti dramatina. Neki od onih koji su bili toliko nesretni da doive amputaciju nekog ekstremiteta, osjeaju ga kao "fantomski ud". Premda ga nema, fantomski ud ini se tako stvaran da osoba moe u njemu osjeati jake bolove. Kako nastaje bol u fantomskom udu? ini se da se dogada sljedee: kada netko ostane bez nekog ekstremiteta - recimo ake - neuroni u onom dijelu korteksa koji je prije obraivao signale iz ake prestanu dobivati uobiajene signale. Umjesto da svi ti neuroni iz "korteksa ake" samo dangube (neuroni imaju strogu radnu etiku), ukljuuju se u aktivnosti drugih, susjednih skupina neurona i poinju primati iste signale koje primaju oni. Budui da se "korteks ake" nalazi pokraj podruja koje prima signale iz lica, nekadanji "neuroni ake" postaju "neuroni lica". Ali podruja mozga koja primaju signale od tih neurona nikako ne mogu znati da je dolo do promjene signala (da signali ne dolaze iz ake nego iz lica). Sto se njih tie, signal od tih neurona znai da se neto dogada sa akom, a to moe dovesti do bizarnog rezultata: kod ljudi s fantomskom akom dodir po licu moe izazvati osjeaj da netko dodiruje njihovu
nepostojeu aku. 5

Nisu sve promjene u mozgu tako neobine kao u sluaju fantomskih udova. Neke su sitne i kratkotrajne i ne ostavljaju za sobom, kao to kae filozof John Locke, "ni traga ni znaka vie nego sjene to lete preko itnih polja".6 Ali mnoge promjene, premda same po sebi male i neopaene, akumuliraju se, a njihovo ukupno djelovanje je dugotrajnije. Razmislite o tome kako se miii prilagodavaju postupno sve manjoj teini, recimo, boce sirupa od brusnica. ovjek koji pije sirup svaki put doda u vodu tako malu koliinu da je svaka promjena u teini boce nezamjetljiva. Tek kada prvi put posegne za novom, punom bocom,

s iznenaenjem shvati da njegov mozak oekuje "praznu" teinu. Samo zato to ne opaamo neku promjenu, ne znai da je na mozak ne registrira. Zapravo, mi ne opaamo veliku veinu onoga to se u svakom trenutku dogaa u naem mozgu. Zbog te sljepoe golemih razmjera, iz koje proizlazi pretpostavka o vrstom unutarnjem ja, postajemo nerazumno konzervativni u svom shvaanju onoga to hoe i onoga to nee utjecati na na mozak. Znamo za utjecaj droga, bolesti i oteenja, no ti su strahovi u manjini - a ak i kad je o tim stvarima rije, nerado priznajemo promjene u vlastitom identitetu ("on" moda jest druga osoba otkada mu je ispran mozak, ali "ja" sam, to se mene tie, ostao isti). Za svaki drugi faktor djelovanja pretpostavlja se da nema utjecaja na mozak - dok se ne dokae suprotno. To konzervativno naelo povezano je s jednom od najutjecajnijih ideja zapadne misli: ideji kartezijanskog dualizma, doktrini dijamantnog uma, kako sam je ranije nazvala. Dualizam je ideja filozofa Renea Descartesa da je ovjekovo ja "stvar koja misli", tajanstveni entitet koji ini jednu (otmjenu) stranu stroge podjele na um, koji je uzvien, i materiju, koja je nia. Ako je um toliko razliit od tijela, kao to je vjerovao Descartes, oekivali bismo da promjena na tijelu nema nikakvog utjecaja na um. Ve u sedamnaestom stoljeu baena je sumnja na tu nepomirljivu dihotomiju. Filozofkinja Anne Conway (1631. - 1679.) patila je od strahovitih glavobolja. Vrlo dobro je znala kako tijelo utjee na um, a to je i rekla u svojoj glasovitoj kritici Descartesa, objavljenoj (posthumno) 1690. godine:
Nadalje, zato duh ili dua toliko pate kad tijelo trpi bol? Jer ako dua, kada je sjedinjena s tijelom, nije po svojoj prirodi materijalna ili tjelesna, zato je ranjena ili ojaena onda kad je ranjeno tijelo, koje je po svojoj prirodi toliko drugaije? [...] Ali ako priznamo da su dua i tijelo od iste naravi i tvari [...] nestaju sve ranije spomenute potekoe; i ovjek moe lako shvatiti kako su dua i tijelo sjedinjeni u jedno...
Conway, The Principles of the Most Ancient and Modern Philosophy

Descartes je bio mrtav u vrijeme kada je objavljen traktat Anne Conway, ali na pitanje boli upozorila ga je druga izrazito umna ena, princeza Klizabeta od eke, s kojom se dopisivao. Kao to biljee izdavai Anne Conway: "Descartes nikada nije odgovorio na to pitanje. Jednostavno je savjetovao Elizabeti da se metafizikim stvarima ne posveuje vie od nekoliko dana godinje, to zasigurno nikada nije predloio nijednom od mukaraca koji su u svojim pismima dovodili u sumnju neke aspekte njegove filozofije."7 No upravo je tvrdnja princeze Elizabete - da je bol izuzetak od dualistikog naela - odoljela kunji vremena. Od sedamnaestog stoljea naovamo povijest ovjekove misli o unutarnjem ja, tom krhkom amcu koji svatko od nas gradi i njime plovi kroz ivot, ukljuivala je sve vie takvih izuzetaka. Ne samo da je neuroznanost pokazala kako bol, droge, bolest i oteenja mogu utjecati i na mozak i na ovjekovo ja, nego je popis faktora djelovanja proirila daleko izvan toga.8 Geni, hormoni, stres, Zemljino magnetsko polje, temperatura, Suneva svjetlost, dalekovodi, zraenje, hrana koju jedemo, pa ak i zrak koji diemo... kakva li smo to mi ranjiva stvorenja, podlona tolikim vanjskim utjecajima, od kojih veinu uope ne primjeujemo! Ah, uzvikuje kritiar, ali "ja" sam jo uvijek u biti isti. Sve su to sitnice - feromon ovdje, organofosfat ondje - nita od toga ne utjee na temeljnu bit mene. To je kartezijansko shvaanje, prema kojem je na um poput dijamanta, ist i distanciran, neokaljan prljavim svijetom koji nas okruuje. Poput dijamanta, na um se moe pod ekstremnim pritiskom ispiranja mozga razbiti na komadie, ali slabije sile ne uspijevaju iskriviti njegovu strukturu. Je li kritiar u pravu kada se tako dri pretpostavke vrstoe? U kojem trenutku se te sitnice pretvaraju u napad na identitet? Kako bismo odgovorili na to pitanje, trebamo razmotriti nekoliko primjera izmeu te dvije krajnosti.

Hrana za mozak
Sjetite se stanine membrane, prikazane na slici 7.2(b). Fosfolipidi od kojih se sastoji dugo nisu zanimali neuroznanstvenike, kojima su mnogo zabavnija bila nastojanja da razvrstaju razliite tipove neurotransmitera i receptora pomou kojih neuroni meusobno komuniciraju. Meutim,

sada se ini da su i fosfolipidi vani u tim neuronskim razgovorima. Konkretno, vano je koji se tip fosfolipida nalazi u staninoj membrani. Neki tipovi su dugi i ravni, pa se mogu zbiti u vrste redove, a drugi su valovitog, cik-cak oblika, pa izmeu njih ostaje prostora (paljivo pogledajte sliku 7.2(b)). Zato nam je to vano? Zato to receptori u membrani trebaju prostora kako bi se izrazili. Ako su ogranieni vrsto zbijenim molekulama fosfolipida, tee e promijeniti poloaj kada se neurotransmiter vee na njih. To umanjuje uinkovitost i brzinu kojom stanice generiraju signale, a time se umanjuje i uinkovitost cijelog mozga. Drugim rijeima, promijeni li se vrsta fosfolipida, to moe imati velik utjecaj na funkcioniranje mozga. Kako bi mozak bolje funkcionirao, treba mu vie valovitih fosfolipida, a manje onih dugih i ravnih. Ako uistinu vjerujete da je mozak fiksiran i nepromjenjiv, to se doima kao neto neostvarivo. A zapravo je jednostavno, trebate samo jesti vie plave ribe.9 Lipidni dio fosfolipidne molekule je njezin (ravan ili valovit) rep. Njega tvore masne kiseline (masnoe) koje mogu biti zasiene ili nezasiene. Zasiene masne kiseline, koje se mogu nai u industrijski obraenim, trajnim namirnicama, proizvode ravne fosfolipide. Nezasiene masne kiseline, kojih ima u plavoj ribi, orasima i zelenom povru, proizvode valovite fosfolipide. Sto je masnoa u naoj prehrani u veoj mjeri nezasiena, to su manje zbijeni fosfolipidi u naim staninim membranama i to bolje nae stanice mogu prenositi signale. Budui da sve stanine membrane trpe od habanja, kao i cijeli na organizam, mozak neprestano trai novi materijal kojim bi zakrpio membrane; stoga je prelazak na ishranu bogatiju nezasienim masnoama lak nain da promijenimo mozak. A ta promjena moe biti znaajna. Dokazano je da uzimanje nezasienih masnih kiselina koristi djeci koja imaju tekoe u odravanju pozornosti i odraslima koji pate od depresije ili shizofrenije.10 Visoka razina nezasienih masnih kiselina u majinom mlijeku jedan je od glavnih razloga zato je dojenje tako dobro za razvoj djeteta.11 Ono to jedete, osobito ono to jedete u djetinjstvu, moe prilino utjecati na to u kakvu ete se osobu razviti. ak i u odrasloj dobi promjena ishrane moe imati velik utjecaj, kao to je pokazalo istraivanje

Bernarda Gescha i suradnika. U scenariju koji podsjea na Paklenu naranu, dokazali su da se nasilno ponaanje medu osuenim britanskim kriminalcima moe smanjiti za gotovo etrdeset posto nakon nekoliko mjeseci tretmana.12 Burgessovi protagonisti proli su averzivnu terapiju. Mladii u ovom istraivanju samo su uzimali jedan dodatak prehrani.

Sijevanje u mozgu
Moj sljedei primjer jo je kontroverzniji. Tie se sljepoonih renjeva, podruja koja se nalaze na bonim stranama glave, koja, izmeu ostalog, upravljaju sluhom, jezikom i pamenjem. Bolesnici koji pate od jedne vrste epilepsije koja zahvaa ta podruja (epilepsija sljepoonog renja) katkada su neobino kreativni (vjeruje se da su od nje bolovali kompozitor Dmitrij Sostakovi, knjievnik Edgar Allan Poe i slikar Vincent van Gogh) ili doivljavaju snana religijska iskustva (mogue je da su od nje patili sveti Petar i Ivana Orleanska).13 Epilepsija se javlja kada neuroni postanu tako hiperaktivni da neprestano alju elektrine signale. Meutim, kreativnost i religijska iskustva javljaju se i kod nekih pripadnika ope populacije. Iako ti ljudi nisu epileptiari, smatra se da su neuroni u njihovim sljepoonim renjevima neuobiajeno aktivni, a taj fenomen naziva se "labilnost sljepoonog renja". Znanstvenici smatraju da ovjekov sljepooni reanj moe biti manje ili vie osjetljiv na podraaje, to jest da labilnost moe varirati od vrlo niske (ravnoduna inercija) do vrlo visoke, kao u sluajevima epilepsije sljepoonog renja. Poavi korak dalje, istraivai poput Michaela Persingera pretpostavili su da duhovna iskustva openito nastaju kao rezultat aktivnosti u sljepoonom renju.14 Dakako, podlonost religijskim iskustvima varira od osobe do osobe. Neki ateisti, primjerice, nikada nisu doivjeli religijsko iskustvo (i moda e radije odbaciti sva takva iskustva, poput ovjeka koji je roen slijep i odbija vjerovati u zalaz sunca). Persingerovo istraivanje upuuje na to da su neki ljudi moda jednostavno "slijepi na Boga", moda iz genetikih razloga: labilnost njihovog sljepoonog renja toliko je niska da nisu u stanju imati - reagirati na? - duhovne osjeaje.15

Istraivanje labilnosti sljepoonog renja ima jo jednu implikaciju. Persinger izvjetava o tome da je dobrovoljce uspjeno inducirao u duhovna stanja, tako da je njihov desni sljepooni reanj izloio sloenom magnetskom polju. To upuuje na zakljuak da bi se rcli gijsko iskustvo moglo dovesti u vezu s interakcijom izmeu modane aktivnosti i magnetskih polja iz okoline. S vremenom se moe pojaviti tehnologija koja bi takva iskustva uinila dostupnima, pa bi ljudi koji moda nikada nisu imali religijsko iskustvo bili u stanju promijeniti, fizikim sredstvom, taj temeljni aspekt svoje linosti. Zar njih takva pustolovina ne bi mogla promijeniti u jednakoj mjeri kao to se rtva ispiranja mozga doima promijenjenom u oima njezinih prijatelja i lanova obitelji? Tko zna koje sve aspekte nas samih emo u budunosti moi mijenjati uz pomo tehnologije.

Nesigurni temelji
Kritiar koji se jo ne eli odrei pretpostavke vrstoe mnogo toga mora objasniti. Na se mozak neprestano mijenja, a mijenjamo se i mi, iako to uvijek ne opaamo. Odluan kritiar mora tvrditi da "ono to je moja bit" ostaje jednako bez obzira na promjene koje su se dogodile u mom mozgu, bilo kao posljedica djelovanja kemijskih spojeva, magnetskih polja ili ega drugog. Jesam li ja uistinu ista osoba kad imam poremeaj panje i kad ga nemam? A to je s kroninom glavoboljom, depresijom, religijom, sumanutom idejom shizofrenika koji misli da je Bog, ili s onima koji pate od Cotardovog sindroma (kada je osoba uvjerena da je mrtva)? Oito, neki aspekti funkcioniranja mozga vaniji su od drugih kada odredujemo to je to "ono to je moja bit". Pa to je onda moja bit, to je to tajanstveno ja? Neuroznanstvenici su ga znali smjetati u onaj mali prostor izmeu neurona.16 Prema tom stajalitu, ovjekovo ja je ukupna vrstoa svih sinapsi u mozgu. Meutim, nije jasno koliko nam to govori o aspektima naeg ja koji nas najvie zanimaju: imamo dojam, uz isprike Georgeu Orwellu, da su sve sinapse jednake, ali da su neke jednakije od drugih. Doivljaj o postojanju unutarnjeg ja, kao to su istaknuli mnogi psiholozi, povezan je s odreenim fenomenima. Meu njih spada posjedovanje fizikog tijela, sposobnost utjecanja na to tijelo i na svijet, drutvenost (poveza-

nost s drugim ljudima) i svijest o sebi. Usto, ovjek mora biti svjestan ne samo svijeta i svog tijela, nego i vlastitih misli i osjeaja. Krenemo li dalje od tih temeljnih uvjeta, stupanj u kojem se ovjekovo ja smatra psiholokim entitetom razliitim od drugih varira od osobe do osobe i od kulture do kulture, kao to itamo u znamenitom lanku Hazel Markus i Shinobua Kitayame.17 U zapadnim kulturama "ovjek sebe doivljava kao autonomnu i neovisnu osobu" (kako je konstatirao Roy Baumeister, taj naglasak na individualnosti pojavio se relativno kasno).18 Od Amerikanaca se, primjerice, oekuje da o sebi misle kao o pojedincima "ije ponaanje je organizirano, a na znaenju dobiva tako da se referira na unutarnji repertoar misli, osjeaja i postupaka, za razliku od referiranja na misli, osjeaje i postupke drugih". Nasuprot njima, u mnogim azijskim i afrikim kulturama u veoj mjeri je prisutna ideja meuovisnosti - "ovjek sebe smatra dijelom sveobuhvatnog drutvenog odnosa i svjestan je da je njegovo ponaanje odreeno, u znatnoj mjeri organizirano i ovisno o onome to protagonist percipira kao misli, osjeaje i postupke drugih sudionika u tom odnosu".

Vanost pamenja
Fleksibilnost pamenja postaje sve jasnija.
Elizabeth Loftus, Our Changeable Memories

Pitajte bilo kojeg ovjeka, bilo kojeg podrijetla, kako zna da je ista osoba koja je bio juer, i on e se u svom odgovoru vjerojatno pozvati na pamenje. (U Mandurijskom kandidatu, programirani ubojica nije se sjeao da su mu isprali mozak.) Pretpostavljamo da je nae vrsto ja s vremenom ostalo isto zato to nas nae sjeanje navodi na zakljuak da se nije mnogo toga promijenilo. Mi se uvelike oslanjamo na svoje pamenje i itekako smo svjesni nekih njegovih nedostataka - kad se ne moemo sjetiti gdje smo ostavili kljueve, kad traimo naoale koje su nam na nosu ili kad nam ime nekog poznanika jednostavno "ne dolazi". Moda smo itali o pacijentu H. M. - proslavljenom u krugovima neuroznanstvenika nakon operacije u kojoj su mu, zbog epilepsije, odstranili vei dio sljepoonih renjeva, a s njima i sposobnost stvaranja

novih sjeanja - ili smo gledali film Memento, u kojem mukarac koji pati od amnezije nastoji dokuiti tajnu vlastitog postojanja. Takvi ljudi ne prepoznaju lijenike koje su vidjeli pola sata ranije, premda e moda prepoznati prijatelja iz djetinjstva: sjeanja iz vremena prije oteenja na mozgu ostala su netaknuta. Noviji dogadaji, ak i vrlo potresni, poput vijesti o smrti roditelja, zapljusnu mozak i nestanu. Oni medli nama koje pamenje tek povremeno iznevjeri uasavaju se na pomisao da bi ga mogli u potpunosti izgubiti - bilo da gubitak poprimi bizaran oblik, kao u sluaju amnezije pacijenta H. M. ili da slijedi postupniji i uobiajeniji put Alzheimerove bolesti. Navikavamo se na nesavrenosti u svom pamenju, kao i svagdje drugdje, ali njegove povremene slabosti ne doivljavamo kao prijetnju svom unutarnjem ja. Kao to istie neuropsiholog Daniel Schacter, slabosti pamenja javljaju se u raznim oblicima. On navodi sedam "grijeha pamenja": prolaznost, odsutnost, blokiranje, pogreno povezivanje, povodljivosi, pristranost i ustrajnost. Prva tri su "grijesi propusta", slabosti na koje smo navikli i na koje se esto alimo. Prolaznost "se odnosi na slabljenje ili gubitak pamenja tijekom vremena";19 odsutnost se manifestira kada nismo bili koncentrirani na neke informacije pa ih ne uspijevamo zapamtiti, a poslije nam zatrebaju; blokiranje pak podrazumijeva onaj frustrirajui osjeaj da se uspomena do koje nastojimo doi "tu negdje skriva, naizgled spremna izroniti ako jo malo proeprkamo, ali kad zatreba, ostaje ba izvan dohvata". Konani grijeh, ustrajnost, obrnut je od prolaznosti. Uspomene, obino one koje se odnose na neugodniili traumatine dogadaje, ne daju nam mira ma koliko mi to eljeli. U ekstremnim sluajevima mogu nam se nametati u obliku osjetilu ih "bljeskova", katkada tako ivih da se osoba koja ih doivljava osjea kao da ponovno proivljava istu traumu. Druga tri grijeha koje Shacter navodi takoer su esta, ali uglavnom ne mislimo na njih kada govorimo o slabostima pamenja. Rije je o grijesima djelom i oni se loe odraavaju na pretpostavku vrstoe, a moda upravo zbog toga radije ne govorimo o njima. Shacter ili ovako opisuje:
Grijeh pogrenog povezivanja podrazumijeva pripisivanje sjeanja pogrenom izvoru: odnosi se na sluajeve kada matariju pobrkamo

sa stvarnou ili kada pogreno zapamtimo da nam je prijatelj rekao neki trivijalan podatak koji smo zapravo proitali u novinama. Pogreno povezivanje je mnogo ee nego to veina ljudi misli i ima potencijalno dalekosene posljedice u kontekstu prava. S njime povezan grijeh povodljivosti odnosi se sjeanja koja su nastala u neijem umu kao posljedica sugestija, sugestivnih pitanja ili komentara upuenih dok se ta osoba nastoji prisjetiti nekog prolog iskustva. Ba kao i pogreno povezivanje, povodljivost je osobito relevantna u pravnom sustavu, gdje moe nanijeti veliku tetu. Grijeh pristranosti pokazuje do koje mjere nae znanje i uvjerenja utjeu na to kako pamtimo svoju prolost. Cesto se dogaa da mijenjamo, dotjerujemo ili ak iznova napiemo scenarij naih prolih iskustava - ne znajui i nesvjesno - u svjetlu onoga to sada znamo ih vjerujemo.
Schacter, Seven Sins

Grijehe propusta moemo odbaciti kao pogreke u nesavrenom sustavu pamenja. Primjerice, govorimo o blokiranju kao da je pamenje knjinica u kojoj ne dolazimo do traene knjige jer je knjiniari nisu u stanju nai. Grijesi djelom su drugaiji: mogu se dogoditi a da ih mi nismo svjesni, no oni nisu ni sluajnosti ni pogreke. Grijeh je na, zato to mi, poput Partije u 1984., ponovno piemo povijest, zamagljujemo granice izmeu dogadaja koji su izvorno bili odvojeni i povezujemo ih, ili pak stvaramo sjeanja na dogaaje koji se nikada nisu dogodili. Implikacija da bismo mogli biti sposobni za takve grijehe kritika je ne samo naeg pamenja nego i nae prosudbe - ne samo knjinice nego i osobe koja je naruila knjigu - a kao to je pisac La Rochefoucauld zlobno konstatirao, "svatko se ali na vlastito pamenje, ali nitko se ne ali na sposobnost prosuivanja".20 S obzirom na grijeh pristranosti, nije ni udo to imamo dojam da smo iz dana u dan isti. Na mozak neprestano preoblikuje naa sjeanja kako bi nas uvrstio upravo u tom uvjerenju.

Shematsko ja
Psiholozi su takoer komentirali fleksibilnost unutarnjeg ja, sloivi se sa Shakespeareovim Jaquesom da "jedan ovjek igra mnoge uloge".21 ini se da smo svi mi viestruke dramatis personae koje u razliitim

drutvenim situacijama igraju razliite uloge. Te uloge, koje se nazivaju jo i sheme, ne ukljuuju samo skupove ponaanja, nego i popratne misli, stavove i osjeaje.22 Shema steena iskustvom u odreenim pros lim situacijama, recimo u razgovoru s nadreenim na poslu, moe se aktivirati svaki put kad se ista situacija ponovi, sluei kao preac, tako da se ne moramo ponovno domiljati kako da se ponaamo. I ,judi aktiviraju dobro nauene sheme, a da toga nisu ni svjesni. tovie, mogu se smesti kada iskrenu namjeru da se razbije kalup ("Vrijeme je da kaem efu istinu o njegovim upravljakim sposobnostima") na kraju nadvlada shema ("On je ipak ef, iako ja sutra dajem otkaz"). Stresne situacije osobito uspjeno evociraju sheme i potiskuju promiljenije oblike ponaanja. Ljudi su usto jako dobri u razvrstavanju u potkategorije, sposobnosti odjeljivanja razliitih shema, tako da se, na primjer, sheme koje imaju veze sa efom ne brkaju sa shemama koje imaju veze s djecom. To nam omoguuje da se u razliitim prilikama ponaamo na vrlo razliite naine, uz minimalan konflikt. Na taj su nain slubenici u nacistikim logorima smrti mogli aktivirati sheme koje se tiu dunosti (i antisemitske propagande) dok gledaju kako djeca odlaze u plinsku komoru, a zatim otii kui, aktivirati shemu njenog roditelja i maziti vlastitu djecu. Usto, ini se da postoje individualne razlike u sposobnosti razvrstavanja u podkategorije. Neki ljudi mogu svoje sheme drati u vrsto zatvorenim ladicama, poput serijskog ubojice iji susjedi kau: "Ne mogu vjerovati! Tako drag ovjek, ne bi ni mrava zgazio!" Kod drugih su sheme fluidnije i nisu tako strogo odijeljene jedna od druge. Ako dvije sheme imaju zajednike komponente, kao to se esto dogada, aktivacija jedne moe rezultirati aktivacijom one druge. U jednom slavnom primjeru iz psihijatrije, shizofrena pacijentica koju su zamolili da nabroji lanove svoje obitelji rekla je: "Otac... Sin... Sveti Duh". U njezinom sluaju, shema obitelji preklapala se sa shemom Svetoga Trojstva. Veina nas bila bi u stanju ignorirati takve neeljene asocijacije, ali ona zbog svoje bolesti to nije mogla.23 Katkada dvije sheme mogu sadravati nekompatibilna uvjerenja - recimo ako se odnose na vrlo razliite situacije. Ako je jedna aktivna a druga nije, nekompatibilnost se nee primijetiti. Na taj nain Peter,

odvjetnik koji se bavi kaznenim pravom, moe aktivirati sheme koje se tiu vanosti ljudskih prava dok obavlja svoj posao, ali ih ne aktivirati dok kod kue zlostavlja svoju enu. Ukoliko neto, ili netko, ne aktivira obje sheme istodobno, Peter nikada nee opaziti licemjernost svog ponaanja. (ak i ako ga netko upozori, moda e pronai nain da zaobie problem, primjerice tako to e ustvrditi da je njegova ena, /.bog svojih postupaka, izgubila svoja ljudska prava.) Mi u nekom trenutku moemo biti svjesni samo siunog dijela shema koje imamo na svom repertoaru, a ak i najpromiljenija osoba nee otkriti sve njihove meusobne veze ili razmrsiti vorove na mjestima njihova konflikta. Kao to je rekao pjesnik Walt Whitman:
Protuslovim li sam sebi? Pa dobro, onda protuslovim sam sebi (Velik sam, sadrim mnotva).
Whitman, Pjesma o sebi

Jao za pretpostavku vrstoe. ini se da se "bit onoga to sam ja" od Descartesova jednog i bistrog toka struje svijesti pretvorilo u bezbrojne potoie shema, steenih zbirova misli, osjeaja i ponaanja. Jedan takav skup bit e aktivan u svakom datom trenutku, sainjavajui nae "aktivno ja". Druge sheme su za to vrijeme pritajene, spremne preuzeti uzde kada se ukae potreba - kada se iz profesionalne osobe "preodjenemo" u roditelja, iz brojke u nekom ustroju u izraajnog pojedinca. S obzirom na tu fleksibilnost i sposobnost za varijacije, ak i unutarnje proturjenosti, moda promjene koje se navodno dogadaju pri ispiranju mozga i nisu tako ekstremne kao to se ini. Ako je na um dijamant, ispiranje mozga je sila koja djeluje od jednog do drugog ekstrema: ili emo joj se oduprijeti, ili e nas skriti. Ali ako je na um prilagodljiviji, ako je sliniji glini nego dijamantu, tada ispiranje mozga postaje pitanje stupnja, podlono psiholokom tumaenju kao i svaki drugi oblik utjecaja.

Sheme naeg mozga

Kako se sheme mogu prevesti na jezik neuroznanosti? Jednostavno. Mozak je organiziran tako da se svaki pojedini neuron aktivira (odailje elektrine signale) reagirajui na informacije koje prima. Meutim, to nisu informacije o kompletnim predmetima, nego o aspektima stvari i/, svijeta oko nas: boji, zvuku, pokretu, fizikom osjeaju. Drugim rijeima, pojedinani neuron ne reagira na "predmet", pa na jeziku mozga niti ne predstavlja "predmet" nego jedno ili vie njegovih obiljeja. To u praksi znai sljedee: ako govorimo o vidnom podraaju i ako se taj podraaj kree preko vidnog polja, neki neuroni u vidnom korteksu odailju signale a neki ne; neki odailju signale kada se kree ulijevo, ali ne i kada se kree udesno; neki odailju signale ako je rije o neem plavom, ali u manjoj mjeri, ili uope ne, ako je rije o neem crvenom. Da bi se prikazao cijeli jedan predmet, kao to je tigar, potrebno je da se istodobno aktivira skupina neurona koji se esto nalaze u razliitim podrujima korteksa: neki e reagirati na tigrovu boju, neki na pruge, neki na riku, a neki na signale iz subkortikalnih podruja mozga koji upozoravaju na to da tijelo ulazi u stanje visoke pripravnosti. Oni koji imaju iskustva s tigrovima imat e dobro nauenu "shemu tigra". U psiholokom kontekstu, ta e shema obuhvaati niz uvjerenja o tigrovima ("velike, prugaste make", "glasaju se rikom" itd.), stavova (npr. "strah!") i ponaanja (npr. "tri!"). U kontekstu mozga, skupine neurona koji reagiraju na percepcije tipa tigar ve e biti povezane s drugim skupinama, od kojih neke reagiraju na emocionalne signale iz subkorteksa, a neke alju signale miiima koji sudjeluju u tranju. Kako jaaju veze izmeu svih tih neurona, shema kao cjelina postaje jasnije definirana i lake se aktivira. Osobito je vano da veze budu jake izmeu osjetilnih podruja u stranjem dijelu mozga i podruja s prednje strane u kojima se generiraju pokreti, zato to jae veze poveavaju anse za opstanak onome tko se nade u poziciji plijena, kada djeli sekunde moe presuditi o ivotu ili smrti. Naime, ako je shema snana, nema potrebe da se aktivira ba svaki neuron koji u njoj sudjeluje da bi se proizvelo odredeno ponaanje. Na taj nain onaj tko se nade u takvoj situaciji moe ranije poduzeti ono to treba kako bi se zatitio od grabeljivca. S evolucijskog stajalita, bolje je riskirati pogreku (zamijeniti utanje lia s pribliavanjem grabeljivca), nego

zavriti kao plijen dok eka da se svaki dio sheme aktivira ("Velika je, prugasta je, ne ujem nikakvu riku... auu! - prekasno!"). Bolje je imati snane veze izmeu neurona u shemi. Tada e biti dovoljno percipirati "prugasta" i "velika" da se aktivira ponaanje "tri!". Zbog toga ljudi koji su se zatekli u situacijama opasnima po ivot esto kau da su reagirali iznimno brzo i da nisu bili svjesni straha, oka ili bola (a katkada niti podraaja na koji su reagirali), to jest da su toga postali svjesni tek nakon to su reagirali. ini se, dakle, da sheme - naueni obrasci razmiljanja i ponaanja - imaju svoju neuroznanstvenu inkarnaciju kao obrasci neuronskih veza. Sto su vre te veze, to e se lake shema automatski aktivirati kada neki podraaj aktivira jedan ili vie njezinih dijelova, i to e se bre evocirati misli ili ponaanje povezano s tom shemom. Kao to je ranije reeno, veze izmeu dva neurona jaaju kada su oba aktivna istodobno: ei i/ili jai aktivacijski podraaji uvrstit e vezu medu njima. Svako unutarnje ja - koje se u kontekstu znanosti poima kao ukupnost svih veza izmeu neurona - ukljuuje zbir manje-vie dobro nauenih shema (odreenih obrazaca neuronskih veza koje se aktiviraju u odreenim situacijama). Sto je jaa (bolje nauena) neka shema, to vie pridonosi naem cjelokupnom osjeaju sebe. Slabe sheme ne koriste se esto i katkada im treba svjesno posvetiti panju. Neuronske veze u njima nisu vrste i lako se mijenjaju, a promjena u takvoj shemi nas ili nae prijatelje ne bi navela na pomisao da smo se promijenili kao osoba. Najjae sheme koriste se esto i uglavnom nesvjesno (mnoge predrasude, koje se s godinama nakupljaju, takvog su tipa). Njihove veze su vrlo vrste i izrazito ih je teko mijenjati, pa ako bi se snana shema naglo promijenila, mogli bismo posumnjati u promjenu u identitetu - promjenu koja je, povrh toga, izazvana utjecajem nekog vanjskog faktora. Upravo promjene koje se percipiraju kao one koje djeluju na neije najjae sheme vjerojatno e pobuditi sumnju u ispiranje mozga.

Saetak i zakljuci
Vratili smo se na razliku izmeu nasilnog i prikrivenog ispiranja mozga, opisanu u ranijim poglavljima. Prikrivene metode, poput onih kojima pribjegava reklama za deterdent, moda e promijeniti poneko periferno uvjerenje i ojaati slabu shemu koja povezuje taj deterdent s nekim neodredeno pozitivnim osjeajima. To moe ojaati nekoliko sinapsi u naoj glavi, ali mi to ne osjeamo kao promjenu svojeg unutarnjeg ja (premda, ukupno gledano, reklamiranje uvelike djeluje na nas). S druge strane, nasilno ispiranje mozga pobuuje strah zato to prijeti snanim shemama, bitnim znaajkama naeg kognitivnog krajolika. Onaj koji provodi ispiranje mozga tvrdi da je naa najjaa uvjerenja, misli i stavove koji su nam najbliskiji i koje nam je najtee mijenjati, mogue iskriviti u neke udne nove oblike. Ako je reklamiranje erozija tla, ispiranje mozga je potres ili udar kometa: razorno uplitanje u na unutarnji svijet. U etrnaestom poglavlju vidjet emo to nam neuroznanost govori o tome jesu li tako duboke promjene uope mogue. No prije toga moramo se detaljnije pozabaviti uvjerenjima, emocijama i pitanjem kako ih mijenjamo.

Poglavlje osmo

Mree i novi svjetovi

Zlaanu mreu gdje se love muka srca Jo vre nego muice u pauinu.
William Shakespeare, Mletaki trgovac

Ispiranje mozga nastoji promijeniti tuda uvjerenja. Dakle, kako bismo razumjeli ispiranje mozga, nuno je razumjeti to su to uvjerenja i kako se mijenjaju. U prethodnom poglavlju objasnila sam kako se nae mentalne aktivnosti reprezentiraju u neuronskim vezama koje su zdruene u vrlo promjenjive obrasce i koji se s vremenom mogu grupirati u sheme, a to se dogaa ako su neuroni unutar obrasca mnogo puta izloeni nekom podraaju koji ih istodobno aktivira. Sto nam takvo shvaanje modanih aktivnosti govori o ovjekovim uvjerenjima? Za poetak u uvjerenjima pristupiti na tradicionalan nain, kao mentalnim (a ne neuroznanstvenim) konstrukcijama, te saznati to psihologija o tome govori. Kako nastaju, koji faktori na njih utjeu i kako ona utjeu na ponaanje?

to je uvjerenje?
Uvjerenje je jedan od onih duboko ukorijenjenih pojmova koje intuitivno shvaamo ali nam ih je prilino teko definirati. Uvjerenja mogu biti o predmetima ili o situacijama, a podrazumijeva se da onaj koji usvaja uvjerenje prihvaa konstatacije o tim predmetima ili situacijama kao istinite. Ako ja, na primjer, vjerujem da moj ef ima menaderske

sposobnosti elektrine jegulje, ja tu procjenu, ma kako ona bila metaforina, uzimam kao valjanu reprezentaciju ponaanja mog efa. To uvjerenje ovisi o mojim drugim uvjerenjima - o tome to su to dobre upravljake sposobnosti, o tome kako se moj ef ponaao u prolosti i o tome kako se ponaaju elektrine jegulje. Tijekom vremena, na temelju iskustva, mogue je da sam stvorila vrlo sloenu mreu takvih uvjerenja. Sloenost te mree, dakako, nije jamstvo da su uvjerenja od kojih se ona sastoji ujedno i istinita. S novim informacijama moda u morati modificirati ili ak napustiti neko od njih. Na primjer, moja pretpostavka da elektrine jegulje samo lamataju naokolo - o kojoj ovisi metafora o upravljakim metodama mog efa - moda nee opstati nakon to pogledam dokumentarni film i saznam da su elektrine jegulje zapravo vjeti i uinkoviti grabeljivci. Ako prihvatim zakljuke iz dokumentarnog filma, morat u promijeniti ne samo svoja uvjerenja o elektrinim jeguljama, nego i ono koja se tie mog efa. Drugim rijeima, bilo kakva promjena jednog uvjerenja moe poveati ukupnu razinu nedosljednosti u razliitim dijelovima mree iji je to uvjerenje dio. Modificirano uvjerenje ("elektrine jegulje su uinkovite") sada je u konfliktu s drugim povezanim uvjerenjima ("moj ef je poput elektrine jegulje"), to rezultira stresnom situacijom koju je psiholog Leon Festinger nazvao "kognitivna disonanca".1 ovjek je, dakako, sasvim sposoban odravati nekompatibilna uvjerenja - kako bi se inae toliki ljudi mogli protiviti pravu na pobaaj, a podupirati smrtnu kaznu ili obrnuto?2 Unato tome, esto osjetimo nelagodu kada smo prisiljeni uoiti nekompatibilnost, osobito ako je rije o uvjerenjima koja su nam vana. Disonanca koja nastaje zbog konflikta snanih uvjerenja moe postati velika motivacijska sila koja moe zahtijevati promjene na cijeloj mrei ako elimo postii ukupnu dosljednost izmeu uvjerenja od kojih se mrea sastoji. A dosljednost je krajnje poeljna vrijednost. Pretpostavka da na svijet, ako ve nije racionalan, barem nije eklatantno proturjean, temeljna je potreba koja je vrsti Homo sapiens bila od velike koristi tijekom stoljea. Stoga ako opazimo da naa uvjerenja - za koja ipak drimo da predstavljaju stvarnu sliku svijeta - sadre proturjenosti, moemo s opravdanjem pretpostaviti da je neto polo krivo s naim reprezentacijama stvarnosti. Netona uvjerenja mogu biti vrlo opasna za onoga ija su, to su mnogi pripadnici

kultova i lanovi njihovih obitelji otkrili na vlastitoj koi. Zbog tog e se ljudi esto prilino potruditi da uklone nedosljednosti do kojih dode izmeu njihovih dubljih uvjerenja. Kad je rije o manje vrijednim uvjerenjima, ne treba uloiti veliki napor da bi se mrea izmijenila. Takva slaba uvjerenja obino su slabo povezana s drugima (ne znam mnogo o elektrinim jeguljama i ne provodim mnogo vremena razmiljajui o svom efu). Najvei stupanj promjene ukljuuje samo ono uvjerenje o kojem se u nekom trenutku radi (moram promijeniti svoje negativno miljenje o elektrinim jeguljama) i ona koja su s njime izravno povezana (moram svog efa opisati na drugi nain). Kako se odmiemo dalje od te arine toke, potreba za prilagodbom brzo se smanjuje (ne moram promijeniti svoju teoriju o tome to su to dobre upravljake sposobnosti, niti svoje miljenje o tome posjeduje li moj ef te sposobnosti). Slaba uvjerenja su dakle podredena stvarnosti, to jest ako se pojavi nova informacija koja bi zahtijevala da se ona promijene, ona e se i promijeniti, a osoba u tu promjenu nee morati uloiti poseban napor. No ako opasnost zaprijeti (zbog nove informacije koja trai da ga preispita) nekom od dubokih i vrstih uvjerenja, ishod moe biti znatno drugaiji. vrsta uvjerenja su vrsta zato to su potvrena ili u mnogo navrata, ili vrlo snanim podraajima - ili i jedno i drugo. Najee su duboko usaena u kognitivni krajolik, isprepletena u mrei brojnih veza s drugim uvjerenjima. Ako netko predano vjeruje u Boga, to njegovo uvjerenje nije izolirano od svih ostalih; tovie, ono mu prua emocionalni temelj u ivotu. Mijenjanje takvih uvjerenja moe biti iznimno teko. U ekstremnim sluajevima, ovjek kojemu stvarnost namee promjenu uvjerenja moe aktivno odbiti da prihvati stvarnost, te se povui u psihozu i u neke druge svjetove istkane od snova. Analogija s mreom prikladna je kad o tome govorimo. Kad odbacujemo slabo uvjerenje, to je kao da smo izvukli nit s ruba mree: na samoj mrei nee se uoiti razlika. Kad mijenjamo vrsto uvjerenje, to je kao da smo izvukli jednu od osnovnih niti: cijela struktura mree moe se promijeniti, ili ak unititi.

Jedna digresija: terminologija

U ovom poglavlju zasad sam upotrebljavala dva termina kako bih opisala obrasce povezivanja uvjerenja: veze i mree. itatelj je zacijelo opazio slinost tih opisa s opisima shema iz prethodnog poglavlja. Sheme, kao i uvjerenja, odnose se na predmete i situacije; predstavljaju aspekte svijeta - ili nas samih - na koje moda elimo utjecati, te na metode kojima to moemo postii (planovi djelovanja). I uvjerenja i sheme utjelovljene su u uzorcima neuronskog povezivanja, a ukupnost njihovih meusobnih veza tvori na kognitivni krajolik. Nedostaje nam neki openitiji termin koji obuhvaa i sheme i uvjerenja: termin koji oznaava veze izmeu razliitih mentalnih objekata (uvjerenja, planova djelovanja itd.) Prihvatit u metaforu mree, to jest primijeniti termin "kognitivna mrea".

Snaga uvjerenja
Da bismo shvatili zato je tako teko promijeniti vrsta uvjerenja, moramo prvo ustanoviti to je to to neko uvjerenje ini manje ili vie vrstim. Jednako kao i shema, neko uvjerenje je onoliko vrsto koliko su vrste veze izmeu njegovih komponenti. Te komponente predstavlja elektrina aktivnost neurona koji primaju signale od drugih neurona ili od mnogih suelja putem kojih mozak komunicira s ostatkom tijela i s vanjskim svijetom. Neuronski signali od osjetilnih ulaza protjeu naim mozgom do izlaza iji signali iz miia upravljaju naim ponaanjem. Neuroznanstvenici najee navode i prouavaju klasini primjer vidnog podraaja koji izaziva reakciju. Jabuka reflektira svjetlo, koje pada na dvije Evine mrenice, potiui nastanak signala (ivanih impulsa, to jest akcijskih potencijala) koji od mrenice putuju du aksona vidnog ivca prema mozgu; ti se signali obraduju u vidnom podruju mozga, gdje se interpretiraju kao signal koji predstavlja jabuku (a ne samo obojeni uzorak), a zatim se alju u podruje za motoriku, koje pak alje signale miiima, to na kraju rezultira pokretom ruke koja posee za jabukom. No taj proces prijenosa signala mnogo je sloeniji nego to bi se dalo zakljuiti iz tog primjera. Ulazni signali mogu stii do mozga iz vanjskih osjetilnih organa (kao to su oi), iz unutarnjih senzora (poput

onih koji nam slue za odravanje ravnotee ili nam govore gdje su nam ruke i noge), ili pak iz rasprenijih izvora kao to je krvotok. Hormoni, lijekovi, narkotici, hrana ili kemijski spojevi koje oslobaa na imunosni sustav - svi oni mogu dospjeti u cerebrospinalnu tekuinu u kojoj plivaju neuroni, te na taj nain utjecati na aktivnost mozga. Slino tome, izlazni signali mogu kontrolirati miie naih udova, ili unutranje miie poput onih koji okruuju utrobu i plua, ili pak same organe: izravno, putem ivaca koji ulaze u te organe, ili neizravno, oslobaajui kemijske spojeve iz mozga, primjerice hormon rasta. Drugim rijeima, i ulazni i izlazni signali mogu se sastojati od kemijskih spojeva (koji se mogu vezati na receptore na neuronima i tako utjecati na njih) ili od neuronskih signala (koji su i sami kemijski) koje prenose neurotransmiteri onako kako je opisano u sedmom poglavlju. Ta sposobnost neurona da reagiraju na utjecaj, ne samo neurotransmitera nego i drugih molekula u svom okoliu, znai da se veze izmeu neurona, a tako i kognitivne mree (uvjerenja, planovi djelovanja i slino), mogu razlikovati ovisno o stanju organizma kao i o signalima iz vanjskog svijeta. Emocije, kao to emo vidjeti u devetom poglavlju, su manifestacije ulaznih signala iz tijela, ali na njih mogu utjecati i manje vidno uoljiva stanja organizma. Jedan od primjera je odnos izmeu hormona stresa i kognicije. Razina glukokortikoidnih hormona, koji utjeu na percepciju stresa i sposobnost izvoenja sloenih zadataka, varira u razliito doba dana i od osobe do osobe. Neki ljudi ("tip eve") u najboljoj su formi ujutro, a neki ("tip sove") optimum doseu u drugom dijelu dana. Eksperimenti su pokazali da e se "sove" koje su prisiljene donositi socijalne prosudbe rano ujutro vjerojatnije oslanjati na stereotipe i predrasude nego ako iste prosudbe donose poslijepodne ili naveer. Isto tako, "eve" donose promiljenije prosudbe ujutro, a sklonije su predrasudama naveer.3 Drugim rijeima, koja emo uvjerenja u nekoj situaciji prizvati (i tako ih potvrditi) moe varirati ovisno o razini hormona u naem krvotoku. Veze izmeu neurona ovise o tempiranju njihovih ulaznih signala: kao to je reeno ranije, neuroni se moraju aktivirati istodobno da bi veze izmeu njih ojaale. Veze takoer ovise o uestalosti i vanosti (ili "upadljivosti") dolaznih signala koje ti neuroni primaju. Upadljivost je pritom relativna, a ne apsolutna veliina. Neuroni koji alju signale reagirajui na jaku svjetlost ne signaliziraju apsolutnu jakost podraaja

kao to bi to uinio fotografov mjera svjetla. Umjesto toga, slue se mnogim vezama s okolnim neuronima kako bi signalizirali relativnu jakost svjetla - razliku izmeu svjetlosti i pozadine. Sto je vea razlika, ili kontrast, to je podraaj upadljiviji. To naem mozgu omoguava veliku fleksibilnost: moemo itati izblijedjeli tekst nekog drevnog rukopisa u polumranoj knjinici, ili itati roman dok leimo na podnevnom suncu. Takoer moemo - a redovito nam se to i dogaa - pasti kao rtve prodavaa koji iskoritavaju naelo kontrasta. Robert Cialdini navodi primjer prodaje odjee:
Pretpostavimo da neki mukarac ude u pomodnu trgovinu mukom odjeom i kae da eli kupiti trodijelno odijelo i demper. Da ste vi prodava, koje biste mu odijelo prvo pokazali kako biste ga naveli da potroi najveu svotu novca? U trgovinama osoblje dobiva uputu da prvo pokae najskuplji artikal. Zdrav razum moda bi upuivao na suprotno: ako je ovjek ve potroio mnogo novaca na odijelo, moda nee htjeti potroiti vie na kupnju dempera; ali trgovci znaju bolje. Oni se ponaaju u skladu s onim to sugerira naelo kontrasta. Prvo prodaj odijelo, jer kada dode vrijeme za biranje dempera, ak se ni cijena onih skupih nee doimati visokom u usporedbi s cijenom odijela.
Cialdini, Influence

Uestalost, upadljivost, tempiranje, ono to se nalazi u naoj cerebrospinalnoj tekuini... jaina naih sinapsi podlona je, kao i mi sami, mnogim utjecajima. Jedan faktor koji jo nisam spomenula jest tehnologija - umjetni pokuaji da se promijeni jaina sinapsi. Na tu temu u se vratiti u etrnaestom poglavlju. Takoer je vana i trenutana snaga sinaptikih veza kognitivne mree, budui da su slabe kognitivne mree sklone veim promjenama nego one vrste. Jo jedna slinost izmeu kognitivnih mrea i ljudskih bia u tome je to i jedni i drugi ive u zajednicama. Kognitivne mree pod velikim su utjecajem svog okolia: njihovo aktiviranje - putem podraaja ili drugih kognitivnih mrea - ovisi o onome to ih okruuje. (Upravo ta relativistika tendencija da sve utjee na sve ostalo ono je to znanost openito, a neuroznanost konkretno, ini tako vraki kompliciranom.) Uzmimo za primjer neko nedovreno umjetniko djelo, sliku ili simfoniju. Neki dijelovi su detaljno razraeni (u njima je visoka gustoa

molekula boje ili glazbenih nota), dok su drugi samo skicirani (malo boje ili samo nekoliko orkestralnih ulomaka). U kognitivnom krajoliku, gustou odreduje broj povezanih uvjerenja. Na podrujima visoke gu stoe (kao to su, u mom mozgu, podruja povezana s neuroznanou) krajolik je lijepo definiran, sa vrstim nakupinama gusto isprepletenih kognitivnih mrea, bogat detaljima. Na podrujima niske gustoe (na primjer onima gdje se nalaze uvjerenja vezana za elektrine jegulje), samo nekoliko kognitivnih mrea ocrtava teritorij. Gustoa je vana zato to ulazni signali, kada stignu do kognitivne mree, mogu aktivirati i oblinje kognitivne mree u kognitivnom krajoliku. Sto su te druge kognitivne mree blie, to je vea vjerojatnost da e se i one aktivirati. A to se ee aktivira neka kognitivna mrea i one oko nje, to e slinija biti snaga njihovih veza. Ba kao to su u prirodnim krajolicima nagibi uglavnom postupni (blagi obronci, obli breuljci i lagane padine brojniji su na onim predjelima Zemlje koji su izloeni vremenskim uvjetima nego na stjenovitim podrujima), tako se i u kognitivnom krajoliku "nagibi", to jest jaina veza, mijenjaju uglavnom postupno. Velike razlike u jaini oblinjih veza vjerojatnije e se nai na podrujima manje gustoe, gdje se nije nakupilo mnogo uvjerenja. To su oni mraniji, neistraeniji kutci naeg uma, mjesta koja nisu bila pod velikim utjecajem atmosferilija naeg uma.

Atmosferilije uma: neuronska aktivnost i uloga svijesti

Za stjecanje navike moemo rei da je slino stvaranju vodotoka.
Bertrand Russell, Religion and Science

Sljedee pitanje koje proizlazi iz analogije s kognitivnim krajolikom je ovo: kako se taj krajolik oblikuje? Sto su mentalni ekvivalenti atmosferskih sila i erozije? Odgovor je jednostavan: neuronska aktivnost oblikuje na kognitivni svijet, ba kao to je voda oblikovala na planet.4 No ta jednostavna konstatacija ima neke izvanredne implikacije. Kako bismo ih uvidjeli, analogiju izmeu neuronske aktivnosti i vodenog toka treba odvesti malo dalje, a pritom se moemo posluiti s pet opih opaanja o vodi i njezinom toku. Ta se opaanja odnose na veliinu kanala kojima voda tee, njihovu protonost, brojnost, oblik i promjenjivost susjednih kanala tijekom vremena.

irina kanala
Zamislite spremnik ispunjen vodom koji ima jedan izlazni kanal (na primjer cijev ili rupu na stijenci). Ako je kanal uzak (ima mali presjek), voda e istjecati bre nego ako ja kanal iri (ako samo pritisnete cijev za polijevanje vrta i tako je suzite, voda e istjecati bre). Zamislite, nadalje, da je kanal nainjen od nekog materijala koji erodira i da se njegove stijenke polagano ispiru kako kroza nj prolazi sve vie i vie vode. S vremenom e se kanal proiriti, a brzina protoka smanjiti. Ali kako voda bude sporije protjecala, brzina irenja kanala (zbog erodiranja stijenki) takoer e se smanjiti. Na kraju voda nee vie protjecati dovoljno brzo da bi mogla uoljivo utjecati na stijenke kanala. Drugim rijeima, postoji uzrono-posljedina veza izmeu veliine kanala i brzine protoka. Uz jednaku brzinu protoka vode, vei kanali mijenjat e se u manjoj mjeri od manjih. Ako na spremniku postoje dva izlazna kanala razliite veliine, voda e jae istjecati kroz manji (koji e stoga vjerojatno vie erodirati). Eto zato je produbljivanje rijeka (to jest uklanjanje mulja) uobiajena metoda prevencije poplave. U toj metafori, protok vode odgovara kognitivnim mreama, irina kanala jaini kognitivne mree, a erozija odgovara metodama kojima mozak pojaava snagu sinapsi. Kada ih aktivira neki podraaj, snane kognitivne mree vjerojatno se nee promijeniti, a ako se i promijene, bit e to u manjoj mjeri nego kod slabijih kognitivnih mrea. Ja mogu u potpunosti promijeniti svoje miljenje o elektrinim jeguljama nakon kratke televizijske emisije - bez mnogo napora i bez velike tete. Ali jako puno bi trebalo da me se uvjeri kako trebam promijeniti miljenje o upravljakim sposobnostima svog efa, formirano na temelju viegodinjeg promatranja.

Protonost
Kako voda tee preko tla, s vremenom troi prepreke na koje putem nailazi i ostvaruje bolju protonost. Isto vrijedi i za neuronsku aktivnost. Neuroni koji se istodobno aktiviraju mijenjaju sinapsu koja se nalazi izmeu njih, tako da signali mogu glatko tei od ulaza do izlaza. Taj proces, u argonu Neurosvijeta poznat kao "automatizacija", nain je na koji stjeemo vjetine - od pisanja do vonje automobila. Sto je jaa - uvjebanija - neka kognitivna mrea, to e lake i bre signali protjecati putevima njezinih sastavnih dijelova.

Kao to emo vidjeti u desetom poglavlju, mozak ima specifine mehanizme kojim olakava protonost, usmjerujui tok signala prema odredenim podrujima. To je kognitivni ekvivalent stavljanja palca na cijev za polijevanje vrta kako bismo isprali sasuenu grudu zemlje. Dijete koje ui pisati usmjerava panju na briljivo i svjesno oblikovanje pojedinih slova, osjeaj koji ima u ruci i trag koji ostavlja na papiru. No u najjaim kognitivnim mreama protok je tako brz i lak da moe dovesti do djelovanja uz malo ili nimalo sudjelovanja svijesti. Odrasla osoba koja ispisuje rije razmilja o drugim stvarima - znaenju cijele reenice i kako ta reenica podupire njezine argumente, o tome to bi drugo radije radila umjesto da pie ili to treba sljedee uiniti. Nju ne zanima kako je rije napisana. U neto ekstremnijem primjeru, ope je poznato da vjeti vozai mogu istodobno sluati radio, voditi razgovor ili ak zaspati na sekundu ili dvije, a sve to dok upravljaju lako zapaljivom hrpom metala po prometnoj autocesti pri brzini od sto trideset kilometara na sat. Vjetine potrebne za vonju autocestom automatizirane su do te mjere da procesi koji ine vonju rijetko trae svjesnu reakciju. tovie, ako se voza fokusira na ono to radi, moe poremetiti laganu protonost od mjesta ulaza do mjesta izlaza signala, pa gladak, vjet pokret moe postati nespretan i zbrkan napor. Jedna od implikacija te metafore jest ta da e intenzivni, jednostavni podraaji vjerojatno izazvati bru reakciju nego oni slabiji ili kompliciraniji. Kao to emo vidjeti u desetom poglavlju, kad se vratimo na pitanje kako mozak povezuje percepcije s pokretima, najjednostavniji podraaji mogu izazvati tako brzu reakciju da drugi dijelovi mozga nemaju vremena niti registrirati da je do podraaja dolo; moemo pokrenuti brz pokret oima, a da nismo svjesni ni podraaja ni samog pokreta. Intenzitet i jednostavnost znae brzinu, a isto vrijedi i za uvjerenja. Jaa i jednostavnija uvjerenja tee je preispitati zato to se njihove kognitivne mree esto aktiviraju nesvjesno. Ona su poput kratkih, ravnih kanala kojima voda tee tako brzo da protekne prije nego to ju je mogue zajaziti. Mi se oslanjamo na tu sposobnost naega mozga da vodi rauna o veini naih poslova ne zamarajui glavnu upravu. Veinu od onoga to radimo, radimo bez razmiljanja, ako "razmiljati" znai razmiljati svjesno. Kad nauimo neku vjetinu, ili usvojimo novu ideju, ona

postaje automatizirana - smanjuje se vrijeme koje provodi u svijesti, oslobaajui glavnu upravu sa sjeditem u prefrontalnom korteksu, kako bi se ona mogla posvetiti drugim zadacima. I opet, vritelji utjecaja razvili su brojne metode koje im omoguavaju da iskoriste automatsko razmiljanje, pravila koja smo nauili kako bi si pritedjeli trud da uvijek iznova preispitujemo svaku situaciju. (To je moda jedan od razloga zbog kojih Pratkanis i Aronson u svoj popis rijei koje potiu prodaju ukljuuju rijei "brzo" i "lako".)5 U ogranienoj ponudi = vrijedno; simpatian = pouzdan; prema miljenju strunjaka = istinito; te i mnoge druge heuristike pomau nam da se ne izgubimo u dananjem beskrajno sloenom svijetu koji obiluje informacijama. Meutim, njih svakodnevno iskoritavaju i trgovci na malo, politiari i drugi vritelji utjecaja koji bi radije da mi ne razmiljamo paljivo o njihovim tvrdnjama.

Broj kanala
Ako postoji samo nekoliko kanala koji vode iz spremnika, iz njega se u odreenom vremenu moe prenijeti manja koliina vode. Budui da brzina kojom voda tee kanalima ovisi o tome koliko je vode u spremniku, voda e bre protjecati kanalima ako ih je samo nekoliko (zato to vie vode due ostaje u spremniku), nego ako ih je mnogo (zato to veim brojem kanala vie vode moe bre istei iz spremnika). To je razlog zbog kojeg je stvaranje alternativnih vodotokova (gradnja veeg broja kanala) uobiajen nain prevencije poplave. S vremenom e se, dakle, brzina kojom kanali erodiraju, a koja ovisi o brzini protoka vode, smanjiti ako postoji mnogo kanala, a poveati ako je kanala malo. I opet, ono to vrijedi za kanale, vrijedi i za kognitivne mree. Signali koji se prenose kroz jaku kognitivnu mreu stii e do izlaza bre nego signali iste snage koji prolaze slabim kognitivnim mreama (ali slabe kognitivne mree pritom e se vie promijeniti). Meutim, broj kognitivnih mrea na tom podruju kognitivnog krajolika (gustoa kognitivnih mrea) je vaan: to je vie raspoloivih kognitivnih mrea koje e prenijeti signal, to je slabiji protok aktivnosti kroz svaku kognitivnu mreu, a manje su i promjene u jakosti kognitivne mree. Psiholoki gledano, to ima smisla. Kad dobijem nove informacije,

vjerojatnije je da u promijeniti svoja uvjerenja iz podruja u kojima nisam strunjak (mjesta slabih kognitivnih mrea), te iz onih podruja gdje trenutano imam malobrojna uvjerenja (to jest malo raspoloivih kognitivnih mrea koje mogu prenijeti signal). Na podrujima u kojima sam strunjak postojat e visoka gustoa odavno uspostavljenih uvjerenja; kada ulazni signal dopre do tih podruja, moe aktivirati velik broj srodnih kognitivnih mrea, a svaka od njih pritom e se relativno malo promijeniti. Pogledam li polusatni dokumentarac o elektrinim jeguljama, moglo bi se promijeniti cijelo to podruje moga kognitivnog krajolika, ali ako proitam jo jednu knjigu o neuroznanosti, premda bi mi za to trebalo i vie sati, sigurno ne bi dolo do takvih seizmikih promjena.

Susjedni kanali
Zamislite da iz spremnika voda istjee kroz dva izlazna kanala. Ako je jedan kanal vei, voda e kroza nj tei sporije, a kroz drugi, manji, tei e bre. Stijenke manjega kanala e stoga bre erodirati (a kanal se proiriti), tako da e se brzina toka prije smanjiti, zbog ranije spomenutog odnosa izmeu irine kanala i brzine protoka. Drugim rijeima, vei kanal e se iriti polako, a manji kanal e se iriti bre (sustiui ga). Naposljetku e oba kanala biti sline veliine, a voda e u njima tei tako sporo da nee biti uoljivih daljnjih erozija. Kognitivne mree mogu postii slinu ravnoteu, dobro utvreno stanje u kojem se jaina njihovih veza vie mnogo ne mijenja. S vremenom e susjedne mree postati sline po jaini svojih veza, to e rezultirati protonijim kognitivnim krajolikom. Svjesno razmiljanje o uvjerenjima pojaava taj proces i pomae odrati ukupnu dosljednost. Ako je Edward godinama vjerovao da su homoseksualci odvratni pervertiti, a zatim otkrije da je njegov oboavani i potovani stariji brat homoseksualac, morat e se dobro potruditi kako bi racionalizirao konflikt koji iz toga proizlazi (kognitivnu disonancu) i izgladio hrapave rubove u svom kognitivnom krajoliku. No on e gotovo sigurno biti u stanju na neki nain to racionalizirati, moda tako to e stvoriti potkategoriju "iznimnih homoseksualaca koji su u redu", u koju moe smjestiti svog brata. tovie, motivacijski imperativ da smanji nedosljednost vjerojatno e ga sprijeiti da razmilja o bilo emu drugom dok ne uspije otkloniti tu disonancu.

Zamrenost
Zamislite vodu kako tee iz jednog (punog) spremnika u drugi (prazan) kroz jedan jedini kanal koji ih povezuje. Kao to smo ve vidjeli, brzina i uinkovitost prijenosa vode ovisit e o veliini kanala. Meutim, vaan je i oblik kanala. Jednostavan ravni kanal, koji pokriva najmanju udaljenost izmeu ta dva spremnika, omoguava vodi koja brzo tee da uinkovito prelazi iz jednoga u drugi, te brzo napuni drugi spremnik. Ako je kanal zavojit, trebat e vie vremena da voda iz prvog spremnika stigne do drugog i napuni ga. Ako ima mnogo odvojaka, pukotina ili rupa, voda e iz njega curiti, tei e sporo, i opet e trebati mnogo vremena da se napuni drugi spremnik. Drugim rijeima, to je zamreniji oblik kanala, to e voda slabije i sporije njime tei. Zamislite, kao i ranije, da voda erodira kanale kojima protjee. Jednostavnijim kanalima voda e bre tei i bre e ih erodirati, te e oni s vremenom postati iri od svojih zamrenijih pandana. Poput kanala, i kognitivne mree mogu se razlikovati po svojoj zamrenosti. Jednostavne ideje, koje samo nekoliko komponenata i nekoliko asocijacija vee za druge ideje, trebaju relativno jednostavne kognitivne mree. Kao primjer, razmotrimo moje trenutano aktivno uvjerenje o jednome od meni najdraih fosfolipida (imajte na umu da sam kolovana znanstvenica; nije svaki stereotip uvijek i laan). Ja vjerujem da se ime mog omiljenog fosfolipida, premda ga obino nazivamo "faktor aktivacije trombocita" ili PAF, moe pisati i kao "l-0-alkil-2-acetil-sn-gliceril-3-fosforilkolin". To moje uvjerenje iznimno je slabo, budui da mi je, iz nekog udnog razloga, formulu "l-O-alkil-2-acetil-sn-gliceril-3-fosforilkolin" praktiki nemogue zapamtiti. Broj mojih asocijacija povezanih s kognitivnom mreom u kojoj je kodiran "l-0-alkil-2-acetil-sn-gliceril-3-fosforilkolin" prema mjerilima mozga je siuan (u ovom trenutku mogu iskopati dvije), a sama kognitivna mrea, iako se moda ne bi reklo, relativno je jednostavna - to postaje oito kada je usporedim sa, recimo, svojom kognitivnom mreom za "ispiranje mozga" - kompliciranom, vieznanom idejom koja vrvi asocijacijama. Razmiljanje o ispiranju mozga aktivira svu silu drugih kognitivnih mrea; razmiljanje o "l-O-alkil-2-acetil-sn-gliceril-3-fosforilkolinu" aktivira malo toga, osim moda osjeaja umora. Ta je kognitivna mrea kratkovjena i u smislu da se moe aktivirati samo

onda kada to ime vidim napisano, zato to ga nisam u stanju zapamtili. To nije sluaj i s dvije kognitivne mree koje su s njom povezane. Jedna od njih je moja kognitivna mrea za "faktor aktivacije trombocita - koj.i je zamrena, budui da sam taj fosfolipid detaljno prouavala. Druga je mnogo neodredenija tvorevina - "onaj dugi izraz sa svim onim crticama, zna ono, drugi naziv za faktor aktivacije trombocita" - koja zamjenjuje "l-0-alkil-2-acetil-sn-gliceril-3-fosforilkolin" u sluajevima kada mu ime ne vidim napisano. Sto je sloeniji pojam, to je zamrenija kognitivna mrea koja ga predstavlja, to pak implicira da e naa najvra uvjerenja biti jednostavnija od onih slabijih. To je u skladu s naim iskustvom. Apstraktno uvjerenje da su svi traitelji azila nepoteni jednostavnije je i lake mu se vrsto prikloniti nego kompliciranijem, ali tonijem i manje apstraktnom uvjerenju da su neki traitelji azila nepoteni a mnogi nisu. Jednostavnija uvjerenja lake je reprezentirati i zadrati u kognitivnim mreama, ba kao to je novinske naslove jednostavnije zapamtiti od filozofskih rasprava, a jednostavnost katkada moe biti privlanija od tonosti. Iz tog je razloga Britanska nacionalna stranka (BNP) postigla neto vei uspjeh na nedavnim gradskim izborima u Velikoj Britaniji, unato svojim ekstremnim stajalitima (za daljnju raspravu o propagandi BNP-a vidi deveto poglavlje). Poruke koje ta stranka odailje jednostavne su i (nekim ljudima) privlane; zbog njihove jednostavnosti lake ih je prihvatiti. Jae, jednostavnije, apstraktnije kognitivne mree takoer esto imaju mnogo jai utjecaj na ponaanje. Da bismo vidjeli zato, vratimo se na metaforu vode koja tee iz jednog u drugi spremnik kroz kanal koji ih povezuje. U toj metafori, voda u prvom, punom spremniku predstavlja koliinu modane aktivnosti koju potie neki osjetilni podraaj, recimo bljesak svjetlosti. Drugi, isprva prazan spremnik predstavlja sustave u mozgu koji izravno kontroliraju ponaanje. Neki postupak koji nastaje kao reakcija na podraaj poinje kada voda dopre do tog drugog spremnika. Ako postoje dva kanala koja ih povezuju, od kojih je prvi kratak i ravan, a drugi vrlo zamren, tada e drugi spremnik dobiti vodu (to jest neko ponaanje kao reakcija na podraaj aktivirat e se) iz kratkog i ravnog kanala (to jest jednostavnije kognitivne mree).

Testiranje hipoteze
Istraivanje metafore vodenog toka omoguuje nam da shvatimo to je to to kognitivne mree openito, a uvjerenja konkretno, ini jaima ili slabijima. Kognitivni krajolik je odraz svijeta u kojem ivimo i taj ga okoli oblikuje jednako kao to ga oblikuju obrasci genske aktivnosti u svakoj stanici. Ali mozak je jedno vrlo neobino ogledalo koje neke aspekte svijeta iskrivljuje, druge zanemaruje, a svaki ulazni signal koji primi filtrira na temelju prijanjeg iskustva. Ogledala nemaju pamenje, ali povijest nekog mozga ugraena je u samoj njegovoj strukturi i neprestano utjee na njegove pretpostavke i predvidanja, tumaenja i nagaanja, akcije i reakcije, pa ak i na ono to vidi ili ne vidi. Dokazi upuuju na to da ljudski mozak, na temelju svog iskustva, neprestano donosi predvianja - hipoteze - o svijetu koji ga okruuje. Ta oekivanja o tome kakav e svijet vjerojatno biti u bliskoj budunosti mozak djelomino izvodi iz znanja o tome to je njegovo ponaanje postiglo u prolosti. Kada mi aa ispadne iz ruke, oekujem da e pasti na pod. Takva oekivanja mogu i ne moraju biti svjesna, no to ne umanjuje njihov utjecaj na ponaanje. Ja u se automatski trznuti i pripremiti za udar, prije nego to ujem kako se staklo razbija. Hipoteze u modanoj kori se stvaraju kada motorika kora poalje motoriki zapovjedni signal u kraljeninu modinu i miie. Istodobno, isti signal se prenosi natrag u osjetilna i asocijacijska podruja modane kore, osobito ona u tjemenom renju koja odravaju reprezentacije poloaja tijela u prostoru. Ta informacija o nadolazeoj akciji koristi se za stvaranje reprezentacije poloaja tijela kao da je do akcije ve dolo - mozak predvia gdje e se tijelo nalaziti, a to se predvianje usporeuje sa signalima iz samoga tijela kada se akcija i ostvari. Ako se signali poklapaju, problema nema. Ako se ne poklapaju, uvijek e se aktivirati neki alarmi, koji e navesti mozak da istrai to je uzrok tog nesklada (vie o tome u desetom poglavlju). Mozak na isti nain pristupa i svijetu koji nas okruuje. Neprestano nadgleda i predvia ono to vidimo, ono to ujemo, te prati sve druge kanale kojima primamo informacije iz okoline. ini se da se velik dio "testiranja hipoteza" - procesa u kojem mozak usporeuje informacije koje prima s onima koje oekuje da e primiti - dogaa vrlo rano u procesu primanja osjetilnih podataka, prije nego

to ti podaci uope stignu do modane kore. Osjetilne informacije' putuju iz naih oiju, uiju, vrhova prstiju itd., preko ivaca do mozga, a osobito do talamusa, skupine jezgara u sreditu mozga, ije ime potjee od grke rijei za spavaonicu ili unutarnju komoru. Od talamusa, signali se alju na daljnju obradu u razliite dijelove somatosenzibilne modane kore, a ta podruja pak alju signale natrag u talamus, usporeujui i komentirajui signale koje dobivaju.6 Taj proces usporedbe djeluje kao stalni filter, usklaujui unaprijed stvorene predodbe nastale u modanoj kori s dolaznim signalima iz subkortikalnog talamusa, istodobno usklaujui ulazne signale s hipotezom modane kore. To izglaivanje i modificiranje dogaa se i na razini same modane kore, ija brojna podruja neprestano komuniciraju. Ulazni signali nedvojbeno mijenjaju mozak koji ih prima, ali i oni sami mijenjaju se u tom procesu - prilagoavaju se kako bi se bolje uklopili u konture kognitivnog krajolika. Kao to je reeno ranije, cilj je dosljednost na svim razinama: protonost od ulaza do izlaza uz minimalna ometanja. Vratimo li se na analogiju vodenog toka, vidimo da voda trai najlaki put i da e prvo tei raspoloivim kanalima prije nego to izdubi nove. Signali koji ulaze u mozak takoer najee teku ve postojeim kognitivnim mreama. To, dakako, ne znai da se nove kognitivne mree nikada ne stvaraju. Zapravo, dolazi do efekta prelijevanja: ako se novi ulazni podaci dobro ne poklapaju s postojeom strukturom u mozgu, protok informacija raspoloivim kognitivnim mreama bit e slab. U tim sluajevima, kognitivne mree e se ili prilagoditi, ili e se stvoriti nove koje e prihvatiti nastali viak, ili e se ulazni signali modificirati (primjerice, prilagodavanjem subkortikalnih filtera) dok ne budu vie u skladu s oekivanjima mozga. Sto e se od toga dogoditi, ovisit e o jaini veza u raspoloivim kognitivnim mreama. Slabije kognitivne mree na zahtjevan ulazni signal obino reagiraju promjenom; kao to je reeno ranije, one su podreene stvarnosti. Jae kognitivne mree obino vode do daljnjih promjena ulaznih signala - i mogu dovesti do formiranja novih kognitivnih mrea kako bi se objasnile nove informacije. U tom sluaju stvarnost je podreena oekivanjima. Ljudi se razlikuju po tome s kojom lakoom prihvaaju zahtjevne informacije (to ovisi i o tome na to se odnosi neka zahtjevna informacija), no ini se da je opi prag tolerancije nii nego to bismo rado pretpostavili. Reklo bi se da ljudski rod ne moe podnijeti previe stvarnosti.

Kao to su pokazali mnogi psiholoki eksperimenti, ljudi doista esto vide ono to oekuju da e vidjeti. Usto znaju biti nevjerojatno domiljati kada treba objasniti neugodne injenice. Jeste li se ikada trebali priom izvui iz neke kakljive situacije? Jeste li se ikada suoili s neoekivanim izazovom, recimo, kolege na radnome mjestu i ostali iznenaeni time kako ste rjeito odgovorili na taj izazov, smislili neki novi i djelotvoran argument i natjerali neprijatelja na uzmak? Ljudska sposobnost pripovijedanja temeljna je u svim kulturama, a ini se da je potreba za konstruiranjem koherentnih pria - jo jedan aspekt dosljednosti - univerzalna znaajka nae vrste. Poput drugih znaajki, u nekim sluajevima moe biti ekstremna. Nakon oteenja mozga, neki pacijenti pokazuju izvanrednu sposobnost izmiljanja pria, to je proces poznat po imenu "konfabulacija". Taj prilino grub izraz - takvi pacijenti ne lau namjerno - odnosi se na esto izvanredno komplicirana i nevjerojatna objanjenja koja pacijent smilja kad je suoen s nekom teko prihvatljivom informacijom. Tako, na primjer, pacijenti koji su pretrpjeli odredene vrste modanog udara mogu razviti sindrom po imenu "anosognozija", kada nisu u stanju shvatiti koliko im je organizam oteen, ak ni onda ako su potpuno oduzeti. Kad se nadu u situaciji u kojoj ne mogu izbjei suoavanje s posljedicama - primjerice, ako ih njihov lijenik zamoli da hodaju - smjesta e poeti navoditi svakakve razloge zato ne bi trebali udovoljiti toj molbi. Jo jedan primjer konfabulacije dobro je ilustrirao neurolog Oliver Sacks opisujui sluaj ovjeka s Korsakovljevim sindromom (poremeaj koji nastaje uslijed oteenja mozga povezanih s kroninim alkoholizmom i koji osobito pogaa pamenje).7 Pacijent, koji se nije sjeao doktora (kojeg je ranije vidio), svaki put ga je krivo identificirao, donosei svu silu pogrenih zakljuaka o Sacksovom identitetu i zanimanju. Iza svakog njegovog zakljuka stajala je spremna pripovijest, a on se nije sjeao nijedne od svojih prethodnih greaka. Trenutani oblik naega kognitivnog krajolika ne samo da oblikuje ulazne signale koje primamo, nego utjee i na to kako reagiramo na njih. Mozak ne poinje filtrirati informacije na svojim subkortikalnim relejnim stanicama, nego mnogo ranije, kroz zatitne oblike ponaanja kojima svi pribjegavamo kako bismo svijet odrali onakvim kakav nam se svia. Kao to kau filozofi, uvjerenja "funkcioniraju kao razlozi za djelovanje".8 Bilo da prepoznajemo razloge svog djelovanja ili ne,

naa uvjerenja i druge kognitivne mree pruaju nam te razloge. Radije provodimo vrijeme s ljudima koji razmiljaju slino kao i mi, umjesto s onima koji naa uvjerenja preispituju, o vijestima se informiramo 1/ izvora koje odobravamo, neke knjige itamo, ali s drugima nam se "ne da gnjaviti", a informacije koje bi mogle izbuiti rupe u naim paljivo konstruiranim kognitivnim mreama zanemarujemo ili izbjegavamo.

Implicitno uvjerenje i pogreiva sigurnost

Poimanje uvjerenja kao kognitivnih mrea moe baciti svjetlo na razliite aspekte modanih funkcija. Tako se, primjerice, razlika izmeu aktivnog i implicitnog (neaktivnog) unutarnjeg ja, o kojoj je bilo rijei u sedmom poglavlju, sada moe shvatiti kao razlika izmeu onih kognitivnih mrea u kojima je trenutano prisutna neuronska aktivnost i onih kognitivnih mrea koje trenutano nisu aktivirane. Ta razlika izmeu aktivnog i implicitnog moe se primijeniti i na uvjerenja. Kada komunicirate telefonom, vjerujete da je glas koji dopire iz slualice glas osobe s kojom razgovarate: kognitivne mree stvorene tijekom proteklih iskustava s tom osobom bit e aktivne u vaem mozgu. Takoer vjerujete da vam, kad spustite slualicu, nee iskoiti zmaj iz lijeve nosnice, ali to je uvjerenje bilo implicitno dok vas ovaj tekst nije naveo da ga prvi put artikulirate. Jedna vana stvar koju treba rei jest da se uvjerenja, kao i druge kognitivne mree, mogu formirati - i utjecati na ponaanje - a da njihov vlasnik toga nije svjestan. Mnogi pokuaji utjecaja iskoritavaju upravo tu osobinu ljudskog mozga da kradom nastoji oblikovati uvjerenja. Drugim rijeima, dok vam panju odvlai prodavaevo brbljanje ili arenilo reklame, va mozak formira nove kognitivne mree ili jaa one stare koje dovode u vezu proizvod i neku poeljnu kvalitetu kao to je ljepota, bogatstvo, drutveni status ili seksipil. I mnoge se predrasude formiraju na taj nain, nakon to mnogo puta doivimo kako naa obitelj, prijatelji, kolege ili mediji reagiraju na predmet predrasude. Ako drutveni signali dolaze iz nekog istaknutog (to jest vrlo cijenjenog) izvora, ili su povezani sa snanim emocijama, dotine kognitivne mree mogu se vrlo duboko ukorijeniti. Meutim, osoba koja ima predrasudu vjerojatno e opaziti te signale i bit e svjesna svojih negativnih osjeaja

(dakako, ona te negativne osjeaje moe ali i ne mora pojmiti kao predrasudu, to jest kao nedostojan aspekt svoga karaktera koji radije ne bi imala). Ako signali nisu izrazito upadljivi, ali su vrlo esti (ili ako predrasuda nastane u vrlo ranoj dobi), osoba koja ima predrasudu moda nee biti svjesna (ili se nee sjeati) signala, pa nee biti svjesna ni predrasude. Takvi stereotipi znaju biti osobito tvrdokorni, budui da je nuno ne samo promijeniti usaena uvjerenja, nego treba prvo uvjeriti osobu o kojoj je rije da doista ima predrasudu. Jo jedna implikacija tog pristupa jest da su uvjerenja i sjeanja, dva primjera kognitivnih mrea, sazdana od iste tvari: neuronskih veza. Uvjerenja bi se, dakle, trebala ponaati kao sjeanja. Istih onih "sedam grijeha" kojima je podlono pamenje trebali bi vaiti i za uvjerenja, a to doista i jest sluaj. Uvjerenja doista s vremenom blijede ako ih ne potvrujemo (prolaznost); no veoma vrsta uvjerenja, nastala, primjerice, iz nekih traumatskih iskustava, mogu nas trajno ograniavati (ustrajnost): dijete koje napadne pas moe ivjeti u uvjerenju da su psi opasni ak i nakon to sretne nekoliko pitomih i prijateljski nastrojenih pasa. Pogreno povezivanje, povodljivost i pristranost takoer mogu djelovati na uvjerenja, kao to su pokazali tragini primjeri sindroma lanih sjeanja: djeca i odrasli mogu postati uvjereni u stvari koje nisu istinite, i koje ni u kom sluaju ne mogu biti istinite, jer im netko svojim nainom ispitivanja nametne takva sjeanja. ak se i rastresenost i blokiranje mogu dogoditi kod uvjerenja jednako kao i kod sjeanja. Jedan takav primjer je onaj iritantan osjeaj kada znate da imate miljenje o neemu, ali niste u stanju to miljenje prizvati. U takvim situacijama nemogue je razlikovati uvjerenje i sjeanje.

Mo vjere
U drugom poglavlju govorila sam o eterinim idejama, koje su apstraktne, neodreene i esto vrlo opasne zbog toga to ih je mogue tumaiti na razne naine i povezati sa snanim emocijama. Eterine ideje kodirane su u kognitivnim mreama koje, bez obzira na razliitost konkretnih pojmova kojih se tiu, imaju jednu zajedniku znaajku: primaju malo ili nimalo informacija iz vanjskog svijeta, ali snane signale primaju iz izvora unutar tijela, signale koje mozak interpretira kao

emocije. U sljedeem poglavlju poblie emo se pozabaviti emocijama. Zasada u rei samo da eterine ideje crpe snagu iz signala koji imaju malo ili nimalo veze sa svijetom onakvim kakav on jest u tom trenutku (emocije se mogu odnositi na uspomene ili sanjarije), umjesto iz signala koji potjeu izravno iz tog svijeta i koji bi pomogli vraanju u stvarnost. Budui da mo takvih kognitivnih mrea ne ovisi o informacijama izvana, argumenti koji se temelje na takvim informacijama imat e na njih malo ili nimalo utjecaja. Upravo ta kvaliteta vjere, "Certum est, quia impossibile", neosjetljivost na razum i realnost, ono je to eterine ideje ini potencijalno smrtonosnima i tako privlanima za one koji ele drugima isprati mozak.9 Suvremeni kritiari religije sa stanovita znanosti, poput Richarda Dawkinsa i Susan Blackmore, polaze od pretpostavke da je vjera, kako je gore opisana, sinonim za religiju. Potonju smatraju osobito virulentnim oblikom kontrole uma, mentalnom boleu ili kulturnim virusom bez kojeg bi naoj vrsti bilo bolje.10 Blackmoreova tako u svojoj knjizi Stroj za mem konstatira da je "povijest ratovanja u velikoj mjeri povijest meusobnog ubijanja zbog vjerskih razloga", te tvrdi da je znanost superiorna religiji zato to "u srcu znanosti [lei] metoda koja zahtijeva provjeru bilo koje ideje. Znanstvenici moraju predvidjeti to e se dogoditi ako je neka teorija valjana, a zatim utvrditi je li valjana." Drugim rijeima, ideje u znanosti nemaju mogunost pretvoriti se u eterine ideje jer ih zauzdava injenica da se oslanjaju na provjeru hipoteze. Nasuprot tome, religije "grade teorije o svijetu, a zatim spreavaju njihovu provjeru": njihove ideje su u svojoj biti toliko eterine da svaki dodir sa stvarnim svijetom predstavlja potencijalnu prijetnju. Znanost funkcionira kao dobro ustrojen, a religija kao psihotian mozak. Rije je o strastvenoj optubi. Uzimajui je u obzir, izbjegavat u (kao to sam inila u cijeloj knjizi) oite opasnosti pretjeranog uopavanja, budui da i znanost i religija obuhvaaju golem raspon praktinih elemenata i uvjerenja. Je li, dakle, ta optuba opravdana? Nije. Velik dio vjerske prakse ne bavi se apstrakcijama nego stvarnim ivotom, iskuavanjem novih pristupa socijalnim problemima, eksperimentiranjem s novim rjeenjima, uenjem i primjenjivanjem ideja iz svih krajeva svijeta. Temeljne ideje su u svakom sluaju eterine - kako emo testirati ideju da Bog postoji? - ali to ne mora znaiti da vjernik nije u doticaju sa stvarnou. Kao to sam konstatirala u

drugom poglavlju, u dijelovima svijeta gdje ivot i nije tako lijep, mnogi vjernici pomau ranjivima i izopenima iz drutva. Mnogi ustanove da se njihova vjerska uvjerenja s vremenom mijenjaju: neki izgube vjeru, neki steknu nove uvide. Da je religijska vjera potpuno eterina, potpuno neovisna o stvarnosti, kako bi se mogla mijenjati s iskustvom, to se tako esto dogada? Razmotrimo sada neke od temeljnih ideja iz neuroznanosti: da mozak obraduje informacije, da generira svaki aspekt psihikog ivota i da e stoga znanost naposljetku biti u stanju ponuditi lijek za bilo to - i za sve ono - to nam se na nama ne svia. Koji eksperiment bi mogao opovrgnuti ideju da mozak obraduje informacije, ili dokazati neki aspekt nas samih koji znanost o mozgu ne bi mogla (u naelu, s vremenom) promijeniti? Ako bi netko ustvrdio da postoji neka mentalna sposobnost - proces X - i rekao da se taj proces odvija neovisno o promjenama u mozgu, tu osobu ne bi pozdravili kao utemeljitelja nove znanstvene paradigme. S obzirom na konzervativnu narav veine znanstvenih asopisa, jako je malo vjerojatno da bi takvo istraivanje uope bilo objavljeno. Spomenutoj bi osobi rekli da grijei, da je luda, ili oboje; da proces X ne postoji; ili, ako bi imala vrlo vrste dokaze da postoji, rekli bi da "doista dolazi do promjena u mozgu za vrijeme procesa X, ali ih sadanja tehnologija ne moe detektirati". Neuroznanost ima svoje bitne, neosporive ideje, ba kao i religija. Mora neke svete pojmove uzeti zdravo za gotovo kako bi se mogla razvijati. Eterine ideje ne nalaze se samo u glavama vjerskih fundamentalista. Ni ateisti ni znanstvenici nisu na njih imuni. Kao to smo vidjeli u prvom i drugom poglavlju, vana je narav ideje - struktura kognitivne mree - a ne njezin konkretan sadraj. Medu onima koji se priklanjaju bilo kakvim uvjerenjima - moralnim ili politikim, vjerskim ili znanstvenim - uvijek se moe nai zadrtih vjernika. Kod Susan Blackmore, povijest sukoba kao da staje na prijelazu u dvadeseto stoljee, iako smo otada, kao to je spomenuto u drugom poglavlju, izmeu ostalih imali maoizam, staljinizam i Crvene Kmere: ideologije koje nisu ba poznate po religijskom aru i koje zajedno na savjesti imaju na milijune ljudskih ivota. Jest da je Bertrand Russell nacizam i komunizam definirao kao "nove religije",11 ali u nastojanju da "religiju" uklopi u svoj izrazito ateistiki svjetonazor, razvukao je znaenje te rijei izvan njezinih granica: u tim vjerama ne postoje

bogovi, duh ili dua, ne postoji zagrobni ivot. Ne moe se rei niti da je pretjerano priklanjanje nekoj ideologiji ogranieno na domenu politike. Nije neobino da se znanstvenik intenzivno emotivno vee za svoju omiljenu teoriju i postane uvjeren u nju do stupnja koji se ne moe opravdati raspoloivim dokazima. Simptomi te, vrlo ljudske, "bolesti" ukljuuju umanjivanje vanosti suprotnih dokaza napadom na one koji te dokaze iznose, reagiranje na kritiku agresijom umjesto razborom i iznoenje grandioznih tvrdnji o temama (poput religije) koje doivljava kao uvredu vlastih stavova (a te tvrdnje esto otkrivaju stupanj neznanja koji bi bio neoprostiv na podruju govornikove specijalnosti). Eterine ideje uobiajena su posljedica koja proizlazi iz toga kako je ljudski mozak graen. Ako su one slabost, toj slabosti smo svi podloni. Kaem ako, zato to apstraktnost i neodreenost same po sebi nisu uvijek nepoeljne. Bilo koji matematiar mogao bi iznijeti argumente u korist apstraktnog razmiljanja. A to se tie neodreenosti, ona je izvor fascinacije mnogim naim omiljenim kulturnim proizvodima, od osmijeha Mona Lise, preko nemoguih graevina M. C. Eschera, do Okretaja zavrtnja Henryja Jamesa.12 Eterine ideje, ukljuujui i one izvedene iz religije (ali ne samo njih), dale su nam mnogo toga to ivot ini boljim. Isto tako, u mnogim sluajevima dale su svojim sljedbenicima snagu da se odupru represiji i muenju, da preive u uasnim situacijama, da se oporave kad im se ukae prilika, pa ak i da oproste. U svijetu bez vjere bilo bi mnogo manje raznovrsnosti da nas oduevljava, a u njemu bi bilo i mnogo manje bola. Svijet bez vjere vjerojatno ne bi bio tako razliit od svijeta kakav danas imamo, budui da bi sekularne ideologije, kao i potreba za vjerom u njih, i dalje postojale. Vjera kao ideoloko uvjerenje i vjera kao religioznost ni u kom sluaju nisu jedno te isto. Tolerantnost i dogmatinost jednako je lako pronai u laboratoriju ili sveuilitu kao i u crkvi, damiji ili sinagogi. A ni znanstvena metoda ne jami imunitet od eterinih ideja i krajnosti u koje nas one mogu odvesti. Preispitivanje starih bogova u sluajevima kada nanose tetu - to je u redu, ali nije u redu ako se umjesto toga znanost ustolii kao zamjensko boanstvo. Zbog velianja ljudskog razuma, razdvajanja injenica od vrednota (vidi trinaesto poglavlje), znanost na poziciji autoriteta donosi sa sobom dvije opasne pretpostavke: da je moral irelvantan i da znanstvenici imaju monopol na istinu.

S te pozicije lako je proiriti autoritet na bilo koju predrasudu koju znanstvenici sluajno imaju, zato to vie nema pritiska koji bi ih tjerao da preispituju svoja uvjerenja (jer je moral irelevantan, a nijedno drugo stajalite nije dostojno da ospori njihova stajalita). Tako nastaju poasti kao to je "znanstveni" rasizam, seksizam i ono to bismo mogli okrstiti "psihizmom" - diskriminacijom ljudi koji pate od poremeaja mentalnog zdravlja. Znanost se oslanja na metodu iji rezultat ovisi o ulaznim podacima, a veina eksperimenata je kompleksna i vrlo otvorena za razne interpretacije. Ako ideje koje slue kao ulazni podaci (teorija koja se testira) izazivaju snaan emocionalni angaman, interpretacija e vjerojatno ii njima u prilog. Znanost na poziciji autoriteta - boanstvo koje ne namee moralna ogranienja, samospoznaju i poniznost koje veina religija, u svojoj starosti i mudrosti, trai (premda uvijek i ne dobiva) od svojih sljedbenika - oslobaa znanstvenike sokratovskog problema samopropitivanja i omoguava im da izrazima svoje osobne zadrtosti pristupaju kao prihvaenoj istini.

Individualne razlike: "to je jednom ovjeku vjera, to je drugom razum"

Iz perspektive knjige o ispiranju mozga, jedna od najzanimljivijih implikacija onoga to nam neuroznanost i psihologija govore o uvjerenjima jest ideja o individualnim razlikama. Ba kao to neki ljudi imaju bolje pamenje od drugih, tako ima i onih koji mogu lake formirati nova uvjerenja ili mijenjati postojea. Uvjerenja, kao i sjeanja, mogu biti manje ili vie vrsta. No postoje ljudi ija se cjelokupna linost doima krajnje dogmatinom - oni naginju tome da vjeruju (u bilo to) snanije nego drugi. Stupanj dogmatinosti mogao bi ovisiti o razlikama u funkcioniranju odredenih sinapsi, moda uslijed genskih varijacija. Ako je tako, u budunosti bi se moda moglo manipulirati stupnjem uvjerenosti. Geni koji utjeu na snagu uvjerenja? Takva zamisao priziva matarije o piluli protiv fundamentalizma, lijeku za ekstremiste svih moguih usmjerenja. Godine 1960. psiholog Milton Rokeach objavio je svoju utjecajnu knjigu The Open and Closed Mind (Otvoren i zatvoren um), podnaslovljenu "Istraivanje o naravi sustava vjerovanja i sustava linosti", u

kojoj raspravlja o dogmatizmu ili zatvorenosti uma. Pojedinci koji su na testovima pokazali visoku razinu dogmatinosti opirali su se ili su ak bili neprijateljski nastrojeni prema novim idejama, tjeskobnije su gledali na budunost, bili su manje tolerantni prema dvosmislenosti, konkretniji u svojim razmiljanjima i manje fleksibilni u rjeavanju problema nego osobe koje su pokazale niu razinu dogmatinosti. Pokazalo se da postoji neznatna ili nikakva korelacija izmeu dogmatinosti i inteligencije, ali da postoji snana negativna korelacija izmeu dogmatinosti i kreativnosti. Krajnje dogmatine osobe esto su u stanju oduprijeti se pokuajima utjecaja zato to su njihove kognitivne mree tako snane: Robert Lifton je konstatirao da je jedna od najuspjenijih i najmanje traumatiziranih osoba od onih koji su preivjeli kinesku i zapadnjaku reformu uma bio zapadnjak Hans Barker, predani katoliki biskup.13 Zbog snane vjere u sebe, izrazito dogmatini pojedinci mogu se drugima doimati kao vrlo karizmatini. Velika snaga njihovog uvjerenja privlana je onima kojima takva snaga nedostaje, osobito onima koji aktivno trae sigurnost. Nasuprot tome, pojedinci koji nisu u tolikoj mjeri dogmatini pokazivat e kreativnost, otvorenost prema novim idejama, intuitivnost i fleksibilnost u razmiljanju i vei stupanj tolerancije prema drugim skupinama. Takvi pojedinci bit e vjerojatno povodljiviji i podloniji pokuajima utjecaja; nee imati tako snaan doivljaj sebe, a u svojoj vjeri bit e otvoreniji sumnji i preispitivanju. Ako se doimaju karizmatinima, to je zbog kreativnosti, a ne zbog sigurnosti - rije je o iskrenju ideja, a ne o plamenu vjere u sebe. Bilo bi lako donositi prosudbe u skladu s tim krajnostima i sloiti se s Yeatsom kada kae: "Najboljima manjka uvjerenja, dok najgori su puni strastvenoga ara."14 No situacija je sloenija nego to bi se dalo zakljuiti iz tih konstatacija. Krajnje dogmatini ljudi mogu nam se initi kao vrlo karizmatini, a katkada, osobito u doba velike nesigurnosti, ta karizma moe biti krajnje korisna. (Winston Churchill je moda promijenio tijek povijesti kada je 1940. godine utjecao na ministre u britanskoj vladi, koji su dotad bili na poziciji pacifistikog oklijevanja, i naveo ih da se jasno suprotstave Hitleru, to je dovelo do odbijanja njemake ponude primirja.)15 Meutim, jednako karikirana bi bila izjava da izraeno dogmatini pojedinci obave stvari kako treba dok oni manje dogmatini razmiljaju o tome da bi ih trebalo obaviti.

Mnogi ljudi koji su radili u timovima prepoznaju stereotip inteligentnog kreativca koji je pun ideja, ali mu je pojam "rok" potpuno stran. Uspije li netko te vjetropiraste pojedince prisiliti da daju koristan doprinos, oni mogu promijeniti svijet - ali usput mogu i svoje kolege dovesti do ludila. Dakako, ni o dogmatinosti ni o kreativnosti ne bismo trebali razmiljati neovisno o kontekstu. I jedna i druga dolaze zajedno s popratnim okolnostima i drugim karakternim osobinama odreenog pojedinca i daju krajnji rezultat: to moe biti rastreseni profesor ili karizmatini voa kulta, odluan administrator ili dosadni opsesivac. Oba ekstrema, kao i sve nijanse izmeu njih, imaju svojih prednosti i nedostataka.

Saetak i zakljuci
U ovom poglavlju predstavljen je pogled na ovjekova uvjerenja - pogled iz Neurosvijeta - koji donosi, vjerujem, neke uzbudljive uvide. No taj se pogled moe uiniti i donekle uznemirujuim. Jesmo li mi doista u tolikoj mjeri zarobljenici svoje prolosti, koje pokree vlastita povijest i trenutane percepcije, kao to naizgled sugerira takvo tumaenje? Sto je sa slobodnom voljom, tom singularnou to lei u srcu tolikih teorija o ljudskoj prirodi? Na taj prigovor vratit u se u jedanaestom poglavlju. Ispiranje mozga nas plai zato to ta ideja pretpostavlja da naa najjaa uvjerenja - spone koje koji na um dre na okupu - netko drugi moe iskriviti ili unititi bez naeg pristanka. Je li mogue na takav nain manipulirati ljudskim umom? Da bismo to saznali, moramo istraiti jo dva aspekta funkcioniranja ljudskog mozga: emocije, i sposobnost koju imamo da zastanemo i promislimo.

Poglavlje deveto

Vihor emocija
Srce bi preteklo tad jezik, uvstva izlilo A1 u mraku jei sad, Jeza ga hvata, a dua u vatri gori sva, Nade ve nema nikakve dobra da e iznijet to.
Eshil, Orestija: Agamemnon

Emocije su jedno od najmonih oruja u arsenalu ispiraa mozga. Kao to smo vidjeli u drugom poglavlju, pobuivanje jakih emocija moe uvrstiti povezanost pripadnika skupine, ideje dvojbene vrijednosti uiniti poeljnima, te katkad dovesti do kobnih posljedica. ak i u slabijim oblicima utjecaja emocije igraju vanu ulogu. Sto je to u emocijama da su su one tako korisne onima koji vre utjecaj? Kako bismo odgovorili na to pitanje, moramo istraiti kako emocije djeluju na mozak.

Univerzalni osjeaj
Ponovno pogledajte gore navedeni citat iz Orestije. Jo i prije nego to proroica Kasandra upozori na strahote koje e zadesiti Agamemnona i njegovu obitelj, kor zna da neto nije u redu. Eshil je to tragino remekdjelo napisao prije gotovo dvije i pol tisue godina, pa ipak, emocije koje opisuje trenutano su prepoznatljive. Dvadeset i tri stoljea kasnije, Edgar Allan Poe proslavit e se priama kao to su "Jama i njihalo" i "Pad kue Usher". I u tom sluaju lako razumijemo ono to likovi osjeaju:

Smjesta se digoh na noge, grevito se tresui svakom ilicom [...] Znoj me svega probio, i u krupnim studenim gracima stajao mi na elu.
Poe, "Jama i njihalo"

Pokuah kriknuti [...] ali nikakav glas nije izlazio iz upalih plua to su, kao da ih pritiskuje kakva prijetea planina, soptala i podrhtavala, sa srcem.
Poe, "Prijevremeni pokop"

No zbog ega mi se najeila svaka vlas na glavi i sva krv sledila u ilama?
Poe, "Berenica"

Srce koje lupa, jeza na koi, osjeaj guenja, krv to se ledi u ilama. To je strah, koji su na vrlo slian nain opisala dva ovjeka na suprotnim polovima ljudske povijesti. I jedan i drugi podsjeaju na "ubrzani rad srca, visok krvni tlak, znojne dlanove i stopala" - opis Josepha LeDouxa, neuroznanstvenika i strunjaka za istraivanje straha (The Emotional Brain). Drugim rijeima, strah je povezan s odredenim fiziolokim simptomima (ukljuujui izraze lica) koji su tako specifini i nepromjenjivi da se emocija moe prepoznati unato golemom vremenskom ili kulturolokom jazu. Druge emocije, kao to su ljutnja i gaenje, takoer karakteriziraju odreeni fizioloki efekti. Ti su simptomi tako dosljedni da istraivai od Charlesa Darwina naovamo pretpostavljaju kako su barem neke emocije - strah, ljutnja, gaenje i radost, a moda jo i tuga i iznenaenje - univerzalne znaajke ljudske vrste. Situacije u kojima se izraavaju nisu svagdje jednake - Japanci se, primjerice, suzdravaju od toga da izraavaju emocije u situacijama u kojima Amerikanci ne bi imali takvih inhibicija - ali sam nain izraavanja emocija jednak je kod pripadnika svih rasa. ezdesetih godina dvadesetog stoljea, Ekman i njegovi suradnici pokazivali su fotografije zapadnjakih izraza lica pripadnicima nekih kultura koje ne poznaju pismo (plemena Sadong na Borneu i Fore u Novoj Gvineji) koji su prije toga imali minimalan

kontakt sa Zapadom. Bili su u stanju prepoznati emocije zapadnjaka, a kada su ih zamolili da naprave grimasu koja je tipina za neku emocionalnu situaciju (na primjer, "Umrlo ti je dijete" ili "Doao ti je prijatelj i sretan si zbog toga"), zapadnjaci su mogli lako prepoznati njihove izraze lica.1 Kad je rije o tim temeljnim emocijama, ini se da mnoge tjelesne reakcije koje su s njima povezane nisu zajednike samo svim ljudima, nego i nekim drugim vrstama, kao to je tvrdio i Charles Darwin u svojoj knjizi iz 1872., The Expression of the Emotions in Man and Animals. I ljutit pas i ljutit ovjek pokazat e zube kad su razdraeni, a krzno preplaene make nakostrijeit e se ba kao i kosa na glavi iz Poeva opisa. S obzirom na te slinosti, i na vrlo ranu dob u kojoj djeca poinju izraavati emocije, Darwinu se uinilo da bi vanjski aspekti temeljnih emocija mogli biti uroene reakcije. Drugim rijeima, emocije su tijesno povezane s promjenama na tijelu. Kao to je rekao William James, utemeljitelj moderne psihologije: "Zamislimo li neku
snanu emociju, a zatim iz svijesti o njoj pokuamo ukloniti svaki osjeaj njezinih tjelesnih simptoma, otkrivamo da nije preostalo nita,

nikakva 'tvar od misli' od koje bi se mogla sastaviti emocija, i da je sve to imamo hladno i neutralno stanje razumske percepcije."2

Osjeaji i fiziologija
Primjedba da bi barem neke emocije mogle biti univerzalne nagovjetava jedno vano pitanje o kojem se odavno raspravlja. Javlja li se prvo osjeaj neke emocije koji onda potakne tjelesne reakcije, ili se dogada obrnuto? Kartezijanac bi odgovorio da dogadaj u umu utjee na tijelo - a budui da uzrok prethodi posljedici, osjeaj dolazi prvi. Meutim, suvremena psihologija naginje suprotnom stajalitu. William James oito je mislio tako:
Moja je teorija, naprotiv, da tjelesne promjene izravno slijede za percepcijom ekscitirajue injenice, a da na osjeaj istih tih promjena dok se one dogaaju JEST emocija. Zdrav razum kae: izgubimo bogatstvo, ao nam je i plaemo; sretnemo medvjeda, uplaimo se i bjeimo; suparnik nas uvrijedi, naljutimo se i udarimo ga. Hipoteza koju ovdje treba obraniti jest da je taj redoslijed netoan [...], da

nam je ao zato to plaemo, da smo ljuti zato to udaramo, da nas je strah zato to drhtimo, a ne da plaemo, udaramo ili drhtimo zato to nam je ao, to smo ljuti ili nas je strah.
James, Principles of Psychology

giji Descartesova pogreka, Osjeaj zbivanja i U potrazi za Spinozom. On

Neurolog Antonio Damasio mnogo je pisao o emocijama u svojoj trilo-

se slae s Jamesom u tome da u sluaju emocija, vanjska manifestacija prethodi mentalnom dogadaju.3 Damasio rezervira izraz "emocija" za vanjske, tjelesne promjene, a izraz "osjeaj" koristi za unutarnje posljedice tih promjena. Neki mislioci tvrde da su svjesni osjeaji samo nuspojave modane aktivnosti - da su lieni svake funkcije i utjecaja, poput pua golaa koji se nade na putu kamionu. Damasio je neto suzdraniji. On tvrdi da nam emocije pomau da procijenimo svijet oko sebe, tako to nam pruaju brzo raspoloive pozitivne ili negativne etikete za nae misli i percepcije. Te etikete naziva "tjelesnim markerima" - markerima "iz tijela" - zato to se, kako on tvrdi, pojavljuju kada povezujemo odredeno tjelesno stanje s odredenim mentalnim dogadajem. Ba kao to dijete koje ubode osa esto u budunosti na negativan nain doivljava osu, tako se i kod osobe koja se, primjerice, naljutila suoivi se s nesposobnou kolege na poslu razvije kognitivna mrea koja povezuje toga kolegu ne samo s pojmom nesposobnosti nego i s fizikim simptomima ljutnje: ubrzanim radom srca, napetou miia eljusti i tako dalje. Pri sljedeem susretu s istim kolegom, kognitivna mrea te osobe ponovno e se aktivirati, ubrzavajui rad srca, izazivajui napetost miia eljusti - i utjecati na odnos prema njemu. Cesto kaemo da smo neku uspomenu ponovno proivjeli, a to osobito vrijedi za uspomene na emocije: dok se sjeamo svoje ljutnje ponovno zapadamo u ljutnju. U sluaju nesposobnoga kolege, sjeanje na tu emociju moe nas upozoriti na opasnost od budue nesposobnosti, ali moe nas i navesti na to da s njim ne uspostavimo dobre odnose.

Preaci i podsjetnici
Drugim rijeima, emocije su preaci - jezikom socijalne psihologije, oni su heuristika. Potiu nas da se ponaamo na odredeni nain ili nas upozoravaju da se ne ponaamo na odredeni nain; kad se ponovno naemo u istoj situaciji podsjeaju nas da se nae tijelo proli put osjealo tako i tako. Emocije moemo svjesno iskusiti, moemo o njima razmiljati ili ih analizirati. One nas mogu posve svladati, ili nas mogu voditi, a da mi to ni ne znamo. Eksperimenti su pokazali da ljudi mogu biti pod utjecajem emocionalnih podraaja ak i kada te podraaje svjesno ne percipiraju. U jednom takvom eksperimentu sudionicima su pokazivali niz apstraktnih simbola koje ranije nisu vidjeli, te zatraili od njih da kau koji simboli im se vie sviaju. Pokazalo se da njihova prosudba ovisi o tome je li prije simbola nakratko prikazano tuno ili sretno lice. Iako lica nisu bila vidljiva dovoljno dugo da ih promatra svjesno percipira, ljudima su se simboli vie sviali kada bi uslijedili nakon sretnog lica.4 Velik dio naeg emocionalnog ivota odvija se na toj neprepoznatoj, nioj razini. Tako, na primjer, proces emocionalne zaraze, o kojem je bilo rijei u drugom poglavlju, omoguava ljudima da vrlo brzo i precizno sinkroniziraju razgovor, svoje pokrete i izraze lica. Budui da su te promjene na tijelu povezane s nekim emocijama, a prema miljenju Jamesa i Damasija, one im i prethode, emocije sudionika u svakoj drutvenoj interakciji bit e pod utjecajem emocija druge osobe koja sudjeluje u komunikaciji. Pa ipak, ljudi uglavnom nisu svjesni u kojoj mjeri "hvataju", oponaaju i odraavaju tuda emocionalna stanja. Takvo dijeljenje emocija ima ulogu drutvenog pritiska, olakava drutvenu prilagodljivost i prua osjeaj pripadnosti. Usto, tako rasporeene istovjetne emocije hrane se jedna drugom. Drutveno izraavanje emocija nije ni nasumino ni iracionalno; ono slui iznimno korisnoj svrsi.5 Kao i u sluaju uvjerenja, esto nepristupana narav naih emocija pomae nam da uspjeno funkcioniramo u svijetu. Nemamo vremena razmiljati o svakom osjeaju, ba kao to nemamo vremena analizirati svaku percepciju ili spoznaju - preaci nam pomau da od te goleme koliine signala ne ostanemo paralizirani, previe smeteni da bismo donijeli odluku, jer bi to za nas bilo kobno. Meutim, kao to zna svaki menader koji drugima povjerava razliite zadae, to moe biti

rizino koliko i korisno. Slino tome, vjerovanje vlastitim emocijama moe nas udaljiti od stvarnosti, a moe biti i opasno - osobito ako smo u doticaju s ljudima koji znaju kako manipulirati tim emocijama u svoju korist. Primjer takve manipulacije moe se nai u ovoj deklaraciji jedne od marginalnijih britanskih politikih stranaka:
Iako je Vlada ona koja prvenstveno snosi krivnju za to to su nai gradovi zatrpani traiteljima azila, vijenici BNP-a uinit e sve to je u njihovoj moi kako bi sprijeili izbacivanje traitelja azila na svoja podruja [...] Iako ne vjerujemo da sadanji val traitelja azila ima ikakvo pravo boraviti u Britaniji, dok su ovdje, ustrajat emo na tome da se socijalna pomo koju traitelji azila dobivaju od lokalne zajednice vrati zajednici, i to tako to e ih se uposliti na ienju ulica i drugim poslovima od koristi za lokalnu zajednicu. To ne smije biti na tetu domaih radnika koji ve rade na poslovima odravanja istoe - ima puno prljavtine koju valja oistiti. Takvo zaposlenje ne treba shvatiti kao bilo kakav pravni temelj za stjecanje prebivalita.
Britanska nacionalna stranka, Deklaracija povodom britanskih izbora za gradska vijea, svibanj 2003.

Zanemarujui stavove izraene u ovom tekstu, obratimo panju na izbor rijei u svjetlu onoga to smo nauili o kognitivnim mreama i o tome kako nastaju. U osmom poglavlju bilo je rijei o vanosti tempiranja, intenziteta i uestalosti podraaja kako bi se ojaale te mentalne asocijacije. U gore navedenom kratkom odlomku, izraz "traitelji azila" javlja se etiri puta. Jedine rijei koje se javljaju ee od toga su prijedlozi i veznici na koje obino minimalno obraamo panju. U isto vrijeme itateljev mozak prima odredene emotivne verbalne podraaje. Pozitivne rijei poput "nae", "lokalno", "korist" uvlae itatelja u skupinu BNP-a. Negativne rijei - "izbacivanje", "prljavtina", "krivnja", "teta" - guraju traitelje azila - tudu skupinu - to je mogue dalje. Obratite panju na naglaavanje metafore smea, na poetku upotrebom rijei "zatrpani" i "izbacivanje", a poslije i eksplicitno, inzistiranjem na tome da traitelji azila trebaju raditi na fizikim poslovima ienja i uklanjati prljavtinu koju su po svoj prilici za sobom ostavili dobri bijeli Britanci. Uoite takoer prisutnost eterinih ideja: "mo", "zajednica", "pravni" i "traitelji azila". Nema nastojanja da se napravi razlika izmeu lopova i lijenika, ekonomskih imigranata i rtava muenja. Rije je o tekstu

koji vam na sve naine pokuava prodati kognitivnu mreu u kojoj je kodirana ideja da su svi traitelji azila smee. (Moda ete poeljeti analizirati ovaj odlomak kao moj pokuaj da uinim suprotno.) Emocije potaknute odredenim rijeima slue za uvrivanje te kognitivne mree. Drugim rijeima, ak i slabe emocije pobuene itanjem nekog teksta mogu posluiti za jaanje neke kognitivne mree. Emocije koje se stvaraju za vrijeme nasilnog ispiranja mozga, primjerice u nekom kultu, daleko su intenzivnije; zbog toga je i njihova sposobnost jaanja kognitivnih mrea mnogo vea. Emocije proistjeu iz tjelesnih stanja. Ta se stanja esto mijenjaju pod utjecajem faktora kao to je oslobaanje hormona. Tako se, na primjer, adrenalin oslobaa kao reakcija na stresne ili opasne situacije, pripremajui organizam na borbu sa suparnikom ili za bijeg od grabeljivca. No iako se hormoni mogu osloboditi vrlo brzo, njihovo djelovanje ne prestaje odmah: imaju vrijeme poluraspada, poput radioaktivnih elemenata. Upravo zbog toga nam se moe dogoditi da se nakon estoke svae tresemo dugo nakon to je drugi sudionik izjurio i zalupio vratima. Na isti nain djeluje i velik dio propagande. Djelovanje emotivnih rijei traje dugo nakon to ih proitamo, zahvaajui nau percepciju okolnih rijei (na primjer, "traitelji azila") na isti nain kao to neregistrirana tuna ili sretna lica utjeu na neiju prosudbu apstraktnih vizualnih simbola. To "okliznue" s vremenom moe dovesti do pogrenih asocijacija, kognitivnih mrea koje povezuju misli ili percepcije s osjeajima koje smo doivjeli u odreenom trenutku - koji moda jesu, a moda i nisu bili izazvani onim to je ve izazvalo misli ili percepcije. Svaka kognitivna mrea koja se aktivira dok jo proivljavamo emociju moe se njome obojiti: u tom smislu nai osjeaji ne prave razliku. Ako emocije u ljudima izazivaju neugodu, to obino nije zato to se boje da e stei nepravedno negativnu percepciju o traiteljima azila. Ono to nas zabrinjava kod naih emocija njihova je mo. Vratili smo se na isti onaj strah koji odrava bauk ispiranja mozga: strah od gubitka kontrole. Mukarac obuzet ljubomornim bijesom moe ubiti enu koju oboava; sram i strah mogu natjerati majku da ugui svoje izvanbrano dijete; oaj izazvan depresijom vodi u tragediju samoubojstva. Nije ni udo to su stari Grci prikazivali emocije kao divlje zvijeri koje se pokuavaju oteti s lanca razuma, ili kao Furije koje tjeraju ljude u

propast. Na strah je strah od toga da e nas odnijeti vihor, da emo se zatei u stanju u kojem nas, kao to se ali kor iz Orestije, "Jeza hvata, a dua u vatri gori sva", stanju u kojem moemo na razne naine raditi na tetu svojih racionalnih interesa. Zato se nekim emocijama tako teko oduprijeti? Dio odgovora vjerojatno lei u tome to su temeljne emocije, kao to je opazio Darwin, u evolucijskom smislu stare. Slue kao glavni prekidai u hitnim sluajevima, u situacijama kada si ne moemo priutiti da u potpunosti obradimo informacije, kada brzina reakcije moe presuditi o ivotu ili smrti. Kad nas obuzme neka snana emocija, ne moemo razmiljati ni o emu drugom, ne moemo donijeti odluku da je neemo osjeati niti je moemo odgoditi za neko prikladnije vrijeme. Negativne emocije, poput straha, osobito su zahtjevne. Kao to je rekao psiholog Alexander Bain: "Kada smo pod utjecajem snane emocije, sve ono to nije s njom u skladu mie se s naeg vidika [...] poplava emocija katkada na trenutak odnosi sa sobom svaki trag njezine suprotnosti, kao da ta suprotnost ni u jednom trenutku nije bila dio stvarnosti."6 Vratimo li se na metaforu iz prolog poglavlja, emocija je poput bujice koja svaki as moe provaliti. Nai postupci oslobaaju taj vodeni tok, ime se snizuje razina poplavnih voda i ublauje disonanca izazvana snanim emocijama. Oslobaanje od stresa koje prati tu katarzu moe i samo biti ugodan osjeaj - to je jedan od razloga to se tako velik dio nae kulture razvio u svrhu stimuliranja naih emocija. Taj proces oslobaanja obino je umjeren i kontroliran, to je i poeljno: fizioloke promjene u temelju emocija stvorene su da budu kratkotrajne. U evolucijskom smislu, emocije su trebale sluiti u hitnim sluajevima. Za izlaz iz opasne situacije vrijedilo je riskirati, primjerice, nagli porast krvnog tlaka. No kada stimulacija emocionalne reakcije postane kronina, te fizioloke promjene mogu izazvati kumulativno tetno djelovanje. Ljudi koji vam kau da je stres tetan za zdravlje imaju pravo: visoka razina stresa poveava izglede za depresiju i podlonost infekcijama, a moe dovesti i do gorih posljedica kod bolesti srca. U dananje vrijeme ne prijeti nam tolika opasnost da e nas pojesti grabeljivci, ali zbog svoje sposobnosti da snane emocije povezujemo s apstraktnim idejama, moemo doivjeti stresnu reakciju na dogadaje ili predmete koje nai preci ne bi niti razumjeli.

Mozak pod stresom

Sto se dogaa kada se naemo pod stresom? U fiziolokom smislu, stres je viestruk fenomen. Kada se ovjek prvi put sretne sa stresnim podraajem, mozak mu reagira tako da aktivira ivce u cijelom tijelu, ubrzava rad srca te potie oslobaanje adrenalina i noradrenalina. To su hormoni koji pripremaju tijelo za "borbu ili bijeg" tako da pojaavaju dotok krvi u miie i mozak, pod njihovim utjecajem neuroni postaju osjetljiviji na dolazne signale a zjenice se ire kako bi oi bolje mogle vidjeti nadolazeu opasnost. Smanjuje se protok krvi prema organima kao to su eludac i koa, iji metaboliki zahtjevi nisu tako hitni, kako bi se utedjeli resursi. Zatim slijedi oslobaanje glukokortikoidnih hormona koji djeluju na metabolizam, kako bi se vie energije oslobodilo iz masnih zaliha i kako bi vea koliina glukoze mogla doprijeti do mozga i opskrbiti ga energijom. Sve to aktiviranje iznimno je korisno za izbjegavanje grabeljivaca. No ako je stresni podraaj stalan, trajno visoka razina adrenalina i glukokortikoida moe otetiti srce i miie, povisiti krvni tlak i oslabiti imunosni sustav, uslijed ega takva osoba postaje podlonija infekcijama. U mozgu, kao to je ve reeno, stres poveava budnost, neuroni neprestano budno motre svaki dolazni signal. U normalnim okolnostima, mozak filtrira velik dio informacija prije nego to one dopru do modane kore, ali za vrijeme stresne reakcije ti se filteri otvaraju pa ulazi mnogo vie signala. Neuroni, meutim, imaju ogranienu sposobnost obrade podataka. Nadu li se u trajnom stanju uzbune, to e ih izmoriti i oni e sve manje reagirati na dolazne signale (taj fenomen se zove habituacija). To je negativna strana gladi naeg mozga za promjenom i novim stvarima - neurone jako uzbudi promjena u dolaznim podacima, ali ako signal ostane jednolian, gube interes. Kao to u operi Johna Adamsa Nixon u Kini pjeva ameriki predsjednik - novo je tajanstveno. Oglaivai ve stoljeima znaju za privlanu mo svega to je novo i jo uvijek to uspijevaju iskoristiti. U svojoj knjizi Age of Propaganda Pratkanis i Aronson kau da "reklame njujue i predstavljamo prodaju vie proizvoda". Od tih osam rijei,
njih pet - novo, brzo, lako, odjednom i predstavljamo - privlae nam koje sadre rijei novo, brzo, lako, poboljano, sada, odjednom, zapa-

pogled zato to izravno naglaavaju promjenu.

Meutim, previe novih informacija izaziva osjeaj preoptereenosti, osobito ako su stalno prisutne. Tjelesna reakcija "bori se ili bjei" nije

se razvila kako bi izala na kraj s ozbiljnim sluajevima kroninog stresa, nego s kratkotrajnim opasnostima. Prefrontalni korteks, za koji se smatra da uvelike sudjeluje u reguliranju reakcija na stres, osobito je osjetljiv na teke stresne situacije kao to je zlostavljanje, naroito u djetinjstvu. To je vrlo bitno za ispiranje mozga, koje se oslanja na izazivanje stresa, zato to prefrontalna podruja pruaju otpor metodama utjecaja, kao to emo vidjeti u desetom poglavlju. Stres izazvan u procesu ispiranja mozga moe slomiti taj otpor. Strunjaci koji se bave temom ispiranja mozga opazili su da taj stres neke rtve podnose bolje od drugih, a razlog tome je injenica da se individualne reakcije na stres uvelike razlikuju od osobe do osobe.7 Uzrok tim razlikama su genske varijacije i osobno iskustvo; jo i prije no to se rodimo, nai geni djeluju u interakciji s faktorima iz okolia i utjeu na razvoj. Stres u ranoj dobi (ak i ako to znai da je majka izloena visokoj razini stresa za vrijeme trudnoe) moe za cijeli ivot poveati osjetljivost odredenih podruja mozga, kao to je prefrontalni korteks, na stresne podraaje.8 Ekstreman primjer individualnih razlika u osjetljivosti na stres nalazimo u istraivanjima antisocijalnog poremeaja linosti (antisocial personality disorder ili APD). Sudionici u jednom eksperimentu, mukarci od kojih su neki patili od spomenutog poremeaja a neki nisu, izloeni su socijalnom stresoru (trebali su u etiri minute pripremiti i odrati govor). Istraivai su svakome od njih snimali mozak, mjerili veliinu prefrontalnog korteksa i temeljne reakcije na stres, kao to je brzina otkucaja srca.9 Sudionici s APD-om imali su znatno manji prefrontalni korteks i bili su pod znatno manjim stresom: u prosjeku im je srce bilo vie od osam otkucaja na minutu sporije nego sudionicima bez APD-a. Unato fiziolokoj teti koju mogu nanijeti, mo snanih emocija da nadvladaju razborito razmiljanje katkada se shvaa kao korist. Pretjerano razmiljanje moe paralizirati proces donoenja odluka, a u nekim sluajevima moe dovesti i do depresije. Snane emocije suavaju fokus svijesti na ono neposredno, potiui kratkorono razmiljanje i blokirajui dugoronije, esto negativne misli - negativne strane usputnih seksualnih odnosa, opasnosti koje donosi puenje, probleme koje ete sebi navaliti na vrat ako doista udarite svog efa. Ako se ne elim zamarati posljedicama svojih postupaka, mogu se prepustiti emocijama, jer e mi to pomoi da ne razmiljam o njima. To,

dakako, ne znai da sve emocije suavaju vidokrug. Umjerene emocije mogu pojaati predrasude, ali isto tako mogu posluiti kao koristan vodi mijenjanju izgleda i znaajki kognitivnog krajolika. Sredinja tema Damasijeve knjige Descartesova pogreka jest da emocije esto pomau racionalnosti i da su od temeljne vanosti za nae uspjeno funkcioniranje u drutvu. Roboti, raunala i androidi esto se navode kao ideali logikog obraivanja informacija, ali malo je ljudi koji zaista ele biti roboti, raunala ili androidi. Mi s pravom vjerujemo da su emocije od presudne vanosti u naem ivotu.

Emocije kao izlika

Taj utjecaj koji emocije imaju na nas, tjerajui nas da gubimo kontrolu i inimo stvari koje ne elimo uiniti (to jest koje ne bismo uinili u trenucima vee trezvenosti) tako je dobro poznat da esto zna posluiti kao opravdanje za dvojbene postupke. Jesu li takva opravdanja valjana? Ovo je trenutak da razmotrimo kakvu uloga igra sjeanje na prole dogadaje i tumaenje tih dogadaja kad ocjenjujemo vlastita emocionalna stanja. Menader koji je prisiljen opravdati uvrede upuene svojoj tajnici moe se prisjetiti svoje tadanje iznerviranosti i naknadno je protumaiti, pod pritiskom drutvenog neodobravanja, kao nalet estokog bijesa. Moda jednostavno lae, ali - budui da sjeanje na emocije iste te emocije moe zapravo uvrstiti - moda iskreno vjeruje da je bio bijesan. Hoe li povjerovati da su ga emocije svladale pa se nije mogao suzdrati od uvreda, ovisit e o tome vjeruje li da emocije doista mogu nadjaati svaku racionalnu konicu. Evo to socijalni psiholog Roy Baumeister ima za rei o pojmu "neodoljivog impulsa" i njegovom suvremenom pratiocu, oteenom genu ili genima koji mogu ovjeka uiniti pretilim, ovisnim, kriminalcem...
U posljednje vrijeme naa je kultura sve sklonija idejama "neodoljivih poriva" i genetikih uzroka ovisnosti. Ali u svim istraivanjima samokontrole, jedan se zakljuak uvijek iznova istie: ljudi zapravo pristaju na gubitak kontrole. Drugim rijeima, doputaju sebi da izgube kontrolu i postaju aktivni sudionici u tome. Bilo da je rije o prekidu dijete, alkoholnom orgijanju ili odustajanju od nekog neugodnog zadatka, obino osoba na neki nain dopusti da se to dogodi. Isto vrijedi i za nasilje. Pojam neodoljivog impulsa done-

kle dovodi u zabludu, zato to veina nasilnog ponaanja zapravo nije rezultat neodoljivih impulsa. Ljudi dopuste sebi da izgube kontrolu. A ine to dijelom zato to naue odreene impulse smatrati neodoljivima [...] Primjerice, kad je rije o prederavanju ili opijanju, ljudi o tome govore kao da ih je neki presnaan impuls jednostavno uinio pasivnima i bespomonima. Pa ipak, dok takvi dogaaji traju, oni i dalje nabavljaju hranu ili pie, pripremaju ih za konzumiranje, stavljaju u usta i gutaju. To su aktivni a ne pasivni postupci. Odupiranje impulsu moda im je bilo preteko, ali oni se nisu jednostavno prestali opirati nego su poeli aktivno sudjelovati u udovoljavanju svojim udnjama.
Baumeister, Evil

Sto se tie samokontrole, Baumeister tvrdi da kada poputamo navodno neodoljivim impulsima, na neki nain "biramo poraz", odluujemo ignorirati ili zanemariti uobiajene konice, ili se staviti u poloaj u kojem emo biti prisiljeni izgubiti kontrolu. Dakako, to su konice slabije, lake ih je ignorirati. Kako one djeluju u mozgu, kako ih se moe ojaati i imamo li pritom mo izbora - to e biti vane teme u sljedea dva poglavlja. U meuvremenu recimo samo to da iako esto ne moemo kontrolirati svoje emocije, mogue je da postupke koji iz njih proistjeu moemo kontrolirati bolje nego to mislimo. No provoenje takve kontrole zahtijeva sloeno, dugorono razmiljanje, planiranje unaprijed, izbjegavanje situacija koje mogu izazvati snane emocije te svijest o moguim posljedicama - a sve su te sposobnosti oslabljene u trenucima kada nai snani osjeaji zahtijevaju od nas da se fokusiramo na ono to je sada i ovdje. To suavanje fokusa na neposrednu sadanjost moe se izazvati namjernim pobuivanjem emocija, strategijom koja je privlana vriteljima utjecaja zato to uvelike potiskuje predomiljanje koje bi se inae moglo javiti kod rtve.

Poplava u mozgu
Sto se dogaa u mozgu kada osjeamo neku emociju? Sudei prema onome to je dosad reeno, ini se da emocije proizlaze iz promjena u organizmu. Stoga bismo oekivali da subkortikalna podruja naeg mozga premouju jaz izmeu tijela i modane kore tako da modanoj kori prenose informacije o tijelu. To prije svega zahtijeva jedno ili

vie subkortikalnih podruja koja e biti povezana i s kortikalnim podrujima i s podrujima koja nadziru izlazne signale, a smjetena su na najniim razinama mozga - u modanom deblu. Ta podruja mogu reprezentirati informacije povezane s konkretnim emocijama, pa u o njima govoriti kao o podrujima emocionalnih reprezentacija (vidi sliku 9.1). 10 Podruja emocionalnih reprezentacija primaju dolazne informacije iz svijeta koje ih obavjetavaju o detektiranim podraajima, kao to je pribliavanje grabeljivca. Jo neodredeni, preliminarni signal velikom brzinom stie iz talamusa; sporije, bolje obraene verzije dolaze iz osjetnih podruja kore. Podruja emocionalnih reprezentacija usto primaju i reprezentiraju ulazne signale iz tijela koji im govore o pulsu, krvnom tlaku, razini hormona i tome slino. Neki od tih signala su

Slika 9.1. Shematski prikaz ulaznih signala koje primaju podruja emocionalnih reprezentacija i izlaznih signala koje podruja emocionalnih reprezentacija alju u druga podruja. Strelice oznaavaju smjer kretanja informacija, iako treba rei da je ovaj prikaz krajnje pojednostavljen; u praksi, neuronska komunikacija najveim je dijelom dvosmjerna.

neuronski, to jest dolaze putem ivaca koji povezuju unutarnje organe i mozak. Neki su endokrini (hormonski): neki neuroni imaju receptore koje hormoni mogu aktivirati, to tim stanicama omoguava da prate razinu hormona. Podruja emocionalnih reprezentacija alju izlazne signale u modano deblo, to tamonjim neuronima omoguava da reguliraju rad srca, disanje, funkcije eluca (odatle neugodne posljedice do kojih moe doi uslijed velikog straha) i druge tjelesne funkcije o kojima obino ne razmiljamo mnogo, ali nam je vano da budu u punoj pripravnosti kada trebamo izai na kraj s nekom hitnom situacijom. Podruja emocionalnih reprezentacija takoer alju signale hipofizi, maloj izboini na bazi mozga koja regulira razinu hormona, a alju informacije i u druga podruja mozga, osobito u eone renjeve modane kore, i tako stvaraju temelj za potpuno svjestan, protumaen doivljaj neke emocije.

Osjeaji za koje mislimo da ih trebamo osjeati

Zato naglaavam taj posljednji element? Zato to su istraivanja pokazala da nain na koji tumaimo stanje svog tijela ne ovisi samo o tome to nam tijelo govori, nego i o tome to u tom trenutku mislimo. Godine 1962. psiholozi Stanley Schachter i Jerome Singer objavili su rezultate eksperimenta koji je, osim to je bio iznimno kontroverzan (opis slijedi), postao i klasik u strunoj literaturi.11 Sudionici, kojima je reeno da se na njima testira djelovanje kompleksa vitamina, zapravo su dobili injekcije adrenalina ili placebo (supstancu koja nema fizioloko djelovanje). Nekima je reeno da e ih injekcija razbuditi (to i jest djelovanje adrenalina), nekima da e od nje osjetiti umor (to ni u kom sluaju nije djelovanje adrenalina), a nekima nije reeno nita o moguim nuspojavama. Sto se dogodilo? Oni koji su dobili adrenalin osjetili su njegovo djelovanje. Ako im je bilo reeno da e ih lijek razbuditi, nisu trebali drugdje traiti uzrok svoje pojaane pozornosti: "To je od lijeka", bilo je dovoljno objanjenje. Ali ako im prije toga nita nisu rekli, ili su (krivo) obavijeteni da e od lijeka osjetiti umor, tada nisu mogli okriviti lijek. Morali su traiti drugo objanjenje za ono to im je tijelo govorilo.

Schachter i Singer lukavo su ponudili alternativna objanjenja, oslanjajui se na ljudsku sposobnost da "preuzmu" emocije drugih ljudi. Sudionici nisu znali da je medu njima osoba koja zapravo radi s eksperimentatorima. Ta se osoba pretvarala ili da je vrlo sretna ili da je vrlo bijesna. Schachter i Singer su oekivali da e prisutnost oigledno sretne ili oigledno bijesne osobe (za koju su sudionici mislili da je takoer dobila lijek) omoguiti sudionicima da objasne ono to sami osjeaju. "On je dobio lijek i sretan je; Ja sam dobio lijek, znai da ono to osjeam mora biti srea." Tako je i bilo. Nain na koji su sudionici protumaili ponaanje lanog sudionika utjecao je na unutarnje signale koje su dobivali od svog tijela (a koji su bili posljedica injekcije), tako da su sudionici protumaili te signale ili kao sreu, ili kao bijes. Ono to mislimo utjee na ono to osjeamo i obratno. Rezultati do kojih su Schachter i Singer doli ovim eksperimentom bili su i u etikom i u znanstvenom smislu dvojbeni, kao to su mnogi psiholozi u meuvremenu istaknuli.12 Pa ipak, njihovo istraivanje i dalje je temelj svakog udbenika iz socijalne psihologije. Jedan od razloga te trajne popularnosti moda je u tome to ono povezuje dvije domene koje se tradicionalno smatraju odvojenima: spoznaju i emociju. Kada osjetimo neku emociju, podraaji koji je pobuuju i reakcije koje izazivaju u naem mozgu i tijelu djeluju u interakciji s naim pohranjenim "podacima osobne povijesti", tvorei trajan proces procjenjivanja i tumaenja. Ta emocionalna hermeneutika slui nam da odredimo kako emo klasificirati ono to osjeamo. Fiziologija i psihologija djeluju interaktivno i jedna na drugu utjeu kako bi proizvele cjelokupan osjeaj koji doivljavamo.

Sustavi emocija
Ako osjeaj neke emocije proizlazi iz promjena u tijelu koje djeluju u interakciji s kognitivnim interpretacijama, a s obzirom da znamo da razmiljanje o nekoj emociji moe istu emociju izazvati, oekivali bismo da komunikacija izmeu podruja emocionalnih reprezentacija i kortikalnih podruja ukljuenih u obradu informacija vezanih uz emocije bude dvosmjerna. Budui da znamo da barem u odreenoj mjeri moemo kontrolirati svoje emocije, oekivali bismo da kortikalna podruja

ukljuena u obradu emocija budu u stanju ograniiti, to jest inhibirati, aktivnost niih, subkortikalnih podruja. Usto, emocionalne reakcije su komplicirane, ukljuuju mnogo razliitih oblika ponanja i dogadaju se 11 razliitim vremenima - od poetnih promjena u brzini rada srca do sporijih prilagodbi miia lica koji rezultiraju reanjem ili osmijehom. Za sve to potreban je kompliciran sklop komandi koje se meusobno preklapaju: ni jedan jednostavni strujni krug ulaz-izlaz ne bi mogao biti dovoljno fleksibilan da pokrije sve te mogunosti. I zaista, upravo su to neuroznanstvenici otkrili: viestruke interakcije razliitih podruja mozga od modane kore do modanog debla, sve u svrhu stvaranja fino ugoenog sustava za izraavanje emocija. Jednostavni krugovi koji su se razvili u jednostavnim organizmima kako bi im pomogli razlikovati grabeljivca od plijena; sloeniji organizmi mogli su nauiti da je grabeljivac katkad izvan dometa, ili da je plijen nedostian. Mi ljudi ne samo da moemo razlikovati prijetnju od obeanja nego moemo shvatiti na tisue suptilnih nijansi udnje i straha, nade i prijevare, ljubavi i bijesa. Postali smo izvanredni itai misli - ne u telepatskom smislu, nego u smislu da moemo razlikovati osmijeh koji znai "Volim te" i osmijeh koji znai "Volim te, ali..." Kako bismo nauili malo vie, moramo se okrenuti samim emocionalnim reprezentacijama.

Osjeajni mozak
Duboko u svakoj modanoj polutki, smjetena ispod sljepoonog renja, nalazi se po jedna amigdala, nakupina stanica bademastog oblika. Neobine stvari se dogadaju kada se amigdala oteti - sluajno, kao to se dogada rijetkim nesretnim ljudima, ili namjerno, u eksperimentima koji se rade na majmunima. rtve takvih oteenja postaju neobino neustraive, a katkad se uputaju u intenzivnije oblike drutvenog i seksualnog ponaanja. Majmun s oteenjem amigdale vrlo je prijateljski nastrojen i tako je hrabar da e mirno posegnuti preko gumene zmije za zrnom groa, a zatim se jo okrenuti kako bi poblie promotrio zmiju. Majmun koji nema takvo oteenje teko da bi posegnuo za zrnom groa a ni u kom sluaju ne bi dotaknuo zmiju. ini se da oteenje amigdale onemoguava majmunima (i ljudima) da povezuju predmete s emocijama. Vid im je normalan, ali ini se da nisu u stanju pojmiti emocionalno znaenje onoga to su prepoznali.

Viht

>r cmocija

215

U galeriji katkad traginih sluajeva neurolokih poremeaja nalazimo jo jedan dokaz vanosti amigdale. Capgrasov sindrom rijedak je i straan poremeaj kod kojeg osoba vjeruje da njezini najdrai vie nisu "pravi", nego da su ih zamijenili roboti ili varalice.13 ini se da kod Capgrasovog sindroma oteenje zahvaa veze izmeu amigdale i kore sljepoonog renja (koji obraduje vizualne informacije, ukljuujui slike lica). Pacijent s Capgrasovim sindromom moe prepoznati ljude kao normalne. Ali kada se pojavi neka voljena osoba, uobiajena toplina osjeaja - znaenje koje to lice ini tako posebnim - izostaje: emocionalni signal nikada ne dopire do korteksa. Pacijent vidi nekoga tko izgleda poznato, ali pritom nema osjeaj bliskosti. Poput sudionika u eksperimentu s adrenalinom, koji su svoje osjeaje tumaili na temelju tuih izraza lica, osoba koja pati od Capgrasovog sindroma tumai svoje bizarne dojmove referirajui se na neto poznato: ideju glumca, varalice ili robota. Oboljeli od shizofrenije takoer se slue kulturalnim objanjenjima za svoje zbunjujue simptome, kao to je osjeaj da njihovi postupci nisu njihovi ili da njihovo tijelo kontrolira neki vanjski izvor (sumanute misli o tuoj kontroli). U prolosti je bilo uobiajeno da se Bog i Vrag navode kao izvori takve kontrole, ali na suvremenom Zapadu oni su dobili otru konkurenciju: CIA-u i izvanzemaljce. S amigdalom je povezan hipotalamus, koji je pak povezan s hipofizom, lijezdom na bazi mozga. Hipofiza, koju stimulira hipotalamus, odailje razliite hormonalne signale koji reguliraju, izmeu ostalog, tjelesni rast i razvoj, spolni razvoj i menstrualni ciklus, glad i e, te izluivanje adrenalina iz nadbubrenih lijezda. Poput ivca koji alje signal miiu, hipofiza djeluje kao ulazni signal iz mozga, ali ga u ovom sluaju ne prenosi akson ivane stanice nego molekule hormona. Oteenje hipotalamusa moe ozbiljno poremetiti reguliranje hormonalnog sustava i moe imati mnoge destabilizirajue uinke, od promjena u apetitu do napadaja bijesa. I amigdala i hipotalamus povezani su s podrujem slikovito nazvanim periakveduktalna siva tvar (ili krae, PAG). To podruje alje signale izravno u neuronske krugove modanog debla, koje upravlja mnogim tjelesnim funkcijama: ono je "izlazna postaja" za neuronske informacije usmjerene prema tijelu. Ako se periakveduktalna siva tvar stimulira tijekom operacije na mozgu (koje se esto obavljaju dok je pacijent

pri svijesti), osoba doivljava intenzivnu tjeskobu i strah od neminovne smrti, emocije koje nisu prouzroene samo iskustvom operacije. Amigdala, hipotalamus i PAG povezani su s nakupinama stanica koje se nalaze otprilike na sredini talamusa. Te stanice alju informacije modanoj kori, koja ih pak projicira natrag u talamus, hipotalamus, amigdalu i PAG (vidi sliku 9.2) Signali iz podruja emocionalnih reprezentacija u medumozgu, kao to je amigdala, ne idu samo u motorike neuronske krugove u modanom deblu. Oni takoer mogu regulirati aktivnost odredenih jezgara modanog debla... ciklus budnosti i sna, raspoloenje i opu razinu pozornosti. Iz tih jezgara polaze opsene projekcije u sva podruja mozga, a neurotransmiteri tih projekcijskih neuronskih puteva su dopamin, noradrenalin, serotonin i acetilkolin (mnogi narkotici koji utjeu na promjene stanja svijesti i raspoloenja djeluju na te nespecifine uzlazne puteve). To je jedan od odgovora na pitanje zato nas emocije tako duboko proimaju i ne daju se lako ignorirati - i zato su tako korisno orue u rukama vritelja utjecaja. Kada neto izazove emocionalnu reakciju, vei dio mozga moe se mobilizirati

Slika 9.2. Medijalni (unutarnji) pogled na ljudski mozak, s oznaenim priblinim smjetajem glavnih podruja koja sudjeluju u procesu obrade emocija.

kako hi se njome zaokupio, pa manje prostora ostaje slobodno za predomiljanje. Dananje metode skeniranja omoguavaju znanstvenicima da zavire u ivi ljudski mozak dok on obavlja neku zadau. Na tim slikovnim prikazima esto se moe vidjeti nekoliko sjajnih toaka koje svijetle na tamnoj podlozi - poput osvijetljenih prozora noobdija na panorami usnula grada. U stvarnosti, obrasci neuronske aktivnosti prilikom obavljanja veine zadaa - pa i onih najjednostavnijih - mijenjaju se u svim dijelovima mozga. Kako bi shvatili toliku sloenost, znanstvenici su odredili granicu koja obuhvaa razinu najveih promjena, a sve ono ispod te granice preputa se tami. Kada se, dakle, govori o "podrujima mozga ukljuenima u...", to je kratica za "podruja mozga koja se osobito snano aktiviraju kod..." To ne znai da druga podruja ne sudjeluju, ve samo to da je naa sadanja tehnologija u stanju baciti svjetlo samo na jedan djeli onoga to se dogada. To osobito vrijedi za subkortikalna podruja: velika veina slikovnih prikaza obuhvaa podruje modane kore. Imajui na umu tu ogradu, koja su glavna podruja modane kore koja sudjeluju u procesu obrade emocija? Odgovor na to pitanje jo je daleko; zasad postoji nekoliko kandidata koji obeavaju. Premda je posljednjih godina obavljen golem broj istraivanja na podruju neuroznanosti emocija, uloge koje tu igraju kortikalna podruja jo nisu dobro poznate. Ja u ovdje iznijeti samo kratak saetak tih saznanja.14

Kortikalni kandidati
Brazdu izmeu dvije polovice mozga - lijeve i desne polutke - premouje iroka sredinja traka od ivanih vlakana poznata pod imenom corpus callosum, a oko te velike tvorevine omotana je cingularna vijuga (cingularni korteks, cingularni girus). Prednji dio cingularnog korteksa (ACC), podruje je koje su znanstvenici dosad pokuali dovesti u vezu manje-vie sa svime za to je mozak zaduen, od potrebe za mokrenjem do osjeaja vlastitog djelovanja. Meu pretpostavkama o tome to radi prednji dio cingularnog korteksa nali su se: nadzor nad nastankom pogreaka, pozornost, planiranje djelovanja, reguliranje motivacije i rjeavanje konflikata izmeu drugih modanih podruja. Mogue je da

pomae u pomirivanju kontradiktornih elja, kako se ne bismo potpuno blokirali i umrli od gladi zato to nismo u stanju odluiti hoemo li radije tjesteninu ili piletinu. Ispred prednjeg dijela cingularnog korteksa nalazi se prefrontalni korteks (PFC), jo jedno mjesto koje neuroznanstvenici rado proglaavaju sjeditem onih modanih sposobnosti koje jo nisu pripisane drugim podrujima. Otprilike u sredini prefrontalnog korteksa smjestio se medijalni prefrontalni korteks (mPFC), koji po svemu sudei ima veliku ulogu u obraivanju emocija. Kao to je sluaj s mnogim drugim podrujima prefrontalnog korteksa, mogue je da mPFC regulira aktivnost niih podruja kao to je amigdala. Smatra se da je specijaliziran za uenje povezivanja postupaka i ishoda pa tako, primjerice, trenirani takori zahvaljujui njemu uzimaju zdravo za gotovo da e nakon zvuka zvona uslijediti udar struje i mogu se koncentrirati na to da ga izbjegnu. Medijalni prefrontalni korteks je osobito vaan kada se neka situacija promijeni; takori kod kojih je oteen teko uspijevaju nauiti da zvono koje je nekad znailo elektrini udar sada znai hranu. Brzim, temeljnim reakcijama posreduje se na subkortikalnoj razini; fleksibilnije ponaanje se postie s dodavanjem novih slojeva neuronskih krugova. U prefrontalnom korteksu, malo iznad onih duplji, nalazi se i orbitofrontalni korteks (OFC). I on je takoer tijesno povezan s amigdalom. To je podruje bilo oteeno u mozgu Phineasa Gagea kada mu je metalna ipka probila lubanju i nanijela mu ozljedu koja ga je od marljivog i pouzdanog ovjeka pretvorila u nesposobnu ruinu koja je nastupala kao cirkuska nakaza (vidi biljeku 16. o lobotomiji, uz prvo poglavlje). U knjizi The Emotional Brain Joseph LeDoux konstatira da ozljeda orbitofrontalnog korteksa, po svemu sudei, utjee na "kratkotrajno pamenje informacija koje se tiu nagraivanja i onoga to je u nekom trenutku dobro ili loe, a stanice toga podruja registriraju je li neki podraaj upravo rezultirao nagradom ili kaznom. Ljudi kojima je oteeno orbitofrontalno podruje postaju nesvjesni drutvenih i emocionalnih signala, a neki od njih pokazuju i znakove sociopatskog ponaanja." Drugim rijeima, ini se da orbitofrontalni korteks reprezentira vrijednost nekog podraaja u smislu nagrade i kazne, te da nam olakava donoenje odluke kada se naemo pred sloenim izborom izmeu razliitih nagrada (ili kazni). Ako vrlo malom

djetetu ponudite izbor izmeu toga da uzme mali komadi okolade odmah, ili vei komad za nekoliko minuta, ono nije u stanju priekati. Odrasli ljudi kojima je oteen orbitofrontalni korteks pokazuju istu nesposobnost odgadanja zadovoljstva: ele sve, ali prije svega to ele odmah. Prednji dio cingularnog korteksa, medijalni prefrontalni korteks i orbitofrontalni korteks mnogobrojnim su vezama povezani sa sub-

Slika 9.3. Glavna podruja mozga ukljuena u obradu emocija i njihove meusobne veze. Njihove funkcije nisu sasvim poznate, ali pretpostavke su sljedee: medijalni prefrontalni korteks (mPFC) stvara asocijacije izmeu postupaka i njihovih posljedica; prednji dio cingularnog korteksa (ACC) odgovoran je za motivaciju i konfliktne elje; orbitofrontalni korteks (OFC) reprezentira podraaje s obzirom na njihovu vrijednost kao kazne ili nagrade, a amigdala ui emocionalno znaenje podraaja, ili ga povlai kada je podraaj poznat. Amigdala prima informacije 0 podraajima iz talamusa i korteksa, te alje signale hipotalamusu i periakveduktalnoj sivoj tvari (PAG). Hipotalamus pak aktivira hipofizu koja mijenja razinu hormona, dok PAG alje signale unutarnjim organima kao to je eludac ili krvne ile.

kortikalnim podrujima koja kontroliraju emocionalne promjene u tijelu (slika 9.3 prikazuje neke od glavnih veza izmeu kortikalnih i subkortikalnih podruja). Oteenje ili podraivanje subkortikalnih podruja utjee na brze, automatske emocionalne reakcije. Utjecanje na podruja korteksa imat e suptilnije djelovanje na interpretiranje emocija, na sporije, promiljenije naine izraavanja emocija i na fleksibilnost kojom se reakcije mijenjaju s promjenom okolnosti. Karl Marx bi moda rekao da emocije, kao i drutva, podrazumijevaju mo iz baze (mozga) i kontrolu iz nadgradnje. Kao to je ranije reeno, spomenuta podruja nisu jedina ukljuena u proces obrade emocija. I drugi dijelovi mozga takoer u tome sudjeluju (smatra se da inzula, izmeu ostalog, obrauje bolne podraaje), ali njihovu ulogu tek treba u potpunosti shvatiti. No zna se da je za nastanak emocija potrebno da korteks i subkorteks, tijelo i mozak, surauju na mnogim, meusobno povezanim razinama. Jednostavan krug podraaj - reakcija navest e vas da se ukipite prije nego to shvatite zato; sloenije kognitivne mree prepoznaju slabo osvijetljenu ulicu ili zvuk koraka koji se pribliavaju; najzamrenije asocijacije povezuju mrak sa strahovima iz djetinjstva, zvuk koraka s filmovima strave i uasa ili kriminalistikim dramama. Neoteeni mozak proet je emocionalnim informacijama jednako kao to je souffle od limuna proet limunom. Kao to kae Antonio Damasio: "Osjeaji bola, uitka, ili nekog svojstva izmeu temelji su na kojima poiva na um [...] nezaustavljivo pjevuenje jedne istinski univerzalne melodije."15

Sveemotivni mozak
Ljudi su najpodloniji propagandi onda kada se ve nalaze u stanju visoke napetosti.
Edward Hunter, Brain-washing in Red China

Emocije - osobito ako su negativne - proimaju cijeli mozak. Razliiti njegovi dijelovi koncentriraju se na razliite aspekte emocija. Tako, na primjer, orbitofrontalni korteks najvie zanima nagrada i kazna, medijalni prefrontalni korteks bavi se povezivanjem postupaka i nji-

liovih ishoda, a amigdala dovodi u vezu razliite predmete i njihovo emocionalno znaenje. No te zamrene mree koje meusobno povezuju ta (i druga) podruja, jame jedinstven doivljaj iskustva: kiptei bijes, ledenu smirenost, najcrnji jad ili neopisivu sreu. Jednom kad je povezan s takvim iskustvom, neki predmet ili misao ima sposobnost utjecati i na mozak i na tijelo, vrei velik pritisak kako bismo djelovali, neusporediv s utjecajem manje intenzivnih spoznaja. Mozganje o teoriji relativnosti moe vam pobuditi neka podruja modane kore, ali to se ne moe usporediti s onim to ete osjetiti ako vidite da vam je dijete u opasnosti. Meutim, emocije isto tako nemaju kriterija. Tjelesne promjene mogu se tumaiti vrlo razliito, ovisno o situaciji i o osobi; a budui da izmjena emocionalnih plima i oseka moe potrajati dulje od izmjene misli, veza izmeu neke misli i njezine vrijednosti moe se zamagliti jer se ista emocionalna vrijednost povezuje i s drugim aktivnim kognitivnim mreama. U tome lei prijetnja. Ljudi su razvili izvanredno sloene naine meusobnog komuniciranja. Izrazi lica, geste i, dakako, jezik, omoguavaju nam da vrlo precizno stimuliramo kognitivne mree jedni drugima. Usto, moemo evocirati neku emociju koja e preplaviti mozak, pazei da se istodobno aktivira i odreena kognitivna mrea u kojoj je kodiran neki pojam; na taj nain stvorit e se veza izmeu to dvoje. takori lako naue povezivati zvuk zvona s udarom elektrine struje. Ako se manipulira emocionalnim asocijacijama na rijei, ako se po kognitivnim mreama prebire kao po icama harfe, ljudi mogu nauiti uspostavljati kompliciranije veze: da su ene manje vrijedne, da su Zidovi prljavi, da su crnci glupi ili da su traitelji azila ljudsko smee. Emocije straha ili gaenja neprecizne su: ne ostaju ograniene na rijei koje su ih prvi put evocirale, nego procure i kontaminiraju druge rijei. tovie, moemo poi jo dalje, kao to su to uinili Schachter i Singer, pa se posluiti rijeima ili situacijama kako bismo izazvali promjene u neijem tijelu, a zatim toj osobi ponuditi gotovu interpretaciju znaenja tih promjena. Ta interpretacija moe, ali i ne mora imati bilo kakve veze sa svijetom kakav on jest.

Saetak i zakljuci
Te osobine emocija - sklonost da se zadre i nakon to podraaj proe, njihova neodreenost i pritisak koji vre - ono je to im daje mo manipuliranja. Kompetentan ispira mozga ni u kom sluaju ne bi htio ostati bez njih. Emocije su povezane s eterinim idejama ija ih apstraktna narav titi od kontradikcija iz vanjskog svijeta koje bi ih mogle osujetiti. Zbog svega toga mogu imati veliku razornu mo, nadjaati svaku ideju koja je s njima u suprotnosti, ignorirati ili potisnuti svaki dokaz koji se ne uklapa, iskriviti realnost kako bi se prilagodila konturama kognitivnih mrea koje su pak vrsto povezane energijom koja njima protjee. Emocije su nam potrebne - to e nam souffle od limuna bez limuna? Ali isto tako trebamo izbjegavati demone koji se raaju kao posljedica njihove zloupotrebe. Samokontrola, koju smo kratko spomenuli u ovom poglavlju i koja je tijesno povezana s priom o emocijama, nudi nam tradicionalni mehanizam za izbjegavanje takvih demona. U sljedeem poglavlju govorit u o podruju mozga koje je, po svemu sudei, najodgovornije za samokontrolu - prefrontalnom korteksu, te istraiti to nam taj najtajanstveniji dio mozga govori o tome kako ljudi oblikuju i mijenjaju svoje ponaanje.

Poglavlje deseto

Mo odupiranja ili "stani i promisli"

Najvei mogui stupanj moralne kulture jest spoznaja da bismo trebali kontrolirati svoje misli.
Charles Darwin, Podrijetlo ovjeka

Kao to je reeno u proteklim poglavljima, pokuaji utjecaja javljaju se u mnogim oblicima - i nisu uvijek uspjeni. Ako je ovjek dovoljno motiviran, esto je u stanju zastati i promisliti prije nego to podlegne - moe se prisjetiti zato neto ne treba kupiti, zato ne treba u neto povjerovati, odupirui se na taj nain pokuaju utjecaja. No u sluaju ispiranja mozga, pritisak je ogroman. Onaj koji vri ispiranje mozga mora nekako zaobii rtvinu sposobnost samokontrole, tako da ona vie nije u stanju stati i promisliti. Da bismo razumjeli kako se to moe dogoditi, moramo razumjeti kako mozak primjenjuje tu svoju sposobnost. Podruje modane kore koje je najvre povezano sa sposobnou "stani i promisli" jest izboina koja se nalazi tono ispod naeg ela: prefrontalni korteks ili krae, PFC.

Upravljanje mozgom
Istraivai koji prouavaju prefrontalni korteks esto usporeuju njegovu funkciju s funkcijom glavnog izvrnog direktora u velikoj tvrtki. Analogija bi se trebala odnositi na ulogu vode (i na istu u se metaforu

u ovom poglavlju vratiti neto kasnije), ali mislim da ona moe ii i dalje od toga. I prefrontalni korteks i glavni izvrni direktor obavijeni su dakom glamura, uzbuenja i moi. I jedan i drugi troe velike koliine ili cjelokupne (metabolike ili financijske) resurse u odnosu na druge dijelove mozga/zaposlenike u tvrtki. I u oba sluaja veina nas nema pojma o tome to zapravo rade. Prefrontalni renjevi smjeteni su na prednjoj strani mozga, na vrhu korteksa koji je u ovjeka mnogo vei nego u naih najbliih roaka primata.1 Ujedno su to i najtajanstvenija i najintrigantnija od svih podruja mozga. Sve ono to ljudi rade, a neuroznanstvenici ne razumiju, svaka funkcija ili sposobnost koja nije lezijama, iglama ili skeniranjem pripisana nekom drugom podruju u mozgu, obino se pripisuje prefrontalnom korteksu ili njegovom anatomski bliskom suradniku, prednjem dijelu cingularnog korteksa (oni se esto svrstavaju zajedno). Svijest, porivi, slobodna volja, unutarnje ja, donoenje odluka, sloene misli i emocije, samokontrola i moral samo su neke od funkcija tog "zlatnog rudnika". Prednji dio cingularnog korteksa alje i prima podatke iz mnogih podruja subkorteksa u kojima se obrauju emocije i o kojima je bilo rijei u devetom poglavlju - amigdale, periakveduktalne sive tvari

Slika 10.1. Shematski prikaz ljudskog mozga, (a) Lateralni (vanjski) prikaz s oznaenim priblinim smjetajem prefrontalnog korteksa. (b) Medijalni (unutarnji) prikaz s oznaenim priblinim smjetajem prednjeg dijela cingularnog korteksa.

i hipotalamusa. Stoga ga kratak zapovjedni lanac dijeli od ivaca i hormona koji ljudskom tijelu daju mo reagiranja i izraavanja. Te moi, premda ih katkad svjesno kontroliramo, esto imaju neugodnu osobinu da se otmu naoj kontroli, emu moe posvjedoiti svatko tko pati od napadaja panike. Tjelesni simptomi takoer mogu imati snano motivacijsko djelovanje - bol je jedan od oitih primjera. ini se da prednji dio cingularnog korteksa slui kao most izmeu subkortikalnih podruja koja obraduju to motivacijsko djelovanje i prefrontalnog korteksa. Posluimo li se marksistikom metaforom iz devetog poglavlja, usmjerava mo iz baze do nadgradnje i kontrolu iz nadgradnje do baze. Uloga prefrontalnog korteksa opisana je na mnogo naina. ini se da upravlja odreivanjem slijeda, strukturiranjem i usmjeravanjem ponaanja, osobito u zahtjevnim ili novim situacijama. Vjeruje se da posreduje u odluivanju izmeu alternativnih opcija, interpretiranju mogunosti i modeliranju potencijalnih budunosti. Poriv da udarite svog efa moe na trenutke postati iznimno primamljiv, ali istodobno elite i zadrati posao. Dobro uvjeban prefrontalni korteks spasit e vam karijeru, prisiljavajui vas da zastanete i promislite prije nego to zadate udarac. ini se da ta sposobnost, tako bitna za civiliziran ivot, zahtijeva da prefrontalni reanj bude netaknut. Sposobnost "stani i promisli" omoguava nam takoer da se odupremo pokuajima utjecaja. Svatko tko bi elio na nekome vjebati ispiranje mozga mora prvo proi pokraj prefrontalne strae svoje rtve. Vanost prefrontalnog renja vidi se iz onoga to se dogaa kada on ne funkcionira kako treba. Oteenje na tom podruju ne rezultira jasno vidljivim problemima u smislu u kojem, recimo, oteenje vidnog korteksa rezultira sljepoom. Pacijent s oteenjem prefrontalnih podruja moe postii dobre rezultate na standardnim testovima modanih funkcija. Phineas Gage, kod kojega je dio prefrontalnog korteksa oteen u nesrei na radu (vidi biljeku 16. o lobotomiji uz prvo poglavlje), ostao je svjestan i racionalan: lijenik koji ga je prvi pregledao mogao ga je pitati to se dogodilo. Meutim, kao to je taj lijenik kasnije konstatirao: "Gage vie nije bio Gage." U svojoj knjizi Descartesova pogreka Antonio Damasio pie da je Gage prije ozljede "imao osjeaj osobne i drutvene odgovornosti [...] bio je dobro prilagoen u smislu drutvenih konvencija i ini se da je u svojim

postupcima bio etian. Nakon nesree vie nije pokazivao potovanje prema drutvenim konvencijama; njegova etika, u irokom smislu rijei, bila je naruena; pri donoenju odluka nije vodio rauna o tome to bi za njega bilo najbolje i postao je sklon izmiljanju pria [...] Nije pokazivao znakove zabrinutosti za budunost, niti je razmiljao unaprijed." Kao i ispiranje mozga, oteenje prefrontalnog renja mijenja linost, uglavnom nagore, a da sama rtva nije toga svjesna. Ovisno o tome koje podruje je oteeno, posljedice mogu biti vrlo raznolike. Phineas Gage pretrpio je ozljedu orbitofrontalnog korteksa (donjeg dijela prefrontalnog korteksa, smjetenog malo iznad oiju). Pacijenti kojima su oteeni drugi dijelovi prefrontalnog korteksa mogu imati potekoa s radnom memorijom, nemaju dobru sposobnost planiranja unaprijed ili prilagodavanja novim okolnostima. Katkada nisu u stanju stati i promisliti prije nego to djeluju (impulzivnost); katkada, jednom kad ponu djelovati, ne mogu se zaustaviti (ustrajnost). Sposobnost koju imamo da zastanemo i promislimo omoguava nam fleksibilnost. Zahvaljujui toj sposobnosti mi djelujemo, umjesto da samo reagiramo na podraaje. U kompleksnom svijetu koji se neprestano mijenja, fleksibilnost moda i nije od presudne vanosti (pauci nisu ba fleksibilni, a ipak su opstali). Ali nema sumnje u to da dugoronom opstanku i darvinovskom imperativu prenoenja gena pogoduje fleksibilan mozak. Ljudska bia vladaju planetom, a pauci (hvala bogu) ne vladaju. Prefrontalni korteks ne komunicira izravno s vanjskim svijetom, ali prima informacije iz svih dijelova mozga. ini se da djeluje kao toka susreta ili integracije; kao to kae neuroznanstvenik Elkhonon Goldberg, "to je jedini dio mozga u kojem se dolazni signali iz organizma sastaju s dolaznim signalima iz vanjskog svijeta". Poput Marxove nadgradnje, njegova uloga je da kontrolira, da upravlja monim silama. Ba kao to je nadgradnja utjelovljenje ideologije na razini drutva, tako i prefrontalni korteks provodi ideologiju mozga, donosi vane odluke i uspostavlja ravnoteu izmeu suprotstavljenih poriva i sklonosti. Kako bismo razumjeli to rade prefrontalna podruja, nuno je shvatiti kako njihove interakcije s drugim podrujima mozga utjeu na puteve kojima se percepcija pretvara u ponaanje. U nastavku u opisati te interakcije sluei se primjerom jednog od najjednostavnijih pokreta - pokreta oiju.2 (Slini argumenti mogu se primijeniti i na kompliciranija ponaanja, kao to je pokret ruke ili promjena izraza

lica.) Kako bih opisala puteve koji vode od ulaznih do izlaznih signala, morat u ii prilino u detalje, ali imajte strpljenja. Samo ako prefrontalni korteks smjestimo u njegov neuronski kontekst, mogue je shvatiti upravljaku funkciju mozga. Vidjet emo da nas stari kartezijanski model "dijamantnog uma" vodi u zabludu: umjesto jednostavnosti dijamanta, nalazimo svijet zapanjujue sloenosti, promjenjivosti i ljepote. Usredotoujui se na reduciranu paradigmu pokreta oka, nadam se da u doarati dio te misterije.

Rasplesane oi: raspodjela ovlasti u procesu kontrole oka

Ljudi koji nisu slijepi uvelike se oslanjaju na svoju sposobnost vida. Vjeruje se da se u stranjoj polovici nae modane kore nalazi vie od trideset odvojenih podruja posveenih obradi vizualnih informacija, od kojih su neka specijalizirana za boju, neka za percepciju dubine i tako dalje. Ravnoteu tih procesa obrade osjetilnih podataka odrava sustav koji kontrolira pokrete naih oiju. Budui da obino nismo u stanju prepoznati neki predmet ako ne gledamo ravno u njega, moramo napraviti jako velik broj pokreta okom.' A to i inimo: vie od deset tisua puta na sat kad smo budni. Netko koga iznenadi snaan bljesak svjetlosti automatski e pogledati prema njemu, iznimno brzim pokretom oiju koji zovemo sakada (od starofrancuskog glagola saquer, to znai trznuti ili povui). Ako ste ikada promatrali nekoga kako gleda kroz prozor za vrijeme vonje vlakom ili automobilom, vidjeli ste kako mu oi brzo trepere amo-tamo (refleksne sakade); ali da vi tako gledate kroz prozor, ne biste bili svjesni tih pokreta oiju: krajolik bi pokraj vas samo glatko klizio. Drugim rijeima, mi uglavnom nismo svjesni sakada. No to ne znai da ne moemo kontrolirati pokrete oka. Ljudi su pravi strunjaci za igru sakade: oi moemo pomicati kamo god elimo, kad god elimo.4 Kako ljudski mozak uspijeva tako vjeto njima upravljati? Kao i u nekoj dobro vodenoj organizaciji, tajna je u djelotvornoj raspodjeli ovlasti. Zamislite odrastao ljudski mozak (i odraslo ljudsko bie koje je na uobiajen nain prikljueno na taj mozak) tijekom eksperimenta u laboratoriju za vizualnu neuroznanost. Vizualni podraaji prikazuju se na zaslonu raunala i biljee se pokreti oiju koji prate te podraaje.

Jednostavni podraaji, poput svijetle toke, mogu izazvati vrlo brzu sakadu. Sloeniji podraaji, kao to su krajolici i lica, izazivaju sporiju reakciju. Sto je to to dovodi do takvih razlika?

Prva postaja: breuljak

Kada mrenica na stranjoj strani oka registrira podraaj, informacija se prenosi vidnim ivcem do podruja talamusa u kojima se obraduju vizualne informacije, a odatle u vidni korteks. U prolim poglavljima ve smo govorili o tome kako informacija stie u vidni korteks dobrim dijelom obraena. Dolazni signali u talamus usporeuju se s hipotezama (koje se stvaraju na razini korteksa) o tome to mozak oekuje da e sljedee vidjeti, a i dolazni signali i hipoteze prilagoavaju se ovisno o meusobnim nedosljednostima. Ako nema nedosljednosti, nema problema. Meutim, talamus nije jedini primatelj informacija iz oka. Te informacije stiu i do jo jednog subkortikalnog podruja, po imenu gornji kolikul (prema latinskoj rijei colliculus, to znai "breuljak").

Slika 10.2. Medijalni prikaz ljudskog mozga na kojemu se vidi priblian smjetaj glavnih podruja odgovornih za brze pokrete oka (sakade).

Gornji kolikul (SC) prikazuje vizualni svijet u dvije dimenzije, poput slike pejzaa. Meutim, dok umjetnik slika pejza tako da svaki njegov dio prikazuje pomou boje (nebo = plavo, trava = zeleno i tako dalje), gornji kolikul zauzima drugaiji pristup. Na njegovoj slici razliiti dijelovi prikazuju se s obzirom na pokrete koje oi moraju napraviti kako bi pogled dopro do njih. Kada se gornji kolikul stimulira elektrodama, to izaziva sakade. Kako se elektrode pomiu po gornjem kolikulu, veliina i smjer sakada postupno se mijenjaju. Dakle, u svakoj toki reprezentacije gornjeg kolikula kodirana je drugaija sakada, a u njoj

Slika 10.3. Neuroni u gornjem kolikulu reprezentiraju pokret oka s obzirom na veliinu i smjer tog pokreta. Na slici vidimo shematski prikaz te mape na fotografiji planine, kao da osoba gleda izravno u centar fotografije (ondje gdje se sijeku okomita i vodoravna crta). Ciljno mjesto, prema kojem e se usmjeriti nadolazei pokret oka, oznaen je bijelim krugom, a pokret koji oko treba napraviti da stigne do cilja oznaen je podebljanom bijelom crtom. Neuronska aktivnost u gornjem kolikulu najvea je kod neurona koji reprezentiraju sakade prema ciljnom mjestu ili oko njega.

okolnim tokama kodirane su sline sakade. Gornji kolikul je glavno motoriko modano podruje za upravljanje pokretima oiju. Odatle signali idu u neurone u modanom deblu koji izravno kontroliraju miie oko oiju. Kada podraaj aktivira mrenicu, a time i gornji kolikul, aktiviraju se neuroni gornjeg kolikula koji reprezentiraju one sakade koje su potrebne da bi se oi okrenule prema tom podraaju. Ako je podraaj jednostavan, poput bijele toke na tamnoj podlozi, neuronska aktivnost gornjeg kolikula bit e velika na jednom mjestu (onom mjestu koje reprezentira pokret koji treba napraviti da bi se pogled usmjerio prema toj toki), a zanemariva na svim drugim mjestima. To je jednostavno: samo usmjerite pogled prema toki. Aktivira se brza sakada, pogled skae na novo mjesto - sve je ve obavljeno prije nego to je osoba uope svjesno opazila toku. Drugim rijeima, jednostavne informacije obraduju se bre. Zbog toga se demagozi, vode kultova, oglaivai i ispirai mozga i trude da njihove poruke budu to je mogue krae i jednostavnije: na taj nain poveavaju izglede da e aktivirati brzu, automatsku reakciju prije no to njihova rtva nade vremena da zastane i promisli. No, sloeni podraaji predstavljaju problem. Zamislite da onom ovjeku u laboratoriju za vizualnu neuroznanost pokau sliku pogleda koji se prua s mog prozora: ogradni zid susjedova vrta preko kojeg padaju grane rue penjaice i kalifornijskog ljiljana, iza njega se vide rue i drvee, a na njemu jedna od njegovih maaka sjedi i straari ne bi li ulovila koju pticu (vidi crte na slici 10.4(b)). Na mapi aktivnosti gornjeg kolikula posvuda e biti iljaka koji e odgovarati svim onim mjestima u koja se moe gledati: lijevo za penjaicu, ravno za kalifornijski ljiljan, desno za maku, malo navie za rue i jo malo vie za drvee. Ali oi se mogu pomicati samo prema jednome mjestu istodobno, zbog ega nastaje paralizirajui konflikt: svi neuroni gornjeg kolikula nadmeu se za kontrolu nad onim miiima, ali nijedan od njih je nema. Dakle, s obzirom na to da se na svemir ne sastoji samo od svijetlih toaka na tamnoj podlozi, kako uope uspijevamo pomicati oi? Drugim rijeima, kada odjednom ne bismo mogli razmiljati nijednim drugim dijelom mozga osim gornjim kolikulom, toliko dugo bi nam trebalo da donesemo bilo kakvu zanimljivu odluku da bi ak i najstrpljiviji vritelj utjecaja s gaenjem odustao.

Lateralna inhibicija
Izlaz iz tog kripca je posredovanje. Kako bi rijeio sukobe izmeu svojih neurona, gornji kolikul se slui mehanizmom zvanim lateralna inhibicija, odreujui koji e od njih pokretati oi. Svaki neuron gornjeg kolikula alje inhibicijski signal svakom drugom neuronu. Sto je neki neuron aktivniji, to vie slabi aktivnost drugih neurona. Kada neki jednostavan podraaj izazove jedan otar iljak (akcijski potencijal) na mapi aktivnosti gornjeg kolikula (vidi sliku 10.4(a)), aktivni neuroni zapravo inhibiraju sve druge neurone koji ele pomaknuti oko prema tokama koje su daleko od podraaja i lako odnesu pobjedu u borbi za kontrolu onih miia. Ako postoji mnogo iljaka (kao u sluaju sloenog podraaja prikazanog na slici 10.4(b)), onaj najvei (koji odgovara najupadljivijem dijelu podraaja) s vremenom e nadjaati i potisnuti svoje suparnike, zapravo ih tjerajui da prestanu prigovarati na onaj pokret oka koji je u njemu kodiran. Ba kao to vode kulta potiskuju suprotstavljena stajalita, tako e i najvei iljak naposljetku zavladati krajolikom gornjeg kolikula, ali proces generiranja pokreta oka potrajat e mnogo due. Saeto reeno, informacija o nekom podraaju vrlo brzo stie do gornjeg kolikula. Ako je podraaj jednostavan, uslijedit e brza sakada. Ako je podraaj sloeniji, nee doi do nikakvog pokreta. Umjesto toga, gornji kolikul pristupa lateralnoj inhibiciji - procesu konzultacija kojim puta svoje neurone da se meusobno bore, sve dok se ne pojavi jasan pobjednik. Sreom, ne moramo ekati da gornji kolikul rijei svoje sukobe da bismo mogli pogledati oko sebe, jer bismo u suprotnom ve odavno izgubili evolucijsku bitku za opstanak. Programiranje i izvoenje tipine sakade, ak i ako je prizor vrlo pretrpan detaljima, traje samo djeli sekunde. To je zato to se, dok traje sjednica odbora gornjeg kolikula, vizualni podraaj koji je bio povod te sjednice obraduje i drugdje. Boja, dubina, kontura, veliina, pokret... Prve razine procesa obrade osjetilnih podataka u talamusu i vidnom korteksu podsjeaju na skupove raznih odbora od kojih se svaki usredotouje na malo drugaije aspekte dolaznih informacija. Rezultate svoje obrade zatim putaju u dva golema sustava za obradu vidnih informacija (M i P sustav), koje neuroznanstvenici tradicionalno nazivaju put "to" i put "gdje'V Mi emo se koncentrirati na put "gdje" koji u veoj mjeri ima veze s pokretima oiju. No prije toga rei emo neto i o putu "to".

Slika 10.4. (a) Svijetla toka na tamnoj podlozi, krajnje jednostavan vizualni podraaj koji e vjerojatno izazvati brzu sakadu. (b) Neto kompliciraniji vizualni podraaj: crtani prikaz make na zidnoj ogradi vrta.

to je "to"?
Put "to" alje informacije iz vidnog korteksa u sljepooni reanj. Tu informacija prolazi jo mnoge analize novih neuronskih odbora. Uvelike pojednostavljeno, njihov zadatak je prepoznavanje: identificiranje i klasificiranje onoga u to oi gledaju. Kako se neuronski signal iri sljepoonim renjem, on reprezentira sve sofisticiranije pretpostavke o naravi vizualnog podraaja. A na svakom stupnju te su pretpostavke dostupne drugim podrujima mozga i pod utjecajem su njihovih izvjetaja. Kada neto nije u redu u nekoj tvrtki - slab radni uinak, nizak moral ili neto slino - ljudi esto za to okrivljuju lou internu komunikaciju. Dakako, zaprepaujue efikasne reakcije mozga dijelom su rezultat njegove interne komunikacije, koja je izvrsna. Amigdala, jedan od glavnih primatelja informacija iz sljepoonog renja, ne mora ekati finalni izvjetaj u kojem se potvruje da je predmet u lijevom vidnom polju doista automobil koji se pribliava (ukljuujui boju, model i broj registarske tablice). Ve prvi nagovjetaj da bi se moglo raditi o autu, ma kako dokazi za to bili oskudni, potie reakciju izbjegavanja (i jak osjeaj straha). U velikom dijelu nae evolucijske prolosti nije bilo automobila, ali opasni grabeljivci koji znaju loviti iz zasjede vrebali su nae pretke relativno donedavno (u nekim dijelovima svijeta jo uvijek je tako). Mozak koji moe potaknuti brzu reakciju na temelju malobrojnih indicija tu i tamo je mogao svog vlasnika navesti da se bez razloga baci u zaklon ili dade u bijeg; ali takav mozak ujedno je u stanju ranije uoiti opasnost pa je imao vie izgleda da opstane. Cjelokupan postupak prepoznavanja dokona je aktivnost kojoj se pristupa sa sigurnog mjesta.

Druga postaja: zid

Dosta je bilo o tome to je "to"; na redu je "gdje". .Iz vidnoga korteksa, sljedea postaja na putu "gdje" je tjemeni reanj, tonije stranji parijetalni korteks ili, krae, PPC. Naziv "parijetalni" dolazi od latinske rijei paries, to znai pregradni zid. Ondje se nalaze podruja specijalizirana za kontrolu brzih pokreta oiju. Poput gornjeg kolikula, stranji parijetalni korteks kodira vizualni svijet; njegovi neuroni reprezentiraju

mjesta u prostoru s obzirom na pokrete koje oko treba napraviti kako bi ih ugledalo. Za razliku od gornjeg kolikula, stranji parijetalni korteks prima ve dobro obraene informacije, ne samo iz vidnoga korteksa, nego i iz mnogih drugih podruja mozga. Moglo bi se rei da je to odbor s vrlo pretrpanim dnevnim redom. Iz sljepoonih renjeva tako stiu informacije o najnovijoj sakadi, kopija zadnje zapovijedi za pokretanje oiju. Centri za jezik u sljepoonim renjevima alju informacije o verbalnim zapovijedima (recimo da je eksperimentator sudioniku dao uputu da pogleda ulijevo). Prve pretpostavke o onome to oi gledaju stiu iz vidnih podruja sljepoonog renja i poinju pokretati pohranjene asocijacije o predmetima i o tome kakav odnos osoba ima prema tim predmetima ("ona tamna mrlja s desne strane mogla bi biti maka; volim make"). U meuvremenu, podruja u kojima se obrauju emocije (vidi deveto poglavlje) izvjetavaju o tome kako se osoba osjea u tom trenutku ("u ovom laboratoriju za vizualnu neuroznanost ba je stresno; da se barem mogu opustiti"). Sve te i druge ulazne informacije djelovat e na mapu aktivnosti stranjeg parijetalnog korteksa. Neke (poput osjeaja stresa) imat e slino djelovanje na sve neurone stranjeg parijetalnog korteksa. Druge (poput eksperimentatorove upute o gledanju ulijevo) poveat e aktivnost neurona koji kodiraju nakanu o gledanju ulijevo, a potisnuti aktivnost neurona koji kodiraju nakanu o gledanju gore, dolje ili udesno. U osmom poglavlju govorili smo o tome kako neuroni u talamusu provode testiranje hipoteza, usporeujui signale iz oiju sa signalima iz korteksa koji kodiraju ono to mozak oekuje da e vidjeti. Isti proces usporedbe dogaa se i u stranjem parijetalnom korteksu, koji usporeuje dolazne signale iz vidnog korteksa ("neto je na lijevoj strani") sa signalima iz drugih podruja mozga ("pogledaj desno, zato ne, neka se onaj treber u bijeloj kuti iivcira"), i na obje te strane alje izvjetaje o njihovim razlikama, tako da u skladu s tim oni mogu prilagoditi svoje aktivnosti. Ba kao u talamusu, dolazi do poveanja slinosti izmeu uzoraka aktivnosti u stranjem parijetalnom korteksu, vidnom korteksu i drugim podrujima mozga koje je podraaj aktivirao. Poetni signal koji stigne do gornjeg kolikula moe u sebi sadravati mnogo mjesta koje vrijedi pogledati. Te viestruke mete zbunjuju

gornji kolikul, to rezultira izostankom bilo kakve neposredne sakade. Meutim, kada vizualni signal stigne do stranjeg parijetalnog korteksa, proces testiranja hipoteze ve je iskljuio neke od tih meta, a poveao privlanost drugih ("rado bih pomilovao maku, ali ne i ruu penjaicu"). Lateralna inhibicija izmeu neurona stranjeg parijetalnog korteksa jo e vie zaotriti njegovu mapu aktivnosti. U meuvremenu, stranji parijetalni korteks alje signale gornjem kolikulu, ime se sa svojim preciznijim miljenjem ukljuuje u vijeanje koje se ondje odvija. I opet je inhibicija vana. Neuroni u stranjem parijetalnom korteksu koje je aktivirao podraaj s lijeve strane, pojaavaju aktivnost neurona gornjeg kolikula u kojima su kodirane lijeve sakade, a smanjuju aktivnost onih u kojima su kodirani pokreti u drugim smjerovima. Katkada ta promjena moe biti odluujua i potaknuti sakadu. Gornji kolikul je poput tima prodavakog osoblja u velikoj tvrtki, iji je zadatak da na temelju rezultata istraivanja trita odlue koji bi od irokog asortimana novih proizvoda (to jest sakada) trebali prodavati. Osim ako istraivanje trita ne ide znatno u prilog jednom proizvodu, a protivi se svima ostalima, lanovi tima moda nee moi odluiti koji proizvod odabrati. Sljedei korak je dati preporuku vodi tima (stranji parijetalni korteks). Ako voda tima kae: "Treba odabrati proizvod G", proizvod G bit e i odabran. Ako ne, voda tima e se posavjetovati sa svojim nadreenim. Informacija e se slati na sve viu i viu razinu u hijerarhiji, sve dok se ne donese odluka.

Trea postaja: izlazna komanda

Isto vrijedi i unutar svakog pojedinog ljudskog mozga. Ako doprinos stranjeg parijetalnog korteksa nije dovoljan da potakne pokret oka, signal ide dalje, do eonih polja za one pokrete - podruja na eonim renjevima. I ondje procesi usporeivanja i lateralne inhibicije pomau izotriti signal, smanjujui jo vie broj vidnih meta. Dotada e ve izvjetaji iz sljepoonog renja biti precizniji ("to bi stvarno mogla biti maka"). Medu asocijacijama koje su potaknuli ti izvjetaji bit e kognitivne mree u kojima su kodirana uvjerenja o prikadnosti objekta i planovi djelovanja. "Milovanje make umiruje"; "Prui ruku i pomiluj je"; "Prvo je pogledaj da se uvjeri da je maka"; "Paljivo

pogledaj, uvjeri se da eli da je netko pomiluje." Svaka od tih aktiviranih kognitivnih mrea priloit e svoj glas dokazima koje razmatra odbor eonih polja za one pokrete (kao to e i sudjelovati u vijeanjima koja traju u stranjem parijetalnom korteksu i gornjem kolikulu). Ako su "maje" kognitivne mree aktivnije od drugih kognitivnih mrea (to jest ako zahvaljujui prolom iskustvu osoba ima mozak koji make smatra zanimljivijima od zidova, cvijea ili drvea), tada e eona polja za one pokrete vjerojatno donijeti odluku da pomaknu oi prema maki. Pritom e lateralna inhibicija opet odigrati svoju ulogu, a izlazni signali eonih polja za one pokrete utjecat e na gornji kolikul ba kao to su na njega djelovali izlazni signali stranjeg parijetalnog korteksa, navodei ga da aktivira sakadu prema maki. Na svakom stupnju procesa kontrole pokreta oka - od gornjeg kolikula, preko stranje tjemene kore do eonih polja za one pokrete - gornji kolikul e potaknuti kretnju ili nee. Sto e od toga uiniti, ovisit e o aktivnosti njegovih neurona i djelovanju lateralne inhibicije, kao to je ranije opisano. No lateralna inhibicija odvija se izmeu, jednako kao i unutar, stranjeg parijetalnog korteksa, eonih polja za one pokrete i gornjeg kolikula. Ba kao to neuron gornjeg kolikula koji kodira lijevu sakadu inhibira sve druge neurone gornjeg kolikula, tako "lijevi" neuroni u stranjem parijetalnom korteksu inbibiraju sve neurone u stranjem parijetalnom korteksu, eonim poljima za one pokrete i gornjem kolikulu koji kodiraju pokrete u drugim smjerovima, a ekscitiraju lijeve neurone u eonim poljima za one pokrete i gornjem kolikulu. I obrnuto. Ako su uzorci aktivnosti u stranjem parijetalnom korteksu i eonim poljima za one pokrete slini (drugim rijeima, ako se dolazne informacije poklapaju s onim to mozak oekuje da e vidjeti), signali koje ta podruja alju u gornji kolikul bit e jasni pa e uslijediti brza sakada. Ako uzorci nisu dovoljno slini, pregovori izmeu stranjeg parijetalnog korteksa, eonih polja za one pokrete, gornjeg kolikula i drugih podruja odvijat e se uz primjenu lateralne inhibicije, a svako e podruje prilagoavati svoju aktivnost kako bi bila to slinija uzorcima aktivnosti u drugim podrujima. Sto taj proces dulje traje, to e sakada biti sporija.

Posljednja postaja: glavni kolodvor - prefrontalni korteks

Ako je vizualna informacija stigla kroz vidni korteks do stranjeg parijetalnog korteksa i eonih polja za one pokrete, a jo nema pokreta, znai da je vrijeme za konzultacije s upravom. Do trenutka kada se aktivira prefrontalni korteks, informacije iz sljepoonog renja ve e aktivirati brojne kognitivne mree u kojima je kodirano pohranjeno znanje. To se znanje odnosi na predmete u prizoru koji se trenutno nalazi pred oima, ali ukljuuje i mnogo vie - mnogo toga to nikada ne dopre do svijesti. Kako se ponaati u laboratoriju neuroznanstvenika; kako reagirati kada eksperimentator kae "pogledaj ulijevo"; zato bi trebalo posluati njegove upute; zato maku na slici nije mogue pomilovati; stav prema makama - sve to znanje, i vie od toga, postaje dostupno kada se aktiviraju relevantne kognitivne mree. Prolo iskustvo uspostavilo je veze koje pohranjeno znanje (podatke osobne povijesti) povezuju s aktualnim signalima. Prefrontalni korteks djeluje kao filter koji omoguava da nae znanje utjee na ono to se spremamo uiniti. Ljudi s oteenim prefrontalnim korteksom esto mogu prizvati informacije o tome kako se treba ponaati u odreenoj situaciji, ali ne mogu to ponaanje i provesti. Kod njih je prekinuta veza izmeu znanja i ponaanja.6 Kao to je rekao neurolog koji radi s takvim pacijentima:
Vrlo je uznemirujue uti nekoga od tih pacijenata kako inteligentno rezonira i uspjeno rjeava konkretan problem koji se tie socijalnih situacija, onda kada ga treba rijeiti u laboratoriju, kao test u obliku hipotetike situacije. To moe biti isti problem koji osoba neposredno prije toga nije bila u stanju rijeiti u stvarnom ivotu i u realnom vremenu. Takvi pacijenti pokazuju opirno znanje o socijalnim situacijama u kojima su se tako neprimjereno ponijeli u stvarnosti. Znaju koje su premise problema, kako bi se sve moglo postupiti i koje bi bile vjerojatne posljedice - neposredne i dugorone - tih postupaka. U stanju su logino upravljati takvim znanjem. Ali nita od toga ne pomae onda kada im najvie treba, u stvarnome svijetu.
Damasio, Looking for Spinoza

Jo jedanput inhibicija eliminira neke mogue mete pokreta oka a potie druge. Jo jedanput se hipoteze, oekivanja, stavovi i sjeanja (podaci osobne povijesti) mozga usporeuju s dolaznim signalima iz stranjeg

Slika 10.5. (a) Shematski prikaz glavnih podruja koja sudjeluju u stvaranju brzih pokreta oka. Sakade se generiraju preko niza preklapajuih ulazno-izlaznih neuronskih puteva. Na slici (b) putevi su razdvojeni (okomita strelica s lijeve strane predstavlja smjer sve vee sloenosti kognitivne mree i sve dulje vrijeme potrebno da se vidni podraaj obradi i da se na njega reagira sakadom). Najbre sakade generiraju se kada informacija 0 vizualnom podraaju stigne do gornjeg kolikula (SC) i potaknu pokret oka. To se moe dogoditi kad je podraaj vrlo jednostavan (kao na slici 10.4(a)). Moe se dogoditi i kada osoba oekuje podraaj i unaprijed zna u kom smjeru pogledati. Sporije sakade se dogaaju kad signali iz mrenice ne aktiviraju odmah gornji kolikul. Vizualna informacija tada ima vremena stii u kortikalna podruja - vidni korteks i stranji parijetalni korteks (PPC), eona polja za one pokrete (FEF), inferotemporalni korteks (ITC) i prefrontalni korteks. Koje od tih podruja e se aktivirati ovisi 0 vizualnom podraaju: 0 njegovoj sloenosti i 0 tome poklapa li se s onim to mozak oekuje da e vidjeti.

Slika 10.6. Ilustrira kako vanu ulogu prolo iskustvo moe imati kada treba donijeti odluku o tome kamo pogledati. Fotografija gore lijevo prikazuje oca koji u naruju dri svoje novoroeno dijete. To je sloena slika na kojoj ima mnogo potencijalnih meta za sakade. Sljedea fotografija (gore desno) prikazuje kako bi sliku mogao reprezentirati gornji kolikul, iji neuroni snano reagiraju na jako svjetlo. Podruja na mapi gornjeg kolikula, to jest mjesta na kojima dolazi do visoke aktivnosti neurona, prikazani su bijelo; podruja na kojima su neuroni neaktivni prikazani su crno. Najsvjetlija podruja izvorne fotografije su oeva ruka i dio njegova lica, svjetlo iznad njegove-glave, djetetova odjea te (u manjoj mjeri) ostatak oeva lica i zastor na desnoj strani. Jasno je da nijedna sakada ne bi mogla doprijeti do svih tih mjesta istodobno. Slika dolje lijevo prikazuje ona podruja izvorne fotografije koja su od interesa za neurone inferotemporalnog korteksa, podruja sljepoonog renja u koji se pohranjuju prola iskustva vizualnih doivljaja. Inferotemporalni korteks snano reagira na ljudska lica, a osobito je zainteresiran na podruje oko oiju. Taj naglaeni interes je odraz injenice da nam oi drugih ljudi (osim ako nismo autistini) slue kao primarni izvor socijalnog znanja. Neuronska aktivnost e stoga najvjerojatnije biti najvea u podrujima koja primaju i obrauju informacije koje dolaze od oevog lica, a osobito od njegovih oiju (djetetove crte lica manje su vidljive). Signal inferotemporalnog korteksa e stoga dati svoj glas za sakadu koja se fokusira na oeve oi, omoguavajui detaljniju analizu njegova izraza. Taj glas e vjerojatno pomaknuti jeziac na vagi neuronske aktivnosti gornjeg kolikula u korist sakade prema oevim oima, kao to je prikazano na donjoj desnoj slici (ciljno mjesto je oznaeno bijelim krugom do kojeg vodi podebljana bijela crta, to jest nadolazea sakada).

parijetalnog korteksa i eonih polja za one pokrete. Ako podaci osobne povijesti snano signaliziraju - primjerice, ako se osoba koja gleda sliku sjetila da joj je eksperimentator rekao da pogleda ulijevo - tada e signal iz prefrontalnog korteksa u stranjem parijetalnom korteksu, eonim poljima za one pokrete i gornjem kolikulu olakati reprezentacije koje se odnose na lijevu stranu u prostoru, potiskujui aktivnost drugih neurona. Ako se, pak, osoba osjea buntovno, ili je zaboravila uputu, ili doista voli make, tada e dolazna informacija biti dominantna i potaknut e desnu sakadu (prema maki). Oekivanja i sjeanja varirat e u skladu s time: "elim pogledati maku"; "Lijeva strana je tako dosadna"; "Vrijeme je da pokaem onom treberu tko je ovdje glavni". Naposljetku e se u pregovorima (u kojima sad ve veina mozga moe sudjelovati) postii dovoljan konsenzus kako bi se generirao pokret oka. No malo je situacija u naem svakodnevnom ivotu koje nam zadaju toliko nevolja. Uglavnom se odluke donose na razini gornjeg kolikula, stranjeg parijetalnog korteksa ili eonih polja za one pokrete.

Stani i promisli: sveobuhvatna funkcija

Prefrontalni korteks esto se opisuje kao mjesto u kojem se realizira sposobnost mozga da zastane i promisli: on inhibira pokret kako bi osigurao vie vremena za razmatranje daljnjih informacija. Posreduje izmeu aktivnog pristupanja pohranjenom znanju i primjene tog znanja, u meuvremenu zadravajui poriv za djelovanjem. Meutim, ono to prefrontalni korteks radi samo je vrh ledenog brijega u odnosu na sline funkcije koje izvravaju druga podruja mozga, kao to su stranji parijetalni korteks i eona polja za one pokrete. Prefrontalna podruja mogu prizvati vie informacija iz nae prolosti; ona reagiraju kasnije, a budui da primaju ulazne signale iz tolikih drugih podruja, njihova aktivacija izazvana nekim podraajem obino traje znatno dulje (vidi sliku 10.7). Upravo ta produljena aktivacija ini temelj kratkotrajnog pamenja, omoguavajui nam da upamtimo znaajne informacije (recimo telefonski broj) prije nego to na njih reagiramo (pronaemo komad papira ili nazovemo broj). Nema, meutim, razlike u naravi (osim u tempiranju i dolaznim signalima) izmeu onoga to radi prefrontalni korteks i onoga to rade

eona polja za one pokrete ili stranji parijetalni korteks. Neuroni iz sva ta tri podruja aktiviraju odgovarajue neurone u gornjem kolikulu (putem sinapsi usavrenih iskustvom), a potiskuju aktivnost neurona u kojima su kodirana razliita mjesta na vizualnom prizoru (neuroni stranjeg parijetalnog korteksa) ili pokrete prema tim mjestima (neuroni eonih polja za one pokrete). Gornji kolikul spreava da pokrete oka jednostavno aktiviraju najaktivniji neuroni. Umjesto toga, prvo moraju svoje kolege navesti da uute (to jest da se deaktiviraju). Ta potreba za meusobnim savjetovanjem, koja spreava da nae oi mahnito trzaju od jedne do druge toke, temeljni je oblik sposobnosti "stani i promisli", koja se oslanja prvenstveno na osobine neposrednog vizualnog ulaznog signala. Katkada je taj signal dovoljan da izazove sakadu, ako je meta osobito privlana (na primjer svijetla toka na tamnoj podlozi). Ako nije, nastupa daljnja obrada (kako to

Slika 10.7. Priblian prikaz neuronske aktivnosti (okomita os) tijekom vremena (vodoravna os) u etiri kortikalna podruja (stranji parijetalni korteks, eona polja za one pokrete, inferotemporalni korteks i prefrontalni korteks) koja sudjeluju u pokretu oka. Vizualne informacije prvo aktiviraju stranji parijetalni korteks (PPC). Aktivacija dovodi do brzog porasta neuronske aktivnosti za kojom slijedi sporiji povratak na polaznu razinu. Slini uzorci neuronske aktivnosti mogu se vidjeti i u eonim poljima za one pokrete (FEF) i inferotemporalnom korteksu (ITC), ali ta se podruja aktiviraju kasnije. No sva tri podruja alju signale prefrontalnom korteksu (PFC) od trenutka kada se aktiviraju. Budui da reagiraju svaki u razliito vrijeme, produljuje se aktivnost u prefrontalnom korteksu izazvana njihovim signalima.

zovu neuroznanstvenici) ili razmiljanje (kako to zovu ostali). Ulazni signal dopire do vidnog korteksa, zatim protjee mozgom, od stranje do prednje strane, dvjema velikim rijekama - brim putem "to", koji odreduje sljedei pokret oka, i sporijim putem "gdje", koji posreduje u prepoznavanju predmeta. Oba zavravaju u prefrontalnom renju, a cijelo vrijeme neprestano komuniciraju preko sinapsi, razmjenjujui svoje sve tonije pretpostavke o tome kako e se oi pomaknuti ("gdje") i u to e gledati ("to"). Stranji parijetalni korteks moe dovoljno fokusirati dolazni signal kako bi njegov izlazni signal gornjem kolikulu potaknuo pokret. Ako se to ne dogodi, mozak e "stajati i razmiljati" dovoljno dugo da mi to opazimo, kada tok neuronske aktivnosti bude stigao do eonih polja za one pokrete, a zatim do prefrontalnog korteksa.

Napor i prilagodba
Proces kontrole pokreta oka opisala sam tako detaljno jer sam htjela pokazati da ne postoji nita osobito arobno u tome kako prefrontalni korteks funkcionira. On ini isto to i druga podruja mozga, samo malo sporije i raspolaui s boljim informacijama, te omoguava prolim iskustvima da igraju veu ulogu u odredivanju naeg trenutnog ponaanja nego to bi to bilo mogue s manje razvijenim prefrontalnim renjem. Taj trajni utjecaj prolosti na sadanjost, koji jaa kontinuitet percepcije tijekom vremena, moe biti jedan od razloga zato je ovjekov osjeaj unutarnjeg ja tako vrst. Meutim, za velik dio naeg svakodnevnog ponaanja nije potrebno intenzivno aktiviranje prefrontalnog korteksa: puno se vie oslanjamo na automatske rutine nego to bismo pomislili.7 Dobro razvijene kognitivne mree u drugim dijelovima mozga, ojaane praksom, usmjeravaju tok neuronske aktivnosti od ulaznih do izlaznih signala. Nema potrebe gnjaviti glavnu upravu banalnim sitnicama kao to je disanje, hodanje ili vonja automobila, kada se ti zadaci mogu povjeriti pododborima specijaliziranih kognitivnih mrea. Prefrontalni korteks je vaan kada se suoavamo s novim stvarima i izazovima. Istraivanja pokazuju da je najaktivniji kada uimo neku novu vjetinu. Kako nastupa automatizacija i olakava izvoenje te vjetina, njegova aktivnost se smanjuje. To je zato to kognitivne mree

na niim razinama (to jest one koje povezuju stranji parijetalni korteks i gornji kolikul) jaaju bre nego kognitivne mree na viim razinama. Sjetite se osmog poglavlja: jednostavnije kognitivne mree jaaju u veoj mjeri nego to jaaju sloenije, a kognitivne mree koje se ee koriste jaaju u veoj mjeri nego one koje se rjee koriste. Kognitivne mree na niim razinama jednostavnije su od onih koje ukljuuju prefrontalni korteks (budui da je u njih ukljuen manji broj podruja mozga), i ee se aktiviraju, zato to e mnogi rutinski zadaci aktivirati stranji parijetalni korteks, ali ne i prefrontalni korteks. S vremenom e, dakle, prefrontalni korteks biti sve manje ukljuen u obrasce neuralne aktivacije izazvane postupcima koji su sve bolje poznati. Kao to je reeno ranije, prefrontalni korteks, kada je aktiviran, alje signale u druga podruja u mozgu. Ti signali olakavaju aktivnost u odgovarajuim kognitivnim mreama (to jest onima koje povezuje prolo iskustvo), a potiskuju aktivnost u drugim kognitivnim mreama. Vratimo li se na analogiju vodenog toka iz osmog poglavlja, vidimo da takvo potiskivanje aktivnosti smanjuje curenje. Umjesto da se aktivnost raspruje kroz cijeli niz veza, fokusira se na manji broj kognitivnih mrea, omoguavajui im da bre ojaaju. Na taj nain, kao to je opisano u osmom poglavlju, prefrontalni korteks moe djelovati kao palac na cijevi za polijevanje vrta, privremeno pojaavajui tok kroz odabrane kognitivne mree, kako bi one mogle vie ojaati. U tom smislu, prefrontalni korteks sam sebe ograniava: njegov cilj je smanjivanje vlastite aktivnosti. Isto vrijedi i za druga podruja mozga. Ljudski mozak, drugim rijeima, ponaa se kao da mu je svrha svesti na minimum koliinu posla koji obavlja. Prefrontalna aktivnost je zamorna jer iskoritava veliku koliinu resursa, a vritelji utjecaja instinktivno to shvaaju. Prodavai zato najradije i pribjegavaju metodi kojom se prefrontalni korteks prvo izloi elementu novine, a onda ga se bombardira tolikom koliinom podraaja da izmorena meta pristaje na kupnju samo da umanji pritisak. Isto naelo djelotvorno su iskoritavali istraitelji u komunistikoj Kini, kao to smo vidjeli u prvom poglavlju. Robert Lifton opisuje jedno prilino uobiajeno iskustvo na primjeru Charlesa Vincenta, jednoga od sudionika u njegovom istraivanju, iji je boravak u kineskom "centru za preodgoj" poeo tako da je proveo tjedan dana okovan i lien sna. Ispitivanja, koja su trajala satima, odvijala su se uglavnom nou; danju

je bio izloen neprestanom vrijeanju i fizikom poniavanju osmorice drugih zatvorenika. Naposljetku, "svladan iscrpljenou, zbunjen i bespomoan, prestao je pruati svaki otpor"8 i dao prvo od mnogih lanih priznanja.

Svijest
Osim to je aktivan za vrijeme umnog napora, vjeruje se da aktivacija prefrontalnog korteksa igra kljunu ulogu u svjesnom razmiljanju. To, dakako, povlai pitanje definiranja svijesti, a to je problem koji ve tisuljeima zbunjuje mislioce. Umjesto da se zapletem u klupko teorije svijesti (iji detalji, premda fascinantni, nisu bitni za ovu knjigu), zauzet u simplicistiko stajalite koje vjerojatno nije predaleko od onoga koje zauzimaju mnogi neuroznanstvenici.9 Prema tom stajalitu, postoje dvije vrste svijesti, koje u ja nazvati "svjesnost" i "praenje". Svjesnost je posljedica aktivnosti mozga, neprekidna je i obiljeje je mnogih ivih vrsta.10 Ne ukljuuje konkretan osjeaj o vlastitom unutarnjem ja, nego upravo njegovu odsutnost, zbog ega se cijeni u religijskim tradicijama kao to je budizam, koje izraenu samosvijest smatraju problematinom. Na cijeni je i kod vritelja utjecaja: prisjetite se stanja pokornog izvravanja koje je opisao Stanley Milgram (vidi etvrto poglavlje), koje omoguuje osobi da se zaokupi detaljima i izbjegne razmiljanje o irim implikacijama svojih postupaka. Odredeni podraaji, osobito ako su poznati ili se vrlo esto ponavljaju, vrlo su uspjeni u poticanju stanja svjesnosti. Bit tog stanja uhvatio je T. S. Eliot u svom opisu "glazba tako duboko uta/da se uope ne uje, ve si ti sam ta glazba dok glazba traje".11 Praenje je u veoj mjeri specijaliziran proces povezan s aktivnou prefrontalnog renja. Za razliku od svjesnosti, ono je isprekidano, a kada ga potakne neka nova ili zahtjevna situacija, zaranja u najaktivnije dijelove toka svjesnosti i uzima uzorke. Podraaji koji su tako sloeni da imaju vremena aktivirati podatke osobne povijesti u mozgu najee e izazvati reakciju praenja, dok jednostavniji ili vrlo poznati podraaji uglavnom to nee uiniti. Upravo ta svijest, u smislu praenja, povezana je s aktivacijom prefrontalnog podruja, to navodi na vrlo zanimljivu ideju da bi funkcija svijesti mogla biti minimaliziranje vlastitog posto-

janja.12 Praenje nam omoguava da usitnimo misli na komade kojima je lake rukovati, i kojima zatim moemo manipulirati, kombinirati ih i rekombinirati, pod uvjetom da na raspolaganju imamo potencijalno beskonanu raznovrsnost ljudskih simbolikih sustava kao to je jezik ili matematika. Ta sposobnost uzimanja uzoraka osobito je korisna za pamenje. Svjesnost, tok neuronskih aktivnosti kroz mozak, mijenja kognitivne mree kojima tee bez potrebe za uplitanjem svijesti, na taj nain ostavljajui trag svoje prisutnosti koji se neprestano mijenja. To je temelj za implicitno pamenje, kojim moemo nauiti neku novu vjetinu ili se moemo prilagoditi promijenjenoj teini boce sirupa od brusnica, a da to ne opazimo.^ Meutim, mi imamo i eksplicitno pamenje, koje nam slui za uenje injenica, pamenje rijei ili prisjeanje na konkretne situacije. Sve to zahtijeva sposobnost uzimanja uzoraka. Kada moja sustanarka nastoji popraviti svoj vokabular talijanskog jezika, ona eli zapamtiti rijei i samo rijei. Ne treba joj detaljno sjeanje na kau na kojem je sjedila, na miris krizantema iz oblinje vaze ili na zvuk susjedove kosilice. Ona mora biti u stanju usredotoiti se na jednu komponentu svjesnosti, iskljuujui sve ostalo. Ako je dovoljno motivirana, podaci osobne povijesti koji se odnose na zadatak uenja talijanskog slat e jake signale njezinom prefrontalnom korteksu i ona e biti tako usredotoena da moda nee ni uti kad je budem pitala eli li neto popiti. Ako nije dovoljno motivirana, moda e njezina svjesnost uzeti vie uzoraka susjedovih aktivnosti u vrtu nego talijanskih glagola.

Osobni mozak
Ako je praenje povezano s aktivnou prefrontalnog renja, trebalo bi se javljati u razliitoj mjeri u razliitim mozgovima. Neki ljudi mogu biti svjesni vie i due nego drugi, ak i ako im je ritam budnosti i spavanja slian. Prefrontalni reanj dokraja se razvije tek u kasnoj adolescenciji, te, ba kao i miii, to vie radi, bolje i funkcionira. Kao i miie, mogue ga je uvjebati kako bi bolje funkcionirao, u smislu bolje koncentracije i kratkoronog pamenja. Naobrazba i stalan i aktivan psihiki ivot olakavaju njegov razvoj, kao i izloenost novim

iskustvima i sloenim okolinama. S godinama se nakupljaju slojevi pohranjenog znanja, to prefrontalnom korteksu daje jo podataka osobne povijesti s kojima se moe igrati. Ba kao to vjebanje jaa miie, poboljava zdravlje i titi od bolesti, tako i koritenje prefrontalnog korteksa usavrava kognitivne mree, poboljava mentalnu fleksibilnost i titi od metoda utjecaja. Postoje neki dokazi o postojanju spolnih razlika to se tie prefrontalnih sposobnosti, to jest da se funkcije prefrontalnog korteksa razvijaju ranije u ena nego u mukaraca. Postoje i dokazi o pojedinanim razlikama. Na primjer, razina neurotransmitera dopamina, koji ima kljunu ulogu u prefrontalnom korteksu, znatno varira ovisno o tome koju verziju odredenog gena ima neka osoba.13 Ljudi ve uzimaju droge kao to su amfetamini, koji podiu razinu dopamina u prefrontalnom podruju, kako bi popravili raspoloenje i lake razmiljali. Kako budemo bolje shvaali genetiku i neuroznanost, moda e se razviti selektivnija i djelotvornija sredstva za poboljanje kognitivnih sposobnosti. Moda e osiguravateljske kue u budunosti zahtijevati snimak mozga kako bi procijenili funkciju prefrontalnog renja prije nego to izdaju policu, a vritelji utjecaja e se rutinski sluiti neuroznanstvenim istraivanjima kada budu planirali svoje kampanje (izraz neuromarketing ve je skovan, iako je istraivanje na tom podruju zasad minimalno). U meuvremenu, pak, istraivanja o tome kako se prefrontalni korteks razlikuje od osobe do osobe tek su zapoela.

Saetak i zakljuci
Pitanje kako funkcionira prefrontalni korteks od kljunog je interesa za istraivanje ispiranja mozga. Na poetku ovog poglavlja rekla sam da ta najfascinantnija kortikalna regija provodi ideologiju mozga. To ini posredujui izmeu prolosti i sadanjosti, omoguavajui razvoj sloenih oblika ponaanja koja nisu impulzivna, nego ujedno odraavaju utjecaj akumuliranog znanja. Utjecaj prolih iskustava pomae stvoriti dojam kontinuiteta tijekom vremena, to pridonosi osjeaju vrstoe o kojem je bilo rijei u sedmom poglavlju. Zdrav prefrontalni korteks, dobro podmazan naobrazbom i irokim iskustvom, omoguava nam da razmiljamo unaprijed, da se odupremo iskuenju (katkad) i da vidimo

dalje od neposrednog zadovoljstva, to jest da budemo svjesni dugoronih posljedica. Sve su to sposobnosti kojima se moemo oduprijeti pokuajima manipulacije. U idealnom sluaju, ispiranje mozga zaobilo bi ili uzurpiralo ulogu prefrontalnog korteksa, usmjeravajui neuronsku aktivnost prema kognitivnim mreama za poeljna uvjerenja, a slabei ili briui prijanja uvjerenja rtve.jBi li se takva metoda ikada mogla pribliiti tom zapanjujuem stroju koji lei sklupan na prednjoj strani ljudske glave? Tu u mogunost istraiti u etrnaestom poglavlju. No prije toga pozabavit u se problemom toliko velikim da ljudi o njemu razmiljaju ve dva tisuljea, a on jo uvijek vreba poput crne rupe u srcu pojmovnika, kako neuroznanosti, tako i psihologije. U ovom i prethodnim poglavljima opisivala sam mozak iskljuivo u smislu kauzalnosti. Ulazni signali stiu iz raznih izvora, proizvode uinak (u prefrontalnom korteksu i drugdje) koji pak izaziva reakcije. Jo uvijek sasvim ne razumijemo sinaptike mehanizme u temelju neuronske aktivnosti, ali nema ama ba nikakvog traga prostoru za aroliju. Pa ipak, mi ljudi osjeamo u sebi neto arobno. To neto zovemo "sloboda", a nekima od nas toliko je vrijedna da za nju i umiremo. U srcu slobode je osjeaj samokontrole - slobodna volja o kojoj je bilo rijei u prvom poglavlju: nae uvjerenje da smo mi na neki nain, ma kako nesavreno, gospodari svoje sudbine. Taj osjeaj vlasti je u srcu ispiranja mozga. Da nije njega, taj san o kontroli uma ne bismo smatrali iznenaujuim ili zastraujuim, jer bi se pokuaji manipuliranja odvijali u okviru cijelog niza razliitih uzroka. Pa ipak, ako sve to radimo ima svoj uzrok, kako moemo biti slobodniP^U sljedeem poglavlju pokuat u odgovoriti na to pitanje.

Poglavlje jedanaesto

Ah, ta sloboda!
I wish I knew how it would feel to be free
Nina Simone, naslov pjesme

Na kraju estog poglavlja govorila sam o est ideja sredinjih za ispiranje mozga. To su mo, promjena, kauzalnost, odgovornost, unutarnje ja i slobodna volja. Ispiranje mozga podrazumijeva mo nad rtvom ili rtvama, izazivanje promjena u razmiljanju i ponaanju. Te promjene mogu biti tako duboke da utjeu na najjaa ovjekova uvjerenja, sr njegova unutarnjeg ja. Ljudi kojima je ispran mozak vie nemaju slobodnu volju: moraju postupati onako kako im ispira mozga zapovijeda. Pa ipak, rtve uspjenog ispiranja mozga nisu svjesne svog novog ropstva; jo uvijek se smatraju slobodnim, odgovornim osobama koje same donose odluke i provode ih. Osim ako podatak da su bili podvrgnuti ispiranju mozga ne postane opepoznata injenica, drutvo e ih na isti nain prosuivati. To je bit ispiranja mozga: ideja da bi svaki na pokret i misao mogao kontrolirati netko drugi (ili neto drugo), a da mi toga nismo ni svjesni. Mo i sloboda djelovanja za koje pretpostavljamo da ih imamo u tom sluaju bili bi iluzija, a na osjeaj kontrole bio bi slatka, ali u biti prazna konstrukcija naeg uma.

Problem slobodne volje

Ispiranje mozga moe se doimati kao neopravdan razlog za strah. Mi moda osjeamo da reklame i mediji nama manipuliraju, ali znamo to se dogada kada gledamo reklamu. Moemo otii u knjiaru i

kupiti knjige u kojima nam socijalni psiholozi govore kojih se trikova moramo uvati, a ak i ako na kraju kupimo proizvode koje zapravo ne trebamo, u biti smo jo uvijek slobodni. Zar ne? Pomislili bismo da je odgovor na to pitanje oito potvrdan. Napokon, toliku vanost pridajemo slobodi! ini se da ak i glagoli u naem jeziku impliciraju mo djelovanja - ili suzdravanje od djelovanja. Kije "mogu" jedna je od rijei koje su veini djece najomiljenije, a njezina privlanost s djetinjstvom ne prolazi. Rano uimo kontrolirati vlastito tijelo, a rije "mogu" naa je inicijacija u aroliju slobodnog djelovanja, pa kad vidimo novu igraku, poelimo je i - gle! - naa ruka je ve tu, posluno nas slui, posee i uzima. Otada pa nadalje, pretpostavka moi je naa temeljna pretpostavka - a na ivot dug niz frustracija. Vjerujemo da neto moemo sve dok ne otkrijemo da ne moemo, a kako raste nae znanje o svijetu, raste i popis ogranienja naoj slobodi. Veina nas uglavnom prihvaa veinu tih ogranienja, manje ili vie dostojanstveno. Nalazimo nove vrijednosti - od sigurnosti do statusa, od zakona do ljubavi - i smanjujemo svoju slobodu kako bismo ispunili te druge elje. Moemo se ak uvjebati da preziremo ono ega smo se odrekli. Pa ipak, sloboda ostaje jedna od najmonihi eterinih ideja na svijetu, a njezin krvlju natopljen stijeg vijori nad posmrtnim ostacima nebrojenih mukaraca i ena koji su je smatrali dovoljno vrijednom da za nju daju ivot. Tu je i pitanje odgovornosti. Ako je sloboda iluzija, kako nas se moe smatrati odgovornima za nae postupke? Kao to je reeno u estom poglavlju, pojmovi slobode i odgovornosti bitni su elementi naeg pravnog sustava: to je razlog zbog kojeg je ispiranje mozga, kao argument obrane u sluaju Patty Hearst, to jest optube u sluaju sljedbenika Charlesa Mansona, u ono doba pobudilo toliko zanimanje i potaknulo takvu raspravu. Starija gospoda kojoj tinejder na ulici otme torbicu vjeruje da je napada postupao po slobodnoj volji i da je mogao odluiti ne napasti je. Sudac koji tog mladia osudi na drutveno koristan rad kanjava ga, to se doima kao besmislen, pa ak i okrutan postupak ako on nije djelovao slobodno. Sloboda nas nadahnjuje. Oslanjamo se na nju kada drugima pripisujemo odgovornost. Pa ipak, ideja da je sloboda iluzija ima vrlo drevno i ugledno podrijetlo. Kako bismo shvatili zato ljudi tako neto tvrde,

trebamo se okrenuti disciplini koja je istraivanju te ideje posvetila mnogo pozornosti i napora: filozofiji.

Sloboda i determinizam
Bez moje sam privole na svijet doao I na njemu ivot u udu gledao. Protiv volje idem, dakle to je svrha Dolaska, odlaska - ja bih rado znao. Ovo staro svratite to e svijet naziva Gdje se svjetlo s tminom vjeno izmjenjiva, Ostatak je trpeze iza sto Demida, Grob je, gdje ko Behran sto cara poiva.
Rubaije Omera Hajjama

U religioznoj misli, ideja da je sloboda iluzija javlja se u obliku predestinacije, koja kontrolu nad ljudskom sudbinom pripisuje nekom bogu ili bogovima. U filozofiji, govori se o "nunosti" ili "determinizmu"; u popularnoj kulturi, kae se: "Sranja se dogadaju" ili "Tako ti je to". Dok se nije pojavila kvantna mehanika i sve nas uznemirila, ta je ideja bila kamen temeljac znanosti. Ali u ovom naem vidljivom svijetu, kojim se bavi veina znanstvenika (i velika veina ljudskih bia), jo uvijek ima tu funkciju - na njoj se temelji pretpostavka da je svijet dosljedan i stoga razumljiv. Determinizam kae da svemir funkcionira prema odredenim pravilima, pravilima koje ljudska bia u naelu mogu razumjeti i pomou njih predvidjeti budunost. Kada bi svako pravilo bilo poznato, predvidanje bi bilo sto posto tono, zato to je svaki dogadaj u svemiru prouzroen dogadajima koji su mu prethodili. Kao to kae filozof Peter van Inwagen, determinizam je teza da "u svakom trenutku postoji tono jedna fiziki mogua budunost".1 Ta budunost je kauzalno determinirana svime to se dogodilo prije, pa zato ne moe biti drugaija nego onakva kakvom se na kraju ispostavi. Ako je tako, to je onda s naim osjeajem da smo slobodni, da smo mogli neto uiniti drugaije? Oni koji se bave pitanjem slobodne

volje obino nude jedno od tri odgovora. Deterministi odgovaraju da je slobodna volja iluzija, eljeli mi to ili ne. Libertarijanci poriu determinizam, tvrdei da neki nai postupci nisu dio mree kauzalnosti. A kompatibilisti nastoje pokazati da i slobodna volja i determinizam mogu istodobno biti istiniti. Postoje dobri razlozi da povjerujemo determinizmu. Te je razloge nedavno dobro razmotrilo nekoliko autora, ali u ovoj knjizi nemam prostora za uputanje u detalje.2 Rei u samo da je pojam kauzalnog determinizma teko odbaciti. Mi se oslanjamo na to da e se svemir ponaati kako treba. ak i u domeni razmiljanja i djelovanja, mi predvidamo, objanjavamo i nagaamo na temelju pretpostavke da iza uzroka nuno slijedi posljedica. Napokon, ne elimo da nai postupci nemaju nikakvih uzroka. Ako se moja noga pone micati, a ja ne znam zato, neu se razveseliti na pomisao da sam se oslobodila okova nunosti i konano dokazala lanost determinizma. Priekat u da vidim hoe li se to ponoviti, da se uvjerim kako to nisam umislila. Zatim u paljivo potraiti mogui uzrok, a ako ga ne uspijem pronai, otii u k lijeniku, a ne filozofu. Sloboda nije u djelovanju koje nema uzroka - zbog toga kvantna mehanika nije spasiteljica slobodne volje, kao to bi neki libertarijanci eljeli da bude - nego u djelovanju kojemu sam ja uzrok.3 Kada se moja noga mie, volim misliti da to ini s razlogom, to jest zato to sam ja htjela da se pomakne. Ja sam imala elju, ja sam imala mo - i gle! - fiat motus. Biti slobodan znai biti u stanju ispuniti svoje elje, rei "ja mogu", a zatim to potvrditi s "ja inim". Moj postupak je slobodan ako sam mogla odluiti da ga ne ostvarim. "Ali", kae onaj dosadni determinist, "tvoje odluke i tvoje elje i same su bile do kraja determinirane nizom uzroka koji bi, kad bi ga slijedila dovoljno daleko, sezao sve do poetka svemira. Tvoja odluka da pomakne nogu oduvijek je bila predodredena." U tom sluaju gdje moemo pronai slobodnu volju? Ako je slobodna volja iluzija, zato je njezina uvjerljivost tako snana? I to se dogada s moralnom odgovornou i svim onim to s njom dolazi? Kako bismo odgovorili na ta pitanja, a time i shvatili kako ispiranje mozga djeluje na slobodu, moramo se prvo poblie pozabaviti samom idejom slobode.

Kratka povijest slobode

Iako je ovjeanstvo oduvijek zaokupljeno pitanjem slobode, slobodu nije uvijek poimalo na isti nain. U doba antike, stoiki pisci tvrdili su da je graanin (mukarac, jer ene openito nisu smatrali punopravnim graanima) slobodan ako je dobar i razborit, ak i ako ivi u ropstvu. To je bilo zato to je biti slobodan znailo biti sposoban eljeti ono to je dobro i razborito, to jest ne robovati loim, nerazumnim eljama. No neki su antiki pisci to vidjeli kao zgodan nain da se opravda status quo koji su oni smatrali duboko nepravednim. Sloboda, tvrdili su oni, u najmanju ruku zahtijeva odsutnost prisile. Drugi su ili jo dalje, tvrdei da sloboda nije samo odsutnost prisile nego odsutnost ovisnosti. Ako ovjek ovisi o dobroj volji nekog, recimo, pokrovitelja, ak i ako u praksi moe raditi to eli, on nije istinski slobodan. Nema kontrolu nad pokroviteljem koji bi se u svakom trenutku mogao predomisliti. Istinska sloboda znai samodostatnost. To ne znai nuno i bezakonje, nego ivot u skladu sa zakonima koje je sam ovjek pomogao oblikovati. To je trailo jedan oblik demokracije mnogo intenzivniji i neposredniji od ijednoga koji imamo danas, u kojem je svaki slobodan graanin izravno pridonosio u stvaranju novih zakona. Kao to uvjerljivo argumentira povjesniar politike misli Quentin Skinner, ta "neorimska" teorija slobode ponovno je preuzeta u razdoblju renesanse, a njezin najpoznatiji zastupnik bio je nadaleko utjecajni Niccolo Machiavelli.4 Postala je osobito popularna u Engleskoj, gdje su je pisci poput Johna Miltona iskoristili kako bi kritizirali ponaanje Charlesa I.5 Meutim, neorimske ideje pale su u drugi plan u doba Restauracije, kada sve vei utjecaj na politiku misao ima Thomas Hobbes, njihov veliki protivnik, koji je tvrdio da slobodu nalazimo u odsutnosti prisile, a ne ovisnosti.6 Usto, zbog promijenjenih ekonomskih okolnosti samodostatnost je postajala sve nepraktinija jer se sve vie poveavala sloenost i meuovisnost drutva. Premda su neorimske ideje dio neprekinute niti politike misli - jedan primjer je djelo politikog filozofa iz osamnaestog stoljea Jean-Jacquesa Rousseaua - u novije doba njihov utjecaj je izblijedio. Kako se definicija slobode suavala, od neorimske odsutnosti mogue prisile (to jest prevrtljivog pokrovitelja) do hobbesovske odsutnosti stvarne prisile, tako se njezin domet proirio. U antikom svijetu, zakoni

i nadlenost vlasti u naelu su se odnosili na svaki aspekt ponaanja. U dananje vrijeme, neke teokracije i diktature jo uvijek se uklapaju u taj obrazac. No mnoge su vlade prihvatile ideju "privatne sfere", podruja razmiljanja i ponaanja nad kojim vlast nema jurisdikciju, sve dok nisu naruena prava drugih ljudi. Ta ideja vodi do moderne opozicije klasinom liberalizmu i autoritarizmu (koji u ekstremnim sluajevima postaje totalitarizam). Liberalizam tei ka irenju privatne sfere, uskraujui pristup vlasti gdje god je to mogue, osim ako ponaanje graanina ne ugroava druge graane. Autoritarizam tvrdi da ljudske institucije prestavljaju najmudrije, najpromiljenije aspekte individualne samokontrole (vlast kao prefrontalni korteks drutva).7 Stoga bolje od nas mogu znati to je za nas dobro. Takvo stajalite suava privatnu sferu (u totalitarnim reimima, svodi je na nulu). Liberalno-autoritarnu dihotomiju vjerojatno bi bolje bilo pojmiti kao spektar odnosa pojedinca i skupine koji obuhvaa raspon od politikih sustava (ili mislioca) koji glorificiraju slobode pojedinca (kao John Milton) do onih koji naglaavaju autoritet drutvenih institucija (kao Thomas Hobbes). Koje mjesto e neko drutvo zauzeti u tom spektru ovisi o tome koje shvaanje ljudske prirode u tom drutvu prevladava. Totalitarni reimi zagovaraju prvenstvo doktrine pred osobom (vidi tablicu 1); oni pojedinca smatraju relativno nevanim u usporedbi sa stabilnou "drutva" - eterine ideje ije ouvanje postaje najvaniji cilj. Samokontrola se eksternalizira u politike institucije, zato to se u pojedinca nije mogue pouzdati da e djelovati za ope dobro. Osobno ovjekovo ja krajnje se suava i svodi na oskudan entitet lien svake privatnosti, kao to zahtijeva kult ispovijedanja. U idealnom sluaju, svaku kognitivnu mreu u glavi svakog graanina uspostavili su faktori utjecaja u slubi drave - sluei se kontrolom miljea, mistinom manipulacijom, optereivanjem jezika i drugim totalistikim metodama - a svaki podraaj koji aktivira te kognitivne mree takoer je pod kontrolom drave. Vodi se rauna o tome da graani budu zaokupljeni poslom, jer to pomae da budu impulzivni, ime se maksimalno smanjuju izgledi da e razviti dodatne - potencijalno subverzivne - kognitivne mree; diktatori openito nisu skloni ideji o dokolici bez nadzora (kada je o drugim ljudima rije). Zbog potrebe za centraliziranom dravnom kontrolom, pak, mnogi totalitarni reimi

postaju birokratizirani i nefleksibilni, ime se gui gospodarski rast i smanjuje kvaliteta ivota graana. Liberalni reimi oekuju vie od svojih graana. Eterina ideja na kojoj se temelji njihova vlast je ideja individualne slobode. Posebno se naglaava vanost pojedinanog ovjekovog ja, a mata, kreativnost i privatnost visoko se cijene. Ograniavanje se internalizira na pojedinca, koji ima potpuno pravo na svoje kognitivne mree, sve dotle dok drugi nisu ugroeni. U zamjenu za tu slobodu, od graana se oekuje da budu u stanju kontrolirati svoje ponaanje. Koje stajalite je pravilno? Jesu li ljudi neovisna bia ili strojevi kojima se moe manipulirati, je li njihovo ja vrsto ili je samo sjena? Za kompatibiliste, koji kau da slobodna volja moe postojati i da postoji istodobno s kauzalnim svijetom, jo uvijek je mogue liberalno opredjeljenje. Ali za deterministe, za koje je slobodna volja samo iluzija, nema smisla eterinu ideju slobode uzdizati na pijedestal, glorificirajui neto to po njihovu miljenju uope nemamo. Stoga bismo oekivali da se determinizam povezuje s neto autoritarnijim politikim stavovima. ini se da to i jest sluaj. Kako je znanost napredovala u devetnaestom i poetkom dvadesetog stoljea, poveao se i utjecaj deterministike misli na politiku. Deterministika teorija Karla Marxa o povijesnim silama dovela je do totalitaristiih strahota komunizma, dok je bioloki determinizam, koji je tvrdio da je rasa nepromjenjiva determinanta znaaja, dao antisemitima jo jedan otrovni argument koji je pridonio Holokaustu.8 No samo zato to determinizam moe olakati zloine protiv ovjenosti, ne znai da uvijek i hoe - ili da ga kao filozofsko stajalite treba odbaciti. Ako je slobodna volja iluzija, moda emo samo trebati reorganizirati svoju politiku kako bismo izbjegli pogubne ekstreme, ako je to mogue. No takav zakljuak donekle ima funkciju jedinog preostalog rjeenja, budui da moe biti valjan samo ako je kompatibilizam pogrean. Sljedei je korak, dakle, vidjeti moe li slobodna volja doista preivjeti u kauzalnom svemiru.

Slobodna volja i determinizam: nada u zajednitvo

Dobro poznata novija obrana kompatibilistikog stava o slobodnoj volji jest Evolucija slobode ( Freedom Evolves) Daniela Dennetta. Kao to se moe pretpostaviti iz naslova, Dennett tvrdi da sloboda nije apsolut, nije neto to postoji ili ne postoji, nego stupnjevita sposobnost organskog ivota na planetu Zemlji, sposobnost koja je evoluirala od svojih skromnih poetaka, ba kao i ljudi. On priznaje vanost slobode za na ivot, ali kae da ona ne mora biti moralni apsolut da bismo je visoko cijenili. tovie, upravo je taj crno-bijeli, totalistiki pogled, koji jednu apstrakciju suprotstavlja drugoj, prema Dennettovu miljenju izvor problema. Ako umjesto toga na slobodu gledamo kao na proizvod evolucije, onu staru, jalovu raspravu o slobodnoj volji i determinizmu zamjenjuje niz manjih pitanja na koja je lake odgovoriti:
Kako onda nai izumi, nai grijesi i pobjede mogu biti imalo razliiti od prelijepih, ali amoralnih paukovih mrea? Kako se moe jedna pita od jabuka, s ljubavlju pripravljena kao pomirbeni dar, imalo razlikovati, u moralnom smislu, od jabuke koju je evolucija "lukavo" stvorila da privue neku ivotinju koja se hrani voem i koja e, u zamjenu za malo fruktoze, rasprostraniti njezine sjemenke? Ako na to budemo gledali samo kao na retorika pitanja, implicirajui da bi samo udo moglo razlikovati plodove naeg stvaranja od slijepih, nesvrhovitih kreacija koje stvaraju materijalni mehanizmi, tradicionalni problemi slobodne volje i determinizma i dalje e ostati tajne oko kojih emo kruiti u vrtlogu nerazumijavanja. Ljudska djela - djela ljubavi i genija, jednako kao i zloini i grijesi - jednostavno su previe udaljeni od onoga to se dogada u atomima, koji se gibaju nasumino ili ne, da bismo mogli jednim pogledom vidjeti kako ih moemo smjestiti u jedan koherentan okvir. Filozofi su tisuama godina nastojali premostiti taj jaz u jedan ili dva iroka poteza, bilo tako da pokau znanosti gdje joj je mjesto ili tako da pokau ljudskom ponosu gdje mu je mjesto - ili tako da objave (ispravno, ali neuvjerljivo) da je nekompatibilnost oita samo ako ne idemo u detalje. Kad nastojimo odgovoriti na ta pitanja, kad ucrtavamo neudesne puteve koji nas mogu odvesti od nesvjesnih atoma sve do slobodnih odluka o djelovanju, otvaramo put mati.
Dennett, Evolucija slobode

Prema Dennettu, sloboda je u sposobnosti predvidanja budunosti. Ta sposobnost omoguuje nekom organizmu da vidi to slijedi i, ako prijeti opasnost, da je izbjegne. Izbjegavanje je mogue zato to su organizmi kao to su ljudi razvili sposobnost "da promijene svoju narav, to je njihova reakcija na interakcije s ostatkom svijeta". Ta promjenjivost lei u srcu slobode. Predvidanja se moraju praviti na temelju znanja. Naa sposobnost da znanje pohranjujemo i po potrebi ga prizivamo iz svoje prostrane memorije stavlja nam na raspolaganje obilje informacija na kojima moemo temeljiti svoje prosudbe o tome to e se dogoditi. Pamenje usto pokriva irok vremenski raspon, pa moemo osjetiti posljedice onoga to se odavno dogodilo. aa se razbila zato to sam je ispustila, ali uzroci ljudskom ponaanju mogu biti dogadaji koji su se zbili mnogo godina ranije (na primjer, traume iz djetinjstva). Sa svom tom prolosti na raspolaganju, utjecaji na nae ponaanje su znatno obogaeni. Nismo vie samo perle koje klize niz nit uzroka, impulzivna bia iji je svaki postupak odreden dogadajem koji mu neposredno prethodi. Istina, jauknut emo ako nam netko stane na nogu; ali nee nas samo jedan jedini uzrok navesti da popijemo pie, slaemo prijatelju ili se zaljubimo. Naa sposobnost pohranjivanja znanja znai da moemo sami sebe mijenjati reagirajui na sloena, dugorona predvidanja budunosti. Upravo zato to je svijet determiniran - ureen, predvidljiv - u stanju smo opaati njegove pravilnosti i na temelju njih predvidjeti to e se vjerojatno dogoditi. Ta mo predvidanja s vremenom je evoluirala; organizmi kod kojih se razvila imali su vie izgleda za opstanak i razmnoavanje nego oni kod kojih se nije razvila. Organizmi koji su sposobni predvidjeti budunost vie nisu motivirani iskljuivo podraajima, jer kako njihovi unutarnji modeli budunosti (predvidanja) postaju sve razvijeniji, to je vjerojatnije da e kognitivne mree od kojih se ti modeli sastoje vie utjecati na ponaanje (putem njihovih veza s podrujima kao to je stranji parijetalni korteks i prefrontalni korteks, kao to je opisano u desetom poglavlju). Drugim rijeima, sama predvidanja postaju uzroci koji utjeu na ponaanje. Takav organizam vie ne ivi u stanju trajne iznenaenosti, nego djeluje, barem djelomino, na temelju svojih oekivanja. Tako nastaje naa sposobnost da zastanemo i promislimo, bit naeg otpora raznim metodama ispiranja mozga.

Psiholog George Ainslie, u svojoj fascinantnoj knjizi Breakdown of Will, o toj interakciji izmeu sadanjosti i budunosti govori kao o "meduvremenskom cjenkanju". Ono se odvija u unutarnjem ja koje nije jedinstveno, nego podsjea na "unutarnju trnicu" esto suparnikih interesa.9 Prisjetite se moje rasprave o aktivnom i implicitnom unutarnjem ja iz osmog poglavlja. Aktivno ja je u svakom trenutku skup svih kognitivnih mrea iji su neuroni u tom trenutku aktivirani. Meutim, u svakom trenutku mogu se aktivirati i druge - ak i kontradiktorne - kognitivne mree. Primjer naizmjeninog aktiviranja kontradiktornih kognitivnih mrea donosi Neckerova kocka, optika iluzija u kojoj se brzim slijedom aktiviraju dvije meusobno nekompatibilne kognitivne mree (vidi sliku 11.1(a)). Kocka se moe gledati kao da je okrenuta prema gore i udesno (slika 11.1(b)), ili prema dolje i ulijevo (slika 11.1(c)), ali ne i na oba naina istodobno. Aktivne i implicitne kognitivne mree ostvaruju Ainsliejeve "interese". Katkada ti interesi idu prema ostvarenju zajednikog cilja (kao to je opstanak). Katkada djeluju kao suparnici: jedan e biti aktivan u jednom trenutku ("neu vie jesti okoladu jer mi kodi"), samo da bi ga drugi zamijenio ("ona mi nudi slatki, bilo bi nepristojno odbiti"). Budui da su interesi povezani s oekivanim nagradama (to jest s dugoronim zdravljem i kratkoronim zadovoljstvom), o njima moemo razmiljati kao o faktorima utjecaja koji imaju za cilj pobrinuti se da ponaanje dovede do eljene nagrade. Dugoroni interes trai apstinenciju od okolade; kratkoroni interes trai okoladu - odmah. Dok je dugoroni interes aktivan, on mora, kako bi doao do eljene nagrade (dugoronog zdravlja), biti u stanju utjecati na ponaanje tako da u to veoj mjeri onemogui prebjeglitvo (od dugoronih interesa

Slika 11.1. (a) optiki dvosmislena Neckerova kocka, (b, c) Dva naina na koje se ova iluzija moe gledati, ali nikad istodobno.

na kratkorone) kad god se na vidiku pojavi okolada. Kao to kae Ainslie: "Odisej koji planira kako e proi pokraj Sirena mora prema onom Odiseju koji ih uje postupati kao prema zasebnoj osobi, na koju treba utjecati ako je to mogue ili je sprijeiti ako nije." Ono unutarnje ja koje je trenutno aktivno (koje obuhvaa dugorone interese) zapravo sklapa ugovor s onim unutarnjim ja koji e biti aktivni u budunosti i koji prema tom ugovoru ne bi trebali prebjei ako im se za to prui prilika. Bez sposobnosti predvianja budunosti, meuvremensko cjenkanje bilo bi nemogue, zato to dugoroni interesi ne bi nikada ni uli u konkurenciju (ne moete mariti za dugorono zdravlje ako ne moete pojmiti ono to je dugorono). Sposobnost da zastanemo i promislimo omoguava naim dugoronim interesima ne samo da se natjeu s konkurencijom nego i da pobijede. Jasno, ne pobjeuju uvijek. Snaga volje popustit e svaki put kada taj proces pregovora izmeu sadanjeg i buduih ja ne uspije sprijeiti kratkorone interese da ugrabe uzde ponaanja. Meutim, iskuenjima se katkad mogue oduprijeti. Velik dio vremena mi djelujemo impulzivno, reagirajui na okolinu, a da i ne primjeujemo to radimo. No katkada se aktiviraju oni ranije spomenuti podaci osobne povijesti, koji zadominiraju procesom i odreuju kako emo postupiti. Upravo te kognitivne mree, koje nisu uspostavljene pod djelovanjem sadanje situacije, nego u nekom trenutku nae (katkada davne) prolosti, provode u djelo Ainsliejeve meuvremenske ugovore. Ako neko trenutno aktivno ja, sluei se moi fokusiranja prefrontalnog korteksa, moe dovoljno ojaati kognitivnu mreu u kojoj je kodiran interes prehrane, tada e se ta kognitivna mrea u budunosti aktivirati lako i snano. Kada se na sceni pojavi okolada, aktivna i ojaana kognitivna mrea prehrane slui kao podsjetnik na ugovor koji je potpisalo neko prethodno ja. Ako je jaanje bilo djelotvorno, ak i osobito slasna okolada nee moi dovoljno aktivirati suparnike kognitivne mree koje bi mogle nadjaati glad za zdravljem. Osoba u odreenom trenutku, dakle, moe - ako ima mo predvianja - predvidjeti kako e se njezini budui ja vjerojatno ponaati. Ako su dovoljno motivirani, mogu provesti meuvremenske ugovore koji imaju za cilj vezati ta budua ja za odreene postupke. Dennett i Ainslie smatraju da upravo u toj moi da promijenimo svoja budua ja trebamo traiti slobodu. Dakako, nema jamstva da e se ugovori odrati

(okolada nam moe biti jednostavno previe neodoljiva). Sa slobodom dolazi nesigurnost: naa predvidanja nisu sto posto precizna. Je li taj oblik slobode uskladiv s determinizmom? Jest. Uzrok navodi sadanje ja na sklapanje meuvremenskog ugovora, uzroka koji budua ja moraju uzeti u obzir kad odreduju kakvo e biti njihovo ponaanje. Relevantni uzroci ukljuuju kognitivne mree koje izravno aktiviraju podraaji iz okolia (koje reprezentiraju, primjerice, veliinu, oblik i miris okolade), podatke osobne povijesti kognitivne mree koje neizravno aktivira neki podraaj (recimo, reprezentacije okolada iz prolosti, znanje o nezdravim posljedicama okolade) i kognitivne mree koje reprezentiraju kako se tijelo osjea (gladno, sito). Svi ti neuronski putevi i jo mnogo toga, kao to je bilo rijei u prolom poglavlju, utjecat e na to kakvo e na kraju biti ponaanje. Oit uzrok - prijateljica vam okoladom mae ispred nosa - uzrokuje golem broj dogadaja u vaem mozgu, koji pak uzrokuju vae ponaanje. No tako divovski broj dogadaja prua nam velik broj mogunosti, koje su sve uredno spremljene ispod lubanje koja u tom smislu podsjea na Tardis, brod kojim putuje Doctor Who""'. Mehanizmi koji slue za usporeivanje ili za rjeavanje konflikata predstavljaju sredstvo kojim se to buno more vjerojatnosti, poput Schrodingerove valne funkcije, svodi na jedan jedini determinirani ishod. Taj ishod je esto predvidljiv (vaa prijateljica moda jako dobro zna da ne moete odoljeti okoladi). Meutim, zbog sloenosti i brojnosti neuronskih mrea koje su istodobno aktivne u tom procesu, nije uvijek predvidljiv. (Zato je biheviorizam, koji kae da ako elite razumjeti ljudski um, tada su ulazni i izlazni signali - podraaji i reakcije - sve to znate i sve to trebate znati, bio koristan teoretski model za jednostavne podraaje, ali beznadno neprimjeren u kompliciranijim situacijama.) Katkada e podraaj izazvati predvieno ponaanje (uzet ete okoladu). Katkada nee (nakon jueranjeg deprimirajueg susreta s vagom, obeali ste sebi da vie neete taknuti nijedan slatki). Katkada ni vi, niti itko drugi, neete znati zato ste - ili zato niste - uzeli ponueni slatki. To ne znai da vae ponaanje nije imalo uzrok. To samo znai
* TARDIS (kratica za Time And Relative Dimension In Space) - brod koji moe putovati kroz vrijeme i prostor. Vei je iznutra nego izvana (vanjski i unutranji dio su u razliitim dimenzijama) i ima bezgranino mnogo unutranjosti.

da su uzroci bili komplicirani i da svijest nije imala pristup svakom od njih. Kao to sam ve ranije rekla, mi ne elimo da nai slobodni postupci budu bez uzroka, nego elimo da ti uzroci potjeu od nas. Ako kaete: "Uzela sam okoladu zato to sam htjela" ili ak "zato to nisam mogla odoljeti", priznajete da je vaa elja za okoladom bila uzrok vaeg postupka. Znai li to da niste postupili slobodno? Ako je odgovor potvrdan, znai da slobodno postupate samo onda kada nemate razloga za djelovanje, kada nemate nikakvih elja ili sklonosti. Ako umjesto toga kaete da je "eljela sam okoladu" sasvim u skladu sa "slobodno sam uzela okoladu", tada vai postupci mogu biti uzrokovani vaim eljama, a opet biti slobodni. Slino tome, vae elje proistjeu iz sloenih kombinacija dogaaja u vaem mozgu koji su pak uzrokovani golemim mnotvom razliitih faktora, od mirisa koji dopire do vaeg nosa pa do sjeanja na prole susrete s razliitim vrstama okolade. Biste li radije htjeli da je obrnuto - i postupali nasumino, poput zbunjene marionete? Ako svoje elje, uvjerenja ili druge razloge opiete kao dogaaje u mozgu, to ih ne ini nita manje vaima, niti postupke koji su iz njih proizali ini ita manje slobodnima. Ali zar ti razlozi ne bi trebali biti svjesni? Ne, uope - osim ako svoje ja ne poistovjeujete sa svjesnim ja i vjerujete da nou, kada zaspite, prestajete postojati. Kognitivna mrea koja nikada ne dopre do svijesti jo uvijek moe kontrolirati ponaanje, a katkada (recimo u sluaju sumanutih misli o tuoj kontroli kod oboljelih od shizofrenije) svjesne kognitivne mree mogu se protumaiti kao ne-vae. Svijest, dakle, nije garancija autorstva. No zdrav mozak polazi od pretpostavke da je neki postupak va dok se ne dokae suprotno. Samo zato to nisam bila svjesna da sam uzela licu iz ladice s priborom za jelo, ne znai da mi ju je netko drugi stavio u ruku. To jednostavno znai da je moj svjesni um imao pametnijeg posla. Kako se ta ideja slobode uklapa u svakodnevno poimanje slobodnoga djelovanja: "U istim okolnostima, mogao sam postupiti drugaije"? Strogi determinizam to porie, budui da tvrdi kako "u svakom trenutku postoji samo jedna mogua budunost".10 Ako vam prijateljica ponudi okoladu i vi je uzmete, tada bi vaa reakcija u sluaju da se identina situacija ponovi opet bila ista: prema tome, niste mogli postupiti drugaije.

Uvjet "u istim okolnostima, mogao sam postupiti drugaije" pojam slobode ini neupotrebljivim u stvarnom svijetu, iz jednostavnog razloga to dvije situacije nikada nisu identine. ak i ako bi se vanjski dogadaji ponovili, vi ste se u meuvremenu promijenili. Sjeate se prvog puta, a vaa sposobnost predvianja omoguila vam je da uite iz iskustva. Predviajui svoju slabost na okoladu, moda ste ojaali neke svoje kognitivne mree - one koje primjenjuju meduvremenski ugovor, to jest vau odluku da se zdravije hranite. Ako se ikada zateknete u okoladnoj verziji Beskrajnog dana, uvijek nanovo suoeni s istim slatkim iskuenjem, uit ete iz iskustva, ba kao i Bill Murray u tom filmu. "Mogao sam postupiti drugaije" zapravo znai: "Mogao sam postupiti drugaije da sam to htio", ali time se kri uvjet "u istim okolnostima" (tada niste eljeli drugaije postupiti; sada elite). Stoga bi moda bilo bolje zamijeniti: "Mogao sam postupiti drugaije" sa: "Sljedei put bih mogao postupiti drugaije" (zato to sam se u meuvremenu promijenio, a ta promjena moda ima posljedice koje ak ni ja ne mogu predvidjeti). Prva izjava ne daje nam nita korisno; druga nam daje slobodu. Sloboda, drugim rijeima, lei u predvidivosti i promjenjivosti. okoladu uzimate slobodno ako ste mogli (u prolosti) promijeniti kognitivne mree u svojoj glavi tako da (sada) pristojno odbijete. Ako ste mogli (ali ste propustili) napraviti promjene koje bi sprijeile vae trenutano ja da uzme okoladu sada, tada je postupak uzimanja okolade bio promjenjiv. Slino tome, sada moete i ne morate biti u stanju napraviti promjene koje e vas sprijeiti da uzmete okoladu kad vam sljedei put bude ponuena. Zelja da napravite te promjene i sama ima uzrok - u bezbrojnim meusobno isprepletenim kognitivnim mreama u vaoj glavi. Neke od njih mogu biti aktivne ali nebitne (one koje vam pomau da odravate automobil na cesti dok razmiljate o neem drugom). Druge vas, meutim, podsjeaju na ono to ste to jutro vidjeli u ogledalu, na brojeve koji su poskoili iz vae vage, na vau elju da impresionirate potencijalnog partnera i tako dalje. To su sve razlozi - vai razlozi - da se odreknete okolade. Hoe li oni odrediti vae ponaanje - to e pokazati samo vrijeme, va mozak i svijet oko vas. Ako osoba koja vam nudi okoladu iznenada izvue pitolj i kae vam da je pojedete ili e vas ubiti, ak se i najjai meduvremenski ugovor moe prekriti u ime drugih interesa (osim ako niste spremni umrijeti kao muenik za svoja naela).

Sposobnost trenutanog ja da utjee na budua ja takoer objanjava konstataciju o samokontroli koju je iznio psiholog Roy Baumeister (i citiranu u desetom poglavlju): mi "biramo poraz", dovodei se u situacije u kojima moemo oekivati da emo postupiti impulzivno, a onda kaemo: "Nisam si mogao pomoi!" Ba kao to moemo sastaviti neki meduvremenski ugovor za koji se nadamo da e utjecati na naa budua ja, tako se moemo i pobrinuti za to da se naemo u okolnostima u kojima postoji vea vjerojatnost da e meduvremenski ugovor biti prekren (to jest odluiti da emo na posao ii putem koji vodi pokraj nae omiljene slastiarnice). Meduvremenski ugovori mogu se sastaviti pod utjecajem dugoronih ili kratkoronih interesa, onih koji su blagotvorni za organizam ili - kao u sluaju ovisnosti - onih koji su aktivno tetni. Naa sposobnost da ih stvaramo, a koja uvelike ovisi o tome kako dobro funkcionira na prefrontalni korteks, i sama e se mijenjati - sa starenjem, iskustvom, koliinom rekreativnih droga koje konzumiramo i mnogim drugim stvarima. Uzroci se javljaju u mnogo razliitih oblika. Neki su oigledno vanjski i jednako oigledno ograniavaju nau slobodu da postupamo kako elimo: muenje, maltretiranje, represivni zakoni. Neki su unutarnji, kao, na primjer, bolesti mozga ili djelovanje droga, ali ih mi doivljavamo kao vanjske. Meutim, uzroci koji dolaze od nas samih razlozi su zato odluujemo postupati na odreeni nain. Oni ne ograniavaju nau slobodu; bez njih bi sloboda bila beznaajna. Upravo zato je ispiranje mozga tako zastraujue: na prijevaru nas navodi da mislimo kako su nova uvjerenja zapravo naa. Dakako, ono to definiramo kao nae moe varirati. "Ako ovjek sebe uini doista siunim, moe eksternalizirati praktiki bilo to",11 tako da ak i njegove elje prestaju biti njegove i postaju neto vanjsko, pretvaraju se u ogranienje njegove slobode. Ovisnosti i neke bolesti, poput anoreksije, esto se tako doivljavaju: ja se smanjuje, odrie se slobode i tako izbjegava odgovornost. Ako se pretjera u tom procesu smanjivanja, prijeti opasnost da se ja svede na jednu kartezijansku toku, nebitnost koju vjetrovi sudbine bacaju amo-tamo i koja openito pridonosi malo ili nita. Ali ne mora biti tako: u doktrini determinizma nema niega to nas prisiljava da budemo kartezijanski dualisti.

Sloboda i odgovornost
Koje su posljedice za moralnu odgovornost kod ovakvog tumaenja slobode? Nita katastrofino. Odrasli pripadnici drutva polaze od pretpostavke da drugi odrasli imaju odredene meduvremenske ugovore (naela) koja utjeu na njihove postupke. Za koja e se naela pretpostavljati da vrijede, to e varirati od osobe do osobe, ali oko nekih e vladati opi konsenzus. Kao vozai, na primjer, pretpostavljamo da je voza iza nas vodio rauna o tome da ne bude pijan, to jest da u njegovom sluaju vai naelo samoodranja koje ga spreava da se opije ako zna da e upravljati automobilom. Te opeprihvaene pretpostavke - od kojih su neke i pravno formalizirane - omoguavaju drutvenu interakciju i lee u temelju velikog dijela naeg svakodnevnog ivota. Od svake odrasle osobe oekujemo da bude svjesna tih naela i da su u njoj uspostavljeni odredeni meduvremenski ugovori, bilo formalnom naobrazbom, odgojem ili drugim iskustvima. Na temelju tih oekivanja predvidamo da e se odrasle osobe ponaati u skladu s opeprihvaenim naelima, i u velikoj veini sluajeva naa predvidanja su tona. Kada nisu tona, razlog tome je esto oit. Bolesti mozga ili vanjska prisila, primjerice, mogu dovesti do krenja meduvremenskog ugovora, krenja koje dotina osoba nikako nije mogla izbjei. U tom sluaju se smatra da ta osoba nije postupala slobodno, pa nije ni odgovorna za svoje postupke. Kada razlog nije oit, pretpostavljamo da su postupak odredili neki unutarnji razlozi. To znai da je osoba mogla predvidjeti posljedice svog postupka, posljedice koje bi "svaku razumnu osobu" (prema poznatoj pravnoj formulaciji) navele da promijeni svoje ponaanje tako da postupi drugaije. Ako se osoba mogla promijeniti, a nije, drimo je odgovornom, osim ako ne ponudi uvjerljivo objanjenje zato nije mogla uiniti odgovarajue promjene u svom ponaanju. Odgovornost podrazumijeva drutvenu prosudbu, koja je, kao i druge drutvene prosudbe, esto pristrana. Socijalna psihologija je pokazala kako naa sklonost da pripisujemo odgovornost (u sluaju kada razlog nekog postupka nije oit) ovisi o dotinoj osobi i konkretnom postupku. Osobu koja nam je draga prosudit emo kao odgovorniju ako je njezin postupak hvalevrijedan, a manje odgovornu ako je njezin postupak za osudu. Ako nam osoba nije draga, vrijedi obrnuto.12 Zakon bi, dakako, trebao biti nepristran prema onima koji se na sudu pojave u

svojstvu optuenika. No s obzirom na to da odluku o tome koliko nam je netko simpatian donosimo i na temelju procjene koliko nam je taj netko slian, ovjek se zapita moe li se taj stupanj objektivnosti uvijek postii (primjerice kada je sudac postariji bijeli konzervativni mukarac, a optuena je mlada liberalna crnkinja). U tom smislu, dobrodola su nastojanja da se sudstvo uini reprezentativnijim u odnosu na ljude koji su predmet prosuivanja.

Osjeaj slobode
Razmiljanje o Dennettovim i Ainsliejevim teorijama moe u ovjeku izazvati odredeni stupanj nelagode. Argumenti su privlani, nain pisanja uvjerljiv, a opet, a opet... Cijela ta pria o predvidanju, meduvremenskom cjenkanju i ugovorima izmeu sadanjih i buduih ovjekovih ja - sve je to prilino suho i, je li, kognitivno. "Ja ne mislim da sam slobodna, ja se osjeam slobodna - ili ne." Ako je itateljeva intuicija tona, ljudi imaju osjeaj slobode koji je u biti emocija. Kao to smo vidjeli u devetom poglavlju, emocije mogu imati kognitivnu komponentu, ali imaju i afektivan element: osjeaj koji slui kao motivacijski poticaj. Sto bi moglo izazvati takav osjeaj u ljudskom mozgu? Ima li smisla na na osjeaj slobode gledati na taj nain i, ako ima, emu slui to to ga imamo? Ovdje se moram odvaiti na iskorak iz podruja poznatog i zai u sferu nagaanja. Ja vjerujem da na na osjeaj slobode doista moemo gledati kao na emociju. Vjerujem da e neuroznanstvenici u ne tako dalekoj budunosti biti u stanju identificirati fizioloke uvjete koji prate osjeaj slobode, kao to su to ve poeli raditi s emocijom straha. Predviam da e ti uvjeti ukljuivati stanje oputenosti koje samo po sebi ispunjava zadovoljstvom, u velikoj se mjeri poklapa s drugim pozitivnim emocijama kao to je srea i kojemu mogu posredovati isti mehanizmi u mozgu. (Moda se aktivnost tih mehanizama u jednom trenutku interpretira kao "osjeaj sree", a u drugom kao "osjeaj slobode", ovisno o tome to se jo istodobno dogaa.) To, izmeu ostalog, implicira da sloboda moe izazvati ovisnost, to bi nas moglo pribliiti odgovoru na pitanje zato se ljudi koji su navikli na slobodu

esto tako zduno bore da je sauvaju, dok se ljudi koji slobodu nisu nikad spoznali moda uope nee za nju boriti. Sloboda ispunjava zadovoljstvom zato to podrazumijeva kontrolu. Prijetnju naem osjeaju kontrole doivljavamo kao neto iznimno stresno; sloboda, dakle, podrazumijeva odsutnost stresa. Ovdje je nuno napraviti razliku izmeu subjektivne i objektivne slobode. Kao to je ve reeno, od najranijeg djetinjstva naa polazna pretpostavka jest da smo slobodni - da moemo kontrolirati. Budui da je na svijet u to vrijeme tako malen, objektivno moemo vrlo malo toga uiniti; ali jo nismo poeli mnogo toga initi, pa jo uvijek ne znamo to sve ne moemo. Na subjektivni osjeaj slobode je stoga velik. Jedno od veih postignua civilizacije je trik kojim nas ui da usvojimo druge vrijednosti, kao to je drutveni status, devalvirajui tako na osjeaj slobode, tako da smo spremniji prihvatiti njezin gubitak. Dakako, ne odrie se svatko tako lako poriva za kontrolom. Poput drugih stvari koje ispunjavaju zadovoljstvom, sloboda potie vlastiti rast, zato to se mozak navikne na odredenu razinu slobode kao to se navikne na odredenu dozu kokaina. Meutim, poriv za akumuliranjem slobode nije tako snaan kao poriv da se obranimo od njezina gubitka, poriv koji nazivamo reaktancijom (vidi peto poglavlje).13 Ljudi vrlo negativno reagiraju na gubitak slobode, ba kao to negativno reagiraju ako im netko oduzme njihovu drogu. U oba sluaja, njihova reakcija esto ukljuuje traenje alternativnih izvora zadovoljstva. Zaposlenik kojemu iznenada kau da vie ne smije puiti na radnom mjestu moda e pojaati svoj osjeaj slobode tako to e u radno vrijeme slati osobnu elektronsku potu. Naoko, puenje i dopisivanje nemaju nikakve veze jedno s drugim, no zapravo taj prkos u zaposleniku izaziva osjeaj slobode - osujetio je poslodavca ba kao to je poslodavac osujetio njega - i tako ublaio reaktanciju izazvanu poslodavevim diktatom. emu, dakle, slui osjeaj slobode? Bi li organizmi sposobni za taj osjeaj imali prednost u odnosu na druge i o kakvoj bi prednosti u tom sluaju bila rije? Ponovno nagaajui, mislim da je odgovor taj da osjeaj slobode slui kao sigurnosni signal. Govori nam da je sve pod kontrolom ili, ako ne sve, barem onoliko koliko je dovoljno da se zasad moemo opustiti. Naime, ako moemo kontrolirati svoju

okolinu, to znai da je moemo i mijenjati, pa osjeaj slobode signalizira promjenjivost. Ako osjetimo da smo postupili slobodno, taj osje;i| slobode govori naem mozgu da se moe promijeniti tako da sprijei ili potakne sline budue postupke (do kakve e promjene doi ovisit e o tome je li postupak doveo do nagrade ili kazne). Umjesto da ulae trud u svjesno raunanje stupnja promjenjivosti, na mozak biljei ishod svake situacije u kojoj smo pokuali postupiti na odredeni nain. Sto je vei broj uspjenih ishoda, to je vjerojatnije da emo pomisliti kako taj postupak moemo slobodno izvesti. Protutea osjeaju slobode je osjeaj reaktancije. To je signal prijetnje: neto je izmaknulo kontroli. Javlja se svaki put kad se naa predvidanja ne ostvare, primjerice kada zaposlenikovo oekivanje da e moi puiti naie na prepreku nove birokratske stvarnosti. Kada djelujemo, na mozak donosi predvianje da emo djelovati. To predvianje stvara hipotezu koja se potom usporeuje s dolaznim informacijama. Ako se predvianje ne poklapa, javlja se signal o greci koji poziva druga podruja mozga da otkriju to je polo krivo. Taj signal o greci je osjeaj reaktancije.14 On izaziva averziju, ba kao to osjeaj slobode izaziva zadovoljstvo. Ako sve ide kako treba (ako ne primimo signal o greci), reaktancija nas ne mui i sebe smatramo slobodnima. Zato mogu vjerovati da sam postupala slobodno kad sam jutros iz ladice s priborom za jelo uzela licu, iako sam u tom trenutku bila svjesna samo svojih planova za danas. Da mi se u ruci umjesto lice nala vilica, kao to se znalo tu i tamo dogoditi, moj mozak bi poslao signal o krivom predvianju: oekivani vizualni dolazni signal ne slae se s onim to zapravo vidim. U tom trenutku reagirao bi moj (prilino pospani) prefrontalni korteks, kontaktirao bi one podatke osobne povijesti u kojima su pohranjene informacije o tome zato vilica nije prikladna za kukuruzne pahuljice i odredio plan djelovanja za vraanje moje ruke u ladicu. U isto vrijeme moj mozak bi pripremio objanjenje za to to sam prvi put uzela vilicu, kako bi me umirio i otjerao osjeaj nelagode (reaktanciju) izazvan otkriem da svijet (barem onaj svijet lica i vilica u mojoj ladici s priborom za jelo) nije onakav kakvog sam predvidjela. Jasno je da bi osjeaj slobode i njegov pandan reaktancija bili dobro sredstvo evolucijskog odabira. Organizam koji bi uvijek mislio da ima

kontrolu iako je nema, i obrnuto, imao bi manje izgleda da preivi nego organizam koji zna to moe a to ne moe promijeniti u svijetu oko sebe. Bolje je na raspolaganju imati lako dostupan, toan signal promjenjivosti, stvoren na temelju iskustva - ili, preciznije, signal reaktancije koji upozorava na moguu nepromjenjivost (neoekivan gubitak kontrole). Ta laka dostupnost omoguava naem mozgu da ne rasipa vrijeme i energiju na svjesno prizivanje pojedinanih iskustava. Ako osjeaj slobode shvatimo kao emociju, on e ubrzati donoenje odluke ba kao i ostale emocije. Naete li se, na primjer, na putu jureem automobilu, zahvaljujui svom osjeaju straha ne biste se morali prisjeati kako ste postupili proli put kad vam se to dogodilo ili filmova u kojima ste vidjeli kako su drugi reagirali u istoj situaciji. Slino tome, va osjeaj slobode kae vam da ste, proli put kad su vam preko telefona htjeli neto prodati, bili u stanju odmah spustiti slualicu, dok vam osjeaj reaktancije govori da ste se, proli put kad vas je nazvao ef, nakon toga osjeali umorni i pod stresom. Ne trebate se sjetiti ni jedne od tih konkretnih situacija da biste osjetili kako vam raspoloenje pada sljedei put kad vas ef nazove. Toan signal korisno djeluje na dva naina. Skrauje vrijeme utroeno na pokuaje da se promijeni nepromjenjivo (to bi se dogodilo kada bi signal reaktancije bio preslab, pa bi organizam ivio u zabludi da ima kontrolu). Tonost takoer omoguava organizmu da iskoristi prilike koje bi inae propustio (ako bi signal reaktancije bio previe jak, zbog ega bi neka situacija koju je mogue kontrolirati bila procijenjena kao nepromjenjiva). Drugim rijeima, tona procjena osjeaja slobode pomae nam da optimalno iskoristimo mogunosti a na minimum svedemo uzaludan trud. Ako je na osjeaj slobode doista emocija koja nastaje u mozgu, iz toga proizlazi nekoliko zakljuaka. Osjeaj slobode (i njegova suprotnost, reaktancija) razlikovat e se od osobe do osobe, ba kao to su neke osobe sretnije od drugih, a neke su pak sklonije bijesnim ispadima nego druge. Moda je zbog toga medu dobrovoljcima koji su sudjelovali u eksperimentu Stanleya Milgrama, premda su veinom posluali zapovijed i davali snane elektrookove za koje su vjerovali da su autentini, uvijek bilo i onih koji su odbili posluati.

Oito je da e se osjeaj slobode, na temelju iskustva, s nekim situacijama povezati a s nekima nee. Ista osoba moe se osjeati slobodna u kui, a zarobljena na poslu, ili obrnuto. Kao i druge emocije, sloboda je takoer stupnjevito iskustvo, a ne jednoznaan osjeaj. Na pojam o tome koliko smo openito slobodni izvodi se iz ukupnog zbroja svih naih iskustava slobode (ili reaktancije), ba kao to na pojam o tome koliko smo openito sretni ovisi o broju i naravi sretnih i tunih iskustava koje smo imali. Razmiljamo li o slobodi kao o emociji, sjetit emo se i istraivanja Singera i Schachtera (o kojem je bilo rijei u devetom poglavlju) u kojem su sudionici isti afektivni doivljaj (izazvan injekcijom adrenalina) na spoznajnoj razini drugaije protumaili, ovisno o situaciji. Slino tome, iste emocije moemo protumaiti ili kao, primjerice, olakanje (ako smo upravo obavili lijeniki pregled i saznali da smo posve zdravi), ili kao osjeaj slobode (ako smo upravo puteni iz zatvora). Naa sposobnost da sami sebe mijenjamo omoguava nam i da neke slobode cijenimo vie od drugih, poput zaposlenika koji nakon uvoenja zabrane puenja na radnome mjestu zakljui da se ionako htio ostaviti cigareta. Sto smo vie navikli na to da kontroliramo neku situaciju, ili to vie cijenimo neku slobodu, to je jai osjeaj reaktancije kada se ta kontrola ili sloboda nade ugroena, i to e naa reakcija vjerojatno biti snanija. Socijalni faktori imaju golem utjecaj u odreivanju razine slobode koju neki pojedinac osjea, a postoje dokazi da su ti faktori naroito vani u ranom djetinjstvu, dok se mozak jo uvijek ubrzano mijenja. Mogue je da se kroz iskustvo socijalizacije utvruju polazne vrijednosti i domet mnogih varijabla linosti. Tako, na primjer, trauma u djetinjstvu moe izazvati veu bojaljivost kasnije u ivotu (visoka "polazna vrijednost straha"). Slino tome, nametanje veih ogranienja u ponaanju moe rezultirati openito manjim oekivanjem slobode, a time i manjom reaktancijom. Ako je, dakle, sloboda emocija koja nastaje u mozgu, to znai i da promjene u mozgu mogu utjecati na nau sposobnost da se osjeamo slobodnima. Abnormalne modane funkcije ve su dovedene u vezu s nekim poremeajima slobodne volje, kao to su sumanute misli da nama upravljaju svemirci (ili CIA, ili demoni) od kojih pate neki oboljeli od shizofrenije, ili neto rjei sindrom "tue ruke". Kod tog bizarnog neurolokog poremeaja, pacijentova aka, ili moda neki

drugi ud, radi pokrete koje pacijent doivljava kao svrhovite, ali izvan njegove kontrole. Ruka moe, primjerice, tako vrsto zgrabiti kvaku da je treba na silu odvajati, moe svog vlasnika povlaiti za odjeu ili ga ak pokuati zadaviti.15 Sindromi poput ovih otvaraju mogunost, ve spomenutu u ovom poglavlju, da bi namjerno oteivanje, ili manipuliranje neijim mozgom na neki drugi nain moglo utjecati na doivljaj slobode te osobe. Konkretno, ako odredena podruja mozga pridonose osjeaju reaktancije, smanjenje aktivnosti tih podruja moglo bi pojaati povodljivost, budui da signali koji inae upozoravaju na prijetnje slobodi vie ne bi bili na raspolaganju. Neki neuroznanstvenici ve su poeli istraivati pitanje slobode i slobodnog djelovanja uz pomo suvremene tehnologije za skeniranje mozga. Znanstvenici iz jedne od tih skupina posluili su se hipnozom kako bi istraili to se dogada u mozgu za vrijeme iskustva tude kontrole, to jest kada osoba osjea da pokret koji je napravila nije njezin.16 Uinili su to tako da su hipnotizirali zdrave ispitanike i naveli ih da pokret ruke koji su sami napravili pripiu nekom vanjskom izvoru (koloturu za koji je njihova ruka bila vezana). Snimci mozga pokazili su da su podruja parijetalnog korteksa, malog mozga i prefrontalnog korteksa bila aktivnija kada su ispitanici pogreno pripisali pokret koloturu nego kada su mislili da su sami napravili pokret. Drugim rijeima, ini se da je odredene karakteristike modanih funkcija mogue dovesti u vezu s iskustvom tude kontrole na dosljedan i ponovljiv nain. To je korak na putu ka razumijevanju kako nam na mozak prua osjeaj da djelujemo slobodno - ali samo korak. Treba rijeiti jo mnogo tehnikih i konceptualnih pitanja, a po svemu sudei, taj put e biti dug.17

Saetak i zakljuci
Boe, udijeli mi hrabrosti da promijenim ono to mogu Mirnoe da prihvatim ono to promijeniti ne mogu I mudrosti da uvidim razliku.
Anonimni autor, Molitva za unutarnji mir

Ako je svijet i sve u njemu kauzalno determinirano, moemo li biti slobodni? Mislioci poput Daniela Dennetta i Georgea Ainslieja kau da moemo, ako slobodu poimamo kao sposobnost da mijenjamo

svoja budua ja, kao i svijet oko nas, a ta sposobnost ovisi o predvianju budunosti. No sloboda je vie od puke spoznaje (predvidanja, meduvremenskih ugovora); sloboda je emocija koja proistjee iz modane aktivnosti. Molitva za unutarnji mir, premda klieizirana, ipak je prikladna: na osjeaj slobode je emocionalni signal koji nam daje mudrosti da znamo koje stvari moemo, a koje ne moemo promijeniti. Ta emocionalna sila daje eterinoj ideji slobode njezinu mo da svrgava diktatore, nadahnjuje revolucije i alje ljude u smrt. Opet se vraamo na ispiranje mozga, na san o kontroli uma - jer ako je sloboda emocija, tada se njome moe manipulirati kao i ostalim emocijama. Ako na osjeaj slobode, kao to sam pretpostavila, ugrozi signal koji javlja o prijetnji (reaktancija), umjetnim slabljenjem tog signala mogli bismo se osjeati slobodni onda kada to nismo. I obrnuto, jaanje reaktancije moe osobu potaknuti da postupa onako kako inae ne bi postupila, kako bi obranila slobodu od onoga to percipira kao prijetnju - a taj je trik dobro poznat svakom demagogu koji dri do sebe. Prosudbe o slobodi, kao i prosudbe o tome jesmo li sretni ili nismo, nisu apsolutna da/ne pitanja. Ovisit e o okolnostima, o naem ukupnom raspoloenju, o tome tko od nas trai da donesemo prosudbu i tome slino. Manipulacije (bilo u svrhu jaanja ili potiskivanja reaktancije) mogu biti drutvene, kao u sluaju ene koja kupuje tablete protiv glavobolje koje je vidjela na reklami, ili u sluaju eksplicitne molbe telefonskog prodavaa da pristanete na nove pozive (to ne samo da ublaava reaktanciju nego i djeluje kao zamka obveze). Kao to su pokazala prethodna poglavlja, drutvena manipulacija moe vriti svoj utjecaj na mnogo naina, od upadljivih novinskih naslova do divljakog muenja. Neke od tih metoda iznimno su mone. Ali one su se razvijale stoljeima, metodom pokuaja i pogreke, a nisu proizale iz temeljitog razumijevanja modanih funkcija. Primjerice, mnoge metode koje se primjenjuju u situacijama ispiranja mozga razvile su se iz metoda muenja. Posljednjih godina ne ovisimo vie toliko o metodi pokuaja i pogreke. Nove tehnologije omoguile su neuroznanstvenicima dosad nevieno dubok uvid u rad mozga. Dakako, treba jo obaviti golem posao, ali jednu stvar je mogue jamiti. Oni medu nama koji iz bilo

kojeg razloga ude za moima kontrole uma nee ekati da znanost sve shvati, ve e im prije pokuati iskoristiti njezina otkria kako bi manipulirali drugima. Opasnost od ispiranja mozga nee nestati. Kao to emo vidjeti u etrnaestom poglavlju, moe se jo i poveati. U treem dijelu knjige govorit u o tome to moemo uiniti, kao pojedinci i kao drutvo, da umanjimo tu opasnost.

Trei dio Sloboda i kontrola

Poglavlje dvanaesto

rtve i grabeljivci
Onaj koji drugima bi vladao, prvo treba Svoj gospodar biti.
Phillip Massinger, The Bond-Man

Vrijeme je da rekapituliramo. Dosada smo govorili o povijesti i primjeni izraza "ispiranje mozga" otkada ga je godine 1950. skovao Edward Hunter. Budui da ispiranje mozga nuno ukljuuje mozak, malo dublje smo zavirili u neuroznanost, psihologiju i filozofiju, zamijenivi stari kartezijanski "dijamantni um" jednom mnogo fleksibilnijom i sloenijom konstrukcijom. Nauili smo da se mozak i uvjerenja mogu promijeniti iznenada, ili pak polako, s vremenom. Do iznenadne promjene moe doi kada energija snanih emocija prodre u kognitivnu mreu u kojoj je kodiran neki pojam i ojaa je, tako da ona od obine ideje postane duboko uvjerenje. Spore promjene dogadaju se postupno i neprimjetno, kao to se stvara navika. Vidjeli smo i da mozak biljei ono to moe i to ne moe promijeniti u svijetu oko sebe, i da taj signal promjenjivosti predstavlja temelj naeg osjeaja slobode i njegovog negativnog pandana, reaktancije. Reaktancija, koja upozorava na neposrednu prijetnju slobodi, najvei je izazov s kojim se suoavaju vritelji utjecaja. Kad god imamo osjeaj da netko nama manipulira, reaktancija aktivira nau sposobnost da stanemo i promislimo, to je temelj nae sposobnosti da se odupremo pokuajima utjecaja. Dovoljno snana iznenadna promjena, kao to je emocionalno zlostavljanje ili ispiranje mozga silom, nasilno nadvladava taj otpor, dok prikriveno

ispiranje mozga djeluje polagano, sluei se lukavijim metodama kako hi zaobilo nau svijest o tome da netko pokuava utjecati na nas. U treem dijelu knjige posluit emo se dosadanjim spoznajama kako bismo odgovorili na pet vanih i meusobno povezanih pitanja o ispiranju mozga. Prvo pitanje tie se rtava ispiranja mozga: zbog ega su mu neki ljudi osobito podloni dok mu se drugi uspijevaju bolje oduprijeti? Drugo pitanje odnosi se na metode ispiranja mozga: to moemo nauiti od neuroznanosti i psihologije o tome koje metode - i pojedinci - imaju vie izgleda za uspjeh? Tim pitanjima emo se baviti u ovom poglavlju. Tree pitanje (tema trinaestog poglavlja) tie se mogunosti masovne kontrole uma. U etrnaestom poglavlju govorit u o budunosti ispiranja mozga i potencijalnom utjecaju novih tehnologija, te postaviti svoje etvrto pitanje: hoe li ikada biti mogue premostiti jaz koji sada postoji izmeu sna o kontroli uma i njenih stvarnih dosega? U petnaestom poglavlju pozabavit u se petim pitanjem: kako se oduprijeti ispiranju mozga i umanjiti opasnost koja od njega prijeti?

Svi smo mi pojedinci

Jedna od tema ove knjige bila je i vanost individualnih razlika. Pojedini mozgovi, ba kao i pojedina unutarnja ja koja mozgovi generiraju, znatno se meusobno razlikuju po obliku i veliini, kao i po broju i vrstama sinapsi i kognitivnih mrea.1 Ne postoje dva identina mozga, bilo po strukturi ili po uzorcima aktivnosti. Za poetak, ta raznovrsnost je posljedica injenice to svi imamo drugaije gene. No djelovanje genetikih varijacija znatno pojaava to to se geni ukljuuju i iskljuuju u razliitim trenucima i u razliitim dijelovima mozga. Dvije stanice unutar jednog embrija imaju istu DNK. No od jedne e moda nastati stanice koe i cijeli niz narataja prhuti, dok potomci druge stanice mogu zavriti kao neuroni koji e elektrinim impulsima reagirati na poljubac ljubavnika. Kakva e biti sudbina tih stanica ovisi o tome kako e se upotrijebiti njihovi geni. Aktiviranje gena rezultirat e stvaranjem proteina koji moe na razne naine djelovati na mozak, pa i tako da ukljuuje i iskljuuje druge gene. Geni se mogu ukljuivati i iskljuivati i pod utjecajem okoline: kemikalija, elektromagnetskih podraaja ili podraaja kojima

su naa osjetila izloena u svijetu punom razliitih predmeta, ljudi i ideja. Kemijski spojevi mogu prodrijeti u mozak putem hrane, pia, lijekova, hormonskih promjena u organizmu ili infekcija. Ti kemijski spojevi mogu na razne naine utjecati na mozak i tijelo.2 Budui da se funkcioniranje ivanih stanica oslanja na elektricitet, one i geni koje sadre mogu se nai pod utjecajem elektromagnetskih emisija.3 To je argument koji opravdava terapiju elektrookovima u sluajevima vrlo teke depresije. Konano, na mozak prima podraaje koji ne samo da aktiviraju neurone nego i mijenjaju gene unutar njih. Priroda i drutvo nerazmrsivo su povezani.4 Uz toliku raznovrsnost, uope ne iznenauje to se ljudski mozak ne isporuuje kao standardni model.

Naivci i cinici
Ta raznovrsnost vrijedi jednako za psiholoke karakteristike koliko i za fiziku strukturu - ukljuujui i one karakteristike koje predisponiraju za podlonost utjecaju ili od njega tite. Neki ljudi mogu proi torturu fizikog muenja i pritom se ne slomiti, naii na varalicu i ne nasjesti na njegove trikove. Znaju rei ne, zbog ega im prijatelji zavide, a trgovci i sakupljai dobrovoljnih priloga oajavaju. Da su se takvi ljudi susreli sa Stanleyjem Milgramom, vrlo rano bi se usprotivili njegovim metodama (kao to je manji dio sudionika u njegovom eksperimentu i uinio). Takvi ljudi imaju unutarnju snagu i vjeru u sebe koje ih tite od takvih oblika drutvenog pritiska. Veina ljudi nema tu zatitu. Iako moda mislimo da smo imuni, stvarnost nam neprekidno pokazuje da nismo u pravu. Nasjedamo na trikove varalica, prihvaamo sumnjive ponude, kupujemo stvari koje ne elimo ili ne trebamo, dajemo novac u dobrotvorne svrhe za koje uope ne marimo. Ako smo iskreni, naa povodljivost trebala bi nas navesti da se sloimo s Robertom Cialdinijem, strunjakom za tehnike nagovaranja, koji je svoju (vrlo utjecajnu) knjigu Influence zapoeo ovim rijeima:
Sada mogu slobodno priznati. Cijeli sam ivot bio naivina. Otkad znam za sebe, padao sam na prie trgovaca, sakupljaa novanih priloga i davatelja ovih ili onih usluga. Istina, samo neki od tih ljudi

imali su nepotene motive. Drugi - primjerice predstavnici odredenih dobrotvornih drutava - imali su samo najbolje namjere. No to nije vano. Zabrinjavajue esto, na kraju bih redovito zavrio kao pretplatnik na asopis koji me ne zanima ili bi mi utrapili ulaznicu za bal zdravstvenih radnika.
Cialdini, Influence

Pokuaji utjecaja stari su koliko i um na koji pokuavaju utjecati, pa nimalo ne iznenauje to su dananje metode savreno dorasle mozgovima koje ciljaju. Drugim rijeima, na pokuaje utjecaja i pokuaje odupiranja utjecaju moemo gledati kao na dvije suprotstavljene strane u evolucijskoj utrci u naoruanju. Najnovija faza u toj utrci moda je naa sklonost da kupujemo i itamo knjige socijalnih psihologa poput Roberta Cialdinija, ali ni to nije jamstvo da emo se moi zatititi od oruja utjecaja. Ne sjetimo se uvijek da smo neovisna bia sposobna razmiljati svojom glavom; katkada smo previe umorni, previe zaposleni, previe lijeni ili previe slabi. No esto se toga sjetimo - a za mnoge pokuaje utjecaja to nije ni vano. Nije mi vano koja e marka deterdenta za posude na kraju zavriti pokraj mog sudopera, pod uvjetom da je taj deterdent djelotvoran, pa posegnem za onim koji sam najee vidjela u reklami - osim ako nije osjetno skuplji od ostalih. Detaljno razmatranje relativnih prednosti svih tekuih sredstava za pranje posuda svakako bi bilo u granicama mojih sposobnosti - to bi ujedno bilo i fenomenalan gubitak vremena. Koga briga za to, ako je posude na kraju isto?

Mijenjanje uvjerenja
No katkada to jest vano. Katkada smo izmanipulirani tako da djelujemo protivno svojim interesima, bilo tako da se zaduimo kako bismo kupili neto to nam zapravo ne treba, ili tako da privrstimo na sebe eksploziv kako bismo postali muenici. Cilj ispiranja mozga je stjecanje kontrole i nad mislima i nad postupcima - u idealnom sluaju to znai ui u glavu rtve. U etrnaestom poglavlju vidjet emo kako suvremena znanost moe u doslovnom smislu to omoguiti. Meutim,

veina metoda utjecaja ne moe izravno promijeniti mozak, pa umjesto toga mijenjaju okolinu u kojoj se mozak nalazi. Ta potreba da djeluju s distance stavlja dvije prepreke na put vritelju utjecaja. Prva prepreka je vrijeme i velik trud potreban da se promijeni neije uvjerenje, osobito ako promjena treba biti velika i dugotrajna. Raspirivanje snanih emocija pritom moe pomoi, ali nova uvjerenja ipak treba stalno iznova potvrivati dok se osoba na njih potpuno ne navikne. Kada ih usvoji do te mjere da postanu automatska, izgledi da ih netko ili neto ospori bit e znatno smanjeni. Sve dok ne dodu do sigurne razine ispod praga svijesti, te nove kognitivne mree nee se glatko uklopiti u ostatak kognitivnog krajolika osobe izvrgnute utjecaju. A dok se ne prestanu isticati i privlaiti pozornost, uvijek postoji opasnost da osoba posumnja u njih. Ponajvie iz tog razloga kultovi esto izoliraju svoje sljedbenike od njihova prijanjeg ivota. Umanjujui vjerojatnost da e obitelj, prijatelji ili okolnosti aktivirati stare kognitivne mree koje nisu u skladu s novim sustavom pravila, umanjuju mo starih ideja da ospore one nove. Prisjetite se da prilikom donoenja odluka, recimo o tome u kom smjeru pomaknuti oi, podruja mozga meusobno pregovaraju pa se uzorci njihovih aktivnosti meusobno stapaju. Najjednostavnije reeno, ako podruje A glasa za pokret ulijevo, a podruje B glasa za pokret nadolje, njihov konsenzus e vjerojatno stopiti u dijagonalnu sakadu usmjerenu nadolje i ulijevo. U tom procesu prilagodbe, veu teinu ima glas onih kognitivnih mrea koje su jae aktivirane; ako je aktivnost u podruju B vea nego aktivnost u podruju A, sakada e biti usmjerena vie nadolje nego ulijevo. Dakle, kada se novi skup uvjerenja (povezanih s kultom) nametne (katkada vrlo drugaijem) uzorku koji je ve postojao, uspjeh ispiranja mozga kljuno e ovisiti o tome koliko su nove kognitivne mree jae od starih. Izolacija smanjuje glasaku mo starijih kognitivnih mrea i omoguava emocionalnoj i psiholokoj manipulaciji kultovske sredine da postigne maksimalan uinak. Drugi problem s kojim se suoavaju vritelji utjecaja jest taj da, osim ako dobro ne poznaju svoju metu, u odredenoj mjeri rade naslijepo. Njihov cilj jest da meta prihvati njihova uvjerenja, to je mnogo lake postii ako ta uvjerenja nisu u neskladu s onim to meta ve vjeruje. Kognitivne mree koje se bolje uklapaju prihvatljivije su zato to u ma-

njoj mjeri pobuuju razmiljanje pa ne zahtijevaju toliko napora. to su moje kognitivne mree slinije vaima, imat emo vie toga zajednikog i tim bolje emo se vjerojatno slagati. Sto me bolje poznajete i to se nae ideje vie poklapaju, to ete vei utjecaj moi vriti na mene. Vjerski ili politiki preobraenici esto kau da je njihov voa rekao upravo ono to su oni mislili. Ta predodba isprepletenih umova i sama moe biti moan izvor zajednikog ushienja koje jaa emocionalno ljepilo to pokret dri na okupu i ini od njega koherentni entitet - skupinu, pleme ili kult, a ne samo odreeni broj ljudi. No vritelji utjecaja esto ne znaju unaprijed u kakvom su stanju kognitivne mree njihovih meta. Neki e nagaati na temelju svog pozadinskog znanja (onaj zastupnik koji mi je ponudio kuhinju po povoljnoj cijeni nije imao sree: veina mojih susjeda doista jesu vlasnici svojih kua). Neki e nastojati ispipati informacije dobro sroenim pitanjima; no to moe djelovati kao znak upozorenja i potaknuti reaktanciju, ili pak moe izazvati dosadu i potaknuti povlaenje. U spektru pojedinanih sukoba od kojih se sastoji ova utrka u naoruavanju sredstvima utjecaja, pobjednici se mogu nai na obje strane. No u ekstremnim sluajevima, ispiranje mozga uz primjenu sile moe skriti otpor. A stupnjevitost prikrivenog ispiranja mozga moe se prouljati i pokraj najbudnije prefrontalne strae. ak i tada, jasno je da su neki ljudi budniji, ili otporniji, od drugih. Koje su to znaajke to ine neke mozgove podlonijima a druge sposobnijima da se obrane od utjecaja? Ono to smo saznali u drugom dijelu knjige upuuje na zakljuak da otpornost mozga prema usvajanju novih uvjerenja potjee iz tri glavna, meusobno povezana izvora: broja ve prisutnih kognitivnih mrea, snage tih kognitivnih mrea i nae sposobnosti da zastanemo i promislimo. Pozabavimo se sada svakim od njih pojedinano.

Mijenjanje kognitivnih mrea

Broj kognitivnih mrea

Bogat kognitivni krajolik, ispunjen kognitivnim mreama i sposoban na razliite naine i fleksibilno obraivati podraaje koje prima, oteava posao onome tko eli ispiranjem mozga nametnuti nova uvjerenja. Posluimo li se metaforom vodenog toka iz osmog poglavlja, vidimo

zato bi to moglo biti tako. Ako voda moe protjecati samo kroz nekoliko kanala, protjecat e brzo svakim od njih, a djelovanje erozije - koja iri kanale - bit e znatno. Ako je kanala vie, tok e u svakom od njih biti sporiji, kao i njihovo irenje. Isto vrijedi i za kognitivne mree. Sto je vie alternativnih puteva na raspolaganju toku neuralne aktivnosti od ulaznog podraaja do izlazne reakcije, to e slabija biti svaka pojedina sinapsa. Upravo zbog toga dob, naobrazba, kreativnost i ivotno iskustvo, koji svi odreda obogauju kognitivni krajolik, obino tite od metoda utjecaja. Broj veza izmeu neurona u jednom ljudskom mozgu nije fiksan; aktivno razmiljanje moe proizvesti nove sinapse i upravo zato izreka "upotrebljavaj da ti ne zakrlja" vrijedi za mozak koliko i za miie. Kada je rije o ravnotei izmeu dolaznih informacija i informacija pohranjenih u pamenju (podataka osobne povijesti opisanih u desetom poglavlju) - u mlaem, manje obrazovanom, manje kreativnom ili manje iskusnom mozgu vea vanost se pridaje dolaznim informacija jer ta osoba ima manje bogatu osobnu povijest. Zbog toga postoji vea vjerojatnost da bude impulzivna i da reagira na neposrednu okolinu umjesto da zastane i promisli o tome. Stariji, bolje obrazovan ili iskusniji mozak sadri vie podataka osobne povijesti koji se mogu nositi sa podraajima iz neposredne okoline koji zahtijevaju djelovanje. U starije osobe i emocije mogu biti manje bolne - ako ni zbog ega drugog, onda zato to ih ne doivljava prvi put. Moda se zato kae da putovanje iri vidike: nije vaan sam in putovanja, nego obilje novih iskustava koji se proivljavaju putem. (Putovanje na Ibizu zbog opijanja i seksa vjerojatno se ne rauna, osim ako alkohol i seks nisu nedostupni kod kue.) Um obogaen raznovrsnim iskustvima, u kojem podaci osobne povijesti igraju veliku ulogu, postaje suptilniji, zna diferencirati, ne reagira lako na pritisak snanih podraaja, to znai da ga je tee kontrolirati. Ako ovjek ima na raspolaganju vei broj kognitivnih mrea, to mu moe pomoi da se odupre ak i najekstremnijim oblicima utjecaja. rtve muenja esto na prisilu reagiraju tako da aktiviraju neku kognitivnu mreu do koje im je osobito stalo - religijsko vjerovanje ili misao na voljenu osobu - svim se silama dre za nju i nalaze u njoj oslonac. Upravo zato se u sofisticiranim oblicima prisile esto izmjenjuju brutalnost i ljubaznost. Ljubav je najjai protuotrov za muenje, kao

i za tolike druge oblike nanoenja boli, a tobonja zabrinutost moe slomiti otpor rtve uspjenije nego bol. Jedan ameriki ratni zarobljenik u Koreji opisao je kako su ga vie puta doveli "na prag smrti", a onda ga ponovno oivjeli. Unato injenici da su ga upravo njegovi tamniari zamalo ubili, rekao je da nakon nekog vremena "postane zahvalan zato to su ti spasili ivot [...] u trenutku kad si bio na rubu smrti, oni su te spasili. ine to dovoljno esto da ta injenica zavlada cijelim tvojim procesom razmiljanja, sve dok ne postane toliko zahvalan da uini sve to ele."5 S vremenom je spaavanje od smrti postalo snanije oruje utjecaja nego sama prijetnja smru.

Snaga kognitivnih mrea

Zvui paradoksalno, ali ponekad je tee isprati mozak koji ima manje kognitivnih mrea nego prosjean mozak. To se dogada onda kada su kognitivne mree osobito dobro uspostavljene: vlastita vrsta uvjerenja nude barem nekakvu zatitu od trgovaca uvjerenjima. I u ovom sluaju pojedinci se meusobno razlikuju. Neki imaju vrsta uvjerenja, ali nemaju toliku potrebu za onim to psiholozi zovu "potreba za kontrolom". Dovoljno su sigurni u sebe, pa nemaju osjeaj da su njihova uvjerenja ugroena kada se susretnu s ljudima koji misle drugaije; tolerantno e ih posluati, ali malo je vjerojatno da e promijeniti stajalita. Neki ljudi skeptini su i ne daju se uvjeriti ak i kada je rije o uvjerenjima koja su opeprihvaena u njihovoj zajednici; ne priklanjaju se vrsto nijednoj ideologiji. A kod nekih je prisutna kombinacija sklonosti ka vrstim uvjerenjima i potrebe da svoje miljenje nametnu drugima. Takvi pojedinci imaju snaan doivljaj svog unutarnjeg ja - vrsto se dre svojih uvjerenja - ali i njihova potreba za kontrolom takoer je velika. Kao to je ustvrdio socijalni psiholog Roy Baumeister (vidi peto poglavlje), zbog visokog ali krhkog samopotovanja, te izrazito dogmatine osobe mogu agresivno reagirati na bilo kakvo osporavanje svojih stajalita. Meutim, dovoljno snana metoda utjecaja moe takvoj osobi nametnuti novo uvjerenje - koje e ona zatim esto estoko braniti.

Zloupotreba prefrontalnog podruja: kako se zaobilazi funkcija "stani i promisli"

... nek' poali ovo jadno stanje Mukotrpne smrtnosti jadovite Koje vode nas u runo raanje Svih muka vlastitih; Jo tovari i emer povrh gluposti.
Samuel Daniel, Certain Epistles, "To the Lady Margaret, Countess of Cumberland"

Sposobnost da zastanemo i promislimo

Koliko emo uspjeno otkriti i usprotiviti se pokuajima utjecaja, to ovisi, kao to je ranije reeno, o bogatstvu naega kognitivnog krajolika. Ovisi i o tome koliko su snano aktivirane nae kognitivne mree: kada energija iz nekog intenzivnog i jednostavnog podraaja, ili snanih emocija, protjee naim kognitivnim mreama, neka akcija se moe potaknuti prije nego to se stignemo zaustaviti. Kao to je jasno pokazano u drugom dijelu knjige, ljudski mozak ni u kom sluaju nije savreno racionalan raunalni ureaj koji je svjestan onoga to mu je u interesu i koji u skladu s tim donosi odluke. ak i Vulkanci iz Zvjezdanih staza, uzori loginosti, imaju svoje emocionalne epizode; a ljudi su mnogo manje vjeti od Vulkanaca u ovladavanju svojim strastima. To to se taj njihov nedostatak esto ispostavi kao prednost vjerojatno se moe pripisati injenici da su scenaristi Zvjezdanih staza ljudi, a ne Vulkanci, no to je ipak odraz naeg sve boljeg shvaanja vanosti emocija.6 Kao to je reeno u devetom poglavlju, one su temeljne komponente potrebne da bi ovjek uspjeno funkcionirao. Ako su pretjerane, mogu biti problematine - svi znamo da ni u emu ne valja pretjerivati - no bez njih proces donoenja odluka moe jednostavno stati. Meutim, oslanjamo li se na emocije, to nas moe navesti na krivi put. Zbog toga to slue kao preaci do akcije moe se dogoditi da prevagne odluka u korist kratkoronog zadovoljstva umjesto u prilog vee ali i dugoronije koristi. Emocije su, osim toga, donekle liene kriterija. Njihova sposobnost da preplave mozak, uzrokujui promjene u mnogim meusobno povezanim podrujima korteksa i subkorteksa, povezana je s time to relativno dugo traju. Za razliku od misli, osjeaji

se zadravaju (za um/mozak kaemo da skae s teme na temu, a ne za srce). U devetom poglavlju rekli smo da to neslaganje izmeu trajanja emocija i hitre preciznosti misli i jezika omoguava osjeajima koje je izazvala neka misao (rije, fraza, slika) da pobude asocijaciju s nekim drugim, moda sasvim nepovezanim, konceptom, a to neslaganje vritelji utjecaja esto iskoritavaju. Individualne razlike u tome kako mozak obraduje emocije su stoga relevantne. Ljudi iskazuju iroki spektar emocija - i razlikuju se po tome kakve su im emocionalne polazne vrijednosti. Neki su ljudi manje ili vie osjetljivi, mirniji ili nagliji, oputeniji ili uvredljiviji, hrabriji ili plaljiviji od drugih. Kad gradimo odnos s nekom osobom, jedan od izazova na koje nailazimo jest uenje gdje su njezine utvrene toke. Neke od tih razlika uvjetovane su genima. Geni utjeu na razinu neurotransmitera poput serotonina, za koje se smatra da utjeu na stupanj tjeskobe, no postoje i dokazi o tome da doivljaji iz ranog djetinjstva mogu utjecati na to koje e biti polazne vrijednosti mnogih emocija.7 Jedan od primjera koji se mnogo prouava je osjetljivost na stres, koja znatno varira od osobe do osobe. Vritelji utjecaja esto se slue stresom: nakon to kod svoje mete pobude neki oblik negativnih osjeaja - krivnju, strah, neku vrstu kognitivne disonance - ono ponaanje koje ele evocirati mogu predstaviti kao nain oslobaanja od tog emocionalnog pritiska. Znaju da e ljudi po svoj prilici reagirati refleksno i razmiljati u stereotipima ako su pod stresom, nego ako imaju vremena bez urbe razmisliti o svojoj situaciji. Individualne razlike nalazimo takoer u naem osjeaju slobode i njezinu pandanu, reaktanciji, koje, kao to sam ustvrdila u jedanaestom poglavlju, funkcioniraju kao emocije. Te poetne vrijednosti mogu se odrediti kada dijete ima oko dvije godine, u dobi kada ljudska ivotinja otkriva osjeaj slobode - i openito postaje naporna. Kao to je opazio Cialdini: "Veina roditelja kae da u tom razdoblju kod svoje djece opaaju veu tvrdoglavost. Dvogodinjaci su majstori kada se treba oduprijeti pritisku izvana, osobito roditeljskom. Recite im da naprave jednu stvar, oni e uiniti suprotno; dajte im jednu igraku, poeljet e drugu."8 U toj "najgoroj fazi" javljaju se prvi znakovi individualnosti i samostalnosti, kada dijete poinje sebe poimati kao odvojeno od svijeta koji ga okruuje, poinje ovladavati vlastitim tijelom i stjecati osjeaj

aktivnog djelovanja koji dolazi s tim. Dio tog procesa samoodredivanja zahtijeva detaljno shvaanje drutvenog okruja. Do veine potrebnih informacija dijete dolazi metodom pokuaja i pogreke: iskuava granice tolerancije osobe koja se o njemu brine kako bi nauilo to je prihvatljivo a to nije. (To je glavni razlog zato se na seminarima za roditelje esto preporuuje dosljedno ponaanje. Dijete koje nastoji shvatiti drutvena pravila lake e ih nauiti ako primjeri tih pravila slijede jasan obrazac.) Iskuavanje granica esto ukljuuje i razinu reaktancije koja zna razbjesniti, dok dijete "brusi" svoju prvobitnu nihilistiku pretpostavku da je sve doputeno u realistiniju verziju koja e biti u skladu sa stvarnim svijetom.9 Neka djeca, kao i neki odrasli, krotko prihvaaju ogranienja. Druga se teko odriu sna o kontroli, premda e se veina djece s kojom se "nikako ne moe izai na kraj" naposljetku smiriti, prui li im se prilika. Ponaanje vrnjaka i bliskih odraslih osoba kljuno je u odredivanju hoe li dijete taj san ponijeti sa sobom u odraslu dob i ostatak ljudske vrste smatrati neim to slobodno moe iskoritavati ili e usvojiti nove slobode koje e nadomjestiti gubitak. Manipulira li netko naim osjeajem slobode, to moe poveati nau osjetljivost na metode utjecaja i zbog toga se utjecaj koji stavlja naglasak na osobni izbor moe neopaeno provui kroz inae vrstu obranu. ini se da stjecanje nove slobode ne utjee tako snano na nas kao prijetnja onim slobodama koje imamo; openito nam je drae kad nas nagovaraju, kad nenametljivo laskaju naem osjeaju kontrole, nego kada nas ele prisiliti da promijenimo ponaanje - i ta sklonost nije beznaajna. Kao ni druge emocije, sloboda/reaktancija ne postoji odvojeno od mozga i tijela. Osjeaj kontrole koji karakterizira slobodu i iji gubitak potie reaktanciju povezan je, kao i druge pozitivne emocije, s boljim tjelesnim i mentalnim zdravljem. Reaktancija potaknuta gubitkom kontrole, kao i druge negativne emocije, moe izazvati bolest, pa ak i iznenadnu smrt u ljudi i ivotinja.10 Suptilan vritelj utjecaja razumije da jednom kada nastupi reaktancija, meta je spremna pruiti otpor i mnogo ju je tee kontrolirati. Tada e moda odluiti u svojim rtvama izazvati osjeaj da one vladaju situacijom, recimo tako da izravno zatrai njihov pristanak - "Ako biste mi mogli posvetiti jednu minutu?" - ili tako da ubaci fraze poput

"vaa odluka", "vi birate", "o vama ovisi" u govor kojim vam nastoji neto prodati. Proklamacije o slobodi esto odraavaju stupanj do kojeg je sloboda zapravo ograniena. U govorima diktatora lako je nai prie o slobodi.11 Manje ekstreman primjer je sloboda izbora kakvu omoguuju mediji u Velikoj Britaniji i Americi i kojom se te zemlje toliko hvaliu. Naelno govorei, netko tko eli saznati najnovije vijesti moe birati iz uzbudljivog mnotva novina, televizijskih programa, radio-stanica, internetskih stranica i tako dalje. U praksi, svaka vana vijest otkriva temeljnu slinost tih naizgled razliitih izvora. Dakako da moemo birati hoe li naa informacija biti obojena liberalno ili konzervativno, hoe li biti stavljena u okvir drave ili svijeta, hoe li biti izraena intelektualnim ili jednostavnim stilom. Ono to uglavnom ne moemo uiniti jest odrediti prioritete prema kojima e se neto smatrati vijeu, to znai da ne moemo utjecati na opcije koje nam se nude na izbor. Vaa podlonost ispiranju mozga (i drugim oblicima utjecaja) ima mnogo veze sa stanjem vaeg mozga, a ono e dijelom ovisiti o vaim genima: istraivanja upuuju na to da na funkcije prefrontalnog podruja bitno utjee genetika.12 Nizak stupanj naobrazbe, dogmatizam, stres i drugi faktori koji utjeu na funkciju prefrontalnog podruja, sve to potie simplicistiki, crno-bijeli nain razmiljanja. Ako ste zapostavili svoje neurone, propustili stimulirati svoje sinapse, tvrdoglavo se opirali novim iskustvima ili bombardirali svoj prefrontalni korteks drogama (ukljuujui alkohol), muili ga nedostatkom sna, burnim izmjenama emocija ili kroninim stresom, lako je mogue da biste podlegli totalistikim arima prvog karizmatika na kojeg biste naili. Upravo zato se toliki ljudi zbune kad mladi lanovi njihovih obitelji pristupe kultu, postanu opsjednuti razliitim modama i slavnim osobama i intenzivno se vezuju za esto neprikladne uzore. No zloupotreba prefrontalnog podruja nije ograniena samo na djecu i mlade. Zrelost, i imunost prema orujima utjecaja koju ona moe donijeti, u dosegu je mogunosti svih nas - ali mi moramo donijeti odluku da emo se potruditi kako bismo postigli zrelost. Proirimo li metaforu kognitivnog krajolika, moemo rei da je njegovanje mozga slino njegovanju vrta; od poetne divljine, cilj je stvoriti model koji e biti ugodan i nama i drugima. U prvim godinama naeg ivota, vrtlari su ljudi iz nae blizine: odrasli koji brinu o nama, braa i sestre,

prijatelji od kojih preuzimamo svoje prve utiske. Kako godine prolaze postajemo sve sposobniji preuzeti kontrolu, pojmiti sami sebe kao bia koja su jedinstvena na Zemlji, barem koliko znamo, po tome to smo sami svoji vrtlari. Traimo druge ljude i iskustva koja e nam pomoi da postanemo ono to elimo postati; izbjegavamo stvari koje nas dovode u iskuenje, koje nam odvlae panju i skreu nas s puta, i to tako da uimo zato ba i nisu toliko zanimljive. Odrastanje nam pomae, jer s vremenom stvari postaju manje bitne. Dakako, buenje kojim se ovjek rekonceptualizira kao bie sposobno samo sebe mijenjati ne dogaa se uvijek. Neki vrtlari cijeli ivot prespavaju i mogu postati velik teret za ljude oko sebe. Ali ne svi. No ako neki drugi vrtlar pokua preuzeti va teren, bit e mu lake nametnuti svoj model ako ondje zatekne neuredno polje korova nego dobro odravan vrt. Ono to vrijedi za vrtove i vrtlare, vrijedi i za ljudski mozak i za one koji se bave ispiranjem mozga - premda valja dodati da je mozak nezamislivo kompliciraniji od bilo kojeg vrta. I najbolje reguliran veliki mozak uvijek e ostati neusporediv sa skuenom urednou kakvu moemo nai u nekim nemilosrdnijim hortikulturnim pothvatima. Govorili smo o tome koliko su emocije vane u pokuajima utjecaja i vidjeli smo kako, openito govorei, bogatiji mentalni svijet moe posluiti kao zatita. No postoji i trei faktor: samospoznaja, svijest o tome da smo glina a ne dijamant. Ako znamo da moemo sami sebe mijenjati, tada znamo i da moemo njegovati svoje kognitivne mree, oblikovati ih kao to bismo oblikovali vrt. Spoznaja da se mozak moe promijeniti prvi je korak u pruanju otpora promjenama koje nam nameu drugi. Usput budi reeno, zato je pile mogue hipnotizirati ako na tlu ispred njega povlaite crtu ili ako njiete prstom lijevo-desno, dok ljude uglavnom nije mogue na taj nain hipnotizirati.13 Premda bi svatko tko je vidio kako to izgleda kada lijepa ena prolazi pokraj grupice mladia kolskog uzrasta lako mogao posumnjati u postojanje tog evolucijskog jaza, veinu ljudi tee je hipnotizirati nego veinu ptica. Mi unaprijed znamo da se moemo mijenjati; pilii ne znaju.

Lovci na mo
Nakon to smo razmotrili koji nas to faktori ine podlonima ispiranju mozga, moemo postaviti dopunsko pitanje: to ini dobrog vritelja utjecaja? Prvi i najoitiji odgovor glasi: motivacija. Vritelji utjecaja moraju htjeti promijeniti tue miljenje. Za to je relevantna potreba za kontrolom, to jest poetna vrijednost neijeg osjeaja slobode. Sto je ta poetna vrijednost via, to e jaa biti reaktancija u sluaju naruavanja te slobode, pa e vea biti i potreba za kontrolom okruja - osobito ljudi u tom okruju. Moda to donekle objanjava zato ljudi koji se tako estoko bore za slobodu mogu tako lako postati okrutni diktatori jednom kada se cilj revolucije ostvari. Budui da je lake stei osjeaj kontrole nad jednostavnijim stvarima (usporedite odgoj djeteta s upravljanjem dravom), visoka razina potrebe za kontrolom obino ide zajedno s kognitivnim pojednostavljivanjem; onim to Robert Lifton naziva "totalistiko razmiljanje". Jednostavnost je krajnje privlana onima koji su sami zbunjeni - a takvih je mnogo - pa je esto lake poslati jednostavnu poruku nego "prodati" sloeni argument. I za pojedince i za drutva vrijedi tvrdnja da ostavljaju daleko bolji ukupni dojam ako se svi njihovi suprotstavljeni interesi mogu svrstati iza jedne jedine jasno prepoznatljive poruke. U praksi, veina pojedinaca, poput veine drutava, ve je previe strukturirana da bi im se moglo nametnuti jednu jedinu jednostavnu poruku. Oni koji nama upravljaju primjenjuju druge strategije: zadane misije, manifeste i, dakako, eterine ideje, ija je neodreenost sraunata da povea njihovu privlanost u javnosti. No u situacijama kada je vladajue naelo kaos - osobni ili politiki - jasnoa vizije koja prati totalistiki nain razmiljanja moe se doimati kao jedini izlaz iz bezdana.

Karizma
Kao to smo vidjeli u prethodnim poglavljima, vode esto za velik dio svog utjecaja mogu zahvaliti jasnoj, jednostavnoj viziji. Karizma se definira kao "dar ili mo vodstva ili autoriteta; aura. Odatle, sposobnost osobe da u drugima pobudi odanost ili entuzijazam". Karizmu moe znatno pojaati i dojam moi - tog najjaeg afrodizijaka, kako ju je nazvao Henry Kissinger.14 Karizmu pojaava i snaan doivljaj

unutarnjeg ja, te dojam odlune usmjerenosti na jedan cilj. Prisjetimo li se da George Ainslie opisuje mozak kao borilite suprotstavljenih interesa, o emu je bilo rijei u jedanaestom poglavlju, vidimo da je "usmjerenost na jedan cilj" dobar opis onoga to se dogada. Premda su interesi suprotstavljeni - "uzmi okoladu" i "dri se dijete" - katkada je suradnja nuna zbog ogranienosti resursa; mi, ljudi, imamo samo jedan komplet udova. (Je li mozak hobotnice, koji na raspolaganju ima vie udova, u manjoj mjeri kooperativan od naeg?) Sto je vii stupanj suradnje - to je vie interesa koji streme jednom te istom cilju - to je osoba predanija ostvarenju tog cilja, i to se karizmatinijom moe initi drugim ljudima. Osobe iji um nije tako jedinstveno sloan moda e zavidjeti na predanosti i prividnoj odsutnosti onog napornog unutarnjeg prepiranja kakvo je tipino za ljude sa snanim osjeajem unutarnjeg ja. No jasnoa vizije nije dovoljna da bi netko postao karizmatian: ovjek mora imati dovoljno socijalnih vjetina i dovoljno vjere u sebe da u sljedbenika probudi odanost i entuzijazam. Bez te tenosti na interpersonalnoj razini rezultat je samotna opsesija, emu moe posvjedoiti bilo koji koled na Oxfordu. A ak ni to ne mora biti dovoljno. Kao to je ranije reeno, karizmatsko vodstvo ne ovisi samo o osobnosti nego i o okolnostima. Voda mora pratiti Zeitgeist*. Sluajnost i tempiranje igraju veliku ulogu u odreivanju hoe li neki nadobudni voda kulta zavriti kao Manson ili kao Mojsije. Kao to Anthony Stevens i John Price tvrde u knjizi Prophets, Cults and Madness, okolnosti katkada zahtijevaju svjeu perspektivu - nov nain gledanja na staru situaciju ili problem. Ta sposobnost da se informacije prihvate i reorganiziraju na nov nain dio je onoga to nas ini ljudima. Meutim, neki iznimno kreativni pojedinci osobito su vjeti u onome to Anthony F. C. Wallace zove "preoblikovanje labirinta" - rekombiniranju elemenata svojih aktualnih ideja o svojoj kulturi (labirinta) u nov i dramatian oblik koji, kako se ini, obeava rjeenje dotad nerjeivih problema.15 Ti ljudi mogu biti i skloni paranoji, esto su to linosti snane duhovnosti ili vjere u paranormalno, te mogu imati neobina vidna i sluna iskustva (recimo uti glas kad nikoga nema u blizini). To su blai oblici simptoma kakve sreemo kod shizofrenije, i doista, izrazita kreativnost dovodi
Duh vremena (op. prev.)

se u vezu s poveanim rizikom od pojave psihoze i moda bipolarnog poremeaja.16 Cini se da izrazito kreativni ljudi drukije razmiljaju, da se manje oslanjaju na tradicionalnu logiku a vie na intuiciju. Uoavaju veze koje drugi ne uoavaju, a ta fleksibilnost stavlja ih u bolji poloaj da se upuste u tu veliku unutarnju reorganizaciju koju predstavlja preoblikovanje labirinta. U neuroznanstvenom smislu, izrazita kreativnost dovodi se u vezu s veom labilnou sljepoonog renja (vrlo velika aktivnost neurona u tom podruju mozga; vidi sedmo poglavlje). Mogue je i da mozak vrlo kreativnih ljudi - iako ne mora nuno biti vei - odlikuje vra unutarnja povezanost, to jest kreativni mozak moda ima vei broj sinapsi koje meusobno povezuju neurone, to ih im moda daje veu sposobnost povezivanja ideja na neobine i originalne naine. No kreativnost nije dovoljna za karizmu: mnogi vrlo kreativni ljudi nisu osobito karizmatini. Jednom kad osoba sintetizira novi labirint, ona mora u sebi imati dovoljno strasti da svoje nove ideje usvoji i da njihovo ostvarenje uini svojim jedinim ciljem - a usto mora biti sposobna razumjeti i ispuniti potrebe drugih (te na taj nain privui sljedbenike). Iako stvarnost nakon nekog vremena obino sustigne onoga tko razmilja totalistiki i nametne se svima osim najtvrdokornijima, kratkorono gledano, takvi ljudi mogu biti zastraujue uvjerljivi. Najbolji demagozi vode rauna o tome da zadre kontrolu, nikad ne zaboravljaju svoj cilj, a njihova uvjerenost u vlastito poslanje i aura moi moe drugima ulijevati strah ili ih nadahnuti. Ako imaju manje skrupula od nas ostalih i ako u nama vide samo sredstvo za postizanje svog cilja, takvi ljudi mogu biti iznimno opasni. Djelotvoran ispira mozga zna kako primijeniti pritisak, potencirati stres i zamor, bol ili izolaciju, snagu grupe i pritisak koji tjera na poslunost, zna kako nadjaati mehanizam koji nas navodi da zastanemo i promislimo, tako da umjesto razuma sluamo svoje temeljne instinkte.

Saetak i zakljuci
Kako se va mozak razvija, koje ideje upija, koje mode slijedi i koje snove smatra nedostojnima - sve je to duboko osobno i svojstveno samo vama. Male individualne razlike u osjetljivosti na stres, u konceptima

koje sreemo ili u tome kako s nama postupaju u najranijem djetinjstvu, mogu se s vremenom pretvoriti u velike razlike izmeu odraslih linosti. Individualne razlike izmeu odraslih ljudi proizlaze iz genskog naslijea, ivotnog iskustva i kognitivnih mrea u naem mozgu. No mnoge ideje koje utjeu na nas nisu samo osobne. Nae drutvene interakcije i na kulturni kontekst, skupine kojima pripadamo, mora ideja u kojem od roenja plivamo - sve to oblikuje nas i nae ideje u veoj mjeri negoli smo toga svjesni.17 U sljedeem poglavlju pozabavit u se tim irim drutvenim utjecajima, postavljajui pitanje kako oni potiu ili obeshrabruju pokuaje masovne kontrole uma.

Poglavlje trinaesto

Tvornice umova
Ba kao to je dobrobit naroda vanija od dobrobiti jednoga, tako i dobrobit univerzuma ima prednost pred dobrobiti bilo kojeg stvorenja.
Malleus Maleficarum (Malj za vjetice)

Zamijenite li u gornjem epigrafu rije "svemir" rijeju "drutvo", dobit ete jezgrovit manifest totalitarizma... koji datira iz Europe petnaestog stoljea. Tvrdnja da opstanak naroda ili vrste opravdava bilo koji stupanj individualne patnje drutvena je verzija konsekvencijalizma, nauka prema kojem cilj opravdava sredstvo. Ta se ideja redovito povezuje s talijanskim renesansnim misliocem Niccolom Machiavellijem (1469. - 1527.), no iako su ga zbog toga otro osuivali, on nije bio njezin prvi zagovaratelj.1 Rije "totalitarno", pak, krasi engleski jezik tek od konsekvencijalizam je najvie doao do izraaja kod zagovaratelja totalistike misli - superdiktatora dvadesetog stoljea kao to su bili Hitler, Staljin i Mao. Isto to stoljee dalo nam je i "ispiranje mozga", daak nade za diktatore diljem svijeta. Ispiranje mozga donijelo je nadu u pronalazak pouzdanih, znanstvenih metoda koje e omoguiti postizanje potpune kontrole nad ljudskim umom. No davno prije pojave suvremene tehnologije, prvosveenici kontrole domiljato su primjenjivali cijeli niz metoda, od retorike do muenja, kako bi drugima nametnuli svoju ideologiju. Uvjereni da upravo oni u rukama dre klju najveeg Dobra za kojim ovjeanstvo mora tragati - bilo da to od njih trai Bog,
1926. godine (prema Oxfordskom rjeniku engleskog jezika). Ipak,

Aristotel, povijesne silnice ili neki drugi simbol autoriteta - ti vritelji utjecaja oblikovali su klimu ideja u kojoj su ivjeli. Kao to sam ranije ustvrdila, njihova nastojanja da promijene tuda miljenja odjekuju do danas. Dosad je ova knjiga bila usredotoena uglavnom na takozvano ispiranje mozga silom, kakvo bi se moglo nai u nekom kultu ili zarobljenikom logoru. No bilo je rijei i o podmuklijim oblicima manipuliranja, prikrivenom ispiranju mozga, kakvim se obino slue Sjedinjene Drave kad ele proiriti odredene ideje nadajui se da e tako moi kontrolirati svoje graane. Da bismo razumjeli prikriveno ispiranje mozga, prvo moramo shvatiti zato su ideje tako vane onima koji dominiraju u drutvu, kako se one ire i zato su tako mone. Ta pitanja bit e u sreditu ovog poglavlja.

Zarazne ideje
to je vea la, vea je vjerojatnost da ljudi u nju povjeruju.
Adolf Hitler, Meiti Kampf

Memetika, o kojoj je bilo rijei u treem poglavlju, ideje usporeuje s virusima i naglaava ovjekovu podlonost kognitivnoj zarazi. Memetika je novija artikulacija mnogo starije metafore ideje kao bolesti, koja pak nadopunjava jednu drugu metaforu (o kojoj je bilo rijei u etvrtom poglavlju) - onu koja ispiranje mozga usporeuje s iscjeljivanjem. Kuran tako esto opisuje nevjernike kao ljude koji imaju bolest u srcu (vidi, primjerice, suru 2:10). Dakako, ovjeanstvo se oduvijek bojalo bolesti.2 Suvremena drutva osobito strahuju od zaraznih bolesti: ak i one koje usmrte relativno mali broj ljudi mogu dospjeti na naslovnice diljem svijeta.3 Premda u evoluciji nalazimo primjere korisnih simbioza izmeu ljudi i mikroorganizama, bakterije koje ive u naim crijevima ne dobivaju ni priblino takav publicitet kao njihove smrtonosnije roakinje, tako da je pojam zaraze, ukupno gledano, i dalje vrlo negativan. Zbog toga i metafora ideje kao zaraze, ak i u kontekstu navodno neutralne znanosti o memima, i dalje ima snaan pejorativni prizvuk. Memi kojima se zarazimo, bolest u naim srcima esto su - i preesto - ideje s kojima se oni koji o njima govore sluajno ne slau. Religija

je prvorazredan primjer mema, prema rijeima ateista koji nam je dao izraz memetika. Nevjera je bolest srca, kako pie u svetoj knjizi jedne od najveih svjetskih religija. Kakvog li iznenaenja. Metafora ideje kao zaraze omoguava nekim znanstvenim autoritetima da ideologiju prikau kao znanost, a nekim vjerskim autoritetima da je prikau kao istinu. No ona slui i da se naglasi vanost ideja u ljudskoj kulturi. Ideje u naim glavama nisu samo rkarije koje su neuroni iz dosade proizveli; one utjeu na nae djelovanje - i nae interakcije.4 Mnoge kognitivne mree koje su se ustalile u naim glavama ideje su koje dijele drugi pripadnici drutva. Mozak u kojem obitavaju daje im jedinstvenu formu, ba kao to se svaka pojedina maka razlikuje od ostalih, ali sve make imaju dovoljno zajednikih znaajki koje ih ine pripadnicama iste vrste. Jedna od izrazito varijabilnih karakteristika kognitivnih mrea je njihova sposobnost da pobude privrenost. Neke se mogu svrstati zajedno s "plahim uvjerenjima" Johna Betjemana.5 Druge pak mogu za one koje zaraze biti smrtonosne poput bilo kojeg virusa, ako ne i smrtonosnije. Imate li tu nesreu da se zateknete u istom avionu s osobom koja je zaraena virusom ebole, moda se neete zaraziti; a ak i ako se zarazite, imate otprilike deset posto izgleda da preivite.6 Naete li se u istom avionu s bombaem-samoubojicom koji je spreman umrijeti za svoju vjeru, izgledi da ete preivjeti praktiki padaju na nulu.

Ideje su vane
Cogito ergo sum. [Mislim, dakle jesam.]
Rene Descartes, Rasprava o metodi

Ideje koje usvajamo iz svijeta oko sebe, ili ih izgraujemo kada se uspostave veze izmeu dotad nepovezanih kognitivnih mrea, ine niti u bogatoj tapiseriji koju tka mozak, "taj zaarani tkalaki stan".7 To je materijal od kojeg smo satkani; nae ideje su dio nas. Uvjerenja nisu epifenomeni, puka pratnja sinaptikoj pjesmi i plesu; ona su i preesto dirigenti. To osobito vrijedi za eterine ideje, koje znaju kako

iskoristiti nau emocionalnu energiju. Kao to je reeno u devetom poglavlju, emocije mogu sluiti kao preaci, hitan plan djelovanja koji zaobilazi nau funkciju "stani i promisli". (ak i efovi reagiraju na poarni alarm.) Kada se neka snana emocija povee s eterinom idejom, zapravo dolazi do lane uzbune. Manipulirani mozak reagira kao da je rije o hitnom sluaju, ne zastaje da promisli i jednostavno se odluuje za najoitiji postupak. esto je taj postupak ispravan u tim okolnostima: povlaimo se od vatre i bjeimo od grabeljivaca. No postupak je katkada oit zato to ga je takvim uinio manipulator koji je i aktivirao lani signal za uzbunu. Vritelji utjecaja aktiviraju signal za uzbunu kako bi izvrili pritisak na svoje rtve i naveli ih da postupe na odredeni nain (koji moe i ne mora biti u interesu rtve). Dugo prije Adolfa Hitlera, ljudi zaraeni eterinom idejom antisemitizma nisu samo tvrdili da su Zidovi prljavi. Predlagali su, i u mnogim sluajevima provodili, rjeenja tog "problema", kao to pokazuje sramotna povijest odnosa prema Zidovima u Europi (ukljuujui Veliku Britaniju). Pogrdne tvrdnje koje su inspirirale naciste apsurdne su: pune logikih rupa, nepotkrijepljene dokazima ili i jedno i drugo. Nekolicina hrabrih ukazivala je na to u ono vrijeme. No veina Nijemaca vjerovala je u ono to je htjela. U emocionalnom smislu, ve su bili "obraeni" - do te mjere zahvaeni antisemitizmom rairenim u svojoj kulturi da je za njih eterina ideja idovstva bila nepovratno okaljana (najveim dijelom obiljeena strahom i gaenjem). Nacistika propaganda pala je na plodno tlo.8 Ni najvri mogui racionalni argument teko bi mogao ii protiv struje. Drutva, kao i pojedinci, uvijek trebaju neki motivacijski faktor (bilo priznat ili nesvjestan) kako bi zastali i promislili. Ako prevagnu motivi koji odvraaju od primjene funkcije "stani i promisli", kao to se to dogodilo u nacistikoj Njemakoj, tada neka eterina ideja moe izvriti snaan utjecaj ak i kada je osobno iskustvo izravno pobija. Njemaki Zidovi nisu bili nevidljivi. Mnogi su bili vrlo ugledni pripadnici mnogih profesija: isti, poteni, pouzdani. Ali negativni stereotip prljavog, bolesnog i zlobno gramzivog Zidova postao je toliko proiren, postao je u tolikoj mjeri dio kulture da je mogao nadjaati pojedinane protivne primjere. Takve primjere moglo se prebaciti u drugo podruje kognitivnog krajolika (moj prijatelj Daniel nije tipian idov"), ili ih se

moglo zanemariti i kontakt s njima svesti na minimum (na primjer tako da se uspostave geta), izbjegavajui tako susrete koji bi stereotip mogli dovesti u sumnju. Nacistiki aktivisti otili su mnogo dalje od toga, do te mjere reducirajui kvalitetu ivota Zidova da oni vie nisu mogli odravati ni najosnovniji dojam ugleda. Prisiljeni izgledati prljavo i esto podlijeui bolestima, potvrivali su nacistiku predodbu o idovstvu, jo vie jaajui uvjerenja svojih progonitelja. Bila je to opaka spirala sve intenzivnije dehumanizacije koja je zavrila masovnim ubojstvom. I ne samo ubojstvom, nego pokuajem da se ostvari cilj proienja. A da bi se proienje postiglo, trebalo je odstraniti izvor zaraze, i to metodom zakapanja i paljenja - dvjema tradicionalnim metodama za eliminiranje bolesti. Za predane naciste, emigracija Zidova nije bila prikladno rjeenje; samo zatiranjem svakog njihova traga mogao se ukloniti izvor zaraze. Kada postoje jaki razlozi za vjerovanje u neku eterinu ideju, njezina kognitivna mrea moe toliko ojaati da deformira kognitivni krajolik, iskrivljujui ga kao to crna rupa iskrivljuje prostor-vrijeme. Budui da ustanovljene kognitivne mree igraju veliku ulogu u filtriranju dolaznih podraaja, nove informacije uglavnom e se interpretirati tako da podupiru eterinu ideju; to je jaa kognitivna mrea, to ona jae djeluje na neiju percepciju svijeta. Mogue je ak proizvesti dokaze koji je potkrepljuju, ili koji pobijaju njoj protivne dokaze. ovjek niotkuda iz pjesme Beatlesa nije jedini koji vidi samo ono to eli vidjeti.

Drutva i zajednike ideje

Ne elim biti ja, elim biti mi.
Mihail Bakunin, pismo

Eterine ideje temeljne su za predodbu nekog drutva o sebi, ba kao to su temeljne za predodbu pojedinca o sebi. Vjerojatno su i vanije, zato to pojedinac moe crpiti uvjerenja i iz mnogih drugih izvora, primjerice tijela koje je fiziki ogranieno i dobro definiranih naina djelovanja. Drutva, koja nisu tako sigurna u vlastito utjelovljene, spremnije od pojedinaca pribjegavaju privlanoj prividnoj jednostavnosti eterinih ideja: slobodi, pravdi, jednakosti i svim njihovim krvlju natopljenim srodnicima. Drutva u kojima vladine i druge institucije nisu tako vrsto

uspostavljene u osobitoj su opasnosti; starija ili sigurnija drutva ne trebaju toliko ovisiti o mnotvu kojeg na okupu dre snane emocije. To je dijelom zato to osjeaj sigurnosti uvelike pridonosi kvaliteti ivljenja, a kako se njihova kvaliteta ivljenja popravlja, ljudi vie ne nastoje oajniki promijeniti svoj ivot. Reaktancija i druge negativne emocije nisu tako intenzivne; vritelji utjecaja moraju se jae truditi kako bi ih potaknuli. Vei stupanj sigurnosti, bilo na razini pojedinca ili na razini drutva, takoer iri toleranciju prema alternativama - tako nastaje vea raznovrsnost ideja, to pak obogauje (osobni ili drutveni) kognitivni krajolik. Vea izloenost alternativnim mogunostima mogla bi pomoi da se objasni jedna zbunjujua injenica vezana za terorizam, fenomen koji se esto povezuje s ispiranjem mozga. Zapadni politiari esto teroriste proglaavaju iracionalnima, ljudima slabe naobrazbe i neznalicama, no istraivanja na Bliskom istoku upuuju na to da je naobrazba u najmanju ruku u pozitivnoj korelaciji s davanjem potpore terorizmu.9 Naobrazba ljudima pokazuje mogue alternative njihovoj aktualnoj situaciji: svaka na svoj nain, i zapadnjaka sekularna naobrazba, kao i ona religiozna, naglaavaju krajnje poeljne vizije nekog boljeg svijeta. Te se vizije mogu razlikovati u pojedinostima, ali one sadravaju mnoge zajednike eterine ideje. (Islam tako velia pravdu, suut i ljubav prema blinjemu - ideje vrlo bliske i drage zapadnim liberalnim demokracijama.) Kada su ponuene takve ideje, kontrast u odnosu na svakodnevni ivot moe postati jo uoljiviji nego ranije, osobito ako se ivi u izrazito kontroliranom ili korumpiranom drutvu. Reaktancija, signal kojim mozak ukazuje na nesklad izmeu ideje i stvarnosti, moe biti iznimno snaan motiv djelovanja. Kada ih oblikuju i usmjeravaju ve prisutne kognitivne mree, ili vritelji utjecaja (bilo vjerski ili svjetovni), san i udnja stapaju se u visokozapaljivu smjesu. Bez sna, udnja moe ostati nefokusirana; bez udnje, san moe ostati bez otrova. Date li ljudima ciljeve, a ne ponudite im sredstva za ostvarenje tih ciljeva, izazvat ete ih na prosvjed; onemoguite li im prosvjedovanje, dobili ste recept za nasilje; kako biste kontrolirali nasilje, morate se prikazati to neovjenijima pred onima koje nastojite kontrolirati - to njima pak olakava da o vama razmiljaju kao o "podljudima" i jo se ee okome na vas svojim nasilnim djelovanjem. Jedan od moguih rjeenja je da ljudima uope ne ponudite ciljeve, to jest da ograniite mogunost

naobrazbe i pristup globalnim medijima, ali u naem sve manjem i sve povezanijem svijetu teko da bi takav postupak uspio. Tako neto bi bilo i u izravnoj suprotnosti s mnogim od najviih ideala kako liberalne demokracije, tako i najveih svjetskih religija (premda to ne mora uvijek biti problem: kao to smo vidjeli, jedna od prednosti eterinih ideja je njihova fleksibilnost). Mnoge drutvene ideje prenose se izravno s osobe na osobu, katkada eksplicitno, a katkada implicitno. Na primjer, ako uitelji i uenici raspravljaju o smrtnoj kazni, uenici e nauiti nekoliko eksplicitno izreenih injenica (primjerice da je u Velikoj Britaniji posljednja ena objeena 1955. godine i da se zvala Ruth Ellis). No ta e rasprava takoer potvrditi nekoliko pretpostavki koje su proirene u drutvu: da zloin treba kazniti (smrtna kazna: da ili ne), da drava moe zakonski nauditi nekoj osobi (smije li ii dotle da tu osobu i usmrti), i tako dalje. Te ideje mogu biti izraene eksplicitno - to je dobar nain da se djecu potakne da ih preispitaju - ali esto ostaju neizreene. Te drutvene kognitivne mree su ideje koje su rasprostranjene medu pripadnicima drutva, premda nisu nuno opeprihvaene (u kojoj mjeri je neka ideja drutvena ovisi o tome koliko je ljudskih mozgova zahvatila). One mogu biti eksplicitno navedene u ustavu, ili se pak mogu izraavati rijetko ili nikad; kako god bilo, njihov stupanj prihvaenosti je ono to ih ini monima. Prihvaanje se potie pomou aparata kao to je obitelj, koja prenosi ideologiju s jednog na drugi narataj (o tome je bilo rijei u petom poglavlju).

Medij-atori
Praktiki svako uvjerenje, valjano ili nevaljano, bez obzira na to stoji li iza njega uvjerljivo rezoniranje ili predrasuda, moe se, putem namjernog manipuliranja ili nenamjernog iskoritavanja od strane vladajuih institucija, usaditi drugim ljudima koji e ga prihvatiti kao realistino.
Murray Edelman, The Politics of Misinformation

U suvremenim drutvima, kognitivne mree se prenose i zamrenim globalnim mreama masovne komunikacije: putem novina, radija, "pokretnih slika" i interneta. Vritelj utjecaja koji nastoji isprati mozak

masama mora biti u stanju kontrolirati te medije, a totalitarne drave ulau mnogo napora u ispunjenje te zadae (pogledajte kakvom pritisku su bili izvrgnuti privatni mediji u Srbiji za vrijeme diktatorske vladavine Slobodana Miloevia). No kako drutva postaju sve sloenija, poinju, poput stanica, sve vie reagirati na vanjske utjecaje, ime postaju propusnija na nove ideje. Taj efekt globalizacije o kojem se mnogo govori (koji je i sam posljedica sve vee sloenosti), oteava kontrolu - ako ni zbog ega drugog, onda zato to postoji vie izvora ideja koje treba nadgledati, cenzurirati ili blokirati. Energija uloena u imunosni sustav drutva je energija preusmjerena s metabolikih funkcija, pa totalitarne ekonomije uglavnom stagniraju, to u veoj mjeri ubrzava njihovu propast nego bilo kakva neprijateljska propaganda.10 To ne znai da lak pristup informacijama ne moe pomoi destabilizaciji neke totalitarne drave; politiki dogadaji uglavnom imaju vie od jednog uzroka. Mediji, kao i sustav obrazovanja, mogu ljude upoznati s novim idejama, ponuditi alternativnu viziju (na primjer, viziju ivota na divnome Zapadu), iriti znanje ili preispitati opeprihvaene stavove o mudrosti autoriteta. Hoe li se to doista i dogoditi, ovisi o motivima tog dareljivog irenja informacija. Sasvim pojednostavljeno, u dravnim medijima uglavnom e se odraavati stavovi drave i njezina elje za kontrolom, dok e se u privatiziranim medijima odraavati stavovi vlasnika i njihove elje za profitom. Mit o neutralnosti - ideja o tome da postoji gola, neinterpretirana injenica - omiljena je meta postmodernista. Barem od slavnih dana Heideggera i Wittgensteina, mislioci su ekali u redu kako bi napali ideju da su injenice, prema rijeima Terryja Eagletona, "svima dostupne i neosporne, a vrijednosti osobne i proizvoljne".11 Eagleton je ovako sroio svoju kritiku:
Oita je razlika izmeu injenice koja kae: "Ova katedrala je sagraena 1612. godine" i vrijednosnog suda o istoj katedrali: "Ova katedrala je sjajni primjer barokne arhitekture." Uzmimo da sam prvu tvrdnju izrekao dok sam amerikoj turistkinji pokazivao Englesku i time je doveo u nedoumicu. "Zato uvijek navodite datume nastanka tih vaih graevina?" mogla bi me upitati moja Amerikanka. "emu ta opsjednutost porijeklom? Drutvo u kojemu ja ivim ne vodi rauna o datumima. Mi graevine dijelimo na one okrenute

sjeveroistoku i one okrenute sjeverozapadu." Ovakva primjedba moda bi mi pomogla da shvatim kako se moj nain opisivanja temelji na na odredenom sustavu vrijednosnih sudova. Vrijednosni sudovi amerike turistkinje razlikuju se od suda tipa: "Ova katedrala je sjajni primjerak barokne arhitekture", ali ipak jesu vrijednosni sudovi, pa ma kakvu injeninost ja u njima pokuao pronai.
Eagleton, Knjievna teorija

Tvrdnje se ne mogu promatrati odvojeno; one su uvijek u nekom drutvenom kontekstu. Katkada je sam sadraj tvrdnje oito manje vaan od neverbalne informacije koju ta tvrdnja prenosi. Kada deifriramo tvrdnje nekog prijatelja - ili itatelja novina - oslanjamo se na brojne neverbalne drutvene signale, i sve ih procjenjujemo prema njihovoj vrijednosti. ak i kada itamo, itamo izmeu redaka (kao to ilustrira rasprava o deklaraciji Britanske nacionalne stranke u devetom poglavlju). Informacija koja dopre do naih oiju, uiju ili (ako itamo Brailleovo pismo) vrhova prstiju, mora proi kroz minsko polje naih iskustvenih filtera, gdje je naa prethodna oekivanja tako temeljito prosijavaju da ona moda nikada ne dopre do visina svijesti. One informacije koje se probiju do modane kore posluit e nam za donoenje niza dobro razraenih pretpostavki, hipoteza koje mogu biti pod nesvjesnim utjecajem raznoraznih faktora, od rasporeda rijei nabijenih emocijama do virusa u naem krvotoku koji e prouzroiti trovanje hranom. Gole injenice nikada takve ne paradiraju naim kognitivnim krajolikom - uvijek se prekriju slojem hermeneutike kako bi sauvale ednost. Taj sloj mi katkada uinimo krajnje prozirnim - matematika je jedan takav primjer - ali bio on tanak ili ne, uvijek je prisutan, neizbjeno evaluativan. Filozofi vole rei da ne moete od "jest" dobiti "treba"; ali apstrakcija moe ii u suprotnom smjeru, od "treba" prema "jest". Ako zanemarimo sve pozadinske okolnosti, ako usporedimo mnogo primjera i iz njih izvuemo zajednike znaajke, moemo doi do turog simbola, do "injenice". Drugim rijeima, moda je "jest" samo jedan "treba" iz kojeg su iscrpljeni (gotovo) svi emocionalni sokovi. Nitko, pa ak ni najskrupulozniji urednik, ne moe izbjei vlastito stajalite. Trebamo li iz toga zakljuiti da je svaki izvor vijesti pristran i da sve dotle dok smo svjesni njihove pristranosti istu moemo nekako

uzeti u obzir i kompenzirati je? Ne bi se reklo, prema teoretiarima medijskih studija, zato to se selektivna interpretacija ne sastoji samo od predrasude. John Street, primjerice, razlikuje ideju pristranosti od ideje "okvira".12 Pristranost je sustavna sklonost da se informacije selektivno istiu ili ak iskrivljavaju. Desno orijentirane novine tako mogu redovito donositi negativno obojene izvjetaje o siromatvu, podupirui ideologiju koja siromane krivi za njihovu nesreu. Upravo zato to je pristranost tako sustavna, lake ju je uoiti: katkada o ovjeku vie govori informacija o tome koje novine ita nego odjea koju nosi. Pristranost je usto lake ispraviti ako su dostupni alternativni izvori vijesti, kao u drutvima u kojima postoje raznovrsni i konkurentni privatizirani lokalni i dravni mediji, iji vlasnici imaju razliit drutveni profil. ak i u tom sluaju, pritisak da se vijest pojednostavni, standardizira i uskladi s miljenjem javnosti (ili miljenjem vlasnika), snana je sila ije djelovanje negativno utjee na raznovrsnost (o tome je bilo rijei u treem poglavlju). Totalistiko razmiljanje nije svojstveno samo bahatim dravnim vladama. Kao to su neki ve rekli, reguliranje medija ne bi se smjelo prepustiti nevidljivim rukama trita, izmeu ostalog i zato to u tom sluaju mnogi faktori smanjuju izglede da e to trite biti slobodno. Veliki kotski ekonomist Adam Smith, u ijem remekdjelu Bogatstva naroda suvremeni kapitalisti nalaze mnoga opravdanja za svoje postupke, vjerojatno ne bi odobravao suvremenu reklamnu industriju, gotovo incestuoznu bliskost novinara s novinarima i s politiarima, golemu mo koja je koncentrirana u rukama nekolicine globalnih medijskih mogula, niti mnoge druge znaajke suvremenih medija u Britaniji.13 Okviri su suptilniji i tee ih je uoiti nego pristranost. Osim toga, razliiti medijski izvori esto se slue slinim okvirima. Prema Streetovim rijeima: "Premda su okviri sredstva kojima se svijet vidi na odreeni nain, oni se razlikuju od pojma pristranosti po tome to ne predstavljaju samo jedno ideoloko stajalite."14 Umjesto toga, u medijskim studijima naglaava se da su "novinarske prie" upravo to - prie. Poput drugih pria, imaju selektivnu narativnu strukturu koja se oslanja na duboko ukorijenjene pretpostavke (primjerice o uzroku i posljedici, moralu i drutvenim odnosima) i izostavlja nebitne informacije. Pripovjedai, ukljuujui one koji izvjetavaju o vijestima, na raspolaganju imaju nekoliko obrazaca i upotrijebit e onaj u koji

e se njihova pria najbolje uklopiti: "hrabri junak, "sporost birokracije", "nepomirljiv sukob" i tako dalje. Sa svakim obrascem povezan je i odreeni jezini stil. Primjerice, ako neko dijete umre od bolesti, vjerojatno e biti opisano kao hrabro dijete koje je zadesila tragina sudbina, koje su krasile neupitne moralne kvalitete i koje je bilo na radost i ponos svojim, sada oaloenim, roditeljima. Dakako da je to dijete katkada znalo vritati, duriti se ili mlatnuti svoju mladu sestru - djeca to ine - ali ta banalna opservacija ne uklapa se u okvir, pa se obino ne pojavljuje u takvim izvjetajima. Ako dijete ubije neki neznanac, prisutni su elementi tragedije i moralnih vrlina, ali umjesto hrabrosti imat emo nevinost i njoj odgovarajuu dehumanizaciju ubojice. Okviri i pristranost produeci su individualnih svjetonazora, zajedniki pripadnicima drutva. tovie, osobna i drutvena stajalita su u interakciji i pod meusobnim utjecajem. Mediji tvrde da odraavaju stajalita svoje publike: kad je rije o privatnim medijima, gdje vlada otra konkurencija, motiv profita osigurava barem neki stupanj slaganja izmeu izvora informacija i publike, a ak i u sluaju dravnih medija mora barem donekle biti slaganja, inae e se pretvoriti u ruglo, kao to se to dogodilo u mnogim istonoeuropskim dravama za vrijeme komunizma. No, kao to je reeno u treem poglavlju, mediji takoer oblikuju miljenje publike; razliit stupanj izloenosti televiziji moe tako proizvesti znatne razlike u stavovima. Street kae da su vijesti, u smislu u kojem ih donose mediji, "proizvod potrebe za trgovanjem".15 Trgovina je jedan od drevnih aspekata ljudske interakcije; ekonomist Haim Ofek tvrdi da se "obiaj razmjene pojavio prije 1,5 do 2 milijuna godina".16 No sloenost suvremene trgovine mogla bi se usporediti sa sloenou upravljanja informacijama. Prve razmjene vjerojatno su bile interakcije licem u lice i odvijale su se unutar malih drutvenih jedinica u kojima je svaki pojedinac raunao na to da e mu skupina pruiti zatitu a moda i pomoi da preivi. Ako bi se pojavio neki motiv za prijevaru, potencijalnog prevaranta vjerojatno , bi odvratila injenica da u budunosti ne bi mogao izbjei svoje rtve i njihovu osvetu, kao i prijetnja kazne od strane drugih pripadnika skupine. Usto, sudionici u razmjeni mogli su se sluiti neverbalnim signalima i ritualima kako bi procijenili meusobnu pouzdanost. Premda je tradicija interakcije licem u lice opstala do danas (politiki sastanci

na vrhu jedan su takav primjer), mnoge razmjene su ili neizravne i ne zahtijevaju nikakav ljudski kontakt, ili pak podrazumijevaju susrete s ljudima koje vjerojatno nikada vie neemo sresti. ivot u mnogo veim skupinama, kao to danas ivi veina zapadnjaka, oslabio je utjecaj skupine na pojedinca, pa je varanje postalo mnogo zanimljivija mogunost. Takav nain ivota utjecao je i na to da se vie oslanjamo na informacije i na one koji nam ih pruaju. Nekritiko oslanjanje na medijske izvore je nunost. Jednostavno ne moemo provjeravati svaku tvrdnju, pa stoga ili vjerujemo ili, ako je povjerenje narueno, reagiramo s paualnim cinizmom, koji je obino samo povran (u praksi, kad ne bismo vjerovali niemu, to bi nas sasvim onesposobilo). Novinske organizacije znaju koliko je povjerenje vano, pa se zato toliko trude sebe prikazati kao vjerodostojne, nepristrane autoritete, istodobno istiui pristranost suparnika.17 Meutim, kao to kae Street, "izvjetavanje je oblik retorike, rije je o uvjeravanju nas - itatelja i gledatelja - da se neto dogodilo".18 Kao takva, informacija koju primamo od medija dolazi prilagoena. Poput vode u slavini gradskog stanovnika, koja je ve prola kroz neije vodovodne cijevi, vjerojatno mnogo njih. Mi moda biramo novine prema tome kojoj se strani priklanjaju, ali ne biramo okvir u koji e biti smjetena odredena vijest. Moda neemo ni primijetiti kako je informacija oblikovana i prilagoena da bi se uklopila u nae predrasude. tovie, svrha i jest da ne primijetimo, jer bi se inae u nama mogla aktivirati reaktancija, to bi bilo kontraproduktivno.

Karizma grupe
Pripadnost bandi moe zadovoljiti potrebe koje drugdje ne nalaze zadovoljenje, poput potrebe za sigurnou, pozitivnom vezom s drugim ljudima, pozitivnim doivljajem unutarnjeg ja ili za osjeajem djelotvornosti.
Ervin Staub, The Psychology of Good and Evil

U prethodnom poglavlju raspravljala sam o ideji da se karizma moe dijelom dovesti u vezu s dojmom koji netko ostavlja o svojoj odlunosti i predanosti cilju. Onima koji ostavljaju dojam da sve svoje napore ulau u postizanje jednog jedinog jasnog cilja, drugi ljudi se mogu

diviti ili ih prezirati, ovisno o tome kakav je taj cilj, no toj njihovoj jednostavnosti i predanosti esto zavide oni medu nama iji je um u veoj mjeri sadrajno razjedinjen. Crno-bijeli svijet moe izgledati tako prihvatljiv promatrau koji vidi samo nijanse sivog. Zato ne biste preuzeli to uvjerenje i omoguili svom napaenom korteksu da pode na zaslueni odmor? Odgovor bi mogao glasiti: "Zato to ne patite od neizljeive lijenosti mozga, krajnje sebinosti i bezgranine gluposti", ali to bi bio samo dio odgovora. Neke ljude jednostavnost privlai ne samo zato to su lijeni, sebini ili glupi, nego zato to ih na to tjera strah, bijes ili frustracija - negativne emocije koje u njima pobuuje svijet pun opasnosti. Prirodne ili drutvene katastrofe mogu dovesti vie ljudi u crkve; slaba vlada moe stvoriti uvjete za pobunu naroda; gospodarske tekoe mogu poveati potporu ekstremistima. Kada je okolina nesigurna, bilo u politikom, gospodarskom ili fizikom smislu, jednostavnost postaje sve privlanija. Jednostavne, jasne, uvjerljivo izloene doktrine mogu ostaviti dojam na druge ljude i privui mnoge sljedbenike, osobito ako ti sljedbenici nemaju vlastitih strastvenih uvjerenja. Karizmatini voda koji se doima kao da svim srcem vjeruje u tu doktrinu vjerojatno e lake uvjeriti druge ljude nego voda koji potanko razmilja o svakoj pojedinosti i mozga o moguim tekoama i komplikacijama. Isto vrijedi i za drutva. Jednostavne ideje popraene dobrim publicitetom ostavljaju dojam jedinstva, a time i dojam odlunosti u ostvarenju cilja. Eterine ideje kao to su istina, pravda, tolerancija i sloboda osobito su korisne za jaanje karizme nekog drutva; njihova prikrivena neodreenost iri njihovu privlanost i mogue ih je izraziti u nekoliko zvunih rijei. Mediji tvore temeljni mehanizam putem kojeg neko drutvo potvruje vlastitu sliku o sebi. Dojam konsenzusa, osobito u privatiziranim medijima, gdje odreeni stupanj raznovrsnosti predstavlja normu, moe dakle imati znatan utjecaj na graane koji konzumiraju proizvode tih medija, potiui konformizam i jaajui sposobnost vlade da kontrolira svoje graane. Nastup koji ostavlja dojam odanosti i jedinstva moe biti koristan i na meunarodnoj pozornici. (Jedinstvo i odanost, dvije omiljene vrline kad je o skupinama rije.) Veina besmislica koje se u medijima mogu uti ili proitati vezano za eterine ideje ne mora biti upadljivo tetna. No ono to se u medijima govori i pie moe biti od goleme vanosti ako odraava otre podjele u drutvu. Stereotipne

izjave rijetko kada su od pomoi kada treba rjeavati sloene politike probleme. Uzmimo za primjer sljedee tvrdnje: "Islam je istina"; "Mukarci su superiorni enama"; "Sjedinjene Amerike Drave su zemlja slobodnih ljudi"; i "Komunizam je plemenit nauk". Svaka od tih izjava, ako je prihvate birai kojima je upuena, ojaat e u njima pozitivne predodbe o sebi. Na svaku od njih mogue je uzvratiti jednako apstraktnom tvrdnjom: "Samo Isus nam pokazuje put do istine"; "ene su dobrohotnije od mukaraca"; "Sjedinjene Drave su izgraene radom robova"; "Kapitalizam je najbolji". Ako vam je stalo samo do toga da se vai birai bolje osjeaju (i usput da vam budu privreniji), takve izjave mogu dobro posluiti svrsi. No ako nastojite pomiriti, recimo, komuniste i kapitaliste, morat ete se udaljiti od eterinih ideja. Ne sloboda, nego uoljivo poboljanje osobnih sloboda; ne jedna neosporna istina, nego priznanje da istina ima mnogo, da su obje strane povremeno krile ljudska prava i kompromitirale vlastite ideale. Kao to smo vidjeli, ak i jedan ljudski mozak, u kojem suprotstavljene interese na suradnju prisiljavaju ogranienja ljudskog tijela, moe sadravati nekompatibilne ideje. Drutva, ak i kada su polarizirana uslijed dugogodinjih sukoba, nisu vezana tolikim ogranienjima. Tako je na Bliskom istoku mogue sresti Izraelce koji se estoko protive politici svoje vlade prema Palestincima, Palestince koji ale zbog Izraelaca poginulih u napadima bombaa-samoubojica i pripadnike obiju zajednica koji zajedno rade na pomirenju i edukacijskim projektima. Ista razliitost miljenja moe se nai i u drugim aritima politikog sukoba, kao to je Sjeverna Irska, Sri Lanka ili Sudan. No ti opreni glasovi rijetko se uju. Ne uklapaju se u okvir "nepomirljivog sukoba" u koji se te prie obino smjetaju.

Ispiranje mozga masama

Prvo poglavlje ove knjige poinje s definicijom termina ispiranje mozga: "Sustavno i esto prisilno eliminiranje iz ovjekova uma ve formiranih ideja, osobito politikih, kako bi drugi sklop ideja mogao zauzeti njihovo mjesto." Kroz cijelu knjigu spominjala sam politiku narav koncepta ispiranja mozga - politiku u onom najtemeljnijem smislu koji

se odnosi na pojedince i skupine koje oni formiraju. Kad govorimo o metodama utjecaja, teoretski su mogue etiri kombinacije: da pojedinci utjeu na druge pojedince, da pojedinci utjeu na skupine, da skupine utjeu na druge skupine i da skupine utjeu na pojedince. Ispiranje mozga tradicionalno se povezuje s prisilom, ali primjena sile donosi i neke svoje probleme. Kad na nekoga primijenite silu, u svojoj rtvi izazivate snanu reaktanciju, tako da se njezini emocionalni instinkti angairaju u nastojanju da obrane ugroene slobode. Ako ispira mozga primijeni dovoljno jaku prisilu da slomi rtvin otpor, ona moe ostati toliko traumatizirana da vie normalno ne funkcionira i nije pouzdana (to je s njegovog stajalita jo vanije). Kod amerikih ratnih zarobljenika koji su se vratili iz Koreje zabiljeen je visok postotak mentalnih bolesti. Mogue je silom prouzroiti opsenu promjenu uvjerenja, ali ne moe se raunati na to da e ta promjena ostati stabilna: rtvu bi trebalo stalno nadzirati i opetovano je prisiljavati. Kad je rije 0 pojedincima, to zahtijeva goleme koliine vremena i truda od strane onoga koji vri ispiranje mozga, a iako rtva moe potisnuti svoja prijanja stajalita, nitko ne jami da se ona nee ponovno pojaviti ako se prisila ukine (u tom smislu se ispiranje mozga razlikuje od svog pretee muenja, koje zahtijeva samo kratkoronu primjenu nasilja, esto sa smrtnim ishodom, i iji je cilj pobuditi odredene oblike ponaanja, a ne promjenu uvjerenja). Takva interakcija postoji - primjere moemo nai u nasilju u obitelji. No zasada, velik trud koji treba uloiti u takav oblik ispiranja mozga odvraa one koji bi se moda u to upustili. ak 1 ako se zadatak podijeli na pripadnike skupine, jo uvijek su potrebni znatni resursi kako bi se kontrolirala i nadzirala jedna osoba, a kamoli mnoge. A to se tie posljednje od etiri kombinacije, pojedinaca koji utjeu na skupinu, prisilno utjecanje je malo vjerojatno, jednostavno zato to pojedinac nema na raspolaganju potrebne resurse. No postoji jo jedna mogunost, a to je prikriveni utjecaj. U tu iroku kategoriju svrstavam suptilne metode reklamne industrije i medija, lane utopije o kojima priaju karizmatski vode i tehnologije ija je svrha manipuliranje umom (o tome vie u sljedeem poglavlju). Prikrivene metode, ako su uspjene, imaju jednu veliku prednost nad nasilnim metodama: izbjegavaju problem reaktancije. Dakako, postoji opasnost da e rtva uiniti nezgodnu stvar i opaziti prijevaru, to e kod nje izazvati ogorenu protureakciju. Vritelji utjecaja koji se slue

takvim metodama esto igraju na to da e do tog trenutka oni ve postii svoj cilj i ve odavno biti daleko, traei nove naivce. Cilj im je stoga pobrinuti se da rtva ne pojmi njihovo ponaanje kao pokuaj utjecaja. Prikrivene metode lake je primijeniti nego silu, osobito u sluajevima kada promjena miljenja treba biti samo privremena. Takvo djelovanje ne mora biti svjesno; zapravo je uspjeh vjerojatniji ako varalica vjeruje u ono to govori - ili se moe uvjerljivo pretvarati da vjeruje. To nije tako proturjeno kao to se ini; ima govornika koji dok iznose argumente vrsto vjeruju u ono to govore. Njihova uvjerenost moe i ne mora trajati due od debate, dok se emocije ne stiaju; ali dok bura traje, oni su posve iskreni. Ljudi su razvili profinjena sredstva za otkrivanje lai, ali ona nisu ni u kom sluaju nepogreiva. Prepoznati ljude koji vjeruju, pa makar i na trenutak, u lai koje upravo govore, njihovim je rtvama ponekad nemogue. No prikrivene metode predstavljaju problem ispirau mozga koji eli postii kontrolu nad masom. U populaciji sastavljenoj od ljudi razliitog podrijetla, razliitih uvjerenja i elja, opasnost od otkrivanja znatno se poveava, naroito ako ta populacija ima pristup alternativnim izvorima informacija. ak i u najrestriktivnijim dananjim drutvima rijetko postoji samo jedan izvor istine. U idealnom sluaju, onaj koji vri ispiranje mozga (bilo da je rije o dravi ili pojedincu) vie bi volio da njegova ciljna populacija bude izolirana. Ako to nije izvedivo, jo uvijek je mogue u njoj izazvati osjeaj izoliranosti, primjerice preuveliavajui opasnost od vanjskih prijetnji (to jest definirajui ili potvrujui definiciju vanjskih grupa). Jasno etiketiran neprijatelj (na primjer "komunisti", "Al-Qaida") uvijek dobro doe, osobito ako sami faktori neprijateljskog djelovanja nisu uvijek jasno prepoznatljivi: u tom sluaju se moe aludirati na njihovu prisutnost u ciljnoj skupini, ime se izaziva jo vea nelagoda. Onaj tko eli isprati mozak velikom broju ljudi htjet e da njegova ciljna skupina bude pod stresom ili zaokupljena - ili oboje, jer se time smanjuje vjerojatnost da e stati i promisliti, to jest usprotiviti se. S obzirom na opsenost suvremenih drutava, promjena miljenja masovnih razmjera gotovo je sigurno nedostian cilj za pojedinca koji nema potporu skupine. Kako bi privukao tu potporu, vritelj

utjecaja posluit e se metodama o kojima smo raspravljali u ovoj knjizi. Protkat e svoju retoriku eterinim idejama, lukavo se sluiti jezikom kako bi proizveo relevantne asocijacije u mozgu svojih rtava, vodei rauna o tome da njegova doktrina bude jednostavna i da se lako pamti. Poput Sokrata u dijalozima koje prenosi Platon, moda e traiti pristanak rtava na svakom stupnju svog nastojanja da promijeni njihovo miljenje.19 Premda mu je postii da njegove rtve budu to nesretnije, tako da potrae "pomo" koju im je on spreman pruiti, uinit e sve kako bi se prikazao simpatinim, duhovitim i ovjenim. Na svaki pokuaj da se pobiju njegova stajalita reagirat e ismijavanjem radije nego silom, i naglaavat e ono to je njemu i njegovoj publici zajedniko. Moe odavati dojam osobe koja je spremna sudjelovati u konstruktivnoj raspravi, ili je ak sklona samokritici (primjerice tako da organizira namjetene rasprave u kojima e sudjelovati njegovi sljedbenici); no njegova poruka e uvijek biti ista, ak i ako se bude inilo da govori neto to je toj poruci suprotno.20 U svakom sluaju e paziti da nikada ne ostavi dojam nesigurnosti, nego e jaati svoju karizmu prikazujui se kao odluna i samopouzdana osoba. Na sve te naine pokuat e stei publicitet za svoj cilj, dobiti redovit pristup medijima, potaknuti ljude na raspravu, uvjeriti ugledne osobe da o njegovim idejama govore kao da nisu samo razborite, nego kao da ih u potpunosti uzimaju zdravo za gotovo. Ljudski mozak podeen je tako da uoava promjene, nesklad izmeu pohranjenih iskustava i informacija koje u nekom trenutku prima. Vritelji utjecaja to iskoritavaju kako bi privukli pozornost, predstavljajui se kao novi, jedinstveni, razliiti. Negativna strana tog pristupa je u tome to e preveliki jaz izmeu ideja koje ele nametnuti i onih koje se trenutano nalaze u ciljnim mozgovima smanjiti vjerojatnost da nove ideje budu prihvaene. S druge strane, male korake bit e lake progutati. (Poduzmete li dovoljno malih koraka, moete uglednog pripadnika srednje klase pretvoriti u hladnokrvnog ubojicu.) Poznavanje ciljne publike takoer pomae da se odredi stil prezentacije. Osim to e iskoritavati reakcije mozga na stres i promjenu, onaj koji ispire mozak htjet e razne oblike drutvenog pritiska okrenuti u svoju korist. Povezujui odabranu vanjsku grupu s drutveno neprihvatljivim i opasnim karakteristikama, kao to su sebinost, izdajnitvo, prljavtina, bolest i tetno velika brojnost, on istodobno pojaava osjeaj ugroenosti

i odailje svojoj publici umirujuu poruku da oni sami nisu sebini, nepouzdani, prljavi ili pak poast na Zemlji.21 Sve to jednako vrijedi i za skupine i za pojedince, a ovisno o okolnostima, prikriveno ispiranje mozga moe poprimiti mnotvo razliitih oblika.

Saetak i zakljuci
Prikriveno ispiranje mozga, bez obzira na konkretnu metodu, ima svoja ogranienja, ba kao i prisilno ispiranje mozga. Nezgodna popratna pojava prikrivenih metoda je sumnjiavost (ako vi varate, zato ne bi i oni?). Kako se kontrola pojaava, te metode mogu voditi do nasilja - u pokuaju da se s prijevare prijee na izraeno prisilno ispiranje mozga i da se tako osigura pokornost - jer se prikrivenim pristupom nikada ne moe posve ublaiti paranoja. Drugi problem je taj to prikrivene metode, iako mogu funkcionirati neko vrijeme ili promijeniti jedan djeli kognitivnog krajolika, oito nisu u stanju u usporedivo kratkom razdoblju dovesti do sustavne transformacije uma za kakvu se tradicionalno optuuje ispiranje mozga. A kao to smo vidjeli u ovoj knjizi, ak i takve transformacije - premda katkad mogu biti dojmljive - mogue je objasniti u okviru socijalne psihologije. Ispiranje mozga kao promjena sustava miljenja svakako je mogue; no nismo pronali nikakve dokaze o ispiranju mozga kao arobnom rjeenju. A upravo je arobno rjeenje ono to treba kako bi san o kontroli, osobito o masovnoj kontroli, postao stvarnost. Iako su neki znanstvenici i strunjaci nesumnjivo krivi za sudionitvo u najgorim zvjerstvima u suvremenom svijetu (to nije nova pojava; jo su Arhimed i Leonardo da Vinci projektirali ratno oruje), sva njihova vjetina nije bila dovoljna da bi se pronala metoda koja jami kontrolu uma - osim, dakako, fizikog unitenja, metode poznate jo otkako je Kain ubio Abela. No postoji nada za nadobudne. Znanost je tek nedavno poela otkrivati tajne ljudskog mozga; a znanje, barem potencijalno, jest mo. Moda se jo pronae neko arobno rjeenje. U sljedeem poglavlju razmotrit u to bi to neuroznanost mogla ponuditi, moda ve u relativno bliskoj budunosti, onima koji sanjaju san o kontroli uma.

Znanost i nona mora

31

Poglavlje etrnaesto

Znanost i nona mora

Ljudima se manipulira; ja samo elim da to manipuliranje bude djelotvornije.
B. F. Skinner, intervju

Mandurijskim kandidatom), prvi put objavljenoj 1977., istraivaki novinar John Marks opisuje kako je CIA-a, sredinja amerika obavjetajna agencija, potroila godine i godine - i goleme koliine novca poreznih obveznika - u potrazi za pouzdanim metodama ispiranja mozga. Unato tome to priznaje da je velik dio CIA-inih istraivanja kontrole uma otiao mnogo dalje nego biheviorizam, njihov akademski pandan, Marks je zakljuio da je potraga, koliko on zna, bila neuspjena - barem dotad. "Potaknuti strahom od komunistikih taktika, slubenici Agencije istraili su to polje, zapoeli vlastite projekte i okrenuli se najnovijoj tehnologiji kako bi napredovali na tom polju. Nakon deset godina istraivanja, i uz neke prilino morbidne rezultate, CIA nije smislila nijednu metodu koju su mogli smatrati pouzdanom."1 Sposobnost Sjedinjenih Drava da regrutira istraivae svjetskog glasa i da im prostora za napredak pokazala se vrijednom za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su sudionici u Projektu Manhattan postigli ono to su mnogi u to doba smatrali nemoguim: stvorili su upotrebljivu atomsku bombu.2 Pa ipak, sav talent i energija koju su CIA-ine snage uloile tijekom mnogo duljeg razdoblja nisu bile dovoljne da slome tvrd orah kao to je kontrola uma. Moda je to doista bio pretvrd orah, a u tom sluaju strahovi koje je izazivalo ispiranje mozga mogli

U knjizi The Search for the "Manchurian Candidate" (U potrazi za

su se mirne due zaboraviti. No 1977. godine John Marks nije bio spreman opustiti se. "Najbolja obrana slobodnog drutva protiv neetinog modificiranja ponaanja je obznanjivanje u javnosti i podizanje svijesti [...] sada je prekasno da se tehnologija za promjenu ponaanja vrati u kutiju. Istraivai e zasigurno i dalje napredovati."3 lako CIA-ina istraivanja nisu postigla svoj krajnji cilj - stjecanje potpune kontrole nad mislima i postupcima neke osobe - Agencija je prouavala i primjenjivala mnoge metode: supstance koje mijenjaju stanja svijesti kao to je LSD, hipnozu, osjetilnu deprivaciju, a provodila je i "brisanje mozga", eksperimente koji su se sastojali od "snanih elektrookova, obino u kombinaciji s produljenim razdobljima sna induciranog lijekovima". Cilj takvih eksperimenata bio je pretvoriti um rtve u praznu plou kojoj e se zatim moi nametnuti nova uvjerenja. Neki od tih oblika muenja poslije su naputeni - katkada iz etikih razloga, no ee zato to nisu bili pouzdani. rtvi su se, na primjer, mogla izbrisati sjeanja, tako da bi ona postala zbunjena i pasivna, no nametanje novih uvjerenja pokazalo se teim od oekivanog. Druge metode, kao to je drogiranje, hipnoza i osjetilna deprivacija (to jest dranje kapuljae na glavi zatvorenika) jo su medu nama. Usto, otkada je Marks napisao svoju knjigu, znanost je stekla mnoge nove spoznaje o ljudskom mozgu. Bi li budua, ili ak sadanja istraivanja na polju neuroznanosti mogla dati vriteljima utjecaja orue koje im je potrebno da san o kontroli uma pretvore u stvarnost? To pitanje je tema ovog poglavlja.

Jo jednom o mozgu
Kao to smo vidjeli u sedmom poglavlju, temeljne jedinice svakog mozga njegovi su neuroni. Te siune stanice koje stalno plutaju u cerebrospinalnoj tekuini primaju, kombiniraju i prenose elektrine signale. Neuroni komuniciraju tako da izbacuju molekule neurotransmitera preko razmaka (sinapsi) koji ih dijeli. Neurotransmiteri djeluju u interakciji sa specijaliziranim molekulama (receptorima) na povrini neurona koje primaju signal, utjeui tako na njegovo ponaanje. Drugim rijeima, neuroni - to znai i mozgovi - su elektrokemijski entiteti. Na njih utjee djelovanje mnogih molekula i elektrinih podra-

aja (pa tako i djelovanje magnetskog polja, budui da su elektricitet i magnetizam dva aspekta iste pojave, kao to su u devetnaestom stoljeu pokazali Michael Faraday i James Clerk Maxwell). U praksi, utjecaji koji mijenjaju mozak uglavnom se svrstavaju u nekoliko kategorija koje odraavaju tradicionalna znanstvena razgranienja. Fizikalni utjecaji ukljuuju radioaktivnost, elektromagnetsko zraenje (koje obuhvaa prikazivanje slika, promjene u temperaturi, magnetska polja i tako dalje) i u novije doba, kvantne efekte. Iako se o njima obino govori odvojeno, u tu skupinu spadaju i mehaniki i organski utjecaji: kirurki zahvati, oteenja i bolesti. Posljednje dvoje nije uvijek lako razlikovati: tumor na mozgu, na primjer, moe svoj tetni utjecaj vriti mijenjajui razinu kemijskih spojeva ili tako da fiziki pritie neurone, ili oboje. Kemijski utjecaji ukljuuju neurotransmitere, hormone, hranu, lijekove i narkotike (podrazumijeva se da se njihova djelovanja esto preklapaju). Neki od tih agenasa djeluju izravno na neurone; drugi se u svoj aktivan oblik pretvaraju u organizmu. Neki djeluju na ravnoteu elektrinih sila izmeu unutranjosti neurona i cerebrospinalne tekuine u kojoj neuron pluta; neki djeluju na staninu membranu, a neki prolaze kroz membranu i mijenjaju unutarnji ustroj neurona. Kada takvo djelovanje obuhvaa i gene u neuronu, agens odgovoran za taj utjecaj obino se svrstava u kategoriju genetikih utjecaja. I konano, postoje drutveni utjecaji: univerzalni opis za jezik, kulturu, meuljudske odnose i tome slino. Kao i u sluaju genetikih utjecaja, smatra se da drutvenim utjecajim posreduju promjene u elektrokemiji mozga. No u oba sluaja moe biti vrlo teko (ili, s obzirom na nau sadanju razinu znanja, jednostavno nemogue) potpuno objasniti kako se to posredovanje odvija. Kada citolog kae da se gen "ukljui", on tumai jedan izrazito sloen mehanizam koji su znanstvenici otkrivali tijekom godina i godina strpljiva eksperimentiranja (i koji jo u potpunosti ne razumijemo). Kada neuroznanstvenik govori o "teoriji uma" ili "prepoznavanju lica", to tumaenje pokriva vie pretpostavki a manje empirijskih dokaza, zato to je socijalna neuroznanost kompliciranija i slabije razvijena nego genetika. Unato tome, dok netko ne iznese suprotnu tvrdnju koju je mogue empirijski provjeriti, na snazi e vjerojatno ostati pretpostavka da svi utjecaji koji mijenjaju mozak djeluju, u biti, tako da mijenjaju elektrokemiju mozga.

Fizikalni utjecaji
Kao to je u ovoj knjizi ve reeno, vritelji utjecaja koji pokuavaju promijeniti neki mozak teoretski na raspolaganju imaju dvije mogunosti: izravno djelovanje na sam mozak ili neizravno djelovanje na neposrednu okolinu mozga. U praksi, veina nastojanja posveena mijenjanju uma ukljuivala je mijenjanje okoline. Mnogi CIA-ini pokuaji kontrole bili su neizravni: osjetilna deprivacija, metode ispitivanja po uzoru na sovjetski model i slino.4 Jedna od oitih promjena nae okoline koja (za razliku od eksperimenata osjetilne deprivacije) ima mo istodobno utjecati na velik broj ljudi jest irenje masovnih medija kao to su televizija i internet. Te tehnologije naini su primjene fizike koji su imali snaan utjecaj na suvremeni ivot. U svojoj knjizi Tomorrow's People, neuroznanstvenica Susan Greenfield nagaa da bi daljnji razvoj tehnologije masovnih medija u smjeru sofisticiranih oblika virtualne stvarnosti mogao stvoriti sve infantilnije, impulzivnije i asocijalnije potroae iju e svaku potrebu predvidati i ispunjavati uvijek budna informacijska tehnologija.5 Promijenite li svijet, tvrdi Greenfieldova, promijenit ete i svijest koju o sebi imaju ljudi u tom svijetu. Promjene o kojima razmiljamo mi na bogatome Zapadu mogle bi iz temelja promijeniti ljudsku prirodu. U dvadesetom stoljeu, CIA-ina tehnoloka postignua nisu ukljuivala sustavnu sintezu lanih svjetova. Neki od njihovih najkontroverznijih postupaka, kao to je brisanje mozga, ili su alternativnim putem izravne intervencije. Otkako su neurokirurzi poput Wildera Penfielda otkrili da se putanjem struje kroz mozak pacijenta mogu pobuditi osjeti, pokreti ili sjeanja, oni pripadnici nae vrste koji imaju veliku potrebu za kontroliranjem smatraju da je vrlo uzbudljiva mogunost ostvarivanje izravne kontrole nad nekim ljudskim biem, primjerice putem implantata u mozgu ili tijelu.6 U novije doba razvile su se metode transkranijalne magnetske stimulacije (TMS), kojom se (privremeno) masovno utjee na neurone tako da se mozak izlae djelovanju magnetskog polja. Bilo je pokuaja, donekle uspjenih, da se kontroliraju jednostavni oblici ivotinjskog ponaanja, a kao to je pokazao Penfield, na taj nain bi se moda moglo pristupiti i jednostavnijim ljudskim ponaanjima. Kontroliranje bilo ega kompleksnijeg - kao to su pojedine ideje - pokazalo se nemoguim. Ljudska bia

jednostavno su previe razliita i nepredvidiva, a dananja tehnologija mikroelektroda i neuronskih implantata previe je neprecizna da bismo mogli - barem zasad - osvojiti svijet u naoj glavi. Jedna od najveih zapreka shvaanju i kontroliranju ljudskih bia je ona tehnoloka. Tehnologija za slikovni prikaz mozga omoguila je znanstvenicima da zavire u ivi ljudski mozak, ali slika je i dalje previe mutna za detaljno manipuliranje umom. Metode poput funkcionalne magnetske rezonance (fMRI) polaze od aksioma da u najzaposlenijim podrujima mozga dolazi do poveanog dotoka krvi, no prilino vremena proe od trenutka kada se neuroni aktiviraju do trenutka kada krvne ile poveaju isporuku krvi. Mnoge kognitivne mree dotada ve odavno zabljesnu i ugasnu. Magnetoencefalografija (MEG) mjeri promjene u elektromagnetskom polju mozga; time se izbjegava problem vremenskog zaostajanja, ali MEG, za razliku od fMRI-ja ne moe prodrijeti duboko u mozak. Nijedna od te dvije metode nije dovoljno precizna i u stanju je prikazati samo velike blokove neurona, no ak i pri tako slaboj rezoluciji, koliina podataka koji se generiraju dosee granice dananje informacijske tehnologije i statistike analize. Koliko nam je poznato, ti metodoloki problemi u naelu nisu nerjeivi. No u praksi, tehnologija slikovnog prikaza mora prijei jo dalek put prije nego to bude mogla pomoi u preciznom kontroliranju uma.7 Unato tome, raunalna tehnologija mogla bi se jednoga dana razviti dovoljno da moemo izolirati konkretne kognitivne mree u ivom ljudskom mozgu i pratiti pojedine neuronske krugove dok reagiraju na odredeni podraaj. Nae statistike metode moda e biti tako napredne da emo prilino precizno moi izdvojiti taj signal od okolne buke. Moda emo ak biti u stanju do te mjere poboljati tehnologiju da e se nadziranje mozga moi prikriveno provoditi. Danas, da bi se mozak mogao skenirati, ovjeka treba staviti u neto to podsjea na golemu perilicu rublja. To klaustrofobino iskustvo nije lako prikazati kao neto drugo, jer mozak koji se ispituje mora biti budan i mora mirovati da bi se dobili korisni rezultati. Drugim rijeima, osoba mora aktivno suraivati, pa makar ta suradnja bila nevoljka. Osim toga, ovjekova svijest o tome da prolazi skeniranje iskrivljava uzorke njegove modane aktivnosti. Prikriveni nadzor i analiza zahtijevali bi daleko sofisticiranije naine kompenziranja artefakata koji nastaju zbog gibanja tijela (npr.

disanja) od onih koji su danas dostupni; no to ne znai da e to uvijek biti nemogue. Ako takvo prikriveno nadziranje ikada postane stvarnost, u arsenalu fizike mogle bi se pronai metode pomou kojih bi nai najbolji znanstveni umovi otkrili kako se moe utjecati na kognitivne mree koje se na taj nain identificiraju. Zrani stroj Jamesa Tillyja Matthewsa, prvi poznati koncept stroja za vrenje utjecaja "funkcionirao" je tako da je fokusirao snane zrake na mozak rtve.8 Budui Zrani strojevi moda e s sluiti elektromagnetskim zraenjem kako bi djelovali na neurone koji sudjeluju u aktivnosti odredenih kognitivnih mrea, ili ih ak unitili. Siuni strojevi kakve nam obeava nanotehnologija mogli bi se unijeti u tijelo injekcijama, dodirom, hranom ili ak udisanjem, a bili bi programirani da trae i unite svoje neuronske mete ili da izmijene sinapse izmeu njih. Moda e biti dostupna i precizna transkranijalna magnetska stimulacija kojom e se aktivna kognitivna mrea moi djelovanjem magnetskog polja natjerati na pokornost, ili e postojati nanoelektrode za ekstraosjetljivu kontrolu protoka iona, ili neke dosad neiskoritene metode iz kvantnog svijeta. Tko zna? Moemo rei kako je sigurno samo to da e, s obzirom na sloenost ljudskog mozga, ljudska inventivnost omoguiti velik izbor buduim vriteljima utjecaja.

Mehaniki i organski utjecaji

U tim ordinacijama budunosti, ciljane intervencije na pojedinim kognitivnim mreama mogle bi jo uvijek ukljuivati operacije na ivom mozgu. Dok bi neke od ranije opisanih fizikalnih metoda bile prikladne za prikriveno djelovanje - kada je rtva relativno nesputana i, u idealnom sluaju, nesvjesna utjecaja - kirurke metode obino oslobaaju mo autoriteta (lijenika iza kojih stoji drava) usmjerenu protiv pojedinca koji se smatra bolesnim ili antisocijalnim (znaenje tih izraza moe se potpuno preklopiti). Hoe li biti potreban pristanak pacijenta ili nee, to e uvelike ovisiti o tome kako e naa drutva u budunosti poimati sebe i do kojih eterinih ideja e najvie drati. Sa ili bez pristanka, neurokirurzi-psihijatri u tim drutvima vjerojatno e na raspolaganju imati mnogo suptilnija orua. I oni e moda koristiti

minijaturne robote, precizne lasere i neizmjernu raunalnu mo kako bi uklonili grene kognitivne mree, problematina uvjerenja koja su dovela do disfunkcionalnog ponaanja njihovih pacijenata. Neuronski implantati - ve danas tehnoloki ostvarivi - mogli bi upozoriti na odreeno ponaanje prije no to bi do njega dolo; djelovali bi poput unutarnjih metereolokih stanica, predviajui nakupljanje pritiska u periakveduktalnoj sivoj tvari ili oluju u sljepoonom renju. Ili e moda genetika provjera novoroenadi upozoriti na mogue opasnosti, pa e se pristupati preventivnim operacijskim zahvatima kako bi se smanjio rizik od ovisnosti o drogama, psihopatije, pedofilije ili bilo kojeg drugog stanja koje se smatra drutveno neprihvatljivim. Implantati bi mogli djelovati tako da prilagoavaju razinu neurotransmitera ili kao zamjena postojeim enzimima (na primjer tako da ubrzaju razgradnju alkohola); mogli bi djelovati na unutarnje organe, to jest poveati ili smanjiti luenje nekog hormona, mogli bi sluiti kao cjepivo protiv ilegalnih narkotika ili kao sredstvo za reguliranje prehrane. S obzirom na to da dananji Zapad uglavnom prezire drutvenu zrelost i velia tehnoloku inventivnost, ini se vjerojatnim da e nas ta naa sklonost da biramo ono to je lako umjesto onoga u to treba uloiti truda, da traimo trenutano umjesto dugoronog rjeenja, i dalje navoditi da i one probleme koji su uglavnom drutvene naravi proglaavamo stanjima koje valja lijeiti umjesto da pokuamo promijeniti samo drutvo.

Kemijski utjecaji
Drugi pristup proizlazi iz naeg sve boljeg razumijevanja bolesti. Jednom kada se problematine sinapse - one u sklopu problematinih kognitivnih mrea - budu mogle razlikovati od drugih i kad se na njih bude moglo ciljano djelovati, moda emo moi utjecati na njih tako da izazovemo bolest neurona. Dovoenje virusa u blizinu stanice; remeenje stanine elektrokemijske ravnotee dodavanjem elektrino nabijenih estica; utjecanje na rad unutarnjih staninih mehanizama ili ak izazivanje smrti stanice: sve su to metode koje bi se mogle upotrijebiti protiv pojedinanih neurona ako identifikacija, dovoenje do cilja i kontrolirano uklanjanje postanu izvedivi. Na iroj osnovi, kako budemo saznavali vie o procesu uenja, moda emo biti u stanju identificirati kemijske spojeve koji igraju kljunu

ulogu u promjeni u sinapsi. Moda e jednoga dana biti izvedivo kemijsko brisanje mozga - resetiranje sinapsi na razinu poetnih vrijednosti. I u tom sluaju najvei problem bi bio problem specifinosti, jer na taj nain potpuno izbrisano ljudsko bie vjerojatno ne bi bilo nikome od koristi. Specifinost bi se mogla poveati primjenom lijeka koji bi "istio" samo u blizini onih neurona koji su naroito aktivni za vrijeme odredenih misli i koji bi djelovao samo na aktivnim sinapsama (jo jedan strahovit tehnoloki izazov, budui da takvi neuroni mogu biti rasporeeni po cijelom mozgu). Lijek bi se mogao prilagoditi tako da mu se djelovanje omogui samo u odredenim, vremenski ogranienim okolnostima - recimo tako da se prvo dovede do ciljnih neurona kao neaktivan, naizgled bezazlen kemijski spoj koji bi djelovao kao prethodnica, a zatim bi se primijenili enzimi: prvo oni koji bi ga pretvorili u aktivan oblik, a zatim oni koji bi ga deaktivirali nakon to je teta poinjena. rtva bi se mogla navesti na to da aktivira grene kognitivne mree ("Dakle, gospodine Jones, to je to to vam se svia u spolnim odnosima s malom djecom?"), a tada bi se lijek aktivirao i uklonio ih iz kognitivnog krajolika. Dakako da bi pritom nastala i kolateralna teta na drugim kognitivnim mreama, jer bi rtvi misli lutale i u drugim smjerovima dok bi djelovanje lijeka trajalo. No svako drutvo koje bi bilo spremno primjenjivati takve metode na svojim graanima kolateralnu tetu bi vjerojatno smatralo prihvatljivom cijenom. Na kraju krajeva, teta bi se nanosila samo onima koji su, poput pedofila, ionako moralni izopenici. tovie, nekim pedofilima bi moda bilo drae takvo kognitivno ienje nego mogunost koju sada imaju: pretrpan i opasan zatvor pun neprijateljski nastrojenih zatvorenika.

Genetiki utjecaji
I'm the ghost in the machine, I'm the genius in the gene.
The Divine Comedy, Gin-soaked boy

Kako se bude irilo nae razumijevanje biokemije i biologije stanice, budui neuroznanstvenici e nedvojbeno uzeti u obzir velik potencijal za vrenje utjecaja koji donose genetika istraivanja. O toj temi ve su

ispisane stranice i stranice; sreom, javna debata ne ostaje vie na mitu "geni su sudbina", nego se poinje priznavati neodvojiva isprepletenost gena i okoline.9 Osobito su zanimljive mogunosti koje se otvaraju u neuroznanosti kao posljedica naeg sve spretnijeg manipuliranja genima. Umjesto da gube vrijeme u potrazi za genom homoseksualnosti, kriminalnog ponaanja ili genijalnosti, mnogi znanstvenici nastoje razumjeti kako geni koji se ukljuuju ili iskljuuju mogu utjecati na rast mozga, kako ga mogu mijenjati ili oteivati. Ranije smo vidjeli na koji nain bi se mogle pojaviti metode namijenjene za ciljano djelovanje na pojedine neurone u ivom ljudskom mozgu koje bi zaobile neuredne i komplicirane kirurke zahvate. No, budui da svaki neuron vjerojatno sudjeluje u vie kognitivnih mrea, moda emo htjeti potedjeti sam neuron i prilagoditi samo odredene sinapse. Neuroznanstvenici su ve postigli odredeni uspjeh u nastojanju da odgovore na komplicirano pitanje kako se sinapse stvaraju i mijenjaju. Jednoga dana moda emo moi reorganizirati ili iskljuiti svoje kognitivne mree na vrlo detaljnoj razini, tako to emo manipulirati pojedinim sinapsama u pojedinim mozgovima. Veina dananjih znanstvenika predvidjela bi da e bljetavi reflektor znanosti u budunosti rastjerati i posljednju izmaglicu onoga to je filozof Gilbert Ryle nazvao "duhom u stroju".10 Dua e tada postati tek relikt prolosti, a um e biti vrsto upleten u mreu kauzalnosti. Naa sposobnost da kontroliramo genski materijal svakako e znatno doprinijeti tom procesu. Kad je rije o mozgu, manipuliranje genima moglo bi nam pomoi ne samo u borbi protiv bolesti, nego i u tome da preciznije mijenjamo ili nameemo kognitivne mree. Kako budemo otkrivali koji geni kontroliraju plastinost sinapsi - a na tom projektu se ve radi - moda emo moi kontrolirati koja e se uvjerenja usvajati, koliko e biti vrsta, koje uspomene e se zadrati a koje zaboraviti, koji postupci e se moi pojmiti a koji e ostati nezamislivi. Moda emo ak otkriti kako moemo gene aktivirati na daljinu, ime bi se izbjegle prevelike tetne nuspojave i postigla vea preciznost u prostoru i vremenu. Otkrijemo li kako manipulirati kognitivnim mreama, posljedice tog otkria bi bile previe dalekosene da bismo ovdje o njima mogli rei ita vie od nekoliko natuknica. U tom sluaju mogli bismo ne

samo generirati odreeno uvjerenje, nego i "srediti" da ne doe do daljnjih modifikacija, stvarajui na taj nain vrhunskog tvrdokornog dogmatika. Zamislite da su Jane i Dan dvoje predanih krana, da su oboje odrasli u imunim obiteljima sa slinom vjerskom tradicijom. Ako se neke od varijacija koje Jane ine fundamentalistom, a Dana liberalom mogu pripisati genetikim razlikama, tada bi programi selekcije (prilikom roenja ili ranije) mogli ukljuivati genske markere za snana uvjerenja. Moda emo s vremenom biti u stanju pomou precizne genske terapije promijeniti uroenu sugestibilnost, izdvajajui - ili uzgajajui - fanatike budunosti. I obratno, moda emo moi stapati i preoblikovati dijelove svoga kognitivnog krajolika prema odabranim specifikacijama, proizvodei tako dizajnerske umove za sebe ili svoju djecu. Kako bi bilo lijepo da Dan i njegova nova partnerica dokau meusobnu privrenost tako da daju "konvertirati" svoja miljenja. Kako bi bilo korisno ukloniti Janein strah od visina. Kako bi zastraujue bilo kada bi takva tehnologija postala dostupna prije nego to bi je bilo mogue otkriti, a ljudi ostali preputeni beskrupuloznim "popravljaima" koji mogu izbrisati neposlune pomisli a da njihov vlasnik toga nije ni svjestan. Moda e u medicini budunosti postojati pribor za ureivanje mozga koji e pacijentu omoguiti da ukloni nepoeljne kognitivne mree. Prvo: sumanute misli shizofrenika; samokritine misli depresivca; bolne bljeskove sjeanja izazvane posttraumatskim stresnim poremeajem. Kasnije: neposlunu djecu, izvore drutvenog stresa; fobiarev strah od neke bezazlene stvari. Jo kasnije: pjesmu koju je netko uo, ne podnosi je, a ona nikako da prestane zujati oko njegovih sljepoonih renjeva; malo zlobnije komentare bive ene; sjeanje na efovo omalovaavanje. Nai umovi poeli su gubiti privatnost onoga trenutka kada smo nauili itati tue geste i izraze lica, a to salomejsko razotkrivanje ubrzalo se nastankom jezika. Ono se i dalje ubrzava, a u desetljeima to slijede moglo bi se ubrzati jo i vie, kako nae fizike tananosti - prvo tekst i kontekst tijela, a zatim scenarij mozga - budu u sve veoj mjeri izloeni oku javnosti. Moda e zakon u budunosti sadravati odredbu o obaveznom prilagoavanju mozga, uklanjanju neprimjerenih misli kako bi se sprijeilo neprimjereno ponaanje. ak i prije nego to ta superspecijalizirana sredstva postanu dostupna, ljudi "od visokog rizika" mogli bi se pratiti i kontrolirati na daljinu, pomou

implantata. Ako znanstvenici mogu, na primjer, pouzdano dovesti u vezu promjene u aktivnosti amigdale ili orbitofrontalnog korteksa s gubitkom samokontrole i nasiljem koje iz toga proizlazi (ak i ako se radi samo o jednom pojedincu), tada se te promjene mogu otkriti i mogu se poduzeti odgovarajue protumjere kako bi se sprijeilo ostvarivanje nasilja. Druga mogunost je "ovisniki inenjering": koritenje implantata, kao to se ilegalne droge ve koriste, za izazivanje ovisnosti o nekom slabo dostupnom kemijskom spoju, ime bi se postigla poslunost rtve prema onome tko dobavlja taj kemijski spoj. "Popravljanje" gena moglo bi imati i druge primjene. Zato se uputati u dugotrajnu i skupu kampanju protiv politikog protivnika kada se moete posluiti virusnim vektorom (virusom u iji je genski kod ubaena dodatna DNK) i pustiti da ga diskreditira vlastiti mozak? Neka vektor poalje upute za aktiviranje nekih inae neaktivnih gena u prefrontalnom korteksu vaeg neprijatelja i zloudni tumor koji e uslijed toga nastati moe imati tako katastrofalno djelovanje na njegovo ponaanje da e se va problem rijeiti uz minimalno ulaganje truda s vae strane. Alzheimerova i Parkinsonova bolest i druge neuroloke strahote (moda ukljuujui i neke koje tek treba otkriti) mogle bi se upotrebljavati kao oruje. Mogue je ak zamisliti da bi drava mogla odredene zloine kanjavati tako da namjerno izazove bolest u poinitelja. Dakako, primjena genetike tehnologije kako bi se u osuenih zloinaca, neprijatelja drave ili pripadnika bilo koje druge vanjske grupe izazvala bolest - bio to rak, Creutzfeldt-Jakobova bolest, umjetna anoreksija ili neizdrivo bolan artritis - trebala bi se smatrati nehumanom i degradirajuom kaznom. No je li taj koncept toliko drugaiji, u moralnom smislu, od drugih oblika ljudskog ponaanja koji se nikada ne bi ostvarili da nije bilo tehnologije koja je to omoguila. Moda. Ali povijest nas podsjea na Auschwitz i Tuskegee, na atomske bombe, bioloko i kemijsko ratovanje, na etvorenje izdajica, spaljivanje ivih "vjetica" - i mnoge druge, jednako jezive primjere.11 Osudivanje ljudi na na smrt induciranjem bolesti, poput drugih teoretskih nagaanja u ovom poglavlju, ne prelazi nijednu etiku granicu koja ve nije prijeena. tovie, iako e genetika kontrola nesumnjivo proizvesti neke sofisticiranije metode, ona sama nam nije potrebna da bismo primijenili opu metodu. To je ve davno uinjeno.

Drutveni utjecaji
Mnogi filozofi i religijski mislioci slue se idejom "vela percepcije" koji dijeli na um i "istinsku" stvarnost, idejom o postojanju neprobojne barijere koja nas spreava da ikada spoznamo svijet kakav on "doista" jest. Kao to smo vidjeli ranije, budunost kakvu predvida Susan Greenfield budunost je u kojoj je virtualna stvarnost tom velu dala vrstou, u kojoj se svatko moe zatvoriti u svoj svijet obloen slojevima dosljednih i umirujuih zabluda kojima moe sebi udovoljavati.12 Takav svijet mogao bi zadovoljiti san o kontroli time da nam naizgled omogui vladanje ne samo okolinom, nego i ljudima oko sebe. Okrueni virtualnim batlerima, uslunim robotima i cyber-prijateljima koji se nikada ne ale i ne kritiziraju, nikada ne bismo morali kompromitirati svoj dragocjeni ego, nikada se ne bismo morali odrei blaene djetinje fantazije da smo posebni - da smo princ ili princeza, da smo odabrani. I dalje bismo bili, barem u svojoj glavi "u mirnoj toki vrtnje svijeta".13 Pretpostavlja se da bi neka ogranienja ponaanju ipak trebalo postaviti, barem za one rijetke sluajeve kada bi drutvene interakcije bile potrebne, ali veinu vremena svatko od nas bi mogao biti gospodar svog malog lanog svijeta. Savren recept za stvaranje rase djetinjastih solipsista; ali ako bi strojevi oko nas uspjeno mogli upravljati naim potrebama, tko bi to uope primijetio, a kamoli mario za to? Kao to sam konstatirala u jedanaestom poglavlju, objektivna i subjektivna sloboda nisu iste. Katkada to opaamo, poput slikara iz Browningove pjesme Andrea del Sarto, koji kae - "Naizgled tako slobodni, a zapravo vrsto okovani!" - no esto smo previe rastreseni, previe umorni, previe zaposleni ili previe lijeni da bismo opazili koliko smo sputani.14 Sigurnosne kamere na svakom koraku; vladini planovi da omogui itanje nae elektronske pote; supermarketi koji biljee to kupujemo - ali moramo biti sigurni, a ako nemamo to kriti... a kako e nam drugaije nae trgovine pruiti uslugu po naoj mjeri, kakvu zasluujemo? Osim toga, dobro ivimo i moemo raditi stvari koje nai preci nisu mogli niti zamisliti. I onda se odriemo objektivnih sloboda i prihvaamo njihove virtualne zamjene: biramo anonimno dopisivanje preko interneta umjesto razgovora s prijateljima; itamo lanke o slavnim osobama umjesto o tome kako se osloboditi pritiska grupe; prihvaamo slobodu potroaa (trideset razliitih vrsta

toaletnog papira, hura!) umjesto slobode da budemo neto vie od pukog potroaa. Dok postajemo sve vie i vie konformisti, u sve veoj mjeri predvidljivi prema mjerilima svih moguih vritelja utjecaja, ipak vjerujemo u individualistiku poruku: da je svatko od nas slobodniji nego ikada prije. Futurologe zabrinjava i to to sofisticiranost vodi do atomizacije. Ta pesimistina doktrina tvrdi, najgrublje reeno, da su drugi ljudi toliko naporni da emo, ako nam se prui prilika, radije odabrati virtualne zamjene. Povlaenjem u svijet nastanjen lanim prijateljima koji su programirani da nas vole, ostali bismo bez konica koje sada oblikuju ljudske linosti u zanimljive (i katkad donekle odrasle) oblike. Kao i kod oblutaka na plai, blizina izgladuje otre rubove. ivot u lanome svijetu smanjio bi, ili sasvim uklonio potrebu da izgladujemo svoj kognitivni krajolik - drugim rijeima, da budemo drutvena bia. Za mnoge ljudi, pomisao na gubitak stvarnih drutvenih veza uasavajua je. Njima osjeaj zajednitva, prijateljstvo i ljubav predstavljaju ugodu i nagradu, i oni te radosti smatraju onim to ivot ini vrijednim ivljenja. Svoje drutvene obveze smatraju kljunim dijelom sebe samih; kada bi se te drutvene obveze zamijenile cyber-entitetima, to bi velik dio njihova ivota pretvorio u la. Drugima se pak moe initi da je bolje biti vladar u paklu nego sluga u stvarnome svijetu koji se ba i ne doima poput raja, osobito ako je pakao pun raznih udobnosti (a oni nisu imali previe sree u ljubavi i prijateljstvu). I naravno, kako znanost bude sve vie otkrivala tkanje koje stvara zaarani tkalaki stan, bit emo sve sposobniji stvarati nestvarne drubenike. Ako se kipar Pigmalion mogao zaljubiti u kip koji je izradio, moda nau potrebu za emocionalnim vezama mogu zadovoljiti replike isklesane iz informacija. U nekim sluajevima, privreni cyber-drug bio bi puno bolji od stvarne alternative (djeca koja smrtno stradaju od posljedica nasilja u obitelji predstavljaju samo vrh ledenog brijega djejih rtava i previe realistinih ljudskih "skrbnika"). I napokon, svi mi sanjamo i matamo, itamo knjige, idemo u kino. Drugim rijeima, poduzimamo korake kako bismo se izolirali od stvarnosti. Prijei na ivot u lanome svijetu znailo bi samo jo zakoraiti kroz ogledalo. ak i danas, mogue je potpuno se povui u vlastiti svijet. Pa ipak, veina ljudi ne ini taj zadnji korak, te ali ili prezire one koji se tako

povuku. Sanjarije nas spaavaju kad nas gui monotonija posla; uz pomo knjiga, filmova ili droge moemo nakratko pobjei; ali na kraju se vraamo svom svakodnevnom ivotu. Kad se smjesti u drutveni kontekst iz kojeg crpimo snagu, sama ideja o sveobuhvatnoj krivotvorini uznemiruje nas. Dok gledamo Trumanov Show Petera Weira stajemo na stranu Trumana, ovjeka koji od roenja ivi na razraenom setu televizijske serije i koji ustrajno eli prozreti fikciju. Intrigiraju nas I9S4. i Vrli novi svijet, Platonova spilja i Descartesov zli demon, ali mi ih vidimo kao vizije uasa, a ne vizije raja.15 Na osjeaj reaktancije, koji nas upozorava na neslaganje oekivanja i ishoda - i tako nas dri vezane za istinu - skandalizira se i na samu pomisao o tako golemom jazu izmeu onoga to doista jest i onoga to se samo ini da jest. Pouka za nadobudne ispirae mozga je jasna: ljude je mogue nagovoriti da se odreknu objektivnih sloboda i da drugima prepuste kontrolu nad svojim ivotom, u zamjenu za prividne slobode. Drugim rijeima, na to ih je mogue nagovoriti sve dotle dok su svjesni sloboda koje stjeu, a dok s druge strane preziru, ili su posve nesvjesni, sloboda kojih se odriu. Na osjeaj slobode moda i jest temeljna emocionalna reakcija, ali taj osjeaj smo nauili povezivati s odreenim sposobnostima (da kaemo to mislimo, da idemo kamo hoemo i slino). Kvaka je u tome da se alarmni signal u mozgu onesposobi tako da se te veze prekinu (ili da se sprijei njihovo uspostavljanje), tako da se reaktancija vie ne aktivira kada se, primjerice, narui pravo slobode govora. Tada nee biti emocionalne reakcije, nee biti vatre koju treba priguiti - ili je silom ugasiti. Zasada su nae metode spore i neprecizne: opetovano umanjivanje vanosti sloboda o kojima je rije, naglaavanje potencijalnih prijetnji koje ine tu slobodu neodrivom, odvraanje panje na neki nain koji izaziva ugodu i tako dalje. U budunosti emo moda imati na raspolaganju alternativne metode koje e nama, ili onima koji nas budu kontrolirali, dati mo da odrede toan neuralni izvor neke asocijacije i da ga bez puno komplikacija uklone iz naeg uma. Kao to sam u ovoj knjizi vie puta naglasila, osim genetikih varijacija u ljudskoj DNK, postoje varijacije, kako strukturalne tako i funkcionalne, izmeu pojedinih ljudskih mozgova. Veliina i smjetaj kortikalnih nabora i fisura (udubljenja) razliiti su od osobe do osobe; neki od nas obraduju jezik uglavnom u desnoj, umjesto u lijevoj modanoj polutki, a kao to smo vidjeli u dvanaestom poglavlju, mogu postojati i velike

razlike u veliini mozga. Te i druge individualne razlike, kao to je to oduvijek sluaj s individualnim razlikama, prava su nona mora za vritelje utjecaja: to je pokuaj kontrole uma precizniji, to prilagodeniji mora biti pojedincu. Otkrije li se koji to neuroni, ili skupine neurona, ili koja se podruja u Peterovu mozgu aktiviraju kad on razmilja o tome kako e pretui svoju partnericu, to bi omoguilo da se u budunosti postupcima manipulacije promijeni Peterova opaka navika. Ali to je s Paulom, Patrickom i svim ostalim mukarcima koji zlostavljaju svoje partnerice? Kad Paul i Patrick razmiljaju o zlostavljanju, moda se u njihovu mozgu aktiviraju ista podruja kao i u Peterovu, ali moda i ne. No ako se kod njih i aktiviraju ista podruja, vjerojatnost da e uzorak aktivnosti na razini pojedinih neurona ili skupina neurona biti dovoljno slian Peterovu tako je mala da lekcije izvuene iz Peterova sluaja mogu biti beskorisne ako netko pokuava promijeniti Paula. Naravno, kao to je CIA jako dobro znala, neki ljudi su tako utjecajni da bi se u njihovu sluaju ciljana manipulacija itekako isplatila. No za masovnu kontrolu filter bi morao biti propusniji: recimo, djelovanje na cijela podruja mozga umjesto na pojedine kognitivne mree. ak i taj nesofisticirani oblik utjecaja mogao bi biti koristan, naroito za pobuivanje umjetnih emocija koje bi se zatim mogle povezati s konkretnim podraajima ("Malo ih drmne po amigdali i isti as e..."). Ta kombinacija izravne manipulacije mozga i neizravne manipulacije informacija koje ulaze u mozak mogla bi posluiti kao korisno poboljanje dananjih metoda, poput onih kojima se slue ekstremne politike stranke (vidi deveto poglavlje).

Pogled u budunost
Hoe li ljudska bia u budunosti moi odoljeti pustoenjima svojih grabeljivije nastrojenih blinjih? Hoe li grupni entiteti (drave, plemena, zajednice ili kako se ve budu zvali) ikada do te mjere ovladati znanjem neuroznanosti i socijalne psihologije da e moi manipulirati svojim pripadnicima od vremena prije roenja pa sve do trenutka predvidenog za bezbolnu eutanaziju? Moemo li umaknuti distopijskim vizijama poput onih o kojima su pisali Orwell, Huxley, J. G. Ballard, Philip K. Dick i mnogi drugi, ili su prikazane u filmovima (Metropolis, Matrix, Istrebljivao, Zeleno sunce i tako dalje)? To e vrijeme pokazati.

Pa ipak, moram rei da ne mogu biti pesimistina poput tih distopista. Neuroznanstvenici moraju prevaliti jo dalek put prije nego to budu mogli rei da su uope poeli rjeavati probleme koji se nameu zbog individualnih razlika u Homo sapiensa. udesna smo mi stvorenja mi, prljava, disfunkcionalna, teka ljudska bia - i naim tajnama jo dugo nee biti dorasli ni najvei majstori manipulacije. Razlozi za optimizam mogu se nai i u suvremenoj zapadnoj civilizaciji, gdje je mogue prvo se pozabaviti s problemima koje namee tehnologija. Ti su problemi, dakako, golemi, ali nisu nuno nerjeivi. No pitanje je na koji nain e se rjeavati: hoemo li to uiniti sami, svojom voljom, ili e nas na to prisiliti neki vanjski pritisak. Ljudski sustavi, poput ljudskog mozga, uglavnom ne vole ekstreme i na njih reagiraju samoispravljanjem. Ako padne zanimanje za proizvod, pada i cijena; ugasne li ljubav, nova ljubav se trai drugdje; ako se netko neprijateljski odnosi prema vama, imate poriv na mrnju reagirati mrnjom. Politiki primjer je bahata sebinost Zapada, koja je ve oblikovala i ojaala protusile militantnog islamizma i antiglobalistikog pokreta. Zapadnjaki naglasak na gospodarskom rastu i potroakom kapitalizmu, to podrazumijeva prenapuene megalopolise u kojima se ne vodi rauna o starijim drutvenim vezama, po svemu sudei proizvodi prilino nesretne graane. Kada bismo mogli shvatiti zato su ljudi nesretni, mogli bismo promijeniti oekivanja koja pridonose tom njihovom stanju, recimo tako da pojaamo prestinost ideja zajednitva i uzajamne odgovornosti, a umanjimo vanost iluzije da e troenje novaca rijeiti sve nae probleme. Na meunarodnoj sceni, mogli bismo uvesti carinske reforme, podrati sustav meunarodnih zakona - i pobrinuti se da se ti zakoni provode. Openito, trebali bismo se prestati ponaati kao najvei nasilnik na igralitu. Drutvene ideje - slika koju ljudi i narodi imaju o sebi i drugima - velik su dio problema; one nam mogu pomoi i da doemo do odrivog rjeenja. Moemo osporavati vrijednost ideja kao to je san o kontroli prije nego to im tehnologija da jo vie moi; takoer moemo usavriti svoje ideale, kao to su pravda i sloboda, tako da pravednije postupamo prema drugima i na taj nain uklonimo jedan od najveih motiva za mrnju prema Zapadu i svemu onome to Zapad tvrdi da predstavlja. S obzirom na to da neuroznanost nije jedini izvor tehnolokog napretka, ta bi se mrnja uskoro mogla izraziti nuklearnim bombama i biolokim

orujem. To nije ugodna pomisao i predstavlja dobar razlog da se neto odmah poduzme. U meuvremenu, mnogi veliki mislioci doli su do zakljuka de emo ljude naposljetku dokuiti. Ti su mislioci potaknuli ljude na Zapadu da sebe vide kao borce koji na prvoj crti bojinice pruaju otpor sve monijoj dravi koja pak sve vie zadire u njihova prava, a ima pristup svim resursima to ih znanost moe ponuditi. Iz povijesti znamo da su neki znanstvenici rado suraivali s monicima - a znanost, koja uvijek stavlja naglasak na ono to je novo, ne daje uvijek primjerenu teinu lekcijama koje se ve daju nauiti iz povijesti. Ako se razviju nove metode kontrole uma, hoe li one ostati izvan dosega dravnih vlasti, ili e znanstvenici suraivati s vlastima kako bi pomogli bolesnima, sprijeili zloine, konstruirali bolja oruja ili to ve? (Sjetite se tanke linije koja dijeli one bolesne i one drugaije, o emu je bilo rijei u etvrtom poglavlju, i kako se lako politika opozicija moe etiketirati kao kriminalna.) Ako i kada se to dogodi, naim potomcima bi bilo bolje da dobro paze na svoje slobode, ako jo budu u stanju to uiniti. Moda bismo se mi ve sada trebali zauzeti za njihove interese - a s obzirom na to kojom brzinom znanost juri naprijed, i za svoje.

Saetak i zakljuci
One znanosti iji je cilj istraivanje ljudskog uma sada imaju izravan pristup u njegovu unutranjost. Mogu pogledati to se skriva u ivoj ljudskoj lubanji, toj kutiji od kostiju to balansira na tornju od kraljeaka - i zapanjujue precizno biljeiti promjene koje se u njoj dogadaju. Je li to Pandorina kutija, ili kutija uitaka iz Masefieldove knjige, to tek treba vidjeti, ali poklopac je odkrinut.16 U budunosti emo moda ostvariti san o kontroli uma, barem toliko da budemo u stanju mijenjati pojedinane umove. Koliko e vremena trebati da se razviju dovoljno precizne metode i hoemo li ih ikada moi primijeniti u praksi, to nitko ne zna. U odredenom smislu to nije ni vano. Tehnologija nije najvei problem; ona moe donijeti nepredviene zapreke i napretke, ali njezin puni potencijal ve je implicitan u snu o kontroli uma. Taj se san moe mijenjati kako se bude pribliavao stvarnosti, ali promjena e vjerojatno

znaiti skraenje njegova dometa, jer emo usput nauiti da neke stvari jednostavno nisu mogue. Ve sada znamo da je neostvariv san o potpunoj dominaciji, o moi koja je u stanju osigurati da "[nigdje] na svijetu [ne] ivi pogrena misao, ma kako bila potajna ili nemona".17 Kako bi se takav sveobuhvatan koncept mogao jo vie proiriti? Kao i uvijek, nije vana tehnologija nego ono to s njom inimo - a to ovisi o tome kakve ideje imamo, koja su uvjerenja openito prihvatljiva u naoj sredini i tko odreduje to je pogreno. Ako na razliitost jo uvijek budemo reagirali neprijateljski i sa strahom, ako se odreknemo slobode zbog sigurnosti i prihvatimo da su drave te koje kontroliraju, a graani ti koji konzumiraju, tada e se metode manipuliranja primjenjivati na izopenike iz drutva. Ako sigurniji graani na tom stupnju ne budu prosvjedovah, oni koji budu primjenjivali metode kontrole uma nastojat e svoje pipke pruiti ire u drutvo. Gdje da traimo rjeenje? Moemo li poduzeti neke mjere opreza i poveati izglede da emo mi i naa djeca, ovako nespretno individualni kakvi jesmo, preivjeti dvadeset prvo stoljee s neokrnjenom slobodom razmiljanja? U sljedeem poglavlju bit e rijei o tome kako se moemo obraniti kao pojedinci i kao graani.

Poglavlje petnaesto

Zauzimanje obrambenog stava

Spas koji mi pripisujemo nebu Cesto u nama lei.
William Shakespeare, Sve je dobro to se dobro svri

Pokuaji utjecaja, od najblaeg nagovaranja do najnasilnijeg ispiranja mozga, u jednakoj su mjeri dio ljudskoga ivota kao to su to svjetlost i propadanje. Kako bismo jedni s drugima ivjeli, jedni druge moramo mijenjati. Od socijalizacije djece do kanjavanja kriminalaca, ljudi i njihove kulture sadre bezbroj izvora utjecaja koje je nemogue izbjei: u ljudskim glavama tkaju se ideje koje mijenjaju kognitivne mree. Neke su bezopasne, neke su iritantne, neke su korisne. Neke od tih ideja, velianstveno nadahnjujue, bile su pokreta za stvaranje zadivljujuih uda, od Bachove glazbe do ope teorije relativnosti. Neke druge, kao to je to san o kontroli uma, mogu biti pogubno zloudne. U ovom poglavlju govorit e se o tome kako moemo umanjiti opasnost koja prijeti od tog sna i drugih slinih njemu. Prvo emo vidjeti kako pojedinci mogu pojaati svoju otpornost na metode ispiranja mozga, a zatim emo prijei na pitanje kako drutva mogu zatititi sebe i svoje graane.

Neprestani utjecaj
ak i kada bismo htjeli izbjei svaki pokuaj utjecaja, jednostavno nemamo dovoljno kognitivnih resursa da bismo mogli otkriti i djelovati protiv ama ba svakog od njih. Prije nekoliko godina procijenjeno je da "prosjeni Amerikanac danas pogleda 254 razliite reklamne poruke na dan";1 taj broj jo uvijek raste, a pritom govorimo samo o reklamama. Dodamo li tome jo vijesti, internet, knjige i asopise, obitelj i prijatelje te poruke, eksplicitne i implicitne, koje primamo gledajui televizijske emisije, stei emo priblinu sliku o golemim koliinama informacija koji bombardiraju mozak svakoga od nas - informacija iji je cilj promijeniti nae miljenje. Da bismo to bombardiranje sveli na razinu na kojoj bismo mogli pratiti pojedinane pokuaje utjecaja, morali bismo se prvo povui iz drutva (odrei se kontakta s drugim ljudima, raunala, televizije, radija i tiskanih medija), to je nedostino svima osim najodlunijim tragaima za samoom. Vrlo je malo ljudi koji se odlue ivjeti sasvim sami. Veina nas najee je izloena pokuajima utjecaja s dna spektra, za ije generiranje ne treba previe energije; tako su blagi - ili tako oiti - da se samo tu i tamo ini da im se isplati usprotiviti. ee se jednostavno prepustimo struji, uvjereni da nemamo vremena, energije ili razloga postupiti drugaije. Ta ravnodunost istodobno ide na ruku i predstavlja problem vriteljima utjecaja. Ide na ruku onima koji ele neopaeno mijenjati miljenja, sluiti se polaganim i neprestanim ponavljanjem kako bi potvrdili implicitne pretpostavke ("konzumerizam je dobar", "vrijedi onoliko koliko posjeduje" i tako dalje). Predstavlja problem onim vriteljima utjecaja koji ele staviti naglasak na jednu poruku koja bi se trebala isticati medu svim ostalim, kada se cilja na neiju sposobnost nadziranja i razmiljanja o informacijama, kako bi se poruka primila, razmotrila i inkorporirala u kognitivni krajolik onoga tko je meta utjecaja. U reklamnoj industriji, ta dva pristupa mogu biti prisutna u samo jednoj reklami: uminkana povrina privlai panju (sluei se dobrom priom, humorom, izraajnom glazbom, bojama i slino), dok dublja struktura jaa drutvena uvjerenja ("ena kod kue" promovira tradicionalne "obiteljske vrijednosti"; "mukarac u uredu" naglaava vanost plaenog rada i tako dalje). ak i ako povrinski sjaj

ne uspije zaokupiti panju, ona dublja, obino konzervativna poruka e se potvrditi. Ravnodunost, neznanje i zaokupljenost drugim stvarima titi nas od mnogih pokuaja promjene miljenja. Usto, vritelji utjecaja ne djeluju u drutvenom vakuumu. Naelo podjele rada, iju je vanost za kapitalistiko drutvo prije vie od dvjesto godina opisao Adam Smith u Bogatstvima naroda, navodi nas na to da nadzor pokuaja utjecaja velikim dijelom prebacujemo na strunjake. Oekujemo od novinara da razotkriju sluajeve vladinih manipulacija; oekujemo od televizijskih vijesti da izvijeste o nedjelima novinskih urednika (i obrnuto); imamo agencije iji je zadatak da reguliraju ono to vidimo na televiziji; i tako dalje. Naa oekivanja od razliitih strunjaka temelj su naeg povjerenja u njih, i sve dok im vjerujemo nemamo potrebu njihovo zalaganje udvostruiti na osobnoj razini.2 No u mnogim sluajevima pokuaji utjecaja mogu izbjei i Scilu strunjaka i Haribdu zaokupljenih ili ravnodunih mozgova. Neki od njih se potajno prikradaju kako bi zaobili nau obranu; drugi pribjegavaju sili. U budunosti, kao to smo vidjeli u prethodnom poglavlju, tehnologija e moda proizvesti jo jedno oruje utjecaja: izravnu interakciju s ciljnim mozgom. Dakako, neemo se htjeti oduprijeti ba svakom obliku manipulacije. Nitko nije tako savren da ne bi mogao profitirati od novih ideja i svi vritelji utjecaja ne snuju (ili rade) zlo. Ali ima i takvih. Kako se, dakle, moemo zatititi?

Memsko cjepivo
Nam et ipsa scientia potestas est. [Jer samo znanje je mo.]
Francis Bacon, Religious Meditations, "Of Heresis"

Jedan od naina da onesposobimo oruje vritelja utjecaja jest da poduzmemo preventivne mjere. Ako Jane, predana kranka, vjeruje da odreene rock-pjesme sadre u sebi Sotonine poruke, ona e u svojoj elji da izbjegne utjecaj Princa tame moda iskljuiti radio svaki put kada se te pjesme emitiraju, unititi njihove snimke ili ak sudjelovati u javnom prosvjedu kojim se trai zabrana njihovog izvoenja u javnosti.

Druga mogunost je da e sluati te pjesme i pomno ih analizirati, smatrajui da je bolje upoznati Neprijatelja. Moda e vie panje posveivati vjerskim obredima, u nadi da e predanim tovanjem zadobiti Boju naklonost i zatitu. Moda e potraiti druge ljude sa slinim stajalitima i potraiti neki savjet o tome kako se zatititi od utjecaja zla (iz rock-pjesama ili bilo kojeg drugog izvora). Moda e ak osnovati vlastitu grupu koja e izvoditi kranski rock. Drugim rijeima, Jane moe poduzeti vie razliitih koraka kako bi to vie umanjila djelovanje onoga to ona percipira kao malevolentno oruje utjecaja. Moe izbjegavati situacije u kojima bi se mogla nai pod utjecajem; to podrazumijeva sklapanje meduvremenskog ugovora (vidi jedanaesto poglavlje) sa svojim buduim ja - prema tom ugovoru, "izbjegavanje rock-pjesama" smatralo bi se vanim ciljem. Moe potraiti informacije kojima e obogatiti relevantna podruja svog kognitivnog krajolika i pretvoriti sebe u krajnje motiviranog strunjaka vjetog u otkrivanju takvih pokuaja utjecaja. Ili se moe poeti jo vre drati uvjerenja za koja zna da su u neskladu s porukom koju iri pokuaj utjecaja. Mijenjajui vlastito ponaanje, traei nove ideje ili drutvenu potporu za uvjerenja koja su ve njezina, Jane moe iskoristiti svoja predvidanja o Sotoni, utemeljena na znanju, kako bi ga sprijeila da utjee na nju. Ona se protiv ideja bori idejama, slui se odredenim uvjerenjima kako bi cijepila svoj mozak (a po mogunosti i tude mozgove podlone utjecaju) protiv potencijalno invazivnih mema koje smatra tetnima. Ako je Jane snano motivirana da ouva svoju kransku vjeru i otkloni zlo, njezine kognitivne mree "za zlo" i "za vjeru" bit e povezane sa snanim emocijama koje aktiviraju automatske reakcije na odreene podraaje. Njezina vrsta uvjerenja kontrolirat e velik dio njezina ponaanja, ba kao to se misli i postupci osobe koja boluje od anoreksije vrte iskljuivo oko hrane. Nove ideje, osobito one proturjene, teko e uhvatiti korijena u tom neprijateljskom krajoliku, u kojem energiju koja im je potrebna da ojaaju neprestano odvlae snane kognitivne mree koje slue kao "obrana vlastite zadrtosti". Unato svojim strahovima, Jane je vjerojatno sigurna od utjecaja rock-pjesama; lako je mogue da je vie zabrinuta za druge ljude nego za sebe. Trebalo bi uloiti velik napor - ili bi se Sotona morao doista svojski potruditi - da se slomi vjera koja je titi od pokuaja utjecaja kad se oni pojave.

Kao to smo vidjeli u sluaju biskupa Hansa Barkera, snana uvjerenja esto se pokau kao dobra obrana protiv ispiranja mozga. No nismo svi tako vrsti u svojim uvjerenjima kao Jane. Ne moemo se posluiti obranom zadrtosti - ali to nas ne spreava da poduzmemo druge mjere. Poput Jane, moemo predvidjeti vlastito i tude ponaanje. To znai da moemo iskoristiti znanje i/ili drutvenu potporu kako bismo unaprijed umanjili djelovanje pokuaja utjecaja, ili kako bismo se zatitili od njih kada se dogode. Ako Mary iz vlastitoga gorkog iskustva zna da nakon nekoliko aica netragom nestaje njezina sposobnost samokontrole, tada je elja da izbjegne (vjerojatno katastrofalne) posljedice moe navesti na to da prestane piti alkohol. Ona predvida svoje ponaanje u odredenoj situaciji i mijenja sebe kako bi takve situacije izbjegla - suprotno od "biranja poraza" o kojem je bilo govora u devetom poglavlju. Njoj je polo za rukom da one signale koji su je ranije navodili da pije povee s novom kognitivnom mreom - onom koja priziva uspomene na prole neugodne situacije - i tako primijeni reakciju "stani i promisli". Slino tome, kada priznamo mogunost da manipuliranje postoji, napravili smo prvi korak prema predvidanju svoje vjerojatne reakcije, to nam pak omoguava da svoj mozak i ponaanje promijenimo u skladu s tim.

Stani i promisli: protuotrov za utjecaj

Kad se odupiremo pokuajima utjecaja, to esto podrazumijeva aktiviranje reakcije "stani i promisli" (vidi deseto poglavlje). Kritiko razmiljanje, skepticizam i humor primjeri su takvih reakcija. Kritiko razmiljanje i skepticizam analiziraju poruku, provjeravaju loginost njezinih argumenata, upotrebu emotivnog naina izraavanja, tonost injeninih izjava. Usto preispituju autoritet i motiv izvora poruke. 1 humor je nain preispitivanja autoriteta, ali koji stavlja naglasak na emocije, a ne na argumente. Reakcije "stani i promisli" ovise o naoj "prikovanosti za stvarnost", o injenici da je svatko od nas u svakom trenutku ivota neodvojivo povezan s kontekstom svojih sjeanja i istodobno uronjen u neprekidno iskustvo onoga to George Steiner zove "konkretan, doslovan, zbiljski, svakodnevni svijet".3 Na koji nain e se ta dva elementa meusobno izmijeati, to ovisi o trenutku. Dok ste u kinu i gledate neki zanimljiv

film, va vizualni korteks vjerojatno radi punom parom a podraaji imaju prednost nad razmiljanjem. Dok u ljetni petak popodne sjedite na dosadnom sastanku u uredu, taj e se odnos vjerojatno preokrenuti, a vi ete mislima odlutati u sanjarije. Ako mozak ne dobije dovoljno informacija koje e ga zaokupiti, okrenut e se svojim unutarnjim resursima pamenja i refleksije. Ako su vam sjeanja lijepa, sve e biti dobro, ali ako ste u nekoj nesigurnoj i neugodnoj situaciji, recimo u zatvorskoj eliji, teko da e vam razmiljanje o vlastitim jadima podii moral. Jedno od rjeenja je jaanje dotoka dolaznih signala. Ljudski mozak to radi automatski - zato ovjek kad je zaposlen ne opaa otkucaje sata, osim moda kada zapne na dosadnom sastanku. Ali traenje neeg zanimljivog u svojoj okolini moe posluiti i kao eksplicitna strategija. U svojoj knjizi Brainwashing Edward Hunter opisuje kako su se ameriki ratni zarobljenici u Koreji sluili svim tim metodama da bi se oduprli komunistikim ispiraima mozga. Neki zatvorenici, koji su mjesecima bili izolirani i lieni svega to bi ih moglo zaokupiti, smiljali su i napamet uili pjesme - esto duhovite - o svojoj situaciji, analizirajui zato se s njima tako postupa i to njihovi tamniari nastoje postii. Neki su se sluili matom kako bi smislili uvjerljive lai za svoje ispitivae, pa se visokorizina strategija varanja neprijatelja pretvarala u igru u kojoj je cilj bio slagati a ne biti uhvaen u lai. Svaki put kad bi uspjeli u tome, jaalo je njihovo samopouzdanje i odlunost. Kako bi odagnali dosadu, neki su ak prouavali aeronautiku muha koje su oblijetale oko njih.

Prepoznavanje i odupiranje
Koliko je vjerojatno da e drutvo budunosti inkorporirati znanost kontrole uma u politiku vladanja? Odgovor na to pitanje, vjerujemo, uvelike e ovisiti o odlukama koje ljudi donose danas.
Scheflin i Opton, The Mind Manipulators

Nasilne metode, prikrivene metode i tehnologija tri su naina na koje vritelji utjecaja mogu pokuati mijenjati tude miljenje. Onaj tko se nade na meti trebao bi, kao prvo, uvidjeti da je izloen potencijalno

opasnom pokuaju utjecaja; time se aktivira dostatna reaktancija koja e potaknuti reakciju "stani i promisli". Ako se utjecaj vri prisilnim metodama ili putem dananjih tehnologija, obino ga nije teko prepoznati. Kad je rije o prikrivenim metodama, meta koja ima pristup zatitnim idejama - vrstim alternativnim uvjerenjima, skeptinim, kritinim stavovima ili ima iskustvo slinih pokuaja utjecaja - moe razviti nain kako da ih prepozna, kao to je ranije opisano. No naa sposobnost da prepoznamo prijevaru ni u kom sluaju nije savrena.4 Osobito su problematini pokuaji utjecaja koji se dogadaju postupno, tijekom dugog vremenskog razdoblja, kao u sluajevima nasilja u obitelji o kojemu je bilo rijei u petom poglavlju; dogaa se da rtva ne prepoznaje pokuaj utjecaja kao takav, osobito ako je snano motivirana u tom smislu. No svoju imunost moemo pojaati na razne naine: moemo objaviti i kazniti primjere prijetvornog utjecaja; nauiti kako kritino razmiljati; moemo sudjelovati u javnim debatama ili uiti iz iskustva drugih ljudi. Pobrinemo li se za to da budemo naisto s vlastitim uvjerenjima, smanjujemo izglede da se ona modificiraju - sa ili bez naeg znanja. Pouka jedanaestog poglavlja bila je ta da ne postoji nita, ak ni u doktrini znanstvenog determinizma, to nas spreava da poduzmemo bilo koju od tih preventivnih mjera, jednom kad nam takva ideja padne na pamet. Mi smo initelji, a ne pasivni primatelji, i svakako moemo promijeniti svoj mozak - ako radije ne bismo da nam ga promijene drugi. Isto tako moemo vie nauiti o svom ponaanju i ojaati svoju odlunost. Ako razumijemo vlastitu podlonost drutvenim faktorima, privlanost klasificiranja na vlastitu i vanjsku grupu, ako znamo da stresne reakcije jaaju stereotipe i tome slino, moemo postati svjesniji toga kako utjecaji djeluju na nas. Jednom kada smo prepoznali pokuaj utjecaja, drugi izazov je oduprijeti mu se. Uspjeh kradominog manipuliranja ovisi o njegovoj prikrivenosti. U sluaju da bude prepoznat, takav pokuaj utjecaja ne samo da e propasti, nego se moe i obiti o glavu. Dok Jane oprezno ita pjesme na novom rock-albumu, prijateljica joj moe rei da nema razloga za zabrinutost jer je istraga pokazala kako te sumnjive pjesme ne sadre sotonske poruke. Ovisno o tome kakvo miljenje ima Jane o svojoj prijateljici, ona to moe jednostavno prihvatiti. No ako zastane i promisli, moda e zakljuiti da je prijateljica samo eli

umiriti, te je upitati odakle joj ta informacija ili tko je proveo istragu. Ako izvor informacije ima legitiman autoritet (primjerice, ako je rije o Janeinom mjesnom sveeniku), pokuaj utjecaja jo uvijek se moe pokazati uspjenim. No ako se ispostavi da je informacija dola od znanstvenika koji je poznat po svojim ateistikim stavovima, Jane je nee samo odbaciti: zbog toga to ne vjeruje izvoru informacije znai da bi se mogla jo vre uvjeriti u opasnost rock-glazbe. Kao to je ranije reeno, mnoge klasine situacije ispiranja mozga ukljuuju prisilu ili pravo pravcato muenje. Prisila, koja se ne nastoji skrivati, izaziva reaktanciju i otpor koji se zatim mora nadvladati. Dovoljno motivirana rtva moe odoljeti ak i muenju, bilo tako da se psiholoki povue iz situacije (disocijacija), ili tako da se dri jedne mone misli ili slike (poput vjerskih muenika koji meditiraju o Bogu kako bi izdrali bol). Jedna od alternativnih taktika moe biti kratkorono pokoravanje, kao to pokazuje primjer amerikih ratnih zarobljenika u Koreji, koji su se naizgled preobratili na komunizam, da bi se nakon oslobaanja vratili svojim prijanjim stavovima. tovie, ideolozi koji se slue prisilnim metodama esto se nadu u nevolji jer je teko razlikovati pokoravanje od preobraenja. U prethodnom poglavlju govorila sam o potencijalnoj ulozi novih tehnologija u ostvarivanju sna o kontroli uma. No tehnologija se esto moe upotrebljavati u vie od jedne svrhe; osim toga, oni koji stvaraju i slue se tehnologijom nisu svi odreda eljni vlasti nad drugima. Mnogi primjeri napretka u tehnologiji ljudskih sukoba slijede obrazac tipian za evoluciju - obrazac utrke u naoruavanju u kojem svako novo oruje (ili nain obrane) koji jedna strana razvije, druga strana ubrzo sustigne tako da razvije svoje oruje (ili nain obrane). Manipulacija umom, koja je u biti sukob izmeu mete i napadaa, mogla bi nastaviti tu tradiciju. Moda e se obje strane nadmetati dok im ne ponestane resursa, ili e se moda politike okolnosti promijeniti kako ljudska bia budu prerastala san o ispiranju mozga (kao to se, na kraju krajeva, trudimo prerasti druge matarije, poput ideje o rasnoj superiornosti koja je sluila kao opravdanje za institucije ropstva). U meuvremenu, na podruju obrane mozga mogla bi se proizvesti svakakva udesa, od antiindoktrinacijskih lijekova do "elektromagnetskih titova" koji bi branih na mozak od elektromagnetskih utjecaja.

Izoblienja uma
Sada s pitanja samozatite prelazimo na povezano pitanje o tome kako neutralizirati djelovanje ispiranja mozga u drugih ljudi. Ideje, kao i virusi, esto se javljaju u nekoliko oblika razliite jaine. One najmonije - odredene eterine ideje - tako su opasne da mogu zavladati, ili ak unititi, zaraeni mozak. Poput virusa ebole, mogu svojim rtvama prouzroiti golemu patnju - kako samim zaraenim osobama, tako i nevinim ljudima kojima te osobe nanose zlo. Za razliku od veine virusa, eterine ideje mogu biti rado prihvaene, a ovjek koji ih prihvati moe se svim silama opirati nastojanjima da se infekcija izlijei. Reakcije na kultove katkada znaju biti izraeno neprijateljske, a pritom se potcjenjuje injenica da takve reakcije zapravo u velikoj mjeri ispunjavaju potrebe njihovih pripadnika, pobuujui u njima istinsku, dobrovoljnu privrenost kultu. Osoba zaraena nekom eterinom idejom pretvara se, u ekstremnom sluaju, u najfascinantniju od svih ljudskih deformacija - specijaliziranog fanatika. Dominantna kognitivna mrea crpi energiju iz suprotstavljenih miljenja i postupno suava horizonte te osobe. Kognitivni krajolik se iskrivljuje a vidokrug suava. Sve se interpretira u odnosu na dominantnu ideju, to rezultira stvaranjem "mrane, ograniene Linosti".5 Tako, na primjer, tinejderka koja pati od anoreksije vjeruje da je dobro biti mrav. Mnogi od nas na suvremenom Zapadu vjerujemo u to, tko vie, tko manje. No anoreksiarka je tako vrsto uvjerena da njoj kontroliranje vlastitog tijela moe postati vanije od zdravlja, pa ak i od ivota. Njezina usredotoenost na hranu i kontrolu unosa hrane, ispoetka opsesija u koju ulae mnogo truda, s vremenom se pretvara u naviku koja je tako duboko ukorijenjena da praktiki postaje sastavni dio njezine linosti. Rei da osoba koja pati od kronine anoreksije gotovo cijelo vrijeme razmilja o hrani znai ne rei da za um takve osobe zapravo nita nije vanije od kontrole unosa hrane. Kao i u sluajevima poremeaja linosti, postaje sve tee zamisliti kakva bi ta osoba bila kad ne bi imala taj problem. Jedna od najotrovnijih eterinih ideja u ljudskoj povijesti jest koncept apsolutnog autoriteta koji ima prvenstvo nad svim drugim moralnim ili pravnim pitanjima. Bilo da je rije o Bogu ili Partiji, Znanosti, Istini ili Dravi, ta je ideja sluila, i jo uvijek slui, kao opravdanje za neka

istinski grozna nedjela. Prema toj ideji, koja ljude smatra sredstvom, a ne ciljem samim po sebi, ljudski ivot i kvaliteta ivota smatraju se manje vrijednima od nekog apstraktnog cilja. Bez obzira na to je li povezana s nekim eksplicitno totalitarnim reimom, to je jasan primjer totalistikog razmiljanja. Ba kao to osoba zaraena HIV-om moe podlei upali plua koja inae nije smrtonosna, tako su i eterine ideje osobito opasne u kombinaciji. Autoritet sam po sebi je ideja kojom se cijelo vrijeme sluimo bez tetnih posljedica. No ako se ojaa do razine apsolutnog autoriteta i zdrui s nekom totalitaristikom vizijom boljeg svijeta, rezultat moe biti poguban: a rezultat je pojedinac koji vjeruje da je pozvan pretvoriti tu viziju u stvarnost, koji praktiki ne razmilja ni o emu drugome i iji su motivi, proizali iz te vizije, jai ak i od instinkta za preivljavanjem. I neka ide dovraga svatko (kad je rije o vjerskim autoritetima, i doslovno) tko mu se nade na putu. U najboljem sluaju, to je glasni, iritantni, nedokazani ekstremist koji kae da bismo trebali ubiti znanstvenika da spasimo tene, ubiti pisca da obranimo vjeru ili ubiti milijune ljudi kako bismo uveli novi svjetski poredak. U najgorem sluaju, to je kriar, militant, bomba-samoubojica koji ne rasipa svoj bijes i frustraciju na dizanje galame, nego ih koristi kao gorivo za teroristiko nasilje. Kako moemo smanjiti opasnost koja prijeti od tih iskrivljenih umova? Na to pitanje nema kratkog i jednostavnog odgovora, zato to sve eterine ideje nisu jednako smrtonosne i zato to energiju crpe iz razliitih izvora. No to ne znai da smo pred njima bespomoni. Eterine ideje su mone zahvaljui dijelom svojoj apstraktnoj, neosporivoj jednostvnosti, dijelom tome to se uklapaju u druga, ve prisutna uvjerenja a dijelom zato to su povezane sa snanim emocijama. Kako bismo ih neutralizirali (barem dok nam tehnologija ne omogui izravnije metode mijenjanja mozga), moemo ih pokuati izravno osporiti, oslabiti povezana uvjerenja koja ih podupiru ili emocije koje im daju snagu, ili moemo pokuati sprijeiti da uope uhvate korijena.

Oslobaanje od stiska
Zamislimo jednog mladog mukarca po imenu Sam, koji je opsjednut idejom da je ubijanje pripadnika susjednog plemena najbolji nain da se ostvari sloboda za njegov narod. On je predan borac za slobodu i spreman je za nju umrijeti; sukob izmeu dvije zajednice je dubok i traje ve odavno. Stoga odlazimo k Samu (ili, ako smo paljivi, aljemo svoje predstavnike) i razgovaramo s njim o njegovim idejama. Sluamo ga dok iznosi svoja stajalita a zatim ukazujemo na neke tekoe koje smo uoili. Sto tono podrazumijeva pod "slobodom"? Sto misli, koliko bi ljudi trebalo ubiti i je li to praktino? Zar ne shvaa da bi pripadnici drugog plemena nakon toga samo postali tvrdoglaviji i agresivniji, i da bi obje strane ostale zarobljene u zaaranom krugu nasilja? Ne ini li mu se da bi bolje bilo razumno pregovarati - i moemo li se mi ponuditi kao posrednici? Hoe li nas Sam pristojno sasluati, a onda zanemariti ono to smo rekli, ili e izravnije izraziti svoje miljenje, to e vjerojatno ovisiti o njegovoj procjeni nae vanosti. Najmanje su anse da e rei: "Hej, imate pravo, nikada nisam tako gledao na stvar; poite to prije k momcima preko puta, prenesite im moje isprike i odmah emo zapoeti pregovore." Naravno, mi nismo lanovi Samove vlastite grupe, a nismo ni voe koji su planirali kampanju nasilja u kojoj sudjeluje Sam. Zato zamislimo da nam nekako poe za rukom nagovoriti jednoga od tih voda, gospodina X, krajnje utjecajnog mislioca kojeg Sam oboava, da uvidi svoju zabludu i to kae Samu. Hoe li se Sam u tom sluaju pokajati i odrei se nasilja? Vjerojatno nee. Uvjerenja koja su Sama uinila ubojicom eterine su ideje, vrsto povezane s totalistikim nainom razmiljanja. Da bi uope naveo Sama da ih prihvati kao svoje, gospodin X je te ideje morao prenijeti naglaavajui njihovu jednostavnost i apsolutni autoritet, iji je on predstavnik. Ne moe sada promijeniti miljenje a da potpuno ne potkopa taj autoritet, prisiljavajui Sama da bira hoe li napustiti uvjerenja do kojih veoma dri, u koja je uloio toliko napora i energije, ili da zakljui kako je gospodin X smekao, izgubio razum ili preao na protivniku stranu. Lako je mogue da je Sam previe toga uloio u svoja naela da bi ih se odrekao uime sloenosti, promjena i nesavrenosti stvarnoga ivota. Moda su upravo to i razlozi zbog

kojih je prihvatio ta naela; jedna od radosti eterinih ideja u tome je to naizgled mogu sve objasniti i pojednostavniti. Ako netko podijeli svijet na jasno odredene "nas" i "njih", njegovi kognitivni resursi bit e pod mnogo manjim pritiskom nego ako prizna da se ljudi razlikuju u bezbroj detalja. Direktan izazov, bilo da dolazi od pripadnika vlastite ili vanjske grupe, moda i nije najbolji nain da se neutraliziraju eterine ideje. Poput prisile, nailazi ravno na prepreku reaktancije. Potreban je suptilniji pristup u duem vremenskom razdoblju. Jedan od naina je da se Samove eterine ideje tretiraju kao niz isprepletenih kognitivnih mrea u kojima odredena temeljna naela dijelom crpe snagu iz potpore drugih uvjerenja. Moda bi se ta potpora mogla oslabiti. Sam moda jednostavno nije sreo mnogo pripadnika neprijateljskog plemena, a u tom sluaju moglo bi biti korisno javno isticati njihovu ovjenost. Koristilo bi i ako bi se njegova agresija usmjerila prema manje tetnim ventilima (jedna od popularnih metoda u Britaniji zove se "nogomet"). Obrazovne i politike inicijative moda bi proirile njegove kognitivne horizonte, ponudile alternativu njegovom sadanjem, ogranienom svijetu i dale mu poticaj da odabere miroljubiviji put. Takvo sporo i postupno djelovanje ne moe samo od sebe postii rezultate. Kako bi funkcioniralo, treba pomo drugog pristupa: treba pokuati ublaiti emocije koje Samovim eterinim idejama daju snagu. To je vjerojatno najmanje popularna metoda, zato to je najtea. Podrazumijeva pokretanje otvorene javne rasprave kako bi se analizirali problemi (to znai da treba doista posluati i Sama i njegove neprijatelje), a nakon toga bi uslijedile detaljne, esto dugorone i nedvojbeno skupe politike intervencije za rjeavanje problema. Nikome se ne dogada da se jednog jutra probudi i pomisli: "U redu, danas u biti svadljivi, zadrti fanatik." Ljudi prihvaaju eterine ideje zato to su natjerani na to, zato to sile koje su izvan njihove kontrole izazivaju stresove i snane emocije koje zahtijevaju simplicistiku reakciju. Te ideje se nude i plasiraju u javnost, a ljudi ih prihvaaju, doivljavajui ih kao rjeenje svih problema ("kad bismo samo ostvarili slobodu, sve bi bilo u redu"). Sam eli bolji ivot za sebe i svoju djecu, eli ga toliko snano da je spreman boriti se, upravo zato to je njegov sadanji ivot tako beznadan. Ako se taj ivot pobolja - ako prestane ugnjetavanje susjednog plemena, ako se inzistira na tome da Samova prava treba

potovati, ako se provedu demokratski izbori (i potuju rezultati tih izbora) i osigura nezavisnost medija, ako se reformira agrarno zakonodavstvo i ako se openito poveaju Samove slobode kao pojedinca - mnogo je vjerojatnije da e njegova uvjerenja oslabiti nego ako ga se pokua silom ili nagovaranjem navesti na to. A to je s prevencijom? Jedan od naina da se smanji utjecaj eterinih ideja jest da se ponudi mnogo drugih ideja koje e im konkurirati i da se inicira iroka javna rasprava. Kada je rije o situacijama koje ukljuuju ispiranje mozga, bilo da je rije o teroristikim kampovima za obuku, kultovima ili nasilju u obitelji, njihova zajednika znaajka nije samo usadivanje (najee malobrojnih) vrstih uvjerenja, nego suavanje horizonata koje prati taj proces. U osmom poglavlju vidjeli smo da postojanje veeg broja kognitivnih mrea obino slabi jainu svake pojedine mree. Mi na to moemo utjecati na razne naine. Omoguimo li irenje novih ideja i raspravu o njima, omoguimo li svakom graaninu kolovanje i pristup neovisnim medijima, budemo li pouavali povijest, kritiko razmiljanje i socijalnu psihologiju - i to ne samo metodom zasipanja injenicama, budemo li se informirali o drugim kulturama, poticali satiru, komentar i kritiku... stvorit emo bogatiji kognitivni okoli koji moe pomoi da oslabi privlanost totalistikih shema. Dosad smo govorili o tome kako se pojedinci mogu oduprijeti zloudnim idejama i onima koji ih ele prodati. Naglasila sam da moemo mnogo toga uiniti kako bismo se zatitili. Kaemo li za neku misao ili ponaanje da su emotivni, to ne znai da ih je nemogue kontrolirati; ako je ljudska spoznaja proeta emocijama, kao to se tvrdi u devetom poglavlju, vrijedi i suprotno. Mi moemo promijeniti i svoje ciljeve i motivaciju koja nas tjera na ostvarenje tih ciljeva.

Otpor irokih razmjera: od pojedinca do drutva

Individualizam ima svoje granice. Katkada, primjerice, pojedinci mogu usvojiti i drati se uvjerenja koja su za njih tetna, ali sami ih se nisu u stanju otresti. Za njih ta uvjerenja imaju pozitivnu vrijednost (kognitivne mree koje ih tvore povezane s pozitivnim emocijama kao to je osjeaj prijateljske bliskosti ili zadovoljstva). Drugim rijeima,

emocija povezana s nekim uvjerenjem ne mora odraavati dugoroni interes osobe ije je to uvjerenje. Jedan od ve spomenutih primjera je anoreksija. Tinejderka koja pati od anoreksije (najee je rije 0 tinejderkama) moe svoju vjeru u mravost smatrati pozitivnom; gledajui sa strane, drugi je smatraju krajnje opasnom. Utoliko to bolesnici od anoreksije obino umiru mladi, imaju ozbiljnih zdravstvenih problema i vode ogranien, esto nesretan ivot, oni imaju pravo. Sto god anoreksiarka govorila, ona nije u pravu; njezino uvjerenje tetno je za nju. To je dio onoga to mislimo kad anoreksiju opisujemo kao mentalnu bolest: ljudi s anoreksijom nisu vie u stanju djelovati u korist svojih objektivnih interesa (zdravlja, slobode, sree...), zato to subjektivni interesi (mravost i kontrola unosa hrane) u tolikoj mjeri dominiraju njihovim kognitivnim krajolikom da su sada to ciljevi koji upravljaju razmiljanjem i ponaanjem. Drugim rijeima, kao to smo vidjeli u etvrtom poglavlju, etiketa mentalne bolesti djelomino je drutvena prosudba. Kad zagusti, objektivno stajalite veine o tome to je za nekoga dobro a to loe jae je od subjektivne percepcije pojedinca o tome to je za njega dobro ili loe. U veini sluajeva te se dvije prosudbe (o objektivnim, odnosno subjektivnim interesima) poklapaju. Mi dajemo svoj glas za sreu, slobodu i samoostvarenje i oekujemo od drugih da uine isto.

Relativizam
Dodao je da su njegovi preci Skiti bili jedini poteni ljudi koji su ikada ivjeli na zemlji; da jesu, dodue, esto jeli ljude, ali da su njihov narod unato tome drugi veoma potovali.
Voltaire, Zadig

Ali tko kae da veina ima pravo? Relativizam tvrdi da ne moemo usporeivati kulture, da ono to je dobro za Petera ne mora biti dobro 1 za Paula, i da nijedno drutvo Patricka ne moe rei da je Paul u pravu a Peter nije. Relativizam se esto primjenjuje na moral kako bi se potkopala ideja apsolutnog (esto religijskog) moralnog autoriteta, a katkada se proiruje do tvrdnje o moralnoj neusporedivosti. To jest ako kultura A subotom uveer tradicionalno pee na vatri neeljenu

djecu, prigovori kulture B trebali bi se smatrati valjanima za pripadnike kulture B, ali ne i za pripadnike kulture A; a u multikulturalnom drutvu u kojem kulture A i B ive jedne pokraj drugih, zbog preosjetljivosti pripadnika kulture B ne bi se smjelo zadirati u tradiciju pripadnika kulture A.6 Ako je relativizam u pravu, iz toga jasno proizlazi da je anoreksiarkin cilj da bude to mravija jednako valjan kao i elja njenih blinjih da ona poivi, pa oni stoga nemaju pravo nametati joj svoja stajalita. Relativizam je doktrina koja se na prvi pogled ini potpuno razumnom: potivanje tueg miljenja u svakom sluaju je hvalevrijedan cilj. Ali relativizam nije pravi nain za ostvarenje tog cilja. tovie, neke od njegovih posljedica tako su pogubne da bi ih svaki nadobudni ispira mozga trebao objeruke prihvatiti. Na podruju medunarodne politike, na njemu se temeljio vrst stav Zapada da treba ostati sa strane dok su drave poput Sjeverne Koreje, Ugande i Konga, svaka na svoj nain, ubijale, zlostavljale, muile i, u nekim sluajevima, ispirale mozak svojim graanima (sjetite se, na primjer, onih stranih djeaka-vojnika Boje vojske otpora u Ugandi). Primijeni li se na sluajeve pojedinaca koji pate od anoreksije ili nekih drugih mentalnih tekoa, relativizam vodi do situacije u kojoj se, kao to je ranije opisano, osobni izbor mora potovati ak i kada je oito tetan. No u praksi najee osjeamo da to nije u redu, da imamo moralnu obvezu intervenirati. Tu dilemu rjeavamo izuzimajui odredene pojedince iz relativistike tvrdnje da je svako stajalite jednako valjano. inimo to tako da ih definiramo kao mentalno bolesne i liimo ih svake osobne odgovornosti; ako nisu u stanju sami donositi odluke, tada je moralno prihvatljivo da drugi preuzmu kontrolu nad njima. Kao to smo vidjeli u etvrtom poglavlju, to je argument koji se koristi za opravdanje ispiranja mozga: "Bolestan si, ne zna ni sam to misli, pa ti mi moramo rei." Takva je logika krajnje dvojbena: netko tko pati od mentalne bolesti moe donositi loe odluke na jednom podruju ivota, ali to ne znai da nije sposoban donositi bilo kakve odluke. Takva je logika takoer i vrlo opasna, jer potie na primjenu prisile u pristupu mentalnim bolestima. I konano, ona iskljuuje mentalno bolesne iz drutva, pa oni postaju vanjska grupa, to za sobom vue sve one negativne posljedice koje to podrazumijeva, i to ne samo za njihovo mentalno i fiziko zdravlje.

Neugodne posljedice nisu jedini problem s relativistikim argumentom. Kao to istie politiki teoretiar Steven Lukes, moe mu se prigovoriti i na teoretskoj razini. Jedan od tih prigovora jest da se relativizam oslanja na
pogreno shvaenu i zapravo neprimjenjivu ideju kulture [...] Kulture nikada nisu (da ponovim zgodnu frazu Isaije Berlina) "kutije bez prozora". One su uvijek otvoreni sustavi, mjesta osporavanja i heterogenosti, hibridizacije i krianja, ije granice su nuno neodreene. Nikada ne smijemo zaboraviti da pojednostavljenu percepciju unutarnje koherentnosti i meusobne razliitosti kultura redovito nameu zainteresirane strane...
Lukes, Liberals and Cannibals

Ljudi koji nastoje diferencirati kulture imaju za to svoje razloge. Usto, relativizam "ne moe objasniti praksu moralnog kriticizma unutar pojedinih i izmeu razliitih kultura".7 A kaemo li da su "sve kulture iste" ne rjeavamo probleme moralnih konflikata izmeu njih (osim ako ne dodamo "ali neke su jednakije od drugih"). Jo uvijek nam ostaju ubogi pripadnici kulture B koji su prisiljeni podnositi miris peene djece. Relativizam podcjenjuje vanost oigledne istine da se i kultura A i kultura B sastoje od ljudi. Ljudi se mogu ponaati na iznimno mnogo razliitih naina, ali to ne znai da su temeljne sile koje pokreu um razliite u Teksasu i u Teheranu. Pojedinci se, dakako, mogu razlikovati po tome koliku vanost pripisuju temeljnim ciljevima, ali vjerojatno je da e postojati veliko slaganje oko toga to ciljevi jesu. Areopagitica Johna Miltona branila je slobodu objavljivanja, dok je Thomas Hobbes, potresen Engleskim graanskim ratovima, u Levijatanu sigurnost pretpostavio slobodi - no oba pisca visoko su cijenila obje te vrednote. Tijela i mozak ljudi openito su sline grade i slino funkcioniraju, stoga i moemo prevoditi s jednog jezika na drugi ili (da se posluimo primjerom iz devetog poglavlja) razumjeti i Eshilov i Poeov opis straha. Ljudi diljem svijeta pridaju vrijednost zadovoljstvu, srei i slobodi, a ne vole kad ih boli, kad su nesretni i kada su pod tuom kontrolom. Openito bolje postupaju s roacima nego sa strancima, smijee se

prijateljima i aluju za svojim mrtvima. Ubojstvo, muenje i sakaenje obino su zabranjeni, osim u strogo kontroliranim uvjetima (primjerice u ritualima), a veina rtava nisu pripadnici vlastite^grupe. Poput tabua, opeprihvaeni drutveni ciljevi razvili su se tijekom stoljea suivota. Ideje su se prilagodile drutvenoj sredini - onome to ljudima odgovara - ili su nestale. Stoga se moe oekivati da se u njima prilino tono odraava ono to veina ljudi zapravo eli. Obratite pozornost na izraze kojima se koristim: "veina ljudi", "obino". Individualne razlike su vane zato to razliiti ljudi imaju razliit "profil vrijednosti" (poput Miltona i Hobbesa). A ak i ako dva ovjeka imaju sline profile, njihove vrijednosti jo uvijek mogu biti u sukobu, recimo ako i jedan i drugi visoko cijene pravo na ivot i vlasnitvo, ali jedan mora krasti od drugog da bi preivio. Na razini pojedinca, ideje o vrednotama kao to je sloboda apstrahirane su od konkretnih primjera: sloboda da zaraujemo za ivot, da posjeujemo prijatelje, da na razliite naine mijenjamo svijet. Kako se od pojedinca odmiemo prema skupini, od obitelji do susjedstva i dalje, do drave, ideje postaju sve apstraktnije, eterinije. Gube specifinost i odreenost, ali jo uvijek se mogu povezati s pojedinim (katkada snano emotivnim) iskustvima, i to je ono to eterinim idejama daje mo da privuku pristalice. Kao to je bilo rijei u devetom poglavlju, sklonost procjenjivanju ljudskim je biima u krvi. Zamolite li nekog pojedinca da procijeni, kao dobar ili lo, neki koncept (recimo, "ivot bez muenja", "varanje"), to mu uglavnom nee predstavljati problem. No proces apstrahiranja neke ideje u eterinu, koju e prihvatiti svi ljudi u nekoj skupini, zanemaruje toliko individualnih razlika da to vodi do jedne nesretne posljedice: eterine ideje ne mogu se jednostavno procijeniti kao dobre ili loe. (Kontrola uma je dobra kada nastojite odgojiti dijete, ali nije tako dobra kada vam uspiju preko telefona prodati neto to niste htjeli ni trebali.) Umjesto da se zapletemo u uzaludan pokuaj nametanja vrijednosnog reda ameboidno bezoblinim eterinim idejama, moemo pokuati umanjiti - ne irenje samih eterinih ideja - nego njihovo tetno djelovanje. Kako to moemo postii? Pomou metoda kojima se ljudi oduvijek slue - metoda politike.

Drutvena kohezija
Nijedan ovjek nije otok, sasvim sam za sebe.
Donne, Devotions upon Emergent Occasions, "XVII Meditation"

Bez obzira na svoju kulturnu sredinu, velika veina ljudskih bia svoje najranije godine provodi u procesu socijalizacije. Ue to mogu oekivati od drugih ljudi, to initi a to ne initi, tko se moe ubrojiti u "nas" a tko u "njih". Jedan vaan uinak socijalizacije je izgraivanje snanih inhibitornih kognitivnih mrea povezanih s drutveno neprihvatljivim ponaanjem. Na primjer, kao to opaa William Miller: "Svaki roditelj zna da jednogodinjaci i dvogodinjaci ne osjeaju nikakvo gaenje prema izmetu i tjelesnim izluevinama i da mogu ostati blaeno imuni na gaenje koje im njihovi roditelji tako eljno nastoje usaditi."8 Miller tvrdi da je "osjeaj gaenja ljudski i humanizirajui"; unato tome, "stvaran osjeaj gaenja treba prostora da se razvije". Isto vrijedi i za druge drutvene tabue, kao to je ubojstvo, muenje i drugi oblici ozbiljnog nanoenja zla. U veine ljudi, kognitivne mree stvorene tijekom prvobitne socijalizacije snana su barijera protiv ozbiljnog nanoenja zla.9 One slue kao prag koji se moe prijei samo putem ekstremno snanih emocija. Meutim, kao to smo vidjeli u drugom poglavlju, pripadanje grupi, osobito ako je ta grupa izrazito kohezivna (poput Mansonove Obitelji), moe oslabiti inhibitorne konice i pruiti dodatnu emocionalnu energiju za probijanje tih barijera. Autonomija pojedinih pripadnika grupe smanjuje se kako oni sve vie djeluju u stanju pokornog izvravanja, kako ga je nazvao Stanley Milgram (vidi etvrto poglavlje). Kako bi se smanjila ansa da se to dogodi, inhibitorne kognitivne mree treba ojaati, a koheziju grupe oslabiti. Jedan od naina da se to uini jest ublaavanje posljedica koje prijete pripadniku ako tu grupu napusti. Te posljedice mogu pokrivati irok spektar - od smetnji i neugoda, preko izbjegavanja, sve do prijetnji smru, a moemo ih ublaiti ako zahtijevamo da sve grupe djeluju unutar pravnog okvira koji podupire ljudska prava pojedinca. Drugi nain je pobrinuti se da pripadnici grupe budu takoer i pripadnici drugih grupa, primjerice u sustavu obrazovanja ili na radnom mjestu, u kojima e biti izloeni alternativnim stajalitima. Najgore rjeenje, kao to je nauila amerika vlada u Jonestownu - a

zatim opet iznova u Wacou - jest uporno se sukobljavati s pripadnicima grupe i maltretirati ih; pretvorite li se u oigledno monog neprijatelja, samo ete dodatno ojaati koheziju skupine. Drugi problem koji proizlazi iz izravnog napada na grupu je opasnost da se u pokuaju unitavanja onog loeg uniti i ono to je dobro. Nisu sve eterine ideje otrovne. Katkada mogu biti od koristi drutvu naiu li na dostatno priznanje. Ono to treba uiniti jest tetne posljedice svesti na minimum, istodobno ostavljajui prostora za razvoj korisnih ideja. Ranije spomenuti relativistiki argument istie jednu vanu stvar: i preesto se dogada da jedna grupa tlai drugu. Ali takve nepravde nee se ispraviti tako da se odredenim grupama daju odredena prava (da se pravo grupe A da pee djecu zatititi od neodobravanja grupe B), jer to neizbjeno vodi do daljnjih nepravdi na raun pripadnika vlastite i vanjske grupe, kao i do poveanja broja grupa koje se nadmeu za povlastice. Ako je pripadnost grupi A dovoljna da proete nekanjeno za ubojstvo, oni koji joj ne pripadaju htjet e oformiti svoje grupe, pa makar i samo zato da bi se zatitili. U meuvremenu e pripadnici grupe A, videi da je njihov privilegirani poloaj naruen, reagirati obrambeno i jaati unutarnju koheziju, a pripadnike drugih grupa poimat e sve negativnije i stereotipnije. Tako to biva. I kako se sve vie grupa bude nadmetalo za ograniene resurse, a totalistiko razmiljanje bude postajalo sve uvrijeenije, nepovjerenje meu grupama bit e sve vee, a ne sve manje. U svojoj knjizi Kultura i jednakost politiki filozof Brian Barry uvjerljivo je pokazao da poticanje pripadnosti grupi (potez koji svakako nee smanjiti koheziju) nije najbolji nain da se zaustave oblici grupnog zlostavljanja kakve on ondje opisuje. Umjesto toga, trebali bismo oslabiti stisak totalistikog razmiljanja tako da osnaimo temeljna prava pojedinca, kako nijedna grupa ne bi imala posebnih povlastica.10 Trebali bismo osigurati da grupe ostanu podreene zakonu, tako da nijedna doktrina grupe ne moe zanemariti slobodan izbor pojedinca, bilo da je taj pojedinac lan grupe ili ne. Trebali bismo zahtijevati da svaka takva doktrina bude otvorena za slobodnu raspravu, da glas svakog graanina vrijedi jednako, da cijena za naputanje grupe nije pretjerano visoka i da nijednoj grupi ne bude doputeno nametati svoju volju onima koji na to nisu dali svoj pristanak - ili su ga naknadno povukli. I konano, budui da znamo da moemo sebe i druge mije-

njati tako da mijenjamo svoja uvjerenja, i zato to znamo da se protiv ideja najbolje boriti drugim idejama, trebali bismo javno raspravljati, pouavati i slaviti vrline antitotalitarnih ideologija, te upozoravati na one ideologije koje su dokazano zloudne. Trebali bismo slaviti slobodu i mo slobodnog djelovanja, ideju da su ljudi sami po sebi svrha, a nikada samo sredstvo, trebali bismo veliati vrijednost svoje sposobnosti da uimo razmiljati o informacijama i djelotvorno ih analizirati, kao i neogranienu, nezatomivu sloenost ljudskog iskustva i ideja do kojih drimo. Sloboda, djelovanje, "cilj a ne sredstvo", razmiljanje i sloenost. Da bi nam bilo jednostavnije, i imajui na umu metaforu dijamanta koju sam upotrijebila u kritici kartezijanskog dualizma, presloimo malo poetna slova tih rijei (Freedom, Agency, ends-not-means, Thinking, Complexity) i nazovimo to pristupom FACET. ' Da bismo vidjeli zato takav pristup titi od uasa ispiranja mozga, trebamo se prisjetiti lekcije iz prvog poglavlja - konkretno, da ispiranje mozga poinje s totalistikim razmiljanjem.

Mijenjanje politike
Sloboda ima ari tisuu Sto robovi ih, niti sretni, nikad ne upoznaju.
William Cowper, Table Talk

Za kraj, osvrnimo se jo jednom na osam tema Roberta Liftona koje karakteriziraju totalitarne ideologije: kontrolu miljea, mistinu manipulaciju, zahtjev za istoom, kult ispovijedanja, sveto znanje, optereivanje jezika, prvenstvo doktrine pred osobom i krojenje sudbine (vidi tablicu 1). Pogledajmo ih jednu po jednu da vidimo kako nam pristup FACET moe pomoi.

Kontrola miljea
Pristup FACET ne samo da daje prvenstvo pravu pojedinca u odnosu na pravo skupine,nego i stavlja naglasak na mo slobodnog djelovanja. Potie razvoj kritikog razmiljanja, a na druge kulture i skupine ne
Engl, facet - faseta, ploha bruenog dijamanta ili kojeg drugog kamena (op. prev.)

gleda kao na zatvorene i kohezivne, nego kao heterogene i porozne. Na taj nain slabi, umjesto da jaa koheziju skupine, ime pak smanjuje vjerojatnost da e skupine moi provoditi kontrolu miljea. Ako potaknete ljude da na sebe gledaju kao na aktere koji su slobodni da promijene svoj ivot, vjerojatnije je da e se suprotstaviti totalistikom nainu razmiljanja koji ih ne smatra ciljevima nego sredstvima, kao i to da e se usprotiviti zadiranju u svoje osobne slobode.

Mistina manipulacija
I u ovom sluaju pomoi e jai osjeaj slobode. Onome tko vri ispiranje mozga teko je u potencijalnim rtvama pobuditi snane emocije kada one brzo reagiraju snanom reaktancijom, a jo mu je tee na prevaru ih navesti na pomisao da su te emocije spontane, kao to zahtijeva mistina manipulacija. Korisna je i vjetina kritikog razmiljanja, jer ona omoguava ljudima da bolje razumiju vlastita uvjerenja i motivacije, pa oni znaju prepoznati koja od tih uvjerenja i motivacija potjeu od njih a koja od ispiraa mozga. Sjetite se metafore iz dvanaestog poglavlja o mozgu kao vrtu, kada je reeno kako je dobro odravan vrt tee redizajnirati. Ako mozak zna u to vjeruje a u to ne vjeruje, mnogo mu je tee nametnuti nove ideje.

Zahtjev za istoom
Kod pristupa FACET, sloenost se slavi kao vrlina, umjesto da se smatra porokom - ili se u najmanju ruku prihvaa kao prirodna injenica. istoa je u redu ako se bavite dijamantima, ali jednostavno ne postoji neto to se zove isto ljudsko bie, idealan graanin, savren pripadnik skupine. Ljudska bia jednostavno su previe komplicirana i previe promjenjiva da bi se uklopila - ili se bez prosvjeda zadrala - u pojednostavljenim kategorijama kakve smiljaju totalisti. Time zahtjev za istoom postaje besmislen, budui da kategorijama kao to su vlastita i vanjska grupa pridaje apsolutnu stvarnost. One nemaju takvu snagu; one su koncepti, a ne injenice. Kako onda mogu, kao to to zahtijeva traganje za istoom, opravdati uzimanje ijednog ljudskog ivota? Zahtjev za istoom hrani se jednostavnim, eterinim idejama. FACET nas podsjea na opasnosti od pretjeranog pojednostavljivanja.

Priznajui sloenost ovjeka, FACET priznaje krajnosti i razlike izmeu pojedinih linosti. Usto slavi slobode pojedinca - ukljuujui i slobodu da ne otkrivate svaku svoju misao ako to ne elite. Naglaavajui slobodu djelovanja i umijee kritikog razmiljanja, graanima daje mo da prozru totalistiku netrpeljivost prema povuenim, neovisnim umovima koja se krije iza kulta ispovijedanja i da joj se suprotstave.

Kult ispovijedanja

Sveto znanje
FACET je pragmatian pristup koji funkcionira po naelu pokuaja i pogreke. Poput znanosti, testira se u odnosu na ono to funkcionira, a svoja naela oblikuje na temelju pojedinanih sluajeva iz stvarnosti. Za razliku od toga, totalitaristiko razmiljanje stvarnost podreuje naelu, pragmatino promatranje pojedinih sluajeva podreuje apsolutnom autoritetu, a pojedinca podreuje skupini. Relativizam se, utoliko to tvrdi da kulturne razlike pobijaju temeljne slinosti, oslanja na totalistike ideje kao to je mo skupine. Drugim rijeima, pretpostavlja, to Steven Lukes osporava, da su "kulture" homogene i izrazito kohezivne skupine. One to nisu, to postaje oito ako ih usporedimo s istinski kohezivnim skupinama kao to je Mansonova Obitelj. Totalitaristi jako vole apsolute. Tako, na primjer, autoritet mora biti apsolutan da bi bio valjan. Pronalazak samo jedne kulture koja prakticira infanticid koban je za tvrdnju da su takve prakse moralno pogrene (u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu), zato to je ta tvrdnja utemeljena na nekom moralnom autoritetu koji se smatra primjenjivim na cijelo ovjeanstvo ("ubojstvo je grijeh zato to nae boanstvo tako kae" - ili Priroda, Razum, a katkada ak i Znanost). Bez nekog takvog univerzalnog moralnog autoriteta, tvrde totalistiki mislioci, nemamo razloga jednoj kulturi priznati, a drugoj osporiti neko pravo. No je li to tono? Ne nuno. Ako se vie ne moemo osloniti na apsolutni autoritet, moda njegovu strogu istou moemo zamijeniti neurednijim i pragmatinijim statistikim pristupom. Statistika predvianja mogu biti jednako korisna, pa ak i korisnija od onih koja se izvode iz jednadbi. Matematike modele podupire snaga logike; jednom kada su prihvaeni temeljni aksiomi jednog takvog modela, istine koje on jami istinite su

u svim moguim okolnostima. Statistiki "zakon" koji kae da kronino puenje izaziva bolesti istinito je utoliko to za ljude koji godinama pue postoji vea vjerojatnost da e se razboljeti nego za ljude koji ne pue. To to neki godinama pue a ne razbole se, ne znai da puenje ne izaziva bolest. Znai samo da postoje neki sretnici koji nisu toliko podloni bolesti. Ono to vrijedi za matematiku, vrijedi i za moral. ini se da su neka moralna naela doista iroko prihvaena u ljudskim drutvima. injenica da tu i tamo postoji poneki psihopat koji se uiva upustiti u orgiju serijskih ubojstava ili siluje svoju ker ne opovrgava tvrdnju da ljudi obino ne odobravaju ubojstvo ili incest. Drugim rijeima, ne trebamo zahtijevati apsolutnu istou i tonost u svakom pojedinom sluaju da bi nam ta tvrdnja bila informativna. Slinost u temeljnim ljudskim potrebama znai da ono to funkcionira za veinu nas vjerojatno funkcionira i za vas (i obratno). Uvjerenja se dakle mogu procijeniti (bez obzira na to iz koje kulture su potekla) prema tome jesu li tetna ili nisu za osobu koja ih je usvojila ili za druge ljude; i to je ono to u praksi uglavnom radimo.

Optereivanje jezika
Vrednujui kritiko razmiljanje, pristup FACET pomae graanima da postanu svjesniji toga kako vritelji utjecaja manipuliraju jezikom. Naglaavajui slobodu i djelovanje, prua im samopouzdanje da preispitaju simplicistika tumaenja i totalistike ideje, i da tako znatno oteaju nekome da kontrolira njihov um.

Prvenstvo doktrine pred osobom

Pristup FACET potie graane da prakticiraju to hoe, sve dotle dok potuju neka ogranienja. Ta su ogranienja to je mogue manje definirana, a cilj im je maksimalno smanjiti sferu dravne kontrole (ili kontrole neke druge skupine) i maksimalno poveati slobode pojedinca (a ne skupine). FACET ne tvrdi da smo svi isti; jednostavno kae da bi nas sve trebalo jednako tretirati (kao graane), bez obzira na to kojim skupinama pripadamo. U tom smislu izrazito se protivi svakoj doktrini koja tvrdi da ideje ili skupine koje zastupaju te ideje trebaju imati prioritet pred ljudima koji se s njima ne slau. Ispiranje mozga,

koje namee ideje - silom, kradom ili pomou tehnologije - nikada ne bi moglo nai opravdanje u okviru FACET-a. Inzistirajui na stajalitu da je stvarno ljudsko iskustvo vanije od ideala, pristup FACET ideje podreduje stvarnosti. U tom smislu on je odraz strategije koja na individualnoj razini mozgu daje najbolje izglede za opstanak: strategije koja s jedne strane podrazumijeva precizno uoavanje dogadaja iz okoline i prijemljivost na te dogadaje, a s druge strane dobro definirane ali fleksibilne kognitivne mree. Totalistiko razmiljanje, u kojem je redoslijed obrnut i eterine ideje se veliaju, moe se usporediti s mozgom koji ne funekionira dobro, ije sve vee zanemarivanje vanjskog svijeta esto moe biti kobno. ak i na udobnom i zatienom Zapadu, navodnom domu liberalne demokracije, vidjeli smo kako cijela drutva postaju opsjednuta totalistikim razmiljanjem i svjedoili katastrofalnim posljedicama takve opsjednutosti. Istina, FACET je sloen i pragmatian pristup, i kao takvog tee ga je primijeniti nego totalitarne sheme. No za nas je on mnogo bolji, ako ni zbog ega drugog, onda zato to tonije odraava svijet kakav doista jest."

Krojenje sudbine
Kao to sam ve rekla, za ljude koji koji o sebi razmiljaju kao o slobodnima manje je vjerojatno da e prihvatiti autoritarni pristup. Ako ne prihvaaju ideju da cilj opravdava sredstvo, i ako su u stanju uoiti rupe u totalistikim argumentima, manje je vjerojatno da e uope predati mo nekom drugom. ak i najbrutalniji diktator treba potporu javnosti ako eli dosegnuti onu razinu kontrole koja vodi do masovnih smaknua. Primjenom FACET-a ta potpora ne bi sasvim nestala, ali bi oslabila.

Zato usvojiti pristup FACET?

Dosad je rasprava o pristupu FACET bila usredotoena na ideje. Meutim, kako se u ovoj knjizi ve vie puta pokazalo, ideje trebaju motivaciju koja e im dati mo. Eterine ideje, najmonije od svih, energiju dobivaju od emocija koje su tako snane da ovjeka mogu motivirati da ubije, umre, ili oboje. Kako se, dakle, FACET moe

ocijeniti prema kriterijima motivacije? Odgovor glasi da i prema tim kriterijima funkcionira. Daje pojedincima vie slobode, a time (kao to je ustvrdio ekonomist Amartya Sen) ih potie na razvoj i podie njihovu kvalitetu ivota, to ih pak usreuje.12 Naglaava slobodu djelovanja, pa graani osjeaju da u veoj mjeri kontroliraju svoje ivotne okolnosti. Sloenost doivljava kao prirodno pruenu priliku, umjesto da je smatra prijetnjom naglaeno jednostavnim doktrinama. Ljude smatra ciljevima, a ne samo sredstvima, ime jaa njihov osjeaj vlastite vrijednosti. Kad su ljudi sposobniji zastati i razmisliti, s time dolazi humor, tolerancija i unutarnji osjeaj moi. Konano, pristup FACET je bolje dugorono rjeenje za sve napueniji planet nego to su to totalitarne ideje koje se i preesto oslanjaju na ubijanje, ispiranje mozga ili druge oblike zlostavljanja. Oni koji razmiljaju kratkorono i mozak im nije "njegovan" mogu imati odredenih koristi od zlostavljanja drugih, ali u dananjem svijetu koji je sve bolje povezan postaje sve tee izbjei pravdu, meunarodnu intervenciju, ili (na osobnoj razini) osvetniki raspoloenu rodbinu, pa te prednosti svakim danom postaju sve manje.

Primjena FACET-a u stvarnosti

Primjena ovog pristupa u stvarnosti zahtijeva otvorenu raspravu, povjerenje javnosti u strunjake i autoritete, te mehanizme - kao to su slobodni i neovisni mediji i sudstvo - za odravanje tog povjerenja, provoenje otvorenosti i ograniavanje ambicije prema apsolutnom autoritetu koji je mnogim vladama tako primamljiv. Zahtijeva bolju naobrazbu i strogu primjenu zakona koji tite individualne slobode. Zahtijeva od nas da prihvatimo kako ovjekov um nije dijamant nego glina, da smo uronjeni u stvarnost ivota, zapleteni u klupko kauzalnosti, ali ne tako vrsto da bismo bili posve bespomoni. Moramo prihvatiti ono to nas ui znanost o kontroli uma: da je ljude mogue promijeniti - i da ljudi sami sebe mogu promijeniti - ako imaju pravu motivaciju, ideje i priliku. Katkada je taj zadatak toliko teak da je gotovo nemogu, ali to ne ponitava ideju o naoj iskupljivosti. To vrijedi jednako za pripadnike vanjske i vlastite grupe, za psihopate i bombae-samoubojice, kao i za pristojne graane iz srednje klase.

Nita od ovoga nije revolucionarno, barem ne na Zapadu. FACET je vrsto usaen u tradiciju liberalne demokracije; u tom smislu kod njega nema nieg novog. No dosad se dogadalo da totalitarne drave istisnu liberalne demokracije, a isto se moe dogoditi ponovno. Tradicije koje stavljaju naglasak na slobodu i toleranciju nikada nee biti tako sigurne na svom poloaju da emo sve njihove luksuze moi uzimati zdravo za gotovo. A ak i u svom najboljem izdanju, liberalne demokracije su daleko od toga da ispune zahtjeve FACET-a. "Pusti snovi", kau cinici. "Nametanje naih uvjerenja drugima", kau relativisti. "Budalatine liberalnih slabia", kau desniari. I premda cijenim Voltairevo stajalite o slobodi izraavanja, dosad bi trebalo biti jasno da sve tri reakcije smatram zabludama.13 FACET je sve samo ne pusti san. To je pristup koji izbjegava univerzalne, grandiozne vizije, koji uzima u obzir razliitosti medu ljudima, to znai da ideje prilagodava situaciji. Povrh toga, postoje jasni dokazi da poveanje ljudskih sloboda poveava kvalitetu ivota (Amartya Sen detaljno o tome raspravlja u knjizi Development as Freedom, a dovoljno je sjetiti se kako se tijekom devedesetih ivjelo u Britaniji i, recimo, Bosni, ili usporediti kvalitetu ivota u Norvekoj i u Sjevernoj Koreji). Pretpostavka da drugi ljudi ne ele uivati ista prava i ugodnosti kakva uivamo mi na Zapadu istodobno zvui uvredljivo i sebino. Kao naivni optimist i liberalni slabi, mislim da ve imamo, ili da moemo nai, prikladno rjeenje za neke od najgorih svjetskih problema. Drugo je pitanje imamo li politike hrabrosti da ta rjeenja i provedemo. Vjerujem, meutim, da emo doista iskuati rjeenja koja e se na kraju pokazati kao djelotvorna. To, dakako, nee biti savrena rjeenja, jer nam je savrenstvo nedostino - ali bit e dovoljno dobra da prevagnu nad terorizmom u svim njegovim oblicima. Koliko e ljudi pasti kao rtve nasilja prije nego to smognemo dovoljno odlunosti za primjenu tih rjeenja, to uvelike ovisi o nama. FACET ne mora znaiti nametanje karta zapadnjakog potroakog kapitalizma ljudima koji to ne ele. Smatrati ljude ciljem samim po sebi podrazumijeva pokazati potovanje prema njima - dati im vie slobode, a ne inzistirati da rade ono to i mi radimo. Medu ljudska prava ne ubraja se pravo na ameriki hamburger. FACET je takoer kompatibilan s nekim interpretacijama najveih svjetskih religija, ako se na to palite. One interpretacije koje jesu neuskladive treba reinter-

pretirati ili ih odbaciti. Ako je neto religija, kultura ili ideal, to samo po sebi ne ekskulpira za zloudno ponaanje. Postoje neki ideali koji naroito zasluuju da budu izbrisani s repertoara ljudskih ideala, i to to prije, to bolje. Ako neka religija, kultura ili tradicija (ukljuujui znanstvenu tradiciju) ustraje na svom pravu da ini zlo, da tretira ljude kao sredstvo za postizanje nekog ideolokog cilja, na njoj je da u najmanju ruku smisli prihvatljivije opravdanje od vjere, vjerskog autoriteta ili tradicije.14 Te rijei esto se koriste onda kada netko eli sprijeiti nastavak razgovora - kao klieji za dokidanje misli (da se posluimo frazom Roberta Liftona); ali njihov autoritet u pobijanju svih drugih argumenata valjan je samo ako ga se ne usuujemo preispitati. Ako su neke ideje tetne za ljude, iznesimo ih na svjetlo dana, javno o njima raspravljajmo i nasmrt ih satirizirajmo, bez obzira na to odakle su potekle. Dakako da nije jednostavno promijeniti politiku klimu i umanjiti razlog za vjerovanje u loe ideje - povlastice koje dolaze s "boanskim" autoritetom; nepravdu koja tjera u oaj one koji vjeruju u njih - ali nije ni nemogue. A to se tie kritike da je rije o slabikom pristupu, FACET je sve samo ne to. Doktrina koja na mjesto autoriteta stavlja pragmatizam ima neke vre implikacije. Za poetak, od svojih graana oekuje zrelost, to znai da zahtijeva od njih ulaganje odreenog napora. Osporava posebne zamolbe i postojee interese; usto zahtijeva da se vanost kulturnih i vjerskih pitanja podredi pravima pojedinca. Njeguje li se raznovrsnost i neovisnost medija koji e po potrebi pozivati na odgovornost, vlade mogu zaboraviti na zahvalnost, a kamoli na laskanje javnosti. One su tu da postupaju krivo i da ih zato otro kritizira puk koji je moda i sam lijen, apatian i manje-vie neorganiziran, ali koji nee zbog toga ublaiti otricu svoje kritike. ele li ovakvim pristupom ostvariti svoje univerzalistike ambicije, drave koje ga budu usvojile morat e uskladiti rjeavanje unutarnjih pitanja s dosljednom vanjskom politikom i biti primjer onima kojima vladaju, umjesto da pribjegavaju diktatu.

Saetak i zakljuci
Odreene situacije vrlo mono djeluju na ljude, i ta mo mnoge navodi da se ponaaju na isti nain. Ali ak i u najekstremnijim okolnostima, ono to ljudi jesu, njihove linosti i vrednote (a u sluaju skupina, njihova kultura), utjee na njihove reakcije. Mnogo je ljudi koji ne bi riskirali ivot kako bi drugoga spasili iz kue u plamenu, no neki to ine.
Ervin Staub, The Psychology of Good and Evil

Ljudska bia se u velikoj mjeri ponaaju onako kako se od njih oekuje. Drava koja oekuje da njezini graani budu politiki sofisticirani, relativno zreli i drutveno odgovorni pojedinci, ima vie izgleda da odgoji takve graane nego drava koja prema svojim graanima postupa kao prema robovima ili djeci. Dobar obrazovni sustav, ekonomske i politike slobode te velikoduno irenje informacija o dugim ljudima - sve to moe proizvesti graane koji svoje slobode rado uzimaju zdravo za gotovo i spremni su s drugima podijeliti svoje povlastice. Liberalni pristupi kao to je FACET nisu lieni problema, ali bolji su od konkurentskih sustava u poticanju slobodnog protoka ideja, poboljavanju kvalitete ivota i kad je rije o pristupu problemu kojim se ova knjiga bavi - minimaliziranju tetnog utjecaja vrsto usvojenih eterinih ideja, tako da se zloporabe kao to je ispiranje mozga rjee dogaaju. Totalistiko razmiljanje nikada jo nije donijelo koristi koje uvijek iznova obeava svojim sljedbenicima. Pokuati umanjiti privlanost totalistikih ideja znai odvraati ljude od zloudnih vizija kao to je san o kontroli uma, naglaavati slobode pojedinca i protiviti se onima koji pokuavaju slijediti taj san. U svemu tome nema nieg novog. Mi ve raspolaemo, ili bismo ih lako mogli stei, znanjem i sposobnostima za rjeavanje barem nekih od naih najveih drutvenih problema, ak i uz sadanja ograniena sredstva (osobito u zemljama u razvoju). Uz dovoljno motivacije, dovoljno dobre volje, moemo popraviti - premda ne i dovesti do savrenstva - svoja drutva. Pa valjda moemo barem osloboditi svijet od uasa kao to su korejski zarobljeniki logori ili Jonestown. Napravit emo korak u tom smjeru ako spoznamo mo vlastitih uvjerenja, opasnosti koje od njih prijete i ako nauimo kako ih moemo mijenjati.

U pisanju ove knjige, jedan od mojih ciljeva bio je da vas pokuam uvjeriti kako je ispiranje mozga neto vie od relikta paranoje koja je vladala pedesetih godina prolog stoljea, neto vie od uvrede s kojom se moemo nabaciti svaki put kad osjetimo da nas ugroava tude miljenje. Istinski predani kultovi i fanatini teroristi i dalje predstavljaju problem, a budemo li o njima razmiljali stereotipno, samo emo ga pogorati. Ne moemo ih jednostavno odbaciti kao neto sporedno, jer je teta koju mogu poiniti, kao to je pokazao 11. rujna, u potpunom nesrazmjeru s njihovom brojnou. Iz istog razloga trebamo razumjeti da ispiranje mozga nije ni vic ni misterij. Uzorne graane doista je mogue navesti da tragaju za snom o kontroli uma, sve do bezdana samoubojstva i ubojstva. Danas sve bolje shvaamo funkcije i interakcije mozga, a ja sam pokuala pokazati kako nam te spoznaje mogu pomoi da shvatimo na koji nain ispiranje mozga postie svoje jezive rezultate. S razumijevanjem dolazi mo, ma kako nesavrena bila, kao i sposobnost da promijenimo svoj mozak, svoje postupke i svoju politiku tako da eterine ideje ne budu vie tako kobno privlane. Mi imamo tu mo. Trebali bismo je to bolje iskoristiti.

Biljeke
Poglavlje prvo: Roenje rijei
1 2 3

Hutchinson, Order and Disorder str. 3. Lifton, Thought Reform and the Psychology of Totalism, str. 15. Kako je ispiranje mozga postajalo popularnije, to je negativnija bila njegova reputacija u akademskim krugovima. No poetkom pedesetih godina psiholozi i psihijatri sa sveuilita jo su bili spremni vezati svoje ime s istraivanjem ispiranja mozga, to je rezultiralo nizom studija o ratnim zarobljenicima iz Korejskog rata. Jednu od najpoznatijih studija vodio je Robert Lifton, profesor psihijatrije na Sveuilitu Yale, istraiva s velikim iskustvom na Dalekom istoku koji je prethodno istraivao psiholoke posljedice atomske bombe baene na Hiroimu. Lifton je takoer detaljno opisao povijesne, kulturne i psiholoke procese u pozadini slubenoga programa reforme uma koji su provodili kineski komunisti. Jedan od primjera pretjerano slobodne uporabe dolazi iz dnevnika Guardian: "U ovo vrijeme opsjednutosti zdravom prehranom, u nekim je krugovima postala moderna pretpostavka da dananji nogometa ne moe sebe smatrati "pravim" ako mu mozak nije totalno ispran dijetetikom. Dolo je do toga da igra uveer lijee razmiljajui o zelenju" (Taylor, Ferguson has drive but not drink). Jesu li nogometaa danima muili i prijetili mu, jesu li ga zlobno kritizirali, drali u neizvjesnosti i liili ga privatnosti, kao neke od ljudi s kojima su razgovarali Lifton i Hunter? Naravno da nisu. Dakako, taj strah naposljetku postaje sinonim za prihvaanje vlastite smrtnosti; smrt nas liava i slobode i identiteta. Teorija kontrole straha od smrti ide i korak dalje, tumaei mnoge socijalno-psiholoke fenomene, kao to su samopotovanje i religioznost, u okviru ovjekove reakcije na strah od smrti. Detaljan uvod u tu teoriju moe se nai kod Greenberga i kolega, u "Terror management theory of self-esteem and cultural worldviews".

Drama Arthura Millera The Crucible klasino je istraivanje antikomunistike paranoje u Americi iz pedesetih godina, prikazana kroz perspektivu Salema. Pavlovljev rad postao je iroko poznat na Zapadu nakon to su 1941. godine objavljena njegova Predavanja o kondicioniranim refleksima, od kojih je svezak drugi, pod naslovom Kondicionirani refleksi i psihijatrija relevantniji za njegov rad na istraivanju kondicioniranja. Schein i suradnici, Coercive Persuasion. Neto dramatinija kovanica je menticide (umocid) Joosta Meerlooa (npr. Meerloo, "The crime of menticide"), ali taj izraz nije dospio u iroku uporabu. Film Mandurijski kandidat iz 1962. s Frankom Sinatrom u glavnoj ulozi, snimljen prema romanu Roberta Condona iz 1959. postao je kultni klasik. Pria govori o amerikom vojniku kojega su oteli kineski komunisti, isprali mu mozak i pretvorili ga u programiranog ubojicu za svoj raun. Suvremenu vezu izmeu "ispiranja mozga" i "stroja" anticipirao je devedesetih godina osamnaestog stoljea James Tilly Matthews, trgovac uvuen u burne politike dogadaje koji su u to vrijeme potresali Francusku i uasavali Englesku. Godine 1793., nakon Francuske revolucije i smaknua francuskoga kralja Louisa XVI., dvije su se zemlje zaratile. Matthews je postao uvjeren u postojanje teroristike bande iji je cilj raspirivanje i produljenje rata. Njihove metode oslanjale su se na Zrani stroj, stroj za utjecanje na ljudski um koji je mogao fokusirati snano zraenje na rtvin mozak i na taj nain kontrolirati njezine misli. Matthews - kojega bi vjerojatno oznaili kao shizofrenika da je taj izraz u ono vrijeme postojao - zatvoren je u Zavod za umobolne Bethlem, poznatiji pod imenom Bedlam, nakon to je uzalud pokuao upozoriti vodee politiare na opasnost. Za vrijeme koje je proveo u Bethlemu, zapanjujue detaljno je opisao lanove bande i nain funkcioniranja samoga Zranog stroja. The Air Loom gang, knjiga Mikea Jaya, fascinantan je opis Matthewsovih ideja, njegovog sudjelovanja u Francuskoj revoluciji i odnosa koji je prema njemu imala tadanja psihijatrija. Ovaj se aspekt moe spojiti s onim prvim, politikim - primjerice kada ljudi odbijaju uzeti obzir objanjenja koja im se nude, ali su previe sloena ili se ne uklapaju u njihov sustav miljenja. Jedan od takvih primjera je odbijanje Sjedinjenih Drava i Izraela da razmotre argumente koji govore da su strah, siromatvo i potlaenost uvelike pridonijeli teroristikim aktivnostima medu pobunjenim Palestincima. Moj opis sluaja Patty Hearst u velikoj se mjeri oslanja na onaj koji donose Scheflin i Opton u Mind Manipulators. Predsjednik Jimmy Carter ublaio joj je kaznu 1979. godine, a konano ju je pomilovao predsjednik Bill Clinton potkraj svog mandata. Na opisu Cranmerovih posljednjih dana zahvaljujem Diarmaidu MacCullochu i njegovoj knjizi Thomas Cranmer.

10

11

12

13

14

15 16

Hunter, Brain-washing in Red China, str. 192. Lobotomija je oblik psihokirurgije kojom se uklanjaju veze izmeu prednjeg dijela i ostatka mozga. Bila je popularna etrdesetih i pedesetih godina dvadesetog stoljea, ali vie nije u irokoj primjeni (za povijest psihokirugije, vidi Pressman, The Last Resort). Posljedice tog zahvata mogu biti emocionalna tupost, izrazito kratkorono razmiljanje i nesposobnost koncentriranja - simptomi kakve je pokazivao Phineas Gage, vlakovoa iz devetnaestog stoljea koji je udom preivio kada mu je metalna ipka probila lubanju. Prije te nesree, Phineas Gage bio je trezven i marljiv ovjek; poslije se pretvorio u drugu osobu, postao je nemaran i ravnoduan, nije bio u stanju na due vrijeme zadrati posao. Neurolog Antonio Damasio u svojoj knjizi Descartesova pogreka raspravlja 0 sluaju Phineasa Gagea, usporeuje ga s nekim suvremenim sluajevima i govori o implikacijama. Lifton, Thought Reform, str. 420-35. Rije "ideologija", kao i rije "igra", jedna je od onih rijei koje je lako koristiti, ali ih je teko definirati. Hannah Arendt ideologije naziva "izmima koji, na zadovoljstvo onih koji im se priklanjaju, mogu svaku stvar i svaki dogaaj objasniti deducirajui ga iz jedne jedine premise" (Arendt, Totalitarianism, str. 166). Ervin Staub govori o "viziji o idealno ureenom drutvu" (Staub, The Psychology of Good and Evil, str. 17). Za uvod u temu ideologije, vidi Freeden, Ideology. Goldhagen, Hitler's Willing Executioners. vidi Lifton, Thought Reform, str. 207-21. Orwell, 1984., str. 171. Hunter, Brain-washing in Red China, str. 132.

17 18

19 20 21 22

Poglavlje drugo: Bog ili skupina?

1

Naelo je jedno, praksa neto sasvim drugo. Vidi King, "Secularism in France", lanak u kojem se raspravlja o politici francuske vlade, koji se takoer referira 1 na Sjedinjene Drave. Vie o ulozi religije, osobito protestantskog fundamentalizma u amerikoj politici: Lieven, "Demon in the cellar" (u istom broju Prospecta kao i Kingov lanak) te Armstrong, The Battle for God. Za raspravu o pojmu "osporivosti" vidi Freeden, Ideology, osobito str. 52-4. Neodreenost, naravno, nije ograniena na eterine ideje, ali je "naroito uoljiva u politikom jeziku zato to se politika po definiciji tie sukoba interesa" (Edelman, The Politics of Misinformation, str. 80.) Murray Edelman upozorava da je "znaenje daleko nepostojanije nego to se to openito misli, a takvi su i nai prikazi, vjerovanja i pretpostavke o svjetovima koje nastavamo" (str. 82).

Godine 1938., u pamfletu Propaganda Analysis pojavio se termin "glittering generalities" koji oznaava takvu vrstu manipulacije - pozivanje na emocionalno nabijene ope pojmove, povezane s pozitivnim vrijednostima, kako bi se zamaglio pogled na iznimke i probleme. Spomenuti pamflet objavio je Institute for Propaganda Analysis, utemeljen kako bi izvjetavao javnost o propagandnim tehnikama i kako im se mogue oduprijeti). Vie informacija o tome moe se nai na internetskim stranicama organizacije, http://www. propagandacritic.com. Za uvod u filozofsku misao o ciljevima i sredstvima vidi Raphael, Moral Philosophy, naroito str. 55-66. Postoji opsena struna literatura na temu kultova, a vode se i mnoge rasprave o slinostima kultova i religija. Posluimo li se evolucijskim pristupom (vidi Stevens i Price, Prophets, Cults and Madness), mogli bismo rei da se kultovi razvijaju na slian nain kao i vrste - prolaze kroz razdoblja rasta populacije, stabilnosti (ili stagnacije), nestabilnosti, propadanja ili izumiranja izazvanog katastrofom, ovisno o okolnostima. Poput mnogih vrsta, mnogi kultovi se pokau kao nedovoljno prilagodljivi svom okoliu te nestaju. Katkada je izumiranje postupno, kao u sluaju kulta izvanzemaljaca koji je opisao Leon Festinger i suradnici (vidi biljeku 11). Katkada, kao to se dogodilo u Jonestownu, izumiranje ima obiljeja katastrofe. Najvee svjetske religije pokazale su dovoljnu sposobnost prilagodbe da opstanu do danas, premda bismo mogli rei da je konkurencija alternativnih ideja danas otrija nego ikada. Pravni pristup sklon je pretpostaviti slinost kultova sa sektama i religijama; veina europskih zemalja ne daje kultovima poseban pravni status, ali doputa ih pod uvjetom da jame slobodu savjesti i vjeroispovijesti. Nisu nepoznati enski vode kultova, ali u veini sluajeva rije je o mukarcima. Stevens i Price u Prophets, Cults and Madness raspravljaju o moguim razlozima zato je tako. Skuptina Vijea Europe je 22. lipnja 1999. prihvatila preporuku o tome kako bi se europske zemlje lanice trebale odnositi prema sektama. Relevantno izvjee za tisak moe se nai na http://press.coe.int/cp/99/351a(99).htm . Citat je uzet iz Cultic Studies Journal, The Council of Europe's Report on Sects and New Religious Movements. 7. Case-law on sects, koji se moe nai na http://www.csj.org (pod Publications). Za detaljnu raspravu o paranoji u politici, ukljuujui politiku kultova i reakciju drutva na njih, vidi Robins i Post, Political Paranoia. Vidi, primjerice, Ungerleider i Wellisch, "Coercive persuasion (brainwashing), religious cults, and deprogramming". Naipaul, Black and White, str. 226-7. When Prophecy Fails (Kad se proroanstvo ne ostvari) danas je legendarna analiza socijalnog psihologa Leona Festingera onoga to se dogada u kultu nakon to proe tako odreeni datum. Nakon poetnog oka, jer su doivjeli

10 II

12

13 14

razoaranje, pripadnici kulta reagirali su valom prozelitizma koji je bio u suprotnosti s njihovom prethodnom tajnovitou i izolacijom. Dugorono, meutim, taj je novosteeni entuzijazam presuio, a kult se postupno raspao. Za detaljnu povijesnu raspravu o tome do koje mjere razmiljanje fiksirano na budunost moe biti opasno, vidi Weitz, A Century of Genocide, u kojem se tvrdi da je utopizam bio vaan faktor u nekima od najdestruktivnijih ideolokih pokreta dvadesetog stoljea, ukljuujui nacizam, staljinizam i Crvene Kmere. Arendt, Totalitarianism, str. 44. Za pristupaan i sveobuhvatan udbenik socijalne psihologije, vidi Hewstone i Stroebe, Introduction to Social Psychology. Wittgenstein, Filozofijska istraivanja. Wittgenstein, Filozofijska istraivanja. "Paradigma minimalnih grupa", u kojoj se ispitanici dodjeljuju arbitrarno definiranim grupama o kojima ne znaju nita (to jest ne znaju tko im jo pripada), opisana je 1971. u znamenitom lanku "Social categorization and intergroup behaviour" Henryja Tajfela i suradnika. Vie o tome koliko plitki mogu biti kriteriji za svrstavanje u skupine govori Brown u "Intergroup relations", te Pratkanis i Aronson u Age of Propaganda, str. 216-23. Aronson i Linder, "Gain and loss of esteem as determinants of interpersonal attractivness". Parks i Sanna, Group Performance and Interaction, str. 11-12. Zajonc, "Attitudinal effects of mere exposure". Hatfield i suradnici, Emotional Contagion. Vie pojedinosti u Cialdinijevoj knjizi Influence, str. 74-80. Descartesova krajnje utjecajna razmiljanja o ovjekovom ja mogu se pronai u njegovim Odabranim filozofskim djelima, osobito u Raspravi o metodi i Meditacijama o prvoj filozofiji. Vidi, primjerice, Galanter, Cults, str. 15. Vidi Parks i Sanna, Group Performance and Interaction, str. 15. Irvin Janis, koji je skovao izraz, donosi detaljnu raspravu o grupnom miljenju u svojoj knjizi Groupthink. Galanter, Cults, u drugom poglavlju opisuje neke od dokaza pozitivnog djelovanja kultova na zdravlje pripadnika. Oppenheimerove rijei citiraju Giovannitti i Freed u The Decision to Drop the Bomb, str. 197. Primjerice u katolianstvu, usporedi kratkou Deset zapovijedi (Izlazak 20:317; 297 rijei u engleskom) ili Nicejski credo iz 325. godine (229 rijei) s

15 16 17

18

19 20 21 22 23

24 25 26

27

28

29

30 31

32

golemim tekstovima enciklika poput Arcanum divinae sapientiae (Katolika crkva, "Arcanum"; 8000 rijei), koja raspravlja samo o jednom uskom aspektu kranskog ivota: odnosu izmeu braka, crkve i drave. Dunbar, Grooming, Gossip and the Evolution of Language, str. 76. Za primjer "okorjelo ateistikog" stava prema religiji, vidi Dawkins, Sebini gen, str. 330-1. i Dawkins, Vragov kapelan. Uloga kranstva u nacistikoj ideologiji i dalje je predmet rasprava. Daniel Goldhagen tvrdi da je Holokaust, u kojem je stradalo otprilike est milijuna idova, bio motiviran ideologijom iji su proroci "bili duboko antikranski i koji bi poslije rata bili unitili kranstvo" (Goldhagen, Hitler's Willing Executioners, str. 447-8). Za suprotno stajalite vidi Steigmann-Gall, The Holy Reich. Weitz, A Century of Genocide raspravlja o idejama koje lee u pozadini nekih od tih ideologija.

33

Poglavlje tree: Mo uvjeravanja

1

Za vie informacija o povijesti i metodama reklamiranja, vidi povijest reklamiranja u Americi Stephena Foxa, The Mirror Makers te Age of Propaganda Anthonyja Pratkanisa i Elliota Aronsona ili Influence Roberta Cialdinija. Intenzivno medijsko pokrivanje odreenih dogaaja poveava broj sluajeva oponaanja u sljedeim danima. Vidi Pratkanis i Aronson, Age of Propaganda, str. 147-8., gdje autori raspravljaju o radu sociologa Davida Phillipsa koji pokazuje da stopa ubojstava raste neposredno nakon boksakih meeva koji se prikau na nacionalnoj televiziji. ini se da su to "dodatna ubojstva" te Phillips predvia da e "u etiri dana nakon sljedeeg mea za naslov prvaka teke kategorije koji se bude prikazivao u cijeloj zemlji, barem jedanaestero nedunih amerikih graana, koji inae ne bi umrli, postati rtve hladnokrvnog ubojstva". (Pratkanis i Aronson, Age of Propaganda, str. 147.) Vidi i Salib, "Effect of 11 September 2001 on suicide and homicide in England and Wales". Knjiga Jona Ronsona, Them, koja donosi njegova detaljna zapaanja o razliitim ekstremistima, sadri i velik izbor teorija zavjere. Odnosi se na Juvenalove Satire X (stih 81.), napisane vjerojatno izmeu 100. i 128. godine. Milton, Izgubljeni raj, 1:263. Budui da su neki teoretiari zavjere u stanju povjerovati kako svijetom zapravo vladaju dvometarski guteri, treba napomenuti da je "neuvjerljivo" moda odraz moje ograniene mate. Meutim, ak i guteri Davida Ickea love u oporima, pa stoga ne odgovaraju opisu jednog uma koji sve kontrolira. Vie detalja u knjizi Them Jona Ronsona.

5 6

Dawkins je prvi spomenuo meme u Sebinom genu (The Selfish Gene). Detaljniji prikaz moe se nai u knjizi Susan Blackmore Stroj za mem (The Meme Machine). Aaronovitch, "Sins of the mother". Je li sredinja kontrola u obrazovanju dobra ili loa stvar, te bi li vie prostora za razvoj rezultiralo i boljim obrazovnim sustavom - to su pitanja koja prelaze okvire ove knjige. Krilatica "stvaranje mogunosti, oslobaanje potencijala, postizanje izvrsnosti" preuzeta je s internetskih stranica britanskog Ministarstva obrazovanja i strunog osposobljavanja (http://www.dfes.gov.uk/) u sijenju 2004. Foucault u knjizi Nadzor i kazna i Althusser u znamenitom eseju "Ideology and ideological state apparatuses" iznose svaki svoje stajalite. Book of Common Prayer, (verzija iz 1662. godine; "Druga molitva za okupljanje, za mir", str. 80.) molitvenika koji je u esnaestom stoljeu sastavio Thomas Cranmer. Citati preuzeti iz nacionalnog kolskog programa Velike Britanije, dostupnog na adresi http://www.nc.uk.net/index.html. Glover, Humanity, str. 363.

8 9

10

11

12

13

14

Poglavlje etvrto: Nada u ozdravljenje

1 2

Foucault, Nadzor i kazna, str. 233. Laing i Szasz, i sami kliniari, bili su vrlo utjecajni u pokretu "antipsihijatrije" (dijelu ire pobune tipine za Sjedinjene Drave ezdesetih). Pripadnici tog pokreta smatrali su da bit institucionalne psihijatrije nije toliko u lijeenju i pomaganju koliko u zagovaranju konformizma i drutvene prisile. Laing, The Politics of Experience str. 95. Macbeth, 5:3, stihovi 43-4.; jo jedna metafora promjene uma: misao se usporeuje s tumorom, a umjesto o ispiranju, govori se o brisanju mozga. Svaki tabor ima vlastite omiljene primjere iz prolosti psihijatrije. Oni koji podravaju biomedicinski model citiraju sluajeve u kojima je oteenje mozga dovelo do psihijatrijskih simptoma, primjerice Korsakovljev sindrom (u kojem nedostatak vitamina BI uzrokuje zamjetljive lezije na mozgu, slabljenje mentalnih funkcija i ozbiljne tekoe s pamenjem) ili delirij prouzroen infekcijama poput meningitisa. Zagovornici modela drutvene moi navode zakljuak Amerikog udruenja psihologa u kojem se homoseksualnost redefinira i prestaje se smatrati boleu. Takoer, skeptino skreu pozornost na sve vei broj sindroma navedenih u uzastopnim izdanjima kontroverzne psihijatrijske biblije, Diagnostic and Statistical Manual (DSM), od prvoga, objavljenog 1952.

3 4

godine, do aktualnog DSM-1V-TR (etvrto, revidirano izdanje) iz 2000. Vidi i lake dostupan Synopsis of Psychiatry, autora Kaplana i Sadocka. DSM-IV-TR svrstava mentalne bolesti u esnaest velikih kategorija, izuzimajui "druga stanja koja bi se mogla nai u aritu klinikog zanimanja" (to jest stanja izazvanih uporabom lijekova) i "dodatnih kodova" (argon za "ne znam"). Hare, Without Conscience, str. 25. Vidi Bentall, Madness Explained.

7 8

* U povijesti psihijatrije bilo je puno terapija, kao to su inzulinska terapija i psihokirurgija, koje su pacijentima nanijele veliku tetu. U svom autoritativnom osvrtu na metode izravnih intervencija u mozak, fiziolog Eliot Valenstein upozorava na opasnosti koje donosi prevelika elja za brzim rjeavanjem drutvenih problema kao to je visoka stopa kriminala, koja "neke kreatore politike navodi na lanu pomisao da e kirurke ili biokemijske intervencije znatno pridonijeti rjeenju problema." (Valenstein, Brain Control, str. 353.)
10

Moda jo uvijek nemamo pilulu za svaku boljku, ali terapija lijekovima danas je prvi izbor lijeenja mnogih stanja, od shizofrenije do srameljivosti. No nije sve bajno u tom farmaceutskom rajskom vrtu. Robin Dawes upozorava da: "Jednostavno ne znamo dugorono djelovanje mnogih lijekova, iako znamo da neki mogu djelovati katastrofalno." (Dawes, House of Cards, str. 292.) David Healy, piui o povijesti antipsihotika, zabrinut je zbog "sve veeg broja dokaza koji upuuju na to da je postotak uspjeha i kvota racionalnosti terapije po lijeniku bila via prije pedeset godina od onih koje karakteriziraju mnoge dananje lijenike prakse". (Healy, The Creation of Psychopharmacology, str. 4.) A Thomas Szasz, karakteristino bez uvijanja, tvrdi da je vjera kakvu mi imamo u aktualne metode lijeenja nepoeljnih simptoma prisutna jo od razdoblja Inkvizicije, pa i dulje od toga, te da vjerojatno danas nije nita vie utemeljena nego to je bila onda. Sto se tie psihoterapije, House of Cards Robina Dawesa opirno diskreditira ideju kako je psihoterapija temeljena na "klinikoj prosudbi" vrijedna novca koji psihoterapeuti naplauju. Dawes iznosi argumente protiv suvremene "sklonosti da se svi problemi 'psihologiziraju' kao uvjetovani osjeajima" - bilo da osjeaje gledamo kroz frojdovsku optiku - kao nesvjesne porive, ili ih smatramo, u okviru onoga to Dawes prezirno naziva "New Age psihologijom", vanim determinantama samopotovanja - te najvanije svrhe modernog zapadnjakog ivota. On tvrdi kako taj pokuaj da se svaki aspekt ljudskog ivota svrsta u kategoriju mentalnog zdravlja ne samo da je pobudio odredeni stupanj povjerenja u profesionalce koji nije opravdan znanstvenim dokazima, nego je i "doveo do neosnovanih i tetnih opsesija: opsesije samopotovanjem, brzim postizanjem poeljnih ciljeva i nerealistinim osjeajem sigurnosti i superiornosti u odnosu na druge. Te opsesije nemaju povoljne posljedice za nae drutvo" (str. 228). Nemamo pravo na neprestanu sreu, nije sve to

11

12

elimo odmah i raspoloivo, ne moe se svaki problem rijeiti tabletama ili terapijom i ne bismo trebah vlastitu odgovornost prebacivati drugamo (na roditelje zlostavljae, lou kolu, okolinu koja nas ne razumije), a istodobno osuivati druge za njihove postupke. Ne bismo trebali, ali ipak to inimo. Adorno i suradnici saeli su svoje istraivanje o autoritarizmu u The Authoritarian Personality. Za saetu i lucidnu kritiku koja propituje to F-ljestvica mjeri, vidi Krosnick, "Maximizing questionnaire quality". Rokeach, The Open and Closed Mind. Brown, "Intergroup relations", str. 484. Milgram, Obedience to Authority, str. 48. Hobbes, Levijatan, str. 89.

13 14 15 16

Poglavlje peto: "Ja predlaem, ti uvjerava, on ispire mozak"

1 2 3 4 5

Canetti, Masa i mo str. 547. Bourke, An Intimate History of Killing, str. 158. Buchan, Mr Standfast str. 209. Baumeister, Evil, str. 268. Odlomak koji govori o Arhimedu preuzet je iz Hamiltonove Metafizike, Predavanje 14., a citira ga James, The Principles of Psychology, str. 396. Wegner, The Illusion of Conscious Will, str. 159. Davenport-Hines, The Pursuit of Oblivion, str. 397. Foucault, Nadzor i kazna, str. 233. Brehm i Brehm, Psychological Reactance. Mill, "Podreenost ena", str. 160. Za uvod u problematiku zlostavljanja u obitelji, vidi internetske stranice Nacionalne koalicije protiv zlostavljanja u obitelji (National Coalition Against Domestic Violence, http://www.ncadv.org/problem/what.htm. Navela sam osobne zamjenice primjerene "tradicionalnom" prikazu ozbiljnih sluajeva zlostavljanja meu odraslima. Razumije se da i mukarci mogu biti rtve; istraivanja pokazuju da pripadnici obaju spolova mogu biti nasilni zlostavljai. ene, meutim, obino prolaze loije u obitelji: istraivanje britanske vlade o stopi kriminala za 2001./2002. pokazuje da se 44% nasilnih napada ije su rtve ene dogaa u obitelji, dok je mukih rtava nasilja u obitelji bilo 7%. Podaci su dostupni na internetskim stranicama britanskog ministarstva unutarnjih poslova: http://www.homeoffice.gov.uk/rds/pdfs2/hosb702.pdf (vidi str. 56-7.)

6 7 8 9 10 11

12

13

l'rema podacima Nacionalne udruge za spreavanje nasilja nad djecom, neobjavljena vladina statistika za 2000./2001. pokazuje da su roditelji glavni osumnjieni u 78 % ubojstava djece. Broj ubijene djece godinje nije se znaajno mijenjao u posljednja tri desetljea, otkada su dostupne komparativne statistike. Vidi izvjetaj udruge pod naslovom Child Killings in England and Wales, dostupan na internetskim stranicama http://www.nspcc.org.uk/inform/ Statistics/childkillingsenglandwales.doc. Interdisciplinarni uvod u literaturu o nasilju moe se nai u zbirci eseja Violence and its Alternatives, urednika Manfreda Stegera i Nancy Lind. Za prikaz ove teme iz perspektive socijalne psihologije, knjiga Evil Roya Baumeistera laka je za itanje. Wickedness, moralne filozofkinje Mary Midgley, takoer nudi korisne informacije. Fokus na politiko nasilje donosi Violence, urednice Catherine Besteman, dok primjeri nasilnih zloina prikazani iz bioloke perspektive ukljuuju The Psychopathology of Crime Adriana Rainea, te Base Instincts Jonathana Pincusa. Cjelovito izvjee nalazi se na internetskim stranicama Ujedinjenih naroda: http ://l 93.194.13 8.190/pdf/report.pdf. Vidi izvjee za tisak Amnesty Internationala na adresi http://web.amnesty. org/web/ar2002.nsf/media/media?OpenDocument. Hinkle i Wolff, "Communist interrogation and indoctrination of 'Enemies of the States'", str. 134. Conroy, Unspeakable Acts, Ordinary People, p. 26. Staub, "The Psychology and culture of torture and torturers", str. 51.

14

15

16

17

IS 19

Poglavlje esto: Ispiranje mozga i utjecaj

1 2

3 4

Frieze i Boneva, "Power motivation and motivation to help others", str. 76. Izvor citata je McClelland, Power. Hume, Enquiries Concerning Human Understanding and Concerning the Principles of Morals, str. 33. Dennett, Freedom Evolves, str. 71-2. Herring, Criminal Law, p. 40.

Poglavlje sedmo: Mozak stalne mijene

1

Ta izjava predstavlja pojednostavljeno tumaenje. Kao to istie John Horgan u svojoj kritici neuroznanosti, The Undiscovered Mind, ve su neki raniji mislioci proglasili mozak sjeditem uma. Ni ideja da nita nije izvan dosega znanosti nije izvorno prosvjetiteljska. Meutim, obje te ideje znatno su se vie razvile nakon prosvjetiteljstva.

Naziv "sinapsa" potjee od grke rijei auv (sun: "sa", "zajedno") i d | i ; \/ < (hapsis: "spoj"). Kao i u sluaju dravnih granica, stanina granina kontrola nije savrena: nepoeljni katkad mogu prodrijeti kroz fosfolipidnu membranu. No za razliku od ilegalnih imigranata, virus doista moe preuzeti kontrolu, "oteti" stanicu i prisiliti je da proizvodi jo virusa, to katkad rezultira smru stanice, pa ak i cijelog organizma. Izrazi "podruje/podruja", "regija/regije" i "reanj/renjevi" esto slue kao zamjenski izrazi za "korteks". U desetom poglavlju, govorit u o prefrontalnom korteksu, prefrontalnim renjevima i prefrontalnim podrujima: svi se oni odnose na jedan te isti dio mozga. V. S. Ramachandran, koji je proveo zanimljiva istraivanja na podruju fantomskih udova, opisuje svoje nalaze u knjizi Phantoms in the Brain, Blakesleeja i Ramachandrana. Locke, An Essay Concerning Human Understanding, str. 148. Conway, Principles str. xvii - xvii. Jedan takav primjer je sluaj Phineasa Gagea iz devetnaestog stoljea, o kojem je bilo rijei u etvrtom poglavlju. Nakon nesree na radu, njegova se linost potpuno promijenila. Jedan od novijih primjera jest bolest anorexia nervosa, koja se obino smatra "psiholokim" poremeajem, ali koja katkad nastaje uslijed "fizikog" oteenja mozga (vidi Trummer i suradnici, "Right hemispheric frontal lesions as a cause for anorexia nervosa"). Ako ba nikako ne volite jesti plavu ribu, mogue je nabaviti i suplemente. Za akademski pregled literature o fosfolipidima, masnim kiselinama, funkcioniranju mozga i lijeenju poremeaja u mozgu, vidi Peet, Glen i Horrobin, Phospholipid Spectrum Disorders in Psychiatry and Neurology. Za manje struan opis, vidi Taylor, "A recipe for healthy brain growth". Koletzko i suradnici, "Viestruko nezasiene masne kiseline dugog lanca (LC-PUFA) i perinatalni razvoj" razmatra koristi nezasienih masnih kiselina za rani razvoj. Gesch i suradnici, "Influence of supplementary vitamins, minerals and essential fatty acids on the antisocial behaviour of young adult prisoners. Randomised, placebo-controlled trial". U tom istraivanju primijenjeni su isti visoki standardi kao i kod ispitivanja novih lijekova: sudionicima su nasumino podijeljeni suplementi ili placebo. Ni sudionici u eksperimentu ni istraivai nisu znali tko dobiva to, a samo sudionici koji su dobili suplemente ponaali su se znatno manje nasilno. Naalost, taj snaan dokaz utjecaja ishrane na ponaanje zasad nije imao odjeka u vladinoj politici. Ljudi se jo uvijek ne mogu rijeiti ostataka kartezijanskog dualizma, pa se ideja o utjecaju hrane na organizam ne uspijeva probiti do mozga.

6 7 8

9 10

11

12

13

Siezed.
14

Vie informacija o epilepsiji sljepoonog renja nai ete u knjizi Eve LaPlante,

Za jedno od prvih objavljivanja Persingerove hipoteze, vidi Persinger, "Religious and mystical experiences as artifacts of temporal lobe function". Za informacije o istraivanju djelovanja magnetskih polja, vidi Cook i Persinger, "Geophysical variables and behavior: XCII"; takoer, De Sano i Persinger, "Geophysical variables and behavior: XXXIX". To je zanimljiva suvremena varijacija drevne religijske doktrine o "Odabranom narodu", prema kojoj e nekolicina sretnih dua biti putena Bogu, dok su drugi oznaeni da budu prokleti. Sveti Pavao, obraajui se Rimljanima, govori o toj doktrini u okviru Boje milosti, po kojoj se pojedinci biraju (ili ne) za spasenje. "Tako dakle i u sadanje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru" (Rimljani 11:5). Oni koji nemaju tu sreu da budu odabrani, dodaje Pavao, "bili su zaslijepljeni (kao to je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oi da ne vide, ui da ne uju) sve do dana dananjega" (Rimljani 11:1 - 8). Moda je pospanost duha posljedica inertnog sljepoonog renja. Jedan takav primjer je knjiga Josepha LeDouxa, Synaptic Self. Izvorni lanak Markusove i Kitayame iz 1991. objavio je Roy Baumeister kao urednik zbirke The Self in Social Psychology, a iz te verzije (str. 342.) uzeti su ovi citati. Beumeister, "How the self became a problem". Promjena u poimanju ovjekovog ja moda je dijelom posljedica promjena na podruju tehnologije znanja (primjerice irenja tiskarstva), i promjena u nainu itanja (od grupnog itanja naglas do samotnog itanja u sebi). Vidi Deibert, Parchment, Printing, and Hypermedia, naroito str. 98-101. Schacter, The Seven Sins of Memory str. 4. La Rochefoucauld, Maxims, 89. Kako vam se svia, 2:7, stih 142. Promjena shema predmet je mnogih istraivanja teoretiara socijalne kognicije, uglavnom vezano za stereotipe. Za uvod u socijalnu kogniciju, vidi Fiedler i Bless, "Social cognition". Bleuler, Dementia Praecox or The Group of Schizophrenias, str. 26.

15

16 17

18

19 20 21 22

23

Poglavlje osmo: Mree i novi svjetovi

1 2

Festinger, A Theory of Cognitive Dissonance. U Gallupovoj anketi provedenoj u lipnju 2003. pokazalo se da 47 posto Amerikanaca zauzima proturjena stajalita o tim temama, to jest da podupiru jedno, ali ne i drugo.

Bodenhausen, "Stereotypes as judgmental heuristics. Evidence of circadian variations in discrimination." Za dobro razjanjenu raspravu o djelovanju vode na na planet, vidi Zevenhuizen, Erosion and Weathering. Pratkanis i Aronson, Age of Propaganda, str. 33. "Reklame koje sadre rijei novo, brzo, lako, poboljano, sada, odjednom, zapanjujue i predstavljamo prodaju vie proizvoda." Za pregled teorija o interakcijama izmeu talamusa i modane kore, vidi Hillenbrand i van Hemmen, "Adaptation in the corticothalamic loop". Sacks, "A matter of identity". Dretske, "Belief", str. 83. Ovaj citat iz Tertulijanove De Came Christi (O Tijelu Kristovu) esto se pogreno prevodi kao "Vjerujem [umjesto 'Sigurno je'] zato to je nemogue". Vidi Evans, Tertullian's Treatise on the Incarnation-, sam citat je na str. 18-19. Bowker, Is God a Virus? detaljna je kritika tvrdnji koje iznose Dawkins i drugi. Russell, Religion and Science, str. 7. Ta Jamesova pripovijest, poznata po svojoj dvosmislenosti, prvi put je objavljena 1898. Za uvod u psihologiju vizualnih umjetnosti, vidi Gombrich, Art and Illusion. Priu o biskupu Barkeru i njegovom iskustvu s reformiranjem uma Lifton donosi u svojoj knjizi Thought Reform, str. 134-45. Biskup Barker jo je zarana pokazivao veliku snagu vjere. Unato tome to je napravio neke ustupke za vrijeme trogodinjeg boravka u zatvoru, nije odstupao od svojih sredinjih vjerskih naela - napisao je ispovijed, ali je odbio u nju ukljuiti neistinite optube na raun Katolike crkve. Yeats, "The Second Coming", stihovi 7-8. David Aberbach raspravlja o karizmatinom vodstvu Winstona Churchilla u knjizi Charisma in Politics, Religion and the Media.

7 8 9

10

11 12

13

14 15

Poglavlje deveto: Vihor emocija

1

Ekman i suradnici objavili su rezultate svojih istraivanja 1969. godine u lanku "Pan-cultural elements in facial displays of emotion", u asopisu Science. Za pogled iz novije perspektive, vidi Scherer, "Emotion", str. 173-81. James, The Principles of Psychology, str. 1067. Za daljnju raspravu o tome to dolazi prvo, emocija ili izraz lica, vidi Damasio, Looking for Spinoza, naroito str. 65-73.

2 3

Ovo istraivanje objavili su Wong i Root: "Dynamic variations in affective priming". s Za vie informacija o emocionalnoj zarazi i ulozi emocija u drutvenoj komu nikaciji, vidi Hatfield i suradnici, Emotional Contagion ; Hewstone i Stroebe, Introduction to Social Psychology; te Ekman, Emotions Revealed. 6 Bain, The Emotions and the Will str. 20. Mormede i suradnici, "Molecular genetic approaches to investigate individual variations in behavioral and neuroendocrine stress responses". * Za pregled znanstvene literature o modelima prefrontalne reakcije na stres u ivotinja, vidi Sullivan i Brake, "What the rodent prefrontal cortex can teach us about attention-deficit/hyperactivity disorder". Za prikaz koji tu literaturu dovodi u vezu s time kako se osjetljivost na stres u ljudi programira u ranim fazama ivota, vidi Matthews, "Early programming of the hypothalamopituitary-adrenal axis". 9 Vidi Raine i suradnici, "Reduced prefrontal gray matter volume and reduced autonomic activity in antisocial personality disorder". Za openitiji uvod u srodna pitanja, vidi knjigu Adriana Rainea iz 1993., The Psychopathology of Crime. 10 Tema reprezentacije ve stoljeima misliocima ne da mira. Ja sam zauzela stajalite da ako neko podruje mozga dobije podraaj pojavom predmeta X, to jest ako obrauje informacije o predmetu X, tada se za to podruje mozga moe rei da sadri reprezentaciju nekog aspekta predmeta X. ' Schachter i Singer, "Cognitive, social, and physiological determinants of emotional state".
4 2

Statistiki gledano, dokazi u prilog Schachterove i Singerove hipoteze ni u kom sluaju nisu bili neoborivi, ali ta je hipoteza ipak postala strahovito utjecajna. Vidi Scherer, "Emotion", za osvrt na taj eksperiment i vanost koja mu se dan-danas pridaje. Vie o Capgrasovom sindromu u Feinberg, Altered Egos, str. 32-41.; Tamam i suradnici, "The prevalence of Capgras syndrome in a university hospital setting". Joseph LeDoux u knjizi The Emotional Brain te Antonio Damasio u trilogiji Descartes' Error (Descartesova pogreka), The Feeling of What Happens (Osjeaj zbivanja) i Looking for Spinoza daju naslutiti koliko je cijela (zasad poznata) pria komplicirana. Damasio Looking for Spinoza, str. 3.

Poglavlje deseto: Mo odupiranja ili "stani i promisli"

1

Vie o neuroznanosti prefrontalnih renjeva potrai u Fuster, Memory in the Cerebral Cortex; Deacon, The Symbolic Species; ili Goldberg, The Executive Brain. Za pregled novijih istraivanja i detaljniji opis eksperimentalnih dokaza koji podupiru nae sadanje shvaanje kontrole pokreta oka, vidi lanak Paula Glimchera "The neurobiology of visual-saccadic decision making". U mrenici ljudskog oka, koja pretvara svjetlost u signale koje mozak moe obraditi, nalazi se malo sredinje podruje zvano foveja, ija je uloga obraivanje preciznih vizualnih podataka. U ostatku mrenice nalaze se receptori svjetlosti koji mogu detektirati promjene (na primjer pokret) jednako kao i osnovne konture vizualnog okolia. Taj sustav detekcije promjena hitro upozorava mozak na ciljna podruja (kao to je treperenje svjetla u kutu vidnog polja), koja se zatim mogu detaljno ispitati pokretanjem oiju, tako da svjetlo iz ciljnog podruja padne na foveju. ak ni ljudski mozak nema dovoljno resursa da sve vizualne podatke koje istodobno prima obradi do one razine koja je potrebna da bi se prepoznao neki predmet. Evolucija je taj problem rijeila pomou foveje, koja poput malog reflektora frenetino skae s jedne na drugu toku i plete mreu svijeta koji vidimo. Ne samo da moemo odluiti neto pogledati, a zatim to uiniti precizno i brzo (voljna sakada), nego moemo slijediti predmet koji se kree u tri dimenzije, pomou rotacije (gore/dolje, lijevo/desno) i fokusa (naprijed/natrag). Moemo odluiti neki predmet pogledati kasnije (odgodena sakada), a zatim usmjeriti oi prema pravom mjestu ak i ako predmet vie nije ondje (sakada vodena pamenjem). Moemo skrenuti pogled s nekog predmeta (antisakada), to je zadaa koju nai roaci primati veoma teko svladavaju. Moemo pomicati oi kamo god elimo, kad god elimo, bez obzira na to imamo li u to gledati (iznutra generirana sakada). A to je samo nain na koji reagiramo na predmete: gledanje drugih ljudi jo je kompliciranije. Na mozak, a da mi toga nismo ni svjesni, prilagoava nae oi tako da njima moemo izraziti veliki raspon emocija, od uasnutosti (netremian pogled irom otvorenih oiju) do nelagode (oboren pogled). A moemo kontrolirati ak i te suptilne izraaje (izravan, otvoren pogled koji kae "Iskren sam, vjeruj mi"), krivotvorei svoje emocije u pokuaju da manipuliramo drugima, zatvarajui kapke na prozorima u duu. A sve to rade samo dvije kugle ispunjene elatinom. ini se da podruja sljepoonog renja doista vie reagiraju na karakteristike nekog predmeta (na primjer kod prepoznavanja lica), dok se podruja tjemenog renja vie fokusiraju na informacije o smjetaju nekog predmeta. Meutim, podjela na "to" i "gdje" krajnje je pojednostavljena, budui da obraivanje vizualnih informacija ukljuuje mnogo tokova koji su meusobno gusto isprepleteni i na svakom stupnju djeluju istodobno. Pokuala sam prikazati dio te sloenosti, a pritom itatelja ne zatrpati pojedinostima.

Vie o ulozi prefrontalnog korteksa u upravljanju kontekstualnim informacijama, vidi Braver i Barch, "A theory of cognitive control, aging cognition, and neuromodulation". Stajalite da su automatske rutine daleko vanije nego to smo esto svjesni, istaknuta je znaajka socijalne psihologije, koja je usredotoena na to kako drutveni faktori mogu utjecati na nas bez naeg znanja. Jedan od vodeih pristaa tog stajalita svakako je John Bargh. Za raspravu o njegovom istraivanju, vidi Bargh, "The automaticity of everyday life", zajedno s drugim lancima u The Automaticity of Everyday Life (uredio R. S. Wyer) medu kojima je Barghov sredinji. Lifton, Thought Reform, str. 23. Vidi, primjerice, Block, "On a confusion about a function of consciousness". Tvrdnja da je svijest kontinuirana ne uzima u obzir promjene koje se dogadaju za vrijeme sna, nije bitna za moje argumente i ovdje je iznesena zbog jednostavnosti. Postoje dokazi o tome da mozak moe registrirati neke podraaje iz okoline ak i u dubokom snu, to upuuje na zakljuak da bi izmjene budnosti i sna mogle biti dio kontinuuma svijesti, a ne dva kvalitativno razliita stanja. No istraivanje sna i drugih promijenjenih stanja svijesti je izvan dometa ove knjige. Za vie informacija, vidi Dement i Vaughan, The Promise of Sleep-, te Dietrich, "Functional neuroanatomy of altered states of consciousness". Eliot, etiri kvarteta ("The Dry Salvages", V., stihovi 27-9.) Premda je to stanje zaokupljenosti povezano s estetskim ushitom, zadubljivanje u neku aktivnost moe biti i nain da se izbjegne suoavanje s posljedicama te aktivnosti (vidi peto poglavlje). Vie o tom argumentu u Taylor, "Applying continuous modelling to consciousness". Mattay i suradnici, "Catechol O-methyltransferase val ,58 -met genotype and individual variation in the brain response to amphetamine".

8 9 10

11

12

13

Poglavlje jedanaesto: Ah, ta sloboda!

1 2

van Inwagen, An Essay on Free Will str. 3. Znaajniji noviji radovi na temu slobode i determinizma ukljuuju Freedom Evolves i Illusion of Conscious Will, Daniela Dennetta i Daniela Wegnera; Benjamin Libet i suradnici (The Volitional Brain); te Robert Kane (kao urednik knjige Free Will, zbirke klasinih filozofskih eseja na tu temu). Vie o kvantnoj mehanici, libertarijanstvu i slobodnoj volji, vidi u pronicavom komentaru Daniela Dennetta etvrtom poglavlju knjige Freedom Evolves. Skinner, "A third concept of liberty (the Isaiah Berlin lecture)". Zahvaljujem se profesoru Skinneru koji mi je dao reprint.

5 6 7

Vidi, primjerice, Milton, Areopagitica i The Tenure of Kings and Magistrates. Vidi, primjerice, Hobbesov Levijatan. Za raspravu o ulozi prefrontalnih podruja u voljnom ponaanju, vidi Ingvar, "The will of the brain". O ulozi biolokog determinizma u antisemitskom i nacistikom razmiljanju raspravlja se u knjizi Daniela Goldhagena, Hitler's Willing Executioners. Ainslie konstatira da "ono to koordinira razliite interese razliitih ljudi jest ogranienost resursa". (Ainslie, Breakdown of Will, str. 41.) Ako sam ja antisocijalna, a moja prijateljica je iznimno prijateljski nastrojena, problema nee biti sve dok ivimo odvojeno. Ako smo, pak, iz nekog razloga prisiljene stanovati zajedno, morat emo udovoljiti mojoj elji za tiinom i osamom, kao i elji moje prijateljice za socijalnom interakcijom. Ainslie tvrdi da istu koordinaciju unutar ljudskog mozga namee injenica da mozak izravno upravlja samo jednim tijelom, i da je ta koordinacija ishodite nae percepcije jedinstvenog unutarnjeg ja. Sto vie nai interesi meusobno surauju, to se mi vie doimamo jednostranima. van Inwagen, An Essay on Free Will, str. 3. Dennett, Freedom Evolves, str. 180. Teorija atribucije prouava kako ljudi meusobno objanjavaju uzroke ponaanja i kako pripisuju odgovornost. Za osvrt na ovo podruje socijalne psihologije, vidi Fincham i Hewstone, "Attribution theory and research". Brehm i Brehm, Psychological Reactance. Kao to je reeno u devetom poglavlju, neuronski temelj evaluacijskih signala (ukljuujui reaktanciju) jo nije posve poznat. Mogua podruja su prednji dio cingularnog korteksa, ventromedijalni prefrontalni korteks i bazalni gangliji, skup subkortikalnih jezgara za koje se smatra da su vani u donoenju odluke o djelovanju. Vie informacija o ulozi bazalnih ganglija u signaliziranju procjene podraaja u Glimcher, "The neurobiology of visual-saccadic decision making". Za detaljniju raspravu o sindromu tue ruke i drugim poremeajima slobodne volje, vidi Spence, "Free will in the light of neuropsychiatry"; te komentare i Spenceove odgovore u istom svesku. Vie detalja moe se nai u knjizi "Delusions of Alien Control in the Normal Brain" Blakemorea i suradnika. Za raspravu o nekim konceptualnim pitanjima to se tie eksperimentiranja s iskustvom tude kontrole, vidi de Vignemonta i Fourneret, "The sense of agency".

10 11 12

13 14

15

16

17

Poglavlje dvanaesto: rtve i grabeljivci

1

Istraivanja volumena ljudske lubanje (priblina mjera za veliinu mozga) upuuju na to da veliina ljudskog mozga moe varirati do 500 cm3 ili vie (prosjeni volumen je oko 1400 cm3). Za vie informacija, vidi internetske stranice talk.origins: http://www.talkorigins.org/faqs/homs/a_brains.html. Primjer kemijskog spoja s viestrukim djelovanjem je faktor aktivacije trombocita (PAF). Osim to aktivira trombocite, PAF igra ulogu u suzbijanju infekcija, reprodukciji te razvoju i funkcioniranju mozga. Vie pojedinosti u Taylor, "The possible role of abnormal platelet-activating factor metabolism in psychiatric disorders". Persinger, "The neuropsychiatry of paranormal experiences" osvre se na radove koji podupiru tu tvrdnju. Za vie informacija o toj temi, vidi Ridley, Nature via Nurture. Hunter, Brainwashing, str. 118. U drugom poglavlju knjige Star Trek on the Brain, autora Sekulera i Blakea, govori se o emocijama. Vidi, na primjer, Hariri i Weinberger, "Functional neuroimaging of genetic variation in serotogenic neurotransmission"; Mormede i suradnici, "Molecular genetic approaches to investigate individual variations in behavioral and neuroendocrine stress responses". Cialdini, Influence, str. 210. Maksima "Nita nije istinito, sve je doputeno" pripisuje se Hassan ibn al-Sabahu (1034. - 1124.), vodi radikalne ismailistike ijitske sekte. Vidi lanak Nothing is True, Everything is Permitted na internetskim stranicama DISINFO, (www.disinfo.com/archive/pages/article/idl562/pgl/index.html). Budui da je izraeni stav u skladu s nihilizmom (koji tvrdi da se treba osloboditi svih moralnih ogranienja), referirala sam se na nihilizam. Lefcourt, "The function of the illusions of control and freedom" osvre se na istraivanja provedena na nekoliko ivotinjskih vrsta u kojima je potvrena veza izmeu gubitka kontrole i loeg zdravlja. Za detaljniji pregled, vidi Schedlowski i Tewes, Psychoneuroimmunology, osobito str. 96-111. Usporedba (prevedenog) teksta Hitlerove knjige Mein Kampf sa britanskim jezinim korpusom pisanog i govornog jezika (British National Corpus; detaljnije na internetskoj adresi www.natcorp.ox.ac.uk) pokazuje da je relativna uestalost pridjeva "slobodan" u oba teksta podjednaka. Meutim, glagol "osloboditi" i prilog "slobodno" u Mein Kampfu se javljaju dva puta ee, a apstraktna imenica "sloboda" javlja se vie od tri i pol puta ee nego u BNC-u. Hitler se znao efektno sluiti eterinim idejama. Vidi, na primjer, Winterer i Goldman, "Genetics of human prefrontal function".

'
4 5 6

8 9

10

11

12

13

14

15

16

Oni koji bi htjeli saznati vie o primjeni te neobine metode u peradarstvu moda e htjeti zaviriti u Three Ways To Hypnotize a Chicken, iz godinjaka Old Farmer's Almanac, dostupnog na internetskoj adresi www.almanac. com/preview2000/hypnotize.html. Ova definicija karizme je jedna od dviju koje navodi Oxfordski rjenik engleskog jezika; druga glasi: "Poseban dar udijeljen milou Bojom; vrlina, talent." Wallace, "Mazeway resynthesis" definira labirint kao ukupnost svih "kognitivnih preostataka prethodnih percepcija" (str. 170). Vidi jo Stevens i Price, Prophets, Cults and Madness. Shizofrenija i bipolarni poremeaj (poznat i pod imenom "manina depresija") obino se nasljeduju (Potash i suradnici, "The familial aggregation of psychotic symptoms in bipolar disorder pedigrees"), a lanovi takvih obitelji obino su izuzetno kreativni. Daniel Nettle raspravlja o vezi izmeu kreativnosti i ludila u knjizi Strong Imagination. Konkretnim primjerima se bave Kay Redfield Jamison u knjizi An Unquiet Mind, Eve LaPlante u Seized i Sylvia Nasar u A Beautiful Mind, biografiji matematiara Johna Nasha. Te autorice konstatiraju vezu izmeu kreativnosti i bipolarnog poremeaja, epilepsije sljepoonog renja, te shizofrenije. Vie o slinosti izmeu simptoma prisutnih kod mentalno zdravih kreativnih ljudi i simptoma koje sreemo kod shizofrenije u Claridge, Schizotypy. Istraivanja javnog mnijenja tako konstantno pokazuju da se kriminal smatra jednim od najveih problema. Pa ipak, dobrotvorna drutva koja rade s prijestupnicima esto ne uspijevaju dobiti novac iz javnih donacija. Kao to kaemo ispitanicima, ako kriminal i strah od kriminala doista toliko utjeu na nas, zato se to ne odraava u naim novanim prilozima? Svaki odgovor na to pitanje nuno mora ukljuivati ideje koje prevladavaju u suvremenom britanskom drutvu kad je rije o kriminalu i kriminalcima - ideje o slobodi djelovanja, osobnoj odgovornosti i o tome mogu li se kriminalci popraviti ili ne.

17

Poglavlje trinaesto: Tvornice umova

1

Machiavellijev II Principe (Vladar), tiskan 1532., izazvao je mnoge kritike humanista poput Innocenta Gentilleta, ija je vrlo utjecajna knjiga Antimakijavelist objavljena 1576. Vie o toj temi u Skinner, The Foundations of Modem Political Thought. Volume 1, naroito str. 128-38, 180-6, 250-1. Prijelaz sa srednjovjekovne na (ranu) modernu politiku misao jasno je uoljiv ako usporedimo um iz kojeg je proizaao Malleus Maleficarum ("Ovdje se govori kako vjetice ope s vrazima koje zovemo inkubi" str. 243.) s Machiavellijem, koji je svoju sofisticiranu politiku teoriju napisao manje od pedeset godina poslije. Prema Crudenovoj Konkordanciji, u Bibliji se rije "poast" javlja isto toliko puta kao i rije "hrana".

I 4

Jedan takav primjer je epidemija SARS-a iz 2003. Kada se dvoje ljudi sretne prvi put, slinost u razmiljanju moe vie utjecati na to hoe li se slagati nego "oitiji" faktori kao to je rasno podrijetlo (Walker i Campbell, "Similarity of values and interpersonal attraction of Whites toward Blacks"; vidi i Rokeach, The Open and Closed Mind). Ljudi koji su u vezi prilagodit e svoje stavove kako bi bili vie u skladu s partnerovim (Davis i Rusbult, "Attitude alignment in close relationships"). Fraza "plaha uvjerenja" citat je iz posljednjeg stiha Betjemanove pjesme "Huxley Hall" (John Betjeman Collected Works, str. 160.) Preston, The Hot Zone, str. 29. Autor te pjesnike metafore je fiziolog Charles Sherrington. "Mozak se budi, a s njime i um se vraa. Kao da se Mlijeni put upustio u neki kozmiki ples. Ubrzo tvar u naoj glavi postaje zaarani tkalaki stan, s milijunima bljeskavih unaka to tkaju uzorak koji stalno mijenja oblik, koji uvijek nosi znaenje ali nikad ne potraje: promjenjiva harmonija poduzoraka" (Sherrington, Man on His Nature, str. 178.).

"
9 10

Daniel Goldhagen detaljnije o tome raspravlja u knjizi Hitler's Willing Executioners. Vidi Atran, "Genesis of suicide terrorism"; Townshend, Terrorism. Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Amartya Sen u svojoj knjizi Development as Freedom istrauje odnos izmeu ekonomskih i politikih sloboda. Izvor citata je Eagletonova Knjievna teorija, str. 22. Izvrstan, premda zahtjevan uvod u djelo Martina Heideggera je Heidegger Georgea Steinera. Napomena o Wittgensteinu odnosi se na njegove kasnije radove, naroito na posthumno objavljena Filozofijska istraivanja. Street, Masovni mediji, politika i demokracija, str. 32-33. Smith, An Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nations. Street, Masovni mediji, str. 34. Street, Masovni mediji, str. 37. Ofek, Second Nature, str. 120. Primjer: internetsko pretraivanje dnevnika The Guardian (http://www.guardian.co.uk/Archive/), koji je liberalniji i vie lijevo orijentiran od ostalih vodeih dnevnih novina u Britaniji, pokazalo je da je izraz "desni", koji se odnosi na vanjsku grupu, upotrijebljen gotovo dvostruko vie puta (u prosjeku, od 1999. do 2002.) nego izraz "lijevi", koji se odnosi na vlastitu grupu. To jest The Guardian naglaava politiku svojih suparnika mnogo vie nego to naglaava vlastita stajalita. Usput budi reeno, "lijevo-desni" opis politike, koji datira iz razdoblja Francuske revolucije, neki komentatori smatraju manjkavim i zastarjelim (primjerice, vidi Freeden, Ideology, str. 79.). No sudei prema

II

12 11 14 15 16 17

18 19

20

rezultatima ovog internetskog pretraivanja, ta se terminologija jo uvijek esto primjenjuje. Street, Masovni mediji, str. 35. Primjer sokratovskog dijaloga, citiran s kraja Platonovog Euthyphrona, doarava tu ideju: Sokrat: "Valjda se sjea da nam se ranije u naoj raspravi 'sveto' i 'odobreno od bogova' nije inilo kao jedno te isto." Euthyphron: "Sjeam se." Sokrat: "Pa zar ne shvaa da sada kae kako je sveto ono to bogovi odobravaju? To valjda znai 'odobreno od bogova', zar ne?" Euthyphron: "Svakako." Sokrat: "Onda znai da je na prijanji zakljuak bio pogrean, a ako je bio ispravan, nae sadanje stajalite nije ispravno." Primjer: Izjava "dakako da ne mislim da je religija potpuna besmislica; mora neeg biti u tome kada je opstala jo od vremena kada smo ivjeli u spiljama" lako se moe protumaiti kao: "religija je hrpa gluposti i trebala je odavno nestati". Knjiga Eliasa Canettija Masa i mo, koja mi je bila iznimno korisna u istraivanju ove teme, puna je fascinantnih rasprava o metaforama gomile (to jest vanjske grupe).

21

Poglavlje etrnaesto: Znanost i nona mora

1 2

Marks, The Search for the "Manchurian Candidate", str. 155-6. Za "biografiju" Projekta Manhattan, vidi Richard Rhodes, The Making of the Atomic Bomb. Marks, The Search for the "Manchurian Candidate", str. 228. Jedna verzija istraivanja sovjetskih metoda ispitivanja, s koje je skinuta oznaka tajne, objavljena je 1956. godine: vidi Hinkle i Wolff, "Communist interrogation" (o emu je bilo rijei u petom poglavlju. Budunost kakvu opisuje Susan Greenfield oslanjat e se na metode utjecaja u jednakoj mjeri kao to se na njih oslanjamo i mi danas. ak i ako ljudi u budunosti budu sve tjenje povezani sa strojevima - postanu li samo pasivni, atomizirani primatelji sve sloenijeg tehnolokog tetoenja - umijee manipuliranja e i dalje imati vanu ulogu; samo e postati neizravnije. Preuzimanje i uitavanje utjecaja na mehanika sredstva (od pergamenta do osobnog raunala) razreduje nau percepciju izvora utjecaja, ali ne i sam utjecaj - a moe ga ak i ojaati. Moda emo radije posluati raunalo, ili neki tekst, nego drugo ljudsko bie. Raunala na svojoj strani imaju autoritet prividne loginosti, dok tekstovi, poput otkria, obino dolaze zajedno s ugraenim vjerovanjem

3 4

koje nas navodi da ih smatramo istinitima. Najee zaboravljamo da su ta sredstva samo silicijski produeci (ili papirnati odrazi) njihovih stvaratelja koji diktiraju, uvjeravaju ili moraliziraju u svrhu ostvarenja neijeg plana. Ako neki budui lijenik-raunalo kae nekom buduem pacijentu da promijeni nain prehrane jer mu inae prijeti opasnost da padne mrtav zbog sranog udara, to nije nita manje pokuaj utjecaja samo zato to se vri putem stroja. Penfield je opisao svoje istraivanje u Penfield i Rasmussen, The Cerebral Cortex of Man. U eksperimentima na ivotinjama pokazalo se da je metodama optikog prikaza mogue promatrati aktivnost pojedinih neurona modane kore. Naalost, optiki prikaz trenutano zahtijeva zahvat na otvorenom mozgu i uporabu toksinih boja, pa primjena na ljudima nije etiki opravdana.
H

"
10 11

Jay, The Air Loom Gang fascinantan je opis Matthewsovih ideja, njegovog sudjelovanja u Francuskoj revoluciji i odnosu ondanje psihijatrije prema njemu. Vidi biljeku 1(10). Genetic Destinies Petera Littlea i Nature via Nurture Matta Ridleya dva su od mnogih istaknutih primjera. Ryle, The Concept of Mind, str. 15-16. Nacistiki znanstvenici, od kojih je najozloglaeniji bio Josef Mengele iz Auschwitza, vrili su eksperimente (esto smrtonosne) na idovskim zatvorenicima, a tu praksu je osudio Niirnberki kodeks koji su sastavili Saveznici nakon Drugog svjetskog rata. Da je odnos pobjednika prema ljudskim pravima bio, najblae reeno, fleksibilan, jasno se pokazalo u poslijeratnoj Americi, izmeu ostaloga i na primjeru studije "Tuskegee", kada istraivai namjerno nisu lijeili 399 afroamerikih mukaraca zaraenih sifilisom kako bi mogli pratiti tijek bolesti. Za pojedinosti o tim i mnogim drugim vladinim eksperimentima koji su se obavljali na ljudima protiv njihove volje, vidi internetske stranice Odbora za uvanje sjeanja na rtve studije Tuskagee (The Tuskegee Syphilis Study Legacy Committee) (http://hsc.virginia.edu/hs-library/historical/apology/report. html); Cornwell, Hitler's Scientists (osobito str. 356-66); Blum, Rogue State-, i Marks, The Search for the "Manchurian Candidate". Dakako, povlaenje iz svijeta stvarnosti u svijet zabluda glavno je obiljeje psihotinih sindroma kao to je shizofrenija, ali svi se mi sluimo snovima kako bismo ublaili udarce stvarnosti. "Ljudska vrsta ne moe podnijeti vrlo mnogo stvarnosti", kae T. S. Eliot u etiri kvarteta ("Burnt Norton", I., stihovi 45-46.) Kliniki psiholog Louis Sass tvrdi da suvremeni zapadnjaki ivot ve ima neke znaajke psihoze (Sass, Madness and Modernism), a u tom sluaju bi konstruiranje virtualnih stvarnosti kakvo predvia Greenfieldova bilo nastavak trenda a ne radikalni odmak. T. S. Eliot, etiri kvarteta ("Burnt Norton", II., stih 16.) R. Browning, "Andrea del Sarto", stih 51.

12

13 14

15

Slavna Platonova poredba spilje (Drava, VII., str. 255-64.) Platon ovjeanst vo usporeuje sa zatoenicima u spilji koji vanjski svijet mogu spoznati samo tako da gledaju sjene na zidu. Descartesov zli demon, koji moe stvoriti lani svemir kako bi filozofa naveo na lana uvjerenja, opisan je u drugom od njegovih Razmiljanja o prvoj filozofiji. Masefield, The Box of Delights. Orwell, 1984., str 239.

16 17

Poglavlje petnaesto: Zauzimanje obrambenog stava

1 2

Glad well, Toka preokreta, str. 98. Pitanja koja se tiu povjerenja javnosti u strunjake trae daljnju analizu, ali to bi me odvelo predaleko od teme ove knjige. Za pronicav uvod u temu povjerenja i potekoa povezanih s povjerenjem, vidi O'Neill, A Question of Trust. Ranije sam opisala kartezijanski model uma, koji na um gleda kao na zaseban sadraj koji je Bog razdvojio od materije koja tvori ostatak svijeta. Na poetku dvadesetog stoljea Martin Heidegger iznio je svoju poznatu kritiku na Descartesov dualistiki pristup, a Heideggerov sredinji pojam Dasein George Steiner komentira u ovom citatu (Steiner, Heidegger, str. 83.) Heidegger je poznat po tome da ga je iznimno teko prevoditi, ali pojam Dasein (doslovno, "biti tu") otprilike izraava njegov doivljaj da su ljudi, kako kae Steiner, zaahureni u stvarnosti. Da bi netko uope bio ovjek, nuno je da bude na svijetu. Prema Heideggeru, ljudska bia uope ne mogu postojati odvojeno od "bivanja na svijetu". Puf i ode besmrtna dua, barem u onom obliku u kakvom se tradicionalno poima. Pojam "prikovanosti za stvarnost" nastoji izraziti upravo taj dojam neodvojive vezanosti. Dvije knjige koje dobro opisuju naa ogranienja u otkrivanju prijevare su Telling Lies Paula Ekmana i Without Conscience Roberta Harea. Philips, "On Controversies in Religion", str. 131. Primjer peenja djece na vatri moe se doimati ekstremnim, ali treba imati na umu da su razliite ljudske kulture prakticirale - a u nekim sluajevima jo uvijek prakticiraju - ritualno rtvovanje, pogubljenje spaljivanjem i infanticid enske djece. Lukes, Liberals and Cannibals, str. 8. Miller, The Anatomy of Disgust, str. 12. Kada proces socijalizacije poe po zlu, posljedice mogu biti vrlo tetne za djetetovu sposobnost interakcije s vrnjacima. Neki istraivai sugeriraju da bi zanemarivanje/zlostavljanje u djetinjstvu moglo biti jedan od glavnih

5 6

7 8 9

10

11

faktora rizika za kasnije psihopatsko ponaanje (vidi, primjerice, Base Instincts Jonathana Pincusa). Ovdje iznesene misli o liberalizmu pod velikim su utjecajem Barryjeva pristupa, i mogu samo preporuiti njegovu Kulturu i jednakost. Za kritiki komentar Barryjevih ideja, vidi Kelly, Multiculturalism Reconsidered. elim naglasiti da ne izjednaavam liberalno razmiljanje sa zapadnom kulturom - i ni u kom sluaju ne povezujem totalistiko razmiljanje iskljuivo s drugim kulturama. U svojoj knjizi The Origins of Totalitarian Democracy Jacob Talmon trai zaetke modernog totalitarizma i nalazi ih u zapadnim izvorima iz osamnaestog stoljea, primjerice kod Rousseaua. Iako je totalistiko razmiljanje mnogo starije od Rousseaua, ono nije iskljuivo vezano ni za jednu kulturu, a totalitaristika poast znala je napredovati u kulturama koje su meusobno vrlo razliite, kao to su europska i kineska. A ni liberalizam nije svojstven iskljuivo suvremenom Zapadu. Islam se, primjerice, na Zapadu esto doivaljava kao preteno neliberalna religija; no islam ima svijetlu tradiciju tolerancije, uenosti, slobodne misli i potovanja prema drugim kulturama. Na primjer, islamska podruja srednjovjekovne panjolske pruila su utoite idovima koji su bjeali od progona u drugim europskim zemljama, a takva velikodunost nije se tako lako mogla nai medu europskim kranima. Kada su Ferdinand i Izabela, brani par vladara Aragonije i Kastilije, 1492. godine osvojili Granadu i ujedinili panjolsku pod katolianstvom, panjolski idovi bili su protjerani ili prisiljeni preobratiti se na kranstvo. Vie detalja o tome donosi Armstrong, The Battle for God, str. 3-8. Vidi Sen, Development as Freedom. Poveanje sloboda ukljuuje i ekonomsku domenu: omoguavanje temeljne sigurnosti vlasnitva i smanjenje trokova transakcija povezanih s ekonomskim (i drugim socijalnim) razmjenama. U knjizi The Mystery of Capital, ekonomist Hernando de Soto raspravlja o vanosti takvih mjera za gospodarski rast. "Ne slaem se s onim to govori, ali do smrti u braniti tvoje pravo da to kae." Nije poznato je li Voltaire ikada doista izgovorio tu reenicu, ali ona prikladno saima njegove stavove kako su izraeni, primjerice, u Raspravi o toleranciji. Vidi, primjerice, Davvkins, "Dobri i loi razlozi za vjerovanje".

12

13

14

Reference
Filmovi i glazba
Adams, J. (1988.), "News has a kind of mystery". Album Nixon in China: highlights. Broj snimke: 7559-79436-9. Nonesuch Records. Beskrajni dan (1993.), redatelj H. Ramis. Columbia. Istrebljiva (1982.), redatelj R. Scott. Columbia TriStar Pictures. Lehrer, T. (1965.), "The Folk Song Army". Album That Was The Year That Was. Broj snimke: R/RS 6179. Reprise Records. Lehrer, T. (1965.) "Wernher von Braun". Album That Was The Year That Was. Broj snimke: R/RS 6179. Reprise Records. Mandurijski kandidat (1962.), redatelj J. Frankenheimer. United Artists. Matrix (1999.), redatelji A. Wachowski i L. Wachowski. Warner Brothers. Memento (2001.), redatelj C. Nolan. Newmarket Films. Metropolis (1927.), redatelj F. Lang. Paramount Pictures Paklena narana (1971.), redatelj S. Kubrick. Warner Brothers. Pink Floyd - The Wall (1982.), redatelj A. Parker. Sony/Columbia. Zeleno sunce (1973.), redatelj R. Fleischer. MGM. Trumanov Show (1998.), redatelj P. Weir. Paramount Pictures.

Knjige, asopisi, broure i internetske stranice

"Belarus leader orders teachers of 'ideology'", lanak, Irish Times, 14. kolovoz 2003. The Holy Bible: Authorized King James version (1611./1957.) Glasgow, Collins World.

Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, 4th Edition Text Revision: DSM-IV-TR (2000.), Washington, DC, American Psychiatric Association. "Druga molitva za okupljanje, za mir". The Book of Common Prayer (1662./1999.). London, David Campbell, str. 80. International Statistical Classification of Diseases and Related Health Problems. Tenth Revision: ICD-10 (1992.). Zeneva, Svjetska zdravstvena organizacija. Malleus Maleficarum: the classic study of withcraft (cca 1486./1986.), engleski prijevod M. Summers. London, Arrow. "Nicejski credo". The Book of Common Prayer (1662. /1999.). London, David Campbell, str. 470-1. Oxford English Dictionary (2002.), CD-ROM v. 3.0; drugo izdanje. Oxford, Oxford University Press. Kuran, tekst, prijevod i komentari (cca 632./2001), engleski prijevod A. Yusuf Ali, ameriko izdanje. Elmhurst, NY, Tahrike Tarsile Qur'an. Aaronovitch, D., "Sins of the mother'", lanak, The Observer. 21. rujan 2003. Aberbach, D. (1996.), Charisma in Politics, Religion and the Media: private trauma, public ideals. Houndmills, Basingstoke, Macmillan. Adorno, T.W., Frenkel-Brunswik, E., Levinson, DJ., et al. (1950.), The Authoritarian Personality. New York, Harper and Brothers. Ainslie, G. (2001.), Breakdown of Will. New York, Cambridge University Press. Althusser, L. (1971.), "Ideology and ideological state apparatuses", Lenin and Philosophy and Other Essays, engleski prijevod B. Brewster. London, New Left Books, str. 121-73. Amnesty International, Amnesty International Report 2002: no trade-off between human rights and security, http://web.amnesty.org/web/ar2002. nsf/media?OpenDocument. Arendt, H. (1951.), Totalitarianism (Totalitarizam). New York, Harcourt, Brace and World. Armstrong, K. (2001.), The Battle for God: fundamentalism in Judaism, Christianity and Islam. London, HarperCollins. Arnold, M. (1853./1950.), "The Scholar-Gypsy". The Poetical Works of Matthew Arnold, urednici C.B. Tinker i H. F. Lowry. London, Oxford University Press, str. 255-62. Aronson, E. i Linder, D. (1965.), "Gain and loss of esteem as determinants of interpersonal attractiveness", Journal of Experimental Social Psychology, 1., str. 156-71. Atran, S. (2003.), "Genesis of suicide terrorism", Science, 299., str. 1534-9.

Bain, A. (1899.), The Emotions and the Will, etvrto izdanje. London, Longmans, Green, and Co. Bargh, J. A. (1997.), "The automaticity of everyday life". The Automaticity of Everyday Life. Advances in Social Cognition. Volume X, urednik R. S. Wyer. Mahwah, NJ, Lawrence Erlbaum, str. 1-61. Barker, E. (1984.), The Making of a Moonie: choice or brainwashing? Oxford, Basil Blackwell. Barry, B. (2001.), Culture and Equality: an egalitarian critique of multiculturalism (Kultura i jednakost). Cambridge, Polity. Baumeister, R. F. (1987.), "How the self became a problem: a psychological review of historical research ".Journal of Personality and Social Psychology, 52, str. 163-76. Baumeister, R. F., urednik. (1999.), The Self in Social Psychology. Philadelphia, PA, Psychology Press. Baumeister, R. F. (2001.), Evil: inside human violence and cruelty. New York, Owl Books. Bentall, R. P. (2003.), Madness Explained: psychosis and human nature. London, Allen Lane. Berlin, I. (1958./1969.), "Two concepts of liberty". U Four Essays on Liberty. New York, Oxford University Press, str. 118-72. Besteman, C., urednik. (2002.), Violence: a reader. Houndmills, Basingstoke, Palgrave Macmillan. Betjeman, J. (1954./2001.), "Huxley Hall ".John Betjeman Collected Works (New Edition). London, John Murray, str. 160. Blackmore, S. (2000.), The meme machine (Stroj za mem). New York, Oxford University Press. Blakemore, S.-J., Oakley, D. A., i Frith, C. D. (2003.), "Delusions of alien control in the normal brain", Neuropsychologia, 41., str. 1058-67. Blakeslee, S. i Ramachandran, V. S. (1998.), Phantoms in the Brain: human nature and the architecture of the mind. London, Fourth Estate. Bleuler, E. (1950.), Dementia Praecox or The Group of Schizophrenias, engleski prijevod J. Zinkin. New York, International Universities Press. Block, N. (1995.), "On a confusion about a function of consciousness", Behavioral and Brain Sciences, 18., str. 227-87. Blum, W. (2003.), Rogue State: a guide to the world's only superpower, drugo izdanje. London, Zed Books. Bodenhausen, G. V. (1990.), "Stereotypes as judgmental heuristics: evidence of circadian variations in discrimination", Psychological Science, 1., str. 319-22.

Bourke, J. (2000.), An Intimate History of Killing: face-to-face killing in twentiethcentury warfare. London, Granta. Bowker. J. (1995.), Is God a Virus ? Genes, culture and religion. London, SPCK. Braver, T. S. i Barch, D. M. (2002.), "A theory of cognitive control, aging cognition, and neuromodulation", Neuroscience and Biobehavioral Reviews, 26, str. 809-17. Brehm, S. S. i Brehm, J. W. (1981.), Psychological Reactance: a theory of freedom and control. New York, Academic Press. Britanska nacionalna stranka, Deklaracija povodom britanskih izbora za gradska vijea, svibanj 2003. www.bnp.org.uk. Britanski nacionalni korpus pisanog i govornog jezika, British National Corpus (BNC) www.natcorp.ox.ac.uk. Brown, R. (2001.), "Intergroup relations". U Introduction to Social Psychology, urednici M. Hewstone i W. Stroebe, tree izdanje. Oxford, Blackwell, str. 479-515. Browning, R. (1855./1983.), "Andrea del Sarto". The Norton Anthology of Poetry, urednici A. W. Allison, H. Barrows, C. R. Blake et al., tree izdanje. New York, W.W. Norton, str. 737-42. Browning, R. (1855./1983.), "Childe Roland to the Dark Tower Came". The Norton Anthology of Poetry, urednici A. W. Allison, H. Barrows, C. R. Blake et al., tree izdanje. New York, W.W. Norton, str. 732-6. Buchan, J. (\9\9.1X956.), Mr Standfast. London, Penguin. Burgess, A. (1962./1972.), Clockwork Orange (Paklena narana). London, Penguin. Cacioppo, J. T., Berntson, G. G., Adolphs, R. et al. urednici (2002), Foundations in Social Neuroscience. Cambridge, MA, MIT Press. Canetti, E. (1960./1973.), Crowds and Power (Masa i mo). London, Penguin. Carter, R. (2000.), Mapping the Mind. London, Phoenix. Cialdini, R. B. (2002.), Influence: science and practice, etvrto izdanje. Needham Heights, MA, Allyn and Bacon. Claridge, G. (1997.), Schizotypy: implications for illness and health. Oxford, Oxford University Press. Condon, R. (1959./1973.), The Manchurian Candidate. Harmondsworth, Penguin. Conroy, J. (2001.), Unspeakable Acts, Ordinary People: the dynamics of torture. London, Vision.

Conway, A. (1690./1996.), The Principles of the Most Ancient and Modern Philosophy, urednici A. P Coudert i T. Corse. Cambridge, Cambridge University Press. Cook, C. M. i Persinger, M. A. (2001.), "Geophysical variables and behavior: XCII. Experimental elicitation of the experience of a sentient being by right hemispheric, weak magnetic fields: interaction with temporal lobe sensitivity", Perceptual and Motor Skils. 92., str. 447-8. Cornwell, J. (2003.), Hitler's Scientists: science, war and the Devil's pact. London, Viking. Cruden, A. (1977.), Cruden's Complete Concordance to the Bible, revidirano izdanje. Cambridge, Lutterworth Press. Cultic Studies Journal, The Council of Europe's Report on Sects and New Religious Movements. 7. Case-law on sects, http://www.csj.org. Damasio, A. (1996.), Descartes' Error: emotion, reason and the human brain. London, Papermac. Damasio, A. (2000.), The Feelinf of What Happens: body, emotions and the making of consciousness (Osjeaj zbivanja: tijelo, emocije i postanak svijesti). London, Heinemann. Damasio, A. (2003.), Looking for Spinoza: joy, sorrow and the feeling brain. London, Heinemann. Darwin, C. (1872./1999.), The Expression of the Emotions in Man and Animals, urednik P. Ekman, tree izdanje. London, HarperCollins. Davenport-Hines, R. (2001.), The Pursuit of Oblivion: a global history of narcotics 1500 - 2000. London, Weidenfeld and Nicolson. Davis, J. L. i Rusbult, C. E. (2001.), "Attitude alignment in close relationships", Journal of Personality and Social Psychology, 81., str. 65-84. Dawes, R. M. (1996.), House of Cards: psychology and psychotherapy built on myth. New York, Free Press. Dawkins, R. (1976./1989.), The Selfish Gene (Sebini gen), novo izdanje. Oxford, Oxford University Press. Dawkins, R. (2003.), A Devil's Chaplain (Vragov kapelan). London, Weidenfeld and Nicolson. Dawkins, R. (2003.), "Dobri i loi razlozi za vjerovanje" u Devil's Chaplain (Vragov kapelan). London, Weidenfeld and Nicolson, str. 242-8. De Sano, C. P. i Persinger, M. A. (1987.), "Geophysical variables and behavior: XXXIX. Alterations in imaginings and suggestibility during brief magnetic field exposures", Perceptual and Motor Skills, 64., str. 968-70. de Soto, H. (2001.), The Mystery of Capital: why capitalism triumphs in the West and fails everywhere else. London, Black Swan.

de Vignemonta, F. i Fourneret, P. (2004.), "The sense of agency: a philosophical and empirical review of the 'Who' system", Consciousness and Cognition, 13., str. 1-19. Deacon, T. W. (1997.), The Symbolic Species: the co-evolution of language and the human brain. London, Allen Lane. Deibert, R. J. (1997.), Parchment, Printing, and Hypermedia: communication in world order transformation. New York, Columbia University Press. Dement, W. C. i Vaughan, C. (2001.), The Promise of Sleep: the scientific connection between health, happiness, and a good night's sleep. London, Pan. Dennett, D. C. (2003.), Freedom Evolves. London, Allen Lane. Department of Education and Skills, Department of Education and Skills: creating opportunity, releasing potential, achieving excellence, http://www.dfes.gov.uk. Descartes, R. (1988.), Selected Philosophical Writings, preveli na engleski J. Cottingham, R. Stoothoff i D. Murdoch. Cambridge, Cambridge University Press. Dietrich, A. (2003.), "Functional neuroanatomy of altered states of consciousness: the transient hypofrontality hypothesis", Consciousness and Cognition, 12., str. 231-56. DISINFO, Nothing is True, Everything is Permitted: a deconstruction of the last words ofHassan-i Sabbah, autor: Brian D. Hodges, www.disinfo.com/archive/pages/article/idl562/pgl/index.html. Dretske, F. (1995.), "Belief". The Oxford Companion to Philosophy, urednik T. Honderich. New York, Oxford University Press, str. 82-3. Dunbar, R. (1997.), Grooming, Gossip and the Evolution of Language. London, Faber and Faber. Eagleton, T. (1983.), Literary Theory: an introduction (Knjievna teorija). Oxford, Basil Blackwell. Edelman, M. (2001.) Politics of Misinformation. New York, Cambridge University Press. Ekman, P. (1985.), Telling Lies: clues to deceit in the marketplace, politics, and marriage. New York, W. W. Norton. Ekman, P. (2003.), Emotions Revealed: understanding faces and feelings. London, Weidenfeld and Nicolson. Ekman, P., Sorenson, E. R. i Friesen, W. V. (1969.), "Pan-cultural elements in racial displays of emotion". Science, 164, str. 86-8. Eliot T. S (1935./1974.), "Burnt Norton". Collected. Poems 1909 - 1962. London, Faber and Faber, str. 189-95. Eliot, T. S. (1941./1974.), "The Dry Salvages". Collected Poems 1909 - 1962. London, Faber and Faber, str. 205-13.

Eshil, Orestija, engleski prijevod, T. Hughes. London, Faber and Faber. Evans, E. (1956.), Tertulian's Treatise on the Incarnation. London, SPCK. Feinberg, T. E. (2002.), Altered Egos: how the brain creates the self. New York, Oxford University Press. Festinger, L. (1957.) A Theory of Cognitive Dissonance. New York, Row, Peterson and Co. Festinger, L., Riecken, H. W. i Schacter, S. (1964.), When Prophecy Fails: a social and psychological study of a modern group that predicted the destruction of the world. New York, Harper and Row. Fiedler, K. i Bless, H. (2001.), "Social cognition". Introduction to Social Psychology, urednici M. Hewstone i W. Stroebe, tree izdanje. Oxford, Blackwell, str. 115-49. Fincham, F. i Hewstone, M. (2001.), "Attribution theory and research: from basic to applied". Introduction to Social Psychology, urednici M. Hewstone W. Stroebe, tree izdanje. Oxford, Blackwell, str. 197-238. Foucault, M. (1977./1991.), Discipline and Punish: the birth of the prison (Nadzor i kazna). London, Penguin. Fox, S. (1984.), The Mirror Makers: a history of American advertising. New York, Morrow. Freeden, M. (2003.), Ideology: a very short introduction. Oxford, Oxdord Universily Press. Frieze, I. H. i Boneva, B. S. (2001.), "Power motivation and motivation to help others". The use and Abuse of Power, urednici A. Y. Lee-Chai i J. A. Bargh. Philadelphia, PA, Psychology Press, str. 75-89. Fromm, E. (1941./2001.), The Fear of Freedom (Strah od slobode) London, Routledge. Fuster, J. M. (1995.), Memory in the Cerebral Cortex: an empirical approach to neural networks in the human and nonhuman primate. Cambridge, MA, MIT Press. Galanter, M. (1999.), Cults: faith, healing, and coercion, drugo izdanje. New York, Oxford University Press. The Guardian, arhiva. http://www.guardian.co.uk/Archive. Gesch, C. B., Hammond, S. M., Hampson, S. E. et al. (2002.), "Influence of supplementary vitamins, minerals and essential fatty acids on the antisocial behaviour of young adult prisoners. Randomised, placebo-controlled trial." British Journal of Psychiatry, 181., str. 22-8. Giovannitti, L. i Freed, F. (1967.), The Decision to Drop the Bomb. London, Methuen. Gladwell, M. (2000.), The Tipping Point: how little things can make a big difference (Toka preokreta). London; Little, Brown and Company.

Climcher, P. W. (2003.), "The neurobiology of visual-saccadic decision making", Annual Reviews of Neuroscience, 26., str. 133-79. Cilover, J. (2001.), Humanity: a moral history of the twentieth century. London, Pimlico. Goldberg, E. (2001.), The Executive Brain: frontal lobes and the civilized mind. Oxford, Oxford University Press. Goldhagen, D. J. (1997.), Hitler's Willing Executioners: ordinary Germans and the Holocaust. London, Abacus. Golding, W. (1958.), Lord of the flies (Gospodar muha). London, Faber and Faber. Gombrich, E. H. (1977.), Art and Illusion: a study in the psychology of pictorial representation, peto izdanje. London, Phaidon. Greenberg, J., Solomon, S., i Pyszczynski, T. (1997.), "Terror management theory of self-esteem and cultural worldviews: empirical assessments and conceptual refinements". Advances in Experimental Social Psychology. Svezak 29., urednik. M.P. Zanna. New York, Academic Press, str. 61-139. Greenfield, S. (2000.), Brain Story: unlocking our inner world of emotions, memories, ideas and desires. London, BBC Worldwide. Greenfield, S. (2003.), Tomorrow's People: how 21st century technology is changing the way we think and feel. London, Allen Lane. Hamilton, W., (1870.-74.), Lectures on Metaphysics and logic, peto izdanje. Edinburgh, Blackwood. Hare, R. D. (1999.), Without Conscience: the disturbing world of the psychopaths among us. London, Guilford Press. Hariri, A. R. i Weinberger, D. R. (2003.), "Functional neuroimaging of genetic variation in serotonergic neurotransmission". Genes, Brain and Behavior, 2., str. 341-9. Hatfield, E., Cacioppo, J. T., i Rapson, R. L. (1994.), Emotional Contagion. Cambridge, Cambridge University Press. Healy, D. (2002.), The Creation of Psychopharmacology. Cambridge, MA, Harvard University Press. Heinlein, R. (1961.), Stranger in a Strange Land. New York, G. P. Putnam's Sons. Henley, W. E. (1875./1982.), "Invictus". U The Rattle Bag, urednici S. Heaney i T. Hughes. London, Faber and Faber, str. 215-16. Herring, J. (2002.), Criminal Law, tree izdanje. Houndmills, Basingstoke, Palgrave Macmillan. Hewstone, M. i Stroebe, W. (2001.), Introduction to Social Psychology, tree izdanje. Oxford, Blackwell.

Hillenbrand, U. i van Hemmen, J. L. (2002.), "Adaptation in the corticothalamic loop: computational prospects of tuning the senses", Philosophical Transactions of the Royal Society: Biological Sciences, 357., str. 1859-67. Hinkle, L. E., i Wolff, H. G. (1956.), "Communist interrogation and indoctrination of 'Enemies of the States'", American Medical Association Archives of Neurology and Psychiatry, 76., str. 115-74. Hitler, A. (1939.), Mein Kampf, prijevod na engleski, J. Murphy, neproieno izdanje. London, Hutchinson and Co. u suradnji s Hurst and Blackett. HMSO, National Curriculum, http://www.nc.uk.net/index.html. Hobbes, T. (1651./1996.), Leviathan, urednik. R. Tuck, revidirano kolsko izdanje. Cambridge, Cambridge University Press. Home Office, (Ministarstvo unutarnjih poslova), Istraivanje o stopi kriminala u Velikoj Britaniji za 2001.12002. http://www.homeoffice.gov.uk/rds/pdfs2/ hosb702.pdf. Horgan, J. (2000.), The Undiscovered Mind: how the brain defies explanation. London, Phoenix. Hume, D. (1777./1975.), Enquiries Concerning Human Understanding and Concerning the Principles of Morals, urednici L. A. Selby-Bigge i P. H. Nidditch, tree izdanje. Oxford, Oxford University Press. Hunter, E. (1951.), Brain-washing in Red China: the calculated destruction of men's minds. New York, Vanguard Press. Hunter, E. (1956./1959.), Brainwashing: the story of men who defied it. London, World Distributors (Manchester). Hutchinson, L. (1679./2001.), Order and Disorder, urednik D. Norbrook. Oxford, Blackwell. Huxley, A. (1932./1994.), Brave New World (Vrli novi svijet). London, Flamingo. Ingvar, D. H. (1994.), "The will of the brain: cerebral correlates of willful acts", Journal of Theoretical Biology, 171., str. 7-12. Institute for Propaganda Analysis (1938.), Propaganda Analysis. New York, Columbia University Press. Vidi http://www.propagandacritic.com. James, H. (1898./1992.), "The Turn of the Screw" (Okretaj zavrtnja). The Turn of the Screw and Other Stories. Oxford, Oxford University Press. James, W. (1890./1983.), The Principles of Psychology. Cambridge, MA, Harvard University Press. Janis, I. L. (1982.), Groupthink: psychological studies of policy decisions and fiascos, drugo izdanje. Boston, Houghton Mifflin. Jay, M. (2003.), The Air Loom Gang: the strange and true story of James Tilly Matthews and his visionary madness. London, Bantam Press.

Juvenal (cca 100. - 128./1940.), "Satire X". Juvenal and Persius, prijevod na engleski, G. G. Ramsay, Loeb Classical Library edition. London, Heinemann, str. 192-221. Kandel, E. R., Schwartz, J. H. i Jessell, T.M., urednici (2000.), Principles of Neural Science, etvrto izdanje. London, McGraw-Hill. Kane, R., urednik. (2002.), Free Will. Oxford, Blackwell. Kaplan, H. I. i Sadock, B. J. (1998.), Kaplan and Sadock's Synopsis of Psychiatry: behavioral sciences!clinical psychiatry, osmo izdanje. Baltimore, MD, Williams and Wilkins. Katolika crkva (1880./1981.), "Arcanum: Enciklika pape Leona XIII. o kranskom braku, 10. veljae 1880.". The Papal Encyclicals. Volume 2: 1878. - 1903., urednik C. Carlen. Wilmington, NC, McGrath, str. 29-40. Kelly, P., urednik. (2002.), Multiculturalism Reconsidered: "Culture and Equality" and its critics. Cambridge, Polity. King, T. (2004.), "Secularism in France", Prospect, 96., str. 64-8. Koestler, A. (1940. /1994.), Darkness at Noon (Pomraenje o podne) London, Vintage. Koletzko, B., Agostoni, C., Carlson, S.E. et al. (2001.), "Long chain polyunsaturated fatty acids (LC-PUFA) and perinatal development", Acta Paediatrica, 90., str. 460-4. Krosnick, J. A. (1999.), "Maximizing questionnaire quality". Measures of Political Attitudes, urednici J. P. Robinson, P. R. Shaver i L.S. Wrightsman. San Diego, Academic Press, str. 37-57. La Rochefoucauld, F. (1665./1959.), Maxims, prijevod na engleski, L. W. Tancock. Harmondsworth, Penguin. Laing, R.D. (1967.), The Politics of Experience; and, The Bird of Paradise. Harmondsworth, Penguin. LaPlante, E. (2000.), Seized: temporal lobe epilepsy as a medical, historical, and artistic phenomenon. Lincoln, NE, iUniverse.com. LeDoux, J. (1998.), The Emotional Brain: the mysterious underpinnings of emotional life. London, Weidenfeld and Nicolson. LeDoux, J. (2002.), Synoptic Self: how our brains become who we are. London, Macmillan. Lefcourt, H. M. (1973.), "The function of the illusions of control and freedom", American Psychologist, 28., str. 417-25. Libet, B., Freeman, A. i Sutherland, K. urednici (1999.), The Volitional Brain: towards a neuroscience of free will. Thorverton, Imprint Academic. Lieven, A. (2004.), "Demon in the cellar", Prospect, 96., str. 28-33.

Lifton, R. J. (1961.), Thought Reform and the Psychology of Totalism: a study

of 'brainwashing' in China. London, Victor Gollancz.

Little, P. (2002.), Genetic Destinies. Oxford, Oxford University Press. Locke, J. (1689./1997.), An Essay Concerning Human Understanding , urednik R. Woolhouse. London, Penguin. Lukes, S. (2003.), Liberals and Cannibals: the implications of diversity. London, Verso. MacCulloch, D. (1996.), Thomas Cranmer: a life. London, Yale University Press. Marks, J. (1977./1991.), The Search for the "Manchurian Candidate". New York, W. W. Norton. Markus, H. R. i Kitayama, S. (1991 ./1999.), "Culture and the self: implications for cognition, emotion, and motivation". The Self in Social Psychology, urednik R. F. Baumeister. Philadelphia, PA, Psychology Press, str. 339-67. Masefield, J. (1935./1984.), The Box of Delights. London, Fontana Lions. Mattay, V. S., Goldberg, T. E., Fera, F. et al. (2003.), "Catechol O-methyltransferase val i5s -met genotype and individual variation in the brain response to amphetamine", Proceedings of the National Academy of Sciences USA, 100., str. 6186-91. Matthews, S. G. (2002.), "Early programming of the hypothalamo-pituitaryadrenal axis". Trends in Endocrinology and Metabolism, 13., str. 373-80. McClelland, D. (1975.), Power: the inner experience. New York, Wiley. Meerloo, J. A. M. (1951.), "The crime of menticide", American Journal of Psychiatry, 107., str. 594-8. Merriam-Webster, Meriam Webster Online Dictionary. 2002. http://www. merriam-webster.com. Midgley, M. (1984./2001.), Wickedness. London, Routledge. Milgram, S. (1974./1997.), Obedience to Authority. London, Pinter and Martin. Mill.J. S. (1869./1989.), "The Subjection of Women". On Liberty and Other Writings, urednik S. Collini. Cambridge, Cambridge University Press, str. 119-217. Miller, A. (1953./1968.), The Crucible. London, Penguin. Miller, W. I. (1997.), The Anatomy of Disgust. Cambridge, MA, Harvard University Press. Milton, J. (1644./1991.), "Areopagitica ".John Milton: a critical edition of the major works, urednici S. Orgel i J. Goldberg. Oxford, Oxford University Press, str. 236-73.

Milton, J. (1649./1991.), "The Tenure of Kings and Magistrates". John Milton: a critical edition of the major works, urednici S. Orgel i J. Goldberg. Oxford, Oxford University Press, str. 273-307. Milton, J. (1674./1991.), "Paradise Lost ".John Milton: a critical edition of the major works, urednici S. Orgel i J. Goldberg. Oxford, Oxford University Press, str. 355-618. Mormede, P. Courvoisier, H., Ramos, A. et al. (2002.), "Molecular genetic approaches to investigate individual variations in behavioral and neuroendocrine stress responses", Psychoneuroendocrinology, 27., str. 563-83. Nabokov, V. (1955./1997.), Lolita. London, Weidenfeld and Nicolson. Naipaul, S. (1981.), Black and White. London, Sphere Books. Nasar, S. (2001.), A Beautiful Mind. London, Faber and Faber. National Coalition Against Domestic Violence, The Problem. http://www.ncadv. org/problem/what.htm. National Society for the Prevention of Cruelty to Children, Child Killings in England and Wales. http://www.nspcc.org.uk/inform/Statistics/childkillingsenglndwales.doc. Nettle, D. (2002.), Strong Imagination: madness, creativity, and human nature. New York, Oxford University Press. Nietzsche, F.W. (1883.-92./1958.), Thus Spake Zarathustra (Tako je govorio Zaratustra), prijevod na engleski, A. Tille, urednici M. M. Bozman i R. Pascal. London, Dent; Dutton. Odbor Vijea Europe za pravna pitanja i ljudska prava, Izvjetaj o protuzakonitim aktivnostima sekti (Dokument 8373, 13. travnja 1999.) http://press.coe. int/cp/99/35 la(99).htm. Odbor za uvanje sjeanja na rtve studije Tuskagee (The Tuskegee Syphilis Study Legacy Committee), A Request for Redress of the Wrongs of Tuskegee. http://hsc.virginia.edu/hs-library/historical/apology/report.html. Ofek, H. (2001.), Second Nature: economic origins of human evolution. Cambridge, Cambridge University Press. Old Farmer's Almanac, Three Ways To Hypnotize a Chicken, www.almanac. com/preview2000/hypnotize.html. O'Neill, O. (2002.), A Question of Trust: the BBC Reith Lectures 2002. Cambridge, Cambridge University Press. Orwell, G. (1945./1951.), Animal Farm:a fairy story (ivotinjska farma). Harmondsworth, Penguin. Orwell, G. (1949./1954.), Nineteen Eighty-Four: a novel (1984.). Harmondsworth, Penguin. Parks, C. D. i Sanna, L. J. (1999.), Group Performance and Interaction. Boulder, CO, Westview Press.

Pavlov, I. P. (1941.), Lectures on Conditioned Reflexes. Volume Two. Conditioned Reflexes and Psychiatry, prijevod na engleski, W. H. Gantt. London, Lawrence and Wishart. Peet, M., Glen, I., i Horrobin, D. F. urednici (2003.), Phospholipid Spectrum Disorders in Psychiatry and Neurology, drugo izdanje. Carnforth, Marius Press. Penfield, W. i Rasmussen, T. (1950.), The Cerebral Cortex of Man: a clinical study of localization of function. New York, Macmillan. Persinger, M. A. (1983.), "Religious and mystical experiences as artifacts of temporal lobe function: a general hypothesis", Perceptual and Motor Skills, 57., str. 1255-62. Persinger, M. A. (2001.), "The neuropsychiatry of paranormal experiences", Journal of Neuropsychiatry and Clinical Neurosciences, 13., str. 515-23. Philips, K. (1664./1990.), "On Controversies in Religion". The Collected Works of Katherine Philips: the matchless Orinda. Volume I: The Poems, urednik P. Thomas. Stump Cross, Essex, Stump Cross Books, str. 130-2. Pincus, J. H. (2001.), Base Instincts: what makes killers kill? New York, W. W. Norton. Platon (cca 360. pr. Kr./1987.), The Republic (Drava), prijevod na engleski, D. Lee, drugo (revidirano) izdanje. London, Penguin. Platon (cca 380. pr. Kr./1993.), "Euthyphron". The Last Days of Socrates, prijevod na engleski, H. Tredinnick i H. Tarrant, revidirano izdanje. London, Penguin, str. 1-27. Poe, E. A. (1835./1982.), "Berenice" (Berenica). The Complete Tales and Poems of Edgar Allan Poe, Modern Library edition. London, Penguin, str. 642-8. Poe, E. A. (1839./1982.), "The Fall of the House of Usher" (Pad kue Usher). The Complete Tales and Poems of Edgar Allan Poe, Modern Library edition. London, Penguin, str. 231-45. Poe, E. A. (1842./1982.), "The Pit and the Pendulum" (Jama i njihalo). The Complete Tales and Poems of Edgar Allan Poe, Modern Library edition. London, Penguin, str. 246-57. Poe, E. A. (1844./1982.), "The Premature Burial" (Prijevremeni pokop). The Complete Tales and Poems of Edgar Allan Poe, Modern Library edition. London, Penguin, str. 258-68. Potash, J. B., Willour, V. L., Chiu, Y. et al. (2001.), "The familial aggregation of psychotic symptoms in bipolar disorder pedigrees", American Journal of Psychiatry, 158., str. 1258-64. Pratkanis, A. R. i Aronson, E. (2001.), Age of Propaganda: the everyday use and abuse of persuasion, revidirano izdanje. New York, W. H. Freeman.

Pressman, J. D. (1998.), Last Resort: psychosurgery and the limits of medicine. New York, Cambridge University Press. Preston, R. (1994.), The Hot Zone. London, Doubleday. Pullman, P, (1995.), Northern Lights (Polarno svjetlo). London, Scholastic. Pullman, P. (1997.), The Subtle Knife (Tanki bode). London, Scholastic. Pullman, P. (2000.), The Amber Spyglass (Jantarni dalekozor). London, Scholastic. Raine, A. (1993.), The Psychopathology of Crime: criminal behavior as a clinical disorder. San Diego, Academic Press. Raine, A., Lencz, T., Bihrle, S. et al. (2002.), "Reduced prefrontal gray matter volume and reduced autonomic activity in antisocial personality disorder". Foundations in Social Neuroscience, urednici J. T. Cacioppo, G. G. Berntson, R. Adolphs et al. Cambridge, MA, MIT Press, str. 1023-36. Raphael, D. D. (1994.), Moral Philosophy, drugo izdanje. Oxford, Oxford University Press. Raven, B. H. (2001.), "Power/interaction and interpersonal influence: experimental investigations and case studies". The Use and Abuse of Power, urednici A. Y. Lee-Chai i J.A. Bargh. Philadelphia, PA, Psychology Press, str. 217-40. Redfield Jamison, K. (1996.), An Unquiet Mind: a memoir of moods and madness. London, Picador. Rhodes, R. (1988.), The Making of the Atomic Bomb. London, Penguin. Ridley, M. (2003.), Nature via Nurture: genes, experience and what makes us human. London, Fourth Estate. Robins, R. S. and Post, J. M. (1997.), Political Paranoia: the psychopolitics of hatred, New Haven, CT, Yale University Press. Rokeach, M. (I960.), The Open and Closed Mind: investigations into the nature of belief systems and personality systems. New York, Basic Books. Ronson, J. (2002.), Them: adventures with extremists. London, Picador. Rushdie, S. (1996.), The Moor's Last Sigh (Maurov posljednji uzdah). London, Vintage. Russell, B. (1935.), Religion and Science. London, Thornton Butterworth. Ryle, G. (1949.), The Concept of Mind. London, Hutchinson's University Library. Sacks, O. (1986.), "A matter of identity". The Man who Mistook his Wife for a Hat. London, Picador, str. 103-10. Salib, E. (2003.), "Effect of 11 September 2001 on suicide and homicide in England and Wales", British Journal of Psychiatry, 183., str. 207-12 Sargant, W. (1957.), Battle for the Mind: a physiology of conversion and brainwashing. London, Heinemann.

Sass, L. A. (1994.), Madness and Modernism: insanity in the light of modern art, literature, and thought. London, Harvard University Press. Schachter, S. i Singer, J. E. (1962.), "Cognitive, social, and physiological determinants of emotional state", Psychological Review, 69., str. 379-99. Schacter, D. L, (2001.), The Seven Sins of Memory: How the mind forgets and remembers. New York, Houghton Mifflin. Schedlowski, M. i Tewes, U. (1999.), Psychoneuroimmunology: an interdisciplinary introduction. New York, Kluwer Academic/Plenum. Scheflin, A. W. i Opton, E. M. (1978.), The Mind Manipulators: a non-fiction account. New York, Paddington Press. Schein, E. H., Schneier, I., i Barker, C. H. (1961.), Coercive Persuasion: a sociopsychological analysis of the 'brainwashing' of American civilian prisoners by the Chinese Communists. New York, W. W. Norton. Scherer, K. R. (2001.), "Emotion". Introduction to Social Psychology, urednici M. Hewstone i W. Stroebe, tree izdanje. Oxford, Blackwell, str. 151-95. Sekuler, R. i Blake, R. (1999.), Star Trek on the Brain: alien minds, human minds. New York, W. H. Freeman. Sen, A. (1999.), Development as Freedom. Oxford; Oxford University Press. Sherrington, C. (1940./1963.), Man on His Nature. London, Cambridge University Press. Skinner, Q. (1978.), The Foundations of Modern Political Thought. Volume One: the Renaissance. Cambridge, Cambridge University Press. Skinner, Q. (2002.), "A third concept of liberty (the Isaiah Berlin lecture)", Proceedings of the British Academy, 117., str. 237-68. Smith, A. (1776./1998.), An Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nations: a selected edition (Bogatstva naroda), urednik K. Sutherland. Oxford, Oxford University Press. Spence, S. A. (1996.), "Free will in the light of neuropsychiatry", Philosophy, Psychiatry, and Psychology, 3., str. 75-90. Staub, E. (1990.), "The psychology and culture of torture and torturers". Psychology and Torture, urednik P. Suedfeld. Washington, DC, Hemisphere Publishing, str. 49-76. Staub, E. (2003.), The Psychology of Good and Evil; why children, adults, and groups help and harm others. New York, Cambridge University Press. Steger, M. B. i Lind, N., urednici. (1999.), Violence and its Alternatives: an interdisciplinary reader. Houndmills, Basingstoke, Macmillan. Steigmann-Gall, R. (2003.), The Holy Reich: Nazi conceptions of Christianity, 1919. - 1945. Cambridge, Cambridge University Press. Steiner, G. (1992.), Heidegger, drugo izdanje. London, Fontana Press.

Stevens, A. i Price, J. (2000.), Prophets, Cults and Madness. London, Duckworth. Street, J. (2001.), Mass Media, Politics and Democracy (Masovni mediji, politika i demokracija). Houndmills, Basingstoke, Palgrave. Suedfeld, P. (1990.), "Torture: a brief overview". Psychology and Torture, urednik P. Suedfeld. Washington, DC, Hemisphere Publishing, str. 1-11. Sullivan, R. M. i Brake, W. G. (2003.), "What the rodent prefrontal cortex can teach us about attention-deficit/hyperactivity disorder: the critical role of early developmental events on prefrontal function", Behavioural Brain Research, 146., str. 43-55. Szasz, T. S. (1970./1997.), The Manufacture of Madness: a comparative study of the Inquisition and the mental health movement. Syracuse, NY, Syracuse University Press. Tajfel, H., Plament, C., Billig, M. G. et al. (1971.), "Social categorization and intergroup behaviour", European journal of Social Psychology, 1., str. 149-78. talk.origins, Creationist Arguments: brain sizes, http://www.talkorigins.org/faqs/ homs/abrains.html. Talmon, J. L. (1961.), The Origins of Totalitarian Democracy. London, Mercury Books. Tamam, L., Karatas, G., Zeren, T. el al. (2003.), "The prevalence of Capgras syndrome in a university hospital setting", Acta Neuropsychiatrica, 15., str. 290-5. Taylor, D., "Ferguson has drive but not drink". The Guardian, 22. sijenja 2001. Taylor, K. (2001.), "Applying continuous modelling to consciousness", Journal of Consciousness Studies, 8., str. 45-60. Taylor, K., "A recipe for healthy brain growth: start with fish oil". Times Higher Education Supplement, 29. oujka 2002. Taylor, K. (2003.), "The possible role of abnormal platelet-activating factor metabolism in psychiatric disorders". Phospholipid Spectrum Disorders in Psychiatry and Neurology, urednici M. Peet, I. Glen i D.F. Horrobin, drugo izdanje. Carnforth, Marius Press, str. 93-110. Townshend, C. (2002.), Terrorism: a very short introduction. New York, Oxford University Press. Trummer, M., Eustacchio, S., Unger, H. et al. (2002.), "Right hemispheric frontal lesions as a cause for anorexia nervosa: report of three cases", Acta Neurochirurgica, 144., str. 797-801. Ujedinjeni narodi, Status of Ratifications of the Principal International Human Rights Treaties, as of 09 December 2002. http://193.194.138.190/pdf/report.pdf.

Ungerleider, J. T. i Wellisch, D. K. (1979.), "Coercive persuasion (brainwashing), religious cults, and deprogramming", American Journal of Psychiatry, 136., str. 279-82. Valenstein, E. S. (1973.), Brain Control: a critical examination of brain stimulation and psychosurgery. New York, John Wiley and Sons. van Inwagen, P. (1983.), An Essay on Free Will. Oxford, Clarendon Press. Voltaire (1763./2000.), Treatise on Tolerance and Other Writings (Rasprava o toleranciji), engleski prijevod, B. Masters i S. Harvey, urednik S. Harvey. Cambridge, Cambridge University Press. Walker, W. V. i Campbell, J. B. (1982.), "Similarity of values and interpersonal attraction of Whites toward Blacks", Psychological Reports, 50., str. 11991205. Wallace, A. F. C. (1956./2003.), "Mazeway resynthesis: a biocultural theory of religious inspiration". Revitalizations and Mazeways: essays on culture change, volume 1, urednik R. S. Grumet. Lincoln, NE, University of Nebraska Press, str. 164-77. Wegner, D. M. (2002.), The Illusion of Conscious Will. London, MIT Press. Weitz, E. D. (2003.), A Century of Genocide: Utopias of race and nation. Princeton, NJ, Princeton University Press. Wells, H .G. (1895./1946.), The Time Machine and Other Stories (Vremenski stroj). Harmondsworth, Penguin. Wells, S. i Taylor, G., urednici (1986.), The Oxford Shakespeare. Oxford, Oxford University Press. Whitman, W. (1855./1975.), "Song of Myself". Walt Whitman: the complete poems, urednik P. Murphy. Harmondsworth, Penguin, str. 63-124. Winterer, G. i Goldman, D. (2003.), "Genetics of human prefrontal function". Brain Research Reviews, 43., str. 134-63. Wittgenstein, L. (1953./1974.), Philosophical Investigations (Filozofijska istraivanja), engleski prijevod, G. E. M. Anscombe, tree izdanje. Oxford, Blackwell. Wong, P. S. i Root J. C. (2003.), "Dynamic variations in affective priming", Consciousness and Cognition, 12., str. 147-68. Wyer, R. S., urednik (1997.), The Automaticity of Everyday Life: advances in social cognition. Volume X. Mahwah, NJ, Lawrence Eribaum. Yeats, W.B. (1921./1983.), "The Second Coming". The Norton Anthology of Poetry, urednici A. W. Allison, H. Barrows, C. R. Blake et al., tree izdanje. New York, W. W. Norton, str. 883. Zajonc, R. B. (1968.), "Attitudinal effects of mere exposure", Journal of Personality and Social Psychology Monograph Supplement, 9., str. 1-29.

Zevenhuizen, A. (1998.), Erosion and Weathering , engleski prijevod K. M. M. Hudson-Brazenall. London, New Holland.

Popis citata
Arnold, The Scholar Gipsy, prev. Irena Milii Conrad, Srce tame, prev. Vladimir Cvetkovi Sever, Zagreb, Globus Media d.o.o. Cowper, Table Talk, prev. Irena Milii Daniel, Certain Epistles, prev. Irena Milii De Tocqueville, O demokraciji u Americi, prev. Divina Marion, Zagreb, Informator, Fakultet politikih znanosti, 1995. Eagleton, Knjievna teorija, prev. Mia Pervan-Plavec, Zagreb, SNL, 1987. Eliot, G., Middlemarch, prev. Otilija Snajder-Rukovski i Franjo Hartl, Zagreb, Matica hrvatska, 1959. Eliot, T. S., Izabrane pjesme, prev. Antun Soljan, GZH, 1991. Eliot, T. S., Pusta zemlja, prev. Antun Soljan i Ivan Slamnig, Zagreb, Zora, 1958. Eshil, Agamemnon, prev. Koloman Rac Foucault, Nadzor i kazna, prev. Divina Marion, Fakultet politikih znanosti 1994. Gladwell, Toka preokreta, prev. Tamara Slikovi, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk, 2005. Hobbes, Levijatan, prev. Borislav Mikuli, Zagreb, Jesenski i Turk, 2004. Hume, Istraivanja o ljudskom razumu, prev. Kiril Miladinov Huxsley, Vrli novi svijet, prev. Stanislav Vidmar, Zagreb, Izvori, 1998. Lehrer, The Folk Song Army, Werhner von Braun, prev. Irena Milii Nietzsche, Tako je govorio Zaratustra, prev. Danko Grli, Zagreb, Mladost, 1983. Orwell, 1984., prev. Antun Soljan, Vrhovi svjetske knjievnosti, Alfa, Zagreb, 2001. Poe, "Berenica", Edgar Allan Poe: Prie, knjiga prva, prev. Giga Graan, Zagreb, NZMH, 1986. Poe, "Jama i njihalo", Ukradeno pismo, prev. Nikica Petrak, Zagreb, GZH, 1983. Poe, "Prijevremeni pokop", Edgar Allan Poe: Prie, knjiga druga, prev. Giga Graan, Zagreb, NZMH, 1986. Rubaije Omera Hajjama, prev. Safvetbeg Baagi, Zagreb, Izvori, 1997.

Rushdie, Maurov posljednji uzdah, prev. Goran Vujasinovi, Zagreb, Izvori, 2004. Shakespeare, Macbeth, prev. Josip Torbarina, Zagreb, Sysprint, 2000. Shakespeare, Mjera za mjeru, prev. Josip Torbarina, Zagreb, NZMH, 1987. Shakespeare, Mletaki trgovac, prev. Mate Maras, Zagreb, NZMH, 1981. Shakespeare, Sve je dobro to se dobro svri, prev. Antun Soljan, Zagreb, Globus media d.o.o.) Street, Masovni mediji, politika i demokracija, prev. Marijana Grbea i Ivona Mende, Zagreb, Fakultet politikih znanosti, 2003. Whitman, Vlati trave, prev. Mario uko, Zagreb, Meandar, 2002. Wittgenstein, Filozofijska istraivanja, prev. Kiril Miladinov

Preporuke za daljnje itanje

Ispiranje mozga
Tri vana i utjecajna djela na temu ispiranja mozga su Brain-washing i Brainwashing in Red China, dvije knjige Edwarda Huntera napisane novinarskim stilom, te neto zahtjevnija Thought Reform and the Psychology of Totalism Roberta Liftona. Hunterove knjige prenose paranoino antikomunistiko ozraje koje je vladalo u Sjedinjenim Dravama pedesetih godina. Unato naslovu koji moda odbija, Liftonova knjiga je fascinantan prikaz programa reforme uma u komunistikoj Kini. U novije doba, The Search for the "Manchurian Candidate" opisuje istraivanja koje je CIA provodila na podruju kontrole uma.

Kultovi i socijalna psihologija

Cults Marca Galantera psiholoka je analiza ponaanja kultova, dok Them, neto laka knjiga Johna Ronsona donosi pogled na razliite vrste ekstremista. Za detaljnu povijest fundamentalistikog razmiljanja, vidi The Battle for God Karen Armstrong. Za one koji ele saznati vie o metodama utjecaja Influence Roberta Cialdinija te Age of Propaganda Pratkanisa i Aronsona dvije su vrlo itljive knjige. Za psiholoko istraivanje grupnog ponaanja vidi The Psychology of Good and Evil Ervina Stauba. Vie o socijalnoj psihologiji openito moe se nai u Introduction to Social Psychology Hewstona i Stroebea, koja je dobar uvod u tu materiju.

Neuroznanost
Brain Story Susan Greenfield i Mapping the Mind Rite Carter knjige su koje uvode u to podruje. Detaljan teoretski pristup moe se nai u Foundations in Social Neuroscience (Cacioppo i suradnici) ili Principles of Neural Science Kandela i suradnika.

Slobodna volja
Freedom Evolves Daniela Dennetta dobar je, iako mjestimino prilino struan, uvod u novija filozofska razmiljanja o slobodnoj volji. Free Will , koju je uredio Robert Kane, korisna je zbirka klasinih eseja na tu temu. Primjer analize psiholoke funkcije u ekonomskom okviru je knjiga Breakdown of Will Georgea Ainslieja, koja je takoer povremeno struna, ali vrijedna truda. The Volitional Brain Benjamina Libeta i suradnika bavi se neuroznanou slobodne volje.

Mediji i politika
The Politics of Misinformation Murraya Edelmana te Masovni mediji, politika i demokracija Johna Streeta dobri su izvori informacija o iskrivljujuem djelovanju masovnih medija. "Two concepts of liberty" utjecajan je esej Isaije Berlina o liberalizmu, temi koju elaborira Brian Barry u Culture and Equality. Za upoznavanje sa suprotnim krajem politikog spektra, Totalitarianism Hanne Arendt klasino je djelo na ovom polju.

Rjenik
Amigdala - mala subkortikalna jezgra usaena duboko u sljepooni reanj (to jest postoji po jedna amigdala sa svake strane mozga). Ime je dobila po grkoj rijei za badem, na koji navodno podsjea svojim oblikom, a igra kljunu ulogu u obradi emocija. Vidi subkorteks. Antipsihijatrija - pokret nekolicine (preteno amerikih) psihijatara koji tvrde da je institucionalna psihijatrija mehanizam za provoenje dravne kontrole i drutvene prisile. U svom ekstremnom obliku, antipsihijatrija tvrdi da su duevne bolesti poput shizofrenije stanja prouzroena iskljuivo drutvenim pritiscima. Antisocijalni poremeaj linosti - izraz koji opisuju kao "moderni psihijatrijski argon za doista neugodnu osobu". Znaajke ovog poremeaja ukljuuju agresivnost, beutnost, prijetvornost i ustrajno antisocijalno ili kriminalno ponaanje. Vidi psihopatija. Automatizacija - proces kojim mozak postaje viniji nekoj aktivnosti ili upoznatiji s nekom milju. Bipolarni poremeaj (manina depresija) - oblik depresije, esto povezan s izrazitom kreativnou, koji moe ukljuivati psihotine simptome kao to su halucinacija. Razdoblja teke depresije, u kojima osoba moe postati suicidalna, obuzeta velikom krivnjom ili tako inertna da nije u stanju funkcionirati, izmjenjuju se s "maninim" razdobljima u kojima je osoba puna energije, nita se ne ini nemoguim, a nove ideje, planovi i aktivnosti dolaze zapanjujuom brzinom. Capgrasov sindrom - rijedak poremeaj do kojeg vjerojatno dolazi uslijed oteenja veza izmeu amigdale i korteksa. Ljudi koji pate od ovog sindroma imaju normalan vid i mogu prepoznati druge ljude, ali kod njih izostaje osjeaj koji obino prati pogled na poznatu osobu, pa je pacijent uvjeren da je njemu poznatu osobu zamijenio neki robot ili varalica koja se lano predstavlja.

Cerebrospinalna tekuina - tekuina u kojoj ivi mozak neprestano pluta (onaj mrtav pluta u formaldehidu). Slui kao medij preko kojeg neuroni prenose poruke jedni drugima. Cingularna vijuga (cingularni korteks, cingularni girus) - podruje korteksa koje obavija unutarnju stranu svake modane polutke, a ime je dobilo prema latinskoj rijei za pojas. Njegove funkcije su brojne i nisu dobro poznate, ali vjeruje se da cingularna vijuga igra kljunu ulogu u povezivanju subkortikalnih i kortikalnih podruja te u integriranju informacija o svijetu s pohranjenim znanjem i svjesnou o trenutanom stanju tijela. Cotardov sindrom - rijedak neuroloki sindrom kod kojeg osoba vjeruje da je mrtva. eona polja za one pokrete - podruje korteksa s prednje strane mozga koje sudjeluje u generiranju sakada i drugih pokreta oiju. eoni (frontalni) reanj - jedan od etiri glavna podruja svake od dviju modanih polutki (lijeve i desne). eoni reanj u ljudi zauzima veinu prednje polovice korteksa i sudjeluje, izmeu ostalog, u planiranju i kontroli pokreta, donoenju odluka i kratkoronom pamenju. Determinizam - ideja da su budui dogaaji determinirani prolima (to jest ne mogu biti drugaiji). Iz toga se esto izvodi zakljuak da slobodna volja ne moe postojati, stajalite poznato kao "kruti determinizam". DNK (dezoksiribonukleinska kiselina) - molekula od koje se sastoje geni. Epilepsija sljepoonog renja - oblik epilepsije koji zahvaa sljepooni reanj. Epilepsija je stanje u kojem neki neuroni (epileptiki "fokus") postaju mnogo aktivniji nego obino, potiui val elektrinih impulsa koji se moe proiriti cijelim mozgom i ozbiljno poremetiti njegove normalne funkcije. Epilepsija sljepoonog renja moe se dovesti u vezu s iznimnom kreativnou, snanim religijskim ili drugim halucinacijama i shizotipijom. Vidi labilnost. Eterine ideje - pojmovi kao to su Bog, ljepota, pravda i sloboda, koji su optereeni znaenjem i mogu pobuditi vrlo snane emocije. Izrazito su apstraktne i tako neodreene da za razliite ljude mogu imati razliito, pa i suprotno znaenje. Naglasak koji se stavlja na razliite eterine ideje donekle varira od kulture do kulture, ali same ideje izraavaju se, cijene i o njima se raspravlja u svim ljudskim drutvima. FACET (Freedom, Agency, Complexity, Ends-not-means, Thinking) - kratica u kojoj su saete glavne ideje ije usvajanje i irenje moe pojedince i drutva najbolje zatititi od totalitarnog naina razmiljanja. Farmakoterapija - terapija primjenom lijekova.

Fosfolipidi - temeljni graevni elementi stanine membrane - staninog ekvivalenta nae koe. Svaka molekula fosfolipida sadri molekulu masnoe. Vrsta masnoe (zasiena ili nezasiena) odreuje oblik molekula fosfolipida (valovit ili ravan), a time odreuje i koliko se one vrsto mogu zbiti. Sto su fosfolipidi zbijeniji, to je stanina membrana manje elastina, to pak smanjuje djelotvornost kojom neuroni mogu jedni drugima slati signale. Funkcionalna magnetna rezonanca (fMR) - vrsta slikovnog prikaza mozga koja slui za mjerenje promjena u dotoku krvi u odreena modana podruja. Glukokortikoidni hormoni - hormoni, openito, kao npr. testosteron i adrenalin, molekule su koje proizvode tjelesni organi, a djeluju na odreenoj udaljenosti od mjesta nastanka. Glukokortikoidni hormoni, od kojih je najvaniji kortizol, proizvode se u nadbubrenim lijezdama i reguliraju stresnu reakciju organizma na ono to osoba percipira kao prijetnju. Gornji kolikul - jezgra smjetena duboko u mozgu, nazvana po latinskoj rijei za "breuljak"; kljuan je za kontrolu pokreta oiju. Habituacija - fenomen kod kojeg se neuroni izmore ako su podvrgnuti trajnom podraaju, pa sve slabije reagiraju na dolazne signale. Inferotemporalni korteks - vidi sljepooni reanj. Ispiranje mozga (engl. brainwashing) - izraz koji je 1950. godine skovao novinar i CIA-in operativac Edward Hunter kako bi opisao mehanizme kojima su kineski komunisti navodno iz temelja promijenili uvjerenja amerikih zarobljenika. Od svog nastanka taj se izraz obino koristi za opis raznih situacija u kojima netko pokuava promijeniti tui um protiv njegove volje. Ja sam te situacije podijelila na dvije kategorije - nasilno i prikriveno ispiranje mozga (premda su obje zapravo dva aspekta jedne te iste stvari, a svaka pojedina situacija vjerojatno e sadravati elemente jednog i drugog). Ispiranje mozga silom je bre, intenzivnije, a primijenjena sila moe ii sve do muenja, kako bi se nadvladala rtvina reaktancija. Prikriveno ispiranje mozga je sporije, manje intenzivno i rauna na to da e pokuaj utjecaja proi uglavnom nezamijeeno, tako da se reaktancija niti ne aktivira. Kognitivna disonanca - termin iz socijalne psihologije koji se odnosi na stres to proizlazi iz svjesnosti o konfliktu. Disonanca se moe pojaviti kada nekompatibilnost izmeu dva uvjerenja postane oita osobi ija ta uvjerenja jesu ili kada vritelj utjecaja u njoj izazove negativne emocije kao to je krivnja: osjeaj stresa motivira nastojanja da se konflikt rijei. Kognitivna mrea - generiki termin za mentalne objekte, koji obuhvaa kognitivne veze i sheme, misli, pojmove, uvjerenja, nade, elje, namjere i slino. Kognitivne mree mogu biti aktivne ili neaktivne.

Kognitivni krajolik - mentalni okoli u kojem su sadrane sve informacije pohranjene u mozgu neke osobe (vidi podaci osobne povijesti), kao i trenutane mentalne aktivnosti. Za antropologe, taj termin pokriva otprilike isti teritorij kao i labirint Anthonyja F. C. Wallacea, premda ukljuuje trenutane spoznaje, te povijest prethodnih obrazaca aktivacije ivanog sustava. Kompatibilizam - tvrdnja da slobodna volja i kauzalnost mogu postojati istodobno, to jest da determinizam ne iskljuuje postojanje smislenog i suvislog pojma slobodne volje. Konsekvencijalizam - tvrdnja da se postupci prosuuju kao ispravni ili pogreni prema svojim posljedicama, bolje poznata u obliku "cilj opravdava sredstvo". Korteks (modana kora, siva tvar) - vanjski sloj mozga koji se sastoji uglavnom od gusto zbijenih ivanih stanica (neurona) i potpornih stanica (glije). Mozak se sastoji od dvije polovice (polutke), lijeve i desne. Lijevi i desni korteks podijeljen je na etiri renja. Vidi eoni reanj, zatiljni reanj, tjemeni reanj, sljepooni reanj. Labilnost - neuroznanstveni termin koji opisuje koliko se lako neuroni aktiviraju. Nekim neuronima treba mnogo podraaja prije nego to reagiraju iole entuzijastino; druge, labilnije stanice mnogo e spremnije odaslati signal. Visoka labilnost u sljepoonim renjevima povezuje se s duhovnou, shizotipijom i kreativnou. Vidi epilepsija sljepoonog renja. Labirint - izraz koji antropolog Anthony F. C. Wallace definira kao "sve kognitivne preostatke prethodnih percepcija" (Wallace, "Mazeway resynthesis"). Labirint obuhvaa pojmove pojedinca o njegovoj kulturi. Kada se neki okoli promijeni, primjerice nakon neke prirodne katastrofe, stari labirint vie se ne moe uklopiti u nove percepcije, to dovodi do golemog unutarnjeg stresa koji moe dovesti do uruavanja labirinta a potom do njegova popravka ili formiranja novog. Vidi podaci osobne povijesti. Lezija - oteenje na nekom podruju mozga, koje moe biti izazvano boleu (modanim udarom ili tumorom), sluajno (kao u sluaju nesree na radu prilikom koje je eljezna ipka probila lubanju Phineasa Gagea), ili namjerno (primjerice kod lobotomije). Libertarijanstvo - nauk da je ovjekova slobodna volja neovisna od uobiajenih uzrono-posljedinih veza, to jest da su barem neki ljudski postupci slobodni u smislu da ih nije uzrokovalo nita drugo osim ljudske osobe o kojoj se radi. Lobotomija - oblik psihokirurgije, operativni zahvat kojim se presijecaju veze izmeu eonog renja i ostatka mozga. Sluila je kao terapija za niz psihijatrijskih poremeaja, ali je postala nepopularna nakon to se postavilo pitanje etike opravdanosti.

Magnetoencefalografija (MEG) - oblik slikovnog prikaza mozga kojim se mjere male promjene u magnetskom polju mozga. Manipulacije umom - zbirni naziv za postupke kojima se nastoji promijeniti um drugih ljudi. Medijalni prefrontalni korteks (mPFC) - podruje korteksa smjeteno na sredini prednjeg dijela mozga, za koje se smatra da sudjeluje u sofisticiranoj obradi emocija i vrijednosnih sudova. Meduvremenski ugovor - pokuaj neke osobe da u odredenom trenutku (trenutku A) osigura da e u nekom buduem trenutku (trenutku B) postupiti u skladu sa svojim eljama kakve su bile u trenutku A. Jedan takav primjer je odluka o odlasku na dijetu. Memetika - analogija izmeu gena i ideja koja postulira da su ideje memi, entiteti koji mogu sami sebe replicirati (prelaziti s jednog na drugi mozak), mutirati i boriti se za resurse (publiku) ba kao i geni. Neuron (ivana stanica) - modana stanica, temeljna jedinica svakog mozga. Neurotransmiteri - molekule putem kojih neuroni alju signale jedni drugima. Orbitofrontalni korteks (OFC) - podruje mozga smjeteno iznad onih duplji, koje sudjeluje u obradi emocija te u tumaenju i primjeni moralnih zakona. Oruja utjecaja - drugo ime za metode utjecaja, osobito povezano s psihologom Robertom Cialdinijem, ija knjiga Influence opisuje est oruja utjecaja. To su: reciprocitet, obveza i dosljednost, drutveni dokaz, simpatinost, autoritet i nestaica. Periakveduktalna siva tvar (PAG) - podruje subkorteksa koje sudjeluje u aktiviranju emocionalnih doivljaja. Podaci osobne povijesti (osobni "anamnestiki" podaci, autobiografski podaci) - jedinstveno i personalizirano znanje pohranjeno u mozgu koje slui prefrontalnom korteksu i drugim podrujima mozga za filtriranje i moduliranje dolaznih informacija, trenutanih misli i planiranih aktivnosti. Vidi labirint. Praenje - specijaliziran, isprekidan oblik svijesti povezan s osjeajem postojanja unutarnjeg ja. Praenje uzima uzorke najaktivnijih podruja modane aktivnosti (to jest "zaranja" u svjesnost kada ga na to potakne neka nova ili zahtjevna situacija. To omoguava da se uzorci pohrane kao konkretna sjeanja. Vidi svjesnost. Prefrontalni korteks (PFC) - prednji dio eonog renja ljudskog mozga. Vjeruje se da prefrontalna podruja nadziru aktivnost ostalih podruja mozga i da

je prefrontalni korteks odgovoran za vie funkcije, kao to je donoenje odluka i samosvijest. Pretpostavka o pravednom svijetu - pretpostavka (obino nesvjesna) da je svijet u biti pravedno mjesto na kojem vlada potenje i iji stanovnici (osobito oni na poziciji autoriteta) djeluju racionalno, a ako kode, ine to s dobrim razlogom. Ta pretpostavka moe navesti na opasan zakljuak da je osoba koja je oito povrijeena ili pati zacijelo uinila neto ime je to zasluila. Psihofarmakologija - prouavanje djelovanja psihoaktivnih sredstava na psiholoke fenomene kao to su tjeskoba i psihoza. Psihokirurgija - zbirni naziv za medicinske metode kojima se nastoje promijeniti psiholoke karakteristike (poput poremeaja linosti i mentalnih bolesti) pomou operacija na mozgu. Uobiajene metode su presijecanje veza izmeu razliitih podruja mozga te rezanje ili spaljivanje (kauterizacija) odabranih dijelova mozga. Vidi lobotomija. Psihopatija - sindrom za koji je tipina ekstremna egocentrinost i nemilosrdno iskoritavanje drugih ljudi, te odsutnost svakog kajanja, a te karakteristike esto prati arm i visoka inteligencija. Psihopatija je posljednjih godina dijagnosticirana mnogima od najnasilnijih i najdestruktivnijih kriminalaca poznatih na Zapadu. Dok se antisocijalni poremeaj linosti obino dijagnosticira na temelju ponaanja, dijagnoza psihopatije odnosit e se i na karakterne crte. Neka istraivanja upuuju na to da psihopati moda nisu u stanju normalno obraivati emocionalne informacije, ali uzroci tog sindroma nisu dobro poznati. Reaktancija - negativno emocionalno stanje potaknuto neim to se percipira kao prijetnja osobnoj slobodi. Moe motivirati iznimno snano obrambeno djelovanje. Receptori - specijalizirane molekule smjetene na neuronima ili unutar njih. Mijenjaju oblik kada ih aktivira molekula neurotransmitera, koja javlja neuronu da mu druga stanica alje signale. Reforma uma/misli - prijevod izraza kojim su kineski komunisti opisivali svoje metode "preodgoja" (mijenjanje ponaanja i/ili uvjerenja) svojih neistomiljenika. Sakada - brz, skokovit pokret oiju. Shizotipija - osobina linosti koju karakterizira kreativnost i neobini obrasci razmiljanja i doivljaja. Uobiajene su kratke halucinacije, primjerice glas koji se uje kada nema nikoga u blizini. Izraena shizotipija esto se povezuje s vjerovanjem u paranormalne i/ili spiritualne fenomene. Vidi labilnost.

Slikovni prikaz mozga - skupni naziv za suvremene znanstvene metode koje uz pomo tehnologije omoguavaju pogled u unutranjost ivog ljudskog mozga - praenjem, analiziranjem i prikazivanjem fenomena koji se mijenjaju ovisno o promjenama u aktivnosti mozga, kao to su lokalno elektrino ili magnetsko polje (na koje djeluju elektrini signali koje alju aktivni neuroni). Vidi magnetoencefalografija, funkcionalna magnetna rezonanca. Sljepooni reanj - jedan od etiri glavna podruja svake od dviju modanih polutki (lijeve i desne), smjeten na bonoj strani mozga. Sljepooni reanj, izmeu ostalog, sudjeluje u prepoznavanju i pamenju predmeta, mjesta i ljudi, te u jezinoj obradi. Donji dio sljepoonog renja, koji je, po svemu sudei, osobito ukljuen u prepoznavanje predmeta, zove se jo inferotemporalni korteks. Stranji tjemeni (parijetalni) korteks - podruje korteksa pri vrhu mozga koje povezuje percepcije s pokretima oka. Subkorteks - duboki dijelovi modanih polutki, sastoji se od bijele tvari (vlakana koja meusobno povezuju neurone), u koju su usaene jezgre kao to je amigdala. Svjesnost - oblik svijesti koji je kontinuiran i koji ne ukljuuje konkretan doivljaj unutarnjeg ja. Prisutan je uvijek kada je ovjek zaokupljen nekom milju, meditacijom ili postupkom, ali ne obraa pozornost na ono to misli ili radi i ne pokuava to zapamtiti. Kada se vratite u stvarnost nakon to ste proitali dobru knjigu ili odgledali film koji vam je potpuno prikovao panju, iz kojega pamtite samo najvanije momente i opu "atmosferu" - i kad se poslije toga zapitate: "gdje je moje 'ja' bilo u svemu tome?", osvrnuli ste se na stanje svjesnosti. Vidi praenje. Talamus - veliki skup jezgara u sreditu mozga, koji prenosi informacije izmeu korteksa i tijela. Tjemeni (parijetalni) reanj - jedan od etiri glavna podruja svake od dviju modanih polutki (lijeve i desne), smjeten na vrhu mozga. Vjeruje se da tjemeni reanj igra vanu ulogu u koordiniranju pokreta prema eljenim ciljevima, u percepciji i reprezentacijama poloaja tijela u prostoru, te u integriranju tih elemenata s informacijama koje dobiva od osjetila kao to su osjetilo vida, sluha i dodira. Totalizam - sklonost ka crno-bijelom nainu razmiljanja, te antipatiji i ocrnjivanju onih koma su drae nijanse sive. Dok je ekstremno totalistiko razmiljanje karakteristian porok totalitarnih reima, teko bi bilo pronai neku osobu koja u nekom trenutku nije podlegla ari predrasuda i stereotipnog razmiljanja. Izraziti totalisti do neba hvale vrednote poput jednostavnosti, istoe, odanosti i autoriteta, a manje su im drage liberalnije ideje poput slobode i raznolikosti.

Transkranijalna magnetska stimulacija (TMS) - metoda kojom se istodobno mijenja aktivnost velikog broja neurona izlaganjem nekog podruja mozga djelovanju magnetskog polja. Vanjska grupa - termin iz socijalne psihologije koji se odnosi na univerzalnu ljudsku sklonost da ljude dijeli na "nas" (moje pleme, narod ili drugi zbirni entitet) i "njih" (autsajdere, pripadnike drugih skupina, neprijatelje). Vanjska grupa su oni. Na pripadnike vanjske grupe obino se gleda kao na ljude drugorazrednog statusa. U ekstremnim sluajevima (primjerice, odnosu nacista prema Zidovima) demonizira ih se kao "podljude" te ih se izuzima iz domene uobiajenih moralnih zakona. Vlastita grupa - termin iz socijalne psihologije koji se odnosi na univerzalnu ljudsku sklonost da ljude dijeli na "nas" (moje pleme, narod ili drugi zbirni entitet) i "njih" (autsajdere, pripadnike drugih skupina, neprijatelje). Vlastita grupa, to smo mi. Pripadnici vlastite grupe imaju povlaten tretman u odnosu na druge. Vidi vanjska grupa. Vritelj utjecaja - osoba koja svjesno primjenjuje metode manipuliranja tuim miljenjem. Zatiljni (okcipitalni) reanj - jedan od etiri glavna podruja svake od dviju modanih polutki (lijeve i desne), smjeten u stranjem dijelu mozga. Zatiljni reanj sudjeluje prvenstveno u obraivanju vizualnih informacija.

Kazalo
Oznaka [r] - znai da je pojam objanjen u Rjeniku.
11. rujna 45,46,86,357 1984. 39,42,61, 100, 110,324. Vidi Orwel Dvominutna mrnja 40 muenje i nasilje u 40, 41, 43, 100 Novozbor 40 . OBrien 43, 100 osam tema totalizma Roberta Liftona i 39 . Smith, Winston 39,40,41,42, 43, 100 . Veliki Brat 40, 41, 70 Korsakovljev sindrom i 190 meuvremenski ugovori i 333 Althusser, Louis 75, 92,109,115 Alzheimerova bolest 160,167,321 Ameriko udruenje psihologa, b.4(5) 103 amigdala [r] 157,214,215,216,218, 219, 224, 233, 321,325 Amnesty International 129 anoreksija 263, 321, 332, 337, 342, 343 anosognozija 190 antipsihijatrija [r] b.4(2) 101 . Laing, R. D. 101 Szasz, Thomas 101,102 antisemitizam 96, 169, 255, 296 antisocijalni poremeaj linosti [r] 104, 208 Arendt, Hannah 58, 119 Arhimed 118,310 Arnold, Matthew 24 Aronson, Elliot, b.8(5) 13, 77, 81, 184, 207 atomska bomba Oppenheimerova reakcija na Hiroimu 70 Projekt Manhattan 311 Auschwitz 25, 321 automatizacija [r] 182,183, 242

A
Aaronovitch, David 89 Abraham 23

actus reus 141

Adams, John 207 Adorno, Theodor 105 Adornova F-ljestvica 105 adrenalin. Vidi Schachter i Singer uloga u reakciji na stres 207, 212 Ainslie, George, b.l 1(9) 258, 259, 265, 270, 289 Al-Qaida 46, 47, 308 alkohol . kao droga 121,281,286,317, 333

automatske reakcije, b,10(7) 172, 220, 227, 230, 242, 332 . aksoni 150,154, 156,215 automatizam 142 automatske misli u depresiji 111 svjesnost [r] 244 autoritarizam 22,105,106, 131, 254, 255, 352 autoritarna linost 105 autoritet FACET i. Vidi pristup FACET kao eterina ideja 33, 337, 350 kao oruje utjecaja 22,77,88, 113, 137 kultovi i 57 medicinski zahvati i 316 muenje i 129 odupiranje 333 osporavanje 108, 123, 338 religija kao 295, 355 u reklamiranju i medijima 304 znanost kao 109, 195, 295

Izlazak 23 Otkrivenje 58 Postanak 23 Rimljanima 45 Sodoma, biblijski grad 23 bihevioristika terapija 111 biheviorizam 260,311 bin Laden, Osama 46 bipolarni poremeaj [r],b.l2(16) 290 biranje poraza 210,263 bjelanevine 152, 157 Bjelorusija 95 Blackmore, Susan 193 Bliski istok 298, 306 bombai-samoubojice 295, 306, 338, 353 Bourke, Joanna 117, 119 Boja vojska otpora 343 Braun, Wernher von 108 Brehm, Jack 123 brisanje mozga 312,314,318 Britanska nacionalna stranka 187, 204, 301 Browning, Robert 132, 322 budizam 244 Burgess, Anthony 110,164

B
Bain, Alexander 206 Barker, biskup Hans 197, 333 Barker, Eileen 64 Barry, Brian 347 Baumeister, Roy neodoljivi impulsi i 209, 262 o razmiljanju na razini konkretnih operacija 117 povijest pojma unutarnjeg ja, b.7(18) 166 ugroeno samopotovanje i 127, 282 Bernays, Edward 76, 79 Beskrajni dan 262 Betjeman, John 295 Bhagavad Gita 71 Biblija . Ivan 34, 100

c
Canetti, Elias, b. 13(21) 116 Capgrasov sindrom [r] 215 cerebrospinalna tekuina [r] 151,152, 153,154,179,180,312 Charles I., kralj 48, 253 Churchill, Winston 197 CIA (Central Intelligence Agency) Edward Hunter i 18 istraivanja kontrole uma 311, 314, 325 sumanute misli. Vidi sumanute misli o tuoj kontroli

Cialdini, Robert metode utjecaja i. Vidi oruja natjecanja o kontrastu. Vidi upadljivost o nepovjerenju 87 o ranom djetinjstvu 284 podlonost utjecaju 167 cingularni korteks [r] 216 citoplazma 150, 154 Conroy, John 131 Conway, Lady Anne 161 Cotardov sindrom [r] 165 Cranmer, nadbiskup Thomas 29, 30, 32,41,44,129 Crveni Kmeri 73, 194

eona polja za one pokrete [r] 228, 235, 236 eoni reanj [r] 159, 235. Vidi prefrontalni korteks vrstoa, pretpostavka 148,159, 160, 161, 162, 165, 166, 167, 170

okauzalnosti 140 o slobodi i predvianju 256, 257, 259, 270 deprogramiranje 57 Descartes, Rene o svijesti 141,170 trajni utjecaj na Zapadu 161 Descartes, Rene i dualizam 162 cogito ergo sum 295 determinizam i 263 kritike na raun. Vidi Conway, Heidegger metafora dijamantnog uma i 162, 227 metafora zlog demona 324 problem boli kod 162 tvrdnje o dualizmu, b.7( 12) 161 u totalistikom razmiljanju 55 determinizam [r] 24, 124, 251, 252, 255, 260, 261, 263. Vidi sloboda kao iluzija dezoksiribonukleinska kiselina (DNK) [r] 150,276,321,324

D
Damasio, Antonio i William James o emocijama

Diagnostics and Statistical Manual

(DSM), psihijatrijski prirunik 104 disleksija 104,159 disonanca. Vidi kognitivna disonanca DNK [r]. Vidi dezoksiribonukleinska kiselina dogmatizam autoritarizam i 106. Vidi Rokeach fanatizam 320, 337. Vidi bombai samoubojice, terorizam karizma i predanost cilju, b. 11 (9) 196, 289, 304, 309 kreativnost i 197 religija i 198,320,331,337 simplicistiko razmiljanje i 286. Vidi totalizam tehnologija i 320

202
o ozljedama prefrontalnog korteksa 237 o tjelesnim markerima 202 Phineas Gage i, b.l(16), b.7(8) 225 sredinja uloga emocija 202, 220 Darwin, Charles 201,206,223 Davenport-Hines, Richard 121 Dawes, Robin 103,366 Dawkins, Richard, b.2(31) 85, 193 dehumanizacija 297, 303 demonskaopsjednutost 21 dendriti 150 Dennett, Daniel

 ugroeno samopotovanje i nasilje 282 znanosti 193 dojenje 164 dopamin 216, 246 droga alkohol. Vidi alkohol britanski zakoni o 121 cjepivo i 317 . kultovi i 52, 56, 69 nikotin 80. Vidi puenje ovisnost i 80,122, 321 statistike o zlouporabi 121 stav drutva prema 122 Drugi svjetski rat 17, 18, 28, 96 dualizam. Vidi Descartes i dualizam duhan. Vidi puenje dvominutna mrnja 40

E
Eagleton, Terry 300 Ekman, Paul 200 elektromagnetizam 276, 313, 315, 316, 336 Eliot, T. S. 244 Elizabeta od eke, princeza 162 Ellis, Ruth 299 Eloi 84 emocije 222 aktivnost stranjeg parijetalnog korteksa i 234 Antonio Damasio o 202,209, 220 Britanska nacionalna stranka, iskoritavanje 205 . dob i 201, 281, 286 emocionalna zaraza 63, 203 FACET i 222. Vidi pristup FACET . fiziologija 158,179,207 humor 333. Vidi odupiranje ispiranju mozga

individualne razlike u "polaznim vrijednostima" 269 kaopreaci 90,203,283,296 kao tjelesni markeri 202 kognitivne mree i 179,191, 202, 220, 275, 281,332 prefrontalni korteks i. Vidi prefrontalni korteks . samokontrola i 120,138,210, 222, 223, 224, 247, 254, 321, 333 sigurnost i 297 slinost medu kulturama 200 slinost medu vrstama 201 sloboda i reaktancija kao 272 stereotipiziranje i 34, 97, 347 . svijesti 201,208 svjesnost 202 ublaavanje kao otpor ispiranju mozga 342 umjetne emocije 325 u reklamama 78 uzrok ili posljedica tjelesnih stanja 201,205 Vulkanci i 283 emocionalna zaraza 63, 203 emocionalne reprezentacije (ER), b.9(10) 217 Engleski graanski ratovi 48, 50, 344 Eshil 199,344 eterine ideje [r] 295 autoriteti 116 emocije i 50, 72, 90, 192, 294, 338, 340 . ideologija i 73, 74,194, 296 ispiranje mozga i. Vidi ispiranje mozga kao san o kontroli kao kognitivne mree 340 muenje i odolijevanje muenju 195, 281 neodreenost 47, 192, 195, 288, 305. Vidi osporivost

 odnos prema stvarnosti 192, 222, 345, 350 opasnosti od 337 pozitivni aspekti 195, 347 razmiljanje fiksirano na budunost i 58. Vidi utopizam . sloboda kao primjer 47,251,297 terorizam i 49, 298, 341 . totalizam i 48, 71, 304, 339, 350 u kultovima 71 . u religiji 72,298,338 uvjerenja i 192,220,295,339 u znanosti 194 vrednovanje 345

embrionalni razvoj i 276 genetika, potencijal 313,317 geni "za" odreena stanja 209, 319 manipulacija 320 stanini mehanizam i 154,312 Gesch, Bernard, b.7( 12) 164 glukokortikoidni hormoni [r] 179, 207 Goldhagen, Daniel, b.2(32), b.ll(8) 35 Golding, William 93 gornji kolikul [r] 157,158, 228, 229, 230, 231, 233, 234, 236, 238, 240, 241, 242, 243

Gospodar muha 92
Greenfield, Susan, b. 14(5) 314,322 grupno miljenje 67

F
faktor aktivacije trombocita (PAF), b.l2(2) 186 fanatizam 320, 337. Vidi bombai-samoubojice, terorizam Faraday, Michael 313 farmakoterapija [r] 105 filtriranje. Vidi testiranje hipoteze Forbes Burnham. Vidi Jones fosfolipidi [r]. Vidi masne kiselite i fosfolipidi Foucault, Michel 92, 101, 122, 129 Francuska revolucija 47 French, John i Raven, Bertram 137 Freud, Sigmund 76, 79 Fromm, Erich 85 funkcionalna magnetska rezonanca (fMRI) [r]. Vidi slikovni prikaz mozga

H
H. M., pacijent s amnezijom 167 habituacija [r] 207 Hamilton, William 117 Hare Krishna 77 Hare, Robert. Vidi psihopatija Hatfield, Elaine 63 Hearst, Patty, b.l( 13) 25,26,250 Heidegger, Martin, b. 15(3) 300 Heinlein, Robert 66 Helter Skelter 52, 58. Vidi Manson Henley, W. E. 123 hinduizam 71 Hinkle, Lawrence i Wolff, Harold, b.l4(4) 130 hipnotiziranje kokoi 287 . ljudi 270, 287 hipofiza 212,215,219 hipotalamus 215,225 Hiroima 21, 25, 70 Hitler, Adolf 103,197, 293, 296

G
Gage, Phineas, b.l(16), b.7(8) 218, 225 Galanter, Mare 70 geni analogija s kulturom. Vidi memi DNK 150,276,321,324

Hobbes, Thomas 108, 253, 254, 344 Holokaust, b.2(32) 255 hormoni cingularni korteks i 225 neuronsko praenje razine 212 stres i. Vidi hormoni stresa zaostalo djelovanje 205 hormoni stresa adrenalin 207. Vidi Schachter i Singer . glukokortikoidi 179,207 noradrenalin 207,216 Hram naroda. Vidi Jones Hume, David 140 humor kao zatita mozga 333, 353 Hunter, Edward CIA i 18 kao autor izraza "ispiranje mozga" 17,24,29 kao propagandist 19 o komunizmu 22 opisi ispiranja mozga 18, 99, 130, 220 o reformiranju uma 42 o tome kako se mogue oduprijeti ispiranju mozga 334 Hutchinson, Lucy 19 Huxley, Aldous 82, 83, 325

I
ideja "odabranika" 58, 322 ideologija ateistike ideologije, b,13(20) 73, 194 . autoritarizam 22,29,131,254, 352 autoritet 105 definicije, b. 1(18) 75, 115 eterine ideje i 73, 74, 194, 296

ideoloki totalizam. Vidi totalizam kod zlostavljanja u obitelji 126 . komunizam 19, 28, 38, 73,100, 194, 255 konzumerizam 79,87,97,136, 354 Louis Althusser o 75,92,109 poslunost kao vrlina 109 pristranost i okviri 304 reforma uma 19,20, 22, 23, 27, 33, 34 religija i 72, 96, 192, 294 suparnitvo ideologija kontrole uma 100 . u obitelji 124,299 u obrazovanju 95 uvjerenja i 75,127 . znanosti 193,295,350 imunosni sustav analogija s drutvom 300 analogija s idejama. Vidi memi lupus kao poremeaj 104 utjecaj na mozak 179 utjecaj stresa 207 individualizam granice 341 rano djetinjstvo i 284 relativizam i 180,342,350 utjecaj na zapadnu misao 59, 87, 93, 166 individualne razlike u dogmatinosti 196, 320 u emocionalnim "polaznim vrijednostima" 269, 284 u funkcijama amigdale i orbitofrontalnog korteksa 321 u funkciji prefrontalnog korteksa 208, 245, 284 u linosti 290. Vidi autoritarizam u osjeaju slobode 284 u podlonosti utjecaju 276, 277

u razini dopamina 246 u reakciji na stres 208, 284 ureaktanciji 268,280,288 u svijesti 245 u veliini i obliku mozga, b. 12(1) 276 inferotemporalni korteks [r] 238, 241. Vidi sljepooni reanj internet 90, 129, 286, 299, 314, 322, 330 ioni 151,152,316 ionske pumpe 154 islam kao eterina ideja 306 kao religija 298,382 ispiranje mozga. Vidi reaktancija militantni/radikalni 46, 326 ispiranje mozga [r] . definicije 17,78,306 dob i 56 emocije i 28,31,41,47,48,72, 138, 275, 279, 283 . FACET i. Vidi pristup FACET i dijamantni um 170 izbjegavanje odgovornosti kod 21 izolacija kao metoda 71,279, 290 kao arobni proces/rjeenje 43, 70,81, 112, 127, 136,310 kao eterina ideja. Vidi ispiranje mozga kao san o kontroli kao iscjeljivanje 101, 294 kao jedino preostalo objanjenje 20, 22, 45, 69, 112, 120, 135 kao proces(i) 24,32,41,69,70, 74,81,90, 101, 112 kao proienje 36, 99. Vidi Hutchinson kao upozorenje 120. Vidi reaktancija . kao uvreda, b. 1 (3), b. 1(4) 21,24, 28, 44, 69, 120, 135

kognitivna razlika i 26, 27, 41 . kultovi i 69, 75, 126, 136, 341, 357 muenje kao pretea 23, 29, 37, 100,129, 132, 271,307 nasilje u obitelji. Vidi nasilje u obitelji obrana od. Vidi odupiranje ispiranju mozga odgovornost i 21, 52, 54,139, 249 opsjednutosti 21 podrijetlo izraza. Vidi Hunter podrijetlo srodnih izraza 22 politika i. Vidi pristup FACET ponavljanje kao metoda 32,41, 52, 89,157, 330 postupne promjene kod 125, 275, 335 . prikriveno 132, 191, 280, 294, 310, 352. Vidi reaktancija religija i 78,100. Vidi kultovi san o kontroli kod 33, 61, 71, 131, 143, 247, 271, 285, 310, 322 . silom 79, 136,137,138, 275, 294, 307, 352 . sloboda i 120,247,249,284,306, 322 slobodno djelovanje i 139, 249, 335 svrha 26 tehnologija i 25, 293, 328 vremenski okvir u 27,41 izolacija. Vidi ispiranje mozga Izrael. Vidi Bliski istok

J
James, Henry 195 James, William 201

jesti treba 301

Jones, veleasni Jim 53, 54, 57, 346 usporedba s Charlesom Mansonom 57, 58, 69

Jonestown. Vidi Jones Juvenal 83, 105

kognitivna disonanca [r] 176, 185, 206, 284 kognitivne mree [r] automatizacija i 182, 242, 279 definicije i opisi 179 emocije i 191,202,221,275,283, 332 eterine ideje kao 192, 339 faktor aktivacije trombocita i 186 kod pokreta oiju. Vidi pokreti oiju meduvremenski ugovori i 259, 262, 332 metafora vodenog toka i. Vidi kanali predrasude kao 191 proturjeja meu 185, 296. Vidi kognitivna disonanca, Neckerova kocka sinapse i 180,281,316 sjeanja kao 192 svijesti 172,183,191,261,279 uvjerenja kao 196 kognitivni krajolik [r] iskrivljavanje kod snanih uvjerenja 337 pojam 61, 65, 177 unutarnje ja i 65,70 kompatibilizam [r] 124, 252, 255, 256 komunizam Edward Hunter o 22 . kao ideologija 27, 55, 73, 100, 194, 255, 303 kao neprijatelj (Crvena opasnost) 21,27, 308,311 kineski (u Koreji). Vidi Korejski rat metode ispitivanja 130, 243 reforma uma. Vidi reforma uma sovjetski montirani procesi 20 konfabulacija 190

K
kanali u metafori vodenog toka. Vidi kognitivne mree . broj 184,281 mijenjanje s vremenom 186 . oblik 186 protonost 182 irina 182 snaga uvjerenja i 157,182,188 kapitalizam kao eterina ideja 306 otpor kultova prema 28, 57, 70, 73 potroaki kapitalizam u reklamiranju 87,97, 136,322,354 u zapadnoj kulturi 326, 331, 354 karizma . definicije, b. 12(17) 288 dogmatinost i, b. 11(9) 196,289 doivljaj sebe i 197, 289 totalizam i 305 vode 53, 55, 56, 61 Kartezijanski dualizam. Vidi Descartes i dualizam Katolika crkva, b.2(29) 22, 30, 37 kauzalnost Daniel Dennett o 140 kao stalna i pravilna povezanost 140 kod emocija i osjeaja 201,210 kod neodoljivih impulsa 263 slobodno djelovanje i 123, 139, 141 sloenost u mozgu 62,148,217, 260 sloenost u neuronu 153 u determinizmu 124, 143, 251 Keegstra, Jim 96 KGB 130 Koestler, Arthur 131

kontrast. Vidi upadljivost kontrola miljea. Vidi totalizam, osam tema Roberta Liftona Konvencija Ujedinjenih naroda protiv muenja 129 konzumerizam 79, 87, 97, 136 kao zapadnjaka ideologija 354 Korejski rat 9, 17, 20, 29, 31, 85, 130, 282, 307, 334, 336, 343 Korsakovljev sindrom 365 korteks [r] 158,160,215 kratkorono razmiljanje 208, 353, 361 kreacionizam 85, 96 kreativnost dogmatinost i 197 i obrana mozga 197, 281 kao liberalna vrednota 255 mentalne bolesti i, b.l2( 16) 164 uloga sljepoonih renjeva u 164 kritiko razmiljanje. Vidi stani i promisli, pristup FACET krojenje sudbine. Vidi totalizam, osam tema Roberta Liftona krvno-modana barijera 152 Kubrick, Stanley 110 kult ispovijedi. Vidi totalizam, osam tema Roberta Liftona kultovi 74 alternativni nain ivota 73 dob pripadnika 56 emocije u 56, 69, 70 eterine ideje i 72 ispiranje mozga i 71,74,75, 138, 341 Jonestown. Vidi Jones kao drutveni kometi 72 . koristi od 69, 73, 337 Mansonova obitelj. Vidi Manson nasilje i 58, 68

razmiljanje fiksirano na budunost 58. Vidi utopizam religije i 55, 56, 280 vanjski svijet kao prijetnja 57, 71, 138, 279 vode i sljedbenici 55, 61, 66, 83, 136 Kulturna revolucija 73 Kuran 294

L
labirint [r],b. 12(15) 289 Laing, R. D. 101 lateralna inhibicija 231,235,236 lani svjetovi. Vidi virtualna stvarnost LeDoux, Joseph 200,218 Lehrer, Tom 57,108

Levijatan 344
lezije [r] 224. Vidi Gage libertarijanstvo [r] 252 Lifton, Robert Jay 68, 85, 89, 90 1984. i 39 biskup Hans Barker i 197 Charles Vincent i 243 metode uvjeravanja 22 psihoterapija kao antitotalitarna

111
reforma uma i 20,42 totalizam i. Vidi osam tema Roberta Liftona upotreba izraza "ispiranje mozga" 21 veleasni Luca i 35, 36 veleasni Simon i 38, 39, 106 lobotomija [r], b. 1 (16) 105, 218, 225. Vidi psihokirurgija Locke, John 161

Lolita 86
LSD 312 Luca, veleasni Francis 35, 37, 38, 129

l.ukes, Steven 344,350 lupus (sistemski eritemski lupus) 104

faktor aktivacije trombocita (PAF) 186 shizofrenija i 163 matematika apstraktno razmiljanje u 301 Arhimed i geometrija 117 kao sustav simbola 245 statistika u usporedbi s 350 Matthews, James Tilly. Vidi Zrani stroj Maxwell, James Clerk 313 McClelland, David 139 McVeigh, Timothy 46 medijalni prefrontalni korteks [r] 218, 219 mediji. Vidi reklamiranje i mediji

Li
ljudska prava . Facet i. Vidi pristup FACET grupe i 346 Konvencija Ujedinjenih naroda protiv muenja 129 krenje 306. Vidi Tuskegee, muenje

M
Machiavelli, Niccolo, b,13(l) 253, 293 Magnetoencefalografija [r]. Vidi slikovni prikaz mozga mali mozak 157, 158, 208, 228 Malleus Maleficarum 129,293

Memento 167
memetika [r]. Vidi memi memi 85, 193, 294, 295, 332 Mencius 19

Mandurijski kandidat 24, 110, 166

manina depresija. Vidi bipolarni poremeaj manipulacije umom [r]. Vidi ispiranje mozga Manson, Charles Milles 50, 51, 68,69, 120, 250, 350 usporedba s Jimom Jonesom 53, 55, 57, 58, 69 Mansonova obitelj. Vidi Manson Mao, Zedong i maoizam 18, 73, 85, 194. Vidi komunizam Marks, John 311 Markus, Hazel i Kitayama, Shinobu 166 Marx, Karl i marksizam 220, 226. Vidi komunizam Mary I., kraljica 29 masne kiseline i fosfolipidi 163, 164 dojenje 164

mens rea 141

metafora dijamantnog uma . FACET. Vidi pristup FACET dualizam i 161, 287 mozak i 227, 275 pretpostavka vrstoe 148,159, 246 samospoznaja i 287 unutarnje ja kao 65, 141, 161 metafora duha u stroju 319 metafora elektrine jegulje 176, 177, 181, 182, 185 metafora vodenog toka. Vidi kanali metafora zaaranog tkalakog stana 295, 323 metafora zlog demona 324 meuvremenski ugovori [r] 259, 262, 264, 271, 332 Milgram, Stanley 106, 107, 109,110, 116, 117, 244, 268, 277, 346

Mill, John Stuart 124 Milton, John 12, 48, 84, 253, 254, 344 mistina manipulacija. Vidi totalizam, osam tema Roberta Liftona Mojsije 23, 289 Morloci 84,85 mozak dijamantni um i 227, 275 kao detektor promjena 125,161 razlike u veliini, b. 12(1) 276 . sloenost 62,148,217,260 . tlocrt 157 modano deblo 158,211,212,214, 215,216,219, 228, 230, 238 mrenica 178,228,230,238 muenje drutveni stavovi prema 131 eterine ideje i odolijevanje muenju 195, 281 . fiziko 130, 131 kao pretea ispiranja mozga 23, 29, 37, 100, 129, 271 Konvencija Ujedinjenih naroda protiv 129 psihiko 131 psiholoko 37 statistika 130 . u 1984. 40, 41, 100 u zapadnim demokracijama 131 multikulturalizam 343. Vidi relativizam

kao ideologija 34, 73,194 kranstvo i 34 razvrstavanje shema u potkategorije i 169 usporedba s reformom uma 34 Wernher von Braun 108 Naipaul, Shiva 50, 54 nanotehnologija 316 naredbodavne halucinacije, Vidi sumanute misli o tuoj kontroli nasilje i prisila difuzija odgovornosti 112,117 difuzija odgovornosti i 68, 70, 109, 131 drutvena mo i 138 funkcije mozga i 164, 320 kao metoda utjecaja 22,271,275 kod ispiranja mozga. Vidi ispiranje mozga silom kod muenja. Vidi muenje kultovi i 58,67 nasilje na televiziji, b.3(2) 81 neodoljivi impulsi i 209, 262 politika i 298,340,354 prehrana kao terapija, b.7(12) 164 psihijatrija i 105, 343. Vidi antipsihijatrija sloboda kao odsutnost 253 . u 1984. 44, 100 ugroeno samopotovanje i 127,

N
Nabokov, Vladimir 86 nacionalni kolski program 94 nacizam difuzija odgovornosti i 109 ispiranje mozga i 17 . i idovi 35, 103, 296, 297 kanadski nastavnik i 96

128, 282
zlostavljanje u obitelji. Vidi zlostavljanje u obitelji nauena bespomonost 123,125 Neckerova kocka optika iluzija 258 neorimska teorija slobode 253

neuromarketing 246 neuroni [r] 151, 152

aksoni 150, 152, 154, 156, 215 geni i. Vidi geni membrana 154, 155,156, 163. Vidi masne kiseline i fosfolipidi sinapse i. Vidi sinapse neurosvijet 148, 182, 198 neurotransmiteri [r] djelovanje na neurone 157,163, 179 primjeri 216,246,284 neuroznanost eterine ideje u 192 kompliciranost 180 podruja mozga koja sudjeluju u obradi emocija 221 potencijalni razvoj 328 primjer laboratorija za vizualnu neuroznanost 227, 230, 234, 237 uvod u 158 Nietzsche, Friedrich 84 nihilizam, b. 12(9) 285 Nixon u Kini, mjuzikl 207 noradrenalin 207, 216 novozbor 40

ispiranje mozga kao izbjegavanje 21 mentalne bolesti i 343 pravni pojam 141,250 pripisivanje 148, 250, 264 sloboda i. Vidi sloboda odupiranje ispiranju mozga dob i 245, 281, 286 Edward Hunter o 334 humor 333, 353 kreativnost 197,281 obrana vlastite zadrtosti 332 . obrazovanje 93, 110, 245, 264 osporavanje 339 prevencija 341 rasprava 340,341,347,353,355 reaktancija. Vidi reaktancija skepticizam 87,113,282,335 ublaavanje emocija 340 Ofek, Haim 303 Oklahoma, bombaki napad 46 okviri 302, 304, 306 Oppenheimer, Robert 70 optereivanje jezika. Vidi totalizam, osam tema Roberta Liftona orbitofrontalni korteks [r] 218, 220,

o
obrazovanje, b.3(9) 97, 113, 264 FACET i. Vidi pristup FACET kao ideologija 96 kao obrana mozga 93, 111, 245, 281,286, 340, 346 nudi alternativne vizije 300 terorizam i 298 O'Brien 43, 100

226
oruja utjecaja [r] autoritet 22, 77, 88, 107, 113, 137 drutveni dokaz 77,137 kao utrka u naoruanju 280, 336 kontrast. Vidi upadljivost nestaica 77, 137 obveza i dosljednost 76, 107,137 reciprocitet 77, 137 . Robert Cialdini o 76,81,105 simpatinost 77, 88, 90, 137 Orwell, George 34, 39, 41. Vidi

Observer 89
odgovornost difuzija 68, 70, 109, 112, 117, 131 drutvena pristranost 264 i djelovanje 141

ivotinjska farma, 1984

osporivost, b.2(2) 47,61,344

P
Paklena narana 110, 112, 164
Palestinci. Vidi Bliski istok pamenje "sedam grijeha" 192 amnezija pacijenta H. M. 166 eksplicitno i implicitno 245 Korsakovljev sindrom i 190 kratkorono 245 pristranost 167, 192 slinost s uvjerenjima 192 Pavlov, Ivan, b. 1(7) 22 pedofilija odnos drutva prema 86, 317, 318 Penfield, Wilder 314 periakveduktalna siva tvar [r] 215, 216, 219, 224,317 Persinger, Michael 164 Pink Floyd 91,95, 110 Platon metafora spilje, b. 14(15) 324 . Sokrat i, b,13(19) 309 podaci osobne povijesti [r] 213, 237, 240, 244, 245, 246, 259, 260, 267, 281. Vidi testiranje hipoteze, meuvremenski ugovori podjela rada 331 podruja mozga koja sudjeluju u obradi 221 Poe, Edgar Allan 164, 199, 201, 344 pokreti oiju, b,10(3), b,10(4) 227, 228, 229, 231,235, 236, 237, 238 Pokret za ponovnu uspostavu Deset Bojih zapovijedi 59 ponavljanje. Vidi ispiranje mozga poremeaj itanja. Vidi disleksija poremeaji linosti 104. Vidi antisocijalni poremeaj linosti poremeaj ponaanja 104

posttraumatski stresni poremeaj 18, 320 praenje [r] 244 Pratkanis, Anthony, b.8(5) 77, 81, 82, 184, 207 prava ivotinja 72, 88, 338 predanost. Vidi dogmatizam predestinacija 34,251 prednji dio cingularnog korteksa [r]. Vidi cingularni korteks predvianje. Vidi meuvremenski ugovori Daniel Dennett o slobodi i 265, 270 determinizam i. Vidi determinizam kontrola i 123 pamenje i 190, 257, 260 sloboda i 251,265,267,333 testiranje hipoteze i 188, 193, 234, 267 prefrontalni korteks [r],b.7(4) 158, 224, 238. Vidi Gage, odupiranje ispiranju mozga, stani i promisli automatizacija i 183, 242, 279 djelovanje stresa na 207, 284, 309 individualne razlike u 208, 245, 284 kao obrana od ispiranja mozga 208, 246 kao provoditelj ideologije mozga 226, 246 medijalni prefrontalni korteks 218,219, 220,219 narkotici i 246 neuroznanost prefrontalnog korteksa 247 orbitofrontalni korteks 218,220, 226, 321,219 oteenja 237 podaci osobne povijesti 213, 237, 244, 245, 246, 259, 260, 267

 razlike u razvoju s obzirom na spol 246 samokontrola i 222, 254. Vidi stani i promisli smanjivanje vlastite aktivnosti 243 svijest i 246 preodgoj 20. Vidi reforma uma pretpostavka dijamantnog uma ispiranje mozga i 170 pretpostavka o pravednom svijetu [r] 132 prikovanost za stvarnost 333 prisila. Vidi ispiranje mozga silom pristanak drutvena mo i 131 ispiranje mozga i 198 u kultovima i drugim grupama 56, 347 u pokuajima utjecaja 271,285, 308 u psihijatrijskoj terapiji 102,315 pristranost odgovornost i 264 okviri i 304 u izvjeivanju, b. 13(19) 304 u pamenju 167, 192 u reklamiranju 82, 304 u vlastitu korist 65 pristup FACET [r] 357 privatna sfera 254 privatnost gubitak kroz evolucijsku povijest 320 kao liberalna vrednota 255 kult ispovijedanja i 35, 254, 350 kult ispovijedi i 34 nedostatak 31,34,41,127,254 onemoguavanje kod reforme uma 32, 41 Projekt Manhattan 311 propaganda

antisemitizam 96, 169, 255, 296 Britanska nacionalna stranka 187, 204, 301 knjige Edwarda Huntera kao 19 komunistika 42. Vidi The Ques-

tion of Thought

podrijetlo rijei 22 u definiciji ispiranja mozga 78 protestantizam 29,31,49 prvenstvo doktrine pred osobom. Vidi totalizam, osam tema Roberta Liftona psihijatrija. Vidi strunjaci za mentalno zdravlje psihizam 196 psihokirurgija [r], b.l(16), b.4(9) 33, 57,216,313,316 psihopatija [r] analogija s totalitarizmom 33 i antisocijalni poremeaj linosti 104 prevalencija 128 relativistika kritika morala i 351 ugroeno samopotovanje i 127, 128 psihoterapija, b.4(ll) 100, 102, 105, 111. Vidi Dawes puenje 208,266,269,351 put "to" i put "gdje" 231

R
Raven, Bertram 137 razvoj mozga kroz metaforu vrta 286, 349 reaktancija [r] definicije 123, 266, 267 individualne razlike u 268, 280, 288 i sloboda 266, 269, 284, 307 kao izazov vriteljima utjecaja 275, 280, 298, 307

 povodljivost i 270 preispitivanje uvjerenja i 339 prisila i 307, 335 utjecaj na zdravlje 285 receptori [r] 153, 154, 155, 156, 157, 163,179,212,312, 373 Red Suneva hrama 59 reforma uma [r] biskup Hans Barker i 197, 333 Charles Vincent i 243 Edward Hunter o 42 kao ideologija 19, 20, 22, 23 kao uvjeravanje 23 Robert Lifton o 42 totalizam u. Vidi totalizam, osam tema Roberta Liftona usporedba s nacizmom 34 veleasni Luca i 35 veleasni Simon i 38 reklamiranje i mediji 76 "eksplozija potreba" i 79 autoriteti 300 Edward Bernays i 76, 79 konzumerizam i 79, 136 motiv profita i reklamiranje 79, 82 nasilje na televiziji, b.3(2) 80 povjerenje u medije 87, 304, 331 pristranost u izvjetavanju, b. 13(17) 301 pristranost u reklamiranju 80 reguliranje medija 302,331 reklame za automobile 79, 82, 92, 95 sloboda izbora 286, 322 stvarnost, medijski prikazi 81, 90, 302 televizija kao metoda utjecaja 77, 78, 81, 82, 105, 136, 137, 286, 303,314

temeljne pretpostavke 97,136, 330 . totalizam u 85,90 znanost, prikaz u medijima 81 relativizam 180, 342, 344, 347, 350, 354 religija Anglikanska crkva 49 biskup Hans Barker i 197, 333 budizam 244 dogmatizam i 192,320,331 evangelizam kao pokuaj utjecaja 87 hinduizam 71 islam. Vidi islam . kao autoritet 34,124, 295 kao bolest/psihoza 193, 294 Katolika crkva 22 kultovi i 55 Lucy Hutchinson i 99 nacizam i 34 nadbiskup Thomas Cranmer i 30, 41, 44, 129 . politika i 46, 192, 306 protestantizam 29, 49 rock-pjesme i 331,332 sljepooni reanj i 164 veleasni Luca i 37, 38, 129 veleasni Simon i 38,41,106 znanost i 192 idovstvo. Vidi idovi Rochefoucauld, Francois Due de la 168 rock-pjesme Sotonine poruke u 331,332 Rokeach, Milton 106,196 Rousseau, Jean-Jacques 382 Rushdie, Salman 149 Russell, Bertrand 32, 181, 194 Ryan, kongresmen Leo. Vidi Jones Ryle, Gilbert 319

s
Sacks, Oliver 190 sakade [r]. Vidi pokreti oka samokritika. Vidi reforma uma san o kontroli. Vidi ispiranje mozga Sargant, William 18 Schachter, Stanley i Singer, Jerome, b.9( 12) 212,269 Schachter, Daniel 167 Scheflin, Alan i Opton, Edward 21, 50, 334 scijentologija 51, 57 Sen, Amartya, b. 15(12) 353,354 serotonin 150,216,284 sheme i kognitivne mree 178 . nedosljednost u 176,177,185 neuroni i 171,178 opisi 173 predrasude i 172 uvjerenja u (primjer "tigra") 171 shizofrenija Diagnostics and Statistical Manual i 104 halucinacije 138 kao reakcija na drutveni pritisak, b. 14(12) 102 masne kiseline i 163 sumanute misli 269, 320 shizotipija [r] 289 Simon, veleasni 38, 39, 41, 106 sinapse [r] 151, 152, 156 sindrom fantomskog uda 160 sindrom lanih sjeanja 192 sindrom tude ruke 269 Sjedinjene Amerike Drave individualizam i 166 Jim Jones i. Vidi Jones Koreja i. Vidi Korejski rat stavovi prema Japancima za vrijeme rata 117

Zaljev svinja i 67 Sjeverna Irska 47, 306 Sjeverna Koreja. Vidi Korejski rat skepticizam kao obrana od ispiranja mozga 87, 113, 333 Skinner, B. F. Vidi biheviorizam Skinner, Quentin 12, 253 slikovni prikaz mozga [r] etiki problemi 246 i aktivno djelovanje 270 tehnologija 315 sljepooni (temporalni) reanj [r] 159 epilepsija sljepoonog renja [r] 164 kreativnost i 164 labilnost 164 podruje mozga 164,167,214, 233, 234, 237, 239, 290 put "to" i 231 sloboda evolucija i 256 . FACET i. Vidi pristup FACET individualne razlike u osjeaju 284 ispiranje mozga i 120,247,249, 285, 307, 324 kao emocija 272. Vidi reaktancija kao eterina ideja 47, 250, 305 kao iluzija 24, 250 kao odsutnost prisile 253 neorimska teorija slobode 253 objektivna i subjektivna 266, 322 odgovornost i 250, 264 ograniavanje, utjecaj na zdravlje. Vidi reaktancija predestinacija i 251 . predvianje i 251,265,267,332. Vidi meduvremenski ugovori promjenjivost i 263, 268, 275. Vidi meduvremenski ugovori reaktancija. Vidi reaktancija

samokontrola i 138,210 stoiki pojam 253 svijest i 261 totalistiko razmiljanje i 256 u ranom djetinjstvu 285 vanost za zapadnu civilizaciju 85, 143,148, 354

autoritet i 111 diskriminacija mentalno bolesnih 196 hipoteza drutvene moi u psihijatriji 105 prisila i 105, 343 psihokirurgija i. Vidi psihokirur-

slobodna volja. Vidi sloboda Smith, Adam 302,331 Smith, Winston 39, 40, 41, 42, 43, 100 smrtna kazna ideologija 299 pobaaj i, b.8(2) 176 posljednja ena objeena u Velikoj Britaniji 299 prisila i 22, 86 Sodoma, biblijski grad 23 Sokrat, b. 13(19) 309 Sotona Miltonov pogled na 84 rock-pjesme i 331,332 sotonizam 52, 57 specijalizirani fanatici 337 Staljin, Josif i staljinizam 73, 194, 293 stani i promisli 247 stanice. Vidi neuroni stanina membrana. Vidi masne kiseline i fosfolipidi Staub, Ervin 131,304,356 Steiner, George, b,15(3) 333 Stevens, Anthony i Price, John 289 stoika filozofija 253 stranji tjemeni (parijetalni) korteks [r] 228, 235 predvidanje i 257 . put "gdje" i 233,242 Street, John 302 strunjaci za mentalno zdravlje. Vidi Dawes bioloko/medicinski model psihijatrije 103

gija
. psihoterapija 100, 102, 105, 111 studija "Tuskegee", b. 14(18) 321 subkorteks [r] 157,158, 171 sumanute misli o tuoj kontroli 139, 215, 261,269 sustav kaznenog pravosua 10,109, 115, 121,122, 135, 141,148 sutinski sporne ideje. Vidi osporivost sveto znanje. Vidi totalizam, osam tema Roberta Liftona svijest automatizacija i 142, 242, 279 Descartesov pogled na 141,161, 170 emocije i 201,212 funkcija 245 individualne razlike 245 kognitivne mree i 172,183, 191,263, 279 . osebi 165,244,261 osjeaj slobode i 261 pamenje i 245 pojava rijei u engleskom jeziku 142 prefrontalni korteks i 242, 244 uvjerenja i. Vidi kognitivne mree Svijet some 82 Svjetski trgovaki centar. Vidi 11. rujna

Symbionese Liberation Army 25

Szasz, Thomas 101,102,111

T
talamus [r] 157,158,189, 211, 216

Talmon, Jacob 89 teligija protestantizam 31 teorija identifikacije ponaanja 118 terapija elektrookovima 277 terorizam bombai-samoubojice 46, 96, 295, 306, 338, 353 . eterine ideje i 49, 73, 298, 341 kao metoda utjecaja 137 male skupine 72, 138 obrazovanje i 298 . SAD i 46. Vidi 11. rujna testiranje hipoteze 188, 193,228,234, 235, 237, 267 The Question of Thought, drama 101 tjemeni (parijetalni) reanj [r] 158, 159, 188, 233. Vidi stranji tjemeni (parijentalni) korteks totalitarizam 127, 254, 255, 293, 300, 338, 348, 350, 353 totalizam [r], osam tema Roberta Liftona definicije 23, 35 . FACET. Vidi pristup FACET . kultovi i 57,67,68,69,85 mentalne bolesti i 102,110 . u 1984. 39 u reklamiranju i medijima 88 zlostavljanje u obitelji i 129 transkranijalna magnetska stimulacija [r] 314,316 traitelji azila 187,204,205,221

kao "unutarnja trnica" 258 kao dijamant ili glina. Vidi metafora dijamantnog uma kao skup uvjerenja 65, 113 karizma i 197,288 kognitivni krajolik i 65 pretpostavka vrstoe 148,159, 161,165,166 rano djetinjstvo 284 razlike u poimanju u razliitim kulturama 166, 244 sami svoji vrtlari 287 upadljivost 179,180,192,231 utjecaj autoritet kao oruje utjecaja 88, 90, 105, 106 ispiranje mozga kao. Vidi ispiranje mozga oruja. Vidi oruja utjecaja pristanak i pokuaji utjecaja 271, 285, 308 Robert Cialdini o. Vidi oruja utjecaja televizija kao metoda utjecaja 77, 78,81, 136, 286, 303,314 utrka u naoruavanju metodama utjecaja i obrane od utjecaja 280, 336 uvjerenja kao cjepivo protiv 331 utopizam 50, 53, 55, 58, 69 utrka u naoruavanju sredstvima utjecaja 280,336 uvjerenja dogmatizam. Vidi dogmatizam drutvena mo i 139 eterine ideje i 196,220,295, 337 ideologija i 75,127 iskrivljujue djelovanje 296, 337, 339 kao kognitivne mree. Vidi kognitivne mree

Trumanov Show 324

U
ugandski kult. Vidi Pokret za ponovnu uspostavu Deset Bojih zapovijedi um kao dijamant. Vidi metafora dijamantnog uma unutarnje ja aktivno i implicitno 191, 258

 kao razlozi za djelovanje 190, 296 kao zatita od utjecaja 332, 339 kognitivna razlika u 26,27,41, 138 nedosljednost u 177,185 predrasude i vrsta uvjerenost 191 slinost sa sjeanjima 192 slinost uvjerenja kao temelj bliskosti i kohezije 63, 66 . snaga 157,182,187,243 stvarnost i 42, 67, 69, 176, 189, 350 unutarnje ja kao ukupan zbroj 65 u odnosu na mozak i unutarnje ja 181

Wegner, Daniel 118 Wells, H. G. 84, 116 Whitman, Walt 170 Wittgenstein, Ludwig argument privatnog jezika 59 vanost protuprimjera za smisao 60

z
Zabrinuti roaci. Vidi Jones zahtjev za istoom. Vidi totalizam, osam tema Roberta Liftona Zaljev svinja 67 zamrenost. Vidi kanali, oblik zaraza zaraza analogija "virusa kao ilegalnih useljenika", b.7(3) 337 kao metafora 337. Vidi memi . strah od, b. 13(2), b. 13(2) 294 virusi kao oruje 317,321 virusom ebole 295, 337 zatiljni reanj [r]. Vidi vidni korteks Zemlja kao metafora razvoja mozga 148, 181 zlostavljanje totalizam i 124 zlostavljanje djece statistika smrtnosti od, b.5(13) 129, 323 zlostavljanje u obitelji, b.5( 13) 129, 136, 170, 208, 323, 325 Zrani stroj 316

V
Vallacher, Robin 118 van Inwagen, Peter 251 vanjske grupe [r]. Vidi vlastite i vanjske grupe Veliki Brat 40,41,70 veo percepcije 322 vidni korteks 171, 225, 228, 231, 233, 234, 237, 238, 242 Vincent, Charles 243 virtualna stvarnost 314,322 virus ebole 295, 337 virusi. Vidi zaraza vlastite i vanjske grupe [r] 62 vojska 107,109,116,117,135 Voltaire, b,15(13) 342,354

Zvjezdane staze 283

Vrli novi svijet 82, 85, 110, 324

vritelji utjecaja [r] 33 Vulkanci 283

z
idovi antisemitizam 96,169,296 nacizam i 34, 96, 109, 113, 296 povijest 23

w
Waco, Texas 59, 347 Wallace, Anthony F. C. 289

ivotinjska farma 34
ivane stanice. Vidi neuroni