Professional Documents
Culture Documents
Arthur Clarke - Pad Meseceve Prasine PDF
Arthur Clarke - Pad Meseceve Prasine PDF
1.
Biti kapetan jedine lae na Mesecu predstavljalo je odlije koje je Petu
Harisu i te kako godilo. Dok su se putnici ukrcavali na Selenu, upirui se da
se domognu sedita kraj prozora, on se upitao kakvo im putovanje predstoji ovog
puta. U retrovizoru je mogao da posmatra gospoicu Vilkins, veoma zgodnu u
plavoj uniformi Lunarne turistike komisije, kako izvodi svoju uobiajenu taku
dobrodolice. Uvek je nastojao da o njoj misli kao o "gospodjici Vilkins", a ne
Sju, kada bi zajedno bili na dunosti; to mu je pomagalo da zadri
usredsreenost na posao. No, nikada nije uistinu otkrio kako je ona njega u tim
prilikama doivljavala.
Nije razbrao nijedno poznato lice; ovo su bile novajlije, nestrpljive da
se otisnu na prvo krstarenje. Veina putnika spadala je u tipine turiste bili su to vremeniji ljudi u poseti jednom svetu koji je u doba njihove
mladosti predstavljao sam simbol nedostupnosti. Jedva da je bilo tri ili etiri
putnika ispod trideset pete, a i oni su po svoj prilici pripadali tehnikom
osoblju iz jedne od lunarnih baza, koristei kakav dopust. Pet je bio ustanovio
jedno prilino pouzdano pravilo: sav stariji svet poticao je sa Zemlje, dok su
oni mlai bili itelji Meseca.
Ali za sve njih More ei predstavljalo je novost. Sa one strane
osmatrakih prozora Selene, njegova siva, prainasta povrina jednolino se
pruala sve dok se nije spojila sa zvezdama. Povrh nje poivao je sve tanji srp
Zemlje, postavljen zauvek na nebu sa koga se nije pomerio ve milijardu godina.
Blistava, plavo-zelena svetlost matinog sveta preplavljivala je ovaj udnovati
predeo hladnim sjajem - uistinu hladnim, budui da je temperatura na goloj
povrini dostizala moda tri stotine stepeni ispod nule.
Samo na osnovu posmatranja nikako se nije moglo razabrati da li je More
teno ili vrsto. Bilo je potpuno ravno, bez ikakvih naruavanja jednolinosti,
sasvim lieno nebrojenih pukotina i naprslina koje su izbrazdale ostatak ovog
pustog sveta. Nikakvo brdace, gromada ili oblutak nisu remetili tu jednolinu
jednoobraznost. Nijedno more na Zemlji - nikakva vodena povrina, zapravo nikada nije bilo tako mirno.
No, ovo je bilo more praine, ne vode, te je u tom smislu bilo strano
svekolikom ljudskom iskustvu, ali je ba zbog toga oaravalo i privlailo
ljude. Fina poput talka, suvlja u ovom vakuumu od sagorelog peska Sahare, ona
je tekla podjednako lako i bez otpora kao i bilo koja tenost. Neki teki
predmet koji bi bio baen na nju u trenu bi iezao, ne ostavivi za sobom
nikakav beleg ili trag. Nita nije moglo da se kree po toj izdajnikoj
povrini izuzev malih prainskih skija za dve osobe - i same Selene koja je
predstavljala neverovatnu meavinu sanki i autobusa, donekle nalik na "snene
make", vozilo koje je pre jednog ljudskog veka uinilo dostupnim Antarktik.
Zvanini naziv Selene bio je "Prainski brod, tip I", premda, koliko je
Pet bio upuen, "Tip II" nije postojao ak ni na projektantskom stolu. Nazivali
su je "brod", "laa" ili "Meseev autobus", ve kako se kome dopadalo; Pet se
opredelio za "laa", budui da se tim nazivom izbegavala terminoloka pometnja.
Kada bi kazao "laa", niko nije mogao da ga zameni za kapetana svemirskog broda
- a kapetana svemirskih brdova, bilo je, razume se, kao kusih pasa.
"Dobro doli na Selenu", oglasila se gospoica Vilkins poto su se svi
smestili. "Kapetan Haris i ja poastvovani smo vaim dolaskom. Nae putovanje
trajae etiri asa, a najpre emo posetiti krater Jezero, sto kilometara
istono odavde u Nedostinim planinama..."
Pet vie nije obraao panju na poznati uvod; zaokupilo ga je
odbrojavanje. Selena je, sasvim doslovno, predstavljala prizemljeni svemirski
brod; moralo je tako biti, budui da se kretala u vakuumu i da je trebalo da
zatiti svoj krhki tovar od neprijateljskog sveta sa one strane njenih zidova.
Iako nikada nije napustila povrinu Meseca i uprkos tome to su je pokretali
elektromotori, a ne rakete, sadrala je svu osnovnu opremu pravog svemirskog
broda - opremu koju je svu valjalo proveriti pre polaska.
Kiseonik - u redu; energija - u redu; radio - u redu; "Halo, baza Duga,
ovde Selena, vrimo probu. Da li primate moj far?"; inercioni navigator - na
nuli, kontrola vazdune komore - ukljuena; detektor rupa u kabini - ukljuen;
dalje, preko pedeset stavki, od kojih bi svaka automatski svratila pozornost na
sebe u sluaju kakve neprilike. Ali Pet Haris, kao i svi svemirci koji ude za
starim, dobrim vremenima, nikada se nije oslanjao na automatske sisteme ako je
stvari mogao lino da proveri.
Provere su konano obavljene. Gotovo beumni motori poeli su da rade, ali
lopatice jo nisu dole u optimalan poloaj, tako da je Selena blago
podrhtavala u sidritu. Kada je stavio u pogon propeler sa leve strane, laa se
najpre malo zaljuljala, a onda je poela lagano da zaokree nadesno. Poto se
odvojila od doka, on ju je ispravio i poterao napred.
Ponaala se veoma dobro, ima li se u vidu okolnost da je predstavljala
potpuno nov graditeljski poduhvat. Ovde nisu postojali milenijumi pokuavanja i
greaka, koji su sezali u prolost sve do neolitskog oveka koji je prvi
porinuo brvno u kakvu reecu. Selena je bila uistinu prvo plovilo svoje vrste,
nastala u umovima nekolicine inenjera koji su seli za projektantski sto i
zapitali se: "Kako da nainimo vozilo koje bi plovilo po moru praine?"
Neki od njih predlagali su, prisetivi se pria o nekadanjem Misisipiju,
da se naini svojevrstan parobrod-lopata, ali projekat sa delotvornije
uronjenim lopaticama odneo je prevagu. Dok su sada ove lopatice grabile kroz
prainu, gurajui je pred sobom, ostavljale su za sobom brazdu slinu onoj to
ostaje za veoma brzim amcem, ali ovi tragovi nestali bi za nekoliko sekundi,
tako da se na povrini Mora ni po emu nije moglo razabrati da je tuda upravo
prola laa.
Zdepaste kupole pod pritiskom Port Rorisa sada su brzo iezavale ispod
linije neba. Za manje od deset minuta brzo su nestale sa vidika: Selena je
ostala potpuno sama. Nalazila se u sreditu neega za ta u jezicima
oveanstva nije bilo naziva.
Kada je Pet iskljuio motore i laa se polako zaustavila, saekao je da
oko njega zavlada tiina. Uvek se dogaalo isto; bilo je potrebno izvesno vreme
da putnici razaberu neobinost onoga to je lealo napolju. Putovali su
svemirom i gledali su kako se svuda oko njih pruaju zvezde; bacali su pogled
Visoko iznad, nagomilani cirusni oblaci jedrili su nebom - ili je bar tako
izgledalo. Bile su to, razume se, samo slike projektovane na unutranju stranu
kupole, ali opsena je delovala tako savreno da je povremeno ispunjavala G.U.
nostalgijom. Nostalgijom? Ne, ispravio se on, ovo je bio dom.
Pa ipak, u dubini svog srca, znao je da to nije tano. Bie to dom za
njegovu decu, ali ne i za njega. On je roen u Stokholmu, na Zemlji; oni su se,
meutim, rodili u Port Klavijusu. Bili su dravljani Meseca; njega su sa
Zemljom vezivale spone koje e moda oslabiti sa godinama, ali se nikada nee
prekinuti.
Na udaljenosti manjoj od jednog kilometra, odmah izvan glavne kupole, ef
Lunarne turistike komisije pregledao je najnovije rezultate, dopustivi pri
tom sebi blago oseanje zadovoljstva. Ponovo je ostvareno poboljanje u odnosu
na prethodnu sezonu; na Mesecu, dodue, nije bilo sezona, ali je po pravilu
dolazilo vie turista kada je na severnoj Zemljinoj polulopti bila zima.
Kako da odri ovaj trend? Bio je to stalni problem, budui da su turisti
eleli raznovrsnost, tako da im niste mogli neprekidno davati isto. Novi
predeli, niska sila tee, pogled na Zemlju, tajanstvenosti Tamne strane,
spektakularan prizor nebeskog svoda, pionirske naseobine gde turisti nisu ba
uvek bili dobro doli - poto se sve to navede, ta je jo Mesec mogao da
ponudi? Kakva teta to nije bilo domorodakih Selenita sa udnovatim obiajima
i jo udnovatijim fizikim izgledom koji bi bili stalna meta turistikih
kamera. Na alost, najvei oblik ivota koji je ikada otkriven na Mesecu mogao
se videti jedino pod mikroskopom - a njegovi preci stigli su ovamo "Lunjikom
II", samo jednu deceniju pre samog oveka.
ef Dejvis stao je da prebira u seanju po porukama koje su nedavno
prispele telefaksom, pitajui se ima li tu bilo ega to bi mu moglo biti od
pomoi. Stigao je, razume se, jedan u nizu slinih zahteva neke TV kompanije,
za koju on nikada nije uo, da snimi novi dokumentarac o Mesecu - pod uslovom
da im budu plaeni svi trokovi. Odgovor koji e dobiti bio je odrian; kada bi
uvaavao sve sline zahteve, odeljenje bi mu vrlo brzo bankrotiralo.
Tu je, zatim, bilo prijateljsko pismo njegovog kolege iz Vie njuorleanske
turistike komisije u kome se predlagala razmena osoblja. Teko se moglo
razabrati kako e od te razmene Mesec imati koristi - odnosno, Nju Orleans ali stvar nije stajala nita i mogla je samo da urodi stvaranjem dobre volje.
Konano, to je bilo i najzanimljivije, stigla je poruka od prvaka Australije u
skijanju na vodi, koji se raspitivao da li je ikada iko pokuao da se skija na
Moru ei.
Da - u ovome je uistinu bilo neega; iznenaivalo ga je to to doista jo
niko nije ovo pokuao. A moda i jeste - iza Selene ili neke od malih
prainskih skija. U svakom sluaju, vredelo je truda ispitati stvar; on je
stalno tragao za novim oblicima zabave na Mesecu, a jedno od njegovih omiljenih
poprita bilo je More ei.
Na alost, on tada nije mogao ni da nasluti da e kroz samo nekoliko
asova More ei takoe postati poprite prave none more.
2.
Pred Selenom obzorje vie nije bilo savren, neprekidan luk; zupasta
linija planina podigla se iznad ruba Meseca. Kako je laa jurila prema njima,
ne nalaze na nebu. Iza brze lae pruala se dugaka, fosforescentna brazda, kao
da je neki arobni prst povukao liniju svetlosti preko Meseevog tamnog i
prainastog lica. Selena je iscrtavala za sobom rep slian kometnom, ba kao
to bi to inio i bilo koji brod koji bi se kretao tropskim okeanima Zemlje.
Ovde, meutim, nije bilo mikroorganizama koji bi obasjavali ovo mrtvo more
svojim majunim svetiljkama. Bila su to samo nebrojena zrnca praine koja su
stvarala iskrice meu sobom kako su se neutralisala statika pranjenja
izazvana Seleninim brzim prolaskom. No, ak i kada se znalo objanjenje, prizor
nita nije gubio na lepoti. Bilo je uistinu udesno gledati za laom u no i
posmatrati bletavu, elektrinu traku kako se neprekidno obnavlja, kako
neprekidno gasne, kao da se to sam Mleni Put odraava na lunarnoj povrini.
Svetlucava brazda izgubila se u sjaju kada je Pet ukljuio reflektor.
Zlokobno blizu, jedan veliki kameni zid promicao je pokraj njih. Na tom mestu
planinsko proelje dizalo se gotovo okomito iz okolnog mora praine; sezalo je
nagore do neznanih visina, jer izgledalo je da se iznenada javlja u stvarnom
postojanju jedino tamo gde bi brzi oval svetlosti skliznuo preko njega.
Bile su to planine spram kojih su Himalaji, Stenovite planine i Alpe
predstavljali tek novoroenad. Na Zemlji, erozione sile poele bi da dejstvuju
na planine odmah po njihovom nastanku, tako da su posle nekoliko miliona godina
one bile samo senka svoje prvobitne veliine. Ali Mesec nije znao ni za vetar
ni za kiu; ovde nije bilo niega to bi dovodilo do habanja stena, izuzev
neizmerno sporog drobljenja praine izazvanog saimanjem povrinskih slojeva
usled none studeni. Ove planine bile su podjednako stare kao i svet na kome su
nastale.
Pet se ponosio svojim zabavljakim umeem, tako da je narednu numeru veoma
paljivo isplanirao. Izgledalo je opasno, ali bilo je i savreno bezbedno,
budui da je Selena prola tim kursom ve stotinu puta, tako da je elektronska
memorija njenog sistema upravljanja poznavala put bolje od bilo kog ljudskog
pilota. On iznenada iskljui reflektor - tako da su putnici najednom postali
nelagodno svesni da, dok ih je sa jedne strane zaslepljivala snana svetlost,
sa druge su se nad njih nadnosile nevidljive planine.
U gotovo putpunoj tami Selena je jurila uskim kanjonom - i to ak ne
pravolinijski, budui da bi s vremena na vreme poela da krivuda, izbegavajui
nevidljive prepreke. Neke od njih, zapravo, bile su ne samo nevidljive, nego i
nepostojee; Pet je programio ovaj put pri maloj brzini i u bezbednosti dnevne
svetlosti, nastojei da to vie deluje na ivce. Niz uzvika "Ah!" i "Oh!" iz
zamraene kabine iza njega potvrdili su mu da je valjano obavio posao.
Visoko iznad, jedna uska traka zvezda bila je sve to se moglo videti od
spoljnjeg sveta; ila je u ludim lukovima as levo, a as desno, pratei
iznenadne promene Seleninog kursa. "Nona vonja", kako ju je Pet za sebe
nazvao, trajala je oko pet minuta, ali je izgledala mnogo dua. Kada je ponovo
ukljuio reflektore, tako da je laa plovila u sreditu velikog kruga
svetlosti, iza njega se razlegao uzdah putnika, koji je izraavao istovremeno
olakanje i razoaranje. Bilo je ovo iskustvo koje niko od njih nee lako
zaboraviti.
Poto se vidljivost sada vratila, mogli su da razaberu da putuju niz jednu
dolinu koju su opasivali strmi obronci, odnosno klisuru ije su se bone strane
lagano razdvajale. Konano, kanjon se proirio u priblino ovalni amfiteatar,
prenika oko tri kilometra - srce ugaenog vulkana, izdubljeno ovde pre mnogo
eona, u danima kada je Mesec jo bio mlad.
Krater je bio sasvim mali, prema lunarnim merilima, ali je zato bio
jedinstven. Ispunila ga je sveprisutna praina, nadirui kroz dolinu iz eona u
eon, tako da su turisti sa Zemlje sada mogli da se udobno voze u neemu to je
nekada bio kotao ispunjen paklenim ognjem. Te vatre zgasle su davno pre
nastanka zemaljskog ivota i vie nikada se nee razgoreti. Ali postojale su
druge sile koje jo nisu zgasle i koje su samo vrebale svoju priliku.
Kada je Selena poela sporo kruenje po rubu amfiteatra strmih obronaka,
bilo je vie putnika kojima je na um pala plovidba po nekom planinskom jezeru
na Zemlji. I ovde je vladao isti zatieni mir, isto oseanje neznanih dubina
ispod lae. Zemlja je imala mnoga kraterska jezera, a Mesec samo jedno - premda
je on posedovao znatno vie kratera.
Bez urbe, Pet je nainio dva puna kruga po jezeru, dok su snopovi
reflektora arali po zidovima koji su ga okruivali. Ovo je bio najbolji nain
da se ono razgleda; tokom dana, kada bi ga Sunce okupalo toplotom i svetlou,
izgubilo bi znaajan deo svoje arolije. Sada je, meutim, pripadalo carstvu
mate, kao da je poticalo pravo iz ukletog uma Edgara Alana Poa. Oko kao da je
neprekidno hvatalo neobina oblija kako se kreu rubom vidnog polja, izvan
uskog podruja svetlosti. Posredi je bila puka uobrazilja, razume se; nita se
nije micalo na celom ovom predelu izuzev senki to su ih stvarali Sunce i
Zemlja. Nisu mogli postojati duhovi na svetu koji nikada nije upoznao ivot.
Kucnuo je as da se vrate, da se otisnu niz kanjon ka otvorenom moru. Pet
usmeri tupi pramac Selene prema uskom prolazu kroz planine i oko njih se ponovo
uznee visoki zidovi. Na povratnom putovanju on je ostavio ukljuene reflektore
tako da su putnici mogli da posmatraju kuda se kreu; osim toga, trik "none
vonje" ne bi bio tako uspean po drugi put.
Daleko ispred, izvan dosega Selenine rasvete, pomaljala se neka svetlost,
irei se lagano preko stena i litica. ak i u poslednjoj etvrti, Zemlja je i
dalje nadmaivala po sjajnosti deset punih Meseca, a sada kada su oni izranjali
iz senke planina ona je ponovo postala gospodarica neba. Svako od dvadeset
dvoje mukaraca i ena na Seleni podigao je pogled prema tom plavo-zelenom
srpu, divei se njegovoj lepoti, oaran njegovom blistavou. Kako je udnovato
bilo to da poznata polja, jezera i ume Zemlje blete takvom nebeskom slavom
kada se osmotre izdaleka! Moda je u tome postojao nauk; moda nijedan ovek ne
moe valjano da ceni svoj svet sve dok ga ne vidi iz svemira.
A na Zemlji u ovom asu mora da ima mnotvo oiju upravljenih ka sve veem
Mesecu - vie nego ikada ranije, zapravo, sada kada je Mesec toliko znaio
oveanstvu. Bilo je mogue, premda neverovatno, da neke od tih oiju
posmatraju sada kroz kakav moan teleskop slabanu iskru Seleninih reflektora
kako puzi kroz lunarnu no. Kada je ta iskra zatreptala i zgasla, to im
verovatno nita nije znailo.
Tokom milion godina mehur je rastao, poput kakvog ira, ispod korena
planina. Tokom svekolike istorije oveka, gas iz Meseeve ne jo sasvim zgasle
unutranjosti krio je sebi put kroz slabe take kore, sakupljajui se u
upljinama stotinama metara ispod povrine. Na oblinjoj Zemlji ledena doba
prolazila su jedno za drugim, dok su se podzemne kaverne poveavale, spajale se
i konano srasle. Najzad je kucnuo as da ir pukne.
Kapetan Haris prepustio je kontrole automatskom pilotu i razgovarao je sa
putnicima koji su sedeli u prvom redu kada je prvi potres uzdrmao lau. Za
trenutak se zapitao da li je to moda neka lopatica propelera udarila u neku
prepreku ispod povrine; a onda, sasvim doslovno, dno ispade iz njegovog sveta.
Ispalo je lagano, poto sve stvari lagano padaju na Mesecu. Ispred Selene,
u krugu povrine mnogo jutara, glatka povrina naborala se kao oko svojevrsnog
pupka. More je oivelo i kretalo se, uzmeano silama koje su ga probudile iz
eonskog sna. Sredite poremeaja produbljivalo se u levak, kao da je u praini
nastajao kakav dinovski vir.
Svaka faza tog komarnog preobraaja bila je nemilosrdno obasjana
svetlou Zemlje, sve dok krater nije postao toliko dubok da mu se naspramni
zid izgubio u senci, tako da je izgledalo da Selena hita u zakrivljeni srp
potpunog crnila - u luk nitavila.
Istina je bila gotovo podjednako loa. U asu kada je Pet stigao do
kontrola, laa je ve uveliko klizila i hitala daleko niz tu nemoguu strminu.
Njen vlastiti momenat sile, uz ubrzavajui tok praine pod njom, nosili su je
naglavce u dubine. Nije postojalo nita to je on mogao da uini osim da pokua
da je odri u ravnotei i da se nada da e ih njihova brzina izneti uz
naspramnu stranu kratera pre no to se ona srui na njih.
Ako su putnici zavikali ili vrisnuli iza Peta, on to nije uo. Bio je
svestan jedino zastraujueg, odvratnog poniranja, kao i vlastitih nastojanja
da nekako sprei prevrtanje. No, dok se borio sa kontrolama, dodajui gas
najpre u jedan propeler, a zatim u drugi, u nastojanju da ispravi Selenin kurs,
na povrinu svesti izroni mu neobian, uznemirujui spomen. Negde, nekako, ve
je video kako se ovo deava...
Bilo je smeno, razume se, ali seanje ga nikako nije naputalo. Tek kada
je stigao na dno levka i ugledao neizmernu padinu praine kako se sliva preko
ruba kratera oivienog zvezdama, koprena vremena se najzad na trenutak podigla.
Ponovo je bio deak, igrajui se na vrelom pesku jednog zaboravljenog
leta. Naao je jednu malu rupu, savreno glatku i simetrinu, a iz njene dubine
neto ga je mamilo - neto potpuno zakopano izuzev eljusti koje su ekale.
Deak je posmatrao, zbunjen, ve svestan injenice da je pred njim poprite
neke mikroskopske drame. Ugledao je jednog mrava, bezumno usredsreenog na
vlastitu misiju, kako se spotie preko ruba kratera i klizi niz njegov obronak.
Sasvim lako bi se bio izvukao, ali kada je prvo zrnce peska stiglo do dna
rupe, strpljiva neman suknula je iz svoje jazbine. Prednjim nogama stala je da
baca pregrti peska prema insektu koji se upirao da se izbavi, sve dok ga
lavina nije savladala i beznadeno uputila ka drelu kratera.
Isto se sada dogaalo sa Selenom. Nikakav mravolovac nije iskopao rupu na
povrini Meseca, ali Pet se sada oseao podjednako beznadeno kao i onaj ukleti
insekt koga je posmatrao kako skonava pre mnogo godina. Poput njega, upirao se
da se domogne bezbedne ivice, dok ga je pokretno tle vuklo u dubine gde ih je
ekala smrt. Brza smrt za mrava, a duga za njega i njegove saputnike.
Prenapregnuti motori uspeli su da ostvare izvestan napredak, ali to nije
bilo dovoljno. Praina koja se slivala dobijala je na brzini - a jo gore je
bilo to to je rasla uz zidove lae. Stigla je ve do donjeg nivoa prozora, da
bi potom stala da ih prekriva i konano potpuno zatrpala lau. Haris iskljui
motore kako se ne bi raspali na komade; upravo dok je to inio prainska plima
koja je rasla zapreila je poslednji prizor Zemljinog srpa. U tami i tiini
tonuli su u Mesec.
3.
Na nagomilanim komunikacionim rafovima Saobraajne kontrole, severna
zemaljska strana, jedna elektronska memorija nelagodno je zatitrala. Upravo je
protekla jedna sekunda posle dvadeset asova po srednjem grinikom vremenu;
odreeni niz impulsa koji je automatski trebalo da stigne svakog punog asa
ovoga puta je izostao.
Brzinom koja je uveliko nadmaala sposobnosti ljudskog poimanja pregrt
elija i mikroskopskih releja potrailo je uputstva. EKAJ PET SEKUNDI glasila je ifrovana nareda. AKO SE NITA NE DOGODI, zatvori kolo 1001 1001.
Majuni deo saobraajnog kompjutera, koji je bio usredsreen na ovaj
problem, strpljivo je saekao da mine ovo ogromno razdoblje - dovoljno dugo da
se obavi sto miliona dvadesetocifrenih sabiranja ili da se odtampa najvei deo
Kongresne biblioteke. Potom je zatvorio kolo 1001 1001.
Visoko iznad povrine Meseca, sa antene koja je, to je moglo izgledati
neobino, bila upravljena pravo prema Zemlji, jedan radio-impuls otisnuo se u
svemir. Za estinu sekunde prevalio je put od pedeset hiljada kilometara do
relejnog satelita poznatog pod nazivom "Lagran II", koji se nalazio na samoj
liniji to je spajala Mesec i Zemlju. Bila je potrebna jo jedna estina
sekunde da bi se impuls vratio, znatno pojaan, preplavivi severnu zemaljsku
stranu od pola do polutara.
Prevedeno na ljudski govor, on je nosio jednostavnu poruku. HALO, SELENA,
govorio je impuls. NE PRIMAM TVOJ FAR. MOLIM TE, ODMAH SE JAVI.
Kompjuter je saekao narednih pet sekundi. Zatim je ponovo uputio impuls,
pa onda jo jednom. U Svetu elektronike minula su geoloka razdoblja, ali
maina je bila neizmerno strpljiva.
Ponovo je posegla u uputstva. Ona se sada nalagala: ZATVORI KOLO 10101010.
Kompjuter je posluao. U Saobraajnoj kontroli jedna zelena svetiljka iznenada
se preobratila u crvenu, a signal je stao da ispunjava vazduh zvukom uzbune.
Tog asa prvi put su i ljudi i maine postali svesni da je negde na Mesecu
iskrsla neprilika.
Vest se u poetku irila sporo, budui da je Glavni upravnik eleo da se
na svaki nain izbegne suvina panika; to je jo vie eleo ef turistike
komisije; nita se ravije nije odraavalo na posao kao uzbune i vanredne
okolnosti - ak i onda kada bi se, kao to je ispadalo u devet sluajeva od
deset, ispostavilo da su za sve krivi samo pregoreli osigurai, nepostojani
kontakti ili preosetljivi alarmi. Ali na jednom svetu kakav je bio Mesec nita
se nije smelo prepustiti sluaju. Bolje se prepasti zbog lane uzbune, nego
propustiti da se reaguje na pravu.
Proteklo je nekoliko minuta pre no to je ef Dejvis nevoljno priznao da
je ovde ipak posredi stvarna uzbuna. Automatski far na Seleni propustio je da
se oglasi i jednom ranijom prilikom, ali Pet Haris se javio im je pozvan na
frekvenciji koju je laa posebno koristila. Ovoga puta, meutim, nije bilo
odgovora na poziv. Selena nije odgovorila ni na signal upuen na briljivo
uvanom radio-pojasu za nesree na Mesecu, koji se koristio iskljuivo za ove
svrhe. Upravo ova okolnost nagnala je efa turistike komisije da pohita iz
Turistike kule podzemnim transporterom do Klavijus Sitija.
Na ulazu u centar Saobraajne kontrole naiao je na glavnog inenjera za
zemaljsku stranu. Bio je to rav znak; neko je, dakle, smatrao da e biti
neophodno preduzeti spasilake operacije. Dva oveka se smrknuto pogledae,
radio-saobraaj, jer se ispod njega prostirala gotovo cela strana Meseca koja
je bila okrenuta prema Zemlji.
Teleskop prenika stotinu centimetara bio je projektovan za osmatranje
objekata koji su milijardu puta udaljeniji od Meseca, ali pokazao se
neverovatno pogodan za ovaj posao. Na tako maloj udaljenosti, ak i pri slabom
uveanju, savreno se videlo. Izgledalo je da Tom lebdi u prostoru odmah povrh
Mora Kia i gleda s visine krbaste vrhove Apenina koji su se svetlucali na
jutarnjoj svetlosti. Iako je samo povrno poznavao Meseevu geografiju, ve na
prvi pogled je bio u stanju da raspozna velike kretere: Arhimeda i Platona,
Aristilusa i Eudoksusa - tamni oiljak Alpske doline i usamljenu piramidu
Pikoa, koja je bacala dugaku senku preko ravnice.
Ali njega nije zanimala oblast obasjana dnevnom svetlou; ono to je
traio nalazilo se u tamnom srpu gde Sunce jo nije izilo. Na neki nain to bi
moglo da mu olaka zadatak. Odavde je lako mogao, u zoni tame, da opazi
signalnu svetiljku... pa ak i obinu baklju. Proverio je koordinate na karti i
pritisnuo nekoliko dugmadi na kontrolnoj tabli. Gorue planine nestale su sa
vidika i za njima ostade samo crnilo, dok je zurio u lunarnu no koja je upravo
progutala preko dvadesetoro mukaraca i ena.
U poetku nije nita video... sasvim sigurno nikakvo trepue signalno
svetlo koje je trailo pomo od zvezda. Kada su mu oi postale osetljivije,
uoio je da ovaj predeo nije bio potpuno u mraku. Svetlucao je utvarnom
fosforescencijom - i to je due gledao, to je uoavao vie pojedinosti.
Istono od Zaliva Duge nalazile su se planine, ekajui svitanje koje e
ih uskoro pohoditi. A tamo... blagi Boe, kakva je to zvezda sijala u mraku?
Iznenadna nada ubrzo se pretvorila u razoaranje. To su samo bila svetla Port
Rorisa, gde su ljudi u ovom trenutku nestrpljivo ekali da dobiju rezultate
njegovog razgledanja.
Ve kroz nekoliko trenutaka uverio se da je vizuelna potraga bila
beskorisna. Nije postojala ni najmanja mogunost da ugleda predmet ne vei od
autobusa, tamo dole u tom slabo osvetljenom predelu. Sve bi bilo drugaije da
je bio dan; smesta bi uoio Selenu zahvaljujui njenoj dugakoj senci preko
Mora. Meutim, ljudsko oko nije bilo dovoljno osetljivo za takvu vrstu potrage
pri sve slabijoj svetlosti Zemlje, sa visine od pedeset hiljada kilometara.
To nije brinulo dr. Lousona. Teko da je i oekivao da e ita ugledati
pri ovom prvom osmatranju. Ve vie od stolea i po astronomi ne moraju da se
oslanjaju samo na svoj vid; danas imaju mnogo istananija orua... itav
arsenal svetlosnih pojaivaa i detektora zraenja. Tom Louson je bio ubeen da
e nekim od tih instrumenata uspeti da pronae Selenu.
Ne bi bio toliko ubeen u to da je znao da se ona vie ne nalazi na
Meseevoj povrini.
4.
Kada se Selena zaustavila, posada i putnici bili su suvie zaprepaeni da
bi ispustili ma kakav zvuk. Prvi se pribrao kapetan Haris, moda zbog toga to
je on jedini bar nasluivao ta se dogodilo.
U pitanju je, razume se, bila peina: bile su dosta este, mada jo
nijedna nije bila primeena u Moru ei. Duboko u Mesecu, neto se pomerilo;
moda je upravo Selenina beskonano mala teina izazvala uruavanje. Kada se
"Nema svrhe; praina nas je potpuno prekrila. Ukljuio sam far za sluaj
opasnosti... on nam je jedina nada. Samo se on moda moe probiti, mada je i ta
verovatnoa veoma mala."
"Znai, morae da nas pronau na neki drugi nain. ta mislite, koliko e
im vremena za to biti potrebno?"
"To je veoma teko rei. Krenue u potragu im se ne oglasimo u 20.00
asova i znae otprilike gde se nalazimo. Ali moda za sobom nismo ostavili
nikakav trag. Videli ste i sami kako ta praina sve obavlja. A ak i kada nas
pronau..."
"...kako e nas izvui?"
"Tano."
Skiper prainske lae sa dvadeset sedita i svemirski komodor zurili su
jedan u drugoga utke, dok su u glavi premetali isti problem. A onda zaue
jedan pravi engleski glas koji je nadjaao amor razgovora: "Gospoice... ovo
je prvi pristojni aj koji sam popio na Mesecu. Pomislio sam da na ovom svetu
niko ne ume da ga kuva; estitam."
Komodor se tiho zakikota.
"Trebalo bi "vama" da zahvali, a ne stjuardesi", primeti on, pokazavi na
mera pritiska.
Pet mu prilino bledo uzvrati osmeh. To je bilo i te kako tano; sada kada
je pojaao pritisak u kabini, voda mora da je prokljuala na gotovo normalnoj
temperaturi, kao to kljua na nadmorskoj visini mora tamo na Zemlji. Bar su
mogli neto toplo da popiju... umesto mlakih napitaka koje su inae dobijali.
Ali to je bio pomalo ekstravagantan nain da se pripremi aj, prilino slian
poznatom kineskom metodu peenja svinje tako to se zapali cela kua.
"Na najvei problem", ree komodor i Pet se nimalo nije pobunio protiv
tog "na", "jeste da odrimo moral. Stoga, mislim da bi bilo dobro kada biste
im odrali ohrabrujui govor o tome kako se odvija potraga koja je upravo
poela. Samo nemojte biti "suvie" optimistini; ne smete stvoriti utisak da e
neko pokucati na vrata za nekih pola sata. To bi moglo onda oteati stvari...
ovaj... ako budemo morali da ekamo nekoliko dana."
"Zaas u im opisati nain organizovanja predvien za sluajeve nesree na
Mesecu.", primeti Pet. "Iskreno reeno, niko nije naslutio ovakvu situaciju.
Kada se neki brod spusti na Mesec, veoma brzo ga mogu uoiti sa jednog od
satelita... bilo sa Lagrana II koji se nalazi iznad strane koja je okrenuta
prema Zemlji, ili sa Lagrana I koji je iznad tamne strane. Ali sumnjam da nam
oni sada mogu pomoi; kao to ve rekoh, verovatno smo potonuli bez ikakvog
traga."
"U to je teko poverovati. Kada na Zemlji potone neki brod, on uvek za
sobom neto ostavi... mehurie, masne mrlje, naplavine."
"Nita od toga ne vai za nas. A ne mogu da se setim nikakvog naina na
koji bismo bilo ta mogli da poaljemo na povrinu... koliko god da je ona
daleko."
"Znai, preostaje nam samo da sedimo i ekamo."
"Tako je", sloi se Pet. Bacio je pogled na pokaziva zaliha kiseonika.
"Jedno je samo izvesno... moemo da ekamo samo nedelju dana."
Pedeset hiljada kilometara iznad Meseca, Tom Louson je spustio i poslednju
fotografiju. Preao je preko svakog kvadratnog milimetra snimaka pomou lupe;
kvalitet im je bio odlian... elektronski pojaiva slike jasno je otkrio
5.
"...Tako vam, dame i gospodo, stoje stvari", zakljuio je komodor Henstin.
"Ne preti nam nikakva neposredna opasnost i uopte ne sumnjam da e nas uskoro
pronai. Do tada iskoristimo vreme na najbolji mogui nain."
Zastao je i preao pogledom preko podignutih, uznemirenih lica. Ve je
uoio ko bi im mogao stvarati nevolje... onaj oveuljak sa nervoznim tikom,
zatim nakisela dama lica boje ljive, koja je bez prestanka vezivala vorove na
maramici. Moda bi mogli da se meusobno neutraliu, ako bi uspeo da ih smesti
jedno pored drugog...
"To je bilo prilino davno", ree ona, "i ja... nikada nisam imala puno
teksta."
Nekolicina se zakikotala, pa je ak i komodor s mukom uspevao da ostane
ozbiljan. Kada bi ovek pogledao gospou uster koja je imala blizu ezdeset
godina i vie od sto kilograma, bilo je malo potee zamisliti je kao
horistkinju... bar je pretpostavljao da je to bila.
"Nije vano", ree on, "vaan je duh. Ko e pomoi gospoi uster?"
"Ja sam se malo bavio amaterskim pozoritem", javi se profesor Jajavarden.
"Mada, uglavnom Brehtom i Ibzenom."
To "mada" jasno je govorilo da shvata kako bi se ovde vie cenilo kada bi
znao neto veselije... na primer, neku od dekadentnih, ali zabavnih komedija iz
osamdesetih godina dvadesetog veka, koje su naprosto preplavile eter posle
kolapsa TV cenzure.
Nije se javio vie nijedan dobrovoljac za ovaj posao, pa je komodor
premestio gospou uster i profesora Jajavardena da sede zajedno i rekao im da
ponu da prave program. Malo je bilo verovatno da e jedan tako ravo odabran
par stvoriti bilo ta upotrebljivo, ali nikad se ne zna. Glavno je bilo da ih
sve neim zaposli... bilo da im da samostalne zadatke ili da sarauju sa nekim
drugim.
"Za sada je to sve", zakljui Henstin. "Ako imate kakvu dobru ideju, molim
vas da je saoptite komitetu. U meuvremenu, predlaem da protegnete noge i
upoznate jedni druge. Svi su prijavili ime se bave i gde ive; mnogi od vas
sigurno imaju zajednika interesovanja ili zajednike prijatelje. Imaete o
mnogo emu da popriate." A u sebi je dodao: i dosta vremena.
Razgovarao je sa Petom u pilotskoj kabini kada im se pridruio dr Mekenzi,
fiziar iz Australije. Bio je veoma zabrinut... Mnogo vie no to je to
trenutno bilo potrebno.
"eleo bih neto da vam kaem, komodore", uurbano je poeo. "Ako sam u
pravu, potpuno je nevano to to imamo kiseonika za sedam dana. Preti nam mnogo
ozbiljnija opasnost."
"ta to?"
"Toplota." Australijanac pokaza prema spoljanjem svetu jednim zamahom
ruke. "Zatrpani smo u tu stvar, a to vam je jedan od najboljih izolatora koji
postoji. Na povrini, toplota koju stvaraju ureaji i naa tela odlazi u
prostor, ali ovde dole je uhvaena u klopku. To znai da e nam biti sve
toplije i toplije... dok se ne skuvamo."
"Blagi Boe", izusti komodor. "To mi uopte nije palo na pamet. ta
mislite, koliko vremena imamo?"
"Dajte mi pola sata, pa u vam prilino tano moi odgovoriti. Moja
procena je... ne mnogo due od jednog dana."
Komodor oseti kako ga preplavljuje talas bespomonosti. Osetio je stranu
muninu u dubini stomaka, kao drugog puta kada se naao u besteinskom stanju.
Ne prvog... jer je tada bio pripravan na to. Ali na drugom putovanju bio je
suvie samopouzdan. Ako je ova procena bila tana, sve njihove nade bile su
uzaludne. Ionako su bile krajnje mrave, ali dok su mislili da na raspolaganju
imaju celu nedelju, postojala je izvesna mogunost da se neto jo moe
uiniti. Ako na raspolaganju budu imali samo jedan dan, to nee dolaziti u
obzir. ak i da ih pronau za to vreme, nee stii da ih spasu.
"Mogli biste da proverite temperaturu u kabini", nastavio je Mekenzi. "To
e nam biti nekakav pokazatelj."
prei talasi oka i bola uskoro e poeti da se ire. Hiljade mukaraca i ena
bilo je izloeno posledicama, neposredno ili posredno, jer se Mesec malo
promekoljio u svom snu.
Prolo je izvesno vreme pre no to je Lorens, izgubljen u mislima, shvatio
da oficir za signalizaciju u luci pokuava da mu privue panju.
"Izvinite, gospodine... niste pozvali Pranjavka Jedan. Hoete li da ja to
sada uinim?"
" Molim ? Oh da... samo napred. Poaljite ga da pomogne Dvojci u
Kraterskom jezeru. Recite im da smo opozvali potragu u Moru ei."
6.
Vest da je potraga opozvana stigla je do Lagrana II kada je Tom Louson,
podbulih oiju od nespavanja, zavrio podeavanje teleskopa prenika stotinu
centimetara. Utrkivao se s vremenom, a sada je, kako se inilo, sav njegov trud
bio uzaludan. Selena se uopte nije nalazila u Moru ei, ve tamo gde je
nikada ne bi mogao pronai... bila je skrivena od njegovog pogleda bedemom
Kraterskog jezera i gotovo izvesno se nalazila ispod nekoliko tona kamenja.
U prvi mah Tom nije osetio saaljenje prema rtvama, ve bes zbog uludo
utroenog vremena i straenog truda. Naslovi u stilu MLADI ASTRONOM
PRONAAO IZGUBLJENE TURISTE nikada nee zasvetlucati preko ekrana
sa vestima na naseljenim svetovima. Kada su se njegovi lini snovi o slavi sruili,
dobrih trideset sekundi je psovao i to tako sono da bi se njegove kolege zapanjile.
Zatim je, i dalje besan, poeo da rastavlja opremu koju je izmolio, pozajmio i
ukrao od ostalih projekata na satelitu.
Upalilo bi, bio je ubeen da bi. Teorija je bila sasvim odriva... zaista,
zasnivala se na skoro stogodinjoj praksi. Izvianje pomou infracrvenih zraka
datiralo je jo otprilike iz vremena drugog svetskog rata, kada se koristilo za
otkrivanje zakamufliranih fabrika na osnovu izdajnike toplote.
Iako Selena nije ostavila za sobom nikakav vidljivi trag na Moru, morala
je, van svake sumnje, ostaviti infracrveni.
Njeni propeleri podizali su relativno toplu prainu sa dubine od otprilike
jedne stope i razbacivali je preko daleko hladnijih povrinskih slojeva. Oko
koje moe da vidi toplotne zrake moglo bi da prati njen trag satima po njenom
prolasku. Imao je upravo dovoljno vremena, sraunao je Tom, da izvri takvo
infracrveno osmatranje pre no to Sunce izgreje i uniti sve tragove tog slabog
toplotnog traga u hladnoj lunarnoj noi.
Ali sada vie oigledno nije imalo svrhe pokuavati.
Dobro da niko na Seleni nije mogao da pretpostavi da su prestali da ih
trae u Moru ei i da su se prainske skije usredsredile na unutranjost
Kraterskog jezera. Takoe je bilo dobro to to niko od putnika nije znao za
predskazanja dr Mekenzija.
Fiziar je izvukao, na komadu runo iscrtane milimetarske hartije, krivu
koja je predstavljala oekivani rast temperature. Svakog asa je beleio
oitanu temperaturu sa termometra u kabini i oznaavao je na krivoj. Depresivno
dobro se poklapala sa teorijom; za dvadeset asova prei e sto deseti podeok
Farenhajta i prvi putnici e poeti da umiru od toplotnog udara. S koje god
strane razmotrio problem, ostalo im je manje od jednog dana ivota. U toj
svetlosti su napori komodora Henstina da odri moral izgledali krajnje
Ali ovde nije bilo tragaa: Pranjavko Jedan i Pranjavko Dva bili su
zauzeti beskorisnom potragom u Kraterskom jezeru, petnaest kilometara odatle. I
dalje su bili u mraku; proi e jo dva dana pre no to se Sunce uzdigne iznad
okolnih vrhova, mada ih je zora ve obasjavala. to e sati vie odmicati, to
e se otra ivica svetlosti puzei sve vie sputati niz padine planina...
ponekad ne bre no to je ovek u stanju da koraa... dok se Sunce ne ispne
dovoljno visoko da njegovi zraci obasjaju unutranjost kratera.
Ali ovde je ve sijala svetlost koju je ovek napravio, izmeu kamenja,
dok su tragai slikali klizita koja su se tiho spustila niz planinu kada je
Mesec zadrhtao u svom snu. Kroz jedan as, te e se fotografije nai na Zemlji;
a tokom naredna dva asa, videe ih svi naseljeni svetovi.
To e se veoma loe odraziti na turizam.
Kada se kapetan Haris probudio, ve je bilo mnogo toplije. Pa ipak, iz sna
ga nije trgnula, itav sat pre no to je trebalo da straari, velika sparina.
Iako nikada nije proveo no na Seleni, Pet je poznavao sve zvuke koje je
ona mogla da proizvede. Kada motori nisu radili, na njoj je bilo gotovo tiho;
ovek je morao da se napregne da bi uo aputanje pumpi za vazduh i tiho
kloparanje sistema za hlaenje. Ti su se zvuci i dalje uli, kao i pre no to
je krenuo na spavanje. Nisu se promenili; ali sada im se pridruio jo jedan.
Bio je to jedva ujni apat, toliko slab da na trenutak nije znao da li je
stvaran ili mu se samo priinjava. injenica da je dopro do njegove podsvesti,
savladavi prepreke sna, inila se sasvim neverovatna; sada je bio budan, ali
nije mogao da ga raspozna, niti da sa sigurnou kae iz kog pravca dopire.
A onda, sasvim iznenada, shvatio je ta ga je to probudilo. Istog asa se
rasanio. Hitro je ustao i prislonio uvo uz vrata vazdune kabine; jer taj je
tajanstveni zvuk dopirao "spolja".
Sada ga je bolje uo, bio je slab, ali raspoznatljiv, i sav se najeio
kada je shvatio o emu je re. Sumnje nije bilo; taj zvuk proizvodile su
bezbrojne estice praine koje su aputale tarui se o Selenine zidove poput
kakve sablasne peane oluje. ta je to znailo? Da li se to More ponovo
kretalo? Ako je to bio sluaj, hoe li poneti Selenu sa sobom? Ali nisu se
oseale ni najslabije vibracije niti bilo kakvo kretanje u samoj lai; samo je
spoljanji svet ukajui promicao pored...
Krajnje tiho, pazei da ne uznemiri usnule saputnike, Pet se na prstima
uputi u mranu kabinu. Na strai je bio dr Mekenzi; naunik je pogrbljeno sedeo
u pilotskoj stolici i zurio kroz zamraene prozore. Okrenuo se kada mu se Pet
pribliio i proaputao: "Zar neto nije u redu na vaem kraju?"
"Ne znam... doite da pogledate."
Kada su se vratili u kuhinju, pritisli su ui uz vrata koja su vodila
napolje i dugo oslukivali to tajanstveno pucketanje. Uskoro dr Mekenzi ree:
"Praina se kree, s tim se slaem, ali nije mi jasno zato. Eto nam jo jedne
zagonetke za brigu."
"Jo jedne?"
"Da; ne razumem ta se dogaa sa temperaturom. I dalje se penje, ali ne
onoliko brzo koliko bi trebalo."
Fiziar je izgledao zdravo besan to su se njegovi prorauni pokazali
pogreni, ali za Peta je ovo bila prva dobra vest od kada je dolo do nesree.
"to ste se toliko snudili zbog toga; svi greimo. A ako zbog ove greke
poivimo koji dan due, ja se sigurno neu aliti."
7.
U Klavijus Sitiju, glavni upravnik Olsen i ef za turizam Dejvis upravo su
zavrili savetovanje sa pravnom slubom. Sastanak nije protekao ba u dobrom
raspoloenju; dosta vremena proveli su razgovarajui o papirima koje su nestali
turisti potpisali pre no to su se ukrcali na Selenu i u kojima se govorilo o
odgovornosti. ef Dejvis se zalagao protiv toga u vreme prvih putovanja,
obrazlaui svoj stav time da e oni oterati muterije, ali administrativni
pravnici bili su uporni. Sada mu je bilo i te kako milo to su isterali svoje.
Takoe mu je bilo milo to su vlasti u Port Rorisu valjano obavile posao;
ponekad su se prema ovakvim stvarima odnosili kao prema nevanim formalnostima
i preutno su ih ignorisali. Postojala je lista sa potpisima svih putnika koji
su se ukrcali na Selenu... sa jednim moguim izuzetkom oko koga su se pravnici
jo prepirali.
Komodor koji je putovao inkognito prijavio se pod imenom R. S. Henson i
izgleda se tim imenom i potpisao. Potpis je, meutim, bio toliko neitak da je
moglo pisati i "Henstin"; dok sa Zemlje radio-vezom ne poalju faksimil, nee
biti sigurni. To verovatno i nije bilo tako vano; da je komodor putovao
slubeno, administracija bi morala da prihvati izvesnu odgovornost za njega. I
za sve ostale putnike bila je odgovorna moralno, ako ne i pravno.
Pre svega, morala se potruditi da ih pronae i pristojno sahrani. Taj mali
problem bio je sputen pravo u krilo glavnog inenjera Lorensa, koji se jo
nalazio u Port Rorisu.
Retko se neeg prihvatio s manje oduevljenja. Da su postojali izgledi da
su putnici na Seleni ivi, on bi pokrenuo nebo, Zemlju i Mesec da stigne do
njih. Ali sada kada su sigurno bili mrtvi, nije video svrhe da rizikuje ivote
ljudi kako bi ih pronaao i iskopao. Lino, nije znao za bolje mesto da ovek
bude pokopan do izmeu tih venih brda.
Glavni inenjer Lorens uopte nije sumnjao da su mrtvi; sve injenice su
se savreno uklapale. Do potresa je dolo otprilike u isto vreme kada je Selena
trebalo da bude na izlasku iz Kraterskog jezera, a drelo je bilo napola
zatrpano klizitima. ak i najmanje od njih bi je smrskalo poput papirnate
igrake i putnici na njoj bi poumirali u roku od nekoliko sekundi, jer bi
vazduh iscureo. Ako je, za ta su izgledi bili milion prema jedan, laa izbegla
da bude smrskana, primali bi njene radio-signale; otporan mali automatski far
bio je tako sagraen da moe podneti svaku razumnu kaznu a ako ni "to" nije
radilo, mora da je laa sasvim smrskana...
Prvi problem bie da pronau olupinu; to bi moglo biti dosta lako, ak i
ako je zatrpana ispod milion tona kra. Za to su postojali odlini instrumenti
i itav spektar detektora metala. Kada je trup bio smrskan, vazduh iznutra mora
da je izleteo u gotovo vakuumsku sredinu Meseca; ak i sada, posle nekoliko
asova, na tom mestu e biti tragova ugljen-dioksida i kiseonika koje bi mogao
da uoi neki od detektora gasa to se koriste za otkrivanje nevidljivih rupa na
svemirskim brodovima. im se prainske skije vrate u bazu na servis i ponovno
punjenje, opremie ih detektorima za otkrivanje rupa i poslati ih da njukaju
oko klizita kamenja.
Ne... pronalaenje olupine moglo bi biti jednostavno; njeno vaenje,
meutim, verovatno bi bilo nemogue. Ne bi garantovao da se taj posao moe
obaviti ni za sto miliona. Lako je mogao da zamisli izraz lica glavnog
upravnika kada bi pomenuo jednu takvu sumu. Kao prvo, fiziki nije bilo mogue
moglo bez traga potonuti u Moru ei, samo zato to je u neposrednoj blizini
dolo do potresa. Nije mogao pozvati Mesec, kao dokaz im ponuditi ovu jednu
jedinu fotografiju i rei: "Tragate na pogrenom mestu." Iako se pretvarao da
ga ne zanimaju miljenja drugih, Tom se uasavao pri pomisli da bi mogao
napraviti budalu od sebe. Pre no to bude mogao da prosledi ovu fantastinu
ideju, morae da pribavi jo dokaza.
Gledano kroz teleskop, More je sada predstavljalo ravan i bezoblian sjaj
svetlosti. Vizuelno posmatranje samo je potvrdilo ono to je dokazao pre no to
je Sunce izgrejalo; nije bilo nieg osim uzvisine od nekoliko centimetara koja
je trala iznad povrine praine. Infracrveni skener nije mu bio od neke
pomoi: toplotni trag je potpuno nestao, jo pre nekoliko asova izbrisalo ga
je Sunce.
Tom je podesio instrument na maksimalnu osetljivost i stao da pretrauje
oblast u kojoj se trag zavravao. Moda se tamo nalazilo neto to se jo moglo
pokupiti... neka slaba mrlja toplote koja se zadrala, dovoljno snana da se
otkrije ak i u ovom Meseevom jutru. Jer Sunce je bilo jo nisko i njegovi
zraci jo nisu dostigli ubilaku snagu kakvu e imati u podne.
Da li je on to samo umiljao? Uveanje je pojaao do maksimuma tako da je
instrument bio na ivici nestabilnosti. S vremena na vreme, na samoj granici
njegovih detektorskih sposobnosti, inilo mu se da vidi siuni toplotni sjaj,
u istoj onoj oblasti u kojoj se noanji trag zavravao.
Sve je to bilo toliko neuverljivo da je gotovo pobesneo... to nipoto nije
bio dokaz potreban jednom nauniku, naroito ne onda kada je nameravao da se
isprsi. Ako nita ne kae... niko nikada nee saznati... ali celog ivota e ga
progoniti sumnje. Ako se, pak, zaloi za to, mogao bi podgrejati lane nade,
mogao bi mu se smejati ceo Sunev sistem, ili bi ga mogli optuiti da je eleo
da postigne linu slavu.
Nije mogao da sedi na dve stolice; morao je doneti odluku. Krajnje
nevoljno, svestan da ako to uini vie nema povratka, on dohvati telefonsku
slualicu u opservatoriji.
"Ovde Louson", ree. "Dajte mi Centralu na Mesecu... vrlo je hitno."
8.
A na Seleni posluen je doruak; putnici nisu ostali gladni, ali teko da
su mogli biti zadovoljni. Nekoliko putnika se poalilo jer su smatrali da
krekeri, kompresovano meso, malo meda i aa mlakog aja ne mogu zameniti dobar
obrok. Ali komodor je bio odluan: "Ne znamo koliko e ovo morati da nam
potraje", ree on, "i bojim se da ne moemo spravljati tople obroke. Nema
naina da to uinimo, a ionako je u kabini ve suvie toplo. ao mi je, ali
vie nema ni aja ni kafe. Budimo iskreni, nikom od nas nee nita faliti ako
nekoliko dana budemo unosili manje kalorija nego obino." To mu je izletelo pre
no to se setio gospoe uster; nadao se da to nee shvatiti kao linu uvredu.
Poto su se sino svi do jednog razodenuli, ona je sada liila na dobroudnog
nilskog konja dok je leala ispruena preko sedita i po.
"Sunce je upravo izgrejalo", nastavio je Hanstin, "tragalake ekipe ve su
sigurno napolju i sada je samo pitanje vremena kada e utvrditi gde se
nalazimo. Neko je predloio da se kladimo; gospoica Morli, koja vodi dnevnik,
sakupie vae opklade.
9.
Skiper teretne letelice Auriga bio je besan, isto kao i njegova posada...
ali nita nisu mogli da promene. Na udaljenosti od deset asova od Zemlje i pet
asova do Meseca nareeno im je da se zaustave kod Langrana, uz svo neophodno
gubljenje brzine i dodatno kompjutersko preraunavanje koje je to zahtevalo. A
da stvari budu jo gora, promenjeno im je i odredite, tako da umesto da se
spuste u Klavijus Siti, morae da pristanu u toj jadnoj rupi Port Rorisu,
praktino na drugoj strani Meseca. Eter je pucketao od poruka kojima su
otkazivane veere i sastanci celom junom hemisferom.
Pegavi srebrni disk gotovo punog Meseca, iji je istoni krak bio izboran
lako vidljivim planinama, obrazovao je blistavu pozadinu Lagranu II kada se
Auriga zaustavila stotinu kilometara od stanice u pravcu Zemlje. Nije joj bilo
dozvoljeno da se vie priblii; smetnje koje su izazvali njeni ureaji i sjaj
motora i sa ove udaljenosti uticale su na rad osetljivih instrumenata za
snimanje na satelitu. Samo je staromodnim hemijskim raketama bilo dozvoljeno da
operiu u neposrednoj blizini Lagrana; plazma-pogoni i fuzijski motori bili su
pravi tabu.
Nosei jedan mali kofer pun odee i jedan veliki pun opreme, Tom Louson je
stupio na letelicu dvadeset minuta poto je napustio Lagran; pilot atla odbio
je da uri, uprkos pourivanjima sa Aurige. Novi putnik nije doekan sa
dobrodolicom; primili bi ga sasvim drugaije da je iko znao kakav je zadatak
pred njim. Glavni upravnik je, meutim, naredio da to za sada ostane tajna;
nije eleo da potkrepljuje lane nade meu roacima izgubljenih putnika. ef
turistikog odeljenja zahtevao je da se vest odmah razglasi, potkrepljujui
svoj zahtev tvrdnjom da e to pokazati kako ine sve to je u njihovoj moi,
ali Olsen je otresito kazao: "Saekajte dok ne postigne neki rezultat... tada
moete svojim prijateljima u novinskim agencijama dostaviti pojedinosti."
Meutim, nareenje je ve zadocnilo. Na Aurigi, se nalazio Moris Spenser,
moramo ispisati, tako da niko ne moe da otkrije datum roenja nekog drugog."
Jedna gotovo prazna strana iz jednog od turistikih vodia bila je
rtvovana za ovu svrhu i iscepkana na dvadeset dva dela. Kada su ih pokupili i
proitali, na iznenaenje svih i Mekenzijevo zadovoljstvo... pokazalo se da su
Pet Haris i Robert Brijan obojica roeni 23. maja.
"ista srea!" ree jedan skeptik, zapoevi na taj nain unu
matematiku raspravu izmeu pet-est mukaraca. Dame to nimalo nije zanimalo;
ili zbog toga to ih nije bilo briga za matematiku, ili zato to su vie volele
da prenabregavaju roendane.
Kada je komodor zakljuio da to ve predugo traje, zamolio je za malo
panje.
"Dame i gospodo!" obratio im se. "Preimo na narednu taku naeg programa.
Drago mi je to vam mogu saoptiti da je na komitet za zabavu, koji
sainjavaju gospoa uster i profesor Jaja... ovaj, profesor Dej... doao na
ideju koja bi nas mogla zabaviti. Predlau da obrazujemo sud i da na smenu
ispitamo sve prisutne. Zadatak suda jeste da utvrdi zato smo uopte doli na
Mesec? Razume se, neki nee eleti da ih ispitamo... jer koliko mi je poznato,
polovina moda bei od policije ili ena. Slobodno odbijte da pruite dokaze,
ali ne krivite nas ako iz toga izvuemo najgore zakljuke. Pa, kako vam izgleda
ta ideja?"
Jedni su je oduevljeno prihvatili, dok su drugi poeli ironino da
mrmljaju u znak neslaganja, ali kako se niko nije odluno usprotivio, komodor
je nastavio. Gotovo automatski je izabran za predsednika suda; isto tako
automatski, Irving uster je naimenovan za tuioca.
Prvi par sedita su okrenuli tako da je sada gledao ka stranjem delu
lae; ona e posluiti kao sudaka klupa koju e deliti predsednik i tuilac.
Kada su se svi smestili, i sudski slubenik po imenu Pet Haris zamolio za
tiinu, predsednik im se obratio sa nekoliko rei.
"Ovde jo nije re o kriminalistikim postupcima", ree on, trudei se da
ostane ozbiljan, to mu ba nije najbolje polazilo za rukom. "Ovo je samo
istrani postupak. Ako bilo koji svedok oseti da ga moj cenjeni kolega plai,
moe se obratiti sudu. Neka slubenik pozove prvog svedoka!"
"Ah... vaa visosti... ko je prvi svedok?" postavi slubenik dosta razumno
pitanje.
Prolo je deset minuta u raspravi izmeu suda, uenog savetnika i reitih
lanova publike dok nisu doli do tog vanog reenja. Na kraju su se odluili
za reb i prvo su izvukli Dejvida Bereta.
Ovla se osmehujui, svedok je istupio i zauzeo svoje mesto u uskom
prostoru ispred klupe.
Irving uster, koji niti je izgledao niti se oseao kao pravno lice u
potkoulji i gaama, upeatljivo proisti grlo.
"Zovete se Dejvid Beret?"
"Tako je."
"Vae zanimanje?"
"Agronom u penziji."
"Gospodine Beret... da li biste sudu kazali tano zbog ega ste doli na
Mesec."
"Zanimalo me je da vidim kako je ovde, a imao sam vremena i novca."
Irving uster se postrance zagleda u Bereta kroz svoje debele naoari;
znao je da to uznemiravajue deluje na svedoke. U ovom veku je noenje naoara
10.
Dr Tom Louson je, zakljuio je glavni inenjer Lorens, bio izuzetak od
stare poslovice: "Kada sve zna, moe sve i da oprosti." Saznanje da je
astronom proveo detinjstvo bez ljubavi, po raznim institucijama, i da je uspeo
da se otrgne iz sredine u kojoj je odrastao zahvaljujui istom intelektu, po
cenu svih ostalih ljudskih kvaliteta, pomagala je oveku da ga shvati... ali ne
i da ga zavoli. Bila je puka nesrea, razmiljao je Lorens, da je on bio jedini
naunik u preniku od tri stotine hiljada kilometara koji je sluajno imao
infracrveni detektor i koji je znao njime da rukuje.
Sada je sedeo na seditu za posmatrae u Pranjavku Dva, vrei poslednja
podeavanja na grubim, ali efikasnim vezovima koje je izumeo. Tronona kamera
bila je privrena za krov skije, a detektor popet na nju, tako da se mogao
okretati u svim pravcima.
Izgleda da je sve radilo, ali to je bilo teko rei u ovom malom hangaru
pod pritiskom, sa zbunjujuom gomilom svih moguih izvora toplote unaokolo.
Pravi test mogao je biti napravljen samo napolju, u Moru ei.
"Sve je spremno", uskoro ree Louson glavnom inenjeru. "Dozvolite da
popriam sa ovekom koji e voziti."
Louson ga zamiljeno pogleda, i dalje pokuavajui da se odlui. Postojali
su snani razlozi i za i protiv onoga o emu je upravo razmiljao, ali ta god
uinio, nije smeo da dozvoli da na to utiu njegova lina oseanja. Stvar je
bila suvie vana.
"U stanju ste da navuete skafander, zar ne?" upita on Lousona.
"Nikada u ivotu nisam ga imao na sebi. Oni su potrebni samo kada se ide
napolje... i mi to preputamo inenjerima."
"Sada vam se prua prilika da neto nauite", primeti Lorens, pravei se
da nije shvatio bockanje. Ako je uopte u pitanju bilo bockanje; zakljuio je
da se Louson uglavnom ponaao grubo, jer nije umeo da se ophodi u drutvu, a ne
zato to je odbijao da to uini. "To je sasvim jednostavno, kada se vozite na
skiji. Mirno ete sedeti na suvozaevom seditu, a autoregulator e voditi
rauna o kiseoniku, temperaturi i ostalom. Postoji samo jedan problem..."
"A to je?"
"Da li ste kalustrofobini?"
Tom je oklevao, jer nije voleo da prizna bilo kakvu slabost. Poloio je
uobiajene svemirske testove, razume se, ali je podozrevao... i to s pravom...
da se jedva provukao u delovima vezanim za psihiku postojanost. Oigledno nije
bio akutni klaustrofobiar, jer inae nikada ne bi mogao da se ukrca na brod.
Meutim, svemirski brod i skafander bile su dve razliite stvari.
"Mogu da izdrim", konano je odvratio.
"Ne zavaravajte se ako ne moete", bio je uporan Lorens. "Smatram da bi
trebalo da poete s nama, ali ne pokuavam da vas nateram da izigravate junaka.
Od vas samo traim da se odluite pre no to napustimo hangar. Kada zaemo
dvadeset kilometara u more, moe biti prekasno za premiljanje."
Tom je pogledao skiju i poeo da grize usnu. inila mu se suludom ideja da
preleti preko tog paklenog jezera u jednoj tako slabunoj konstrukciji... ali
ovi ljudi su to inili svakog dana. A ako neto poe naopako sa detektorom,
11.
Konano da neto narui jednolinu ravnicu Mora ei. Siuna, ali sjajna
iverka svetlosti provirila je iznad obzorja i dok su prainske skije jurile
napred ona se lagano pela spram zvezda. Sada joj se pridruila jo jedna... a
za njom se pojavila i trea. Vrhovi Nedostinih planina uzdizali su se preko
ivice Meseca.
Kao i obino, nije bilo naina da se utvrdi njihova udaljenost; moglo je
to biti malo kamenje na nekoliko stopa udaljenosti... ili neto to uopte nije
pripadalo Mesecu, ve nekom dinovskom krbastom svetu, milionima kilometara
svetlosti, bila je iarana poput mora za oblanih dana na Zemlji, kada vodu
prekrivaju nestalna ustrojstva suneve svetlosti i senke.
Ovde, meutim, nije bilo oblaka koji bi bacali senke na ovo jalovo more;
ovom arenilu mora da je uzrok bilo neto drugo. ta god da je bilo, Tom je bio
suvie zaprepaen da bi potraio nauno objanjenje. Doao je ak ovamo na
Mesec, stavio glavu u torbu i rizikovao da poludi tokom ove lude vonje... da
bi na kraju svega neka varka prirode unitila njegov paljivo isplanirani
eksperiment. Nita gore nije moglo da mu se desi; poeo je da silno saaljeva
samoga sebe.
Nekoliko minuta kasnije poeo je da ali i ljude na Seleni.
"Dakle", ree skiper Aurige, nimalo uzbueno. "Hteli biste da se spustite
na Nedostine planine. Krajnje zanimljiva ideja."
Spenseru je bilo jasno da ga kapetan Enson nije ozbiljno shvatao;
verovatno je mislio da ima posla s aknutim novinarem koji nije imao pojma o
emu govori. Bio bi u pravu pre dvanaest asova, kada je ceo plan bio samo
neodreeni san u Spenserovoj glavi. Ali sada je drao sva obavetenja u malom
prstu i tano je znao ta radi.
"uo sam vas, kapetane, kako se hvaliete da moete spustiti ovaj brod na
metar udaljenosti od bilo koje take. Je li to tano?"
"Pa... uz malu pomo kompjutera."
"Nemam nita protiv. A sada, pogledajte ovu fotografiju."
"ta je to? Glazgov u kinoj subotnjoj veeri?"
"Bojim se da je loe uveana, ali vidi se sve to nas zanima. To je
uveanje ove ovde oblasti... neposredno ispod zapadnog vrha Planina. Za
nekoliko asova dobiu mnogo bolju kopiju, kao i preciznu kartu reljefa...
upravo je izgrauju u Lunarnoj nadzornoj slubi na osnovu fotografija koje
uvaju u dosjeima. Kako izgleda, ovde postoji iroki ispust... dovoljno
prostran da se na njega spusti desetak brodova. Prilino je i ravan, bar u ovim
takama, ovde... i ovde. Znai, sputanje nee predstavljati nikakav problem, s
vae take gledanja."
"Tehniki moda nee. Ali imate li vi blagu predstavu o tome koliko bi to
kotalo?"
"Za to u se pobrinuti ja, kapetane... ili moja mrea. Smatramo da bi se
moglo isplatiti, ako se pokae da sam u pravu."
Spenser je mogao da doda jo mnogo toga, ali kakav bi on bio pregovara
kada bi pokazao koliko mu je potrebna tua roba. Ovo bi lako mogla postati
senzacija decenije... prvo svemirsko spasavanje koje se ikada odigralo takorei
pred oima TV kamera. U svemiru se deavalo dosta nezgoda i nesrea, samo nebo
zna koliko, ali svima je nedostajao element drame ili iekivanja. Ljudi su
trenutno ginuli, ili vie nikako nisu mogli biti spaseni poto je otkriveno da
su upali u nevolju. Ta vrsta tragedija punila je naslovne strane, ali ne za
dugo, jer to nisu bile prie koje bi zadrale panju ljudi. Sada je, meutim,
oseao da je posredi neto znatno trajnije.
"Nije re samo o novcu", primeti kapetan mada je njegov ton stavljao do
znanja da za njega ima malo vanijih stvari. "ak i kada bi vlasnici pristali,
morali biste da dobijete posebnu dozvolu svemirske kontrole, na zemaljskoj
strani."
"Znam... neko ve radi na tome. To se moe srediti."
"A Lojd? Naa polisa osiguranja ne pokriva ovako male etnje."
osmehnu Sju i pree na sledeu kutiju. Bilo je oigledno da im hrana nee biti
najvei problem, ali morali su da vode rauna o njoj. Dobro je poznavao
administraciju; poto ih spasu, pre ili kasnije, neki slubenik-ovek ili
elektronski slubenik zahtevae da mu podnesu taan izvetaj o tome koliko je
hrane potroeno.
Poto ih spasu. Zar je stvarno verovao da e se to dogoditi? Izgubili su
se pre vie od dva dana i jo nije bilo nikakvog nagovetaja da ih ne neko
trai. Nije bio siguran kakve je znake oekivao... ali neke jeste.
Stajao je utke i razmiljao, kada ga je Sju zabrinuto upitala:
"U emu je stvar, Pete? Neto nije u redu?"
"Oh ne", odvrati on sarkastino. "Pristajemo u bazu za pet minuta. Put je
bio prijatan, slae se?"
Sju je s nevericom u oima zurila u njega; a onda je obli rumenilo i oi
poee da joj se pune suzama.
"Izvini", ree Pet pokajniki istog asa. "Nisam tako mislio... oboje smo
izloeni stranom pritisku, a ti si sve vreme bila divna. Ne znam ta bih bez
tebe, Sju."
Ona izduva nos u maramicu, ovla se osmehnu i odvrati: "Sve je u redu;
razumem." Oboje su trenutak utali; zatim ona dodade: "Zar stvarno misli da
emo se izvui iz ovoga?"
On nemono rairi ruke.
"Ko to zna? Ali zbog putnika, moramo se praviti da verujemo u to. Moemo
biti sasvim sigurni da nas ceo Mesec trai. Ne mogu da verujem da e ovo jo
dugo potrajati."
"Ako nas i nau... kako e nas izvui?"
Petov pogled odluta prema spoljanjim vratima. Mogao je da ih dodirne, ne
pomerajui se s mesta na kome je stajao; kada bi iskljuio unutranju
sigurnosnu bravu, mogao bi da ih otvori, jer su se otvarala prema unutra. S
druge strane tog tankog komada metala nalazile su se tone praine koja bi
skliznula unutra, poput vode u brod koji tone, ako postoji i najmanja pukotina
kroz koju bi mogla da prodre. Na kojoj udaljenosti iznad njih se nalazila
povrina? Taj problem ga je muio od kada su se nali ovde dole, ali izgleda da
nije bilo naina da to otkrije.
Niti je mogao da odgovori na pitanje koje mu je Sju postavila. Teko je
bilo razmiljati o bilo emu drugom do o mogunosti da ih pronau; ako do toga
doe, onda e sigurno uslediti i spasavanje. Ljudska rasa ih nee pustiti da
umru, kada otkrije da su ivi...
Ali tako razmilja onaj ko neto strano eli, a ne onaj ko tei da bude
logian. Stotinama puta u prolosti dogodilo se da se mukarci i ene nau u
stupici kao oni sada i da ostanu u njoj jer ni sva sredstva velikih nacija nisu
bila u stanju da ih izbave. Rudari ispod odronjenog kamenja, mornari u
potopljenim podmornicama... a najvie je bilo astronauta u brodovima na
nepravilnim orbitama, koje je bilo nemogue presresti. esto su mogli slobodno
da razgovaraju sa svojim prijateljima i roacima do samog kraja. To se dogodilo
pre samo dve godine, kada se blokirao glavni pogon na Kasiopeji, pa je svu
raspoloivu energiju upotrebila da se udalji od Sunca. Sada se postojano
kretala u pravcu Kanopusa, na jednoj od najtanije izmerenih orbita bilo kog
svemirskog broda. Astronomi e moi da odrede njen poloaj uz odstupanje od
samo nekoliko hiljada kilometara tokom narednih milion godina. To mora da je
velika uteha za njenu posadu, koja se nalazi u grobnici trajnijoj nego to ju
zavidnim potovanjem.
"Moda si u pravu. Nikada mi nije bilo stalo da se istaknem ili da traim
svoja prava... ako ih uopte imam. Pretpostavljam da sam zbog toga voza
Meseevog autobusa, a ne skiper svemirskog broda. Sada je prekasno da se bilo
ta promeni."
"Jo nema ni trideset."
"Hvala ti na tim ljubaznim reima. Imam trideset dve. Mi Harisi izgledamo
mladoliko i u poznim godinama. Obino nam tada samo to i ostane."
"Ima trideset dve godine... a nema stalnu devojku?"
Ha! pomisli Pet... neke stvari ipak ne zna o meni. Ali nije imalo svrhe
pominjati Klarisu i njen mali stan u Kopernik Sitiju, koji mu se sada inio
tako daleko. Kako samo mora da je Klarisa uznemirena? - upitao se. Koji li je
od momaka tei? Moda je Sju ipak u pravu. Nemam stalnu devojku. Nisam imao
nijednu jo od Ivone, a od nje je prolo pet godina. Ne, blagi Boe... prolo
je sedam godina.
"Verujem da je sigurnost u brojevima", odvrati on. "Jednog od ovih dana u
se skrasiti."
"Moda e to isto govoriti i kada ti bude etrdeset godina... ili
pedeset. Ima mnogo svemiraca kao to si ti. Ne skrase se sve do penzije... a
onda je suvie kasno. Uzmi na primer komodora."
"ta je sad opet s njim? Pomalo poinje da me zamara ta tema."
"Ceo ivot proveo je u svemiru. Nema porodice, nema dece. Zemlja mu
sigurno ne znai mnogo, jer je suvie malo vremena tamo proveo. Mora da se
oseao prilino izgubljeno kada je dostigao starosnu granicu. Ova nesrea je za
njega dar sa neba... on se zaista dobro provodi."
"Drago mi je... zasluio je. Bio bih srean kada bih postigao bar desetinu
onoga to je on postigao, kada dospem u njegove godine... za ta trenutno ba
nemam puno izgleda."
Pet postade svestan da i dalje dri listove sa popisom inventara; potpuno
je zaboravio na njih. Podsetili su ga na zalihe koje su bile sve tanje i on ih
pogleda sa odvratnou.
"Nazad na posao", ree on. "Moramo mislite na putnike."
"Ako se ovde jo zadrimo", odvrati Sju, "putnici e poeti da razmiljaju
o nama."
Nije ni znala koliko je bila u pravu.
12.
Glavni inenjer je zakljuio da je dr Louson preterao sa utanjem. Bilo je
krajnje vreme da ponovo stupe u vezu.
"Je li sve u redu, doktore?" upita on to je mogao ljubaznije.
Usledilo je kratko ljutito reanje... meutim, bes je bio upuen svemiru,
a ne njemu.
"Nema nade", odvrati ogoreno Louson. "Topolotna slika je suvie zbrkana.
Postoji na desetine toplih mrlja, a ne samo ona jedna koju sam oekivao."
"Zaustavite skiju. Doi u da vidim".
Pranjavko Dva se polako zaustavi; Pranjavko Jedan ukoi tik uz njega
tako da su se gotovo dodirivali. Kreui se iznenaujue lako uprkos skafandru,
Lorens se prebaci s jedne skije na drugu i stade, uhvativi se za drae
13.
Glavni inenjer Lorens zurio je u ekran koji je svetlucao slabim sjajem,
pokuavajui da proita poruku ispisanu na njemu. Poput svih inenjera i
naunika, proveo je znatan deo svoga ivota posmatrajui slike koje su iscrtali
brzi elektroni, beleei dogaaje suvie velike ili suvie male, suvie svetle
ili suvie priguene, koje ljudsko oko nije moglo da vidi. Prolo je vie od
sto godina od kada je katodna zrana cev omoguila oveku da vrsto zgrabi
nevidljivi svet; ve je gotovo zaboravio da je ikada bio van njegovog domaaja.
Dve stotine metara odatle, prema podacima na infracrvenom skeneru, jedna
neznatno toplija mrlja leala je na povrini ove pranjave pustinje.
Predstavljala je gotovo savreni krug i bila je sasvim izolovana; nije bilo
drugih izvora toplote u celom vidnom polju. Mada je bila mnogo manja od mrlje
koju je Louson fotografisao iz Lagrana, nalazila se u odgovarajuoj oblasti.
Gotovo da nije bilo sumnje da je re o istoj stvari.
Meutim, nije bilo dokaza da je to ono to su traili. Moglo je postojati
nekoliko objanjenja; moda je obeleavala mesto nekog izolovanog vrha, koji je
trao iz dubina gotovo do povrine Mora. Postojao je samo jedan nain da se to
sazna.
"Vi ostanite ovde", ree Louson. "Ja u poi napred na Pranjavku Jedan.
Obavestite me kada se naem u samom sreditu take."
"Mislite li da e biti opasno?"
"Malo je verovatno, ali nema svrhe da obojica rizikujemo."
Pranjavko Jedan je veoma sporo klizio prema toj zagonetnoj sjajnoj
mrlji... koju je infracrveni skener tako jasno hvatao, a koju oko uopte nije
moglo videti.
"Malo ulevo", naloi Tom. "Jo nekoliko metara... jo malo pa ste
stigli... tu ste!"
Lorens se zagleda u sivu prainu iznad koje je lebdelo njegovo vozilo. Na
prvi pogled, izgledala je isto onako bezoblino kao i bilo koji drugi deo Mora;
ali kada se malo pomnije zagledao, primetio je neto od ega se najeio.
Pri paljivom osmatranju, kakvo je on upravo preduzeo, na praini se
primeivalo krajnje fino takasto ustrojstvo. To ustrojstvo se kretalo;
povrina Mora veoma je lagano milela prema njemu, kao da ju je nosio neki
nevidljivi vetar.
To se Lorensu nimalo nije dopalo. Na Mesecu, ovek naui da bude oprezan
kada je u pitanju neto nenormalno i neobjanjivo; to je obino znailo da
neto nije u redu... ili da uskoro nee biti u redu. Ova praina koja je lagano
milela bila je koliko tajanstvena toliko i uznemirujua; ako je ovde potonula
ve jedna laa, sve malo kao to je bila ova skija moglo se nai jo u veoj
opasnosti.
"Bolje se drite podalje", posavetova on Pranjavka Dva. "Ima ovde neeg
udnog... ne razumem." Paljivo je opisao Lousonu uoen fenomen; ovaj je malo
promislio i gotovo odmah odgovorio: "Kaete da lii na vodoskok u pesku? Upravo
to i jeste u pitanju. Ve od ranije znamo da na tom mestu postoji izvor
toplote... dovoljno snaan da pokrene konvekcionu struju."
"ta je moglo to da izazove? Selena sigurno nije."
Osetio je kako ga preplavljuje razoaranje. Sve je ovo liilo na lov na
divlje guske, ega se i plaio od samog poetka. Neki dep radioaktivnosti, ili
mlaz toplih gasova koje je oslobodio potres, prevarili su njihove ureaje i
dovukli ih na ovo pusto mesto. to pre odu odavde to bolje... i dalje bi moglo
biti opasno.
"Samo trenutak", ree Louson. "Vozilo sa gomilom mainerije i dvadeset dva
putnika... mora da stvara dosta veliku koliinu toplote. Bar tri ili etiri
kilovata. Ako praina miruje, to bi moglo biti dovoljno da stvori vodoskok."
Lorens je smatrao da je to malo verovatno, ali sada je bio spreman da se
uhvati i za najtanju slamku. Dohvatio je tanku metalnu sondu i okomito je
gurnuo u prainu. U poetku je prodirala ne nailazei ni na kakav otpor, ali
poto je na njenu duinu pridodato nekoliko teleskopskih nastavaka bilo je sve
tee i tee pokretati je. Kada je izvukao celih dvadeset metara, morao je
uloiti svu svoju snagu na guranje.
Gornji kraj sonde nestao je u praini; nije ni u ta udario... ali teko
da je mogao oekivati da uspe pri prvom pokuaju. Morae ovaj posao da obavi
nauno, da napravi ustrojstvo prema kome e tragati.
Posle nekoliko minuta vonje napred nazad, ispresecao je oblast paralelnim
trakama bele trake, na razdaljinama od pet metara. Kao to su nekada u
prolosti seljaci sadili krompir, krenuo je du prve trake da ubada sondu u
prainu. Bio je to dugotrajan posao, jer ga je trebalo obaviti savesno. Bio je
poput slepca koji pipa po mraku tankim savitljivim tapom. Ako se ono to je
traio nalazilo van domaaja njegovog tapa, morae da smisli neto drugo. Ali
o tom problemu e razmiljati kada doe do njega.
Proveo je u pretraivanju nekih deset minuta kada je postao nepaljiv.
Sondom je trebalo upravljati obema rukama, naroito onda kada bi bila pri kraju
svoje duine. Gurao je svom snagom, nagnuvi se preko ivice skije, kada se
okliznuo i pao naglavake u prainu.
Pet je odmah osetio da se atmosfera izmenila kada se pojavio iz vazdune
komore. Sa itanjem Pomorande i jabuke zavrili su ve pre izvesnog vremena i
trenutno je u toku bila una rasprava. Prekinuli su je kada je on uao u
kabinu i nastupila je neprijatna tiina dok je on odmeravao prizor. Pojedini
putnici su ga pogledavali krajikom oka, dok su se drugi pretvari da ga nema.
"Pa, komodore", zausti on, "u emu je nevolja?"
"Vlada uverenje", odvrati Henstin, "da ne preduzimamo sve to bismo mogli
da se izvuemo odavde. Objasnio sam da nemamo drugog izbora do da ekamo dok
nas neko ne pronae... ali ima onih koji se s tim na sleu."
Do toga je pre ili kasnije moralo doi, pomisli Pet. Kako je vreme
proticalo, a nije bilo ni traga ni glasa od spasioca, ivci e poeti da
poputaju, usledie kavge. Bie poziva na akciju... bilo kakvu akciju; nije
bilo u ljudskoj prirodi da sedi skrtenih ruku i eka smrt.
"Pretresli smo to ve toliko puta", ree on umorno. "Nalazimo se najmanje
deset metara ispod povrine, pa ak i da otvorimo vrata vazdune komore niko ne
bi mogao da dopre do povrine usled otpora praine."
"Jeste li sigurni u to?" upita neko.
"Sasvim siguran?", odvrati Pet. "Jeste li ikada pokuali da plivate kroz
pesak? Ne biste daleko stigli."
"A da probamo da ukljuimo motore?"
"Sumnjam da bi nas makar za centimetar pomerili. Pa ak i da krenemo,
nastavili bismo napred... a ne navie."
"Mogli bismo svi da odemo u stranji deo; moda bi naa teina pretegla i
nos se okrenuo prema gore."
"Mene brine pritisak na trup", primeti Pet.
"Pretpostavimo da pokrenemo motore... to bi izgledalo kao da udaram u zid
od cigle. Samo nebo zna kakvu bih tetu mogao da prouzrokujem."
"Ali postoje izgledi da uspe; zar ne vredi rizikovati?"
Pet pogleda komodora; bio je pomalo besan to mu ovaj ne pritie u pomo.
Henstin je gledao pravo u njega, kao da kae: "Ja sam stvar doveo dovde... sada
je na tebe red." To je bilo u redu... naroito posle onoga to mu je Sju
malopre kazala. Dolo je vreme da se osamostali, ili bar da dokae da je za to
sposoban.
"Opasnost je suvie velika", sreza on. "Ovde smo savreno bezbedni bar jo
naredna etiri dana. Pronai e nas mnogo pre toga. Zato onda da stavljamo sve
na kocku, a izgledi su jedan prema milion? Da nam je to poslednja nada, pristao
bih... ali ovako ne."
Osvrnuo se po kabini, izazivajui ih sve redom da mu se suprotstave. Dok
je to inio, nije mogao da izbegne pogled gospoice Morli, niti je pokuao da
ga izbegne. Pa ipak ga je iznenadila i postidela, kada je rekla: "Moda se
kapetanu ne uri ba mnogo da ode odavde. Primetila sam da ga u poslednje vreme
nismo ba mnog viali... kao ni gospoicu Vilkins."
ekaj samo ti smeurana kuko, pomisli Pet. Samo zato to nijedan mukarac
14.
Kada je gospoa uster vrisnula, prva reakcija komodora Henstina bila je:
"Blagi Boe... ova ena e dobiti histerian napad." Pola sekunde kasnije morao
je da uloi svu svoju volju da joj se ne pridrui.
Sa spoljanje strane trupa, odakle itava tri dana nije dopro nikakav
drugi zvuk osim aputanja praine, konano se razlegla neka buka. Nije bilo
sumnje da taj zvuk dopire sa spoljanje strane, kao to nije bilo sumnje u
njegovo poreklo. Neto metalno greblo je du trupa.
Istog asa kabina se ispunila povicima, kliktanjem i kricima olakanja. Uz
znatne tekoe Henstin je uspeo da ih nadjaa.
"Pronali su nas", poe on. "ali oni to moda ne znaju. Ako se udruimo,
omoguiemo im da nas lake uoe. Pete... pokuaj sa radiom. Mi ostali emo
lupati po trupu... stari Morzeov V-znak... DIT DIT DIT DAT. Hajdemo... svi
zajedno!"
Selena je odzvanjala od isprekidane bujice taaka i crtica, koje su polako
postale sinhronizovane u obliku jednog odzvanjajueg "ta-tu".
"Stanite!" ree Henstin minut kasnije. "Svi paljivo sluajte!"
Posle buke, tiina je bila neugodna... ak ih je nervirala. Pet je
iskljuio vazdune pumpe i ventilatore, tako da se trenutno na lai ulo samo
lupanje dvadeset dva srca.
Tiina se otegla. Nije valjda da je ta buka poticala od pukog skupljanja
ili irenja Seleninog trupa? Ili ih je moda spasilaka ekipa... ako je to
uopte bila spasilaka ekipa... promaila i nastavila dalje preko praznog lica
Mora?
Grebanje se, iznenada, ponovo zaulo. Henstin zatomi obnovljene izlive
oduevljenja pokretom ake.
"Sluajte, za Boga miloga", preklinjao ih je on. "Da vidimo moemo li bilo
ta da razaberemo."
Grebanje je potrajalo svega nekoliko sekundi, a onda ga je ponovo zamenila
muna tiina. Uskoro neko tiho ree, vie kako bi razbio neizvesnost, nego to
je eleo da da neki koristan prilog: "To je zvualo kao da neko vue icu.
Moda pokuavaju da nas uhvate u mreu."
"Nemogue", odvrati Pet. "Otpor bi bio suvie jak, naroito na ovoj
dubini. Pre e biti da je u pitanju ipka koju povlae gore dole."
"U svakom sluaju", primeti komodor, "spasilaka ekipa se nalazi na
nekoliko metara od nas. Hajdemo jo jednom slono. Ponovo... svi zajedno..."
DIT DIT DIT DAT...
DIT DIT DIT DAT...
Kroz Selenin dvostruki trup napolje u prainu tutnjao je, pun vere, uvodni
ritam Pete simfonije, kao to je i vek ranije pulsirao irom okupirane Evrope.
Pet Haris zauzeo je svoje mesto na pilotskom seditu i bez prestanka je
ponavljao, sa oajnikom uurbanou: "Selena zove... primate li nas? Gotovo",
posle ega bi saekao petnaest sekundi, dugih kao venost, pre no to bi
ponovio poruku. Meutim, etar je ostao nem kao od trenutka kada ih je praina
progutala.
Na Aurigi, Moris Spenser je nervozno pogledavao na sat.
"Prokletstvo", ree on, "trebalo je da skije ve odavno stignu tamo. Kada
su emitovali poslednju poruku?"
"Pre dvadeset pet minuta", odvrati brodski oficir za vezu. "Uskoro bi
trebalo da usledi poluasovni izvetaj o tome da li su ita pronali ili nisu."
"Jeste li sigurni da ste jo na dobroj frekvenciji?"
"Vi se drite svoga posla, a ja u svoga", odvrati ljutiti radista.
"Izvinite", odvrati Spenser, koji je odavno nauio kada treba brzo da se
izvini. "Bojim se da su mi malo popustili ivci."
15.
Prvi put u dvadeset etiri asa Moris Spenser se opustio. Sve to je moglo
biti uinjeno, preduzeto je. Ljudi i oprema ve su krenuli prema Port Rorisu
srea to se il Brak zadesio u Klavijusu... bio je jedan od najboljih
kamermana u ovom poslu i esto su radili zajedno. Kapetan Ensom je vrio
proraune na kompjuteru i zamiljeno posmatrao karte obrisa planina. Posada
svih estoro bila je pozvana iz barova sva tri i obavetena da je dolo do
jo jedne promene puta. Na Zemlji je potpisano bar deset ugovora i poslato
telefaksom, a velike sume novca su ve promenile vlasnike. Finansijski
arobnjaci Meuplanetnih vesti sraunae, naunikom preciznou, koliko mogu
da naplate ostalim agencijama za priu, a da ih ne nateraju da iznajme vlastite
brodove; to, u stvari, teko da bi iko uinio, jer je Spenser bio u prevelikoj
prednosti. Nijedan protivnik nije mogao da stigne do Planina za manje od
etrdeset osam asova; on e tamo biti za est.
Da, bilo je krajnje prijatno raditi polako, smireno i sa uverenjem da je
sve pod kontrolom i da se odvija onako kako je eleo. Zbog takvih trenutaka
vredelo je iveti i Spenser je znao kako najbolje da ih iskoristi. Oni su bili
njegov lek protiv ireva... koji su, i posle stotinu godina, bili profesionalna
bolest komunikacijske industrije.
Za njega je, meutim, bilo tipino da se opusti dok radi. Leao je, s
piem u jednoj aci, i tanjirom sendvia pored druge, u malom salonu za
osmatranje u Zgradi za ukrcavanje. Kroz dvostruko staklo mogao je da vidi mali
dok sa koga je Selena otplovila pre tri dana. Nikako nije mogao da se odupre
tim pomorskim izrazima koji nisu odgovarali ovoj situaciji. Bio je to samo
komad betona koji se protezao dvadeset metara napolje u varljivu ravninu
praine; fleksibilna cev kroz koju su putnici mogli da prou od Luke do lae,
najveim delom bila je nabrana, poput kakve dinovske harmonike. Sada je bila
otvorena prema vakuumu, ispranjena i delimino spljotena... Sepnser nije
mogao da se otme utisku da je to veoma depresivan prizor.
Bacio je pogled na sat, a onda prema tom neverovatnom obzorju. Da je neko
traio od njega da pogodi, kazao bi da je udaljen najamanje stotinu kilometara,
a ne dva ili tri.
Nekoliko minuta kasnije, odraeni sjaj Sunca privue mu pogled. Eno ih,
penju se preko ivice Meseca. Bie ovde za pet minuta, izii e iz vazdune
komore za deset. Imae dovoljno vremena da pojede taj poslednji sendvi.
Doktor Louson nije niim pokazao da ga je prepoznao kada ga je Spencer
pozdravio; nije se iznenadio, jer su prethodni kratki razgovor vodili u gotovo
potpunoj tami.
"Doktor Louson? Ja sam ef biroa Meuplanetnih vesti. Mogu li da snimam."
"Samo trenutak", umea se Lorens. "Poznajem oveka iz Meuplanetnih. Vi
niste Do Lionard..."
"Tano; ja sam Moris Spenser... zamenio sam Doa prole nedelje. Mora se
ponovo priviknuti na Zemljinu gravitaciju... inae e zaglaviti ovde za ceo
ivot."
"Brzi ste, nema ta. Javili smo se pre samo jednog sata."
Spenser je mislio da e biti najbolje da ne pominje kako se ovde nalazi
najvei deo dana.
"I dalje me zanima mogu li da snimam", ponovi on. Bio je veoma savestan
to se ovoga tie; pojedini novinari rizikovali su i snimali bez dozvole, ali
ako vas uhvate, gubite posao. Kao ef biroa, morao je da se dri pravila koja
su titila njegovu profesiju... i javnost.
"Ne sada, ako nemate nita protiv", ree Lorens. "Moram organizovati
gomilu stvari, ali dr. Lousonu e biti drago da porazgovara sa vama... on je
obavio najvei deo posla i zasluuje sve pohvale. Moete me citirati to se
toga tie."
"Ovaj... hvala", promrmlja Tom, kome je bilo strano neprijatno.
"Dobro... vidimo se kasnije", ree Lorens. "Biu u lokalnoj inenjerskoj
kancelariji i iveti na tabletama. Ali vi biste mogli malo da odspavate."
"Ne dok ja ne zavrim s vama", ispravi ga Spenser. Zgrabio je Toma i poveo
ga u pravcu hotela.
Prva osoba na koju su naleteli u predvorju veliine deset kvadratnih
metara bio je kapetan Enson.
"Traio sam vas, gospodine Spenser", ree on. "Sindikat svemirskih radnika
stvara neprilike. Znate za pravilo da mora protei izvesno vreme izmeu dva
putovanja. Pa, ini se..."
"Molim vas, kapetane... ne sada. Sredite to sa pravnim odelenjem
Meuplanetnih vesti... pozovite Klavijus 1234... traite Harija Danciga... on
e to izgladiti."
Proterao je uz stepenice Toma Lousona koji se uopte nije protivio bilo
je udno to hotel nije imao liftove, ali oni su bili nepotrebni na svetu na
kome je ovek teio svega neto malo vie od desetak kilograma, a zatim u svoj
apartman.
Pored toga to je bio krajnje mali i bez ijednog prozora, apartman se
mogao nalaziti u bilo kom jeftinom hotelu na Zemlji. Jednostavne stolice, kau
i sto bili su proizvedeni od najmanje mogue koliine materijala... uglavnom od
fiberglasa, jer kvarca je bilo na Mesecu u velikim koliinama. Kupatilo je bilo
16.
Glavni inenjer Lorens bio je miljenja da komiteti nita nikada ne
postiu. Njegovi pogledi bili su dobro poznati na Mesecu, jer ubrzo posle
poslednje bijenalne posete Lunarnog nadzornog vea na njegovom radnom stolu
pojavila se poruka sledee sadrine: DASKA JE DUGAKA, TVRDA I USKA,
NAPRAVLJENA JE OD DRVETA. Neprevodiva igra rei: imenica BOARD na
engleskom znai i "vee" i "daska" - prim. prev.
Ali ovaj komitet mu je odgovarao, jer je ispunjavao njegove prilino
stroge zahteve. Sam je bio predsednik; nije bilo memoranduma, sekretarica,
agendi. A to je bilo najlepe, sam je odluivao o tome da li e prihvatiti
preporuke komiteta ili ne. Lino je bio zaduen za operacije spasavanja, osim
ako glavni upravnik ne odlui da ga smeni... to e uiniti jedino ako bude
izloen neizdrivom pritisku sa Zemlje. Komitet je postojao samo zato da bi
obezbeivao ideje i tehniko znanje; bio je to njegov privatni trust mozgova.
Samo polovina od dvanaest lanova bili su fiziki prisutni; ostali su se
nalazili ratrkani po Mesecu, Zemlji i svemiru. Strunjak za fiziku tla, koji
je iveo na Zemlji, bio je u nepovoljnom poloaju, budui da je, usled
ograniene brzine radio-talasa, uvek bio sekundu i po u zakanjenju... a dok
njegovi komentari ne stignu do Meseca proticale su skoro tri sekunde. Stoga je
odmah umoljen da pravi beleke i ne iznosi svoje poglede sve do kraja, a da
sastanke prekida samo ako to bude apsolutno neophodno. Kao to su mnogi
otkrili, poto su uspostavljene lunarne telekomunikacione konferencije uz veoma
visoke trokove, nita nije uspenije osujeivalo ustru raspravu od ovog
kanjenja.
"Zarad novopridolih", poe Lorens, kada je zavrena prozivka, "ukratko u
vas obavestiti kao stvari stoje. Selena se nalazi petnaest metara ispod
povrine, leei ravno na kobilici. Neoteena je, sva oprema radi i dvadeset
dvoje ljudi u njoj su jo dobrog raspoloenja. Imaju dovoljno kiseonika za
devedeset asova... to je rok koji nijednog trenutka ne smemo smetnuti s uma.
Za one meu vama koji ne znaju kako Selena izgleda ovde imamo model u
razmeri jedan prema dvadeset." Podigao je model sa stola i polako ga okrenuo
pred kamerom. Lii na autobus ili neku malu letelicu; njena jedina osobena crta
neku vrstu platforme... nalik na splav... koju ete moi tamo da ostavite.
Njeno postavljanje moe vam uzeti ceo dan, a mnogo due bi trajalo prebacivanje
opreme."
"Ukljuujui i privremene odaje za smetaj", dodade neko. "Radnici bi
morali da ostanu na licu mesta."
"To bar nije teko; im postavimo splav, moemo naduvati iglo na njemu."
"Jo bolje; splav vam uopte nije potreban. Iglo moe sam za sebe da
pluta."
"Da se zadriimo ipak na splavu", ree Lorens. "Potrebne su nam jake
montane jedinice koje moemo sklopiti na licu mesta. Imali li ko kakvu ideju?"
"Prazni rezervoari za gorivo?"
"Suvie veliki i krhki. Moda imaju neto u Tehnikim skladitima."
I tako se to nastavilo; zasedao je trust mozgova. Lorens je odluio da im
da jo pola sata, a zatim da donese odluku o svom planu akcije.
Nisu imali vremena za dugaku priu, poto su minuti otkucavali i budui
da je re bila o toliko ivota. Ali na brzinu doneti i loe zamiljeni planovi
bili su gori od onih neupotrebljivih, jer su gurali materijal i vetinu koji bi
mogli da odnesu prevagu izmeu promaaja i uspeha.
Na prvi pogled inilo se da je posredi lagan posao. Selena se nalazila na
stotinak kilometara od dobro opremljene baze. Znali su njen taan poloaj i
bila je na samo petnaest metara dubine. Ali tih petnaest metara suoilo je
Lorensa sa nekim od najsloenijih problemima u celoj njegovoj karijeri.
A ta se karijera, to mu je bilo sasvim jasno, mogla uskoro naglo okonati.
Veoma teko bi mogao da objasni svoj neuspeh, ako tih dvadeset dvoje mukaraca
i ena strada.
Prava je teta to ama ba niko nije prisustvovao sputanju Aurige, jer to
je bio velianstven prizor. Sputanje ili poletanje svemirskog broda
predstavlja jedan od najupeatljivijih prizora koje je ovek ikada ostvario...
sa izuzetkom nekih od najraskonijih napora nuklearnih inenjera. A kada se to
jo dogaa na Mesecu, usporeno i u neugodnoj tiini, onda to lii na san koji
niko ko ga je jednom odsanjao nikada nee zaboraviti.
Kapetan Enson nije smatrao za potrebno da se potrudi oko navigacije,
naroito poto je neko drugi plaao gorivo. U Glavnom priruniku o letenju nije
nita pisalo o vonji svemirskog broda na razdaljini od stotinu kilometara...
zaista samo stotinu kilometara... mada bi matematiari bili presreni da im se
ukazala prilika da izrade takvu putanju, zasnovanu na raunu varijacije, pri
emu bi se koristila najmanja mogua koliina goriva. Enson je jednostavno
suknuo pravo uvis hiljadu kilometara dospevi na taj nain u svemir prema
Meuplanetnom zakonu, mada e to tek kasnije rei Spenseru, a onda se vratio u
normalni vertikalni spust, sa konano radarskim navoenjem. Brodski kompjuter i
radar nadgledali su jedan drugoga, a njih je obojicu nadgledao kapetan Enson.
Bilo ko od njih trojice mogao je sam da obavi taj posao, to znai da je
stvarno bilo lako i bezbedno... mada nije tako izgledalo.
Naroito ne Morisu Spenseru, koji je poeo naprasno da ezne za mekim,
zelenim brdima Zemlje kada su se ti pusti vrhovi nadneli nad njim. Zato je sam
sebe nagovorio na ovo? Sigurno su postojali i jeftiniji naini da se poini
samoubistvo...
Najgori je bio slobodan pad izmeu naizmeninih razdoblja koenja. ta ako
se rakete ne ukljue po komandi i brod nastavi da ponire put Meseca, lagano ali
Jasno je video kroz dogled, ak i pri slabom uveanju, metalnu ipku koju
je Lorens ostavio kao oznaku i preko koje je Selena sada bila povezana sa
svetom. Prizor nije bio Bog zna ta... usamljena motka koja viri iz beskrajne
ravnice... pa ipak je u tome bilo neke izuzetne jednostavnosti koja je privukla
Spensera. Bie to dobar uvod; simbolisala je ovekovu usamljenost u ovoj
ogromnoj i neprijateljski raspoloenoj Vaseljeni koju je on pokuavao da
osvoji. Kroz nekoliko asova ova ravnica vie nee biti nimalo usamljena, ali
do tada ta ipka e posluiti kao mizanscen za komentatore koji e raspravljati
o planovima za spasavanje i popunjavati vreme odgovarajuim intervjuima. To
nije bio njegov problem; jedinica u Klavijusu i studiji na Zemlji u stanju su
da to srede na svoj nain. Njega je sada ekao samo jedan posao... da sedi ovde
u svom orlovskom gnezdu i da se pobrine za to da slike i dalje pristiu u TV
studio na Zemlji. Pomou velikih zumirajuih soiva, zahvaljujui savrenoj
jasnoi na ovom svetu bez vazduha, mogao je ak i odavde da snima krupni plan
kada krene akcija.
Bacio je pogled prema jugozapadu gde se sunce tromo dizalo na nebu. Pred
njima je leao skoro dvonedeljni dan, prema zemaljskom raunanju vremena.
Znai, ne mora da brine za osvetljenje. Scena je postavljena.
17.
Glavni upravnik Olsen retko se javno prikazivao. Vie je voleo da Mesecom
upravlja tiho i efikasno iza scene, preputajui srdanim ekstrovertnim
tipovima kao to je bio ef za turizam da se nose sa novinarima. Samim tim,
njegova retka pojavljivanja bila su upeatljivija... to mu je i bio cilj.
Iako su ga milioni gledali, dvadeset dvoje mukaraca i ena kojima se, u
stvari, obraao, uopte nisu mogli da ga vide, jer se niko nije setio da Selenu
opremi vizuelnim vezama. No, zato je njegov glas bio dovoljno ubedljiv; rekao
im je sve to su eleli da znaju.
"Halo, Selena", poeo je on, "elim da vam kaem da su sve raspoloive
snage ovde na Mesecu mobilisane da vam pomognu. Inenjersko i tehniko osoblje
moje uprave radi bez prestanka kako bi vam pruili pomo.
Za sve je nadlean gospodin Lorens, glavni inenjer zemaljske strane, a ja
u njega imam puno poverenje. On se sada nalazi u Port Rorisu, gde se montira
posebna oprema potrebna za ovu operaciju. Odlueno je... i siguran sam da ete
se i vi sloiti sa ovim... da je na najprei zadatak da vam obezbedimo
dovoljan dotok kiseonika. Stoga planiramo da sprovedemo cevi do vas; to se moe
izvesti dosta brzo, a onda emo moi dole da pumpamo kako kiseonik, tako i
hranu i vodu, ako bude potrebno. im te cevi budu instalisane, vie neete
imati o emu da brinete. Moda e nam biti potrebno malo vremena da stignemo do
vas i da vas izvuemo, ali biete potpuno bezbedni. Treba samo da sedite i
ekate da doemo.
Sada u se iskljuiti i vratiti vam ovaj kanal kako biste mogli da
razgovarate sa prijateljima. ao mi je zbog svih muka i napetosti kroz koje se
proli, ali sada je tome doao kraj. Izvadiemo vas za dan-dva. Sreno!"
im se zavrila poruka upravnika Olsena, na Seleni je zapoeo veseli
razgovor. Postigao je upravo onakav efekat kakav je eleo; putnici su ve
razmiljali o celoj ovoj epizodi kao o postolovini o kojoj e moi da priaju
do kraja ivota. Samo je Pet Haris, izgleda, bio pomalo nesrean.
"Voleo bih", ree on komodoru Henstinu, "da upravnik nije bio tako
samouveren. Na Mesecu, sline izjave uvek predstavljaju izazivanje sudbine."
"Tano znam kako se oseate", odvrati komodor. "Ali ne moete ga
kriviti... imao je na umu na moral."
"Koji je odlian, rekao bih... naroito sada kada moemo da razgovaramo sa
prijateljima i roacima."
"To me podseti; jedan putnik nije ni primio ni poslao bilo kakvu poruku.
tavie, ne pokazuje ni najmanje zanimanje za tako neto."
"Ko je to?"
"Novozelananin, Redli. Povuko se u onaj oak i uti. Nisam siguran
zato, ali brine me."
"Moda jadnik nema nikoga na Zemlji s kim bi eleo da razgovara."
"ovek koji ima dovoljno novca da doe na Mesec, mora imati bar nekog
prijatelja", odvrati Henstin. "A onda se osmehnu; bio je to gotovo deaki
osmeh koji mu je na trenutak ozario lice, omekavi bore na obrazima i oko
oiju. "To zvui krajnje cinino... nisam tako mislio. Ali predlaem da malo
pripazimo na gospodina Ridlija."
"Jeste li upozorili na njega Sju... ovaj, gospoicu Vilkins?"
"Ona je mene upozorila na njega."
Trebalo je i da pretpostavim, pomisli zadivljeno Pet; nita ne moe da joj
promakne. Sada kada mu se inilo da je pred njim nekakva budunost, krajnje
ozbiljno je poeo da razmilja o Sju... kao i o onome to mu je kazala. Do sada
je bio zaljubljen u pet ili est devojaka... ili se bar mogao zakleti da je to
bio u odreeno vreme... ali ovo je bilo neto drugo. Poznavao je Sju vie od
godinu dana i od samog poetka ga je privlaila, ali do sada niega meu njima
nije bilo. ta je ona oseala? - pitao se. Da li je alila zbog onog trenutka
obostrane strasti ili joj to nita nije znailo? Mogla je izneti razne
razloge... kao uostalom i on, to se toga tie... da ono to se dogodilo u
vazdunoj komori vie nije imalo nikakvog znaaja; to je bio samo in mukarca
i ene koji su mislili da im preostaje samo nekoliko asova ivota. Nisu se
ponaali normalno...
A moda i jesu; moda su to bili pravi Pet Haris, prava Suzan Vilkins,
koji su konano isplivali na povrinu, zahvaljujui napetosti i strahu koji su
se nagomilali za poslednjih nekoliko dana. Pitao se moe li biti siguran u to,
ali ve u istom trenutku postalo mu je jasno da mu na to moe odgovoriti samo
vreme. Ako je i postajalo neto pouzdano, neki nauni test koji bi vam kazao
kada ste zaljubljeni, Pet jo nije naiao na to.
Praina koja je prianjala... ako je to bila prava re... uz dok sa koga je
Selena krenula pre etiri dana bila je samo nekoliko metara duboka, ali za ovaj
test dublja im i nije bila potrebna. Ako na brzinu montirana oprema bude ovde
radila, radie i na otvorenom Moru.
Lorens je posmatrao iz zgrade za ukrcavanje kako njegovi pomonici u
skafanderima zavaruju okvir. Bio je napravljen, kao i devedeset procenata
graevina na Mesecu, od izbuenih aluminijumskih traka i ipki. Lorens je
razmiljao o tome kako Mesec u izvesnim vidovima predstavlja raj za inenjere.
Niska gravitacija; potpuno odsustvo re... odnosno, bilo kakvih meteoroloih
promena, sa svim nepredvidljivim vetrovima, kiama i mrazevima... smesta su
uklanjali gomilu problema koji su optereivali sva neimarska preduzetnitva na
Zemlji. Ali i Mesec je imao ime to da nadoknadi, imao je nekoliko svojih
18.
Kada se Tom Louson probudio u nepoznatoj hotelskoj sobi, nije ak bio ni
siguran ko je, a jo manje gde se nalazi. injenica da poseduje izvesnu teinu
predstavljala je prvi podsetnik da vie nije na Lagranu... ali nije ni bi
dovoljno teak da bi ovo bila Zemlja. A onda to vie nije bio san; nalazio se
na Mesecu i zaista se nalazio tamo napolju, na tom smrtonosnom Moru ei.
I pomogao je da pronau Selenu, dvadeset dvoje mukaraca i ena sada je
imalo izgleda da preivi, zahvaljujui njegovoj vetini i nauci. Posle svih
razoarenja i osujeenja, njegovi adolescentni snovi o slavi jo malo pa e se
ostvariti. Sada e svet morati da mu nadoknadi sve to je propatio zbog njegove
ravnodunosti i zanemarivanja.
injenica da mu je drutvo obezbedilo obrazovanje kakvo je, pre samo
jednog veka, svega nekoliko ljudi moglo sebi da priuti, nije smanjivala
ogorenost Toma Lousona prema njemu. U ovom veku to je bilo normalno, jer je
svako dete obrazovano do nivoa do koga su mu to dozvoljavali njegova
inteligencija i sposobnost. Sada kada su civilizaciji bili potrebni svi talenti
do kojih je mogla da doe, samo da bi se odrala, svaka druga politika
predstavljala bi samoubistvo. Tom Louson nije bio zahvalan drutvu to mu je
omoguilo da stekne doktorat; radilo je za svoje dobro.
Ipak, jutros nije bio toliko ogoren na ivot niti toliko cinian prema
ljudskim biima. Uspeh i priznanje predstavljaju velike omekivae, a on je bio
na putu i do jednog i do drugog. Ali bilo je tu jo neega; osetio je i dublje
zadovoljstvo. Tamo napolju na Pranjavku Dva, kada ga umalo nisu svladali
njegovi strahovi i nesigurnost, ostvario je kontakt sa drugim ljudskim biem i
pokazao se dorastao oveku iju je umenost i hrabrost mogao da potuje.
Bio je to tek ovlani kontakt i, kao i ostali u prolosti, nije morao
nikuda da vodi. Jedan deo njegova uma stvarno se nadao da e se upravo to i
desiti, kako bi ponovo mogao da uverava sebe da su svi mukarci sebine,
sadistike protuve. Tom nije mogao da pobegne od svog ranog detinjstva, kao to
to nije mogao ni arls Dikens, koji, i pored uspeha i slave, nije uspeo da
umakne senkama crne fabrike koja je i metaforiki i doslovno zatamnela njegovu
mladost. Ali on je ponovo krenuo iz poetka... mada e jo mnogo vremena morati
da proe pre no to postane ravnopravan pripadnik ljudske rase.
Kada se istuirao i sredio, primetio je poruku koju mu je Spenser ostavio
na stolu. "Oseajte se kao kod kue", pisalo je. "Morao sam na brzinu da odem.
Zamenjuje me Majk Grem... potraite ga na broju 3443 im se probudite."
Teko da sam mogao da ga pozovem pre no to se probudim, pomisli Tom, iji
je preterano logiki um voleo da se hvata za takve govorne nepreciznosti. Ali
ispunio je Spenserov zahtev, junaki se oduprevi impulsu da prvo porui
doruak.
Kada je zavrio sa Majkom Gremom, otkrio je da je prespavao est vrlo
uzbudljivih asova u istoriji Port Rorisa, da je Spenser odleteo u Aurigi prema
jednom trenutku je pomislio da uputi gospoici Morli nekoliko biranih rei; ali
je shvatio da bi time samo pokvario komodorov dostojanestveni izlazak.
"Ja sam kapetan ove lae", poe on odlunim, tihim glasom. "Od sada se
strogo mora potovati ono to ja kaem."
"To ne vai za mene", odvrati nepopustljiva gospoica Morli. "Platila sam
kartu i znam svoja prava. Nemam uopte nameru da upotrebim jednu od tih
stvarica."
Tu prokletu enu nita nije moglo da urazumi; Pat je takoe morao priznati
da je imala petlju. Na trenutak je pred oima video komarnu budunost koju su
njene rei nagovestile. Deset asova sam sa gospoicom Morli, bez ikog drugog,
s kim bi mogao da razgovara...
Pogledao je petoricu koji je trebalo da ugue mogue nevolje. Najblii
gospoici Morli bio je Robert Brajan, graevinski inenjer sa Jamajke. inilo
se da je spreman i voljan da krene u akciju, ali Pet se i dalje nadao da se
neprijatnosti mogu izbei.
"Ne elim da se prepirem oko toga na ta ko ima prava", ree on, "ali da
ste pogledali ta pie sitnim slovima na vaim kartama, otkrili biste da u
sluaju opasnosti samo ja ovde zapovedam. U svakom sluaju, ovo je za vae
dobro i vau udobnost. Ja bih mnogo radije spavao nego bdeo dok ekamo ekipu za
spasavanje da stigne do nas."
"To vai i za mene", ree neoekivano profesor Jajavarden. "Kao to je
komodor kazao, tako emo tedeti vazduh, to nam je i jedina prilika. Gospoice
Vilkins... da li biste mi dali jednu od tih stvarica?"
Hladna logika s kojom je to izveo pomogla je da se snizi emocionalna
napetost; pomoglo je i profesorovo glatko, oigledno prijatno skliznue u
nesvesnost. Dvoje uspavanih, preostalo ih je jo osamnaest, promrmlja jedva
ujno Pet.
"Ne gubimo vreme", ree on glasno. "Kao to vidite, te injekcije su
potpuno bezbolne. U svakom cilindru nalazi se mikromlazna igla, tako da neete
ak osetiti ni ubod."
Sju Vilkins je ve nadula male tube, koje su tako nevino izgledale, i
nekoliko putnika ih je smesta upotrebilo. Uspavani su i usterovi... Irving je,
s nevoljnom i dirljivom nenou, pritisnuo tubu na ruku svoje usnule ene... a
potom je tubu upotrebio i tajanstveni gospodin Redli. Ostalo ih je jo
petnaest. Ko e biti sledei?
Sju je u meuvremenu dola do gospoice Morli. Sad il" nikad, pomisli Pet.
Ako jo trai guvu...
"Mislim da sam bila sasvim jasna da ne elim da upotrebim tu stvaricu.
Sklonite to, molim vas."
Robert Brin je poeo da se primie... ali vei uspeh je postigao
sardonini engleski glas Dejvida Bereta.
"Nau dragu damu, kapetane, u stvari, brine to", poe on, oigledno sa
velikim zadovoljstvom artikuliui ovu primedbu, "da ete je iskoristiti dok
bude nemona da se brani."
Gospoica Morli je nekoliko sekundi utke sedela, ceptei od besa, dok su
joj obrazi pocrveneli kao bulke.
"Niko me nije tako uvredio u mom.. " poe ona.
"Ni mene, gospoo", prekide je Pet, zadavi joj zavrni udarac. Osmotrila
je lica oko sebe... veina se drala ozbiljno, ali ih se nekoliko cerilo, ak i
u ovakvom jednom trenutku... i shvatila da postoji samo jedan izlaz iz ove
situacije.
Kada se opustila na seditu, Pet je sa olakanjem odahnuo. Posle ove
kratke epizode, ostalo bi trebalo da bude lako.
A onda je primetio da gospoa Vilijams, iji su roendan spartanski
proslavili pre samo nekoliko asova, zuri u cilindar u aci u nekoj vrsti
zaleenog transa. Jadna ena je oigledno bila uasnuta i niko je nije mogao
kriviti za to. Na seditu pored njenog mu joj se ve opustio; to ba nije bilo
galantno od njega, pomisli Pet; otiao je prvi i ostavio enu da se sama brine
o sebi.
Pre no to je stigao bilo ta da preuzme, Sju joj je prila.
"Izvinite, gospoo Vilijams... pogreila sam... dala sam vam praznu. Kako
bi bilo da mi je vratite."
Cela stvar je izvedena tako fino da je liilo na aroliju. Sju je uzela...
ili se bar inilo da je uzela... tubu iz mlitavih prstiju, ali dok je to inila
mora da ju je pritisla gospoi Vilijams o ruku. Dama nikada nije ni shvatila
ta joj se desilo; tiho se presamitila i pridruila svom muu.
Sada je ve pola drutva bilo nesvesno; sve u svemu, pomisli Pet, bilo je
zadivljujue malo guve. Komodor Henstin je bio preveliki pesimista; odred za
guenje pobune ipak nije bio potreban.
A onda mu je oduevljenje splasnulo, jer je primetio neto zbog ega je
promenio miljenje. Ipak, izgleda da je komodor, kao i obino, tano znao ta
radi. Gospoica Morli nee biti jedina teka muterija.
Prole su bar dve godine od kada je Lorens poslednji put bio u kakvom
iglou; svojevremno je bio mladi inenjer i uglavnom je radio napolju, na
konstrukcijama; u to vreme jedva da je znao kako izgleda biti okruen vrstim
zidovima. Od tih dana, razume se, izvrena su mnoga poboljanja u dizajnu; sada
nije bilo nimalo teko iveti u domu koji se mogao smotati u mali kofer.
Ovo je bio jedan od najnovijih modela... "Guir", tip dvadeset... u njemu
je moglo da boravi estoro ljudi neogranieno dugo, sve dok imaju energiju,
vodu, hranu i kiseonik. Iglo je obezbeivao sve ostalo... ak i zabavu, jer je
imao ugraenu mikrobiblioteku knjiga, muzike i videa. To nije bio nikakav
ekstravagantan luksuz, mada su ga nadzornici redovno dovodili u pitanje. U
svemiru je dosada mogla biti ubitana. Moda joj treba due, recimo, nego rupi
na crevu za dovod vazduha... ali moe biti isto toliko delotvorna, a ponekad i
mnogo prljavija.
Lorens se malo trgnuo pre nego to je uao u vazdunu komoru. U nekim od
starijih modela, setio se, praktino ste morali da se spustite na kolena.
Saekao je da se oglasi signal za izjednaavanje pritiska, a zatim uao u
polukrunu glavnu odaju.
Kao da se naao u kakvom balonu; u stvari, u njemu se i nalazio. Mogao je
da vidi samo jedan deo unutranjosti, jer je bila izdeljena u nekoliko odeljaka
pokretnim zastorima. Jo jedna moderna pogodnost; u njegovim danima, jedina
privilegija bila je zavesa preko toaleta. Iznad glave, tri metra od poda,
nalazile su se svetiljke i reetka ureaja za klimatizaciju, koji su visili sa
stropa na elastinim nitima. Uz zakrivljeni zid stajale su metalne police koje
su se mogle obarati, samo delimino uzdignute. Sa druge strane najblieg
zastora zauo se glas koji je itao inventar; drugi glas je svakih nekoliko
sekundi uzvraao: "Tu je!".
Lorens zakorai iza zastora i nae se u odeljku za spavanje u iglou. Kao i
zidne police, ni dvostruki leajevi nisu bili potpuno izvueni; trebalo je samo
pogledati da li je sve na broju, jer im se inventar proveri sve e biti
spakovano i brzo upueno na odredite.
Lorens nije prekinuo dvojicu radnika iz skladita koji su nastavili
paljivo da obavljaju svoj posao. Bio je to jedan od onih nezanimljivih
poslova, ali od vitalne vanosti... kakvih je bilo mnogo na Mesecu... od kojih
su ivoti mogli da zavise. Ovde poinjena greka mogla je znaiti neiju osudu
na smrt, jednom u budunosti.
Kada su doli do kraja jednog lista, Lorens ree: "Je li ovo najvei model
koji imate na lageru?"
"Najvei koji je ispravan", glasio je odgovor. "Imamo jedan za dvanaest
osoba, tip devetnaest, ali malo mu proputa spoljani omota i to treba
popraviti."
"Koliko bi to potrajalo?"
"Samo nekoliko minuta. Ali onda sledi dvanaestoasovni test naduvavanja
pre no to dobijemo dozvolu da ga izdamo."
Ovo je bio jedan od onih trenutaka kada je ovek koji stvara pravila
primoran da ih kri.
"Ne moemo ekati da se obavi ceo test. Stavite dvostruku zakrpu i
oitajte isputanje; ako je u okvirima standardne tolerancije, odmah ga
izdajte. Ja u to odobriti."
Rizik je bio beznaajan, a njemu e moda biti potrebna velika kupola na
brzinu. Morao je nekako da obezbedi vazduh i zaklon za dvadeset dvoje ljudi
tamo napolju na Moru ei. Ne mogu svi imati skafandere, od trenutka kada
napuste Selenu pa dok ne budu prebaeni nazad u Port Roris.
Zauo je biper komunikatora iza levog uha. Pritisnuo je prekida na
opasau, oznaivi time da je primio poziv.
"Ovde upravnik".
"Poruka sa Selene, gospodine", ree jedan jasan, slabi glas. "Vrlo je
hitno... u nevolji su."
19.
Pet do sada gotovo da i nije primeivao oveka koji je sedeo sa
prekrtenim rukama na grudima na seditu 3D kod prozora i morao je dvaput da
promisli da bi se setio njegovog imena. Neto kao Bilder... tako je, Baldur,
Hans Baldur. Liio je na tipinog mirnog turistu koji nikada nije zadavao
nikakve nevolje.
I dalje je bio miran, ali vie nije bio tipian... jer je ostajao
tvrdoglavo pri svesti. Na prvi pogled se inilo da uopte ne obraa panju na
ono to se oko njega deavalo, ali grenje miia obraza odavalo je njegovu
napetost.
"ta ekate, gospodine Baldur?" upitao ga je Pet, najnormalnijim moguim
glasom. Bilo mu je veoma drago kada je otpozadi dobio moralnu i fiziku
podrku; Baldur nije izgledao naroito snaan, ali nema sumnje da se Petovi
miii roeni na Mesecu ne bi mogli nositi s njegovim... kada bi dolo do
okraja.
Baldur odmahnu glavom i nastavi da bulji kroz prozor, kao da je tamo mogao
ita da vidi osim vlastitog odraza.
20.
Lorens je shvatio da sada vie nije bilo vremena za brigu oko igloa na
naduvavanje i ostalih finesa koje bi omoguile udoban boravak u Moru ei. Bilo
je vano jedino sprovesti te cevi za dovod vazduha do lae: inenjeri i
tehniari morae da se znoje u skafanderima dok se posao ne obavi. Njihova muka
nee dugo potrajati. Ako ne uspeju da zavre posao u roku od pet do est
asova, mogu se slobodno vratiti kui i prepustiti Selenu svetu prema kome je
dobila ime.
U radionicama Port Rorisa postizana su jo neviena i nezabeleena uda
improvizacije. Kompletno postrojenje za klimatizaciju, sa rezervoarima tenog
kiseonika, zatim upijae vlage i ugljen-monoksida, kao i regulatore temperature
i pritiska trebalo je razmontirati i natovariti na sanke. Kao i malu builicu
koju im je atl dobacio iz geofizikog odeljenja u Klavijusu. Isto tako i
instalacije koje su morale proraditi pri prvom pokuaju, jer vie nee biti
prilike ni za kakva preinaenja.
Lorens nije ni pokuavao da pouruje svoje ljude; znao je da to nije
21.
Lorens je ugledao Aurigu jo sa udaljenosti od petnaestak kilometara;
teko da ju je mogao prevideti, jer je bila upadljiva poto se Suneva svetlost
odbijala o njenu plastiku i metal.
"ta je ono, do avola?" upita on sam sebe i smesta odgovori na to
pitanje. To je oigledno bio brod, a prisetio se da je uo neke neodreene
glasine kako je izvesna mrea vesti unajmila brod radi odlaska na planine. To
se njega nije ticalo, mada je u jednom trenutku i sam razmiljao o tome da tamo
spusti opremu, kako bi izbegao ovo dugoasovno navlaenje preko Mora. Na
nesreu, taj plan ne bi uspeo. Nije bilo sigurnog mesta za sputanje u preniku
pet stotina metara od nivoa "mora"; ispust koji je Spenseru tako dobro posluio
nalazio se suvie visoko za njega.
Glavnom inenjeru se ba nije svidelo to e svaki njegov pokret pratiti
dugofokusna soiva sa brda... ali on tu nita nije mogao. Ve je zabranio da mu
postave kameru na skije... na ogromno olakanje, mada Lorens to nije znao,
meuplanetnih vesti i ogromno ogorenje ostalih slubi. A onda je shvatio da bi
moglo biti i korisno imati brod na samo nekoliko kilometara udaljenosti.
Obezbedie im dodatni kanal obavetavanja, a moda bi mogli i na neki drugi
nain da iskoriste njegove usluge. ak bi im mogao ponuditi gostoprimstvo dok
ne budu dopremljeni igloi.
Gde je oznaka? Sada je ve trebalo da se vidi! Osetio je nelagodnost kada
Tako brzo? - pomisli Pet. Pa da, teka cev e skliznuti kroz prainu
gotovo onom brzinom kojom je budu sputali. Smatrao se veoma pametnim to je
izvrio tu dedukciju.
Dum! Neto je pogodilo krov. Ali gde?
"ujem vas", proaputa on. "Nali ste nas."
"Znamo", odvrati neki glas. "Oseamo da smo uspostavili kontakt. Ali vi
morate obaviti ostalo. Moete li da odredite gde builica dodiruje krov? Da li
je to prazna oblast krova, ili se nalazi iznad ica? Podii emo je i spustiti
nekoliko puta, kako bi vam pomogli da to utvrdite."
Pet je bio prilino besan zbog ovoga; inilo mu se strano nepoteno to
e on morati da odluuje o jednoj tako sloenoj stvari.
Kuc, kuc - ulo se lupkanje builice po krovu. Nije mogao ni da mu ivot
zavisi od toga zato mu se inilo da je ta fraza ona prava? da odredi odakle
tano dopire zvuk. Pa, ionako nisu imali ta da izgube...
"Samo napred", promrmlja on. "Iznad praznog ste." Morao je dva puta da
ponovi pre nego to su ga razumeli.
Istog asa, ba su oni gore bili brzi... builica stade da probija
spoljanji trup. Jasno je uo zvuk, bio je lepi od bilo kakve muzike.
Prodrla je kroz prvu prepreku za manje od minute. uo ju je kako radi, a
zatim staje jer je motor bio ugaen. Operator ju je spustio nekoliko
centimetara do unutranjeg trupa i ona ponovo poe da se okree.
Zvuk je sada bio mnogo jai. Mogao je tano odrediti odakle dolazi.
Poticao je, Pet je pomalo dekoncentrisano primetio, iz velike blizine glavnog
spleta kablova koji su prolazili po sredini krova. Ako proe kroz to...
Polako i nesigurno je ustao i uputio se ka izvoru zvuka. Upravo je stigao
do njega kada ga je zasuo mlaz praine sa tavanice, iznenadne varnice... i
glavno svetlo se ugasilo.
Sreom su ostala upaljena rezervna svetla. Petovim oima bilo je potrebno
nekoliko sekundi da se prilagode na nejasni crveni sjaj; a onda je ugledao
metalnu cev kako prodire kroz krov. Lagano se sputala nanie dok nije ula
pola metra u kabinu; a onda se zaustavila.
U pozadini se uo neiji glas preko radija, koji je govorio neto to je
znao da je vrlo vano. Pokuavao je da uhvati smisao onoga to je uo dok je
stavljao kleta oko builice i pritezao podeiva za zavrtanj.
"Nemojte odvrnuti builicu dok vam ne kaemo", govorio neki udaljeni glas.
"Nemamo vremena da privrstimo zaptivni ventil... cev je s ove strane otvorena
prema vakuumu. Rei emo vam im budemo spremni. Ponavljam... nemojte ukloniti
builicu dok vam mi ne kaemo."
Pet poele da ovek prestane da ga gnjavi; tano je znao ta treba da
radi. Ako svom snagom pritisne ruku kljua za odvijanje... tako... glava
builice e spasti i on e moi ponovo da die.
Zato se ne pomera? Ponovo je pokuao.
"Blagi Boe", zau se preko radija. "Prestanite s tim! Nismo spremni!
Izgubiete sav vazduh!"
Samo trenutak, pomisli Pet, ne obazirui se na ometanje. Ovde neto nije u
redu. Da li treba da okreem na ovu stranu... ili na onu? ta ako ponem da ga
zavrem, umesto obrnuto?
Ovo je bilo uasno zapetljano. Pogledao je u desnu aku, pa u levu;
nijedna mu nije bila od pomoi. Kao ni taj ludak koji je vikao preko radija.
Pa, moe pokuati na drugu stranu i videti hoe li biti ita bolje.
postupa sa knjigama, pomisli on, ali bilo mu je drago da je neko bio nepaljiv.
Inae je nikada moda ne bi ugledao.
Kada je stigao do vriteeg otvora koji je isisavao ivot iz lae, knjiga
mu je bukvalno bila iupana iz aka i zalepila se za kraj cevi. Zvuk je istog
asa uminuo, kao i snaan vetar. Pet je trenutak stajao i klatio se poput
pijanca; zatim se bez rei spustio na kolena i bupnuo o pod.
22.
Uistinu nezaboravni trenuci na televiziji jesu oni koje niko ne oekuje i
za koje ni kamera ni reporteri nisu spremni. Poslednjih trideset minuta splav
je bio mesto na kome se radilo grozniavo, ali pod kontrolom... a onda je, bez
ikakvog upozorenja, dolo do erupcije.
Iako je to bilo nemogue, sticao se utisak da je gejzier iknuo iz Mora
ei. il je automatski poeo da sledi taj uspinjui stub magle koji se kretao
ka zvezdama sada su se videle; reditelj je to traio. Dok se podizao, irio
se poput kakve udne, istanjene biljke... ili poput tanje, nemonije verzije
oblaka-peurke koji je terorisao dva pokolenja oveanstva.
Potrajao je samo nekoliko sekundi, ali za to vreme je sledio neznane
milione ispred ekrana, koji su se pitali kako se mlaz vode mogao dii iz ovog
sunog mora. A onda se smanjio i nestao, u istoj onoj neugodnoj tiini u kojoj
je i roen.
Za ljude na splavu taj gejzir vazduha punog vlage bio je isto tako nem,
ali oni su oseali njegove vibracije dok su se upirali da postave poslednje
spojnice. Uspeli bi, pre ili kasnije, ak i da Pet nije presekao odvod, poto
su sile kojima je trebalo da se suprotstave bile sasvim beznaajne. Ali to
"kasnije" moglo je znaiti suvie kasno. Moda, je ve i bilo...
"Zovem Selenu! Zovem Selenu!" vikao je Lorens. "ujete li me?"
Odgovora nije bilo; odailja na lai nije bio ukljuen; nije ak mogao da
uje ni zvuke koje bi njen mikrofon trebalo da skuplja iz kabine.
"Spoj je spreman, gospodine", javi Kolemen. "Da ukljuim generator
kiseonika?"
emu, pomisli Lorens, ako je Haris uspeo da ponovo zarafi taj prokleti
deo. Mogu jedino da se nadam da je neto priljubio uz drugi kraj cevi i da mi
to moemo oduvati...
"U redu", ree on. "Pustite ga... pod najjaim pritiskom koji moete da
dobijete."
Uz iznenadni udar, raskupusan primerak Pomorande i jabuke bio je oduvan
od otvora cevi za koji ga je vakuum drao prikovanog. Kroz otvorenu rupu sada u
suprotnom smeru pokulja mlaz gasa, tako hladnog da su se njegovi obrisi videli
u obliku sablasnih kovitlaca kondenzovane vodene pare.
Nekoliko minuta taj gejzir kiseonika tutnjao je bez ikakvog uinka. A onda
se Pet Haris polako promekoljio, pokuao da ustane, ali ga je koncentrisani
mlaz ponovo oborio na pod. Nije to bio neki naroito snani mlaz, ali ipak je
bio jai od njega u ovom stanju.
Leao je, a ledeni mlaz mu je zapahnjivao lice; uivao je u osveavajuoj
hladnoi isto koliko i u mogunosti da die. Kroz nekoliko sekundi bio je
potpuno budan... mada je imao strahovitu glavobolju... i postao je svestan
svega to se dogodilo za poslednjih pola sata.
Za pet do deset minuta poeemo da sputamo drugu cev ka vama, kako bismo
uspostavili potpuno kolo i mogli da preuzmemo na sebe snabdevanje sveim
vazduhom i odvoenjem iskorienog vazduha. Ovu cev emo usmeriti prema
stranjem delu kabine, im splav odvuemo nekoliko metara dalje.
Kreemo. Ubrzo u vas ponovo pozvati."
Pet i doktor se nisu smirili dok nisu ispumpali nezdravi vazduh iz plua
svih svojih nesvesnih saputnika. Onda su se, veoma umorni, pa ipak oseajui se
smireno i sreno jer su znali da se jedan veliki poduhvat pribliava
trijumfalnom zavretku, skljokali na pod i ostali tako da ekaju drugu builicu
da prodre kroz krov.
Deset minuta kasnije, uli su je kako udara o spoljanji trup, tano
ispred vazdune komore. Kada ih je Lorens pozvao da proveri poloaj cevi, Pet
mu je potvrdio da ovog puta nema ikakvih prepreka. "I ne brinite", dodao je.
"Neu dirati bu builicu dok mi ne kaete."
Sada je ve bilo tako hladno da su se on i Mekenzi ponovo obukli, a usnule
putnike prekrili ebadima. Ali Pet nije javio da prestanu; sve dok ne budu
stvarno ugroeni hladnoom, to hladnije to bolje. Izvlaili su smrtonosnu
toplotu koja ih umalo nije skuvala... a to je bilo jo vanije, njihovi
preiivai vazduha e verovatno ponovo proraditi, sada poto je temperatura
tako drastino opala.
Kada i druga cev prodre kroz krov bie dvostruko obezbeeni. Ljudi sa
splava mogu ih snabdevati vazduhom u nedogled, a imae i rezervu vlastitog koja
e potrajati nekoliko asova... moda i ceo dan... Moda e jo dugo morati da
ekaju ovde ispod praine, ali neizvesnosti vie nije bilo.
Osim, razume se, ako im Mesec ne priredi neka nova iznenaenja.
"E pa, gospodine Spenser", oslovi ga kapetan Enson, "izgleda da imate
svoju priu."
Spenser je bio gotovo isto onoliko iscrpljen, jer je poslednjih nekoliko
asova bio strano napet, kao i svi oni ljudi na splavu, dva kilometra ispod
njega. Mogao je da ih vidi na monitoru, pri srednjem uveanju. Oigledno su se
odmarali... to su bolje mogli, poto su na sebi imali skafandere.
Petorica su, zaista, bar mu se tako inilo, pokuavala da uhvate neto sna
i reili su taj problem na zapanjujui, ali razuman nain. Legli su pored
splava, napola utonuvi u prainu, nalik na lebdee gumene lutke. Spenseru nije
palo na pamet da je skafander bio suvie lagan da bi potonuo u tu stvar. Svojim
silaenjem sa splava petorica tehniara ne samo da su sebi obezbedili
neuporedivo luksuzan kau, ve su i svojim drugovima ostavili mnogo slobodnog
prostora za rad.
Preostala tri lana ekipe polako su se kretala unaokolo, podeavajui i
proveravajui opremu... naroito etvrtasto ispupenje preiivaa vazduha i
velike kugle privrene za njega. Pri maksimalnom optikom i elektronskom
zumu, kamera je mogla da dopre na udaljenost od deset metara od sve te
opreme... gotovo dovoljno blizu da oitava merae. ak i pri srednjem uveanju
lako je bilo uoiti dve cevi koje su vodile sa splava i pruale se nadole do
nevidljive Selene.
Taj oputeni i mirni prizor predstavljao je zapanjujuu suprotnost od
onoga od pre jednog sata. Ovde vie nije moglo nita da se uini, dok ne stigne
naredni tovar opreme. Obe skije su se vratile u Port Roris; tamo e sada biti
vrlo ivo, poto je inenjersko osoblje testiralo i spajalo opremu za koju su
23.
I dalje je bilo veoma tiho na Seleni, ali to nije bila tiina sna, ni
tiina smrti. Uskoro e se svi ovi ljudi probuditi da pozdrave dan za koji se
samo nekolicina mogla nadati da e ga doiveti.
stub koji bi u preniku imao najmanje jedan metar - odnosno, jednu jardu, po
vaem mernom sistemu, a to bi nalagalo... ovaj... priblino petnaest puta deset
kvadrat puta deset na etvrti kubnih centimetara, ili drugim reima... tako je,
razume se, petnaest tona vode. I to pod pretpostavkom da ne bude nikakvog
rasipanja; u stvarnosti, bilo bi vam potrebno mnogo puta toliko. Ispalo bi,
zapravo, punih stotinu tona. A ta mislite, koliko bi bila teka oprema za
zamrzavanje?
Ovo je na Lorensa ostavilo utisak. Za razliku od mnogih naunika koje je
upoznao, Tom se odlino snalazio u praktinim stvarima i bio je vian brzom
raunanju. Obino se dogaalo da kada se neki astronom ili fiziar upuste u
brzo izraunavanje, prilikom prvog pokuaja omakla bi im se pogreka reda
veliine u rasponu od deset do sto. Koliko je Lorens mogao da proceni, Tom je
uvek iz prve dolazio do tanog rezultata.
Kanadski poklonik zamrzavanja i dalje se vatreno zalagao za svoju zamisao
kada ga je u emisiji zamenio jedan gospodin iz Afrike koji se opredelio za
suprotan pristup; toplotu. On je predloio korienje ogromnog konkavnog
ogledala koje bi fokusiralo Sunevu svetlost na prainu i tako je povezalo u
nepominu masu.
Bilo je oigledno da Tom tek uz silno naprezanje uspeva da sauva
samokontrolu; zagovornik solarne pei spadao je meu najtvrdoglavije, samouke
"strunjake" koji su odbijali da priznaju da im se u proraunima moda potkrala
neka greka. Rasprava je postala uistinu estoka, kada se iznenada umeao jedan
glas sa znatno manje udaljeniosti.
"Skije dolaze, gospodine Lorens."
Lorens se pridigao u sedei poloaj i popeo na splav. Ako je ita ve bilo
na vidiku, to je znailo da se praktino nalazilo na njemu. Da, bili su to
Pranjavko jedan - kao i Pranjavko tri, koji je preduzeo teko i skupo
putovanje iz Jezera Sue, manjeg ekvivalenta Mora sa tamne strane. Samo to
putovanje predstavljalo je sagu koja e zauvek ostati nepoznata izuzev
nekolicini uesnika u pohodu.
Svaka skija vukla je po dve saonice pretovarene opremom. Kada su prispele
uz splav, prva stvar koja je iskrcana bio je ogroman kontejner u kome se
nalazio iglo. Uvek je bilo zadivljujue posmatrati ih kako se naduvavaju i
Lorens nikada nije nestrpljivije iekivao taj prizor. Da, sasvim izvesno je
dobio svemirski svrab. Proces je bio potpuno automatski; slomio bi se peat,
pomerile dve zasebne poluge - koje su sluile kao obezbeenje od katastrofalne
mogunosti sluajnog aktiviranja - a onda bi se malo saekalo.
Lorens uistinu nije morao dugo da eka. Strane kutije su se razdvojile i
pale, a ispod njih se ukazala zbijeno spakovana, savijena masa srebrnaste
tvari. Stala je da se mreka i opire, poput kakvog ivog stvora. Lorens je
jednom video nonog leptira kako izranja iz ahure, sa jo zguvanim krilima;
dva procesa udnovato su nalikovala jedan na drugi. Insektu je, meutim, bio
potreban ceo sat da dostigne punu veliinu i sjaj, dok je iglo to postizao za
tri minuta.
Dok je generator vazduha upumpavao atmosferu u mlitav omota, on se irio
i ukruivao u naglim trzajima, posle kojih bi usledila dua razdoblja
ustaljivanja. Bio je sada metar visok i irio se pre u stranu nego nagore. Kada
je dosegao granice bonog irenja, ponovo je krenuo navie, da bi konano iz
glavne kupole iskoila vazduna komora. Imao se utisak da bi celu ovu operaciju
trebalo da prate itanje i duvanja; izgledalo je nekako neprirodno to se sve
24.
Vetar koji je prohujao Selenom kao da je sa sobom odneo i neto vie od
ustajalog vazduha. Kada se osvrnuo na prve dane provedene pod prainom, komodor
Henstin je uvideo da je na lai uvek vladalo grozniavo, ak histerino
raspoloenje, poto je minuo prvobitni ok. Nastojei da sauvaju bodrost,
povremeno su odlazili predaleko u pravcu lane veselosti i detinjaste
razdraganosti.
Sve je to sada pripadalo prolosti, a bilo je lako razbrati zato.
Okolnost da je spasilaka ekipa dejstvovala na udaljenosti od svega nekoliko
metara predstavljala je deo objanjenja - ali samo deo. Duh spokoja koji su
sada delili proisticao je iz njihovog susreta sa smru; posle toga, nita vie
nije moglo biti isto. Iz njih je potpuno iskopnio onaj triav talog sebinosti
i kukaviluka.
Niko to bolje nije znao od Henstina; imao je to prilike ve mnogo puta da
doivi, kad god bi se posada svemirskog broda nala suoena sa opasnou na
spoljnjim podrujima Sunevog sistema. Iako nije imao sklonosti ka filozofiji,
u svemiru mu je na raspolaganju stajalo obilje vremena za razmiljanje. Ponekad
bi se zapitao da li je stvarni razlog koji je ljude navodio da trae opasnost
to to su jedino u tim okolnostima nalazili drugarstvo i solidarnost za kojima
su nesvesno udeli.
Bie mu ao kada se bude oprostio od svih ovih ljudi - da, ak i od
gospoice Morli, koja je sada postala onoliko prijatna i uviavna koliko joj je
to njen temperamenat doputao. injenica da je bio u stanju da misli toliko
unapred predstavljala je meru njegovog samopouzdanja; ovek nikada nije mogao
biti siguran, razume se, ali situacija je sada izgledala potpuno pod kontrolom.
Niko nije tano znao kako je glavni inenjer Lorens naumio da ih izbavi, ali
taj problem se naprosto sastojao u odbiru izmeu alternativnih metoda. Od ovog
trenutka njihovo suanjstvo bilo je neprilika, a ne opasnost.
Nije ak predstavljalo ni veliku nevolju, budui da su cilindri sa hranom
poeli da ispadaju iz vazdunog cevovoda. Iako nikada nisu uistinu bili suoeni
sa opasnou od gladi, ishrana im je postala krajnje jednolina, a i voda je
ve neko vreme racionisana. Sada je do njih dopremljeno nekoliko stotina
litara, to je napunilo gotovo presahle rezervoare.
Bilo je neobino da komodor Henstin, koji je obino mislio na sve, nikada
nije postavio sebi jedno jednostavno pitanje: "ta se dogodilo sa onom vodom
koju su imali u poetku?" Iako je bio suoen sa preim problemima, pomisao na
tu dodatnu masu koja se nala na lai trebalo je da ga zabrine. Ali to se ipak
nije dogodilo, sve dok nije bilo prekasno.
Pet Haris i glavni inenjer Lorens takoe su snosili deo krivice to se
ova okolnost previdela. Bila je to jedina pogreka u inae divno smiljenom
planu. Razume se, vie od jedne pogreke i nije bilo potrebno.
Inenjersko odeljenje sa zemaljske strane i dalje je hitro radilo, ali ne
vie u onoj oajnikoj trci sa asovnikom. Bilo je sada vremena da se napravi
improvizovani model lae, koji je potom potopljen u More kraj Port Rorisa, da
bi onda bili preduzeti razni naini da se u njega prodre. I dalje su pristizali
saveti - pametni, kao i oni drugi - ali na njih vie niko nije obraao panju.
Pristup je odabran i vie se nee menjati, osim ako ne iskrsnu neoekivane
prepreke.
Dvadeset etiri asa poto je podignut iglo, sva posebna oprema bila je
napravljena i dopremljena na poprite zbivanja. Bio je to rekord za koji se
Lorens nadao da ga nikada nee morati da obori, a i bio je veoma ponosan na
ljude koji su ga postavili. Inenjersko odeljenje retko je dobijalo priznanje
koje je zasluivalo - poev od vazduha, na primer; svi su njegovo postojanje
uzimali zdravo za gotovo, zaboravljajui pri tom da su inenjeri bili ti koji
su ga obezbeivali.
Poto je sada bio spreman da stupi u dejstvo, Lorens je konano reio da
progovori - na veliku radost Morisa Spensera. Bio je to trenutak na koji je on
dugo ekao.
Koliko je uspevao da se seti, bio je ovo prvi TV intervju kod koga je
kameru i njegovog sabesednika razdvajalo pet kilometara. Pri fantastinom
bio je srazmerno mali - ali mu je momenat sile bio isti kao da je na Zemlji,
tako da bi u trenu smrskao oveka ako bi ga zahvatio pri tim sporim
oscilacijama. Bila je to jo jedna posebnost Meseca - usporeno kretanje ove
visee mase. Pri lokalnoj gravitaciji, klatnu je bilo potrebno dva i po puta
due vremena nego na Zemlji da naini jedan ciklus. Ova okolnost uvek je
izgledala nekako neobina, osim oveku koji je ovde roen.
Drugi odeljak konano je bio spojen sa prvim. Kada su se ulebili jedan u
drugoga, Lorens je ponovo dao nalog za sputanje.
"Osam metara je otilo", ree Lorens, "to znai da smo preli pola puta.
Sad je red na trei odeljak."
Posle ovoga preostae jo samo jedan - premda je Lorens obezbedio i
dodatni odeljak, za svaki sluaj. Veoma je uvaavao kadrost mora da guta
opremu. Za sada su izgubili samo nekoliko sitnih predmeta, ali ako ovaj deo
kesona sklizne sa kuke, u trenu e nestati. Iako nije morao duboko da potone,
naroito ako bi pljotimice pao u prainu, bio bi potpuno izvan domaaja ak i
na dubini od svega par metara. Nisu imali vremena da spasavaju vlastitu opremu
za spasavanje.
Ulebljen je i broj tri; zavrni deo kretao mu se gotovo neprimetno sporo,
ali se ipak kretao, i za nekoliko minuta, ako ih bude pratila srea, pokucae
na krov lae.
"Stigli smo do dubine od dvanaest metara", objavi Lorens. "Od Selene nas
sada dele samo tri metra. Jo samo koji trenutak i moi ete da nas ujete tamo
dole."
Odista su mogli i taj zvuk delovao im je udesno umirujue. Pre vie od
deset minuta Henstin je razabrao vibraciju kiseonikog cevovoda kada se keson
oeao o njega. Moglo se osetiti kada se zaustavio, a kada je ponovo krenuo.
Ponovo je usledila vibracija, praena ovoga puta umom blagog pljuska
praine po krovu. Dva cevovoda za vazduh bila su povuena nadole, tako da im je
sada oko dvadeset centimetara visilo sa tavanice, a brzosuei cement, koji je
predstavljao deo opreme za sluaj opasnosti svih svemirskih vozila, bio je
izglaan oko mesta njihovog ulaska. Izgledalo je da se razmekao, ali
neopipljiva kia praine bila je preslaba da izazove uznemirenje. No, Henstin
pomisli da bi ipak bilo bolje ako to pomene skiperu, kome je stvar moda
promakla.
"udno", ree Pet, podigavi pogled prema cevima koje su trale. "Cement
bi trebalo da dri, iako cev vibrira."
Popeo se na jedno sedite i izbliza osmotrio vazdunu cev. Nita nije
kazao, ve je samo siao, zbunjenog izraza lica - i prilino zabrinut.
"U emu je nevolja?" upita tiho Henstin. Poznavao je ve dovoljno Peta da
mu lice ita kao otvorenu knjigu.
"Cev se vue nagore kroz krov", ree on. "Neko je gore na splavu postao
krajnje nebriljiv - skratila se za najmanje jedan centimetar od kada sam ja
cementirao." Pet naglo zastade, uasnut. "Blagi Boe", proaputa on. "A moda
je naa greka - moda to mi jo tonemo."
"Pa ta onda?" upita komodor prilino spokojnim glasom. "Oekivalo se da
praina nastavi da se slee pod naom teinom - ali to jo ne znai da smo u
opasnosti. Sudei po toj cevi, sputamo se jedan centimetar za dvadeset etiri
asa. Uvek mogu malo da produe cev, ako se javi potreba za njim."
Pol se nasmeja, pomalo posramljeno.
"Tako je - to je odgovor. Trebalo je da mi to ranije padne na pamet.
Verovatno smo sve vreme lagano tonuli, ali tek smo sada doli u priliku da se u
to uverimo. No, bie ipak bolje da o tome izvestim gospodina Lorensa - ovo bi
moglo da ima uticaja na njegove proraune."
Pet krenu prema prednjem delu kabine - ali tamo nije stigao.
25.
Prirodi je bilo potrebno milion godina da postavi zamku u koju je uhvatila
Selenu i povukla je u dubine Mora ei. U drugom navratu uhvatila se u zamku
koju je sama napravila.
Kako njeni projektanti nisu smatrali za potrebno da paze na svaki gram
prekomerne teine, niti je trebalo da ona bude opremljena za putovanja koja
traju due od nekoliko asova, Selenu nisu opskrbili onim genijalnim
postrojenjem kojim su raspolagali svi svemirski brodovi, premda se o njemu
javno malo prialo - za recikliraje svih zaliha vode. Ona nije morala da
konzervira svoje resurse na ubog nain osoben za letelice koje su saobraale po
svemiru; ono malo vode to se u normalnim prilikama koristilo i stvaralo na
njoj jednostavno je izbacivano.
Tokom poslednjih pet dana nekoliko stotina kila tenosti i pare napustilo
je Selenu i istog asa ih je upila edna praina. Jo pre mnogo asova praina
oko ventila za izbacivanje se zasitila i pretvorila u blato. Kapajui kroz
mnogobrojne kanale izdubila je poput saa okolno More. Tiho, strpljivo, laa je
spirala vlastite temelje. Neno gurkanje kesona koji se pribliavao obavilo je
ostalo.
Prvi nagovetaj predstojee nesree gore na splavu pojavio se u obliku
treptanja crvene svetiljke na preiivau vazduha, sinhronizovanog sa
zavijanjem radio-sirene na svim talasnim duinama u skafanderu. Zavijanje je
prestalo gotovo istog asa, jer je deurni tehniar pritisnuo dugme za prekid,
ali je zato crvena lampica nastavila da trepe.
Bio je dovoljan jedan pogled na brojanike da Lorens shvati ta se
dogodilo. Cevi za vazduh... obe... nisu vie bile spojene sa Selenom.
Preiiva je pumpao kiseonik u More kroz jednu cev, a to je bilo jo gore,
kroz drugu je usisavao prainu. Lorens se zapitao koliko e im vremena biti
potrebno da oiste filtre, ali nije gubio vreme na razmiljanje. Bio je suvie
zauzet upuivanjem poziva Seleni.
Odgovora nije bilo. Pokuao je na svim frekvencijama lae, ali nije primao
ak ni um noseeg talasa. More ei postalo je neprobojno za radio kao to je
bilo neprobojno za zvuk.
Gotovi su, ree; sve je zavreno. Malo nam je nedostajalo, ali nismo
uspeli. A bio nam je potreban samo jo jedan sat...
ta se to moglo dogoditi? - razmiljao je smknuto. Moda je trup propao
pod teinom praine. Ne - to je bilo malo verovatno; unutranji vazduni
pritisak bi to spreio. Mora da je posredi sleganje zbog neeg drugog; nije bio
siguran, ali je pomislio da je dolo do neznatnog podrhtavanja tamo dole. Od
samog poetka bio je svestan opasnosti od takvog neeg, ali nije znao kako od
toga da se zatiti. Bio je to rizik koji su svi prihvatili i Selena je
izgubila.
Jo dok je Selena poinjala da pada, neto je Petu govorilo da je ovo
ekajui da uje novosti. Ali on njih dvadeset nije video, jer Suzan ga je
gledala, i on je bio svestan samo izraza na njenom licu. Odisalo je
zabrinutou i pripravnou... ali ak ni sada na njemu nije bilo ni traga od
straha. Dok ju je Pet posmatrao, njegovo vlastito oajanje kao da se rasprilo.
Osetio je nalet snage, ak nade.
"Neka sam proklet ako znam ta se dogodilo", ree on. "Ali u jedno sam
siguran... jo nismo gotovi, ni za sto svetlosnih godina. Moda smo jo malo
potonuli, ali nai prijatelji na splavu e brzo da nas stignu. To e znaiti
malo odlaganje... i nita vie. Nemamo razloga za brigu."
"Ne elim da diem paniku, kapetane", javi se Beret, "ali ta ako je i
splav potonuo? ta emo onda?"
"Saznaemo im popravim radio", odvrati Pet, pogledavi zabrinuto ice
koje su visile sa krova. "Dok ne razvrstam ove pagete, moraete da se
zadovoljite pomonim svetlima."
"Meni ne smetaju", primeti gospoa uster. "Mislim da su veoma slatka.
Neka ste blagosloveni, gospoo uster, izgovori Pet u sebi. Brzo se
osvrnuo po kabini; mada je teko bilo razaznati izraze lica svih putnika pri
ovom slabom osvetljenju, inilo se da su prilino smireni.
Trenutak kasnije nisu vie bili tako mirni; samo toliko vremena mu je bilo
dovoljno da utvrdi da ne moe popraviti ni svetla ni radio. ice su bile
pokidane duboko u kolu, tako da do njih nije mogao dopreti jednostavnim
alatkama koje je ovde imao.
"Ovo je mnogo ozbiljnije", prijavi Pet. "Neemo moi da stupimo u vezu,
ako nam ne spuste mikrofon."
"To znai", javi se Beret koji je izgleda voleo sve da posmatra sa mrane
strane, "da su izgubili vezu s nama. Nee shvatiti zato ne odgovaramo. ta ako
pretpostave da smo svi mrtvi... i odustanu od cele operacije?"
Ta je misao prostrujala Petu kroz glavu, ali ju je istog asa odbacio.
"uli ste ta vam je kazao glavni inenjer Lorens preko radija", odvrati
on. "On ne pripada onoj vrsti ljudi koja bi odustala dok nije sasvim sigurna da
nismo vie ivi. To ne treba da vas brine."
"ta je s vazduhom?" upita profesor Jajavarden zabrinuto. "Ponovo smo se
vratili na vlastite zalihe."
"Trebalo bi da nam potraju nekoliko asova poto su se upijai obnovili.
Cevi e pre isteka tog vremena ponovo biti na svom mestu", odvrati Pet, neto
samouverenije nego to se oseao. "U meuvremenu, moraemo biti strpljivi i
ponovo se sami zabavljati. Radili smo to tri dana; trebalo bi da moemo jo
nekoliko sati."
Osvrnuo se po kabini, da vidi ima li koga ko se ne slae, i primeti kako
jedan putnik polako ustaje. Bila je to poslednja osoba koju bi oekivao...
tihi, sitni gospodin Ridli, koji je moda izgovorio desetak rei za vreme celog
puta.
Pet i dalje nije o njemu nita znao osim da je raunovoa sa Novog
Zelenada... jedine drave na Zemlji koja je pomalo bila izolovana od ostalog
sveta zahvaljujui svom poloaju. Do nje se, razume se, moglo stii isto onako
brzo kao i do svakog drugog mesta na planeti, ali to je bio kraj puta, a ne
usputna stanica za negde drugde. Kao rezultat toga, Novozelanani su jo s
ponosom uvali dosta od svoje individualnosti. Tvrdili su, u emu je bilo dosta
istine, da su spasli sve to je ostalo od engleske kulture, sada kada je
Atlantska Zajednica apsorbovala britanska ostrva.
26.
Moda je bilo dobro to je Selena ostala bez radio-veze; teko da bi
njenim iteljima pomoglo da su znali da se skije, pretovarene putnicima,
udaljavaju sa mesta nesree. Ali u tom trenutku niko na lai nije razmiljao o
spasavanju; Redli se nalazio u sreditu nejasno osvetljene pozornice.
"Kako to mislite... da je ovo vaa krivica?" upita ga Pet, naruivi
zbunjujuu tiinu koja je usledila posle izjave Novozelananina. Za sada su
bili samo zbunjeni; ne prijateljski raspoloeni, poto niko nije mogao ozbiljno
da shvati takvu jednu izjavu.
"Dugaka je to pria, kapetane", odvrati Redli, glasom koji je, iako je
bio neobino ravnoduan, krio u sebi podtonove koje Pet nije mogao da razabere.
Imao je gotovo utisak da slua kakvog robota - Pet oseti neprijatan naboj negde
po sredini kime. "Ne elim da kaem da sam ja ovo namerno prouzrokovao. Ali
bojim se da je ipak namerno i ao mi je to sam sve vas u to umeao. Znate...
oni me progone."
Upravo je to ono to nam sad treba, pomisli Pet. Izgleda da je sve protiv
nas. U ovoj maloj skupini imamo neurotinu usedelicu, drogiraa... a sada i
manijaka. Kakve emo jo udake otkriti pre no to skonamo?
A onda je shvatio da to nije poteno. U stvari, imao je puno sree. Bili
su tu Redli, gospoica Morli i Hans Baldur koji im vie nije priinjavao
nikakve nevolje posle onog incidenta koji vie niko nije pominjao, ali zato i
komodor, dr Mekenzi, usterovi, mali profesor Jajavarden, Dejvid Beret... i svi
drugi koji su ispunjavali ono to se od njih trailo, ne pravei neprilike.
Osetio je iznenadnu naklonost... ak ljubav... prema svima njima, to su mu
pruali svoju aktivnu ili pasivnu podrku.
A naroito Sju, koja je ve bila skok ispred njega, kao to je to izgleda
uvek bio sluaj. I sada je, nenametljivo, obavljala svoj posao u stranjem delu
kabine. Pet je sumnjao da je iko primetio... Redli sigurno nije... da je
otvorila ormani za prvu pomo i uzela jedan od onih ciilindara veliine
cigarete koji je vodio u zaborav. Ako ovaj momak bude poeo da stvara
neprilike, ona e biti spremna.
U ovom trenutku, Redliju nije bilo ni na kraj pameti da stvara neprilike.
inilo se da je sasvim zaokupljen sobom i savreno racionalan; oi mu nisu
sijale ludakim sjajem, niti su se primeivali drugi kliei ludila. Liio je
upravo na oveka kakav je i bio... sredovean raunovoa sa Novog Zelanda koji
odmor provodi na Mesecu.
"To je veoma zanimljivo, gospodine Redli", primeti komodor Henstin
odmerenim, neutralnim glasom, "ali oprostite zbog naeg neznanja. Ko su to
"oni" i zato bi vas progonili?"
"Ubeen sam, komodore, da ste uli za letee tanjire?"
Letee, ta? - upita se Pet. Izgleda da je Henstin bio bolje obaveten od
njega.
"Da, jesam", odvrati on pomalo umorno. "Naiao sam na njih u starim
knjigama o astronautici. Predstavljali su pravu ludost, zar ne, pre nekih
osamdeset godina?"
Shvatio je da nije smeo da upotrebi re "ludost" i laknulo mu je kada se
Redli nije uvredio.
"Oh, podaci o njima seu mnogo dalje u prolost od toga, ali tek u
poslednjem veku su ljudi poeli da ih primeuju. Postoji stari rukopis iz neke
engleske opatije iz 1290. u kome se jedan sluaj opisuje do pojedinosti... a ni
to nije najraniji izvetaj, nipoto. Postoje zapisi da je pre dvadesetog veka
primeeno vie od deset hiljada leteih tanjira."
"Samo malo", prekinu ga Pet. "ta su vam to, do avola, letei tanjiri?
Nikada nisam uo za njih."
"Bojim se, kapetane, da ste zanemarili svoje obrazovanje", odvrati Redli
saaljivim glasom. "Izraz "letei tanjiri" poeo je da se koristi posle 1947.
za opisivanje udnih letelica obino u obliku diska koje, navodno, ve vekovima
istrauju nau planetu. Neki ljudi vie vole da koriste izraz neidentifikovani
letei predmeti."
To je probudilo nekoliko slabih seanja u Petovom umu. Da, uo je taj
izraz u vezi sa hipotetikim svemircima. Meutim, nije bilo konkretnih dokaza,
razume se, da su svemirski brodovi neke tuinske vrste ikada uli u Sunev
sistem.
"Vi zaista verujete", javi se skeptino jedan od putnika, "da se oko
Zemlje motaju posetioci iz svemira?"
"I vie od toga", odvrati Redli. "esto su se sputali i stupali u vezu sa
ljudskim biima. Pre no to smo doli ovamo, imali su bazu na tamnoj strani
Meseca, ali su je unitili kada su poele da je snimaju prve osmatrake
rekete."
"Otkud vi to sve znate?" upita neko drugi. Redli je izgleda bio sasvim
ravnoduan prema skepticizmu svoje publike; mora da je ve odavno navikao na
to. Zraio je nekom unutranjom verom koja je, koliko god neosnovana, bila na
udan nain ubedljiva. Njegova ludost ga je iznela u carstvo s druge strane
razuma i on je tamo bio sasvim srean.
"Imamo... veze", odvrati on vano. "Nekoliko mukaraca i ena bilo je u
stanju da uspostavi telepatsku vezu sa biima iz leteih tanjira. Tako smo
doznali mnogo toga o njima."
"Kako to da niko drugi nije?" upita jo jedan neverni Toma. "Ako su oni
stvarno tamo napolju, kako to da ih nisu videli nai astronomi i svemirski
piloti?"
"Oh, jesu", odvrati Redli sa saaljivim osmehom, "ali taje to. Meu
naunicima postoji zavera utanja; ne svia im se da priznaju da postoje
inteligencije u svemiru koje su mnogo nadmonije od nae. I tako, kada neki
pilot prijavi letei tanjir, oni ga ismeju. Sada, razume se, astronauti ute
kada ih sretnu."
"Da li ste vi ikada sreli koji, komodore?" upita gospoa uster, oigledno
napola ubeena u sve to. "Ili ste i vi... kako je to gospodin Redli nazvao... u
toj zaveri utanja?"
"ao mi je to u vas razoarati", odvrati Henstin. "Morate mi verovati na
re da su svi svemirski brodovi koje sam ikada video bili osigurani kod Lojda."
On uhvati Petov pogled i jedva primetno klimnu to je znailo: "Hajde da
popriamo o ovome u vazdunoj komori." Poto se uverio da je Redli potpuno
bezopasan, gotovo da je bio srean zbog ovog intermeca. Vrlo je delotvorno
skrenuo misli putnika sa situacije u kojoj su se nali. Ako je Redlijev beleg
ludosti mogao da ih zabavi za izvesno vreme, ba lepo.
"Pa, Pete", ree Henstin, kada su se vrata vazdune komore zatvorila za
njima, "ta mislite o njemu?"
"Da li on stvarno veruje u tu glupost?"
"Oh da... u svaku re. Sretao sam ve ranije takve tipove."
Komodor je dosta toga znao o Redlijevoj udnoj opsesiji; svako ije je
zanimanje za astronautiku sezalo do dvadesetog veka morao je to znati. Kao
mladi je ak itao neke od originalnih tekstova na tu temu... krajnje drska
lana svedoanstva ili detinjasto naivne prie, to je sve poljuljalo njegovo
uverenje da su ljudi racionalna bia. Uznemirujua je bila ve i pomisao da je
takva vrsta literature ikada mogla imati svoj procvat... mada je bilo tano da
je veina tih knjiga objavljena u onoj psihotinoj eri, pomahnitalim
pedesetima.
"Ovo je veoma neobina situacija", poali se Pet. "Svi putnici uestvuju u
raspravi oko leteih tanjira u jednoj ovakvoj situaciji."
"Smatram to odlinom idejom", odvrati komodor. "ta biste im drugo
predloili da rade? Pogledajmo istini u oi... moramo ovde sedeti i ekati, dok
27.
Kada su se Pet i komodor vratili u kabinu, rasprava je jo bila u punom
jeku. Redli koji je do sada tako malo rekao, nema sumnje da je sada
nadoknaivao proputeno. Kao da je neko dodirnuo neku tajnu oprugu u njemu ili
ga je oslobodio date zakletve da e uvati tajnu. Verovatno je to bilo
objanjenje; poto je sada bio ubeen da je njegova misija otkrivena, bio je
presrean to moe da pria o njoj.
Komodor Henstin je sreo mnogo takvih ljudi... i zato je, puke samoodbrane
radi, prekopavo po obimnoj literaturi na tu temu. Prilazili su mu gotovo uvek
na isti nain; prvo bi sledila pretpostavka: "Vi ste, komodore, sigurno videli
neke vrlo udne stvari tokom godina provedenih u svemiru?" Poto ih njegov
odrini odgovor ne bi zadovoljio, usledio bi okolini... ponekad i ne ba mnogo
okolini... nagovetaj da se on ili plai ili ne eli da govori o tome.
Poricati tu optubu predstavljalo je traenje energije; u oima onih koji
veruju, to bi samo potvrdilo da je i on deo zavere.
Ostali putnici nisu imali tako gorka iskustva koja bi ih upozorila, tako
da je Redli lako izbegavao njihova gledita. ak ni uster, bez obzira na sve
svoje pravniko umee, nije uspeo da ga satera u oak; njegovi napori ostali
su bezuspeni, kao da je pokuavao da uveri paranoika da, u stvari, nije
progonjen.
"Zar vam se ini razumno", raspravljao se uster, "da hiljade naunika zna
za to, ali nijedan nee ni da zucne o celoj stvari? Nemogue je sauvati jednu
tako veliku tajnu! To bi vam bilo kao da pokuate da sakrije Vaingtonov
spomenik!"
"Oh, bilo je pokuaja da se otkrije istina", odvrati Redli. "Ali uvek ima
naina da se dokazi tajanstveno unite... isto kao i ljudi koji su hteli da ih
obelodane. Umeju da budu strano nemilosrdrni kada je to potrebno."
"Ali kazali ste da su... oni... stupali u kontakte sa ljudskim biima.
Nije li to protivurenost?"
"Nipoto. Vidite, u Vaseljeni deluju i sile dobra i sile zla, isto kao i
"Bar je jedna od stvari koju vam je na prijatelj kazao potpuno tana. Prate
ga... ali ne tanjirai. Ve ja.
eleo bih da vam estitam, Vilfrede Dorde Redli, uopte niste loi za
jednog amatera. Bio je to odlian lov... od Krajstera do Astrograda, pa
Klavijusa i Tihoa, Ptolomeja i Platona do Port Rorisa... i na kraju ovamo; kako
mi se ini, ovo je kraj puta, i to ne samo u jednom smislu."
Redli nije uopte izgledao uznemiren. Samo je nakrivio glavu na gotovo
kraljevski ohol nain, kao da je doputao da Harding postoji, ali nije eleo da
prizna da se poznaju.
"Kao to ste ve moda pogodili", nastavi Harding, "ja sam detektiv.
Uglavnom se bavim prevarama. To je dosta zanimljiv posao, mada mi se retko
prua prilika da razgovaram o njemu. Zato sam sada veoma zahvalan to to mogu
uiniti.
Uopte me ne zanimaju... mislim profesionalno... udna uverenja gospodina
Redlija. Da li su ona ispravna ili ne, ne utie na injenicu da je on veoma
bistar raunovoa i da dobro zarauje na Novom Zelandu. Mada ne toliko dobro da
bi mogao platiti jednomeseni boravak na Mesecu.
Ali to nije bio nikakav problem... jer je, znate, gospodin Redli stariji
raunovoa u ogranku kompanije Univerzalne putne kartice, u Krajsteru. Njihov
sistem bi trebalo da je potpuno siguran, sa dvostrukom kontrolom, ali on je
nekako uspeo da sebi izda karticu kategorije Q koja vai za neograniena
putovanja po celom Sunevom sistemu. Njome se mogu plaati hotelski i
restorantski rauni, kao i unovavati ekovi do iznosa od pet stotina dolara,
bez prethodne provere. Izdato je vrlo malo Q kartica i njima se rukuje kao da
su od plutonijuma.
Razume se, ljudi su i ranije pokuavali neto slino; muterije stalno
gube svoje kartice, a preduzimljive spodobe se odlino provode koristei ih
nekoliko dana pre no to ih uhvate. Ali samo nekoliko dana; centralni raunski
sistem UPK-a veoma je delotvoran... mora takav biti. Postoji nekoliko nivoa
bezbednosnih mera protiv neovlaenog korienja i do sada je najdue razdoblje
koje je iko iskoristio bilo nedelju dana."
"Devet dana", neoekivano se umea Redli.
"Izvinite... vi to svakako bolje znate. Znai, devet dana. Ali Redli je
bio na potezu gotovo tri nedelje pre no to smo ga uoili. Uzeo je godinji
odmor i rekao u kancelariji da e se odmarati u tiini na Severnom Ostrvu.
Umesto da ode tamo, uputio se u Astrograd, a zatim na Mesec, pri tom ispisavi
nove stranice istorije. Jer on je prvi... a nadamo se i poslednji... ovek koji
je napustio Zemlju potpuno na kredit.
I dalje nas zanima kako je to izveo. Kako je preskoio automatska kola za
proveru? Da li je imao sauesnika u odeljenju za kompjutersko programiranje?
Postoji jo niz slinih pitanja od izuzetne vanosti za UPK. Nadam se, Redli,
da se neete ljutiti na mene i da ete zadovoljiti moju znatielju. Mislim da
je to najmanje ta moete uiniti u ovim okolnostima.
Znamo zbog ega ste to uinili... zato ste odbacili dobar posao i poli u
provod koji je morao da vas odvede u zatvor. Pretpostavili smo razlog, razume
se, im smo vas pronali na Mesecu. UTK je znao sve o vaem hobiju, ali on nije
uticao na vau delotvornost. Odluili su da se kockaju i ispalo je jako skupo."
"Jako mi je ao", odvrati Redli, krajnje dostojanstveno. "Kompanija se
uvek dobro odnosila prema meni i ovo moe izgledati sramno s moje strane. Ali
imao sam dobar razlog i da sam pronaao dokaz..."
28.
ini mi se da sam ovde proveo pola ivota, pomisli Moris Spenser... a
Sunce je jo nisko na zapadu, gde zalazi na ovom uvrnutom svetu, i jo ima tri
dana do podneva. Koliko u jo ostati zaglavljen na ovom planinskom vrhu,
sluajui visokoumne prie kapetana Ensona o svemirskim putevima i gledajui
taj udaljeni splav s njegovim igloima-blizancima.
Na to pitanje mu niko nije mogao odgovoriti. Kada je keson poeo da se
sputa, izgledalo je da e posao biti obavljen u naredna dvadeset etiri sata.
Ali sada su ponovo bili na poetku... a da stvari budu jo gore, vie nije bilo
vizuelnog uzbuenja koje je pria u prvi mah nudila. Sve to e se od sada
dogaati bie skriveno duboko ispod povrine Mora, ili e se odvijati iza
zidova igloa. Lorens je i dalje tvrdoglavo odbijao da primi kameru na splav i
Spenser ga nije krivio zbog toga. Glavni inenjer je ve jednom imao peh, kada
mu se data izjava vratila poput bumeranga, i nije nameravao da ponovo rizikuje.
Ipak nije dolazio u obzir da Auriga napusti mesto dogaaja do koga je
dospela uz tolike trokove. Ako sve proe dobro, predstoji im jo jedna
dramatina scena. A ako sve krene naopako, eka ih tragian prizor. Pre ili
kasnije, te prainske skije e se uputiti nazad prema Port Rorisu... sa
mukarcima i enama koje su doli da spasu - ili bez njih. Spenser nije
nameravao da propusti odlazak karavana, bez obzira na to da li e se to
dogoditi pod Suncem na izlasku ili zalasku, ili pod bleom svetlou nepokretne
Zemlje.
im je ponovo utvrdio gde se nalazi Selena, Lorens je ponovo poeo da
bui. Na ekranu monitora Spenser je mogao da vidi tanku drku cevi za
snabdevanje kiseonikom koja je po drugi put krenula kroz prainu. Zato se
Lorens gnjavio s tim, upita se on, kada ak nije bio ni siguran ima li ivih na
Seleni? I kako e to da proveri, sada poto ni radio vie nije radio?
To su se isto pitali i milioni ljudi dok su gledali cev kako uranja u
prainu; a moda su mnogi doli do ispravnog odgovora. udno, ali nikom na
Seleni on nije pao na pamet... ak ni komodoru.
im su zauli onaj tupi udar o krov, odmah su pogodili da to nije ipka
kojom su ih traili, paljivo sondirajui more. Kada se minut kasnije zaulo
brujanje builice koja se probijala kroz fiberglas, oseali su se poput
osuenika koji su u poslednjem trenutku pomilovani.
Ovog puta je builica izbegla kolo kablova... mada to sada vie nije bilo
vano. Putnici su gotovo kao hipnotisani posmatrali, dok je zvuk postajao sve
snaniji i prve truni poele da padaju sa tavanice. Kada se pojavila glava
builice i spustila se dvadesetak centimetara, u kabini se prolomilo klicanje,
kratko ali od srca.
ta sada? - pomisli Pet. Ne moemo da razgovaramo sa njima; kako da znam
kada treba da odvrnem builicu? Neu po drugi put da ponovim istu greku...
Zapanjujue glasno u toj napetoj tiini punoj iekivanja, metalna cev
stade da odzvanja ritmom DIT DIT DAT signala koje, sasvim sigurno, niko od
"Da li je to bezbedno?" upita sumnjiavo Pet. "ta ako se ova cev ponovo
iupa?"
"Onda je ponovo moete uvui. Jedna rupica manje ili vie, nije vano...
ali jo jedno sleganje bi i te kako bilo, ako do njega doe kada budemo
pokuavali da napravimo otvor veliine oveka na krovu."
Selena je doivela nekoliko udnih prizora, ali ovaj je van svake sumnje
bio najudniji. Dvadeset dvoje mukaraca i ena sveano je skakalo kao jedan,
diui se do tavanice, a zatim sputajui to su energinije mogli na pod. Sve
to vreme Pet je bez prestanka motrio na cev koja je vodila u spoljanji svet;
posle punog minuta upornog vebanja od strane putnika. Selena se pomerila
nanie manje od dva centimetra.
On je to prijavio Lorensu, koji je primio tu vest sa olakanjem. Sada je s
razlogom mogao da veruje da se Selena nee ponovo pomeriti i bio je ubeen da
moe izvui te ljude. Kako tano, to jo nije znao, ali plan je poeo da se
oblikuje u njegovoj glavi.
Konani oblik dobio je tokom narednih dvanaest asova, za vreme razgovora
sa njegovim trustom mozgova i posle opita izvrenih na Moru ei. Inenjersko
odeljenje je za ovih nedelju dana saznalo vie o praini nego tokom svog
dotadanjeg postojanja; vie se nisu borili u mraku protiv uglavnom nepoznatog
neprijatelja. Znali su ta smeju, a ta ne.
Uprkos brzini kojom su donoeni izmenjeni planovi i pravljen potrebni
hardver, nije bilo prekomerne urbe niti nepaljivosti. Jer ovo je bila jo
jedna operacija koja je morala iz prve da uspe; ako propadne, onda e morati
taj keson da ostave i ponu da sputaju novi. A u najgorem sluaju... oni na
Seleni e se udaviti u praini.
"To je sladak problem", ree Tom Louson koji je voleo slatke probleme... i
malo ta drugo. "Donja strana kesona je otvorena tako da kroz nju moe da ulazi
praina jer ona dodiruje Selenu samo u jednoj taki, zbog nagiba krova. Pre no
to ponemo da ispumpavamo prainu, moramo zatvoriti taj procep.
Jesam li kazao "ispumpavamo"? Greka. Tu stvar ne moete ispumpati; morate
je podii. A ako to pokuamo, kako sada stvari stoje, praina e ulaziti unutra
istom brzinom kroz dno cevi kojom emo je mi vaditi na vrhu."
Tom je zastao i sardoniki se osmehnuo svojoj mnogomilionskoj publici, kao
da je izaziva da rei taj problem. Pustio je gledaoce da se krkaju u vlastitim
mislima izvesno vreme, a onda je podigao model koji je leao na stolu u
studiju. Mada je bio krajnje jednostavan, prilino se njime ponosio, jer ga je
sam napravio. Niko nije mogao da nasluti, s druge strane kamere, da je to bio
samo karton poprskan aluminijumskom bojom.
"Ova cev", ree on, "predstavlja kratki deo kesona koji sada vodi do
Selene... i koji je, kako sam malopre rekao, pun praine. A ovo..." drugom
akom je podigao zatupasti cilindar, zatvoren na jednom kraju, "...odlino
pristaje u keson, poput klipa. Vrlo je teak i pokuae da potone pod vlastitom
teinom. Ali to, razume se, ne moe dok je praina zarobljena ispod njega."
Tom okrenu klip tako da se sada ravni kraj valjka naao pred kamerom.
Pritisnuo je prstom sredite kruga, to je prouzrokovalo otvaranje vrataca.
"Ovo frunkcionie kao ventil; kada je zaptivak otvoren, praina moe da
protie kroz otvor i tada se klip lako sputa dole. im stigne do dna, ventil
e se zatvoriti posle upuenog signala odozgo. Tako e keson biti zapeaen i
moi emo da ponemo da vadimo prainu.
Zvui veoma jednostavno, zar ne? Ali nije. Postoji otprilike pedeset
problema koje nisam pomenuo. Na primer, kada se keson isprazni, pokuae da
ispliva na povrinu sa potiskom od dobrih nekoliko tona. Glavni inenjer Lorens
je izradio genijalni sistem sidara koja treba da ga zadre dole.
Svakako vam je jasno da e, kad ispraznimo ovu cev, od praine i dalje
postojati klinasti procep izmeu donjeg kraja i Seleninog krova. Kako gospodin
Lorens misli s tim da izie na kraj, to ne znam. I, molim vas, da meni vie ne
aljete predloga; ve smo u ovom programu imali dovoljno polupeenih ideja za
ceo jedan ivot.
Ovaj... klip... nije samo teorija. Ovdanji inenjeri su ga u proteklih
dvanaest asova izgradili i ispitali i sada je u akciji. Ako dobro tumaim
signale koje mi upuuje onaj ovek, mislim da se selimo na More ei da vidimo
ta se deava na splavu."
Sada su na splavu i oko njega bila tri igloa raznih veliina; na Suncu
koje se odbijalo o njihovu spoljanost liili su na dinovske kapi ive. Jedna
prainska skija stajala je parkirana pored najvee kupole; druge dve bile su u
prolazu, i dalje prebacujui zalihe iz Port Rorisa.
Poput otvora bunara, keson je trao iz mora. Njegov obod dizao se svega
dvadesetak centimetara iznad praine i otvor se inio suvie uzan da u njega
ue ovek. Bie to dosta teko za nekoga u skafanderu... ali kljuni deo ove
operacije obavljae se bez skafandera.
U odreenim razmacima, u bunaru je nestajala cilindrina hvataljka koju je
nekoliko sekundi kasnije izvlaio mali, ali snani kran. Sa svakim izvlaenjem,
hvataljka je prebacivana preko oboda otvora i njen sadraj je istresan nazad u
more. Na trenutak bi se sivi dep praine zadrao u ravnotei na nivou ravnice;
zatim bi se lagano spustio, nestavi potpuno pre no to bi se iz otvora pojavio
novi tovar. Bio je to arobni trik izvoen u po bela dana, tako da je naprosto
plenio pogled. Mnogo efektnije od hiljadu rei kojima se mogao opisati, govorio
je gledaocima sve to je trebalo da znaju o Moru ei.
Hvataljki je sada trebalo vie vremena, jer je zadirala dublje u prainu.
Konano je doao i trenutak kada se pojavila samo dopola puna, i put ka Seleni
bio je otvoren... osim one prepreke na kraju puta.
29.
"Jo smo dosta dobro raspoloeni", izgovori Pet u mirkofon koji je sada
bio sputen kroz otvor za vazduh. "Doiveli smo, razume se, pravi ok posle
drugog propadanja kada smo izgubili vezu s vama... ali sada smo ubeeni da ete
nas ubrzo izvui napolje. ujemo hvataljku kako vadi prainu i divno je znati
da je pomo tako blizu. Nikad neemo zaboraviti", dodade on, pomalo neveto,
"napor koji su uloili svi ti ljudi da nas spasu. Bez obzira na ishod, elimo
da im zahvalimo. Svi smo sasvim sigurni da je uinjeno sve to se moglo.
A sada u mikrofon proslediti dalje, poto neki od nas imaju poruke koje
bi eleli da poalju. S malo sree, ovo e biti poslednje javljanje sa Selene."
Kada je mikrofon predao gospoici Vilijams, shvatio je da je poslednju
reenicu mogao malo bolje sroiti; mogla se tumaiti na dva naina. Ali kako je
spas bio tako blizu, odbijao je da prizna kako jo postoji mogunost neuspeha.
Toliko toga su proli da im se sada vie sigurno nita nee dogoditi.
Ipak je bio svestan da e poslednja faza operacije biti najtea i
ali Lorensu je bilo dovoljno da se priljubi uza zid dok je metalna ploa, koja
se kretala postrance, izvlaena pored njega. Ode i poslednja odbrambena
prepreka, pomisli on, dok je disk nestajao iznad njega. Sada vie nije bilo
mogue zatvoriti okno, ako spojka otkae i praina pone da prodire unutra.
"Kofa!" povika on. Odmah su je spustili.
Pre etrdeset godina, priseti se Lorens, igrao sam se na nekoj
kalifornijskoj plai, pravio sam u pesku zamkove pomou kofice i lopatice. A
sada me, evo, na Mesecu... postao sam ni manje ni vie nego glavni inenjer
zemaljske strane... i kopam jo revnosnije, dok mi cela ljudska rasa viri preko
ramena.
Kada je prvi tovar izvuen, ogolio je znatan deo Seleninog krova. Koliina
praine koja se nala zarobljena unutar spojne cevi bila je sasvim mala, tako
da je se reio napunivi samo jo dve kofe.
Pred njim se sada nalazilo aluminizirano tkanje titnika protiv sunca,
koje se odavno raspalo pod pritiskom. Lorens ga je sasvim lako odstranio...
bilo je tako krhko da ga je mogao kidati golim rukama... posle ega je otkrio
neznatno naborani fiberglas spoljanjeg trupa. Lako e ga isei pomou male
elektrine testere; to e takoe ispasti fatalno.
Jer Selenin dvostruki trup sada vie nije bio celovit; kada je krov
oteen, praina je zacelo preplavila prostor izmeu dva zida. Sigurno je
ekala tamo, pod pritiskom, da ikne napolje im on napravi prvi rez. Pre no
to bude mogao da ue u Selenu, taj tanki ali smrtonosni sloj praine morao je
biti imobilisan.
Lorens otro kucnu o krov; kao to je i oekivao, praina je priguivala
zvuk. Ali nije oekivao da e dobiti ustar i uspanien odgovor.
Ovo kucanje koje je doprlo iz unutranjosti lae sigurno nije bio signal
za "Dobro sam". ak i pre no to su ljudi odozgo uspeli da mu prenesu novosti,
Lorens je pogodio da je More ei pokualo jo jednom, poslednji put, da zadri
svoj ulov.
Karl Donson bio je nukleonski inenjer, te je stoga imao vrlo osetljiv
nos, a kako se desilo da sedi u stranjem delu kabine, upravo je on primetio da
im preti nesrea. Nekoliko sekundi ostao je sasvim miran, skupljajui i irei
nozdrve, a zatim je kazao: "Izvinite", putniku do sebe i tiho se uputio u
kupatilo. Nije eleo da napravi bespotrebnu guvu, naroito ne sada kada im je
spas bio tako blizu. Ali za svog radnog veka nauio je, na vie primera nego
to mu je bilo stalo da ih se sea, da nikada ne zanemari miris zapaljene
izolacije.
Bio je u kupatilu manje od petnaest sekundi; kada je iziao uputio se
odsenim korakom, ali ne suvie brzo, kako ne bi izazvao paniku, pravo do Peta
Harisa, koji je bio zaokupljen razgovorom sa komodorom Henstinom, i prekinuo ih
je bez pardona.
"Kapetane", oslovi ga on tihim, uurbanim glasom. "Gorimo. Poite do
toaleta i proverite. Nikome nisam kazao."
Pet je iste sekunde poao, zajedno sa Henstinom. U svemiru, kao ni na
moru, niko ne gubi vreme na raspravljanje kada uje re "Vatra". A Donson nije
bio tip oveka koji bi dizao lanu uzbunu; kao i Pet, on je takoe bio tehniar
u Lunarnoj administraciji i bio je meu onima koje je komodor odabrao u svoj
odred za suzbijanje pobune.
Toalet je bio tipian za mala vozila koja su saobraala po tlu, moru,
30.
Vest da je Selena u plamenu nita nije promenila u Lorensovom nainu rada.
Bre no to je radio nije mogao; da je pokuao, mogao je pogreiti, upravo u
trenutku kada je trebalo da obavi najpipaviji deo posla. Mogao je jedino da
nastavi i dalje i da se nada da e pobediti vatru.
Aparat koji je upravo sputen niz okno liio je na preglomazan pitolj za
ulje, ili dinovsku verziju priceva kojima su se pravili ukrasi na tortama za
venanje. No, u njemu nije bilo ni ulja ni laga, ve je sadrao organski
silikon pod velikim pritiskom. Trenutno je bio u tenom stanju; nee jo dugo
ostati takav.
Lorensov prvi problem bio je da ubrizga tenost izmeu dvostrukog trupa, a
da mu praina ne pobegne. Pomou malog pitolja za zakivanje, ispalio je
nekoliko upljih zakivaka u Seleninu spoljanju kou... jedan u sredite
oienog kruga, a drugih est ravnomerno rasporeenih po obodu.
Dok je Pet trao nizbrdo da pomogne komodoru... mada nije imao pojma ta
bi mogao da preduzme... uo je Sju kako proziva smirenim glasom: "Gospoica
Morli, gospoa uster, gospoa Vilijams..." Bila je prava ironija to e
gospoica Morli ponovo biti prva, ovog puta zahvaljujui abecedi. Teko da je
mogla bilo ta da zameri nainu na koji su se trenutno ophodili prema njoj.
Petu zatim prolete kroz glavu jo jedna misao, ali ova je bila mnogo
mranija. ta ako se gospoa uster zaglavi u tunelu i blokira izlaz. Ipak nisu
mogli da je ostave za kraj. Ne, izii e ona bez problema; njene mere su
predstavljale odluujui inilac u projektovanju cevi, a od tada je izgubila
nekoliko kilograma...
Na prvi pogled, spoljanja vrata toaleta dobro su se drala. Jedini znak
da se neto dogodilo bio je tanki pramen dima koji se izvijao pored arki. Na
trenutak je Pet osetio veliko olakanje; moglo bi proi i dobrih pola sata pre
nego to se vatra probije kroz dvostruki fiberglas, a mnogo pre toga...
Neto je poelo da ga golica po bosim stopalima. Automatski se sklonio u
stranu pre nego to se svesno zapitao: ta je to?
Spustio je pogled. Iako su mu se oi navikle na slabo pomono osvetljenje,
prolo je izvesno vreme pre nego to je shvatio da sablasna siva plima nadire
ispod tih zabarikadiranih vrata... i da se ploe ve povijaju prema unutra pod
pritiskom nekoliko tona praine. Za najvie nekoliko minuta e se sruiti; ak
i da izdre, bie svejedno. Ta tiha, zloslutna plima dospela mu je ve do
lanka.
Pet nije pokuao da se pokrene, niti da se obrati komodoru, koji je isto
tako nepokretno stajao nekoliko centimetara od njega. Prvi put u ivotu... a
kako stvari stoje, moe se desiti da bude i poslednji... osetio je istu,
sveproimajuu mrnju. U tom trenutku, dok su mu milioni suvih i finih pipaka
dodirivali bose noge, Petu se inilo da je More ei bilo jedan svestan,
zlonameran entitet koji se s njima poigravao kao maka s miem. Svaki put, poe
on sebi da govori, kada smo pomislili da vladamo situacijom priredilo nam je
novo iznenaenje. Uvek smo bili za korak iza njega, a sada se umorilo od te
svoje male igre; vie mu nismo zabavni. Moda je Redli bio u pravu, konano...
Zvunik koji se klatio iz cevi za vazduh prenuo ga je iz fatalistikog
sanjarenja.
"Spremni smo!" zauo se neiji povik. "Zbijte se na kraju autobusa i
pokrijte lica. Poinjem da odbrojavam od deset."
"DESET..."
Ve smo na kraju autobusa, pomisli Pet. Nije nam potrebno sve to vreme.
Moda ga ak i nemamo.
"DEVET".
Kladim se da nee uspeti. More im nee dozvoliti, ako samo pomisli da
imamo izgleda da se izvuemo.
"OSAM."
teta je, posle toliko uloenog napora. Mnogo ljudi se satrlo od posla
pokuavajui da nam pomogne. Zasluili su da imaju vie sree.
"SEDAM."
Kau da je to srean broj, zar ne? Moda ipak moemo uspeti. Bar neki od
nas.
"EST."
Hajde da se pretvaramo da hoemo. Sada je svejedno. Pretpostavimo da je
potrebno... oh, petnaest sekundi da se proe kroz...
"PET."
...i razume se, da se ponovo spuste lestvice... verovatno su ih podigli
radi sigurnosti...
"ETIRI."
...i pretpostavimo da svakome treba tri sekunde da izie...
"TRI."
...to bi bilo dvadeset dva puta pet to iznosi hiljadu i, ne to je glupo,
zaboravio sam jednostavnu aritmetiku...
"DVA."
...recimo, sto i neto sekundi, to znai skoro dve minute, a to je sasvim
dovoljno da nas oni rezervoari tenog kiseonika raznesu...
"JEDAN."
Jedan! A ja jo nisam pokrio lice; moda bi trebalo da legnem, makar morao
da se nagutam te prljave, smrdljive praine...
ulo se jedno iznenadno, otro krc i osetio se kratki nalet vazduha; i to
je bilo sve. Bili su razoarani ovim antiklimaksom, ali strunjaci za eksploziv
su dobro znali svoj posao, to je za njih veoma poeljno. Energija naboja bila
je izraunata sa velikom tanou i isto tako dobro usmerena; ostatak jedva da
je namrekao prainu koja je sada ve pokrivala pola povrine poda u kabini.
Vreme kao da je stalo; itavu venost nita se nije dogodilo. A onda je
usledilo, sporo i prelepo udo, ostavivi ih bez daha, poto ga nisu oekivali,
iako ga je bilo lako predvideti, samo da su malo razmislili.
Meu grimiznim senkama na tavanici pojavio se prsten bletee bele
svetlosti. Postajao je sve deblji i sjajniji... a onda, sasvim iznenada,
rairio se u potpuni i savreni krug kada je otpao deo krova. Svetlost koja je
dopirala do njih poticala je od jedne jedine svetiljke dvadeset metara iznad,
ali za oi koje satima nisu videle nita drugo do nejasno crvenilo bila je
velianstvenija od svakog izlaska sunca.
Gotovo istog asa kada je krug sa krova pao na pod, pojavile su se i
lestvice. Gospoica Morli, koja je zauzela stav kao kakva sprinterka, nestala
je u trenu. Za njom i gospoa uster... neto sporije, ali ipak brzinom na koju
se niko nije mogao poaliti... Kao da je dolo do pomraenja, samo je nekoliko
tankih zraka svetlosti tu i tamo uspevalo da se probije niz ozareni put do
bezbednosti. Ponovo je bilo mrano, kao da se posle kratkog pogleda na zoru
vratila no, dvostruko mranija. Samo sekund kasnije nestala je i gospoa
Vilijams.
Sada su krenuli mukarci... najpre Baldur, verovatno blagosiljajui prvo
slovo svog prezimena. U kabini ih je ostalo jo dvanaestak kada su
zabarikadirana vrata konano ispala iz arki i zadravana lavina pokuljala
unutra.
Prvi talas praine zahvatio je Peta dok se nalazio na pola puta uz padinu
kabine. Iako je bila laka i neopipljiva, usporila mu je kretanje u toj meri da
mu se na kraju inilo da kri put kroz lepak. Sreom, vlaga i teak vazduh malo
su umanjili njenu snagu, jer bi inae ispunila kabinu oblacima od kojih bi se
davili. Pet je kijao i kaljao i delimino je bio slep, ali jo je mogao da
die.
Kroz maglu i mrak uo je Sju kako broji... "Petnaest, esnaest,
sedamnaest, osamnaest, devetnaest"... aljui putnike u sigurnost. Nameravao je
da je poalje sa drugim enama, ali ona je jo bila ovde dole i usmeravala je
svoje stado. I dok se on s mukom probijao kroz ogavni ivi pesak koji mu je
sada dopirao gotovo do pasa, oseao je prema Suzan tako veliku ljubav da je
mislio da e mu srce pui. Sada vie nije ni najmanje sumnjao. Prava ljubav
predstavljala je savrenu ravnoteu izmeu elje i nenosti. Ono prvo je
postojalo ve odavno, a sada se i drugo ispoljilo u punoj meri.
"Dvadeset... to ste vi, komodore... brzo!"
"Malo sutra, Suzan", ree komodor. "Penjite se." Pet nije mogao da vidi
ta se dogodilo... jo je bio delimino zaslepljen prainom i tamom... ali je
pretpostavljao da je Henstin najverovatnije bukvalno izbacio Sju kroz krov. Ni
godine starosti ni godine provedene u svemiru nisu ga liile snage koju je
stekao roenjem na Zemlji.
"Jesi li tu, Pete?" pozva ga on. "Ja sam na lestvicama."
"Ne ekajte me... dolazim."
To je bilo lake rei nego uiniti; imao je oseaj da ga hvata milion
mekih, ali odlunih prstiju, povlaei ga nazad u sve dublju bujicu. epao je
jedan od naslona sedita... koje je sada bilo gotovo zatrpano prainom... i
povukao se napred prema faru svetlosti.
Neto ga oinu po licu; instinktivno je ispruio ruku da to skloni u
stranu... a onda je shvatio da je to kraj lestvica od konopca. Bacio se na njih
svom snagom - i sporo, nevoljno, More ei ga je pustilo.
Pre no to je uao u okno, jo jednom se osvrnuo po kabini. Ceo stranji
deo bio je pod tom puzeom plimom sivila; izgledalo je neprirodno i dvostruko
zloslutnije, budui da se dizala savreno geometrijski, bez ijednog nabora na
povrini. Na metar udaljenosti... Pet je znao da ovo nikada nee zaboraviti,
mada nije imao pojma zato... jedna usamljena papirnata aa plutala je smireno
na nedolazeoj plimi poput amia-igrake na mirnoj vodi jezera. Za nekoliko
minuta stii e do tavnice i nestati, ali trenutno je jo hrabro prkosila
praini.
Kao i pomona svetla; nastavie jo danima da gore ak i kada budu
optoena potpunom tamom.
Sada ga je okruivalo slabo osvetljeno okno; penjao se onoliko brzo koliko
su mu to miii dozvoljavali, ali nije mogao da pretekne komodora. Kada je
Henstin oslobodio otvor okna, iznenada ga je zaslepila bujica svetlosti odozgo
i Pet nevoljno pogleda nanie kako bi zatitio oi od tog sjaja. Praina se ve
pela za njim, bez bora, glatka, spokojna... i neumoljiva.
A onda je poeo da se izvlai kroz niski otvor kesona u sreditu
neverovatno krcatog igloa. Svuda oko njega, u raznim stadijumima iscrpljenosti
i neurednosti, nalazili su se njegovi saputnici; pomagale su im etiri prilike
u skafanderima i jedna bez njega, za koju je pretpostavio da je glavni inenjer
Lorens. Bilo mu je udno to vidi nova lica, posle svih tih dana...
"Jesu li svi izili?" zabrinuto upita Lorens.
"Jesu", odvrati Pet. "Ja sam poslednji." A potom dodade "Nadam se", jer je
shvatio da je u tami i zbrci neko mogao i ostati. ta ako je Redli odluio da
ne eli da uje ta imaju da mu kau na Novom Zelandu.
Ne... bio je tu sa ostalima. Pet je upravo poeo da broji glave kada je
plastini pod iznenada poskoio... i iz otvorenog bunara izleteo savreni dimni
prsten od praine. Pogodio je tavanicu, odbio se i dezintegrisao pre no to je
iko uspeo i da se pomeri.
"ta to bio, do avola?" upita Lorens.
"Na rezervoar tenog kiseonika", odgovori mu Pet. "Stari dobri
"autobus"... izdrao je koliko je trebalo."
31.
"I dalje smatram da to sa zastavama nije bila dobra ideja", ree Pet kada
je laa krenula iz Port Rorisa. "Deluju tako lano, kada znate da su u
vakuumu."
Ipak je morao priznati da je iluzija bila odlina, jer su se zastavice
koje su u nizu okruivale zgradu za ukrcavanje pokretale i leprale na
nepostojeem povetarcu. To je postignuto pomou opruga i elektrinih motora, i
strano e zbunjivati gledaoce na Zemlji.
Ovo je bio veliki dan za Port Roris, kao i za celi Mesec. Bilo mu je ao
to Sju nije mogla ovome da prisustvuje, ali ona teko da je bila u prikladnom
stanju da putuje. Vrlo bukvalno; kao to je primetila kada ju je na rastanku
poljubio toga jutra: "Ne shvatam kako ene na Zemlji uopte mogu da raaju
bebe. Treba nosati unaokolo svu tu teinu pri gravitaciji est puta veoj od
nae."
Pet skrenu misli sa svoje odsutne porodice i potera Selenu II punom
brzinom. Iz kabine iza njega zaue se brojni uzvici "Oh" i Ah" trideset dvoje
putnika, kada su sive parabole praine suknule put sunca poput jednobojnih
duga. Na ovo deviansko putovanje krenuli su po danu; putnici e propustiti da
vide maginu fosforescenciju Mora, no kako hita uz kanjon do Kraterskog
jezera, zelenu slavu nepokretne Zemlje. Ali novina i uzbudljivost putovanja
predstavljale su glavne atrakcije; zahvaljujui svojoj zlosretnoj prethodnici,
Selena II bila je jedno od najpoznatijih vozila u Sunevom sistemu.
Predstavljala je ivi dokaz stare izreke da se nita ne moe meriti sa
ravim publicitetom. Poto su poele da pristiu rezervacije, ef za turizam
bio je veoma zadovoljan to je imao petlje da zahteva vei prostor za putnike.
U poetku je morao da se bori da uopte dobije novu Selenu, "Ko se jednom
opee, postaje dvostruko obazriv", primetio je glavni upravnik i popustio tek
kada su otac Feraro i odeljenje za geofiziku sasvim pouzdano dokazali da se
More nee ponovo promekoljiti narednih milion godina.
"Zadri je na tom kursu", ree Pet svom kopilotu. "Idem pozadi da
porazgovaram sa muterijama."
Jo je bio dovoljno mlad i dovoljno tat, da proguta poglede divljenja
koji su mu bili upueni pri ulasku u kabinu za putnike. Svi prisutni su ili
itali o njemu ili su ga videli na TV-u; u stvari, samo prisustvo ovih ljudi
ovde predstavljalo je nedvosmisleni izraz poverenja, ali on nije bio lano
skroman kada je bila u pitanju uloga koju je odigrao tokom poslednjih asova.
Selene I. Najvrednija stvar koju je imao bio je mali zlatni model lae koji su
gospodin i gospoa Haris dobili kao venani poklon "Od svih sa poslednjeg
putovanja, uz iskreno potovanje". To je bila jedina poasna nagrada koja mu je
bila vana i nije eleo nikakvu drugu.
Bio je ve na pola puta, uz put razmenjujui po koju re sa putnicima,
kada se odjednom ukopao u mestu.
No, brzo se pribrao i razvukao lice u najblistaviji slubeni osmeh.
"Kakvo neoekivano zadovoljstvo, gospoice Morli. Nisam imao pojma da ste
na Mesecu."
"I za mene je to bilo iznenaenje... sve dugujem prii koju sam napisala o