Burnout syndrom

Sindrom izgaranja/iscrpljivanja/
sagorijevanja/sagorjelosti
na poslu

Boris Radolovi, dr. med. spec. - OOM IDZ isp. Pazin

Zato Vam je bolesnik vaniji od Vas?

uvajte sebe i svoju obitelj, jer i tako
ne moete odgovoriti na sve zahtjeve.
(Manganaro)

 SAETAK

Sindrom izgaranja na poslu je ve tridesetak godina tema o kojoj raspravljaju

sva industrijalizirana drutva, a mnoge profesionalne medicinske udruge su
ve razvila svoje preventivne i terapijske mjere.
U Hrvatskoj se o tome tek poelo priati, pa je ovo predavanje namijenjeno
zdravstvenim radnicima da se upoznaju s faktorima nastanka tog sindroma,
postojeim definicijama, simptomima koji karakteriziraju pojavu bolesti,
specifinostima nastanka te bolesti u naoj profesiji i savjetima za
sprjeavanje pojave bolesti.

Prikazani su upitnici za otkrivanje stresa i pojavu sindroma izgaranja, uz

preporuke naina sprjeavanja stresa i lijeenja kod pojave tog sindroma.
Po jednoj anketi provedenoj u zdravstvenoj slubi u Hrvatskoj prije nekoliko
godina ustanovljen je vrlo visok postotak zahvaenosti sindromom
sagorijevanja. ak 75% anketiranih nalazi se u I. i II. stadiju sagorjelosti na
poslu, a preko 7% ima sve simptome bolesti.
Takvo zabrinjavajue stanje iziskuje brzu reakciju strunih i upravnih
struktura u zdravstvu kako bi se sprijeile nepoeljne posljedice.

 UVOD
Sindrom izgaranja ili iscrpljivanja ili sagorijevanja ili sagorjelosti na poslu, koji
je nairoko opisan u zapadnim industrijskim zemljama, stigao je kao drutveni
i profesionalni problem i do nas. U kapitalistikom svijetu se on doivljava
kao neto ozbiljno, jer dugorono on moe svaku tvrtku dovesti do krize.
Velike svjetske tvrtke shvatile su, naime, da sagorijevanje njihovih radnika na
poslu utjee na rezultate rada i da moe dovesti do znaajnih financijskih
gubitaka tvrtke.
Mnoga ispitivanja i struni radovi ukazuju na pojavu tog sindroma naroito u
radnim sredinama u kojima se pojedinci susreu sa problemom nesigurnosti
za svoje radno mjesto, gdje nema kontrole rada, gdje nema odgovarajue
zatite radnika, te tamo gdje su zahtjevi radnog mjesta takvi da radnike
prisiljavaju na due radno vrijeme, podvostruenje smjena, iznenadne
promjene u procesu rada i hitnost intervencije, bez mogunosti dovoljnog
tjednog i godinjeg odmora. Osim toga susreemo ga i u sredinama sa
neadekvatnim plaama, sa kritinim efom, tamo gdje su radni zadaci bez
kraja, gdje se na primjer radi sa neizljeivim pacijentima, gdje postoji osjeaj
besmislenog posla i gdje je zdravstveni radnik prisiljen na dvolinost i
kontradiktornost uloga s nekompatibilnim zahtjevima (npr. ako izvrite jedan
posao, onemoguujete izvrenje drugog).

Analizom pojavnosti najugroenijima su se pokazala radna mjesta u

zdravstvu, a jako su mu izloeni novinari, policajci, suci, menederi,
uitelji i uope sve one profesije koje rade sa ljudima. U naoj struci je taj
sindrom poeo biti sve uestaliji. Razloge moramo traiti u privatizaciji
PZZ, u sve veim zahtjevima pacijenata i financijera zdravstva, u sve
veoj feminizaciji struke (enska osobe su preoptereene radom doma
kao i na poslu) te u sve veoj izloenosti svakodnevnom stresu i
nezadovoljstvu struke s drutvenim i materijalnim statusom i sve veoj
radnoj i financijskoj nesigurnosti.
Tako sve ee u naoj sredini susreemo sagorjele osobe s kojima
vie ne moemo niti komunicirati, a da ne doivimo kakav neurotski
ispad ili konfliktnu situaciju. Dakle, na poslu esto susreemo osobe koje
vie nisu sposobne pruati strunu pomo svojim pacijentima, jer je
struna pomo ustvari prvenstveno potrebna njima.
Psiholoke i psihijatrijske ordinacije irom industrijaliziranog svijeta prve
su zamijetile sve eu pojavu simptomatike koja karakterizira taj
sindrom kod zdravstvenih radnika.

 Kod pogoenih zdravstvenih radnika javljaju se promjene ponaanja,

u vidu pada koncentracije, smanjenja samopotovanja, apatije,
nepopustljivosti i krutosti u odnosima, dezorijentacije, nestrpljivosti,
perfekcionizma, zabrinutosti za zdravlje, pretjerane opreznosti,
povlaenja u sebe i izolacije od drugih, pretjerane zabrinutosti za
obitelj, nesnoljivosti, konfliktuoznosti, preosjetljivosti itd.,
razni subjektivni simptomi kao to su nesanica, none more,
smanjenje ili pojaanje apetita, pad seksualnosti, osjeaj iracionalnog
straha, osjeaj krivnje, stalni umor, stalno loe raspoloenje i opa
slabost itd.,
psihike promjene u vidu pojave opsesija o svrsishodnosti ivota,
pojave osjeaja besciljnosti i suicidalnih primisli, vjerskog fanatizma ili
gubitka vjere, patolokog skepticizma itd.,
organski poremeaji kao to su srane aritmije, napadi paroksizmalne
tahikardije, pojava hipertenzije, bolovi u miiima i zglobovima,
probavne smetnje, glavobolja i migrena, poremeaji menstrualnog
ciklusa itd.

Dokazano je ipak, da glavni uzrok izgaranju na radu lei u

psiholokim osobinama pojedinca.

 Sindromu izgaranja su tako skloniji nezreli ljudi, neurotiari,

pretjerano odgovorni, ambiciozni, neuravnoteeni ljudi i oni koji imaju
visoko postavljena oekivanja u poslu i koji se previe posveuju poslu
i u radnoj sredini pronalaze smisao postojanja.
Veinom su to osobe koje mnogo jae od uobiajenog doivljavaju
frustracije, u sluaju kad nisu adekvatno nagraene za svoj rad ili kad
ne dobivaju nikakvo priznanje za svoje zalaganje.
Izgaranje na poslu je svakako posljedica nesvjesnosti pojedinca o
frustracijama, koje ga okruuju na radnom mjestu i vlastitoj
preoptereenosti, to rezultira neprimjetnom pojavom sindroma
sagorjelosti.
Prema definiciji koju su postavili 1996. godine Girdano, Everly i Dusek:
Sindrom izgaranja je stanje psihike, fizike ili psihofizike
iscrpljenosti uzrokovane pretjeranim i prolongiranim stresom.
Ti autori razlikuju tri stupnja izgaranja:
I stupanj poetna naetost stresom
II stupanj reaktivna kompenzacija stresa s ouvanjem energije
III stupanj faza istroenosti.

 U poetnoj naetosti stresom javljaju se psiholoke i fizioloke reakcije, kao

na pr. stalna razdraenost, anksioznost, razdoblja sa povienim tlakom,
kripanje zubima u snu, nesanica, zaboravljivost, palpitacije srca,
neuobiajena aritmija, problemi koncentracije, probavni problemi i akutni
gastrointestinalni simptomi, posao se vie ne doivljavaju kao zadovoljstvo.
Kod pojave bilo koja dva od tih simptoma, moemo biti sigurni da smo uli u
prvu fazu stresa.
U drugoj fazi javlja se uvanje energije kako bi se kompenzirao stres, javlja
se pretjerano kanjenje na posao, odgaanje poslova i nerado prihvaanje
novih radnih zadataka, produivanje radnih pauzi, opadanje seksualne elje,
stalni umor, izolacija od prijatelja i obitelji, porast cinizma, ogorenost,
pretjeranost u puenju, ispijanju kava, opijanju, uzimanju lijekova i
psihoaktivnih tvari te pojava apatije. Pojava bilo koja dva od navedenih
simptoma ukazuje na postojanje druge faze izgaranja.
U treoj fazi iscrpljivanja ve okolina primjeuje da s tim osobama neto
nije u redu, posao se poinje doivljavati kao optereenje, javlja se kronina
depresija, pad otpornosti sa stalnim pobolijevanjem, kronini eluani i
crijevni problemi, kronina psihika i fizika premorenost, kronine
glavobolje ili migrene, elja za bijegom iz drutva i odlaskom iz obitelji,
naputanje prijateljstva i uestale suicidalne primisli. Pojava bilo koja dva od
tih simptoma, siguran je znak tree faze izgaranja.

 SPECIFINOSTI ZDRAVSTVENE PROFESIJE

U zdravstvenoj profesiji razvijeni su odreeni mitovi koji doprinose

razvoju sindroma sagorijevanja.
Takvi mitovi su na pr. zdravstveni radnik morao bi biti sveznajui,
nepogreiv, uvijek siguran u svoj stav, jer je nesigurnost znak slabosti,
pacijent mu mora uvijek biti najvaniji, otkrivanje emocija znai
slabost, zdravstveni radnik svoje potrebe treba podrediti struci, uvijek
mora zadovoljiti sve, osim sebe.
Pojavnost stresa u zdravstvenoj profesiji moemo podijeliti na:

1. Ope izazivae stresa kao to su - previsoko postavljeni zahtjevi

brige o pacijentu, manjak slobodnog vremena za predah u poslu,
pretjeran stalni direktni kontakt sa pacijentima, slaba drutvena
podrka profesiji i pad drutvenog ugleda profesije, manjak vremena
za osobne kontakte sa kolegama, neadekvatna struna pripremljenost
za rad sa stanovnitvom, opa tendencija okrivljavanja zdravstvenih
radnika za svaki problem u zdravstvenoj zatiti, stalno pojavljivanje
problema za koji nemamo rjeenje i stalni pritisak pojedinanih
zahtjeva uz kronini manjak vremena.

 2. Specifine oekivane preduvjete za pojavu stresa - kao to su stalni

vremenski tjesnac, dugogodinja stresna izobrazba, neizvjesnost
rezultata lijeenja, kronina premorenost, razapetost izmeu ivota i
smrti i potreba za donoenjem brzih i tekih odluka, stalni nerealni
zahtjevi kroninih bolesnika i stalna potreba za odravanjem vlastite
strune sposobnosti. Prekovremeni rad i ometanje obiteljskog ivota
sa stalnim telefonskom pozivima. Prisiljenost na samostalnu
organizaciju posla i financijsko rukovoenje.
3. Neoekivane stresove - kao to su stalne promjene u zakonima i
zdravstvenim propisima, promjene na radnom mjestu s obvezom
preuzimanja novih poslova i odgovornosti, mijeanje treih osoba u
proces lijeenja, izloenost sve uestalijim sukobima sa pacijentima,
sve vea potreba za stalnim oprezom i defanzivnom medicinom,
poremeaj odnosa pacijent-zdravstveni radnik zbog mnogih
administrativno nametnutih propisa, openito neadekvatna podrka
u drutvu, stalno prisutan strah od nasilnih pacijenata i stalni
financijski problemi zbog nesigurnih prihoda i sve teeg voenja
zdravstvene prakse.

 Tome treba pridodati stalni porast razliitih zahtjeva sa strane

zdravstvenog osiguranja i socijalno ugroenih pacijenata, to
sve rezultira sa sve manje raspoloivog vremena za obitelj i
prijatelje.
Prema postojeim istraivanjima provedenim u Irskoj 50%
anketiranih zdravstvenih radnika je pokuavalo umanjiti stres s
alkoholom, oko 12% pojaanim puenjem, 30% jaim soljenjem
hrane, a 42% je tri puta tjedno vjebalo. Kod starijih
zdravstvenih radnika je pak primijeeno razvijanje raznih
adaptacijskih mehanizama na stres, meu kojima se esto javlja
i odreena indiferentnost prema problemima pacijenta i
sporost reakcije, to moe biti vrlo tetno u samom procesu
lijeenja.

U Hrvatskoj su inae stresogeni faktori u posljednjih dvadesetak

godina mnogo izraeniji. Posljedica je to provedene prisilne
privatizacije sredinom devedesetih godina, poveane
nesigurnosti za radno mjesto, poveanog nezadovoljstva
primanjima i stalnim promjenama propisa iz podruja zdravstva i
zdravstvenog osiguranja. Razlog tome je i nezadovoljstvo
poloajem struke u sustavu zdravstva i drutvu openito, kao i
nezadovoljstvo sa postojeim utjecajem strukovnih zdravstvenih
komora u zatiti strunih interesa.
Osim toga zbog birokratiziranog sustava i restriktivnih mjera u
podruju zdravstvenog osiguranja sve se ee javljaju
poremeaji odnosa izmeu pacijenta i zdravstvenih radnika, a
zbog stalno prisutne drutvene krize, zdravstveni radnici su sve
izloeniji agresivnom ponaanju pacijenata i javnoj kritici, sve do
odvjetnikih zahtjeva za naknadu tete. Usporeujui to sa
podacima iz strane literature vidimo da smo barem po
stresogenim faktorima ve potpuno izjednaeni sa naprednim
zapadnim zemljama.

 Za svladavanje sindroma izgaranja Ameriko drutvo lijenika internista je

2001. god. predloilo pet osnovnih mjera, koje bi svatko od nas morao
primijeniti da se zatiti od pojave sindroma izgaranja. Oni tako preporuuju:

1. Vodite brigu o sebi - razmotrite najprije svoj vlastiti zatitni program.

Ukljuite u svoj ivot zabavu ili neku razbibrigu, kad ste pod stresom vano je
da ste s obitelji vie nego inae, da naete vremena za svoje hobije i interese.
2. Odredite granice svojeg djelovanja - razmotrite svoju praksu i vidite gdje je
potrebno povui granicu. Moda morate promijeniti vae radno vrijeme, vae
optereenje sa pacijentima, broj pregleda ili smanjiti broj problematinih
pacijenata. Rei ne pacijentu i riskirati njegov odlazak drugome je zdravije
nego stalno poputati i zadovoljavati njihove neopravdane prohtjeve.
Bolja je manja praksa koja nam omoguuje preivljavanje, a u kojoj moemo
kvalitetno raditi i posvetiti se pacijentu od one velike, profitabilnije, loije
voene i samim time stresnije.
Odredite granice svojem profesionalnom radu i uvjerite se da u ivotu ima
mnogo toga vanijega od medicine.

 3. Odredite sredstva prevladavanja stresa - izaberite osobu kojoj se

moete povjeriti, ako ne elite raspravljati o svojim problemima sa
kolegama, obratite se starom kolegi sa studija, bivem profesoru ili
mentoru. Moete potraiti pomo i u svojoj vjerskoj zajednici ili kod
psihoterapeuta. Mogua su i druga rjeenja u vidu ukljuivanja u
kontinuiranu edukaciju preusmjeravanja karijere ili promjene
zanimanja.
4. Analizirajte sami sebe - odredite koje su vae vrijednosti i elje, koje
su vae vjetine i to volite raditi, a to ne znate i mrzite raditi.
Izgaranje esto proizlazi iz nesrazmjera vaih elja, procjena i interesa
s jedne strane i zahtjeva radnog mjesta s druge strane. Kad zavrite tu
analizu moda se odluite i na promjenu radnog mjesta jer e vam biti
jasnije to i kako elite raditi.

5. Nadvladajte kompleks da su drugi uvijek bolji od vas i da se to

dogaa samo vama. Naime, ovo su svakako nemirna vremena u
medicini, podlona stalnim promjenama, meutim to isto se dogaa i
u drugim zanimanjima. U toj stalnoj jurnjavi i promjenama, zdravstveni
radnik mora razviti vjetine koje e mu pomoi da se nosi sa tim
promjenama i da stvori potrebne obrambene mehanizme, kako bi se
zatitio od pojave sindroma sagorijevanja na poslu.

 U SAD se tom problematikom bavi odbor za medicinsku etiku,

koji je razvio i mnogobrojne testove za odreivanje nivoa stresa
ili stupnja sindroma izgaranja, pomou kojih svaki zdravstveni
radnik moe provjeriti svoje stanje.
Tako su Girdano, Everly i Dusek 1996. u svom radu Controlling
Stress and Tension razradili test za odreivanje razine stresa
na temelju saznanja o etiri osnovna faktora preoptereenja
(kroninom manjku vremena, pretjeranoj odgovornosti, manjku
podrke i pretjeranom oekivanju od samoga sebe i svoje
okoline).
U tom testu na odreena pitanja treba odgovoriti jednim od
ponuenih odgovora, koji se boduju.
a) skoro uvijek - 4 boda, b) esto - 3 boda, c) rijetko - 2 boda,
d) skoro nikad - 1 bod

UPITNIK ZA SAMOPROCJENU RAZINE STRESA

1. dogaa li vam se da imate premalo vremena za zabavu?
2. osjeate li da imate premalo podrke i pomoi?
3. javlja li vam se pomanjkanje vremena da bi uinkovito zavrili
svoj rad?
4. imate li potekoe sa spavanjem zbog vika problema?
5. da li mnogo ljudi jednostavno oekuje previe od vas?
6. imate li osjeaj shrvanosti?
7. primjeujete li da ste zaboravljivi i neodluni zbog toga jer ste
preoptereeni?
8. smatrate li da ste pod velikim pritiskom?
9. osjeate li da imate previe odgovornosti?
10. osjeate li se premorenim na kraju radnog dana?

Ukupan zbroj bodova od 25-40 ukazuje na visoku razinu stresa

koja nas moe psihiki i fiziki iscrpiti.

 Vrlo koristan je i upitnik sa 15 pitanja sastavljen po Freudenbergerovoj skali sagorijevanja,

gdje se svaki odgovor boduje prema jaini osjeaja u skali od 1 do 5 bodova.

UPITNIK ZA ODREIVANJE RAZINE SINDROMA IZGARANJA

1. da li se lako zamarate i osjeate li se iscrpljeni?
2. da li se uzrujate kad vam netko kae da u zadnje vrijeme ne izgledate dobro?
3. radite li sve vie i vie, a imate osjeaj da niste nita uinili?
4. jeste li zajedljivi i sve vie razoarani sa svijetom oko vas?
5. osjeate li se alosnim, a ne znate zato?
6. jeste li zaboravljivi, ne odete u dogovorenu posjetu ili esto neto izgubite?
7. jeste li mrzovoljni, brzo raspaljivi, oekujete li sve vie od ljudi oko vas?
8. provodite li sve manje vremena sa prijateljima i obitelji?
9. jeste li previe zauzeti za uobiajene potrebe (telefonski razgovor, pisanje pisma i sl.)?
10. osjeate li se uvijek loe ili ste stalno bolesni?
11. osjeate li se smeteno na kraju radnog dana?
12. imate li potekoa u postizanju osjeaja sree i zadovoljstva?
13. jeste li nesposobni narugati se ili naaliti se na svoj raun?
14. da li vas seks optereuje i stvara vie problema nego inae?
15. da li osjeate da imate vrlo malo toga rei ljudima?

Ako ukupan broj bodova nije vei od 25 vi se osjeate dobro.

Od 26-35 bodova budite oprezni, vi ste u podruju rizika.
Od 36-50 bodova kandidat ste za sindrom sagorijevanja.
Od 51-65 bodova vi ste zahvaeni sindromom izgaranja.
Iznad 65 bodova vi ste sagorjeli.

TEST SAMOPROCJENE
Na sljedee izjave odgovorite sa tono ili netono:
1. Ujutro, kada se probudim, prva misao mi je Ne da mi se na posao.
2. esto se osjeam neobjanjivo tuno.
3. Osjeam se umorno i nakon 8 sati sna.
4. Teko se koncentriram.
5. Posao mi je preodgovoran.
6. Trenutno me uope ne zanimaju potrebe drugih ljudi.
7. Na kraju radnog dana osjeam emocionalnu prazninu.
8. esto prekomjerno jedem ili pijem.
9. ivot mi se openito ini besmislen.
10. esto se osjeam bolesno.
11. Ne zanima me seks niti socijalne aktivnosti.
12. Nedjeljom naveer osjeam se depresivno.
13. Ne radujem se ivotu.
14. Obitelj se ali kako smo premalo zajedno.
15. Kada nisam na poslu puno vremena provodim ispred TV ekrana.
16. Manje brinem o svom izgledu nego prije.

Ukoliko ste sa tono odgovorili na pet izjava na dobrom ste putu da izgorite na poslu.
Ukoliko ste sa tono odgovorili na vie od deset pitanja obavezno potraite pomo strune
osobe!

 TO MOETE UINITI KAKO BISTE IZBJEGLI SINDROM IZGARANJA?

Budite koncentrirani na svoj rad, argumentirajte svoje miljenje, dokaite da

ste u pravu. Nauite rei Ne, nauite postaviti granice i drite ih se, ne
dopustite da posao ovlada vaim ivotom. Prekovremeni rad je ponekad
nuan, ali ne bi smio postati pravilo. Vano je imati dobar odnos sa kolegama.
Njegujte kolegijalnost, razgovarajte sa kolegama, podijelite s njima pauzu i
obrok na poslu. Isto tako, ne zapostavite svoj privatni i drutveni ivot i ne
zanemarite hobije. Izbjegavajte poslove u kojima esto morate sebe davati
drugima, osim ukoliko i sami niste osoba koja zna primati od drugih (osjeat
ete se iskoriteno).

Navike kojima umanjujemo utjecaj stresa na zdravlje:

- Zdrav stil ivota (redovita i odgovarajua prehrana),
- Smanjeni unos kofeina, nikotina i eera,
- Odravanje tjelesne kondicije (rekreativno bavljenje sportom),
- Redovito spavanje i odvajanje vremena za odmor,
- Izbacivanje suvinih aktivnosti koje su s vremenom postale optereujue,
- Organizacija obaveza na poslu i kod kue (usklaivanje).
- Trebali biste biti proaktivni.

 Ukoliko ste u mogunosti, promijenite samu stresnu situaciju, a

ako to nije mogue pokuajte promijeniti svoj odnos i pogled na
situaciju. Od velike je pomoi smisao za humor i uspostava
ravnotee izmeu rada i zabave. Vano je znati usporiti, odvojiti
vrijeme za odmor i oputanje, podijeliti probleme sa prijateljima
i obitelji.
Ne zazirite od strune pomoi. Struna osoba moe vam
pomoi da upoznate sebe i svoje granice i nauiti vas tehnikama
koje olakavaju suoavanje sa stresom. Danas postoji mnogo
vrsta terapeuta kojima se moete obratiti kako biste
porazgovarali o vaem problemu i uvidjeli najbolji nain za
borbu protiv sindroma izgaranja. Terapeuti su osobe educirane
da pomognu ljudima poboljati njihovu kvalitetu ivota. To
znai da se odluujete za rad na sebi, i to je najdjelotvornije.
Ne moete mijenjati druge osobe, ali moete mijenjati sebe.

 TO JE VANO UINITI
Postoje etiri faze koje prate suoavanje s ovim problemom.
1. Identificirati sindrom izgaranja: prepoznati stresore u
radnom okruenju, ispitati udruenost stresora na radu sa
sindromom izgaranja, ispitati udruenost stresora na radu sa
simptomima anksioznosti i depresije.

2. Pronai nain kako se nositi sa sindromom izgaranja

3. Ako je mogue - izbjei nastanak sindroma izgaranja
4. Oporavak od sindroma izgaranja

 TO VI MOETE UINITI KAKO BISTE IZBJEGLI SINDROM

BURNOUT
budite usredotoeni - koncentrirajte se na rad, argumentirajte
svoje miljenje i dokaite da ste u pravu,
nauite rei "NE", radite na jaanju svoje samosvijesti,
ako ne moete promijeniti posao, barem promijenite stav nauite postaviti granice i drite ih se,
izbjegavajte poslove u kojima uvijek morate sebe davati
drugima, osim ako niste dobri u primanju od drugih,
ne dopustite da vam posao zavlada ivotom - prekovremeni
rad negativno e utjecati na vau sposobnost da taj posao
radite due razdoblje,
pronaite jedno ili dvoje kolega s kojima moete razgovarati i
podijeliti svoje potekoe,
planirajte i organizirajte svaki dan,
zadrite aktivan drutveni ivot i nemojte se odricati svojih
hobija.

VJETINE SUOAVANJA SA STRESOM

usvojite zdrave stilove ivota,
primijenite redovitu i odgovarajuu prehranu,
izbacite ili smanjite uzimanje kofeina, nikotina i eera,
bavite se tjelesnim vjebanjem radi odranja tjelesne kondicije,
osigurajte redovit raspored odmora i dovoljno vremena za
spavanje,
promijenite raspored obveza na poslu ili kod kue,
prekinite s nekim aktivnostima koje nisu nune, a koje su
postale optereenje.

 Ako moete, promijenite samu stresnu situaciju ili svoj odnos i

pogled na situaciju:
zadrite osjeaj za humor u situacijama koje mogu izazvati stres,
odrite ravnoteu izmeu rada i zabave,
usporite i pronaite vrijeme za oputanje,
podijelite probleme s prijateljima i obitelji, izvorima socijalne
podrke,
dobro upoznajte sebe i svoje granice tolerancije na stres,
prema potrebi zatraite savjete od strune osobe.
Zdrav nain ivota, odnosno mjere za poboljanje zdravlja,
dovode i do poveanja otpornosti na stres. Sastavni dio dobrog
psihikog zdravlja su i ivotna radost i dobro raspoloenje, na
koje povoljno utjeu kako dobri odnosi u obitelji, tako i na
radnom mjestu, i u slobodnom vremenu.

 KAKO SE MOE LIJEITI SINDROM IZGARANJA?

Openito se moe rei da postoje dobri izgledi da se sindrom
izgaranja uspjeno lijei i da se uspostavi potpuni duevni i
tjelesni oporavak.
Strategija lijeenja sindroma izgaranja uglavnom se koncentrira
na sljedee:
1. Promjena socijalnog okruenja i situacije na radnom mjestu:
naroito u sluajevima u kojima su radni faktori odgovorni za
sindrom izgaranja, neophodno je uskladiti radno mjesto.
2. Psihoterapija: osobe pogoene sindromom izgaranja
uglavnom trebaju potporu pri organiziranju vlastitih strategija
za rjeavanje problema. Moderna psihoterapija moe pomoi u
prepoznavanju i upotrebi vlastitih potencijala.
3. Lijeenje popratnih bolesti: ako su sa sindromom izgaranja
povezane pojedine popratne bolesti, one se moraju
odgovarajue lijeiti - dakle i medikamentozno.

 4. Tehnike upravljanje vremenom i stresom: ivjeti bez stresa je

danas skoro nemogue, zbog toga su neophodne tehnike za
upravljanje sa stresom, ili ogranienim vremenskim resursima
na radnom mjestu, i u ivotu uope. Tehnike za upravljanje
vremenom mogu pomoi da se radna svakodnevica uini
podnoljivom i jednostavnijom, ili bar manje optereujuom.
5. Uenje tehnika oputanja: oporavak je jedan od najvanijih
faktora kod lijeenja i budueg izbjegavanja i prevencije
sindroma izgaranja. Postoji itav niz tehnika oputanja (na
primjer Chi Kung/Qi Gong, Tai Chi Chuan/Tai Ji Quan, Yoga,
autogeni trening itd.), koje pomau pri oporavku od
optereujuih situacija i koje pri tome sprjeavaju napredovanje
u pravcu sindroma izgaranja.
Razgovarajte sa svojim lijenikom ako kod sebe prepoznate
simptome sindroma izgaranja, on vam moe pomoi kroz
ciljano savjetovanje, ili vas uputiti na kompetentno mjesto za
lijeenje sindroma izgaranja.

 RASPRAVA

U literaturi se navodi postotak zdravstvenih radnika koji su

zahvaeni sindromom sagorijevanja u rasponu od 23-50%. Prema
tome su nai podaci izuzetno loi. U Hrvatskoj samo 18%
zdravstvenih radnika koji su ispunili anketu nemaju neke od
simptoma navedenog sindroma. Podaci se ne mogu primijeniti na
sve zdravstvene radnike, ali ipak govore o stanju zdravstvenih
radnika primarne zdravstvene zatite. ak 42% zdravstvenih radnika
se nalazi u drugom stupanju izgaranja, koji se opisuje kao kandidat
za sindrom sagorijevanja. Zdravstveni radnici u Hrvatskoj jo ne
gore, ali opasno tinjaju i ako se takav trend nastavi i u budunosti,
postoji opasnost od psihikog sagorijevanja i radne nesposobnosti.
Trei stupanj izgaranja ili zahvaenost sindromom izgaranja nalazimo
u Hrvatskoj kod 7% zdravstvenih radnika.
Sve to ukazuje na zabrinjavajue stanje u zdravstvenoj profesiji, koje
je oito posljedica zbivanja u zadnjim desetljeima, a predstavlja
upozorenje svima, da su promjene u organizaciji rada i optereenosti
nune, ukoliko se uskoro ne elimo susresti sa masovnom pojavom
psiho-fizike sagorjelosti meu naim zdravstvenim radnicima.

 Istraivanje u Australiji pokazalo je da je najei stresor u

zdravstvenih radnika PZZ vremensko ogranienje za pregled
pacijenta. Odmah iza toga je glavni stresor prijetnja sudske tube i
parnienja. Kod nas je ovaj drugi uzrok stresa (parnice) jo uvijek
slabije izraen, ali je to samo pitanje vremena kad e se i kod nas to
postati problem. Nedostatak vremena za pregled je jako izraen.
Dananji sustav organizacije forsira ugovaranje to veeg broja
pacijenata, a kvaliteta rada je potpuno zanemarena.
Posljedice osjeamo u smanjenju preventive, kunih posjeta, rada sa
kroniarima i smanjenju broja medicinskih zahvata. Svi mi vie radimo,
ali sve manje imamo vremena za pacijente i sve manje moemo
koristiti svoje znanje, a sve vie smo izloeni nametanju tuih, esto
oprenih miljenja i stavova. Zbog vremenske stiske ne moemo se
posvetiti bolesniku, sasluati sve njegove tegobe i djelovati na njega
svojim savjetima, toplom rijei i drugim postupcima koji su bitni za rad
zdravstvenih radnika. Naalost, danas najvei dio raspoloivog
vremena potroimo na administrativni i upravni dio.

Ispitivanje u Velikoj Britaniji je pokazalo da su pacijenti nezadovoljni

ako nisu kod lijenika barem 20 minuta. To rezultira smanjenjem
spektra zdravstvenih usluga i esto nepotrebnim koritenjem
dijagnostike i poliklinike.

 Uvoenjem zakupa dolo je do pojave poslovne nesigurnosti

kod naih zdravstvenih radnika PZZ, zatvaranja u vlastite
okvire i slabljenja meusobnih komunikacija. Uz osnovni posao
javilo se i mnotvo drugih nemedicinskih poslova, upravne i
administrativne naravi, na koje veina nije bila pripremljena, pa
su i frustracije bile sve vee.
Ustanova Doma zdravlja, ugasila se u svojim temeljnim
funkcijama, koja je povezivala zdravstvene radnike i brinula se
za dio poslova, koje sad sami moraju obavljati.

Dokazano je da svaka reforma u radu zdravstvenih radnika PZZ

pogorava zdravstveno stanje zdravstvenih radnika.
Istraivanje na uzorku zdravstvenih radnika u Engleskoj
pokazalo je znaajno vei stupanj sindroma sagorijevanja
meu zdravstvenim radnicima nakon uvoenja reforme.
Zanimljivo je da nije naena razlika u dobi zdravstvenih radnika
i stadija sagorijevanja.

 Sa svakom reformom zdravstva dolazi sve vie posla i

administriranja, a manje vremena za pacijenta. Mijenjaju se
prava i dunosti zdravstvenih radnika i pacijenata i time se
stalno stvara osjeaj nesigurnosti. Sve to rezultira
poremeajem odnosa izmeu pacijenata i zdravstvenih
radnika, a time i opim nezadovoljstvom, pa nije udo da svaka
reforma predstavlja jaki stresogeni faktor.

Prava pacijenta kod nas u Hrvatskoj nisu nikad utvrena.

Pacijent ima doslovno sva prava ukoliko ih uspije ostvariti, to
se najee odnosi na ordinacije ope/obiteljske medicine, iji
su zdravstveni radnici i najvie frustrirani, jer su bolnice razvile
zatitne mehanizme u vidu odgaanja prijema i naruivanja za
nekoliko mjeseci.

 ZAKLJUCI
Moemo zakljuiti da je u Hrvatskoj sindrom sagorijevanja izraen
kod veeg broja zdravstvenih radnika nego u razvijenijim zemljama,
jer je ugled naih zdravstvenih radnika PZZ nizak, jer postoji loa
financijska stimulacija rada, a strukovne zdravstvene komore ne tite
dovoljno zdravstvene radnike. Zdravstveni radnici nemaju nikakav
utjecaj na zdravstvenu politiku. Financijska primanja ne omoguavaju
ivot zdravstvenih radnika primjeran naem zalaganju i nije nam
dovoljno omogueno potrebno struno usavravanje. Suradnja
izmeu zdravstvenih radnika je slaba, ili izraena samo prilikom
dogovaranja o zamjenama za godinje odmore, a izuzetno rijetko se
radi o stvarnoj strunoj suradnji. Koliina posla stalno raste, a nju
nikad ni priblino ne prati ekonomska stimulacija.

Na osjeanje zdravstvenih radnika bitno utjee i frustriranost

pacijenata, zbog postojee ekonomske krize i nezaposlenosti, kojima
mi sluimo za pranjenje.

 Protiv pojave sindroma izgaranja koji prije svega razara motivaciju za

rad, najbolje se je boriti prevencijom. U tom smislu potrebne su
promjene zakonskih odredbi u oblasti zdravstva, obrazovanja i
radnih odnosa, kojima bi se izmijenili postojei odnosi u drutvu.
Zakonom o radu trebalo bi osigurati zanimanjima, koja su izloenija
tom sindromu, odgovarajua razdoblja za dnevni, tjedni i godinji
odmor, a redovitim godinjim preventivnim pregledima na vrijeme
utvrditi pojavu odreenih simptoma.

Potrebno je tono precizirati maksimalnu duinu rada za pojedina

ugroenija radna mjesta, a opisom radnog mjesta tono odrediti to
radnik mora raditi, kako ne bi dolazilo do estih promjena u radnom
procesu.
Zakon o obrazovanju morao bi omoguiti svakom ueniku da stekne
realnu sliku o zanimanju za koje se koluje, o frustracijama koje ga u
struci oekuju i o vjetinama koje mora savladati da bi mogao raditi.
Dakle nuno je preusmjeravanje teoretske izobrazbe prema
praktinoj, kako bi se izbjegli sadanji okovi, koje u naoj profesiji
svaki mladi zdravstveni radnik doivljava ulaskom u radni proces.

 Zakon o zdravstvenoj zatiti trebao bi se pobrinuti da se

barem za sljedeih desetak godina odredi sustav organizacije i
naina rada u PZZ i da se prekine s postojeom praksom
uestalih organizacijskih promjena i pokusa. Takvo stanje
naime, osim strune tete i ope nesigurnosti, izaziva sigurnu
pojavu sindroma sagorjelosti kod cijele profesije. Zdravstveni
radnici trebali bi imati veu kontrolu nad svojim radom i
radnim vremenom i vie slobodnog vremena za odmor.
Kad ve doe do pojave sindroma izgaranja, u svrhu
spaavanja zdravstvenih radnika, nuno je promjenama na
njihovom radnom mjestu smanjiti uzroke stresa i te osobe
ukljuiti u terapijski postupak. Danas se smatra da je u svrhu
lijeenja potrebno psiholokim i psihijatrijskim tretmanom
poveati svjesnost same osobe o sagorijevanju na radu, kako
bi ona sama prepoznala uzroke i posljedice i definirala svoj
poloaj u svojoj radnoj sredini.

 U tu svrhu koriste se i vjebe tehnika oputanja (npr. autogeni

trening), usmjereni terapijski postupci (od klinike hipnoterapije do
farmakoterapije) i vjebanje stjecanja socijalnih vjetina i
sposobnosti psiholoke samozatite na radnom mjestu.
Naa strukovne zdravstvene komore trebale bi razraditi sustav
pomoi zdravstvenim radnicima koji su zahvaeni tim sindromom,
otvaranjem tzv. vrue telefonske linije, gdje bi se svatko mogao
obratiti za savjet i pomo te organizacijom psihoterapeutskih grupa i
omoguavanjem brze psiholoke i psihijatrijske pomoi.
U eri nunih organizacijskih i strunih promjena u naoj struci trebalo
bi hitno uvesti sve navedene preventivne i terapijske mjere kako
bismo sprijeili pojavu sagorijevanja na poslu i kako bi se terapijski
pomoglo mnogobrojnim zdravstvenim radnicima, koje je taj sindrom
ve zahvatio. Naime, dolo je vrijeme da napokon i drava usmjeri
svoj interes prema pojedincu i da naroito struni kadar kojega i tako
ima malo, zatiti barem u mogunostima s kojima drutvo raspolae.

 U zakljuku moemo rei da sindrom izgaranja nastaje kao posljedica

dugotrajnoj izloenosti stresu, najee kada je osoba izloena
velikim oekivanjima koje joj namee posao.

Simptomi sindroma izgaranja slini su kao kod obinog stresa, s tim

to se kod sindroma izgaranja javlja emocionalna iscrpljenost,
negativan stav prema radu i ivotu. Svakako, to je vea podrka koju
osoba prima, to je bolja organizacija vremena i posla, kao i to je
bolja komunikacija meu zaposlenima i organizacija i raspodjela
poslova meu zaposlenima, to e osoba bolje reagirati na
svakodnevne situacije, suoavati se sa manje stresa, a ujedno e biti
manji i rizik od razvoja sindroma izgaranja.
Svaki ovjek ima pravo na sigurno radno mjesto i zdravo okruenje
koje e mu omoguiti normalan socijalni i ekonomski produktivan
ivot, to je u skladu s naelima UNO-a (United Nations Organization),
WHO-a (World Health Organization / Svjetska zdravstvena
organizacija) i ILO-a (International Labour Organization /
Meunarodna organizacija rada).

Zdrav nain ivota, odnosno mjere za poboljanje zdravlja,

poveavaju otpornost na stres. Sastavni dio dobrog psihikog
zdravlja su i ivotna radost i dobro raspoloenje na koje povoljno
utjeu i dobri odnosi u obitelji i na radnom mjestu, i u slobodnom
vremenu.
Dobar menadment i rukovodstvo i dobro organiziran proces
rada najbolji su oblik prevencije stresa i nastanka sindroma
sagorijevanja na radnom mjestu.
Pojedini poslodavci ve su poduzeli odreene korake i uveli
dodatne treninge i edukacije zaposlenih to e, nadamo se, dati
pozitivne rezultate i potaknuti ostale da slijede njihov primjer i
poveaju brigu o zaposlenima.

Hvala na panji!

Pitanja?