VERSIFIKACIJA

( STIH, STROFA, RIMA i RITAM)

STIH
- podrijetlo naziva: dolazi od grke rijei stikhos- red, redak, a latinska je rije
versus-vraanje, okretanje pera u novi red - to se moe usporediti s gr. rijei
prorsa ili lat. prorsus- to znai pisanje do kraja reda.
- definicija: Stih je ritmika, zvukovna, sintaktika i semantika cjelina.
OSOBINE STIHA:
- najznaajnija je odlika stiha ritminost
- temelji se na rasporedu rijei
- ima odreen broj slogova
- ita se odmjereno, ujednaenim tempom
- neke se rijei posebno naglaavaju
- najee je jedan redak u pjesmi
- moe biti i u vie redaka (opkoraenje ili anjambement /anabman/- prenoenje
iste misli (dvije ili vie rijei) u novi stih, prebacivanje - prenoenje jedne rijei
u novi stih te prijenos prenoenje iste misli u novu strofu)
VERSIFIKACIJA ( od lat. rijei versus-stih) ili METRIKA ( od gr. rijei metron- mjera,
metar) je znanost o sthu.
VRSTE VERSIFIKACIJA:
1. KVANTITATIVNA ili ANTIKA METRIKA osnova joj je shvaati stih kao
peravilnu izmjenu dugih i kratkih slogova ( kvantiteta- koliina). Njome se pisala
stara grka poezija.
STOPA- osnovna jedinica mjerenja stiha; sastoji se od nekoliko dugih i
(ili) kratkih slogova.
- oznaavanje: kratki slog (arza) , dugi slog (teza) u
- trajanje kratkog sloga zove se mora (kao u glazbi jedan takt), dugi slog
traje dvije more
VRSTE STOPA ( ima ih tridesetak), npr. jamb u , trohej ( ili horej) u ,
pirihij u u , spondej , daktil u u , amfibrah u u , itd.
METAR ( mjera) sastoji se od nekoliko stopa; npr. trimetar ( 3 stope),
tetrametar, pentametar, heksametar ( 6 stopa)
- najpoznatiji metar je heksametar (daktilski heksametar) koji se sastojao
od: 5 daktila + 1 spondej (ili trohej), a mogao je imati i 6 spondeja ili
5 spondeja + 1 trohej
- tim su stihom spjevana velika djela antike knjievnosti ( Homerove
Ilijada i Odiseja i Vergilijeva Eneida)
- heksametar se esto vezivao s pentametrom pa je tako nastao najpoznatiji
distih u antici, tzv. elegijski distih za koji su Grci vjerovali da je najstariji
stih, tj. strofa, uope to ga je ljudima otkrio sam bog Apolon

2. SILABIKA VERSIFIKACIJA- u svim stihovima u pjesmi isti je broj slogova;

od srednjega vijeka pa nadalje mijenja se shvaanje stiha pa se za ritmiku mjeru
poeo uzimati broj slogova u stihu jer je stari nain bio neprilagodljiv ostalim
europskim jezicima
VRSTE STIHOVA ( prema broju slogova): peterac, esterac, sedmerac
... deseterac, itd.
- napoznatiji je stih srednjega vijeka i siliabike versifikacije aleksandrinac
koji ima dvostruku rimu: na sredini i na kraju, a naziv je dobio po tome to
su njime nastali stihovi u ast Aleksandru Velikom. Njime su pjevali
i nai srednjovjekovni zainjavci i kasnije pterarkisti.
- stih nae narodne pjesme je silabiki deseterac s cenzurom iza etvrtog
sloga, a ima i rimu
3. KVALITATIVNA ili AKCENTSKA VERSIFIKACIJA- kad stih ima pravilnu
izmjenu naglaenih () i nenaglaenih (u) slogova, a broj slogova u stihu moe
varirati.
4. AKCENTSKO-SILABIKA VERSIFIKACIJA- stihovi imaju jednak broj
slogova i pravilnu izmjenu naglaenih i nenaglaenih slogova.
STROFA
-

podrijetlo naziva: prema grkoj rijei strophe- okretanje u plesu, okretanje rijei
koje se pjevaju
definicija: Strofa je povezivanje stihova u vee sadrajne cjeline koje su
grafiki vidljive i meusobno odvojene bjelinama.

VRSTE STROFA:
a) klasine: najpoznatije su alkejska (nazvana po pjesniku Alkeju) i safika
( nazvana po pjesnikinji Sapfi)
b) strofe prema broju stihova: monostih, distih, tercina, katrena, kvinta, sestina,
septima, oktava, nonet i decima
SONET- razlikuju se talijanski ili Petrarkin sonet (2 katrena (abba) + 2 tercine= 14
sthova) i engleski, elizabetanski ili Shakespeareov sonet (3 katrena (abab) + 1 distih=
14 stihova).
-Sonetni vijenac sastoji se od 14 soneta i 1 soneta s akrostohom koji se jo zove
magistrale ili majstorski, a sastoji se od posljednjih stihova prethodnih 14 soneta.
Zadnji stih svakog soneta morao je biti prvi stih sljedeega soneta.
KANSONA- vie strofa povezanih rimama, simetrino su rasporeene, obino u dva
dijela koja su meusobno suprotstavljena

STANCA ( OTTAVA RIMA)- tipina strofa tal. epa ( Tasso) od osam stihova
jedanaesteraca s rimom abababcc.
RIMA
-

definicija: Rima (srok, slik) je glasovno podudaranje na kraju stiha, ali

ponekad i dijelova stiha na krajevima lanaka u stihu. Njome se postie
ritmina organizacija stihova i cijele strofe. Ima znaajnu ulogu u stvaranju
zvukovnih efekata u poeziji.

VRSTE RIME:
a) parna: aa, bb, cc; krina: abab; obgrljena: abba; nagomilana: aaa, aaaa;
isprekidana: abcb, abcdacd; leoninska rima- javlja se u sredini i na kraju
stiha
b) prava rima - podudaraju se naglaeni slogovi i svi glasovi iza njih: krvatrva; ista rima- prava u kojoj se podudaraju ak i naglasci: tma- sma
c) neprava rima - podudaranje poinje iza naglaenog sloga: grahu
lmljahu
d) bogata rima podudaraju se i glasovi ispred naglaenog sloga: bldnicaldnica
e) muka rima ( kada se u rimi podudara jedan slog: put- skut), enska rima
( kada se u rimi podudaraju dva sloga: vrana-rana) i djeja, srednja ili
daktilska rima ( ako se podudaraju tri sloga ( sudnica- ludnica)
RITAM
- definicija: Ritam je pravilno izmjenjivanje jednakih elemenata ( slogova,
naglasaka, rijei, skupova rijei, stihova).