You are on page 1of 16

BESPLATAN PRIMERAK MART 2016.

bioenergane: OD KRAVE MLEKO I STRUJA

>> strana 7

NaA mangulica
>> strana 6

Razvoj

>> strana 14

sajber trnica

IPARD program

>> strana 15

Agroglasnik

U novu sezonu sa
pouzdanim partnerima

Ulaganje u sistem za navodnjavanje isplati jedna suna godina

ZALIVANJE ODLINA INVESTICIJA

Igor Ani,

lan Izvrnog odbora ProCredit banke

rolee koje je pred nama, kao i uvek, bie period


novih poetaka - ali i velikih oekivanja. Drugim
reima, ispred nas su meseci poleta, novih ansi,
velikih izazova i jo veih mogunosti.
Iz pomenutih razloga, ProCredit banka je i ove sezone
pripremila itav spektar povoljnosti, a sve u elji da svim
zainteresovanim poljoprivrednicima omogui da svoja
investiciona ulaganja u proizvodnju, bez obzira da li je re
o nabavci nove mehanizacije, ulaganjima u proizvodne
objekte ili kupovini neophodnog repromaterijala, realizuju
na najbri i najpovoljniji nain.
Jer prolee je oduvek sezona novih zasada, novih plantaa,
i mi kao banka koja je u Srbiji najposveenija radu sa
poljoprivrednicima se intenzivno trudimo da takav investicioni i razvojni trend ne samo podrimo, ve i maksimalno
podstaknemo i ohrabrimo. To je i razlog zbog kog e i ove
sezone, uz ve standardnu ponudu pozajmica za kupovinu
repromaterijala, u naoj banci biti aktuelni revolving krediti
koji omoguavaju fleksibilnost poljoprivrednim proizvoaima i dostupnost novca kada je to njima potrebno.
Tu su i aktuelne teme o unapreenju energetske efikasnosti na gazdinstvima, gde se iz iskustava uspenih klijenata
moe dosta nauiti o korienju biomase putem ulaganja u
postrojenja za proizvodnju elektrine energije od biogasa.
Ujedno, na primeru moete videti i kako se mogu ostvariti
znatne utede investiranjem u suaru, koja je prikljuena na
biogasnu elektranu. Modernizacija je bitna u svim aspektima
poslovanja, to dokazuju i nae Samouslune zone 24/7 koje
koristi sve vei broj naih klijenata, o emu takoe piemo
u ovom broju.
U elji da vas podstaknemo da na poetku nove sezone
razmiljate o razliitim nainima na koje bi mogli da unapredite svoju proizvodnju, u ovom Agro glasniku donosimo
vam puno zanimljivih tema i pria. Mnoge od njih su,
naravno, sezonskog karaktera, ali vam predstavljamo i
zanimljive prie naih uspenih proizvoaa. Uvereni smo
da bi to moglo dodatno da zagolica va preduzetniki duh,
kao i da vas podstakne da o svom poslu razmiljate na nain
na koji to do sada niste radili.
U svakom sluaju, uvereni smo da je pred nama svima
nama sezona intenzivne saradnje. Sa nae strane, tu je uvek
otvoren poziv da o svemu otvoreno porazgovaramo, jer
meusobno razumevanje je obino prvi i najvaniji korak.
Takoe, meseci koji su pred nama su definitivno period u
kom emo na brojnim primerima potvrditi zbog ega smo i
dalje vodea banka u podrci razvoju domae poljoprivrede
i to ne samo kada je re o finansiranju, ve kada je re
o pruanju pouzdanog i, pre svega, strunog saveta i
odgovorne preporuke.
Srdano,

oljoprivrednici u Srbiji
dobro pamte katastrofalnu 2012. godinu, kada
je sua napravila tetu od 2,1
milijarde dolara, odnosno oko
1,7 milijardi evra, a ogroman
broj ratara i stoara suoio se
sa posledicama koje su ravne
katastrofi i od kojih se, ako su
uspeli da opstanu u poslu, jo
uvek oporavljaju. Da je nekim
sluajem, tih 1,7 milijardi evra
preventivno utroeno za
zalivne sisteme, Srbija bi danas
zalivala oko 600.000 hektara
oranica i na njima opasnost od
ove katastrofe ne bi osetila.
Naa zemlja je, meutim,
i pored pokuaja da se stvari
promene, kako upozoravaju
strunjaci, i dalje na veoma
niskoj poziciji u Evropi po
povrinama koje se navodnjavaju. Kako objanjava prof. dr
Mio kori, sa novosadskog
Poljoprivrednog fakulteta, u
Vojvodini se navodnjava najvie
100.000 hektara, a u centralnoj
Srbiji, povrine su jo manje.
Ako se uzme u obzir da
Srbija ima 4,2 miliona hektara
obradive povrine, od kojih je
za navodnjavanje pogodno 3,6
miliona hektara, jasno je koliko je
malo pod zalivnim sistemima
navodi kori. Sistem za navodnjavanje jednog hektara kota oko
3.000 evra, a njegovo postavljanje
u redovnoj godini, garantuje
poveanje prinosa za oko treinu.
Pre velikog ulaganja u sisteme
za navodnjavanje meutim,

kako ukazuje kori, morala


bi se uraditi detaljna strategija
razvoja poljoprivrede, koja bi
predvidela poveanje roda.
Neophodno bi bilo i poveanje
kapaciteta preraivake industrije, a takoe i porast stoarstva,
kako bi se apsorbovao viak
ratarskih proizvoda navodi
kori. Poto navodnjavanje
podrazumeva i drugu etvu, to
bi iz zemljita izvlailo daleko
vie hraniva, pa bi, i zbog toga,
odnosno, zbog korienja stajnjaka, stoarstvo dobilo na znaaju.
Na isplativost ulaganja u
navodnjavanje, panju je, u
sunoj 2012. godini skrenuo
i Miodrag Kosti, predsednik
MK grupe, koji je poredio
prinose na dva poljoprivredna
dobra u sastavu grupe.
Na poljoprivrednom dobru
uro Strugar u Kuli zalivamo 2.500 hektara, i tamo e
prosean prinos kukuruza biti
oko 13 tona rekao je Kosti.
Sa druge strane, na naem
dobru u Iniji, koju je sua
ba pogodila, prinos e teko
dostii tri tone. Razlika u prinosu je, samim tim 10 tona, a
izraeno u novcu, 2.200 evra.
Ovo konkretno znai, da jedna

loa godina praktino moe da


isplati sistem. Meutim, prve
korake u tom pravcu trebalo bi
da uradi drava. Privreda hoe
da investira, ali neophodan je
prvi korak drave.
Znaaj navodnjavanja u
praksi svake godine proverava
i Milorad Jaki, povrtar iz
Begea, koji na 10 hektara gaji
argarepu, perun i patrnak.
Sreom, na svakoj njivi
imam bunar, i mogu da zalivam
useve kae Jaki. Da mi nema
sistema za navodnjavanje, koji
evo, rade bez prekida i troe
tonu dizela meseno, ne bih
imao ta da prodam.
Kopanje bunara dubine 20
metara, koje koristi oko pet godina, Jakia je kotalo oko 500 evra.
Sistem za navodnjavanje
sa agregatom je oko 24.000 evra
precizira Jaki. Investicija
jeste velika, ali nijednog momenta nisam zaalio zbog nje.
Da mi tih sistema sada nema,
ne znam da li bih uopte imao
ta da vadim iz zemlje, kad
sunce pokae zube. Svo povre
bi propalo od sue. Ovako,
ne samo da imam povre, ve
imam i dobru cenu...

B.B.

VIEGODINJI ZASADI
NADU ipak uliva to to gotovo svi novi zasadi, pre svega
voa i viegodinjih biljaka, imaju svoje sisteme za navodnjavanje kae kori. Ovi sistemi su po pravilu savremeni,
i ne rasipaju vodu. Nadam se da e takvih primera biti vie.

Agroglasnik

U gostima kod porodice Rankovi u Oseini

KAKO SE PRAVI NAJSKUPLJE SLATKO U SRBIJI?


U stvari, svako ima svoju teoriju
kako smo doli u ovu situaciju koja se
tie suvih ljiva, ali injenica je, da je
prodaja ove godine bila spora ili kako
bi narod rekao, kilava. Teorija ruskih
trgovaca koji su pokuavali da urade
otkup je da su u Srbiji cene suve ljive
nerealno visoke. Cena koja je njima
odgovarala bila je 1,4 evra po kilogramu,
a cena koju su traili nai proizvoai
bila je oko 2 evra po kilogramu. Mora se
imati u vidu da je sirovina, svea ljiva,
relativno skuplje plaena nego ranijih
godina. Cena je varirala, ali se kretala
oko 25 do 35 dinara po kilogramu. Navodno, kupci su se onda okrenuli argentinskoj ljivi i to je u stvari uzrokovalo
ceo problem. Uz to, za sve profesionalne,
velike suare koje rade na gas, cena tog
energenta moe da bude problem jer
Srbija plaa zemni gas po cenama
koje su najvie na svetu. To sigurno ne
pomae naoj konkurentnosti.

ako je prodaja neto sporija nego


prethodnih godina i to se mora
priznati, to ne znai da se naa
suva ljiva na kraju nee prodati.
Potrebno je samo malo strpljenja i
upornosti. Sigurno je da imamo odlian kvalitet. Za razliku od, na primer,
Moldavije gde se suenje obavlja na
suncu, kod nas se u 100% sluajeva
ljiva sui vetaki. Bre suenje znai
i bolje ouvane hranljive sastojke, bolje
arome. Naravno, ne zavisi uvek sve u prodaji od kvaliteta, ali sigurno je da pomae.
Kod Sneane Rankovi iz Oseine,
zatekli smo 70 tona robe na lageru, u
istom, pedantnom skladitu, dovoljno
visokom i provetrenom, sa betonskim
podom. Naravno, tako veliki lager, za
malog proizvoaa i nije ba lep prizor.
Meutim, ova preduzimljiva ena,
ija se porodica bavi proizvodnjom
voa na preko 20 hektara, ali i otkupom i naravno preradom, nije gubila
vreme. Gospoa Rankovi je dola na
ideju da iskoristi ono to ima i napravi
vrhunski proizvod slatko od suvih
ljiva punjenih orasima.
Bilo je i pre pokuaja da se napravi
neto slino. Pre par godina, prerai-

vai iz okoline Loznice su pokuali da


naprave slatko od suvih ljiva i meda,
meutim imali su problema sa estim
kvarenjem proizvoda,jer izgleda da
med nije dovoljno dobro prodirao
u suvu ljivu, ili je rehidratacija loe
uraena, tek shelf life proizvoda nije
bio dobar i praktino se od te ideje
brzo odustalo.
Sneana je ipak, posle nekog vremena i eksperimentisanja sa raznim
sastojcima razvila svoj proces koji je, o
emu emo govoriti, dao sjajan rezultat.
Kako se to radi? Zapravo, uopte
nije jednostavno. Prvo se osuene ljive rehidriraju, kako bi postale dovoljno meke da bi dalje moglo da se radi
sa njima. Kada se rehidriraju, vlakna i
pektini u njima veu vodu tako da se
dobija mekani poluproizvod pogodan
za dalju obradu. Sledea faza je izbijanje kotice. Kotica se izbija runo, na
specijalnim mainama. Radnica postavlja ljivu u leite i onda pritiskom
na nonu pedalu, iglom izbija koticu.
Tako se dobija, u sutini, proizvod
koji bi mogao da se pakuje i prodaje
kao takav. Meutim, istovremeno druga radnica krcka orahe, i to na takav

nain da se to vie sauva jezgro.


Poenta je da se dobiju cele etvrtine
jezgra jer se one tano uklapaju u
veliinu suve ljive.
Zatim se suve ljive bez kotice
otvaraju i pune tim etvrtinama jezgra
oraha runo, a onda zatvaraju i reaju
u erpu.
Posle toga poinje kuvanje. Slatko
se kuva kao i svako drugo. Dodaje se
eer i par sati kasnije, na tihoj vatri na
drva, dobija se konaan proizvod. Kao
regulator kiselosti u svaku teglicu se
dodaje po jedna krika limuna.
eer, tokom kuvanja, dodatno
rehidrira i impregnira ljive, prodire u
sredinu i zaeeri orah.
Ukus je fantastian.
Fantastian, dodali bismo, ali i neuobiajen i neoekivan. Pravo gurmansko zadovoljstvo. Prvo, eer se zbog
drugih komponenti suve materije
mnogo manje osea, pa slatko nije
toliko slatko. Uz to, ta slast je kombinovana sa ukusom dima, blagom
komponentom bademastog meka i
neim, ili nekim ukusom koji podsea
na, verovali ili ne konjak. ak moe
toliko da zavara, da na tren pomislite

da je na neki nain dodat neki alkohola, ali nije, naravno. Uz sve to, osea se
i voni ukus, to je i logino na ljive.
Blaga kiselost i ukus limuna se takoe
osete i doprinose ukupnom vonom
utisku.
Tekstura ovog slatka je takoe zanimljiva. Suve ljive su mnogo vre od
obinih ljiva, a uz to tu je orah, koji
daje specijalnu vrstinu i hrskavost.
I na kraju cena. Ovakav proizvod je
ak i u teoriji teko proizvesti industrijski. U praksi, skoro sve se svodi na
runu rad, od izbijanja kotice, do punjenja orasima. Cena ne moe da bude niska. Okvirno, oko 400 grama kota 5 evra.
Naravno, za vrhunski delikates koji
bi sigurno morao da nosi, bilo formalnu ili neformalnu, oznaku najbolje iz
Srbije, to nije visoka cena. Za obinog
potroaa u Srbiji, ipak, to sigurno nije
neto to se jede svakoga dana.
U svakom sluaju, mada proizvodnja ovog slatka u malim serijama
sigurno nee reiti problem suvih ljiva u Srbiji, ideja je lepa, a i doprinosi
imidu Srbije kao proizvoau vrhunske hrane.
U. Davidovi

Agroglasnik

P o s e ta n a j v e e m s a j mu p r e h rane u Ru siji

RUSIJA I ONO TO NAS OEKUJE?

Kada kaemo da smo bili u najveoj


zemlji sveta, naravno da je ono to moete
da oekujete u izvetaju, u najmanju ruku
grandiozno. I zaista, Rusija je razmetljivo
grandiozna i to ne krije. To je zemlja koja
je toliko velika da se o tome priaju vicevi.
Sama Moskva, grad koji smo posetili ima
toliko raznoliku populaciju, da zapravo
niko ne zna tano koliko ima stanovnika.
Zvanini podaci po popisu kau 17 miliona, meutim, u praksi se pretpostavlja
da nekoliko miliona doe svakog dana na
posao iz okolnih mesta. Neke nezvanine
procene kau da povremeno grad, koji
zaista ivi 24 sata dnevno, upravo zbog
mnogobrojnih ruskih vremenskih zona
ima i do 25 miliona stanovnika. Praktino ne postoji doba dana ili noi kada
ovde nema nikoga na ulici. Moskva je
zapravo najvei kopneni grad na svetu,
grad koji se ne naslanja na morsku luku.
I pored svega toga i ulica koje ponegde
imaju i devet traka u jednom smeru, grad
ne izgleda prenatrpano jer ak 40% od
ukupnih, su zelene povrine. O Moskvi
bi moglo mnogo toga da se pria, meutim, nismo tamo otili zbog zadovoljstva
ve zbog posla, da posetimo najvei sajam
prehrane Prod-expo, mesto gde ceo svet
dolazi da Rusima proda hranu i pie.

riznajemo, naravno da smo oekivali da emo videti svata u


Rusiji. Jeste rublja oslabila, jeste
kupovna mo smanjena, meutim i dalje, ovo je jedno od najveih trita na
svetu i svako ko ima bilo ta da proda,
bilo da dolazi sa Novog Zelanda ili iz
same Rusije dolazi na sajam da ponudi
svoju robu.
Sam sajam se nalazi u neposrednoj
blizini Moskov citija, dela Moskve
koji izgleda kao Njujork. Ekspo se
savreno uklapa u ambijent visokih
staklenih nebodera gde se nalazi finansijski centar cele Rusije. Prostor sajma
izgleda svetski. Aluminijum, beton,
staklo. Sajam je ponegde i na tri nivoa,
ali najvei deo ima dva nivoa modernih, lepo ureenih hala.
Sticajem okolnosti, prvo ulazimo u
halu koja je posveena vodama i mekim
napicima soft drinks to bi rekli
Englezi. Zamislite celu jednu halu, gde

izlau samo firme koje su u tom poslu.


Upadljivo je vrlo slabo prisustvo
evropskih brendova, meutim zato
je tu nekoliko desetina voda iz same
Rusije, a i isto toliko iz Belorusije.
Prostorom ipak najvie dominira tand
Ararat vode . Ararat je inae, to
zbunjuje, planinski vrh koji se nalazi
u dananjoj Turskoj, mada je istorijiski
oduvek pripadao Jermeniji, a i dalje je
to simbol te planinske zemlje. Voda je iz
Jermenije, naravno. Na tandu nas ljubazna menaderka prodaje obavetava
o tome kakvu vodu Rusi piju i zato se
nekom isplati da uvozi vodu iz susedne
Jermenije. Naravno, flairana voda je
tekovina kapitalizma i potroakog
drutva, koju su Rusi prihvatili posle
tranzicije. Pre toga, praktino 100% se
pila voda iz vodovoda i ak, kako tvrdi
Naa, flairana voda je otprilike liila
na tu iz vodovoda. Ararat je, tvrde,
jedna od najkvalitetnijih voda na svetu,
ima preko 2.000 mg/l suvog ostatka
i moe da se meri sa Gerolstainer
vodom iz Nemake. Kako god, oigledno je da Jermenima prodaja vode ide
dobro, makar bi se reklo po tandu.
Koliko ima svega i svaega ovde vidi
se i po tandu, neto skromnijem, na
kome Koreanci prodaju napitke sa aloa
verom. Velikoprodajna cena za bocu
od 1,5 litra je neto iznad dolara, i prodaju aromatizovani sok te biljke, svuda
po svetu, pa su eto doli i u Rusiju.
Ima tu i dosta Ruskih voda kao i raznih gaziranih napitaka. Zanimljivo je
da ne primeujemo kategoriju koja je
kod nas toliko popularna, vone sokove
sa 100% voa. Rusi inae, esto piju ono
to zovu mo, uz votku ili pre ruka,
a to je dosta razreen sok od neke vrste
brusnice ili borovnice. Toga ima dosta,
meutim nektara ima vrlo malo.
Nastavljamo dalje, i dolazimo do
hale koja bi nama moda morala da
bude i najzanimljivija, sa mesom. I tu
nas eka iznenaenje. Moda se jo
neko sea scena sa poetka devedesetih
godina, prodavnica po Rusiji sa praznim rafovima, ili pria o tome kako je
nabavka mesa bila kontrolisana tokom
socijalizma preko bonova. Slika koju
zatiemo na sajmu je sve osim toga.

Naravno, ne iznenauje nas to to


Brazil ima ogroman tand, veliine
jednog fudbalskog igralita, Argentina
i Urugvaj neto manji, nego koliko se
impresivno razvila domaa industrija
mesa Ruska. Na velelepnim tandovima ukraenim rashladnim vitrinama,
prepunim mesnih preraevina, pateta,
i slino moe da se vidi bilo ta, od slanine do raznih fermentisanih kobasica.
Tako, tand po tand i dolazimo do
tanda koji izgleda prazno, ali je zapravo itekako znaajan, pripada jednom
od najveih trgovaca mesom u Rusiji.
Tamo nas doekuje Aleksej Romanovi. Potvruje nam ono to smo videli.
Kako kae Romanovi, kompanija u
kojoj je on direktor, bavi se meunarodnom trgovinom. Uvoze govedinu
iz June Amerike, ali to je zanimljivo,
bave se i izvozom svinjetine u Kinu, i
istovremeno uvozom piletine iz Kine.
Istinski, meunarodni biznis. Aleksej
kae kako su nae pretpostavke tane,
u Rusiji je stoarstvo napredovalo
poslednjih godina od kada im je EU
uvela sankcije. Rusima nije trebalo
dugo da shvate da imaju najjeftinije
itarice na svetu i najjeftiniji gas, kao i
obilje obradive zemlje, pa je bilo logino
da e pre ili kasnije poeti da proizvode sve vie i vie mesa. Za oko pet
godina oekuje se da e Rusija postati
samodovoljna to se tie svinjetine i
piletine. Kada priamo o govedini, tu
je Romanovi manje optimista, Rusi
e verovatno jo dugo uvoziti meso iz
June Amerike. S obzirom na ugovor
koji imaju sa Brazilom, i to da su deo
BRIC-a, to je u neku ruku i oekivano.
Tu, kod tandova sa mesom nailazimo i na nae gore list, ili bolje rei u
duhu tematike, nae gore prutu. Jedina
firma koja je samostalno izlagala na
sajmu je Zlatiborac. Lepo ureen
tand, praktino je prenet sa Novosadskog poljoprivrednog sajma. Duan
Kneevi, generalni direktor kompanije,
pria nam zanimljivu priu i objanjava odakle to da nastupaju samostalno i sa ovolikim tandom. Recimo,
videli smo kasnije i Carnex, ali je
proizvode nudio ruski distributer, na
mnogo skromnijem tandu. Kneevi,
kae da su oni sve premerili, izvagali

situaciju na tritu i da su na kraju


zakljuili da pre svega moraju da osnuju
svoju firmu u Rusiji jer je to jedini
nain da budu sigurni da e se neko
stvarno truditi da plasira njihovu robu,
a zatim da su morali da donekle izmene
svoje proizvode da bi bili sigurni da e
se tom tritu dopasti. Ukus potroaa
u Rusiji se razlikuje od onoga u Srbiji.
Ipak, kako smatra Kneevi, mi moramo
da budemo svesni ta moemo, a ta
ne moemo, to se tie prodaje mesa
i preraevina u Rusiji. anse da izvozimo svee meso sve se vie smanjuju,
i ono emu bi trebalo da stremimo
je vei stepen prerade proizvoda. Prodati u Rusiji, uopte nije lak zadatak
ak ni sa 1% carine, ak ni sa sankcijama prema Evropskoj uniji, ima sasvim
dovojno drugih firmi iz sveta koje su
konkurencija. Te prie o tome kako su
Rusi gladni naih ili bilo ijih proizvoda, odavno nisu vie tane, Rusi su
postali veoma probirljivo trite u rangu
onog iz Zapadne Evrope.
Nastavljamo dalje i nailazimo na
Srpsku kuu. U prvi mah, pomislili
smo da se radi o nekom dravnom
projektu, ali saznajemo da je u stvari
u pitanju privatna kompanija iz Sankt
Petersburga koju su osnovali nai
ljudi i koja se specijalizovala za izvoz
sprskih proizvoda u Rusiju. Paradoksalno, jedan od artikala na tandu je
i voda Jana , koja, mada je sigurno
dobra voda, apsolutno nije iz Srbije.
Nekog posebnog objanjenja nema, ali
po brendovima koje zastupa Srpska
kua izmeu kojih je i Agrokor,
zakljuujemo da je verovatno po tom
osnovu, ta voda mogla da se nae na
tandu, ma koliko to udno izgledalo.
Cela naredna hala je posveena
ribama i plodovima mora... meutim
tu priu, kao i onu o kineskom kavijaru
i mnoge druge moramo da ostavimo za
naredna izdanja Agroglasnika.
U narednom izdanju Agroglasnika
objavljujemo drugi deo putopisa iz
Rusije. Od argentinskih ljiva do mleka
koje se dobija iz iarki etinara, eka vas
koliko uzbudljiva toliko i korisna pria u
kojoj dajemo odgovor na pitanje ta mi
moemo da oekujemo od Rusije?.
U. Davidovi

Agroglasnik

Primena mineralnih ubriva

AZOT NEOPHODNI I KAKO GA SAUVATI


Ako postoji neto to je napravilo
revoluciju, ne samo u poljoprivredi nego
u svetu, i u nainu na koji svet funkcionie, onda je to upotreba azotnih
ubriva. Kada je jedan skroman nemaki
naunik Justus Von Libig postavio svoj
zakon, malo ljudi je slutilo kolikvu
revoluciju e to napraviti u poljoprivredi
i to to je zanimljivo, revoluciju koja
traje i do dan danas jer nove stvari
tek dolaze.

on Libig je postavio zakon po


kojem prinos neke kulture zavisi
od sadraja tri makroelementa
u zemljitu, azota, fosfora i kalijuma.
Ukoliko postoji nedostatak bilo kojeg
od ova tri, automatski dolazi do smanjenja prinosa, ak i ukoliko su druga dva
zastupljena. U sutini, tako je nastala,
uoptena ideja korienja mineralnih
ubriva. Meutim, stvari nisu bile tako
jednostavne u poetku, jer mada se u
jednom momentu znalo za to emu
makroelementi slue, i mada se znalo da
postoje rude fosfora i kalijuma, koje su
bile relativno lako dostupne, ono to je
bio pravi problem to je azot. Niko nije
znao kako da proizvede velike koliine
neorganskog azota koje su trebale
svetskoj poljoprivredi i populaciji koja
je rasla sve dok neki drugi nemaki
naunici nisu razvili takozvani HabertBoov proces. To su bila vrata, kapija
moderne poljoprivrede. Posle toga, rast
prinosa ali i svetske populacije, kao i
smanjenje broja ljudi koji se bave poljoprivredom, je moglo da pone.
Meutim, mada je ovo dosta stara
pria, ni izbliza nije gotova i ni izbliza
nai poljoprivrendici nisu svesni svih

stvari, od kojih zavisi upotreba azota.


Postoji jedna stvar koju u svakom
momentu moramo da znamo, samo
jedan oblik azota biljke lako usvajaju, i
u prirodi i to se tie ubriva nitratni.
Kakav god azot da im date, organski, neorganski, ili neki drugi, uvek
na neki nain taj azot mora da se svede
na neku nitratnu formu da bi bio bioloki raspoloiv a to nas dovodi i
gubitaka i do mana i prednosti razliitih izvora. Zapravo, u teoriji, da budemo taniji, biljke bi moda i mogle da
koriste amonijani oblik azota, meutim problem je to se takav azot lako
vezuje za estice gline u zemljitu jer je
negativno naelektrisan.
UREA
Urea ili ureja, to je postalo odomaeno u srpskom jeziku, je uvek najjeftniji oblik azota. Ima ga ak 46%.
Meutim, to to je azot jeftin ima svoju
drugu cenu. Ureja u zemljitu mora da
se razdvoji na molekule amidnog oblika azota, a zatim te molekule bakterije
moraju denitrifikuju i tek onda nastaje
oblik koji moe da se usvoji. Problem
je to u tom postupku neumitno dolazi
do gubitaka. U teoriji ak i do 40%
azota iz ureje moe da se izgubi.
Realno oko 20% je ono to je oekivano. Posebno su problematini vremenski uslovi koji pogoduju procesu
i koji pospeuju volatilizaciju, kako se
proces naziva. Urea u zemljitu reaguje sa karbonatima, zapravo dolazi do
stvaranja amonijum karbonata, koji se
razlae na amonijak i ugljen dioksid.
I u jednom i u drugom sluaju oba gasa

zavravaju u atmosferi. Ipak, gubici


su manji ukoliko se ureja nalazi u
zemljitu, u tom sluaju amonijak koji
nastaje prelazi u neto stabilniju formu
amonijak-hidroksida. Praktino, ukoliko je ureja inkorporirana u zemljite
to je definitivno bolje i to je ono to
se savetuje. Ukoliko su temperature
pri primeni nie, to takoe smanjuje
gubitke jer ureaza, enzim koji razlae
ureju, slabije deluje na niim temperaturama. Vie temperature znae i vie
hemijske aktivnosti. Gubitke dodatno
podstiu dve stvari vlanost tla i visoka pH vrednost zemljita. Ukoliko
je tlo vlanije, granule ureje se lake
razlau i aktivna materija postaje dostupnija delovanju enzima koje proizvode mikroorganizmi, to dodatno
podstie proces. Meutim, nasuprot
tome, i nedostak kie posle bacanja,
takoe doprinosi veim gubicima. Pri
pH vrednosti zemljita 6, preko 99%
ureje brzo prelazi u amonijani oblik,
na veim pH vrednostim daleko manje.
Zbog toga gubici ureje su vei na
baznim zemljitima. S druge strane,
uraena su novija istraivanja koja su
pokazala da dugorona primena ureje
dovodi do zakiseljivanja zemljita.
Posle deset dana na zemljitu gde je
pH 5, izgubi se svega 10% ubriva, a
na zemljitu gde je pH 7.5, preko 44%.
Jo jedan faktor koji ubrzava razlaganje ubriva je prisustvo etvenih
ostataka to ih je vie, to je problem
vei. S jedne strane, strunjaci preporuuju da se azot upravo dodaje da bi
se taj proces pospeio ali sa druge strane, to kota, poveava gubitke. Tamo
gde ima vie etvenih ostataka ima i
vie bakterija, a to znai i enzima. Ako
ve dodajete ureu, na etvene ostatke,
onda bi bilo veoma dobro da je inkorporirate u zemljite.
Zanimljivo je da su u poslednjih
pet godina neke velike hemijske kue
izbacile takozvane stabilizatore ureje.
Uglavnom se radi o inhibitorima enzima ureaze. Zahvaljujui tome gubici su
manji ali i sa druge strane, moe da se
postigne dugotrajnije delovanje.
UAN
Teni UAN , urea-amonijum nitrat
je, definitivno bolja stvar. Radi se o
kombinaciji ureje i amonijum nitrata.
Obino UAN ima 32% azota, a od toga
45% je amonijum nitrit, oko 35% je
ureja i ostatak je voda. Gubici pri primeni ovog ubriva su daleko manji
nego pri primeni iste ureje. To to se
nalazi u tenom stanju, moe da bude
i mana i prednost. Sigurno je da bre
poinje da deluje i billjka ga lake usvaja.
Za razliku od iste ureje koja se, naravno, primenjuje rasturaima, UAN se

obino baca tako to se prska. Najobinije cisterne, pa u teoriji moda i ratarske prskalice mogu da se koriste za
njegovu primenu. Sam UAN je po prirodi stvari korozivan, tako da se u njega
obino dodaju antikorozivna sredstva.
I ovo ubrivo je takoe podlono gubicima ali daleko manje nego ista
urea. Zanimljivo je da se oko 99% svog
UAN-a koji se proizvede u Srbiji izvozi,
jer naim ratarima jo uvek nedostaje
navika da ga koriste a i nije razvijena
infrastruktura, ne postoje cisterne koje
bi ga prevozile, tankovi gde bi se skladitio i slino. Za razliku od ureje kojoj
je potrebno i po 4 nedelje da se prebaci
u pristupane oblike, UAN je raspoloiv
za biljku za od dva do 10 dana.
AN, KAN, AN, SAN,
Amonijum - sulat
AN je najosnovnije ubrivo iz ove
serije i to je u hemijskom pogledu
azotna so amonijaka, ima oko 34%
azota. To je manje nego urea ali su
gubici takoe manji. Azot iz KAN-a
je mnogo manje volatilan a gubici ne
moraju da budu veliki. Najvei problem sa AN-om je to je hemijski
nestabilan, u teoriji ne deli ga mnogo
od toga da bude eksploziv. Zato je i nastao SAN, odnosno stabilizovani amonijum nitrit. SAN je u sutini odlino
ubrivo jer sadri svega 1% magenzijum oksida koji se koristi za stabilizaciju, a 33% azota. Pri tome, lake je
dostupno biljci, i gubici su manji.
Amonijum sulfat sadri svega oko
24% azota, to je daleko manje nego
AN, i oko 24% sumpora. Naravno da
bi bilo potpuno besmisleno koristiti
ovo ubrivo na kiselim zemljitima jer
sumpor dovodi do dodatnog zakiseljavanja ali je zato odlino za karbonatna.
Najvei problem ovog ubriva je
upravo to sadri isuvie malo azota,
i to je njegov transport u neku ruku,
neisplativ. ak i sa gubicima, amonijum sulfat je manje efikasan. Ipak, naravno itekako ima svoje mesto, posebno u sluaju karbonantnih zemljita.
KAN se dobija dodavanjem samlevenog krenjaka rastvoru amonijum
nitrata. Kao posledica, 8% ovog ubriva je zapravo kalcijum. Ukoliko vam je
zemljite kiselo, to i ne mora da bude
tako loe i onako i ovako biste morali
da unesete kalcijum.
I NA KRAJU...
I na kraju, primena azota nema ni
poetak ni kraj. Od kada je izumljena
stalno raste. Naravno, svaki oblik ima
svoje mesto i vreme, i to je najvanije
znati.
U.Davidovi

Agroglasnik

Naa mangulica je kraljica meu svinjama, a ne znamo da je cenimo

Gajenje autohtonih vrsta stoke

oreklo mangulice see do 1883.


godine, kada je knez Milo
Obrenovi maarskom grofu
Joefu Palatinuu poslao svoje svinje
umadinke. Palatinu je umadinke
ukrstio sa rasama bakonji i salonji i
tako je nastala mangulica, sorta svinja
neobino duge i ukovrdane dlake, sa
dosta masnoe i kvalitetnom slanine.
Da takvu istoriju i tradiciju kvaliteta autohtonog proizvoda dugu vie od
130 godina imaju drugi, sigurno bi to
davno iskoristili i u marketinke svrhe,
da se malo pohvale pred svetom, ali to
je jo vanije, u svrhu zdravlja graana
i boljeg plasmana takvog proizvoda
u korist svojih poljoprivrednika. Mi
nekako tome nismo vini i ne umemo
da na pijedestal dignemo vrednosti
koje imamo. Kako to rade drugi i koliko
koristi od toga imaju, moemo videti u
komiluku. Ne moramo daleko ii od
svog dvorita imamo primer Hrvata
koji su na vreme poeli da razmiljaju
o tome kako da pozicioniraju najbolje
proizvode koje imaju, i sada kada su
postali deo evropske porodice, od toga
imaju koristi. Komije su voljne da i
nama u tome pomognu.
Nije to jednostavan posao i procedura, ali tu smo, imamo iskustva i
voljni smo da ga podelimo sa poljoprivrednicima, udruenjima i institucijama u Srbiji kae u razgovoru za
Agro glasnik naelnik za poljoprivredu u Vukovarsko-srijemskoj upaniji Andrija Mati.

Ako Srbija bude titila mangulicu, bie


to bez sumnje njen brend, naglaava on.
Ne moemo rei da Hrvatska ima
genski potencijal mangulice. Zanimljivo je da je kod nas nema u legalnom
uzgoju jer je u Hrvatskoj mangulica
izgubljena, a to to imamo nije dolo
legalnim putem. Ali imamo drugu pasminu crnu slavonsku svinju, takozvanu fajfericu. Nju smo zatitili i sada
dobijamo posebne podsticaje pria
nam Mati.
Prvi ovek agrara ove upanije i
sam je stoar, crnu slavonsku svinju
uzgaja od 2001. godine na imanju u
optini Drenovci, mada je, kako kae,
svinjarstvo u njegovoj familiji tradicija. Unazad petnaest godina okrenuo se
fajferici i sada ima stotinak svinja, est
umatienih krmaa i dva nerasta.
Prosto, svinja je uvek bila spojena
sa naim ivotom. A sad je crna slavonska u znaajnom usponu u Hrvatskoj,
naroito po ulasku u EU. Ostvaruju se
i posebni podsticaji jer je EU prihvatila
da jednom od mera potpora nagradi
proizvoae dodatnim stimulacijama
za autohtone pasmine koje su zatiene. U Hrvatskoj je osim crne slavonske
zatiena i turopoljska pasmina. Em
proizvoai dobijaju posebne podsticaje, em ima sve vie kupaca koji ele
da se hrane zdravo i spremni su da
plate vie za takav proizvod. Tako da
ostvarujemo vee podsticaje za ivu
stoku, a i vie cene kod kupaca. Najvie
zaraujemo na suvomesnatim proi-

zvodima, koji se dobro plaaju. Isplate


se kulen i kobasice, a najbolje se i
najlake proda slanina pria na sagovornik napominjui da po svakom
umatienom grlu autohtonih pasmina
svinja, hrvatski farmer dobije 100 evra.
On objanjava da je, s obzirom
na to da Evropa ima zajedniku
poljoprivrednu politiku, i finansiranje
poljoprivrede zajedniko, to znai da
se svi novci koji idu ka poljoprivredi,
bilo da su optinski, upanijski, dravni, iz evropskih ili nekih fondova,
smatraju dravnim podsticajima.
Za uzgajivae crne slavonske
svinje ona je 100 evra po grlu i to je
dravni podsticaj. Nije potrebno da
znamo koji je deo iz hrvatske kase,
koji iz evropske ili lokalne. Nacionalni
budet za poljoprivredu sastoji se od
iznosa koji smo mi duni da osiguramo,
te od evropskih sredstava. Hrvatska je
ispregovarala tako da se udeo evropskog
novca svake godine poveava. Kada
doemo do 2020. godine, samo emo
zajednike novce troiti, a sada imamo
i nae i evropske objanjava Mati.
Dobra stvar je i to to uzgoj slavonske
crne svinje, a tako i mangulice, ne trai
mnogo uslova, veli ovaj iskusni farmer.
Otporna je, u nju ne treba ni puno investirati, jedino treba biti na oprezu jer
je populacija mala i valja brinuti o tome
da ne doe do ukrtanja u srodstvu.
To je u Hrvatskoj zadatak nacionalne
agencije koja brine o umatienim ivotinjama. Jer, da bi se ostvarili podsticaji

neko mora da utvrdi da je uzgoj takav i


takav, da je stalno pod nadzorom.
Uzima se krv zbog moguih bolesti, a kako smo na granici, a Srbija i
dalje sprovodi sistem suzbijanja svinjske kuge onako kako je u EU neprihvatljivo, nae podruje je pod jaim
nadzorom. Meutim, nije bilo problema u poslednjih est godina navodi
Mati. Trenutno u Hrvatskoj ima stotinak proizvoaa crne slavonske svinje,
a 90% ih je u Vukovarsko-srijemskoj i
Osjeko-baranjskoj upaniji. Dobro je
to to su, po principu decentralizacije,
udruenja dobila ovlaenja da vode
matino knjigovodstvo i dodeljuju
dokumentaciju o statusu ivotinje,
odnosno to se sve vie ovlaenja sa
nacionalnog nivoa sputa na lokalni.
U Srbiji se sve vie svinjara okree
mangulici. Razlozi za to su upravo ovi
koje je naveo prvi ovek Vukovarskosremskog agrara: jednostavno uzgajanje, otporna i nezahtevna grla, zdrav
krajnji proizvod, sve vea tranja za
njim na tritu, dobra raunica ako se
ponude preraevine. Meutim, daleko
su nai farmeri od podsticaja koje dobijaju Hrvati, a pogotovo starije lanice
EU i njene Zajednike poljoprivredne
politike. Ako bismo posluali komijske savete i krenuli njihovim stopama,
imali bismo realne anse da konano
valjano i pametno iskoristimo potencijale i kvalitet koji u stoarstvu i celoj
poljoprivredi imamo.
S.G.

Agroglasnik

Biogas postrojenja mogu da budu velika ansa za vlasnike farmi

OD KRAVE MLEKO I STRUJA

d prodaje elektrine energije od


biogasa, sa farme od 150 grla
muznih krava mogua zarada i
do 15.000 evra meseno.
Raunica je Petru Miletiu, vlasniku
farme na kojoj gaji 150 muznih goveda
u Crvenki pokazala, da mu osim mleka,
i proizvodnja energije od biogasa moe
doneti podjednako dobru zaradu. U
mui ima oko 130 grla, a po grlu u proseku dobija oko 25 litara mleka, koje
prodaje za 37 dinara po litru, uz premiju koja je jo sedam dinara. Meseno
oko 14.000 evra. Kada bi, kako ukazuju
strunjaci, uloio u postrojenje za proizvodnju elektrine energije na biogas,
ULAGANJA
ProCredit banka, kako je naveo
Kalkan, od kada je pre 15 godina
poela sa radom u Srbiji, u projekte energetske efikasnosti je investirala 84 miliona evra. U najveu
solarnu elektranu u Srbiji uloeno
je tri miliona evra, a ukupno u
postrojenja za korienje obnovljivih izvora biomase, biogasa i
sunca, uloeno je do sada sedam
miliona evra.

meseni prihod bi mu bio vie nego


duplo vei od prodaje struje bi dobio
jo oko 15.000 evra.
Postrojenja za proizvodnju elektrine
energije koja prerauju biogas, odnosno stajnjak sa govedarskih farmi, kako
je ocenjeno na seminaru posveenom
proizvodnji obnovljive energije iz ovog
izvora, koji je u Novom Sadu organizovala ProCredit banka, mogla bi da budu
odlian dodatni izvor prihoda vlasnicima farmi goveda, a takoe i velika ansa
za poveanje udela energije iz obnovljivih izvora u Srbiji.
Prva ovakva elektrana, kako objanjava Dragoslav Baovi, predsednik
Udruenja Biogas, sa radom je poela
2012. godine u Blacu, i ima kapacitet
jedan megavat. Uz nju, Srbija ima jo
dva objekta ovog tipa koji su poeli sa
radom, jedan u urugu kapaciteta 0,6
megavata i u Vrbasu, sa kapacitetom od
1,5 megavata.
Koliko mi je poznato, trenutno se
gradi jo desetak postrojenja, a bie ih
sigurno i mnogo vie, jer se oekuje da
dravni organi promene regulativu i da
cenu za kilovat as energije iz ovog izvora poveaju sa 12,3 evro centa, za nekih
30 odsto. navodi Baovi. To e dodatno stimulisati investitore, posebno
one iz eke i Slovake.

Cena energije, iz obnovljivih izvora,


kako objanjava Baovi bie povoljnija u Srbiji, nego u njihovim dravama, a
pod tim uslovima, energija se otkupljuje
u periodu od 12 godina.
Trebalo bi, dok smo jo na poetku,
podsticati izgradnju manjih postrojenja,
za manje farme do 150 grla ukazuje
Baovi. Rauna se da se od jednog
grla dobija oko jedan kubni metar
biogasa dnevno, dovoljno za pokretanje postrojenja od 150 kilovata. Samim
tim, meseni prihod od prodaje elektrine energije, za farmu moe da bude
i do 15.000 evra, a to nije zanemarljiva
suma. Naravno, tu je i toplotna energija,
koja moe da se koristi za zagrevanje
plastenika ili suara, a i kvalitetno

KAPACITETI
Baovi navodi kako je Srbija
interesantna investitorima u
obnovljive izvore energije, jer
u Nemakoj na primer, ve radi
oko 8.000 biogasnih elektrana, u
ekoj ih je oko 600. Kod nas
trenutno, ima potencijala za podizanje oko 100 ovakvih objekata.

ubrivo, praktino prirodni NPK, koji


ostaje posle prerade biomase.
B.B.

INVESTICIJA
Ulaganje u postrojenje za proizvodnju elektrine energije od biogasa,
kako je precizirao Danko Kalkan, koordinator odeljenja za zatitiu ivotne
sredine u ProCredit banci, iznosi oko pola miliona evra, i po pravilu se isplati
za oko sedam godina.
Naa banka nudi kredite za ovakva postrojenja, sa ueem od 20 odsto,
grejs periodom od 12 meseci i istim tolikim moratorijumom na otplatu, kao i
rokom otplate od 144 meseca. precizirao je Kalkan. Uz to, obezbeujemo
i tehniki izvetaj o isplativosti ovakvog projekta, pre samog ulaska u posao,
kao i monitoring u procesu izgradnje.

Agroglasnik

Mirotin grupa, uz pomo ProCredit banke, dokazala da brine o ivotnoj sredini

NOVA SUARA ENERGETSKI EFIKASNIJA

valitetnija hrana za govedarsku farmu, uteda u gorivu,


odnosno, gotovo 90 odsto
manja potronja energije i samim tim,
manje zagaenje sredine... Uz to, investicija od 1,7 miliona evra e se, kako
se procenjuje, vratiti za samo godinu

dana, kroz poveanje proizvodnje


mleka... Deluje nemogue, ali ostvareno je. I to u Srbiji!
Mirotin grupa, odnosno poljoprivredno dobro Sava Kovaevi
iz Vrbasa, koje posluje u sastavu ove
grupe, uz podrku ProCredit banke,

CIFRE
Ukupna investicija je vredela neto vie od 1,7 miliona evra. Sava
Kovaevi je uloio 800.000 evra, dok je ostatak pokrila ProCredit banka.
Kredit je podeljen na 84 mesene rate koje pojedinano iznose oko 13.200
evra. Meutim, ovde se ne radi samo o isplativosti kredita, ve i o utedama
na osnovu energetske efikasnosti koje se kroz ovu investiciju ostvaruju.
Stara suara za seno, imala je potronju od 44.752 megavat asova godinje,
dok se izgradnjom nove suare ta potronja smanjila na 5.783 megavat
asova ili za neverovatnih 87 odsto. Emisija CO2 u atmosferu smanjena
je za 12.040 kilograma na godinjem nivou. U suari za povre, ukupna
potronja energije bie smanjena sa 18.720 na 7.160 megavat asova,
to predstavlja utedu od 62 odsto uz smanjenu godinju emisiju ugljen
dioksida od 3.840 kilograma.

investiralo je u izgradnju nove suare


za stonu hranu, i na taj nain postiglo
sve ove rezultate.
Vrbako poljoprivredno preduzee,
osnovano jo 1946. godine, oduvek je
po postignutim rezultatima moglo da
stane rame uz rame sa gigantima poput PKB-a i slinih kombinata, a rezu
ltati su se, posle ulaska u sastav Mirotin
grupe, zahvaljujui modernizaciji
proizvodnje i tehnologije koja se u njoj
primenjuje, samo poveali.
U sklopu naeg kombinata posluje
farma sa 2.000 grla muznih goveda,
imamo veliku proizvodnju lucerkinog
sena i livadskog sena na oko 200 hektara i nametnula se potreba za kvalitetnijom stonom hranom objanjava
oko Vujii, direktor Save Kovaevia. Ba u tom pravcu je tekao na
razvoj, pa je posle suare za semenski
kukuruz koju je investirala ProCredit
banka i CHP ureaja u mlekari koji je
takoe u pogonu i koji donosi dobre
rezultate, a investiran je na isti nain,
doao red i na najnovije finansiranje
suare za seno i povre, takoe uz
podrku ProCredit banke.
Pre nego to je kompanija odluila
da investira u potpuno novu suaru,
menadment kompanije je razmatrao
mogunost rekonstrukcije postojee
suare. Uzimajui u obzir da kapacitet
eventualno rekonstruisane suare ne
bi zadovoljio ispunjenje plana poveanja proizvodnje, kao i znatan utroak
mazuta kao glavnog izvora energije,
rukovodstvo kompanije je odluilo
da umesto rekonstrukcije postojee,
izgradi potpuno novu suaru koja e
biti prikljuena na postojeu biogasnu
elektranu.
Podignuta je suara za lucerku
objekat kapaciteta 6.600 kubnih
metara rasute robe, odnosno 108 cilindrinih bala deteline podeljenih
u pet odvojenih boksova za suenje.
Seno i lucerka unose se i iznose preko
utovarnog mosta, koji se kree celom
duinom objekta. Topao vazduh, koji
dolazi iz biogasnog postrojenja, kroz
suaru cirkulie preko rekuperatora,

tj. izmenjivaa toplote, ime se smanjuju toplotni gubici. itav proces je


automatizovan, pa sistem za monitoring omoguava praenje temperature
vazduha i trenutnog unosa sena kao i
automatsku kontrolu parametara.
Raunica je jednostavna objanjava ovakvu odluku Vujii. Sa
200 hektara dobijamo oko 2.000 tona
lucerke. Ako ih obradimo u novoj
suari, tih 2.000 tona znai veliki napredak u proizvodnji mleka. Dobija
se kvalitetnije seno sa vie proteina,
sa sauvanim betakarotinom i sa poveanjem proizvodnje mleka od tako
kvalitetnog sena, dovoljno je samo
da postignemo poveanje od jednog
litra po kravi. To znai svakodnevnu
proizvodnju veu za 850 do 900 litara, koja na godinjem nivou, mora da
vrati kredit koji je uloen.
Andrija Kovaevi, rukovodilac
stoarstva na ovom imanju, takoe
potvruje opravdanost ovog ulaganja, uz napomenu kako je sutina
projekta konstantna proizvodnja
kvalitetnog sena.
Ne zavisimo vie od vremenskih
prilika objanjava Kovaevi. Sutina je da se lucerka pokosi u optimalnom momentu, da zadri optimalan
odnos proteina, svarljive celuloze i betakarotina. Da se to vie sauva udeo
lista u samoj masi, da se prilikom baliranja izbegnu rastor i gubici i samim
tim se direktno ili indirektno utie na
proizvodnju...
B.B.

SUENJE POVRA
Sava Kovaevi u okviru
suare gradi i trakastu tunelsku
suaru za suenje povra i voa
godinjeg kapaciteta 980 tona. U
njoj e se za poetak, suiti spana, a mogue je na njoj suiti i
ostale vrste povra, voe, pa ak i
lekovito bilje, to otvara nove mogunosti da se ova poljoprivredna
proizvodnja u bliskoj budunosti
diverzifikuje.

Agroglasnik

Elektronske usluge banaka dostupnije i jeftinije od altera

Sad se i pazar predaje bankomatu

davno su prola vremena


kada su bankomati u Srbiji
bili udo nevieno. Danas ne
samo da se podizanje novca ne moe
zamisliti bez te sprave ve banke sve
vie koriste elektroniku i druge maine
u radu sa stanovnitvom. Rauni se
plaaju putem e-bankinga, odnosno
kompjutera, i m-bankinga tj. preko
mobilnog telefona.
Odnedavno, tu su i bankomati koji
klijentima omoguavaju brojne poslove,
od tednje do pregleda stanja na raunu.
Preduzetnicima i ostalim pravnim
licima se nudi uplata pazara. Te vrste
plaanja jo e se vie razvijati u na-

Guva i u sitne sate


Predaja pazara tokom celog
dana i noi dobro doe preduzetnicima i uopte malom biznisu.
Kau da je do sada primeeno da
je najvea guva predvee. U sitne
sate, 2 ili 3 ujutru, pazar automatu predaju uglavnom vlasnici kafia ili kioska brze hrane koji rade
nou i sline delatnosti. Stariji trgovci se bez sete seaju da su oni
morali da stignu na aletre lokalnog SDK-a pre 20 asova. U osam
uvee su se vrata zakljuavala, ko
nije doao na vreme, nije mogao
predati pazar i rizikovao je kaznu.

rednom periodu, a jedna od posledica


mogle bi biti i nie kamate na kredite.
A kako sada stoje stvari?
Elektronske usluge su dostupnije
a esto i jeftinije od onih koje se
dobijaju na alteru, to je svakako dodatni motiv za korisnike. Iako u te nove
usluge treba uloiti, za banke to na
duge staze donosi utedu. Graani kao
i vlasnici malih preduzea nali su tu
svoj interes: taj vid plaanja je jeftiniji.
Plaanje rauna elektronskim putem
kod nas staje od 15 do 20 dinara, a na
alteru se za to izdvaja od 45 do 60.
Izmirivanje obaveza na taj, moderniji nain, sve vie praktikuju i poljoprivrednici. Njima se te novine veoma
isplate jer osim novca tede i vreme i
benzin. Sve to morali bi da potroe da
bi sa sela doli do prvih veih mesta
gde ima poslovnih jedinica banaka.
O tome koliko su moderni naini
plaanja napredovali u Srbiji govori i
podatak da je lane kod nas putem interneta obavljeno 86 miliona transakcija. Na alterima ih je bilo milion manje.
Jedna od banaka koje su uloile
dosta novca u nove tehnike plaanja je
ProCredit banka. Oni su u transformisanje mree u Srbiji uloili 3,6 miliona
evra otvoranjem Samouslunih zonea
24/7. Re je o poslovnim jedinicama

koje su otvorene 24 asa, svakog dana


u godini.
Klijentima tu, osim bankomata, nude
i Info-terminal, gde mogu odtampati
izvod kao i plan otplate kredita ili isplate
depozita, te fakturu za kreditnu karticu.
Na terminalu za transakcije mogue je
platiti mesene raune, zatim transferisati novac izmeu dva rauna, zameniti
devize bezgotovinski. Tu je u depozitni
sef gde se predaje pazar, cele godine
bez prekida.
- Uspeli smo da projekat Samouslunih
zona implementiramo u 42 ekspoziture
u svim gradovima u kojima banka
posluje izjavila je Mirjana Mitrovi,

ef odeljenja za bankarske usluge i


marketing u ProCredit banci.
Poslednja ekspozitura koju smo
otvorili je u Ulici Modene u Novom
Sadu, 1. marta ove godine. Nakon
svega devet meseci od poetka implementacije tog posla, kod nas se ak
50% transakcija odvija u Zonama 24/7.
U ekspoziturama imamo i uobiajenu
ponudu u redovnom radnom vremenu na alterima, ali graani sve vie
biraju ove nove mogunosti. Uvoenje
tih novina znai da e klijenti dobijati
kvalitetniju uslugu, jer e bankarski
savetnici moi dodatno da im se posvete.
D.V.

Agroglasnik

10

Za borovnicu 1.600 evra, alfiju 1.200, jagode 2.500

Kako do anse za novi poetak

rpska asocijacija menadera


(SAM), u projektu ansa za novi
poetak, zajedno sa partnerima,
analizirala je i pripremila vie od 120
preduzetnikih inicijativa. Mogunosti da se samostalan posao zapone sa
manje od deset hiljada evra, ova organizacija je razmatrala kako bi dala predloge i podstakla radnike koji u procesu restrukturiranja ostaju bez posla.
Meutim, za sve koje imaju afiniteta ka
preduzetnitvu i razmiljaju kako da realizuju svoje poslovne ideje, korisne su
raunice do kojih su doli menaderi.
Sve je raunato u skladu sa iznosom
do osam hiljada evra, a preduzetnike
aktivnosti su podeljene u tri osnovne
delatnosti: proizvodnja, poljoprivreda
i usluge. Neki od primera koji zahtevaju najmanja ulaganja su, usluga pakovanja poklona koja podrazumeva
minimalna poetna ulaganja od oko
800 evra, ali poljoprivreda je ipak istaknuta kao posebna ansa. Na primer, za
uzgoj borovnica minimalno poetno
ulaganje je oko 1.600 evra, u biznis s
jagodama, prema raunici SAM-a,
moe se ui sa oko 2.500 evra.
Za uzgajanje povra u plasteniku, u
ovoj organizaciji vele da ima jo puno
potencijala. Za pokretanje delatnosti
potreban je, pored zemljita, plastenik
za koji se izdvaja od 2.000 do 4.000
evra (u zavisnosti od veliine), kao i
sistem za navodnjavanje kap po kap.
Dodatni troak je za seme, radnu
snagu, suenje, ambalau, eventualni
zakup tezge za prodaju i slino, u
iznosu od oko 1.000 evra.
Registruje se kao poljoprivredno

gazdinstvo, a kupci su graani, prodavnice i firme. Za koliinu proizvedenu


na ovolikoj povrini plasman je mogu
na lokalu, na malo i veliko, odnosno na
lokalnim pijacama ili veletrnicama.
Treba imati u vidu da je potrebno angaovanje dodatne radne snage, a to
mogu da budu i lanovi porodice, u
periodu sadnje, branja i pakovanja.
Posebna kola ili diploma nije potrebna, kau u SAM, jer je dovoljno
pratiti uputstva prodavca sadnog materijala ili savetodavne poljoprivredne
slube Ministarstva poljoprivrede koja
postoji pri svakoj optini.
Problem moe biti to to je delatnost
sezonskog karaktera. U ovakvom plasteniku moe se uspostaviti proizvodnja
salate, krastavaca, paprike, paradajza,
krompiria i drugog povra u zavisnosti
od sezone i trita u okruenju.
Uzgajanje lekovitog bilja takoe
moe doneti ozbiljnu sezonsku zaradu,
kau u SAM-u.
Za uzgajanje alfije, potrebna je
sopstvena zemlja ili zemlja u zakupu
hektar, priprema zemljita, zatim
stajsko i mineralno ubrivo, sadnice,
sredstva za zatitu i savet strunjaka
za poljoprivredu. Za sve to treba oko
1.200 evra po hektaru. Dodatni trokovi su, radna snaga za branje, suenje
i ambalaa, u iznosu od oko 500 evra.
Registruje se kao poljoprivredno
gazdinstvo, a kupci su graani, prodavnice i firme. Za koliinu proizvedenu na ovolikoj povrini plasman je
mogu na lokalu, na malo i veliko ili
po ugovoru sa farmaceutskim kuama
o zajednikoj proizvodnji.

Slino je i sa uzgojem nevena, gde


je za hektar potrebnopet do est kilograma semena nevena, priprema zemljita, oranje i fina obrada, prihrana
ubrivom.U startu se ulaeoko 1.400
evra a kasnije jo 1.000, za dodatnu
radnu snagu, ambalau... Proizvodse
otkupljuje na veliko.
I ovaj je posao sezonski, a sa prosenomcenomoko 4,16 evra po kilogramu prihodje4.784 evra po hektaru.
Suenje voa, povra i peuraka, ve
je zahtevniji posao, takoe sezonski. Za
pokretanje delatnosti potrebno je oko
13.000 evra kako bi se nabavila suara,
seckalica, pakerica i sirovine. Potreban
je prostor za proizvodnju i skladitenje
sirovina i gotovih proizvoda, koji je u
skladu sa standardima za preradu hrane.
Registracija je mogua kao preduzetnika radnja, preduzee ili poljoprivredno gazdinstvo, a kupci proizvoda su firme
koje se bave otkupom suenih proizvoda,
kao i fizika lica i trgovinske radnje.
Ni pravljenje zimnice, po raunici
Srpske asocijacije menadera, nije lo

posao. Finansijski je manje zahtevan


u startu i nije sezonski. Za pokretanje
delatnosti potrebni su duplikator,
pasterizator i repromaterijal i smetajni
prostor za proizvodnju odobren od
strane nadlene inspekcije.
Minimalna poetnaulaganja iznose
oko 3.000 evra, ali odmah poinju da se
vraaju. Poeljna je i obuka koju obavlja
tehnolog za preradu voa i povra.
Kako kau u SAM-u, ideje koje zahtevaju neto vea ulaganja u startu,
mogu da se realizuju i tako to e se
vie buduih preduzetnika udruiti i
zajedno pokrenuti posao. U priruniku
koji je izradila ova organizacija zajedno sa partnerima, navedeno je ta je
uz svaku ideju potrebno, na kolikoj povrini ili prostoriji moe da se radi, da li
je neophodna kupovina maina. Takoe je navedeno i koliko je minimalno
poetno ulaganje, dalja ulaganja, kako
registrovati preduzetniku radnju, preduzee ili poljoprivredno gazdinstvo,
koliko ljudi je potrebno angaovati...
S.G.

Stanje mlade penice solidno, ali strunjaci upozoravaju na opasnosti

PRETE GLODARI I BOLESTI


R
elativno blaga zima pogodovala
je penici prole jeseni zasejanoj u Srbiji. Strunjaci meutim, upozoravaju kako bi ratari morali
da povedu mnogo rauna, da bi je ouvali i kako bi doli do dobrog roda.

POTREBE
Godinje potrebe Srbije za
penicom su, kako procenjuju
strunjaci, oko 1,6 miliona tona
hlebnog ita, a taj rod bi, bez
veih problema, trebalo da bude
dobijen sa povrina koje su jesenas
zasejane. Naravno, ukoliko izostanu velike prirodne nepogode
koje mogu da ugroze kompletan
trud ratara.

Mladim biljkama, kako objanjava


dr Novica Mladenov, sa novosadskog
Instituta za ratarstvo i povrtarstvo,
neophodna je pre svega adekvatna prihrana, ali i kvalitetna zatita od glodara,
a takoe i od bolesti, koje bi, sa dolaskom toplijih dana, mogle da zaprete
penici.
Penica je, kako procenjuju strunjaci, ove jeseni u Srbiji zasejana na oko
550.000 hektara, povrini dovoljnoj
ne samo da u uobiajenim godinama
podmiri nae potrebe itom, ve i da
solidna koliina penice ostane za izvoz.
Imali smo malo problema sa kasnom setvom, zbog dosta kie i raskvaenih njiva, ali blaga zima bez velikih
mrazeva i niskih temperatura je odgovarala biljkama, tako da su i one kasno
sejane dobro napredovale i u solidnoj

su kondiciji kae Mladenov. Naravno, sada je neophodno da ratari urade


sve da biljke sauvaju, jer je blaga zima
pogodovala i opasnostima po penicu
glodarima i bolestima.
Ratari bi, samim tim, kako savetuje Mladenov, trebalo da obrate panju na redovnu prihranu, odnosno,
da biljkama daju neophodne hranljive materije kako bi mogle dobro da
se razvijaju.
Naravno, uz prihranu moraju da
povedu rauna i o glodarima, koji su
bili aktivni i poetkom zime, a sada
njihova aktivnost ponovo poinje, jer
oni mogu da naprave vrlo ozbiljne tete navodi Mladenov. Sledei korak
je, uz drugu prihranu penice, i zatita
od bolesti i korova, jer su oni, takoe,
potencijalna opasnost po mlade biljke.

Mladenov napominje, kako je jo


uvek rano da se procenjuje kakav bi
rod penice Srbija mogla da ima, jer
biljkama predstoji jo dug period
razvoja i rasta.
Ako prebrodi probleme sa bolestima i glodarima, penica se ipak nije
spasila, iako je prebrodila dobar deo
opasnosti koje su bile pred njom kae
Mladenov. Tu je maj, mesec koji moe
da bude izuzetno opasan, da ne kaem
kritian za penicu. Ovaj mesec donosi
nove opasnosti, tako da ratari moraju
stalno da budu na oprezu i da budu
spremni da reaguju. Naravno, mnogo
toga zavisi i od same godine, odnosno,
od vremenskih uslova. Penici, kao ni
bilo kojoj drugoj biljci, sua ne pogoduje, a ne prija joj ni suvie vlage.
B.B.

Agroglasnik

11

Da geotermalnim vodama grejemo plastenike, bujalo bi nam cvee i povre

Potencijal obnovljivih izvora energije u Srbiji

a obnovljive izvore energije u


poljoprivredi ne koristimo dovoljno, da nam etveni ostaci ostaju na njivama i prave problem
umesto da ih pametno upotrebimo, da
ne hvatamo ni vetar ni sunce ni vodu
iako nam se nesebino nude sve su to
ve davno ispriane prie. Meu njima
je i ona o geotermalnim vodama, koje
bi, da je sree, svi vie koristili zarad
zdravlja, koje bi digle na noge zdravstveni turizam ove zemlje, a sudei po
potencijalima i poljoprivredu.
Zna se, naim je njivama voda sve
potrebnija, ali u ovom sluaju ona bi
sluila za zagrevanje plastenika, staklenika i drugih objekata. Da koristimo
geotermalne vode kojih nam je priroda
podarila koliko hoemo, jeftinija bi bila
proizvodnja povra, voa i cvea, zasejali bismo vee povrine, proizvoai
bi postizali bolje rezultate na tritu, a
mnogi koji u ova teka vremena tragaju
za poslom reili bi svoj najvei problem.
Ali valja zasukati rukave i ozbiljno
se time pozabaviti, a to nam tee ide.
Po broju geotermalnih izvora i bunara po stanovniku, Srbija je najbogatija zemlja Evrope. Meutim, taj
potencijal od 238 izvora nije iskorien. Analize 176 nalazita pokazale su
da proizvodnja struje iz geotermalne
energije u Srbiji nije isplativa, ali da bi
mogla da se koristi za grejanje prostorija ili u poljoprivredi i industriji.
Strunjaci za cvearsku i povrtarsku proizvodnju imaju raunicu da
su ulaganja za klasini sistem grejanja
i sistem grejanja sa geotermalnom
vodom gotovo ista, bez obzira na tem-

peraturu i izdanost buotine. Uz to,


cena geotermalne vode kao energenta neto je nia od klasinih goriva.
Meutim, osim najava, pokuaja i retkih primera (u Bogatiu, Vranjskoj banji...), u Srbiji su plastenici i staklenici
koji se zagrevaju na ovaj nain statistika greka.
Popisom poljoprivredne delatnosti,
koji je sproveden krajem 2012. godine,
izmeu ostalog, popisan je i stalni zatieni prostor plastenici i staklenici.
Utvreno je da se povre i cvee na taj
nain danas gaji na 2.421,8 hektara.
Od ukupno evidentiranih povrina,
na 40,8 hektara su staklenici i na oko
30 hektara plastenici s dodatnim zagrevanjem. ak i taj zatieni prostor
u Srbiji greje se na drva i gas, a moglo
bi termalnim vodama koje mogu imati
poseban znaaj u proizvodnji povra i
cvea, kau strunjaci.
lan Odbora SANU za poljoprivredu Branislav Gulan istie da se procenjuje da u Srbiji ima ak 360 izvorita
termalnih i termomineralnih voda, a
da je njihova iskorienost danas tek
deset odsto. On ukazuje na to da bi se
Srbija po pitanju iskoriavanja geotermalnih voda u poljoprivredi mogla
ugledati na susednu Maarsku, u kojoj
postoji veliko iskustvo u korienju geotermalih voda za zagrevanje staklenika i plastenika, i to jo od 1967. godine.
Maarska drava finansirala je
buenje zemljita i davala poljoprivrednim preduzeima na eksploataciju
buotine, s minimalnim obavezama
prema dravi. Zbog toga je danas geotermalna voda kao energent malo

jeftinija od zemnog gasa. Naa drava


prua podrku projektima koji bi se
bavili eksploatacijom geotermalnih
voda, ali za sve to treba i novac. Ipak,
ne sme se smetnuti s uma da upotrebom geotermalnog potencijala koji
imamo za zagrevanje plastenika i staklenika, ili za zagrevanje objekata na
poljoprivrednim gazdinstvima, dolazi
do smanjenja potronje fosilnih goriva i nie cene grejanja ovih objekata, a
sve to podsticalo bi razvoj povrtarstva i
voarstva. To jeste, ono to nam treba i
na emu, kada nam je ve priroda dala
takvo bogatstvo kao to su geotermalne
vode, moramo raditi poruuje Gulan.
On naglaava da je geotermalna
energija jedan od najveih, ali neiskorienih prirodnih resursa Srbije. Potencijal toplih podzemnih voda
temperature od 10 do 150, jednak je
sagorevanju 200.000 t nafte godinje.
Kao primer Gulan navodi toplane, koje u
sezoni za energente potroe 320 miliona
evra, a mogle bi da prepolove trokove.
Inae, bilo je kod nas dosta velikih
projekata vezanih za ovu oblast, mahom u Vojvodini i Beogradu. Studija,
koju je Rudarsko geoloki fakultet
uradio za potrebe Ministarstva nauke,
pokazuje da Srbija moe da iskoristi
vie od 2.000 megavata toplotne snage
samo od vode ija je temperatura do
20 stepeni. To je oko dve treine kapaciteta obrenovakih elektrana. Uteda
u struji i novcu je ogromna. Strunjaci
kau da nisu potrebna neka znaajna
ulaganja i da se investicija u grejanju,
odnosno hlaenju i korienju geotermalnih voda isplati za godinu ili dve.

U Maarskoj recimo, postoji blizu


1.300 termalnih izvora i 197 kvalifikovanih lekovitih voda, a njihova iskorienost je 80 90 odsto. Za razliku
od Maarske, u naoj dravi preduzee zainteresovano za geotermalnu
vodu mora da plati buotine, odnosno
korienje geotermalne vode, plaa
u energetskom paritetu sa zemnim
gasom. Maari imaju veliko iskustvo
u korienju geotermalnih voda za
zagrevanje staklenika i plastenika, jo
od 1967. godine. Geotermalna voda u
Maarskoj plaa se 7,92, a zemni gas
10,2 evra po kvadratnom metru grejne
povrine kae Gulan i navodi,
osvrui se na maarski primer, da je
cena ove vode 0,332 evra po kubnom
metru, a da je jedna buotina kotala
127.800 evra, dubine do 2.000 metara.
Naravno, u tom velikom poslu ne ide
sve glatko. Nije racionalno korienje
geotermalne vode kada je toplije vreme, jer se nepotrebno gubi toplota,
poto buotinna ne moe stalno da se
zatvara i otvara. S druge strane, kada
se iskopa buotina sa niom temperaturom, onda je potrebno vie novca da
se uloi u grejnu instalaciju. Poseban
problem je visoka mineralizovanost
geotermalnih voda, pri kojoj se vrlo
brzo zaepi grejna instalacija, zbog
taloenja krenjaka i soli u cevovodu.
Ovo su iskustva blok ,,Rielovih
plastenika firme ,,Grodan u okolini
Sentea u Maarskoj. Jedan se nalazi
20 kilometara severno, a drugi 22 km
istono od Sentea. U njima se proizvodi povre i cvee.
S.G.

Agroglasnik

12

Ovari u Srbiji vie ne strahuju kad pone sezona ianja ovaca

VUNA ZA KINU I INDIJU


O
vca uvek nekako plati gajenje mesom, mlekom ili vunom moe se esto uti od
starih i iskusnih ovara. Retko se desi
da se u isto vreme isplate dva dobra.
Sada je, kako objanjavaju, na ceni jagnjee meso, donekle se trai i mleko,
odnosno sir, ali ni vuna se vie ne baca
ili spaljuje, kako je to do pre nekoliko
godina bio sluaj.

JEDINI
Prema podacima Udruenja
tekstilne industrije Privredne
komore Srbije, jedina kompanija
koja se bavi otkupom, pranjem i
preradom vune je Nikoteks iz
Leskovca, koja vunu prerauje u
pogonu u Vuju. Ova kompanija,
kako objanjavaju u Komori,
sirovinom snabdeva skoro sve
proizvoae u Srbiji koji prave
odevne predmete od vune, a predivo izvozi u Englesku, Hrvatsku
i Maarsku.

U Srbiji se inae, prema poslednjim podacima Republikog zavoda za statistiku, gaji oko 1,7 miliona
ovaca. Najvei broj, vie od milion,
gaji se u centralnoj i istonoj Srbiji,
ali, sa druge strane, najvee i najorganizovanije farme nalaze se u Vojvodini. Po ovci se, objanjavaju strunjaci,
u zavisnosti od rase dobija od tri do
etiri kilograma vune. Ova vuna je od
raspada nekadanje drave i propasti
velikih proizvoaa tofova po kojima
je Srbija bila svetski poznata, bacana i
spaljivana. Odnedavno, pojavili su se
otkupljivai, koji vunu najee izvoze
pa tako stigne i do Kine i Indije.
Dobro je da vunu vie ne moram
da bacam. kae Milorad uleti,
ovar iz Hrtkovaca, koji gaji ovce rase
Il de frans. U kontaktu sam sa nakupcima iz Odaka, Sremske Mitrovice
i Subotice, sa kojima vunu menjam za
kocke kamene soli za ovce, u odnosu
kilo vune za dve kile soli, a bude i para,
taman da platim strunjake, koji mi za
dan oiaju celo stado. Po ovci ne dobijam manje od etiri kilograma vune

u vrednosti od oko 300 dinara i time


praktino isplatim ianje i nisam na
gubitku. Pravi prihod, naravno, imam
od prodaje priplodnih grla ovaca.
Ovara, koji razmiljaju kao uleti, kako objanjava Vladimir Kankara iz Udruenja odgajivaa ovaca i
koza Bikara iz Vrbasa, sve je vie,
tako da je i ovo udruenje poelo da
otkupljuje vunu.
Vunu smo, lani, po kilogramu u
zavisnosti od rase ovce, plaali od 30 do
40 dinara za pramenku i cigaju, i do jednog evra za merino precizira Kankara. Sezona ianja nam predstoji u
prolee, a do tada e, siguran sam, biti
odreena i ovogodinja cena vune.
Vuna iz Srbije, kako objanjava
Kankara, izvozi se, poto se kod nas
prerauje tek sporadino. Upravo
zbog toga, ovo udruenje je i organizovalo otkup, kako bi pomoglo da se
preraivai i ovari poveu.
Interesantno je da se plasira u
Evropi, najee u Italiji, ali koliko mi
je poznato, vuna iz Srbije stie i do Indije i Kine kae Kankara. Cena za

MAINICE
U VOJVODINI
Ovce se u centralnoj Srbiji, kako
objanjava Kankara, i dalje najee iaju runo, pa je za taj posao,
po ovci potrebno oko pola sata.
Mainicom za ianje, ovaj
posao se zavri za par minuta
kae Kankara.
Njena nabavka, poto joj
je, u zavisnosti od kvaliteta
cena od 400 pa i do 2.000 evra,
isplati se za stado od 200 ovaca,
pa gotovo svi vlasnici farmi u Vojvodini imaju svoje maine za ianje.
sada, pokriva trokove ianja ovaca,
a najvei prihod i dalje ostaje od prodaje jaganjaca. Planiramo, kao udruenje, da nabavimo maine za preradu
vune, kako bi i na taj nain pomogli
ovarima, a takoe razmiljamo o idejama da ponemo sa organizovanim
otkupom mleka, jer i za tim ovijim
proizvodom vlada velika potranja.
B.B.

I pored velikih prednosti, u Srbiji se retko primenjuje plodored sa vie useva

TRI TE DIK TIRA D VA POLJA

osle suncokreta, seje se penica


da oisti njivu, ili kukuruz, ako
mu je cena dobra... ovako o
plodoredu odluuje dobar deo ratara
u Srbiji. Kod nas se, kako upozoravaju
strunjaci, i dalje koristi dvopoljni plodored, odnosno plodored sa samo dva
useva penicom i kukuruzom, ili kukuruzom i sojom. Kada bi se ovaj, kako
kau strunjaci, davno prevazien nain uzgoja ratarskih kultura prevaziao,
rezultati bi bili jako dobri, ne samo za

poljoprivrednike, ve i za poljoprivredu u celini.


U zemljama sa razvijenom poljoprivredom, plodored kakav je kod nas
na snazi ve je odavno zaboravljen. Ovakvu situaciju meutim, kako
objanjava prof. dr ore Glamolija
sa Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu, diktira trite, odnosno nedostatak
novca. Nedostatak novca meutim,
kako navodi Glamolija, ne bi smeo da
bude prepreka, poto uvoenje samo

jo jednog useva, odnosno primena


tropoljnog plodoreda, donosi znaajno
veu zaradu, tj. vii prinos, a takoe i
smanjuje potrebe za zatitom useva.
Ako se ubaci jo jedan usev, automatski se prekida ivotni ciklus korova,
jo jednom setvom i etvom navodi
Glamolija. Ovakav prekid znaajan
je i zbog toga to se smanjuje mogunost
obolevanja useva. Kod nas je, meutim i
tropoljni plodored prilina retkost, iako
bi imao svoje ekonomsko opravdanje, a
ako mu se ubaci jo i etvrti usev, neka
od industrijskih ili krmnih biljaka, situacija je jo bolja, kako po samo zemljite, tako i po biljke koje se gaje.
U razvijenijm zemljama, objanjava Glamolija, koristi se morfoloki
najpovoljniji plodored, koji podrazumeva etiri, pa i pet useva. Time se
dobija vea uposlenost mehanizacije,
a poljoprivrednici ne dolaze do novca
samo dva puta, ve imaju mogunost
da svoje proizvode prodaju vie puta
godinje.
Idealno bi bilo da se ito gaji na polovini povrina, a da se na preostalim povrinama gaji oko 20 odsto industrijskog
bilja, 10 do 15 odsto krmnog bilja, a da
se u plodored doda i neko povre. Vie
useva u plodoredu, naravno znai i vee
ulaganje, ali i daleko veu dobit na kraju.
Na konkretnom primeru, kada se
posle penice, a pre kukuruza zaseju kra-

stavci kornioni, najbolje se moe videti kolika se razlika u zaradi moe dobiti.
Prosean prinos penice je oko pet
tona po hektaru, a cena joj je oko 20 dinara po kilogramu navodi Glamolija. Kornioni, kojima je potrebno oko
dva meseca za kompletnu vegetaciju,
odnosno da dorastu do poetka branja,
daju oko 20 tona roda po hektaru, a
cena ovih krastavia poslednjih godina kree se izmeu 50 i 80 dinara.
Samim tim, jasno je koliki je dobitak u
pitanju...
B.B.

ODRIVA PROIZVODNJA
Plodored, dodaje Glamolija, dobija na znaaju kod sve
ee pominjane odrive poljoprivredne proizvodnje.
Svaki poljoprivrednik zna da
posle penice kukuruz daje prinos
vei za 10 do 15 odsto kae Glamolija. Penica, takoe, posle
suncokreta, daje za 20 odsto roda
vie nego posle kukuruza. Samim
tim, jasno je da se uvoenjem jo
jedne biljke u plodored, dobija
lepo poveanje prinosa. U isto
vreme, eliminiu se nametnici koji
tete kukuruzu i penici, a bolje
se koriste i hranljive materije
iz zemljita.

Agroglasnik

13

Trina oekivanja u narednom periodu

Sve mirie na godinu niskih cena paorske robe

groekonomisti i berzanski
strunjaci slau se u oceni da e
ova godina u najbolju ruku biti
godina stagnacije cena, pre sa tendencijom pada, nego rasta. To na svojoj
koi najbolje osete poljoprivredni proizvoai, i nai i svetski, meutim to
to su na globalnom nivou niske cene
i nije za utehu naim poljoprivrednicima jer e, sve su prilike, rod prodavati
onako kako moraju, a ne kako bi eleli.
Takve prognoze daju i najkompetentnije organizacije.
Agencija Ujedinjenih nacija za hranu FAO prolog meseca je saoptila da
su cene hrane ponovo pale, kliznuvi
na najnii nivo u poslednjih sedam
godina pod pritiskom vee ponude,
sporijeg rasta svetske ekonomije i
jaeg dolara.
FAO indeks koji meri cene osnovnih prehrambenih proizvoda pao je
u januaru za 1,9 posto u odnosu na
prethodni mesec i u proseku je iznosio 150,4 boda, to je njegova najnia
vrednost od aprila 2009. godine. U odnosu na prvi mesec prole godine nii
je za 16 posto.
Najvie su u januaru pale cene
eera, za ak 4,1 posto u odnosu na
prethodni mesec, zbog poboljanih
uslova uzgoja u Brazilu, najveem
proizvoau i izvozniku. Znaajno su
pale i cene mleka i mlenih proizvoda,
za tri posto u odnosu na decembar,
zbog obilne ponude u Evropskoj uniji i
Novom Zelandu i slabe uvozne potranje. Pojeftinile su i itarice, iji je
indeks pao za 1,7 posto u odnosu na
decembar. U FAO-u ukazuju na obilnu
ponudu i pojaanu konkurenciju za
izvozna trita, posebno u kategoriji
penice i kukuruza. Dodatno je njihove
cene pritisnuo jai dolar.
U ovoj organizaciji procenjuju da
e zalihe itarica na kraju sezone 2016.
iznositi 642 miliona tona, to znai da e

biti neto vie nego na njenom poetku,


to opet ne ide u prilog proizvoaima.
Protekla godina na svetskom tritu hrane e ostati upamena kao godina rekordnih prinosa penice i soje,
kao i po podatku da se trite suoilo
sa nikad veim zalihama penice, soje,
ali i kukuruza. To je osnovni i najvaniji trini parametar koji definie cenovne perspektive ovih esencijalnih
prehrambenih sirovina koje u najveoj
meri generiu optu atmosferu na tritu hrane. Nikad vea ponuda ovih
sirovina, za posledicu je imala jednu
izrazito stabilnu situaciju na ovom
tritu i to na nivou koji je znatno ispod cenovnih vrednosti iz prethodnih
godina navodi u analitikom tekstu
dostavljenom naem listu direktor
Produktne berze u Novom Sadu arko
Galetin. Cene penice i soje su na petogodinjem minimumu, dok je cena
kukuruza vrlo blizu prethodne konstatacije. Prosto reeno, danas se svet hrani najjeftinijom hranom u poslednjih
est i po godina.
Ovaj berzanski strunjak ocenjuje
da se, rukovodei se prethodno navedenim injenicama, ne moe ipak dati
pouzdana i tana prognoza o tome ta
e se deavati na tritu hrane u narednom periodu.
Relaksirajui bilansi, stabilna ponuda, ve izvesno znaajne zalihe koje
e se preneti i u narednu ekonomsku
godinu trebalo bi da omogue jedno
potpuno mirno trite hrane u nastupajuem periodu. Meutim, to i
dalje ne znai da e se takav scenario
i ostvariti. Hrana kao jedan od osnovnih resursa koji u velikoj meri opredeljuje stepen ekonomskog suvereniteta
neke zemlje, sve vie postaje sredstvo
za ostvarenje nekih drugih ciljeva,
a ne za puko prehranjivanje ljudske
populacije, a pogotovo ne onog dela
oveanstva koji ivi ispod granice

elementarnog siromatva. Po statistici


UN, ima ih skoro milijarda ukazuje Galetin iznosei ocenu da je trite
hrane postalo sredstvo za preraspodelu ekonomskih uticaja motivisanih
politikim razlozima.
On dodaje da se fenomen politizacije trita hrane osea i kod nas. Neposredne posledice politike damping
cena na crnomorskom regionu, pomerile su izvoznu cenovnu kalkulaciju na tritu penice i kukuruza, to je
praktino stopiralo izvoz ovih itarica
iz Srbije na ova trita i potpuno pasiviziralo trgovanje kod nas.
Srbija se trenutno nalazi u nedefinisanom reimu ni na nebu ni na zemlji. Naime, nalazimo se pred vratima
STO, kao i u poodmakloj fazi pristupanja EU, pa upravo ova situacija namee Srbiji obaveze da bude lojalna ovim
organizacijama ak i vie nego to su to
ve postojei lanovi ovih organizacija.
Vetina dravne politike, da poput fluida trai puteve za ostvarenje svojih interesa, a da ne ugrozi svoj meunarodni
status, esto se kree od blagog ukora
te meunarodne javnosti kao recimo
u sluaju razvoja i jaanja ekonomske
razmene sa Rusijom, pa do otvorenih
primedbi Evropske komisije kada vlada
uvede prelevmane na uvoz mleka u cilju
zatite sopstvenog stoarstva.
Ve drugu godinu za redom vidimo da se sniavaju cene i to e biti
dugoroni trend, ocenio je konsultant i
programski direktor SEEDEV-a Goran
ivkov. Po njemu, visoke cene itarica,
ali i uljarica i nekih mesa ne moemo
da oekujemo bar u narednih nekoliko
godina jer su zalihe suncokreta, soje,
penice, kukuruza i drugih kultura na
viegodinjem maksimumu.
On je u izjavi medijima, nakon izlaganja Trina i cenovna oekivanja u
narednom periodu na Zimskom savetovanju farmera na Tari, ukazao na

to da u sledeih deset godina FAO i


OECD zajedno sa MMF-om prognoziraju usporavanje privrednog rasta.
Prvenstveno u Brazilu u Argentini, koji su imali veliki rast BDP-a
prethodnih godina, potom u zemljama koje se bave naftom Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Saudijskoj
Arabiji, kao i onima na severu Afrike,
naroito u Kini kazao je on, podseajui na to da Kina ima rast od etiri
odsto, za razliku od skoranjeg rasta od
devet odsto. U toj zemlji je visok BDP
bio osnovni pokreta rasta tranje za
itaricama i uljaricama. Sada to, kako
kae, ne moe da bude toliko.
ivkov je izneo pretpostavku da e
i u zemljama u razvoju doi do niih
cena. Oekivanja su da e se Evropa,
Amerika i Japan oporaviti, ali taj rast
ne vodi do poveane potronje hrane jer oni su ve na najveem nivou
kada je o potronji re. Kada je re o
srednjeronim prognozama, zalihe
kukuruza i penice su na istorijskim
maksimumima, tako da su potranja
i potronja izbalansirane, rekao je ovaj
strunjak.
Elem, cene paorske robe na domaem tritu klize nanie, a kako to
izgleda moe se videti u grafikonima
Produktne berze, ako se uporede cene
nuene lane, kada je rod otkupljivan (a
tada su uslovi za paore najneprihvatljiviji) i februarske. Penica je u prvoj
polovini jula 2015. plaana od 17,50 do
18,00 dinara bez PDV-a, a sredinom
februara ove godine teko je prolazilo i hlebno zrno po 16,80 dinara, bez
PDV-a. Soja je poetkom septembra
2015. plaana od 40 do 41 dinar po
kilogramu, bez PDV-a, a u februaru je
bila ispod 38 dinara. Kukuruz je u jeku
berbe, u drugoj polovini septembra
kotao 16 dinara, a pet meseci kasnije
cena mu je pala za oko pola dinara.
S. G.

14

Agroglasnik

Internet, najlaki put do organske hrane i zdravih trpeza

Ra zvoj sa jber trnica


K
ako hrana postaje ozbiljno, i
globalno i lokalno pitanje i kako
sve vie sumnjamo u poreklo i
kvalitet namirnica koje su nam na trpezama, sve nam je vanije da znamo ko
ih je proizveo, po kojim principima, na
koji nain, od kakve sirovine ini se, i
potroai u Srbiji u sve veoj meri prate
trend razvijenog sveta pa se i oni okreu
organskoj hrani jer su, kada imaju sertifikat o poreklu, sigurniji u kvalitet onog
ime se hrane.
U trendu sa tim svetskim tokovima
je i novosadska softverska firma Eton
Digital. Odnedavno se obrela i u
organskim vodama u kojima nastoji
da, koristei mo informacionih tehnologija, omogui da hrana proizvedena po organskim principima, stigne
do to vie potroaa u Srbiji i Evropi.
S idejom da napravi internet platformu

na kojoj bi se trgovalo organskom


hranom, da na njoj spoji proizvoae
i kupce, javila se na evropski konkurs
za startap projekte, svrstala se meu
najbolje i dobila 134.000 evra za realizaciju tog posla. Sve to se odvija pod
kapom Organik neta, projektom u
okviru Eton Digitala.
Direktorka Organik neta Stanislava Stojanovi Novoselac u razgovoru za
Agroglasnik istie da se oekuje da e
ova virtuelna pijaca biti uskoro spremna za korisniko testiranje. Cilj ovog
startapa, koji je kao jedan od najuspenijih proao na konkursu nemakog
Fini akceleratora je stvaranje virtuelnog trita organske hrane i mree
znanja u okviru lokalnih zajednica, na
celokupnom evropskom tritu. Sve bi
na buduoj internet platformi trebalo
da funkcionie jednostavno tako da i
kupci i prodavci mogu brzo da obave,
svako svoj posao. Kako funkcionie taj
sistem? Pa prosto, prodavci e preko
ove stranice oglaavati svoj proizvod,
obavetavati i informisati kupce, potroai pazariti, a nakon to se proces
kupovine zavri, i jedni i drugi imae
mogunost meusobnog ocenjivanja,
odnosno pisanja kritike.
Na platformi svako moe da napravi profil i ubacuje proizvode, s tim
da treba da navede podatke o ceni, na-

inu proizvodnje, isporuke i naravno,


sertifikate koje poseduje. Veoma je
bitno to to e se ceo proces bazirati
na reputaciji i poverenju pria nam
Stanislava. ak i ako neki proizvod u
tom momentu nije stigao do faze sertifikacije ve je, recimo, jo uvek u toku
konverzija u organsku proizvodnju,
ocene kupaca, njihovi komentari i preporuke mogu odigrati najvaniju ulogu
u toj trgovini.
Priliku, da se kao prodavci pojave na
platform, imae i oni koji proizvode na
malo, u svojim batama i okunicama.
Kada neko ponudi proizvod, direktno se dogovara sa kupcima, mi
nismo posrednici ve samo stvaramo
mesto povezivanja. U Srbiji takav vid
trgovine nije zaiveo, dok je u svetu
uveliko u upotrebi. Sasvim je uobiajeno, na primer u Holandiji, poruiti
jabuke preko platforme i platiti ih onlajn. Na naoj sajber trnici nee se
samo kupovati i prodavati ve e to
biti i mesto na kojem se moe saznati
sve o zdravoj hrani, proizvodnji, a sertifikaciona tela, odnosno kompanije
koje se bave sertifikovanjem organskih
proizvoda davae savete, objanjavati
procedure, propise Bie tu i magazin zdrave hrane, sa zanimljivim i korisnim sadrajem za sve koji ga posete
kae Stanislava.

Elem, sve je osmiljeno tako da se preko internet pijace, na kojoj e osim tezgi
hrane biti i tezge znanja, reavaju najvei
problemi u plasmanu organskih proizvoda. A to su nedostupnost ovih artikala,
njihova visoka cena i nedovoljno poverenje potroaa u njihovo poreklo.
Kako zaista elimo da pomognemo razvoju organske proizvodnje, plasmana, na kraju krajeva promovisanju
zdravog naina ishrane i ivota, nastojaemo da ohrabrimo male proizvoae da se ukljue. Poslovaemo na bazi
lanarina, s tim da e one biti formirane odgovarajuoj vrednosti trgovine.
Ako se pree odreeni limit, plaae se lanarina, a svi oni koji definisan
iznos, odnosno zaradu ne dosegnu,
bie osloboeni plaanja kae Stanislava Stojanovi Novoselac i dodaje da
e ova, u Evropi jedinstvena organska
pijaca, biti otvorena ove godine.
Ovo i druga IT reenja vezana za organsku proizvodnju trebalo bi da doprinesu njenom irenju i boljem poloaju
u Srbiji. Kod nas su povrine pod ovim
proizvodima skromne u odnosu na
evropske, ali i sami proizvoai primeuju da zainteresovanost kupaca raste, a
kako se razvija e-trgovina, tako organski poljoprivrednici sve vie prometa
prave upravo na sajber tezgama.
S.G.

Mladi ljudi u Srbjii sve ee se odluuju da budunost grade van gradske guve

SELO BOLJI IZBOR


J
elena Mari odluila je da ostavi posao u kancelariji u Novom
Sadu i poela je, na imanju na
kom joj je majka odrasla, u Srbobranu, da se bavi gajenjem koza i
proizvodnjom sira. Braa Kati, iz
Stapara, o odlasku sa sela nisu ni
pomiljali. I pored niza mogunosti
koje su se otvarale pred Miroslavom i
Siniom, odluili su da ostanu na porodinom imanju i poveaju broj grla
na porodinoj farmi muznih krava.
Proka Kobilarov, iz Zmajeva, ratar,
nije ni razmiljao. Poljoprivredni fakultet ga je samo bolje pripremio za
rad na porodinom imanju...
Ovakvih primera, kako kau strunjaci, sve je vie. Razloge treba traiti u tradiciji, u elji za promenama,
za dokazivanjem, ali i u tome da se do
posla u gradovima sve tee dolazi.
Marieva je, inae, u posao ula uz
podrku momka, Aleksandra Stepania, pravnika po zanimanju i nekoliko
prijatelja. Osnovala je farmu koza i
mlekaru Karpe diem i posle samo
godinu dana, dobila je prestino priznanje Najbolje iz Srbije.
Pokazalo se da su mi koze i pro-

izvodnja sira, u stvari ispunile dan


kae ova neobina devojka, ak i
pored obaveznog pitanja i prekora
Jeste li vas dvoje zavrili fakultete,
da uvate koze.... Dnevno preradimo
oko 400 litara mleka, a imamo sve
ureaje, odnosno, kompletan proizvodni pogon, istina u minijaturi,
kao i mlekare koje prerauju sto puta
vie. Sada, za nas radi jo etvoro ljudi. Nae sireve, surutku, kiselo mleko
i jogurt plasiramo u nekoliko lanaca
supermarketa, kao i u nekoliko lanaca
prodavnica zdrave hrane, ali ne planiramo da se na tome zaustavimo.
Katii iz Stapara, za razliku od
Marieve, nastavili su porodinu tradiciju i unapredili je. Podigli su savremenu farmu muznih krava holtajn
frizijske rase sa koje mlekari isporue
oko 800 litara mleka. Od prihoda sa
farme ivi cela sedmolana porodica.
Ovakvih primera sigurno ima
mnogo vie, jer u selima u Srbiji, kojih, kako kae statistika, ima 4.600,
ivi gotovo polovina stanovnitva.
ak etvrtina sela bi, meutim, za
dve decenije mogla da nestane. U 702
naselja, ivi manje od 100 stanovnika.

Manje od 50 stanovnika ima 352 naselja, a 350 ima izmeu 50 i 100 stanovnika.
S obzirom na mogunost plasmana poljoprivrednih proizvoda,
selo, uz pomo drave, vrlo lako moe
da postane mesto na kom bi do posla mogli da dou nezaposleni mladi ljudi ocenjuje prof. dr Miladin
evarli, ef katedre za ekonomiku
poljoprivrede na beogradskom Poljoprivrednom fakultetu. Kada bi nezaposleni koji ele da se vrate na selo
dobijali isti iznos koji dobijaju strani
investitori kada otvore radno mesto u
Srbiji, selo bi procvetalo. Imamo trenutno vie od 3.000 visokoobrazovanih mladih ljudi poljoprivredne struke, bez posla. kolovanje svakog od
njih kotalo je najmanje 500.000 evra,
a meu njima ima i magistara, pa i
doktora nauka. Kada bi takav mladi
brani par dobio pomo, u nekom
od gotovo naputenih sela, u centralnoj Srbiji, mogao bi da pokrene posao koji bi obezbedio egzistenciju,
ne samo njegovoj porodici, ve i bar
jednom radniku sa strane.
B.B.

RATARSTVO
NIJE REENJE
Mladi ljudi, koji odlue da se
vrate na selo, dodaje evarli, ne
bi trebalo da se okreu ratarstvu,
poto ono trai velike posede i
izuzetno skupu mehanizaciju,
kako bi se ostvario profit.
Reenje je u intenzivnoj
voarskoj ili povrtarskoj proizvodnji, u gradnji plastenika, u
sakupljanju, pa i gajenju lekovitog bilja ili organskih proizvoda
koji su izuzetno cenjeni navodi
evarli.
Tu je naravno i stoarstvo,
uzgoj ovaca ili koza, koje bi mogle da se putaju na ispau, na
slobodnom zemljitu sela koja su
sve manje naseljena. U svakom
sluaju, vano je da se mladi, koji
odlue da se vrate na selo, okrenu
proizvodnji koja ima siguran plasman, ali i da, ako je ikako mogue, uine jo jedan korak i da ponu preradu svojih proizvoda.

Agroglasnik

15

Milioni stiu iz Evrope, sad je najvanije dobro se pripremiti

Finansiranje investicija kroz IPARD program

udei po najavama iz Ministarstva poljoprivrede, u drugoj polovini ove godine bie objavljeni
prvi konkursi iz IPARD programa.
Mada jo dosta toga nije uraeno (nisu
jo uvek zaposlena 103 slubenika u
Upravi za agrarna plaanja i Evropa
nije potvrdila da smo u potpunosti
spremni da rukovodimo budetom
koji nam je odobrila), ostaje nam da
verujemo nadlenima da e ove godine
naim poljoprivrednicima na raspolaganju biti 35 miliona evra. Za 2016.
godinu opredeljeno je 20 miliona evra,
a iz 2015. trebalo bi da bude preneto
neiskorienih 15 miliona. Ukupno,
iz ovog pretpristupnog programa EU
namenjenog srpskoj poljoprivredi i ruralnom razvoju, u budetskom ciklusu
20142020. poljoprivrednici e dobiti
175 miliona evra. Kad god da prvi poziv
bude raspisan, na poljoprivrednicima,
dravnim institucijama, lokalnim samoupravama, savetodavnim strunim
slubama, bankama i svim ostalim
akterima je da krenu sa najozbiljnijim
pripremama jer je re o veoma sloenom i zahtevnom poslu.
Na novac iz IPARD-a mogu da raunaju registrovana poljoprivredna gazdinstva, ali i firme, zadruge, kasnije i
lokalne samouprave. Tanije, kako
stoji u IPARD programu Republike
Srbije koji je Evropska komisija odobrila u januaru prole godine, pravo da
konkuriu imae fizika lica i pravna
lica sa manje od 25 odsto kapitala ili
glasakih prava u posedu organa javne
vlasti. Vano je znati da e poljoprivrednici sami finansirati investicije i
da e nakon toga moi da im se refundira novac u iznosu od 50 do 70 odsto.
Dakle, novac iz evropske kase stie
tek kada se ceo posao, to jest cela investicija zavri. Princip je takav da
prilikom konkurisanja poljoprivredni
proizvoai moraju da obezbede pun
iznos novca potrebnog za realizaciju
investicije, odnosno krajnji korisnik
na bankovnom raunu treba da ima
sredstva potrebna za realizaciju itave
investicije. Drava je obezbedila (za
ovu godinu) novac za sufinansiranje,
a ostalo je da se uradi model u koji e
verovatno biti ukljuene banke, moda
i dravni fondovi, kako bi se pomoglo
poljoprivrednicima da obezbede pare
za celokupnu investiciju. Tek nakon
obezbeivanja sredstava za investiciju,
poljoprivredni proizvoa konkurie
Iz evropske kase za poljoprivredu i ruralni razvoj Srbije za
2015. godinu izdvojeno je 15 miliona evra, za ovu godinu 20, za
2017. 25 miliona, 2018. 30
miliona, 2019. 40 miliona evra,
da bi u poslednjoj, 2020. godini iz
IPARD-a stiglo 45 miliona evra.

na objavljeni konkurs i dostavlja svu


potrebnu dokumentaciju kako bi uao u
proces odobravanja projekta. Svaka investicija ima minimalni rok trajanja pet
godina. To znai da je korisnik duan
da, u tom vremenskom periodu, odri
investiciju, a sa druge strane mora da
dostigne standarde EU, u zavisnosti od
vrste investicije. U suprotnom, korisnik
je duan da vrati sva sredstva.
Spektar ulaganja koja e se moi
podrati IPARD programom je veoma
irok. Za sada nam je Evropa dozvolila tri mere ovog programa, a one se
odnose na podrku primarnoj i preraivakoj industriji i diverzifikaciji aktivnosti farmi. Da bude jasnije, kada je o
prvoj meri re investicijama u fiziku
imovinu poljoprivrednih gazdinstava,
domainstva e moi da nabavljaju
traktore jaine do stotinu kilovata, mehanizaciju (osim kombajna), da grade
skladita, plastenike, opremu za hladnjae, navodnjavanje...
Recimo, srpski stoari, odnosno
proizvoai mleka i mesa moi e, ako
prou na ovom zahtevnom konkursu,
da raunaju na pomo iz evropske kase
teku milion evra. Naime, u sklopu prve mere IPARD-a, prioritetni su
sektori mleka, mesa, voa i povra. U
mlekarskoj i mesnoj brani minimalna
subvencija bie 15.000 evra, a najvea
milion. Evropa e srpskim farmerima
(ukljuujui i pravna lica) davati novac
za izgradnju ili rekonstrukciju tala i
drugih objekata, recimo onih za upravljanje stajnjakom, za specifinu opremu za rukovanje stonom hranom,
kao i proizvodnju energije za farmu
iz obnovljivih izvora. Naravno, ne na
lepe oi, nego uz svu, obimnu i u sitna
crevca razraenu dokumentaciju, koja
podrazumeva da su na terenu, to jest
u gazdinstvu ispunjeni svi standardi i
uslovi koje EU trai i koji se u njenim
lanicama podrazumevaju (pa ak i
vie od toga). Uz potovanje svih potrebnih domaih i EU standarda, bie
neophodno dokazati ekonomsku odrivost gazdinstva i to kroz biznis plan
za investicije vee od 50.000 evra. Takoe, Evropi e se dokazivati i iskustvo
u poljoprivrednoj proizvodnji, pa e se
gledati da li onaj ko od nje trai pare
ima zavrenu poljoprivrednu kolu, a
ako ne, uslov e biti da je registrovao
gazdinstvo tri godine ranije ili da je zavrio fakultet ili neku drugu kolu, ali
je spreman za dalje uenje.
Oni koji bi da konkuriu za novac iz
IPARD-a u sektoru proizvodnje mesa
podeljeni su prema broju grla na gazdinstvima. Ako u momentu podnoenja zahteva imaju 20 do 1.000 goveda,
150 do 1.000 ovaca ili koza, 100 do
10.000 svinja ili 4.000 do 50.000 brojlera, mogu konkurisati za investicije u
izgradnju, rekonstrukciju i/ili opremu

za tale, objekte za upravljanje otpadom, tretman otpadnih voda, opremu


za spreavanje zagaenja vazduha, kao
i za skladine kapacitete za stajnjak,
ukljuujui specifinu opremu za
objekte za manipulaciju i korienje
stone hrane i stajnjaka, specijalizovanu opremu za transport stajnjaka...
Takoe, mogu da trae pomo ako
e ulagati u opremu i mehanizaciju ili
u proizvodnju energije iz obnovljivih
izvora na gazdinstvu. Poljoprivredna
gazdinstva koja imaju preko 1.000
goveda, ovaca, koza, vie od 10.000
svinja ili 50.000 brojlera po turnusu,
mogu konkurisati za izgradnju ili rekonstrukciju kapaciteta za skladitenje stajnjaka i/ili nabavku specifine
opreme i mehanizacije za manipulaciju
i korienje stajnjaka, investicije u proizvodnju energije iz obnovljivih izvora
na gazdinstvu...
Pomenimo i to da je Uprava za
agrarna plaanja krenula u februaru
ove godine s procedurom raspisivanja
prvog konkursa za zapoljavanje 103
slubenika. To znai da zapoljavanje
nee biti prepreka za raspisivanje prvog
poziva, meutim, akreditaciju ne treba
oekivati u prvoj polovini godine. U
Upravi za agrarna plaanja na neodreeno vreme bie zaposleno 97 izvrilaca

(43 radna mesta) sa visokom strunom spremom, dva sa viom i etiri


sa srednjom strunom spremom. Za
sva radna mesta bie potrebno radno
iskustvo u struci od jedne do sedam
godina. Za radna mesta sa visokom
ili viom strunom spremom trai se
obrazovanje iz oblasti prirodno-matematikih, tehniko-tehnolokih ili
drutveno-humanistikih nauka, a za
radna mesta sa srednjom strunom
spremom trai se srednja struna kola
u etvorogodinjem trajanju drutvenog, prirodnog ili tehnikog smera ili
gimnazija drutvenog ili prirodnog
smera. Kako je u Ministarstvu poljoprivrede i zatite ivotne sredine u toku
postupak izrade novog Pravilnika o
unutranjem ureenju i sistematizaciji radnih mesta, javni konkurs trebalo
bi u narednom periodu da se raspie
za radna mesta koja nee biti predmet
izmene. U delu koji bude izmenjen,
mora se ponovo traiti saglasnost Komisije. Oekuje se da e se jedan broj
radnih mesta popuniti preuzimanjem
dravnih slubenika iz drugih dravnih organa. Ali kako je eksterna revizija najavljena za maj 2016. godine,
akreditacija i ne moe biti pre sredine
godine.
S. G.

Agroglasnik

16

Tart o d lji va
Za nadev:

Sastojci:
Za podlogu:
120 gr lenika ili badema
240 gr brana
150 gr maslaca
1/2 olje obinog eera
1/3 olje smeeg eera
1/2 kaiice cimeta
Nain pripreme:
1.
2.

Za podlogu sameljite bademe ili lenike, dodajte ih u posudu zajedno sa


branom, eerom i cimetom, izmeajte da se sastojci spoje. U to dodajte
hladan maslac iseen na listie i meajte mikserom dok ne dobijete mrvice.
Podmaite modlu prenika 24 cm, 1/3 mrvica ostavite za posipanje odozgo,
a ostalo utisnite u kalup, napravite i rubove 3-4 cm visoke. Zagrejte rernu na
2000 C i pecite podlogu 15-ak minuta, dok ne dobije malo boje na rubovima.

3.

Dok se podloga pee, operite i oistite ljive od kotica i isecite ih na etvrtine


i ostavite ih na stranu.

4.

Zatim lagano umutite jaje, umance i eer i u to dodajte mleko, slatku


pavlaku, cimet, vanilin ekstrakt i kaiku brana. Sve sjedinite da dobijete
finu, glatku tenu kremu.

5.

Kada se podloga zapekla izvadite je iz rerne, po dnu rasporedite ljive


i zalijte sa kremom od vanile. Odozgo rasporedite preostalu treinu
mrvica i pecite na 1800 C, 40-45 min.

6.

Peeni tart pospite eerom u prahu. Najbolje je da se skroz ohladi i onda


secite i posluite.
Prijatno!

500 gr oienih ljiva


1 veliko jaje i 1 umance
4-6 kaika eera
1 kaika brana
60 ml slatke pavlake
50 ml mleka
1/4 kaiice cimeta
kaiica ekstrakta vanile

PRISTUPNICA
Ukoliko elite da dobijate besplatno elektronsko izdanje Agro glasnika na Vau
e-mail adresu poaljite nam Vae podatke.
ime i prezime
e-mail adresa
ulica i broj
mesto i potanski broj
broj mobilnog telefona

Podatke moete poslati na nau adresu: agroglasnik@procreditbank.rs


Na istoj adresi se moete odjaviti ukoliko vie ne elite da primate Agro glasnik.

Tradicionalno druenje poljoprivrednika iz ugla savetnika ProCredit banke

ZIMS KI SEMINAR NA TARI

vogodinji 12. Zimski seminar farmera, u organizaciji


Kluba 100P+, jo jednom je
potvrdio svoj znaaj u edukaciji poljoprivrednika okupivi veliki broj poljoprivrednika, preduzea ija je delatnost
obezbeivanje poljoprivrednika svim
potrebnim obrtnim i osnovnim sredstvima, poslovnih banaka, republikih i
pokrajinskih institucija.
Na samom poetku seminara, imali
smo priliku da saznamo rezultate u
poljoprivrednoj proizvodnji iz ugla
lanova Kluba 100P+, kao i njihove
predloge za unapreenje iste. Znaajne
informacije, iz sveta trinih i cenovnih oekivanja su prezentovane od
strane konsultanta SEEDEV-a Gorana
ivkova, koje doprinose boljoj organizaciji poljoprivredne proizvodnje.
Takoe, informacije arka Galetina iz
Produktne berze iz Novog Sada, su doprinele jaanju svesti i pruanju informacija uesnicima seminara o odnosu
srpske poljoprivrede i svetske trgovinske organizacije.
Sledeih dana imali smo prilike
da ujemo informacije iz sveta agromehanizacije koje su nam saoptili
predstavnici i zastupnici najveih i
najznaajnijih svetskih brendova.
Smenjivali su se prezenteri i predstavljali novitete i njihove uticaje na

poveanje produktivnosti, smanjenje


trokova proizvodnje i ouvanje
ivotne sredine. Globalizacija je uinila
svoje, tako da su nai poljoprivrednici
u prilici da sve novitete, koji su predstavljeni na prologodinjem sajmu
poljoprivredne tehnike u Nemakoj,
mogu nabaviti i kod nas uz pomo
lokalnih, srpskih distributera.
Prezentacije najsavremenijih semena
koji obezbeuju stabilne i visoke prinose,
zatim prezentacije novih sredstava zatite
kao i ishrane, ispunile su svoj zadatak u
cilju informisanja poljoprivrednika.
Poljoprivrednici su takoe imali
priliku da iz prve ruke saznaju kako
funkcionie poljoprivredna proizvodnja u Holandiji. Gosti seminara na
Tari bili su predstavnici holandskih
renomiranih firmi iz agro biznisa.
Pored njih, atae Kraljevine Holandije,
g Wegen, odrao je predavanje u kome
je pojasnio nain podrke holandske
drave poljoprivrednicima, nain organizacije i funkcionisanja udruenja
poljoprivrednika kao i nain poslovanja. Naroito je istaknuto da je bez
investicija i poveanja kapaciteta proizvodnje veoma otean opstanak na
tritu, kako agro firmi tako i farmera.
Znaajno uee na seminaru imala
je i ProCredit banka. Odrana su dva
predavanja i tom prilikom su uesnici na

Tari informisani o poslovnim rezultatima


i planovima, kao i o znaaju ulaganja u
navodnjavanje uz pomo solarne energije.
Prvo predavanje na temu primene
solarne energije u navodnjavanju je
veoma zainteresovalo poljoprivrednike.
Na poslovni partner, Vladimir Popovi,
istakao je sve prednosti solarnih sistema, najznaajnije karakteristike i utede
koje se ostvaruju upotrebom istih.
Brz povrat investicije, ak ispod
3 godine, dug vek trajanja, preko 20
godina, kao i izuzetno niski trokovi
odravanja sistema bili su dovoljan
argument da poljoprivrednici stupe u
kontakt sa Vladimirom i naim kolegama i potrae informaciju vie.
Zanimiljivo predavanje je odrao i
predstavnik ProCredit banke, Vladimir
Raji, koji je tom prilikom istakao
lidersku poziciju Banke na tritu kredi-

tiranja poljoprivrednika, ostvarene


rezultate u 2015. Godini, kao i planove
za 2016 godinu. Vladimir je iskoristio
priliku i odgovarao na pitanja koja su
postavili poljoprivrednici, a koja se
tiu najnovijih deavanja i trendova u
bankarskom sektoru.
Pored predavanja, Banka je bila sponzor tradicionalne etnje dobro poznatim stazama Tare. Tom prilikom poljoprivrednici su dobili prikladne, praktine
i dopadljive poklone od Banke koji e im
dobro doi pri svakodnevnom radu.
12. Zimski seminar na Tari je ispunio oekivanja uesnika i dao je dodatni motiv da to bolje zaponemo
2016. godinu, spremno doekamo
predstojeu setvu i sva neophodna
ulaganja u savremenu poljoprivrednu
proizvodnju.
N. Tintor

You might also like