M JURI ZAGORKA

GORDANA II

Za izdavaa Petar Majstorovi

Glavni urednik Marijan Sinkovi

Likovna oprema erdo Bis

MARIJA JURI ZAGORKA

GORDANA

STVARNOST ZAGREB

PUT U TMINU

jasno odreenom osnovom Gordana stoji spremna na posljednji korak. U duu je

silom utisnula mir, a u mozak hladan razbor. Uzme svijenjak, prie zastoru i
trai vrata to sainjavaju fresku obrubljenu isklesanim vijencem mramora s
pozlaenim listiima. Tapka pipajui zaokrueni ornament kao f^_ da se djeja
ruka poigrava po plastinom zlatnom
liu to stvara okvir vrata. Prsti su najednom zapeli. Zaustavili se.
Kaiprstom zahvati listi koji se diem uvis. I sasvim tiho, bez kljocanja,
sablasnom lakoom neto se iskopalo, otvorilo. Gordana zaviri onkraj praga.
Tmina je m n
da ondje nema nikoga.
Brzo digne svijenjak i neujno prijee prag iz sobe svojeg zatvora u drugu. Iza
sebe zatvori vrata koja se isto tako neujno zatvore i zaustave u okviru
pozlaenog ukrasa s ove strane.
nula. Zdcsm-hodnik. Ona
Gordana zaokr
pogledom prostor u koji je nenadano ba/idiiu iza kojih, po njezinom proraunu, mora biti isti kojim je tamo prijeko
dovedena u dvoranu. Pobrza k zidu ne bi li opipom naila na vrata. Uzalud. Nema
niega. Iz o L U i ne vodi nikakav izlaz na koridor. Ne su-staje ni as. Trai
dalje tjerana nagonom da se oslobodi. Krene u drugi dio d\u;am Do polovice
visine zidova povueni su zastori, iza njih u dnu razabire veliki prozor.
Oprezno prilazi toj ogradi od tekih zastora, trai raspor i zaviri. U srediStu
ih razgrne i povue se sa svjenjakom onkraj zastora. Ustuknula je. Zrake
svijea liznule su obrise nekih ljudskih pojava jezovitih lica. Ipak, misao je
podsjeti da ispod haljine pune nabora ima odoru za bojne igre i sjeti se konog
pojasa gdje je privren mali tok s bodeom. Hitro joj mozgom lete odluke i
usredotouju njenu pozornost na samu sebe i na svoju obranu, ili barem prije
smrti na osvetu.
I dok se spremala u dui na sve to bi moglo slijediti, neto opet skrene
pozornost k onim tamnim siluetama.

Tiina i mrtva nepominost. Sto je to? Digne svijenjak iznad glave da bolje
razabere one u naslonjaima. Neto ledena prilazi k njoj.
Mrtvilo spodoba pokrene je. Uini korak na stube na povienu tribinu gdje su
poredani kao da neto vijeaju. I prinosi svjetlo prema njima, gleda u njih.
Prie blie i gurne svijeu naprijed. Jo dva-tri koraka i svjetlost otkriva
itavu jezovitu istinu.
Ove ljudske pojave nemaju due. Oi su im umjetne svjetlucavo kamenje. Iz
eljusti grdno se cere zubi.
Groza i gadljivost. Po odorama raspoznaje da su ti kosturi plemii i velikai
Napulja. ini joj se da se pojave sagiblju, apu. Osjetivi titranje svojih
trepavica, trzanje sjetila, upre svu snagu volje da sama sebe zadri u vlasti.
Mrtvih se ne treba bojati. Ali onaj koji je ove ovdje osudio na vjeno sjedenje
on je tamo dolje na gozbi. Njegovoj okrutnosti ne moe utei. Strani osuenici,
mrtvi i nepomini dokaz su okrutnosti onoga dolje to poput nemani davi ljudske
ivote.
"Van! Na slobodu", vikne joj sva dua. "Van, makar skokom u smrti" - i pohiti
naprijed, ali se zaustavi pred naslonjaem preko kojega je prebaen modri plat,
a na vrhu oslona lei klobuk sa utim perom.
"Damir!"
Plat i klobuk su njegovi! A on?... Umoren? Mrtav? Kanjen smru zbog nje?
Klobuk lei na vrh naslonjaa, a uto pero podrhtava od njezina brzog daha. Ova
kretnja ukrasa Damirova klobuka pojaava teinu toga ny|fl7fl
"Damir nije iv", rekao je Simonol Dal Ubili su ga. A tijelo mu negdje lei i
eka dok ga ne posade na ovaj prazan naslonja. Odavde! Makar kroz zidine. Mora
se provui bilo kamo, bilo kako. "Van! Van!"
Stegne je u prsima.
I opet se svladava, usporuje dah i eka da skupi snagu mirnog prosuivanja
posljednje odluke.
Lagano krui ukoeni pogled smeih oiju po zidovima. I lecne se. Crna uokruena
valovita ploha zove je jo k sebi.
Odazivajui se tom pozivu, ide ravnim smjerom. Njezina haljina uti izmeu
strahovitih prikaza, ali sad vise ne zapaa njihovu prisutnost. Ide prema crnoj
plohi zida. To su vrata. Kamo vode?
Ne ekajui da joj misao odgovori, zahvati klju to stri iz brave. Pri tom
dodiru poraste neto u njezinoj dui. vrstim zaokretom okrene. Skljocanje brave
u toj pustoi meu jezovitim prikazama osjea kao struganje o poklopac lijesa.
Otkljuala je. eka. Sto e biti? Nita se ne javlja. Polagano otvara. Crna
eljezna vrata stapaju se s tminom to se ukazuje iza nj i) U tamu unese
svijeu. Trai u zidinama prozor, otvor, Sto li? Prozori su zazidani. Okrutna
ruka izbrisala je ovdje sve to bi moglo sluiti kao spas onima koje zloinac
dovodi u svoj prostorije iz kojih ljudi ne izlaze ivi. Tako su joj rekli. To
vie nisu prie.
Oajnim pogledom obazre se po okruglom prostoru. Nalazi se u kuli.
"Stube! , klikne joj sva dua kao da je to sloboda. Ali te stube vode dolje,
sputaju se u nepoznatu tamu. Ipak joj povlae sva utila. Stube je zovu, gotovo
se podmeu, pridiu, do njenih nogu.
Negdje mora biti kraj. A svagdje e biti bolje nego u onim odajama dvoru ili na
otoku gdje je ekaju Franceskovi zagrljaji. Pogled joj uhvati eljezna vrata to
ih je ostavila otvorena. jedan hip promilja i onda izvue klju iz vrata, gurne
ga s unutranje strane i zakljua. Opazi zasun. Drhtavom rukom ga gurne i osjea
neko spokojstvo.
Kamo se to zatvorila? Jednom rukom pokupi skutove haljine da ne ute stuba _
a drugom uzima svijenjak pa se sputa niza *stube pazei da svojim dahom ne
ugasi svijee. Silazi i silazi...
Nigdje hodnika. Ni pi / i i ni danjeg svjetla. Sto se dublje sputa niza stube,
to je tis /r biva sve hladniji, stijene deblje, zadah vlaniji, tei. ("im
joj se da silazi u grob.

Zar ove stube vode ispod bedema dvora do morskog dna? Zar tamo eka smrt?
Gordana se zaustavi: "Tko ue u one odaje gore, ne folarl iv." I uje kucanje
srca i zov due:
"Kukavci se boje smrti. Smrt je spasenje na rubu zemaljskog zla. Smrt nije
kazna, smrt je osloboenje i zlim i dobrim. Zle izbavlja i?, zloe, a dobre od
nepravde- Veliajni izbavitelju. Smrti! ekam te! Hoemo li se susresti na tim
stubama ili pod njima? Svejedno. Tamo u dvoru eka oskrvnue, a ovdje istoa
smrtnog cjelova. Idemo."
Pola je bre, lagodnije, sranije i stupi na posljednju stubu. Pred njom uzani
hodnik kao neki prodor izmeu tekih zidina. Strop je nizak, gotovo joj dodirne
glavu. Prui svijenjak preda se pa ide do dna uskog hodnika.
Pred njom je pukla iroka tmina i nigdje joj nema kraja. Kamo vodi? Svejedno.
Onda ide sa svijeom u ruci kroz tamu kao svijetlea iskra u ponoru. Tmina je
pred njom, a ona se utaplja u njoj kao u tamnoj rijeci.
Uzdah, stenjanje. to je to?
Gordana stane. Slua. Zuri. Uzdah je pao u mrak. Uzdah kao zamirui hroptaj. Jo
uvijek stoji na istom mjestu pored tmine bez kraja i eka. Neki glas pun oaja
dopre do nje.
Ona se obazre na sve strane. Ne vidi drugo no bezgraninu no. Netko zove:
- Beatrice!
Misli je bodre da je to samo ula od prevelikog uzbuenja. Tko bi u ovoj tmini
ovdje izgovarao ime njezine kraljice. Ne moe biti drugo nego da je vara sluh.
- Beatrice!
Silom zaustavi dah kako bi bolje ula ono Sto misli da samo uje.
- Beatrice! Gdje si Beatrice?
Krv joj umi u uima, iv stvor u ovoj pustoi na dnu morskih bedema dozivi je
to ime? Poe smjerom glasa. Neto ledeno prolazi joj niz ramena. Ipak ide.
- Tu sam, Beatrice! Doi.
Zacijelo je to glas stvora koji ivi, a ipak se ini da umire.
Ponovni poziv nevidljivog u tmini dade novi smjer njenim koracima. Pola je
ravno u tamu drei pred sobom svijenjak.
A onda se zaustavi. Razabire obrise zida, slua zveket lanca. Na zemlji sjedi
mukarac, obje su mu ruke zakovane za zid okovima. Lice upalo i obraslo dugom
bradom - Kosa je duga, mokra, zaprljana, slijepljena.
U onicama su vjee stisnute kao da su oi iscurile, ili ne mogu gledati
svijetlo.
- Beatrice, dola si. uo sam suanj tvoje haljine. Napokon si tu! Ve sam
izgubio nadu.
Gordana je neodluna to da odgovori tom stvoru iji joj glas zadire u duu.
- Izbavit e me Beatrice. Zato si dola? Prozbori. Neka ujem tvoj glas. Ne
vidim te. Davno se odvikla moja zjenica danu. Reci da si dola da me oslobodi.
Gordana se sagne i prinese svijeu posve blizu k njemu. On je vie nalik na
zdrobljenu kaljuu bijede nego na ovjeka.
- Skini okove, skini Beatrice. Kako sam dugo trebao dok se smekalo tvoje srce.
Skini, Beatrice, okove.
- ovjee, ja nisam Beatrica.
Teka mrtva utnja. Upale oi pokuavaju se otvoriti. Vjee
i trepavice dru i opet se zatvaraju. Ona ukloni od njega svi
jenjak.
. -, r. ._>.
- Ja sam dvoranka kraljice Beatrice. ,
v
v;
>.
10
ovjek olakano uzdahne.
- Dakle poslala vas je? Napokon!
- S kim to govorim? - blago upita Gordana.
- S onim kojeg traite... Mu sam Beatrice, Gian Battist Marzano! Vjenali su
nas u djetinjstvu.

Te rijei rastvaraju pred Gordaninom duom sliku remet-skog samostana, malu

eliju Ivana Cesmikog koji joj pria o prolosti kraljice Beatrice. I pogleda
ovjeka na zemlji. Odora mu je plemika neko je oito bila skupocjena, a sad se
raspala.
- Vi ste mladi Marzano?
- Ne znam jesam li mlad. Ne znam koliko je mjeseci ili ljeta projurilo u ovoj
tami. Ne znam nita, jedino znam da je oko mene no i da sam zakovan dugo,
dugo...
- Otkad ste u toj tamnici?
- Od onog dana kad me moj ujak i tast Ferante bacio ovamo. Bio sam tada jo
dijete. Koliko je godina otkad me Ferante zatvorio?
- Petnaest godina u svemu!
- Petnaest! Onda sam jo mlad! Gospoo, je li vani sunce, je li dan? Zna li
Beatrica to je ova tmina?
- Moda zna.
- Dakle vas je poslala da me spasite? Ukrala je klju mojih okova kralju,
svojemu ocu? Na to sam ekao, kaete, petnaest godina. Zar je moja mladost
ocvala u tmini? I jesu li jo kose crne i lica rumena?
Duboka samilost prelije Gordanino lice. Sto da kae ovom stvoru smotanom od
jada, sijedom mladiu.
- Govorite, g( ; i Ne vidim vam lice, ne podnosim svjetla, sakrijte svijeu,
odgovorite. Smilujte se. Va glas je mekan. Je li vas ona poslala da me
izbavite?
- Kraljica i ne zna da sam ovdje. .,.,
- Ne zna? Dakle ne nosite mi od nje spas?
- Nije me poslala ona. :
.
I opet nastane teka duboka utnja. Ispod raspale odore uzdiu se i padaju muke
prsi.
- Zato su onda sili ovamo? Zato?
- Po svoj u i nesrei.
- Ne, vi me samo iskuavate. Hoete da ujete to mislim o njoj. To ona hoe da
zna. Ih ne vjerujete da ste naili na Giana Marzana Ima tamo u dalekoj tmini
ovih bedema i drugih, ali ja sam Gian Battist Marzano, ja sam onaj kojeg su
vjenali s Beatricom dok sam bio djeak.
- Kunem vam se na svoj spas da me nije poslala Beatrica. Zalutala sam o\j, i ne
slutei da je tamnica. Nisam slutila da tu ami mladi to je neko bio zalog
pomirenja zaraenih strana.
Njegove se oi jo vie stisnu, a itavo se lice tako strahovito iskrivi kao da
su ga stavili na muila.
11
Ojaen propalom nadom u izbavljenje, on zajaukne:
- rtva sam bio. Ne krvava, ali to jezoviti ja. rtva toga mira koji je imao da
uvrsti vlast mojem krvniku Feranteu. Kako sam gorko plakao kad su mi u djeaku
ruku poloili njenu. Kao da sam ve tada uo okove. Stola kojom je sveenik
svezao nae ruke bila je okovi Ona se drala ponosno kao da je znala da ima
vlast gaziti, samo gaziti. Ni kriva ni duna zakopali me ivog u grob!
- To je uinio njezin otac, Ferante.
- Napuljski okrunjeni razbojnik.
- A zato vas je tako strahovito kaznio?
- Da moe pokrasti moje imanje i da ne zatraim Beatricu svoju enu. Ja bih mu
je dao, rado prepustio, ali on je htio moje blago koje je ostalo iza mojeg oca i
zato me ovdje svezao.
- Zaplijenio je sve vae dobro?
- Pozvao me na dvor, ogrlio, iscjelivao i okonaio gore negdje u drugom katu u
raskonim odajama, a odande vie nisam iziao.
- Ona nije pokuala da vam pomogne?
- Okrutnija je od samog oca. On ju je privikao da pije ljudsku krv, ali ona je
ena, pa ipak se njeno srce nije zgrozilo nad mojom sudbinom. I dok su moji

jecaji prodirali kroz kamene stropove, ona je tamo gore provodila ivot u sjaju,
raskoi i veselju. Plee tamo gore dok se ja, njezin roak, vjenani drug,
savijam u najstranijem blatu zemaljskom, u grobnici slobode, u tamnici. Njeno
je srce od kamena kao i ove zidine.
- A vaa majka? Zar ona nije molila kralja milost?
- Ona je kraljeva Ijubovca. Za volju strasti zatoila je sina.
- Takva strahota je nemogua. To ste izmislili u svojoj mrnji na kralja.
- Ne, to je istina. I mojeg je oca utamniio, a moju majku uzeo na dvor i obasuo
je svim raskoima. I srce joj je ostalo nijemo na patnje oca i sina.
- Onda ne okrivljujte toliko Beatricu koja vam nije tako blizu kao majka.
- Nitko nema toliki upliv na kralja kao Beatrica. Ona mu je mezimica. Da je
prozborila rije ili stotinu, bila bi me oslobodila barem strahote ovog zatvora.
Bili bi me poslali na otok Ichi gdje bih imao dana i sunca. Kad bi govor ljudski
imao toliko kletvi da zaspem itavu zemlju, jo ne bi bilo dostatno da prokunem
sve, a najvie Beatricu. A vi recite Beatrici, recite joj: kleo sam je i kunem.
Svaki kucaj srca, svaki dah moje due kletva je britko naotrena, do smrti
krvava! Kleo sam je i kunem je. Ako se udala, ako se popela visoko, proklet joj
bio svaki korak, dah, zalogaj! Ne imala nikad, nikad sina. Nikad poroda! Zameo
joj se trag zauvijek! Propalo joj blago, bogatstvo, ast, sva srea! Sve to
eli, za im hlepi, pretvorilo joj se u zmije, u otrov, u jad, nevolju, i
dovijeka bila plijenom svih prokletstava zemlje i pakla.
12
Polulu aki, grozniavo ivuce njegove rijei Vlane zidine nad njim sipaju
kaplje kao da plau nad strahotom njegove nesree.
Gordana slua, prolaze je srsi. On je zapao u mrtvilo. Ona ga
upita:
- Iz ove tamnice nema izlaza?
- Meni nema.
- Onda ni meni?
- V ste zaluiali
- Bjeei od propasti svoje asti.
- Tko progoni \.i-.u ast?
- Kralj Ferante!
- Moj krvnik?
- I njegov sin Francesko!
- A Beatrica?
- Kraljica je na sjeveru u mojoj domovini. Poslala me na kraljevo vjenanje u
Napulj, a on me eli uzeti.
- Poslala vas je ocu na vjenani dar? Gujo crna! ivotinjo bestidna! Prokleto
joj bilo svako djelo, svaka osnova, svaki in. Prokleto! Sto puta prokleto!
Mislei ovog asa o svojem beznadnom poloaju. Gordana, ree odluno:
- Sad mi ne preostaje drugo nego ovdje umrijeti. Marzanova glava poiva na
stijeni o koju su mu zakovane ruke. Ne gleda. Vjee su mu namrekane i stisnute.
- Velite, da vas je Ferante odabrao za sebe? - upita on.
- Za sebe ili Franceska. Nesrea je moja jednako vrijedna da umrem. Ali ncvn da
se ubijem pred vama. Poi u negdje daleko u tminu A kad kralj doe ovamo i nae
me mrtvu, recite da me nikad niste vidjeli, jer bi se u bijesu bacio i na vas.
Ako ne doe sam, posku e za mnom svoja dva pouzdanika.
On pokua da IKH j], otvori oi, jer je Gordana stavila svjetlo iza sebe.
- Osveta! Osveta! - hrapavo vie on. Glas mu zvui prijetei. Potresao je ruLu u
okovima i teki lanci mu zazveali.
- Osveta! Osveta! - ponavlja on i onda opet zapadne u
mrtvilo.
U velikoj dvorani nazdravljaju, piju, pjevaju. Na asove ne
"Jje se ni svirka gb/1
!,.,. Kr
!, l e ran U- okruen svojom djecom
sjedi uz kardinala Roderiga Borgiu. Obojici su Uca na-a, ozarena
oi blistave.
*.
vinom razotkriva se u vatrenim
. Drl kristalnu asu pa nazdravlja navoroenom unuku.

Francesko sjedi blijed, razbuen u oekivanju Simona. Ispod nabreklih debelih

vjea vire crne oi. Kad god se netko pojavi na vratima palae, on ga obuhvati
pogledom i uzalud trai Simonovu bijelu odoru.
Opazi paa Stjepka u zlatnom brokatu. Instinktivno Francesko prati djeakove
korake kako ide k stolu gdje sjedi Aversa s pjesnikom Escole Strozzijem. Djeak
se nagne k starcu i neto mu govori u uho.
Lice Stjepkovo je blijedo, a Francesko u tom bljedilu ita pritajenu stravu.
Zamalo se Aversa digne, povue za sobom pjesnika i sa Stjepkom se obojica
udaljuju od stola k palmi gdje stoje sami. Francesko im ne vidi lica, ali
kretnje pokazuju uzbuenje. O emu to govore? Zato se Escole tako udno trgnuo?
Zato je Stjepko tako prestraen?
Francesko ne skida oiju s paa i Firentinaca. I pogleda svojeg oca. Veselje i
vino potpuno su ga omamili kao da je roenje unuka rasplinulo sve o emu je jo
popodne s tolikom pomnjom snovao.
Francesko ustane, sie s terase dolje, ravno k Firentincima. Stjepko obojicu
upozori na princa. Oni se obazru i poklone.
- O emu se dogovara slavni pjesnik jo slavnije Firence? - pita princ.
- Visosti, pjevam pjesmu tualjku astrologu - odgovori Escole Strozzi. Prevarile su ga zvijezde! Srea koju je uivao za itavo vrijeme sveanosti
ostavila ga je jer sjeverne ljepotice bademastih oiju veeras nema.
- Zad nije sila k veeri? - upita Francesko s naporom suspreui uzbuenje.
- Rekoe da je oboljela. A to Aversu jako rastuuje, jer mu je jo popodne
obeala da e sjediti uza nj. I Stjepko dijeli tu alost kao da e sad
proplakati
Mali pa obori pogled k zemlji.
- Eto, osjea se usamljen - ree Aversa. - Nema gospoice Gordane ni gospodina
Damira. Oni su mu od svih najmiliji. Djeak je bez njih izgubljen.
- Poslali smo ga da potrai mladog dvoranina, ali ga nigdje nije naao naglaava firentinski pjesnik.
- Kamo je nestao?
- Vi se odvie zanimate za dvorske sluge. Ova tema nimalo ne pristaje razgovoru
s kraljevskim princeml - ree Francesko povrijeenim tonom.
- Oprostite, visosti - nakloni se Aversa - osjeali smo dunost da vam saopimo
o emu raspravljamo itavu veer, mi i svi ostali gosti.
- Ostali? Duhovitost i ast napuljskog dvora pala je vrlo nisko kad se gosti
brinu za nae sluge - i okrene im lea pa se uputi opet na terasu, sjedne na
svoje mjesto, neprestano pogledavajui prema izlazu odakle je oekivao Simona.
Ipak je i dalje promatrao Aversu, Strozzi ja i Stjepka.
Sad je znao da se tamo govori o Gordani, a ta okolnost sve jae razbudujc njegov
nemir. Da se priblii kralju i saopi mu odvie napadno zanimanje Firentinaca za
Gordanu? Ali opet odustane od nam j koja bi mu pomrsila raune. Sve je u njemu
titralo od iekh. da se uvue u Gordaninu odaju - odmah! Zato da odgaa svoj
as radosti do otoka kad se ona ne moe braniti, ne mo/e dozvati pomo, jer e
biti uspavana.
Spoznaja njene nemoi iskljuuje svaku opasnost da tkogod to posumnja da se
ugrozi tajna koju mu je povjerila Beatrica.
"Ali Simonn
r,d Gordana moda nee ria uzme jelo?"
ekao je,
lao na vrata palae, a vrijeme prolazi.
"Odvie dugo nema Simona", pomisli on. "Zato? Da mi barem javi ako se ustruava
uzeti veeru?"
"Povjeriti tu divnu djevojku Simonu, mladiu, tako lijepom, vatrenom koji je
njezin zemljak? Zar je nemogue da joj se on svidi?"
Kralj, njegov otac, nije o tom mislio. Kako bi se dvorjanin
usudio! A ona? Franci.^K
nemirniji. Boravak kod stola gdje
je sve raspaljeno vine bude mu nepodnoljiv. I kad je pogleda

vao na vrata na koja su izlazili i ulazili u palau svi, samo ne Simono, rasplamtile ae njegove slutnje da se tamo gore u drugom
katu neto dogaa.
e za Gordaninuin mladou raa u njemu slike koje mu tjeraju krv u glavu. I to
ga va,nu t.:;HL mi stola. Ne ogledavi se na kralja ni na koga drugog, krene u
palau.
Hitro prijee predvnr_ c ; i ;,r nji_ pa se uvue u uzani hodnik odakle vodi
usko stubite. Tu je tiho i polumrano. Stade se uspinjali stepenicom.;
Drago mu je to su puste i nigdje ne sastaje ni paa ni dvoranina. Gotov, zadihan, stigne na drugi kat. Krene uskim hod
nikom desno i stigavi do vrata odaje u kojoj je ostavio svoje
pouzdanike, u
Ne uje razgovora, na stolu izmeu zdjela
i tanjura od \^, , tri vra. Jedna svijea u svijenjaku do
gorijeva, a druga jedva rasvjetljuje dio prostrane odaje. Uznemi
ren, obazre se po sobi.
Iz kuta se uju hrkar Pohiti u tamu sa svijenjakom u ruci i opazi na leaju
BartuL Alberta kako napola sjedei spavaju. Bijesno udari nogom Alberta. Ovaj
odgovori buncajui.
Francesko ga pograbi za rame i strese tako da se dvoranin skotrljao na pod. To
jo vie rasplamti njegovu srdbu pa stade udarati po Bartolu I On se probudi
od sna. Oba kraljeva pouzdanika, jedan na podu a drugi na leaju. neto buncaju
i napola se uiu.
- ivine! - vikne on. - Zar ne vidite tko stoji pred vama, zar sam vas posla
spavati?
Alberto se polagano uspravi i stade teturati.
- Proklete hulje! Nalokali ste se vina. Jao vama! - vie Francesko.
Samo je Alberto osjetio to znae prineve rijei dok je Bartol bio potpuno
smuen.
- Gdje je Simono? - zapita Francesko tresui Alberta. Ali on pada na zemlju.
Osjetivi se nemoan prema obojici pijanih ljudi, Francesko pohiti prema drugoj
odaji i otvori.
Soba je mrana, osvijetljena jedino svijeom u njegovoj ruci. Prve korake upravi
prema stolu gdje je netaknuta Gordanina veera. Samo je zdjela s kolaima na
pola prazna. Poao je da je trai, kad se odjednom spotakne o neko tijelo.
Spusti svijeu k zemlji i spazi Simona gdje lei ispruen. Udari ga nogama, ali
uzalud. On ne daje znaka budnosti. Sagne se k njemu i pogleda mu u lice. Mladi
spava mrtvim snom. I potri po sobi da nae Gordanu. Njoj ni traga. Ogleda se
kamo je mogla utei? Trgne zastor iza kojeg je nazrijevao vrata, ali tu je slika
uokvirena mramornim pozlaenim girlandama kao uvijek. Zadihan izae u drugu
odaju, postavi tamo svijenjak, istri na stube. Pourio je dolje i stigao u
perivoj.
Zagluna buka napuljskog graanstva mijea se s bunom zabavom u perivoju.
Glazbenici sviraju, a pjevai napinju svoja grla da nadviu buku kraljevskih
gostiju. Njegove oi trae kralja, a on raspojasan, plivajui u svojoj radosti i
opojen vinom, sjedi na elu stola. Njegova iroka ramena tresu se od smijeha i
sva tri njegova podbratka poskakuju. Iz oiju cure suze od smijeha. Netko je
izrekao alu koja je u kralja izazvala homerski smijeh. Pun uzbuenosti, prie
Francesko kralju pa mu postrance apne na uho:
- Oe ona je pobjegla!
Velika glava okrene se k Francesku. Pogled se upre u mladia s izraajem kao da
ga smatra ludim.
- O kome ti to bunca?
- Novoroeni ferarski vojvoda, va unuk, razorio je najveu vau osnovu.
Namrteno kraljevo lice otro se okrene k sinu:
- Vino nema logike.
- Mislim da sam jedini u ovom perivoju koji je potpuno svjestan to govori. Ona
je utekla.
Omano krupno kraljevo tijelo digne se naglo i lagano, a lice mu se smrai:

- Tko ti je to rekao?
- Bio sam gore. Vidio sam svojim oima. Bartclo i Alberto potpuno su pijani.
Simono ler i spava, nemogue ga je probuditi, a njoj ni traga.
Kraljevo znojno i ozareno lice polako izgubi boju i otrim brzim korakom sie s
terase. Francesko ga slijedi.
Uspeli se u drugi kat. Kad su uli u prvu odaju, Bartolo i Alberto potpuno
pijani, nateu se i svaaju.
Spazivsi kralja, uzalud pokuavaju stajati uspravno. Kralj za-vie na njih
divljim povikom:
- avoli, gdje je djevojka koju sam vam dao na uvanje?
- Spava. Tamo spava - muca Alberto dok njegov drug nije mogao niz ta rei.
I pun nade kralj ue u drugu odaju. Francesko mu svijetli. Strahovitim bijesom
stane kralj udarati Simona, ali on se ne mie.
- Sto se tu dogodilo? - zaurla kralj.
- ini se da ih je prevarila. Simono je uspavan, a ona je pobjegla.
- Kamo? Iz palae nije mogla. Vratari imaju zapovijed da je ne putaju ako bi
pokuala izii. Za sve sam se pobrinuo.
- Pa ipak je nema!
- Idi, zovni dvorane neka odmah .dou ovamo vratari. U najveoj uzbuenosti
Francesko dozivlje sluge. Uskoro se kraljevi vratari naoe pred svojim
gospodarem.
- Tko je izlazio ove veeri iz palae? - zagrmi kralj.
- Velianstvo, jo nitko nije izaao - odgovorie svi redom.
- Jedna je dvoranka za vrijeme gozbe pobjegla iz dvora.
- Velianstvu, ni ensko ni muko za vrijeme gozbe nije izlazilo iz palae.
Kraljeve grudi diu se i sputaju pod brzim dahom. Debele pesnice stisnu!L se,
spremne na udarac.
- Pretra/it itav dvor! - vie kralj. - Sve odaje, sve kutove, do vuci te mi
smeokosu dvoranku princeze Izabele.
Kad su oni otili da izvre zapovijed, stade bjesomuno kleti i traiti
dvoranom. Vidjevi da je sve uzalud, uzvikne:
- Sva e mi trojica to platiti glavama.
- Ipak to nee vratiti Gordanu. Sve je propalo.
- Nije propalo. Ne moe. Sto ja odluim, mora se izvriti. Ona se samo sakrila,
ali nije pobjegla, nema kamo bjeati. Iz moje palae mi bijega nikome. Nikad
nije bilo.
- Sad ipak ve znaju vratari da neto hoemo s Gordanom. Moj kraljevski oe,
odvie ste se podali veselju nad roenjem svojeg unuka i zaboravili ono to je
vanije. Eleonora ve ima dva sina.
- Nisam nita zaboravio - vikne kralj - povjerio sam je svojim najvjernijim
pouzdanicima.
- A St M
u uinili? Pustili su je da pobjegne.
- Nala/ se u dvoru. Pronai u je, pa morao pretraiti sve od krova do dna
morskih bedema. Nije mogla nestati.
- Jasno je da je morala prijei odaju u kojoj su spavali vai
pouzdanici. Ne vidim ovdje drugog izlaza - ree Francesko obaziruci se. Kl
2 Cordana II

- Drugog izlaza? - opetuje kralj i pogleda zastor na limenoj sipki. Polagano

poe onamo, digne sag i dotakne se slike to je uinila nevidljiva vrata. Ali
bila su zatvorena.
- Kroz ovu stijenu nije izala - primijeti Francesko ne znajui to je tamo.
- Ne, ovuda nije mogla izii. Nikako.
- Zar se Bartolo i Alberto esto opijaju? - zapita Francesko.
- Lakomi su na vino, ali jo se nikad nisu toliko poigrali svojom glavom da bi
se opili kad sam im povjerio kakvu zapovijed.

- Sve mi se ini da je Gordanina lukavost natkrilila sve nas.

- Lukavost veli? - raspali se kralj. - Lukavost neke cure da svlada moju slavnu
lukavtinu?
Sva su se tri vratara vratila najavivi kralju:
- Velianstvo, nigdje je nismo nali. Nitko je nije vidio. Ni straa to stoji
nepomino na stubama i na svim "lfl**T* iz dvora. Nije izala.
- Jesi li uo Francesko? Nije mogla izii
Onda se kralj okrene vratarima i naloi im: ** - Dozovite mi mojeg
Sicilijanca. Smjesta!
Raspaljen i uaren vinom, ee kralj po sagu pored uspavanog Simona neprestano
briui znoj. Oi mu sijevaju bjesnilom. Pod naboranim elom skupljaju se
osvetnike osnove.
A dotle Francesko stoji postrance poraen zbog svoje nemoi, prestraen u
oekivanju sloma svih. nada svoje sestre Beatrice. Misli samo o pozivu koji ima
izvriti njegova mlada strast.
Napokon stigne kraljev dvorski metar Sicilijanac.
- Pazi to ti sada nalaem: treba da se istrai itav dvor od gore do bedema.
Sve. Svaka odaja, svaki kut, gdje god bi se mogao sklonuti ivi stvor.
- Koga da traim, velianstvo? - upita kraljev pouzdanik.
- Smeokosu dvoranku kralja Matije. Poinila je teki pre-stupak i zbog toga
nije smjela ostaviti ovu dvoranu, a ona se usudila prkositi kralju i negdje se
sakrila. Ali pazite da je do vuete ivu i neozlijeenu.
- Ako je u ovim zidinama, velianstvo, dovest u je - naglasi dvorski metar pa
se udalji, a Francesko pristupi svojem ocu:
- Dopustite, oe, da vas neega sjetim: nije li se ona mogla sresti s Damirom,
mladim dvoraninom princa Ivana? Ferante pogleda sina:
- Gdje? Kada? Budalasto pitanje!
- Damir je uo to smo govorili. Ako se mogao uvui k njoj u ovu odaju, onda je
taj neuveno smjeli mladi poduzeo sve da Gordanu ukloni, makar kamo.
18
- Sasvim je iskljueno da bi se s njom sreo. On je duboko
dolje u tamnici, ve sam ti rekao.
- Zar je put iz tamnice do ove odaje sasvim nemogu? Kraljev pogled ponovo zapne
o zastor na nevidljivim vratima.
- Nije, ali D;HM
je svezan i baen u tamnicu. _ Pred vaim oima? - upita
Francesko. Pitanje kao c
je kralja iznenadilo.
- Upravo kad sam sudio Damiru, ti si mi slao Alberta s
porukom da je Gordana odluno otklonila poi na lau i puto
vati. To me tako zapanjilo da sam ostavio Damira brizi Alberta
i Bartola i poao dolje k tebi da ujem to je. Onda mi je bilo
najpree Gordanu duji u ovu odaju kako bismo je bez ikak
vih sumnja uspavanu otpremili na lau. Sve je ilo najljepim
tokom.
- Kad ste htjeli svriti s Damirom, zahvatila vas je malo odvie radost nad
novoroenim unukom pa ste zaboravih* i Damira!
- Ne izreci jo jednom tu rije! - plane kralj. - Povjerio sam ga Bartolu i
Alln: a oni su uvijek najtonije izvrili mnogo vee zapovijedi nego to je bila
ova. Mnogo vanije, velim. Zar sam moda imao ustaviti r__,- i gozbu zbog toga
mladia koji je ionako svezan i bespomoan na dnu tamnice?
- Danas su vas Bartolo i
> izdali, nisu uvah* Gordanu.
Bilo bi moda dobro izvidjeti jesu li izvrili vau prvu zapovijed
i doista Damira odveli n tamnicu.
- Glupost! - ree kralj - Kad sam im povjerio tog lupea, bili su jo posve
trijezni i vjerujem da su potpuno izvrili moju zapovijed, a to to su uinili
sada, posljedica je gozbe. itav je Napulj omamljen vinom. Gordanu e mi ova
dvojica platiti glavom i ako je naemo. Ali Damira su sigurno zatvorili.
- Mislite, oe, da se ne bi dali potkupiti od njega ako im je moda ponudio
bogatu nagradu?

Mrki kraljev pogled zapilji se u sliku u okviru pozlaenog mramora. I zaas ree
svojem sinu:
- Izii u drugu odaju i priekaj dok ne doem.
Neto zauen, Francesko poslua svojeg oca. Kralj uzme
svijenjak, pohiti iza zastora, i prstima po zlatnim listiima
girlanda i otvori vrata. Uao jt polagano ne ogledavi se na sabla
sne prijatelje i krene ravno k eljeznim vratima to vode u tamni
cu.
Ali klju nije u bravi. To ga nimalo ne zabrine, pa se vrati poe u prednju
odaju gdje eka Francesko, a njegovi pouzdanici
su napola svjesni svojeg tcK-. ;,, .1 ,,,/aja.
berta.
Pijani ljudi buncaju- Velianstvo, k-k-k-lju-k-k-klju
- tamo je.
** tamnice? *~ "Pita I"*alJ Bartola
AlX
- Nema ga u vratima - zavie kralj i udari Alberta tako 4fc se je sruio.
- Francesko, pretrai im depove, bit e da su klju spremili. "" Princ se
pouri i pretrai obojicu, ali ne nae nita.
- Gdje je klju od tamnice? - upita kralj, izvue ma i zamahne na Bartola.
Smrtni strah baci ovjeka na koljena. Slijedei dre i sklapa ruke. Uas od
smrti potrese ga:
- Ostao je u bravi kao uvijek.
,*"..*."*
- Gdje je dvoranin Damir?
>
:
- Odnijeli smo - ga - u - tamnicu.
- A kad ste izali, kamo ste stavili klju?
.-."
- Ostavili smo ga u bravi - k - kao - uvijek.
Kralj se naas zamisli. Osjeao se u neprilici. Ne eli Fran-ceska povesti sobom
u dvoranu "svojih prijatelja" nee da on to vidi, a ova su dvojica pijana. Opet
se vrati sam.
Ponovno se Ferante nae pred eljeznim vratima i pomno ih stade ogledavati.
Konano zaviri u iroku kljuanicu. Prinosei svjetlo u tamnu rupu, dugo je
gledao i promatrao.
Nakon dugog razmiljanja ostavi "dvoranu svojih prijatelja" i potrai Franceska.
Stavivi svijenjak na stol, kralj ree sumnjiavo:
- ini mi se da je klju s one strane brave.
- Kako bi to moglo biti? - zaudi se Francesko.
- To ba nikako ne mogu odgonetnuti, a niti se moe tono pogledati brava.
- Pa to je lako ustanoviti Pozvat u kraljevskog majstora bravara.
- Kasnije - otkloni kralj Franceskovu ponudu.
- Zato odugovlaiti, kralju? - nestrpljivo odgovori napulj-ski princ.
- Jer ne elim da mi nepozvani ulaze u moje odaje.
- Drugog ulaza u1 tamnicu nema?
- Ima - ree kralj mirno - i ba zato nije potrebno da zovem bravara. Gordana se
nije mogla nigdje drugdje sakriti nego u kakvu odaju na dvoru.
- Mene neprestano obilazi slutnja da se neto dogodilo iza naih lea, ba tamo
s tim mladiem i da je on jedini skrivio Gordanin nestanak. Tko zna nisu li u
vezi s njim i oni dolje.
- Tko "oni dolje"?
- Promatrao sam Gordaninog paa Stjepka kako je uplaen izaao iz palae. Neto
je aptao Firentincu Aversi i onda se po-vukoe s Escolom Strozzijem u perivoj.
Kad sam pristupio k njima, udno su naglaavali da su nestali Damir i Gordana i
da o tome govore ve svi glasovi.
Uto se pojavi Sicilijanac i navijesti:
- Velianstvo, dolje nismo nali nikoga, a sada u pretraiti ovaj kat
__ Upamti, danas moe zasluiti milost kakve nisi imao pri* like nikad dosad
zasluiti.
_ Ako je u dvoru, nee mi izbjei.

- A onu dvojicu pijanih svezi odmah! Hou da ih vidim sapete.

I Sicilijanac naredi vojnicima da svezu Bartola i Alberta. Tada ga kralj zovne u
drugu odaju pa isto tako dade svezati Simona koji je jo spavao.
Kad je bilo sve svreno, Ferante sa svima ostavi odaje, zakljua ih i spremi
klju u svoju konatu monju.
Na stubama susretne Sicilijanca koji je prolazio koridorom pa mu tiho naloi:
- Pozvat e gore u moju odaju Firentince: astrologa Aversu i pjesnika
Strozzija, zajedno s paem princeze Izabele Stjepkom. Reci da ilr molim za n
k..liko rijei, a onda ih zakljuaj da to i ne opaze. Razumije Hou da ih
zakljua kako ne bi mogli izii. To je moja zapovijed!
- Razumijem - i odmah se spusti niza stube da izvri zapovijed, a Francesko e
tiho kralju:
- Bcatrica mi je strogo naloila da radimo tako kako nitko ne bi posumnjao da
smo vi ili ja imali udjela u Gordaninu nestanku. A koliko njih sada ve zna da
je vi traite.
- Ako Firentind i taj pa neto znaju, nee izii iz ove palae. A ona nije
mogla pobjei ispod ovog krova. Nastat e, dakle, jedino ta promjena u naoj
osnovi da neemo spomenuti Simona, nego emo rei da je pobjegla s tim mladim
dvoraninom Damirom. A svejedno je ako umre jo pet ili deset ljudi za naeg
nasljednika na sjeveru.
OSVETA U OKOVIMA...
U mrtvoj tmini tamnice pala je rije "osveta" iz usta sijedog, au mladog Marzana
kao tlapnja beznadne due. Dok je on izustiv-si i nekoliko puta tu jednu rije
opet zapao u mrtvilo, Gordana je ooraunavala sa svojom sudbinom. Uoivi da je
put u ivot vodi samo kroz Franceskov naruaj, odabere najkrai put u smrt.
^luila Je to hladno i mirno. Osjea da je sve u njoj utihnulo. eren da hladn l
u oko lJ J^oJ spasiteljici koja
Uzme svijeu pa krene.
-- Gospoo! Kamo idete! - oglasi se Marzano.
Ve vam rekoh kamo - odvrati ona i ne obazre se.
e
- U smrt? Doite blie!
- emu da produujem svoj put?

< -.
- Neto vam imam rei to ni pustoS tamnice ne smij" uti.
Okrene se prema uzniku, sagne glavu pa odvrati:
- Ne biste mogli rei nita to bi me sada zanimalo.
- Ipak! - i prui glavu prema njoj. - Ako morate umrijeti, a vi se prije
osvetite - sapu njegove usne. - Osvetite! Ja, to pred vama leim zakovan o
bedeme, sada sam jai od Ferantea, od njegove volje, snage i moi. Od svega je
jaa moja osveta.
Ova rije kao da se pretvorila u olovo i lei u mraku tamnice kao teka
prijetnja.
- Primakne uho blie k meni - proape Marzano. j
Kad se posve sagnula,
prozbori on nekim drhtavim veseljem: .
- Kralj Ferante trait e vas kao
pomaman, rekoste? J
- Vjerojatno kad me je s tolikom opreznou uhvatio u
stupicu da me otpremi na otok sa svojim sinom. ,
Dok je govorila, u okovanom
mladiu osjeti hroptavi smijeh.
- Dobro je to. Od boanstva poslano. Ali jo je netko u ovoj tamnici tko vrijedi
kralju itavo blago. Dovukli su ga Bartolo i Alberto, moji tamniari. U ovoj se
tami ne moe opredijeliti vrijeme, ali mislim da je to bilo danas, ili juer,
moda malo prije.
- Oni su bili ovdje?
- Obojica! Tamo negdje. Zamijetio sam ih po glasu. Vid mi je oslabio ali moj
sluh i vidi i uje. Bilo je to upravo tamo desno. Moj sluh tono mjeri smjer. Po
njihovu razgovoru razabrao sam da kralj eli od nekog ovjeka saznati neku tajnu
do koje mu je mnogo stalo. Kraljevi su pouzdanici vrlo oprezno postupah* s tim
ovjekom, razrabrao sam jasno da bi ih glave stajalo kad taj mukarac ne bi
dospio iv u ruke kralju!
- A taj je ovdje u tamnici?

- Da, ovdje su ga ostavili i otili. Odlazei, govorili su, i ja sam iz njihova

razgovora razabrao da e mu tajnu izmamiti mu-ilima. Negdje je prislukivao
kraljevu dogovaranju i nekome povjerio kraljevu osnovu. Bit e da se kralj jako
boji da neka njegova osnova ne izae na svjetlo.
- Prislukivao je kraljevskom razgovoru?
- U asu kad sam to sluao, nita drugo nisam elio, nego da moj krvnik nikad ne
sazna ono to tako vrue eli, a to e mu sigurno pobrkati njegove osnove. No,
ja sam zakovan, a vaeruke su slobodne. Sto ne mogu ja, moete uiniti vi.
- Da mu pomognem utei u smrt? Dobro. Gdje je?
- Potraite ga i oslobodite spona jer su ga vrsto vezali da ne bi mogao sam
sebi oduzeti ivot.
- Razjasnite mi gdje se nalazi.
- Poite meni nasuprot ravno. Tu je zid. Uza nj koraajte neprestano desno, tamo
su ga negdje poloili.
22
__ Idem. Treba da umremo prije nego to dou muitelji i oskvrniteljiGordana poe svijetlei. Zraka svijee prodire kroz gustu tminu i otkriva crne,
mokre i pljesnive zidine. Zalazi u dubinu kroz teki mrak.
Ide sveudilj postojano i odvano i zaokree sve dublje u irinu. Osvjetljuje zr
i spazi obrise ljudskog tijela. Pobrza.
Pred njenim nogama lei ovjek vrsto svezan od vrata do
nogu uzetom, gotov
kao bespomono i jadno dijete. Sagne
se k njemu i stavi svijenjak na zemlju. Pridigne mu glavu, bulji
u lice ije su joj toliko poznate, pa ipak, potpuno su pro
mijenjene, iskrivlji
- Damire! - zovne ona.
Njegove crne velike oi ukoeno pilje u nju.
- Gordana! C "t__
- utite, odm
j u vas osloboditi spona, nisam goloruka.
Spusti mu brzo glavu, raskopa svoj ogrta, izvue ispod modre haljine i toka
no i stade rezati ueta s mladieva tijela.
Trenutak je ostao kao polomljen, a onda se digne kao metak iz topa.
- Doite brzo! - i uzme svijenjak da ga ne bi prevrnuo. - Slijedite me.
- Moram prije znati ne izvrgavate li sebe opasnosti.
- Mi smo oboje na pragu smrti. Ne govorite. Slijedite me.
Istim putem kuju
je dola opet se vrati. Iz tmine je ula hroptavi glas Marzana. Odazvala mu se
tiho i pola prema njemu.
- Je li tu taj ovjek? - upita tiho okovani uznik.
- Da, ovdje
- Je li star i i ".^iP
- Vrlo je mh i dvoranin je sina mojeg kralja, princa Ivtna,
kojemu je kralj I era: t smrtni neprijatelj.

- Kako je divna n
osveta - uzdahne Marzano.
- Tko je to? Sto s njim? - upita Damir djevojku, ali
ona mahne rukom da Juti i slua pitanja.
- Recite, mladii
to kralj hoe saznati od vas?
- Znam njegovu namjeru s ovom gospoicom i rekoh: nekome sam je kazao, fe od
toga kralj strepi.
- Neka se i?< bjesni, grize sam sebe i sve one koji mu pomau u njejzovii
- Nita tu . od mene uti - veli Damir.
Dosta
prekine Gordana Damira - vrijeme prolazi, a kralj e opazili moj
bijeg.
- Neka s,,i,-,,
nejja vas trai. Neka lamata neka tue,
razbija, razara $ape Marzano.
- Nae li n
tivu, njegova e se srdba pretvoriti u radost.
- Samo u osvetu. Budite mirni i ujte.
Drei sveudilj Gordanu za ruku, Damlr je povue natrag.

- Sto jo ekamo?
- Moju osvetu - tiho e zakovani uznik. - Doite blie i ujte. Moj otac vojvoda
Marzano amio je ovdje prije mene, a onda sa mnom zajedno. Jednog dana naloi mi
krvnik Ferante da pred njegovim oima stavim na muke svojeg oca.
- Strahote! - strese se Gordana od tih rijei.
- I tog sam dana, najstranijeg u mojem ivotu, mogao ukrasti u muilitu orue.
- Orue? - opetuje Damir pribliavajui se Marzanu.
- Orue kojim sam se nakanio osvetiti napuljskom kralju, mojem ujaku i tastu.
- Niste imali snage, a sad traite od mene ili ovog mladia da mi to uinimo?
- Od vas traim da ujete to u rei: nou kad su svi uznici spavali i moj otac
s njima, uspeo sam se gore u kulu na uzani prozor s debelim reetkama.
Te rijei trgnue Damira i Gordanu i oboje se nagnu k uzniku pijui s njegovih
usana svaku rije.
- Ne znam koliko je tjedana prolo, a moda i mjeseci dok sam kruto eljezo
napokon raspilio i odrijeio reetke.
- A onda?
- Oprezno sam ih prislonio da nitko nita ne opazi. Tamo je gusta tmina, a
prozor visoko gore na utvrdi u tami.
- Sto ste tada uradili? - upita Damir.
- Odluio sam kako bih sebe oslobodio strahovitog asa da budem ocu muitelj.
ujete li?
- Dakle va otac nije umro u tamnici? - zapita Gordana.
- Onoga dana kad sam jadnog oca htio da uspnem na prozor, iznenada je umro.
Naao sam ga mrtva u asu kad je Ferante siao da se naslauje naim mukama i
okrivi mene da sam zaguio oca kako bih ga spasio muka. Zato me zakovao ovako
uza zid cerei se u jadu to je lien grozovite naslade u mukama mojega oca.
- A gdje je vaih okova klju? - upita Damir ivo.
- Uzeo ga je kralj sobom. Uzeo ga je da me nikada nitko vie ne moe
razrijeiti.
Damirova ruka uhvati na stijeni okove i prodrma ih.
- Moj mladiu, moji su okovi zabijen! u debeli zid i uzalud troite snagu. Ja
ivim ovako zakovan, ivim ekajui da jednoga dana gledam svojim oima kaznu
koja mora stii mojega krvnika. A ona e stii, ona mora stii jo za mojega
ivota. ujte, gospoice! Od onog dana jo nitko nije opazio da su reetke gore
na prozoru samo prislonjene.
Svijenjak zadrhti u Gordaninim rukama, a Damir dahne tako glasno da je uznik
okrenuo prema njemu glavu:
- Osjeate mladiu, to mislim?
24
_ I osjeam i slutim!
- Znate li plivati, gospoice?
- Na to sam mislila od prvog asa gore, ali su prozori "
kovani elje/ruti
ipkama.
- To je vrlo visoko.
- Ne marim jer umijem skakati u vodi s najvee visine - uskliknc Goi u nadi da
e se moi spasiti - ili u se razbiti
- Dignu je na ramena. Na zidu sam izbio rupu gdje viri kamen za uporite.
- A na prozoru?
- Tamo je lako. Reetku valja povui i odanle skoiti preko kule u more To je
moja osveta - ree Marzano. - Popnite se gore, gospoice, i bacite se u valove.
Navijestite svijetu i ljudstvu i svakome koga sretnete da ovdje zakovan ami
Marzano kojega je kralj Ferante vjenao sa svojom keri Beatricom, a onda
utamniio oca i sina da moe razbojniki oteti moju imovinu. Recite Beatrici da
ovd i proklinjem Aragonce, njihovo prijestolje i nju. Ne imala nikada poroda ni
nasljednika.
- I nema ga! - upadne Damir.
- Usliana je kletva moja i moga oca - zahrope onaj u okovima i stade se
luaki smijati. - Hvala vam, mladiu. ednom ste pruili kap vode.

- Gdje je t; prozor, dobri prijatelju? - pita Damir Marzana uhvativi ga za iv

- Poite li drite se ravno zida sve dalje lijevo, dok ne opazite visok gore
reetke.
- Ako naem krivi prozor?
- Ne. Samu je jedan jedini.
Gordana pristupi k uzniku i stavi mu ruku na rame:
- Nikad vas neu zaboraviti. I ako ne ostanem na dnu mora, tad znajte pokuat u
sve kako bih vas spasila iz ove tamnice.
- Morao bi se sruiti Napulj da uzmognem nai slobodu. Zakovani Marzano trgne se
i pokrene glavu ustranu.
- Sto je? zapitaju Damir i Gordana istodobno.
- U ovoj se tmini moj sluh istanao. Negdje ujem tropot Pourite se. Nek moja
osveta bude izvrena.
Damir pogra
svijenjak i oboje pou smjerom koji im je
oznaio Marzano
Gotovo su trali uza zid utei. inilo im se zidu nema kraja, a gore ne zapaa
ba nita do tamne visine. Uspnu se nekim stubama.
- Ostanite. Gordana, i drite svjetlo. Ja u gore. Mladi uf
u tminu.
- \rvi Ev g
~ 5ape on> Pa onda stade istraivati kameni zid! tu je izdubeno
uporite to ga je Marzano pripremio
- Hou da me slijedite! - naglasi ona. - Vaa bi majka svi-snula, a princ Ivan
nikad mi ne bi oprostio.
Damir istrauje prostor ispod prozora.
Gordana stade brzo skidati ogrta, gotovo razdere sa sebe haljinu i ostane u
odori za maevanje.
On je kao u ludilu uhvati za ruku, povue uza zid i sagne se do njenih nogu.
- Uprite desnu pa onda lijevu nogu meni o ramena, vrsto se drite, polagano u
vas dizati.
On dre ekajui njenu objavu da je reetka popustila. Ona upre jo jae.
Reetka se pomakne.
- Prolaz je slobodan. Vidim more, mjeseina ga rasvjetljuje
- apne ona drhtavim glasom.
Iz dubine tamnice dopru do njega neki glasovi. Malo se obazre i spazi negdje u
dubini jako svjetlo.
- Brzo, Gordana, netko je uao u tamnicu. Ja u vas slijediti.
S bakljom u ruci tamniari trae uznika. Ferante i Francesko
idu za njima.
->;
- Vidite, oe, rekao sam vam - spoitava Francesko Bartolo i Alberto dali su se potkupiti l nisu ga zatvorili. _, ....
- uti - Ijutito e kralj. - Mora biti ovdje! - Mof$l
- i nastavi put kroz tminu osvijetljenu bakljom.
,.,/
Najednom se tamniar sagne i uzvikne:
- Kraljevsko velianstvo, jao! Izrezana uad!
- Glupane,, ne moe iz tamnice nikuda - vie kralj, a njegovo uzbuenje otkriva
se glasnim dahtanjem. - Idem svom prijatelju Marzanu - i zarei kao razdraeno
pseto pa krene kroz tminu dok ostali pohitaju za njim.
Baklja u tamniarevim rukama osvijetli kraljeva uznika. Glava mu je naslonjena
kao da spava. Ferante ga udari nogom. On jaukne.
- Govori! Tko je prerezao ue mojem utamnieniku? Govori ili u te iva ispei!
- Moj kraljevski taste!
- Nisam tvoj tast - i udari ga ponovo nogom tolikom estinom da tijelo mladog
Marzana tresne o stijenu.
- Htio bih da te ubijem, ali ja ne ubijam svoje izdajnike. Vie volim da se u
mukama provlae do groba.
Nad okovanim uznikom baklja i Franceskova aka, a Feran-teove stisnute pesnice
podmetnute njegovu vratu:
- Uguit u te polagano, izrezati na komade, govori!
Okovani uiva u osveti i ape:
P.iiittf!

- Spavao sam i u snu sam uo neke glasove.

-*s
- Ipak - i kralj se sagne posve biku k njemu - HJi SU
bili glasovi?
,, ..? V
- Jesi li uo enski glas? - pita Francesko.
, , t^,iv
- Muke sam glasove uo.
"
26
_ Govorili su? Sto? O emu?
_ Ne bih nionao u-;,vr <jiti tla sam razabrao rijei.
Razbueni
polupijani kralj primakne se posve Marzanu i pone umiljatim glasom:
_ GianeJ Reci mi sve to zna. Moja kraljevska rije: razrijeit u te okova!
- Za toliku milost pokuat u da se sjetim.
- Sjeti se, dobit e peenja.
- Imate uza se klju mojih okova?
- Da, tu su. uje li? Nosim uvijek uza se kljueve okova svojih dragih i milih
da mogu k njima kad me spopadne elja. Eto, ve ti razrjeu ; desnicu.
Lice uznikovo : se trzati u olakanju. Uzdahne kad mu je
ruka pala niz usnhi tijelo. *-"_**
- Jesi li se dosjetio? - pita kralj. ^;>
- Dosjetio sam se i uo sve.
"*""
- Brzo! - zakrijeti Ferante.
- Objasnit u vam sve, razrijeite mi i lijevicu. Samo da naas osjetim vau
nagradu!
- Ne oklij. oe! On nam moe otkriti gdje je bjegunica. Ono to c; zna koristit e Beatrici i vama. O tome ovisi
Beatriina i va vlast na sjeveru.
Na te rijei Marzano se lecne, ali uzbueni otac i sin to ne opaze. Marzano
odmah zatim osjeti slobodne ruke, ali kad su pale niz tjelo, jaukne od bola.
- Govori sad ili u te staviti iva u oganj - zaprijeti kralj.
- Milost, sve u rei. Bartolo i Alberto su razgovarali da su nekog donijeli
ovamo i s njim su govorili o zlatnicima koje e dobiti Bartolo i Alberto kad
razrezu ue kraljevu uzniku.
- Nisam li
rekao oe? - usklikne Francesko.
- I to jo? Sto su jo govorili?
- O nekoj djevojci za koju je taj trei obeavao itavo blago. Ferante drhti a
Francesko prigovara:
- Zato su se opili da vas zavaraju, oe, a Smiona su uspavali da nita ne \: L!
i i ne uje.
- Da - potvi i i Marzano - i o tome su govorili da e nekoga
uspavati jer im smeta.
- A djevojka? Kamo su je sakrili?
~7 O tome nisu govorili, samo saru razabrao da e joj pomoi pri bijegu iz odaje
u koju je zatvorena negdje gore. Kraljevski moj ujae, onaj trei ponudio im je
sto zlatnika i jo drugu stotinu kad djevojku spase.
- Brzo! Idemo gore, oe - skoi Francesko.
- Uronit u ih u led da se otrijezne i kau kamo je bjeala. itav Napulj bit e
opkoljen mojim vojnicima. Nad svim glavama proglasit u smrt tko skloni
djevojku.
Opet se javi Marzano.

- Bartolo je mnogo puta naglasio da djevojku vaa ruka nee dosei ako ne
otkrijete bijeg prije ponoi.
- Ve su dva sata poslije ponoi! - vikne Francesko. Prekasno je!
- U mojem kraljevstvu ne postoji rije prekasno. Tamniaru, neka zatrube strae,
neka se saberu svi vojnici! Smjesta!
IZMEU IVOTA I SMRTI

U dubini tamnice stoji Damu* stisnut k ziu. Napetih ivaca i svom snagom vida
prati krivudanje baklja u mraku. Hvata ga grozniava jeza ako Gordanu zatee
kralj.
Gordana je gore na otvorenim reetkama napokon ugledala komadi otvorenog
prostora u svijet. Ali izmeu nje i onoga dolje drhti grozniava misao: s
prozora gleda izbeene bedeme koji prijete njenoj glavi da u padu bude
razmrskana. Dolje na obali druga opasnost. Ako je opaze ribari ili svjetina,
past e u ruke kraljevim ljudima. Ali mirno i brzo odlui: ako skokom ne razbije
glavu, onda morske dubine nude zatitu njenoj asti zauvijek.
U amcu kraljevski ribari vuku mreu. Onda se naglo zaustave pred udnom slikom.
- Sto je ono tamo gore?
- Kao da na kraljevskoj palai nema vie tamnikih reetaka?
Ribari upru poglede u mrane zidine kraljevske palae. Onda se obojica trgnu da
se amac pod njima zanjihao. Iz praznog prostora na kuli, izbeenog iznad
bedema, spaze u zraku tijelo kako strmoglave juri u more. Po mjeseini raspri
se duga kosa.
- ena! - krikne jedan od ribara.
Skamenjeni i zabezeknuti ne mogu izustiti vie ni rijei. Osjeaju kao da su
pogoeni mecima i onda se spuste u amac apui od straha:
v
- uti! Nita nismo vidjeli - primijeti stariji. - Nestala je jadnica.
Progutalo je more.
Opet se zagledaju u povrinu mora koja se smirivala. Pro-oe drhtavi asovi
jeze.
- Pazi, neto je tamo.
- Tako mi moje mree, iz mora viri glava. ""V - ena pliva - primijeti mlai
ribar. l
" - Moramo joj pomoi. Moda je utekla starom Feranteu.
- Iz obijesti se nitko ne baca s tolike strmine. Neto se tamo iza onih zidina
dogodilo - i uhvatie vesla.
28
_ Pazi, gledaj. Jo netko skae.
Pred njihovim oima pljusne jo jedno tijelo u mirnu puinu. Zapanjeni zure u
more, pa opet u smrtonosnu visinu iz koje su as prije vidjeli -..kn ive ljude.
Zamalo se na povrini pojavi i druga glava. To ih ponuka da prihvate vesla i
krenu prema plivaima.
Kad su te pribliili, Gordana se uhvati za amac. Ribari je izvuku iz vode Za
njom slijedi Damir. Oboje sjede u amcu i ne vele nita. Ribari ih pozorno
promatraju da po odorama prosude njihov poloe Razabrati su djevojku u bojnoj
odori, a mladia u haljini plemk skinu kape.
- Vae milosti nisu dobrovoljno skakale iz palae? - pita stariji ribar. - To
jo nikad nismo vidjeli.
Malo as.
tiina, onda progovori Gordana:
- Vi stc kraljevski ribari?
- Jesm< i. Ako vas progone, mi emo vam pomoi Recite kamo da vas sklonemo?
- Tamu na obalu graanima.
- Onda e to saznati cijeli grad.
Mjesec se pomakne iza oblaka i osvijetli Gordanino Ue. Stariji se zagleda u nju
i primijeti:
- Niste li vi pobjednica s jueranjih bojnih igara?
- Da, ja si u i
- Onda idemo tamo gdje se graani zabavljaju. Tu se ne smijemo zadrati Mogle bi
vas opaziti kraljevske strae, a onda vam nema spasa.
Odmical su sve dalje. Gordana zuri istraujui neprestano rasvijetljenu
kraljevsku palau i pomisli: "Jo uvijek postoji morsko dno!"
Ne brini se vie za odrijeenog Marzana, iz tamnice je kralj Ferante po h sa
svojim sinom istim smjerom kojim je krenuo tamniar da izvri kraljevsku
zapovijed.
Zurei se k vratima tamnice, kralj upozori sina:

- Sad razumijem zato je klju iznutra u bravi. To su uinili Bartolo i Alberto

da prikriju izdaju.
- Ali kamo su izveli Gordanu i Damira?
- Da! To 11 udno - zaustavi se najednom kralj.
- Dakle, i tamniar je morao biti s njima u veri. Inae je nemogue - naglaava
Francesko, ali Marzano nije nita o tome govorio.
- Slijep je i ne vidi pri svjetlu. uo je muke glasove. Bez tamniara nisu n
izvesti svoju izdaju.
- Sve u ili sasjei na komade - prijeti kralj i hvata se za glavu.
- Sto e sada biti iz svega toga? - jadikuje Francesko. - Taj novoroeni
ferarski vojvoda razorio je svu Beatriinu nadu.
Ferante se zaustavi bijesno i stisne pesti kao da bi htio udariti Franceska:
- Na mojoj zemlji? U mojem kraljevstvu da se razori Beatriina nada? Ne govori takve budalatine. Doi.
,
S visine kule zaustavi ih glas:
- Ovamo! Ovamo!
.
Uskoro bane pred njih preneraeno lice tamniara: - Sto je? - pita
Francesko.
- Naiao sam na ensku haljinu.
Te rijei pogode kralja i njegova sina kao munje.
- Gdje? Vodi nas!
Tamniar ide naprijed, za njim kralj i Francesko. Ovaj hiti dok kralj optereen
jo uvijek piem, tetura za njima. Stigoe napokon u ugao kule. Na zemlji lee
Gordanina haljina i ogrta. Raspaljen divljim bijesom, kralj sune na tamniara:
- Gdje je djevojka?
- Ne znam, kraljevsko velianstvo!
- Zna! - zavie kralj i uhvati ga oko vrata. - Govori ili u te zadaviti.
Tamniar padne na koljena hropui pod kraljevim rukama kojima mu je stiskao
grkljan.
- Bartolo i Alberto znaju, ja ne znam.
- Nije mogla izii iz tamnice. Ni mladi nije mogao odavle, ti si im otvorio
vrata.
- Ubij - te me, - ne znam.
Njegove napola izbuljene oi uprte su u kralja Sto stoji nad njim u plamteem
bjesnilu. Nesretnik u smrtnom strahu digne glavu prema stropu, onda se njegove
ruke diu prema zidu pokazujui gore. Francesko krikne:
- Reetke su skinute.
Mjeseevo svjetlo uprlo se o prozor. Ruke kraljeve spustile su se s tamniarova
vrata. Zablenut bulji u etverokutnu rupu prozora kule.
- Bacila se u more.
Kralj problijedi, posre, ruke mu padaju niz tijelo.
- Beatrica! Beatrica! - apu Feranteove usne. - Na dnu mora lei majka tvojeg
nasljednika.
Odjedanput Francesko usklikne:
.
.
,
,
- Ne, nije se utopila.
- Odavde se ne moe, nego na dno mora.
- U Viegradu u Ugarskoj skoila je s tolike visine u Dunav.
- Sto veli, Francesko? Umije vjeto skakati i plivati?
- Besprimjerna je u tome. Ako nije udarila o bedeme, onda...
Kralj ga dalje ne slua i pohiti natrag zovui:
- Brzo za mnom. Obavijestite sve strae. Svi amci i kraljevska laa, sve neka
ide u potjeru. Sve! Ne gubite ni asa! Ali se opet zaustavi i zaprijeti
tamniaru:
- Osta: ovdje na strai. Odmah neka se zakuju reetke. Ima i drug koji bi
eljeli zraka i slobode! Jao Bartolu i Al-bertu! - prijeti kralj izlazei iz
tamnice.
Potpuno IA;;. . da bjei, Marziano ostane leati u saznanju

da e ponovno zakovati prozor ali je barem okusio kap osvete

svojem tamniaru "Oslobodio sam se ipak okova! Bilo bi odvie
najednom osloboditi ruke okova i moj ivot tamnovanja! Pro
kletstvo moje pogodit se Ferantea! Prokletstvo moje neka razrui
tvoje prijestolje za sva vremena! Kad se ono bude ruilo,
ja u moda vidjeti sunca. 2ena koju sam oteo Feranteu razri
jeila me okova. Muitelju moj, ubojico mojeg oca, Ferante,
kralju napuljbki, znaj: gvozdeni okovi vuku za sobom crnu os
vetu!"
Kralj | Francesko brzo silaze stubama iz kule tamnice. Stigli
su u hodni prizemlja. Odanle bez rijei Ferante okrene spore
dnim uskim stubama u prvi kat. Tu se naao u koridoru i poao
u iroko pi s mramornom ogradom. S druge strane iza
ograde stoj dvorani, na elu im Sicilijanac. Ovaj krene prema
kralju i ne zapazivi njegovu uzbuenost, navijesti:
- Vae kraljevsko velianstvo, nisam ih naao.
- Koga
- zapita Francesko dok je kralj jurio dalje.
- Firentince i paa sa sjevera nisam naao nigdje.
- Oe! ujte - glasnije e Francesko zaustavljajui kralja.
- Sto? Zar je vidio bjegunicu?
- Ne, on govori o Firentincima i o Stjepku.
- Nestali su s gozbe prije nego to je vae velianstvo dalo zapovijed da se
zaposjednu svi izlazi.
Grdnom kletvom proe kralj predvorjem i onda zapovijedi:
- Za m-.ii.,i
Smjesta!
Sicilijanac i Francesko ga slijede. Kralj bane u svoje odaje i krene ravno k
otvorenom prozoru. Nagne se i stade zuriti u more hvatajui Sicilijanca,
gurajui ga u desni ugao.
- Gledaj, vidi li kakve plivae? Gledaj! Pazi!
Princa Fra r
nije trebao zvati. On se popeo na stolicu
J promatra more ispod palae, a onda luku gdje stoji kraljevska
laa s uzdignut jedrima. Svuda brodice i lae poivaju na po
vrini vode, ta.- nepomine.
- Vidi li Sto? - pita drhtavo kralj.
- Koga to trai, velianstvo? - upita Sicilijanac.
t-.-*

30

- Smeokosa ljepotica je utekla, bacila se kroz prozor u

- S kule? - zapanji se dvoranin.
Kralj vrsto uhvati dvoranina za rame pa mu naloi:
- Uzmi najbolje veslae. Neka svi redom amcima zaokrue itavu obalu.
- Ako se ve nije popela na obalu i negdje sakrila - primijeti Francesko.
- Onda e vojska opkoliti itav Napulj i pretraiti svaki ku-ti - okosi se
kralj na sina.
- Ako nije utonula, velianstvo, ne moe ovako brzo isplivati iz kruga bedema
kraljevske palae i pristanita, a svuda je tamo naa straa.
- Tako je - potvrdi kralj. - Uzmi sve to hoe, to ti treba i pretrai sve na
kopnu i na moru.
I ve je Sicilijanac jurnuo k vratima, kad odjednom Francesko podigne obje ruke
i zavikne:
- Vidim amac, veslaju brzo!
- Gdje? - usklikne kralj radosno.
I kralj i Francesko poput gladnih zvijeri zure kroz prozor kao da e svojim
pogledima zaustaviti amac. Francesko drhtavom rukom pokazuje luku:
- Eno, tamo. Plove prema obali gdje graani slave. Gledajte dobro. Tamo plovi
amac.

- Sad e biti uhvaeni. Ne mogu izbjei ni vojnicima ni mojim graanima - i

Ferante baci svoje izmueno tijelo na leaj. Njegove grudi se diu i sputaju.
Sva se njegova tri podbratka produila i splasnula. Iz oiju mu suklja plamen.
- Samo da Sicilijanac stigne na vrijeme - veli Francesko.
- Na moru su moje lae, na kopnu moja vojska i moji graani. U visine ne moe.
Jedini joj je put na morsko dno. Ali Sicilijanac joj nee dati vremena. Doi
Francesko da se vratimo u perivoj gostima. Predugo smo izostali.
POBJEDA I PORAZ
U amcu Gordana stekne potpun mir. Pouzdaje se u dobrotu to zrai iz oiju
siromanih ribara injihove pripravnosti da im prue pomo. Damirovi pogledi
obilaze prozore i izlaze kraljevskog dvora pa apne Gordani.
- Dopustite da ribarima dadem nekoliko zlatnika.
- Ne vrijeajte novcem njihovu dobrotu i portvovnost ko
jom su nam pritekli u pomo. > .
:.rt; . .
32
Ona M okrene ribarima:
- Za svoju dobrotu ponesite ovu uspomenu i podijeli enama koje volite - ona
skine s vrata bisernu ogrlicu.
Njihove su oi zasjale kao da su im te rijei vrednije od svih vrednota. Njihovi
pogledi, blaenim su osmijehom upravljeni na obalu.
Ve se javlja uenje onih koji su sasvim na rubu. Opazili su amac u kojem
sjedi ena raspletene kose. Onda se ribari zaustave i apu bjeguncima:
- Jo nikog nema iz kraljevske palae. To je dobro.
Masa napuljskih graana natisne se na obalu promatrajui Gordanu. Ona izlazi iz
amca i stane pred njih u odori za maevanje. Smea mokra kosa sputa se niz
ramena, a s haljine se cijedi voda.
- Smeok junakinja. Pobjednica s bojnih igara! Evival - klie svjetir
Ona im dade brzo znak da im eli neto rei. Znatieljno nagrnu k njoj.
- Dragi ljudi! Juer ste mi klicali i slavili me, a danas traim od vas pomoi
Ferante hoe moju ast. Pogledajte! Skoila sam u more s one kule.
- Istina je, mi smo ju vidjeli - upadnu ribari Gordani u rije.
- Branit emo je - viu graani.
- ekajte - veli Gordana - oni e htjeti da me vrate u dvor. Kad opazim da vaa
obrana nije dovoljna, tu je oruje - i digne iz malo; konatog toka iljak maa
- koje e me zauvijek osloboditi nesree.
Onda se uju povici graana.
- Na obranu svoje asti skoila je s kule u more. titimo je!
I svjetina se natisne oko nje. Sa svih strana padaju poklici
divljenja njenom junatvu. Ona doputa da je gledaju, slua nji
hove rijei oskmj se na kult junatva u puku kojemu je
jo juer bila ideal i ije je oduevljenje izazvala svojim maem.
Svjetina opojena ushienjem zaokrui Gordanu u njezinu obranu.
- Pogledaj t , ljudi! - vikne jedan glas. - Dolaze.
Iz kraljevske palae izlazi Sicilijanac sa svojim vojnicima da izvri kraljeve
naredbe. Upada mu u oi guva na graanskom dijelu obale. Pouri prema svjetini.
Kad opazi Gordaninu glavu, vikne vojnicima da dignu koplja, a nad svjetinom
zagrmi njegov glas.
- Mak
se od nje ili ete dobiti koplja u srce.
- Sto hoete od djevojke? - viu mukarci ne putajui vojnike da dou u blizinu
Gordane.
- Maku
se svi!
rl >,
3 Gordana II
- Hoe me vratiti u palau - vie Gordana. - Ali prije u umrijeti - i upre
iljak maa u svoje grudi.
Svjetinom preleti uas i divljenje. Djevojka brani svoju ast i za nju polazi u
smrt. Toliko junatvo potpuno ih zaludi, sve se snage dignu i stanu prijetiti
Sicilijancu.

- Branit emo je! - i zaas se potisne masa prema vojnicima, digne prazne bave,
stolove i stolice gdje su as prije slavili, drugi uzmu tapove, bodee, trei
beru kamenje i svi jednoduno gaaju vojnike to su s kopljima morali navaliti
prema svjetini.
- Pobaaj te vojnike u more! - viu graani. - Mi branimo asti
Po vojnicima padaju udarci svake vrsti, moraju rc povui. S gornje obale jure
graani. Oni koji dolaze i ne slute o emu se radi. Ipak, videi da sve
navaljuje na kraljeve ljude, pojure u pomo ne pitajui za uzrok.
Vrisak, bijesni povici, kletve, estoka tunjava privlai pozornost itavog
grada. Sve to je na obali potisne se onamo gdje na-puljski graani kraljeve
vojnike bacaju u more.
A Gordana se protiskuje s Damirom kroz redove onih, koji dolaze, kad odjednom
ugleda jahae to jure na mjesto bitke. Raspoznala je odore svojih prijatelja.
Damir vie u sav glas:
- Gordana! Gordana! Dolazi Stjepkol - I Firentinci, i mladi, i stari - vikne
Damir i zadri Gordanu potisnutu navalom svjetine.
Ljudi se razdijelili da ih ne pogaze jahai. Gordana razabere firentinskog
pjesnika kako uz svojeg konja vodi jo jednog ose-dlanog i nastoji prokriti put
do nje. Shvatila je da je Simono izvrio njenu molbu. To joj dade nove snage.
Mir ue u njeno tijelo i duu. Sve joj je jasno. Prijatelji su tu, doveli su
konja i Damir ga ve hvata za uzde. Ona se hitrim, spretnim skokom vine u sedlo.
Damir potri k pau i sjedne k njemu. Escole Strozzi potjera lijevo u malu usku
ulicu.
Sve se to dogodilo u nekoliko trenutaka, a da nitko od njih nije imao vremena
neto kazati. Ljudi su skakali od veselja. I dok je svjetina nastavila borbu s
kraljevim vojnicima, oni jure tihim i pustim ulicama osvijetljenim samo
posljednim zrakama mjeseca. Trka njihova konja izgubi se u daljini.
Kad su stigli izvan grada, Gordana vikne firentinskom pjesniku:
- Znate li put?
- Znam, slijedite mel
Damir i Stjepko jahati su iza njih. Straga je slijedio Aversa, a za njima
desetak Strozzijevih momaka.
34
Svjetina je potisnula kraljevske ljude u more vikom, krikom, psovkama i
kletvama, bacala na njih kamenje, razjarena bijesom i vinom. Oni Sto su zadobili
rane od koplja svlaili su haljetke i dozivali ranarmU Sva je obala posuta
ljudima. Nastade krika radosne osvete.
- Oteli smo prascu slatki zalogaj! - vie svjetina veselo. _ Pobjeg! i je
golubica leinani!
- Oteli smo "bogu mesa" poslasticu!
Veselje se orilo kad je Gordana odjahala. A poraen Sicilija-nac s vojnicima
koje narod nije uspio baciti u more potri prema kraljevskoj palai Sa strahom
se uspinje na terasu gdje kralj sjedi sa svojim gostima. as bi posustao pun
uasa, pa se opet uspinje. inilo mu se kao da se penje na stratite. Kad ga
pogodi kraljev pogled on stade kao ukopan. Kralj se digne od stola i kao da je
slutio zlo, prilazi k dvoraninu, prijetei poduprijevi se o bokove.
- Sto je, pseto? - zarei na njega Ferante osjeajui da mu nosi zlu vijest.
- Kraljevsko velianstvo...
- Otvori gubicu l - promrsi kralj. - Gdje je djevojka?
- Svjetina ju je zatitila, tisue su se bacile protiv nas. Cijela napuljska
fukara bacila se protiv velianstva za nju!
Njegovo mesr lice zalije se krvlju, oi mu iskoe, a iz usta sipa najcrnji
kletve.
- Lupei, gnusobe! Piju moje vino, uzimaju moju milost, a u trijumfu polaze
protiv mene, moje vlasti, moje osvete! Ti plaha babetino, ti si bjeao. Ti.
- Graani su branili pobjednicu na bojnim igrama kao po-mamni! Svi kao jedan
protiv kralja!

- Pobjednicu? - i on gotovo jaukne. - Dakle, to je! Prepoznali su pobjednicu,

junakinju. I sakrit e je, boriti se za nju. Neka zatrube sve trube na poziv
vojnicima. U potjeru za njom! Tko je titi gubi glavu.
Francesko spazi Sidlijanca, skoi pd stola i potri kralju:
- Sto se dogodilo?
- Hulje, Firentinci i Napuljci! Jao njima!
Kraljeve oi plamte. Digao je ruke uvis i zapovjedio Sicilijancu:
- Mora ih stii. Uzmi najbolje konje, najboljeg zapovjed
nika Neka momci n njih, a ti se brini samo za djevojku.
Otmi je i s njom bjei do malog katela. Tamo je sakrij. Poslat
u onamo kraljev lau da je ukrcate. Kad se vrati, valja
razglasiti da su Firentinci umakli i djevojku poveli sobom. Ako
ovog puta ne IZVTM zapovijedi, izvrit u ja svoju osudu. Mora
in dostii dok ne krenu izvan granica mojeg kraljevstva.
3*
- Nije to nikakva majstorija. Lako ih je uhvatiti dok su u kraljevstvu vaeg
velianstva, a granicu ne mogu dosei ni za tri dana i noi. Obii u ih i
dostii.
I Sicilijanac nestane s terase.
Ognjena sunana kugla uzdigla se iz daleke puine. Kopnom jure bjegunci ne
sustajui ni asa. Put ih vodi dolinom izmeu brda i breuljaka. Firentinski
pjesnik uspori trku pa se ogleda zabrinuto istraujui. Cesta se prikazuje kao
tanka crta pa se gubi dolinom. Vrlo daleko na pustoj ravni neto se pui kao da
tamo u vrelom suncu lebdi oblak praine pa se sve vie produuje pravcem prema
sjeveru kamo kreu bjegunci.
- Eno potjere! - usklikne Escole. - Najbrim trkom treba prevaliti ovu dolinu i
dostii umovite breuljke.
Potjerali su konje. Dolinu su gotovo preletjeli i nastavili se uspinjali
serpentinama na brijeg. Najednom im sa sjevera dolazi u brzom trku neka eta.
Dolazi sve blie, a vodi je visoki mukarac u plemikom ruhu. A kad su se
potpuno pribliili, Gor-dana tiho krikne. Firentinac se zaueno okrene k njoj.
- Na vaem licu opaam stravu - primijeti Escole Strozzi. - To je rimski plemi
Alfonzo Borgia od njega nam ne prijeti opasnost!
- Ba obratno, ista opasnost kao i od Franceska - odvrati djevojka.
- Bacio je oko na Gordanu i odluio da nee mirovati dok ne bude njegova rastumai Damir Firentincu.
- Onda smo zapali meu dvije vatre. Iza nas potjera, a ispred nas potraga konstatira Escole. - Molim vas prepustite mi da s njim govorim ja i nee vas
zaustaviti.
Uzdignute glave, ali nipoto izazovna lica povede Strozzi malu povorku rubom
ceste. Oni se ne miu i zatvore prolaz.
Alfonzov pogled prikovao se u Gordanu. Ne vjeruje svojim oima da je tu na cesti
izderana, neuredna kao da je izala iz borbe s razbojnicima. A nije u Napulju,
na sveanostima, kako mu je rekao Enriko, na to je raspaljen kraljiinom
prevarom i ljubomorom pojurio na jug da pronae Gordanu.
Preda nj izjae Escole Strozzi, pozdravi ga i oslovi s nekoliko prijateljskih
rijei i zatim nastavi:
- Grofe Alfonzo, budite tako ljubazni pa meni i mojoj pratnji ostavite malo
prostora kako bismo mogli nastaviti put na sjever.
Alfonzo ne odgovara ve bulji u Gordanu kao u neko privienje i drhtavim glasom
pita:
36
_ Gordana, kako ste dospjeli ovamo u ovu pusto u tim krpama?
_ Morala sam iz kraljeve palae skakati u more, zamoliti graanstvo za pomo da
spasim svoju ai, jer me Beatrica odredila da budem Franceskova Ijubovca.

Od tog saznanja razbudila se u njemu sva krv raspaljene rase koja plamti za
osvetom. Tog asa gleda pred sobom sramotnu prevaru kojom ga je omotala u svoju
mreu kraljica Beatrica.
_ Gordanu jo nije izmakla opasnosti da bude Franceskov plijen. Eno, onaj oblak
praine iza nas navjeta dolarak njegove potjere - najavi Escole.
Alfonzovim mozgom sijeva osveta pa okrene lice Gordani.
- Krenite dalje to bre, a potjeru ostavite meni Obraunat u se s njom po
pravu koje mi je dala Beatrica kad me nazvala vaim vjerenikom
Escole i Alfonzo progovore jo nekoliko rijei, nakon ega Gordana i njena
pratnja krenu putem prema moru.
Stigli su u mjestance na obali. Sjahali su i uli u gostionicu da se okrijepe, a
Escole je posao da pronae kakav brod koji bi ih povezao.
Prkosna elja da Francesku otme Gordanu nadvladala je u Alfonzu sve strasti.
Onog dana kad se vratio iz Petrovaradina i saznao od Enrika da je Gordana otila
u Napulj i da je prevaren od kraljice Beatricc. ti AH u u probudi straan bijes,
jer se tom prevarom osjetio ponien, izrugan, sramotno izigran.
Ova igra ne smije ostati trijumf kraljice. Razbit e je i nasmijati joj se u
lice, pokazati kako je pobjednik on. Poao je u Napulj za Gorini mislei: U
Napulju je ujak i onda ga nitko nee moi sprijeiti da provede svoj naum domoi se Gor-dane.
Sada, nadomak Napulja, doznao je za jo jednu prevaru. catrica ga je prevarila
i uvala Gordanu za Franceska. To raspiri elju za osvetom. Ne dopadne li
Gordana njemu, nee je ostaviti ni Beatninn bratu. Osvetiti se mora njenoj
prevari i sramotno liiti Fra:u. cska oekivane slasti.
Uitak osvete i /dja da ponizi vjerolomce poraste do vrhunca. Dvije ete jure:
kraljevska uzbrdo - Alfonzova nizbrdo. Obadvije zapremaju cestu. Nijedna ne
pokuava namaknuti drugoj ni u asu kad ih jo dijeli samo malo prostora. Obje
se ete sudare poput gvozdenih titova. U zamahu trke nizbrdo Alfonzovi
konjanici nasrnue na kraljeve vojnike koji se uspinju. Sudarili su se.
Sicilijanac nastoji divljim prodorom prokriti put za Gor-danom. Alfonzo mu svom
razjarenom strau baca pred noge za-Preke ranjenih i probodenih kraljevih
vojnika. Kojega dotakne njegov ma, taj je svladan zauvijek.
Oruje zvei, strue, krvari, as bljesne na suncu, as opet nestaje u ljudskom
tijelu.
Strah pred kraljevom kaznom i divlja elja osvete biju se iznad dvije strmine.
Alfonzo mahnito zapovijeda. Nijednog vojnika ne puta s vida. Nitko ne moe
preko njegove zapreke. Svaki novi poraz kraljevskih vojnika novi je poklik
njegove pobjede nad Franceskom i Bea-tricom.
Nakon pola sata teke bitke Sicilijanac digne ruke i zatrai milost. Vojnici
odbace oruje molei Alfonza da ih potedi.
Kao da mu je bilo krivo to ne moe dalje ubijati, toliko ga je ispunio slau
osjeaj da se sada on ruga Francesku kao to se on rugao njemu kad ga je
Beatrica slala u Petrovaradin da pripremi brano gnijezdo za Gordanu. Ali on sam
sebe opominje:
"Neka ruglo bude vee. Dovest u u Napulj sunje, njegove vlastite vojnike, one
koji su mu imah* donijeti u naruaj djevojku."
Odmah zapovjedi da se svi vojnici kraljeve ete razoruaju, svezu na konje i
smatraju njegovim sunjima pa krene prema Napulju.
- Smijem li vas upitati, gospodaru, neto vano? - ree e-tovoa.
- Pitaj - dopusti Alfonzo.
- Koliko smo milja prevalili sa sjevera na jug, sve zbog te djevojke, a sad,
vaa milosti, kad biste je mogli uzeti, kreete bez nje u Napulj? Zato?
- Sto bi ti uinio kad bi ti netko obeao djevojku i oslikao tvoje budue
slasti, pourivao da ide to prije spremiti kuu, a dotle se taj netko u sebi
smije i ruga kako odlazi pun vjere. I kad se onda vraa, djevojke nema jer je
poslana na jug da bude nekome drugome na radost! Sto bi uinio da ti se desi
takva podla prevara?
- Ubio bih onoga koji bi sa mnom tako sramotno postupio.

- A kad bi ti bilo na izbor da izvri osvetu, ili da odmah uzme djevojku, to

bi odabrao?
- Odabrao bih osvetu - pa makar nikad nemao djevojke.
- Sad zna zato sam pustio ljepoticu - i Alfonzo se nasmije pakosno i zlobno.
* * *
Ferante je digao glavu s jastuka i mamurnim oima pogledao na leaj kraj sebe.
Onda stade dozivati slugu. Kraljev dvoranin dotri u spavau odaju.
_ Sto je to? Gdje je kraljica? Kad se digla?
- Kraljevsku velianstvo ve je davno polo vojVOtUl^ji od
Ferare.
- Zar moda mojem unuku nije dobro?
- Njegova je mala visost zdrava kao riba, ali je njezino velianstvo polo gore
da vojvotkinji prikrati vrijeme.
- Rano je zapoela da se kree po vlastitoj volji - promrmlja kralj. - Je li
Francesko ve ustao?
- Odavna, vrlo ljutit eka. Odredio je da ga zovnem im se vae velianstvo
probudi.
- Francesko1 Neka samo doe.
Ferante opet sklopi oi. Od jueranjeg vina na velikoj gozbi osjea se trom i
umoran. Gotovo opet zadrijema kad ga prooudi Francesko.
- Oe, vi mirno spavate?
Kraljeve oi zatrepu, a sneni pogled upre se u sina. Gornje mu je tijelo golo,
pa kad se makne, njegovo mlohavo salo zatalasa se oko njega.
- Sto se dogodilo? - zapita kralj zijevajui.
- Sicilijanj
se nije vratio niti doveo Gordanu.
Tek sad se kralj sasvim prene i sjedne poduprijevi se rukama o postelju.
- Nitko se nije vratio?
- Ni jedan glasnik nije doao da javi to je. Sve su to dobro pripremili
Firentmci.
- Simona neka dovuku ovamo i onu dvojicu lupea. Oni znadu sve.
- Ve bih poao gore sam, ali ste vi spremili kljueve od odaja.
- Potrazi ih.
Francesku je brzo naao kljueve, iziao iz sobe, dok Ferante ostane leati
razmiljajui.
Dvorani dovedoe svezanog Bartola i Alberta. Za njima tetura Simono, jo uvijek
omamljen. Ugledavi svoja dva pouzdanika, pred kraljevim oima uskrsnu svi
dogaaji prole noi i u navali Iju dne digne se podboivi se objema rukama i
zaurla:
- Kako je pobjegla? Kamo je krenula? Obojica zinuse zaprepateni.
- Jo nekoliko asaka - izdere se kralj - i vi ete onamo kamo ste dru^e
spremali.
Uzalud se kraljevi pouzdanici zaklinju da im nije nita poznato. Najposhir zovne
kralj preda se Simona:
- Sto si uradio, izdajnice?
~ Kralje\.sk"; velianstvo, budno sam pazio na djevojku, ali je ona posumrvai.i
da su joj u veeru neto sasuli. Uvjeravao sam je da nije, ah ona kae: "Jest u
budete U vi okusili od toga". Da
izvrim zapovijed vaeg velianstva, jeo sam kolaie, uvjeren da mi nee
nakoditi prije nego izvijestim kralja. Kad najednom osjetim omaglicu. Dalje ne
znam to se zbilo, nali su me bez svijesti.
To dokazuje Simonovu vjernost, ali raspali kraljevu Ijutinu na Bartola i Alberta
pa zavikne:
- A vas dvojica? Vi ste se opili da ne morate doi u pomo? Vi ste sve to
spleli. Potkupio vas je dvoranin Damir. Na stratite s njima.
Kraljevi se pouzdanici bace na koljena i kunu se. l
- Neu dorukovati dok
su ova dvojica ivi.
I dvorani ih izvukoe iz kraljeve odaje. Simono zamoli kralja:

- Kraljevsko velianstvo, nisu ni govorili s njom. Oni nisu nita skrivili.

- Potkupio ih je u tamnici onaj mladi dvoranin. Ni rijei vie, jer u te
uutkati maem. Idi!
Sav zadihan, sie kralj s postelje i stade se odijevati. Simono izae, a
Francesko ostane sam s ocem.
- Beatrica e mene okriviti da sam svojim ponaanjem pobudio u Gordani sumnju.
- Netko je ipak pobudio sumnju. Netko je to uinio. Djevojka se ne bi dosjetila
da neto kanimo s njom. Kako? Po emu?
- Ne mogu razmiljati o tome. Svega me obuzima uas pri pomisli da je Beatriina
osnova razorena.
- Kukavice! U mojem kraljevstvu ne moe nitko razoriti Beatriine planove! Ako
Sicilijanac jo nije prispio, to onda? Rekao sam mu neka djevojku ne vodi u
Napulj, nego da je sakrije u malom katelu. Donle je prilino daleko. Gotovo si
i mene ovako snena i mamurna obvladao svojim malodujcm. Sad sam opet posve
priseban. Gordana mi nee izmai. Sto se Sicilijanac kasnije vrati, to je
sigurniji znak da je djevojku odveo u mali katel.
Kad se potpuno odjenuo, poe u kraljevsku blagovaonicu na doruak. Sve je ve
bilo na okupu ekajui kralja. Ferante je prionuo slasno jesti i potpunim se
mirom predao jelu.
Francesko nije mogao dijeliti kraljevu hladnokrvnost. Mui ga strava. Onda se
opet sjeti proroanstva starog astrologa. Prorekao je Gordani nezakonitog sina.
Ipak, kralj ima pravo. Astrolozima cijeli svijet vjeruje, dakle i on.
Nakon veere poli su svi ranije na poinak.
Drugog dana Francesko se probudio oko podne i odmah do zvao k sebi kraljevskog
dvorana. .. .
- Je li se vratio Sicilijanac?
<t.
- Nije, vaa visosti!

To ga uznemiri pa poe u kraljevu odaju. I opet je naao oca u punoj vjeri da na
tlu njegova kraljevstva njegovim vojnicima ne moe nitko utei, pa se onda uputi
k sveanom doruku.
Kralj Ferante uvede u blagovaonicu mladu kraljicu. Njoj zdesna ulazio je
kardinal Roderigo Borgia. Slijeva prestolonasljednik, kraljeve keri, kardinali,
biskupi, i razni odlinici. Kad su se zabavljali s posljednjim jelom, ue
dvorski metar i najavi:
- Kraljevske velianstvo, plemeniti gospodin grof Alfonzo Borgia moli smije li
ui.
- Alfonzo? - iznenade se u isti as kralj i kardinal. I dok su se upitljivo
gledali, Ferante dade znak da plemi ue.
Francesko je sjedio podalje od oca i upravio na nj pogled prepasti. Ferante ga
je razumio i s nekom nejasnom neprijatnou ekao dolazak neaka svojeg visokog
gosta, papinog kancelara.
Odjeven u svoju napadnu crveno-modroutu nonju od svile i baruna sa zlatnim
resama, ulazi Alfonzo vedro i nasmijano. Pozdravi kralja kraljicu, pa onda
svojeg ujaka, svu kraljevsku obitelj i odliuiii.
- Sjedni! - ponudi kralj Alfonza i odredi mu mjesto s druge strane potkove stola
da mu moe gledati u lice.
- Dolazi sa dvora kralja Ma ti je? - upita kardinal Borgia svojeg neaka
- Ravno odanle!
- Sto te ponukalo da ostavi gostoprimstvo moje keri? - udi se Ferante. Valjda kakav vani dogaaj na dvoru mojeg dragog zeta?
- Velianstvo pogaa. Dogaaj je vaan, ali samo za mene i mojeg ujaka. Prenost
te stvari uputila me u Napulj znajui da u ga ovdje nai.
- Dakle, posve osobna stvar. Zato ne pitam dalje o tome. Meutim, njezino
velianstvo, moja ki kraljica Beatrica, sigurno mi alje kakve vijesti?
- Na alost, nisam imao sree prigodom svojeg odlaska govoriti s njezinim
velianstvom. Naprotiv, kralj Matija me primio pred odlazak i alje napuljskom
velianstvu svoje kraljevske pozdrave.

U veselom Alfonzovu glasu i krtim odgovorima nasluivao je Francesko neto

neprijatna i pomno promatrao rimskog plemia. I Ferante i njegov sin misle samo
o tome je li Alfonzo putem sreo bjegunce i kraljevu etu, pa kralj zapita:
- Putovali ste laom ili kopnom?
- Kopnom.
- I dobro ste putovali?
- Sve dok.nisam stigao u okolicu Napulja.
- to? Zar vas je tko napao?
Ova su pitanja nategnula Franceskovu znatielju i poveala njegov nemir.
- Dogodilo se neto neprijatno i neoekivano. Na jednom breuljku spazim neke
plemie kako silom vuku na konju svezanu djevojku.
Pri tome Alfonzov pogled zaokrui itav stol i opazi da su se kraljevi podbraci
opustili a Franceskove obrve nabrale i nastavi ivo pripovijedati:
- Imao sam uza se etrdeset momaka i htjedoh im oteti djevojku, kad se pojavi
eta vojnika koji navale na mene da me sprijee u mojoj nakani.
- Kakva eta? - naglo e Francesko ne mogavi suzdrati uzbuenost.
Alfonzo se obrati k njemu.
- U prvom asu nisam to mogao opaziti jer su navalili na mene i moje momke
tolikom brzinom i snagom da sam se jedva uspio braniti. Bitka se razvila upravo
divljaki. Moji su protivnici bili na strani plemia koji su vodili ugrabljenu
djevojku.
- Imali su svoju etu? - usklikne kralj.
- Koja je htjela da otmiarima prokri put. Ogoreno se bacim sa svojim ljudima
na njih, i kako mi je pomogla strmina brijega, za jedan sat potuem sve.
- A djevojka? - upita Francesko, no Alfonzo se uini da nije uo pa gledajui
ostale oko stola nastavlja:
- Kad sam ih svladao i zarobio, opazim da eta nosi znakove velianstva
napuljskog kralja.
Rumen ikne u kraljeve obraze. ak i podbraci se napunie krvlju:
- Moju etu ste zaustavili?
- Bit e da se odmetnula od vaeg velianstva kad je branila otmiare - glasno
e Alfonzo.
- Naprotiv, gonila ih je - vikne Ferante zahukan.
- Onda ne bi navalila na mene koji sam djevojku htio osloboditi nasilnih
otmiara.
- Moji vojnici, moj Sicilijanac napao je vas? - zaudi se Ferante i pogleda
Franceska.
- Djevojka je bila vezana na sedlo. Jedan od plemia vodio je uzde njenog konja,
a kraljevski vojnici navalili su na mene kad sam htio izbaviti djevojku. To
opetujem.
- Vojnici su imali da oslobode otetu djevojku - primijeti sada kardinal Borgia.
- Sasvim iskljueno, ujae. Vojnici su me napali, a zapovjednik je davao naloge
viui da je djevojka zarobljenica kralja Napulja.
- Iskljueno - promrse Francesko i kralj istodobno.
- Onda se tu odigrao nesporazum, moj neae. Ti si bio odvie jfrepaljiv,
estok, morao si opaziti da su to kraljevi vojnici, t
- Da sam stoput pazio, ne bih nikad mogao predmnijevati da bi velianstvo
poslalo svoju vojsku spaavati neku nepoznatu dvoranku.
- Radilo se o tome da pohvatamo otmiare, a djevojka je bila sporedna - ozbiljno
e kralj.
- To bolje, velianstvo. Tako je stvar glede djevojke ureena, ali na alost,
plemii su pobjegli.
Poto Alfonzo oito nije htio dalje govoriti o djevojci, opet je kralj bio
prisiljen pitati:
- Vi ste je doveli sobom?
- Da - odvrati ravnoduno Alfonzo.

Franceskovu lice zalije se krvlju, a zjenice mu u oima zaigraju. Pruinaii,, . .

ovaj nedvoumni izraaj njegove strasti, Alfonzo ga pospe pogledom punim zlobne
ironije i ne skidajui s njega pogled nastoji da ga io vie nadrai utnjom.
- Dakle ti si je doveo? - obraduje se kardinal. - Eto, vidite kralju, moj neak
je spasio ast dvoranke kraljice Beatrice.
Meutim, ni kralj, ni Francesko svojim dranjem ne iskazuju Alfonzovu inu
odvie zahvalnosti, premda su ga pohvalili obojica:
- asno djelo. Vrlo lijepo, gospodine Alfonzo.
- Nikad nisam zasluio manje zahvale. Djevojka je velianstvu posve spore J na.
- Kad ste sreli moju etu i s njome se pobili? - upita Ferante kao da nije uo
Altonzovu ujedljivu primjedbu.
- Juer, oko podne.
.
- A dola/ne tek danas?
- Gdje si bio itave noi? - upita kardinal.
,, ; < Alfonzo se nasmije:
- Moj etovoa, koji je krenuo prema sjeveru, vratio se opet i... ali to ne
zanima nikoga. Doveo sam danas ranjene, meu njima i Sicilijanca. Ovo je vanije
njegovom velianstvu. Taj Sicilijanac boriu se protiv mene ba divljaki.
- Vi ste, Alfonzo napali moje vojnike koji su vjerno vrili moju zapovijed, spoitne kralj.
- RL h - uplete se kardinal - bio je nesporazum. Bjelodano s zabili da je
Alfonzo mislio kako vai vojnici pomau otmiare a kraljevi su vojnici mislili
da moj neak brani otmiare.
~ tome bi se moralo ispitati i zarobljene kraljevske vojnike - ree Alfonzo pa emo vidjeti.
Dok su vodili ovaj razgovor, Francesko je traio nain da premetne ra/tuv< r na
Gordanu i okrene se k Izabeli:
- Vaa je dvoranka osloboena.
- Gordana se, dakle, nalazi na dvoru? - l Izabela.
Alfonzo se uljudno okrene k princezi.
- Ne, vaa visosti. Gordana nije ovdje - i pogtedt eka ironino.
Ferante primijeti Alfonzu:
- uo sam malo prije da ste je poveli sobom.
- Da, velianstvo, ali ne u Napulj - i opet uuti da prisili kralja ili njegova
sina na ovo pitanje.
- Kakve su to tajanstvenosti? - pokua se smijeiti kralj.
- Velianstvo, nema tajne - pripravno odvrati Alfonzo, opet se smjesti nasuprot
Francesku i stade govoriti nehajno, ali polagano kao da svakom rijei niani
pesnicom u njegov obraz:
- Gordana se, naime, nalazi u jednoj kui koju sam ja iznajmio.
iroke Franceskove nosnice su zadrhtale, a kraljevi podbrad padoe na ovratnik.
- Sakrili ste je dakle? - hinjenom ravnodunou e kralj. - Lijepo. To je
viteki in. Moja ki Beatrica duguje vam hvale. Izabela, moe jo danas
poslati po svoju pratilicu.
- Kamo? - zapita princeza kralja.
- Gospodin Alfonzo dat e ti upute. Izabela se obazre k rimskom plemiu:
- Dakle, gdje da je traim?
- alim, princezo to vas moram razoCttttL Gocdm M Vll> Be vraa na dvor.
- Zato? - upada Francesko.
- Jer e ostati kod mene, vaa visosti.
- Alfonzo, valjda niste poinili isti grijeh koji smo htjeli sprijeiti
Firentincu? - plane sada Ferante.
- Sasvim ispravno pogaa, vae velianstvo - osmijehne se Alfonzo. - Nisam to
poinio niti sam mogao poiniti.
- Prema tome djevojku moramo vratiti Beatrici.
- Obratno, ona ostaje kod mene.
- Protuslovi volji njezinog velianstva? - otro e kardinal Roderigo svojem
neaku mjerei ga srditim pogledom.
- Naprotiv, moj ujae, vrim kraljiinu odredbu.

- Kakvu odredbu? - gotovo krikne Francesko.

- Visost se uzalud uzbuuje. Rekoh: vrim odredbu njezinog velianstva. Kraljica
me s Gordanom vjerila jo u Zagrebu.
- To ne moe biti ispravno - usklikne Francesko.
- Visosti, morao bih vam dokazati asnom rijei i maem da me kraljica vjerila s
Gordanom, dakle obeala.
- Alfonzo - pozove kardinal strogo svojeg neaka - pozivam te da se ne ali s
kraljem i princem ni s imenom kraljice.
- Ba su moje rijei najdublji znak potovanja prema kraljici, velianstvu i
njegovoj visosti. Dokazat u.
- Dosta je igre! Reci istinu - zapovijedi kardinal Borgia.
- Evo istine: njezino velianstvo obealo mi je ruku svoje
dvora r.- Gordane i odredilo da idem na opatiju svojeg ujaka u
Petrova
i spremim tamo sve za nevjestu pa da se vratim
po nju. Poto sam se vratio, uo sam da je moja vjerenica izne
nada m< otputovati u Napulj. Slijedio sam je. To je prirodno,
a da je to istina, zadajem svoju rije i polaem prisegu na moj
ma.
Svi ute i gledaju Alfonza. Franceskove oi ibaju, kraljeve bulje, a kardinal
lukavo istrauje u licima svojeg domaina i njegova sina uzrok tolikom interesu
za lijepu dvoranku.
Alfonzo naglasi jo jiv.i. u
- Djevojka mi je vjerenica po odredbi kraljice.
- S Gordaninom privolom? - upita Ferante.
- Kad sam ove noi bio kod nje...
- Vi str bili?
- Da, velianstvo. Moj etovoa oteo je djevojku plemiima u maloj luci i
ukonaio u kui koju je u moje ime iznajmio i dojurio za mnom da mi to dojavi. A
ja sam, uvi to, poao da svoju vjerenicu umirim. Moj etovoa stigao me ba
pred Napu-Ijem. Vratio sam se u onu malu luku. Evo, to je odgovor zato sara se
vratio tek danas k vaem velianstvu i odgovor gdje sam proveo no. Meutim, bit
u iskren. Gordana nije sasvim oduevljeno privoljela meni. Rekla mi je ove noi
doslovce: "Volim biti vaza ei nego Ijubovca onog gada koji me htio odmami-ti u
zatoenje na neki samotni otok!"
Alfonzo drsi
gleda Franceska. Kralj se priini hladan i pita:
- Dakle, Firentincu je privoljela, otimau?
- Obratno velianstvo. Escole Strozzi odveo je Gordanu da je zatiti od on > u
Napulju.
- U Napulju? To nije mogue - tiho e Francesko.
- Moda i jest - mirno odvrati kralj. - Ali tko bi to bio?
- Escole Strozziju, Gordani i Aversu, svima je tono sve poznato - naglasi
Alfonzo.
Neprilinos! situacije presijee kralj svojom primjedbom:
- Sasvim je svejedno tko je otima. Glavno je ipak da emo svadbovati, bude li
kardinalu pravo - okrene se Ferante Roderi-gu Borgii.
- O tom u, naravno, vijeati s ujakom - zakri Alfonzo odgovor kardinala - ali
neu dalje smetati velianstvu.
Gostima kod stola bilo je jasno da se vodi neki prikriven boj *a djevojku Jto ih
je vrlo zanimalo. Roderigo i Alfonzo Borgia osjetili su d.i su kralj i njegov
sin kao dva nabijena topa, uperena na mladog rimskog plemia. Spretno skrene
kralj razgovor na veernje sveanosti na moru i ustane. Svi su ga slijedili.
Uzevi kardinala ispod ruke, povede ga u drugu odaju:
44

- Opratam Alfonzu to je razbio moju etu, naravno, jer je va neak. Ipak ne

mogu razumjeti da bi mu Beatrica obeala svoju mezimicu, a opet u njegovu asnu

rije i prisegu ne smijem posumnjati. Ne bih htio da ova vjeridba pomrsi nae
prijateljske i saveznike osnove - pri tom Ferante znaajno pogleda svojeg
prijatelja.
Kardinalove se usne rastvore u jedva zamjetljivo lukav smijeak:
- Kralju, ako vam vjeridba nije po volji, do mene je da sprijeim.
- Mnogo biste me zaduili kad bi vam Alfonzo otkrio gdje se djevojka nalazi i
kako je s njom postupao. Ne znajui da je Beatrica Gordanu obeala Alfonzu, ja
sam obeao rukom djevojke nagraditi Simonovu vjernost. To je sve.
Malo poslije ovog razgovora nali su se Roderigo i Alfonzo u kraljevskim odajama
napuljskog dvora na samu. Kardinal je odjenuo svjetsko odijelo od svile i gladio
bijelom rukom nabore svojeg haljetka.
- Alfonzo, doi blie, uj me: priznat e mi gdje se nalazi djevojka.
- Koliko vam je dukata obeao Ferante za ovo otkrie?
- Na alost, o dukatima nije bilo govora, ali o naruenom prijateljstvu i
vezama. Ti zna da mi je Ferante potreban.
- Ne sada dok je Inocent zdrav i il. Kad se jednom odlui umrijeti, Ferante e
to zaboraviti.
- Njemu je mnogo do te cure, to se ne zaboravlja.
- Ujae, vaa saveznica Beatrica poprskala je moj obraz po-ruglicom. ekajte da
vam sve ispriam, pa onda odredite.
I stade mu pripovijedati o Beatriinoj prevari u Zagrebu.
Kardinal slua udobno sjedei u kraljevskom naslonjau, a kad Alfonzo dovri,
stiui pesnice za osvetom, kardinal se nasmijei:
- Tvoja pripovijest dokazuje da se tu radi o neem ozbiljnijem od Franceskove
elje za djevojkom. To vie treba da mi kae gdje se nalazi i to si s njom
uinio. elim zadrati Feranteovo prijateljstvo nepomueno da mi pomogne na
papinsku stolicu, a onda u ga ionako poslati do vraga!
Kardinal se prezirno nasmije, a njegov neak se sagne k njemu:
- Samo jo malo, ujae, da se napijem osvete, a onda u vam odgovoriti. Zadrat
ete svoj savez s napuljskim razbojnikom, samo jo dan-dva dopustite da se
Aragoncima rugam kod njihova vlastitog stola.
- Dotle se nas dvojica ne gledamo, kao da smo zavaeni - predloi ujak.
- Odigrat u ovu igru drage volje - pristane neak. Podveer je Alfonzo iziao u
perivoj znajui da se tamo nalazi Francesko. etao je vrlo zamiljen i mrk.
Alfonzo ga oslovi vedro:
- Visosti, niste dobre volje? ivot je pljusak radosti i bujica strasti Kad je
ovjek mlad, moe sve to zaeli.
- Ja sam svoju mladost posvetio nebu.
- A ja Gordani, visosti. Ono njezino boansko tijelo! Kako je slasno i opojno.
I sipao je po njemu rijei kao bodljike, dok se Francesko savijao od muke i za
sebe i za Beatricu. Dva dana Alfonzo se napaja osvetom, koristei se svakom
zgodom da se nauije Franceskove i Feranteove ui slutei da se time osvetio
najvie Bea-trici. A kad se gotovo opio tim uitkom, dade se najaviti kralju u
asu kad je znao da se kod njega nalaze Francesko i kardinal Roderigo Bio je
odmah primljen.
- Va velianstvo, moj uzvieni ujae, vaa visosti! Osjetio sam da neu stei
odobrenje vaeg velianstva i njegove visosti Francesku da se vjenam s
Gordanom. Meni bi pak bilo mnogo do toga da od vas, kralju, i od vas, prine,
primim blagoslov. Poto nisam m<> odoljeti gnjevu svog ujaka koji uporno trai
da vaem veli H^MJ kaem svu istinu, elim popraviti svoj grijeh.
Otac i sin osupnuti ekaju to e rei. Kardinal stisne usne osjeajui kamo on
niani.
- Vel" ;- visosti, djevojka je na putu u svoju domovinu.
- U domovinu? Sada ste rekli neistinu.
- Ci" istinu. Zadrao sam je u iznajmljenoj kui, ali sam popravio svoj grijeh i
poslao djevojku njezinom velianstvu kraljici iz ije sam ruke primio obeanje.
Neka kraljica odlui kako e biti, a vae velieansUo i princ oito e me za ovaj
in blagosloviti.

U Ferantcovim oima kipi. U Franceskovim se sleuje. Nijeme kletve padaju po

mladom rimskom plemiu.
- estoke je lude udi - ree kardinal - ali ipak zna popraviti svoje prestupe.
Sada mu opratate, velianstvo?
Makar mu te inilo da svakom rijeju zabada u njegovo salo, Ferante odvrati:
- Oprostio sam mu sve. Sada sam miran. Dvoranka moje keri putuje k njoj. To je
dobro. A da li kopnom ili morem?
- Kopnom - odvrati Alfonzo. - Opremio sam je pratnjom svojih momaka da bude
posve sigurna.
U Franceskov
oima Alfonzo osjeti sav odraz svoje osvete.
- I time je ova stvar svrena - doda kardinal ljubazno, to je Ferante morao
prihvatiti.
Kad je kralj ostao sa sinom, pojuri na vrata, dozove tajnika i
odredi:
- Najbr/ konjanici neka dan i no jure cestom na sjever. Ne
ka uhvate sm
> > ljepoticu.
Izdavao je naloge brzo, zadahtavao se lomei bijesom, a onda ?e,baci0 na leaJ.
kripao zubima i udarao pesnicama po debelim koljenima kunui u sav glas.
Francesko smlavljen i razoren sjedi 11 naslonjau i mrmlja:
l
- Izigrani smo. Alfonzo nam se ruga, oe. Ona je ve bila njegova. Zar e sin
Borgie sjediti na prijestolju Beatrice?
- Da, lupe je razorio Beatriino prijestolje. Osvetit u se. Nikad Borgia nee
zasjesti na papinsku stolicu. To u mu rei kad me bude najvie trebao. Ja mogu
bez njega, a on bez mene ne moe. Hulja kardinalska, potkopat u ga, zavui u
se pod papinsku stolicu.
- Oe, ne usuujem se Beatrici na oi. Ostat u u Napulju.
- Uhvatit e moji vojnici tu prokletu curu. Uhvatit e je. Kralj se trgne:
uj, a zato ba ta djevojka mora biti majka Beatriinu nasljedniku prijestolja?
- Beatrica je tako htjela. To sam vam potanko razloio i vi ste to potvrdili, a
sad je bila Alfonzova.
Na to Ferante nije znao dati odgovor. kripao je zubima od ega je vazda drhtao
itav napuljski dvor.
DAMIROVA TAJNA
Nemirnom povrinom mora plovi brod s bjeguncima. Sva svjetla na brodu pogaena
su, a na krmi i pramcu sjede straari i budno paze nee li se pojaviti kakav
brod napuljske potjere.
U kajiti broda sjede Escole Strozzi i Aversa sa svojom tienicom koja je po
njihovoj elji legla im su se ukrcali da se odmori od velikih napora i nevolja
to ih je proivjela za proteklih etrdeset osam sati. Na njenom licu jo se
uvijek odra/uju tragovi tih strahota, ali je snagom volje smirila duh i zapoela
ozbiljno razmatrati budue pogibelji koje nazrijeva oko sebe. Pred njima na
stolu stoji ostatak veere. Svi ute. Onda se Gor-dana oglasi:
- Htjela bih znati dokle emo ploviti na tom brodu i kamo?
- Budite potpuno smireni, gospoice Gordana - odgovori Firentinac Escole. Namjerno sam potraio brod venecijanskog trgovca i unajmio ga da moemo ploviti
kamo elimo.
- Vaem vitetvu nema granica. Kako da vam se oduim.
- Kao vitez molim vas da ne spomenete vie nijednu rije o tome. Dopustite da
vam naglasim: bolest gospodina Damira ozbiljna je.
- Kad smo se ukrcali na lau, kazali ste da je od silnog napora i iscrpljenosti
slomljen.
- Htjeli smo da se malo odmarate i okrijepite snom, pa smo vam zatajili istinu.
Aversa, ispriajte kako je bilo.
- Da, gospoice Gordana, tek to smo isplovili iz luke, najednom opazimo da je
Daniir problijedio i sruio se kao mrtav. Priskoili smo, raskopali haljetak i
opazili da je tkanina uprljana

Krvlju. Kad smo mu skinuli koulju, zapazili smo dugaku ranu. Pozvali smo ga k
svijesti i tada nam je razjasnio da ga je u asu Kad se spremao skoiti u more
kroz prozor, zareala reetka, emu uope za sve vrijeme bijega nije dospio
pokloniti pozornost ?
- Zar je rana velika i opasna?
- Rana nije opasna, ali je itavu no i dan bio na moru i konju, gubio krv i
zbog toga je slab i iscrpljen. Rana je prouzroila i vruicu, ali budite bez
brige. Aversa uvijek umjesto zlatnika nosi lijekove - dovri svoje prianje.
Ova primjedba unese meu njih zraku vedrine. Meutim, Gordana ustane:
- Idi ni pogledati Damira. Dunost mi je brinuti se za nj u ime njego\e majke i
prijatelja Ivana. Stjepko, odvedi me k njemu.
- Dok se vi vratite, rasporedit u svoje momke na nonu strau - primijeti
Escole.
Pa je hodao pred Gordanom tiho, na prstima, i sagibao se naprijed uljajui se
kroz tiinu. Kao da je sve mrtvo ili zamrlo. Proli su kraj velike gornje
kajite. Na leaj u upro se mjesec u Damirovo nepomino i blijedo lice, pa ipak,
usne mu se miu, a iz njih se uje hrapavi apat:
- .. .nel - - Ivane l - - Ne laeml... Ja sam sretan ... Ona je tvcj - Kako mi
je u dui milo... sve sam to - za tebe
- Ivane:- idem u Napulj, obeao sam - - umrijeti za nju - kako je to lijepo)...
Ne, Ivane - ja je ne ljubim... - ne - ne
- - ljubim je. Neu to... ne ljubim je. - - Vjeruj, Ivane! - Ne proklinji me,
nisam je ljubio. - Nisam - - ... neu da je
- ljubim. - Neu!
Usne ostati otvorene kao da su-preneraene od neega to sada gleda u vreloj
predodbi svojom vruicom usplamsane mate. Damirovo se tijelo uprlo o neto,
zgrene pesti se ukoile i kao da je dua u ovom tijelu ugasnula. Ispod dugih
crnih trepavica u blijedoj zraci mjeseine zaiskre se kaplje, debele, suzne i
sputaju se niz njegovo lice.
Gorda i bademaste oi pune su zaprepatenja. Uto se Daniir opet;pokrene na svom
leitu i uzvikne:
- ... ja - ja - ja nju ne ljubim. - Ne! - Ja laem... laem ... Ubij me! ...
- Darn
je u vruici, bulazni. Otri po Aversu.
Dok je Stjepko odlazio, Gordana uzme s Damirove glave osu
en oblog, ponovno ga namoi i privije na elo. Aversa je brzo
stigao sporazum
se s Gordanom, izabrao lijek i sasuo ga u
bolesnikova ust.i Ostali su sjediti uz Dam i rov leaj i neprestano
mu rashlaivali elo. Nakon pola sata mladi duboko usne.
- A sad idite, Gordana - moli Aversa - ja u ostati uza nj.
- Dobro, gospodine. Hajde sa mnom, Stjepko.
>na II
4 Gorda
Krenula je s druge strane broda. Pred vratima tvoje kajite sjedne na klupu i
dozove k sebi paa. Dugo je gledala njegovo blijedo lice i preplaene oi.
- U vruici se govori svata, vruica je san koji ti doarava to nikad nisi
mislio ni sanjao - ape Gordana Stjepku. - Da-mirovo bulanjenje ne smije biti
povod tvojim krivim predmije-vanjima. Ne smije vie o tome misliti.
- Htio bih da vas posluam, ali neu moi jer znam...
- Sto zna?
- Da ono to sam uo nije samo bulanjenje. Koliko sam puta promatrao Damira kad
se zavukao negdje u kut dvorita na Griu. Kad je bio sam, oborio je glavu i
izgubio se, a njegove su oi bole kao groblje. Koliko me puta Damir uope nije
uo kad sam mu priao. Uvijek mi se inilo da ga neto strano titi, ali samo
onda kad sam ga vidio samoga. im je doao princ ili tko drugi, odmah bi se
promijenio kao da nikad u ivotu nije bio turoban. A jednom sam opazio i neto
vie...
- Sto si opazio? - gotovo ljutite pita Gordana.

- Kad se vojvoda Lovro Iloki s vama opratao u dvoritu grike palae, stajali
su princ i Damir na trijemu starog dvora. Vidio sam kad se vojvoda opratao - vi
ste mu dopustili da se dotakne vae ruke - a Damir je iza prinevih lea
strahovito izgledao. I kad ste ulazili u novu palau, i onda sam u njegovim
oima vidio neto, kao...
- Vidi, ni sam ne zna to. ini se da i ti, bulazni, ali bez vruice.
- Znam - otro e Stjepko. - Njegove su oi bile strahovito alosne. inilo mi
se da on iza svojih oiju, iza svog lica skriven plae, ba onako kao to je
plakao danas.
- Sto je s tobom, pa i ti plae. Sto ali?
- 2alim Damira i princa, a ao mi je i vojvode Ilokoga.
- Zato ih ali?
". - Jer su nesretni to ljube vas...
Casak je promiljala, a onda ozbiljno upita:
-- Koliko ti je godina, Stjepko? ,.,ii - Ba sam navrio petnaest.
i - Petnaest! Nije mnogo, a ve si momak. Eto vidi nema Ange, nego da s tobom
sklopim savez.
- Ah - usklikne tiho, gledajui je gotovo ushieno. *" " - uj, Stjepko, to u
ti rei. Nas dvoje upoznali smo tajan onih rijei to je Damir govorio u
vruici. Tu tajnu moramo u sebi pokopati.
- Uinit u kako elite. Ova tajna bit e duboko pokopana u meni.
- Jer znaj, to je tragedija. Princ me ljubi. On ima zasjesti na prijestolje.
Ljubi me njegov najdrai i najvjerniji prijatelj. Ljubi me vojvoda pod ijim je
vodstvom naa borba protiv opasnosti da naa zemlja ne padne u vlast tuinca. Vojvoda je jedan od glavni!
oslona princa, a to mora biti i Damir. Ali Damir je princu i potreba koju ti
danas jo ne moe zamisliti. To je potreba odanosti prijatelja, uporite
njegovoj dui. Kad bi se jedno i drugo razbilo, pukao bi u prinevu ivotu
strahoviti jaz i ponor koji bi mogao ugroziti domovinu, stradavali bi narodi.
Svi bismo mi stradali da se izmeu ove trojice podignu bedemi. Eto, to treba da
zna da o tvojoj nepokolebljivoj, nerazruivoj utnji ovi-- veliki ciljevi,
ovisi srea nae domovine i spas od napuljskih /lu. ma ,t
Zapanji M slua i gotovo mu se smuti u mislima koje su prodirale u smisao njenih
rijei. Iako nije mogao zaroniti u bitnost znaenja rodoljubivih ciljeva, srce
mu je drhtalo u instinktivnom osjeaju d biva sudionik neega velikog, i to ba
preko Gordane koja sain * i jedini ideal njegove mlade due i posjeduje itavo
njegovo srce. Neto je grozniavo prelazilo djeakovim tijelom i duom, srce mu
ivo kuca, lice mu gori i ini mu se da je velik, snaan kao div. Osjea svoju
veliku vanost i potpunu odanost toj dj<\i u koju gleda kao u neko nadnaravno
bie. Ona mu se ini sredite itavog svijeta.
- uj me, dakle. Stjepko. Nitko na dvoru ne smije nikad naslutiti da princ ljubi
mene niti smije princ ikada saznati to smo mi dana uli iz Damirovih usta.
Opetujem to, Stjepko, nikada! Nitko, ba nitko!
- Ne vjerujete da u utjeti?
- Vjeruj ti, ali mogao bi se kojim drugim nainom nehotice odati, gotovo
neopazice. Zato se nikad ne uplii ni s kim u razgovor o meni ili onoj trojici.
Budi lukav i oprezan. A kad Damir ozdra\ t on nikad ne smije saznati da je neto
bulaznio. Zapamti to, Stjepko!
- Svakoi u dana to opetovati.
- Od ovog asa ti si moj saveznik i pomonik i poto te
smatram ozbi
daj svoju ruku i rije.
Goruim licem i sjajnim pogledom u osjeanju neke velike zadae pa poloi svoju
ruku u Gordaninu.
- Zadajem svoju rije!
kao
Tog asa uinilo mu se da je odrastao, uvaen ovjek, kraljevski kancelar, sam
kralj. Osjeao je da raste visoko, da stoji div i gospod. i
mora, kao
upravlja svemira i zapovjednik

zvijezda. Sve oko njega nestaje u nitavilu, dok on biva saveznik Gordane,
velike, nedokuive, uzviene i nedohvative. Instinktivno osjeti da u tom stupa
u nov, veliki ivot kojemu daje pravac Jordana. I on ide uz nju, posveen njenim
izborom i uzdignut do njenog saveznika,
- Sad poi, Stjepko, na poinak. Ja idem.
Gledao je za njom kako odlazi u svijetloj haljini obasjana zrakama mjeseca, A on
je ostao na palubi zastravljen slikama mlade due u kojoj se zapalila prva iskra
velikog novog ivota.
Duboko potresena otkriem Damirove tajne, sjedi Gordana na svojem leaj u u
kajiti kad je iz misli trgne glas uenjaka Averse.
- Doao sam vam javiti da na Damir duboko spava. Vruica je nestala i nadam se
da e mladievo snano tijelo svladati ovaj napadaj. Moete dakle mirno i bez
brige spavati, a ja u i dalje ostati uza nj.
- Od srca vam zahvaljujem. Ali prije nego poem na poinak, htjela bih se dotai
naeg razgovora u kraljevu perivoju, one prve veeri kad ste mi govorili o nekoj
djevojci za koju je Bea-trica traila od vas horoskop. Kome je pripadao?
- Taj horoskop bio je va.
- U to sam se i ja uvjerila onog asa kad mi je Simono otkrio namjere kralja
Ferantea da me odvede na otok za svojeg sina. Ali sad opet vjerujem da nisam
istovetna s djevojkom za koju ste sraunavali sudbinu.
- Naprotiv, vi ste ta. Sva su data roenja ista. Imena, dakako, nije bilo, a to
nije ni potrebno.
- Vi ste u tom horoskopu prorekli nezakonitog sina?
- Moja gospoice, toj sudbini neete utei. A moda joj se neete ni uklanjati.
Vaa je volja tako elina i muka da ne mogu nikako predmijevati ono to sam
naglasio: naime da bi takav sin bio posljedica vae slabosti.
- Ne vidim zato nikakve okolnosti u zapletaju moje sudbine, ako je podozrijevam.
- Vidite ove tajanstvene morske dubine? Ljudi e jednom dosei ovo dno, ali
pogledajte gore nad nama svemir. Gdje je tamo dno? Ne moe se prozrijeti ni
mislima ni predodbama. Naa dua je svemir, tamo nikad nee dosei dna. Svi
rimski i grki filozofi samo su tapkali i pipali, dosegli neto ispod povrine,
ali dnu nisu nikad bili blizu i zato ne moete nikako sa sigurnou poricati
mogunost da se ispuni ona tvrdnja iz horoskopa. Kao to se u svemiru pojavi
ponekad neka nova zvijezda koju niko ne oekuje, tako se i s dna vae due moe
pojaviti neto to dosad nismo poznavali.
Zagledala se u svijetli odsjaj mjeseevih zraka na morskoj puini i otro zakima
glavom:
- Pa dobro, uzmimo stvar ovako: vi tvrdite da u ja imati nezakonitog sina.
Svjesna sam da kod djevojke to znai pad i sramotu. I znajte. Kad bih ja mogla
da zabacim i pregazim ono Sto misli drutvo o djevojci koja to takvo uini, ne
bih mogla da pregazim samu sebe. Moja itava unutranjost, moje misli i svi moji
osjeaji -izgraeni su zahtjevu svakog mojeg osjeaja da onaj kome se dajem mora
prije toga biti moj zakoniti mu. Sto velite sad?
- Opetujem ono to sam rekao: dua je svemir, vidite samo neke male zvjezdice
blijedog svjetla to ostaju vjena tajna. Va horoskop pokazuje nezakonitog
sina. Kako, zato, gdje? Tko to zna?
- Neu zaboraviti, ali niti u vjerovati u vae zvijezde - odgovori ona i
ustane. Aversa slegne ramenima i bez rijei izie.
Ostavila je vrata pritvorena i kroz male ovore dolazio je svje zrak. Nije se ni
razodijevala, ve legne na jastuke pokrivene perzijskim sagom.
NAPULJSKI MOST NA JADRANU
Umorna napuljska gospoda predala se iza dugotrajnih sveanosti odmaranja
Kraljevi gosti spavaju. Najslae spava Alfcnzo Borgia, zasien osvetom koju je
namijenio Beatrici, njenom ocu i Francesku. Makar ne zna kakve su velike osnove
povezane s Gordanom, bilo mu je dosta opajati se saznanjem da je napulj-skorn
kralju njegovu sinu prouzroio mnogo gnjeva kad je zaustavio i pobio kraljevsku
etu i omoguio Gordani da bjei.

Valjajui se po leaju u sobi svojeg ujaka kardinala Borgie, plivao je u radosti

zbog uspjeha svojeg ina.
- Dakle, to je bila samo utakmica izmeu tebe i Franceska? - pita ga kardinal.
- Utakmica dviju strasti - njegove i moje.
- A ti si daleko dospio da si se ak s tom djevojkom vjerio?
- Vae spoitavanje nije potpuno na mjestu, gospodine uja-e. Htio sam djevojku
uzeti onako kako bi to bilo u stilu istokrvnog Bon i Ali djevojka se vraki
branila. Upravo nevjerojatno junaki i lukavo, bilo je to tamo u nekom njihovu
samostanu, u oko i tog njihovog grada u Hrvatskoj. ak sam u vae ime
pretra/ivao samostan da naem nekog uhodu - i on se pustopano nasmije.
- Trebao bi barem priekati da postanem papa. Dok sam kardinal, ne pokuavaj
odve esto u ovakve svrhe crniti moje ime.
- Moe li se vae ime jo vie ocrniti nego to je to uinio kardinal Ascagni.
Svi su vas optuivali zbog velike razvratnosti. Kardinal se udobno namjesti u
sjedalu.
- Mume, upamti: nikad se nita tako ne ali kao ono Sto smo propustili Zato ja
sebi nikad neu moi nita spoitnuti. Sad mi je briga Inocentova izdrljivost.
Ne znam ni sam s kojom bih ga ivotinjom prispodobio. Moda mu je kakav alkemist
prodao kamu mudrac. Misli: eto, gasne, a on jo plamti, misli da je pa u
zagrljaj smrti, a on se jo cjeliva sa ivotom. Pravi podlac, r da se ja onda
odriem svih uitaka dok se on ovako poigrava 1. ,1 l ci iz ivota u smrt i
natrag? Ovog ovjeka ne moe utuci!
- Ni udesnim prakom?
- Utvrdio se protiv svakog tueg daha. Svuda oekuje napad na svoj ivot, to se
vidi u njegovoj opreznosti koja se oituje i odvie glupo.
- A kako e dugo jo dosaivati?
- Dok jednom ne dosadi. Ja bih tu mogao pomoi, ali nije pametno stavljati na
kocku sigurnost mojeg izbora. ekam i ekat u.
- Na prvom ste izboru jednom izgubili papinsku stolicu, a na drugom?
- Na drugom postavit e mi je na glavu oni koje najvie prezirem, jer u kupiti
sve koji mene trebaju, a koje ja neu trebati. im se uspnem na stolicu, zdrobit
u ih. Jedan je od tih moj stari prijatelj Ferante.
- Smatrate ga ba iskrenim prijateljem?
- Ba toliko koliko on mene, a vie ne traim. Udruili smo se da zajedno uzmemo
vreu zlata. Kad vreu zlata otmemo, znat u zadobiti sve, makar on sebi umilja
da je lukaviji od mene.
- Dakle, on je s vama jednoduan samo u navali za vreom zlata?
- Zar nije dostatno dokazao itavom svijetu svoje vladanje? Kako se vlada prema
papama? Sad je za njih, sad protiv njih, kako mu je bilo od koristi u pljakanju
njegovih podanika.
- Opjevani kralj kreposti pljaka?
- Ni jedan sredovjeni vitez otima ne bi se mogao nazvati ni njegovim egrtom u
otimaini. Kolike je on ljude spremio dolje - i pri tom pokae na pod. - Tamo
dolje je tamnica koja je pretvorena u groblje, ali kako romantino. Pune su
njegove tamnice onih koji su uresili ove palae. Takve raskoi nikad nije
vidjela ni Firenca, nije sanjao Milano, a ni rimske papinske riznice.
- Gospodine ujae, kad vi jednom postanete papa, ne bi bilo zgoreg doi u
napuljski kraljevski dvor u pljaku.
- Prije me Ferante mora uiniti papom - nasmije se Ro-derigo - a onda u se
pouriti, jer znaj: Ferante je hitriji u skoku od tigra. Izmeu nas dvojice
odluit e tko e hitrije skoiti i zarinuti zube u iju. Nadam se da u ja.
- Rekli ste da vam nudi rodbinstvo u enidbi njegove i vae djece.
- Ba je to opasno. Ferante je stupio u rodbinstvo s Milanom oenivi svoga sina
prestolonasljednika s milanskom vojvotkinjom Ipolitom, a nije mario da stupi u
ligu s papom protiv Milana. Drugi put je stupio u ligu s Milanom protiv pape.
Dok s jedne strane sudjeluje u uroti, s druge sudjeluje u kazni protiv urotnika.
To su sjajni, umjetniki dotjerani zloini.
- S takvim sjajnim razbojnikom veu vas politike osnove?

- Trebam njegovu rodbinu u Ferari, njegove veze u Milanu i Firenci, trebam

njegova sina kardinala Franceska, trebam njihovo zlato,d" kupim uzviene nepodmitljive glasove papinskih izbornika. Iad
prokrim put do zlata jednom rukom uhvatit u vreu, a drugom svojem savezniku
zarinuti no.
Alfonzo te digne pa s udivljenjem gleda svog ujaka.
- Vi ste velianstveni, ujae!
- Kad sjednem na papinsku stolicu, zadivit u sav svijet, a moda i sam sebe primijeti sa smijekom. - Meutim, znaj: napuljski e prinevi poskakati u more
kad jednom uem u Napulj.
- Moda raunate na vojvodu Anjoua? On jo uvijek rauna na ovo prijestolje.
- Anuvii nemaju vie ugled koji bi im bio potreban da se pojave, ali francuski
kralj Karlo VIII krenut e u Napulj onog asa kad pm netko dojavi da su
napuljski graani i baruni ba do kosti opljack i i do ui ogoreni.
- A tko e biti taj "netko"?
- Osjeam da se Napuljem uljaju sjene u irokim dugim rukavima.
- Mislite da se u Napulju nalaze francuske ene?
- Ne nose samo francuske ene iroke, duge rukave. Nose ih i francuski uhode. Ne
znam ih, ali vjerujem da Karlo ovdje ima svojih ljudi,
- Ali meni se Ferante ini po tjelesnoj formi i po neslomljivosti kao onaj
kameni otok u moru na kojefti je sagradio dvor.
- Velim ti, Alfonzo, taj otok bit e moda jedini komadi kraljevstva ito e
preostati Teranteu ako doe Karlo VIII.
itav taj razgovor aptali su s nekim sladokustvom kao da govore o osvajanju
neke ljepotice. Onda se Alfonzo protegne i ustane:
- A sad idem da se opet napasem uitka draei Franceska
proivljenim ,
jedne noi s Gordanom.
- Napokon bih ipak htio znati koliko je na tome tvom uitku istine.
- Zapravo nita, ali hou da mi Francesko vjeruje. Moji momci nisu mogli dostii
djevojku. Prije nego to su oni stigli u prvu luku, djevojka se ve s
Firentincima ukrcala na neki
brod.
- A ti si kralju rekao da je otputovala kopnom?
- Da je ne slijedi morem.
- udno je bilo uzbuenje staroga Ferantea i njegova sina zbog djevojki: Ne znam
tko je od njih dvojice bio vie razdra-en. Toliko buke zbog jednog enskog
stvora nikako ne pristaje Aragoncima. Poinjem sumnjati da se tu krije neto
drugo.
- Ako sam kralju pomrsio neke raune, to je moja osveta
vea. Uivam
l inccska. draiti njegovu elju i tatinu,
a moda jo i neke osnove.
- Kad te ba" veseli da mu se osveuje, ne marim ti braniti, ali pazi da meni
ne pokvari moje osnove.
- Ni za to na svijetu. Iz ove vree zlata dopast e i meni koja mrvica.
* * *
S velikim interesom zadubio se kralj Ferante u pismo Sto lei pred njim na
stolu. iroke usne lako se smjekaju. Njegovi debeli prsti tapkaju po stolu kao
da podvlae radost koja mu se odrazuje na licu. Nasmijani pogled svrati napokon
Francesku Sto sjedi njemu nasuprot.
- Iz itavog Beatriina pisma razabire se da ga je pisala u prisutnosti svojeg
mua ili je vjerovala da bi ga mogao uhvatiti. Plivajui u radosti, najavljuje
mi svoju sreu to oekuje potomka.
I zadovoljno se smijei ne pazei na Franceskovu mrzovolju.
- Ovo je pismo bilo namijenjeno vie muu nego meni. E pa dobro, nee se
prevariti. Imat e potomka.
- Samo ne onog kojeg je eljela - primijeti Francesko.
- Zar bi eljela vie nego da podmetne Matiji mojeg sina?

- Priznajem, oe, ali ona je traila majku najodlinijih kreposti i osobina.

Majku dananjeg doba, u pravom smislu te rijei. Vaa Ijubovca dona Marija je
lijepa, ali njena svojstva sigurno ne doseu Gordanina.
- Ne mogu to porei. Svejedno, moj sin kojeg e ona roditi donijet e sve
kreposti koje posjeduju sva moja djeca.
- Ni Beatrica, ni ja, ni ostala braa ne bismo bili na toj visini da niste
odabrali majku kao to je bila naa: junana i sla-vina, vlastohlepna i
bezobzirna, vrhunac svih onih kreposti koje treba da posjeduje majka kraljevske
djece.
- I to ne poriem, ali to moemo uiniti kad se ta ljepotica bademastih oiju
oslobodila ispod moje vlasti. Tako mi kraljevske krune, jo nitko nije ostavio
moj dvor ako sam ga odluio zadrati.
- Gotovo se divite svojoj sramoti to vas je nadvladala i nadmudrila mlada
djevojka.
- Sve mi se ini da je tebi vie do cure nego do Beatriine osnove. Ovih se dana
grdno mrgodi. Kad se vrati na Beatriin dvor, jo uvijek e tamo nai
djevojku.
- Da budem nasljednik Alfonza Borgie?
- Izbjegavaj tog lupea. Ne sluaj njegove prie, neu da meu vama dolazi do
sukoba. Zna koliko mi je potreban njegov podmukli ujak. Postat e papa, a s
njim se uzdiu moje osnove do vrhunca. I, eto, otkidam sebi kako bih mu pomogao
uspeti se na papinsko prijestolje. Velim ti: uvaj se sukoba "
Alfonzom, Uuvajmo kardinalovo prijateljstvo jer to je od potrebe i Beatriinom
planu i mojim drugim osnovama. Beatrica mi pie da je kralj Matija ve s njom
raspravljao o roenju svojeg sina i oni su oboje jako sretni. To je da umre od
smijeha Taj glupan; uj to veli Beatrica.
Ferante ita nastavak pisma svoje keri: "Moj kraljevski su prug neizmjernu je
sretan i ushien. Vrlo je njean i obziran prema meni U jesen ostavit emo ovaj
hrvatski grad i krenuti u Budim. Tamo u ostati sve do radosnog dogaaja koji
oekujemo. Jedino me zabrinjava neprestane glasine da e opet biti rata s
Turcima, to bi mojeg kraljevskog supruga odvelo na bojite. Ova okolnost teko
bi me rastuila, ali ja se u svemu pouzdajem u Boga ..."
- Taj Bog je sama Beatrica - nasmijei se Ferante. - Jesi li opazio kako
namjerice naglaava da e raati u Budimu - i prasne u smijeh. - A rat s
Turinom doao je u pravo vrijeme. Ona upravi svojom udesnom rukom Matijinu
sudbinu. Ona e sama izazvai Turina kako bi mua mogla otpremiti na bojite i
krenuti u Napulj. Priredit u joj velike sveanosti - i buno zahihoe.
- Ali vaa ruka nije upravljala u istoj udesnoj formi da splete u oko Gordane
- spoitne Francesko.
- se neprestano vraa na gubitak ove djevojke. Za mene
je to s\
Valja Beatrici otposlati odgovor na ovo pismo, is
tim stilom kao to je i ona pisala. Kako vidim, Beatrica to i
oekuje.
Kralj pozvoni i dade pozvati brzoteu kraljice Beatrice. Uni-5ao je Antoninit
pokloni se kralju.
- ini se da si ti u rodu s Enrikom, prvim dvoraninom njezinog vcliun r. a J pita kralj.
- U n"du sam s njim po krvi i po svojoj vjernosti kraljici.
- Osim ovog pisma kraljica nije nita isporuila?
- Jedmo mi je naloila neka kaem vaem velianstvu i njegovoj vksosii princu
Francesku da je vrlo radosna, jer je sve u skladu s njezinim nadama. Osim toga
je zamolila za obavijest da li je u Napulju sve u redu.
I ako MI sti je s\ poruku. Kad upita:
- Sasvim onako kako je ona eljela. To joj naroito naglasi u potankosti neke
stvari plana promijenile, u bitno-i.sto. To upamti doslovce. Neu to pisati,
dakle opetuj
mu je nekoliko puta glasnik opetovao poruku, ovaj ga
- " to radi princ Ivan?

- I i/i dvorom kao sjena. Uvijek je zamiljen, gotovo tuan, vrlo cesto
ostavlja dvor na Griu i odlazi na neka imanja u Brezovicu Kau da je tamo
njegova majka. Ali moram vam
priznati, velianstvo, da je itava hrvatska zemlja, sve tamonje plemstvo
poludjelo za tim princom.
Kralj se namrti, ali odmah rastjera mrzovolju ironinim smjekom.
- Neka samo luduju. Vratit e se opet k pameti. Sad izai i reci neka doe
Simono.
Uutjeli su, jer je uao Simono nosei neke papire.
- Jesi li tono preveo rije po rije? - upita kralj.
- Posve tono.
- Svaku rije koju bi izdao platit e komadiem mesa sa ivog tijela.
Dade mu znak da moe otii i poloi obje hartije na stol Franceska.
- Evo, to je pismo to ga je neki glasnik s dvora kralja Matije donio mladom
dvoraninu koji je pobjegao s naom ljepoticom. Prije nego to sam ga bacio u
tamnicu, oteo sam mu to pismo, ali je bilo pisano njegovim jezikom, pa sam dao
Simonu da ga prevede.
- Ah - zaudi se Francesko - potpisao je Ivan, dakle to je pisao Damini sam
princ.
- I nazivlje ga prijateljem. Uistinu, razabira se ve u prvom retku da je po
majci niskog porijekla. itaj da vidimo to pie:
I princ Francesko stade itati: "Dragi, vjerni prijatelju! Vraam se iz
zagrljaja svoje majke. Otac mi doputa da je vidim. Svaki as sam u njezinoj
blizini. Ona je jedina znala da zaustavi bolni jecaj moje ljubavi. to bi bilo
od mene da nemam vjerno majino srce da se k njemu sklonem kad u njemu zajaue
bol.
Ali nisam uzeo pero u ruke da ti javljam svoje boli, nego da te opomenem. Ne da
pazi na nju koja je enja sve moje mladosti, to ne bi bilo od potrebe. Ti e
obeanje zadano meni vjerno izvriti. Ti, koji si ve jednom umro za mene.
Popustio si i mojoj molbi kad u Milanu stigne Lovni s kraljevini pismom da
poe u Napulj i budno pazi na Gordanu, vjenu moju ljubav!"
Papir padne iz Franceskovih ruku na stol, a kralj Ferante udari se po koljenu.
- Prekrasno! Izvrsno! Kao iz neba palo je u moje ruke. (Jordana je pobjegla, a
ipak je ostala u mojoj vlasti.
- Gordana je ona djevojka za koju se princ pobio s Alfbn-zom. Zato je tajio ime
i kralju i svima. No, ekaj.
- A da je Matija znao, to bi uinio?
- Protjerao bih je s dvora i iz kraljevstva.
- Sad je imamo. S ovim pismom moete Beatrica i ti vladati Gordanom kako vas
volja.
- Ako to saopimo Alfonzu, bio bi kadar pobiti se i svojim sumnjivim maem
osloboditi nas Ivana.
- Nipoto - prekine ga kralj - s Borgiama se ne elim
potui, ali zato u se osvetiti toj djevojci koja je izigrala moju diplomaciju.
Ba ovim pismom to ga je pisao njen miljenik.
- Dat ete mi to pismo, oe, da ga odnesem Beatrici?
- Samo polako. Hou da estito iskoristim taj prekrasni do-kumenat. Poslat u ga
najprije u Milano. Neka Ludoviko iscijedi u. Budala, nije me htio sluati kad
sam mu rekao neka ne vjena Bianku sa sinom neke djevojure. To pismo je pravi
trijumf. Tu je jasno prikazana sudbina Bianke. Treba da Matiji-nom sinu donese
miraz kako bi mogao darivati svoju Ijubovcu. O tome sada : Hou da Beatrici
utvrdim sve bedeme da svoju osnovu ipak provede i zato u joj dati dva svoja
savjetnika. Dao sam ih pozvati. Evo, ve ulazi Pietro Ranzano.
U odaju je stupio ovjek pedesetih godina, visok, tamna lica, hladan, miran.
- Ovo je moj savjetnik. Poslije mene najlukavija glava juga. Da je taj upravlja
n Beatriinom osnovom od Zagreba do Napulja, ve bi Gordana davno bila na otoku.
Okrenuvsi se doljaku, kralj nastavi ozbiljno:

- Dragi Pietro, moja ki Beatrica nema na sjeveru dostojnog savjetnika a sada e

se na dvoru kralja Matijaa odigrati sudbonosni dogaaj za prelaz na aragonsku
vlast. Vi ste joj potrebni da uspjeh bude brz i potpun. Vaa e nagrada biti
kraljevska, dakle spremite se s donom Izabelom i mojim sinom Fran-ceskom
otputovati u Hrvatsku.
Dravnik kao da slua obinu dnevnu odredbu spusti glavu na poklon:
- Odazivljem se elji svojeg kralja i molim upute.
- Sve u vam potanko saopiti. S vama mora putovati i na slavni lijenik
Kristofano. Mora znati, Francesko, da ga zlobnici zovu "kuhar otrova", a kako
je i mrav, to je od puka dobio nadimak "sardelica". Ali za nae je osnove deset
morskih pasa. Kad se ova dvojica nau oko Beatrice, nita ne moe biti
proputeno da njezina osnova bude grandiozno provedena.
Svrivi taj posao, kralj zaeli da se odmori, kad mu najave glasnika koji ima
donijeti vijest o potjeri za Gordanom. Odmah ga dade uvesti.
- Dakle, nali ste bjegunicu? Gdje je?
- Vae kraljevsko velianstvo, na prvoj stanici saznali smo da su nekih desetak
momaka, dva plemia i jedan starac s djevojkom u polumuko] odori projahali
cestom prema sjeveru. Nastavili smo put. ali smo izgubili trag. Mora da su
bjegunci skrenuli u kakvu luku.
- Morem su utekli? - bijesno e Francesko. - Moda se i zbog toga Alfonzo
ironino smjekao kad ste ispitivali zapovjednika dvora je li stigao kakav glas
o potjeri.
- Ja u mu se grohotom smijati danas kad mu saopim da "jegunce hvatam morem.
Kralj otro naloi:
- Dvije lae neka krenu smjesta, svaka drugim smjerom. Neka uzmu najbre
veslae. Na svaku se lau ima ukrcati po jedan dvoranin koji poznaje otmiare i
otetu djevojku. Uzmite najkrai put i moji vrsni veslai moraju ih stii.
- Danas bi ve bio etvrti dan njihove plovidbe morem. Potjera e biti lak posao
- odgovori zapovjednik.
- Ne izvjesite moju zastavu da vas ne prepoznaju. A im uu u kakvu luku ili ako
plove morem do Genove, Sto je vjerojatnije, vaa je zadaa, kad ih uhvatite, da
svakom kaete: djevojka je oteta i njen je otac trai. Nakon ovoga nitko se nee
usuditi djevojci pritei u pomo.
- Vrlo ste sigurni da ete Gordanu opet uhvatiti? - upita dosta nesigurno
Francesko.
- Moja je sigurnost tolika da ne smatram vrijednim o tome gubiti rijei. Bjeala
ona kopnom ili morem, naletjet e na moju zapreku. Bez nje neka se nitko ne
usudi vratiti - uzvikne kralj zapovjedniku i glasniku koji su jo ekali. - Sad
hitro izvrite Sto sam rekao, a ti, glasnice, uzmi konja i brzoteu pa se vrati
kopnenoj potjeri i odnesi moju zapovijed.
DUH I TIJELO ZA DOMOVINU
Bila je no. Mjesec prati osamljeni brod. Gordana je preuzela strau. Jo prije
nego to su drugi legli, zovne k sebi na palubu Damira.
- Sjednite. Uistinu, dugo su u vama vodili borbu ivot i smrt. Sretna sam da me
vaa majka i princ nee imati zbog ega prekoravati jer ste se zapravo izloili
za mene.
- Izvrio sam dunost kao to su je izvrili gospoda Strozzi t Aversa - naglasi
hladno i ravnoduno Damir.
- S razlikom da ste vi u toj dunosti stradali. No, sad vam se opet vratilo
zdravlje. Meutim, potraje li ovaj pogodni vjetar, mogli bismo za osam dana
stii u Genovu, ali prije bih htjela da o dogaajima u Napulju malo
raspravljamo. Vidite, onaj Simono na je zemljak. Njegovo se srce ganulo pa mi
je otkrio zamku. Zapravo njemu, a onda i Marzanu zahvaljujem osloboenje od
odvratnih namjera Aragonaca. Ali moja je sloboda samo privremena. Jezovita mo
kralja Ferantea i Betrice putuje sa mnom i dosei e me gdje god bila.
- Dosad smo sretno izmaku*. Nadam se da nam vie ne prijeti opasnost od potjere.
- Ne mislim sada na potjeru koja e sasvim sigurno slijediti i morem. Neto je
drugo to me nuka na razgovor s vama.

Maime, nas kralj Matija moe iznenada umrijeti, a onda e nam domovinu)"
zavladati jezoviti Napulj koji smo sada upoznali.
- Ne moe. Svi nai izborni stalei skloni su Ivanu, a bude li on htio
kraljevati...
- Eto, i sami velite "bude li on htio kraljevati". Ba u tome je nesrea ito se
Ivan ne brine za prijestolje.
- Vi naj
znate, gospoice Gordana, da bi on volio stei
vau ruku negoli sve krune svog svijeta.
- Da sam ivjela u staro klasino doba, naao bi Sofoklo u mojoj sudbu radnju
tragediji. Vidite, moja je teka tragedija upravo ta to me princ ljubi, to
prineva ljubav prema meni nosi u sebi njegovu smrt i moje progonstvo u
Frauceskov naruaj ili konu me dade Beatrica.
Duge trepavice njegovih crnih oiju rastvore se posvema. U njima se ogleda uas.
- Vi ste u Napulju doznali neke strane osnove?
S njezina lica odrazuje se sugestivna snaga.
- Tamo sam zagledala u sve dubine skrivenih podmuklosti i zasjeda. Ta:: sam
ugledala strati ste koje eka princa, nas, domovinu, itav kraljevstvo, moju
ast i ivot. I vi ste vidjeli to stratite, gospodine Damire. Vidjeli ste onu
jezovitu dvoranu kamo vas je Ferante htio smjestiti za vjena vremena u drutvu
s Ivanom. Kralj Ferante zatvorio me u tu odaju. Prije nego to sam utekla, doao
je k meni i mislei da vie nikada neu vidjeti ljude, navijestio mi je Ivanov
udes. Rekao mi je: "Napulj e vladati vaim kraljevstvom. Aragonac e kraljevati
na vaem prijestolju, a princ Ivan predsjedat e u velikoj divnoj dvorani gdje
vijeaju vjenu skuptinu moji "najmiliji prijatelji".
vrsto uhvati Damirova ruka ogradu broda, lice okrenuto prema Gordam puno je
uasa. Razabravi da njezine rijei imaju odraza, jo jae naglasi:
- Da, to mi je rekao kralj Ferante da mi izbije iz ruke svaku nadu u
osloboenje. Odgovorila sam mu da je to uzaludna nada. Nasmijao se svojim drskim
cinizmom i rekao: "Va princ sam e mi ponu < da posadim na prijestolje mojeg
sina!" I, znajte: budui kralj, moj sin, poslat e mi vaeg princa kao ratnog
sunja. I da vas nisam uhvatio, moj bi vas Giovano poslao Fran-cesku na dar im
bi stupio na prijestolje".
Osjeala je da mu ove rijei prodiru u ile. Pozorno prati drhtanje njegova
mladog bia, a onda promiljeno, proraunatio, lagano nastavi diplomatskim
mirom:
- Poznat.> nam je da se za naim prijestoljem otimlju pruski car, eki i
poljski kraljevi, znali smo da i Napulj eli to prijestolje za sebe, ali tek
sada znam da je napuljski kralj Ferante, najgidniji zloinac, podmuklo spremio
otar bode kako bi ga zarinuo u srce naem kraljevstvu i naem princu.
Malo oboje ute, dok opet Gordana, svjesna svog uspjeha, mirno proslijedi:
- Kad ste mi ono u kraljevskom perivoju u Napulju pripovijedali kako vas je
napala elja da u Milanu Bianku Sforza odvratite od vjeridbe s princem, nazvala
sam vas u velikom uzbuenju izdajnikom domovine. Onda sam znala samo to da Gio
vana kane uiniti kraljem nae domovine. Ali tamo gore u onoj raskonoj odaji
kralja napuljskog doznala sam kakvu je strahovitu sudbinu dosudio Beatriin otac
princu i - meni. Ali ne radi se tu o meni. Ja sam sporedna, mene bi odvukli na
otok ili gdje drugdje, a ja bih to jednostavno rijeila skokom niz strminu. Tako
bi bilo sve najjednostavnije rijeeno.
Kod ovih rijei on se protiv volje trgne. Ona opazi da je vrsto stisnuo usne da
zatomi krik to je odzvanjao njegovom duom. Dok je to razabirala, poprimi posve
ravnoduan izraaj i ree jo ravnodunije:
- Sama sam na svijetu pa mi je svejedno. i
- Prezirite prinevu ljubav kad
tako govorite.
- Zaboravljate: Kad bih ja bila na otoku, princ bi tada
ve sjedio u jezovitoj dvorani Ferantea - i sada podigne glas: - Tu se radi o
Ivanovu ivotu, a s njegovim ivotom usko je vezana sudbina nae domovine, za
danas i daleku budunost. Dakle, moja srea i srea svih nas je ono to e
odluiti stalei i narodi nakon Matij ine smrti.

- Mi - uzvikne Damir - mi emo pristati uz princa.

- Da, to bi moglo dovesti do uspjeha. Kad bi princ Ivan odlunom voljom nastupio
kao nasljednik prijestolja, onda bi i svi stalei odluno pristupili uza nj.
Meutim, danas...
- Vi sumnjate u to. Gordana?
- Gdje su vam dokazi da nemam pravo sumnjati? Jeste li ikad bili na sastancima
plemstva? Jeste li govorili s njima, uli njihove govore?
- Ne. Nisam!
- Vidite. Nikad niste zali meu stalee da o tome vijeate, da im priate o
prinevim sposobnostima, o njegovu plemenitom i umnom znaenju. Nikad niste
rekli rije za svog princa kojemu ste najvjerniji prijatelj. Tko e raditi za
njega ako vi utite? Mjesto da ste vrili ovu jedinu pravu prijateljsku dunost,
vi ste u njemu slabili volju za prijestolje, gotovo ste ga sklonuli da se odree
krune zbog mene. Sve to ste vi radili za princa jest da mene predobijete za
njega. inilo se da biste bili najsretniji kad bi va prijatelj, zadobio moju
ruku. Vaa je dunost bila da narod upoznate s princem, jer ga narod dovoljno ne
pozna. Nije dovoljno rtvovati ivot za uzviene svrhe, valja itavog sebe
baciti u borbu za onoga koji ini budunost domovine. To je dostojno pravog
mukarca. Gospodine Damire, ako kralj Matija nesreom umre, naglo, neoekivano,
mi smo propali. Da se to ne
dogodi, svi smo mi duni da sve svoje line osjeaje, sve svoje unutranj> borbe
pregazimo da se moemo zajedniki utaboriti i svladati zvijer, neprijatelja koji
hoe da nas rastrga. Kad ovjek za jedan veliki lijepi cilj potpuno zaboravi
sebe, nailazi u tome ogromnu snagu i velianstven mir. Sve u njegovoj dui
zamukne i nita diu: ne osjea do plamena koji ga uzdie do vrhunca plemenitih
visina, onog velikog cilja kojemu, je dao sve snage svojeg duha. Svaki ovjek
ima pravo da odabere sebi svoj cilj za koji se uspinje do savrenstva. Mi uz
princa Ivana imamo jedinstven cilj koji nas sve obavezuje: osloboenje domovine.
Nape otvorenim usnama gleda u Gordanu kao u neto nadnaravno, osjea siunost
samoga sebe pred veliinom koja izbija iz nje, a njega baca u prah. Obara oi od
srama pred svojom slabosti, pred dunou da bude vojnik, za sreu domovine pada
u prah pr njom i drhtavim glasom pita postieno:
- Vi ste nali snagu i mir, Gordana, kad ste sebe dali srei nae domovi,
- Nala sam i snagu i mir i jo5 uzvieniji osjeaj da je u mene muka i viteka
jakost koja manjka tolikim mukarcima.
Ovim posljednjim rijeima dala je konani udarac onim slabostima koji mu je
spoitavala tamo na Griu i u Napulju i sada ovdje. S oajem misli na svoju
slabost koju mu je razotkrila junaka djevo i! ona ista kojom je ispunjeno
itavo njegovo srce. Ali njegova su usta zatvorena, vrsto stisnuta da ne bi
prela preko njih nijedna rije priznanja one sramotne slabosti od koje se sada
grozi i od ijeg je saznanja potpuno skren. Snagom svojeg pogleda i jak svoje
due Gordana mu ulijeva posljednju gorku kap njemu namijenjenog lijeka:
- Vaa uvstvenost uinila vas je slabiem. Vi ste poteni do sri, moete se
svladati i stei snagu. Zato vam to kazujem. Na-puljski dani razotkrili su i
vama sudbinu kojoj idemo u susret svi, koja Leka i princa.
- To se nee dogoditi! - usklikne on s tolikim arom i tako otro da ga je asak
promatrala putajui mu da se uivi u ono to je rekao, a onda primijeti:
- Vae se rijei mogu obistiniti. U vama su svi uvjeti junaka na dui i na mau.
I kad bih smjela vjerovati da e vaa volja prij preko svih osobnih osjeaja, ja
bih rekla: gospodine Damire, eka vas velika junaka borba za ivot onoga koji
vam je po srcu najblii. Ali ako ste svjesni i odluni stupiti u tu borbu, otknt
u vam jo mnogo toga to biste trebali znati.
Uspravio se. Blijede mjeseeve zrake prikazuju njegovo lice jo bljeim,
plamtee oi jo plamnijim.
- Vjerujete
Gordana, u ono to elite da bude od mene?
- Vjerovali znai pobijediti.
Naslonila se na ogradu i sagnula glavu k njemu:

- Ja vjerujem u vas, gospodine Damire, i evo ujete: ima jedan veliki ovjek
koji je daleko od dvora, daleko od ljudi, a sva njegova dua ispunjena je samo
budunou domovine. Taj upravlja naom borbom i ja sam njegovim, kako me on
naziva, kancelarom. Gospodine Damire, ako ste uistinu svjesni da moete sluiti
samo svojoj domovini, onda vas pozivam u na tabor.
Dua mu je puna odjeka. Ustao je i vrstim glasom odgovorio:
- Gordana, s ovog mjesta ustao je posve drugi ovjek. Ne vie onaj koji je bio
do danas. Priseem vam da e od sada moj ivot i sva dua biti posveeni borbi
za osloboenje nae domovine od svakog tuinca.
- Primam vau rije. Bit ete voa svih naih stalea i uzdii na prijestolje
princa Ivana. To neka bude zamjena za sve radosti koje nam ivot moda
uskrauje...
Dok je to govorila, gledala je u daleku puinu da mu olaka sakriti odjek svake
njene rijei upravljene onim njegovim osjeajima to ih je otkrio kad je prije
vie tjedana bulaznio u vruici. Svaka Gordanina rije ovog asa bolno je
dirnula njegovu duboku ranu, jer pri svakoj rijei jo vre stisne usne i
blijedi. Ali ne obara glavu. Tvrdokorno uspravljen gleda preda se i stoji
odluno kao da je okrutno stao na vlastito srce. Iako ga boli do sri, nizato
ne bi odstupio. Gordana jasno lazabire to se zbiva u njemu i svrivi
posljednju izreku, ekala je odgovor. Nekoliko trenutaka proe u utnji, a onda
on odgovori vrstim i neto dubljim glasom nego obino:
- Slijedit u vas, Gordana. Ja vie ne postojim. Vidim pred sobom samo opasnosti
koje prijete domovini i dajem se sav njezinom spasenju.
- Ima pobjeda koje se ne mogu stei maem, nego borbom svojih osjeaja nad samim
sobom. Takva je pobjeda rezultat najvee, najvitekije hrabrosti. Vi ste je ovog
asa izvojevali. Stranka princa Ivana stekla je u vama junaka i vrlo sam sretna
to smo stekli vau pomo. Sad bismo mogli potraiti firentinskog pjesnika da
odrimo malo vijeanje.
Otiao je sasvim drukiji nego to je doao. Kao da su se na ovom mjestu, pred
Gordanom, za vrijeme ovog razgovora svi njegovi osjeaji pretvorili u krutu
snagu odlunosti.
Ona se okrene na drugu stranu broda gdje je s malim paem sjedio Aversa.
- Da niste opazili kakav brod? - zabrine se starac.
- Uvijek su mi oi na strai. Ali danas se na jugu ne pojavljuje nikakav brod.
Dola sam jer bih vam htjela upraviti jedno pitanje, ali ne o zvijezdama nasmijei se ona.
- Svako vae pitanje oekujem s uitkom. Jednim pogledom dade ona znak pau da
se udalji, onda sjedne pokraj starog uenjaka.
- Sto biste vi rekli: da li je lake ljubav probuditi ili je
razoriti?
- Ovo smatram sasvim individualnim. Vama je, na primjer, lako probuditi ljubav.
Kud god prolazite, ostavljate trag koji vue sva Irca za vama, jer vam se ne
moe oteti. Dakle, lako pro-buujete ljubav, ali tee razarate. Trebalo bi zato
odvie snage.
Razgovor prekinu Escole, Damir i Stjepko.
- Mladu s: je u veini - primijeti Aversa - sada je rije na mladosti, a ja se
povlaim.
- |4e - odgovori Gordana starcu - ostajete s nama, jer ba elim da vijeamo - i
ponudi mladom firentinskom pjesni-ku mjesto kraj sebe, a Damiru uz uenjaka.
- Vrijeme je, gospodo moja, da raspravimo vrlo vanu stvar. Ako IKV i kakva
potjera, naime moj se put primie kraju...
- Dopustite da vas prekinem - upadne pjesnik. - Ve sam ugovorio s naim
uenjakom. On se vraa u Firencu, a ja vas elim ispra do vaeg grada.
- V i ste odvie za mene rtvovali, gospodine, i vrijeme je da vae rn r
zaustavim.
- V n me to nazivate rtvom sreu da budem u vaoj blizini. A bilo bi
plemenito s vae strane, gospoice Gordana, kad bisi, dopustili da ovu sreu

produim. Moja sebinost ide jo dalje da vidim svojeg brata koji ivi na vaem
dvoru.
- W
dakle, biti plemenita i prihvatiti vau ljubaznu po
mo. Ali moja sebinost ali to gospodin Aversa ne dijeli vae
miljenje o ugodnosti putovanja sa mnom.
- Vi biste htjeli da i on poe s nama? Stvar je svrena - pripravno e Escole
Strozzi - Aversa dolazi s nama kao moj gost.
vaih usta Escole tee med - primijeti veselo starac, vas u domovinu, Gordana.
mi odluka donosi veliku radost, naravno, ne budem
natrag u Napulj, cijenite, gospoice, prisutnost Firentinaca.
, gospodine Escole, vau obranu visoko cijenim, li nas potjera, ako ne na moru,
a ono kad se iskrvjerujem u to da e nas kraljeva potjera doekati u Escole - jer napuljski kralj
ne eli dopustiti Zagreb i tamo iskaete to se dogodilo u Napulju, uvjerenjem
tako mirno sjedite ovdje? - spoitne
o svemu dobro razmislio i za svaki sluaj spre-17
- Prati i
- O li moralt
- S
- O ali stigru amo?
- I
Genovi -da stigne
- I s mu Aversa.1
mio. Neemo se iskrcati u Genovi, ali svi emo se preodjenuti i tako zamesti
trag. Kupio sam od naeg trgovca odijela to ih nosi na prodaju. ,Dakle, budite
mirni.
- Jer
5 Gordana II

- Dopustite, gospoice Gordana - oglasi se sada Damir - morali bismo se

"dogovoriti kako da se kraljici i kralju objasni va nenadani povratak.
- Upravo sam se o tome htjela s vama dogovoriti i predloiti vam neke svoje
osnove.
Pribliili su glave Gordaninoj i sluaju njene prijedloge. ivo sudjeluju u
razmatranju o vrlo opasnom i sudbonosnom susretu Gordane s kraljicom Beatricom.
Vijeanje biva sve uzbudljivije, zaboravljaju sve oko sebe, ne zapaaju da je
mjesec ve klonuo na zapad. Tada ih prekine Damirov poklik:
- Vidim tamo neku tamnu toku. Upravo na mjeseini. U tili as svi skoe na
noge.
- Moda napuljska potjera.
Firentinski plemi zovne vlasnika broda koji je leao na iljku lae.
- Skrenite smjer broda, izvjesite sve venecijanske zastave.
- Otkuda vam takve zastave? - zaudi se Aversa.
- Kako vidite, mislio sam na sve. To e nas zatititi od na-puljske provale.
Mletaki brod ne smije dirati nitko. Momci, ovamo! - zovne on svojih deset
momaka - obucite venecijanske odore. Gospoice Gordana, vama je sueno da se
pretvorite u mornara. Preodjenite se i siite meu veslae. Vi, Aversa, opet na
dno mora. Gospodin Damir i ja odmah emo se preodjenuti.
- Ako vas trgovac izda?
- Ne brinite. Kupio sam ujutro od njega itav brod. Dok se ne iskrcamo, pripada
brod meni, a kad smo na sigurnom tlu, onda mu vraam uz malen dar od - sto
dukata!
GROMOVI NA GRICU
Uz prozor tornja kraljevske palae prislonila se Beatrica pa gleda, pomno
istrauje junu dolinu Save. Ve odavno je morao stii glasnik s juga. Sve
strae ni do danas nisu meu glasnicima pronale nijednog Napuljca. Ni posebne

izvidnice na kulama nisu ga opazile. A ona ga eka. Dane i noi, broji sate,
trenutke, eka ovu prvu vijest to joj ima navijestiti da je sunce skrenulo
svjetlost k njenoj golemoj, sigurnoj ivotnoj osnovi. U njoj je vrsta
nepokolebljiva vjera u uspjeh. Upravo ova elina sigurnost nadrauje njezinu
e uivanja, u saznanju stvaranja prvih temelja novom ivotu. Sto due glasnik
s prvim vijestima zaka-njava, to ekanje biva nesnosnije. Ve ne moe nai
drugog mjesta u kraljevskim odajama do ovog prozora na tornjiu.
Potraga njenih oiju utisnula joj je u mozak sliku savske doline. Misli su joj
sagradile tamo dolje "sjeverni Napulj" od
palaa, katela i dvoraca. Porazdijelila ih je svojoj zakonitoj i nezakonitoj
brai i sestrama, napuljskim pristaama, velikaima, barunima. Dulje pod
tvravom ve je zatvorila potok Ilovicu, a u njenom koritu sagradila graanske
kue napuljskim trgovcima. Od starodrevnog Gria stvorila je predgrae Napulja.
Danima, satima gleda, istrauje preko zidina zagrebake tvrave, poznaje svaki
njihov pregib, udubinu, izboinu, svaki toranj straara tvrave. A zvonce, ono
to svakog podsjea da je vrijeme vratiti se u sigurnost tvrave, predveerja s
Lotrakove kule odsutne graane ovo su zvono Beatrici zavuklo u uho i biva joj
progoniteljem njezinih matanja o velikoj budunosti - to dolazi iz Napulja.
Ve je ostavljaju tjelesne snage da sauva hladan mir pred dvoranstvom. Sama je,
osamljena sa svojom tajnovitom sreom. Ne moe nikome ni dahnuti s kolikom
strau oekuje glasnika iz Napulja.
Tri udarca srebrnim zvoncem najavljuju kraljev posjet u njezin dio palae. Hitro
se odmakne s prozora, ue u svoju odaju i sjedne na poivaljku. Matija je gleda
pozorno. Njezino je lice blijedo, podonjaci jai. Tijelo to je inilo dojam
mramornog kipa omloh i nesigurno, a pogled neto zamagljen, bolan. Kralj je
gleda zapanjeno, sjedne k njoj, poljubi ruke i ape:
- Beatrice, na sin kao da odluno najavljuje svoj dolazak u tebi.
- Jesi li konano zadovoljan?
- Nema sretnijeg vladara na svijetu. Sama zna da zakoniti nasljednik spaava
sve nae narode krute budunosti. Ve sam spremio proklamaciju da ekamo
zakonitog nasljednika. Za deset dana sastaje se hrvatski sabor i objavu u ja
lino proglasiti.
- Kakva srea to je dolo doba da nas dvoje ovako mirno raspravljamo - pomiluje
mu lice. - Nadam se da e tvoj sin posjedovati tvoju vladarsku snagu i tvoje
velebne sposobnosti.
Ustane, poljuM joj ruku i njeno apne:
- uvaj se, Beatrice - i krene. Kad je ve bio na vratima, ona spomene kao neto
sporedno:
- Da, Matija, sada mi pada na pamet. Kako to da nije stigao jo nijedan glasnik
sa sveanosti iz Napulja?
- Svi su oni opijeni slavom i veliinom tvojeg oca i uope ne misle kakvu
velebnu sveanost slavimo nas dvoje. Moemo ipak poslati izvidnicu jer glasnik
koji ne nosi tako vane vijesti zna se usput negdje zadrati, pa mu se moe
dogoditi da se i opije. .~ To je lako mogue, premda nije tako vano. Jedino me
zanima kako su prole sveanosti. Do vienja, mili!
Kralj zatvon
a ona oslukuje njegove korake. Gube se
u daljmu. Onda kraljica ustane, zazvoni, a na vratima se pojavi
Nardelma glava. Neujno pristupi gospodarici i ape:
- Nigdje nisu zaustavili nijednog glasnika. Tvrava je otvo-na svakorae. ula
sam kraljevu naredbu za izvidnice na jug.
t;*
l
Ali velianstvo, trebalo bi da sada neto okusite. Ovih dana sve manje uzimate
jela.
- Idi, elim biti sama - i poe prema vratima tornjia. A onda opet svim svojim
biem nastavlja graditi zamiljene osnove. Gleda se kako upravlja svim zemljama
sjevera, zapovijeda, vozi se u estoroprenoj koiji, zapovijeda Dubrovniku,

Dalmaciji, Istri, Korukoj, sve je to spojila pod jednom zastavom svog aragonskog roda.
U tom oekivanju Beatrica dre. Slast joj prolazi tijelom da e natkriliti
sjever kad njezin zakoniti sin baci na koljena sve narode i stalee. Razbit e
tajne elje svetih vladara Rima i Firence, Ferare, Venecije, sve koji meu njima
eznu da kralju Napulja okrznu samo jedan iljak njegove krune. Strepi joj
itavo tijelo. Najednom se trgne, osjeti neke valove uitka Meu zelenilom u
daljini pojavljuju se jahai. Ne mogu se razabrati znakovi. Trgla se natrag, ali
se ne moe oteti slici. Sad razabire: to su boje juga. Prolazi je divlja srea.
Snano potee ogrlicu koja se pokida, ali ona to ne opaa. Drobila bi da zahvati
ezlo to joj ga nose sada s juga. eka ukoeno, obuhvaena vlada-lakim
ludilom. Vrata se otvore. Tamo stoji Nardela.
- Vae velianstvo, grof Enriko javlja da je iz Napulja stigao firentinski,
pjesnik Escole Strozzi iji je brat na dvoru i moli da ga primite.
- Nemogue je da bi Firentinac bio glasnik mojeg oca. Oni nas mrze.
- Kralj moli da odjenete vrlo sveano ruho, to e i on uiniti. Neka Firentinci
vide da u Ma ti j inom kraljevstvu i petkom nose svilu i zlatni brokat.
- Dobro, zovni mi dvoranke. Pouri!
Beatrica ide kao u snu. "Kako to da prvi iz Napulja dolazi Firentinac.
Firentinac iz Napulja, moda je to prvi sigurni znak da e za godinu dana njezin
sin ve stupiti na prijestolje". Ova je pomisao probudi, brzo ue u odjevaonicu,
odabere haljinu nakit. Enriko najavi kralja. On s ushienjem prihvati njenu ruku
i ape joj:
- Moramo Firentinca obasjati Ijubaznou i sjajem. On je brat mladog pjesnika
Strozzija. Neka pjeva Firenca o sjevernom sjaju.
Dvoranstvo u sveanim odorama poredano je u grimiznoj
dvorani. S lijeve strane ulazi otmjeni mladi Escole Strozzi bez
pratnje, duboko se pokloni i izree svoje divljenje kraljici i kra
lju i zemlji kojom je putovao.
, ,, ,,
- Bit ete na gost - naglasi kralj Matija.
":t ,,. Escole se
duboko pokloni, a kraljica primijeti:
, >.-,;i::vLi-:c.
- Kad se dobro odmorite, elim da mi dugo anostima u Napulju.
- Molim vaa velianstva - pokloni se smjerno - da mi najprije dopusti san, Liti
vrlo vaan dogaaj.
- Gle, bit e neto zanimljivo - nasmije se kralj Matija i odmah pozove pjesnika
da govori. Escole pone mirno i glasno:
- Odmah nakon glavnih sveanosti oprostio sam se svojom pratnjom i okrenuo uz
obalu Napulja prema sjeveru. Tu me zaustavi mnogo svjetine i neki graani ma
zamole da zatitim djevojku za kojom su u neistoj namjeri pruila ruke dva
mukarca. Naravno, udovolji sam elji napuljskih graana i na moje veliko
iznenaenje prepoznam dvoranku vaeg velianstva.
- To ne moe biti. Sigurno vas je ta djevojka oblagala - upadne Beat; - Moja
dvoranka ne bi nikada izazvala takvu javnu sablazan To nikako nije moja
dvoranka.
Beatrica je to izrekla s dubokim uvjerenjem i vrstom vjerom dok svi dvor napeto
zure u mladog pjesnika, a kralj Matija znatieljno oekuje nastavak. Escole
Strozzi, nastavi muevnom spremnou dokazati svoje rijei.
- Vae velianstvo, uvjeravam vas da je doista bila vaa dvoranka k o su dvojica
mukaraca napali. Odmah sam je prepoznao. Tamu su je svi zvali njenim narodnim
imenom Gordana.
Beatrica spusti vjee, u glavi osjeti teki udarac, ne moe izdrati i rukom
podupre elo, dok se kralj okrene Varadiju i nasmije omalovaava.] _.
- Nisam li uvijek tvrdio da je luckasta? Ali kancelar ne odvraa, itavo
dvoranstvo pretvara se u upitnik ekajui razjanjenje. Beatrica konano
promrsi:
- Lagala je - slagala je sve. Ona to umije, samo da izazove pozornost.
- Sigurno je ta namigua svojim oima izazvala junjake mladie - farf^ mirno
kralj.

Meutim, mladi Firentinac digne glavu pa naglasi:

- Molim vaa velianstva da mi dopuste dalje govoriti Dvoranka njezinog
velianstva pobudila je za sveanosti panju svih mukaraca, ali se ona vladala
neprispodobivom skromnou. Bila je u drutvu svojih dvoranka ili dvojice
staraca. Ja sam joj se gotovo nametnuo , bih doznao neto o mojem bratu koji se
nalazi na ovom dvoru. Svojim sam oima vidio kako su je izvlaili iz mora u
luci. Graanstvo ju je branilo i videi mene, zat-trailo je da joj pruim
viteku zatitu.
- Onda ste je naravno vratili u dvor mojoj sestri?
- Nije bilo mogue, za nama je pola potjera, a ja sam sebi zadao asnu rije da
u napadnutu djevojku braniti dokraja. To sam i uinio.
Svima je u dvorani zastao dah. Kraljica kao da vie nije iva 1 prisebna. N je!
i lice smrtno blijedo. Izmeu sitnih trepavica neto sijeva. Tiinu prekine
kralj Matija:
- Jeste li doveli dvoranku u ovaj grad? ;
- Jesam i molio bih vae velianstvo da ona odmah ovdje pred svima sve izjavi
kako bi se izbjegle glasine.
- Slaem se s vama, slavni pjesnie, jer je meni i kraljici stalo da se stvari
raiste. Dovedite je.
- Ona eka ispred dvora - odgovori Escole i na odobrenje kralja izae. Tek sada
Malija pokloni veu panju kraljici i zauen ape:
- Zar ti je ova smuenjakinja uistinu toliko ula u volju da si problijedila od
ove njezine ludosti u Napulju? Ta slutio sam...
- Dragi moda je poinila teak udarac mojem dvoru pred Napuljcima.
Uskoro ue Escole i vodi Gordanu. I ona je blijeda, ali ozbiljna i mirna.
Pokloni se kraljevskom paru i eka da joj dopuste govoriti. Beatrica stisnutih
usta, ukruena daha uti. Kralj se prijaznije okosi na djevojku:
- Kakvu si to smuenu alu izvela u Napulju?
- Od ale i ludosti nisam se izvrgla smrtnoj opasnosti i skoila preko ovih
bedema u more - i pokae na sliku.
Sve glave prisutnih, protiv svih -propisa, okrenule su se k zidu gdje je slikar
od stropa do poda naslikao kraljevski dvor na obali. Kralj Matija ustane,
pogleda prema slici i pita:
- Je li to istina?

Pjesnik Escole upadne s odgovorom:

- Vidjeli su je ribari i graani Napulja.
- Svaka ast tolikoj hrabrosti - veli Matija i okrene se kraljici - to skakanje
u dubinu vjebala je u Viegradu, ali sada nam kai, Gordana, ukratko istu
istinu. Sto ti se dogodilo?
- Jedne veeri javi mi pa da me zove dona Izabela i mladi me vodi stubama u
neku otmjenu odaju u kraljevskom dvoru. Tu naem dva meni nepoznata mukarca:
jedan mlad, a drugi stariji. Oni su jednostavno bacali kocke tko od njih ima
pravo da me uzme prvi. Kad sam to ula, potrim iz sobe, lutam, bjeim amo,
tamo, oni za mnom, dok najednom ne opazim neki pali prozor u kuli, otvorim ga i
bacim se sa strmoglave visine u morske dubine. Mislila sam: nikad neu izai na
povrinu. Onda su me nali ribari, odveli na obalu gdje je narod slavio.
Meutim, ona dvojica su istrala iz dvora i htjeli me ponovno uhvatiti, ali su
me graani obranili.
- Kako su mogli znati tko si?
- Gospoica je dan prije na bojnim igrama pobijedila njihova prvaka - opet
upadne Escole.
- Da, na jugu ovakav bojovnik kao to je Gordana uiva veliko uvaavanje primijeti kralj, a glas mu odaje kako se njegovo raspoloenje prema Gordani
popravlja.
Beatrica jo uvijek ne moe progovoriti. Strava je zahvaa od onoga to je
Gordana preutjela. Tko zna kakvo je otkrie donijela sobom iz Napulja. To Beatriino uzbuenje opazi kralj pa

odlui:
_ Vani) je da smo razjasnili dogaaj i tune neka bude zavreno. Naeg h \ n gosta molimo da se odmori, a zatim emo se pobrinuti kako da ga zabavimo.
Primanje je svrilo. Kraljica izda naloge za gosta, a onda se sa smijekom
okrene Gordani i dade joj znak da poe s njom.
Beatrica je stigla u posljednju odaju svoje nove palae. Uinila je taj korak
kako bi sabrala misli. Onda sjedne i okrene se Gordani:
- A sada, djevojko, ovdje smo potpuno same. Nitko ne moe uti rijei, osim ovog
zraka to ulazi kroz prozor. Budi mi iskrena i reci sve jer hou da se tebi dade
zadovoljtina, ali i Napulju. Moe li zan kako e se taj dogaaj prenositi
jugom? Dakle, obeaj em ti, zadajem rije: bilo tko mu drago, ona dvojica koji
su te htjeli obeastiti morat e ti pruiti zadovoljtinu, pa bila to i moja
braa.
- Nikad nisam prije opazila tu dvojicu. Bilo je stotinu uzvanika, ne znam
uistinu kako bih tu dvojicu meu tolikima prepoznala. Uistinu ne znam tko su, ni
kamo spadaju, jer sam bila odvie uznemirena, uzbuena i mislila sam na svoj
glas.
Bea trica gleda Gordani u dno zjenica.
- Dakle, ne zna, ali otkud si to skakala, s kojeg prozora?
- Velianstvo najbolje zna ogroman broj prostorija, razne stube, katove i kule.
U silnom strahu sam jurila, bjeala odajama, hodnicima, stubama, gore dolje,
izbezumljena. Kad spazim otvoreni prozor, bacim se bez predomiljanja. Nisam
mislila da U u se razbiti na bedemima ili u ostati na dnu mora.
"Skoik i razbila moje kraljevstvo", misli Beatrica. itavo joj bie plane
paklenim gnjevom i mrnjom. Kletve padaju po Gordani kao ognjena tua. Nema
nita i nikoga pod suncem koga je tako mrzila kao to ovog asa mrzi Gordanu.
Beatrica je crni oblak iz kojeg sijevaju gorue strijele. I kad je djevojku
otpustila iz svojih odaja, prosula je za njom gromove. "Ubojice mojeg sina,
bacit u te na stratite!"
Kad je uspjela suspregnuti bjesnilo, dade odmah pozvati kralja. Doeka umiljato
i poneto pokajnikim glasom:
- Uvijek si bio u pravu. Gordana je duhovita, ali i smuena. Zamisli sada
zgraanje sveg Napulja nad ovakvom javnom sablazni. Zato i nema glasnika. Moj
otac je ljut i povrijeen. Njegovi e neprijai doekati ovu sramotu s veseljem
da imaju ime ocrniti njegov dvor. Trebalo bi da nas dvoje neto uinimo kako
bismo pomogli ocu.
- Sami
kako?
- Ti bi sastavio otmjenu pratnju svojih dvorana, a ja u dodati svoje i neka
Gordana odmah krene natrag u Napulj, neka Pred tvojim pouzdanicima mojem ocu
kae sve, neka moli za oprotaj to se nije vratila na dvor. Escole Strozzi
sigurno bi je
odveo da ga je molila. Otac e pronai krivce i oni e nju morati zamoliti za
oprotenje. Kad bi to sve bilo ureeno, onda bi se Gordana morala pokazati u
pratnji naeg i napuljskog dvora i pred poslanicima drugih drava naglasiti da
je bila u zabludi, pa se onda zajedno s Franceskom i Izabelom vratiti. Tako emo
neprijatelje moga oca uutkati, izgubit e poslasticu za prijenos te sablazni.
Sto kae na to?
- Ako te to umiruje, posve sam suglasan s Gordaninim povratkom.
Onda odmah pozvoni i dade pozvati Gordanu. Zaas se na vratima pojavi djevojka i
pozdravi kraljevski par.. Kralj joj ozbiljno i strogo saopi to je prouzroila
i kako to odmah treba ispraviti. Djevojka je sluala udesnim mirom, pa onda
upita:
- Velianstvo, molim da mi odredite kad si imam vrati u Napulj.
- Pa, za dva-tri dana - odvrati kralj - dok se od ovog puta malo odmori.
Najbolje za dva dana.
- Sluam, vae velianstvo, i bit u spremna - i poklonivi se ostavi sobu, a
kralj se nasmijei Beatrici:
- Vidi kako je mirno primila kao da sama veli: kriva sam.

Ali kraljica ne dijeli Matijaevo miljenje. Ova djevojina spremnost prouzroi

u Beatrici nova mrana pitanja: "Zato ona tako bezbrino prihvaa taj put? Sto
se skriva u tom njenom miru?" Pred kraljem se svladava pa se na njegovo pitanje
smijei
- Odmori se mila, majko naeg sina - ape on i njeno je
zagrli pa izie iz nove palae.
"TI VISE NISI DAMIRlc
U bogatoj kraljevskoj knjinici sjedi osamnaestogodinji Ije-puni princ Ivan.
Ozbiljno, zamiljeno lice ini ga mnogo starijim. Nikakvo gibanje u kraljevskom
dvoru ne dopire do njega. Tiho se otvore vrata, ulazi pa i najavi:
- Prine, u vaoj odaji eka gospodin Damir.
Knjiga udari o stol, mlado tijelo skokne. Zaas se prijatelji nau u zagrljaju,
dugom i nijemom, sve dok se Ivan ne trgne od Damira, gleda mu u oi i jedva
ujno pita:
- Je li ti moda ipak uspjelo da nisi stigao s kraljevim pismom Lovni?
- Nije, Ivane. Odrao sam rije zadanu kralju.
- A u Milanu? Obeao si da e Bianku odvratit od mene? Jesi li uspio?
- Sva srea da nisam imao mogunosti da to uinim. Spasio sam se da ne budem
izdajica domovine.
Zapanjen Ivanov pogled istrauje Damirovo lice i upita:
- Otkad si se ti opredijelio u one koji kroje sudbinu drave? Otkad a - gotovo
vikne.
- Od tada kad sam svojim oima i razumom zagledao u dunost da itavim svojim
ivotom branim svoju kuu, krov, narode od tuinca.
Ivan se osjeti prevaren, izdan i povikne:
- Dami i c, ti nisi vie Damir!
- Nisam onaj Damir koji je dosad uivao ivot kao princeze to miriu cvijee.
Odluio sam ui u borbu za domovinu.
- Tko ti je nametnuo te misli kojima se bave kraljevi i njihovi kan cd. i r i.1
Tko je to u tebi probudio?
- Probu d i u je Napulj.
- Napuli je briga mojeg oca i njegovih...
- Da, Ivane, zato to to nije tvoja briga. Zato to ti nee da brine za
prijestolje. Zato sam odluio da ja postanem vojnik za domovinu
- Ja neu! - suho odvrati Ivan.
- Ba zato to ti nee ja hou. Kad ti ispripovijedam da mi je visoki vladarski
poslanik morao pomoi zatititi Gordanu od Franceskovog zagrljaja...
Ivanovo lice smrtno problijedi, a Damir brzo nastavi:
- Zapravo, oni su je oteli zloincima i doveli je na Gri. Ali ni tu joj nema
sigurnosti, jer to si ti? Ti ne eli prijestolje, ti se ne brine za vlast da
bi je mogao zatititi. Ti joj nisi mogao-zaprijeiti put u Napulj, isto je tako
nee moi zatititi ni ovdje na Griu da ti je Francesko uzme kad god ga bude
volja. A to e poiniti s tvojom majkom? Sve mi je u lice rekao kralj Fe-rante.
Da ti je poznato to sve Napulj sprema tebi, majci i Gor-dani.
Zaprepaten stoji Ivan i gleda u neku jezivu provaliju, ne zna je li to san ili
java. Pokriva lice rukama. Oekivao je sve drugo od Damira, samo ne to. Oekivao
je da e mu Damir pomoi odvratiti Bianku od vjenanja. Vratio se drugi Damir,
to nije vie njegov glavni oslon u ljubavi. Pred njim stoji hladni, beutni
mladi ovjek kojemu je prva briga - kraljevstvo. Njegove rijei nekad tople,
suutne, sad su se pretvorile u eravicu, sasule se na njega, ozlijedi ga tekim
opeklinama. Sto se to dogodilo tama u Italiji s tin mladiem? Opet ga pogleda
istraujuim pogledom.
Damir osji i da bi moda Ivan mogao pogoditi tko je u njemu pobudio te nove
misli pa brzo prie i ree:
- Gleda me? Gleda promjenu koja je nastala u meni?
- Golemu... i ne znam...
- Ivane, da si ti gledao i doivljavao strahote to su bile spremljene u Napulju
svima nama, a Gordani najgrozovitije, odmah bi rekao: Ovamo ezlo! Vojsku hou

da unitim zloince! Sluaj me. prijati-h u. Sjedni, jer se bojim da te strahote

nee sluati stojei.
Gotovo ga silom posjedne u naslonja i tiho mu stade priati sve to je uo od
Gordane, ime se njemu lino prijetio Ferante, kako je dospio u tamnicu, tamo
naao Gordanu, kako ih je Mar-zano spasio od Feranteove osvete, o velikom
vitetvu Escole Stroz-zija. Sve, sve u tanine pria Damir svome prijatelju koji
sjedi blijed, slomljen, ukoen. Odaje ovjeka strahovito isprebijanog pa ne
osjea vie je li iv ili mrtav. Damir ga pozorno promatra i kad je osjetio da
se u Ivanu budi otpor protiv sama sebe, opet nastavi:
- Dogovorili smo se da pjesnik dovede Gordanu pred kralja i kraljicu i da
prikae kao da su je hvatala dva nepoznata mukarca. S nama je stigao i Aversa,
ali smo ga namjerno skrili na Kaptolu jer emo upriliiti sluajni susret njega
s kraljem. Sve smo to ugovorili i tono proraunali. Gordana je tu bila prvi
savjetnik. Sada, dragi Ivane, sluaj pomno: Francesko i Izabela se vraaju. Oni
e opet zauzeti svoj dosadanji poloaj na dvoru. Moe li zamisliti kakav e
ivot dosuditi Gordani?
Na ove rijei Ivan stade koraati po sobi kao da je tek sada shvatio pravi
smisao, kao da su tek u ovom asu njegove oi spazile crni ponor nad kojim lebde
ivot, ast i sloboda Gordane. Taj ponor ovdje, pod ovim krovom, izmeu ovih
zidina, tamo u onim odajama. A on je goloruk, nemoan da pritekne u pomo. To
saznanje najednom razbije u njemu sve blage, tople osjeaje mladosti. Saznanje
da e njegova majka i on sam biti izloeni najsramotnijim zloincima, a on nema
mogunosti da sve to odbije ni danas kad mu je otac iv potpuno ga slomi.
- Ivane - zauje opet Damirov glas - valja se odluiti. Prvo treba osigurati
Gordanu. Moramo je sakriti negdje daleko od dvora. Mladi pjesnik Escole Strozzi
ponudio je svoju vilu u njegovoj domovini. Ili, ima li kakvu drugu zatitu? Sto
da uinimo? Svaki as je dragocjen.
Damini se ini da se Ivanova vitka pojava produila, lice ukrutilo i kao da je
desetak godina stariji.
- Damire, sve su strijele svemira prole kroza me, pretvorile u prah i pepeo
moju slabost. Tek sada sam svjestan mojih dosadanjih ina. uj, Damire, moja
ljubav nije izgorjela u ognju ovih strijela, ali je nestao Ivan, onaj Ivan koji
je dosad bio. Ako te strahote od mene ne naine mukarca, onda sam trica, a ne
ovjek. Reci ako si jo koju strahotu zatajio. To e me jo vie oeliiti.
Damir to jedva doeka pa i izmiljene stvari stade uvjerljivo tumaiti:
- Kad je kralj Ferante htio da izvue iz mene tobonje ime ovjeka koji je
takoer upoznat s njegovim namjerama, spomenu mi je tvoju majku, obasuo je
strahovitim pogrdama, a zatim navijestio da e jo sada im se nasljednikom
Matijinog prijestolja proglasi Giovano, dati nju dopremiti na Ichi. Prije toga
e je pred cijelim svijetom proglasiti djevojurom i ostavit e je na
Otoku da umre od gladi i ei. Nju okrivljuje to Beatriin brat Giovano ve
nije proglaen za nasljednika. Meutim, pri prvom dolasku na Gri uo sam da
kralj kani proklamirati nasljednika za deset dana na saboru. Dakle, ti sada
odluuje ivotima svojih najbliih i sreom naroda.
_ Dobro, Myirw"i odgovornost na sebe. Priekaj me ovdje. Idem kralju.
* * *
Nakon odgovora i razjanjenja dogaaja s Gordanom kralj se iz Beatriinih odaja
uputi u svoje radne odaje. Tu nae Vara-dija i primijeti:
- Uvijek sam slutio da e Gordana neto smutiti, ali nain na koji je hranila
svoju ast zadivljuje me. Pravi je junak. No, sada je druga stvar vrlo vana.
Treba sastaviti proklamaciju o zakonitom nasljedniku.
- Volio bih sam prepisati proklamaciju da ne govore o njoj.
- Jo uvijek sumnjate, Varadi? Sada je zaista kraj svim sumnjama.
Ue Berislavi i najavi princa Ivana. Kralj veselo kinine i doda:
- Nisam ga vidio ve nekoliko dana. On je stalno u Ateni i oslukuje vijeanje
starih Grka.

ustrim korakom ulazi princ Ivan, smjerno pozdravi kralja, a ovaj ga veselo
primi i upita:
- Kome imam zahvaliti da si naas ostavio Grke?
- Kraljevski oe, htio bih znati imate li kakvih vijesti iz Milana gdje se imalo
obaviti moje vjenanje?
- Brzotca je najavio da je tamo sve izvedeno najsveanije. Lovro se vraa s
prstenom i svadbenim darovima.
- Smijem li jo neto rei? Naime, vrijeme prolazi. Jesensko doba kod nas nije
ugodno junjacima pa sam mislio, kraljevski oe da moju enu to prije dovedemo
ovamo. Veselio bih se da vidi prije svega tvravu Gri i na Medvedgrad.
Vjerujem da e se to sviat Bianki.
udne sumnje obuzimaju kralja, ali se smijei:
- Neobi
me raduje da se moj sin zaelio Bianke.
- Postao sam suprug, pa je vrijeme da zaponem i novi ivot.
- Pametno zbori, sine. Okrunit u te prije vjenanja kod nas krunom bosanskog
kralja.
- Ta kruna pripada sinu bosanskog kralja Lovri Ilokom. Nikako neu da je uzmem.
To bi bila velika nezahvalnost prema zaslugama to je Lovro uinio za vas, oe.
Uostalom, to nije ni potrebno, jer ste odluili proglasiti me nasljednikom
prijestolja Hrvatske i Ugarske.
Matija zahode ruke u zlatni pojas i pogleda Varadija, a onda Ivana.
- Da, to sam ti rekao. Samo, sine, moji lijenici su mi navijestili da u dobiti
zakonitog potomka, pa ako se ta nada ispuni...
- Naravno, u tom sluaju povui ete svoje namjere s nezakonitim sinom.
Vjerojatno e onda i milanski vladar razrijeiti moje vjenanje s Biankom?
- Ali kao bosanski kralj ipak...
- To ne znai nita jer bih morao biti podloan vladaru ove velike drave, a to
ne bi moglo ispuniti sve moje osnove to sam ih zasnovao za budunost tim
narodima. Radije se onda povlaim.
- Tko te u to uputio? - otro e Matija.
- Kraljevski moj oe, zadajem vam svoju rije: to su upute mojeg mozga. To je
logino jer, konano, ne elim da na vaem dvoru inim dojam neke nepoeljne
pridolice.
- Ovo je neoekivana smjelost
- Oprostite, velianstvo. Htio sam uza se imati i svoju zakonitu enu, ali kako
vidim, uvjeti Milana su preveliki. Prema tome neu pred svijetom ostati
smijean, idem sa svojom majkom.
- Dakle odbija bosansku krunu?
- Ili u biti vladar cijele drave, ili privatno lice.
- Odgovor e dobiti u subotu.
i
- Hvala, velianstvo - mladi se pokloni i izie
mri u Varadija.
(., ^ .
- Moete li prisei da ga niste uputili u tu smjelost?
J
- I zaloiti glavu. Nisam ga vidio osam dana.
- A meni se ini da ga nisam vidio nikad. Zar je to Ivan, moj skromni sin koji
je odbijao prijestolje? Sto se to dogodilo?
- Moram priznati da je i meni to zagonetka - primijeti Varadi. - Meutim, on
mnogo ivi s knjigama i moda je istina da je sve to upliv pisanih savjetnika.
- Pa to je ba naglavce u asu kad mi ena donosi zakonitog nasljednika. Moj
nezakoniti sin poinje se buniti protiv onoga to sam prije tekim borbama morao
iz njega izvlaiti. Sad eli prijestolje kad je dolazak navijestio zakoniti
nasljednik.
- Velianstvo, to e rijeiti sama priroda za kratko vrijeme. A mladi princ neka
zasad ostane mu mladoj i lijepoj vojvotkinji. Moda ga i to malo nadrauje.
"Otkud opet ta Varadijeva pomirljivost?" - udi se Matija. "Zar uvijek mora oko
mene biti sve naglavce?"
U svojim odajama princ Ivan apui pripovijeda Damini svoj razgovor s kraljem i
snebiva se nad vijesti o zakonitom nasljedniku:

- Izjavio je da e mi dati odgovor u subotu. Francesko bi se mogao vratiti

prije. ini se da moj otac povlai odluku da mene
proklamira nasljednikom, ali i onda stupam u borbu za domovinu svoje najmilije.
Sad jasno vidim da smo svi u pogibelji od aragoriskih zloinaca. Napulj se
spremio, a mi ne smijemo ostati nepripravni, Lovro Iloki najavio je svoj
dolazak za danas naveer.. Sutra u ga sveano primiti kao da nita nisam uo od
kralja, a onda ga pozvati ovamo gore na tajni dogovor. Nas smo trojica duni
povezati se za obranu Gordane, a i prvi na obranu domovine.
- Kako je divno sluati ove rijei iz tvojih usta, Ivane.
- Ijfloj prijatelju, dogaaji u Napulju duboki su udarac mojem srcu, mnogo me
vie bode nego tebe. Ti ne moe osjetiti moje boli, jer ti ne ljubi Gordanu.
Kad bi ljubio djevojku, onda bi me mo- potpuno shvatiti. Uvijek sam se nadao da
u izbjei prije u i enidbi s Biankom. Sada vidim da su sve to bili snovi moje
mladosti, mili i dragi sni...
- MCJI ixlt/..:Li snagu duha koja ti dojavljuje: tvoja ljubav bila bi nesrea,
slom svega.
Ivan zagrli Damira i uzdahne:
- Kuk- si sretan to ne ljubi nikoga, a presretan to ne
ljubi GonJ inu koja je nedostina. Ali govori mi, uvijek mi go
vori moje dunosti da lake drim na uzdi svoje enje. Zakopao
sam ih, ali u
ivjeti. Ne, ne! To ti ne moe slutiti, Damire,
to znai ljubiti tu djevojku...
- Bit e da je tvoje odricanje bolno, ali dunost je vea.
- Ali ti svakog dana opetuj. Znaj, Gordana je nesretno janje u .Vujoj jami.
Zamisli samo to e biti kad se vrati Francesko i ispria Beatrici to je sve
Gordana vidjela i ula?
Ponove i ga proe jeza i ustane:
- MOJ ni
bez daha biti na oprezu.
- Sad moram ja do kralja da mu predam izvjetaj o irvr-enju zapovijed i da mu
reem kako sam poslije vjenanja poao s nekim mi lan ; gostima u Napulj. Bojim
se da me zbog toga ne kazni.
- Mislim da je odvie zauzet neim drugim. Moda u to saznati jtd Varadija.
Ivan ji ostao sam, pun bola i straha. Bori se sa svojim osjeajima i Odlukama da
ostane jak i nepokolebljiv.
Ispnri Kamenitih vrata uspinje se velika povorka. Na elu joj Lo\ Iloki. Prema
njima dolaze Damir i Gordana u pratnji Stjepk. Vojvoda ostavi povorku i potjera
konja u sui e t Gordani. Njezim pratioci povuku, a ona apne vojvodi:
- Upravo dolazim iz Remeta. Od Cesmikog ete doznati svu istinu jezoviiil
dogaaja u Napulju, a na dvor se pretvorio u
l
l
vulkan i treba da budemo oprezni. Pridobila sam za naitt borim Damira, a preko
njega imat emo i Ivana.
- Vi postiete ba sve to hoete.
- Hou samo ono to mogu! Sad nas eka borba mnogo opasnija nego ikada. U toj
borbi mogli bismo izgubiti domovinu, dakle sami sebe. Ali mi smo odluili
pobijediti.
- Za ove rijei jo vas vie oboavam.
- Hvala vam na svakom osjeaju, vojvodo.
- Vae su rijei najarobnija melodija. m - Upamtite jedno: vjeto prikrivajte
svoje osjeaje.
- Ne elite da vodim brigu o vama?
- Ne mogu sada razjanjavati. ujte: vodite brigu o meni jo vie nego ikad, ali
neprimjetno. Ako odate svoje velike osjeaje prema meni, upropastili ste me. Ne
zaboravite te rijei.
- Nikad, Gordana! - izree on kao zapovijed.

- Damir i Stjepko bit e glasnici i dojavljivati vam pripreme za jednu nau

osnovu. Sve ostalo je u zraku, u vama i opreznosti. A sad brzo u dvor.
Vratili su se svaki svojoj pratnji i uli u dvor.
Pola sata nakon dolaska odrao je kralj sveani doek svatova iz Milana. Njegovi
vrhovni metri odveli su milanske goste na Medvedgrad, dok su zastupnike
vjenanja ukonaili u kraljevskom dijelu palae.
Na dvoru je sve utihnulo. Kralj posjeti Beatricu i nae je u postelji. Njeno je
pomiluje po glavi:
- Dobro je tako. Na djeak hoe da miruje. Moramo se u prvom redu brinuti za
njega.
- Nikad nisam slutila koliko njenosti ima u tebi, Matija.
Uveer je kralj pozvao Varadija u ured i poeo se gotovo izvinjavati:
- Ne zamjerite to sam vas pozvao: osjeam se kao dijete kad se boji tiine i
onda poinje galamiti od straha. Toliki mir me zbunjuje. Svi su se povukli.
Ovakav mir uvijek mi je donosio pod noge neprijatelje.
- Ali sada vie ne postoji neprijatelj.
- Uvijek oni za Matijaa postoje, samo esto mijenjaju obraze, imena i oruje.
Malo emo se pozabaviti dravnikim poslovima
BEATRICA IZRIE SMRTNU OSUDU
Sutradan najave kraljevske trube da su stigli vrlo visoki gosti. Cijeli dvor je
na nogama. Kralj sa svojim kancelarom, kraljica sa svojim dvorankama. Meu njima
stoji i Gordana. Beatrica je utroila mnogo snage da uzmogne upraviti Gordani
vano pitanje:
- Imala si danas putovati natrag u Napulj a, evo, oni se vraaju.
_ Velianstvo ima pravo. Ne znam zato su se tako rano vratili kad je bilo
odreeno da jo ostanu.
- Moda Izabela ima razloga koji su je prisilili da se vrati. Nisi mi o tome
nita spomenula.
- Nisu preda mnom govorili o putnoj osnovi.
- Jo emo razgovarati o tvom povratku. Danas jo ostaje ovdje.
- Kako velianstvo eli.
Beatrica okrene glavu da nitko ne primijeti kletvu koju je izrekla. "elim te
vidjeti razapetu na goruem drvetu, ubojice mog sina!"
Pozorno gleda na ulaz, sama se priblii kako bi mogla odmah s Franceskova lica
proitati to joj donosi iz Napulja. Svom snagom zaustavlja svaki znak bijesne
znatielje i eli da ga doeka sa smijesk n na ustima. To joj prilino uspijeva
i namjerice produuje ceremonije dobrodolice svojem bratu i zastupniku slavnog
napulj.sk: M, kraljevstva. Kralj Matija ivo sudjeluje u tom doeku i sva su
lica zadovoljna gledajui srdanost kraljevske porodice.
Nakon pozdrava, kralj zatrai da mu Francesko prikae goste iz Napulja.
- Ovo je prvi lijenik naeg kraljevstva Kristotano, a ovo prvi dvorski du-.ii
ija:isiM.-iii- Pietro Ranzano.
Matija ih ljubazno pozdravi, a kraljica se s njima odmah povue u svoje odaje.
im su ostali sami, Beatrica se okrene prema bratu i strogo pita:
- Kako se Gordana mogla vratiti? Blijed, uzbuen, mladi kardinal proape:
- Bila je to prava strahota.
- Povjeri l
sam ti svoj ivotni cilj. .
,
- Ni otac, kralj, nije mu bio dorastao.
- Ti bunca. Govori brzo sve redom.
Sjedei pokraj Beatrice, slomljen, utuen, pripovijeda Francesko dogaaji u
Napulju. Govori dosta brzo. Kraljica se uarila kao plam baklja, razmahivala
nijemo rukama kao da nekog gui i prekine bratovo prianje tamo gdje je on lino
poao gore da vidi spava li Gordana od praka slavljenog u veeru.
- Sto? Simono uspavan, a ona? Gdje je bila?
- Otac i ja otkrili smo joj trag dolje u tamnici.
- Ona dolje? Je li tamo nala Marzana?
- Jest i mora da su govorili. Nali smo uad kojom je bio vezan Danu; i
Gordanine haljine. Ona je skoila s bedema u more. Sestro, smiluj se, umiri se.

Razbila je u bjesnilu kristalni vr na stolu i dahtala smrtno

blijeda:
- Prokleta, prokleta, prokleta!
- Marzano je izgubio vid u tamnici, ali nam je rekao kako su pronali neki
prozor na kuli...
- Jao, jao - izusti Beatrica - onda je taj prinev sluga Damir sve vidio?
- Jo vie. On je sve i uo. Otac ga je otkrio kraj Apolonova kipa.
- to ste govorili?
- Raspravljali smo o naoj osnovi na otoku IchL
- Moj roeni otac i brat prolaze pored ovjeka koji je svjedok gradnje mojeg
prijestolja i vas dvojica putate takvog ovjeka na ivotu? Jao, nema vie
Aragonaca, svi su me izdali.
- Otac ga je prepustio dvojici svojih pozdanika, u prevelikoj radosti to se ba
onog asa, kad je Damira trebalo smaknuti, tvojoj sestri Eleonori rodio trei
sin.
- Trei? Trei sin, trei? Tko je taj avo koji meni ne da nijednoga?
Onda se zaustavi usred sobe, sklopi ruke i stade kleti sve od neba do zemlje,
dok Francesko ponizno uti
- Moj otac i ti ugrozili ste moj ivot!
- Ali, Beatrice...
- Luae, zar ne vidi? Pod kraljevskim krovom ee Damir koji moda zna sve ili
barem neto od tvojeg razgovora s ocem. Damir je sasvim sigurno razgovarao s
Marzanom u tamnici pa e sve kazati onom prokletom Ivanu koji mi je do sada
svojim ivotom spreavao nasljedstvo prijestolja, dakle dvojica. Najpodlija i
najpogibeljnija zmija na dvoru - Gordana - zna sve.
- Bartolo i Alberto dali su se potkupiti od Ivanova dvora-nina. Oni su to ve i
platili.
- Glupane! Stotine, tisue na stratitu nee vratiti sina to mi ga je imala
dati ova opasna guja. Tu, u ovoj zemlji, gdje sam ja gradila predgrae Napulju
uinili su od mene podnoak barbarima. To e mi platiti, to e ispatati! Jao
njima! Mrzim, mrzim, ubijam jezivo, ubijam. Kanjavam, ali tko da mi bude
krvnik?
- Evo ih! Otac ti je poslao lijenika koji nosi naslov "kuhar otrova", a drugi
je prvak spletkara cijele Italije. Jo neto, Beatrice. Moj otac oduzeo je
Damiru pismo u kojemu mu ovaj priznaje da vjeno ljubi Gordanu.
Skoila je tako hitro da je gotovo Franceska sruila i ustoboila se pred njim
kao da je doivjela neto strahovito...
- Ono dvoje se ljube?
- Mislim: rekao ti je jednom da je od neke djevojke odbijen i zato odustaje da
ga vjena...
- Lagao je! Lagao! ekaj, ono popodne kad mi je to rekao znao je da Lovro Iloki
putuje u Milano i morao je dati svoj potpis na brani ugovor. Razumije. Lagao
je. Nije bio odbijen, ali da stekne lake prijestolje, uzima Bianku.
.
- Sve to ipak ne moe biti povod da si toliko izvan sebe!
- Brate, pa ti si izgubio razum. Ivan priznaje Damiru da je ona njegova vjena
ljubav. Dakle: oni se dvoje ljube, Gordana i princ, uje li, ljube se. Ona je
to znala tako divno sakriti. Ona je Ivana i "ebe drala u pozadini. Kolika
prepredenost u te ene. Kolika opasm" t
- To je naglasio i na otac i poruio da pripazi na nju, jer je smatra opasnom.
Beatrica poloi prste na sljepooice, koraa gore-dolje, gotovo isto tako
uzbueno kao za vrijeme Franceskova prianja o dogaajima oko Gordanina bijega.
- Opasna! Opasna! Strahovito opasna! Kako se znala pretvarati kad sam je pitala
je li kome poklonila srce. Kako se smijala, oijukala sa itavim mukim dvorom
da pokrije poglede namijenjene pri:.L u. inila se kao neko luckasto stvorenje
kojoj je sve samo ala, budalatina, igrala je dvorsku ludu. A ja? Ja sam je jo
branila pred kraljem. Beatrica napuljska prevarena, izigrana, ismijana, nadmudre
n Lukavija, prepredenija, opasnija je od mene.

- Samo dotle dok nisi poznavala njenu prevejanost.

- Gordana mi je otela kraljevstvo. Kakvu ona igra ulogu? Razmisli: princ je
naziva svojom vjenom ljubavi. Dakle, mogla ga je smotan da se njome oeni. Ipak
nije uinila nita da stekne bogatstvo i tako odlinog mua? Smatra to
prirodnim? Ni onda to nije prirc da ga ona i ne ljubi?
- I na otac je to opazio.
- uj: ako dakle nije htjela princa vezati uza se, na to rauna? to misli to
kani? Ostati mu Ijubovcom kad mu je mogla biti enom? Nisi o tome razmiljao!
- Nisam se mogao dosjetiti!
- Princa je svezala uza se, ona ima unosnijih, veih osnova.
- Zar misli kraljevskih?
- Odreci se princa, znai, omoguiti enidbu s Biankom. Taj brak je put na
prijestolje. I onda bi bila uz prijestolje, zapravo kraljica. U njoj se
razbudila strasna elja da se uspne do prijestolja, do mene, povrh mene. Kad bi
Ivan bio vladar, ona bi vladala njime, nada mnom. uje li to? Razabire li to
se krije u toj prokleto] djevojuri? Opasnost vea od Varadija, od svih koji se
napajaju ; da e mi ova spuva to je nazivaju princom postati kralj ovog
kraljevstva kojemu sam ja dala svoju mladost, ljepotu, svoi kraljevski ivot sve!
- Tvoji zakljuci se takvi da Gordana mora odmah s dvora.
- Sto? Da je pustim izmai mojoj pasci i da radi protiv mene u slobodi? N Ostat
e uza me da pazim, nadzirem i strahovito kaznim. Bit e izgnana kao posljednja
zloinka, najgnusnija edomorka, k;u kradljivka na otok Ichi. Otela mi je
nasljednika, hoe da mi otme vlast, neka je stigne kazna najgorih zloinaca. Ali
gdje je pismo koje ste oteli u Napulju prinevu dvoraninu Damiru?
6 Gordana I
- Otac ga je slao u Milano. Ne ljuti se, Beatrica, ekaj dok svrim. Glasnik ima
nalog da vojvodi samo pokae pismo, a onda ga donese tebi. Priznajem: ovim
pismom htio sam prisiliti Gor-danu da bude moja.
- Imat e je na najsramotniji nain i odbaciti kao gnjile. To pismo elim.
ekaj, prokleta bila! Skotrljat u te niza stube prijestolja na koji si se
htjela popeti. A sad pazi, Francesko. Ponaaj se prema njoj kao da nije bilo
niega. Nadmudrit u njezino nadmudrivanje. Strahovito nadmudriti.
Onda se opet okrene k njemu i upita ga zabrinuto: - Zar je uistinu bila s
Marzanom?
- Bili smo otac i ja zajedno dolje. Ja sam bio toliko oamu-en da ne znam to
je otac s njim govorio.
- Ako su bili Damir i ona s Marzanom i govorili s njime...
- Zato te to zabrinjava?
- Matiji sam rekla da je on umro, a moda je taj nitkov togod o meni lagao iz
puke osvete.
- Zato bi te to moglo smetati?
- Zato to je ona opasna i to moe protiv mene to iskoristiti kod kralja.
Opet se duboko zamisli i ape preda se: "Opasna! Opasna!"
Nakon toga nastade duga utnja. Francesko uzalud eka da ona neto ree.
- Jesi li se primirila, Beatrice? U stvari, ti e ipak imati ono to eli, a
to smo ti javili u onom pismu.
- Kojem pismu?
- Zar nisi primila glasnika koji ti je donio objavu naeg dolaska i budueg sina
naeg oca.
- Ne! Nikakva glasnika nisam primila. I to me uzrujavalo. Ali kakvo je to bilo
pismo? - pita opet ona nestrpljivo.
- To pismo poslali smo po brzotei.
- Pa to je jezivo. Ja se ovdje na prozoru razdirem u ekanju sigurnog uspjeha u
nae osnove, ekam glasnika luakom nestr-pljivou uzalud!
- Beatrice! Otac i ja poslali smo najpouzdanijeg brzoteu?
- to se to rui u dravi aragonskoj? Kakvo je pismo bilo poslano? to je
sadravalo?

- Sasvim obinim smicalicama javljamo ti dogaaje. Pismo je bez naslova i

potpisa. Onako kako smo se dogovorili, samo mala promjena. To nitko ne bi mogao
shvatiti. A nije li moda kralj?
- On bi mi poslao svakog glasnika. Meu nama vlada odnos ene i mua koji teko
oekuje potomka. To je potpuno istinski sada kod njega, jer mu nema druge, nego
da primi zakonitog nasljednika, ali sad u pozvati Enrika.
Kad ovaj ue, Beatrica ga zapita:
- Kako je Alfonso saznao da je Gordana otila u Napulj?
- Ne znam, velianstvo. Nestao je a da mi uope nije rekao
_ Prokleti Katalonac, taj e mi platiti. A ti, Enriko - oslovi ga sada intimnu od ovog asa preuzima dunost da pazi na Gordanu: s kim govori, to govori,
svaki njezin korak. Svakog dana moram dobiti izvjetaj. Poalji mi Nardelu i
najpouzdanije dvorske gospode, osim Gordane.
Za kratko vrijeme pojavi se starica.
_ Sluaj me, dadiljol Od danas e na svakom koraku slijediti Gordanu, ali
dakako spretno, onako kako ti ve umije...
- Kraljice moja uzvienal Za vas bih slijedila i avla kojega se najvie bojim.
Tada ulaze dvorske gospoe i poredale su se u polukrugu duboko se sagnuvi pred
Beatricom. U sreditu stoji mala Bei.
- Jeste li kada ule na dvoru razgovor o tome da princ Ivan ljubi neku djcv La
izmeu vas? - kraljica gleda u oi visokoj crnoj, runoj eni junjakog tipa
koju je smatrala istaknutom pijunkom.
- Ne, uzv;cn L vladarice - naglasi crnomanjasta djevojka - nismo o tome nikad
nita ule ni opazile.
- A vi pripazite. Ako o tome ujete govoriti, doputam vam da pitate tko je ta
Jvurunka. da li se s njom sastaje i gdje. A sada, jo jedna zapovijed- elim
znati koliko mi je odana dvoranka Gordana. To je samu iskuenje i nita vie.
Vaa je dunost priopiti mi sve to ona govori, s kime i o emu, svaki njezin
plan i pokret.
Tajna radost zasja u licima kraljiinih dvoranka iz kojih prodire dugo
zatajivana zavist prema Gordani, jer ju je kraljica obasipala posebnom panjom.
- Sada moete otii, osim Bei. Ona neka ostane.
Mlaahna djevojka se smela.
- uj, djc\ j 1u v, tvoje srce jo nije okusilo zlou. Na tebi je da pokae
koliko si iskrena svojoj kraljici. Spava i boravi u istoj prostoriji s
Gordanom. Hou da znam koliko mi je odana pa ti zapovijedam da mi sve saopi
to ti ona govori, tko s njom govori, tko ulazi u njenu odaju, alje li tko
kakve vijesti. Jesi li dosad to opazila-
- Nisam, velianstvo.
- Razumiju > dosad nisi tome posvetila panju, ah* odsad budi to vie s njom i
budno pazi. im togod zamijeti, najavi se kod mene i saopi mi. Kraljica e
znati nagraditi tvoju vjernost. Ali budi oprezna, Gordana ne smije nita
naslutiti.
- Vae veliku:
, sluat u.
Kraljiina ledena ruka pomiluje djevojku i otpusti je.
Kod veere toga dana vladala je vedrina i radost. Kralj Matija posvetio je mnogu
panje Francesku, Izabeli. Strozziju. Ispitivao 1/1 je o napuljskoj svadbi,
zanimao se za Ranzana i Kristofana.
Uhvativi zgodu, Beatrica primijeti svojem bratu:
- Neizmjerno sam se zaudila tako nenadanom dolasku. Ne razumijem, Francesko,
zato nisi javio unapred vai dolazak? Kardinal odvrati zaudivSi se:
- Kako? Zar nije stigao na glasnik s objavom dolaska? ;*
I jo5 veim
uenjem pogleda kraljica svog mua. "
- Ni ja ne znam nita o tome.
- Kako je mogue da glasnik nije stigao? - veli Francesko.
- Slali smo brzoteu, i vrlo pouzdanog.

- Onda mu se neto na putu desilo. Svaki bi nam glasnik iz Napulja bio radost i
veselje. Priekajmo, moda e se za koji dan pojaviti. Moglo bi se desiti da je
i zalutao - tjeio je njeno kralj Beatricu.
I potpuno smireno raspravljaju o mogunosti koja je zadesila napuljskog
glasnika.
Kad su nakon veere dvoranke otputene, nae Gordana na vratima njihove
zajednike sobe Bei Frankopanku, pa je gotovo naletjela na mlaahnu djevojku.
Ona joj dade znak da uti i poe
* njom posve u kut iza zastora njezine postelje. ^
- Pazite, s kime ste
govorili? Nardela je vani.
- Privikla sam se uvati njezinih uiju.
t*
- Recite: kako je kraljica doznala da princ ljubi mene? - vrlo blijeda
apui pita Bei
- Nikad nisam nita o tome ula - tiho odvraa Gordana.
- Kraljica zna da ljubi jednu dvoranku i oito eli saznati ime. Hoete li me
odati?
- Ne smijete me ni pitati da bilo kome odajem tajnu koju bih doznala. Vjerujte
mi, Bei, kunem se.
- Vjerujem, ali ujte - ape ona. - Kraljica je naloila svim dvorankama, a
nakon toga i dvoranima da budno paze na svaki va pokret, rije, svaku osobu s
kojom govorite, a meni je posebno naloila da pazim na vas. Nemojte, Gordana ni
s kim govoriti.
- Vi ste isto potenje. Bei, na ast svojem rodu. Hvala vam. Vratit u vam ta
saopenja. Meutim, prema meni se vladajte ravnoduno. Vi ste kneevskog roda, a
ja obina dvoranka. Sada vam je etrnaest godina, dakle budite kneginja. Je li
dobro?
- ini mi se da se neto strahovito snuje protiv vas, Gordana. ; . - Sasvim
sigurno - budite oprezni u moju korist.
S oinskim ponosom kralj je kazivao u pero svojem kancelaru Varadiju
proklamaciju kojom navijeta oekivanje zakonitog nasljednika. A Varadi pie i
jedva se svladava da mu ne zadre ruka. Kralj dovri posljednju reenicu, uzme
papir u ruku i jo jednom proita. Kancelar obori oi da ne gleda kraljevo
oduevljenje. Samo ispod oka pogleda k vratima kao da nekog oekuje. Ali
vani je sve tiho, to ga naroito uznemiruje. I sjedi sputenih
vjea.
Od juer, kad su stigli iz Napulja, Varadi se ne sastaje ni s kim, ne govori ni
s kim. Samo je primio vijest od paa Stjepka da su Ivan i Damir odjahali u
Brezovicu. Jo mu je neto neprimjetno apnuo, a od tada ini se Varadiju
kraljeva radionica - grobnicom.
Kralj ga pogleda i primijeti:
- Ne pokazujete svoje ushienje zakonitom potomku?
- Velianstvo, u vaim je rukama srea svih naroda ovog kraljevstva, vi njima
upravljate i snosite odgovornost. Na meni je da vas sluam.
- To mi je drago uti.
S hodnika se ulo neko gibanje. Varadi sagne glavu. Srce mu je estoko kucalo.
Ipak se nije maknuo, tropot koraka okrene kralja k vratima Princ Ivan ukae se
na pragu.
- Smijem li ui, kraljevski moj oe?
- Sjedni. elim s tobom govoriti nasamu. Varadi ustane poklonivi se obojici, a
Ivan odmah bez ikakva sustezanja uzima rije:
- Kad sam htio u Brezovicu, krenem savskom dolinom i opazim da dolazi glasnik s
juga. Zovnem ga vrlo prijazno, a on pptje-ra konja s cesto i sakrije se u
ikaru. To mi se uinilo sumnjivo i poaljem momke da ga uhvate. On mi je
uzmicao, bjeao, sakrivao se, to je momke uvjerilo da je razbojnik. Zato su ga
pretraili i nali kod njega jedno pismo. Ja sam ga otvorio. Sadraj me ponukao
da ga donesem vaem velianstvu.
Kralj spusti vjee i baci pogled u ispisanu hartiju bez naslova i potpisa:

" ... Odabrana golubica odletila... Naena zamjena... Odlina oeva prijateljica
u prvim je danima oekivanja... Sve spremno. Gavrana treba pritegnuti na
lanac... Pietro donosi "sardeli-cu" ... Sve u najboljem toku ... Svi dolaze...
Kartaga e pasti..."
Duboka je utnja u odaji, ini se da kralj ponovo ita slovo po slovo. Napokon
mu se oi zaustave na posljednjoj izreci. Nepomian je, udaren. U dubokoj utnji
i tiini kraljeve se iroke, valovite grudi poinju dizati i sputati sve bre i
jae. Ali se jo ne makne. Ivan ga gleda nepomino:
- Otkud je taj glasnik? - zapita kralj ne digavi oi s papi-pira.
- Iz Napulja!
I opet nastaje duga, teka utnja. Kraljeva se glava spusti nie, tijelo kao da
mu tone.
- Razumije li sadraj ovog pisma? - zapita sina ne pogledavi ga.
- Gavran je u naem grbu. To je dosta jasno. Sto znai "odabrana golubica" to ne
znam. Znam jedino ovu posljednju izreku:
"Kartaga e pasti".
1
Sin i otac gledali se dugim pogledom.
.,.,<
- Znam, oe, da me Napuljci nazivaju
da se protiv mene neto skovalo.
:,,_
;
I sada je Ivanov glas bivao otriji:
- Neu im stajati na putu. Dopustite da se udaljim s dvora. Nemam volje da umrem
od napuljske ruke. Moj je ivot stalno na rubu groba. Volim biti graanin nego
stalno na stratitu.
- To se usuuje rei meni? Sto ti je?
- Oe, vi ste jedne veeri oajavali mislei da sam mrtav. Obini sluga moje
vojske umro je za mene, sada nemam vie nikoga tko bi ivio za mene, dakle, nema
tko ni da umre, osim da ostanem i srknem odabrani mi otrov. Poto imam majku,
ivjet u s njom, ali ovakav ivot dalje ne mogu podnositi.
- Kako se usuuje? Tko te zbunio? Ja vie nemam sina?
- Imate, samo to taj sin ne eli da mu svakog asa zaprijete kakvim otrovom.
- Tko ti je to nalagao?
- Cijeli je napuljski puk priao na obalama kako na sjeveru ima neki nezakoniti
princ koji se ne usuuje popiti ni au vode da mu ne saspu otrova. To je ula
posluga koja je pratila poslanstvo u Napulj.
Malija stalno zuri u ispisanu poruku, svako mu slovo iskri i smuuje duh. Danas
u ovoj promjeni to je zavladala izmeu njega i Beatrice, danas ova poruka
nalikuje na probuenu trubu koja odzvanja dreavim glasovima. Ali jo ga vie
obezumljuje Ivanova promjena. Juer je mislio da se tu provodi neija podvala.
Netko je nahukao Ivana. Sada, danas, nastupa on jo muevnije. Dapae potrudio
se uhvatiti glasnika i oteti mu pismo iz Napulja. To rasklima njegove snage pa
se slomi u naslonja.
- Netko oslukuje - upozori Ivan kralja.
Ali ovaj ih* nije uo. ili se ne moe maknuti. Mjesto njega skokne Ivan k
vratima, rastvori zastor, a staraka glava se smijei, starake ruke dre zdjelu
sa smokvama.
- Posve svjee smokve, velianstvo!
- Ne mogu, pokvario sam eludac - odgovori Matija mirno. - Odlazi, Nardelal
I ona se povue vrlo mrka, a Ivan e pokazajui za staricom:
- Ona me oslukuje od jutra do mraka, to je nepodnoljivo. Sami vidite, oe. Ne
mogu due ostati ovdje.
- Ostat e! - izree kralj poluglasno svom strau i razbu-janim ogorenjem. Tvoje je mjesto ondje gdje sam ja.
- Da umrem od napuljske ruke? To elite, oe?
Kralj je vidio sina ovako odluna kad je branio svoju majku. Koga brani sada?
Odakle mu to? Dakle, ipak u njemu ima snage? Dok je to razmiljao, zazvoni otro
srebrnim zvoncem. Hitro ue Stjepko i ustoboi se kod vrata:
- Neka odmah doe Gordana! - zapovjedi kralj.

Neoekivana zapovijed strese paa, ali brzo istri na vrata. Sjenka zabrinutosti
pade na Ivanovo lice i poe nekoliko koraka du dvorane. Dua mu drie. ekao je
kraljevo pitanje koje bi mu razjasnilo zato je pozvao djevojku. Ali Matija uti
stojei uza stol i bulji u sadraj. Mirna i sabrana ue Gordana, a kralj je
zovne blie k stolu.
- Sluaj, onog dana kad si stigla iz Napulja, spomenula si u dva navrata nekog
napuljskog dvoranina kojeg zovu "sardelica".
_ To je nadimak kraljevog lijenika koji su mu nadjenuti na* puljski graani.
- Kako se zove taj lijenik?
- Kristofano koji je upravo stigao iz Napulja. Nekoliko trenutaka kralj bulji u
stol na kojem lei papir, pa onda opet upita djevojku:
- Nisi li mi jo neto govorila kao da znameniti estiti lijenik ima jo neki
nadimak?
- Da, velianstvo, vele mu da je "kuhar otrova" jer je sjajan lijenik.
- To je svakako prostaki. Napuljci kao da ne cijene odvie lijeniku znanost.
-- To je zavist Napulja. Zlobnici eretaju da uvaeni i slavni lijenik
Kristofano umije bolesnome vraati ivot, ali zadavati i smrt kad hoe. Ima tamo
mnogo neprijatelja koji ga ocrnjuju rugalicama. Vele da se pobratio sa smru i
ona dolazi uzimati one koji su na putu njegovu trgovakom poslu.
- Ako te netko pita zato sam te zvao, reci da sam te ispitivao zato se
knjeginjica Bei odjednom vlada nezadovoljno kao da eli kui.
- Sluam vau zapovijed, velianstvo.
- Moe otii.
Ona izae tiho i neujno, a kralj skrtenih ruku na leima koraa polagano
svojom radnom odajom. Naboralo mu se elo. Kroz njegovu duu prolaze sjene
slutnje jo neodreenih, neutvrenih, a one mu prorokuju neko veliko razaranje.
- alim, oe, to sam vam prouzroio zlovolju i molim da mi oprostite. Iz ovog
se pisma jasno razabire sve. Mlad sam, ali nisam ba lud. Moj ivot nije sasvim
izlian.
Podigavi pogled k njemu, opazi da je odluio otii
- Kamo e?
- Htio sam s Lovrom da izjaim prema Medvedgradu.
- Dobro. ekaj me u dvoritu. Idem s tobom. elim gorskog zraka.
Vani na tri j" mu nae Ivan Damira. Oprezno se ogleda. Nitko Qije u blizini samo
Stjepko. Ovaj saopi:
- Gospoica Gordana eka vae vijesti tamo gore iza onog stupa na trijemu.
- Ako odaaljemo Stjepka to e uhodama biti sumnjivo - Primijeti Ivan. Najbolje je da poemo etajui. Srest emo se

s njom, a ti, Stjepko, budno pazi. im spazi da se koji Napuljac javlja,

zakaljL
Mirno su zaokrenuti iza ugla i nali Gordanu kako sjedi na kamenoj klupi.
- Govorite brzo - veli ona. - Kakav je rezultat? Nema nikakve odluke?
- Samo to da e izjahati sa mnom prema Medvedgradu.
- Odaaljite odmah vijest na Kaptol gospodinu Escole neka krene naprijed. Sad je
as da Aversa zapone.
- Zar ba danas, Gordana?
- U bici smo s neprijateljem nae domovine, visosti. Opkolio nas je sa svih
strana. Oekujemo od svojeg vojskovoe da porazi neprijatelja.
- Ne ja! Vi ste preuzeli vodstvo nae vojne.
- Onda vam ne preostaje drugo nego da se pokorite. Ova stvar iziskuje hitnost.
Dakle, molim: odmah odredite neka Firen-tinci budu na mjestu.
Iza njega stoji Damir povuen, nijem u stavu ovjeka koji je potpuno obraunao
sa svim enjama svojeg srca, zaguio ih i ostao nesalomljiv za svaki vanjski
utjecaj. I gleda mirno crnim oima Gordanu dok ona govori s princem.
- Evo. pogledajte, visosti, ovjeka ije vam je srce najvjernije i najodanije.
On se slae sa mnom - i ona pokae Damira. - I jo neto. Ako bi nas troje tko

zapitao o emu smo sada govorili: ja sam vam pripovijedala o naroitim razlikama
talijanske nonje u Napulju i drugim dravama Italije. Ali nadam se da smo
uhvatili dobar as dok nikog nema u blizini i zato u se odmah udaljiti
GORDANINA OSNOVA POINJE
S malom pratnjom jae kralj cestom prema brdinama daleko iza grike utvrde.
Nitko nita ne govori, jer kralj uti udubljen u sebe. Kad su ve bili daleko od
Gria u dubokoj iumi, susretnu malu povorku.
- Tko je to? - zapita kralj Ivana. >
- Va firentinski gost sa svojim
bratom. ;,
Escole i njegov brat dojaiu u susret kralju da ga pozdrave.
- Dva mlada mukarca na ovako usamljenoj etnji? - primijeti kralj smijui se.
- Nae bi muze propjevale u opojnoj srei kad bismo se mogli uspeti na
Medvedgrad - primijeti Escole StrozzL - Ali nam uspon spreava moj stari
pratilac.
88
I pri tom se obazre na starog uenjaka to sjedi u sedlu i promatra dvor na
brdu.
- Gle, ovoga jo nisam vidio - upozori Mati ja. - Sudei po odori, bit e neki
uenjak. Otkuda je?
- Iz Firence, vae velianstvo. Pratio me u Napulj pa sam ga poveo sobom ovamo
kao svojeg gosta. Vrlo mi je prijatno u njegovu drutvu.
- Kakvom se znanou bavi?
- Astrologijom To je Dominico Aversa.
- Aversa? Zar T,Minemti j troioL Firence ovdje? I vi mi niste rekli ni jedne
rijei?
- Veliansn poao je sa mnom samo uz uvjet da ga ovdje prikazem pod drugim
imenom i da ga prikrijem, jer bi svakog dana dolazili k njemu da im istrauje
zvijezde. A to bi ga strahovito izmorilo.
- Uistinu, kad bi ga svi moji velikai i itav taj grad salijetali, ne bi mu
bilo dobro. Neka samo nadalje ostane nepoznat, osim za mcn Zovnite ga!
Escole odjae k Aversi i ree mu poluglasno:
- Sam avo u toj Gordani. Kao da je diktirala kralju to ima govoriti kad
opazi vas.
StignuvSi kralju, Aversa ga pozdravi. Matija ga pogleda:
- Nisam znao kakav znameniti ovjek boravi u mojem gradu.
- Da sam mogao slutiti kako e me velianstvo prijazno primiti, ve bih rtvovao
svoju elju da ostanem nepoznat i nevien.
- Mnogo mi ic M i to ostanete i nadalje. Jo danas poslat u vam podatke da mi
sastavite jedan horoskop.
- Velianstvo, presretan sam!
- Doite u moje lovite i donesite mi ga. Ne elim da itko o tome to sazna. A
sad krenimo zajedno.
Damir Jae s Ivanom. Obojica polagano zaostaju.
- Sto e iz svega toga biti? - promrmlja princ tihim glasom gledajui kralja u
drutvu s Aversom.
- Valja nam mirno ekati - odvrati Damir. - uj, Ivane,
Francesko je sigurno donio vijest Beatrici o onom pismu u kojem
Gordanu na/ ljubavi. O tom svjedoi sve ono to je
mala Bei pripovijedala Gordani. Molim te da bude oprezan.
- To mi je sveta zadaa.
- Sto bi r<A. kralju da te pita IjubiS li Gordanu? Znaj, tvoj odgovor bit e
njena osuda.
- Da - od \ princ - morao bih kralju u tom asu odgovoriti "ne". Morao bih
porei najveu istinu svojeg ivota.
- Ali tu bi . pridonio za nju. U tome treba da smo sloni, a prvog iza tebe
ispitivao bi kralj mene.
- Obojica moramo zanijekati, ili Gordanu predati kraljevoj osudi, a ona bi b.
nesmiljena, jer bi mu u tom pomogla Beatrica.
- I pri tom ostaje, Ivane?

l
- Ne moe biti drugaije.
- Ali ima jo jedna pogibelj na koju me je upozorila Gorda-na jo putem iz
Napulja. Ako je tvoje pismo Francesko donio sobom, kako e nijekati to si
napisao?
- Da ga je donio sobom, ve bi ga kralj imao u ruci.
- Tako misli i Gordana, a opet nije iskljueno da Beatrica s nekih nepoznatih
razloga eka zgodniji as.
- to bi ti uinio na mome mjestu Damire da ti kralj podnese to pismo?
- Priznao bih kralju da sam je ljubio i da je jo ljubim, ali da je ona odluno
odbila i uputila te da bude mukarac i da se preda ivotnoj zadai svojeg oca,
kralju i kraljevstvu. A ti si odluio da je zaboravi i sada je vie ne ljubi.
Mladiu od osamnaest godina to je prirodno.
- Nikad neu prestati da je ljubim. Nikad! Znaj, Damire, mogao bih zamrziti
svakoga tko bi ljubio Gordanu.
- I onda ako bi tu ljubav zatomio, sputao u okove?
- Ve sama pomisao da je jo jedno drugo srce prepuno nje pali me ljubomorom.
- Opominjem te, Ivane, razori svaki takav osjeaj u svom srcu. Mogao bi te
zavesti da uini krivo vojvodi koji ti je vjeran podanik. Gordanu bi mogao
osvojiti samo onako kako si sada zapoeo.
- Vrim samo njezine naloge.
- Ti se, Ivane, poinje preporaati, iz tebe ari muevnost, a takvog te ona
eli. Mora je slijediti.
Kad su se podveer s kraljem vratili na Gri, Damir ue u svoju odaju, otpae
ma, baci eir na stol i spusti se na leaj.
Muke to ih je podnosio u razgovoru s princem slomile su mu toliko duu da se i
tjelesno osjeao zamoren. Njegove velike crne oi vlane su. Skraena tuga u
njegovoj dui ovog se asa rastopila i razlila mladim lijepim obrazom. Predaje
se patnjama znajui da tajnu koju nosi u grudima mora nositi sam bez iije
pomoi. Pouzdaje se u sebe, u svoju snagu koju je u njemu probudila Gordana one
noi na brodu i eliila svakog dana naglaavajui kako oekuje od njega da bude
mukarac i vojnik. A on hoe da je dostigne, da bude kao ona, hoe da nae
smirenje i zaboravi u viru borbi i spletki to su sada zaigrale na dvoru paklenu
igru. Osjea da e u toj igri prolaziti strmoglavom opasnou i Gordana, i on, i
svi. Ova ga opasnost mami jer mu zaokuplja itavu unutranjost, sve njegove
line enje. U njima trai hrane snazi koju je odluio izgraditi, isklesati i
uvrstiti da bude gospodar samog sebe. I svake veeri, zadubljujui se u proces
svoje due, promatra,. istrauje, upravlja. Svakog dana kao da previja svoju
bolnu ranu oekujui da poinje cijeljeti. "Pomozi snago, pomozi prirodo", vapi mu mozak. Utjee se razboru i svijesti u kojoj je uvijek nalazio pomoi da
zadri snagu.
A tamo dvije odaje dalje odkrinuta su vrata i slua korake svojeg prijuti/lja
Ivana. Zna da mu san ne ide na oi, da ga goni gore-dolje po sobi, srce prepuno
enje za onom tamo gore u onoj maloj odaji to negdje u tom asu hitro plete
svoje osnove za nastavak borbe.
No je sve tia. Prinevi koraci bivaju sve glasniji. Damir osjea kao da princ
koraa po rani njegova srca...
Kraljica se s bratom povukla u svoje odaje. On i suputnici odmaraju se od puta,
a ona boluje u trudnom stanju. Kralj sa svojim dvorom zabavlja pjesnika i ostale
goste na Medvedgradu, ali svakog dana posjeuje kraljicu. Njezini muki i enski
dvorani svake veeri doaptavaju kraljici vijesti o Gordani. Ali nijedan ne moe
Beatrid dati ni najsitniji razlog da djevojci bilo ta prigovori. Svi ekaju
subotu kad je kralj obeao vrlo vanu objavu. U etvrtak popodne stigne iz
Napulja kraljevski brzotca i donese kraljici vijesti da je otac teko obolio i
eli svoju kerku vidjeti i neto vano puilaii. Mora, dakle, odmah krenuti na
put. Beatrica oajno sklapa ruke prema kralju Matiji.
- Moram vidjeti oca, moje mi stanje to ne moe sprijeiti. To jame lijenici.

Kristofano takoer uvjerava kralja i jami svojim ivotom, a i svi ostali Napulj
ci.
- Stranu bi stanje moglo biti za kraljicu tek kad bi ovdje morala drhtati za
oca - kae Ranzano.
- Dobro - odlui kralj - ali ekajte do subote, a onda putujte. Bit e kraljici
put posut ruama ako prieka subotu. Beatrica je pristala.
(JORDANA "APCB ZVUB2DAMA
uma je tamna. Gusto drvee dodirom svojih kronja stvara mirisavi zeleni svod
od lia. Kralj Matija sjae i baci uzde. Pa ih dohvati i odvede konja onamo
gdje se zaustavila kraljeva mala pratnja i sjedne na oboreno stablo. Stjepko
stoji i eka naloge. Zanima ga kraljeva zamiljenost i slijedi njegov pogled.
- Idi sad t Dovedi uenjaka.
Pa se pouri u gutaru gdje ekaju Escole Strozzi i Dominico Avcrsa i najavi
kraljev poziv. Strozzi ostaje, a uenjak slijedi Stjepka. Na povaljenom panju
sjedi Matija i doeka Starca sa smijekom.
- Ovako se sastaju ljubavnici, ali i urotnici. Mi nismo nijedno, ali na mojem
dvoru ima odvie usta koja bi zvijezdama kojeta podmetnula, a vas izmuila.
Dakle, sjednite ovamo, k meni. Neemo odvie glasno govoriti. Ja sluam.
Uenjak izvue iz depa svojeg plemikog haljetka itav snop svezanih papira.
- To su, velianstvo, raznovrsni horoskopi. Naime, opazio sam posljednji put
vae veliko zanimanje o stvaranju horoskopa, naravno, to emo ostaviti za
kasnije...
- Svakako. Najprije elim uti svojstvene pojedinosti one ene ije sam vam
podatke poslao, a zatim u s velikim interesom sluati znanstveno stvaranje
horoskopa.
- Tako je prirodno, velianstvo - i Aversa uzme iz njedara posebnu hartiju pa
obrazlae: - Prema podacima ove ene neznanog mi imena i stalea koja je roena
14. studenog godine 1457. njezina svojstva su vanredno istaknuta. Cuvstvenost je
posve izlu-ena iz njezinog duevnog ivota, dapae i ljubavna strast posve je
izbrisana. Bilo je neto malo u prvim godinama moda oko pet-naeeste ili
esnaeste, ali se utopila u jednom jedinom velikom vlada juem osjeaju, a to je
apsolutna "eljezna" volja da bude gospodar sve svoje okoline. Ona je zapravo
sazdana od ee za gospodstvom i raskojem. Umne sposobnosti daleko natkriljuju
svakodnevne umne ene. U toj su prirodi dominantni vlastohleplje i tenja za
raskojem, pa iz njih izviru svi njezini nagoni, svi ini koji ne poznaju
granice...
- Gospodine uenjae, lako vam je ovo izrei jer poznajete lino ovu enu.
Aversa mrko pogleda kralja.
- Velianstvo, ja nisam vra ni ulini prorok, ja sam uenjak. Moje potenje ne
bi mi dopustilo da pravim horoskope prema poznavanju neke linosti, nego po
mojim linim studijama. Ako kralj misli drugaije, onda...
- Moram se ispriati. Zaprepaten sam; ujte to u vam rei: prije osam ili
deset mjeseci ova je ena iste ove podatke poslala iz Budima ba u Firencu u
vae ruke i vi ste joj sa svoja tri druga astrologa poslali po glasniku
horoskop.
- Zadajem asnu rije: nikada ovi podaci koje sam primio od vaeg velianstva
nisu bili u mojoj ruci ni u rukama mojih drugova u Firenci.
Matija malo gleda preda se. "Beatrica mi je tvrdila da je spis u zaboravnosti
ostao u Budimu", a onda e glasno: - Moda vam je Budim daleko pa ste glasnika
smetnuli s uma?
- Nikada to ne bih zaboravio, to manje to su mi podaci pruili vanredno
zanimljiv i rijedak sadraj za osebujnost karaktera ove ene ije sam podatke
primio ovdje od vaeg velianstva.
- Onda emo nastaviti. Prema vaim horoskopima ima u te ene velikih duhovnih
svojstava. A kako ste ono kazali sa uvstvenog gledita?
- t to imam obraeno. Evo - i on okrene jedan list papin - njezina priroda
potpuno iskljuuje ono to mi obini ljudi nazivamo uvstvom, osjeaj srca.

- Ipak, ima u njoj majinog toplog osjeaja?

- Ovaj osjeaj toj eni potpuno manjka, jer joj nije sueno da bude majka.
Kralj pogleda otro kao da se sprema da skoi ti svoju obranu, a rije mu drhti
bjesnilom:
- Znajte, ova je ena trudna.
- VeliiiansUu, dopustite: je li ona vaa podanica, naime u okviru vasc^
kraljevstva?
- Zato to pitate?
- Jer bih vas zamolio da mi dopustite ovamo pozvati ona tri astronoma koji se
takoer bave astrologijom pa da ovdje zajedno doekamo roenje djeteta ove ene,
jer emo tada biti pozvani po svome potenju i potivanju znanosti da objavimo
naem svijetu: astrologija je doivjela slom.
- Drugo vam nee ni preostati.
- Onda velianstvo, vi ete uvelike zaduiti znanost pa molim dozvolu da dozovem
svoje suradnike i da nas uputite u grad ili okolinu u kojoj se ta ena nalazi.
- Na ovu molbu dat u vam odgovor ove subote. A sada recite: kako vi dolazite po
astrolokom znanju do zakljuka da ova ena ne moe imati djece?
- Velianstvo, ja sam u prvom redu astronom. Od mladosti sam se posvetio
prouavanju svemirskih tijela kad sam opazio da neki ljudi prorokuju prema
zvijezdama i naiao da ih isko-riuju kao vrai. Konano sam doao do
zakljuka: ako mjesec i sunane zrake uzrokuju zemlji i dobre i loe uplive,
onda ni zvijezde nisu ravnodune. One donose po naem uvjerenju upliv na
pojedine ljude, i to ba one zvijezde koje su u asu roenja jednog ovjeka b !
najblie onog sata, dapae one minute kad se dotini rodio. Moje je lino
mnjenje da takav pravi znanstveni horoskop ima umnim ljudima posluiti kao
upozorenje na kakvo zlo, na oprezni -L
- Ali zato ova ena ne bi imala sina? Kako to opravdavaju vae zvijezde?
- Meu milijardama zvijezda astrologija nalazi takve koje oznauju nepkiihiost
za ljude i zemlju. Prema mojem prouavanju, kad se ova tena rodila, bile su joj
zvijezde plodnosti onog sata i asa daleko, pokrivene oblacima.
- Ipak to zvui na proroanstvo koje e biti poraeno.
- Rekao sam: onda u to javno i priznati.
- Ali, molim vas - nestrpljivo e kralj - kako da nikad niste primili nikakve
podatke za horoskop iz Budima?
- Jesam, velianstvo, i donio sam ih sa sobom, jer ja nikud ne odlazim, a da ovo
svoje jedino blago ne bih ponio. Poto je vae velianstvu eljelo podrobnije
upoznati izradu horoskopa, donlo sam s Kaptola meu ostalima i tri koja sam izradio za neke nepoznate ljude u
Budimu - izvue tri hartije i redom ih prikae kralju, a on e razoarano:
- Nijedan horoskop ne odgovara datumu roenja ove ene, ah* koji ste primili
posljednji?
- Evo, ovaj. Bilo je to prije osam mjeseci.
- No, dakle prije osam - ali ne doree ve zapanjeno zuri u papir. - Ovdje
zvijezde prorokuju sedamnaestogodinjoj djevojci ...
- Da, velianstvo. Umne i ope ljudske sposobnosti te djevojke vanredne su,
snaga volje upravo junana, a eto, nameu joj nezakonitog sina, to je suprotno
itavom njenom karakteru.
- Tko vam je poslao ove podatke? Molim vas, sjetite se, vrlo bi me zanimalo.
- Donio ih je mladi mukarac u maloplemikom odijelu i navijesti "da njegova
gospodarica vrlo otmjena roda, eli ostati nepoznata, ali e dobro nagraditi ako
joj izradim sve to se odnosi na ovu gospoicu". Odmah sam sa svojim drugovima
to uzeo u posao.
- Glasnik je, dakle, ekao? - upita Matija. - Onda mu je svakako gospodarica
bogata. A niste li moda s njim progovorili, upitali ga za Budim?
- To je uinio na najmlai suradnik. Jo mi je ivo u pameti kako sam ga zbog
tog ispitivanja ukorio, jer je htio znati zato njegova gospodarica nije slala
podatke svoje obitelji.
- A to je na to odgovorio budimski glasnik?

- Govorio je onako kako se to ve pria naglaavajui "to gospodarici mogu

pomoi zvijezde kad ona dobro zna da nema potomka i makar je mlada, ne moe ga
imati pa e zato ostati kratkih rukava. Nee biti kako ona hoe i valjda ba
zato pita vae zvijezde ne bi li joj u tome mogla pomoi ova mlada djevojka" ...
- ekajte, zar se moe to takva dogoditi, dijete podmetnuti?
- To je u velikakim krugovima svih zemalja svijeta ve isprobano. Naravno, o
tome nije nitko traio dokaza. Uostalom, ja sam glasnika uutkao, jer ne elim
nikada saznati nita o ljudima koji mi alju podatke. Takve mi obavijesti
ometaju miran objektivan rad.
Aversa je opazio velike potrese u Matijinu duhu, ali ih on svladava, okree se,
zamilja se predugo. Sve vie ga obuzimaju sumnje koje su u njemu probuene
udnim susretom dvaju horoskopa: mlade djevojke s nezakonitim sinom i njegovom
enom koja ne moe imati sina. On hoe sigurnost i zato mora Aversa dokazati
zemaljske dogaaje u Napulju.
- Uenjae, vaa je znanost vama ono to je meni kruna. Imamo jednake dunosti
prema njima. Ako ja poloim ruke na krunu u znak da se moete pouzdati u utnju
o svemu to biste mi rekli, onda mi vaa znanost smije vjerovati da nitko nee
doznati nita Kaite istinu: pred ijim je zagrljajem dvoranka kraljice. Gori
morala bjeati?
- Velianstvo, djevojka oito kao vjerni podanik tvrdi da ne zna, ali na obali
sam uo glasine, objede i sumnje da je to Ferante ili Francesko. To vie to je
Gordanu ekala kraljevska laa da je prije svretku sveanosti poveze na Ichi.
- Moju nagradu, Aversa...
- Dopustiti: da zamolim nagradu ja. Prva je nagrada da velianstvo zatiti
nesretnu djevojku, a druga da bilo kako spasi iz Napulja onog paa Simona koji
je u posljednjem asu Gordani otkrio opasnost Taj mladi je neak ispovjednika
na vaem dvoru Antonija Zadarskog.
- Da l m a r Dakle, tu je odluivao hrvatski domovinski osjeaj. Tu vam nagradu
obeajem.
- A drugo mi nita ne nudite, kralju, ne elite li me povrijediti.
Matija mu je pruio rukur Uenjak se uputi kraljevoj i svojoj pratnji, a da
hotimice nije htio prii blie kako pouzdanicima ne bi morao naoigled kraljevu
togod priapnuti.
Kralj je ostao sjediti na panju, a pogled mu se upro u gustu
daleku un Duh mu je crno naoblaeni svemir. Sve gui i cr
nji bivaju kao da se spremaju na teku oluju. Matija uzima
iz depova ispisane hartije. Zuri u jednu, pa opet u drugu. Ho
roskopima pridruuje pismo to ga je donio napuljski glasnik,
a predao ni u ga je njegov sin. Dugo sjedi kralj sam samcat. Nikad
nisu vidjeli da toliko vremena provodi u samoi. Ali onda, kao
udaren strijelom, skoi, zovne pratnju i odredi da se vrate na
Gri.
Odmah se dao najaviti kraljici Ona ga doeka ljubaznim rijeima:
- Upravo sam dovrila posljednje pripreme za put u Na-Pulj.
- Ra/ah i r em u tebi jake tragove umora. Lezi na poivaljku. Pripovijeda i u
ti znaajan dogaaj. Jedan vrlo poznati plemi i hrabri ratnik u Zagorju ima
mladu enu, zdravu i vrstu. Nekoliko su godina uzalud oekivali potomka.
Napokon je kucnuo i taj sretan as. U prvim mjesecima oekivanja ona se uputi u
posjeti rodite] jim;i u Slavoniju. Vrlo je udobno putovala, ali ipak napor
putovanja liio ih je roditeljske sree. Sada su oajni. Tek to mi je ovo
ispriao, pojurim smjesta natrag. U meni je sijev-nulo pitanje: zar nas dvoje da
stavimo na kocku roenje naeg sina?
- Ali, Matija, ti si podjetinjio. Ova se ena ne moe mjeriti sa mnom. Preda
mnom lei sva udobnost i sva panja i posluge i Ijekarstva A s mojim zdravljem
ipak nee prispodabljati neku obinu plemiku enu.
- Priroda poznaje samo enu i ne dijeli nikome privilegije. su smislili ljudi, a
priroda gazi preko naih smiljenih izni-

maka. Ja sam odluio da te nikako ne putam na put, prije nego to se rodi sin.
Ona ustane i pogleda mu u oi:
- Malija, ne zaboravi, moj otac na samrti teko oekuje svoju ker, a ja moram,
ja hou da idem.
- Otac tvojeg djeteta kae: nel
Rijei su pale kao otrice. Ona estoko pozvoni, dade pozvati svoje napuljske
lijenike i saopi im kraljevu odluku, a Kristo fano izjavi:
- Jamim svojom znanou i svojom glavom da kraljica ne moe od ovog puta imati
nikakvih loih posljedica.
- Primam vae jamstvo, ali ostajem pri svojoj odluci.
- A ja ne odstupam od svoje - odluno izjavi Beatrica - uzme srebrno zvonce, pa
dade znak. Ulazi grof Enriko, a ona mu naloi: - Neka se odmah spremi sve za put
u Napulj. Kreemo smjesta.
Dvorski metar kraljice ostavi sobu. Matija ustane:
- Nisam htio pred tvojim dvoranima pokazati da se ne slaem. A sada, poto
Ranzano jo uvijek ostaje, znak je da mogu povjerljivo izrei svoju vrstu
odluku: elim sauvati svoje dijete zadaha opasnosti i zato ne moe putovati.
- U Napulj ne smijem, a za Budim si odredio putovanje idui mjesec?
- Ali danas odreujem: neemo se maknuti s Gria dotle dok se dijete ne rodi. A
kad ga imamo iva i zdrava, onda emo s dragim slatkim potomkom putovati kamo
zaeli. Pri tome ostajem - pomiluje je po glavi 5 doda: - To je moja
nepromjenjiva odluka pa te molim, razmisli. Tvoj otac mi je drag, ali potomak
drai od sunca - i brzo ostavi sobu.
Kristofano zakima:

- To znai da sumnja u potomka?

..." - Ne. On je sa mnom uivao, gotovo plakao od sree u oekivanju potomka povjerava kraljica. - Deset godina eka i onda je neki prokleti zagorski plemi
razbudio u njemu strah. Kralj naginje prianju te vrste.
- Onda, velianstvo, hinite nesvjesticu. Evo malo kapljica pod nos da bude
vjerojatnije. Ne otvarajte oi dok kralj ne pristane. Ja u stvar voditi i
svrena je zagorska pria.
Zatim Kristofano pozvoni, dozivlje sve prisutne lijenike i Matijine i
Beatriine, stvara buku i guvu. Kralj se pojavi u sobi, a Kristofano mu ape o
tekoj nesvjestici koju je uzrokovala zabrana putovanja k umiruem ocu. Svi su
lijenici uznemireni. Kraljeva njenost prema Beatrici iznenauje prisutne. Onda
Kristofano moli kralja za povjerljivi razgovor. Dok se lijenici brinu oko
kraljice, Matija s njim odlazi u svoju kancelariju. Ovdje se lijenik kralja
Ferantea nakloni pa naglasi:
- Velianstvo, savjest i odgovornost mi nalau upozorenje: vae je srce u pravu
kad drhti nad oekivanim potomkom, ali kraljica .toliko ljubi oca...
- Zato bi mu rtvovala sina?
- Slaem se potpuno s velianstvom, samo upozoravam: uvjeren sam da kraljevsko
putovanje nee nakoditi kraljici. Jedino bi mogla ovakva potresenja kao ovo
sada liiti vae velianstvo toliko eljen ig potomka pometnuem. To neka
velianstvo uzme u obzir.
- Vi navjeujete pometnue?
- Toga se bojim, jer njezino velianstvo lei u dugotrajnoj nesvjestici od
straha da nee vidjeti oca.
- Vjerujem, ali izjavljujem: rtvovao bih svojeg oca i sve svojem roenom
potomku.
- Ali ba ova zabrana putovanja ugroava potomka.
- Moja itava unutranjost mi govori: ne daj da putuje. Izgubit e sina. To su
rekli i astrolozi. A zdrava pamet mi dovikuje: neu promijeniti svoje odluke.
Zabranjujem putovanje!
- Onda se ja moram vratiti napuljskom kralju.
- I vi ete ostati ovdje, kako ste odluili, do idue godine. Napuljskom kralju
aljem smjesta brzotee i vlastoruno pisma Time je stvar svrena.

I kralj okrene lea pa ode u svoju spavau odaju. Kraljica

puna bijesa slua Kristofanovo saopenje o svojem razgovoru s
kraljem Matijom. Malo su utjeli, a onda Beatrica zamahne zvon
cem. /
- Nema druge, moram tajnu roenja svojeg sina povjeriti dravnom kancelaru
kralja Ferantea.
FrancesU i Kristofano to odobre i uskoro Ranzano prekine razgovor s Galleotijem
i Bonfinijem pa ue kraljici. Ona mu tiho i kratko ispripovi jrdi zamiljenu
varku sa sinom, a onda iznenadnu dananju kraljevu odredbu.
Ranzano je mirno podnio to ga prije nisu obavijestili i odmah pone
raspravljati o nenadanoj zapreci putovanja.
Budui da je kralj tako eljezne odluke da kraljica ne smije putovati, onda tu
ima jedan drugi izlaz.
Drhtavim rijeima Beatrica pouruje Pandana da to prije izgovori misao.
- Velianstvu e se jednostavno preodjenuti u mukog dvo-ranina. Kad nakon
veere dio dvorana odlazi u grad u svoja ko-nacista, nas emu se troje odvojiti
i izai iz tvrave kao kraljevi glasnici. Krivotvori r,-. j i ma i peat imam na
Kaptolu, a biskup koji mrzi kralja pruit e kraljici sve to je potrebno i
uputi je u samostansU stanice koje nikakvi kraljevi dalekovidni brzotee ne mogu
ni naslutiti.
- Ranzano zato vas otac nije odmah uputio u ovu stvar? Bojao se da biste to
nazvali prevarom.
7 Gordana
- Ovo je samo orijaka pomo budunosti - odgovori na-puljski kancelar. - Dakle,
velianstvo ne asimo. uo sam vani da kralj ide na Medvedgrad. Dakle, spremajte
se. Ove noi u dvanaest sati ili prije.
Rije prikine suanj Nardeline haljine Sto je naglo ulazila.
- Sto ima? Reci brzo!
- Sve plemstvo i kancelari pozvani su na tajno vijeanje na Medvedgrad. Onom
kopilanu Ivanu odredio je Maffeo poasnu strau od lanova dvora to su
dopratili vojvodu Ilokoga iz Milana.
- Dobro. A dalje? Sto radi Gordana?
- Uvijek je uz Bei Frankopanku kako je velianstvo odredilo. Ni s kim od
dvorana ne govori ni rijei. To je sve...
- Idi, drijemaj, onesvijesti se, ali saznaj Sto se ape.
Opet su ostali sami: kraljica, njezin brat Francesko i dva napuljska odlinika.
Beatrica iza zatvorenih vrata slae od Fran-ceskovih plemikih odijela za sebe
masku pod kojom bi mogla da se dobro sakrije. Ranzano savjetuje, Kristofano
pomae, a Francesko kontrolira kakav e je kroj najbolje sakriti. Kad su
zavrili, kraljica svu trojicu pozove da sjednu s njom k stolu, a onda e
Sapui:
- Dok sam leala u prividnoj nesvjesti, donijela mi je zdrava svijest ovu misao:
kralju bi se moralo, kad odem u Napulj, onemoguiti da ne doe za mnom kako bi
me vidio u trudnom stanju. On bi to mogao uiniti preodjeven u kakvog plemia, a
u svojoj zemlji ostaviti isto tako lanog kralja. Ali imam plan. Jedna vrlo
povjerljiva linost imala bi poi njemakom vladaru i tajno mu javiti da je
kralj Matija spreman u prve jesenske dane iznenada provaliti u Njemaku i
naruiti mir da osvoji i druge dijelove Njemake. To bi Friedricha ponukalo da
smjesta udari preko granica ove drave, a u ratu kralj mora biti na bojnom
polju.
- Genijalna osnova, velianstvo. A kad bi dolo do rata. Napulj bi mogao
pohititi u pomo kralju Matiji, a zapravo bi svojom vojskom zauzeo smjesta sve
ove june zemlje preko Jadrana i nikad vie ne bi pruio kralju Matiji prilike
da te zemlje dobije natrag.
- Pravi ste vojskovoa - ushieno apne Beatrica - ali ja jo nisam gotova. Kad
ovaj na poslanik odjuri k Friedrichu netko drugi tko poznaje njemaki jezik i
Njemaku mora nai put do ovog grada, najaviti se kralju i saopiti kako

njemaki vladar ima u Matijinu kraljevstvu saveznike i tajno se sprema da jedne

jesenske noi navali na Be, zauzme ga i pojuri dalje.
- Nedostiiva genijalnost, velianstvo - udivljeno e Ranzano. - Ovaj bi glasnik
trebao stii ve za koji dan i kralj bi se maknuo.
- Skoio bi kao ris, smjesta pozvao na okup ugarske i hrvatske ete i pojurio
prema Beu. On je zapravo divlje zaljubljen
u taj grad koji Je teko osvajao i odlino utvrdio pa nad njim dre kao nad
oekivanim potomkom. Sto, dakle, kaete na ovo, vas obojica?
_ Velianstvena zamisao koju moramo odmah provesti. Ve mi pada naum. Biskupa
Thuza posjetio je na dvoru neki njemaki
fratar.
- Znam - nasmijei se Beatrica - s biskupskog me dvora obavjetavaju o svemu.
Dakle, obnovimo: prikazat u se kao da leim pa ne mogu putovati. Zatim emo
bjeati, zatraiti pomo Kaptola, a kralj Matija bit e prisljen da smjesta
odjuri u Be. A mi emo nastaviti put u Napulj pod zatitom kaptolskih
saveznika. Ranzano, bilo bi dobro da joS prije veere obavijestite biskupa.
- Po bijelom danu nije zgodno - savjetuje mali lukavi Pietro Kristofano i
dodaje: - Sve tajne pripadaju tami.
- Tono - nasmije se Ranzano. - Savjetovao bih velianstvo da sada malo pokua
buncati kao u nekom nemirnom snu.
Ona pristane, a napuljski kancelar ponovo najavi audijenciju kralju i ulazi vrlo
zabrinuta pogleda.
- Dunost mi zapovijeda da vae velianstvo upozorim da se tamo u novoj palai
mogu desiti kobni dogaaji. Moda bi vae velianstvo samo prividno promijenilo
svoju odluku i obealo kraljici putovanje, toliko da se ne razboli.
- Poznajem svojstva svoje supruge, a ne smatram sebe dostojnim ni prividno
mijenjati svoje odluke.
- Onda njezino velianstvo moramo umiriti lijekom za spavanje, jer bi ovako
mogla cijelu no imati napadaje.
- Neka lijenici odre savjetovanje i vre svoju dunost, a ja u vriti svoju.
Kristofano se vratio Beatrici s gotovom odlukom:
- Ne moe se drugo, vae velianstvo, nego bjeati joS ove noi, a onda izazvati
rat s Njemakom.
- Svreno Spremite sve Sto nam je potrebno. Novaca imam dovoljno, ali uzet emo
i nakit.
Svatko je od n i ih pohitio da se neopaeno opremi za odluni bijeg, a onda je
Beatrica legla i dala nalog Enriku da ni kralj ne moe k njoj, jer je uzela
lijek za spavanje i svuda mora biti potpuni mir.
Gusti mrak pokrije kraljevske palae. Stara i nova palaa jednako su slabo
osvijetljene. Nigdje se ne razabire gibanje. Dvorita su tamna i pusta. Prvi
jesenski zrak je hladan i nitko vie ne boravi u predvorju.
Iz Beatriine nove ljetne palae izlaze etiri pojave odjevene u muku odjeu.
Koraaju posve ispravnim hladnokrvnim koracima ljudi koji naveer ostavljaju
dvor i odlaze na konaenje u grad. Stupaju prema zapadu dvorskog zida gdje su
iza ugla mala vrata kojima u dvor ulaze i izlaze domai plemii. Straa stoji na
dvoritu, ali se ne mie, svakog dana uvee gleda izlazak
7*
dvorana. Stigli su do malih vrata. Jedan izravno iz depa vadi klju. Uvijek
zabravljena brava kljocnu, vrata se otvore, a etiri dvoranina izlaze. Pred
njima oklopnid. Dvorani mirno koraaju naprijed.
- Stanite! - zapovijedi glas iz tmine.
. ,.-, .
.
- Idemo u konaita.
.
- Nije doputeno. Natrag!
" > ..
..
\
- Izlazimo svake veeri.
- Moda ste se zabunili - i plane baklja. Ruka koja je dri prinese je k licu
to se tog asa prikrilo pelerinom, ali prekasno. Bakljonoa je vidio i
prepoznao lice, prije nego to je po njemu pao zastor.

- Molim natrag! - uje se glas ispred zidina dvora. Nitko ne moe ui u dvor
niti ga ostaviti bez nadzora stiae.
Jedna ruka od njih etvoro dade znak i svi se povuku. Vrata se za njima zatvore.
Bez rijei poure dvoritem i nestanu u novoj palai. Uli su pustim predvorjem
u odaju kraljice. Ona se bijesno baci na stolicu i udari rukom o naslonja.
- Jeste li to uli? Jeste li ikad vidjeli? Kraljica zarobljena od ovog
barbarina. A zato?
- Nitko nije mogao naslutiti na plan. Enriko jo ni sada ne zna to je. Ne mogu
nai odgonetku - srdito e Ranzano.
- Cijeli je dvor izvana okruen oklopnicima, dobro sam vidio - bez daha saopuje
Pietro Kristofano.
- Idite, provalite k njemu i zatraite razjanjenje zato vi, Ranzano,
dostojanstvenik napuljskog kralja, ne smijete uvee izai kamo vas volja.
On se smjesta uputi u staru palau i zatrai od posluge da probude kralja.
Mladen Berislavi poe u kraljevu radnu sobu, priopi mu sve to se vani desilo,
a onda pozove Napuljca. Ma-tija ga doeka vrlo mrk i upita:
- Sto vas je ponukalo da mojim dvoranima zapovijedate neka me probude da vam
budem na slubu?
- Velianstvo, sa mnom su vai ljudi postupali neoprostivo grubo kad sam u
pratnji trojice dvorana htio da odem u grad. Vratili su me kao da sam ja ovdje
sluga. Molim da primite moju pritubu.
- Protiv mene? Jest, jer sam ja dao nalog da ovaj dvor uvaju oklopnici, da se
sva gradska vrata zatvaraju i da moji vojnici straare. Nitko ne smije iz ovog
dvora izai, ni ulaziti ako nema moje dozvole. Ova e odredba ostati dok to
budem smatrao potrebnim.
Osjeajui u tim rijeima neto vano i znaajno, Ranzano se duboko pokloni i
snizi glas:
- Molim otprotenje, nisam slutio da odredba potjee od vaeg velianstva. Ako
je tako, onda su oito kakvi buntovnici skrivili te odredbe. Molio bih kralja da
mi dade dozvolu da sutra ostavim dvor.
- Neu dopustiti da izaete ni vi ni itko drugi, osim ako ga ja povedem. Ova e
odredba ostati na snazi tako dugo dok njezino velianstvo nee moi da putuje u
Napulj jer e biti blizu porodu.
- Velianstvo je utamniilo kraljicu?
- I kraljicu i svoju ljubljenu enu da zatitim miran sretan porod svojeg sina.
Opkolio sam dvor oklopnicima, a cijeli grad vojnicima. Opkolit u zemlju i nebo,
utvrditi sve utvrde pakla da sauvam porod sina. Na to vam zadajem rije.
Nakon tih rijei Ranzano se nijemo pokloni i izie. Kad je o tome obavijestio
Beatrieu, inilo se njoj i njezinim dvoranima da su izgubili dar govora. Svatko
je uinio kretnju najvee uzbue-nosti, ali nitko nije smogao glasa ni daha da
prozbori o tom doivljaju. Strahovite su sumnje jurile njihovim glavama dok
konano nije progovorio Francesko.
- Ovo je dakle otvoreni raskol, Beatrice? Zar ne izgleda da on zna sve
- Dok ste vi bili u Napulju, on je vjerovao. U toj vjeri vidjela sam :i.;
suze. Proklamacija je napisana. Upamtite: netko mu je ovih dana neto doapnuo,
neto otkrio. Pazite! Ako je to bila Gordana. Ona je znala, ona je ula, ne samo
to eli Francesko nego i zato. S Marzanom je govorila. Ovaj je neto uo to
je moj otac govorio s tobom, Francesko. To je moja najsigurnija slutnja. Kad ste
dolje traili Gordanu i Marzana ispitivali o njoj, samo jedna primjedba bila je
dovoljna da joj otkrije sve.
- Ali i Damirije sluao iza Apolonova kipa.
- I to dokazuje, potvruje moje sumnje. Ona je nastojala da kralj to sazna i
zato mi je odjednom tako luaki, tvrdoglavo zabranio putov ut u Napulj. Sad
znam tko me dao zatvoriti u tamnicu. ekaj djevojuro, gledat u svojim oima
kako ti krvnik sijee glavu na stratitu. Kunem se: neu dotle biti mirna dok
Gordanu ne dovedem na stratite, a taj e put ona proi uskoro. Ne mogu ni
disati kad pomislim da ona sjedi tu na dvoru, gleda me, a u sebi se ruga: znam

sve, znam to kani, ali zato sam pobjegla da te raskrinkam. Ti meni krinku, a
ja tebi glavu, prokleta bila.
Njezine rijei padaju grozniavo, a Kristofano mora upotrijebiti svu Ijkujj.
znanost da Beatriinu mrnju privede opet do razbora - Sto da sada radimo? pitaju se redom, a onda su sjeli k stolu da apui raspravljaju.
Prolo je davno pola noi. Oko dvora straare oklopnici naoruani do grb. U
kraljevskoj radnoj sobi sjedi Varadi, Lovro iloki, Berislavi Orban i Nikola
Brezovaki, Damirov otac. Ne CuJe se nijedna rije, samo se razabire micanje
usana. Svi su prozori kraljevskih palaa osvijetljeni. Nitko ne spava. Dvor se
razbio u dva otvorena neprijateljska tabora. Svaki od njih eka teku

OTKRIE NA MEDVEDGRADU
Ispod istone kule, u maloj odaji dvora na Medvedgradu, tri se glave dodiruju
iznad stolia: dvije mlade i jedna sijeda.
- Nisu ne razumijem i bojim se za oca - uzdahne princ Ivan.
- Nema razloga - umiruje ga Damir. - Naprotiv, njegove su trublje danas ujutro
objavile da nikome nema izlaza iz dvora ili iz grada. Onda je odredio da se dona
Izabela i Bei Frankopan-ka imaju preseliti na Medvedgrad i povesti svoje
dvoranke. Tako je s mladom Bei morala doi i Gordana. Jesi li razabrao kako su
joj crte lica bile mirne, ak i ravnodune.
- Kako ti, Damire, tono ita Gordanine obraze? Ja sam uvijek u zabuni.
- ekaj, nakon toga ostavio je kralj za svojeg zamjenika na dvoru i nad gradom
vojvodu Ilokoga, predao mu zapovjedniku vlast nad vojskom i onda se pojavio na
ulicama grada, umirio graanstvo nekom priom o dvojici lupea koji su htjeli
opljakati graane i dvor.
- Poslije toga otac je sa svojom pratnjom nestao?
- Uvjeravam vas, visosti - tiho se uplete stari Brodari - kralj je odjahao vrlo
zadovoljan u svoj zagorski dvorac Krapinu kamo e mu vojvoda s Gria, a ja sa
Medvedgrada slati svakog dana dva ili tri puta glasnika.
- A vi ste ujedno na Medvedgradu zapovjednik i upravlja. Cijeli je dvor
opkoljen sa tisuu vojnika. Zato?
-- To je kraljeva tajna.
- ini se kao da je kraljica zatoena?
- Takvu vijest kralj je unaprijed onemoguio time to e svakog dana dolaziti
njegov glasnik kojeg prima vojvoda Lovro i ita kraljevo ljubazno pismo svojoj
ljubljenoj kraljici i javlja o svom vanom putovanju po zemlji. Svakog dana
dolazi glasnik iz drugog kraja. To mi je sam kralj naloio da vam, visosti,
saopim kako vas ne bi nita zabrinjavalo pa da odete sad u Brezovicu svojoj
majci dok kralju pristaje za njegovu osnovu da ste ovdje. Sad shvaate.
- Ni najlukaviji grki mudrac ne bi pogodio to se to tako udesno zbiva.
- Sva je srea da nismo u Budimu gdje kralj ima cijelu etu neprijateljskih
oligarha. Dakle, molim vau visost, ekajte mirno svretak ove kraljeve drame,
kako je on sam nazvao. Ni rijei ne izmijenite s Gordanom nigdje nasamu. Ni vi
Damire. Bude li kakva poruka za mene ili Varadija, nauit emo mojega Stjepka
kako da vam je donese. A sada kao kraljev dvorski domain idem da obiem nae
goste.
- Pjesnik Escole i Aversa ostat e s kraljem ?
- Rekao je da e ga oni najljepe zabaviti.
Oko podne sunce je iznad Medvedgrada pozvalo sve goste i njihove dvorane da
proeu unutar visoke tvrave. S njima je Gordana, stalno u pozadini kneginje
Bei Frankopanke kao njezina dvoranka. Popodne Napuljci spavaju, domai se
zabavljaju igrama, a naveer glazba i glumci. No nikad nisu na dvoru zabave
zvuale tak (j neprijatno, u nekom tjeskobnom raspoloenju svih gostiju i
dvorana, dapae i slugu. U svim pogledima otkriva se neko pritajeno, jezivo
oekivanje, a sva su usta u lancima straha pred nevidljivim uhodom, a jo vie
sumnjama onih koji se kreu oko njih, ljubazno oslovljuju, zabavljaju ili ih
dvore.

Jednog jutra iznenadi ih vijest da se kralj prole noi vratio s dugog putovanja
Zagorjem i Turopoljem. Za vrijeme ruka poao je Matija k svojem stolu sa sinom,
primio pozdrave prisutnih, posebno se nasmijeio oni Izabeli pa onda prionu
ruati. Pogledi prisutnih jedva su primjetljivi, ali puni elje istraivali
kraljevo raspoloeni Svatko ga je gledao bez ikakvih promjena vedrog i veselog.
Pa ipak, nitko ne vjeruje da se iza sputenog zastora ne odigrava :...-, drama.
Ta se sumnja poslije ruka pretvorila u istinu. Joi za stolom najavi zapovjednik
strae naglas:
- Velianstvo napuljski. slavni lijenik Pietro Kristofano moda ga primite. Nosi
vanu vijest.
Ivan i Damir su ukoeno ali mirno gledali oca. Gordana je sjedila uz SVQIU
kneginju u smjernom stavu dvoranke.
- Moj dragi vjerni prijatelj Kristofano? Kako ga ne bih primio. Neka odmah doe.
Svi su osjet ironiju, premda kralj govori uvjerljivo. S naroitom prija|n i
prima Napuljca u svoju sobu, potapa ga po ramenima i lia^ se na stol, pa stade
govoriti ne pitajui ga zato dolazi.
- Upravo sam nesretan, Kristofano, to su me toliko zaokupili poslovi. Pisao sam
njezinom velianstvu koliko me mue neprilike zbog pripnu na proklamaciju kojom
narodu elim objaviti sreu roenja prestolonasljednika. Meutim, umna kraljica
zna to su vladarski poslovi. Tek sam stigao iz Varadina.
Rijei < mu frcale iz nasmijeenih usana ljubazno. Dotle je Napuljevo lice
ozbiljno, gotovo mrano.
- Tek mi bol sapinje srce velianstvo, to moram pomraiti vedrinu vaeg
raspoloenja.
- Vae rijeci zvue kao dozivanje sove na krovu?
- Velianstvo je pogodilo ...
- Govorite, to se dogodilo?
- Prije osam dana vae je velianstvo kraljici zabranilo putovanje. Upozon sam
kolika se opasnost skriva u kraljevoj zabrani Velianstvo zna da je kraljica one
veeri pala u nesvijest od tekog uzbuenj padala u vruicu, a onda kad ste je
zapravo utamniili da uvate sina. ovim ste ga izgubili.
- Vi bulaznite _ ustoboi se kralj na njega.
...
103
V - Vie nema potomka. Potresen je je dovelo do pobaaja. " Kralj skoi, stade
lamatati rukama, lice mu se izoblii, kao lud pojuri sobom gore-dolje, pa se
onda slomljen baci u naslonja i pokrije lice rukama.
- Kakva li nesrea! Zbog jednog malog uzbuenja.
- Bilo je odvie veliko. Put u Napulj bio bi blagodat prema onom uzbuenju.
- utite - vikne kralj, skoi iz naslonjaa i udari po stolu viui na
Kristofana. - Vaa je to krivnja, samo vaa i sva je ta vaa znanost la. Sva
vaa znanost ne zasluuje nimbus to ga nosite! Vama sam povjerio kraljicu.
Ponudio sam vam svoje lijenike, a vi? Odbili ste ih. Zato ste ih odbili? Zato
kad sami niste dorasli svojoj zadai?
Kristofano je blijed i drhti. Iiban kraljevim psovkama, stoji gutajui gnjev.
- A ona? Kako je kraljica? Kako je njoj?
- Sasvim dobro, jer nakon tako kratkotrajnog stanja od tri mjeseca itava je
stvar sasvim jednostavno protekla i ona se ve oporavlja.
- Kad se to dogodilo?
- Drugog dana poto je velianstvo otputovalo...
- A vi mi niste ni javili ni poslali po mene - zaurla kralj vitlajui rukama kao
da uiva u stravi malog ovjeka to je uzmicao natrake i pletui jezikom
odgovarao.
- Njezino velianstvo nije htjelo da vas zove.
- Znajte! Samo moje duboko potovanje prema napuljskom kralju, mojem uzvienom
tastu, i moja beskrajna odanost prema kraljici spaava vas.
Drui Kristofano nije smogao rijei. Oi su mu izbuljene kao u abe.
- Idem odmah kraljici - naglasi Matija.

- Njezino velianstvo mi je naredilo neka isporuim da vae velianstvo ne doe

dok vam ona ne poalje poziv.
- Tako? To zvui nevjerojatno.
- Zalaem glavu da kraljica sada ne eli posjet velianstva.
- Pokoravam se. Ali recite: da sam kraljicu poslao u Napulj, ja bih sigurno
dobio nasljednika prijestolja iva i zdrava?
- Sasvim sigurno.
Kristofanove izbuljene oi stadoe treptati, ali se kralj okrene i duboko
uzdahne.
- ekat emo, dakle, novog potomka. Odmah u pisati kraljici. Recite: zna li tko
na dvoru to se dogodilo?
- Njezino velianstvo dri da je bolje o tome utjeti. Osim Ranzana i Nardele
nitko nije upuen.
Kralj sjedne i uzme pero dok je mali ovuljak gledao u Ma-tijinu veliku glavu
punu kutravih utih vlasi i smiljao: "Prokleti barbarin, nije li mi ugrabio
obeane darove kralja Ferantea?
Hou li dobiti one dragulje za utnju da, utnju treba kralj Feran-te i danas, a
princa Ivana hoe ali toga mi, uti avle, nee istrgnuti iz ruke". Prekinuo je
razmiljanje, jer je kralj ustao i predao mu poruku kraljici.
_ Ovo ete predati njezinom velianstvu i to odmah, jer kraljicu ne smijete
ostaviti bez svoje prisutnosti.
_ Velian s i VD, prisutnost vojske koja je opkolila dvor i mene svega
pretraila prije nego to su me doveli k vama nalikuje ...
_ Na moju preveliku zabrinutost za sigurnost njezinog velianstva. Nadam se da
emo ipak bezuvjetno imati zakonitog sina nasljednika Dakle, idite. Da vam
olakam povratak nosit e vas moji vojnici na mojoj linoj nosiljci. Kako
vidite, prema Napulju sam uvijek paljiv.
I ve nakon nekoliko asaka nosili su Kristofana kraljevi pouzdan i s nalogom da
mu nigdje ne dozvole sii i da ga odnesu ravno HJ Gri. Nakon odlaska napuljskog
lijenika kralj dade pozvati V a i u i Ovaj opazi na licu svojeg gospodara
duboke brazde, a u pogledu mrane sjene bjesomunih kletvi.
- Daju mi, Varadi, proklamaciju zakonitog nasljednika. Kancelar izvadi iz tajnog
pretinca spis, ali se -zaprepateno okrene kralju.
- Jao, to je to, kralj e okriviti mene - drhtavo navijesti savjetnik, a onda
prui Matiji spis napisan vlastitom rukom. Sada je razderan na etiri dijela.
- Uinio bih vam veliku nepravdu, dragi kancelaru, kad bih vas obi jedio. Ovo je
razderao Napulj! Sad mi dovedite Aversu. Valjda znate da je stigao poslije podne
s firentinskim dostojanstvenikom. I molim vas, saberite se. Izgledate kao da sam
vas osudio na tamnici. Smirite se. Ovaj put odigrala se velika tragikomedija
iza zastora. A kako mirie na tragediju ne elim o tome govoriti, j<-1 kralj
mora uvati zadanu rije.
Malo zatim uvede Varadi uenjaka Aversu kralju i opet izlazi.
- Dakle, moj prijatelju, sjeate li se naeg astrolokog tajnog sastanka d >]j
ispod Zagrebake gore? Sada vam mogu priznati da su vai zvijezle imale dobar
predznak. Moete se svakako pohvaliti da jt va horoskop o onoj eni, za koju
sam tvrdio da eka dijete., bio ispravan. Nije oekivala svojega sina, nego
oito, kako ste sasvim nezavisno od zvijezda nagaali, htjela je muu podmetnuti
tueg sina.
- Onda se mogu mirno vratiti u Firencu.
- Htio sam vam dati priznanje, a vaa prisutnost bit e mojem dvoru samo na
ast, a meni na radost.
- Hvala, velianstvo, na tolikom priznanju. Jo osam dana i jesensko vrijeme po
tjera t e me na moj jug.
- Oekujem vas na sveanu veeru. Prispjelo je, naime, izaslanstvo plemstva pod
vodstvom bana i kneza Frankopana.
^td

Srdano se opratajui, iznenada mu kralj apne.

- Vae su zvijezde sprijeile veliku historijsku prevaru mojim narodima. Od svih
zala koja ih mogu dosei ovo bi bilo najvee i najstranije.
Kad se uenjak vratio k svojem zemljaku Escole Strozziju, saopi mu ove kraljeve
rijei, a mladi pjesnik odvrati:
- Ali ima jedna zvijezda na ovoj zemlji koja je vae svemirske zvijezde dovela
na diplomatski sastanak u umu pod Zagrebakom gorom.
* * *
Najveu dvoranu Medvedgrada i dvije sporedne sobe ispunili su izaslanici
kraljevskih stalekih izbornika. Predsjedao im je kralj Matija i mirno zapoeo.
- Danas je trinaesti rujan, datum mojih najveih pobjeda nad provalama tuinaca.
Tog dana 1479. pobijedio sam prvi put Turina. 1484. slavodobitno sam oistio
ovu nau zemlju od tuinaca. Trinaestog oujka osvojio sam Be. Trinaestoga sam
osloboen kao djeak tamnice i proglaen kraljem. Sve. vano i sretno donio mi
je taj trinaesti datum. Danas se odigrala prava oslobodilaka borba mojem tekom
tridesetogodinjem ratu. Sada je naa drava velika, jaka, nai su graani i
nai seljaci zadobili vie prava nego to su ih mogli poeljeti, a ove proirene
pravice zasluili. Sada mi je 48 godina, ali na alost nemam u braku zakonitog
potomka da proslijedi moj zakoniti rad.
Vi znate da je kralj Matija potomak pradjeda neplemike krivi, hunjadinac. Bio
je pastir, a kad je vidio kako u njegov dom provaljuje tuinac, digne narod na
obranu, vodi ga. istjera provalnika i uvrsti granice. Uinila je to njegova
hrabrost koju je upravljao njegov udesni um to mu ga je dala priroda. On je po
prirodi velika duha i uma - koje su razotkrile vladarske sposobnosti i narodi ga
jednoglasno, od najvieg do najnieg stalea, proglase vladarem. Njegov sin ga
naslijedi, a kad se opet pojave pohlepni provalnici, istupi njegov unuk
Sibinjanin Janko, a njegovu zadau preuzme sin Matija. Ovako je nastala moja
dinastija od neplemike krvi, ali po prirodi odabrana veleumnim duhom.
I sada me mori najvea briga. Odgovoran sam svojoj savjesti, narodima i
historiji, da se odri snaga drave, da narodi opet ne stradaju. Dakle, dobrobit
naroda moram uvrstiti za budunost To ovisi o nasljedniku. Koga da izaberem i
preporuim narodima za nasljednika, da ouva teko steene slobode? O tome
razmislite sami, u mojoj odsutnosti - i ve je bio na vratima i nestao.
Svi su teko iznenaeni, a knez Frankopan im saopi.
- Ne znam nita stvarno, ali ini se da je kralj ovih osam dana doivljavao
neto vrlo teko, a danas kao da je u njemu
orovalilo Inae ne bi postavljao ovo pitanje koje je ve davno ri-ieila veina
stalea i Hrvatske i Ugarske. Tamo se tajno rote sa-mo neke kukavice, dok je
svatko u zemlji svjestan tko treba biti nasljednik. Uostalom, dajte svi svoja
pisma za kralja, pa e jednom zauvijek to pitanje biti rijeeno.
- A Kaptol? - zapita jedan glas.
Ban lino odgovori:
- Mi znamo za vjeiti razdor izmeu Kaptola i Gria, to je kao neka porodina
uroena svaa koja se ispoljava u poetku 15. stoljea i kod izbora vladara. Ali
mi smo danas napredniji i neemo dopustiti da nam ovakve nedostojne sramote
line mrnje unite sreu i snagu kad budemo birali nasljednika.
Onda se svi okupe oko bana i zaponu tiho slagati i objavljivati pismene poruke
kralju.
Vani, ispod kule, u kutu medvedgradskih zidina sjede Varadi, Damir, Lovio Iloki
i (Jordana.
- Brzo mi kaite to vas je dovelo na moju samotnu klupu? - pouruje ona - jer
napuljski uhode me ne putaju s oka.
- Onda neka dru preda mnom - odluno naglasi Lovro. - Kad sam kralja malo
prije izvijestio o dogaaju na Griu, on mi ree: "Zauzvrat darujem vam, Lovro,
svadbu s Gordanom."
Na te rijei Damir problijedi, ali ga ni vojvoda ni djevojka ne gledaju. Ona
vrlo ozbiljno pogleda Lovru i tiho odgovori:

- Jednom sam ve rekla vojvodi: ako moje srce poe tragom mojih elja, bit e
njegovo. A kako je sa srcem naeg princa? Zar da mu se u asu kad se pokorava
naim eljama pripravlja nova bol. Naa je dunost da mu olakamo ljubavne
patnje i pripravimo mir. Upamtite vojvodo i vi, gospodine Damire, to u vam
sada rei: princ Ivan zadobio je snagu da se s nama bori za prijestolje samo po
tome to sam mu po Damini poruila da neu pripadati nikome.
Vojvodino lice potamni. ^
Ona ga toplo pogleda.
- Ja sam, vojvodo, htjela tim obeanjem princa smiriti i o* taviti mu dost.i
vremena da zaboravi. A kad zaboravi, bude li moje srce od mem- trailo da pruim
ruku vojvodi Ilokome, rado u je pruiti.
- Sto da kaem kralju kad me upita za svatove? - apne vojvoda..
- Recite mu: Gordana e mi odgovoriti, ali treba da ekam godinu dana.
- Mislite li to uistinu Gordana?
- Mislim onako kako sam rekla.
;
I sreu mu osvijetli obraz, a Varadi primijeti:
.
- Umno sic to rekli, Gordana. i umno zamislili. Princ je mlad i osjetljiv
Dunost je svih nas da titimo njegov mir, a u naruju lijepe Bianke on e nai
taj mir.
- Na to sam raunala; gospodo, i time neka je na razgovor o toj stvari odgoen.
Sada nas ekaju veliki odluni dani.
- Neto se sveano stalei danas spremaju za veeru? - pita Damu*.
- Nadam se da e to biti jednom prava, istinska sveanost osjeaja i srca - tiho
uzdahne Gordana.
- Vjerujem da e se vae elje ispuniti - primijeti Damir poto je skupio svu
snagu to mu je objava vojvodine svadbe s Gor-danom teko uzdrmala.
A gore je svrilo vijeanje. Ban i nekoliko izbornika uvedu u dvoranu kralja. Na
njegovu licu, to je znalo tako odlino glumiti, zapaaju svi odraze velikog
potresa njegovih misli i osjeaja. Zaustavio se i gleda ih redom, a knez
Frankopan pozove voe maloplemia i velikaa. Svatko nosi snopove dugih i
bijelih per-gamena dok ban razjanjava:
- Mjesecima smo okupljah elje zakonskih izbornika vladara u naoj dravi koga
ele za nasljednika prijestolja. Svatko je svoju elju obiljeio svojim potpisom
i, evo, velianstvo: radujemo se to zdravljem i krepou pruate vrste nade da
emo jo dugo uivati sreu vae vladavine, ali za nasljednika naega
prijestolja izbornici ele unuka Sibinjanin Janka, srna naega osloboditelja
kralja Matije, Ivana Korvina Hunjadi. To su prisegu potpisima svojih imena, a
to e proklamirati na hrvatskom saboru.
Klicanje narodne volje zaori zidinama Medvedgrada. Zadrhtala je tvrava, a kroz
prozore se vine burna ornjava preko visokih ograda i baci na noge sve to je
ivo u dvoru.
Napuljska eljad. Izabela i dvoranke drhtavo oslukuju ne znajui kome i zato
kliu. Gordana ustane, ushienje joj naas provali na uarene obraze. Varadi
sklopi ruke i proape:
- Najsretniji as mojeg ivota na dvoru.
Svi dvorani i gosti ispituju i vedro se smijee. A kralj oslukuje najtanje
odraze istine. Otkriva u srcima svojih dravljana elje i obuzima ga srea.
Onda izbornici pohite iz dvorane i dovedu princa Ivana. Blijedim licem i
drhtavim srcem prima klicanje kakvo nikada nije nasluivao, Kralj ogrli Ivana i
usklikne:
- Sine, od ovog asa ti si nasljednik kraljevstva. Tako ele izbornici. Sto sada
veli moj kraljevski sin?
- Pokoravam se elji svoga oca i naroda i molim kralja da mi bude uitelj u
mojoj velikoj zadai. elio bih da budem vla-dar hrabar, pravedan kao to su
bili moj otac, djed i pradjed, plemeniti voe naroda, hrabri u obrani domovine,
jaki u uvanju pravde, a neslomljivi u obrani slobode.
Oduevljenje se obnavlja, razlijee dolinom sve do Gria. Nakon sveane veere
kralj je zagrlio sina i uskliknuo:

- Ivane, dananjim danom zapoeo je za nas dvojicu nov i

vot, a to znai srea i mir. >
- Ali Napulj? - pita Ivan.
*
^*""i.*<
Kralj mahne rukom:
v i od
_ S njime je svreno. Izgubio je sve bitke.
_- Napokon je uistinu smlavi jen - veselo 6*
sve due estita kralju.
Sutradan, odmah poslije ruka, poveo je kralj princa Ivana, goste, savjetnike i
dvorane na Gri koji je jo uvijek opkoljen dvorskim oklopnicima. Kad su se svi
smjestili po odajama, kralj je poslao vrhovnog dvorskog metra Beatrici da joj
najavi posjet. Ali, umjesto odgovora, otvaraju se vrata velike radne
kancelarije, a ona ulazi u sjajnoj haljini i neobino se duboko pokloni.
Kraljevi savjetnici i voe stalea izbornika, jo u tihom vijeanju s kraljem,
trgnuli se, smjerno pozdravljaju kraljicu, a ban objavi kralju da e se svi
odmah povui.
- Ne - dostojanstveno odredi ona - molim gospodu da ostanu. Njihova kraljica ima
s njima neto raspravljati.
Te rijei svima zatvore poglede to trae kraljevu odluku. On joj uljudno
poljubi ruku i glasno odgovori:
- Ako kraljica eli kakvu umnu raspravu, neka izvoli odrediti za kasnije.
- Ne, kraljica ima s podanicima raspravljati o zakonima.
Zablcnuto pogledavaju se svi redom, a sam kralj Matija ostaje u prvi as
zapanjen tim drskim nastupom. Ali poto je zapravo kraljicu drao utamnienu,
opkoljenu vojskom, odlui da saslua njenu tubu i dade pomirljiv odgovor. Odmah
joj ponudi naslonja i ona sjedne n;i unmt kraljevim dravnicima i vojskovoama
dok je pogled upravila as u kralja, as u sve njih. Dobrim govornikim darom
zapone:
- Dane i noi razmatram najvanije pitanje mojeg ivota. Naime, kako da se ovo
divno kraljevstvo to ga je mudrost i bojna genijalnost naega kralja Matije
podigla na prvo mjesto svih sjevernih dra\;i kako da se sauva na istoj visini
i snazi u sluaju njegove smrti.
- Ova zada; pripada nasljedniku prijestolja - mirno primijeti kralj.
- Jest, to uistinu ovisi o nasljedniku koji e donijeti na prijestolje one vchkc
darove to mu ih je ucijepio u duh na kralj.
-.A taj naslj; huk ve je odabran - izjavi Matija odluno.
Ve prije dovrene kraljeve izreke ona okrene glavu ostaloj
gospodi s pitanjem.
~~ Gospodo, prema zakonima ove drave ne moe biti kralj ntko ako mu na
glavu nije postavljenda kruna. Ovaj zakon veli:
l
"iju je glavu dotakla Stjepanova kruna, taj se smatra kraljevim pomazanikom,
nasljednikom."
- Jest, tako je - veli kralj, a ostali potvruju. - Tako odreuje zakon,
teorija, puko vjerovanje i historija.
- Prema tome: kruna ovoga kraljevstva poloena je za vrijeme krunisanja na moju
glavu. Ja sam pomazanik kraljevstva i nakon kraljeve smrti nasljedstvo ovoga
kraljevstva pripada samo meni, okrunjenoj kraljici, pomazaniku i ueniku u
vladanju kralja Matije.
Svi su u ovoj lijepoj eni mramornog mira osjeali vjetu, mudru prepreku
njihovu izboru, a sam Matija morao je zahvatiti duboko u svoje glumake vjetine
da sakrije zaprepatenje pred neoekivanom, nesluenom zasjedom. Nasmijeio se i
primijetio:
- Velianstvo, sigurno vam nisu tono preveli na talijanski jezik rijei naih
zakona.
- Vrlo tono. U 13. je vijeku vladala Jelisava Kumanka.
- Samo po tome to je bila Ijubovca kancelara bana Joaki-ma - ubaci kralj.

- A u 14. vijeku vladala je malodobna Marija, ki Ljudevita.

- Ali nju su izabrali izborni stalei kad je Ljudevit iznenada stradao. Pametni
su stalei odluili da e birati Ljudevitovu krv, pa bilo i dijete, jer je to
dijete nosilo u svome imenu slavu svojeg oca. A tim su izborom stalei
onemoguili trku stranih vladara za naom zemljom, i odrali jedinstvo u svojim
domaim redovima i oslobodili narode krvoprolia u borbi oko prijestolja.
- Izvrsno. Isti je sluaj i danas. A kako sam ja nakon kraljeve smrti jedina
pomazanica krune, to po zakonu i pravu historije nasljednik prijestolja mogu
biti samo - ja?
Rije zagrmi kao grom. Svima se ini da grmljavina za-gluuje sluh. Kralj
nastoji da nae smijeak umjesto provale gnjeva, pa aljivo primijeti:
- Netko je kaznio zlobom njezino velianstvo, zaveo na posve krivi put.
- Priznajem da ova misao nije moja. Potakli su ju u meni kraljevi podanici.
- Koji? - uskliknu svi na elu s kraljem.
- Jo dok sam bila u Budimu, stigla je k meni deputacija velikaa: Banfi,
Batori, Doczi, Palfi.
- Ugarski oligarhi kojima sam onemoguio da pljakaju seljako puanstvo.
- Sada bi se odrekli urote ako im velianstvo obea da e poduprijeti
kandidaturu na prijestolje kraljici Beatrici. Iznenada svi prisutni ustaju, a
ban zamoli:
- Neka nam velianstvo dopusti da izaemo i odrimo o ovom prijedlogu vijeanje.
- Pristajem - odgovori kralj Matija, a velikai i savjetnici izlaze iz
kraljevskih odaja preko dvorita u veliku zgradu iza palae dvora. Kralj oslovi
svoju enu mirno:
_ Beatrice, razmisli, ovaj tvoj dananji nastup moe biti sudbonosan.
_ Svakako e promijeniti sudbinu ovoga kraljevstva, jer e mu osigurati moju
naprednu vladavinu.
_ Nisam slutio da moje tridesetogodinje upravljanje ovom dravom smatra
nenaprednim.
_ Barbarskim, nita drugo nego barbartinom. Ta niste znali ni sjediti kod
stola, ni uzeti no u ruke, ni pokloniti se dok vas nisam ja nauila.
_ Ali kad je trebalo istjerati provalu Turina do Budima, onda je taj narod znao
uzeti ma u ruke i osloboditi zemlju.
- A moja majka, dakle ena, vodila je sama borbu u Napulju kad su navalile
francuske ete. Moja majka mogla je uz ovu borbu uhvatiti domae napuljske
barune, baciti ih u tamnicu i viknuti im: ako elite odavde ponijeti glave, onda
mi predajte svoja imanja. 2ivi, ali plati - bilo je genijalno geslo moje majke.
- Da, genijalno ali nepoteno.
- Barbarine, genija naziva nepotenjem. Ova je rije glupava.
Odvie je ovo to mora sluati Matija. Ne prepoznaje vie sam sebe. Zar je ovu
enu ljubio, njoj robovao, nju potivao, njezinoj se volji pokoravao? Ali ne
moe nastaviti s njom raspravu. jer ve ulazi u veliku radnu kraljevu sobu
tropot koraka voe izabranika. Sva su im lica hladna, ozbiljna i odluna. Ban
zamoli da njihov govornik nastupi. Velika barun Jankovi izlazi i na banov
poziv objavi:
- Donosimo vaim velianstvima jednoglasni zakljuak: naa je historija dva puta
imala kraljevsku vlast u rukama ena. Prvi put je ova vlast bila uzeta
nezakonito, a drugi put posve legalno po izboru naih zakonitih izbornih
stalia. Ali oba je puta narod prolio potoke krvi, snosio jezive posljedice. Mi
smo puni potovanja prema njezinom velianstvu, eni, ivotnoj suuesnici naega
kralja Matijaa Korvina Hunjadija, ali nikada dok ivimo, bude li u ovoj zemlji
zakonskih izbora neemo vie birati nijedne ene na prijestolje. Radije emo
umrijeti nego da primimo enskog vladara. Izjavljujemo da su nasljednika
prijestolja svi izbornici ove zemlje izabrali u osobi princa Ivana Korvina.
- Nema nikakva princa u ovom kraljevstvu - vikne kraljica. - Samo nezakonito
dijete graanke!
- l napuljski je kralj nezakonito dijete.
- Ali je majka plemkinja, barunica, a ovaj je...

- Zabranjujem ti, Beatrice - naglo upada kralj.

- ivio princ Ivan! - zagrmi buno itava dvorana izbornika.
Beatrica se pokloni kralju u znak priznanja da se ne moe onti. i kad su svi
zautjeli, ona zapone vrlo podatljivim glasom "a ih prevari.
i

- Vi ste, vidim, odluili. Na ovo ne mogu nilta drugo nadovezati, ve

jedino ovo: maarski izbornici svi su za mene. Oglasi se visoki crnoputni
plemi:
- Uvjeravam vae velianstvo, a ovo bi bilo dobro ubiljeiti, ja sam ovdje
jedini lan ugarskog plemstva. Danas se vodi stalna uzbuna protiv njegovog
velianstva kralja Matije, ali kad bi dolo do izbora, priseem na svoju glavu:
nikad urotnici nee iskupiti svoja obeanja i izabrati kraljicu.
- Pazite na svoju glavu - primijeti kraljica.
Kliui princu Ivanu, izlaze izbornici iz kraljeve sobe. Za itavo to vrijeme,
kraljeva tri savjetnika ostala su u drugoj radnoj sobi s kopistima, a da nijedan
nije progovorio rije. Kad su kraljica i Malija opet ostali sami, sakrivao je
pred njom svoje zadovoljstvo, dok ona slavodobitno naglasi:
- Ova gospoda izbornici pokleknut e kad se na strani kandidature pojavi Napulj
sa svojom vojskom, Ferara, Firenca, jest i ona, onda Rim, papa Borgia i svemona
Venecija. Ona ve sada podupire mene i moju ugarsku stranku.
- Kad si stvarala tu stranku?
- Dok si boravio u Bosni.
*
- U ratu s Turinom? Dotle si ti stvarala meni ratnu zamKu i svojeg
zakonitog nasljednika? Ostani samo mirna, znam sve, sve!
- Onda znaj i to da e Friedrich Pruski biti na mojoj strani,
jer u mu sina oeniti nasljednicom napuljskog prijestolja. Jest, i
Vladislav eki oenit e se jednom mojom polusestrom, dakle
svi mi pruaju krunu.
-( -
- Dajem ti rok, Beatrice, da razmisli.
< >"?**< -v."*t
*"
- Odbijam svaki rok.
-:.-ta/t
. -V
- Navjeuje mi rat?
"> $*tv --fno? ? i";
;",
- Otvoreni, javni rat na ivot i smrt.
<
" ""- ***< ">"
- Dakle, ve si mi spremila otrov? Gdje napuljski kuhar otrova dri spremljen
otrov kralju Matiji? Zdrav i krepak umrijet u od tvojeg napuljskog otrova, ali
u svojeg ubojicu nadzirati, uhvatiti i kazniti.
- Barbarine, ne trebam otrova, sam truje svoj ivot.
- Trujem, jer sam tebe uzeo za enu.
- Jest, jer si uzeo za enu kralja umnika, diplomata u svemu, tebi daleko
nadmonu kraljevsku ker, kraljicu i budueg vladara hrvatsko-ugarskog
kraljevstva.
- Prije e se u prah sruiti prijestolje nego to ga ti meni uzme. Nikad
tuinca nee primiti ni Hrvati ni Ugri.
- Hrvati su budalasta djeca. Lijepim rijeima i milovanjem moe im oteti sve...
- Do koulje, ali dalje ni koraka, jer se pretvaraju ne u vuka ni lava, nego u
ocjelnu peinu. Krov i dom nee im nikad dosei, a u Ugarskoj pomamit e se
samo oligarhi, umiljeni gospodari svijeta, dok se ne nau u kipuem hropcu.
Pazi, Beatrice, ovaj tvoj istup podmetnuo ti je Ranzano.
_ On je poslanik Napulja na dvoru.
_ Zato mu ne mogu skinuti glavu, ali te pozivljem: dozovi
svoj um.
_ Ovdje je! Ja stupam pred narod kao nasljednik prijestolja.
- Znai, rat zapoinje? _ Da!
- "A to je bilo dosad" - pita se Matija, kao da se probudio iz crnoga sna "to mu je smutilo misli?" Jeza ga hvata. Razbijen sjedi u naslonjau i ini mu
se da nikad vie nee odavde ustati. Kamogod upravlja pogled gleda topove to mu
ih je poraz-mjestila ena iju je crnu duu tek ovog asa potpuno progledao. Ne,
ona mu se tek ovog asa razotkrila. Ve onoga dana kad je pola za njega,

slavnog i bogatog kralja, mislila je samo o tome kako da uzme vlast u svoje
ruke. Kad nema sina, odluila ga je podmetnuti. Razotkrivena, stupa otvoreno u
borbu. Zar je mogue da on, kralj Matija, toliko slavljen, uiva tako malo
ugleda u dravi da se usuduL istupiti protiv njega omraena ki Napulja?
To ga pitanje ispuni hladnom jezom. Pozove k sebi Lovru Ilokoga koji je s
ostalim izbornikim staleima prisustvovao Bea-triinu navjetanju svoje
kandidature na prijestolje i ree:
- Traim od vaeg potenja da kaete istinu. Zar je to urota protiv mene, zar me
narod vie ne trpi?
- Savjetovao bih vas, kralju, da se opet preodijevate u graana i seljaka, da
prolazite selima i gradovima i sluate to oni misle. Narod je poeo mrziti
papu, jer se nalazi u prijateljstvu a Napuljom. Velianstvu zna da sva Italija
mrzi kralja Ferantea i njegovu obitelj, a Venecija najvie od svih mrzi Napulj.
Da bi se kraljica to vie omrazila naim narodima, Venecija e je kandidirati.
To velianstvo najbolje zna.
- udno je to, vojvodo, kako sam u ovim asovima zapanjen. Osjeam, vojvodo, da
me negdje eka otrov. Sada vie nije u pogibelji sin, nego otac, kralj.
- Kancelar Varadi savjetuje da kralj izvri hapenja i osude. Te rijei digoie
na noge Matiju i on se razljuti:
- Nisam barbann kakvim me eli prikazati kraljica, ali svakako moram oprezno s
mojeg dvora odstraniti Ranzana.
- Molim velianstvo, uinite to na bilo koji nain. Na naem dvoru gospodari
Napulj.
U kraljiinim odajama je tiho. Francesko i Ranzano oekuju povratak Beatrice Kad
se pojavila, obojica su skoila i nijemo, drhtavo, sluaju njezin izvjetaj. Ona
je i sada ostala posve mirna. nije trebala glumiti Raskol i navjetaj rata
izmeu kralja i kraljice, mua i tene, nije je nimalo uzbudio.
8 Gordana II
- Kao da si od mramora, Beatrice - dahnu Francesko. - Ali to sada, kako da
nastavimo taj rat?
- Mir i oprez. To je sad najvanije. Njezino velianstvo postupalo je i govorilo
kao prava ki aragonske krvi. Sad znamo da kralj strepi od kandidature kraljice.
Mi emo se boriti protiv kralja, on protiv nas. Ali mi imamo za sobom oligarhe i
sveenstvo, a kralj puk i maloplemie, dakle nikoga. Ve smo ustanovili tko su
nae pristae. Kad vae velianstvo zasjedne na prijestolje, onda historija
Ugarske i Hrvatske silazi na jug i prikljuuje se Napulju, dakle Italiji. Vae
velianstvo, ovo je predigra velike drame koja e talijansku mo prenijeti na
sjever. Davno sanjana historija otpoinje. Vi ste je pokrenuli, velianstvo, i
vi ete je izvriti.
- Na ovo se kunem i rtvujem: ivot, brak, posljednji as svojeg ivota.
Na tu sveanu prisegu pokleknuli su Ranzano i kardinal Francesko pred Beatricu i
poljubili joj rub haljine. Onda su podigli ruke da e podupirati njezinu
zakletvu.
- A sada, velianstvo, dopustite da stvaramo svoj plan. Prije svega valja
upozoriti da na ovom dvoru boravi jo uvijek ona dvo-ranka koja je pobjegla iz
Napulja. Smatram da bi je trebalo odstraniti, jer njezini ravnoduni pogledi
ine mi se opasnim promatraem onoga to emo provoditi.
- Da, dragi moj Ranzano, ali ujte neto podrobnije: ova se djevojka sastala u
tamnici s lupeom Gianom Marzanom. Razumljivo, dakle eljan osvete, Marzano je
mogao ispriati toj djevojci neuvenih lai, moda ju je ak uputio da ih
priopi kralju i tako baci mrlju na moju djevojaku prolost.
- Da, Marzano je to kadar uiniti - naglasio je Francesko.
- I vjerujem da je to uinio. Odvie zagonetno dranje te djevojke i njen drski
pogled kad mi gleda u oi navjeuje prijetnju. Kralj bi doekao objeruke da mu
priopi najpodlije lai, a naroito sada. emu o tome govoriti? Najbolje znam
koliko mi ta djevojka moe nakoditi ba u ovom prvom asu borbe. Da je
jednostavno izbacim iz dvora?

- Potpuno usvajam razloge vaeg velianstva - ree na to Ranzano - ali ba bih

zato volio tu djevojku odstraniti jer kad i ne bude vie imala za koga da se
bori - princa vie nee biti - mogla bi vam nakoditi. Dakle, traite jak motiv
da je unitite.
- Jedini dokument da unitimo Gordanu jest pismo Ivana, vjene Gordanine
ljubavi, ali ono je sada u Milanu u rukama Lu-dovika. Kralj mi ne bi vjerovao da
je optuim bez dokaza. Nadala sam se da e djevojka sa svojim ljubavnikom negdje
tajno imati sastanak pa da dovedem na taj sastanak kralja, ali uzalud.
Neprispodobivo je lukava.
_ Neka joj vae velianstvo prui prigode da se uzmogne slobodnije kretati a ona tu slobodu nee ostaviti neiskoritenu.
-l Pravo velite. Znao je moj otac koga mi alje - usklikne tiho Beatrica. - Vi
ste pravi genije, Ranzano.
_ Samo ski;; t vaeg genija.
_ Pozvat L- u Gordanu da je promatrate - i odmah je dala pozvati djevojku. Sa
svim poitanjem ue Gordana, pokloni se kraljici koja je pozove blie.
_ uj me, djevojko. Opazila sam da je moja roakinja, mala kneginja Bei, vrlo
slaba. Neprestani boravak uza me odvie je naporan. Stoga elim da joj dadem
potpunu slobodu radi oporavka. Ali ona mora imati odlian nadzor. Ti si zrela i
pametna djevojka i odreujem da je prati na etnjama i razonodama. Povedi
djevojicu to ee u prirodu, nastoj izabrati veselo i ugodno drutvo da se
raz\c<Jn. Neprestano je uvuena u sebe i neraspolo-ena, a do tebe da moj nalog
provede kako treba.
- Kad god budem slobodna, posvetit u se mladoj kneginjici.
- Nisam mislila tako. Potpuno te oslobaam zapta moje slube i predajem ti ovu
vanu zadau. Knez Bernardin vrlo je zabrinut za svoju ker, a meni je dunost
da se brinem za nju. Dakle, sad si rau m j cl. i svoj posao.
- Razumjela sam, vae velianstvo, i vaa zapovijed bit e izvrena.
- A kako je tebi? Osjea li se napokon sretna u svojoj domovini?
- Gdje je vae velianstvo uvijek mi je dobro, a najvie u mojoj domovini odvrati ona sa smijekom punim topline. Njene bademaste oi gledaju u kraljicu
izravno, sabrano, s potpunim mirom.
- Sad si zadobila i kraljevu sklonost. Nastoj da je sauva.
- Znam .koliko tu sklonost imam da zahvalim vaem velianstvu.
Beatrica mahne glavom u znak da je zadovoljna, a Gordana ne obazrijevi se
izae.
- to velite, Ranzano? - zapita ga tiho Beatrica.
- Kad biste je mogli pridobiti za sebe, imali biste dva Ran-zana - apne Napulj
ac. - Ovako je pogibelj to vea. Odgovori ove djevojke L-nsk; su draest i
muka proraunatost. Njena se suverena opreznost ispoljava kao najia
iskrenost. Opasna ena, vrlo opasna.
- Kraljica ju je odgojila - primijeti Francesko.
- I sad hoe da me natkrili, prokleta zmija.
- Ili emo je unititi, velianstvo, ili zarobiti. To je moj
savjet.
- Predbjeno ekajmo prigodu. A sada da sastavim nacrt za *W>r> G010*0 se
radujem. Vi znate kako umijem
8*

U TABORU KRALJA MATIJE

Poto j. Beatrica navijestila svojem muu rat za nasljedstvo prijestolja, on je
dugo ostao sam u svojoj radnoj sobi. Koraao je gore-dolje, a onda se bacio u
naslonja, objema rukama podupro elo i dugo utio. Naglo disanje irokih prsiju
bilo je jedini znak da u njemu vitla oluja. Kad je podigao glavu, bio je opet
miran.

Odmah je dao pozvati Lovni Ilokoga i svoje dvorske metre Orbana i Berislavia.
Teka tiina kao da se svima slegla na duu dok su ekali da kralj progovori.
Zapoeo je neobino dubokim, ali odlunim glasom:
- Bezduni moji neprijatelji ucijepili su u duu njezinog velianstva otrov
kojemu nema lijeka. Ona trai svoje prayo na krunu. Poto je ne mogu razuvjeriti
o nemogunosti njenog zahtjeva, ne preostaje mi drugo, nego da se oslonim na
svoje prijatelje i da nesmetano vodim dalje zapoeto djelo. Sauvat u pri tom
najstroe duno potovanje prema kraljici. To traim od svakoga vas. Borba je
to, ali ne zaboravite, borba protiv kraljice.
- Neka se velianstvo pouzda u nas - naglase svi redom.
- Ponajprije stavimo pod najstrou panju sve Napuljce, ali i Kaptolce. Oni su,
naravno, uz kraljicu pa e joj skrivati sve glasnike. Nijedan glasnik ne smije
stii, a da ga najprije ne pretraite. Valja budno paziti na Ranzana. Njega u
ukloniti, ali moram smisliti ratnu varku, jer je poslanik kralja Ferantea.
Milanski poslanik neka dade napadnu poasnu strau princu Ivanu. Ako do njega
dopre Kristofano "kuhar otrova", Ivan nee do jutra ostati iv. I kod jela Ivana
i mene treba da se slui samo iz onih posuda iz kojih uzima kraljica. Jednom
rijei, mi smo ugroeni od ubojica pod mojim krovom. Ali ne mogu sada drukije,
a da ne stavim na kocku svoj ugled pred itavim hrvatskim saborom. Ako sabor
proglasi Ivana nasljednikom prijestolja, Lovro e ga povesti u Brezovicu i tamo
oko njega sagraditi nepristupanu tvravu.
- Trebali bismo u kraljiinu taboru nai pouzdanika - odvrati ban.
- Imamo ga - najavi Lovro. - Jamim svojim ivotom, samo to je prije malo
asaka otputen iz dvoranstva kraljice i dodijeljen Bei Frankopanki.
- Dakle Gordana? - Tiho e kralj.
- Uvijek je bila u slubi kralja - opet e Lovro - i molim velianstvo neka o
tome ne saznaju vai kancelari Filipec i Baka.
- Moda ste pod uplivom Varadijeve mrnje prema ovoj dvojici, ali vaoj u
elji, vojvodo, udovoljiti. Osim toga, pred javnou ne elim da se zna za ovaj
moj najnoviji rat na dvoru.
- Uzalud ga kriti velianstvo, davno ga narod nasluuje.
__ Ali ne treba potvrditi dok sabor nije proklamirao Ivana. A sada saopite
svima da je hrvatski ban odredio prvu saborsku sjednicu u ponedjeljak. Mi emo
se o svemu uvijek dogovarati
Kralj dade pozvati svoja tri savjetnika da s njima nastavi dravne poslove.
* * *
Iz nove palae pola je Gordana ravno u sobu Bei Franko-panke i saopi joj
kraljiinu odredbu da se posveti posve samo njezinoj osobi. Mlada kneginja
zaprepateno zuri u svoju novu dvoranku i apne:
- Sve me to strai, Gordana. Na dvoru se zbiva neto strano. Danas me kralj KVI
ponovno pozvala da joj kaem sve o vama. A kad sam dola u njezino predvorje,
gotovo me potresla groznica. ujte, Gordana u drugoj odaji govorila je kraljica
naizust govor to e ga ona izrei hrvatskom saboru protiv nasljedstva Ivanova.
Onda je krasnoslovila dio svojeg govora gdje ona izjavljuje saboru da plemstvo
plaa prevelike poreze i sklonula je kralja da poreze snizi za polovicu.
Kraljica je govorila, a Ranzano je neke rijei ispravljao.
Zapanjeno slua Gordana, ispituje Bei, pa e onda tiho:
- Draga, dobra Bei. Ti si, mila moja, uinila deset puta vie za princa negoli
svi mi. Ti si zapravo spasila u ovom asu princa od velikog ponienja to ga je
kraljica spremala njemu na saboru.
- Sto to govorite? - proape mala, a njeno draesne, lijepo lice potaplja
blaenstvo kakvo jo nikad Gordana nije u njoj razabrala. I ponovno je stade
uvjeravati koliko je uinila za Ivana da time taj osjeaj blaene sree povea i
dade tom malom srcu snagu.
- Kako ste dobri, Gordana. Koliko ste me obradovali - ree ona i uhvati je za
ruku.
- Ne ini to, Bei, pred drugima. Pokazuj se kao kneginjica kojoj sam ja samo
dvoranka jer e inae kraljica posumnjati i na tebe. Sluaj, pred ostalima na

dvoru oslovit emo se kao strane osobe, a ja u uvijek koraati iza tebe i nitko
ne smije uti i znati da smo intimne. Samo ovako moe uiniti velike usluge
princu, a budi uvjerena, pobrinut u se da on sazna koliko mu slui upravo ti.
- Draga, hvala, bit u veoma sretna.
-y Dakle, nauit u te tono kako se moramo vladati i to moe o meni kazati
kraljici da bi je uvjerila koliko slui njezinim osnovama.
- Ona sada strano mrzi tebe, Gordana. To apu sve dvo-ranke. Danas je Nardela
rekla jednom Napuljcu: Gordanina glava VE visi na stratitu.
- Upravo zato treba da si prema meni samo kneginja.
1
i
- Kako je strahovito ivjeti na ovom dvoru - uzdahne mala Bei.
- Spremi se. Idemo na jahanje. Tvoj otac naredio mi je da te izvedena na zrak.
* * *
Onkraj Save jae mala povorka kraljevskih dvorana i prate kneginjicu Bei
Frankopan na etnju. Zdesna joj je Gordana, slijeva Damir. Pred njima se dolina
malo uzdigla kao val mora. Na toj maloj uzvisini proviruje kroz drvee plemiki
dvorac. Gordana pojase s malom Bei neto naprijed i apne joj:
- Gledaj. Bei, to je dvorac gospodina Daminu Idemo onamo. Tu zalazi princ Ivan.
- I princ e doi? - jo tie upita mala.
- Posjetit u svoju majku, samo znaj: ako bi te kraljica pitala gdje smo bili,
kazat e joj da ti je pozlilo pa smo uli u dvorac gdje su bile neke ene i
pruile ti pomo. Sve u te uputiti.
Otvorili su ulaz. Preko stotinu plemia u sveanim odorama, okupljeno u gustu
skupinu, ivo raspravlja. Ispod trijema na stubama to vode u dvor stoji gospoa
u modroj haljini prosijede kose. Crne oi i plemenito lice na prvi pogled odaje
Damirovu majku. Zagrlio je i poljubio joj ruku. Gordana i Bei je pozdrave.
Gospoa povede obje djevojke u kat, a Damir se vrati u dvorite. Svi nagrnu oko
njega pitanjima.
- Sto radi kralj? Hoe li predsjedati saboru? Sto li e sve kazati i donijeti
pred sabor, a princ? Kakav je? Hoemo li ga vidjeti na saboru?
U Damirovoj dui iskrsnu tog asa prizor na brodu, na dale-* koj morskoj puini,
a njemu nasuprot stoji Gordana. Njene smee oi gledaju u njega uporno, a njen
zvonki, neto tamno obojeni glas pita: "Sto ste uinili vi, prijatelji princa,
da upoznate plemie s njegovim plemenitim vrlinama? ime ste nastojali da ga oni
zavole i izaberu za kralja?" Zato je ba danas htjela na Brezovicu kad je znala
da tu plemii vijeaju? Zato je njega uzela sa sobom za pratnju kneginjici
Bei?
Nekoliko sekunda sve to prohuji Damirovom glavom, a dua ve osjeti poziv koji
mu se namee. On se isprsi, zabaci glavu i odgovara na pitanja plemia onako
kako mu to negdje nevidljivo diktira Gordana.
Nita ne slutei, hitrim trkom ujae u dvorite Ivan. Uza nj Berislavi, a iza
njih poasna milanska straa i kraljevi oklopnici. Njegovo mlaahno lice puno je
blagosti, gotovo odvie pretople, jer su mu oi upravljene na prozor dvorca gdje
osjea svoju majku.
Tek sada opazi Ivan izborne stalie, trgne uzde kao da se smeo. Onda upravi
Berislaviu pitanje, ali prije nego to doree, ve se maevi digli u zrak uz
jednoduni poklik:
__ ivio nasljednik prijestolja!
Ivan se zbuni i pogleda kamo bi utekao kad se sagne Damir
i apne mu:
- Ivane, Gordana je gore na prozoru. Mora govoriti ovim izbornicima da ona
osluhne tvoje rijei, a tvoja linost porast e u njenoj dui.
Mlado se Ivanovo srce uzbudi. Neka snaga u njegovoj mladosti uspavana uas se
stala buditi. Oi mu upravljene u stotinu lica ne vide drugo do Gordaninu glavu
na prozoru. I sam ne zna kako je zapoe, govoriti:

- Ljudi, brao, u rukama mudrosti ljudske su zakoni pravednosti. Na to god me

pozvali, namijenili mi najveu ili najmanju zadau, moju duu ispunjavat e
dvije istine: zakon i pravednost. Ma je samo gvoe, ali ovo gvoe zadobiva
vrijednost tek od ruke koja njime upravlja. I zakon je, gospodo plemii, pisana
pergamen.i, a ona vrijedi samo toliko koliko vrijedi krepost mukarca koji
zakonom upravlja. I kad bi mi sudbina dala u ruke bilo ma, bilo zakon, vratio
bih i jedno i drugo ako osjetim da nisam dorastao uzdignuti vrijednost mau i
zakonu do najvie visine.
Damir je drhtao sluajui njegove rijei i poklike plemia to su padali na
njegovu duu kao prve zrake svjetlosti. Ivan je govorio dalje:
- Ljudi koji su izgubili sve nade kau da je pravednost daleko od zeml je i zato
je nesretnici ne mogu nai. Ne, nije istina da je pravednost daleko. Ona je tu,
u svima nama. Ona ivi i bije kao naa srca Ona se ljuto bori s nepravdom. I
mnogo puta pada oborena na tlo. ali se opet die, nastavlja borbu i pobjeuje. I
vjekovima S\.UHje stjee nove pobjede. Pobjeuje, jer pravednost mi ga je imala
dati ova opasna guja. Tu, u ovoj zemlji, gdje sam :<e vrhunac c/ni > svih
dobrih i potenih. Borit u se za pravednost i slobodu do zadnjeg daha ivota.
Svi ga oknj/u]u. Snane, jake, stare i oslabljene ruke hvataju Ivanovu svjeu,
mladu u koju mu svojom eljom utiskuju vladarsko ezlo i branilac t.: ma
vojskovoe.
- Svi sinu uza te, kraljev sine, jer si ti s nama!
I hvata te ruke i smijei se njihovim povicima sav u nesvjesnoj groznici, a onda
mu pogled zapne gore u prozor gdje su Gordana i majka, po ijim licima padaju
suze. Majkol - apnu mu usne, a sve oko njega se stia. S izraajem potovanja
gledaju plemii gore, skidaju klobuke i apu.
- 1o je naa prava kraljica.
Tog tremu k.i Ivan pohiti gore, a narod ostao na dvoritu da razbuen raspra l M
o svakoj njegovoj rijei, gesti, blagim oima 1 Pojavi, pa se onda skupe i
viknu:
- Prije emo razruiti prijestolje nego da tko drugi sjedi na njemu.
A Damirove su oi vlane i pune vatre. Mladen Berislavi zagrli Damira.
- Zakleli su se!
Svi vitlaju bljetavim maevima i zaklinju se. U prvom katu eka majka svojeg
sina. On ue i bez rijei se baci u njezin naruaj.
- Jesi li ula, to su rekli: ovo je naa prava kraljica.
- Hou da budem samo tvoja majka, ali danas nismo sami Tu je Bei Frankopanka,
ona e saopiti kraljii..
- Nee - odluno naglasi Gordana - a vas molim posvetite ee maloj Bei
nekoliko toplih i dobrih rijei.
- Zato mi to govorite, Gordana?
- Da njoj priredim malo radosti.
- Kad biste se vi brinuli malo i za moju radost!
- Vi imate ogromnih radosti, prine, svoju majku. Koliko ste za njom teili kad
ste onda u umi na lovu govorili o njoj. Sad je tu - i ona ljupko pogleda
prinevu majku. - A sad, prine, primite moje udivljenje. Ono to sam ula iz
vaih usta, ushi-uje me. Takve vam rijei pristaju. Snaga borbe postat e divan
va ures.
- Onda moram traiti prigodu da taj ures bude potpun. A vi, Gordana, bit ete sa
mnom zadovoljni.
Ona se osmjehne njemu i majci i povue se u drugu odaju. Gledao je za njom.
- Nee je nikad zaboraviti, sine? - zapita ga mati.
- Ni ti nisi mogla nikad zaboraviti svoju ljubav. Nikad preboljeti. Ni ja,
majko, nikad to neu. Ja sam se, eto, sav pokorio njoj da usreim tebe i spasim
kraljevstvo. A onda? Tko zna. Ona mi je obeala da nee poi za nikoga!
- Sto misli, sine?
- Mislim da me moda ipak jo eka srea, da mi uza te sudbina dade i nju. Bude
li vlast u mojoj ruci, onda e ova ruka moi da izvojuje sebi i Gordanu.
- Moda tvoje nade nisu isprazne. Pripazi, Ivane, Gordana

je svakog dana u smrtnoj opasnost od Napulja. To nikad ni u

snu ne smetni s uma.
- .
NOCSTUAVE
Kad se Bei vratila sa svoje jahae etnje, odmah je pozove Beatrica da vidi
koliko joj okrepe donosi ovakva etnja.
- Zadovoljna sam. Nisi toliko blijeda i tvoj e otac biti zadovoljan. Jeste li
putem koga susreli?
Djevojka joj pripovijeda po uputama Gordane, no to Beatricu ne zadovoljava Sat
kasnije dolazi Ranzano sa etnje po obalama Medveaka i saopi kraljici:
- Biskup . se uhoda odjenuo u fratra pa se uputio smjerom kojim je krenu l to
kraljevsko kopile. Neki su ljudi pripovijedali fratru da je odrao sastanak sa
lanovima sabora, a iz nekog dvorita uli su kako mu kliu. Dakle, on ve sam
obilazi izbornike.
_ Dosta mi je. Recite Kristofanu da mu preputam ovo prokleto kopile. Neka radi
s njim to ga volja.
- Jo ove noi bit e mu sueno - zadovoljno se nasmijei napuljski poslanik i
izie.
Beatrica zadovoljno legne i pokrije se svilenim pokrivaem. Rairila je ruke.
Osjea potrebu odmora. Napetost je umorila. U njoj sve vibrira. U dvoru je tiho.
Oi su joj upravljene u strop, a misli lutaju po staroj palai u prinevim
odajama. Mirno i hladno raspravlja sama sa sobom o svemu to se ima dogoditi, a
to ima slijediti nakon toga. Ova tiha no razruit e kraljeve bedeme, a njoj
otvoriti slobodan put na prijestolje. Napokon, jedanput e se osloboditi ovog
njoj toliko omraenog mladia, sina neke graanke.
Mirna je, ipak ne moe zaspati. Doarava sebi svoju sliku. Vidi se negdje na
visokom podiju. Na glavi joj kruna, s ramena se sputa kraljevski plat. U ruci
ezlo. Gleda se u tom ruhu vrhovne moi, zapovijeda, odreuje. Milijuni dru
upravljajui poglede k njoj. Svi su ivoti i sva njihova imanja u njenoj vlasti.
Jednom rijeju, uzdie i strovaljuje. Miluje i biuje, dariva i uzima, unitava
svoje neprijatelje. Sve ih reda pred sobom. Prvi od njih lei u prahu Varadi. Do
njega Gordana, poraena, sramotno okovana. Varadi je otimao Beatrici
prijestolje, Gordana je liila sina, onoga po kojem je mogla da lagano, bez
borbe i muke zahvati ezlo. Posipat e osvetom sve koji su joj bili na putu.
Strast za ezlom razbuuje joj krv. Drugog uivanja ne poznaje i ne trai.
Neizmjerna srea nikad njome nije toliko ovladala kao danas.
No je tiha. Beatriina strasna ea za prijestoljem bdi, eka, udi i ubija. U
dnu tamne odaje krinula su vrata. Pogleda onamo. Mrak je i ne vidi nita, ali
uje gibanje.
- Nardela. to je, rekoh ti da ne dolazi.
Odgovora nema, ali koraci se pribliuju. Beatrica digne glavu, gleda u mrak.
Mutni odraz modrikaste svjetlosti s ormaria sablasno klizi njenim licem to se
upitno okrenulo k vratima.
- Francesko! Zar je svreno?
I opet nikakva odgovora, a ipak netko stoji do njenih nogu. Odupre se desnicom o
jastuk i nadigne:
- Tko je tu?
- Ja - mrko. hladno, ape glas iz tmine.
Beatriin pogled prodire kroz tamu* X|*k*nodrikastOf tvjefr
la razotkrivaju crne obrise visoke pojava, Ali M vidi ni lica ti ha
ljinu, samo neki crni stup... ,,
.
- Tko je tu? Pitam jo jednom.
Ijjj, - Ne sluti? - prijetei pita apat.
,,rf Bezvuni poluglas neprijatno odjeknu u njenoj duL. t
n-r-- Tko smije ulaziti u lonicu kraljice?
*
- Onaj koji je ulazio u lonicu napuljske petnaestogodinje princeze.
Odgovor je napola apat, napola glas. Da li od zvuka ili rijei, ona pretrne,
ali se ne predaje.

- Zvat u - zaprijeti i segne prema srebrnom zvoncu na ormariu.

- I po drugi put nai e me u tvojoj lonici, ali ovaj put nai e me tvoj mu.
Ruka je ostala leei na ormariu, a oi joj zablenuto bulje k nogama odakle
dolaze odgovori, a glas potvruje njenu slutnju da je mukarac. Nema odvanosti
da zove niti da zvoni. Ali ruka je jo uvijek u blizini zvonca. Ni asa ne
sumnja da je prisebna, da tu netko stoji i zato osjea potrebu opreza.
- Mnogo me godina nije bilo u tvojoj lonici, Beatrice.
Proaptane rijei uine je mramornom. Staklenim pogledom zuri u stvora koji pita
prijetei: V - Dakle, zna tko sam? "^ - Marza... - ali ne doree.
J$t - Tvoj ostavljeni vjerenik Marzano ami u tamnici. Ali ja, ja sam slobodan.
- Tko? - protiv volje izmakne joj to pitanje. v v
!>
- Ja - nema odvanosti izrei moje ime.
*<>* **^ Ona trgne glavom i okosi se: "v**""
- Tko si i kako su uao?
**
- Kako sam ulazio u Napulju u tvoju lonicu to si znala. Ali kako sam uao u
ovu, to ne e doznati.
- Zvat u pomo.
- Zovi. Izii u iz tvoje odaje naoigled svih i bit u osveen za cijeli ivot.
Glava joj pade na prsi pod teinom misli i trai pomo od Vlastite snage.
- Zaboravila si, Beatrice onu no?
"Predodba nije, to je ojek", priznaje sama sebi.
- Zar je napuljska princeza mogla zaboraviti svoje prve ljubavne noi?
Zaboravila koliko je strasti izazivala u Ramira?
Ostala je ledena kao kip, zahvaena panikom. Onda zabaci glavu:
- Ludorija. Tko si, reci ili u doista zvati u pomo.
- Ne bojim se. Ovog me puta nee dosegnuti tvoj bode kao oue noi u tvojoj
lonici.
Prestraeno zuri Beatrica u tminu i ini joj se da pred njom daleko vitlaju
oblaci, a ovjek strave nastavlja:
_- Onda nisi gledala tako prestraeno. Onda si dopustila da jne probode ruka
tvojeg oca kako se ne bi saznalo da su u lonici vjerenice kralja Matije nali
mladog paa. Sto onda ako me danas ovdje i nadu.1
Jo se vie nagnula k nogama prodirui kroz tminu. Razabirala je kako se plat
rastvara, a pod njim uti svila.
- Vi ste ludi - ree poluglasno. - Drski pai je mrtav.
Mrtvi ne ustaju. U to ne vjerujem. "V A
- Ali ivi ustaju na osvetu.
- Ramno nije iv.
"..*"
- Stoji pred tobom. Tome se nisi nadala?
- Odni|cli su ga mrtva.
- Da, iznijeli su me iz tvoje lonice hitro da nitko ne opazi. Moju nesvjestR u
smatrali su mrtvim snom. Odnijeli su me daleko iz dvora napuljskog velianstva i
bacili u dvorite neke zloglasne krme. Mislili su tamo e ga nai, a svi e
misliti da je poginuo u tunjavi Ali u dvoritu me nala djevojura, bolja od
tebe. Kad sam se budio iz nesvjestice, bila je milosrdna i pomogla mi. Bodeom
tvojeg oca nije ravnala sigurna ruka i ja sam ozdravio.
Zaboravlja da lei u postelji, da je razgaljena, da tu stoji mukarac, jer su je
njegove prie potpuno obuzele.
- Pokai se - zapovijedi ona.
Polaganu pojava se primakne. Beatrica je mogla razabrati da je mukarac visok i
vitak.
- Da ti vidim lice.
- Ne. Nee ga vidjeti Tvoje oi ne bi vie mogle prepoznati paa od kojeg si se
dala ljubiti u svojoj postelji.
- Da je to sve istina, kako bi doao ovamo u ovu zemlju, ravno u mu|u lonicu.
Kroz zidove?

- Dobio je da si to upitala. Pridruio sam se jednoj od pratnja to su vazda

dolazile s juga.
Njeno glatku elo se nabralo, oi zamirile nastojei da bolje vidi ovjeka to
joj govori.
- Da je sve kako kae, zna li da sam kraljica i da je tvoj ivot u mojoj ruci?
- I kruna i tvoja mo, i tvoja ast pod mojim su stopalima. Da vie i zovne
Franceska? U tiini noi njezin bi poklik probudio druge, a onda? I odustane.
- Pa da je sve to istina, to bi imalo da od toga slijedi?
- Doao sam najprije k tebi da ti saopim svoju namjeru. Poi u kralju da mu
sve iskaem.
- A doka/i1
- Uiveni su u mojoj sveanoj odori koja je dobro spremljena da me osveti.
l
.S
- Nema dokaza o onome to nije bilo. Ljudi tek priaju da je bio neki pa
Ramiro. Sve je izmiljotina.
- Ni Marzano nije bio. Ne mora li Marzano amiti do smrti jo i zato da ne oda
tajnu mladog paa? Ramiro nosi dokaze sobom, to znaj, Beatrice.
Mukarac stupi blie. Beatrica opazi da mu je lice zastrto krinkom, a visoko
tijelo omotano platem.
- Skini krinku - prigueno e kraljica.
-*- Sutra, po bijelom danu, kraljice, kad budem stajao meu ostalim dvoranima.
- Da je to istina, ne bi se usudio priznati.
- Dvjesta osamdeset dvorana s juga ima na ovom dvoru. Gotovo su svi iz Napulja.
Moe li meu njima prepoznati Ramira?
- Ne poznajem nikakvog Ramira.
- Ali ga poznaje drhtaj tvojeg glasa. Nisi me jo prepoznala, makar sam mnogo
puta stajao u tvojoj blizini.
- Meu dvoranima Napulja ili Milana?
|
,,,.
,i(, - Ovo u zadrati svojom tajnom.
.

t
!
^ - Pa, dobro: to hoe?
rti
- Traim od tebe jedan ivot.
^

- ivot? Ne razumijem.
- Jedan je ivot na ovom dvoru koji ugroava sa svojim Napuljcima.
- Ah - usklikne protiv svoje volje, - itava mi stvar biva jasna.
- Brzo si se dosjetila, kraljice. Princa Ivana koji je na putu tvojoj tatini ne
smije dotai niija ruka. Ona se stade smijati tiho i uij ivo.
- Nisam ni slijep ni gluh, a da ne vidim i ne ujem o emu se ovdje govori i od
ega dru na ovom dvoru. Zgadila mi se tvoja zloinaka namjera i doao sam da
te opomenem. Znaj, Beatrice; jao tebi, umre li taj princ! Dok sam ja tu, ostat
u u ovom dvoranstvu i slijediti te.
Ona mu odvrati drskom ironijom i potpuno sabrana odgovori:
- Rekoh da mi je jasno. Zlobni jezici donijeli su priu o Ramiru i na moj dvor,
a tebe krinkom zakrinkani ovjee poslali su da me uplai. Ja ne poznajem
straha, jer Ramira nema. Nemam nikakve namjere juriati na prinev ivot. Meni
je prijestolje osigurano. To reci onima koji su te poslali.
- Poslali su me Marzano i moja osveta. Zaboravila si pisma koja dokazuju zato
je mlada princeza izgubila sposobnost da bude i u braku majka?
Njena hrabrost se pokolebala.
- I upamti to ti velim: onog dana kad se princu Ivanu desi kakva nesrea, onog
dana istupam pred kralja i razotkrivam
tajne napuljskih noi i predajem mu kutiju. U njoj su dva pisma. U jednom e
kralj itati kako njegova vjerenica vrelim rijeima, punim strasti pie Ramini,
a u drugom pismu... Ne sluti? Ono sadri strahotu koju si ti ve zaboravila,
ali osveta nije zaboravila tebe. I eka. U mojoj je vlasti da razori i ovo malo
moi koju ima sada. U asu kad ona pisma primi kralj u svoje ruke, ti si

jadnija od svake prosjakinje. Kad ja prozborim, li e zani-jemiti. Kralj e

dobiti u ruke dokaze koji mu mogu posluiti da uini s tobom to god ga volja.
Dva su ivota na kocki: prinev ivot i tvoja proluM povezani su eljeznom
karikom. Miruj i uvaj se, kraljice, ako hoe da i dalje bude na ovom dvoru.
Nije nala rijei kojima bi prekinula ili zaustavila njegove prijetnje. Samo
slua, upija u sebe i sve vie sputa glavu. ini joj se da joj je tijelo olovo,
a mozak da se pretvara u neto toplo i nepokretno. Ne zna kako da se odupre i
odbije od sebe prijetnje koje su je zasipale dok on sve bre nastavlja:
- I kad dvoranstvo s kraljem ostavi ovaj grad, ja u poi s vama. Uparnn: mnogo
e biti dana u mjesecu i mnogo sati u danu kad e se tvoje i moje oi susretati,
a ti nee znati da sam to ja, onaj koji tvo]u sudbinu nosi u pisanim dokazima.
Ne, Beatrica, nisam ja poslan od onih kojima je stalo do princa. Osveta je
princa uzela za svoje orue. Osveta moja je bode koji su meni zarinuli u prsi
tamo u Napulju, one noi u tvojoj lonici. S tim bodeom ja vjeno stojim nad
tobom, ekajui as da se makne. Ne u elji da spasim princa, nego da tebe
drim u vjenoj stravi. Ako uini korak i uzme ivot onoga koji ima da mi
slui kao osveta, svreno je s tobom. Kralj e te baciti od sebe kao djevojuru, jer su u mene tvoja pisma kojima trai pomo da se oslobodi
posljedica; naih strasnih zagrljaja.
Osjeala se ponienom sama pred sobom jer ne moe da vie i protuslovi, da se
brani. Samo bulji preda se i gleda dok se njegove rijei niu kao bodei na
ijim iljcima dre njena mo, njeno prijestolje Ali istodobno se tjei,
smiruje, svladava strah i eka da jednom svri i ode. Od toga asa ona oekuje
osloboenje.
On se makne u dno tamne sobe. Njezina glava se uzdigne. Instinktivno se die s
postelje.
- Ne pokuavaj me slijediti, nevjernice, zloinko. Nevidljiv sam uao i
nevdiljiv u nestati. S bodeom u prsima ovdje moe nai svakoga, samo ne mene.
Ostala je mirna, oslukujui svaki suanj njegova plata i jedva ujni dou
njegovih nogu o pod. Vrata se polagano zatvore. Ona se die, potri i zasune ih.
Tamo s one strane neto jako kljocne, malo nakon toga kao da se neto tiho
uruilo ili je pao Pokrov krinje Ve narednog asa uslijedi duboka tiina kao
da
nje bilo niega, samo se neto otkotrljalo, nestalo. Ni jeke mu
nema.
..
- Nardela! Nardelal - rovne ona glasno.
> Njezin je glas prodirao kroz sobu i odjekivao zidinama. Onda
iz tiine uje enske korake. Odsunula je vrata. Jedna komorkinja
izie iz odjevaonice. U ruci joj nono svjetlo. Iza nje dolaze
druge.
<i*
- Velianstvo - vi ste zvali?
- Brzo probudite princa Franceska!
ekala je zamotana u ogrta. Nije dugo potrajalo kad doe Francesko.
- Spopao te strah, Beatrice zbog sutranjeg dana? - apne on.
- Idi brzo, pogledaj u moju odjevaonicu i predvorje, pitaj strae, zapovijedaj
im da ti kau: je li tko ulazio u novu palau ili izlazio? Je li tko prolazio
trijemom moje palae?
Tako hitro izgovoreni nalozi drhtavim glasom zabrinjuju ga.
- Zar si neto ula odozgo iz prinevih odaja? j^,
- Ne. Idi brzo i uini to
sam ti rekla.
, I dok on uri da izvri njenu elju, pozove k sebi dvoranke kao da se boji da
bi se Ramiro mogao vratiti. Kad se Francesko ponovo pojavio u Beatriinoj odaji,
ona otpoalje djevojke i ostane s njim nasamu.
- U odajama nema nikoga, na trijemu straa nije vidjela dosad ni ive due.
Ovamo nije nitko ulazio ni izlazio.
- Doi za mnom, Francesko, uzmi svijeu.
Sluao je njenu zapovijed i poao za njom na vrata. Uli su u veliku prostranu
odjevaonicu. iroki ormari, krinje, stolice, zrcala i razni ormarii stoje

jedan do drugog. Ogromna soba potpuno je spremljena. Nigdje nikakvih tragova da

je netko bio tu. Jedna vrata vode u kupaonicu. Beatrica je pobrzala. Ali nigdje
ne fzpaia nita i nikoga, a naredna vrata vode u sobu gdje spavaju njene
komorkinje. Casak razmilja, pa se onda opet vraa u garderobu. Razgledava,
otvara ormare, jedan za drugim, svuda haljine, ogrtai, klobuci, sve netaknuto,
uredno.
- Sto ti, zapravo, trai, Beatrice?
>.
- Jedan je ovjek iziao iz moje lonice ovamo i nestao.
- Nemirni san i nita drugo. Uzbuenje u oekivanju sutranjeg dana.
- Doi k meni i ut e kako se sniva na javi.
Braa su sjela na postelju, a ona je slikala dogaaje. Isprvice je Francesko
mislio da je uistinu san, ali to je dalje hitila njena pria, to je ozbiljnije
bivalo njegovo lice. On uzme njene ruke, sagne se k njoj i tiho ree:
- Ramiro, onaj mladi pa Ramiro? To nije mogue, Beatrice.
- Kae da je stigao s nekim dvoranima s juga. Zar je to mogue? Ili nije mogue
da je ostao iv?
- Sve je vjerojatno, samo ne to da si mu ti pisala. Je li, Beatrice, on lae?
_ Ne lae. Mlaahna princeza, budala, potraila je trubadurske zabave. Pisala sam mu kojeta, davno sam zaboravila. Taj moj pr\ i snoaj
strasti ubio je moje potomstvo, nasljednika. Sjeam se. Bilo je prepisanih
stihova iz Petrarke, bilo je i Fon-tainovih, a bilo je i Boccaccia, Otac mu je
nekoliko pisama oteo. Jest, ostala su ipak dva ili tri u njega. A zna li da on
nije umro?
- O tome se prialo u Napulju, ali se nikad nitko nije pojavio i i li: smo da je
to mata puka to vazda nae neke fabule o ci l i koji je davno pokojni.
- Nije fabula. Uistinu su ga sluge iznijeli iz kraljevske palae u dvorite neke
krme. To se slae. Lako je mogue da nije bio mrtav.
- Ako je to sve tako, Beatrice, to onda? Zurila je nj kao da se ne usudi
odgovoriti. No on smogne vie snage:
- Ako je to bio on, onda si ti njegova zarobljenica.
- Ne. Ja to neu. elim ga pronai, razoruati i maknuti. Moram ga prepoznati
bilo po emu. Sjeam se: bio je crnoput, mlaahna U jarko crvenih usana, oiju
nemirnim punih sjaja.
- Dvi treine naih dvorana s juga imaju lice za koji tvoj opis pni pristaje.
- Ja ga ipak moram pronai. Ne mogu se vie sjetiti tono izraaja oiju, ali
ako je ovdje u mojoj blizini, onda e prolaziti kraljica svojim dvorom u okovima
svezanih ruku. Francesko, to ne moe biti. On e se odati, pa makar samo
pogledom. Svakog u dana otro motriti sve Talijane na ovom dvoru. Odat e se, a
onda u se osloboditi i njega. Pomozi, Francesko.
- Ako je to sve uistinu bilo, ako si s njim govorila?
- Ta zaboli, ne dvoji o tome!
- Blijeda si. Oi vatra. Predodba je to ...
- Ne, ne Francesko, ne sumnjaj. On je bio tu, sluala sam muki apat, sluala
korake, vidjela njegovu vitku, visoku pojavu i svaka njegova rije izgarala je
od osvete.
- Dakle misli da nisu sve to namjestili prinevi prijatelji?
to moe 1: pretvoriti n komadi p; moje prije Drhtala
- Mislila sam, nadala sam se, i rekla mu, ali tko je poslan da spasi ivot
princu ne bi mogao dahtali tako vrelom osvetom, ne bi mogao ^ve to znati to zna
ovaj, ne bi mogao govoriti ono i
samo on. Pisma mlade lude princeze mogu se
lomau, i na njoj rastopiti kraljevska kruna. Takav lomi ezla. Strahota je to,
Francesko. Moje ezlo, i ovisi o jednom komadiu bijelog papira, je l on je
ogrne ogrtaem.
- Kamo je mogao dospjeti? A kamo je nestao?
- Kamo? Kamo je nestao? Da. Odgovori, Francesko. Traili smo ga. Uao je u
odjevaonicu, znam tono. Doi, potraimo jo Jednom njegov trag.
Francesko ponovo uzme svijenjak i poe brzo, a Beatrica ga slijedi. Nekoliku su
^a$aka mirno promatrali ormare, rezbarene

i ukraene zlatom i slikama. I ponovo Francesko pretrai sve u garderobi i

prijee kroz sobu komorkinja. ponovo se vrati i slegne ramenima pogledavi
ozbiljno Beatricu.
- Da te ne smatram odvie hladnom i sabranom, mogao bih se vrati svojoj
prijanjoj tvrdnji da je bila samo halucinacija.
- Ne, nije bila, bio je Ramiro.
Francesko pogleda po stijenama, pa onda na pod i posve tiho upita:
- Ova je palaa sagraena nedavno?
- Da, graena je za moj dolazak, samo kao ljetni stan. Oboje su ponovo
razgledavali po trei put zidove, stijene, ormare i onda pod.
- Nigdje traga kakvom nevidljivom izlazu - ree Beatrica.
- Tko je gradio ovu palau?
U*
."l!
- Na dvorski graditelj Napuljac Ernesto.
- Zovni ga. _.
Uli su opet u spavau sobu i sjeli. Odjednom Beatrica stade
Blati i polako kripati zubima. . . - Tebe trese groznica, Beatrice?
- Drem kao to rob dre pred biem svoga gospodara. rem, jer je tu bio on,
jer negdje tamo na nekom nevidljivom mjestu lee bodei njegove osvete. Svakog
dana on kae: gledat u te okom u oko. U njegovim rukama bljeskat e bode
osvete. Francesko mi smo zaboravili njegovu prijetnju. On titi ivot onog
kopileta koji mi lei na stepenicama prijestolja. Ne bulji u mene, Francesko,
saberi se, pomozi, njegova je osveta smrtonosna. Ra-zumij me, Francesko, makar
je pola noi, dat u probuditi graditelja ove palae. On mora znati ima li kakav
vjeto sakriveni ulaz iz ovih prostorija.
- Dok to ne ujem, ne mogu to ni vjerovati.
Odmah su naredili Nardeli da probudi Enrika neka poe na griko konaite po
graditelja Ernesta i neka ga dovede. Onda jo odredi da joj probude Pietra
Ranzana. Nakon vie od pola sata dovukao je Enriko graditelja.
- Gotovo sve palae i dvorovi posjeduju danas tajne izlaze
- oslovi ga Beatrica - vi niste u ovoj palai sagradili nijedan takav izlaz?
- Velianstvo najbolje zna kakav je bio plan.
- Znam, jer sam ga i poslala vama, ali o kakvom tajnom izlazu nisam oznaila
nita. Ne kanimo na Griu zapodijevati bitke, jo manje takve koje bi nas
prisile da bjeimo podzemnim izlazima. Dakle, nisam ih u planu ove palae ni
oznaila.
Ali graditelj ne odgovara. Francesko opazi da je neto smeten i nekako udno
bulji u kraljicu pa ih ostavi nasamu uvjeren da e graditelj biti iskreniji.
_ Velianstvo - proape sada graditelj - vi ste sami zapoeli ovaj razgovor.
Mogu rei da sam uinio ono to mi je vae velianstvo povjerljivo odredilo.
_ Nekakav tajni izlaz iz dvora?
_ Velianstvo hoe da o tom govorimo?
- Istinu feou. Naroito s obzirom na tajni izlaz.
- Da, velianstvo, odredili ste.
.. .
;.- Nikada. Ja ne.
Zabezeknuti graditelj promuca.
- Velianstvu mi je poslalo iz Budima prije godinu dana glasnika na Gri, upravo
kad sam gradio palau, s naroitim pismom u kojem mi povjerljivo zapovijedate da
iz vae odjevaonice izvedem najumjcitii l i i najnevidljiviji izlaz. Velianstvo
mi je poslalo toan nacrt kako mora izgledati, gdje se ima otvarati i kako ima
silaziti u podzemlje sve do ispod tvrave.
- Nikad nisam poslala nikakav nalog ni usmeno ni pismeno - preneraeno e
Beatrica.
- Veliansu u ali ja sam ga primio preko budimskog giasnilcp.
- Gdje je taj?
- Opet se vratio u Budim, odavno.
- Ako je tako, zato mi o tome tek danas spominjete?

- Velianstvu je u pismu naroito naloilo neka ovo bude pokopanu, pismo

spaljeno i da nikad vama, ak ni okom u oko, ne spomenem o tome rijei. Mislio
sam da svi kraljevi i kraljice imaju ovakve skrovite stvari.
Beatrica se uhvati za sljepooice to joj estoko udaraju.
- Jamim vam svojom kraljevskom rijei da nita ne znam bilo o kakvom pismu,
nacrtu, a jo manje o nalogu za takav
ulaz.
ovjek problijedi i stade drhtati.
- Velianstvo, volio bih da propadnem u zemlju jer to bi mogao biti neprijatelj
l i napadaj pod vaim krovom.
Buljila je ju prazninu ne shvaajui nita, jedino da je netko u njezinom ime
izdao nalog graditelju. Ali ova injenica iezne iz njezine svijesti pred onim
to je ovog asa bilo nadasve vanije.
- Dakle izlaz pusti i - trgne se ona odjedanput. - Pokaite mi ga.
I poe s njome u garderobu. Uputi se k velikim tekim ormarima to su
privreni eljeznim ipkama o stijenu. Zaustavio se kod srednjega i otvori
njegovo dno od tekog orahova drva. Uini neke kretnje koje su prouzroile
kljocanje. Kraljica se sjeti tih zvukova kad je noni posjetnik uao u odaju.
Od uzrunije mogla slijediti hitre graditeljeve ruke, ali uskoro raza-ere na dnu oru
:,i rupu i male uske kovne ljestve. Jedva je suzdrala krik uasa gledajui
bjelodani dokaz pogibelji to je J e vala iz toga uzanoga prolaza u temelje
palae. Zamalo je opet
9 Gordana n
l
palo dno ormara kao da se neto stropotalo. Njoj e ini da se ovim tropotom
rui na nju osveta napuljskog paa Ramira. Ne pitajui dalje graditelja, potri
k svojem bratu Franccsku.
- Ako ne vjeruje*, neka ti graditelj otkrije put kojim je Ramiro uao u palau.
Netko mu je izdiO nalog, ali tko? Zar je on ve tada bio za mojim tragom, ili
je neka druga mrana sila sazidala put do mene? Ali to ja tu radim, emu ja to
ispitujem kad za mnom ide stotinu bodea osvete. Sve je svreno, Fran-cesko.
Tvoja je sestra zakovana o pojas kopiletu jedne djevoj-ure.
- Pa valja se ne kani pokoriti?
- Jesi li pomahnitao? Da pruim Ramiru prigode da Matiji izrui dokaze koje bi
sada primio s najveom radou da me makne s puta svojem sinu? Ne uplei se! Ne
savjetuj! Tu je sve svreno! Tu nema nikakva izlaza do onoga tamo kojim je
iezao napuljski pa.
Lomata rukama i izvikuje kratke reenice, a glas joj je opor kao zvuk nakovnja.
U njoj se skameni oaj, ali izdrljivost njene prirode, enja za vlau, za
prijestoljem, hvata razbor. Da neto dohvati, da se zaustavi na povrini i ne
potone u beznau, vikne:
- Ne, ne, neu da se utapljam. Neu na dno. Odrat u se gore, pokupit u po
povrini razbijene daice broda i opet u jedriti.
Stigli su Kristofano i Ranzano i zaueno gledaju kraljicu. Ranzano se priblii
i apne:
- Velianstvo, neka vas ne bude strah, sve e biti sutra u potpunom skladu.
Dogodit e se sve kako treba i svaka sumnja na vas potpuno je nemogua.
- Sto vi to govorite? Kaem vam: nita ne smije da se dogodi. Nita! Ni danas,
ni sutra, ni prekosutra, nikada!
Napuljac izbulji oi. Njegov pogled leti od Franceska k Bea-trici i natrag.
- Velianstvo, vama ne moe litko spoitnuti, premda e se dogoditi ono to smo
ugovorili.
- Laete! Nita nismo ugovorili, nita se ne smije dogoditi ujete li? - To
zapovijeda Beatrica aragonska.
Onda pograbi ruku Pietra Ranzana i apne mu u uho:
.
- Jeste li kada uli o pau Ramiru?
,..". * .. ,
.fo
- Napulj je pjesnik lanih pria.
,y
fil

("i
I nastavi mu govoriti u uho vodei ga k1 prozoru, "Kristo
fano je nastavljao tumaiti Francesku.
- Vaa visosti zna da su ve i drugi pokuavali oistiti putove pred kraljicom.
uo sam da je bilo ljubomore sa strane En-rika, da se Enriko nagodio za Ivanov
ivot s Alfonzom Borgiom. Ne moe se dakle kazati da se nee nita dogoditi i ne
moe nikada ...
Njegov piskutljivi glas dopre do Beatrice i probudi u njoj sjeanje na prve
tjedne boravka na Griu. Odmah dozove Enrika, izae s njim u odjevaonicu i
zapita ga:
_ Ti si ve nianio na ivot princa Ivana?
Ovaj ga upit lecne, ali ne odgovori nita.
- Enriko, ako ti je do ivota i moje slube, onda se princu Ivanu ne smije
desiti nita zla. Stradat e, Enriko, jer u ja stradati, a sve cxs nae nade
pokopati.
- Kraljice, tko vam to ree? - zaprepasti se Enriko.
- Ja velim: neto se promijenilo.
- Zauvijek Kartaga ostaje?
- Dotle dok ne uklonim bedeme koji je uvaju, a u njima lee smrtne osvete.
I E n riku se oito priinilo da Beatrica nije pri svijesti, iroko rastvorenim
oima gleda blijedo lice.
- Reci mi: htio si maknuti princa da uini meni uslugu?
- Velianstvo, i sebi.
- Zato sebi?
- Jer vae velianstvo nije ispunilo svoje obeanje da e me javno vjenti s
donom Izabelom, a ona se, otkako smo doli na Gri, stalno zanimala samo za
princa.
- Ti dakle sumnja da Izabela ljubi princa? Ludost, Ara-gonke nikad nisu
ljubile. Moda su u svojoj mladosti odigrale kakav mali trubadui ki roman,
strast, i nita vie. A moda je planula i koja kap krvi ognjem zapaljenom
mladou, ali ponavljam, Aragonke nisu ljubile. Izabela ne ljubi ni princa ni
koga drugoga.
- Izabela nije ista Aragonka, velianstvo. U njoj ima panjolske krvi. Ja utim
i ekam, ali neu dugo.
- Cime pn je: is ?
- Jo ne znam... .-* ."*> V:..
Ona pristupi k njemu i otro mu pogleda u oi.
- Enriko, proglasit u tvoju vjeridbu s Izabelom, a ti mi se zakuni da neJ ni
pomisliti dignuti ruku na princa Ivana.
- Zadajem rado svoju rije i prisegu da mu je s moje strane ivot slobodan. - I
onda e ironiki: - Samo ne" znam bih li mogao princu pokloniti i svoju odanost
kad velianstvo tako estoko brani njegov ivot.
- Drzovita pitan 1.1 zabranjujem i u ovo doba noi gdje nema dvorskih propisa.
Pazi to ti rekoh!
- Velianstvo, meu nama je sve utanaeno - i napusti odaju zapanjen nad tolikom
promjenom. Otiao je na dvorite i pogledao gore na trijem prineva kata.
"Kako je to bilo kad je Beatrica svakog dana ekala da ra-rimo Kartagu Sto to
znai?" - i preda se razmiljanjima.
U Beatriinoj je odaji aputalo vijee etvorice, puno straha rnuke. Vijee
pobijeenih, uasnutih koji su ekali svoju osudu sutranjeg dana.
l
,".<
- Kristofano, uinite neto da princ ne umre! ,v..
- Sve je
prekasno. To je moj jedini odgovor.
- Neu moi doekati sutranjeg sunca - ape pau to se provukao kroz
prolaz u temeljima njezine palae i poput krta podrovao njen put do prijestolja.
Beatrica ne moe shvatiti preokret svojeg usuda. Jo prije nekoliko sati bila je
moni vladar na vrstoj tvravi oekujui pobjedu sutranjeg dana! A sad stoji
na ruevinama u strahu i trepetu nad sudom neega to ne zna gdje je, to ne

moe dohvatiti i to je u rukama osvete napuljskog paa. A osveta eka sutra u

zoru.
- Idite svi odavle. Hou da budem sama.
- Beatrice, mi ostajemo s tobom. Bdjet emo, dogodilo se to mu drago. Mi smo
uza te i ekamo s tobom sutranji dan.
Povukla se u naslonja, zagnjurivi glavu u ruke, stavljena pod udar prijetnje.
uti i ne mii se. Uzalud joj savjetuju da legne. Sna joj nema. Napola sjedi, a
napola lei u naslonjau i eka.
Polako svie. Kristofano, Francesko i Ranzano sjede u drugom kutu odaje.
Svjetlost se uvlai. Prve jutarnje zrake svjetla unose u Beatriinu duu mrak.
Svi etvoro nemaju odvanosti da togod kau. Svaka bi rije bila odazivanje
strahote koju oekuju. Nalikuju na prognanike pred svoju osudu.
Nigdje se nita ne mie. Sve u dvoru jo spava. Urotnici dru u strepnji pred
poarom koji su sami podmetnuli. Netko potri hodnikom. Beatrica digne glavu.
Licem joj se trzaju sjene.
- Sto je? Idite, pogledajte, ili ne! Neizvjesnost je jo nada...
- Nema nade, velianstvo - apne Kristofano.
Kraljiin ga pogled gotovo ubija. I opet je mir. Dug i beskrajan. Kroz vrata
dopre do njih amor. Francesko ustane i poe blie da uje.
- To su sluavke, ujem Nardelin glas.
; ,,"
k.
- Zovni je.
,..-,.;
Starica ue i pristupi kraljici.

.H
- Jesu li u starom dvoru, ustali?
.
t?
- Dvorani su ve svi na poslu.
"
- A tamo gore kod princa? Javlja li se to?
r- Nita, velianstvo. Jo spavaju, tiina je kao u grobu.
- Spavaju - i Beatrica pogleda malog Napuljca i uza nj snanog* Pietra. Grobna
tiina.
- Ali gospoica Gordana je ve na nogama - izvijesti Nar-dela. - Nala sam je u
trijemu. Vrlo je zamiljeno gledala preda se.
- Gordana? - opetuje kraljica i skupi obrve.
U mislima potrai mogunost kakve veze izmeu Gordane i njenog nonog
doivljaja, ali strese glavom. "Ne, to ne bi bilo mogue". Onda naloi Nardeli
da izie i pripazi to se vani dogaa.
Opet je tiho. U odaji samo strepnja dre na licima skog vijea. Ponovo netko
tri hodnikom i skrene njihovu pozornost k vratima, ali se vrata ne otvaraju.
Prolaze asovi, dugi, nesnosni. S druge strane uulja se starica.
_ Iko to tri hodnikom? - zapita Beatrica.
_ Stjepko. Tri kao lud.
- Kraljev pa? Pa on je juer krenuo na Medvedgrad. Kako dolazi u dvor
glede.
_ Vae veli.
Iznenada se pojavi Enriko, a njih etvoro upru u nj, po- navjeuje Enriko - kralj je na trijemu.
- Kralj? Kako? Zato?
Svi ustanu. U pogledima im pitanje, na licima strava.
- Juer podveer krenuo je na Medvedgrad - primijeti Kristofano.
- Da, velianstvo. Ba zato me silno zaudilo kad sam ga opazio.
- Moda je dojahao u zoru. Netko ga je hitno pozvao dolje?
- Nisam mogao doznati.
- Ako je pozvan, onda...
- A to radi na trijemu? - pita Francesko da Beatrica ne dovri to je htjela
reci.
- Razmilja. Vrlo je duboko potiten.
- Jo nisu do/nali - ustvrdi Kristofano - inae bi digli viku. Taj as valja nam
doekati mirno, velianstvo.
- Mene e uhvatiti gr plaa.

Beatrica spusti glavu puna misli i pita:

- Gdje je kralj spavao da je ve na trijemu? Idi Enriko, pazi. Ako to uje,
javi.
- Kralj tako rano na dvoru, a juer je krenuo na Medvedgrad. To je nedokuivo primijeti Ranzano.
- Takav strahovit preokret da mi moramo drhtati mjesto da trijumf i ranio uzdie Francesko hodajui po sobi
Pietro Ranzano uti i eka sudbonosno otkrie koje mora da kraljev gnjev izdigne
du strahovite oluje. Sto e kazati, kako e se braniti. Kristofano se zavukao u
kut gdje je njegova mala pojava gotovo iezla.
- Moram se urediti kao svakog dana za doruak. ^
Kad je Beatrica otila u
odjevaonicu, Ranzano prie Kristor t~~ Ne smJete priznati. Pozovite se na samog napuljskog kra-jja kao svjedoka,
Ivan je poinio samoubistvo zbog nesretne ljubavi. To moe biti neki motiv.
- Briga me za motiv, popio je moj otrov. Za jedan sat vrati se Beatrica potpuno
odjevena i ureena aoruak. Vjeto je oliila lice crvenilom, izbrisala tragove
bei
J
sanice i pretrpljenih muka. Enriko ulazi i izlazi najavljujui svaki novi pokret
kraljevog dvoranstva, a kraljiina etvorka drhti.
- Tamo gore kod princa nita se ne javlja? - pita Beairica svakog asa svojeg
dvorskog metra.
- Nita, velianstvo, ni Damir nije iziao na trijem. Oito su opet do kasne ure
itali filozofe, pa je Ivan vrlo kasno legao i zato je moj napitak morao tako
dugo ekati.
- Ako ga je dotaknuo?
- Ne bojte se, Kristofano zna svoj posao. Taj mladac ne moe zaspati ako ne
popije svoj vr gustog omamljujueg vina. Svake veeri to je njegova Ijubovca,
ali sam ve uo da je ove noi dugo itao s Damirom Dantea i poli su tek u dva
sata u spavae odaje. Kad je legao, popio je, i ne budi se. l nee se probuditi.
Ali nitko o tome ne sluti. Ve je bilo sluajeva da je mladi iza kakve noi
mudrovanja spavao do deset prije podne. Kralj je dao nalog da se princa nikada
ne smije buditi. Sad moe mirno dorukovati, a da se eludac nee pobuniti kad
se kraljeva osuda strovali na nae glave.
- Nee je provesti - naglasi Ranzano. .." _ ...^ H, ;
! .
(tm)
,*..
rJ t*.
.
f
DORUAK NA STRATISTIT
Tog asa neobino se brzo otvore vrata, a kraljev glavni nad-metar ulazi.
Beatrica i njezini se trgnu, nad metar javlja:
- Vae velianstvo, doruak je pripremljen, njegovo velianstvo vas eka.
Beatrica bez rijei izlazi a prate je brat Francesko i dvojica Napuljaca. Mora
proi dvoritem u staru palau, a vani stoji itavo njezino napuljsko
dvoranstvo. Silazei niza stube svoje palae, Beatrici se ini kao da silazi u
tamnicu. Danas osjea da su i uobiajeni ushieni pogledi napuljskih dvorana
neprijatni i prijetei.
U dvorani amor. Nigdje se na razvijaju vedri i veseli razgovori, to su uvijek
zabavljali kralja i njegove goste. Kralj odjednom oslovi pjesnika Escole
Strozzija.
- Danas je ovaj doruak svima nekako neprijatan. Ne biste li nas zabavili kakvim
pjesnikim satirama ili alama?
- Velianstvo, ne znam se aliti, samo uzdisati. Da je tu Firentinac Alberto
Fiorenci, taj je univerzalan u svemu. Ali, vae velianstvo bio sam svjedok
vaih ala kojima smo se divno zabavili na Medvedgradu.
- To je svje zrak. Ali kad ste ve spomenuli, neu smiljati
ale, ve ispriati istinu ili, bolje, esto je san istina, ili obratno.
Sve oi uperile se u nj. Beatrica uzdrhta.
K-:

__ Snilo mi se ove noi da sam spavao. To je naravno, jer T, uistinu spavao, a

onda se probudim, naime snivao sam da " budim. A kad tamo. ulazi u moju odaju
neko stvorenje. Ne bih znao je li ovjek, jegulja ili to slino.
Rije jegulja zadre u mozgovima etvoro Napuljaca, a oni cledaju ispisanu
rije "sardelica".
_ To se stvorenje ulja polako mojim odajama, prilazi mojoj postelji, gleda me.
Ja zatvorim oi. pa ipak i zatvorenih oiju vidio sam, dakako u snu. a moda
katkad i na javi. kako se neka tanka ruka kao neka sitna ribica pruila uvis i
neto sipa u moj kristalni vr vina Htio sam ustati da ga uhvatim i zadavim, ali
sam se pritajio, ekao. Meutim, to smijeno sitno stvorenje polagano se odulja
Napuljski urotnici se nisu maknuli. Pogledi su im stakleni, ali misli im se
meusobno izmjenjuju, due dovikuju oajne poklike na rubu stratita. Beatrica
gleda u duhu Kristofana. Ranzana i Franceska, a u njima odjekuje zapomaganje
Beatriina uasa. Kristotano blijedi, makar kraljev prodoran i nasmijan pogled
nije ni asa skrenuo k njemu, a opet kao da kralj sa dva skrivena oka promatra
Napul^e. Svi ekaju svretak udne prie o snu.
- l kad je on otiao - pria kralj - ja ustanem. Misao mi sine u glavi, dakako u
snu, na javi ne bih mogao da takvu misao uhvatim. Mislio sam: nije li to puzavo
bie htjelo da me otruje? Trebalo je potrati za njim da ga uhvatim i objesim.
Ali nisam to uimo. teta je vjeati hulje u noi bez parade. Bolje e bili neka
misle da sam popio vino u svojem kristalnom vru pa da sutra promatram kako
izgledaju ti lupei, zloinci kad oekuju sigurnu smrt svoje rtve. Ali odmah
sam se probudio i lako mi nije priuten uitak da se naslaujem promatrati
svojeg krvnika ili krvnicu.
Beatrici i ortacima trese se zemlja pod nogama. Kralj gleda i onda nasmijati
ubaci pitanje:
- Da me nije moda tkogod od vas htio otrovati? Veseli smijeh zabruji na
kraljeve rijei.
- Evo, ipak sam uspio da vam izmamim smijeh.
- Velianstvo nije pogledalo u svoj kristalni vr kad se probudilo? - upita
Galleoti smijui se.
- Zaboravio sam svoju odluku u snu. Na javi mi ne padaju na pamet takve stvari,
jer ne vladam otrovom, nego potenom borbom. Ako rm neprijatelj eli smrt. neka
doe s maem i vojskom. Otrov je posao razbojnika. Moja vojska broji vie od sto
hiljada vojnika, sto laa i osamdeset topova. Za osvetu jedne kapi otrova pokunn
bih svu tu vojsku. Moj najvei top moe pokrenuti osamdeset konja. Koliko bi
morali imati moji protivnici knja da se postave meni nasuprot?
Pitanje kao da je naas zbunilo sve. Zvui li to prijetei ili pozivajui? Sto
J" u pozadini? Neka namjera, niani li na koga?
135

Na Napulj? Sva su lica mirna, samo su napuljska mrtvaki blijeda. Onda e kralj
vrlo glasno:
- Mislim, Berislaviu, da je ipak vrijeme da probudimo Ivana. Idi gore i
pogledaj to je. Zatim se okrene kraljici i primijeti:
- Velianstvo, vae su oi mutne, vrlo ste umorni. Dopustite da vas otpratim.
U svojoj odaji ona klone na leaj. Francesko se pouri za njom.
- Francesko, jedva sam izdrala taj udarac.
- Sada je najvanije da se ogradimo protiv krivnje.
- Nema ograde. Kraljeva pria o snu nianila je na nas, na mene, ali to se
zapravo dogodilo
- Samo Kristofano moe razjasniti. Rekao sam mu neka odmah doe. On e nam
odgovoriti. Evo ga. Mali Napuljac ue u pratnji Ranzana.
- Razjasnite to to znai. Koga ste sreli u prinevim odajama?
- Nikoga. Ne polazim uludo. Kad su princ i Damir bili dolje u knjinici u
najivljem itanju, ja sam iziao i odmah poslao Nardelu da poe trijemom.
Naredio sam joj neka pred prinevim odajama padne na zemlju kao da se

onesvjestila. Ona je to uinila. Ja sam s druge strane dotrao u pomo i rekao

jednom oklopniku neka donese vode. Dok je on otiao dolje, brzo kora-knem u
prinevu spavau odaju. Tamo nije bilo ni ive due. Hitro spustim otrov u vr
pripravljen princu i za nekoliko sekunda ve sam bio na trijemu.
- Oklopnik vas je vidio? - dahne Beatrica.
- On je poao dolje prije nego to sam krenuo u spavau odaju, a vratio se tek
kad sam bio na trijemu. Mene se ne moe uhvatiti, ja sam kao maka.
Ranzano zakima sumnjiavo.
- Kraljev se san slae s vaim djelom.
- itav taj doruak imao je svrhu da moe priati taj san i promatrati uinak.
- Onda nije imao to vidjeti. Svi smo bili ravnoduni. ( ,
- Iz prinevih
odaja nema glasa? - upita Ranzano. |*i,
- Sve je na trijemu pred njegovim
vratima mirno. *
Ugledavi pred sobom beznadni poloaj, Beatricu su
snalazile crne slutnje.
- Zatjerani smo u stupicu. Opkolili su nas. Tu spasa nema.
- Ima - ree Ranzano. - Svu krivnju preuzet emo na sebe Kristofano i ja.
- Samo e vam luda vjerovati da ja nisam dala svoju privolu. A moda niste
opazili kraljevu prijetnju vojskom? Za kap otrova digao bi vojsku i prolio
potoke krvi. To je poruka Napulju. Razumijete li tu prijetnju? ,"rf;;;"!VM^
_ Velianstvo, vi ste iscrpljeni, prospavajte. Dat u vam sredstvo za spavanje.
Posluala je savjet. San je okrijepi pa je tako izila na veeru oporavljena i
mirna. Nakon veere kralj je zamoli za razgovor.
- Nisam te htio uzrujavati prije jela, Beatrica. Dobio sam vijest iz Napulja.
Njegovo velianstvo napuljski kralj eli da mu odmah poaljemo gospodina
Kristofana. Jedino od njega oekuje ozdravljenje. Naravno, ne moemo se
protiviti toj elji.
- Dakako, ako moj otac eli, Kristofano mora otputovati - brzo odgovori ona.
- Zao mi je to e moj dvor biti lien tako slavnog ovjeka, ali mora otii.
Mali je Napuljac nalikovao na abu, oi su mu gotovo iskoile.
- Na alost, gospodine Kristofano, sutra u zoru emo se rastati i zato vas molim
da poslije doete u moju radnu dvoranu, elim poslati vijesti i poruke mojem
dragom tastu.
Pietro Ranzano namjerice je izbjegavao kraljev pogled da ne oda svoje miljenje.
Bilo mu je jasno da to znai progonstvo Kristofana dvora. Znao je da kralju nije
mogla stii vijest o kakvoj bolesti napuljskog kralja, ali to pitanje ostalo mu
je u grlu.
Nakon veere povede kralj Beatricu u grimiznu odaju i naj-Ijubeznije uhvati
njenu ruku.
- Opaam u.kraljici neku brigu i nemir?
.

v *
- Nemam ra/
da budem nemirna.
*
- A bolest kraljevskog oca?

- To je ve moja svakodnevna briga.

- Dok je bila pogibelj za naeg potomka, nisam te, kraljice, htio pustiti u
Napulj. Sada, meutim, vie nema pogibelji. Ne bih itio na dui mi grijeh da
tvoj otac umre, a da te ne vidi kad to nije nikako vie nuno. Mogla bi dakle
otputovati u Napulj.
Htjela je ostati mirna osjeajui nad sobom tolike opasnosti,
ali njegov je prijedlog raspali.

- Znaj, ne 11 se maknuti iz ove zemlje. Meni podanici nude krunu.

- Jo uvi i..K misli o tome?
- Nakon onog naeg sukoba u kojem smo oboje navijestili rat ovakvo pitanje i
tvoj smijeh gotovo vrijeaju.
- Da, uistinu smo jedno drugome-navijestili rat, ali ja sam bio uvjeren da je
moja Beatrica odvie mudra, a da ne bi stvar sa svih strana zrelu promislila.
- Promislila .-;
pn L- nego to sam ti navijestila borbu.
- Kakvim se sredstvima kani posluiti u toj borbi?

To je pitanje izrekao nekako naroito naglaeno to je Beatricu uputilo na priu

o snu i na ono to jo uvijek oekuje iz prinevih odaja. Kraljevo pitanje i
njegov prijedlog probudi u njoj borbenost, pa se uspravi:
l
- Borit u se dolinim sredstvima.
- To nije jasan odgovor jer ona sredstva koja se upotrebljavaju u Italiji ne
smatrani dolinim.
Gledala ga je gotovo izazovno i jo izazovnije rekla:
- Htjela bih da bude jasniji u svojim rijeima.
- Dobro, navijestila si rat, ali uj: princ Ivan e po elji veine stalea biti
nasljednik moga prijestolja. Budem li se morao s tobom zbog toga borili, bit u
vazda prema tebi vitez, ali onog asa kad bi se netko trei umijeao u borbu,
slijedit u dunost prema kraljevstvu i odbaciti sve obzire. Dakle, budi oprezna
prema sebi.
- Moje umne sposobnosti dovoljno su jamstvo da kanim koristiti najprije sebi. A
to me upuuje da ostanem u dolinoj borbi. Tko bude imao vie, ja ili Ivan, taj
e pobijediti.
- Ostani na tom putu. Jo te jednom opominjem - i odmah zatim ostavi kraljicu i
poe u svoju radnu odaju.
Tu kralj nae Kristofana. Varadi je sjedio uz pisai stol i nije se udaljio.
Kralj ponudi Napuljcu stolicu.
- Odnijet ete njegovu velianstvu moje pismo u kojem mu tono obrazlaem zakone
i mogunosti koje bi se mogle desiti i nesree koje bi mogle stii kraljicu kad
bi nakon moje smrti traila vlast za sebe. Nadam se da e njegovo velianstvo,
im vi stignete, ozdraviti.
Ironini smijeak popratio je ove kraljeve rijei, ali Kristo-fano se rjeito
zahvaljivao na gostoprimstvu i onda ostavio sobu.
- S tim je. dakle, svreno - ree kralj. - Ponudio sam kraljici da ide u Napulj,
ali je odbila.
- Je li velianstvo reklo kraljici zato ste izbacili Kristofana? - upita
Varadi.
- Ni rijei. Poslao sam ga kao kraljeva pouzdanika da mu saopi kako u ovom
kraljevstvu nema pisanog zakona po kojem bi Beatrica nakon moje smrti mogla
naslijediti prijestolje. Jo nam je tu Ranzano. On nije manji lupe, ali vea
lija. No, poslanika ne mogu izbaciti. Zato budimo oprezni.
Vani u dvoritu i na trijemovima palae okupili se kraljevi gosti i odlinici da
se nauiju toplog jesenskog sunca.
Gordana je dovela malu Bei i s njom sjela na klupu. Spa-zivi vojvodu, podigne
se, ostavi prijateljicu i poe mu u susret.
- Sto je znaila ona kraljeva pria o snu?
- Bilo je sve tako na javi.
- Sto? Recite mi, vojvodo.
- Golemo iznenaenje. Od onog dana kad je doao Kristofa-no, kralj je naredio
sinu svojeg starog Radula da svakog dana i veeri kad se princ udalji iz svojih
odaja straari skriven. Juer u noi. dok smo mi bili dolje, mladi je sve
vidio. Odmah je uzeo vr i donio ga dolje svojem ocu. Radulo poalje sina na
Medvedgrad. Zbog toga je kralj doao tako rano. A kad je sve to saznao, odredio
je dananji doruak, a meni i Varadi ju nalozjo
^ nazimo kako e se za vrijeme prie drati kraljica. Izgledala e doista mirno i
kralj nema nikakvih dokaza da je ona to zuala,
ali ipak sumnja.
_- Mora da je neizmjerno ljubi kad na tako bjelodane dokaze nita ne poduzima
protiv nje.
- Kraljica se ne moe protjerati. Napulj i Ferara zapleli bi kralju rat.
Venecija bi nahukala na nas Turina. Kraljicu tite mene drave i neprijatelji
kraljevi na sjeveru, jugu " istoku.
- istina je to. Ipak ne shvaam da on nema nikakvih sredstava da ukloni opasnost
koju Beatrica prosipa nad njegovim

ivotom.
_ Strane rijei ste izgovorili, Gordana.
_ Prava je nesrea, vojvodo, da niste bili u Napulju.
_ Taj nesretni Napulj kao da je u vama Gordana razorio
svaki smijeak.
OSVETA PROLOSTI
Kad se Kristofano vratio Beatrici, ona se okosi:
- Uinili ste neoprostivu ludost. Gotovo ste me upropastili.
Kristotano je oajan. Sve je pred njim razoreno. Velika nagrada koju mu je
obeao napuljski kralj na odlasku, barunski naslov i dragulji to su imali da
rese glavu njegove keri, sve je nestalo. Nad tim sa/ . iri|Lni nije ni sluao
Beatriine psovke niti se pokuao braniti. Kada je ve izgubio jednu nagradu
koja mu je obeana ako sretno dovede Beatricu u Napulj, ostala mu je jo jedna:
nada u naplatu za ivot Beatriina protivnika. Sad se i ova raspala.
"Sve je propalo" - pomisli on - "ali jo ima jedno, a to je utnja. Hoe U ml tu
utnju platiti novcem ili barunovim imanjem?" Ovako je mislio dok su po njemu
padale kraljiine psovke. Tad iznenada dohiti dvorski metar Enriko, a kraljica
pila:
- Sto se dogodilo Enriko? Odvie si uzrujan?
- Ovog asa izaao je princ na dvorite.
;
- To je nemou i
- skoe Beatrica i Kristofano.
Na njoj se odraava radosno uzbuenje, a na njemu duboko razoaranje tumai
nemogunost njegova izlaska u nadi da je on jo u samrtnoj borbi pa ree gotovo
tihim mirom:
- To ne razumijem, pa on je pio vino.
- Ali ja razumijem - usklikne Beatrica. - Netko vas je ipak vidio, nctku vas je
uhvatio na djelu. Sad je sve rijeeno! Enriko, doi ovamo i uj novu naredbu:
- Ti ima tono izvidjeti koliko je dvorana prispjelo iz Milana i Napulja otkad
smo na Griu. Donesi mi toan pregled otkud je koji, a onda ih svrstaj. Nove
dvorane posebno, a stare
l
posebno, tako da novi stoje odijeljeni od njih. Zatim e odabrati
najspretnijega od mojih pouzdanika koji mora, kad svi polaze na spavanje,
razgovarati s novima. Njegova je zadaa doznati to misli svaki pojedinac. Sve
to dozna mora mi svakog dana ispripovi jediti.
- Izvrit u doslovce vau zapovijed, kraljice.
- Jo prije nego se vratimo u Budim, proslavit emo tvoje zaruke s Izabelom i to
e biti tvoja nagrada.
On poljubi rub njene haljine i izae. Beatrica uzdigne ruku i odahne.
- Osjeam kao da su me skinuli s muila. Nisam nikad ni u snu pomislila da u
jednom drhtati za ivot svog najveeg protivnika, da u strepiti nad ivotom
onog kopileta. Stidim se sama sebe.
- Sto kani sada, Beatrice?
- Trait u napuljskog paa, razotkriti, uhvatiti. Nita nije tako dragocjeno na
tom svijetu to ne bi rtvovala za njegovu smrt.
- Pietro Ranzano bit e vam na pomoi, velianstvo - odgovori on sam. - Neu
ovdje ostati goloruk.
- Ramiro! Moji su dani posveeni tvojem svretku - ape ona puna mrnje i
osvete nad postavljenom zaprekom. Beatrica je osjetila potrebu da bude sama.
Ispruila se na leaj da se poda razmiljanju, da dopre daleko natrag u prolost
i tamo potrai sjeanje na ovjeka koji je sada iznenada i neoekivano zakoraio
na put njenog ivotnog cilja. Ronei u daleke asove, trai Ra-mirov lik,
njegove kretnje, stas, otkriva zaboravljene dane.
Napulj je uskrsnuo u njenoj dui kao iva, svjea slika. Osjea toplinu junog
sunca, slua um valova to oplakuju bedeme napuljskog kraljevskog dvora.
Prolost se budi u itavoj bujnosti i arolikosti.
Njoj je petnaest godina. Otvorie se odaje, a pred njom se klanja itavo njeno
dvoranstvo. Prolazi poput kraljice, gospodarice svojih dvoranki i dvorana.

Mlaahni paevi, ije oi blistaju, i meu njima prvi pa, slavljene ljepote po
svoj Italiji, Ramiro.
U dvoru je velika sveanost. Pa je sav u zlatu. Njegove oi sjaju jae od
dragulja na njegovim haljinama. Zove paa. Stoji pred njom i eka. Izdaje mu
nalog za sutra. Osjea se razigrana, uzbuena. Spusti monju s biserima na sag.
Pa klekne, podigne je i prui. Njegove su oi eravice. Bujna mu kosa pada na
lice. Sto se dogaa? Ona se sagiblje k njemu, zahvaa gustu crnu kosu, a on
drhe...
- Ti me ljubi Ramiro? ,, ,
,-,
On jo vie zadre i klone joj k nogama.
. -.-.,<.
- Ubijte me, ljubim!
LiJeP je, mlaahan, lud od ljubavi. Njene pune usne rastvorene su od pitanja i
uitka nad paevim priznanjem. Neki stro-pot ih probudi. Oboje se usprave, a ona
ape:
- Smije mi pisati sve to osjea.
Pa se udalji i pie za bunih noi, za mjeseine i bure, a ona mu odgovara.
Oboje obuhvaa ljubavno ludilo. Ona osjea neto od znatieljni, radosti
skrivajui njegova pisma. Jo vie osjea kad jhriomke pie njemu. To je
uzbuenje ispunja besposlicu i razveruje cvjetnu mladost. Pisma dodaju jedno
drugome neopazice dok je skida s konja ili posjeda u sedlo.
Ali ona spa/i bijesne poglede mladia pokraj nje. To je njezin vjerenik Mara;
esnaestogodinji djeak razabire to se dogaa izmeu princeze i paa. On opasa
da je Marzano uhodi svakog dana. Zna da u njemu nalazi zapreku svojoj ljubavnoj
strasti. Zna da stan Marzaiu ami u tamnici, a kralj Ferante mrzi i sina svojeg
utamnienu^ roaka. Samo svoju djecu die u visine.
Bila je no. Pozvala je Ramira u svoju odaju. U mraku i tiini predali su se
ljubavi. Ali ona ih prevari. Oboje su zaboravili * da ljubav ima i posljedica.
Ona se povukla. Pozvala dadilju Nar-delu i sve je nestalo. I Beatriina ljubav.
Nee da nosi opasne posljedice. Ljubomorni zarunik uvue se u njenu odaju.
Beatrica je ve prisebna, ne eli ljubav koja joj nanosi takve udarce. Dvije
ilave mladosti uhvatile se u tmini. Beatrica ih uje, potri u hodnik,
osvijetli i vikne:
- Zovnite kralja, odmah! Dvorani idu kralju, a on dolazi.
- Oe, Marzano je htio provaliti u moju odaju. Ramiro ga je zadrao.
Od te veeri nestade zauvijek Marzano iz sjajnih kraljevskih odaja. Beatrica ne
pita gdje je. Zna da je dolje u tamnicama ispod kraljevskog dvora. Svezan,
okovan, izgubljen. A gore, tu u raskoi, radosti i slavlju lei drugi rob okovan
lancima njene ljepote i uiva.
Dani proljea. Kralj Ferante najavi keri:
- Vjerenica si kralja Ugarske i Hrvatske. Ruan je, ali bogat i moan. Bit e
kraljica na dalekom sjeveru. Tvoja mo neka bude naa mo. Ako si vrijedna
aragonskog imena, zavladat e kraljem.
I ona nosi prsten monog kralja Matije. eka dan kad e je okruniti krunom i
prima vrele i plamene ljubavne poglede mladoga paa. Tako se sprema u taj novi
svijet u kojem e sve to klije, raste, radi i ivi biti predano njoj. Uiva u
snatrenju i prihvaa ludovanje mladoga paa to se savija u oaju. Taj oaj
prua joj novi ivot. Njegova bol nad njezinim zarukama razotkriva joj vlastitu
vrije i kn" L snagu. Spoznaja te snage treba jj i tamo daleko na sjeveru gdje
stoluje kralj da njegovoj moi kuje verige. Veer je buna, napuljska. Paevo je
lice blijedo kao magla. Dade m.i znak da doe.
Preao je prag njene lonice. Blijed je, nalik na smrt. Pogled mu je plamen.
- Ramiro, ruan si ovako blijed.
l
- Jezoviti ste ovako beutni, razdiru me
- Sto hoe?
,;-.
- Umrijeti ako ne mogu ivjeti uza te. i}Tt;,. - Umrijet e.
X,
- Neu.
.*"",.-t,"; )-...-

- Onda ivi.
.,V .
- Pokraj tebe, na sjeveru, uzmi me za paa.
""
- Moe me voljeli samo do onog dana kad dou u Napulj svatovi i odvedu me na
sjever.
- Slijedit u te. Usne su ti oganj. Gorim od njega beskrajno, neugasivo. Molim
te, uzmi me sa sobom.
- Nikadal Tamo me eka vlast i mo. Za ljubav tamo nema mjesta.
- A obeanje, ono obeanje?
- Uuti, jer u ti zabranili da mi doe na oi.
On pada pred njene noge, grli ih, cjeliva. Njegove muke njoj su ogledalo njene
snage. Puna je samosvijesti i nada da lamo na sjeveru onaj kralj runog oblija
to nosi posuti grimiz eka svoje doivotno zatoenje.
Promatra kako je to zavladala najljepim paem talijanskih drava. Od ega su ti
okovi kojima je okovala njegovo srce i razum?
Svaki njegov jecaj, greviti pritisak ruke, mukla pronja do njenih nogu nova je
pouka kako da se naorua za svoj osvajaki
pohod kralju bogatstva i moi.
Gore na sjeveru eka je moni kralj. Ona mu plete lance iz paevih suza to se
pred njom raskida, lomi.
- Dosta je danas. Idi, Ramiro.
- Nesmiljena si, nesmiljenija od onih mramornih kipova to prikazuju tvoje lice
na galeriji dvora. Kruta si, mramorna, a ipak se savijam na muilima svojeg
oboavanja. Prah sam samo na orkanu tvoje ljepote.
Na vratima zakripi ipka po kojoj se naglo klizne zastor. Ugleda oca
razbjenjela, rumena kako jurne kleeem pau, rine mu bode u grudi i bez
rijei izie.
Pa Ramiro klone na sag. Usne su mu razotkrivale jad muenike ljubavi, ukoile
se.
U spravljena, rastvorenih oiju gleda Beatrica kako u odaju stupaju oevi
pouzdanici Alberto i Bartolo i sluaju izdavanje zapovijedi.
- Odnesite paa odmah iz dvora. Neu da pokapam takvu niticu. Nosite ga u
dvorite krme "Napolitano". Tamo se svake noi tuku. Mislit e da je pao u
tunjavi zbog koje cure.
I paa dignu, svezu mu vrsto ranu da ne zakrvari put, zamotaju ga u plat i
iznose.
S izraajem ljutnje ona gleda oca:
f .
...
- Oe, Ramiro je dosad utio.
-> i<
.-r ,"&
_ Ali jbe bi odsad. Evo to je pisao svome ocu. Trai da mu alje najljepe
oruje i novac jer ide s tobom u zemlju tvojeg vjerenika. Ima li kakva njegova
pisma?
- Moj otac ne sumnja u razbor svoje keri, a taj ne bi dopustio da ih imam.
- Dobu
Mrtvi e utjeti - ree kralj.
Prola je u sjeanju sve to se zbilo oko mladog napuljskog paa, ali nikako ne
moe uhvatiti istinu. ak se ne sjea njegovih crta. Sve tu to je kasnije dolo
bilo je tako veliko i jako, tako puno i bogauj da se morao utopiti lik
trubadurske pueve pojave i njegovih strasnih zagrljaja. Nema u svojem pamenju
ni njegovih kretnja, ni lica, nita po emu bi ga meu ovim dvoranima mogla
prepozna. 11
Pretraila je svu prolost, sve njene putove, ali sve ostaje u magli. Samo
njegova prijetnja, njegova osveta na svijetlom je suncu prijetnja da su to ona
njezina pisma. To je vie nego jeziva zmijska spilja.
"Gdje je? Gdje je Ramiro? Zar su uistinu u buci napuljskih sveanosti zabuuuni
na njega? A sad je tu i ta se prisutnost ne da niim svladan. Nema bodea koji
bi ga dohvatio dok on stoji u zraku. Na sunce s njim. To hou, drugi bode bit
e sigurniji."
Izmuena ustane s leaja, izmuena od ponovno proivljenog ivota. Tako je nije
izmuila nijedna bitka) s kraljem, nijedna borba s neprijateljima. Otare

sljepooice mirisavom vodom i zovne Ennka. Nalo/.i mu da odmah dovede graditelja

nove palae i javi Francesku i Ranzanu neka opet dou k njoj.
Iza zakljuanih vrata sjeli su na vijeanje.
- Kristofano e sutra otputovati - ree kraljica. - Princ je ostao u ivotu Time
je zasad nestao uzrok da strepim od Ra-mirove osvete. Ali pri tome ne moe
ostati. elim ge uhvatiti, ali za to treba vremena.
- Velianstvo nije nikada prije osjetilo da bi imalo meu svojim Napuljcima
kakvog izdajnika? Kralj nije nikad doznao vae tajne namjere? - zapita Ranzano.
Beatrica pogleda pitajui Franceska kao da moli da joj pomogne misliti i on
odmah usklikne:
- Od koga je kralj doznao da si ti poslala krivotvoreno pismo za Lovrom Ilokim
kad je vodio svatove u Milano?
- To do danas nije razjanjeno, ali mogao je biti samo iz nae najblie okoline,
makar sam sve to pripisivala uhodarenju mojih neprijatelja Na ovom dvoru imam
smrtnih neprijatelja. Najstrahovitiji je od njih Varadi. On je drugi Ramiro koji
eka u zasjedi. Ali s njim emo lako obraunati, jer znamo gdje je. Naprotiv,
Ramiro se krije, a ipak je tu.
- Meutim, sad imamo dokaza da bi se taj pa mogao skrivati u jednom od vaih
dvorana i on izravno radi protiv vas. Ne zato to bi bio za princa, kako je sam
naglasio, nego to je Ivan vaa najvea nesrea i zapreka da stupite na
prijestlje.

- A gdje je Ramiro bio prije?

- Mnogo pitate, kraljice. Na to nema odgovora. Dakle, ostana injenici. On je tu i zato je naa velika opasnost. *jfc - Gdje emo ga i
kako otkriti?
,s - Dobro bi bilo paziti na okolnost - naglasi Francesko - da Ramiro nije mogao
doi iz Napulja s Izabelom, a ni s milanskom svadbenom pratnjom, nego je morao
ve prije biti ovdje. Prema tome, on se udomio pod tuim imenom.
- Odvie ste daleko zalutali - opomene Ranzano. - Ramiro je oito stigao iz
Budima. Moda je tamo ve davno vrebao na vas.
- ujte, Ranzano. Nova je palaa dograena u starom kraljevskom dvoru za moj
dolazak. Dakle, prije godinu dana moj napuljski graditelj primio je u to doba
pismo kojim netko u moje ime alje plan kako ima da ugradi tajni ulaz u moju
lonicu. Tko je to poinio? Ramiro?
- ovjek koji snuje osvetu posjeduje nevjerojatnu izdrljivost i strpljivost.
Da, on je davno na dvoru u Budimu, a da to misi slutila, eatrice.
- I to je mogue, brate. Gotovo svake godine dolazi iz Napulja nekoliko novih
dvorana koje mi alje otac.
- Neka se vae velianstvo malo vrati u prolost i neka mi kae ima li tamo
dosta temelja zakljuku da vas je Ramiro doista kadar slijediti u vae
kraljevstvo i ostvetiti se?
- Jest. Znam da se time i prijetio kad sam se vjerila.
- A on je doista mogao ostati iv?
- Posve je vjerojatno. Od nas se nitko kasnije nije brinuo 2a njega. Bili smo
uvjereni da je mrtav baen u dvorite krme "Napolitano".
- Kako se velianstvo nikako ne sjea njegova lica da ga prepozna?
- Ove noi sam mi je rekao u mojoj odaji: "Jedanaest je godina tako promijenilo
lice mladog paa da ga nitko ne bi mogao prepoznati."
- Sto kani vae velianstvo uiniti s onim tajnim izlazom u lonici?
- Evo mojeg graditelja.
Kad je bradati Napuljac stao pred Beatricu, ona ga otro pogleda i jo otrije
oslovi:
- Koliko traite za naplatu da mi iskaete potpunu istinu zato ste u palai
izgradili onaj tajni ulaz u moju odaju? Napuljac nakrivi glavu i pogleda
otvoreno Beatrici u oi.
- Velianstvo, ni naplate ni smrtne osude ne bi mogle promijeniti moj iskaz.
Istina je samo ono to sam priopio vaem velianstvu.

- Onda mi kaite gdje je izvana ulaz u to podzemno skro-vite?

__ Velianstvo, vani ispod zidina tvrave na Dvercu. Tamo je kamen pokriven
zemljom tako vjeto da ga nitko ne bi mogao otkriti osim onoga tko zna za plan.
- Onda ga zna on - primijeti kraljica gledajui preneraeno Ranzana.
_ Ili tko drugi?
_ ja sam gradio taj ulaz izvan Gria sam u kasnoj noi, nitko
me nije vidio.
- Dobro. Ostavit ete taj ulaz potpuno netaknut. Neka neprijatelj koji se njime
slui vidi da se nita nije uinilo kako bi mu se sprijeilo ila ponovo ue u
palau. Ali u mojoj odjevao-nici treba ulaz udesiti tako da ga mogu zabraviti
ako me volja. A to ne smije raditi nitko osim vas. Sad moete ii.
Ostali su sami.
- Ramiro je odabrao veer kad nije kralj bio kod kue. Dakle znao je da sam
sama u spavaoj odaji. Kad kralj opet kamo krene, moda e pokuati ponovo ui i
zato e ti, Francesko, ostati na strai. Moda ga srea moja uputi da doe po
svoju naplatu.
- Ne vjemiri u, velianstvo, da bi Ramiro bio tako lud.
- Svakog dana i noi pazit u, uhoditi na sve krajeve naeg dvora. Jednom e mi
ipak doi u ruke.
- A sada, Ranzano, treba da razvrstamo svoje bojno polje. Uglavnom, ustanu i:nu
plan o mojoj borbi. Poto nam je Ramiro zakrio put do kraljeva pretendenta na
prijestolje, valja nam se uistinu uhvatiti dolinih sredstava za borbu.
- Kad ne moemo do njegova ivota, trebalo bi unititi njegov ugled - ree
napuljski poslanik. - Koliko mi je poznato, tu se radi o njegovoj majci, dakle
njegovo porijeklo dovoljno je da ga se omalovai.
- Ova je osnova ve davno propala. To sam ve pokuala, ali me kralj izigrao i
otposlao njegovu majku s dvora. Nisam uspjela da u Milanu prikazem princa
nakazom niti je upalilo to tamo poznaju njegovo porijeklo. Sve to ne vrijedi
sada nita, valja uzeti u ruke novo oruje.
DVIJE PROKLAMACIJE
Oko june grike kule uljaju se do kraljevske palae dva mukarca u vrlu
otrcanim graanskim odijelima. Straa ih zaustavi, ali iz stranjih vrata dvora
brzo istri ovjek, izree lozinku i ona dvojica uu u palau. Onaj trei otvori
kraljevu radnu sobu i zakK^-a. Jedan od dvojice graana skine s glave vla-sulju
i klobuk, baci ih na stol, a kraljevo se lice nasmije.
10 Gordana II
l
- Trebao si doi s nama, Berislaviu - veli treemu. - Je li, Radulo? - i
potapa svojeg vjernog slugu u graanskoj otrcanoj odori.
- A gdje je velianstvo sve bilo? - pita dvorski metar.
- Obiao sam narod na Griu, Kaptolu, u Turopolju i Zagorju. Radulo i ja
prodavali smo puceta, resice i one gluposti, ali smo se nasluali pametnih
rijei, a najvie iskrenih. Ali sad brzo, Radulo, da sretnoga pohabanca
pretvori u omraenog raskonog vladara.
Nestao je iza vrata svoje intimne odaje i pojavio se u sobi svojeg kancelara
gdje je naao i vojvodu.
- Velianstvo, stigla su dva glasnika s juga.
- Uvijek s juga dolaze oblaci. Da vidimo. To je iz Milana.
Poao je k prozoru da Varadi i vojvoda ne bi vidjeli djelovanje pisma. Unaprijed
je osjeao da e ovo pismo unijeti novi nemir u njegov ionako dramatian ivot.
Kad je proitao, okrene se.
- Ovo pismo je od grofa Alfonza Borgie - upadne Varadi i prui kralju drugo
pismo, a onda izae.
Malija povrno pogleda pismo i ita pohvale za gostoljubivost na njegovu dvoru,
ali ga zaokupi nastavak:
"Njezino velianstvo, naprotiv, postupalo je prema meni toliko poniujue da u
biti prisiljen sve to prikazati svojem ujaku papinom kancelaru. Njezino mi je

velianstvo govorilo o Gorda-ninim osjeajima prema meni, izriito ponudilo

Gordanu za enu i savjetovalo da odmah otputujem na ujakovu opatiju i priredim
sve za mladence. Povjerovao sam i poao, ali sam nakon tjedan dana saznao da je
Gordana otputovala u Napulj. Nitko na dvoru nije smio znati da e ona poi na
sveanosti. Kad sam se uvjerio u istinitost ove zasjede, smjesta sam pokupio sve
muke na ujakovom imanju i krenuo najveom brzinom u Napulj da tamo javno pred
svima odrim od kraljice zajamenu svadbu. Ali putem sam naiao na svoju
vjerenicu kako bjei pred potjerom nekoga kojemu je kraljica htjela izruiti
Gordanu. Tada je Alfonzo Bor-gia nastupio kao vitez. Pustio je djevojku da bjei
dalje u pratnji firentinskih odlinika, a sam pobio etu koja je Gordanu htjela
vratiti u Napulj. Tek onda sam razabrao da su vojnici pripadali kraljevskom
dvoru. U Napulju sam uo od ribara i graana to su vidjeli svojim oima i
govore jo i danas: Gordana je morala u Napulj da tamo bude ljubavnica Francesku
koji katkad nosi odijelo kardinala, ali uvijek u glavi mjesto mozga nosi
pauinu. Njezino velianstvo je, dakle, mene odstranilo iz Zagreba da bi Gordanu
moglo mirno slati u ljubavni naruaj Francesku, Gordana je ena kojoj nisam
vidio sline i ponosim se to sam je is-trgnuo iz ovako prostake sudbine. Ali
poniujua prevara to je nanesena jednom Borgii nee biti zaboravljena. Molim
da to objavite njezinom velianstvu.
Alfonzo"
Dakle, ovo je dokument - primijeti kralj pruHvsi pismo
- CllaJte- al1 kralJici ** ""k neU Pkazati blt
Vr
s" o.
o-i skromna, mirna, ali dranje Hraava da je itavo bie
suta opreznost Tome se stavu pot-SnTpredala otkako se vratila iz Napulja, kad
je u Beatrimim pogledima razabrala ubojite strijele to se prosiplju nad njom.
Pnklonila se, a kralj se okrene.
P _ Pozivljem se na tvoju iskrenost. Gordana. Odgovori mi oosve bez straha da
bih te zbog toga ukorio. Nisi h u Napulju s nekim govorila o prinevoj ljubavi
prema maloj Frankopanki?
_ Nisam, velianstvo, ni rijei.
_ lpak si od n |o nosila vijesti princu?
_ Ne, ona me nikad nije na to ovlastila.
_- Ljubi li on i Ivana?
_ Mislim da su njen osjeaji mlaahne sklonosti koja za
sebe ne trai niu
j"i.j
- To je u njezinim godinama mogue. A sad mir. dolazi
PnDSpazivi Gordanu, Ivan jedva prikrije strah da se radi opet
o kakvoj zamci protiv djevojke.
... ,
- Ne razumijem to je milanskog vojvodu ponukalo da mi pie ovo - i svima ita
naglas.
.Bolno me dira neprijatna vijest da njegova visost princ Ivan nije prekinuo sa
svi>]um ljubavi prema nekoj dvoranki njezinog velianstva. Teka bi alost
snala moju neakinju Bianku kad se princ nakon vjenanja ne bi raskinuo sa svim
onim to ga je vezalo uz bilo koju djevojku. elio bih razjanjenje da se prema
tome mogu ravnati."
Iz svake rijei milanskog vojvode zijevala je nad Gordanom optuba koju su teko
osjeali Varadi, Ivan i vojvoda. Nitko se nije usudio da ita kai od bojazni da
svojim rijeima ne ugrozi Gordanu. Ivan odlui da predusretne daljnje
raspravljanje o tome i obrati se svome ocu:
- Vjenan sam s milanskom vojvotkinjom i sada je sve svreno, da je togod i
bilo.
Ozbiljnost kojom je to izrekao oito se ugodno dojmila kralja i on zadovoljno
odvrati:
- Mudro si rekao, s m Tako emo pisati vojvodi Sto je bilo ima da bude svreno.
To je pametno - naglasi jo jednom kralj, a onda oslovi Gordanu ponukan
Alfonzovim pismom: - Danas te neto bolje upoznao, djevojko. Zavrijedila si da
te od sada smatram dobrom i pametnom. Ako te pijuni pitaju to sam zvao, a ti

reci da je kralj dobio od Alfonza pismo kojim objanjava kako je Alfonzo

sudjelovao u obrani tebe od nepoznate dvojice napadaa.
- Razumijem, velianstvo - tiho se pokloni Gordana.
- A sad, Ivane, otprati Gordanu.
146

Neto zaueno pogleda vojvoda kralja kad je odredio da je prati princ. Ona se
oprosti, pokloni kralju pa izie. Na trijemu je tamno. utei koraa princ uz
Gordanu. Stigavi do stuba, dotakne se njene ruke i lako je stisne.
- Lomio sam se, Gordana, nad ponorom. Kakva je to strahota. Moram utjeti da vas
moja obrana ne strovali u kraljevu nemilost. Sva je srea da milanski vojvoda
nije naveo o kojoj se dvoranki radi.
- Znak da pismo koje ste Damini pisali o meni nije u njegovoj ruci. Dakle, ono
je u Napulju.
Kad je Ivan s Gordanom iziao, kralj pristupi k vojvodi Ilokome.
- Vi ste uvjereni da vas ona ljubi?
- Osjeam da njeno srce skree k meni.
j
- Zato se ona odmah ne vjena s vama?
- Jer je dijete naeg roda. Ona eli da u prvom redu pomogne osigurati
prijestolje pincu Ivanu, da je domovina sigurna i osigurana protiv svih
tuinaca.
- To me otkrie danas zapanjuje. Ona, ljubimica kraljice, u svom srcu pristaje
uz nas.
- Jer nije mogla biti izdajnik svojega kralja - ree VaradL Crnilo se da kralj
jo uvijek osjea neku dvojbu. Instinktivno
sumnja nad portvovnou, junakim djelom Gordane ponovo
se odrazi u novom pitanju.
- Ona je traila od vas, vojvodo, dugi rok za razmiljanje. Ovako siromana
djevojka morala bi objeruke prihvatiti ponudu tako bogatog i monog enika.
Nije li vas nikad ponukalo da o tome razmiljate?
Shvaajui kraljeve misli, vojvoda odgovori odluno i uvjerljivo:
- Kralju moj, ova me okolnost nimalo ne strai. Gordana je mudra i pametna. 2eli
da bude sretna, a za sreu nije dovoljno samo moan i bogat enik. Hoe da
iskua moje srce, a i svoje, ekat u dok se ona odlui da mi s pouzdanjem prui
ruku.
- Kad ste vi mirni, vojvodo, zato da se ja brinem za vau ljubav. Uistinu je
ljubite?
- Svim svojim ivotom. Kralj se zamisli i ree:
- Moram priznati da se za ovakvu djevojku moe prezreti i prvo prijestolje
svijeta i najdragocjenija kruna. Sada Varadi stekne snage da progovori:
- Prinevo je srce skrenulo prema Bei Frankopanki, ali danas je princ pred
svima nama izrekao premudre rijei: "Poslije vjenanja sve je svreno." Kad vae
velianstvo napie pismo milanskom vojvodi, moe mirne due tu stvar smatrati
svrenom.
- To mi je jedina elja.
,.-.. u.;>
".rt-..,
v
U tora trenutku ue Ivan. Opario je na svim licima da ga e kralj namjerno
otposlao iz odaje da s njima moe govoriti u nieeovoj odsutnosti. nj e__ oe
moj, odluio sam da piem milanskom vojvodi, ako
vam je s voljom.
_ Da pisat emo zajedno, odmah.
Sjeli su k stolu i napisali pismo da raspre svaku sumnju Milana. Varadi se,
meutim, umijeao svojim savjetom.
_ Velianstvo, bilo bi dobro pisati vojvodi, kada e u Milano stii prinevi
svatovi da Bianku dovede u kraljevstvo.
_ U roku od tjedan dana krenut emo s Gria u Budini i odanle poslati veliku i
sjajnu pratnju da dovedu mladu Ivanovu enu.

I stadoe raspravljati o pojedinostima svatova.

* * *,
Rana je zora. U kraljiinu predsoblju okupljena Je sva njena pratnja u sveanim
odorama. Dvoranke su odjenule najljepe haljine. Dona Izabela naroito se
iskitila, a oko nje stoji itavo ensko dvoranstvo kraljice Beatrice. Bei
Frankopanka i Gordana dobile su nalog da tog dana uu u pratnju. Dvoranslvo s
nekim uzbuenjem prati svaku kretnju to dolazi iz kraljiinih odaja. Svi
oekuju velike dogaaje. Enriko je hitno proao dvoranom i ulazi kraljici. Ona
sjedi u naslonjau u purpurnoj haljini od brokata. Sjaje se zlatni uzorci na
svili, a dragulji u njenoj kosi prelijevaju se. Uredila je lice bijelilom i
crvenilom i dala mu naroito mlaahni izraaj. U kutu blista Franceskova arena
na-puljska odora. Pietro Ranzano navukao je svilene ljubiaste haljine. Kad je
uao Enriko, sve troje se ivo okrene, a Beatrica pita:
- Dakle, to je?
- Kralj vijea sa svoj im prijateljima u radnoj dvorani. Nitko ne moe k njemu.
- A njegova pratnja?
- Svi su u svean u m ruhu. Vidio sam naas izii Varadija. I on je odjenuo
sveanu biskupsku odoru.
- Kad kreu na sabor?
- To nisam mogau doznati.
- Svejedno je kada - primijeti Ranzano. - Glavno je da nam odmah javite kad oni
krenu da se kraljica moe smjesta Pridruiti povorci.
- A kako je dolje na poljani?
- Velianstvo, okupilo se stotine plemia i velikaa. Kraljevski ator ima samo
jedan naslonja.
Prev
- Samo jedan? Dakle kralj ne misli da bih prisustvovala?
vant e se. Izii u jednostavno k njemu, a on ne moe da
me zaustavi. Takvu sablazan ne bi mogao uiniti ve zbog stranih poslanika. Sva
bi Italija kriknula.
- Oni su ve potpuno spremni. Venecijanci su okupirali mjesta blizu kraljevskog
naslonjaa - saopi Enriko.
- Njihova nametljivost ovaj mi put dobro dolazi - nasmijei se Beatrica.
- I milanski poslanik grof Marcelo doao je u pratnji svojeg tajnika Tita
Strozzija i njegova brata Escole.
Izvana dopre u sobu amor i neko estoko kretanje. Dvo ranin najavi Tomu Bakaa.
Ranzano odmah ustane i poe k vratima. Tomo Baka duboko se pokloni kraljici.
- Sto mi nosite, biskupe? - upita ona ljubazno.
- Njegovo velianstvo kralj poruuje kraljici da e je pratiti u crkvu sv.
Marka. Nakon toga e vae velianstvo poi u dvor, a u podne sveano primiti
hrvatske velikae i plemie.
- Recite njegovu velianstvu da ga elim pratiti na sabor kao to sam ga pratila
prigodom sveanog ulaska u Be.
- Poruku vaeg velianstva izruit u kralju - ree on, nekako kriomice pogleda
Pietra Ranzana pa izie.
- Pietro - veli kraljica apui - kao da se vi s njim neto sporazumijevate?
- Vae velianstvo, Baka mrzi Varadija, on je dakle na naoj strani.
Ona malo zamiri i kroz duge trepavice pogleda poslanika, a onda zadovoljno
kimne.
- Prema svemu, kralj ne eli da ga ti prati u sabor - primijeti Francesko.
- Ipak u ga pratiti.
- Svakako smo u dobroj poziciji, samo uzdrite mir - ree Ranzano.
- Dakle, ekat emo. Imam i ja svojeg kancelara u kraljevoj stranci - i sretno i
zadovoljno se smije. . <
* *
U radnoj odaji kralja Matije vlada ivo uzbuenje. Gerebi, Palatin, Zapolja,
Lovro Iloki, Bernardin Frankopan u sjajnim odorama okruili su kralja koji
sjedi u naslonjau. Njegova kraljevska grimizna odora jo vie ispoljava snane

valovite prsi i utu kutravu kosu. Poluglasno raspravljaju. Varadi slae pergamenu proklamacije, a Filipec stoji pokraj njega nasmijeen. Tomo Baka ue
hitro, pokloni se kralju i ree:
- Njezino velianstvo s potovanjem prima poruku kralja, ali eli vae
velianstvo pratiti u sabor kao prigodom sveanog ulaska u Be.
Nastade utnja. Kraljeve oi svjetlucaju i govore odve jasno:
_ Ova poruka dokazuje da kraljica uistinu ima namjeru na saboru neto uiniti
protiv proklamacije - i on pogleda vojvodu
Ilo^gCujte> vojvodo. Ovo je prevana stvar, a da biste osobu koia vas je
obavijestila due preda mnom zatajivali.
- Pokoravani se. Rei u samo vama, velianstvo. Svi su odmah otili, a kralj
ostane sam s vojvodom. _ Velianstvo, osoba o kojoj se radi vrlo mi je bliza i
molim obeanje da nitko nee doznati njeno ime. __ To se samo po sebi razumije.
- Velianstvo, kraljiinu namjeru povjerila mi je Gordana. Ona to posve sigurno
zna.
_- Gordana? Opet ona - opetuje kralj, a oi mu se rastvore. Malo je razmiljao
pa e vrlo ozbiljno: - To je neoekivano otkrie. Sasvim neoekivano. ini se da
ova djevojka ba naroito brine oko princa Ivana.
- U nje je vjerni podaniki osjeaj prema domovini i kralju.
- Ili naroito osjeaj prema princu?
- U
njemu potuje ivotnu osnovu i sreu svoje domovine.
- Otkud Gordana zna kad nije vie u kraljiinoj blizini?
- Velianstvo, Bei je dobila nalog da svakog dana izvijesti kraljicu s kim je
Gordana izmijenila rije ili pogled. I kad je ula u predvorje iza zastora
kojima kraljica pokriva svoja vrata, Bei je sluala kako kraljica krasnoslovi
govor kojim e nastupiti pred saborom, a u govoru upravo tono ula rije: ja,
kraljica, saalila sam se da vi plaate tolike poreze i dugo sam se borila s
kraljem dok je pristao poreze sniziti na polovicu.
- Vojvodo, tek sada razabirem da je kraljica opasni protivnik. Razara. Ona e
biti spremna na sve, upravo na sve. Dakle, Gordana vam je otkrila da kraljica
kani govoriti plemstvu o sniavanju poreza do polovine i da je to ona iznudila
od kralja.
Nekoliko puta proe kralj po sobi duboko potresen. Nakon dueg vremena zaustavi
se pred vojvodom.
- Sto god vam Gordana saopi odmah mi javite, vojvodo. Ne bojte se, kraljica
nee o tome nikada saznati. Pouzdajte se u moje rijei.
Opet je dozvao ostale u radnu dvoranu, na to kralj zapovijedi:
- Vojvodu Ilokog i kneza Frankopana molim neka idu dalje do sabora i jave kad
treba da doem.
Poljanom ispod gradskih utvrda talasa se slika puna arenila, blistavila sjaja i
vrelog ivota. Posred obrua to ga je savilo hiljade konjanika, pratnje
velmoa, sjaju se odore hrvatskih velikaa i plemia iz svih krajeva izmeu Save
i Drave, Pa sve do mora U sredini na uzdignutoj tribini razapet je krov od
grimiza pod kojim stoji hrvatski ban u odori od baruna,
zlata i dragulja. Uza nj sjedi banovac sa trinaestoricom saborskih
dostojanstvenika, odabranih da obavljaju poslove koje im je povjerio sabor. U
proelju stoji kraljevski naslonja. Sva su lica okrenuta k banu, a tamo daleko
iza konjanikih pratnja narod i graanstvo, puni ponosa i Ijubopitnosti,
promatraju blistavu sliku saborovanja.
Lovro Iloki i Bernardin Frankopan dojure na konjima u blizinu. Gusti se redovi
razdijelie da ih puste proi. Onda se zaustave.
- Priekajmo dok ban svri govor - upozori Lovro kneza Bernardina.
Obojica gledaju prema tribini i sluaju prodorni banov glas:
- .. ."Po starim pravicama hrvatskog kraljevstva sazvao sam ovaj sabor na Griu
gradu, ja, kao ban i namjesnik kraljev, na temelju prava i zakona hrvatskog
kraljevstva, po svim kraljevima potvrenim i uvijek u potovanju dranim. Mi smo

doli da raspravljamo o naim tegobama, tenjama, o naem dobru i zlu.

Raspravljamo po starim zakonima i pravicama hrvatskog kraljevstva. Rasprave
hrvatskog sabora neka naa lica osvjetlaju pred licem nae glave koja na gradu
Griu ve pet mjeseci boravi i vlada, slavnim pobjednikom, uzvienim kraljem,
naim Matija-om".
Poljanom se razlijeu poklici kralju, ali jo se ne stiaju, kad se iz redova
maloplemia zauje:
- Neka ivi nasljednik prijestolja princ Ivan!
Krikovi se stope u urnebes od Gria pa do posljednjih redova svjetine. Lovro
Iloki prie k tribini rumen od radosnog uzbuenja.
- Kralj me alje - priopi Lovro banu. - Kad bi bilo najzgodnije da doe?
- Kad zazvoni podne. Priredit u sve tako da onda proitam proklamaciju. uli
ste kako e pozdraviti proklamaciju.
U svojoj palai Beatrica je dorukovala s Franceskom i mlaim bratom Giovanom.
Zurila se i pourivala je i druge.
- Enriko, ovo otezanje ispunja me sumnjom da kralj jo sjedi u svojoj radnoj
odaji.
- Jest, tamo je sa svojim prijateljima. ^,.- On e otii, a da ti nee znati. ?*<"
- Moji dvorani su na strai, ali idem sam.
,t v>
- Izigrat e me taj lukavac!
- Ne uzrujavaj se, Beatrice - umiruje je Francesko - kako bi iziao iz dvora, da
ga nitko ne opazi, itavo je dvorite puno pratnje, a jo se nitko od njih ne
mie.
- Gdje je Ranzano tako dugo? Nemam mira. Neto se dogaa u kraljevim odajama ...
Svrivi doruak, ona uzme zrcalo, ogleda lice, namjesti bisernu mreu na glavu,
uzme dragocjeni klobuk od sukna ukraen
smaragdima i dijamantima. Ranzano ue, a ona se uznemiri. _ Ne.iu ste
nepovoljno doznali?
- Jesam, velianstvo. Dok vi ovdje ekate, u kraljevim odajama izbila je na
vidjelo vaa namjera da porezima sprijeite proklamaciju.
_ Nemogue, nemogue. Krivo ste uli.
- Tono i nepuljun> sam uo. Kralj zna sve.
Ispod ruiaste minke oblije kraljiino lice rumenilo Ijutine.
- Onda sam izdajica ja, Francesko ili vi.
_ Poto je to nemogue, morao bih povjerovati da velianstvo ima uza se
nevidljivu" izdajicu. Kralj zna potanko sve to ste nakanili.
Napola zapanjena, napola razbjenjela, zagleda se u Ranzana.
- Vaa vijest, poslanice, udara me posred ela. Nitko nije bio u blizini kad smo
nas troje ovdje vijeah. Nitko nije mogao uti, nitko iv osim ovih stijena. Vi
znate da smo bili posve sami.
- Kad bi zidine imale ui, nemaju usta da govore, a kralj ipak sve zna. Znai da
se ovdje netko odlino zanima za naa vijeanja, kraljice.
- Gdje? Recite, gledajte, pretraite itavu odaju. Tu se nitko ne moe sakriti.
Sto velU ti, Francesko.
- Velim i mislim samo o Ramiru.
- Jao, to me ispunja grozotom - apne kraljica pa se mehaniki okrene po sobi i
zagleda u pod na kojem lei sag.
- Ne, ne, to se ne da protumaiti, to me tjera u ludilo. Ranzano, zar se u mojoj
blizini skriva izdajica?
- U istom smo poloaju kao i kralj. Njegov prijatelj i pristaa izdaje ga nama,
samo to on doznaje sve od samog kralja, dok se mi ovdje sakrivamo, nikome ne
povjeravamo nita, a kralj ipak doznaje nae najtajnije osnove.
- Tko? Tko je tu izdajica?
- Velianstvu vie uznemiruje osoba izdajice negoli sama izdaja.
- Nee im koristiti. Ipak polazim na sabor i onda ako mi kralj javno pred svima
izjavi da to nije mogue. Naprosto neu da se pokorim. Neka me dade svezati i

silom odnijeti natrag u dvor. Njemu ne pomae nita. Moram doznati tko mu je to
rekao. Kraljev izdajnik mora vam to otkriti. Izdajici pripraviti otrov.
U
Beatriinim
oima
zatrepe
bljesak
osvete,
ali
opet
ugasne.
- Ne. Gordana nije mogla ni uti ni prislukivati. Ona je sve vrijeme bila izvan
slube radi male Bei. Nijednog dana nije bila u ovim odajama.
- Sasvim iskljueno - potvrdi Ranzano - ipak u preuzeti pasku te zagonetne
djevojke. To je moja zadaa.
Razdraena kraljica uetala se dvoranom, oslukujui svaki ropot iz predsoblja
i traei u mislima opasnog nevidljivog
fedftjicu. Nervozno oekuje Enrika da joj navijesti kraljev polazak na sabor.
Pri tome je neprestano opetovala: ,
_ Izdajicu moramo izvui na svjetlo da
ga se oslobodimo.
Kraljevi izaslanici Lovro Iloki i Bemardin Frankopan uli su u njegovu odaju,
saopili mu banovu poruku i prizor to se odigrao pred njima na saboru.
- Princu su klicali? - ushieno opetuje kralj.
- Princu kao nasljedniku prijestolja. To je bio orkan glasova, velianstvo, doda Bemardin.
- Dakle, gotova proklamacija?
- Samo jo manjka slubeni saborski zakljuak. Velianstvo, o podne vas ban
oekuje na saboru. Valjalo bi da poete u crkvu da ne okasnite.
- Dobro. Neka bude sve spremno za odlazak. Na vratima se pojavi Mladen
Berislavi i na kraljev poziv najavi:
- Vae velianstvo, stigla su dva vicarca sa svojom pratnjom i mole da ih
velianstvo primi.
- vicarci! Ve dugo ekam da moja saveznica vicarska, poalje na dvor svoje
poslanike. To su po svoj prilici oni. Reci im da u ih primiti poslije sabora.
- Velianstvo, razjanjavao sam im, ali vele da nose neku vrlo vanu vijest.
- Neka dou, onda ih moram primiti. Mladen Berislavi irom dade otvoriti vrata.
U dvoranu uu dva mukarca srednjih godina i sveano se poklone.
- Poslanici vicarske, dobro mi doli! Vrlo se veselim Sto je vicarska poslala
svoje poslanike. Danas je ovdje velika sveanost i pozivam vas u svoju sveanu
pratnju.
- Naa je pratnja ubila glasnika vaeg velianstva. Ova izjava iznenadi kralja.
- Mojeg glasnika! Gdje? Kada?
- Putovali smo Ugarskom. U umi smo se nali s dvojicom sumnjivih momaka. Nai
su momci u guvi jednog ubili, a drugog smo uhvatili u bijegu i doveli ga kao
svjedoka. Bio je kraljiin glasnik.
Uzbuenost vicarskih poslanika i cijela njihova pria pobudi kraljevu sumnju i
dopusti vicarcu da odmah predvede svojeg svjedoka, a Berislavi i Orban
kliknue od uda.
- Velianstvo, to je Itvan, kraljiin pouzdanik iz Budima. Zar si putovao u
ovaj grad? - upita ga Orban.
ovjek se toliko prepao da su mu usne poele drhtati.
- Ja sam poslan samo da pokaem put glasniku plemenitog velmoe Daloga.
_ Oh - klikne kralj, kao da je nekoga uhvatio na djelu. __ Dakle, njemu u
pratnju? A glasnik je ubijen, je li?
__ Ubili su ga momci ove gospode.
_ A kad su ga ubili, uzeo si pismo k sebi? Ovamo s njim.
Drhtavim rukama posegne u njedra pa ispod prsluka izvue omot. vicarci prate
svaku njegovu kretnju, zabrinuti za njegov odgovor koji nisu razumjeli. Itvan
preda kralju omot zaiven u platno, Varadi ga prereze noem pa izvadi zapeaeno
pismo i preda ga kralju On izvadi peat i pohlepno proita.
"Velianstvo! Ovdje se pronosi glas da tamo u onoj slavenskoj zemlji kane
proglasiti nasljednikom prijestolja Kartagu. Ova nam je vijest dobro posluila
da protiv nametljivog nasljednika diemo bunu. Oni koji dosad nisu skrenuli ni
na jednu stranu, vie pristaju uz monu i uglednu kraljicu nego li uz sina

roenog od milosnice. Ustrajat emo do zadnjega daha za nau vladaricu, sjajnog,

monog roda i velikog uma. Rasposlali smo na sve strane ljude i odasvuda nam
donose radosne vijesti. Velmoe javljaju da nee nikad dopustiti da im kralj uje
nezakoniti sin nedostojna roda. Molimo odmah upute po istom glasniku. Prilaemo
proklamaciju kojom se kraljica Beatrica proglauje nasljednikom prijestolja. Ovo
e proitati na hrvatskom saboru na saveznik u kraljevu taboru. On je voa nae
stranke, velikaa i velmoa."
Matija digne glavu. U njegovoj dui drhti. Ne vidi drugo do jeziva izdajstva
Nitko se ne usuuje rei nita. Berislavi odvede Itvana i stavi ga pod strau.
Kralj polagano ide po sobi, lice mu je mrano U ovoj tiini oglasi se vicarac:
- Uzvieno kraljevsko velianstvo, mi nismo krivi ako smo uinili zlo. Molimo
vas da se zbog nas ne ljutite i da nam oprostite.
Svicareve rijei padoe na sve njih kao neprilina smetnja. A kralj gotovo
vikne:
- Opratam vam. Opratam. Uinili ste dobro.
Varadi izvede vicarce, i objavi im da e biti kraljevi gosti.
Kralj sjedne u naslonja. Nitko nije govorio. Slijedila je duga i teka utnja.
Onda se kralj pomakne. Osjeali su da je stvorio vanu odluku.
- Hrvati su uz mojeg sina, ali u Ugarskoj ima kraljica vie uporita nego to
sam slutio. Sad mi je stvar jasnija. ini mi se da smo htjeli posijati sjeme, a
nismo obradili tlo. Ugri su po-gibeljniji od Napulja. Oni mu pruaju snagu i
odvanosti. Kraljica ne bi nastupila tako odluno, gotovo drsko, da nije znala
koliko je podupire oligarhija. Mi, eto, vidimo da su neprijatelji, otkad se
nalazimo na Griu, neoekivano ojaali.
S nekom strepnjum Varadi slua kraljeve rijei to pokazuju sudbonosni preokret.
Ipak ekaju da on svoju misao izree dokraja.
- Sto bi znailo danas na ovom saboru proglasiti princa isljednikom? Izazvati
neprijatelje na otvoreni boj, na hukanje
protiv princa i mene i dopustiti na javnu agitaciju za kraljiin zahtjev. To ne
bi bilo mudro. Prije svega, moramo se, vratiti u Budim i tamo skriti
neprijatelje.
- Skriti se mogu samo u otroj borbi - ree Varadi.
- Skrit u ih milom, a ne silom!
- To pismo ne bi smjelo toliko djelovati na vae velianstvo
- oglasi se Tomo Baka - osveta neprijatelju je potrebna. Kralj ga pogleda i
zakima:
- Ta osveta bi bila toliko pogibeljna da i ne slutite. Dok je kraljica nudila za
nasljednika svoga brata, bilo je lake, ah* sada nudi sebe. Moji se oligarhi
nadaju obilnoj pljaki pod njenom vlau. Radije ekam s proklamacijom za
shodnije vrijeme.
Sve se u Varadijevoj dui uzbudilo i on joj dade oduka:
- Nakon tolikih borbi i natezanja sada bi mogao da jedan sabor kraljevstvu
proklamira princa, a vae velianstvo uzmie pred mnogo slabijim neprijateljem.
- Ja imam snagu vlasti, a protivnik ima potporu Napulja i opasne Venecije.
Preuranjena proklamacija bit e samo orue u rukama protivnika. A zar poklici na
saboru ne znae proklamaciju? Jo je bolje ovako.
- To je uzmak pred kraljicom i nita drugo! - izlane Varadi, ali ga kraljev
pogled pogodi kao ubod.
- Zabranjujem vam ovako govoriti. Bit e onako kako ja odluim!
Svi su osjetili da nemaju snage kralja skloniti na promjenu odluke i ostavili su
dvoranu.
Vani na trijemu zadri se Varadi i tiho govori s vojvodom.
- Drugi bi je kralj smjesta bacio u tamnicu i zarobio.
- Neopisivi je grijeh to je odustao. Valjalo bi da idete u Remete. Neka
Cesmiki savjetuje to treba da radimo.
- Idemo jo danas predno.
Kralj je najavio Beatrici da e je odvesti u crkvu. Kad se kraljica s pratnjom
nala na dvoritu, upita kralja:

- Kada emo u sabor?

*
- Uope neu prisustvovati saborovanju.
- To e smatrati uvredom.
- Naprotiv, bit e im drae. Kad su sami, onda mogu slobodnije raspravljati.
- Dakle, ne kani kraljici prikazati sabor? - upita ona, a glas joj je uzbuen.
- Ovdje nije obiaj da ene dolaze u blizinu sabora. ;>;
- Ja sam suvladar.
Kralj se okrene Ranzanu i naglasi:
i>u:_ Gospodine poslanice, razjasnite kraljici da se okani koraka koji bi je u
oima sabornika uinio smijenom. Na gozbi poklonit e se kraljici svi hrvatski
odlinici.
- Ja u te poklone primiti na saboru - otro naglasi Bea-trica.
__ alim to u biti prisiljen da zatvorim gradska vrata i uvam svoj ugled.
- Meni je, dakle, oduzeta sloboda?
- Upamti, Beatrice. pokua U prodrijeti na sabor, naii e na ogradu mojih
oklopnika.
Kralj pozove svoje ljude i naredi da se opet dadu zatvoriti sva vrata i izlazi
iz dvora.
- Tko me izdao? Tko - pita ona razbjesnjela, dok su Fran-cesko i Ranzano gledali
preda se. Ni lukavi Ranzano nije mogao ui u trag rjeenju zagonetke nevidljivog
izdajice.
- Izdajicu mi dajte, rastrgat u ga na ognjenim kotaima. Dok taj izdajica ivi,
mi smo svezani kao robovi.
KRALJEV ZAMJENIK
Urnebes se razlijee s jednog kraja Gria na drugi. Narod u praznikim odijelima
stvara ive zidove s obje straue ulica od Markove crkve do kraljevske palae na
Dvercu. Kraljevi trubai stupaju na elu povorke. Glazbenici izvode himnu. S
grikih utvrda tutnje topovi navjeujui slavu vjenanja kraljevskog sina Ivana
obavljenog u Milanu preko zamjenika vojvode Ilokog.
Na vitkom vrancu jae kralj u grimizu. Slijeva je kraljica u odori od zelenog
brokata. Visoko elo ini se kao bijela mramorna ploa na kojoj je ispisana
kletva. U pogledu joj prijetnja, tajna podmukla. Kraljevo je lice mirno. iroke,
visoko uzdignute prsi kao da su nagruvane brigama.
Zdesna jae Ivan u odori kraljevskog princa od zlatnog brokata. Blijed je.
Pokatkad se okree k narodu, nasmijei se poklicima i pozdravima plemia i
graana to su se natiskali s obje strane dobacujui mu gromke poklike:
"ivio nasljednik prijestolja!"
Beatriino lice je kamen. Nizovi dragulja na prsima tiho zve-knu od talasanja
njenih grudi. Ulaze u dvor. Paevi u bogatim arenim odorama pritre i prioe
konjima. Sve su dvorane irom otvorene. Kraljevski stolovi raskono prostrti.
Dvoranici, stolnici stoje na svojim mjestima.
Kraljevski par sjeda k svojem stolu. Zdesna kralju sjedi Bea-trica, uz nju
hrvatski ban. Slijeva kralju princ Ivan, uza nj ugarski palatin, dona Izabela,
kraljiine roakinje i zastupnici stranih vladara. Uz druge stolove velikai,
velikaice, dostojanstvenici, kaptolski biskup Osvaid Thuz. Jednim pogledom
obreda ih Bea-trica. Smilja, snuje i eka.
Mladen Berislavi ravna stolom. Na iroko otvorena vrata Waze plemii nosei
zdjele od srebra i zlata, praeni paevima, i
protiv princa i mene i dopustiti na javnu agitaciju za kraljiin zahtjev. To ne
bi bilo mudro. Prije svega, moramo se, vratiti u Budim i tamo skriti
neprijatelje.
- Skriti se mogu samo u otroj borbi - ree Varadi.
- Skrit u ih milom, a ne silom!
- To pismo ne bi smjelo toliko djelovati na vae velianstvo
- oglasi se Tomo Baka - osveta neprijatelju je potrebna. Kralj ga pogleda i
zakima:
- Ta osveta bi bila toliko pogibeljna da i ne slutite. Dok je kraljica nudila za
nasljednika svoga brata, bilo je lake, ali sada nudi sebe. Moji se oligarhi

nadaju obilnoj pljaki pod njenom vlau. Radije ekam s proklamacijom za

shodnije vrijeme.
Sve se u Varadijevoj dui uzbudilo i on joj dade oduka:
- Nakon tolikih borbi i natezanja sada bi mogao da jedan sabor kraljevstvu
proklamira princa, a vae velianstvo uzmie pred mnogo slabijim neprijateljem.
- Ja imam snagu vlasti, a protivnik ima potporu Napulja i opasne Venecije.
Preuranjena proklamacija bit e samo orue u rukama protivnika. A zar poklici na
saboru ne znae proklamaciju? Jo je bolje ovako.
- To je uzmak pred kraljicom i nita drugo! - izlane Varadi, ali ga kraljev
pogled pogodi kao ubod.
- Zabranjujem vam ovako govoriti. Bit e onako kako ja odluim!
Svi su osjetili da nemaju snage kralja skloniti na promjenu odluke i ostavili su
dvoranu.
Vani na trijemu zadri se Varadi i tiho govori s vojvodom.
- Drugi bi je kralj smjesta bacio u tamnicu i zarobio.
- Neopisivi je grijeh to je odustao. Valjalo bi da idete u Remete. Neka
Cesmiki savjetuje to treba da radimo.
- Idemo jo danas predno.
Kralj je najavio Beatrici da e je odvesti u crkvu. Kad se kraljica s pratnjom
nala na dvoritu, upita kralja:
- Kada emo u sabor? <
- Uope neu prisustvovati saborovanju.
- To e smatrati uvredom.
- Naprotiv, bit e im drae. Kad su sami, onda mogu slobodnije raspravljati.
- Dakle, ne kani kraljici prikazati sabor? - upita ona, a glas joj je uzbuen.
- Ovdje nije obiaj da ene dolaze u blizinu sabora. i:;1- Ja sam suvladar.
Kralj se okrene Ranzanu i naglasi:
i.i"i.ii_ Gospodine poslanice, razjasnite kraljici da se okani koraka koji bi je
u oima sabornika uinio smijenom. Na gozbi poklonit e se kraljici svi
hrvatski odlinici.
- Ja u te poklone primiti na saboru - otro naglasi Bea-trica.
_ alim to u biti prisiljen da zatvorim gradska vrata i uvam svoj ugled.
- Meni je, dakle, oduzeta sloboda?
- Upamti, Beatrice. pokua U prodrijeti na sabor, naii e na ogradu mojih
oklopnika.
Kralj pozove svoje ljude i naredi da se opet dadu zatvoriti sva vrata i izlazi
iz dvora.
- Tko me izdao? Tko - pita ona razbjesnjela, dok su Fran-cesko i Ranzano gledah
preda se. Ni lukavi Ranzano nije mogao ui u trag rjeenju zagonetke nevidljivog
izdajice.
- Izdajicu mi dajte, rastrgat u ga na ognjenim kotaima. Dok taj izdajica ivi,
mi smo svezani kao robovi.
KRALJEV ZAMJENIK
Urnebes se razli jee s jednog kraja Gria na drugi. Narod u praznikim
odijelima stvara ive zidove s obje straue ulica od Markove crkve do kraljevske
palae na Dvercu. Kraljevi trubai stupaju na elu povorke. Glazbenici izvode
himnu. S grikih utvrda tutnje topovi navjeujui slavu vjenanja kraljevskog
sina Ivana obavljenog u Milanu preko zamjenika vojvode Ilokog.
Na vitkom vrancu jae kralj u grimizu. Slijeva je kraljica u odori od zelenog
brokata. Visoko elo ini se kao bijela mramorna ploa na kojoj je ispisana
kletva. U pogledu joj prijetnja, tajna podmukla. Kraljevo je lice mirno. iroke,
visoko uzdignute prsi kao da su nagruvane brigama.
Zdesna jae Ivan u odori kraljevskog princa od zlatnog brokata. Blijed je.
Pokatkad se okree k narodu, nasmijei se poklicima i pozdravima plemia i
graana to su se natiskah s obje strane dobacujui mu gromke poklike:
"ivio nasljednik prijestolja!"
Beatriino lice je kamen. Nizovi dragulja na prsima tiho zve-knu od talasanja
njenih grudi. Ulaze u dvor. Paevi u bogatim arenim odorama pritre i prioe

konjima. Sve su dvorane irom otvorene. Kraljevski stolovi raskono prostrti.

Dvoranici, stolnici stoje na svojim mjestima.
Kraljevski par sjeda k svojem stolu. Zdesna kralju sjedi Bea-trica. uz nju
hrvatski ban. Slijeva kralju princ Ivan, uza nj ugarski palatin, dona Izabela,
kraljiine roakinje i zastupnici stranih vladara. Uz druge stolove velikai,
velikaice, dostojanstvenici, kaptolski biskup Osvak! Thuz. Jednim pogledom
obreda ih Bea-trica. Smilja, snuje i eka.
Mladen Berislavi ravna stolom. Na iroko otvorena vrata Waze plemii nosei
zdjele od srebra i zlata, praeni paevima, i
pristupaju kralju i kraljici. Posluuju ih jelom. Dvorani posluuju goste. Kralj
Malija veselo avrlja s gostima.
Ivan promatra kraljiine dvoranke, tamo iza kraljice uz posebni stol. Bei opaa
njegov pogled. Gordana je tiho opominje. Gor-danina je glava puna gustih pramova
bronanog sjaja ureena mreom od bijelih nizova. Smee oi odaju mirnu
sabranost. Srela se s pogledom princa Ivana. ini se kao da joj taj pogled
govori: "Sjedit e jednom uza me, ovdje na elu." Ona odvrati pogled od njega.
Uz kraljev stol na dnu sjede poslanici Venecije, Napulja Ferare, Rusije, eke,
vicarske i redom ostali.
Milanski poslanik grof Marcelo upravo je nasuprot kraljici Beatrica mu opetovano
alje izazovne poglede, ali on nee da ih opazi.
Dugotrajni objed svri se kasno. Kraljevski par ustane i poe dvoranama.
Nastupaju pjesnici s deklamacijama, pjevai izvode pjesme.
Odjednom prie kralju Mladen Berislavi i nekoga najavi. Kralj mahne rukom. U
dvoranu ue sijedi bradati starac u crnoj uenjakoj odori od baruna. Malija se
okrene kraljici.
- Poznaje li ovog starca? j>.KC - Ne - odvrati ona.
r"i- - ^ Je tvJ ^trolog Aversa iz Firence. ^ . ini joj se da joj se smrauje
pred oima. Ipak, odvrati hladno.
- Nemogue, taj starac se naalio.
- Pitaj firentinskog plemia Escole Strozzija. elim da meni, tebi i mojem sinu
izradi horoskope pa da vidimo je li te oblagao kad ti je prorekao sina.
Ona prezirno odvrati:
- Nita me ne moe odvratiti od mojeg zahtjeva za prije" stolje.
- Nisi ula koga su klicanjem odabrali za nasljednika?
- Uzdajem se u snagu svoje linosti i u svoje pristae.
- A ja u pamet i trijeznost svojih podanika i u zakone.
U to ban predloi da se dvor ponovo pokae svjetini. Iznove se poredala sveana
povorka, izala na Gri i na Kaptol, a onda izjae izvan grada do Graana.
Vratili su se prije sumraka u kraljevsku palau. Tu su sjeli opet za novo
prostrte stolove. Kad svi zauzee mjesta, kralj najavi gostima:
- Dragi i mili moji, ne osjeam se najbolje pa u se iza veere povui na odmor.
Ali kraljevo mjesto ne smije ostati prazno. Moram ostaviti sebi zamjenu.
Kraljica digne pogled k svojem muu i lagano se uspravi. Uvijek kad je kralj
ostavljao gozbu, ona je zauzimala njegovo mjesto. Meutim se inilo da kralj ne
vidi njezinu namjeru pa nastavlja govor:
- Uvjeren sam da e vas odbradovati to vam za svog zamjenika ostavljam svoga
sina princa Ivana.
Stijene kraljevskih palaa odjekuju beskrajnim klicanjem. Kralj ustane s
kraljevskog naslonjaa, uzme sina za ruku i posje-dne ga na svoj t- mjesto.
Beatrica problijedi. Oi joj se ukoile. Njezin pogled ubija. Htjela je otii od
stola, ali je Ranzanov pogled zadri. Osjeala se pregaena. U njoj urla kletva
osvete. Oito je kralj razabrao to se dogaa u njezinoj dui. Videi je kako
stoji, prie k njoj, pa joj naoigled svih ljubazno ponudi da sjedne i ree
banu:
- Svijetli bane, ne dajte da se moja kraljica dosauje. Priajte joj sve to je
zanima.
- Kraljevsku zapovijed izvrit u svim svojini silama.

I kralj izie iz dvorane. Stolnici dadoe znak. Opet uoe plemii sa srebrnim i
zlatnim zdjelama i pou k princu da prvog poslue. Ivan, meutim, otkloni i
galantno odredi da najprije poslue kraljicu.
Beatriina bijela ruka dre uzimajui zlatnu viljuku. Ispod gustih trepavica
promatra tu igru Gordana oborenih oiju da sakrije sjaj radosti svojih zjenica.
Lica svih kraljevih pristaa sjala su. Nitko od njih nije vjerovao u kraljevu
bolest. Sve je osjealo njegovu namjeru da princa, svojeg sina, prikae za svog
zamjenika.
Ova prikrivena proklamacija razigrala je sva srca. Sve su oi uperene u princa,
svaka se njegova rije slua s ushienjem, a kad se digao da u ime svojeg oca,
kralja, pozdravi goste, zavladala je grobna, paljiva tiina. Beatrici se inilo
da svi uju kucanje njenog srca to kune, prijeti i zove osvetu.
Princ je govorio duhovito, sa svim odlikama naobraena i vjeta govornika.
Svakog asa prekidah* bi ga dugotrajnim odobravanjem. Svaki glas, svaki poklik
smatrala je Beatrica udarcem u svoje lice. I kad su se usklici velikaa i
plemstva stopili u pljusak zanosa za mladog princa, njoj se inilo da je po njoj
pao pljusak ognjenih bodljika. Kad se opet sve stialo, hrvatski ban primijeti
kraljici.
- Vae velianstvo sja ponosom nad uspjehom princa.
Ona naas spusti vjee da sakrije ubojitu strijelu namijenjenu banu. Da drugi
oko stola ne zamijete njeno raspoloenje, osmjehne se i odgovori:
- Vi jo niste uli Aragonce?
Svi su osjetili da je svaka rije strelica. Malo podalje kraljica opazi
Varadija. Njene su oi sipale u nj plamen lomae na kojoj je toga asa plamtjela
njegova sudbina. "Ti si kraljev zloduh, tvoja je sudbina rijeena."
Smatrajui
Varadija jedinim uzronikom svojeg dananjeg
Poraza, ona mu je obeala osvetu. Meutim, opazi stol svojih
vorana. Instinktivno potrai Gordanu. Njeni su obrazi gorjeli,
zjenica joj blista. "Kako joj se obrazi are. Ona se raduje,
jeca se blizu svojem cilju da bude Ijubovca i upravlja kralju.

!^P
l
ekaj, djevojuro, strovalit u te u blato kad mi stigne Ivanovo pismo iz
Milana. Jao tebi, ti e poi za Varadijem."
Veera je svrila. Princ ustane. Kraljica mu se ljubazno osmjehne i pusti da je
odvede u dvoranu za primanje. Svi su nagrnuli k njemu da budu dionici ili barem
sluaoci njegovog razgovora s velmoama, poslanicima i dostojanstvenicima.
A Beatrica dade pozvati k sebi grofa Marcela. Priao je po-klonivi se.
- Duboko sam osjeala vau odsutnost s dvora - ree ona gledajui ga gotovo
njeno.
- Hvalim na uzvienoj suuti vaeg velianstva.
- Nadam se da ste mi
sauvali svoje prijateljstvo? - Svojoj kraljici vazda sam odan podanik.
!>
- elim s vama govoriti povjerljivi je. Doite blie!
1.
- Velianstvo, duno potovanje ne doputa mi to.
- Znai da ste puni Ijutine zbog onog prizora koji je skrivio Jboj brat? Sto sam
zbog toga pretrpjela!
- Velianstvo, ne znam o emu govorite...
- Vidim da ste na krivom putu, prijatelju moj. Vi se ljutite, elim govoriti s
vama nasamu.
- Velianstvo, kraljice, nema niega to ne bih mogao sasluati u kraljevu
prisustvu - i duboko se pokloni i ode.
Bijes obuzme Beatricu nad grofovom otpornou. Osjetila se odbijenom. Uza sve to
ona pomisli: "Stavit u te opet u klupko ropstva - izgaziti tvoju oholost,
luae" - pa mu okrene lea i dozove poslanika Ranzana koji tiho primijeti:
- Kralj je ispalio svoj prvi veliki top i taj nas je teko pogodio.
- Uzvratit u paljbu sa deset topova.
- Danas smo ipak pobijeeni, velianstvo.

- Izgubili ste odvanost?

- Nipoto. Biskup Osvald veli da je prije tri dana kralj uhvatio glasnika koji
je iz Ugarske donio vijesti - i on joj ispria sadraj pisma to ga je donio
glasnik sa vicarcima i proklamaciju.
- Tko je tako hitno javio biskupu Osvaldu?
- Opet onaj isti. Kancelar Baka koji mrzi Varadija. 1J
- Dovedite mi
biskupa Osvalda.
"
Ranzano ode i vrati se s kaptolskim biskupom. Tiho su aputati, a onda
Kaptolac naglasi:
- Vae velianstvo ima pravo da bude nasljednik prijestolja. Kad jednom kralj
umre, odabrat e vae velianstvo monog i uglednog ovjeka iz redova vladara i
njihovih sinova. Ako pak ne odaberete mua do smrti ete vi biti vladar. Tako je
ve bilo s kraljicom Marijom koja se udala za Sigismunda.
-- Princ Ivan ozbiljan je takmac. ;; J"
_ Princ Ivan nee zasjesti na prijestolje zbog toga to nije
zakonit.
_ Pouzdaj em se u valu sklonost, a kad budem imala vlast. nagradit u je visokim
darom. A vi, Ranzano, dovedite uenjake bekog sveuili to su prije nekoliko
dana stigli na Gri.
Nakon toga oni se udalje, jer je uao kralj, a Beatrica dade znak Mladenu
Berislaviu i saopi mu da eli govoriti. Ovaj se okrene kralju.
_ Njezino velianstvo eli govoriti
Kao dirnut zmijinim alcem, kralj se obazre i uspne k njoj.
_ Bude li progovorila, pred svima u te uutkati, makar
bilo i sablazni.
Izgubila je svoj mir. Snaga pretvaranja je ostavi.
- Govorit U.
, .:
Kralj joj uh\ Liti ruku, vrsto je stisne i povue dolje.
- Govorit u - ree otro - govorit u dogodilo se to mu drago. Enrik uutkaj
gospodu, reci da elim govoriti.
Enriko strepi od kraljeve zabrane. Kraljica grize usne, obrve joj dru. Dvorani
opaaju kako se oko kraljice neto dogaa. Sve vie se obraaju Beatrici. Varadi
i Lovro Iloki osjete da se uz kraljevski prijesto bije kreevo i oni pristupe
blie. Spa-zivi Varadija, kralj ga povue i naredi:
- Ako kraljica zatrai tiinu, neka glazbenici udare u sva glazbala zagluno,
buno. Zapovijedam. Varadi hitro ode.
- Govorit u - i okrene se prema gostima. Iz guve se progura napuljski
dvoranin, ovisok, crnoputan, mirna pogleda. Ona ga oslovi:
- Lorenco, pouri se. Trebam tvoju pomo. Vikni svima da ute.
- Odmah, velianstvo, samo da vam predam poruku.
- iju? Kakvu?
Gospodin u napuljskoj odori ree mi: molim, apnite kraljici da je Ramiro na
pragu otkria pred svima.
- Jesi li lud? Gdit je taj koji poruuje?
- Vani je na trijem i
- Kako izgleda?
- Visok je, vitak
- Lice? Kakvo je? A odijelo?
- Napuljskog dvoranina.
- Kad ti je to rekao? Odakle je dolazio?
- Ovog as t Stajao je vani naslonjen na trijem.
- Idi brzo na trijem, moda ga nae, moda eka odgovor. Reci: kraljica je
postojana. Ali zuri se, uzmi paeve neka ga uhvate.
Izmijenili su to velikom brzinom. Dotle se Ranzano progurao
d nje i apne:
Gordana II
l

l
l
-- Kraljica gubi hladno prosuivanje. Svi su pogledi vljeni u vas, a nisu ni
puni potovanja ni prijateljstva. Lorenco se vrati i priapne kraljici:
- Nije vie na trijemu.
- Koga traite, velianstvo? - upita Ranzano.
- Ramiro mi alje poruku da je na pragu otkria ovdje pred svima.
- Dakle, on je tu?
- Jest. gleda me. Slua, promatra i zapovijeda. Dvoranin ml je navijestio tu
poruku u asu kad sam se htjela uspeti do prijestolja da govorim.
- Onda nije daleko od nas, velianstvo.
Ranzano se ogleda i opazi glazbenike posve spremne da uutkaju svaku kraljiinu
rije.
- Da moemo uzeti topove od otrova, velianstvo, ve biste sjedili gore.
- Zato ruka mojeg oca one noi u Napulju nije bila sigurna? Zato je promaila
Ramira?
I ogleda se s neprijatnim osjeajem. Vidjela je dvorane svih vrsti, napuljske i
domae. Vidjela je kraljevu veliku glavu, ute kutrave kose i dva oka to
svjetlucaju kao oi lava kad eka u zasjedi. Zjenice pilje u nju kao bodei.
Skrene pogled na drugu stranu dvorane ba u sjedobradog Aversu. Njegove mudre
oi gledaju je nasmijano, podrugljivo,
- Ranzano, je li ono uistinu firentinski astrolog Aversa?
- Da, velianstvo.
- Zar su se danas svi ovdje skupili da se zajedno bace na mene?
Kralj prie vojvodi i naloi:
- Poaljite u kraljiinu blizinu njene dvorske gospoe da Gordana doe to
blie. Neka pazi to kraljica govori i s kim, dakako, ne za mene, nego da
obavijesti vas.
Stekavi opet snagu svladavanja, Beatrica je naroito ljubazno razgovarala s
hrvatskim velikaicama to su stajale oko nje, a prva meu njima banica.
Najposlije ih pozove k stolu gdje su dvorani nudili jela, najbolja vina i slatka
pia. Beatrica pone jesti da uzmogne sluati razgovore oko stola i promatrati
sve uokolo. Osjeala je neku neprijatnu uzbudljivost. Pogleda dvoranom kao da se
tamo ima neto ili netko prijetei, kao da se u tom zraku sudaraju pritajene
munje. Strepi od nevidljivog osvetnika. Tamo meu njenim napuljskim dvoranima
sretne dva arka oka. Lagani trzaj u dui pobudi pozornost, vrsto obuhvati
ovjeka ije su oi uperene u nju. "Lorenco", dahne ona i skrene pogled dok su
joj glavom jurile misli. Ali ga opet svrati k dvoraninu to stoji meu
Napuljcima mirno, utei, a oi su mu upravljene kraljici "Kakve su to oi?
Svjetlucave, arko nemirne. A lice?
rmoouto kruto neto je u njemu od skrivene prijetnje, zlura-H sti" lpokua
zaviriti daleko u svoju djevojaku napuljsku i mcu i uhvatni svojeg
ljubavnika. Pokriva ga magla zaborava. A tko je ovaj dvoranin? Nikad se nije
brinula za njih, a sada e od njegova pogleda prolaze trnci. Nije li drsko kad
dvoranin toliko promatra kraljicu? Oni drugi to ne ine. Ba on jedini, on koji
je donio vijest: Ramiro poruuje da je na pragu osvete."
Njegove oi razbuuju kraljicu. Utvara? Ili slutnja? Sigurni trag do njega.
Okrenula se, pogledala i dozvala Enrika. Mladi dvorski metar prie.
_ Ne gledaj nikog dok te neto ne upitam. Reci odakle je dvoranin Lorenco?
- Iz Napulja.
_ Otkad je na dvoru?
,,.
- Mislim neto vie od godinu dana. "
,

Odgovor je iznenadi i potrese.

- Tko ga je poslao iz Napulja u Budim?
- Napuljsk
velianstvo kad vam je slalo svoje darove za
Boi.
- Kakvog je roda taj momak i koliko mu je godina? Nastoj to vie doznati o
njemu, samo oprezno, neka ne sluti tko se zanima za njegovo porijeklo.

Kad se Enriko udalji, Lorenca viie nije vidjela meu napuljskim dvoranima To
upotpuni njenu sumnju. Vise ga ne vidi u dvorani, a mi joj se da joj jo uvijek
eu lica dva crna, nemirna oka.
Kasno u noi nakon sveanosti sjedela je Beatrica u svojoj lonici. Do nje
Francesku i tiho joj ape:
- Tvoje sumnje na Lorenca ine mi se nevjerojatnim. Bila bi odvie velika
smjelost.
- Gledao me danas svijetleim oima.
- To znai da te progoni unutranji nemir.
- Upravo mi on donosi Ramirovu prijetnju. Nije li to putokaz?
- Moe biti sluaj. Meni se ini da se Ramiro i te kako uklanja tvojem pogledu
li te ne bi izazivao napadnim gledanjem.
- Doao je u H mlin prije godinu dana kad je moj graditelj primio u moje ime
nalog da ovdje uzida tajni ulaz u moju odje-vaonicu, a nikad niv,m izdala nalog.
- ut emo tto e Enriko o njemu doznati A to je s tim ulazom?
- Graditelj g* je zatvorio. Samo ga ja mogu otvoriti. Osjeam se u tami osuena
u kojoj se krije neprijatelj. Ja ga ne vidim, a on me gleda, promatra, alje mi
drske poruke. Najstra-, najnepodnoljivija muka, a on u tome uiva. Sputava me
lanaca, dri okovanu bez okova. Kad ga otkrijem, strahovito
u ga osuditi, nemilostivo. Da je on Lorenco, bila bih brzo osloboena. A gdje
je kralj?
- U svojoj radnoj sobi raspravlja s Varadijem.
- Nee dugo, tako mi oinjeg vida. Varadi e mi platiti i Ramirovo muilite.
Varadijevi su dani izbrojani. To e biti dan velike sveanosti. Odahnut u,
baciti se u drijelo kipue borbe s kraljem i Ramirom, sa itavim svijetom. Kad
nestane ovaj luciferski obraz ispred mojih oiju.
- Lezi, Beatrice. Nisi vie hladna, valja ti skupiti mnogo snage za borbu s
njima.
- Sutra u uzvratiti kralju njegov dananji napad na mene. Uzvratit u njegovim
vlastitim topovima.
- Ranzano ti savjetuje da u Hrvatskoj ne zapodijeva borbu.
- Ovaj napad proraunan je za ove u ovoj zemlji. Idem na
poinak da sutra budem jaka. ^j>n
Francesko poljubi sestru u elo i izie.
* * *
Naroito zadovoljan, koraao je kralj po svojoj radnoj odaji i razlagao, a
Varadi, Baka, Filipec i Lovro Iloki sluaju.
- Sve vijesti to dolaze iz Budima dokazuju mi da je moja prisutnost tamo od
velike potrebe. Moram se, dakle, pouriti onamo.
- Velika e alost biti na Griu i u itavoj zemlji kad vae velianstvo ostavi
Hrvatsku - primijeti Lovro Iloki.
- Kad odem odavle osjeat u se kao da sam ostavio vjerne prijatelje, a kad
doem u Budim, kao u umu gladnih zvijeri Ali treba da ih krotim. Moram se
uriti da Ivana vrsto zasjed-nem na prijestolje. Danas je sve dobro uspjelo. Je
li?
- Njezino e se velianstvo umiriti - prihvati sada rije Baka. - Njena je
mudrost velika, a razbor pristupaan.
- elim da se ovo proroanstvo to prije ispuni - ree on prijazno Bakau, a
ovaj pogleda Varadija slavodobitno i sa smijekom dok e kralj vojvodi Ilokom:
- Vojvodo, osjeam da u vam donijeti teke boli.
- Zato, velianstvo? - upita on s nekom slutnjom.
- Imam za vas naroiti tajni posao, a to znai put. Osudio sam vae srce da iz
daljine ezne za svojom odabranicom. Nagrada e biti to vea. Danas je odvie
kasno. Govorit emo sutra, a sad poite na poinak. Meni se jo ne spava. Grudi
mi se ire, jo uvijek vidim svojeg sina kako sjedi u mojem naslonjau. Bio je
odlian kraljev zamjenik.
- Natkrilio je sva naa oekivanja - uskliknu svi i oproste se s kral"yn.

ZMIJSKA OSVETA
Sutradan pred podne radio je kralj sa svojim savjetnicima rjeavajui dravne
poslove. Nakon toga slijedila su primanja. Meu prvima uvedu kralju dva pristala
gospodina u uenjakun haljinama.
_ yi ste iz Bea - upita kralj - iz moje austrijske prijestolnice?
- Da, velianstvo - odgovori jedan od njih. - Doli smo da se zahvalimo u ime
najvieg uevnog zavoda za brigu i bogate
darove.
Stao ih je ispitivati o uevnim osnovama i napretku. Tada opazi da su savjetnici
ustali i poklonili se. Obazrevi se, opazi kralj na vratima Beatricu. Iza nje
ulazi Ranzano.
- Ve sam ujutro najavila kralju svoj posjet - prijazno e ona.
- Upravo raspravljam s bekim uenjacima, ali prekinut emo.
Beani uinie pokret prema vratima.
- Neka gospoda samo ostanu - zaustavi ih kraljica. - Ono to elim reci iziskuje
njihovu prisutnost.
Neto iznenaen kralj pogleda svoju enu i ponudi joj naslonja.
- O emu eli govoriti kraljica? - upita on galantno.
- Stvar spada u krug uenjaka, a kako su ovdje prisutni i nai kraljevski
savjetnici, to e se brzo rijeiti.
Ljubopitno promotri kralj Beatricu ije je lice odavalo potpuni mir i sabranost.
- Moja gospodo - ree ona - elim na vas upraviti vano pitanje. Jednoj odlinoj
eni nakon desetogodinjeg braka ni do danas se nije rodilo dijete. Na muu nema
krivnje, jer on ima vanbrane djece, ali i ena je potpuno zdrava i mlada.
Najodliniji lijenici Italije rekoe da nema nikakve zapreke da raa djecu, pa
ipak uzalud eka potomka. Ueni ljudi kau da eni moe zaprijeiti porod zlobno
vraanje. Ja u to vjerujem.
- Sto mislite vi?
Obojica su pozorno sluala i onda jedan od njih potvrdi.
- Da, velianstvo - sasvim je sigurno - da zlobno vraanje moe liiti enu
poroaja.
- Naroito ako vraarica ima zlobnih namjera. ~~ Da, velianstvo - odgovori
drugi starac. - Mnogo je takvih sluajeva da su arolijama zaprijeili
bezbrojnim enama a nisu imale potomka, makar su bile zdrave i po prirodi
pozvane a raaju djecu. To dokazuje sam papa Inocent VIII. On je, e, 6. rujna
1444. potpisao veliku uvenu objavu "Malleus ", a njemaki kralj prvi je dao
svoj supotpis. Ova
l
objava pretvara se u zakonsko obrazloenje meu kojima se nalazi i ova reenica:
svaka ena koja mrzi drugu i eli joj zlo podaje se avlu, a on joj prua pomo
da drugoj eni ili muu koje mrzi moe nanijeti svako zlo avolskim arolijama.
- I taj zakon - veli Beatrica - prihvatili su uenjaci u Kolnu, jer su ga svi
potpisali.
- Velianstvo je posve u pravu - potvrde uenjaci, a Baka i Filipec kimnu dok
Varadi uti i zabrinuto promatra prizor.
- Prema tome, ena o kojoj sam govorila da je zdrava, mlada i da su je lijenici
proglasili sposobnom da bude majka, ova je vrijedna ena rtva jedne takve sa
avolom povezane enetine, jer kad je ve bila u stanju majinstva, nakon tri
mjeseca dolo je do pobaaja, a to je kriva vraarica.
- Samo i jedino ona - potvrde mirno oba uenjaka - dokaze uvaavamo citatima iz
velike objave Inocenta VII i uenjaka u Kolnu.
- Dakle, gospodo uenjaci i kraljevi savjetnici, uli ste i potvrujete.
Baka i Filipec ivo odgovore:
- Velianstvo, ovo je dokazano - ali Varadi uti 0S
- A vi, kancelaru?
ekam da dobijem u ruke nepoznati sadraj objave.
Stotinu strelica iz Beatriinih oiju pogodi Varadija ravno u zjenicu, ali
njegovo je lice. ostalo mirno, makar se suzdravao da ne plane. Kralj promatra
sad jednog sad drugog, ne uplee se i nestrpljivo eka kamo to Beatrica smjera.

- Uenjaci su ustanovili - nastavi ona - da je ta ena imala neprijatelja koji

su joj arolijama sprijeili da doeka potomka. Nitko od vas ne zna tko je ta
ena o kojoj um govorila. Optuujem - ree ona - pred licem kralja i pred
odgovornim uenjacima da mi je podanik vaeg kralja arolijama sprijeio da
prijestolje ima zakonitog nasljednika.
- Tko je taj podanik? - zapita kralj.
i
- Hoe li ga kralj kazniti?
4..,,
- Ako se dokae krivnja, kazni ne moe izbjei.
- Kralj mi zadaje svoju rije?
- Rekoh: ako se dokae da je netko grenim arolijama sprijeio roenje
nasljednika mojem prijestolju, teko u ga kazniti.
Nastade tiina. ulo se samo utanje njene haljine i tiho zveanje dragulja oko
vrata. Tad se podigla, uspravila se kao da se sprema nekoga zgaziti. Stojei
pokraj naslonjaa, izree ona naglaavajui svaku rije:
- Kralju! arolije neke zlobnice unitile su moje prirodne nade.
Kralj zamiri, korakne blie i upita:
- Tko je ona?
.,\n $
_ ena kojoj je najvie ttalo da mi se ne rodi nasljednik
prijestolja.
- Koja je to ena?
_ Zadali ste rije pred svima da ete je kazniti?
_ Ako se dokae. Molim kraljicu da iskae njeno ime.
_ Majka vaeg nezakonitog sina Ivana..
Njen je glas zvonio. Od zida do zida prenosila se jeka njene optube. Kraljeve
se obrve trznule. Usne ostale stisnute, grudi mirovale. Svi >u oko Beatrice
nijemi, svi se pogledi uprli u kraljevo lice oekujui njegovu rije. Nakon due
utnje mirno upita:
- A dokazi?
- Dokazi ? ."*" upade Beatrica. - Dokazi su da se radi o arolijama, da je njoj
bilo stalo do toga kako ja nikad ne bih postala majka. Ta ena dospjela je pod
ovaj krov ba onda kad sam ja osjeala da e se nade ispuniti. Dokaz je i
logina mogunost to je ona eljela da se osveti jer ju je kralj zbog mene
ostavio. Optuujem tu enu da je arolijama sprijeila kraljevstvu zakonitog
nasljednika da bi vladalo kopile.
Njezin glas bivao je otriji, uzbueniji, oito ju je izazivao mir i hladnoa
kraljeva lica.
Kako, kralj nije odgovorio Beatrica jo vie uzdigne glas:
- Kralj nema za to rijei?
udesno obzirnim, mirnim tonom kralj odvrati:
- ena o kojoj njezino velianstvo govori ponajprije je bila odsutna deset
godina u Italiji i nije mogla nikakvim putem izvesti bilo kakvu aroliju.
- Demonski zloini takvih zlobnica u ljudskoj spodobi imaju mo djelovati i iz
najvee daljine. Razvijajui tu mo, ona je trajno djelovala na mene da izvede
svoju zloinaku namjeru.
- Ponajprije ona je bila zarobljena na otoku Ichi - ree kralj - i nije moj; i;i
nai nikoga da taj demonski upliv prenese na tebe.
- Jest, bila je zarobljena na otoku, jer je moj otac zatekao tu enu na djelu
kad je svojeg slugu slala da ponese u Budim njene arolije.
- Dakle, u ovih deset godina nije ti mogla nakoditi.
- Nisam li ve rekla da je svojim demonskim arolijama djelovala u daljinu, a
kad je osjetila da joj se snaga gubi i da u ipak postati ma kj, pobjegla je da
moe svoje zloinako djelovanje pojaati izbliza. I to je uinila kad je prela
prag ove Palae i poslala mi napitak.
- Ova ena ne moe posjedovati nikakvih demonskih moi - mirno e kralj
- Kralj
brani svoju Ijubovcu?
- Molim kraljicu da ne dira u prolost. To neu dopustiti
nikome.
- Kako? Kralj dakle ne vjeruje meni?

-- U prvom redu kralj vjeruje sebi, svojem razboru i svojem iskustvu. Ako se
doista radi o uinku demonske arolije, majka princa Ivana nije tome kriva.
Beatriino mramorno lice gotovo se iskrivi od mrnje i bijesa.
- enu koju nikad nisi ni spominjao sad brani. Nisi se brinuo ni za jedinca. I
tko zna gdje bi vrludao da ga tvoja majka iz mrnje prema meni nije uzela u
svoje dvore i obasula svom svojom bogatom batinom. Sad tog sina uzdie na
prijestolje, iako zna da nije dostojan toga, a sve to ini kriv je zloinaki
upliv demonske moi ove ene.
- Upozoravam kraljicu da su ovdje prisutni strani ljudi i da ne iznosi pred njih
stvari koje ih se ne tiu.
- Ovu e optubu uti itavo kraljevstvo i cijeli svijet. Zato pitam: prima li
kralj moju optubu?
- Ne mogu primiti optubu koja je potpuno nemogua i kaem da je kraljicu netko
zaveo.
- 2ena iji su um opjevali najvei talijanski pjesnici ne moe se dati zavesti vikne Beatrica. - Ako kralj nije primio moju optubu, iznijet u je pred sud
podanika i pred samoga papu. Neka svijet zna da mi je kraljevska prilenica,
obina dje* vojura avla onemoguila da postanem majka.
Svi su pogledi tog asa pali na zavjese u kraljevoj odaji. Ulazio je princ Ivan
i zaprepateno gledao Beatricu. Ona se obazre. Spazivi Ivana, plane u njoj
lomaa mrnje i vikne pokazujui na Ivana:
- To je kraljev zamjenik, sin demonske vraarice, djevoj-ure avlove.
Ivan zadre, potri. Iza njega je Damir, uhvati ga za ruku,
ali mu se Ivan otkine viknuvi:

- Oporecite svoje rijei!

- Uuti, drsko kopile, pred tobom stoji vladarica.
- Ne doputam joj da se dotakne moje majke. (** - Tko je ta tvoja majka? Zna li
to? "".- Moja je majka uzviena nad sve ene ovoga svijeta.
- Uzviena nad djevojure i avlove vraare - vikne Beatrica.
Dirnut munjom, Ivan poleti k njoj stisnutim pesnicama uz-viknuvi:
- Vi to kaete, vi to ste bili Vladislavu ekom...
Tog asa strelimice se dignu kraljeve pesnice i udare ga u rame.
Nekoliko asaka sve je bilo preneraeno. Samo su se usne biskupa Bakaa i
Filipca stisnule u neki zluradi osmijeh.
Ivanovo je lice blijedo, upalo. Uvreda nanesena njegovoj majci i kraljev udarac
potpuno su ga obezumili. Polagano je bljedoa njegova lica prelazila u zelenilo,
itavo mu tijelo dre,
pesnice se gre, sav je klupko uvrijeenog bjesnila sputanog u
lancima.
Kraljeve se grudi nadigle kao vulkan pred provalom. Beatrica stoji uspravljeriLi
ukoena pobjednica.
Nitko se ne usuuje izustiti rijei. Damir stoji iza svojeg princa i prijatelja
okamenjen. Odjednom se Ivan trgne, okrene.
- Sad je sve svreno - pa izjuri.
Kralju kao da je odlanulo to je Ivan otiao, poe po sobi skupljajui snagu da
zavlada itavom svojom razdraenom unutranjou.
Beatrica se okrene k njemu.
- Kraljica je bila ovdje javno pogrena od vaeg kopileta. Nadam se da me vie
nee uznemirivati pod ovim krovom. Malija se naglu okrene:
- Ja sam odbio njegovu uvredu, dosta grubo.
- Zahtijevam da se to smee makne iz dvora.
.
- Kaznit u ga, ali maknuti ga neu nikada.
- Zahtijevam samo to jer mi on prenosi arolije SVOJtfliajke.
- Dosta je o tome. Ivan je branio svoju majku koju si ti nazvala djevojuron.
- Drugo ime ne zasluuje.
- Jo jednom upozoravam kraljicu da ne iskapa prolost i ne objeduje.

- Nisam ja iskapala prolost, nego kralj kad je dijete svojih asovitih naslada
uveo u dvor pred mojim oima kao da je sin napuljske princeze.
- Ivan je krv moje krvi.
- I neke djevojure koju ja optuujem zbog demonskog zloina, arolija
- Beatrice, zabranjujem!
U tom jednom pokliku drhtalo je stotinu krikova probuenih na dnu njegove due.
Ona uzvrati hladno, gotovo zapovijedajui:
- Svoju optubu opetujem i zahtijevam da se dijete demona, taj Ivan, makne s
dvora zauvijek.
Izrekavi to, ona se okrene i dostojanstveno izae iz dvorane. Ranzano, koji je
straga stajao promatrajui, poe za njom. Kralj mu zakri put i vikne:
- Vi ste joj doapnuli ovu nedostojnu optubu. Vi, vi ste donijeli na ovaj dvor
svoje podle zamke. Vi ste krivac svemu i snosit ete posljedice.
- Velianstvo, ja sam zastupnik svojega napuljskog velianstva.
- I ne zastupate ga onako kako vam je to naredio. Idite
mi ispred oiju.
Ranzano krene za Beatricom.
- Prizor koji se tu odigrao neka svatko od vas zaboravi im izae preko praga izree kralj Malija zapovijedajui. _ A vas, gospodo uenjaci, pitam: je li vas
tko uputio da ovako govorite?
- Njezino velianstvo upravilo nam je na jueranjoj sveanosti ista ova
pitanja, a danas prije nego to smo bili pozvani velianstvu reeno nam je u
kraljiinu predsoblju da odgovaramo onako kako smo dogovorili juer.
- Tko vam je to rekao?
- Napuljski poslanik.
- I jo vam je naloio da spomenete nekog "neprijatelja"
koji je proizveo neki demonski upliv na nju? ;
- Na alost, naloeno
nije, samo onako nabaeno u razgovoru.
i
- Dakle, mnjenje o demonu ne potjee od vas? :
- Ima zlih ena
koje mogu zaprijeiti raanje svojoj neprijateljici. One se u to razumiju. Mi, dakako, nismo slutili o kome
kraljica govori.
- Vi ste odluili sutra otputovati. Opominjem vas da nitko O tome ne smije
doznati nita.
- Naa je utnja podanika dunost.
- Idite! - mahne kralj rukom. I oni iziu iz dvorane.
- Po svemu se jasno razabire da se kraljica uhvatila ove optube kako bi
nanijela ljagu princu Ivanu. Htjela bi dokazati da je sin vraarice. Nita tako
lako ljudi ne vjeruju kao u vrae i njihove moi. Ovaj kraljiin udarac mogao bi
nakoditi princu upravo kod onih koji su mu najskloniji.
- Strahovito je to - ree Baka - to nisam slutio na koga kraljica niani, jer
bih svoje uvjerenje zatajio i odgovorio posve drugaije.
- To je predmnijevala i zato je osobu koju optuuje oznaila tek na koncu. No,
sad je vrijeme doruku. Moete otii, za jedan sat se vratite.
Kralj nije izlazio iz svoje radne sobe. Dozvao je starog Ra-ula da mu donese
doruak. Kad se Radulo opet pojavio, nae jelo netaknuto.
- Kraljevsko velianstvo, sve se ohladilo. U posljednje vrijeme moj kralj mnogo
pati, mnogo se jadi.
- Tko se brine za mene? Kome je pod ovim krovom do toga da meni bude dobro?
Nikome.
- A nije bilo tako neko.
Starac uzdahne. Kralj ga pogleda i osjeti da stareve rijei niane na daleku
prolost kad je on pratio kralja na pohodima u staro krilo budimskog dvora gdje
su ga ekale dvije njene, tople Borkine ruke to bi s njegova ela otrle sve
brige i jade. Uutjeli su obojica u jednoj zajednikoj uspomeni. Nakon utnje
kralj naloi.
_ Idi gore princu i reci mu neka odmah doe k meni.

Zakopao je lice u ruke da i zidinama sakrije svoje boli. Radulo se vrati i

navijesti:
_ Kralju, princa nema u dvoru.
_ Sto kae? Kamo je otiao?
_ Vele da je s Damirom u Brezovicu.
_ Dakle, k njoj - ree kao sam za sebe, i onda se neto uznemireno trgne:
- Neka Mladen Berislavi krene za njima. elim da se princ odmah vrati, a onda
dozovi Varadija, ali tako da Baka i Filipec ne uju i ne putaj nikoga u odaju.
- Jo neto: dozovi i vojvodu Ilokoga.
Kraljev kancelar brzo se nae u kraljevoj radnoj sobi.
- Sjednite - ree Matija povjerljivo.
On poslua Privikao je na brze promjene u kraljevu ponaanju prema njemu. Nakon
najljuih sukoba on bi s njim raspravljao kao da nije bilo nita.
- Moram odmah krenuti u Budim. Varadi, recite .Orbanu i Bcnslaviu da zaponu
spremati za put.
- Idem odmah.
- Priekajte! Kraljiina optuba protiv prineve majke mogla bi ovdje loe
djelovati. Papa Inocent objavio je zakon kojim utvruje vjerovanje u vraanje, a
taj Inocent nije mi previe sklon. Kad bi se stalo govoriti da je Ivan sin
vraarice, bilo bi to pogubno.
Vrata se tiho otvore i Radulo pusti unutra Lovni Ilokoga. Kralj mu dade znak da
se priblii i zapone poluglasno:
- Kad su mi vicarci doveli kraljiina glasnika, razabrao sarn da su se
neprijatelji princa Ivana utaborili jakim topovima. Da se tu radi samo o
kraljiinu protivljenju lake bih to svladao, ali ona ima svoju jaku stranku, ne
samo u Italiji nego i kod mojih podanika Protivnici gomilaju svoje podvale i ne
zna kada e navaliti zapreke. Ne preostaje mi drugo nego da se spo-razumijem s
vanjskim neprijateljem koji ekaju na moje prijestolje. Ovako u razoruati
domae buntovnike.
I Xaradi i Lov n ekali su kamo kralj smjera i sluali pozorno.
- Kad sam odustao od proklamacije, zasnovao sam ovu obranu. ujte me, dakle,
najjae uporite kraljice i njenih pristaa protiv mene jest njemaki kralj
Friedrich. Nagodit u se s njim. Bit e to najtei udarac Ivanovim
neprijateljima kod kue. Je li tako, Varadi?
- Ovo je mudra osnova - obradova se kancelar - ako Friedrich pristane .; i princ
bude nasljednik zadobio je kralj sve neprijateljske tvrave.
- Dakle, vojvodo, na vama je da krenete Friedrichu. Lovro uti i eka daljnje
zapovijedi.
- Rei ete Friedrichu: nae utanaenje primirja istie ve u proljee. Onda bih
ja opet imao slobodne ruke da nastavim ratovanje i osvajam njegovo kraljevstvo.
U tu svrhu ve su mi sada neke drave na jugu stavile vane i zamane ponude
koje bi me jo vie povezale s njima. Ponudili su mi i pomo da ste-knem ast
rimskog cara, ali recite: Friedrich je mnogo puta naglasio da bismo trebali
ivjeti u to uim vezama i predlagao mir. Recite mu da sam o tome mnogo
razmiljao i naj poslije stvorio zakljuak da njegovi prijedlozi nisu loi i da
bismo mi na sjeveru mogli ivjeti u prijateljstvu. Dakako da bih ja, koji sam
prema Friedrichu pobjednik morao tome prijateljstvu neto i rtvovati. Upamtite
sve to, vojvodo.
- Sluam pozorno, kralju - ree Lovro.
- Nadalje recite da Friedrich mora za mojeg ivota priznati nasljednikom mojeg
sina princa Ivana i njegove potomke. Friedrich e traiti jamstvo da su moje
ponude dobronamjerne. U tom sluaju kaite mu: Mati ja ne bi se ustruavao da
raskine brani ugovor s Milanom i svojeg sina oeni njegovom kerkom. Ako
potpie takvu izjavu, onda u izrei daljnju odluku.
- A Be, velianstvo?
- Dok sam iv, Be ne dam. Tamo elim udariti svoju prijestolnicu, ali o tome,
vojvodo, vi ne znate nita. Nego, ujte, Varadi - i kralj se obrati svojem

kancelaru - mi smo ve nekoliko puta govorili o nekom nevidljivom izdajici koji

Napulju javlja nae najvee tajne. Sumnjate li na koga?
- Ogrijeio bih duu da reem ovaj ili onaj, jer za to nije dovoljna sumnja kad
nema nikakva opravdanja.
- Da ste toliko lukavi koliko savjesni, ve bismo uli u trag, ali zato Lovro i
vi, Varadi, jedini znate za ovu moju osnovu. Za sve druge ostat e tajna. Ako se
ipak to dozna, vas ste dvojica odgovorni i zato mi prisegnite na utnju.
Nakon prisege Lovro e kralju.
- Izvrit u svoje poslanstvo najvjernije, velianstvo, samo molim jednu jedinu
milost: titite Gordanu koja ne uiva vie sklonosti njezinog velianstva.
- Jeste li uvjereni da e Gordana poi za vas?
- Nadam se.
- Ne ljubi li moda ona koga drugoga pa zato odgaa obeanje.
- U njeno srce ne vidim, ali kad bi Gordana ljubila drugog, nikad joj ne bih
kratio sreu, iako bi me boljelo. Ljubi li me ona ili ne, molim za nju vau
kraljevsku zatitu. Ona je najvjernija i dua vaim osnovama, jer ljubi domovinu
prije svega.
- titit u je, vojvodo, ve i zato to sam joj duan ivot svojeg sina, ali
samo dotle dok mi ne da povoda da joj uskratim milost.
Prije nego to je Lovro ostavio kralja, najavi Radulo Mladena Berislavia i on
bude odmah puten u odaju.
__ Uzvieni kralju, isporuio sam Ivanu vau elju, a on mi dade ovo pismo.
Kralj nemirno otvori pismo na kojoj je uzbudljiva Ivanova ruka pisala:
"Ostajem uz majku kojoj jedino pripadam."
Kralj uzvikne:
_ Sedlajte konja!
Onda je nekoliko asaka hodao po sobi pa izdao nov nalog:
- Varadi i vi, Lovro, pratit ete me. Odmah CD se preodjenuti.
I ostavi ih same.
- Sto je to bilo? - zapita vojvoda, a Varadi mu ispria kraljiinu optubu i
prizor koji se odigrao izmeu Ivana, Beatrice i kralja.
- Udario ga je? - apne vojvoda zaprepaten.
- Zbog nje ga je udario kad joj je htio dobaciti da je bila Ijubovca ekog
kralja Vladislava. Nije izrekao sve, jer ga je udarac sprijeio. Istina, princ
je bio preotar, ali ona je strahovito uvrijedila njegovu majku. Bit e da i sam
kralj vjeruje da je bilo neto izmeu BeatiKc i Vladislava, jer to dokazuje
udarac princu Ivanu. Kralj nosi u sebi otrov slabosti mujaka prema Beatrici.
Evo, svakog mu dana pripravlja novo zlo, svakog dana novu izdaju, a on bije
svojeg odraslog sina zbog nje. Nee to nikad svriti dobro. Zaraen jr njenom
mladou i ljepotom, tko bi znao ime.
- I nije branio gospou Borku? - upita vojvoda.
- To se opet ne moe rei. Odbio je otpubu ve i zbog toga to bi to Ivanu
nakodilo. Ipak, on je sina udario kad je kraljici uzvratio kako je to
zasluila.
- Udario, to je mnogo, Varadi.
aptali su jedva ujno, ah* su brzo uutjeli - uvi iz druge sobe kraljeve
korake. Odmah zatim svi su odjahali u Brezovicu.
* *
Francesko je Ijubopitno ekao Beatricu dok se ne vrati iz kraljeve odaje. Bila
je blijeda, razdraena, u oima joj je plam-tjelo. Napuljski princ obaspe je
pitanjima.
- Proteklo je sve kako sam predmijevala - ree ona...
- Baka iFilipec potvrdili su vjerojatnost moje optube. Varadi, rjeitou i
brigom oko naeg gosta da ga zabavim i sklonim Ijubovcu.
- Sad ve i ja poinjem sumnjati da ga je opinila nekim vraarijama - ree
Francesko. - Ne mogu vjerovati da bi tvoja mo nad Matijom toliko oslabila sama
od sebe.

- Moja snaga pada otkad smo u Hrvatskoj. Uto unie Ranzano i odmah se potui:
- Kralj me grubo napao da sam vam ja prUftpnuo ovaj
napad na porijeklo njegova sina. Otkud vam, krt^jtee, zamisao
ove optube?
?
Ona izvadi pismo iz zlatom uokvirene ladice.
;i
- Juer prije sveanosti donijeli ste mi ovo. Iju mi to alje?
- Kraljev pouzdanik i pristaa i...
- Vidite tu su tono navedene sve optube. Baka je, dakle, nenadoknadiv.
- Nisam slutio to nosim. Savjetovao bih da ovaj papir odmah spalimo.
- Uinite to. Na pouzdanik vrijedi nam kardinalskog klobuka. Dakle, mislim da
sam razbila veze izmeu oca i sina.
- Taj mladi bio je drzak prema vaem velianstvu? O kakvom je to Vladislavu
htio govoriti?
- O ekom kralju s kojim je Matija sklapao mir. Svojom rjeitou i brigom oko
naeg gosta da ga zaboravim i sklonim primiti prijedloge dala sam zlobnim
jezicima grae za ovu prostaku sumnju. Mislim da je sada kraj. Ovo e kopile iz
dvora. Tko je jai? On ili ja?
- Ramiro, velianstvo.
- Da - zapanji se ona, zagleda u daljinu i onda zazvoni srebrnim zvoncem.
Dvoraninu naloi da zovne Lorenca.
- Promatrajte ga, Ranzano - upozori ga kraljica.
Visok, vitak Napuljac blizu tridesete ue u dvoranu i pokloni se. Njegove crne
oi gledaju kraljicu to sjedi uspravno u naslonjau.
- Nisi pronaao onoga koji ti je juer priapnuo onu poruku?
- Ne bih ga mogao nai jer u tmini nisam vidio. ,;,",-1- Ja ga znam. ,(J;J
njezin glas i pogled prijete, ali on je miran.
- Prepoznajem ga. Nije se dovoljno sakrio. ; " Tiina i promatranje.
Lorencovo lice odaje savreni nehaj. .*.:._ Da sam se, usudio, bio bih ga bolje
pogledao.
- Zato se nisi usudio? xi i_ Jer mi je poruku rekao grubo, zapovijedajuim
glasom.
- Velianstvo - umijea se Ranzano - mogli bismo Lorenca poslati u Napulj - i
pri tome gleda dvoranina svom panjom.
- Da, uistinu - potvrdi ona. - Bi li htio poi u Napulj, Lorenco?
- Vrlo rado - odvrati veselo.
- Ili je vra, ili je nevin kao djevica - primijeti Francesko kad su ostali
sami.
- Nije iskljueno da je vjetak u pretvaranju.
- Vie nego vjetak - odgovori Beatrica. - Onaj koji je mogao da prije godinu
dana alje u moje ime nalog da graditelj izgradi njemu put do mene, taj je
arobnjak u pretvaranju. A
Sto se obradovao polasku u Napulj samo je sitnica. On bi otiao
j vratio se.
- Ali - upozori Ranzano - nema ni najmanjeg dokaza da je on Ramiro.
_- Pazite budno - zakljui kraljica - ako je on Ramiro, odat e se bilo ime. A
sad, Ranzano, na posao da poaljemo prijedloge u Njemaku.
Poslanik Ranzano i kraljica sastavljaju izdajniko pismo njemakom vladaru kad
Enriko najavi da je stigao neki fratar koji eli govoriti s kraljicom. Dvorski
metar je provjerio da fratar uistinu dolazi od kaptolskog biskupa i kad ga
uvede k Beatrici, ona odmah fratru spomene:
- Pred ovim mojim suradnicima moete izrei svaku vijest. Fratar raskopa gornji
dio halje i pokloni se:
- Vaem velianstvu nosim vano pismo po nalogu kralja Napulja. Ponajprije s.nn
s istom poiljkom bio u Milanu, a odanle krenuo na sjever. Ali na putu sam se
morao dugo skrivati jer kraljevi izvidnici ne doputaju prolaz nijednom
glasniku.

- Time se objanjava zato nijedan glasnik nije puten do mene - primijeti

Beatrica i ve skrene ruku prema fratru koji izvue iz njedara konati omot.
Rastvorivi mu oba krila, povue zapeaen papir i prui je kraljici.
Svladavajui neko neobino uzbuenje, ona zuri u pismo. itavu minutu svi su oko
nje nepomini poput kipova. Onda se njezino elo, uvijek mramorno i suho, neto
ovla/i, siguran znak da joj vijest donosi neto jae od njezina svladavanja.
Ranzano je gleda pozorno, Enriko s nekim strahom pred snagom ove neznane
vijesti, a fratar s pouzdanjem u svoju veliku uslugu kralju Feranteu i njegovoj
keri.
Onda se oglase vladaniik1 odredbe.
- Enriko, ovaj plemi u fratarskoj halji vjeran je pouzdanik napuljskog kralja
Dobro ga ukonai i pogosti, a onda mi budi u blizini, jer imam vaan nalog. Vi,
Ranzano, i ti, Francesko, sjednite uza me da vijeamo.
Beatrica dopusti svojoj hladnokrvnosti da se proveseli zlu-radou:
- Divno, blagoslovljeno avolsko pismo. Vrijedi vie od cijele vojske. ujete
li? Ovih sam dana samo nasluivala o vrijednosti Pisma o kojem si mi govorio,
Francesko. Sad je. evo u mojim rukama Neka doe moj tajnik. Od onog asa kad su
mi ruke uodirnule ovo pismo, moja je svijest rodila divne zamisli. Ce-Kajte evo
tajnika, uje li: potrai u tom pismu jednu izreku 0 ljubavi. Prevedi mi je
doslovce na talijanski.
ovjek u odon napuljskog dvorskog inovnika proita za sebe, onda glasno,
doslovce prevodi:
- Velianstvu izreka kae: "Pazi mi Gordanu, vjenu moju ijuoav." potpls giasi;
tvoj prijateij IvanOna kimne, a tajnik izae. Beatrica ostane sama s kancelarom
Pa govori neobinu veselo:
- Doputam svojoj diplomatskoj linosti da se provjeri na osvjeujuem zraenju
golemih uitaka, koje sam primila sada, evo, to - na bijelom papiru - ispod ruke
onog kopileta!
- Velianstvo mi je govorilo da e ovo pismo piedati kralju.
- To je bilo davno. Sad, u trenutku kad mi se pismo priljubilo uz bijelu put
moje ruke, rastvorilo mi je svu napuljsku duu i preda mnom prosipalo blistave
naslage najdivnijih zasjeda pakla.
- Velianstvo nee jo danas predati pismo krolju?
- Dok je ovo pismo u mojim rukama, dotle e Gordana stenjati u okovima kraljice
Beatrice, jaukati, strepiti. Ali, ekajte: prije svega valja nam se oslobditi
nevidljivog osvetnika.
I ona ve dade zvonom znak za Enrika. Ranzano se pokorava i s nehinjenim
udivljenjem promatra kraljicu ije mu se iznimne osobine svakog dana prikazuju u
novim bojama, a njezina izdrljivost ini se njegovoj lijenoj prirodi neto
nedokuivo. Kad se Enriko pojavi, ona mu naredi:
- Sad pazi: sazovi sve nae napuljske ljude do posljednjeg sluge u odaju za
dvorane. Tu ih sve poredaj pa onda obnovi sve dvorske propise redom da moj
napuljski glasnik moe svakog pojedinca tono promotriti. Ali prije toga dovedi
mi onog fratra iz Napulja. Samo brzo.
Od asa kad je primila u ruke Ivanovo pismo s njegovim mladenakim priznanjem
ljubavi prema Gordani, prolazi joj itavim tijelom neka sigurnost prema svima,
ovog asa ve i prema nevidljivom osvetniku Ramiru.
(...
Enriko uvede glasnika Napulja, a Beatrica ga brzo upita: .
- Kako ste
dugo u dvorskoj slubi napuljskog kralja? *;
- Petnaest godina,
velianstvo.
- Onda ste poznavali paa Ramira?
- Svakako da sam ga poznavao vrlo dobro, ali je navodno stradao.
- Jeste li ga vidjeli mrtva?
- Nitko ga nije mogao vidjeti mrtvog jer je nestao iz dvora, a tvrdili su da je
naen u nekoj toionici vina smrtno ranjen. Tada su ga odnijele neke none

djevojke, njegovale ga i spasile mu ivot. Zatim je pobjegao u drugu talijansku

dravu, skrivao se da ga ne moe pronai napuljsko velianstvo.
- Dobro. Idite s Enrikom, on e objaviti Napuljcima naloge, a vi promatrajte sve
redom hoete li meu njima nai mukog dvoranina koji barem nalikuje na Ramira.
Ima neki Lorenco, pokai mu ga Enriko, moda ima slinosti s Ramirom. Idite!
U velikoj sobi kraljiine palae okupljeni su svi dvorani napuljskog roda.
Veliki dvorski metar objavljuje ve poznate propise. Sva su lica ipak istaknuto
skrenula prema ovjeku u fratarskoj odori to stoji s lijeve strane Enriku i
velikom pozornou promatra muke dvorane. Njegove oi krue od lica do lica.
istrauje liojedince, svakoga i gotovo sve obuzima neprijatnost Onda mu se
dvorski metar priblii i apne gdje stoji Lorenco, na to tratrove oi skrenue
k njemu. Jo punih pet asaka promatra Napuljac dvorana, pa onda s Enrikom krene
u kraljiinu
odaju.
_ Pronali ste ga? - digne ona glas ekajui potvrdu.
- Veliansu , vrlo alim to ne mogu udovoljili vaem na* logu. Nijedno od ovih
lica nema nikakve slinosti s Ramirom. On se sigurno za ovih godina promijenio,
ali ja bih ga ipak prepoznao da fce bilo kako preruL
- Ali Loi en
kao da ipak... - ubaci Ranzano.
- Ni on Nikakve slinosti s Ramirom. Ako velianstvo za-povijecla, kad se vratim
u Napulj, ispitat u sve potanko. Ako je istina to su govorili u Napulju, o
svemu u obavijestiti kraljicu.
Beatrica nimalo nije zadovoljna s ovom ponudom. Ramiro je
nevidljiva op.isn, baklja koja moe svakog asa planuti i rasvi
jetliti kralju
prolost. A onda bi na bojitu izgubila svaku
mogunost c nastavi vratolomnu borbu.
- To je razoaranje - primijeti ona kad je s Ranzanom ostala nasamu. Do avola,
gdje se krije?
- Tko zapravo taj Ramiro? - tiho e Napuljac. - Zar moda kakva igra ovdanjih
neprijatelja?
- Onda ga trebalo izazvati neka predloi moja pisma kralju. Ako to on, opet, tko
zna o tim pismima? Samo ja i
Ramiro.
- Opreznos bi u ovom sluaju bila od vee vrijednosti, kraljice. Sto onda ako se
pravi Ramiro krije izmeu tisuu kraljevih oklopmka? - spomene Ranzano.
- Pravo ka Uzet u u ruke opreznost i nikako izazivati, premda mi je taj
prokletnik sprijeio ve toliko velikih pobjeda. Ali sada bismo morali zapoeti
bitku protiv Milana. Neka pozovu na dvor nevjerni- milanskog poslanika Maffea.
elim da sazna kako se Biauka v n u ..M sa sinom vraarice i djevojure. To e
saznanje nad Milanom sabrati crne oblake. Neka sazna gizdavi vojvoda u Milanu da
sam ja prognala s dvora sina kralja Matije, a da je ovaj prognanik sin vraarice
i djevojure, mu njegove bogate neakinje Bio Maffeo koliko mu drago odan
kralju Ma-tiji, ovu injenicu mora javiti smjesta svojem vojvodi i vladaru.
- A ja u odmah sastaviti pismo kralju Feranteu - ponudi Ranzano - i javn mu da
je kraljica poslala optubu papi Ino-centu protiv vracai , bive kraljeve
prilenice.
- Ve se prepisuje na pergamenu. Nadam se da e sadraj optube prirediti mali
uitak mojem ocu.
- Donesite mi optunicu to prije, ali poslat emo ju preko kaptola da nam je ne
uhvati kralj.
12 Gordaru li
SUNANI SJAJ BORKE
U brezovakom dvorcu do nogu svoje majke sjedi princ Ivan.
- Mnogo sam prouio znanstvenih knjiga, majko, odabirao ih je uvijek Ugelotti.
Nad svakom sam knjigom dane i noi razmiljao. Svaki mudrac govori o ivotu na
svoj nain. Ja nisam pristao ni uz koga jer nisam u ivot ni zavirio. Ili, zar
je ovo na dvoru ivot? ini mi se da svi mi prolazimo uz obalu ivota koji juri

poput bujice na dnu korita rijeke. ak i sam kralj nije ivio, ve se samo rvao
sa stratita na progonstvo, s progonstva na prijestolje, a oko prijestolja to
ga je stekao nita do divlje borbe, trke, krvarenja, bitke s neprijateljima.
Kreevo nadmudrivanja u spletkama, podvalama, a zato?
- Kad si ovdje govorio plemiima, nisi ovako mislio - upozori ga majka gledajui
ga modrim oima i pozorno pitajui:
- Neto se dogodilo da si odluio drugo.
- Nita se nije dogodilo. Odluio sam ostati ovdje uza te.
- Ne, ne, tvoj govor narodu odavao je posve druge nazore, neto se teko
dogodilo. Slutim i molim te ne taji mi. Ve za objeda sam osjetila da si duboko
potresen.
U sobu ue Damir i najavi:
- Stigli su Varadi i vojvoda Iloki pa hitno ele govoriti s princom Ivanom.
On se brzo digne da zaprijei majci svako pitanje i izie. Damir ga odvede u
drugo krilo dvorca i otvori mu vrata velike dvorane. Naao je samo Varadija, a
ovaj mu saopi:
- Visosti, kralj eli da se vratite!
,,.
"f
_ Ne vraam se! Nikako! Nikada!
*
Varadi sklopi ruke i proape:
.
- Molim vas, u ime domovine, i"
- Ni za to neu dopustiti da mi se
vrijea majka. "*
- Samo se na prijestolju moete osvetiti. "
- Za volju
ove osvete jednom sam popustio kralju. Zar da se i po drugi put obmanjujem? Ne!
to je moja posljednja.
Varadi se obazre na vrata. Otvaraju se. U sobu ue mukarac pod vizirom, ali ga
odmah digne. Ivan se smjerno i hladno poklonL Varadi se povue i zatvori vrata.
Otac i sin se gledaju. Ivan je zateen njegovim dolaskom. Kralj korakne prema
stolici i sjedne. ini se, smrtno je umoran. Gleda Ivana dugo, a onda e vrlo
tiho:
- Kraljica je udarila tvoje srce, ja sam udario tebe, oba su udarca ranila mene!
Ivan digne pogled k ocu. Oekivao je bjesnilo, prijetnje, a onda slua tihi,
hrapavi glas, pun gorkog bola.
- Smio si braniti majku. Morao si. Ali ono to ti je navrlo na usta bio je no
dobaen meni. Samo meni. Ne kralju, nego mukarcu. Moda e jednom shvatiti
zato ne podnosim ime onog
Vladislava spoji(tm) svode kraljicu, a pogaaju bodeima mene. Ne osjetio, sine,
nikad sumnju da se ona koju nazove svojom enom previe smijei drugome. Onome
to sjedi uza te, tvoj je gost ili prijatelj, saveznik, bilo tko mu drago, ali
je opet drugi, a ne ti. Drugi kojemu dojavljuje svoje enje ona to je smatra
svojom. Ova me strast navela na to da te udarim zbog njega, a eto, vraa mi
udarac on.
Kao u zrcalu iskrsnu u Ivanovoj dui sve boli ljubomore to su potresale njegovo
s;\ kad je poeo sumnjati da Gordana ljubi vojvodu. I gledajui sada svojeg oca
slomljena u naslonjau, zatalasa u njegovu srcu suut. A saalijevani opet tiho
ape:
- I nita ne zna, a sve sumnja i taji sam pred sobom. Svaki pogled onih koji
s tobom sumnjaju ranjava te. Nijhova rije rasplamsava do bjesomunosti. U
takvom asu mogao bi ovjek poiniti najvee zlo.
U dui je potvrivao svaku oevu rije, shvaao ga, ali je utio.
- Sve si smio rei, sve, ali to ne! Danas ne razumije. Danas jo ne. Kad bude
ljubio svoju enu, sjeti se.
Kralj Matija gleda u pod. Ivan promatra njegovo lice to odaje slomljenu patnju
dok je uvijek bilo strogo, hladno, spremno gordo zapovijed r; t i Onda digne
glavu, a glas mu moli:
- Vrati se, sine, na dvor! Vrati!
- Traite od mene sve, samo ne da ivini pod krovom gdje su moju majku
najgnusnije uvrijedili.
- Osveti je s prijestolja!
- Zato je ne osvetite vi, oe, sa svojeg prijestolja?

Pogled se kraljev smrai. Dugo je gledao preda se kao da luta po nekoj praznini,
a onda tiho prijee preko njegovih usana pitanje:
- Ja? Zato je ja ne osveujem?
- Ja u vam odgovoriti: jer kraljicu ljubite vie od svega.
- Ljubim? Ili mrzim? Ne znam. Ne mogu razluiti jedno od drugoga. Cesto
prevladava prvo, pa onda drugo, a nekad oboje. Ne zna se to. Plane i ugasne,
zamahne, a ne udari, odlui i ne izvede. Vidi sve i skrene pogled da ne
gleda. Ima neto nerazjanjeno, nerazumljivo u prsima, ali teret je to, veliki
teret. Pod ovim teretom pucaju krsta, a ipak ga ne moe stresti!
Ivan zuri u kralja oca iju krutu samovolju, nemilosre u odlukama poznaje sav
svi;, t Ovo to se sada tu oituje ne poznaje, ne zna nitko, osim njega, sina. I
saali se nad ocem to se savija pod bremenom svoje slabosti, a ne zna ili se ne
usuuje da je Prizna. Je li to slabost prema eni, mladoj, lijepoj koja ga dri
Probijena i onda kad mu navjeuje borbu, a on je prima? Kad ne poputa njenom
zahtjevu na krunu i onda kad mu ona rui djelo njegova ivota?
- Kad bude kralj, ini to zna. Osveti se za majku. Zato te elim podii na
prijestolje.
12*
l
l
.M - Ja sam sa prijestoljem obraunaol
- Sine, ja sam naj nesretniji ovjek u ovoj dravi. Ne poveavaj moju nevolju.
Ako je u tebe majino srce, ne udaraj me otricom.
- Zato niste ovo majino srce cijenili, oe moj, zato ste dopustili da to srce
gine i da po njemu gaze?
- Popraviti se ne da, ne moe.
- Moglo bi se.
- Samo ti, ja nikada. A moda to najvie boli. Da barem nisam nikad poznavao
enu koja je dola iz Napulja mlada, lijepa i umna. Htjela je pokleknuti, a ja
sam je uhvatio, pridigao. Ja! Praznovjerje ovog prizora, a ipak je istina!
Uzalud mi je aliti sad za onom koja mi je bila jedina sunana zraka mog ivota.
To se popraviti ne da. Mnogo puta proklinjem sam sebe to se nisam vjenao s
tvojom majkom. Ali sad je kasno, nepopravljivo. Kralj se prevario, poalio. Mu
ne moe da spasi kralja. Ne moe. Sine, pomozi barem kralju koji ti je otac.
- Sve traite za sebe, za moju majku nemate rijei? Kraljica je tui da je
vraarica, oe, smijete li to dopustiti?
- Ne, nikada! Pouzdaj se u mene.
- Svoju majku neu napustiti.
- To i ne zahtijevam, ali te molim: doi natrag na dvor. Sine, neka ovdje u
Hrvatskoj gdje su svi tvoji i moji pristae ne bude sablazni. Neka ne bude
sramote da je sin ostavio oca i pre-zreo njegovo djelo. I u Budimu je potrebna
tvoja prisutnost da svoju borbu dovedem do kraja. Uskoro se vraamo u Budim.
- Ja ostajem u ovoj zemlji, s majkom. "t> - Ivane, tvoja e majka poi s tobom.
ne";- Sa mnom? U Budim? Ne!
- Odredit u joj najudobniju palau da ivi kako je zasluila majka Ivana
Korvina. Sine, sve sam ti razotkrio, svega me prozrijeva. Ne tjeraj me prije
reda u grob.
Bolni kraljev glas pun molbe i jada potrese Ivanovo srce. Matija tekim dahom
izgovara rijei:
- Znam, sine, nee lako disati na dvoru, sve te podsjea na uvredu, ali ba
zato, Ivane, ostani na mjestu koje ti ja dajem. Evo, obeajem na svoju rije:
Beatriinu sam otpubu odbio, a sprijeit u je da je podigne kod pape.
- Moja je majka bila vaa vjerna ena. Nije nikad traila da se s njom vjenate.
- Da je barem jedan jedini put to traila.
- Njezina je ljubav bila nesebina i skromna.
- To je naa tragedija. I tvoja i moja. Njezin nehaj prema sebi samoj isto je
takav kao i tvoja hladnokrvnost prema vladanju narodima koji te ele.
- Jedino zbog majke hou da se povuem u samou.

- Kad se povlai, naputa majku. Izdaje je jer doputa da Beatrica zavlada

kraljevstvom. Nude joj krunu svi moji nenrijatelji. Hoe da ona bude gospodar tebi i tvojoj majci? Znaj: kraljica je
tvoj protukandidat na prijestolju i ako ga zadooije a ja umrem, tebe e s tvojom
majkom baciti na stratite kao veleizdajnika. Ovu si sudbinu odabrao sebi i
svojoj majci?
U mladievu srcu iznova se uzdigne plamen ee za samoobranom, a razbor mu u
asu predoi Beatriinu osvetu. U asu je vidio u ruk i = Beatrice olovni bi
kojim goni njegovu majku, Gordanu i njega. A on nee moi da ih zatiti. Kamo
sam to zalutao - opor ijc ga probueni razum.
- Da, OL Poao sam krivim putem, ali mlad sam, srce mi je osjetljivo, glava
puna filozofije. Mislim vie o ivotu duha negoli o onom to se zbiva oko mene.
Pravo kaete oe, u vaoj borbi moram da ustrajem uz vas. Ustrajat u, braniti
pravo koje mi dajete vi i narod. Hou, oe, jedino jo traim od vas da vi sami
saopite majci neka me slijedi u Budim. O naem sukobu ona ne zna nita!
Tekim koracima ide Matija za Ivanom. Ulazio je u Borkinu sobu. Ona pogleda
iznenaeno, ustane, gleda kraljevo lice i tiho nesvijesnom zabrinutomu upita:
- Zar vam nije dobro?
- Sada je ve sasvim dobro, ali doao sam ti javiti, da putujemo, a moja je
elja da ide i ti.
Oborila je oi i sagnula glavu. Sve troje uti. Zabuna ih sputava. Ivan gleda
oca, a neto eka druom duom, izazivlje, moli, vapi. Kralj nemirno trai u
to bi se upro. Tada prie Borki jo blie i upita:
- Je li da e poi? To mora uiniti Borka, na elju Ivanovu i na moju.
Njene se oi upru u Matijino lice. U tom pogledu osjeti on sve uspomene
prolosti, sav ar, lijepe, tihe odrinute sree!
- Idem vrlo rado kad elite obojica.
- Sin treba tvoju blizinu da slua oca, a mene udaraju nemilosrdne brige, borbe.
Ivan mi rui obrambene zidove kad odbija uzeti mjesto vladara. Ali on je slab i pokae na Ivana - a to je teki uteg na mojim brigama. U svojoj slabosti on me
ostavlja, ne slua.
Njenost drhti u njenom licu i ljubav sja u modrim oima to su uprte u Ivana.
- Sluaj, sinko, oca. On najbolje zna to te eka, ako ne poslua njegove
osnove. Sluaj ga Ivane. Moje srce trai tvoje obeanje.
Oluja ganua prostruji Ivanovim grudima, pohiti k majci, zagrli je i usklikne :
- Majko, obeajem ti: posluat u oca i poi njegovim putem, kunem ti se!
Oborenih oiju stoji kralj pokraj sina i njegove majke to mu je dala trinaest
godina ljubavne sree. Toga asa u mislim^ ope-tuje jedno te isto pitanje:
"Zato si od sebe odgurnuo sreu, mir, a navalio na sebe borbe, patnje,
neuklonive - vjene?"
Borka se izvine iz sinovljeva zagrljaja, a kralj joj prie posve blizu.
- Ti si mu dala snage da me slua, a meni da zavrim svoju ivotnu zadau. Hvala
ti, Borka. Ne zaboravi to sam ti rekao one veeri: "Mnogo sam puta poalio to
na sin nije zakonito dijete."
Kralj poloi ruku na njenu glavu kao one veeri na grikom kraljevskom dvoru.
Ivanu se ini da ova ruka dozivlje prolost, ova ruka to ga je jo nekoliko
sati prije udarila sada miluje njegovu majku. Ivan nita ne vidi do ruke to
poiva na glavi njegove majke. ini mu se da je ova ruka puna neisplakanih
uspomena, puna neizreenih rijei. To je ruka budunosti.
Onda kralj iznenada sagne glavu k njenom licu ene i dotakne ga svojim usnama,
a onda bez rijei krene iz sobe.
- Majice, nema vee sree od ovog asa. On pati. On ali. Majko, sluat u ga,
pomagati mu u borbi. Nikada mu vie neu zadavati briga. Borit u se s njim, uza
nj, za njega, za tebe i za Gordanu. Svi emo biti jo vrlo sretni. Majice, je
li ti sada drago?
- Idi, eka te. Spremit u se za put u Budim. Sretna sam - i vrsto privine
njegovu glavu na svoje prsi.

Ivan je ostavio sobu i poao za kraljem. Naao ga je duboko zamiljena ili

potresena. To Ivan nije mogao razabrati, ali pristupi k njemu i poloi obje ruke
na njegovo rame.
- Oe moj, ovog sam asa rekao svojoj majci: borit u se uz vas, za vas, s vama.
Kunem se na ovu vau ruku koja je poivala na njenoj dragoj glavi.
On uzme oevu ruku i poljubi je. Kad je podigao glavu, opazi da su kraljeve oi
turobne, a obrve mu dru od suprezanja navale ganua kakvo nikada u ivotu Ivan
nije vidio u kralja Ma-tije. Onda se sabere i okrene k Ivanu:
- Sine, ne zaboravi da si pred majkom poloio zakletvu. Trebam te. Bez tebe ne
smijem ostaviti svoje narode, jer gladni vuci ve ekaju plijen.
- Evo me svega. Vodite me, slijedit u va put i nikad vie neu skrenuti s
njega.
Nijemo obujmi kralj sina onom istom rukom koja ga je udarila.
- Neka meu nama bude sve zaboravljeno, a kad stigne na dvor, vladaj se prema
kraljici mirno. Bude li ona krila duno potovanje, nastupit u ja. Ti njoj
nisi nita, a ja sam joj kralj i mu, a mogu biti i tamniar.
Varadi i vojvoda naoe svojeg kralja i njegova sina udruene srcem i voljom.
- Princ ide s nama - ree kralj. - Vidite, vie puta je nevolja samo lo
gudurasti put kojim dolazi srea. Da, srea se rado vozi vrlo loim putovima.
Svaki njen osmijeh mora krvavo
iiti Tamnu stranu svoje djetinjaste slabosti Ivan je osvt vtlio Da u njega su
dvije prirode: jedna majina - dobrota i mekoa a druga oeva - snaga i volja,
samo je ova posljednja io premalo oeliena. Uostalom, mi smo uredili i onaj
dogaaj. ali to u na dvoru voditi ja, Vi samo posluajte moje naloge.
Vojvoda i Varadi vraaju se na Gri punim duama.
U maloj sobi brezovake kule ostao je Damir uz svoju majku. Ona zabrinuto gleda
u njegove crne, turobne oi.
_- Uzalud taji, Damire. Majinu oku nita se ne moe sakriti. Tvoje srce
previja se u bolima.
- Vi ste, majki
u domu, a ja daleko. Eto to je.
- Nismo H ovdje zajedno? Uvijek kad ti srce zaeli majke, a moje tebe, mi se
naemo. Drugo neto razdire tvoju duu. Osjeam: u tebi se skriva kruta patnja.
Obrazi su ti blijedi i mukla tuga u tvojim oima otvorena su knjiga majinu
srcu. Drugi to ne zapaaju, a ja itam. Tvoje stisnute usne govore majci da si
nesretan.
- Trpim zbog princa i s njime.
- Zbog Goi L Li r. >_
- Zbog svili Svakog dana novi strah, nova pogibelj. Nikad Ivan nije siguran
Vjeno nad njim lebdi opasnost krvnika otrovom.
- To moe prouzrokovati strah i brigu, a nipoto patnju to itam u itavom t
biu. Kao da si utonuo u emeru. Bit u vrlo nesretna ako mi ne otvori svoje
srce.
- Majko, ne pitajte. Ne smijete pitati.
- Smijem i moram. Ne dam da gine.
- I da je sve kako vi kaete, priznanje mi ne bi pomoglo.
- Udvoje se teret lake nosi.
- Teret da, ali ovo je...
- Sto je, dakle, reci sine.
- Ranjen sam, majko. Ranjen, ne razdirite mi povoje.
- Moj bo/c
Tko ti je zadao tu ranu?
- Ja. Moda i nisam ja kriv.
- Govori, sine. Slutim.
- Mnogo sam puta ve pokuavao da vam razgalim duu, naem utjehe, savjeta, pa
opet sam stisnuo zube i zapovjedio sebi "uti i nosi svoju bol dok ne padne od
njenog otrova".
- Jao, Damire, jedince moj, to je?

- Da progovorim, srce bi moje svisnulo od goleme nesree, a nitko me ne moe

izvui iz nje. Padam sve dublje.
- Strahovito ti jeca glas, sine. Razotkri se majci.
,r_
- Uinio bih, samo pod jednim uvjetom... , i , ,
- Ispunit u ga. n.
- Da me ne ostavljate, da idete sa mnom u Budim. Poludjet u tamo ako ne budem
mogao da se uteem k vama kad me rana zapee ognjenom boli. Kad bih vam sve
otkrio, a vi biste ostali ovdje, ni vi ne biste imali mira, majice.
- Ako tvoj otac pristane slijedit u te. Daj, govori.
- ekajte dok steknem snage da se odluim razotkriti duu i srce. Odve je
duboko pokopano.
- Da ivim u neprestanom strahu, Damire?
- Ne, majice, straha nema, jer volja mi je vrsta. Izdrat u, pa tresnuo sam
sobom o zid od ocjeli. Neu se razbiti, ne. Moram izdrati.
Ustao je i uspravio vitko vrsto tijelo, ustoboio se, isprsio i stoji pred
majkom, snaan, bojovan kao da eka navalu jakog protivnika. Kao ugljen crne oi
gledaju majku mirno, sabrano, gotovo posnosno, to umije da se svladava,
nemilosrdno, okrutno, suvereno.
- Kako si lijep, sine moj. Ljepi od svih mladia koje sam ikad vidjela. Tebe ne
moe prezirati ni jedna djevica, ni najljepa. I zato ne vjerujem da bi ti mogao
patiti od neusliane ljubavi. Je li tako?
- Ono to ja nosim u srcu to su otvorene rane majko, po kojima svakog dana
udaraju oni to su mi dragi, predragi, svi osim majke.
- Kakva je to strahota, sine!
- Molim vas, majice, ono to smo govorili ne spomenite nikada nikome. Ne
upozoravajte nikoga na moje dranje. Ne pitajte nikoga o meni. Sve u vam rei,
samo ne pitajte. Upamtite: nikad ne pitajte neto o meni Ivana.
- Kako? On ne zna za tvoju muku? Prijatelj?
- Jao, majko, ne spominjite nikad pred njim da sam blijed. utljiv kao to ste
to uinili danas. Majice, pred njime nikad ni rijei ni pogled, nita.
- udno. Princu, svojem najvjernijem prijatelju taji?
- Majice, kad bi on znao to nosim u srcu, bila bi to moja smrt. On ne smije
vidjeti ni osjetiti da mene neto mui. Morao bih umrijeti kad bi naslutio.
Ona se pridigne i pogleda sinu u oi, pa ree sveano:
- Ne boj se, Damire. Nikad vie neu spominjati Ivanu nita O tebi, a upravo to
mojoj slutnji otvara tajna vrata. Jeza me sputava, sine, to je nesrea. Moram
biti na pomo tvojim patnjama.
u Onda se vrata otvore i dvojica slugu javljaju Damini: ,v.,; - Svi se vraaju.
Vas trae!
(,
H
- Eto, odlaze, tebe trae!
^ o
t,irV
.
...
On se oprosti.
""

; :c-^ "->: k ?< L ">;>;

Dok je Damir jahao uz Ivana na povratku u dvor, Ivan mu tiho saopi: ,_.
_ Sve J" izravnano, Damire. Otac je govorio s majkom i poloio ruku Ha njenu
glavu. Osjeam tu ruku na svojim prsima. Ta me ruka uc! ali ja sam je
poljubio, jer je ponulovala glavu moje majke. Sad sam njegov. Reci to Gordani
kad doemo na Gri. Reci joj da je Ivan tit od ocjeli. Nita me vie nee
slomiti. Majku su osvetiti Gordanu uiniti svojom, usreiti narode i uvati ih
od neprijau u Jesi li zadovoljan sa mnom, Damire?
_ I ponosan i sretan kad sluam tvoje rijeci.
Svi su stigli na Gri. Kralj ue u svoju radnu sobu i odmah pozove dvorskog
metra Berislavia.
- Sto se zbik na dvoru u mojoj odsutnosti?
- Napuljski dvorani pronijeli su dvoranom vijest o nekom prizoru prijepodne
Berislavi potanko izvijesti kralja to se pripovijedalo za njegova odsustva a
zatim doda:

- Iz biskupiji dvora doveli su nekog fratra koji nije iziao. Mjesto njega
poveao se broj napuljskih dvorana jednini novim licem. Vidio sam Napuljca kako
promatra sve kraljiine dvorane.
- Ovaj je, dakle, lukavo umakao mojim straama, ali ne srni je odnijeti nikakav
odgovor. Ima li jo to?
- Jo samo toliku da je Enriko poao na Kaptol. Dao sam ga slijediti, zapaen je
kako ulazi k milanskom poslaniku grofu Marcelu. Tamo je ostao pola sata i opet
se vratio kraljici.
- Poi i dovodi Marcela. Dri se kao da ne sluti da je Enriko bio kod njega, a
kad se vrati, izdaj nalog neka se smjesta sprema za-povratak u Budim. Za pet
dana putujemo.
Kad su najavili grofa Marcela, kralj ostane s milanskim poslanikom nasamu i
stane mu tiho priati:
- Drao sam hitno vijee za ratne pripreme, ujem da Turin kani prekinuti
utanaenje mira, a njemaki vladar nije bolji od Turina. Neto se sprema na
granici pa za koji tjedan moramo odgoditi dolazak vjerenice mojeg nasljednika.
Meutim, im Turin bude obavijeten to ga eka, ako prekri ugovor, a isto
tako Friedrich, poslat u svatove u Milano. To nam valja to bre javiti u
Milano.
- Tamo e Ipak misliti da je uzrok ove odgode novi istup njezinog velianstva.
- O kakvom vi to istupu govorite?
- Prvi dvorani n kraljice izvijestio me o nekom tekom sukobu prijepodne i
naglasio da se princ vie ne vraa na dvor jer tako eli kraljica.
- Moj gospodine, ovdje kraljujem ja! A taj prizor nije drugo, cgo obiteljski
sukob ljubomorne kraljice prema majci princa Ivana. Meutm, majka mojeg sina je
besprijekorna dok se za
- Da me ne ostavljate, da idete sa mnom u Budim. Poludjet u tamo ako ne budem
mogao da se uteem k vama kad me rana zapee ognjenom boli. Kad bih vam sve
otkrio, a vi biste ostali ovdje, ni vi ne biste imali mira, majice.
- Ako tvoj otac pristane slijedit u te. Daj, govori.
- ekajte dok steknem snage da se odluim razotkriti duu i srce. Odve je
duboko pokopano.
- Da ivim u neprestanom strahu, Damire?
- Ne, majice, straha nema, jer volja mi je vrsta. Izdrat u, pa tresnuo sam
sobom o zid od ocjeli. Neu se razbiti, ne. Moram izdrati.
Ustao je i uspravio vitko vrsto tijelo, ustoboio se, isprsio i stoji pred
majkom, snaan, bojovan kao da eka navalu jakog protivnika. Kao ugljen crne oi
gledaju majku mirno, sabrano, gotovo posnosno, to umije da se svladava,
nemilosrdno, okrutno, suvereno.
- Kako si lijep, sine moj. Ljepi od svih mladia koje sam ikad vidjela. Tebe ne
moe prezirati ni jedna djevica, ni najljepa. I zato ne vjerujem da bi ti mogao
patiti od neusliane ljubavi. Je li tako?
- Ono to ja nosim u srcu to su otvorene rane majko, po kojima svakog dana
udaraju oni to su mi dragi, predragi, svi osim majke.
- Kakva je to strahota, sine!
- Molim vas, majice, ono to smo govorili ne spomenite nikada nikome. Ne
upozoravajte nikoga na moje dranje. Ne pitajte nikoga o meni. Sve u vam rei,
samo ne pitajte. Upamtite: nikad ne pitajte neto o meni Ivana.
- Kako? On ne zna za tvoju muku? Prijatelj?
- Jao, majko, ne spominjite nikad pred njim da sam blijed. utljiv kao to ste
to uinili danas. Majice, pred njime nikad ni rijei ni pogled, nita.
- udno. Princu, svojem najvjernijem prijatelju taji?
- Majice, kad bi on znao to nosim u srcu, bila bi to moja smrt. On ne smije
vidjeti ni osjetiti da mene neto mui. Morao bih umrijeti kad bi naslutio.
Ona se pridigne i pogleda sinu u oi, pa ree sveano:
- Ne boj se, Damire. Nikad vie neu spominjati Ivanu nita O tebi, a upravo to
mojoj slutnji otvara tajna vrata. Jeza me sputava, sine, to je nesrea. Moram
biti na pomo tvojim patnjama.

,i( Onda se vrata otvore i dvojica slugu javljaju Damini:

,-";/": - Svi se vraaju. Vas trae!
. ,
u
,,: - Eto, odlaze, tebe trae!

v
.-ft;ttV":.
On se oprosti.
.":
;; ;;:-f-V ,; ^-: $iV"1
.
Dok je Damir jahao uz Ivana na povratku u dvor, Ivan mu tiho saopi: ,_
_ Sve J* izravnano, Damire. Otac je govorio s majkom i poloio ruku Da njenu
glavu. Osjeam tu ruku na svojim prsima. Ta me ruka ucLnli.1, ii ja sam je
poljubio, jer je pomilovala glavu moje majke. Sad sam njegov. Reci to Gordani
kad doemo na Gri. Reci joj da je Ivan tit od ocjeli. Nita me vie nee
slomiti. Majku su osvetiti Gordanu uiniti svojom, usreiti narode i uvati ih
od neprijatelja Jesi li zadovoljan sa mnom, Damire?
_ I ponosan i sretan kad sluam tvoje rijei.
Svi su stigli na Gri. Kralj ue u svoju radnu sobu i odmah pozove dvorskog
metra Berislavia.
- Sto se zbilo na dvoru u mojoj odsutnosti?
- Napuljski dvorani pronijeli su dvoranom vijest o nekom prizoru prijepodne
Berislavi potanko izvijesti kralja to se pripovijedalo za njegova odsustva a
zatim doda:
- Iz biskupiji dvora doveli su nekog fratra koji nije iziao. Mjesto njega
poveao se broj napuljskih dvorana jednim novim licem. Vidio sam Napuljca kako
promatra sve kraljiine dvorane.
- Ovaj je, dakle, lukavo umakao mojim straama, ali ne srni je odnijeti nikakav
odgovor. Ima li jo to?
- Jo samo toliko da je Enriko poao na Kaptol. Dao sam ga slijediti, zapaen je
kako ulazi k milanskom poslaniku grofu Marcelu. Tamo je ostao pola sata i opet
se vratio kraljici.
- Poi i dovedi Marcela. Dri se kao da ne sluti da je Enriko bio kod njega, a
kad se vrati, izdaj nalog neka se smjesta sprema za-povratak u Budim. Za pet
dana putujemo.
Kad su najavili grofa Marcela, kralj ostane s milanskim poslanikom nasamu i
stane mu tiho priati:
- Drao sam hitno vijee za ratne pripreme, ujem da Turin kani prekinuti
utanaenje mira, a njemaki vladar nije bolji od Turina. Neto se sprema na
granici pa za koji tjedan moramo odgoditi dolazak vjerenice mojeg nasljednika.
Meutim, im Turin bude obavijeten to ga eka, ako prekri ugovor, a isto
tako Friedrich, poslat u svatove u Milano. To nam valja to bre javiti u
Milano.
- Tamo e Ipak misliti da je uzrok ove odgode novi istup njezinog velianstva.
- O kakvom vi to istupu govorite?
- Prvi dvorani n kraljice izvijestio me o nekom tekom sukobu prijepodne i
naglasio da se princ vie ne vraa na dvor jer tako eli kraljica.
- Moj gospodine, ovdje kraljujem ja! A taj prizor nije drugo, nego obiteljski
sukob ljubomorne kraljice prema majci princa Ivana. Medutin. majka mojeg sina je
besprijekorna dok se za
l
napuljskog kralja ne zna tko um je zapravo majka. Fiorentinski historiari tvrde
da se rodio od neke djevojure na dvoru pokojnog napuljskog kralja Alfonza.
- To mi je poznato.
- Dakle, prizor kraljiine optube nije ni spomena vrijedan.
- Potpuno se slaem i o tome neu ni da javim u Milano. Meutim, neka mi kralj
dopusti jo samo jednu rije. Enriko mi je isporuio poruku kraljice da odmah
doem. Nisam se odazvao jer znam da njezino velianstvo nije sklono milanskoj
enidbi, pa bi kralj mogao s pravom da mi zamjeri.
- Dobro ste uinili, prijatelju. Neu dopustiti nikakve spletke ni s koje
strane. Vi ste, uostalom, imali ovdje prilike uti koga stalei ele na

prijestolje. Doskora u uiniti kraj svim dvojbama proklamacijom nasljednika, a

onda emo dovesti ianku u kraljevstvo.
- To e biti moj najsretniji dan.
- Mi smo, dakle, suglasni, a sad vas molim: spremajte se na put u Budim to
hitnije moete.
Iznenada se u odaji pojavi Beatrica. Kralj je pozdravi sa svim potovanjem, a
Marcelo smjernim poklonom.
- Kraljica je pozvala naeg milanskog poslanika - ree kralj - a on je pohitio
da udovolji pozivu.
Ponosito odmjeri kraljica lijepog Milanca kojeg je prije nekoliko mjeseci
obasipala zavodljivim nadama i odgovori podrugljivo:
- Htjela sam mu navijestiti da sinu vraarice ne dolikuje poasna straa
milanskog vojvode.
- Poslaniku su dobro poznati uzroci zbog kojih bi kraljica htjela poniziti mojeg
sina. Meutim, u Milanu poznaju mone kraljeve na jugu za koje se i ne zna tko
im je majka. Poslanik smatra ovu stvar odvie brbljarijom da je javlja u Milano.
- Doznat e ionako kad stigne moja tuba protiv vraarice svetom ocu.
- Roderigo Borgia jo nema izgleda da mu Inocent ustupi mjesto - odvrati kralj.
Marcelo se pokloni i zamoli da ga otpuste.
Popratio ga je eatriin prezirni pogled dok je u dui sipala kletve.
A kad je ostao nasamu sa enom, kralj je oslovi:
- Savjetujem ti, Beatrice, neka je ovo tvoj posljednji izazov. Ako se ne
pokori, javit u napuljskom kralju da sam ti uskratio svaki saobraaj s mojim
poslanicima i sa itavim svijetom.
- Zatoenjem mi prijeti ljubavnik vraarice?
- Ovdje kralj govori, kralj zapovijeda svojem izdajnikom podaniku.
Ona se prestrai od grubosti glasa kojim je to izrekao. Da sakrije prepast, baci
se na stolicu i stade jecati.
A on stoji nepomian, uvjeren da samo hini pla, ah kad je uzdigla oi, bile su
suzne. Iznenaen, zaskoen ovim preokretom, pokoleba se. Spoitavao je sebi da
je prevrio mjeru, da se vlada nedostojno, da je preao granicu viteza. Tako se
mozak ispriavao slabosti koja mu obuze srce gledajui kako plae, jeca poput
djeteta.
_ Nisam te htio rastuiti, Beatrice, ah1 vrijea me... _ Nju vrijeam. To te
boli.
- Prestani o tome. Daj mi asak mirno odahnuti, prijete mi
ratovi...
"Ratovi?" - usklikne ona u sebi i radost joj preleti duom. "Rat bez moje
pomui? To je boja pomo meni!"
Dok je ovako mislila, protiv svoje volje se smiri, a da tome dade drugi motiv,
ona e tobo poraena i dobra:
- Idem. Ako prijete ratovi, ne elim da ti ogoravam ivot. I otila je. On je
ostao sam, poniten, sam pred sobom. "Nijedan neprijatelj nije mi toliko opasan
kao ona. A ja... kralj, zato? Zato? Zar je to slabost mua?
Kralj se mui mislima i bije boj s muem...
.-^
.
* * *
Kad su se podno kralj i kraljica sastali u velikoj dvorani
okrueni kraljevskim dostojanstvenicima, gledala je kralja kao da je zbog njega
zabrinuta, ali im je opazila da je u dvoranu uao princ Ivan, Beatrica mu ree:
- Ako ovaj tu sjedne danas k stolu, otii u ja.
Kralju poleti krv u lice, opet vidi zasjedu ene i ini se kao da uope ne
slua, pa zovne Varadija i Lovni Ilokoga. Obojica se priblie, a kralj glasno
naredi:
- Danas je kod bana sveana gozba. Obeao sam doi, ali jo moram svriti ratno
vijee. Otpratite obojica sa sjajnom pratnjom princa Ivana k banu. A ti, Ivane,
zastupat e na gozbi kralja i uzmi sveanu odoru kraljevskog princa.
Princ se pokloni kralju pa se udalji u pratnji Varadija, vojvode Lovre i Damira.

Razdraena kraljica je ostala, ali u znak protesta protiv kraljeve odredbe nije
ga gledala ni onda kad je kod veere sjela kraj njega.
Poslije, veere odmah se povukla u svoju spavau odaju da razmilja kakve e
nove udarce iznijeti sutra protiv princa. Jedva sto se svukla, pojavi se na
vratima stara Nardela.
- Ima li togod, Nardela
- Boe - ape starica i stade se krstiti. - Zar mrtvi ustaju? Ne usudim se ni
spomenuti vaem velianstvu.
- O kakvom to mrtvom govori? . /.
Starica se ponovo prekrsti i plaho pristupi svojoj gospodarici.
- Predrago, velianstvo. Kad je kraljevski dvor bio na veeri, prolazila sam
trijemom. Tamo negdje kraj vrata stajala je straa. Jedan oklopnik bio je neto
blie trijemu. Onda odjednom kad sam se pribliila, kao da je ekao bas mene,
korakne prema meni i apne mi: "Isporui njezinom velianstvu da je Ramiro dosta
ekao. On e izii ne samo pred kralja nego pred itav dvor da prui dokaze".
Da, tako je rekao od rijei do rijei.
Kraljiina ledena ruka uhvati Nardelinu i vrsto je stisne. jctii - To ti je
rekao oklopnik? u<
- Da, velianstvo. I jo je neto rekao. >"* - Sto?
Tono ponovi.
-n - Rekao je: "Ramiro e ispuniti prijetnju da osveti sebe." Jst - A to je
onda uinio?
- Odskoio je od mene kad od vraga.
-- Kamo je otiao?
:;
- Ravno prema vratima gdje su stajali drugi oklopnici. Pomijeao se meu
njih, ili je nestao pod zemlju, ja ne znam.
- Zato nisi pola za njim?
- Drhtala sam, strepila, ta zar Ramiro nije prije jedanaest godina nestao s
dvora? Umro je. To se dogodilo u Napulju.
- I oklopnik je poao k strai? - prekine je kraljica. .,
- Ba kako sam
rekla. <j.> - Kako je govorio: latinski, talijanski? ://V - Ba kao mi u
Napulju, tono kao mi.
- Nitko od Napuljaca ne nosi oklope, nitko od naih nikada ne straari.
- Pa ipak je imao oklopniku odoru zato da mu ne moe zaviriti u lice.
Kraljica se duboko zamislila, a starica se oslobodi da prekine iutnju.
- Valjda velianstvo ne misli da je to Ramirov duh? Bilo mi je udno kad me vae
velianstvo prije nekoliko dana ispitivalo ne ini li mi se koji od dvorana
nalik na napuljskog paa. Zato sam se jo vie tresla kad mi je taj crni avo
priao i spomenuo Ramira.
Starica promatra kraljicu iji pogled luta daleko. Onda se opet probudi iz
svojih misli i naloi Nardeli da zovne Franceska. Zamotala se u plat i ekala
svojeg brata. Francesko se odazva i pouri k njoj.
- Brate - ape mu kraljica - neu moi da to podnesem nikako. Nardela je
prolazila trijemom, a jedan joj oklopnik pristupi i - saopi mu itavu poruku
crnog oklopnika. Napuljski princ sjedne pokraj sestre i podboi glavu.
- Uistinu, to je nesnoljivo, neizdrljivo. Ovdje je zasjeda u vlastitoj kui.
__ Sto da o tome mislim? Kako da to razjasnim. Zar je mogue da se zavukao u
oklopniku odoru? Zar dvoranin na ovom dvoru moe raditi to hoe? On mora imati
i pomagaa, ortaka, mogunoga koji mu doputa da se preodijeva i ee dvorom.
_ ini se da je tako, a u tom sluaju neemo se moi ni
maknuti.
_ Ja sam pod njegovom vlau, pod njegovom paskom. On e mi svakog asa
stavljati bode pod vrat.
- On ti jav i da nee dopusiti ono to se danas dogodilo? Oito je niamo na
tvoju optubu protiv prineve majke.
- Samo si po sebi razumije. Od koga zna? Dodue, rekla sam Enriku da svakom
pria, neka se zna da je princ sin vra-ance.

- Odsad e, Beatrice, biti prisiljena da svaki svoj napadaj protiv princa

sakrije i nikome o tome ne kazuje.
- Ne, to neu. U svojoj borbi moram imati prostora, zraka, iroko polje.
Sakrivena borba u etiri zida ne znai nita. Ako i ne mogu dokazati da je
prineva mati arolijama uinila da ne mogu postati majka, ali optuba je
dostatna da okrnji ugled kraljevskom sinu. Svatko e to vjerovati ili barem
sumnjati. Kaem ti: u svojoj borbi trebam irinu prostora u kojem ne smije
nigdje da se pojavi Ramiro. Ali on je nesumnjivo ostao na ivotu i sad eto,
dolazi da mi se osveuje. Drugo ne moe biti. Drugi ne moe biti upuen u one
dogaaje. Samo moj otac, ja i Ramiro znamo to se one noi dogodilo u mojoj
lonici. A ni napuljski glasnik nije ga prepoznao. Nardela ni izdaleka nije
mogla nai slinosti izmeu n; dvorana i paa, ali to je razumljivo. On mi je
one nai rekao da ga neu prepoznati jer ga je jedanaest godina ivota i patnja
potpuno promijenilo.
- Onda tu nema izlaza, Beatrice?
- Nai u ga. Nai ete ga im stignemo u Budim. Tamo u onom golemom dvoru mogu
raditi to me volja, a da me kralj i njegovi dvorani m moi uhoditi. Idi,
Francesko. Ispitaj gdje se nalazio Lorenco di smo mi veerali, jer u ono doba
oklopnik je oslovio Narcklu.
Francesko poe da izvri njenu zapovijed, a ona se dala na razmiljanje
razmiljajui o prolosti i povezujui je sa sadanjou.
Vrativi se, Francesko saopi svojoj sestri:
- Enriko kae da je Lorenco, dok je dvor veerao, imao nalog da pripravi sanduke
za put. Da li se udaljio od njih, to ne moe nitko, znai jer je bio sam. - Kad
putujemo?
- Kralj je rekao za nekoliko dana.
- Prema tome, moram ovih nekoliko dana izdrati u miru. Na putu se ionako ne
moe poduzeti nita, ali kad doemo u Budim, rijeit u to bez okolianja.
Zapravo, hvalim srei to kralj
hoe da se preselimo u Budim. Tamo su moji pristae, tamo su bedemi s kojih u
juriati i razruiti kraljeve bojne redove. A putem u smiljati u miru svoje
osnove. Idi, Francesko, kasno je.
Na banovoj gozbi okupili se svi velikai i svi odlinici, plemii, uesnici
hrvatskog sabora.
Oko vojvode Ilokog je nekoliko njegovih prijatelja, velikaa i plemia.
Raspravljaju tiho, dok na irom otvorena vrata iz ostalih banskih odaja dopire
buka banovih gostiju okupljenih oko bana i princa Ivana. Od asa do asa
pogledava vojvoda k princu, uti i slua razgovor oko sebe, a onda se odjednom
trgne i dobaci barunu Vojkoviu:
- Nije tako zlo kako vi prikazujete. Nije.
- Kako nije, vojvodo, zlo? Eto vidite: tu je nae kraljevstvo - i on stavi na
stol svoj krznom obrubljeni klobuk. - Ovdje s ove strane eka kraljevu smrt
eki kralj Vladislav, tu se skriva njegov brati Albert, ovdje prua obje ruke
njemaki vladar, tu dolje hoe da nas prodre Turin, Dalmaciju gui Venecija, a
da kralj Matija sklopi oi, svi su u asu preskoili granicu i mi se nismo
pobrinuli tko e voditi kraljevstvo. A tko e najvie stradati? Mi, Hrvati! Mi
smo most Turinu. Po naim leinama Turin e proetati naim poljima i
ugnijezditi se pod naim krovovima, a Napulj nas je posvojio. Zato? I opet
kaem: jer ovo veliko mono kraljevstvo nema nasljednika. Kao tor bez pastira.
- Tako je - potvrde svi ostali poluglasno.
- A zato ga nemamo? - opet e Vojkovi.
- Recite: zato? jer nam ga ne da kraljeva ena. Ona ne da, a on se pokorava.
Smije li se to trpjeti?
- Kojeta - uzbueno e Lovro - vjerujte meni. Kralj sprema sve to je potrebno
pa emo uskoro imati nasljednika.

- Zato ga nije proklamirao? - oglasi se sijedi starac s prikrajka. - Tamo na

Brezovici uli smo njegovu rije. Mlad je, ali pamet kao u starake glave. Nalik
je na oca. Gledajte ga tamo: i duhom i maem znat e upravljati kraljevstvom.
Svi se obazru crnobradom velikau.
?""- Samo da ne bi isto tako mjerio poreze - ree mrki glas. VK - Iva Zelini
uvijek samo o porezu - ukori ga Lovro.
- Lako vama, vojvodo, vi ste bogati, a nas porezi harae kao tursko kopito.
- Ali emu toliki porezi? Da deru Napuljci - podigne glas barun Vojkovi. deru, grade sebi palae u Budimu, kockaju dan i no na na raun. Sve je kriva
kraljica.
- Ne, ve muka slabost.
- Sluajte - zovne ih vojvoda - ne bi kralj bio slab da nema na jugu vukova koji
ekaju da nam prodru zemlju. Svi su
oni neprijatelji kao Sto su Turci, Friedrich i Vladislav Jer im je poznato da
kraljevskim velikim umom vlada ljepotica, a ovo je propast.
- Svi mi tako mislimo - ree netko od pridolih. Kraljevo otezanje da osigura
kraljevstvo nakon svoje smrti teko nas pri-tite. Beatnca je krtica. Ruje
i"ruje i podrovat e nas.
Nad svima lebdi strah, strepnja od nejasne, nesigurne, nepregledne, tamne
budtiLnn-,ti. Nad njima je sumraje sumnje. Vojvoda ustane. Iz drugih soba dopru
do njih poklici. U veliku dvoranu uao K kralj Matija. Ban i svi ostali pohite k
njemu. Ban ga posadi na proelje stola gdje je dosad sjedio princ Ivan. I
razvije se razgovor. Kralj je unio u drutvo veseli i aljivi ton.
Neto ti . od raskoi banove gozbe, u graanskoj prizemnici, oko dugog stola
okupili glave priprosti graani Zagreba. Svako lice po svoj u j prirodi odraava
gibanja u svojoj dui. Njihove ruke kao da su zaboravile na vreve na stolu, a
sam krmar svoj posao.
- ekanui tu mjesecima da kralj proklamira srna, a to? Nema proklamacijo, a
mladi princ sjedi skrtenih ruku tamo na Dvercu umjesto d ocu pomae brigovati
za narod.
- Tako je kako rekoh, dragi prisenie. Svuda kralju za leima ona zmija vie u
sav glas: Ivan je sin graanke!
- A to mi graani? Sto seljaci? Da nema naih ruku, ne bi bilo ni crno- ni
bijelog hljeba, do sto avola! Mi radimo i joi plaamo porez je r r:ul::jm,
- Da moe to raskonije ivjeti talijanska princeza. Da vrisne od bijesa,
prijatelju.
- S juga prijete njezini, sa sjevera nai neprijatelji, pa kamo e? Pod zemlju?
- Sve smo mi sami krivi. Zato smo doputali da netko drugi dere iz nae
zdjele.
- A opet nas nisu mogli prodrijeti - javi se krmar.
- Ali uvijek se netko drugi kockao na na raun - opet e drugi graanin.
- A zato mi to doputamo? Zato?
- Jer nam drugi dovode u nau kuu neprijatelje, koji sjednu uz tvoju zdjelu
poloe ruku u tvoju monju i okue se u tvojoj postelji.
- I uine sebe tvojim biroem, goniem tvoje vlastite stoke, a oni gospodari
Evo tako s nama sada rade Napuljci jer Beatrica zapovijeda u kraljevstvu.
- Mi ne moemo proklamirati nasljednika svojoj roenoj ze-mlji, jer ne da ona.
- Ona hoe da bude kralj.
- Da nas Napulj potopi pod svojim bedemima?
- Zato Matija, junak nad junacima, ne moe vriti nau volju?
- Ni svoju, a kamoli nau.
hoe da se preselimo u Budim. Tamo su moji pristae, tamo su bedemi s kojih u
juriati i razruiti kraljeve bojne redove. A putem u smiljati u miru svoje
osnove. Idi, Francesko, kasno je.
Na banovoj gozbi okupili se svi velikai i svi odlinici, plemii, uesnici
hrvatskog sabora.

Oko vojvode Ilokog je nekoliko njegovih prijatelja, velikaa i plemia.

Raspravljaju tiho, dok na irom otvorena vrata iz ostalih banskih odaja dopire
buka banovih gostiju okupljenih oko bana i princa Ivana. Od asa do asa
pogledava vojvoda k princu, uti i slua razgovor oko sebe, a onda se odjednom
trgne i dobaci barunu Vojkoviu:
- Nije tako zlo kako vi prikazujete. Nije.
- Kako nije, vojvodo, zlo? Eto vidite: tu je nae kraljevstvo
i on stavi na stol svoj krznom obrubljeni klobuk. - Ovdje s ove strane eka
kraljevu smrt eki kralj Vladislav, tu se skriva njegov brati Albert, ovdje
prua obje ruke njemaki vladar, tu dolje hoe da nas prodre Turin, Dalmaciju
gui Venecija, a da kralj Matija sklopi oi, svi su u asu preskoili granicu i
mi se nismo pobrinuli tko e voditi kraljevstvo. A tko e najvie stradati? Mi,
Hrvati! Mi smo most Turinu. Po naim leinama Turin e proetati naim poljima
i ugnijezditi se pod naim krovovima, a Napulj nas je posvojio. Zato? I opet
kaem: jer ovo veliko mono kraljevstvo nema nasljednika. Kao tor bez pastira.
- Tako je - potvrde svi ostali poluglasno.
- A zato ga nemamo? - opet e Vojkovi.
- Recite: zato? jer nam ga ne da kraljeva ena. Ona ne da, a on se pokorava.
Smije li se to trpjeti?
- Kojeta - uzbueno e Lovro - vjerujte meni. Kralj sprema sve to je potrebno
pa emo uskoro imati nasljednika.
- Zato ga nije proklamirao? - oglasi se sijedi starac s prikrajka. - Tamo na
Brezovici uli smo njegovu rije. Mlad je, ali pamet kao u starake glave. Nalik
je na oca. Gledajte ga tamo: i duhom i maem znat e upravljati kraljevstvom.
Svi se obazru crnobradom velikau.
**- Samo da ne bi isto tako mjerio poreze - ree mrki glas.
ft.
- Iva Zelini uvijek samo o porezu - ukori ga Lovro.
- Lako vama, vojvodo, vi ste bogati, a nas porezi harae kao tursko kopito.
- Ali emu toliki porezi? Da deru Napuljci - podigne glas barun Vojkovi. deru, grade sebi palae u Budimu, kockaju dan i no na na raun. Sve je kriva
kraljica.
- Ne, ve muka slabost.
- Sluajte - zovne ih vojvoda - ne bi kralj bio slab da nema na jugu vukova koji
ekaju da nam prodru zemlju. Svi su
oni neprijatelji kao Sto su Turci, Friedrich i Vladislav Jer im je poznato da
kraljevskim velikim umom vlada ljepotica, a ovo je propast.
- Svi mi tako mislimo - ree netko od pridolih. Kraljevo otezanje da osigura
kraljevstvo nakon svoje smrti teko nas pri-tite. Beatnca je krtica. Ruje
i"ruje i podrovat e nas.
Nad svima lebdi strah, strepnja od nejasne, nesigurne, nepregledne, tamne
buduLn. ti Nad njima je sumraje sumnje. Vojvoda ustane. Iz drugih soba dopru do
njih poklici. U veliku dvoranu uao K kralj Matija. Ban i svi ostali pohite k
njemu. Ban ga posadi na proelje stola gdje je dosad sjedio princ Ivan. I
razvije se razgovor. Kralj je unio u drutvo veseli i aljivi ton.
Neto d od raskoi banove gozbe, u graanskoj prizemnici, oko dugog stola
okupili glave priprosti graani Zagreba. Svako lice po svoj L-i prirodi odraava
gibanja u svojoj dui. Njihove ruke kao da su zaboravile na vreve na stolu, a
sam krmar svoj posao.
- ekamo tu mjesecima da kralj proklamira sina, a to? Nema proklamacije, a
mladi princ sjedi skrtenih ruku tamo na Dvercu umjesto d: ocu pomae brigovati
za narod.
- Tako je kako rekoh, dragi prisenie. Svuda kralju za leima ona zmija vie u
sav glas: Ivan je sin graanke!
- A to mi graani? Sto seljaci? Da nema naih ruku, ne bi bilo ni crno ni
bijelog hljeba, do sto avola! Mi radimo i joi plaamo porez j [ radimo.
- Da moe to raskonije ivjeti talijanska princeza. Da vrisne od bijes.t,
prijatelju.
- S juga prijete njezini, sa sjevera nai neprijatelji, pa kamo e? Pod zemlju?

- Sve smo mi sami krivi. Zato smo doputah* da netko drugi dere iz nae
zdjele.
- A opet nas nisu mogli prodrijeti - javi se krmar.
- Ali uvijek se netko drugi kockao na na raun - opet e drugi graanin.
- A zato mi to doputamo? Zato?
- Jer nam drugi dovode u nau kuu neprijatelje, koji sjednu uz tvoju zdjelu
poloe ruku u tvoju monju i okue se u tvojoj postelji.
- I uine sebe tvojim biroem, goniem tvoje vlastite stoke, a oni gospodari
Evo tako s nama sada rade Napuljci jer Beatrica zapovijeda u kraljevstvu.
- Mi ne moemo proklamirati nasljednika svojoj roenoj ze-ml)i. jer ne da ona.
- Ona hoe da bude kralj.
- Da nas Napulj potopi pod svojim bedemima?
- Zato Matija, junak nad junacima, ne moe vriti nau volju?
~ Ni svoju, a kamoli nau.
j.t
__ On, sin Sibinjanin Janka, pobjednik, moan i slavan. i
- I opet
velim: da ga sutra zatee smrt, mi smo poharani, Izorani, sravnjeni s naom
roenom zemljom. Ba mi Hrvati, nadomak Turinu. Moe li se to dopustiti?
Gradski prisenik opet digne ruku i tiho ape:
- Ima li u svijetu naroda kojemu sudbina pie crnje dane? Gdje tu ima
svjetlosti? Sve je kao u mrkloj noi. Nigdje puta, naprosto da legne negdje u
pustinji, pa da eka posljednji as. Pazite brao. Hrvati e propasti kao da
nas nije ni bilo.
- Nee. Ne vrijedi jadikovati i dozivati avla. Otkad je bilo naeg roda, bilo
je i krvavih patnja, pa ipak - jo smo tu -. javi se mladi kroja s Dverca.
- A dokle emo biti? Dokle?
- Dokle se budemo htjeli boriti.
- Ali dokle emo moi?
Glavni uvar Kamenitih vrata digne ruku i poluglasno, ali vrelim glasom zapone
govoriti:
- Recite, ljudi, otkad tu postoji grad Gri u kojem ivimo i moemo se sklonuti
i braniti? Od stotine godina. Znate li da su nae prastare ljude pljakali i
gonili Mongoli? Odnijeli nam krov i kruh. A to su nai stari uinili? Pruili
ruke pa izrekli ono pravo: slonim radom i voljom mi emo se utvrditi protiv
svih uljeza. I sagradili su ovu tvravu u kojoj smo sklonuli ivote i svojinu.
Uinimo to, sloimo se, utvrdimo se svojom voljom pa zatraimo od kralja neka se
makne. Nismo mi eprtlje. Hoemo svojega vladara. Dosta nam je ove Talijanke iz
Napulja. Ve je pola Gria potalijanila.
- E, to nije - prosvjeduju svi.
- Ali je od svojih Talijana napravila talijansku ulicu. Ima li u onoj Mletakoj
ulici jedan roeni Grianin?
- Pravo veli. prisenie - potvrdi uvar - ivi dokaz. Dosta nam je tih
dvorskih zasjeda. 2ive tamo kao zvjeri, ali ne u praumi, nego u raskoi od nae
muke. Zamislite kakva nas eka sudbina ne uzme li Matijaev graanski sin u ruke
nae sudbine!
apat biva vreliji, oi svjetlije, no dublja, nezadovoljstvo
naroda beznadnije.
, . .. . . .., .
OPROTAJ
Pod niskim stropom samostanske elije tiina, esmiki je naslonio glavu duboko
zamiljen. Lovro mu sjedi nasuprot i uti. Gordanine smee oi uprte su u
starevo lice. I ona i vojvoda svrili su prianje dogaaja iz posljednjih dana
i ekaju. Polagano digne esmiki glavu.
- Dakle, tako - apu njegove usne - sve se odjednom preobrazilo, prevrnulo.
Beatriin je otrov duboko zahvatio kralja. Ne usudi se proklamira i I Ivana.
Odlazi u Budim. Boji se svojih neprijatelja. Oni su se udruili s njegovom
enom. On udara svojeg sina. Sve su \u crne vijesti. Ipak, ne mogu biti
posljednje. Ako kralj nije osliiepiu, poi e svojim putem. Mora ii.

- Mora - ponovi Lovro - to dokazuje to me alje da se pogodi sa tvojim najveim

neprijateljem. Hoe da izigra Beatricu.
- Troi vrijeme, a mogao bi jednim mahom uiniti kraj.
- Kad mu prijete nezadovoljni velikai u Ugarskoj!
- Ipak ako se pogodi s Friedrichom, spaeno je sve, samo da ostane IM ivotu dok
to svri.
- Kad bi on mogao uti vau molitvu, oe moj, - apne Gordana.
- I onda joj ne bi vjerovao. Velik je u sumnji i mrnji. Prevelik. A kat)
putujete, vojvodo?
- Zajedno s kraljem i itavim dvorom da ne bude nikome napadno. Tobo/c pratim
kralja. Kad budemo na krianju oprostit u se kao da se vraam u Ilok, a zapravo
u krenuti u Njemaku.
- Isporuite Varadiju neka bude ustrajan i utljiv i molim ga neka se uva
Beatrica nee prestati da mu radi o glavi. Neka nastoji da se proklamacija
izvri to prije. Svaki dan je izgubljen.
- Svakako e Varadi prije dolaska doi da se jo s vama posavjetuje - primijeti
Gordana. Lovro se sagne blie k starcu:
- Jo imam neto da vam kaem. Na banovoj gozbi sluao sam razgovore naih
ljudi. Sve je ojaeno, potiteno. Svi su kao bez trunke nade, svi sumnjaju u
budunost. I graani su puni razoaranja.
Lice Cesmikovu uozbilji se:
- Ovo to mi rekoste, vojvodo, najtei je udarac, najvea pogibelj. Nai ljudi
sumnjaju u svoju budunost. Sumnjaju u svoju snagu, u svoju izdrljivost. To je
vea nesrea od svih Bea-trica. U sumnji umiru sve dobrote, sve kreposti naroda.
Tko u duu naroda kapne sumnju, taj ga je pokopao. Sumnja podgriza ovjeku
otpor, energiju, sve ivotne uvjete. Ako nai Hrvati po-sumnjaju u sebe, s njima
je svreno.
- Oe, da ste slobodni i progovorite naim ljudima - us-klikne Gordana izlijeili biste ih te strahovite sumnje.
- A ipak u progovoriti!
- Kako? - upitaju Gordana i vojvoda u istom asu.
- Ima jedan nain da kapnem bolesniku kap lijeka. To e
djelovati jae, odlunije, dublje nego da izreem rije okom u
oko.
- Sto kanite, oe?
13 Gordana I
l
- Prepusti to meni, dijete. Vrijeme je da se porazgovorim s tobom, Gordana. Opet
odlazi?
Osjetivi da ih mora pustiti same, vojvoda se udalji iz elije, esmiki bez
rijei prigrli Gordaninu glavu na svoja prsa. Nisu govorili. Oboje su nali u
svojoj dui jedno veliko bolno pitanje: "hoemo li se ikada jo nai?" Trenuci
su prolazili. Starac podigne glavu i zagleda joj se u lijepe suzom ovlaene oi.
Svladavajui svoje osjeaje, osmjehne se.
- Nadam se da emo se jo jednom u ivotu vidjeti. Nadaj se i ti, Gordana.
-- Nadam se da e kraljevo srce upoznati vau vjernost.
- Pusti to vremenu, ali otkad znam to si doivjela u Napulju, teko sam patio
jer sam te ja nagovarao da ide. elim da mi odgovori: jesi li odluila poi za
vojvodu?
- Obeala sam princu da neu poi ni za koga. To u obeanje odrati dok me on
sam ne rijei obeanja. A to e uiniti kad bude uza se imao enu. Onog dana kad
bih od svoje volje krenula bilo na koju stranu, princ bi izgubio snagu da se
bori. A sad je jai nego ikad. Jo sam mlada i neu da mislim o udaji. Vi znate
da nisam slabo djevoje kojem treba zatita mua.
- Ljubi princa?
- Jednom sam vam na to pitanje odgovorila.

- Istina. Nije dolino da te ponovo ispitujem. Ipak sada kad se rastajemo moram
ti jo jednom naglasiti, Gordana, elim da bude sretna. Ako si rtvovala svoju
ljubav kraljevstvu, uzmi vojvodu. Ako nisi rtvovala, ako ne ljubi princa, to
bolje, ti pokloni svoje srce najvrednijemu. Po mojem osjeaju to je vojvoda
Lovro.
- Ve mi je iskazao premnogo dobra, oe moj. U zamjenu kraljiine sklonosti
darovao mi je kraljevu.
- uvaj je kao oko u glavi, jer nita nije lake nego izgubiti milost kralja
Matijaa.
- Znam i zato e moj oprez biti besprimjeran.
- Jedino me zabrinjuje vojvodin put u Njemaku. Kad on ode, nee imati nijednog
prijatelja da te titi.
- Princ je tu. Varadi, Damir i gospoa Borka ide s nama, bit e mi zatitnica.
Najzad, vojvoda se brzo vraa. Ne bojte se za mene, znat u da se okrenem. Ve
se mnoga opasnost zagradila, a ja sam ipak preskoila sve zasjede.
- Junak si ti, dijete moje. Pravi junak. Da si muko, taj bi bio voa svega
kraljevstva.
- I ovako u vam biti na radost.
- Osjeam to, Gordana. Osjeam. U tebe je divovska snaga mudrosti, odvanosti. U
tebe je sve to manjka premnogom mukarcu. Ti si na dvoru najjai mukarac. To
mi je na rastanku velika utjeha. Ipak, reci: kako se sad vlada prema tebi
Beatrica?
__ Opet me pozvala u slubu. Od sukoba izmeu kralja i princa prema meni je
ljubazna. Sve mi se ini da bi htjela stei moiu naroitu sklonost. uvam se,
bdim.
_- Znam da te ona eli iskoristiti ne bi li joj posluila protiv
princa i kralja. ,,_."..

,
_ Znala sam tome izbjei dok sam je smatrala svojom iskrenom dobroinitcijicum.
Odsad bit u jo opreznija. Razotkrila sam njenu zlou prema sebi, a to je za
mene dobitak. _ Kako se sada ponaa Francesko?
- Posve povueno, makar me katkad guta izgubljenim pogledima. Priinjam se da
nita ne opaam. A onda, stari Aversa ispriao je kralju sve kako je bilo u
Napulju, a Matija je obeao Aversi da Francesko nikad nee imati prigode da mi
se priblii.
- Taj dobri starac Aversa ne sluti koliko je prijateljstvo iskazao nekadanjem
svojem prijatelju.
- Mnogo me puta pita o vama kao da sluti vau blizinu. Ovin dana i on se vraa s
gospodinom Escole Strozzijem u Firencu.
- Bit u mu zahvalan dovijeka za sve to je uinio za tebe.
- Uinio je mnogo, ali nije li udesno: kad me Beatrica slala u Napulj, sama je
potkopala svoje zloinake osnove.
- Jer pravednost bdi nad nama, dijete moje. Ova velika pravednost uvat e
kraljevstvo, uvat e Hrvate da ne propadnu u drijelo napuljskog Moloha. Ova
pravednost upravlja nae putove i ona je s nama, jer smo mi u pravu. Gdje
odluuje pravednost mi moramo pobijediti. Samo nam treba ustrajnosti,
ustrajnosti i opet ustrajnosti u naem pravu da budemo na svojem slobodni.
Napulj ide protiv nas s orujem nepravde, zloe, podlosti, silom otimaa, a nas
titi vjeni zakon pravde. Ona je vladala svijetom i vladat e kao ovo sunce
gore.
- Vae rijei uzdiu svu moju duu. Upamtit u ih, usadit u srce i propovijedali
svima koji su slabi.
- A ima slabih ima zastraenih, ojaenih, beznadnih, ima ih koji se podava ju i
nas izdaju. Ali ne valja ih udarati kletvama. Te e nevoljne jadnike prcpkuiti
pravednost Ona ide naprijed, putuje svojini putem kroz veliki ivotni svemir i
doi e k nama. Doi e!
Njegovo je lice sjalo prorokim svjetlom. Tamne oi svjetlou nade, a Gordana
upija tu svjetlost, udie njegov zanos i bude joj odjednom lako. Njezina odvana
dua prosjana je novom snagom, probuena novim ivotom kao zemlja proljeem.

- Znate U da me ekaju jo nove borbe, moda i tee, pa ipakJa sam pripravna.

Tako mi je kao junaku kad ide u boj s uzvienim pouzdanjem u pobjedu svojeg
oruja.
- Kad bi tako osjetili svi, protivnik bi ve danas bio pobijeen - i opet starac
ogrli lijepu djevojaku glavu, prisloni je na Prsa, a onda ona ustane. Hrabrost
to ju je udisala iz njegovih uini joj ovaj as laganim. Srdano ogrli svojeg
skrbnika.
i
- Prepusti to meni, dijete. Vrijeme je da se porazgovorim s tobom, Gordana. Opet
odlazi?
Osjetivi da ih mora pustiti same, vojvoda se udalji iz elije. esmiki bez
rijei prigrli Gordaninu glavu na svoja prsa. Nisu govorili. Oboje su nali u
svojoj dui jedno veliko bolno pitanje: "hoemo li se ikada jo nai?" Trenuci
su prolazili. Starac podigne glavu i zagleda joj se u lijepe suzom ovlaene oi.
Svladavajui svoje osjeaje, osmjehne se.
- Nadam se da emo se jo jednom u ivotu vidjeti. Nadaj se i ti, Gordana.
- Nadam se da e kraljevo srce upoznati vau vjernost.
- Pusti to vremenu, ali otkad znam to si doivjela u Napulju, teko sam patio
jer sam te ja nagovarao da ide. elim da mi odgovori: jesi li odluila poi za
vojvodu?
- Obeala sam princu da neu poi ni za koga. To u obeanje odrati dok me on
sam ne rijei obeanja. A to e uiniti kad bude uza se imao enu. Onog dana kad
bih od svoje volje krenula bilo na koju stranu, princ bi izgubio snagu da se
bori. A sad je jai nego ikad. Jo sam mlada i neu da mislim o udaji. Vi znate
da nisam slabo djevoje kojem treba zatita mua.
- Ljubi princa?
- Jednom sam vam na to pitanje odgovorila.
- Istina. Nije dolino da te ponovo ispitujem. Ipak sada kad se rastajemo moram
ti jo jednom naglasiti, Gordana, elim da bude sretna. Ako si rtvovala svoju
ljubav kraljevstvu, uzmi vojvodu. Ako nisi rtvovala, ako ne ljubi princa, to
bolje, ti pokloni svoje srce najvrednijemu. Po mojem osjeaju to je vojvoda
Lovro.
- Ve mi je iskazao premnogo dobra, oe moj. U zamjenu kraljiine sklonosti
darovao mi je kraljevu.
- uvaj je kao oko u glavi, jer nita nije lake nego izgubiti milost kralja
Matijaa.
- Znam i zato e moj oprez biti besprimjeran.
- Jedino me zabrinjuje vojvodin put u Njemaku. Kad on ode, nee imati nijednog
prijatelja da te titi.
- Princ je tu. Varadi, Damir i gospoa Borka ide s nama, bit e mi zatitnica.
Najzad, vojvoda se brzo vraa. Ne bojte se za mene, znat u da se okrenem. Ve
se mnoga opasnost zagradila, a ja sam ipak preskoila sve zasjede.
- Junak si ti, dijete moje. Pravi junak. Da si muko, taj bi bio voa svega
kraljevstva.
- I ovako u vam biti na radost.
- Osjeam to, Gordana. Osjeam. U tebe je divovska snaga mudrosti, odvanosti. U
tebe je sve to manjka premnogom mukarcu. Ti si na dvoru najjai mukarac. To
mi je na rastanku velika utjeha. Ipak, reci: kako se sad vlada prema tebi
Beatrica?
_ Opet me pozvala u slubu. Od sukoba izmeu kralja i princa prema meni je
ljubazna. Sve mi se ini da bi htjela stei
moju naroitu sklonost. uvam se, bdim.
- Znam da te ona eli iskoristiti ne bi li joj posluila protiv
princa i kralja. ,,_.".,

r
_ Znala sam tome izbjei dok sam je smatrala svojom is
krenom dobroinitcijicum. Odsad bit u jo opreznija. Razotkrila
sam njenu zlou prema sebi, a to je za mene dobitak.

_ Kako se sada ponaa Francesko?

- Posve povueno, makar me katkad guta izgubljenim pogledima. Priinjam te da
nita ne opaam. A onda, stari Aversa ispriao je kralju sve kako je bilo u
Napulju, a Matija je obeao Aversi da Francesko nikad nee imati prigode da mi
se priblii.
_ Taj dobri starac Aversa ne sluti koliko je prijateljstvo iskazao nekadanjem
svojem prijatelju.
- Mnogo me puta pita o vama kao da sluti vau blizinu. Ovili dana i on se vraa
s gospodinom Escole Strozzijem u Firencu.
- Bit u mu zahvalan dovijeka za sve to je uinio za tebe.
- Uinio je mnogo, ali nije li udesno: kad me Beatrica slala u Napulj, sama je
potkopala svoje zloinake osnove.
- Jer pravednu s t bdi nad nama, dijete moje. Ova velika pravednost uvat e
kraljevstvo, uvat e Hrvate da ne propadnu u drijelo napuljskog Moloha. Ova
pravednost upravlja nae putove i ona je s nama, jer smo mi u pravu. Gdje
odluuje pravednost mi moramo pobijediti. Samo nam treba ustrajnosti,
ustrajnosti i opet ustrajnosti u naem pravu da budemo na svojem slobodni.
Napulj ide protiv nas s orujem nepravde, zloe, podlosti, silom otimaa, a nas
titi vjeni zakon pravde. Ona je vladala svijetom i vladat e kao ovo sunce
gore.
- Vae rijei uzdiu svu moju duu. Upamtit u ih, usadit u srce i propovijedati
svima koji su slabi.
- A ima slabih ima zastraenih, ojaenih, beznadnih, ima ih koji se podavaju i
nas izdaju. Ali ne valja ih udarati kletvama. Te e nevoljne jadnike prcpkuiti
pravednost Ona ide naprijed, putuje svojim putem kroz veliki ivotni svemir i
doi e k nama. Doi e!
Njegovo je lice sjalo prorokim svjetlom. Tamne oi svjetlou nade, a Gordana
upija tu svjetlost, udie njegov zanos i bude joj odjednom lako. Njezina odvana
dua prosjana je novom snagom, probuena novim ivotom kao zemlja proljeem.
- Znate U da me ekaju jo nove borbe, moda i tee, pa Pak, ja sam pripravna.
Tako mi je kao junaku kad ide u boj s uzvienim pouzdanjem u pobjedu svojeg
oruja.
- Kad bi tako osjetili svi, protivnik bi ve danas bio pobijeen - i opet starac
ogrli lijepu djevojaku glavu, prisloni je na Prsa, a onda ona ustane. Hrabrost
to ju je udisala iz njegovih uim joj ovaj as laganim. Srdano ogrli svojeg
skrbnika.
- Nosim u dui svaku rije, svaki dah vaeg duha. Ne bojim se niega i gledam
preda se u neizvjesnost sabrana, samosvjesna i pripravna.
- Gdje su muevi naeg naroda da te uju i slijede!
- Slijedit e me princ Ivan, vojvoda Lovro, Damir, a preko njih i drugi.
- Ti, Gordana, posjeduje najjai upliv na princa i na sve njegove pristae.
Tebi ih predajem, dijete drago. Budi im napitak nepresahljive ustrajnosti u
borbi i nadi Gordanal Moe li mi se zakleti da e izvriti tu dunost?
- Prisiem na vau oinsku ljubav, najveu moju svetinju. Prislonila je glavu na
njegova prsa. Osjetila je na glavi njegove ruke i ula aptanje molitve. Onda se
uspravi, pogleda ga i ree s pouzdanjem:
- Kad princa proklamiraju, moja e zadaa biti svrena, a onda u pohititi k
vama u ovu tiinu da naem mira na vaim grudima. A to nee potrajati dugo.
Nee. Ne moe.
Sagnula se, poljubila nekoliko puta njegove suhe ruke i pola k vratima. Tu se
jo jednom obazre i zaslade... Tamne stareve oi gledaju neobino. U tom se
pogledu odraava izmuena dua to se prata, prata s nekom spoznajom i s nekom
velikom, mirnom boli.
Neto je odreeno snano jako u tom pogledu to ona ne razumije, ne prozire, ali
joj duboko zasijeca u srce. Neto joj govori taj pogled. Beskrajno tuno
neshvatljivo, nejasno.
Usne mu ne zbore, a oi upijaju njezin lik s tugom, predubokom, pretamnom da bi
je mogla prodrijeti.

- Zbogom oel Do vienja!

jK<i - Do vienja!
I Gordana zatvori vrata elije. Spopadne je slabost, suze navru i. Jo stoji
pred vratima, oklijeva. Neto je dri uz ova stara vrata samotne elije.
aq - Gospoice Gordana, vrijeme je!
Uskoro nakon tog jahala je Gordana uz vojvodu. Pratnja je krenula neto
naprijed. Djevojka uti. Onda se obazre. Okruen drveem i umom bijeli se
zvonik remetskog samostana. ini joj se da iza njega gledaju za njom tamne oi s
mirnom dubokom boli, oi to joj neto govore nejasno, neshvatljivo.
- Ostavili smo ga - ree tiho vojvoda. . ,
- Ipak mi je jo neto imao rei
to je zakopao u sebi. : v, - Bol rastanka vazda je sklona matanju, ali ipak
rekao je.
- Sto, vojvodo?
- Da vam budem sve ono to budete trebali: i otac i majka, i sve. Ja sam se
zakleo.
Ona obori pogled. Jahali su korakom. Kad su ve bili blizu grike tvrave, on se
zaustavi:
_ Gordana, znam da se vie nee pruiti prigoda da govorim s vama nasamu. Pratit
u kralja dio puta, a onda krenuti. Smijem li vam ncto rei?
_ Smijete, vojvodo?
__ Zamolio sam kralj da vas titi. Obeao je da e vam biti zatitnik dok mu
date povoda da vam uskrati sklonost.
_ Onda u uivati kraljevu sklonost do smrti.
_ Pouzdajem se u vau mudrost, Gordana. Ipak, kad bi vam neto zaprijetilo,
ostavljam na dvoru svojeg momka Iliju. Sin je mojeg katelanj, snanog i
pametnog mladia. Kad bi vam to zaprijetilo, raspola njime ili da vam bude u
pomoi, ili da ga aljete k meni s vijestima.
- Hvala, vojvodo.
Ona se zaglec!
u daljinu kad da tamo trai odgovor.
- Daleko su odlutale vae misli, Gordana.
- Duboko su zaronile u mene, traim odgovor koji oekujete ...
- I niste ga nali?
- Htjela bih vam rei: da, bit u vaa.
- A ne moete.-1
- Srce mi je nijemo, mrtvo. Ne govori nita. Na moje pitanje ne daje odgovora
koji bih eljela. Nikakav odgovor. Ni za koga.
- Gordana, kralj me upitao: "Ne ljubi li Gordana nekog drugog i zato odgaa s
odgovorom?"
Tog trenutka pogledi su im se sastali. Iz njegovih oiju vapi pitanje puno
straha i boli, iz njenih odsijeva ozbiljan strog prosvjed protiv prodiranja u
njenu duu.
- Jednom, prije nego to ste krenuli u Milano, rekla sam vam: svaka moja misao
eli da moje srce odabere vas. Onda ste s tim odgovorom bili zadovoljni.
- A to kaete danas, Gordana?
- Opetujem to sam rekla: elim da odaberem vas!
Zautjeli su. Oboje osjea da jo neto lebdi oko njih, neto nejasno, mutno,
magleno. Ona se uspravi u sedlu i pogleda Lov-ri u oi:
- Kralj vas je izravno upitao: da li moda iz ljubavi prema drugome odgaam
odgovor?
- Izravno je tako pitao.
- Na koga sumnja?
- Mislim na princa. Inae se ne bi toliko brinuo o tome.
- Bii e mu s\ ),isn j kaci princa proklamira. Istog dana ostavit u dvor. Moja
e zadaa biti izvrena, a vama vojvodo, kaem ponovo: elim da moje srce
slijedi vas. To je sve to znam, jer J<- istina. A dosad moje srce nije
slijedilo jo nikoga.
U njegovim se oima pojavi smirenje. Rasprila se magla i
n tiho odvrati-

- Poten je to odgovor, dostojan vas, (Jordana. Putovat u smireno mislei na

vas.
- Manjka t ete mi, vojvodo, to osjeam ve danas. Ali sve to mora imati
svretak. Idemo. Zamalo e zapasti sunce.
Krenuli su dalje. Putem se inilo da se Gordana zavezla duboko u misli. Kad su
stigli na Kaptol, ona se zaustavi.
- U ovoj kuriji konaci uenjak Aversa s firentinskim plemiima. Idem naas k
njemu. Bude li tko na dvoru prigovorio, recite da ste vi htjeli govoriti s
astrologom o svojem putu.
- Razumijem, otpratit u vas u kuu.
TKO JE GORDANA
U kuriji su doekali Gordanu s veseljem, naroito firentinski pjesnik Escole
Strozzi:
- Ovdje nisam tako sretan kao to sam bio na brodu na-puljskog trgovca. Tu vas
zaokupljaju svi. Moram se zadovoljiti da vas vidim izdaleka.
- A poto sad odlazimo u Budim, moramo se trajno odrei toga vidika - nasmijei
se ona.
- uo sam ve tu alosnu vijest od milanskog poslanika. Hvata me iskrena tuga,
vjerujte mi, prisiem: nikad nisam sreo ensko bie koje bi me toliko ispunilo
udivljenjem i potovanjem kao vi. Gordana. Ono drugo ne smijem ni da kaem jer
mi va strogi pogled ne doputa, a moje srce zna da bi govorilo uzalud.
- Mudri ste, gospodine Escole, a opet niste sasvim ispravni. Sauvat u vazda
duboku zahvalnost i najvedriju uspomenu na vitekog firentinskog plemia koji mi
je pomogao utei iz Napulja i zato sam vam poklonila onoliko sklonosti koliko mi
je bilo mogue, a to je upravo dovoljno da moete biti zadovoljni - nasmijei se
ona i okrene se prema uenjaku Aversi:
- Htjela bih nasamu govoriti s vama.
Mladi Strozzi kao domain uvede Gordanu i uenjaka u drugu odaju gdje su ostali
sami. Ona sjedne nasuprot astrologu:
- Sve su se moje nade ispunile, one koje sam zadobila na brodu kad sam vas
zamolila da doete sa mnom na Gri. Vi ste pomogli kralju da razotkrije
Beatriine lane nade u potomstvo.
- I stekao njeno vjeno neprijateljstvo koje rado podnosim za jedan va topli
smijeak.
- Nisam dola primati poklonstvo, nego da vas neto ozbiljno zapitam: saznala
sam malo prije da kralj gaji neku sumnju prema meni. Jo ga vie obuzima strah
da ljubim jednu linost koja je od velike sudbonosne vanosti za ovo
kraljevstvo.
- Nisam imao zgode da s vama razgovaram nakon one sveanosti na koju me pozvao
kralj, ah ve sam vas htio upozoriti
__ Vi ste dakle, zamijetili, tu sumnju?
- Da, gospoice, Dok je to spominjao, kralj je neprest promatrao princa i vas.
_ Nema razloga ni sumnji ni strahu.
__ To ne znam, ali bio razlog opravdan ili ne, kraljeva vam sumnja ne moe biti
od koristi.
_ Vrlo je vano da to znam.
- Kad je kralj one veeri promatrao princa, naglasio je kako bi bilo vrlo zlo po
Gordanu ako bi njena ljubav teila prema onome o kome on sada misli i gledao je
pri tome upravo princa. Zato se uvajte, gospoice Gordana, da niim ne odate
svoje osjeaje.
- I vi se pridruujete toj kraljevoj sumnji? _ Niti se pridruujem niti poriem,
ja samo znam toliko to sam naao u zvijezdama.
- Sto ste nali?
- Proriu vam veliku ljubav s ogromnim zaprekama, zapravo nepremostivim.
- I onda?
- ini se da neete stupiti u brak s onim koga ljubite.
- Ali ne ljubim nikoga!

- Znam posve tono da vam zvijezde proriu ljubav u budunosti ...

- S nepremostivim zaprekama?
- Da, gospoice Gordana.
- Dakle neu se nikada udati?
- To zvijezde ne kau.
Nekoliko je asaka razmiljala gledajui u pod, a onda upita naglo i odluno:
- Vi ste mi jo u Napulju prorekli nezakonitog sina.
- Kaem to i danas, jer tako pokazuje horoskop. Ali vas e ovo uiniti otpornom.
- Prema tome bih svojom vlastitom voljom morala uzeti ljubav izvan braka?
- Ovako i ja tumaim poruku zvijezda.
- Bit u, dakle, nesretna?
- itava epoha koia je u vezi s vaim nezakonitim djetetom pokazuje najbolje,
dakl sreu, sutu sreu!
- Koliko god potujem vas, vaoj znanosti nikako ne vjerujem.
- Moda, sada, ali jednog dana kad se dogaaji razviju, sjetu ete se mene i
razabrati da je ovo to vam se sada ini nemogue polo drugim pravcem. I onda
e vam se sve initi razumljivo i prirodno. Sada se jo vrsto drite svoje
odluke, ali u dubini due osjeate pogibelj da biste mogli krenuti protiv svoje
vlastite volje smjerom u JMCI proroanstvu zvijezda.
- Ne, nipoto, sasvim iskljueno. Osjeam snagu da u uvijek jaka, ravnati
svojim srcem.
- Ne znam koliko ima junaka ovaj svijet koji su uspjeli MMraati srcem.
- Onda barem zaustavljati ga da ne ide opasnim putovima.
- Ako ti putovi jednom budu manje opasni, neete vie nalaziti razloga da vrite
silu nad svojim srcem. I time bi vaa paljivost bila manja, srce jae i
svojevoljno bi prelo granice.
- Zapravo nosim u svojoj dui svijest i odgovornost velike misije i potpuno se
predajem toj zadai. Kaem: potpuno. Toliko da i ne razmiljam o sebi i ne
prislukujem onim osjeajima koje smatramo naim linim. Ne, ja sam posveena
domovini.
- A ipak ste me doli pitati?
- Razlog je tome u razgovoru to sam ga ovog asa vodila s vojvodom. Spomenuo mi
je kraljevu sumnju i zato sam odluila da prije nego to poem na put u Budim
govorim s vama.
- Dobro ste uinili, Gordana, jer sve ono to sam vam rekao moe vam sluiti kao
upozorenje da jae pritegnete uzde. Da znate: kralj ne moe u podsvijesti
vjerovati da mukarci mogu prolaziti pored vas, a da ih ne dostigne zraenje
vae linosti. Vi niste obina ljepotica za kojom se mukarac mora obazreti, vi
ste osobiti tip ene.
- Kakav tip, recite?
- Lijepo tijelo, savreno lijepo, ali iz vaeg lica zrae neke zrake koje
osvajaju, veu, ne strast mujaka, nego mukarca bacaju na koljena s
udivljenjem, nezaboravnim, trajnim. Da ste kraljica, vai bi vas narodi
oboavali, ne samo muki i enski, a vi biste stvarali najvea ivotna
zadovoljstva narodima.
- Meni treba sada u naoj borbi snage o kojoj govorite.
- Vidim, okupljaju se oko vas, ali vae srce dolazi u opasnost.
- Nemam mnogo posla sa sobom. Uvjeravam vas: ne dolazim ni u prigodu da se borim
sama sa sobom. Moj je put odreen, a taj vodi k cilju koji je opredjelila
jednoduna elja mojih zemljaka Hrvata.
- elite princa Ivana staviti na prijestolje?
- To je taj cilj, a ja u mu sluiti do posljednjeg daha. Recite mi: jeste li
izradili horoskop princu Ivanu?
- Po kraljevoj elji.
- Doputaju li zvijezde da e postati kralj?
- Predskazuju mu najvee asti, vlast, veliku ljubav poda-ttika, dakle iz toga
se mora zakljuiti da e stajati na elu ovog kraljevstva i tako e se ispuniti
elja vaih zemljaka i vaa.

- To je jedino vano i to me pomiruje s vaim zvijezdama, ako...

- Nemate odvanosti pitati to vele o prinevoj ljubavi?
- U emu ste nali opravdanje da mi poriete tu odva
nost?
,<- jer ne pitate, a bilo bi vrlo prirodno... a ,"
_ l neumjesno pVodirati u njegove tajne. Ipak, neu da me sumnjiite. Sto vele
vae zvijezde o tome?
_ Prineva ljubav prema vama ima velik udio u sudbini njegova ivota.
_- Vae zvijezde ba nisu iznale neto novo. ..
>
- Ja jo nastavljan; ...
j ,.;,.,";.,/ ..-",
__ A ja sluam. Dakle?

_ l princu proriu zvijezde, kao i vama, nezakonitog po

tomka.
__ U pomanjkanju novih pronaaa vae zvijezde opetuju. Prijatelju moj, siimo
sa zvijezda na zemlju gdje ipak svatko moe upravljati svoji mi sudbinom ako je
jak. ~^- Svejedno
Upamtite to sam rekao, dobro upamtite.
_ Ne trebam se mnogo truditi da upamtim. Ali sada moram poi. Jo emo se
vidjeti na gozbi koju kralj prireuje za oprotaj, ali ne znam hou li moi s
vama govoriti ovako nesmetano. Zato ovog asa primite moju hvalu dovijeka. Vi
ste me upozorili to mi je u Napulju spremao kralj Ferante. Preko vas okrenula
se ovdje stvar naeg kraljevstva najbolje. Hvalit u vam za to vjeno, dragi i
poten: uen jae.
- A ja u ostavit, ovaj kraj obogaen spoznajom jedne velike djevojake
linosti. I sretnete li ikad u ivotu Ivana Pano-niusa, vaeg skrbnika
esmikog, recite mu da je moju brigu za vas pobudila uspomena na njega, vjernog
prijatelja i slavljenog pjesnika.
- On e to doznati.
Izili su oboje u drugu odaju gdje je vojvoda Iloki raspravljao s firentinskim
plemiima i milanskim poslanikom. Ona se oprosti s njima pa s vojvodom ostavi
kuriju. Uspela se na konja i u pratnji vojvode krenula na Gri.
Ve se sputao sumrak kad su ujahali u dvor. Gordana odmah poe u svoju odaju
gdje je nala malu Bei.
- Zar ima Ito novo, malo kneginjice? - upita je ona
- Danas popuuj kad ste otili, kraljica me ispitivala to vi toliko razgovarali
s Damirom. Ne govorite li moda o princu? Rekla sam joj da ste govorili o putu i
nikad vas nisam ula govoriti o princu. Zati ona toliko ispituje o princu i
vama?
- Jer hoe kralj e vat i i sluti da pripadam prinevim prijateljima. A to sada
radi kraljica?
- Sprema se na put, ali se neprestano neega boji na ovom dvoru pa se vrlo
veseli to odlazimo.
- Ne znam tko ima razloga da se tome veseli? Mi, ili ona.
PROROANSTVO
Sva je kraljevska svita sjedila na konjima i ekala da dvorski metri Berislavi
i Orban dadu znak za kretanje u biskupsku cr-kvu na Kaptol.
S ceste dojuri u dvorite nekoliko paeva i neto najavi dvorskim metrima.
Orban se uzbuni. Mladen Berislavi pohiti naprijed i dade odredbu eti oklopnika
to je stajala pred kraljevskim dvorima na Dvercu. Opet se vrati i prie kralju.
Izmijenili su nekoliko rijei. Povorka stoji dalje. Pa Stjepan spazi Gordanu i
primakne joj se.
- Sto se dogaa, Stjepko? Zato smo zapeli?
- Gospoice, udo je to. Vani je silan svijet, sve su ulice pune, ne moe se
prolaziti. Oko Kamenitih vrata ljudi kao mrava. Poslali su oklopnike da priprave
prolaz kraljevskoj povorci. Sve se pomamilo za udom.
- Za kakvim udom?
- Cijeli Gri vie da se na Kamenitim vratima pojavilo proroanstvo.

- Ali to, u kojem obliku?

- Znam samo to sam vidio i uo. Ljudi tre na Kamenita vrata i vele da je tamo
proroanstvo pa su zabrtvljene sve ulice i svijet stoji od Markova trga do
Kamenitih vrata.
Oglasi se trublja s gradske kule na Dvercima. Stjepko se trgne.
- Ve idemo - i potri iz dvorita pa stane u red paeva.
Kralj Matija jae na vrancu, a do njega na bijelcu Beatrica. Kralju slijeva
princ Ivan, kraljici zdesna hrvatski han. Iza kraljevskog para slijede
Beatriina braa Francesko, Giovano, dona Izabela i ostale njene roakinje. Iza
njih palatin, dostojanstvenici, velikai, plemii.
Povorka silazi niz Dverce i krene na Markov trg. Gordana gleda niz ulicu. Gusta
nepregledna masa svijeta sputa se sve do Kamenitih vrata. Dolazak oklopnika
svrati pozornost ljudi na kraljevu povorku. Neto nemirno igra u njihovim
zjenicama. Svraaju poglede sad u povorku, sad prema kuli nad Kamenitim vratima.
U licima im odraz razbuenih dua u koje je palo neto novo to je razbudilo
njihov svakidanji ivot.
Sto se povorka vie pribliava Kamenitim vratima, to biva sve gue stisnuta. Iz
svoga sedla Gordana promatra kako su dolje crni oklopnici proli ispod Kamenitih
vrata, a za njima slijede paevi i dvorani. Odjednom osjeti da su svi sprijeda*
stali, pa i ona zaustavi konja, uzdigne glavu i opazi da je kralj prisilio
povorku da stane i gleda prema zidinama iznad izlaza irokih gradskih vrata kamo
su okrenute sve glave.
asovi prolaze. Kraljeva se glava spusti, a onda krene konja. Uza nj Ivan i
Beatrica. itava povorka se pomakne i silazi polagano prema izlazu.
rordana ne puta s oka ono u to je zagledan itav Gri. "r Sli na bijeloj
stijeni crna slova, velika, uokruena, snana.
Na poluotvorenim usnama zapanjenost. svjetina oko nje sva je kao jedan dah,
jedno oko, jedno srce, jedne usne s kojih silaad
jedan uzdah:
Proroanstvo!
.
A pri tome ne skida pogled s kule na kojoj su napisane neke noruke usklici, a
svaka rije povezana je. nevidljivim nitima sa svakim ovjekom, svakom duom,
svakom eljom.
Gordamna svi je v prima nadahnue izgovarajui glasno procitane ^e^ ^. ^^ sumnja je poetak raspadanja. Sumnja je izvor svih poraza
sumnja ulazi u ropstvo, sumnja je kap koja
truje rijeke i mora.
...
,.
*
Pouzdanje je napitak snage, vrelo svih pobjeda, sila, moC sjeme vjenog ivota.
To je vjera u sebe!
Ne bojte se, Hrvat., dok vjerujete u sebe! Tonut ete u izdajstvu,
neprijateljstvu, nesrei, u ropstvu, ali nikada potonuti. I ako se na vas
strovali potop svih nevolja, dobri koji su izdrali ui se u Noinu barku da
obnove sretniji i bolji ivot.
Vjeruj, narode, u sebe!"
Kucaju sva srca. Rije po rije pala je u njihove due kao kaplja lijeka na
bolesnikovu usne.
A Gordana polagano nastavlja put i prolazi ispod kamenog luka gradskih vrata.
Tamo sprijeda opazi kralja kako se osvrnuo ugarskom palatinu:
- Dakle, Hrvati imaju svoje proroanstvo, a Ugri? Sto e sa svojoj gordosti,
svojim nadimanjem da tuinca dovuku na prijestolje?
Beatrica osjeti alac ovog pitanja i odvrati:
- Ne trae tuinca
nego svoju kraljicu.
- Ugri e slomiti kimu. To je moje proroanstvo njima - ree kralj. - Neka
prevedu ovaj napis na Kamenitim vratima na latinski. Moj histona Galeotti mora
ga kopirati da Ugri neto naue.
I onda kralj krene prema kaptolskoj crkvi.
Pred Kamenitim vratima ljulja se ljudstvo. Stotinu oiju zuri u napisano
proroanstv. K obeava pobjedu.

Plemii koji umiju itati ponovo itaju crna slova s bijele kule. Ponavljaju po
deseti put kao da ue naizust i upijaju ih u sebe, udahnjuju u one koji sluaju.
Nitko ne govori glasno osim onih koji itaju. Svjetina slua opajajui se
melodijom to je stvaraju rijei napisane na zidini kule. Melodija njihova srca.
U poitanju dua svjetina ape:
- Proroanstvo!
- ije? ije?
- Tko ga alje?
- ija ga je ruka stavila na kulu?
Mata se budi, uspinje, rasplee, doarava im sliku, tamnu, punu mistike, sliku
crne mrkle noi, uspavani Gri. Jedna se ruka bijeli u mjeseevoj sjeni, ruka
nevidljivog stvora. Ne vide mu glavu ni tijelo, ni ramena, nita, samo bijelu
ruku nad lukom vrata, ruku iza koje ostaju slova, crna velika snana.
- ija je ruka? ija poruka?
- Tko nam je poslao proroanstvo?
- Silo s neba ili se uzdiglo sa zemlje, palo je po nama kao rosa po uveloj
travi.
Kraljevska povorka vraa se s Kaptola. Ulaze na Kamenita vrata. Princ Ivan se
obazre, pogleda gore na kulu, gleda dugo napis, a onda polagano jae uz kralja i
kraljicu.
Uli su u dvorite grike palae. Silaze svi redom. Kralj dade
znak vojvodi Ilokome i ue u palau. I5 ^-ui,-.,,!.,";-."-,,.,
..,<
_ A zna li, djevojko, da mnogo pravednih stradava? Uzalud , iva;ui pravednost,
ona ne dolazi.
- Mnogo je nepravde u svijetu i dug je put koji mora da nrevali pravednost, a
svuda je zadravaju zapreke, podvale i zloe. Daleke putove ima da proe
pravednost, ali ona e stii svakom
tko ustraje.
.....
,.
j .
Duboko se dojmic ove njei kraljeve due.
,,Bodri li mene? - pita kralj - ili je tek sluaj?"
Ali se glasno nasmije i okrene gospodi:
_ uli ste muko mudrovanje u djevojakoj glavi koju sam uvijek smatrao svojom
dvorskom ludom. A ja velim: kraljica je u pravu. Gordana je umna. Vaa je krv.
S prikrajka djevojku gleda princ Ivan. U njegovim oima je ushienje, puno
njene, d kc ljubavi. Beatrica vreba njegov pogled i zadovoljno se smijeka.
Velika gozba zapoela je u podne u kraljevskoj palai. Opro-8 taj na gozba. Sve
to je na saboru nalo se u dvorani da jo posljednji put sjedne za kraljevski
stol. Kralj ih zabavlja veselo, pria anegdote s ratita. Kasno popodne nakon
objeda poeo je raspravljati s hrvatskim velmoama o hrvatskom saboru i o
kraljevstvu.
Princ Ivan stoji iza oca pozorno sluajui dravnike razgovore. Pojavi se
Beatrica, praena donom Izabelom i svojim dvorskim gospoama. Nije mogla
podnijeti da je kralj iskljuuje iz dravnih raspravljanja i priblii se. Svi se
odmaknu. Ljubazno se smijeei prie kralju. On joj ponudi naslonja, ali odmah
skrene razgovor i pita velmoe i plemie:
- Danas su vae misli mnogo vedrije nego ovih dana. Otkud to? Zar zbog
proroanstva na Kamenitim vratima?
- Bit e da je tako - odvrati vojvoda Lovro - sve ih je napojilo nadom.
- Neizvjesna su obeanja proroanstva - primjeri Beatrica.
- I sunce je daleko, a ipak nas grije - odvrati Lovro.
- Nije lo odgovor, vojvodo - upadne kralj. - Vama obe-aje neznani prorok ili
proroica vjeni ivot, a to znai pobjedu. Vjerujete li u to?
- Vjerujemo - odgovore hrvatski izbornici. Uto kraljev pogled uhvati Gordanu
koja je stajala iza kraljice.
- A to veli ti, Gordana?

- Vjerujem da moja domovina ne moe niVaH? stradati, jer stradati moe samo onaj
koji nema pravo.
POSLJEMtlt MH
Gri se oprata s kraljem Matijaem. Oprata se s njime Kaptol. Laska Ves, sva
bliza i daleka okolica. Kralj ostavlja glavni grad Hrvatske poto je u njemu
proveo osam mjeseci.
Ostavljaju ga inozemni poslanici, dravni dostojanstvenici, lanovi kraljevske
kancelarije, dvorski uenjaci, pjesnici, glumci, pjevai, dvorani, plemii,
paevi, posluitelji, sva sluinad i vojnicL
Od rana jutra kree povorka od stotinu kola. U njima Beatrica vozi natrag u
Budim dragocjeno sue, zlatni pribor, sagove, svoje slike, vozi sve Sto treba
kraljevsko kuanstvo kako je to vozila uvijek u svaki grad kamo bi dolazila na
boravak.
S grike utvrde promatraju graani kako savskom dolinom prema sjeveru puzi
povorka kojoj se glava gubi daleko u poljanama, a rep se jo nalazi na grikoj
ulici.
S jedne i s druge strane uva povorku dvije tisue vojnika. A dolje, na poljani
pod Griem, vijea hrvatski sabor. Velikai i plemii u sveanim od IIKI U
drcima maeva prelijevaju se dragulji. Na klobucima lepra perje. Hrvatski ban
sjedi na poviici i predsjeda. Barun Vojkovi govori saboru. Predlae da sabor
isprati kralja do granice gradskih posjeda, a posebni izaslanici do granica
Hrvatske.
S grikih utvrda zajeale su nad dolinom trublje. Sabor prekida raspravu Ispod
kamenitih vrata niz utvrdu se sputaju oklo-Pnici kraljevske crne ete.
Iza njih slijede kralj, kraljica, princ Ivan, pa onda prvi dostojanstvenici.
Narod s obje strane pozdravlja Ivana. Saborska gospoda uzjau konje da se
pridrue povorci.
Kralj zovne princa Ivana i pojuri na svojem vrancu naprijed ostavljajui iza
sebe kraljicu. Ona hoe da ih slijedi, ali je zadri krika malog hercega
primasa. Hipolit se na svojem konju uzvi-kao, ne doputa kraljici da se udalji
od njega. I makar je vue kraljeva namjera da se sam s Ivanom pojavi pred
plemstvom njezino je mezime pobijedilo. Beatrica je ostala s njim stisnutih
usana iza kojih se skrivaju prijetnje.
Na poljanu nagrnue ljudi diui klobuke, ruke i kliui:
- ivio nasljednik prijestolja princ Ivani
Po stoti put opetuju te rijei i njima zasipaju Ivana. A kraljevo lice se
smijei i dua mu se iri.
Kad su stigli na granicu gradskih posjeda, obazre se kralj gore na utvrdu,
zagleda se u nju, pa e poluglasno Lovri Ilo-kome:
- alim svoj odlazak. Rado sam meu vaim zemljacima. Poteni su u srei i
nesrei - jednako. Zasluili ste da se proroanstvo ispuni.
Dok je gledao kule i tornjeve, pristupe mu velmoe i plemii hrvatskog sabora i
uzdigavi maeve uskliknu kralju posljednji oprotaj. On odvrati:
- Doi u, opet u doi kad svanu moji dani. Vidjet emo se opetl
I zatim podbode konja i krene. Za njim klicanje. Velmoe se vraaju na poljanu
pod Griem. Sabor nastavlja vijeanje. Graani gledaju u daljinu za kraljevskom
povorkom i sluaju gromki glas baruna Vojkovia to govori saboru:
- ... teki nas dani tite. Pred nama je mrak budunosti Klonule su nam due,
pune su straha i sumnje. Ali, brao, odbacimo strah, pouzdajmo se u sebe jer,
vjerovati u sebe to je snaga i sila. Dok vjerujete u sebe nikad neete potonuti.
Tako, eto, veli proroanstvo na Kamenitim vratima. "Zasluili ste da se ispuni"
- rekao je kralj, a ja velim: samo je do nas da se ispuni. Samo do nas.
I kliu plamenim poklicima, a povorka se gubi u daljini. Za njom ostaje Gri s
tvrdim bedemima, s proroanstvom i srcima punim vjere. kv._(fc _t _ ,._
..,im>,.,..tai.
NA BUDIMU
Jesenska je no. Magla lei nad dvoritem budimskog kra

ljevskog dvora. Pred ulazom u dvor na stupovima gore bakljeS obje strane stuba sjede bakreni lavovi i mrko zure u no.
Pored njih nepomino stoje crni oklopnicL ovjek u plastu pri
blii se stubama. : .-.,..,.,,....
- Stoj! - viknu obojica.
^
*>tyW
- Kurir za njezino velianstvo iz Napulja.
U svjetlosti baklja bijesnu koplj* i pribili* e tijelu kurira.
_ Ni koraka dalje.
On stane. Ostrige mu dotiu rebra.
__ Strae su me pustili ui, zato me vi zaustavljate?
- Takva je zapovijed
ovjek razmilja i uti. Niza stube dotri Enriko.
_ Pustite kurira.
- Ne smijemo!
Enriko sie k njemu i ree oklopnicima:
- Odstranite se, on nee u dvor.
Pri svjetlu baki
Enriko zaviri pod kurirov klobuk i apne:
- Vi ste to gospodin Jano?
_ ja evo, po nalogu gospodara grofa Batorija pod imenom kurira iz Napulja, da me
strae propuste, nosim vijesti kraljici.
- Isporuit u joj. Govorite.
- Sutra poslije mise u sakristiji crkve sv. Dominika velikai ekaju kraljicu.
- Doi e, bude li mogla ostaviti kralja. Bolestan je.
- Sto mu je? - usklikne ovjek s nepritajenom radosti
- Putem iz Hrvatske stigle su nas kie, jako se nahladio i boli ga u kostima.
Trese ga groznica. Vratila mu se bolest koju je jedno zadobio u turskom ratu.
- A nije ozbiljno?
- Ve sjedi u nasloniau.
- Dakle, bolje!
Glas kurira odaje razoaranje.
- Da, bolje i mor biti posve dobro.
.,,
- Kakva teta, a kraljica se odmorila od puta?
^;, ,
.
- Posvema. Doi e sutra, nastojat e.
- Imate li kakvu poruku za gospodu velikae?
- Recite: kralj taji svoju bolest zato vas nisu pustili u dvor.
- A to radi protukandidat princ?
- ita knjige, filozofira sa svojim uenjacima i eka prijestolje.
- Je li istina da su ga Hrvati proklamirali?
- Po ulicama su vikali za njega, to je sve. - Ovdje na dvoru Hrvati imaju odvie
svojih ljudi. Naroito su opasni Mladen Berislavi i Dam i r Brezovaki, vitez
Ivan od Srednjice, pa onda kraljev stolnik barun Bokovic i onaj kipar Dukni.
Ima ih previe u Budimu. I Nikola Brczuvaki je tu, a on vodi hrvatsko plemstvo.
- Jo i to! Uza sve ovo, naa je strana jaka i slona, l biskupi su svi uz
kraljicu Dovela ih je k nama e za kardinalskim klobucima kojih se nadaju od
kraljice. A to valja iskoristiti. Biskupi vele: kraljica ima u Rimu i itavoj
Italiji veza, a budui Papa prijatelj je napuljskog kralja. ujte, Enriko, dakle
kraljevska bolest je samo obina kostobolja?

- Na moju veliku alost.

J
m. - I moju. A Sto je s Varadijem? Jo uvijek nije pao u ne.!
milost?

- itave dane kralj ga ne puta od sebe. i

- Tog kravara trebalo bi najuriti iz kraljeve blizine. Ovo je poruka grofa
Baterija kraljici.
- Odgovorite mu neka se strpi. U Hrvatskoj se nije moglo nita. No sad je
vrijeme da idete i nikad se vise ne javite kao kraljiin kurir iz Napulja.

- Jo neto. U Budimu ima palaa nekog plemia. Tjedan da* na prije kraljeva
dolaska uselile su se ondje dvije strane gospode, a prekjuer vidio je moj neak
princa Ivana kako ulazi u onu kuu. Ostao je tamo itavo popodne.
- Jesu li ene mlade?
- Jedna je crnokosa i prosijeda, a druga srednje dobi, plavoj ka. Moj neak
tvrdi da nalikuje na nekadanju kraljevu Iju-bovcu.
- To bi bilo i odvie nedostojno. Javit u kraljici No, idite da vas ne vidi
koji od kraljevih pristaa. Odvest u vas ravno do gradskih vrata da se ne bi
uplele strae.
Dva velika lustera s goruim svijeama vise sa stropa to prikazuje plavo nebo
puno zvijezda. U kutovima dvorane stoje kipovi veliine ovjeka. U rukama dre
ogromne osmokrile svijenjake to osvjetljuju raskonu odaju. Stijene su
oslikane velikim freskama prikazujui ratne prizore. U sredini je slika junaka
Sibinjanin Janka u oklopu i kacigi. Nasuprot slika kralja Ma-tije u zlatnom
oklopu kako jae na konju. U velikom mramornom kaminu gori vatra. S lijeve
strane kamina pozlaeni leaj nalik na iroku klupu. Po njoj jastuci od zlatnog
protkanog damasta, s desne strane naslonja, navrh oslona grb to ga dre dva
zlatna gavrana. Kralj Malija sjedi. Noge su mu pokrile grimizom. Pogled mu krui
dvoranom od zida do zida, promatra slike, skupocjene stalke, kipove, veliki
ormar od rezbarenog drveta na kojem stoje kipovi od srebra. Kraljica Beatrica
sjedi na leaju s druge strane kamina. utei promatra vatru u kaminu. Princ
Ivan stoji kraj kraljeva naslonjaa i raspravlja s ocem o slikarstvu i kiparstvu
ije umjetnine rese budimsku kraljevu radnu dvoranu.
Vrata s umjemikim reljefima otvore se. Varadi ue. im ga je Bealrica opazila,
uslane i poe kralju:
- Nadam se da e ove noi dobro spavati Je li. dragi? Bolje se osjea, mnogo
bolje?
- Ako i ne mnogo bolje, ipak bolje. Idi, Beatrice, vidim da si umorna.
__ Briga za tvoje zdravlje ne poznaje umora. Idem da pogleHam Hipolita. Jadni djeak.. I on se je putem nahladio. Uvijek vt
JT za mnom. - I kraljica krene polagano dostojanstvenim kora
ka k vratima. A on r, : snaan visoki stas.
Vrata se za njom zatvore kratkim tropotom. Matija okrene
lice k Varadiju:
_ jedva je ekala da moe otii. Svim je svojim mislima bila negdje tamo, a
izgovara se Hipolitom. Otkako smo u Budimu, neprestano Hipolit.
- Uistinu ga neobino voli - primijeti Ivan.
_ Nisi lukav sine moj. To sam ve mnogo puta sa strepnjom
ustanovio.
- Nisam kr:
oe, to me priroda nije obdarila tom krepou.
- Lukavost se moe stei kao vjetina maa gledanjem i vjebanjem. A \ Varadi?
Sto nosite? Neto su nanjuili nai uhode i kraljiinim odajama?
- Ondje su oprezni kao i mi ovdje. Ipak, veeras su strae pustile u dvor nekog
ovjeka koji je tvrdio da je kraljiin kurir. Uao je kroz sva dvorita s\i do
lavova. Kad je htio da se popne, zadrali su ga oklopnici. Tada doe Enriko i
zapovjedi da ga puste. S njim se povukao malo dalje, neko- su vrijeme tiho
razgovarali, tada je Enriko ovi odveo kroz sva dvorita i naloio da otvore
vrata i ovjek Je otiao.
Rumen udari kralju u lice.
- Zar ovdje zapovijeda Enriko? Kako su smjeli posluati njegove naloge?
- Navikli su na to odavna, jo prije nego to smo poli u Hrvatsku.
U tom odgovoru kralj osjeti nian na-prijanje kraljiino gospodarenje u dvoru
Matija se priini da to ne opaa i zapovijedi:
- Neka svakog; puste u prvo dvorite, a ondje zaustave, ispitaju tko je i odmah
jave. Svaki glasnik koji dolazi kraljici ima se predvesti meni. Zapovijedi koje
sam dao na Griu vrijede i ovdje.

Matija skine grimiz s nogu to su poivale na oniskom podnoniku i polaga

ustane. Ivan mu priskoi i uhvati ga za ramena.
- Ne putajte nikoga u moju radnu odaju. Previe bi se Napulj raalostio kad bi
uo da sam prohodao. Ba je suvina ova boljetica. Posve suvina. Astrolozi su
mi proricali da me na putu eka zlo.
- Jo nekoliko dana i ve ete moi uzjahati - veli Ivan.
- Nee ba bi. n sasvim tako, ali za tjedan-dva nadam se i ja. Pazite budno,
Varadi, da se ne prenose vijesti o mojoj bolesti. Neprijatelji e to
iskoristiti. Sad je najvanije da kraljicu drimo daleko od njih.
14 Gordu" H
-.1

- Opkolio sam ih najvjetijim uhodama. Ali obraunati t njima to je najprei

posao, velianstvo - savjetuje Varadi.
- Samo da mi Lovro donese povoljne vijesti iz Njemake. Samo to ekam.
Samo to je kralj poao nekoliko koraka, vrati se opet u naslonja. - Zlo je to
kad je puna glava osnova, a noge pune boli - i ponovno sjedne.
- Neka mi prinesu stol za pisanje, radit emo. A ti, Ivane, sjedni i sluaj kako
se bacaju kocke na vlasti. Vladati je najtea
i"ra.*.__...".:.
";.,"...,;.,, ........-*
,
..
..
.
,
i
ARAGONSKA KRV
[.>L
Enriko je proao dugim hodnicima izmeu kipova i stalaka s goruim
svijenjacima i uao u kraljiino predsoblje, otvorio modra pozlaena vrata to
vode u Beatriinu odaju.
Stijene su ukraene crnim drvom sa zlatom bojadisanim rezbarijama. Na podu sag s
prizorima iz aragonske historije. Sa stropa vise okrugle svjetiljke. Na stolu
pozlaeni svijenjak s mnogo svijea. Uz kraljicu je napuljski poslanik Ranzano
u purpurnoj haljini. Enriko navijesti vrlo tiho i povjerljivo:
- Velianstvo, bio je ovdje katelan grofa Baterija.
- Dakle ipak su nali vezu sa mnom i preko svih kraljevih zapreka. Kakve mi
vijesti donosi?
- Sutra u nedjelju vae e velianstvo sigurno poi u crkvu, a gospoda vam se
ele pokloniti u sakristiji dominikanske crkve. Ona znaajno pogleda Ranzana:
- To je dakle odluni sastanak s mojim pristaama koji mi nude krunu. Razumije
se da primam poziv. Kralj me nee pratiti, put je, dakle, slobodan.
- Smijem li i ja poi, velianstvo, kao poslanik Napulja?
- Da, vi ete ih promatrati, prezirati. Ima li koja vijest, Enriko?
Enriko ispripovijedi kraljici to je uo o prisustvu prineve majke u Budimu.
Oekivao je da e ona planuti, ali umjesto toga nasmije se.
- Taj princ odvie je naivan. Doveo mi je svoju majku kao da sam ga za to
molila. Kralj i princ mi pomau. A sad, Enriko, idemo.
- Neka velianstvo uzme ogrta, dolje je hladno. Jedva Beatrica ode iz sobe,
Ranzano apne Enriku:
- Niste nita nauli od kraljevih najbliih dvorana ili barem opazili u njihovim
licima zabrinutost za kralja?
- Samosvjesni su, oholi i drski, dakle kraljeva bolest ne
nrua nade da e umrijeti
- Kad bi ga barem prikovala uz postelju. Za dva-tri mjeseca proklamirali bismo
za nasljednika kraljicu.
_ Vaa milosti, od kostobolje nitko jo nije umro?
- To sam ve zapitao naeg napuljskog lijenika. On nije genij kao Kristofano.
Da je sad on ovdje. Meutim, iako nije toliko vjet, Charafa mi je ipak natuknuo
da se od kostobolje mogu razviti bolesti koje ubijaju. To bi bilo odvie boje
milosti.

_ Zaboravljate kraljeve uhode. Na svakom koraku sudari se s njima. Ve se ne

pouzdajem ni u kipove na hodnicima i stubama da i oni ne vreba ju nae kretanje.
- Uhodu je lake mimoii nego kralja. Samo kad bi dugo
bolovao.
- Bojim se da prerano spremate raanj.
Na vratima se pojavi kraljica u dugom tamnom plastu. Glavu je zamotala u veo.
- Vodi nas, Enriko. Doite, Ranzano. Ti, Francesko, budi na strai. Ako bi me
kralj zvao, reci da se kupam. Idemo.
Sve troje pou kroz nekoliko raskonih odaja pa iziu u hodnik i nestanu u
polutami. Enriko poe prvi. U ruci mu svijenjak sa tri svijee. Izali su na
otvoreni trijem. Svravao je na ulazu u kulu. Nali su se u okrugloj prostoriji.
S druge strane Enriko otvori vrata i osvijetli neke uske kamenite stube.
Silazili su. S obje strane stijene su debele kao peine, ini se da silaze u
podzemlje izdubeno ispod brda na kojem lei dvor. Na dnu Enriko digne svjetlo:
- Molim gospodina poslanika da pridri svijeu dok ne otkljuam vrata.
U eljeznim vratima zakripi klju. Uli su u gust vlani mrak. Enriko ponovno
uzme svjetlo i poe naprijed. Prolaze beskrajnim hodnikom.
- To je, dakle, ona znamenita tamnica ispod dvora - pita Beatrica - o kojoj sam
ula?
- Da, velianstvo, ovdje su odvajkada kraljevi zatvarali svoje sunje. Tamniar
mi ree da je tu tamnovao kralj Matija kad ga je Ivan Postumatus zarobio s
njegovim bratom. Iz ove tamnice digao se kralj na prijestolje.
- utite, Enriko - prosvjeduje Ranzano. Zato ga uutkav
- Teko e se dojmiti vaeg velianstva uspomena da je vdje neko amio kralj
kojemu ste danas supruga.
- Vrijeate aragonske keri. Naa srca nisu od rastopljive van. To me strahovito
mjesto ne uzbuuje i zato je aragonska rv mirna i zdrava. Slika tamnice
samo mi prua sigurnost. tamnice snaga su prijestolja. Napulj ska dinastija
stoji jer su tamnice napuljskog dvora neprohodne.
- A ipak je iz njih utekla Gordana?
14*
- Jer sam je dala izuiti u smjelom skakanju u vodu i vjetom plivanju. Iz ove
tamnice ne moe skakati u Dunav. Predaleko je rijeka. ekaj, Enriko - i ona se
naas zaustavi i ogleda zidine - moram se upoznati s podzemnim odajama u kojima
u ugostiti svoje protivnike. To je prava grobnica za ive.
- Vai e gosti biti ukonaeni, velianstvo!
Enriko je koraao polagano pred njima nosei visoko svijeu, a ona pozorno
promatra arkade, svaka eljezna vrata mimo kojih bi prosu kao da ve u duhu
zatvara one to im je namijenila ivot u dubini dvorskih temelja.
- Vladar mora uvaavati svoje tamnice kao i svoje vladarske osnove. Ove ne mogu
opstojati bez ovah tmina. Blistava osnova i mrana tamnica velianstvena je
harmonija i sigurna mo.
Ranzano nije odgovarao s tolikim oduevljenjem. Tamnica kao da je u njemu
proizvodila neprijatnosti. Samo je potvrivao njezine rijei.
- Hoemo li skoro k cilju? Kamo si to odvukao, Enriko, nau dragocjenu rtvu?
- Odabrao sam joj dno tamnice da vika i zapomaganje ne mogu do tamnike strae.
Jo su nekoliko asaka prolazili crnom tminom, a tada Enriko najavi:
- Evo nas, velianstvo, molim gospodina poslanika da pri-dri svjetlo.
Kraljiin dvorski metar zarine klju u veliku bravu. Onda skine preku sa
eljeznih vrata i gurne ih na stranu. Ranzano ue prvi i osvijetli kraljici put.
Beatrin pogled zaokrui po vlanim zidinama. U tmini sablasno zazvei gvoe
kao da se neka zvijer svezana na lancima probudila i skoila.
Neki se ovjek isprui. Lancima je svezan oko pojasa i privren o zid. Noge su
mu okovane i ruke svezane unatrag. Visok je, stasit. Iz crnoputnog lica blistaju
oi. Crna kovrava kosa pada po ramenima i elu.
- Velianstvo!

Neto je htio rei. Rije mu je zapela u grlu od straha ili bijesa. To Beatrica
ne moe razabrati, premda ga promatra otrini pogledom. Dostojanstveno se
isprsila stupivi korak blie.
- Gleda me. Sam sebi ne vjeruje da sam to ja. Vidi li, ti si se na Griu
uspeo k meni, danas sam ja u Budimu sila k tebi. Osveta! Sto veli?
- Nita ne razumijem, velianstvo. Nita.
- Mrtav ti je mozak, crve. Drznuo si se uzdignuti svoje oi k napuljskoj
princezi. Jer te pogazila, mislio si da se smije osvetiti. Crv hoe da se
osveti kraljevskom stopalu koje prelo preko njega. Bijedni gmizavce. Nedostojni
otpadak zakutnog plemia, zahvaen bunilom, hoe da omete osnove kraljici, onoj
koja gospodari. Tvoja e drskost biti naplaena.
_ sto sam skrivio velianstvo?
n/nikove tamne oi raire se i nepomino zure u Beatncu.
_. Upoznala sam te, lupeu. Pod imenom Lorenca Carbo skri
va se na mojem dvoru da razbija stube mojem usponu na vlast?
Odgovori, Ramiro! _
- Velianstvo mem zove Ramiro?
_ Zovem te imenom koje ti pripada.
_ Velianstvo, nisam ja napuljski pa. Kunem se. Ne mogu
biti, J>rem ^^^ f svetac & ge "j^a krivo da spasi jadni ivot Prepoznali smo te,
Ramiro. Vidio si napuljskog glasnika na Griu. Pazio je na tebe putem u Budim.
Odao si se svojim ispitivanjem o Ramiru, Odao si se.
- Pitao sam i govorio to sam uo u Napulju. Govorili su ljudi mnogo su govorili
i danas jo govore, ali ta pogledajte me. Javite mojoj obitelji u Kap i svi me
graani znaju od djetinjstva.
- Krivotvorio .si nalog mojem graditelju da na Griu izgradi tajni ulaz u moju
odaju.
- O svemu tome nita ne znam. Tako mi due. Treba da ga potraite u Napulju.
- Tvoj svjedok ne -i!
da te brani. Mjesto njega sii e moj krvnik da
odrubi tvoju drsku glavu. Lanci sablasno zvee mrakom.
- Ne priznaje?
- Ne mogu da priznam Nisam Ramiro. Smilujte se. Pitao sam glasnika kao to
pitaju i drugi. Sva napuljska eljad ovdje na dvoru raspravlja naveer o
kraljici i o Ramiru. Neka se kraljica uvjeri.
- Enriko, naloi krvniku da ga smakne. ovjek se trgne i zatetura.
- Kraljice, ja nisam Ramiro. Imam u Napulju starog oca i oiajku. Graani Napulja
ih poznaju.
- I oni e doi k tebi. Hajdemo.
Uznik se zaleti prema njoj, ali ga lanac trgne natrag. Lice mu se izoblii,
lomata okovanim tijelom i vie:
- Jao tebi, Aragonko Napuljsko e more natapati tvoju krv. Ja nisam Ramiro. Ako
stavite ruku na moj ivot, jao svima vama.
- Enriko, neka ga krvnik odmah smakne. Kralju emo rei da mi se dvoranin
nedostojnu pribliio i zato sam ga smaknuta. Vas ste obojica nadoli kad sam se
branila.
Poli su hitrije, nego to su silazili i brzo se uspeli gore.
U svojoj odaji Beatrica e strogo:
- Enriko, tko od mojih napuljskih dvorana samo jednom i spomene Ramira, gubi
glavu. Upamti.
- Velianstvo, razumijem.
- Znaj i to: Ramiro mi se prijetio strahovitom osvetom ako princu Ivanu
sprijeim uspon na prijestolje. U ime svetog Na-pulja on ne smije doekati
sutranjeg dana.
I zaas zatvori za sobom vrata. Ranzano je slijedio Beatricut
dok je brzala u svoju radnu odaju gdje je doeka Francesko. OM
sjedne na kamin pa stade grijati ozeble ruke.
- Kralj nije pitao za me?

- Nitko nije opazio da si odsutna.

- Dobro. Dakle, jedna je kraljeva tvrava pala. Sad dolazi na red ona najjaa,
kancelar Varadi.
- Predloio bih velianstvu Kristofanovu metodu.
- Upamtite, Ranzano: ovdje ljudi ne priznaju vladarska prava kao u Italiji. Kad
nekog makne, tamo dru i ogovaraju. Ovdje smatraju ubistvom ako kralj dade
ubiti nepoudne ljude. Prepustite da Varadija makne sam kralj. Meu kraljevim
prijateljima ima moj tajni pristaa i on e mi to obaviti.
Napuljski poslanik priblii se kraljici.
- Neu dirati u kraljiine osjeaje, ipak kraljeva bi bolest mogla imati zlih
posljedica. Na to biste morali baciti teite svih osnova. Ne smijete to
doekati nepripravni. Treba, dakle, govoriti otvoreno: dva najjaa pretendenta
na ovu krunu zacijelo su Friedrich Njemaki i Vladislav eki. Kad bi kralj
iznenada umro, rijeilo bi velianstvo ovaj gordijski vor jednim potezom ne
maa, nego pera. Da jednome od pretendenata potpiete brani ugovor.
- Runo je o tome govoriti ve danas s gledita supruge, ali kao budui vladar,
dakako, morala bih zatomiti enu. Vi ste dotakli duboku tajnu. Otac mi je pisao
da vama nita ne tajim. Sad je moda nastupio pravi as da vam i to povjerim.
Kad se Matija odluio s Vladislavom ekim sklopiti mir, pozvao ga je u Olmuc.
Tu je bio naim gostom. Kralj Matija naredio mi je da se brinem za ureenje
odaja naeg gosta. Tako se jednog dana Vladislav naao u njegovim sobama kako
izdajem naloge za njegovo kuanstvo. Tu mi rekao vrlo paljivo i razumljivo: kad
bi se uinilo udo, stvorio bih drugu boicu Beatricu da usrei moj ivot i
ukrasi moje prijestolje. Naravno, smijala sam se toj primjedbi kao da je smatram
alom.
- Ali kad bi kralj Matija umro, Vladislav se tome, ne bi smijao. Meutim,
njemaki prestolonasljednik Maksimilijan je i rimski car, a njegov otac opasni
takmac, dakle bio bi poeljniji.
- Sve ovisi o tome to e sutra ugarski velikai. U njihovoj je ruci polazna
toka mojih ina. Prestanimo o tome, Ranzano, ne elim smrt svojem muu, nego da
i on bude moj pristaa.
- Duboko sam u to uvjeren.
Nije mogao sakriti neuvjerljivost svojeg uvjeravanja. Uto se pojavi Nardela i
javi kraljici da je "njegova ekselencija vojvoda Hipolit opet d oivi je".
- Malo drago, moje dijete. Evo me - i ona prekine vijeanje.
- Vaa visosti - obazre se Ranzano Francesku - kakva je to bolest koju je kralj
neko zadobio na ratitu?
__ Noge su mu natekle, trpio je velike boli i lijenici su tv, Hn e mu se skvriti noge Ali se naao neki vra koji je kralja into travama
potpuno izlijei Sada lijenik tvrdi da mu se K iL zbog prehlade na putu
vratila, ali u manjoj mjeri.
!_ Jeste li razmislili kako bi izgledalo da umre?
_ Od ove se bolesti ne umire tako brzo.
__ Vjerojatno ne, ali gdje je to napisano?
_ Moj Ranzano, ki;i1 je jak kao lav. U tako vrstim irokim prsima ne prestaje
ivot preko noi. On e jo dugo ivjeti. To je rekao Kristofano. .,
_ Morao bih |p s njim povezati, pa slao mu i Ennka u Napulj.
NASLJEDNICA PRIJESTOLJA
Nakon sveane mise kojoj je kraljica prisustvovala sa svojom pratnjom odredie
njeni dvorjani da svjetina ostavi crkvu. Kad je crkva opustjela, Beatrica i
Ranzano krenue prema sakristiji. Tu ih doekaju dva velikaa i duboko se
poklone.
- Velianstvo, preponizno molimo, ovdje ekaju izaslanici vjernih podanika,
monih i slavnih velmoa.
I otvori druga vrata. U maloj sobi stoji desetak velikaa odjevenih u bogate
odoiv. Na Beatriinim usnama zatitra arobni smijeak pun dobrote Ranzano gotovo
ne bi prepoznao Beatricu u tom novom uresu njenog lica. Pred nju istupi mukarac

duge brade, visoko zasukanih brkova. Pozdravi je arkim govorom uzvisujui njene
vladarske sposobnosti i zamoli da bude vladar kraljevstva. Ona je odgovorila
- Vaoj elji kraljica e se odazvati i vladati potujui zakone i vaa prava,
moja gospodo. Mali plemi, graanin i puk odreen je da bude trhonoa, sluga, da
nosi poreze, da slui vama. Da nisu odreeni d a to budu, ne bi se rodili u
siromatvu, u bijednoj kolibi, u kuriji ili graanskoj kuici. Stoga smatram da
su sve odredbe koj njih zatiuju protiv vae apsolutne vlasti zabluda koju u
ja maknuti, a vae poreze i dae sniziti do polovice.
Velikai se ivvpi
jli, razgorjeli i kliu iz svega grla:
- Tako jo nije govorio nijedan vladar ovog svijeta svojim podanicima - ree
njihov voa Batori.
- Razumije se - odvrati ona - sasluat u i primiti sve zahtjeve vaeg stalea
budu h stalei i svojim izborom potvrdili elje koje ste upravo izrekli. I zato
vas pitam je li odluka vrsta?
~~ Velianstvo, mi smo predstavnici najbogatijih, najmonijih velikaa Ugarske.
Svu svoju imovinu, ugled i mo ulaemo za va
izbor. Mi smo, eto, ve odluili da naeg kralja zamolimo neka sazove sabor u
Pounu. Tu emo iznenaditi sabor prijedlogom da se velianstvo proklamira za
nasljednika i bit e burno prihvaeno.
- Cime mi jamite ovdje pred licem izaslanika mojeg ocaJ
monog napuljskog kralja?
]
- Zakletvom i asnom rijei. 1
Izrekli su sveanu zakletvu, sveano zadali asnu rije. Beatrica slua kako joj njihove arke rijei predaju ezlo vlasti, naj
veu slast njenih tenja, najstrastveniju elju njenog ivota, naj
vei ideal njene due, vrhunac svih uitaka njene tenje.
"Za ezlo ivot. Za vlast sve" - ape ona sebi. A onda oprezno spretno,
uvijeno, a opet shvatljivo navijesti kako e dobro upamtiti one koji su joj
ponudili krunu i svoje ivote.
- Potrait u savjetnike i dravnike meu onima koju su prijatelji meni i
kraljevstvu kad su u moje ruke poloili prvu zakletvu podanike vjernosti.
Batori klekne i uzme rub njenog plata.
- U ime svih, u ime spasenja kraljevstva cjelivam va vladarski plat i stavljam
peat naem ugovoru na spas i sreu kraljevstva, a na zator onih neprijatelja
koji hlepe za krunom i naim prijestoljem. Neka ivi njezino velianstvo
kraljica Beatrica, nasljednica naeg prijestolja!
- Neka ivi! - uskliknu svi i digoe uvis maeve.
Njena je dua smirena, a snaga oeliena. Mozak je hladna suverena
promiljenost.
Osjea se na vrstom, nerazruivom iJu. Stoji na prijestolju i opire se o ezlo.
Smjeka se toplo, gleda zamamno da i svojom enstvenou ostavi u mukim srcima
trag svoje linosti. Njen pogled obeava sklonost, milost, smijeak njenih usana
sipa obeanja.
Jo govori s gospodom, jo ih ispituje o njihovim tubama, trabinama to su
uzalud potraivali od kralja. Povlauje njihovim jadikovkama i naglaava da ih
sve obdari, sve obraduje, sve nadjeli astima i slubama.
Sasula im je u gladno krilo sve blagajne, sva odlija, sva imanja i onda ih
ostavila zasute do vrha sreom obeanja i arom svoje zamamne ljepote.
Vani pred crkvom tiho ape svijet pun mrnje prema lijepoj tuinki koju
smatraju zloduhom, avlom zavodnikom, neko toliko pravednom i plemenitom
kralju. A kad se pojavila svi padaju na koljena u znak potovanja pa gledaju
njen ogrta od bijelog sukna obrubljen krznom i kunu svaku nit apui:
"Za ovo mi plaamo porez. Samo za tvoje haljine." Kunu, ali klee.
Presretna ttMtila se Beatrica u svoju odaju.
tave raskone dvorane budimskog dvora to se
askonijim dvorovima junih vladara sada
rrcmalo bogate. Krui od dvorane do dvorane,

Velike sjajne blitakmie s najsu joj premalene.

od odaje do odaje,

trai, smilja, odreuje. U mislima broji budunost milijunima.

Napokon, prvi put odzvanja u njenim uima poklik "nasljednica prijestolja .
Opojni zvui tih rijei jo odzvanjaju u njezinoj dui i pohiti u sobe svojeg
neaka vojvode Hipolita, uzme ga k sebi i zagrli apui:
_ Ti prvi osjeti moju slavu i moju vlast. Sve blago ovog svijeta okruivat e
tvoj ivot. Ti, herceg prima Ugarske, neak si vladarice.
Djeak nije razumio, ali instinktivno uzvrati zagrljaj. Iza nje ulazi Ranzano.
Ona mu poe u susret.
_ Sto velite? KaK> vam se sviaju moji budui dravnici?
- Neto odvie gladni.
_ Dobro sam ih nahranila.
- Mojem divljenju nema kraja.
- S gramzljivim je velikaima lako vladati, moj poslanice.
- S onima u Hrvatskoj imat ete vrake borbe kad nastupite prijestolje.
- Kralj Ferante poslat e mi Kristofana i svojeg krvnika. Poslat e svoj L lae
u Jadransko more. Osvetit u se Hrvatskoj. Neka se zagui u napuljskoj mrei.
- Neka velianstvo ne zaboravi proroanstvo na Kamenitim vratima.
- Nee dugo, jadnici, uivati ar nade svojeg proroanstva. Eto, danas se ve
poelo zavijati u mrak. Danas sam primila sve to mi je trebalo, sve.
- Da nije bilo kraljeve bolesti, vae velianstvo nikad ne bi moglo da se sa
svojim pristaama susretne i primi okom u oko zakletvu. Nikad ne bi moglo da s
njima lino stvori ugovor koji je njih vie oduevi, nego vas, kraljice. Lica su
im zasjala, oima su progutali svaku pojedino obeanje, u predodbi su pohlepno
primali sve asti, blago i vlast.
- Kad bih odrala sva ta obeanja, isharaili bi kraljevske blagajne kao to su
htjeli i u kralja Matije. Neka se sada nadaju kako e im Beatrica d rusiiti da
joj sjednu na rudnike, na moje Kraljevske prihode. Neka se obmanjuju. Velim vam:
lako je zavladati gramzljivcima
- Opet velim: kraljeva bolest postala je vaa srea da uz-mognete udariti
temeljni kamen svojem prijestolju. Kad je velianstvo ostavilo sakristiju,
rekoe mi gospoda da e svojim etama i maem prisiliti Ivanove pristae da dadu
svoj glas za vau proklamaciju
- Unato tome, Ranzano, neu se opajati tim uspjehom. Idem dalje. Juri na
krunu, a onda na Varadija.

- Ne zaboravite vladarke odabrati i budueg mua.

- 2ena se buni protiv tih rijei, vladarica se pokorava. I ona poe u kraljevu
odaju. Sjedio je uz stol i sa svojim savjetnicima radio.
- Donosim ti blagoslov mise.
- Ne bih smio primiti jer ti si moj takmac na prijestolju.
- Samo nasljednik budu li tako htjeli stalei
- Da, o tome nema dvojbe, ali poi u blagovaonicu da dvora* ni i gosti ne budu
sami. Reci im da mi je znatno bolje.
- To je uspjeh moje molitve.
Izila je iz dvorane sigurnim vrstim koracima, a kralj ree kancelaru:
- Varadi, jeste U uli? Priestila se.
- Ipak je kraljica bila u sakristiji vrlo dugo a za to vrijeme nisu nikoga
pustili ui. S obje strane bilo je zakljuano. Moj uhoda veli da je vidio
kasnije kako iz sakristije izlaze neka gospoda.
- Onda netko ne govori istinu. Varadi uti, a Baka i Filipec ivo piu.
- Moe biti i zabuna - primijeti kralj. - Sto velite, Ba-kacu?
- Uhode vie puta izmiljaju kojeta da dokau potrebu svoje linosti.
Ni sada Varadi ne ree nita, ali je zatomio pritajeni bijes prema Bakau.
- Bit e tako kako vi velite, Bakau, Varadija je lako prevariti. Manjka mu
lukavosti kao i mojem sinu. Nijedan od njih nije nita nauio od mene.
- Velianstvo, nema smrtnika kojemu biste mogli prispo-dabljati sebe. Sve
vladarske vrline skupljene su u vama i tako na druge otpada vrlo malo:
Filipec potvrdi izraajem lica hvalospjev biskupa Bakaa.

- Ipak, moda nevjerojatno udo da su crkvu iskoristili radi zavjere protiv

mene?
- Kraljica, dodue, trai za sebe krunu i prima ponudu vaih neprijatelja.
Velianstvo, ali ipak je njena pobonost preduboka da bi sveto mjesto
iskoristila za takve svrhe.
- Vai su razlozi opravdani, Bakau. Kraljica je uvijek od prvog dana svojeg
dolaska pod moj krov pokazivala duboku, vrlo duboku pobonost... Ako osjea kako moli...
Smijeak ironije pojavi se na Varadijevim usnama. Kralj ga nije ukorio. t - --
* *
Leeii nauznak, Beatnca se zagledala u fresku to prikazuje SL.tt kr^fvskora
P^tu s krunom na glavi, a do nogu joj klee boice s Olimpa u poniznom
klanjanju. Ovako je zamiljala sebe.
Osjeala se kraljicom svih svojih vrlina kojima je mata starih Grka obavijala
svoje olimpijske boice. Smatrala se sreditem svega ljudstva irokog svijeta.
Nosila je u sebi plamen pregnua da zasja itavom svijetu sjajem svoje vladarske
moi, da zasjeni sve snagom svoje okrutni.- vlasti.
S vrhunca prijestolja hoe da se popne na cijelu Evropu.
Skrenula je pogledom niz raskono pozlaene stijene od modre svile, pozlaene
stolice, grimizne naslonjae, blistave dragulje to poput uarenih oiju vire iz
zlatnih rezbarija ukrasa na kaminu. Sve joj je to premalo, neznatno da bude
okvir njene linosti. Sama se osjeti vrhovno boanstvo kojemu je ta rasko samo
prolaz u ono veliko, dostiiivo fantastino carstvo blistavila koje bez prestanka
sanja njena dua edna orgija, bogatstva, slave i raskoi. I ona Je odabrala put
koji vodi ravno, odluno i po kojemu treba da se rusi i i sve to bi na njemu
susrela. I svake noi sniva da kralj umire.
- Velianstvo, vi ste me zvali?
Pred leajem sto Gordana u jednostavnoj haljini od modre tkanine. Na glavi joj
ruiasti ukras sa sponama to sapinju njene smee uvojke. Beatrica podigne
glavu i podupre je rukom.
- Stigle su mi vijesti iz Napulja o tebi, Gordana. Ni jednim treptajem djevojka
ne odaje iznenaenje ili zabrinutost.
- Ne zanima te?
- Ne bih mogla ni zamisliti kakve bi vijesti moglo vae velianstvo dobiti o
meni, neznanoj djevojci. Smatram se posve nevanom.
- Vaan je onaj s kim si u Napulju govorila.
- Bilo ih je vie.
- Mislim na Giania Batista Marzana.
- Da, govorila sam s njim u tamnici.
- A znam i sve to ti je rekao. Hou da iskuam tvoju iskrenost. Opetuj mi ito
si doznala od njega.
- Govorio je ka k se obavilo vjenanje s napuljskom princezom i kako je dospi
tamnicu.
- Rekao tf je tono uzrok?
- Uzrokom svojeg tamnovanja smatra elju napuljskog velianstva da mu otme
imanja
- Rekao ti je vie. Mnogo vie i ono to je izmislila njegova mata. U tamnici
ljudi gube i pamenje i zdravo rasuivanje. Govore to nikad nije bilo. Ipak sve
mu to opraStam, jedino hou r1 ujem koliko je u tebi ostalo privrenosti svojoj
kraljici, koll-Ka je tvoja zahvalnost.
Oprezno i polagano Gordana ponovi.
- Govorio je samo ono to sam ve rekla. Spominjao je ne
prestano vae ime i u svom srcu nadu da e vae velianstvo svo
jim monim zagovorom
Marzanu osloboenje i smekati
rce njegova velianstva kralja Ferantea.
- Mnogo sam puta to ve pokidah, vjeruj ud, Gordana, atf moj otac ne mari. Ipak,
i sada samtoUMCU* mito uCtniti za njega

ako mi ti pomogne.
! .
- Zapovijedajte, velianstvo.
- Moj otac tvrdi da je Marzanu poznato gdje se sakriva onaj napuljski pa o
kojemu ti je govorio Marzano.
Nehajno je izgovarala ove rijei, ali su joj oi vrsto promatrale Gordaninolice.
- Napuljski pa? Ne, velianstvo, o takvom pau nije mi
govorio Marzano. I nije bilo razloga. Mene je obuzimala jedina
briga kako da izaem iz one tamnice u koju sam tako ludozalutala.
;
- U onom asu uzbuenosti lako si njegovo prianje abo-1
ravila. Sjeti se. :
Djevojka je asak razmiljala i onda zanijeka glavom.
- Svega se sjeam to mi je govorio, ali o pau nita. Njegova je dua bila puna
boli i patnja i vapaja za osloboenjem.
- Nijednom nije spomenuo napuljskog paa po imenu Ra-miro?
- Ne, velianstvo, zadajem rije.
- teta. Da ti je o njemu togod rekao, danas bih ga mogla lako osloboditi.
- Vrlo alim. Ono malo asaka to je govorio sa mnom Marzano je bio ispunjen
svojom nesreom i zamolio me, ako ikad stignem u domovinu pred lice vaeg
velianstva, neka vam isporuim njegove patnje jer e se vae milosrdno srce
sklonuti da mu ishodi milost.
- Jadnik. Nisam ni slutila da ga moj otac jo uvijek dri u tamnici. Tek kad mi
je napuljski kralj pisao da je Marzano u tamnici govorio s tobom, doznala sam za
njegove muke i htjela bih mu pomoi. Napuljski kralj odmah bi ga odrijeio okova
da mu uzmognem javiti gdje se nalazi pa Ramiro. On zna.
- Ni jednom jedinom rijei nije spominjao paa, a govorio je i o svojoj majci, i
o kralju, i o svome ocu, ali nita o bilo kakvom pau.
- Vjerojatno je da ti nastoji pomoi tom mladiu. Dakle, nema sumnje da ti je
neto rekao. Nisi ula o njemu ni od koga drugoga?
- Nikad, velianstvo, ni od koga. ,
Kraljica se uspravi i poe prema
stolu.
- Ne preostaje mi nita drugo nego javiti kralju tvoj odgovor, a to e jadniku
Marzanu produiti tamnovanje.
U smeim bademastim oima pojavi se duboko saaljenje, dok je kraljica uzimala
pero.
- Sad moe otii, Gordana. Javit u ocu. Vjeruj, i ja alim to ne mogu spasiti
Marzana.
Kad je kraljica ostala sama, ustane, odgrna zaklon na m-tuna druge odaje i ue.
Tamo su sjedili Francesko i napuljski
poslanik Ranzano, a ona im saopi: 1
_ Ipak, dvojini da nije nita ula.
_ Doputam da biste mogli imati pravo, ali ono to je ula Od koga drugoga ne
moe da iskoristi protiv vaeg velianstva. Bilo je jedino vanu saznati nije U
Marzano priao neke nedo-stojnosti kojima je pred vaim ocem napadao vas u vezi
s Rami-rora. Time bi mogla da rasplamti kraljeve sumnje protiv vaeg
velianstva. Gordana nita ne zna, dakle va je put do posjeda krunskog kljua
otvoren.
- I sad mogu mirnu poi dalje. Idem kralju.
- Kako se osjea njegovo velianstvo.
_ Posljednjih osam dana znatno bolje.
Napuljski poslanik pokazuje veliko nezadovoljstvo zbog vijesti da je kralj blizu
ozdravljenja, ali ona se priini kao da to ne vidi i skrene razgovor na drugo.
- Predloila sam kralju nacrt za izgradnju novog dvorca hercegu primasu. Moj
mezimac Hipolit stanovat e kraljevski kao to se dolikuje ferarskom vojvodi.
- l kralj je prihvatio vae prijedloge?
- Bez ijedne rijei prosvjeda.
- Mislim da biste vojvodu Hipolita morah* poslati u njegovu rezidenciju.
Sveenstvo e mrmljati da nihov prima nije u svojoj rezidenciji.

- Ne mogu se odijeliti s mojim djeakom. Ljubim ga kao da sam ga nosila pod

svojim srcem. Zadrat u ga dok ne zapone najei boj oko moje proklamacije.
Priekaj me, Francesko, dok se ne vratim.
Tiho i opre/no priblii se Beatrica kraljevim odajama. U velikom predsoblju
njegove radne dvorane zaustavi se. Dva paa su straarila. Iz dvorane dopire
kraljev glas pun estine.
- Iziite - zapovijedi kraljica paevima. Posluavi njenu zapovijed, ostave
predsoblje, a Beatrica prisloni uho na vrata. ula je estoke kraljeve rijei:
- Zato oni zahtijevaju da sazovem sabor? Zato? Moete H mi na to odgovi niti.
Duboki Bakaev glas odzvanja:
- U piedsi;i\. i navode da je potrebno raspraviti o vanim vijestima koje se
pronose o ratu. Jasno vele da velianstvu ele pritei u pomo svim svojim
sredstvima, a za to valja predobiti sve velikae kra! k\M\Li
- Oni tele da mi pomognu? Moji neprijatelji? Nisu li potpisani na ijjjrvom
mjestu Batori, Banfi i njihova druba?
- Uistinu, velianstvo, to sam i sam primijetio, ali eto oni vele: "Ovom svojom
molbom da se sazove sabor elimo pokazati svojem kralju pred svim neprijateljima
izvan ovog kraljevstva da vae velianstvo nema u svojoj dravi protivnika na
kojeg bi smio
raunati. Turin, Nijemac ili bilo tko drugi. Na saboru elimo pokazati da su
nestale stare opreke i da smo svi uz vae velianstvo."
- Lijepo ste to proitali, moj Bakau, s uvjerenjem da je tako. Ja ipak ne
vjerujem Batorijevim ljudima. Neto ih drugo nuka da trae sabor. Sasvim drugo.
Nasljedstvo prijestolja pokree njihove crne due. Ako je istina to veli Varadi
da su u sakristiji dominikanske crkve govorili s kraljicom, onda je to oita
spletka protiv princa Ivana. Odgovorite im da u sabor sazvati kad ozdravim.
- Ako je to bila njihova misao, onda uistinu, velianstvo, ne
sazivajte sabora ni onda kad ozdravite. J
- Moda kane predloiti saboru neka prihvati za nasljednicu prijestolja njezino
velianstvo?
Kraljica se trgne. Razabrala je Varadijev glas koji je pitao i odmah nadovezao:
- Vae je velianstvo jednom na Griu izreklo mudre rijei da e milom osvojiti
tvrave svojih protivnika.
- Da podijelit u svojim protivnicima odlija.
- Vratite im svakom po jedan oduzeti dvorac, velianstvo.
- to sam rekao to u izvriti. Vi ete, Varadi, odmah o tome sastaviti moju
poslanicu.
Beatrica otvori vrata.
- ujem vedri glas mojeg kralja - ree ona ljupko prila- < zei k Matiji. - To
me ispunja radou. Vie ne osjea boli? i
- Polagano jenja.
- Kako vidim, u velikom si poslu. elim ti pomoi - i ona sjedne.
- Radi se o sazivu sabora u Pounu. Odgodio sam ga dok
posve ne ozdravim.

- Od neprijatelja kraljevstva nema nikakvih vijesti? Hoe li nas potedjeti

rata?
- Ovih dana oekujem svoje glasnike. Sad ekam lijenike da mi premotaju noge.
Zdravlja mi treba za bitku koju oekujem. Bilo kako, porazit u svoje
neprijatelje do temelja.
Gleda Beatricu znaajno, gotovo izazovno. Ona osjeti znaenje njegove prijetnje,
no priini se da nita ne razumije i primi ga za ruku njenom panjom pa ode iz
dvorane.
Malo kasnije vratila se Beatrica Francesku.
- Moji su pristae zatraili sabor. Kralj nee da ga sazove, a na sve to huka
ga onaj lupe Varadi. Dok je on tu ne mogu naprijed.
- A kraljeva bolest?
- Kree nabolje. Uza sve to vrlo se promijenio, ne izgleda dobro.

- Ranzano neprestano navjeuje da bi bolest mogla svriti zlo. Budi spremna,

Beatrice.
__ Usponu na prijestolje trebam dva glavna kljua: novac i krunu. Kljue
kraljevske blagajne posjedujem ve od prvih dana kad sam postala Matiji ena.
Klju od krune imat u za nekoliko
dana.
U OGNJENIM REETKAMA
Nakon veere otpratila je kraljica svojeg kraljevskog supruga u njegovu radnu
dvoranu dok su se ostali dostojanstvenici, dvorani razili u svoje odaje.
U gornjem katu u sobama kraljiinih dvoranka sjedile su mula Boci i Gordai u
tihom ivom razgovoru. Bile su naglo prekinute dolaskom grofa Enrika.
- Njezino velianstvo vas zove, gospoice Gordana - navijesti on.
Odmah je sila i nala kraljicu kako poiva na leaju od zlatnog brokat i Malo
se pridigla i ponudila Gordani da sjedne.
- Vrijeme je, djevojko, da rijeimo nae posve line odnose. Od dana kad si
stigla iz Napulja, tvoji su se osjeaji prema meni znatno promiji. i>
- Kako tu misli, velianstvo?
- Napokon, razumijem te, Francesko mi je priznao svoje .nedolino vladanje prema
tebi. Ukorila sam ga estoko, ali-nikad nisam imala pri-uile da s tobom o tome
govorim. elim da budemo nacistu. Tvoje se srce od mene odvratilo. Nijekala ti
svojom lijepom glavom koliko te volja, moje oko je prodirljivo. Moda si ak i ;
un ; i; !;i da je Francesko u svojoj ljubavi prema tebi preaj granice
pristojnosti uz moje znanje. Sve je to prirodno. Mog] si razabrati svu obzirnost
kojom sam postupala prema tebi, un; ; tome to sam zapaala da nisi vie moja.
inila sam to ba zato to shvaam tvoje ogorenje. Htjela sam prepustiti
vremenu da te uvjerim koliko ti je tvoja kraljica sklona. Isto onako sklona kao
to je bila i prije, a eli to i ostati i nadalje. Skora e budunost pokazati
da je tvoja kraljica odabrana za vei poziv, a ba u mojem velikom pozivu elim
imati uza se tvoju sklonost.
- Velianstvu dugujem zahvalnost i neu to zaboraviti.
- elim vie od zahvalnosti, elim savez koji e te povezati sa mnom
- Save/? Ne razumijem, velianstvo.
- Strpi se. Temelj naem savezu je ovdje u mojoj ruci. Izvukla je iz biserne
monje bijeli papu*.
- Jo na Griu dopalo mi je u ruke neko pismo. Da je za-utalo u kraljeve ruke,
ti bi danas bila prognana ne samo iz dvora " i iz kraljevstva
Savrene Gordanine usne lagano su zadrhtale, dok joj smeo oi promatraju papir
u kraljiinim rukama.
- To je pismo poslao princ Ivan Damini u Napulj. Ti ne zna to je princ Ivan
pisao svojem dvoraninu i prijatelju?
- Velianstvo, kako bih to mogla znati?
- Vidi, on mu meu nekim drugim stvarima govori o vjenoj ljubavi prema
Gordani. Ti si, dakle, ona bezimena ena za koju se princ nekoliko dana prije
mojeg dolaska pobio s Alfon-zom Borgiom. Ti si ona za kojom je toliko tragao
kralj da atre djevojku koju ljubi njegov sin. Ovu je enu kralj smatrao
najveom opasnosti svojeg kraljevstva.
- I kad prineva ljubav ne bi bila samo asovita obmana, " moje strane nema
opasnosti.
- Ne bi pola za njega?
.,.,,, ," 1. ,,
~< ~ Ne, velianstvo.
.v^^,
,-Ljubi drugoga?
......-.
,/fl - Ne ljubim nikoga.
- Odgovor je mudar, a moe biti istinit. U jednom i drugom sluaju ne bi
izbjegla udaru kraljeva ogorenja. Ne treba da ti razjanjavam koliko je kralj
vrebao da razotkrije prinevu tajnu ljubav. Jasno je da bi svaku djevojku koju
njegov sin ljubi bila to ti, ili neka druga, uistinu prognao iz kraljevstva ili
utamniio.

- Toga sam svjesna.

- Vidi. Tvoja je kraljica ipak to pismo sauvala i zatajila kralju da tebe
zatiti. Uinit u to i ubudue. Ja te, dakle, zatiujem posvemanje propasti,
progonstva i siromatva u koje bi zapala. Traim za to uzvrat.
Bademaste oi ukoeno se upiru u kraljicu. Iz njih prozrijeva saznanje da je
eka teki udarac.
- Ti ljubi svog skrbnika koji je pobjegao iz tamnice. Dakle, zakuni mi se na
sreu i ivot svojeg skrbnika da e ono to ti predloim zadrati za sebe i
nikome o tome povjeriti ni rijei.
- Zaklinjem se, velianstvo!
Glas joj drhti, pogled ispija kraljiino lice, a itavo njeno bie eka ono to
ima slijediti.
- Treba da vjeto sazna gdje se i na kojem mjestu nalaze kljuevi koji otvaraju
kulu i devet eljeznih sanduka u kojima se nalazi kraljevska kruna.
Ruiasto Gordanino lice sasvim izblijedi. Nepomina je, pretvorena u kamen.
- Znam, kljuevi su spremljeni na drugo mjesto jo prije nego to je kralj poao
na ratite. Za sluaj da padne na bojitu, imala je kruna biti u prinevim
rukama. Dakle, Ivan zna gdje su kljuevi. Tebi e on rei gdje se nalaze. Tvoja
je zadaa da mi ih urui.
Prestravljena, trgne se djevojka sa stolice i muklo usklikne:
- Velianstvo trai od mene izdaju?
.,,,
- Protiv koga?
:
;
<
_ Protiv samoga kralja.
- Kruna koja lei pohranjena na Viegradu resit e moju "lavu To ne moe
promijeniti ni kralj, jer tako ele moji pristae najbogatiji velikai Ugri.
Tvoji zemljaci skloni su princu Ivanu, ali oni ne odluuju. Ugra ima vise. Budu
li se tvoji zemljaci bunili! iako u s njima obraunati. Ratovati sa mnom ne
mogu. Odvie su iscrpljeni turskim ratovima i moja vojska svladat e ih u prvoj
bitki. Vidi, Gordana, razotkrila sam ti budunost.
_ Velianstvo, jednom je kraljica Katarina povjerila nekom Hrvatu da ukrade
kraljevsku krunu, a on je to odbio, jer kruna je imovina kraljevstva, drave.
- Ali klju do krune jednostavna je stvar, komadi eljeza i nita vie.
- Ali je orue kojim se ini veleizdaja.
_ Ja ne mogu poiniti izdaju jer je kruna namijenjena meni. Ta je kruna ve bila
na mojoj glavi, na glavi koja je pomazana svetim uljem, dakle pomazanik
kraljevski uzima samo svoje pravo koje mu pruaju podanici. Ti si samo
izvritelj moje zapovijedi.
- Nikada, velianstvo.
- Uskrauje mi tu slubu?
- Da, velianstvo.
Beatrica se dostojanstveno uspravi, napadno sloi bijeli papir i jo napadnije
stavi u bisernu monju iza svojeg pojasa.
- Imam tvoju zakletvu. Ovaj vani spis predat u kralju.
Hladnim pogledom promatra kraljica djevojku. Mir lei u njenim bademastim oima.
Obje ene stoje jedna prema drugoj. Jedna prijetei, druga primajui prijetnju
junakim mirom. Njihove se usne ne miu. ute. Trenuci prolaze, onda e
kraljica:
- Razumjela si poraznu teinu mojih rijei?
- U svoj strahoti!
- I ne strepi?
- Ne, velianstvo.
- Ne moe se nadati niijoj pomoi.
- Tu pomoi nema.
- Pa ipak otklanja moj zahtjev?
- Otklanjam, velianstvo.
Laganim koracima poe kraljica po svilenom sagu sve do ogromnog bronano;; kipa
koji prikazuje boga Zeusa na Olimpu kako sipa strijele. Beatrica se zaustavi
pred kipom, promatra ga i rastvori svoje rumene usne,

- Koliko munja ima nebo toliko strijela ima gospodar Olimpa u svojoj ruci U ovoj
sam zemlji Zeus ja. Neiscrpljive su stri jele moje moi.
Okrenula se prema Gordani i nehajno naslonila na teki bron-ani kip kao da time
kani potcrtati prijeteu silu svoje moi, a onda joj nehajno dobaci pitanje:
15 Gordana II
__ Sjedni, Gordana.
Spustila se na sjedalo, poduprla rukom na koljena, zurei u
*
.
_
_]_
_
_*. _ J
_ !.**._&
_..!_""*
K^klra
^Jiil^nLr*
" + **n l* s%" rt+"
se ini da je pod njom pukao neki duboki strahoviti
- Zna li, Gordana, gdje se nalazi tvoj totthtfoboimni | Ifo.
skrbnik?
Ne trepnuvi okom, Gordana odgovori:

:>
- Ne znam gdje se nalazi.
.
""
- Uistinu ne zna?
A
Duge tamne trepavice malo su pokrile smee oi kao da su tfae klonule od
udara tog pitanja.
- Ti dakle ne zna, ali znam ja. "(
Laki drhtaj preleti
Gordanom kao da je lahor dirnuo cvijet.
- Ja znam gdje je! Nisam ti saopila iz opreznosti da se ne oda pred kraljem.
Djevojake se grudi nadimlju pod navalom drhtaja skrivene kraljiine prijetnje.
- Pukim sam suajem doznala gdje se nalazi. Nisam to priopila kralju jer bi ga
odvukao u tamnicu.
Naglasak kojim je to izrekla zvui prijetnjom. Gordana stoji uspravno, ali ne
vie ukoeno. Lijepo stasito tijelo neto se maknuto kao da je nesigurno na
nogama.
- Poto ti odbija savez sa svojom kraljicom, navijestit u kralju kamo se
sakrio njegov urotnik Ivan Cesmiki.
Kao da je neka nevidljiva ruka prela Gordaninim licem i ostavila za sobom trag
bjelila. Dva oka zure u Beatricu punu strave. Ruke joj se sklope. Iz drhtavih
usana provali joj neki mukli poklik:
- Smilujte se, velianstvo, njemu koji vam je bio vjeran, koji vas je potivao.
- Zato da budem bolja od tebe? *"
- Velianstvo, smilujte se mojem skrbniku.
- Njegova sloboda i njegova glava nisu vie u mojoj ruci. ..
- Dakle, u
kraljevoj? "*}
- Ne, u tvojoj.
Sklopljene ruke padoe niz tijelo, a pogled i blijedo lice samo su jedan
upitnik, upitnik groze, panike ukoene, mrtvake.
Sva se zgrbila, klonula. Ne osjea ni kucaj srca ni toplinu svojeg tijela. Kao
da se strijela u ruci bronanog kipa pretvorila u munju i omotala oko nje, a
njene ognjene trake dri u ruci Beatrica kao ognjene uzde kojima upravlja
Gordanom po svojoj zloinakoj volji.
Pee je u mozgu, u itavom tijelu, a ne moe da vie, ne moe da se otkine.
Svaka kretnja otpora strovalila bi u tamnicu, na stratite onu milu glavu u
remetskom samostanu, glavu njenog skrbnika, oca.
Nijemo, beutno promatra Beatrica ljutu borbu djevojke, promatra oajne trzaje
svoje rtve u posljednjem dahu svoje postojanosti.
eka mirno, ustrajno, dok velika snaga Gordanine otpornosti ne izdahne. Ona joj
primakne stolicu.
pod, a njoj
POn<Nijednom rijeju, nijednom kretnjom ne odaje Gordana znak da slua. Stisnute
su joj usne i ukoeno itavo bie.
_ A tko ti to daje? Kraljica! Budui vladar, onaj koji e imati vlast da tvojem
skrbniku skine s glave ljagu urotnika. A tebi
Razmisli dobro. Stratite ili slobodu tvojeg skrbnika. Uzmi jedno
ili drugo.
Casak kraljica prieka, onda opet upita:
- Dakle, to u/-na;,,

- Njegovu slobodu.
- Pametno si uradila. Iz moje ruke primi obeanje utnje i budue milosti.
Vjee sa smeih oiju podigle se, a ispod njih usjekao se u kraljicu pogled kao
ubod noem.
- Cime mi veliansi.<- jami utnju?
- Zna koliko ljubim vojvodu Hipolita. Dakle, kunem ti se na njegovo zdravlje i
ivot.
Samo je kimnula.
- Prema tome sklopile smo savez. Kraljica vladarica srezala se s tobom za danas
i za sutra, za novu budunost i ona e tvoju rtvu uvaiti onako kako zaslui.
Kad mi preda kljueve, dobit e na dar prinevo pismo.
Gordana ustane. Pismo joj je sada nekorisno prema stravi koja ju obuzima za
skrbnika.
- Saznaj od princa gdje se nalazi taj dragocjeni klju i javi mi. Ako je na
Viegradu, poslat u te onamo pod izlikom da mi donese neke dragocjenosti iz
mojih tamonjih odaja. To ne moe biti nikome napadno. Vie puta slala sam te u
Viegrad ili iz Viegrada u budim k i dvor. A sad poi i razmisli kako e
udesiti svoj razgovor s princem. Dovoljno si mudra da to izvede. Saberi se i
poi.
Uhvatila ju je za rame intimno kao da je eli ohrabriti i time iskazati svoje
naroito prijateljstvo. Taj je dodir Gordanu igo-sao. Brzo se pokloni i jo
bre ostavi odaju.
Beatrica se zadovoljno nasmije i pozvoni srebrnim zvoncem. Unili su Ranzano i
Francesko.
- Vae mi lice, velianstvo, odaje sve.
- Da, Ranzano. svreno je.
- Obeala si jin vratiti pismo? - upita Francesko.
- Vara se. Nije ni zatiazila. Naprosto je odbila. Valjda je odabrati da bude
prognana i da prosjaci. - Moje brze misli ttfr
15*
ile su i nale. Sjetim se Gordanina skrbnika. Znam kako ga je ljubila i koliko
je drhtala za njega dok je bio u tamnici, a tek kasnije kad je utekao. I u
trenutku sam uhvatila strijelu to vazda skice oko Gordanina srca. Ta je
strijela njen skrbnik. Smislim varku da znam gdje je sakriven i ova je strijela
pogodila.
- Velianstvo ne zna gdje se nalazi skrbnik?
- Ni izdaleka. Ipak, tom sam je strijelom udarila, smrvila. Jo sam joj se
zakleta na Hipolitov ivot da u vjeno utjeti. Sad je djevojka potpuno u mojoj
ruci.
- I obeala ti je kljueve od krune?
- Rekla sam: imat u ih za nekoliko dana, a s njima i nju, sve njene tate
osnove da se dovine do prijestolja na kojem bi imao sjediti princ Ivan. Od ovog
asa ona ne moe vie uiniti jedan korak u prilog princa. Zatvorila sam je u
kavez ognjenih reetki. Uguit e se, a ja se uspinjem gorostasnim korakom na
prijestolje.
- A Ivanovo pismo?
- To e mi jo vrlo dobro posluiti. Spremi ga, Francesko. v Te je noi kraljica
usnula s pobjednikim smijekom.
* * *
irokim predvorjem dvora tiina i polutama. Veliki kipovi to dre svjecnjake
tamni su. Svjetla su pogaena. Samo nekoliko svjetiljaka osvjetljuje iroke i
duboke hodnike.
Negdje krinu vrata jedva ujno, oprezno, pa opet tiina. Uskoro nakon toga
jedva primjetljivi zatomljeni koraci. U polutami tamna muka pojava postaje, pa
opet kree dalje, ogledava se. Neto trai. Iza tamnog kipa zauti enska
haljina.
- Tu ste, Gordana?

- Hoe li nas tko zatei, gospodine Damire? i! - Svi spavaju.

- Ipak je potrebno da govorimo posve tiho. "6i - Sto se dogodilo, Gordana, da

ste me roili u to doba?
- Ve dvije noi ne mogu spavati. Neka me misao progoni, moram biti nacistu.
Pozvala sam vas da budemo nasamu. To je danju nemogue.
- Sve je u dvoru duboko zaspalo. Traite kakvu slubu od mene?
- Traim umirenje. i;;.
- Cime vam ga mogu pruiti?
- Samo iskrenim odgovorom.
-
i..
- Vi znate da vam ne mogu lagati. -\ .iif-rr ; ,
- Koliko je meni poznato, pri izboru MM>lHta|ja vrlo J*
vano u ijem je posjedu kruna; Samo onda mat* atferUti kralj
ako se kruna dotakne njegove glave? v"50 >""V;- Tako je. A zato to pitate? ! ;?&;>u;
__ Kruna je spremljena u Viegradu?
- To je svakom poznato.
__ Tko ima kljueve onih devet sanduka U kojima M nalazi
kruna i klju od kule. _ _
- Kljuevi su dobro pohranjeni. __- Gdje? Recite?
- U kraljevskoj odaji u Viegradu. __ i nitko ne moe do nje?
- Razumijem, vi se bojite da kraljica ne bi...
- Bilo tko. Samo mislim da je potrebno o tome voditi rauna. Gdje su ti kljuevi
pohranjeni? _ Pitate udnim glasom.
- Svejedno kakvim. Zar se bojite da mi to kaete?
- Sto vas je napalo?
- Dakle, recite gdje su!
- U kraljevoj odaji u stijenu je uzidan ormar. Otvara se firentinskom kvaicom
koja je vama posluila u Napulju da ste mogli utei iz zatvora. Nitko to ne zna
otvoriti osim kralja i princa. Da, sad mi pada na um: i kraljica poznaje tajnu
firentinske kvaice! Htjeli ste me upozoriti na Beatricu?
- Sada nema ju; nikakve pogibelji, ali za budunost, tko zna. Razmiljam mnogo o
tome pa sam htjela podsjetiti za sluaj da nas zadesi golema nesrea.
- Ne bojte se, kralju je dobro, a kraljica ne moe do kljueva krune. Nitko ne
zna gdje se nalaze, samo princu je kralj otkrio svoju tajnu, a Ivan je povjerio
meni. Od vas, Gordana, nitko nee saznati. Dobro je da ste me o tom pitali.
Potrebno je da mi koji smo princu najblii, vi i ja, znamo to nam valja initi
za sluaj kakve nesree. Ve se jednom desilo da je jedna kraljica ukrala krunu
s Viegrada i s njom pobjegla. Beatrici to nee uspjeti, jer je kralj ve prije
nego sto je poao na ratite sakrio kljueve koji vode u kulu i do krune. Bez
tih kljueva kraljica bi morala ruiti debele zidine kao peine, razbijati devet
eljeznih sanduka...
Nije mu odgovorila Lice joj je zastrto sjenom s bronanog kipa to je nadvisuje.
- Dobro je to, Gordana, da ste me upitali. Vi morate znati put do krune.
Odjednom ona zatetura prema njemu. Mladi je uhvati za ruke:
- to vam je?
- Prepala sam se da netko dolazi.
Casak su ostali sluajui dok je on dri za ruku osjeajui da je nesigurna, da
joj tijelo lagano podrhtava.
- Nikoga nema
Priinilo vam se. Vae su ruke ledene. Zaas skine on pelerinu i
zaogrne je.
- Hladno je ovdje. Poite, Gordana, u svoju odaju.
Ona se nasloni na ogradu trijema kao da ne moe dalje ili
da jo uvijek ima neto da kae.

- Mogli bismo sutra nastaviti ako elite Joi MI mom raspraviti.

Ni sada se nije maknula ni odgovorila.
<
- Ako vam je pozlilo Gordana, dozvat 6> dvoranha,
- Ne. nizato. Ne telim da me netko vidi vama, idem
sama. :>

- Dopustite da vas otpratim do vrata.

Poao je uporedo s njom. Kad su koraali ispod okrugle none svjetiljke, on
korakne naprijed i pogleda joj u lice. Bilo je smrtno blijedo, oi ukoeno
gledaju ravno preda se. I zaustavi je.
- Boe moj, gospoice Gordana, vi ste bolesni.
) i
""....,- Ne, moje je tijelo zdravo.
.. i
<;>
- A dua boluje? :
- Ne, ona je mrtva!
- Neto se strano zbilo s vama, Gordana? **
- Vie nego stranol
( " Ispod svjetla stao je pred nju gledajui je pogledom odanosti ""- Kad bih
bio dostojan, zamolio bih vas da mi se povjerite. Sve bih uinio da vam
pomognem.
- Jeste li kada gledali ovjeka kojeg je uhvatio vir u rijeci? Ljudi su
pohitali, zaplivali prema njemu da mu pomognu, ali vir je bio jai i povukao ga
u dubinu.
Osjeao se pred nekom dubinom u kojoj je beskonani mrak i ini mu se da iz
bezdana uje poklik, mutan i nejasan poklik za pomo.
- Molim vas Gordana, izjasnite se.
Smee bademaste oi sjaju grozniavim plamenom. Govore mu o nekoj strahoti koju
ne razumije, jer njene usne ute. I pola je dalje, on je slijedi. Onda se
odjednom obazre k njemu i prui mu ruku. Od ledenosti toga dodira on je gotovo
zadrhtao.
- Gospodine Damire, ne zaboravite to sam rekla. Laku no.
I uspela se stepenicama u drugi kat. On je ostao dolje dok se um njene haljine
potpuno izgubio u tmini. U polutmini sablasno se odrazuju kipovi kao neke
tjelesine privezane uza zid.
"Zato su njene ruke bile tako ledene? Zato je ova vazda mirno tijelo tako
drhtalo? Zato su one oi kao dva badema od baruna plamtjela grozniavom
vatrom? Sto se zbiva u dnu bijelih grudi? Kakve misli jure pod onim bijelim
elom? Sto je moglo da zbuni taj vjeni nerazruivi mir, taj vazda prisebni
razbor to sjaji u njenom licu nepromjenljivim svjetlom? Sto je moglo da potrese
Gordanu, nju, nesavladivu u postojanosti svog mira?"
Zakopana ljubav pobudila je strah od neega to prijeti njoj, a on ne moe ni da
prozre, ni da nasluti, da uzmogne bdjeti.
Iz drue due roje mu pitanja. Svako pojedino odzvanja mu duom, a odgovara
samo uplaena jeka, bez nade u saznaNo se sputa u dubinu. Tiina drijema oko njega. Kipovi
toie uspravno, sablasno. Okrugle svjetiljke sa stropa titraju
iaraiui drhtave sjene. Od te tiine zahvaa mu duu strah. Htio
bi da vie, da kn- .
probudi Gordanu i njenu utnju koja mu
zadire do dna "rca, iskapa ljubavnu bol, tako pomno zakopanu.
Od gluhoe okc> sebe on se prepadne. ini mu se da se po toj ukoenoj tiini
razlijee svaki poklik njegove due, svatko pitanje njegova srca, svaki dah i
svaki kucaj njegova srca.
ini mu se da sva njegova unutranjost proizvodi zaglunu
buku to odjekuje od jednog kraja predvorja do drugog. Pre
straen tom predod
Damir se digne pa tiho i neujno poe
u svoju odaju.
Tu se baci na postelju, zarine ruke u svoje crne kose i zagleda se u strop.
Bljedoa njegova lica i pogled njegovih oiju izraavaju jedno jedin | n n. .
"Sto je moglo pokolebati tvoju snagu, Gordana? Sto?"
NO NA VISEGRADU
Sutradan je doruku prisustvovala itav? kraljevska obitelj, svi dvorani i svi
dostojanstvenici kao svakog dana. Kod stola je sjedio sam kralj. Beatrica je
bila vedra i nasmijana. Njeno je posluivala kralja.brinu i se oko njega.
Nakon doruka izdala je dvoranima naloge za itav dan. Tada se iznenada okrene
Gordani i ree glasno:
- Trebam tvoj nakit od bisera i smaragda. Poi e odmah laom u Viegrad.

Gordanino lice problijedi. U oima joj bljesne strava. Tiho je odgovorila:

- Da, velianstvo,^,,
- Dan je kratak - ree kraljica - moe tamo prenoiti, a sutradan se vrati.
uuauan se vntu.
Iza princa Ivana stoji Davor i promatra Gordanino lice i trzaje.
Gordana je slila na obalu Dunava ispod budimskog kraljevskog dvora. S njor je
pratnja od desetak momaka, jedna kraljiina dvoranka i pa Stjepko. ekaju dok
momci opreme neto na adi kojom se ima puvi .1 u Viegrad.
^jevJka je pola podalje, duboko utonuvi u misli. Stjepko
je stigla do njega, svrne pogled k
v - Gleda me preplaeno?
- Bojim se za vas, gospoice Gordana.
- Zato se boji?
- Nikad vas nisam vidio tako blijedu i teko zamiljenu. Neto vas jako titi.
Svojim lijepim oima skrene ona gore prema budimskom dvoru to se uzdie na brdu
svojim kulama, tornjevima i obrambenim zidovima.
- Tamo gore je ono to vas titi? Je li, gospoice?
Pogledala ga je kao da mu zahvaljuje za njegovu brinu panju. Ali nije
odgovorila. inilo se da bi je svaka rije umorila i boljela, sva je proeta
saznanjem propasti u koju je gone nesavladive sile.
- Otvaraju mala vrata na kuli - upozori je Stjepko. Ona se lecne i pogleda gore
k posljednjoj zidnoj ogradi kraj dvora, nedaleko od obale Dunava.
- Uh! - usklikne Stjepko. - Ono staro njukalo dolazi. Kree k nama. Zar e i
Nardela s nama u Viegrad?
- Nita mi nije o tome rekla kraljica. Moda mi prije odlaska donosi kakav
nalog.
- S njom dolazi i Bepo, taj gadni Napuljac. Ne trpim ga.
- Nitko ga ne voli - primijeti Gordana, ali je njezina pozornost ve sada bila
izvan Stjepkovih avrljanja. Starica je do klipsala do njih, zakiljila svojim
malim oima na Gordanu i sa-sula pred nju pljusak rijei:
- Lijepa djevojko, njezino velianstvo u posljednji se as dosjetilo da bi
trebalo jo neke dragocjenosti iz njene primae odaje. Ima toga dosta: napuljska
vaza, pa onda kristalne ae s grbom princa od Kalabrije i jo eli narukvicu,
onu iroku od zlata s velikim dijamantima. Ali ti ne zna, djevojko, gdje se to
nalazi. Sve u ti ja pokazati i zato me kraljica poslala da te pratim. Sve u ti
ja, mila moja, pokazati, sve. Nardela poznaje svaku nit i svaku mrvicu gdje se
koja "aW", a Bepo e nam biti na pomo. Skinut e ti sve s polica jer kraljica
nee da se drugi dotakne njenih dragocjenosti.
Gordana ne slua. Njezin se pogled izgubio prema dvoru s izraajem beznaa.
Momci najave da se mogu ukrcati. I sili su svi redom na kraljevsku lau.
Gordana se zamotala u ogrta, makar je i sunce toplo, i sjela daleko od drugih,
sasvim gore na pramac pa se zagledala u dubinu vode. Laa polagano plovi niz
obalu. Sunce obasjava budimski grad i nanizane kue Pete s druge strane.
Stjepko promatra, sad jednu sad drugu obalu, da pratnja ne bi opazila s kolikom
je panjom obavio lijepu djevojku na pramcu broda. Neto ga uznemiruje. Sto se
vie udaljuju od Budima, to mu je mlado srce nemirnije, ini mu se da je Gordana
obavita nekim crnim oblakom, tekim kao olovo. Osjea instinktivno da nad njom
lebdi
crpca Ne moe odoljeti pa joj se priblii, a da ga nije ni ula. n to ie tako
stajao kraj nje. U predosjeaju da njoj neto prijeti bude mu teko. U grlu ga
stegne i suze mu navru na oi. Toga asa djevojka ga pogleda:
- Tebe neto boli, Stjepko? __ Vi ste jako nesretni.
- Zbog togu suze u tvojim oima?
_ I u mojem srcu.
- Sjedni, Stjepko. Nema se ega bojati. __ Ne bih li vam mogao pomoi, Gordana?
_ Ne da se nita pomoi. _ Zar je tako MI us no?
_ Nije nita. Posve nita. Mislim o svojoj sudbini koja me tako daleko bacila
osamljenu.

- Ako vam je neto teko i trebate neije pomoi, zato se ne obratite princu?
On bi sve uinio za vas.
- Nemam to traiti od njega.
- Mogli biste traiti od gospodina Daminu I on bi sve uimo za vas. Vi znate
koliko vas ljubi.
- Nadam se da me ve zaboravio.
- Nade se vae nee ispuniti. Svakog ga dana promatram. Kad god vas poeleda, kao
da vam prisie vjernost. U svakom njegovom pogledu vidim ljubav. Danas kod ruka
sve je u njegovim crnim oima trzalu, neto vas je jako dugo promatrao, ne znam
zato. Moda i on osjea da vam neto prijeti. Da vas sada vidi kako ste
blijedi, utueni, spopala bi ga jeza.
Okrenula se i sjela licem prema udaljenom Budimu i zurila u pustu povrinu
Dunava.
- Zato mu niste rekli to vam prijeti, gospoice Gordana?
- Zato nisam rekla? Zato moj djeae, jer su me spopali kao razbojnici i
zavezali usta da utim. To velim zato, da zna ako . . . Svejedno.
- Dakle, uistinu vam prijeti neko zlo?
- Ne pitaj. Ne mogu odgovarati.
Pa uuti i alosno se zguri na svom mjestu. Laa plovi po lijei, natopljenoj
im in Stjepko ne moe utjeti. Hoe da odvrati oboavanu djevojku od tekih
misli.
- Pogledajte, gospoice Gordana, ono staro njukalo neprestano nas posmaiia
-- Zato je poslanu.
Dakle, kraljica ju je slala vama da vas uhodi?
- Da me nad^lcLla.
- Zato? Valjda se ne boji da ete pobjei s Viegrada?
- Zidine kojima sam obzidana visoke su do neba i sagraene od ocjeli
- To je sigurno kriva kraljica?
Ona slegn ramenima i ne odgovori. Naslonila je glavu na ruke kojima se
podupirala o ogradu lae. Visoko nad nebom
die se brdo, obraslo gustom umom. Ispod njega, na uzvisini, bijele se iljasti
svodovi etverokatnih kula.
- Ve smo blizu. Eno Viegrada - upozori je Stjepko, samo da razvee neki
razgovor, ali je brzo poalio jer opazi da se ona trgla kao od neke slabosti.
Nakon dva sata plovidbe pukne pred njima dvor na strmoj visoini iznad Dunava.
Stjepko je slijedio svaki Gordanin pokret da po njenim kretnjama i pogledima
pogodi ono veliko i strano od ega ona strepi. I gleda u njene oi to se ne
skidaju s vie-gradskog dvora. Razabire jasno kako joj pogled istrauje dvor,
njegove zidine, kako pilji u kule, istrauje trijemove to obrub-Ijuju tornjie
kao neke male terase. I onda se djevojin pogled sputa dolje, od kule do kule,
istrauje iroke terase, bajoslovne visee vrtove to se na stupovima sputaju
od dvora postepeno sve dolje do debelih zidina na rubu obale Dunava. Po
mramornim terasama razabira zelena juna stabla.
- Kako su prekrasni ti vrtovi - apne Stjepko ne bi li Gor-danu prisilio da
neto govori.
Nije doekao odgovora. Sva njena panja Usredotoena je u nekoj misli koju on ne
moe pogoditi ni naslutiti, samo razabire kako joj se pogled die s mramornih
lukova gore navrh kule i opet se sputa niz mramorne stepenice s vrha brda u
Dunav.
"Sto to ona trai gore po kulama, po tim stepenicama, pa opet gore po loama to
strmo zure u dubinu rijeke?"
Sunce se uprlo u dvor, aroban, raskoan, to ga je svijet nazvao "rajem u
zemlji kralja Matije".
Laa je pristala. Gordana sie prva i, ne obazrijevi se vie ni na koga, uspne
se mramornim stepenicama. Stjepko je slijedi hitro, preskakujui po dvije stube.
Iza njih je slijedila ostala pratnja.
Stigli su pred vrata dvora nalik na kapelicu nad kojom se uzdigao iljasti
toranj. Straa im otvori vrata i itava pratnja ue.

Gordana proe irokim dvoritem. U sreditu se uzdiu kipovi muza, drei se za

ruke, a pod njihovim nogama mali Amor dri u ruci mramorne strelice iz kojih
prskaju vodoskoci, itavo je dvorite zasaeno stablima s kojih pada uto lie.
Djevojka nae katelana i saopi mu elju svoje kraljice da e ostati na dvoru
do sutra pred podne. Onda se uspne stepenicama od crvenog mramora na mramorni
trijem i nestane ispred oiju zabrinutog Stjepka.
Sreo se s njom opet u blagovaonici. Jesensko sunce ve je zapalo i aroliki
prozori odrazu ju blistava svjetla.
Nardela neprestano pria, debeloglavi Bepo samo jede, ne brinui se nizata.
Gordana uzima hranu, samo naoko. Stjepko zna da je davi u grlu. On to vidi,
osjea, ali .ne zna uzroka i sam ne moe jesti. Katelan se brine oko Gordane
svom panjom mukarca prema ljepotici. im se svri objed, Gordana, Nardela i
Bepo pooe u kraljiine odaje.
_ Dobro je da jo za dana spremimo stvari koje treba naa ljubljena kraljica pria Nardela i nairoko se razbrbljala.
Bepo skida s polica dragocjenosti, Gordana uzima komad po komad i slae u
jrebrni sanduk. Kad su svrili, zakljua policu i ostavi Nardelu i Bepa same.
- Pazi - api u starica - slijedi Gordanu na svakom koraku. Isto u initi i ja.
Ne smije je pustiti s vida. ; .
I oni izioie za Gordanom.
i-K.
?.;,
.;
* * *
No se uvukla u bogate dvorane dvora povrh Dunava. Tiho se otvaraju vrata
kraljevi odaje. Jo tie ulazi Gordana. U ruci joj svijea. uto svjetlo drhti.
Neujno je zatvorila za sobom teka vrata. Svijeu stavi na
kamin. Zaljeskali se ukrasi od srebra, zlata i dragulja, poredani
na mramornoj ploi kamina. Djevojka stoji kao sablast i zuri u
tamne kutove kraljt L viegradske odaje. Opet uzme svijeu i po
lagano obilazi zidu\ traei i ogledavajui. Tamno drvo sve je
izrezbareno i oboj.i
zlatom, a njen otri pogled istrauje
svaki listi, svaki zavoj ornamenta. Odjednom joj svijea u ruci
/.adrhta i ona je stavi na ormar, iaran uzorcima od sedefa.
Tad sjedne na stolicu i pokrije lice rukama.
Prolaze asovi Podigla je glavu, dah je mui, uguit e se. Isprui ruke i pohit
u tamni kut, gurne vrata pa izae na tamni trijem kule.
Zrak je leden. Naslonila se na ogradu trijema i dahe. Pola
gano se smiruje Podie glavu i gleda u no. Iza brda se pomalja
mjesec jo rum gotovo krvav. Dolje strmo silazi terasa za te
rasom sve do r
gdje se ljeska povrina Dunava. Tamo
izdaleka uje se jak um rijeke. Pljusak valova ispunja tiinu.
Nepomino stoji na trijemu kao kip, kao sablast to prolazi nou
trijemovima kralje i >11 Nijemo dozivlje pomo neba i Du
nava. Naslonila se na zid.
Zuri. eka ili skuplja snagu da izvede in od kojega strepi. Ili se neka druga
misao raa pod tim elom po kojemu je vjetri razasuo smeu kosu?
Mjesec se uspinje, zagleda se u nju i blijedi kao od uasa.
Jo uvijek Gordana stoji naslonjena na zid. Ne moe se otkinuti. Odgaa jezoviti
in. Neto je lecne i ona pogleda niz kulu. Zahvatila je pogledon neto crno. Je
li kip?
Ukoeno uhvati pogledom crnu toku pod kulom. Sagibala se. Granje zauti
razabire da je iv stvor. Neki ovjek se vere ispod kule. Mjesec je osvjetlio
njenu pojavu, a dolje u sjeni mu-SKarac.
Ispruio je glavu gore prema njoj. Sjetivi se, da je sva oasjaiia mjesecom,
povue se.
Neko vrijeme napeto oslukuje, onda opet isprui glavu i pogleda dolje. Ne vidi
nikoga. Polagano krene natrag u kraljevu odaju, koraa kao da su joj noge od
olova. Sjela je u naslonja. Ruke joj padoe u krilo, a glava na prsa.

U dvoru se nita ne javlja. U kraljevoj odaji duboki mir, mukla tiina. Samo u
njenoj dui lomljava. Uzdigne glavu i gleda. U titraju ika svijee sjaji se
zlatna firentinska kvaica. Gordana sklopi ruke i apne:
- Zar e me ostaviti sav svijet?
Strava iz njenih oiju krui mrakom sobe. Glava joj se na-ginje, slua, napinje
sluh. Po kutovima mrak i olovni mir.
Opet ustane. Uini dva-tri koraka. Krui po odaji kao po grobu. as se gubi u,
mraku, pa opet izlazi k svjetlu svijee. Neto se pokolebala i prislonila uza
zid. Sklopi oi. Na crnom zidu prislonjeno tijelo nalik je na kip od voska. Oko
nje je kamena nepominost. Samo zrake svjetla lagano dru. Svijea gori kao u
posljednjem asu umirueg.
Naslonjena o zid lecne se kao udarena u sljepooice. Otvori oi, zagleda se u
mrak. Grobni mir probudi tropot. Na galeriji odaje neto se maknulo. Oi joj
zure ukoeno u mrak galerije, prsa joj se nadimlju. Gore u mraku mrana pojava,
vrsti jaki koraci.
Gordanin krik zadrhti odajom. Dolje u dnu odaje vrata se rastvore. U njihovim
okvirima stoji Nardela, iza nje uleti u sobu Depo. Gordana ih ne vidi, ne uje.
Njezina je svijest gore na galeriji gdje kripaju stube pod jakim koracima.
U strahu starica s Bepom potri van, zatvori vrata. Gordana zuri u mukarca. On
joj se pribliava. Bez daha opetuje jednu te istu rije:
- Damir! Damir! Damir!
Zaustavio se pred njom i uti. Nije ni prestravljen ni zauen. U njegovim je
oima neto mrano i bolno.
Gleda je dugo. Onda skrene oi k zidu, uini korak, dotakne rukom zlatnu kvaicu
pa otvori vrata uzidanog ormara.
Posegne u njega, izvadi kutiju, prinese je k svjetlu i otvori U njoj lee
netaknuti kljuevi. On gleda blijedu Gordanu i uti, a ona promatra njegove
lagane kretnje. U njima ita ono to joj on preuuje. Gledaju se. iak svijee
osvjetljuje im poglede, mramorom uti oko njih no puna jeze.
- Gordana! Oh, strahovito... -.
. k
- Slijedio sam vas obalom.
;
*
:
- Slutnja!
1;
.-,; - U moj grijeh?
;,,*- u vau nesreu.
.
,
- to slutite o mojoj nesrei? .... . - Sve - i on pogleda kutiju.
>.
< :
- Kad se porodila slutnja?
Danas, poslije doruka kad vas je kraljica poslala na Vie_ To ne moe biti zametak slutnje.
_ juer u noi ispitivah* ste me, govorili o kruni, o kljuevima, o kraljici.
Nisam jo osjetio, ali vae ledene ruke, bljedoa vaeg lica, slabost to vam je
preuzela tijelo, rekoe mi: za njom ide neka velika strahota. Otkud i gdje vas
eka? To je pitanje bilo napisano ognjenim slovima kamo sam god pogledao. Tek
danas, nakon doruka, kad vas je kraljica slala u Viegrad, uhvatio sam oajni
krik vaih oiju. Dozivale su u pomo. uo sam ga i stao usporeivati vae
ispitivanje noas, vae opomene i slutio sam vezu.
Gledala mu je ravno u oi, ne prekidajui ga.
- Zamolio sam u princa dozvolu da ovu no idem k majci, uzjahao sam konja i
krenuo obalom. Taj kratki put projahao sam brzo. Gore s brda, skriven u umi,
promatrao sam kako se iskrcavate, kako ulazite u dvor. Podno sam uao u dvor i
zamolio katelana da nikome ne najavi moj dolazak jer imam neto donijeti princu
iz njegove odaje u Budim. Dugo sam ekao dolje ispod
kule.
- Vi ste bili...
- I vidio sam vas na trijemu u mjeseini, uao u dvor i neujno se uvukao u
galeriju, neodluan to da uinim. Ako sam uinio zlo, Gordana, ne osudite me.
- ekala sam vas. : ,."
[
- Mene?
- Da.

- Dakle, ipak, ispitivali ste me one noi ne bi li nd.

- Razumjeli ste me?
- Gordana, vi ste, dakle, imali da uzmete...
- Ne smijete pitati ni rijei.
- Smijem govoriti to mislim.
- Vas ne vee zakletva.
Mladi zatrepti od jezovite spoznaje. Srce mu lupa. I prekrsti ruke na grudima,
a u mislima ape:
"Vodilo si me pravim putem, srce moje, ali sad Utihni, zanijemi, zamri da ona ne
uje tvoje silovite udarce."
- Slutnja da vama, ljubljenoj djevojci mojeg princa, prijeti nesrea vodila me
pravim tragom. Sve sam povezivao " mislima, sve mi se inilo \it |an . Kraljica
je iskoristila pismo, ono to smo ga oekivali jo na Griu. I vi i princ bili
ste pripravni da e ga jednog dana napuljski kralj izruiti Beatrici. Ona hoe
da ma kljueve od krune jer oekuje kraljevu smrt i vas je ucijenila.
- Ja nisam rekla nita.
- Sve sam to ja pronaao bex vas, Gordana. Vaa je zakletva ostala netaknuta.
Imali ste ispitati princa, ali njega niste smjeli "-*-.. Odabrali ste mene i
nadali se. Neu prozrijeti.

1!
- Danas, na lai moja je nada rasla i padala. Neizvjesnost me utukla, ak sam
htjela krenuti natrag, pregaziti zakletvu i sve ispovijediti. Povratak je bio
nemogu. Molila sam, molila pravednost da me uje, da me slijedi. Lutala sam
ovom odajom, ekajui vau pomo.
To priznanje preleti njime kao munja i on proape:
- Ako kraljica dade pismo kralju, princ Ivan iskoristit e krajnja sredstva da
vas spasi kraljevog gnjeva.
- U kraljiinoj je ruci otrija strelica od tog pisma? ,.
- Neto gore?
*"
- Ubojito.
.
.
-/;
-Za vas? "*

- Ne, ne.
,
- Za princa?
- Ni to.
- Onda za vaeg skrbnika. Gordana uti, mladi ape:
- Mogla bi mu nauditi samo onda kad bi znala gdje je. 1 Ona ne ree nita, ali
njezin pogled priznaje.
- Dakle, zna - ape on mrano, gledajui u njezine zjenice.
j
Nakon male stanke skrene pogled. :
,
- Prevelika se nesrea strovalila na vas.
y/
- Utapljam se u stravi za njegov ivot
,
.
- Da reem princu?
- Nije li na Griu pokuao da spomene ime mojeg oca? Znate kako je kralj planuo?
utite, Damire, to je sve to traim od vas.
- Princ bi me prokleo da ne uinim za vas mnogo vie. Znao je da princem pokriva
ljubav svojeg srca i njega podmee pod izlikom da brani Gordanu i za nju daje
sama sebe.
- Vi ete sutra poi u Budim, Gordana, i rei ete kraljici da sam vas zatekao u
kraljevoj odaji malo prije nego to ste otvorili ormar.
- Tako bih mogla spasiti onoga koji je pod ucjenom. Kad bi to uspjelo?
- Bila bi velika srea jer onda otpada svaka sumnja s vas,, Gordana.
- rtva je velika, gospodine Damire.
- Ne rtva, nego poziv, dunost prema princu.
- Hoe li kraljica vjerovati da ste me vi sprijeili?
- Svjedoci su Nardela i Bepo. Kad ste kriknuli, oni su otvorili vrata. Vidjeli
smo se okom u oko.
- Kraljica je u posljednji as poslala za mnom uhode da me nadgledaju.
- Sad imaju to da joj isporue.

- ujte, Damire, osvetit e se i kralju saopiti skrovite mojeg oca.

_ im svane prva zora, ve sam na putu u Budim. Poslat u najvjernijeg slugu da
ga obavijesti ako mi kaete gdje se
nalazi.
__ Povjeravam vam teku tajnu. On je u Remetama, u samostanu.
- Gordana, njega tamo nee nad.
- To vas jtilir
molim.
_ A sad kitim spremiti kljueve.
_ Beairica e me opet slati ovamo. Kljueve bi morali...
- Sakrit u ih na drugo mjesto.
- Ne pitajiu
kralja? - Preuzimam na sebe svu odgovornost.
- Uzimate na sebe mrnju kraljice i odgovornost pred kraljem za stva; o kojima
ne moete dati razjanjenje?
- Preuzimam lake due. Kruna pripada princu. Casak ga je gledala, a onda e s
uvaavanjem:
- To je vratolomna odvanost.
- Vi ste me nauili
- Samo probudila ono to je u vama drijemalo. Danas ste mi se dvostruku oduili.
Uutjeli su, utonuti su svaki u sebe. Mukla tiina oko njih. No je duboka.
Svijea pucketa. Gordana digne glavu:
- Dogorijeva. Idem na poinak. Juer nisam stisla oka. Hvata me omaglica.
Ustala je. Zamrlu.: joj se. Pola je i klonula. Damir prui ruke i dohvati je.
Drao je njeno mlado iznemoglo tijelo.
Od toga dodira obuzima ga dragost. Srce mu zamire od nesluene miline. Zahvati
ga drhtavica enje da je privine k sebi, vrsto, bezumno, u vjenoj zaboravi.
Kao da se u prsima pojavilo neto nepoznato i sad e zaridati, kliknuti. Osjea
da mora izrei rije priznanja. Rije gromku da se probude no, ljudi, zatrepte
zidine.
Prsa mu dru, a srce luduje. Lomata, razdire zagrade, rui i lomi.
Njena glava, u kojoj je zaspala svijest, pala je na njegova prsa i zaustavila u
njima ivotni dah.
"Jao, svijesti, moja, ne izdaj me. Ne izdaje - vie jo posljednja zraka njegove
prisutnosti.
- Gordana! - ape glasom koji miluje, cjeliva.
Ona se ne odazh l Besvjesna je. I digne je drhtav, potresan, oajno vapei
svojoj svijesti:
"Ne ostavi me! Jao srce, ne izdaj me."
Groza hvata njegove misli pred slabou enje da to besvjesno tijelo privin na
srce.
I-edenim rukam
ponese je na trijem, poloi na klupu, pa sklopljenim rukama
kao da se moli nebu, mjesecu i svojem
M
Mrtvaki blijeda mjeseina obasja Gordanino lice.
- Gordana - ape tihim glasom, pozivajui u pomo nju da ga spasi.
Hladan zrak probudi obnemoglu svijest, ona otvori oi, gleda oko sebe, digne se,
gleda njegovo lice.
- Sto je to bilo?
- Spopala vas je omaglica.
- Duh je bio jai od tijela. Odvie sam ga izmuila ovih
dana, tonui u stravi. Izdajica! Ja, ja da budem izdajica srei
kraljevstva za koju se borim? ,
- Ne. Vi nikada! $
- Gledajte crne valove Dunava. Ve sam se s njima spora*i
zumijela da me oslobode ako ne doete vi.
Zatreptio je kao njezin uvojak na vjetru, stisnuvi zube da ne vikne:
"Doao sam jer za tobom umireni."

A ona se zagleda dolje u rijeku, crnu kao no. Voda juri, dere, umi, crnom
povrinom vijugaju svijetle zrake kao munje u crnom oblaku. Tamo daleko na
drugoj obali svjetlucaju neke lui kao svjeice na groblju.
- Vidite onu svjetlost? Kao da krijesnice lete zrakom. Sto je to?
- Ne bih se mogla dosjetiti.
Promatrala je dugo pa opet primijetila:
, .{ ,;
rit - Bivaju vee, pribliavaju nam se.
"
j
- ini se tako.
\
403 Odgovarao je tiho, hrapavo. Oito je to ponuka da mu je .j
ifftrenula lice i pogledala ga:
;
$"L - Vi znate to znae ova svjetla?
> \
*!
;.** 1
ii*" -Ne znam.

,,,*.,. l. ,,*;, ..*

,"L$ - itam vam to s lica.
^r^v,u;.
- Krivo itate.
- Preobraeni ste, gospodine Damu". U oima vam je strep-nja, gotovo uas, vi
znate. Govorite.
Snana mlada prsa mu dru, srce udara. Htio bi da se baci niz trijem. Oi mu
zasjale od suza.
- Kunem se, ne znam to znae ta svjetla koja se pribliavaju.
- Od ega biste, dakle, mogli strepiti?
- Preplaio sam se.
:.v,
- ega?
- Da ste umrli. Princ bi me prokleo da vam nisam pomogao, a ja sam se bojao
dozvati dvoranku.
- Pravo velite. Ve sam zaboravila svoju omaglicu. Nikad niste vidjeli Gordanu
klonuti i mislili ste: mrtva je, a princ bi vas zaista okrivio zbog propusta da
nikoga niste zvali. Dobro ste uinili. Svi bi pitali: to radi Gordana u
kraljevoj odaji u ovo doba noi?
K
- Kralj bi poznao da ste bili ovdje.
__ Dobro je/Idemo. Jo neto. Zakljuat ete kraljevu odaju kljueve predati
katelanu. Recite neka ih nikome ne da. Ni_ Razumijem
Nee ih dati ni vama.
- Razumjeli ste? Hvala. Gle, ono su baklje - upozori ona,
pogledavi na rub dunavske obale. .;-, jk,"
j;^"-,viv
_ Tko bi mugar
da ide po toj noi? ,;;>_;i?;j ;^x^.i";:.a.;it; - Idu pi
prema naem dvoru. /."&.."..::LL*$" >.?>:
- Sasvin
tako.
- Hajdei.
Molim vas o svemu tome potedite princa.
_ Ula i s trijema kule u odaje. Svijea je dogorjela. U sobi tmina. K aroliki
prozor pada neto mjeseeva svjetla. Sva soba je tmini. Mladi slijedi Gordanu,
udaljen od nje, trese ga strai da je se ne dotakne.
Napipav- vrata, djevojka ih otvori. U hodniku pusto. Na dnu sneno g< jedna
svjetiljka.
- Gospe.
Damire, sutra u se vratiti u Budim. A vi?
- Odlazim u dvor u ranu zoru. Ona mu pru
hladnu i mirnu ruku:
- Vi ste sp
ivot onoga koji mi je otac i moj skrbnik. I odmah kr
niz iroki hodnik. Podovi od mozaika ne daju nikakva zvuka od dodira njenih
nogu.
Vratio se u sob Uzeo je iz ormara kljueve, smjestio ih u drugi tajni ormari i
zakljuao. Onda zabravi vrsto vrata i pohiti gore u sobu pored prinevih odaja.
Raskopao je haljetak i gotovo se srui na leaj.
Streslo ga je kao groznica. Povue na sebe pokriva i zagnjuri vrelu glavu u
jastuk Crnilo mu se da je srce kladivo, da su sije-pooice ekii. Sve u njemu
lupa, buci i krv mu se pretvara u nakovanj . Onda mu se ini da je pao na dno

vira, a divlje zavit-tlane bujice srcu preko njega, kotrljaju se po kamenom dnu.
Tamo mu se prika/c predodba. Gleda Gordanu u ognjenoj mrei ije je krajeve
sapela Beatrica, a on pati, mui se. Svu Gordaninu stravu za skrbnikom, sav uas
nad izgubljenom slobodom, sve to osjeii on, trpi s njom, za nju.
Sto bi bilo da je one noi nije razumio? Sto bi bilo da nije doao?
Jeza ga prolazi. Dublje zarine glavu u leaj. Uzdie. Srce se razmahuje. Ljubav
kao probuena zvijer udara o njegova prsa. Vruica zahvaa mladost, bulazne mu
misli, predodbe, bu)<izni enja.
Urlie ljubav kao vihor to ga je digao u svojim rukama. Lrv mu vri. Osjea se
kao crni oblak to ga razdiru sumnje. razbija se kao am. u valovima divlje
oluje.
"Ne ostavi me, prisebnosti. Ne ostavi me, snago. Pomozi da opet uspnem u mir,
spokojnost. Doi snago. vrati se".
16 Gordana II
Sto je vie dozivlje, to se ona vie udaljuje, odmie, jurj] Uje ga. Sve mu
tijelo drhti u kipuoj mladosti. ;, "Zato se to moralo dogoditi? Zato?" .
Tiho stenje u mukama. Osjea fiziku bol u glavi, u srcu i itavom tijelu. Kao
da se svaka kap krvi pretvara u bodljiku a svaki dah u bode.
"Gordana, Gordana! Zato sam te udahnuo u sebe?" Onda izvue glavu ispod
pokrivaa. Znoj mu oblijeva lice, ili su suze? On ne zna, samo dozivlje, vie u
mislima, uzdie i stenje. Netko pokuca na vrata, a on skoi s postelje.
- Tko je vani?
- Katelan. Otvorite, gospodine Damire.
Novo drhtanje obuzme ga svega: Gordani se neto dogodilo, pozlilo joj? Lude
misli prolete mozgom, potri k vratima i otkljua. Katelan ue.
- Sto je? - pita Damir drhtavo,
l
- Doli su iz Budima.
<- *<
>
*>
-Tko?

-T1 ?<
*
- Prinev dvoranin Blako.
u *** f ;
**
Damir zapanjeno uti. 1>;

- Evo ga. Rei e vam po to je doao. ^

Momak ue. Damir zuri u njega i pita:
_
- Zato si doao? Kako si dospio ovamo?
- Njezina milost, vaa majka, poslala je nakon objeda po vas da doete k njoj.
Princ je isporuio da ste joj ve poslije doruka krenuh* u posjet. Kad vas dugo
nije bilo, gospoa se jako zabrinula i opet slala glase princu. Njegova se
visost prepala da vam se nije dogodila nesrea i odredio je da vas traimo,
itavo popodne kruili smo okolo.
- A kako ste doznali da sam tu?
- Rekoe putem ljudi da su nekog mladog plemia sreli na putu prema Viegradu.
Mi smo, eto, doli. Princ nam je naloio da se ne vratimo bez vas. Jako je
zabrinut.
Hladni mlaz oblije Damirovo elo. Osvjestio se. Princ ga trai. On zna da nije
bio kod majke. Saznat e da je krenuo na Viegrad za Gordanom, zbog nje. Ovaj
udarac stia njegova prsa, ljubav se prestravljeno zavue u dno grudi. To mu
vrati snagu. Uspravio se.
- Priekajte vani. Odmah u se spremiti. Gospodine katelane, evo vam kljueva
kraljeve odaje i neka ostane zabravljena. Ne dajte kljueve nikome, pa traio ih
bilo tko. Takva je zapovijed mojeg princa.
- Bit e izvrena.
- Odmah u se spremiti za put.
Tada ue sluga. Damir mu naloi da probudi paa Stjepka.
Dotle se on svue, umije, osvjei vodom, poelja svoju gustu
crnu kosu i uredi odijelo.
J
Snenih oiju ue Stjepko u njegovu sobu.

- uj, Stjepko Sutra kad Gordana ustane, rei e joj da sam se predomislio i po
noi otiao u Budim. Jo joj isporui neka bude posve mirna, sve e biti kako
ona eli. Neka je mine svaka briga.
- Znao sam da ete joj pomoi.
_ to si znao? Kakva njoj treba pomo?
_ Me znam drugo, nego da je bije neka nesrea. Vidio sam joj to u oima i licu.
I vi ste vidjeli. Opazio sam kad ju je kraljica slala u Viegrad. Sva je
problijedjela i itavim puteni buljila u valove Dunava kao da bi se htjela
spustiti dolje.
- Stjepko, ti si odan Gordani?
- Kao i vi.
Gledao je u paeve oi kao da u njima neto istrauje, pa onda ree, tiho i
vano:
- Dakle, kad si joj tako odan, ne putaj je s oka i reci da sam otiao vedar,
veseo i miran. Reci da joj ne prijeti nita. Sve je otklonjeno. I budi uvijek uz
nju, makar bi te i tjerala od sebe. Reci neka se vrati dopodne. Doekat u ju u
dvoru.
- Sve u joj isporuiti kako ste rekli i neu se maknuti od nje.
- Zbogom, Stjepkol
Pa je saalno gledao za mladiem koji nije ni slutio da djeak poznaje tajnu
njegova srca.
U dvoritu baci se Damir u sedlo pa uzjae u pratnji prineva dvorana i njegovih
momaka u no.
Jahali su uz obalu. Put im osvjetljuje mjesec. Damir se zavezao u teke misli
to da ree Ivanu? Kako da razjasni svoju varku da je poao k majci? Odluio je
slijediti Gordanu u posljednji as, nita dru^u ne mislei. Nije mu ni naas
pala misao da e majka slati u dvor, a sada?
Ogledao se gore na brdo gdje se u mjeseevu srebru blista dvor, u kojem je
njegovo srce podivljalo od enje da privine na svoje srce ljubav svojeg druga i
princa. .,"",,." ,,>.,.-,
I strese ga strepnja pa potjera konja.
!;
.;
* " *
U zoru je Damir prispio u Budim. Prinev sluga odmah g"
uvede u njegovu spavau sobu.
-- Zaboga, Damire, gdje si? Kakvu si mi zadao brigu?
- Nisi ni legao?
- Kako bih mogao da legnem kad ti se izgubio trag! Sve me snalazila sumnja da je
moda Beatrica uinila kakvo zlo da mi otme tebe. Koliko sam pretrpio ovu no
zbog tebe, dragi
Damire _
i princ ga zagrli.
16*

Njena prijateljska briga teko se kosnu Damirova srca. Zbog tolike topline i
vjerne odanosti smatrao se izdajicom zbog onoga to je prostrujilo njegovim
biem prema Gordani kad ju je drao na svojim rukama. I sve ono to je putem
smislio, kako da mu prikae uzrok svoga puta na Viegrad, palo mu je u prah.
Zgrozio se sam pred sobom to je htio da mu lae.
- Gdje si bio? Zato nisi poao k majci? - zapita ga princ, gledajui mu ravno u
oi.
- Htio sam da ti potedim uzbuenje. Ipak, bolje da zna, makar mi je juer
Gordana naloila da te potedim.
- Gordana? Ti si bio s njom? Gdje?
- ekaj da ti razjasnim.

I stade mu priati kako je Gordana ispitivala za kljueve krune, kako su ga

spopale slutnje kad je juer vidio njezin oajni pogled i kako je odluio da je
slijedi.
Princ slua drhtave due. Tek kad mu je rekao kako je uao na galeriju i kako mu
je Gordana saopila da ga je ekala uvjerena da je njeno ispitivanje razumio,
princ odahne.
- Eto, vidi - nadovee Damir - nisam htio da te slutnjama uzrujavam i zato sam
ti rekao da idem k majci, a zapravo sam poao na Viegrad, sve mislei u svojoj
dui: ako me moje slutnje ne varaju, onda me Gordana upuivala da je sprijeim
izvriti ono o emu ovisi ivot njenog skrbnika. Ako pak moje slutnje nisu
ispravne, liio sam tebe, Ivane, suvinog uznemira-vanja.
- Prijatelju, ti si joj spasio ivot. Dragi, sjea se onoga dana na Griu kad
smo se zakleli na prijateljstvo? Od onog dana ti si vjerno ispunjavao svoju
zakletvu. Hvala ti, prijatelju.
Damir je utio. Ivanova hvala pala je na njegovu duu kao teka objeda.
- Reci mi - primijeti princ - zato se Gordana nije po-i vjerila meni?
- Odabrala je mene, jer sam lukaviji od tebe, u nadi da u se sigurno dosjetiti
to ona trai od mene. U tebe pak nije ni sjenke lukavosti. A onda, ti si
vlasnik krune.
- Dobro je uinila. Ja nikada ne bih mogao prozreli njene misli kad bi me
ispitivala kao to je tebe. Plakao bih. Ali kad se vraa?
- Jo danas oko podne. Priopit e kraljici to se zbilo i onda emo vidjeti to
e Beatrica dalje.
- Ne razumijem kako bi kraljica doznala gdje se nalazi Ivan Cesmiki?
- Na Griu su uhodile svaki Gordanin korak uhode biskupa Osvalda preobuene kao
fratri, pa je lako mogue da su ule u trag Cesmikome, a kraljica je to otkrie
spremila da njime zarobi Gordanu.
- Onda ga valja odmah obavijestiti da se sakrije na drugo mjesto.
__ Poi u k majci da potraim naeg najvjernijeg slugu, neka ga majka poalje u
Remete po Cesmikog, da se sakrije Brezovicu. Jo je vano ovo: to e biti ako
kraljica tvoje pismo preda kralju?
_ Priznat u istinu.
_ A krali e prognati Gordanu.
_ Pokucat eu na i>rcc svojeg oca.
_ A to ako ostane zatvoreno? Ili ako bi se ipak smilovalo, moglo bi se dogoditi
da Gordanu ne progna iz kraljevstva, nego je vjena s vojvodom Ilikim.
- To bi bilo strasnije od izgnanstva, jer da je progna, ja bih poao s njom bilo
kamo - odluno e mladi princ, ali odmah upita Daminu
_ Vojvoda Je "prosio Gordanu? Zna li on da je ja ljubim?
- Vjerojatno ne zna.
I opet je proao po sobi i vratio se svojem prijatelju.
- Optuujem "am sebe. Nije lijepo to osjeam, ali vjeruj:
koliko sam volio \<>
toliko me proima mrnja kad pomi
slim da bi mi on oteo Gordanu. Borim se s ovim runim osje
ajem. Ne mogu ga svladati. Kakva je to zakleta sila. Sve to je
oko Gordane, sve ja to ljubim, a sve to mi je moglo oteti, sve
to izazivlje u |Deni nedostojni osjeaj. Drugi da je naziva svo
jom, da njenu gla\,u privija na svoje grudi. Od toga me svladava
bjesomunost.
Damini se im
-Qi
bodei.
- Nedolino je da govorim ovim rijeima, ja koji sam potpisao brani ugovor s
Biankom Sforza. Da. ali nikad ni asa nisam vjerovao da taj ugovor nee biti
razoren. Damire, otac je odgodio Biankin dolazak na dvor poslije nove godine,
ali nee proi ni tri mjeseca do moje proklamacije, a onda? Sluaj. Kad nou ne
mogu spavati, smiljam osnovu za osnovom da sauvam svoju slobodu za GouL

- U prvom redu treba da sauva njenu slobodu. I zato ti savjetujem da ne

prizna kralju svoju ljubav. Vjeruj: onog asa kad bi kralj to uo iz tvojih
usta, gubi Gordanu zauvijek.
Razmiljao je i onda podboio glavu.
- Tvoji su razlozi ispravni, pa ipak, vie me puta spopadne zelja da mu se bacim
pred noge, da mu sve priznam i da ga sjetim njegove ljubavi prema mojoj majci.
Mislim da bih ga mogao ganuti.
Bojim se da su tvoje nade tlapnje. Budi oprezan. ini amo ono ito ne ugroava
Gordanu. Ona je sada u Beatriinim pandama i kraljeva sklonost potrebna joj
je vie nego ikad. oku~. Boe moj. kolika je moja velika ljubav, hou li ikad
- Bori se za nju ustrajno, Ivane, i oprezno, ali uvaj Gor-danu. Kolika bi
katastrofa bila za nju kad bi kralj saznao da je ljubi?
- Dobri inoj prijatelju. Sto bih ja da nemam tebe - proape tiho Ivan,
gledajui Damira toplini oima, i onda nastavi:
- Vidi, ve sam mislio da si me napustio. Zna: poslije napuljskog povratka kad
si me nagovarao da zaboravim Gordanu.
- Hou sr.mo da se popne na prijestolje jer samo onda moe braniti svoju majku
i Gordanu.
- Ako zavladam i zadobijem Gordanu, hoe h* biti sretan, Damire?
- Najsretniji!
- Princ ga ogrli iskreno i toplo, a Damini se inilo da bi mogao zaplakati sam
nad svojom nesreom. Izrekao je "najsretniji" s punom duom.
"To bi bilo osloboenje za mene. Osloboenje" - uskliknuo
je u sebi. [
- Sad idem k majci da je umirim. Vratit u se, Ivane, brzo.!
..,. - Izgleda strahovito. Cijelu no nisi spavao? -
4&; - Da, ali se osjeam svje. J
* " *
Damir jae uzbrdo uskom ulicom grada Budima kraj graanskih kua i velikih
palaa velmoa. Zaustavio se pred lijepom modro obojadisanom kuom sa zidanim
trijemom. U dvoritu ga doekaju sluge i odvedu konja.
Pohitio je uz kamene stube u gornji kat. Doekala ga je majka sva blijeda od
probdjevene noi. I prineva je majka izala da ga ogrli. Obje su ga ene
salijetale pitanjima, a on je samo odgovarao da ih umiri.
Podvorile su ga zajutarkom i korile to je ovako iznenada nestao. Borka mu je
priala o zabrinutosti svojeg sina Ivana, uvjerena da mu tim otkriem ugaa, dok
se on osjea izmuen svakom rijei uvjeravanja.
Poslije zajutarka Borka se povukla u svoje sobe, ostavivi sina s majkom.
- I ona te voli kao da ti je majka - ree gospoa Brezo-vaki. - A princ te ne
bi mogao vie voljeti da ti je roeni brat. Koliko sam god prepalila ove noi,
neizmjerno me radovalo, gledajui prinevu ljubav i brigu za tebe.
Mladi ne odgovori. Klonuo je na jastuke leaja na kojima je sjedio. Majka prie
k njemu i zagleda mu se u lice.
- Propao si kao da si probdio no u grobu. Poslala sam juer u dvor. Srce mi se
uznemirilo. Nagnalo me da te pitam, da govorim. Reci: Zato si danas tako
blijed?
- Majko! l* Hun sav jedna velika rana koju biu ju. Krvavo
biuju.
_
Sjela je pokraj njega.
_- Dijete moje, na Brezovici si mi ve govorio neto o tome. Vidi, juer sam
htjela saznati. Danas e mi razotkriti to te
bije?
- Teko je, preteko.
_ Moda ima pomoi, sinko. Ne odgaaj. Povjeri se svojoj majci. Govori: to te
mui?
- Ljubav.
- Neuzvraena-

- Ni sanjati ne smijem o tome. A ima jo gore. _ Sto bi moglo biti gore od

neuzvraene ljubavi?
- Majko, ja ljubim Gordanu.
- Isuse - prenerazi se gospoa - Gordanu ljubi princ.
- Sad znate s\u strahotu.
- Sve bih mogla prije povjerovati nego da ljubi Gordanu. Ti si je najvie gonio
d primi prinevu prosidbu.
- Da, majko, jer kad bi bila njegova, moje se srce nikad ne bi osmjelilo da
krikne za njom u enji. Bilo bi mi lake. Sam pred sobom bio bih opravdan,
ist, neokaljan. Ali otkad se borim za njegovo prijestolje, kad sam zapoeo
borbu da je on zaboravi, moj je mir nestao. Nema vie opravdanja.
- Zato si skrenuo sa svojeg prijanjeg puta?
Ona me preobrazila Na brodu, kad smo putovali iz Napulja, ona me oduzela princu
i njegovoj srei i dala me domovini, kraljevstvu. Ona je to uinila za mene.
Sluao sam. Morao sam. Probudila je u mem mukarca, junaka, a taj se bori za
princa da bude kralj, a ne da bude sretan. Od toga vremena, majice, trpim vie
nego to bih mogao izrei. Vojvoda Iloki uzet e Gordanu. Ja to znam i svaki
dan, to se vie pribliuje taj svretak, novo je muenje za mene.
- Kad se princ vjenao s Biankom, odrekao se Gordane. A vojvoda Iloki, makar
je pristao junak, ipak tebi nije par. Mladi se trgne i pogleda majku.
- Sto mislite time rei?
- Nema nadaleko premca tvojoj ljepoti, tvojoj odvanosti | plemenitosti. Svoj si
ivot zaloio za princa. Gordana to zna i ako preboli princa, zato bi pola za
vojvodu, a ne za tebe?
- Uutite majko. Ne smijete to izrei Ni pomisliti ni sa
njati.
*^
- A kad bi ona ljubila tebe?
Ali da je ona, umjesto njemu, poklonila srce tebi, to bi
- Nebo, uvaj me takve katastrofe. Majko, morao bih umrijeti
ujte me, majice
jednog dana na Griu Ivan i ja zakleli
bilo?
- Bila bi nesrea smrtonosna. Ovako, kad ljubi njega, lake
smo se na vjeno prijateljstvo. On se zakleo na sreu i ivot svoje majke, a ja
na sreu i ivot va, draga majice. Zakleli smo se da nikad jedan drugome
neemo pribaviti boli, da emo jedan drugome rtvovati sebe. Znate li to to
znai?
Zalomila je rukama i oajno se zagledala preda se.
- Nad kakvim bezdanom lebdi, sine moj?
- Bio bih izgubljen, morao bih umrijeti da je mene ljubila. Shvaate li sad
kakva me zakletva vee? I sad patim, odvie patim, jer grdno grijeim protiv
njega kad ljubim nju. Grijeim protiv zakletve, izdajem vas, majko, i njega. I
kad sjedim njemu nasuprot i kad govorim o Gordani, dua i tijelo strepe mi od
uasa da bi on prozreo moje srce da zagleda u njemu moje izdajstvo.
- Nema izdajstva gdje nema krivnje. Nisi ti kriv zbog svoje IjubvL
- Nisam i ne znam kad se porodila ljubav. Bit e davno.
Kad smo se zakleli, nisam ni slutio da je on ljubi, nisam ni raz
miljao to je to u meni. Govorili smo o njoj esto i hvalili njenu
ljepotu i krepost, njezin um. Raspravljali smo o njoj, a da nikad
jedan drugome nismo zagledali u srce. One veeri, kad mi je on
razotkrio svoju ljubav, oitovalo se u meni moje srce. Sluao
sam Ivanovu ispovijest, a svaka njegova rije razotkrivala mi je
da sam ja sav ispunjen njome. Pitao me one veeri: "Zato si tako
strahovito blijed?", a ja sam mu odgovorio: "Jer trpim s tobom."
Nisam lagao, trpio sam s njim, ali ne samo zbog njega ve i
zbog sebe. I bacio sam se na svoje srce svom snagom, svim to
je u meni, borei se da je on zadobije. Skinuo bih bio i zvijezde
s neba da mu je mogu dovesti. Uhodio sam je, muio, htio sam
je prisiliti da ne odbije njegovu prosidbu. Zaboravio sam kraljev)

stvo, htio sam samo da ona bude njegova. i>

- Plemenit si, moj sine.
t
- Ne, majko, nije to bila plemenitost. Bila je sebinost, samoobrana, htio sam
da bude njegova, da je ne poelim ja. Nikad se moje srce ne bi razbuktalo
enjom da je ona njegova. titile bi me moje zakletve i vjerna odanost. Vi
znate kako je duboko moje osjeanje za njega, a ovo bi bilo zatomilo, uguilo i
razorilo moju ljubav. Jednom mi je rekla da nisam mukarac. ujete li, majko, da
nisam mukarac. Koliko me udarila posred lica. Nisam mukarac - ree ona - kad
se brinem samo oko ljubavi i srca dok ona rtvuje sebe srei kraljevstva, srei
svoga naroda. I kad sam ono na brodu sluao iz njenih usta kolika nesrea
prijeti domovini, ako Ivan ne postane kralj, probudio se u meni mukarac. Onda
mi je rekla da uzima natrag svoju pogrdu i nazvala me junakom. Htio sam postati
junak i mukarac. Kad sam se vratio, Ivan me korio, spoitnuo mi da sam se na
povratku iz Napulja promijenio. Razdirao mi je duu nehotice. Ipak je Gor-dana
bila jaa. Ustrajno sam nastojao da je on zaboravi, da stekne prijestolje, jer o
tome ovisi ivot kraljevstva, na ivot, a nitko ne sluti da se istodobno budila
moja ljubav i moja enja. Dao, J
sam sebe srei doma, a time izgubio jedino uporite svojem
miru.
_ I sve "1 to podnosio, sine moj?
_ jo gore. U Ivanu se rasplamsala ljubomora prema vojvodi Ilokome i onda mi je
rekao: "Zamrzio bih svakoga tko bi ljubio nju, pa da si to i ti Damire." Moete
li, majko, shvatiti moje patnje?
Ona sklopi ruke i zavapi.
- Mene n
moete otkupiti.

- Otkupi ga, boe moj. ^

Napola je leao na jastucima. i^Uc^OVS velike crne oi pune su beznadnog oaja.

Mati se duboko zun|sli i poe k njemu pa
sjedne:
- Recimc
sinko, da te ona...
- Ne, to ne smijete izrei, majko. Nikad to ne izrecite. Zakleo sam se n : vau
sreu, na va ivot.
- Ivan se vjenao s drugom.
- Ali e je i ostaviti i uzeti Gordanu kad bude kralj.
- Ne vjerujem da e kralj Matija tako dugo ekati. Tvoj mi je otac rekao da e
Bianka doi na dvor poslije nove godine. A onda, to onda?
- Onda e Gordana moda biti njegova kao to je prineva majka bila kralja
Matije. Samo to Ivan nikad nee ostaviti Gordanu.
- I to e tebe smiriti?
- Ah, majku - i on poloi glavu u njeno krilo. - Nosim na dui golem gnj ; od
kojeg nemam mira.
- Kakav prijah
svojim rukam; mi se razdirali enja. Majko njeni Job.
- Sine m
- Ne znaj Sklopio je
- Danas i
Gordanu uhvatila omaglica, ja sam je drao na njena je glava pala na
moja prsa, trnuo sam, srce rana je pukla, razlila se u mojim prsima divlja od
toga asa ja nisam vie Damir, ja sam izrazar sam te zato rodila da izmui svoj ivot? to e biti od mene, majko. i
a
ona je gledala njegovo upalo lice i suze su
tekle ni? njene obraze.
- U tvojoj dui je ljubav, velika, prevelika, a svakog dana slua Ivanove
uzdisaje, njegove osnove kako e je uiniti svojom 1 pomaci mu. Sine moj, ti
nisi junak, kako je rekla Gordana, ti
si heroj.
- Moda sam bio, ali vie nisam. Sruio sam se. "i- *v
- Ako te izdaje snaga, onda ima samo jedan izlaz.
7.
- Recite,
i J
slijedit u va savjet.
.

- Ostavi Ivana i dvor, zajedno emo krenuti u Brezovtcu.

- Ne moiu
majko.
- Zbog nje?
- Poinio bih izdajstvo prema naoj domovini za koju
obeao da u se boriti do posljednjeg daha.
^
- Gordani si to obeao? ^
j
- Obeao sam to sebi, mukarcu. Neu da budem slnbi.i
Sam pred sobom ne mogu vie natrag.
>w
"v i - Gordana ne sluti to je u tebi?
f.
4 *
-- Neka me sudbina uva tog udarca.
a- A Ivan? cr,
(!:. _ NJ on. Kad bi njih dvoje zagledali u mene, ili bih se odao:
i ili bi moj put bio u smrt.
. ,
<j
*- Pa ipak hoe da ostane na dvoru?
""
H
-- Tako dugo dok Ivanu bude sigurno prijestolje.
- - Do njegove proklamacije? ~"ij
- Da, majko.
Digao se s leaja i uspravio. Blijed je, ispaen. Priroena tu-robnost crnih
oiju sad je oajni jad. Poao je k prozoru i za gledao se dolje na ulice i tamo
dolje k Dunavu odakle se diu iljaste kule dvora. Majka ga gleda okom punim
brige, njegova bol srvala je njeno srce.
Promatra njegova snana ramena i visoko stasito tijelo to ju je vazda ispunjalo
ponosom.
"Kakva muka ljepota. Sto e se sve od njega jo razviti. Takav junak pa da bude
nesretan". Ne, u to ona ne moe da vjeruje. Zagledavi se u tragediju njegove
ljubavi, gubi svaku nadu i glava joj se sputa na prsa, a usne tiho apu:
- Da, tu nema pomoi. Nema niotkuda. Uto se on otro obazre i vrsto stupi k
njoj:
- Samo je jedna pomo: u vama. Zadrat u raspadanje svoje snage. Zadrat u da
se dalje ne rui. Sagradit u iznova ono to se razbilo. Hou, majko. Zgnjeit
u svoje srce u dno grudi. Sve mora umuknuti u meni to nosi Gordanino ime. Vi
meni, majko, pruate tu pomo. Zakletva na vau sreu i ivot, majko. Izvjesit
u tu zastavu usred ranjenog srca i boriti se. Ova zastava nosi vae ime. Borit
u se, majko, snano.
- A kad ti ponestane snage?
- Skinut u je s neba, sa sunca, sa zvijezda, s munja i gromova. Skinut u je,
skupiti u ovu vrstu desnicu i vladati nad sobom. S tom u zastavom poi u boj
protiv Gordane u mojem srcu, za domovinu i za Ivana. S vaim imenom, majko,
pobijedit u, jer vi ste tu:
- Takav ti je bio i pradjed Ivan Okiki. Heroj si, Damire.
- Hou da budem. Zakletva poloena na va ivot uinit e od mene heroja. Va
ivot, majice, na koji sam se zakleo, va dragi ivot je ucijenjen. Sam u
svladati srce svoje.
I opet je naao ravnoteu. Zakletva na prosijedu glavu majke prua mu novu
snagu.
Ve je bilo blizu podne. Beatrica je zabrinuto promatrala
okrugli zidni sat, nalik na kuglu sa zlatnim platnenim jezicima. Njene su
dvorske gospoe u pozadini dvorane ekale da ih kraljica pozove u pratnju na
objed. Mala je Bei bila u grupi njenih roakinja. Ona je zovne k sebi:
- Sto ti je juer rekla Gordana kad je odlazila na Viegrad?
_ Da e se vratiti danas ujutro.
- Je li bila vesela ili Ijutita?
- Izgledala je kao uvijek.
- S kime je razgovarala prije odlaska?

- Velianstvo nisam vidjela nikoga. Otila je ravno u svoju odaju, pa onda na

lau.
Prekinuvii razgovor, Beatrica se zamislila, ali je u mislima prekine dona
Izabela. Lijepa crnokosa djevojka prie kraljici da iskoristi as kad je sama.
- Beatrice, oprosti, nikad te ne mogu nai samu. Ti si sasvim zaboravila na
mene?
- Aragonci nikad ne zaboravljaju svoje.
- Razumijem, u tolikoj borbi nema vremena. Ipak bih te molila da se sjeti
svoga obeanja na Griu.
- Kakvo je to obeanje?
- - Da e mi nai monog i bogatog vjerenika i predloila si mi vojvodu
Ilokoga.
- Obeala sam te ponovo Enriku, jer sam ga trebala. Taj vojvoda Iloki zaprusiu
je u kralja Gordanu. un se opet vrati na dvor, ozbiljno u s njim govoriti, ali
o tome ni rijei Enriku.
- Nestrpljiv je i trai rok za vjenanje. Ba toga asa ue i on i tajanstveno
se priblii kraljici, a-pnuvi joj:
- Gordana je stigla.
- Neka odmah doe, a vi svi iziite.
Na dani znak povuku se sve dvoranke u predsoblje, a Gordana stupi pred kraljicu
- Gdje su kljuevi?
- Desila mi se nezgoda.
- Kakva nezgoda? - gotovo vikne kraljica i mrko pogleda djevojku.
- Kasno mee ula sam u kraljevu odaju i pronala ormar u kojem se nalaze
kljuevi. Odjednom bane kroz galeriju gospodin Damir.
- I zatee te kako uzima kljueve?
- Uao je nekoliko trenutaka prije nego to sam htjela otvoriti ormar.
- Sto ti je rekao?
- Pozvao me na red to sam to radila u kraljevoj odaji. Odgovorim mu otro jer
nisam smatrala potrebnim da se ispria-am. Porjekali smo se, a ja sam nakon
toga ostavila dvoranu.
&u
- Govori li istinu?
*,.- - Neka velianstvo upita Nardelu i Bepa. Kriknula sam od straha opazivi
da netko dolazi pa su njih dvoje pobjegli.
Srdito i razoarano poe kraljica po sobi. Neto je smiljala, a onda resko
upita:
- Sto je Damir radio na Viegradu?
- Ne znam, velianstvo. :<
- Znam da ga je princ dao traiti jer je iznenada nestao, i Dakle, tko ga je
slao onamo?
- Moda kralj ih tko drugi. Poto smo se porjekali, nisam mogla da ga pitani.
- Onda si mogla ostati na Viegradu i pokuati danas uveer.
- Htjela sam i ba zbog toga nisam se jutros vratila, ali je Damu* zakljuao
kraljevu odaju. Zatraila sam kljueve od katelana, ali mi nije htio dati.
Promatrala je (Jordanu sumnjiavo: 5 i
- Djevojko, ako si slagala, kruto e
platiti. H1!
- Rekoh istinu. Neka velianstvo pita Nardelu.
"
Ni to nije sasvim uvjerilo Beatricu. Mrko se okrene od nje i naglasi:
- Ne odrjeavam te dunosti da mi pribavi kljueve. Na
ugovor ostaje na snazi.
i
- Onda mi velianstvo mora pruiti vremena jer ne znam |
hoe li Damir utjeti.
l
- Koliko sam opazila, meu vama je vladalo prijateljstvo?
- Damir je u prvom redu prijatelj princu i vjerni podanik
kralju.

- A ti?
- Neznana dvoranka slui vaem velianstvu.
- Od juer si moja saveznica - naglasi ona otro i znaajno.

- Izvrit u dunost, ali vae velianstvo zna da nema nade u uspjeh ako se
prenaglim. Valja priekati da vidim to e biti.
- alim to mi nisi dala prigode da ve sada izvrim jedno od svojih obeanja:
da ti izruim prinevo pismo, ekat u.
Okrene joj lea i ode u drugu sobu.
Kod doruka bili su prisutni i Damir i Gordana. Beatrica ih je kriomice
promatrala, ali su oni bili svjesni da e vrebati na njih pa su nisu pogledah*.
Nakon doruka Beatrica dade nalog maloj Bei da pomno pazi nee h* moda Gordana
govoriti s Damirom.
Kada su se djevojke nale same u Gordaninoj sobi, Bei joj odmah priopi
kraljiin nalog. Zato Gordana dade dozvati Stjepka i kad su bili nasamu, naloi
mu:
- Pazi, Stjepko, odnijet e gospodinu Damini ovu poruku
od rijei do rijei: "Kraljica sumnja i ostaje pri svojem zahtjevu."
j
To mu kai da nitko ne uje. i
- Sve e biti kako elite, gospoice, to god ml it Jntofill.
meni je sveto.
I pa ostavi Gordaninu sobu da nae Damira.
NAPULJSKA ZVIJER URLIE
Dva dana nakon toga kralj Matija rjeavao je dravne poslove s tajnicima i
savjetnicima u velikoj raskonoj radnoj dvorani. Ve je hodao p. ulupin se o
tap i diktirao svoje naloge.
Njegov hr\ji;Ki dvorski metar Mladen Berislavi stajao je na vratima, ekajui
da kralj zavri, a onda se pribliio. Kralj ga pogleda:
- Rekao sam da ulazi samo onda ako je neto jako vano.
- Velian M. ba zato. Iz Milana je stigao naroiti poslanik vojvode Ludovika
Sforze. U dvor ga je dopratio poslanik grof Marcelo.
Kraljevo lice odaje iznenaenje, pa onda usklikne:
- To je uistinu vano - i pogleda Varadija. - Jeste li uli, Milano mi alje
MaiCi A ti, Berislaviu, reci poslaniku milanskog vojvode da ga oekujem. Svi
neka iziu, ostaje samo moj kancelar.
Kraljevi tajnici i savjetnici, meu njima Baka i Filipec, ostavie dvoranu, a
kralj se zaustavi posve blizu svog kancelara:
- Mislite da je Napulj opet neto skuhao?
- Vrlo vjerojatno. Meutim, uskoro e vae velianstvo znati o emu se radi.
- Varadi, jeste li zaustavili svakog kraljiinog glasnika?
- I ovdji i na Griu. Tamo je kraljici bilo lako javljati u Napulj to god
htjela posredstvom biskupa Osvalda. Tome je dokaz i onaj glasnik to je stigao
kraljici iz Napulja u odori fratra.
- Dobro, vidjet emo.
Paevi otvore vrata. Zablista ljubiasta odora milanskog poslanika. Kralj pou
nekoliko koraka, itavo lice odavalo je sreu.
- Prijatelju moj, nali ste me, eto, sa tapom. Ma sam morao naas odloiti,
ah nee biti zadugo.
- Vae velianstvu, s dubokom alou sluao sam poslanika Marcela kad mi je
govorio o vaoj bolesti. Ali sada nigdje ne vidim traga boljetici do ovog tapa
koji se potpuno gubi kad gledam snanu i zdravu l j:i lica vaeg velianstva.
- Prolo je, no doite blie. Sjednite.
I on mu pokae stolicu, pa onda ponudi mjesto grofu Mar-celu. Varadi je ostao na
svom mjestu iza kralja koji se smjestio u naslonja.
- Nadam se da mi nosite dobre vijesti o zdravlju mojeg roaka, prejasnog vojvode
Sforze. Lijepa moja snaha vojvotkinja Bianka osjea se dobro?
- Lijepa je Bianka zdrava, a isto tako i moj prejasni vladar i alje me vaem
velianstvu s vanom porukom.
- Sto mi poruuje moj dragi roak?
- Velianstvo, poruku da se dolazak nevjeste princa Ivana na va prejasni dvor
odgodi primio je moj vojvoda sa alou. Kralj mu brzo upadne.

- Ja i princ zabrinuli smo se za sigurnost nevjeste, uo sam da se Turin sprema

u navalu i odluio je da najprije svojom vojskom zaposjedne sva opasna mjesta.
Do nove godine bit e put Bianki potpuno slobodan
- Ta brinost ispunja vojvodu Ludovika velikom zahvalnou. Meutim, vae
velianstvo, vojvodu su zabrinute vijesti koje su stigle u Milano. Vijesti o
stvarima koje su glavni uzrok ovoj neto , neprilinoj odgodi.
\
- Poznajem samo onaj uzrok koji sam javio u Milano. Voj-1
. vodi je poznato vie nego meni? *
*
- Neka mi vae velianstvo dopusti da vas izvijestim: prva
zapreka o kojoj je vojvoda doznao isto je tako pogibeljna kao i
ona druga. Ponajprije rekoe vojvodi da u vaem kraljevstvu kane
njezino velianstvo kraljicu Beatricu proglasiti nasljednicom pri
jestolja. Ako se to obistini, onda, naravno
vae velianstvo ne .
moe dovesti ovamo nevjestu, jer se vojvoda Iloki prigodom
potpisa branog ugovora obavezao da e prijestolje pripasti princu.
Kralj se smijao smijehom koji je morao oboriti Mafeovu za
brinutost. ,
- Vrlo loa ala, moj prijatelju. Izmiljena na raun kraljice. U prvom redu, u
mojem kraljevstvu stalei nee ni da uju o enskoj vlasti. Dosta su okuali
prevrtljivost i nesigurnost vlasti enske suknje. U drugom redu, kraljica, iako
je moja ena, moram priznati da je omraena. Upravo mi je drago to ste osobno
doli na dvor. Pruit u vam prilike da razgovorate s mojim podanicima po vaoj
elji pa da se sami uvjerite.
- Kraljici je, velianstvo, ponuena kruna!
- to bi rekao vojvoda Sforza kad bi njegovom neaku ponudili krunu oni koji
mrze vojvodu? Vi se smijete? Dakle, vidite. Ba takva aica, dodue monih, ali
potpuno osamljenih Ugra ponudila je krunu kraljici ne bi h* time meni spremili
neprilike. Ba kao to bi aica milanskih vojvodinih neprijatelja ponudila
krunu njegovu neaku da ozlojede vojvodu. Ta je vijest doprla do vojvode iz
Napulja. I razumljivo je. Napulj nastoji da mene i vojvodu razdvoji. Neka,
dakle, prejasni vojvoda ne slua Napulj, nego vijesti koje je donio s Gria
milanski izaslanik kad je sluao one oduevljene manifestacije mojem sinu.
- Neka vae velianstvo ne zamjeri vojvodi to se uznemirio. Zna, Napulj je
opasan jer ne bira sredstva i nita mu nije zazorno, pa ba zboi: toga.
_ Samo Lt> Napulj ovdje u mojem kraljevstvu ne moe raditi ni otrovom ni
bodeom. Napulj je stari prokuani zloinac. Stube njegova prijest l pokrivene
su sagovima purpurne krvi po kojoj su se uspinjali vladari, gazei preko leina.
Napuljska vlast ima sve depove natr, razarajuim orujem. Napulj je varalica,
vjerolomac, bratoubica i oskvrnitelj svega onoga to nae doba zove humanizmom A
to zna narod u mojem kraljevstvu. Znadu svi, a najvie su to iskusili Hrvati. I,
vjerujte, nema prave ljudske vrednote koja ne bi mrzila Napulj i ne bi se oprla
kraljevanju kraljice Beatrkc. Zato Napulj urlie od jada i laima zakruje moje
putove.
- Razumijem, velianstvo, i potpuno sam umiren ovim odgovorom. Jo danas u ga
po najbrem glasniku poslati u Milano.
- I ja sam ovako tumaio gospodinu poslaniku Mafeu - primijeti sada Marcelo ali, dakako, on je htio i morao uti iz vaih usta, velianstvo.
- I uo je.
- I zadovoljio sam se potpuno u ovoj jednoj toki. Ima jo5 jedna stvar koja
zabrinjuje vojvodu. Velianstvo, ova je neto delikatnija, a po mojem miljenju
opasnija jer se odnosi na samog princa.
- Mojeg sina?
- I vjenanog mua vojvotkinje Bianke. Velianstvo je oito pogodilo da se radi
o nekom pismu to ga je princ poslao svojem dvoraninu u Napulj. Vojvoda Ludoviko
vidio je to pismo. Dakako, bilo je pisane hrvatskim jezikom, ali smo nali
tumaa.

- Nisam li iz Hrvatske pisao vojvodi da nema povoda sumnjati u vjernost princa

Ivana?
- Velianstvo ali nakon toga ponovo su stigle vijesti da je glavni razlog to je
odgooen dolazak vojvotkinje Bianke u ljubavi njegove visosti princa Ivana zbog
koje se on uope brani dolasku Bianke na ovaj dvor.
- Opet izmiljotina Napulja.
- Ipak, velianstvo, vojvoda je zbog toga vrlo oaloen i nikako ne eli da
Bianka ovdje nae svoju suparnicu.
- Vojvoda Ludoviko kao pametan ovjek zna da mladi do dvadesete godine nije
mirei mogao prolaziti kroz redove ljepotica. Ali danas je t " sve davna
prolost. On je oaran Biankinom ljepotom koju mu je navijestila poslana slika i
misli samo o njoj.
- Potpuno se slaem s vaim velianstvom, jer tako misli i vojvoda. Ipak, moj
vladar mogao bi se umiriti tek onda kad bi vae velianstvo to prije odstranilo
s dvora tu dvoranku kojoj pnpada prinevo srce. Vojvoda nije mogao upamtiti
njeno ime to ga je tuma proitao jer zvui odvie slavenski, no velianstvo
ionako dobro zna i nadamo se da nee ovdje doekati Bianku.
- Ta djevojka se ve odavno ne nalazi na dvoru po samoj elji mojeg sina. Nije
to bila nikakva velika ljubav, ve prirodno ljubakanje. Velim vam: djevojku je
princ maknuo jo prije nego to je potpisao brani ugovor.
- Kad mi to veli vae velianstvo, onda moram javiti vojvodi neka bude potpuno
miran.
- aljite mu to prije brzoteu. Mislim da su time razorene obje velike
opasnosti koje su zabrinjavale milanskog vojvodu. Je li tako, gospodine Marcelo?
- Da, velianstvo. im mi je poslanik Mafeo razloio svrhu dolaska, znao sam da
su sve to spletke Napulja.
- Pametno i mudro zborite, moj prijatelju. I ja bih na mjestu vojvode bio i te
kako zabrinut kad bi mi donosili takve lane vijesti. Ima li moda milanski
poslanik jo kakvih drugih naloga s obzirom na vojvodine bojazni?
- Poto me vae velianstvo uvjerilo da se radi o spletkama, ovi su nalozi sada
bespredmetni.
- Vi ete se, oito due vremena odmarati, jer kako vidite, ve se javljaju prve
snjene pahuljice, pa vam put ne bi bio slobodan.
- Ako mi vae velianstvo dopusti, vrlo u rado primiti uzvieni poziv.
- elim da ostanete na dvoru. Odredit u vam odaje da moete iz neposredne
blizine promatrati princa. Vidjet ete: on ivi potpuno povueno, ne druguje ni
s kojom enom, bavi se samo svojini knjigama i uenjacima. Jedina mu je zabava
lov.
Mafeo ustane.
- Vaem velianstvu moja najsmjernija zahvalnost za ljubazno gostoprimstvo.
Svako promatranje sasvim je suvino nakon onoga to sam uo iz usta uzvienog
kralja.
Kralj pozvoni i dozove dvorskog metra Orbana pa mu naloi da povede poslanika u
odaje za najodlinije goste.
Dvorski je metar poao za poslanikom iz dvorane, ali grof Marcelo namjerno
zaostane. Kad su se vrata zatvorila, on prie kralju:
- Velianstvo neka mi oprosti to nisam slijedio poslanika. Moja mi vjernost
nalae upozorenje: moj milanski vladar ve je napola povjerovao napuljskim
spletkama i dao vrlo otar nalog Mafeu.
- Nadam se, Marcelo, da ete mi kazati svu istinu.
- To je svrha mojeg zaostajanja. Velianstvo, napuljski su spletkari uvjerili
milanskog vojvodu da princ uzima Bianku samo zbog njenog miraza i ugleda vojvode
Ludovika da se lake uspne na prijestolje, a srce mu pripada nekoj drugoj koju
e trajno zadrati uza se i koja e vladati njime i kraljevstvom. To je
razgnjevilo vojvodu i on naloi Mafeu neka vaem velianstvu najavi razrjeenje
braka s Biankom Sforza.
_ Mafeo nema povoda da izvri ovaj nalog. Prinevo je vladanje dostojno.

_ I upravo se zato snebivam otkud Napulju drskost da ga

okrivi zbog neke ljubavi prema drugoj. Svaka spletka mora imati
barem neku pi
podlogu istine. Nikad nisam uo o nekoj
prinevoj ljubav
_ Da, da, tako je - ubaci kralj. - Mi emo Mafeu dati prilike da i on stekne
vae uvjerenje. Poite svakog dana k naem gostu, vodite ga kud vas volja,
nadzirite princa.
Marcelo se oprosti, a kralj se podupre o bokove i pogleda Varadija koji j< sve
vrijeme stajao u pozadini- ne nalazei nikakva povoda da se uplete u razgovor.
- Sve je pve prie poslala u Milano kraljica. Biskup Oswald
ivo je radio, ali loe nianio. Rekao sam da djevojka o kojoj se
radi nije vie na dvoru. Bei je ipak jo tu. Valja pozvati kneza
Bernardina Fra
neka svoju ker odvede kui da mi vrijedi
zadana rije.
Varacli se osjeao neprijatno. Znao je potpuno nedunost male Bei u prinevoj
ljubavi i zapekla ga savjest, a opet je zadovoljno primao kraljevu zabludu da je
Bei ideal Ivanove ljubavi U tom je nazri jevao zatitu Gordane, a da barem
donekle smanji nepravdu koja je time nanesena Bei, prihvati rije.
- Velianstvo, princ je s tom ljubavi prekinuo kao to vam je i sam naglasio. A
i djevojka se vlada skromno i povueno, ak nitko na dvoru nije primijetio tu
sklonost i zato mislim da bi se Bernardina Franko i odvie bolno dojmilo kad
biste ga pozvali da svoju ker povede kui. Poto nitko nita o tome ne sluti,
moglo bi se Bei poslati u Hrvatsku, na koji drugi nain poslije nove godine,
jer onda Bernardin ionako kree u Biha.
- Samo se po sebi razumije da nema nikakve opasnosti za Ivana od te male njene
djevojice. Ovakve meke udi kao to je njezina ne mogu probuditi duboku ljubav
u mukom srcu niti je trajno odrati. O tome imam dovoljno iskustva. Kad dakle
nema uistinu nikakve opasnosti, nastojat u Bemardinu oprezno razjasniti da h;
lj dobro da poslije nove godine uzme svoju kerku sa sobom Biha. Meutim, Mafeo
je vrlo rado primio moj poziv. Znaj on je poslan od vojvode da me uhodi. Inae
ne bi dolazio u u\u doba kad e putovi za povratak za koji tjedan biti nemogui.
- Ba zato bit e nam dugo na vratu kad ga je velianstvo pozvalo da stanuje u
dvoru.
- U moje tajne ne moe zaviriti, a opet ga moram uvjeriti, a zapravo hou da ja
njega imam na oku. Berislavi neka postavi Svje ljude da ga uhode na svakom
koraku.
- Samo se bojim da je preblizu njezinom velianstvu.
- Jo na Griu pratio sam Mafea tako dobro da nee kre-"uu napuljskoj strani, a
moja se monja jo nije ispraznila pa u ga lako zadrati za sebe.
17 Gorclana II
Meutim, Varadi primijeti da kralj neSto zapinje, svakog asa zastaje u govoru,
sve polaganije izrie rijei kao da ga stalno obuzima jedna misao koja mu se
neprestano uplee u ono o emu raspravljaju.
Nakon due stanke naglo upita:
- Jeste li vi potpuno uvjereni da Ivan uistinu ljubi Bei Frankopanku?
- uo sam Damirovo priznanje pred vaim velianstvom kad ste ga jednom na Griu
ispitivali, a princ je to potvrdio. Nemam razloga da u to sumnjam.
- udno. Mafeo veli da vojvoda nije upamtio ime prineve ljubavi jer zvui
slavenski. Obratno, Bei zvui talijanski.
- To je istina.
- Dakle, ime Ivanove ljubavi zvui i te kako slavenski, ak hrvatski.
- Velianstvo, je li to sumnja?
- Porodila se jo na Griu one veeri kad sam u prinevim odajama naao Gordanu.
- Gordana nije dala povoda princu da je ljubi.
- Ba je to opasno.
- Mislim da je Gordaninoj prirodi ljubav potpuno strana.

- Aversa, stari astrolog, veli drukije. Znajte, Varadi: ako je ova djevojka
zarobila srce mojeg sina, bila bi mi opasnija od svih Beatriinih spletkara.
Morao bih biti okrutan.
- Velianstvo, Gordanu je isprosio Lovro Iloki.
- Uskratila je pristanak i ba to potie moju sumnju da ljubi nekog drugog.
Teko je vjerovati da e djevojka koja nema niega odbiti takvog junaka i
bogataa kao to je Lovro. im se on vrati, zapovjedit u Gordani da se s njim
vjena. To mi moe biti .samo od koristi.
- Uvjeren sam, velianstvo, da je vaa sumnja potpuno neopravdana.
- To elim svima nama. Idite, upozorite princa da se tu nalazi Mafeo i neka pazi
na svoje poglede.
Kancelar se uspinje k prinevim odajama i razmilja to da kae princu, a to da
zataji kako ne bi izazivao njegovu ljubav prema Gordani. Rijeio se i dao
najaviti princu. Pozvao ga je u svoju knjinicu.
- Visosti, na dvor je stigao Mafeo kao poslanik vaeg uzvienog tasta. Napulj je
skovao novu spletku koja bi mogla imati tekih posljedica za Gordanu. Mafeo se
potuio kralju da vaa visost ljubi neku dvoranku, ime joj ne zna, i zatraio da
se ona odstrani s dvora.
- Varadi, recite kralju da sam se dobrovoljno odrekao Bei.
- Kralj pogaa da ste mu samo kao izliku upleli malu Fran
kopanku.
......
- To sam uinio ja - oglasi se Damir. - <*,;J
- Da, vi gospodine Damire, ali to ne mijenja uinak jer
kralj ima povoda sumnjati da je to Gordana.
_ Da li kralj sumnja ili zna? To je razlika, gospodine kancelaru, molim vas
recite jasno, da li kralj sumnja ili zna?
_ Ne, ne zna, samo sumnja.
- Zar se prijeti Gordani?
_ Ako bi nesrct 1:1 kralj u ovo vrijeme svojoj sumnji dobio dokaza. Gordanu eka
teka sudbina.
_ itavim svojim ivotom zaloit u se za nju. Braniti je pred kraljem znailo
bi dovesti je na stratite. Varadi, pitam vas kao prijatelja: ne bi li bilo
bolje da iskreno priznam ocu svoju ljubav i da ga podsjetim na njegovu vlastitu
prolost?
- Kunem vam se da bi takvo priznanje Gordanu moglo stajati ivota. Zar mislite
da se kralj nee sjetiti koliko ste se nekali da potpiete brani ugovor s
Biankom? Sve e to va kraljevski otac natovariti kao teku krivicu prema
Gordani. I kad dobije dokaz, djevojku e onog asa zatvoriti u tamnicu. Vi ste
se velikoduno iz ljubavi prema kraljevstvu i njegovoj srei odrekli svoje
ljubavi koja v ;ni je uistinu spasila ivot.
- Razabirete li, kancelaru, kako je to duboka bol Sto je ne smijem braniti?
- Tu sam ja, a tu je i Damir. Obojica emo je braniti.
- Kraljica posjeduje moje pismo u kojem sam Damini pisao u Napulj o svojim
osjeajima.
- Kad bi kraljica posjedovala to pismo, ve bi ga bfla predala kralju. Nakon
Gordanina povratka iz Napulja ona prema njoj gaji mrnju, bit e zato Sto je
Gordana utekla njenom dragom bratu, ako nije bio jo koji razlog koji mi nismo
mogli predvidjeti.
- Mislite da se ona samo zaprijetila Gordani posjedom tog pisma?
- Isto tako kao to se lano zaprijetila i sa Cesmikim.
- Moramo se bojati da se vae mnjenje obistini dok nismo dobili dokaze da
kraljiine prijetnje nisu bez temelja. Meutim, odluio sam: ako to pismo
dopadne kralju u ruke, sve mu priznati i iskoristiti posljednje sredstvo da
zatitimo djevojku.
- Sve moete uiniti, samo nikada priznati. Bolje poznajem kralja nepo vaa
milost. Upamtite to vam veli Varadi: nikada nemojte priznati, elite li da
Gordanu ne gurnete na stratite.
- Kad bi kralj ipak dobio u ruke ono pismo, ne mogu tajiti.

- U tom sluaju, visosti, preostaje vam jedino da kaete da ste je ljubili, ali
ste se odrekli toga i sada se posve podajete novom ,votu koji vas eka s
Biankom.
- Da mu laem?
- Ali, visosti, pa valjda ne kanite odustati od ove enidbe?
J ime biste postavili na prijestolje Beatricu koja mrzi vas, Goranu, najvie vau majku. Zar princ ne vidi Sto se dogodilo?
17*
Budite na oprezu. Kralj ne bi elio da Mafeo stee loe iskustvo o vaoj
vjernosti prema Bianki.
- Recite kralju da nema razloga bojazni, to sam mu obeao toga se drim. Borit
u se s njim za prijestolje. Ostavi sam s Daminom, Ivan e tiho:
- Neu da se potpuno razotkrijem Varadiju. On bi izgubio glavu kad bih mu rekao
da svoju slobodu elim sauvati za Gor-danu.
- Zapaa li, Ivane, ogromnu pogibelj koja lebdi nad Gor-danom? Slaem se
potpuno s Varadijem i molim te zataji, pregori i nagon svoje ljubavi i viteku
dunost da je brani. Evo mene i Varadija. Mi smo tu da za tebe branimo Gordanu.
- Kakve su to provalije prokopali izmeu mene i nje? A uz to moram mirno gledati
kako ona koraa rubom ponora i svakog se asa moe strovaliti u nj.
- Ivane, pazi, tvoj otac ne posjeduje osjeaje. Kani li se na to osloniti,
Gordanu si ubio.
U JURNJAVI SPLETKI
U kraljiinim odajama diplomatska strka. Ranzano, Beatrica, Francesko i Enriko
trcali se zbog dolaska na dvor milanskog dostojanstvenika kao psi oko lovine.
itava dva dana nakon Ma-feova dolaska vijeala je Beatrica sa svojim
pouzdanicima kako da njegov boravak iskoriste u svoju korist.
- Jamano Mafeo nije prevalio toliki put da princu donese pozdrave lijepe
Bianke.
- Da moemo ui u trag uzroku tom neoekivanom dolasku, lako bismo Mafea dobili
u zlatnu mreu, to radi moj tajni pristaa u kraljevskoj stranci? On ne zna
nita, Ranzano?
- Velianstvo, nije imao prilike sluati Mafea jer je kralj sve svoje savjetnike
otposjao iz dvorane prije nego to je uao Mafeo.
- Zato se Mafeo ne pojavljuje na ruku i na veeri? - pita Francesko.
- Razumljivo je da se odmara od puta - odvrati Beatrica. - Ipak sam nestrpljiva.
Neka Enriko poe gore k njegovim odajama. Ja sam, napokon, gospodarica ovog
dvora, imam pravo i dunost da se brinem kako su dvorani podvorili naeg gosta.
Da, to u uiniti. Moda Enriko sazna do kada e Mi lanac ostati na dvoru.
Odmah je pozvala svojeg pouzdanika i otposlala ga u stranje krilo dvora s
tonim uputama, a Enriko se brzo vrati, izvijestivi:
_ u poslanikova predsoblju doekao me sam Berislavi i
ekao da je poslanik
tasta njegove visosti princa Ivana vrlo
umoran. Njegovo velianstvo naredilo mu je da ga zatiti svih
p __ Kralj ga je zatoio u svom dvoru. Dakle, ima mnogo razloga da se boji naglasi kraljica. - Nisi mogao doznati dokle e boraviti na dvoru?
Svi slijeu ramenima kao da ne znaju, a kraljica e:
_ Ranzano, Mafeo nam ne smije izmai.
- Ba o tome razmiljam.
_- ujte! Moramo dobiti pismenu prisegu mojih ugarskih pristaa da e mene
izabrati za vladara i pokazati je milanskom poslaniku:
- Vanredru; misao - odobravaju svi, dok e kraljica:
- Enriko, ti e odmah odjahati na dvor velikaa Baterija i isporuiti mu da
elim svojem ocu pruiti dokaze o istinitosti njihove ponude Neka mi poalju
takav pismeni dokaz.
Jo mu je potanko razloila kako ima da govori, a onda se vrati u svoju radnu
sobu. Nala je Franceska i Ranzana u vrlo povjerljivom ra/govoru.

- ini se kao da sam vas zatekla u nedjelu. Neu dopustiti da bilo to

dogovarate ili inite bez moje privole. Dakle? Ranzano se neobino uozbilji:
- U vaoj odsutnosti raspravljali smo kako je sve Sto radimo izlino. Kralj se
sprema da princa proklamira, a mi ekamo. Zato? Vae se velianstvo osjea
posve slobodno otkad je Ra-miro smaknut.
- Njeno mramorno lice bude jo mirnije.
- Razumijem. Vi nestrpljivo ekate moje odredbe za navalu na Kartagu.
- Samo slobodne ruke da se latim posla.
- Oprez, Ranzano Napuljska sredstva mogla bi ugroziti moju sigurnu poziciju.
- Prisega kraljevih neprijatelja jo nije sigurnost. Bojim se da vae
velianstvo odvie brzo podlijee asovitim uspjesima koji ne pruaju jamstvu za
konani uspjeh dok je tu princ.
- Ve sam prije nekoliko dana naglasila opasnost ove nae osnove.
- Snosim svu odgovornost.
- Francesko, to ste ugovorili? Ja zapovijedam da priekate. li tu Mafeo? Tko e
njega uvjeriti da nisam ja ubojica? Ra-je uutkan, sloboda mi je vraena, ali ja
u njom upravljati mudro i oprezno. Kad bude as, razvezat u vam ruke.
- Savjetujem velianstvu da ne gubi dragocjeno vrijeme.
- Kralju je ve posve dobro. Nema pogibelji da bi kraljev-svo tako brzo ostalo
bez vladara.
- Beatrice, spletke su nedostatne, rasiplje vrijeme i snagu.
Izgubit e prijestolje. Ranzano i ja tvrdimo da je Mafeo stigao ovamo da to
prije dovede Bianku. Oito je protiv odgode, to moe biti jedini uzrok njegovu
dolasku. Dakle: odlui!
- Dobre. Najprije saznajte zato je Mafeo doao i dokle e ostati, a onda u
odluiti. Jeste li zadovoljni?
- Moramo se zadovoljiti - odvrati Ranzano i digne se.
Nabujali Dunav umom ispunja mrklu no. U tmini svjetlucaju gorue baklje na
straarskim kulama kraljevskog budimskog dvora. Niz obalu rijeke odjekuje topot
jahaa to se ure prema kraljevskom dvoru.
Za njima divlje juri konjanik. Vjetar vitla platem kao oderanim skutom crne
noi. Pomamno tjera konja za jahaima to su ve stigli u blizinu prvih gradskih
zidina. Enriko sa svojom pratnjom uspori trku i krene prema vratima dvora.
- Netko nas slijedi - upozori Enrika dvoranin, jaui uza nj.
- Znai da je netko od naih zaostao u gradu? ,
li - Svi smo na okupu.
- Taj se uri za nama posve je sam? >
- Posve sam.

- Nema nikakve pratnje? .,

: - Bit e glasnik kad tako juri.
i j
ff Enriko se obazre nekoliko puta, onda zilpttarf koqja i pa
flfeka. Jaha ih dostigne. i
- Stoj! - zaustavi ga Enriko.
.;/
u > t
Jaha stane. Enriko mu se
priblii:
- Tko si?
"

- Prijatelj - odvrati jaha, apui.

:!
- Tako? - i Enriko okrene konja prema njemu.
Jaha je sav umotan u crni plat. Na glavi mu klobuk sa irokim obodom to mu
zasjenjuje jo i tminom zastrto lice. En-rikov se konj propinje i ne moe se
smiriti. Jaha uti i eka.
- Vi ste glasnik? - pita Enriko. - Odakle?
i
- Iz velikakog dvora. Nosim pismo za njeno velianstvo.
- Govorite glasnije.
>
;.> Unato tome jaha govori apui:
"
_ Predajte ovo kraljici.
*
f;
- Od koga?
;

vr
- Imam nalog predati pismo.
- ;


- Razumijem. Gospodin Batori se vrifttt* tad? .
ekate odgovor?
- Ne. Odgovor je suvian.
:
- Dobro. Predat u odmah njezinom

Jaha samo kimne. V -

Jaha trgne konja pa bez rijei odjuri u no. Enriko spremi nismo u njedra i
obazre se. Jaha je ve bio daleko. uje se samo topot konja sa ceste to vodi
iz Budima. Enriko se brzo vrati pratnji i zapovijedi:
- Najavite nas gradskoj strai!
Trublje zajec Sa zidina se odazove trublja. Na eljeznim vratima /azvekeu
preke, klju zakripi.
Enriko i straa izmijene lozinke i on ue s momcima u dvor. Hitro se baci sa
sedla i gotovo potri uza stube. U dvoru se dade najaviti kraljici.
- Ve je s Franceskom i Ranzanom uzrujano ekala njegov zakanjeli povratak.
- Gdje si tako dugo?
- Gospodin Batori nije bio kod kue, pa sam cijelo popodne ekao. Nije se
vratio. Kad je zanoilo, krenem kui.
- U bliim gradskih zidina slijedio nas je jaha. On mi dade
pismo za vae velianstvo.
- Od koga? - i ona posegne za pismom.
:
- Od Batori | a.
Beatrica, zaboga, to pie Batori?
Ona spusti pismo na stol. Usta su joj napola otvorena, ah* nijema, blijeda.
Francesko dohvati pismo. ita i blijedi. Ranzano mu oduzme pismo i poluglasno
izgovara napisane retke:
"Napuljska prinev n Ako nisi na Griu primila moju poruku, tad znaj: i na
Budimu svaki tvoj zloinaki korak, svaki tvoj nedostojni in, pratit e i
kazniti vazda budni Ramiro. Prijepis tvojih pisama poslat u ti. Da zna, uva
ih osvetnik. Ova u pisma jednog dana predloiti kralju neka zna zato s tobom
nema potomka. Znaj, bdim, a ti me uloviti ne moe. Ramiro."
Jezovito preneraen e lei im u pogledima. Zure i ute. Beatrica stie zube.
Visoke obrve podigle se jo vie. elo joj se naboralo. Pitanje lebdi na usnama.
- Ramiro iv?
I sve troje pogledaju u Enrika.
- ovjek je predao pismo, nikakav duh - odvrati on.
- Da me Enrl
nije pozvao k smaknuu, osumnjiila bih ga.
- Visosti. Pozvao sam vas jer se krvnik kratio izvriti osudu. Vidjeli ste.
- Znam. Preci
mnom je pala Lorenzova glava.
- A ne Ramir:
- naglasi Ranzano.
- Ja sam se, dakle, prevarila?
- Jedna glav. ne vrijedi nijedne rijei kad nije bila Ra-mirova - ree
Francesko.
- Lorenco je mrtav, a Ramiro iv.
- 2iv - opet
kraljica suhim glasom prikrivenim stravom.
- Enriko, gdje si ga sreo? - pita Francesko.
- Ba pred dvorom.
- Kako izgleda?
$\ - Omotao se u crni plat. Ni stasa nisam mogao raspoznati. tflfec mu je
bilo pokriveno sjenom oboda klobuka i tminom noi.
- Lukavo, odabrao je no. r - Kako je govorio?
- Latinski. Sad mi pada na um: moj se konj propinjao, on je aptao. Rekoh mu da
govori glasnije, unato tome i dalje je aptao.
- Da mu ne prepozna glas, a to dokazuje da se takva prigoda moe lako dogoditi
svagdje. On se nalazi u naoj blizini.
- Zato je ustvrdio da je pismo od velikaa Baterija?
- Mislei da se Batori vratio i poslao glasnika za mnom, upitao sam ga je li
tako, a on samo kimne.
- Prevario te, Enriko.

- Prisegao bih da je Batorijev glasnik.

;& - Kamo je krenuo?
*
-v
. *7 - U asu podbode konja i odjuri prema gradu.

Jo jednom su promozgali Enrikovo saopenje i ponovo kon

statirali da su smaknuti krivoga. Najposlije Beatrica progovori:
- Eto, Ranzano. to sam govorila ovih dana i zato smo ono* ga smaknuli? A danas
popodne?
- Neprestano ste nas nukali na oprez, ah* onda smo bili uvjereni da ste se
oslobodili Ramira.
- Jo prije osam dana branila sam vam da se latite krajnjih, sredstava. To je
bila mo instinkta, slutnje, to sada? Zar u opet strepiti od svakog pogleda
mojih dvorana, ne promatra li me taj napuljski avo?
- Velianstvo, onaj koji mi je predao pismo od jahao je u grad. Odmah u sazvati
napuljske dvorane da vidimo tko od njih manjka.
- Kako si mogao na to zaboraviti? Hajde hitro.
Dugo su ekali rezultat istrage. Enriko ih izvijesti da desetorica napuljskih
dvorana i dvanaest milanskih lanova poasne prineve strae imaju dozvolu da
ostanu no i dan u gradu. Svakog mjeseca dobivaju dozvolu drugi, a u gradu se
ratrkaju svaki na svoju stranu.
- Tu je nemogue ui u trag pravome. Proklinjui bode kralja Ferantea, to nije
pogodio njenog prvog ljubavnika, Beatrica poe u svoju lonicu.
"r Stari dvorski fratar Antonije capka polagano po umjetniki iaranom mozaiku
kraljevskih hodnika. Duga sijeda brada viri mu iz smee kukuljice to mu se
sputa preko ela. Glava mu je sputena na grudi, ruke uvuene u rukave i
poloene na prsa. Paevi, sluge i oklopnici to stoje porazmjeteni hodnicima i
stubama ne osvru se na starca. Postojana kraljevska milost doputa
mu prolaziti dvorom, tjeiti, ispovijedati i nauavati. Pred jednim vratima se
zaustavi:
_ Pozvan sam - hrapavim e glasom fratar.
Otvaraju mu vrata, a fratar ulazi u veliku sobu sa zidovima punim oruja, sagova
i titova. Tu nema nikoga. Dugi debeli zastori sputaju se nad vratima. On ih
razdijeli. U lonici s purpurnim zastorima nad posteljom drijema milanski
poslanik, tropot ga prene i on pogled:i. Meu zavjesama viri kukuljica iz koje
se bijeli duga brada. Poslanik se malo pridigne:
_ Sto hoe, fratre?
- Neu smeta t , samo pitam ne dosauje li se poslanik slavnog vojvode Ludovika
u asovima odmora?
Otro lice milanskog poslanika skriva Ijubopitnu pozornost kojom ogledava
fratra.
- Rasko i dosada u ovom dvoru idu usporedo.
- Sjednite
ako vam je s voljom ostati asak sa mnom. Mafeove ve h
pune usne
laskavo se smjekaju, mirkajui oima, znaajnu ree:
- Moj f rat t
vaa je brada starija od vas.
- Pred vama neu tajiti. Nastojao sam preuzeti linost starog fratra koji uiva
toliku slobodu kretanja na dvoru da moe i do vae svjetlosti
- Vidi, vic i ovo biva zanimljivo. Smijem li doznati s kim govorim.
- uli ste ve za Ranzana?
- Nisam slutio kakva me zapala ast. Vi ste, dakle, poslanik napuljskog veli
uistva? Prema tome, vaa fratarska maska pokazuje da vas n bi pustili k meni s
vaim oblijem?
- udite se da je tako?
- Ne, ali vidim da niste doli s humanom namjerom prikratiti mi vrijeme
- Doao sam da vam krikratim suvine sumnje. Njegovo velianstvo neprestaii i
sumnja da kraljica nastoji zadobiti prijestolje svojeg mua, a to je vrlo boli.
Istina, bilo je o tome govora, jer su neki Ugri nabacili misao da u sluaju
kraljeve smrti kraljica preuzme vlasi Ipak, ona nema volje da se natee s ovim
barbarima do ije su kulture kraljica ne moe sniziti. Njezino velianstvo ne bi
eiKh da poslanik milanskog dvora za svog boravka na ovom dvoru gaji posve

neopravdane sumnje. Ona eli da iskae svako poto\. n^ i domainsku milost

poslaniku monog i slavnog vojvode Ludovika.
- Smjerno zahvaljujem poruci njezinog velianstva.
- U znak gostoprimstva alje vam njezino velianstvo ovaj mali dar.
Ispod haljine izvue Napuljac kutiju i otvori je. U njoj zablista kri od dragog
kamenja. Mafeove oi sa slau gledaju ljepotu dragocjenosti, on se smijei i
misli:
- Kako izgleda?
- Omotao se u crni plat. Ni stasa nisam mogao raspoznati, mu je bilo pokriveno
sjenom oboda klobuka i tminom noi.
- Lukavo, odabrao je no.
- Kako je govorio?
- Latinski. Sad mi pada na um: moj se konj propinjao, on je aptao. Rekoh mu da
govori glasnije, unato tome i dalje je aptao.
- Da mu ne prepozna glas, a to dokazuje da se takva prigoda moe lako dogoditi
svagdje. On se nalazi u naoj blizini.
- Zato je ustvrdio da je pismo od velikaa Baterija?
- Mislei da se Batori vratio i poslao glasnika za mnom, upitao sam ga je li
tako, a on samo kimne.
- Prevario te, Enriko. .
- Prisegao bih da je Batorijev glasnik.
* - Kamo je krenuo?

*
^
- U asu podbode konja i odjuri prema gradu.
^ Jo jednom su promozgali Enrikovo saopenje i ponovo konstatirali da su
smaknuli krivoga. Najposlije Beatrica progovori:
- Eto, Ranzano. to sam govorila ovih dana i zato smo onoga smaknuli? A danas
popodne?
- Neprestano ste nas nukali na oprez, ali onda smo bili uvjereni da ste se
oslobodili Ramira.
- Jo prije osam dana branila sam vam da se latite krajnjih sredstava. To je
bila mo instinkta, slutnje, to sada? Zar u opet strepiti od svakog pogleda
mojih dvorana, ne promatra li me taj napuljski avo?
- Velianstvo, onaj koji mi je predao pismo odjahao je u grad. Odmah u sazvati
napuljske dvorane da vidimo tko od njih manjka.
- Kako si mogao na to zaboraviti? Hajde hitro.
Dugo su ekali rezultat istrage. Enriko ih izvijesti da desetorica napuljskih
dvorana i dvanaest milanskih lanova poasne prineve strae imaju dozvolu da
ostanu no i dan u gradu. Svakog mjeseca dobivaju dozvolu drugi, a u gradu se
ratrkaju svaki na svoju stranu.
- Tu je nemogue ui u trag pravome. Proklinjui bode kralja Ferantea, to nije
pogodio njenog prvog ljubavnika, Beatrica poe u svoju lonicu.
" Stari dvorski fratar Antonije capka polagano po umjetniki iaranom mozaiku
kraljevskih hodnika. Duga sijeda brada viri mu iz smee kukuljice to mu se
sputa preko ela. Glava mu je sputena na grudi, ruke uvuene u rukave i
poloene na prsa. Paevi, sluge i oklopnici to stoje porazmjeteni hodnicima i
stubama ue osvru se na starca. Postojana kraljevska milost doputa
mu prolaziti dvorom, tjeiti, ispovijedati i nauavati. Pred jednim vratima se
zaustavi:
_ Pozvan sam - hrapavim e glasom fratar.
Otvaraju mu vrata, a fratar ulazi u veliku sobu sa zidovima nuiiim oruja,
sagova i titova. Tu nema nikoga. Dugi debeli zastori sputaju se nad vratima.
On ih razdijeli. U lonici s purpurnim zastorima nad posteljom drijema milanski
poslanik, tropot ga prene i on pogleda. Meu zavjesama viri kukuljica iz koje
se bijeli duga brada. Poslanik se malo pridigne:
_ Sto hoe, fratre?
- Neu smetati, samo pitam ne dosauje li se poslanik slavnog vojvode Ludovika u
asovima odmora?

Otro lice milanskog poslanika skriva Ijubopitnu pozornost kojom ogledava

fratra.
- Rasko l dosada u ovom dvoru idu usporedo.
- Sjednite, ako vam je s voljom ostati asak sa mnom. Mafeove velike pune usne
laskavo se smjekaju, mirkajui oima, znaajno ree:
- Moj fratre, vaa je brada starija od vas.
- Pred vama neu tajiti. Nastojao sam preuzeti linost starog fratra koji uiva
toliku slobodu kretanja na dvoru da moe i do vae svjetlosti.
- Vidi, vidi, ovo biva zanimljivo. Smijem li doznati s kim govorim.
- uli ste ve za Ranzana?
- Nisam slutio kakva me zapala ast. Vi ste, dakle, poslanik napuljskog
velianstva? Prema tome, vaa fratarska maska pokazuje da vas ne bi pustili k
meni s vaim oblijem?
- udite se da je tako?
- Ne, ali vidim da niste doli s humanom namjerom prikratiti mi vrijeme.
- Doao sam da vam krikratim suvine sumnje. Njegovo velianstvo neprestani
sumnja da kraljica nastoji zadobiti prijestolje svojeg mua, a to je vrlo boli.
Istina, bilo je o tome govora, jer su neki Ugri nabacili misao da u sluaju
kraljeve smrti kraljica preuzme vlast. Ipak, ona nema volje da se natee s ovim
barbarima do ije se kulture kraljica ne moe sniziti. Njezino velianstvo ne bi
eljelo da poslanik milanskog dvora za svog boravka na ovom d vi gaji posve
neopravdane sumnje. Ona eli da iskae svako posu. UH i domainsku milost
poslaniku monog i slavnog vojvode Ludovika.
- Smjerno zahvaljujem poruci njezinog velianstva.
- U znak gostoprimstva alje vam njezino velianstvo ovaj mali dar.
Ispod haljine izvue Napuljac kutiju i otvori je. U njoj zablista kri od dragog
kamenja. Mafeove oi sa slau gledaju ljepotu dragocjenosti, on se smijei i
misli:
"Vrijednost kria je velika, ali kraljevi su darovi jo uvijek vredniji."
- To je samo prvi pozdravni dar njezinog velianstva. Njezino velianstvo se
nada da ete pruiti radost njenoj dareljivosti due vrijeme. Pripreme za
dolazak vojvotkinje Bianke na dvor zadat e mnogo posla.
- Pripreme? Zar se ve sprema za dolazak vojvotkinje?
- Va dolazak na ovaj dvor ima svrhu da rukovodite pripremama i zato e kraljici
vai savjeti biti od velike koristi. Time smo, dakle, uklonili posljednju sjenku
koja bi mogla u vama podravati sumnje o kraljiinom otporu protiv prineva
uspona na vlast. A da se kraljica uistinu.ne bori za prijestolje, moe posluiti
i dokaz to se kraljica svom snagom zaloila da ukloni jedinu veliku zapreku to
je stajala na putu prinevu nasljedstvu prijestolja.
"Neto je tu posrijedi" - misli Mafeo. "Moram da uhvatim" - i primijeti:
- Bilo je vie zapreka. Ne znam o kojo govori vaa milost.
- O najteoj, naime, o prinevoj velikoj ljubavi protiv koje se borila kraljica
zajedno s kraljem.
- Ova mladenaka sklonost je zaboravljena.
- Vae mnjenje dokazuje da niste govorili o tome s kraljem jer bi vam kao
estiti vitez morao priznati da je ova prineva ljubav sklonula kralja da odgodi
dolazak Bianke na ovaj dvor.
- Sjeam se, moj je vojvoda imao u ruci neko pismo u ko* jem princ uzdie o
nekoj ljubavi. Meutim, uzdisaji su izdahnuli, a odgodu Biankina dolaska
skrivile su vijesti s turskog logora.
- Ogrijeio bih se da vam ovu vjeru rasprim vjerodostojnim dokazima - i on
ustane.
Osjetivi da mu Ranzano odlazi krcat nekim velikim otkrii
ma, on ga uhvati za lakat.
r
- Sjednite. Napokon, to nas dvojica jedan drugome kaemo ; ne obavezuje nae
vladare. Na tome temelju moemo se razjasniti \ .Rekli ste da je ljubav zapreka
dolasku moje vojvotkinje?
- I prisutnost ove djevojke na dvoru.

- Ona nije vie ovdje.

- I opet niste o tome pitali kralja.
Mafeo razmilja kako ga je kralj uvjeravao da se djevojka ne nalazi na dvoru i
skrene malo mimo istine:
- Vjerodostojni su me ljudi o tome uvjeravali.
- Jer su u bludnji. Svi su glede toga zavedeni, ili ne ele rei istinu.
- Moj vojvoda, itajui pismo to mu ga je kralj Ferante poslao iz Napulja, a to
je pismo pisao princ Ivan, bio je toliko ljut da je pismo im su mu preveli
sadraj, bacio u ruke donosiocu, a kako se djevojino ime odvie slavenski
izgovaralo, nije ga upamtio. Napokon, nije vano ime, nego uvreda kad uz Bianku
i ona druga dalje ivi s princem u ljubavi, a moda njime i vlada.
- Ba se o tome i radi. Ona e upravljati itavim dvorom i kraljevstvom, kao to
vlada i danas.
Licem milanskog izaslanika polegne mrki oblak.
- Ona je tu na dvoru? _ asti mi, ovdje je i ostaje.
_ Velite da su uvaene linosti u zabludi s obzirom na onu o kojoj se radi?
- I sam kralj!
- A kraljica?
- Ona je zna.
- A vi?
- I ja- Kad bih vas zamolio da mi je pokaete, Sto biste odgovorili
- Da previe traite od mene.
"to hoe taj za naplatu? Moda ovaj kri?" - uplai se Mafeo i onda se
nasmijei:
- Cime bih mogao usliani svoj zahtjev uzvratiti?
- Bit u iskren. Prevalili ste u ovo doba toliki put da budete sudionik
svadbenih priprava, a ja neu da vam razbijem iluziju.
- Doao sam da izvidim koliko su istinite vijesti o prinevoj labavoj vjernosti
svojoj vjenanoj nevjesti.
- Samo zbog toga ipak ne biste prevalili u ovo doba toliki put - veli Ranzaruj.
- Jest, zbog toga. Milanski vojvoda volio bi razvrgnuti vjenanje nego da ovdje
prinevim srcem i dvorom upravlja druga.
"Sad te imam, Milane" - poraduje se u mislima Ranzano, dok mu se lice
naoblailo:
- Gospodine poslanice, ako mi se obaveete da me neete odati kralju i kraljici,
pokazat u vam djevojku da se uvjerite koliko je opasna ljepota i jo opasniji
um. Govorite s njom i promatrajte je pa onda sami odluite imam li pravo ili
krivo.
- Jamstvo o mojoj utnji jest razotkrie uzroka koji su milanskog vojvodu
ponukali da me alje na ovaj dvor. Mi smo se, dakle, uzajamno obavezali na
utnju.
- A to je najjai savez.
- Upozoravan vas da ne odate ni najmanju sumnju poslaniku mojeg vojvode na ovom
dvoru grofu Marcelu.
- Na prvoj dvorskoj gozbi, kojoj budete prisustvovali, pokazat u vam djevojku i
prepustiti vam da pratite prineve poglede i njegovo vladanje prema njoj. Osim
toga, princ ima prijatelja kojemu je upravio to pismo. Taj prekrasni crnokosi
mladi slui princu kao glasnik meu ljubavnicima. To velim da pripazite 1 na
njegovo kretanje. Vaa prodirljivost sve e to sama najbolje ^paziti. A sad
odlazim Kako ete objasniti da je ovdje bio stari dvorski fratar?

,-. - Rei u da sam traio neka mi dovedu kakvog fratra da M ispovjedim.

- Mudrost ima est utila.
Istim laganim koracima i pognute glave ostavi Ranzano odaj" milanskog poslanika.

Kad se naao u svojoj odaji, doeka ga Enriko. Hitro mu skine fratarsku halju,
sijedu bradu i kukuljicu, pa sve to spremi u krinju. Onda se uputi kraljici i
apne:
- Velianstvo, vojvoda milanski razrjeit e prinev brak ako to zaelite vi?
- Suludo pitanje, ako zaelim ja.
- Onda na posao kojem ne moe postaviti zapreke ni Ra-miro.
- Tiho, idite. Kraljevi koraci. Dolazi. Kad ode, pozvat u vas.
Ranzanova se pojava izgubi iza modrih pozlaenih vrata.
Dva dana, poto je napuljski poslanik naao puta da u odori starog dvorskog
fratara prodre redove kraljevih ljudi, javio je plemeniti Mafeo kralju da se
osjea potpuno oporavljen od puta. Matija ga pozove na veeru koju eli
prirediti njemu na pozdrav u prisutnosti itavog dvora, dostojanstvenika i nekih
velikaa koji se nalaze na dvoru. S isto tolikom Ijubaznou i veselim
raspoloenjem Mafeo prihvati poziv.
Velika blagovaonica na stupovima od mramora slika je naj-razvratnije raskoi.
Baldahin je nad kraljevskim naslonjaem od zjatnog brokata, a na njemu je grb od
najodabranijih dragulja. Kralj u utoj odori od svile sjedi na proelju.
Kraljica u crnom brokatu njemu zdesna. S lijeva princ Ivan u mudroj odori od
svile, baruna i zlatnog brokata. Do njega je smjeten kraljevski gost Mafeo u
raskonoj odori milanskog dvoranina. Njegova poasna pratnja u svili i barunu
stoji iza njega.
Veera protee u najvedrijem raspoloenju i razgovoru. I Beatrica je bila vedra
i razgovorljiva. Kad su dvorski glumci svrili predstave, kralj ustane od stola,
za njima i ostali. Matija povede Mafea da ga upozna s velikaima i
dostojanstvenicima, a onda ga pusti tamo, apnuvi mu:
- Putam vas da u mojoj odsutnosti sluate mnjenje i raspoloenje mojih
podanika. Sluajte to vele o tome da kraljica preuzme vlast.
Mafeo se uputao u razgovor s gospodom o prinevim izgledima za prijestolje.
Svuda je uo povoljne prognoze. Kad je spomenuo kraljiine zahtjeve na krunu,
oni su mu odgovorili apsolutnim otklonom. To ga posve umiri. I sada potrai u
nizu blistavih odora utavu crvenu svilu napuljskog poslanika Ranzana.
On je ekao njegov pogled i oba se diplomata nau iza debelog stupa od bijelog
mramora sa zlatnim girlandama.
- ini se da sam pronaao prinevu Ijubovcu - apne Ma-ICL) _ Meu kraljiinim
dvorankama ugledao sam neobinu ljepoticu s kosom poput bronce i bademastih
oiju.
- Da, to je ona,
- Porazna, udna ljepota. Ne moe s nje skinuti oi. Princ je sjedio kraj mene
pa nisam mogao promatrati njegove poglede.
- Kad glm nastave prikazivanje kraljevske igre kako kraljevi ljubi ljepotu
djevojke, kerku vile, moete promatrati do mile volje.
Predstava sr nastavila. Svatko je ostao na mjestu, bilo sjedei ili stojei.
Mafeo je samo prividno gledao na pozornicu, a ispod oka promatrao je princa
Ivana i Gordanu. Njene su oi postojane, paljivo uperene u glumce. Ivanov
pogled zalutao bi k njoj is-prvicc polako, pazei na ostale oko sebe. Tek kad je
vidio da se sva pozornost usredotoila na glumce, sve je ee pogledavao
Gordanu. I njegove oi sve su due zadravaju na njenom lijepom tijelu. Onda
Ranzano opazi Damira kako se sagiblje princu i neto mu ape. Oito je da ga
opominje. Princ se odmah trgne i okrene lice k pozornici. Mafeo sve to promatra
i prispodablja Ranzanovu prianju.
Milanac se obilaznim putem kasnije doulja straga Gordani. Kad je prikazivanje
svrilo, ona se pomakne natrag. Videi milanskog poslanika, hijcl.i je skromno
otii na svoje prijanje mjesto, ali je on galantno oslovi. I dok su
dostojanstvenici okruili kralja i kraljicu u raspravljanju o prikazivanju na
pozornici, Maieo razgovara s Gordanom, postavlja joj pitanja, promatra, sve dok
kraljevski par opet ne krene k stolu. Sad mora i on ostaviti djevojku. Uljudnu
se pokloni i ode.
Za ophoda oba se poslanika opet nau zajedno, pa Ranzano /.apita Malea:

- Dakle, Sto velite?

- Poraznu ljepotu jo poraznije natkriljuje um. Upravo odgovara kao Venecijanka.
Ova djevojka kadra je nadmudriti i Beatrku. Jadna Bianka bila bi uz nju
sluavka. Ali Gordana bi Je uvjerila da je obratno.
- Dakle, sad imate dokaze, gospodine poslanice?
- Doka/o nikako. Izmjena pogleda nedostaje, dragi moj. Re-cte gdje se
ljubavnici sastaju?
- Do sada ni Beatrica nije uspjela da to pronae. A zato,
Pa to nije puti
_ naglaava Napuljac.
- Varau se. Ba obratno. Upozoravam vas, upravo je pao vrlo prodirlji pogled
kralja Matije na nas obojicu. Sada se, eto, Ja klanjam vama. uinite i vi to
isto meni i oprostimo se.
Obojica se meusobno poklone kao stranci, a Mafeo poe kraljevskom stolu
pa.saopi:
- Upravo sam upoznao napuljskog poslanika. Vrlo je ljubazan gospodin.
Kralj ne odvrati nita, dok je Beatrica osjetila nelagodnost u i
toj kraljevoj utnji i brzo promijenila razgovor.

Te se veeri Mafeo naroito ivo zanimao za sve dragocjene umjetnine irom

dvorane da se uzmogne ogledavati na sve strane i hvatati Gordanino vladanje,
prineve poglede, ah i Damirovo kretanje.
Kraljevo se zdravlje potpuno vratilo. Radio je samo oko Ivanove proklamacije
kako je to zapoeo od prvog dana njegova povratka u Budim. Tokom dana primao bi
svoje glasnike iz ugarskih krajeva i drugih svojih zemalja.
Beatrica je, meutim, itavih osam dana, poto je Mafeo sveanom veerom izveden
u drutvo, mirovala. Priznanje milanskog poslanika da je doao na Matijin dvor u
prvom redu da istrai prinevu ljubav i ako se u to uvjeri da e najaviti
razrjeenje braka, posve je promijenilo Beatriinu taktiku. Zato se drala
postrance. Niti spominje pred kraljem jednom rijei svoju kandidaturu na
prijestolje, niti daje povoda da se u tom pravcu povede razgovor. Jedino je
pourivala Gordanu da joj pribavi kljueve od viegradske kule. Djevojka je
ponovo otila na Vie-grad, ali se ponovo vratila, najavivi da ne moe dospjeti
u kraljeve odaje jer joj katelan to odluno zabranjuje. To u kraljici
potkrepljuje prvobitnu sumnju da se Gordana ipak sporazumjele s Damirom i zato
ba njezina mrnja prema njoj svakog dana biva sve vea. I tako grozniavo
iekuje svaki novi dan s uvjerenjem da e Mafeo neto pronai ili da mora pred
kraljem otkriti to pismo i to priznanje princa Ivana i time e svemu biti kraj.
Ali iz dana u dan njezina se nada izjalovljuje. A samo o tome ovisi njezina
sigurnost kad bi Mafeo razbio milanske odnose s kraljem Matijom.
Beatrica eka uzalud. Milanski se poslanik podaje raskonom sladokustvu poasti
koje mu prema kraljevoj odredbi iskazuju na dvoru. I podaje se uitku najfinijih
tvorevina kraljevskih kuhara i najboljih zaliha njegovih vina. A za razonodu
izvozi se u kraljevskoj koiji i kad bi mu se pri povratku pribliio Ranzano da
ga smijekom sjeti njihovih razgovora, on mu samo tiho odvraa:
- Gospodine, pogledi i uzdasi nisu nita, a najmanje dokazi.
I tako je Beatrica uzalud pojaala redove svojih napuljskih dvorana i paeva
koji su uhodili svaki Gordanin korak. Nigdje nisu mogli opaziti da bi djevojka
gdjegod kriomice samo rije progovorila s princem Ivanom. Mafeo je ostao bez
ikakva eljenog dokaza.
Dva tjedna kasnije, nakon takvog tekog ekanja, kraljica Beatrica ue u svoju
raskonu sobu punu zlata, bronce, mramora i dragog kamenja. Dala je pozvati
Ranzana i Franceska.
_ Moja je strpljivost iscrpljena - naglasi ona - Mafeo je lupe. Prima darove,
uti i ponaa se kao da nita ne vidi.
_ Velianstvo, uvjeren sam da je on kralju prodao svoju utnju za teke dukate.
- Ja u mu razbiti trgovinu i oigosati ga izdajicom svojeg
vladara.
- Ali kako, velianstvo. Kako?

- Evo, u kraljevoj su radnoj sobi svi tajnici, savjetnici. Idem ravno onamo.
- Ali, velianstvu, to ete?
- To ete saznati.
Malo nakon toga ulazi kraljica posve nenajavljena, iznenada u kraljevsku radnu
sobu. Kralj Matija upravo govori u pero svojem tajniku, pc- ..: za lesku.
Zapanjen, iznenaen, zastane, a ipak pokua da bude prijazan. Svi su u dvorani
ustali i klanjaju se.
- Kraljica ima neto vano? - pita kralj.
- Vie komu ii > nego vano, ali velianstvo sluajte. Ne znam tko je od ove
gospode ovdje izgubio jedno pismo.
- Netko je izgubio pismo? - udi se kralj.
- Evo, sluaj.
Ovaj pri/or podsjeti Varadija na pismo to ga je princ Ivan pisao Damini u
Napulj i obuzima ga strava pa tiho primjeuje kraljici:
- Velianstvo, potedite jadnika da ne bude smijean. Neka kralj sam proita pi
u.
- Bosonogi kancelar ne moe davati upute napuljskoj princezi o pristojnom
vladanju - okosi se ona glasom koji prosiplje po Varadiju mlaz mrnje.
- Oprostite, velianstvo, samo sam htio...
- Sluga se ne smije upletati u razgovore svojih gospodara. uj, Matija, to
pie.
Instikt je pomogao kralju da se brzo sagne kraljici, pogleda rukopis i prepozna
ruku svojeg srna Ivana. Brzo joj istrgne iz ruku pismo. A ona uskipi i promrsi
na kralja:
- Dakle, ovdje i kralj slijedi barbarsko ponaanje svojeg Pastira kancelara.
- Svi iziite, svi - zapovijeda buno kralj Matija. U asu su svi ostavili
dvoranu, a kralj bijesnim pogledom iba Beatricu.
- Dakle, tvoje mirovanje bilo je samo priprava na novi napadaj protiv mojeg
sina?
- Bu e bolje da proita to on pie - s prezirom e ona

Sad se tek sjeti da dri u ruci pismo svog sina. Brzo mu oi prelete retke. Sva
mu krv poleti u lice. Zarumenjen i raspaljen Ijutito uzvikne:
- I to si htjela itati pred svima ovdje?
- Ne bih time otkrila nikakve tajne jer itav dvor govori o tome. Mene to
ispunja smijehom. Tvoj sin, koji se nazivlje prin-em, ljubi sluavku. Prava
komedija.
- Pretvorit e se u tragediju, ali za nju - zaprijeti kralj i potrese srebrnim
zvoncem da je sve zazvealo. Kad se pojavi pa, odmah zapovijedi neka se vrati
Varadi.
"li
uvi to ime, kraljica s prezirom ostavi dvoranu i odmjeri kralja s
omalovaavanjem. Kad je Varadi uao. kralj mu izjavi: - Moja je sumnja iv
in.
- Velianstvo, ne razumijem.
- Odmah ete razumjeti: Gordana mora jo danas ostaviti dvor. Smjesta ete je
otpremiti u tvravu Moravsku. Neka u tamnici razmilja o ljubavi s mojim sinom.
Ako je vojvoda Iloki hoe takvu, prosto mu bilo. Ako ne, ostaje u tamnici do
kraja ivota, do zadnjeg daha. Idite, izvrite zapovijed.
Varadi se pokloni, ali mu kralj istog asa stavi upravo pred oi izjavu koju je
princ po Damini poslao u Napulj. "Gordana vjena moja ljubav".
- Jeste li uli, Varadi, to pie moj sin Damini. To je, dakle, ta prokleta ena
to je meni zadavala toliko briga od prvog dana kad ste vi donijeli iz Milana
vijest o zarukama mojeg sina. To je ta ena to me vjeito progonila i drala u
strahu. To je ona to se skrivala pod krinkom sirotice Bei Frankopanke. Kako
podlo! I sav dvor govori o tome.
- Naprotiv govore da je Lovro njezin odabranik.

- Kakva podla ena. Odbila je vojvodu Ilokoga zbog Ivana, emu se nadala ova
djevojura. Sad je sve jasno. Ona se htjela dovui do prijestolja mojeg sina.
Ona je imala najpodlije namjere. Jao vama, Varadi, ako ne pronaete gdje se
nalazi taj Gordanin skrbnik koji je zapravo otac. Sve u vas baciti u tamnicu.
Zovite mi sina dolje.
Bjesnilo kralja Matije doprlo je do vrhunca. Lamatao je rukama, sjedao u
naslonja, hodao po sobi, nije znao kamo i kuda zbog strahote to mu prijeti od
ovog otkria. Sve je za njega izgubljeno.
Varadi je ve kod vrata, ah se vraa:
- Velianstvo, smijem li samo neto primijetiti. Ako on,
princ Ivan, jo ljubi Gordanu, onda e vam moda priznati, a Mafeo je ovdje. Ako mu jo i kae, onda je sve svreno. Bilo bi bolje
kad biste polagano izvrili stvar, a ne tako naglo, odmah do ve
ceri. A to bi se saznalo. Vi znate da e napuljski dio dvora to
J
razglasiti, a to nije dobro za vau osnovu.
..,".<
Opazio je koliko mu Varadi dobro savjetuje pa onda sjedne u naslonja.
_ Ua, ivan bi bio kadar da prizna milanskom poslaniku i razrijei brak. Zato
emo uiniti ovako. Recite Gordani da ste joznali kako n j c/i n skrbnik umire,
a ja sam dopustio neka ona odmah putuje k njemu Ta varka bit e dobra i za dvor
i za Ivana, a i za Gordanu. Tek kad ona ve bude daleko od Budima, onda moe
saznati da ide ravno u tvravu. Jest, tek u tvravi neka Gor-tlana primi nalog
da je osuena na tamnicu do smrti.
_ Da, velianstva to je mudro. I tako e milanska enidba ostati netaknuta.
- Znao um da to nije mogla biti Bei Frankopanka. Ali Gordana, to je jvst ena
koje se upiju u krv, u kosti, u sr i ne moe se otkinuti i. onda ako je
mrzi. Ne, nikada, to su najopasnije ene.
Onda se kralj odjednom udari po elu.
- Aversa, astrolog, otkrivena je sva tragedija. Potpuno otkrivena. Znate to je
naao u zvijezdama? Gordani predstoji neka ljubav, nedoputen i i ona e imati
nezakonitog sina. Jao meni, vidite, Aversine mi rijei tek danas otvaraju oi,
Varadi, tvrava ne moe biti dost.iin" /aklom.u za Gordanu jer e ona imati
nezakonitog sina s mojim Ivanom. Ne vjerujem u zvijezdu, ali ipak ovdje su pov<u
ic istinu. A ja sam se njoj protivio, toj istini. A sad, sad me ona zahvaa za
grlo i gui. Moram tome uiniti kraj, makar... poslat u Gordanu na stratite.
- Velianstvu - upada Varadi, ali mu on zaustavi rije i nastavlja duboko
razoaran i bijesan:
- Sprijeit u da moj sin bude otac njenog djeteta. Ne, ja to neu. Neu du moj
Ivan doivi moju sudbinu. Da on ima van-branog sina kuo to ga imam ja. Ne, ne.
Nikada to neu dopustiti. Oslobodit u i njega i prijestolje ove Gordane
zauvijek. Ne smije Ivana dostii moja sudbina, ne smije - gotovo jecajui govori
kralj, a zapi.iu i /alu.u a groznica gnjeva. Mogao bi ovog asa bez ikakva
osjea i Gordanu staviti na stratite i gledati kako joj sijeku plavu I u tom
bijesu on nastavlja. - Sto vi, zvijezde, pod kojima smo se rodili, razvijate
dobre i loe uplive na nau sudbinu. Ne, mi imamo svoju volju da pobijedimo vae
zle uplive. Moja je volja jaa od zvijezda. Varadi, pamet i oprez u glavu. Nita
ne znamo o Ivanovoj ljubavi. Za dva dana Gordane nema vie ovdje, daleko je,
vrlo daleko, svezana i nemona.
Tajna strepnja izvire iz svakog zvuka njegova glasa dok on opetuje: Prije iv
umrijeti deset Gordana. Moja samovolja svla-"at e i one zvijezde gore. Na to se
kunem. Bila moja odluka kako okrutna, danas je blagoslivljem.
Varadijevo srce ivo udara. Prima tihe kraljeve naloge, a onda izae iz radne
sobe. Preko Damira dade se najaviti princu Ivanu. Naao ga je u knjinici.
273
18 Oordan" II
n
- Moram vaoj visosti saopiti da je kralju netko govorio o vaoj ljubavi prema
Gordani - primijeti on, ali ga Ivan odmah prekine:

- Ve mi je dosta te strepnje pred ovim pismom to ga je valjda kraljica

primila. Jednostavno idem kralju pa u mu sve priznati. I on je ljubio moju
majku koja nije bila kraljica.
Svaka je rije udarac Varadiju u sljepooice. Zahvati prin. eve ruke i zadri
ga da ne poleti kralju. I govori i ape mu u uho:
- Visosti, strovalit ete Gordanu u tamnicu, na stratitc.
- Biskupe, vi vrijeate mojeg oca.
- Visosti, ovog sam asa uo iz njegovih usta sve. Ne mogu govoriti. Sav sam
izvan sebe. Kralj hoe da spasi kraljevstvo od Beatrice po svaku cijenu. Vi
morate nijekanjem spasiti Gordanu.
uvi te rijei, dotri do njih Damir.
- To sam ti i ja uvijek govorio, Ivane. Zato stalno mijenja svoju odluku, a
bio si ve tako odluan mukarac.
- Biskupe, to je rekao kralj?
- Smrtnu osudu svakome tko zaprijei ovu enidbu, svakome, a Gordani u prvom
redu. Razumijete li, visosti, da samo vae nijekanje moe spasiti tu djevojku.
Ako je uistinu ljubite, onda nemojte biti sebini i recite ovako: da, mlad sam,
sa sedamnaest godina zaljubio sam se ludo u Gordanu, poslije u Bei. Ali danas
sam ve zaboravio. Pa mlad sam, nemam nikakva posla ni brige, nego da mislim na
ljubavne stvari. A kad sam potpisao ugovor za enidbu s Biankom Sforza, onda sam
potpuno napustio svaku misao na Gordanu. Tako morate govoriti visosti. Ako
priznate, Gordana je za dva dana mrtva.
Ivan smrtno problijedi, stane pred Varadija i digne ruke u vis.
- Pozivljem vas, biskupe, ako je to istina, onda se zakunite!
- Kunem se na svoju savjest, na ast, i na ivot, i na duu, da je svaka rije
istinita, jo mnogo vie nego to sam vam saopio.
- Gordani dakle prijeti smrt, ako ja priznam.
- Nesmiljena koju vi nikad i niim ne moete zaprijeiti.
- Dobro. Onda znam to moram initi. Pokoravam se da spasim nju.
- Visosti, jedno vas molim. Kralj ne smije ni slutiti da sam vam togod govorio,
inae u i ja na stratite. Dat u vam savjete, ali samo treba da ih zadrite za
sebe.
- Hvala, biskupe, slijedit u vae savjete.
Zatim se Varadi oprosti. Damir i Ivan ostali su sami s tekim teretom na duama.
Ne zna se tko vie stradava. Onda se najednom Ivan prene kao da se neega
sjetio.
- Sluaj, Damire. Zanijekat u najveu istinu svojega ivota, zato da spasim
ivot i slobodu Gordani. Sto e biti dalje ne znam. Ali prije nego to to
uinim, moram s njom govoriti. Ako ona
azna da sam jednostavno zanijekao, mora znati zbog ega sam uinio. Da spasim
njezin ivot i njezinog oca i nju. To mora
saznati.
_ To ne smije napisati - primijeti Damir - jer je opasno.
_ I ne kanim. elim govoriti s Gordanom, i to to prije.
- Da, to se mora provesti. Samo kako odabrati mjesto gdje vas nitko ne moe
vidjeti, osobito od napuljskih uhoda. Onda se
Damir dosjeti:
- Sluaj, u ovom budimskom dvoru daleko straga je ljetna palaa. Oko nje je
posve pust vrt. Sada nema tamo ni ive due. Io je divno utoite.
- Da, tamo smo posve sigurni - obraduje se Ivan. - Idi odmah. I odnesi Gordani
moju molbu da elim s njom govoriti.
- Bilo bi bolje da Stjepko odnese poruku jer ja bih mogao biti Napuljcima
sumnjiv da nosim tvoje vijesti.
I odmah se dogovore. kako e Stjepka poslati da Gordani odnese vijest. A zatim
su ekali na njezin odgovor.
Prolo je pola sata kad se vratio Stjepko i donio Gordanin pristanak da se sutra
prije podne u deset sati sastanu u ljetnoj palai: Ivan, JDamir, Stjepko i
Gordana.

TRAGEDIJA POINJE
Drugog dana prije podne preli su Ivan i Damir glavnim hodnikom, sili glavnim
stubama i konano se nali iza budimskog dvora gdje je u potpunoj tiini poivao
ljetni dvorac. Tu je vrt okruen stablima. Damir je preao okolo naokolo sve
zgrade. Nigdje ivog stvora.
Tada se Damir vrati k Ivanu i uputi ga:
- Ona e doi ovim putem. Jo ima pola sata vremena, ali je bolje da uemo u
palau.
Damir otkljua i ulazi u zgradu, a vrata ostavi samo prislonjena. Tu su sjeli i
ekali.
- Divno - razveseli se princ - nitko nas nije vidio. Nitko u ovo doba ne moe
dolaziti u ovaj dio zgrada. Vidi kakav je budimski dvor. Zgrada do zgrade. Sam
dvor izgleda kao poseban mali grad. Dakle, vrlo smo dobro skriveni.
U dvoru na glavnom hodniku pojavi se pa Stjepko. Oprezno Pregledava sve hodnike
i potri u odaje dvorskih gospoa. Pokuca na Gordaninim vratinu. Ona je samo
provirila, a pa je apnuo:
-^ Sad je as. Oni vas ekaju.
Gordana izae iz sobe i u paevoj pratnji uputi se u druge strane hodnika.
Odjenula je ogrta, nosei u ruci ma za vjebu. ^va odjevena u svoje
maevalako odijelo.
18*

- To je dobro - apne Stjepko. - Svakog dana u deset sati idete na maevanje.

Ako vas netko sastane, mora samo to u sebi kazati: evo Gordana opet ide na svoje
svakodnevno ma", van je.
U potpunoj sigurnosti prolaze dugim hodnicima i izlaze na stranja vrata dvora.
Djevojka se uputi poploenim hodnicima nad kojima se digao strop na stupove sve
do ljetne palae. Zatim okrene prema malom ulazu. Tu ve stoji Damir.
- Stjepko, vrati se u dvor. Ako tko zatrai Gordanu, kai da je na maevanju kao
svakog dana, ali ipak dojuri prije njih da nam javi ako se netko odvie zanima.
- Razumijem - ponosno e mladi pa - i udalji se. U kraljiino predsoblje naglo
ue Bepo i javi Enriku:
- Danas je princ s Daminom izaao u neobino vrijeme. Tako rano nikad ne izlaze
iz svojih odaja.
- Budala, to ga nisi slijedio.
- Kako da nisam. Bilo mi je neto udno i poao sam za njima, prikrivao se, a
znate kamo su otili? Obili su cijelu ljetnu palau.
- Do vraga, u zimi ljetna palaa. A tko je bio s njima?
- Ma nitko, ni sluga, ni pas.
- Ipak, idi dolje i pogledaj da ne bi oni tamo odravali neko vijeanje protiv
nae kraljice.
I dok je Bepo izaao, zamirkaju na vratima Nardeline oi.
- uj me, Enriko - ape ona - gospoica Gordana opet ide na maevanje kao svaki
dan, ali je danas prati Stjepko. a-ptali su, ali svojim jezikom. Djeak se
drao jako tajanstveno. Malo sam smucala za njima. Iz trijema najednom opazim da
Gordana nije pola u zgradu za maevanje, nego se ulja s djeakom ispod onih
stupova.
- Valjda nije ljetna palaa - nasmije se Enriko. Ali istog asa se trgne i brzo
potri za Bepom koji je malo prije izaao pa ga zovne:
- Gle, kakve smo mi lude, Napuljci. Zaboravljamo jer se zavlaimo u pe da sada
u zimi ima ljetnih palaa. To je ipak udno. Enriko pozove Ranzana i zajedno s
Bepom upute se niz hodnik.
Milanski poslanik Mafeo upravo se spremao da izae iz svojih odaja na uobiajenu
etnju koijom. Na pragu ga zaustavi Enriko i, jedva diui, saopi:
- Preasni, otkrili smo ih u ljetnoj palai.
- A to buncate? Ljetna palaa usred ove zime? Pa tamo nema kamina.
Dok se Mafeo brani da ga Ranzano povede, ovaj ga jednostavno uhvati oko struka i
povue na hodnik:

- Brzo, ni asa ne gubite da ih naemo na okupu.

*.

- Koga, kamo, kako - dae lijeno poslanik vojvode Ludovika, ali ga Ranzano vue sav drhtav hodnikom.
__ Doite, nosim dokaze. Tamo su u ljetnoj palai. Ako ne elite prevariti
svojeg vojvodu, onda poite sa mnom.
Ovo je bi<> udarac koji je lijenog i komotnog Mafea potpuno probudio i on se
trgne. Istog asa odlui: "Ako naem dokaze, a ne moram ili javiti vojvodi, onda
e Matija to platiti imetkom. Tako bi taj dan bio za mene vrlo unosan." I onda
glasno saopi Ranzanu da je sprcni. odmah poi.
- Vodit e vas Enriko - veli Ranzano.
_ Enriko. ne. to nije dovoljno. Mora biti netko drugi koji je jai svjedok naglasi Mafeo. - Ako vi, preasni, idete sa mnom, onda idem, ako ne, ne mogu se
pouzdati u nie svjedoke od sebe pa da se onda jo zapletem u vae spletke. To
mi nije potrebno.
Uzevi svoj ogrta Mafeo izae iz odaja i brzim se korakom prepusti Ranzanovu
vodstvu. U velikom koridoru nau paieve.
- Vodite me kralju - naglasi odjednom milanski poslanik.
To iznenadi Ranzana, ali nije vie mogao prosvjedovati. I
morao se pokoriti dok je kralj primao Mafea i ljubazno ga pita:
- Zar kakva nova vijest iz Milana?
- Ne, iz vme ljetne palae.
- Ona sniva zimski san.
- I zato je utoite ljubavnog sna mua Bianke Sforza. Prodorni i uvrijeeni
pogled kraljevih svjetlucavih oiju pogodi Mafea crnom sumnjom.
- Vaa preasnij t, napuljske su spletke i odvie drske da mi navjeujete
ovakve nemogunosti.
- Ne, velianstvo, to je istina. Izvolite se uvjeriti. Princ je uao u ljetnu
palau s jedne strane, a s druge strane ljepotica
Gordana.
Te su rijei udarile kao topovi. U prvom asu kralj je bio tako pogoen da nije
11:1-,io rijrt nt osvjetla, unato j.njevu koji je njime zavitlao. Zato uzme
zvonce i stade ga tresti tolikom luakom snagom da su svi dvorani dojurili u
njegovu radnu sobu.
- Smjesta zimski ogrta i klobuk!
Poeo se odijevati, a pa Stjepko stoji na vratima. U prvom asu potpuno Je
zbunjen i ini mu se da je to samo privienje. Ali mu kralj naloi:
- Smjesta i r vodi u ljetnu palau! - a zatim pristupi k njemu bli/e i dok ga je
oblaio, priapne:
- Putem bjei i reci princu da se sakrije. A zatim e latinski Mafeu:
- Djevojka koju naem s princem u palai bit e pred vaim oima baena u
tamnicu. A sutra pred vaim oima smaknuta na ^ratitu Zadajem vam svoju
kraljevsku asnu rije. Doi sa mnom, Berislavim - naglasi kralj.
Ranzano se uspio povui iza skupocjenih zastora i pobjegao je ostavio s kraljem
Mafea i njegove pratioce.
Poli su dolje. Stjepko ih vodi.
Nikoga putem nisu sreli. Dok su prolazili ispod sluhova, polo je Stjepku za
rukom da se ukrade u palau na jedan as i neto apui ubaci, a onda okrene
natrag iza stupova i ve je uz kralja i Berislavi. Vani ispred ljetne palae
zaprepateni Berislavi opazi Enrika i nekoliko Napuljaea.
- to to znai? - pita Berislavi. - Vi Napuljci, to radite u zimi oko ljetne
palae?
- Malo vjebamo maevanje da malo uvrstimo miice.
- Izvolite otii kako je odredio kralj.
- Ne vjerujem, vi ste provodadija - nasmije se Enriko i i okrene mu lea pa se
udalji.
Tog asa Stjepko otvori vrata palae i stade vikati:
- Gospodine Damire, gospodine Damire!

- Sto je, Stjepko? -zapita mladi dvoranin dok je Stjepko uletio u sobu.
U sobi je s jedne strane stola stajao princ, a s druge Gordana. Damir je na
vratima.
- Zato si doao? Zar se neto dogodilo?
- Ne znam. Vani oko palae nalazim Napuljce i Enriko se ponaa vrlo drsko.
- Istjeraj ih odanle!
- ini se da kralj zna sve, jer dolazi i Mafeo - apne Stjepko Damini.
- To bi bila strahota. Nitko nas nije vidio. Sto sad?
- Izai ne moemo.
- I ne moete - uzvikne Stjepko. - Evo, pogledajte, iza stupova dolaze kralj,
Mafeo i Berislavi.
To saopenje djeluje kao udarac. Sve troje pogleda sa strahom i strepnjom.
Gordana je najmirnija.
- Zaboga, iziite na glavni ulaz palae!
- Ne mogu, tamo je sve zatvoreno - naglasi Damir. - Otvorio sam samo ova vrata,
nije bilo potrebno da otvaramo druge odaje.
- Jao, to sad, to sad? - dre Stjepko.
- Gordana, apne princ - poite gore, rei emo da vas nema.
- Uzalud je - hrapavim e glasom Stjepko - kralj zna da je gospoica ovdje. Ve
sam to opazio.
- Gordana, Gordana, vi ete odavle ravno u tamnicu, to je jezivo - ape Damir.
- Ostavite me, znat u to moram raditi Ne bojim se.
- A zar da se ja bojim? - klikne princ Ivan. - Svima e biti uzalud kad ja
priznam istinu.
- Ivane, izgubio si um. Zar ne zna da priznanje istine znai sjekiru pod vratom
Gordane? Zato je Mafeo ovdje s kraljem.
- Ako kralj izvri prijetnju, izgubit e nasljednika prijestolja - zaprijeti se
Ivan.
_ Ako vi, prine, to izreete pred kraljem, onda u kralju
optuiti ja sebe. Na to vam se kunem.
- Gordana, u ime boje, jo samo nekoliko koraka - ape Stjepko sav izvan sebe.
- Brzo iziite.
_ Visosti, ako neete da ja optuim sebe kralju, onda smjesta izaite iz ove
palae. Neka vas Napuljci vide.
_ Gordana, mogu izai samo s vama, ali ne sam.
_ Onda me kanite bezuvjetno ubiti? Hvala. Sama u to uiniti.
Blijedi su svi etvero. I princ, i Stjepko, i Damir, i Gordana.
osjeaju pod sobom krvniku sjekiru. Nitko vie ne moe ni da progovori. Uzalud
je pa potrao k ulazu da neto pokvari na vratima kako kralj ne bi tako brzo
uao. Sve je u najboljem redu i kralj stupa naprijed pa se smije Mafeu:
- Vidjet ete kako kralj Matija postupa s neijim ljubavnicama.
Na poluotvorenu!) vratima ponovo se pojavi Stjepkova glava, a iz njegovih usta
zahrope:
- Dolaze!

- ..^.
....
.,
.
.
- Tko?
- Kralj i Mafeo.
Zanijemili su i svatko je ostao na svom mjestu. Ivan odluno die glavu,
spremati na sve, samo ne na ozbiljna razmiljanja kojima bi dale povoda dvorske
spletke. On je pjesnik, filozof i potena dua. Damir nastoji kako bi ga
izvukao, to bi rekao da pa kralj zapita zato su ovdje, ili ga moda kralj
uope nee pitati, nego jednostavno Gordanu predati vojnicima? Dat e zatrubiti
strai i svreno je. I ni deset Ivana ne moe sprijeiti da kralj izvri svoju
osvetu nad onim koji drma njegovim osnovama.
Vrata se irom otvore. Prvi ulazi kralj. Zamotan je u ogrta. Stane. Ispod
ogrta? i debelog krzna to ga je omotao oko vrata, sukljaju dvije arke iskre
to su kao dvije lomae na kojima ve gori Gordana. Probo ju je svojim zjenicama
a onda se okrene Mafeu pa mu ponudi da ue u sobu. Ue milanskog poslanika

najprije se zamrai, a zatim prodre kroz mrak njegov podrugljivi smijeak koji
od ovog prizora oekuje prekrasnu trgovinu.
Iza njih slijedi jo jedna pojava to se gotovo izgubila prigodom polaska u
ljetnu palau. Crni se kao da je duh, a ne ovjek. Duh koji slijedi i samo
ogledava i nema ni volje ni moi, ni mesa, n kosti, neto je kao pahuljica na
zimskom vjetru. Samo pogled 0111 je jasan. Taj je pogled uperen u princa da bi
ga podsjetio ilo mu jc juer savjetovao. Ali jadni Varadi razabire da ga nitko
"e primjeuje, ni njegova saveznica Gordana. I uti dalje, povu-cen u kut,
suzdiar i drhtavo eka kad e mu kralj dati naloge ua Gordanu dade svezati i
odvesti u tamnicu. Uvjeren je da je ve na kocki, sve ono za to se on, Varadi,
godinama borio i za 0 Snosi kraljeve ispade i teke dane u njegovu dvoru, samo
da
l
spasi narode od nesree koja im mora zaprijetiti onog dana kad bi kralj poloio
glavu u grob. I Varadi stoji beutan i bezosjeajan i u sebi kune princa ako bi
poeo da izgovara priznanje Kao da iz njegovih usta osjea udarce koje nee
zaustaviti ni on ni itko drugi. Berislavi jedini ne pati u toj drubi, jer on
ne zna o emu se radi. Ali to due gleda ljude ovdje i to due traje utnja
svih njih, to mu je blie saznanje da se ovdje dijele smrt i ivot, da je ovdje
granica ivota i smrti. Kome. to on ovog asa ne moe shvatiti.
A kralj uti. Usne mu se rasteu kao uvijek kad ne moe da zahvati rije, kad u
njemu kipi bjesnilo. Pogledao je samo Stjepka. Oinuo je maem svoga pogleda jer
nije odstranio princa iz sobe kao to mu je bilo nareeno. A jadni Stjepko
predan je na milost i nemilost svojoj potpunoj nemoi.
Mafeo sve to promatra i zauuje ga kraljeva utnja, ini mu se da kralj nije
bio spreman neto takvo zatei i da neto razmilja i ne moe se odluiti.
Odluio je da bi moda on sam razbio ovu utnju da izazove kralja. A kako je
Mafeo lukav, misli da e kralju svojom upadicom razbiti izlaz kakvim lukavim
pronalaskom. Mafeo je odluan na sve. Ili da se razbije milanski brak, ili da
dobije pola kraljevstva na dar za mito. Izjavi spoitava juim glasom:
- Da, vrlo alim to sam ovdje morao vidjeti mua neakinje mojeg vladara.
Kralj osjeti da je proboden i da mu nestaje daha. Okrene se da neto smisli.
Toliko je zakoen da sam sebi priznaje kako prvi put u ivotu ne zna to da
kae. Ili ne moe. Tog asa zapazi da je princ Ivan priao milanskom poslaniku i
poeo mu govoriti:
- Oprostite, preasni, ja sam mu milanske vojvotkinje, mu, ali ne zatoenik. I
ja imam pravo kretati se po dvoru gdje je mene volja. Ne mogu shvatiti zato
vaa preasnost ali to me nalazi ovdje pod mojim krovom.
- Zato, visosti, jer se ovdje nalazi ova djevojka.
- Oprostite, gospoica je pod mojom zatitom, preasni gospodine - vrlo e
uljudno Varadi.
Zadrhtao je i koraknuo, ali se kralj sabere, uzvikne i presijee razgovor:
- Dosta, ovdje samo ja ispitujem i sudim.
Dvoranom odjekne njegov glas kao tutnjava gromova. A oni blijedi oekuju neto
to e se sad nad njima prelomiti, pokopati ih. Varadi samo osjea da se rui
prijestolje.
Kralj odjednom uzvikne:
- Berislaviu, smjesta neka dou oklopnici i ovu djevojku svezu u lance i odvedu
u tamnicu.
Gordana samo mirno zamahne glavom kao da se to nje uope
ne tie. A princ vikne: ..... .">.(;.. .*_,.- Nikad to neu dopustiti.
__ Zabranjujem ti svaku rije - povie kralj lavljim glasom, kad ga dotakne
Varadi i neto mu apne. On se ak obazre k njemu i slua to mu pria kancelar.
Ovo sve naas iznenadi. Milanski poslanik zateen je kako promatra Gordanu, dok
se ona mirno smijei, zamahuje glavom i gleda ravno u njega. Njemu se to ini
tako drsko i porazno da je naprosto progovorio:

- Vi, gospoice, ba nemate razloga da se u ovako alosnom poloaju jo i

rugate. Po svoj prilici meni, dostojanstveniku Milana.
Hitro primijeti ona suverenom sigurnou i drskim smijekom:
- Naravno da se ne rugam, nego hvalim vaoj preasnosti to se tako brine oko
dobrog glasa toliko neznatne dvoranke. ula sam da Milano obiluje vitezovima,
ali vaa preasnost ne potvruje te glasine.
- Srditim glasom kralj zapita:
- to govori ova djevojka?
- Velianstvo, osvajam preasnoga, jer vidim da ima neto protiv mene to bi me
imalo spremiti u tamnicu.
Snebivajui se, kralj korakne prema djevojci, dok su joj Stjepko i Berislavi
pogledima objavili strane kraljeve naloge. Ali njeno dranje kao da je kralju
prualo uporite da spasi situaciju, pa je on nije prekidao kad je nastavila:
- Kad netko optuuje, bilo bi dostojno da kae i krivnju i dopusti opravdati se.
Preasni gospodine poslanice, zar u Milanu to nije obiaj?
Poslanik se nije mogao snai zbog tolike drskosti. Zaueno se okrene kralju, a
ovaj se ini kao da nita ne razumije, pa je sam Mafco morao odgovoriti:
- Gospoica je ovdje zateena na sastanku.
- Oh - usklikne ona. - Preasni gospodin nije nikada ljubio pa ne moe oprostiti
mladoj djevojci to svoje srce daruje onome koji ga trai i zasluuje?
Ovaj odgovor zapanji sve, i Damira, i Ivana.
- Velianstvu - Ijutito e Mafeo - evo, ona priznaje i odvie bjelodano.
Gordana se ljupko nasmijei i odgovori:
- Tajiti bila bi uistinu kukavtina.
- Gordana - vikne sada kralj - tvoje je mjesto u .tamnici.
- Velianstvo, ako sam izdala vojvodu Ilokoga, ima me pravo kazniti, ali kad
sazna uzrok, on e mi oprostiti. Vas, velianstvo, molim da mi oprosti to sam
odabrala drugoga mjesto vojvode.
- Koga ste odabrali? - uleti Mafeo sav crven u njene rijei i ponavlja ih.
- Pa onoga s kojim sam se ovdje sastala, ali molim njegovu visost i gospodina
Damira da mojeg viteza ne prokau. Nije
potrebno da tkogod sazna kome sam poklonila svoje srce niti zbog koga su se
gospoda potrudila ovamo.
- Dosta je te ludorije - vikne kralj - tko je taj vitez? Izreci njegovo ime,
Gordana, ako ne kani u tamnicu.
- Za svoju ljubav podnijet u i tamnicu.
- Gordana, jo te jednom pitam - zaurla kralj - tko je taj s kojim si se ovdje
sastala?
Neto je zadrhtalo u zraku. Na vratima se pojave oklopnici i okovi zazvee.
Svreno je. Tada se javi mlaahni glas:
- Velianstvo, ja znam, ja znam sve.
1"
u
Pred kraljem se isprsio Stjepko. Ispruenih ruku, kao da je otkinut iz neke
dubine, skoio je pred kralja da u ovom teS-kom asu spaava njegovo
prijestolje. Matija je osjetio kako se sve pod njim lomi i hvatao se u ove
jednostavne, obine Stjep-kove rijei.
,
if

"* ". ^ ,t "

- Stjepko, to to veli?
, - Velim da znam istinu. Znam sve.
. ., - to sve? Govori!
,
*"*"
.,.
.
.
.
.tV!
.. - Njegova je visost pnnc tu na sastanlfr
.
- Svjedok? Kome je svjedok?
]" ..,
- On je svjedok gospodinu Damini. -^

Nekoliko trenutaka vlada grobna tiina. Kralj se ak ne usuuje da pita, a razbor mu nalae da ipak uhvati neko pitanje:
i fej - Sto veli? Damini? Govori! Izreci! t.tv Mladi pa blijed i drhtav
poinje govoriti:
- Pa, velianstvo, gospodin Damir je elio <tyl jednom doodgovor od gospoice Gordane. /. , ,
- Kakav odgovor? - uzvikne kralj. ;
- A otkud bi ti to znao?
.."".
.
\J
- Velianstvo, bio sam njihov pismonoa. "
S Damirova lica nestane krvi. Princ ne pokazuje nikakve
prepasti. Miran je i nijem. Gordana okrene glavu da bi sakrila
pogled.
- Da, velianstvo, gospodin Damu* je juer zamolio preko mene gospoicu Gordanu
da bi se potrudila ovamo. Isporuio je da e prisustvovati i princ da bude
svjedok njegovu razgovoru s njom jer hoe da bude jednom siguran kako ona
osjea.
Krv je zakolala kraljevim ilama. Grudi mu se nadignu pod valom radosti to mu
je nenadano najurila u duu. Tog asa ne razmilja, samo eli da prui Mafeu
dokaz. Okrene se Damini s pitanjem:
- Je li pristala?
- Jest - odvrati Stjepko umjesto Damira. - Govori, Damire! I ti, Gordana! Je li
istina to nam je rekao Stjepko?
- Kad je Stjepko otkrio tajnu, vie je ne mogu zanijekati.
- A ti, Ivane? Je li tako?
;.<." t ^jn
i
- Jest, oe moj, pa to je prirodno.
I kralj se okrene k Mafeu kao da je dobitnik itavog Milana. Zakima i prasne u
smijeh to je bio mjeavina radosti i drhtanje ovjeka koji se die na povrinu
vode i hvata se kopna da spasi /ivot. Kralj se smije, a kroz smijeh zlurado
padaju njegove
nJC _ Evo, Mafeo. Napulj je nasukao svoju lau spletke na jednostavnu prirodnu
istinu koju nam je otkrio potpuno nevin djeak. On ne zna spletkariti. Niste
nasjeli vi, Mateo, nego ja. asti mi ovako me jo nitko nije nasamario. to
velite sad, gospodine milanski poslanice?
_ Velianstvu, stvar se razjasnila. Samo jedno ne znam. Zato dvorani n koji
uiva toliku milost i prijateljstvo njegove visosti mora svoju prosidbu skrivati
u ovu ljetnu palau?
_ Odgovori, Damire, gospodinu poslaniku - ponuka kralj mladia.
Ovaj se spremno uspravi ispred milanskog poslanika muevno i odlunu odgovara:
- Morao sam to uiniti, gospodine poslanice, zato to je njegovo velianstvu,
na kralj Matija, gospoicu Gordanu obeao vojvodi Ilokorne I morao sam se
bojati da govorim s gospoicom na dvoru tako dugo jer bi me morali uti i
vidjeti dvorani, naroito oni iz Napulja koji bi sigurno iz toga pravili
spletke. Kako vidim, uspjeli su.
Na te rijei kraljevo se lice gotovo rairilo od zadovoljstva. I on e radosno
okrenuvi se milanskom poslaniku:
- Eto, sad mi je jasno zato Gordana nije dala vojvodi llokome svoj pristanak
kad ju je zaprosio. Pitajte je sami.
- Radi gospodina Damira - nasmije se ona vragoljasto.
- Dakle, ujte gospodine poslanice, mislim da je to vie nego jaMio. Obeao sam,
evo, ovu djevojku drugome. Ali ona se skanjivala, ne znam zato. A sad vidim da
je ljubila ovog mladia. Napuljska navala na Milano i na mene potpuno je
slomljena, a neprijatelj ha me t om potuen. Krasna pobjeda. Uzvieni tast mojeg
sina ima razloga da se dobro nasmije na raun Napulja. Ali, hajdemo odavde.
Djeco, ovdje je odvie hladno, a nas dvojicu ne griju zaljubljena srca kao ovo
ovdje.
Za sve to vrijeme Varadi je stajao straga promatrajuj pri-/or. Osjea se kao da
su mu s lea skinuli teret pod kojim je hio uvjeren da mora ispustiti duu.

Berislavi stoji na vratima u pozadini i utei otvara vrata. A kralj e

ivahno:
- Damii , uzmi za ruku Gordanu. Vi, gospodine Mafeo, princa. Ovako ispod ruke. A
ja u s Varadijem. Idemo, Berisla-vu, prati nas da priredimo sveani pohod
napuljskoj rulji to lamo vani pred palaom eka svoj plijen.
Damir je vodio za ruku Gordanu, a da je nije ni pogledao. Morao je skupiti svu
snagu da mu ruka ne zadre. Izili su na -nala vrata, a pred palaom ih doeka
itava eta dvorana,

domaih i napuljskih, koji su pratili maevanje, a zapravo ekali da mimo njih

proe sablazan. Kad su spazili Damira s Gor-danom, a iza njih princa ispod ruke
s milanskim poslanikom, i oni koji su vodili tobonju borbu na maeve,
zaustavili su se* i zinuti, ne znajui to da misle.
- Tu je sam avo zamoio svoje prste - primijeti Enriko Bepu i grdno prokune. Idem kraljici, a vi vjebajte dalje. Bilo bi napadno da odete.
Sva straa, sluge i dvorani na dvoritu i koridorom promatraju udnu povorku. Ne
znaju kako da to protumae. Samo su vidjeli da su milanski vojvoda i princ Ivan
u najboljem prijateljstvu.
- Danas e biti sveana veeru. Doite svi u sveanim haljinama - naredi tiho
kralj Berislaviu. - Vidjet ete neto to e Napuljcima zauvijek razbiti nade u
njihove spletke.
Zatim je poveo sa sobom Mafea i Varadija u radnu dvoranu i uljudno posjeo
poslanika u svoj naslonja.
- Ubudue u biti primoran da vas ouvam od napuljskih spletkara, pa se nemojte
uditi ako zabranim da ih putaju k vama. Uistinu, i sam sam posumnjao da se
ipak neto radi iza mojih lea. Vidite, i mene je Napulj zaveo, kako onda ne bi
vaeg gospodara tamo daleko. Ali, to mi je posljednji put.
Onda kralj izvadi iz ormara srebrnu kutiju u kojoj je zablistao1 prekrasan lanac
od zlatnih karika spojenih draguljima. Prie Mafeu i objesi mu lanac oko vrata.
- Neka vas ova mala stvarca odteti za pretrpljeno uzbuenje.
Poslanik se zbuni od sree, tri puta se nakloni, obasipajui kralja zahvalama.
- Oekujem
vas danas na sveanoj
veeri, poslanice - primijeti Matija
kad se opratao i odlazio sa svojom pratnjom. Kad se za njim zatvorie vrata,
kralj pogleda Varadija.
- Molim vas, jesu li Stjepka to nauili? Gordana je opasna ena.
- Ali, velianstvo - snebiva se Varadi - pa zar niste vidjeli? Paev je nastup
bio potpuno istinski, nenamjeten.
- Odmah emo vidjeti. Zovnite ga.
Uskoro se pred kraljem pojavi Stjepko.
v
]
- Koliko ti je godina? l
- Velianstvo, petnaest.
>.
u,
- Dao bih ti mnogo vie. Reci mi tko te je naputio da tako
gt"vori?
t.
- Nitko, kraljevsko velianstvo, rekao sam istinu. :j- Zar bi Damir
povjeravao svoju ljubav tebi?
Sad Stjepko zauti i malo se smete. Kralj klikne slavodobitno:
- Eto, uhvatio sam ga. Vidite. To te Gordana nauila. Hou da znam sve.
_ Velianstvo, rei u istu istinu, ali vas molim da to nikom ne kaete
_ Gle, gle. Ovaj mali pa trai od mene utnju. Dakle, govori!
- Bilo je to na brodu kad smo se vraali iz Napulja. Gospodin Damir leao je
bolestan od rane - u tekoj vruici i jako bula/nio. I ja sam ga njegovao. Tada
je dola Gordana, jer je Damir silno vikao u vruici. Govorio je o svojoj
ljubavi prema Gordani tako sam sve doznao. Ali, Gordana me molila da nikome o
tome nikada ne govorim. Kad je Damir ozdravio, sumnjao je da se odao u vruici i
onda nije mogao vie preda mnom kriti - dodao je mali pa, a kralj potvrdi.
- No, sad je ipak sve jasno. A da li Gordana ljubi njega?

- Velianstvo - odgovori pa - na brodu su uvijek bili /.ujedno i razgovarali na

palubi do pola noi, ali tiho. Nitko od nas nita nije uo niti je oslukivao.
- To je uistinu zanimljivo. Dakle, nisu te uputili da ovako preda mnom iskae?
- Velianstvo, mi smo doli iznenada. Pa kako bi oni mogli /.nati da ete vi
njih nai na tom sastanku.
- Sinko, dobro je. Udarit u te maem i uiniti vitezom, makar ti je premalo
godina. Ali ipak, ve si vitez. Bit e mi prvi pa. Zasluio si tu milost.
Djeak poljubi kraljevu ruku i onda izae u predsoblje. Kralj se okrene
Varadijur
- Dakle, Damir ljubi Gordanu? Sto je na tome istina? Obeao sam malom vitezu da
neu dirati u tu stvar, Ali Mareo je obini lupe. Vezao se s Napuljcima da bi u
svoju korist ucijenio moju blagajnu.
- Velianstvu, pohlepan je za novcem kao svinja za irom. Drastino, ali
istinito.
- Uvee zimit e Napuljci - veselo e kralj. - Ne znaju Sto im donosim
KRALJEVA OSUDA
Gordani se iz predsoblja uputila brzim koracima u svoju sobu, a da s Daminom i
princem nije izmijenila ni rijei. Njih dvojica isto su tako utei poli
stepenicama i zaustavili se tek u svojini soha n i Stupajui uz Ivana, Damir se
nije usudio dignuti pogled k svojem drugu. Jednim otkriem bacio je Stjepko u
njegovu duu smrtnu strelicu i razotkrio njegov osjeaj. A ve mu se inilo da
je tako smiren. Taj Stjepkov in probudio Je u njemu novu oluju od uspomena na
onaj susret s Gordanom na brodu, a zatim na Viegradu. I sve dalje, sve je to bilo svladano, sve je
to zaustavila snaga Damirove prijateljeske odanosti prema Ivanu. Snaga zakletvom
to ju je poloio na njegove ruke, a na sreu i ivot vlastite majke. Poput
krotitelja zvijeri nastupio je Damir protiv burne enje svoje mladosti i
bievao je snagom zakletve i prijateljstva. A to je bilo to prijateljstvo? Ono
je raslo s njim iz djetinjstva, razvijalo se u djeatvu i razraslo se u doba
zajednikog mladovanja. Tu je odanost naao u dnu svojeg srca, u svakom dahu
due. U najteim asovima, kad se njegovo srce probudilo i pruilo saznanje
njegove prve ljubavi, njegova se odanost uzdigla do savrenstva u danima kad je
Ivanu prijetila smrt. Kako je onda na Griu ustrajao, kako je divovski mogao
svladati srce, gospodariti svojom mladou. Ni enja ni krik nije provalila iz
njegova srca dok je vodio borbu da (Jordana bude Ivanova ena, da Ivanu izvojti
sreu. Da, bio je tada suveren gospodar svoje mladosti. Ushien, nosio je barjak
svojeg druga kojemu je pripadala sva njegova dua. I ivot bi svoj mogao mirno
podmetnuti mau Alfonza Borgie za njega, za prijatelja Ivana.
"Ali zato? Zato je morao umjesto mene umrijeti Borkin sluga uro, a ne ja?
Uminuo bi me ovaj strahoviti as kad u svjesno, priseban, gledati sam sebe u
optubi pred dragim drugom iz djetinjstva koji je dosad vjerovao u istou mojeg
srca. Stjepkovo otkrie palo je kao stijena i razorilo ljepotu, razorilo moj
ivotni poziv za ovo prijestolje. Jer, Ivan e pitati. On me mora pitati da li
uistinu ljubim Gordanu. Hoe li to uiniti? Ako me zapita? to e odgovoriti
Damir prijatelju Ivanu? Smije li lagati. Ne! On mora priznati grijeh srca. A to
e biti onda?"
Ta su ga pitanja spopala dok se uz Ivana uspinjao stubama nakon stranog,
gotovo smrtonosnog prizora u ljetnoj
palai. Osjeao se kao na stratitu.
Ali, bilo bi jo strasnije ako ga Ivan zapita, a on prizna. Poklopit e ga
Ivanova mrnja do smrti. Stalno mu se javlja ta misao dok se uspinje stubama. I
kao da dozivlje smrt da ne bi trebao doekati mrnju koja e ga slijediti.
Htio bi se strovaliti u neki bezdan, samo da ne ? mora priznati grijeh. Ne
grijeh svoje volje, svoje strasti, ve } samo grijeh jednog srca koje nije
pitalo njegov mozak kad je u sebe primio Gordanin lik, kad je u sebi razvitlao
bunu mladu ljubav.
Ivan ide pred njim brzo, uri se. Damirove noge su olovne. Uspinje se stubama
kao na Golgotu. Njemu se ini da ve primjeuje kri.

Ivan ulazi. Damir prijee kroz knjinicu. Osjea da

preko toga praga. Zatvorio je vrata i ostao kao kip
Ivan baca k njemu, udnovato. Kao da na sebi osjea
apat:
- Spaena, spaenal
.$<*}Ivan ga grli.
; ,;.;,,
:
^

sad posljednji put prelazi

od ocjeli. Uto spazi da se
njegove ruke i uje njegov

;.;,-.(/-,.

Damir se prenerazi. Dugo se ne moe snai i preputen je prinevu odim <Vnju.

_ Sto je, Damire? Zar se ti ne raduje? Spaena je. Za danas, za sutra i sve
dotle dok mene ne proklamiraju. A onda e ve biti lako da se vaa ljubav
razvrgne.
Vaa Ijuba\ Te dvije rijei naglasio je tako mirno sa smijekom punim
povjerenja. I nastavlja:
Sad e ti sloviti kao Gordanin odabranik. To je kralj prekrasno udesio, ne
slutei nita. Hajde da malo raspravimo, da ti kaem to sve mislim.
Zateen Ivanovim vladanjem, Damir se sputa na stolicu, slua i slua kako se
princ ushiuje tom velikom sreom to je Gordana spaen.i Stjepkovom dosjetkom i
obnavlja itav prizor u ljetnoj pala^ Damir mu odgovara naoko mirno, ali u dui
mu se vitlaju osjeaji i pitanja. Mora se tek snai u iznenaenju novog poloaja
koje spaava postojanost njihova prijateljstva.
- Reci, Damire, kako je Stjepku pala na um takva spasonosna misao*
Od toga pitanja zatrepti Damirova dua. On podupre glavu i odvrati:
- Uistinu, zanimljivo. Valja ga pitati - predloi on, ali mu se ve pri zadnjem
slovu zavrti u glavi i poali to je to predloio. No, tek to je izgovorio,
princu najave Stjepka. Damini estoko udara srce. Ivan je veselo doekao djeaka
i navali na nj pitanjem:
- to mi nosi, Stjepko?
- Moram zamoliti vau milost da mi oprosti to sam onako govorio u ljetni i
palai.
- Kako si doao do tog pitanja? Otkud bi ti znao da mi nije pravo pa me moli za
oprotenje? Rumen smetnje pokrije paevo lice.
- Visosti, pa tako. Mislio sam: bit e princu drae da zapletem Gordi s
gospodinom Damirom nego da ona ide u tamnicu ili na stratite, kako sam uo. A
kad princu ne bi bilo drae, onda ja neu dopustiti da Gordanu odvedu u tamnicu
pa u se radije zamjeriti i princu.
Ivan se od srca nasmije .
- Kako, valjda ti voli gospoicu Gordanu?
- Naravne da je volim. Svi je vole.
- Djeae pravo govori. Vidi, dugujem ti veliku zahvalnost. Samo kako si se
dosjetio okriviti gospodina Damini da ljubi Gordanu?
- Oh - hraim: usklikne djeak. - To je posve jednostavno. Kralj je zatekao na
sastanku vau visost i gospodina Damira. A onaj Milanac okrivio je visost da je
sada na sastanku s Gor-danom. Gospoica je poela navijati toga milanskog popa
kao
da ona ljubi nekog drugog, a kad je kralj htio uti ime, to je bilo
jednostavnije nego kazati: evo, tu je princ samo svjedok, a Damir je onaj koga
Gardana ljubi. Znao sam da nitko od vas nee porei, jer inae bi Gordana ve
putovala u tamnicu.
- Stjepko, ti si mali diplomat. Bit e uvijek uza me kad budem svoj. Zadajem ti
rije. A sada, evo to za ovu uslugu mali dar.
- Ne zamjerite, visosti, ali ja to ne mogu primiti, jer sam to uinio od srca, a
ne za dar.
- Ovaj je djeak pravi mukarac. Daj ruku, Stjepko.
I ponosito poloi pa ruke u Ivanov dlan, pun ponosa i zadovoljstva.
Za sve to vrijeme Damir nije progovorio ni rijei. Stjepko ga nije ni pogledao.
- Gospodine Damire - okrene se najposlije k njemu pa

- kralj me pozvao i upitao me tko me uputio da vas upletem. I pitao me je li

istina da vi ljubite Gordanu. Morao sam rei da je istina. Vi ete mi oprostiti
ovu la, jer znate zato sam je izrekao.
- Ala si kruto nalagao kralju - smije se zadovoljno Ivan.
- Vidi, ova la spasila je Gordanu i zato nije la, nego sveti in. I tko god
te bude ispitivao otkud zna da Damir ljubi Gordanu i ona njega, odgovori onako
kako si odgovorio u palai. A Napuljci e te i te kako ispitivati. A ti im samo
kai da Gordana ljubi samo njega i Damir da je ludo zaljubljen u Gordanu.
- Vaa visosti, napripovijedat u im ja. Napunit u njihova grla da e se
guiti. Prokleti Napuljci.
- Ti, naravno, pristaje na to, Damire? - zapita Ivan.
- Samo se po sebi razumije - odgovori on mirno i sabrano.
Od bola to su ga Damiru zadavale prineve rijei nije mogao da se dobro
pretvara i da to vie kae. Naas ga je ak zahvatila vrtoglavica i neka luda
misao da vikne: izdajica sam, ljubim je, ne vjeruj u moju odanost, Ivane. Onda
bi opet skupio snagu i zaustavio takav ludi povik.
Nita ne slutei, Ivan je upuivao paa, vedar i sretan to je spasio Gordanu od
tamnice, ali i enidbe s vojvodom Ilokim. Damir gleda pred sobom onu ljetnu
sliku na brodu i sluti da je u vruici govorio o ljubavi. Sve ee sumnja da je
mladi pa ipak uo da je neto govorio u vruici i to mu je dalo pobude da ovako
govori. I nije slutio da e ba to spasiti Gorda-nin ivot.
- Idi sad, Stjepko - veli mu princ - isporui gospoici Gordani da je
pozdravljam. Neka pred kraljicom i pred svakim drugim potvrdi sve to sam rekao
tebi. Reci: to je sada naa obrana i naa zatita protiv Napulja.
Pa se pokloni i izae. Odmah zatim najave princu kancelara Varadija. On ulazi
vrlo uzbuen.
_ Visosti, kraljiina je podvala svladana. Pokazali ste svoju veliku mudrost,
ali nemojte se nadati da je pogibelj minula.
- Kako? Zar kralj ne vjeruje Stjepkovim rijeima? _ Dugo ga je ispitivao i
obasuo raznim sumnjama. ini se da kralj vr
vjeruje da vi ljubite
Gordanu, a ne Damir.
- Moda je prije tako sumnjao. Naravno.
- Visosti, kraljica mu je pokazala ono sudbonosno pismo, to ste ga pisali
Damiru u Napulj. Ono je ve stiglo u njezine ruke na Griu, a danas ga ima u
rukama i htjela je time poiniti javnu sablazan na dvoru. Kralj neto smilja,
visosti. Vrlo ozbiljno vas oporni n i< m
- Sto bi mogao smisliti?
- Smilja osnovu kako da Gordanu ipak poalje s dvora, a ja vas molim da ne
uinite nita prije nego to se sa mnom posavjetujete.
- Kako? Moj otac neto kani s Gordanom?
- asti mi, ovog asa ne znam njegove namjere, ali on e neto uiniti da je
poalje odavle, jer ono pismo to ga ima u ruci prodire njegov razum i srce i
sve njegove nade. Ono pismo je nesrea, niste ga smjeli napisati.
- Ah, prcasni to vi znate to je mladost! Kad ljubi, kako je ugodno kad se
moe uzdahnuli, rei i napisati takve rijei. Dakako, loe sam uinio, ludost.
Sad treba da spaavamo Gordanu bilo na koji nain.
- Visosti, molim vas da gospodin Damir i svojim ponaanjem i svojim rijeima ne
porie Stjepkovo objanjenje. Sada se njegovi pogledi moraju zaustavljati na
Gordani da to vidi Mafeo, a u prvom redu kralj i svi Napuljci.
- Jesi H uo, Damire? To je tvoja dunost.
- init u, Ivane, to god eli ti i to trai od mene Varadj.
- Ako to uspije gospodine Damire - opet e Varadi - onda smo uistinu spasili ne
samo kraljeve osnove za ovo kraljevstvo nego uistinu Gordanin ivot i njezinu
slobodu. Bude li to nova, javit u vam. Jo vas upozoravam, visosti, ako vam
kralj pokae ono pismo, recite da je to bio va mladenaki san kao *ta je bila i
Bei. I time ste opet spasili kralja da ne padne u sumnju.
Kad je Varadi otiao, Ivan pun sree uzme Damirovu ruku:

- Reci, prijatelju, nije li to ba sudba htjela da sauva Jordanu meni kad je

poslala Stjepka da ovako sjajno izvue djevojku iz nevolje koja joj je
zaprijetila. A ja, kraljevski nezako-nit sm, nemam pravo ni moi da zapovijedam
ma i jednom oklo-pruku. Nikome da ga poaljem na pomo djevojci. Ali kad budem
Proklamiran, onda u traiti druga prava. Dragi Damire, sve m\ se ini da se
nae sudbine povezuju sve ue i vre. Nae Prijateljstvo, evo sada, ba zbog
Gordane, biva toplije i blie
nego ikad u ivotu. Sada stupamo jedan uz drugog. Ti se sad ak bori za moju
ljubav. I sam prihvaa la da bi spasio moju sreu. Da sam imao brata, to on ne
bi uinio za mene. Damire, ti ostaje uza me, a ja uza te. Nita nas ne moe
rastaviti.
Damirove oi bivaju vlane, as prije je osjeao prijateljstvo razvrgnutim, ali
sada je opet naao nove veze. Osjea da je to prijateljstvo spaeno jer on titi
sreu i ljubav i ivot one koja Ivan ljubi.
Kad se Varadi vraao u kraljevski ured trijemom, nae dolje Stjepka i on ga
uhvati za ruku:
- Jesam li dobro uradio? - apne mladi.
- Vrlo dobro. Ali reci: zar si uistinu uo bulazniti Damira kao to si priao
kralju?
- Da, to je iva istina, ali samo za vas i kralja i nikoga drugoga.
- A kad bi o tome saznao princ?
- Zato sam odmah otiao k njemu i kazao mu da sam to izmudrio.
- Mali, ti e biti veliki diplomat.
Varadi ostavi Stjepka i ode u kraljeve radne sobe. Na trijemu se pojavi Gordana.
Zamijetila je paa i brzo mu priapne:
- Nisi to dobro uradio. Trebao si pustiti da ja govorim.
- Pa da se upropastite, je li?
*
- Nisi smio iskoristiti Damirovu tajnu. .*;
- Morao sam da spasim va ivot.
U
- A ne zna kakva je to opasnost za mene, za Damira,
tt Ivana.
"
- Nema nikakve opasnosti.
- Jednom ipak mora sve na vidjelo da nisi govorio istinu. Sto e biti onda?
-r- To me se ne tie, glavno da sam sada spasio vas, princa i Damira. A ja znam
zato vi mene korite: zbog vojvode Ilokoga. Ako vas on voli, zar se onda smije
ljutiti da sam ja to kazao? Mora me jo pohvaliti.
- Gle ti malog djeaka - zaudi se ona. - Znam, spasio si milanski brak. Reci
princu da ekam spremna sve to e slijediti.
U kraljiinim odajama podmuklo bruji uzbuna buntovnika Kraljica s Ranzanom
stvarala je radosne osnove o razvrgnuu milanskog braka, ime bi bila odvaljena
najtea zapreka Beatri-inom usponu na prijestolje. Topila se u radosti,
sluajui Ran* zanovo saopenje o sastanku na koji je kralj poveo Mafea i
grozniavo je ekala vijesti iz ljetne palae. Meutim, Enriko je izaao pred
kraljicu i najavio joj kako se kralj vratio iz ljetne palae, a onda naredio da
se danas uvee priredi sveana veera.
Beatrica je smatrala mudrim da pokae potpuni nehaj u oekivanju te sveane
veere.
SVEANE ZARUKE
Velikoj sveanosti prisustvovali su svi dostojanstvenici dvora poslanici
Venecije, Ferare, Firence, Napulja, Milana i drugih sjevernih drava. Kralj je
bio vedar i ivahno je raspravljao sa svima, a s milanskim poslanikom govorio je
i vladao se gotovo rodbinski. Vidci takvo raspoloenje, kraljica Beatrica se
pretvarala i upletala se u kraljeve ale da prikae kako je ona s njim
jednoduna. Osobito je mnogima palo u oi da je kralj esto povukao u razgovor s
vanjskim poslanicima princa Ivana.
itava je veera prola neobino ivahno i veselo, emu je najvie pridonio
kralj, ali i njegovi humoristi i historiari. Najednom kralj ustane Lice mu bude
ozbiljno. Dade znak rukom. Svi uute. Kralj Malija izree ove rijei:

- Svu uzvienu gospodu nisam badava pozvao na sveanu veeru. To ste l sami
razabrali.
Malo je pogledao okolo i nastavio:
- Neto se zbilo o emu elim obavijestiti na dvor. Sve su oi zatreptale od
uzbuenog ekanja.
- Vidim da ste znatieljni- proslijedi kralj - brzo u vam razotkriti to je na
stvari. Znate da se drame i ale, istinske i napisane, odigravaju iza zastora.
Ovo to u vam sada prikazati nije ala ni tragedija, nego lijepa istina koja se
dogaala iza mojih lea, na ovom dvoru. Ja sam je razotkrio pa elim sada da i
vi znate jer je to potrebno. Nisam htio da to bude samo onako objavljeno, nego
da se izvri veselo i lijepo.
Danas sam, naime, najurio neke krivce. Iza mojih lea plela se tajna ljubav u
vjeitom strahu da je ne razotkrije kralj. Zatekao sam ih u ljetnoj palai.
Ljubavnici su imali svoga pokrovitelja, svojeg saveznika koji je poznavao
njihovu tajnu.
Kralj skrsti ruke na prsima kao da uiva u drhtanju svojih prijatelja i zabuni
Napuljaca.
- I zato u sada i zaljubljenima dokazati tko je kralj Ma-tija.
Neka velika sumnja pade u Beatriinu duu i ona pogleda preko stola Gordarm Lice
joj je blijedo, a vjee sputene. Kralj se i ne osvre na nju. Mrka lica,
skrtenih ruku, irokim grudima gotovo izazovno navlai znatielju dvora:
- Neka krivce zadesi zasluena kazna! I opet je zapeo ekajui nekoliko hipova,
napola zamirivi oima, uzdigne glas pa se okrene k svojem sinu:
- Vaa visosti! Uzvieni gospodine pokrovitelju, koji ste tako vjerno njegovali
i pokrivali ovu ljubav, hajde da izvrite kaznu koju su prestupnici zasluili.
.7~ Damire, izii u sredinu dvorane! - uje se prinev glas, a cijelo napuljsko
dvoranstvo zamalo nije skoilo uvis da im ne utee nijedna kretnja tog prizora.
Mladi ustane i zaustavi se na sredini blagovaonice. l
- Gordana! - zovne kralj.
Svi okrenu pogled k njoj. Ustala je, odjevena u ruiastu ha-Mhiu, s modrim
nakitom od baruna i srebrnim vezivom. Na Mosi joj blista mrea od srebra.
Bljedoa lica kao da je poljepava. <i Ukoeni krikovi u napuljskim ustima.
. Kao da im je i disanje sapeo kraljev zov Gordanina imena. ".i ednim
pogledima dvorani prate princa koji ustaje, smijeei se polazi u sredinu
dvorane i mirnim i odlunim glasom ree:
- Damire, dovedi gospoicu Gordanu.
U dvorani je tiina. uju se samo vrsti mladievi koraci, razabire kretnja kad
je uzima za ruku i vodi.
Gordana se lagano smijei. Mirno, sretno. Svima se ini smijeak od due.
Preputa se da je Damir vodi k princu. Zvonkim, dubokim glasom Ivan oslovi
oboje, uzevi iz monje malu kutiju:
- Ovo prstenje moj je prvi dar - i uzme iz kutije blistavu kariku s draguljima,
prihvati Gordaninu ruku i natakne joj prsten. Ruka mu je mirna, a usne se
smijee.
Onda izvadi drugi prsten i natakne ga Damini. Tad uzme njihove ruke i poloi
jednu u drugu.
- Svojem vjernom Damini i vjernoj kraljiinoj dvoranki neka srea irom otvori
svoj hram i primi ih svojim prvim dvoranima!
- Sin mojeg vjernog podanika Nikole de Brezovica plemi Damir, drug u igri
princu Ivanu, ljubi miljenicu dvoranku uzviene kraljice, a mi, kraljica i ja,
popustili smo molbama mojeg sina da ih danas sveano vjerimo.
Pred Beatriinim oima se smrklo. Toliko je zateena da ne moe ni misliti to
bi uinila ili rekla. ula je samo kako kralj pred svim dvoranima objavljuje da
je ona pristala na tu vje-ridbu.
Ranzano osjeti poraz koji mu nalae utnju, ali kune, vidjevi kako su Mafeo i
Marcelo veseli, zadovoljni, ushieni.
- Vae velianstvo - okrene se Damir kralju - vjena vam hvala. Vaoj visosti
dugujem zahvalnost do smrti.

Glas mu zvui mirno, muevno.

Kralj se nasmije i vrsto pogleda u oi milanskom poslaniku Mafcu:
- Damire, svoju zahvalu morao bi izrei jednoj odlinoj linosti koja sjedi uz
ovaj stol, jer da nije bilo nje, jo bi i danas muku muio, skrivajui svoju
ljubav pred kraljem. Meutim, reci zapravo: zato si se bojao otkriti svoju
ljubav i zaprositi Gordanu u mene i kraljice?
- Jer je vae velianstvo Gordanu namijenilo drugome.
- Nema krivo. Tako je i bilo, ali pronji mojeg sina Ivana nisam mogao nikako
odoljeti. A onaj drugi odvie je ponosan, a da bi traio djevojku koja ljubi
drugoga.
__ Da ona ljubi, to sam znala, ali ne Damira - ree inenada kraljica, ali Jo
nije ni dovrila izreku, ve je kralj zapitao Gordanu:
__ Sto veli ti na to, Gordana?
_ Nikad nisam njezinom velianstvu nita priznala.
__ Niti joj nikada otkrila da ljubi Damira?
- Kako bili se usudila o tome govoriti kad sam znala kome me vae velianstvo
namijenilo. I opet brzo upadne kralj:
- Danas je kraljica u svojoj plemenitosti dala pristanak da se vjeri s Damirom
Beatrica se posvema snala i spremila da izvede napadaj. Ustane u znak da e
govoriti, ali je kralj pretee i dade nezamjetljiv znak glazbenicima koji su na
galeriji ve ekali ugovoreni znak.
Glazba zajei, a kralj uzme Beatriinu ruku, ljubazno i galantno. Razabrala je
da bi svakim odgovorom sa svoje strane pred dvoranima i dostojuir.tveniLima
izazvala sve uzvanike protiv sebe i priini se kao da je na sve bila spremljena.
Smjekala se kad je k njoj pristupila Gordana i poljubila joj ruku. Ali im se
pribliila kraljevoj pratnji Mafeu, ree glasno da je u buci glazbe uju i
ostali poslanici:
- Ovako sveano, pred dostojanstvenicima, jo nijedan kralj nikada nije vjerio
svoje dvorane!
- To je sve plemenita zasluga kraljice. Gordana je njezina miljenica, a Damir
drug u igri mojem sinu. Njih dvoje nismo smatrali obinim dvoranima. Sve je to,
gospodo zasluga kraljice. Uostalom, zar bi nas to moglo zauditi kad znamo da je
napuljski kralj za povratak Gordani odredio kraljevsku lau, samo to su neki
lupei, skriveni u dvoru, prouzroili sablazan. Ja samo slijedim napuljskog
kralja i, evo, nai se zaljubljenici voze u mojoj lai. Neka mladi budi sretni
kad se toliko ljube, a onome kome sam namijenio Gordanu, dat u u zamjenu drugu
vjerenicu.
Kralj povede kraljicu dalje od Mafea i proe uz redove uzvanika.
Svi su sluali pjevae i glazbenike, ali je svatko promatrao Gordanu i Damira
koji su stajali jedno uz drugo. I kao da je svatko bio zadivljen neoekivanim
otkriem ove ljubavi i neobinim sveanim nainom tih zaruka.
Oboje su se povukli od drutva malo podalje i nastojali da se tiho dogovore kako
e se vladati.
Kraljevi dvorani koji su tokom popodneva doznali od Napu-Ijaca da je prin
zateen na sastanku s Gordanom gajili su neke neizrazite sumnje dok su Napuljci
lukavo skrivali svoje misli.
Za vrijeme pjesme zamoli kraljica svog mua da je slijedi u dno dvorane.
Polagano su se udaljili od ostalih. Beatrica stade nasuprot kralju
- Ovo je najloija komedija odigrana na naem dvoru.
- Zato to zove loom komedijom?
- Ne mora se netko roditi napuljskom princezom da prozre flttavu stvar. Svi
proziru o emu se radi.
- Uistinu te ne razumijem.
- Nisi li imao u rukama jasno priznanje princa Ivana da ljubi Gordanu?
- Dakako da sam imao.
- I dok on u pismu naziva Gordanu svojom vjenom ljubavi, misli* da e je
dijeliti s drugim?

- Ivan je mladi. Takvi se brzo zaljube i brzo zaboravljaju. I on se odrekao te

ljubavi onog dana kad je potpisao brani ugovor s Biankom.
Ispod rumenih usana zabijele se biserni zubi, a prezirni smijeak zatitra licem:
- itav dvor zna da si ih zatekao na sastanku.
- Svi znadu samo toliko koliko su lagali tvoji Napuljci. Oborio sam la, sada
znadu istinu.
- Da Gordana ljubi Damira?
- I on nju.
- Ili su oni prevarili tebe, ili si iskoristio njih da pred mi-
lanskim poslanikom opravda Ivana. :
- Ni jedno ni drugo. Ivana nije potrebno opravdavati. Za .
ono to je bilo ne pita ni Bianka, a poslije nove godine poslat 6t
Ivan po nju svatove. Jesi li sada zadovoljna?
Oi su joj sjale prezirom.

- Potpuno sam zadovoljna, samo to ti nema uzroka da bu

de zadovoljan. Ivan je nastupio kao neki pokrovitelj te ljubavi,
tvoja je ruka bila i odve providna u toj komediji. I sam zna!
da je sve to namjeteno. Ivan je pristao na zaruke samo prividno.
Nikad Gordanu nee prepustiti tome Damini.
:
- Dakle, to misli: to e uiniti? - upita kralj, skrstivi ruke na prsima.
- Uzeti Gordanu za svoju Ijubovcu. .
- Gordana ljubi Damira.
- Zaloila bih svoju glavu koja mi je i te kako dragocjen" \ da je sve la.
Nikad ona nije ljubila niti e ljubiti Damira. Mu- \ dra je, lukava, nikad nee
poi za Damira. To upamti, a sada je -pristala na vjeridbu da se spasi tvojeg
gnjeva, zna kolika bi bila kraljeva kazna djevojci koja mu zaluuje sina. Tvoje
patetine zaruke promaile su cilj. To previa i Mafeo. Providjet e svi!
Najednom se kralj okrene i dade znak napuljskom poslaniku Ranzanu da doe k
njima.
Kad je pristupio, kralj okrene lea itavom drutvu kako ne bi vidjeli izraaj
njegova lica i strogim pogledom osine Ranzana, rekavi kratko:
- Zabranjujem vam da ubudue aljete u Napulj bilo kakve vijesti.
- Velianstvo me spreava da vrim zapovijedi svojeg vladara? Ja u ostaviti
ovaj dvor.
- A ja 61 vas silom zadrati. Ne moete izai iz dvora. To
je moja posljednja.
__ Poslanik mojeg oca ne moe biti tvoj zarobljenik - isprsi se Beatrica.
_ Moe jo i vie - a tebi savjetujem da mi ne prua priliku da te smatram
izdajnikom mojeg prijestolja. Od danas u sam bdjeti i_^_i svakim pokuajem
tvojih spletaka. Upamti: dignut u optubu pred cijelim kraljevstvom!
I poe k -svojim prijateljima.
- Velia t i kraljeve odredbe znae vama i meni spreavati osobnu slobodi L To
velianstvo mora sprijeiti. Vaa ljepota lako e svladati mua i kralja.
- Rob se razrijeio mojih okova. Prekinuo je sa mnom. Ne mogu ga vie osvojiti.
Prijestolje je danas jae od mene, a tome je kriv onaj g kojim sada tako
povjerljivo govori.
- Varadi! / je nekoliko kapi otrova. Velianstvo, iz
gubljeni ste dok su oko kralja vai neprijatelji. Maknite ih redom
sve, pa bilo po Kristofanovoj metodi.
- A Ramirn to imate za njega?
- Zatjerani smo u stupicu. Branit emo se.
- Valja ga potraiti.
- Pokuajte
Mafeo i Marcelo povukoe se u pozadinu i dok je glazba svirala, k risom su
izmijenili svoje misli.
- to velite na sve ovo? - upita Mafeo svojeg mlaeg druga.
- Upozoravam vas: Napulj ne preza ni pred kakvom spletkom. Meni je poznato da su
nJfonip na prinev ivot.

- Vi u
.
, Marcelo? - zaprepastio se Mafeo.
- Jest, htjeli su ga maknuti. uvajte se kraljice i Ranzana. Oni e vas zaplesti
u mreu iz koje se neete izvui. Naa je du/nost da vojvodi Ludoviku javimo
istu istinu. Neka ni u to ne vjeruje jei p uva vjernost svojoj nevjesti.
Svaka druga vijest bila bi s na strane pravo izdajstvo vojvodi.
- Beatrica e pokuati da juria na vau vjernost prema vojvodi. Mogao bih vam
pruiti dokaze. Da nisam progledao, danas bih bio izd.
- uvajte interese naeg milanskog vladara i ne druite se s Napuljcima
Kristofana je kralj upravo izbacio iz dvorane kad ga je uhvatio na djelu s
otrovom u ruci, Beatrica je zlotvor. Ako joj padnete u mreu, postat ete
izdajica. Sutra valja vojvodi poslati izvjesi,:
Kralj jm se priblii nasmijan.

:
Mafeo se pouri s odgovorom:
<
>
^.*.
- O e
vijea Milano?
- Veli _.______,_ upravo smo govorili da sutra naem vladaru
Poaljemo glasnika i javimo kako su njegove brige potpuno neopravdane.
r - Zaveli su ga Napuljci u bludnju da se princ sastaje s Gor-danom, ali svako
zlo ima svoje dobre posljedice. Usreio je dva srca.
- Velianstvo - doda Marcelo - esto sam opazio da se izmeu Damira i Gordane
vode neki tajnoviti razgovori, aptaji!
- Vi, Marcelo, imate vremena i smisla promatrati kamo lutaju lijepe bademaste
oi?
Marcelo se nasmije, dok je Mafeo mudro mislio:
"Nee me Napulj vie prevariti!"
Nakon sveane gozbe otputile se dvoranke Beatrici u njene odaje. Ona ih sve
otpoalje, a Gordanu zaustavi. Djevojka je gledala kraljici u oi. Ona je oslovi
poluglasno, gotovo osorno:
- Sada si preda mnom raskrinkana do golotinje.
- Velianstvo, ne znam to vidite u toj golotinji.
- Ne zna? Bila si s Damirom u tajnoj vezi. Zlorabila si moje povjerenje, odvela
si ga na Viegrad da te sprijei.
- Nisam ga zvala, kunem se.
,,>
- Lael Dogovorili ste se,
,,..\.
- Vae me velianstvo krivo objeduje.
- Svaka ti je rije la. Tvrdila si mi da od Viegrada stojil*
s Damirom u neprijateljstvu, a sad si njegova vjerenica.
$
- Bili smo u neprijateljtsvu, ali princ nas je izmirio.
- Zabranjujem ti da nas pokuava nadmudrivati. Tome nisi dorasla.-Niti Damir
ljubi tebe ni ti njega, on je uskoio da spasi princa, a ti da se ukloni
kraljevom gnjevu. Sve je to obmana. Kralj e se o tome uvjeriti prije nego to
se nada. A onda tvoj put vodi na stratite.
- Istina je otkrivena i ne bojim se.
Kraljica proe dvoranom da svlada bjesnilo to je sili da Gordanu udari.
Djevojka mirno eka, dok Beatrica nastavi:
- Poto si Damira roila na Viegrad i uputila ga da uzme kljueve, prekrila si
uvjet naem sporazumu. Nisam duna i dalje odrati utnju. Jo danas u
priopiti kralju skrovite tvog skrbnika.
Ni sada se Gordana ne smete. Mirno gleda u oi kraljici i uti. To je iznenadi i
zagleda se sumnjiavo u djevojine lijepe mirne oi:
- Kralj je za rtvu ovih zaruka obeao milost tvojem skrbniku? Tako, dakle!
- Ne, velianstvo, nita nije obeao.
- Namjerno si glupa kad misli da me tvoje nijekanje uvjerava. Da te nije kupio
tim obeanjem, ne bi tako mirno sluala moju prijetnju.
Ona prodirljivo pogleda kraljicu: i
- Velianstvo, kralj ne bi trebao kupovati moju privolu na vjeridbu koju sam
eljela, jer moj skrbnik nije vie tamo gdje je dosele bio,

- Ti si, dakle, znala gdje se nalazi, a meni si u oi ustvrdila da ne zna? Sama

priznaje podlu la?
- Juei sam doznala da moj skrbnik nije nadohvat kraljeve
moi.
- Ti si mu pomogla da utee iz Ugarske!
Ovaj poklik trgne Gordanu i ona e naglaujui:
- Velianstvo dakle nije bilo dobro obavijeteno o njegovu
boravku?
- Znala sam pouzdano da se nalazi u jednom ugarskom
selu.
Pred Gordanom se u svjetlu stotinu svijea razotkriva Bea-triina prevara kojom
je pokrenula nesretnu djevojku. Dok je tvrdila da zna gdje je Cesmiki, Gordana
je morala sumnjati da je njegov boravak u Remetama otkriven. I sva joj se dua
zgrane. Da osigura boravite svojeg skrbnika, naglasi.
- Ne. On je u tuini, velianstvo.
Sad je Beatrici jasno da ju je Gordana razoruala, da je goloruka. To je raspali
dvostrukim bijesom. Nema vie niega ime bi je mogla sputati, drati
zarobljenom, okovanom. Naprotiv, djevojka ima u ruci oru/je da se brani, da
razotkrije njenu namjeru: doprijeti do kraljevske krune. Beatrica je osine
pogledom mrnje i vikne joj:
- Idi mi ispred oiju. Gordana se mirno pokloni i izie.
U hodniku pokraj stuba to vode u gornji kat naila je na Damira. Priao je k
njoj i tiho joj apuno.
- ekao sam vas. to vam je rekla kraljica?
- Zna da ji vjeridba dogovorena.
- Milanci su uvjereni u protivno: svrha je postignuta. Drugo vam nije rekla?
- Prijetila se opet otkriem boravka mojeg skrbnika i pri tom se izdala ...
- Gospodin, Danure, ona me zavarala. Nikad joj nije bilo poznato gdje se nalazi
moj otac.
- Varadi je pogodio, on je od svih najbolje poznaje.
- Onog a kad mi je zaprijetila, ja sam zadrhtala. Ni asa nisam vjerovala da bi
se mogla prijetiti orujem koje ne posjeduje. Da sam mogla naslutiti la...
"Ne bih ja nosio na svojoj dui grenu enju", pomisli Damir utke korat.i : i
pored nje.
Prispjevi
u gornji kat, ona se zaustavi:
- Osjeam se osloboena kraljice, a istodobno padam u ruke kralju.
- Samo prividno, im princa proklamiraju za nasljednika vi ete razvrgnuti nau
vjeridbu. Tako sam ugovorio s princetn. Kad Ivan jednom bude proklamiran, nema
vie uzroka da nas dri vezane, a do tada, tko zna to e se sve promijeniti u
vau i prinevu korist.
- Da, ekajmo proklamaciju, a onda je sve drugo sporedno. Laku no! Ostanite. Ne
elim da me pratite dalje.
Zavukao se iza stupa, pratei je pogledom dok se nije izgubila iza vrata svoje
sobe. Tada pohiti k princu. On ga doeka nasmijan:
- Damire, mi smo Gordanu ogradili bedemom protiv tamnice i braka s vojvodom.
- I kraljice - doda on pa mu priopi svoj razgovor s Gor-danom.
- Napuljska zloinka htjela je Gordani omotati ue oko vrata da je prisili
sluiti njenim osnovama. Ah* pravednost je odluila i oslobodila Gordanu. Sad
znamo da je Beatrica kadra ak ukrasti kraljevsku krunu.
- Nee li o tome obavijestiti kralja?
- Onda ne bih mogao da ne upletem Gordanu. Pustimo to. Uinio sam samo to je
bilo potrebno i poslao katelanu Viegrada u kraljevo ime nalog da nikome ne
izrui kljueve kraljevskih odaja. Sad je kraljica u naim rukama. Rekao bih da
se i zloduh zgadio od Beatrice i oduzeo joj svoju mo. Najjai njezin udar
protiv mene danas prije podne u ljetnoj palai razbio se na njenu tetu.
Izgubila je potpuno vlast nad Gordanom, pribavila je joS veu sklonost mojeg
oca, a meni je uinila neprocjenjivu uslugu. Sad si, eto, ti Gordanin vjerenik.
Dobiva prava da je brani i da s njom nesmetano razgovara. Danas je uistinu

prvi sretni dan moje ljubavi. Kad sam tebe vjerio s njom, osjeao sam da vjerim
sebe.
- Da - sebe si vjerio, Ivane moj - usklikne Damir, hvatajui se ove izjave s
pravim ushienjem. Ja sam bio tvoj proku-rator koji te zastupao kad si se s njom
vjerio preko mora i gora. Sad te vie ne treba biti strah da bi je kralj vjenao
s vojvodom Ilokim.
- Kad me danas popodne otac pozvao dolje i upitao jesam U spreman da tebe danas
uvee s Gordanom vjerim pred itavim dvorom, u istom trenutku spopala me prava
radost. Kraljeva mi je ponuda sinula kao spasenje. U toj ponudi moj mi je otac
nesvjesno predao Gordanu. Jer, kad si joj ti vjerenik, nitko je vie ne moe
meni oteti.
- Nitko - odgovori Damir sav preobraen - ovladao je njime osjeaj besvjesti.
Onda mladi osjeti smirenje boli. Uvjerenje da je princu osiguran posjed Gordane
prua mu opet us-hitnu radost. "Bit e Ivanova i niko je vie ne smije
poeljeti. Dobri kralju, kakvu je to lijepu izrekao osudu."
KRALJEVA ZAROBLJENICA
Sva uzbuena znatieljom mlaahne djevojice, ekala je mala Bei Gordanu Kad je
napokon otvorila vrata njihove odaje, dievojica joj prhne u susret kao
leptiria. Modre oi uprte su u Gordanino lice. Ovo je puno bljedoe. Visoko
bijelo elo ini se kao bijela ploa na kojoj nema napisa. Mala bi htjela da
ita, prozre u ovu duu koja joj svakog dana biva sve vea zagonetka Kad je sada
unila u ovu odaju u kojoj su provodile dane i noi njih dvije, Bei se osjeti
pred djevojkom zaustavljena nekom zaprekom.
- Sto je, djevojice? Zato me tako uporno gleda?
- Neto ste drugaiji nego dosad.
- Kako drugaija?
- Ne znam. Kao da vas prvi put vidim.
- Doi blie. Boji me se?
- Bojim se za vas.
- Sto je u tebi probudilo bojazan?
;/
- Ne izgledate sretna vjerenica.
- Sve to dolazi iznenada potrese nam duu.
- I srea?
- I ona.
Gordana sjedne. Mala Bei gleda je zapanjenom turobnou to prelazi u
razoaranje. U duu joj ulaze osjeaji nejasnih tonova nesuglasia Neto joj
doaptava da je iza ovih zaruka neto skriveno to Gordanu ne usreuje.
- Sto se vrze u tvojoj glavi? Priaj otvoreno.
- Tamo pred dvoranima vi ste se smijeili, a im ste unili ovamo, sve je
nestalo. Zato to kad ljubite Damira? Nije dobila odgovor i zato govori dalje:
- Snebivala sam se kad je kralj govorio o vama. O Damini sam uvijek mislila da
vas ljubi. Njegovi su vas pogledi esto obuhvaali, ali bili su tuni kao
nadgrobna pjesma. Nikad nisam mogla opaziti da ste mu uzvraali, makar sam znala
da nekoga...
- .da nekoga ljubim? Po emu bi ti to znala, dijete? Kai, zanima me Jesam li
moda pogledima odavala srce?
- Na dvoru ste uvijek vedri i veseli. Tamo gledate sve muke jednako i zato vas
je kralj uvijek korio i zvao namiguom. Ali kad prelazi t prag nae odaje,
uvijek ste kao mutno kandilo, po-lumrano. Zamiljate se, zagledavate, daleko,
jako daleko kao da putujete nekuiij.
- Pute u dno svoje due dugi su, dijete moje. Sto se dublje sputamo u sebe, to
smo dalje od svijeta oko nas.
- Da, vi ste mislili o sebi. To mi se uvijek crnilo i zato sam cesto rekla sama
sebi: Gordana tvrdi da je mui samo briga za

kraljevstvo, ali s tom je brigom jo jedna druga. Ona nekoga ljubi i taji. uti,
moda i mnogo pati, jer nee da ljubi, ili ne smije.

Gordanine ruke klonu u krilo. Zagledala se u sag pod svilenim cipelicama. I opet
digne vjee s oiju to su pune turobnosti.
- Evo, i sad u vaim oima vidim takvu brigu, bol, Sto U? A ipak ste vjereni s
onim kojega ljubite. Zato?
- Ima pitanja na koja se ne moe odgovoriti.
- Moda alite vojvodu koji vas toliko ljubi? Je li da je to krivo to niste
sretni?
- Ne zna Bei, to sve ima da prepali ljudsko srce kad se uhvati u borbu sa
svim onim to trai od nas jedna misao, jedan poziv, jedna uzviena zadaa. Ona
iziskuje da joj podjarmi sebe samoga. To su stvari koje valja zakopati u sebe,
u svojim prsima i pokriti utnjom.
- Nemate nikoga da mu povjerite ono to vas mui? <
- Nikoga. 1
- A svi
vas na dvoru rado gledaju.
- To nije dosta, naprotiv, vrlo malo da odabere pouzdanika.
- Sad imate vjerenika.
- Pa ipak moja dua nema nikoga.
- Mislila sam: kad je djevojka tako lijepa i umna kao vi, srea se umiljava oko
nje kao svila njene haljine.
- Srea je gizdava kraljica i rijetko dijeli milostinju, a ja ne spadam u krug
njenih tienika. Ne govorimo o tome. Bei. Idemo lei.
Vojvoda Hipolit, djeaki herceg prima Ugarske, mrtvim oima gleda svojeg
uitelja. On mu tumai vjeronauk. S ushienjem majke Beatrica promatra sina
svoje sestre. Njegov prezirni pogled, upravljen u sveenika smatra ona znakom
gospodske prirode, stvorene da zapovijeda. Kad ga uitelj pita, a djeak
odgovara, ine joj se njegovi odgovori savrena mudrost aragon-ske rase. Pije
svaku rije svojeg miljenika i snebiva se zamahu-jui glavom, udei se i
povlaujui, a ipak su to rijei savrene nakaze.
- Neka vaa visost i/voli sada opetovati ovu reenicu - zatrai sveenik.
Djeakovo se lice zarumeni, a oi mu bijesnu.
Neu. Dosta mi je vaih pripovijesti. Hou da jaem. Sada nije za to vrijeme strogo e vjerouitelj...
- asni gospodine - posreduje Beatrica - ima 11 bistrijeg djeaka u ovom
kraljevstvu? Nije potrebno opetovanje.
- Velianstvu, njegova visost posveuje premalo vremena nauci, a zvanje hercega
primasa iziskuje...
- SU.U-.L:, vi staro kretalo - uzvikne Hipolit. - Neu vie da uim - i baci
knjigu pred uiteljeve noge. Ovaj se digne povrijeen. Hipolitovo bjesnilo ne
prestaje, razbacuje knjige i vie kao pomaman;
- Neu opetovati, neu!
- Izaziv vojvodinu strpljivost - okosi se Beatrica na vjerouitelja. Zaboravljate da pred vama sjedi vojvoda.
- Idite, idite, neu da vas vidim - vikne djeak.
Vjergu4il-j se povue iz sobe, a Beatrica ogrli svojeg neaka, miluje ga i
umiruje obeanjima. U sobu ulazi Francesko i mlai brat prm, Giovano, crveni,
razbuktani.
- Sto vam je, brao moja? - upita ih drei svoje ruke oko
Hipolitova vrata,
- Ja
- jahati daleko, hou da jaem - ubaci Hipolit.
- Idi dijete, Enriku, on e s tobom.
Djeak izjuri iz sobe, a Beatrica prie k svojoj brai, pitajuim pogledom
- Htjeli smo izjahati iz dvora na etnju. Kraljev katelan i njegov dvorski
metar Berislavi zakrili su nam put. Kralj je i/dao nalog da nikoga ne putaju
iz dvora.
- Smjesta neka mi osedlaju konja. Ovog asa. Idemo zajedno -. raspali se ona.
Pozvala je Enrika i izdala mu zapovijed.
- Velianstvo, upravo dolazim iz predvorja - ree on. - Katelan je ponovo
naglasio da nikoga ne smije pustiti izvan gradskih zidina, ni kraljicu.

- Ja se vraam u Napulj l - uzvikne Giovano. - Neu da

budem zanjjl
i k barbara.
- Taj barbarin je kralj i zapovijeda kraljevstvu i svakome tko se nala/i. pod
njegovim krovom. Sramota!
Svi su se okrenuli prema vratima gdje se ustoboio kralj Matija, podboivi se u
struku, ibajui ih svojim svjetlucavim tamnim onn.i.
- Kraljice nema na ovom dvoru? - upita Beatrica izazovno.
- Kraljica je kraljeva ena i ona treba da se pokori njegovim odredbama.
- Kraljeva ena je ki napuljskog kralja. Nijednog asa nee
da bude zarobljenica..
- Onda neka se okani urovanja s kraljevim neprijateljima.
- Oni su tvoji podanici. Sam si kriv ako su ti neprijatelji.
- Samo sam po tebi stekao neprijatelje.
- Vae
velianstvo, ovu objedu nije zasluila kraljica - ustane Francesko da
brani sestru.

- Napuljske prineve molim da se udalje. elim govoriti s kraljicom.

Strogi Matijin poziv ponuka oba princa da posluaju njegov nalog. Onda se kralj
priblii svojoj eni:
- Beatrice, one veeri na zarukama rekao sam tebi i Ranzanu da u sam bdjeti nad
vaim spletkama i zabranio sam mu da se makne s dvora.
- Odgovarat e napuljskom kralju za toliku uvredu.
- A tko e meni odgovarati za podlu vijest koju je Ranzano prokrijumario s ovog
dvora? Uhvatio sam tvoga glasnika iza gradskih zidina. Poslala si vijest u
Milano vojvodi Ludoviku da je Ivan sin vraarice koja e i Bianku arolijama
liiti majinstva, jer da je liila i tebe. j
- To je la da me moe
zarobiti.
;J
- Glasnika je slao Ranzano. ;
- Za njegove ine ja
ne odgovaram.
>(
Ironini smijeak, pomijean s gorinom, pojavi se na kraljevim usnama:
- I neuki pastir ne bi mogao vjerovati da napuljski poslanik alje glasnike bez
tvojeg znanja.
- Dok ovim kraljevstvom vladaju pastiri kakav je Varadi, dotle na ovom dvoru
nema mira ni ivota. Za Ranzana ja ne odgovoram, a za sebe traim slobodu koja
dolikuje kraljici. elim smjesta izai iz dvora.
- Dok se kraljica ne vlada dostojno, ne mogu joj pruiti kraljevskih prava.
- Dakle, zarobljena sam.
,
- To trai srea i blagostanje mojeg kraljevstva. ,
- Jesi li promislio to
radi?
- I promislio i odredio.
,,
f - Meni, dakle, nije doputeno ni da izaem u crkvu?
- Ako se eli pomoliti bogu za svoje grijehe, dvorska ti ja, crkva otvorena.
- To je rije barbarina, prostog barbarina.
- Ponosim se svojim barbarstvom. I barbarin ti, evo, izjavljuje: zateem li jo
jednom nekoga na djelu, slijedit e nemilo-stiva kazna koja pripada izdajicama.
Iz-da-ji-ca-ma!
Okrene se i izie iz dvorane. Ostala ja zapanjena, preneraena, neoekivanom
neumoljivou kraljeve prijetnje.
Spustila se na stolicu. Takav preokret nije oekivala, nije mu se nadala.
Osjetila se u tamnici, u okovima, svezana, nemona da se brani.
U muklom gnjevu prolaze joj asovi. Onda Enriko najavi Ranzana. Digla je glavu
kao nadraena zvijer u kavezu.
- Ranzano, uhvatio je naeg glasnika. Zaprijetio je strahovitom kaznom.
Zarobljena sam u tamnici. Ja, napuljska princeza. Ja, Beatrica Aragonska, jo do
pola godine suvladalac. A sve to
noe nitkova "Ina vraarice, djevojure. Ranzano, ovo neu Hi bijednog asa. On
ima vlast, mo, sve. a mi nita, nego

!: Velianstvo, Cezar je imao mo i vlast, sve, ali je imao i posinka Bruta. v

__ Kralj ima Varadija.
_ Ali ima on i svojeg Bruta.
- Moj nevidljivi pristaa je tvoj Brut?
- On glavuii
Baka.
- Recite, Ranzano, to poruuje kraljev Brut?
_ Susreo sam ga na hodniku. Pozdravili smo se i on mi tiho dobaci ustrajte u
potpunom miru. Vuk e se zaletjeti u selo, ravno na nian lovcu. ekajte moje
vijesti.
_ Koga nazivlje vukom?
- Varadi, a zovemo meu sobom vukom. Vie mi Bruto nije mogao reci. nije se ni
zaustavio, nego mi dobaci, prolazei pored mene Neto sprema protiv kancelara.
- To je naa posljednja nada. A Mafeo? Sto radi taj lopov?
_ Mora da mu je kralj dobrano napunio depove. Grof Marcelo neprestano je s njim, svakog dana dolazi u dvor, zajedno
eu vrtovima. Rekao brn: taj lijepi Milanac nije sklon vaem velianstvu? . .
- Jer sam ga odgurnula od sebe kad mi se nedostojno pribliio.
- Zar je to mogue?
- Jest lupe mi se usudio pribliiti. Francesko me obranio.
- Onda mi je jasno. Osveuje se i Mafea odvraa od vas. Sada vam ,,. preostaje
drugo nego da ostanete u PPu"om ^ tiju kao da vas nita ne zanima, osim
toplog kamina, vae brae i vojvode Hipolita.
- Dok ja moram mirovati, dotle tamo kralju neprestano do-lae i odla/ neki ljudi
koje nikad nisam vidjela na dvoru.
- Uz kralja sjedi Bruto. ekajmo, on je naa zvijezda u ovom za toenju.
Kraljevski budimski dvor prua sliku opsade. Sva je straa na nogama. Sva
gradska vrata uvaju oklopnici u udvostruenom broju. Na svakom tornju gradskih
zidina stoje izvidnice i budno paze da se tko ne priblii zidinama. Nou straa
pali baklje i osvjetljuje sva dvorita. Napuljci su odrezani od svijeta.
Kraljica uti, miruje, smijei se, igra s Hipolitom i itave dane prouava
hirovite elje malog razmaenika. Tako je izmakao itav tjedan iza Gordaninih
zaruka. U kraljevim odajama vijeanje i rad, a u kraljiinim mir i aputanje.
Lt
NOVO OTKRIE
U kraljevim kancelarijama sve je u ustrom radu. Sam kralj prima svoje glasnike
i prijatelje to dolaze iz svih krajeva Ugarske pa se opet vraa s novim
nalozima.
Matija je dobre volje. Radi i kazuje u pero svojim tajnicima. Onda vijea s
dostojanstvenicima, s palatinom Stjepanom Za-poljem i zapovjednikom vojske
Petrom Gerebom.
Svane etvrtak, mjeseca studenoga. U kaminu plamsa vatra. Kralj protegne noge k
vatri i dade dozvati iz tajnike odaje Va-radija i vrlo ga veselo oslovi:
- Dananji dan mi je naroito sklon. Trinaesti je, a ova mi brojka nosi sreu.
Ne mogu se potuiti ni ovih dana. Sve je polo dobrim putem. Glasnici mi donose
sve bolje vijesti. Ni Ugarska nije toliko nesklona mojem sinu kako sam mislio.
Ipak Batori i njegova rulja estoko hukaju ljude protiv njega.
- Hukaju visokim porezima i strogom vladavinom vaeg velianstva, ali im
snizite poreze i ublaite svoje prijanje mjere, utjerivanja zaostalih plaanja,
sve e odahnuti. Ve su obeanja koja ste dali glasnicima poluila uspjeh, kako
smo to uli od Da-mirova oca Nikole.
- Dobri, stari Nikola. Ba mi ga je ao to mora po ovoj zimi juriti zemljom.
Nakon pet dana odmora ve je krenuo dalje.
- Njegovu rije sluaju i Ugri. Umije dobro i poteno govoriti. Ako velianstvo
za boinicu plemiima snizi poreze i oprosti zaostala plaanja, poslije nove
godine moi e bez straha predloiti saboru proklamaciju. Ako je napadnu Batori
i njegovi prijatelji, ostat e u manjini.

- Pravo velite, priredit u im boinicu. Moram rtvovati porez. Bianka e

donijeti bogat miraz, a ako bi mi iznenada uzmanjkalo novaca za vojsku na
Turina, moi u uzajmiti od sina njezin miraz.
- Nema, dakle, nikakve zapreke da velianstvo boinicom poniti svoje
neprijatelje.
- Da, da, ali mi nije koristilo to sam im vratio neke dvorove. Uzalud sam se
odrekao tih dobara koja su izgubili zbog svojih izdaj s tava. Taj va savjet bio
je lo.
- Ipak je Batori uslijed toga izgubio dva jaka hukala: Doszi i Padmaniczkv
ostavili su kraljiinu stranku. Glavno je da za Boi ispalite svoj veliki top.
- Kad se Nikola vrati iz Peuha i oni drugi iz pokrajine, proglasit emo to
kralj daje plemstvu za Boi. A Napulj je pod kljuem. To je ipak bilo vanije.
- Da se velianstvo moglo na to odvaiti na Griu, bilo bi sjajno!
- U tom malom gradu, naoigled tolikog plemstva i poslanika, to nije bilo
mogue. Kad bi Venecijanci nanjuili da sam kraljicu
odrezao od svijeta, odmah bi mi spremili neprilike. Venecija uvijek zabija avle
u moje osnove. I sad bi itavom Italijom razglasila da ker napuljskog kralja
drim u zatvoru. Pazite da mi Venecijanci ne dou na dvor.
- Javio sam im da se pojavila neka kuna bolest i zato vla-jar ne eli da dou.
Prepali se i ne dolaze blizu. I ferarski je poslanik odustao da se pokloni
kralju.
- Vidite, Varadi, kako se s vama dade u miru vijeati i
raditi kad se drite reda.
Kancelar skromno obori glavu, a kralj odmah nastavi:
- Samo jo da mi doe vojvoda Iloki s dobrim vijestima.
Dugo ekam, odvie dugo.
- Da njemaki vladar nije bolestan, ve bi vojvoda bio ovdje. Pismo to ga je
poslao vaem velianstvu puno je jadikovke na bolest njemakog vladara.
- Kojeg je dana stigao vojvodin glasnik iz Njemake?
- Petog ovog mjeseca. Dakle, upravo prije osam dana. A vojvoda je javio da e ga
Friedrich primiti desetog. Nekoliko e dana trajati pregovori, dakle, mogao bi
stii za dva-tri tjedna.
- Loi su putovi u ovo zimsko doba. Moglo bi trajati due, a ja teko ekam taj
dan. Osjeam da e mi Lovro donijeti dobre
vijesti.
- I ja, kralju, samo to vojvodu ne ekaju ovdje vijesti koje
bi ga obradovale.
- Zbog Gordane? Sam mi je rekao na odlasku: odabere li Gordana njega ili koga
drugoga, ipak me moli da je titim. Dakle, bio je ve spreman da djevojka
odabere drugoga. Ako Gordana ljubi Damira, vojvoda joj nee zamjeriti, makar e
ga boljeti. Ipak mi se ini da ovo dvoje vjerenika nisu odvie sretni? Onako
ispod oka promatram ih kod jela i kad glazbenici i glumci izvode svoje igre.
nijednom se ni kriomice ne gledaju.
- Mlade je stidna.
Polagano i tiho otvore se vrata.
- Sto je Mladene? - pita kralj veselo Berislavia.
- Straa je dovela nekog mladia koji veli da je stigao iz Napulja.
- Prekrasna lovina - poveseli se kralj. - To Ferante alje kraljici glasnika S
njim u ja govoriti. Uvedi ga.
Dvorski metar se udalji. I dok se kralj veselio uhvaenom glasniku, uvedoe ga
u odaje. Kralj ga odmjeri od pete do glave. Visok, vitak, crnoputan mladi
arkih oiju, plemenita lica, odjeven u putni, napuljsku odjeu.
- Dolazi iz Napulja?
- Da, velianstvo.
,-.
- Tko te alje i kome?
- V,<y
velianstvo naputyddhal) Mj* HM) MM^MI ujaku.
-- Kojem ujaku?
- .
*

20 Gord:
*
i
- Antoniusu Zadarskom, ispovjedniku njezinog velianstva.
- Ah, ini mi se da znam o tebi. Ne zove li se Simono? Znaajnim pogledom kralj
okrene svoju kutravu glavu Va radiju:
- To je mladi za kojeg je Aversa molio neka bi ga iz Napulja vratio u domovinu.
Pisao sam jo ljetos u Napulj da mi ga poalju. Tebe su, dakle, poslali tvojem
ujaku? - ree kralj. - I njezinom velianstvu? Je li?
- Velianstvo, ponajprije neka mi bude doputeno da se poklonim kralju i
zahvalim njegovoj milosti to mi je pomogla da se vratini.
.
-Zato si elio ostaviti Napulj?
Ij
vi
- Srce me vuklo u moju domovinu Dalmaciju.
i
/.vj
- Ona stenje u mletakoj vlasti.
jj
- Osim ujaka, imam ovdje u Hrvatskoj roake.
J
- Dobro. Predbjeno emo vidjeti to e rei tvoj ujak.
< Kralj uuti i
prodirljivo promotri mladia. Nije ga odmah htio ispitati nosi li kakve vijesti
kraljici da tako iskua koliko pristaje uz Beatricu. Jo prije nego to bi kralj
neto rekao, mladi klekne:
- Velianstvo, kralju, moj dobroinitelju, smijem li neto vano saopiti?
Na ove rijei Varadi isprui glavu, a kralj e mirno, drei Simona u oku:
- Ako je vano, a ti govori.
- Velianstvo neka mi oprosti ako zamolim rije nasamu.
- Slobodno ti je govoriti pred mojim savjetnikom. Sto znam ja, zna i on. Ustaj i
doi blie.
Gipko stupi Smiono pred kralja i zapone u pola glasa, neto plaho i nesigurno:
- Velianstvo, neka mi dopusti da ispriam kako se sve desilo, pa da mi onda
sudi.
- Neto si zgrijeio? Da ujem.
- Putujem iz Napulja, kad sam bio nekoliko sati udaljen od Budima, stigla me
no, pa sam se sa svoja dva momka zaustavio na posljednjoj postaji. Tu sam
prenoio. Ranom zorom, kad su moji momci osedlali konje, unie neki starac,
vidio sam da je plemi. Po odori je prepoznao da dolazim iz Napulja i poeo sa
mnom razgovor. I ree mi: ako nosim vijesti kraljici, neka ne idem ravno u dvor
jer e mi oduzeti pisma, ve neka idem u dominikanski samostan i tamo kaem da
sam iz Napulja. Onda mi stade priati, mislei da sam roeni Napuljac i
pouzdanik kralja Ferantea. Dugo je pripovijedao i onda ree da odlazi u Milano,
pa onda u Napulj.
- U Milano? - zaudi se kralj, ali odmah ga ponuka da govori dalje.
- Rekao je da u Milano nosi vane vijesti i onda je izvadio zamotak s pismom i
govorio mi neke udne stvari.

ton, i mfeoj dvaranki.

__ Kakve? O kome? Reci sve.
__ Govorio je o princu, kraljevu
_- Gordani?
Simono se zbuni i obori oi.
__ Smije mi kazati to je rekao.
__ Poeo se groziti da e odzvoniti toj dvoranki gospoici rordani kad milanski
vojvoda proita ovo pismo, i opet je udarao DO zamotku Pa se prijetio da princ
nee dobiti njegovu vojvotkinju Gospoicu Gordanu nazvao je takvim imenom da sam
planuo i udario glasnika u elo. On se sruio na zemlju bez svijesti. Tog asa
nisam mislio drugo, nego da ono pismo nosi cesto strano protiv gospoice
Gordane. To mi je oduzelo pamet, pa sam...
_ glo >,j uradio?
_ Ostavio glasnika da lei, pograbio zamotak s pismom, potrao na vrata, bacio
se na konja i pojurio cestom. Ve sam bio daleko, kad sam . j 1/10 da me

slijede. Tjerao sam konja i uzmakao u gustu Sumu Tamo sam lutao itav dan dok
nisam stigao u
grad.
- A pismo! - napeto e Varadi.
- Uinio sam ono to nisam smio, ali iz rijei Milanca razabrao sam da opet
neto snuje protiv gospoice, kao ono u Napulju.
_ Ne ispriavaj se. Sto si uinio s pismom?
- Milost molim, velianstvo, otvorio sam i proitao - ree mladi poklekuuvi.
- Gdje je pismo? - trgne se kralj pa se isprui sav prema Simonu.
- Velianstvo, pokajao sam se i odluio da ga poloim pred vae noge, molei
oprotenje.
- Daj pismo - hitro e kralj, ne obazirui se na njegove pronje.
Mladi prui zamotak, a kralj i Varadi, zahvaeni osjeajem da e razotkriti
novu spletku, nadviju se nad pismo.
Kraljevo elo s L naboralo, gledajui u razmotanu hartiju a kancelar stojei iza
njegovih lea, slua dok kralj poluglasno mrmljajui ita:
"Prejasni vojvodo, moj vladaru!
Podanika duinos; nalae mi da vaoj prejasnosti javim sudbonosne dogaaje na
dvoru kralja Matije, jer se bojim da vaa prejasnost nee nikada saznati u kakve
prilike dolazi prejasna naa mlada vojvotkinja Bianka.
itavom dvoru kralja Matije i svim stranim poslanicima poznato je da princ Ivan
robuje svojoj ljubavi dvoranki imenom Gordana. Ova ljepotica ve sada ravna
dravnim poslovima, a kad princa proklamiraju za nasljednika, a kasnije kralja,
vladat e na itavim kraljevstvom. Imenovana dvoranka toliko se uvukla u
prinevo srce da je on dri i sada na dvoru, ali da Mafeu baci Pijesak u oi,
princ je tu djevojku vjerio sa svojim dvoraninom.
20*
Brak s vojvotkinjom Biankom ima samo tu svrhu da se princ svee s odlinom
vladarskom dinastijom, to bi njegovo nezakon-sko porijeklo pred narodima ovog
kraljevstva imalo popraviti i sklonuti ih da ga odaberu za kralja.
Vaa je prejasnost izdala poslaniku Mafeu nalog da razrijei brani ugovor ako
se obistine glasovi o prinevu odnosu. Ipak, do danas on to nije uinio. Po
svemu se ini da i nee uiniti pa strani poslanici misle da se Mafeo zapleo u
stupicu kraljeve dareljivosti, a moda mu nije mogue da vaoj prejasnosti javi
to drugo, osim to je po volji kralju. Kralj je opkolio svoj dvor vojskom i
nikome, ak ni kraljici, nije mogue da izae iz dvora ili alje svoje glasnike.
Moda e ipak vaa prejasnost primiti vijest od Mafea da je prineva Ijubovca
vjerena s drugim, ali neka moj vojvoda bude uvjeren da je ta vijest poslana po
kraljevoj odredbi.
Zaklinjem vau prejasnost neka moju podaniku vjernost poslua i odmah zatrai
od svetog oca Inocenta VIII da brak " Biankom Sforza proglasi nevaeim i o tome
obavijesti kralja i princa. Svako odgaanje bilo bi samo na tetu vae prejasne
moi i ugleda pred itavom Italijom.
aljem krisom ove vijesti iz svog stana izvan dvora. Vaoj prejasnosti odani
podanik Marcelo."
Kralj naglo ustane. Varadi se pomakne od naslonjaa. Obojici ikne krv u lice.
Kralj uti. Usne su mu ostale otvorene, a da ne prozbori ni rijei.
Proao je nekoliko koraka po sobi, traei odaha orkanu to je zavitlao u
njegovim prsima. Simono je nepomian.
Onda se kralj sam uputi k vratima, otvori ih i zovne u predsoblje:
- Berislaviu, hitro! Mladi dvoranin stupi pred kralja.
**
- Idi u grad i reci poslaniku Marcelu da ga hitno oekujem. Dvoranin se
udalji. Kralj zatvori vrata.
- Jao njemu! - vikne kralj glasom koji je razotkrivao divlju osvetu.
- Velianstvo - prihvati Varadi - ne mogu to razjasniti.
- Zato je na Griu hinio bolest? Zato se tuio mojem dvoru. Ve mi je tada bio
sumnjiv. Obraunat u s njim kao ni * kim dosad. I okrene se k Simonu:
- Ti si proitao ovo pismo?

- Molim milost vaeg velianstva to sam to uinio. Ali da nisam proitao, ne

bih znao to da uinim i kome da ga predam.
- Tvoja utnja i tvoja glava nerazdjeljive su.
- Kad svojem kralju ne bih htio dati svu vjernost, nikad ne bih predao pismo.
- Rekao si da je taj glasnik govorio "naa" vojvotkinja?
- Da, velianstvo. Kadgod je rekao koju rije milanskim naglaskom, a inae je
govorio latinski.
_ Veli da si ga udario zbog Gordane?
- Da ga kaznim.
_. l u Napulju si ti spasio Gordanu?
_ Morao sam. ao mi je bilo svoje zemljakinje, lijepe, pametne i dobre.
_ Taj glasnik priao je da ide u Napulj?
- I onamo nosi pismo.
- Ono nisi uzeo?
- Pograbio sam samo ovaj zamotak to mi ga je pokazivao i rekao da u njemu nosi
dokaze protiv gospoice Gordane.
- Poklonu e se kraljici i ni jednom rijei spomenuti to si doivio i to je
bilo ovdje.
- Sluani kraljeve zapovijedi.
- Ima li za kraljicu kakvo pismo iz Napulja?
- Da, velianstvo - i izvue ispod prsluka zamotak omotan
u kou.
S velikom urbom ita Matija pismo napuljskog kralja i tada
e Varadi ju:
- Nita vano. Sami izljevi oinske ljubavi i bodrenja da ustraje u svome pi.r.u
na krunu. Zatvorite pismo, neka Simono dade kraljici. Kai njezinom velianstvu
da sam ja proitao pismo. A sad upamti: iskazao si mi svoju vjernost, nastoj da
je odri*
- Dovijeka, vae velianstvo. Vi ste me oslobodili pakla. Pojavi se Mladen
Berislavi.
- Jo nisi otiao?
- Veliansu na ulazu u dvor naao sam se s milanskim poslanikom Marcelom. Upravo
u asu kad je izdavao nalog katelanu, svoju molbu da ga velianstvo odmah primi
u vrlo vanoj stvari. I sad eka u predvorju.
- Xe zna da sam ga zvao?
- Nisam mu rekao.
- Mudio si uinio. Neka doe.
Dok je Berislavi otiao da zovne poslanika, kralj se obrati
Varadi ju:
- Ostaimc ovdje, ali se ne upliite, samo ga promatrajte.
Spremivi pismo u haljetak, kralj sjedne uz kamin. Grof Marcdu ue. Matija
prikrije svoj bijes maskom veselosti, a nasmijane oi lukavo istrauju udnu
ozbiljnost poslanikova
obraza.
- Upnu,, ste doli u pravi as. iroke sam volje. Sve mi ide od ruke, odasvud
primam povoljne vijesti. Proklamacija je osigurana, a u ovakvim prilikama godi
priati s prijateljima. Sjednite ovamo uz kamin.
- Sto je? Ne primate poziv da se ogrijete? Poslanik se zbuni i ostane stajati.
- Velianstvo, teko mi je to ne mogu vaoj
SVOjU.

- Dakle, kanite me raalostiti? Ili moda ak razgnjeviti?

- Neka mi velianstvo oprosti Sto moram potvrditi.
- Ako ba nije drukije, a vi istovarite svoje nevolje.
inio se ja uvijek veslira i nasmijanim da moe to pro-dirljivije promatrati
Marcelovu mrku ozbiljnost. I dok Marcelo pria, Matija ga gleda vedro i
bezbrino.

- Prije tri dana zamolio me moj kopist - pone Marcelo

- da ga pustim u lov. - Cesto sam ga putao, pa tako nisam imao povoda da mu to
uskratim. Otiao je drugog dana u zoru. Meutim, danas su ga dovezli njegovi
momci kui mrtva. Kad sam ih upitao to se dogodilo, oni mi rekoe da se
zaustavio u nekoj krmi i tamo naao s nekim Napulj em koji je dolazio u Budim.
Ne znaju to se dogodilo meu njima, ali kopista su nali u nesvjesti iz koje se
jo nije probudio.
- Svakako, teak udarac za vas. Trebate novog pisara? - upita Matija, potpuno
skrivajui interes to ga je to prianje probudilo u njemu.
- Ne radi se o tom, velianstvo. Kad su onesvjetenoga svlaili, naoe u
njegovu haljetku pismo bez naslova. Ne znajui kome je namijenjeno, otvorio sam
ga i, evo, velianstvo, predajem ga vama.
Kralj svlada zapanjenost i proita glasno:
- ... "Njezino velianstvo kraljica Beatrica zatoena je u kraljevskom dvoru
zajedno s poslanikom napuljskog kralja da ne uzmogne dolaziti u vezu sa
staleima koji svi ele da ona bude nasljednica prijestolja. Kraljici je
uskraena svaka lina sloboda.
Vjerni kraljiin prijatelj i podanik javlja napuljskom velianstvu i savjetuje
neka se obrati prosvjedom na papu i neka poduzme sve da se kraljica oslobodi
zatoenja, pa makar navijesti i rat Kraljica teko oekuje svoje osloboenje od
svojeg oca. Neka velianstvo odmah alje glasnika u Budim i to ravno u
dominikanski samostan i neka ree da je iz Napulja. Potpisati se ne smijem jer
bi mogao izgubiti glavu. Glasnik je Milanac, ali moj saveznik."
- Potpisa nema - i, pogledavi Marcela, kralj ree naoko mirno: otkad je va
kopist u kraljiinoj stranci?
- Nikad nisam to zamijetio, ali danas kad sam to pokazao svojem neaku, on se
sjeti da je kopist ee priao kako odlazi u dominikanski samostan. Bio je
uvijek lakouman, mnogo je troio, zaduivao se, pa mislim da se u samostanu s
nekim sastajao ili je samostan uhvatio kao izliku da se ne zna kamo je odlazio.
- Sto izvodite iz svega toga?
- Velianstvo, nitko ne zna, pa ni ja nisam znao da bi kraljica bila zatoena.
Dakle, ovo je pismo pisao netko iz dvora.
- Nemogue. Odavle ne moe izai nitko tko nije moj pouzdanik ili prijatelj.
- To vea zagonetka, jer ni ja nisam znao ito se zbiva na dvoru, ni Mafeo nije
znao, jer mi nije priopio ni rijei o tome.
- Je f| to rukopis vaeg kopista?
>
- Nije, velianstvo.
- A Sto biste rekli da vam pokaem jednu drugu vijest koja
je pisana istom rukom?
- Jo j<.
pismo za Napulj?
- Za Milano, vojvodi Sforza. 2
- -A^
- Istum rukom?
- Istom rukom i u isto vrijeme. itajte.
Poslanik uzme pismo i stade itati. Onda okrene pismo, spazi potpis, lagan",
problijedi, usklikne gledajui kralja. Otri kraljev pogled povea Marcelovo
uzbuenje. Papir je drhtao dok je doitao do kraja Onda pogleda u kraljeve oi,
izazovno uperene u
njega.
- Sto velite, poslanice?
- Kralju: Svojom au se kunem: netko se okoristio mojim imenom, spn-inu ! ,
:.^ i moj potpis. Predajem se, velianstvo, potpuno vama. inite sa mnom to
nalazite za shodno. Javit u vojvodi, svojem vladaru, to se desilo. Evo mojeg
maa, velianstvo.
Otpa
je ma i pruio ga Matiji, ali on ga ne dohvati.
- V. su rijei mirne, a lice vam odaje stravu. Kao da slutite tko bi to mogao
izrabiti vae ime da razori milansku enidbu?
- Ne znam, velianstvo...

- Ve sam na Griu uhvatio jedno pismo kojim je netko htio da vrati Lovru
Ilokoga kad sam ga slao u Milano na vjenanje. To je pismo nosilo moj potpis.
Grof Mojx<d
ne odgovori.
Kralj malo smilja, pa onda ree:
- Kad mi ne biste bili donijeli napuljsko pismo, ni onda ne Mh vjerovao da ste
se tako podlo ponijeli.
Varadi obori oi jer je znao da kralj ipak nije prestao sumnjati u Marcela
- Niste mi trebah donijeti ovu drugu vijest namijenjenu napuljskom kralju,
dakle, vi ste preda mnom potpuno oprani krivnje. Opaiu si ma. A sad
pristupite, Varadi. Sto mislite tko je napisao oba pisma.
- Svakako jedna te ista ruka u isti as.
- ija? To vas pitam!
- VelianM\ , je prodirljivijeg pogleda od mene... Kralj zaueno pogleda svojeg
kancelara:
- Varadi, vi ste zbunjeni...
- Velianstvo, kako da ne budem zbunjen nad tako trskom
ttdajom ...
Matija zahvali srebrno zvono.
- elim odmah katelana, biskupa Bakaa i Filipca. Sto bre. Pa istr^ a kralj
se opet obrati Marcelu:
- Dakle, Mafea se moe predobiti zlatom, veli ovo pismo?
,
- Slab je, ali na izdaju svojeg vojvode ne bi se dao sklonuti.
- Moda je to pisao netko od njegove pratnje?
- Ne, velianstvo, ali vjerujem da Ranzano nije daleko toj grdnoj zamci.
- Niste mnogo otkrili. Napulj jedini ima uzroka da splete stupice. Samo, kako su
mogli poslati glasnika?
Za sve to vrijeme Varadi je, utei stajao iza kraljeva naslonjaa i promatrao
Marcela. Kralj uti, razmiljajui, sve dok nisu uli biskup Baka i katelan
Gvulai.
- Katelane, iz ovog je dvora kriomice izneseno neko pismo mojim neprijateljima.
- Vae velianstvo, nitko nije izlazio iz dvora. Tko bi mogao da poini takvu
izdaju?
- Moda ipak, kriom?
- Polaem ivot. Nitko nigdje niotkuda ne moe da se pro-ulja iz dvora. Svaki
je kuti zaposjednut. Ni preko zidina ne bi mogao nitko skoiti jer na svakih
dvadeset koraka stoji po jedan oklopnik.
- Ipak su uhvaena pisma, a sadraj je iznesen ravno iz dvora.
- Onda bi to mogao uiniti samo jedan od vjernih kraljevih pouzdanika, a to se
ne moe predmijevati.
- I ja mislim. Ipak tko je sve ovih osam dana odlazio i dolazio u dvor?
Katelan glatko nabroji sve redom.
- Izali su glasnici za Slesku, Ugarsku i za Moravsku. Oni su doli s puta samo
u odaju vaeg velianstva pod pratnjom Berislavia i njegovih ljudi, isto se
tako vraali, a da nisu ni s kime na ovom dvoru mogli progovoriti rijei.
- Tko je bio vani od mojih ovdanjih pouzdanika koje nisu pratile moje uhode?
- Dolazili su i odlazili: Nikola de Brezovica, otac gospodina Damira. Dva puta
je ulazio i odlazio milanski poslanik grof Mar-celo u posjet poslaniku Mafeu,
zatim gospodin rizniar Orban, njihove milosti knez Zapolja i Petar Gereb, a dva
puta gospodin biskup Baka.
- Dakle, samo moji najvjerniji prijatelji. Tu ne moe biti sumnje, a ipak smo
uhvatili dva pisma s vijestima koje su znali samo moji prijatelji i napuljski
neprijatelji na dvoru. Kako je to mogue?
- Rekoh kralju: zalaem glavu. Napuljci nisu mogli iznijeti ni pisma ni vijesti.
- A ja tvrdim da to nisu uinili prijatelji. Oni ne mogu biti izdajnici. Sto
velite vi, Bakau?
- Slaem se s vaim velianstvom.
- Meutim, katelan s potpunom sigurnou tvrdi da pisma nije mogao nitko
iznijeti iz dvora, a kako su ipak uhvaena, ne-

gdje su i napisana. Bit e, dakle, da je netko izaao iz dvora

i pismo napisao u gradu. Je li tako, Varadi?
- Jedino je to mogue.
- ujte, Bakau, u jednom uhvaenom pismu moji neprijatelji upuuju napuljske
glasnike da ne dou u dvor, nego u dominikanski samosiun. Vi tamo imate
pouzdanike. Zar je mogue da bih ondje mogao traiti svoje skrovite
neprijatelje?
- asni oi koje poznajem najodaniji su i najgorljiviji podanici vaeg
velianstva. Ali tko zna, moda se meu njima ipak krije neki izdajica. Ako mi
velianstvo dopusti, pokuao bih da o tome naem trag.
- Ne odmah. Danas je napuljski saveznik sigurno ve doznao da sam uhvatio
njegove vijesti u Milano i Napulj pa e biti oprezan. Za nekoliko dana, kad se
sve smiri, poslat emo u samostan jednog mladica kojeg nisu ondje nikad vidjeli,
neka se prikae da je glasnik iz Napulja. Tako emo uhvatiti izdajicu.
- Velianstvo neka to povjeri meni - javi se Varadi.
- Biskup Baka bolje poznaje prilike u samostanu. On e to bolje uspjeti.
- Vjerujem, on je lukaviji. Pokorit u se njegovim odredbama ako kralj dopusti
da budem u pomo biskupu Bakau.
- Nije nuno. Baka e to bolje obaviti ako nema pomagaa.
- Uinit u kako mi velianstvo zapovijeda - pokloni se biskup Baka mirno, a
kad je uzdigao glavu, sretne se s otrim pogledom kraljeva kancelara koji mu je
stajao upravo okom u oko.
Taj sui e t natjera u Varadijevo lice krv, a u Bakaevo hladan prezir. Izmeu
obojice kao da se ovog asa izmijenio neki skriveni dijalog bez rijei. Nakon
toga Baka krene u kraljevu kancelariju, a Ma t i ja naloi Marcelu:
- Posjeiiic mojeg gosta poslanika Mafea. Recite mu to se zbilo i neka doe da
ujem njegovo miljenje.
- Marcelu izae. Varadi i kralj ostali su sami.
- Gorda n i nema spasa. Uzvitlala mi je oblake nad glavom. Znate to sam odredio
prije ovog dogaaja u ljetnoj palai? Tvrava u Moravskoj. Drugo ne mogu...
- Velianstvo, djevojka nije kriva.
- Kriva je. Sve je to zbog nje - plane kralj.
- Velianstvo se uvjerilo da izmeu nje i princa nema veze.
- Ni u to se nisam uvjerio. Ona smeta mojim osnovama, neu da mi enske budu na
putu. Hou da se makne iz dvora ravno u tvravu da od nje ne bude ni traga ni
glasa. Jeste li uli? Onuii Zagovaranje ne koristi. Izvrite moju zapovijed.
- Odmah, vae velianstvo. Varadi poe, ali se opet zaustavi:
- Dopustite, kralju. Gordana je vjerenica gospodina Damira, a ovaj e se utei
princu ako mu vjerenicu otmemo. Isto bi tako
ovo ponukalo Damirove roditelje da ispitaju gdje je vjerenica. Neka kralj
djevojku preda njegovoj majci.
- Ne elim vie uti Gordanino ime. Ona mora u moravsku tvravu, ali prije u
razrijeiti tu vjeridbu.
- Poaljite u grad neka odmah doe u dvor Damirova majka, a dotle spremite sve
za Gordanin odlazak u Moravsku. Dosta mi brige zadaje kraljica.
- Da nije bilo Gordane, velianstvo ne bi sada imalo u ruci tako vanih otkria.
- Sto vam je, biskupe? - zagrmi kralj. - Usuujete se protiviti mojim odredbama?
- Nipoto, velianstvo. Samo sam htio naglasiti da je Simono udario Milanca jer
je uvrijedio Gordanu i uzeo je pismo samo zbog toga to mu se inilo da sadri
neko zlo za nju.
- Da joj iskaem zahvalnost to je zaludila i ovog momka?
- U ovom sluaju bilo je to na kraljevu sreu.
- Ako se usuujete izrei jo jednu rije, pratit ete Gordanu u tamnicu.
Prijetei kraljev glas i plamtei pogled uputi Varadija da bi svaka daljna
intervencija urodila zlim posljedicama, pa se udalji.
IGRA SUDBINE

itav sat kralj nije primio nikoga. U svojoj velikoj dvorani hodao je polagano
gore-dolje, a onda opet sjeo u naslonja i umoran itao uhvaena pisma,
prispodabljao ih, smiljao, mrgodio se i kleo.
"Gdje je Beatrica nala put iz ovog dvora? Kako? Zar ima saveznika u njegovim
redovima? Ne, to je posve nemogue. A ipak? Kome da vjerujem neogranieno?
Marcelo? Ili tko drugi? Tko?"
U kralju se sve vie budi sumnja da je Beatrica negdje namamila bilo koju
linost na njegovu dvoru i privukla je u svoju stranku.
- "Tko bi mogao biti tako jezoviti izdajica? Da ga uhvatim, skinuo bih mu glavu.
Hvatat u te nevidljivi izdajnice, osjeam tvoju blizinu. Otkrit e te ona, ona
e mi pomoi."
Onda pogleda u Beatriino poprsje. Promatra u mramoru vjerno isklesane crte
njenog lica, visoko elo, a pod njim neto kose oi, s visokim obrvama. Sjea se
prvog susreta s njom, tamo pred modrim atorom na poljani, kad je prvi put
ugledao tu mladu ljepotu.
"Nisam slutio kakvo mi srce nosi u svojim grudima. Nisam progledao. Nisam
zapazio. Ja, koji pregledavam sve ljude i najlukavije. Ni Venecija me ne moe prevariti. A ona? Zato?", upita se on
uzaludno, ne nalazei odgovora.
"Otkud njoj toliko drskosti, toliko snage da ne zadre, preda mnom ni onda kad
ini izdajstva? Zato ne zadre? titi je Napulj, Ferara, titi je kardinal
Roderigo Borgia u Rimu. titi je slava njene ljepote i umnosti du Italije.
Dobro, zar ne bih ja mogao da ih sve pregazim? Da pregazim sve obzire i uinim s
njom to me volja?"
- Traio je uzalud. Ne nalazi nita ime bi je kaznio. Svaka misao kazne
rasplinula bi se negdje u njemu, u dnu njegove unutranjosti negdje emu ne zna
imena, samo osjea da je nemoan.
"Zato ", pita se po stoti put, ne naavi odgovora.
- Velianstvo, u predsoblju eka ena Nikole de Brezovice - najavi Berislavi.
- Uvedi je.
Damirova majka ulazi kralju u smeoj plemikoj haljini, sa smeim klobukom na
prosijedoj kosi. Zabrinuto pitanje lei joj u crnim oima. Duboko se sagne pred
kraljem i eka.
- Gospoo - ree kralj - va mu je otputovao i zato traim od vas da mi pruite
pomo.
- Velianstvo, ime bi neznatna ena mogla da koristi?
- Ponajprije utnjom o svemu to u vam rei.
- Obavezujem se kralju.
- Va sin vjerio se s Gordanom po mojoj vlastitoj elji.
- Zahvaljujem vaem velianstvu.
- Vama je ova snaha po volji?
- Da, velianstvo.
- Zato? - ozlovoljeno pita kralj.
- Jer je po volji mojem sinu. ,
- On je ljubi?
- Ne bi se vjerio da je ne ljubi. , f., ,
- Ne, on. Ja sam ga vjerio, a sada, nzaMrari dL to nije bilo dobro.
- Velianstvo, ne znam to mislite. - Opazio sam da bi mladi bio s njom
nesretan.
- Moda se kralj vara, jer ja znam...
- Nipoto. Mladi Damir sin je mojeg dostojanstvenika Nikole kojeg u u/dki na
vee asti. Vaeg sina eka blistava budunost. Opredijelio sam ga za prvog
dvoranina budueg kralja, mojeg sina.
- Velianstvo - i sretna se majka sagne, sluajui kraljeve
objave.
- Kad va sin stupi u muevnu dobu, moe postati kraljevski uzniar, kraljevski
savjetnik, a moda i hrvatski ban.
Uvelo majino lice zasja arom sree i ona se gotovo pomladila.

Siguran u svoj uspjeh, kralj e joS prijaznije:

- Takvom mladiu valja nai enu, ne samo lijepu i umnu nego i odlinog roda. I
zato ete doi tamo u moju dvoranu i pred savjetnicima izjaviti: velianstvo, u
ime svojeg mua i moje molim da razrjeite vjeridbu mojeg sina s gospoicom
Gordanom, jer se ne zna ija je ki, a mojem sinu elim dati enu odlina i
asna roda. Ja u to prihvatiti, ree Malija, i vjeridbu razrijeiti, a odmah
nakon toga Gordana e otputovati.
Srce joj zadre. Ve je smatrala nesretnu ljubav svojeg sina tako divno
rijeenom, a sad kralj hoe da tu sreu otme. Sva se upne, uskliknuvi:
- Velianstvo, Gordana je odlina, vrlo odlina roda. Izraaj kraljeva lica
odaje iznenaenje.
- Odlina roda?
- Da, velianstvo.
Otkud vi znate kakvog je ona roda? Smela se, oborila oi, neega se
prepala, poniknula.
- Recite mi sve to znate, gospoo - strogo e kralj. Obrve joj zadru, suze
joj potekoe na oi od straha.
- emu taj pla? Zar sam vam uinio to naao? Govorite to vas pitam.
- Plaem - pone ona - jer sam izrekla ono to su mi povjerili. U strahu za
sreu svojeg srna odala sam to nisam smjela.
- Tko vam je rekao da je Gordana odlina roda? Pazite, ne trpim da mi se neto
skriva. Kakva je roda Gordana i tko vam to ree?
Hvatajui dah, gospoa osjeti da joj nema druge, nego odgovoriti:
- Moj mu Nikola donio mi je vijest da je njegova visost princ vjerio Damira s
Gordanom. Bila sam jako sretna, ipak sam spomenula i ja kakva je roda? A onda mi
rekoe da ne vodim o tome brige jer je ona vrlo slavna roda.
- Tko vam je to rekao?
- Uzviena gospoa Borka.
Ruke mu se sloile u krilu. Zagledao se, sabirao nabore ela, a ona se tresla
nad svojim otkriem. Oi su joj pune suza, straha.
- Kad je to bilo?
- Drugi dan kako su mi dojavili vjeridbu.
- Otkud Borka to zna?
- Nije mi poznato. Nisam je pitala kad mi sama nije dalje govorila. Uinila je
to samo zato da me razveseli to e mi sin dobiti tako vrijednu vjerenicu.
Malija krene. Drhtavim srcem prali ona kraljeve korake upravljene prema prozoru.
Osjeaj straha jo se poveao. U njenom srcu je stislo u oekivanju kraljevih
odredaba.
Nekoliko asaka kralj razmilja i ostane okrenut leima prema njoj. Onda se
obazre i strogo je pogleda:
- Zato ste mi to otkrili?
- Jer sam, velianstvo, htjela zatititi sreu svojeg srna.
- Ovih osam dana niste ga vidjeli. Nikome nije bilo doputeno da izlazi iz
dvora. Ni njemu, dakle, ne znate da li on Gor-danu smatra svojom, sreom?
Vidite, uhvatio sam vas u neistini.
- Velianstvo, majka ne smije odavati tajne svojeg sina.
- Nema vie tajne. Damu: je javno rekao da ljubi Gordanu.
- Rekao je istinu, pa molim velianstvo: ne razrijeite vjeridbu. To jedino
molim kralja, to jedino - i novi vrutak suza po-tce obrazima.
Njoj bude tjeskobno u dui. Sve se vie bojala neega to bi se moglo survati na
Damira, a bojala se i zbog prineve majke koju je ovog asa odala u strahu za
Damirovu sreu.
Njoj se ta nenadana vjeridba crnila od neba poslanom sreom. Kad joj je mu
donio kratku vijest da je sam princ njegova srna vjerio s Gordanom, kriknula je
od radosti. Gledala je Damirovo spasenje od muka to ih ja saznala onog dana kad
je pred njom izjadao svoje oajnike patnje.

Ta vijest vratila joj je mir i sreu. Uvjerena da se sve odjednom prevrnulo, da

se princ odrekao Gordane i predao je Damina, ekala je as da joj doe sin i
padne oko vrata, osloboen, otkupljen zakletve, prijateljske obaveze, svega to
je Damir smatrao vjenom zaprekom. U toj srei sve je gledala u svjetlosti i
radosti. A sada sa strahom zuri u kraljevo zamiljeno lice i eka to e
slijediti. Zadrhtala je kad kralj uzme sa stola srebrno zvonce. Na vratima se
pojavi Berislavi, a kralj mu apne:
- elim govoriti s majkom princa Ivana, ali da nitko ne dozna. Onda ree glasno:
- Odvedi gospou od Brezovice u jednu od mojih odaja i neka tamo ostane dok je
ne zovnem. Damir ne smije doznati da mu je ovdje majka ni princ. Nilko.
Te odredbe potresu njeno srce i sva se prepadne.
- Nemati razloga da se bojite - umirujui ree kralj. - Samo neu da o tome s
njim govorite dok ne rijeim druge stvari. Sad idite.
Pola je prema vratima. Kralj zovne Berislavia blie i tiho naredi:
- Kad je smjesti, hitno odjai u grad i dovedi prinevu majku. Neka se ne
prepadne. Reci da elim s njom govoriti o princu. Dovedi je oprezno, neka stavi
na lice gustu koprenu. Hitro.
Dvorski metar poe za Damirovom majkom i odvede je u malu knaljevii odaju. Ona
sjedne da u neizvjesnosti eka. Berislavi izda nalog Stjepku da stoji pred
vratima odaje i nikoga ne pusti ui, osim ako odredi kralj. Malo zatim ve se
Berislavi u dvoritu bacio na konja.

U kraljevoj kancelariji radili su njegovi savjetnici Filipec i Baka zajedno s

kancelarom i tajnicima, kad se pojavi Malija. Varadi odmah opazi neku duboku
misao to se ispoljava u kraljevu oku. Nije govorio niti priao k njima, nego
sjeo podaleko i pregledavao neke papire na svojem stolu. Varadi opazi da ga
papiri ne zanimaju i da se stalno bori s mislima to su ga oito potpuno
svladale, zadale mu briga. Prola je itava ura da se kralj nije micao iz svojeg
naslonjaa. Najposlije zovne k sebi kancelara i upita ga tiho da ne uju ostali:
- Izdali ste naloge da se spremi sve za Gordanin put?
- Da, velianstvo.
- Gordani recite da po mojoj elji ima poi na Viegrad. To je za izliku da ode
mirno iz dvora, a kad bude vani, onda mi je svejedno to e joj se rei. Jo
danas nakon objeda ima da krene.
- Bit e kako velianstvo eli.
Onda ue kraljev stari dvoranin Radulo i sagne se k njemu:
- Kralju, tamo u vaoj radnoj odaji eka "naa" uzviena gospoa.
Malija hitno ustane i poe.
Otvorio je vrata druge dvorane.
U crnoj haljini, u ogrtau s gustim velom na licu, Borka se duboko nakloni.
On joj prie i primakne joj stolicu.
- Digni koprenu, nitko nee ui.
Smjerno je sjela i prebacila koprenu natrag. Zauen, kralj gleda njeno drobno
lice, orumenjelo, osvjeeno. U svakoj crti lei mir i srea.
- Blizina tvojeg sina posve te promijenila. Plave oi, pune njenog sjaja,
upravljaju se kralju:
- Vae velianstvo, hvalim na toj milosti. I vi ste opet posve ozdravili.
- Tijelom da, samo mi brige more duu. Ali ne zamjeri to sam te zvao, neto me
hitno prisililo da govorim s tobom.
- Ivana nije bilo osam dana - ree ona plahim strahom.
- Njemu je dobro, ali sam odredio da ne izlazi. Nitko ne smije iz dvora zbog
nekih nevjernika koji odnose vijesti. Ivana bih ve pustio da ide, ah nikad ne
znam tko bi od slugu mogao da ponese neprijateljima kakvu vijest. To velim da
zna. A sada da te upitam neto vano.
On podupre ruku o koljeno i sagne se blie k njoj:
- U strahu za svojeg sina Damirova mati neto je izlanula. Dobro je uinila i ne
smije joj zamjeriti - nastavi kralj.
- Ne, nipoto!

- Borka, ti ne zna lagati.

Ona smeteno obori oi, ekajui daljna pitanja.
- Tebi je poznato kakvog je roda Gordana? Ili si samo tjeila Damirovu majku?
_ Ne, nisam.
Dakle, zna?
Da, velianstvo - i opet spusti Onda mi reci kakvog je roda?
Vrlo uglednog i slavnog.
To sam uo. elim znati potanje. Zbog toga je nee snai nikakvo zlo? Zbog toga
ne. Dakle, tko joj je otac?
- Velianstvo, obuzima me strah. Povjerena mi tajna mogla bi survati neM<_(;m
djevojku u vau nemilost, a to bi me progonilo do kraja ivuk, Ne dajte da
patini, kralju.
- Ako ti zadam rije, ako ti se obaveem da Gordani od loga nee biti zla?
- Bojim se da ete poaliti obeanje.
- Ne vjeruje mi? Zasluio sam to.
- Velianstvo, ne tako. Nikome ne bih htjela nakoditi, a znam, planu t ete na
oca, i Gordana e trpjeti.
- uj me, Borka. Meni je samo do sree naeg srna, do prijestolja koje sam mu
namijenio, a zbog toga hou da znam sve, da zaprijeim nesreu koja bi mogla da
zadesi njega i pn-jesiolje, ako on misli na Gordanu.
Od njegova glasa ona zadre, spusti glavu i ne ree nita.
- Gordani sam dosudio teku sudbinu.
- Boe moj - tiho usklikne ona.
- Ako mi iskae svu istinu, evo ti moje rijei i ruke. Spasit e sve moje
osnove, a s njima i Gordanu.
On prui prema njoj dlan, a njena sitna mala, bijela ruka drhiavo . dotakne
njegove velike, ilave, teke, samo naas i ve je povue.
- Tvoje plemenito srce ne bi ni crvu nakodilo. Znam to i vjeruj mi. Odrat u
rije ako je djevojka dobra roda, to manje u je po i pokuati da naem drugi
izlaz kako bih je maknuo s dvora,
- Sigurno su je ocrnili, velianstvo? Ona je potena i vjerna vama.
- To vie hou da saznam tko su joj roditelji. Ima, eto, mu ju r i i ruku opetuje kralj naroito naglaavajui. - Oslo-bodii cV; me da poinim moda
nepravednu stvar. Dakle: povjeri mi laj ni i Znaj, neu te razoarati. Tko joj
je otac?
- Ivan Cesmiki Panonius.
-- Je li to mogue?
- Bilo je to jo onda kad nije stupio u sveengkl ttlkf* Djevojci je esto
dovodio k meni kad sam bila na fOCU.
- A mati?
- Ona je potomak kneevskog roda. nr Otkud to zna?
- Vidjela sam pisma koja mi je dao na uvanje. Cesmiki kad je bio na naem
dvoru, ali, velianstvo, zato vas to uz-nemiru je?

- Jer sam te prisilio da obeanje prekri na sreu svojem

sinu...
f,?.
-.
- Zaito njemu?
^m;;|&
.*.;. - On ljubi Gordanu.
* ,
,*
k- Vjenan je s drugom, a ona zaruena s Damirom.
;is"
- Bianka jo nije ovdje. Jo ima vremena da se sve promi
jeni, da propadne moje prijestolje. Znaj, on se ne bi vjenao s
Biankom kad bi znao da u Gordaninim ilama tee krv slavnog
pjesnika i roene kneginje. Molim te, Borka, nikad mu to ne reci,
survala bi ga s prijestolja.
- Ne razumijem kako bi to bilo mogue kad se vjenao s milanskom vojvotkinjom?
- Jo uvijek moe razrijeiti brak s Biankom, jo uvijek moe uzeti Gordanu i
unititi sve moje narode. Dok nije uao u Bian-kinu lonicu, brak se moe
razrijeiti.

- Da, ali Gordana ga ne bi uzela.

- Kako si bezazlena. Ima li djevojke koja ne bi htjela da
bude ena mojeg sina?
>;;
- To je Gordana. tj.
,i;;
- sto to govori, Borka?
j
- Ono to znam. Gordana je odbila Ivanovu prosidbu. |
v>
- On ju je prosio? Kada?
\
- Na Griu kad sam ondje bolovala. Ivan ju je zaklinjao da ga uzme, a ona mu
stalno govorila o dunosti da spasi kraljevstvo od nesree. Rekla mu je da bi
bila izdajica svog naroda kad bi primila tu ponudu. Na sve Ivanove molbe ostala
je postojana, nato je Ivan potpisao brani ugovor za Milano. Gordana je
vrijedna da je titite kao svoje dijete, velianstvo. eznula sam da Ivan stekne
svoju sreu, ali Gordana je ostala nepokolebiva. Sad sam rekla to moda nisam
smjela rei, ali kad mi sada rekoste da ste toj djevojci naumili zlu sudbinu,
morala sam vam to kazati: Ivan je sam vjerio Damira s njome, to znai da se
odrekne svoje ljubavi i bio bi grijeh da preutim to velianstvo sve duguje
Gordani koja je bila iza zastora, ah* je junaki radila za vae osnove.
Zarumenjela se od napora ili se stidi to se usudila tako dugo govoriti. Obori
oi, a on je gleda, alei sebe to je tako udaljen od te plemenitosti...
- Sve si to mogla da mi tako dugo taji?
- Skrivala sam tajnu svoga sina. Kad znate njegove osjeaje prema Gordani,
morala sam vam otkriti istinu da ne uinite nikakvo zlo njoj, najvjernijem vaem
podaniku. Sluala sam kako ga je odbila dok sam leala u postelji na dvoru.
Sluala sam je s divljenjem.
- Ti ne zna lagati, dakle, to je sve iva istina? Borka, spasila si Gordanu
tvrave do kraja ivota.
Zapanjena upre u nj modre oi
__ Da htio sam se osloboditi Gordane na ovaj nain. Bila bi dna nepravda. Hvala
ti, Borka. Kad god si ti progovorila, uvijek se oslobodio kakvog zla. Da si
barem znala ovako govoriti
bli jedila je od tih rijei i skamenila se. Kralj se sjeti to ie rekao, brzo se
digne i poe po sobi. J
_ Ostani - ree kralj - eli li vidjeti Ivana?
- Molim ori sve due.
_ Ne reci mu ni rijei o svemu tome. Neka ostane naa tajna da sam u sve upuen.
Ne elim nikada o tome govoriti s njim. Bojim se njegovih oitovanja o svojoj
ljubavi preda mnom. Red mu da sam te zvao je on ne izlazi iz dvora. Sve drugo
e zatajiti.
- Sluam vas doslovce.
Tada on opet okrene razgovor.
- Gordana poznaje svoje porijeklo?
- Poznaje, ali uti.
- Ipak nije primila njegovu prosidbu. Zar ipak ima velikih dua meu enamu? Ima
ih - a pritom pogleda Borku i sakrije uzdah to je zahvatio grudi.
Zagledao se u nju, udno, dugo.
- Gdje god si ti, tu je dobrota. Zaboravio sam, htjela si vidjeti sina.
Gledala je za njim kako je otvorio vrata u predsoblje, pozvao Berislavia i na
pragu mu dugo izdavao neke naloge, tako tiho cla nije razabmb ni jedne rijei.
Kad se vratio u sobu, on je oslovi:
- Berislavi e te otpratiti k Ivanu. Do vienja, Borka.
Poklonivi se i spustivi na lice koprenu, ona poe s Beri-slaviem. Kralj hitno
otvori vrata svoje velike radne dvorane. Tu su ekali grof Marceln i Mafeo,
raspravljajui s njegovim savjetnicima. Varadi se zadubio u itanje nekih spisa,
ali je oslukivao razgovor.
Prisutni se poklone kralju. 2utokosa kraljeva glava ostala je podignuta kao pod
nekom teinom. Ovako je koraao sve do stola, onda uzdii glavu i okrene se k
poslaniku:

- uli ste od Marcela kakvoj smo lupetini uli u trag?

- Zgraam se nad tim zloinom - ree Mafeo.
- Sto mislite, kako je to pismo dolo Marcelovu kopisti?
- Veliansnu meu svojim pristaama ima izdajnika koji je pismo morao napisati i
otposlati kad je izlazio iz dvora. Kraljev pogled zaokrui po licima svojih
savjetnika.
- I oni su tu prije utvrdili. Je li to mogue, moja gospodo? Prvi odgovori
Varadi:
- Nita nije nemogue.
- A vi, Bakau?
- Lako je mogue, velianstvo, vrlo lako.
21 Cordann T T
- Na Griu sam opazio da je netko odao kraljici polazak Lovre Ilokoga u Milano.
Onda ste, Bakau, otro poricali da bi se izdajnik mogao nai u krugu mojih
pristaa. Danas tvrdite da je to lako mogue? To znai: na Budimu ste nali
povoda sumnji? Vi imate pronicavo oko, dakle, priznajete otvoreno svoje sumnje.
- Spreman sam razjasniti potanje: dananji sluaj odvie prozirno dokazuje da
nitko iz kraljiine okoline nije mogao iz dvora, a ipak su vijesti izile iz
dvora. Prema tome, jedino je pri-rodno da se netko prikazuje vjeran vaem
velianstvu, a ipak je saveznik vaih protivnika. To nije sumnja, ve samo
logiki zakljuak.
- Sasvim se slaem - naglasi Varadi i pogleda Bakau u oi.
- Koliko god bi ovakvo izdajstvo bilo strano, nije mogue - primijeti biskup
Filipec.
- Moji najvjerniji savjetnici slau se da u njihovoj blizini, s njima, pod istim
krovom moe sjediti najcrniji kraljev izdajnik. Smije li se nazvati mojim
vjernim podanikom onaj koji to doputa?
- Ne smije - usklikne Baka vrsto, uvjereno. Za njim po-j
tvrde svi redom. j
- Sami ste izrekli svoju osudu.
jj
- Bit e ga teko pronai - ree Marcelo - dok se kralju?
vjeto prikazuje da mu je vjeran podanik. *
- I zato nalaem svim svojim vjernima i najvjernijima da ni jednog trenutka ne
zaborave traiti, vrebati oko sebe i kad nau trag sumnji, neka mi odmah jave.
- Sumnja bez dokaza moe biti kobna zabluda - upozori Varadi.
- Ako naete trag sumnji, onda ste blizu i dokazima. Pozivljem vas: prisegnite na svoju duu, kad naete trag i dokaze,
da ete mi odmah razotkriti i pokazati put do izdajice. Svi pri
segnite.
,i
Podigoe uvis prste i zajedniki rekoe: ;
- Prisiemo!
Mafeu se inilo da je razgovor svren i htjede se oprostiti. Kralj ga zadri:
- Sjednite as - i ponudi mu stolicu - hou da proitate pismo to su ga
izdajnici odaslali vojvodi, jer mi smo uhvatili samo jednog glasnika. Drugog e
moda uhvatiti putem. Dao sam nalog Berislaviu da za njim alje brzotee.
Poto je milanskom poslaniku pruio pismo, raspravljao je ponovo o itavoj
stvari kao da sve njih namjerice zadrava na oku.
Kad je Mafeo proitao milansko pismo, kralj ga uzme.
- Napuljci su u svojim spletkama zapravo budale. Kako vidite, silom hoe da
princu podmetnu Gordanu. Rekao sam: djevojka za kojom su se otimale Ivanove oi ve je davno u svojoj domovini. Sami
ste bili svjedoci onog prizora u ljetnoj palai i uvjerili se o lanoj spletki.
__ Jesam velianstvo - odvrati Mafeo. - Ali napuljski dvorani priaju mojoj
milanskoj pratnji da je vjeridba prividna i da se brak nikad nee sklopiti, to
se slae i onim to ovaj nepoznati izdajica pie mojemu vojvodi. Prema tome,
saveznik neprijatelja nalazi se na dvoru.
- Ne otiao s ovog svijeta dok tog nitkova ne budem imao u svojim akama.

Pojavio se Berislavi i javlja:

- Velianstvo, majka gospodina Damira moli da je primite zajedno s vjerenieima.
- Kako je dospjela u dvor? - mrko e Matija.
- Zamolila je da je dopratim k vaem velianstvu jer ima veliku molbu, a kako je
gospodin Nikola od Brezovice, vjerni sluga vaeg velianstva ...
- Dakako, ali sad vijeam - namrti se on - to eli gospoa?
- To mi nije rekla.
- Neka doe i ona i vjerenici - odgovori kralj i poe prema Berislaviu,
gledajui ga znaajno, zamirnuvi malo svojim utim trepavicama.
- Mafeo se digne na polazak.
- Ostanite, elim s vama jo kojeta raspravljati o svatovima princa Ivana.
Oito vjernici hoe da mi zahvale na darovima koje sam im danas podijelio.
I sjedne u naslonja nasuprot Mafeu i Marcelu. Polagano su ulazili u dvoranu
gospoa od Brezovice, a za njom Gordana i Damir.
Kralj vrlo prijazno oslovi Damirovu majku.
- Sto je ponukalo suprugu mojeg savjetnika da doe svojem kralju?
- Velianstvo smijem li smjerno podastrijeti molbu u ime svoje i svojeg sina?
- Tako. Dakle, molbu? A to biste zamolili?
- Velianstvo je u svojoj velikodunosti dopustilo mojem sinu da se vjeri s
odabranicom svojeg srca, a ja dolazim da zamolim kralja neka svoje plemenito
djelo dokraji. Mu mi je uvijek u kraljevskom poslu, bolesna sam i sama, treba
mi vjerna ker da me njeguje. Molim kralja neka uslia moju molbu i molbu mojeg
sina i ito prije vjena mlade vjerenike.
Iza majinih lea stoji Damir s ukoenim uasom u srcu. Kraj njega je Gordanu
nepokretna. Oboje su pognuli glave, stojei iza visoke pojave gospoe od
Brezovice.
- Razumijem vas, gospoo, nemam nita protiv toga. Vaa molba ne moe ostati
neusliena. Mladi vjerenici mogu se vjenati kad god elite, gospoo.
- Na Griu sam opazio da je netko odao kraljici polazak Lovre Ilokoga u Milano.
Onda ste, Bakau, otro poricali da bi se izdajnik mogao nai u krugu mojih
pristaa. Danas tvrdite da je to lako mogue? To znai: na Budimu ste nali
povoda sumnji? Vi imate pronicavo oko, dakle, priznajete otvoreno svoje sumnje.
- Spreman sam razjasniti potanje: dananji sluaj odvie prozirno dokazuje da
nitko iz kraljiine okoline nije mogao iz dvora, a ipak su vijesti izile iz
dvora. Prema tome, jedino je pri-rodno da se netko prikazuje vjeran vaem
velianstvu, a ipak je saveznik vaih protivnika. To nije sumnja, ve samo
logiki zakljuak.
- Sasvim se slaem - naglasi Varadi i pogleda Bakau u oi.
- Koliko god bi ovakvo izdajstvo bilo strano, nije mogue - primijeti biskup
Filipec.
- Moji najvjerniji savjetnici slau se da u njihovoj blizini, s njima, pod istim
krovom moe sjediti najcrniji kraljev izdajnik. Smije li se nazvati mojim
vjernim podanikom onaj koji to doputa?
- Ne smije - usklikne Baka vrsto, uvjereno. Za njim po*]
tvrde svi redom. J
- Sami ste izrekli svoju osudu.

- Bit e ga teko pronai - ree Marcelo - dok se kralju vjeto prikazuje da mu

je vjeran podanik.
- I zato nalaem svim svojim vjernima i najvjernijima da ni jednog trenutka ne
zaborave traiti, vrebati oko sebe i kad nau trag sumnji, neka mi odmah jave.
- Sumnja bez dokaza moe biti kobna zabluda - upozori Varadi.
- Ako naete trag sumnji, onda ste blizu i dokazima. Pozi- ;
vljem vas: prisegnite na svoju duu, kad naete trag i dokaze, !
da ete mi odmah razotkriti i pokazati put do izdajice. Svi pri-,
segnite.
^
Podigoe uvis prste i zajedniki rekoe: i
- Prisiemo!
Mafeu se inilo da je razgovor svren i htjede se oprostiti. Kralj ga zadri:

- Sjednite as - i ponudi mu stolicu - hou da proitate pismo to su ga

izdajnici odaslali vojvodi, jer mi smo uhvatili samo jednog glasnika. Drugog e
moda uhvatiti putem. Dao sam nalog Berislaviu da za njim alje brzotee.
Poto je milanskom poslaniku pruio pismo, raspravljao je ponovo o itavoj
stvari kao da sve njih namjerice zadrava na oku.
Kad je Mafeo proitao milansko pismo, kralj ga uzme.
- Napuljci su u svojim spletkama zapravo budale. Kako vidite, silom hoe da
princu podmetnu Gordanu. Rekao sam: djevojka za kojom su se otimale Ivanove oi ve je davno u svojoj domovini. Sami
ste bili svjedoci onog prizora u ljetnoj palai i uvjerili se o lanoj spletki.
__ Jesam velianstvo - odvrati Mafeo. - Ali napuljski dvorani priaju mojoj
milanskoj pratnji da je vjeridba prividna i da se brak nikad nee sklopiti, to
se slae i onim to ovaj nepoznati izdajica pie mojemu vojvodi. Prema tome,
saveznik neprijatelja nalazi se na dvoru.
- Ne otiao s ovog svijeta dok tog nitkova ne budem imao u svojim akama.
Pojavio se Berislavi i javlja:
- Velianstvo, majka gospodina Damira moli da je primite zajedno s vjerenicima.
- Kako je dospjela u dvor? - mrko e Matija.
- Zamolila je da je dopratim k vaem velianstvu jer ima veliku molbu, a kako je
gospodin Nikola od Brezovice, vjerni sluga vaeg velianstva ...
- Dakako, ali sad vijeam - namrti se on - to eli gospoa?
- To mi nije rekla.
- Neka doe i ona i vjerenici - odgovori kralj i poe prema Berislaviu,
gledajui ga znaajno, zamirnuvi malo svojim utim trepavicama.
- Mafeo se digne na polazak.
- Ostanite, elim s vama jo kojeta raspravljati o svatovima princa Ivana.
Oito vjernici hoe da mi zahvale na darovima koje sam im danas podijelio.
I sjedne u naslonja nasuprot Mafeu i Marcelu. Polagano su ulazili u dvoranu
gospoa od Brezovice, a za njom Gordana i Damir.
Kralj vrlo prijazno oslovi Damirovu majku.
- to je ponukalo suprugu mojeg savjetnika da doe svojem kralju?
- Velianstvo smijem li smjerno podastrijeti molbu u ime svoje i svojeg sina?
- Tako. Dakle, molbu? A to biste zamolili?
- Velianstvo je u svojoj velikodunosti dopustilo mojem sinu da se vjeri s
odabranicom svojeg srca, a ja dolazim da zamolim kralja neka svoje plemenito
djelo dokraji. Mu mi je uvijek u kraljevskom poslu, bolesna sam i sama, treba
mi vjerna ker da me njeguje. Molim kralja neka uslia moju molbu i molbu mojeg
sina i ito prije vjena mlade vjerenike.
Iza majinih lea stoji Damir s ukoenim uasom u srcu. Kraj njega je Gordanu
nepokretna. Oboje su pognuli glave, stojei iza visoke pojave gospoe od
Brezovice.
- Razumijem vas, gospoo, nemam nita protiv toga. Vaa molba ne moe ostati
neusliena. Mladi vjerenici mogu se vjenati kad god elite, gospoo.
l
- Velianstvo, usliujete bolesnu majku koja ezne za milom kerkom i
njegovateljicom. Dapustite da vjenanje bude idue nedjelje.
- Tako hitno nije mogue estito opremiti vjerenicu.
- Bojim se jo tee bolesti, kralju. Molim da me usliite. Oprema nije vana.
- Dobro, neka bude idue nedjelje bit e na dvoru sveani svatovi. Jeste li
zadovoljni?
- Hvalim velianstvo iz sve due.
- Gordana - oslovi sada kralj djevojku - ja u preuzeti svu brigu za tvoj miraz
jer si toga dostojna.
- Ve-li-anstvo - smjer-no hvalim! Kralj ustane. I Milanci.
- Doite u moju odaju, gospodo, da tamo dovrimo svoje poslove, a vi, biskupe
Varadi, dogovorite se s Damirovom majkom i vjerenicima o svemu to je potrebno
za crkvene stvari u tom braku.

U drutvu s milanskim poslanicima, praen Bakaem i Fi-lipcem, kralj izie u

svoju linu radnu odaju.
Gordana ne moe da se probudi iz prepasti i bulji u Varadija, dok je Damir
priao majci:
- Majko, zato ste to uradili?
- Na kraljevu zapovijed, sinko. Poslao mi je Berislavia da me uputi kako moram
govoriti pred njim i pred onom gospodom. Zato ne znam, ali vidim da kralj eli
tvoju sreu, a meni je tako milo u dui.
- Doi u, majko - tiho e Damu- - da vam sve kaem. Sada idemo. Kancelar hoe
da govori s Gordanom nasamu. Sve ete saznati, majko - i povede je u predsoblje.
Ustremijeno stoji Gordana i rukom se dotakne ela kao da joj se magli pred
oima. Onda e Varadiju:
- Biskupe, to ne moe biti.
- Molim vas, Gordana - sklopi ruke Varadi.
- Nije mogue, nije mogue, biskupe. Pomozite, sprijeite to!
- Da vodim u tamnicu vas i sebe?
- Bolje. Mnogo bolje. Radije u u tvravu.
- Ali meni ne moe tamo biti bolje. Mojoj i vaoj domovini ja sam potrebniji,
ali sam isto tako zateen, zapanjen kao i vi. Kralj je dao pozvati Damirovu
majku i mudro joj zapovijedio da pred Milancima tako govori. Osjeao sam da ih
tu zbog neega zadravu, ali ovo nisam slutio. Uostalom, vjenanje je naravna
posljedica zaruka.
- Mi smo tu vjeridbu primili da Mafeo ne otkae brani ugovor s Biankom. A
vjeridba nije brak. Razumijete li? Vjeridba se lako snosi i razvrgne. r;.,T Mislili ste, dakle, raskinuti vjeridbu?
a;.:
- Nego to drugo? >,,.,
"-^
__ A Damir vas Ijubil _ Stjepkova doskoica. _ A ako nije?
- Kancelaru, mene se i ne pita za moje osjeaje. Uostalom, razmislite: kad bi
Damir mene i ljubio i kad bih mu ja uzvraala, ovakvo bi vjenanje znailo skok
u ponor prineve mrnje, rasulo prijateljstva, a princu je Damir potreban kao
kruh svagdanji.
- Princ je posve smiren i odrie se.
- Da ste ga uli to mi je govorio u Damirovoj prisutnosti tamo u ljetnoj palai
ne biste tako nehajno govorili o tome. _ Gordana, vi ste umni, razboriti. Znat
ete to Talja da
inite.
- Sve, samo ovo vjenanje nikako.
- Onda ste izgubili kraljevu milost, vjeru, sve. Kralj e opaziti da ste se
vjerili samo zato da se spasite tamnice i bit e nemilosrdan.
- Neka bude!
- Molim vas sluajte: neki izdajnik javio je milanskom vojvodi da je vjermbu
prividna i da se taj brak nikad nee sklopiti. A, eto, kralj hoe da se sklopi.
- Onda se razbija prinev mir, prijateljstvo s Damirom koji je voa svoga
mladoga plemstva u Hrvatskoj. Ne zaboravite? Damirovo ime postalo je znaajno i
u ugarskom malom plemstvu. To se prijateljstvu ne smije razbijati.
- Vae tvrdnje izazivaju moj oaj.
- A moje kraljeva odredba.
- Ne biste htjeli Damira za mua?
- Nikoga. elim zadrati slobodu, neu mua. ujete li?
- Izdali ste se. Srce vam je priraslo uz princa? I ne inofete zaboraviti.
- O svom srcu ne polaem rauna nikome.
- Ako ste vjerni kraljevstvu i zadai koju ste primili od Ivana Cesmikog, onda
sasluajte barem vijesti to ih je donio Simono.
- Simono je ovdje?
- Stigao je iz Napulja. Ferante ga je otpustio kralju Matiji na njegovu molbu.
U nekoliko rijei ispripovijedi joj Simonov susret s milanskim pisarom na putnoj
stanici i onda uzme pismo to ga je donio:
- Proitajte da vidite zato kralj Matija treba ovo vjenanje.

Dok je itala, u dvoranu je uao Damir, s izraajem strepnje u oima. Gordana

doita i, utei mu, prui pismo.
Varadi i njemu poblie razjasni kako je to dospjelo u kraljeve ruke i onda im
tiho ree:
- Tu nema izlaza. Kralj hoe da Milanu dokae spletku i umiri vojvodu Ludo vika.
Naloio mi je da uredim crkvene stvari za to vjenanje, A zato ste odveli svoju
majku, Damire.
- Jer joj elim pritedjeti razoaranje. Majka jo ne zna kako je i zato ova
vjeridba. Gospodine biskupe, to e biti sada? Sa" vjetujte. Kako da sprijeimo
vjenanje?
- Ne gubimo vrijeme. Valja nai naina kako da kraljevu odredbu onemoguimo ree Gordana.
- Ne zaboravite da su tu dva milanska poslanika pred kojima je kralj danas
odigrao ovaj prizor da sauva milansku enidbu. Ako to razorite, Gordana, onda
vam zadajem rije? bacit u sve do avola i otii svojim putem. Dosta mi je tih
spletaka i natezanja oko milanske enidbe. Bez nje nema proklamacije. Ako ste
vi, djevojko, preuzeli na sebe sluiti tom cilju, onda valja dati i ivot.
- Samo ne date svoju slobodu.
- I dat u ivot.
- Nije potrebno. Evo, razboljet u se i time kraljevu odredbu odgoditi da
steknem vremena i naem neto drugo. Damir tiho usklikne:
- Ja znam neto bolje: izazvat u Enrika da se sa mnom pobije i dopustiti da me
rani.
- Moda ak i ubije - doda Gordana ljutite. - Sjajan zgoditak za Napulj.
- Onda vas, naravno, kralj nee moi da vjena - srdi se Varadi.
- Prepustite to, gospodine Damire, meni. Razboljet u se i tune odgoditi
vjenanje, dok se ne vrati vojvoda Iloki. Uvjerena sam da nitko ne bi mogao
uspjeti da kraljevu odluku promijeni, osim vojvode. On ima pravo da trai
razjanjenje vjeridbe s Damirom jer mu je kralj davno obeao moju ruku. Priznat
u kralju da smo lagali, i ja i Damir, kako bismo zaveli Mafea. I sve je
rijeeno. A Milanu i kralju oito je svejedno za koga polazim. Glavno je da se
dokae lanost napuljskih vijesti.
- Igrate se vatrom, Gordana - razljuti se Varadi.
- Gordana, vi elite poi za vojvodu? - upita Damir.
- To pravo pripada meni - naglasi Gordana - i ja u se time posluiti.
- Zabranjujem vam to - primijeti biskup.
- Ne moete mi zabraniti jer ne bih posluala. nisi1 Varadi plane i porumeni:
-- O tom vjenanju ovisi sudbina kraljevstva i ako se operete, poloit u ast
kancelara i otii.
- Varadi, vaa estoka ud moe sve upropastiti. Sjetite se opomene Cesmikoga naglasi Gordana.
- Opomenu primijenite na sebe. Vi mojim osnovama podmeete zapreke. Ih
pristanite na vjenanje, ili u se povui. Recite mi sad oboje: hoete li
stupiti u taj brak? . ft, , .
- Nikako - ree Damir. ay." i
,(tm)^
- Nisam li ve rekla da neu? v**iV?/,> /< ..<sjUu:^>.
<
*&,
_ Dobro. Evo naina da budu zadovoljni svi: i milanski vojvoda, i kralj, i vi.
_ Dakle, predloite.
_- Vjeridba je prividna, neka bude i brak.
- Kako? - upita Damir.
_ jednostavno brak ne vrijedi ako se mladenci svezu samo pred oltarom. Vjenanje
neka se izvri, a vi ete ostati strani kao to ste danas.
- Ni to ne prihvaam - odluno e Gordana.
- Nikako, Varadi, nikako, sprijeit u to vjenanje kako sam odluio. Idu k
princu - dovri Damir i, ne osvrui se vie na Varadija, izie iz dvorane.
- On e se dati ubiti, uvjerena sam. Dopustiti e da ga En-riko probode, a to
moramo sprijeiti. Idite k princu neka Damini zabrani da se bilo s kim pobije, a

ja u ve nai izlaz da budue nedjelje ne bude vjenanja. Moda mi pomogne i

Beatrica.
I ostavi Varadija, poe gore, a on se uputi k princu. Kad je stigao, nade Ivana
i Damira u ivom razgovoru. Odmah opazi da su obojica u skladnom raspoloenju,
dakle, da su neto ugovorili i sporazumjeli se. Varadi odlui doznati i upita:
- Visosti je ve poznato?
- Poznato i rijeeno. Damir e lukavo sprijeiti vjenanje.
- Na koji nain?
- To jo nisam odluio. Nije potrebno da o tom raspravljamo dok ne naem nain.
- Visosti, Damir je odluio izazvati Enrika, pobiti se s njim i dopustiti da ga
rani, a moe ga i ubiti.
- Damire, kako si smio zamisliti takvu ludost?
- Bilo je samo onako reeno. Znam neto bolje, ne brini se, Ivane.
- Visosti, on e uiniti to sam rekao i nitko mu nee stati na put.
- Zakuni mi se da se nee ni s kim pobiti. Mladi ne odgovori.
- Vidite, visosti, uhvaen je. A ja sam mu predloio da izvri kraljevu
zapovijed, samo pred oltarom. Kako su se vjerili, tako neka se prividno i
vjenaju, a poslije moe svatko opet stei svoju slobodu Visosti, malo prije
nego to se kralj odluio izdati odredbu za vjenanje, odredio mi da Gordanu
otpremim u jednu moravsku tvravu. Znajte, sve je ve spremno za odlazak. Ako se
to vjenanjL odgodi, obnovit e kralj svoju zapovijed. Da je tu vojvoda Iloki,
ne bih predlagao izvrenje kraljeve odredbe. Jedini vojvodu ima pravo zatraiti
od kralja da mu preda Gordanu.
Princ veselo usklikne:
- Varadi, va je prijedlog izvrstan. Jest, prividni brak rijeit e
najjednostavnije tu stvar. uje li, Damire!
- A kad budem htio koju djevojku uzeti za enu?
- Dok ti jednom nae svojem srcu odabranicu, dotle el ve davno biti
razrijeen te enidbe.
- A sveti otac papa proglasit e nitenim brak koji nije postojao - podupre
Varadi Ivana. - Vaa visost e se pobrinuti.
- Pustite me s njim. Sporazumjet emo se u etiri oka! Molim vas priekajte u
drugoj odaji.
Zadovoljan i pun nade ostavi ih Varadi, a princ prie k svojem prijatelju.
- Reci mi istinski: moda si naao sebi djevojku s kojom se eli vjenati?
- Ne, sada jo nijednu ne elim uiniti svojom enom.
- Onda me sasluaj: Gordana e uvijek lebdjeti izmeu kraljeve milosti i
nemilosti, a kad se vrati vojvoda Iloki, mogao bi zatraiti od kralja da je
dade njemu. Kraljeva sklonost prema vojvodi je velika i on bi to uinio. Ja to
ne bih dopustio i tako bi izmeu mene i oca nastao sukob. Sad reci: ima li
pametnijeg rjeenja nego da stupi u taj tobonji brak? Trajat e samo nekoliko
mjeseci, a onda, evo ti asne rijei, zatrait u od pape ponitenje braka. I ti
si opet slobodan. Juer mi je otac povjerio da e me odmah nakon proklamacije
okruniti za kralja. Ve se esto desilo da su sina krunili jo za oeva ivota.
A onda e mi biti lako da razrijeim obaveze s Biankom i Gordanu povedem pred
oltar. Moe li mi iskazati tu uslugu?
- Nema nita to ne bih uinio da Gordana bude tvoja. Na to ti se kunem.
- A ja ne elim nita drugo nego da tebi jednom uzmognem dvostruko uzvratit to
si uinio za moju sreu.
- Nema meni druge naplate do onog asa kad e ona biti tvoja.
- Sad si opet moj stari Damir, onaj s Gria, ali ne onaj nakon povratka iz
Napulja kad si mi savjetovao da je zaboravim.
- Jer sada tvoja ljubav ne ugroava tvoje prijatelje. Sada si na sigurnom putu
da stekne oboje. To e biti presretan dan - usklikne Damir.
- Idi sad Gordani. Vjerenik moe s njom govoriti kad god hoe. Reci joj da je
molim neka se ne krati izvriti kraljevu zapovijed, ekaj, sam u joj napisati
molbu.

U prvom asu kraljeve zapovijedi Damira je obuzela prava strava. Volio bi se

dati probosti bilo od ijeg maa nego da stupi s Gordanom pred oltar, ali
prinevo razjanjenje opet ga umiri. To vjenanje eli sam princ zbog svoje
sree. On mora izvriti tu elju. Ni izdaleka nije mislio da bi ga to stajalo
moda novih muka. Mislio je samo na prinevu i Gordaninu korist i posve se
predao osjeaju da njegova odanost prema princu trai vjenanje, im je princ
napisao nekoliko rijei Gordani, zovne Varadija:
- On e pridonijeti rtvu. Sad idite s Damirom k njoj.
Otili su ravno u veliku odaju gdje su boravile dvoranke kad nisu bile u slubi.
im su opazile gospodu, izale su i ostavile Gordanu samu. Njezine lijepe oi
uprle se u kancelara.
_ Sto mi nosite?
- Uvjerenje da ete princa strovaliti s prijestolja, unititi sve nae napore
ako se ne predate kraljevoj zapovijedi. Ne oklijevajte stupiti u prividni brak,
trajat e samo nekoliko mjeseci.
_ Evo, to vam pie i princ - ree Damir i preda joj pismo.
Razmotavi. proita ona jednu jedinu izreku:
"Pridonesitc tu kratkotrajnu rtvu srei kojom e vas obasuti vjeno, va Ivan".
- Odmah spalite pismo - opomene Varadi.
Ona baci pismo u plamen kamina i ostane okrenuta leima prema njima. Glava joj
se malo pognula, a ispod srebrne mreice ispalo je nekoliku smeih bronanih
pramova i spustilo se po bijelom vratu. Taj zatiljak, bijeli, djevianski
izraavao je snanu volju, jakost i odlunost. I glava se polagano uspravi, a
vitka pojava lagano se okree. Izraaj lica ne pokazuje nita. Mirna ozbiljnost
u pogledu u svakoj crti i u glasu:
- Nalazimo se u najteem asu borbe za spas nae domovine. Gospodin Damu obeao
mi je jednom da e u toj borbi izdrati do kraja i ja sam dala takvo obeanje.
Nas dvoje, dakle, podnosimo teku rtvu da se prividno veemo:
Uzbueno Varadi prie k njoj:
- Po drugi put, Gordana, bila je srea kraljevstva u vaim rukama: kad vas je
princ zaprosio i ovog asa kad ste pristali na prividni brak. Hvala vam u ime
Ivana Cesmikog.
- Vrim ono to mi namee dunost za njegove velike osnove. Mi emo se,
gospodine Damire, u svemu sporazumjeti kao dva mudra druga koji spaavaju
domovinu.
- Da, gospoice Gordana.
t
- Javite princu to sam rekla. I obojica izioe.
* * .".
Dolje u kraljevskim odajama izvijestio je kralj Mati ja svoju enu o dolasku
Damirove majke, o njenoj pronji i svojoj odluci. Ona zadri potpuni mir,
neprekidajui kraljevo prepriavanje. ekao je njezin prigovor. Umjesto toga,
ona ravnoduno primijeti:
- Uvijek si Gordanu objeivao da je budalasta. Sad vidi koliko u nje ima
mudrosti.
- Priznajem, odabrala je estitog mua kojega eka lijepa budunost.
- Koji nee biti na putu njenoj ljubavi s Ivanom.
- Ne poklanjaj vjere zlobnim priama dvorana.
- itala sam Ivanovo pismo Damini...
1
- Prola ga je ta ljubav.
*- Ne kanim se protiviti Gordaninoj udaji za Damira kad si tako odredio. Neka
bude kako eli, ali odvie si pronicljiv, a da bi vjerovao u prolaznost Ivanove
ljubavi. Njena tankoutna Ivanova priroda ne mijenja tako hitro osjeaje. Ivan
nije Boccaccio. On je Petrarca. Nikad nee zaboraviti svoju ljubav, a Gordana
zapravo nije djevojka koja se zaboravlja. Alfonzo Borgia jurio je za njom u
Napulj. On bi je ak uzeo za enu. Takva se djevojka ne brie iz srca. Ona se
upija u duu, u krv, u mozak. Sve to je, muko na dvoru luduje za njom. To smo
svakog dana gledali. Gordana nije samo lijepa, u nje ima duhovne snage, ona

istodobno osvaja i zarobljuje. Ona je mo koja vlada, a toj se vlasti ne moe

otkinuti ni mnogo jai mukarac od Ivana.
inilo mu se da ona govori o sebi, da crta svoju snagu i mo nad njim, a
istodobno se udio to toliko uzdie Gordanu.
- Uza sve to Ivan se odrekao Gordane jer ona ljubi Damira.
- Tebe su u to lako uvjerili, mene ne mogu. Gordana nikad nije ljubila Damira i
nee.
- Nema razloga priznati i udavati se za nj.
- Uvrijedila bih tvoju pronicljivost kad bih predmijevala da nisi progledao
njeno priznanje. Vjeridba je bila izmiljena zbog onog sastanka u ljetnoj palai
da se odrvaju tvojem gnjevu.
- Da je smislila takvu spletku? emu kad pristajem da se uzmu. Dakle, nemani
razloga spletkariti.
- Ali ja sam itala ono pismo. A to slijedi odatle? Damir zna da Ivan ljubi
Gordanu. To smo razabrali iz pisma i nitko pametan ne moe vjerovati da e princ
Gordanu prepustiti Damini, a jo manje vjerojatno da taj ponositi mladi
ozbiljno uzima za enu naputenu ljubav svojeg gospodara.
- Sto hoe time da kae?
- Sporazumjeli su se, Damir e se vjenati umjesto Ivana.
- To ne bi bilo potrebno. Gordana je mogla postati Ivanova ena, a poto ga je
odbila, dokazuje da ljubi drugoga.
- Dokazuje da je mudrija od svih nas. Kad bi se udala za Ivana, nikad se on ne
bi mogao nadati prijestolju. 2ena kao to je Gordana odbit e ruku princa da
moe biti Ijubovca kralja. To je njoj jedino prirodno.
- Pa da i jest tako, Damir ne bi na to pristao. On ljubi Gordanu. Znam to
pouzdano.
- Nikad nisam opazila traga toj ljubavi, a u mene je otro oko. Uostalom, kad bi
je ljubio, i tada bi se Damir rtvovao za Ivana.
- Otkad je tvoj sud o Damini tako povoljan?
- Pripada hrvatskoj rasi koja uvijek stradava za druge i snosi boli, pregara i
trpi utei. Ova je rasa povrh toga i fanatik humanizma. "Sve za blinjega,
makar i gazio preko sebe". Zapravo, nitko iv ne moe predmijevati da e Ivan
vesela srca vjeriti Damira sa svojom ljubavi i gledati je u naruaju drugoga.
Ivan i Gordana bit e u ljubavi zdrueni pod okriljem tobonjeg mua. Prepustimo
to vremenu. Vjenaj ih, uvjerit e se da nisam smiljala spletke, nego
pregledavala. Uostalom, neka ti dvorski astrolozi sastave Gordanin horoskop pa
e i tu nai dokaz da e Gordana imati ljubavnika, a ne mua i zakonitog sina.
_ Priznaj, ti si slala glasnika Aversi u Firencu da Gordani sastavi horoskop?
- Kad bi tako bilo, nemam li prava i dunosti da se brinem za povjerenu mi
djevojku?
Svjesna da je u njemu probudila sumnje, ustane:
- Sad mi valja izdati odredbe za to hitro vjenanje. elim pripraviti sve it >
je mogue.
- Htio bih da bude sveano. To sam duan Damirovu ocu.
- Bit e zadovoljan - ree ona i ostavi odaju. Kralj pohiti u svoju radnu
dvoranu i dade pozvati Berisla-via:
- Je li jo ovdje Damirova majka?
- Jest, velianstvo.
- Neka odmah doe.
Kad se gospoa opet nala pred kraljem, upita je on tiho i strogo:
- Kad vam je sin priznao da ljubi Gordanu?
- im smo stigli na Budim.
>
>. v,"
- Govorite li istinu?
- Velianstvu, ne bih imala razloga lagati kad je JMJ ifa i kralju priznao,
- Vi, dakle, elite da mladi stanuju kod vas?
- Da, velianstvo.
- Ne bih htio da prinevoj majci bude pretijesno. elim da joj se ne odtumn
sobe.

- Nisam to ni mislila, otpustit u mladom paru od svojih odaja.

- Ne, to nije potrebno. Za prvo vrijeme zadrat u ih na dvoru dok ne nabavite
za njih zgradu koja bi bila blizu zgrade u kojoj ste vi s prinevom majkom.
Nastanit u ih u ljetnoj palai i tamo ima kamina u gornjem katu. Prepustite to
meni. Neete dup biti bez svoje snahe. Pobrinite se za njihovo stanovanje, ka k
rekoh, samo e prvih dana ostati kod mene. Dakle, u nedjelju se ima obaviti
vjenanje. Dat u djevojci miraz i opremu, sve e se to urediti naknadno i s
mirazom bit ete zadovoljni. Do vienja na vjenanju!
Ona je izala. Kralj spusti glavu na ruke.
Ovako ga nae Varadi. Podigavi pogled, kralj e tiho:
- im mi se da Gordana nije bila odvie vesela kad sam navijestio svadi-i LI?
- Djevojka mora skrivati svoju radost. Takav je drutveni propis.
- A Damu- je blijedio?
., - Od sree.
.-- Sto veli o vjenanju princ?
"J
.. u
c,,; - Govorio sam s njim. On se raduje ipHtt MQfa prijatelja i
druga iz djetinjstva.
:,

- Unato tome to ljubi Gordanu?

- Odrekao se i prebolio.
- Ako nije prebolio i nije se odrekao?
. , .; - Oni dvoje igraju
komediju.
- Velianstvo opet snalaze sumnje? l
Ako firentinski astrolog Aversa nije pogrijeio, onda bi se
proroanstvo imalo ispuniti ovim vjenanjem.
- Sto je vae velianstvo navelo na takve sumnje?
- Od prvog poetka sumnjao sam u istinitost ove Damirove i Gordanine ljubavi, a
primio sam je da milanskog vojvodu uvjerim u prinevu vjernost Bianki. I
kraljica to zna. Naravno da mi je o tom govorila ne bi li me razdraila protiv
Gordane i osujetila vjenanje. Kad bih Gordanu zatvorio, dao bih povoda jo$
veoj sumnji. Reklo bi se: princ je sakrio djevojku. Ne, Mafeo i Marcelo moraju
gledati to vjenanje svojim oima i javiti vojvodi da su vijesti to putuju u
Milano lane. Kraljica me ne moe sprijeiti da svoju odluku provedem, ah*
uvjerit u se ima U kraljica pravo ili ne. Ako ima, poslat u Damira s Gordanom
u tvravu, zajedno.
- Princ ne bi mogao biti bez Damira.
- Htjeli ste rei bez nje? Svejedno, ako se uvjerim da lau sve troje, Damir i
Gordana putovat e pa makar zapao snijeg do vrh krova. Hou da spasim svojeg
sina moje sudbine. On nee imati ljUDOVCU, nee imati nezakonitog sina. Dok sam
iv, neu to dopustiti. Najprije se moram uvjeriti jesu li njih troje u
dogovoru, je li taj brak uistinu prividan.
- To se ne moe vjerovati.
- Moe, a sad ne pitajte vie ni rijeci.
"Ubit e me. Njegove sumnje su stratite", uzdie Varadi umo
ran od neprestanih promjena u kraljevim odlukama, osnovama i
bolesnim sumnjama. . , .".., ,
* *
"i Ostavivi kralja, Beatrica je pohitila u svoje odaje i dade pozvati
Ranzana i Franceska pa mi ispripovijedi kraljevu namjeni da ve idue nedjelje
vjena Gordanu s Damirom.
Ranzano slua mirno, a Francesko zapilji oi u svoju sestru i zapita uzbuen:
- Ti si pristala, Beatrice?
- Pristala sam.
- Ovo vjenanje uvrstit e milanski brak.
- Pristala sam da mogu lake sprijeiti. Smislite neto, Ran-ano.
Napuljski se poslanik zamisli, a Francesko pristupi kraljici: __ Zaboravila si,
Beatrice, svoje obeanje to ti mi ga dftb
na Griu.
_ O emu se radilo?

- Kad te Gordana liila mogunosti da preda kralju svojeg potomka, sjea li

se, obrekla si joj teku osvetu i obeala predati je meni. ekao sam strpljivo
sve do danas. Svaki pogled na tu djevojku raspaljuje moju krv.
I Ranzano i kraljica gledaju se. Njihovi su pogledi izrekli odluku, Beatrica je
istog asa izree:
_ Francesko, progovorio si u pravi as. Mjesto sveanog vjenanja neka bude
sramotno ponienje.
- Nije to lako provesti na ovom dvoru - upozori Ranzano.
- Vrlo lako - odvrati Beatrica - u nedjelju nee biti vjenanja. Doite blie,
moj plan je lagodan Brinut u se za ovu svadbu od jutra do mraka. Odmah u
pozvati sve krojaice da za Gordanu priprave i urede haljine, a onda...
- Velianstvo, iz Napulja dolazi glasnik - upadne u odaju Enriko.
Trgnula se od radosti i naloila da ga uvedu. Uao je Simono, duboko se
poklonivi.
- Simono - usklikne Francesko - moj otac te otpustio?
- Na elju njegovog velianstva kralja Matije.
- Ti si neak mojeg ispovjednika? - zapita Beatrica.
- Da, velianstvo - pokloni se mladi.
- Tvoj ujak teko te oekivao. Ali na ovom dvoru nee nai onih asti koje su
te ekale u Napulju.
Mladi pognc glavu, utei.
(i . ;,..;.,.
- Donosi mi vijesti?
- Da, velianstvo. Pismo njegova velianstva kralja Feran-tea.
- Otvoreno? - lecne se Beatrica, pogledavi mladia strogo.
- Na ulazu u dvor oduzeli su mi pismo i odnijeli ga kralju, a onda mi ga opet
vratili.
Razjarena tom vijeu, ipak brzo proita, a onda pogleda Si-mona.
- Osim ovog pisma, kralj oito alje kakvu poruku, koju ti je naloio da mi
ree u etiri oka?
- Nita mi nije reklo njegovo velianstvo, osim molbe da mu to prije aljete
vijesti o sebi.
- Putem nisi sreo nikakvog glasnika iz Budima? - upita Ranzano.
- Ne, nisam.
- Nemogue - ree kraljica.
- Velianstvo, sreo sam dosta ljudi, alt M bio glasnik iz Budima.
i
Promatrala je mladia- ispitujui ga dugo o svojem ocu, te-strama i brai i onda
ga opet poslala iz odaje.
- Glasnik vaeg saveznika, Ranzano, nije jo otposlan?
- Ili su se mimoili. Jer na je saveznik odredio da Milanac koji nosi pismo na
jug opomene svakog napuljskog glasmlca neka ne ide u dvor, nego u dominikanski
samostan.
- Da vas taj va Bruto nije prevario?
- Jamim za njega. Slao je vijesti u Milano i Napulj. Nemajte brige, kraljice.
- udim se ipak da mi otac ne alje nikakve poruke. Moda nije imao povjerenja u
Simona?
- Smatrao ga je svojim pouzdanikom - ree Francesko - njemu je ak povjerio i
Gordanu da je vodi na otok.
- Vjeruje mu? - zapita ona.
- Od puke vjernosti naem ocu uzeo je od jela to mu je ponudila Gordana, samo
da je uvjeri kako joj nisu nita uspavlju-jue sasuli u veeru. Dakle, u
vjernosti mu nema prigovora.
- To bolje. Jedino se udim zato mi otac ne alje nikakve poruke.
- Ovo je pismo pisano - primijeti Ranzano - u uvjerenju da e ga itati kralj.
Napuljsko velianstvo je imalo uzroka da tako radi. Vane vijesti poslat e po
drugom glasniku.
- A kralj e ga uhvatiti.

- Poe li u dominikanski samostan, vijest e stii u vae ruke. Za to se brine

na saveznik u kraljevu logoru. Neka se kraljica nimalo ne uzrujava. Sve je
najpomnije promiljeno i ureeno.
Nakon veere, toga dana, kraljica opazi da se Ranzano neprestano vrze oko nje i
nastoji da joj se priblii. Ona otpusti dvo-ranke, i dok je kralj raspravljao s
dostojanstvenicima, dade svojem poslaniku znak da stupi blie.
- Vae mi lice odaje neprijatnu vijest?
- Kralj je uhvatio vijest koju smo slali u Milano i Napulj. Ugrizla se za usne,
a onda poe korak dalje.
- Sve je propalo?
- Jo ne. Drugi glasnik nije uhvaen. Taj e stii do Milana i Napulja.
Neprilika je u tome to je kralju poznato to je na saveznik javio u Milano.
- I saveznika je otkrio?
- I ne sluti, samo zna sadraj pisma to smo ga slali u Milano.
- Zato je, dakle, odredio Gordanino vjenanje da sprijei na uspjeh?
- To prije valja Francesku dati prigode da kralju pokvari raune.
- Mi smo skrivili to vjenanje, mi emo ga i sprijeiti. Sad idite. Kralj nas
promatra.
Kad je nakon veere Gordana ulazila u svoju odaju, nae pred vratima Simona.
- ula sam sve - ree mu ona. Pazite, Simono, neka vas nitko od Kapuljaa ne
vidi da govorite sa mnom. Kraljica bi vas
zamrzila.
- Slutio sam i zato sam vas doekao ovdje da vam se zahvalim. Vi ste me spasili
iz Napulja.
- Samo sam se oduila vaem dobroinstvu, Simono. elim vas mnogo toga pitati,
ali ovdje je opasno. Mogao bi nas tkogod vidjeti. Idite, mu i e se zgoda.
- Gordana, molim samo jedan savjet
- Brzo da tko ne doe.
- Napuljski kralj mi je naloio neka kraljici isporuim da ne tedi Naga i novca
i da potkupi Mafea. Kraljici sam zatajio poruku.
- A kralju niste otkrili?
- Nisam se usudio govoriti protiv njegove ene.
- Obratno, stei ete njegovu milost. Svakako mu to recite, Simono. Vrlo se
radujem to ste ovdje. Idite, laku no. Mladi Dalmatinac pohiti pustim
koridorom.
NAPULJSKI PRINC
Trijumfirajui hoda Francesko malom odajom sjeverne kule budimpetanskog dvora.
Lice mu je rumeno. Jaki zubi bijele se ispod ispupcnih usana. Na vratima
proviri Enrikova glava.
- Visosti, sve je spremno.
- Gdje je Nardela?
- eka vae zapovijedi.
- Neka ide, a ti budi oprezan. Kad svane zora, neka je pred vratima kule sva
napuljska i milanska eljad na dvoru. Kad lijepa vjerenica izae iz ove odaje,
proi e izmeu dva reda napuljskih i milanskih dvorana kao kakva kraljica.
Enriko se glasno nasmije, a Francesko upita:
- Njezino velianstvo je leglo?
- Ve kod veere rekla je kralju da je boli glava i odmah je otila na poinak.
- Gdje je kralj?
- Sjedi u svojoj radnoj odaji. Kod njega su Varadi, Zapolja i oba Gereba.
- Vrlo dobro. Ove stijene ne bi propustile ni rikanje vola, a kamoli krik
djevojke.
- Odmah u poslati Bepa da je zovne.

_ Ba sad su, eto, svrile vjenanu i rasprostrte je, a kraljica hoe da vidi
kaku vam pristaje.

Neprestano je brbljala, a Gordana se samo smijeila neumornoj brbljavosti ene.

Prole su dugim koridorom i zaokrenute
I povue se iza vrata. Tu se zgurila staciea M* """ihhi od BMtieljne
zluradosti.
- Idi! Reci tano to sam ti naloio.
I ona poe du uskog hodnika, a Enriko se opet vrati Fran-cesku. Stoji kraj
stola i srkne iz vra.
- Ima li visost jo kakvu zapovijed?
- Samo to da to prije ode. Gordana te ne smije vidjeti. Ionako ne uiva
kraljevu milost. Sve preuzimam na sebe. No, idi. Ne trebam svjedoka ljubavnom
sastanku. Davno sam ekao taj as. Tako mi asti, zasluio sam zagrljaj gizdave
ljepotice. I opet popije gutljaj vina.
- Opit ete se, visosti
- ea me gui. Slavim svoj pir s Gordanom.
- Mnogo uitka elim, visosti - ree dvorski metar. - Ipak, sad biste se morali
skloniti.
- Evo me - i on odgrne sag objeen na limenu ipku pa se povue iza njega.
- Neka dvojica budu vani, ako mi ustreba.
- Bepo i jo jedan dvoranin ve su se sakrili iza kipova.
- Idi da te ona ne vidi. I nestane u hodniku.
*
Na Gordaninim vratima ulo se kucanje. Bei poe da otvori.
- Gospoa Nardela je tu - navijesti djevojica Gordani. Ona ustane, poe joj u
susret, dok je starica poela govoriti:
- Kraljica vas hitno treba, gospoice Gordana. eli da isprobate sve haljine
redom /a vau opremu. Kako se njezino velianstvo brine /.a vas da imate to
ljepe haljine. Ba su sada krojaice donijele vau svadbenu haljinu. Divota!
Kao da ste princeza. Doite.
Ona uzme ogrta i pode. Starica ide uz nju i neprestano pripovijeda:
- Ljepe svadbene haljine nije imala ni dona Marta, najstarija ki napuljskog
vojskovoe. Prisei u na to.
- Zar idemo u kulu? - upita Gordana.
- Dakako, u sjevernu kulu. Krojaice su ondje upravo svrile opremu.
- I kraljica je jo tamo?
- Glavom svojom okrunjenom. Neprestano sama nadzire u kuli ivanje vaih
haljina. I kako ih je poredala u kuli. Recite, nije li plemenita srca?
- Istina je. Velianstvo mi iskazuje preveliku milost
- Bili ste juer i danas popodne u kuli dok su krojaice tamo ile, je li?
- Da, bila sam i vidjela haljine.

uskim
posve
hodnikom. Gordana se zaustavi pred
malim vratima.
- Idite vi prvi - ree Nardela, - Vjerenica ima prednost - i otvori.
Gordana ue. Na stolicama su rasprostrte haljine. Pored njih ogrtai i klobuci.
Mree za kosu i ukrasi.
U trenutku djevojka pogledom potrai kraljicu. Ali u sobi nema nikoga. Zaudi je
i pogleda prema vratima. Nardele nije vidjela pa se uputi natrag k vratima, ah*
joj netko zakri put. Spazivi Francesl upita ga:
- Kraljica nije ovdje?
- Kraljica spava - nasmije se on i gurne zasun u vratima.
Ova gesta i tropot razotkrije Gordani stupicu u koju je za
pala. Jo podveci bile su u kuli djevojke i ile. Ona ih je vidjela
i tu je nala Beatricu. Pred njom je morala obui h&ljine. Jasno
joj je da se time posluio Francesko. Nije imala kad da razmisli,
ali joj bijae jau da on ima crne namjere. U srcu je stegne, u
mozgu se probudi U jednom trenutku pregleda sobu.

Svuda rasprostrt" njezine haljine, samo u kutu stol, a na njemu

vrevi. Napuljskoi princu plamte oi. Gordana istrauje njegove
kretnje.
- Dakle, konano ljepotice moja - smijei se on, stojei pred vratima da joj
sprijei uzmak. U Napulju ste imali kada da smislite bijeg. Danas vam neu
pruiti priliku da se posluite svojim dosjetkama.
Pogled joj prhne po sobi.
- Uzaludno, lijepa Gordano. Odavle nema "gia*y,
- Vidim - odgovori ona mirno.
- I vikali biste uzalud. Ove zidine ne proputaju glasa.
- Znam i to.
Njezini mirni odgovori naas ga smetu. Gotovo nehajno poe ona laganim korakom
prema stolu i opet se okrene k njemu.
- Neete li pogledati svoju vjenanu haljinu? - upita on nasmijano.
- Samo u prisutnosti kraljice.
- Onda moramo priekati do zore, a dotle ima vremena da se porazgovorinH - i
korakne prema njoj.
- Ne pristup t mi, visosti - uzdigne ona glas i pomakne se iza stola.
- Gordana, dugo sam ekao ovaj as, i neu ga se odrei. Ona otro uzdigne glas:
- Hoete, prine!
- Zapovijedi se neu pokoriti, o tome ste i sami uvjereni
- Onda morate stradati
ConUm
Nije oekivao mir i sabranost i zato ga njeno dranje uputi da bude ozbiljan.
Ostao je podalje od nje, promatrajui je:
- Neka vas ne obmanjuje nada da niste posve u mojoj vlasti.
- Ali ni vas neka ne zavodi misao da niste u mojoj ruci. ;
- Lijepo je
gledati kad se tako prijetite. To jo vie ra. dnuje udnju.
-- Pazite, prine, na kocki je va opstanak.
- Od koga se nadate pomoi? - upadne on. - Nitko ne sluti da se nalazite
nadohvat mojoj elji.
- Moda se varate.
- Neka dou, makar i sam kralj doao ovog asa, ne moe ui prije dok ja ne
uzmem ono to elim.
Stala mu je nasuprot s druge strane stola. Oi mu gore. Stav njegove pojave
pokazuje da sprema navalu. Djevojka se uspne. Osjea da poineje borba kojom se
odluuje njezin ivot.
U tren oka Francesko nasrne k njoj, a ona vjetini okom u pravom asu snanom
rukom pridigne stol i gurne ga preda nj. U estini on to ne opazi i nasrne na
prevrnuti stol, spotakne se i padne. Strelimice prhne ona k vratima i zahvati
zasun.
Shvatio je tu namjeru. Jedva to se sruio, ve se die, srne uvis i kao
podivljala zvijer za odmaklim plijenom baci se za njom. Zasun pod njenom rukom
ve kripi, vrata popuste, njegove pesnice zadru joj se u ramena, ali ona vrsto
dri zasun i vrata se otvaraju. Njezin povik zovne u pomo.
Ipak, njegove su miice jae. Povue je k sebi, pa onda snano gurne u dubinu
sobe. Zatim pohiti k vratima i zasun opet za-tropoe.
as mir. On se nasloni na zatvorena vrata, daui od napora i estoke borbe i
od strasti to se razbuktala. Gleda je kako mu uzmie.
U njenim se grudima zaustavlja dah, pogled joj krui po sobi, elo joj se
nabire, mozgom sijevaju misli i opet gasnu poput bljeska u nonoj oluji.
A on poluglasno dae:
- Prvu bitku ste izgubili.
Uspravljana, hrabra, spremna na obranu i dranjem i glasom navjeuje prijetnju:
- Drugu u bitku dobiti ja.
Jo je nategnut na vrata. Skuplja snagu. Nadrauje se muevnim ekanjem da
odbije njegovu navalu, ini mu se u tom stavu bojovnika prelijepa i poeljna.
- Ruke su mi ognjeni plameni. - Gordana, izgorjet ete kad vas obuhvatim.

Ona se ne makne, ne ree nita, lice joj blijedi i samo oi ibaju amotamo.
Njegove oi navjeuju novu navalu i sigurnu pobjedu. Uarenim pogledom obuzima
joj vrat i grudi na kojima se ljeska zlatni medaljon.
Spazivi taj drski, vreli pogled, njezine se ruke instiktfvno diu i pokriju put
to se bijeli svjea, sona, mirisna kao rosna latica ljiljana.
- Divna ti je put, Gordana.
I zamahne rukama i baci se prema njoj. Ve je ona na drugoj strani leaja, a on
zahvati u prazninu. Zateen, zaustavi se. Dre, spreman na novu navalu.
- Dugo nee uzmicati, ne moe, nema kamo - i smije se u radosti oekivanja, u
sigurnosti uitka koji mu ne moe uzmaknuti.
Ona se zaustavila s onkraj grimiznog leaja. Obje su joj ruke poloene na goloj
puti ispod vrata.
_ Tako, tako - u pola glasa smije se on - samo ostani uz leaj, tamo ti je
mjesto.
Sve mu se kn jesi pred oima. Gleda kako njezine ruke neto hitro rade. Oko
vrata trgaju vrpcu, otvaraju medaljon i neto sipaju iz njega na vrke bijelih
prstiju.
Ova kretnja zadrava mu trijeznu svijest, makar je blizu da mu se pomrai.
- Sto kida, nakit?
- Naoruavam se - vikne ona prijeteim prizvukom - i opet neto prosipa iz
medaljona po vrcima prstiju.
On korakne prema njoj poput tigra to se igra s uhvaenom zvijeri.
- Da vidim to oruje.
- Idete u smrt - uzdigne ona glas.
Lice mu je crveno, usne suhe, otvorene, oi vlane, svjetlucave.
- 2ena ubija - vikne on - i poleti prema njoj. Uzmaknula je iza leaja.
- Nokti mi ubijaju - vikne. Njezine uzdignute ruke, raireni prsti, odvaan
miran stav pobudi sumnju. Nije uo, nije razumio njene rijei. Od velike navale
krvi u glavi zatajio mu sluh. eka jednom nogom stajei na leaju nasuprot njoj.
Sva ga snaga elje pokree da skokne preko leaja i nasrne k njoj.
Ovi prsti? Raireni? Prueni prema njemu? U njihovim vrcima gleda otricu
strelice i stoji kao u stupici, prikovan. Ni natrag ni naprijed.
- Sto si to rekla, djevojko?
- Moji su nokti otrovanil Francesko uti, gleda u vrke nokata.
- Iz medaljona sam po njima prosula otrov Alfonza Borgie.
uje svoj ubrzani dah taj, vidi njezin pobjedniki mir. Taj rnir je suverena
prijetnja koja njenim noktima daje snagu desetorice viteza, desetorice maeva
to pilje u njegov ivot.
- Ogrebem li vas samo jednim noktom, predani ste smrti. Moja je ruka vjeta i
kad se bori noktima - i jo jae rairi Prste pa mu se ine kao deset ukoenih
smrtnih aveti
22*
Strahu podlegne elja za njom. Kao da mu nestaje snage. Ruke mu klonu. Obuzme ga
nemo neutaene elje. Muklo mrtvilo. U glavi mu umi, sljepooice biju. Sjedne
na leaj kao da su ga onamo bacili.
Njene zjenice su nepomine, prodirljive, sva snaga obrambenog nagona lei u
njima, napeta do vrhunca. Razabire njegovu zateenost. zablenutost, klonulost.
Sad je as da promijeni bojevni stav. Njena haljina zauti. To mu dirne ivce,
krv usplamti kao oganj i poleti k vratima.
Na sredini sobe stoji Gordana ispruenih ruku, uperenih prstiju.
- Ako me ne pustite izai, bacit u se na vas noktima.
- Samo casak se strpite - odgovori on. Glas mu dre, a na usne mu se poklizne
smijeak, neto kao da mu je sijevnulo u oima.
- Otvorit u vam vrata, naravno, ako se ne maknete odanle.
Pogledala je njegove ruke. a onda smijeak na suhim usnama. On se okrene prema
njoj licem pa hvata straga zasun i otvara.

Oi joj zatrepte nadom, sigurnost osloboenja protisne joj na usne laki poklik
olakanja. Vrata se otvore.
- Bepo - vikne Francesko.
Od tog imena zadrhte Gordanini isprueni prsti. Na prag dojure napuljski
dvorani, a Francesko zatvori i zapovijedi:
- Sveite je!
Djevojka nazaduje, drei ruke pred sobom i vikne:
- Otrovan! su mi nokti. Tko hoe da umre? Doite. Smrt je u dodiru mojih ruku.
Dvorani ustuknu i pogledaju preplaeni Franceska. Ne prilaze joj. NapuJjci
poznaju otrove i strepe.
- Sveite je, Bepo, na tebi je da se iskae.
Ona eka. Blistavim zjenicama prijeti, obeaje smrt. Zebnja hvata Napuljce.
Pribliuje im se, oni uzmiu, goni ih prijetnjama svojih nokata. Djevojka se
pomakne k vratima. Jo malo i dosegla je.
- Nee mi izmaci nijedan - uzvikne ona - velim nijedan.
Uto se Bepo spotakne o njene rasprostrte haljine na stolcu i sine mu misao.
Pograbi rasprostrti ogrta, rairi ga, skoi prema Gordani i baci joj ga preko
glave i ruku. Drug mu priskoi u pomo. Ona se otimlje samo tijelom jer su joj
ruke vrsto uhvaene. Francesko priskoi, zahvati joj struk. Dok Bepo dri njene
ruke, drugi skida s njih ogrta nateui se s njenom snagom.
Ruke su joj u njihovoj vlasti, u trenutku ih skrene unazad. Francesko je vrsto
dri oko struka da se ne moe otimati.
Uzalud se opire, tri mukarca je svladavaju.
Bepo uzme obje njene podlaktice, a njegov drug vee ih gajtanom otkinutim sa
svoje odore.
- Jo nije vrsto - ree Francesko.
Dvoranin istrgne s njene haljine svileni pojas i jo jednom svee ruke ispod
dlanova tako vrsto da je djevojka muklo za-stenjala.
Izmuena, razbaruene kose, blijeda i svladana, ostala je, stojei svezanih ruku
unatrag.
__ Dobro je. Sad mi idite s puta - zapovijedi Francesko svojim ljudima.
Dvorani odsunu vrata. Napuljski princ opet zatvori i nasmije se bestidnom
zlobom:
- Nije li mudar napuljski princ?
- Napuljski lupe, ne princ. _ Svejedno, svladao sam te.
- Prevarom, kukave!
Smijao se vie od radosti nego od zlobe.
- Svejedno, prevarom ili orujem, glavno da sam stekao
pobjedu.
- U Napulju, u gnjiloj kaljui gdje je potena borba zasjeda, a ljudski stid
poruga, gdje ovjenost i ast izruguju razbojnici, tamo se zasjeda zloina
naziva pobjedom. Jest! Mi u Napulju nazivamo potenom borbom ovo: prevarom
domamiti, svezati ruke i zaepiti usta i onda jo zatrubiti svijetom da se raja
predala iz osvjedoenja, od svega srca. Tako u ja sutra rei kralju: Gordana je
dola k meni i predala se. Eto, ubrat u slavu da si bila moja.
- Napuljski razbojnice, pljakau, ova slava bit e tvoja sramota.
- Moja korist. Od koristi nema vee svetinje - veli Napulj.
- Jao njemu kad pravednost jednom na nj baci ruke.
- Jao tebi kad ih ovijem oko tvojeg uenog tijela. Ona uzmie svezanih ruku.
Dostigao ju je, obuhvatio oko struka, zuri u njeno lice dok se ona s odvratnou
nagnula natrag.
- Sad se brani ako moe. Brani se - privija je k sebi svom snagom.
Odupire mu se tijelom. Otima se posljednjom snagom. To ga jo vie raspali i
opet je privue k sebi i pritisne na njezin vrat vrue usne.
Odjednom osjeti da se ona vie ne brani, da joj tijelo biva tee, a glava joj
klonu unatrag.
- Nema snage da se dalje brani?
- Nemam.

- I predaj e S se mojem zagrljaju?

- Ne predajem, ali ne mogu se braniti.
Francesko zaboravlja sve oko sebe. Digne je, ponese, poloi na leaj i usnama
trai njezin vrat. Toga asa Gordanino se tijelo poput jegulje prevrne a njegove
usne zahvate joj zatiljak. Ona skupi svu snagu svoje vjetine i zavezanim rukama
trai njegov obraz. Noktima zagrebe u njegovo lice.
l
Napuljac vikne, skoi od nje. Gordana skoi na noge i uspravi M viui:
- Osveena sam! Otrovani ste! Otrovani!
Dotaknuo se svojih obraza. Krv mu curi. Problijedio je, raz-Jni se i bjesomunim
zamahom uhvati stolicu da je udari. :-<.-. - Ako me ubijete, nitko vam nee
pruiti protuotiov.
Stolica se u zraku zaustavi, a strava za ivotom
vie:
- Gdje je protuotrov? Gdje? Gordana, gdje? Reci...
- U mojoj odaji, u krinji.
- Brzo, Gordana, doi!
I on tri k vratima, otvori ih - gotovo polulud izgura djevojku na vrata, a sam
tri naprijed glavom bez obzira, zovui je:
- Gordana, brzo, brzo!
Bjei hodnikom, drui od straha pred smru. Jurili su neo-bazirice. On krvava
lica, ona svezanih ruku.
U velikom koridoru stoje paevi. Spazivi njih dvoje, gube glavu od uda. Samo
Stjepko tri u susret djevojci i stade vikati u sav glas:
- Gordana - svezana - Gordanal
Na Stjepkov povik ona promijeni smjer i krene ravno, mjesto da se uputi na stube
kojima je ve htio Francesko da to prije stigne gore u drugi kat u odaju
dvoranka gdje mu je spas, ne videi da ga Gordana vie ne slijedi.
A pa tri za djevojkom.
- Kamo bjeite, Gordana? Tamo je kralj.
- Pusti me. Moram govoriti s kraljem prije kraljice. Ne boj se.
Bez otpora pa otvori.
U odaji sjedi kralj s Varadijem, Stjepanom Zapoljem i Petrom Gerebom.
Djevojka sva raupana, svezanih ruku utri i baci se pred kralja na koljena:
- Velianstvo, pomo!
Vie nije mogla izrei. Drhtava, blijeda klone mu pred noge. Zapanjena gospoda
priskoe djevojci. Varadi joj pone odve-zivati ruke, a usplahireni kralj pita:
- Tko te svezao?
- Napuljski princ Francesko! f^ J"Vm^
(
: f

Svi su pogledali.
:
";f 3!;v
- Kako? Zato? Govori!
Isprekidanim reenicama prikazuje njegovu prevaru i pokuaj zloina, kako se
branila i obranila.
Sve vie se kraljeva dua ispunja Ijutinom.
- Ovo je sredstvo pokuao Napulj da osujeti vjenanje. Nita nije tako ogavno
ega se ne bi laali. Dosta je toga. Varadi, neka doe Francesko. Istjerat u ga
iz dvora kao pseto, bacit u ga na cestu.
__ Ne bi te on usudio da nije imao pomoi - pridometoe Varadi, ali ve su na
otvorena vrata uli Francesko izgrebena lica i kraljica zamotana u plat. Glava
joj je omotana velom, licem joj trepti smrtni strah.
Ne brinui se ni za koga drugoga, pohita Gordani:
- Idi - uhvati je ona za ruku - spasi mi brata.
- Nije zasluio - ubaci kralj otro.
Kao da nije ula ovu primjedbu, hvata Gordanu, ponizujui se u svojem strahu za
brata to stoji u dvorani blijed poput mrtvaca i, drui, oekuje Gordaninu
milost.
- Gordana, trai to hoe, samo mi spasi brata.
- Ne traim nita.

- Ali traim ja - uzvikne kralj.

Tek sad bude Beatrici jasno da tu zapovijeda kralj i zauzima se za djevojku.
- Gordana e mu pomoi ako Francesko prizna zato je htio poiniti ovo nedjelo veli Matija.
- Zagledao sam se u nju ve odavna - odvraa Francesko, a kraljica ubaci:
- Odvie je pio. Pogledaj ga, u pijanstvu ljuto se zaboravio. Matija, ne dopusti
da djevojka kojoj sam bila majka bude ubojica mojeg brata.
- Htio si sprijeiti njeno vjenanje da omete moje osnove? Po ijoj uputi?
Govori, Francesko.
- Sam odgovaram za svoju zabludu, kralju. Smilujte se, otrovan sam.
- I duh ti je otrovan.
- Gordana, molim te - ape kraljica Gordani, a ona odvrati:
- Velianstvo neka ne moli.
- Beatrica upadne daui: - Nema protuotrov?
- Imam.
- Daj mi ga i trai to hoe.
- Nita ne traim, kraljice, jer nije od potrebe.
- Prekasno je?
- Nije bilo otrova!
- Kako?
- Utekla sam se varci da spasim svoju ast.
- Govori li istinu?
- Njegovom velianstvu ve sam priznala!
- Rekla je istinu - potvrdi kralj.
Oboje brae odahnu. Istog asa osjete da su na njih pali teki oblaci kraljeve
osvete. Poto su oboje znali da nema otrova, bilo im je da kunu i preklinju
nesretni udes to im je istrgnuo iz ruke Gordanu i uspjeh to su ga oekivali od
njene sramote.
Beatrica ponosno uzdigne glavu, makar je jo odjekivao dvoranom n jezi u ponizan
glas dok je molila Gordanu.
Kralj skrsti ruke na prsima i, promatrajui svoju enu i nje-; brata, ree:
- Ovakvu sramotu pred itavim dvoranstvom!
- Zasluio je ukor - ispriava ga Beatrica - ali rekoh: pio je, ve sam leala u
postelji kad je nasrnuo k meni. Srea da je tako prolo.
Gordana se obazre na vrata i protrne. Princ Ivan i Damir banu u dvoranu. uli su
od Stjepka to se dogodilo i obojica stupe prijeteim stavom prema Francesku.
Pogled na oba mladia Bea-tricu potpuno dozove k svijesti. Trijumfirajui
pogleda kralja:
- ini se i princa je zahvatio strah zbog Gordane.
- Sto eli moj sin? - prekine kralj Beatricu i poe prema Ivanu, gledajui ga
otro, a Damir upadne kao munja:
- Velianstvo, uo sam to se desilo mojoj vjerenici i traim od napuljske
visosti zadovoljtinu. Princ Ivan mi brani da se bijem i dolazim traiti
kraljevu odluku.
Ironini smijeak odrazi se u Beatriinu licu, dok se kralj zadovoljno okrene
sinu:
- Doao si da ja odluim?
- Da kraljevski oe!
\
-- Jesi h uo, Francesko?
:
- Spreman sam dati zadovoljtinu na mau - odgovori! on - a Beatrica mu dobaci
znaajan pogled odobravanja, shvaajui bratovu odluku koja joj prua novu nadu.
- Sutra u zoru - doda Damir odluno.
- Velianstvo - prie Gordana kralju - ne mogu dopustiti da se moj vjerenik bije
s njegovom visosti. Molim da mu zabranite.
- Gordana - ukoravajui dovikne Damir.
- Princ Francesko domamio me u kulu prevarom. Poteni ma mojeg vjerenika ne
moe se mjeriti s nedostojnikom.
- Vrijea sina napuljskog kralja - povie Beatrica raspa-Ijeno.

- Velianstvo, tamo u kuli dobacila sam napuljskom princu krutih rijei. On ih

nije odbio, naprotiv, ponosio se njima. A Matija se nasmije:
- Kako vidimo, bit e bolje ako ne damo Gordani priliku da nam jo vie toga
ispria iz one kule. Francesko ne moe danas odluiti o tom megdanu. Sama si
rekla, kraljice da je odvie pio. Dakle, sutra kad se prospava, moe Damini
poslati odgovor. Pri tom ostajem. Idi Gordana sa svojini vjerenikom, neka te
odvede gore, a ti Ivane budi miran. Tvoj Damir junak je na mau. Sutra e dobiti
Franceskov odgovor. A onda jo odluujem ja. Francesko, idi u postelju, toliko
ti je vina u glavi da te jedva dre noge.
Svi ostave kraljevu dvoranu, osim Zapolje i Gereba i, kao da se nita nije
desilo, kralj nastavi s njima vijeanje. Onda i njih otpoalje na poinak,
jedino zadri Varadija.
Nakon toga zapovijedi pau da mu dozove Mladena Berisla-vica, Orbana i katelana
dvora Gvulaja. Prije nego izae, pa najavi kralju dvoranina Simona. To pobudi kraljevu pozornost i on odredi da mladi
doe.
Smjerno se poklomvi, Simono zamoli kralja za oprotenje to nije odmah rekao da
je za kraljicu donio iz Napulja poruku. Malija ga ponuka da mu sve iskae.
Simono ispria poruku.
Sluajui, kralj je gledao Varadija i smjekao se, primije- A mi emo se pobrinuti da se Mafeo ne proda Napulju...
Onda svrati pogled Simonu:
_ Jesi li dobio kakav nalog od kraljice ili njenih dvorana da u mojim odajama
uhodi?
_ Nisam, jedino su mi odredili da sutra rano u zoru dovedem svu pratnju
milanskog poslanika Mafea pred vrata sjeverne kule, da svi budemo tamo, a ono
to vidimo ne priamo itavom dvoru.
- Ah! - vikne kralj. - Sad ih imam. Tko ti je to naloio?
- Gospodin Enriko.
- ujete li, Varadi? Spremili su to. Spremili. Dobro, sad im vie nitko ne moe
pomoi. Simono! Ti e sluiti ovdje meu mojim dvoranima dok ne odredim
drugaije. Sad idi.
Mladi se pouri.
- Mladi bi vie koristio vaem velianstvu da ostane meu Napuljcima savjetuje Varadi.
Napulj cima sam odredio takvu sudbinu da Smiono ne bi imao kod njih posla.
Kralj sjedne u naslonja. inilo se da je vrlo umoran.
- Zatrait u od napuljskog kralja da izmijeni svojeg poslanika. Ranzano mora s
ovog dvora, njegov upliv na kraljicu je tetan.
Dvorski metri, Mladen Berislavi, Orban i dvorski katelan uoe. Kralj ih
pozove blie:
- Ne elim da dvorani koji su bili svjedoci ovog dogaaja o tome pripovijedaju
sutra drugima. Zabranite im.
- Bit e kako zapovijeda kralj.
- A sad pazite to u vam rei: od ovog asa nijedan napulj-ski dvorani n ne
smije prolaziti dvorom.
Dvorski m e iri gledaju pitajui, a Mladen Berislavi primijeti:
- Kako da to provedemo velianstvo?
- Sasvim jednostavno. Sutra u zoru sazovite sve napuljske dvorane tamo u tree
dvorite mojeg dvora, ba u zgradu za goste. Ondje nema sada nikoga, a niti e
do Boia stii kakvi gosti. Dakle, sazvat ete ih sve onamo, osim Enrika. On
neka ostane s kraljicom jer joj dvorskog metra moram dati. Kad se Na-puljci
tamo sabciu, rei ete im da sam odredio neka ne izlaze iz one zgrade. Ostaju
tamo dok ne odluim drukije. Nikoga, naroito nikoga od njih ne smiju pustiti u
moj dvor. Ovdje u dvoru ostaje, kako rekoh, samo Enriko. Meutim, ni on ne smije
dolaziti

k meni ni u predvorje, nikuda. Naroito zatvorite stube k milanskim poslanicima.

A Marcelu recite moju elju da ostane u mojem dvoru.
- Posebnu strau postavite pred vrata napuljskog poslanik^ Ranzano ne smije
izii ni u veliko predvorje. Princu Francesku postavit e strau ti,
Berislaviu. Nije mu doputeno izii ni u blagovaonicu. Jelo e mu se donositi u
njegove odaje. Isto tako i Ranzanu. Jedino kraljica ima slobodu da se kree
dvorom ili poe na etnju u dvorite u pratnji Enrika ili svojih dvoranka. ali
svaki put kraljicu mora pratiti jedan od vas. Sve kraljiine na-puljske dvorane
zamijenit ete mojim ljudima.
- Ako napuljski dvorani ne posluaju?
- Neka ih oklopnici poue kako se sluaju kraljevske zapo vijedi.
- A moj katelan neka slua ovu zapovijed: bude li tko i od drugih poslanika
zatraio u dvor, najavite im da je to nemogue jer u dvoru vlada teka kuna
bolest. Razumijete?
- Da, velianstvo.
- Nadalje, katelan neka postavi na strau samo moje crne oklopnike, oni su
najpouzdaniji. Sade idite. Kad svane zora, neka je sve kako sam odredio.
Sva su trojica izili iznenaeni zbog kraljevih naloga, a on pogleda Varadija:
- Francesko je skuhao vruu poparu. Neka je sada deru. Drat u ih u kavezu kao
lavove.
- A Dami rov megdan s Franceskom?
- Kako da se biju kad je Francesko zarobljen?
- Dakle, velianstvo ne doputa zadovoljtinu Damini?
- Damir je u pravu i kakav je vjetak na mau, sasjei e Franceska.
- Ipak je Francesko neobino spremno pristao na megdan. - Oito pozna tajnu
Alfonza Borgie.
- S otrovanim maem?
- Da, i zato mi je upalo u oi to se Francesko tako brzo i odluno odazvao.
Samo zato neu dopustiti Damini da se s njim bije.
- I Gordana se teko zabrinula za svojeg vjerenika.
- A moda se i pobojala da joj izmakne mogunost udaje za Ivanova prijatelja
koji bi je prepustio princu?
- Velianstvo jo uvijek sumnja?
- Sumnjat u dok ne primim dokaz. Nije li vam poznato da se Gordana mogla udati
za princa? U neprilici Varadi odvrati:
- Ne znam o tome nita.
- Ja znam. I ako se uvjerim da taj brak nije prevara, Gordana e zasluiti moju
zatitu, ak i potovanje.
- Vjerujem da ljubi Damira, inae .bi pola za vojvodu.
- Vojvoda ne bi pristao na prividni brak. Zapravo, ne moe se snai s tim
enama. Gordanina se lukavost prikazala danas u pravom sjaju. Zavarati mladia
da je otrovala nokte. Genijalna
misao.
Sve neprijat osjeao se Varadi u bojazni da se ne oda. Lukavost mu je bila
potpuno nedostina krepost i jedva je ekao da kralj prekine razgovor. Zelja mu
se ispunila.
- Sve u doznati u nedjelju kad se obavi vjenanje, a onda e se rijeiti
Gordanina sudbina, ili kraljeva milost, ili oboje u tvravu. San me svladava.
Idite i vi na poinak. U nedjelju u znati, varaju li me, i ona, i sin, i Damir!
Dotle se kraljica jadala Ranzanu i Francesku nad loom sudbinom.
- Odnedavno nam sve ide po zlu. Sto god uzmemo u ruke, raspada se. Zar su me
napuljski bogovi ostavili?
- Naprouv, vdiC.jnstv<> -ree Ranzano - dopustili su danas ovaj poraz da sutra
pobjedonosno zauzmemo itavu kraljevu bojnu poziciju. Princ Francesko ide sutra
s Damirom na ma. Time Ivan gubi svojeg dvoranina, Gordana vjerenika, a kralj
milansku enidbu.
- Vi se nadate Damirovu porazu?
- Alfonzo Borgia nauio je Franceska kako se pobjeuje otricom maca.

Ona je legla zadovoljna.

" * *
Sutra u zoru poalje Francesko Enrika k Damini t porukom: ako nije kukavica neka
mu odmah izae na megdan u kraljevski vrt. Ali kad je Enriko htio poi. zaustave
ga na hodniku oklopmcL
- Visosti - vrati se Enriko - neto se dogodilo. Oklopnici mi ne doputa] i
proi. Vele da je to kraljeva zapovijed.
Sada izae Francesko, ali straa i njega zaustavi. Uzalud se prijetio, straa mu
je kopljima zakrila put.
Onda stigne dvorski metar Orban pa najavi Francesku kraljevu odluku.
Kunui, vrati se napuljski princ u svoje odaje, i zovne Ran-zana da priaju dok
se ne probudi Beatrica.
Oko deset sati ona ue k njemu sva zadihana.
- Ve znam sve. Nae napuljske dvorane kralj je nekuda odveo i zamijenio ih
svojim ljudima. Lanci su oko nas stegnuti. Strahota je to. Sto da radimo sada,
Ranzano?
k meni ni u predvorje, nikuda. Naroito zatvorite stube k milan-skim
poslanicima. A Marcelu recite moju elju da ostane u mojem dvoru.
- Posebnu strau postavite pred vrata napuljskog poslanika. Ranzano ne smije
izii ni u veliko predvorje. Princu Francesku postavit e strau ti,
Berislaviu. Nije mu doputeno izii ni u blagovaonicu. Jelo e mu se donositi u
njegove odaje. Isto tako i Ranzanu. Jedino kraljica ima slobodu da se kree
dvorom ili poe na etnju u dvorite u pratnji Enrika ili svojih dvoranka, ali
svaki put kraljicu mora pratiti jedan od vas. Sve kraljiine na-puljske dvorane
zamijenit ete mojim ljudima.
- Ako napuljski dvorani ne posluaju?
- Neka ih oklopnici poue kako se sluaju kraljevske zapovijedi.
- A moj katelan neka slua ovu zapovijed: bude li tko i od drugih poslanika
zatraio u dvor, najavite im da je to nemogue jer u dvoru vlada teka kuna
bolest. Razumijete?
- Da, velianstvo.
- Nadalje, katelan neka postavi na strau samo moje crne oklopnike, oni su
najpouzdaniji. Sade idite. Kad svane zora, neka je sve kako sam odredio.
Sva su trojica izili iznenaeni zbog kraljevih naloga, a on pogleda Varadija:
- Francesko je skuhao vruu poparu. Neka je sada deru. Drat u ih u kavezu kao
lavove.
- A Damirov megdan s Franceskom?
- Kako da se biju kad je Francesko zarobljen?
- Dakle, velianstvo ne doputa zadovoljtinu Damini?
- Damir je u pravu i kakav je vjetak na mau, sasjei e Franceska.
- Ipak je Francesko neobino spremno pristao na megdan. - Oito pozna tajnu
Alfonza Borgie.
- S otrovanim maem?
- Da, i zato mi je upalo u oi to se Francesko tako brzo i odluno odazvao.
Samo zato neu dopustiti Damini da se s njim bije.
- I Gordana se teko zabrinula za svojeg vjerenika.
- A moda se i pobojala da joj izmakne mogunost udaje za Ivanova prijatelja
koji bi je prepustio princu?
- Velianstvo jo uvijek sumnja?
- Sumnjat u dok ne primim dokaz. Nije li vam poznato da se Gordana mogla udati
za princa? U neprilici Varadi odvrati:
- Ne znam o tome nita.
- Ja znam. I ako se uvjerim da taj brak nije prevara, Gordana e zasluiti moju
zatitu, ak i potovanje.
- Vjerujem da ljubi Damira, inae.bi pola za vojvodu.
-.-*

_ Vojvoda ne bi pristao na prividni brak. Zapravo, ne moe se snai s tim

enama. Gordanina se lukavost prikazala danas u pravom sjaju. Zavarati mladia
da je otrovala nokte. Genijalna
misao.
Sve neprijatnije osjeao se Varadi u bojazni da se ne oda. Lukavost mu je bila
potpuno nedostina krepost i jedva je ekao da kralj prekine razgovor. elja mu
se ispunila.
- Sve u doznati u nedjelju kad se obavi vjenanje, a onda e se rijeiti
Gordanina sudbina, ili kraljeva milost, ili oboje u tvravu. San me svladava.
Idite i vi na poinak, U nedjelju u znati, varaju li me, i ona, i sin, i Damir!
Dotle se kraljica jadala Ranzanu i Francesku nad loom sudbinom.
- Odnedavno nam sve ide po zlu. Sto god uzmemo u ruke, raspada se. Zar su me
napuljski bogovi ostavili?
- Naprotiv, velianstvo -ree Ranzano - dopustili su danas ovaj poraz da sutra
pobjedonosno zauzmemo itavu kraljevu bojnu poziciju. Princ Francesko ide sutra
s Damirom na ma. Time Ivan gubi svojeg dvoranina, Gordana vjerenika, a kralj
milansku enidbu.
- Vi se nadate Damirovu porazu?
- Alfonzo Borgia nauio je Franceska kako se pobjeuje otricom maa.
Ona je legla zadovoljna.
* * *
Sutra u oru poalje Francesko Enrika k Damini s porukom:
ako nije kukavica, neka mu odmah izae na megdan u kraljevski vrt. Ali kad je
Enriko htio poi, zaustave ga na hodniku oklopnici.
- Visosti - vrati se Enriko - neto se dogodilo. Oklopnici mi ne doputaju
proi. Vele da je to kraljeva zapovijed.
Sada izae Francesko, ali straa i njega zaustavi. Uzalud se prijetio, straa mu
je kopljima zakrila put.
Onda stigne dvorski metar Orban pa najavi Francesku kraljevu odluku.
Kunui, vrati se napuljski princ u svoje odaje, i zovne Ran-zana da priaju dok
se ne probudi Beatrica.
Oko deset sati ona ue k njemu sva zadihana.
- Ve znam sve. Nae napuljske dvorane kralj je nekuda odveo i zamijenio ih
svojim ljudima. Lanci su oko nas stegnuti. Strahota je to. Sto da radimo sada.
Ranzano?
- Velianstvo, pokuao sam otii u veliko predvorje da ekam dok izae va
saveznik, ali mi katelan saopi kraljevu zapovijed. Zatjerani smo u kavez.
- Idem kralju. Zaprijetit u se.
- Velianstvo, priekajte, naHain se pomoi od naeg saveznika. On nas nee
ostaviti na cjedilu.
- Sto nam koristi kad smo od njega razdvojeni kraljevim oklopnicima.
- On e raditi mjesto nas. Vama je ipak doputeno da se kreete dvorom. Kraljev
Bruto javit e se moda vama. Idite kralju. Uostalom, ena ima pravo traiti
razjanjenje od mua.
- Otila je. Kad je stupila u Matijinu odaju, upitala ga je, suzdravajui se:
- Kakve su to odredbe? Gdje su moji dvorani?
- Draga moja, dogodila se nesrea. Nekoliko od njih razboljelo se od kuge i zato sam ih sve udaljio s dvora da nas ne zaraze.
Rekao je to udno, ozbiljno, a njoj se inilo da se ipak ruga.
- Kuga na dvoru?
- Prava kuga - odvrati kralj - i zato sam ti poslao svoje zdrave dvorane. im
Napuljci ozdrave, vratit e se. Ne bismo li poli k doruku?
- Neu okusiti nita ako mi brata i poslanika ne pusti na slobodu.
- Zar su u tamnici?
- Neu vie podnositi tvojih poruga.
- Francesko je poinio sablazan, moram ga kazniti. A Ran-zano opet alje
kojekakve krive vijesti s dvora. Poto sam ja ovdje kralj, barem jo danas, to

sam se usudio zaprijeiti da mi taj gospodin pod mojim krovom ne podmee

zasjede. Reci mu neka se popravi jer ga inae moram otpremiti nie od prizemlja.
- Matija, tko u posljednje doba ravna tvojim djelima?
- Moja volja.
:
- A tvoje vitetvo koje si dosele vazda iskazivao kraljici? i
- Rekla
si da sam barbarin. elim zasluiti tvoj naziv.
Onda se tropotom otvore vrata.
- Varadi! - usklikne kralj s toliko radosti, gotovo njenosti prema svojem
kancelaru da se on zapanjio.
- Neto je vano, vrlo vano, Varadi? - pita gotovo sretan.
- Da, velianstvo, vrlo vano.
- Evo me, ve idem.
Prijateljski, radostan kraljev ton prema kancelaru dotakne Beatricu kao alac.
Ustala je i osjetila da nee moi zauzdati silu mrnje koja oivi u njoj prema
tom ovjeku pa hitno krene prema vratima i izie ne obazrevi se na kralja.
On odahne. Osjetio se osloboen, spaen i upita:
- Gdje je Baka?
:
- Upravo se vratio iz dominikanskog samostana.
- Idem da ujem.
Varadi mu otvori vrat*,
_ Dakle, u kakvoj su vni dominikanci mojim
ljima? - upita Bakaa.
On se pokloni:
......
- Kraljevsko velianstvo, okuao sam svu svoju dosjetljivost da neto napipam
Moj prijatelj prior u toku razgovora natuknuo ?da neki fratar ic Temivara esto
narodu govon protiv kraljev-ske vlasti uope a to da je i protiv vaeg
velianstva.
- Gdje je taj fratar?
- Otiao je u nepoznato, ali vratit e se. Cesto se dogaa da nekud nestam i ( ,
d..l.,/i. On pobuuje sumnju Nadam se da e kralj dobiti k izdajnika koji uruje
protiv vaih osnova. Prior se zakleo da e nam pomoi da uhvatimo krivca.
- Taj fratar nije mogao prodrijeti u moj dvor i odavle izmjet.!_VRekose mi ba u samostanu da temivarski fratar ima u dvoru ortaka, jer
se hvalisao da iz dvora dobiva vijesti.
- Katelan zala/o i lavu da je to nemogue.
- Kad te fratar vrati, sve e izai na vidjelo.
- Nagradit u svakog tko mi prokae put koji vodi do mojeg izdajice na dvoru. I,
ako ga naem meu svojim najvjernijim, znajte, kazna e biti najjezovitija.
Za ovog razgovora Varadi je pregledavao spise koje su mu . donijeli kraljevski
pisari, a onda ih prui kralju na itanje.
U odaji nastane tiina. Kralj se uhvatio posla i vie nije o tome govorio.
Kad je Baka krenuo k vratima, Varadi gleda za njime, oi mu nemirno titraju.
Onda mu kralj preda jedan papir i odredi da ga odnese milanskim poslanicima.
Otiao je gore u njihove odaje i predloio im itav plan za velike sveanosti
koje bi se imale odrati prigodom dolaska vojvotkinje Bianke na dvor.
- Ali nije naznaen rok kada e kraljevski svatovi otii po
vojvotkinju - primijeti Mafeo.
- Kralj e odrediti rok im dobije vijesti o turskim namjerama - umiri ga Varadi
- ali eli da se dotle pripravi raspored sveanosti.
Poto su o tom vijeali, milanski poslanik Marcelo upita
lr ri Tlf*f"] 3 I*H *
- Gospodine kancelare, dopustite mi jedno pitanje. Jo uvijek nemate traga o
ovjeku koji se tako lupeki posluio mojim imenom i poslao u Milano mojeg
kopistu?
- Sigurnog traga nema.
- Sumnjate li na koga?
- Na Griu sam poeo sumnjati, samo to nemam nikakva opravdanja.
- Zato ne priopite kralju?

- Trebam barem mali, barem nekakav dokaz ako neu da udari svojim gnjevom.
- Izdajnik se nalazi meu kraljevim pristaama?
- A kralj ga naroito cijeni. Napokon: ne elim ni svoju duu ogrijeiti
Uvjeravam vas, iroko rastvaram oi, pazim traei dokaze.
- Bio bih vam zahvalan - ree Mafeo - da mi jednog dana otkrijete razbojnika
koji se usudio prikazati mene kao nevjernika svojem vojvodi.
- A mene kao izdajicu - doda Marcelo. Varadi otro pogleda Marcela:
- Bit e da vam je veliki neprijatelj, kad je vae ime potpisao na svojim
vijestima. Ima li tko na dvoru tko bi vam se elio osvetiti?
Marcelo se zbuni od preotrog Varadijeva pogleda i slegne ramenima.
- Ne znam.
- Dobro se skriva - primijeti Mafeo.
- Ali moje su oi uprte u nj. Svi koji smo u to upueni pazimo. Negdje se krivac
mora zadjenuti, spotaknuti i pasti.
Kad su se za Varadijem zatvorila vrata, Mafeo apne Mar-celu:
- Uvjeren sam da je vae ime dospjelo pod one vijesti po Beatriinoj osveti to
se niste htjeli s njom zdruiti protiv kralja. .
Nije odgovorio. Sjetio se onog prizora, kad je omamljen stra
u Beatriinih obeanja bio gotov da poini izdajstvo. Od te
pomisli sledilo mu se srce.
.
* *
A Beatrica je Francesku i Ranzanu ispripovijedila o svom posjetu kralju, a onda
o Varadijevu dolasku.
- Kralj ga je oslovio glasom i rijeima to su zvuile kao elja da mu se baci u
naruaj. Sve zlo to me snalazi ne dolazi od kralja, nego od Varadija. Opet je
ovladao njime. Uvijek je bilo tako. im Varadi predobije kralja za sebe. on se
odvraa od mene. Sve to sam dosad pretrpjela, sve dolazi od Varadija, a ja
nisam mogla da ga maknem. Ni to niste uspjeli, Ranzano.
- Velianstvo, bio sam spreman da mu kapnem otrova u pie* a vi ste me
sprijeavali, da e ga smaknuti sam kralj.
- Kad mi je kralj sprijeio izlaziti iz dvora, moj plan se razbio. A sad, eto, u
to sam zapala.
- Velianstvo opet zaboravlja kraljeva sina Bruta.
- To slavno ime zasluilo bi da makne Varadija. <
- I sve one koji nam stoje
na putu.
Iz druge sobe zaviri Nardela, mirkajui malim oima.
- Ima li to za mene, Nardela?
_ Drago moje velianstvo, donosim vam pisamce.
_ Od koga? - trgne se Beatrica.
Starica izvue iz starakih njedara zamotak.
- Od koga je, ne znam, ali napis pisma slovi na moju kraljicu. ekala sam dok se
moje drage oi ne probude da uruim pisamce.
Beatrica je razderala omot. Ranzano i Francesko pogledima hvataju napisane
rijei:
"Kraljice! Pokua li samo jo jednu spletku, stupit u pred kralja sa svim
otkriem i tvojom rukom pisanim ljubavnim oitovanjem - meni. Tako mi boga i
due, to je posljednja opomena. Tvoja pisma meni donose smrt tebi. Ramiro".
Nijemo bulji u smuene pouzdanike koji su itali pismo.
- Tko ti je dao pismo, Nardela? -upita Francesko.
- Dao mi ga nije, nego kad sam jutros otvorila vrata svoje sobe, vidim da se na
pragu neto bijeli. Dignem i proitam napis. Onaj koji ga alje znao je da u ga
predati svojoj gospodarici
- Idi, idi - uzbueno e kraljica. I stara se pokupi iz odaje. Njih troje
gledaju zaueno.
- Prok
i pa! - kune Francesko.
- Ako su Napuljci odvedeni s vaeg dvora, velianstvo, onda Ramiro nije meu
njima.

- Zorom su ih odveli, dakle, imao je vremena da pismo gurne pred Nardelnui vrata
jo noas - upozori Francesko.
- I to nije iskljueno. Ranzano uzme pismo i proita ponovo.
- Nisam li na jueranji dogaaj u kuli, ili moda na vijesti u Milano?
- One vijesti nismo poslali mi - prenese sada Beatrica gnjevno.
- Ramiro tako misli.
- Ramiro. On gospodari mojom sudbinom, ropski pa, sluga, crv. Neu da to trpim
pa morala svu tu napuljsku hordu poslati kui. Istjerat u ih neka idu u Napulj.
Otac mi mora poslati druge dvorane, sve do posljednjega.
- Hoe li kralj na to pristati, velianstvo?
- Kralj, straa, ropstvo, okovi, meni, Beatrici Aragonskojl Ne! Tu se mora neto
uiniti. Ranzano, stupit u pred kralja i uzviknuli da e me uti do Napulja.
- Neko je velianstvo znalo da se genijalno pritaji sa smijekom na usnama.
- U slobodi se moe smijati, u tamnici samo urlikati.
- Kad se velianstvo smiri, latit e se opet oruja svojeg uma kojemu nema
otpora ni u riznici kraljevih prevejanosti. U klopci smo i sad valja misliti
kako se izvui i najuriti neprijatelja.
- Razmisliti, traiti u ovim zidinama izlaz, izlaz! Onda se njeno tijelo i
bijele ruke ponovo uzdignu:
- I nai u ga, nai
- Va vjerni podanik Ranzano spreman je da vam pomogne. , - Mirno u se predati
kraljevoj odredbi da potraim sigurnu monu zasjedu - ree ona.
Ali ova predaja nije bila mirna. Svakog dana donosila joj je Nardela po jedno
pismo. U njima je bila samo jedna jedina rije - Ramiro.
Ta rije pee, gui, davi, goni kao okrutna zvijer svoj plijen. A Nardela nije
mogla ni bdei uhvatiti ovjeka koji bi dolazio poput nevidljiva duha i
ostavljao pisma na njenom pragu.
SUDBONOSNI DAN
U crnoj svili, s nakitom od zlata i dragulja, ulazi gospoa od Brezovice u odaju
svojeg sina u kraljevskom dvoru.
Mladen Berislavi poloi njezin ogrta podstavljen kunovinom na postelju, ponudi
joj stolicu i primijeti:
- Sunce hoe da ogrije svadbenu sreu gospodina Damira. Bit e vrlo sveano. Sav
je dvor spreman za vjenanje. Gozbi e prisustvovati svi dostojanstvenici,
milanski poslanici i sva njihova pratnja.
- A Napuljci?
- Oni sada nisu uz kraljicu. Tako je odredio kralj, ali kraljica dolazi i u
crkvu.
- Koliko asti iskazuju mojem sinu. Kakva je to radost i srea!
- Evo Damira, gospoo.
- Uao je. Majino se oko naslauje gipkou njegova stasa. Odijelo mu je od
modre svile i svjetloruiastog baruna. Ispod proreza modrih rukava vire
naborani naici od bijele svile. S ramena visi pelerina od baruna, izvezena
zlatom, podstavljena svilom. Ma je ureen draguljima. Na glavi modri klobuk s
bijelim perom i kopom od blistavog kamenja. Ispod klobuka sputaju se u
valovima crne kose sve do ramena. Lice plemenite ljepote vedro je, gotovo
veselo.
- Kakav si mi divan, sine, u ovoj svadbenoj odori! I vedar sL
- Na svadbeni dan to nije udo - ree Berislavi - ali ja idem. Gospodine
Damiru, vaa majka eli govoriti s vama nasamu. Kad bude vrijeme da siete,
poslat u Stjepka. Mnogo vam vremena ne preostaje do polaska u crkvu.
Kraljevski dvorski metar ostavi majkui sina. Ona ga gleda s uitkom i ponosom.
- Ljepeg mladoenje nije vidio itav svijet.
i
- Majice, samo kad se sviam vama.
- A njoj?
- eljeli st
sa mnom neto govoriti?
Kao da je u svojoj dui, punoj nejasnih misli, traila to da

,
- Sjea li se, Damire, onog dana nakon tvojeg dolaska s Viegrada k: J si mi
povjerio svoju nesreu?
- Sjeam s<
predobro.
_ Kad mi je tvoj otac donio vijest o vjeridbi, bila sam sretna to su pale zapi
tvojoj srei. Ali od onog dana kad me kralj pozvao u ovaj dvor i zapovijedio da
zamolim to hitnije vjenanje, neto se u mom srcu buni. Kralj mi je zabranio da
ti govorim o neki; stvarima. Ipak te pitam: zna li kakva je roda Gordana?
_ Nosi inu- Cesmiki, dakle, plemenita je i slavna roda, pa to da pitam.
- Pravo ir I nije drjgaije. A zato kralj eli da ostane nekoliko dan:, u
njegovoj ljetnoj palai?
- Po svoj prilici da budem blie princu.
- A ona? Z
nije zlo to je Gordana tako blizu Ivana? Rekao si da je ljubila
njega. Tolika blizina, sine, nije dobro. Ne, nije. Sluao je, smijeei se, a to
je ohrabri.
- Kad se ti smije, onda nema straha. Kakva je to velika promjena sine I tako
brzo. Ipak, tvoje mi oi vele da si sretan. I neu da pitam, makar mi srce nije
posve mirno. Ne, nije.
- Jer vam srce sluti to se krije iza ovog vjenanja. Strah se pojavi u njenim
oima.
- I vjeridba i vjenanje ima da spasi prinev milanski brak. Majka zadrhti,
sklopivi ruke.
- Vi, majko, morate doznati svu istinu da meu nama ne bude nesporazuma.
Ispria joj sve to se dogodilo u vezi s vjenanjem. Sluajui, njene se oi
napune krupnim suzama.
- Prividni brak? Sine, Damire, tebe su razapeli na kri. Pro-boli su tvoje srce.
- Nema u ovim grudima boli, nema vie onih muka to su ih parale onog dan i kad
sam se razotkrio vama.
- Nema? 7 r je to vjerovati. Ne da se bol obrisati kao suza s lica. Ljubav ne
gasne kao svijea kad u nju puhne". Od onoga dana, kad si mi se povjerio nije
prolo mnogo tjedana.
- Sluajte me, i vae drago srce odmah e stei mir kao to ga je steklo i moje.
One noi na Viegradu razulario je enju moje mladosti dodir Gordanina tijela,
kad sam je drao u naruju. Majko, moje je srce kriknulo za Gordanom, ali ja sam
taj krik uguio, t c i ga dotle dok je utihnulo zauvijek.
- Zauvijek^ Damire, pritajilo se.
- Zanijemili > je i smirilo se. Pruio mi je ruku pomonicu Ivan, ta svijetla
ista dua. I ja sam se pridigao. Prividna vjeridba, prividni brak moje je
spasenje. Povjerio mi je Gordanu da
je spasim vjenanja s vojvodom i tamnice i da je uvam za njega. Ja vodim
Gordanu putem k njemu, k njegovoj i njenoj srei U tom saznanju rasplinule su se
moje enje za njom kao maglice u dalekom svemiru. Sad znam: Gordana e biti
njegova, samo njegova, bit e ena moga prijatelja, kojemu sam prisegao vjenu
odanost. To saznanje, majko, izgara moju ljubav. Da, istina je, majice,
sluajte, izgara i dogorjet e do posljednje eravice, pretvoreno u pepeo. Ja
sam vedar i veseo. I to se vie udubljujem u ovaj svoj poloaj, sve vie
osjeam mir.
- Obmanjuje se, Damire.
- ujte me, Gordanu gledati uz Ivana to je kao da gledam svetinju koje se ne
mogu dotai ni dakom elje ni sjenom enje. Nemogue je to. I oduvijek sam
osjeao da u toj svetinji. Ivanovoj srei, ostati vjeran do smrti. A sad to
znam. Sad sam siguran u pobjedu. I srea je to e Ivan zadobiti Gordanu, a da
mu prijestolje ipak bude osigurano. Damir e iskupiti svoju zakletvu, zadanu
prijatelju na va ivot, majice, i stei mir i tiinu svojeg srca.
-- Iskupit e zakletvu, to znam, a pregaziti svoj ivot.
Moj ivot ima velikih, irokih putova.
- Smjela je tvoja nada da e posve ugasiti ljubav prema Gordani.

- Ja se ne nadam, ali osjeam da e biti tako, jer plamen ve izgara - i on se

privine k majci.
Drala je njegovu glavu, istraivajui oi, velike, crne, duboke i ne moe im se
zagledati u dno.
- Nakon one strahovite oluje, to je zalomatala tvojim srcem, hoe li stei
mir?
- Majko, oluja die more do oblaka u podivljalom urliku pa ipak se smiri i
prelijeva kao ulje. I srce je ljudsko kao more. Ja ve osjeam kako se talasi
smiruju i sunce izlazi da ga ogrije.
- Dokle e ostati u tom prividnom braku?
- Samo nekoliko mjeseci dok njega ne proklamiraju, onda e Ivan razrijeiti
milansku i moju enidbu.
- Kakav moe biti tvoj ivot u takvom prividnom braku?
- ivot ozdravljenja, ivot za prijatelja i za domovinu. Za domovinu protiv
Napulja, protiv svih tuinaca.
- A kad opet bude slobodan, hoe li tvoja majka ikada zagrliti snahu?
- Hoe, majko, koju mi odaberete.
- Ja? A ne tvoje srce? ;
:l
l moje srce.
- Vjeruje u to, srne? ;
>,
- Svom snagom, duom i voljom. Majko, toliko je bilo mu-karaca ija je hrabrost
zadivila sav svijet. Bila je to hrabrost i snaga na mau. Zar da na duh bude
slabiji? Dokazat u da ima junaka i po duhu i po srcu.
_ Junak na mau ima tit kojim brani svoje grudi i srce od neprijateljske
otrice. Cime da ti brani svoju ljubav Gor-danine blizine u tom braku?
- Majko, tri sam tita uzeo u svoju obranu: svetost prijateljstva, zakletvu na
vau sreu i jo jednu prisegu koju u poloiti danas pred oltarom. Rekoh Ivanu:
kad me sveenik pozove da izreem rijei kojima uzimam Gordanu za enu, izrei
u ih pred ljudima, a u mislima prisei u da Gordanu uzimam samo kao tvoj
zastupnik, Ivane, za tebe. To je trei tit koji sam odabrao. Ta tri tita i
odvie su jaka, a da moje srce ne proslavi slavnu pobjedu.
Nije htjela da svojim sumnjama i dalje juria na njegovu vrstu vjeru pa upita:
- Kako se moe odrati prividnost braka da to ne opaze drugi na dvoru? Jesi U
mislio o tome?
- Ba sam vas zato molio, majko, da odmah uredite kuu odreenu za Gordanu i
mene. Tamo emo biti sami i nitko ne moe opaziti da ivimo svaki za sebe.
- Dobro. Uinit u. Za tri dana moete se preseliti, sama u moliti kralja da
vas pusti u moju blizinu.
- Hvala vam, majice. Prije nego idemo u crkvu, recite: jeste li nali mir
svojemu srcu?
- Jo ne posvema, ali kao da pridolazi.
- Samo to elim, majko.
Zagrlio ju je, a ona ga izljubi i upita sjetno:
- Gordana, dakle, ljubi princa?
- Ne dao bog da ljubi koga drugog.
Stjepko se pojavio na vratima i pozove ih da sltt.
Dok su dvoranke pomagale Beatrici da obue sveanu haljinu i eljale joj kosu,
bilo joj je da od jada sve na sebi razdere.
S kakvom gordom oholou, s koliko bi hladnog dastojanstva izlazila na dvorske
sveanosti ona, ponosna ki gordog napulj-skog velianstva, kraljica velikog
sjevernog kraljevstva. A sada se savija pod nevidljivim lancima koje joj je
nametnuo njezin mu, kralj.
Jedino je ona um jela samovoljnog despota uiniti prema sebi mekim, slabim.
Uinila ga je robom svoje mladosti, ljepote i lukavosti. A sad se rob otkinuo,
odbjegao, oslobodio, skinuo je s kormila i zatoio usred sjajne raskoi svojeg
dvora.
Osjeala se kao divlja zvijer u kavezu, opkoljena krotiteljima, okrutnim,
zlobnim i zluradim. Odijeljena je od svih. ak od Napulja, od svojeg oca da mu

se potui i zatrai pomo. Liena je mogucno.sti da provodi spletke na tetu

njegova srna i n"ajke. I sada mora izii da gleda licem u lice Varadiju, onom
n*

omraenom ovjeku koji joj je oteo kralja. Ta predodba natjera joj krv u
mramorno bijelo lice.
Svakim dahom due trai od neba i pakla da joj pomognu strovaliti tog ovjeka,
zgaziti ga i vidjeti u tamnici, i sve bi bilo kao prije. Ona bi opet zasjela naprijestolje svoje vlasti u kojoj je kralj bio samo rob.
Jo malo pa e ui u crkvu da gleda vjenanje djevojke koja joj je oduzela
nasljednika, one ija je snaga jaa od njezine. Mrzi Gordanu, mrzi Ivana,
njegovu majku, Varadija, mrzi Damira, kralja, sve koji su oko njega i s njim i
stoje joj na putu do krune.
Stotinu mrnji je razdire, sama se udi kako im dostaje mjesta u tom jednom
srcu. Svaka od tih mrnja sama po sebi je otrovnica i ini joj se da joj je srce
golemo gnijezdo zmija.
Potpuno je opremljena za polazak. Ulazi Enriko, jedini na-puljski dvoranin kojeg
je kralj ostavio uz nju. Javlja joj da je kralj oekuje.
I sva se rasplamti. Po svojoj je volji htjela da ide na vjenanje, da se dvoru
prikae kao da nije zarobljena.
Onda se polako svladava, svu mrnju, svu bjesomunost natjera u prsa i pokriva
maskom vedrog smijeka koji obeava krvavu osvetu.
U dvorskoj kapeli svetog Stjepana, pod baldahinom, sjedi kralj uz Beatricu. Pred
oltarom stoji mladi par. Gordana u haljini od svijetlomodre svile sa
svijetloruiastim barunom, istih boja kao i Damirova odora. Na smeoj
bronanoj kosi svjetluca se zlatna mrea s koje do ramena vise rese od bisera.
Oboje stoje uspravno. Mir lei na njihovim licima. Njegovo sjaji vedrinom koja
kralja uvjerava da Stjepko nije lagao kad je govorio o njegovoj ljubavi. A ona
svojom osebujnom pojavom, visokim elom, bademastim oima, rasprostire oko sebe
ar nevid-live, nerazumljive snage to je njenu pojavu uresila otmjenim uresima
ljepote, njezin duh plemenitom svjetlou, a srce mukim mirom.
Princ Ivan slijeva kralju gleda oboje blagim toplim pogledom. U srcu mu radost.
Jedva eka da zapone ceremonija
Snivao je ove noi da je iznenada banuo vojvoda Iloki i zaprijeio vjenanje.
Nehotice pogleda na vrata kapele i protiv svoje volje zadre kad god se otvore
i netko ulazi.
Milanski poslanici Mafeo i Marcelo promatraju mlade ljude pred oltarom.
Izmijenili su apat zadovoljstva, gledajui vedro lice princa Ivana. Kralj to
razabire i smijei se. Svakog asa neto apne Ivanu, samo da pozornost sveg
dvoranstva svrati na sebe i princa, da ih prisili da promatraju njegovu vedrinu
kako bi oe-liili vjeru da nema nikakvih veza s onom koja stoji pred oltarom.
Beatrica stalno podrava na usnama smijeak i sjedi uz kralja u pozi nekadanje
vlasti i ponosa.
Njezin se pogled ne odvraa s Gordane koja gleda ravno preda se. Uz nju je Damir
u bogatom odijelu dvorana, u potpunoj
svojoj ljepoti. Dvorani ne mogu zatomiti tihi apat udivljenja nad ljepotom
mladoga para.
Damir sve to ne vidi. Dua mu lebdi visoko i daleko iznad svih zemaljskih
osjeaja njegove mladosti. Tamo ga je ponijela mudrost knjige nad kojom je
probavio ovu no, upijajui u sebe idealne izljevi starorimskog mudraca koji mu
je bio uitelj itave mladosti, koji je u njemu zasijao klicu idealnog
prijateljskog odnosa izmeu Ivana i njega
Nad tom je knjigom sagibao glavu preputajui se rijeima filozofa. I ovog asa
pr-a oltarom ponovo se obnavljaju u njegovoj
dui:

"... prijateljstvo je sloga svega boanskoga i ljudskoga s oda-nou i

ljubavlju. Ne znam jesu li besmrtni bogovi, osim mudrosti, pruili ita bolje
ovjeku od prijateljstva. Krepost raa i uva najvee dobrote, a prijateljstva
ne moe biti tamo gdje nema kreposti, ivot ne moe biti ivot ako nije sazdan
na meusobnoj odanosti prijateljst :
Sto je na svijet u ivot ako nema nekoga s kim smije govoriti onako kao to
govori sam sa sobom? Zar bi bilo uitka u srei kad ne bi bilo nekoga tko bi se
njoj radovao kao i ti sam.
Teko bi bilo trpjeti nesreu kad ne bi bilo nekoga tko bi jo tee trpio od
tebe...
.. prijateljstvo je dobilo ime od ljubavi, jer je ljubav povod sklapanju
prijateljstva. Prijateljstvo je nastalo od prirode, prikljuenjem due s nekim
osjeajem ljubavi, a ne promiljavanjem, ne umom. Oni koji se usuuju od
prijatelja zahtijevati najvee rtve dokazuju tim zahtjevom da bi za njega mogli
uiniti joi dvostruko vee rtve...
... nema vee radosti, vee slave ivota, negoli uzvraati nekome prijateljski
odanost.
Za prijatelja treba da uinimo i one najvee rtve koje sami za sebe ne bismo
nikada podnijeli...
... prijateljstvo je postojana stalnost, ono je vjera. Ne moe se bez
prijateljstva ako hoemo da bar donekle pristojno provedemo ivot.
Kad nestane prijateljske odanosti, nestat e sve ljepote ivota."
Svakim dahom svojih mladih grudiju udahnuo je po jednu rije, svakom milju upio
je jednu misao starorimskog mudraca iji je duh u mladenakoj dobi povezao
zanosnim sponama njegovo djeako drugovanje s Ivanom. Na vrelu tih misli oni su
se napili elje da dostignu najvii ideal svoje veze, da dosegnu vrhunac
najie odanosti koju Ciceron naziva jedinom ljepotom ivota.
I tu no pred svadbu proveo je Damir nad tom knjigom uz koju je toliko noi
prosjedio s Ivanom. Juer je proveo sam samcat da posre iz nje jo posljednje
kapi snage, odanost to je iznenada proklijala u njegovu srcu. Odanost iz koje
je niknula tvrdokorna elja da Gordana pripadne Ivanu, da on uz nju bude
sretan. Ali ta Ivanova srea bila je i tit provali Damirove zako> pane
ljubavi, ona mu je pruala nerazorivo jamstvo da e svoj" srce proistiti od
ljubavi prema Gordani.
I sada vjeruje u to vie nego ikad. I zato je sabran i vedar, jer je siguran u
svoju pobjedu. I sretan je to ovog asa prido^ nosi prijatelju blistavi znak
odanosti svojeg srca.
Taj osjeaj ini ga jo ljepim i rasvjetljuje njegovo lice s kojega dvorani
itaju vjereniku sreu.
Sveenik pristupa mladencima.
Vrata se u crkvi otvore. Ivanov pogled ukoio se, ispunjen tekom slutnjom
nonog sna. Tamo se pojavi lice nekog dvorana. Ne, vojvoda ne dolazi. I sretan
svrati pogled k oltaru, teko oekujui poetak obreda.
Napokon zapone.
Ivanu se ini kao da on stoji uz Gordanu i govori Damirovim glasom to odzvanja
kapelom:
- Hou da je uzmem za enu.
Dok to izree, crne mu oi zalutaju k Ivanu a misli mu govore: "Uzimam Gordanu
za tebe, Ivane, samo kao tvoj zastupnik, prisiem to na svoju majku, na
prijateljsku odanost."
Njegovim prsima odzvanjaju te misli kao gromovita sveana prisega, a iza nje
ostaje sveti, tihi mir. Ne osjea svoga srca kao da ga nema. Kao da ga nikada
nije razapinjalo na muke, kao da je izdahnulo, nestalo. Njegova zanosna mladost
ispunjena je vjerom, nadahnuta dahom starorimskih ideala, potpuno je predala krv
i meso mladosti duhu to lebdi visoko, daleko iznad njegova tijela.
Miran Gordanin glas, odluan i snaan razlijee se crkvom kad je odgovorila na
sveenikovo pitanje. I sveenik im svee ruke.
Vjenanje je zavreno.

Ivan odahne. Sad moe doi Lovro Iloki, mogu doi svi.
Mimo ostane da prati kralja i kraljicu
__ Vaem velianstvu dugujem zahvalnost za toliku milost _ odgovori Damir.
I princ Ivan due vremena posveuje razgovoru s vjerenicima.
Francesku i Ranzano po kraljevoj odredbi nisu smjeli ostaviti svoje sobe, pa
kraljica nije imala nikoga da iskali mrnju to je danas jo jate buktila prema
Gordani, princu Ivanu i njegovu prijatelju Damiru .
Kad se Gordana izgubila u tihom domjenku s malom Bei. princ Ivan zovne k sebi
Daminu
Poli su polagano u udaljenu odaju gdje nije bilo nikoga. Ivan toplo pogu ).t
svojeg prijatelja i ree:
- Doskora e svriti gozba. Ti e otii s Gordanom. Ti si mi, Damire, jedini
oslon mojoj buduoj srei. Tebi dajem Gordanu pod okrilje dok ne svane taj
sretni as kad u moi da stupim na ono mjesto pred oltarom gdje si danas stajao
ti za mene. Uzmi ovaj prsten. Neka bude zalog ovom asu kad je tvoj prijatelj u
tvoje ruke predao svoju sreu - da je uva.
- Stojei s njom pred oltarom, moja je misao prisegla: ne uzimam je za enu ja,
nego ti preko mene kao zastupnika. Ona je sada tvoja ZCTM, ne moe biti niija.
uli ste moju prisegu pred oltarom svi a doskora ut e je i sve kraljevstvo.
- Tebi dugujem vjenu zahvalnost, Damire. Uzme mu ruku i natakne mu zlatni
prsten s blistavim draguljem.
- Neka tako vjeno blista naa prijateljska ljubav i odanost Time obnavljam nau
zakletvu na Griu.
Prijatelji se zagrle iskreno, sa ganuem zanosite odanosti. A onda su poJi u
dvoranu, punu veselih gostiju i buke glazbe.
NO NOVOVJENCANIH
* * *
Sveanoj gozbi prisustvuje itav dvor. Pjevai i glumci izvode igre. Svi su
veseli. Kralj prednjai. ivo zabavlja kraljicu, milanske poslanike i ostale
uzvanike. ini se kao i da ne opaa vjere-nike, a itavu vee lukavim pogledom
uhodi njihovo dranje. Iz oiju mu neto vreba.
Beatrica je sasvim zadobila svoju snagu i mir. Prema Gordani je naroito
ljubazna. Razgovara s njom i s Damirom kao da je ova enidba ushiuje.
Najposlije primijeti Damini:
- Ne elim se posve liiti moje miljenice dvoranke. Kad budu naroite sveanosti
na dvoru, hou da me prati i vaa ljubljena supruga.
Nakon ponoi kralj i kraljica najave da je svadbena sveanost zavrena. Sve su
ene svoje poglede ustremile na Gordanu. Ona poljubi ruku kralju i kraljici.
Oboje se smijee. Iza kraljeva smijeka prodire neto vrebajue, iz kraljiinog
prikrivena ironija. Damir se pokloni princu. On ga srdano po ta pse po ramenima
i prijazno uzvrati Gordanin poklon. Mafeo i Marcelo promatraju scenu. Kralj
pristupa k njima, trijumfirajui.
- Velianstvo, eljeli bismo ve u zoru otposlati u Milano najhitnijeg brzoteu
o drskoj lai kojom se nevjernici kanili razvrgnuti brak princa Ivana i
vojvotkinje Bianke.
- Doite u moju radnu odaju, tamo moete pisati, i onako jo imam neto posla.
sretan. Ali ta Ivanova srea bila je i tit provali Damirove zakopane ljubavi,
ona mu je pruala nerazorivo jamstvo da e svoje srce proistiti od ljubavi
prema Gordani.
I sada vjeruje u to vie nego ikad. I zato je sabran i vedar, jer je siguran u
svoju pobjedu. I sretan je to ovog asa prido? nosi prijatelju blistavi znak
odanosti svojeg srca.
Taj osjeaj ini ga jo ljepim i rasvjetljuje njegovo lice s kojega dvorani
itaju vjereniku sreu.
Sveenik pristupa mladencima.

Vrata se u crkvi otvore. Ivanov pogled ukoio se, ispunjen tekom slutnjom
nonog sna. Tamo se pojavi lice nekog dvorana. Ne, vojvoda ne dolazi. I sretan
svrati pogled k oltaru, teko oekujui poetak obreda.
Napokon zapone.
Ivanu se ini kao da on stoji uz Gordanu i govori Damirovim glasom to odzvanja
kapelom:
- Hou da je uzmem za enu.
Dok to izree, crne mu oi zalutaju k Ivanu a misli mu govore: "Uzimam Gordanu
za tebe, Ivane, samo kao tvoj zastupnik, prisiem to na svoju majku, na
prijateljsku odanost."
Njegovim prsima odzvanjaju te misli kao gromovita sveana prisega, a iza nje
ostaje sveti, tihi mir. Ne osjea svoga srca kao da ga nema. Kao da ga nikada
nije razapinjalo. na muke, kao da je izdahnulo, nestalo. Njegova zanosna mladost
ispunjena je vjerom, nadahnuta dahom starorimskih ideala, potpuno je predala krv
i meso mladosti duhu to lebdi visoko, daleko iznad njegova tijela.
Miran Gordanin glas, odluan i snaan razlijee se crkvom kad je odgovorila na
sveenikovo pitanje. I sveenik im svee ruke.
Vjenanje je zavreno.
Ivan odahne. Sad moe doi Lovro Iloki, mogu doi svi.
Mirno ostane da prati kralja i kraljicu
__ Vaem velianstvu dugujem zahvalnost za toliku milost _ odgovori Damir.
I princ Ivan due vremena posveuje razgovoru s vjerenicima.
Francesko i Ranzano po kraljevoj odredbi nisu smjeli ostaviti svoje sobe, pa
kraljica nije imala nikoga da iskali mrnju to je danas jo jae buktila prema
Gordani, princu Ivanu i njegovu prijatelju Damiru .
Kad se Gordana izgubila u tihom domjenku s malom Bei, princ Ivan zovne k sebi
Damira.
Poli su polagano u udaljenu odaju gdje nije bilo nikoga. Ivan toplo pogu .1
svojeg prijatelja i ree:
- Doskora e svriti gozba. Ti e otii s Gordanom. Ti si mi, Damire, jedini
oslon mojoj buduoj srei. Tebi dajem Gordanu pod okrilje dok ne svane taj
sretni as kad u moi da stupim na ono mjesto pred oltarom gdje si danas stajao
ti za mene. Uzmi ovaj prsten. Neka bude zalog ovom asu kad je tvoj prijatelj u
tvoje ruke predao svoju sreu - da je uva.
- Stojei s njom pred oltarom, moja je misao prisegla: ne uzimam je za enu ja,
nego ti preko mene kao zastupnika. Ona je sada tvoja ZCT i ne moe biti niija.
uli ste moju prisegu pred oltarom svi a doskora ut e je i sve kraljevstvo.
- Tebi dugujem vjenu zahvalnost, Damire. Uzme mu ruku i natakne mu zlatni
prsten s blistavim draguljem.
- Neka tako vjeno blista naa prijateljska ljubav i odanost Time obnavljani
nau zakletvu na Griu.
Prijatelji se zagrle iskreno, sa ganuem zanosite odanosti. A onda su poli u
dvoranu, punu veselih gostiju i buke glazbe.
NO NOVOVJENCANIH
* *

Sveanoj gozbi prisustvuje itav dvor. Pjevai i glumci izvode igre. Svi su
veseli. Kralj prednjai. ivo zabavlja kraljicu, milanske poslanike i ostale
uzvanike. ini se kao i da ne opaa vjere-nike, a itavu vee lukavim pogledom
uhodi njihovo dranje. Iz oiju mu neto vreba.
Beatrica je sasvim zadobila svoju snagu i mir. Prema Gordani je naroito
ljubazna. Razgovara s njom i s Damirom kao da je ova enidba ushiuje.
Najposlije primijeti Damini:
- Ne elim se posve liiti moje miljenice dvoranke. Kad budu naroite sveanosti
na dvoru, hou da me prati i vaa ljubljena supruga.

Nakon ponoi kralj i kraljica najave da je svadbena sveanost zavrena. Sve su

ene svoje poglede ustremile na Gordanu. Ona poljubi ruku kralju i kraljici.
Oboje se smijee. Iza kraljeva smijeka prodire neto vrebajue, iz kraljiinog
prikrivena ironija. Damir se pokloni princu. On ga srdano po ta pse po ramenima
i prijazno uzvrati Gordanin poklon. Mafeo i Marcelo promatraju scenu. Kralj
pristupa k njima, trijumfirajui.
- Velianstvo, eljeli bismo ve u zoru otposlati u Milano najhitnijeg brzoteu
o drskoj lai kojom se nevjernici kanili razvrgnuti brak princa Ivana i
vojvotkinje Bianke.
- Doite u moju radnu odaju, tamo moete pisati, i onako jo imam neto posla.
Gordana se oprostila s malom Bei zagrljajem i onda pola s Damirom. Svi ih
dvorani prate do velikih stuba kojima se izlazi iz glavnog dvora. A onda se
mladi par oprosti sa svima.
Izali su iz dvora. Prati ih Damirova majka, nekoliko mukih dvorana i mnogo
bakljonoa koji svijetle put kroz dvorite u kraljev vrt.
Uz Damira koraa majka, zamiljena, pognuta kao da plae. On se neprestano
sagiba k njoj. Malo prekasno opazi da je Gordana zaostala i razgovara sa
Simonom. Nije se usudio pribliiti, nego se zaustavi s majkom da je prieka.
Gordana se brzo vrati k njima dok su ih dvorani okruili da nastave kratki put.
Stigli su pred ljetnu palau.
Bakljonoe i pratnja uoe s njima. U prvom katu doe im u susret Berislavi i
oslovi Gordanu i Damira:
- Pokazat u vam odaje to ih je kralj odredio za vas. Poli su za njim, ali ih
opet zaustavi.
- Na cilju smo. Gospoi od Brezovice odreena je za ovu no lonica na drugoj
strani hodnika.
Mati se oprosti s Damirom i Gordanom, zavue u ogrta i poe.
Berislavi iroko rastvori vrata. Gordana prijee preko praga. Njen pogled
zaokrui svu odaju.
Dva bronana kipa dre na ramenima svijenjake s goruim svijeama. U kaminu
bukti oganj. Postrance iroke odaje crveni baldahin, nad branom posteljom,
pokritom brokatom i draperijama sve od ruba do poda. Uza zid teki ormari,
kipovi, u kutu velika slika.
Na pragu lonice Damir se oprosti s Berislaviem.
- Molio bih vas, gospodine, da se moja majka sutradan moe odvesti kui.
- Ve je sve odreeno, gospodine Damire - primijeti Berislavi.
Pozdravili su se i mladi dvorski metar nestane u hodniku.
Damir ue u lonicu i zatvori vrata. Gordana mu je okrenuta leima. Stoji
nasuprot postelji, nepomina.
Neto zaueno gleda mladi u njezina lea. Trenutak eka. Kad se ona ne obazre,
on prie k svijenjaku i ostane naslonjen na stol.
Osjea se miran. Grudi su mu pune svete tiine. Gledajui Gordanu, ini mu se
sveti kip. Ne osjea nita. Nijedan drhtaj srca. Kao da je zamro.
Sada smatra Gordanu Ivanovom enom i nita ne muti tu vjeru. Ni samoa u lonici
koja bi imala biti njegova i njezina. Prolo je tek nekoliko sekunda kad je
zatvorio vrata i stao do svijenjaka. Ona jo stoji ispred postelje. Nije
shvaao zato se ne obazire k njemu kad bi trebalo da se dogovore za svoj budui
razdvojeni ivot. On pone:
- Gordana, sada...
Ona se iznc
uia obazre i usklikne:
- On, Damire, kako sam sretna.
- I ja, jer danas...
- Na; je srea nerazoriva - upade ona povienim tonom, .- Sve troje smo
sretni, tvoja majka, ti i ja. Kao da je zateen navalom nekog n-znanca, on digne
glavu i ruke na obra;
li ona govori dalje:
- Ljubav naa, Damire, slavi pobjedu.

Na oi mu padne mrak. Ili to svijea dogorijeva? Bulji u nju. Ona uini kru
rukom kao da ga zove, a njega zahvaa mrani oblak, drhtanje to ga istodobno
zastrauje i izaziva. Hoe da uzvikne, da joj vikne, da se uvjeri je li to ona
ili tko drugi, ali ga pretee uski 11 Gordanina glasa:
- Oni tamo na dvoru misle da je nae vjenanje samo prividno. Pa neka misle to
ih volja. Nas spaja ljubav. Ljubav - i hitro poe prema njemu.
Za tamni hi mu se pred oima kao da je no pala po lonici. Gordanin povieni
poklik u asu se surva u neku dubinu i ne* stane. Na njenom mjestu stoji drugo
stvorenje, neka zlokobna prikaza, prua za njim ruke, a on se grozi i nazaduje,
uzmie.
Ona kao da se uri, tri, juri k njemu, a on se povlai sve dalje, do zida i
upre se u nj da ga mladom snagom makne, raz-rui, da bjei bez traga i obzira.
Na ustima mu dre odvratna rije, ali glas mu zataji, ini mu se da ga je
Gordana dostigla i opet uje njezin glas:
- Nema odgovora, dragi? Dah te gui od sree?
Sva su mu utila smetena. Ili je ona k njemu sagnula glavu, on u obranu isprui
ruke, ali ona snanom kretnjom odbija zatitu. Baci se za njim, obuhvaa mu
glavu i usne prinosi k njegovu uhu i ape.
Privim se k njemu. Ili on spava ili sanja grean san? Njezin je apat, ili
jezovita mata neega to se zavuklo u njegovu duu neopazice, neznano i razara
mu svijest?
Dodir hladne enske ruke na njegovu zatiljku padne kao kap ledene vodi na
sljepooice, bljesne mu svijest, osjea toplinu njenog tijela, miris njene kose
to mu dodiruje lice. Kao da je na nj navalila smrtonosna gorostasna neman u
ijem naruju mora iz-dahnuti zdrobljen, smrvljen, bespomono, neasno, sam pred
sobom osramoen.
Krik obrane zaurla njegovim biem. Zahvati Gordanu za ramena i odgurne je od
sebe grubou bojovnika to u divljoj borbi na ivot i smrt odbija od sebe
smrtonosni udarac.
Gordana se jedva zadri na nogama od tekog udarca. Stoji, gleda u njegovu
izoblieno lice, ali istog asa odzvanja njen glas:
- Doi, eam. Idemo u blagovaonicu. Hou da gutnem slatkog vina - i pohiti k
vratima. Iezla je u drugu odaju.
Ostao je sam.
Dre. Slabost mu prolazi tijelom, duia do dna prestravljena. Udaranje srca
odzvanja u prsima. U glavi mu bije. "Sto je to bilo? Sto, za ime boje? Ne, ne
ne, nije predodba. To se sve odigralo pred njegovim oima u jednom asu kao
bljesak."
Pod njim se ljulja zemlja i sva palaa.
"Sto je to bilo sada? - pita mu dua, viui u oajnoj neizvjesnosti, u strepnji
od smrtne opasnosti kojoj ima da utee. Njoj se pomraio um?"
"Ili poznaje tajnu moje ljubavi i ruga mi se? Da nije moda htjela iskuati moju
vjernost princu? Jao meni, ona hoe da zna koliko smije vjerovati u moju
zakletvu Ivanu. Ona, ena smislila je grozovitu kunju. To me ponizuje. Vrijea.
Kako nisam odmah progledao njenu igru. Odrinuo ju je kao najpodlije stvorenje.
Jest, odrinuo svom snagom due, iste, poput one zakletve koju je poloio pred
Ivanom na svoju majku.
"Ne, pozvat u je na odgovornost. Zatrait u raun tom prizoru" - i stvara
vrstu, nepokolebivu odluku. Ona e odgovarati njemu, pobjedniku. Odgovarat e.
* * *
A u dvoru, u kutu kraj prozora knjinice stoji princ Ivan. Bojadisani prozor
prua mu male okvirie kroz koje prozire njegovo oko. Gleda u kraljevsku ljetnu
palau. Vidio je kako je vrtom prola povorka bakljonoa. Doarao je sebi
Gordanu i Damira kako ulaze u hodnik, pa u odaje. Sami su. Sto rade? Govore o
naoj osnovi. O srei koja eka Gordanu uza me. Damir joj pria o mojoj osnovi
kako u razrijeiti brak i vjenati se s njom. Ili joj ni danas jo ne kazuje
istinu. Ona bi se pobojala za moje prijestolje. Moda Damir promatra prsten to
sam mu ga dao?

"Mili, dobri, vjerni - prijatelju. Koliko si se za mene rtvovao. I slobodu

daje za moju sreu. Velik sam tvoj dunik. Moje srce nikad nee iscrpsti
odanost i zahvalnost tebi."
Nejasno, neizvjesnom brzinom jure njegove misli. Neumorne su. Odve hitre. Brzo
skau amo-tamo i kao da se mirei proziru, tjerane neim to on i ne opaa.
Kroz etvorokuti stakla zuri u dva prozora ljetne palae. Svjetla su arolika i
hvataju se o tamne skutove noi.
"Jesu li ve uli u odaje?"
"Prvi prozor je loinica u kojoj su spavali najodliniji kraljevi gosti i
venecijanski poslanici Zato je otac odredio da ba tamo konaci mladi par? udna
je ta odredba. Ni Varadi joj ne zna uzroka. Dva su prozora. Prvi je lonica,
drugi blagovaonica. Zacijelo e tamo sjesti da se odazovu obiaju vjerenike
veere nasamu. Taj obiaj ne smiju povrijediti. A Damirova mati? Je li s njima?
Ili ih je ostavila? Zacijelo je umorna."
Gordano! Vjena ljubavi moja. Sad je posve moja. Oko nje visoki neprodorni
bedemi Damirove odanosti prema meni. On uva moju sreu, on, najvjerniji meu
najvjernijima. Sigurno govore o njemu.
Vjetar prska snijegom o prozore. Pogled mu se prikovao uz
dva prozora na ljetnoj ,
punoj svjetlosti. Oko mu se ne otkida
s prvog pruzura lonice. Kao da odanle neto eka?
"Ona e tamo spavati. Njezina e ljepota poivati u postelji pod zavjesama od
brokata. Koliko e jo vremena proi do onog asa kad u je povesti pred oltar i
uiniti kraljicom svih lonica na dvoru, svih odaja, sve raskoi, svega blaga i
kraljevstva. Kruna oekuje njeno bijelo, visoko, umno elo. Ljubi li me? Osjeam
to, osjeam. Srce mi to veli. Njeno srce se krije, ali ljubi."
Hodnikom se uju koraci. Princ prislukuje, ali ne odlazi od prozora. Zasunu >
je vrata da bude sam sa svojom ljubavi i mislima, uitkom promatranja one
svjetlosti to sadri njeno bie.
"Sto radi? Moda i ona gleda u njegove prozore? I bude mu toplo, drago u dui.
Bila je na svadbi mirna, ozbiljna, neto blijeda. Njene oi nikad ne odaju njene
osjeaje. Bademaste oi utisnute se u njegov mozak, u srce, u bie. One ga vode.
Zvijezde su i sunce i dan njegova ivota. Kad u ih vidjeti? Sutra? Sto sad
radi? U kojoj je odaji? Sto radi Damir, moj dragi portvovanik?"
"Jo uvijek svijetle prozori, jo nije legla na poinak. Gordana, uje li
dozivan i c mojeg srca? Koliko je dugo prolo vremena otkad su otili Nije
mnogo. Ne, nije. Tek nekoliko fr""?fc?. samo se meni ini dugo."
Vjetar prska snijeg o okno, a on zuri u svijetle prozore ustrajno, eznutljivo,
razdraganim srcem, pun vjere i snova. Tim slikama razblauje svoju tihu enju,
razbija samou i prikriva svoju udm i ;/ , dokui Sto se zbiva tamo iza onih
zidina, u svijetlu onih prozora.
*
Damir je odluno preao prag lonice i uao u blagavaonicu.
Gordana ga doeka, stojei iza vrata. im je uao, ona ih odmah za t pa se pred
njim ustremi i gledajui ga ljutilo, okosi su na nj poluglasno:
- Izgubili ste pamet.
- KaJiA a je to bila igra? - grubo e on.
- Jedino spasonosno. A vi kao da vas nosi vjetar.
- Ne razumijem.
- Tijesni muki mozak. Davala sam vam znakove, a vi ljite ka
novoroeno
dijete. Znakove sam davala, ujete li?
- Znakove? Kakve?
- Uistinu ste izgubili pamet Zamalo i mi bismo dospjeli u tvravu, unato rtvi
koju sam pridonijela danas pred oltarom. Vi ste nepaljivi otkad nema
Napuljaca. Damir slua zaprepaten.
- Razumjeli ste, da, ali naopako, gospodine - hladnom Iju-tinom odvraa
djevojka. - Davala sam vam kretnjom ruke znakove prema draperiji. Drali ste me
posve obinom enetinom, upravo me uvrijedili.

- Ali vae su rijei zvuile...

- Rijei su bile namijenjene drugome. Znakovi vama.
^
- Drugog nisam vidio. Priznajem. Ne razumijem.
- Jeste h barem vidjeli u dvoritu da je Simono dotrao za mnom i neto mi
govorio?
- Vidio sam.
- Dakle, Simono je -uo kako kralj alje Radula neka nas ove noi uhodi u ovoj
lonici gdje ima tajni ulaz. Ne znam gdje je, ali tamo jest.
- Vi mi niste rekli.
- Zar da govorim pred vaom majkom i dvoranima? Prie-kala sam da budemo sami.
Ah* kad uem u lonicu, opazim kako se draperije to pokrivaju prostor od ruba
postelje do poda ljuljaju kao da se netko u tom trenutku tamo povukao. Odmah sam
naslutila da je tamo Radulo.
- Dakle, zato ste tako uporno gledati u postelju? - ree on i osjea olakanje.
- A kako ste vi odmah zapoeli govoriti, ja sam slutila da e taj govor
razotkriti na pravi odnos i poela sam govoriti kako smo sretni i kako se
ljubimo, a rukom sam vam dala znak, pokazujui prema draperiji.
- Smeo sam se, nisam opazio znakove.
- Da mi ne dobacite rije koja bi Radula obavijestila o naoj varci, potrim k
vama, zgrabim vau tupu glavu objema rukama da vam priapnem tko je u lonici.
Vi ste se otimali, naravno da sam vas bijesno povukla i zgrabila za glavu i
vrat, a kad ste me odrinuli, brzo sam utekla u blagovaonicu da Radulo ne uje
to biste mi bili rekli i opet sam pokazala rukom na draperiju.
- Budite obzirni prema mojoj nespretnosti. Smeo sam se.
- Razumijem - ublai ona glas - ali nije li vam upalo u oi da nas je doekao
ovdje kraljevski metar Berislavi?
- Zapravo jest, ali on bi nas obavijestio.
- Znao je samo toliko to mu je kralj naloio, ali Simono je uo kako mu kralj
veli: bude li potrebno, vodit e mladi par sutra u Moravsku. O tome ni rijei
nikome, ako ne eli gubiti glavu. Ovo je bio kraljev nalog. Ali, Beatrica eli
da me zdrobi i ubila je kraljevo povjerenje. On sumnja u istinu.
- Oprostite mi, oprostite. Samo mislim: ako je tamo Radulo, onda je vidio kako
sam vas odgurnuo.
- Da nas ne vidi, povukla sam vas otro. Jedino je mogao
uti.
- Sto emo sada?
- Odigrati mu ljubavni prizor da. uje i vae rijei, a onda mu pruiti prigodu
da sam ode. Ako ne uini, mi emo ga tobo nehotice pronai, kotrljat u neto
pod draperiju. Dakako, njegovu prisutnost treba da primimo aljivo kao
uobiajenu radoznalost, a ne kao uhodarenje.
- Zapovijeda i te, sluat u.
- ujete kako treba da govorite.
Ona se primakne blie i stade ga upuivati. Onda potri prema lonici, otvori
vrata, govorei kao da se otimlje.
- Jao, Damire! Uguit e me svojim zagrljajem. A on H- stajao iza nje i
odgovarao:
- Sad
moja, samo moja l- rijei su zvuile tiho i ledeno.
- Ali sam gladna, jer od uzbuenja nisam okusila ni zalogaja. Doi, dragi, da
ovdje veeramo sami. To je svadbeni obiaj.
- U n

zagrljaju - odvraa on.

- To
elim. Dakle, doi.
Ona za, .,-- vratima da su se stresla i osluhne, pa onda poe k stolu.
- Bolja sam komedijaka od vas - stade ona aputati, - ali starevo uho nije
istanano za prizvuk glasa. On hvata samo smisao rijei, a smisla su ove rijei
imale napretek. Doite, priekat emo. Nadam se da e se Radulo sad udaljiti.
Sjeli su k stolu gdje su stajali vrevi s vinom: jelom, sve skadno, lijepo i
bogato.

- Mislim da stari sada ima to da kae kralju. Berislavi nee sutra dobiti
zapovijed da nas vodi u tvravu. Mi smo ovdje potrebni, i vi, i ja, do
proklamacije.
- Sto je to? - upozori on prema vratima.
- Gle, neto se tamo kotrlja. Oboje ustanu.
- ujete li? Glasovi u lonici. Idite brzo.
Zahvatio je vrata i odgurnuo ih.
Slika na zidu odmaknuta je. Iza nje u debeloj stijeni udubina. Tu stoji Radulo i
bijesno se razmahuje prema mukarcu u odori kraljevog sluge. Damir ga vidi s
lea i zato pohiti k njemu i priblii se s lica.
- Enriko? St
radite u ovoj lonici?
- Pitajte Radula to on radi ovdje - ironino odgovori Napuljac.
Jo prije Damira razjasni Radulo:
- Njegovo velianstvo mi je naredilo da ovaj tajni ulaz dobro zatvorim da ne bi
kakav lupe dolazio mladom paru na smetnju.
- Eto, vidite, ba u toj plemenitoj namjeri poslala je i mene kraljica nadovee dvolino napuljski dvoranin.
Radulo ga mrko odmjeri i okrene se k Damini.
- Uspeo sam se iz prizemlja u ovu rupu i dok sam u tami traio puce da otvorim,
ve sam uo vas, gospodine Damire i vau mladu enu kako se milujete. Tada sam
priekao i pritajio se ispod ovih vrata da vas ne u&traim, a onda htjedoh da
zabravim lokotom tajna vrata, kad se slika otvori i preda mnom se stvori Enriko.
Dolazio je ravno iz vae lonice kao da je htio bjeati Bilo mi je sumnjivo to
on tu radi.
- Ne traim li moda ovdje ono to traite vi? - upadne Enriko, gledajui
Radula.
- Velim: bilo mi je sumnjivo - upada Radulo, mjerei Napuljca s mrnjom - jer
gospodin Enriko nema dozvole da izlazi iz dvora.
- Kraljici ne zapovijedate vi, hoe 11 me kamo slati ili ne.
- Mir - prekine ga Damir - iziite - i htjede mu otvoriti vrata u hodnik.
- Vidjet e me Berislavi i predati kralju. Pustite me uzmaknuti ovuda - moli
Enriko.
- Eto, vidite, gospodin Enriko nije u potenju doao ovamo. Starac poslua, a
Enriko ue u udubinu zida pa se stade sputati uzanim stepenicama.
- Napulj sko pseto - mrmlja Radulo za njim. Damir ga potape po ramenima.
- ujte, dragi stari, svjedok treba mladoenji samo pred oltarom.
- Ba zato me kralj i poslao, evo, vidite, ovdje je s unutranje strane mala
kvaica u kutu okvira slike. Valja je zaokrenuti ovako i to vam zajamuje mir.
Sva je srea da sam doao. Gdje se to skrivao taj napuljski lupe?
- Nismo ga vidjeli ni Gordana ni ja, ali hvala vam, Radulo. Iz druge sobe uo se
Gordanin glas:
- Damire, to je tamo? S kim govori, mili moj?
- Evo me, draga, ve idem - odazove se on.
Radulo se smjeka. "Mlada je nevjesta nestrpljiva, evo ve idem" i povue se
smjesta u zidnu udubinu, povukavi za sobom sliku.
Damu* je ogleda, nae kvaicu, okrene i vrati se u blagovaonicu.
- Sluala sam - ree Gordana - pod draperijom, dakle, nije bio samo Radulo nego
i Enriko.
- I kralj i kraljica su poslali svoje uhode. Sto velite sad?
- Sad mi je jasno zato je kralj elio da prve dane svojeg braka provedemo u
ovoj palai i upravo u ovim odajama. No, sad smo se oslobodili. Sjednite. Valja
nam se sporazumjeti. Kraljica toboe eli da je pratim na sveanostima, ali
njenim rijeima ne moe se vjerovati. Ja moram ostati na dvoru. Tu je moje oko
vrlo potrebno, a osim toga, vee me obeanje mojem
skrbniku da u bdjeti nad preestokom udi kancelara Varadija. On brzo plane, a
to je velika opasnost za njega i za nas. Valja nam od kralja dobiti dozvolu da i
nadalje vrim slubu na dvoru.

- Dobra, Gordana, uredit u kako eli.

- Vi mukarci mnogo toga ne vidite, ne opaate, to je vrlo vano. Mala sitnica
ima velike posljedice koje vi ne predviate. Dakle, vi ete me o svemu
obavjetavati, a od kralja izmoliti da i nadalje budem u dvorskoj slubi.
- Vaoj se zapovijedi pokoravam, Gordana. Oprostite mi to sam vas tako grubo
odrinuo u onoj lonici.
- Sto ste zapravo mislili?
- Da iskuavate moju vjernost princu.
- Ne bi li to bila teka uvreda?
- Ba sam zato planuo.
- Sad je opet sve u skladu. Nije vrijedno o tome dalje govoriti. Dakle, idite
gore u prineve odaje, ali da vas ne bi vidjeli sluge.
- Oito ve svi spavaju.
On se pokloni i ode iz sobe u mrani hodnik. Krene prema prinevim ljetnim
odajama, kad se s nekim u tmini sudari.
- Tko je tu? - zapita strogo.
- Ja sam, sin staroga Radula.
- Sto stoji ovdje?

::

;
- Odreeno mi je da budem ovdje.
-
;")*.!
- Jadni mladiu, ozepst e. Idi i lezi.
- Ne smijem.
- uo sam da se netko ovdje ulja pa sam iziao. Damir se vrati u blagovaonicu.
Gordana jo sjedi ttt flai, glavu je poduprla rukama. On se pnmakne k njoj:
- Vani straari Radulov sin.
- Onda njegov otac jo nije ostavio svoje skrovite. Idem da vidim.
Oboje su otili u lonicu i otvorili sliku. Nikoga nije bilo. Pretraili su
itavu sobu. Ne naoe nikoga. Vratili su se u blagovaonicu.
- Oito je Radulo postavio ovdje srna da mu bude u pomoi ili da pazi hoete li
vi ostaviti ove odaje. A poto smo ga tako brzo uvjerili da kraljeve sumnje nisu
opravdane, zaboravio je na mladia. Ne preostaje nam drugo, nego ostati ovdje
dok se on ne Udalji.
- Do zore e stajati tamo - ree on.
- Onda legnite u ovoj odaji. Ja ve idem u lonicu.
- Da ne mogu domisliti kako bih ipak mogao u prineve odaje?
- Ne smijemo staviti na kocku nau tajnu.
- Moram u prineve odaje, moram.
- Zato ba morate?
kad uem
"
- Rekao sam da u zapaliti svijeu m
"njegove sobe.
i"M. - emu to? > :>.
. i
.t" - Htio sam mu dati znak.
ci)
- On je to od vas traio?
"<
l
- Ja sam tako rekao od svoje volje. "
;
,j - Zato to? - zaudi se ona.

< - Neka zna da sam u njegovim odajama.

- Zar je meu vama bio potreban takav dokaz? i - Zbilja nije.
- Kako vam je mogla sinuti ovakva zamisao? ; i.,- Ne znam - odvrati zbunjeno.
r?
- Zar, osim vas, ne bi i tko drugi mogao vidjeti taj va znak svjetlosti
na prinevim prozorima.
- Uistinu, na to nisam mislio.
- Vaa se neprisebnost danas razvija do savrenstva. Moram paziti na vas da me i
vi i princ zajedno ne strpate u tamnicu. Gledao je zabrinuo preda se i utio.
- Ne pokuavajte izai, a sutra recite princu uzrok zbog kojeg niste upalili
svijeu. Eto, tu ima dosta jastuka, ondje je leaj. Leite tu, ali ne zaboravite
zasunu ti vrata na hodnik da vas sutra ne nau sluge. Upamtite: nije potrebno da

mu govorite o prizoru koji sam odigrala u lonici. Bilo bi sasvim suvino.

Uope, zapovijedam vam da me sluate.
I otila je. Zatvorila vrata i povukla zasun. Sjela je. Svjetlost titra bijelom
puti njenog lica. Bademaste oi pune su misli. Bijelo visoko elo prekrile su
sjene, misli, skrivene, duboko, daleko.
Tiho je. Iz blagovaonice ne dopire nikakav tropot ni kretnja. Debela teka
vrata od hrastovine ne proputaju do nje nikakav znak da se tamo netko nalazi. U
tiini i samoi mlada nevjesta gubi se u mislima.
Dugo se ne mie. iak svijee visoko se uspinje. Plamen u kaminu cvri i grije
osamljenu, zamiljenu nevjestu.
Ona se digne, opet zaviri iza slike, ali ne nae nikoga. Plamen iz kamina
zaviruje u Gordanine oi, iroko rastvorene, mirne kao povrina neprozirne
rijeke u tmini.
U svojoj knjinici Ivan eka. Otvorio je prozor i sakrio se da ga tko ne opazi.
Gleda i eka znak svjetla na prozorima svojih odaja. Ali oni su tamni. Svjetlost
je samo uz ona oba prozora. Prvi je lonica, drugi blagovaonica. Sto rade? Zato
Damir ne odlazi? Zato ne odlazi? Neto se zbilo? Ili je s njima Damirova majka?
Pitanja ga mue. Jedno se budi za drugim, niu kao iskre i nestaju da se raaju
nova. Glava mu gori. Izmuen je, igra mu
sva krv. Zato Damir ne dolazi u njegove odaje. Koliko je prolo vremena otkad
su tamo? Samo da se nije desila kakva nepogoda. Ne, nije, netko je zadrao
Damira.
Uto jedno okno zatamni.
"Svjetlost se ugasnula u lonici." - usklikne on.
Prvi je prozor potamnio. Ona lijega na poinak. Spavat e, snivati. U snu mora
priznati da njeno srce pripada njemu. Kako je sretan. Ona poiva, nad njom bdi
njegova ljubav, kraljeva milost i Damirova odanost prijatelju.
"Gordana, snivaj o mojoj ljubavi, o naoj srei."
Drugi prozor jo svijetli. Damir je jo tamo? Ili je ona zaboravila utrnuti
svjetlo? Zacijelo je tako. Damir je ve krenuo u njegove odaje.
Sad e zapaliti svijeu i dati mu znak.
Istrauje mrane prozore svojih ljetnih odaja. Da. Tamo su. Zna ih predobro Sad
e planuti svijea. Samo dok stigne.
Jo uvijek nije upalio? Sto ga spreava? Ili ne moe otkljuati vrata? Moda je
netko u hodniku? No, Damir eka dok ode.
Dolje svijetli osamljeni prozor. areno svjetlo bulji u no kao neka sablast,
Damir ve odavno nije tamo. Ve je u mojoj lonici. Neto je bljesnule, Ne,
nije. Tamni su prozori mojih odaja kao i Gor-danini.
U blagovaonici jo gori svjetlo. Tko je tamo? Zato u njegovoj odaji nema
svijee?
Pitanja se opetuju, niu beskonano, neiscrpivom ustrajno-u.
Neto se jae pritisnuo uz prozor. Otrije napeo vid, ispruio glavu i eka
svjetlo svijee, eka znak...
- Moda se boji upaliti?!
"Bit e ipak da Damir ne moe u moje odaje naoigled drugih. Razotkrio bi nau
tajnu. "A ona spava?" Jo uvijek nema znaka. Zato?
- Sto je to? U blagovacnici je utrnuo svjetlo."
Malo se trgne, srce mu zakuca. Kako to? Tko ga je utrnuo?
"Ah, to je Damir ekao dok ne odu sluge iz hodnika. Sad je jasno. ekao ,:
Nakon nekoliko asa ka ve je u mojim odajama. Sad e planuti svijea, evo, samo
jo malo. Dat e mi znak da mi bude laki san. Sad e..."
eka, eka... uzalud...
A Damir gleda udaljeni kraljevski dvor. Prineva su okna svijetla. Sto on radi?
eka li na znak svijee? Zapravo nije bio potreban taj znak. Zato? Da umiri sam
sebe? Ili mu je to doap-nula savjest? Zato je to rekao Ivanu.
24Gort

Zar nije nestao svaki nemir iz njegove due? Nita ga ne zbunjuje. Srce mu bije
skladno. Toliko mira davno nije osjetio. Kao da mu je srce ve posve zdravo.
"Ludost je bila Ivanu govoriti da eka tu svijeu) Moda ita i ne eka?"
Otiao je od prozora tiho i oprezno. Makar debela vrata lo-nice ne proputaju
tropot, on koraa neujno. Zasune vrata na hodnik i sjedne k stolu. Osjea
glad. Uzima hladnog peenja i pone jesti. Meso nema okusa. Ne osjea nikakve
slanosti u jelu. Uzima kola. I to otkloni. Nita nema okusa. Gladan je, a ne
moe gutati. Neto mu je suho u grlu i ustima. Popije malo vina. as-dva i opet
mu se usta sue kao onda kad je na brodu leao u groznici. Sad ne osjea ni
traga kakvoj boljetici ni uzbu-enosti. Potpun mir u dui i tijelu, samo mu se
usta sue, slje-pljuju. Neka mukla bol u sljepooicama i nita drugo...
"Zacijelo sam umoran!"
Ustane. Pogled mu se nae na vratima lonice. Trne se i okrene.
"Ono je svetite! Nedostojno je gledati u ona vrata" - i okrene se na drugu
stranu. Uzme jastuke i metne ih na leaj. Pokupi svileni pokriva i namjesti
leite. Sve to ini tiho da nikakvim utanjem ne uznemiri onu koja tamo
poiva.
Sjedne na leaj, udno je to. Zato mu je u ustima tako suho i tako vrelo?
Poe k stolu, nagne vr i pije. Onda ugasi svijee i potpuno odjeven legne.
Potpuna tiina usred noi. Pokua sklopiti oi. Mir, olovni mir u itavom
tijelu, samo sljepooice ga bole.
Teka nepominost oko njega. ini mu se da je taj mrak neka teka tamna stvar i
pritite ga. Toplina mu prelazi tijelom, vino ga omamljuje, oi mu se sklope.
... Iz magle doara mu san Gordanu kako mu se pribliava. Obujmila je njegovu
glavu, na vrku uha osjea tople usne. Ne brani se, preputa se slabosti. Na
lice mu se prilegla njena mirisna kosa, prsti mu osjeaju njeno tijelo. On ga
die na ruke, privija uza se.
Zadrhtao je. Njene usne priljubile su se njegovu uhu i prolaze ga trnci,
razbuuje se. itavo mu je bie jedan talas. Stapa se s njom i nosi je. Bjei,
tri, nosei je na svojom rukama. Poiva mu na prsima, ruke su joj obavijane oko
njegova vrata. Bjei s njom daleko preko poljana, rijeka, uma, juri, s
ukradenim blagom, udnjom svoje mladosti.
Ukrao je i leti s njom kao po vjetru u beskonanost. Sve dalje juri i zapne.
Neka velika vrata otvorena su kao da ih ekaju.
On utri u odaju punu draperija od brokata, svuda draperije oko velikog zlatnog
leaja.
Gordana sad stoji raspletene kose. Crvene usne obasjane su smijekom. On se
dotakne tih usana jednim poljupcem i tone, rasplinjuje se...
Trgne se iz sna i skoi s leaja, bulji u mrak. Kupa se u znoju. Srce estoko
udara.
Prsi mu se brzo uzdiu i sputaju. Svaka mu ilica u tijelu
dre.
Snalazi se. Bio je san. Legne i pokua se smiriti Hoe da spava. Misli se
uljaju oko njega poput zlobnih sablasti.
Oi su mu uprte u vrata lonice. Okrene se na drugu stranu. Ipak vidi ona vrata.
Bijes ga uhvati i misli skrenu tamo u dvor k Ivanu.
Je li usnuo? eka li znak?
I dok prenosi svoju pozornost k njemu, ne vidi drugo, osim Gordanc. Osjea njene
usne na svojem uhu. Pokrije ga rukom. Jo toplije osjea njene usne. Uhvati
svoje uho vrsto ne bi li bol rasprila strahovito sjeanje toga dodira.
- Opet misli o princu, a itavo mu bie nosi u sebi nju.
Misli su mu uz princa, osjeaji s njom.
Okrene se i zagnjuri glavu u jastuk. Njena ruka dodiruje mu zatiljak
Naglo prebaci tijelo nauznak... Ona je pred njim. Bademaste oi ga gledaju.
Pokrije lice i stisne vjee u neprozirnoj tami Ona, ona, ona.
Ustane. Uspravi se, stoji u mraku. Na prsima mu poiva njena glava. Tako je ivo
osjea da bi gotovo posegnuo rukama da je odrine ili pri;:] li,

Slomljen je. Isprebijan. Bolan u duhu i tijelu baci se na leaj. "Sto Je to sa

mnom? Zar nisam legao miran? Jao, gdje je moj mir, hladni divni boanski mir.
"Ona ga je razorila. Ona tamo u lonici. Zato su se njene usne dotakle mojeg
uha, njeno tijelo mojih prsiju?"
Natezao se svojim mislima, vukao ih silom, daleko odavle, iz ove odaje, ispod
ovog krova. Uzalud.
Njezin dodir bacio je iskru u steeni mir. Ono to je sagradio svojom voljom,
svim zanosom svoje due, u kojoj je klijao duboki korijen odanosti prema Ivanu,
u Gordaninoj se blizini raspalo. Tvrava nove prisege u koju se sklonuo siguran
svake provale svojih osjeaja Razorila je Gordana? Snaga kojom se hrabrio,
oboruao uginula je.
Pao je niz strminu i lei raskidan, polumrtav.
"Zar je duh toliki kukavac, zar duh pada pod prvim udarcem? Nema hrabrost \L a
junatva u borbi sa sobom? Ili ja tome nisam dorastao? Precijenio sam svoju
snagu? Samo heroji pozvani su da biju boj sa svojim srcem! Ja nisam heroj.
Gordana. Jedna jedina rije utjelovljuje moj ivot. Gordana! Zato si me
probudila iz mira? Ili nisi ti kriva? Moda se u meni enja samo pritajila?
Donio sam je pod ovaj krov podlo, podmuklo sakriveno u nekom zakutku srca?
Osjea se savladan. Nadvladan. Pobijeen. Oajna alost stisla mu srce. enja
ga hvata, a on bjei pred njome, otima joj se u mukama.
Misli mu dozivlju Ivana, zakletvu, prisegu. Moli se snazi, ljubavi svojoj.
"Smiluj mi se, daj mi olakanja, mira. Spasi me, snago ovjekova. Snago, ako
nisi obmana mudrovanja, doi e l Milost, srce moje! Milost. Bude li okrutno,
probost u te maem. Pro-bost u te, srce, ako u tebi ostane Gordana.
Umri ljubavi, ili u umrijeti jal..."
U oajnom bolu tiho zajeca. Pokrio je glavu da mrak ne vidi kako plae mladi
junak.
* *
Vjetar zavija nad dvorom i zapuhuje prozore. Ivan stoji uz prozor, napola
otvoren.
Ukoio se, prozebao, u kaminu je davno utrnula vatra. Ljetna palaa u dubokoj je
tami. Nigdje iskrice svjetlosti koju oekuje. Srce mu udara. Pogled ukoen.
Nemir se pronosi njegovim prsima.
No skriva prozore, palau. Nikakva znaka da iza onih zidina netko ivi, da ona
tamo spava i da se Damir povukao u njegove odaje.
Polako pritvori prozor i poe kaminu. Vatra zapretena. Ogr-nuo se u ogrta. Opet
ide k prozoru...
"Sto se to moglo desiti Damini? Neto je vano, kad nije upalio svijeu, to se
dogodilo?
Tko je tamo dolje u blagovaonici utrnuo svijetlo? Kamo je otiao? Bilo je to ve
kasno. Dakle, nije Gordana zaboravila utrnuli. Netko drugi, tko?
Damir nije ostao u blagovaonici. On je prije iziao, sigurno mnogo prije kako se
to pristoji da je ostavi samu...
Nesmisao da sada o tom razmiljam. Ivan se okrene od prozora, poe u spavau
odaju, ide gore-dolje i opet k prozoru. Vue ga tamo.
"Moda je dao znak, a ja sam previdio? Nel Nije mogue! Nikako nisam previdio."
Neto se u njemu razbuuje. Nemir ga prevladava. Misli mu jure, nesuvisle,
zapoete, nedovrene, nabaene, neizreene.
"emu je trebao taj znak? Nesmisao! Moda nije ni imao u svojoj odaji svijee?"
Ipak mu srce ne slijedi razum. Osjea teinu tijela. Umor ga svladava.
I legne u postelju odjeven. Sklopi oi, ali ne spava.
"Gdje je sad Damir? Tamo kod mene ili se negdje drugdje smjestio? Jadnik, moda
i ne spava. Moda bdi, negdje u nekom zakutku palae."
Ovim se mislima hoe da smiruje, ali ne uspijeva.
Prevre se po postelji. Nema sna. Srce je strahovito burno.
vje li to slutnja? Damini se desilo kakvo zlo? Da budem kriv njegovoj nesrei?
Kakva nesrea? Zato nesrea? Mata mi je razigrana, nita drugo."

Dok sve to prelazi njegovim mozgom, dotle mu pred oima lebdi jo uvijek slika
prozora blagovaonice.
"Kako se to odjednom u blagovaonici utrnulo svjetlo!"
Malo je "drijemao. U tom polusnu prikae mu se Damir, dri oko struka neku enu.
Ne vidi joj lice. ni glavu. On potri k njima da vidi tko je ta ena. Uto se
trgne iz sna.
Pogleda u im IK Jo mu srce drhe od uzbudljivog privienja u polusnu. Jo
uvijek gleda predodbu sna. Tko je bila ta ena
"Hoe li Damir jednom ljubiti? Koga? Kako e izgledati djevojka njegovo
ljubavi?"
Jo nikad ga nije snala ova misao. Sada je zaronio u nju i nosi ga. Vitla nekud
u maglu. Kakva e biti djevojka koju e ljubiti Damir?
I stade razmiljati, pratiti Damira, njegove poglede, rijei, vladanje prema
djevojkama na dvoru. Trai meu njima ne bi li naao trag onoj koju bi on
obuhvatio oko struka, za kojom bi on eznuo. Nijednu^ asa ne spaja ga s
Gordanom. U nizu onih koje istrauje mislima nema Gordane. Samo slika snene
predodbe lebdi mu pred oima: Damirova ruka savita oko neijeg struka.
"Kad bi svanulo jutro, to prije jutro, da saznam Sto je bilo..."
Muio se da zaspi, ne shvaajui nemir.
Izmuena napokon ga pred zoru svlada san.
PROBUENJE...
Soba je bila puna svjetlosti dana. Sluga je popravljao vatru u kaminu. Stropot
probudi Ivana. Skoi s leaja, pogleda oko sebe, trgne ogrta i pohiti k
prozoru. itav je vrt pun snijega. Ljetna palaa stoji samotna usred kraljevskog
vrta. Nigdje ovjeka.
Sluga Je iziao iz sobe, a da ga princ nije ni opazio. Sva mu je pozornost
usredotoena u prozor udaljene palae. Iza lea najednom uje glas:
- Smijem li doi, Ivane?
Obazre se, Na vratima proviri Damirova glava.
- Ti si tol - usklikne princ i osjeti estoko kucanje srca.
Damir zatvori vrata. Mladi opazi da je prinevo lice vrlo blijedo i da s
naroitom pozornou istrauje Damirove upale oi. Jednu sekundu prijatelji su
zaronili jedan drugome u zjenice. Ivan osjeti zebnju. Damir laku prepast. Kao da
je izmeu njih oboje pala neka ledena magla. Damir se pouri da je raspri.
- Jesi li ekao znak, Ivane?
- Nisam ga doekao.
-4f
Odgovor je zvuio neto suho.
"
- Bio sam opkoljen uhodama, na sve strane.
- ijim uhodama? - pita Ivan nesigurno.
- im smo uli u lonicu, opazila je Gordana kako se njiu draperije na
postelji, pozvala me u blagovaonicu i brzo mi saopi Sto je. Naao sam u lonici
Radula i Enrika...
- Moj otac je dakle prozreo na dogovor - primijeti Ivan zamiljeno - a to si
onda uinio?
- Vjeto sam odstranio oba pijuna, a tada iziao iz blagovaonice i naletio na
Radulova sina. Nikako ga nisam mogao maknuti s mjesta jer mu je bilo naloeno da
ostane tamo. Nije bilo druge, nego se vratiti. Sporazumio sam se sa Gordanom. I
kad smo vidjeli da ne mogu nikako u tvoje odaje, ona je pola da legne, a ja sam
ostao u blagovaonici. Tamo sam odjeven prilegao. Eto zato nisam mogao da ti s
prozora tvojih odaja dadem znak.
Sluajui, Ivan mu je prilazio sve blie i onda ga najednom ushieno ogrli.
Bio je u tom ushienju glas radosti osloboenja neke more koja je guila Ivanovo
srce...
- Osjeao sam da se neto dogodilo. Znao sam, nagaao sam, ali nikako ne bih
mogao pogoditi pravi uzrok.
Sjeo je na postelju. Smirenost je ula u njegovo bie, spoitavao je sebi
drhtanje od ove noi. Sve mu se inilo kao neprijatan, ruan san. Gotovo se
stidio toga i nastojao da o tome ne misli, a jo manje da govori prijatelju.

- Mudro si uradio, Damire, to nisi pokuao opet izii. To bi nas upropastilo.

Moj je otac uistinu uveliko sumnjao.
- Sve je prolo sretno - jedino me uznemirilo da ti ne mogu dati znak koji sam
ti obeao.
- A zapravo, i emu je bilo potrebno? Ne, nikako. Jesi li govorio danas s
Gordanom?
- Ne. Vrlo sam rano ustao i naredio sluzi da naloi kamin. Znatieljno me
pogledao to sam ve opremljen. Nije ni slutio
- Nastoj da se to prije preseli u grad, tamo te ne moe nitko uhoditi, da se
nisam ni svukao.
- Danas sam u zoru govorio sa svojom majkom i naa e se elja brzo ispuniti.
Uredit e u novoj kui nekoliko odaja.
- udio sam se zato je otac htio da provedete prve dane u toj palai. Sad
znamo. Valja da budete na oprezu, i Gordana,
i ti. Naloi t u da nam donesu doruak! Bilo mi je vrlo pusto bez tebe, moj
Damire.
I nestala je magla izmeu njih. Toplina njihova prijateljstva potpuno obuzme
Ivanovo srce. Osjeao se vedar, sretan. Kad su donijeli doruak, razvijao je
ruiaste planove o budunosti. Damir se osjeao mirnijim uz svoga druga. Kao da
je utekao nekoj velikoj zasjedi, a uza nj se osjea zatienim. Ipak, kao da u
itavom tijelu osjea slabost, umor, neto nejasno i neprijatno.
* * *
Toga jutra ekali su Varadi, Baka i Filipec kralja u radnoj dvorani. Govorili
su o svatovima, naroito Baka i Filipec, meusobno su izmjenjivali zapaanja.
- Dranje princa Ivana pokazivalo je potpun mir, dapae, radost, zbog sree
svojeg prijatelja. Nitko ne moe posumnjati da bi on ipak ljubio Gordanu.
- Oku biskupa Bakaa nita ne izmakne - primijeti biskup Filipec. - Dakle, vaa
su opaanja neoboriva. Princ Ivan ne bi se znao pretv;u ..i,
- Ni onda kad bi htio. A to velite vi, Varadi? - oslovi
kancelara Tomo Baka.
- Za mene je to ve utvrena stvar - odgovori on, ne diui pogleda s nekog
spisa koji je pomno itao.
Sva se trojica digoe jer je uao kralj. Iznenadili su se njegovim vedrim
raspoloenjem.
- Sto to drite u ruci? - zapita kralj kancelara.
- Izvjetaj milanskih poslanika Mafea i Marcela vojvodi Ludoviku.
- Izvjetaj aljite pouzdanim brzoteama jo danas. Neka ih na putu prate nai
momci. Pobijedili smo napokon napuljske spletke do temelja - nasmije se kralj i
pozvoni.
Za kraljem je uao stari Radulo.
- Dakle, starce moj, priaj biskupima kako se provodi na mladi par.
To zabrine Varadi ja i pogleda Radula. Ovaj se osmjehnuo i utio.
- Reci ono to si meni juer priao. Kako im je?
- Ljube se kao golubovi.
Kralj zamiri p:\ma Varadiju i naglasi:
- I Enriko je prodro u lonicu mladih supruga, ali ga neu kazniti. Sluao je
svojim uima kako se raspadaju napuljske lai. Vi ete, Varadi, danas predati
Damiru miraz koji sam odredio Gordani. estito ga je zasluila - i opet znaajno
pogleda kancelara.
Zatim je kralj dao pozvati Mladena Berislavia i veselo mu
ree:
- Nee putovati u Moravsku. Ni danas ni ubudue. Moe skinuti svoju odoru i
zamijeniti je napuljskim haljinama, uzmi vizir i vrati se k meni.
- Velianstvo, preasni gospodin napuljski poslanik dao me pozvati i moli vae
velianstvo da mu dopustite poi u kapelu na ispovijed.

- Nada se da e na putu iz svoje odaje u kapelu, a moda i na ispovijedi nai

rupu kroz koju bi mogao poslati vijesti u Napulj. Reci mu: gospodin Bog sasluat
e njegove grijehe i u njegovoj odaji. Poslat u mu ispovjednika.
Tomo Baka ponizno primijeti:
- Velianstvo neka odabere nekog od nas, vaih pouzdanika. Nikad se ne moe
znati na to smjera napuljski lisac.
- To vam valja, Bakau. Poite k njemu i oistite crnu duu. Isporuite mu s
moje strane da je u kapeli hladno, pa ni za ivu glavu ne bih htio da njegova
preasnost nazebe. Idite odmah da njegov trbuh dugo ne gladuje.
Varadi je mranim pogledom pratio Bakaa kad je odlazio * Berislaviem.
- Sad nam jo preostaje da pronaemo podmuklog saveznika Napulja, a onda bismo
mogli proslaviti potpuno pobjedu. Neka doe Simono.
Doskora se vratio Berislavi u napuljskoj odori s vizirom.
Primivi nalog, obojica ostave kralja.
> .
* * *
: :H.

Mrzovoljast sjedi Francesko uz kamin.

- Vara se, draga Beatrice. Ona ljubi Damira, u to nas Je dostatno uvjerilo ono
to su ule Enrikove ui.
Promatrajui igru vojvode Hipolita, ona nije odgovarila.
- Sad tek razabirem to je Damira potaklo da Gordanu slijedi u Napulj. Kleo bih
i ubio. Dok sam s ocem spremao njen put na otok, nita ne slutei, taj nikogovi
obilazio je nae osnove da ih omete. Da mi je to bilo znati u Napulju. Nikad ga
ne bi vidjelo sjeverno sunce. Njegova lukavo skrivena ljubav razbila je tvoju
napuljsku osnovu. Taj podmukli skot istrgnuo je Gorda* nu iz mojih ruku, on je
oteo nasljednika kojeg ti je imala dati Gordana.
Sve vie gomilao se Franceskov gnjev prema Damini. Gnjev neutaene strasti
suparnika. Nikad ta strast nije toliko usplam-tjela kao ove noi kad mu je
Enriko ispriao to je uo u lo-nici ljetne palae. Ni na to drugo ne misli
nego na mladia koji sada posjeduje Gordanu. Osjea se pred Damirom ponien,
posramljen. Ne prestaje govoriti o njemu i raspiruje u sestri mrnju protiv tog
mladia.
- On je kriv da ne posjeduje tajne kljueve od krune, a tko zna ne amimo U mi
svi u ovom dvoru samo zbog njega? Sjeti se dogaaja na Viegradu. Gordana je sve
rekla Daminu Misli li da ova plemika ulizica nije ispripovijedila princu Ivanu
kako si htjela iskoristiti Gordanu na Viegradu. Moda je sklonuo krunu na takvo
mjesto gdje je nikad nee pronai. Premalo si posveivala panje tom prinevom
dodvorau.
- Ne muci me. Francesko - ustane ona osjetljivo pogoena tim izlaganjem. - Tvoje
rijei djeluju kao uareno eljezo na tijelo sputanu lancima. Stenjem u tom
prokletom zatvoru. tedi me, Francesko, da me ne zahvati bjesomunost.
Saalila mu se i pristupi joj:
- Ne zamjeri, nisam imao zle namjere. Neu vie govoriti o tom skotu.
- Samo mi ne spoitavaj to sam propustila. Drugo ti doputam. Da put i dobro je
da mi govori, sve vie mi se razotkrivaju niti ove razbojnike drube to je
oko mene splela svoje zamke.
Zastala je i pogledala u kamin:
- Smatrala sum Damira prostom Ivanovom ulizicom. inilo mi se da ni za to nema
zanimanja, nita ne zna i ne razumije, a eto, kakav je podmukli vuk u ovjoj
koi.
- I zaci jelu ga je u svemu vodio Varadi i njemu je sluio.
- Varadi! - izree ona to ime s mrnjom. - Dvije godine gomila se u mojim prsima
mrnja, skuplja u koja kipi i pre-kipjet e. Samo da probijem ove zidine.
Znaj, Francesko, osvetit u tebe, sebe, sve nas. Svi ti lupei i Varadi, i
Damir, i Gordana bit e izjureni iz ovog dvora. Beatrici Aragonskoj podijeljeno
je stotinu mukih glava, probit u izlaz iz ovog pakla.
U tom razgovoru, uljajui se ulazi Enriko. Braa se ivo okrenu k njemu.
- Sto je? - zapita kraljica.

- Napuljski poslanik ima posjet

- Ranzano, posjet iji?
- Zatraio je u kralja ispovijed, a on mu je poslao biskup* Bakaa da ne bi
moda drugog sveenika potkupio.
- Ah - tiho usklikne kraljica - i sad je Baka tamo?
- Ispovijeda e i priestiti Ranzana u njegovim odajama. Ranzano neto snuje. Ne
ini on nita uzalud - i traak nade sine u Beatriinim oima.
- Pokus.i i unii k njemu kad Baka ode.
- Stra/a ne puta nikoga.
- Moram nai s Ranzanom vezu, bilo kako.
- Njemu nije doputeno izii iz odaja, ali vaem velianstvu straa nee
braniti.
- Namjerice sam izbjegavala da ulazim k njemu, danas mijenjam nakanu.

> Onda se oglasi Francesko.

4 - Je li mladoenja iz ljetne palae doao na dvor? /.li,- i dorukovao gore
kod princa, ali na objed je otiao Mfedoj. Tako su na hodniku govorili sluge. ^
< - Prisjest e im - usklikne Beatrica. - Idi, Enriko.
,^| Kraljevska su
braa ostala sama.
- Gospodii se koi dvorom kao kakav princ: stanuje u ljetnoj palai, cjeliva u
svojem naruju onu koja je imala da bude majka tvojeg nasljednika, Beatrice.
Probudio je u njoj sjeanje na tako dobro zamiljenu osnovu koja joj je gotovo
bila ve u rukama. I ona plane:
- Due, nadahni me! Upravljaj moje misli, moje korake. Idi, Francesko, pusti me
samu, moram misliti, misliti. Jao njima kad ja ponem mirovati i misliti.
Napuljski princ je ustao i zagledao se u svijetlee oi svoje sestre.
- U tvojim zjenicama nastupa tvoja mudrost, Beatrice.
- Prosijeva mi kroz mrak svjetlo. Idem njegovim tragom. Svi e sveci zapaliti
baklje nebeske da Beatrici posvijetle putove.
- Nadahnue dolazi. Aragonski bog pribliuje se.
- On je tu. Jest, on je tu i zato treba da budem sama. Idi, Francesko. Beatrica
misli.
Sjela je u naslonja i skupila visoke obrve, malo zamirila da bolje vidi i
dublje prodre u ono to joj se budi u mozgu.
* * *
t" U ljetnoj palai sluge su dvorile novovjenanike jelom. Dok su se vrzali oko
stola, Damir se njeno brinuo oko Gordane. Kad su izali, uozbilji se, a ona
upita:
- Dakle, to je na dvoru? Je li princ ekao znak koji ste mu obeali?
- ekao je, ali kad sam mu rekao da su nas opkolili uhode i da smo se
oslobodili, bio je vrlo radostan.
- Niste mu nita rekli o mojoj dosjetki tamo u lonici?
- Vi ste mi zabranili.
- Oekivala sam da ete posluati moju odredbu. Bilo je dobro.
- Princ mi je savjetovao da ne pokuam ulaziti u njegove odaje ove palae, ve
neka se smjestim ovdje u blagovaonici. Majka mi je jutros obeala da e sve
urediti za dva tri dana.
- Bilo bi najbolje da se odmah uklonim panji kraljevih slugu.
- Ve sam kralju najavio elju svoje majke da nas u etvrtak doeka.
- Govorili ste s kraljem?
u

Zvao me.
Sto vam je rekao?
Bio je vrlo prijazan, promatrao me s mnogo veselja.
Dakle, Radulov izvjetaj obradovao je kralja.
To se razabralo iz svake njegove rijei i pogleda.
Valja nam pomno prikrivati na odnos dok smo tu, a vani u ja biti gospodarica
kui.

- Gospoice Gordana, imam vam neto predati. Tu je miraz to vam ga daje kralj.
Ovo je vae.
Promatrala je veliku kutiju punu zlata.
- Posluit e mi kad se vratim na Gri za mog skrbnika.
- To je jo daleko.
Nije htio odgovoriti o prinevoj osnovi da razrijei brak s Biankom i nju povede
pred oltar. Smatrao je da ona to barem nasluuje pa mu se inilo nedolino
spominjati. Od asa kad se s njom vjerio vladao se prema njoj kao dvoranin prema
buduoj kraljici, osjeao se samo kao podanik onoj koja e nositi krunu. Izbacio
ga je iz te smjernosti samo onaj as kad ju je juer u lonici gurnuo od sebe.
Samo u asu kad je mislio da ga hoe zagrliti, gurnuo je nevjestu da spasi svoje
enje. Stidi se toga, spoitava, ali uti. I zato je danas udvostruio
potovanje i razgovarao s njom, stojei kao ponizni dvoranin pred kraljicom.
- Smijem li sada otii?
- Polazite li k princu?
- Da, ravno k njemu. Naloio mi je da vam izruim njegov pozdrav, ali pred
slugama nisam mogao kazati.
- Uzvraam mu pozdrav. Bude li to novo na dvoru, smjesta mi poaljite Stjepka
ili Simona. On mi je isto tako odan kao i pa.
- Izvrit u vau zapovijed.
- Do vienja, gospodine Damire.
!: V
/
On joj se duboko pokloni.
Poao je brzo hodnikom, jedva ekajui da izie ispod tog
krova.
U vrtu je usporio korake i proao nekoliko puta ispod pustih stabala. Nikako se
nije mogao osloboditi nemira to je uao u nj kad se ove noi probudio.
"Zar me jo uvijek progoni noanji san? Ili moda taj nemir dolazi od njenu;
blizine? Kakav je mir i spokoj bio u meni sve do ove noi.
Odluio sam biti junak duha, pobjednik svojeg srca. Ja to moram, ja to hou."
A sad je osjetio da ga sve vie spopada neki strah i strepnja. "Nisam se odvaio
da izvrim neto za to mi nedostaje snage. Moram izvriti ili umrijeti."
S tom se odlukom vratio u dvor.
PORUKA NJEMAKOG CARA
U kraljevskom vrtu je dubok snijeg. Od ljetne palae do dvora sluge iste uski
puteljak. Lovro Iloki polagano upravlja konja. Pred njim ide Mladen Berislavi.
Lovro pogleda u ljetnu palau.
- Oistili su snijeg ispred palae. Zar tamo neko stanuje?
- Da - odvrati Berislavi i skrene odmah razgovor: - Kralj je juer bio zle
volje, a kad je stigao va glasnik, sve ma se lice smjekalo. Teko vas oekuje.
Dugo vas nije bilo, gospodine vojvodo.
U mojoj se odsutnosti kojeta zbilo? " * - Pa i jest.
*" I onda stade dozivati sluge, izdavati im suvine naloge da vojvodi onemogui
novo pitanje. Kad su prolazili kraj palae, na izlazu se pojavi Damir pa mi
ispadne upravo nasuprot. Pre-poznavi Lovru, zaslade nehotice, kao upokan.
Benslaviu bude neprijatno. Zastane malo iza Lovrina konja i Damini rukom dade
znak da ide dalje. Razumio je Berislavievu kietnju ruke i uputio se dalje prema
dvoru, ubrzavi korake.
- Zar je princ u ljetnoj palai? - zapita Lovro svojeg pratioca.
- Nije - odvrati kratko, oekujui pitanje na koje mu treba sabrano odgovoriti.
- Mislio sam: kad je Damir iziao iz palae. Bit e, dakle, da su prinevi gosti
tamo?
- Kraljevi gosti. Va je konj, vojvodo, temeljito umoran. Gazili ste dubok
snijeg. Zlo je putovati u ovo doba.
- Radost povratka zaboravlja na sve putne neprilike. Ugledavi ovaj dvor, ulo
je u mene samo veselje, "elja da vidim nju"
- doda Lovro u svojim mislima. Sve to je promatrao, budilo je ivo sjeanje na
Gordanu, i ovaj vrt, i dvorite, i ponositi budimski dvor s kulama i Damira.
Gledao je za njim kako brzo odlazi Prvi susret s njim doarao mu je Gordanin

lik. Teka kad je Damir brzo uzmicao prema dvoru, opazi da se mladi, izaavi iz
palae, tako iznenada zaustavio kao da ga je njegov dolazak neprijatno dojmio.
Ili se samo iznenadio? Zato bi mu bilo ne-prljano to on dolazi? Sve se vie
udubijuje u taj susret. Na to ga sili neto nejasno od ega kao da njegova
radost povratka biva uznemirena.
Berislavi ide za njim pjeke i zaostaje, daleko zaostaje, a htio bi ga
ispitivati. Mladi dvorski metar dozivlje sluge, neprestano im izdaje zapovijedi
dok nisu stigli do pred ulaz u dvor.
Na stubama, uz mramornog lava, stoji Stjepko. Berislavi se uri i gleda ga
otro. Vojvoda side s konja i pohiti mladom pau.
- Kako flie gospoica Gordana?
- Hvala, dobro, vaa vojvodska milosti
- Kralj eka - upadne Berislavi - kaznit e me ako se samo malo zadrite. Od
juer je razdraljiv. Od vas eka smir
- Evo, idem - odvrati Lovro, uspinjui se stubama. Ovog asa ne misli ni na ono
to nosi kralju. Pogled mu prelazi preko mramornih stuba, kipova od bronce i
kamena. U irokom predvorju, dugim hodnicima, trai skutove Gordanine haljine.
Odasvud ga gledaju bademaste oi, kao da sav taj dvor ne sadri u sebi nita
drugo, osim tih oiju, mirnih, tako osebujnih, jedinstvenih.
Berislavi mu otvori vrata kraljevskog predsoblja i Lovro se nae u dvorani
kraljevih kopista i tajnika. Tu sjede biskupi Baka i Filipec, ali on ne vidi
nikoga, samo Varadija. U njemu jo ivlje uskrsava Gordanin lik tako usko
povezan s poslovima nasljedstva. I prui Varadiju ruku kao da pozdravlja nju.
Pitanje mu lebdi na usnama, ali prilaze Baka i Filipec i pitaju ga odakle
dolazi u tako teko zimsko doba.
- Ravno iz Iloka - ree on - i pria o snijegu, meavi i sve gleda Varadija
pogledom pitanja. Ali u njegovu licu nalazi samo skrovitu povueno;, i koja mu
ne daje odgovor. Htio bi ga povui na stranu i upitati o Gordani, ah Varadi ne
slijedi njegovu namjeru.
- Uite, vojvodo. Kralj je nestrpljiv.
Otvori mu vrata i uvede ga u kraljevu radnu dvoranu.
- Sjedei u naslonjau, kralj prui obje ruke u znak radosti, a njegove oi
istrauju Lovrino lice u kojem titraju sjenke uz-buenosti.
- Va obraz ne izraava ono to oekujem.
- Neka se velianstvo ne prenagli u sumnjama. Odmah u razloiti odgovor
njemakog cara.
Varadi je ostao iza kralja. Vojvoda razabire njegovo drhtavo oekivanje.
- ekajte - ree kralj - poruka jo5 nije izvjesnost. Poznajem Friedricha. to on
poruuje, nije ono pravo. Stvarnost se skriva u toku dogaaja, u svemu i kako
vas je primio, to je govorio i kako.
- Razloit u vaem velianstvu sve.
- elim pred sobom vidjeti carevo lice, poglede, svaku njegovu rije da odatle
prosudim koliko vrijedi konaan odgovor na moju poruku To danas odluuje svim
mojim odredbama, odluuje sudbinom kraljevstva i svim onim pothvatima koje u
poduzeti na temelju vaih vijesti. Dakle, pazite: dozovite u sjeanje sve kako
je bilo, slijedite tono redom, ne isputajte nita.
Kralj se nije udobno naslonio u naslonjau, ve sagnuo naprijed. Svaka mu ilica
u licu odaje istraujuu pomnost. Njegov kancelar eka s uzbuenjem, premee
ruku iz ruke i grize usne.
- Ponajprije: kako ste stigli i Sto se sve desilo nakon toga?
- Nisam poslao nikakve glasnike, kako mi je vae velian, stvo odredilo, nego
sam stigao u dvor njemakog cara iznenada.
- To je bilo dobro. Nastavite.
- Odmah nakon toga javio sam dvorskom metru cara Frie-dricha da je ovdje
vojvoda, poslanik svemonog kralja Matije i moli da ga odmah primi. Ali mjesto
toga poslao mi je car svojeg pouzdanika Nijemca. On stade sa mnom razgovarati da
izdaleka ispita zato dolazim.

- Eto, vidite kako je to vano. Znai da ga je va dolazak zatekao u nekim

naroitim osnovama, moda mu je ak i moj poslanik bio neprilian. Sto ste rekli
tome Nijemcu?
- Nita od onog to je htio znati.
- Izvrsno. A tada?
- Nijemac mi je rekao da je kralj boleljiv i neka se odmorim od puta pa e me
primiti popodne.
- I primio vas je?
- Da velianstvo.
- Poli ste k njemu onako kako sam naredio, u potpunom sjaju odore sina
bosanskog kralja?
- Stavio sam oko vrata svih svojih petsto zlatnih dukata, opasao ma od
blistavih dragulja i tako stupio pred cara.
- A od vaih dukata i dragulja blistale su njegove oi. Je li?
- Kad sam stupio u carevu odaju, dugo me promatrao. Vie moju odoru nego mene, a
dotle sam imao vremena da ja motrim njega.
- Star je? Jako star?
- Lice mu je vrlo blijedo i nosi tragove boljetice u starosti, kosa mu visi
preko ramena, bijela je kao kudelja. Uza nj je stajao prijestolonasljednik
rimski car Maksimilijan. Lijep, stasit mukarac, orlovskog nosa. Vidio sam kako
je pogled upro u moje oi, ne u moje dragulje. Gledao me pametno, i moda
prijazno.
- To je dobar znak. Kako vas je oslovio Friedrich?
- Ni prijazno ni hladno. Rekao mi je da je boleljiv, ali me ipak prima, jer sam
poslanik monog kralja i junaka i pitao me nosim li mu kakvu poruku.
Matija nepominom Ijubopitnou zine u Lovru.
- Rekao sam: moj kralj koji je sada u oruanom primirju sa carem imao bi
proljetos nastaviti rat, ali u svojoj plemenitosti moj kralj smilja da bi se
moglo sve to rijeiti i bez prolijevanja krvi, a zna da je to elja i njemakog
cara. Onda mu objavim prijedlog vaeg velianstva: da biste bili voljni
obustaviti svako ratovanje i sklopiti trajni mir ako njemaki car pristane da se
odree prava na prijestolje ovoga kraljevstva i prizna za nasljednika vaeg sina
Ivana.
- A on?
i .-i
. s",
c
- Sluao je itavo moje izlaganje potpuno hladna izraaja lica, ali je "itro u
mene upravio pogled. Samo slua nepomino i kad ja dovrim, ekam odgovor.
Carevo je lice tvrdo. Prednja usna izboena, stisnuta kao od kamena. Velike
svijetle modre oi ne trepnu, idi onda je malo spustio vjee da ne vidim to mu
je u mislima. Pogledao mi hitro prema Maksimilijanu. On naprotiv ivim titrajem
svojih oiju prati oevu utnju. ekam odgovor.
- I ne dobivate ga?
- Car miri i uti. To me neprijatno dirnulo, promijenim stav. Moja kretnja
prouzroi da su zazveali dukati oko mojeg vrata i dragulji oko maa. Careve se
vjee dignu i nita vie. Maksimilijan prie korak blie ocu i neto mu tiho
ree njemakim jeziku: i Naravno, nisam razumio. Na Maksimilijanove rijei
careve se oi smrknu. Odgovori mu samo jednu otru rije. Maksimilijan se
povue, a Friedrich se obazre na me i ree mi:
"Ove vane prijedloge valja mi dobro razmisliti prije nego dadem odgovor vaem
vladaru. Jo danas u o tom razmiljati, a sutra u vas ponovo pozvati."
- Velianst o i razumije se da vaa carska milost mora o tom razmisliti - rekoh
ja. Neka ne misli da me otpratio kao kakvog paa Poklonio sam se. Stari me car
gleda hladno, a Maksimilijan m prijatnije. Odlazei, znao sam da se stari
buni, a mladi nije protivan.
- To je sve vano - upade Matija. - A sad dalje.
- Izaao sam iz odaje i poao iz dvora, kad na izlazu spazim neko lice. Pi Kmiln
mi se da sam to lice vidio u naem kraljevstvu, na naem dvoru na Griu.
- Sto velite? Na mojem dvoru? - zapita Matija.

- Nisam odmah mogao da mu se sjetim imena, pogledao sam ga otru, a on iznenada

izmakne ispred ulaza u perivoj. Sa mnom je bio brat Mladena Berislavia. Povuem
ga za sobom i rekoh da me prati. Moramo pronai bjegunca. Imao sam trag njegova
bijega, preskakivao je nerazgaeni snijeg, i poem za njim. Iza visok L grmlja,
pokritog snijegom, u carskom perivoju uzdigao se veliki kameni kip sv. Antuna.
Zaustavio sam svog pratioca, a ja poem hitro naprijed. Ispod kipa stisnuo se
gospodin zaogrnut plasu Ja mu se nasmijem.
"Moj gospodine, sveti Ante kao da vas nee tititi. Naprotiv, pritekao je u
pomo meni da vas pronaem. Zato se skrivate preda mnom?"
"Ne poznaj r m vas" - odgovori mi on.
"Vojvodu Ilokoga ne moe tako lako zaboraviti tko ga jednom vidi jifii rekoh ja
- ali ni vas, jer vi ste bili u dvoranstvu njezinog velian f a kraljice
Beatrice. Valjda ne kanite ovdje pred svecem to porei?" On je poblijedio i
uspravio se pa me onda upita:
"Sto elite od mene?"
"Da se pozdravimo. Iz istog smo kraja, makar ste vi napulj. skog roda, a kad smo
se tako lijepo sastali, bilo bi nedolino da proem pored vas, a da se s vama ne
porazgovorim i ne zabavim. Oito ste odbjegli iz dvora mojeg vladara i preli u
slubu njemakog cara?"
"Varate se, vojvodo - odgovori mi on - doao sam u Njemaku za naukom,
istraujem stare listine."
"To je lijepo reeno. I mene zanimaju takve listine. Bit u vam zahvalan ako me
u to uputite." Ovako sam ga prisilio da poe sa mnom kroz vrt, a onda smo
zajedno poli u grad na ko-naite. Tu se oprostio sa mnom. Bilo mi je odmah
jasno da taj ovjek ima neku naroitu misiju. Drugog sam dana dobio obavijest iz
carskog dvora da je starom caru pozlilo, da e neko vrijeme leati u postelji i
neka priekam dok ozdravi. Tako sam se zabavio s tim Napuljcem.
- Znate li mu ime?
- Doznao sam da se zove Pietro Fontana.
- Bit e krivo ime, ali vi ste ga vidjeli meu kraljiinim dvoranima?
- Vidio sam ga. Znajui da moram ekati carevo ozdravljenje, iskoristio sam to
vrijeme da slijedim trag toga Napuljca. Svakog sam dana bio s njim, darivao ga,
astio, a jedne sam ga veeri, vidjevi da ima vrlo dobar okus za dobro vino,
estito opio. Onda sam ga naveo na razgovor. Velianstvo ve zna kako se
razgovara s potpuno pijanim ovjekom, naroito kad je Napuljac. Nadimao se i
hvalisao kako e njezino velianstvo biti izabrano za vladara ovoga kraljevstva,
a da e na to pristati i njemaki car, a kraljica e Nijemcu vratiti sve zemlje
koje je osvojilo vae velianstvo, ak i Be, jo vie: dat e njegovu sinu
svoju mlau sestru za enu.
Kralj Matija udari po naslonjau. Bjesnilo provali iz njega.
- Neka se velianstvo ne uzbuuje - primijeti Lovro i odmah nastavi - sad sam
znao kakve je to listine doao da prouava taj Pietro Fontana i to mi je dobro
dolo. Kad se otrijeznio, bilo ga je strah da je neto preda mnom govorio, no ja
sam se uinio kao da sam i ja bio pijan pa se ne sjeam niega to smo govorili.
- Javili ste mi u Budim po glasniku da e vas Friedrich primiti kad ozdravi. Je
li to uinio?
- Nekoliko dana prije toga bio sam opet pozvan u carski dvor, ali na vrlo
udnovat nain. Morao sam se zaogrnuti i ulaziti na neka mala vrata kao na neki
skroviti sastanak. Uveli su me u neku malu, nipoto carsku odaju, gdje me
doekao mladi car Maksimilijan.
- To je dobar znak - usklikne kralj.
- Mladi me car ispitivao podrobno o prijedlogu vaeg velianstva, a zatim pitao
mnogo o njegovoj visosti princu Ivanu, kakve je udi, naroito je li odan
humanistikim naelima. Razabrao sam da mu je mnogo do toga da sazna je li princ
miroljubiv ili ratoboran Odgovorio sam tako da je bio potpuno uvjeren kako je
mladi princ sklon miru, a ne ratovanju, to je napokon istina. Maksimilijan mi
nije nita govorio o svojim nakanama, samo me ispitivao. Na kraju mi ree da e

me njemaki car primiti im ozdravi. Tada sam se opet vratio u grad u svoje
kona-ite. Nije bilo tako teko doznati da car uope nije bio bolestan.
- On je vijeao sa svojim pouzdanicima o kraljiinim prijedlozima - mrko e
kralj Matija.
- Da, velianstvo, tako je bilo. Fontana je za to vrijeme nekoliko puta bio
pozvan na dvor. ekao sam strpljivo dok me car iznenada pozove.
Matija ispruio vrat i njegova se jaka ija produila. Zahvati pogledom Lovru
kao klijetima, susprezao je dah da ne bi opazili kako mu se jaka prsa naglo
uzdiu i sputaju.
- Kako vas je primio? Sto je rekao?
- Lice mu je bilo isto tako hladno kao i prvi put, ali je zato Maksimilijan bio
naroito prijazan i njegovi su me pogledi neprestano sokolili. Razabrao sam da
je carev sin za na prijedlog.
- A stari?
- Rekao mi je da mu je mnogo do toga da sklopi trajni mir, ali... - oekivao sam
taj sudbonosni "ali".
- Ali ne moe pri tom rtvovati ni komadi svoje zemlje. Spreman je priznati
princa Ivana za kralja i odrei se prava na vae prijestolje ako vae
velianstvo Njemakoj vrati osvojene zemlje zajedno s Beom i dade mu odtetu za
nanesene ratne trokove.
- Nikad! - usklikne kralj Matija.
Od toga se odgovora Varadi otro trgne i mrko pogleda kralja, a Lovro nastavi:
- Iza lea staroga cara mladi uini kretnju kojom mi je dao razumjeti da bi od
posljednjeg prijedloga odustao. Mislim, naime, od ratne tete. A onda je stavio
jo jedan prijedlog.
- Nezasitni prodrljivac - promrsi kralj, oekujui Lovrino saopenje.
- Molim velianstvo da se ne uzrujava. Ovaj prijedlog nije tako straan, samo
neto" neprilian. Car je predloio da princ Ivan uzme za enu kerku njegova
sina Maksimilijana.
- Slutio sam - promrmlja kralj.
- Rekao sam caru da u svojem vladaru saopiti tono njegove prijedloge, a na to
mi Maksimilijan prijazno prie i pozove me .:.: toga dana prisustvujem carskoj
veeri gdje u vidjeti njegovu kerku da mogu izvjestiti vae velianstvo.
25 Gord
-i.: Mati ja sagne glavu i podupre je o dlan, razmiljajui.
- Uveer uveli su me najprije u neku veliku dvoranu u prizemlju. Stari car
nije bio prisutan, a mladi me vrlo ljubazno doeka i ree mi doslovce ovo:
"Stari nije tako pristupaan kao mi mladi. Moete u moje ime izjaviti kralju
Matiji da sam potpuno spreman da uglavim mir i uinit u sve da svog oca sklonem
utanaiti ugovor koji bi oba kraljevstva vezao na trajni mir i prijateljstvo."
Pourio sam se odgovoriti:
"Osjeam da vae velianstvo od prvog asa nije bilo protivno, a znam da e moj
vladar isto tako nastojati da se taj ugovor sklopi."
- Malo nakon toga ue stari car, a mladi dovede visoku i vitku djevojku,
plavokosu, modrih oiju. Njena je, mila, dapae i lijepa. Duboko sam joj se
poklonio. Car Friedrich vrebao je svaku rije svoga sina Maksimilijana kad je
svojoj keri Margareti prikazivao hrvatskog vojvodu Lovru Ilokoga. Ona me
gledala vrlo zaueno, bit e da je moja bogata odora izazvala u njoj divljenje.
- Mislila je: kako mora da je bogato to kraljevstvo kad njezin poslanik nosi na
svojoj odori toliku rasko - kae, smjekajui se Matija.
- Govorio sam s njom latinski. Njezin je govor skladan i otmjen, a naroito mio.
Nakon toga rekao sam caru Maksimi-lijanu nekoliko laskavih rijei o njegovoj
kerci i da bi bila prekrasna i dostojna kraljica ovog kraljevstva.
Za veerom stari je car naroito pazio i prislukivao to sa mnom govori njegov
sin kao da se bojao da e mi previe obeati. Na odlasku mi car Friedrich ree
neka mu donesem odgovor vaeg velianstva i predloi da se vae velianstvo u
Linzu sastane s carem da sve ugovorite i sklopite ugovor. Evo, velianstvo, to
je sve to imam da vam kaem.

Nastala je duga utnja. Gotovo drui promatra Varadi kralja, ali se ne usuuje
nita primijetiti. Sve to vrijeme utio je i promatrao kako je na kralja
djelovao Lovrin izvjetaj.
- Hoe da mu vratim osvojenu zemlju? Da mu vratim Be kojem sam kanio udariti
svoju prijestolnicu? To nee doekati.
- Velianstvo, te je uvjete
postavio
Friedrich, potaknut prijedlogom
njezina velianstva - znaajno upozori Varadi. Matija osine kancelara srditim
pogledom i upita Lovru:
- Uvjereni ste da je taj Napuljac govorio istinu?

- O tom me uvjerio car Maksimilijan.

>fr Otri kraljev pogled upravi se u Lovru:

"!;<.
n*
"j^- Kako? O tom mi niste nita rekli.
.*ji"Vl
,
$*>- Bojim se razljutiti vae velianstvo...- v<."
>.
- Ne tajite nita.
<b i.*-..
_ Rekoh, velianstvo, Friedrichov sin Maksimilijan prikazao me svojoj keri.
Laskavo sam mu govorio o princezi, na to me on povukao u stranu i rekao mi
ovako:
"Udovac sam, traim enu, ali se ne bih htio vezati ni s kojom napuljskom
princezom. S druge strane, radije bih u svojem buduem carevanju sklapao saveze
s kraljem Ivanom, sinom kralja Matije, negoli s kraljicom Beatricom. Kerka
kralja Ferantea nije jamstvu za trajni mir.
"Znam da je njegovoj carskoj milosti kraljica stavila prijedloge - rekoh mladom
caru. - Zadajem vaem velianstvu asnu rije da Beatrica nikad nee biti
izabrana za vladara, a oni koji joj nude krunu u velikoj su manjini i ine to
samo iz neprijateljstva prema kralju pa e je prvi napustiti. Na te rijei
zalaem svoju ast i svoju glavu." Maksimilijan mi odgovori:
"Obavijeten sam da je tamo u kraljevstvu mrze i nastojao sam o tome uvjeiin
svojeg carskog oca, a nakon vae izjave uloit u sve da moj otac otkloni
kraljiine prijedloge i sklopi savez s kraljem Matijom. Mnogo sam uo o princu i
naroito sam nastojao saznati o njegovim naelima koja su mi vrlo bliza. To mi
je jamstvo da bismo nas dvojica kao vladari ivjeli u miru i prijateljstvu i ne
bismo troili svoje snage na meusobno ratovanje."
"Te e elje vaeg velianstva nai u princu oduevljenog odaziva" - rekoh
mladom caru.
Dok je Lovro govorio, Varadi se povue iza kralja i kimne vojvodi u znak
zadovoljstva. Sad je mirnije oekivao odgovor kralja Matije koji promrmlja:
- Dakle i tu je htjela da mi pomrsi raune!
- Njemaki car svakako ne bi bio tako krut u svojim uvjetima da nije bilo toga
prijedloga - ree Varadi.
- U to sam vrsto uvjeren - odvrati Lovro - i kad se Friedrich priinio
bolesnim, bilo je to samo zato to se izmeu oca i sina vodio estoki boj za ta
dva prijedloga. Mudrosti vaeg velianstva uspjet e da se velelebno djelo toga
saveza sretno dovri.
- I onda e proklamacija biti najlaka stvar - oglasi se opet Varadi,
promatrajui kraljevu duboku zamiljenost.
- O tom valja temeljito razmisliti - ree kralj neto potitenim glasom, ali ga
opet uzdigne, naglasivi:
- Mladi car prua mnogo nade, a stari nee ivjeti dovijeka.
Uto se kraljev kancelar pouri:
- Vae je velianstvo itav svoj ivot rjeavalo teke dravne poslove, a
razrueno kraljevstvo sagradilo je i podiglo do vrhunca. Ta e ga mudrost voditi
da se nagodi s njemakim carem jo za njegova ivota.
25*
l
.:,-> Varadi se osokoli na tako dugi govor da ulije kralju pomirfjlvo raspoloenje.
;
On je ustao i zatakao ruke za pojas.

,-[>. - Taj savez osigurava mojem sinu prijestolje.

.,.,-ri - Tako je, velianstvo - veselo prihvati VaradL
Polagano koraa kralj sputene glave i razmilja. Kancelar i Lovro ekaju
odredbe. Proe nekoliko asaka, a onda se Malija okrene Lovri:
- Vau sam pratnju okruio straom da nitko ne sazna odakle dolazite, a vi ete,
vojvodo, ostati na dvoru da mi budete pri ruci. im se odluim kakav u odgovor
poslati caru Friedrichu, putovat ete k njemu. Sve mora ostati potpuna tajna za
koju znate samo vi i VaradL A sad idite i odmorite se. Berislavi e vam
odrediti odaje. Svakako neka misli da ste doli iz Iloka.
Lovro se pokloni, ali ga kralj zaustavi:
- Gotovo sam zaboravio. Imam neto da vam kaem - i poe prema njemu. - Za vae
odsutnosti dogodilo se mnogo toga.
Lovro osjeti nemir.
Kralj je, meutim, nastavio govoriti, promatrajui pozorno mladog vojvodu:
- Prigodom vaeg odlaska zamolili ste me da titim (Jordanu. Vojvodino srce jo
se vie zbuni.
- Da, velianstvo. Zamolio sam.
- I -ja sam je titio. Uvjerio sam se po mnogo emu da je i zasluila.
Lovrin pogled uhvati nemirnu kretnju kancelara Varadija i obuzme ga neka
plahost. inilo mu se da kralj ima da mu kae neto neprijatno.
- Vi ste mi, vojvodo, uinili velike usluge i obeao sam vam Gordanu.
To pobudi neprijatnost i nadu.
- Da, velianstvo...
- Onog dana, kada ste me zamolili da je titim, rekli ste i ove rijei: "Pokloni
li ona svoju sklonost meni ili kome drugome i onda molim neka je velianstvo
titi."
Neobino je naglasio rije "kome drugome". U vojvodino srce uuljaju se sjene
slutnje.
- Da, rekao sam to, velianstvo.
- Iz ovih je rijei bilo jasno da je vi nikada ne biste prisilili da bude vaa.
- Nikada - odvrati on.
- Upozoravao sam vas jednom na Griu: ne uskrauje U vam Gordana odgovor na vau
prosidbu jer joj je srce osvojio netko drugi?
Kraljev kancelar opazi kako visoka i snana vojvodina pojava gubi stav, a u
njegovim tamnim oima odraava se strepnja.
Oito je l kralj to opazio jer nije odmah naao rijei da mu
saopi to je bilo.
- U vama je muko srce koje se nikad nee poniziti, iako ljubi...
Vojvodina ruka koja je poivala na drku maa spusti se nemono niz bedra.
Prolazila ga je neka drhtavica. Ipak je nastojao da hrabro gleda kralju u oi.
- Sjednite. Lovro - ree kralj i stade mu priati o napulj-skoj zasjedi o
sastanku u ljetnoj palai, o nastupu paa Stjepka. Lovro je sluao, ah* zadrao
svoj muevni mir.
- U sebi sam rekao - nastavi kralj - vojvoda Lovro nikad ne bi traio za sebe
Gordanu da je sve to uo i vidio. I tako je te veeri pred svima sam princ
vjerio Gordanu s Damirom.
Vojvoda ne trene okom, a kralj odmah nastavi:
- M i si i i > sam da su vjereni, a kako e biti dalje, odluit emo kad se vi
vratite. Ali onda mi je stiglo u ruke pismo to ga je do sada jo nepoznati
izdajnik na mojem dvoru poslao u Milano i Napulj. Dajte mu, Varadi, pismo.
Kancelar preuzme neprilinu dunost da mu pokae sadraj pisma, a tada opet
rije prihvati kralj:
- Tu na dvoru sjede mi na vratu Mafeo i Marcelo, a tamo negdje putuje drugi
glasnik s isto takvim pismom milanskom vojvodi. Nije bilo drugog izlaza nego da
i Marcela i Mafea uvjerim kako je lana spletka da je princ vjerio Gordanu s
Damirom samo zato da je osigura za sebe. A bilo je i drugih razloga, o emu sam
se uvjerio, ispitujui prinevu i Damirovu majku. Svi su me razlozi prisilili da
odredim vjenanje.

Prestravljen Lovrin pogled smete kralja i on naas zauti, a Lovro promuca:

- Vjenanje?
- Ove nedjelje je obavljeno.
Vojvoda obori pogled. Kralj pogleda Varadija n izraajem uenja. Oito nije
oekivao da je vojvodin osjeaj tako dubok. Lovri se inilo da su ga udarili
bodeom posred srca. Sva mu je grud puna jauka.
Kralj se pouri da ispria sebe:
- Bio sam uvjeren da je vi ne biste traili od mene kad ljubi Damira i da ste
bili tu, ne biste mogu* drugo nego da odstupite. Drugaije nije moglo biti.
Gordana je sama odluila o svojoj sudbini. Vjenao sam ih i smjestio nekoliko
dana u ljetnoj palai, a sad e se preseliti Damirovoj majci.
Znoj oblije Lovrino elo. Tog asa vidio je Damira kako iz-!azi iz ljetne
palae.
Izlazio je u zoru od nje, iz lonice za kojom je vojvoda ez-nuo pun nade da e
on biti jedini kojemu e sudbina dodijeliti sreu da prijee taj prag.
l
I bol i ljubomora zapeku ga. Ne mole podii oi da pogleda kralja. I Varadija da
u njima ne bi proitali ogorenje prema obojici.
- Vrlo alim, Lovro, ako vas je tako duboko kosnulo.
*M
- Teko je velianstvo, vrlo teko...
-A?, - Mukarac ste i preboljet ete. <
- Svladat u se, preboljet neu.
- Da barem niste bili odsutni. Moda bi se drugaije desilo. Bio bih zapovijedio
Gordani da se vjena s vama.
- Ne, kralju moj, na zapovijed nikad ne bih uzimao Gordanu. ekao sam njenu
sklonost, ekao strpljivo...
- A ona vam je davala nade? - zaudi se kralj. Lovro opazi kako mu Vaiadi daje
znak da to zanijee.
- Ne, velianstvo, ali ljubav je takva, uvijek se nada...
Razmiljao je zato mu Varadi daje znakove i ini mu se da je tu neto
nerazjanjeno to ne zna ni kralj. Uza sve njegova bol ne popusti.
- Valjda mi niste kivni, Lovro? - upita kralj neobino toplo pod dojmom sloma
to ga je razabrao u itavom njegovom biu.
- Moralo je biti - apne Lovro i ustane. - Kralj je postupao kako je morao.
Smijem li otii, velianstvo?
- cime da vam nadoknadim bol koju niste zasluili za svoju vjernu slubu?
- Nema naknade, velianstvo. Nema je nigdje ni u emu.
On se pokloni, izae iz kraljeve odaje i uputi se gore gdje tu mu odredili
konaite.
Kad je ostao sam, spusti se na stolicu i pokrije lice. inilo mu se da je
izgubio sav ivot. Varadi nije ni pomiljao da ide za vojvodom i ublai njegovu
bol. Sada nije mislio ni na to drugo, osim na sudbonosne prijedloge cara
Friedricha.
Ti su prijedlozi izazivali jake pokrete njegove estoke burne udi. Neprestano
je rumenio i blijedio, oekujui da kralj zapone raspravljati o tome.
Matijina utnja dala mu je jasan dokaz koliko su duboko zasjekli u nj ti
prijedlozi i mogunost da po njima lagodno pos-stavi na prijestolje Ivana.
Kako sada kralj misli o tome? Hoe li pristati? Ili odbiti? Po kraljevu dranju
ne bi nikako mogao zaviriti u njegovo raspoloenje. Duboka zamiljenost ne odaje
nikakav trag odlukama to se raaju u njegovoj dui. A sve drugo iezava u
kancelarovim mislima, osim odluke o kojoj ovisi srea ili nesrea kraljevstva.
Trgnuo se kad je kralj iznenada rekao:
- Opetujmo careve prijedloge. Zabiljeite ih da mi budu uvijek pred oima kad
budem odluivao.
Ovaj nalog znaio je svaki otklon njegova sudjelovanja u odluci. Poto je
zabiljeio potanko prijedloge, preda ih Matiji a on ih smota i gurne u haljetak.
_ Velianstvo me ne treba?
_ Sada jo ne. Je li Baka otiao u Budini k upniku?

- On oekuje naloge vaeg velianstva.

- Novih naloga nema. Moete ii. Recite mu.
Varadi je morao ostaviti kralja samoga.
U tajnikoj sobi isporui Bakau kraljeve rijei. Kad je ovaj otiao, Varadi
zapone svoj rad. Nikako mu nije polo za rukom navratiti misli k drugom poslu.
Prijedlozi njemakog cara usjekli su se u njegovu duu.
Dopodnc se kralj nije pojavio. To dugo kraljevo samovanje pojaavalo je
Varadijevo uzbuenje. Uzalud. Kraljeva vrata su bila zatvorena.
Zvono s tornja kapele javljalo je podne, kad Varadiju najave dolazak naroitog
glasnika.
Ovo dade kancelaru priliku da ue kralju. Sjedio je u na-slon jau. Glava mu
poiva na mekom oslonu. Oi upravljene u strop dvorane, u veliku sliku to
prikazuje nebo puno zvijeda. Kraljev pogled kao da se utjee k njima svojini
tekim pitanjima.
- Velians u M, vratio se kraljevski glasnik iz turskog logora. Ispitujui,
okrene se Mati ja k ulazu u dvoranu:
- Vrlo dobro. Uvedite ga odmah.
- Dakle, to veli Turin? - pita svojeg glasnika. - Hoe li poteno odrati
ugovor primirja?
- Uvjeravao me. Ipak sam doznao preko svojih uhoda da se neto naglo sprema za
boj.
Ta vijest usplahiri kralja i nametne glasniku hitra pitanja.
- Turin je dobio vijest da se vae velianstvo sprema prekriti mir i iznenada
navaliti. To ga je ponukalo na pripreme. uvi to, ponovo sam otiao k turskom
pai da te vijesti ponitim. Ne znam koliko mi vjeruje pa sam se, eto, vratio da
zatraim od velianstva naloge.
- Tu je vijest bacila u turski logor Venecija. Nitko drugi, nego prokleta
Venecija da mi omete druge osnove.
- Rekoe mi: vijest je stigla s dvora vaeg velianstva. Kraljevo lice se
smrai. Pogleda Varadija i razjareno vikne:
- Opkoljen sam izdajicama.
- Ako turski vojvoda govori istinu, izdajstvo je uinjeno zato da velianstvo
odvrati od posla za nasljedstvo. Razjaren kralj ustane. Nosnice mu se ire.
- Varadi, jao svima ako se ne otkrije izdajica. Onda se uputi k stolu:
- Smjesta u napisati pismo Turinu. Pruit u mu jamstvo da ni u snu nisam
mislio prekriti eljeni mir. Sutra u zoru putovat e natrag - ree glasniku. Do tebe je da to prije stigne Do proljea ionako ne bi Turin mogao da navali.
Svejedno, lupetvo iziskuje hitnju.
- Kralju, sluam vae zapovijedi.
Glasnik se udalji. Iskalivi pred kancelarem svoj bijes nad tom spletkom, kralj
naredi Varadi ju da pie.
Svrivi, opet sjedne u naslonja i preda se mislima. Ponovo se Varadi morao
udaljiti, ljutit na nove vijesti to svraaju Mati j inu panju na nove
neprilike i odvraaju da to prije izrekne odluku koju Varadi s tolikom zebnjom
i eljom oekuje.
Za vrijeme objeda u blagovaonici kralj je dobre volje i nitko ne bi mogao
naslutiti kakve su ga snale brige. Ni sama Beatrica. Ni danas nije promijenila
dranje. Razgovarala je s kraljem kao da se meu njima nita nije zbilo. Kralj
je slijedio taj primjer. Uz to je govorio s princem i milanskim poslanicima.
Francesko i Ranzano nisu smjeli dolaziti u blagovaonicu, a njihovo se odsustvo
ispriavalo boleu. Vojvoda Iloki zamolio je da ga kralj oprosti od
zajednikog objeda, a kako je primio dozvolu, nije se ni pojavio.
Pred svretak objeda kralj oslovi Beatricu:
- Danas uvee mogli bismo se zabaviti itanjem. Nai pjesnici ve dugo nemaju
posla. Odredi im da pripreme svoje pjesme, a vi, Galeotti, pobrinite se za malo
pria iz historije.
Poslije jela otputi se kralj u radnu odaju i pozove svojeg knjiniara.
- Donesite mi Cicerona. Naroito govore protiv Katiline.

Primivi knjigu, kralj stade listati, uzme pero i stade potcr-tavati neke
izreke.
itavo popodne Varadi nije doekao da ga kralj pozove na vijeanje.
* * *
A gore u svojoj sobi, sjedio je vojvoda Iloki. Trebala mu je samoa da se snae
u bolu to ga je zadesio.
Popodne douljao se k njemu Stjepko. Vojvodin pogled nije bio odvie ljubazan.
Ni glas kojim ga je upitao:
- Sto hoe tu?
- Vaa vojvodska milosti, Gordana me alje.
\
- Tebe alje k meni?
;
j
-- Rekla mi je pred njim da doete. ^4? (>
,;,
- I on je s njom u palai?
?4 .
;- Ne, otiao je k princu.
.!

enja da je vidi vukla ga je da ide, a opet mu se inilb da

faj susret nee podnijeti.
- Ti si vjenao Gordanu - ree vojvoda Stjepku mrko.
- Samo vjerio, nisam mislio da e do toga doi - i djeak Jnoplae.
Vojvoda krene Gordani. j
Stjepko ga uvede u blagovaonicu ljetne palae i
onda se
udalji na hodnik. Vrata lonice se otvore. Preko praga prijee Gordana.
Vidio je samo njene bademaste oi to su ga zbunjivale, smuivale ...
Snaan mukarac, hrabar junak pred tom djevojkom osjeti slabost.
- Hvala to ste se odazvali - veli ona.
- Na vau zapovijed.
- Samu sam molila. Hou da govorim s vama.
- Znam sve - i ponikne oima da je ne mora gledati.
- Samo od mene moete doznati sve.
- Spreman sam na jo gore. Niste mi duni objanjenje, niste mi nita obeali.
- Sjednite, molim vas.
Obuzeo ga je strah od novih boli koje mu nosi njeno razjanjenje. Bilo mu je da
bjei, a ipak ga zaustavlja elja da uje to jo ima da mu kae.
- Damir i ja pridonijeli smo rtvu milanskoj enidbi
- rtvu ste pridonijeli?
- Mi smo samo prividno stupili u brak.
Trzaji due odraavaju mu se u licu i oima...
- O tom znadu samo princ i Varadi, a kad princa proklamiraju i doe na dvor
Bianka, sve su pogibelji minule. Onda u zatraiti ponitenje svojeg prividnog
braka s Damirom. Sam princ obea i. mi je da e to provesti u Rimu. Eto, to je
ono to niste znali.
Saplelo ga u srcu, ne znajui je li to radost ili bol, ili oboje.
Misao na prijedlog njemakog cara da se princ vjena s njegovom keri razdrai
ga. Ako kralj na to pristane, ionako e se milanska enidba razrijeiti. Zato
je Gordana morala da je spaava svojom slobodom? Makar su mu lijepo zvuile
rijei o razrjeenju prividnog braka, srce mu se ne moe upokojili. Obeana
utnja kralju spreava ga da joj razotkrije to donosi iz Njemake.
Gordana nije utala u svojem objanjenju:
- Morala sam vas uputiti u tu tajnu i zbog vas, iako vam, kako rekoste, nisam
dala nikakvih obeanja. eljela sam vas oteti suvinim mislima i predusresti
moebitnu osvetu gospodinu Damina.
- Damini ne treba zagovora kad se radi o hrabrom istupu na megdan.
- U to smo se oboje uvjerili, ali meu vjernim pristaama kralja i princa ne
smije biti sjenka kakvog linog neraspoloenja pa ja sam pohitila da vas
obavijestim. Damirov otac i sin od velike su potrebe naem cilju, a i vi,
vojvodo.
- Moj osjeaj prema vama, Gordana, ne trai posvetu, ve samo vau sreu.
- Kad bi mi je pruio drugi, i onda biste to eljeli?

Sit..;- elio bih, ali i trpio.

- Plemenitost vam je upisana u oima i rijeima. ,"i" - Ako je to plemenitost,
onda je sila u mene s vas.
- Ne odgovorivi, ona promatra njegovo lice u kojem tt odraavala sva odanost
to mu je poivala u dnu due.
- Ne znam imam li pravo da neto pitam - ree on.
- Budem li nala da vam to pravo ne pristoji, neu odgovoriti.
- Sto ete uiniti kad vam vrati slobodu?
- Na to je lako odgovoriti. Vraam se svojem skrbniku.
- A onda?
- Mogu li se unaprijed odrediti putovi osnovama koje joi nisu ni zaete?
- Ni zaete? - uzdahne on.
- Kraljica me odvie zaposlila borbama protiv svojih spletaka i napadaja, a da
bih imala i naas vremena zaokupiti se sama sobom.
- Ako sam dostojan vaeg povjerenja, ne preutite mi Sto se dogaalo za moje
odsutnosti.
Ispripovijedala mu je sva kraljiina spletkarenja za vrijeme boravka u Budimu.
Najtee ga pogodi Franceskov napadaj. Dok mu je o tom govorila, njegovo se lice
rasplamti. Obuzme ga pravo bjesnilo i onda teko uzdahne:
- Strahovito me sapinje pomisao da ste ostali bez obrane. Jo strasnije me dira
to opet moram ostavti dvor. Kralj e me slati zbog vanih osnova.
- Mene tite pravednost i moja dosljetljivost.
- Htio bih da u tome budem trei - naglasi ustajui. - Kad vas opet smijem
vidjeti, Gordana?
- Danas uveer odrava se pjesnika veer na dvoru. Kralj je naredio Damini da
povede i mene.
- Gordana - ree na oprotaju - boli su ublaene, ali mir nikako.
- Sto ga buni?
l
.1
*J
>rr ;i"
- Ne bih znao rei.
v$
t^
-,-,, Ona zamiljeno odvraa:
- Tko bi mogao znati zato sve dru ljudska srca?
Pogled joj skrene na prozor. Rumenkaste zrake bojadisanog prozora padaju po
smeoj kosi, sputanoj u mreu od modrih vrpca. U oima joj misao kao oblaak u
daljini...
"Da je mogu prozrijeti.. .c - pomisli Lovro, gledajui je as i izie.
Odlazio je kroz vrt u dvor.
(1J
"Sto e biti od svega toga?" - pitao se nemiran i pun bola.
KATILINA - OKOM U OKO
Te veeri dola je Gordana u kraljevsku blagovaonicu u naranastoj haljini,
ureenoj modrim barunom, a na ruke je navukla rukavice od bijele svile.
Sva se Ijubopitnost dvorana okrenula k njoj. ene. su ispitivale njen izgled,
mukarci ljepotu, a Bei je traila izraaj sree. Osjeajui to sve trae
dvorani u njenoj spoljanosti, znala se prikazati vedro i zadovoljno.
Kad su u dvoranu stigli kralj s princem i kraljica sa svojim roakinjama, prvi
opazi Gordanu kralj i prijazno joj domahne rukom. Kraljica je zovne i ljubazno
oslovi. Djevojka joj smjerno poljubi ruku i opet se vrati k dvorankama.
Princ Ivan promatrao je s pritajenom radou ljubljenu djevojku koju su svi
smatrali Damirovom enom. Lovro Iloki pogledao bi je katkad iz pozadine.
Za veere kralj je razgovarao aljivim tonom i posvetio veliku panju kraljici
kao da izmeu njega i nje postoje najbolji odnosi.
Nakon veere pooe svi u drugu dvoranu gdje su ve ekali talijanski dvorski
pjesnici da recitiraju i itaju. Vodstvo priredbe preuzeo je historiar i
pjesnik Galeotti. Odebeli ovjek ustrao se da svakome od pjesnika kae jo po
koju opasku o njegovoj zadai.
Onda zapone deklamacija pjesnikih djela.
Kraljica i kralj izraavali su svoje mnjenje i recitiranje bi se nastavilo.

Odgojitelj princa Ivana, pjesnik Ugelotti,, itao je stihove Vergilija, Zatim

Dantea. Dugotrajna deklamacija kao da naroito zanima kralja? Kad pjesnik svri,
Matija pozove Galeottija:
- A Cicerona ste mimoili. Nema recitiranja bez kraljiina ljubimca.
- Velianstvo, nema nikoga tko bi se usudio da uzme u svoja usta rijei
bogoduhog govornika. To bi smio uiniti jedino kralj svojim ciceronskim
govornikim darom.
- Da vam pokae kako se ita Ciceron? Dajte mi njegove govore, dajte govore
protiv Katiline. Hoe li to? - pita on kraljicu.
- Sto god Ciceron veli, jednako je genijalno. I kralj se isprsi pa e onda
skupljenim sluaocima svojeg dvora.
- Doarajte sebi sliku onog mjesta gdje je govor izreen. Dakle, ovo je dvorana
rimskog senata. Vi ste rimski senatori, ja sam konzul Ciceron. Meu senatorima,
meu vama, sjedi Ka-tilina, rimski graanin, koji uruje s neprijateljima Rima
na zator rimske drave. Konzul Ciceron odjednom ugleda u senatu Katilinu, naglo
ustaje i usklikne:
- Kako e dugo zlorabiti, Katilino, strpljivost nau? Ne osjea li da su tvoje
zloinake izdajnike osnove otkrivene?
Gromki kraljev glas razlijee se dvoranom. ita izreku, na-glaujui govornikom
vjetinom, pa opet digne pogled s knjige, preleti dvoranom, pogledavi kraljicu,
i nastavi:
Budem li te, Katilino, jednom strahovito kaznio, tada se moram bojati
spoitavanje rodoljuba da sam to uinio prekasno! Znaj Katilino, nema ti uzmaka.
Ti e ovdje ivjeti kao to ivi sada? opkoljen mojim straama da se ne
uzmogne na maknuti."
Oi su kraljeve as upravljene u Beatricu, a onda zaokrue dvoranom.
Svi sluaju nepokretno. Kraljica gleda mua, neto je udno obuzima zbog
prijetee grmljavine kraljeva glasa. On ita dalje:
"Ni no svojom debelom tamom ne moe sakriti glas klete urote tvojel Nita ne
ini, nita ne moe, nita ne zamilja. Zato ja ne bih douo i svojim oima
opazio..."
Oi mu se sretnu s Beatriinim. Ona prislukuje estinu prijetnje. udno zvui
naglaena izreka. udni su pogledi njegovih oiju. Zar sluaj, ili namjera?
On ve ita dalje, jo jae naglaavajui. Sluaoci ute, a kraljica trepti.
"Katilino! Razotkrivene su tvoje urote! Otvoreno navaljuje na dravu i vue na
nju pustoenje, a ja te ni rijeju ne ranjavam. Idi! Tornjaj se! Vrata su
otvorena! Izvedi sa sobom i sve svoje urotnike! Oisti ovaj grad) Osim
zloinaca, tvojih sukri-vaca, urotnika, ovdje nema nikoga tko tebe ne bi mrzio!"
Glas kraljev plamti. Oi sipaju iskre od kojih Beatricu pee lice, elo. Tijelo
joj je ledeno:
Kralj uzvikne:
"Bozima besmrtnim hvala to sam uhvatio tvoju strahovitu dravi dumansku
poast. Koliko si god puta na mene nianio, svaki put sam se tebi opro."
Kraljica osjea da je poklapa njegovo naglaavanje, ali ne skida oi s njega. I
sad se gromovito uzdigne njegov glas:
"uj, Katilino! Neu dopustiti da meu mojim rebrima ue prebiva izdajniki
bode, a to si - ti! Idi! Tornjaj se!"
Kralj upravo zabode pogled u Beatricu, ali hitro skrene okom po dvorani i
zaklopi knjigu.
Uzdigla se bura ushita nad govornikom vjetinom. Svi mu kliu. Beatrica se
osjea kao da visoki raskoni stropovi padaju po njenoj glavi, listajui estita
kralju, a gui je.
I dok on prima estitke kraljica dohvati odloenu knjigu. Poznaje naizust
Ciceronove govore i razabire da kralj nije itao izreke redom. Usta, trai.
Pojedine su izreke potcrtane. One koje je itao kralj.
"Dakle, namjerice. Sloio je izreke po svojoj osnovi. Koliko je plamteeg
gnjeva, nesmiljene okrutnosti bilo u kraljevu glasu.

Koliko ubojitog obeanja, strahovite kazne." Onda preda knjigu

Gordani koja joj stoji prva na dohvatu.
Djevojka je primi i dri. Njezino je oko previdjelo kraljeve
poglede, a uho zamijetilo zastraujui prizvuk kraljeva glasa kad
je izricao rijei prijetnje. ..... ,..
_ Velianstvo, osjetili smo s" da smo u Runu i gledah Cicerona i Katilmu - laska
kralju Galeotti.
_ I ja sam ga vidio tu meu nama - ree kralj.
- Da, velianstvo ima svojeg Katillinu - ree Marcelo glasnije nego to je
obiavao govoriti.
- Imam - tu je pod ovim krovom i zna svoju sudbinul Beatrica se priini da ne
uje pa raspravlja s Gordanom o krasnom kraljevu daru govora, a ledeni srsi
prelaze ramenima. Kralj se ve smije i niani prstom na Galeottijev iroki
obujam:
- Nije li tvoj trbuh, pjesnie, urotnik to pustoi blagajnu moje kuhinje? Galeotti se smije, smiju se gospoda, samo se ne smije Beatrica.
Gordanin je sluh po itavoj dvorani uz kralja i uz kraljicu koja kao da nema
niega to bi je zanimalo do nje:
- Sretna si, Gordana! U oima ti itam.
- Hvalim ovu sreu milosti vaeg velianstva.
Kralj se pribliava, vodei ispod ruke Mafea. Prolazei pored kraljice, ree
povjerljivo tiho, a namjerice u asu, kad je Beatrica morala uti:
- Njemaki car odbija neki spletkarski prijedlog s druge strane, ve se eli
pogoditi sa mnom. Odrei e se prava na moje prijestolje.
Te rijei pogode kraljicu.
Nita nije tako teko ekala kao svretak ove veeri. Jedva to su je dvoranke
dopratile u odaje, naloi da se udalje i pohiti svojem bratu. Nala ga je kako
ita. On je gleda i pita:
- Zato je blijeda moja kraljica?
- Ne vie kraljica!

- Zatoenica...

*"
_ Ni to!
>> "
>**> -."-":""

- Da to?
:-, .
^si/
-.-
;
".
- Katilina! .i^;-;!/<.-.
*> -f

- Sestro moja?
K<
-i"->v
""!<;;.

- Pogledaj ovo, Francesko...<^<

^{
"
- Tvoj ljubimac Ciceron...

- Moj sudac!
- Tvoje su prispodobe nerazumljive.
- Danas je bila pjesnika veera po kraljevoj odredbi. Poslije pjesnikih djela
odredi kralj da se ita moj ljubimac da mi kae Ciceron to mi nije htio rei
on. itaj redom samo podvuene izreke. On ih je podvukao.

Sjela je na bratov leaj, ovila ruke oko koljena i spustila glavu.

- Sigurna si da je pozvao u pomo rimskog konzula da ti objavi svoju prijetnju?
- Osudu! To mi je govorio njegov glas udruen pogledima.
- Sto god bi uinio s tobom, za sve e odgovarati Napulju l monim dravama s
kojima je na otac u savezu i rodbinskoj vezi. Ne daj se zastraiti, Beatrice.
- Smrtnu osudu ili tamnicu ne moe primijeniti na mene, ali proglasit e me
urotnicom. Njemaki car hoe da se s njim nagodi. Malija zna i za moj prijedlog
to sam ga poslala u Njemaku. Prijestolje, kruna, sve je izgubljeno! Opkoljena
sam njegovim straama, uhodama i Ramirom! Opsjednuta u tvravi, zagraena,
svezanih ruku, razdvojena od svijeta, mojih pristaa ovdje, od mojeg doma, bez
svake pomoi. A danas me svezao lancima urote, zapisao topovskim tanadi svoje
prijetnje. Samo je zato odredio pjesniku veer recitiranja da nada mnom prelomi
svijeu.
- Oaj me hvata od tvoje zdvojnosti!

- Posljednji as je kucnuo. Moram se obraniti.

- Rekla si: jao njima kad Beatrica misli. Tvoja mudrost jo nije nala puta na
svjetlo?
- Danas je pao udarac od kojeg me prvi put uhvatio strah.
- Strah je put u propasti
- Vojvoda Anjou poslao je kralju Alfonzu I svojeg glasnika. Ovaj je trgnuo na
njegove grudi bode, a on mu ji pruio ruku. I bode mu padne na zemlju.
- Ne mogu prozreli tvoje misli...
- Kralj neto smjera. Moda me kani zajednc s tobom i svim Napuljcima odvesti u
kakvu tvravu.
- To nee uiniti jer e ga napasti pola Italije.
- Slavohlepnost je njegova pomahnitala i spreman je da svojem sinu osigura
prijestolje, da svoje ime, svoj rod, ukorijeni i u svom kraljevstvu. Krvlju bi
mojom zalijevao korijen svojem imenu. Hoe da vjekovima sjedaju na ovo
prijestolje potomci njegova imena. Toj bjesomunoj elji podjarmio je sve i
svoju slabost prema meni. To je mjerilo divljake pohlepe njegova slavohleplja.
Da vlada poslije svoje smrti, da ivi. Opasan je u tom deliriju, jak, jezovit.
- U strepnji te pitam: to da radimo?
- Sutra! Jo pred nama je itava jedna no budnog razmiljanja.
I ostavi ga zabrinuta, uplaena...
Drugog jutra ekao je Varadi po kraljevu nalogu u njegovoj radnoj odaji. Radulo
se brinuo oko kamina i priao kancelaru:
_ Mora biti toplo. Kralj nije dobro proveo no. Opet su ga boljele noge. Ti
nesretni ulozi nee da se izgube. Koliko sam puta govorio kralju kad smo bili u
ratu: Velianstvo, ne lijegajte na mokru zemlju. Velianstvo ne spavajte na
ledini. Velianstvo, poznam ja ratnu K.i hrabrost. Ovako se ratnici dobave
bolova u kostima. Ali kralj me otjerao. Hrabri junaci slabo mare za opomene. A
da je mario, ne bi bio spavao na ledini i ne bi se sada prevrtao po mekoj
postelji.
- Opet mu nije dobro? - zabrine se Varadi?
- To vam je boljetica podmukla kao napuljska eljad. Pritaji se, a oncla udri.
Ta je bolest, velim, kao Napulj.
- Valjda mu nije jako zlo?
- Bas zlo ne, ali sasvim dobro nije, a moda mu je tee u glavi nego u nogama
jer kad sam ove noi sjeo kraj njega, on je u/disao: "Moj Radulo, briga su moja
bolesti" Vi znate otkuda dolaze brige - primijeti starac tiho, a kancelar
odgovori pun zabrinutosti i srditosiL
- Ne bi imao briga da nema nje.
- Obojica su pogledali Beatriino mramorno poprsje na stalku okovanom srebrom.
Radulo kimne i ape:
- Mramui kraljica kamena srca. Da se vjenao s plemenitom prinev majkom, kako
bismo danas lijepo ivjeli. I kralj to zna. Vjerujte, i on to danas ali.
- Samo kad ga obuzmu teke nepogode zbog nasljedstva prijestolja, samo onda
ali. Inae se ne bi sjetio da princ ima i majku. Znam 1. to. Poslao je nesretnu
plemenitu enu u Italiju na milost i ncmi! . napuljskom kralju. Okrutnost je to.
I ako ali, to ini jer ga kraljica natee.
Radulo m i L protuslovio, nego duboko uzdahnuo. Obojica su utjeli, na svoju
sreu, jer je kralj stupio preko praga.
Oni ga pu/i r Radulo odmah ostavi dvoranu, a kralj sjedne uz svoj "tol. Opaa
se umor od neprospavane noi. im za* poinje govorit! ve umor nestaje:
- Odluio sam o prijedlogu njemakog cara Friedricha.
Varadijcve oi zatreptale su od uzbuenja, uzrokovanog kraljevim rijeima
Pribliio se kralju pun neizvjesnosti kao da oekuje sudbonosnu odluku vlastitog
ivota.
- Vojskovd ima stalni odreeni put koji ga vodi do pobjede, ve je Iliobar dio
prevalio. Kad ugleda drugi put koji vodi popreno od cilja, to mislite, Varadi,
kojim e putem krenuti mudri vojskovou
- Najsigurnij
i najbrim.

- Dakle, preim. Jer meni se uri. Ne znam zaSto, ipak me goni da Ito prije
doem k cilju. Odabrao sam ono to mi nudi car FriedricL
S ushitom veselja Varadi se sagne kralju:
- Vrani ete mu osvojene zemlje?
om su meni u prolosti mnogo toga obeali, a nisu ismijenjajte ovu odluku, ne mi- Vratit u Friedrichu samo jedan dio osvojenih krajeva, ali Be i njegovu
okolicu nikada dok ivim. Nikada! U Beu sam kanio udariti svoju prijestolnicu i
to u provesti. Kad umrem. Ivan moe vraati Nijemcu to ga volja. Ivan mu jo
danas moe obeati da e vratiti Be nakom moje smrti. Tu e poruku Lo-vro
odnijeti u Njemaku. Ali ima jo jedno: Maksimilijan trai da Ivan uzme njegovu
ker Margaretu. Neka to i uini. Dakle, to velite vi?
- Samo bih upozorio velianstvo: utroili smo mnogo snage, pretrpjeli mnogo muke
i jada zbog milanskog braka. Ako ga sad razrijeimo, a Nijemac otkae. Moda je
ponudio to iz puke himbe.
- Kad bih ja uletio na tu svijeu kao noni leptir. Kraljeve se velike usne
razvukoe u ironiju: Maksimilijan dobro rauna. Moj sin je bogat, njegova ki
ima malo miraza, a ipak e postati kraljica ovog kraljevstva, a onda e dobiti
Be, dakako poslije moje smrti. I to je njegova prednost. Najvea je njegova
prednost to u proljee ne mora sa mnom ratovati. A ja? Za koji tjedan imat u u
ruci Friedrichovu odreku na prijestolje i priznanje mojeg sina za nasljednika.
Za to priznanje valja nam razrijeiti i Ivanovu milansku enidbu, ali tek onda
kad Maksimilijan i Friedrich potpiu na ugovor. Stoga Lovro mora ponovno na
njemaki dvor da javi starom i mladom caru da sam spreman doi u Linz, ondje s
njim osobno pregovarati, potpisati i zapeatiti naim peatima ugovor. A kad to
bude gotovo, odaslat u u Rim svetom ocu zahtjev da razrijei brak. Tek kad
primim razrjeenje, doznat e o tome Napulj i itavo moje kraljevstvo. Sto zato
ako sam potroio vremena i prepalio muke zbog ove milanske enidbe? Sada Maks i
njegov otac nude povoljnije i bre rjeenje Ivanova nasljedstva, a ja ih primam.
Zamiljeni Varadi uspravi glavu:
- Velianstvo, uviam da je vaa odluka mudra, uistinu je bra i sigurnija za
prinevu proklamaciju. Jedino vas molim da tu tajnu ne otkrivate nikome od vaih
najvjernijih.
- Nemam prava ni u koga sumnjati jer nemam za to dokaza, samo znam da je
kraljica saznavala mnogu vau tajnu ako je za nju znalo vie osoba.
- Osim vas i Lovre, nee o tom doznati nitko.
Varadiju odlane. Nastavljao je s kraljem raspravljati potanko o svim okolnostima
najnovije situacije, a onda su tano sastavili ugovor koji Lovro ima da ponese u
Njemaku.
Kralj ustane i poe kaminu, govorei poluglasno:
- Ovaj preokret u mojoj bojnoj osnovi za Ivanovo prijesto-Ije mijenja i moju
odluku da snizim poreze...
Na to Varadi uini kretnju negodovanja, a lice mu se smrai. , - Sto je? im vam
se spomenu porezi, vi ste kao izvan sebe. >K?> - Velianstvo je obealo
staleima.
c *
punili*
__ Molim, velianstvo, ne
ieniaite, molim...
__ Margareta nee donijeti Ivanu Biankin miraz na koji sam raunao, dakle,
trokovi dvora e jako porasti.
- Ali Margareta donosi sigurnije prijestolje, ali i skrom_ Prijestolje se danas postavlja samo na podij bogatstva.
- To je istina. Ipak, velianstvo va dvor ve je raskoan, a princ je bogat.
Velianstvo e se predomisliti. Stalei koji su juer bili ovdje raznijet e
vae obeanje zemljom. Sav narod e klicati. Ne uzmite im tu boinicu.

- Kad se radi o porezu, vi ste kao gladan vuk. Okanite se toga. Uinit u onako
kako budem htio. Radije recite kako vam se svidio juera t. Ciceronov govor?
Kancelaru je teko prijei na drugu temu kad je sav ispunjen ovom, ali mora
odgovoriti na postavljeno pitanje:
- inilo mi se da kralj na nekoga niani.
- Na svojti Katilinu koji se nalazi pod ovim krovom. Neka zna da ga hvatamo.
Zatjerat u ga u tjesnac iz kojeg ne moe izii ako se ne preda. Sto je to,
Varadi? Vae su misli daleko od onoga o emu ja govorim. Vi ste odsutni...
- Priznajem, odvie su me zaokupile promjene kraljeve odluke o porezima
- ujte me, Varadi. Ja sam vas naao kao djeaka u iro-titu, bosonogog, bez
oca, majke, krova i kruha. Kad sam vas oslovio, zadivila me vaa bistrina i
odvana iskrenost. Onda sam mislio ovako: taj bi mi mogao biti bistrouman,
poten i vjeran tajnik. I zato sam vas poslao u nauke, odveo na dvor, uinio vas
biskupom od Kaloe u godinama u kojima drugi jo nisu stekli ni svoj hlVh.
Podigao sam vas na ast svojeg prvog dravnika. Pazite, Varadi! Ne pokuavajte
se popeti na vrh moje glave jer biste se mogli grdno skotrljati. Ne sudarajte se
$ mojim odlukama, jer kralj sam ja!
- Veliansu <> je u pravu. Neka mi oprosti. itav svoj ivot uloio sam da vaeg
sina dignemo na prijestolje, pa mi zahvalnost prema velianstvu namee
dunosti...
- Da sluate! - upadne kralj sada ve prijeteim glasom. Nastava!
ovog
razgovora prijei dolazak Mladena Berislavia jer se kralj okrene k njemu s
pitanjem:
- Je U se vratio Baka?
- Od juer ga nema na dvoru, velianstvo, ali upravo vani stoji njegov glasnik i
moli velianstvo da mu dopusti da do sutra izostane jer je to vrlo potrebno za
stvar zbog koje je otiao u Budim.
- Neka samo ostane dok je potrebno. A ti poalji ovamo princa.
401
26 Gordar

Nakon ovog kratkog prekida nastavi kralj Malija kao da nije bilo nita:
- Lovro, dakle, mora krenuti u Njemaku da se Friedrich i ja uzmognemo sastati u
Linzu ve poslije nove godine.
- Velianstvo zaboravlja da e vai neprijatelji, koji za kraljicu lome koplja,
prirediti kralju jo mnogo gorkih asova. Valjalo bi, dakle, stalee osvojiti za
svoju osnovu.
- Ili pobijediti. A moj ugovor s Friedrichom znai pobjeda nad staleima. Kad
doznaju da se Friedrich odrekao prava na ovo prijestolje u Ivanovu korist, nee
se nai nitko tko bi to otklonio, jer sam od njih odvratio da nakon moje smrti
ratuje s Friedrichom. Onog dana, kad ugovor s Friedrichom bude u mojoj ruci,
stei u pristanak velike veine stalea za Ivana. Polaznu toku svega sainjava
danas ugovor s Friedrichom i zato Lovro treba da se uri natrag u Njemaku.
Razgovor opet prekine dolazak princa.
Kralj ga gleda s ponosom:
- Dobro mi izgleda, sine. Vedar si i svje. Imam neto da ti kaem. Ne pitaj me
za uzrok, ali posluaj moje rijei.
- Sluat u vas, moj oe - odvrati princ spremno i toplo.
- A ja sam upravo htio vae velianstvo zamoliti da moje vjenanje odgodi do
ljeta.
- Gle, zato? - zapita, gledajui veselo svojeg sina.
- Mislio sam, oe, da bi takva sveanost bila shodnija i ljepa kad bi se
obavila nakon proklamacije koju spremate.
Govorio je mirno, makar se rumenio zbog lai koju je izrekao.
Ali kralj je bio odvie zaokupljen svojom osnovom i osjeajem pobjede da bi
opazio tu smetnju i odgovori mu zadovoljno:
- Ba sam te zbog toga zvao. I meni se ini da je bolje obaviti vjenanje nakon
proklamacije - ree kralj, pogledavi znaajno Varadija.

Vrativi se, Ivan je s ushienjem priopio Damini odgodu dolaska vojvotkinje

Bianke.
- Srea mi pomae - veselo e Ivan. - Sve mi se ini da
otac nije vie tako ushien milanskom enidbom. Sve to pogo
duje naoj osnovi. Moje putove do Gordane izravnat e sam
moj otac.
,
KATILINA NA KOLJENIMA
Podveer toga dana, kad su sluge napalile sva svjetla u kraljevoj radnoj
dvorani, hitno ue Berislavi i pristupi kralju:
- Njezino velianstvo kraljica pita ima li velianstvo vre
mena da je primi. ; .
..
Naas kralja iznenadi ova smjerna poruka i on ustane. _ Njezinom velianstvu
bila su vrata vazda otvorena i nije potrebno da se najavljuje.
I krene vratima pa viteki prui kraljici ruku i uvede je u
sobu.
Odjenula je tamnomodru svilu ureenu vezivom. Bujnu kosu sputava jednostavna
mrea od bisera. Lice joj je mirno, ali taj mir neto je mekan, skroman. Glava
joj nije posebno uzdignuta. Kralj joj ponudi stolicu.
- Kako ti je kraljice? - upita je Matija.
- Kao nikad dosad.
Odgovorila je glasom koji je zvuao blago. Dranje, glas i pogled sve pokazuje
promjenu, kao da je bolesna.
- Sto ti je? - upita on. - Neto si blijeda?
- Ve nekoliko dana ne spavam.
- Uistinu. Tvoje lice odaje da si bolesna.
- Moda ozdravljenje.
- To bi znailo da si prije bolovala. Nisi mi nita o tom rekla.
- ekala sam da moje ozdravljenje bude potpuno.
Gledao je kako sjedi skromno, malo sputene glave i polu-sputenih vjea, vie
njena nego kruta, vie smjerna nego ponosna. ini se kao ena koja je dola da
neto ispovijeda, moli. On je promatra i uti.
Nakon kratke utnje digne ona k njemu pogled kakav jo nikad nije zamijetio u
njenim tamnim hladnim oima.
- Dugo je trebalo, Matija, da se odluim na taj korak - zapone ona nesigurno. Ve bih se bila i prije odluila da me nije sprijeio prkos prema tvojim
odredbama.
- Sama si ih izazvala.
- Priznajem; kriva sam.
Ostao je iznenaen. Deset godina braka ovakvu rije nije i/govorila.
- To priznanje plod je tvoje mudrosti, Beatrice.
- Nazovi to kako te volja. Odluila sam govoriti onako kako mislim i osjeam.
Svejedno je kako e to shvatiti. Prkos je sprijeio da to u meni ve dozrije. A
vjeruj, nije bilo lako. Dugo sam se borila dok je pala moja odluka. Hoe li,
dakle, sasluati to elim rei?
- Vrlo rado, Beatrice.
- Zna historiju moje aragonske dinastije. Odrasla sam u sjaju na visoim
kraljevske vlasti. elja za vlau i krv je svakome u kojem tee prava aragonska
krv. Kad sam s tobom stupila pred oltar, okrunio si me za kraljicu. Naravno,
gajila sam uvjerenje da u ovdje nai svoju drugu domovinu u kojoj u kraIjevati do smrti...
Njegova napetost sve vie raste, ipak uti i mudro eka.
26*
l
- Nade u potomak koji je imao biti moj oslon i temelj vlasti razbile su se. Ne
bih bila kraljevske krvi da nisam eljela osigurati sebe bilo na koji nain u
ovom kraljevstvu i za sluaj nesree da bog tebe pozove prije mene. Razumije li

strah mone kraljice da bi nakon muevljeve smrti mogla ostati udovica koju bi
svi progonili?
- Razumijem, potpuno - prihvati on mirno, promatrajui je sve pozornije.
- Ovaj strah progonio me to vie to si odluio uiniti nasljednikom sina ene
koju sam smatrala svojom suparnicom u tvojem srcu.
Postojano kralj uti, a ona nastavlja:
- Ta ljubomora nedostojna je kraljice, ali zar kraljica nije ena?
Matija ne odaje odgovora. Zagledan u nju slua.
- Zamrzila sam tvojeg sina, zamrzila ga je i kraljica i ena, jer je ugroavao
moju vlast, moj poloaj u budunosti, moju sudbinu za sluaj kad bi ti nestao.
Ta je mrnja bila prirodna.
- Razumijem - potvrdi kralj vie od elje da je obodri ne* goli iz uvjerenja.
- Pa kad to razumije, onda e lako shvatiti zato je u meni uskipjela sva krv
protiv Ivana i njegova nasljedstva. Ne samo da mi on oduzima vlast nego moram s
pravom oekivati njegovu osvetu to sam stala na mjesto njegove majke koju on
oboava. Ni ovo nije dostojno mene, pa ipak je bilo tako: hvatao me sirah od
Ivanove osvete i progonstva, strah je razjurio sve to je u meni bilo osjeaja,
a ostalo je mjesta samo goloj mrnji. Mrnja roena za moj kraljevski opstanak
razbuktala se u krutu bezobzirnost. Navela me da se borim svim sredstvima koja
sam mogla napipati i zahvatiti, a prepustila sam i mojoj okolini da se slui
svim to ima zla kako bi pomogla meni. Tako sam koristila i ona sredstva koja su
mi doaptavali moji i tvoji neprijatelji, sredstva mene nedostojna.
Zbog tolikog priznanja kralj se snebio. Prsa mu se uzdigla od navale
uzbuenosti, ali ipak uva svoj mir i eka to e slijediti.
- Tvoji i moji neprijatelji i prijatelji vodili su me putovima na kojima moram
stradati. Bezglavo sam se predala, videi pred sobom stranu prikazu: tvojeg
sina koji me goni svojom osvetom. U toj jurnjavi izgubila sam i ono to mi je
neko bilo toliko drago - ljubav svojeg mua.
Pri tom ona spusti pogled. Kralj ne odgovori. Trudio se da zatomi i prikrije
naglo dizanje i sputanje svojih prsiju.
- Jo i danas se bojim Ivana i njegove osvete i progonstva. To ne tajim.
- Krivo mu ini.
- Bojim se i, evo, otvoreno ispovijedam: voljela bih napustiti dvor i otii u
Napulj nego doekati tvoju smrt da ostanem izvrgnuta njegovu progonu.
Matija se ne mie i uti.
_ Voljela bih, velim, da me otpusti u moju domovinu - pritom joj glas zadre
kao da sustee provalu jecanja, ali se snae i nastavlja_ Moda bi bilo najbolje da se uklonim. Spremna sam i na to, ali ni u kojem
sluaju ne elim proslijediti putem kojim me gonio strah od tvojeg sina. Taj put
nije dostojan mene, a zadaje mi teke boli. Uvidjela sam da su mi tvoji
neprijatelji ponudili krunu samo zato da tebi spreme neprilike, a moda i da
mene unite. Znam, mrzili su me ovdje svi, znam: mrze me i danas i nude mi krunu
da mene iskoriste protiv tebe. to dakle, da traim u toj neiz\ JL MHisti?
Ispovijedam ti otvoreno: otklanjam ponudu tvojih neprijatelja na krunu.
irokim pogledom promatra kralj Beatricu, a ona opetuje:
- Da, otklanjani krunu, odriem se svake borbe za ovo prijestolje. Povlaim se,
pa makar u Napulj da osiguram svoj ivot...
Nastade tiina. On ustade i krene dvoranom. Sve se u njemu uzdiglo, razmahalo i
uskomealo. A ona poput pokojnice ii naslonjau sputene glave i gleda u zemlju.
On je miran, hladan, naoko, ali nje/i n otklon krune kao da ga strai.
- Poinila sam mnogo nepotrebnih ina, mnogo toga to si imao pravo da mi
zamjeri. Sad ini sa mnom to hoe. Predajem se.
Drhtave prsi nisu smogle glasa. Ne okree se k njoj, uti i razmilja, a ona
eka kao osuenik na sudu.
Mnogo je prolo asaka dok se on obazre i zapita je ozbiljno i strogo:
- Beatrice! Naputa borbu protiv Ivana?
- Rekoh: naputani. Ako ne vjeruje, otpremi me u Napulj zauvijek. Spremna sam
na to da ti olakani provoenje tvoje osnove.

- Jo jednom pitam: Beatrice, odrie se svakog zahtjeva na krunu?

- Odriem. To je moj poraz, a ja ga priznajem. Neobino laganim koracima ide
kralj k stolu, uzme papir i ree:
- Ako se odrie krune i borbe protiv Ivana, javi to onima koji su ti ponudili
krunu.
Kraljica spremno ustane i priblii se k stolu.
- Kazuj mi u pero to god eli.
- Zna li, Beatrice, da nakon toga vie nema povratka?
- Dosta sam ogorila ivot tebi i sebi. Kad sam odluila da se povuem,
razmislila sam to inim.
I sjedne, uzme pero pa eka.
I on joj kazuje u pero odreku prava na prijestolje, a ona pie. Odjednom on
zastane u diktiranju:
- Nee obnoviti svoju borbu ni onda kad ponude krunu mojem sinu?
- Tvoja je elja da on bude tvoj nasljednik. Ti e5 to pro-vesti i protiv mene.
Znam to sigurno. Proveo si svaku svoju os-novu. I ovu e izvriti. Ja dalje
neu jer ne mogu ni kad njemu ponude krunu.
- Onda pii onima koji ti nude krunu ovako: "Predomislila sam se i stekla
uvjerenje da stalei u ovom kraljevstvu ne ele ensku vladavinu. I ako stalei
ponude krunu princu Ivanu, ja u se tome mirno pokoriti."
Napisala je te rijei bez i najmanjeg oklijevanja i potpisala. Onda prui pismo
kralju, ustane i poe prema kaminu. On je ostao uz stol, vrsto uperivi pogled
u njeno lice i odmjerivi itavu njenu pojavu.
- Okanit e se, Beatrice, svake spletke?
- Ne zovem to splektama, nego, kako rekoh, jurnjavom u strahu za opstanak svoje
vlasti. Ne vjeruje li, alji me u Napulj.
- Ti si, dakle, spremna da krene u Napulj?
- Potpuno spremna.
- A kad bih te zadrao ovdje?
- U tvojoj je vlasti da odredi, makar je teko ivjeti poniena na dvoru gdje
sam neko uivala potovanje i tvoje srce. Iz njenih oiju potekoe suze. Ostaje
miran i nekolebljiv.
- eljela bi, Beatrice da opet bude sve kao neko? Ona jo jae zaplae.
- Izmuila si me, poinila nevjerojatnih prestupaka protiv kralja.
- Priznajem - ree kroz pla.
- Sve to mogao bih zaboraviti i sve bi moglo biti kao to Je bilo prije, ali uz
uvjete.
Podigla je lice mokro od suza.
"V
-r -, > "
, ,.,. - Na tebi
je da ih postavi. fi^- Moe li Ivanu biti dobra?
- On me mrzi.
. ,1"-- I ti njega/
..!. .r1
,;-.m r :;:

- To sam ve priznala.
; > ! :
v >v. ;
v
". Neprestano je plakala, izgovarajui rijei zahvale i uivljekonano proaptala: l^v-- Oprosti mi Matija, sve to sam ti uinila.
- Mrnje moe nestati kad se uklone uzroci. Ako ti pruim dokaze, jamstvo da e
Ivan za sluaj moje smrti tebe na ovom potivati kao kraljicu majku?
- On ima svoju majku...
- Ali ona ne trai, ak i nee nikakav kraljevski poloaj. Ona je sretna to
moe vidjeti svoga sina. Meutim, preko noi ne moete ni ti ni on promijeniti
svoje osjeaje. Ali njegova je mrnja izazvana samo tvojim ponaanjem, im bi ti
promijenila svoje dranje, u njemu bi nastao preokret. Ne traim od tebe da ovog
asa izmijeni svoje srce. Borba za prijestolje razorila je
nau obiteljsku sreu. Godinama sam trpio zbog tvojeg nastojanja da mi narim
nasljednika. Zaboravit u sve, osigurat u ti kraljevski ivot na ovom dvoru uz
jamstvo koje e i tebe uvjeriti da se nema ega bojati. Prije nego Ivana
proklamiraju, on e i tebi i meni prisei na ljubav svoje majke, a to mu je

sveto da e drati obeanje. Uredit u tvoj poloaj istodobno kad njega

proklamiraju.
Govorio je, idui po sobi prema njoj dok nije stigao do kamina.
- Dakle, nije li ti dovoljno jamstvo?
Ona ustane i baci mu se pred noge.
- Velik si bio u mrnji prema meni, a jo si vei u svojoj plemenitosti.
I stade plakati, spustivi glavu na njegova koljena.
Osjeao je kako mu srce dre. Ipak se ne dotakne glave koja ga je za ruhu a
ljepotom i muila umom.
- Hoe li pokuati da iskorijeni mrnju prema Ivanu?
- Pokuat u. Prisiem ti na svoju sreu. Nadam se da bih mu mogla bit druga
majka.
- I to e rei pred svima?
- Pred cijelim svijetom.
Tek sad polagano spusti svoje ruke na njenu smeu kosu.
- Dogodi h se to, Beatrice, i moje e se srce vratiti k tebi.
- To jedino elim - usklikne kroz pla, uhvati njegovu ruku i utisnc na nj svoje
usne. On je povue:
- Ustani, Beatrice. Otari suze. Zaponi nov ivot. elio bih mira i sree. 2elio
bih mirno doekati svoju starost i smrt. Samo ti moe da mi to prui. Ako
odri sve ono to si sad ponudila, moi u ti vjerovati.
Poi i je lijepu kraljicu i posadio je u naslonja. Trebao je mnogo snage da
ostane hladan. Sjeo je opet kraj nje.
- Kaci bih umro bez nasljednika, najvie bi stradala ti, Beatrice. Ovdje su te
uvijek smatrali tuinkom i bili bi sretni da te mogu prognali u Napulj. Ako Ivan
bude nasljednik prijestolja, ostat e na ovom dvoru, a Ivan e te potivati kao
moju enu. Njegovo je srce i odvie njeno i blago. Kad u tebi osjeti iskrenu
sklonost, bit e ti zahvalan i zavoljeti te. Mi emo ovako ivjeti u skladu i
miru. Iznijet u jednog dana pred sabor staleima prijedlog da se tebi zakonski
osigura kraljevski dohodak do tvoje smrti.
- Moje e oprotenje biti veliko. Ostavljam ti rok. Svejedno da li nekolik dana
ili tjedana da sama sa sobom obrauna i dokae kako si iz svojeg srca
iskorijenila mrnju prema Ivanu. Onda u sve pozvati na okup da budu svjedoci
sklopljenog mira meu nama do smrti.
- Kumi u se na vlastitu sreu: nee se u meni prevariti. Samo mi reci da su mi
kralj i mu oprostili.
l
- Beatrice, to bi sve bilo od tebe da mu toliko puta nije molio kralja neka te
potedi? Promisli o tom.
Pristupila je opet k njemu, uzela mu ruke i proaptala:
- Zasluit u svoje oprotenje.
I onda se polako okrene i ode iz dvorane.
A on se zguri u naslonjau, nasloni glavu i zatvori oi. Od prevelikog napora i
samosvladavanja obuzme ga umor. U njegovu duu ulazila je nova nada.
Zbog toga preokreta osjeao se kralj Matija nadohvat cilja za koji je toliko
vremena iscrpljivao svoju snagu u grevitoj beskrajnoj borbi. Iznenada se naao
pred vratima ostvarenja ivotne osnove. I zaboravi na kostobolju. Ovu je no
proveo u pregraivanju svojeg plana prema novom povoljnom vjetru i novoj vanoj
situaciji.
Jutrom je neto kasno doao u svoju radnu dvoranu, ali je bio lagan, ustar,
neto tajanstven u primjedbama koje bi podvlaio znaajnim svijetlim crtama
nekog humora to se svima inio predznakom vedrog raspoloenja.
U prisutnosti Varadija i svog prvog tajnika biskupa Filipca, kralj pozove
upravljae dvora katelana Gvulaja, dvorske metre Mladena Berislavia i Franje
Orbana i naloi:
- Katelane, digni strae u dvoritu ispred vrata napulj-skih dvorana to su
zateeni u dvoritu. Reci im da vie nema kuge. I pusti ih opet u dvor kraljici.
I s gradskih zidina povuci suvine ete, neka bude onako kao u obino doba ..

- A glasnike valja ostaviti na miru?

- Ne. Svakog glasnika zadri kao i dosad, dolazio u dvor ili izlazio, i alji mi
vijesti koje nosi. Zatim digni strae ispred vrata napuljskog poslanika Ranzana.
Opet se moe kretati dvorom kao prije. Isto to vrijedi i za napuljskog princa
Francesca. Na dvoru opet vlada sloboda kao i prije. Nema vie opsade. Kraljica
moe ii u crkvu, u lov, na etnju, kud je volja. Dakako, ti e Berislaviu
vazda poi s njom. Jeste li razumjeli?
- Da, velianstvo.
- Sad idite i izvedite to elim. Jo neto. Berislaviu, gdje je Gordana?
- Juer je odselila u kuu svojeg mua u Budimu.
- Isporui Damini neka enu danas poslije ruka dovede k meni.
Nijedan od kraljevskih upravljaa dvora nije odao golemo iznenaenje to ih je
obuzelo zbog novih kraljevskih odredaba. Jedino se Varadi usplahiren ustremio.
Ali kralj kao da to ne opaa i okrene se k biskupu Filipcu:
- Poite, biskupe, k mojem sinu i recite da od sutra moe izlaziti iz dvora
svojoj majci. Opsada dvora je nepotrebna.
Svi ti nalozi uznemiruju Varadija. Osjea da se neto dogodilo to mu kralj
namjerice taji. Kad su ostali sami, kralj je sjeo
uz kamin. Kancelaru je bilo jasno da e sada pred njim rijeiti zagonetku.
- Dakle, Varadi, naa je pobjeda potpuna, cilj da Ivana proklamiramo lei mi na
dlanu. Proklamacija e se izvriti bre nego to sam mislio, ve prvih dana
proljea.
- Odredbe koje je vae velianstvo uinilo malo prije ne pruaju mi mnugo nade.
Opsada Napulja je dignuta...
- Kad ne bih imao stvarnih razloga, ne bih to uinio.
- Dakle, nova stepenica koju velianstvo postavlja Napulju?
- Ovaj put nije stepenica, nego veleduni obzir pobjednika prema pobijeenome!
- Kraljiine pristae prele su u tabor vaeg velianstva i ostavile kraljicu?
- Ona je napustila njih i sama prela u moj tabor.
- Kralj je dobre volje kad zbija tako odline ale.
- Nikad nisam govorio ozbiljnije. Kraljica se predala, odrekla krune. Evo,
itajte njeno pismo svojim ugarskim pristaama.
Proitavi pismo, Varadi digne glavu. Lice mu je rumeno od uzbuenja.
- Kraljeva dalekovidnost ne bi smjela vjerovati ovom dokazu.
- Beatrica je uvidjela svoje grijehe, priznala mrnju prema Ivanu i obeala da
bi mu mogla biti majka ako joj zajami odlian ivot nakon moje smrti. Ja u
sada stupiti izmeu njih kao posrednik Kraljicu sam natjerao u kripac. Katilina
se predaje. Kraljica zna da nema vie svrhe voditi borbu. Ivan je izgubio
najveeg neprijatelja.
- Ne vjerujem da je to iskreno. Zamka i nita vie.
- Cime opravdavate te rijei?
- Dogaajima, iskustvom u prolosti, moj dobar duh ape mi da ne vjerujem.
- Va zao duh koji ne podnosi kraljicu.
Kraljev glas ima prizvuk Ijutine.
- Velianstvo, savjetujem da se ne date svladati tom varkom.
- Velim da nema varke, a kad bi je bilo, znat u je na vrijeme otkriti. Kraljica
je jo uvijek u mojim rukama.
- im kraljici otvorite sva vrata u slobodu, izdali ste svoje vlastito
prijestolje.
- Zabranjujem vam ovakve izjave.
Makar kraljev glas najavljuje srdbu, Varadi ne zastaje!
- Velianstvo je umorno.
- Vi ste zaslijepljeni mrnjom...
- Kralju, osjeam da ste svoje prijestolje predali na milost i nemilost.
- Senuli ste umom kad umiljate da pouavate kralja.
- Kralj je mu mlade ene...
l

-Posljednji vam put zabranjujem dm takor govorite sa mnom.

- inim to zbog podanike vjernosti. <:;. <n
- Zbog vae uij ive udi koja ne moe ivjeti ako nema razdora i svae s
kraljicom. Samo onda ste sretni kad sam s njom u zavadi. Jest, davno sam to
opazio. Vi biste je mrzili i kad bih s njom imao zakonitog sina i ne bi bilo
borbe za prijestolje.
- Sina kojeg bi ona odgojila pretpostavljao bih princu Ivanu.
- Priznajte da vas ne vodi briga za dravu, ve lina mrnja prema kraljici.
- Vodi me uvjerenje do sri da vas je zaplela u nove mree.
- Kakvom drskou vrijeate kraljeve umne sposobnosti?
- Velianstvo, iz mene vie uas za budunost kraljevstva, za prijestolje koje
ste bacili pred noge svojoj eni...
- Varadi, aa je puna.
Prijeteim glasom izreene kraljeve rijei zaustave kancelarove izjave, ali ne
zaustavljaju njegov strah i sada pone tiho moliti, sklapajui ruke:
- Velianstvo, oprostite mi ispad. Bilo je reeno u dobroj namjeri, samo rijei
su mi preotre. Kralju, oprostite mi i sjetite se samo jednog sluaja: prigodom
svojeg dolaska u Hrvatsku kraljica je sve nas iznenadila zagrljajem princa
Ivana. Svu je ljupkost prosula nad njim, a nekoliko dana nakon toga proitalo je
vae velianstvo pismo glasnika kraljiine stranke iz Budima, proitalo je one
kobne rijei: "Kartaga mora pasti." Sjetite se, kralju, kako ste uzviknuli:
"Mojeg sina nazivlje Kartagom moj Katilina!" Vae velianstvo uzviknulo je to
svim oajem kraljevskog i oinskog srca. Istog dana donijeli su slugu prineve
majke probodena otrovnim maem Alfonza Borgiel Kartaga je imala... mjesto nje
pao je drugi.
- Nju krivite zbog toga? - upita neto blae kralj.
- Okrivljavam onoga kojeg je velianstvo okrivljavalo kad je uhvatilo na djelu
lijenika njezinog velianstva Kristofana, kad ga je izagnalo iz kraljevstva. Ja
nisam okrivljavao nikoga koga nije okrivio kralj. A sad kraljica nudi zagrljaj
princu Ivanu, sad nudi mir, a ja, ja ga ne bih prihvatio, jer...
- Jer niste pravi dravnik. Turci su haraili, nabijali na kolce nae ljude, a
ja sam ipak s njima sklapao mir. Da nisam primio ponudu Turina, beskrajno bih
vodio rat. Vladislav eki htio me gurnuti s prijestolja, a ja sam ga zvao u
Olmuc, obasuo astima i darovima i sklopio s njim mir, dapae prijateljstvo.
Friedrich mi je radio o glavi kad su mi domai neprijatelji u ovom kraljestvu
spremili svrgnue, a danas, eto, spreman sam s njim stupiti u rodbinstvo. Da
dobijem pruenu ruku pomirnicu koja se odrie krune u korist moga sina.
- Kralju, na koljenima vas molim - Varadi klekne - ne primite ovu ruku. Osjeam
da e to biti propast vaa i itavog kraljevstva.
_ Zar vas nita ne moe pouiti to je vladavina? Vi ste zaslijepljeni. Otrovani
vlastitom ui. Otrijeznite se. Kud sam primio prueno primirje Turinu,
Vladislavu i Friedrichu, primit u i kraljiinu ponudu. Nije ona neman. Da je
imala potomka, bila bi najbolja ena, najbolja kraljica.
- Znao je bog kome nije dao djeteta.
- Varadi, vi ste poludjeli!
Kraljev poklik odjekne od raskonih zidina i pade na kancelara kao ognjena
gronja. Krv mu je poletjela u lice, grozniavi strah da su svi napori, sve muke
smrvljene, pale pred Beatrii-ne noge, proeo je svu njegovu vrelu ud.
- Ponuda znai poraz i ja ga prihvaam.
- Velianstvo prihvaa kraljiinu ponudu?
- Ve sam prihvatio, za sebe, sina, za vas i za itavo kraljevstvo.
- Onda molim kralja da me otpusti iz svoje slube. Razbjenjeli kralj udari po
stolu:
- Kad vas otpustim, otvorit u vam vrata tamnice.
- Kralju, zaklinjem vas nebom i zemljom i mudrosti vaom ...
- Dosta! - vikne Matija. - Idite na posao.

Klccanim nogama ide Varadi u kraljevu kancelariju. Ali se nije prihvatio posla.
Drhte mu ruke. Titi ga kao da mu lei na grudima kraljevska kruna, prijestolje,
itav dvor sa svom svojom raskoi, sjajem, slavom i paklenim borbama.
Svaka kap nnp ve krvi puna je ui, nevjerovanja, sumnja. to da radi? Kamo da
ide? Koga da zove u pomo?
Pohitao je na hodnik i poao gore k Lovri Ilokom.
- Vojvouii, potres... strani potres... Kraljica nudi mir, a kralj ga prihvaa.
Vojvodo, taj mir nosi u sebi smrt... iju, kako, ne zn , ali to osjeam.
Beatrica Aragonska da moli op-rotenje i smatra se pobijeenom? To bi znailo da
je no postala dan, blato zlato, potenje razbojstvo...
- Biskupe, za ime boje, to se dogodilo? Varadi pria, a onda uzdie:
- Vojvodo, potres... strani potres... Kraljica nudi mir, a kralj... Javite mu
neka dou u pomo. Mlade enske ari smutile su volju starom, silovitom,
samovoljnom kralju.
- Odmah u to saopiti palatinu. Idem k njemu u Budim. Moda e l on biti vaeg
mnjenja, a bude li protivnog?...
- Ne moe. Nee!
l
Dolje u kraljevoj odaji stoji pred svojim vladarem Mladen Berislavi.
- Sluaj me - ape mu kralj povjerljivo. - Rekao sam.: kraljica ima slobodu,
ali ti je mora pratiti svuda. Uzmi sobom Simona i Stjepka. Budno pazi na svaki
njezin korak, ne putaj je nikako samu. Ona te nee otjerati jer mi je sama
ponudila da je pazim. Ima li kakvog vjernog prijatelja kojeg kraljica ne
poznaje? Dobro. Kad ga ima, a ti ga odjeni u odoru sluge i neka bude vjeno u
kraljiinoj slubi, neka tano pazi na svaki njezin korak. Uhode koje su dosad
pazile po hodnicima dvora nemoj maknuti, samo ih zamijeni drugima. O svemu tome
ne smije znati nitko, samo ti. Odgovoran si mi.
- Zalaem velianstvu svoj ivot. Nitko nee nita zamijetiti.
- Razumio si me. Idi!
Koliko god su Varadijeve sumnje razjarile kralja, pobudile su ga na opreznost,
ali odluku da prihvati ponueni mir, nije ga pokolebala.
Jo uvijek je dosta jak da istrauje Beatriine namjer, ine, njeno dranje i
korake, vrsta mu je odluka da prihvati ponuenu ruku koja je dosad Ivanu
otimala prijestolje Primio bi ruku Turina, makar u dubini due osjea radost
to ta ruka pripada njoj, eni koja je neko vladala svom strau mua.
Koliko god ga je ta strast godinama zarobljavala, on joj se oteo, otkinuo, kad
je njena ruka zgrabila za njegovo prijestolje, za ono prijestolje to ga je on
obasuo zlatom, okruio moi i posuo slavom, a sad je ta ruka klonula. Predao se
najvei duma-nin koji se zdruio s njegovim neprijateljima, monim dijelom onih
stalea koji odluuju o izboru kralja.
Beatrica se predala, odrekla, otvorila vrata njegovoj osnovi, priznat e Ivana
za kralja. Priznat e Friedrich, dva neprijatelja, jaka, snana, najopasnija
nude Ivanu prijestolje.
Znao je zato one veeri ita Cicerona. Ona je osjetila u tim rijeima da je on
spreman na sve i na najokrutnije kazne za svoje prijestolje. Ona zna to bi je
stiglo. Ne moe dalje. Predaje se. To je tako prirodno kao to je prirodno da
pada no.
Varadijeve ga sumnje raspaljuju, ispunjaju gnjevom i to on vie moli da ne
primi kraljiinu ponudu, to se u kralju sve vie razmahuje otpor vlastodrca...
"Upokorit u Varadija makar ga vezao u lance."
Ne usuuje se priznati da dolje negdje duboko osjea kako mu ova ruka pomirnica
nosi ljepotu ene. Mrnja koju je osjeao prema njoj kad god ju je zatekao u
nedjelu protiv njegovih osnova ini mu se sada samo nalije onog nerazjanjenog
to krije klicu njegove slabosti prema njoj. Njena ponuda za mir izaziva sad
kralja pobjednika, radost suverena, radost vojskovoe to je dobio bitku. Radost
mua duboko se sakriva, prikriva, zavuena, nevidljiva. A on je osjea.
"Varadija u upokoriti, ili pregaziti."

I zagleda se u plamen kamina, doarava sliku budunosti.

Iza njegovih lea ulazi u dvoranu dvorski meStar Orban i
najavi:
_ Velianstvo, biskup Baka je stigao iz Budima.
- Dobro, neka doe.
Sad nije vise osjeao nikakvo zanimanje za Bakaev dolazak. Pred novim
preokretom prelo je u zaborav sve drugo, pa i Ba-kaeva zadaa. Jedva ga je
opazio kad je ulazio i poklonio se ekajui.
Kralj ne vidi njegovu okruglu veliku glavu, ne vidi ni njegovo zarumenjelo lice,
a njegov krupan uzdignuti nos to je crven od zime, ni njegove oi to miruju
bez ikakva izraaja. Gotovo ga ljuti to sad smeta njegovim mislima. Samo da
neto veli, po-nuka biskupa.
- Govorite - i opet nastavlja svoje misli.
S izrazitim mirom i ozbiljnou nastoji Baka svratiti kraljevu pozornost na
sebe i pria o nekom fratru to propovijeda, a nitko ga ne pozna, ali govori
narodu o porezima. Zove se Bo-nifacij.
Ovo kralja trgne i odmah stade sluati.
- Velianstvu, ovu su lozinku bacili u narod vai najodaniji podanici.
Velianstvo neka upita nekoga od one gospode koji su juer bili ovdje kao
izaslanici stalea.
- Zato da pitam njih kad ste vi ovdje? Razjasnite - nestrpljivo e Matija.
- Bio sam prisutan kad su gospoda govorila biskupu Vara-diju da se kane
pokloniti kralju i ponuditi svoje glasove za princa Ivana uz uvjet da snizite
poreze.
U kraljevim oima zadrhti bljesak.
- Varadi?
- Molim, velianstvo neka dozove gospodu pa od njih sazna da ih je Varadi uputio
neka ponude kralju glasove za princa, a zatrae snienje poreza. To je rekao u
propovjedi Bonifacij.
U trenutanoj tiini uje se samo kripanje kraljevih zuba.
- Porezi, da... Varadi skae kao podivljali bik kad uje o porezima. To je
njegova bolest, njegovo ludilo.
- Bit e u dobroj namjeri, naglaujem ponovo. Imam jedno pismo u kojem taj
udesni fratar Bonifacije pie:
"Varadi je rekao: kralj e porezima unititi svoje prijestolje i svoj ivot."
- Varadi! - skoi kralj sa stolice. A Baka ita dalje: "... Pravo je rekao
Varadi. Trebalo bi kralj da uje prigovor od stalea i puka."
- Varadi! Varadi! - opetuje kralj. Bijesno griska velike usne, mrti se. Slian
je gladnom lavu kad oekuje plijen. Dah-ui kune, prijeti se, razmahuje se u
njemu lagana srdba koju je gomilao Varadi svojim otporom.
"Sve se slae. Sve. I ono o zakonitom djetetu, i ono o poro-zu, i razdvajanju
Beatrice od mene. Sve se to slae. On je hukao mene protiv kraljice. Sto god je
bilo meu nama, vazda je on postavio svoje zamke. Uvijek je on donio protiv nje
svoje optube. On huka stalee na mene. On trai snienje poreza. On! I alje
propovjednika po kraljevstvu! ekaj, Varadi! Jao tebi."
Ne moe utaiti svoju jarost i poe da otvori vrata kraljev ske kancelarije. Na
putu se zaustavi. Smilja i smilja.
Od asa kad se Varadi usprotivio da prihvati kraljiin mir, zapalio se u Ma ti j
inoj dui plamen bjesnila. U tom bjesnilu skriven je gnjev mua kojemu hoe da
oduzme jedinu prigodu da ponovo stekne mladu enu, ne zna se je li vei gnjev
dravnika koji u toj ponudi nalazi utjelovljenje svojih dravnikih osnova. Na
taj plamen nalio je Baka vrelo ulje. Porez za koji se kralj prihvaa
tvrdokornom snagom, gladnom pohlepom, jaom od same strasti mua za enom.
Dvije strasti, dvije ive eravice: porez i Beatriina ponuda zahvatile su
kraljevu mahnitu, estoku, vulkansku prirodu vrelom strau.
Dua mu se pretvorila u bujicu punu virova...

Odmah je dao dozvati princa Ivana. Smjesta je siao k ocu. Matija nije nita
obrazlagao. Mrko lice i kratke rijei upozorile su Ivana da kralj ne eli
raspravljati, ve oekuje od njega samo posluh.
- Jedna je zapreka pala tvojoj proklamaciji iznenada - ree kralj. - Kraljica se
predala i odrekla zahtjeva na prijestolje.
Mladi princ slua zauen i nema vremena da to odgovori Kralj mu ne prua
prigode:
- Ve je napisala svojim pristaama odreku, preporuivi tebe. Poloaj se,
dakle, posve mijenja. A prema tome i tvoje dunosti. elim da tvoje vladanje
bude prema njoj blago i da joj vrati svaku ljubaznost koju e ti ona iskazati.
Budi prema njoj vitez je moj sin i ne moe biti drugo. Samo sam te toliko htio
obavijestiti. Odvie me zaokupljaju poslovi. Idi sinko, do vienja.
Neizmjerno iznenaen, Ivan pohiti da navijesti to udo Damini.
Uskoro nakon toga ulazio je kralju Francesko kojega je pozvao Berislavi. Kralj
ga otro pogleda i ukorno oslovi:
- Ti si poinio nedostojnost. Pratam ti zbog Beatrice. Budemo li mogli ivjeti
u miru i slozi, novi sklad nikad neu naruiti ja! Upamti to.
Jedva je Francesko mogao da izree nekoliko rijei zahvale, kad je ve ulazio
Ranzano.
__ Vi ste loe utjecali na kraljicu - mrko e kralj. - im sam je razdvojio od
vas, nala je pravi put.
- Neka me vie velianstvo otpusti iz dvora u Napulj - ponizno e Ranzano,
- Ostat ete dok ne odredim drugaije. Slobodu vam vraam do asa dok je budete
znali potivati.
- Kraljica mi je zabranila da se upleem u poslove ovog kraljevstva.
- Pokuajte da ne prekrite zapovijed, jer prestupak kanjavam. Prepustite
kraljicu samoj sebi. To vam ozbiljno savjetujem.
S tim je rijeima otpravio poslanika napuljskog kralja, svojeg tasta. Kralj i,i
n brat Francesko nije se mogao snai, uvi zato mu je vraena sloboda. I kad
ga je kralj otpustio, Francesko se nae u kraljiinoj odaji navalivi pitanjima:
-Sto se to dogodilo, Beatrice?
- Predaja.
- Ti se predaje?
- Nema driaiug izlaza.
- Dopustit e da se Ivan .digne na prijestolje?
- Bolje da se digne mojom pomoi nego protiv mene.
- Sto si to uinila, sestro?
Sad se pojavi Ranzano i digne ruku prema Francesku:
- Visosti, pustite. Kad se pravi ratnik uvjeri da mora biti poraen ne uputa se
u bitku. Radije ponudi plemeniti mir. To je mudrost dostojna njezinog
velianstva.
- Dakle, sad smo vazali? pita Francesko.
- Pustimo to, visosti, kraljici. Neka ona radi ono to smatra dobrim, a Bcatm a
Aragonska nikad ne bi mogla biti rob. To upamtite. Doite da se nauijemo zraka,
ponajprije zraka, nakon tamnovanja.
"VJBRNI IZDAJNICI"
Povratak napuljskih dvorana na dvor, njihovo slobodno kretanje, proirilo se
munjevitom brzinom meu kraljevim dvoranima i proizvelo neugodan dojam, naroito
kod kraljevskih dvorskih funkcioncra ija je mrnja prema Napuljcima bila neutaiva. Napulj ci su mrnju uzvraali i dodavali joj jo i prezir prema kraljevim
hrvatskim i ugarskim dvoranima, smatrajui ih barbarima i manje naobraenim i
civiliziranim.
- Jedva to su Napuljci zauzeli svoje pozicije uz kraljicu, pourili se da
naglase to zauzee ve u prvim asovima. Izazovno su proli koridorima i
predvorjima prema ostalim dvoranima.
Enriko odmah pone izdavati naloge bahatim govorom i po. naanjem. Pojavila se i
Nardela, lutajui svojim mumljanjem hodnicima i predvorjima . . .

Jedino se kraljica povukla u svoje odaje s hercegom Hipoli. tom, odmarajui se

od pretrpljenih muka prolih dana.
Za objeda pojavili su se Francesko i Ranzano, skromni i po. vueni. Beatrica bi
pogledavala od asa do asa u kralja s nekom plahou, a prema Ivanu je
iskazivala nenametljivu popustlji vost svoje vazda naglaene mrnje.
Kraljevoj panji nije nita izbjeglo, iako je, i kao uvijek, bio razgovorljiv
kuedomain.
Gordana se smjestila u Budimu u udobnim odajama lijepe kue u kojoj su stanovale
prineva i Damirova majka. Tri dana boravila je Gordana u toj kui, brinui se
da uredi sve spretno i skladno kako sluinad ne bi mogla kontrolirati ivot
mladog para. Oboje su stanovali u gornjem katu posve odijeljen taku da se uope
nisu viali.
Treeg dana kasno uvee, kad je djevojka sjedila, itajui neku latinsku knjigu,
pojavi se iznenada Damirov sluga s pismom u kome je Damir moli da ga primi jer
joj nosi vane vijesti.
Damir ue u sobu i pokloni se dubokim potivanjem.
- Dakle, kralj je dopustio da opet doem na dvor? - upita ona veselo.
- Oprostite, nisam mogao k njemu, neprestano je ivo zaposlen.
- Mislila sam da ste mi to doli javiti.
- Oprostite to nisam udovoljio vaoj elji, ali kralj prima samo glasnike i
dostojanstvenike na vijeanje. Nisam se ni usudio da pokuavam doi do njega. I
princ je danas bio pozvan, kralj mu je neto navijestio, a nije mu dao ni do
rijei. Drao se vrlo hladno. Ivan je imao nakanu zamoliti ga da me primi, ali
mu kralj nije dao vremena.
- Zato je kralj tako mrk?
- To ne bih mogao ponoviti, ali doao sam vam javiti neobian dogaaj. Kraljica
je ponudila kralju pomirbu, odrekla se zahtjeva na krunu.
Njene bademaste oi pokriju duge trepavice da sakrije svoje misli.
- A kralj?
- Prihvatio je pomirbu, odstranio sve strae, podijelio kraljici i njezinim
zemljacima slobodu. "*
- Dakle kralj vjeruje? *>*

- A vi, Gordana?

^>
- Napuljska ruka pomirnica uvijek je ostavila na dlanu bode. Napulj je isto
tako podmukao u borbi kao i u miru. Pruit e bratku pomirnicu da moe lagodnije
udariti bodeom u
srce.
- Toga >*e svi mi bojimo!
_ A Varadi?
_ Najavio je sve to vojvodi Ilokome i zamolio neka poe palatinu. On bi kralja
odvratio da primi tu pomirbu. Sreo sam vojvodu na hodniku i on mi je sve
ispriao, a ja sam pohitao k vama da vas obavijestim.
- Sto je Varadi rekao kralju?
- Usprotivi se pomirbi i gotovo da meu njima nije dolo do raskola.
- To bi ovog asa za nas i kralja bila prava nesrea.
- Vojvodi veli da Varadi sav drhti od te pomirbe pa je odluio najotii u
pobijati kraljevu odluku.
- Boe moj, to je najloije to bi mogao odabrati. Taj potenjak nema ba nimalo
dara lukavosti, ujte, gospodine Dami-re, idite odmah na dvor i recite Varadi ju
da ga molim i zaklinjem neka se ne protivi, neka prividno pristane.
- Vi savjetujete1 da se ne bori protiv te pomirbe?
- Nipoto. Treba da kralju kae da se predomisli i da povlai svoje sumnje to
su ga obuhvatile prvi as jer to e se vie protiviti, to e kralj jae braniti
svoju odluku. Svi se varaju ako misle da je kralj potpuno obraunao sa svojim
osjeajima prema Beatrici. Koliko god je samovoljan i jak na vlasti, Beatricu
nije pregorio samo je potisnuo osjeaje prema njoj da ustolii svoga sina. Neka
Varadi prihvati samo naoko, neka sakrije svoje misli, jer meu njima ne smije

doi do sukoba. To mu recite. A palatinu koji je miran, hladan i lukav, neka

prepusti da juria na kraljevu odluku.
- Onda je princ radio i nesvjesno u vaem duhu jer je kraljevo saopeni c
prihvatio posve mirno. Nije spomenuo uvredu koju je nanio Ivanovoj majci.
- Tako valja. Pobrzajte u dvor i recite Varadiju neka se svlada, a ostalo neka
ine oni drugi u kojima kralj ne dolazi tako lako u sukob.
- Uistinu ne razumijem odakle ti sukobi izmeu kralja i Varadija.
- To nije teko pogoditi. Varadi je ovjek iz puka. Kralj i Varadi jednakog su
porijekla i nose iste poroke. Kralj i Varadi su vrele udi, jednako
nesuzdrljivi u svojim izjavama, zato dolaze do sukoba. Ah kralj ipak ne zna
to mu Varadi vrijedi svojim umom i potenjem. Moj skrbnik Cesmiki vazda je
upuivao Varadija da se svladava jer je uvijek predviao da e se jednom dva
groma sudariti, a od toga bi se moglo potresti itavo kraljevstvo. Molim vas: to
to sam vam sada kazala isporuite Vara-diju. Neka se sjeti opomene Ivana
Cesmikog da ne doe do su27 Gnrrf,
koba i recite vojvodi neka se potrudi k meni. Treba da sve dobro promislimo.
Pomirba koju je Beatrica ponudila mogla bi biti tea od svih njenih zasjeda. Ne
tvrdim da je tako, ali Napulj me nauio to su kadri Napuljci. Sjetite se kako
vas je kralj Napulja uveo u sobu svojih prijatelja i to smo sve tamo doivjeli.
- Da je ovo vodio Varadi, ve bi davno kralju sve ispripo
vijedao, a kralj bi to smatrao za kletvu, jer ne bi vjerovao u sve
one strahote. Ali sada hitim da odnesem Varadi ju vau poruku
- naklonivi se Gordani, jedva primjetno uzdahne i vrati se
u dvor.
,
JV.
Odmah nakon objeda kralj je malo razgovarao sa svojim najbliim susjedima,
najvie s kraljicom i svojim sinom, a da ni jednom rijei nije spomenuo novu
situaciju. Iz blagovaonice je poao u svoju radnu sobu. inilo se da sprema
neto veliko. Dugo je razmiljao, a onda odredi neka ne dolazi nitko. Zatim
naloi Stjepku da pozove Varadija.
Kancelar je ulazio kralju neobino rumen u licu. Uzbuenje koje ga je zahvatilo
prije podne, kad mu je kralj saopio Beatri-inu odluku, sada je jo poraslo.
- Obuzela ga neka strepnja da ga kralj zove zbog pomirbe i da e mu u tom
pogledu dati naloge.
- elim da se staleima javi moje saaljenje Sto ne mogu udovoljiti njihovoj
elji za snienje poreza. Jo u ih povisiti. Vi ete im to javiti - kae kralj
kao da ga izaziva.
U Varadijevim oima zatrepti, krv mu udari u Ue: i > - Kraljevski moj
gospodaru, dopustite mi da neto kaem.
- Sluam - odvrati kralj udnim mirom. r- - Vae je velianstvo svojom
vladavinom zauzdalo velikaku gramzljivost, uspjelo vam je da smanjite velikaku
vlast koja je razarala mo kraljevstva i blagostanje naroda. Graanima, malom
plemstvu, ak i kmetstvu koje je bilo preputeno na milost i nemilost velikakoj
oligarhiji ublailo je velianstvo tegobe ivota i povealo njihove slobotine.
Zato je kralj naao u velikaima velike protivnike. Oni bi vam se htjeli
osvetiti time da onemogue osigurati prijestolje vaem sinu.
- To znam odavna - povikne kralj nestrpljivo.
- Velianstvo, stalei koji su iz ruke primili dobrobiti zahvalni su vam i slave
vas. Teak ivot i mui i pritite, ini ga tegobnim i jadnim, a to su preveliki
porezi. Ja sam dijete puka i znam: taj porez danas u vaim podanicima die
nezadovoljstvo jer su svi uvjereni da su porezi potrebni kraljiinoj raskoi.
Zato molim kralja neka snizi poreze, a nikako povisi.
U kraljevim prsima kipi. Gleda Varadiju u oi i naglauje svaku rije:
_ U kraljevstvu vlada nezadovoljstvo zbog poreza. To sam znao. Sad znam jo i to
tko je moje podanike nahukao da se bune protiv mojih poreza.
_ Vai neprijatelji, kralju.

- Neprijatelji pod maskom vjernih podanika.

- Velianstvo ima toliko "vjernih izdajica" - naglasi Varadi, nianei - da je
to lako mogue...
- Pravo kaete: "vjernih izdajica". Poznajem ih.
- A velianstvo ih gleda skrtenih ruku?
- Od ovog asa ne drim skrtene ruke. Imam ih i zapovijedam vam da odmah sve
priznate.
- Velianstvo, to ja imam priznati?
- Ne priznajete da ste vi isto tako kao sada meni govorili o porezima i
oligarhima, velikaima i svim ostalima?
- Velianstvo, to je protiv mene spletena zavjera.
- To je vae izdajstvo.
- Kralju, ne recite mi to.
- Izdajice! Izdajice moj, lagali ste me.
- Mene nazivate izdajicom, mene koji sam vas jedini u tom kraljevstvu upozorio
da imate negdje zaboravljenog sina koji e uvrstiti vae ime na prijestolju? Ja
koji sam u te uloio sav svoj ivot?
- A s drugim obrazom stalee hukate protiv poreza, dakle, protiv mene.
- Ne treba hukati onoga koji pada pod teretom, a ja sam to govorio samo okom u
oko kralju.
- Ovdje je pismo.
- To je lana podvala onoga koji me progoni zaviu da se dovine mojeg poloaja
u kraljevstvu.
- Tko je taj?
- Onaj koji je sakrivao u ruho podanike vjernosti, a ja sam u dno due uvjeren
da je izdavao sve tajne vaeg velianstva neprijatelju.
- Koga sumnjiite?
- Bakaa! Jest, znam.
- Dajte dokaze.
- Nema u mene dosta lukavtine ni podlosti da mu podmet-nem zamku i uhvatim ga
na djelu.
- Onda ste ga klevetali.
- Moja je sumnja daleko od klevete kao sunce od zemlje.
- Bacate krivnju na drugoga da operete svoju izdaju.
- Na ovom su dvoru dva izdajnika. Jedan podmukao, kojemu ne mogu nai dokaze, a
jedan otvoreni, javni koji se nije ni skrivao, izdajici koji je sve kraljeve
snove pod rovao. Kraljevski ^dajica koji je pokuao da nahuka Turina, da vas
izigra kod cara Friedricha, koji je krivotvorio vae pismo, vae glasnike,
poruke..
T7*

l
, - Sami ste ga nazvali Katilinom, joi prije dva dana.
- Bosonogi odrpane, zanijemi...
- Bosonog sam doao na dvor, bosonog u ga i ostaviti. Velianstvo neka mi uzme
biskupiju koju mi je podijelilo, moj put vodi u siromatvo odakle sam potekao.
Ja u jesti crni kruh, moj put vodi k puku.
i
.>*
- Da ga trujete svojim neobuzdanim jezikom. Mislite da u dopustiti da odete
nakrcan najiskrenijim tajnama?
Varadi pogleda kralja uarenim oima:
.
- Tajne kraljevske bit e pokopane. ;
- U tamnici...
:
Mnogo puta prijetio se kralj ovom rijei, ali ovoga puta
da su se obojica lecnuli. itav jedan as trajala je utnja.
- Zanijemi, izdajico!
a

- Velianstvo moe da me baci u tamnicu, to mi je mnogo puta obealo. Spreman

sam i na to.
- Samo vaa biskupska odobra titi vas od stratita.
- I na to moram biti spreman od kralja koji je za volju kraljici maknuo s dvora
roenu majku, onu koja vas je postavila na prijestolje.
- utite, zapovijedam, ni rijei!
- Poinio bih izdajstvo da utim. Ja viem molei: ne rlvuj-te barem svoje
prijestolje, sreu svoga kraljevstva enskoj suknji, za komadi enskih ari.
Slavni vladaru koji uiva slavu samovolje! Budite u ovom asu jaki. uvajte
dravu koju ste stvorili.
Sve munje okupljene u kraljevini prsima stjevnue istog asa. Blijedilo se prosu
po njegovu licu, iz oiju sijevaju uareni gromovi, ruka mu dohvati zvono...
Zvuk napuni dvoranu prijeteim odjekom. Uleti Berislavi...
- Katelane, oklopnike! Smjesta - izbaci kralj u jednom dahu.
Berislavi zaprepateno gleda dva blijeda lika: kralja i Varadija pa ih ostavlja
same.
Kralj nalikuje kipuem vulkanu i prijeti ognjenom smru. Tiina u dvorani kao da
se skamenila i jo jae ispoljava ubrzani kraljev dah. Ide k prozoru, a Varadi
stoji uspravno smrtno blijed:
- Kralju, meni oduzmite slobodu i glavu, ali svoje tajne ne odajte Bakau ni
kraljici.
- Uuti, izdajico!
- Ne dam da mi to kaete, velianstvo - uzvikne kancelar. - Nedaml
- Velianstvo, i kralj je samo ovjek, ali poloaj kralja nad svima je ostalima
izniman, dakle, kralj mora da je u vrlinama Kralj se ne smije zaslijepiti od
svojih dounika.
- Zanijemi, izdajico!
- Na meni ste gradili budunost prijestolju, a vi ete ga
sruiti ako se predate lanom, podmuklom...
- Umukni!
- Kralju, sjetite se da e va Katilina upropastiti vau dravu i ugroziti va
ivot. Sjetite se, kralju!
Uoe katelan, ulaj i dva crna oklopnika.
- Doite blie ulaj - zovne kralj drhtavim glasom. Katelan se priblii dok su
oklopnici ostali na pragu otvorenih vrata.
- Ovoga ovjeka ovdje - i pokae na Varadija - odvedite u tamnicu. Sutra ranom
zorom odvedite ga u peuljsku tvravu. Katelan tvrave i vi odgovarate mi
svojim glavama za izvrenje moje zapovjedi.
Prepadnuti katelan odgovara: ., ;
- Velianstvo kaku zapovjeda...
,<v.
- Vodite gal Hitno! Neka ga vode oklopnici.
Katelan se okrene k Varadiju. Kralj ga gleda s izraajem bijesnog zadovoljstva.
Na pragu iza oklopnika pomoli se Nardelina glava. Usne joj se smjekaju. U ruci
joj zdjela puna smokava...
- Veliansn o...
- Idi, Nardela -l ree kralj, prikrivajui Ijutinu zbog njenog dolaska.
- Samo jednu velianstvo, svjee su, slatke...
- Sad nemam kad. Idil
Starica se povue, a kralj dade katelanu znak i pokae na kancelara:
- Vodite ga!
Varadi se okrene kralju i povikne:
- Velianstvu, od ovih e smokava stradati prijestolje i vi. Nikad se vie
neemo vidjeti.
- U tamnicu! - zavie kralj orkanskim glasom i udari bijesno pesnicom o Stol.
Naas se pogledaju.
Onda kralj okrene kancelaru lea. Varadi poe...
Varadi krene u tamnicu, kralj ravno k BeatricL Tiho otvori vrata njene odaje i
do njega dopre kraljiin glas:

- Zabranjujem ti, Nardela, da ubudue obilazi kraljeve odaje s tvojim smokvama.

Budalo! Neu da ide onamo. Jo e misliti da te ja aljem. Jesi li razumjela?
- Sluam, vae velianstvo.
Daljnje stariino brbljanje prekine kraljeva pojava, na to Nardela nestane kao
munja, a Beatrica ga zaueno promatra.
- Ovoga sam asa Varadija bacio u tamnicu jer se ogrijeio o vjernost prema
meni. Ovaj sluaj, iako mi nije ugodan, posluit e naem sporazumu ako si i
danas istog mnijenja kao juer.
- Prolost ti prua pravo sumnjama. Budunost e ih potpuno Izbrisati - ree ona
tiho i podatno.
- Strpljivo ekam dokaze, Beatrioe - i ne rekavi vie nita, udalji se.
Kad je ostala sama, zapanjeno se ogleda na vrata u hodnik odakle je ula korake.
Dolazili su Francesko i Ranzano.
- Velianstvo, jeste li uli?
- Snebivam se, iako se radujem! Varadija vie nema. Onoga koji je skrivio sve
moje zlo stigla je kazna. Da je to bilo prije, mi bismo ve davno pobijedili. A
tko je konano izvrio to djelo?
- Onaj kojeg sam nazavo kraljevim "Brutom". Spremao je to ve davno. Sad e on
naslijediti Varadijevo mjesto. O tome nema sumnje. Samo on.
- Dakle, ipak Baka? - tiho pita kraljica.
- Da, velianstvo, on je nedostini Baka.
- Idite, Ranzano, neka kralj ne misli da sam krenula starim putem. Drimo se s
onkraj bedema kako smo se zakleli
"
"Varadi u tamnici!" \
.." v
.
Ta se vijest proirila od jednog kraja dvora na drugi l zaprepastila kraljeve
pristae. Jurili su dvorom kao opaljeni gromom. Od kraljevih roaka,
dostojanstvenika pa sve do sluga i paeva pronosio se apat pun brige i straha:
"Varadi je u tamnici? Zato?c
Kralju su dolazili i odlazili najugledniji ljudi na dvoru i izvan njega. Svaki
pa, svaki dvoranin istraivao je njihova lica ne bi li proitao odgovor. Svi su
prolazili kao da se dogodila velika nesrea.
Dok su svi oajno pitali, pojavi se Damir. Vratio se od Gor-dane.
- Nosim Varadiju vanu poruku - ree on Berislaviu.
- Ve je u tamnici.
Mladi problijedi i zuri u mladog dvorskog metra. Kad mu ovaj ispripovijedi to
se as prije zbilo, uputi se Damir k princu-Ivana pogodi ta vijest porazno.
Jedva je sluao nekoliko rijei o dogaaju i spremi se da ide kralju:
- Mora mi usliiti molbu. Ne moe tako ostati. Bio je samo veoma uzbuen. Kralj
e opozvati I pohitio je dolje.
Isto predveerje uleti opet u Gordaninu odaju sluavka i najavi joj:
- Gospodar eli odmah govoriti s vaom milosti. Stigao je iz dvora.
- Reci da ga oekujem.
im je djevojka istrala u hodnik Damir je za sobom zatvorio vrata.
- Razabirem, niste mi donijeli dobrih vijesti - ree Gordana.
- Varadi je u tamnici.
- U tamnici? Varadi?
- Da, gospoice. Danas nakon objeda izmeu kralja i njega dolo je do prepirke i
odmah zatim vidjeli su kako ga katelan vodi u tamnicu.
- Ipak nije mogue da se takav sukob desio onako napreac za nekoliku asaka ili
sati. Nije mogue. To se moralo zbivati due. Zar Varadi nije dolazio gore k
princu da pripovijeda to se dogaa izmeu kralja i njega? Kako se njihov odnos
zaotrava? Ni vama nije govorio nita?
- Nakon vaeg odlaska s dvora nismo ga vidjeli. Nikome nije nita govorio, osim
to je vojvodu molio da sprijei pomirbu s kraljicom.
- Razumijem. Sve razumijem. Varadi se opro pomirenju i nije birao rijei.
- Kad je doao k vojvodi, jo nije bilo toga sukoba, samo je Varadi bio van
sebe.

- Vojvoda ga nije opomenuo da se suzdri, da prihvati, makar naoko?

- Ta se pomirba pojavila kao munja iz vedra neba i nije se nitko snaao pa je
vojvoda otiao u Budim k palatinu da on savjetuje kralju neka otkloni kraljiinu
ponudu. Meutim, susreo sam ga na hodniku dvora kad sam opet odlazio k vama.
Vratio se s palatinom i kraljevim roacima Gerebima. Svi su poli kralju, a ja
opet k vama.
- Gospodine Damire, morate se odmah vratiti u dvor. Recite princu neka moli
kralja i iskoristi sav svoj upliv.
- Prije nego sam se vraao k vama princ se upravo spremao da ide kralju. Vojvoda
e jo veeras doi da javi uspjeh.
- Dobro. To se mora popraviti. Mora. Kralj ne moe biti slijep za svoje vlastite
probitke i gluh za prineve molbe. Ne! U to ne vjerujem. To je bila asovita
navala bijesa. Sutradan e on ve sam povui odredbu. Priekajte ovdje vojvodu.
Zautjela je, polazei k prozoru i pogledala dolje. Tmina pokriva dvorite,
ulice grada Budima i kraljevski dvor.
Damir stoji iza njenih lea. Dok se ona podaje uzbudljivom razmiljanju o
sudbonosnom dogaaju, Damirov pogled zaustavio se na njenom vitkom plemenitom
zatiljku. Od toga pogleda prooe ga trnci. Nemir probuen one noi u ljetnoj
palai nije se ovih nekoliko dana nikako staloio. Iako je itave dane u
promjeni dvorskog ivota bio izvrgnut raznim utiscima, trajno je osjeao neko
drhtanje srca i burno kolanje krvi. Kad bi se nou vratio u Budim, pod krov gdje
je spavala ona, ne bi mogao us-nuti. Svaki dolazak pod taj krov smatrao je
muiutem. Stalno ga je progonila strepnja da e negdje zapaziti Gordanu, a od
toga je bjeao. Ipak je sve ove dane nakon vjenanja stalno vrio dunost
Ivanova prvog dvoranina i time se oslobodio velikih asova da susretne Gordanu.
Ali sada iznenada provala kraljeva sukoba s Vardijem podsjetila ga je na
obeanje zadano Gordani da e joj javiti svaki i najmanje vaan dogaaj na
dvoru. Ve po drugi put ovoga popodneva morao se vratiti k njoj. A ona mu je
naloila da eka. I dok mu se pogled tvrdokorno otimao da promatra njen bijeli
zatiljak i vitku plemenitu pojavu, vrsta volja otimala se tome. Od te borbe
srce mu burno zakuca. U mislima teko je ekao as da doe vojvoda i zagradi
ovaj kratki put izmeu njega i nje, ispunjen tiinom i samoom. Njezina utnja
poveala je njegov nemir. Kao da je Gordana to osjetila, obazre se k njemu i
zapita:
- Jeste li vidjeli kraljicu poslije ponuenog mira kralju?
- Vidio sam je samo kad je jela u blagovaonici. Kao da se pretvorila u neku
drugu enu. Nita otprije nema u njoj.
- Kako, razjasnite mi to podrobnije.
On je rado prihvatio, samo da opet ne zapadnu u utnju:
- Nestalo je one ponosne gordosti, oholosti to je svakog odbijala. Nekako je
blaga, tiha. Jedva govori, a kad neto ree, glas joj zvui kao da se ne usuuje
govoriti glasno, a kamoli zapovijedati. Ironini smijeak iezao je. Sve
nekako, izgleda, gotovo se ne usudim izrei: izgleda mi sva nesigurna, plaha,
zapravo skromna, rekao bih njena. Prometnula se u drugu enu.
- uda, sam uda, napuljska uda.
- Moda, ne znam itati s njezina lica, ali ni drugi nai prijatelji nisu
sretniji.I oni vide samo ono to vidim ja.
- Je li sve samo pretvaranje, ili moda znak pravog obraanja? Ili je to strah
od neumoljivih kraljevih mjera?
- Tim pitanjem precjenjujete svoje sposobnosti, gospoice Gordana. Vi biste,
naravno, znali da zavirite u njenu unutranjost neto dublje. Ja sudim samo po
spoljanjem dranju i ne mogu pronai: koliko je iskrenosti, koliko pretvaranja
ili straha, ili lai.
- Sutra poite kralju. Hou da se vratim, moram se vratiti u kraljiinu slubu.
Moja je prisutnost sada potrebna vie nego ikad.
- To misle princ i vojvoda. Nitko pravo ne zna kako da shvati kraljiino
vladanje i njenu odreku od prijestolja. Potrebno nam je vae oko i vae
promatranje.

- A kako se vlada kralj?

- Vrlo je zadovoljan. Tako sam opazio kod objeda. Zadovoljstvo mu je na licu...
- A u dui?
- Moe U se u to prozreti?
- Moe se uhvatiti koja sjenka po sitnicama koie vi muki ne moete dokuiti. A
Ranzano? Je li ve bio kod objeda?
- Jest. On je povuen. Jedva se opaa.
- A Francesko?
_ l on se pojavio kod objeda i gledao oko tebe drsko kao
i prije.
- Kralj mu je dao svu slobodu?
- Jest I zato mi dopustite da pred ovu kuu postavim jake strae. Francci,! >
nee propustiti da vas potrai.
- Neka samo pokua. Za svaki sluaj uinite kako ste nakanili.
- Ne bih mu savjetovao da se drzne doi u ovo dvorite. Ali ja sam naredio
slugama: ako bi htio prijei prag ove kue, neka ga svezu.
- Pomoi u im u tome i ja - odgovori ona pa se opet vrati na drugi razgovor.
- Kraljica je, dakle, stekla svu slobodu? .....
...
- Svu Napulj moe ii kamo ga volja.

- Kralj sam sebi zagrauje putove.

- Tuku se ini.

- Oekujem od princa da Varadija oslobodi od tamafee.

- Rei u mu. Sad bih mogao otii? ,;-
i
>,
- Ostanite dok ne doe vojvoda.

^
Ova odredba bude mu prava muka. Razgovor i boravak s
njom puu jednim krovom kue uznemiruje ovaj njegov hladni
stav to ga je tako teko stekao. Najposlije su najavili vojvodu
Ilokoga.
Damir odahne. Vojvodin dolazak vrati mu potpun mir. Djevojka poe Lovri u susret
sve do vrata. Cesto mu se zagleda u oi ne bi li odgonetnuta njegove vijesti.
- to nosite, vojvodo? Jeste li govorili s kraljem?
- Ne samo ja nego i knez Frankopan i Petar Franjo Gereb, palatin, a isto tako i
princ.
- to je na to kralj?
- Odgovorio je: tko mi dolazi da moli za njega milost, smatrat u ga svojim
neprijateljem - i vie nije dopustio o tome govoriti
- A to je kralj rekao princu?
- On je oca molio, zaklinjao, a kralj mu odgovori: "Svaku u ti elju ispuniti,
osim jedne jedine: da otvorim vrata tamnice Varadiju. Ne spominji mi njega ako
eli da tvoj olac s tobom razgovara". A kad je princ zapoeo da mu otrije
spoitava, Matija zagiiu nad princem kao da mu nije sin i srdito ode iz sobe.
- A niste mu rekli to mu je vrijedio Varadi u borbi za princa?
- Kralj kae: vie borbe. Kraljica je odustala od prijestolja, pisala je svojim
velikaima, isto je pisala danas u Napulj. Osim toga, nj cm; i i car pristaje da
se princ proklamira. To ve zna kraljica i milanski poslanici.
Gordana zamiljeno odvrati:
- Nikad neu vjerovati da se kraljica predala. Ali u tome to je svoje bojne
linije ostavila ima neto duboko skriveno, moda i sudbonosno za sve nas. Ljudi,
moda nije tako, ali ja vidim u Beatrici njezina oca i majku. Ne zna se koji je
od njih dvoje na bojitu bio podmukliji u svojim inima. Kad je Beatriina majka
trebala novaca, dala je zatvoriti svoje najbogatije barune, onda ih je dala zbog
izdajstva suditi na smrt i onda ponudila pomirbu. Ona im poklanja ivot, a
novac, imanje ve je otela.
- Doite Gordana, na dvor da promatrate, prisluhnete kraljicu.
- To i elim, ali recite, vojvodo: ne ini li vam se da je izmeu kraljiine
odreke i Varadijeva tamnovanja neka veza?

- Nitko ne sluti to se dogodilo izmeu kralja i njegova kancelara. Kralj nee

da bilo kome kae to je bilo. I tako nam preostaje samo da nagaamo. Svakako je
ta veza vjerojatna.
- Gospodin Damir kae da vam se Varadi tuio na kralja.
- Jest i traio je palatinovu pomo da odvrati kralja od kraljiine ponude. im
sam s palatinom stigao, ve je Varadi bio u tamnici. Ova vijest sve nas je
pokosila. Nae pristae lutaju dvoranom kao izgubljeni.
- Jeste li uli, vojvodo, to se sve govori o tome?
- Jedni kau da se kraljica odrekla prijestolja uz uvjet da kralj Varadija baci
u tamnicu. Drugi opet misle da kralj nije Varadija zatvorio, nego ga alje po
nekom vanom poslanstvu. Svata nagaaju. Moda vi, gospodine Damire, znate to
drugo?
- Berislavi tvrdi da su tu Bakaevi prsti, jer prije nego to se to dogodilo,
kralj je dugo govorio s Bakaem.
- Ona okrugla glava puna je himbe, njegov uzvinuti nos uvijek mi se ini odraz
njegovih elja da se dovine asti, slave i novaca. Kad bismo doznali to je bilo
povod kraljevoj osudi, lake bi se dalo pomoi.
- Uzalud sam kralja molio neka mi kae to je skrivio Varadi. Odgovorio je:
"Kralj nije duan nikome poloiti raun." Vjerujte, Gordana, ne moe se od njega
nita saznati. Promijenio se i sve vie mislim: vraa se k Beatrici.
- Onda smo izgubljeni - primijeti Damir.
- ujte, vojvodo. Moda bi milanski poslanici mogu* spasiti Varadija?
- I oni su danas popodne zaludo posjetili kralja.
- Kralj sam juria na prijestolje svojem sinu.
Sjela je nasuprot kaminu i zagledala se u svjetlost plamena zabrinutim pogledom.
Lovro se naslonio njoj nasuprot. Damir stoji u pozadini. um plamena ispunja
tiinu. I Lovio i Damir promatraju djevojku ije su misli zaokupljene brigom za
domovinu, o tome svjedoi itavo njeno bie. A ipak njihova muka srca ispunjena
strepnjom za Varadija i kraljevstvo udno su uznemirena blizinom djevojke koju
ljube. Obojica sputaju poglede da ne budu izdajice svojih enji. Onda zapone
Gordana:
_ Ni jednog dana ne mogu ostati besposlena. Gospodin Damir e zamoliti kralja
neka me pozove na dvor jer sam suvie privikla sluiti kraljicu. Onda emo svi
udrueni s princem i milanskim poslanicima istraiti tko je Varadija spremio u
tamnicu i poraditi za njegovo osloboenje.
_ Samo ja moram opi na put - objavi vojvoda alosno.
__ opet? - iznenadi se Gordana. - Kada?
- Jo ne znam, ali uskoro.
_ Moda smo donekle ve na cilju. Sada je najvanije da opet uem u dvorsku
slubu.
- Kamo sree da je niste ostavljali.
- To je skrivila Beatriina spletka kojom je natjerala pred oltar mene i
gospodina Damira. Ali sad nema svrhe jadikovati. ve otvoriti oi, podsukati
rukave i raditi, lukavo, jednoduno i brzo. im doem na dvor, uhvatit u se
posla da Varadi to prije izie iz tamnice.
- Vi se uistinu nadate? - upita Damir.
- Budemo li svi zajedno radili, uspjeh nee izostati.
- Netko vam die buku - primijeti Damir pa ode na hodnik. Dok su vojvoda i
Gordana raspravljali, Damir uvede u sobu Simona:
- Dolazim od kralja. Nosim poruku Gordani.
- Meni? Od kralja? Sto?
- Njegovo velianstvo eli da sutra doete k njemu - najavi Simono.
- Ah - i ona pogleda vojvodu i Damira slavodobitno. - Taj poziv sluti na dobro.
A to je novo, Simono? Sto radi kraljica?
- Ja sam u kraljevoj slubi od onog dana kad me slao t Berislaviem u samostan.
- Slao vas je u samostan? Zato?
- Da izvidimo trag izdajici koji je poslao u Milano i Napulj glasnika s kojima
sam obraunao na stanici.

- I nali ste ga?

- Znam jedino da smo otkrili trag nekom fratru koji je propovijedao protiv
kralja.
- O tome nita ne znam. Sto je propovijedao? Simono ispria sadraj propovijedi.
Ona je naroito pozorno sluala i onda upita:
- To ste sve rekli kralju? ^ ^
- Morali smo.
- A to je on na to?
- Strahovito se ljutio i poslao biskupa Bakaa da fratra.
- A vi niste poli s biskupom? Ni Berislavi?
- Biskup je rekao da ne treba nikoga.
- Htio je poi sam. A kakve je vijesti donio biskup Baka? i uhvatio fratra?
?ite - Ne znam.
fc$ - Zar je Varadi odveden u tamnicu poslije Bakaeva po-VttUka?
i - Nekoliko sati poslije Bakaeva povratka.
"

Gordana se okrene vojvodi i Damini: *

- Kao da ispred vrata Varadijeve tamnice ee pojava bisfeqpa Bakaa.
f> - Rekoh: ovako nagaaju i drugi na dvoru - javi vojvoda.
- Uinit u kraj nagaanju. Hvatam se u kotac s Bakaem. Jo nikad nisam
osjetila toliku snagu kao sada, a sad me pustite da razmislim kako u sutra
nastupiti.
Oko Varadija debele mrane zidine, pred njim drveni stol. Svijea gori.
Netaknuto jelo i pie lei na uglu stola. Glava mu je klonula na ruku. Zjenice
su uprte u mrane kutove tamnice, a misli mu lutaju po prolosti:
"Iz kraljeve odaje ravno u tamnicu. Od kraljevog dostojanstvenika do uznika.
Korak je bio kratak. Put od sirotita do kraljevskog dvora bio je mnogo dui."
Prisjea se onog dana kad je kralj zalutao u kuu siroadi, kad mu je postavljao
pitanja, a on, djeak, odgovarao je odluno, neustraivo, gotovo drsko. A ba se
to kralju svidjelo. Zbog takvog drskog odgovora uzeo ga je u svoju zatitu, dao
u nauke i volio ga. Svi su mu zavidjali. Svi su spoitavali kralju da mu
kancelar nema dlake na jeziku. A kralj je odgovorio: hou istu iskrenost.
Jedino ovjek iz puka moe biti tako iskren. Sto je kralj htio, to je vazda imao
u izobilju: istinsku neprekrivenu rije.
"Zato nisam nauio nadmudrivanje, lukavstva, himbenosti? "Nisam mogao. I nije
mi trebalo kad je kralj traio samo pravu istinu. Bilo je zbog toga sukoba, ali
nikad sudbonosnih. Kad je kraljica zaigrala svoje avolsko djelo, ti sukobi
bivali su sve ei i tei. Kralj se dao pod njezin upliv, a ja sam ga otimao
njoj.
Da, otimao, ali s premalo lukavosti, s prevelikim arom i prejakom gorljivou
od straha za sudbinu kraljevstva. U dobru moja je istina bila na mjestu. U
gnijezdu Beatriina zla trebalo je laljivosti, zlonamjernosti, trebalo je podle
himbe, pretvaranja, lanih obilaznih putova. Ja ih nisam mogao nai ni kroiti
njima. Preuski su, kliski, ne znam njime koraati. Dijete puka poznaje samo
istinu, nikad nadmudrivanje.
Kralj ne podnosi prigovora, a stalei se savijaju pod toljagom poreza. Da ih
kralj snizi, sve bi odahnulo i pristalo uz Ivana.
Zar sam danas bio preoStar? Moe li se biti blai kad ovjeku uzavri? Kralj
vjeruje Beatrici, vjeruje u pomirbu. Prokletstvo je u toj eni. Ova je pomirba
njegova smrt.
Uvijek mi se inilo da su izmeu kraljiinih odaja i kraljevih tajna putovi
povezani izdajicom, ali gdje da uhvatim dokaze? Koliko je snaga utroeno u
neprestanoj borbi protiv Beatrice i koliko vremena izgubljrno.
Sve je ona iscrpla, sve zauzela, avo ovog dvora, kralja, avo kraljevstva, avo
sudbini naih naroda!"
Tako razmilja utamnieni kancelar, trai u prolosti sebe i svoje greke i
kraljeve ine i Beatriine spletke.

"Sto sve to koristi? Sad sam tu. Uvijek sam osjeao da e ovako svriti I kralj
i ja dvije smo sudare, ne mogu a da se ne razaraju.
I Gonkiiiu je Beatrica izjurila iz dvora. Namjerice? Je li htjela ili ne, ipak
ju je maknula. Sve to se dogodilo na dvoru sve je zaplela Bc u tri a. Godinama
su trajale muke, ova posljednja pravi je pakao. O, pravednosti, kad e jednom
stati na put toj eni?
Ako se kralj predao njoj, predan sam ja, predano je itavo kraljevstvo, predani
su ljudi koji tu ive. Svi narodi trpe i koliko e trpjeti zbog te jedne
proklete ene.
Je li to moda glas moje mrnje prema toj eni? Mrnja koja dolazi od slutnje da
je zlotvor? Ne znam to me goni da o toj eni ne mogu misliti nita dobro."
U tamnici mrtva tiina. Svijea dogorijeva. Slamnati leaj eka kraljevog
kancelara. Umor ga baci u san.
Kad se ujutro probudio, bio je tu katelan s oklopnicima.
- Gospo ti ii ic biskupe, po kraljevu nalogu slijedite me u tvravu na Dunu .
Varadi pogleda katelana, ali ne ree ni rijei. Slijedio ga u mirno i pusto
dvorite. Kroz jutarnju tminu jo nije prodiralo danje svjetlo. Tmurno i turobno
odrazu ju se obrisi kraljeva dvora. Sagnute glave uz jae Varadi konja pa u
pratnji kraljevskih oklopnika i katelana ostavi dvorske zidine.
Krenuli su uz Dunav.
Kad su stigli do tvrave, bio je ve dan. Katelan uvede Varadija u tvravnu
tamnicu. Varadi ne ree ni rijei.
Sjeo je i skrstio ruke, osjeajui da se sudbina kraljevstva trese.
"Sto je to s kraljem? Zar je izgubio vid? Pamet, svijest? Zatvara u tamnicu one
koje bi morao moliti da mu dadu svoju sklonost, a uza se posjeda razbojnike.
Jadni, siromani kralju. Kako e skupo platiti svoju strast."
Sa zanimanjem kralj promatra Gordanu kad je drugog po. podneva ulazila k njemu,
svjea i rumena od zraka, vedra po-gleda, s toplim smijekom na usnama. Modri
ogrta, opiven sivim krznom i klobuk od modrog baruna, zaokruili su njenu
ljepotu.
Nekoliko trenutaka gleda kralj u njene oi, a onda je zapita polagano,
naglaujui svako slovo:
- Gordana, zna li to je to zahvalnost?
- Osjeaj koji duboko proima itavu moju duu prema
svom kralju.
>
I ona je naglaavala rije po rije.
- Kako vidim, razumijemo se. *
- Drugaije i ne moe biti.
- Predmijevao sam da drugaije ne moe biti, da si potpuno svjesna koliko mi
duguje.
- I sretna to se smijem nazivati vaim dunikom, velianstvo.
- Evo asa da pone vraati taj dug.
Njezin pogled upravljen kralju pun je ljupkosti i vedrine, a
ipak pozorno istrauje njegove oi. :>
- Moja srea biva jo vea.
$ t,
U kraljevoj ruci zabijeli se papir.
"**>
- Ovo pismo predat e vlastitom rukom prinevoj majci, samo njoj. Priekat e
dok proita, a onda neka na ovom istom pismu odgovori i opet preda tebi. Dakle,
moje vlastito pismo s odgovorom donijet e opet u dvor meni. I nikome drugome.
- Razumijem, velianstvo.
- Gordana, ovaj moj nalog vaniji je od tvoje sree.
- Velianstvo, izvrit u va nalog s panjom koju posveujem oinjem vidu.
- Odabrao sam tebe jer svoju slobodu i svoju sreu i duguje onoj kojoj nosi
ovo pismo. Ono to mi je rekla ona prikazalo te preda mnom u plemenitom svjetlu.
Upamti, Gordana, pismo je maleno, sloeno unakrst da ga moe zataknuti u
njedra, ali ono to u njemu nosi sudbina je kraljevstva. Ti si jednom dokazala
da ti je sudbina kraljevstva prea od asti i bogatstva ega si se mogla
dovinuti da si pruila ruku onome koji ju je traio prije Damira.

I kralj prihvati njenu ruku.

- Ono to si uinila plaam ti, evo, povjerenjem. Pouri se s pismom i vrati se
odmah. ekam te.
Ona se duboko pokloni i izie.
Kraljevim predsobljem i hodnicima prenijela se vijest da je Gordana u kraljevoj
sobi. Kad je izila, okupili se dvorani i paze-vi da je vide. Stjepko se
progurao prvi i zanosno promatrao lijepu i ponositu pojavu.
Prola je raskonim hodnikom pa irokim predvorjem prepunih Ijubopitnih dvorana.
Prolazei, inila im se kao zraka proljetnog suncu to je iznenada pala u
njihove tmurne i zabrinute
due.
I pohitila je u budimsku palau prinevoj majci. Nala ju je uz kamin kako ita.
U udobnoj sobi, punoj topline, Borka je pruala sliku ene u ijoj se dui
staloila bol i patnja u posvemanji mir, gotovo sreu.
Na njenim usnama pojavi se topu* smijeak kad je ugledala Gordanu.
- Uzviena gospoo, nosim vam neto od kralja.
Gordana izvadi iz njedara pismo i preda ga.
Sitno Borkino lice zasja, a tamni prsti urili se da ga raz-rnotaju. Onda se
plave oi priljube k crtama, njoj poznatog rukopisa. Licem joj titraju zrake
svjetlosti obradovane due.
Gordana je stala iza lea, vrsto odluivi da baci pogled na pismo.
itala je sadraj:
"Kraljica se odrekla krune u Ivanovu korist i nudi iskrenu pomirbu, ali tu je
potrebno da Ivan uini korak sa svoje strane. On je naprotiv hladan, leden.
Molim te. Borka, skloni Ivana da zaboravi to mu je kraljica skrivila i prihvati
ruku pomirnicu. Jedino e to pomoi da Ivana stalei ve prvih dana proljea
proklamiraju za nasljednika i okrune. Bojim se ekanja. Svaki as koji otee
Ivanovu proklamaciju meni je muilite. Beatriina ponuda oslobaa me
strahovitih muka ako Ivan kraljici prie s povjerenjem. U tvojoj ruci, Borka,
sudbina je kraljevstva i moj ivot. Tvoja plemenitost ne trai odmazde i jer to
znam obraam se k tebi, plemenita duo, s pouzdavanjem da e uiniti veliko
djelo za svojeg sina, za mene i svoju domovinu.
Napii mi na istom ovom papiru kratak odgovor i poalji mi
po Gordani. .. ,...
Matija"
Dok je Borka proitala pismo, Gordana je ve davno gledala prema prozoru Glava
joj je puna misli to su ih uzvitlale kraljeve molbe.
Spazivi da je Borka pismo odloila i polazi k stolu, sva Gor-dinina pozonmst
usredotoila se na toj eni. Borka ni asa ne promilja. Ni asa ne mijenja
sretan izraaj svojeg lica. Naprosto uzima pero, gotovo sretna to moe izvriti
kraljevu elju. Ispod kraljevu potpisa napisala je:
"Ivan e primiti pruenu ruku Borkac
Gordana se ve pribliila. Nije ni trebala da prati pogledom Borkinu ruku. U
licu je itala odgovor. A to se lice smijeilo. Sloivi papir, preda ga
Gordani.
- Sjedni jo malo, Gordana, oekujem princa. I juer je bio kod mene. Sada opet
dolazi svaki dan. Kako je to velika srea.
- Uivajte je, uzviena gospoo, jer kad jednom bude kralj, nee mu poslovi
dopustiti da toliko vremena posveuje onoj koju ljubi najvie na svijetu.
- Znam, Gordana, i zato ispijam tu zlatnu au, gutljaj po gutljaj. Uvijek u
biti sretna kad bude njemu dobro i onda kad ga ne budem esto vidjela.
- Uzviena gospoo, moram opet na dvor - ree Gordana, uvi, na hodniku korake
princa Ivana. Oprostila se s njegovom majkom, ali princ hitro stupi u sobu i
Gordani zakri put.
Prvi put nakon vjenanja sreo se s njom. Stao je iznenaen vedrinom njenog
izgleda, rumenog lica i svjeinom.
- Prelijepo je to, Gordana, da sam vas naao kod svoje

majke. Neete sada otii. To bi me raalostilo. . .<

- Mogu ostati samo asak.
"tv. Rasveseljen tim odgovorom, okrene se k majci i ogrli je.
( t
Danas je u ovoj sobi sunca i ljepote - ree on.
Sjeli su sve troje, izmijenili nekoliko rijei, kad Ivan upita
- Rekli su mi da ste bili kod kralja. ~1 - Da, molila sam ga da mi dopusti
katkad doi na dvor.
- Pusto je sada bez vas, Gordana.
- Vaa visost ula je kraljiinu odluku? - upita Gordana, ne odgovorivi na
njegovu primjedbu.
- Kralj mi je spomenuo - odgovori on hladno - a Borka jedva doeka tu temu.
- Vidi, Ivane, kraljica se napokon smekala i poklonit e ti svoju sklonost.
- Sto e meni njena sklonost?
- Treba je kralj sine moj, a taj si ti. Kraljica nije tako kruta srca kako su
mislili.
- Vi to kaete, majko?
- Nije Beatriino srce od kamena. I ona je ena. Prihvatit e ruku koju ti
nudi.
- Otac je traio od mene da budem prema njoj vitez, to je sve to mogu. Odve me
uvrijedila.
- Sve se mora oprostiti i zaboraviti, Ivane.
- Ne moe, ima uvreda koju joj ne mogu oprostiti. Nikada. Gordana se povukla,
sluajui njihov razgovor. Borka ustane, poe prema princu i njeno ga oslovi:
- Za ljubav svojoj majci oprostit e kraljici.
- Majko, ne znate to od mene traite.
- Da zaboravi i sve oprosti. I ona hoe da zaboravlja i prata.
U njegovu srcu skupila se gorina. Sjetio se onog prizora kad je Beatrica
njegovu majku nazvala djevojurom i optuila je da
;e vraarica. On se oslobodi majina zagrljaja, tvrdokorno odbijajui:
- Ne moe se zaboraviti ono... Ne.
- to tO?
-- Ne mogu vam rei, ali ja i ne vjerujem Beatrici. _ Vidi Ivane, ona se sama
eli maknuti da ti ne stoji na putu na prijestolje.
- Pustite to majko. Stalei su ovdje i njihov zakon. Stalei mogu birati za
kralja koga ih volja. I to e uiniti.
- Pa ipak, visosti, ne zaboravite one borbe i nepogode koje ste proivljavili
dok se ona opirala. Zato da ne otklonite od sebe i kralja daljnje borbe? umijea se sada Gordana.
- Vi, Gordana? Pretrpjeli ste ba od kraljice najvie zla, a sad vjerujete u
njezin preobrat?
- Drugo je to vjerujem a to ne vjerujem - odvrati djevojka - a drugo je to
mislim da bi bilo mudro sada initi. Stao je pred njom:
- Recite ini, Gordana: da ste vi na mojem mjestu sa svim onim to se buni u
mojoj dui protiv toga da toj eni pruim ruku, to biste uinili?
- Ja bih ruku pomirnicu primila, a ne bih slijepo vjerovala. inila bih se da
vjerujem kraljiinoj iskrenosti, a ostala bih na oprezu.
- Dakle, primili biste, a da ne vjerujete?
- Doslovce tako.
Malo su sve troje utjeli. Borka je ekala puna nade, a Ivan pogleda Gordanu,
istraujui:
- Da. Vi to moete. Vama je dano da se smijeite kad biste morali plakaii, da
sjajite vedrinom kad vam je dua puna mraka. Vama je dano diplomatsko
nadmudrivanje, vi znate prikrivati. Koliko sam se puta divio toj vaoj
nadarenosti, ali meni priroda nije dala nita od svega toga. Neu moi
pristupiti toj eni, a da zatajim ono to nosim u sebi protiv nje.
- Ako to ona sama popravi? - upita majka.
- Ne, to nikada ne moe jer vi, majko, ne znate krivnju. I mjesto da je ispravi
ona e traiti od mene uvjete koje lukad neu prihvatiti Nikad.

- I moje e srce zaviti u crno. Moju e sreu zasjeniti, sine.

- Majko, vi ne znate kako me pee rana koju mi je zadala. Gordana osjeti da je
zgodan as, ostavi ih same i ustane.
- Zato odlazite Gordana? - upita on.
- Moram, visosti - i, pogledavi Borku znaajno, oprosti se.
ekajui Gordanin povratak, kralj je sjeo uz kamin. Uhvatile ga boli u nogama i
namjestio ih je blie k aru. Pred njim je stajao katelan i pripovijedao mu
kako je Varadija odveo u tvravu l zatvorio. Mrko zurei u plamen, kralj zapita:
28 Gc
- Je li to govorio? :r\(j%".vpjj,,
- Nije, velianstvo.
.
- Reci mi istinu: tuio se na mene nedostojnim rijeima?
- Ne, velianstvo. Nije prozborio ni jedne jedine rijei. Ni "re ni zle. utio
je. Kad smo doli po njega i kad je odlazio, i tttavim putem, i kad smo ga uveli
u tamnicu tvrave. r,?
- Kako se drao? ..i*
- Bio je vrlo zamiljen i
blijed. Drugo nisam nita razabrao.
- Jesi li naloio zapovjedniku tvrave da ga uva i nikoga
.jjt puta u blizinu?
$
- Dva Puta sam mu naglasio nalog vaeg velianstva. e|
- Onda je sve kako treba. Moe otii.
S
&L
Nekoliko asaka ostao je kralj potpuno sam, zadubljen d
misli.
e;
r$;
Onda ue k njemu dvorski metar Mladen Berislavi.
|
- Sto se dogodilo? - upita kralj promatrajui ga.

- Velianstvo, na glavnim vratima strae su zaustavile glas1 vua*

;"- Odakle je?
*
<r
- Izlazio je iz dvora. k?
;
. ,;^
- Tko ga je poslao?
"Vd !
]
- Njezino velianstvo kraljica.
)]
Trenutana prepast pojavi se na kraljevu licu. U oima a"
blista Ijutina.
- Gdje je glasnik?
.
- Doveo sam ga u predvorje,
9fl-*v^/!
-
- Hou da ga vidim.
imfet r,
;
Glava mu se spusti na prsa.
^* v
"Zar je mogue? Lagala je samo da stee slobodu?"
Sve se u njemu uzdiglo protiv Beatrice. Osjeao se prevaren
i posuo je nijemim kletvama.
Boljelo ga u prsima, u dui, u srcu. Naglo je disao pod uinkom te vijesti.
Mladen Berislavi uvede u dvoranu visokog Napuljca. Kralj ga osine pogledom
mrnje:
- Sto nosi?
;:^j
,,
- Kraljevsko velianstvo, pismo od kraljice.
;,r,
- Kamo?
t
- U Milano.
"
- U Milano?
;""
Ovaj kraljev usklik nosio je sva obiljeja razocaoMffc,
.4,1
- Za Napulj ne nosi nita?
.
:w ,. .
t>,r
- Da, i za Napulj.
.,, ,
,^.
- Amo daj sve!
.".,.,
,L.
Glasnik pokorno izvadi smotane t,kraljiinim pdftfttom provi-enehartije.
Razdere peat i stade itati.
Glasnik ga mirno promatra. Neto se neobina javlja u kraljevu licu. Ruke,
kojima dri pergamenu trepu.
- Zovni odmah Berislavia - zapovijedi glasom punim ne-koa drhtanja,
Napuljac otvori vrata, zovne dvorskog metra
povue se

natrag.
_ elim odmah govoriti s milanskim poslanicima - naglasi kralj jo jednom - I
neka doe pa Stjepko.
Berislavi nestane iza vrata, iz predsoblja ue Stjepko.
- Zovni biskupe Filipca i Bakaa i sve moje tajnike.
Pa krene u kraljevske kancelarije i saopi kraljev nalog. Oba biskupa, a s
njima ostali tajnici, pohite u kraljevu radnu dvoranu.
Jo jednom dri u ruci pismo, zuri u nj i ne osvre se na unile. Oni ekaju.
Razabira da se dogodilo neto vano. O tome svjedoi itavo kraljevo dranje i
pozornost kojom je gotovo utonuo u itanje.
Nakon dugog vremena on digne glavu:
- 2elim da budete svjedoci mojem doeku milanskih poslanika.
Stjepko je ekao nalog da se udalji. Kralj ga oslovi:
- Kad doe Gordana, dovedi je odmah ovamo. Sad idi.
Baka i Filipec stoje u dubini dvorane i ne skidaju pogled s kralja. Njegove oi
i sada jo istrauju pismo kao da sam sebi ne vjeruje u ono to ita.
S drugog kata sili su milanski poslanici Mafeo i Marcelo. Hitnja Tcojorn su ih
pozvali kralju utisnula im u lice oekivanje neeg neprijatnog.
- Vaan me dogaaj ponukao da vas pozovem - ree kralj. - Casak prije uhvatio
sam glasnika njezinog velianstva koji je polazio u Milano.
Marcelo se makne kao da su ga dodirnuli otricom. Mafeo raskolai oi. Baka je
miran. Filipec spokojan. Samo tajnici iza njih prikriveno se sablanjuju.
Kralj se pomakne na stolici i okrene prema milanskim poslanicima. Razmota
hartiju, digne je i pogleda oko sebe pa naglauje rije po rije:
- ujte to pie kraljica milanskom vojvodi Ludoviku Sforzi: "Smatram svojom
dunou da rasprim sumnju to su moda nastale u dui vaeg vojvodstva, a te
sumnje bile bi podobne da oteaju veze to ih je njegovo velianstvo kralj i
moj uzvieni suprug svezao s Milanom. Sve vijesti koje dolaze vaem vojvodstvu
nisu istinite, osim onih iji sadraj odgovara ovoj mojoj sveanoj izjavi.
Veselim se vjenanju princa Ivana s prelijepom vojvotkinjom Biankom i uvjeravam
vae vojvodstvo da u je primiti kao majka, prijateljica i savjetnica. Pomoi u
joj da ovdje
28*
nae svoju drugu domovinu. Isto u tako svom snagom podupirati mojeg uzvienog
supruga i ovdanje stalee koji namjeravaju princa Ivana uiniti nasljednikom
ovoga prijestolja. S velikom radosti oekujem dan kad e nevjesta princa Ivana
ui u bogate dvore mojeg uzvienog supruga, a princ Ivan biti proklamiran za
nasljednika.
Neka vae vojvodstvo izrui Bianki moje tople pozdrave i neka primi moje duboko
potovanje.
Beatrica"
Doitavi pismo, kraljeva se glava osovi. Oi mu slavodobitno promatraju
milanske poslanike pa onda svoje savjetnike i tajnike. Blijed je od uzbuenja i
srce mu udara burno. Htio bi da krikne od radosti, ipak stisnuo je usne da ne
kae to misli.
- Evo, to je napisala kraljica. Uhvatio sam pismo i glasnika. On je meutim,
imao uza se jo jedno pismo za Napulj. U tom opet kraljica pie ovo: "Odustajem
od svakog zahtjeva za prijestolje. Vidim da je sve uz Ivana. I zato neka se
popne na prijestolje i mojom pomoi. Ovako e barem imati razloga da mi bude
zahvalan!"
- Moja gospodo, sad vidite to je. Kraljica eli stei Ivanovu zahvalnost To je
jedini pravi put. Sad moemo mirno raditi.
Milanski poslanici osjetie olakanje, a kralju se ini da se otresao teke more
i da je nastala svjetlost u itavom dvoru. Otvorila su se sva vrata u daleku
budunost pred kojom sve zgrade na njegovim putovima padaju u prah.
- Ovaj spis vratit u sada glasniku i dati mu sigurnu pratnju. A vi, gospodo
poslanici, pridruite se i poaljite svoje vijesti vojvodi. Javite mu da je
kraljica spoznala koliko za nju vrijedi ako Ivan bude moj nasljednik. Ona se

odrekla borbe za prijestolje. A onda javite vojvodi jo ovu moju poruku: im

putovi po mojem kraljevstvu budu sigurni da putovanje vojvotkinje Bianke na moj
dvor ne zaprijeti Turin, krenut e nai velikai u Milano da dovedu Bianku.
Pri tom se kralj obazre k vratima. Osjeao je da tamo ve dugo netko stoji i sad
zapazi Gordanu. Ona se ispria:
- Velianstvo neka mi oprosti, rekli su mi da odmah doem.
- Da, rekao sam, priekaj.
Povukla se izmeu vrata i milanskih poslanika i smjerno i skromno promatrala
itavu sliku.
- Sad nam valja vrsto uhvatiti posao - nastavi kralj - da to prije obavimo sve
to je potrebno kako bi svatovi to prije krenuh po mladu nevjestu.
- Smijem li javiti vojvodi kojeg e mjeseca i dana krenuti u Milano? - zapita
Maffeo.
- Dragi prijatelju, elim da slavlje ovih svatova natkrili svatove bo/anstvene
vojvotkinje Gonzage. Zato ne mogu jo tano ,ci datum jer nemam kancelara koji
ima dunost da sastavi itav plan svadbe na mojem dvoru i obavi predradnje, im
naem novog kancelara, sve emo rijeiti.
Ljubazna je otpustio poslanike i ostao sam sa svojim biskupima, tajnicima i
Gordanom.
Jo uvijek se nije obazirao na Gordanu. Okrenuo se k biskupima.
- Ne mogu due biti bez pomonika u dravnim poslovima.
Na mjestu Varadija mora stupiti drugi.
Gordana pogleda biskupa Bakaa. Svaka mu miica miruje. Tajnici se ukoili.
Napetost ekanja naas ih sve skameni. Gledajui u spise, kralj nastavlja
najravnodunijim glasom.
- Odsad ima mjesto biskupa Varadija zapremiti moj dosadanji prvi tajnik biskup
Filipec.
Te rijei padoe na sve kao grom. Osjetili su da je Varadi-jeva sudbina
rijeena. Gordana ugleda Bakaa. Njegove su oi zatreptile, licem mu je prolo
lako bljedilo. Okrugla glava protiv njegove volje malo se spustila. Usne je
vrsto stisnuo. Gordani-nom je oku bila rastvorena sva njegova dua. Osjeala je
da je Bakaevo dranje odraz dubokog sloma njegovih nada, pa stoji kao poliven
ledenom bujicom.
- Upamti ti-, Filipec - nastavi kralj - za moje tajne odgovarate mi svojom
glavom.
Biskup Filipec se pokloni.
.
- Velianstvu, svoj ivot dugujem kralju. -.
,;
Kralj se obazre k Bakau:
- Biskup Baka zauzet e mjesto mojeg prvog tajnika, mjesto biskupa Filipca.
Posao emo zapoeti kad vas pozovem.
Kraljevi savjetnici s ostalim tajnicima izau. Tek sada kralj mahne Gordani da
se priblii. On posegne za pismom s Borki-nim odgovorom.
Proitavi sadraj, zadovoljno se osmjehne, razdere hartiju i baci je u kamin,
pomno pazei da izgori svaki komadi.
- Zadovoljan sam s tobom, Gordana. A sad reci: kako ti je? Sretna si?
- Moja bi srea bila potpuna, velianstvo, kad ne bih bila tako osamljena itav
dan.
- Mladi ti je mu itav dan na dvoru. Protiv toga nema lijeka.
- Moda, ipak, velianstvo...
- Ima neku molbu?
- Vae velianstvo, odrasla sam na dvoru i sad mi je ivot pust. Kad bi vae
velianstvo reklo koju rije kraljici da me opet primi u svoju slubu.
- Htjela bih da izdaleka nadzire poglede svojeg lijepog mua. Govorit u
kraljici. Ne vjerujem da joj nisi potrebna.
- Zahvaljujem, velianstvo i molim: bih li se smjela pokloniti njezinom
velianstvu?

- Svakako uini to. a kad te pita to si radila kod mene, reci da si mi dola
podastrti zahvalu za svoju sreu. Znaj, nitko ne smije doznati ono to sam ti
povjerio.
- utjet u kao grob, velianstvo.
Pokloni se i praena kraljevim prijaznim smijekom izie.
ZADOVOLJTINA
Bilo mu je voljko pri dui. Beatriino pismo milanskom vojvodi pruilo mu je
dokaz da je njena namjera iskrena, a to mu prui nove energije i nove nade u
provoenje osnove.
Dao je pozvati vojvodu Ilokoga i naloio paevima da nitko ne ue dok je u
njegovoj odaji Lovro.
Slutei o emu se radi, Lovro Iloki pristupi kralju. On mu ispria to je
otkrio.
- To je velika radost, velianstvo.
- Za koji mjesec moj e sin biti proglaen nasljednikom. A unda nema nikakve
zapreke da bude okrunjen jo za mojeg ivota. Sve ide nabolje. Sad valja
pouriti moje pregovore s njemakim carem. elim da ve sutra u zoru putujete.
Svakako u razrijeiti milanski brak, ali to je tajna.
- Spreman sam, velianstvo, ali smijem li vas zamoliti...
- O Varadiju se ne smije povesti rije - zaprijeti kralj. Nakon kratke utnje
Lovro se odvai progovoriti:
- Pokoravam se elji vaeg velianstva, ali prije odlaska molio bih samo jedno:
hoe li jo netko saznati o misiji kojom me aljete njemakom caru?
- Zato to pitate?
- Jer potrebno da se bojite. Do onog dana, kad krenem na sastanak s njemakim
carem, nitko nee znati o emu se radi, osim vas i mojeg kancelara Filipca. Sad
jo pismeni ugovor s njemakim carem, a onda u smjesta sazvati sabor da se
izvri proklamacija. Sve ovisi o hitrini kojom ete putovati.
- Neka velianstvo bude uvjereno da se neu odmarati.
- Jo emo se vidjeti kod veere. Lovro se udalji da se pripravi za put.
Kralj je proao odajom pa onda sjeo k stolu i pozvonio. Mladen Berislav odmah
ue. Kralj mu dade znak da stupi blie.
- Gdje je princ?
_ Upravo je stigao iz budimske palae.
.
_ Idi i zovi ga.

Poduprijevi glavu, kralj je dugo razmiljao sve dok nije uo

Ivanove korake. Neto smrknuto raspoloen, princ ue kralju. On
ga doeka vedra pogleda.
- Bio si kod majke?
- Da, oe, bio sam tamo.
- Sjedni. Moj ivotni cilj primie se ostvarenju. Doskora bit e ti prijestolje
osigurano. Sve su zapreke nestale. Kraljica je odustala od krune. To je ogroman
uspjeh. eljan sam mira i zadovoljstva, gledajui tebe i spremajui te za
budunost. Kraljica eli mir. Dodijala joj je vjeita kavga i borba, a zna da
nema svrhe. elim da se ovaj na mir ustali. Oprostit emo meusobno sve: i ja,
i kraljica, i ti. Valja da pruimo jedni drugima ruku pomirincii
- O tome mi je malo prije govorila i majka.
- A ti si joj odgovorio?
- Teku mi je bilo oteti se njenim molbama, jer ona ne zna to joj je uinila
kraljica.
- Svi smo krivi to ti je majka amila na otoku Ichi. Beatri-ca najmanje.
- Moe li se zaboraviti kako je uvrijedila majku onog dana na Griu? Vi znate
kakvim ju je imenom nazvala i digla optubu.
- U ovim asovima moramo zaboraviti sve.
- Oe, zar ete vi dopustiti da na mojoj majci ostane strasna rije koju mi je
dobacila kraljica? Nemogue je da biste mogli i smjeli to pregorjeli.

Ivanove oi svjetlucaju dubokim ogorenjem. Kralj ga promatra i malo uti, a

onda odjednom pita:
- A da nije bilo te uvrede?
- Da nije bilo te uvrede, ne bi bilo ni toga neprijateljstva, jer ja je nisam
mrzio zato to je traila krunu, ni trunka ogorenja nema u mojoj dui zbog
toga. Samo uvreda nanesena mojoj majci pee moje srce. Za tu uvredu nema
oprotenja. Uvreda je pala na ono isto sveto elo. Ja ne mogu zaboraviti. Majka
je zaboravila sve to je pretrpjela u Napulju na onom otoku, ali ja ne mogu
prijei one grozne uvrede,
- Kad zaboravlja tvoja majka, mora i ti.
- NISK H me sami, oe, pozivali na osvetu kad ste mi predloiti na potpis brani
ugovor s Biankom?
- Ako se neprijatelj predaje, ako trai mir, zar e ga pametan ovjek odbiti?
- Ali tamo na Griu u onoj dvorani pala je na moju majku uvreda strasnija od
svega. Ne smijete zaboraviti kakvim je imenom kraljica nazvala majku vaeg sina,
majku koja je vas ljubila i meni dala ivot. Ako vi to zaboravite, ja ne mogu.
Ona
uvreda izaziva sina na osvetu. Taj sin ne moe pruiti ruku na pomirenje onoj
koja je izrekla onu strahovitu rije. Zar ete dopustiti da ona pogrda ostane
neosveena na eni ijeg sina uzdiete na prijestolje?
Govorio je glasno, uzbueno, glasom drhtavim od boli. Kralj je gledao preda se
zamiljeno. Nijedan od njih nije zapazio da izmeu zastora druge odaje stoji
kraljica. Tek kad su uli suanj njene haljine, obojica se okrenu k njoj.
inilo im se da je tamo stajala dugo. Lice joj je ozbiljno, a glas njean:
- Pravo veli, Ivane. Pogrda koju sam onda izrekla ne moe ostati neosveena na
tvojoj majci.
Obojica se trgnu. Kraljica je, dakle, sve ula na vratima izmeu zastora, a sad
je polagano dolazila k njima. Onda se zaustavi uspravljane, uzdignute glave:
- Da, uvreda je pala iz mojih usta. Ne bi bio pravi sin kad bi tvoje srce moglo
to zaboraviti i kad i ne bi traio osvetu. Odobravam tvoje stanovite, Ivane.
Kralj osjeti da je pomirba ugroena, napola razruena. Ivanov otpor razruio je
sve, Beatrica se predomislila. Opet prima borbu. Strah zahvati kralja i sve mu
se ini baeno naglavce.
Beatrica pristupi jo blie k Ivanu:
- Osveta e ovog aa biti izvrena.
I kralj i njegov sin zapanjeno gledaju kako ona prilazi k Ivanu.
- Osveen si! Pruam ti najveu zadovoljtinu koju moe dati Beatrica Evo: alim
to sam rekla, Ivane. Bilo je nepravedno i runo. Kraljica te moli da joj
oprosti. Mislim da vee osvete nisi ni sam zaelio.
Snebiven stoji kralj, gotovo zaboravlja da bi Ivan sada trebao da neto
odgovori. To Beatriino vladanje zahvatilo ga jae od svih njenih pletki i
surovih nastupa. Zatreptalo mu pred oima dok je promatrao Beatricu Aragonsku,
onu koja mu je progonom njegova sina zagoravala ivot. Sad mora ponosna, ohola,
vlasto-hlepa trai oprotenje. To ne moe biti prividno, jer da je sve prividno,
zar bi milanskom vojvodi pisala takvo pismo? Svojem ocu u Napulj javila je pravi
uzrok svojeg obraenja. I makar je kralj shvaao da se Beatrica morala prepasti
kad je one veeri ciceronskim rijeima prijetio i makar je shvatio elju da se
ulaska Ivanu, te su ga rijei osupnule ...
Sam Ivan nije smogao rijei.
*rti - Vazda u potivati tvoju majku - doda Beatrica.
ifW - Ivane, ti? - usklikne kralj.
$3i; - Hvala, velianstvo - tiho odgovori princ.
Wtf! - I oprata mi, Ivane? <.
- Molim da i ti oprosti uvredu njemu to ti je onog uzvratio - upadne kralj.
- Davnu sam mu oprostila. Razumjela sam i molim, Matija da vjeruje mojoj
iskrenoj elji: neka bude meu nama sklad i mir. Takav razorni ivot vie ne bih
mogla podnositi, a svrhu ne bih ionako postigla.

Kralj prihvati njenu ruku i toplo je stisne.

Onda uzme ruku svoga sina i poloi dlan o dlan.
..-
Ivan se sagne i poljubi Beatriinu ruku.
Ona mu je poloi na glavu.
- Bit u ti od sveg srca dobra. Na to prisiem - i ogrli ga.
- Hvala - promuca Ivan, a hladan ga znoj oblijeva.
Zateen tom promjenom i zadovoljtinom koju je ovog asa dala njegovoj majci,
ipak mu njen zagrljaj bude neprijatan. Nije mogao da izazove u svom srcu toplinu
prema njoj. Njegovo srce osjealo je samo da je uvreda s njegove majke dignuta,
da ju je kraljica sama povukla i zamolila ga za oprotenje.
S tim se osjeajem lagano udaljio iz dvorane. Kralj i Bea trica ostadoe sami.
On se zagleda u njene oi, drei se jo uvijek za ruku Beatrica se spusti k
njegovom naslonjau na koljena.
- Vjeruje mi Matija? Vjeruje li mi?
- Vjerujem - i ruka se njegova ovije oko njenog vrata. Beatriina glava pade na
njegova prsa.
Drugog dana slavila se na budimskom kraljevskom dvoru sveanost pomirbe
kraljevske obitelji. Poslije podne odsluena je sveana misa zahvalnica u
dvorskoj kapeli sv. Stjepana, u prisutnosti svih dostojanstvenika, kraljevih
prijatelja, zastupnika, velikaa itavog dvoranstva.
Uveer je slijedila sveana gozba na koju su bili pozvani svi vieni velikai i
njihove ene, svi dostojanstvenici, sve to je bilo vieno i otmjeno na
kraljevskom dvoru i izvan njega.
Krali Matija doveo je Beatricu u blagovaonicu. Odjenuo je sveano odijelo od
ute svile izvezeno biserom. Beatrica se pojavila u haljini od zelenog brokata,
sa zlatom izvezenim Uljanima. Sve je uprlo oi u njezin prekrasni i ogromni
dijamantni kri na /latiiuni lancu to je resio njene grudi. Svi su aputali
zapanjeni zbog prekrasnog nakita kojim je kralj na dananji dan obdario Beatricu
u spomen na sveano pomirenje.
Poslanici stranih dvorova bili su uvedeni sveano na gozbu du budu svjedoci
pomirbe izmeu kraljice i princa Ivana. Kad su sve troje sjeli k kraljevskom
stolu, svi pogledi kraljevih pristaa traili su u licima pomirenih odgonetku
tog dogaaja. Svi trae uzroke te pomirbe. Svi trae vezu izmeu Beatrice i
Varadijeve
sudbine. Svi nagaaju, pletu i povezuju pomirbu s Varadijevom tamnicom. Svi
istrauju Beatriinu iskrenost. Svi se pogledi sastaju u tom mladom mramornom
licu to je odjednom zadobilo ljupki ar dobrote.
Svi slave pomirbu, a nitko u nju ne vjeruje. Svi gledaju Beatriin njeni
smijeak kojim obasiplje Ivana, a svatko ga smatra namjetenim. Svi se dive
Beatriinoj promjeni u dranju i toploti svake kretnje, pogleda i rijei, ali
svatko ih smatra novom zamkom prepredenosti. Svi slave, a svi dru. Svi
estitaju a svi strahuju.
Samo Napuljci su samosvjesni i zadovoljni. Beatriin preokret smatraju poetkom
svoga gospodstva.
Nad cijelim dvorom bdi Gordanino oko, hladno i pozorno promatrajui kraljicu,
njene pristae, kraljeve pouzdanike, Ba-kaa i Filipca, kraljiine Napuljce i
kralja. Nita ne izmakne njenom oku. Zaviruje dublje u ovu sliku dvora i
razabire pritajenu uzbudljivost. Svi joj se njihovi pritajeni osjeaji
razotkrivaju bilo u kakvoj kretnji, bilo u pogledu. Svima prodire u duu, trai,
vreba kako bi prodrla do skrovitoga dna tog neoekivanog iznenadnog preokreta
kraljiine due. Istrauje, hvata dojmove. Neizvjesnost dogaaja goni je da nae
pravu istinu.
Nakon veere slijedile su igre, glumaki prikazi, glazba, pjevanje, buna
zabava, pa ipak u tom veselju svatko istodobno pita: je li to istina, ili varka?
Za vrijeme stanke, dok su se glumci spremali za novi igrokaz, etala je Gordana
velikim predvorjem s malom Bei.
- Vratit u se na dvor, mala. Sigurno u se vratiti. Kralj mi je obeao, samo
ako kraljica pristane.

- Nikad nije toliko govorila o vama kao sada. esto vas spominje i ini mi se da
vam je opet dobra. Molila sam kraljicu da vas opet uzme k nama.
- A to je rekla?

"Naravno da u je pozvati". To je sve to je odgovorila.

To pobudi
Gordanu na razmiljanje.
- Vi sve neto sumnjate, Gordana? v,
- uda se zbivaju na ovom dvoru.

- Kraljica se uistinu ovih dana sasvim promijenila. Svi se tome ude.

Dvorani govore da je to arolija. i
- A to govore o Varadiju?
- Kau da ga je kralj zatvorio u tamnicu zbog straha da ga Napuljci ne bi
otrovali.
- Gle! To je zanimljivo.
- Drugi misle da ga je kralj zatvorio jer se boji da e odati njegove tajne, a
neki opet tvrde da se kraljica pomirila s kraljem i princom Ivanom uz uvjet da
Varadi ide u tamnicu.
- Tko bi znao pravi uzrok. Izmeu kralja i Varadija dogodilo se neto to kralj
svima taji. Nisi nita ula od kraljice?
- Varadija ne spominje.
Izale su iz predsoblja u polumrani uski hodnik. Najednom
Gordana uhwti Bei za ruku i apne joj:
_ Tiho! Netko ide.
Zavukle su se iza ogromnog kipa od crnog mramora i pritajile. Dolje u dnu
hodnika dvije siluete dolaze prema njima. Djevojke se zavukoe izmeu zida i
ogromnog kipa uz stijenu.
Dva mukarca u sveenikim haljinama polagano dolaze. Gordana prepozna
napuljskog poslanika Ranzana i Bakaa. Govore posve tiho, neujno. Svaku bi
rije jedan drugome govorili u uho.
Kad su proli pokraj njih, Gordana razabere izreku iz Ba-kaevih usta:
- Velim vam: to je bio jedini mudri izlaz.
- Nadam se pobjedi - proape Ranzano, a onda obojica prislone glave jednu k
drugoj.
Kad stigoe u veliko predvorje, poe svaki svojim putem. "Nadam se pobjedi" opetovala je Gordana apui...
- Sto time misli? pita Bei.
- Kad bi to znala, ne bi se on mogao nadati pobjedi. Da mi je odmah ostati na
dvoru.
- Zato ne molite kralja? Danas vam je bio vrlo milostiv.
- Obeao mi je govoriti s kraljicom, pa ipak mi jo nita ne kae. Moda kad
budem odlazila s dananje zabave kui.
Kad se Gordana kasno u noi vraala, jaui uz Damira, on je zapita.
- Kraljica vas nije pozvala u svoju slubu?
- Ne. A niti mi kralj ne ree nita. Bilo bi prirodno da mi je odgovonu na moju
pronju.
- Moda je zaboravio pa e vam isporuiti sutra.
- Mora odgovoriti na molbu, naroito sada kad smo tako dobri prijauiii. ujte
gospodine Damire, nas dvoje ekaju velike zadae. Imam plan, ekam samo as da
se vratim na dvor.
Oboje su se vratili u svoju kuu i krenuli svaki u svoj dio odaja.
u SREU Minu
Budimske brdine i dunavske doline pokrivene su snijegom. Po bijelom snjenom
plastu pao je ures sunanoga zlata. Kraljevska povorka jae cestom. Uz Beatricu
je princ Ivan. Iza njih kraljevski dvorani i napuljski dvorski metar Enriko.
Preim putem dolazi nekoliko plemikih jahaa.
l
- Gledaj, jahai s gavranovim grbom - upozori kraljica
. .
- Idu preim putem. Oito se ure u Budim.
Jahai opaze kraljevsku povorku, uspore brzinu i krenu prema njima.
Prepoznajem Damirova oca - primijeti Ivan, obazrevii se k Damini.

- Dopusti mu neka izie iz povorke i pozdravi oca - ponu-ka Beatrica.

- Tvoj otac vraa se s puta. =
- Kraljica ti doputa da ide k ocu - ree Ivan. Mladi izae iz reda i odjae.
- Oe, dobro mi doli!
, Stari Nikola od Brezovice zaustavi konja i pozdravi se s Da-mirom.
- Dugo se nismo vidjeli, sine. ;
- Vraate se izdaleka?
>.
- Bio sam u pokrajini da predobijem plemstvo za Ivana. [,.
- Pa kako
je?
) - Ne bi bilo loe, samo se svatko tui na kralja zbog poreza. Kad bi popustio,
mogao bi princa sutra uiniti okrunjenim nasljednikom. A odakle to ide
kraljevska povorka? - upita otac Damira, gledajui kako odmie prema Budimu.
- Herceg Hipolit morao je poi u svoju rezidenciju, a kraljica ga je otpratila
komad puta. Sada se vraamo u Budim.
- Sto to vidim? Princ Ivan jae uz kraljicu?
- S pravom se udite, oe. Dok ste vi bili na putu, kraljica se odrekla krune,
molila Ivana za oprotenje to je uvrijedila njegovu majku i pomirba je sveano
proslavljena. Sada ve osam dana ivimo u bojem miru.
- Nakon toliko natezanja, rvanja na ivot i smrt? Zar se vuica pretvorila u
ovcu?
- Ili se samo zaogrnula ovjom koom. To nitko ne moe da providi. Ipak, svakog
je dana kraljica prema princu sve ljubaznija. Nee da bez njega izlazi ni koraka
iz dvora. Uvijek trai da je on prati.
- Kako to prima princ?
- Obeao je ocu da e se vladati prema njoj viteki. Oprostio joj je, ali u dui
je ostala praznina. Ne moe se priljubiti k njoj. I to da uini? Ona ga molila
za oprotenje i ponudila ruku na pomirenje. Nije se moglo drugaije nego
prihvatiti.
- I nije se smjelo. Ako se odrekla, onda je to prava srea. Kraljevi
neprijatelji imali su u kraljici orue da mu potkopaju sina. im doznaju da se
kraljica odrekla, izgubili su uporite. Sto na sve to kae Varadi?
- On ne moe nita kazati, jer je u tamnici.
- Za ime boje? Sto je spopalo kralja? _ Kuko ne smije pred njim izustiti
Varadijevo ime. Ni SUD princ nije mogao da mu izmoli milost.
- Sto kau palatini i drugi?
- Kamo god dolazi vijest o Varadijevoj sudbini, svuda je prepast. Nitkn ne moe
saznati to se dogodilo i zato je kralj s njim obraunao na tako straan nain.
- Zlo e djelovati u kraljevstvu ta vijest. Sve su oi uprte u Varadija. Svi
znaju da je poten i da bi htio narodu skinuti prevelike poreze. A vojvoda
Iloki nije pokuao da smeka kralja?
- Bez uspjeha. Sad ve ide druga sedmica to je vojvoda otputovao. Kralj ga je
slao ne znam kamo.
- Beatrica, dakle, opet gospodar?
- Sva se promijenila. Dobra je i njena, ak izgleda da se
ni u ta ne uplie.
. :< - . <. . - ".
- Tko je na mjestu Varadija?
> iv; V. - :.nj:1" ;(
.
. >?
- Biskup Filipec. .vic:. ;.; ,
u.:
..-u -.
- A ne Baka?
>
- On je prvi kraljev tajnik.
- On se uvijek najvie isticao pored Varadija.
- Kralj je ipak odabrao Filipca.
- Ne znam o njemu nita zla, a zapravo moram rei: volim to nije Baka. Neto
mi se ne svia u njegovu pogledu. U onoj debeloj glavi ima neto ega se bojim,
zapravo ne znam to.
- Gordana to nazivlje podmuklou.
- Tvoja je vjerenica mudra.
- Vjenani smo, oe. Ne udite se. Iznenada smo se vjenali, no, doite, zaostao
sam, ispriat u vam o naoj svadbi.

Uz kraljicu jae Ivan. Novi odnosi izmeu njega i Beatrice nisu mu donijeli
radosti. Naprotiv, taj ga odnos smuuje, ini nesigurnim i plahim. Neka teina
lei mu na srcu kad god se kraljica nalazi uza nj. Mui ga prisutnost kraljice,
njena briga i ljubaznost kojom ga obasiplje. Neprijatnije mu je to od mrnje i
neprijateljstva to ih je do prije tjedan dana sipala oko njega. A ipak, ak i
Gordana. Tako je traila situacija kojoj se mora podvri. I od toga je nemiran,
gotovo razdraljiv.
Ne moe vjerovati u Beatriinu iskrenost, a ipak, ona ga je molila da joj
oprosti uvredu nanesenu njegovoj majci. Kad je izrekao rije oprotenje, nije to
osjetio. A sad katkad zazebe.
I danas, nakon osam dana iznenadnog mira, jo uvijek razmilja koliku je
Beatriin preokret istinski ili namjeten. Mui se sam sa sobom. Svake veeri u
ovih osam dana raspravljao bi o tome " Damirom, a da nikad nisu nali odgovora.
l
im je Damir izjahao iz povorke da pozdravi oca, kraljica se primakne k Ivanu:
- elim s tobom govoriti o Damirovoj mladoj eni. Ona bi se rado vratila u moju
slubu. I kralj mi je o tom govorio. Meni je Gordana uistinu vrlo potrebna, ali
jedna me okolnost odvraa da je zovem. O tome bi se moglo govoriti s Damirom,
samo prijateljski, dakle, ti.
- Vrlo rado, kraljice, Sto da mu kaem?
- Radi se o Francesku. Njegova strast prema Gordani joS uvijek nije popustila,
tovie jo ga vie razapinje otkad se Gordana udala. Ne bih htjela da je
Francesko povrijedi, makar samo jednim pogledom, a opet Damir je ljubomoran na
svakog tko bi samo pogledom dotakao njegovu enu. Naravno, to mu ne moe nitko
zamjeriti. Bojim se da izmeu njih dvojice ne bi dolo do sukoba. Zato bi Damira
morao upozoriti da se vlada mirno, a ja u sa svoje strane zatraiti od
Franceska sveano obeanje da se nee ni osvrtati na Gordanu.
- Nadam se da e odrati rije - primijeti Ivan.
- Pobrinut u se zato, a ti opet upozori Damira i s obzirom na druge dvorane.
Svaki od njih rado se ogledava za Gordanom, a im to opazi Damir, u njemu uskipi
ljubomora. Sve mu zjenice sijevaju. Pobojala sam se da bi to moglo dovesti do
okraja s dvoranima, a ja elim da nitko ne narui na mir i sreu. Reci Damini
neka suspregne svoju ljubomoru.
- Govorit u s njim - odgovori Ivan nekako rastreseno. Sve se neto u njemu
razbudilo.
- Kad ve o tomu govorimo, priznat u jedan moj grijeh - nastavi kraljica. Sumnjiila sam da je brak s Damirom samo prividan i sklopljen za tebe dok se
Enriko i Radulo nisu nali u ljetnoj palai iza nevidljivih vrata. Onda sam
stekla uvjerenje koliko inim krivo tebi i Gordani i Damini. Nije bilo lijepo
to sam slala Enrika, ali sad barem znam da su moje sumnje bile neosnovane i,
priznajem, rune. Enriko i Radulo uvjerili su i kralja i mene o Damirovoj
strasnoj ljubavi prema Gordani, ta gotovo ju je uguio u zagrljaju. Zapravo je
udo kako su oboje znali pred nama kriti svoje osjeaje. ak su i mene zaveli.
Oprosti mi zabludu, Ivane.
- To je prolo - ree neto iznenada potiten, a istodobno nije vjerovao njenim
rijeima.
- Sretna sam to je to prolo. 2elim da ouvam na sklad, neka se nikada samo
jednom rijei ne narui.
Povorci se pribliio Damir s ocem i proslijedie put u Budim-, Stigavi u dvor,
kraljica poe ravno u kraljevu odaju.
- Vraa se vrlo tuna? - opazi on.
- Teko mi je bez Hipolita. Uza nj su mi dani odmicali u Zabavi i promjeni. Ne
znam to u sad.
- Naao sam ti zamjenu za Hipolita - veselo e kralj. - Nagomilalo se mnogo
posla, a mene e ovih nekoliko mjeseci potpuno zauzeti pripreme oko Ivanove
proklamacije. Tebi, Beat-ricc, prcpu.st.im svakodnevne kraljevske poslove kao u
ona vre-menc kad smo bili skladni. Sad je opet sve kao prvih godina braka.

- Plemenu; MI tvojoj nema kraja, Matija. Zasluit u poteno iskaze tvoje

dobrote.
- To je moja nagrada za tvoje obraanje, Beatrice! Prislonila je glavu k njegovu
licu, pomilovavi ga po kosi. Gdje je Ivan? - upita on.
- L1 predsoblju razgovara s Damirovim ocem. Sreli smo se na putu. Oito oekuje
vijesti. Sama u ga dozvati - i ona otvori vrata kraljevsk<,;i> predvorja i
pozove:
- Kralj vas eli vidjeti, sinko. Gospodine Nikola, i vas oekuje kralj.
Matija se razveseli Nikoli od Brezovice i srdano primi pozdrav princa Ivana.
Onda potape po ramenu Damirova oca:
- to kaete, moj stari prijatelju? Va je sin mu najljepe djevojke dvora. I
sretan je s njom.
- To imam da zahvalim samo vaem velianstvu - odgovori plemi.
- Zapravo je pravi uzronik Damirove sree Stjepko. On je znao za njihovu ljubav
jo u Napulju i u pravom je asu otkrio.
- li Napulju? - pita Beatrica. - Dakle, tamo se svezala ta ljubav? Sad razumijem
zato nismo nita primijetili.
- Nisam ni slutio o tome - ree Nikola od Brezovice.
- A kako je ljubavnike uhvatio Stjepko? - pita kraljica.
- Dam i r- je na putu iz Napulja leao u groznici, a Stjepko je sluao kako
bulazni o svojoj ljubavi prema Gordani. Stvar jednostavna. Sretan sam. "Ljube se
kao golubovi", rekao mi je Radulo, a on je imao prigode da to gukanje
prislukuje. I zato upamtite, Nikola: ako vam koji od zlobnih brbljavca natukne
da je taj brak prividan, onda pitajte Radula i zovite ga za svjedoka. Radulo,
stara potenjaina, otkresat e svakome u brk to je vidio i uo za prve brane
veeri tamo u ljetnoj palai.
- Neu nikoga da zovem za svjedoka. Radujem se i vjerujem onom to vele kralj i
kraljica.
- Cjelivali su se, grlili i smijali svima onima koji su sumnjali da taj brak ima
samo da nekome zamae oi. Ali dosta o
tome.
Sa strane do prozora stoji Ivan. Sluajui kraljevo veselo pripovijedanje-,
osjeti estoke udarce u grudima i sva mu se krv "kolala. Svaka kraljeva rije
prolazi mu kroz kosti.
- Da ujem, Nikola, to se donijelo s puta, a onda, hajde u Budini svojoj eni i
snahi. Damir neka poe s vama kui. Je U Ivane, otputa ga za danas? Neka
sretna obitelj ove veeri bude na okupu.
Princ dade privolu.
- Doi, Ivane - okrene se kraljica k njemu - da ne smetamo kralju.
Slijedio je Beatricu u blagovaonicu gdje su ih ponudili kuhanim slatkim vinom da
se nakon jahanja okrijepe. Ivan se neto zamislio, a Beatrica je avrljala o
Hipolitu i svojoj tuzi za njime.
Nikola od Brezovice izvjetavao je kralja o svojim uspjesima na putovanju i o
razgovorima to ih je vodio s plemiima i Ivanovu nasljedstvu.
- Sve bi velianstvo bilo rijeeno preko noi, svi bi oni listom pristali uz
princa ako kralj za boinicu snizi poreze... Krv ikne u kraljevo lice:
- Plemii su tako govorili.
- Nahukani su, nahukani.
- Od vaih neprijatelja!
- Od prijatelja. Znam. Sad vie nee moi da huka - i kraljeve usne zlobno se
nasmijale.
Onda je sluao daljnje izvjetaje. Na svretku prije odlaska Nikola se oslobodi
da spomene Varadija.
- Velianstvo, ne mogu vjerovati da je Varadi uinio neto..,
- To ime ne smije nitko iv preda mnom spomenuti. Upamtite to. A sad hajdete
kui k eni i snahi.
Nikola izae. Vani je ekao Damir. On mu saopi prinevu poruku da moe s njim
kui i obojica ostave dvor.

Ivan je teko ekao da ga Beatrica otpusti. Kad ona ode u svoje sobe, izie Ivan
u kraljevsko predvorje. Zaustavio se meu raskonim kipovima. U predvorju se
obazre neodluan, smeten kao da nekoga eka. Nesvjesno neodreeno. Ipak eka.
ini mu se kao da stoji u gustoj magli i ne moe se odluiti kojim bi smjerom.
Stjepko ga opazi i pritri:
- Visost trai gospodina Damira? On je otiao s ocem u Budim.
- Da, znam. Ne ekam njega. Samo idi, Stjepko.
Pa se udalji, a Ivan gleda prema kraljevskim odajama. Kao da odanle ima netko
da izie.
Prolaze dvorani i paevi. Izlaze i ulaze u kraljevo predsoblje. Tad se pojavi
Radulo. Sjedi starac krene polagno, ne opaziv Ivana.
"Sto je to uo Radulo? Nije mogue. Nauio ga je kralj da izbrie sumnje dvorana
i milanskih poslanika! Da, tako je" - potvrdi Ivan svoje misli i korakne prema
stubitu u gornji kat. Neka jaa sila vue ga natrag. Zaustavio se, gleda za
Radulom.
Njegova staraka pojava gubi se Iz predvorja u hodnik. Ivan osjeti neto jae od
volje, jae od stida to ga obuzima zbog nakane to se raa u njemu. Zametnula
se u asu kad je kralj spomenuo Damirovu ocu da je sve Radulo uo u ljetnoj
palai.
Ivan se od prvog asa zgraao od te namjere, stidio, odbacivao je s prezirom dok
je istodobno zahvaen nekom neodoljivom snagom poao ravno u predvorje, ekao da
izie Radulo.
I makar se otimao tom instiktu, slijedi starog slugu, drei ga na oku. Sve mu
se vie pribliuje...
Radulo, uvi /a sobom korake, stane. Opazivi princa, povue
se i ugne. Ivan mora proi pokraj njega. I proe, ali uspori hod.
Zahvati ga neobuzdana elja da neto s njime govori. I kad je ve
proao mimo njega, obazre se: ^0 .... . ,.
- Kamo ide, Radulo?
" ,.
rf
- Kralj sada raspravlja i ne treba me. 1J.
"
- Barem e se odmoriti.
- U kralj;
M slubi nikad nisam osjetio umora. Princ ne pita dalje. Ogleda
se. Opet uti. Sto da uradi? Sve mu u uima buci...
- uj me Radulo. Trebao bih tvoje svjedoanstvo. Ima ljudi koji vele da se Damir
i Gordana ne ljube i da su zbog neega sklopili brak samo onako. Kralj nam je
rekao: Radulo moe svakome posvjedoiti da je to la. Je li. tako?
- Jest, visosti, mogu posvjedoiti.
- Samo, to onda ako bi od tebe netko zatraio zakletvu? Svoju duu ne moe
ogrijeiti...
- I neu da je ogrijeim. Neka me samo vaa visost pozove. Mogu svakome rei to
znam i zakleti se na to na svoju duu.
- Dakle, ti zna da taj brak nije prividan?
- uo sam na svoje vlastite ui. Gospodin je Damir gotovo uguio svoju mladu
enu u zagrljaju.
- A ti si vidio? - pita Ivan, osjeajui da se gui.. .
- uo sam kako se otimala, naravno, kako se to ve ena otimlje kad joj je drago
da je grle i rekla je: "Uguit e me u zagrljaju, Damire, moj dragi! - a on
njoj: - Draga, mila". A onda su se smijali oboje: "Neka samo svi na dvoru misle
da je brak samo prividan! Mi smo sretni i presretni."
- Govorili su kao zaljubljenici?
- Gukali su jedno drugome kao golubovi, ljubili se, neka naa milost samo mene
zovne. Bio tko mu drago, otkresat u mu u lice da lae. Oni se ljube, brak nije,
tono se veli, sklopljen na "prokatur." Uzeo je Damir Gordanu za se, ni za koga
drugoga. I, napokon, za koga bi drugoga? - prostoduno e starac, ne slutei o
emu se radi.
Princ se posve zgrbio. Kao da ga neto udarilo k zemlji. Okrenuo se od starca i
pogleda niz hodnik, a Radulu se inilo da jo nije dostatno uvjerio princa i
nastavi:

;
- Vjerujte mi. "Sad si moja" - mu je treperio kao da umire u srei. .i
Moja? Tako je rekao?
- Samo moja" - rekao je Damir.
.>> ", ><t
- Ako na to trae od tebe prisegu? Da te iuau nauili da tako govori, Radulo?
Starac digne ruku uvis:
- Evo, mogu prisei da sam njih dvoje sluao na svoje ui Starac na rubu groba
ne prisie utaman. Neka me vaa visost samo zove.
- Zvat u kad bude trebalo. Sad idi i uti.
Starac krene dalje. Ivan se upre o zid kao da je pribit Nita ne vidi, nita ne
osjea, osim mraka oko sebe. Onda ode gore.
Dvorani zaueno gledaju za princem kako se blijed, teturajui uspinje
stepenicama kao da mu je pozlilo.
U susret mu dolazi neki sluga. Princ mu naredi da zovne Stjepka,a onda nastavi
put u svoje odaje.
Besvjesno ue u svoju knjinicu, govorei sam sebi poluglasno ...
Ne! Ne! Ne!
Uzalud! Slike su tu! Pred njegovim oima. Radulova kletva, njegovo svjedoanstvo
u koje ne moe ni asa sumnjati.
I zuri u neto to je kao magla, kao oblak, gusto, crno, zaguljivo i prijeti mu
da e ga uguiti.
- Daha, daha. I otvori prozor. Ledeni zrak ulazi. Sad opazi Stjepka. Ivanova
ruka posegne za njim, povue ga k sebi, a grozniavi pogled i strepei glas
pita:
- Kojeg je to bilo dana kad je gospodin Damir bio bolestan na brodu, kad je
bulaznio da ljubi Gordanu?
Ivanova ruka, to vrsto sapinje Stjepkovo rame, osjeti kako se njegovo tijelo
streslo.
- Koji je to bio dan?
Djeak se ukoi od pretnje u njegovu glasu, od uasa u njegovim oima. Na
blijedim usnama zapinju mu rijei:
- Ne mogu se sjetiti koji dan, bilo je kasno u no...
- Bulaznio je da ljubi Gordanu?
- Tako sam uo, sluao...
< * :
- Iona?
*?%:? **" :
- Sluala je - opetuje pa napola bez svijesti. $ *"
J -
"Zato ga pita? Tko mu je to rekao? Kada? ZaStofr Svako
pitanje sijevne u paevim mislima i nosi mu stravu. v,, i
- Kad je ozdravio, bili su uvijek zajedno na brodu ,<;. . C;; - I drugi
Firentinci s njima, i oni - odgovori pa " v A Ivan nastavlja monotono:
_ I to to si uo iz Damirovih usana u groznici, to te ponukalo da ree kralju
onog dana u ljetnoj palai kad nas je kralj zatekao? Zato si tamo rekao kralju:
Damir ljubi Gordanu?
- Da spasim Gordanu tamnice.
- Bio si im pismonoa? .
. , ,
- Nisam nikada
-,,!<;
..:.
;

- Lae bio si.

-"J

- Nisam lagao. I sad velim istinu: znao sam samo da je oa ljubi, a pismonou sam
izmislio da spasim Gordanu.
- On je ljubi?
" = <<
Ivanova ruka popusti i paevo rame klone.
l"
- Idi. Neka smjesta pou. Damir mora doi. Odmah!
Stjepko izae klecajui i pohiti dolje.
Ivanovo je srce ledeno. Padne u stolac.
"
Vrijeme prolazi, a on se utaplja u crnoj tmini po kojoj svjetlucaju slike
njegove mate pune groze.
Gleda brod, Dainira u groznici, slua njegovu ispovijest. Vidi Gordanu kako se
nadvila nad Damirom njeno, prenjeno.

Od toga ga boli glava kao da je zadobio ranu udarcem buzdovana.

I sklopi oi...
Razbuktala mata stvara sliku njegove grike odaje. Damir stoji pred njim.
Nagovara ga da zaboravi Gordanu i misli samo na sreu kraljevstva. Pria mu o
strahotama koje e zadesiti njegovu majku, Gordanu, sve njih ako se ne odree
Gordanine ljubavi koja mu oduzima prijestolje, a Ivan ga gleda zapanjeno i pita:
"I ti Damire hoe da je zaboravim? I ti? Kako si se promijenio Dannre?"
"To je uinio Napulj!" - odgovara Damir.
"Da, Napulj! t - rekao je on. Zato se je promijenio. Gordanu je htio sauvati za
sebe.
Hladan znoj ga oblijeva. elo mu gori. Sve straSnije ga ob-lijeu slike.
Pogled mu padne na prozor. Otvara se vidik u ljetnu palau. I opet se stvara
slika. Po bijelom danu vidi no, svadbenu Dami-rovu no. Dva svijetla prozora.
Oni su tamo. Njih dvoje, a on tu eka uz prozor, eka Damirov znak da je uao u
njegove ljetne odaje, eka znak. No ide, izmie, znaka nema.
"Zato nije bilo znaka! Zato jer..."
Napola lei u naslonjau i bulji...
"Jesam li lud" Smijem li to misliti? Smijem li sumnjati? - vikne sam nad sobom,
sam sebi glasom punim grubosti, a onda odgovara hrapavo, slomljeno:
"Radni:, je uo. On se zakleo. Starac se ne bi kleo na duu groba ...
"I Stjepko je znao. I on je uo iz Damirovih usta da je on ljubi. "
- "A ona? Zato me odbila to je ljubila njega A rekla je; Zbog kraljevstva, zbog
sree kraljevine.
"Kakve mudre domisli! Kakve nadarenosti prikrivati! Koliko je puta pokazala
genijalnost svoje lukavosti. Koliko puta. Na svakom koraku. I Beatricu je
nadmudrivala.
Oajnikim krikovima odzvanja mu sva dua. Ponovno se vraa slika svadbene noi.
Opet gleda no i svijetle prozore u po bijela dana. Onu no u kojoj je on ekao
pun drhtanja i nemira.
. "Sumnjao sam ve one noi? Ne, sumnje nije bilo, samo je bilo drhtanja,
nesvjesnog straha i besanice. A onaj moj san kako Damir dri oko struka neku
enu? Koju? - pitao sam, traei meu enama dvora. Taj san bio je upozorenje
onog to nije ulo prisege moje volje i moje elje da vjeruje i ne sumnja. Tko
je bio taj netko u meni koji se drmao, kucao, udarao u moje prsi, zovui ljubav
na oprez? Prirodni nagon?"
"Zato taj nemir. Zato ono nesvjesno treptanje srca kad su se preko u ljetnoj
palai gasila svjetla. Zato onaj san i nemirna besana no i drhtavo kucanje srca
kad su se utrnula svjetla, a nije bilo znaka...
Zato su prozori bili tamni?
"Jer je on bio u njenoj lonici. Jao!" - i uhvati se za sljepoonice.
"To je bila magla to je pala izmeu mene i Damira kad je ujutro uao u moju
odaju. Ona neka zagrada to sam je tog asa osjetio izmeu sebe i njega.
Osjetio sam je kao sjekiru to dijeli glavu od tijela...
U njegovu pogledu bila je neka prepast. Savjest mu je zavirila oi. I zadrhtala,
a ja sam ga sluao kako pria o Radulovu sinu. Izmislio je priu: Radulov sin
bio je na hodniku i zato nije mogao prijei u moje odaje. Moji su prozori tamo u
palai bili mrani, jer je on bio u njenom naruaju."
Bjesnei, otkine se od prozora kao da e se zaletjeti o neto u sobi, slomiti i
razbiti.
:u.
"Izdan! Prevaren! Zakletva! Sve pada u kalu izdajstva ! )>,!
"Jao tebi,
jao njoj! Svima"
*>* Ruke su mu ledene. Ne vidi nita. Samo katkad vrati mu se svijest da ga
sjeti na koji prozor, razgovor, kretnju ili pogled, da mu pokazuje u sve jaim
bojama nove dokaze izdaje, itavo mu je bie jedan krik: Izdaja! Izdaja!
Ide po sobi, sjeda i opet ustaje.
"Gubim pamet. Silazim s uma. Utapljam se, padam...
Srce mu lupa, dah se lomi. Prevre se po muilima od og
njenih bodea. A onda mu naas bude kao da su svi daleko, da

leko, a on se naao u pustinji ostavljen, izloen.

m
Prolazi ve drugi sat.
)r, ^ ",, ..
^
i
U mukama uje korake. <
<"J

,u

_ Tko je?
;";
;,.
Sv
Damir ulazi.
.
je li tu on? Njegov drug? Damir? Neko strano Ue palik na
Damira! Taj to stoji tu samo je nalik na Damin. Dainjra viie
nema.
- Ivane, to je s tobom? Izgleda strahovito.
I taj mu je glas stran, nepoznat. Kao tutnjava u dalekoj pustoi. Nita nema od
Damirove topline. Taj mladi to se sada nadvija nad njim, dok on leti usred
pustinje, nije Damir. Strahovito mu je ogavan taj lik.
- Ivane, to je to? Ne uje me? Pozlilo ti je? Idem po lijenika.
- Ne! - krikne sad prijetei Ivan i skoi.
Damir zuri. Ne razumije, samo vidi izoblieno lice i uje bjesnilo u glasu.
Ivanove oi, tako tople i blage, sad odraavaju bjesomunu mrnju. Instiktivno
ulazi u Damirovo srce neto kao strepnja, slutnja.
- Tko si ti?
- Jao, Ivane, ja sam.
- Ti se zove Damir?
.:
- to me to pita?
- Ti moj prijatelj? Moda onaj koji je prisegao na svoju majku? Onaj koji je
pred oltarom u kapeli prisegao da Gorda mi uzima za mene?
- Ne mogu to sluati. U groznici si.
"f> ::*>>
- Govori to te pitam - vie Ivan.
.^r>t i!" .<
- Sto me pita?
".-t-"t1"4:;;
-r #.,..
- Ljubi li Gordanu?
"**. pt
r|e5tn
Damirovo lice gubi prijanji oblik, tamna pwpnttvara-se u
masku smrtnog blijedila, skamenjen je.
u-": = <*!i~
- Govori!
- Da ti razjasnim. Ivan krikne:
- Ljubi li Gordanu?
- Da.
Rije za tutnji kao prasak groma. Damir uje lomljavu, razaranje. Sve se
stropotalo u prah. I prolost, i sadanjost, i budunost, a on se kotrlja niz
strminu i nestaje. Prestaje disati.
Ivan osjeti jake udarce srca, neto mu nosi mo i snagu da vie, da naleti na
Damira, da ga zahvati, strese, smrvi. Ruke mu se digoe, a tijelo nazaduje,
tetura. Prisloni se o prozor, onaj prema ljetnoj palai, a zjenica mu je zadrla
u Damira. Stoji pognute glave.
- Zato nije bilo znaka. Je li?
U Ivanovu glasu posljednji je dah umrle vjere. A to prua Damina snagu. Uspravi
se i vrstini glasom uzvikne:
- Ivane, ne sumnjaj.
- Prevaren, izdan.
.
- Ne izreci to, Ivane, ne izreci dok....
- Izdajice! Izdajice! -
- Srce je izdalo mene, ali ja nikad nisam izdao tebe.
- Je li te ona nauila tom mudrovanju?
- uti, Ivane! O njoj nije rije.
- Rije je moja i ne pokuavaj mi je prekinuti. Pregazio mene i zakletvu.
"Nisam!
"Zarobit e me, Damire, u zagrljaju! Neka na dvoru misle da je na brak
prividan! Mi smo sretni"... I u bjesomunom deliriju oponaa on Gordanin glas i
opetuje Radulove rijei. Damir ih osjea kao ognjeni pljusak.

- Tako si izdao sebe u zagrljaju, u srei, u smijehu nad bu

dalama koji misle da je brak prividan. I ja, budala.
Oll
- uj me, Ivane...
l
<
- Je li tako gukala golubica, je li tako kliktala Gordana?
,_"
- Ivane... ^
- Odgovori to te pitam: je li tako govorila? Da ili ne?
..
- Jest!
;

Ivan pokroi korak k njemu:

"i$
- "Sad si moja, samo moja?", bestidno su govorile tvoje
"v
- uj, Ivane, samo prividno.
- Pitam te: jesu li to govorile tvoje usne?
- Jesu, ali tako ti prijateljstva, sluaj istinu.
- Prijateljstvo je palo u blato. Pregazio si ga u njenom naruaju! Izdan sam.
Prevaren, izbaen.
- Pokorio sam se Gordani da o onom prizoru nita ne ka
zujem tebi. ,
,i
- Najmudrija je ona. I Beatricu je posramila.
.,.<....
- Sam e se postidjeli svojih rijei.
j .
- Izdajica trai od mene stida?
- Ivane! Suspregni svoj sud. Idem da dovedem Gordafltt.
Neka ona govori. . ,
- Neu da je vidim, neu.
;>!!., .,i
- Ivane, ekaj, idem...
; ,
i t
- Idi i ne vrati se nikad! Nikad!
=! f.; .i
M
Kao da se izmeu njih slropotao strop. Obofifc trtoj" blijedi.
*
- Zna li to si rekao. Ivane?
<** -""
?
-Sto sam rekao ne poriem.
SK
*i1
s
!
- Prijatelju!
."we-r
i
- :
- Nema vie prijatelja. ;
r ;;*
"Y"->
- Visosti! iv?
."> - Idi mi ispred oiju! Idi. idi!...
"
- Jo jednom pitam: zna li visost to govori?
,r- Idi!
Ne vrati se vie nikada. Ne mogu glcUti to lice*
uje? Ne mogu! Ni asa vie. Idi, idi! "i
Izbezumljen vie izvan moi da rasudi to govori, to misli i to radi . . .
Potamnila mu je svijest ...
Dam i r se zaljulja, zahvati vrata i otetura iz sobe.
Dvorani gledaju kako preskakuje stepenice silazei.
Pa Stjcpku dotri mu u susret i uhvati ga za haljetak:
- Stanite, molim vas... n
- Pusti me, drznie.
Pa potri za njim, pretee ga i stade mu na put:
- Morate uti to u vam rei. Kad smo putovali iz Napulja . . .
To ga zausta\ i i on opetuje tiho kao sam za sebe:
- Na brodu iz Napulja? to hoe?
- Gospodine Damire, nisam nikakav brbljavac. Kralj me udario maem. Vitez sam i
morate mi vjerovati: princ me pitao kojeg je to dana bilo kad ste vi bulaznili o
svojoj ljubavi prema Gordani . . .
- Ja bulaznio o njoj? Na brodu?
- A danas me princ pitao: kad je to bilo: Dakle, zna. Ja sam o tome govorio samo
kralju. Morao sam, gospodine Damire da spasim Gorda n" tamnice. Ali sam molio
kralja da uti. A eto, vidite, zacijelo je on rekao princu da ste u groznici na
brodu bulaznili o svojoj ljubavi . . .
- Ja? O ljubavi . . .
- Da, o ljubavi prema Gordani.
- I ti si to uo?

- A sve dok kralj nije traio da kaem istinu, cimo tajnu, jer mi je tako
naloila gospoica Gordana.
" "
Damir ga uhvati za rame:

"
- Ti se rekao Gordani? "

; /: vr
T
- Sluala je kad ste bulaznili...
(ifiK < -"">
~ Ona?
*

"
""
- Da, sluala je...
SLOM.
Gordana je uzela knjigu i, sjedei pokraj kamina, itala. U itanju prekine je
sluavka, najavivi da je ovdje neki plemi iz dvora.
Odloi knjigu, gledajui na vrata.
- Vi ste to, Simono? - oslovi ga prijazno. - Doite i sjednite tamo nasuprot.
Vani oito brije.
- Unato tome kraljica je otpratila vojvodu Hipolita dobar komad puta.
*"*
f
l
i/e f - Dakle, ipak je taj goropadni djeak jednom ostavio dvor.
- To je kralju savjetovao biskup Baka jer se sveenstvo buni to mladi vojvoda
nije u svojem dvoru. Kraljica je vidljivo tuna zbog toga rastanka.
- I jo uvijek u istoj ulozi skromne pokajnice?
- Postojano, nepromjenljivo. Svi se tome dive. Ali i svi um. njaju da e
ostati. Ni o emu se drugom ne govori nego o njenom novom nastupu i o tamnici
biveg kraljevskog kancelara. Svakog dana sluam zabrinuto aputanje kraljevih
vjernih dvorana.
- Kad bih mogla naslutiti zato me tako dugo ne zovu na dvor?
- Upravo sam vas o tome htio izvijestiti. Kralj vam poruuje da se od sutra
vratite u kraljiinu slubu.
- Ve teko ekani. A vi ste se ve udomili u kraljevoj slubi.
- Lako se udomiti kad je na dvoru toliki broj naih zemljaka.
- Bit ete mi od potrebe u kraljevoj blizini. ujete: elim da pomno pazite i
promatrate novog kraljevog kancelara Filipca, ali i Bakaa. Svaku njihovu rije
i svaki korak pratite i o svemu me obajevijetavajte. Postavit u sve vae
zemljake na strau i neu mirovati dok Varadi ne izie. Hoete li mi pomoi?
- Vi znate: bio sam uz vas i onda kad mi to niste zapo vijedili.
- Da, u Napulju. Da nije bilo vas, propala bih. Smiono, vjeno u vam hvaliti.
- Da nije bilo one velebne snage u vama koja mi je zapovjedila i vodila me da
vam sluim.
- Vidite, ve je prolo mnogo dana to se nalazite ovdje, a ja jo nisam imala
prigode da vas pitam kako je bilo nakon moga nestanka iz Napulja. Ne biste mi
neto o tome rekli!
- Vrlo rado. Kralj Ferante i Francesko divlje su vas progonili. Drhtao sam
svakog dana i noi, a onda je iz neba pao Alfonzo Borgia.
- Progonili me kao zao duh, jer zloba uvijek goni, potiskuje, ali te nikad ne
moe strmoglaviti, vazda ide za njom dobro, prikriveno, skriveno i kad je
najmanje oekuje, isprsi se i zatiuje pravedne. Kad ne bi bilo tako, tko bi
od pravednih mogao ivjeti? I tako je to ba Alfonzo koji je za me uvijek bio
velika opasnost, svojim zlim namjerama zakroio putove onom zlu to je dolazilo
od kralja Ferantea i Franceska. A kamo je krenuo Alfonzo iz Napulja?
- Vratio se zajedno sa svojim ujakom kardinnlom Roderigom u Rim. S njima su krenula i kardinalova djeca, Cezaro i Lukrecija. inilo se da se s napuljskim kraljem nisu rastali tako
srdano kao to su se srdano sastali. Ferante i Francesko nisu
mogli oprostiti Alfonzu to im je razbio potjeru za vama. Kad
god je Ferante spominjao Alfonza, osjeala se mrnja koju je
ostavio iza sebe. n.>/i

_ Mislim da u srcu napuljskog kralja ima mjesta samo

mrnji.
- Osim svoje djece, on mrzi svakoga, a zato mrze i njega.
- Pa ipak se toliko hvali ljubavlju svojih podanika.
- A ja vam velim, Gordana, mrze ga svi, i oni koji biuju. Nema podanika u
napuljskom kraljevstvu koji ga ne bi htio umoriti svojom mrnjom.
- Nijedan silnik nije ivio od ljubavi i odanosti. Jednog e dana i u Napulju
doetati pravednost ognjenim biem da kanjava.
Simonov pogled upre se u dno sobe. Gordana se obazre. Tamo je stajao Damir,
udno blijed. Mrkog pogleda pohiti prema njima i trgne ma, pa zavikne prema
Simonu:
- Sta radite ovdje?
Izaz\am plemi ustane, pa istodobno uhvati drak maa.
Gordana stupi pred Damira zapanjena:
- S kojim pravom - i onda uuti, sjetivi se da i pred Simonom slovi kao njegova
ena.
- Vaditi ma! - vikne grubo Damir na Simona. Izazvani trgne ma iz korica.
- Zabranjujem vam - uzvikne Gordana i objema rukama uhvati Simonovu ruku. - U
mojoj prisutnosti takva sablazam. Gospodine Simono donio mi je poruku od kralja
i on e se samo po mojoj elji udaljiti iz ove sobe. Gospodine Simono, recite
njegovom velianstvu da mu zhvaljujem na milosti i sutra u nastupiti svoju
slubu na dvoru.
i- Gospoo, otii u po vaoj elji, ali neu zaboraviti da me gospodar ove kue
uvrijedio.
- I ja neu zaboraviti da sam vas naao ovdje - zagrmi Damir.
Simono se udalji.
Gordana prie Damini i osine ga Ijutito:
- Vi niste pri sebi, gospodine Damire? Mrko stavi on ma u korice.
- Samo sam se posluio nainom vaih dosjetki da odigram prizor ba kako ste vi
meni odigrali u ljetnoj palai.
- to ima to da znai, plemeniti gospodine?
- Nita neobino. uo sam da je tu neki plemi s dvora i odh sam ga izazvati.
- Namjerice?
- Taj mi je prizor trebao.
- emu?
- Dopustite da vam prije toga stavim jedno pitanje. Sve zauenija promatrala je
njegov otri nastup i bljedou koja joj je navjeivala da se neto dogodilo.
- Sto elite pitati?
- Zato ste mi one noi, na dan vjenanja, zabranili da princu Ivanu saopim
prizor koji ste mi odigrali u lonici?
- Jednostavno zato to sam htjela prinevu osjetljivu ljubomoru potedjeti ili
odvratiti od svake najmanje sumnje, to vie Sto nije bilo potrebno da mu se o
tome govori. Htjela bih znati emu to pitanje?
- Oprostite to vam na to ne mogu odgovoriti.
- Ali ja zahtijevam.
- Uzrok je posve moj lini, a vi, gospoice Gordana, ne moete od mene traiti
da razotkrivam svoje line stvari.
- Gle, i kod vas nastupa promjena. Kao da svi na ovom dvoru po primjeru kraljice
kane promijeniti svoje osobine.
- Tako je - odgovori vrsto pa onda promijeni ton.
- Gospoice Gordana: smatrate li da ovjek u bolesti u vruici govori suvisle i
pamentne reenice?
- Ni pametne, ni suvisle.
- A ni istinite? - Moda i nisu istinite, to se ne moe znati.
- Kad bi neko u vruici bulaznio da je ubojica, biste li mu to vjerovali?
- Kad bih bila uvjerena da nikada nije ubijao, naravno da ne bih vjerovala.
- Dakle, zacijelo niste vjerovali ni one budalatine koje sam ja bulaznio u
vruici na onom brodu dok smo se vraali iz Napulja?

Njen pogled bio je miran, pozoran, a glas ravnoduan.

- Zapravo sam ve zaboravila to ste govorili u vruici.
- Dopustite da vas podsjetim.
- Otkud vi znate to ste govorili?
- Stjepko mi je rekao malo prije u dvoru. Ni jednim trenom oka nije pokazivala
da su te rijei izazvale u nje kakav dojam.
- Stjepko mi je rekao da sam govorio o nekoj ljubavi i da sam tu spleo vae ime.
Moja je dunost da vas zamolim za op-rotenje to je moj bolesni duh u groznici
spomenuo vae ime jer bi se moglo krivo shvatiti. Vi ste odve umni i
providljivi, a da biste smjeli dovesti moje srce u vezu s vama. Djevojka koju ja
ljubim ne moe biti ni u emu slina vama.
- Sasvim prirodno.
- Vama je prirodno, ali nije drugima koji bi o tome mogli saznati. I zato je
potrebno da vam naglasim: djevojka koju ja ljubim nije ni ljepota, ni um, ni
mudrost, u nje nema muke snage, ni muke diplomacije. Ona je neznatna kao to
sam neznatan i ja. I kad se moj brak razrijei, povest u je pred oltar.
- Kako vidim vi ipak saopujete vae line stvari, gospodine Damire? - nasmije
se ona.
- Ova moja lina stvar vezana je s vaom osnovom da princa dovedemo na
prijestolje. To je sada gotovo svreno. Meutim, najbolje znam koliko je bilo
potrebno da vam to naglasim.
- Obavijate se nekom tajanstvenou, a nas dvoje smo zapravo saveznici u borbi
za princa, dakle, nuno je da mi razjasnite pozadinu svega toga to sam sada
ovdje ula.
- Na savez, gospoice, izgubio je temelj onog dana kad se kraljica odrekla
krune.
- Gospodine Damire, neto se dogodilo. Duni ste da mi to kaete.
_ Duan sam samo da vam razjasnim: zato sam malo prije izazvao onaj prizor sa
Simonom? Kad sutra doete na dvor, moi ete kralju rei, a i dokazati Simonovim
svjedoanstvom, da sam planuo ljubomoran i zbog toga je meu nama dolo do
branog preloma.
- A emu ima da slui taj prelom?
- Opravdanju mojih daljnjih koraka.
- Kakvi su to koraci koje kanite poduzeti?
t :
- O tom u vas obavijestiti. Dopustite da se ttda udaljim.
- Zapovijedam vam da se izjasnite. :
- Sutra!
Bilo je toliko tvrdoglave odlunosti u toj rijoidi p nije
vie zaustavljala pitanjima. H!V;
"
""H
U prostranoj sobi ekaju Nikola od Brezovice, njegom ena
i majka princa Ivana, da se vrati s dvora pozvani Dami? i da
dovede svoju mladu enu i prikae je ocu. ..
Nikola se krijepi vinom, a ene sluaju. On im pria o svojem putovanju po
ugarskim krajevima i pribavi sklonost plemstva princu Ivanu.
Ulazi sluavka, neto apne gospoi od Brezovice. Ona si tiho udalji.
Prola je hitro kroz nekoliko soba i ula u svoju spavau lo-nicu. Tu stoji
Damir. U prvi as nije mogla da ga pita. Njegov je izgled uplai. Crne mu oi
pune su jada. Lice ukoeno, mrko. Odavao je sliku ovjeka koji stoji nad
razvalinama svega svojeg ivota.
- Zaboga, sinko, to je? Zato si me zvao? Kako to izgleda?
- Princ zna sve.
- Tvoju ljubav prema Gordani?
- Da, majko!
- Jao - i zalomi rukama.

- On sumnja da moj brak nije prividan.

- Kako smije sumnjati - uzdre ona i gnjevom joj se obaspe lice. - Nije mogue
da sumnja?

- Dokazi koje su mu dali, ne znam tko, i dokazi koje je stekao one noi kad sam
mu obeao znak pruaju dovoljnu hranu njegovoj sumnji.
-- O kakvim to dokazima govori?
.
- Sluajte majko, da moete shvatiti morate razunjeti ito se prije jedan sat
odigralo meu nama.
Ispripovijedao joj je sukob u Ivanovim odajama.
Sluajui, hvatala se za glavu. Njegovo prianje udaralo ju poput kladiva.
- Gordana mi je zabranila da mu drugog jutra ispripovije-dim tobonji ljubavni
prizor, a danas kad je meu nama pala strana sumnja, htio sam poi po nju, ali
on me otjerao. Ne moe me vie gledati! "Idi" - viknuo je - "i ne vrati se vie
nikada!" 5 - Jao, svemu je kraj.
- Svemu, majko.
- Udarit e te osvetom.
- Ne. To Ivan nee uiniti. Da je htio, mogao me odmah baciti u tamnicu. Ne moe
on to uiniti, a bilo bi mi drae. Mnogo je strahovitije ono to mi je rekao.
Znate li vi, majko, to mi je znailo njegovo prijateljstvo? ivot moj bez
prijateljstva, kojemu sam bio toliko vjeran i odan, ne znai nita...
- Damire, njegova sumnja da tvoj brak s Gordanom nije ostao prividan moe se
lako raspriti. Zaboga, tu je Gordana. Neka ona govori, ona mora to ispraviti.
- Sumnja koja je pala pozlijedila me tako teko da bih otiao iz Ivanove blizine
da mi nije rekao neka se ne vratim.
- Jao, jao! - uzdie majka.
- Da ste ga vidjeli kakav je bio. Strahota je to. Prvi put u ivotu vidio sam ga
takva. Tog asa izbila je u njemu krv kralja Matije, zloduh estoki, razorni
koji gasi i preko sebe.
- Zato nisi odmah poao Gordani?
- Bio sam, ali joj nisam rekao to se dogodilo.
- Ne razumijem te, sine. Zato si joj to zatajio? Da zlo jo povea
- Majko! Jednom sam vam kazao: kad bi ona saznala za moju ljubav, morao bih
umrijeti od stida. Ona zna. Stjepko mi je rekao. Ona je sluala moje
bulanjenje. Ponien sam pred njome, osramoen. 2ig je na meni, na mojem obrazu
koji se ne da izbrisati. Sa mnom je razgovarala, gledala mi u oi, sa mnom je
zapovijedala, raspolagala u ponosnom uvjerenju da sam njen rob. Kako je to
sramotni, teki poraz. Nepodnosivo. Neizdrivo. Svi sa me udarci snali, majko,
dua mi ea smrti.
- Damire! - zaplae majka i uhvati ga oko vrata.
- Ali ne sramotna smrt, ne smrt kojom umiru kukavice. 2e-am slavnu smrt na
bojnom polju. Jo nekoliko mjeseci pa e buknuti rat s Turcima. Tamo u nai
svoj mir.
- Ne razdiri mi srce, sine. ;
Sjeo je pokraj nje.
*
- to e sad biti, sine?
s
- Ono to mora biti. Vas majko uzimam za svoju saveznicu. Vi ete znati
sve i uinit ete sve to vas zamolim.
- Sve, sinko, to je za tvoje dobro. uli su tropot i naglo se digli.
- To je otac. Pred njim, majko, ni rijei. Nikola je uao u lonicu.
- Sto je s tobom, Damire? Zato ne dolazi? Gdje je tvoj" nevjesta?
- Lei, oe osjea se zlo. Molim vas, oe, oprostitt joj l
- Razumljivo. Mlada ena boluje - nasmijei se starac. Sve troje odoe opet u
veliku dvoranu k Borki.
Drugi dan osvanuo je lijep i sunan. Gordana je izdavala naloge svojoj posluzi:
-S\v sveane haljine spremit ete u sanduk. Uzet u ih sa sobom na dvor ako se
desi sluajno kakva sveanost, neka su mi haljine pri ruci.
- Vaa e milost ostati i preko noi na dvoru?
- Samo kad bi bilo nepovoljno vrijeme, ili za kakve sveanosti. Inae u svake
veeri dolaziti zajedno s gospodarem kui, a ujutro u opet na dvor.
Kad se odjenula, dotri druga sluavka i najavi joj da je stigla Damirova majka.
Gordana joj pohiti u susret.

Saznavi za Damirov odnos prema Gordani, gospoa od Brezovice nije mogla pred
njom nikada sakriti da se njena itava unutranjost buni protiv te djevojke koja
je skrivila njegovu ljubavnu IICSILCU Ali nije mogla sakriti ni negodovanje
majinog ponosa Sto njezin sin nije onaj kome pripada njeno srce.
im je ula u sobu, opazi Gordana u itavom nastupu i u svakoj crti lica
Damirove majke neto tvrdo, neprijatno. Taj dojam sprijei Goni mu da joj doe u
susret onako kako je to inila dosad. Ponudi joj stolicu, ali je ona ne
prihvati.
Trenutak su stajale jedna nasuprot drugoj, utei. U licu majke odraava se
neto neprijateljsko. U licu Gordaninom oekivanje, neto neprijatno.
- Spremili ste se na polazak? - ree gospoa.
- Njegovo velianstvo pozvalo me juer preko Smiona da opet stupim u slubu na
dvoru.
- Onda bi bilo dobro kad biste izvrili svoju dunost i razorili prinev, sumnje
da brak s Damirom nije ostao prividan.
- Tko veli da princ sumnja?
-Ja velim. - Damir mi nita nije rekao.
- Jer je odvie ponosan da zatrai vau pomo, ali ja majka i ne mogu podnijeti
da princ sumnjii mojeg sina.
- Gospoo, vae mi rijei otkrivaju neto atnhovito. Sto se dogodilo?
- Ono od ega sam vazda strepila. > .
- Zaboga, gospoo, molim vas, kazuj te mi, ne zatajite mi nita.
- Njegova visost i moj sin prekinuli su zauvijek.
- Prekinuli svoje prijateljstvo?
- Zbog vas, Gordana.
i
Njezin se pogled gotovo ukoi. Gospoa opazi da je ta vijest porazila.
- Kad je to bilo? - upita blijedih usana.
- Juer kad su Damira tako naglo pozvali na dvor.
Od onog dana kad je gospoa od Brezovice uredila kuu za stanovanje Gordani i
Damini, nijednom nije prela taj prag. Nikako nije mogla zatomiti protest
majine due protiv djevojke koju je smatrala krivcem Damirovih patnja. Nakon
cnoga to je juer ula od svojeg sina taj se protest pretvorio u
neprijateljstvo.
Gordana je bila uzrok prijeloma izmeu njenog jedinca iju je budunost uz
princa smatrala sjajno osiguranom.
- Otpremili ste se na dvor?
- Kraj svega toga jo imam vremena.
Gordana pokua da blagou glasa ublai ono hladno to struji iz itavog bia
majke i doda: - Njegovo me velianstvo pozvalo da opet stupim u slubu na dvoru.
- To vas naroito raduje - gorko primijeti gospoa.
- Moda vam je gospodin Damir govorio: moj cilj je da Varadiju vratim slobodu, a
gospodin Damir e mi u tom mnogo pomoi.
- Nee moi da vam pomogne ni u emu.
- Kakvo znaenje treba da dadem ovim rijeima?
-Mojem sinu nema vie mjesta na dvoru. Prijateljski odnosi izmeu mojeg sina i
princa slomljeni su, to znate. Prijateljstvo se razbilo zbog vas.
Poraeno zagleda se Gordana u gospou.
- Zbog mene? Molim vas razjasnite tu strahovitu zagonetku. Sto je bilo?
- Princ je mojem sinu u lice dobacio sumnju da u pogledu vaeg braka nije odrao
rije.
- Taj je udarac, gospoo, isto tako kao i Varadijeva tamnica. Ah* kad se to
dogodilo?
- Juer kad su Damira ponovo pozvali u dvor.
- Kako? Nakon toga bio je ovdje. Dodue, njegovo je dranje bilo udno, nikad
jo nije tako sa mnom govorio. O tome nije spomenuo ni rijei.
- Od vas je krenuo k meni i sve mi razotkrio.
- Ne shvaam. Ne mogu se dosjetiti to ga je moglo nagna t i da preda mnom to
preuti, iako je to bilo tako vano i potrebno

da mi kae, a morao je znati da u uloiti sve snage da se to izravna i popravi.

Damirova je majka utjela, promatrajui Gordanino uz-buenje.
- Svaki je as bio dragocjen, nije smio utjeti. Molim vas, gospodo, za ljubav
svojeg sina recite mi: to se zbilo meu njima? Moram to sa/na u da uzmognem
razrueno iznova sagraditi.
- Neete uspjeti.
- Ne slijedite Damira u tvrdokornom ponosu. On ne trai za sebe da ga princ opet
primi u milost, to je razumljivo, ali prinev poloaj trai da ponovo stekne
Damira.
- Pa ipak mu je dobacio da ga vie ne eli vidjeti.
- Ako je to rekao, onda nije bio priseban. Zaklinjem vas: recite mi kako se to
desilo?
- Damir mi je to zabranio, ali moje majino srce, teko, ogorenu i ojaeno,
ipak nee preutjeti.
Ukratko > ispria kako je i zato dolo do sukoba. Gordana je sluajui
blijedjela.
- Koliko sam bdjela nad njihovim odnosima da se ouvaju. Koliko sam u to uloila
samu sebe!
A onda se digne i stade ponovo oblaiti odloeni ogrta.
- Smjesta idem na dvor. Govorit u s princem.
- Prije nego odete, moram vas podsjetiti da je Damir juer izazvao prizor
ljubomore zbog Simona.
- Uzalud sam se domiljala zato je to uinio.
- U hodniku je doznao da se kod vas nalazi plemi pa je to iskoristio da izazove
sukob.
- Sad shvaam njegovo udno dranje, njegove rijei. Zato mi je to preutio?
- To e vam biti jasnije kad saznate i ono drugo.
- Govorite, gospoo, molim.
- Damir je juer izazvao sukob s mladim Simonom.
- Da, na vrlo neobian nain u mojoj prisutnosti.
- Kad danas doete kralju, treba da odmah najavite kralju ovo: IV je u
ljubomori napao Smiona, a jedan sat kasnije s njim se pobio.
- Gospoo, zar je to istina?
- Da, istina je. Smiono je lako ranjen u ruku i vratio se u dvor po% L .Van.
- Sve se to dogodilo juer?
- Da, gospoice, juer. Ovaj sukob ima da slui kao dokaz kralju i milanskim
poslanicima i svakom drugom da je izmeu Damira i Smiona doista izbio sukob zbog
Damirove ljubomore.
- Dobro, ali zato? emu trebamo taj sukob?
- Da pred kraljem i poslanicima opravdamo Damirov korak.
- Koji korak?
- Damir je otiao.
;
<
- Sto to znai gospoo?
,
;
i
- Damir se nikad vie nee vratiti M 4Nor0t>u ovo kuu*
ni u Budim.
Nijemo zuri djevojka u gospou.
!
- Ne znam kad u ga opet vidjeti - uzdahne mati i suze joj poletjee niz lice.
- On se mora vratiti bezuvjetno, mora se vratiti, velim vam. Recite: kamo je
otiao?
- Nekud preko granice.
- Mogli ste mu to dopustiti?
- Shvatila sam njegove razloge i pridonijela rtvu ponosu svojeg sina.
- Ali to ne smije biti tako. Recite mi kojim je pravcem otiao, poslat u za
njim brzoteu.
- Kojim je putem, na koju stranu svijeta krenuo to ja ne
- Nije mogue. Vi tajite, jer je on to traio. Utjeem se vaoj materinskoj
ljubavi, povjerite mi kamo je otiao? Vratite ga, bit e za sreu njegovu kao i

za sreu domovine. Njegov nestanak bit e teak udarac za sve nas koji elimo da
se nasljedstvo ovog prijestolja to prije i sigurnije rijei.
- Kad bi to uistinu bilo tako, moj sin sigurno ne bi ostavio bojno polje, ali on
mi je naroito naglasio: "Sada je sve u potpunom skladu". Damir zna da je
njemaki car odluio princa Ivana priznati nasljednikom. Kraljica se odrekla
krune, nema, dakle, ni borbe ni opasnosti.
- Ne, to se ne moe preko noi tako jednostavno rijeiti. Netko je uinio
dravnike luacima, ili jo gore. Ali ne moe to ostati tako gospoo. Idem na
dvor i kad se vratim imat ete razloga da ne tajite Damirov boravak. Uinite mi
tu uslugu i recite uzvienoj gospoi prinevoj majci da u u njeno ime
isporuiti poruku princu Ivanu. Neka podveer doe k njoj i neka mi milostivo
prepusti da govorim s princem.
- Dobro, isporuit u joj - odvrati ona. Ali, imam vam
predati jedno pismo. Ostavio ga je Damir. To je izjava o braku, za
princa. Gordana, ovo pismo ne smije proitati nitko osim princa.
Jti/t OJ
- To vam obeajem.
Obje su ene izale iz kue.
u
Sa zamotanim nogama sjedio je kralj kraj kamina i raspravljao sa svojim novim
kancelarom biskupom Filipcem. Od asa do asa zastao bi i smrsnuo se kad bi ga
zahvatila bol u nogama. Beatrica bi priskoila, pokrivala mu noge, apui mu po
koju utjenu rije.
Kad je bol prestala, kralj nastavi posao, zahvaljujui se Beatriinoj njezi
lakim stiskom ruku.
_ Kako je to mogue - pita kralj kancelara Filipca - da sve potragu za tim
fratrom koji propovijeda protiv mene, kraljice i poreza nisu imale nikakva
uspjeha? Gdje se krije?
- Kao da je propao u zemlju, velianstvo - odgovori Fi-lipec. - U Budimu ga
nigdje nema.
- Moda se negdje krije - primijeti kraljica. - U ovo zimsko doba nije ba ni
fratrima prikladno lutati.
- Rekao sam: hou da ga imam, ne samo zbog propovijedi Trebam njegovu
svjedoanstvo protiv Varadija. Taj fratar Boni-facio bit e moj svjedok za ono
pismo.
- Ne znam nita o tome - odvrati Filipec.
- Ali ja znam biskupe. Pismo je u mojoj ruci. Trebam toga svjedoka. On e mi jo
mnogo toga otkriti, to ne bih nikad mogao doznati. On e me navesti na trag
svih izdajica koji se kriju pod licemjernom krinkom prijateljstva.
- Kralju pusti to - njeno e Beatrica - fratar nije mogao propasti u zemlju.
Nai emo ga. Molim te, ne uzbuuj se, opaani da te uvijek zahvate bolovi kad
se ljuti. Govorimo radije o vedrijim stvarima. Jo ima mnogo toga da pripravimo
za saziv sabora, za Ivanovu proklamaciju. Rekao si da e poslije Boia sazvati
sve stalee u dvor na sastanak. Vrijeme je da im otpoa-Ije glasnike.
Vedrina preleti kraljevim licem. Ovaj mu je razgovor godio.
Pozvali su Bakaa. Kralj mu kazuje u pero poziv za sve stalee i
dostojanstvenike, zapovjednike tvrava i katelane. Beatrica je sluala kako
kralj govori u pero poslanicu i dodaje joj rijeci:
"Po elji naoj i nae kraljice!"
Diktirajui, kralj bi vie puta zastao, pitajui Beatricu za njezino mnjenje.
Ona bi potvrdila ih koju rije promijenila.
Kad su svrili, Baka ponese kraljevu poslanicu pisarima na prepisivanje Kad je
i kancerlar Filipec iziao slijedei Bakaa, kralj upita Beatricu:
- Ne opaa da se Baka neto promijenio? Kao da u njegovim oima itam neko
prekoravanje.
- Nisam mu posveivala panje, a zato bi tebe prekoravao? - Oekivao je da u
ga imenovati na Varadijevo mjesto.
- Svakako ti je Filipec drai kad si ga odlikovao tolikim povjerenjem.

- Baka je umniji, lukaviji. Ipak sam odabrao Filipca jer nije sudjelovao u
otkriu Varadijevih izdaja.
- Dakle, potpuno si uvjeren da je Varadi kriv?
- Moji su dokazi neoborivi.
- Nikad ne bi mogla vjerovati da je sve to mogue - uzdie ona koja mu je
stotinu puta u mislima sjekla glavu.
- Mrzila si Varadija vie od svih?
- Jer je bio na putu mojim osnovama. Onog dana kad sam te osnove odloila, nije
mi Varadi vie mogao smetati. Sad ne osjea vie boli? - pita ona i promijeni
razgovor.
- Ovog asa ne. Nisam se nadao da e mi se opet vratiti nesretna bol.
- Lijenik veli da ti je potreban potpun mir, a ti neprestano boravi u svojoj
radnoj sobi, u neprekidnom poslu, ne smije to initi, molim te.
- Rekao sam danas Filipcu da u sve dnevne kraljevske dravne poslove predati
tebi i brinuti se samo oko toga da jednom uredim nasljedstvo, osigurani Ivanu
prijestolje, tebi dostojan poloaj, a onda bih mogao uistinu mirno umrijeti.
- Sto te spopalo da mi ovakvom rijei ranjava srce? U punoj si snazi. Ulozi su
bolest, od nje se ne umire. Zna da sam i ja patila od te bolesti kad sam s juga
dola na sjever, pa opet je sada dobro.
- Beatrice moja, koliko smo vremena izgubili u neprestanom uij ivom natezanju
i borbi, a moglo je sve ve davno biti svreno.
- Priznajem, krivnja je na meni. Ipak, sve emo nadomjestiti u miru i srei.
- Hvala tvojoj mudrosti i tvojem enskom srcu. Moj e ivotni cilj biti doskora
ispunjen.
Ovog su asa najavili Gordanu. Kralj naredi da je odmah uvedu.
Ono to je saznala od Damirove majke toliko je zahvatilo Gordanu da je stupila
pred kralja i kraljicu vrlo blijeda, l kad se poklonila. Beatrica je zaueno
upita:
- to je, Gordana? Kao da nisi odvie radosna to smo te pozvali opet u slubu?
- Velianstvo, velika me srea obuzela kad mi je Simono donio tu vijest U isti
as ova je srea postala moja nesrea.
- to to govori, mlada eno? - zaudi se kralj.
- Boe moj - tiho usklikne kraljica - kakva te zadesila nesrea?
- Velianstvo, kad je juer Smiono doao k meni, ponudila sam mu da sjedne uz
kamin. Znam ga iz Napulja pa sam htjela da s njim malo razgovaram. U tom nema
nikakva zla.
- Ti se neto udno ispriava - sumnjiavo primijeti kralj.
- Ne smatram se krivom, velianstvo, pa nemam ni razloga braniti se. Samo
naglaavam sve to da velianstvu bude jasno kako je bilo. Ve sam tamo opaala u
Damini neku uljivost kad bi se meni pribliio Simono, a on je vrlo esto bio
uza me, iskazivao mi je vazda mnogo panje.
- Kao da slutim to e biti - ree kralj i znaajno pogleda Beatricu.
_ Da, velianstvo ve je u Napulju Damir bio ljubomoran na Simona, mrzio ga je i
bilo je asova kad mi se inilo da e ga izazvati na maevanje. Putem iz Napulja
esto mi je toga mladia prikriveno, ali ipak providljivo spoitnuo. I, eto,
juer je nadoao upravo u asu kad je Simono sjedio kraj kamina, meni nasuprot.
Ne znam to mu je bilo, kao da je izgubio sam sebe. Iz njega provali toliki
bijes da je grubo napao Simona, izvukao je ma.
Zar je poludio? - mrko e kralj.
_ Valjda ga nije sasjekao - preplaeno pita kraljica.
- Zaprijeila sam sukob i zatraila od Simona da se udalji. Povrijedila me
duboko Damirova sumnja, spoitnula sam mu ljubomoru. Njezin" velianstvo
odgojilo me slobodno, ne poznajem pokornosti i poniznosti pa mu rekoh: neu
dopustiti da mi spreava bilo s kim razgovarati i nikad neu podnositi stegu
koju podnose druge ene. To ga je sve vie razjarivalo i tako dolo meu nama do
prizora koji ne bih htjela obnavljati.
- I vi ste se temeljito posvaali, je li? - nasmije se kralj.

- Velianstvo, on me ostavio u strahovitom uzbuenju. Nakon toga pozvao je

Simona na maevanje i ranio ga. Rekoe mi da je otiao povezan na dvor.
- Drskost toga mladia prelazi u ludilo - uzvikne kralj Iju-tito - jo sam na
Griu izdao zabranu dvoboja pod prijetnjom smrtne kazne. Zar Damir misli da je
on iznimka na mojem dvoru?
- Velianstvo - htjede nastaviti Gordana, no kralj je sprijei:
- Neka Damir smjesta doe. Nauit u ga kako se potuju kraljevske zapovjedi.
- Kraljevsko velianstvo, Damir je netragom nestao.
- A da princa nije ni obavijestio?
- Ni mene velianstvo. Saznala sam to od njegove majke.
- Molim te, kralju, ne uzbuuj se - pristupi kraljica Ma-tiji, opazivi da je
pocrvenio od Ijutine.
- Pobiti se i ostaviti dvor kao kakav sredovjeni trubadur-ski pustolov. Od
djetinjstva je ivio uz princa, ivio kraljevski i sad ostavlja i kralja i
njegova sina kojima bi morao do kraja ivota ljubiti noge i ruke. To je bezumna
drskost, divljatvo.
Provala kraljeve srdbe zbog Damirova nestanka ponuka Gordanu da iznese svoju
pronju:
- Vae velianstvo, moda bismo ga zaustaviti kad bi velianstvo poslalo da ga
trae.
- Da - potvrdi Beatrica - ali nema mnogo nade da bi se dao uhvatiti.
Probadajui Gordanu svojini pogledom, kralj vikne:
- Tko je kriv da je nedostojno zaboravio sve obzire zahvalnosti? Tko? Ti,
Gordana, svemu si ti kriva.
30*
- Oprostite, velianstvo, ni u snu nisam htjela da dadem povoda takvom inu.
- Nakon tjedan dana ovakav dogaaj, to e misliti milanski poslanici, itav
dvor, kakve e to izazvati sumnje?
- Damir nestaje, a Gordana ulazi u dvor? To moe obnoviti jednom ve rasprene
sumnje koje su se ionako dugo plele oko Gordane i princa - doda Beatrica.
- Dok se on ne vrati - prihvati rije kralj - Gordana ne moe ostati na dvoru.
Nikako.
- Neka Damirov nestanak bude tajna - predloi kraljica. - Proglasit emo da si
ga ti Mati ja poslao nekud u pokrajinu po vanom poslu. Tako emo se bar donekle
zaprijeiti da milanski poslanici opet ne posumnjaju, a Gordana, kao to si
odredio, neka ne dolazi na dvor.
- Da, tako e biti - potvrdi kralj. - Gordana, idi nastoj da se Damir vrati.
- Vae velianstvo ne sluti koliko me njegov korak porazio i ne elim nita
drugo, nego da se vratim.
- Sama si kriva, ispataj - ree kralj i mahne joj rukom u znak da ide.
- Jo jednu poruku, velianstvo: majka njegove visosti eli da je princ danas
posjeti.
- Reci erislaviu neka mu javi.
Sruenim nadama i poraenim osnovama ostavi Gordana kraljevu radnu dvoranu.
Vani je susrela Simona povezane ruke.
- Kad uzmognete iz dvora, svakako doitek meni - ree mu ona i onda saopi
Berislaviu to ima da kae princu, pa se tada nezadovoljno i poraena vrati
kui.
Gordana je zabrinuta. Osjea da se poela ruiti srea i mir u kraljevstvu, za
to su se svi udruili i rtvovali. "Sve ove dogaaje unaprijed je splela
Beatrica."
Poslije objeda najavili su Gordani dolazak princa Ivana. Doekala ga je ozbiljno
i gotovo mrko. Kad je uniao u sobu, inilo joj se da nije prospavao itavu no.
Izgledao je kao da se digao iz teke bolesti.
- Vaa visosti, molim da biste izvoljeli sjesti - ponudi ona neto hladno.
Ipak nije sjeo.
*
- eljeli ste da doem.
f lfe1
- Nikad nisam slutila da emo se ikad sastati u takvim prilikama.

- Ni ja - odvrati on hladno.
- Va glas odaje kao da visost nije svjesna svoje zablude.
- Nema zablude.
_- Pravo velite, to nije zabluda, ve nepravednost
- Ba velikim arom branite svojeg dragog mua.
- Da se on nazivlje mojim muem tome je pridonijela samo vaa molba koju ste mi
onog dana poslali po biskupu Varadiju. Uinila sam to da vaoj visosti otklonim
s puta zapreku za prijestolje. Izvolite se sjesti.
- Kaci sam vas zamolio da pristanete na taj prividni brak, nisam elio maknuti
zapreku do prijestolja, nego ouvati vas od tamnice i vjenanja s vojvodom
Ilokim.
- Tamnica ili vjenanje s vojvodom nije isto, visosti. Da mi je bio poznat uzrok
koji vas je ponukao da me sklone na ovo vjenanje, bila bih se protivila i pola
za vojvodu.
- Kako? Zar vi ne znate za moju osnovu? Ne znate zato sam htio da s Damirom
stupite u prividni brak? Ne znate da je ovaj pri\ tlni brak imao sauvati vau
slobodu do moje proklamacije?
- Zato do proklamacije?
- Jer sam namjeravao nakon toga proglasit i brak s Damirom nevaeim i zaprositi
vas da mi budete ena.
- To je bio uzrok zbog kojeg ste me molili da poem za Dami ra?
- Dakle Damir vam nije rekao? Tajio je da zavara mene.
- Visosti, ne doputam da ovako govorite o gospodinu Da-miru. Da mi je to
saopio, nikad ne bih pristala na taj brak. On je to znao i oito je zato utio.
- Ne biste nikad pristali?
- Ne bih nikad dopustila da ovom enidbom ugrozim sigurnost vaem usponu na
prijestolje.
- emu te izlike nakon svega to je uo Radulo? Vi ste Da-mira ljubili i on je
ljubio vas. Oboje ste me prevarili.
- Kako jadno zvui ova rije iz vaih usta. Kako nedostojno.
- A kako je zvuilo iz vaih usta slatko otimanje u onoj lo-nici kad ste
uzdisali u njegovu zagrljaju.
- Precijenila sam vau muevnu snagu u vjeri svojem pri-iatelju uistinu.
- Pozvali ste me da branite njega?
- Jest. Damir nije kriv, nego ja. Izvolite me sluati. im sam one veeri
stupila u lonicu, zapazila sam kako se draperije na postelji ljuljaju i
osjetila da je netko sakriven. Nisam mogla upozoriti Damira. Odigrala sam mu
prizor, govorei mu o srei, o ljudima koji na dvoru misle da je brak samo
prividan. Uhvatila sam ga za glavu da mu apnem, a znate li visosti to je
uinio Damir? On me odrinuo.
- Radulo o tome nita ne zna. .

3
i
L
- Jer sam mu ja zabranila da vam o tome govori, sam pobjegla u drugu sobu, mogla
sam Damini kazati to jt Onda smo ponovo odigrali prizor. Ja sam nauila Damira
kako neka govori da uvjerimo kraljevu uhodu o naoj ljubavi.
- Ako je tako kako vi velite, zato mi Damir poslije one noi, kad sam strepei
ekao znak koji mi je sam ponudio, nije priznao?
- Jer sam mu ja zabranila davam o tome govori.
- Prekrasno. Zabranili ste mu da bude iskren...
- Visosti, znala sam oduvijek da moja linost moe zasjeniti onaj isti odnos
koji je vladao izmeu vas i Damira. A htjela sam da taj odnos uzdrim, ne zbog
Damira, nego samo zbog vas. Njegova odanost i njegova prisutnost potrebniji su
vama negoli vi njemu.
- To je neto novo.

- Ne, visosti. To je davna stara stvar, vrlo davna. Damirov otac i Damir sam po
sebi, po svojoj hrabrosti i svojoj snazi i po uvjerenju koje nose u dui
maloplemii prema Damini i njegovu ocu od velike su vanosti za vas. U njihovim
je rukama odluna rije svih hrvatskih plemia prilikom vaeg izbora na
prijestolje.
- Nauila sam od svojeg skrbnika da je nasljedstvo prijestolja najvanija stvar
u ovom stoljeu za kraljevstvo i sve narode. Za taj sam prijesto podnosila sve
to nikad ne bih htjela da podnosim u drugim okolnostima. I zbog ovog
nasljedstva zabranila sam Damini da vam govori o tom prizoru, bojei se da u
vau duu ne bi ule sumnje zablude. Pogrijeila sam. Trebala sam dopustiti da
vam sve kae.
- Zato mi to nije rekao juer?
- Nije li htio poi k meni da zatrai odrjeenje zadane rijei? A vi ste mu
dobacili odve teke rijei: neka se ne vrati jer ga ne elite vie vidjeti
Udaren ovom izjavom, ostavio je vau odaju...
On pone dozivati u sjeanje itav onaj prizor svoje sumnje. Osjeti strah i
trepet i pristupi joj blie:
- Gordana, zaklinjem vas, recite: je li sve to plod vae do-sjetljivosti da mene
umirite i nanovo uspostavite odnose prija-teljstva izmeu mene i Damira, ili je
to istina?
- Kunem vam se na sijedu glavu svojeg skrbnika koji mi je otac.
Ova zakletva ga udari u prsa isto tako jako, prodorno kao i Radulova ispovijest
o njezinoj i Damirovoj nevjeri. inilo mu se da ga je Gordana ovog asa udarila
u obraze, posramila, ponitila, zgazila.
Kao da ovdje stoji vezan o sramotni stup.
- Sve je, dakle, bila igra? Vaa igra... a moja zabluda?
- Da, visosti. Moja igra, a ujedno i moja pogreka to sam mu zabranila da vam o
tom govori. A ja, eto, velim: kad bi vato
Damir onog jutra bio sve priznao, bila bi se u vae srce isto tako uuljala
sumnja kao i danas.
- ujte, shvatite me. ekao sam itavu no. Drui sam zurio kroz onaj prozor,
ekajui znak. Koliko je nemira prohujalo mojom duom.
- Taj nemir bio je zametak sumnja i nita drugo.
- Zato mi je- mulin iaj /nak? /;iu> me njime nudio?
- Nije znao to ini kad vam je obeao taj znak, ali ja znam: to je obeanje
bilo odraz nemirne savjesti njegove ljubavi.
- Zato mi je tajio svoju ljubav?
- Jeste h ga ikad pitali dali me ljubi?
- Nikad ne bih mogao pitati. Nikad mi ni u snu ne bi palo na um da se u njegovu
srcu raa ljubav prema vama.
- A niste li vi rekli Damini da biste zamrzili svakog koji bi mene ljubio, pa i
njega?
- On vam je to rekao?
- Njegova majka. Ispripovijedala mi je juer sve to se dogodilo meu vama, pa i
to koliko je on patio, koliko se borio, koliko je snage utroio da iskorijeni to
uvstvo iz svojeg srca. Visost va prijatelj Damir vodio je herojski boj sam sa
sobom. Tko s vie borio da pristanem poi za vas, da primim vau ponudu? On,
samo on. Tek kad sam dokazala nesreu koja prijeti vama, vaoj majci i svima
nama ako prijestolje prepustite drugome, razabrao je da hrlite u vlastitu
nesreu i povlaite sve nas sa sobom ako odbacite nasljedstvo. Tek onda je
nastojao da vas sin: i u bistr li se odrekli mene, a na to sam ga navela ja.
Samo ja i nitko drugi. Damir je sam sebe guio, sam sebe ubijao da sav u! i
ljubav prema meni. Gledala sam to svojim oima jer sam /i,..l.. stn je u njegovu
srcu. Visosti, Damir vam je dao svega sebe. Drhtave mu usne apu:
- Koliko je plemenit.
- Potpun mukarac i junak. Za vas je htio poi dvoboj s Alfonzom. Brzo ste to
zaboravili uz svoje knjige.
Mrtva utnja.

Gorda i< stoji uzdignute glave, Ivan poniknut, potiten.

Ona eka da se sredi i staloi.
Dugo je trebalo dok je progovorio. Glas mu zvui tamno i neujno.
- Moj in bio je, dakle, sramotna uvreda.
- Kad ste ono uinili, bili ste, visosti, najvei neprijatelj sebi.
Gordana, vae je srce za mene izgubljeno?
- Visosti, ono to moje srce moe zanijeti i predati potpunom mu.U. u ponajprije
su vrline, muevne vrline, a sami morate tome nai odgovor. Duhovne su vrline
mukarca cvijet. Kad nestaje sui:_j, vene cvijet, lie uti i pada.
- Gordana, ovo je strasnije od smrtne osude.
- Priroda se promijeniti ne moe.
- Izgubio sam prijatelja i vas. Onda sve nema svrhe, nita
svrhe, nita. """V- Vaa je svrha spaavati narode.
i.-;.;- Nesretnik koji sam sebe ne moe spasiti nije zvan da spaava druge.
Oduvijek sam osjeao da mi nedostaje snage vladati. Danas sam to dokazao sam nad
sobom.
Te su je rijei oito zabrinule. Skupila je obrve, zagledala se as u njegovu
pojavu to prua sliku potpune nemoi i prie mu blie:
- Oekivala sam ovog asa drugo.
- to ste mogli drugo oekivati?
- Da ete zamahnuti svom svojom muevnom snagom i rei: ne, nije svreno, to
sam izgubio, stei u ponovo. Ja to mogu. Ja to hou. To bi rekao mukarac.
Njegove tamne oi zagledale se u djevojku i kao da nastoji prodrijeti smisao
njenih rijei, uhvatiti ono to mu se inilo skriveno u glasu i u sadraju.
- Gordana, ne sudite me tako brzo. Nisam nikakav ideal Samo sam ovjek s neto
odvie batinjena po majci, a ono to je juer prelo preko mene, bila je
provala razorne bujice. Kao da se itav svijet otkinuo sa svemira i poklopio me.
Moram se izvui ispod ruevina. Priekajte da doem do daha, da zaustavim krv
to tee iz rane mojeg srca. I gorostasu bi bilo to odvie Samo da se izvuem,
da udahnem zraka i da mogu misliti. ,-!
<- Pomoi u vam, visosti. .,.:,Ne. Sam u se uspraviti. Sam samca t. .4-V r- To vam pristaje, to je muevnije.
,
Njegovo lice razotkriva Gordani svu bol njegove due.
Otvorivi oi, pogleda Gordanu.
- I velikani duhom i junaci tijelom naili su na zid od ocjeli, udarili u nj i
potresli se, zateturali, slomili i opet se pridigli. Svaki je u svome ivotu
doivio katastrofu vlastitih slabosti. I snage su njihove u takvom asu zamrle i
onda se opet uzdigle.
- I onda su jo veom snagom pojurili naprijed do cilja.
- Ni ja neu da steknem sam svoj prezir. A neu da due podnosim ni va prezir,
Gordana.
- Prezira nije bilo, ve samo razoaranja.
- Mogu li to popraviti.
- Samo je do vas, visosti. U vaim ilama tee krv vaeg velikog djeda.
- Da, Sibinjanin Janko bio je neustraivi junak na bojnom polju, ali neprijatelj
protiv kojega se ja moram boriti mnogo je strasniji od Turina. Taj neprijatelj
je ono neto mekano, pre-mekano u meni. Moram ga svladati. Hou li?
- Vjerujem u to punim srcem.
- Vaa je vjera moj tit. Ovog asa osjeam opet novu snagu. Muevno u
nastupiti pied Damira, priznati svoju zabludu i slabost. Priznat u mu da je
daleko iznad mene, velik i jak, a
budunost e obnoviti nae prijateljstvo. Recite mi Gordana, gdje je Damir?
- Ne znam, visosti.
- Bit e kod svoje majke?
...
- Nestao je iz Budima. , ;

- Nestao
- zaprepasti se on.
- Da, visosti. U tom je nestanku nepopravljivo zlo.
- Vama se nije javio?

- Nakon ovog dogaaja juer doao je k meni, a da mi nije ni rijei spuriKimo

to se dogodilo meu vama niti da kani otii.
- Nije mogue da je samo tako otiao. Sigurno je rekao majci?
- Kad sam se danas vratila s dvora, pola sam k njoj i zaklinjala je da mi kae
gdje se nalazi Damir i kamo je nestao. Majka mi se kune da uistinu ne poznaje
njegove putove. Utjeio ju je obeLmjtm da e joj se javiti.
- Ni glasa vam nije ostavio?
- Dao je majci pismo da ga preda vama. Evo, itajte.
Ivan hitro proita izjavu: "Nikad nisam bio mu Gordane Cesmiki s kojom sam se
vjenao samo u pustopanoj namjeri da svojim prijateljima dokaem kako pred
oltar mogu povesti najljepu i najgizdaviju djevojku ovog dvora. Niti mi je bila
niti elim da mi bude ena i oekujem da se taj brak proglasi nitavnim.
Nato zadajem svoju asnu plemiku rije
Damir sin Nikole od Brezovice."
- Nita drugo nije pisao? - zapita princ uzbueno.
- Nita, nikome.
- Ovu sam teku kaznu zasluio - doda princ i ponikne.
- Oito je pismo ostavio da uzmogne zatraiti razrjeenje braka.
- Tako je bilo ugovoreno izmeu njega i mene.
- A visost e odmah zatraiti u Rimu neka se brak razrijei, zato n i M! im da
pridrite njegovu izjavu.
- Zato je otiao? Kako mu nije moglo pasti na um da sam bio van sebe?
- Nije otiao samo zbog onog to ste mu vi rekli.
- Zar jo neto?
- Kad je obolio na brodu, na povratku iz Napulja, u vruici
je bulaznio.
Znam to. Prisilio sam Stjepka da mi kae.
- Kad je doznao da sam sluala njegovu ispovijest u vruici, osjetio se
postien. J juer se navratio k meni samo zato da mi kae kako su rijei
izreene u vruici isprazne i lude fantazije. Posve je razumljivo: njegov je
ponos bio povrijeen, nee mi vie doi na oi. To isto uinila bih i ja.
:
- Kako to boli. Moj vjerni, hrabri prijatelju.
- Prikazala sam kralju kao da smo se posvadili zbog ljubo* more. Sam Damir
izazvao je Simona kojeg je naao kod mene s kraljevom porukom i pobio se s njim
da njegovim nestankom milanski poslanici i kralj ne zapadnu u stare sumnje.
Kralj e prikazati njegovu odsutnost svemu dvoru da ga je poslao u pokrajinu.
Kralj se nada da e se vratiti.
- Mora se vratiti. Razaslat u ljude na sve strane.
- Uinite to, visosti
- Svim putovima razaslat u svoje momke. Moraju ga nai, zaustaviti i dovesti k
meni. Gordana, nikad nisam osjetio koliko mi je drag kao ovog asa.
- Ljudi uvijek spoznaju vrijednost tek kad je izgube.
- Ja sam jadnik. Htio sam se uzdii do vrhunca savrenstva, a na svakom se
koraku spotiem o vlastite slabosti. Ipak, upregnut u stotinu svojih snaga da
to popravim. Domoi u se, Gordana, vrlina koje e izmamiti iz vaeg srca
osjeaj kao to sunce izmamljuje iz zemlje cvijet.
Blijedo izmueno lice sad se zarumenilo. U oima mu blista jaka odluka. Gotovo
se preobrazio.
Stao je vrsto pred njom kao vitez koji se sprema na boj.
- Ni asa neu izgubiti. Idem da otpoaljem ljude za Dami-rom. Javljat u vam
svaku vijest koja mi stigne.
- aljite mi Simona i Stjepka i nikog drugog.
- Bit e po vaoj zapovijedi.
Htio je da se oprosti, ali se opet zadri i ree neto suzdr-Ijivo:
- Gordana, spomenuli ste da je vaa elja opet doi na dvor?
- Kralj mi ree: dok se Damir ne vrati, ne mogu na dvor zbog sumnja koje bi
nastale.
- Vratit e se on i vi. Smijem li se nadati, Gordana, da u vas moi vidjeti?

- Samo u prisutnosti vae majke.

- Hvala vam, Gordana.
^;,
Poklonivi se, izae iz njene odaje i prijee u svoju prirunu
knjinicu. Tu Ivan premee knjige. Lista, ita i opet ih odlae. Ide
po sobi, gleda prozore u dvorite i opet odlazi. Nemiran je. Svaki
korak hodnikom ili u susjednoj sobi budi njegovu pozornost
Otvara vrata, opet ih razoaran zatvara, pa opet sjeda knjizi. Tako
je prolo est dana u neprestanom ekanju.
Podveer mu sluga najavi Berislavia. Odbaci knjigu, ustane
i poe mu u susret.
>;
- Stoje?
^ ^ ..,, " ..
- Vratili su se, visosti. Sve je uzalud.
* K" "."c;-
- Za vrijeme od est dana morali bi mtt^aJjUitrtg. Valjalo ga je slijediti sve
do granice kraljevstva. :v ">
- Vifosti. sve uzalud. Damir je imao dvije noi i itav dan
vremena da daleko odmakne. Jaha je da mu nema premca.
- Modu je ipak krenuo u Hrvatsku?
- Njegova majka to porie.
- Majka govori kako eli sin. Ot poalji te nekoliko ljudi u Brezovicu neka ih
vodi jedan od vaih hrvatskih pouzdanika.
- Na zapovijed, visosti.
- to veli ti, Berislaviu? Gdje bi se mogao nalaziti?
- Moda se krije negdje u pokrajini, na dvoru kojeg plemikog prijatelja, kad je
tako netragom nestao.
- Dakle, boine blagdane slavit u bez njega.
- O tome nema sumnje, ne vrati li se moda sam od svoje volje.
- A to misli kralj?
- Kralj vie i ne pita za Daminu Neprestano je zabavljen pripremama za
proklamaciju. Velianstvo je otposlalo ezdeset brzotea na sve strane s porukom
staleima i zapovjednicima tvrava da se poslije nove godine nau ovdje na
dvoru. Svakog se asa vraaju i odlaze glasnici, onda dolaze na primanje
kraljevi prijatelji strani poslanici, kralj ima pune ruke posla.
- Hvala vam, Berislaviu. aljite ljude u Hrvatsku. Svakako.
- Jo danas, visosti.
Ostao je sam prepun patnja. Nestanak prijatelja uzrokovao je u njegovoj dui
mrak. Svaka stvarca, svaki sat koji bi odbio, svako doba dana sjealo bi ga na
prijateljevu prisutnost. Uvijek i svuda bio je Damir. Od djetinjstva u igrama pa
sve do razvitka u mladenarV, doba.
"Izgubio sam ga, izgubio. Zar zauvijek?"
itav mu se dvor inio drugaijim, svuda pusto Svakog bi dana polazio k majci
da tamo zaboravi i da sretne Gordanu. U svojoj patnji za prijateljem stalno ga
je muila strepnja da bi mogao izgubiti i nju. I kad bi joj pogledao u lijepe
smee oi, srce mu se stislo od pitanja: to ona misli o meni? I onda bi zaelio
da se neto dogodi, veliko, neoekivano, da joj moe dokazati svoju duhovnu
snagu i junatvo. elio je da se uresi vrlinama o kojima je govorila prije osam
dana kad se nalazio kod nje.
Uzalud je ekao kakav nenadani dogaaj. Oko njega mirna svakidanji.M. utnja i
pusto po kojoj plaze uspomene na Da-miru i njegova vlastita krivnja. A onda se
podao razmiljanju koje ga je dovelo do razoaranja nad samim sobom. Dosad je o
sebi imao bolje mnjenje mislei da u sebi nosi sve dobrote.
"Htio sam uzdii do vrhunca savrenstva svoje osjeaje, svoje napore, svoje
prijateljstvo smatrao sam netaknutom svetinjom. I bilo je tako dok je povrina
bila ravna. Kod prve opasnosti posr-nuo sam. Ne, nikad to ne bih mislio o sebi.
Nikad. Slaba sam pahuljica, ne mukarac.
I muio se, okrivljujui sebe, gubei nadu u Damirov povratak i mogunost da
svoj grijeh popravi i okaje.

I onda bi dozvao dvorske uenjake i pjesnike da u uenja-kim raspravama nae

zaborav i olaka svoje patnje.
U kraljevskoj radnoj odaji zaposleni su svi kraljevi tajnici i svi pisari. Kralj
kazuje u pero odredbe i zapovijedi u vezi s ureenjem nasljedstva prijestolja,
prima glasnike i odailje ih, onda opet ostaje sam, smiljajui kako i ime da
osvoji sve svoje protivnike meu staleima. Kancelar Filipec ulazio bi kralju,
izvravajui njegove naloge. Onda je opet odlazio kraljici.
Ona sjedi u susjednoj radnoj dvorani, na proelju ogromnog stola od rezbarenog
drva, ukraena zlatnim ornamentima. Rjeava dnevne kraljevske poslove. Biskup
aka stoji do nje, predlae joj, razlae i eka njene naloge. Ona mu govori:
- Novac koji treba da ue u kraljevsku blagajnu potreban je u prvom redu za
ogromne trokove oko prineve proklamacije i samo zato valja utjerati sve
zaostale i tekue poreze.
- Velianstvo - oglasi se Filipec ulazei - molim vae kraljevske naloge.
- Kazivala sam ve u pero biskupu Bakau. Pogledajte. Pregledavi sadraj,
Filipec se duboko pokloni:
- Velianstvo, svaka je rije kraljevski umna. Nijedan dravnik ovoga svijeta ne
bi naao rije da je doda ili precrta. Savreno.
Baka digne oi prema kraljici.
- Biskup Baka istog je mnjenja. Prema tome, neka se to bre raspoalju
kraljevski inkasatori i neka strogo, najstroe izvre naloge i ubiru poreze.
- Velianstvo neka ne sumnja u to. Kraljevske blagajne bit e do kraja veljae
krcate do vrha.
- To je sada moja najvanija zadaa. elim kralja potedjeti svakog uzbuivanja
i kad bi stigle kakve pritube, predajte ih meni. Osim toga, opaam da su dohoci
radnika zapeli. Otkad sam kraljica ovog kraljevstva, ti su rudnici odbacivali
lijepe svote. Zato sada zapinje?
- Velianstvo - odvraa Filipec - dohodak svih rudnika u zemlji prepustio je
kralj vaem velianstvu od prvog dana kad ste stupili s njim pred oltar. Novac
nije bio utjeran posljednje dvije godine jer Varadi nije pourivao.
- Vi ete, dakle, i to popraviti?
- Sve svoje nastojanje ulaem u jedini svoj cilj: da vaa velianstva budu
zadovoljna mojim radom. Tada joj prui neko pismo:
- Velianstvo, ovo je stiglo za vas. Nitko nije vidio ni otvorio.
Rastrgnuvi peat, proita i pokae biskupima:
- Velikai koji su mi ponudili krunu zaklinju me da im poaljcra objanjenje.
Odgovorite vi: kraljica nema to objanjavati, osim da na prijestolje eli
podii princa Ivana.
Filipec prui pismo Bakau i ovaj odmah poe da odgovori. Njihove su kretnje
mirne, pogledi bezizraajni, dranje podatno, ponizno.
- Za danas je dosta rada - ree ona i poe, ali je zaustavi prvi dvorski metar
Orban i najavi venecijanske poslanike.
Primila ih je u prisustvu kraljevskih ljudi sa smijekom i sluala dok su
spominjali da ih je na dvor dovela elja da kraljici zaele sretan Boi.
- Radujem se to ovi blagdani donose sreu i mir mojem kralju, meni i
kraljevstvu. Borbe su prestale, ja sam dragovoljno prepustila krunu princu
Ivanu. Nasuprot neugodnim ratovima s Turcima potreban je na prijestolju mukarac
ratnik, a princu Ivanu nee uzmanjkati ratne znanosti, uitelj e mu biti njegov
veliki junaki i mudri otac.
-r- Velika je i nedostiiva mudrost vaeg velianstva - ree Venecijanac.
-i Mudrost i dravnika uvianost nisu uvijek odlika svih vladara uoi turske
pogibelji.
Spremno je sluala njegovo hvalisanje i ljubazno i otpustila.
Onda je pola kralju, briljivo ga upitala za zdravlje i krenula u svoje odaje.
Otvorila je vrata privatne radne sobe. Ranzano i FrancesK;> sjedili su uz stol,
prislonivi glave jedan uz drugoga, neto aputati. Spazivi kraljicu, povukoe
se.
- Kakvo je to skrovito vjenanje? - upita strogo, mjerei ih pogledom.

i - Velianstvo neka ne zamjeri - ispriao se Ranzano.

- O emu ste vijeali? ....jj- Princ Francesko priao mi je neku poalicu.
- Ne govorite istinu. O emu je bila rije, Francesko?
- Samo o Damirovu odsustvu.
- Otkad Damir zanima Ranzana?
- Velianstvo, mladi suprug nakon osamdnevnog braka odlazi. Princ svakog dana
dolazi k majci gdje se sastaje s Gorda-nom
- Okanite se govoriti o Gordani i Damini ili Varadiju. Oni se vie ne spominju
na ovom dvoru. Sad smo sami! Posve sami. Gdjr je Giovani? - zapita Francesko
svog mlaeg brata. Idi. potrai ga. Izjahat emo.
SAMOTNI BO2IC
Boini su blagdani pri kraju. U kaminu plamsa vatra. Tri ene sjede uz stol:
Borka, Gordana i Damirova majka. Djevojka pria vedro, veselo. Nastoji zabaviti
dvije majke iji su sinovi nesretni jer ona i jednom i drugom uskrauje ljubav.
- Uzalud va trud, Gordana - uzdahne gospoa od Brezovice - Ne mogu zaboraviti
da je mjesto gdje bi imao sjediti moj sin pusto. Nita ne moe ublaiti moju bol
- i ona zaplakana ostavi blagovaonicu.
To je zvuilo kao spoitavanje: "Ti si kriva da je tako.c Gordana obori oi,
uti i gleda u plamen. Borka ne zna uzrok Damirova odsustva, a odvie je
paljiva da pita. Onda Borka zapoinje vedriji razgovor.
- Ivan mi je juer donio prelijep boini dar. Vidite, ovu sliku?
- Kraljeva slika. Vrlo je dobro izraena, naroito izraaj pogleda. To je
najnovija slika, a izradio ju je neki Napuljac na dvoru.
- Jest. A ne opaate da su mu crte ublaene?
- Ne mogu to ustvrditi.
- O da, stekao je mir u svojoj kui otkad se kraljica obratila k njemu.
- A vi, Gordana?
<
- ini mi se da je njezino obraanje neprirodno. ;
- I najokorjeliji
zloinci popravili su se. :"
- Neka me budunost natjera u la.
- Gordana, Ivan uzalud preda mnom skriva neku duboku tugu.
- Teko mu je bez Damira, to je razumljivo.
- Ne, on vas jo uvijek ljubi. Gordana uti i obori oi. .;
- Osjeam:
odrekao se sree za kraljevstvo.
- Uzviena gospoo, dosei line tenje nije svrha ivota. Lina srea je
zavretak svega.
- Zavretak? to time mislite?
- Sretan ovjek koji postigne enje srca nema vie pred sobom nikakav cilj.
Svreno je sve, i put prevaljen do kraja, aa-ispijena do dna. Zadovoljno srce
je kao sit ovjek. Dolazi tromost, umor, spavanje, kraj. A odricanje line sree
vjeno je gladovanje, neumorno pregnue, raditi, stvarati za svog suovjeka.
Neiscrplje-na snaga tei da nae oduka, prigueni plamen trai odaha, opojnost
u rtvama za druge. Oni koji su stvarali velika djela, velike drave, velika
junatva, jamano nisu istodobno bili sretni jer ne bi u sebi nali toliku
zalihu sila, ni toliki ar plamena, ni budnost, ni neumornost da ih uloe u
svoje ciljeve.
_ Time elite rei: jer se Ivan odrekao vas, svoje line sree, uloit e sve u
korist ovog kraljevstva.
_ I naeg naroda. Uzviena gospoo, to sam htjela i pri tome ostajem.
- A vi, Gordana? O sebi ne mislite? Nakon kratke utnje Gordana odgovori:
- Ima dana kad se u dui neto makne, neto trgne i podsjea da se dolje u dnu
duboko neto nalazi i trai daha.
- A tada? Sto radite?
Prisluhnti:) pogledam, ali brzo zatvorim teki eljezni poklopac i prelazim
preko toga jer me ve ekaju velike brige i zadae kojima trebaju moje sile,
misli, snaga i moj duh.
- teta da niste muko. Stoput sam poalila.

- Gordana, nije prolo mnogo vremena otkad mi je val skrbnik povjerio pisma koja
su svjedoanstvo vaeg porijekla po majci.
- Rekao mi je.
- Sad ste ena. Upravljate svojom sudbinom i odluila sam da vam predani ta
pisma. O njima zna samo kralj.
- Otkud on?
- Prije vaeg vjenanja s Damirom traio je od mene da mu razjasnim vae
porijeklo. Nisam mogla zatajiti. Ali kralj mi je naloio da ne smijem kazati ni
svojem sinu.
- I dobro je uinio.
- 2elim da vam predam ta pisma.
- Ne, gospoo. Moj skrbnik mi je rekao da u ih primiti kad on umre. Ostavite ih
uza se.
- Krivo ste ga shvatili. Rekao je: ako umre, a da se s vama ne sastane.
- itavu dananju veer mislim o njemu, o onom njegovom posljednjem pogledu kad
sam se s njim rastala na vratima elije u Remetama, kad mi je htio neto rei.
Mnogo puta u daljini vidim njegove tamne oi kad sam iza njegovih zjenica
osjeala skrivene suze.
- Vi ste itavu veer nastojali da mene i Damirovu majku obraujete, a ja vas
evo, rastuujem.
Na pragu je stajala gospoa od Brezovice i upita:
- Smije li ui njegova visost?
- Ivane! - usklikne gospoa Borka i poe princu u susret. Zagrlili su se.
Zatim Ivan pristupi Gordani i pozdravi je.
- Neto je kasno, ali ipak sam morao doi.
- Vedar si kao da nosi dobre vijesti - primijeti Borka i pogleda Damirovu majku
ije su oi bile crvene od plaa. Princ se snudi i plaho pogleda gospou:
- O njemu jo nema vijesti, ali ja nisam utao. Nai u ga pa makar morao
pretraiti sva kraljevstva svijeta.
Obje su gospoe sjele k stolu. Gordana je ostala uz kamin. Ivan se podupro o
naslon stolice i, pogledavi djevojku, stade priati:
- Jo nikad nisam vidio kralja tako radosna i iroke volje kao danas. inilo mi
se kao da je potpuno sretan i zadovoljan.
- To je predobra vijest - tiho e Borka. - To nam pokazuje da se ipak sve na
dvoru preobrazilo, da je ona iskreno preobra-ena.
- Nadam se, majko, da e ovaj mir i zadovoljstvo u dui mojeg oca ostati trajno
i eljno oekujem as kad pred njim budem mogao spomenuti Varadijevo ime.
Izmolit u od njega milost.
- Bila bi to velika srea za kralja - ree Gordana.
- Sad je jo prerano jer mi je zabranio da ga spominjem,
a doi e i taj as. vrsto u to vjerujem kao to vjerujem da e
jednog dana opet ui u dvor moj Damir.
. . .
>ffli Boine sveanosti su minule. Pogaen je blistavi sjaj kraljevskih
dvorana. Svi uzvanici iz Budima vratili su se u svoje palae, s njima i
poslanici stranih dvorova.
Samo milanski poslanik Mafeo ostao je u dvorskom kona-itu. Marcelo se nakon
opsade koju je kralj namijenio Beatrici i Napuljcima preselio u svoj budimski
stan.
Sve je na dvoru umorno od gozbe leglo na poinak. Kralj Matija jo bdi.
Namjestio je nogu uz kamin u svojoj najmilijoj radnoj odaji. Beatrica je uza nj,
jo sva u sjaju. Na glavi iskri hiljade zvjezdica to ih svjetlo stvara u mrei
od istili dijamanata. Matija promatra ljepotu ene koju kao da je priroda
stvorila da bude nosilac kraljevskog sjaja, bogatstva i vlasti.
- Divna si, Beatrice! - ree on, gledajui njenu velianstvenu pojavu.
- Za tebe hou da budem takva. Samo za tebe do smrti.
- Kad bih ja prije reda umro, tko zna za koga bi se ti udala?

- Nakon dananje prelijepe svetkovine, u tolikoj srei i radosti, tvoje rijei

odve su teki udarac. Nikad nisi imao povoda da dvoji o mojoj vjernosti preko
groba. Zato gorinom svravati tako sretan dan?
- Ne zamjeri. ovjek je vie puta dijete. Znam, Beatrice, dobra si, uistinu
dobra i oprosti mi. Idi na poinak i ja u zaas.
- Grijalice za noge ve su spremne u postelji, dragi.
- Danas ih gotovo ne trebam. Ne osjeam boli. Moja Be?.trice, reci: je li ovako
u miru ljepe?
- Nikad ne smije biti drukije. I poljubi ga u lice:
- ekam te.
Dugo je gledao za njom i opetovao:
"Nikad nisi imao povoda da dvoji u moju vjernost preko groba?!"
Opetovao je te njene rijei dok mu se istodobno u svijesti razotkrila slika
grada Olmuca. Tamo stoji kraljevski ator, u njemu mladi eki kralj Vladislav
sjedi s Beatricom u ahovskoj igri. Njegov je pogled upiljen u Beatricu, a njena
su lica rumena. Dvorani sapcu, svijet govorka. On vidi znaajne i sumnjiave
poglede.
"Sto je to bilo tamo? Je li kriva ili se zlim jezicima prohtjelo da je
okrivljuju? Danas se bude uspomene na one dane, pune zatomljene ljubomore. Sada
mu se obrati^ potpuno predala. Opet je uz nju, uz onu uz koju je usplamtjela sva
njegova muka strast kad su je doveli iz Napulja, od prvog asa kad joj nije
dopustio da pred njim sagne koljeno, kad ju je pridigao k sebi da mu bude ravna.
Uistinu ravna? Ili je ona bila jednu stepenicu vie?
Ne moe da poree. Bio je jak, samovoljan. Nitko se nije mogao suprotstaviti
njegovoj volji, a da on ni slutio nije. Da, ova ena bila je u posjedu njegove
snage. Njezine fine, umne rijei, zaodjenute u neprozirnu arolikost enskih
obmanjivanja proizvele su u njemu slabost kao miris kojim bi namirisala svoje
haljine i tijelo. Tek kad je Varadi posijao u njemu misao i elju da Ivana uini
nasljednikom prijestolja, dolazili bi asovi nemira, nesuglasica Ona bi se
protivila i potajice i na javi, a on bi odgaao, poputao, za volju mira, za
volju uitka njenog zagrljaja. Poputao bi uvjetno na kratko vrijeme da se opet
uspravi i ponovno nastavi tamo gdje je popustio.
I tako sve dalje, sve ee i ee opetovali se sukobi s njegovom voljom dok se
napokon nije otkinuo od nje snagom koja mu je zapovijedala da zatiti svoje
dinastike interese. Ovi su bili jai od njegove slabosti prema njoj. I zavladao
je. Kralj je imao u ruci kraljicu, ali mu je izgubio enu. Pa ipak, sve
spletke, sva izdajsUa, opratao je kralj u linosti mua.
Beatru t je bila mlada i lijepa, a za njom je bio Napulj i s njim moni dvorani
Italije. Slabost i raun podupirali su se meusobno u njenu korist. Sad je svega
svjestan. Sve shvaa i ne preuuje sam pred sobom nita. Sad moe sve priznati
sam sebi. Sad je izdajica predan, pokajan, a ena vraena.
"Svi su sumnjali u njenu iskrenost, i ja sami" Ali i danas bdiju njegcni vjerni
nad svakim njenim korakom. Jo danas kad je opos-lano pismo milanskom vojvodi,
kad je poruka napuljskom kralju na putu, kad je ona pred Filipcem i Bakaem
ponovo odbila svoje pristae da im dade razjanjenje, a Venecijancima
navijestila da ne oekuju njenu potporu u svojim spletkama protiv njenog mua,
kralja.
Danas jo sa svih strana budno paze oi kraljevih najvjernijih pouzdanika.
Starac Radulo neprestano se vrzma oko kraljiina predsoblja. Mladen Berislavi i
njegov brat Stjepan neopaeno bdiju nad Beatriinim inima i slijede njene
korake. Nigdje ne moe prodrijeti bilo kakva njezina poruka preko zidina dvora
jer i tamo straari budno katelan dvora.
A nitko od njih jo nije naao nikakvu sjenku sumnjivog ina. Ona se ak i
Ranzana kloni kao da i ne postoji. Nijedan uhoda, ni Simono koji je naroito
zato postavljen, nije opazio da se kraljica sastaje s poslanikom napuljskog
kralja. Ona je druga. Posve druga. Dobrota joj je u licu, u oima, u svakoj
kretnji. Obratila se. Zar je to udo? Nije li uvidjela da e joj biti vie od

koristi, ako se Ivan digne na prijestolje njenom pomoi, nego protiv njezine
volje?
"Samo je to naglasila" - Smilja kralj, a drugo i ne moe rei. Mudra je i
razabire da je proklamaciju mogla samo jo vie odgoditi, zavui, a nikako
zaprijeiti. Ako i ne ljubi Ivana istinski, to zato? Pokorila se nepobjedivoj
sudbini. I to je dovoljno za Ivana. Ipak, ona nastoji da Ivanu bude sklona, hoe
da ga osvoji za budunost kad bude kralj. Za ovaj cilj nita joj nije teko.
Drae joj je da je budui kralj voli nego mrzi, to je tako prirodno.
"Ona mi svuda podupire u cilju, a nigdje nije pala ni sjenka sumnje da bi
spletkarila."
"Uvijek sam osjeao: bila bi mi najbolja ena da je imala sina. Sad joj nije
preostalo nego da prihvati mojeg srna. I uzela ga je. I moj cilj je blizu, vrlo
blizu. Pa ipak, neu popustiti. Sve se ima svriti: i prisega,! predaja krune, i
dvora sinu. Sve, sve kao da ga ona nije prihvatila, kao da se nije odrekla.
Varadi e tek onda uvidjeti kako je bio prostaki drzak kad mi se usudio
spoitnuti da sam za volju suknje predao svoje prijestolje.
Nisam. I neu. Preuzeti bosonogi drznie. Neu smetnuti s uma svoje drave
nikome za volju. Ona se poklonila, a da me ne prevari, tu sam ja iv, zdrav i
jo u dugo ostati takav."
Spomen na Varadija raspali ga. I zbog prejake otrine njegovih rijei kojima je
kralja pogodio u najveu njegovu slabost prema Beatrici kao zbog onog to mu je
jo vanije.
Da, osim kraljice motivom njegovih sukoba s Voradijem bili su porezi kojima se
on ne moe odrei. Podanici svojim davanjima dre na visini mo i sjaj drave,
njegovu vojsku i dvor. Prije bi se odrekao Beatriina milovanja nego poreza.
Snienje tih davanja dravljana znailo bi silaziti nanie. I gotovo se zaletio,
gotovo je pristao da ih snizi. Varadi ga je naveo na to, pokazujui mu da je to
snienje jedini uvjet da stalei prihvate za nasljednika prijestolja nezakonitog
sina Ivana.
"Pristao sam teko, vrlo teko, jer sam se naao u stisci. Ali onog asa kad se
Beatrica predala, odrekla krune, porezi su bili
spaeni. Potpuno nedodirljivo. Ova posljedica predaje vrijedi isto toliko koliko
sama predaja. Ta predaja spasila je blagajnu."
"A on, Varadi, hukao je stalee. Samo on. Nije to ni pokuao pobiti. Priznao
je. Da, samo je po njemu neznani fratar propovijedao protiv mene. Po njemu su
stalei traili da im za boinicu snizim davanja. Nema uvjeta. Nema ucjene.
Pristat e. Moraju. Huka je u tamnici. Nema Varadija da ih vodi protiv mene.
ekaj, crna izdajo, osjetit e moju aku. Lupeu! Samo da naem onifacija koji
te raskrinkao svojim pismom."
U srcu mu stalno, postojano kipi mrnja prema Varadiju. Sumnja kraljeva bila je
potvrena Varadijevim izjavama to ih je izreka , ne slutei da potvruje ono
pismo to ga je Baka donio kralju. I uzalud oekujui da mu pronau fratra,
kralj je
svako se dig
U
dana sve vie mrzio biveg kancelara. S tom mrnjom on
i poe u lonicu svoje ene. odaji napuljskog poslanika Ranzana gori svjetlo.
Biskup
Baka digao se da ide na poinak, tiho apui:
L- Ne bojte se. prijatelju. Bonifacio nee na svjetlost dana. Njega dre
zatvorena dominikanci.
- Ako izmakne iz one elije, dopadne u ruke kralju i potvrdi da nikad nije
poznao Varadija?
- Ni to ne bi bilo tako strano.
- Kralj bi znao da taj Bonifacio ne postoji i da nikad nije pisao Var , i da je
ono pismo krivotvoreno. Jo jedno: govorio sam vam da se na ovom dvoru meu
Talijanima skriva neki na-puljski pa pod krivim imenom. ini se da su ga ovamo

poslali neprijatcl napuljskog kralja, napuljski baruni. Taj pa uhodi ovdje

kraljicu i mene, sve.
- Ne prepoznaje ga nitko od vaih?
- Na alost, a ja vas uvjeravam da e taj pa biti izdajica ako i vi ne
pomognete.
- Kako se prije zvao?
Ramiro de la Villa. Ali to nee koristiti. Trebalo bi nai uzroka da se svi
Talijani iz Napulja i Milana izmijene. Kraljica nee izdat; tu odredbu, ali ako
se nae povod da to uini sadanji kancelar Filipec?
- Samo bi trebalo povoda. No vidjet emo. Valja razmisliti jer moramo uvati
lozinku "u srei i miru". I ostavi tiho odaju napuljskog poslanika. Nad dvorom
duboka zimska no.
Na dvoru su nekoliko dana pripremah* sveani doek naro& tog poslanstva cara
Friedricha Njemakog pod vodstvom bavarskog vojvode Otona. Kralj i kraljica
obilazili su dvoranu za dvoranom, nadzirui pripreme za goste.
- Njemaki car poslao je na elu svojeg izaslanika vojvodu Otona, a zna li
zato Beatrice? - pita kralj svoju enu i odgovara: - Zato to vojvoda Oton
posjeduje znanje u prosuivanju raskoi i ljepote. Friedrich je poslao
strunjaka da razgleda moje bogatstvo.
- Svakako je to znak da kani s tobom sklopiti prijateljstvo - primijeti ona.
- Po svojoj prilici dozlogrdilo mu je ratovanje sa mnom pa valjda vojvoda Oton
dolazi zbog naeg primirja koje smo utanaili. Bude li mogue, rado u ga
produiti.
I onda digne glavu i stade ogledavati dvoranu u kojoj su radile sluge.
- Evo, sve vrednote to sam ih skupljao trideset godina podmetnut u sada oima
njemakog kneza i njegove pratnje. Uivam kad nekome porastu zazubice! kad
gledam kako im se pasu oi o sjaj mojeg dvora.
Sve to je bilo dragocjenosti u tom raskonom dvoru, dao je kralj namjestiti
tako da bude to upadljivi je.
I sav je dvor pruao sliku kraljevskog bogatstva i sjaja. Dvorani odjenue odore
od baruna i svile, paevi zlatni brokat s grbovima od dragulja. Svaki sluga
nosio je na sebi vidno svjedoanstvo naslaganog kraljevskog blaga. Tri dana
proboravilo je na dvoru poslanstvo njemakog cara na elu s vojvodom bavarskim.
ovjek srednjeg stasa i vrsta ramena razvalio je oi i usta, prolazei
kraljevskim dvoranama. Razgledajui skupocjeni mramor, umjetnike kipove,
ogromne u visini ovjeka svijenjake, stijene dvorana prekrivene freskama to su
pokazivale prizore iz mitologije, s ratita i prolosti Sabinjanin Janka i
njegova sina kralja Matije. Preneraen, promatrao je njemaki vojvoda umjetnine
od bronce i mramora, izrezbareno pokustvo ureeno sedefom, umjetniki
izrezbarene naslonjae, presvuene najdragocjenijim damastom i brokatom s
Istoka, police prepune zlatnog, srebrnog suda, kristalnih aa i majolike kakvih
nije vidio ni na bogatom dvoru milanskog vojvode Ludovika Sforze. Divio se
skupocjenim zastorima ispred vrata koja su i sama bila rezbarsko umjetniko
djelo.
Zapanjen je gledao podove od najsitnijeg mozaika i neviene sagove to su
prekrivali dvorane od jednog ugla do drugog. A Matija se zadovoljno smjekao,
pokazujui mu svoje bogatstvo, svoje dvoranstvo, gostio ga, pokazujui mu svojeg
sina, kraljicu, otmjeno ponaanje i red gozbe, svoje plemie, bogati pribor, sve
to je inilo sliku njegova sjaja i raskoi.
estog dana ue vojvoda u kraljevu radnu odaju i preda kralju darove njemakog
cara i njegove poruke.
- Velianstvo - zapone vojvoda Oton - zabljesnut sam divotom koja me okruuje,
zapanjen umnom blagou vaeg velianstva i princa Ivana. Neka mi bude doputeno
da predam
poruku mojeg uzvienog vladara cara Friedricha i sina mu Mak-similijana.
- Sretan sam, vojvodo, to smo doivjeli taj as da na ovom dvor; i primam
izaslanike njemakog cara i primam njegove prijateljske ponude.

S dostojanstvom izraene rijei ponukae Otona da nastavi:

- Poaen izjavom junakog, monog i slavnog kralja, po-dastirem skromnu elju
mojeg uzvienog vladara da se vae velianstvu potrudi u Linz mjeseca veljae na
pregovor, ako je to vaem velianstvu s voljom.
Spreman sam da udovoljim ponudi vaeg junakog vladara.
- A njegova elja da se na tom sastanku utanai i potpie ugovor koji e svezati
prijateljsku vezu vaih velianstava.
- Moj poslanik vojvoda Iloki ve je na pola puta s porukom u Njemaku.
- Sreli smo se putem, izmijenili prijateljske pozdrave i bratske zagrljaje.
Vojvoda Iloki krenuo je sada dalje u moju domovinu, a mi smo proslijedili put k
vaem velianstvu, presretni to nam se otvaraju vidici u sretnu budunost.
Bavarski vojvoda govorio je iskreno, potpuno omamljen, napola zastravljen svim
to je uo i vidio, a ponajvie nesluenom bajoslovnom blistavou dvora to je
smatrao nalijem zanimljivog bogatstva i moi.
A tada se kralj upusti u razgovor s vojvodom da ugovore potankosti o njegovu
sastanku s njemakim carem u Linzu. Naglasio mu je jo jednom da ovu poruku
zadri potpuno tajnom pred svakim biem na ovom i na dvoru njemakog cara.
A onda mu preda darove za Friedricha i Maksimilijana, a sliku vojvotkinje
Margarete dade u tajnosti odnijeti u vojvodino konaitc.
etvrti dan u zoru vojvoda se oprosti s kraljem, kraljicom i princem i sa svojom
pratnjom krene na put.
Izlazei iz dvora, obazirao se vojvoda Oton na raskoni dvor, govorei svojoj
pratnji:
- Izali smo iz vilinskog dvora, velim vam: raj je to na zemlji, pravi raj,
nijedan pjesnik ne bi ni u snu to takva zasanjao.
I onda je u sebi mudro razmiljao:
"Moj njemaki vladar sklapa sjajan posao."
Jo se bavarski vojvoda zaljubljenim pogledom opratao s kulama vilinskog
kraljevskog dvora, kad je kralj Matija ve ulazio u svoju radnu odaju l poao
kraljici.
- Beatrice, za osam dana putujem u Be.
- U Be? Ako ti eli Matija, pokoravam se, samo se plaim za tebe. Ovo doba
nije pogodno za tvoje bolesne noge.
- Sad mi je bolje. Ako se malo podupirem o tap, ne znai nita. Mi emo,
uostalom putovati Dunavom, a naa je laa udobna kao sve odaje.
"- - Dobro pobrinut u se za sve.
- Pratit e nas itavo nae dvoranstvo, dostojanstvenici i poslanici. Kraljevske
poslove obavljat e iz Bea. elim tamo ostati do sazivanja sabora koji e
Ivana proklamirati za nasljednika, a onda, Beatrice, vraamo se u Budim u
trijumfu mojeg i tvojeg sina.
- Teko oekujem taj as.
- Uistinu, Beatrice?
- Od tog asa, kad se ispuni tvoj cilj, oekujem i ja dane nove sree i mira.
Nije li, dakle, prirodno da se tome veselim?
- Obasut u te i slavom i au koju si zavrijedila. l njeno je zagrli. Kad se
udaljila, kralj zovne kancelara Filipca:
- Biskupe, sazivam sabor stalea ovog kraljevstva za pro
klamaciju mojeg nasljednika u Budimu.
- -j
- Kojeg mjeseca i dana, vae velianstvo? *
- Na Jurjevo, dakle, dvadeset etvrtog travnja. ^
1 1*4
+.
Kancelar se vidno iznenadi:
- udite se brzini moje odluke?
- Ne, velianstvo, samo bih se usudio primijetiti ne biste li moda priekali
dok se stalei potpuno ne sloe za ovu spasonosnu osnovu kako ne bi bilo
nijednog protivnog glasa?

- Kad doznaju da se njemaki car odrie prava na ovo prijestolje u korist Ivana,
obuzet e ih radost jer su time ratovi s Njemakom zakljueni. Zna kralj Matija
to radi.
- Zapovijedi vaeg velianstva odmah u udovoljiti, pozive sastaviti i
predloiti, dakle, na dan svetog Jurja?
- Na Jurjevo bit e moje djelo dovreno. Jo neto, biskupe. Za deset dana
putujemo u Be. Iznenaen, Filipec primijeti:
- Velianstvo je pozvalo dostojanstvenike i predstavnike stalea na sastanak u
Budim.
- Da, za estoga sijenja, a moj put odreen je za osmoga sijenja.
- Hitim izdati sve odredbe.
- itav moj kraljevski ured poi e sa mnom, svi moji tajnici, vi, Baka, svi
dostojanstvenici, osim palatina. On mora ostati u Budimu da predsjeda saboru.
Zapanjen izie kancelar Filipec. Istog dana dade kralj pozvati palatina Imbru
Zapolju. Kad je stigao na dvor, zatvori se kralj s njim u odaju, izdavi nalog
da nitko ne ulazi.
Dugo je raspravljao s palatinom o svakoj potankosti saborskog vijeanja i o
proglaenju princa Ivana.
- A kad Ivan bude proglaen za nasljednika, ti e Imbro, staleima razloiti
kako je potrebno da se vanjskim neprijateljima izbije svaka nada da bi se u
sluaju moje smrti mogli bacati
na ovo kraljevstvo i da im ugasne i posljednji traak te nade. Neka J .
nasljednika, im stigne u Budim, u stolnom Biogradu okrune za kralja.
- Kralju zalaem rije asti i ivot. Vaa se elja mora ispuni u
- Pouzdajem se u te. U ilama Zapolja tee hrvatska krv, a sve to je hrvatsko,
pristaje uz mojeg sina.
Kad se kralj s njim rastajao, srdano ga ogrli i poljubi.
Palatin ostavi kraljevu odaju. Ovaj je izgledao preporoen, osvje
en, pmJi
Nije osjeao ni boli u nogama, hodao je dvo
ranom mladenakim koracima, opajajui se blizinom oivotvorenja
svoje ivotne osnove.
Ovakav je doekao princa Ivana kojeg je dao pozvati k sebi.
- Sine, na Jurjevo ti postaje moj nasljednik, a za nekoliko dana okrunjen
kralj. Bilo je sluajeva da su kraljevi jo za svojeg ivota dali kruniti svojeg
sina.
Ivanu\L- su misli ovog asa otprhnule na Budim, u odaju njegove majke. Uz nju je
vidio Gordanu, temelj njegove sree. Okolnost da se proklamacija tako pribliila
pomakla je osnovu ljubavnih elja tako blizu da se nasmijeio toj srei i
poljubio kraljevu ruku.
- To najvie zahvali kraljici - ree Matija. - Da se nije odrekla krune, prola
bi moda itava godina dok bismo doli dotle, A sad se spremi za put u Be.
jpva vijest neprijatno dirne princa.
;- A moja majka? Mogu li joj javiti da se s Damirovom majkom sprema s nama?
#ri tom je mislio na Gordanu koja bi morala poi s gospoama.
- Ne to nije mogue - ree kralj. - Tvoja je majka odvie n jeila a da bi u
ovo doba mogla putovati. Bilo bi odve naporno za nju, jer se za dva mjeseca
vraamo u Budim u trijumfu. Tvoja majka doekat e svojeg sina, nasljednika
prijestolja, u Budimu. Ne izvrgavaj je putovanju.
L- Hvala ti, oe, na brizi za moju majku. Mislio sam da emo se dulje zadrati u
Beu.
K u svojoj dui kralj pomisli:
""Ni za to ne bih Beatrici nanio bol da uzmem sa sobom Borku To bi bila
uvreda."
Od dana kad je Matija stekao vjeru u Beatriin preobrat, poela je ponovno
blijedjeti u njegovoj dui slika tople Borkine due. Njen lik gubio se vie nego
ikad. Sada je Beatrica u svojoj blagosti, njenosti, toplini i dobroti bila jaa
nego u snazi tvrdoglave volje otpornosti, spletaka i pretvaranja. Nova Beatrica
omotala se oko kraljeva srca i due. Ipak je ostao vrst u jednoj tajni. Makar

je Beatrici dao u ruke svakodnevne kraljevske poslove, pomno je uvao pred njom
tajnu svojih pregovora s njemakim carem da se razrijei brak s Biankom i da svojeg sina vjena s njemakom
princezom Margaretom. Tu tajnu odluio je uvati za sebe i vojvodu Ilokoga, ne
povjeravajui je ak ni svojem novom kancelaru, a najvie je tajio pred Ivanom.
Ivan se pomirio s tom milju da ga u Be nee pratiti majka, a prema tome ni
gospoa od Brezovice s kojom bi morala poi i Gordana. Ipak nije bio zadovoljan.
Ivanova dua je ranjena bolima za prijateljem. Kraljeva odluka o putovanju u Be
otela mu je nadu da e Damirov povratak doekati u Budimu.
Poao je ravno k majci da joj najavi put i kraljevu brigu za njezino zdravlje.
- Misli na vas, majko - priapne joj on sretan, a ona odvrati svom toplinom
svoje due:
- Hvala ti, sine. Drugo mi i ne treba.
Na Ivanovu elju Borka dade pozvati Gordanu. Princ joj saopi polazak u Be i
saziv sabora. Ona je sluala mirno, ali ne ravnoduno.
- to je kralja moglo ponukati da polazi u Be dok je ovdje sazvao sabor? zapita ona princa.
- Da bude blie njemakom vladaru. Neto pregovara s njim. Posjet princa Otona
dvoru oito je odluio kraljevom odlukom o tom putovanju i saziva sabora.
PRISEGA
U velikoj kraljevoj radnoj dvorani okupili se izaslanici kraljevih prijatelja,
velikaa, dostojanstvenika, maloplemia, zapovjednika svih kraljevskih tvrava i
katelani kraljevih dvorova. Matija sjedi na elu u velikom naslonjau. Glava mu
poiva na oslonu, kosa mu stri uvis, uta kao zlatni grb povrh naslonjaa. U
licu otrina snage, eljezne volje. Pogled malih tamnih oiju prodire
istraujui sva lica oko sebe. A njegov se dubok i zvuan glas razlijee
dvoranom.
Obrazlae svoju elju da ostavi kraljevstvo u rukama sina kojeg je odgojio u
duhu hrabroga djeda Sibinjanin Tanka. Govori glatko, snano, logino iznosi
razloge.
Blistave rijei raspaljuju sluae kao onda kad im je prvi put o tom govorio na
Medvedgradu.
I vijee zavrava vrelom izjavom odanosti kralju i njegovu sinu. On motri. Za
svako lice ima pogled, za svaiji poklik uho. Onda mahne rukom.
Sve se stia.
*"
Sto ste obeali na svoju ast, to ste voljni potvrditi prisegom ?
- U svakom asu, velianstvo - odvraa u ime svih palatin, a ostali mu
potvruju.
- Onda krenimo u crkvu.
Stropot maeva i koraka. Sve ide k vratima. Kralj uzima ogrta.
Povorka kree kraljevskim predvorjem i gubi se u dugini hodnicima, silazei u
kapelicu sv. Stjepana.
Sve su svijee na velikom oltaru zapaljene.
Tamo ve eka kraljev dvorski sveenik. U ruci mu papir s prisegom koju je sam
kralj sastavio. Prvi stoji palatin, uza nj kancelar Filipec i biskup Baka i svi
redom. Sveenik digne raspelo
- Posegnite na svoju duu da ete mi sina odabrati za kralja!
Sonorno odjekuje zidovima svetoga mjesta kraljev gromovit glas.
Gibanje, utanje, zveket maeva. U zrakama sunca to prolaze kroz crveno
oslikane prozore rumene se prsti podignuti prema raspelu. Sveenik ita prisegu.
Rije po rije odgovaraju povienim glasom svi kao jedan ...
- Kunemo se da emo princa Ivana izabrati za kralja! Matija stoji kod oltara.
Promatra svakog pojedinog, oslukuje zvukove prisege.
- ivio kralj Matija, ivio nasljednik prijestolja princ Ivan! Te rijei
uzviknuo je palatin Zapolja, a za njim odjekne prvi glas iz usta biskupa Bakaa.
- Neka ivi na sreu kraljevstva!
- Neka ivi! - opetuju svi jednim dahom i jednim pogledom.

U kraljevim prsima je sveano. Stoji nadohvat vrhunca izgraenog cilja. Pristupi

k njima i prua im ruke.
- Sveti ovaj zavjet neka bude tvrava sree kraljevstva i njegovih naroda.
Uvee je slijedila velika gozba. Usred veere kralj nazdravi svojim prijateljima
i najavi da se eli odmoriti. Na svoje mjesto posjedne sina.
Ivan zauzme kraljevo mjesto da zastupa kralja. Zdesna mu sjedi Beatrica, vedra,
vesela i obraa se k njemu njenou majke. Kao da je skupila svu arobnost
svoje ljepote, svu zamamlji-vost naobrazbe, sve dostojanstvo odgoja da izazove
udivljenje. Svi koji su dosad uli o njoj toliko zla, zahvaeni snagom njenog
bia, ne skrivaju udivljenje.
Ivan je zastupao kralja s neto premalo dostojanstva, ali s neodoljivou
topline i uvaavanja, iskazivanog svakom pojedinom i najmanjem plemiu. inilo
se kao da se k njemu sputa neka
i
topla ovjeja dua. Njegov vedri pogled, njegova rije, neprisi-Ijena odvanost
utisnula je njegovu linost u njihove due.
Drugog dana poao je Ivan k svojoj majci da se oprosti s njom i s Gordanom. Na
njegovu elju Borka dade pozvati (Jordanu s porukom da je princ eli vidjeti.
Njih se troje malo zabavljalo, ne odlaskom u Be, nego buduim danima kad e se
Ivan vratiti u slavi da primi nasljedstvo i krunu.
A kad je on ustao, na polazak je ponovo zagrlio majku, uzeo Gordaninu ruku i
glasno rekao:
- Dva mjeseca mislit u samo na ovo sveto mjesto gdje je moja majka i moja
srea.
I pogledavi Gordanu, pokloni se pa izae.
Kad se vratio na dvor, pozove ga otac. Ivan nae tu budimskog katelana Gvulaja
i biskupa Filipca. un se pojavio, uzme kancelar raspelo, a katelan stupi
blie.
- Sine - ree kralj - katelan e u tvoje ruke poloiti zakletvu. Prije nego to
ostavimo Budim, elim da se zakune.
Iznenaen sluao je princ kad je katelan opetovao kraljeve rijei:
- Zaklinjem se da vrata budimskog dvora neu nikada nikome otvoriti, osim jedino
svome kralju i njegovu sinu princu Ivanu.
Kad su kancelar Filipec i katelan ostavili kralja i njegova sina same, zapita
Ivan:
- Zato je to bilo, oe?
- Nikad ovjek ne zna to se moe dogoditi. Opreznost je mudrost.
Na glas srebrnog zvonca u kraljevoj ruci dobiti Mladen Bcri-slavi.
- Neka doe zapovjednik crne ete.
Neobino visok, suh i kotunjav ovjek u crnoj odori s oklopom na prsima i crnom
kacigom na glavi ue u kraljevu dvoranu. Lice mu je ogorjelo. Dva otra poteza
ispod oiju sve do usta oznauju ovjeka bezobzirne okrutnosti, otri pogled
neto sumnjivu duu, a pojava snagu i neustraivost
Kralj ga upita naroito povjerljivim tonom: j
- Sto radi moja crna eta? j
- Velianstvo, eka svoju plau.
Kralj se namrti, a Ivan se nasmijei. Opazivi sinovljev smijeak, kralj se
brzo udobrovolji i odvrati:
- Zapravo, to drugo da radi. Nema rata, dakle, ni plae. U poslu, nisam se to
ni dosjetio
- Bio sam nekoliko puta na vratima dvora, velianstvo, ali me nisu pustili da
posjetim kralja, da crna eta nije kriva to nema rata - ree zapovjednik.
- Odmah u odrediti neka isplate svima to ih ide.
>.;>!-.*
- Hvala kralju. Gdje nema kruha gine vjernost.
.,..
a
- Uvijek si bio iskren ree kralj. Ue^sH
- I uvijek spreman dati ivot za kralja - vrsto ochnti zape
- Danas traim da tu vjernost potvrdi i prisegom.
i- I deset prisega poloit u svojem kralju.

Za i odgovara rije po rije, vrsto, odluno. Pri posijed

rijei pogleda u oi princu Ivanu kao da je tim pogledom
htio da ocijeni svojeg budueg gospodara i njegovu sposobnost
da mu zapovijeda.
Ivan shvati priprostu duu ovjeka, prie mu i prui ruku. Samt as zapovjednik
se skanjivao, a onda poloi svoju kotu-njavu garavu ruku na prinev bijeli
dlan. Tamne su mu oi zaigi i obrve trzale.
- Ova bi vas ruka branila, visosti, i da nije prisegla. Vjerujte mi.
- Vjerujem ti - prijazno odvrati Ivan s nekim posebnim razumijevanjem
promatrajui prostodunog ovjeka.
- Priekaj u predsoblju dok ti donesu plau za etu - naredi mu kralj.
Zapovjednik ode.
- Taj je spreman na sve, srne - ree kralj - na svako zlo i na svako dobro. Ti
si ga osvojio i ostat e ti vjeran.
- Ipak emu sve te prisege, moj oe? Kao da se ne kanite sa mnom vratiti u
Budim? Zar ostajete u Beu?
- Mi smo pred sazivom sabora. Tamo se moe desiti stotinu mogunosti da me tko
prevari. Ili da mi koji neprijatelj pokua omesti raune. Ja u ih sve
zaskoiti, pretei, zato hou da sve ono to je potrebno buduem nasljedniku ima
u svojim rukama Svi putovi na prijestolje svakom su neprijatelju zakreni Ja u
ih, eto sve pretei u svemu - smjeka se kralj i doda:
- A sad odredi to jo ima svojim ljudima. Sutra u zoru putujemo.
Drugog dana zaustavila se gomila svijeta na dunavskoj obali. Sve su lae bile
nakrcane kraljevskom prtljagom. Druge su opet krcate dvoranstvom, poslanicima,
dostojanstvenicima.
Na palubi kraljevske lae sjedi kralj. Uza nj Beatrica. S lijeve strane princ
Ivan. Njegov pogled trai u daljini majin prozor. Bistrini okom vidi da je
otvoren i tamo stoje dvije ene. Tano razabire glavu svoje majke i glavu
djevojke bademastih oiju. Kroz daljine alje im pozdrave svoga srca. Lae
krenue uz Dunav.
Uskoro pod Viegradom kraljevska se laa zaustavila.
Kralj, Beatrica, princ Ivan, Filipec, Baka i nekoliko dvorana otputili su se u
dvor. Ravno u istonu kulu. Tu stoji ogromni
eljezni sanduk. Kralj ga dade otvoriti. Bio je poloen sanduk u sanduku. Kad
otvorie poklopac, pred njima zasja kruna. Nekoliko dasaka kralj je promatrao,
onda se okrene k sinu:
- Predajem ovu krunu tebi, Ivane. Mnogo je u njoj slave, ali i tereta. Samo onaj
koji zna stei slavu i lako nositi teret moe je i nositi. Sve su moje nade u
tebi.
Njegov glas zvui kao da se bori s nekim tekim ganuem.
- Ovdje pred kraljicom i prvim dostojanstvenicima stavljam ovu krunu u tvoje
ruke jer su se voe stalea prisegom obavezali da e tebe odabrati za
nasljednika.
Ivan je utio, obuzelo ga neko teko uvstvo.
kljocali su kljuevi, jedan sanduk postave u drugi. Kralj zatvori krunu i
kljueve dade Ivanu.
- Pred oima kraljice i mojih saveznika predajem kljueve u tvoje ruke.
- Sve to smo ovdje vidjeli i uli - ree Beatrica - moi emo uvijek potvrditi.
- Ma ti ja joj prui ruku i povede je s kule.
Stigavi na dvorite, pozove kralj viegradskog katelana Ra-kaja i zaprisegne
ga da e otvoriti dvor samo kralju i princu.
Sat nakon toga krenule su lae dalje.
Putem svraa kralj Matija u svaku dunavsku tvravu...
Pod Estergonom zaustavi se tri dana. Kraljevska porodica stanovala je u dvoru
djeaka hercega vojvode Hipolita ferarskog, a zatim je kraljevska raskona
dunavska eskadra krenula put Bea.
ASTROLOG I SUDBINA

Sjevernjak se poigrava snjenim pahuljicama ispred Gorda-nina prozora. Njen

pogled gubi se iznad dunavske povrine, daleko preko grada negdje pod blijedim
zimskim nebom. Sjedi na stolid. 2ivo svjetlucanje smeih oiju odraava snano
gibanje due. Ve je dva puta uzalud oslovljuje posluga.
- Buni me, djevojko, u mislima.
- Vani eka neki plemeniti vitez da ga primite.
Gordana pogleda k vratima. Djevojka ih otvori. ]
- Vojvodo doite! usklikne Gordana.
Lovro skine debeli krzneni ogrta i stupi u sobu.
- Kako je, dobro da ste tu. Kad ste prispjeli, vojvodo?
- Juer predveer. U dvoru su mi rekli da je kralj u Beu.
- Otputovao je prije dva tjedna.
-/
- Vi niste pratili kraljicu? <
"_ Izopena sam s dvora. Vi? Kako je to mogue?
- Sjednite uz kamin. Ozebli ste.
Vojvoda sjedne, ne skinuvi pogled s njenog lica.
- Niste veseli, Gordana.
_ Prvu radost u ove dvije sedmice prua mi va dolazak.
- Odvie je to za mene, Gordana, a premalo za vas.
- Upamtite, vojvodo: ne kazujem svojim prijateljima uvijek sve o.K to jest, ali
nikad ono to nije. Recite: to su vam rekli na ilvtn ,1.
_ Predali su mi kraljevu zapovijed: kad se vratim, neka od.. M h krenem za njim
u Be.
- Valjda neete ostati tamo?
- Va usklik mogao bi me uiniti neposlunim kralju kad ne bih nosio prevanu
poruku.
- Vaa je prisutnost ovdje potrebna tek na Jurjevo.
- Zato ba onda?
- Taj dan u Budimu e zasjedati sabor da proglasi princa nasljedn.ki i Vi biste
morali otii u Hrvatsku i dovesti svakog pojedino! velikaa i plemia, a svaki
neka povede potpuno svoju etu za sluaj da se ovdje nae protivnika. Ako ne
budu potrebni u tom smislu, to e brojnost vaih eta nezadovoljnicima oduzeti
volju da se protive.
- Ako kralj mene zadri u Beu, taj e posao obaviti Damir.
- Vie nije na dvoru. Vojvodo, princ Ivan i Damir razili su se zbog mene.
Ma o koji se vojvoda naslonio zvekne od njegova pokreta.
- Princ je ve okajao svoju zabludu, samo to je Damir ustav l- Budim. Iezao.
Prije dva dana primila je njegova majka pismo u kojem joj javlja da je zdrav, da
misli na nju i putuje dalje. Glasnik je doao iz tajerske.
- uje li Damir da se sazivlje sabor, on e se vratiti, zacijelo, jer zna to mu
je podanika dunost.
- Osjeam, vojvodo, kao da je neka nevidljiva tajna sila podmetnula ovaj sukob
da odstrani s dvora Damira i mene, a Varadija je odstranio s dvora sam pakao.
- Gordana, zadao sam rije kralju i neu je prekriti. Ipak, neto bih vam morao
otkriti. i"v, - Pouzdajte se u mene.
- Dolazim iz Njemake.
- Slutila sam to ve prvi put. Lako je pogoditi da e mudri Matija voditi
pregovore sa starim Frjedrichom koji vreba na njegovo prijestolje. Princ mi ree
da kralj ide u Be da bude blie njemakom caru.
- Da se s njim sastane i sve izvri ve ovog mjeseca. *
- Onda je sve
ureeno.
49J
- Bilo bi da njemaki vladar odjednom svoj pristanak s kraljem Matijom nije
odgodio za proljee. Naveo je bolest koja mu ne da putovati po toj zimi, ali
pravi uzrok je drugi.
- Smijem li ga doznati?
- Ne bih vam ga rekao da me nije izazvao va nagovjetaj tekih posljedica zbog
Varadijeva skinua.

- Dalje, dalje, vojvodo.

- Ulazio sam u predsoblje njemakog cara. Nisu me sprijeili. Sjeo sam tamo i
ekao. Najposlije car Njemake odgaa sastanak.
- Ali zato?
- Govore na carevu dvoru da su dani kralja Matije odbrojeni.
- To ne moe biti, vojvodo. Vidjela sam kralja Matiju prije odlaska: lice mu
odaje snagu i zdravlje, a od uloga boluju mnogi ratnici i sa ezdeset i vie
godina. Ovako ne izgleda onaj koji bi mogao umrijeti prije Jurjeva. Nagovorite
kralja neka poalje Friedrichu novog glasnika.
- Nije potrebno. Maksimilijanu je oito jako stalo da se nagodi, pa mi je na
rastanku rekao da e on sam poi u Linz i nastaviti pregovore koji su vrlo
vani, Gordana.
- Dakle, vidite, mladi ipak dolazi?
- Ali on ne moe zakljuiti ni potpisati ugovor bez oca. Nikako.
- Glavno je da se Matija sporazumije s Maksimilijanom.
- Bio sam kod uzviene gospoe i najavio da polazim k vama - objasni Lovro - i
ona me zamolila da vas dovedem k
Zaplakane Borkine oi zaplae Gordanu, a dranje Damirove majke teko je
zabrine. Vojvoda Lovro nije se usudio da togod upita. 2ene su utjele, dok se
prva ne prene Gordana:
- Suze vae, uzviena gospoo, padaju mi na srce. o
- Slutnja je to dijete moje. \ ,
.
- Ali je neizvjesna i nepodnoljiva.

.,,.
Vojvoda i Gordana ekali su jak udarac, samo nisu znali s kojeg kraja.
- Stigao mi je glasnik s Gria - saopi Borka nesigurnim glasom.
ft
- Odakle je glasnik? - pita Gordana. ,
- Iz Remeta. ,t. - Budi mi
milostiv Boe - ree drhtavo Gordana.
- Cesmiki boluje? - pita Lovro znaajno
- Bolovao je.

""
Gordana osjeti slabost i podupre se o stol.
Lovro pristupi blie da joj bude od pomoi.
Bolovao je? A sad?
Dobro mu je.
O dobri Boe, to govorite?
- Oslobodio se muka ovog sv^cttL
Gordanina glava klone, drala se
njeno prihvati za ramena.
s.-.;
t ->
V
.!";,
- Sjednite, Gordana.
Pala je u primaknutu stolicu. Nekoliko je asaka drhtala, a on su provalile
suze.
|[ Borka je plakala, i gospoa od Brezovice okrene glavu. Dam majka sve se vie
otuivala od Gordane, a od Damirova odi;. gotovo ju je poela mrziti, no sada se
i njoj orosile oi.
^ovro priapne Borki.
- Uzviena gospoo, moram govoriti s Gordanom u pokojniku ime.
Borka mahne glavom i povue Damirovu majku za sobom.
Mislei da je sama, Grodana se preda svojoj boli. Iza nje stoji Lovro vlanih
oiju i rastuena srca, tih, bez kretnje da je ne bi smetao.
;, Gordana jeca. U kaminu cvili oganj. Vani stenje sjever. * U srcu mladog
vojvode naslagala se Gordanina bol.
Ipak je snano svladava utei, zatomljujui i dah svoj da ne bi Zamijetila
njegovu prisutnost. On je prvi, jedini koji je vidio Gui L plakati. I ova ga
spoznaja prisili da se pritaji.
Prolaze asovi, dugi, teki a ona pokriva suzno lice, grevito
sput krikove to joj naviru iz bornog srca.
Tad mu se inilo da je due ne smije pustiti bez utjehe i
kora
k njoj.
; ,
f Trgnula se i obazrela:

- Kad smo bili na Griu?

- Da, ve je onda nosio u sebi klicu razorne boljetice.
- Zato mi to niste rekli?
- Zabranio je meni i Varadiju da vas rastuimo.
- Onog dana kad smo se tamo u remetskom samostanu stajali govorio je o danu kad
emo se opet vidjeti.
- Da ne biste vi naslutili to ga eka. Lijepe bademaste oi pune su suza i kao
da padaju po Lo-tainu srcu.
U njenoj se dui probudi sjeanje:
- Kad sam odlazila, stajao je na vratima elije... sjeate se, i gledao me
udno, dugo zagonetno. Kao da mi neto hoe rei, a ja ga pitam: Imate li mi
togod rei oe? Nita vie. A ipak, neto su njegove oi govorile. Govorile o
neemu o emu su usne utjele. Neto mi je preutio, osjeala sam da neto taji.
- I jest, bilo je tako.
- Sto, vojvodo?
- Evo to je rekao: "Ona ne smije slutiti da je ovog asa gledam posljednji
put..."
- To su govorile njegove oi, a moje srce nije slutilo. Njegov se pogled onog
asa sa mnom rastajao zauvijek. I ona zajeca.
Dugo se borila, zaustavljajui pla, a kad joj je to uspjelo, zagleda se u
plamen kamina:
- Sad sam siroe, ostavljeno od svih.
- Ne recite to, Gordana.
- Ne znam to je majka, ne znam to je majina ljubav, znam samo to je oinska,
kratkotrajno uivana, brzo izgubljena, nepovratna, nezamjenjiva. Sama sam na tom
velikom svijetu. Posve sama.
- Niste. Vi to znate.
-f!
- Tko moe zamijeniti njegovo nesebino srce?
l
- Gordana, posegnite u moju grud. ;
- To je muka ljubav.
- Gordana - i on zastane od tekog ganua - ali ve zaas nastavi: - Onog
predveerja kad sam se opratao s Cesmikim traio je u meni zatitu za vas. I
zakleo sam se da u vas uvati, paziti vjerno, bilo kao mu, ili kao skrbnik.
Svejedno.
- Vi biste to mogli, Lovro? - i pogleda ga oima suznim od plaa - i kao
skrbnik?
- Moram otkriti svoj posljednji razgovor s Cesmikim. Rekao mi je: "Znam, vie
se nikad neemo vidjeti vojvodo. Ne znam kako e Gordana odluiti svoju sudbinu.
Ne znam kani li vas odabrati za mua, to bih vrue elio, ali pitam vas: ne
uini li to, bi li joj vae srce zbog toga bilo neprijateljsko? Odgovorite
iskreno".
"togod uinila Gordana, u mojem srcu nema mjesta neprijateljstvu prema njoj",
rekoh ja. On me tada ogrli i ree duboko potresen:
"Lovro prisegnite mi da ete Gordani biti skrbnik dogodilo se to mu drago".
- Rekao sam mu: "Odabere li mene ili stupi li tko drugi izmeu moje enje i
njenog srca, budite mirni. U meni e Gordana imati vjernog nepokolebljivog
zatitnika do moje smrti". Prisegnuo sam mu to onog predveerja kad sam osjetio
da ga vidim posljednji put. On je uzeo moju ruku i rekao:
"Lovro, vi ste mi smrt uinili lakom jer znam da ete odrati obeanje." I dao
mi je ovih nekoliko rijei napisanih vama da vam ih dadem kad ga vie ne bude.
Nosio sam to uza se od dana kad smo se s njim oprostili.
I prui mu posljednji oprotaj napisan starakom rukom i posljednju molbu da
primi zatitu Lovre Ilokoga.
Tiho je plakala. On se odri vrsto, dok mu je srce plakalo s njom.
polagano se staloi prvi vrisak djetinjeg oaja i pretvori u neizrecivu nijemu
tugu. Od dubokih uzdisaja podrhtavala su joj mlada bolna prsa.
Tada podigne k Lovri alosne oi

- Da, vojvodo. Vi ste mu olakali smrt, obeavi da ete me tititi.

- A sada, Gordana, traim obeanje.
- Kakvo?
- Dogodilo se to mu drago, i ono najtee, obratite se k meni s povjerenjem. Ako
zatraite od mene neto od ega bi mi srce pucalo, izvrit u za vas sve. Hoete
li slijediti tu posljednju elju Cesmikog i moju najveu pronju?
- Vojvodo, moj mi je otac ostavio vas. Njegovu ostavtinu prihvaam.
- Hvala Gordana - ree on pun ganua. - Sad vie niste sami na svijetu.
Gledala je preda se utei. Bademaste oi to su zadavale boli tolikim mukim
srcima pokrivala je tuga.
Sutradan kad je Lovro doao da se prije puta u Be s njom oprosti nae je
pokrivenu crnim velom.
Nikad mu se nije uinila ljepom. Crna koprena to se sputala na visoko bijelo
elo inila se kao oblak kad zastire sunce. Govor joj je neto tii, glas
maglen, ali naglasak nije izgubio odraz energije. Poto je s njim govorila o
njegovu putu, naglasi:
- ujte, vojvodo. Mnogo sam mislila ove noi o svemu to se za ovo kratko
vrijeme desilo i skupila sve u jedno: zapravo je sve skrenulu do cilja, nestalo
je razorne borbe s Beatricom, a to je bio najljui neprijatelj i zapreka do
prineva prijestolja. S njezine strane nema zapreke. Svejedno je to ona osjea,
borbu je napustila jer se prestraila kraljevih krajnjih mjera. Ipak ima jedna
vrlo vana stvar, vojvodo, koju ne smijem propustiti.
- to to? - pita Lovro.
- Sloboda biskupa Varadija. On mora iz tamnice to prije. Njegova prisutnost
ivotna je potreba princu. Danas nema nikoga od svojih uza se. Varadi je u
tamnici. Vitez od Srednjice, star i bolestan, ve se davno ne bavi kraljevskim
poslom, princ nema uza se ni vas ni Damira. Uz njega su, dodue, braa
Berislavii pa i rizniar Orban, ali ne mogu mu biti ono, to mu je Varadi, to
ste mu vi i Damir.
- I vi, Gordana, svojim providljivim okom i mudrim savjetom.
- Dakle smislila sam kako bismo mogli smekatt kralja prema Varadiju. Moj plan
je gotov, a vi ga morate provesti.
- Kako?
- Moj plan je neke vrsti glume kakvu igraju kraljevski glumci. Neka vas ne bude
strah. Smislila sam neki san i napisala.
l
Vi ga morate nauiti i tano ispripovijedati kralju, i to tako kao da ste ga
.snivali vi. Ali tano kako sam vam napisala.
On je proitao dokraja i zadovoljno kimnuo: .
- Vjeto ste to izmislili.
""i - Simbolino. A kralj se esto duboko zamilja u sne i veli da ga sni
upozoravaju na pogibelj, dakle, ovaj put bit u san ja.
- Potpuno shvaam. Vi biste to bolje izveli Gcrdana sami, ali pokuat u
udovoljiti vaoj zapovijedi. Mislite da e to djelovati na kralja?
- Taj san ima samo otvoriti prozor da se uuljamo do njegova srca. Naime: vi
ete sve to povjeriti princu i kad kralja trg-nete ovom priom neka doe princ i
svom snagom svojeg upliva nepopustljivo, neodgodivo juria na kralja. Preplaen
snom, kralj e se smekati i tako lake popustiti. A moda ve i sam on eli da
se Varadi vrati i samo eka da drugi mole za njegova pouzdanika jer je ponosan
da sam povue svoju odredbu. Kad god je kralj svojevoljan u odlukama, opazila
sam da ga snovi smuuju, plae i ine mekim. A ovaj san izmiljen je i
namjeten ba ravno u srce.
- Doista je tako. Ipak, da ste zamolili kraljicu ili kralja da vas povedu u Be,
bilo bi to lake.
- Odredili su da se ne vraam na dvor dok se ne vrati Damir. Osjeam da je to
Beatrici drago, dodue, nemam dokaza, osim jedino moje sumnje, moda, posve
neopravdane.
Vojvoda gleda preda se. Gordana slijedi njegov mutni pogled.
- Vi joj ne vjerujete, vojvodo?

- Zapravo se bojim vjerovati.

- Rekoh: ako se ona obratila od srca ili od straha, svejedno, maknula se s puta.
Meutim, ako je taj preobrat namjeten, onda je njeno obraenje najjaa,
najuspjelija, zapravo genijalna spletka. Ali kuda bi ova spletka mogla nianiti.
Pristala je uz princa Ivana, za mjesec travanj sazvan je sabor na proklamaciju,
sve e tamo biti u rukama kraljevih prijatelja. Svi su prisegu* princu: voe
stalea, palatin i svi dostojanstvenici, svi katelani i vojska. Tu Beatrica ne
moe vie nita. Tu je zapravo ve sve u rukama prinevim i kraljevim. ak da i
Varadi ne izae iz tamnice, Beatrica nema mogunosti da primijeni spletku. Kako
da navali, kad je predala sve oruje i sama pruila ruke da ih svezu? Meutim i Gordana se naas zaustavi, uuti, gleda preda se, ali strese glavom i naglasi:
- Varadi mora na slobodu. Recite princu: Gordana oekuje od njegove muevnosti
da u kralju provede osloboenje Varadijevo po svaku cijenu, makar se zbog toga s
kraljem upustio u borbu. On mora to izvesti.
- Rei u mu kako ste mi naloili. Zapravo je udnovato - zamiljeno e Lovro s dvora su maknuti ba oni koji su najvie radili za prinevo nasljedstvo. Rekoe mi da se i knez Ber-nardin Frankopan
vratio kui.
- Nakon kraljeva odlaska u Be otputovao je u Biha. Kraljica ga je upozorila da
mala Bei slabi na budimskom zraku i on ..n,i..i da ode i malu djevojku povede
u Biha.
- Dakle, ni Bei nije vie na dvoru?
- Oprostila se sa mnom. Tko zna kad u je opet vidjeti.
- Ljubila je nekoga na dvoru?
- A on ljubi drugu. Kako ivot sve to ispremijea bez srni-lo\ i No, dosta o
tome. Morate poi. Na rastanku jo jednu pn nj kad stignete u Be, upitajte
odmah za Damira. Princ je lau svoje ljude u Brezovicu i na Gri. Moda su mu u
Bci donijeli kakvu vijest o njegovu putu jer sam uvjerena da je bit najprije u
svojem domu, a onda je krenuo u tajersku.
- To je vjerojatno.
,-r- Princ nee prestati da ga trai. U svakom sluaju, kad biste bilo u Beu
ili gdjegod neto saznali o Damini, molim vas odmah pokuajte nai put do njega.
Isporuite mu: Gordana oekujr .1. njega da se vrati na bojite za kraljevstvo i
tamo ostnn dok se ne izvri proklamacija. To znai da se mora vratiti k princu.
- Ne vjerujem da e to uiniti.
i - Ali mu javite da ga princ moli za oprotenje. Dapae, i sam bi pohitio za
njim kad bi doznao njegovo prebivalite. Je li, vojvodi v o svemu ete me
obavijestiti?
- Bit e mi to najsretniji dani, Gordana, kad vam budem mogao slati svojeg
glasnika.
- Nipoto ne odajte princu da vam je poznat uzrok Damirova nestanku,
Gledajui u njeno, tugom posuto lice, jo jednom upita:
- Gordana, nikad mi neete zatajiti kad budete trebali moju p.omot: Ni u
emu
i
- Zadajem vam rije, moj zatitnice. ^
- I ovaj mi je naziv drag.
- Lovro, nikad nisam toliko eljela kao danas da se moje srce okrene k vama, ali
ono je puno boli za onim dragim starim grobom u remetskom samostanu i puno je
brige za svoju zadau. Vi znate: svojem sam ocu obeala dati sebe za sreu i mir
ovog kraljevstva. Nita me ne moe navesti da mislim o sebi, nikad mi se to nije
ni u snu pojavilo. Lovro, ja idem naprijed mimo sebe. Razumijete li?
- Predobro. Zato vas molim ne uskratite mi moje povjerenje. Kad me ustrebate, ja
sam uz vas, Gordana.
- Uinit u, vojvodo.
- Do sretnog vienja na proklamaciji. Oprostio se s njom, ponijevi sobom .njen
lik pun bola i svoje srce puno nade.
499
32"

 * *
GORDANIN SAN

k
U sumraku beke uske ulice zvui oruje i tropou oklopi. Konjanici jau
korakom. Na elu im snani vojvoda Lovro. Ljudi su istrali na cestu da bolje
uoe nepoznatog lijepog viteza ito skree prema kraljevskom dvoru. Na mramornim
rimskim terasama dvora kreu se siluete vrtlara ito ureuju biljke na viseun
vrtovima. Veseo doeka Berislavi vojvodu i povede gosta u dvorsku odaju.
- Ovu smo spremili za vas, vojvodo. Kralj vas dugo oekuje.
- Kako mu je?
- itavim putem bilo mu je dobro. Zdrav je kao riba, samo katkad osjea boli u
nogama, stara ratna bolest
- Damir je stigao u Be?
- Ne. Princ se mnogo alosti zbog toga.
- Idi k princu i saopi mu: Damir se javio majci iz tajerske da se nalazi iv i
zdrav. Barem je tako rekla. Reci princu i to da mu nosim vanu poruku. A drugo
nema nita novo?
- Posve nita. Kraljica i ovdje obavlja dnevne poslove i sama joi uvijek prima
novac.
- Kakav novac?
- Svi porezni inkasatori upueni su da donose utjerana da
vanja ovamo. Kraljica se ba napadno brine da napuni kraljevske
blagajne.
",.*;, f -.,,,
- A kako se snalazi kralj s Filipcem? .v; ;;" a/
- Pokazuje mu sklonost. , .r: -.
- A Baka? ^ ^,j/f,
<,>
- On radi samo s kraljicom, njemu ato kMjft V pero sve najpovjerljivije odredbe.
- Na Varadija nitko ne misli?
- Mi Hrvati i kraljevi ugarski pristae samo ekamo kad e se kralj
predomisliti.
- Kako se vladaju kraljiini Napuljci? Ranzano, Francesko i Emiko?
- Svi su jaganjci. I ne uju se. Ranzano, Francesko i Enriko uvijek su zajedno,
ali ute. Kad ih vidim onako zajedno zadubljene, uvijek me snae misao: Juda
Iskariot ostavio je na svijetu tri brata. A najudnije mi se ini ito kraljica
nikad nije s njima. Oni stanuju na posve drugoj strani dvora. Ranzano i ne
zalazi vie u njene odaje na razgovor kao prije. Ako mu ima to rei, zove ga u
kraljevsku radnu odaju gdje ona radi s Bakaem.
- Sve su to udne novosti, moj Berislaviu, sve se na dvoru promijenilo.
- Sve, osim mrnje kraljevih i napuljskih dvorana. Mi reimo jedni na druge kao
psi i make, ali sada oni ne daju glasa od sebe.
Prolazei u kraljevsku odaju, Lovro je na prvi pogled opazio da kraljevo lice
odaje svjeinu i zdravlje, i to mu saopi radosno:
- Vai obrazi ne odaju ni traga bolesti.
_ Bilo mi je prije vie godina jo gore, a ni onda mi obrazi nisu uvenuli. Ali
imam vanijih razgovora. Prigodom svojeg polaska u Njemaku sreli ste putem
bavarskog vojvodu Otona. Sad oito ve znate zato je dolazio k meni. Friedrich
je htio da se uvjeri o mojem bogatstvu, a kad je Oton gotovo oslijepio od sjaja,
predao mi je carevu poruku da me ovog mjeseca oekuje u Uuzu Za nekoliko dana
putujem. Donosite li mi kakve poruke za ovaj tastpnalc s Friedrichom?
- Kad sam stigao njemakom caru i sve mu izloio, Friedrich mi je rekao da je
ve nadvojvoda Oton Brandenburiki odnio vaem velianstvu vijest, ali car
Friedrich je pao u bolest dva dana nakon toga.
- Izlika! Izlika! - plane Matija, porumenjevii do ela. - Hoe da me izigra,
nedostojni prevrtljivac.

- Velianstvo, uvjerio sam se da car uistinu boluje.

- I nema sastanka? Nema?
inilo se da kraljev ivot ovisi o vojvodinom odgovoru. I on teka srca promatra
njegovo rumeno lice i ljutite, uarene oi.
- Kralju, kad sam odlazio, mladi car Maksimilijan priapnuo mi je da e on ipak
doi u Linz, samo ne zna u koje doba.
- To ne vrijedi. On nije vladar. Zato ne dolazi Friedrich? Vi znate, Lovro,
zahtijevam da mi kaete uzrok bilo kakav mu drago.
Vojvodu stegne u grlu.
- Rekoh, velianstvo, uzrok je samo bolest. Car je slab, nije kao vi vrsta
zdravlja. Starac je, a ne kao vi u muevnoj dobi. Bolest je kriva.
- La, sve je la. Friedrich hoe da mi izbije iz ruke Be za mojeg ivota. Zato
oklijeva. Hoe da napustim Be. To nee doivjeti. Ja u preivjeti Friedricha.
Eto, sa etrdeset osam godina u golemoj sam snazi. Ulozi u nogama, ito je to?
Svakidanja bolest, od toga su ivjeli ratnici i vie od sedamdeset godina. Htio
sam putovati u Linz, a sad da odgodim? Lovro, svaki mi se dan vue kao da su tri
u jedan spojena. Sto blie idem k cilju, to sam nestrpljivi]i. Brojim tjedne i
dane da smirim brige za kraljevstvo koje sam stvorio i dao mu sjaj i slavu. Ne
dam ga ra-ruiti nikome. Ne dam, ne dam!
- Maksimilijan e doi mjesto Friedricha. Glasnik e stii. Maksimilijanu je
mnogo stalo da se pogodi s vama i sprijatelji s princem. To mi je sam na odlasku
rekao povjerljivo.
501
Nekoliko ast" M igrao se svojim perom, a onda ga odbaci i okrene se K vojvooi:
- Da, stari je tvrdoglav, htio bi me izigrati. ini se da je mladi pametniji,
zna tko je kralj Matija. On e vladati Njemakom i stalo mu je da se sveze s
mojim monim kraljevstvom i da mu ki ude u moj bogati dvor. Nije to malenkost.
Da, Maksimilijan oito dobro rauna.
To umirenje olakalo je vojvodi duu.
- Zapravo me i Filipec uvjeravao da Maksimilijan vise rauna na taj na ugovor
od njegova oca.
- Velianstvo je svojedobno izjavilo da nitko nee doznati o toj osnovi, osim
mene i Varadija.
- Valjda ne mislite da bih mogao tajiti pred svojim novim kancelarom takve vane
osnove? Jedino to da Ivanov brak s Biankom razveem i vjenam ga s njemakom
Margaretom, to drim tajnom, znak je da se u nj pouzdajem. Ali ve prozirem vau
glavu. Bojite se kraljice? Moj Lovro, ona se ni ne brine za moje priprave oko
proklamacije. Njezino je vladanje potpuno dostojno umne ene koja je uvidjela da
e joj biti dobro samo onda kad se odrekne krune i odbaci borbu. Samo ovako moe
osigurati svoju budunost za sluaj moje smrti. A vi, Lovro, znajte: neprestano
mislim o svojem konanom cilju i ve sanjam o njemu. Ove noi snilo mi se, Lnate
i uen ovjek esto je uznemiren jednim snom kao i onaj neuki. Tako se desilo i
meni. Moj san upravo je neobian. Sve su moji sni bili upozorenje na pogibelj.
- Oh - iznenadi se Lovro i, ne znajui, ini li pravo upita:
- Kakav je san snilo velianstvo?
- Da gledam Ivana kako se uspinje na jednu kulu budimskog dvora. Gore na vrhu
kule pojavi se neka spodoba zaodjenuta u crno, pa dugim kopljem sprijeava
princu da dosegne vrh. Neprestano ga gura dolje. Ja sam drhtao, ekao da se
dovine do vrhunca, ali probudio me od sna Radulo. Strano sam ga izgrdio. Da sam
barem doekao svretak borbe. Smjekao se kao da zbija ale, ali glas je zvuao
ozbiljno.
Sluajui kraljevo prianje, vojvoda razmisli: to bi sada uradila Gordana? Ona
bi ovaj as ispriala kralju izmiljeni san. I odlui se.
- udno, velianstvo. I meni se prole noi snio san o princu, samo to je imao
i svretak.
- I vama? Kakav je to bio san? Kazujte, ba sam znatieljan. Vojvoda se pouri
da rasplete san koji je smislila Gordana.
- I ja sam snivao da sam bio u Budimu, upravo u krunidbe-

noj dvorani. Ispred prijestolja stajao je princ Ivan, okruen

mnotvom ljudi. Neki su od njih mahali rukama i ljutili se. Bili
su protiv toga da princ sjedne na prijestolje. Odjednom se pri
jestolje stalo dizati. .,,...
- A Ivan je sjedio na njemu? . . .
-,
&- Ne, prijestolje je bilo prazno.
Vojvoda opazi da su se kraljeve usne poele razvlaiti, podrhtavati a on pobrza
s priom.
- Sad opazim kako je uz princa stajao neki ovjek, a taj se na jeci: stao
produivati, rastao je, pretvarao se u neki stup to se dizao sve vie i vie.
Princ se uhvati za taj ovjeji stup i star. se po njemu penjati sve vie i brze
za prijestoljem, penje se pi i u--!". r ali i princ.
- I to? Je li dostigao? - dahne kralj.
- Nekoliko ljudi pokuava kopljima oboriti princa, ali taj ovjek to je rastao
kao stup, a princ se po njemu penjao, prui svoje ruke, one se produe l istrgnu
ljudima koplja. Duge ruke tog ovjeka brane sa svih strana princa. Odjednom bude
tiina kao u grobu. Svi mi zurimo gore. Obranjeni princ dosegao visinu prije-- i
sad se produene ruke digoe k princu i naprosto ga ftosjednu u prijestolje.
- Ah dahne kralj i oi mu se smiju kao u djeteta.
- Nastade klicanje meu ljudima u dvorani. I ja sam vikao sav izvan sebe. Svi
smo digli pogled da vidimo tko je taj to se pn di; kao stup, obranio princa i
digao ga na prijestolje.
- I prepoznali ste ga? Tko je bio?
- Bio je kancelar Varadi.
feutnja. Matija gleda u vojvodu. Napola zateen, napola mrk
kao da je htio pitati tko te poslao da mi to natovari? Ipak, a
ci:/
sna ve je od poetka ispunio svu kraljevu nutarnjost i
poptm
> forme ugodnog raspoloenja pa je utei ekao. Nakon
kratku utnje kralj pita vojvodu:
P
- Vi ste to sanjali?
f
- Velianstvo dvoji o mojim rijeima?
.
:
v
- Nei nikako, Lovro. Samo vi ste vidjeli nekog drugog, a mislite da je Varadi...
- Vidio sam svojim oima. Bio je Varadi, ali san je bio takav, jer ja sam na
javi i u snu uvjeren da bi Varadi doista uinio ono to mi je san prikazivao.
- Ne sjeate se moje zabrane da se ne smije spominjati Varadijevo ime? - pita
strogo kralj.
- Velianstvo mi je zapovijedilo da mu iskaem san i ovjeka kojeg sam vidio.
- Dalje ne elim sluati o tome. Vojvoda se pouri i objavi:
- Kraljevsko velianstvo neka mi dopusti jednu vijest koju sam saznao na putu.
Na Griu je umro Ivan esmiki. Casak se zagledao u Lovni, a onda e otro:
- Dakle, ipak se zadravo na Griu i onda kad sam ja bio tamo? Gordana je znala
i tajila.
503
- Gordana nije ni slutila - odvrati Lovro, skrivajui zlovolju zbog kraljeve
neosjeajnosti prema smrti Cesmikog, ali Matija nije vie odgovarao i stao
prekapati po spisima na svojem stolu.
Malo zatim kralj izree posve mirno:
- Bit e da su Cesmikog pokopali tajno, dakle, vrlo oskudno. Javite na Gri
neka se iskopaju i sahrane na moj troak, sveano. Vojvoda nije izrekao ni
zahvalu.
- Sto je? Nije li dosta ako nevjerniku dajem ukop?
- Kralju, Cesmiki je bio vjeran vaem prijestolju i vaem sinu.
- udno. Imam poslanike koji su vjerni mojem prijestolju i mojem sinu, a
urotnici protiv mene.
Vojvodin odgovor onemogui lijenik, koji je ulazio, a da ga nisu ni najavili.
Stari gospodin, suh, ukoenih crta i hladnog dranja, stao je pred kraljem. Ovaj
se nasmije:

- Gledajte, vojvodo, ovaj lijenik danas je najvei gospodin u kraljevstvu.

Jedini on zapovijeda vladaru. Evo, tono izvravam vae naloge, danas ne osjeam
bol.
- Upozoravam, velianstvo, ne izlazite na vlano vrijeme, ali im sunce osui
zemlju, zdravlje e biti potpuno.
- I opet emo jahati ulicama Bea?
- Na to mogu zaloiti svoju sijedu glavu. Lovro ostavi kraljevu sobu miran i pun
pouzdanja i uputi se k princu Ivanu. Primio ga je vrlo srdano i s potovanjem.
- Berislavi mi je predao vau vijest o Damini. Hvala vam.
- Gordana se nada da e se on vratiti, jer e vaa visost uiniti sve da ga opet
dovede na dvor.
- I nee se prevariti. Ali do danas o njemu nikakva traga. Poslao sam za njim u
tajersku un sam od Berislavia doznao vau vijest.
- Visosti, nosim vam od Gordane poruku. Ona vas moli da biste njegovo
velianstvo sklonuli neka Varadija oslobodi tamnice.
- Otkad smo u Beu, dva puta sam uzaludno molio kralja i vazda izazvao njegov
otpor.
Sad mu vojvoda ispripovijeda prizor koji se netom zbio dolje.
- Kralj nije planuo na vas? - zaudi se Ivan.
- I ja sam se zaudio kao i vaa visost. Samo me sjetio zabrane da govorim o
Varadiju, ali nikako grubo kao u udimu.
Tano mu saopi kako je sve bilo i ponovo isporui Gordaninu elju da princ
bezuvjetno oslobodi Varadija.
- To je moja davna elja, vojvodo. Pokuao sam kako rekoh, opetovao, uzaludno.
Svaki put kralj mi je zaprijetio. Uvijek sam popustio da utedim ocu uzbuenje.
Uvidio sam da se nekako uuljam svojom molbom da mi otac barem kae to mu je
skrivio Varadi, ali mene je priroda liila svake lukavtine. Ne znam zapoeti
1
- Ovih dana morao bi kralju stii neki glasnik. Taj e ga
Obradovati i to bi vam raspoloenje moglo posiutiti.
l
- Pripazite na to, vojvodo, i javite mi.
;)
- Moram jo neto javiti - veli vojvoda. - Gordanine misli
tuguju. Zaodjenuta se crninom. Cesmiki je umro.

Vijest teko dirne princa.

;
- Ova me smrt boli jo vie to kralja nisam mogao sklonuti
da mu vrati svoju milost. I tako je on umro u vjenom kraljevom
progonstvu.
- Zato ito je branio i uvao kraljevo prijestolje protiv Na-puljaca.
Princ spusti glavu, zamisli se i uzdahne:
- Ne osveuju li ovakve nepravde? Vojvoda se inio kao da ne uje.
- Visosti, moram ii.
Kad Lovro izae, princ sjedne k stolu da pie majci, a zapravo Ja Gordani moe
objaviti svoju suut.
"
Dva dana nakon vojvodina boravka u Beu pojavi se glasnik iz Njemake.
Kralj ga je primio sam.
un je glasnik izaao, Lovro je hitno pozvan kralju. Tu je naao Filipca kako
vijea s vedrim i veselim kraljem. Odmah se okrene Lovri:
- Dobro ste prorokovali. Maksimilijan je stigao u Linz. Javlja mi da se nada da
e Friedrich ipak ozdraviti prije svibnja, ali eli da do njegova dolaska budemo
ve nas dvojica nacistu. Evo, i pie mi da mu mnogo lei na srcu savez sa mnom i
" mojim nasljednikom. I princa u povesti sa sobom. Maksimilijan e biti osvojen
mojim sinom, pa e svojeg starca prisiliti da prihvati ugovor. Napokon,
budunost je na mladima, a ne na starcu. Berislaviu sam izdao nalog da odmah
spremi sve za put. Filipec e me pratiti Bakra ostaje da bude na pomo kraljici
i njezinom poslu, a vi, Lovro, vi ste nam ovog puta vie potrebni na budimskom
saboru nego u Linzu.
- I ja tako mislim, velianstvo. Ponajprije krenut u u Hrvatsku da skupim sve
Hrvate kraljevske izbornike.

- A njih je estiti broj - nasmijei se kralj - i svi su uz Ivana. Vi, vojvodo,

uivate i kod Ugra veliki ugled, ne samo po sebi nego i po svom pokojnom ocu.
Prema junakom branitelju i kralju Bosne Nikoli i Ugri su osjeah veliko
potovanje.
Poto su ustanovili dan putovanja, Berislavi najavi da je iz Budima stigao
glasnik koji ima vanu vijest za kralja.
Zadravi i Lovni i Filipca, kralj dade nalog da se glasnik uvede.
505

*
- Tvoje vijesti nisu dobre? - pita kralj? ,-V.M*>.*;.- Na alost velianstvo, palatin je umro.
^.u,"tv;.^.v Svi su pogledali
kralja. Ukoio se u svom naslonjau. Udarac je bio prejak da bi ga kralj mogao
svladati. Utuen zuri preda se. Jedan jaki stup njegove ivotne osnove sruio se
i kao da se itava graevina stresla.
Kad je progovorio, glas je bio snien i taman, makar su rijei pokazivale
neslomivu snagu.
- Jedan poraz, premda teak, ne moe zaustaviti vojskovou da ide punom vjerom
dalje do pobjede.
I opet je malo utio. Onda poalje glasnika iz sobe, pozove Berislavia i naloi
mu da obavijesti princa o crnom glasu iz Budima. Ali Matiia se ve oporavlja od
prvog udarca i naglasi:
- Napokon, nisam se pogodio sa sudbinom da ba sve mora poi kao po loju. O
zamjeni za palatina ovisi vrlo mnoge - naglasi kralj - pustite me nasamu,
razmislit u i obavijestite kraljicu.
Lovro se nije upletao u njihov razgovor i teko oaloen iziao je iz kraljeve
odaje.
NAVALA SINA
Pola sata nakon toga ulazio je princ Ivan " ]d)pty**U Mbu.
Naao je Beatricu kako je u suzama grlila kraty&i LUrLa spazi,
ostavi Matiju i poe mu u susret: u,;;. x-, ."$ "
- Jesi li uo, Ivane za teku nesreu?
*
- Da, kraljice, uo sam - odgovri Ivan alosno.
Jo je rekla nekoliko rijei kroz suze, a onda izala iz dvorane.
Sin i otac ostali su sami. Kao da Ivan ne primjeuje, nastavi misliti, a princ
je uporno gledao oca dok se u njegovoj dui raala smjelost, probuena
palatinovom smru.
- Oe moj, svjestan sam to sam izgubio.
-I ja.
- Usud je upravo bezumno slobodan. Oteo nam je dragocjenog prijatelja u asu kad
ga najvie trebamo.
-- Nai u drugog palatina, ali drugog Zapolju ne mogu nai. Pravo veli: usud
je zloban.
- A kako da nazovemo sebe, oe moj, kad sami svojom vlastitom voljom gurnemo od
sebe dragocjenog prijatelja?
- Sami svojom voljom odgurnemo dragocjenog prijatelja? Kamo niani?
- Oe, ako ste me namijenili ovom prijestolju, dopustite mi da jednom i ja
izreknem svoje mnjenje...
- Ti? Svoje mnjenje?
l - Znam, nisam dorastao vaim vladarskim vrlinama davati savjete. Ni u snu se
nisam dovinuo do vas. Ipak, vi elite ostaviti .prijestolje meni, dakle, sudbinu
i ivote svih naih naroda polaete u moje ruke, ostavljate ih mojoj
odgovornosti, mojoj savjesti i mojem mozgu. Ako je dakle tako, onda mi ne
smijete i ne moete zamjeriti ako mislim o onome to sam vidio, uo i stvarao
zakljuke i ako ve danas mislim o svojim buduim savjetnicima.
Zapanjen kralj poloi ruke na oba drka naslonjaa i upita:
- Gle, sve se vie razvija u mukarca. Govori.

- Oe moj, svoju osnovu da meni namijenite prijestolje poloili ste na dva jaka
stupa,dva najodanija ovjeka vaeg velianstva. A sad: jednoga je neumoljiva
sudbina bacila u grob, a drugog ste vi bacili u tamnicu.
- Ne diraj u ovu stvar, Ivane.
Princ se ne da zaustaviti i jo ivlje nastavi:
- Vi ste, oe, prodirljivi, dalekovidni, mudri, pa ipak niste svevidljivi.
Daleko sam od toga da bih mogao prezirati ljude, odvie sam mlad i ne posjedujem
darove proziranja lukavog vrebanja po ljudskim duama, ali znam tko je bio
Varadi vaim osnovama. Osjeam svom duom da je Varadi nevin.
- Onda znaj istinu: imam dokaze da je Varadi stalee izravno hukao protiv mene.
- Zato bi on bunio protiv vas kad vam je bio odan tolike godine, kad je upravo
on jedini potaknuo misao da svojeg sina postavite na prijestolje, prije je
mislio o tome negoli vi sami i radio za tu misao svom svojom duom.
- Ah* je nahukao stale da trae od mene snienje nameta, prijateljevao je s
fratrom koji je propovijedao protiv mene.
- To je u protivnosti sa itavim njegovim ivotom i njegovim inima. Mnogo sam
puta doao k vama i sluao kako se ljutite na njega jer vam je savjetovao da
ublaite terete. On vam je, dakle, o tome govorio okom u oko, a ne iza vaih
lea. Izdajnici uiuju U tajnosti, a ne govore licem u lice.
- Smije li onaj koji je u dravi prvi do mene, moja desna ruka, da se buni
protiv onih uredaba koje su dravi potrebne?
- On je imao dokaza da stalei stenju pod tekim nametima pa vas je htio
upozoriti.
- Da si sluao to je Varadi sasuo u Ue svojem kralju onog dana kad sam ga
bacio u tamnicu, ne bi se mogao za nj zauzeti.
- Ne zaboravite oe, da ste Varadija digli iz puka, njegova je ud priprosta, ne
zna birati rijei, ne zna se pretvarati, svoje zdrave poglede izraava
neobuzdano, ali srce mu je ivjelo samo za vas i za mene, oe. Varadi je govorio
kao oni ljudi na oranici kojima ste vi pristupili kad je meni bilo petnaest
godina i rekli ste velikaima: "Skinite maeve i svojim bijelim rukama pokuajte
kopati". A kad to nisu mogu, kazali ste im: "Umijete samo baratati
507

maem i kienom rijei, a ovaj priprosti ovjek zna da iz zemlje izmami hljeb,
da ga uzmognete jesti". Sjeam se tog prizora ivo. Vi ste Varadija uzeli
bosonogog iz onog kruga naroda koji hrani svijet kruhom, odjenuli ste ga, dali
mu znanja i uzdigli ga do sebe, samo zato sto je bio istinit, iskren, jer ste
htjeli imati uza se ovjeka koji ne zna baratati lanim pretvaranjima. I kad on
neto nije smatrao dobrim, nije to pokrio laskavom rijei, nego je izrekao
priprosto i istinski. Oe! Samo ste zato toliko Varadija voljeli, htjeli ste mu
pribaviti kardinalski klobuk, a on je to odbio jer nije velika. Traili ste u
njemu samo potenu istinu. Uvjeren sam: ako je on doista velikaima rekao neka
od vas zatrae da smanjite poreze, uinio je to samo zato da ih obodri neka vam
kau istinu. To ne moe biti hukanje, to je borba za vae dobro. Varadi je
radio za vau osnovu da ostavite prijestolje sinu, a ta okolnost hametom tue
svaku sumnju da je mogao biti va izdajnik, da bi mogao protiv vas hukati i
buniti. Otro je govorio, ali u vae dobro, i za va uspjeh, i zato vas molim,
zaklinjem, ne zaboravite da vam je dragocjenog prijatelja uzela smrt, a drugog
ste odrinuli sami. Molim vas, vratite ga barem meni.
Male prodorne bodljikave oi miruju. Samo zjenica svjetluca. iroke velike usne
se razvukle, a tek onda otvorile:
- ... i odbacite svoje vjerne podanike Bakaa i Filipca i uzmite onoga koji vas
je izdao. To ti moli?
- Oe, izdaja je odvie strahovita rije.
- in je to, ne rije. U Budimu dopalo mi je u ruke pismo fratra Bonifacija.
itaj i onda reci svoje mnjenje. - Izvadio je iz kone knjige hartiju i predao
je Ivanu.

Proitavi, princ pogleda odvano.

- Sad si drugog mnijenja, je li? - upita kralj
- Oe moj, dopustite mi da neto kaem. Mnogo je godina ivota utroio Varadi da
vaem sinu osigura prijestolje. To je nepobitno. Kako bi mogao da naziva vas,
kralju - i princ pogleda u pismo - vukom kojemu nije donio potomka jer bog nee
dopustiti da va potomak vri vlast i vae ime uvrsti poslije smrti! Oe, prema
ovome bila bi prirodna logika baena naglavce.
- Sto je tebi, sine? - Okosi se kralj, upiljivi vrebajui pogled u njega. Nisi sposoban prosuivati.
- Molim kralja neka dopusti svojem nasljedniku prijestolja da mu pokae kolika
mu je sposobnost u prosuivanju.
- To me naroito zanima. Dakle: ini i radi to hoe, ali preda mnom da vidim i
sve da ujem.
- Dopustite mi pitanje: tko vam je dao ovo pismo?
- Moj vjerni tajnik Baka. Ja sam ga slao da potrai fratra i ovo je pismo naao
u njegovoj kolibi. A sve to si tu itao protiv mene propovijedao je fratar u
crkvi u Budimu, to je
j|Guo i Mladen Berislavi. Baka mi je pismo predao da otkrije <jtrag izdajstva
protiv mene.
f
- Biskup Baka radio je kao va vjerni podanik i ba zato, ioe: smijem li
govoriti s njim? I to odmah.
- Dapae, elim da se uvjeri tko je Varadi.
Dozvae iz kraljevih odaja Bakaa.
im se pojavio, ree mu kralj:
,
- Moj sin eli govoriti s vama.
Princ prie biskupu i pokae mu pismo:
.
,
- Kralj mi je saopio gdje se ovo pismo noflo i k*to je dospjelo u njegove ruke.
Dubokim mirom Baka odvrati:
- Izvrio sam teku dunost
- I time pokazali duboku vjernost mojem kraljevskom ocu, gospodine biskupe. A
sad vas molim za vae mudro mnijenje: nije li vam upala u oi neloginost, naime
Varadi pravom strau radi za moje nasljedstvo kod svih naroda, stalea i drava
mojeg oca, a jedino huka jednog fratra da propovijeda u crkvi protiv mene! A
zatim on huka na kraljevske potomke, to je upravo protiv mene. jer ja sam
njegov sin?
- Odgovorite onako kako mislite - ponuka kralj svojeg
tajnika.
.
_ Njegovo velianstvo nije me nikad pitalo za mnijenje niti dopustilo o tome
govoriti. Poto me sada pozivlje i doputa, rei u istinski. Jest, visosti, ono
to ste izvoljeli rei posve je u protivnosti, ali na to u se osvrnuti kasnije.
Znamo da je Varadi uvijek tvrdio da su davanja prevelika, a ja sam bio prisutan
kad je velikae naveo da trae snienje, a o tome govori
pismo.
_ Da - upadne Ivan. - Jedino se to slae sa sadrajem pisma, ali pogrde na
kralja, na njegovo potomstvo u tekoj su opreci s njegovim itavim ivotom i
radom za kraljeva potomka, za mene. Samo ideja da kralj mene uini nasljednikom
potjee od Varadija, samo od njega. Dakle, on je zapoeo i vodio borbu za ovu
ideju.
- Da, visosti, uistinu. Niti je u skladu s ovim pismom niti s Varadijevim
inima.
Kralj utei slua, a princ pita dalje:
- Gdje se nalazi fratar Bonifacijo?
- Visosti, sve su potrage za njim ostale bez uspjeha. Kao da je propao u zemlju,
a ba to je nesrea. Moda bi se tota moglo proitati da smo ga pronali.
- Eto vidite biskupe - klikne princ. - Ova vam je okolnost bila sumnjiva jer ste
ovjek uma, a zato niste o tome spomenuli velianstvu?
- Velianstvo je strogo zabranilo da se govori o Varadiju.
509

- Ako velianstvo strogo zabrani govoriti o kraama, a vi zamjeujete da kralja

netko krade?
- Velianstvo je na moju pronju odgodilo zabranu da se spomene Varadi. Sada,
eto, razabirem da se nas dvojica, vi i ja gospodine biskupe, slaemo. Va je um
svjetao, vae je srce vjerno kralju, pa vas molim recite: Varadi je imao velikih
neprijatelja koji su mu zavidjeti zbog njegova poloaja na dvoru. Mogli su to
pismo krivotvoriti. To nikad nije mogao ni rei ni pisati Varadi.
Ta primjedba i itav razgovor izbi i jedi Bakaevo lice.
- Svakako, visosti. Svi kojima kralj iskazuje svoju milost nalaze zavidnike od
kojih nastaju neprijatelji. Naroito Varadi. To je prirodno i razumljivo, a ja
slutim da je visost dotakla ba ono to u meni lei due vrijeme, ali nisam smio
o tome govoriti.
- A sad izrecite sve do posljednje svo|e misli - moli princ.
- Visosti, iako se ono o staleima slae, ipak bi ovo pismo moglo biti crna
spletka Varadijevih zavidnika
- Doslovce tako mislim i ja - usklikne Ivan. - Istina, Varadi je bio uvjeren da
su za manje stalee davanja prevelika i to je i moje mnijenje - ree princ
uvjerljivo - i to otvoreno ispovijedam pred kraljem.
Matija bijesno osine sina kao to je gledao i Varadija i svakoga tko bi se
usudio prigovoriti da odvie tereta nameu svojim podanicima jer se s tim u vezi
uvijek smjesta zapoelo okrivljavati Beatricu i rasko to ga je uvela na dvor i
privukla ga kraljevu ukusu
Ali Baka ujedno nae odvanosti da princu protuslovi:
- Neka mi visost oprosti. U ovoj stvari ne dijelim vae misli. Snagu kraljevstva
moraju podravati podanici to veim davanjima. To je moje mnjenje. Svatko ima
svoje i brani ga kako znade. Meutim, Varadi se iskreno, strasno, gotovo divlje
borio da vau visost uini nasljednikom prijestolja. To ne moe porei nitko. Na
to se mogu zakleti na svoju duu.
- Prema tome, i vi, biskupe, mislite da je to pismo plod spletke?
- O tome sam se uvjerio lagano razmiljajui, ispitujui Varadijeve ine i
usporeujui kasnije sa sadrajem pisma. U prvom asu, kad sam ga proitao, bio
sam se prepao, ali ve onda kad sam ga predao kralju, inilo mi se da se vie od
polovice sadraja ne slae s Varadijevim radom i uvjerenjem i hvalim vaoj
visosti to mi je dala prigode da uzmognem glasno izrei svoje uvjerenje. Ovo je
pismo vjeto namjetena podvala kraljevih neprijatelja.
- Vi ste potena dua, biskupe! - ree princ i toplo mu prui ruku. - Hvala vam.
- I vama budi jo jednom hvala visosti. Sad mi je dua osloboena tekog tereta.
Kad naemo Bonifacija, moemo tek
fcokazati Varadijevu nevinost Ja od sve due molim kralja da Idredi novu
potragu.
y
- Da, i ja se slaem. Zasad sam svrio - veli princ. Sad se kralj oglasi
strogo:
- Biskupe, o tom ni rijei. Opet uspostavljam zabranu goti o Varadiju. Sad se moete vratiti svojem poslu.
Baka se pokloni i ostavi dvoranu.
Kralj mrko promatra sina ije lice odaje radosne nade.
- uli ste, oe. Onaj isti, vjerni va Baka koji vam je po dunosti predao ovu
optubu brani Varadija. Vidjeli ste njegov mirni i poteni pogled i uli njegovo
muevno i estito izreeno mnjenje. Sve to je govorio Baka posve se slae s
dogaajima.
- Dakle, to mi predlae? - upita iznenada sina.
- Prihvatite Bakaevo i moje uvjerenje da je ovo pismo plod neije spletke.
Meutim, nali spletkare ili ne, molim kralja: Oprostite Varadiju to vas je
uvrijedio i poloite opet u njegove ruke sudbinu ovog kraljevstva i moju. Nitko
ne bi mogao toliko pomoi va cilj kao Varadi.
- Sluao sam to ne kao kralj nego kao otac. Razmislit u o tome i kao kralj i
kao otac pa izrei odgovor.

Ivan pritisne njegovu ruku na svoje usne.

< - Palatin je mrtav, oe. Varadi iv, a on vrijedi za obojicu. 1 Kad je Ivan
izlazio iz njegove dvorane, kraljev ga pogled Isprati.
Ve odavno su se zatvorila vrata za Ivanom, kralj je jo uvijek gledao tamo i
konano kimnuo glavom:
"Da, to je moj sin. Taj e se razviti do vrlo
razboritog vladara!"
Drugog dana u kraljevom uredu bavila se Beatrica dravnim poslovima u prisustvu
kancelara Fillpca, Bakaa i drugih tajnika. Iznenada najavie kraljici
napuljskog poslanika Ranzana.
- Sto vas nosi k meni Ranzano? - upita ona nezadovoljno. - Veoma sam zaposlena.
- Velianstvo neka mi oprosti to smetam. Ali moja je dunost da vrim ovdje
slubu poslanika i pouzdanika napuljskog kralja, vaeg kraljevskog oca.
- Sto mi imate rei? - upita ona.
- Vaem velianstvu nema vee brige na ovom svijetu do zdravlja svojeg i
kraljevskog supruga pa zato nad njim bdim vie nego nad svojim oinjim vidom.
Kraljica zabrinuto pogleda Bakaa i Filipca.
- Na to smjera poslanik mojeg oca?
- Odmah u razjasniti. U Budimu je bilo kraljevo zdravlje vrlo povoljno. im je
stigao ovamo, ve se pogoralo. Smatram da
511
i"l
mu je put nakodio. Da sam ja bio kraljev lijenik, ne bih nikad dopustio da
velianstvo, bolujui na ulozima, putuje zimi. Pa ipak, kraljev se lijenik
Julius nije usprotivio. I sada se kralj ponovo sprema na put, iako mu je gore.
Velianstvo, samo je do vas da kralja sklonete neka prihvati savjete mlaeg
lijenika koji je stekao svoje znanje u Firenci, u Napulju i Rimu. Vi znate,
velianstvo, ovog je lijenika poslao sam napuljski vladar, dakle, otac vaeg
velianstva kojemu zdravlje vaeg kraljevskog supruga mora biti dvostruko
dragocjeno. Ne dajte, velianstvo, da Julius lijei kralja. Njegove su pogreke
neoprostive. Puta kralja da putuje u tom vremenu. Govorim kao zastupnik Napulja
kojemu je mnogo do toga da zet napuljskog kralja titi svoje zdravlje.
- Sto velite na to, gospodo biskupi? - obrati se kraljica Fllipcu i Bakau.
- Nisam lijenik - ree Filipec - samo znam da svi oni koji dru nad kraljevim
zdravljem misle isto: put ne moe kraljevu zdravlju biti od koristi. I vae
velianstvo zna kakvo je mnjenje o tome na dvoru.
- Da kralj nije putovao u Be, bio bi danas potpuno zdrav. To tvrde ak i roaci
njegova velianstva - doda aka.
- Uzalud sam o tom govorila kralju. On vjeruje svojem starom lijeniku. To je,
dakako, prirodno. Ipak i mene obilaze brige zbog postupka lijenika Juliusa. On
je svakako vjet, ali kao da kraljevu bolest ne smatra odvie vanom. Ja sam
nemona, a osjeam da kralj ne bi smio putovati.
- Vae velianstvo mora uvjeriti o potrebi da ga napuljski lijenik barem
pregleda. Njegova je znanost novija i slavnija od kraljeva lijenika. Njemaki
Friedrich ima tri glavna lijenika, zato njegov Velianstvo Matija ne bi imalo
dvojicu?
- Umirilo bi nas sve da kralja pregleda znameniti lijenik - primijeti Filipec pa ako on putovanje dopusti, bit emo smireni..
- Zapravo, kraljevi savjetnici nemaju krivo - ree najposlije Beatrica. Pokuat u prva, a onda doite vi svi za mnom.
I ona pohiti svojem muu.
Nala ga je vrlo mrzovoljastog raspoloenja. ,
- Boe moj, Matija. Tebi je
gore. Osjea jae boli u nogama?
- Ne u nogama, nego u mislima se uvijek nae provalija.
- Matija, svim srcem te molim da te pregleda Anelo. , - Potpuno vjerujem
svojem starom lijeniku.

- Znam, dragi moj suprue, nikako te ne kanim liiti Juliusa, ali tvoji
najvjerniji savjetnici Filipec i Baka, tvoji roaci Gerebi i itav dvor ude se
to ne dopusti da te Anelo samo pregleda. Da ti nau pronju ne bi upravljalo
nikakvo drugo osjeanje, primi je kao plod bojazni za tvoje zdravlje s kojim su
povezane sve nae line koristi.
- I tvoja korist!
Ona klekne pred njegovim naslonjaem:
- Ako ne vjeruje da je zabrinuto moje srce, onda vjeruj u moje koristoljublje!
Uoe Filipec, Baka, Orban i drugi te stadoe moliti kralja da popusti njenoj
elji.
- Neka bude - pristane napokon kralj. Odmah uvedoe napuljskog lijenika,
ovjeka vrlo ozbiljna i osrojij U godina.
Kad je pregledao kralja, ree mu smjelo:
- Velianstvo, vi ne moete putovati. Niste smjeli putovati ni u Be. Put je
kriv to vam se bolest pogorala. Vae su noge nateeno,
- Kako to ne bi opazio Julius? - upita kralj nepovjerljivo.
- Stari lijenici ne smatraju to vanim. Oteklina je znak da su ulozi vrlo
teki. Velianstvo mora odgoditi putovanje.
- Do kada?
- Mjesec dana. Dotle e vae velianstvo posve ozdraviti ako se podvrgne mom
lijeenju.
"Ozdraviti za mjesec dana" - misli kralj. - Pa ove sam ote k l m >. vukao sobom
na bojitima po vie mjeseci i opet ozdravio. Ali ako ste tako uporni da ne
putujem, odgaam put.
Kad je te veeri kraljev lijenik Julius naao uz kraljev krevet Napuljca, bio
je duboko uvrijeen. Niti je to pitao niti se to zanimao za stanje bolesti.
Narednih dana izmeu lijenika nastala je ljuta borba u kojoj se Julius napokon
demonstrativno i uvrijeeno povukao.
* * *
Prolo je nekoliko dana u neodlunom ekanju. A onda, poto je napuljski
lijenik najodlunije prosvjedovao protiv kraljeva puta, sazove Matija svoje
tajne savjetnike, brau Gerebe, Filipca, Bakaa i tajnika Nikolu Balaa.
Razloivi im posao, najposlije odredi:
- U Linz ide u moje ime Nikola Bala da tamo preda mojem njemakom nasljedniku
moje pismene poruke. Biskup Filipec polazi u Moravsku. Danas sam, eto, odanle
primio pismo ekih podanika. Oni prihvaaju za kralja princa Ivana. Dakle, vi
ete, Filipec, tamo sazvati stalee da u vaoj prisutnosti proklamiraju princa
Ivana i potpiu ispravu. To se ima svriti odmah. Kad pukne glas da je prodro u
osvojenim ekim krajevima, u Budimu e poi lako. Neka se svi poure. Vrijeme
je do sabora kratko.
Glasnici su odlazili i dolazili, a kralj je primao vijesti i odailjao ih,
svladavajui se. Na asove snalazile bi ga opet boli, vie nego zimi, a to mu je
oduzimalo strpljivost. Anelo se bavio oko njega s velikom panjom, dok bi
Julius bijesan na svog
513

l
M
sSl
l
l
m
4
i
m
m

takmaca, jedva dolazio. I tako je stari lijenik potpuno napustio svojeg kralja.
Biskup Filipec bio je spreman za put u eku, samo je jo ekao da kralj imenuje
novog palatina.
- Uzalud troim vrijeme - ree kralj Filipcu. - Jo se nisam odluio koga da
postavim za palatina. Radije krenite u eku i pozdravite svoje eke zemljake.
Recite im da e Filipec, eki sin, i dalje ostati prvi do mene i, ako prije
umrem, do mojeg nasljednika.
- Velianstvo, sluim svojini silama prijestolju i vaem sinu. I zato bih
savjetovao kralju da odlui to prije o palatinu. O njemu mnogo ovisi.
- Znam, prijatelju, ba zato moram razmisliti. A vi putujte sretno, hitno i jo
se sretnije vratite.
Kraljica Beatrica neprestano je zaposlena dravnim poslovima, ali je slobodno
vrijeme proboravila uz kralja, branei se oko nje-govg zdravlja i govorila mu:
"Anelo mi obeaje da e do Jurjeva tvoje boli i otekline na nogama posve
nestati. Samo da minu tvoje brige i jednom se svri proklamacija. Odahnut emo
oboje - i njeno mu ovije ruku oko vrata.
- Kakva je srea ivjeti s tobom, Beatrice, kad si tako dobra. Nema nijedne
dragocjenosti koju bih ti uskratio. Sagradit u dvorac, pun raskoi, o kakvom
nije sanjao nijedan rimski imperator. A taj e dvor biti samo tvoj, Beatrice.
I opet se sagnula k njemu podatnom njenou, ljubei mu lice.
Uto se pojavi princ. Beatrica ga oslovi majinskom Ijubaz-nou, ali se brzo
povue i ostavi oca i sina same.
- Ivane - ree kralj - dao sam te zvati. Potrebno je da priui nadom jetavati
svoje savjetnike. Dakle, ja neu imenovati novog palatina.
- Zato oe? - zaudi se princ.
- Pogibeljno je to. Svaki velika oekuje da odaberem njega. Ako se odluim za
jednoga, drugi i njegovi prijatelji ustati e protiv mene. U doba kada trebam
sklonosti svih jednako, neu da odaberem jednog od njih. Kad budu svi na saboru,
svaki e se od najuglednijih nadati da e izbor pasti na njega i to ih mora
potaknuti da se takmie za moju milost. A kad tebe proklamiraju i okrune, onda
e mi rei u kojega se od svih najvie pouzdaje. A sad me uj: prije osam dana
bilo je govora o Varadiju.
Princ osjeti da je doao odsudni as.
- Razmislio sam sve, naroito ono to nam je govorio Baka. On se uistinu esto
ljuto uhvatio s Varadijem, dakle, to nije teko
kraj Varadijeve udi, a ipak, Bakaevo razlaganje je plod potenog razmatranja.
No, kolikogod me Varadi nedostojno uvrijedio, moda je ak u dui moj protivnik,
ali sav ivi i umire da tebe podigne na prijestolje. Moda e tebe ba njegove
ruke obraniti od svih neprijatelja, posjesti u prijestolje kako je to prikazivao
san. Ivan suzdri dah, a kralj e hitno i strogo:
- Sjedni i pii. Diktirat u ti u pero.
"Gospodinu biskupu Varadiju!
Javljam vam da sam nakon teke borbe s mojim kraljevskim ocem napokon toliko
uspio da je sasluao moje razloge koji su smekali njegovo oinsko srce. Kralj
doputa da iz vaeg zatvora iziete, odmah doete u Be i ovdje zamolite za
oprotenje to ste ga uvrijedili, a ja znam: on e sve oprostiti i zaboraviti. S
ovim pismom donose i kraljevu rukom potpisanu odredbu da vas odmah puste na
slobodu i dadu vam sve potrebno za put u Be.
Ivan"
Nakon dovrenog pisma Ivan pristupi ocu i poljubi ga u ruku. Kralj e mirno i
hladno:
- inim to za tebe, a sad neka moji tajnici sastave odredbu da se Varadi pusti
na slobodu i donesu meni na potpis.
Princu se inilo kao da je kralju odlanulo kad je Varadiju mogao da dade slobodu
i presretan se uputi u kraljevske kancelarije. Tu preda nekom mladom tajniku
neka potpie kraljevsku odredbu da se Varadi pusti na slobodu i odnese kralju na
potpis. Zatim preda svoje pismo da se ujedno s kraljevim nalogom poalje
zapovjedniku Viegrada.

- estitam vaoj visosti - ree Baka kad je princ u tajnitvu predao pisma.
- Biskupe vi ste mi pomogli da pobijedi pravednost. Vjerujte, kad sam sluao
vae odgovore na moja pitanja, stekli ste moje povjerenje.
- Visosti neu da se takmiim s Varadijevom sklonosti prema vama, ali iza njega
nema nikoga tko bi vas bolje od mene razumio i vie od mene potivao. Ovo e
kraljevstvo dobiti u vama najpravednijeg nasljednika.
- Oslonit u se na Varadija i na vas. Ivan pozove u svoje odaje Lovru Ilokoga.
- Vojvodo, kralj je podijelio Varadiju milost i oprotenje. ve sutra otposlat
e se pisma u tvravu s pozivom da odmah doe u Be.
Lovro se snebivao od uda.
- Visosti, pobijedili ste kralja, a to je isto kao da ste osvojili Carigrad.
- Polako, vojvodo, svoju slavu moram podijeliti s Bakaem. Lovro se zapanji.
Sjetio sam se tog asa Gordanine sumnje da se Baka ee ispred Varadijeve
tamnice
515
33*

- Vi se tome udite? - pita princ - i odmah nastavi: - Oni su esto bili u

opreci i ba ta okolnost razotkriva veliinu Bakaeve due. On je pravom
govorljivou zagovarao pred kraljem moje uvjerenje da se radi o spletki protiv
Varadija.
Princ ispria Lovri to se prije osam dana raspravilo pred kraljem i to je
govorio Baka.
Na temelju svega toga Lovro je stekao uvjerenje da je Baka po dunosti predao
pismo i poslije, branei Varadija, dokazao da ga vodi pravednost i sklonost
prema njemu. Kad su svrili razgovor, vojvoda ustane:
- A sad, visosti, opratam se s vama. Kralj mi je odredio da putujem u Hrvatsku
odakle dolazim s tisuama Hrvata u Budim na proklamaciju vae visosti. Sutra u
zoru kreem. Doekat u vau visost u trijumfalnoj slavi u Budimu.
Princ mu prui ruku i toplo se oprosti.
Kad je Lovro ostavio prineve odaje, zadovoljno je razmiljao:
"Svi smo krivo inili Bakau. I sam Varadi. On je potenja-ina. Da nije, zar bi
povlaivao princu i tumaio kako je eno vraje pismo plod spletke?"
Jo iste veeri sjedili su Lovro i princ Ivan svaki u svojoj sobi i pisali
Gordani vesele vijesti. Svaki je od njih dodao pismu svoje srce i svu svoju
duu. Ivan je pisao i majci s puno tople ljubavi i ushiene nade.
Sutradan krene Lovro u Hrvatsku, a dva dana nakon toga otputovao je Filipec u
eku da se vrati s proklamacijom princa Ivana u osvojenim ekim krajevima.
Tog je dana kralj odahnuo. Noge su mu bile ve gotovo posve zdrave i on se posve
priljubio svojem novom lijeniku. Vedar je, veseo i pun nade ekao posljednji
in u velikoj dugogodinjoj borbi da prijestolje osigura svojem nezakonitom sinu
i time spasi kraljevstvo krvavih borbi stranih vladara za ugarske i hrvatske
zemlje.
Na dvoru nastade mir. Kraljica je svoje dvorane otro pri-tegnula da se ne
svaaju s hrvatskim i ugarskim kraljevskim dvoranima. I tako su slijedei dani
proli u potpunom zatiju, to je kraljevo raspoloenje uinilo jo vedrijim i
potpuno svjesnim pobjede svojih osnova.
U SLAVLJU IVANA KORVINA
Tako je osvanula subota uoi Cvjetne nedjelje. Slavio se prinev roendan. Tom
se prigodom odravao u Beu nevieni sveani turnir. Na tribinama se okupilo sve
bogatstvo njemakih.
ugarskih i hrvatskih velikaa koji su tom prigodom boravili u Beu i prispjeli
iz Budima.
Strani poslanici iznijeli su rasko svojih vladara, na svojim odorama i odijelu
svoje pratnje. U tome su se naroito natjecali poslanici Milana, Venecije i
Napulja. Svjetina je zaokruila sliku turnirske sveanosti kojoj su bili arite

kralj Matija, njegov sin i kraljica Beatrica. Sve se divilo kraljevom svjeem
izgledu. Bio je rumen, veseo gotovo pomlaen. Kad su za vrijeme stanke
turnirskih borbi kralja ponudili dorukom divili su se njegovoj gladi.
- Taj e ivjeti jo dvadeset i vie godina - veselili se kraljevi prijatelji.
- A to mu nedostaje? Boluju mu noge od uloga? Teka li uda! Bolovao je od toga
moj otac trideset godina - pria Beri-slavi Simonu. - Samo da jo princ danas
izvojuje pobjedu, onda je ve okrunjen kraljevskom krunom. Znak trublje najavi
da se turnir nastavlja.
Veliki megdan maevima i kopljima vodio se izmeu prvih vitezova na oruju. Sva
pozornost svrati se, meutim, na princa Ivana. On nastupa kao protivnik najjaem
njemakom vitezu iju slavu jo nitko nije potamnio. Druim srcem gleda kralj
svojeg jedinca kad se pojavio pred njim na vrancu. U grimiznom sedlu sjedi princ
u pozlaenom oklopu. Digao se zlatni vizir ispod kojega se smjesi sinovljeva
ljubav ocu i on dobaci poklik:
- Pobijedi, moj sine!
- Pobijedi, moj posinel - klikne Beatrica.
Topli val sree ustalasa se u kraljevskim grudima. Sve zuri na bojno poprite
gdje se na konjima ustoboili protivnici. Njemaki vitez promatra mladog
protivnika, tako njenog, mravog, s mnogo samosvjesnosti i nasmijanom ironijom.
A Ivan je ozbiljan, miran.
Borba otpone. Svaka ilica na kraljevu tijelu dre. O toj turnirskoj pobjedi
ovisi slava, potovanje, velianje i sve prosuivanje svih umnih vladarskih
vrlina. Zato kraljevski otac dre.
Njemaki vitez je jak, mlad, princ hitar, dosjetljiv. Njegova vjetina pravo je
umijee i nadomjeta mu snagu. Zvekee oruje, treskaju titovi i konji. Borba
biva sve ea, protivnici se biju za ast, slavu, za prvenstvo, Ivan jo i za kraljevsku slavu.
Divlje se gone protivnici. Sudaranje oruja ulazi ljudima u kosti. Svjetina je
masa treptavih ivaca, besvjesnih, suludih.
Neto se zbilo. Bijeli Be po prirodi i po srcu moe eljeti pobjedu samo sinu
svoje krvi. Krikom zadru nebo i zemlja...
Urlajui zatalasali se gledaoci, divlji vrisak kraljevih pristaa, pomahnitali
vitezovi uzdiu gole maeve, bacaju u vis klobuke. Pa Stjepko baci se kralju
pred noge, viui:
- Na princ! Na princ, pobijedio je.
517
Njegov glas gubi se u umi bujice. Kralj Matija uzdie ruke. Beatrica ih uzima i
ljubi.
Ljudi trae da princ obilazi okolo kruga da ga svi vide.
Trijumfalno jae Ivan, posut slavom to se survala nad njime kao pljusak. U
zlatnom oklopu, ovjenan lovorom, pobjednika, nalikuje na kraljevia iz prie
kojom ga obavija fantazija. Onda krene u dvor, a zrakom se prolomi jedinstveni
povik prisutnih stalea:
- ivio nasljednik prijestolja!
Svi su omamljeni radou, svi su pijani od pobjede.
U dvoru Ivan sie s konja i uspinje se mramornim stubama. Hiti u svoju odaju da
bojnu odoru zamijeni grimizom kraljevskog sina. Valja poi s kraljem i kraljicom
u krunsku dvoranu za primanje. Onda stupi u kraljevu odaju u ruhu od crvenog
brokata izvezenom dijamantima i biserom. Kralj i kraljica ekaju. U Matijinu
srcu skupilo se ganue. Suznim oima ogrli sina:
- Ivane, sine, na taj svean dan pitam te: hoe li kraljici biti zatitnik,
vitez, vjeran posinak i poslije moje smrti?
- Oe, obeajem ti, ali ti e jo dugo uivati u mojoj dobroti.
- Beatrica, moj sin ne moe prekriti obeanje. Ona ovije princu ruke oko vrata
i ree:
- Ivane moj, ne traim od tebe prvo mjesto u tvojem srcu, tamo je tvoja majka.
Podijeli mi drugo, a ja ti se kunem: bit u ti druga majka.

- Dobra kraljice, moja zahvalnost i vjernost nikad nee presahnuti. Na to

se kunem pred licem svog uzvienog oca. Ponovnim zagrljajem zahvali kralj svojem
sinu.
- A sad idi s kraljicom na primanje. Zastupaj kralja, nasljednice moj.
Ivan povede kraljicu u veliku krunsku dvoranu za primanje, punu velikaa,
poslanika, dvorana svih zemalja. Visoki se svodovi lome od plamenih poklika,
oduevljenih pobjedom. I na veernjoj gozbi zastupao je princ svojeg oca; dok je
njemu zdesna sjedila Beatrica, potpuno predana panjom nasljedniku prijestolja.
Iz njegova srca nestalo je posljednjeg traka sumnje i mrnje prema Beatrici.
Njezino vladanje izbrisalo je sve to se u njemu nagomilalo protiv nje. Oprostio
joj je u dnu svoje due onim plemenitim osjeajem kojim ga je nukala na to
oprotenje njegova majka.
I dok su ga ljudi obasipali slavljem, odanou i nadama u budunost, misli su mu
hrlile u majinu toplu odaju Budima, a njeno mu je srce stvaralo san o srei
kojom e ukrasti ivot svojoj majci. Vie nije elio osvetu Beatrici, ve samo
mir i sreu svojoj majci, a uz nju je vidio Gordanu, lijepu, ponosnu, ovjenanu
krunom koju u dubini svoje due uva za nju. Ta ga slika opaja i usreuje.
Jedinu sjenu ovog asa ini duboko pohranjena alost za Damirom, jedinim
prijateljem njegove mladosti. Ali sad mu
njegov novi poloaj prua mogunost da ga dovede natrag i prui mu
zadovoljtinu. I zato e povesti najveu potragu za njime. Nakon gozbe, za
vrijeme glumakih igara, pojavi se kralj, ushieno pozdravljen. Oko njega
skupili se poslanici, estitali mu, a ponajvie poslanici Milana.
- Danas je dovreno - rekoe Mafeo i Marcelo. - Njegova visost ve je moralno
zasjela na prijestolje. estitam velianstvu i vojvotkinji Bianki - a kralj se
smijeio, srdano da sakrije svoju politiku tajnu.
Ove je veeri kralj obujmio svojeg sina i kliknuo:
- Moje muke su dokrajene. Ovo je pretposljednji prizor u igri koju sam vodio za
svoj cilj. Posljednji prizor. Tvoj trijumf slijedi na Jurjev dan.
- Va je to trijumf, oe moj.
- I moj. U Linzu je njemaki prestolonasljednik. Predloio sam mu da nakon
Uskrsa doe na granicu mojeg i njegova posjeda. Ondje emo se sastati. Nai su
pregovori napola svreni. Filipec je na putu i vraa se s tvojom proklamacijom u
mojim i ekim krajevima. Hrvati su tvoji. Time je tvoj uspjeh na budimskom
saboru osiguran. Kraljica je s tobom i za tebe. Moj je posao dovren. Red je na
tebi da uzdri danas steenu slavu, srca podanika i potovanje svih drava.
- Posvetit u svoj ivot djelu i primiti vae savjete i elje.
- Nikad nisam bio sretniji. Ovaj dan najljepi je u mojem ivotu.
- Toga je dana, 1. travnja 1494, kraljev historiar na dvoru Bonfini napisao:
"Princu Ivanu ne stoji vie nita na putu da bude proklamiran za nasljednika.
Njegova je zvijezda zasjala punim sjajem. Prijestolje Ivanu Korvinu potpuno je
osigurano. Kraljeve su muke dokrajene. Kraljica je sretna, preporoena, nema
vie ni traga onoj koja je cijeli dvorski ivot i dravne borbe pretvorila u
paklene lomae. Mirna je i brine se samo da olaka kralju poslove. S pouzdanjem
ekamo saziv sabora i proklamaciju."
NA CVIJETNU NEDJELJU
Sutranja Cvjetna nedjelja nala je sav dvor u znaku radosti i prineva slavlja.
Velika sveana dvorana odravala se u odorama, u licima i u hitnim pripremama za
procesiju koja je imala krenuti iz dvora itavim gradom.
U deset sati prije podne odreena je misa u dvorskoj crkvi. Kraljica je krenula
s princem Ivanom. Za njima su poli dosto519

II
janstvenici, kraljiina braa Francesko, Giovano, dona Izabela i sve dvoranke.
Svi su se poredali uz kralja.

Kralj Matija sjedio je udobno u mekanom crkvenom naslonjau, smjeka se,

odzdravljajui pozdravima poslanika, dostojanstvenika i dvorana. Prozirna
crvenkasta put njegova lica svjea je. Male prodirljive oi pune sjaja. Na
irokim usnama igraju se neizreeni usklici sigurnom pobjedom raspojasane due.
Nakon mise slavila se viteka sveanost. Sinovi velikaa i plemia stupaju pred
kralja. U njegovoj je ruci kraljevski ma, redom ih udara maem i proziva ih
vitezovima.
Prvi meu njima je pa Stjepko. Kad ga dotae otrica maa, ponosito uzdigne
glavu i pogleda Enrika. Njemu je obeao osvetu za davnu uvredu u Budimu i kao da
ga ovog puta podsjea na to.
Nakon toga vratili su se svi u kraljevske dvorane.
- Beatrice, Ivane, vrijeme je procesiji. Neka vas svjetina od-vie dugo ne
eka.
U dvoritu se svrstala kraljevska povorka s raskono opremljenim konjima. U
zlato odjeveni pa vodi kraljiina bijelca, Ivanova vranca vodi Stjepko, sav u
zlatu, draguljima i novoj asti viteza.
Krenuli su iz dvora ulicama grada.
Talasa se svjetina.
Kralj poiva u naslonjau. Prozor je otvoren. Proljetno sunce grije mu visoko
uzdignute grudi u kojima se jednom u ivotu naslagala sama radost. Promatra
svoje rascvjetale vrtove. Poiva mu tijelo, odmara se dua. Osjea se kao vitez
nakon slavne pobjede na turniru.
"Da, to je bio turnir, moj turnir. Turnir sa stotinu protivnika. Svakog trenutka
dolazi novi protivnik i bije me novim orujem, drugom taktikom, drugim nainom,
teim maem. Sve, sve sam ih svladao, prignjeio i ostao pobjednik. Jo samo
dvadeset dana, jo dvadeset dana, cvatuih proljetnih dana i kruna je Ivanova.
Prijestolje zasjeda sin, moja krv. Onda slijedi Ivanov sin i opet sin Ivanova
sina. Sve tako dalje nee izumrijeti loza slavnih osloboditelja Sibinjanih
Janka, junaka to ga je u Hrvatskoj opjevala pjesma puka. Kako grije ovo sunce
duu, kako svijetli, ljepe od srca gore na obzorju.
Matija, dobro si sedrao. itav tvoj ivotni turnir je svren. Kao djeaka
posjeli su te u turnirsko sedlo da se brani od odraslih, jaih, snanijih,
lukavijih, svih koji su imali snagu i podmu-klost, la, himbu i silu u jednoj
ruci. Ja sam se branio istim orujem. Djeak u tamnici, osuda na smrt stratite,
sa stratita u progonstvo, ponienje, sramotno, krvavo, a onda prijestolje.
Prijestolje u ruevinama. Skupio sam razoreno kamenje, gradio, sagradio, krpao u
jednoj ruci ezlo, u drugoj ma, pa u borbu, bitku
na smrt i ivot. as u obrani, as u navali, moj ivot na prijestolju bio je
turnir obrane punih trideset godina.
Sad u naslonjau sjedim kao pobjednik i ekam nagradu. Neu dugo ekati, jo
samo dvadeset i dva dana. Samo dvadeset dva i svanut e Jurjevo, kraj svretka
pobjede!"
I sklopi oi, doarava sliku budunosti i prati svojeg sina na Budim, u slavi
trijumfa, okrunjena krunom. Uza nj se prikazuje Beatrica. Daleko negdje u magli
opaa nejasno njeno Borkino lice i velike plave oi. Ovdje su izblijedile te
oi. Sada, u dobru on ih zaboravlja.
Ali onda iezava i Beatrica. Sad je tu samo Ivan na vrancu, u pozlaenom
oklopu, s krunom na glavi, Ivan koji e imati sinova da na ugarsko-hrvatsko
prijestolje nikad ne zasjedne tua krv, ve samo krv Ma ti j asa Korvina,
potomka nekog velianstvenog pastira koji e ovjekovjeiti slavne Korvine.
Onda otvori oi,
jj
- Zadrijemao sam, Radulo?
^
- Da, velianstvo. I dobro je to.
v
- Sunce me omamilo i svjei zrak. Kako mirie cvijee na tim vrtovima.
Veseli se, stari moj?
- Kako da se ne veselim, kad je mojem kralju dobro.
- Dobro? To je premalo. Mene je srea zagrlila. Zasluio sam to krvavo. I zato
je esto uivam. Poklonjena srea nema cara. Izvojevana svojom snagom ulazi u

tebe kao nov ivot. Oovaj Uskrs bit e moj najljepi, Radulo. To je moje
proljee. Jo samo dvadeset dva dana i moj sin uzima u batinu moje prijestolje.
Ood-gojit u ga za tu vladavinu. Posluit u mu svojim iskustvom. On je umna
glava, zdravo tijelo i oplemenjen duh.
Kralj se ogleda po vrtovima.
- Dugo se kraljica ne vraa s princom.
- Nakon procesije jo e prisustvovati misi u crkvi.
- Bit e kasno objed. A moj eludac se buni. Gladan sam.
- Velianstvo bi moglo prije objedovati.
- Ne, nikako. Zajedno u sa svojim sinom i kraljicom, ali gle, ide Anelo.
Lijenice, va je bolesnik strahovito gladan. Dajte neto, samo toliko da
prevarim eludac.
- Odmah u odrediti da neto donesu - ree lijenik pa izie.
- Mora da je teko gladovati. Kad Ivana proklamiramo, nahranit u sve gladne
ovog kraljevstva. Molit u za sretno vladanje mojeg sina.
I kralj zapone priati starcu o saboru, zasjedanju, o proklamaciji u ekim
krajevima. Ne moe vie zadrati svoju radost za sabor i ponovo naglasi.
- Jo dvadeset i dva dana.
Vrata se otvore. U dvoranu ulazi starica s crnom kapicom na sijedoj kosi. U ruci
joj zlatna zdjela puna smokava.
521
- Velianstvo, smokve... svjee ... slane... danas su stigle.
- Nardela, ona zna to treba kralju. Kako se nisam domislio. Starice, podaj mi.
Smokve sam uvijek jeo kad mi je bilo dugo ekati objed, ali u Budimu ih nisam ni
vidio.
Nardela pristupi kralju, drei u ruci punu zdjelu smokava. Kralj se smjeka,
uzme jednu, slasno jede i veselo prida:
- ekaj, Nardela. I ti e dobiti dar kad osvane veliki dan.
- Veliki dan, kralju moj.
- Samo jo dvadeset dva dana do Jurjeva, a onda - iznenada mu se lice namrti.
U trenutku zavlada njime silni gnjev i vikne:
- Nosi se, napolje - i ona preplaena izie.
- Tko toj budali dopusti da smjeta smokve na stol? Neka odmah doe dvoranin
stolnik. Kakva je to drskost. Nedostojna nepanja - vie kralj, crven od bijesa.
U sveanoj odori spreman za sveani objed upravitelj kralje-skog stola stupi
pred Matiju, zapanjen iznenadnom promjenom kraljeva raspoloenja.
- Gnjilim smokvama hrani svoga kralja? Kakve si smokve spremio danas za sveani
stol? One to ih je donijela Nardela?
- Velianstvo, nisam ni vidio to je unosila Nardela. Ona ih je uzela jo juer.
- Dok moji dvorani maste sebi svoju hranu najfinijim smokvama, najodabranijim
jelima, kralja dvore gnjilima, jo sad mi je gorko u ustima.
Na srebrnom pladnju unesu jelo i postave na stol.
- Nosite, ogadili ste mi jelo. Dajte mi vode da isperem usta. Gnjile mi
donosite. Gorka je bila smokva, sve mi se smuuje. Nedostojnici. Da nije bilo na
dvoru pokvarenih smokava, odkud bi ih ona budala uzela? Nosite to jelo. Idite mi
ispred oiju - kraljeva vika dopire u hodnik.
Onda ulazi Beatrica u sjajnoj haljini, iza nje princ Ivan. Uplaen pohiti k ocu.
- Oe, to se dogodilo?
- Hrane kralja gnjilim smokvama.
Ivan nastoji da stia strahovitu provalu kraljeva bijesa, a Beatrica mu miluje
lice i molei ga glasom tjei:
- Zaboravi to, Matija, nosim ti veseli glas: svjetina se progurala do Ivana,
prosula po njemu cvijee. Nisam ula drugo do urnebesno klicanje: Neka ivi
nasljednik prijestolja! Zasuli su ga cvijeem, prolazio je ulicama grada
trijumfalno. Nita vie ne stoji na putu naem Ivanu, nita i nitko, Matija. Ova
Cvjetna nedjelja pripada Ivanu i nama dvoje.
To prianje privlai kraljevo osjeanje, bijes se stiava, oi mu se sjaje.
- Oe, gladni ste - ree Ivan - idemo k objedu.

- Ne mogu okusiti nita. Ova gnjila smokva sve mi je zagadila.

- To se tebi samo ini dragi, - milo e Beatrica - ne misli vie na to. - Bit e
danas tvojih najmilijih jela - mora se krijepiti za Jurjev dan.
- Da, za Jurjevo, samo jo do Jurje...
S kraljeva lica nestane krv, oi mu se smutile. On klone. Svi potre. Kralj im
lei na rukama kao bez due.
Beatrica vrisne. Krik Ivanova uasa prodre kroz otvorena vrata u predvorju.
Dvorani, paevi i sluge pojure u sobu, svi bezglavo viu, tre.
- Lijenika, lijenika, Julius, gdje je? - vie Ivan glasom strepnje i uleti u
blagovaonicu gdje skupljeni dostojanstvenici, uzvanici i dvoranstvo oekuju
dolazak kraljevske obitelji k sveanom objedu.
Kad je stigao Anelo, odmah dade kralja poloiti na postelju. Lijenik pohita iz
dvorane. Iza njega je ostala nijema prepast... ,
Uz kralja je Beatrica,
izvikuje njegovo ime:
- Matija! Kralju moj! Ljubljeni muu moj!
Ne daje odgovora.
Smrtno blijed stoji Ivan do kraljevih nogu i zove lijenike...
- Za ime boje, to mu je? Pomozite. Nesvijest, jeli?
- Bit e. Neka brzo dou svi beki lijenici.
- Imamo ve svoje - odgovori straga tihi glas poslanika Ranzana
Dolaze dozvani lijenici, vrzu se, prepiru, jedni drugima dovikuju, dvorski
ljekarnici tre. Izlaze i ulaze, sukobljuju se nosei lijekove.
Onda se kralj makne, otvori oi.
Olakanje. Ivan se trza, kraljica se sputa na koljena.
- Matija dragi, to ti je? Boli te? Gdje? Reci svojoj Beatrici.
- Oe moj, dragi, ve vam je dobro? Je li? - pita Ivan, nadvivi se nad
postelju.
Kraljeve usne se miu, ne otvaraju, samo se tijelo svija u grevima.
Njegove oi su mutne, ugasle. Magleni pogled luta, zaustavi se na Ivanu. Usne se
opet miu, a nemaju glasa. Svijest kao da je nestala.
- Oe, dragi, reci togod?
Ali ne ree. U oima mu vene ivot, mue ga grevi.
- Dragi, mili, govori, reci to eli? - vapi Beatrica.
- Zato ne moe govoriti, gospodo lijenici - pita kraljica lijenike.
Oni ute, opipavaju mu ruke. Gledaju se, pitaju, bespomoni su. Dok oni to
dolaze iz Bea, pregledavaju kralja, vijeaju i onda ute ...
- to mu je? Recite mi - pita Ivan strogo.
523
i
i

i
- Jo ne znamo, visosti. Ne da se to ustanoviti na preac. Neto je pojeo.
- Pomozite mu. Uinite neto - zapovijeda Ivan - saberite se, gospodo, molim
vas, ne gubite glave.
Kraljica sama uzima lijekove i ulijeva ih u kraljeva usta.
Kralj strahovito stenje, hrope, vie, svaki taj glas prolazi kroz Ivanove
kosti. Beatrica se hvata za glavu, ide po sobi, viui:
- Pomozite! Ljudi, pomozite!
Jezoviti prizor provlai se odajom. Oko kraljeve postelje sve je vie ljudi, dok
zidinama odjekuje i prsima zadire strahovito kraljevo jaukanje.
Onda utihne i zaspi.
Traak nade proulja se mranim oima bolesnikove sobe. Nakon probdjevene noi
pohita Baka u kraljeve kancelarije. Svi tajnici, pisari, sjede blijedi,
zastraeni. On domahne rukom crvenoputom mladom tajniku, poe u susjednu sobu.
Plemi slijedi Bakaa i zatvori vrata.

- Tebi je princ povjerio zadau da poalje pisma zapovjedniku tvrave da pusti

na slobodu Varadija. Jedno je pismo bilo od princa Varadiju, a drugo kraljeva
odredba.
- Vi ste mi naloili ujae, da pismo ne odpoaljem dok mi vi ne kaete preplaeno e plemi.
- Da, znam. Daj ovamo pisma. Brzo.
Mladi ode, brzo se vrati i preda mu pisma. Baka upali svijeu i spaljuje ih.
- to e rei kralj kad dozna to ste uinili?
- Nee doznati.
- Nee? Dakle, zlo mu je, toliko da...
- Kraljevi su astrolozi ve prije osam dana prorekli kraljevu naglu smrt. Onda
nisam to vjerovao. Danas vidim da je sve svreno, ekaj, imam za tebe nalog.
Baka sjedne i stade pisati. Poto je napisao vie pisama, na jedno udari
kraljevski peat i ree plemiu:
- Ferenci, ovo je kraljevski nalog. Krenut e odmah u Budim i predati majci
princa Ivana ovo pismo. Tu kralj izrie elju da prineva majka smjesta krene u
Brezovicu, jer kralj ne bi htio da ona bude prisutna Ivanovoj proklamaciji.
Dakle, kad prineva majka krene, putem ispred Budima doekat e je ti s mojim
prijateljima iz dominikanskog samostana. Evo, tu je pismo za priora. Vi ete
prinevu majku odvesti u samostan. To se mora obaviti oprezno da nitko nita ne
opazi.
- Sve ste to pisali prioru?
- Potanko. Tebi je dosta da zna glavno. A sada dalje. Zna onu kuu uz palau
prineve majke u kojoj stanuje Damirova
ena?
- Ljepotica Gordana?
- Da. U ovom pismu nalae se u ime kralja Gordani da prati prinevu majku u
Brezovicu. Meutim, ti e se posluiti luka-vou i Gordanu otpremiti u svoj
vlastiti dvorac kraj Budima i
uvati je.
- Da uvam takvu ljepoticu? Moj ujae, to je opasna zadaa.
- Ti e je izvriti i zatvoriti Gordanu u dvorcu, opkoliti ga straom
najspretnijih i najpouzdanijih momaka. Ostat e s njima. Gordani ne smije
uzmanjkati nita. Valja dobro s njom postupati, ali ni jedna vrata u dvorcu neka
ne ostanu otvorena.
- Dakle, potpuno zatoenje?
- Kao da je u tamnici. Pazi, ako izvri ovaj nalog, stei
e uza me estito mjesto.
- To i elim. Dakle, Gordanu imam drati u strogom zatoenju?
- Dok ti ne poaljem novu odredbu.
- Naem li u Budimu Damira?
- Nee ga nai, on je s princem raskrstio zbog nje i Damir nee ni blizu.
Uostalom, uri se. Mora stii u Budim prije svakog glasnika koji bi tamo donio
vijest o kraljevoj smrti.
- Ako kralj ne umre?
- Nitko se vie ne moe nadati da bi ostao iv. To je rekao lijenik Anelo.
Dakle, sjedaj na konja i juri to bre, eli li se
dosei visoko.
- Bit e izvreno, na ast se zaklinjem. Prineva majka bit
e u samostanu, a Gordana u mojem dvorcu.
Po kraljevskim hodnicima vrzu se blijeda lica zastraenih pogleda. Idu i dolaze
dvorani, dostojanstvenici, sluge, poslanici, ape se, ispituje, sve
ispremijeano uzdasima, jecanjem. Svi lutaju bez cilja i svrhe, zahvaeni
panikom.
Lijenici se sagnu nad kraljem. Uzimaju mu ruke i opet se
usprave.
- Spava! - tiho e Ivan, a u grlu ga gui. - Spava!

- I nikad se vie nee probuditi. Strava prolijee odajom.

- Oe!
Ivanov krik prodrma zidine. Kraj umrlog lava zaurlao je
mladi.
Beatrica padne u grevit jecaj. Mukim se grudima lomi oaj.
Baka klekne i moli.
Na koljenima klei jedinac uz mrtvog oca, uzima bespomono beivotnu ruku i
miluje suzama. ini mu se: potresao se sav svijet i njegove ruevine pokopale ga
zajedno s ocem. U grudima mu se razlilo more alosti, a on tone, utaplja se i
nestaje...
Netko mu poloi ruku na ramena i uje plaui glas: >
- Nesretni moj,
Ivane...
- Kraljice - jeca on kleei.
- Bit u ti druga majka kako sam obeala tvom ocu.
Netko digne slomljenog princa. Omamljen, nepriseban, raza-bire Petra Gereba kako
je stao uz postelju kraljevskog mrtvaca i ve govri sveano, a ipak mu je glas
ganut:
- Strahovita nesrea kao grom iz nebeske vedrine zadesila je nas, kraljevstvo,
sve. Na okupu smo mi, kraljevi najvjerniji, mi koji emo biti zvani voditi
druge. Pozivljem vas nad kraljevim tijelom uz koje lebdi veliki duh: obnovite
prisegu koju ste poloili u ruke kralju tamo u Budimu. Prisegnimo ovdje nad
mrtvim tijelom naeg kralja da emo njegovu i nau elju provesti do pobjede, da
emo princa Ivana izabrati za kralja i nikog drugog.
Nad mrtvim tijelom provlai se bolan uzdah:
- Prisiemo princu Ivanu...
Onda Gereb nastavi:
- A dok se ne izvri kraljev izbor, polaemo vlast u ruke nasljednika princa
Ivana i kraljice udove Beatrice. Neka budu na elu kraljevskom vijeu. To se ime
sastoji od kraljevskih dostojanstvenika, nas ovdje i onih koji su u odsutnosti.
Kraljevu sinu i udovi kraljici priznajemo pravo da vladaju vijeem od asa dok
stalei ne odaberu i proglase novog kralja, kraljevog jedinca sina Ivana.
- Prisiemo na svaku rije - ree Stjepan Zapolja.
- Prisiemo! - odgovaraju tronuto svi. Kao smrtna molitva prolaze rijei
Ivanovim srcem. Grudi mu pucaju i baci se na oevo tijelo predan jadu.
- Visosti, velianstvo - tiho e Gereb - neoekivani udarac to je pao kao grom
iz sunanog neba trai da ve u prvim suzama odrimo vijeanje da nitko ne
dospije iskoristiti nau bol. Valja brzo, hitno rijeiti vane odredbe.
Beatrica digne zaplakano lice uglednicima to su ovog asa predali regenstvo
kraljevstva u njene i Ivanove ruke i ree:
- Osjeamo svu odgovornost vae odluke. Princ i ja oda-zivljemo se dunosti koju
ste nam nametnuli - i ponovo zajeca... Onda opet skine ruke s lica:
- Biskup Baka neka preuzme poslove kancelara dok se ne vrati biskup Filipec.
Pristaje li na to nasljednik prijestolja? - pita ona Ivana.
- Da, da - odvraa Ivan, guei se u suzama.
Oi Tome Bakaa uperene su u kraljicu. U njima je poitanje.
u licu tronue.
- Vaem velianstvu i nasljedniku prijestolja vjeran podanik
vrit e zapovijed - ree sveano.
- A vi gospodo, budite u pomo nesretnoj udovici i ostavljenom sinu. Savjetujte
nam. Pomozite.
- Prisegu* smo kralju za ivota, a kraljici i princu ovog asa
nad mrtvacem.
I nastade tiina. Kraljevi prijatelji okupili su se u dnu odaje. Svi su ovdje:
Matija i Pelar Gereb, rizniar Orban, Stjepan Zapolja, biskup peujski Eranus,
Ivan Batori, Stjepan i Mladen Beri-slavi i vjerni kraljev dvoranin Radulo.
Stoje kao stado prestraenih ovaca kojima je nestao pastir. U oima im oaj, u
dui strepnja. Suze se ukoile, zamrle, kao staklena smrt. Nad njim po svodovima

dvora kao da prolazi sablast to se uvukla podmuklo, nenadano i udarila ih usred

srca, usred slavlja ledenim krilima, bacila ih o tlo, savila u klupko strave.
Srca im se stisla, oi im iroko otvorena trae skutove nevidljive sablasti ija
krila teko osjeaju na svojim duama. A sve o to im se dotakne pogled:
rezbareno pokustvo, zlatni ornamenti na stropu, bogate umjetnine na stijenama,
sve dobiva oblik pitanja strahovitog, jezovitog: i ljudi, i stvari, i princ, i
mrtvi kralj, i krik plaa na hodnicima, i svaki glas, svaki uzdah pretvara se u
predodbu kraljevih prijatelja u neko strahovito pitanje. Ni kraljiin pla ni
prineva bol to ga savija do nogu mrtvaca ne mogu ih probuditi iz uasa, od tog
neizreenog pitanja to im duu ispunja stravom.
Koraci zatropou mrtvakom odajom, Beatrica kree prema vratima svoje odaje
polagano, sputene glave, jecajui. Svi pogledi uprti su u njenu visoku pojavu.
Za Beatricom zaklopila su se teka vrata poput crne aveti.