Definicija hrv.

jezika svi govorni i pisani idiomi (iz prolosti i sadanjosti) kojima su se sluili i slue svi
Hrvati.
- obuhvaa: organske i substandardne idiome te standardni jezik
- organski idiomi se rabe u ruralnim zatvorenim, homogenim etnikim skupinama
- substandardni idiomi nalaze se u meuprostoru izmeu organskih idioma i standardnog jezika; govor
urbanih intelektualiziranih sredita (razgovorni jezik, struni i dobni argoni te atrovaki jezik)
- standardni jezik = polifunkcionalan, elastino stabilan, autonoman (tj. prostorno i socijalno neovisan) i
svjesno normiran (stjee se uenjem)
- polifunkcionalnost st. jezika jezik mora biti ustrojen tako da se moe upotrijebiti u svim drutvenim
kontekstima
- elastina stabilnost jezik je stabilan sustav, ali mora biti elastian u odnosu na drutvene odnose koji se
neprestano mijenjaju; mora se prilagoavati tim promjenama
- drutveni kontekst uvjetuje aktivaciju odreenog funkcionalnog stila ili mjeavinu funkcionalnih stilova
(nikad ne govorimo stand. jezikom!)
Primarni stilovi (5)
Sekundarni odlikuju se hibridnou, tj. toliko su izmijeani da se ne mogu jasno izdiferencirati pa se
definiraju po mediju u kojem se javljaju (npr. reklamni stil koji uglavnom sadri elemente knjievnoumjetnikog stila)
- klasifikacija funkcionalnih stilova oteana je neprestanom promjenjivou drutvenog konteksta, i zato
govorimo o uvjetnoj klasifikaciji
Marina Katni Bakari (MKB)
1) sakralni stilovi (religijski tekstovi; usmeni i pisani)
- jezine su strukture u njemu ablonizirane i malo je odraza individualnog stila (npr. u propovijedi);
- ima magijsku funkciju (fatiku); oekuje se reakcija, trai se potvrda pripadnosti vjerskoj zajednici (npr.
krianje)
- Sv. Pismo ima magijski karakter, rije se smatra magijskim sredstvom, otud i elja za uvanjem starih
jezika
2) profani stilovi (svi ostali)
- preregistracija postupak prijenosa sakralnih struktura u profane (npr. citati u romanima)
- tekoe klasifikacije: promjene drutvenog konteksta, javljanje prijelaznih oblika; tekoe pri obuhvaanju
svih jezinih oblika koji su posljedica drutvene promjene (npr. tehnoloki razvoj; vlak)
Podjela funkcionalnih stilova prema Siliu (5):
1) administrativno-poslovni
1

2)
3)
4)
5)

novinarsko-publicistiki
knjievno-umjetniki
znanstveni
razgovorni

MKB (6)
PRIMARNI:
1)
2)
3)
4)
5)
6)

razgovorni stil
administrativni
knjievno-umjetniki (prozni, poetski i dramski podstil)
znanstveni (zn. u uem smislu, znanstveno-udbeniki podstil)
urnalistiki (stil sredstava masovne komunikacije)
publicistiki
a. publicistiki stil u uem smislu
b. znanstveno-popularni
c. memoarski podstil
d. knjievno-publicistiki podstil

SEKUNDARNI:
1) stripovni
2) scenaristiki
3) esejistiki
4) retoriki (oratorski i debatni podstil)
5) reklamni stil

1) RAZGOVORNI STIL
- najstarija varijanta jezika/funkcionalnih stilova
- javlja se u:
- usmenom (dijalog, polilog + elementi monologa koji se pretvara u dijalog; tra, utnja)
- pisanom obliku (sms, el. pota, internetski forumi, pisani intervjui)
- jezik svakodnevne privatne i javne komunikacije u neformalnim situacijama koje nisu odreene nekim
konvencijama
- znaajke: spontanost, nepripremljenost, digrestije, naglo mijenjanje teme, smjena govornika, razliite
ekspresivne karakteristike
- anrovi: molba, prijekor, elja, estitanje, razgovor, tra, anegdoda, suut, obeanje naredba

- tra je nestabilna narativna stuktura izrazito interaktivnog karaktera

- razvija se kao monolog, ali je isprekidan pitanjima, digresijama, komentarima; rasplinjuje se i dobiva neke
prvotno neplanirane elemente
- funkcija traa (na prvi pogled) jest prenoenje informacije, ali ona nije primarna
- tra se koristi kao vrsta manipulacije, uspostavljanja socijalne kontrole
- implicitna funkcija traa jest uspostavljanje kohezija drutvene skupine (2-5 ljudi), zatim iskazivanje
solidarnosti prema sugovorniku/lanovima skupine, provjeravanje norme kulturno-socijalnog ponaanja,
nain uspostavljanja hijerarhijskih odnosa u skupini
- opi princip funkcionalnog razgovornog stila jesu etiri naela suradnje:
1) kvantiteta (optimalna koliina informacija u razmjeni)
2) kvaliteta (pokazatelj provjerenosti i tonosti informacije)
3) relevantnost (uzajamno prilagoavanje temi)
4) modalitet (izvedba ne smije biti dvosmislena ni preopirna, ve jasno i precizno artikulirana)
2) ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL
- stil slubene komunikacije
- najnormiraniji f. stil hr. jezika; normiran je do te mjere da se neki njegovi anrovi ostvaruju kroz
propisane obrasce
- s obzirom na funkciju podstilova administrativnog stila ostvaruje se u usmenom i pisanom obliku
- ima 5 podstilova:

1) zakonodavno-pravni
- pisani (zakoni, ustavi, statuti, rjeenja)
- usmeni (sudaki govori u sklopu sudskih procesa)

2) drutveno politiki (izjava, saopenje, politiki programi, rezolucije, deklaracije)

3) diplomatski (memorandumi, protokoli, izjave suuti, estitke)
4) poslovni (ugovori, fakture, uplatnice, narudbe)
5) personalni (albe, oporuke, punomoi, autobiografije + estitke i suuti); normiran, ali najekspresivniji
* razmisli 6) upuivaki podstil (recepti, vozni redovi)
- znaajke administrativno-poslovnog stila:
- jasnoa, preciznost, tonost i potpunost (tonost informacije ne podrazumijeva gramatiku tonost
konstrukcije)
- neemocionalnost, ekonominost izraza, imperativnost i kliejiziranost, objektivnost
- prevladavanje imenica ak i kada to nije gramatiki opravdano (odluiti donijeti odluku)

- imenice djelomino zamjenuju glagole (izvriti pregled/uplatu, uputiti estitku, podnijeti izvjetaj; sustav,
ustroj, mehanizam, reim, politika...)
- kolokvijalizmi i kancelarizmi ustaljenje rijei i izrazi (rijei paraziti) koje pojaavaju dojam i radi toga
se kae uz druge rijei; takve rijei odaju stilove jer su karakteristine
- posuenice iz drugih stilova se takoer javljaju u administrativno-poslovnom stilu (drama, farsa,
tragedija, scenarij)
- umjesto impliciranih gramatikih sutruktura javljaju se eksplicitne (zbog elje za preciznou, tonou i
jasnoom)
a) umjesto veznika i prijedloga vezniki i prijedloni izraz
- radi = s ciljem; ako, kad = pod uvjetom; kad, dok = u vrijeme dok; kako = na nain kako
b) umjesto Instr. sredstva bez prijedloga prijedlozi i prijedloni izrazi
- televizijom = preko televizije
c) pleonazmi; uporaba imenica (podruje, oblast, polje, proces, stanje, sfera, domena, sektor, plan) uz
imenice koje znae to isto
- u domeni politike, u oblasti zdravstva
- dokidanje gramatikih razlika
a) zamjeniko-vezniki oblici koji, kakav u Ak. jd. m.r. i za ivo i za neivo koriste se oblici za ivo (zbog
preciznosti i transparentnosti)
b) pridjevi na ov, -ev, -in skladnjaju se po modelu sklonidbe odreenih pridjeva
- U Radievom govoru...
- Iz njihovog se protesta vidi...
- Iz njezinog dnevnog reda...
c) neodreene zamjenice netko, neto, neiji, nekoji, nekakav rabe se samo u tom obliku
-

gl. se vremena svode samo na prezent, perfekte i futur

reenica je kratka, bez suvinih opisa i inverzije
gram. subjekt i predikat su nazoni, a ne pretpostavljeni kontekstom
Primjeri pleonazama:
- kako i na na koji nain, no meutim, na vrijeme od dvije godine, u sastavu od pet lanova, oko desetak,
neophodno potreban, biti nazoan/prisutan na
Takoer:
- u vezi + G
- unato + G

3) NOVINARSKO- PUBLICISTIKI STIL

- urnalistiki (po MKB odgovara Silievu novinarsko-publicistikom stilu)
- publicistiki
- Sili: knjievno-novinarski anrovi unutar novinarsko-publicistikog stila ostvaruju se u novinama, na
radiju i televiziji te internetu
- SILIEVA DISTINKCIJA NOVINARSTVA I PUBLICISTIKE:
a) novinarstvo proces pisanja i izdavanja dnevnih i periodinih novina
b) publicistika taj pisani materijal dnevnih i periodinih novina
MKB: arovi koji se ostvaruju u:
- urnalistikom stilu sredstvima masovne komunikacije
- publicistikom stilu sve publikacije za koje je potrebna ozbiljnija i opirnija priprema pri obradi neke
teme
- aktualnost predstavlja razliku izmeu publicistikog i urnalistikog stila
- namjena: namijenjeni su adresatima razliite dobi, zanimanja, rase... (etnikim skupinama) i zato stil
mora biti automatiziran, tj. raspolagati ustaljenim jezinim obrascima kako bi tekstovi bili lake dostupni
arolikim recipijentima, a ta formulainost izraza omoguava i kratak rok pisanja/prenoenja vijesti
- razliiti mediji uvjetuju znaajke arna (npr. intervju nije isti u svom pisanom i usmenom obliku; pisani je
lektoriran i prilagoen stand. normi, a usmeni sadri elemente razgovornog stila; dakle, hibridniji je)
- takoer, npr. utakmica na radiju, televiziji i u novinama
- feljton, lanak i polemika
- referencijalna (priopavaka) i konativna (apelativna, uvjeravaka) funkcija
- svaka vijest jest interpretacije (ideologije razliitih reima)
- s obzirom na informaciju koju naslovi prenose dijelimo ih na:
1) nominativne
- imenuju sadraj; prevladavaju imenice i pridjevi, glagoli su svedeni na glagolske pridjeve (trpne)
- Pronaen brod, Ispovijed ubojiine ene,
2) informativne
- na saet nain pokuavaju prenijeti sadraj
- prevladavauju upitnici i usklinici te razliiti glagolski oblici
- Otkrie ima teinu Nobela!
5

3) reklamni ili propagandni

- apelativno strukturirani usmjeravaju na konzumaciju teksta te informaciju koju posreduje
- prevladavaju upitnici i usklinici te imperativi
- Mravite s novim ajem!
- Rastezljivo, prozirno i ve vieno!
MKB
- publicistiki u uem smislu (kuharski prirunici, prirunici o drutvenim dogaanjima, prie slavnih...)
- znanstveno-popularni stil (knjige za psiholoku samopomo)
- knjievno-publicistiki (putopisi, reportae, feljtoni)
- memoarski (memoari, sjeanja, uspomene)
4) KNJIEVNO-UMJETNIKI STIL
- najnenormiraniji, najindividualniji
- neki ga ne smatraju uope funkcionalnim stilom
- Pranjkovi: ne moe se normirati
- postavlja se spram jezika kao sustava i standarda, negdje izmeu ta dva pristupa jeziku
- j. kao sustav ne podlijee kontekstu, unutarnje normiran, fleksibilan
- j. kao standard podlijee unutar i izvanjezinim normama, ne doputa arhaizme, strane elemente,
dijalektizme, devijaciju od pravopisnih i gramatikih pravila i sl. osim unutar knjievno-umjetnikog (tamo
oni imaju svoju funkciju)
- knjievno-umjetniki stil mu oponira
- BAGI GA NAZIVA BELETRISTIKIM STILOM, nemogue ga je svesti pod funkcionalne stilove
zbog sljedeih argumenata:
1. Funkcionalni su stilovi drutveno verificirani, ustaljenog iskaza
- beletristiki stil je apstrakcija, sloen iz razliitih funkc. stilova
- nema fiksnog modela
2. Odnos prema zbilji
- funkc. Stilovi proizlaze iz stvarne potrebe za usustavljanjem oblika, pragmatini su, slue za komunikaciju
u odreenim kontekstima
- knjievno-um. Stil ima neposredan odnos prema zbilji, on je sekundarni jezik
3. Funkcionalnim stilovima nije poeljna jezina kreativnost
- knj.-umj. je utemeljen upravo na j. kreativnosti
- semantika drugih stilova ustaljena je i tipina
- svaki umj. tekst je vieznaajan, do njega se dolazi interpretacijom

Katni
- podstilovi: dramski, umjetniki, prozni
- zajednika obiljeja preregistracija: preuzimanje elemenata dr. funk. Stilova
- kada je preuzimanje unutar podstilova knj.-umj. onda je rije o stilizaciji (intratekstualnost)
- odnos prototeksta i glavnog teksta (primjerice razgovorni stil kao primarni, prototekst -> knjievno
umjetniki kao sekundarni, glavni tekst)

5) ZNANSTVENI STIL
- blizak administrativnom
- izrazito normiran
- ostvaruje se pismeno i usmeno
Sili:
- tradicionalnist
- objektivnost, apstraktnost, jasnoa, konciznost, koherentnost, terminoloka usustavljenost
1. Objektivnost
- reduciranje elemenata subjektivnosti, empirijskog subjekta, svoenje na periferne dijelove teksta, vani su
subjekti u tekstu.
- empirijski S samo je kreator teksta koji nas ne zanima. Njegov je udio u tekstu priguen, ne smije biti
ekspresivan, to ometa argumentacijski proces
- pomou citatne reference (Ja) samo se posreduje u argumentacijskom procesu
2. Apstraktnost
- odnosi se na uopenost znaenja, nekontekstualiziranost znanstvenog teksta, ne vee se uz prostor, stilski
period, on je univerzalan
- apstraktne jezine kategorije:
glagolske kategorije infinitiv, prezent, futur I. i II., kondicional, imperativ
kategorije lica 3. l. jd i mn. -> inkluzivno mi trai od itatelja da zajedno s autorom sudjeluju u
recepciji predloka
-> mi skromnosti funkcija prikrivanja subjektivnosti (Rei emo da)
1. l. mn; 2. l. opeg znaenja
- meutim u novije vrijeme ja postaje argument te ulazi u znanstveni diskurs
- u konkretnoj komunikaciji odnos adresanta i adresata je primaran, poruka je samo most za komunikaciju
- u apstraktnoj komunikaciji poiljatelj postaje manje bitan od poruke, primatelj se ne priziva (znanstveni
stil)
- glagolske kategorije vremena ne upuuju na stvarno vrijeme dogaanja
7

- naglasak na predmetu a ne vremenu dogaanja

- posebno puno inaica gl. Kategorija u procesu eufemizacije
futur analiza teksta pokazat e; poveu li se/budu li se povezali
infinitiv Dobro je sjetiti se
kondicional Mogle bi seinterpolirati
imperativ Vratimo se naas
Konektori
- logian slijed, reenica kao potpuna informacija, sve se mora izrei potpunom informacijom
- vezni elementi povezuju i objanjavaju dijelove, dre znanstveni tekst na okupu, zamjenjivanje sadraja
- reenini (izmeu rijei) i tekstni konektori (izmeu reenica)
A) REENINI
- veznici, povezuju na razini rijei
- npr. Poezija je vodoskok jer
B) TEKSTNI
- povezuje sadraje na razini teksta (posvojne, osobne, odnosne, pokazne, zamjenice, prilozi, modalne rijei,
frazeologirane konstrukcije)
- npr. U prvom redu, s jedne strane, valja rei, kao primjer moe posluiti
3. Jasnoa i konciznost
- odnosi se na to da tekst sadrajem i jezikom mora biti primjeren primatelju kojem je upuen
- informacijski ekonomian (ne smije imati prazne reenice)

4. Koherentnost
- kompaktnost nizanja informacija, organiziranja teksta
- bez digresija unutar teksta, one prelaze u fusnotu
- uzrono-posljedine veze
5. Terminoloka usustavljenost
- uporaba termina/rijei ije je znaenje dekontekstualizirano
- jednoznani termini, bez sinonimije unutar istog podruja
- 3 terminoloka sloja:
1. opeznanstveni termini (kategorijalni pojmovi, upotrebljavaju se u svim znanostima)
2. uskoznanstveni termini (samo unutar tog podruja)
8

3. srodnoznanstveni (u srodnim znanstvenim podrujima)

Katnika
- ne razlae previe
- znanstveni stil mora biti neemocionalan
- to se postie stilskim postupcima
- nemogue je ostvariti potpunu deekspresivnost
- uzorak postmoderni za intertekstualne strukture
- poliloki strukturiran, niz simultanih glasova
a) znanstveni u uem smislu
- namijenjen adresatima sa slinim stupnjem znanja o temi
- formalna signalizacija, organizacija (saetak, glavni tekst, fusnote, biljeke, citate, popis literature,
predmetni/imenski indeks)
- znanstveni citati vaan dio argumentacijskom materijalu, 3 funkcije:
1. Autoreferencijalnost sam sebe deklarira kao znanstveni stil, ne nuno eksplicitno
2. Intertekstualnost uputiti na njegovu dijaloginu intertekstualnu prirodu
3. Izricanje vrijednosnog suda (eksplicitno ili implicitno)
- saetak
- daje osnovnu informaciju o sadraju, metodologiji, ciljevima i zakljucima
- bez fusnota, citata
- kljune rijei
- olakati kategorizaciju rada
anrovi
- pisani (struni rad, doktorat, prethodno priopenje)
- usmeni (predavanja, izlaganja uvodi i razgovorni stil)
b) znanstveno-udbeniki
- namijenjen primateljima koji tek ulaze u odreeno znanstveno podruje
- s obzirom na dob primatelja odreuje se razina metajezika
- postaje sve sliniji a) to je razina via
- anrovi: udbenik, skripta, prirunik
- est u medijima (obrazovne emisije, internet)
INSTANCA SUBJEKTA
9

- znanstveni tekst nema likove

- NO!
MIRNA VELI
- ipak postoje znanstveni likovi, to su oni na koje se iskazni subjekt (glavni subjekt odnosno autor) referira)
- glavni S je dokaziva
- Mirna uzima rad Maje Petrovna Senkevi
- Senkevi: govorni klieji proizvode jezinu stilsku neutralnost znanstvenog teksta
- govorni klieji (prezentativi) su: konektori, vezni elementi, sadrajno nedoreeni elementi, nemaju
referencu
- reprezentativni su, s druge strane sve tvrdnje koje prezentativi najavljuju
- Veli se referira na Senkevi ne postoje neutralni iskazi (prezentativi su sredstvo pokazivanja iskaznog
subjekta u znanstvenom tekstu)
- iskazni S slui se prezentativima (veznici, vezni prilozi, obezlieni glagolski oblici i oblici u 1. l. mn.)
kako bi prikrio subjektivnost i aktivirao itatelja
- time se pomou prezentativa vri selekcija itatelja laici ne mogu ui u takav komunikacijski model, s
druge strane kompetentni auditorij ravnopravno sudjeluje u komunikaciji)
- prezentativi su mjesta kojima iskazni S apelira itateljima, uvjerava ih u proces spoznavanja i sami
spoznaju
- imaju funkciju ublaavanja kategorinosti iskaza, ali u funkciji odgaanja odgovornosti za iskazano
- mi je inkluzivno, ukljuuje itatelja i dijeli odgovornost na svoje stavove

MICHEL FOUCAULT:- polazi od podjele na primarni i sekundarni diskurs (znanstveni)

- funkcija autora znanstvenog teksta iskaznog S, analogno prevoenje prvog diskursa, ponavlja prvi
diskurs drugim rijeima koje su jasnije za primatelja, na temelju toga se predloak uvodi u poredak
(poetoloki, stilski, ansrovski)
- iskazni S svojim prevoenjem konstruira oznaeno prvog teksta, koji funkcionira kao oznaitelj
- diskurs je po prvi puta predmet bavljenja
- iskazni S je transdiskursivan on je autor drugog diskursa, no istovremeno omoguuje i druge tekstove
KATE HAMBURGER:svi iskazi su izraz stvarnosti. Teorijski iskaz oblikuje se teorijski S, S znanosti i
filozofije. On se prikriva, mjesto preputa objektu, nije vaan kao individualnost. Postoji apsolutno
objektivni iskazi bez S matematiki iskazi; formira se interindividualni, nevidljivi subjektivitet, on nije
gramatika osoba, nego je rezultat razliitih zamisli i spoznaja.Nema apsolutno subjektivnih iskaza

10

DUBRAVKA ORAI-TOLI: 3 tipa subjektivnosti: 1. JA: dijeli se na struno: samo inscenacija

subjektivnosti. Kada se ja i pojavljuje jednako je retorika maska kao i mi teorijski autoritet ja uvijek je
zamjenjivo s mi
Autobiografsko ja: mogue samo u perifernim dijelovima znanstvenog teksta (uvod, fusnote, pogovor)
2. MI: osim mi skromnosti postoji i stvarno mi (stvarni kolektivni subjekt, u razliitim empirijskim
znanostima), kraljevsko (pretenciozno) mi
ANDREA ZLATAR: iskazni S: 1. znanstveni iskazi bez gramatiki iskazanog iskaznog S (ja, esto mi)
desubjektivizacija, u edukacijskim tekstovima (Uvod u knjievnost, Solar Teorija knjievnosti). Moe se
tip subjekta povezati s tipom znanstvenog teksta; 2. Prevladava mi (Viktor mega - Povijesna poetika
romana); 3. Iskazi u kojima nema obiljeenog ja subjekta, cijeli je iskaz organiziran tako da se proces
spoznavanja izvodi pripovijedanjem. Preuzimaju se forme narativnog teksta kako bi se prikazao
argumentacijski proces. Dojam naglaenog ja koji nije gramatiki iskazan; znanstvena esejistika ( Solar Smrt Sancha Panze); 4. Ja koji se pojavljuje na perifernim dijelovima teksta, nije autobiografsko ja.
Pojavljuje se i u tijelu glavnog teksta (jasno je kako se proiruje i na tijelo teksta); Becker- Semiotika
knjievnosti; 5. Oblik predavanja, dijaloki tip subjektiviteta, intersubjektivna situacija. Iskazani S se
obraa primateljima, mi ukljuuje itatelja, dijele proces spoznavanja i odgovornosti-inkluzivno mi; 6.
Autobiografsko ja koje je legitiman znanstveni autoritet

MEDIJSKI SUBJEKT
- iz perspektive interakcije medija kao
tehnologijskog (vizualni, auditivni, pisani itd. sredstvo posredovanja poruke)
sociologijskog (organizacijsko-institucijski fenomeni znanost, knjievnost, kultura itd.)
fiziologijskog (tvar razliitih umjetnosti jezik, kamen, boja, drvo itd.)
Medijski S u pjesnitvu
- transkodna instanca, pretoiste razliitih medijskih kodova
- primarno pjesniki S ali istodobno i S koji preuzima identitet medija na koje se referira
- matini kod polazite i krajnji cilj
- krajnji cilj artikulirati komentar implicitno/eksplicitno spram svih kodova koje u tekstu emitira

- od fikcionalnog diskursa prema znanstvenom

- koristi uinke, strukture teorija drugih medija
- komentar u tekstu uvijek je metatekst
11

- medijski S u znanosti mora biti empirijski, drugaije se ostvaruje nego u pjesnitvu, on koristi teorije
drugih medija, kod strukturira prema ve postojeim spoznajama
- cilj izrei eksplicitni komentar spram predloka
SEKUNDARNI STILOVI
Imaju kompleksniju jezino-stilsku strukturu, hibridniji
1. ESEJISTIKI STIL
- pojam eseja prvi puta 1580. Michael de Montaigne
- franc. essai = ogled
- Francis Bacon 1597. drugi tip eseja
- znanstveni i knjievno-umjetniki stilovi u kombinaciji
Jezino-stilske znaajke:
- 1.l.mn. je inkluzivno mi potie itatelja na aktivnost (dodajmo, slijedimo, moemo)
- 1. l. jd. i mn. realizira se implicitna apelativnost, ele uvui itatelja
- 2. l. jd. i mn. eksplicitna apelativnost (oekujem da ete, dopustite da ja sada zapitam)
- retoriko pitanje simulira komunikacijsku situaciju, tj. razgovor (Moe li netko osporavati da se danas
slua laka, zabavna glazba?)
- kombinacija ekspresivne (igrom rijeima) i referencijalne funkcije
- S ne skriva emocionalni stav prema predmetu/metajeziku
- stilska dekorativnost (kao Atena iz Zeusove glave)
a) MONTEIGNEVSKI TIP ESEJA
- znaajke: subjektivnost, arbitrarnost u pristupu temi i formi, nema namjeru do kraja apsorbirati temu,
skeptinost i ironinost pri pristupu temi, stilska dekorativnost
a1) subjektivnost
- oblikuje se emancipirani S, on pristupa temi tako da kroz elaboraciju teme vri proces autospoznavanja
- proces razvijanja argumentacije teze dovodi do spoznaje vlastitog svjetonazora
- S je stalo do njegove pozicije u eseju
- tema prema tome nije u prvom planu, smanjena referencijalna funkcija pred ekspresivnom
- takav emancipirani S nije autoritativan spram teme, ne tei zavretku elaboracije
- njegovi stavovi su tek neke od mogunosti o temi, ne moe ih prezentirati kao jedino rjeenje
- tema nije prikazana kao apsorbirana graa
- S je skeptian spram svog stava i stavova drugih, ulazi u polemike spram drugih stavova, esto je ironian
pri razvijanju teme
- on je arbitraran po pitanju teme, otvoren za sve teme, fleksibilan
12

- izlagaka struktura nije kruta ve asocijativna

- pie gotovo strujom svijesti, argumente koji mu padaju na pamet
- nema znanstvene terminologije
- fragmentarna i diskontinuirana struktura (proizlaze iz arbitrarnosti)
a2) stilska ukraenost
- pribliavanje stavova itatelju
- stilske figure zbog slikovitijeg prikaza teme
- figure nisu u funkciji dekoracije ve imaju funkciju argumentacije
b) BACONOV TIP ESEJA
- suprotan 1.
- drugi tip S, on je superioran spram teme, ne doputa itatelju da intervenira
- taj S nee biti impresijski raspoloen, zanima ga samo racionalnost
- nain izlaganja blizak znanstvenom logian, sistematian, uzrono-posljedian
- ne koristi stilske figure
- koristi antitezu i sentenciju

2. SCENARISTIKI STIL
- hibrid drmaskog, razgovornog i djelomino knjievno-umjetnikog stila
- dijalog, autorski komentar
- scenarij je namijenjen tono odreenoj itateljskoj publici (redatelj, producent)
- planiranje strukture filmskog izlaganja
- u autorskom komentaru priprema producentu i redatelju, inf. o vremenu, prostoru, izgledu likova, poloaju
likova u prostoru i njihovom meusobnom odnosu
- mora predvidjeti kompletnu scenografiju
- ne mora biti verbalno pisan, moe biti i intersemiotiki (grafiki znakovi, strip)
- moe biti izvorni ili adaptacija tekstovnog predloka
- razgovor u scenariju adaptacija stvarnog razgovora
- film selekcija zbilje, nikad nije slika zbilje
- oblikuje se prema naelima:
naenosti postupno otkrivanje segmenata iz kojih e se razviti filmska pria, inf. predstavljene od totala
prema detaljima (irih prema uim)
skrivenosti skrivanje elemenata prie do samog kraja kako bi se pria mogla realizirati, ostvarenje dojma
nenamjetenosti prie, da se ona odvija pred naim oima
13

vidljivosti prie vidljivost same strukture prie, pria je jasno uoljiv element

3. STRIPOVNI STIL
- strip kombinira verbalne i crtene znakove
- gostujui stilovi: razgovorni, knjievno-umjetniki
- crte je primarna sastavnica stripa
Crteni stil:
1. Oblaii
- istovremeno metajezina funkcija (otkriva kod, da je rije o stripu), inf. o razini na kojoj se realizira
sadraj oblaia
- oblaii uz rub razina pripovjedaa koji je izvan radnje
- oblik i vrsta oblaia ukazuju na:
psiho-emocionalno stanje lika
razinu na kojoj se replika realizirala (govor, misli)
izvor glasa
- crtena izvedba verbalne razine:
1. kaligrami simultano posjeduju vie sadraja, likovna obrada verbalnog znaka (font, debljina slova),
esto van oblaia kad izraavaju onomatopeje
2. piktogrami sliice sline sadraju predmeta na koji se odnose
3. ideogrami opepoznati simboli koji ukazuju na neku ideju
- prema crtenom stilu
1. realistian vea usmjerenost na lika, on je nositelj radnje, radnja prelazi u 2. plan
2. karkaturan tipiziranje, podrazumijeva univerzalnost, lik je u 2. planu, identificiramo se s radnjom
- postoje razine kad vizualna razina dominira nad verbalnom, no obrnuto nikad
- vizualizirane metafore (zvjezdice, sreka, bombe) predstavljaju neku emociju
4. REKLAMNI STIL
- najhibridniji, objedinjuje sve funkcionalne stilove
- primarna funkcija je konativna (apelativna) - reklama je upuena primatelju i eli ga uvjeriti
- na j. razini 2. l. jd. ili mn.
- kad nije vidljiva gramatika realizacija odnos fonta, oblik izvedbe koji privlai pozornost i uvjerava
- referencijalna f. usmjerenost na proizvod, opis proizvoda, hvaljenje
- ekspresivna f. ostvaruje se kroz 1. l . poiljatelja, emotivni stav prema poruci
-metajezina f. reklama se referira na reklamu
- fatika f. postojanje koda se provjerava s ponavljanjem imena proizvoda, uvjeravanje gledatelja na kod
14

- estetska f. ostvaruje se kroz metatekstualne intervencije referiranje jedne reklame na drugu, filmove,
knjievne citate, interlingvalnost...
- Bagi (figurativna obiljeja)
1. Ponavljanje (glasovnim ponavljanjem ostvaruje se laka zapamtljivost, leksiko ponavljanje, sintaktiko
ponavljanje, ritmiziranje poruke)
2. Antropomorfizacija (pridavanje ljudskih osobina proizvodu, izazivaju afektivnost potiu na intimizaciju s
proizvodom)
3. Paradoksalnost (antiteze, paradoksi, oksimoron, jaz izmeu znaka i smisla, spajanje nespojivog)
4. Konvergentnost (kombinacija figura)
5. Evokativnost (parafraza poslovica kojima se pridaju druga semantika vrijednost, evocirani segmenti
moraju biti opepoznati, evocirano se usmjerava na proizvod)

15