PRIPOVJEDNI ANROVI

a) Prozno pripovijedanje
mali oblik novela
veliki oblik roman
pripovijedanje srednjeg opsega povest' (pripovijest)
O opsegu djela ovisit e kako e autor rasporediti fabularnu grau, kako e izgraditi svoj
sie, kako e u nj uvesti tematiku.
Novela obino ima jednostavnu fabulu, s jednom fabularnom niti. Novela se razvija u
pripovijedanju. U pripovijedanje se uvode motivi situacije, karakterizacije, djelovanja i sl.
Na taj nain razvitak fabule ima veu pripovjednu slobodu nego u drami. Spajenje motiva
mora biti pripremljeno. Ovdje mogu biti dva sluaja: neprekidno pripovijedanje u kojem je
svaki novi motiv pripremljen prethodnim, i fragmentarno u kojem je mogu prekid u
pripovijedanju. Veliku ulogu igra moment skaza (kazivanja) - vrlo se esto uvodi
pripovjeda u ije se ime i priopuje sama novela.
Okvirni motivi se svode na opis okolnosti u kojima je autor uo novelu, ponekad se uvode
motivi koji izlau povod za priu. Razrada kazivake manire oituje se u izradi posebnoga
jezika (leksika i sintakse) koji karakterizira pripovjedaa, u sustavu motivacija pri uvoenju
motiva, a taj je sustav povezan pripovjedaevom psihologijom i sl.
Vrlo irok krug novela napisan je u maniri apstraktnoga pripovijedanja, bez uvoenja
pripovjedaa i bez razrade kazivake manire.
Osim novela s fabulom, mogue su nefabularne novele u kojima nema uzrono-posljedine
zavisnosti meu motivima. Obiljeje je nefabularne novele da se lako rastavlja na dijelove i
ti se dijelovi lako premjetaju, ne naruavajui pravilnost opega tijeka novele.
Osnovno obiljeje novela kao anra jest vrst zavretak . novela ne mora obvezatno imati
fabulu koja dovodi do stabilne situacije, isto tako ona ne mora prolaziti kroz lanac
nestabilnih situacija . ponekad je dostatan opis jedne situacije da se novela tematski ispuni.
U fabularnoj noveli takvim zavretkom moe biti rasplet.
Obino se u kratkoj fabuli u kojoj je teko iz samih fabularnih situacija razviti i pripremiti
konano rjeenje, rasplet postie uvoenjem novih likova i novih motiva koji nisu
pripremljeni razvitkom fabule.
Zavrni motivi slue kao glavni postupak zavravanja novele. Obino je to uvoenje novih
motiva drukije naravi nego to su motivi novelistike fabule. Ti novi motivi na kraju
novele dobivaju u naoj percepciji zbog knjievne tradicije znaenje iskaza velike
teine, sa snanim skrivenim, potencijalnim emocionalnim sadrajem.
Pobono motivi pribliavanje tipu regresivnih raspleta koji svim motivima uvedenim u
novelu daju novi smisao.
Elementi novele jesu kao i u svakome pripovjednom anru pripovijedanje (sustav
dinaminih motiva) i opisi (sustav statinih motiva). Obino se izmeu tih dvaju nizova
motiva uspostavlja neki paralelizam.
U razliitim epohama zapaena je tendencija prema ujedinjavanju novela u novelistike
cikluse.
Postupak povezivanja novela s pomou okvira, tj. novele koja za jedan od svojih motiva
ima prianje. Uokvirivanje moe biti razliita tipa: ili u obliku prologa odnosno
predgovora, ili prstenasto kada se nakon zavretka ciklusa novela obnavlja pripovijest o
pripovjedau koja je djelomice priopena u predgovoru.

vrim zbliavanjem novela ciklus se moe pretvoriti u jedinstveno umjetniko djelo

roman.
Nizanje novela oko jednoga junaka jedan je od uobiajenih postupaka ujedinjavanja
novela u jednu pripovjednu cjelinu. Ipak, to je sredstvo nedostatno da bi os ciklusa nastao
roman.
Obino u novelama, ujedinjenima u jedan roman, ne zadovoljava to da je samo glavni junak
zajedniki, nego i epizodna lica takoer prelaze iz novele u novelu.
Nuno je ne samo da se novele ujedine nego ih treba uiniti nezamislivima izvan romana,
tj. treba unititi njihovu cjelovitost. To se postie odsijecanjem zavretka novele,
zaplitanjem motiva novela. Takvom se obradom novela kao samostalno djelo pretvara kao
siejni element romana.
Novela kao samostalan anr jest zavreno djelo. Unutar romana to je samo vie ili manje
osamostaljen siejni dio djela i ne mora biti zavren. Ako unutar romana ostaju potpuno
zavrene novele takve novele nose naziv umetnutih novela. Umetnute novele
karakteristina su osobitost stare tehnike romana.
Roman kao velika pripovjedna forma obino se svodi na povezivanje novela u jednu
cjelinu. Tipian postupak povezivanja novela jest njihovo postupno izlaganje koje se obino
nie oko jednoga junaka i izlae prema kronologijskoj postupnosti novela. Takvi romani
grade se kao junakov ivotopis ili povijest njegovih putovanja.
Zavrena situacija svake novele predstavlja poetak sljedee novele.
Da bi se opaalo postupno kretanje u romanu, potrebno je da svaka nova novela u romanu
u usporedbi s prethodnom ili proiruje svoju tematsku grau, ili svaka nova junakova
pustolovina mora biti sloenija i tea od prethodne.
Tako izgraen roman naziva se stupnjevitim ili lananim.
Za stupnjevitu su izgradnju tipini sljedei postupci povezivanja novela: 1) Laan rasplet,
2) Motiv tajna. U novelama figuriraju motivi kojih je fabularna uloga nejasna pa potpune
povezanosti ne dobivamo. U nastavku se tajna otkriva. 3) Romani stupnjevite izgradnje
obino obiluju uvodnim motivima koji zahtijevaju novelistiko ispunjenje. Takvi su motivi
putovanja, prognanja isl.
Drugi tip romaneskne izgradnje jest prstenasta izgradnja. Njegova se tehnika svodi na to
da se jedna novela (okvirna) razmie.
Trei tip to je paralelna izgradnja. Obino se likovi grupiraju u nekoliko samostalnih
skupina od kojih je svaka povezana svojom sudbinom (fabulom).
Pripovijedanje se vodi na vie razina: priopuje se o tome to se dogaa na jednoj razini,
zatim to se dogaa na drugoj razini, itd.
U uporabi termina paralelizam valja razlikovati paralelizam kao istodobnost pripovjednog
razvitka (siejni paralelizam) i paralelizam kao suprostavljanje ili usporeivanje (fabularni
paralelizam).
U zakljuivanju romana postoje razliiti sustavi zavretaka.
1) Tradicionalna situacija enidba junaka (u romanu s ljubavnom intrigom), smrt junaka.
2) Rasplet okvirne (prstenaste)novele
3) U stupnjevitoj izgradnji uvodi se nova novela , izgraena drukije nego sve prethodne.
4) Za romane velikog opsega karakteristian je opseg epiloga pripovjednog stiskanja na
kraju.
Tematizam (izvanfabularni) i siejna izgradnja uzajamno poveavaju zanimljivost djela. Tu
je temelj didaktike (poune) umjetnosti koja je u antikoj poetici izreena formulom
miscere utile dulci (mijeati korisno s ugodnim).

Sustav ucjepljivanja izvanknjievne grae u siejnu shemu djelomice je objanjen prije. On

se svodi na to da izvanknjievna graa bude umjetniki motivirana. Ona se moe na
razliite naine uvesti u djelo.
Prvo, sam sustav izraza koji formuliraju tu grau moe biti umjetniki.
Drugi je postupak fabularno iskoritavanje izvanknjievnoga motiva.
Trei postupak jest iskoritavanje izvanknjievnih tema kao postupaka zadravanja ili
koenja. Pri opirnu pripovijedanju dogaaju se moraju zadravati. To, s jedne strane,
omoguuje da se verbalno razvije izlaganje, a s druge poveava napetost oekivanja.
Iskoritavanje junaka kao objavljivaa autorovih iskaza tradicionalan je postupak u drami i
romanu.
Karakterizacija junaka moe biti unoenje izvanknjievne teme. Junak moe biti svojstveno
utjelovljenje drutvenoga problema epohe. Junaci romana zbog svoje popularnosti poinju
u jeziku ivjeti kao simboli odreenih drutvenih kretanja, kao nositelji drutvenih
problema.
Ali nije dostatno objektivno izlaganje problema u romanu, potreban je i orjentacijski odnos
prema problemu.
Prenoenje emocionalne naklonosti s junaka na njegovu ideologiju jest sredstvo da se
sugerira odnos prema ideologiji.
Pomou sustava osobitih postupaka skree se pozornost itatelja na uvodne motive koji u
percepciji ne smiju biti ravnopravni. Takvo privlaenje pozornosti naziva se pedalizacijom
teme postie se poevi od jednostavnog ponavljanja i zavravajui smjetanjem teme u
odlune, napete momente pripovijedanja.
Ako se kao osnovno obiljeje uzme sustav pripovijedanja , moemo dobiti ovakve razrede:
1) apstraktno pripovijedanje, 2) roman dnevnik, 3) roman naeni rukopis, 4) roman
junakova pria, 5) epistolarni roman.
Oblici romana:
1) Avanturistiki roman za njega je tipina zgusnutost junakovih pustolovina i njegovo
stalno prelaenje od opasnosti koje mu prijete smru prema spasenju.
2) Povijesni roman obiljeje tematske situacije.
3) Psiholoki roman karakteristina je adulterijska intriga (tema brane nevjere).
4) Parodijski i satiriki roman je u razliitim vremenima poprimio razliite oblike.
5) Fantastikom romanu pribliaba se utopijski i popularno-znanstveni roman. Te romane
odlikuje napetost fabule.
6) Publicistiki roman
7) Nesiejni roman slaba fabula, lako prebacivanje dijelova bez vidljive siejne promjene
i sl. (romani-autobiografije, romani-dnevnici).

b) Pripovijedanje u stihu (poema). Velik stihotvorni oblik naziva se poema. Poeme se

dijele na fabularne epske i nefabularne deskriptivne (opisne) te didaktike. Siejna
izgradnja poeme tei prema vieslojnosti (paralelno voenje siea) te u okviru svakoga
sloja prema avanturistikoj stupnjevitosti izgradnje. Prelazak iz sloja u sloj provodi se ili
ralambom poeme na pjevanja, ili uvoenjem veznih prijelaznih motiva koji se nazivaju
tranzicije. Za tematiku poeme izabirani su vani povijesni momenti, pri emu je bila
obvezatna nazonost fantastinih bia.
Epska je poema neprestano izazivala parodiju, pri emu su se parodijski postupci razvijali u
dva pravca: uzvien sie razvijao se u nisku leksiku, ili obrnuto uzvieni stil i uobiajeni
postupci epskog razvijanja usmjeravani su na nizak trivijalni sie.

Osobito mjesto zauzimala je aljiva poema koja nije izbjegavala postupke parodijske
poeme (anra burlesque).
Poetak XIX. st. obiljeuje kraj klasine poeme. Neto je dulje ivjela komina poema.
Opisne poeme potjeu od antikih poema i proirile su se preteno u XVIII. st. Teme
opisnih poema preteno su slike prirode. Tematsko razvijanje tih poema provodi se obino
u lirskome razvijanju pojedinih statikih tema koje se razmjetaju prema redu rasuivanja
(rima vodi misao). Opisi su prekidani povijesnim odlomcima i tradicionalnim
epizodama.
Opisnim se poemama pribliavaju didaktike poeme.
Didaktike i opisne poeme koje su ivjele od poetka XIX.st. prethodice su romantike
poeme koje su dosezale opseg i do 10000 stihova. Romantika poema, preuzevi postupke
opisnih poema, premjestila je ulogu izvanfabularnih motiva; kostur romantike poeme
jest fabula koja se izlae isprekidano, fragmentarno, prekidana opisima i emocionalnolirskim odstupanja. Vremenska premjetanja, nedoreenost, fabularna nekoordiniranost,
sve to karakterizira siejnu izgradnju romantike poeme. Taj je anr odredio razvitak
velikih stihovnih oblika koji su se do danas razraivali.